You are on page 1of 155

Ante Vranković Domjanićeva 15 10380 Sveti Ivan Zelina 22. listopada 2012.

Na znanje:

Hrvatska odvjetnička komora Robert Travaš, predsjednik Koturaška cesta 53 10000 Zagreb
Predsjedniku Bundestaga, g. Norbertu Lammertu, putem Veleposlanstva SR Njemačke u RH Delegaciji Europske Unije u Republici Hrvatskoj Udruzi za zaštitu žrtava hrvatskoga pravosuđa Veronika Vere Udruzi za pravnu zaštitu Juris Protecta Hrvatskom helsinškom odboru Uredu predsjednika RH dr. Ive Josipovića Ministru pravosuđa RH g. Orsatu Miljeniću HOK – članstvu (odvjetnici iz grada Zagreba, putem e-maila) Tiskovnim medijima

OTVORENO PISMO
Predmet:

I. – neistinite i netočne informacije u Vašem dopisu od 17. 10. o. g. koje ste dobili od suradnika iz HOK-a II. – obrazloženje razloga zbog kojih ukoliko odgovor na svoju disciplinsku prijavu od 13. 9. u formi pravičnog
i pravomoćnog rješenja iste me dobijem zaključno do 7. 11. o. g. svoj štrajk glađu nastavljam ispred veleposlanstva SR Njemačke u Zagrebu, Vukovarska 64

I.
Poštovani g. Travaš, dana 19. 10. o. g. sam prinio Vaš odgovor na moj Upit od 13. 9. o. g., koji me je na više načina jako iznenadio (vidjeti niže str. 6-7). U njemu je naime iznesen čitav niz netočnih i neistinitih informacija o mojoj dosadašnjoj komunikaciji s Vašom Komorom, za koje informacije Vi doduše u čak 3 navrata izrijekom naglašavate da ste ih „dobili“ sa strane (vidjeti niže str. 6/d, 6/e i 7/a), očito i sami opravdano dvojeći o njihovoj točnosti. Stoga Vam neistinitost i netočnost tih informacija osobno ne zamjeram, ali ističem mi nije jasno zbog čega ste išli tražiti rekla-kazala informacije sa strane, kada sam Vam ja u svojem dopisu od 13. 9. priložio čak 55 dokumenata iz kojih se vidi da su svi relevantni podaci koje sam Vam u iznio u mojem Upitu od 13. 9. činjenično točni, te da su informacije koje ste, kako sami kažete „dobili“ sa strane - neistinite, netočne pa i na očigled zlonamjerne, što me obzirom na karakter nekih Vaših suradnika zapravo i ne čudi (vidjeti o tome dokumentaciju od 19. 3. o. g., ovdje na str. 150-151). Obzirom da je iz tog Vašag navoda, a kako ćemo vidjeti i iz cjelokupnog sadržaja Vašeg dopisa od 17. tj. 18. 10. razvidno da Vi moj dopis od 13. 9. i priložene mu dokumente uopće niste pročitali – potrebno je da Vam taj dopis zajedno s 55 pripadajućih dokumenata iznova priložim (ovdje str. 10-77), pa ste me svojim nečitanjem nažalost izložili znatnome trošku, jer Vam iznova moram slati 67 str. materijala koje ste već primili. No, prijeđimo sada na netočne i neistinite navode u Vašem dopisu „dobivene“ sa strane: 1. HOK se pravi da im nije poznato kojega su dana primili moj upit od 13. 9. o. g. U 1. odlomku Vašeg dopisa datiranog 17. 10., a poslanog 18. 10., Vi navodite da je to odgovor na moje dopise od „19. rujna 2012. i 05 listopada 2012.“ – (vidjeti niže str. 6/b). Međutim, kako to jasno očituje žig s nadnevkom „14-09-2012“, te službenim pečatom Vaše Komore i potpisom odgovorne osobe na povratnici (vidjeti niže str. 74), Vi ste moj Upit poslan preporučenom poštom 13. rujna o. g., primili 14., a ne 19. rujna o. g. kako ste to netočno naveli. Vaše netočno navođenje „19. rujna 2012.“ kao nadnevka primitka mojeg Upita od 13. rujna je tim čudnije kada se vidi da je u mojem dopisu od 05. listopada 2012. ( vidjeti str. 78), na kojeg se Vi također osvrćete, priložen preslik povratnice s mojeg Upita poslanog 13. rujna, na kojem se vrlo jasno vidi žig s nadnevkom primitka u Vašoj Komori: to je 14., a ne 19. rujna kako tvrdite ( vidjeti str. 78), a što je izrijekom navedeno na još na 2, tj. na ukupno 3 mjesta u tom dopisu (vidjeti to na str. 78 i 79). Ovim svojim svjesnim antidatiranjem (!) nadnevka primitka mojeg dopisa od 13. 9. tj. rujna o. g. Vi ste g. Travaš izgleda pokušali zataškati činjenicu da ste, odgovorivši mi na njega tek 18. listopada o. g. prekršili Zakon o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da ste mi odgovor dužni poslati u roku od 15 dana (obzirom da ste sve relevantne podatke imali u istoj pravnoj osobi, jer su disciplinska tijela Vaše Komore dijelom iste pravne osobe kao i njezina upravna tijela, s kojima se čak i fizički nalaze na istoj adresi u Koturaškoj 53), a Vi mi taj odgovor niste poslali čak ni u duplo dužem roku, tj. do 15. listopada, nego tek 18. listopada (vidjeti nadnevak slanja na pripadajućoj koverti na str. 8). 2. HOK pismeno tvrdi da nemaju mogućnosti da na dobivene upite odgovaraju u zakonskome roku, čak niti onda kada upit dobiju od štrajkača glađu koji je čekajući na njihov odgovor izgubio 60 kg!

1

U 1. odlomku Vašeg dopisa datiranog 17., a poslanog dakle 18. 10. (vidjeti str. 8)., Vi također navodite da ste „bio izuzetno angažiran poslovnim obavezama i čestim službenim putovanjima, te sam tek sada u mogućnosti odgovoriti Vam.“ (vidjeti str. 6/c). Takav Vaš navod međutim ne predstavlja zakonski prihvatljivu izliku Vašeg kršenja Zakona o pravu na pristup informacijama u mojem slučaju (vidjeti gore pod: 1.), a još manje predstavlja izliku koja bi bila moralno prihvatljiva, jer ste Vi za ovaj „slučaj“ znali doslovno od samog 1. radnoga dana Vašeg stupanja na dužnost Predsjednika HOK-a, obzirom da sam i Komori i Vama toga dana, 10. 7. o. g. (vidjeti str. 91 i 82-90) elektronskom poštom proslijedio na znanje moj dopis novinarki „Večernjeg lista“ gđi Cigler, u kojem sam na 6 strana teksta, temeljem brojnih dokumenata dostupnih na linkovima navedenim u tom dopisu opisao cijeli tok ovog, po Vašu Komoru izrazito sramotnoga slučaja (vidjeti ovdje str. 82-87). Uostalom, čitav tijek ovog slučaja sam vrlo podrobno opisao i Vama osobno u dopisu od 9. kolovoza 2012. (vidjeti ovdje str. 93-113), kojeg ste u Komori primili 13. kolovoza (vidjeti nadnevak na povratnici na str. 112)! Vi ste dakle čekali 99 dana, tijekom kojih sam ja izgubio gotovo 20 kg (vidjeti o tome podatke na str. 85 i na str. 19 kao i novinske članke koji će o tome sramotnome postupanju pisati ovih dana) a od početka mojeg štrajka glađu ukupno 60 da biste mi poslali odgovor koji ste mi trebali poslati odmah, bez i jednog izgubljenog kg! Mislim da ćete se i Vi zasigurno složiti da to Vaše bešćutno i nehumano, te stoga aktima Vaše komore (Kodeksu odvjetničke etike) i Zakonu o pravu na pristup informacijama suprotno neetično i nezakonito postupanje predstavlja doista nepobitan dokaz - uz brojne druge koje ovdje nažalost moram iznijeti - da zbog katastrofalnog stanja u našem pravosuđu kojeg je Vaša Komora po zakonu sastavni dio, „Hrvatska još očito nije spremna za ulazak EU“ – kako je to pred par dana točno kazao predsjednik njemačkog Bundestaga g. Norbert Lammert. 3. HOK dokazuje da nije pročitao doslovce niti jedan od mojih dopisa U 3. odlomku Vašeg dopisa poslanog 18. listopada, Vi navodite „da se kao predsjednik Hrvatske odvjetničke komore ni na koji način ne možete očitovati na dijelove mojih upita koji se odnose na dio koji spada u domenu sudske vlasti.“ (vidjeti Dodatak 1, str. 6/f). Nije mi jasno zbog čega ste to napisali, jer ja niti Komori ni Vama ni u kojem od mojih dopisa nikada nisam postavio upit „koji spada u domenu sudske vlasti“, u što se i sami možete uvjeriti ako doista pročitate te moje dopise koje Vam iz tog razloga ovdje moram iznova priložiti (vidjeti ovdje str. 10-151)! Tom svojom tvrdnjom Vi ste me međutim - iz nehata ili namjerno – uvrijedili, jer ste me prikazali kao neznalicu i idiota, koji Vama postavlja pitanja na koja zna da se ne možete očitovati, što ste učinili iako za takvo Vaše uvredljivo postupanje nije bilo činjeničnog temelja, što ćete vidjeti ako pažljivo pročitate moje dopise. 4. HOK se pretvara da ne zna niti ime, niti prezime, niti status osobe koju sam prijavio, niti razlog zašto sam prijavio tu osobu U 4. odlomku Vašeg dopisa od 18. listopada Vi navodite: „Hrvatska odvjetnička komora je u razdoblju od dana zaprimanja Vaše prijave protiv Vaše (moje, op. a.) sestre Dijane Vranković, odvjetnice u Zagrebu, a s kojom ste (ja, op.a.) bili u sporovima privatne naravi i nemaju direktne veze s obavljanjem odvjetničke dužnosti, poduzela sve što je bila dužna temeljem važećih pozitivnih propisa.“ (vidjeti str. 6/h). Ova Vaša tvrdnja pokazuje da Vi uopće neznate niti koga, niti zbog čega sam prijavio, iako sam te činjenice u korespondenciji s Vašom Komorom naveo mnogo puta, a pokazuje i da su Vas Vaše kolege iz Disciplinskih tijela obmanuli glede svojega postupanja koje nisu proveli, premda im je to bila zakonska obaveza. Osoba koju sam ja prijavio, u doba kada sam ja to učinio, nosila je osobno ime „Diana“, a ne „Dijana“, a prezivala se „Vranković Zoričić“, a ne samo „Vranković“, kako ste Vi to netočno naveli. Dokazne dokumente o tome možete vidjeti na više desetaka mjesta u Dodatcima koje Vam ovdje prilažem na str 10-152, i koje sve uostalom već imate, a posebno bih Vam u ovom konkretnom kontekstu tu skrenuo pozornost na tekst Dopune moje prijave od 16. 4. 2010. priložen uz moj Upit od 13. 9. kao Dokaz 10 (ovdje se nalazi na str. 28), na odgovor kojeg sam dobio od gđe Abel na tu dopunu prijave 12. 5. 2010. (ovdje na str. 33) i na moju novu prijavu od 13. rujna o. g. koju sam Vam poslao u sklopu svojeg Upita od 13. rujna (vidjeti osobito str. 17, ali i str. 10-17). Na svim tim mjestima ime Vaše prijavljene članice je navedeno kao Diana Vranković Zoričić. Napominjem da sam u međuvremenu iz kartoteke Vaših članova koja se nalazi na Internetu doznao da je Vaša navedena članica - nakon što sam u više navrata dokazao da je iz činjenice da roditeljima nije pružila nužnu pomoć čime je uzrokovala njihovu preranu smrt izvukla znatnu materijalnu korist (vidjeti o tome priložene dokumente ovdje na str. 10, 21-22, 53-56 82-83, 115-116, 121-130) – promijenila svoje ime izbacivši iz svojeg prezimena dio „Vranković“, pa se sada zove samo Diana Zoričić, u što se lako možete uvjeriti ako pogledate podatke iz Vaše vlastite kartoteke, koje Vam prilažem ovdje na str. 152. Stoga je Vaš navod „Dijana Vranković“ posve pogrešan! Moram Vam međutim kazati da me uistinu jako čudi da niti nakon 2 godine Vi uopće ne znate kako se zove osoba koju sam prijavio, te da Vam ja moram dostavljati podatke koji su na stranicama Vaše Komore! Dalje, ukoliko pogledate tekst mojih prijava od 16. 4. 2010. te od 13. 3. i 13. 9. o. g., vidjet ćete da ja nisam prijavio „sestru“ Dijanu Vranković, već Vašu članicu, odvjetnicu Dianu Vranković Zoričić. Razlog tome je gore već navedena, a u mojim prijavama od 13. 3. (vidjeti o tome ovdje str. 115-116 i 121-130), i od 13. 9. (ovdje na str. 10-11 i 53-55) i temeljito dokazana činjenica da Vaša navedena članica iz koristoljublja

2

zajedničkim roditeljima nije pružila nužnu pomoć

(prisvojivši primjerice nakon majčina samoubojstva koje je svojim javnim odricanjem od majke svjesno uzrokovala cjelokupne iznose majčinih mirovina, da bi tim novcem u 4 godine mogla kupiti 2 bunde, što sam opisao i u svojem Upitu kojeg sam Vam uputio 13. 9. – ovdje na str. 10 i 53-54) pa je time čak i de iure prekinula dotadašnju

rodbinsku vezu koja između mane i nje postojala, a koju Vi dakle pogrješno navodite, jer se zbog takvog njezinog malicioznog postupanja prema roditeljima, ona po čl. 125 i 125. Zakona o nasljeđivanju ona smatra u obiteljskome kontekstu pravno mrtvom, pa stoga veza koju Vi pogrješno navodite pravno ne postoji. Štoviše, da ste čitali dopise koje sam Vam poslao, znali bi da se Dianu Zoričić niti de facto ne može smatrati mojom sestrom u normalnom smislu te riječi, jer mi je ta Vaša članice sudski osporila pravo na život (detaljno o tome vidjeti ovdje str. 11, 14, 15-18, 25, 37-52, 57-63, 83-84, 116-117 i 133-141), što je u ostalom izrijekom javno potvrdio i HHO u članku: „HHO: Ante Vranković je u pravu“ kojeg sam vam kao Dokaz 7 priložio uz svoj Upit od 13. 9. (ovdje na str. 25), i jer mi je po odvjetnici Dropučić u svibnju o. g. poručila da umrem (vidjeti str. 87)! Što se pak Vaše tvrdnje o „sporovima koji … nemaju direktne veze s obavljanjem odvjetničkih dužnosti“ (vidjeti str. 6/g) tiče, iz te tvrdnje se ponovo vidi da Vi uopće niste čitali niti jedan od dopisa koje sam Vam poslao, jer biste inače znali da je ta Vaša tvrdnja doduše točna, ali za moju disciplinsku prijavu irelevantna! Naime, kako se to vidi iz moje disciplinske prijave od 13. 3. o. g. (ovdje na str. 116-117), iz dopisa kojeg sam Vam proslijedio na znanje 10. 7. o. g. (ovdje na str. 83-84), te moje nove disciplinske prijave od 13. rujna (ovdje na str. 10-17), ja Vašu kolegicu Zoričić nisam niti prijavio radi nekih njezinih banalnih prekršaja u obavljanju odvjetničkih dužnosti, nego radi kršenja čl. 6 i 7 Kodeksa odvjetničke etike koji odvjetnicima izrijekom nalažu da budu „primjer humanosti i poštovanja ljudskog dostojanstva i progresivnih nastojanja u ostvarivanju ljudskih prava“, -- temeljno od kojih – ono na život - mi je Vaša kolegica oduzimanjem sredstava za život osporila, što je u članku „HHO: Ante Vranković je u pravu“ decidirano javno potvrdio i sam HHO (vidjeti ovdje str. 25) --„ne samo u obavljanju svojeg poziva, nego i u privatnom životu“, što je vrsta prekršaja koju je konkretno učinila Vaša kolegica, a što je potvrdio i HHO! Ovdje bi Vas htio podsjetiti na činjenicu na koju sam Vas već upozorio u svojem dopisu od 9. kolovoza (ovdje str. 96) da se Vaše toleriranje nasilja Vaših članova nad svojim rođacima HOK-u nedavno teško obilo o glavu, kada je Darko Zadro, koji je prethodno pravomoćno sudski osuđen na šestomjesečnu zatvorsku kaznu radi pismenih prijetnji smrću članovima svoje obitelji, a da ga Komora za to nije sankcionirala, bez ikakvoga povoda i razloga uzeo pištolj i nepoznatom čovjeku, ocu četverogodišnjeg djeteta Jakši Denichu, u rujnu prošle godine prosuo mozak, o čemu su u mnogo navrata pisali i izvještavali svi naši elektronski, tiskovni i ostali mediji. Na kraju, Vaš navod da je „Hrvatska odvjetnička komora u razdoblju od dana zaprimanja Vaše (moje, op. a.) prijave … poduzela sve što je bila dužna temeljem važećih pozitivnih propisa“ (vidjeti str. 6/g) vrijedi jedino za moju prijavu od 18. 1. 2010., dopunjenu 16. 4. 2010. (vidjeti ovdje str. 28-32), a odbačenu 10. svibnja 2010. (vidjeti str. 33), jer na svoju disciplinsku prijavu od 13. 3. o. g. (ovdje na str. 115-148) i onu od 13. 9. o. g. (ovdje na str. 10-17 i 2145 te 49-61) ja do dana današnjeg od nadležnih disciplinskih tijela HOK-a nisam dobio nikakav odgovor, što ste u slučaju moje prijave od 13. 3. o. g. uostalom i Vi sami zapravo priznali (vidjeti ovdje str. 7/b). 5. HOK se pretvara da ne zna čak niti godinu kada sam im ja uputio disciplinsku prijavu U 5. odlomku Vašeg dopisa od 18. listopada Vi navodite: „Iz Vašeg predmeta proizlazi da je Hrvatska odvjetnička komora, zaprimila Vašu prijavu protiv Dijane Vranković Zoričić krajem 2009. godine“ (vidjeti str. 6/i). To međutim nije točno, i po tko zna koji put potvrđuje da Vi dopise koje sam Vam poslao uopće niste pročitali. Da ste pročitali samo moj upit od 13. 9. na koji mi debelo Van zakonskog roka odgovarate, znali bi da sam ja svoju disciplinsku prijavu Vama podnio 2010., a ne 2009. godine (vidjeti o tome str. 12 i 29-33), a da je postupak iz 2009. o kojem Vi govorite, pokrenula sama Vaša Komora 16. studenog 2009. temeljem „napisa iz dnevnog tiska“, kako je to decidirano i točno u svojem dopisu od 12. svibnja 2010. navela tadašnja disciplinska tužiteljica gđa Tamara Abel (vidjeti Dokaz 15/a uz moj Upit od 13. 9., ovdje na str. 33). 6. HOK se pretvara da mu nisu poznate ni njegove zakonske dužnosti, niti sadržaj mojih disciplinskih prijava U 6. odlomku Vašeg dopisa od 18. listopada, Vi navodite da je Disciplinsko tužiteljstvo HOK-a „ocijenilo moj podnesak kao dopis, a ne kao novu prijavu iz razloga što u istome nije bilo novih činjenica niti dokaza koji već ne bi bili ranije izneseni….“ (vidjeti str. 7/b) Sve da je tome i tako, a odmah ćemo vidjeti da nije, Vaše je Disciplinsko tužiteljstvo na moju prijavu koju je pogrješno kategoriziralo kao dopis, po zakonu bilo dužno poslati mi odgovor, što nije učinilo! Što se dijela Vaše tvrdnje: „što u istome nije bilo novih činjenica niti dokaza koji već ne bi ranije bili izneseni….“ tiče, iz njega se ponovo vidi da Vi moj dopis od 13. 9. uopće niste pročitali, jer da jeste, znali bi da je ova informacija koja Vam je, kako kažete, „dana“ (vidjeti str. 7/a) - potpuno pogrješna! Predmet moje prijave od 13. 3. o. g. bio je potpuno različit od predmeta moje prijave iz 2010. godine, a toj sam prijavi dana 13. 3. o . g. bio priložio i 13 novih dokaza, pa je stoga „volonter“ g. Predrag Laban (o njegovom „volontiranju“ obavezno vidjeti moj Upit od 13. 9., ovdje na str. 15), po toj prijavi, kao uostalom i po onoj od 13. 9. bio dužan pokrenuti disciplinski postupak, što on, kako sami ističete 13. 3. (vidjeti str. 7/b) – nije učinio. U mojem dopisu od 13. 9. ja sam Vam, temeljem 55 priloženih Dokaza, a osobito onih pod brojevima 3-27 i 3243, ovdje na str. 21-45 i 49-61) vrlo detaljno dokazao da se moja prijava iz 2010. (a ne 2009.!) odnosila na kaznena djela klevete Vaše članice počinjena u tisku, dok se ona od 13. 3. o. g. odnosila na njezino oduzimanje

3

mojih sredstava za život tj. osporavanje mojeg ljudskog prava na život, koje je javno potvrdio i HHO, a na taj se – nakon fizičkog ubojstva najteži uopće mogući disciplinski prekršaj - odnosi i moja prijava od 13. 9. (vidjeti ovdje
str. 10-17 i pripadajuće dokaze na str. 21-45 te 49-61).

Da ste pogledali moju prijavu od 13. 3., već bi po nadnevcima priloženih dokaza (dolje navedeni podebljano) vidjeli da mnogi od njih nose nadnevke nakon 10. 5. 2010. kada je moja prijava od 17. 1. 2010. odbačena, a u sljedećoj Vam tablici navodim i svih 30 novih dokaza koje sam 13. 9. priložio uz svoju konačnu prijavu čiji tekst i dokazi se nalaze ovdje na str. 10-17 i 21-45 te 49-61, a na koju još nisam dobio odgovor:
Dokazi 3-6, (13. 3. – tekst tužbe) - nadnevak 13. 3. 2012.; Dokaz 7, nadnevak 31. 3. 2012.; Dokaz 15, (13. 3. – Dokaz 3) – nadnevak 12. 5. 2010. Dokaz 16-18, nadnevak 31. 3. 2012. ; Dokaz 19, (13. 3. – Dokaz 16) - nadnevak 10. 11. 2010.; Dokaz 20-21, (13. 3. – Dokaz 17-18) - nadnevak 14. 12. 2010. Dokaz 22, (13. 3. – Dokaz 19) - nadnevak 27. 10. 2011. ; Dokazi 23-27 (13. 3. – Dokaz 20-24); Dokaz 31-2; Dokaz 33-34, nadnevak 25. 2. 2011. Dokaz 35-36; Dokaz 37; Dokaz 39-40, nadnevak 25. 4. 2012; Dokaz 41, nadnevak 25. 4.1012.; Dokaz 42-43, nadnevak 07. 09. 2012.

7. HOK se pretvara da njegovom predsjedniku nisu poznate njegove dužnosti i ovlasti Poštovani g. Travaš, u 7. odlomku Vašeg dopisa od 18. listopada Vi ste naveli da „predsjednik Hrvatske odvjetničke komore prema postojećim zakonskim propisima nema zakonskih ovlaštenja utjecati na rad disciplinskih tijela HOK“. To je točno, ali Vi kao predsjednik tj. najodgovornija osoba HOK-a imate zakonsku dužnost i obavezu pratiti rad svih, pa i disciplinskih tijela HOK-a, te ako uočite da taj rad (u navedenom Labanovom slučaju glede moje prijave od 13. 3. i 13. 9. na koje nisam dobio odgovor) nije u skladu s HOK-ovim zakonskim dužnostima i obavezana, što ste iz mojeg Upita od 13. 9. i ondje priloženih dokaznih dokumenata glede prijave od 13. 3. mogli vidjeti, i što sam upravo opisao gore pod: 6., dužni ste sazvati izvanrednu skupštinu HOK-a, smijeniti osobe koje odbijaju izvršavati svoje i HOK-ove zakonske obaveze, trajno ih putem novih disciplinskih tijela izčlaniti iz HOK-a, jer su ugledu Komore nanijele trajnu štetu, i na njihovo mjesto postaviti osobe koje će raditi po zakonu! U tom ću slučaju i ja svoj miran prosvjed štrajkom glađu kojeg u slučaju nerješavanja moje prijave od 13. 9. u roku od 15 dana, tj. do 7. 11. s 60 već izgubljenih kg od 8. 11. namjeravam nastaviti pred veleposlanstvom SR Njemačke u Zagrebu, taj svoj postupak odgoditi za 7 dana, kako biste Vi u tom roku na navedenoj Skupštini mogli smijeniti osobe koje odbijaju raditi po zakonu, te na njihovo mjesto postaviti osobe koje će to činiti. 8. HOK se pretvara im nije poznato načelo krivnje kod klevete Poštovani g. Travaš, u 8. odlomku Vašeg dopisa od 18. listopada Vi ste naveli „Gospodin Leo Andreis je samo prenio činjenično stanje utvrđeno od tijela Komore…“ (vidjeti ovdje str. 7). U toj svojoj tvrdnji Vi međutim kao da previđate da je navedeno činjenično stanje bilo netočno utvrđeno, da je G. Andreis to iz dokumentacije koja mu je stajala na raspolaganju (vidjeti o tome moj Upit od 13. 9., ovdje str.17-18 i ondje navedene priložene dokaze) mogao i morao znati, te se stoga nije nalazio u neotklonjivoj zabludi što bi pravno bila jedina izlika za njegovo pronošenje neistinitih informacija, kojima me je implicite oklevetao.

II.
Poštovani g. Travaš, kako sam to gore već spomenuo, obzirom da ja niti na svoju disciplinsku prijavu od 13. 9. o. g. (vidjeti ovdje str 10-17, 74 i ondje navedene dokumente) u zakonskome roku nisam dobio odgovor, svoj miran prosvjed štrajkom glađu u kojem sam izgubio već 60 kg, u slučaju nerješavanja moje prijave od 13. 9. u roku od 15 dana, tj. do 7. 11. o. g. nastavljam ispred veleposlanstva SR Njemačke, kako bih na taj način skrenuo pozornost njemačke javnosti na enormnu količinu korupcije i kriminala u hrvatskome pravosuđu, a osobito u disciplinskim tijelima Hrvatske odvjetničke komore s „volonterom“ g. Predragom Labanom na čelu! O toj ću korupciji i kriminalu predsjedniku Bundestaga, g. Norbertu Lammertu, putem Veleposlanstva SR Njemačke u RH, osim oko 150 ovdje priloženih i već poslanih, uputiti i nove, dodatne dokaze, koji pokazuju da je njegova nedavna poražavajuća ocjena stanja u hrvatskome pravosuđu doista bila savršeno točna! To sve naravno neću učiniti ukoliko disciplinska tijela HOK-a do 7. 11. pravično (u skladu s činjenicom da se prijavljeni prekršaj po težini nalazi tik uz bok fizičkog ubojstva) pravomoćno riješe moju prijavu od 13. 9. što im ne bi trebao biti nikakav problem ukoliko su imalo radili po zakonu - jer su još tijekom svibnja temeljem naknadno im poslanih dokaznih dokumenata (vidjeti detaljno o tome moj Upit-disciplinsku prijavu od 13. 9., ovdje na str. 16) u kontekstu moje prijave od 13. 3. bili dužni protiv Vaše navedene kolegice pokrenuti novi disciplinski postupak, kojeg bi dakle temeljem moje prijave od 13. 9. (ovdje str. 10-17 i 21-45 te 49-61), ili čak i bez nje sada dakle trebalo samo dogotoviti. Ukoliko navedeni postupak bude pravomoćno zaključen u roku od 15 dana tj. do 7. 11. i ukoliko mi Vaša prijavljena kolegica do tog dana vrati neustavno oduzeta sredstva za život, prekinuti ću svoj miran prosvjed i o svemu tome s iskrenim zadovoljstvom pismeno obavijestiti predsjednika Bundestaga g. Lammerta.

U prilogu: Dodaci 1-7, ukupno 152 stranice

4

DODATAK 1
Dopis predsjednika Hrvatske odvjetničke komore Roberta Travaša poslan Anti Vrankoviću 18. 10. 2012.

5

6

7

Koverta u kojoj je poslan gornji dopis g. Travaša, od „1

8

DODATAK 2
Upit Ante Vrankovića upućen predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore Robertu Travašu, zaprimljen u Hrvatskoj odvjetničkoj komori dana 14. 9. 2012. (vidjeti žig Komore s tim nadnevkom na str. 74)

9

Ante Vranković Domjanićeva 15 10380 Sveti Ivan Zelina 13. rujna 2012.
Na znanje:

Hrvatska odvjetnička komora Robert Travaš, predsjednik Koturaška cesta 53 10000 Zagreb
Uredu predsjednika RH dr. Ive Josipovića Ministru pravosuđa RH g. Orsatu Miljeniću I. policijskoj postaji Zagreb Hrvatskom helsinškom odboru Udruzi za zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere Udruzi za pravnu zaštitu Juris protecta Delegaciji Europske Unije u Republici Hrvatskoj

Predmet:

Upit o službenom stavu Hrvatske odvjetničke komore glede neistinite izjave njezina člana g. Lea Andreisa objavljene u Večernjem listu od 29. kolovoza 2012. na str. 17
Poštovani g. Travaš, kako Vam je vjerojatno poznato, u „Večernjem listu“ od 29. kolovoza o. g. na str. 17 objavljen je članak o mojem mirnom prosvjedu štrajkom glađu pred uredom sad već bivšeg predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, g. Lea Andreisa (vidjeti priloženi Dokaz 1). Dr. Andreis je u tom članku o meni iznio dvije neistine, koje de iure spadaju u kategoriju kleveta (KZ, čl. 200) na način podvale tj. insinuacije1, pa sam tim povodom „Večernjem listu“ poslao moj kratki demantij tih izjava (Dokaz 2), koji će, ako je vjerovati poslovičnoj profesionalnosti Večernjakovih novinara, biti objavljen u propisanom zakonskome roku. Ovom Vam se prigodom obraćam radi jedne od tih dviju neistinitih izjava g. Andreisa, one koja glasi: „Disciplinska prijava je odbačena, tvrdi Leo Andreis.“ (Dokaz 1/a), kojom me g. Andreis oklevetao, prikazavši me kao nekakvog luđaka koji je u ožujku 2012. odjednom počeo štrajkati glađu pred njegovim uredom zbog svoje disciplinske prijave odbačene još 2010. (jer jedino te je godine neka moja disciplinska prijava odbačena). Tu svoju izjavu g. Andreis je iznio u svjesnoj namjeri da me javno ocrni, jer je on, kako ćete vidjeti iz priloženih dokumenata, dobro znao da moj miran prosvjed pred njegovim uredom nema nikakve veze s odavna odbačenom prijavom iz 2010., već s prijavom koju sam Hrvatskoj odvjetničkoj komori poslao 13. 3. o. g., i na koju sve do danas, ni nakon 55 izgubljenih kg, od njezinih nadležnih disciplinskih tijela nisam dobio odgovor.

OBRAZLOŽENJE
Uvod
Kako to možete vidjeti iz uvodnog dijela moje predmetne disciplinske prijave od 13. 3. o. g. (tekstualni dio: Dokaz 3-6) koja je skupa sa svih 30 uz nju priloženih dokumenata dostupna na Internetu, na linku : http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-idisciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D), cijeli ovaj žalosni slučaj vuče svoje korijene još od veljače 1982., kada se Vaša prijavljena kolegica Diana Vranković Zoričić (tada polaznica zagrebačkog Centra za upravu i pravosuđe), na Centru za socijalnu skrb u Zelini pismeno odrekla majke Anice - premda je znala da je mama u teškoj psihološkoj situaciji – te joj je s tim papirom u ruci (na kojem je mamu proglasila „lošom majkom“, jer da ju je kao dijete hranila na silu i t. sl., što može posvjedočiti medicinska sestra u mirovini gđa Marica Gagić iz Zaline, Vatrogasna 8, kojoj je mama zaplakana pokazana taj dokument) došla čestitati 43. rođendan. Time je uzrokovala majčino samoubojstvo sljedećega dana,2 da bi odmah zatim prisvojila cjelokupne iznose majčinih mirovina, kako to dokazuju sačuvani odresci tih mirovina, na kojima se nalazi jedino njezino ime (vidjeti na gornjem linku Prijavu od 13. 3., str. 1 i Dokumente 4 i 5, te ovdje Dokaz 35), iako sam se u to vrijeme i ja nalazio na školovanju (vidjeti na gornjem linku Prijavu od 13. 3., Dokumente 6-8). Vaša kolegica je dakle prisvojila cjelokupne majčine mirovine, premda iza mame po Zakonu o naslijeđivanju nije trebala naslijediti ništa, jer ne samo da joj u njezinoj teškoj životnoj situaciji nije pružila nužnu pomoć, nego je svojim malicioznim postupanjem svjesno prouzročila maminu smrt. Tada sam ja imao 9 godina (vidjeti Dokaz 36 - dolje). Zanimljivo je vidjeti na što je Vaša kolegica trošila novac sramno „zarađen“ slanjem naše majke u smrt: najprije, tu su 2 bunde u samo 4 godine (Prijava od 13. 3. - Dokument 9 i ovdje Dokaz 36 - gore), potom putovanja u Lenjingrad, London, Prag i Den Haag, šestogodišnji tečaj francuskog jezika kojeg ona na kraju ne govori (Prijava od 13. 3. - Dokument 10), te luksuzna knjiga na otplatu o masaži (Prijava od 13. 3. - Dokument 11) i t. sl.!
1 2

O tom tipu klevete vidjeti: Rješenje Vrhovnog suda Hrvatske, br. I Kž-670/76, str. 3, (4. odlomak odozgor); i stručni članak mr. sc. Damira Primorca: „Osnovna kaznena djela protiv časti i ugleda – Kleveta i uvreda“, (UDK 343.64), objavljen u Hrvatskoj pravnoj reviji za studeni 2004., str. 79-84, osobito str. 79. Tu činjenicu, koju je gospođa Gagić voljna posvjedočiti na sudu, na tragičan način potvrđuje i jedan materijalni dokaz: majčin autoportret samnom, svojim sinom (vidjeti Dokaz 36 – dolje), koji je radi njezine iznenadne smrti ostao nedovršen. Svakom razumnom je jasno da je osoba koja je naslikala oko 60 % slike namjeravala naslikati cijelu sliku, i da se nije namjeravala ubiti, ali je to radi nečeg neplaniranog (javno odricanje kćeri s etiketom „loša majka“), ipak učinila.

10

Slično kao u majčinom, Vaša je kolegica nažalost postupila i u očevom slučaju, no sada kao profesionalna odvjetnica, odbivši za spas očeva života prodati svoj dio u nedovršenoj kući u Zelini, naslijeđen iza majke koje se pismeno odrekla. Tata je radi toga cca 18-20 mjeseci kasnije nego da je ta nedovršena kuća prodana otišao hitnu operaciju srca, u puno lošijem stanju nego da je otišao 18 mjeseci ranije, te je na operaciji doživio infarkt i nedugo potom umro. Vaša je kolegica i iz takvog tragičnog slijeda događaja izvukla obimnu materijalnu korist, samo mjesec dana nakon očeve smrti lažno prijavivši prebivalište u Sv. Ivanu Zelini, kako na svoju odvjetničku kancelariju u Zagrebu s 5 zaposlenih ne bi plaćala prirez (ukratko o tome: Prijava, str. 1-2 i Dokument 13, te ovdje Dokaz 37), a što joj otac kao poštenjačina za života nije odobravao. Obzirom da je ovako postupila prema vlastitoj majci i ocu koji su joj dali život i priušćivali sve što su mogli, doista nije čudo da je Vaša kolegica Diana Vranković Zoričić na sličan način postupila i prema meni, svom 7 godina mlađem bratu. Samo tri mjeseca nakon očeve smrti u ožujku 1996., to mi je i najavila, uhvativši me za gušu, i – premda je od mene 25 cm niža – podigavši me, te kazavši mi vičući i tresući me da će me: „ubit, zaklat i uništit“, i da: „nek ja odem po nož, da me zakolje“, što sam, nakon jednog njezinog sličnog rabijatnog nasrtaja napisao u „Zelinskom glasniku“ 2002. god., u članku kojeg sam također priložio uz svoju Prijavu od 13. 3., kao Dokument 29 (pogledati na gornjem linku), ovdje Dokaz 38. Svoje obećanje iz 1996. Diana Vranković Zoričić je nažalost i ostvarila: najprije me (iz zavisti jer je sama bila prosječan student) minirala u završetku studija arheologije i povijesti umjetnosti na kojem me čekao posao asistenta, svjesno mi time uništivši budućnost u koju sam uložio godine rada i odricanja, a onda me, na način koji sam temeljem priloženih dokumenata detaljno dokazao u svojoj disciplinskoj prijavi od 13. 3. o. g. (str. 2-3; Dokumenti 1, 2, 16-24) lišila i mogućnosti stjecanja skromnih sredstava za život od iznajmljivanja dvaju apartmana (3 i 6 kreveta) u vikendici u Ivan Dolcu, od čega sam do 2010. godine skromno bio živio. Time mi je ona svjesno osporila Ustavom i međunarodnim konvencijama zajamčeno temeljno ljudsko pravo na život, što je, kako znate i sami, potvrdio i HHO (vidjeti članak: „HHO: Ante Vranković je u pravu“, Slobodna Dalmacija, 31. 3. 2012., str. 6 - ovdje Dokaz 7). Obzirom da je - kako se to vidi iz prijave od 13. 3., te još detaljnije i iz ovog mojeg dopisa i njemu priloženih dokumenata - starigradska sutkinja Jadranka Jeličić udovoljila zahtjevu Vaše kolegice Vranković Zoričić da mi oduzme sredstva za život, čime mi je „u ime Republike Hrvatske“ osporila pravo na život 3, i da žalba na to njezino nakaradno neustavno rješenje ne bi imala smisla, obzirom da bi o njoj vjerojatno odlučivala sutkinja Vesna Kuzmičić, koja je 3 mjeseca ranije iz Staroga Grada prešla na Županijski sud u Splitu, a kao predsjednica suda u Starom Gradu je donijela negativno rješenje o izuzeću sutkinje Jeličić prije(!) nego li sam ja to izuzeće uopće bio zatražio4, shvatio sam da se Vaša prijavljena članica nažalost „služi utjecajem u odvjetničkim, ali i sudačkim krugovima“ kako je to u Večernjaku 10. lipnja o. g. točno zapazila kolumnistica Ružica Cigler, kako bi me (i) materijalno uništila, kako se zarekla odmah nakon očeve smrti 1996. god.

Štrajk glađu 2009.: zapanjujuća arogancija odvjetnice Vranković Zoričić
Shvatio sam i to da se od hrvatskih sudaca tipa Jadranke Jeličić i Vesne Kuzmičić - radi kakvih je naše sudstvo u EU već godinama na glasu kao jedno od najkorumpiranijih u Europi - ne mogu nadati da će zaštititi moje Ustavom zajamčeno pravo na život5, te da mi jedino preostaje da bezizlaznu situaciju u koju sam doveden pokušam riješiti štrajkom glađu ispred Općinskog suda u Starom Gradu na kojem mi je Vaša prijavljena kolegica neustavno osporila pravo na život. Ono što me tijekom toga štrajka najviše iznenadilo bila je činjenica da Vaša kolegica – premda je upite novinara iskoristila da me temeljito okleveće 6 – u svojim izjavama za novine uopće nije negirala da je vlastitome bratu de iure i de facto osporila pravo na život (na način oduzimanja sredstava za život), nego je to čak implicite potvrdila, cinično mi putem novina poručujući da si (u doba najveće ekonomske krize u zadnjih 100 godina!) nađem posao 7 premda me je upravo ona svjesno minirala u dobivanju posla asistenta na Odsjeku za povijest umjetnosti, uništovši time godine mojeg rada i odricanja. Novinara „Slobodne Dalmacije“ koji je pisao o tom slučaju je pak zapanjila činjenica da me Vaša kolegica „u novonastalim okolnostima nije posjetila, niti (da me, op. a.) osobnim kontaktom pokušala odvratiti od daljnjeg štrajka glađu“ 8 što nakon svega zla koje je ona do tada bila učinila mene nije začudilo, a još me manje čudi sada, kada mi je po svojem mužu, a preko odvjetnice gđe Dropučić iz Sv. Ivana Zeline, u svibnju o. g. izrijekom poručila neka umrem.9 Odvjetnici s kojima sam tijekom svojeg štrajka pred sudom bio razgovarao, savjetovali su mi prekinem štrajk i da cijeli slučaj prijavim Hrvatskoj odvjetničkoj komori, što sam, kada se moje zdravstveno stanje naglo pogoršalo, i nakon što sam prethodno tim povodom bio nazvao Komoru, i učinio.
3

O zapanjujuće pristranom postupanju sutkinje Jadranke Jeličić u korist Vaše kolegice vidjeti podnesak od 2. 10. 2006. na linku: http://www.scribd.com/doc/86424117/Izjava-uNa prvo ročište, održano u vikendici u Ivan Dolcu, sutkinja Jeličić je u svojem automobilu dovezla i vježbenika odvjetnika moje protustranke, odvjetnice Diane Vranković Zoričić, ali se oglušila na moje traženje u navedenom podnesku da to i brojne druge svoje pristranosti unese u zapisnik.
Spis-R1-22-06.

4

Zbog te spletke Kuzmičićeve ja na koncu to izuzeće nisam ni zatražio, pa njezino Rješenje 9-Su.1311/07 ni danas nema zahtjeva temeljem kojeg je doneseno. Činjenice o sramnom postupanju sutkinja Jeličić i Kuzmičić iznio sam (i) u Slobodnoj Dalmaciji od 6. 11. 2009. (vidjeti link: http://www.stari-grad.hr/? show=11437&nid=48056 i ovdje na str. 7, bilj. 19), i nijedna od te dvije sutkinje nije demantirala te moje navode iznesene u vodećoj dalmatinskoj tiskovini.
5

Da je takva procjena bila točna pokazuju i sramne presude sutkinja Maje Matković i Branke Žigante Živković od kojih sam osuđen na 45 dana zatvora za „verbalni napad putem tiska“, premda takav prekršaj nisam počinio - niti ga je uopće moguće počiniti, a da i jest, on u zakonu nije naveden kao prekršaj. Cijeli spis, koji je sada na Ustavnome sudu, moguće je vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/85706347/Prekr%C5%A1ajni-sud-u-Hvaru-Prekr%C5%A1ajni-postupak-PP-J-94-10-cjelokupna-dokumentacija 6 Popis svih 24 njezinih kleveta iznesenih protiv mene u „Slobodnoj Dalmaciji“ i „Večernjem listu“ možete vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/85881689/Predmet19-K-32-10-Presuda-i-%C5%BEalba Sestrin kolega pravnik, sudac Mladen Žeravica – koji je našu javnost nedavno skandalizirao oslobađajućom presudom u postupku protiv liječnika okrivljenih za smrt rodilje Dragice Ivanković – pilatovski je implicite dopustio da su sve te izjave protiv mene jesu u cijelosti neistinite, što sam ja temeljem 367 priloženih dokaza i dokazao, ali je onda cinično dodao da one – po njegovoj ocjeni, „nisu podobne da se istima na bilo koji način dovede u pitanje čast ili ugled“, što je, obzirom da me njegova i Vaša kolegica pravnica u njima medijski lažno proglašavala i prikazivala osobom koja joj priječi ulaz u kuću, besposličarem, bezumnikom, nasilnikom i najgorim ljudskim ološem (vidjeti moju žalbu na istom linku: http://www.scribd.com/doc/85881689/Predmet-19-K-32-10Presuda-i-%C5%BEalba), priznat ćete – suludo!
7 8 9

Vidjeti u mojoj disciplinskoj prijavi od 13. 3. članak iz „Slobodne Dalmacije“ od 12. 12. 2009. - Dokument 2/a (link: http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopispredsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D ) Mirko Crnčević u članku: „Štrajk glađu“, Slobodna Dalmacija, 1. 12. 2009., str. 26 O tome sam već pisao u dopisu gđi Cigler, kojeg sam Vam e-poštom poslao na znanje još 10. 7. o. g. (vidjeti link : http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla

%C4%91u-ispred-ureda-predsjednika-HOK-a-Lea-Andresia-STANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012 )

11

Kontradiktorni navodi iz Komorina Tajništva (gđa Barac) i Disciplinara
Naime, nakon što je od moje odvjetnice doznala da sam završio u bolnici, Vaša me kolegica Vranković Zoričić prijavila policiji, proglasivši moj štrajk glađu za kojeg je znala da na njega po Ustavu imam pravo – „nasiljem u obitelji!“10 Tada mi je postalo jasno da me Vaša kolegica, kao i pok. majku koju je, kako sam već naveo, 1982. također indirektno proglasila nasiln(ik)om, navevši da ju je hranila na silu dok je bila mala – tim javnim ocrnjivanjem očito nastoji izolirati, a vjerojatno i, na isti način kao i pok. majku, navesti na samoubojstvo, te da doista nema druge nego da nazovem Komoru, i da se raspitam što mi je činiti. U Komori mi se na telefon javila tajnica gđa Biserka Barac, koja mi je dala broj Disciplinara, koji je inače tajan tj. nije javan: 01/616-5219, kazavši mi međutim i da ne postoji zakonski rok u kojem bi Komora trebala riješiti „moj slučaj“. Taj me navod gđe Barac začudilo, no u kasnijem će se slijedu događaja pokazati vrlo znakovitim. U Disciplinaru mi se na telefon javila ženska osoba srednjih godina, koja mi je rekla da im je moj slučaj poznat, da se po onom što su pročitali u novinama radi o teškom prekršaju, te da su u tom smislu već počeli postupati. Sugerirala mi je da prekinem štrajk glađu i da Komori pošaljem formalnu disciplinsku prijavu zajedno s dokazima koje posjedujem, uvjeravajući me (suprotno onome što sam par minuta ranije bio čuo od gđe Barac) da će ona u dogledno vrijeme biti riješena. Nedugo nakon tog telefonskog razgovora, moja susjeda gđa Marica Gagić - inače svjedokinja činjenice da se Vaša kolegice pismeno odrekla vlastite majke, proglasivši je „lošom majkom“, čime ju je navela na samoubojstvo sljedećega dana (vidjeti moju disciplinsku prijavu od 13. 3., str. 1 ) – mi je pokazala pismo koje joj je Vaša kolegica Diana Vranković Zoričić poslala 18. 12. 2009. (Dokaz 8-9) a kojim ju je očito pokušala zbuniti i pokolebati ocrnjujući me, u čemu međutim nije uspjela, jer me moja susjeda vrlo dobro pozna.11 To mi je pismo potvrdilo da je Komora protiv Vaše kolegice doista još koncem 2009. pokrenula disciplinski postupak, kako mi je u Vašem Disciplinaru sredinom siječnja 2010. i rečeno, jer je u njemu Vaša kolegica Vranković Zoričić izrijekom navela: „protiv mene se vodi disciplinski postupak“ (vidjeti Dokaz 8/b). Stoga sam, naivno povjerovavši riječima svoje sugovornice iz Disciplinara, a zanemarivši mnogo realniju tvrdnju gđe Barac12 prekinuo svoj štrajk glađu kako sam to na ovdje već naveo, te napisao i 17. siječnja 2010. Vašem Disciplinaru poslao svoju disciplinsku prijavu.

Sadržaj moje disciplinske prijave iz 2010. (ovdje: Dokazi 10-14)
Premda je iz činjenice da Vaša kolegica u svojim izjavama za tisak tijekom mojeg štrajka glađu pred sudom u Starom Gradu nikada nije negirala da mi je oduzela sredstva za život bilo jasno da je ona to učinila svjesno (realiziravši time obećanje dano nakon očeve smrti 1996. da će me uništiti), ja u onome času, sredinom siječnja 2010., još nisam mogao imati dokaze da mi je ona stvarno oduzela sredstva za život, jer sam u iznajmljivanja dvaju apartmana u vikendici u Ivan Dolcu tijekom ljeta od Vaše kolegice trebao biti spriječen tek od nadolazećeg ljeta tj. u periodu od lipnja do rujna 2010. Stoga sam Komori, obzirom da mi je u Disciplinaru sredinom siječnja rečeno da im pošaljem formalnu disciplinsku prijavu, u toj prijavi prijavio i dokazao samo novinske klevete (ukupno 24) koje je Vaša kolegica u Večernjaku i „Slobodnoj Dalmaciji“ iznijela protiv mene (vidjeti Dokaz 10-13), dok njeno osporavanje mog prava na život na način oduzimanja sredstava za život nisam bio prijavio, jer sam za to mogao imati dokaze tek nakon lipnja-rujna 2010. tj. 9 mjeseci kasnije. Obzirom da sam tu prijavu poslanu 17. siječnja napisao u velikoj žurbi, još iscrpljen od 55+22 dana štrajka glađu, i da na nju do početka travnja nisam dobio odgovor, pa sam sve više imao dojam da je gđa Barac - kazavši mi da za rješavanje disciplinskih predmeta u Komori ne postoji zakonski rok – tim indirektnim navodom točno „predskazala“ da nadležna disciplinska tijela Komore vjerojatno uopće neće rješavati „moj slučaj“, već da će ga poput mnogih drugih teških disciplinskih prekršaja svojih kolega pustiti u zastaru o čemu sam u više navrata čitao u novina13, početkom travnja 2010. sam odlučio napisati dopunu svoje disc. prijave iz siječnja (koju sam tom dopunom stavio „ad acta“ - Dokaz 10: prvi odlomak), koju sam sada osim za 24 klevete u novinama (Dokaz 11-12), podnio i za one u lažnoj prijavi policiji (Dokaz 10-11 i 13), te za činjenicu da je Vaša kolegica iz nepružanja nužne pomoći ocu tj. iz njegove smrti izvukla veliku materijalnu korist lažno prijavivši svoje prebivalište u Zelini, da na svoju odvjetničku kancelariju ne bi plaćala zagrebački gradski prirez. Ja dakle niti tom dopunom prijave, kako se to uostalom jasno vidi iz njezina sadržaja ( Dokaz 10-14), koju sam Komori poslao dana 16. travnja 2010. (Dokaz 15), nisam prijavio disciplinski prekršaj osporavanja prava na život počinjen od Vaše kolegice Diane Vranković Zoričić protiv mene na način oduzimanja sredstava za život, naprosto stoga što ga tada nisam ni mogao prijaviti, obzirom da je on nastupio tek 2-6 mjeseci kasnije tj. u lipnju-rujnu 2010., kako sam to maloprije već objasnio. Obzirom da mi je iz činjenice da iz Komorina Disciplinara na svoju prijavu 3 mjeseca nisam dobio nikakav odgovor, polako postajalo sve jasnije da je gđa Barac bila u pravu, kada mi je indirektno dala do znanja da se od Komorina Disciplinara nemam čemu nadati, na kraju navedene dopune svoje prijave sam naveo da ću, ukoliko Komora do 10. svibnja ne riješi moju prijavu, pred zgradom HOK-a čija mi je članica Diana vranković Zoričić oduzela sredstva za život, započeti štrajk glađu „iz razloga što je u krajnjoj liniji zapravo Komora odgovorna za to da li se njezini članovi pridržavaju Kodeksa odvjetničke etike ili sve ljude oko sebe šalju u smrt“ (Dokaz 13), aludirajući time (i) na odgovornost Vaše kolegice za smrt pok. roditelja nepružanjem nužne pomoći, a iz čega je ona izvukla veliku materijalnu korist što sam u istoj dopuni disciplinske prijave temeljem brojnih od 357 ukupno priloženih dokumenata detaljno bio dokazao.

10 11 12

Dokaze o tome možete vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/99426372/Kako-su-moje-ustavno-pravo-i-zakonita-borba-za-goli-%C5%BEivot-od-odvjetnice-Diane-Vrankovi%C4%87-Zori %C4%8Di%C4%87-progla%C5%A1eni-nasiljem-u-obitelji Kasnije je Vaša kolegica Vranković Zoričić, u nadi da će svjedokinju svoje odgovornosti za majčinu smrt tako ušutkati, gospođi Gagić telefonski prijetila smrću, ali je ni time nije uspjela ni zaplašiti, niti pokolebati. Kasnije je gđa Biserka Barac izgleda zažalila što se predamnom bila „izlanula“ svojom izjavom o nepostojanju zakonskog roka u kojem bi Komora trebala riješiti (i) „moj slučaj“, pa je „promijenila ploču“, te me počela najmalicioznije ocrnjivati, radi čega sam joj 19. ožujka o. g. poslao dopis s konkretnim dokazom o tome da njezine zlonamjerne tvrdnje o meni nisu istinite i zamolbom da me više ne ocrnjuje (vidjeti link: http://www.scribd.com/doc/86024684/Tko-je-ovdje-lud)
13

Našoj javnosti su iz medija dobro poznati slučajeve bračkoi i zadarskog odvjetnika koji su na razne načine svjesno oštetili vlastite stranke, kao i slučaj Darka Zadre za kojeg se iz medija još 2009. znalo da je tada već barem 4 godine terorizirao svoju okolinu, a da ga nadležni u Komori za te njegove svima medijski poznate najteže prijestupe usprkos postojanja brojnih dokaza godinama nisu sankcionirali, sve dok on u rujnu 2011. iz čista mira nije ubio posve nepoznatog čovjeka, oca četverogodišnjeg djeteta Jakšu Denicha.

12

„Vrana vrani očiju ne vadi“
No uskoro se pokazalo se da sam u svojem očekivanju da će Komora ipak održati svoju riječ iz siječnja 2010. bio vrlo naivan, jer je moja disciplinska prijava od 16. travnja 2010. odbačena već početkom svibnja 2010. i to bez i jedne jedine riječi konkretnog obrazloženja (Dokaz 15). Zatraživši obrazloženje za takvo nesuvislo, te telefonskom razgovoru iz siječnja, priloženim dokazima i zakonskim obavezama Hrvatske odvjetničke komore sasvim suprotno postupanje, iz Komore mi je dopisom od 12. svibnja 2010. (Dokaz 15) i pismeno potvrđeno da je Komora još 16. studenog 2009. temeljem napisa u tisku protiv svoje članice Diane Vranković Zoričić počela postupati pod brojem 8714/09, te da je zaprimila moju disciplinsku prijavu od 17. siječnja 2010., ali da je ta moja prijava, evidentirana pod brojem Pr-12/2010 odbačena, jer da: „u postupanju prijavljene odvjetnice nema lakše niti teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva“, za što, kao ni u dva dana ranijem rješenju o odbacivanju prijave, nije navedena niti jedna jedina konkretna riječ obrazloženja. „Vrana vrani očiju ne vadi!“ - rekli su mi prijatelji, pa i neki odvjetnici, kojima sam pokazao Dokaz 15. Shvativši da su me odgovorni iz Komore nasamarili i da uskoro zbog toga što mi je moja biološka sestra demoliranjem parketa i pločica i zamjenom brava u većem od 2 apartmana onemogućila da i dalje skromno živim od iznajmljivanja ta 2 apartmana u vikendici u Ivan Dolcu, i da stoga uskoro više neću imati od čega živjeti, odlučio sam započeti novi štrajk glađu, ovoga puta ispred zgrade HOK-a u Koturaškoj 53. Samo dan nakon početka tog štrajka, 13. svibnja 2010. je u „Večernjem listu“ na str. 19 izašao članak pod naslovom: „Očajnički čin“. Dosljedno prethodnom neobrazloženom rješenju iz Komore (Dokaz 15) odgovorna osoba iz Komore od koje je novinarka zatražila izjavu, kazala je da je HOK odbacio moju prijavu „jer ne postoji nijedan element kršenja kodeksa odvjetničke etike“. Odvjetnica s kojom sam o toj neistinitoj izjavi odgovorne osobe iz Komore bio razgovarao, kazala mi je ono što sam i sam znao: da navedena izjava predstavlja klevetu, jer iz nje proizlazi da sam ja neki čudak koji bezrazložno prosvjeduje, što nije bilo točno, jer sam ja u svojoj disciplinskoj prijavi od 16. travnja 2010. dokazao ne jedan već više elemenata kršenja Kodeksa odvjetničke etike - od kaznenih djela klevete do teškog kaznenog djela višegodišnje utaje poreza tj. prireza (vidjeti Dokaz 10-13), pa iz ovakve izjave odgovorne osobe iz Komore proizlazi da je službeni stav Komore da odvjetnici po Kodeksu nisu dužni govoriti istinu, niti plaćati porez. Da je to stav nekih odvjetnika svi znamo 14, no tek je 13. 5. 2010. postalo jasno da je to i službeni stav nekih odgovornih osoba u Komori, što je sramotno. Ponadavši se tako da se čitava ta stvar možda može riješiti putem suda, bez uništavanja mojeg zdravlja - jer sam smatrao da Komora za sigurno neće htjeti biti osuđena za kazneno djelo klevete - prekinuo sam štrajk, te sam sudu 23. lipnja 2010. poslao privatnu kaznenu tužbu protiv HOK-a.

Odvjetnička komora i Općinski kazneni sud: „Ruka ruku mije“
No, predmet koji je na nadležnom sudu dobio broj 8. K-167/10 iznova je otkrio koliko je velika moja naivnost s jedne, i korumpiranost hrvatskoga sudstva (koju nam E. U. već godinama opetovano opravdano predbacuje) s druge strane. Najprije, predmetnoj je sutkinji Jasni Zoretić Rendulić trebalo punih 5 mjeseci da mi na moju privatnu tužbu pošalje odgovor, što je učinila 20. prosinca 2010. (vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/85899630/Sutkinja-Jasna-Zoreti%C4%87-Renduli%C4%87-Rje %C5%A1enje-u-predmetu-8-K-167-10-Op%C4%87inski-kazneni-sud-u-Zagrebu-19-1-2012 – Dokument 1), zatraživši od mene da svoju „tužbu protiv okrivljene Hrvatske odvjetničke komore“ upotpunim, ne navevši za takvo svoje traženje ni riječi konkretnog obrazloženja. Nakon što sam joj poslao novu tužbu, prošlo je punih godinu dana, a da od nje nisam dobio nikakav poziv, što me prilično začudilo, jer sam od suca u vrlo sličnom kaznenom postupku 19. K-32/10 na istom sudu, poziv na prvo ročište dobio svega mjesec dana nakon slanja tužbe, tj. 17 puta brže(!) nego od sutkinje Jasne Zoretić Rendulić Stoga sam na savjet jedne sutkinje koju osobno poznajem, nadležnom predsjedniku suda gospodinu V. M. dana 17. siječnja o. g. poslao požurnicu, s molbom da nadležnu sutkinju zamoli da u predmetu 8. K-167/10 čim prije sazove glavnu raspravu. No tada je situacija postala još čudnija, jer mi se povratnica s te požurnice nikako nije vraćala, što mi se nikad prije nije dogodilo, te sam je na koncu primio tek nakon što sam za njom putem Pošte poslao potražnicu (vidjeti na gornjem linku: Dokument 3). Iz toga sam shvatio da navedeni predsjednik suda, kao i nadležna sutkinja, vrlo sporo i nevoljko reagira glede moje tužbe protiv Komore. Na kraju je ta priča o mojoj naivnoj tužbi protiv Komore završila na način da sam od sutkinje Jasne Zoretić Rendulić dobio Rješenje kojim je ona odbacila moju tužbu „protiv okrivljene Hrvatske odvjetničke komore“ kako je to izrijekom pisano navela (vidjeti na gornjem linku: Dokument 4/a), s obrazloženjem da, navodno, nije jasno koga sam ja uopće tužio (vidjeti na gornjem linku: Dokument 5/a), premda je ona sama u istome rješenju (vidjeti na gornjem linku: Dokument 4/a), kao i u onom od 20. prosinca 2010. (vidjeti na gornjem linku: Dokument 1), sama navela da je riječ o mojoj tužbi „protiv okrivljene Hrvatske odvjetničke komore“. Iz toga je jasno da je ovoj sutkinji bilo sasvim jasno koga sam ja tužio, ali i to da ona protiv svojih kolega pravnika iz HOK-a ne želi pokrenuti kazneni postupak, pa je radi toga pribjegla očitom, vrlo prozirnom glumatanju i prenemaganju15 Iz toga je pak postalo jasno da Komora neprincipijelno i nezakonito štiti svoju članicu Dianu Vranković Zoričić, a da nadležni Općinski kazneni sud na isti način štiti Komoru, te da sam ušao u vrzino kolo u kojem odvjetnici i suci jedni prema drugima postupaju po principu „Ruka ruku mije“, i da iz takvog vrzinog kola ne postoji konvencionalni pravni izlaz. Da je tome tako, potvrdili su mi i odvjetnici kojima sam se na takvo postupanje HOK-a i navedene sutkinje bio požalio: g. Črnko, mi je primjerice kazao da je stanje i u Komori i u našem pravosuđu općenito loše, te da se on nada da će ono postati bolje za nekih 10-20 godina, i da će nas na to prisiliti tek članstvo u EU.

Savjet da Komori pošaljem nove dokaze da mi je odvjetnica Diana Vranković Zoričić doista oduzela sredstva za život
14 15

U tom je smislu zacijelo znakovita izjava g. Lea Andreisa iz srpnja o. g. povodom uvođenja fiskalnih blagajni za odvjetnike koju su prenijeli svi vodeći mediji.

Predmetna sutkinja je u svojem obrazloženju navela da „privatni tužitelj kao okrivljenu navodi Hrvatsku odvjetnički komoru, da bi zatim naveo da je oklevetan od odgovorne osobe … … (ime je navedeno u izvorniku, op. a.) pa ni u tom dijelu tužba nije jasna niti po njoj sud može postupati.“ (vidjeti na gornjem linku: Dokument 5/a). Predmetna sutkinja je to napisala, premda joj je iz moje tužbe od 10. siječnja 2010., str. 1 (vidjeti na gornjem linku: Dokument 2/a) bilo posve jasno da je ta tužba podnesena „protiv Hrvatske odvjetničke komore“, a iz razloga: „što je u rješenju – dopisu upućenom privatnome tužitelju od strane okrivljenika dana 10. svibnja 2010, privatni tužitelj oklevetan od strane odgovorne osobe okrivljenika gđe … … - vidjeti Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, čl. 3-5)...“ (vidjeti na gornjem linku: Dokument 2/e). Iz tog je navoda moje tužbe predmetnoj sutkinji bilo posve jasno da je moja tužba bila podnesena protiv HOK-a, i da je razlog navođenja imena gđe … … u tužbi bio taj što se po citiranom Zakonu o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, čl. 5, st. 1 „odgovornost pravne osobe temelji se na krivnji odgovorne osobe“, tj. što se u konkretnom slučaju odgovornost HOK-a temeljila na krivnji gđe … … (u izvorniku je navedeno njezino ime i prezime, kojeg sam ovom prilikom na mjestima označenima s: „… …“ dobrohotno izostavio). Dakle, sutkinji je bilo jasno da sam ime odgovorne osobe po zakonu morao navesti, pa to, po zakonu, nije mogao biti razlog za odbacivanje tužbe, iako je ona upravo tu učinila.

13

G. Črnko mi je također savjetovao da Komori pošaljem nove dokaze o tome da mi je odvjetnica Diana Vranković Zoričić oduzela sredstva za život, dodajući da je on bio član Časnog suda HOK-a i da bi po njegovom sjećanju to i takvo osporavanje prava na život predstavljalo težak prekršaj, ali da on ne bi polagao puno nade u rješenje sadašnjeg Časnoga suda, jer da taj sud već desetak godina ne radi kako treba, te da je traženje prava i pravde od naših institucija često vrlo jalov posao. Nakon g. Črnka i par drugih odvjetnika koji su mi rekli više-manje isto što i on,16 odlučio sam nazvati i gđu Tamaru Abel koja je, kako sam to već naveo, suprotno usmenom naputku kojeg sam u siječnju 2010. dobio u Disciplinskom tužiteljstvu, moju disciplinsku prijavu u svibnju 2010. odbacila bez i jedne jedine riječi konkretnog obrazloženja (Dokaz 15). Ona se površno sjećala tog slučaja, te mi je, nakon nekoliko mojih pojašnjenja, rekla da je postupak pod brojem 8714/09 (vidjeti Dokaz 15/a i Dokaz 8-9) zacijelo bio pokrenut radi moje novinske izjave (u Večernjem listu od 5. 11. 2009., str. 1217) da mi je moja sestra, odvjetnica Diana Vranković Zoričić oduzela sredstva za život. Kazala je da je moja disciplinska prijava iz 2010. odbačena vjerojatno zato jer taj prekršaj (oduzimanje sredstava za život) u njoj nisam formalno prijavio (prijavio sam samo 24+4 klevete), niti ga konkretno dokazivao (zašto je tome bilo tako već sam detaljno objasnio u ovom dopisu na str. 3, odlomak: „Sadržaj moje disciplinske prijave iz 2010. (ovdje: Dokazi 10-14)“), te da novinski članci iz kojih je bilo vidljivo da njihova kolegica uopće nije negirala da mi je oduzela sredstva za život na Disciplinskom sudu Komore vjerojatno ne bi bili dovoljan dokaz tog prekršaja, jer bi ona mogla reći da novinari nisu točno prenijeli njezine izjave, i da je takvih slučajeva u radu Disciplinskoga suda već bilo. Gospođa Abel me, kao i g. Črnko, uputila i da Komori pošaljem nove, konkretne dokaze da mi je njihova kolegica doista oduzela sredstva za život, koje sam prikupio od 2010., te da, ukoliko od Komorina Disciplinskog tužiteljstva u roku od 2 tjedna ne dobijem odgovor, osobno kontaktiram novog disciplinskog tužitelja g. Predraga Labana koji živi i radi u Bjelovaru, dodavši međutim da ona općenito baš i nije zadovoljna s radom Komorina Disciplinskog suda koji se zadnjih desetak godina formalizirao, te da se ona zbog toga i povukla sa svoje dužnosti disciplinske tužiteljice HOK-a. Poslušao sam gospođu Abel, te sam Disciplinskom tužiteljstvu Komore 31. siječnja poslao dopis (ovdje Dokaz 1618) povodom predmeta kojeg je Disciplinsko tužiteljstvo Komore pokrenulo 16. studenog 2009. pod brojem 8714/09 (vidjeti Dokaz 16/a; te svakako usporediti i Dokaz 15/a i 8/b), prije i neovisno od moje disciplinske prijave iz siječnja tj. travnja 2010., s kojom taj predmet, obzirom da je u HOK-u pokrenut ranije i neovisno o njoj, nije imao nikakve direktne veze. Osim dvaju članaka u kojima Diana Vranković Zoričić upitana od novinara nije negirala da mi je oduzela sredstva za život18, nego je to u jednom od njih, onom u Slobodnoj Dalmaciji od 12. 12. 2009. implicite i priznala, ciniično i bahato mi poručivši mi da si nađem posao, iako me upravo ona u dobivanju obećanog posla na Odsjeku za povijest umjetnosti svjesno minirala (vidjeti ovdje str. 2, 4. odlomak), Disciplinskom tužitelju Komore sam u Prilogu 2 (Dokaz 16/b) priložio i desetak drugih dokaza, nastalih nakon što je nastupilo sestrino osporavanje mojeg prava na život - od sezone 2010. nadalje:

1) Zaključak Grada Sv. Ivan Zelina od 10. 11. 2010. kojim mi se odobrava „novčana pomoć u iznosu od 2.500 kn kao potpora u teškim materijalnim prilikama“ (Dokaz 19/a). 2) Presudu Prekršajnog suda u Sv. Ivanu Zelini, od 14. prosinca 2010. (Dokaz 20-21), u kojom sam zbog dokazanih teških materijalnih prilika oslobođen plaćanja novčane kazne za svoj prometni prekršaj, kao i plaćanja sudskih troškova „jer bi se plaćanje istih negativno odrazilo na njegovu (=moju) egzistenciju“ (Dokaz 21/a), u kojem položaju sam se našao iz razloga što me odvjetnica Diana Vranković Zoričić, kako smo vidjeli, svjesno lišila sredstava za život, a što je navedeni Sud na ovaj implicitan ali jasan način službeno potvrdio! 3) Potvrdu Porezne ispostave Hvar o mojem imovnom stanju na dan 27. 10. 2011. koja dokazuje da sam tijekom 2010. i 2011. godine zaradio svega 7.957,49 kuna (Dokaz 22), iz čega je jasno da me odvjetnica Diana Vranković Zoričić svojim opisanim postupanjem doista lišila prihoda od iznajmljivanja dvaju apartmana u vikendici u Ivan Dolcu od kojih sam ja do 2009./2010. skromno bio živio tj. da me na navedeni način lišila sredstava za život, svjesno mi time nezakonito/neustavno i neetično osporivši temeljno ljudsko pravo na život. 4) Da mi je vlastita 7 godina starija sestra odvjetnica oduzimanjem sredstava za život osporila pravo na život dokazuju i izvadci s mog žiro-računa kod PBZ, broj 2340009-3100865572 od travnja, svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza 2009. (Dokazi 23-27) – koji pokazuju da sam u navedenom razdoblju 2009. godine od svojih gostiju kojima sam iznajmio navedena 2 apartmana primio 18.024 kuna, pa je jasno da sam ja do 2009./2010. godine skromno živio od novaca primljenih za iznajmljivanje ta 2 apartmana u vikendici u Ivan Dolcu, dok sam zbog opisanog neetičnog postupanja odvjetnice Vranković Zoričić kojim mi je ona neustavnim rješenjem sutkinje Jeličić iz rujna 2009. godine od tada nadalje onemogućila daljnje stjecanje sredstava za život (od ljetne sezone lipanj-rujan 2010. nadalje) pa sam stoga od 2010. godine postao socijalni slučaj (vidjeti Dokaze 19-22)!
Ovi Disciplinskom tužitelju HOK-a dana 31. siječnja o. g. poslani dokumenti nepobitno su dokazivali da su gradske vlasti u i Sud u Sv. Ivanu Zelini uvidjeli da je neophodno da se umiješaju u stravičnu situaciju u kojoj sam se našao zbog oduzimanja sredstava za život od strane članice Hrvatske odvjetničke komore Diane Vranković Zoričić, nastojeći time zaštititi moj život, pa je tim logičnije bilo za očekivati da će to – u okviru svojih zakonom propisanih dužnosti – učiniti i Hrvatska odvjetnička komora putem svojih disciplinskih tijela. No to se nažalost nije dogodilo, nego se dogodilo upravo suprotno.

Disciplinski tužitelj HOK-a: „Ja sam volonter, zašto bi vam ja to riješio?“

16 17

Zbog njihovoga straha od Komore, ovdje ne navodim njihova imena.

Navedeni članak je dostupan na linku: http://www.scribd.com/doc/98706017/Ve%C4%8Dernji-list-5-11-2009-Vrankovi%C4%87-Sestra-mi-je-uz-pomo%C4%87-sutkinje-uzela-sredstva-za-%C5%BEivot, te je priložen u mojoj disciplinskoj prijavi od 13. 3. o. g. kao Dokument 1, što se može vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu
%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D

18

Članci su priloženi mojoj disciplinskoj prijavi od 13. 3. 2012. kao Dokumenti 1 i 2, te su dostupni na linku: http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-idisciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D

14

Da je skepsa g. Črnka (koji je iz sličnog razloga 2009. uljudno odbio ponuđeno mjesto predsjednika Odvjetničkog zbora grada Zagreba), glede rada disciplinskih tijela HOK-a bila opravdana, shvatio sam vrlo brzo, obzirom da na svoj dopis od 31. siječnja (Dokaz 16-18) u zakonskome roku (14 dana) nisam dobio odgovor. Stoga sam, po uputi gđe Abel, sadašnjem disciplinskom tužitelju HOK-a g. Predragu Labanu 14. veljače o. g. faksirao taj dopis od 31. siječnja od cca 15 strana - što u 2. odlomku svojeg dopisa od 27. veljače (Dokaz 28) on i sam jsano spominje – te sam ga nešto kasnije nazvao, kako bih čuo njegovo mišljenje o tom predmetu. Na moje iznenađenje, g. Laban mi je, nakon par uvodnih rečenica, bez mnogo okolišanja rekao: „Ja sam volonter, zašto bi vam ja to riješio?“, iz čega sam shvatio da su njemu, osim same činjenice da je to naprosto njegov posao, potrebni i neki drugi razlozi da bi obavljao svoju dužnost disciplinskog tužitelja HOK-a. Koji su to drugi razlozi, mislim da nije teško pretpostaviti. Na te njegove riječi ja mu nisam imao što reći, i g. Laban mi je nakon nekoliko trenutaka, s osjetnim nezadovoljstvom u tonu glasa, rekao da ću odgovor na svoj dopis (od 31. siječnja) uskoro dobiti poštom.

Disciplinski tužitelj se pravi lud: na traženje glede predmeta 8714/09, on šalje odgovor glede predmeta Pr-12/2010!
Odgovor iz disciplinskog tužiteljstva Komore sam dobio dva tjedna kasnije, koncem veljače. U njemu sam od g. Labana na vrlo ružan i nekulturan način optužen da ja od Komore tražim da oni „nezakonito reaktiviraju već završeni predmet“ „pod gornjim brojem“ „Pr-12/2010“ (vidjeti Dokaz 28/a-b!), premda se iz mojeg dopisa od 31. siječnja vidi da sam se Komori obratio u svezi disciplinskog postupka pod brojem 8714/09, dok od g. Labana insinuirani broj Pr-12/2010 u cijelom tom mojem dopisu uopće nigdje ne spominje (vidjeti Dokaz 16-17), pa je jasno da tu nije riječ o nikakvoj zabuni, već o Labanovoj svjesnoj, namjernoj podvali, kojom me on svjesno htio ocrniti kao osobu koja od njega zahtjeva da radi suprotno zakonu. Obzirom da mi je Laban ovom svojom perfidnom, prozirnom podvalom implicite onemogućio da mu se ponovo obratim (vidjeti Dokaz 28/c), nije mi preostalo ništa drugo nego da se obratim predsjedniku Komore g. Leu Andreisu (vidjeti moje otvoreno pismo od 5. ožujka o. g. na linku: http://www.scribd.com/doc/84081854/Otvoreno-pismo-predsjedniku-Hrvatskeodvjetni%C4%8Dke-komore-g-Leu-Andreisu-5-3-2012), i da ga zamolim da mi objasni da li se Komorin disciplinski tužitelj u svojem dopisu od 27. veljače o. g. (Dokaz 28) zabunio, ili je riječ o Labanovoj manipulaciji tj. svjesnoj laži, jer se ja njemu kao disciplinskom tužitelju HOK-a nisam obratio glede davno zatvorenog disciplinskog postupka Pr12/2010, čiji se broj u mojem dopisu od 31. siječnja uopće ne spominje, nego glede disciplinskog postupka pokrenutog od same Komore dana 16. studenog 2009. pod brojem 8714/09 (vidjeti Dokaz 16). Međutim, Andreis je svojim dopisom od 12. ožujka o. g. naprosto nastavio igru „pokvarenog telefona“ koju je volonter g. Laban započeo dopisom od 27. veljače, te mi je i on svoj odgovor poslao navodeći u zaglavlju poslovni broj Pr-12/2010 (vidjeti Dokaz 29/a), ponovivši to i u dopisu od 21. ožujka (Dokaz 30), premda se ja niti njemu, niti Labanu nisam obratio povodom tog davno zaključenog predmeta, nego povodom još uvijek aktivnog predmeta 8714/09 pokrenutog od Komore 16. studenog 2009., što se vrlo jasno vidi iz obaju mojih Labanu i Andreisu poslanih dopisa (vidjeti ovdje Dokaze 16-18 i link: http://www.scribd.com/doc/84081854/Otvoreno-pismo-predsjedniku-Hrvatskeodvjetni%C4%8Dke-komore-g-Leu-Andreisu-5-3-2012 )

Nova disciplinska prijava od 13. 3. o. g. (ovdje: Dokaz 3-6) na koju od disciplinskih tijela HOK-a sve do danas, 13. 9. 2012. nisam dobio odgovor
Razmišljajući o ovim Labanovom i Andreisovom očiglednim manipulacijama i lažima kojima oni svjesno brane osobu za koju vide da vlastitim roditeljima nije pružila nužnu pomoć, i da je, kako smo vidjeli na str. 1, iz njihove prerane smrti izvukla veliku materijalnu korist, očito takvo njezino ponašanje ne smatrajući – kao ni njezino osporavanje prava na život vlastitome bratu - nečim zazornim, što su moji prijatelji uglavnom prokomentirali kazavši: „Vrana vrani očiju ne vadi“, shvatio sam da je nerealno da od g. Labana očekujem da će on svoju kolegicu nastojati sankcionirati unutar disciplinskog postupka kojeg je pokrenula sama Komora pod brojem 8714/09, kako sam ja to 31. siječnja bio tražio (vidjeti Dokaz 16-18), već da je bolje da napišem vlastitu, novu disciplinsku prijavu u kojoj ću priložiti već navedene dokaze da mi je njihova kolegica Diana Vranković Zoričić doista oduzela sredstva za život (ovdje Dokazi 19-27) osporivši mi time pravo na život, te da tu novu disciplinsku prijavu pošaljem disciplinskom tužitelju HOK-a, dajući mu tako „alibi“ za postupanje, koje on unutar postupka 8714/09 pokrenutog od same Komore, kako smo vidjeli, iz „volonterskih“ ili drugih razloga nije htio provesti. Tu sam disciplinsku prijavu (cijeli sadržaj vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni %C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D ) 13. ožujka u 2 primjerka poslao na adrese predsjednika HOK-a L. Andreisa i HOK-ova disciplinskog tužitelja Predraga Labana koji su je primili 14. i 15. ožujka (vidjeti Dokaz 3-6). U svojem odgovoru s nadnevkom 21. ožujka 2012. (vidjeti Dokaz 30) g. Andreis je naveo kako je 15. ožujka primio dopis kojim sam prijavio disciplinske prekršaje odvjetnice Diane Vranković Zoričić, te je dodao da „…nije bilo potrebe prosljeđivat ga disciplinskim tijelima ove Komore, jer ste jedan primjerak Vi izravno poslali na Disciplinskog tužitelja Hrvatske odvjetničke komore.“ (Dokaz 30/a). Iz tog je njegovog navoda posve jasno da je g. Andreis kao predsjednik Komore službeno smatrao da je dopis kojim sam prijavio etičke prekršaje odvjetnice Diane Vranković Zoričić, nešto što bi trebala rješavati disciplinska tijela Komore, te da bih na taj dopis od tih tijela trebao dobiti odgovor, ali se to, nažalost, sve do dana današnjeg, niti nakon mojih 55 izgubljenih kilograma nije dogodilo.

Dodatni, Komori 16., 21. i 24. svibnja poslani dokazi 15

da mi je odvjetnica Diana Vranković Zoričić oduzela sredstva za život
Obzirom da sam tijekom travnja i svibnja dobio dokumente koji dodatno dokazuju da mi je odvjetnica Diana Vranković Zoričić doista oduzela sredstva za život, čime mi je de iure i de facto osporila moje temeljno ljudsko pravo na život, prekršivši time čl. 6 i 7 Kodeksa odvjetničke etike, te sam dokumente dana 16., 21. i 24. svibnja poslao Komori, u kojoj su, kako to dokazuju povratnice i potvrda s Pošte, oni zaprimljeni 17., 21. i 25 svibnja. U dopisu od 16. svibnja19 sam temeljem Rješenja Službe za gospodarstvo, ispostave Hvar od 9. srpnja 2003. godine (ovdje Dokaz 31-32) dokazao da je osporavanje mojeg prava na život od strane odvjetnice Diane Vranković Zoričić nastupilo od 1. lipnja - 30. rujna 2010., jer sam rješenjem sutkinje Jeličić od 28. rujna 2009. godine, koje sam primio 14. 10. 2009.20 bio onemogućen u iznajmljivanju dvaju apartmana od kojih sam skromno živio tek od nadolazeće sezone lipanj – rujan 2010., pa da pokretanje disciplinskog postupka protiv odvjetnice Diane Vranković Zoričić koja me na takav način lišila sredstava za život, nije dospjelo u zastaru, koja nastupa 30. rujna o. g. U dopisu od 21. svibnja21 sam temeljem Rješenja Službe za gospodarstvo, ispostave Hvar od 25. 02. 2011. godine (ovdje Dokaz 33-34) dokazao da mi je Vaša kolegica Diana Vranković Zoričić podjelom vikendice u Ivan Dolcu, od iznajmljivanja dva apartmana (3 i 6 kreveta-ovdje Dokaz 31-32) u kojoj sam ja do tada bio skromno živio (ovdje Dokazi 23-27), oduzela sredstva za život, na način da je od sutkinje Jadranke Jeličić zatražila da tu vikendicu podijeli po pola na način da njoj da njoj, Vašoj kolegici Diani Vranković Zoričić pripadne apartman s 6 kreveta, a da meni pripadne apartman s 3 kreveta, što je sutkinja Jeličić Rješenjem „br. R1-22/06 od 28.09.2009.“ kako se to vidi iz Rješenja Službe za gospodarstvo, ispostave Hvar od 25. 02. 2011. godine (Dokaz 33) prihvatila,22 pa je stoga Vaša kolegica Diana Vranković Zoričić, kako se to vidi iz istog dokaza (Dokaz 33), dana 21.01.2011. zatražila prestanak pružanja ugostiteljskih usluga građana u domaćinstvu za apartman tj. smještajni kapacitet za ukupno 6 osoba koji joj je dodijelila njezina kolegica Jeličić, jer je navedenim rješenjem te kolegice tj. navedenom „sudskom presudom Dijana Vranković-Zoričić postala vlasnica kategoriziranog apartmana “(2/2+2PP“ (Dokaz 34) za ukupno 6 osoba (Dokaz 33).
Inače, odmah nakon što joj je njezina kolegica Jeličić u podjeli po pola dodijelila apartman s 2/3 ukupnog broja ležajeva u vikendici u Ivan Dolcu - u kojoj je Vaša kolegica naslijedila dio iza oca kojem kako smo vidjeli (str. 1-2), nije pružila nužnu pomoć radi čega je on cca 2 godine kasnije otišao na hitnu operaciju srca na kojoj je i umro, pa je radi toga ona po zakonu trebala biti izuzeta od bilo kakvog nasljeđivanja iza njega, ali je umjesto toga zaslugom svoje kolegice sutkinje Jadranke Jeličić dobila 2/3 njegove imovine - suprug Diane Vranković Zoričić Goran Zoričić je provalom upao u ovako pravično uz osvojen dio vikendice u kojem je potom u kupaoni demolirao pločice, a u sobi parket (o čemu sam Vas izvijestio još 16. travnja 2010. - ovdje Dokaz 13 – 3. odlomak) onemogućivši mi time, kao i promjenom brava iznajmljivanje tog apartmana. Iste godine je Vaša kolegica na vikendici isključila struju i vodu, što i ne čudi, jer ona u tu vikendicu uopće ne dolazi, niti u njoj ljetuje od 2002., već ljetuje u apartmanu kod susjeda, jer joj se osobito nakon 2009. naprosto ne isplati održavati objekt kako bi u njemu provela 10-14 dana godišnje. Tako je ona na koncu ostvarila svoju prijetnju izrečenu 3 mjeseca nakon očeve smrti 1996. godine da će me „ubit, zaklat i uništit“ - o čemu sam pisao u Zelinskom listu još 2002. godine (Dokaz 38 – 3. stupac) - jer me na njezin zahtjev sutkinja Jadranka Jeličić stvarno lišila 2/3 sredstava od kojih sam do tada skromno bio živio (Dokazi 23-27 i 31-34), a činjenica da je sve to učinila da bi na istoj toj vikendici 2010. isključila struju i vodu jer u njoj uopće ne boravi dokazuje da je jedini cilj tog i takvog postupanja bila obećana destrukcija (uništenje). Zanimljivo je podsjetiti da je 1982., nakon što je majku svojim odricanjem navela na samoubojstvo, kako smo to vidjeli na str. 1, prisvojila cjelokupne iznose majčinih mirovina (Dokaz 35), kako bi si imala od čega kupovati 2 bunde u samo 4 godine (Dokaz 36), putovati po Europi i t. sl., pa ovakvo prisvajanje 2/3 mojih skromnih sredstava za život, dokazuje da prisvajanje cjelokupnih iznosa majčinih mirovina sigurno nije bilo „slučajno“, o čemu rječito govore i navedene bunde (Dokaz 36).

U dopisu od 24. svibnja23 sam temeljem dvaju rješenja Visokog upravnog suda u Zagrebu od 25. travnja 2012. (rješenja br: Us-9225/2008-14 i Us-8659/2008-15 - Dokazi 39-41), a kojima me taj visoki sud oslobodio plaćanja sudskih pristojbi zbog mojeg teškog materijalnog stanja, dodatno dokazao da mi je Vaša kolegica doista lišila sredstava za život. Istu sam činjenicu uostalom već bio dokazao u svojoj prijavi od 13. 3.24 priloženom odlukom Grada Sv. Ivan Zelina (Prijava str. 3; Dokument 16/a – ovdje Dokaz 19), presudom Prekršajnog sud u Sv. Ivanu Zelini (Prijava str. 3; Dokument 17/a i 18/a - ovdje Dokaz 20-21), i potvrdom Porezne uprave o mojem imovnom stanju (Prijava str. 3; Dokument 19 - ovdje Dokaz 22), pa se ovdje radilo samo o dodatnom, 4. i 5. dokazu – verificiranom pečatom Visokog prekršajnog suda u Zagrebu – da je ta moja tvrdnja uistinu istinita tj. točna.25
19

Taj se dopis skupa sa njegovom povratnicom može vidjeti ga na linku:

http://www.scribd.com/doc/93969633/16-5-2012-dopis-Hrvatska-odvjetni%C4%8Dka-komora

20

Da sam je primio tog datuma, spomenuto je i u tekstu: „Vranković: Sestra mi je uz pomoć sutkinje uzela sredstva za život“, Večernji list, 5. 11. 2009., str. 12 –vidjeti link: http://www.scribd.com/doc/98706017/Ve%C4%8Dernji-list-5-11-2009-Vrankovi%C4%87-Sestra-mi-je-uz-pomo%C4%87-sutkinje-uzela-sredstva-za-%C5%BEivot U tom tekstu je navedeno da sam štrajk počeo 30. 10. 2009. – zadnji dan roka na žalbu na nezakonitu odluku sutkinje Jeličić, a zašto žalbu nisam uložio, navedeno je ovdje na str. 2, 5 odlomak, kao i u članku „Štrajk glađu“ u Slobodnaoj Dalmaciji od 6. 11. 2009., vidjeti link: http://www.stari-grad.hr/?show=11437&nid=48056 u kojem izrijekom stoji: „Nezadovoljan je i postupanjem sutkinje Jeličić koja, kako iznosi, nije uzela u obzir njegove argumente (37 dokumenata), što se u rujnu 2006. na premjeravanje kuće dovezla u automobilu s odvjetničkim vježbenikom koji je zastupao sestru, a nije dopunila ni zapisnik s njegovim primjedbama. Dosadašnja predsjednica Suda, Vesna Kuzmičić, mu je pak nakon obraćanja Uredu predsjednika RH Stjepana Mesića dostavila negativno Rješenje o izuzeću sutkinje Jeličić iako ga je on tek namjeravao zatražiti.“ Ni sutkinja Jeličić, ni sutkinja Kuzmičić (koja je u lipnju 2009. prešla na Županijski sud u Splitu) nikad nisu demantirale ove činjenične navode. 21 Taj se dopis s potvrdom o njegovom slanju putem faxa može vidjeti ga na linku: http://www.scribd.com/doc/105102686/Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkoj-komori-od-21-5-2012
22

Obzirom da je ista sutkinja na prvo ročište u tom predmetu, koje se održavala u vikendici u Ivan Dolcu u svojem automobilu dovezla vježbenika odvjetnika moje protustranke u tom postupku Diane Vranković Zoričić (vidjeti ovdje str. 2, bilj. 3) što sam, kao i brojne druge nakaradne pristranosti na tom ročištu naveo u svojem podnesku od 2. 10. 2006. (vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/86424117/Izjava-u-Spis-R1-22-06 i http://www.stari-grad.hr/?show=11437&nid=48056), zatraživši da sutkinja Jeličić te svoje postupke unese u zapisnik, na što se ona oglušila, ovakvo njezino dijeljenje vikendice po pola na način da svojoj i Vašoj kolegici Vranković Zoričić dodijeli apartman sa 6 kreveta, a meni apartman sa 3 kreveta, čime mi je oduzela skromna sredstva za život i time „u ime Republike Hrvatske“ osporila pravo na život ni ne čudi, posebno ne u sudstvu koje je i u EU i u nas toliko glasovito po svojoj korumpiranosti kao što je to hrvatsko.
23 24 25

Taj se dopis skupa sa njegovom povratnicom može vidjeti ga na linku: Cijelu prijavu moguće je vidjeti na linku:

http://www.scribd.com/doc/94670661/Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkoj-komori-24-5-2012

http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni% C4% 8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr% C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni% C4% 8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D

Tu činjenicu dodatno potvrđuje i Rješenje Centra za socijalnu skrb u Sv. Ivanu Zelini od 7. rujna 2012. - Dokaz 42-43, koji je uz Grad Sv. Ivan Zelina, Prekršajni sud u Sv. Ivanu Zelini, Poreznu ispostavu Hvar, te Visoki upravni sud u Zagrebu (Dokazi 19-22, 39-41) već peta institucija koja je svojom službenom ispravom potvrdila da sam ja sad bez sredstava za život, što je, kako smo vidjeli, rezultat nezakonitog i neetičnog postupanje odvjetnice Diane Vranković Zoričić.

16

UPIT O SLUŽBENOM STAVU HRVATSKE ODVJETNIČKE KOMORE GLEDE NEISTINITE IZJAVE NJEZINA ČLANA g. LEA ANDREISA OBJAVLJENE U „VEČERNJEM LISTU“ od 29. kolovoza o. g. na str. 17
Gospodine Travaš, obzirom da ovim mojim dopisom danas, 13. rujna objedinjujem sve relevantne Komori uglavnom (osim Dokaza 42-43) već poslane dokaze o tome da mi je Vaša kolegica Diana Vranković Zoričić oduzela sredstva za život, svjesno mi, premda sam joj 7 godina mlađi brat, time javno osporivši moje ljudsko pravo na život, a za što mi je s više strana rečeno da nakon fizičkog ubojstva predstavlja najteži mogući etički prekršaj, ovaj je dopis na str. 1-7 i u Dokazima 3-27 i 31-43 moja potpuna disciplinska prijavu tog i takvog njezina postupanja, kojim je ona svjesno prekršila čl. 6 i 7 Kodeksa odvjetničke etike, te su temeljem te moje prijave nadležna disciplinska tijela HOK-a dužna postupiti, što im je zakonska obaveza, premda to, g. Travaš, NIJE razlog radi kojeg Vam se obraćam, nego je to na str. 1 i ovdje na str. 8-9 navedeni upit. Prije nego li neposredno obrazložim taj svoj upit, neophodno je nakratko se vratiti na događaje navedene u ovom dopisu na str. 6. Na toj sam strani čiji se sadržaj nastavlja na činjenice iznesene na str. 3-5 pokazao da sam predsjedniku i disciplinskom tužitelji HOK-a dana 13. ožujka o. g. uputio svoju novu disciplinsku prijavu, u kojoj sam - za razliku od one iz 2010. u kojoj sam prijavio samo kaznena djela klevete i utaje prireza kojom je Vaša prijavljena kolegica iz nepružanja nužne pomoći ocu i njegove smrti izvukla znatnu materijalnu korist (vidjeti str. 3 i Dokaze 10-14) - sada, 13. 3. 2012. prijavio jedino prekršaj kojim mi je Vaša kolegica Vranković Zoričić oduzela sredstva za život (ovdje str. 6 i Dokazi 3-6), čime mi je ona osporila pravo na život, za što sam tijekom svibnja priložio i dodatne dokaze navedene na str. 7 (Dokazi 31-34 i 39-43). Kako na tu prijavu u zakonskome roku od 14 dana od disciplinskog tužitelja HOK-a g. Predraga Labana, koji je i prema dopisu g. Andreisa od 21. ožujka 2012. (Dokaz 30 - vidjeti o tome ovdje str. 6 – zadnji odlomak) za odgovor na tu prijavu bio nadležan, nisam dobio odgovor, a obzirom da sam od Vaše prijavljene kolegice još od 2009./2010. lišen sredstava za život (vidjeti Dokaz 19-22 i 39-43) i da sam ne mogavši u ovoj našoj krizi naći posao ni stalan izvor prihoda do tada već prodao sve što se prodati dalo, te da stoga doista više nemam od čega živjeti, nije mi preostalo ništa drugo, nego da 27. ožujka započnem štrajk glađu ispred ureda g. Andreisa - najodgovornije osobe HOK-a26, sve dok Komora putem svojih disciplinskih tijela „ne iskoristi svoju zakonsku dužnost da raspoloživim sredstvima zaštiti moje pravo na život“ (Dokaz 44/2.), osporavanje i kršenje kojeg prava prijavio prijavom poslanom 13. ožujka uz koju sam priložio i 30 dokaznih dokumenata (Dokaz 44/3.), a što sam sve jasno naveo u svojem dopisu pod naslovom: „Razlozi zbog kojih sam počeo štrajk glađu ispred ureda predsjednika Hrvatske odvjetničke komore g. Andreisa“ (zadnja strana tog dopisa priložena je ovdje kao Dokaz 44), primljenog u Komori, kako to dokazuje povratnica s tog dopisa, već prvoga dana mojeg mirnog prosvjeda, 27. 3. o. g. (Dokaz 45), tako da su svi u Komori od samoga početka točno znali zbog čega ja prosvjedujem. Kada je par dana kasnije novinarka „Slobodne Dalmacije“ nazvala g. Labana da prokomentira moj štrajk glađu započet 27. 3. radi toga što do tada od njega nisam dobio odgovor na svoju disciplinsku prijavu od 13. 3., on joj je kazao „da je Vrankovićeva prijava protiv odvjetnice Vranković Zoričić odbačena.“ (vidjeti Dokaz 7). Time je on – praveći se lud na identičan kao i 27. veljače kada mi je na dopis od 31. siječnja kojeg sam mu poslao
povodom predmeta 8714/09 (Dokaz 16-17) on poslao odgovor glede predmeta Pr-12/2010 (Dokaz 28), premda mu se ja povodom tog predmeta nisam obratio, niti se taj broj u mojem dopisu (Dokaz 16-17) uopće igdje spominje – obmanuo hrvatsku javnost, jer

je iz mojeg dopisa „Razlozi zbog kojih sam počeo štrajk glađu ispred ureda predsjednika Hrvatske odvjetničke komore g. Andreisa“ (Dokaz 44-45) u kojem se ta činjenica triput ističe (Dokaz 44/1., 2., 3.) on dobro znao da ja ne prosvjedujem radi svoje disciplinske prijave odbačene još 2010. (jer jedino te je godine neka moja disciplinska prijava odbačena), nego radi toga što na svoju, sadržajem potpuno različitu disciplinsku prijavu od 13. 3. o. g. u kojoj sam, kako smo vidjeli na str. 5-7, prijavio osporavanje svojeg prava na život - dok se prijava iz 2010. odnosila samo na kaznena djela klevete (vidjeti ovdje str. 3) u zakonskome roku od 14 dana od njega kao disciplinskog tužitelja HOK-a nisam dobio odgovor, premda mi ga je on, kako smo vidjeli i iz Andreisova dopisa od 21. ožujka (Dokaz 30/a), bio dužan poslati. Osim što je ovom svojom izjavom obmanuo hrvatsku javnost, g. Laban je tom izjavom i mene svjesno oklevetao, prikazavši me kao nekakvog luđaka koji se 27. ožujka 2012. odjednom odlučio stupiti u štrajk glađu radi svoje disciplinske prijave odbačene još 2010. godine, iako smo vidjeli da je on iz cjelokupne dokumentacije, a osobito iz dopisa pod naslovom „Razlozi zbog kojih sam počeo štrajk glađu ispred ureda predsjednika Hrvatske odvjetničke komore g. Andreisa“ (Dokaz 4445) znao da tome nije tako, već da je razlog mojeg prosvjeda posve opravdan i logičan – njegovo volontersko odbijanje da kao HOK-ov disciplinski tužitelj ispunjava zakonske obaveze disciplinskih tijela HOK-a. Kako bih sa svoje strane spriječio da i dalje dolazi do ovakvih „zabuna“, jer je teoretski moguće da g. Laban koji živi i radi u Bjelovaru nije znao za moj dopis „Razlozi zbog kojih sam počeo štrajk glađu ispred ureda predsjednika Hrvatske odvjetničke komore g. Andreisa“ (Dokaz 44-45), premda je kao odgovorna osoba HOK-a po zakonu bio dužan provjeriti sve činjenice prije nego li je novinama dao izjavu kojom me oklevetao, dana 18. svibnja sam Komori (Dokaz 46-47), a 28. svibnja g. Andreisu i g. Labanu kao HOK-ovim dužnosnicima (Dokaz 48-49) uputio dopise u kojima sam ih upozorio: - 18. svibnja 2012. (Dokaz 46-47): da se moja odbačena prijava iz 2010., o kojoj je za „Slobodnu Dalmaciju“ govorio g. Laban „odnosila uglavnom na kaznena djela klevete počinjena od Vaše članice Diave Vranković Zoričić u medijima protiv mene“ (Dokaz 46/a), i da „U NJOJ NIJE PRIJAVLJENO NITI DOKAZIVANO DA MI JE ISTA VAŠA ČLANICA ODUZELA SREDSTVA ZA ŽIVOT“ (Dokaz 46/b) što sam g. Andreisu i Labanu prijavio 13. ožujka o. g. (Dokaz 46/b), tj. da između te dvije prijave nema apsolutno nikakve sadržajne veze, iz čega je bilo jasno da se odbacivanje moje prijave 2010. godine niti kronološki, niti sadržajno po zakonu nije moglo odnositi i na moju prijavu od 13. 3. o. g.
26

Odlučio sam se za prosvjed ispred ureda najodgovornije osobe HOK-a, jer sam za svoj uredno najavljeni miran prosvjed ispred zgrade Komore 2010. od strane sutkinje Maje Matković 2011. godine neustavno osuđen na 45 dana zatvora, radi navodnog „verbalnog napada putem tiska“ – vidjeti o tome ovdje str. 2, bilj. 5 - pa ispred Komore do rješenja mojeg predmeta na Ustavnome sudu ne smijem mirno prosvjedovati.

17

- 28. svibnja 2012.: (Dokaz 48-49): „jer je u svojem dopisu od 27. veljače 2012. g. Laban naveo da je moja prijava iz 2010. godine odbačena još 10. svibnja 2010., što je međutim posve irelevantno jer sam ja 2010. Vašu kolegicu Dianu Vranković Zoričić bio prijavio samo za 28 kaznenih djela klevete u tisku dok se moj upit od 31. 1. o. g. kao i dopis od 13. 3. s 30 priloženih dokaznih dokumenata koji je sadržajno zapravo nova disciplinska prijava, odnosio na njezin težak disciplinski prekršaj osporavanja i svjesnog oduzimanja mojeg ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantiranog temeljnog ljudskog prava na život na što sam Vas upozorio još u svojem dopisu od 18. 5.“

NEISTINITA IZJAVA g. LEA ANDREISA U „VEČERNJEM LISTU“ OD 29. kolovoza o. g. na str. 17
G. Travaš, kako sam to već na prvoj stranici ovog mog upita naveo, u „Večernjem listu“ od 29. 8. o. g. na str. 17 objavljen je članak o mojem mirnom prosvjedu pred uredom sad već bivšeg predsjednika HOK-a g. Lea Andreisa (Dokaz 1). Povod i razlog ovog mojeg pisanog obraćanja Vama je ne samo neistinita, već i klevetnička izjava g. Andreisa, u tom tekstu o mojem mirnom prosvjedu, koja glasi: „Disciplinska prijava je odbačena, tvrdi Leo Andreis.“ (Dokaz 1/a), kojom me g. Andreis svjesno oklevetao na način podvale ili insinuacije (o tom tipu klevete vidjeti: Rješenje Vrhovnog suda Hrvatske, br. I Kž-670/76, str. 3, (4. odlomak odozgor); i stručni članak mr. sc Damira Primorca: „Osnovna kaznena djela protiv časti i ugleda – Kleveta i uvreda“, objavljen u Hrvatskoj pravnoj reviji za studeni 2004.), prikazavši me tom svojom izjavom kao nekakvog luđaka koji je u ožujku 2012. odjednom počeo štrajkati glađu pred njegovim uredom zbog svoje disciplinske prijave odbačene još 2010. (jer jedino te je godine neka moja disciplinska prijava odbačena). G. Andreis je o meni iznio tu i takvu ocrnjujuću i neistinitu tvrdnju, premda smo vidjeli da je on iz čak triju mojih dopisa: od 27. ožujka (Dokaz 44-45), 18. svibnja 2012. (Dokaz 46-47) i 28. svibnja 2012. (Dokaz 48-49) dobro znao da moj miran prosvjed pred njegovim uredom nema nikakve veze s odavna odbačenom prijavom iz 2010., već s prijavom koju sam Hrvatskoj odvjetničkoj komori poslao 13. 3. o. g., koja se sadržajno posve razlikuje od odbačene prijave iz 2010. i koja sve do danas niti nakon 55 mojih izgubljenih kg, nije riješena, niti sam na nju od HOK-ovih disciplinskih tijela dobio odgovor!

UPIT O STAVU VAŠE KOMORE GLEDE NAVEDENE NEISTINITE IZJAVE g. ANDREISA
Stoga sam Vas g. Travaš ovim svojim dopisom odlučio zamoliti da mi priopćite službeni stav Hrvatske odvjetničke komore o navedenoj neistinitoj izjavi g. Andreisa u Večernjem listu od 29. kolovoza o. g. na str. 17, kako bi naša javnost u slučaju moje smrti mogla procijeniti tko je točno, poimence, za taj događaj odgovoran. Ovo sam Vas odlučio zamoliti stoga što je u Večernjem listu od 15. svibnja o. g. (Dokaz 55/A, dostupan i na linku: http://www.vecernji.hr/vijesti/odvjetnici-strani-bajica-a-ne-andreisa-clanak-409540) izašao tekst pod naslovom: „Predsjednik Odvjetničke komore izazvao val nezadovoljstva – Odvjetnici na strani Bajića, a ne Andreisa“ - povodom intervjua g. Andreisa objavljenog u Večernjaku nekoliko dana ranije, 11. svibnja, a iz kojeg se vidjelo da je navedeni Andreisov intervju „pojedinačni ispad koji ne odražava stavove Komore, kako po sadržaju, tako ni po stilu.“ – kako je to kazao „odvjetnik koji spada u vrh Odvjetničke komore“ (Dokaz 55/A). Još ranije upozoren na tu činjenicu od Vaših kolega, shvatio sam da Komora - stilski i sadržajno - možda ne stoji niti iza:

-

Andreisove lažne prekršajne prijave protiv mene, za koju mi je načelnik I. PP Zagreb g. Zvonimir Petrović izrijekom potvrdio da nakon što je policija izvršila potrebite provjere, u njoj izneseni navodi protiv mene „nisu potvrđeni“ (vidjeti ovdje: Dokaz 50-51) Andreisova šutiranja nogom mojeg posuđenog rasklopnog stolčića na kojem sam inače sjedio mirno prosvjedujući pred njegovim uredom, u času kada sam radi nerješavanja moje prijave od 13. 3. od strane odgovornih u Komori, a u čemu su ti odgovorni volonteri, kako smo vidjeli, imali njegovu prešutnu podršku, već bio izgubio preko 40 kg, kao što Vaša Komora možda ne stoji niti ni iza Andreisova bacanja tog stolčića i mojeg nevelikog transparenta (kojeg je prethodno zgužvao) u kontejner za smeće, čime je on i de facto izgazio moje Ustavno pravo na miran prosvjed, a što osim svjedoka tog događaja (Dokaz 53), potvrđuju i sačuvani otisci Andreisovih prstiju (Dokazi 52-54), koje je on ostavio na mojem rasklopnom stolčiću kada ga je, prethodno ga šutnuvši nogom, uhvatio šakom kako bi ga bacio u obližnji kontejner za smeće Labanova volonterskog pristupa mojoj prijavi od 13. 3. o. g., opisanog ovdje na str. 5-8 dvadeset Andreisovih i Labanovih ogluha na moje dopise poslane: 23. i 26. ožujka; 17. travnja; 3., 15., 16., 18., 21., 23., 24., i 28. svibnja; 4., 5., 13., 28. i 30. lipnja; 6., 9., 16., i 23. srpnja poruke Diane Vranković Zoričić koja mi je po svojem mužu G. Zoričiću , a preko odvjetnice gđe Dropučić u svibnju o. g. izrijekom poručila neka umrem (=“Nek umre“ - vidjeti o tome ovdje str. 2 i moje pismo gđi Cigler, str. 6, dostupno na linku: http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla %C4%91u-ispred-ureda-predsjednika-HOK-a-Lea-Andresia-STANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012 ) brojnih kleveta iznesenih pismeno i usmeno protiv mene, a koje izgleda da u vrijeme predsjedanja g. Andreisa nisu predstavljale nikakvu rijetkost u radu pojedinih odgovornih osoba HOK-a, obzirom da mi je Vaš kolega iz vrha Komore gdin E. H. u siječnju ove godine rekao da zastupa nekoliko stranaka koje iz sličnih razloga putem suda od Komore potražuju naknadu štete, što držim da je za jednu takvu organizaciju kao što bi Vaša Komora trebala biti – sramotno! nepravovremenog i nedovoljno efikasnog rada disciplinskih tijela HOK-a koji je – kao što je opće poznato - 2011. rezultirao tragedijom u kojoj je poginuo otac četverogodišnjeg djeteta Jakša Denich, s tim da se takav volonterski način rada niti ove 2012. kako vidimo - nije promijenio raznih sličnih postupaka pojedinih odgovornih osoba iz vrha HOK-a, radi kojih je Komora zadnjih godina nažalost opravdano došla na loš glas kako u pravnim krugovima (vidjeti Dokaz 55/B), tako i među vlastitim članstvom (vidjeti o tome mišljenje poznatog zagrebačkog odvjetnika gdina J. Č. navedeno na str. 4, 2. odlomak odozgor u dopisu kojeg sam Vam uputio 9. kolovoza o. g., a kojeg se može vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/102865622/Otvoreno-pismo-predsjedniku-HOK-a-g-R-Trava%C5%A1u-9-8-2012

-

-

Poštovani g. Travaš, molim Vas da mi na ovaj moj konkretan temeljem 55 priloženih dokaza vrlo detaljno obrazložen upit izrijekom naveden na str. 1 i na ovoj str. 9, vidno istaknut podcrtavanjem i podebljavanjem čim prije – imajući pritom u vidu moje zdravstveno stanje (vidjeti Dokaz 1) – pošaljete decidiran, konkretan i jasan odgovor. Unaprijed Vam hvala! Ante Vranković
U prilogu: Dokazi 1-55

18

DOKAZ 1

19

DOKAZ 2

20

DOKAZ 3
Ovu disciplinsku prijavu sam, zajedno s 30 dokaznih dokumenata poslao HOK-u još 13. 3. o. g. (vidjeti niže Dokaz 6). Cjelokupni sadržaj prijave, tj. tekst zajedno sa svim priloženim dokazima može se vidjeti na linku:
http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-g-Leu-Andreisu-od-13-3-2012-i-pripadaju%C4%87i-dokumentiokumenti-1-30

21

DOKAZ 4

22

DOKAZ 5

23

DOKAZ 6
Povratnice koje potvrđuju primitak ovog dopisa – disciplinske prijave od 13. 3. 2012. od strane predsjednika i disciplinskog tužitelja Hrvatske odvjetničke komore dana 14. i 15. 3. 2012.

24

DOKAZ 7
Članak iz „Slobodne Dalmacije“ od 31. 3. 2012., str. 6

25

DOKAZ 8

26

DOKAZ 9

27

DOKAZ 10

28

DOKAZ 11

29

DOKAZ 12

30

DOKAZ 13

31

DOKAZ 14

32

DOKAZ 15

33

DOKAZ 16

34

DOKAZ 17

35

DOKAZ 18

36

DOKAZ 19

37

DOKAZ 20

38

DOKAZ 21

39

DOKAZ 22

40

DOKAZ 23

41

DOKAZ 24

42

DOKAZ 25

43

DOKAZ 26

44

DOKAZ 27

45

DOKAZ 28

46

DOKAZ 29

47

DOKAZ 30

48

DOKAZ 31

49

DOKAZ 32

50

DOKAZ 33

51

DOKAZ 34

52

DOKAZ 35

53

DOKAZ 36

1983. - kratka bunda

1987. – duga bunda

Anica Vranković: Autoportret sa sinom Antom 1982., nedovršeno

54

DOKAZ 37

55

DOKAZ 38

56

DOKAZ 39

57

DOKAZ 40

58

DOKAZ 41

59

DOKAZ 42

60

DOKAZ 43

61

DOKAZ 44

62

DOKAZ 45

63

DOKAZ 46

64

DOKAZ 47

65

DOKAZ 48

66

DOKAZ 49

67

DOKAZ 50

68

DOKAZ 51

69

DOKAZ 52

Ante Vranković Domjanićeva 15 10380 Sveti Ivan Zelina
Sveti Ivan Zelina, 30. srpnja 2012.

Ministar pravosuđa RH g. Orsat Miljenić Dežmanova 10 10000 Zagreb
Na znanje:
Uredu predsjednika RH dr. Ive Josipovića Hrvatskom helsinškom odboru Udruzi za zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere Juris protecti Delegaciji Europske Unije u R. Hrvatskoj

Poštovani g. ministre, u prilogu Vam šaljem dva dokumenta koja rječito svjedoče o nekulturnom, arogantnom i drskom javnom ponašanju donedavnog predsjednika Hrvatske odvjetničke komore dr. Lea Andreisa dana 24. 7. o. g. Obzirom da mi je rečeno da je dr. Andreis u stručnim, ali i u širim krugovima poznat kao osoba upravo ovakvih mentalnih, kulturoloških i karakternih odlika kakve je potvrdio (i) opisani događaj, sumnjam da Vas je ovaj moj dopis previše iznenadio, no ako ipak jest, i/ili ako dr. Andreis bude negirao da se doista ponio na način naveden u priloženim dokumentima, predlažem da se u tom slučaju provede ispitivanje otisaka prstiju dr. Lea Andreisa sa stolčića na kojem sam pred njegovim uredom bio sjedio, jer će isti otisci, uz izjave očevidaca, nepobitno i jednom za svagda dokazati da su se događaji o kojima govore priloženi dokumenti, nažalost doista dogodili. S poštovanjem,

Ante Vranković
PS: Svjestan sam da obzirom kako sam mogao, ja zapravo još dobro i prošao. Jakša Denich, otac četverogodišnjeg djeteta, kojem je kolega dr. Andreisa Darko Zadro nedavno prosuo mozak, premda ga uopće nije poznavao - nije bio takve sreće.

U prilogu:
1) Potvrda I. policijske postaje zagrebačke od 27. 07. 2012. o prijavi događaja koji se zbio te je prijavljen 24. 07. 2012. 2) Dopis poslan od Ante Vrankovića na fax I. policijske postaje zagrebačke dana 26. srpnja 2012.

70

DOKAZ 53

71

DOKAZ 54

72

DOKAZ 55 / A
Večernji list - OBJAVA: 15.05.2012 / 12:00
LINK: http://www.vecernji.hr/vijesti/odvjetnici-strani-bajica-a-ne-andreisa-clanak-409540

Predsjednik Odvjetničke komore izazvao val nezadovoljstva

Odvjetnici na strani Bajića, a ne Andreisa
Sastanak zbog intervjua: Sa stavovima šefa Odvjetničke komore iznesenima u Večernjem listu članovi se uglavnom ne slažu

Piše: Ivanka Toma
Intervju predsjednika Hrvatske odvjetničke komore Lea Andreisa, objavljen u posljednjem broju Obzora, izazvao je među odvjetnicima val reakcija, i to ograđivanja od predsjednika Komore. S Andreisom smo razgovarali o Zakonu o kaznenom postupku i izvjesnoj mogućnosti da ga Ustavni sud ukine. Odvjetnici kažu da navijanjem za takav ishod Andreis ne iznosi stav Komore ni većine odvjetnika. Kritike glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću odvjetnici smatraju neodmjerenima i netaktičnima, a tezu da Ustavni sud treba ukinuti ZKP bez obzira na to kakve će to imati posljedice za predmete koji se po njemu sude (niz korupcijskih procesa, sva suđenja bivšem premijeru Ivi Sanaderu, među kojima je i slučaj Ina – MOL, suđenje HDZ-u za crne fondove, Fimi media, Podravka, HEP. Poštanska banka...) smatraju uskogrudnom te društveno i pravno štetnom.

Sporni i sadržaj i način

Stoga je Andreisov intervju Večernjem postao tema Izvršnog odbora HOK-a koji se sastao u ponedjeljak poslije podne.– Nipošto ne podržavam stavove koje je iznio Andreis. Nisam za to da se koriste nezakoniti dokazi. U ZKP-u mora postojati jednakost oružja između optužbe i obrane, ali kritizirati zakon onako kako je to učinio Andreis nedopustivo je – kaže Branko Šerić, bivši sudac, sada odvjetnik i branitelj bivšeg šefa HEP-a Ivana Mravka, jednoga od optuženih u nizu korupcijskih postupaka koji se vode po aktualnom ZKP-u. Branitelj bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, također optuženog po slovu novog ZKP-a, odvjetnik Anto Nobilo još je prije rekao da se preko ZKP-a ne bi smjeli rušiti aktualni sudski procesi. Nobilo je osobito kritičan bio prema činjenici da pune dvije i pol godine Ustavni sud nije donio nikakvu odluku o ZKP-u i pustio da se po njemu vode procesi koji imaju ekonomske, energetske i političke reperkusije. Rekao je da će ustavni suci biti odgovorni za kaos koji će nastati ako svojom odlukom sruše postupke koji su se odvili po novom ZKP-u, a svakako spadaju u pozitivne društvene pomake.

Ustavni suci – politički

Šerić ističe da se ZKP ne smije žrtvovati za trenutačne interese i aktualne korupcijske predmete. – Zamislite talijansku i rusku mafiju koja bi mogla prati novac u Hrvatskoj. Protiv toga se sigurno nećemo boriti starim ZKP-om po kojem sam ja još sudio – kaže Šerić. U intervjuu koji je dao za naš prilog Obzor, Andreis nije dao za pravo Nobilu i bezrezervno je stao u obranu ustavnih sudaca. Upravo je izostanak bilo kakve kritičnosti prema ustavnim sucima koji su dvije i pol godine držali u ladici u ovom trenutku najvažniji propis, detalj koji su odvjetnici zamjerili Andreisu. Andreis zna kakav je sastav Ustavnog suda, da su ustavni suci mahom izabrani po političkom kriteriju s nedostatkom stručnih referenci, da izbor nekom duguju, te da i u tom kontekstu treba gledati na neodlučivanje o pitanju (ne)ustavnosti ZKP-a – rekao je odvjetnik koji spada u vrh Odvjetničke komore. Drugi odvjetnik, također iz vodstva Komore koji se ne bavi kaznenim pravom, također navodi da je Andreisov intervju pojedinačni ispad koji ne odražava stavove Komore, kako po sadržaju, tako ni po stilu.

DOKAZ 55 / B

73

POVRATNICA KOJA DOKAZUJE PRIMITAK OVOG UPITA U HRVATSKOJ ODVJETNIČKOJ KOMORI, DANA 14. RUJNA 2012.

74

POVRATNICE - POTVRDE O PRIMITKU OVOG UPITA NA ZNANJE PREDSJENIKA JOSIPOVIĆA, RESORNOG MINISTRA MILJENIĆA I DELEGACIJI EU U RH

75

Potvrde o slanju istih pošiljaka…

Obrazloženje zbog čega i dalje prosvjedujem pred uredom dr. Andreisa u Hatzovoj 8 navedeno je u mojem otvorenom pismu predsjedniku HOK-a g. Robertu Travašu od 9. kolovoza o. g., na str. 6, posljednji odlomak. Pismo je dostupno na linku:
http://www.scribd.com/doc/102865622/Otvoreno-pismo-predsjedniku-HOK-a-g-R-Trava%C5%A1u-9-8-2012

76

DODATAK 3
Upit Ante Vrankovića upućen predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore Robertu Travašu, zaprimljen u Hrvatskoj odvjetničkoj komori faxom dana 5. 10. 2012.

77

Ante Vranković Domjanićeva 15 10380 Sv. Ivan Zelina 5. listopada 2012. Poštovani g. Travaš,

Hrvatska odvjetnička komora Robert Travaš, predsjednik Koturaška cesta 53 10 000 Zagreb Fax: 61-70-686

kako to i sami znate, dana 13. 9. sam vam uputio „Upit o službenom stavu Hrvatske odvjetničke komore glede neistinite izjave njezina člana g. Lea Andreisa u Večernjem listu od 29. kolovoza 2012. na str. 17“. Taj je Upit, kako to očituje ovdje priložena povratnica (vidjeti dolje prilog) u Vašoj Komori primljen dana 14. 9. 2012. Premda je Zakonom o pravu na pristup informacijama u ovakvim slučajevima propisan rok za odgovor od 15 dana, ja do danas od Vas na svoj upit odgovor nisam dobio. S druge strane, u sličnom slučaju koji se također ticao izjave g. Andreisa, Vaša Komora je – u situaciji u kojoj nikome nije bio neposredno ugrožen život kao ovdje meni – donijela svoje mišljenje u roku od svega nekoliko dana, o čemu je pisao Večernji list od 15. 5. o. g. u članku: „Odvjetnici na strani Bajića, ne Andreisa“ Vidjeti link: http://www.vecernji.hr/vijesti/odvjetnici-strani-bajica-a-ne-andreisa-clanak-409540 Molim Vas da mi stoga odgovorite da li ćete Vi kao predsjednik komore kojem sam uputio navedeni Upit od 13. 9. uopće ispuniti svoju zakonsku obavezu slanja odgovora na taj moj upit, obzirom da to niste učinili u zakonom propisanom roku? Ante Vranković Prilog: povratnica s mojeg Upita od 13. 9. 2012., koja potvrđuje da ste isti primili dana 14. 9. 2012.

78

79

Potpisom i žigom pošte ovjerena potvrda o slanju ovog faxa na fax Hrvatske odvjetničke komore dana 5. listopada 2012.

Napomena: Upit poslan g. Travašu 13. 9. 2012. koji se navodi u ovom dopisu, dostupan je na linku:
http://www.scribd.com/doc/105910787/Upit-o-slu%C5%BEbenom-stavu-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-gledeneistinite-izjave-njezina-%C4%8Dlana-g-Lea-Andreisa-objavljene-u-Ve%C4%8Dernjem-listu-od-29-kolovoza

80

DODATAK 4
Elektronska pošta Ante Vrankovića upućena novinarki „Večernjeg lista“ gđi Ružici Cigler dana 8. 7. 2012. proslijeđena Hrvatskoj odvjetničkoj komori i njezinom predsjedniku Robertu Travašu dana 10. 17. 2012. (vidjeti potvrdu o tome na str. 91)

81

Ante Vranković Domjanićeva 15 10380 Sveti Ivan Zelina
8. srpnja 2012.

Večernji list gospođa Ružica Cigler, zastupnica čitatelja
ruzica.cigler@vecernji.net

Poštovana gospođo Cigler,
javljam Vam se povodom Vašeg članka od 10. lipnja o. g. „Svađa je svađa i bez 71 dana štrajka glađu“ (klikom vidjeti na linku: http://blog.vecernji.hr/zastupnica-citatelja/2012/06/10/svada-je-svada-i-bez-71-dana-strajka-gladu ), u kojem ste se iz čitateljskog kuta osvrnuli na moj štrajk glađu o kojem je pisala Vaša kolegica Marina Škalić u Večernjaku od 6. 6. o. g. (vidjeti na linku: http://www.vecernji.hr/vijesti/ne-odustajem-strajka-gladu-dok-hok-ne-sankcionira-moju-sestru-clanak-41716 ). U svojem ste osvrtu argumentirano ukazali na činjenicu da članak o mojem štrajku glađu čitatelju ostavlja neke nejasnoće (koje su po mojem mišljenju vjerojatno uzrokovane ograničenošću prostora), pa sam smatrao da je potrebno da ih temeljem dokumenata, inače dostupnih i na: http://www.scribd.com/ante_vrankovi%C4%87 , razjasnim, kako se oko mojeg mirnog prosvjeda tj. štrajka glađu uzrokovanog doista bezizlaznom situacijom u kojoj su mi oduzeta sredstva za život, ne bi povlačile nepotrebne sjene sumnje.
/
8

1. Dokumenti koji dokazuju da je odvjetnica Diana Vranković Zoričić iz nepružanja nužne pomoći majci i ocu izvukla veliku materijalnu dobit
Uvodno treba istaći da je slučaj nažalost daleko ozbiljniji i teži, a usudio bih se reći: i stravičniji, od puke „svađe oko nasljedstva“ između brata i sestre, kako je to bilo rečeno, i da ne počinje 2010., kada mi je 7 godina starija sestra odvjetnica oduzela sredstva za život, nego još 1982. U tom smislu Vas dobrohotno upućujem na moje otvoreno pismo u Zelinskom glasniku iz prosinca 2002. (vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/99172450/Moje-Otvoreno-pismo-u-Zelinskom-glasniku-iz-prosinca-2002 ), na moje Očitovanje na Općinskom sudu u Starom Gradu od 21. 5. 2006., str. 3-6 (link: ), na tekst Vaše kolegice Ines Brajević u Večernjaku od 5. 11. 2009. (link: ), i osobito na moju disciplinsku prijavu upućenu Hrvatskoj odvjetničkoj komori 13. 3. o. g. i ondje priložene dokazne Dokumente 4-14 (sve se može vidjeti klikom na linku:
http://www.scribd.com/doc/99170666/O%C4%8Ditovanje-sud-Stari-Grad-22-svibnja-2006
http://www.scribd.com/doc/98706017/Ve%C4%8Dernji-list-5-11-2009-Vrankovi%C4%87-Sestra-mi-je-uzpomo%C4%87-sutkinje-uzela-sredstva-za-%C5%BEivot http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopispredsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D

).

Ukratko, riječ je o tome da se tada još sedamnaestogodišnja polaznica Centra za upravu i pravosuđe Diana Vranković koncem veljače 1982. na Centru za socijalnu skrb u Zelini pismeno odrekla majke Anice, s obrazloženjem da je ona njoj bila „loša majka“, jer da ju je „hranila na silu dok je bila mala“, i t. sl., te je majci s tim dokumentom u ruci došla čestitati 43. rođendan, uzrokovavši time majčino samoubojstvo sljedećega dana, a što Vam može posvjedočiti susjeda, medicinska sestra sada u mirovini, gđa Marica Gagić iz Sv. Ivana Zeline, Vatrogasna 8 (telefon dostupan na Internetu). Tako sam ja u svojoj 9. godini ostao bez majke. Diana Vranković se majke javno pismeno odrekla, iako je znala da je mama nakon jednog njezina bitno blažeg nasrtaja u kasno ljeto 1981. pokušala samoubojstvo, prerezavši si žile. Odmah nakon majčine smrti, Diana Vranković je prisvojila cjelokupne iznose majčinih mirovina (vidjeti scanove odrezaka tih mirovina priložene kao Dokument 4 i 5 na linku:
http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-

). To je učinila, iako sam i ja, dijete iste majke i oca, tada bio na školovanju, no ona je cjelokupne iznose majčinih mirovina samostalno koristila sve do 1990., kada sam ja krenuo na fakultet, premda je po Zakonu o nasljeđivanju (čl. 125) zapravo trebala biti proglašena nedostojnom nasljeđivanja imovine iza pok. majke, jer joj nije pružila nužnu pomoć, jer ne samo da majci nije pomogla u životnoj borbi (teškom stanju u kojem je tada bila), nego je svojim malicioznim postupanjem uzrokovala majčinu smrt. Zanimljivo je pogledati na što je to Diana Vranković davnih 1980-tih trošila majčine mirovine (vidjeti Dokumente 9, 10 i 11: na linku: ): najprije, tu su 2 bunde u samo 4 godine: 1983. - kratka bunda, i 1987. - duga bunda (Dokument 9). Zatim, tu su putovanja u Lenjingrad, London i Prag, te na natjecanje mladih pravnika u Den Haag 1987., što joj je na Pravnom fakultetu priznato za diplomski rad. Nadalje, tu je garderoba, šestogodišnji tečaj francuskog jezika (Dokument 10) kojeg ona na kraju ne govori, i znakoviti vrhunac – luksuzna knjiga na otplatu o masaži (Dokument 11). Sve su to stvari koje svojoj kćeri pok. otac kao samohrani roditelj od
ove-%C4%8D
http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etikeHOK-ove%C4%8

D

82

nevelike prosvjetarske plaće nije mogao priuštiti, pa si ih je prisvajanjem mirovina majke koje se pismeno odrekla, čime je uzrokovala njezinu smrt – Diana Vranković Zoričić priuštila sama. Slično kao u majčinom, Diana Vranković Zoričić je postupila i u očevu slučaju, ali sada kao profesionalna odvjetnica, odbivši za spas očeva života g. Maturi iz Sv. Ivana Zeline 1994. godine prodati svoj dio u nedovršenoj kući u Vinogradskoj 7 u Zelini, naslijeđen iza majke koje se odrekla. Otac je radi toga oko dvije godine kasnije otišao na hitnu operaciju srca, na kojoj je doživio infarkt, te nedugo potom i umro. Tako sam ja u svojoj 23. godini (1996.) ostao bez oca. Zanimljivo je napomenuti da je Diana Vranković Zoričić i iz takvog slijeda događaja izvukla obimnu materijalnu korist, lažno prijavivši svega mjesec dana nakon očeve smrti u ožujku 1996. godine svoje prebivalište u očevu derutnom montažnom stanu u Domjanićevoj 15 u Sv. Ivanu Zelini kako bi izbjegla plaćanje zagrebačkog prireza na prihode od svoje odvjetničke kancelarije u kojoj je tada imala 5 zaposlenih (Grad Sv. Ivan Zelina je naime sve do srpnja 2002. godine bio jedini grad u Zagrebačkoj županiji u kojem se prirez uopće nije plaćao), a što joj otac kao čestit čovjek i poštenjačina za života nije odobravao. Disciplinskom tužiteljstvu Hrvatske odvjetničke komore cijela je ta situacija odlično poznata, jer sam na njegovu adresu još dana 16. travnja 2010. (vidjeti Dokument 12 na linku: ) pod nazivom „Prilog B“ poslao detaljno obrazloženje i preko stotinu dokaza za sve svoje navedene tvrdnje, od kojih je glede materijalne koristi koju je HOK-ova članica Diana Vranković Zoričić izvukla iz nepružanja nužne pomoći pok. ocu, vjerojatno najznakovitiji polica osiguranja iz 2003. (vidjeti Dokument 13 na linku: ) iz koje se vidi da je nakon očeve smrti odvjetnica Diana Vranković Zoričić svoje prebivalište prijavila u očevu derutnom montažnom stanu u Zelini u Domjanićevoj ul. 15 (vidjeti fotografiju toga stana u Dokumentu 14 na linku: ), ali da je „Mjesto osiguranja“ bio ogromni luksuzni stan u Zagrebu, u ulici S. Ljubića Vojvode 22, u kojem je ona zapravo živjela, te kojeg je osigurala na iznos od oko 40.000 eura (vidjeti Dokument 13 na istom linku)!
http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEiteljuHrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksaodvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%
8D ht

tp://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4

%8D

2. Dokumenti koji dokazuju da je odvjetnica Diana Vranković Zoričić jednako maliciozno kao u majčinu i očevu, postupila i u mojem slučaju, svjesno mi oduzevši sredstva za život, čime je izravno prekršila čl. 6 i 7 Kodeksa odvjetničke etike
Obzirom da je ovako postupila prema vlastitoj majci i ocu koji su joj dali život, i, dok je to bilo moguće, priušćivali sve što su mogli, doista nije čudo da je Diana Vranković Zoričić na sličan način postupila i prema meni. Ona mi je uostalom samo 3 mjeseca nakon očeve smrti 1996. to i najavila, uhvativši me – iako je od mene 25 cm niža - za gušu, i podigavši, te kazavši mi vičući i tresući me, da će me: „ubit, zaklat i uništit, i da nek ja idem (u obližnju kuhinju) po nož, da me (ona) njime zakolje“, a o čemu sam, nakon jednog njezina sličnog nasrtaja tijekom kojeg me njezin suprug Goran Zoričić i udario - pisao za Zelinski glasnik još koncem 2002. godine (vidjeti link: ). Svoje obećanje iz 1996. Diana Vranković Zoričić je uglavnom i ostvarila: najprije me je - na način koji sam detaljno opisao još 2006. u svojem Očitovanju na Općinskom sudu u Starom Gradu na str. 8-11 (vidjeti na linku: ), iz zavisti, jer je sama bila prosječan student, minirala u završetku studija povijesti umjetnosti na kojem me čekao posao asistenta, uništivši mi time budućnost, a onda me, na način koji sam temeljem 30 priloženih dokumenata detaljno dokazao u svojoj disciplinskoj prijavi HOK-u od 13. 3. o. g. (svakako vidjeti na linku: ), i u dopisima od 21. i 23. 5. o. g., te od 24. 5. o. g. (za ovaj posljednji vidjeti link: ) lišila i mogućnosti stjecanja skromnih sredstava za život od kojih sam do 2009. tj. 2010. godine živio, osporivši mi time moje Ustavom RH i međunarodnim konvencijama zajamčeno ljudsko pravo na život. Time je međutim prekršila čl. 6. i 7. Kodeksa odvjetničke etike koji odvjetnicima nalažu da budu primjer humanosti i poštovanja ljudskog dostojanstva i progresivnih nastojanja u ostvarivanju ljudskih prava, ne samo u obavljanju svojeg poziva, nego i u privatnom životu, a da ja to uistinu težak etički prekršaj, potvrdile su i osobe iz samog HOK-ova disciplinskog tužiteljstva, od kojih mi je jedna rekla da je riječ o prekršaju za kojeg počinitelju odnedavna može i trajno biti oduzeta dozvola za obavljanje odvjetništva. Ako je HOK napokon odluči disciplinirati, jedini način da odvjetnica Vranković Zoričić izbjegne toj HOK-ovoj sankciji je da se ona samnom nagodi i da ja od HOK-a onda u pisanoj formi zatražim prekid postupka, i zapravo to je razlog zbog kojeg ja tražim da disciplinska tijela HOK-a izvrše te
http://www.scribd.com/doc/99172450/Moje-Otvoreno-pismo-u-Zelinskom-glasniku-iz-prosinca-2002 http://www.scribd.com/doc/99170666/O%C4%8Ditovanje-sud-Stari-Grad-22-svibnja-2006 http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-idisciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D http://www.scribd.com/doc/94670661/Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkoj-komori-24-5-2012

83

svoje zakonske obaveze, a ne da Diana Vranković Zoričić bude disciplinirana samo radi načela, kako su to neki iz neobičnog naslova teksta (vidjeti link: ) Vaše kolegice Marine Škalić mogli pomisliti. Ukoliko međutim HOK-ovi dužnosnici odbiju izvršiti svoje zakonske obaveze, obzirom da sam na traženje odvjetnice Diane Vranković Zoričić od sutkinje Jadranke Jeličić „u ime Republike Hrvatske“ lišen sredstava za život, čime mi je od njih dvije osporeno moje Ustavom, te Općom deklaracijom o ljudskim pravima i Europskom konvencijom o ljudskim pravima zagarantirano pravo na život (što je, kako se to dobro vidi iz teksta gospođe Marine Škalić, potvrdio i najbolji poznavatelj problematike ljudskih prava u Hrvatskoj, predsjednik HHO-a g. Ivan Zvonimir Čičak - o čemu možete vidjeti i članak u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom: „HHO: „Ante Vranković je u pravu“, link: http://www.scribd.com/doc/87463948/HHO-Ante-Vrankovi%C4%87-je-upravu-Slobodna-Dalmacija-31-o%C5%BEujka-2012-str-6), ne preostaje mi drugo nego da umrem, jer sam sudskim osporavanjem mojeg prava na život zapravo ionako de iure i de facto osuđen na smrt, što se po zakonu nije smjelo dogoditi.
http://www.vecernji.hr/vijesti/ne-odustajem-strajka-gladu-dok-hok-ne-sankcionira-moju-sestru-clanak-417168

3. Podrška koju imam od triju naših najznačajnijih relevantnih udruga
Napominjem da su me u mojem prosvjedu ispred ureda predsjednika HOK-a, uz već navedeni HHO, u međuvremenu podržale i preostale dvije za ovaj slučaj najrelevantnije udruge u Hrvatskoj: – Udruga za zaštitu ljudskih prava i zaštitu žrtava pravosuđa „Veronika Vere“ – zanimljivo i nadahnuto priopćenje njihove predsjednice gđe Nade Landeka pod naslovom „Život za pravdu“ možete vidjeti npr. na linku: http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=43889 – Juris protecta, čiji mi je predsjednik, g. Zeljko, uz riječi podrške napisao i ovo: „Mi imamo vrlo negativno mišljenje o Komori. U pravilu odvraćamo građane da im se uopće obraćaju.“ – vidjeti link: http://www.scribd.com/doc/99337965/Poruka-podr%C5%A1ke-predsjednika-Juris-protecte-g-Zlazka-Zeljka-od-12-lipnja-2012

4. Andreisov „ne bi se štel mešati“ – stav nema pravnog temelja
Pokušaj g. Andreisa da „lopticu“ prebaci hrvatskom pravosuđu, tvrdeći da je „moj slučaj“ stvar sudova nema pravnog temelja, što se najbolje vidi iz dopisa od 17. 4. o. g. kojeg mi je uputio pomoćnik ministra pravosuđa g. Ivan Crnčec, koji mi je, odgovarajući na moj prethodni upit, napisao da sam se obratio na krivu adresu, jer da je po Ustavu RH, čl. 27 odvjetništvo samostalna i neovisna služba nad kojom njegovo ministarstvo nema nikakve ingerencije, a vrlo sličan odgovor sam dobio i iz Ureda Predsjednika RH dr. Ive Josipovića, kojem također šaljem na znanje sve relevantne dokumente. Ovakvi odgovori pravnih eksperata iz Ureda Predsjednika i iz Ministarstva pravosuđa su zapravo i očekivani, obzirom da je svakom jasno da državni sudovi ne mogu suditi u slučajevima kršenja Kodeksa odvjetničke etike, već da je to unutarnja stvar HOK-a, za koju je nadležan disciplinar tj. Časni sud HOK-a, koji na moju prijavu od 13. 3. o. g. do dana današnjeg nije odgovorio, premda iz medicinskih nalaza koje sam im tijekom lipnja poslao (dokazi o bradikardiji tj. smanjenju broja otkucaja srca, i hipokalemiji – nedostatku kalija, bez kojeg je život nemoguć) oni jasno vide da ja zbog njihova nerada tonem u smrt.

5. Niti Labanov „Ja sam volonter“ – stav nema pravnog temelja
Inače, zanimljivo je da mi je aktualni HOK-ov disciplinski tužitelj g. Predrag Laban iz Bjelovara u telefonskom razgovoru u veljači o. g. kazao doslovce: „Ja sam volonter, zašto bi vam ja to riješio?“. Iz toga proizlazi da g. Laban smatra da njemu za obavljanje njegova posla trebaju i neki drugi razlozi osim same činjenice da je navedeni posao po zakonu dužan obaviti: koji su to drugi razlozi, mislim da nije teško pretpostaviti.

6. Andreisova lažna prijava policiji i njegova lažno proklamirana sućut
Da je Andreis itekako svjestan da njegov gore opisani stav nema nikakvog pravnog temelja, te da zbog toga postaje nervozan, vidljivo je i iz njegove lažne prijave policiji, u kojoj me optužio da kršim zakon na način da, kako je to u pisanoj formi službeno slagao: „remetim javni red i mir“. Tim sam povodom dana 13. 6. o. g. I. policijskoj postaji Zagreb, djelatnici koje su temeljem te Andreisove prijave proveli istragu, uputio dopis u kojem sam ih zamolio da me izvijeste do kojih su spoznaja u svojoj istrazi došli (vidjeti link: http://www.scribd.com/doc/99346689/Na%C4%8Delnik-I-policijske-postaje-Zagreb-Andreisovi-navodi-nisu-potvr%C4%91eni ).

84

Svega par dana kasnije, načelnik te postaje, g. Zvonimir Petrović, mi je poslao odgovor u kojem izrijekom stoji da u istrazi koju su proveli njegovi djelatnici: „navodi iz prijave Odvjetničkog društva Andreis & partneri“ – „nisu potvrđeni“ (vidjeti link: . Iz ovog i ovakvog malicioznog postupanja predsjednika HOK-a Lea Andreisa postaje jasno da je on svjestan da u onome što govori glede mojeg slučaja nema pravo i da ga zbog toga hvata nervoza, jer me inače ne bi prijavljivao policiji, lažno me prikazujući kao osobu koja krši zakon, tj. iznoseći o meni navode koji „mogu štetiti (mojoj) časti ili ugledu“, što je, kako mu je to kao odvjetniku zasigurno poznato, po Kaznenom zakonu, čl. 200, definicija kaznenoga djela klevete (= kriminal). Iz tog je njegovog postupanja jasno i to da je on lagao (i) onda kada je za Večernjak od 6. 6. kazao kako me „duboko žali“ (vidjeti link: ), jer da me on doista imalo žali, sigurno je da me ne bi lažno prijavljivao!
http://www.scribd.com/doc/99346689/Na%C4%8Delnik-I-policijske-postaje-Zagreb-Andreisovi-navodi-nisu-potvr%C4%91eni ) http://www.vecernji.hr/vijesti/ne-odustajem-strajka-gladu-dok-hok-ne-sankcionira-moju-sestru-clanak-417168

7. Dokumenti koji dokazuju Labanove i Andreisove manipulacije, kojima su njih dvojica putem medija svjesno obmanuli hrvatsku javnost
No ono što je u postupanju g. Labana i g. Andreisa najmalicioznije, njihove su izjave za tisak u kojima oni glume da moja prijava od 13. 3. o. g. kojom sam im prijavio sestrino osporavanje mojeg prava na život – ne postoji, ili da barem oni za tu prijavu ne znaju, premda povratnica (vidjeti je na kraju te prijave na linku: http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enjaKodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D ) jasno dokazuje da su oni tu prijavu primili! Tako je g. Laban, od kojeg na tu svoju prijavu ja od 13. 3. sve do danas nisam dobio odgovor, za „Slobodnu Dalmaciju“ od 31. 3. kazao da je moja prijava protiv odvjetnice Vranković-Zoričić odbačena, misleći pritom očito na moju prijavu iz 2010. godine (jer je jedino ona odbačena), koja se odnosila samo na sestrina kaznena djela klevete u tisku (tekst te prijave možete vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/93995516/Dopuna-disciplinskeprijave-od-16-4-2010-koja-je-bez-obrazlo%C5%BEenja-odba%C4%8Dena-10-5-2010 ), što je međutim posve irelevantno, jer se moja prijava od 13. 3. o. g. – na koju mi on nije odgovorio, a radi čega ja sada prosvjedujem, jer je očito da na taj način HOK svoju članicu neprincipijelno štiti – odnosi na sestrino osporavanje mojeg prava na život na način oduzimanja sredstava za život (vidjet na linku: ). Na isti način je u svojoj izjavi za „Večernji list“ postupio i g. Andreis, kazavši da je „disciplinska komisija odbacila Vrankovićevu žalbu“, iako on iz dopisa koje sam mu poslao, te koje sam objavio i na Internetu ( http://www.scribd.com/ante_vrankovi%C4%87 ) dobro zna da ja pred njegovim uredom od 27. 3. o. g. ne prosvjedujem radi moje odbačene prijave iz 2010., nego radi one od 13. 3. o. g., na koju ja od nadležnih tijela HOK-a sve do danas nisam dobio nikakav odgovor. Takvim su svojim bezočnim ignoriranjem i manipuliranjem (o kojem vidjeti i: putem medija (Večernji list i Slobodna Dalmacija), g. Andreis i Laban svjesno obmanuli našu javnost, te ukoliko moj štrajk završi smrću, želim da se zna da su njih dvojica taj ishod tim svojim postupanjem svjesno uzrokovali. To će samo potvrditi da „slučaj Zadro“ – u kojem su nadležni u HOK-u odbijali sankcionirati svojeg kolegu Darka Zadru, koji je za krivična djela prema članovima svoje obitelji bio čak i pravomoćno osuđen na 6 mjeseci zatvora – nije bio nikakav „slučaj“, nego, nažalost, pravilo u radu HOK-a pod Andreisovim i Labanovim vodstvom.
http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D

http://www.scribd.com/doc/93978291/Dopisi-kojima-

si-me-disciplinski-tu%C5%BEitelj-i-predsjednih-HOK-a-slu%C5%BEbeno-ekskomunicirali()

8. Dokumenti koji dokazuju da je moj štrajk glađu autentičan tj. da ja doista štrajkam glađu i da je moje zdravstveno stanje loše, te da konstantno ide na gore
Da gore izrečeno o Andreisovoj i Labanovoj svjesnoj odgovornosti za moju smrt, ukoliko disciplinska tijela HOK-a pravično i pravomoćno prije ne riješe moju prijavu od 13. 3., nisu nikakve prazne riječi, pokazuje i činjenica da količina kalija u mojoj krvi konstantno pada još od 2. 5. o. g, da je broj otkucaja mojeg srca u minuti s 80 spao najprije na 50, a sada iznosi od 43 do 47, te da sam u dosadašnjem tijeku štrajka izgubio 42 kg, što, apsolutno govoreći, predstavlja najveći gubitak tjelesne mase u jednom štrajku glađu u Hrvatskoj. (Relativno govoreći, gubitak tjelesne mase g. Branimira Glavaša od 35 kg je ipak veći, jer je njegova
početna tjelesna masa bila bitno manja od moje, koji sam na početku imao 129,5 kg, što se vidi i na fotografiji objavljenoj u Slobodnoj Dalmaciji od 31. 3. http://www.scribd.com/doc/87463948/HHO-Ante-Vrankovi%C4%87-je-u-pravu-Slobodna-Dalmacija-31-o %C5%BEujka-2012-str-6 , koja je osobito znakovita ako ju se usporedi s mojim sadašnjim izgledom).

Medicinske nalaze tj. dokumentaciju o svemu tome, koju stalno „upedateiram“, lako možete provjeriti na mojoj stranici na Scribdu: http://www.scribd.com/ante_vrankovi%C4%87 : osobito tu upućujem na nalaze objavljene na linkovima: http://www.scribd.com/doc/95828308/Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkoj-komori-od-4-6-2012 ;
http://www.scribd.com/doc/95888333/Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkoj-komori-od-5-6-2012 ; http://www.scribd.com/doc/99418876/Dopis-HOK-u-od-6-7-2012-i-nalaz-od-5-7-2012

85

Ti podatci o mom zdravstvenom stanju su nažalost – vjerojatno u kraćenju zbog ograničenosti prostora – ispali iz teksta Vaše kolegice iz Večernjaka Marine Škalić, te Vam se stoga gospođo Cigler logično učinilo da moj štrajk nije autentičan i da je Vaša kolegica „nasjela“ na moju „priču“, no ako pogledate navedene medicinske nalaze, po kojima se i gđa Škalić ravnala, vidjet ćete da tome nije tako. Ono što osobu koja ne zna sve podatke o mojem štrajku zasigurno s pravom čudi, te što čak i mene koji znam sve podatke isto pomalo čudi, jest njegova dužina – danas mu je 104. dan! Razlozi tolike maratonske dužine su dvojaki: ponajprije - moja početna težina od 129.5 kg (na 192,5 cm visine), ali i činjenica da su mi liječnici, nakon što sam 60. dan štrajka vozilom Hitne prevezen u bolnicu, kazali da mi je šećer u krvi vrlo nizak, te da štrajk glađu mogu nastaviti i na način da uzimam šećer i vitamin B, kako ne bih oštetio jetru, koja se ne može obnoviti, jer da će razina kalija bez kojeg organizam ne može živjeti, i u tom slučaju i dalje padati, obzirom da u šećeru nema kalija. Da se takav štrajk smatra legitimnim, potvrdio mi je i navod iz „Hrvatskog časopisa za javno zdravstvo“ od 7. 1. 2007., dostupnog i na Internetu, u kojem stoji da se takav tip štrajka najprije počeo primjenjivati u turskim zatvorima: „U ovome tipu štrajkač glađu uzima vodu, sol, šećer i vitamin B1, i štrajka na taj način do smrti ukoliko se njegovi zahtjevi ne uvaže.“, a iz konteksta istog članka je vidljivo da takvi prosvjedi traju duže nego „totalni“ štrajkovi, koji obično traju 50-70 dana, premda u literaturi ima primjera da su oni trajali i preko 120 dana. Međutim, ipak nije vjerojatno da moj štrajk može trajati još jako dugo, obzirom da sam do danas izgubio 33% svoje početne tjelesne mase, a iz medicinske prakse je poznato – što možete provjeriti i na Internetu – da su gubitci tjelesne mase veći od 40% u pravilu smrtonosni. Inače, i g. Ivan Zvonimir Čičak mi je još na početku bio kazao da osim obične vode smijem piti i Janu Limeta – koja ima šećera – čime mi je i on indirektno potvrdio legitimitet takvog štrajka glađu.

9. Dokumenti koji pokazuju zbog čega „Sestra Vranković ne želi reći niti a.“
U svojem osvrtu, Vi ste gđo Cigler zgodno primijetili da je u cijeloj priči neobično i to, da na sve navedeno „Sestra Vranković ne želi reći niti a.“ Mene to međutim nije začudilo, te bih Vam ukratko htio objasniti zašto je tome tako. Kako Vam je iz članka Vaše kolegice Ines Brajević (link: ) to zacjelo poznato, ja sam zbog toga što me sestra lišila sredstava za život štrajkao glađu još koncem 2009. i početkom 2010. Taj sam štrajk prekinuo nakon što me je, doznavši od moje odvjetnice da sam nakon 77 dana štrajka glađu 12. 1. 2010. završio u bolnici, „sestra“ prijavila policiji za nasilje u obitelji, proglasivši moj štrajk glađu na kojeg sam po Ustavu imao pravo – „nasiljem u obitelji“. Dokumente o tome imate na linkovima: : http://www.scribd.com/doc/99426372/Kako-su-moje-ustavno-pravo-i-zakonita-borba-za-goli-%C5%BEivot-od-odvjetnice-Diane-Vrankovi %C4%87-Zori%C4%8Di%C4%87-progla%C5%A1eni-nasiljem-u-obitelji i: http://www.scribd.com/doc/85706347/Prekr%C5%A1ajni-postupak-PP-J-94-10-cjelokupna-dokuentacija Tada sam nazvao HOK, u kojem mi je rečeno da oni za slučaj znaju i, na moje iznenađenje - da su u tom smislu već „počeli postupati“, i da nek im ja pošaljem formalnu disciplinsku prijavu, jer da će oni to riješiti. Kasnije sam iz pisma Diane Vranković Zoričić svjedokinji Marici Gagić, kojoj je moja sestra, nakon što je nije uspjela zastrašiti, zaprijetila i smrću, doznao da je Komora protiv nje još koncem 2009. pokrenula disciplinski postupak, u što se i sami lako možete uvjeriti iz ovjerene kopije tog pisma od 18. 12. 2009. kojeg mi je dala navedena svjedokinja, priložene kao Dokument 9 na linku: http://www.scribd.com/doc/93169060/3-5-2012Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkoj-komori-prilozi , a u kojem je Diana Vranković Zoričić izrjekom navela: „protiv mene se vodi disciplinski postupak“. Obzirom da u tom času, sredinom siječnja 2010., još nisam mogao imati dokaze da mi je sestra doista oduzela sredstva za život, jer sam ja u iznajmljivanja dvaju apartmana u vikendici u Ivan Dolcu tijekom ljeta trebao biti spriječen tek od nadolazećeg ljeta tj. u periodu od lipnja do rujna, Komori sam poslao prijavu samo za sestrine novinske klevete protiv mene (vidjeti link: http://www.scribd.com/doc/93995516/Dopuna-disciplinske-prijaveod-16-4-2010-koja-je-bez-obrazlo%C5%BEenja-odba%C4%8Dena-10-5-2010 ), no, kako već znate, pokazalo se da sam ja u svojim očekivanjima da će Komora održati svoju riječ bio vrlo naivan, jer je ta moja prijava već u svibnju 2010. bez obrazloženja odbačena (vidjeti Prilog 5 na linku ). Tu sam disciplinsku prijavu potom prekrojio u privatnu tužbu za 24 kaznena djela klevete kojima me sestra dok sam štrajkao glađu ocrnjivala u Večernjaku i Slobodnoj, te za 4 njezine klevete u lažnoj prijavi za nasilje u obitelji, i ta je kleveta zapravo bila moj glavni razlog mojeg podnošenja te tužbe, jer sam se ljage tako bačene na mene htio čim prije oprati, što vjerujem da je i razumljivo. Temeljem 367 (!) priloženih dokaza, u navedenoj sam tužbi nepobitno dokazao da su svih 28 sestrinih izjava (od kojih su njih 5 dane Vašoj kolegici iz Večernjaka I. Brajević - vidjeti link: http://www.scribd.com/doc/85881689/Predmet-19-K-32-10-Presuda-i-%C5%BEalba) doista sadržavale nešto neistinito što može štetiti mojoj časti ili
http://www.scribd.com/doc/98706017/Ve%C4%8Dernji-list-5-11-2009-Vrankovi%C4%87-Sestra-mi-je-uzpomo%C4%87-sutkinje-uzela-sredstva-za-%C5%BEivot : http://www.scribd.com/doc/93976606/Razlozi-koji-su-me-primorali-na-miran-prosvjed-%C5%A0trajkom-gla%C4%91u-ispred-doc

86

ugledu, i – što je još važnije – da su sve do jedne bile iznesene u izravnoj klevetničkoj namjeri. Također sam upozorio da je sestra na isti način – javnim klevetanjem: „loša majka“ pok. mamu Anicu navela na samoubojstvo, nakon čega je, kako smo na početku vidjeli, prisvojila cjelokupne iznose njenih mirovina. No sestrin kolega pravnik, sudac Mladen Žeravica – koji je našu javnost nedavno skandalizirao oslobađajućom presudom u postupku protiv liječnika okrivljenih za smrt rodilje Dragice Ivanković – pilatovski je implicite dopustio da su sve te izjave protiv mene (popis svih 28 kleveta možete vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/85881689/Predmet-19-K-32-10-Presuda-i-%C5%BEalba ), u cijelosti neistinite, ali je onda cinično dodao da one – po njegovoj ocjeni, „nisu podobne da se istima na bilo koji način dovede u pitanje čast ili ugled“, što je, obzirom da me sestra u njima medijski lažno proglašavala osobom koja joj priječi ulaz u kuću, besposličarem, bezumnikom, nasilnikom i najgorim ljudskim ološem (vidjeti moju žalbu na istom linku: http://www.scribd.com/doc/85881689/Predmet-19-K-32-10-Presuda-i-%C5%BEalba ), priznat ćete – savršeno suludo! Ipak, mislim da Vam je sad postalo jasno zbog čega Vašoj kolegici Marini Škalić „Sestra Vranković ne želi reći niti a.“, kako ste to zgodno zapazili. Očito je shvatila da je njezine laži vrlo lako dokazati, pa se ne želi dovoditi u situaciju da joj se to ponovo dogodi.

10. Diana Vranković Zoričić o meni: „Nek umre!“
No, premda „sestra Vranković“ Vašoj kolegici Škalić doista nije htjela reći „niti a“, to ne znači da u cijeloj ovoj situaciji ona nije rekla baš ništa. Pred oko mjesec dana njezin je muž Goran Zoričić naime nazvao moju odvjetnicu, gđu Ivku Dropučić iz Sv. Ivana Zeline i u ime Diane Vranković Zoričić mi po njoj poručio da umrem („Nek umre!“), što i sami možete provjeriti kod moje odvjetnice gđe Dropučić (telefon
dostupan na Internetu).

Takav stav Diane Vranković Zoričić zapravo i ne čudi: nakon što je profitirala iz majčine i očeve smrti, za očekivati je da će se okoristiti i mojom, i u tome će, ukoliko umrem, najvjerojatnije i uspjeti. Naime iako sam ja u prosincu 2009. svoju imovinu oporučno ostavio drugoj rodbini, sestra me već duže vrijeme preko medija i privatno proglašava „bezumnikom“ (Slobodna Dalmacija od 12. 12. 2009.) i luđakom (o tome vidjeti link: http://www.scribd.com/doc/99492731/Tko-je-ovdje-lud), pa je, obzirom da – kako smo vidjeli - sudovi donose čak i najbezočnije presude u njezinu korist, jasno da će ona uspjeti osporiti moju oporuku i na taj način kao i iz majčine i očeve, naći načina da profitira i iz moje smrti. Ono što je tu stravično je međutim to, da nadležni u Komori uglavnom sve to znaju, ali da kao i u slučaju odvjetnika Darka Zadre, ne reagiraju sve dok netko od njihovih članova nekome baš ne prospe mozak. Stoga smatram, i to sam u svojim dopisima HOK-u već više puta istakao, da u slučaju moje smrti neće biti direktno odgovorna Diana Vranković Zoričić, nego Predrag Laban i Leo Andreis, koji su je u njezinom višegodišnjem činjenju radikalnoga zla, svojim odbijanjem da to zlo u okvirima svojih zakonskih dužnosti i ovlasti spriječe, svjesno pomagali. Što se mene tiče, ja još mogu samo ponoviti ono što sam rekao i u „Slobodnoj Dalmaciji“ na početku mojeg štrajka: Drugo mi ne preostaje: posla nema, prodao sam sve što sam imao i nemam od čega živjeti, pa ukoliko Komora ne izvrši svoje zakonske obaveze, ne preostaje mi drugo nego da umrem, jer mi je njihovo članica, kako smo vidjeli, i da iure i de facto svjesno osporila pravo na život. Poštovana gospođo Cigler, hvala Vam što ste pročitali ovaj moj dopis, i nadam se da Vam je on dao odgovore bar na neka pitanja koja ste spomenuli u svojem članku „Svađa je svađa…“ Sa zahvalnošću na Vašoj pozornosti i s poštovanjem,

Ante Vranković

PS: Tekst ovog pisma u elektronskoj inačici nalazi se na linku:
http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla%C4%91u-ispred-ureda-predsjednika-HOK-a-LeaAndresia-STANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012

87

PRIVITAK: Dokumenti koji se spominju u tekstu (str. 3-4) i koji nepobitno dokazuju da me predsjednik HOK-a Leo Andreis lažno prijavio policiji, tj. da on maliciozno, svjesno laže.

88

89

ŽIGOM POŠTE OVJERENE POTVRDE O SLANJU OVOG PISMA, DANA 09. 07. 2012., PUTEM FAXA, NA ADRESE: 1) UREDA PREDSJEDNIKA RH 2) DELEGACIJE EU U RH 3) MINISTRA PRAVOSUĐA RH G. ORSATA MILJENIĆA

90

ISPIS POTVRDE O SLANJU OVOG PISMA DANA 10. 07. 2012., PUTEM E-POŠTE NA ADRESE HRVATSKE ODVJETNIČKE KOMORE I UREDA NJEZINOG NOVOG PREDSJEDNIKA g. ROBERTA TRAVAŠA

91

DODATAK 5
Dopis Ante Vrankovića poslan predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore Robertu Travašu 9. 8. 2012., zaprimljen u Hrvatskoj odvjetničkoj komori 13. 8. 2012. (potvrdu o tome vidjeti ovdje na str. 113)

92

Ante Vranković Domjanićeva 15 10380 Sveti Ivan Zelina 9. kolovoza 2012.

Hrvatska odvjetnička komora predsjednik, g. Robert Travaš Koturaška c. 53 10000 Zagreb
Na znanje:
Uredu predsjednika RH dr. Ive Josipovića Ministru pravosuđa g. Orsatu Miljeniću Hrvatskom helsinškom odboru Udruzi za zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere Juris protecti Delegaciji Europske Unije u R. Hrvatskoj

Poštovani g. Travaš, obraćam Vam se povodom predmeta o kojem je u više navrata pisao naš dnevni tisak, i koji Vam je poznat još od prosinca 2009, god., obzirom da sam Vaše odvjetničko društvo, kao i druge renomirane zagrebačke odvjetnike, od tada do danas u nekoliko navrata e-mailom izvještavao o novostima vezanim za taj „slučaj“.

Premda sam u svojem štrajku glađu izgubio gotovo 50 kg, na svoju disciplinsku prijavu od 13. 3. o. g. još uvijek nisam dobio odgovor
Kao što znate iz tih e-mailova i iz mojeg pisma novinarki gđi Ružici Cigler, u kojem sam putem linkova na originalne dokumente za sve svoje navode priložio i konkretne dokaze (što ću učiniti i u ovom dopisu), a o čemu sam Vas obavijestio još 9. srpnja o. g. (vidjeti str. 10 na linku: ), ja se još uvijek nalazim u štrajku glađu u kojem sam do sad izgubio gotovo 50 kg, jer na svoju disciplinsku prijavu protiv Vaše članice, Diane Vranković Zoričić, podnesenu zajedno s 30 dokaznih dokumenata još 13. 3. o. g. (vidjeti link: ) stoga što mi je ona (nakon što je pok. majci i ocu odbila pružiti nužnu pomoć, izvukavši iz njihova
HOK-a-Lea-Andresia-STANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012 %C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D

http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla%C4%91u-ispred-ureda-predsjednika-

http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr

prerana odlaska veliku materijalnu korist – što sam sve temeljem priloženih dokumenata opisao u navedenoj prijavi od 13. 3. na str. 1-2)

svjesno oduzela sredstva za život, ja od nadležnih u HOK-u punih 5 mjeseci nisam dobio odgovor! Naime, kako sam to temeljem priloženih dokumenata podrobno dokazao u svojoj navedenoj prijavi od 13. 3. na str. 2-3, Vaša mi je kolegica i članica Diana Vranković Zoričić oduzimanjem sredstava za život de iure i de facto javno osporila moje Ustavom i međunarodnim konvencijama zajamčeno ljudsko pravo na život, što je izrijekom potvrdila i vodeća udruga za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj - HHO (o tome vidjeti članak: „HHO: Ante Vranković je u pravu“ - vidjeti Prilog 1 ili link: %C4%87-jeu-pravu-Slobodna-Dalmacija-31-o%C5%BEujka-2012-str-6). Time je ona svjesno prekršila čl. 6 i 7 Kodeksa odvjetničke etike, koji odvjetnicima nalažu da budu primjer humanosti i progresivnih nastojanja u ostvarivanju ljudskih prava, kako u obavljanju odvjetništva, tako i u svojem privatnom životu. Pa ipak, unatoč težini tog prekršaja i priloženim službenim dokumentima koji su nepobitno dokazali da nakon prijavljenog neetičnog postupanja Vaše kolegice više doista nemam od čega živjeti, ja na svoju disciplinsku prijavu od 13. 3. o. g. koju sam dodatno podupro dokazima poslanim 16., 21., 23. i 24. svibnja o. g., od nadležnih tijela HOK-a već punih 5 mjeseci, do dana današnjeg nisam dobio nikakav odgovor!
http://www.scribd.com/doc/87463948/HHO-Ante-Vrankovi

Dopis koji nepobitno dokazuje da je g. Andreis kao predsjednik HOK-a službeno smatrao da bih na svoju disciplinsku prijavu od 13. 3. o. g. ja od HOK-ovih disciplinskih tijela trebao dobiti odgovor
Da sam ja na svoju disciplinsku prijavu od 13. 3.., koju je Disciplinski tužitelj HOK-a - kako se to jasno vidi na povratnici (vidjeti str. 34 na linku ) - zaprimio 14. 3., a predsjednika HOK-a 15. 3. o. g., od disciplinskih tijela HOK-a trebao dobiti odgovor, dokazuje i odgovor tadašnjeg predsjednika HOK-a g. Lea Andreisa na tu moju prijavu. U svojem odgovoru s nadnevkom 21. ožujka 2012. (vidjeti Prilog 2) g. Andreis je naime naveo kako je 15. ožujka primio dopis kojim sam prijavio disciplinske prekršaje odvjetnice Diane Vranković Zoričić, te je dodao da „…nije bilo potrebe prosljeđivat ga disciplinskim tijelima ove Komore,
; http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr %C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D

93

jer ste jedan primjerak Vi izravno poslali na Disciplinskog tužitelja Hrvatske odvjetničke komore.“ (vidjeti Prilog 2/a). Iz tog je njegovog navoda posve jasno da je g. Andreis kao predsjednik Komore službeno smatrao da je dopis kojim sam prijavio etičke prekršaje odvjetnice Diane Vranković Zoričić, nešto što bi trebala rješavati disciplinska tijela Komore, te da bih na njega, logičnim slijedom stvari, od tih istih tijela trebao dobiti odgovor. To se međutim, kao što već znate, sve do dana današnjeg nije dogodilo. Kad smo već kod odgovora g. Andreisa, valja naglasiti da moj dopis kojim sam 13. 3. 2012. prijavio disciplinski prekršaj javnog osporavanja mojeg temeljnog ljudskog prava na život, na način oduzimanja sredstava za život, nije imao ama baš nikakve veze s mojom disciplinskom prijavom iz 2010. radi 28 kaznenih djela klevete (o tome sam detaljno pisao gđi Cigler - vidjeti str. 4 na linku: http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla %C4%91u-ispred-ureda-predsjednika-HOK-a-Lea-Andresia-STANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012), pa je jasno da je svojim nesuvislim spominjanjem te, u sadašnjoj situaciji totalno irelevantne prijave iz 2010. g. Andreis u zadnjem odlomku svojeg dopisa (vidjeti Prilog 1/b) svjesno relativizirao jasnoću prethodnoga odlomka istog svojeg dopisa (Prilog 1/a), dvolično time „muteći vodu“ oko cijelog slučaja, a to će se i takvo postupanje g. Andreisa u nastavku ovog „slučaja“ nažalost pokazati krajnje znakovitim. Andreis će, naime, kao i disciplinski tužitelj HOK-a Predrag Laban, takvo svoje dvolično postupanje ponoviti, perfidno time putem naših najtiražnijih tiskovnih medija u dva navrata obmanuvši hrvatsku javnost, o čemu sam detaljno pisao u svojem pismu gđi Cigler, na str. 4, u poglavlju pod naslovom: „Dokumenti koji dokazuju Labanove i Andreisova manipulacije kojima su njih dvojica putem medija svjesno obmanuli hrvatsku javnost“, (vidjeti link: http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla%C4%91u-ispred-ureda-predsjednika-HOK-a-Lea-AndresiaSTANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012), a koje sam g. Travaš i Vama poslao na znanje još 9. srpnja o. g. (vidjeti str. 10 na istome linku:
http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla%C4%91u-ispred-ureda-predsjednika-HOK-a-Lea-Andresia-STANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012 ).

Kako sam to dakle već objasnio, g. Andreisu i Labanu je bilo posve jasno da je razlog mojeg mirnog prosvjeda bila činjenica da na svoju prijavu od 13. 3. o. g. nisam dobio odgovor, kao i to da moj mirni prosvjed nema ama baš nikakve veze s odbačenom prijavom iz 2010. godine, kako su to njih dvojica u svojim izjavama za Slobodnu Dalmaciju i Večernji list, svjesno time dvaput službeno obmanuvši hrvatsku javnost, nastojali prikazati.

Andreisova lažna prijava policiji i njegova prijetvorna izjava za Večernji list
Događaji koji su se zbili tijekom lipnja i srpnja nedvosmisleno su pokazali da navedena Andreisova dvoličnost, očita iz dvaju posve različitih odlomaka njegova dopisa od 21. 3. 2012. (Prilog 1/a i Prilog 1/b), nije bila slučajna. Jednako dvolično kao u slučaju tih dvaju odlomaka njegovoga dopisa, g. Andreis se ponio i kada me sredinom svibnja lažno prijavio za „remećenje javnog reda i mira“ (vidjeti Prilog 3), želeći me izgleda tom svojom lažnom prijavom Policiji zastrašiti i/ili pokolebati u mojem mirnom prosvjedu ispred njegova ureda, kojime, kako mu je poznato, ja samo nastojim obraniti svoje osnovno ljudsko pravo na život. No, iz službenoga dopisa načelnika I. policijske postaje Zagreb g. Zvonimira Petrovića, (vidjeti Prilog 4) u policijskoj istrazi provedenoj povodom Andreisove prijave „navodi iz prijave Odvjetničkog društva Andreis & partneri“ - „nisu potvrđeni“ pa taj službeni dopis g. Petrovića predstavlja neizravan, ali sasvim jasan dokaz da me dr. Andreis lažno prijavio. U tom njegovom postupanju dodatno je sramotna okolnost da je g. Andreis, istodobno dok me lažno prijavljivao Policiji, „Večernjem listu“ dao tom svojem sramnom postupku dijametralno suprotnu izjavu, kazavši kako me on – zbog situacije u kojoj sam se našao uslijed nezakonitog i neetičnog postupanja njegove kolegice Diane Vranković Zoričić koja mi je osporila pravo na život - „duboko žali“ (vidjeti str. 4 na linku: ), čime se dr. Andreis, kao i u prethodnom slučaju dvaju posve suprotnih odlomaka njegovoga dopisa od 21. ožujka, ponovo dokazao kao prijetvorna i dvolična osoba: svakome je naime jasno da da me je g. Andreis stvarno žalio, sigurno me ne bi lažno prijavio, a baš to je učinio.
http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla%C4%91uispred-ureda-predsjednika-HOK-a-Lea-Andresia-STANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012

Andreis skida masku i posiže za nasiljem
Obzirom da me lažnom prijavom policiji nije uspio otjerati sa svojih vrata, dr. Andreis je izgleda postao svjestan da će njegove manipulacije i laži protiv čovjeka koji umire pred njegovim vratima tražeći samo to da Odvjetnička komora u njegovom slučaju izvrši svoje zakonske obaveze, uskoro isplivati na površinu, te da će ga pred javnošću pokazati kao prijetvornu i zlu osobu.

94

I umjesto da se zato zauzme da odgovorni u HOK-u napokon izvrše svoje zakonske obaveze i riješe moju prijavu od 13. 3., Andreis je protiv mene, premda je znao da sam prosvjedujući pred njegovim uredom tom času izgubio već više od 45 kg, drastično pri tome pokvarivši i krvnu sliku (vidjeti Prilog 13), odlučio primijeniti novo, ne više verbalno, nego otvoreno fizičko nasilje. Dana 24. 7. gdin Andreis me, nakon što sam u tom času već više od 120 dana prosvjedovao pred njegovim uredom, te nakon što sam povodom istog prosvjeda HOK-u poslao čak 20 dopisa (23. i 26. ožujka; 17. travnja; 3., 15., 16., 18., 21., 23., 24., i 28. svibnja; 4., 5., 13., 28. i 30. lipnja; 6., 9., 16., i 23. srpnja) u kojima sam u više navrata detaljno objasnio razloge mojeg mirnog prosvjeda pred njegovim vratima, a od kojih se mnogi i sada nalaze na mojoj stranici na Internetu: http://www.scribd.com/ante_vrankovi%C4%87 , upitao da što ja tu radim, kao da sam ja toga dana pred njegovim uredom prosvjedovao prvi, a ne 120. dan. Odgovorio sam mu da sam prosvjed uredno najavio pa da tu imam pravo biti, na što se g. Andreis trčeći zaletio prema rasklopnom ribičkom stolčiću na kojem sam inače sjedio, iz sve snage ga šutnuo nogom, tako da je stolčić odletio nekih 5 m niz ulicu! Dok je stolčić još letio, g. Andreis je nastavio trčati u njegovom pravcu, te ga je potom, kada je pao na zemlju zgrabio, te ga energično bacio u kontejner za smeće koji se nalazio tu, s druge strane trotoara. Tada je g. Andreis ponovo počeo trčati, ovoga puta prema meni, te sam se obzirom da sam zbog nedostatka kalija izgubio snagu, prepao, jer je izgledalo kao da me Andreis namjerava tući. On je međutim skrenuo prema mojem transparentu koji se nalazio par metara ispred mene, zgrabio ga, stao ga presavijati i gužvati, te je opet stao trčati prema kontejneru za smeće u kojeg je nakon stolca sada bacio i transparent, viknuvši mi odatle: „Da te tu više nisam vidio!“ (Prilog 5-7).

Andreis javno pokazuje da ljudska prava smatra smećem
Iskreno moram reći da me ovakvo nasilno javno postupanje dr. Andreisa zapanjilo i zateklo nespremnog, pa ga nažalost nisam uspio snimiti mobitelom, ali da navedeni događaj može potvrditi njegov očevidac, domar Đuro iz Mjesne zajednice August Šenoa s kojim sam u trenutku nailaska g. Andreisa bio razgovarao, kao i otisci prstiju koje je Andreis ostavio na mojem rasklopnom stolčiću kojeg je zgrabio i bacio u smeće, a kojeg sam na savjet prolaznika odmah po povratku kući spremio na sigurno mjesto, obavijestivši o postojanju tih otisaka I. policijsku postaju Zagreb i nadležnog resornog ministra g. Miljenića (vidjeti link: http://www.scribd.com/doc/101428788/Sramni-javni-ispad-dr-Lea-Andreisa-kojeg-posvjedo%C4%8Duju-otisci-njegovih-prstiju ). Nakon ovog sramnog javnog ispada kojem bi se čovjek prije nadao od nekakvog bandita, nego od donedavnog predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, postalo mi je jasno da je dr. Andreis osoba koja doista iskreno prezire ljudska prava, smatrajući ih – kako je to pokazao bacivši moj stolčić i transparent u kontejner za smeće – smećem. Kao odvjetnik, dr. Andreis je naime zasigurno znao za moje ljudsko pravo na miran prosvjed temeljem kojeg sam se nalazio pred zgradom u kojom se nalazi njegov ured, kao i to da mi je to pravo zagarantirano čl. 42 Ustava RH, baš kao što mi je čl. 21 Ustava RH zagarantirano ljudsko pravo na život, a koje mi je Andreisova kolegica Vranković Zoričić javno osporila.

95

„Riba … od glave.“
Narodna poslovica

Obzirom da je nakon Andreisova uličnog ispada postalo jasno da on doista nimalo ne poštuje ljudska prava, i da se to ne srami na vulgaran način i javno demonstrirati, postalo mi je jasno i da je bilo potpuno iluzorno očekivati da bi Komora pod njegovim vodstvom sankcionirala osobu koja dijeli njegov negativan stav prema ljudskim pravima, i to do te mjere, da je u stanju jednako obijesno i vulgarno, javno zanegirati najtemeljnije od tih prava – ono na život, vlastitome bratu, nakon što je nepružanjem nužne pomoći vlastitu majku i oca poslala u smrt iz čega je, kako sam to temeljem brojnih priloženih dokumenata detaljno dokazao u svojoj prijavi od 13. 3. (vidjeti str. 2-3 na linku: kao i ondje priložene dokumente), izvukla veliku materijalnu korist.
%C5%A1enja-Kodeksa-odvjetni%C4%8Dke-etike-HOK-ove-%C4%8D,

http://www.scribd.com/doc/85664708/Dopis-predsjedniku-i-disciplisnkom-tu%C5%BEitelju-Hrvatske-odvjetni%C4%8Dke-komore-od-13-3-2012-u-kojem-sam-prijavio-kr

Andreisovi kolege nisu o njemu ni prije imali osobito visoko mišljenje
Premda me Andreisovo ulično nasilje zateklo, moram kazati da me nije baš posve iznenadilo. Naime, još u siječnju o. g. poznati zagrebački odvjetnik g. Jadranko Črnko, kojeg sam zamolio za savjet, rekao mi je da bi Andreisu, kada bi ga video u gradu, kazao da je gad, te da je HOK u ovom času nužna cehovska udruga ali da s njom nitko normalan od članstva ne želi imati posla. Tada sam se sjetio da je g. Črnko u ljeto 2009. s indignacijom odbio mjesto predsjednika Odvjetničkog zbora grada Zagreba, na što g. Andreis na upit novinara nije imao nikakvoga komentara.

Darko Zadro, Diana Vranković Zoričić i njima slični proizvod su (ne)rada disciplinskih tijela HOK-a u zadnjih 10 godina
Slična, pa čak i od riječi do riječi identična mišljenja o Komori čuo sam i od drugih odvjetnika, a i gđa Tamara Abel mi je u siječnju o. g. kazala da je svoju dužnost disciplinske tužiteljice HOK-a, koju je obavljala gotovo desetak godina, napustila iz razloga koji su me u mnogome podsjetili na riječi g. Črnka. Tako mi je npr. kazala kako se Komori zahvalila na svojoj dužnosti disciplinske tužiteljice između ostalog i stoga što se rad disciplinskih tijela u zadnjih 10 godina „formalizirao“ (a da s radom istih tijela već 10 godina nešto ozbiljno „ne štima“, mi je nezavisno od gđe Abel već ranije kazao i g. Črnko), ali i zbog toga što mnogi odvjetnici osuđeni na novčane kazne iste nikada ne plate, čime je njezin tužiteljski rad, čak i slučaju uspjeha, bivao pretvoren u farsu (što gđa Abel nije izrijekom kazala, ali je iz konteksta razgovora bilo očito da se tako osjećala). Iz medija nam je pak svima poznato da mnogi HOK-ovi postupci protiv neetičnih odvjetnika odlaze u zastaru ili se rješavaju sporo i nepravodobno, kao npr. poznati slučaj odvjetnika Darka Zadre kojeg su odgovorni u Komori godinama odbijali pravodobno sankcionirati, iako se znalo da je trgovao drogom, da posjeduje neregistrirano oružje, da je pismeno prijetio članovima svoje obitelji, te da je polugol skakao po krovu kuće predsjednice Općinskog suda u Vinkovcima. Komora mu je svojim nesankcioniranjem takvo sramotno ponašanje godinama tolerirala, sve dok on to nije iskoristio tako da je kao punopravni član HOK-a Jakši Denichu - ocu četverogodišnjeg djeteta, iz čista mira - prosuo mozak. Takvo su nezdravo ozračje u radu disciplinskih tijela Komore u posljednjih 10 godina iskoristili i mnogi drugi odvjetnici, od kojih nam je iz medija najbolje poznat slučaj odvjetnika Nobila, koji si šamaranje mladića na cesti zacijelo ne bi dopustio da je mislio da će za takvo drsko i bahato postupanje biti brzo, pravedno i strogo kažnjen, ili slučaj odvjetnika Draška Šoća, koji svojoj stanodavki godinama nije plaćao stanarinu – legitimiravši se tako kao osoba najnižih moralnih uzusa - a za što ga Komora, premda je za njegovo sramotno postupanje zasigurno znala iz medija, kako znamo, uopće nije sankcionirala. U svjetlu tih i takvih primjera - koji pokazuju da su disciplinska tijela HOK-a u zadnjih 10 godina čak i na najteže i opće poznate prijestupe svojih članova reagirala pre kasno i nedovoljno energično, ako su uopće reagirala - valja gledati i na drsko i normalnome čovjeku šokantno javno osporavanje prava na život Diane Vranković Zoričić vlastitome bratu, koje je jedino moguće razumjeti ukoliko se uzme u obzir činjenica da je rečena odvjetnica objektivno mogla računati na to da ju Komora - s prezirateljem i gaziteljem ljudskih prava dr. Andreisom na čelu - čak niti za tako ozbiljan i drzak prekršaj kao što je javno osporavanje prava na život vlastitome bratu neće sankcionirati, kao što u ostalom nije sankcionirala ni Darka Zadru za njegova kaznena djela protiv vlastite obitelji, posjedovanje droge i neprijavljenog oružja te egzibicionističke nastupe na krovu predsjednice suda u Vinkovcima, sve dok on iz svoje, od nadležnih u HOK-u godinama ničim obuzdavane obijesti, nije ubio posve nedužnog čovjeka, oca četverogodišnjeg djeteta.

96

Da sramota bude potpuna, HOK nije ponudio čak ni da će djetetu koje je na tako tragičan način od ruke njegova člana ostalo bez oca platiti školovanje, premda je to doista bilo najmanje što su odgovorni za činjenicu da je Zadro ubio Denicha kao HOK-ov punopravni član u navedenoj situaciji mogli učiniti, i što bi, da su doista skrbili oko ugleda Komore u hrvatskome društvu, zacijelo svakako i učinili.

Dvadeset i jedna ogluha, dvije novinske klevete počinjene u izravnoj klevetničkoj namjeri, lažna prijava policiji, ulično fizičko nasilje… Mogu li odgovorni još nekako osramotiti Komoru?
Poštovani g. Travaš, u dosadašnjem tijeku mog mirnog prosvjedu, od odgovornih osoba iz HOK-a sam doživio sljedeće: 1) Na niti jedan od mojih posljednjih 20 dopisa (23. i 26. ožujka; 17. travnja; 3., 15., 16., 18., 21., 23., 24., i 28. svibnja; 4., 5., 13., 28. i 30. lipnja; 6., 9., 16., i 23. srpnja) od odgovornih osoba u HOK-u nisam dobio odgovor, baš kao što od odgovornih iz disciplinskih tijela HOK-a nisam dobio odgovor niti na svoju prijavu od 13. 3. 2) Obzirom da se takvo „rješavanje“ moje disciplinske prijave opetovanim oglušivanjem pokazalo nedovoljno učinkovitim, gospoda Andreis i Laban su odlučili posegnuti za medijskim klevetanjem (=kazneno djelo), namjerno me u svojim izjavama za Slobodnu Dalmaciju (Prilog 1) i Večernji list lažno javno prikazavši kao nekakvog luđaka koji prosvjeduje radi svoje disciplinske prijave odbačene još 2010. godine (vidjeti link: http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla%C4%91u-ispred-ureda-predsjednika-HOK-a-Lea-Andresia-STANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012). G. Andreis i Laban su me ovako oklevetali, premda su njih obojica iz mojeg dopisa „Razlozi zbog kojih sam počeo štrajk glađu ispred ureda predsjednika Hrvatske odvjetničke komore g. Andreisa“, primljenog u Komori već prvog dana mojeg mirnog prosvjeda, 27. 3. o. g. (vidjeti Prilog 8-9), u kojem to čak tri puta ponavljam, dobro znali da razlog mojeg mirnog prosvjeda povodom kojeg su im se obratili novinari, nema nikakve veze s mojom odbačenom prijavom iz 2010., već da ja prosvjedujem radi Komorinog nerješavanje moje prijave od 13. 3. 2012. koja nije odbačena, a kojom sam nadležnima u Komori temeljem 30 dokaza nepobitno dokazao da mi je članica HOK-a Diana Vranković Zoričić oduzela sredstva za život – osporivši mi time moje elementarno pravo na život, o čemu u mojoj prijavi iz 2010. nije bilo niti spomena. (To je lako provjeriti na linku: http://www.scribd.com/doc/93995516/Dopuna-disciplinske-prijave-od-16-4-2010-koja-je-bez-obrazlo%C5%BEenja-odba %C4%8Dena-10-5-2010., a obrazloženje zbog čega to osporavanje mojeg prava na život početkom 2010. nije ni bilo moguće prijaviti doneseno je na str. 5 (3. odlomak odozdole) mojeg pisma gđi Cigler, dostupnog na linku: .) Iz svega navedenog je pak jasno da Andreisova i Labanova zabuna u ovom pitanju sigurno nije bila moguća, tj. da su me njih dvojica implicite prikazali luđakom koji prosvjeduje radi neke svoje odbačene prijave (iz 2010.!), čime su me svjesno oklevetali, znajući da time protiv pravičnog štrajkača glađu kojem je njihova kolegica javno osporila pravo na život, počinjaju kazneno djelo (=kriminal). 3) Kada je dr. Andreis shvatio da ni ovakvo bezočno javno klevetanje nije pokolebalo u mojem mirnom prosvjedu pred njegovim uredom, odlučio se poslužiti za lažnom prijavom policiji (= opet kazneno djelo klevete tj. kriminal), optuživši me da „remetim javni red i mir“, nadavši se valjda da će policajci biti osobito impresionirani njegovom funkcijom predsjednika Komore, i da će se, valjda, prikloniti „jačem“. No, djelatnici I. policijske postaje Zagreb su naprosto ispitali svjedoke – Andreisove susjede, koji su, kako su mi to kasnije kazali, svi, bez i 1 iznimke svjedočili protiv svojeg susjeda dr. Andreisa, te je ovaj maliciozan postupak dr. Andreisa na koncu okončan konstatacijom načelnika I. PP Zagreb da „navodi iz prijave Odvjetničkog društva Andreis & partneri“ – „nisu potvrđeni“ (vidjeti Prilog 4).
http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla%C4%91u-ispred-ureda-predsjednika-HOK-a-Lea-Andresia-STANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012

4) I kada se sve ove fiškalske, bilo kojeg moralnoga odvjetnika nedostojne smicalice nisu pokazale dovoljnim, dr. Andreis je, kako smo to već vidjeli (ovdje na str. 3-4 i u Prilozima 5-7), posegnuto za uličnim fizičkim nasiljem, koje bi, vjerujem da ćete se g. Travaš s time složiti, mnogo bolje pristajalo donedavnom predsjedniku Bad Blue Boysa, nego donedavnom predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore.

Nova HOK-ova samosramoćenja ili početak „jačanje uloge Komore u društvu“?
No, ovakav vulgaran ulični ispad dr. Andreisa zacijelo nije začudio nikog od ljudi koji su ga otprije poznavali, a da je tome tako, potvrđuje i gore (str. 4) spomenuta ocjena Andreisovog kolege g. Črnka koju mi je on o Andreisu izrekao još u siječnju, tj. više od 6 mjeseci prije Andreisova navedenog ispada. Da li je g. Črnko, koji je 2009. s indignacijom odbio dužnost predsjednika Odvjetničkog zbora grada Zagreba, koju ste Vi g. Travaš potom – nadam se na dobrobit Komore - prihvatili, bio u pravu i u svojoj već navedenoj ocjeni da je HOK u ovom času nužna cehovska udruga s kojom međutim nitko normalan ne želi imati posla, u slučaju Vašeg vođenja komore g. Travaš, ostaje da se vidi.

97

Da je u doba Andreisova predsjedanja Komorom tome doista nažalost bilo tako, nepobitno potvrđuje dopis predsjednika Juris protecte, g. Zeljka od 12. 6. o. g., u kojem je on izrijekom naveo „Mi imamo vrlo negativno mišljenje o Komori. U pravilu odvraćamo građane da im se uopće obraćaju.“ (vidjeti Prilog 10)! Slična negativna mišljenja o radu Komore u ovom konkretnom slučaju su osim Juris protecte kako to znate iz mojeg pisma gđi Cigler koje sam na znanje poslao i Vama – iznijeli i Hrvatski helsinški odbor (vidjeti Prilog 1), Udruga za zaštitu ljudskih prava Veronika Vere, i sama gospođa Cigler, i to na nekoliko mjesta u svojem članku u Večernjaku od 10. 6. o. g. Unatoč do sada opravdanoj ocjeni g. Črnka, nadam se da u tijelima HOK-a možda ipak ima i poštenih, normalnih ljudi, čiji će rad odlaskom šutera i gazitelja ljudskih prava dr. Andreisa doći do izražaja, a da ta moja nada nije bez ikakvoga temelja, možda pokazuje i slučaj Andreisova intervjua u Večernjaku od 11. svibnja o. g., nakon kojeg je uslijedila vrlo burna reakcija njegovih kolega opisana u Večernjaku od 15. svibnja pod naslovom: „Predsjednik odvjetničke komore izazvao val nezadovoljstva: Odvjetnici na strani Baića, a ne Andreisa“ (vidjeti link: http://www.vecernji.hr/vijesti/odvjetnici-strani-bajica-a-ne-andreisa-clanak-409540 ). Sve sam Vam to g. Travaš naveo stoga što ste Vi na dan preuzimanja svoje dužnosti predsjednika Hrvatske odvjetničke komore kazali da će ciljevi Vaše buduće aktivnosti biti „jačanje uloge odvjetnika i Komore u društvu“. Ako ste to doista mislili, smatram da se slučajevi u kojima: - odvjetnici HOK-u ne uplaćuju od disciplinskih tijela HOK-a dosuđene im kazne, - predmeti u HOK-ovu Disciplinaru odlaze u zastaru, - trgovce drogom i posjednike ilegalnoga oružja, te pravomoćno osuđene odvjetnike-kriminalce HOK ne sankcionira sve dok oni ne ubiju čovjeka, - prijavitelji teških disciplinskih prekršaja moraju posizati za štrajkom glađu kako bi nadležni riješili njihovu prijavu …više ne bi smjeli ponavljati, jer takvi slučajevi stvaraju sliku o Komori kao o izrazito korumpiranoj organizaciji, pa hrvatska javnost sasvim sigurno neće željeti da uloga te i takve organizacije u društvu jača, kako ste Vi g. Travaš to željeli, sve dok se ovakva sramotna situacija u Komori ne promjeni.

Naknada za svjesno počinjenu štetu
G. Treavaš, kako ste to već vidjeli u pretprošlom odlomku pod naslovom: „Dvadeset i jedna ogluha, dvije novinske klevete počinjene u izravnoj klevetničkoj namjeri, lažna prijava policiji, ulično fizičko nasilje… Mogu li odgovorni još nekako osramotiti Komoru?“, ja sam u zadnja četiri i pol mjeseca u više navrata bio žrtvom opetovanih nasilnih i štetničkih postupaka dužnosnika HOK-a, od kojih je možda najbezočniji onaj da premda sam u dosadašnjem štrajku glađu izgubio gotovo 50 kg, te mi je količina kalija u krvi pala na 2.9 mmol/L, moja prijava od 13. 3. nije riješena, niti sam na nju dobio ikakav odgovor. Stoga sam, nakon razgovora s nekoliko Vaših kolega, donio odluku da ukoliko odgovorne osobe u Komori svojim daljnjim ogluhama i odbijanjem da pravomoćno riješe moju prijavu od 13. 3. o. g., budu i dalje namjerno uništavale moje zdravlje na način da me svojim neradom budu prisiljavale da ostajem u štrajku glađu, koji se već negativno odrazio na moje zdravlje u vidu infekcije (vidjeti Prilog 11-12), onda ću, u slučaju da njihova okorjelost u takvom malicioznom postupanju dovede do pada količine kalija u mojoj krvi ispod (brojka navedena u izvorniku pisma) mmol/L (sadašnje stanje možete vidjeti u Prilogu 13), čime bi, kako mi je 25. 5. o. g. u KBC Dubrava rekao dr. Obranić (njegov specijalistički vidjeti na linku: http://www.scribd.com/doc/95585181/Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkkoj-komori-28-5-2012-tekst-i-svidokumenti ) postalo ugroženo ne samo moje zdravlje, nego i život, tada ću kao neizostavan uvjet prekida svojeg štrajka zatražiti da mi HOK nadoknadi štetu za navedeno maliciozno i šikanozno službeno postupanje svojih dužnosnika, a koje samo u slučaju dvaju kaznenih djela klevete počinjenih protiv mene u našim najtiražnijim tiskovnim medijima, po kriterijima sudske prakse, kako znate, doseže šesteroznamenkasti kunski iznos. Poštovani g. Travaš, ja nipošto ne tražim, niti želim da Vi na bilo koji način utječete na rad disciplinskih tijela HOK-a, ali ističem da ćete Vi kao predsjednik HOK-a biti suodgovorni ukoliko ta tijela moju prijavu podnesenu pred punih pet mjeseci 13. 3. o. g. ne riješe pravomoćno prije nego li moj život postane neposredno ugrožen. Rješenje te prijave mirno ću čekati nastavljajući svoj prosvjed ispred ureda g. Andreisa, jer je on, kako smo u ovom dopisu na više mjesta već vidjeli, svakako najodgovornija osoba za sadašnje sramotno stanje u Komori koje Vam je „kolegijalno“ ostavio u nasljedstvo, kao i za to što za trajanja njegovog mandata moja prijava koja je radi osporavanja mojeg prava na život trebala biti riješena odmah, puna 4 mjeseca nije bila riješena, nego je g. Andreis moj slučaj opetovano pokušavao sramotno „riješiti“ ogluhama, medijskim klevetama (=kriminal), lažnim prijavama policiji i otvorenim fizičkim nasiljem. Sa zahvalnošću na pozornosti, Ante Vranković

98

PRILOG 1

Članak iz Slobodne Dalmacije od 31. 3. 2012., str. 6

99

PRILOG 2

100

PRILOG 3

101

PRILOG 4

102

PRILOG 5

103

PRILOG 6

104

PRILOG 7
Ante Vranković Domjanićeva 15 10380 Sveti Ivan Zelina
Sveti Ivan Zelina, 30. srpnja 2012. Na znanje:
Uredu predsjednika RH dr. Ive Josipovića Hrvatskom helsinškom odboru Udruzi za zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere Juris protecti Delegaciji Europske Unije u R. Hrvatskoj

Ministar pravosuđa RH g. Orsat Miljenić Dežmanova 10 10000 Zagreb

Poštovani g. ministre, u prilogu Vam šaljem dva dokumenta koja rječito svjedoče o nekulturnom, arogantnom i drskom javnom ponašanju donedavnog predsjednika Hrvatske odvjetničke komore dr. Lea Andreisa dana 24. 7. o. g. Obzirom da mi je rečeno da je dr. Andreis u stručnim, ali i u širim krugovima poznat kao osoba upravo ovakvih mentalnih, kulturoloških i karakternih odlika kakve je potvrdio (i) opisani događaj, sumnjam da Vas je ovaj moj dopis previše iznenadio, no ako ipak jest, i/ili ako dr. Andreis bude negirao da se doista ponio na način naveden u priloženim dokumentima, predlažem da se u tom slučaju provede ispitivanje otisaka prstiju dr. Lea Andreisa sa stolčića na kojem sam pred njegovim uredom bio sjedio, jer će isti otisci, uz izjave očevidaca, nepobitno i jednom za svagda dokazati da su se događaji o kojima govore priloženi dokumenti, nažalost doista dogodili. S poštovanjem,

Ante Vranković
PS: Svjestan sam da obzirom kako sam mogao, ja zapravo još dobro i prošao. Jakša Denich, otac četverogodišnjeg djeteta, kojem je kolega dr. Andreisa Darko Zadro nedavno prosuo mozak, premda ga uopće nije poznavao - nije bio takve sreće.

U prilogu:
1) Potvrda I. policijske postaje zagrebačke od 27. 07. 2012. o prijavi događaja koji se zbio te je prijavljen 24. 07. 2012. 2) Dopis poslan od Ante Vrankovića na fax I. policijske postaje zagrebačke dana 26. srpnja 2012.

105

PRILOG 8

106

PRILOG 9

Povratnica koja dokazuje da je Hrvatska odvjetnička komora dana 27. 03. 2012. primila moj dopis pod nazivom. „Razlozi zbog kojih sam počeo štrajk glađu ispred ureda predsjednika Hrvatske odvjetničke komore g. Andreisa“, u kojem su navedeni razlozi na posljednjoj stranici čak triput decidireno izloženi (vidjeti prethodni Prilog 8), iz čega je pak jasno da Andreisova i Labanova eventualna zabuna glede tih razloga nije bila moguća, tj. da su me njih dvojica u Slobodnoj Dalmaciji od 31. 3. i Večernjem listu od 6. 6. o. g. oklevetali u izravnoj klevetničkoj namjeri. Detaljno obrazloženje u kojem su raskrinkane Andreisove i Labanove medijske laži možete pročitati u ovom dopisu na str. 5, te u mojem pismu gđi Cigler, pasus 7 na str. 4 - pod naslovom: „Dokumenti koji dokazuju Labanove i Andreisove manipulacije kojima su njih dvojica putem medija svjesno obnmanuli hrvatsku javnost“, dostupno na linku: http://www.scribd.com/doc/99507388/%C5%A0trajk-gla%C4%91u-ispred-uredapredsjednika-HOK-a-Lea-Andresia-STANJE-NA-DAN-8-srpnja-2012

107

PRILOG 10

108

PRILOG 11

109

PRILOG 12

110

PRILOG 13
Nalazi količine kalija u mojoj krvi od 2. svibnja o. g. do danas
Nalazi su objavljeni na linkovima:
http://www.scribd.com/doc/93169060/3-5-2012-Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkoj-komori-prilozi http://www.scribd.com/doc/94886388/Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkoj-komor-od-18-5-2012 http://www.scribd.com/doc/95585181/Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkkoj-komori-28-5-2012-tekst-i-svi-dokumenti http://www.scribd.com/doc/95888333/Dopis-Hrvatskoj-odvjetni%C4%8Dkoj-komori-od-5-6-2012 http://www.scribd.com/doc/99418876/Dopis-HOK-u-od-6-7-2012-i-nalaz-od-5-7-2012 http://www.scribd.com/doc/99985528/Scan-dana%C5%A1njeg-nalaza-13-7-2012-sastava-moje-krvi-i-mokra%C4%87e Dvotjedna kura antibiotika, radi infekcije uzrokovane iscrpljenošću organizma radi štrajka glađu: http://www.scribd.com/doc/101667435/Kako-odgovorni-u-HOK-u-arogantnim-odbijanjem-da-izvr%C5%A1avaju-svoje-zakonske-obaveze-svjesno-uni %C5%A1tavaju-zdravlje-%C5%BErtava-neeti%C4%8Dnog-postupanja-svojih-%C4%8Dlan

Količina kalija u mojoj krvi, po nadnevcima, kako to očituju gore navedeni nalazi: 2. 5. kalij = 4.3 mmol/L 3. 5. kalij = 4.1 mmol/L 11. 5. kalij = 3.7 mmol/L 18. 5. kalij = 3.5 mmol/L 25. 5. kalij = 3.4 mmol/L 4. 6. kalij = 3.3 mmol/L 6. 7. kalij = 3.2 mmol/L 13. 7. kalij = 3.0 mmol/L 19. 7. kalij = 2.9 mmol/L
Dvotjedna kura antibiotika (vidjeti gore) uzrokuje stagnaciju u padu kalija

8. 8. kalij = 2.9 mmol/L

Napomena:
Najnovije stanje količine kalija u mojoj krvi uvijek je moguće provjeriti na linku:
http://www.scribd.com/doc/100058224/Medicinski-nalazi-o-koli%C4%8Dini-kalija-u-mojoj-krvi-od-2-svibnja-do-danas

111

Povratnica koja dokazuje primitak ovog dopisa u Hrvatskoj odvjetničkoj komori, dana 13. kolovoza 2012.

Povratnice koje dokazuju primitak ovog dopisa u uredu ministra pravosuđa RH g. Orsata Miljenića, dana 16. kolovoza 2012., i u uredu Predsjednika RH g. Ive Josipovića, dana 20. kolovoza 2012. (vidjeti žig).

112

Povratnica koja dokazuje primitak ovog dopisa od strane Delegacije Europske Unije u Republici Hrvatskoj, dana 16. kolovoza 2012.

113

DODATAK 6
Disciplinska prijava Ante Vrankovića poslana predsjedniku Hrvatske odvjetničke komore Leu Andreisu i Disciplinskom tužitelju HOK-a (Predragu Labanu) 13. 3. 2012., zaprimljena u Hrvatskoj odvjetničkoj komori 14. i 15. 3. 2012. (potvrde o tome vidjeti ovdje na str. 148)

114

Ante Vranković Domjanićeva 15 Sv. Ivan Zelina
Poštovani g. Andreis,

Leo Andreis
Predsjednik Hrvatske odvjetničke komore

Koturaška c. 53, Zagreb
Na znanje:

Disciplinski tužitelj HOK-a
obzirom da ste iz mojeg pisma od 5. ožujka o. g. mogli vidjeti da je disciplinski tužitelj Hrvatske odvjetničke komore još 16. studenog 2009. pokrenuo disciplinski postupak protiv Vaše članice Diane Vranković Zoričić, i to temeljem napisa u tisku (vidjeti priloženi Dokument 3), smatrao sam da je potrebno poslati Vam glavne dokaze da su ti novinski napisi tj. moje izjave u njima zaista istinite tj. točne. Da podsjetim, ja sam u Večernjem listu od 5. studenog 2009., u članku „Vranković: Sestra mi je uz pomoć sutkinje uzela sredstva za život“ naveo da Vaša kolegica, a moja 7 godina starija sestra, odvjetnica Diana Vranković Zoričić, pok. majci i ocu nije pružila nužnu pomoć (vidjeti Dokument 1/c-d), te da je meni oduzela sredstva za život (Dokument 1/a-b). Nadajući se još tada u mirno rješenje te moje teške situacije - do kojeg međutim sve do danas nije došlo – u svojoj sam izjavi za Večernji list bio prešutio činjenicu da je Vaša kolegica iz svojeg nepružanja nužne pomoći majci i ocu, te iz njihove prerane smrti, izvukla veliku materijalnu korist. Dokumenti koji dokazuju da je odvjetnica Diana Vranković Zoričić profitirala iz činjenice da roditeljima nije pružila nužnu pomoć Naime, nakon što se na Centru za socijalnu skrb u Sv. Ivanu Zelini odrekla pok. majke Anice, proglasivši je „lošom majkom“, jer da ju je ona „hranila na silu dok je bila mala“ (vidjeti Dokument 1/c i 29/a), a što je bio – kako to može potvrditi susjeda tj. svjedokinja gđa Marica Gagić iz Vatrogasne ul. 8 u Sv. Ivanu Zelini – razlog majčina samoubojstva sljedećega dana, Vaša je kolegica Diana Vranković Zoričić prisvojila cjelokupan iznos njezinih majčinih mirovina, koje je od 1982. do 1991. koristila sama, što nepobitno dokazuju sačuvani odresci majčinih mirovina (Dokument 4-5)! U početku su na tim odrescima pisala imena „Ante i Diana Vranković“, no zapravo je sav novac za sebe uzimala moja 7 godina starija sestra, a Vaša kolegica, najprije učenica Centra za upravu i pravosuđe, a kasnije studentica Pravnog fakulteta Diana Vranković, iako sam u to doba i ja jednako kao i ona bio na školovanju u Osnovnoj školi i u Gimnaziji (Dokument 6-8). Kada sam joj se ja na to požalio, Vaša je kolegica otišla u Mirovinsko te je tamo ishodila da se na odrescima majčinih mirovina ubuduće nalazi jedino njezino ime (Dokument 4-5)! Službenici Mirovinskog se s njom izgleda nisu htjeli prepirati, računajući valjda da sam ja maloljetan, pa da se ne mogu žaliti. Vrijedi vidjeti na što je Vaša kolegica davnih 1980-tih trošila tako prisvojeni novac: najprije, to su 2 bunde u samo 4 godine: 1983. - kratka bunda, i 1987. - duga bunda (Dokument 9). Zatim, tu su putovanja u Lenjingrad, London i Prag, te na natjecanje mladih pravnika u Den Haag 1987., što joj je na Pravnom fakultetu priznato za diplomski. Nadalje, tu je garderoba, šestogodišnji tečaj francuskog jezika (Dokument 10), kojeg ona na kraju ne govori, te znakoviti vrhunac – luksuzna knjiga na otplatu o masaži (Dokument 11). Sve su to stvari koje svojoj kćeri pok. otac kao samohrani roditelj od nevelike prosvjetarske plaće nije mogao priuštiti, pa si ih je prisvajanjem mirovina majke koje se pismeno odrekla, čime je uzrokovala njezinu smrt – Vaša kolegica priuštila sama. Slično kao u majčinom, Vaša kolegica je postupila i u očevom slučaju, ali sada kao profesionalna odvjetnica, odbivši za spas očeva života g. Maturi iz Sv. Ivana Zeline prodati svoj dio u nedovršenoj kući u Vinogradskoj 7 u Zelini, naslijeđen iza majke koje se odrekla. Otac je radi toga oko dvije godine kasnije otišao na hitnu operaciju srca, na kojoj je doživio infarkt, te nedugo potom i umro. Vaša je kolegica, g. Andreis, i iz takvog slijeda događaja izvukla znatnu materijalnu korist, lažno prijavivši svega mjesec dana nakon očeve smrti u ožujku 1996. godine lažno svoje prebivalište u očevu derutnom montažnom stanu u Domjanićevoj 15 u Sv. Ivanu Zelini kako bi izbjegla plaćanje zagrebačkog prireza na prihode od svoje odvjetničke kancelarije (Grad Sv. Ivan Zelina je naime sve do srpnja 2002. godine bio jedini grad u Zagrebačkoj županiji u kojem se prirez uopće nije plaćao), a što joj otac kao čestit čovjek i poštenjačina za života nije odobravao, ali njega sada više nije bilo. Disciplinskom tužitelju Hrvatske odvjetničke komore cijela je ta situacija odlično poznata, jer sam na njegovu adresu dana 16. travnja 2010. (vidjeti Dokument 12) pod nazivom „Prilog B“ poslao detaljno obrazloženje i preko stotinu dokaza za sve svoje navedene tvrdnje (Dokazi 251-364), od kojih glede koristi koju je Vaša kolegica izvukla iz nepružanja nužne pomoći pok. ocu, ovdje ponovo prilažem samo jedan,

115

vjerojatno najznakovitiji: policu osiguranja iz 2003. (Dokument 13) iz koje se vidi da je Vaša kolegica Diana Vranković Zoričić svoje prebivalište prijavila u očevu derutnom montažnom stanu u Zelini u Domjanićevoj ul. 15 (vidjeti fotografiju toga stana u Dokumentu 14), ali da je „Mjesto osiguranja“ zapravo bio ogromni luksuzni stan u Zagrebu u ulici S. Ljubića Vojvode 22 u kojem je Vaša kolegica tada živjela, te kojeg je osigurala na iznos od oko 40.000 eura (vidjeti Dokument 13)! Zanimljivo je istaći da disciplinski tužitelj Hrvatske odvjetničke komore u svojem rješenju od 10. svibnja 2010., kojim je bez i jedne riječi obrazloženja odbacio moju prijavu Pr-12/2010 (vidjeti Dokument 15), nije negirao da Vaša kolegica, odvjetnica Diana Vranković Zoričić tijekom više od 7 godina (1996.2004.) na prihode od svoje odvjetničke kancelarije (u kojoj je u tom razdoblju imala 3-5 zaposlenih) nije plaćala zagrebački prirez, već je naveo da oni u tom njezinom teškom kaznenom djelu, za koje zakon danas propisuje 3-10 godina zatvora „nisu našli težu niti lakšu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva“ (vidjeti Dokument 15), iz čega proizlazi da disciplinsko tužiteljstvo HOK-a smatra kako hrvatski odvjetnici nisu ni dužni plaćati prirez. To je stvarno sramotno, te ostaje jedino nadati se da Vi g. Andreis ne dijelite takav skandalozan službeni stav Komorinog disciplinskog tužiteljstva. Dokumenti koji dokazuju da mi je Vaša kolegica, odvjetnica Diana Vranković Zoričić svjesno oduzela sredstva za život Što se tiče mojeg navoda u Večernjem listu od 5. studenog 2009. u članku: „Vranković: Sestra mi je uz pomoć sutkinje uzela sredstva za život“ da mi je Vaša kolegica Diana Vranković Zoričić oduzela sredstva za život (vidjeti Dokument 1/a,b), o čemu je bilo riječi i u mojem otvorenom pismu koje sam poslao na Vašu adresu 5. ožujka, iz njezina je odgovora u istom tom članku (Dokument 1/e), vidljivo da ona uopće nije negirala točnost te moje činjenične tvrdnje koja je naslovila cijeli tekst, a iz čega je jasno da ona ne poriče da mi je na u tom članku opisani način, svojim zahtjevom kojem je prvostupanjski sud udovoljio (što je učinjeno suprotno Ustavu RH i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima), ona oduzela sredstva za život, a čime je Vaša kolegica izravno prekršila čl. 7 (u smislu čl. 6) Kodeksa odvjetničke etike, koji izrijekom nalaže da: „odvjetnik mora služiti kao primjer humanosti, poštovanja ljudskog dostojanstva i progresivnih nastojanja u priznavanju i ostvarivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda“. U konkretnom slučaju se dakle radi o kršenju mojeg prava na život, zagarantiranog Općom deklaracijom o ljudskim pravima, čl. 3, i Ustavom RH, čl. 21, a koje pravo se, kako je opće poznato, ostvaruje sredstvima za život. Doista, g. Andreis, ne samo da Vaša kolegica u Večernjem listu od 5. 11. 2009. (Dokument 1),, nije negirala da je vlastitome bratu oduzela sredstva za život, držeći očito takvo svoje radikalno kršenje Kodeksa odvjetničke etike nečim normalnim, za što od disciplinskih tijela Komore neće biti kažnjena, nego je svojom izjavom za Slobodnu Dalmaciju od 12. 12. 2009. javno priznala takvo svoje neetično postupanje, rekavši: „Mislim da je vrijeme da sa 37 godina nađe zaposlenje“ (Dokument 2/a), što je zbilja cinično, obzirom da me nakon smrti majke i oca upravo ona minirala u dovršetku fakulteta, na kojem mi je nakon primitka Rektorove nagrade 1996. bilo obećano mjesto asistenta (vidjeti Dokument 1 i 2), a o čemu sam Vaš disciplinar detaljno izvijestio još 16. travnja 2010. (Prilog A, str. 8-9). Kako je opće poznato da se zaposlenjem stječu sredstva za život (novac), a obzorom da je Vaša kolegica u Slobodnoj Dalmaciji od 12. 12. 2009. o meni izjavila: „Mislim da je vrijeme da sa 37 godina nađe zaposlenje“ (Dokument 2/b) iz sadržaja te njezine izjave jasno proizlazi da se stanje stvari u mojem životu kakvo je bilo otprilike do toga datuma - promijenilo, pa da je nastupilo vrijeme u kojem ona misli da ja trebam naći zaposlenje, kako bih na taj način došao do sredstva za život. Iz toga pak proizlazi kako je Vašoj kolegici jasno da ja sredstva za život nakon njezina u Dokumentu 1 opisanog postupanja više nemam, te da je stoga moja tvrdnja da mi je Vaša kolegica uzela sredstva za život, doista istinita tj. činjenično točna. Da je tome doista tako, razvidno je i iz prekršajne tužbe koju je Vaša kolegica podigla protiv mene, zbog mojeg mirnog prosvjeda ispred suda u Starome Gradu, te ispred njezine kancelarije i sjedišta Hrvatske odvjetničke komore u Zagrebu (vidjeti Dokument 25-26), i zbog mojih izjava koje sam u tim prigodoama dao za medije. U tekstu te tužbe ona se izrijekom pozvala na moje izjave u Večernjem listu od 5. 11. 2009. (Dokument 25/a), kada sam u tekstu „Vranković: Sestra mi je uz pomoć sutkinje uzela sredstva za život“ naglasio da je razlog mojeg mirnog prosvjeda glađu taj što mi je ona oduzela sredstva za život (vidjeti Dokument 1/a-b), no Vaša kolegica nigdje u svojoj tužbi ne navodi tu moju izjavu koja je naslovila cijeli tekst (Dokument 1/a) kao neistinitu, premda je to posve proizvoljno tvrdila za neke druge moje izjave (vidjeti Dokument 25-26), iz tog teksta, pa je na taj način implicite priznala da mi je doista oduzela sredstva za život. G. Andreis, zbog tog neetičnog i neljudskog postupanja Vaše članice, tj. zbog činjenice da mi je ona oduzela sredstva za život, što je na gore navedene načine čak tri puta javno priznala, moj život već više od 2 godine iz dana u dan ovisi milosrđu drugih, što na tragičan način svjedoče i sljedeći dokumenti:

116

1) Zaključak Grada Sv. Ivan Zelina od 10. 11. 2010. kojim mi se odobrava „novčana pomoć u iznosu od 2.500 kn kao potpora u teškim materijalnim prilikama“ (Dokument 16/a) 2) Presuda Prekršajnog suda u Sv. Ivanu Zelini, od 14. prosinca 2010. (Dokument 17-18), u kojom sam zbog dokazanih teških materijalnih prilika oslobođen plaćanja novčane kazne za svoj prometni prekršaj, kao i plaćanja sudskih troškova „jer bi se plaćanje istih negativno odrazilo na njegovu (=moju) egzistenciju“ (Dokument 18/a). U takvom sam se položaju našao iz razloga što me Vaša kolegica, g. Andreis, - kako smo to već vidjeli - svjesno lišila sredstava za život, pa je sud stoga odlučio da čak i troškovi samog prekršajnog postupka „padaju na teret proračunskih sredstava suda“ (Dokument 17/a) 3) Potvrda o mojem imovnom stanju od 27. 10. 2011. koja dokazuje da sam tijekom 2010. i 2011. godine zaradio svega 7.957,49 kuna (Dokument 19), iz čega je jasno da me Vaša kolegica Diana Vranković Zoričić svojim u Večernjem listu i Slobodnoj Dalmaciji (Dokument 1 i 2) opisanim postupanjem koncem 2009. godine doista lišila prihoda od iznajmljivanja dvaju apartmana u vikendici u Ivan Dolcu od kojih sam ja do 2009. skromno živio tj. da me lišila sredstava za život. Naime, izvadci mojeg žiro-računa kod PBZ, broj 2340009-3100865572 od travnja, svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza 2009. (Dokumenti 20-24) - pokazuju da sam u navedenom razdoblju 2009. od svojih gostiju: Mateje Vidmar, Alene Žižkove, Branka Kozamernika, Daniela Maiera, Michala Zapala, Gunthera Findeniga Gaswera i Daniela Maiera primio 18.024 kuna, pa je jasno da sam ja do 2009. godine skromno živio od novaca primljenih za iznajmljivanje 2 apartmana u vikendici u Ivan Dolcu na Hvaru, dok sam zbog opisanog neetičnog postupanja odvjetnice Diane Vranković Zoričić godine 2010. i 2011. postao socijalni slučaj (vidjeti Dokumente 16-19)!

Priloženi dokumenti nepobitno dokazuju da su gradske vlasti u i Sud u Sv. Ivanu Zelini gdje trenutno boravim uvidjeli da je neophodno da se umiješaju u stravičnu situaciju u kojoj sam se našao zbog oduzimanja sredstava za život od strane članice Hrvatske odvjetničke komore Diane Vranković Zoričić, nastojeći time spasiti moj život (premda im to nije bila dužnost), dok Hrvatska odvjetnička komora, g. Andreis, to do sada nije smatrala svojom dužnošću, premda je u danim okolnostima ona imala ustavno, zakonsko, statutarno (Statut HOK-a, čl. 1 i čl. 3, st. 2) kao i etičko pravo i obavezu ograditi se od ovakvog sramotnog destruktivnog postupanja svoje članice i premda je, za razliku od spomenutih gradskih vlasti i Suda, Komora to mogla učiniti bez ikakvih materijalnih troškova. Poštovani g. Andreis, vjerujem da ste iz činjenice da je Vaša kolegica radi mojeg mirnog prosvjeda štrajkom glađu pred sjedištem Komore u Koturaškoj pokrenula tužbu za „nasilje u obitelji“ (vidjeti Dokument 25-26), premda kao odvjetnica sigurno zna da sam se ja u navedenom slučaju služio svojim ljudskim pravom koje mi jamči Ustav RH (vidjeti Dokumente 27 i 28), jasno o kakvoj se osobi radi. Ta njezina tužba, kojom me doslovce bez i jednog priloženog dokaza nastoji krajnje ocrniti kao „nasilnika u obitelji“ zapanjujuće je slična postupku Vaše kolegice odvjetnice kojim je ona pok. majku navela na samoubojstvo, odrekavši je se s obrazloženjem da je naša mama njoj bila „loša majka, jer da ju je hranila na silu dok je bila mala“ (Dokument 29/a), tj. de fakto i nju oklevetavši kao nasilnika u obitelji! Obzirom da je tim javnim prikazivanjem majke kao nasilnika u obitelji, o čemu sam pisao u Zelinskim glasniku još 2002. godine (vidjeti Dokument 29/a), Vaša kolegica pok. majku navela na samoubojstvo, što može posvjedočiti i gđa Marica Gagić, medicinska sestra u mirovini iz Sv. Ivana Zeline, Vatrogasna ul. 8, mislim g. Andreis da je sasvim jasno što identičnom klevetom Vaša kolegica nastoji postići u mojem slučaju, nakon što me, kako smo vidjeli, pred dvije godine javno lišila sredstava za život. Da je tome doista tako, pokazuje i činjenica da ona već više od 15 godina odbija svaki moj pokušaj dogovora, o čemu sam Vašem disciplinaru poslao brojne dokaze još 16. travnja 2010. godine (Prilog B, str. 6), te je u zadnje vrijeme dodatno radikalizirala takvo svoje postupanje, odbijajući uopće primiti moje pismo (vidjeti Dokument 30), nastojeći tako na mene maksimalno povećati pritisak kakvim je pok. majku navela na samoubojstvo, iz kojeg je, kako ste g. Andreis to imali prilike vidjeti na početku ovog dopisa, izvukla veliku materijalnu korist, prisvojivši cjelokupne iznose majčinih mirovina između 1982. i 1991. god. Poštovani g. Andreis, nadam se da Hrvatska odvjetnička komora ne podržava ovakvo neljudsko i šikanozno javno kršenje temeljnih odredaba Zakona o odvjetništvu i Kodeksa odvjetničke etike od strane Vaše članice Diane Vranković Zoričić, kojim ona već dvije godine bagatelizira rad nadležnih tijela Komore, očito smatrajući da za takvo svoje drsko postupanje od njih neće biti kažnjena. Nadam se da će se ta tijela, kao i Komora u cjelini, od takvog krajnje neetičnog postupanja svoje navedene članice – ukoliko ona od istog ne odustane – u najkraćem roku odlučno ograditi, pokazujući time da je „slučaj Zadro“ u kojem je Komora to propustila učiniti, doista samo slučaj, a ne previlo u radu HOK-a. Sa zahvalnošću na razumijevanju i s poštovanjem, U Sv. Ivanu Zelini, 13. ožujka 2012. Ante Vranković

117

U privitku: Dokumenti 1-30

Dokument 1

118

Dokument 2

119

Dokument 3

120

Dokument 4

121

Dokument 5

122

Dokument 6

123

Dokument 7

124

Dokument 8

125

Dokument 9

1983. - kratka bunda

1987. – duga bunda

126

Dokument 10

127

Dokument 11

128

Dokument 12

129

Dokument 13

130

Dokument 14

131

Dokument 15

132

Dokument 16

133

Dokument 17

134

Dokument 18

135

Dokument 19

136

Dokument 20

137

Dokument 21

138

Dokument 22

139

Dokument 23

140

Dokument 24

141

Dokument 25

142

Dokument 26

143

Dokument 27

144

Dokument 28

145

Dokument 29

146

Dokument 30

147

Povratnice koje potvrđuju primitak ovog dopisa od strane predsjednika i disciplinskog tužitelja Hrvatske odvjetničke komore

148

DODATAK 7
Dopis Ante Vrankovića poslan tajnici Hrvatske odvjetničke komore Biserki Barac dana 19. 3. 2012.

149

150

151

Odvjetnik prikaz
Ime Prezime Ured Dijana Zoričić Zoričić D. Gervaisa 14 10000 Zagreb Hrvatska Engleski, Njemački

Posebnosti Jezici Email Telefon Mobitel Fax Ulica Poštanski broj Grad Zemlja 4920 549 D. Gervaisa 14 10000 Zagreb HRVATSKA 4920 548

ispiši zapis

152

Potvrda o primitku ovog Otvorenog pisma u Hrvatskoj odvjetničkoj komori dana 23. 10. 2012. (vidjeti nadnevak na pečatu i žigu povratnice)

153

Potvrda o primitku ovog Otvorenog pisma - od Delegacije EU u RH, 30. 10. 2012. - od Predsjednika RH dr. Ive Josipovića, 29. 10. 2012. - od ministra pravosuđa RH g. Orsata Miljenića, 29. 10 2010.
(vidjeti nadnevke na pečatu i žigu svake povratnice)

154

Potvrda o primitku ovog Otvorenog pisma u Veleposlanstvu SR Njemačke u Zagrebu, dana 2. 11. 2012. s naznačenim vremenom primitka u 11 sati

Zanimljivo je da niti jedna hrvatska institucija nikada na povratnici nije navela sat primitka pošiljke koju sam joj uputio (vidjeti npr. brojne povratnice u ovom „Otvorenom pismu“) što je činjenica koja doista mnogo govori sama za sebe.

155