Poljičani U Morejskom Ratu

UDK 945.75 Poljica 1684/1699 izvorni znanstveni rad primljeno: 21. 1. 2001.
Poljiani u Morejskom ratu (1684.-1699.)

Ante Nazor
Katedra za Vojnu povijest HVU - UHKoV, Zagreb
Zbog namjere da se u stoljetnoj borbi Hrvata protiv Osmanlija naglasi vanost svakoga, pa i relativno maloga prostora, kakav su bila Poljica (oko 250 km2, izmeu rijeka rnovnice i Cetine te Jadranskoga mora i obronaka planine Mosor), ovaj rad odnosit e se na sudjelovanje Poljiana u Morejskom ratu (1684.-1699.). Posebna panja u radu posvetit e se pitanju koliko je sudjelovanje Poljiana u Morejskom ratu moglo utjecati na ishod ratnih operacija u srednjoj Dalmaciji (geostrateki znaaj Poljica, mogui broj vojno sposobnih Poljiana i vrijednost poljikih momaka kao boraca).
Uvod
Razdoblje hrvatske povijesti od 15. do 18. stoljea obiljeeno je iscrpljujuim borbama protiv Osmanlija. Branei se od njihove agresije, Hrvati su pretrpjeli ogroman demografski i teritorijalni gubitak. Krajem 16. stoljea osmanlijske postrojbe dosegle su, otprilike, liniju Virovitica-Sisak-Karlovac-Karlobag i zaprijetile potpunim osvajanjem Hrvatske. Ipak, u oslobodilakim ratovima tijekom 17. i 18. stoljea Hrvati su uspjeli povratiti dio izgubljenoga teritorija, to je potvreno raznim mirovnim sporazumima izmeu Habsburke Monarhije, Mletake Republike i Osmanlijskoga Carstva. U tom smislu, zbog toga to je u najveem dijelu odredio i dananje granice Republike Hrvatske, posebno treba istaknuti rat koji je Sveta liga vodila protiv Osmanlija u razdoblju od 1683. do 1699. i mirovni sporazum u Srijemskim Karlovcima 1699. U pobjedi koju su u tom ratu krani ostvarili nad Osmanlijama, sudjelovali su i Hrvati, borei se u sastavu habsburke vojske u tzv. Velikom ratu za osloboenje (ili Bekom ratu) od 1683. do 1699., odnosno pod mletakim zapovjednitvom u Morejskom ratu, koji je Mletaka Republika, kao lanica Svete lige, vodila protiv Osmanlija od 1684. do 1699. Na Morejski rat moe se gledati kao na nastavak prethodnoga mletako-turskog (tzv. Kandijskoga) rata (1645.-1669.), u kojem je Mletaka Republika uspjela preoteti Osmanlijama dio teritorija i donekle popraviti svoj poloaj na istonoj obali Jadrana. Naime, uspostavom novih granica 30. listopada 1671. (linea Nani - vidi KARTA I.) Mleanima je pripao u ratu osvojeni Klis, Solin, Kamen, Vranjic i dio trogirskoga polja te nekoliko sela u okolici Zadra i ibenika (Posedarje, Sveti Filip i Jakov, Pakotane, Zlosela /dan. Pirovac/, Vrpolje). S druge strane, Osmanlije su u (dananjoj) Dalmaciji uspjeli zadrati najvei dio teritorija koji su imali prije Kandijskoga rata (pa ak i vei broj naselja i utvrda koje su izgubili na poetku rata): uz Poljica, za koja se spominje da su (1671.) imala 12 sela i 900 kua, pod vlau Osmanlija ostala su sela u zadarskoj okolici (Zemunik, Islam, Nadin, Polinik i Karin), zatim Tinj (sjeverozapadno od Bio-
46
A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu
grada), Kolovac (sjeveroistono od Benkovca), Obrovac Donji i Gornji, Novigrad, Skradin, Velin (Velim, sjeverozapadno od Stankovaca), Klotar, Rakitnica, Neven, Vrlika, Drni, Knin, Vrana, Ostrovica, Duare (tvrava povie dan. Zadvarja), Makarska s Primorjem, Crni lug (jugozapadno od Grahova u Bosni) i Risan u Boki kotorskoj (dio od navedenoga Osmanlije su opet osvojile ve tijekom rata, a dio im je vraen odredbama mirovnoga ugovora). Naravno, osim navedenoga, pod vlau Osmanlija ostao je i dio trogirskoga polja (7 sela), Sinj, podruje uz rijeku Neretvu i obala od Herceg Novog do Risna u Boki kotorskoj.1 Meutim, Poljica i Makarska s primorjem, usprkos odredbama mletako-osmanlijskoga razgranienja, ostali su pod mletakom vlau,2 pa se moe rei da su ta podruja de iure pripadala Osmanlijama, a de facto Mleanima.3 Od osobite vanosti za mletake posjede bio je dobitak Klisa, jer je time poveana sigurnost podruja oko Splita i Trogira i zajamen slobodan prolaz kroz kliki klanac prema unutranjosti.4 Tijekom Kandijskoga rata, u sukobima s Osmanlijama u Dalmaciji, Mletaka Republika imala je ogromnu pomo domaega stanovnitva (meu kojima su bili i Poljiani) i Morlaka, kako su Mleani nazivali kranske prebjege s teritorija pod vlau Osmanlija.5 Uski i kroviti kopneni posjed koji su drali u Dalmaciji bio je Mleanima svojevrsno predzie prema Osmanlijama, a zbog strateke, trgovake i prometne vanosti Dalmacije, njezin teritorij istican je kao jedini oslonac apsolutnoga gospodarstva Republike sv. Marka na Jadranu.6 Mletako-osmanlijsko pogranino podruje zbog estih je napada i pljaki ostalo vrlo nemirno i u razdoblju izmeu Kandijskoga i Morejskoga rata. Najea meta napada bile su trgovake karavane i pogranina sela, a sukobi su izbijali i zbog pasita.7 Neki od sukoba, kao na primjer pokolj Osmanlija u Zemuniku u rujnu 1682., gotovo su pokrenuli novi rat. Tek za1
Commissiones et Relationes Venetae (Mletaka uputstva i izvjetaji), tomus VII, (obradio G. Novak), Zagreb, 1972., 6, 68-72, 244-252, 279, 283; G. Stanojevi, Dalmacija u doba Morejskog rata 1684-1699, Beograd, 1962., 5; G. Stanojevi, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka, Beograd, 1970., 293, 294; M. Jaov, Le guerre Veneto-Turche del XVII secolo in Dalmazia, Atti e memorie della Societa Dalmata di storia patria, volume XX, Venezia, 1991., 145. 2 I. Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb, 1998., 198. 3 G. Novak, Povijest Splita, II., Split, 1961., 160-161. 4 G. Novak, Prolost Dalmacije, II., Zagreb, 1944., 227. 5 Takve prebjege ili doseljenike (i katolike i pravoslavne vjere) s teritorija pod vlau Osmanlija, koji su naselili teritorij pod vlau Mletake Republike (u Dalmaciji i Istri) ili pristupili u mletaku vojnu slubu, mletaki spisi 17. i 18. stoljea nazivaju Morlacima. Tim su imenom (Morlacchi, Murlacchi) Mleani uglavnom nazivali i stanovnitvo zalea jadranske obale koje se prije poetka Kandijskoga rata (1645.) nalazilo pod vlau Osmanlija ili je ivjelo uz mletako-osmanlijsku granicu, a katkad i cjelokupno seljako stanovnitvo izvan zidina dalmatinskih gradova. Misli se da naziv Morovlasi, to znai i Crni Vlasi, potie od bizantsko-grkoga naziva za stoare, potomke romaniziranih starosjedilaca Balkana, koji su bili prepoznatljivi po odjei od mrka sukna, zbog ega su vjerojatno i dobili pridjevak crni. U doba mletako-turskih ratova Morlaci su imali zapaenu ulogu kao ratnici, ali i kao trgovci i prenositelji robe. Premda se katkad u izvorima navode kao poseban narod, Morlaci nisu posebna etnika ili vjerska skupina (Stanojevi, Dalmacija ... 7, biljeka 3; Hrvatski leksikon, II. /L. orali/, Zagreb, 1997., 131). Osim izraza Morlaci, stanovnitvo koje su Osmanlije naselile na djelomino ili u cjelini opustjela novoosvojena hrvatska podruja, esto se naziva i Vlasima, a pojedine se skupine krana koje su iz podruja pod vlau Osmanlija prele ili uskoile na hrvatski prostor, nazivaju i Uskocima (F. ii, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 1962., 292; T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb, 1997., 432-433). S obzirom da se u mletakim izvorima iz doba mletako-turskih ratova u 17. i 18. stoljea iskljuivo govori o Morlacima, taj e se naziv rabiti i u ovom radu, a pisat e se s velikim slovom (Morlaci), jer je tako i u izvorima. 6 Izjava generalnoga providura Z. Morosinia iz 1673. (Stanojevi, Dalmacija ..., 5; Vojna Enciklopedija, 5., Beograd, 1973., 543). Uoi Kandijskoga rata (1644.) generalni providur B. Grimani naglasio je: Ipak, ovaj uski teritorij svakako je velika konica Turcima, sigurnost onima koji morem plove, blagodat cijeloj Italiji, a Zadar je metropola iste provincije, predzie samog kranstva (Commissiones ... VII, 164.). Tijekom Kandijskoga rata (1667.) veliku vanost Zadra, ibenika, Trogira, Splita, Omia i Kotora takoer je istaknuo generalni providur C. Corner (Commissiones ... VII, 258). 7 Stanojevi, Dalmacija ..., 12; Bogovi, 9.
Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)
47
hvaljujui pojaanom djelovanju i velikim novanim davanjima mletake diplomacije, koja je pod svaku cijenu eljela odrati postojei mir s Osmanlijama, rat je tada izbjegnut.8 Ipak, moe se rei da je zemuniki pokolj (1682.) bio uvod u otvoreni protuosmanlijski ustanak stanovnitva Dalmacije, koji se nakon poraza Osmanlija pod Beom (12. rujna 1683.) nezaustavljivo proirio uzdu mletako-osmanlijske granice. Do kraja 1683. ustanici su u sjevernoj Dalmaciji oslobodili Obrovac, Karin, Skradin, Ostrovicu, Benkovac, Plavno, Vranu i Drni, dakle gotovo itavo porjeje Zrmanje, Krke i ikole.9 Situacija na mletako-osmanlijskoj granici bila je takva da je generalni providur Dalmacije i Albanije krajem 1683. zapisao: Granica cijele Dalmacije izgleda kao u otvorenom neprijateljstvu.10 Odnos Mleana prema ustanku bio je u poetku rezerviran, meutim razmjeri koje je poprimao naveli su Senat na odlunije djelovanje. Tako je ve sredinom studenoga 1683. generalni providur Dalmacije i Albanije dobio upute o angairanju glavara koji su uivali veliki ugled meu domaim puanstvom (Jankovii, Smiljanii i drugi).11 Ipak, Mleani jo nisu bili spremni otvoreno primiti kransko stanovnitvo (iz Dalmatinske zagore, Poljica, Radobilje, rnovnice, Makarskoga primorja i drugih krajeva), koje je eljelo izbjei ispod vlasti Osmanlija, pa se moe primijetiti da je mletaka politika prema ustanku i dalje bila oprezna.12 Tek kad je poetkom 1684. odlueno da Mletaka Republika ue u rat protiv Osmanlijskoga Carstva, Senat je naredio generalnom providuru u Dalmaciji da pomogne ustanike, a Mleani vie nisu skrivali namjere da na svoj teritorij presele to vie ljudi s podruja pod vlau Osmanlija.13 Katastrofalan poraz Osmanlija pod Beom i uspjeno napredovanje kranskih snaga, ukljuujui i protuosmanlijski ustanak u Dalmaciji, ponajvie su utjecali na odluku o prekidu neutralnosti koju je Mletaka Republika proglasila na poetku austrijsko-turskoga rata.14 Odluku Senata da objavi rat Osmanlijskom Carstvu vjerojatno je uvrstila i podrka Vatikana ustanicima, koja nije bila samo moralna, nego i materijalna (skupljanje oruja).15 Zahtjev da se Mletaka Republika pridrui Svetoj ligi (papa, austrijski car i poljski kralj) u ratu protiv Osmanlija, Senat je prihvatio 19. sijenja 1684. Konani tekst ugovora o savezu, koji je nakon poduih pregovora i uz posredovanje pape Inocenta XI. potpisan 5. oujka 1684., Senat je ratificirao 11. oujka 1684. Pregovori oko ulaska Mleana u rat razotkrili su suprotna razmiljanja meu saveznicima o podjeli teritorija nakon rata. Naime, i mletaki i austrijski predstavnici polagali su pravo na Dalmaciju; carski predstavnici tvrdili su da je Dalmacija bila posjed ugarskih kraljeva, iji je legitimni nasljednik austrijski car i da sva mletaka osvajanja u Dalmaciji moraju pripasti Habsburgovcima, to su Mleani odluno odbijali. Na kraju je kompromisno odlueno (lan 12. ugovora) da e Republika Sv. Marka od zemalja koje pripadaju ugarskom kraljevstvu prisajediniti svojoj vlasti samo zemlje koje ponovno osvoji u Dalmaciji.16 Ovo je potrebno napomenuti jer su sukladno spomenutom dogovoru Poljica nakon zavretka rata pripala Mleanima.
Stanojevi, Dalmacija ..., 15-25; Jaov, 149-150. Novak, Prolost Dalmacije, II., 229; Stanojevi, Dalmacija ..., 27-34; Jaov, 151; Pavlievi, 195; Pregled povijesti hrvatskog naroda (grupa autora: Miroevi - anjek - Macan - Peri), Zagreb, 1995., 139. 10 Stanojevi, Dalmacija ..., 34. 11 Stanojevi, Dalmacija ..., 30. 12 Stanojevi, Dalmacija ..., 30, 34-38; Bogovi, 9; Jaov, 153-154; J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj, 1995., 13. 13 Stanojevi, Dalmacija ..., 39-40. 14 Novak, Povijest Splita, II., 168. 15 Sredinom sijenja 1684. kardinal Alderan Cibo zatraio je izvjee od zadarskoga nadbiskupa o ustanku u Dalmaciji. Nakon dobivenih informacija papa je naredio svom nunciju u Beu da se dio oruja koji je bio vlasnitvo Vatikana, iz Trsta uputi zadarskom nadbiskupu i podijeli ustanicima (Stanojevi, Dalmacija ..., 43; Soldo, 13). 16 Novak, Prolost Dalmacije, II., 228; M. Kruhek, Granice Hrvatskoga Kraljevstva u meunarodnim dravnim ugovorima (Od mira u itvi 1606. do mira u Svitovu 1791.), Povijesni prilozi 10, Zagreb, 1991., 50, biljeka 27; Mauran,
9 8
48
U rat protiv Osmanlija na strani Svete lige (Habsburka Monarhija i Poljska Kraljevina) Mletaka Republika aktivno se ukljuila 29. travnja 1684., kad je napokon i slubeno objavila rat Osmanlijskom Carstvu.17 Do tada su ustanici ve oslobodili gotovo cijelu sjevernu Dalmaciju, te Makarsku (13. sijenja 1684.)18 i Zadvarje (21. travnja)19 u srednjoj Dalmaciji, strateki vanu utvrdu za kontrolu glavnoga prolaza prema zapadnoj Hercegovini,20 odnosno za obranu Makarskoga primorja, Omia i Poljica.21 Ulaskom Mleana u rat protuosmanlijska djelovanja u Dalmaciji jo su vie pojaana, osobito upadi ustanika na teritorij pod vlau Osmanlija (Lika, zapadna Bosna, Hercegovina).22 Upravo s toga podruja, brojni su krani prebjegli u Dalmaciju. Aktivno ukljuivanje Mletake Republike u rat protiv Osmanlija, zbog dobrih mletako-poljikih odnosa i zbog pomoi koju su Mleani katkad slali u Poljica, zasigurno je utjecalo i na konanu odluku Poljiana da opet zaponu borbu protiv Osmanlija, s kojima su zapravo, uz prekide, ratovali ve od 1499.23 Dobri mletako-poljiki odnosi traju od 1444., kada su poslanici Poljica i splitski knez - na dobro stanje presvijetloga i preuzvienoga dudevskog mletakog gospodstva itd. i grada Splita i itave poljike zajednice, postigli sporazum o priznavanju mletakoga vrhovnitva nad Poljicima.24 Tako su u nadolazeem razdoblju, u kojem su Osmanlije nakon osvajanja Bosne 1463. zaprijetili i samim Poljicima, Poljiani u obrani svoje didovine i golih ivota, mogli oekivati pomo snane sile, kakva je bila Mletaka Republika. Napose zato jer su teko prohodna Poljica bila vana za obranu Splita, u koji je mletaka politika planirala privui trgovinu iz unutranjosti (i konkurirati svojoj jadranskoj suparnici - Dubrovakoj Republici). Osim toga, Mleanima su trebali i dobri ratnici.25 S druge strane, Poljianima je radi obrane od Osmanlija, ali i zbog rjeavanja egzistencijalnoga pitanja (npr. posao u mletakoj slubi), trebala podrka snane gospodarske i vojne sile. Dakle,
248; Kao datum nastajanja Svete lige - saveza kranskih drava (Habsburka Monarhija, Poljska Kraljevina i Mletaka Republika) protiv Osmanlijskoga Carstva navodi se i 5. svibnja; savezu se 1686. pridruila i Carevina Rusija, a Svetu ligu povremeno je pomagalo vie njemakih dravica - Bavarska, Saska, Falaka, vapska (Katalog izlobe: Slike mira - oivljena Hrvatska u vrijeme Karlovakog mira 1699., Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1999., 41). 17 Stanojevi, Dalmacija ..., 49; Jaov, 155; Kruhek, 55; J. Soldo navodi da su Mleani 28. oujka 1684. konano pristupili savezu kranskih drava ili kako se zna nazivati 14. kriarskom ratu (Soldo, 10). Kao datum mletake objave rata Osmanlijama navodi se i 12. veljae 1684. (I. Pivevi, Povijest Poljica, Split, 1921., 86.; M. Pera, Poljiki statut, Split, 1988., 86). 18 Iz dnevnika fra Pavla ilobadovia: 1684., miseca januara na 13. dooe Kotarci na Makarsku da izvade Jemina; ali ga nedae Primorci, nego ga puste na viru, i tako uinie, pustie ga na viru i poe na Vrgorac s mirom Alibeg Bekzadi budui Jemin (Kronaka o. Pavla ilobadovia o etovanju u Primorju 1662-86., Starine, 21., JAZU, Zagreb, 1899., 109). 19 Iz dnevnika fra Pavla ilobadovia: 1684. miseca aprila na 21. doe od donje krajine 500 ljudi, joe se sasta od Primorja s Braa toliko i pooe na Dvarje (Zadvarje); uzee Poletnicu, u njoj 6 ljudi krana, ali se sami pridali. Odovle poli na Zavalju, uinili kaladu te je uzeli i u njoj 6 Turaka i jedan kranin; poli svi na grad, dali skaladu na bedene; ali se Turci zatvore u kulu, nai jim ne mogu nita uiniti i tako ji hrvu do podne, pak prokopaju kulu i bace granatu unutra: uee jim prah, opali ji kako mie, tako ji izvade 14 Turaka, 2 Age i Hasan Aga Raljia iz Sahovia to je bio Dizdar, posiku ji 5, a ostale ive dovedu, a krane sve pustie, bilo ji e 30. Naega 1 ubie Turci, ranie ji 10, tot tome elo; tako se uze Zadvarje (Kronaka ..., 109-110). 20 Stanojevi, Dalmacija ..., 57; Stanojevi, Jugoslovenske ..., 312. 21 Soldo, 61. 22 U vojnim akcijama, pljaki i paleu ustanici (ponajvie morlaki ili uskoki odredi) dopirali su do Udbine, Graaca, Bilaja, Medaka, Paria, Ribnika, Lapca, Srba, Imotskoga, Vrgorca, Uskoplja, Kupresa, Prusca, Gornjega i Donjega Vakufa, uice, Majdana na Savi, Kljua, Glamoa, Grahova, Duvna, Livna, Rame, Ljubukoga, Gackoga, Trebinja, Mostara i drugih utvrda i sela (Stanojevi, Dalmacija ..., 58-102). 23 Pera, 64-65. 24 Zlatna knjiga grada Splita, sv. I., (priredili V. Gligo -M. Berket - V. Rismondo - Lj. imunkovi), Split, 1996., 169.-175; A. Pavi, Prinosi povijesti Poljica, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, sv. XV., Sarajevo, 1903., 96; Pera, 53-60; A Laui, Postanak i razvitak poljike kneevine (do kraja XV. st.), Split, 1991., 106. 25 To se vidi i po obvezi iz mletako-poljikoga sporazuma 1444., prema kojoj su Poljiani trebali ratovati uz Mleane bez plae na prostoru od Neretve do Krke te od mora do Livna, a onaj koji se ne bi odazvao na vojnu slubu,
49
obostrani interes bio je glavni motiv za odravanje dobrih mletako-poljikih odnosa, ali i njihova zajednikoga djelovanja u buduim mletako-osmanlijskim sukobima, kakav je bio i Morejski rat. Podinjavanje Poljica vlasti Osmanlija 1513.26 nije prekinulo veze izmeu Poljiana i Mleana27 niti je zaustavilo protuosmanlijski otpor na tom podruju.28 I tijekom mletako-turskoga (Kandijskog) rata, tonije od 28. svibnja 1647., kad je generalni providur Leonardo Foscolo s predstavnicima Poljica sklopio ugovor o saveznitvu, Poljiani su ratovali na strani Mletake Republike. Koliki je to bio rizik svjedoi obveza iz mletako-poljikoga ugovora prema kojoj su Mleani u sluaju ratnoga neuspjeha, zbog opasnosti od osvete Osmanlija, trebali besplatno prevesti Poljiane u Istru ili na otok Krk.29 Ve je spomenuto da su nakon zavretka Kandijskoga rata 6. rujna 1669. Poljica prema odredbama mirovnoga ugovora izmeu Mleana i Osmanlija (30. listopada 1671.) pripala Osmanlijskom Carstvu,30 ali de facto Poljiani su priznavali vlast Mletake Republike.31 Sultan je oprostio Poljianima njihovo odmetnitvo u Kandijskom ratu, drei jedinim krivcem Velikoga kneza Poljica Jurja Sinovia, koji je zbog toga prebjegao u Split. Meutim, domae Osmanlije uestalo su zlostavljale Poljiane, osobito tijekom 1683.32 Zbog toga su krajem 1683. Poljiani doli u Split izraziti odanost Republici Sv. Marka i zatraiti pomo u prahu i olovu, ali jo se nisu pridruili ve zapoetom ustanku protiv Osmanlija.33 Nedugo zatim (prije 6. travnja 1684.), Poljiani su s Radobiljanima izrazili elju za borbom protiv Osmanlija i zatraili mletaku zatitu.34 Krajem kolovoza 1684., oko 600 Osmanlija iz Sinja i sa Cetine spustilo se prema Radobilji, namjeravajui napasti Poljica, ali seljaci su ih na vrijeme otkrili i suzbili, uz manje gubitke.35
Poljiani u Morejskom ratu

U Morejski rat Poljiani su se aktivno ukljuili krajem oujka 1685., kada su nenadano nasrnuli na tvravu Nuak, nedaleko od Trilja (ispod sela Garduna) na rijeci Cetini blizu granice Poljica.36 Osvajanje Nuka, obrani kojega Osmanlije nisu pridavali veu panju, bilo je od
trebao je platiti 4 libra i 4 solida. Izvan tih granica Mleani su bili duni plaati Poljiane, a od ratnoga plijena 1/3 davala se Mleanima (Zlatna knjiga, 169-175; Pavi, 96). Premda u Kandijskom i Morejskom ratu ta odredba praktino nije bila obvezujua, jer su Poljica bila pod vlau Osmanlija, primjetno je da su Poljiani ratovali uz Mleane, i to uglavnom na spomenutom podruju. 26 Katelan, 64. 27 Poljiani se i nakon 1513. esto spominju u mletakoj slubi, osobito kao uvari trgovakoga skladita (skele), koje su Mleani otvorili u Splitu 1592. (Commissiones ... V, 120, 137, 218). 28 Poljiani su esto ustajali protiv Osmanlija ili su im barem prestajali plaati danak: 1527.-1530., 1532., 1537., 1570., 1572., 1596. (I. Pivevi, Povijest Poljica, Split, 1921., 61-63; Katelan, 64; Pera, 71-78). 29 Pivevi, 76; Pera, 79. 30 Poljiani su eljeli da se sudbina Poljica vee sa sudbinom Klisa, meutim Vranjic i Solinsko polje s Klisom pripali su Mleanima, a Poljica Osmanlijama. Vidi Pera, 85-86. S tim u vezi spominje se pismo nekih Poljiana, koji su navodno traili da ostanu pod vlau Osmanlija, a koje je prilikom mletako-osmanlijskih pregovora oko Poljica osmanlijski opunomoenik Husein-paa pokazao mletakom pregovarau G. Battisti Naniju (Vlai, Prolost Podstrane, 78). 31 Novak, Povijest Splita, II., 160-161. 32 Pavi, 428-430; Pivevi, 85. 33 Stanojevi, Dalmacija ..., 37-38; Poljiani su i prije toga razgovarali s mletakim predstavnicima u Dalmaciji. U ljeto 1680. Veliki knez Poljica s ostalim je glavarima posjetio generalnoga providura i izjavio aljenje to nisu ostali pod mletakom vlau. Providur ih je primio prijateljski i dao im redovni dar i odjeu (Stanojevi, Dalmacija ..., 111). 34 Jaov, 153-154. 35 Stanojevi, Dalmacija ..., 60. 36 Izvjee generalnoga providura P. Valiera (Pavi, 430; Pivevi, 86).
50
strateke vanosti za obranu Poljica od osmanlijskih provala, jer nakon toga su praktino sve vanije utvrde uokolo Poljica bile u mletakim rukama: Zadvarje, Omi na uu rijeke Cetine i Kamen kod ua rijeke rnovnice te Klis (Vidi KARTA II.). Nedugo zatim, Poljiani su sudjelovali u neuspjeloj mletakoj opsadi Sinja (oujak/travanj 1685.).37 Ohrabreni pobjedom kod Sinja Osmanlije su provalile prema Klisu, ali nedaleko od njega bili su teko poraeni. Misli se da su osmanlijsku vojsku tada porazili upravo Poljiani, ubivi navodno i do 400 Osmanlija.38 Budui da su se odmetnuli i prikljuili mletakim etama u borbi protiv Osmanlija, hercegovaki paa dao je (oko 10. travnja 1685.) Poljianima rok do kojega se moraju vratiti pod vlast sultana. Usprkos obeanoj amnestiji, veliki knez Poljica obavijestio je o tome mletakoga providura u Splitu. Mleani su nastojali zadrati Poljiane na svojoj strani, pa je providur, uz savjet poljikom knezu da oprezno odgovori pai, dao Poljianima neto oruja za obranu. Takoer, da bi uvrstio mletako-poljiko saveznitvo, u Poljica je poslan i neki kapucin koji je meu Poljianima uivao velik ugled. Njemu su Poljiani 15. travnja 1685. sveano obeali da e se s Mleanima ustrajno boriti protiv Osmanlija.39 Da su Poljiani odrali obeanje pokazuje dramatina obrana Zadvarja (18. lipnja 1685.). Naime, nakon to su Osmanlije ve osvojile kule Arsali i Poletnicu, Zadvarju su, uz Spliane, Katelane, Primorce i vojsku generalnoga providura, u pomo stigli i Poljiani.40 Neto vie od godinu dana nakon obrane Zadvarja - 4. srpnja 1686., Osmanlije su (prema podacima iz izvora njih oko 6000-7000) navalile na zamosorska Poljica (Dolac i Srijane). Nakon iznenaenja i povlaenja u Mosor, Poljiani su se pribrali i pod vodstvom don Jure Pezelja i Ivana Tomiia u protuudaru nanijeli Osmanlijama teke gubitke - navodno oko 300 mrtvih, oko 200 zarobljenih i veliko mnotvo ranjenih, meu kojima je, to poginulo, to zarobljeno, 12 buljubaa i kapetani Sinja i Nuka.41 Uz tu bitku predaja vezuje junaku smrt don JuM. Jaov tvrdi da je opsada trajala od 1. do 9. travnja (Jaov, 158). G. Stanojevi navodi da se uglavnom morlaka vojska sa neto mletakih najamnika 21. oujka uputila prema Sinju, do kojeg je po nevremenu i snijegu stigla nakon pet dana, a da je juri na Sinj zapoeo tek nakon nekoliko dana opsade, kad je stigla potrebna ratna oprema (Stanojevi, Dalmacija ..., 62; Stanojevi, Jugoslovenske ..., 313). Moda je ba s tom opsadom u vezi isprava iz 17. stoljea koja potvruje da su zarobljenici donosili prihod i da su u napadu sudjelovali i Poljiani: Ovo neka se zna kako ujitie Turci Mikulu Vlaju pod Sinem i jucinie ga dvadeset groa. Da bi se mogao iskupiti kod Turaka, koji ga pustie na viri da jim nosi pineze, Mikula je morao zaloiti neto zemlje (Mierda 31-32). Spomenuti Mikula Vlajo i Mikula Vlaho, koji se kao plemeniti knez spominje u Dodatku Poljikoga statuta od 12. listopada 1676., vjerojatno su iste osobe (Katelan, 177; Pera, 526). 38 Pavi, 432; Pivevi, 86; Pera, 86; M. Jaov, na temelju mletakoga zapisa od 26. svibnja 1685. navodi da je Osmanlije, koje su nakon pobjede kod Sinja poharale podruje Splita i Poljica, kod prolaza Prologa napao Kavaljer Janko (Stojan Jankovi) s ostacima svoje ete, te ih mnoge posjekao, a ostale rasprio (Jaov, 159). 39 Pavi, 432; Pivevi, 86-87; Stanojevi, Dalmacija ..., 118. 40 Pavi, 433-434; Pivevi, 88; Soldo, 61. Sudjelovanje Poljiana u obrani Zadvarja od Osmanlija zabiljeio je i Andrija Kai-Mioi u svom Razgovoru ..., pod naslovom Pisma od grada Zadvarja, na koga doe paa bosanski i hercegovaki jula na 15. 1685. (Kai kao datum napada navodi - 15. srpnja, a ne lipnja): ... Na nj (Zadvarje) dolazi od Bosne vezire/ i s njim paa od Hercegovine:/ Na Avalu kulu udarie/ I brzo je Turci osvojie./ Udarie na grad od Zadvarja,/ Bie njega, al ga ne uzee:/ I tomu se iudit ne mogu,/ Ko odoli caru silenomu./ Dozivlje ga iz gorice vila,/ Ter je njemu tiho besidila:/ Ne udi se, neznana delijo,/ Gdi ga vezir osvojit ne moe,/ Jer mu doe pomo iznenada:/ Od sinjega mora ormanice,/ Od Poljica poljiki knezovi,/ Od Omia Dekovi Stipane,/ Od Makarske Lui-kolunele,/ Od Igrane Tomica vojvoda,/ Od Lavanja Jurievi knee,/ A od upe mladi krajinici./ Sa svih strana udrie na Turke/ Kano vuci u bijele ovce. (A. Kai-Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, VII izdanje, knjiara L. Hartmana (S. Kugli), Ilica 30, Zagreb /godina tiskanja nije navedena - vjerojatno nakon 1891./, 383). 41 Premda spominje i izvjetaj generalnoga providura G. Cornara koji govori o 12 buljubaa, A. Pavi, vjerojatno prema podacima koje donosi A. Kai-Mioi u Razgovoru..., navodi da je poginulo 19 mladih buljukbaa, 2 bega, 2 alajbega i bezbroj momadi, a ropstva dopade 300 Turaka, meu kojima 4 od visokog plemstva, na ime Mustaj beg Babametovi, Chiaichia (ijaji), Barakovi i napokon poznati junak Murat beg Filipovi (Pavi, 435, 438; Kai-Mioi, 352-353). Vidi Pivevi, 89; Katelan, 64-65; Soldo, 61.
37
51
rja Pezelja, nakon to je odsijekao do 15 i vie neprijateljskih glava, i istie hrabrost dolakih djevojaka Mare uljevi i Bare Leki.42 Spomen sveenika i ena u bici ide u prilog miljenju da su se na oruje u takvim kritinim trenucima dizala sva Poljica. Posebno treba primijetiti da se u svakodnevnici ivot pojedinih sveenika u Poljicima nije razlikovao od ivota svjetovnoga stanovnitva - obraivali su zemlju, izvodili teake radove, obnaali razne funkcije (kaneliri, vojvode i druge), hodili u ete ili na boj i pri tome robili i bili se, a ne samo ispovijedali i druga dila duhovna dilovali, pa ak i kod crkvenih slubi nosili oruje (maeve).43 Fra Pavao ilobadovi u svojem dnevniku etovanja o tom je dogaaju zapisao: 1686., miseca ilinaka na 4. dodje turska vojska u Cetinu, 7 hiljada ljudi, a niki rekoe 6, to se zna koliko je, stie ji nikoliko priko Mosora u Poljica, porobe Dolac i zapline plina dosta, sto ali vee opale kua, on zna ija je izgorila; ali alosno platie jer i Poljiani u klanac pritekoe, pravi svoj put izgubie, onda se vrlo pobie. Turaka pade mrtvi tri stotine (300), a ivi uhitie dvi stotine (200), ranjeni ko zna, - konja dovedoe 50, a toliko su ji ubili, tako rekoe, ja to uh to kazah, nai da je manjkalo u sve 7, tako rekoe. To ti robiti Poljiane!.44 Zapis fra P. ilobadovia potvruje izjava generalnoga providura Dalmacije i Albanije G. Cornara.45 Osvajanje Sinja, kao vanoga komunikacijskog vorita srednje Dalmacije (ceste Knin-SinjTrilj-Imotski i Split-Klis-Sinj-Livno), moe se smatrati najveim uspjehom koji su Mleani ostvarili u prve dvije godine ratovanja. Nakon neuspjenih pokuaja (listopad 1684., oujak/travanj 1685.),46 Sinj je osvojen 30. rujna 1686.47 Kao i u prethodnom, neuspjelom pokuaju, tako su, uz mletake ete, Morlake i ostalo domae stanovnitvo, i u ovom osvajanju Sinja sudjelovali Poljiani. ak je vjerojatno da su poljiki momci meu prvima prodrli na sinjske zidine, jer je prema izvjeu generalnoga providura na protivnikom (sinjskom) bedemu poljiki barjak zaviorio meu prvima.48 Misli se da ga je iznio Poljianin Juraj Rogulji.49
Pria se da je don Pezelj u bici pao pogoen osmanlijskim tanetom u prsa, ali je, da ne bi zaustavljao potjeru za Osmanlijama, doviknuo svojim momcima: Vi naprijed, eto mene im pripnem opanak! Nakon zavretka bitke naen je mrtav na istom mjestu gdje je pao. Tu je kasnije podignut kameni kri s njegovim natpisom (J. Marui, Sumpetarski kartular i poljika seljaka Republika, Split, 1992., 133). A. Pavi navodi da je sam Pezelj odrubio 36 turskih glava (Pavi, 435). 43 V. Moin, Poljike konstitucije (iz 1620. i 1688.), Zagreb, 1952. (poseban otisak iz Radova staroslavenskoga instituta, knjiga I.), 3, 21, 23. 44 Kronaka ..., 115. 45 Pavi, 438. ili biljeka broj 96. Zanimljivo je da G. Stojanovi navodi da su teke gubitke Turcima nanijeli Morlaci, a ne Poljiani. On spominje da je bilo oko 3500 turskih konjanika i pjeaka, od kojih je ubijeno 200, isto toliko zarobljeno te zaplijenjeno 6 zastava. Takoer, G. Stanojevi posebno istie jednog katolikog popa i biljei da je providur 6 glavara odlikovao prstenjem, a onima koji su donijeli 150 odsjeenih turskih noseva, kao dokaz da su posjekli toliko Turaka, providur je darivao 40 cekina da podijele izmeu sebe (Stanojevi, 70). Isto tako, govorei o prethodnoj obrani Zadvarja, G. Stanojevi najvee je zasluge pripisao Morlacima, uope ne spomenuvi Poljiane kao sudionike obrane i deblokade Zadvarja. ak je istaknuo da je uspjeh Morlaka kod Zadvarja uzdigao ugled Mleana u oima Poljiana, Primoraca i drugih, koji su i pored odanosti Republici pokazivali dosta kolebljivosti (Stanojevi, Dalmacija ..., 64; Stanojevi, Jugoslovenske ..., 314). Mogue je da u nekim sluajevima Stanojevi Poljiane smatra Morlacima, to je u skladu s razmiljanjem mletakih kroniara koji su Morlacima nazivali sve stanovnike uzdu mletako-osmanlijske granice. Vjerojatno zato su u njegovim reenicama Poljiani i Morlaci ponekad sinonimi: ... Ali Poljiani zadrae roblje budui da je obiaj da roblje koje zarobe Morlaci ostaje na njihovom slobodnom raspolaganju ... (Stanojevi, Dalmacija ..., 149). 46 Stanojevi, Dalmacija ..., 60-63. 47 Stanojevi, Dalmacija ..., 72-73; Stanojevi, Jugoslovenske ..., 316; Vojna enciklopedija 5, Beograd, 1973., 543; Pavlievi, 196; I. Peri, Povijest Hrvata, Zagreb, 1997., 113. G. Novak navodi da je Sinj osvojen 25. rujna 1686. (Novak, Prolost Dalmacije, II., 230.), a M. Jaov kao datum osvajanja Sinja navodi 28. rujna 1686. (Jaov, 169-170). 48 Bulletino di archeologia e storia Dalmata, anno XVIII, Split, 1895., 19-20; Pavi, 436, 438; Pivevi, 89; Pera, 87; Marui, Sumpetarski ..., 134; Soldo, 61. 49 O tome govori isprava od 15. svibnja 1744.: U ime Boga. Iz Garduna na 15. maja 1744. inimo ovu viru istinitu mi zdol podpisani da pokojni Jura Roguli, otac Luke sadanega, jest bijo pravi naseonik i alvir od ovoga sela. Kad je
42
52
Poljiani su takoer sudjelovali u obrani Sinja, kad su ga Osmanlije pokuale preoteti u travnju 1687.,50 a vjerojatno i u kasnijim uspjenim obranama od veih osmanlijskih napada (oujak 1690.51 i listopad 1698.)52. Poljiki momci nisu izostali ni u mletakom osvajanju Herceg Novoga u rujnu 1687.,53 a sudjelovanje Poljiana zabiljeeno je i u osvajanju Knina 11. rujna 1688. (nakon 12-dnevne opsade),54 to je bilo od iznimne strateke vanosti za sigurnost Dalmacije i za mogua daljna ratna djelovanja (na primjer prema Krbavi i Lici, prema Bosni). Meutim, osvajanje Knina i podruja do prirodne prepreke Dinare bio je krajnji domet Mletake Republike na tom podruju, ime je uglavnom odreena i sjeverna granica Dalmacije prema Bosni. Naime, mletaka politika bila je vie usmjerena prema priobalnom podruju i njegovu neposrednom zaleu te teritoriju Dubrovake Republike, pa su u nastavku rata glavne vojne operacije protiv Osmanlija voene uz donji tok rijeke Neretve i u Hercegovini. Zabiljeeno je da su do 22. sijenja 1689. Poljiani bili uz Mleane prilikom osvajanja Kule Norinske te u borbama oko itluka i Gabele,55 a moe se pretpostaviti da su Poljiani sudjelovali i u drugim ratnim pohodima koje je Mletaka Republika do kraja rata vodila u Dalmaciji,56 pa ak i na Moreji, gdje se spominje don Jure Pavi.57 Do kraja Morejskoga rata Osmanlije su protjerane iz svih vanijih gradova ili utvrda Dalmacije, osim Imotskoga, to je znatno povealo sigurnost Poljica i priobalnoga podruja Dalmacije.
Mirovni ugovor 1699.

Nakon bitke kod Sente (11. rujna 1697.) u kojoj su Osmanlije pretrpjele teak poraz od vojske Eugena Savojskoga, sultan Mustafa II. odluio se na pregovore, pa je tijekom 1698. prihvatio posredovanje Engleske i Holandije u pripremi mirovnih pregovora.58 Pregovori o miru izmeu lanica Svete lige (Habsburka Monarhija, Mletaka Republika, Poljska, Rusija) i
privedri princip Sin osvoija, ima je sriu prid svom krainom principovom da on najparvi od svi barjaktara na juriu iznijo je barjak na muraju od grada. (M. Mierda, Spomenici gornjih Poljica, Split, 1981., 146. /isprava br. 394/). 50 Providur Cornaro se u dugoj povorci kretao preko Dugopolja i Dicma prema Sinju. Na elu je iao Stojan Jankovi s 500 konjanika, zatim kotarski krajinici - 1800 pjeaka i 200 konjanika te 400 ibenskih boraca, komora s pratnjom od 60 dragona, zapovjednik konjice Zeno s 500 konjanika i redovitom etom domaih ljudi od 400 vojnika. Providura je pratilo 100 dobrovoljaca i dvije konjanike ete, 100 strijelaca iz bokokotorske okolice, 500 vojnika mletake kopnene vojske, 800 boraca iz okolice Trogira i Katela, 700 strijelaca Poljiana i Omiana, 600 Makarana, 900 Spliana i Kliana te tri bataljona talijanskih vojnika od po 800 ljudi, usve preko 8000 vojnika (Soldo, 26-27). Vidi Stanojevi, Dalmacija ..., 76-78; Stanojevi, Jugoslovenske ..., 316-317; M. Jaov tvrdi da je turska opsada Sinja 1687. trajala od 3. do 24. travnja (Jaov, 173-175), a I. Pivevi da je zapoela 1. travnja (I. Pivevi, Povijest Poljica, Split, 1921., 89). 51 Stanojevi, Dalmacija ..., 97; Stanojevi, Jugoslovenske ..., 387. 52 Stanojevi, Dalmacija ..., 109; Jaov, 217-218; Soldo, 30. 53 Izvjee generalnoga providura G. Cornara od 22. sijenja 1689. (Bulletino, 19-20; Pavi, 436-438; Pivevi, 89-90; Marui, Sumpetarski ..., 134). 54 Stanojevi, Dalmacija ..., 93-95; Stanojevi, Jugoslovenske ..., 386-387; Vojna enciklopedija, 5., 543; Jaov, 184-185; Peri, 113. 55 Izvjee generalnoga providura G. Cornara od 22. sijenja 1689. (Bulletino, 19-20; Pavi, 436-438; Pivevi, 89-90; Marui, Sumpetarski ..., 134). 56 Na primjer, 26. studenoga 1690. prilikom osvajanja Vrgorca, strateki vane utvrde za obranu tvrava Zadvarje i Norin, ali i za poduzimanje vojne operacije prema Imotskom i Mostaru, ili 1694. prilikom osvajanja itluka, Gabele, Zaablja, Trebinja, Popova i Klobuka u zaleu Dubrovake Republike, te Metkovia, to je bilo vano za povezivanje podruja koja su Mleani osvojili u Dalmaciji i Hercegovini i za ispunjenje mletakih planova o okruivanju Dubrovake Republike (Stanojevi, Dalmacija ..., 103-104; Stanojevi, Jugoslovenske ..., 383-387; Jaov, 201, 207-209, 212; Novak, Prolost Dalmacije, II., 231; Novak, Povijest Splita, II., 172, 195; Vojna enciklopedija, 5., 543; Katalog, 45). 57 Pavi, 433. 58 Kruhek, 55-56; D. Pavlievi, Povijest Hrvatske, Zagreb, 1994., 195-199; Katalog, 41-46.
53
Osmanlijskoga Carstva, zapoeli su 7. studenoga 1698., a rezultirali su potpisivanjem mirovnoga ugovora u Srijemskim Karlovcima 26. sijenja 1699. Toga dana mir s Osmanlijama potpisali su predstavnici Habsburke Monarhije, Poljske i Rusije, a pregovori izmeu mletakih i osmanlijskih predstavnika nastavljeni su, pa je ugovor o miru izmeu Mletake Republike i Osmanlijskoga Carstva potpisan naknadno - 7. veljae 1699. u Beogradu (sultan ga je ratificirao tek 15. travnja 1701.).59 Time je i slubeno potvren prekid mletako-osmanlijskih sukoba, odnosno zavretak tzv. Morejskoga rata. Pregovarake strane uglavnom su primjenile naelo razgranienja na temelju zateenoga stanja na bojitu - uti possidetis, ita possideatis, osim to je Mletaka Republika Osmanlijama morala prepustiti osvojeni posjed u zaleu Dubrovnika (Popovo polje i Trebinje) i koridore prema moru u predjelu Kleka i Sutorine (da mletaki i dubrovaki teritorij ne bi neposredno graniili). Nakon mletako-osmanlijskoga razgranienja, koje je sveano potpisano 14. veljae 1701. (sultan ga je ratificirao tek sredinom prosinca 1703.),60 nova mletaka granica prema Bosanskom paaluku obuhvatila je itavo primorsko zalee od ua rijeke Zrmanje do rijeke Neretve: prostirala se od tromee na Debelom brdu sjeverozapadno od Knina,61 uzdu Dinare iznad Golubia, Vrlike, Koljana, Sinja i Ruda, pa iznad Arana, Studenaca, Zadvarja, Slivna, Vrgorca i Komina do Gabele, a zatim se od utvrde itluk iznad Gabele sputala preko Kopita na brdu Polici do morske obale (obuhvaajui Metkovi i Opuzen) na najistaknutijoj toki poluotoka Kleka. Oko navedenih tvrava Mleanima je pripalo podruje u daljini od jednoga sata hoda. U Boki kotorskoj mletaka vlast proirila se na Herceg Novi i Risan. Uspostavljena granina crta nazvana je po mletakom predstavniku u komisiji za razgranienje - Linea Grimani, a na novosteene posjede (Acquisto nuovo) proirilo se ime Dalmacija.62 Mleani su prilikom razgranienja prisvojili i dio hrvatske obale, otprilike od Baga do ua Zrmanje, ime se mletaki novi posjed u Dalmaciji poveao za 5200 km2, pa je ukupno iznosio oko 10000 km2.63 Prema tome, odredbama Srijemskokarlovakoga mira (26. sijenja 1699.), odnosno naknadno potpisanoga mletako-osmanlijskog sporazuma u Beogradu (7. veljae 1699.), Poljica su pripala Mletakoj Republici. Za razliku od mletako-osmanlijskog sporazuma nakon Kandijskoga rata, ovaj sporazum mogao je zadovoljiti elje Poljiana, jer su Poljica napokon i de iuNovak, Prolost Dalmacije, II., 231; Stanojevi, Dalmacija ..., 170; Stanojevi, Jugoslovenske ..., 414. Pregovore su u ime Habsburke Monarhije vodili grof Wolfgang Ottingen, general grof Leopold Schlick i savjetnik za budue razgranienje pukovnik grof Ferdinando Marsigli. Carlo Ruzzini zastupao je Mletaku Republiku, grof Stanislav Malahowski Poljsku, a Prokopije Bogdanovi Voznicin Rusiju. Osmanlijsku delegaciju, u kojoj su bili Zulfikar-efendija i glavni tuma Porte - Aleksandar Maurocordato, predvodio je Rami Mehmed-paa. Posrednike drave u pregovorima zastupali su lord William Paget (Engleska) i Jakob Colyer (Holandija). Vidi Mauran, 274; Katalog. 61-62. 60 Stanojevi, Dalmacija ..., 170-171; Stanojevi, Jugoslovenske ..., 414-416. 61 Na vrhu Debelog brda, zvanom Medvia glavica, sastajala se tromea Osmanlijskoga Carstva, Habsburke Monarhije i Mletake Republike (Katalog, 62). Granina crta koja je razdvajala Mletaku Republiku od Habsburke Monarhije ila je od sela Mokro Polje (20-ak km zapadno od Knina, na cesti Knin-Ervenik-Obrovac) pa povie rijeke Zrmanje i planine Vujak, tako da je grob Ilije Smiljania ostao na mletakom teritoriju, sve do crkve u selu Lukovo (Jaov, 219). 62 Komisija za razgranienje sastala se u Strmici iznad Knina, odakle je zapoela svoj posao. Od Strmice se prelo na izvor Cetine, a razgranienje je ilo od Debeloga brda kod Knina pravom linijom prema Sinju. Tako je granina linija povuena od Knina do Vrlike, pa od Vrlike prema Sinju, s tim da su Mleani uspjeli podmititi osmanlijsku delegaciju i predobiti Potravlje, pa od Sinja preko Turjaka na Trilj, koji je pripao Osmanlijama, te ispod avine na Zadvarje. Od Zadvarja je linija povuena prema Vrgorcu i itluku. Od itluka i Gabele linija je povuena uokolo Metkovia do poluotoka Kleka na moru. Mletako-osmanlijsku granicu nakon Morejskoga rata detaljno je opisao M. Kruhek (Kruhek, 65-68). O tome vidi jo: Novak, Prolost Dalmacije, II., 231; Vojna enciklopedija 5., 544; Stanojevi, Dalmacija ..., 172-175; Soldo, 31; D. Pavlievi, Povijest Hrvatske, Zagreb, 1994., 200; Pregled povijesti ..., 141; Mauran, 279; Katalog, 62. 63 Pavlievi, 200.
59
54
re priznata kao mletaki posjed. Sveano potpisivanje zapisnika o mletako-turskom razgranienju u Dalmaciji i Boki kotorskoj 14. veljae 1701., potvrdilo je da je vlast Osmanlijskoga Carstva nad Poljicima zauvijek prestala.
Vojna vanost Poljica

Aktivnim sudjelovanjem u borbama protiv Osmanlija tijekom Morejskoga rata Poljiani su pridonijeli pobjedi Svete lige. Naravno, s obzirom na veliinu Poljica i brojnost Poljiana, taj doprinos nije bio presudan za ishod rata (1683., odnosno 1684.-1699.), ali zasigurno je utjecao na ratna dogaanja u srednjoj Dalmaciji. Upitno je samo koliko je borba poljikih momaka protiv Osmanlija olakala Mleanima postizanje vojnih uspjeha na tom podruju. Pri tome treba uzeti u obzir vanost geostratekoga poloaja Poljica te vojni potencijal toga podruja (mogui broj vojno sposobnih Poljiana i njihovu vojniku kvalitetu). Govorei o geostratekom poloaju Poljica, treba naglasiti da su zbog brdovitoga terena i teke prohodnosti, Poljica imala osobitu vanost za obranu Splita, ali i irega podruja. Uostalom, ve je 1501. splitski knez u izvjeu Mleanima naglasio da bi osmanlijsko osvajanje Poljica bilo propast za sve ove krajeve jer da su Poljica obrana i predstraa i Splitu i veem dijelu Dalmacije.64 Takvu vanost Poljicima pridavao je i generalni providur L. Foscolo, koji je prilikom osvajanja Klisa 1648., a s obzirom na njegovu vanost za Poljica, izjavio da je zadobiven klju Dalmacije, velika Poljika provincija.65 Uoi Morejskoga rata Poljica su bila granino podruje izmeu mletakoga i osmanlijskoga teritorija, a status im je bio prilino neizvjestan, jer su de iure pripadala Osmanlijama, a de facto Mleanima. Sudaranje mletakih i osmanlijskih interesa u Poljicima potvruje njihovu vanost. Nakon to su u Kandijskom ratu Klis, Solin i Kamen pripali Mleanima, mletaki nadzor nad Poljicima, ali i Zadvarjem, gotovo potpuno bi osigurao Split od napada Osmanlija. Budui da je Zadvarje osloboeno ve 1684., poetak otvorenoga neprijateljstva Poljiana prema Osmanlijama u oujku 1685., mogao je potpuno zadovoljiti strateke ciljeve Mleana u splitskoj okolici. Za komunikacijske pravce vanost Poljica nije bila velika. Glavne prometnice kroz srednju Dalmaciju (Knin-Sinj-Trilj-Imotski i Split-Klis-Sinj-Livno) zaobilazile su Poljica, pa to podruje Osmanlijama nije moglo biti zanimljivo kao glavni pravac za pohode njihove vojske na Split, tim vie jer odnos Poljiana prema osmanlijskoj vlasti nije bio prijateljski. Na poetku Morejskoga rata (do 1686. kad Mleani osvajaju Sinj) Osmanlije su svoje pohode prema Klisu i Splitu mogli planirati iz Sinja, koji je nakon Kandijskoga rata i mletakoga preuzimanja Klisa postao njihovo najjae uporite u splitskom zaleu. Jedina vanija komunikacija koja je prolazila Poljicima ila je pravcem Split-Omi-Zadvarje (ali ne uz more kao danas). Dakle, uzimajui u obzir geostrateki poloaj Poljica, moe se primijetiti da je ustanak Poljiana protiv Osmanlija znatno pridonio sigurnosti Splita i ojaao mletaki poloaj u splitskoj
64
Pivevi, 51-52; Pera, 65. S koliko su strepnje i nadanja Spliani gledali prema Poljicima nakon prvih turskih provala, povezujui ostanak Poljiana na svojim ognjitima i pod mletakom vlau s pitanjem vlastite sigurnosti, pokazuje pjesma splitskoga pjesnika Frane Natalisa iz 1503.: Jest neko mjesto nepristupno na Jadranskom alu, visokim gorama svud okrueno. Pruio u zrak duga strahovita lea, lee mu na grozovitom vrhu vjeiti snjezi. Jedina je to nada Dalmacije, najprvi tit naega spasa, pokoj slatki mira naega. Planinski prutci dijele od njega nae kraje; za njim Turin sjedi, zemljom zapovijeda. Obiaj je tamonjim ivotima baviti se neprestanim ratovanjem ili tjerati hitru zvjerad. Straan je to narod, vian prebivati pod slamnatim krovovima, ivjeti od grabea po planini. Narod odavna vian nikomu se nepokoravati; ipak sada pade pred noge dobroga Lava. Stari negda zvahu ovu zemlju Politia, ovdje je ona bila, nepodnosiv tueg jarma. Meu ovijem kosama bijae buknula neka strahovita buna, koja je naalost i nama mogla koditi, jer smo se sve bojali, da ne bi, dok se oni nesloni bore, na njih navalila varvarska (turska) sila. Tako je o njihovom ivotu visjela propast naa, a valjda i cijelog kraja Ilirske zemlje (Pavi, 100). Vidi S. Katelan, Povjesni ulomci iz bive slobodne opine - republike Poljica, Split, 1940., 63; A. Nazor, Osvrt na narodno stvaralatvo Poljica, Poljiki zbornik, II., Zagreb, 1971., 251. 65 Pavi, 414.
55
okolici. Jer, da su Poljiani kojim sluajem ostali podloni Osmanlijama, ili da su, to je zbog dotadanjih mletako-poljikih odnosa ipak bilo manje vjerojatno, ak zaratili protiv Mleana, osmanlijski pritisak na Zadvarje, Omi, Split i Klis, prilino bi ojaao. O vojnom potencijalu Poljica u Morejskom ratu u kvantitativnom smislu teko je raspravljati, jer izvori o tome uglavnom ne govore, a tamo gdje se i spominju, brojke najee nisu precizne. Na primjer, u izvjeu o obrani Sinja 1687. navodi se 700 Poljiana i Omiana,66 pa ostaje nepoznato koliko je tom prilikom bilo boraca iz Poljica. Naravno da odreivanje broja Poljiana u mletako-osmanlijskim sukobima nije presudno historiografsko pitanje, ali vano je ako se eli odrediti doprinos Poljiana u pojedinom ratu ili sukobu. Upravo zbog toga bilo bi zanimljivo, barem priblino, procijeniti na koliko je novih boraca potencijalno mogla raunati mletaka vojska u Morejskom ratu nakon poetka otvorenoga neprijateljstva izmeu Poljiana i Osmanlija. U nedostatku preciznih izvornih podataka preduvjet za takvu procjenu jest spoznaja o ukupnom broju stanovnika Poljica, na temelju koje bi se mogao pretpostaviti i broj vojno sposobnih Poljiana u Morejskom ratu. Budui da ne postoji popis stanovnitva Poljica iz toga razdoblja, pokuaj da se brojano prikae tadanji vojni potencijal Poljica temelji se na usporedbi s podacima iz ranijih razdoblja i neposrednoga kasnijeg razdoblja. Zbog toga su dobivene brojke samo pribline, a bilo kakav zakljuak o tome ne prelazi razinu pretpostavke. Polazite za raspravu o tom problemu moe biti izjava poljikoga kneza Radoa iz 1470. da se bez tete za sigurnost ovih krajeva, iz samih Poljica moe podii 1000 ljudi sposobnih za oruje, koji bi rado poli protiv bilo kojega mletakog neprijatelja.67 Budui da je 1496. u Poljicima bilo oko 700 kua ili obitelji (case over famiglie),68 a 1502. vjerojatno oko 640 kua s 1000 obitelji, odnosno izmeu 5000 i 6000 stanovnika,69 moe se pretpostaviti da je i krajem 15. i na poetku 16. stoljea bilo vie od 1000 Poljiana sposobnih za oruje. Da ta brojka nije pretjerana, potvruje izvjee od 8. veljae 1503. da su Poljiani sa 600-700 naoruanih ljudi, plemia i naroda, to sigurno nisu bile i ukupne poljike vojne snage, krenuli poruiti mostove izmeu Radobilje i Poljica.70 Poljica su, ini se, i sredinom prve polovice 17. stoljea imala barem oko 1000 ljudi sposobnih za oruje,71 a najmanje toliko vojno sposobnih u Poljicima bilo je i 1647., jer su tada Poljica imala 1000 ognjita.72 Postoji podatak da je 1648. u Poljicima bilo 15000 (!) stanovnika,73 to bi, prema podacima iz 1647., znailo da je na jednom ognjitu prosjeno ivjelo 15 ljudi (dakle, dvije ili najvie tri obitelji). Procjenjuje se da je u napadu na Klis 1648. sudjelovalo ak
Soldo, 27. (ili biljeka broj 50). unji, 149. 68 In Pogliza (1496.) ... sono numero case over (ovvero?) famiglie cinquecento vel circa de li patrimoniali ... et loro villani, case over famiglie duecento vel circa restano ancora i nobili ... (unji, 68). 69 J. Marui, Prilog istraivanju procesa i stupnja ekonomsko-drutvenog raslojavanja i klasnih odnosa u staroj poljikoj upi-opini, Poljiki zbornik, III., Zagreb-Split, 53-57. 70 Pavi, 99. 71 Izvor iz 1625. navodi da je u 15 poljikih upa bilo oko 3900 dua od priesti (oni koji su navrili 12-14 godina ivota) (S. Kovai, upe splitske nadbiskupije u Poljiko-radobiljskom dekanatu g. 1625., Synthesis Theologica, Zbornik u ast p. Rudolfa Brajia SJ prigodom 75. obljetnice ivota, Zagreb, 1994., 643-645). Neka je meu njima barem svaka etvrta osoba bila vojno sposobna, to je prema podacima iz toga razdoblja (17. stoljee) bilo vrlo vjerojatno (Vidi Prilog I.), to je gotovo 1000 ljudi. 72 Poglizza. Prouintia ueramente ampla et spaciosa di Cristiani del rito romano comandata dallarciuescouo di Spalato... E questa prouintia spartita in molti uillaggi con scuasi mille fuoghi, fertile di uvini, grani, et bona gente; gouernaua questa prouintia un emino Turco che lapaltaua in Bossina insieme con le saline del Sasso, questo li gouernaua, giudicaua, condanaua. (Commissiones ... VII, 251). 73 Jaov, 254.
67 66
56
1200 Poljiana,74 a da se provali Osmanlija u Poljica sljedee godine (1649.) suprotstavilo 1000 momaka.75 Mletaka izvjea iz 1664.76 i 1667.77 pokazuju da se, u odnosu na 1647. i 1648., broj stanovnika Poljica smanjio, jer je navedeno samo 460 kua, odnosno obitelji, i 800 vojno sposobnih Poljiana (znai, manje od 2 (1,7) vojno sposobna u jednoj kui, odnosno obitelji). Meutim, ini se da se pred kraj rata ili neposredno nakon njegova zavretka, broj stanovnika Poljica opet poveao, jer mletako izvjee iz 1670. navodi da je u Poljicima bilo neto manje od 4000 stanovnika i ne vie od 1450 sposobnih za oruje,78 a prilikom mletakoosmanlijskog razgranienja 1671. (nakon Kandijskoga rata), spominje se da su Poljica imala 12 sela sa 900 kua.79 U prvom primjeru sporno je odnosi li se spomenuti broj na obitelji ili stanovnike, no s obzirom na broj vojno sposobnih (ne vie od 1450), vjerojatnije je da se govori o stanovnicima (4000 obitelji pretpostavlja znatno vei broj od 1450 vojno sposobnih, ali i, za Poljica iznimno, gotovo nemogue, velik broj stanovnika - oko 20000, pa i vie). U drugom primjeru ne govori se o broju stanovnika Poljica ili o broju vojno sposobnih Poljiana, no s obzirom na broj od 900 kua, u Poljicima je 1671. vjerojatno bilo vie od 5000 stanovnika, to upuuje na pretpostavku da je tada najmanje 1000 Poljiana bilo sposobno za oruje, ali i da je taj broj mogao biti vei - oko 1500. Naime, broj od 5000 stanovnika moe se drati minimalnim, a navodi se na temelju pretpostavke da je poljika obitelj tada prosjeno imala 5 do 6 lanova, koju iznosi J. Marui u raspravi o dokumentu iz 1502.80 Povrni pregled dokumenata iz 16. i 17. stoljea, koje je prepisao i objavio M. Mierda, upuuje na pomisao da je prosjek od 6 lanova po obitelji previsok, jer tek nekoliko dokumenata spominje estero, petero ili etvero djece.81 Meutim, drugi izvori, dodue iz kasnijega razdoblja, pokazuju da je taj prosjek mogao biti i neznatno vei (7 ili 8 lanova po obitelji). Na primjer, vizitacija poljikih upa u 1711. upuuje na prosjeno 7 do 8 lanova u jednoj kui, jer navodi 814 dua u 108 kua - dakle 7,5 lanova po kui (kao primjer uzimane su samo upe Sitno, ila, Ostrvica i Podgrae u kojima je naveden i broj dua i broj kua).82 Budui da se u spomenutoj vizitaciji spominje broj kua, a ima primjera da je u jednoj kui ivjelo vie obitelji, treba spomenuti i popis iz 1725., prema kojem je u Poljicima (bez Podstrane)83
Pavi, 411. Pavi, 416. 76 Con la caduta di detta piazza di Clissa si diedero alla publica diuotione li popoli di Poglizza, prouintia puoco da puella luntano; ha molti uillagi christiani, la maggior parte del rito latino, quali sestendono sino a marina, sopra il canale dAlmissa, et in quella parte si chiama Primorgie; ui sono quattrocento e sessanta (460) case, tra quali ottocento (800) huomeni da fatti ... (Commissiones ... VII, 155). 77 A sirocco leuante confina Poglizza, luogo con molte uille, ma affatto aperto. E in dodici cantoni partito, ogni un de quali ha il suo conte, che cosi chiamano il loro capo; tutti poi dipendono dal conte grande, ch e il principale et il piu autoreuole sopra dognaltro della prouincia, che contien quattrocento sessanta (460) famiglie e caua da esse un corpo di circa ottocento (800) soldati. (Commissiones ... VII, 269). 78 Consistono li habitanti in poco meno di 4000 famiglie, ma glatti allarme non eccedono il numero di 1450 persone. (Commissiones ... VIII, 26). S obzirom na ratno razdoblje i na migracije stanovnitva, bilo bi zanimljivo detaljnije istraiti utjecaj Kandijskoga rata na demografske prilike u Poljicima i usporediti ih s ostalim podrujima Dalmacije. 79 Jaov, 145. 80 J. Marui misli da je poetkom 16. stoljea u Poljicima moglo biti oko 640 kua s 1000 obitelji, odnosno izmeu 5000 i 6000 stanovnika (Marui, Prilog ..., 53-57). 81 Mierda, dokument 10, 15, 100, 129. 82 Naalost, vizitacija splitskoga biskupa iz 1711. ne pokazuje ukupan broj stanovnika Poljica, jer navodi brojno stanje samo manjega broja upa: Jesenice 656 dua, Due 111, Srinjine 224 (od kojih 150 prieenih), Sitno 340 u 43 kue (100 dua nije prieeno), Dubrava 306 (170 prieenih), Gata ??? dua (50 kua) i ila 120 dua u 15 kua (80 prieenih + 40 djece), Ostrvica 274 (174 ispovijeenih u 40 kua), Kostanje 551 i Podgrae 80 dua u 10 kua (51 prieen) (D. Vlai, Vizitacije Poljikih upa u XVIII. st., Split, 1995., 13-33). Ukupno je nabrojeno 2848 dua, a s obzirom na pretpostavku da je jedna kua prosjeno imala 7 lanova (Vidi Prilog II.), toj se brojci moe dodati i oko 350 stanovnika Gata (50 kua). 83 U upi Podstrana moglo je biti jo oko 380 stanovnika, odnosno otprilike onoliko koliko je Podstrana imala 1748. (s obzirom da je u Jesenicama i Duama broj stanovnika 1725. i 1748. bio gotovo isti, moe se pretpostaviti da je ta75 74
57
ivjelo 5032 dua u 776 obitelji, to daje prosjean broj od oko 6,5 (odnosno izmeu 6 i 7) lanova po obitelji.84 Prema tome, na temelju ovoga, istina povrnoga uvida u odnos broja stanovnika i obitelji, moe se pretpostaviti da je poljika obitelj poetkom 18. stoljea prosjeno mogla imati 6 (ali i 7) lanova. Taj se podatak moe primijeniti i na razdoblje Morejskoga rata (gotovo isti prosjean broj lanova vjerojatno su imale i morlake obitelji - vidi prilog II.). Primjetno je da se u izvorima katkad spominje broj kua, a katkad broj obitelji, to moe navesti na zakljuak da je smisao tih pojmova isti. Meutim, premda je smisao tih pojmova katkad zaista jednak,85 broj kua koji spominje neki izvor ne mora znaiti da je u njima ujedno ivio isti broj obitelji. Primjerice, prema podacima iz 1502. - u prosjeku je u jednoj kui ivjelo izmeu jedne i dvije obitelji (1000 obitelji : 640 kua = 1,56). Prema tome, i uz prosjek iz 1502. (izmeu 1 i 2 obitelji u kui), broj stanovnika Poljica 1671. vjerojatno je bio vei od 5000. Naime, u 900 kua moglo je biti oko 1350 obitelji (900 kua x 1,5 obitelj), to daje oko 6750 (1350 obitelji x 5 lanova) ili oko 8000 stanovnika (1350 obitelji x 6 lanova = 8100).86 U tom sluaju realna je i procjena da je 1671. bilo oko 1500 Poljiana sposobnih za oruje. U prilog spomenutoj procjeni govori podatak da je 1570. godine, u priblino 350 kua bilo vie od 600 vojno sposobnih Poljiana, dakle gotovo 2 vojno sposobna lana po kui (600 sposobnih : oko 350 kua = 1,7).87 Naime, sukladno tom prosjeku u 900 kua moglo je biti oko 1500 osoba sposobnih za oruje (1,7 x 900 kua = 1542). Na temelju spomenutih podataka iz izvora moe se pretpostaviti da je u Poljicima tijekom Morejskoga rata moglo biti izmeu 1000 i 2000 osoba sposobnih za oruje, uz napomenu da su u obrani katkad sudjelovale ak i ene (primjer dolakih djevojaka Mare uljevi i Bako bilo i u Podstrani) (A. Jutroni, Naselja i kretanje stanovnitva u Poljicama, Geografski glasnik, 25., Zagreb, 1964., 53-54). 84 Broj stanovnika u pojedinim upama: ila - 106 stanovnika (20 obitelji); Donji Dolac - 388 st. (67 ob.); Dubrava 268 st. (43 ob.); Due - 105 st. (20 ob.); Gata - 347 st. (57 ob.); Gornje Polje - 399 st. (51 ob.); Jesenice - 628 st. (105 ob.); Kostanje - 542 st. (79 ob.); Ostrvica - 267 st. (43 ob.); Podgrae - 111 st. (19 ob.); Sitno - 371 st. (47 ob.); Srijane 300 st. (34 ob.); Srinjine - 208 st. (33 ob.); Trnbusi - 185 st. (22 ob.); Tugare - 440 st. (75 ob.); Zakuac - 57 st. (10 ob.); Zveanje - 318 st. (50 ob.) (B. Zeli-Buan, Popis puanstva splitske nadbiskupije 1725. godine, VI. sv. Izdanja Historijskog arhiva u Splitu, Split, 1967., 259-281). Druga verzija istoga popisa (takoer bez Podstrane) razlikuje se neznatno od prve po broju stanovnika - 4792 (u prvoj 5032) i po broju obitelji - 735 (u prvoj 776), ali ne i po prosjenom broju lanova jedne obitelji, koji je ostao isti - 6,5 (odnosno izmeu 6 i 7) lanova. Podaci koji se razlikuju: Due - 106 st. (20 obitelji); Gata - 347 st. (55 ob.); Jesenice - 611 st. (104 ob.); Kostanje 547 st. (79 ob.); Ostrvica - 276 st. (42 ob.); Sitno - 391 st. (47 ob.); Srijane - 308 st. (34 ob.); Srinjine - 204 st. (34 ob.); Tugare - 357 st. (60 ob. + 13 obitelji nepoznata prezimena i broja lanova); Zveanje - 316 st. (50 ob.); a Trnbusi se uope ne navode (B. Zeli-Buan, Obiteljska prezimena u Poljicima 1725. godine, Poljiki zbornik, I., Zagreb, 1968., 233-236). 85 Vidi ve spomenute podatke iz 1496. (700 kua ili obitelji) (unji, 68) ili mletaka izvjea iz 1664. (460 kua i 800 sposobnih Poljiana) i 1667. (460 obitelji i 800 sposobnih Poljiana) (Commissiones ... VII, 155, 269). 86 Radi usporedbe broja stanovnika moe se navesti ve spomenuti izvor iz 1625., u kojem se navodi da je u 15 poljikih upa bilo oko 3900 dua od priesti (oni koji su navrili 12-14 godina ivota). Da bi se dobio priblian broj svih stanovnika, prema procjeni S. Kovaia, toj brojci treba jo pridodati otprilike 2000 djece u dobi mlaoj od navedenih godina. Naime, S. Kovai smatra da je na 5650 dua od priesti, koliko isti izvor iz 1625. navodi za 23 upe (ukljuujui i one izvan Poljica), moglo biti 3000 djece u dobi manjoj od 12 godina - znai vie od polovice od ukupnoga broja. Sukladno tome, u Poljicima je uz 3900 dua od priesti moglo biti i oko 2000 djece, odnosno prema gruboj procjeni izmeu 5500 i 6000 ljudi (S. Kovai, upe splitske nadbiskupije u Poljiko-radobiljskom dekanatu g. 1625., Synthesis Theologica, Zbornik u ast p. Rudolfa Brajia SJ prigodom 75. obljetnice ivota, Zagreb, 1994., 643-645). Dakle otprilike isti broj stanovnika koji su, prema miljenju J. Maruia, Poljica imala i poetkom 16. stoljea. 87 ... oko 350 kua, sa velikim mnotvom ljudi, ena i djece, a ljudi u istinu dobrih i sposobnih (za oruje) preko 600. Pavi, 248. Zanimljivo je da je u ovom primjeru odnos izmeu broja kua i vojno sposobnih Poljiana (1,7) isti kao i u mletakom izvjeu iz 1664. - 800 sposobnih Poljiana : 460 kua (Commissiones ... VII, 155, 269).
58
re Leki, legenda o Mili Gojsali). Naravno, ne moe se oekivati da su svi vojno sposobni bili spremni ratovati i da su redovito odlazili na vojne pohode.88 Zbog toga se broj od oko 1000 poljikih momaka moe uzeti kao realan broj boraca koji su Poljica mogla dati u svakom trenutku, a 1500 boraca vjerojatno je bilo najvie to su Mleani u jednom trenutku mogli unovaiti u Poljicima tijekom Morejskoga rata. Takva je pretpostavka u skladu s izjavom kneza Radoa (1470.) da Poljica bez tete za svoju sigurnost mogu podii 1000 ljudi sposobnih za oruje, pa se moe primijetiti da vojni potencijal Poljica, u kvantitativnom smislu, u razdoblju od kraja 15. do 18. stoljea, usprkos ratnim stradanjima i primjetnim seobama Poljiana,89 uglavnom nije bio manji od 1000 sposobnih za oruje.90 Pokuaj preciznije procjene, rezultat koje bi se mogao prihvatiti kao pouzdani zakljuak, ini se neostvariv. Prije svega zato jer se ne moe potvrditi da je prosjean broj lanova jedne obitelji ili odnos izmeu broja kua i broja obitelji, odnosno broja kua ili obitelji i broja vojno sposobnih bio jednak kroz dulje razdoblje, a prema tom je naelu izvedena ova procjena.91 Ipak, i na temelju grube procjene, a imajui u vidu zemljopisna obiljeja Poljica (brdski i tee pristupani prostor), moe se zakljuiti da su Poljiani bili vana lokalna snaga (najmanje 1000 do 1500 potencijalnih boraca) te da su i tijekom Morejskoga ratu u Dalmaciji bili znamenita stranka.92 Meutim, kad se u obzir uzmu sva protuosmanlijska djelovanja u Dalmaciji u Morejskom ratu i ukupan broj protuosmanlijskih snaga na tom podruju,93 onda u kvantitativnom smislu uloga Poljiana nije bila naroito vana i ne treba je precjenjivati.
88 Da je broj onih koji ratuju uvijek bio manji od broja vojno sposobnih, ne treba posebno dokazivati. Pitanje je, meutim, koji se prosjek, od ukupnoga broja vojno sposobnih stanovnika pojedinoga podruja ili drave, moe uzeti kao priblian za odreivanje moguega broja mobiliziranih boraca. Naravno, uzimajui pri tome u obzir obiljeje rata, veliinu podruja i drutvenu strukturu njegova stanovnitva te druge imbenike. Postoje podaci da su sredinom 19. stoljea pojedine europske zemlje u sluaju rata mogle mobilizirati samo 7-8 % stanovnitva (premda je broj vojno sposobnih zasigurno bio vei), a u hrvatskoj Vojnoj krajini moglo se mobilizirati ak 15-16 % (!) puanstva (I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995., 291, /bilj. 95/). Jo kritinije u odreivanju moguega postotka mobiliziranoga ljudstva jest miljenje da dranje pod orujem 4 ili 5 % stanovnitva, makar i povremeno, zahtijeva od svake zemlje krajnje naprezanje, koje se kao stalno stanje ne moe ni zamisliti (Mring, Ogledi iz istorije ratne vetine, Beograd, 1965., 61). Naravno, da je na manjim podrujima, osobito ako je ivot na njima bio podreen vojnim obvezama kao na podruju Vojne krajine, mobilizacija ljudi za oruani sukob imala vei postotak uspjenosti. Slino tome, zbog naina ivota, odreene drutvene i zemljopisne posebnosti (siromatvo, neprestana ratna opasnost, vlastiti Statut, brdski prostor), moe se pretpostaviti da je zbog homogenizacije stanovnitva uzrokovane vanjskom opasnou, u Poljicima odaziv na vojsku bio barem priblino visok kao u Vojnoj krajini, osobito ako se radilo o obrani vlastitoga teritorija. 89 Vrhovnitvo Osmanlija nad Poljicima povealo je migracije Poljiana na oblinja podruja koja su bila pod mletakom vlau (Split, Omi, otoci) (vidi Pivevi, 67-68; Pavi, 248; Jutroni, 41). Brojna poljika prezimena u Splitu, od druge polovice 16. stoljea, potvruju snanu migraciju Poljiana u Split (Jutroni, 45-46). Migracije su bile organizirane - skupne, ali i pojedinane, kao na primjer bjeanje iz Poljica na teritorij pod mletakom vlau (Mierda, 21). Tijekom Morejskoga rata vei broj Poljiana (od Doca do Podgraa) preao je na sinjsko podruje, ali mnogi su se od njih nakon rata (1699.) vratili u svoja stara naselja (Soldo, 61-64, 73-74, 96-97). 90 Dodue, taj se broj (prema mletakim izvjeima) smanjio u razdoblju Kandijskoga rata, jer se navodi da je 1647. u Poljicima bilo 1000 ognjita, a 1664. i 1667. samo 460 kua, odnosno obitelji i 800 vojno sposobnih. Meutim, ve broj od 900 kua koji se spominje 1671., premda je za 100 kua manji nego 1647., upuuje na zakljuak da se pred kraj rata ili odmah nakon njegova zavretka, stanovnitvo Poljica opet povealo i da je vojno sposobnih opet bilo vie od 1000 (Commissiones ... VII, 155, 251, 269). 91 Primjera radi, 1796. u Poljicima je bilo 400 kua, 427 obitelji i 6566 stanovnika (Jutroni, 47). Prema tome, 1796. gotovo je svaka obitelj ivjela u vlastitoj kui, a u obitelji je prosjeno bilo ak 15 lanova, to je 2,5 do 3 puta vie lanova po obitelji nego to je J. Marui pretpostavio kao prosjek za ranije razdoblje (1502.) ili 2 puta vie nego to pokazuju primjeri za 17. stoljee (vidi prilog II.). 92 Izvjee generalnoga providura L. Foscola o opsadi Klisa od 1. travnja 1648.: Kod ovoga poduzea (Klisa) Poljiani su se zaista izvanredno spravnim pokazali; (...) Marljivo prouavamo tuenje ovoga puka od pokornosti prema Turcima, da ih za oruje Republike zadobijem kao jednu vrlo znamenitu stranku ... (Pavi, 415). 93 Prema izjavama generalnih providura u Dalmaciji je 1689. pod orujem bilo oko 12000 ustanika (Novak, Prolost Dalmacije, II., 233), a 1697. oko 30000 Morlaka sposobnih za oruje (Stanojevi, Dalmacija ..., 55).
59
Nasuprot tome, posebno se mogu istaknuti vojnike kvalitete poljikih momaka, zbog kojih su Mleani rado primali Poljiane u svoju slubu, premda su prema njima, nakon to su Poljica priznala vlast Osmanlija, trebali biti oprezniji.94 Vojnike kvalitete Poljiana (sranost, odanost, odlunost, vojnika stega i tonost) potvrene su i u Morejskom ratu.95
Naoruanje Poljiana
Kvaliteta Poljiana kao vojnika ovisila je i o njihovoj vojnoj opremi. U razdoblju u kojem se dogodio Morejski rat, uglavnom se koristilo oruje za sjeu ili ubadanje i bacanje (ma, sablja, no, koplja i sjekira) te, u manjem broju, vatreno oruje.96 Na istonoj obali Jadrana, od druge polovice 16. do poetka 19. stoljea, vrlo rairena bila je uporaba maa tipa schiavona, sa eljeznom koaricom na rukohvatu (balaku),97 i maa tipa rapir, podrijetlom iz panjolske.98 Jednako tako, osobito od kraja 17. stoljea, u uporabi je bila i sablja.99 Od vatrenoga oruja jo je u uporabi bila jedna od najranijih vrsta puaka - fitiljaa. Moe se pretpostaviti da su mletake vlasti u Kandijskom ratu (pa tako vjerojatno i u Morejskom)100 i papa uoi Morejskoga rata,101 zbog skupoe tzv. puaka kolaica, ustanike naoruali upraPoljiani se u mletakoj slubi ee pojavljuju nakon to je 1444. postignut sporazum izmeu Mletake Republike i Poljica (Zlatna knjiga, 169-175). Jedan od poznatijih Poljiana u mletakoj slubi bio je zapovjednik splitske konjice arko Draojevi (poginuo 1508.) (Pavi, 66). U vojnu slubu Mleani su osobito rado primali Poljiane izbjegle pred Osmanlijama: primjer obitelji Matijaevi i Marijanovia od 1570. (Pavi, 248-250, 411; Jutroni, 45; Katelan, 71-77). U Splitu je (1592., 1594., 1595., 1597., 1624., 1628., 1630., 1638., 1644.) postojala satnija (kumpanija) od 100 Poljiana koja je uvala skelu, lazaret, utvrde, vrata od luke, pa ak i Omi te pratila karavane (Commissiones ... V. - 120, 137, 218; VII. - 52, 204; VIII. - 128, 149, 227; Pavi, 411; Novak, Povijest Splita, II., 292-294). Mleani su platili Poljianima za njihovo sudjelovanje u napadu na Klis 1648. (Mierda, 30; Pavi, 409-410), a mletaki se zapovjednik nakon toga pohoda vrlo pohvalno izrazio o Poljianima kao vojnicima (J. Marui, Sumpetarski kartular i poljika seljaka republika, Split, 1992., 134). U Kandijskom ratu posebno se istaknuo Poljianin Marko Sinovi, ija je vojnika karijera vie nego zanimljiva; najprije je bio zapovjednik ete Poljiana u mletakoj slubi, zatim zapovjednik hrvatske ete u Milanu u slubi panjolskoga kralja Filipa (od 1641.) i sudionik Kandijskoga rata (zarobljen je, ali uspio je pobjei), pa zapovjednik mletakoga konjanitva (1647.), guverner Kandije (1648.) te general hrvatskoga konjanitva (imenovao ga je Leopold I. u Beu 1673.) (Duplani, 45; Hrvatski leksikon, 2., Zagreb, 1997., 425). O njemu, ali i o ostalim Poljianima u Kandijskom i Morejskom ratu govori i A. Kai-Mioi (Kai-Mioi, Razgovor ..., 350358, 361-362, 407). Nakon Kandijskoga rata, 1670. Poljika satnija rasputena je, ali je ve sljedee godine opet skupljena, a Poljiani su za svoju slubu primali plau od 4 lire svakih 10 dana (Pera, 85). 95 Netom se oglasio rat protiv Nevjernika, oni (Poljiani) ustadoe, eljni da se oslobode turskoga jarma kojem u proteklom mirnom razdoblju bijahu podvrgnuti, ne svojom voljom, nego snagom Sudbine. Bez ikakva obzira na pogibeljnu varljivost ratnoga ishoda, prvi od svih ostalih, to je doista hvale vrijedno, izrazili su svoju volju i stavili na raspoloenje Vlasti svoje ljudi i svoju Provinciju - dodavi to sjajnim djelima hrabrosti i vjernosti to su nai Prethodnici posvjedoili u svojim Svjedoanstvima. To nas je potaklo, da priznamo njihovu odanost u glasovitom naletu 6000 Turaka na Dolac, kad oni, malo ih na broju, ali puni divne odlunosti i hrabrosti, natjerae u bijeg mnotvo Turaka, pobie mnoge njihove strahovite voe, nae opasne susjede, zasunjie kapetane Sinja i Nuka, te pobie i zasunjie dvanaest Buljubaa. A kad smo mi opsjeli tvravu Sinj, i, s pomou Bojom, je osvojili, meu prvima je na bedemu zaviorio barjak Poljiki (...). Kad je, uvijek s pomou Bojom, osvojen Hercegnovi, pa zatim Knin, pa Kula Norinska, pa u vojnom pohodu protiv itluka i Gabele, u tim tekim vremenima trpljenja i patnji, vlastitim oima smo gledali njihovu vojniku tonost, odlunost, odanost za Javno Dobro (...), prilikom svake nae naredbe Poljiani su uvijek bili prvi te ih srano i s odlunou ispunili ... (izvjee mletakoga zapovjednika G. Cornara od 22. sijenja 1689.). Bulletino, 19-20; Pavi, 438; Marui, 134. 96 Izvori spominju da su pripadnici cernida bili naoruani dugim ili kratkim maevima, odnosno sabljama, a poneki pukama, kopljima za bacanje ili ratnim sjekirama i buzdovanima (Commissiones ... IV., Zagreb, 1964., 284; Hrvatski ratnici kroz stoljea, T. i V. Aralica, akovec, 1996., 117-118). Treba primijetiti kako postoji miljenje da je oruje za udaranje (topuz, buzdovan, sjekira) u to doba imalo uglavnom statusni simbol, jedino su sjekire neto vie koritene, osobito kao naoruanje hajduka (Katalog, 27). 97 Hrvatski ratnici kroz stoljea, 118. 98 Katalog, 25. 99 Katalog, 26. 100 Commissiones ... VIII, 73. 101 Vidi biljeku broj 15.
94
60
vo fitiljaama.102 O uporabi vatrenoga oruja u Morejskom ratu u Dalmaciji svjedoi hrvatskim jezikom pisano djelo Nauk od fitilja, koplja i jednoga okupa (Zadar, 1692.), koje je bilo namijenjeno uvjebavanju mletakih najamnika (prekomoraca) i cernida.103 S obzirom da Poljica nisu imala stalnu vojsku, Poljiani su se, ako se izuzme oruje dobiveno od saveznika (Mleana),104 uglavnom sami brinuli za osobno naoruanje. Zbog toga se moe pretpostaviti da su Poljiani uglavnom imali hladno oruje, u koje se moe ubrojati sve to je moglo posluiti za obranu.105 Vatrenoga oruja u Poljicima do poetka Kandijskoga rata vjerojatno nije bilo mnogo; izvjee mletakoga providura iz 1648. spominje da je tek etvrtina Poljiana bila naoruana vatrenim orujem.106 Uoi Morejskoga rata Poljiani su zatraili od Mleana (krajem 1683.) da im prue pomo u prahu i olovu.107 Mleani su i 1685. dali Poljianima neto oruja za obranu,108 a osim toga, Poljiani su oruje mogli zaplijeniti i u borbi s Osmanlijama.109 Meutim, koliko je puaka u Morejskom ratu stanovnitvo Poljica imalo na raspolaganju, teko je procijeniti.
Zakljuak
Morejski rat zapoeo je 29. travnja 1684., nakon to je Mletaka Republika pristupila Svetoj ligi (papa, Habsburka Monarhija, Poljska Kraljevina) i objavila rat Osmanlijskom Carstvu. Do tada su ustanici ve oslobodili gotovo cijelu sjevernu Dalmaciju, te Makarsku i Zadvarje (Duare) u srednjoj Dalmaciji. S obzirom na suprotstavljene strane i masovno sudjelovanje domaega stanovnitva i kranskih prebjega te nain ratovanja, Morejski rat na podruju Dalmacije bio je nastavak Kandijskoga rata. Veliki vojni uspjesi Mleana u Dalmaciji u Morejskom ratu jesu osvajanje Sinja (30. rujna 1686.) i Knina (11. rujna 1688.) s okolicom, ime je odreena granica sjeverne Dalmacije prema Bosni (planina Dinara). Do kraja Morejskoga rata Osmanlije su protjerane iz svih vanijih gradova ili utvrda Dalmacije, osim iz Imotskoga. U Morejskom ratu, kao i u prethodnom Kandijskom, na strani Mleana sudjelovali su brojni Hrvati iz Dalmacije, pa tako i Poljiani. U otvoren sukob s Osmanlijama, Poljiani su se ukljuili napadom na Nuak, krajem oujka 1685. Zabiljeeno je da su Poljiani u prvom razdoblju Morejskoga rata (do 22. sijenja 1689.) sudjelovali u neuspjeloj mletakoj opsadi Sinja (od 1. do 9. travnja 1685.), a vjerojatno i u pobijedi nad Osmanlijama kod Klisa neposredno nakon toga, zatim u obrani Zadvarja (18. lipnja 1685.) i Poljica (srpanj 1686.), pa u osvajanju Si102 Hrvatski ratnici kroz stoljea, 118. Fitiljaama su bili naoruani samo pjeaci, jer zbog kompliciranoga naina paljenja nije bila prikladna za konjanitvo. Najpoznatija fitiljaa 16. i 17. stoljea bila je musketa. Njihov najvei nedostatak, uz komplicirano paljenje, bila je nemogunost djelovanja pri vlanom ili kinom vremenu. Neto jednostavniji i bri nain aktiviranja imala je kolaica - puka s mehanizmom na kremen, sistema paljenja na kolo, koja se rabila u naoruanju konjanitva - kao kraa puka (arkebuza) ili kao pitolj. U to su doba u uporabi bili i vojniki pitolji - paljenja na kremen, sistema na kolo, koje su konjanici nosili u paru objeene na sedlu, a pjeaci vjerojatno zataknute o pojas. Takoer, u 17. stoljeu usavrene su puke, nazvane - kremenjae, jer je izumljen savreniji i bri mehanizam paljenja na kremen ili oroz koji udara (Katalog, 27-28). 103 Hrvatski ratnici kroz stoljea, 118. 104 Na primjer, mletaki providur je 1648. naveo da je Poljianima, premda su traili i vie, dostavio 300 velikih i malih puaka (Pavi, 415). 105 U prii o napadu Osmanlija na Poljica 2. srpnja 1686., uz sablju, kao oruje spominje se i kosir u rukama Poljianke (Kai-Mioi, Razgovor ..., VII. izdanje, 353). 106 Pavi, 415. Naalost, o vrsti puaka koje su Poljiani rabili ne govori se; zapisi o tome javljaju se tek poetkom 20. stoljea: uz mali i dugi no (tzv. bilosapac, dug do 80 cm), navode se male i velike puke razliitih vrsta (arka, crnogorka, brekina, barbarija, principua, lazarija, trunbun ili muket, ostragua, dvocivka, eparica ili kubura) (F. Ivanievi, Poljica, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, Zagreb, 1903., 314). 107 Stanojevi, Dalmacija ..., 38. 108 Stanojevi, Dalmacija ..., 118. 109 Iz busije udrie potajne (Poljiani)/ Tri stotine odsikoe glava/ Osam stotin otee puaka/ Malo manje zelenih uraka (kouh) (Kai-Mioi, Razgovor ..., VII. izdanje, 352).
61
nja (1686.) i njegovoj obrani (1. travnja 1687.), u osvajanju Kule Norinske, Herceg Novoga (rujan 1687.), Knina (rujan 1688.) i u borbama oko itluka i Gabele. U tim bitkama Poljiani su se dokazali kao srani, odani i disciplinirani vojnici. Vrlo je vjerojatno da su Poljiani sudjelovali i u ostalim veim vojnim pohodima koje su Mleani poduzimali protiv Osmanlija u Dalmaciji prije sazivanja mirovnih pregovora u Srijemskim Karlovcima 1699. Osim toga, Poljiani su sudjelovali i na bojitima izvan Dalmacije (na primjer na Moreji). Premda je sazivanjem mirovne konferencije u Srijemskim Karlovcima, gdje su mirovni ugovor potpisali predstavnici Habsburke Monarhije, Poljske i Rusije (26. sijenja 1699.), zavrio i Morejski rat, konani ugovor o miru izmeu Mletake Republike i Osmanlijskoga Carstva potpisan je 7. veljae 1699. u Beogradu. Granica (Linea Grimani) novih posjeda (Acquisto nuovo) koje su Mleani stekli u Morejskom ratu, prostirala se od tromee Medvia Glavica na Debelom brdu sjeverozapadno od Knina, uzdu Dinare iznad Golubia, Vrlike, Koljana, Sinja i Ruda, pa iznad Arana, Studenaca, Zadvarja, Slivna, Vrgorca i Komina do Gabele, a zatim se od utvrde itluk iznad Gabele sputala preko Kopita na brdu Polici do morske obale (obuhvaajui Metkovi i Opuzen) na najistaknutijoj toki poluotoka Kleka. Mleani su prilikom razgranienja takoer zaposjeli i dio hrvatske obale, otprilike od Baga do ua Zrmanje, ime se mletaki novi posjed u Dalmaciji poveao za 5200 km2, pa je ukupno iznosio oko 10000 km2. Prema tome, odredbama Srijemskokarlovakoga mira (26. sijenja 1699.), odnosno naknadno potpisanoga mletako-osmanlijskog sporazuma u Beogradu (7. veljae 1699.), Poljica su pripala Mletakoj Republici. Za razliku od sporazuma nakon Kandijskoga rata, ovaj sporazum mogao je zadovoljiti elje Poljiana jer su Poljica napokon i de iure priznata kao mletaki posjed. Sveano potpisivanje zapisnika o mletako-turskom razgranienju u Dalmaciji i Boki kotorskoj 14. veljae 1701. potvrdilo je da je vlast Osmanlijskoga Carstva nad Poljicima zauvijek prestala. S obzirom na protuosmanlijska djelovanja i ukupan broj protuosmanlijskih snaga u Dalmaciji, ulogu Poljiana u Morejskom ratu, u kvantitativnom smislu ne treba precjenjivati (10001500 boraca). Meutim, treba naglasiti geostrateku vanost koji su Poljica imala za obranu Splita i Klisa, ali i Omia i Zadvarja te ugled koji su Poljiani kao vojnici imali kod Mleana.
PRILOZI
Prilog I. - mogui postotak vojno sposobnog stanovnitva

Broj vojno sposobnih u odnosu na ukupan broj stanovnika Dalmacije na temelju dostupnih podataka o broju stanovnika i broju sposobnih za oruje u mletakim izvjeima. U obzir su uzimana cijela gradska podruja ili samo pojedini dijelovi (grad, predgrae, teritorij) za koje su navedena oba broja (i stanovnika i vojno sposobnih). Split god.: 1597.: 1624.: 1628.: 1629.: 1638.: stanovnika 4897 4781 3500 4660 4781 sposobnih 1185 870 860 965 1099 % oko 24 % oko 25 % oko 24 % oko 21 % oko 23 %
62 1667.: 1682.: 1570 4567 416 1072
oko 26 % oko 23 %110
_______________________________ Prosjean broj stanovnika Splita (oko 4108) i vojno sposobnih (oko 924) iznosi oko 22,4 %, a prosjek svih pojedinanih postotaka iznosi oko 23,7 %, pa se moe rei da je broj vojno sposobnih u Splitu, u odnosu na ukupan broj stanovnika Splita, prosjeno iznosio oko 23 %. Trogir god.: 1598.: 1621.: 1632.: 1682.: stanovnika 6542 8000 6848 5291 sposobnih 1489 2000 1571 1414 % oko 23 % 25 % oko 23 % oko 27 %111
_____________________________________ Prosjean broj stanovnika Trogira (6670) i vojno sposobnih (1618) iznosi oko 24,2 %, a prosjek svih pojedinanih postotaka iznosi oko 24,5 %, to daje prosjek od oko 24 %. otoi Drvenik god.: 1632.: ibenik god.: 1622.: 1625.: 1627.: 1629.: 1636.: 1637.: 1639. 1640.: 1670.: 1682.: stanovnika 5968 10898 11703 11600 11169 11000 12000 11600 8400 10623 sposobnih 1419 2147 2200 1/3 2408 2400 3100 2500 1800 3082 % oko 24 % oko 20 % oko 19 % oko 33 % oko 21 % oko 22 % oko 26 % oko 21 % oko 21 % oko 29 %112 stanovnika 560 sposobnih 120 % oko 21 %
_____________________________ Prosjean broj stanovnika ibenika (10496) i vojno sposobnih (2492) iznosi oko 23,7 %, a prosjek svih pojedinanih postotaka iznosi oko 23,6 %, to daje prosjek od oko 24 %.
110
U ovom primjeru broj sposobnih dobiven je tako to se od ukupnog broja mukih odbilo 5 %, koliko je procijenjeno da otpada na starije osobe. 111 U ovom se primjeru od ukupnoga broja mukih odbilo 5 % starijih osoba. 112 U ovom primjeru od ukupnoga broja mukih odbilo se 5 % starijih osoba.
63 sposobnih 2000 2000 4194 % oko 22 % oko 23 % oko 30 %113
Zadar (sela) god.: 1670.: 1671.: 1682.: stanovnika 9000 8700 13890
_____________________________ Prosjean broj stanovnika Zadra (10530) i vojno sposobnih (2731) iznosi oko 25,9 %, a prosjek svih pojedinanih postotaka iznosi oko 25 %, to daje prosjek od oko 25 %. god. 1670.: Omi: G.Primorje: Prosjek DALMACIJA god.: 1630.: 1644.: 1655.: 1664.: 1671.: 1677.: 1682.: 1687.: 1718.: stanovnika 73400 75000 67400 60268 48000 60000 77757 80000 108090 sposobnih % 17800 - oko 24 % 21600 - oko 29 % 16121 - oko 24 % 18514 - oko 30 % ??? ??? 22212 - oko 28 %114 ??? ??? stanovnika 1000 3000 sposobnih 300 1000 % 30 % oko 33 % oko 32 %
_______________________________________
_______________________________ Prosjean broj stanovnika Dalmacije (70765) i broja sposobnih (19249) iznosi oko 27,2 %, a prosjek svih pojedinanih postotaka iznosi oko 27 %, to daje prosjek od oko 27 % (zbrajane su samo godine u kojima je naveden i ukupan broj stanovnika i broj vojno sposobnih). MORLACI Radi usporedbe posebno su navedeni podaci koji spominju broj doseljenika (Morlaka) i broj vojno sposobnih meu njima u Kandijskom i Morejskom ratu, a koje navode Stanojevi i Jaov u svojim djelima (Vidi Stanojevi, Dalmacija ..., 8, 114, 117-124; Jaov, 251-265).
113 114
Grad i sela; u ovom primjeru od ukupnoga broja mukih odbilo se 5 % starijih osoba. I ovaj je broj umanjen za 5% od ukupno navedenoga broja mukaraca.
64 godina - 1646.: - 1647.: broj stanovnika 156 1000 1088 980 125 155 500 727 1850 615 1021 6082 4086 354 3000 - 1648.: - 1649.: - 1650.: - 1655.: - 1660.: - 1664.: - 1670.: - 1683.-1684: - 1684.: 386 849 7000 12000 9500
115
broj vojno sposobnih 50 300 244 216 55 39 80 186 527 122 294 1531 293 132 800 100 276 3000 1000 2430 700 4000 300 400 3000 2000 950 600 500 500 300 300 1527 100 275
oko %: 32 % 30 % 22,4 % 22 % 44 % 25,2 % 16 % 25,6 % 28,5 % 19,8 % 28,8 % 25,2 % 7,2 % 37,3 % 26,7 % 25,9 % 32,5 % 42,9 % 8,3 % 25,6 % 14 % 42,1 % 50 % 13,7 % 33,3 % 40 % 41,3 % 10 % 55,6 % 46,4 % 20 % 14,1 % 28,8 % 33,3 % 11,5 %
5000 9500 600 2929 9000 5000 2300
- 1685.:
6000 900 1078 1500 2128 5297
- 1686.:
300 2400
115
U izvoru stoji 9000-10000.
65 2021 600 150 200 80 400 100 300 80 1300 100 200 200 oko 1000 1500 100 100 23 % 30 % 30 % 40 % 40 % 33,3 % 20 % 30 % 26,7 % 26 % 20 % 28,6 % 28,6 % 20 % 30 % 16,7 % 25 %
8790 - 1687.: 2000 500 500 - 1689.: - 1690.: 200 1200 500 1000 300 - 1692.: 5000 500 700 - 1693.: - 1694.: - 1695.: 700 oko 5000 5000 600 400
________________________________________ Ukupan odnos svih navedenih brojeva stanovnika (138296) i broja sposobnih (35558) daje 25,7 % vojno sposobnoga stanovnitva. Meutim, budui da je dobiveni broj doseljenih vrlo visok i da znatno premauje pretpostavke o broju doseljenoga stanovnitva, moe se navesti i prosjek svih navedenih postotaka, a to je 27,8 %. U tom sluaju, kao prosjek se moe uzeti 27 %.
Zakljuak:
Split Trogir ibenik Zadar Omi i P. oko 25,6 %; - oko 25,6 % (prosjeno vojno sposobnih po navedenom broju stanovnika na pojedinim podrujima); - oko 27 % (prosjeno vojno sposobnih po navedenom broju stanovnika Dalmacije); - oko 27 % (prosjeno vojno spos. meu doseljenicima - Morlacima u Kandijskom i Morejskom ratu). ____________________ - oko 27 % (prosjek vojno sposobnih stanovnika Dalmacije i pridolih Morlaka). oko 23 % oko 24 % oko 24 % oko 25 % oko 32 %
_______________________
66
Prema tome, moe se pretpostaviti da je u mletako-turskim ratovima u 17. stoljeu oko 27 % ili otprilike svaki etvrti stanovnik od ukupnoga broja stanovnika u Dalmaciji (ukljueni i starosjedioci i doljaci) bio sposoban za oruje.
Prilog II. (prosjean broj lanova obitelji)

Morlaci su zanimljivi jer se pri njihovu dolasku, uz ukupan broj i broj vojno sposobnih, esto navodi i broj obitelji, to moe posluiti za procjenu prosjenoga broja lanova obitelji. Primjeri su birani na temelju podataka koje navode G. Stanojevi i M. Jaov u svojim djelima za razdoblje Kandijskoga i Morejskoga rata. (Vidi Stanojevi, Dalmacija ..., 8, 114, 117-124; Jaov, 251-265). - godina - 1646.: broj obitelji broj stanovnika prosjek lanova po obit.: 20 156 7,8 300 1000 3,3 - 1648.: 70 849 12,1 - 1657.: 15 77 5,1 - 1672.: 230 1230 5,3 - 1684.: 142 2300 16,2 570 5000 8,8 152 2300 15,1 - 1685.: 600 6000 10 70 900 12,8 500 1078 2,1 300 1500 5 152 2128 14 - 1686.: 10 70 7 1335 8790 6,6 - 1687.: 2 18 9 100 500 5 - 1688.: 100 1500 15 - 1689.: 23 200 8,7 120 1200 10 - 1690.: 40 300 7,5 - 1692.: 500 5000 10 50 500 10 25 200 8 - 1694.: 800 5000 6,25 300 1500 5 - 1695.: 40 320 8 3 28 9,3 60 400 6,7 _______________________________________________________ UKUPNO: 6629 50044 = oko 7,5 lanova po obitelji.
67
Ako se u obzir uzme samo prosjek pojedinih prosjeka (250 : 29), onda je dobiveni broj 8,6 lanova po obitelji, to znai da se kao srednji prosjek moe uzeti oko 8 lanova po obitelji. Od podataka koji su navedeni u tablici M. Jaova (str. 251-265) posebno su izdvojeni oni s vie od 1000 obitelji jer se odnose na dulje razdoblje (za 1650. ima dva podatka), pa su vjerojatno u njih ukljueni i podaci s manjim brojem obitelji, koji se navode posebno u istom razdoblju. - razdoblje - 1647.-1648.: - 1650.: -I-XII. 1650.: UKUPNO: broj obitelji 5000 1200 3049 9249 broj stanovnika prosjek lanova obitelji: 14000 12000 10280 36280 = 2,8 10 3,4 oko 4 (3,9) lana po obitelji.
_____________________________________________________
Prosjek dobiven na temelju podataka manjega broja obitelji, ini se realniji, meutim, radi objektivnosti potrebno mu je pridodati i prosjean broj lanova obitelji temeljen na podacima u kojima je navedeno vie od 1000 obitelji. Kad se uzme njihov meusobni prosjek (7,5 + 3,9 : 2) proizlazi da je jedna obitelj prosjeno imala oko 6 (5,7) lanova. Treba napomenuti da u prethodnom izraunavanju prosjek vojno sposobnih koji se temelji na podacima s manjim brojem osoba nije prikazan odvojeno od prosjeka dobivenoga na temelju podataka s veim brojem ljudi (npr. podaci u kojima se navodi vie od 4000 osoba), jer razlika meu njima nije znaajna (26,4 % - manji broj ljudi i 25,3 % - broj osoba vei od 4000, to daje prosjek od 25,8 %, dakle opet oko 26 %). Primjeri na temelju dostupnih podataka o Poljianima u 18. stoljeu: - 1711.: 814 dua u 108 kua, dakle 7,5 odnosno izmeu 7 i 8 lanova po kui (kao primjer su uzimane samo upe u kojima je naveden i broj dua i broj kua: Sitno - 340 dua i 43 kue, Ostrvica 274 d. i 40 k., ila - 120 d. i 15 k. te Podgrae 80 d. i 10 k.; ovdje se spominje broj kua, a ima primjera da je u jednoj kui ivjelo vie obitelji) (vidi Vlai, 13-33). - 1725.: 4792 stanovnika - 735 obitelji, dakle 6,5 - odnosno izmeu 6 i 7 lanova po obitelji (u popisu upa nema podataka za Podstranu) (B. Zeli-Buan, Obiteljska prezimena u Poljicima 1725. godine, Poljiki zbornik, I., Zagreb, 1968., 231-236); - 1725. (druga verzija, takoer bez podataka za Podstranu): 5032 stanovnika u 776 obitelji, dakle takoer oko 6,5 - odnosno izmeu 6 i 7 lanova po obitelji (B. Zeli-Buan, Popis puanstva splitske nadbiskupije 1725. godine, VI. sv., Izdanja Historijskog arhiva u Splitu, Split, 1967., 277-281). ___________________________________ Srednji prosjek dobivenih rezultata (6 + 7,5 + 6,5 : 3) iznosio bi oko 6,5 odnosno izmeu 6 i 7 lanova po obitelji. Zanimljiv je i odnos broja vojno sposobnih i broja obitelji (navedeni su samo podaci u kojima su zastupljene obje rubrike; vidi Jaov, 251-265): -godina - 1646.: 1648.: 1650.: 1654.: 1684.: broj obitelji 20 300 70 1200 500 4200 broj vojno sposobnih 50 300 276 1000 500 20000 broj voj. spos. po obitelji. 2,5 1 3,9 0,8 1 4,8
68 570 2000 600 600 70 500 316 700 500 500 300 300 152 300 - 1687.: 100 200 - 1689.: 23 80 - 1690.: 40 80 - 1692.: 500 1300 50 100 - 1693.: oko 100 60 - 1694.: 800 oko 1500 - 1695.: 60 100 _________________________________________________ - 1685.:
3,5 1 7,1 2,2 1 1 2 2 3,5 2 2,6 2 0,6 1,9 1,7
Ukupno: 10471 30446 = prosjeno oko 3 (2,9) lana po obitelji vojno je sposobno. Ako se u obzir uzme samo prosjek pojedinih prosjeka (48,1 : 21), onda je dobiveni broj 2,3 vojno sposobna lana po obitelji, to znai da je vojno sposobnih lanova u obitelji bilo izmeu 2 i 3 (2,6).116
Prilog III.
Pregled podataka koji su koriteni u radu, a koji se odnose na mogui broj stanovnika Poljica: - 1470.: 1000 vojno sposobnih (unji, 149). - 1496.: 700 kua ili obitelji (unji, 68). - 1502.: vjerojatno oko 640 kua i oko 1000 obitelji (5000-6000 stanovnika) (Marui, Prilog ..., 53-57). - 1503.: 700 naoruanih (Pavi, 99). - 1625.: 3900 prieenih (Kovai, 643-645). - 1647.: 1000 ognjita (Commissiones ... VII, 155). - 1648.: 15000 stanovnika (Jaov, 254). - 1648.: 1200 Poljiana napada Sinj (Pavi, 411). - 1649.: 1000 Poljiana u obrani od napada Osmanlija (Pavi, 416). - 1664.: 460 kua i 800 vojno sposobnih (Commissiones... VII, 155). - 1667.: 460 obitelji i 800 vojno sposobnih (Commissiones... VII, 269). - 1670.: neto manje od 4000 stanovnika i ne vie od 1450 vojno sposobnih (Commissiones ... VIII, 26). - 1671.: 900 kua u 12 sela (Jaov, 145). - 1725.: 5032 Poljiana; 776 obitelji (Zeli-Buan, Popis ..., 259-281) + oko 380 stanovnika Podstrane.
116
Potrebno je ponoviti da su ovo samo pretpostavke, koje bi bile jo vjerodostojnije da su raene na veem broju primjera. Meutim, namjera je bila samo upozoriti na mogui broj vojno sposobnih stanovnika, kao i lanova pojedine obitelji. Naravno, da broj sposobnih za oruje ne znai da su svi odjednom i sudjelovali u ratu i da se broj lanova obitelji nije razlikovao od podruja do podruja
69
Karta 1.
70
Inhabitants of Poljice in the War of Morean (1684.1699)

The eastern coast of the Adriatic and its hinterland were the area of fierce battles between the Venetians and the Ottomans in the second half of the 17th century. A large number of the inhabitants of Dalmatia participated in these battles on the Venetian side. In two long-lasting wars - the War of Crete (1645-1669) and the War of Morea (1684-1699), the Venetians managed to reinforce their position in the area. The War of Morea was a part of a greater war (the Austro-Ottoman war) against the Ottomans, led by the Holy League (Austria and Poland, and Russia from 1686) with the Popes blessing. For the Croats, this war had the characteristics of liberation. The Peace Treaty of Srijemski Karlovci that officially ended the mentioned War has an important place in the Croatian history, since it had a major influence in defining todays borders of the Republic of Croatia. The Croats also gave their contribution in the Austro-Ottoman war of the Holy League. This paper speaks of the participation of the inhabitants of Poljice in the War of Morea since the intention is to stress the role of even such a small place in the centuries-long fight of the Croats against the Ottomans. It also discusses how the participation of the inhabitants of Poljice could have influenced the results of the war operations in the Central Dalmatia (geostrategic importance of Poljice, probable number of the inhabitants of Poljice capable for military service, as well as the importance of young men of Poljice as warriors). The lack of precise data in the sources, as well as the lack of similar attempts in the historiography makes the discussion difficult, so that the results are only approximate and do not exceed the level of presumptions. However, the value of this paper isin its attempt to define the military importance (quality and quantity) of the inhabitants of a certain area, which has been a neglected issue in the historiography so far.

Poljičani U Morejskom Ratu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Poljičani U Morejskom Ratu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK 945.75 Poljica 1684/1699 izvorni znanstveni rad primljeno: 21. 1. 2001.

Poljiani u Morejskom ratu (1684.-1699.)

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

Poljiani u Morejskom ratu

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

Mirovni ugovor 1699.

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

Vojna vanost Poljica

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

Prilog I. - mogui postotak vojno sposobnog stanovnitva

62 1667.: 1682.: 1570 4567 416 1072

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

oko 26 % oko 23 %110

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

63 sposobnih 2000 2000 4194 % oko 22 % oko 23 % oko 30 %113

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

5000 9500 600 2929 9000 5000 2300

6000 900 1078 1500 2128 5297

U izvoru stoji 9000-10000.

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

Prilog II. (prosjean broj lanova obitelji)

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

3,5 1 7,1 2,2 1 1 2 2 3,5 2 2,6 2 0,6 1,9 1,7

Povijesni prilozi 21., 45.-70. (2001)

A. NAZOR, Poljiani u Morejskom ratu

Inhabitants of Poljice in the War of Morean (1684.1699)

You might also like