You are on page 1of 5

Vrijeme u kojem e olo voditi glavnu rije u drutvu Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a.

, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Pred Sudnji dan doi e godine prevare i obmane, kada e se laovi smatrati istinoljubivim, a istinoljubivi ljudi laovima, kada e ljudi vjerovati prevarantima, a nee vjerovati povjerljivim ljudima, kada e govore drati ruvejbida. Upitali su: Allahov Poslanie, a ko je ruvejbida? Odgovorio je: To je glupak (prezren ovjek) koji e nastupati i govoriti u ime openarodnih interesa. (Ibn Made, Hakim i Ahmed). U ovom hadisu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, opisao je vrijeme koje e doi pred Sudnji dan, kao godine prevare i obmane, jer e se tada u potpunosti poremetiti mjerila vrijednosti i ljudi e, u veini sluajeva, odustati od principa koji ovjeka podiu na pijedestal ljudskosti i vrline. Pokvarenost e biti prisutna u svim strukturama drutva i svim vidovima meuljudskih odnosa, u politici, ekonomiji, obrazovanju, kulturi itd. U drutvu e dominirati la, nepravda, kriminal, korupcija, nemoral i razni oblici ekstremizma i devijantnog ponaanja. Prezreni ljudi e stei ugled, jer e se domoi vlasti i narodnog bogatstva, a poteni, iskreni, sposobni i moralni ljudi, bit e omalovaavani i odbaeni. Kad zlo postane dobro, a dobro postane zlo Ne treba biti puno pametan, pa zakljuiti kako opis vakta iz hadisa, odgovara upravo naem vremenu. Mi upravo ivimo u vremenu poremeenih mjerila vrijednosti, u vremenu kada najvei bjelosvjestki hohtapleri i varalice, ljudi bez pameti, mudrosti, samilosti i morala, upravljaju svijetom, koji, osim politike vlasti i moi, te uzurpiranog i pokradenog svjetskog bogatstva, u svojim rukama dre medije kao mono sredstvo za kreiranje javnog mnijenja, za odravanje na vlasti i kvarenje i zabluivanje irokih narodnih masa. Dakle, vrijeme koje je opisano u hadisu, nije vrijeme u kojem e laov postati istinoljubiv, pa e mu ljudi vjerovati, niti e istinoljubivi postati laac, pa e tako izgubiti kredibilitet. Nikako!, ve e laov iskoristiti svoju mo i poziciju i mo medija kako bi plasirao svoje zabludjele ideje i lai i predstavio ih kao nepobitnu istinu i opeljudsku vrijednost. Zbog toga e mediji biti dostupni (kao to su u nae vrijeme), i putem njih e uglavnom moi govoriti razni ruvjebide, ahmaci i pokvarenjaci koji e na sva zvona promovirati zabludu i nemoral, dok e pametnim i moralnim ljudima biti uskraeno da govore i promoviraju istinu i stvarne moralne vrijednosti.

Zato nije udo to u naem vremenu, naprimjer, skoro niko ne smije cioniste nazvati pravim imenom - faisti, teroristi i okupatori, ve se oni nazivaju legitimnim i legalnim politikim voama, na terorizmu utemljene drave Izrael, a njihova teroristika armada, regularnim vojnim snagama, dok se palestinske oslobodilake snage, u skoro svim svjetskim medijima, nazivaju militantima i teroristima. Kao to nije udo to se muslimanski borci za slobodu u Iraku, Afganistanu, eeniji itd., nazivaju militantima i teroristima, a okupatori i teroristi koji su im spalili zemlju, opljakali bogatstvo, ubili milione civila, ena, djece i staraca, nazivaju se regularnim vojnim snagama, amerikim, ruskim, engleskim, izraelskim itd. Danas, oni koji siju smutnju na Zemlji, nazivaju sebe uvarima sigurnosti i mira, a one koji ire istinu i koji se istinski zalau za mir, pravdu i moral, nazivaju smutljivcima i ruiteljima mira. Njihovo ponaanje i propaganda najvie lie ponaanju zloglasnog faraona koji je, pred zabludjelom i obmanutom svjetinom, sebe nazvao pravednim voom, reformatorom i dobroiniteljem, a Allahovog poslanika, Musaa, a.s., nazvao je smutljivcem, rekavi im: Pustite vi meni da ubijem Musa, a on neka trai pomo od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vau ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove. (ElMumin, 26.). I nije udo to se putem dananjih medija, reklamira i promovira zlo svake vrste, od alkohola do najgorih oblika razvrata i nemorala kao to je homoseksualizam, koji se u iole normalnim okolnostima, smatrao i smatra najgorim oblikom ljudske izopaenosti, moralnog sunovrata, pomraenjem uma, dok je danas, u ovom predapokaliptinom vremenu, to najvii izraz ljudske slobode i pravo koje se slavi kao vrlina. Treba kazati da hadis s poetka hutbe ima ope znaenje, i Poslanikove, sallallahu alejhi ve selelm, rijei da e vostvo u drutvu preuzeti i u ime naroda govoriti najprezreniji meu njima, ne odnose se samo na politike voe i monike, ve i na one muslimane koji govore o islamu bez znanja, one koji su krenuli putevima ekstremizma i koji siju smutnju meu muslimanima, koji svojim ponaanjem skrnave ljepotu i savrenost islamskog ahlaka i na najsvirepiji nain rue zgradu islamskog bratstva i obezvrjeuju njegova divna znaenja. Uistinu, danas svako moe priati o vjeri, svako vazi, govori, pametuje, i, tavie, izdaje fetve i predstavlja se kao uenjak. I to je najgore, svaki taj ruvejbida-govornik, ima svoje muride, svoje sljedbenike i sluatelje.

Kako je samo bio u pravu ejhu-l-islam Ibn Tejmijja, kada je rekao: Dunjaluk upropatavaju tri skupine ljudi: polupismeni islamski pravnici, polupismeni ljekari i polupismeni gramatiari. Polupismeni islamski pravnici upropatavaju vjeru, polupismeni ljekari upropatava ljudsko tijelo, odnosno ivot i zdravlje, a polupismeni gramatiari skrnave i upropatavaju jezik. Spas je u iskrenom ibadetu Kako onda da vjernici sauvaj svoj iman, moral, prisebnost i dosljednost na putu dobra u vremenu svekolike smutnje u drutvu? Odgovor na ovo pitanje je jednostavan. Nema spasa ovjeku, openito, a posebno u vremenima fitne i smutnje, osim u dosljednom slijeenju Kurana i Sunneta i traenja utoita kod Allaha, d.., kroz iskreni ibadet i pobonost. Ukoliko malo paljivije iitavamo ivotopise ashaba, r.a., vidjet emo da su oni, iako su kucali na sva vrata dobra i dobroinstva, jednoj stvari posebno posvetili panju i koristili je kao sredstvo koje najbolje pribliava Allahu, d.., a to je upravo ibadet. Na samom poetku poslanike misije i pozivanja ljudi u islam, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem je, kako stoji u vjerodostojnim predajama, cijelu godinu dana prakticirao noni namaz sa svojim ashabima, prvim muslimanima, i toliko dugo su stajali u namazu, uei ajete koji su netom objavljivani, da su im noge oticale. Meu prvim ajetima koji su objavljeni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bili su ovi ajeti: O ti, umotani! Probdij no, osim malog dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo vie od nje, i izgovaraj Kuran paljivo, Mi emo ti doista teke rijei slati, t ustajanje nou, zaista, jae djeluje i izgovara se jasnije, a ti danju ima, doista, mnogo posla. (El-Muzzemmil, 1.-8.). No jeste predviena za odmor i ashabi su je koristili za odmor, ali su u zadnjoj treini noi ustajali i vrijeme provodili u ibadetu koji im je ivot znaio i koji im je donio ogromnu i viestruku korist. Zbog ove injenice neki islamski uenjaci savjetuju da putnik ka Allahu, svoje putovanje pone upravo ibadetom, potpunim, iskrenim ibadetom, kako bi bio spreman za dugo i naporno putovanje koje je puno prepreka, neizvjesnosti, iskuenja. Naravno, ovdje govorimo o ibadetu nakon znanja i spoznaje istine. Spoznaja i razumijevanje vjerskih istina su na prvom mjestu, meutim, esto puta se desi, a nae vrijeme je najbolji svjedok i dokaz za to, da oni

koji su se posvetili znanju vie nego ibadetu (dobrovoljnom namazu, postu itd.), na kraju budu upropateni, jer znanje donosi ugled, poziciju u drutvu, ali donosi i samoobmanu i umiljenost i tako upropasti ovjeka. To se odnosi i na one koji su se posvetili iskljuivo davi, prije ibadeta i vlastite pripreme due za taj izuzetno odgovoran zadatak. Oni steknu ugled, dobiju sljedbenike koji ih hvale, veliaju, ali ih to, sauvao nas Allah od toga, upropasti i udalji od Allaha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nauio je ashabe nonom namazu u tajnosti jo dok su bili u kui Erkama ibn Ebi Erkama. Na taj nain oni su osjetili slast ibadeta, slast munadata, razgovora i bliskosti sa Allahom, i to je ono to je unijelo smirenost u njihova srca i uvrstilo ih na putu islama. Oni su bili svjetla slika islama u svakoj situaciji i ostali su postojani onda kada su bili izloeni najgorem muenju. Osjeali su da su njihovi dunjaluki gospodari nemoni da dou do njihovih srca, pa su bili ponosni. Nevjerniki voa, Ummejje ibn Halef bio je poraen pred snagom imana Bilala, koji je, dok ga je silnik bievao na vrelom pustinjskom pijesku, ponavljao rijei: Ehadun, Ehad! Jedan je, jedan Allah! I kada vie nije znao ta e, odluio je da ga proda, a kupac je bio Ebu Bekr, r.a., koji je za Bilalovu slobodu dao ogromnu svotu novca. Nakon to ga je prodao, Umejje ibn Halef je rekao Ebu Bekru: Da si mi ponudio novca koliko vrijedi jedno obino ue, dao bih ti ga. Na to mu je Ebu Bekr r.a., odgovorio: Da si traio tovare zlata za Bilala, dao bih ti. Ibadet i noni namaz u Mekki ostavio je traga na njih i onda kada su uspostavili dravu u Medini, tako da su noi provodili u ibadetu kao i onda kada su bili potlaeni. Prenosi se da je Hind, r.a., nakon oslobaanja Mekke izala naveer iz svoje kue da vidi ashabe, da vidi ko su ti ljudi koji su porazili Kurejije i osvojili Mekku. Kad je dola pred Kabu vidjela je te neustraive mudahide kako klanjaju namaz i kako grcaju u suzama, skrueno molei Allaha za oprost i milost. Toliko je bila dirnuta i ushiena da se sva uplakana vratila muu Ebu Sufjanu i rekla mu: ovjee, idi i daj prisegu na vjernost Muhammedu! Tako mi Allaha, nikada nisam vidjela velianstveniji prizor kod Kabe, kao veeras. Zbog svega toga kaemo da mi muslimani nemamo vee potrebe od potrebe za iskrenim ibadetom, posebno u dananje vrijeme, vrijeme fitne i smutnje iji valovi sa svih strana zapljuskuju lau ivota na kojoj

plovimo. Na to nas je upozorio i Muhammmed, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: Ibadet u vrijeme smutnje je kao hidra meni. Imam Gazalija, govorei o dunjaluku kao najveoj fitni i iskuenju i vrstama ljudi i njihovom odnosu prema dunjalukim izazovima i iskuenjima, spomenuo je primjer ljudi koji su putovali na lai. Kada su doli do ostrva koje je bilo bogato zelenilom, prekrasnim vrtovim, raznovrsnim cvijeem i ukusnim plodovima, kapetan lae je odluio da se tu odmore. Obavijestio je putnike da je vrijeme ponovnog polaska u zoru drugog dana i upozorio ih da se ne udaljavaju puno od lae kako ne bi zakasnili. Putnici su se podjelili u tri skupine. Jedna skupina je ostala blizu lae. Uivali su u lijepom pogledu, jeli su plodove koji su bili na dohvat ruke, ali su im oi stalno bile uprte u lau. Kada je ujutro kapetan pozvao da se krene, oni su bili prvi koji su se ukrcali u lau. Druga skupina je, zanesena ljepotom i plodovima ostrva, otila malo dalje od lae, ali su im srca bila prisebna, bojali su se da im laa ne ode i da ne ostanu na ostrvu. im su ujutro uli glas kapetana, oni su pourili da se ukrcaju u lau i stigli su u posljednji as. Trea skupina je, opijena ljepotom i plodovima ostrva, otila u dubinu ostrva, potpuno zaboravljajui na lau. Kada je kapetan pozvao da se krene, niko od njih nije uo njegov poziv. Tako je laa otila, a oni su ostali i stradali na ostrvu zajedno sa varljivim plodovima koje su bili ponijeli. Mi muslimani moramo biti svjesni iskuenja, smutnji i prepreka koje se nalaze na naem putu ka Allahu. Zato se iskreno moramo posvetiti ibadetu kako nas ta iskuenja ne bi shrvala i kako nas dunjaluk ne bi obmanuo i zaveo toliko da se zaboravimo ukrcati na lau spasa koja putuje ka vjenom prebivalitu u Dennetu. Saff br. 327. Pie: Abdusamed Nasuf Buatli