Jeđupka

Jeđupka

Mikša Pelegrinović

Sadržaj

JEĐUPKA

('Čubranovićeva' kraća verzija, tiskana 1599.)

JEJUPKA

(Pelegrinovićeva duža verzija, sačuvana u rukopisu)

Rječnik

Bilješka o autoru

Impressum

Jeđupka

('Čubranovićeva' kraća verzija, tiskana 1599.)

Višnji gospod, gospodične,

   čestitijem vas vencem kruni,

   i želin'je vaše izpuni,

   er ste suncu sve prilične.

Od onih smo, gospo, strana,

   od kud žarko sunce iztiče,

   kletva hoće¹, svit protiče,

   da ne imamo nigdir stana.

Niti smijemo na 'ednom mjesti

   božjom kletvom da stanemo,

   gdi noćimo, ne svanemo,

   er nas pričnu crvi jesti.

Jur dva dela segaj svita

   izvili smo od tej strane

   radi naše brižne hrane

   jak cić medna pčela cvita.

i primili, gospo, u putih

   probijući strane i luge,

   mnoge brige, jade i tuge

   cića zviri tuj priljutih,

i cić guse, od ke riti

   ne dadu mi grozne suze,

   misleć tužni što mi uze,

   spomena me čini mriti.

Imah sinke do četiri,

   svaki biše kako rusa,

   Dančula mi odni gusa,

   ka me u san jošte tari.

Prid kom biguć, planin hvojke

   bile mi su brašno hode,

   i poskupo hladne vode,

   ja trim dajuć čedom dojke.

S kima k moru pripadosmo

   za pribrodit' sinje more,

   pri' ner gusa dojde s gore,

   brodaru se svi dadosmo.

I brodeći Alivera

   ištom ne bi, vaj, na broju,

   iz korablje ljubi moju

   zani vihar od sjevera.

A Elesa moju diku

   za brodidbu podah tužna,

   lele lele! veomi ružna,

   da ne osušu ličca viku.

Samo meni moj Danio

   od četiri jes ostao,

   kako vidiš, ubah mao,

   ali majci veomi mio.

Koga sa mnom, gospo, obdari

   i ljubavi tve nadili,

   tako ti Bog ne uhili

   od najdraže tvoje hari!

ne čim stan'je me dostoja,

   da velikos tvoje slave,

   er dostojiš vrhu glave

   krunu nosit' svih gospoja.

A hoću ti bez varčice

   čes i sriću kazivati,

   tako mi se majkom zvati,

   moja gospo i carice!

PRVOJ GOSPOĐI

Ali hvala gospod bogu,

   moja kito od ružice,

   jur ćeš parjat' sve tužice

   i ščekati sriću mnogu;

koju veomi veće žudiš,

   nego da si caru lada,

   i kojoj si veće rada,

   nego svitom svim da sudiš.

Er bez toga carstvo svita

   ni' nijedna ina rados,

   ne veseli tvoju mlados,

   moja kruno zlatom svita.

Dim ti od plodi², moja slavo,

   koje nijesi vik imila,

   skori ć' imit', gospo mila,

   tako meni Danio zdravo!

Dvi ćeš rodit' muške glave

   mnoge sriće, mnoge česti,

   od kojih će ime resti

   po svem sviti vječne slave.

Prvi će imit' tuj besidu

   prid gospodom i to ime,

   da će biti blago š njime

   kumu, drugu i susidu.

Drugoga ćeš vidit' banom

   od jezika od svih naju,³

   gdi stoluje na Dunaju

   po milosti s goru danom.

Od blaga ti neću riti,

   er ćeš imit' dosti blaga,

   ni od zdravja, gospo draga,

   er ć' grbava stara umriti.

Da ovo t' svjeta