LATINSKI JEZIK – scripta

LATINICA – latinsko pismo; razvilo se iz grčkog alfabeta pod etruščanskim utjecajem (između VII. I VI. st.pr.Kr.) DIOBA GLASOVA Vokali (samoglasnici): A E I O U Y Dvoglasnici (diftonzi): AE OE AU EU EI UI Konsonanti: (suglasnici): B C D F G H K L M N P Q R S T U (=V) V X Z RASTAVLJANJE RIJEČI NA SLOGOVE - Konsonant između dva vokala pripada sljedećem slogu: Ro – ma – nus - Kad se jedan pored drugog nađu dva ili više konsonanata, sljedećem slogu pripada onaj konsonant ili kons. skup, kojim mogu počinjati latinske riječi: ma – gis – tra, dis – ci – pu – lus, im – bri – bus, tem – plum... DULJINA SLOGOVA Vrlo jednostavno. Slog je dug: a) kad ima u sebi dugi vokal ili diftong – prirodna duljina (naturā) b) kad u sebi ima kratki vokal, iza kojeg slijede dva ili više konsonanata ili x – duljina s obzirom na položaj (positione) NAGLASAK U latinskom jeziku slogove brojimo od kraja riječi, pa stoga: a) Jednosložne riječi imaju naglasak na svom jedinom slogu (ís, tám) b) Dvosložne riječi imaju naglasak na drugom slogu od kraja (térra, víta, lócus) c) Trosložne i višesložne riječi: 1) Ako je drugi slog od kraja dug, naglasak je na njemu (legéntem, angústus) 2) Ako je drugi slog od kraja kratak, naglasak je na trećem slogu (ánimus, philósophus)

Latinski jezik ima pet deklinacija: 1) 1. ili a – deklinacija 2) 2 ili o – deklinacija 3) 3. deklinacija 4) 4. ili u – deklinacija 5) 5. ili e – deklinacija Imenice se u latinskom jeziku dekliniraju (sklanjaju) kroz šest padeža: NOMINATIV, GENITIV, DATIV, AKUZATIV, VOKATIV i ABLATIV. Ablativ ima ulogu hrvatskog lokativa i instrumentala. Imenice imaju tri roda: muški (masculinum), ženski (femininum), srednji (neutrum). Možemo ih sklanjati u dva broja: jednina (singular; sg.) i množina (plural; pl.) Imenice se u rječniku nalaze, tj. mi ih učimo u sljedećem obliku: NOMINATIV, nastavak za GENITIV, oznaka roda, npr.: terra, -ae, f. templum, -i, n. (2.dekl.) victor, -oris, m. (3.dekl.) gelu, -us, n. (4.dekl.) dies, -ei, m. (5.dekl.) 1. ILI A – DEKLINACIJA Nastavci N G D A V AB

-a - ae - ae - am -a -ā

n g d a v ab

terra terrae N n - ae - ārum G terrae g terrārum terris D terrae d - is terras A terram a - as terra terrae V v - ae terris AB terrā ab -is

terra, -ae, f. – zemlja

GLAGOLI

Glagol se u rječniku nalazi, tj., kad ga učimo kao riječ latinskog jezika, moramo naučiti četiri oblika (ako ih glagol sve ima): 1.l.sg.IND.PREZ.AKT., INFINITIV, 1.l.sg.IND.PERF.AKT., PTCP.PERF.PAS. Glagol u latinskom jeziku, kao i u hrvatskom, ima kategorije načina, vremena i stanja (iako to u hrvatskom jeziku, nažalost, ne učimo na ovakav način). GLAGOLSKI NAČINI a) INDIKATIV (IND.) – način koji opisuje realno, stvarno događanje, npr.: učim, sjedim, pišem b) KONJUNKTIV (KONJ.) – način koji opisuje pomišljeno, nestvarno ili moguće stanje stvari; koristi se po pravilima, koja ćemo spomenuti kasnije. Npr.: da učim, kad bih sjedio, pisao ja ili ne... c) IMPERATIV (IMP.) – zapovjedni način: uči!, sjedi!, piši! d) INFINITIV (INF.) – neodređeni glagolski oblik GLAGOLSKA VREMENA a) PREZENT (PREZ.) – sadašnje vrijeme b) FUTUR I. (FUT.) – buduće vrijeme c) FUTUR II: (FUT.II) – (u)buduće vrijeme; možemo ga nazvati i plusquamfutur d) IMPERFEKT (IMPF.)1 – prošlo nesvršeno vrijeme e) PERFEKT (PERF.) – prošlo svršeno/gotovo vrijeme f) PLUSKVAMPERFEKT (PLPF.) – pretprošlo vrijeme GLAGOLSKA STANJA a) AKTIV (AKT.) – označava da subjekt glagola vrši radnju: ja nosim b) PASIV (PAS.) – označava da se radnja vrši na subjektu: nošen sam

1

Pripazi na razliku između IMP. (imperativ) i IMPF. (imperfekt)! Jedno je način, drugo je vrijeme.

KONJUGACIJE Latinski jezik ima četiri konjugacije: a) 1. ili a-konjugacija (umjesto infinitiva –āre stoji br. 1.) b) 2. ili e-konjugacija (umjesto infinitiva –ēre stoji br. 2.) c) 3. ili konsonantska konjugacija (umjesto infinitiva –ĕre stoji br. 3.) d) 4. ili i-konjugacija (umjesto infinitiva –īre stoji br. 4.) IND.PREZ.AKT. glagola sum, esse, fui sum – 1.l.sg.IND.PREZ.AKT esse – INF.PREZ.AKT. fui – 1.l.sg.IND.PERF.AKT. lice IND.PREZ.AKT. sum, esse, fui 1. sum „jesam“ 2. sg es „jesi“ 3. est „jest“ 1. sumus „jesmo“ 2. pl. estis „jeste“ 3. sunt „jesu“ 1. ili A – KONJUGACIJA lice nastavci IND.PREZ.AKT. amo, 1. amavi, amatum – voljeti, ljubiti 1. -o amo „ljubim“ 2. sg. - as amas „ljubiš“ 3. - at amat „ljubi“ 1. - āmus amāmus „ljubimo“ pl. - ātis 2. amātis „ljubite“ 3. - ant amant „ljube“ INDEKS NOVIH RIJEČI IMENICE terra, -ae, f. vita, -ae, f. aqua, -ae, f. rana, -ae, f. stella, -ae, f. Croata, -ae, m. zemlja život voda žaba zvijezda Hrvat GLAGOLI sum, esse, fui amo, 1. amavi, amatum porto, 1. portavi, portatum laudo, 1. laudavi, laudatum narro, 1. narravi, narratum pugno, 1. pugnavi, pugnatum biti voljeti, ljubiti nositi hvaliti pripovijedati ratovati, boriti se

agricola, -ae, m. nauta, -ae, m. poeta, -ae, m. patria, -ae, f. scriba, -ae, m. historia, -ae, f. magistra, -ae, f. concordia, -ae, f. discordia, -ae, f. insula, -ae, f. audacia, -ae, f. fabula, -ae, f. poena, -ae, f. schola, -ae, f. lingua, -ae, f. amica, -ae, f. puella, -ae, f. fortuna, -ae, f. rosa, -ae, f. natura, -ae, f. iustitia, -ae, f.

ratar, zemljoradnik mornar pjesnik domovina pisar povijest učiteljica sloga nesloga otok odvažnost, hrabrost priča kazna škola jezik prijateljica djevojka sreća ruža priroda, narav pravda, pravednost

spero, 1. speravi, speratum canto, 1. cantavi, cantatum oro, 1. oravi, oratum laboro, 1. laboravi, laboratum servo, 1. servavi, servatum regno, 1. regnavi, regnatum do, 1. dedi, datum

nadati se pjevati moliti (se) raditi služiti vladati dati, davati

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful