You are on page 1of 227

Esad Baji

SJENA JEDNOG TAIBA

Mostar, 2011.

Naslov knjige: Autor: Izdava: Za izdavaa: Urednik: Recenzija: Lektor: tampa: Za tampariju: Tira:

Sjena jednog Taiba Esad Baji Fondacija "Batina duhovnosti" Mostar Amar Imamovi Amar Imamovi mr. Mustafa Prljaa Sevret Mehmedehaji Elmina Muinovi Sabah-print, Ilida eo Elezovi 300 primjeraka

-------------------------------------------------

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.163.4(497.6)-31 BAJI, Esad Sjena jednog Taiba / Esad Baji. - Mostar : Fondacija Batina duhovnosti, 2011. 223str. ; 19 cm Esad Baji: Sjena jednog Taiba / Mustafa Prljaa: str. 221-222. - Podaci o autoru: str. 223. ISBN 978-9958-867-00-2 COBISS.BH-ID 18808582
-------------------------------------------------

Posveujem supruzi Aneli i sinovima Aliju i Ejdi Hasanu

Slatka kao ti i kratka kao ja... udna je sarajevska guva za ovjeka svikla na malu ariju. Ne godi mu kad ispred oiju prolaze toliki ljudi koje ne poznaje. Osjea strah i neku udnu, pritajenu jezu. Taib je takav ovjek. Sjeo je u oak kafia, da je manje sluajnih puteva do njega. Vrijeme je oblano. Padat e kia, a on misli o snijegu. Ovo ljeto je bilo kratko. Nije se uspio ni okupati u svojoj Neretvi. Dolazak jeseni mu biva kao vrijeme povlaenja u ilegalu. Iduih sedam mjeseci, sve dok se bude loilo, za njega je neko drugo vrijeme. Ne voli hladnou, mada, mora priznati da se u zimskim noima ponekad osjea zaista fino. Valjda zato to su noi dovoljno duge da ima mjesta i za to. Kafi je prazan. Ulica pokraj njega puna ljudi u pokretu. Prepoznao je dvojicu s kojima se sretao u ratu. Ostali su ivi, bi misao kojom proprati njihovo vienje. Prazna kafana ima i svojih prednosti. Konobarici je dosadno, pa onda ee gleda u jedinog gosta. On to, naravno, primijeti i ini sve da pokae kako nije primijetio. Godi mu. Godi mu jo od ulaska njeno prisustvo. Zbog nje je, ustvari, i uao. Vidio je kako izlazi, nosi kese smea do kontejnera i vraa se. Ustao je s klupe na kojoj je sjedio i uao za njom da izbliza vidi je li ono izdaleka vieno bila posljedica zamagljenosti vida ili ne. Ima u njenom dranju neeg poznatog Taibu. U njenom pogledu, njenim oima ima ona krika ivotne zrelosti namazana medom enske enje. Iako nenavikao da u takvim situacijama ubrzava deavanja, ipak ga neko strujanje duboko u njemu, elja za promjenom, za pokuajem, za nadom, natjerala da ue. Pri ulasku i osvjedoenju da je ono to je vidio ba ono to je pomislio, elja se ustalila, pa je sjeo i naruio kafu. Kad nije znao procijeniti ta mu je najpametnije initi, birao je da odgovor stigne kroz ekanje. 5

Eto, ja sam uao, mislio je. Sad neka sudbina malo sama pogura, ako treba da bude pogurano, ako u ovom ima neki put za njega i njegovo sutra. Ona ga gleda. Da li samo zato jer nema koga drugog ili i ona osjea onaj poseban nemir koji se javi u blizini osobe koja u sebi ima ono neto to misao i pogled kao iak lijepi za nju? Nije se osmjelio da izvede zakljuak. Ako ga izvede, obavezat e ga na djelovanje, a on je bio taman na sredini svog htijenja. Niti da ga odbaci do kraja, niti da ga unaprijedi. Podsvjesno je samo molio Boga da prolaznici prolaze, da ne zastaju, da ne svrate unutra. Godila mu je ta samoa njih dvoje, ti kratki pogledi. Malo je korio sebe to je sjeo daleko od anka. Predaleko za progovoriti, a da ne bude vikanje. Mogao je da joj, onako, kao gost, kae kako e kia, kako je osjea u svojim kostima. Moda bi potekla pria. A opet, ako ima neto, ako i ona osjeti neto, pa nije joj preko svijeta. ensko je. Uzet e krpu, poi da obrie prozor, evo, moda ba ovaj pored njega. Nije da je prljav, ali uvijek ensko oko moe nai nevidljive trunke praine na povrini koja se nalazi kraj mukarca koji je interesuje i prii da ih oisti. Ustaje. Ide prema njemu. Ne nosi nikakvu krpu. Moda da naplati?! Nisi odavde? upita ga. Zar je tako oito? odgovara joj. Ma ne, nita posebno, samo izgleda drugaije od onih koji ovdje svraaju pa sam pomislila da si stranac u naem gradu?! Tako nekako. Smeta li ako sjednem, nema nikog, a ovdje je najtoplije. Bilo bi mi drago. I meni je dosadilo da budem sam. eka nekoga? Ne 6

Odakle si? Iz okoline Mostara. Lijepo mjesto. Ti si odavde? Pola-pola. Prije rata sam ivjela u Foi, uz rat sam bila vani, a poslije rata smo doli ovdje. Ovo je tvoj prostor, ili samo radi? Mamin je, samo radim. Pa, zar to nije isto? Nije, mama se preudala, ne ivim s njom. Ima li oca, ili puno pitam? Nestao je na poetku rata. Taib je gleda. Pria smireno. To su informacije koje je davno proivjela. Glas joj ne mijenja boju. Lice ne odaje znakove napetosti. Moda ubija vrijeme dok muterija ne ue. Pui cigarete bolje od njegovih. Vojnik ivota poratne Bosne, kao i on. Ima sjetu u pogledu i privlaan sjaj boje meda. Udata? Ne, ti? Da, mislim, oenjen sam! slaga joj gotovo ne htijui. Ima li djece? Da! Lae me! Zato to misli? Niko ko ima djecu ne odgovara tako jednostavno DA. Moda nisi ni oenjen? Nisam, u pravu si. Ne znam ta mi bi. Obino lau suprotno. Hoe jo jednu kafu, ja astim? Moe! Aparat neto nije uredu, nadam se da se moe piti, rekla sam mami jo juer da zovne majstora, ali ko zna kad e to uiniti. Prva je bila dobra. 7

Ustaje, lagano prelazi put od stola do kafeaparata. Okree ruku i gleda u tanki mlaz kafe koji se slijeva u oljicu. Taib je posmatra. Trebala bi pogledati prema njemu i nasmijati se. Ako to uini, njen kontakt nije samo ubijanje dosade. Gleda ga, osmijeh joj razvlai usne, on uzvraa. Kraa, dua, slaa, gora? pita ga. U Taibu nestade ukoenosti. Neka bude slatka kao ti i kratka kao ja! ree svoju esto koritenu izreku. Da ti ne bude tanka i gorka ree ona uz osmijeh i onaj sitan, ali primjetan sjaj u oima kojima odaje da joj nije mrsko to je u njihov odnos unio humor i nivo bliskosti dovoljan da se glasno primijete osobine njene ljepote. ivi sama? upita je. Kako kad, nekad sama, nekad ne! ree s osmijehom. Taibov unutarnji damar zaigra na taj njen osmijeh. Sad ti mene lae? ree joj. Hm, trenutno sam sama, jesi li zainteresovan? ree opet uz osmijeh kojeg sakri u olji prinosei je usnama. Ne znam. Gledam te, priam s tobom i kontam bi li se ita promijenilo u ivotu kad bismo sada otili do tvog stana i proveli no skupa? Jesi li od onih to samo vole razmiljati ili? Ni to ne znam. Ne izgleda mi kao mukarac koji toliko ne zna, ali, meni e smjena za pola sata; ako eli provjeriti, budi tu kad krenem. Uzgred, ja sam Azra. Taib, drago mi je. Nastupi kratka tiina, a onda kad Taib htjede unijeti malo vie konkretnosti i ozbiljnosti u njihov razgovor, jedan dedo vani ne shvati da bi ulazak mogao biti nesmotren in i ue. Taiba izraz Azrinog lica pri njegovu ulasku razveseli. Jasno vidje kako bi radije bila u njegovu drutvu nego li usluivala dedu. 8

Posmatrao je kako usluuje dedu, preao kratko i po dedinoj pojavi, a onda se vratio cigareti i pepeljari. Imao je pred sobom mogunost. Njen poziv, ma kako izreen s osmijehom i uz dozu neobaveznosti, ipak je poziv. Izreen je, Taib bi se smio zakleti, s istom namjerom izazivanja sudbine s kakvom je i on uao u ovaj kafi. Ima osjeaj da nee ni za sekundu promijeniti raspoloenje ako on sad ustane, plati i ode. Navikla je, vjerovatno, na ovakve razgovore. Ako je saeka i ponudi se za njen prijedlog? Da l' e mu se nasmijati i pomisliti da je glup? Nee! Da je to rekla pred nekim jo, u drutvu, moglo bi se shvatiti kao zezanje, ali, bili su sami, oi u oi. Ako i kae da se zezala, bit e to samo njen strah da u djelo provede svoju elju. A on? On e se poigrati mogunostima sudbine. Nema obaveza. Ima elju da je bolje upozna. Saekat e kraj njene smjene, naruiti, ako treba, jo jednu slatku kao ona i prepustiti se deavanju. Zovne li ga, krenut e. Nasmije li mu se samo pri odlasku i mahne, nasmijat e se i on njoj onim uvjebanim osmijehom koji govori: Uredu je, znam ta je zezanje, samo ti idi. Ja, evo, ekam nekoga, drago mi je da smo proaskali... i mahnut e i on njoj. Zapali cigaretu i zagleda se u izlog zlatare preko puta ulice. Zlato! Je li vrijedno zato to sija ili to ga malo ima? Ako je zbog toga to ga malo ima, ne bi li i definicija ljudske sree i zadovoljstva mogla glasiti kako su najsretniji i najzadovoljniji upravo oni koji te sree i zadovoljstva imaju najmanje?

Moe fanta, nemam kole? Kako ti se ini moja sobica? upita ga Azra po ulasku u njen stan. Grijanje radi, a to je u ovim prvim hladnim danima najvanije odgovori Taib. Dobro si, i ja volim da mi je toplo. Hoemo li odmah estoko ili neto lake? Ne pijem, moe kola ili neto slino, ako ima. Moe fanta, nemam kole? upita Azra s velikim olakanjem. Nije podnosila ljude koji piju i htjela je odmah na poetku svojim pitanjem provjeriti tu injenicu. Svejedno je odgovori on samo nek je mokro. Taib je razgledao sobu u koju je uao. Nije mogao da odredi strane svijeta, to bi po navici radio pri ulasku u neki novi prostor. Lijevo od kreveta na kom je sjedio prozor je gledao prema Hrasnom. Mali ilim na podu sobe, TV, muzika linija, dva kartonska paketa nepoznata sadraja iza vrata. Koliko ima prostorija? upita Azru, koja je ula u susjednu prostoriju. Ova spavaa, ta i trpezarija, dovoljno za mene. Vratila se unutra. Umjesto farmerica i koulje bila je u trenirci i tako Taibu izgledala sitnije i krhkije. A ja se ponadao da je samo jedna soba! ree on uz osmijeh prinosei sok usnama. Jesi li to neto dobro ruao danas ili edni od kad si sa mnom? ree mu ona sputajui se na drugi kraj kreveta. Da budem iskren, jeo nisam nita od jutros, ali kako sam stidljiv da te zamolim da nam neto napravi za veeru, skontah da je najbolje da unutra sruim ovo to je ponueno! teta to si tako stidljiv! ree mu ona i srea to sam ja lijepo vaspitana, pa u ti, ipak, napraviti neto. 10

Azra je, pripremajui veeru, koristila priliku da ga neopaeno posmatra. Izgledao je tuan i odsutan, a opet na neki nain, miran i privlaan. Dok je govorio o obinim, skoro nebitnim stvarima koje se u takvim prilikama priaju radi prie, inio je to s takvom ozbiljnou da je pomiljala da mu nisu sve na broju. A onda bi rekao neto to bi svemu tome dalo dovoljno logike da nikako nije mogla priznati da se radi o momku plitke pameti. Djelovao je na nju neobjanjivom privlanou, mada joj nije mogla nai pravi izvor. Javljao joj se onaj osjeaj da je kraj nekog koga odavno zna. Drug iz djetinjstva. I taj mir! Iz njega je jednostavno izlazio mir iako nije liio na nekog uljudnog gosta. Obiao je cijeli njen stan, pregledao njene CD-ove, ispuio dvije na balkonu, iako je ona vie voljela da za komiluk ostane tajna. Cijelo vrijeme priao je kao navijen, a onda je uao u trpezariju gdje je ona pripremala veeru, legao na kau i zaspao. Sve u svemu, do sada bi se s nekim drugim, ko bi se ovako ponaao, ve posvaala i poslala ga van. Dodue, do sada, ona druge nije ni dovodila u svoj stan, osim ako se radilo o veem drutvu, a njega, kojeg uopte ne poznaje, eto, jeste i ne namjerava ga istjerati vani. Ta injenica je kaklji u glavi, ali neto iznutra nje, jako i neobjanjivo, dri je da ne odstupi od zapoetog, barem dok ne bude vei razlog. Mukarce je, uglavnom, dijelila na one koji suvie oklijevaju, ne nalaze poetak i ne stiu do kraja i na one koji odmah ponu s krajem. Kojima li je on pripadao? Kakav god da je, ta god da ispadne, trenutno joj je godio. Htjela je neto neobino, neto posebno da uradi ili da joj se desi, ve neko vrijeme. - Da li je onaj bljesak u njegovim oima tog poslijepodneva bio pravi znak za to i da li je ovo to je uinila dobro? pitala se, odluivi ne davati odgovor dok ga bolje ne upozna. 11

Vajari strasti ta je to u ovjeku to mu ne da da bude ono to eli i da to to eli prihvati kao svoje? pitao se Taib. Otvorio je oi, gleda sobu koja nije njegova, enu koja nije njegova, eljom koja nije njegova. Okrenuta mu je leima. Sputena kosa na crvenoj trenirci. Sprema veeru. Eto, doveo je sebe u situaciju da ne zna ta uiniti, kad mora ostati puki posmatra deavanja, tek spreman da reaguje protiv svoje rijei ukoliko situacija ode u smjeru koji bi naruio njegove nepovredive granice. Kao nekad u ratu. Ue u neprijateljsku pozadinu, nema snage da ita uradi, osim da skriven posmatra, a opet ini sve da ako bude otkriven izvue ivu glavu, zanemarujui pri tom logike postotke takve mogunosti. Kad je ivot u pitanju, njegova volja je uvijek nalazila naina da bude optimistina. I kad je izvoen na strijeljanje u logoru, duboko u sebi nadao se da su puke prazne ili napunjene orcima. I bile su. Da li e se u ovoj situaciji, kad u pitanju nije fiziki opstanak, jednako ponijeti da zatiti svoje duhovno bie, obraz?! Nadao se da hoe. Moda se ivot samo u krug vrti i sveti za one trenutke kad nije umio birati?! Neto slino mu se ve desilo, samo ne njegovom voljom. Bilo je ratno doba. Doao je u tu kuu da prenoi, bez svoje volje, po rasporedu koji su drugi nainili. Tada je jo uvijek bio pokoran vojnik u armiji reda. Veera u porodinoj atmosferi, mlaa ena i njena starija svekrva, domain kue bio je na liniji. Nita mu se nije inilo udno ili ne udnije nego inae u takvim situacijama. Pono se bliila, zijavenjem je dao znak da mu se spava. Moda ga je sutra ekao posljednji dan, mrzio bi da umre nenaspavan. Uvela ga je u malu sobu, upalila lampu i izala. Raspremio se i legao. Lampa mu je bila nadohvat ruke i ostavi je da gori. Sviale su mu se te 12

stare kue. Pola metra od njega bio je jo jedan kau, desno prozor, iznad niski strop, vrata iz sobe vodila su u kuhinju, odatle u hodnik, iz hodnika u kupatilo, pokaja se to ga nije posjetio prije nego je legao. Trpjet e. Ugasio je lampu. Razmiljanje o sutranjem danu, o tom bezimenom brdu iznad sela koje je trebalo zauzeti ne dade mu vrst san. Trao je poljima kraj Neretve, vabio psa Luksija, u trku gubio opanke, a onda nikako da ih nae. San kao san, trznu se, neto je uo. Vrata sobe se otvaraju, ona ulazi. Vidi je gotovo jasno na odrazu mjeseine s prozora. Gleda ga, tiho pita spava li? On uti, boji se da ga ne oda drhtaj tijela. Naas, kao da ga orosi znoj. Ona prilazi jo blie, zamirio je potpuno. Nekoliko trenutaka nije uo nikakav zvuk, onda ga je uginjanje podnice natjeralo da pogleda kroz trepavice. Okrenula se, jasno je vidio kako preko glave skida svoju majicu, pantalone. Prilazi vratima, saginje se i iz malog paketa vadi neto. Nekoliko trenutaka kao da zatreperi u toj nagosti. On se prepade da e uti udaranje njegova bila i um krvi u uima. Konano nae neku haljinku, obue se, baci jo jedan pogled na njega i izae. Pomisao na smrt ne moe protiv pomisli na enu, ne kad ima devetnaest godina. Pod sklopljenim kapcima do jutra se premotavala kratka scena nagosti. Budno uho hvatalo je svaki pokret iz susjedne prostorije, nadao se da e ponovo ui, molio Boga da ne ue. Moe li dan borbe oprati no neistih misli, pitao se tog jutra ekajui u rovu da krenu naprijed. Strah se stresao u njemu kao ovan zvonar pred kiu. Ako preivi, samo ako preivi, sasut e joj sve po spisku mislio je u tim trenucima.

13

Neasne misli Budan si? upita ga Azra, a da se nije ni okrenula. Ima oi na leima? odgovori joj Taib protupitanjem. Nemam na leima, ali zadnjica mi uvijek trne dok neko gleda u nju. Voli li pagete, spremila sam nam veeru? pagete mogu proi, a zadnjici reci da umilja. Oekivala je da e poslije buenja otii da se umije, ali on samo opra ruke i prihvati se jela. O emu razmilja? upita ga nekoliko trenutaka kasnije dok je zamiljeno zurio u prazan tanjir, odbijajui da mu sipa jo. Hm, vrti mi se jedna situacija iz ivota po glavi, nikako da je se otarasim, mislim da sam zaspao s tim mislima. Mogu li uti, lake varim dok mi neko pria. Moe, ako prestane cupiti te pagete! Ha-ha, nervira te? Da, ne mogu da se usredsredim na priu. Evo, bit u fina, hajde, priaj! Pade mi na um jedan trenutak iz ivota kad sam isto ovako bio u kui koja nije moja, sa enom koja nije moja i s mislima koje nisu asne. Ima neasne misli? ree mu ona i vragolasto usisa kraj pagete usnama, nimalo ne krijui da ga izaziva. On joj odgovori pogledom koji je vagao izmeu nevinog osmijeha i izazivanja. O.K., oprosti, nastavi priu! ree ona. Taib joj ispria poetak, maloas u mislima zapoete prie, i nastavi: Taj dan smo trebali zauzeti brdo iznad jednog sela. ekali smo u rovovima naredbu za pokret a onda se poeo njihov napad. Granate su padale ko ipka ljuta oca po djetinjoj guzici. Nai rovovi su bili puni, to nas koji smo trebali napasti, to onih koji su uvali liniju. Uskoro se pojavie i napadai u ipraju ispred linije. 14

est sati se pucalo bez prestanka. Melek smrti radio je u tri smjene na obje strane. Gledali smo se meusobno jasnim pogledom linija e pasti. Onda se s megafona, kroz svu moguu buku, uo glas naeg komandanta. POBJEDA ILI SMRT. Adrenalin je dizao kosu na glavi. Oni koji su drali liniju zbunjeno su gledali u nas koji smo doli da napadamo. Nisu znali ta za nas znai taj pokli. Zauo se tekbir iz pedeset grla. Znak da se ide naprijed, u borbu, ako bude potrebno, do zadnjeg. To vrijeme, sjeanje na nj, evo i sad, lui adrenalin u meni. Bilo je to kao naa javna tajna. Tajna od koje se neprijatelju koji se suoavao s nama ledila krv u ilama. Znailo je samo jedno: ili pobijediti ili poginuti. Ve sam bio pretrao petnaestak metara od nae linije do ipraja ispred gdje se nalazio neprijatelj kad sam shvatio da tekbire koje izgovaram izgovaram u sebi. Grlo je bilo toliko suho da glas iz njega nije mogao izai. Borba se nastavila u ipraju izmeu linija. Teko se raspoznavalo ko je ko, grlio sam stijenu, ne veu od ovog stola, i pucao. Tada sam doivio svu besmislenost rata, njihova artiljerija pomjerila je nianske sprave, granate su padale i po njima i po nama. Samo sam na trenutak osjetio itanje, a onda sam udario od neto. Ba tako mi se uinilo, kao da me neka mona sila podigla i omlatila sa mnom od zemlju. Valjda sam se izgubio, ne sjeam se nekih trenutaka. Kad sam doao sebi otvorio sam oi i shvatio da ne vidim. Trznuo sam u tom strahu ruke k licu, da ih osjetim, pipao potom noge. Sve je bilo na okupu osim vida i sluha. Tjerao sam se da vjerujem da je tiho, nisam htio povjerovati da ne vidim i da ne ujem. Nakon nekoliko trenutaka, pojavila se neka mutna bjelina, kao kad nestane slike na TV-u. Onda je poelo da hui u uima, a u onoj bjelini da se pojavljuju udni crvii, bacakali su se u toj bjelini kao one baje to sapod mikroskopom na asovima biologije. 15

Malo-pomalo, um u uima se stiao, ponovo sam uo pucnjavu, a oi poele nazirati vrhove bukvi okolo. Progledao sam. Poeh da se osvrem oko sebe da vidim gdje sam. Deset metara od mene, zguren iza stabla, stajao je neprijatelj i gledao me. PUCAJ! kriknuo sam. ta eka? Pucao je. Zamirio sam i ekao da smrt doe. Bio sam uvjeren da je za taj splet okolnosti kriv moj sinonji grijeh i njeno prokleto presvlaenje tamo gdje ne treba. Ispucao je itav rafal, a ja sam jo uvijek bio iv. Nije ak ni boljelo. Ponovo sam otvorio oi. Izvlai se, ta eka?! derao se na mene. Tada sam desnom rukom napipao puku, trznuo se prema njemu i stiskao obara. Iznenaen mojom reakcijom, bacio se niz strminu ispod sebe. Vraao sam se za svoju stijenu i govorio da sam ranjen. Dvojica najbliih saboraca dotrali su da mi pomognu. Zavijali su ozlijeeno mjesto kad se zauo fijuk granate. Mene je na taj zvuk obuzela panika. eludac se zgrio u trenu. Kad se njih dvojica bacie po meni osjetio sam olakanje. Donji sam, ne moe mi nita biti! pomislih. Onda je granata eksplodirala. Prilino daleko, kroz hiljade zvukova raspoznao sam jedan, geler koji frke gubei snagu. Pogodio me u rame, ispod trojice njih, probio uniformu i samo se onako vru zalijepio za kou. Izvini, Boe! rekao sam. Izvini, sve moe, ako Ti hoe! Taj Boiji odgovor na moje misli, koji nikad neu zaboraviti, potpuno mi je povratio smirenost. Zavili su mi to su trebali zaviti i naslonjen na rame nekog ovjeka poao sam nazad. Najbolje da te vodim kui ree moj pratilac. Puno je ranjenika, lake smjetaju po kuama. Bit e dobro, samo da te doktor pogleda i da malo odmori. 16

Ve je pala no. ta moe vidjeti doktor s fenjerom u ruci? aka tableta protiv bolova i sljedei. ovjek koji me vodio bio je presretan, dobiti ranjenika znailo je imati pravo napustiti liniju. Znao sam ve na pola puta, takva je moja ivotna pria, vodio me u istu onu kuu u kojoj sam proveo prolu no. Na vratima nas je ekala ista ona ena. Daj mu neto da jede, Habiba, ja moram nazad do doktora, i ne boj se, njegovi e prije izginuti nego pustiti liniju. Bio si budan sino ree kad ostadosmo sami. Klimnuo sam glavom priznajui. Samo da zna, bila sam legla i sanjala kako gine, uvijek sanjam istinite snove. U oku joj se sklupao strah, i jedna suza. Kako je lijepo kad je nekom ao, isto onako, to si ovjek, ovjek s njenu stranu linije. Oprostio sam joj i ak prekorio sebe zbog gorine koju sam prema njoj osjeao taj dan. Zna ta meni tu nije jasno u toj prii? ree Azra Taibu. Nije mi jasno zato te onaj to ti je vikao da se izvue nije upucao? Heh, udna pria. Dva dana ranije u naoj bazi doao neki vojnik i prodaje crni kombinezon. Meni zapeo za oi, ali nemam para. Obino nita ne poelim toliko jako ako nemam uslove da to ostvarim ali za taj sam se crni kombinezon zalijepio kao omaijan. Na kraju nakon pogaanja dao mi ga je za kompletnu maskirnu uniformu, s jaknom, opasaem, sve. Dok sam se mijenjao govorio sam sebi da sam glupa budala, da dajem tri puta vjredniju unofrmu za nj ali nisam mogao da odolim. Zna kad te ono neto spopadne, mora i gotovo. I eto, takvu uniformu na sebi imali neprijatelji taj dan, onaj me zamijenio za svog ranjenog i pokuao me izvui. Ispade da sam sebi spasio ivot. Da, poznajem te sluajnosti koje u sebi nose neto sudbinsko ree Azra deavalo mi se. 17

Vjerujem da zagonetnim silama sluajnosti ipak mi upravljamo. Kad bih izgubio vjeru u to, mislim da bi me sluajnosti smrvile. Pokuavam sluaj uvijek smatrati slugom. Kad se neto desi, prihvatam to. Evo i na susret danas. Doao sam, sjedim ovdje, puim, gledam kako pere to sue i kontam bi li ustao da te cmoknem jednom. Vidi ti njega, da me poljubi, pitam li se ja tu ita, i nisi li rekao da nee biti nita, ustvari, sad si mi u toj prii rekao da e me jo i mrziti bude li ita?! Hm, asna pionirska, sve mi se vie svia! Pristaje li da ode sutra sa mnom na Bjelanicu? Na Bjelanicu? Prvo, ne mogu, radim. Drugo, ta u na Bjelanici? Odluio sam da posjetim jedno mjesto koje ima za mene veliku vanost. Neto kao moja mala aba. Mala aba? Objasnit u ti... kad se vratim ree joj s osmijehom. Ne bi li malo due trebao ostati da se tako lahko moe vratiti? upita ona tek s utivim osmijehom, ni sama ne znajui zato je tako sjecnu injenica da e negdje otii. Poe ponovo preispitivati svoje postupke, ali kad vidje njega kako se zavalio u dnevnoj sobi, opruio kao svoj na svom i daljinskim mijenja kanale na njenom TV-u, ne pokazujui niim kako razmilja da no provede u njenoj spavaoj sobi, odbaci to preispitivanje. Takvog, ba takvog je traila. I ma kako neobino joj djelovao, dat e mu ansu, dat e sebi ansu! Veinu noi proveli su razgovarajui o ivotu. O razmiljanjima, o tome ta vole i ne vole, ta dre ispravnim, ta neispravnim. Taib je s posebnim emocijama priao o svom ocu, ehidu, koji je poginuo ve na poetku agresije na Bosnu i Hercegovinu, o obavezama i dunostima koje smatra da bi on i drutvo u cjelini trebali imati prema tim herojima odbrane, ehidima, borcima. O tome kako njihova 18

generacija ima dug uvanja tih uspomena, tih sjeanja i njihova prenoenja na nove generacije koje dolaze. Oev ehadet i majine rijei koje mu je izgovorila nedugo nakon toga odredili su umnogome njegov ivot. Kad mi je otac poginuo dobili smo obavijest da moemo napustiti Bosnu i otii u Libiju govorio je Taib. Smatrao sam, iako mi se nije naputala Bosna, da majka ima pravo odluiti. Tad mi je rekla rijei koje nikad neu zaboraviti: Sine Taibe, rekla je, poao si za hode, kako e se sutra, kad se ovo zavri, popeti na minber i vaziti ljudima ako ne bude s njima u ratu?! To je vrelo mog ponosa nastavio je. Hiljade drugih mladia koji nisu jo bili obavezni pristupiti vojsci, poput mene tad, morali su lagati majkama, ili bjeati od kue da bi otili u borbu, a moja je mene tako uzvieno poastila, da me to nee i ne smije nikad napustiti. Taj njen stav i oev ehadet, poasti su od Boga, na kojima nikada ne mogu dovoljno zahvaliti. Azru su Taibove rijei dirnule. Ona, za razliku od njega, nije govorila mnogo o svojim osjeanjima ali joj se svidje Taibovo razmiljanje i, ma kako joj teko padale misli na njenog ubijenog oca, pronae u sebi, kroz taj razgovor, onu zapretanu struku hrabrosti i odvanosti da to oivljeno sjeanje ne proprati suzama. Kroz razgovor shvati da je Taib dosta religiozan i malo se, ujutro ispraajui ga, poboja da bi to mogla biti linija razdvajanja meu njima. Nije imala nita protiv religije, ali kako je u svom djetinjstvu odgajana u duhu komunizma kojem je njen otac bio posve posveen nije praktikovala vjerske obrede, i da nije bilo onih ramazana koje je provodila kod nene Eme na selu, vjerovatno ne bi ni nauila klanjati.

19

Hodin zapis Bjelanica je u Taibu ivjela kao eravica, kao kob koja se uvijek iznova vraala svih poratnih godina. Tu, na jednom od njenih breuljaka desilo mu se ono ega se cijeli rat bojao. Poao je iz baze gdje su odmarali na liniju koju su drali i zatekao neprijatelja na njoj. Bio je zarobljen. Upravo te trenutke zarobljavanja premotavao je po ko zna koji put u svojim mislima vrtei meu prstima tespih ije je bobke promicao, kao da time promie crnilo koje su mu vraale misli. Selam alejk! ree mu sredovjean mukarac. Mogu li vas zamoliti za minutu panje? Taibu se mogunost da razgovara jako svidi jer sve je bolje od onih glasova koji su dopirali iz njegove nutrine. Alejkumusselam! Bujrum! Vidim da ste vjernik, pa sam pomislio da se razumijete u vjeru? ejtan se glasno nasmija ovom pitanju i Taib osjeti kako se njegov inat ote kontroli. Pa, znam neke stvari, ne znam ta vas interesuje? Molim vas, da se upoznamo, ja sam Ibro. Ovdje sam malo na odmoru. ivim u Njemakoj. Taib, drago mi je. Znate, malo mi je nezgodno da vas optereujem ovako iznenada, ali mislio sam ovih dana da navratim do nekog hode. Da pitam, trebao bi mi zapis. Ne znam, rekoh, moda znate nekoga. Zapis, za bolest? Ma ne, situacija je malo delikatnija. Molim vas, mogu li vas poastiti neim? Moe kafa. I ja u isto, vidite, ja sam u Njemaku otiao na poetku ovog nesretnog rata. Tamo sam, hvala Bogu, ostao, oenio se, imam dvije krasne kerke, evo vidite, imam im sliku ovdje na mobitelu. 20

Ova via je Ajla, a ova mlaa Sabina... I, znate, dolo je prije dva mjeseca do jedne nezgodne situacije, tako da smo se ena i ja razili. Razveli? Ma, nismo se razveli, mada, vidim da ste poten ovjek pa u biti iskren. Jeste, ona je podnijela zahtjev za razvod braka, ali tamo su propisi, znate. Mora proi godina dana odvojenog ivota pa da se sve to realizuje. Sad, vidite, tamo je ena zatiena zakonom, njoj je ostao stan, djeca, ja moram sve to da izdravam, znate, a ja sam uo da imaju te uene hode koje mogu napraviti zapis da se sve to izgladi. A ako smijem pitati, ta je razlog razvoda? Pa, znate, mislim, priznao sam njoj, mogu rei i vama, mislim, tek smo se upoznali, ali vi ste ovjek od vjere, je l' tako. Ja sam, kako da kaem, imam veliku potrebu za enom, shvatate? Seksualnu? Da, i to moja ena zna, ali vremenom, sve to u braku postane... izvinite, jeste li vi oenjeni? Ne! E, vidite, ove je godine uz moje protivljenje moja ena otila na tri mjeseca kod svoje sestre. I znate, ja nisam izdrao, imao sam odnos s jednom njenom kolegicom, s posla, od prije se znamo. I ona je saznala? Pa jeste, nisam to mogao drati u sebi, priznao sam joj. ene vie vole lai o odanosti, nego istinu o varanju, upamtite to!, zazvonie u Taibovoj glavi rijei profesora biologije, koji je vie panje posveivao na nastavi tome da potpuno muki razred ne bude homoseksualan nego da ih naui neemu iz biologije. Poteno! ote se Taibu navika iz usta. Htio je rei budalo, ali navika je jaa od trenutnog htijenja. Mislim, jeste poteno, priznao sam, pristao na tota da mi oprosti, ali ona je jednostavno spakovala stvari i 21

djecu i vratila se sestri. Nakon sedam dana njen advokat je pokrenuo stvar. Sad sam ni na emu. Ona je u stanu na koji jo uvijek otplaujem rate, sud je odredio da od mog primanja meni ostaje minimalno, ostalo ide za rate, njoj i djeci. I vi biste sada da vam kakav hoda napravi zapis i sastavi vas sa enom? ovjeku se javi osmijeh na licu. Da! Upravo to, mislim volim je, pogrijeio sam, ali ta je jedna greka naspram tolikih godina zajedno, tu su djeca. Molim te, pogledaj ih jo jednom, evo ova mlaa je Sabina, ovo je Ajla, da ih nisam uslik'o mobitelom ne bi' im sad ni slike im'o. ejtan u Taibu se smijao grohotom. To ga natjera da barem za tren prelomi. Da bude ono to bi volio biti. Da kae ono to misli. Vidite, gospodine. I ja sam hoda, ne radim taj posao, ali zavrio sam tu kolu. Ono to sam ja shvatio iz vae prie, vama ne treba hoda, nego advokat, jer to su pravne stvari. Hode koje piu zapise meni su lino nepoznati. Nije da ne vjerujem u postojanje sihra, namjetaljki i slino, nego ne vjerujem da se oni lijee zapisima koje oni prave. Druga stvar, u vaem sluaju, mislim da vam vie treba neko iskusan u ivotu. Ja bih lino, mada ne spadam u iskusne, ali osjeam se slobodnim izrei svoje miljenje jer ste me pitali, prvo jo jednom porazmislio o svemu, mislim da trebate istrajati u vaem pokajanju i dati supruzi do znanja da ste shvatili da ste pogrijeili. Prevarena ena se osjea jako povrijeeno i moe ti oprostiti ili da nju jad pritisne pa napravi kompromis ili da ako ima ljubavi prema tebi ta ljubav ispliva, a isplivat e jedino ako je primijeti kod tebe i vidi da si se estoko pokajao. Ma, molio sam je za oprotaj, kleao na koljenima Na kraju krajeva, mog'o sam joj ne priznati. Sve je to uredu, ali jedno znam, ene ne sluaju rijei, one sluaju njihov zvuk. ene vole pare, ali iznad toga 22

vole davanje, nekog ko stoji kraj njih, brine, voli ih. Nemam nikakvih obaveza, pa u biti slobodan da govorim to mislim. Ono to ja vidim je, nemojte se uvrijediti, da vi nju niste jednom prevarili, niste joj ni priznali iz kajanja, nego iz straha da e sama saznati. Vidim da je i prije sumnjala, ali ena nee ostaviti ovjeka zbog sumnje, razdvojiti djecu od oca radi sumnje, a najtei joj je dokaz tvoje priznanje. Da joj je rekla i ta njena prijateljica s kojom si bio, a da ti nisi priznao, dalo bi se srediti, ovako, godina je duga, ako bude ljubavi, Boije milosti, sudbine sredit e se to, ako ne, ivjet ete kako ve ivite. Taib je zavrio, sam se udei odakle mu dolaze rijei i oekivao je da ovjek ode. Nadao se da nee biti nagao zbog njegovih rijei, ali bio je spreman i na to samo da konano jednom progovori ono to misli i pusti svoje unutarnje ja da progovori. ovjek se nije naljutio, nije ustao. Gledao je u njega irom otvorenih oiju. Dade znak konobaru da donese jo po jednu kahvu. U pravu ste, vjere mi. Ba je sve tako bilo. Vidite da ste vi efendija, odmah sam osjetio! Mislim, rekao sam ve, imam veliku potrebu, nekoliko sam puta to uinio, platio sam, imaju tamo kue za to, ali to nisam shvatao kao prevaru, ovo je ipak bilo drugaije, i pokaj'o sam se, vjerujte mi. Koliko ve ne ivite sa enom? Evo ve trei mjesec. I s koliko ste ena spavali? Mislim ni s jednom, mislim, ovaj, jesam za pare, ali nisam bio ni s kim u vezi sa strane. Nema ovdje hode za te zapise, prijatelju. Ja sam spreman platiti, nije problem. Mene udi da vi to ne radite. Vidim jako ste pametni, mudri. Radim, ali na svoj nain, dat ete mi adresu svoje supruge, a ja u uraditi to mogu. 23

Naravno, naravno, imam i njenu bluzu, rekli su mi da treba njena odjea. Da, treba, dat ete mi i nju kasnije, sad samo adresu i sliku ako imate. Imam, evo slika iz novanika, vidite, tu je stalno nosim. Kad ete to moi, ja sam ovdje jo dva dana, moete li ovdje ili trebate biti kod kue, oprostite, niste rekli odakle ste? Iz Mostara sam. Mogu ovdje, javit u vam veeras iza veere ta mogu i koliko mogu. Novac nije problem, samo vi recite. Prvo da vidim ta mogu, a onda o novcu. Sad u se povui u svoju sobu, oprostite. Taib uze sliku Ibrine ene, prepozna, kako je i slutio, dobro poznato lice i osjeti vrtoglavicu. Pomisli na svog prijatelja Mustafu i duboko uzdahnu prisjeajui se njegove sudbine. I sada na staroj koli u Taibovom selu postoji natpis: RAZO, VOLI TE MUSTAFA! I volio je Mustafa Razu, Raza je voljela Mustafu. To su svi znali i ma kakvih ljudi bilo, nije se mogao sjetiti nikog kome ta njihova ljubav nije bila draga. Cijelu srednju kolu proveli su u jednoj klupi, pod jednim kiobranom, vozarili na jednom sjeditu autobusa, jedan sendvi s obje strane jeli. Doao je rat. Raza je otila, Mustafa patio, a onda je naao neki nain i otiao i on. Raja je zaboravila i Razu i Mustafu. Taib bi, katkad, pomislio na njih za sjetnih ratnih dana u zemunici kad bi se i sam poelio ljubavi. Mustafa i Raza su trebali da se vole negdje u tuini, za sve njih koji to nisu mogli. No, nije prolo mnogo vremena a Mustafa se vratio. Bez Raze. Sretao se s njim u kasarni, kafu pio, cigarete dijelio, u rat zajedno iao. Sve je bilo isto, samo Raze bilo nije. Saznao je da je Raza ve bila udata kad je ovaj stigao u Njemaku... 24

Bit e Raza, Mustafa! Nee, Taibe, one koje mi se sviaju previe lie na nju, one koje ne lie, ne sviaju mi se. Mustafa e biti zarobljen dan poslije Taiba. S njim e ga skupa isljeivati i te muke zarobljenike zbliit e ih da jedan u drugom brata nau. I za tih logorskih dana Mustafa je stalno mislio na svoju Razu, a Taib se prisjeao svih moguih pria o ljubavi kojima bi barem koliko toliko pomogao Mustafi da ne klone duhom, a i sebi samom da zadri zdrav razum u tim tekim logorskim danima. Priao mu je o Lejli i Mednunu iz plemena Benu Amir koji su se upoznali i zavoljeli kao djeca, dok su odvodili na ispau svoju devad. O Jusufu i Zulejhi iji je ivot opisan i u Kur'anu i nazvan naljepom priom. O Vamiku i Azri, staroiranskoj prii o ljubavi. O Husrevu i irin, iju je ljubavnu priu spjevao nadaleko poznati Nizami koji ju je napisao po nalogu seldukog namjesnika Tugrula u vrijeme dok je pjesnik alovao za svojom umrlom suprugom, kipakom ljepoticom po imenu Afak. O Omeru i Merimi, ije je poetne stihove ponavljao dok ih Mustafa nije nauio napamet. Dvoje su se zamilili mladih; Omer mome, Merima djevoje, U proljee kad im cvjeta cvijee, Kad im cvjeta zumbul i karanfil. Ali, od svih tih parova Mustafi se najvie dopadala pria o ahu Dahanu i njegovoj najdraoj eni i jedinoj pravoj ljubavi Mumtaz Mahal. Rodila mu je etrnaestero djece, ali pri posljednjem je porodu umrla. Nesretni ah je odluio da e voljenoj supruzi napraviti najljepu grobnicu na svijetu. Tako je nastalo jedno od najromantinijih zdanja na svijetu hram Tad Mahal. U izgradnji je uestvovalo 20.000 radnika i 1.000 slonova, koji su iz udaljenih kamenoloma dovlaili mramor. Iz 25

Rusije je dopremljen malahit, mramor iz Mahrane, iz Bagdada karneol, iz Perzije tirkiz, iz Kine kristal. Izgradnja je trajala 22 godine, a okupila je majstore iz cijele Azije. ah je na kraju izdao okrutnu naredbu da se svim graevinskim radnicima odreu ruke, a arhitektima odrube glave, kako svoj talenat vie nikad nigdje ne bi mogli iskoristiti. Planirao je sagraditi jo jedan Tad Mahal, u crnom mramoru, kao svoju grobnicu. Drugi hram nalazio bi se s druge strane rijeke Damne, a srebrnim mostom bio bi spojen s mauzolejem svoje voljene, ali u tome ga je sprijeio njegov sin. Dao je zatvoriti svog oca i on je svoje posljednje godine ivota proveo u zarobljenitvu. U knjigama je zapisano da se njegova voljena rodila u aprilu 1593. u Agri i u svojoj etrnaestoj godini udala za njega, kao njegova trea ena. Tada je dobila ime Mumtaz Mahal ili voljeni ukras dvora. Ne zna se mnogo o njoj, ali jo za njezina ivota pjesnici su opjevali njezin izgled, otmjenost i osjeajnost. I mjesec bi se trebao skriti od srama pred njezinom ljepotom, govorili su Zna li ti da si udo? govorio je Mustafa Taibu dok mu je aptao ovu priu. Zato udo, Mustafa? udo, Taibe, taj dar govora i pamenja koji ima je udo. udo, kad mene odavde, iz ovog neivota uspije prebaciti toliko godina unazad, smjestiti u tu lijepu priu, da zaboravim i ko sam i gdje sam i da na trenutak ak osjetim da mogu biti sretan. Kad bi se osjeao posebno loe Mustafa je tjerao Taiba da mu opie lice Mumtaz Mahal, a Taib ga je opisivao strogo pazei da svaka crta, svaka nit bude Mustafina Raza. Bez obzira na njihovu sudbinu, znao je da ona gori u Mustafi i da jedino njen lik moe da mu povrati dovoljno snage da se izbori s tekim logorskim ivotom. 26

Hoemo li ovdje ostati zauvijek? upita ga dok su kopali rovove za artiljerijske poloaje oko Sarajeva. Bilo je tu mnotvo razornog oruja i Mustafi klonu nada vidjevi ga. Ma, sve e na kraju biti kako Bog hoe. Kad Bog hoe, njemu ne trebaju ni borci, moe cijelu vojsku poraziti obinim komarcem ree mu Taib, kojem je to prianje Mustafi jednako predstavljalo olakanje za spas zdrava razuma kao i Mustafi sluanje, ako ne i vie. Onaj koji daje esto je u veoj potrebi za davanjem nego li onaj koji prima za tim primanjem. Moe, moj Mustafa, moe nastavljao je Taib tiho. Ima ih to se kunu da je i mono Rimsko carstvo vremenom unitila malarija koju im je darovalo jedno tako malo stvorenje kao to je komarac. Mada ja mislim da je od svih oruja najjaa ljudska elja. Treba eljeti, eljeti i nikad ne prestajati eljeti. Nada je milost i prisan prijatelj. Ako vjeruje u svoje snove, iznenadit e se ta si sve sposoban uiniti. To mogu, ponavljao je Mustafa. Znam ta je to! Mogu li ja? pitao se Taib u tim logorskim danima. A tad bi, pri tim stanjima sumnje i klonua, ba kao i uvijek u njegovu ivotu kad bi gubio svoju snagu i optimizam, Bog slao nekoga da ga podigne, da mu ne dopusti da klone. Pokuavao se kasnije tog dana s Mustafom sjetiti sedam svjetskih uda, a onda ih je jedan zatvorenik koji je bio u blizini prije nego oni poee nabrajati preduhitrio: Vidjeti, uti, dodirnuti, okusiti, osjeati, smijati se, voljeti, ree im on, to je sedam svjetskih uda, sve drugo je zabluda! Zapamtio je te njegove rijei za itav ivot, dale su mu snage vie nego hiljade drugih, ma ko da ih je rekao. Bile su ive, jake i na mjestu koje im je ustostruilo snagu. 27

Bili su to teki dani. ivot ga je cijedio svom snagom, a on se bojao ta e ispasti iz tog cijeenja. Kad stisne ljivu koju bi kradomice brao po imanjima na koja su ih vodili da rade, iz nje bi potekao sok, ljivin sok. Tako je i s ljudima, mislio je: kad nas stisnu problemi, brige, strahovi, kad nas mue, progone, ogovaraju, kad nas neko uvrijedi, kad nam nanese bol iz nas izau bijes, mrnja, prezir, strah, ljutnja, zloba, nemo... Moe se pomislit da je to zato to je neko rekao ovo ili uinio ono, ali istina je, osjeao je Taib, da iz ovjeka moe izai samo ono to ima u sebi, ono to on, uistinu, jest. Ba kao to iz ljive, ma kako je stisnuo ne moe potei drugo do li ono njeno to pod tankom opnom krije. Pitao se ta e ugledati kad ga ivot konano dovoljno jako stisne, hoe li imati snage da odri svoj ruiasti svijet mate i doivljaja kojim se branio od svih nedaa ivota?! Kad je ovjek zaista povrijeen, zadnje to mu pada na pamet je oprostiti. Neto iznutra trai osvetu. Oko za oko, suza za suzu zub za zub. elja da onaj ko mu je nanio bol osjeti kako se on osjea, da mu to zlo vrati na isti nain natrag. Ljudi ele povrijediti osobu na isti nain na koji su sami bili povrijeeni, iako, takvim ponaanjem najvie tete sebi. Taib nije volio da se sveti. Taib nije elio da pomisli da mu drugi mogu uiniti toliko zlo da bi se on svetio. Vjerovao je u pratanje, lijep kraj i da ga kroz ivot vodi Boija ruka. Imao je kroz itav ivot, od svog djetinjstva, osjeaj da je sretan i da ga Bog voli i molio Ga da ga taj osjeaj nikad ne napusti. 28

*** ena na slici koju je Ibro dao Taibu bila je Mustafina Raza. Da mu kae da se razvodi? pitao se Taib kad se pribrao u svojoj sobi. Da mu ne kae? ta sebi da kae? Dok drugi ive, on im dri svijeu. Da moda sve odloi i vrati se u Sarajevo Azri i provjeri nije li pod onim obrvama pogled koji e ga cijeli ivot gledati? Privukla ga je. Kad je vidio osjetio je ono rijetko bockanje ispod rebara. Onaj um ekanog. Nije joj to rekao, jer nauio je da te osjeaje uva za sebe, barem dok ivot ne donese dovoljno dokaza, jer, rijetki ljudi vjeruju osjeajima, veinom se trae dokazi, makar za neke stvari i ne bilo drugog dokaza osim vrste vjere u njih. Ujutro se nakon slabog sna odjavi iz hotela i ipak odlui da prvo ode u svoj rodni kraj i sastane se s Mustafom. Ibri se vie i ne javi. Svidje mu se taj sitni osjeaj zlobe! *** Ono to je svima zajedniko jeste enja za tim da budu voljeni i da nekom pripadaju. Sve prie, bajke, mitovi i legende, iskustvo ljudi svih vremena i svih naroda pokazuje da ne postoji nita ljudima tako potrebno kao to je ljubav, zakljuivao je Taib, sabirajui misli i pripremajui rijei koje je elio rei svom prijatelju Mustafi dok ga je ekao na dogovorenom mjestu.

29

Istihara Ljepotice, dvije kafe, jednu obinu i jednu slatku kao ti!, narui Taib uz osmijeh kad se njegov prijatelj Mustafa pojavi na vratima kafane. Vidi, Taibe, ovo to hou da ti kaem, moda e te iznenaditi, ali mislim da s tobom o tom mogu priati ree mu Mustafa nakon to izmijenie nekoliko uobiajenih uvodnih reenica o tome gdje su bili i ta su radili od zadnjeg susreta. Hoe li da ti olakam, Mustafa, ali da me nikad ne pita kako znam, da ne misli da sam dobri, i da me poslua? Hm, pa hajde, mada ne znam. Jesi li se uo s njom? Mustafa obori pogled, zavrti upalja na stolu, usne se stisnue u crtu. Jesam! odgovori. Rekla ti je da je sama, sa svojom djecom? Jeste! Nije ti rekla nita vie, samo te pitala ta radi, ime se bavi, kako ivi? Tako nekako. Mada je stvarno nevjerovatno kako zna, nikom nisam rekao? Nebitno kako znam. Ti sad vaga, otiao bi odmah da nije oca, majke, brae, sestara. Zna, rei e da te iskoristila, da si ti momak, a ona ena s dvoje tue djece. ena koja te nije ekala. Znam, prijatelju, da si traio nekog da te saslua, ali dozvoli mi danas da se ja tebi izjadam, da ti kaem da bi sam sebi udario amar svaki put kad se nasmijem, kad se sam probudim, sam sebi kafu napravim, kad dijete prijatelja po kosi pomilujem. Teko je usreiti jednu osobu, a kamoli vie njih, jer ivot je takav, nerijetko srea za jednog znai bol za drugog. Razmisli o alternativi, pomisli da ne ode Razi, da nae neku drugu djevojku. 30

Hoe li moi s njom da pria itavu no bez prestanka, hoe li moi s njom budan da uti? Rijetke su one koje mogu da razumiju utnju, a ako ne mogu razumjeti utnju, nee razumjeti ni rijei. Htio si da uje moje miljenje, jer zna da sam uvijek mislio suprotno od drugih, meni si samim tim dao odgovor, ne znam jesi li sebi... Malo si me iznenadio, jer nisam nikom priao o tom, ti si trebao biti prvi, ali, eto, ti ve zna, ja sam samo mislio da mi kae kako se klanja istihara, ve sam je klanjao, ali nisam nita sanjao. Istihara je namaz koji se klanja kad se neko dvoumi, kad ne moe da odlui izmeu dvije stvari. Ljudi obino kau da se klanjaju dva rekata, a onda se legne i eka san. Ne znam. Meni je istihara sam taj namaz. Stao si pred Boga, obratio Mu se na propisan nain. Konektovao se na centralni server, zato bi volio da si neto sanjao? Zar se opet ne bi dvoumio? I onako je malo ko do sada shvatio jesu li snovi ono emu teimo ili ono ega se odriemo? Zar nije ljepe da ovjek sam donese odluke, zar te ne bi bilo stid priznati joj nakon nekoliko godina da ti je trebao san, da nisi bio siguran? Vjeruj mi, varljive su graevine na snovima graene. Bog nas je naoruao razumom kao najveim orujem, zato ga odbaciti i traiti neto drugo da nas titi i vodi. Sve ovo to ti govorim, govorim na osnovu onog to bi, ovakav kakav sam, u okolnostima u kojima jesam, ja uinio, a ti zna svoje. Rei u ti jedno: uini ono to e tebe uiniti sretnim, time e na kraju usreiti i svoga oca i svoju majku. Jedna od ljepota ivljenja jeste da ne zaboravimo da smo bia sa osjeajem i potrebom. Znam da im u poetku nee biti lahko, ali kupi im za tu prvu godinu tuge i tegobe desetljee sree. Ako ita znam o roditeljima, to je da su sretni ako su im djeca sretna. Zna u emu grijeimo? 31

Vjerujemo da je ivot nepromjenjiv i da kad uzmemo jedan pravac moramo da idemo njime do kraja. Sudbina, naprotiv, ima mnogo vie mate od nas. Meni e, prijatelju, ostati isti, ta god odlui, i ja u to to odlui smatrati jedinim moguim nakon to odlui, samo, iskreno, volio bih da vas ponovo vidim sretne, pod istim kiobranom, na istoj onoj stijeni iznad naeg sela, lake bi vjerovao da e se i moji snovi ispuniti. Svako od nas ima svoj san, pozornicu na kojoj eka svoj aplauz... Ljepotice, da platimo. Je li kafa bila kako ste naruili? Malo si se potcijenila to se tie slatkoe, ali dobra je...

32

Sveta stolica Nisi odavde? Zar je tako oito? Ma ne, nita posebno, samo izgleda drugaije od onih koji ovdje svraaju, pa sam pomislila da si stranac u naem gradu?! Tako nekako. Smeta li ako sjednem, nema nikog, a ovdje je najtoplije. Bilo bi mi drago, i meni je dosadilo da budem sam. eka nekog? Ne! Odakle si? Iz Mostara. Tu se nasmijae oboje. I Azra i Taib. Zaklela bih se u ta hoe da smo sve ponovili kao i prvi put kad smo se upoznali, ree Azra kroz osmijeh u ijoj se dubini, ipak, u odnosu na njihov prvi susret sad krila toplina, brinost i panja koja se jako brzo nataloila za mjesec dana koliko se ve viaju. Lahko se upamti to se voli! ree Taib. Azra ga samo pogleda s otvorenou cijelog svog enskog bia i promumlja kroz usne aha. Iznenadila se radou koja ju je obuzela kad ga je vidjela da ulazi u kafanu. Jedva je doekala kraj smjene da se potpuno posveti njemu i njegovoj prii. A priao je o svom prijatelju Mustafi i njegovoj Razi. Iz boje njegova glasa jasno je razaznavala koliko voli to dvoje ljudi i upijala ga pamenjem da usporedi s onom kojom e nekad spomenuti njeno ime. Vi ene ste udo, srea pa to tako rijetko imate na umu! ree joj na kraju prie kroz osmijeh. Na TV- u su se davale vijesti o skoroj posjeti pape Bosni i Hercegovini. 33

Zna li da je ovjek koji izrauje ovu stolicu za papu moj dobar prijatelj? Ozbiljno, i ti svakog zna, izgledao si mi kao neko ko ne prijateljuje s drugom vjerom. Prijateljujem ja sa svakim ako mi se uini dobrim insanom. A Sejo nije druge vjere, musliman je kao i ja, ali eto, pravi svetu stolicu. to je zovu sveta stolica? Jesi li ti znala da je jednom ensko bilo papa? Molim? Da, jedna ena je bila papa i zbog nje je i nastala sveta stolica. Nikad to nisam ula. Ma slab je, ini mi se, taj fakultet to si ti potjerala ree Taib zadirkujui je i poe joj priu o eni papi. U devetom vijeku jedna ena je postala papa. Ona je bila gospodar Rima, svijeta i raja i vladala pod imenom Jovan VIII. Svetu papsku slubu zavrila je tako to je na svijet donijela dijete za vrijeme procesije u Rimu pred zgranutom gomilom koja je zapanjeno posmatrala kako se papa poraa. Nakon ovog skandala, kae dalja pria, papa Benedikt ustanovio je obiaj da se preko probuene stolice provjerava spol budueg pape. Probuena stolica od crvenog mermera trebala je da omogui biraima da se pregledom i dodirom uvjere u papinu mukost. Tek nakon takve provjere Hristov namjesnik je mogao da preuzme Petrove rajske kljueve. Ta jedinstvena svetkovina postojala je sve do 16. vijeka. Kad nije bilo sumnje o papinom spolu, uo bi se uzvik: Muko je! E, to je rei ensko! ree Azra, zamiljajui slike koje joj je Taib upravo podastro. Teko je i zamisliti koliki napor je Jovana morala uloiti da stigne do tog poloaja. 34

ta misli bih li ja mogla postati papa? upita Azra. Ne bih to volio. Zato? Ne voli ene da vladaju? Ma ne, nego ako bi ti bila papa, ne bih li ja onda ispao papuar? Oboje se nasmijae a pogledi im se susretoe. Azra ne izdra, osjeti rumen na obrazima i spusti pogled na novine ispred sebe. Evo pie da su najinteligentnije osobe, prema nekom istraivanju provedenom u Americi, vozai kamiona. Pih, a ja nemam ni vozake ree Taib uz osmijeh ali znam da nijedan voza kad ostane bez goriva nee proi pokraj pumpe i rei: Nemam vremena stati da sipam gorivo, kao to to mi, pjeaci, esto inimo. Nakon ovih rijei namignu joj, ponovo se upadljivo zagleda u njene oi i nasmijei djetinjim osmijehom. Izali su u etnju. Taib je Azri imao udan hod. Truntav. Gegao se dok je iao i pri tom je esto svojim ramenom udarao u njeno. Isprva je utio, a onda kao da ga je neto razgalilo, oslobodilo, bez uvoda poe govoriti. Nije zapamtila sve njegove rijei, ali su joj se neke urezale duboko u sjeanje. Nisam odavde, nisam ovdje roen, proveo sam u ovom Sarajevu nepune tri godine mladosti, kao srednjokolac u Gazijinoj medresi, ali ipak volim ovaj grad. Ma kako moje rodno selo bilo kolijevka onih djeijih, najtoplijih sjeanja i osjeaja, ovaj grad je tako dua ove Bosne, ove zemlje, koju volim i koju u voljeti do kraja ivota, makar ona traila da i taj ivot dam za nju. inio sam to u prolom ratu, spreman sam i opet bude li, ne daj Boe, trebalo. 35

Jesmo li, ovo, postali prijatelji? Azri je Taibova prisutnost godila. Misli o moguoj zajednikoj budunosti koje je prije tjerala iz glave ne elei da je novo razoarenje u ivotu ponovo pomete sad su se javljale u punoj snazi. Posmatrala ga je, gotovo kriomice pratila sve njegove pokrete u elji da ih shvati i da im se prilagodi. Nije znala puno o njemu, tek fragmente koje je teko mogla smjestiti u jednu priu, ali znala je, svojim enskim biem jasno osjeala, da poinje da se vee za njega posebnim emocijama i da joj to vezanje godi. Poeli su da se viaju skoro svaki dan. Da se navikavaju jedno na drugo. Taib je naao neki posao u Sarajevu i dijelio s njom skoro sve slobodno vrijeme koje su imali. Priali bi, etali, sjedili. Dan za danom donosio je neku posebnu bliskost koju nije mogla smjestiti u samo prijateljstvo, a opet niti u neku vezu, mada joj je jasno na njeno u ali izgovoreno pitanje: Jesmo li, ovo, postali prijatelji? odgovorio prekrasnom reenicom za koju je, po brzini izgovora, pretpostavljala da nije njegova, da ju je kao i mnoge sline zapamtio, ali joj se toliko svidjela da nije htjela provjeravati. Davati prijateljstvo onome ko trai ljubav, isto je kao nuditi hljeb onome ko umire od ei odgovorio joj je tad. Oprezno je slagala zrnce po zrnce njegove prolosti, nikad ne naglei, uvijek ekajui da on sam pone, a onda tek ponekim pitanjem irei njegovu priu. Istovremeno je pazila da od svoje ne kae ono to je pokopala u sebi i htjela da sakrije za sva vremena. Nije mu spomenula kako neto sudbinsko vidi u tom da je trebao biti hoda, da je to podsjea na njenu prvu i jedinu pravu ljubav. uvala je to od njega jer bi time otvorila i onu drugu priu. Ranu svoju kojoj zavoje nikad vie nije htjela dirati. 36

Znao bi joj recitovati svoje stihove. Nekad bi stihom postajala obina njegova izjava. Imao je interesantan nain izraavanja i mo da od obine stvari, obine prie napravi mistiku. Godilo joj je to. Godio joj je on. Godila je sama sebi pored njega. Bilo je lijepo vjerovati da mu znai u ivotu, da mu je ono njegovo Neto, kako je znao osloviti, podvlaei joj kroz osmijeh da poenta nije u Neto nego u Njegovo. Nakon to joj je mama darovala kompjuter ponudi joj se da instalira neke programe koji su joj trebali za fakultet kojem se nakon poznanstva s njim bila ponovo ozbiljnije posvetila. Ostao je dokasno zabavljen pregledanjem i isprobavanjem mogunosti koje je kompjuter nudio i ona se osmjeli da mu predloi da prenoi, to nije inio od one prve veeri. Puno bi bilo dva puta ponavljati greku ree joj. Azra se ujede za jezik, mislei kako je pogrijeila, a onda on posegnu za telefonom i u ga kako nekom daje adresu da doe. Ne bi joj to drago. Ve je nekolika puta okusila kako zna biti jednostran i uiniti neke stvari bez ikakve konsultacije. Koga to zove u ovo doba da doe? upita bojaljivo. Neke svoje drugove! Pitam li se ja ita tu, ta e rei komiluk kad vidi mukarce da mi ulaze u 11 naveer? Ma, nee dugo, to su raja iz kole, ne ive daleko. Ali zato? Pa da bih ja mogao ostati ovdje noas. Ne razumijem. Zovnuo sam prijatelja da nas erijatski vjena ree on, kao da joj saoptava rezultat neke utakmice. Molim! Nadam se da nema nita protiv? Pa, ti nisi normalan! ta e tvoji prijatelji misliti o meni? Da si se lijepo udala ree on uz osmijeh. 37

esti od pet Nastavili su ivjeti skupa u Azrinom stanu. Bez nekih drugih bitnijih promjena. Azra je radila u kafiu svoje mame, vanredno studirala, a on je, iako esto mijenjajui poslove, uspijevao zaraditi koliko je potrebno da zajedno s njenim primanjima pristojno ive i imaju vremena za sebe. Njenim prijateljima i poznanicima on je bio udan izbor za nju, a tako isto ona njegovim. Prijanju samou utoplili su jedno drugom, sve ostale navike i dalje su bile ponaosob. Ti zajedniki trenuci koje su dijelili nisu se uklapali u sve Azrine pretpostavke i zamiljanja, ali se osjeala lijepo, voljeno i odluila zamiriti na neke sitnice kojih nije bilo, a za koje je prije Taiba mislila da ivot znae. Redovno su obilazili njegovu mamu i primali ljubazno njenu, mada, ve od prvog susreta, izmeu njene mame i Taiba nije bilo velikih rijei. Nije joj se svidio i ona to nije htjela sakriti. Desio se u donekle nesretnim okolnostima. Taib je taman primio vijest od svoje mame da joj uskrauju malu garsonjeru u kojoj je ivjela i bio jako ljut. Kad ga je njena mama pitala ta namjerava uiniti, ree joj da e otii u svoje rodno mjesto i nadlenim rei da njegova majka, ena ehida, majka borca, nee izai na ulicu i da o tom nema prie. Kad je mama, zauena njegovim odgovorom, upitala misli li da e ga tek tako posluati, odgovorio je da misli, jer e inae krvi biti posvuda, to je linija pravde ispod koje on ne pristaje da ivi. Azrinu mamu su uplaile njegove rijei i odlunost s kojima ih je izgovorio. Odmah je otila, a kasnije nazvala Azru i rekla joj da se udala za luaka. Upravo to joj je ponovio i Taib nakon mamina joj odlaska. Sad e ti mama misliti da sam lud, trebao sam preutjeti istinu! I Azra se prepala njegovih rijei, jer ih je izgovorio tonom i gorinom koju nikad prije nije vidjela kod njega. 38

Nemoj me se bojati tjeio je. To su samo moje emocije koje se ukljuuju u onim bitnim, sudbinskim stvarima. Nije meni problem nai smjetaj mami, ali mi je problem dozvoliti da je na ulicu izgone upravo oni koji primaju plau da brinu o njoj. Nakon tog dogaaja nastupilo je jedino zatije meu njima. Nisu se posvaali, nisu se sporjekali, samo je nekoliko dana vladala tiina i ona nevidljva, ali opipljiva teina koju je izazvala gorina njegovih osjeanja. Nakon toga, oboje su izbjegavali diranje u te osjetljive teme. Darovali su jedno drugom povjerenje i odnosili se meusobno u skladu s njim. On je polahko usvajao navike zajednikog ivota koje su mu kao sinu jedincu falile, a ona je potaknuta Taibovom religioznou ponovo oivjela vezu s Bogom i osjeala sreu kad bi stajala u namazu. Kad je to uinila prvi put strepila je kako e on reagovati, hoe li moda pomisliti da mu se umiljava time, ali, nakon predavanja selama, on joj se samo nasmijeio i poljubio je u elo. Imao je poseban, svoj, odnos prema vjeri i Azra mu je zavidjela na njemu. Taj mir mu nikad nita nije poremetilo otkako ga je poznavala. Nikad joj nije spoitao nijednu greku. Ako bi neto pitala o vjeri odgovarao je, inae, osim kada bi govorio o svojim osjeajima ivota, nije pokazivao nikakvu gorljivost kakvu je znala sretati kod vjernika jo od onih dana u izbjeglitvu u Njemakoj. Kada bi nakon zajednikog namaza, pokuala briljivo da ga ukori to svoje znanje ne dijeli s njom, odgovorio bi da se Bog stara da svi njegovi robovi dobiju odgovore onda kada im trebaju, i kada je najbolje za njih da ih uju. Redovno je itao. Skoro svakodnevno donosio nove knjige uz koje bi ostajao ponekad i do zore. Trudila se da pored svojih obaveza barem prelista veinu njih, kako bi na taj nain bila jo blie njemu i u toku s njegovim 39

mislima. itao je historiju, knjievnost, filozofiju i religiju. Bio odlian sagovornik u danima kad bi pripremala ispite za faks, mada ne ba od neke koristi kad je u pitanju samo polaganje ispita. Zato nikad nisi upisao fakultet? pitala ga je. Jesam! I? Nije to za mene. Uvijek se tu nau neki tipovi koji umjesto da otvaraju nove horizonte studentu nastoje svim sredstvima nad njim lijeiti komplekse svojih ivota, a ja imam dovoljno svojih da bih podnio da nosim i tue. Previe teorije, premalo prakse, mada sam na neka predavanja redovno iao i dosta nauio od njih. Lake bi ti bilo s diplomom, radi toga govorim. Ima znanje, ali bez diplome... Zato e mi ena zavriti fakultet! prekide je Taib uz osmijeh. Znala je da ne voli tu vrstu razgovora. Znala je da je izbaen iz srednje kole, da je zbog buntovnog stava teko prolazio i kasnije. Fali mi kola ree joj jedne noi dok su gledali TV. Fali mi, ali na neki nain sam navikao da je nemam. I tee je i lake bez nje. Tee kad traim posao, lake kad traim sebe. Vidi, ja drim da je vrhunac zemaljskog ivota spoznaja Boga, a da bi se Bog spoznao, ovjek treba spoznati sebe, a spoznati sebe danas je jako teko. Sistem obrazovanja, koliko god je dobar, ipak uobliava ovjeka, ablonizira ga, rijetko nas ui misliti, veinom je to uenje ta da mislimo, a to su dvije veoma razliite stvari. Nema tu razlike izmeu svjetovne i vjerske kole. Vjerske ak i vie tee abloniziranju, utamniavanju misli i razmiljanja, mada i moderna nauka danas postupa u praksi gotovo isto, moda i vie. Religija kae na kraju je Bog, ostavlja ta vrata otvorena, a nauka i za Boga hoe dokaz, iako sama nema onog osnovnog odgovora svih pitanja ako ukloni Boga. Odgovora na pitanje odakle smo, odakle ivot na ovoj planeti, ova 40

voda, sva ova raznolikost koja krasi bau prirode. Ne volim puko memorisanje, ne volim ljude koji kau: nemoj itati tu i tu knjigu, ona je opasna. Kakva je to istina koja se boji da e biti pobijena jaim stavovima? To je odabrana varijanta miljenja koja ne moe biti vjera, jer vjera se ne boji nijedne knjige, Istina se ne boji nijedne lai. Islam je za mene usvajanje najboljeg, tenja ka najboljem, najistijem, kako oko mene, tako i u meni samom. Daleko sam od svojih ideala, ali sam sretan to ih imam i to sam ih usvojio svojim promiljanjem, a ne neijim nametanjem. Trebaju nam zakoni da nas zatite jedne od drugih, propisi, ali ne volim puko memorisanje i ponavljanje stoljetnih reenica, makar bile i Istina, ako nisu praene razmiljanjem, nema kvaliteta... Znala je da je neto dirnulo njegovu nutrinu tokom tog dana. Moda neki problem na poslu, u razgovoru s nekim ili ta ve, uglavnom bi imao tako duge i iskrene monologe nakon tih problema. Druga mogunost je bila da e se promijeniti vrijeme. Taibu su pri promjenama vremena nailazili periodi koji bi poinjali ili kroz te monologe ili kroz nalete utnje, zamiljenosti, odsutnosti. Azra je pretpostavljala da je to zbog ranjavanja i boravka u logoru i u takvim trenucima nastojala da se odnosi prema njemu s posebnim potovanjem kakvo je smatrala da zasluuju svi mladii njegove generacije koji su na svojim pleima iznijeli taj strani rat. U tom se pogledu razlikovala od svoje mame i zbog toga esto znala posvaati s njom. Nedostatak je nedostatak govorila bi joj mama ma kakav da mu je uzrok, posljedica je ista. Znala je da joj mama eli dobro, nije sumnjala u to. Htjela je zatititi od tegobe ivota, mada bi Azra vie voljela da je stala uz njene elje i osjeaje njenog srca nego to je uporno stajala na stranu svog suhog razuma i promiljanja bez emocija. 41

U tim periodima tegoba Taib je nou, u snu, poesto znao da jei, da se naglo budi. Jednom joj je rekao da su to logoraki snovi i da bi rado da ih zadri u sebi. Poslije takvih buenja odlazio bi u dnevnu sobu i ostajao nekad i do jutra piui. Ujutro bi vidjela da je to to je nou pisao uglavnom bucao i bacao u kantu za smee. Prihvatala je to kao i jo nekoliko drugih udnih navika koje je imao. Jedna od njih je bila da bi zbog svaa s nadreenima esto gubio posao. Plailo bi je to ponekad. Bojala se da ne doe vrijeme kada e upoznati i u kui taj njegov hir. Ali, kako su dani prolazili on je postajao mirniji. Zadnji posao, u oblinjoj tampariji, drao ga je ve vie od godinu i ona se nadala da je pronaao sebe na tom radnom mjestu. Deset dana prije dvogodinjice njihovog zajednikog ivota s posla je doao uzbuen na udan, dotad nikad tako ispoljen nain. Oi su mu sijale nevienim sjajem. inilo joj se da ga vidi u najljepoj punini njegovoj koju je do tad samo nasluivala. Bjee istovremeno i nejak i snaan. Ganut i ushien. Ljubazan i utljiv. Kad ju je zagrlio pri dolasku poboja se da e od siline zagrljaja da joj polomi rebra. Pitala je za razlog, a on joj dade nepotpune odgovore. Shvatila je tek da se uo s drugom iz zarobljenitva. Nije insistirala previe da ne narui njegovu unutranju razdraganost i ushienje mada ju je jako kopkala ta tajnovitost njegova. Narednih nekoliko noi konstantno je pisao, ali ujutro nije nalazila poderane papire u kanti za smee. Bojala se preturati po tim njegovim zapisima, a on sam ih nije nudio, mada su slobodno stajali na stolu pored balkonskih vrata. Nakon vikend-izleta na Bjelanicu ree joj da mora otii na dandva da neto obavi, a da e je kad se vrati nevjerovatno iznenaditi. Navikla na njega, po dolasku s posla, da bi ubila dosadu, posvetila se detaljnom ienju stana. Otvoren prozor i promaha uinie da se vjetar zavue meu njegove uredne sloene papire na stolu i razbaca ih po sobi. 42

Ona potra da ih sakupi. Prva pomisao joj je bila da sve vrati kako je i bilo i nita mu ne govori jer se bojala njegovog nepovjerenja, posebno u tim momentima kad je stalno preturala po glavi razlog njegova odlaska i jo vie to iznenaenje koje joj je obeao. Nadala se duboko u sebi da e to biti ono to je toliko prieljkivala. Vjenanje. Pravo vjenanje. Sa zvanicama, s bijelom vjenanicom, buketom, svim onim o emu svaka ena itav ivot sanja. Imalo je i smisla. Dvije godine su ve zajedno. Azra poe kupiti listove i slagati ih po obiljeenim stranicama, pomalo sluajno, a pomalo namjerno, bacajui poglede na ispisane redove. Na kraju znatielja nadvlada oprez, sloi sve listove po redoslijedu i poe itati. ESTI OD PET Ispod je manjim slovima pisalo Sjena jednog Taiba. Poe da ita: Poet u priom o Jusufu. Kako god razmislim, ini mi se najboljim da je kaem na poetku. Barem onaj kratki dio za koji kasnije nee biti mjesta. Jusuf je roen je kao najmlae muko dijete u velikoj porodici Jakuba i ene mu Mukije. Tanije reeno, bjee dvanaesti sin. Maallah, Jakube! ree mu hoda Dervo teta bi bila ne dati mu ime Jusuf, po Jusufu pejgamberu, kad ve toliko zajednikog ima s njim. Jakub ga poslua. Bi mu drago da ga neko barem rijei tog razmiljanja o imenu kad nije mogao drugih briga. A briga je bilo. Trinaestero gladnih usta upiralo je pogled u njega svakog jutra. I tako, godine ezdeset i neke, ivot potee u Jusufa, sina Jakubova. Jedino je majino mlijeko bilo samo njegovo. 43

Sve ostalo zapadalo ga je po redu starosti. Molio je Boga jo k'o djeak da se opanci na nogama jedanaestog brata raspadnu kako ne bi zapali njega. A zapadali su, i veliki i poderani, kao i druge rite koje su od drugih iznosane visile s njega. Ali, imao je Jusuf i neto svoje. Imao je prelijep osmijeh koji mu nije silazio s lica. Majka mu je govorila da se taj osmijeh pojavio jo nakon prvog dojenja do sitosti, i eto od tad Jusuf njega nosi na licu. Imao je i jednu razliku od ivota poslanika po kom je dobio ime. Njega su braa voljela. Trebalo je stisnuti u selu pa makar zadirkivati Jusufa za neto. Odmah bi se tu nala barem trojica etverica njegove brae da akama, ili ve ime stignu, rijee nesporazum i bilo kakvu drskost. Stariji su nekad kroz alu, sanjajui stoljetni san da prokopaju brdo iznad sela i dovedu vodu znali rei: Eh, da se kakav kamiak hoe s njega otisnuti pa malog Jusufa malo nareziliti, braa bi mu brdo s poljem sravnila. Godine su prolazile. Braa rasla, Jusuf bivao sve ljepi i ljepi. Kad prvom bratu ve bjee dvadeset i etiri godine i djeca mu se izrodie, zovnu ga jedne jeseni daida mu Rifet da ide s njim u Njemaku. Idue jeseni on zovnu i drugu odraslu brau. Uskoro Jakubova polja ostadoe bez kosaca, a torovi bez obana. Braa su jedan za drugim stasavajui u momke odlazili put daleke zemlje. Jakub se nije alio. Ni bez ega ga nisu ostavljali, osim bez stalne vike i graje koju je imao u kui. A opet, i za to imao je Jusufa, njegov osmijeh i njegovu pjesmu. Bosnom se vrijeme u klupko prelo. ukali dani i lijegale noi. Sinovi se enili, raali djecu i iz zemlje daleke slali i med i mlijeko. Samo je Jusuf, jo neoenjen mada s isproenom Ilhanom, pod strehom babine kue doekao teku bosansku moru. Uzalud su stizala pisma i pozivi brae. Ostao je, brai htjede poslat 44

samo babu i majku, ali oni ne htjedoe ni uti da odu sve dok je on tu...

45

ESTORKA No je nudila samo obrise umorne estorke. Osjeam se kao estar! ree Crni. Zato? Ne znam. Sve vrijeme ovaj prostor izmeu naih i njihovih linija vidim kao onaj bijeli list u koli u koji trebam ubosti iljak estara i opasati krug. Moda je to zbog minobacaa na leima? Moda. Kako se ti osjea, Hamo? Kao kurirka M. kad odnese potu vezisti Mehi. Za tren prostor ispuni nevidljiva svjeina osmijeha. Moete li se, molim vas, bojati utke? procijedi Zufer mrtav ozbiljan. Svi pogledi se zaustavie na njemu kao na onoj zamiljenoj taki gdje Crni treba da ubode svoj estar. to ide s nama kad ti smeta? zapita Muris. Strah me ii sam! odgovori hladno. Ima li ta protiv straha, Efendija? Ima, jo vie straha. Nalet vjetra s rijeke donese hladnou i estorka utihnu. Dva svijetlea metka probuie nakratko crninu iznad njihovih glava. Jo malo i valja zagaziti vodu. Muris je paljivo pipao obalu. Ostali su pratili njegove stope. Zlata su vrijedile u minskom polju. Efendijino uho osjeti dah. Samo da ti kaem, onaj lijek protiv straha djeluje ou s usana, razvuenih u osmijeh. Da ga prerano ne uhvati andoprc, pomisli Efendija i prisjeti se njihovog prvog susreta. Prikovani granatama u niijem prostoru ekali su smrt svakim gelerom koji je frktao oko njih, gasei nadu u ivot kao to lokva na putu gasi ik cigarete. Smetala je u tim asovima nada. Tjerala na strah, a on se vie trpjeti 46

nije mogao. Onda se pojavio on. Kao da je iznikao iz trave. S budalastim osmijehom na licu. Kuda e, budalo? pitali su. Kad ne moe nazad, nije loe probati naprijed! uli su. Za oko sat vremena granatiranje je prestalo. Njihove minobacalije imale su preeg posla. Smiljali su priu o ludom baliji koji se pojavljuje niotkud. Otad je s njima. Do njegovog dolaska bilo ih je pet, pa su njega nazvali jednostavno ESTI. *** Nakon obavljene akcije sklonie se u mlin nedaleko od rijeke. Mlin nije nudio neku veliku zatitu u sluaju da ponu prebirati granatama, ali titio je od iznenadne kie i nudio priliku da se zapali. Zufer je previjao Murisovu nogu, ne obazirui se na upadice ovog drugog. Nemoj, Zufere dragi, ii u medicinske sestre, niti umije previjati niti dobro izgleda! Saekat u ja da injekcija protiv bolova prestane djelovati, pa u uivati u tom tvom humoru odgovori mu Zufer. Ostali su puili i gledali u Efendiju. Reci mu! procijedi Crni i obori pogled. ta da mu kaem? ree Efendija i otpuhnu. Reci mu da postoje pravila. Da se ponekad ponaa kao dijete. Pa eto, ti mu reci, uostalom, svi smo mi djeca. Jedina razlika je u naim igrakama. Pustite se te prazne prie oglasi se Muris. Da nije bilo njega, ne bih ja sad imao ta previjati ovdje. Zavlada ponovo tiina. Samo ubor vode to grebe prolomljenim koritom vodenice. Jedva ekam da zagrlim Emu ree Hamo nakon nekog vremena. 47

I ja svoju Merku doda Crni. A ja se nadam da u na ovu nogu konano nekog pokupit'? nastavi Muris. Pa da i ja odahnem od brige oko tebe dodade Zufer. Samo da se on vrati zabrinuto ree Efendija trenutak prije nego li se nakon gotovo neujnog tapata njegovo lice pojavi na vratima. Ljudi, jedva ekam da ih opet potpraimo sleti mu s usana dok se razdragano poeo protezati mjerkajui upitno Murisovu ranu. Je l' sve uredu, buraz? *** Svi smo mi isti, moj Efendija. Neko ima slutnju, neko sumnju, a neko strah! ree esti kad po referisanju u komandi nakon prolonone akcije uoe u svoju sobu u kasarni. Ne znam ta bih ti rekao. Tu i tamo treba odglumiti, rei to treba rei i to se eli uti, ali, tebi ta gluma ne treba. Sam sebi se pokatkad inim kao izhrdan raonik, plazim i grebem po ovom ivotu, a tek ponegdje ugrizem malo tvrdine i brazdu prevrnem. Volio bih biti odluan i nepokolebljiv na tvoj nain! ree Efendija. Ha-ha, ja vie volim biti odluan i nepokojebljiv, da izvine. Otimao sam itav dosadanji ivot s trnokopom u ruci, a babom za vratom, od gore za njivu. Ja na proljee od nje, ona na jesen od njive i livade za sebe. Da ne bi ovog rata, na kraju bi uzimala od mene. ivio si na selu. ta ima od kole? Vrata i prozore. Skinuo sam ih i donio kui da babi i majki barem ne pue. Ionako su joj granate krov razorile ree kroz osmijeh. Ugasie svjetla. Nekoliko minuta gorila je samo svijea tiine, a onda Efendija ponovo progovori. Jak si momak, ali samo da zna, zehru si vie buan i zehru vie nasmijan da bih povjerovao kako u tom ne 48

sakriva bunar tuge i gorine. Ne mora mi rei, samo se nudim, ako bude imao potrebu. Odgovorila mu je tiina koju nakon nekog vremena opet on prekide. Je li u pitanju djevojka? Nije u pitanju je ena. Na to sam i mislio! uzvrati Efendija. Nisi na to mislio, u pitanju je ena. Tua ena. Zna, brate, sad bih opsovao da mislim da ima ikakve koristi od tog! Zato? Toliko je runo? Ne, ne, moda bi mi nekad bilo dok sam ivot i vjeru iz knjiga it'o, sad mi je to to ree obino, sasvim obino i ljudski, no opsovao bih jer te upitah. Ma ne beri brige, jednom emo i do moga sela doi, a tad e svi saznati. Zato si ovako obijestan u ratu. eli poginuti i rijeiti se boli? Grijei, Efendija. Ovaj rat je prilika. elim, ako on pogine, a ja ostanem, da budem hazur na njenu ruku. Sad si me iznenadio, priznajem. Nije lijepo eljeti drugom smrt. Da mu je elim sam bih ga ubio. Ovo je onako, da budem uz Boiju. Moje ako na to mogue ako. Nita ja ne elim. Ja sam hou da budem spreman. Ako sam te iznenadio, neka sam. Zbog iznenaenja me i drite sa sobom, nisam li ja esti od pet i nee li tako uvijek biti? Nisi esti od pet, ti zna. Ne smeta meni. Vas pet i ja esti, viak od kog glava ne boli ili glava od koje viak ne boli! Tako mi je kroz itav ivot. Ne znam ta da ti kaem, prijatelju! Samo reci da moe. Moe, zato ne bi moglo. *** 49

Samo to se uvedoe u san, kasarnom odjeknu glas ezana. Ou se amor. Oni koji su redovno obavljali molitvu krenue prema esmama, oni koji su to inili samo u specijalnim prilikama provirie kroz prozore, pa kad ne vidjee komandantov dip nastavie da spavaju. Efendija, ezan, sabah! progovori esti, koji jo i ne bi zaspao. Ezan jest, sabah nije odgovori mu Efendija. Ovo se opet onaj Muho prenuo iz sna. Koji Muho? Ma ima u drugoj eti jedan momak. Dobar praktiar vjere, ali mu nisu sve ovce na broju. Kad legne samo mu je jedno na umu, da prvi ustane i ezan proui. Vjerovatno su noas u komandi i drugi imami pa je legao sa strahom da e ga neko pretei. Evo vidi, taman to smo sklopili oi on se prenuo. Pa eno neki idu da klanjaju, hoe li im rei? Ma, ne treba se petljati gdje nam nije mjesto, ne petljaju se ni oni u na raspored, snai e se. udno mi da si se tako lahko ti probudio. Ma, nisam ni spavao. Razmilja? Ma, dolo mi, pitam se hou li ja biti puno grijean to jo nisam otkrio Boga? Slabo znam o vjeri, osim onog u mektebu to sam nekad uio, a sad, da budem poten, zaboravio. I kad stanem da klanjam s vama, ja ti ne znam nita osim Elhama. Efendija se nasmija, sage ispod kreveta, izvadi neku knjiicu i prinese mjeseini uz prozor. Proitat u ti neto: ovjek jednom proaputa Bogu: Boe, reci mi neto. U tom trenutku eva zapjeva, ali ovjek to nije uo. Stoga ovjek uzviknu: Boe, reci mi neto, i grmljavina se prolomi nebom, ali ovjek to nije primijetio. 50

Osvrne se ovjek oko sebe i ree: Boe, dopusti mi da te vidim. Sjajna zvijezda zasja, ali ovjek to nije vidio. I povie ovjek: Boe, pokai mi udo! I ivot se rodi, ali ovjek to ne opazi.Ve razoaran proplaka: Samo me dotakni i znat u da si tu. Zbog toga Bog spusti ruku i dotae ovjeka ali on samo otrese leptira i nastavi. Ne shvati ovjek da je Bog u malim, svakodnevnim stvarima oko nas, u roditeljima, prijateljima, pijesku i vjetru, napokon Jesi li to ti napisao? upita esti. Nisam, ali mi se svia. Eh, lii mi na tebe, a opet ne bih volio da je tvoje. to? Pa, ti umije govoriti tako, mada umije i onako kako ja razumijem i to mi se svia. To sad to si proitao nekako je mehko, enskasto, a ne bih volio da mi komandir bude takav. Na trenutak zautjee, a onda se ponovo javi esti. Zna, ja Boga doivljavam na svoj nain, samo, ponekad se bojim da sam ja daleko od Njega. Zato? Zbog grijeha. Kakve to velike grijehe misli da si napravio? Vrijedi li i dalje ona ponuda za rame za plakanje? Heh, da mi je to od tebe doivjeti, da zaplae, pristao bih da ne spavam dva-tri dana ree Efendija kroz smijeh. Ma neu plakati, nego sve neto razmiljam, moda ipak u ovom ratu ja poginem, a nikad nikom nisam ispriao svoju priu. Hajde, ne budali, o emu razmilja. A priu priaj ako ti se pria, svakako sam se ve razbudio. Zove se Ilhana. Ilhana eha. Mlaa je od mene etiri godine. Od malena su je pratile dvije zvijezde, ljepota i bogatstvo. Otac joj je jo ezdeset i neke otiao za 51

Njemaku. Fine pare zaradio. Kuu napravio. Uz kuu je valjda htio praviti i djecu, ali nije mu se dalo. Imao je samo nju i to, da budem iskren, niko u selu nije vjerovao da je njegova. Rodila se nekako van datuma. Kako van datuma? Pa on bi dolazio jednom godinje iz Njemake gotovo uvijek u istom mjesecu, a ona se rodila mjesec prije tog mjeseca njegova dolaska. Zar se to na selu moe sakrit'? Ne moe, ali ta e, ni ene nisu previe ogovarale. Kad te neko bije jer si nerotkinja, svejedno ti je hoe li te kasnije biti to si s drugim legla, barem si oprala obraz za one prve optube. Dosta logino, ali ne bih se zakleo da je i ispravno dodade Efendija. Bilo kako bilo, ona se rodila. Isprva valjda ni on nije shvatio da se ne poklapa, pa je astio sve redom i priao kako je sljedei sin. Valjda je u svemu tome uz pomo pia popustila vremenom obazrivost kod onih s kojima je derneio, pa mu je neko, dok je pijan govorio o tom svom neroenom, a spremnom sinu, rekao da e se roditi, samo dok mu Zlata smjeri na pravoga. Zlata mu je bila ena. Tad je valjda i njemu puklo u oima. Ve tu no ju je iibao, a sutradan nestao. Kad se vratio nije bio sam. Nepoznati ljudi su doli s njim. Sve mu oduzeli. Ostala mu je, dodue, kua, ali opuhana k'o konjske jasle. Za godinu dana je na kocki, piu i enama prokockao i proerdao sve to je zaradio za jedno desetljee. Tako je Ilhani od ono dvoje to je prije krasilo ostala samo ljepota. Dva puta je on i nju i majku izgonio iz kue, ali Zlata, ma ta priali za nju, nije htjela da babi jo veu sramotu nanese, a zbog Ilhane ni na most pa skoiti nije mogla. Trajale su te trzavice i skoro dvije godine, a onda se primirilo, on je prestao piti, poneto poeo i raditi i sve se naoko smirilo. Tad nekad smo se i 52

nas dvoje nali. Babo joj je bio nabavio dvije krave, a kako smo im blizu, komiluk gotovo, esto smo mijeali hajvan i uvali zajedno. Tu su ti ti problemi. Da sam je zagledao dok joj je babo bio bogat, moji ne bi imali nita protiv, ali ovako, budui da mom babi nije nikad polo za rukom da stekne neko bogatstvo, ostalo mu je da tu e napaja vizijom potenja. im su nas u selu skontali da smo ludi jedno za drugim i to dolo do njegovih uiju, posjeo me na tronoac u sobi i odrao vaz. Ne zamjeri na izrazu, ali zna na ta mislim. Znam ta znai vaz, ne sekiraj, i meni su vazili. Posadio me preda se i sahat vremena priao o potenju, o tome kako je on zarad tog potenja itav ivot i ostao siromah, ali mu nije ao, kao bogat je u dui. uo sam mu tu priu hiljadu puta i bio dovoljno zreo da shvatim da on njome nadomjeta kajanje to nije imao hrabrosti kad su drugi otili put Njemake za boljim ivotom da i on ode za njima. Zna, mog oca je ba kao i mog dedu Husrefa kroz ivot proganjala sjenka pradede mi Adema. Taj pradedo Adem oenio se iz Sarajeva udovicom koja mlada ostade bez mua. Bila je sirota, ali njen svekar je prihvatio k'o roenu er i kako nije im'o svog evlad, sve imanje dao njoj po samrti. E tad ti je moj pradedo pohasio. Od'o se piu, kocki, enama. Naposljetku doveo i nekakvu vabicu na tu moju pranenu Umihanu. Helem, ubrzo je spisk'o to je beg godinama stic'o. U to obolio, vabica mu otila, a on na postelji ost'o deset godina. Umro je uz Drugi svjetski rat. Narod ga prezir'o, jedino ta pranena, kau, k'o evlija je bila, pazila ga do smrti mu. Dedo je valjda pamtio svog oca i nosio stid u sebi. ivio da mu neko kae kako je isti majka, a valjda nije imao sree, jer je liio na babu mu ko jaje jajetu, ba kao to kau i za mog babu. Helem, ja sam ti po njihovom imao sreu da budem likom na pranenu Umihanu. Valjda sam zato i deverli glave. Moda pola od ovog ne bih znao da nije bilo tih pridika babinih, a kasnije majinih objanjavanja, mada ih skoro nisam ni sluao, jedva bi 53

ekao da zavre pa da s prvim mrakom odletim mojoj Ilhani u bau. Ali jedne veeri nije me saekala. Sutradan je nije bilo ni u obanluku. Umjesto nje, krave je uvala njena majka. Tek nakon sedmicu ujagmio sam da je vidim i popriam s njom. Saznao sam ta je donijelo red u njihovu kuu. Roditelji su bili odluili da njenom ljepotom vrate nekadanje stanje. Traili su bogata zeta. I valjda ga u svojim glavama bili i nali. Jedan Jusuf, sin Jakubov, iz susjednog nam sela, imao je puno brae i svi su listom do rata zavrili u Njemakoj. Fin i lijep momak. Znao sam ga. Babo joj je ekao da napuni sedamnaest i bio je spreman da ode i ponudi je Jakubu, Jusufovu ocu, k'o da e je ovaj za se uzimat, a ne za Jusufa. A ona? Kako se ona ponaala? U poetku je sve bilo isto, nalazili bi se ponekad kradom, ostavljali jedno drugom pisamca. Ja sam radio i tedio k'o crv. Nadao sam se da e doi neko rjeenje i borio se da budem spreman. A onda je mene zakaila vojska. Godinu dana u Zapreiu. Pisao sam joj, ali znao sam da pisma ne dobija. Kad sam se vratio sve je bilo gotovo. Na ruci je nosila prsten, oko vrata ogrlicu. Bila je dogovorena. Tad sam pio k'o uko. Sve to sam bio utedio tad sam popio. Uspio sam nekako da se jednom naem nasamo s njom, tad mi je rekla da ne moe drugaije. Otac i majka je zaklinju mlijekom koje je dojila. Rekla mi je da me ne voli manje, ali da ne eli uiniti neto to e starog ejtana iz njene mladosti vratiti u njihovu kuu. I zaista, stanje im se popravilo. Jakub je pomogao njenog oca, ovaj kupio traktor i po selu obavljao mnoge poslove te lijepo i zaraivao. U nekoliko navrata i neka Jusufova braa su navraala do njega, planirali su neku poljoprivrednu zadrugu pokrenuti. Kako si gledao tog Jusufa? Nisam bio ljut na njega. Mislim da on i nije znao za nas, a inae, on ti je vie komad due, nego li komad 54

ovjeka. Ne bih ti znao rei ta je da nije imao muki izgled. Toliko je lijep da bi i ensko mogao biti, i mehak, njean, osmijeh na licu, pjesma na usnama. Nekad sam ak mislio i da nije ba sav svoj. Nisi mu nikad priao i rekao? Mislio sam, dodue, ali rijetko sam bio trijezan, a u pijanstvu sam nekako zamrzio i sebe, pa jedno vrijeme mislio da sam i nju. Odgaala je brak. Izgleda da se ni Jusufu nije urilo, a i njeni nakon to su ostvarili veze s njegovim nisu previe navaljivali. Onda je doao rat i sve je trebalo nabrzinu. Htjeli su da se vjenaju i to prije krenu za Njemaku. Tu im je Jusuf svima pomrsio raune. Nije htio da ide. Mada, da ti iskreno kaem, vidjevi ta se sprema u tom sam i ja osjetio daak milosti. Rekoh, ako e je to spasiti rata, neka se uda i za drugoga. Dvije veeri prije ugovorenog dana vjenanja poslala mi je po jednoj rodici pismo i pozvala me da se naemo. Srea pa nisam poao ni previe pijan, a ni previe trijezan. Taman, rekao bih. Taman da utolim ljubav, a da ne raspojasam strast. Ona je priala, malo se smijala, malo plakala. Vidio sam da me voli, ali i da e se svejedno udati za njega. Osjetio sam se k'o kakvo ensko. Postavljao sebi neka pitanja o svrsi i svemu, a onda zaelio da joj sloim amar, da je uvrijedim, uinim neto dovoljno loe da me zamrzi i time prekinem to za sva vremena. I jesi li? Jesam! Tako jako da sam se prepao da se ne ubandai. Ali nije, samo je zaplakala. Rekla mi da me oduvijek voli, jo od onih dana kad je bila djevojica, spominjala mi sve one trenutke kad me kriom gledala, sanjala. Nisam je mogao sluati, pri odlasku sam je odgurnuo od sebe kad je pola da me zagrli i uo ono to ti prije rekoh: Voljela sam te, volim te i uvijek u te voljeti! Nastalu tiinu nakon nekog vremena prekide Efendija: 55

Takav je ivot, sve k'o neto izvanjski, a ustvari, najtei je onaj to ga u sebi kuhamo i mijesimo. Da. Tad sam bio naisto da je moram prestati voljeti. Zato sam i otiao od kue im je prva puka pukla. Nije linija za mene. Puno vremena za razmiljanje. Mislio sam da u je nekako zaboravit'. Ali, to ti je k'o rodni prag. to si dalje od njega, sve ga vie voli. Kad po noi gledam mjesec, vidim njeno lice. Je li mi grehota? Grehota?! Ne znam. Mislim da Bog ne sudi za ono to nije u naoj moi, a mislim da ta ljubav niti pita kad e, niti gdje e smjeriti. Ona ti je k'o grom. Samo treba paziti, rane najdublje ljubavi dovoljne su da stvore prilino veliku mrnju. Jest, vala, dobro si to rekao, ba k'o grom. Kad te oine, oine, a mrnja ponekad mislim da bi mi bila blagoslov. Obojica utonue u misli. esti je sklapao potrgane papirie sjeanja, vraajui sve noi sline toj u kojima je aptao svojoj Ilhani, tuoj Ilhani... Efendija, koji prihvati da ga zvanjem umjesto imenom zovu, potaknut razgovorom takoer je putao da mu ispod sklopljenih kapaka prolaze prole godine. Na poetku rata, kad je tek stasavao iz golobrada mladia u zrela insana i pojmio kolika je razlika izmeu rijei vjere uenih u koli i njihove provedbe u ivotu, morao je kao i esti napustiti svoje mjesto. Njega nije otjerala ljubav, ili moda jeste, samo druge prirode. Jo nije bio okusio estinu rata, vatru bitke, sjedio je s borcima na liniji, gorljivo im prenosio znanja vjere o kojima je uio u koli. Zborio im o veliini dihada, svete borbe na putu Boijem i veliini ehadeta, smrti na tom putu. Stariji su ga sluali bez rijei. Vidio je da njegova pria ne pije mnogo vode kod njih, ali nisu ga prekidali, pa nije ni on svoju priu. 56

Onda, nakon ehadeta jednog mjetanina, dok je pokuavao drugima doarati veliinu njegove rtve, momak njegovih godina stade ispred njega, unese mu se u oi i vidljivo ljut ree: Sluaj, efendija, toliko fino pria o tom ehadetu da mi nikako nije jasno ta e ovdje, to ne ide u borbu, to ne pogine, kad je toliko fino! Ostali borci ustadoe i odvedoe mladia ustranu, korei ga za te rijei, ali, on, efendija, osjeti aoku bola u svom srcu, osjeti eravicu stvarnosti. Ma koliko on nije govorio nita to tano nije, ipak, mladi je u pravu. Uen je da rije bez djela ne vrijedi. Nakon neprospavane noi oprostio se s majkom, na oevu mezaru prouio fatihu i uputio se ka oblinjoj planini gdje je bila baza jedinice koja je vaila za najjau i svojim postojanjem ulijevala sigurnost borcima na okolnim linijama. Primie ga kao to primaju svakog. Niti ga tetoie to je efendija, niti mu zbog tog ita prikaie na plea to drugim nisu. Godilo mu je to. Nakon skoro est godina ponovo je bio ovjek kao i ostali. Zvali su ga njegovim imenom, zvali su ga vojnikom i bio je vojnik kao i svi drugi. Ne efendija, samo vojnik. Proao je brzu, ali dobru obuku. Nauenom da slua starije jo u medresanskim danima nije mu teko padala disciplina. Grupa s kojom je obuavan bila je neto mlaa od njega, za godinu-dvije. Samo je komandir bio stariji. Mladi, jaki i hrabri. Na obuci su ih uili da se povjere jedni drugima. Da svaki pred svima ispria svoju ivotnu priu. Onda, kad bi ispriali, rekli bi im da sve to zaborave. Da nemaju kue, da nemaju brae, da imaju samo sebe i da su sad jedni drugima jedina porodica. Da su doli dobrovoljno, da su se dobrovoljno javili u taj odred i da njihov ivot pripada borbi, kad ga borba zatreba, ima da se da. 57

Veina mladia u grupi redovno je klanjala, a s vremena na vrijeme dolazili su i ugledni predavai i drali im predavanja poput onih koje je on nekad drao na liniji u svom mjestu. Samo ovdje niko nije ustajao da se usprotivi. Rat je postajao sve zlokobniji. Vijesti koje su stizale o stradanju njihovog naroda inile su da vrije krv u njihovim venama. Svaka trunka obuke shvatala se kao dug i Bogu i narodu. Iz dana u dan stasavali su u dobro obuenu grupu i jedva ekali da ih povedu u borbu. Znali su da nee uvati liniju, da ih obuavaju za napade i proboje neprijateljskih linija. Nakon zavretka osnovne obuke podijelili su ih u grupe po dvanaest ljudi i svakoj dodijelili po jednog starijeg vojnika, u borbi ve okuanog, za komandira. I onda je dola i ta veer. Uao je komandant i saopio im da se tu veer dobro naspavaju, da e ujutro rano krenuti u svoju prvu akciju. Legli su na svoje krevete u bazi i utke gledali u plafon. Ma kako je komanda bila jasna, da se spava, niko osim komandira voda nije spavao. On je, valjda, bio navikao na to, ali oni nisu. Je li te strah? pitao je neko. Da, bilo ga je strah, neka udna ledena ruka grebala je prsima, uvrtala stomak, stezala miie, guila dah, ali, naueni su da se takva pitanja ne postavljaju, pogotovo da se na njih iskreno ne odgovara. Svi mi osjeamo strah, ali borci ove jedinice ne smiju to pokazati, ne smije se to vidjeti na vama kad prolazite nae linije i saborce na njima, a pogotovo ne pred neprijateljem. Ko nema hrabrosti ili je ne moe odglumiti, neka se odmah povue! bile su rijei koje im je komandant ponovio nekoliko puta u svojim obraanjima.

58

Nije hrabar onaj ko se ne plai, nego onaj ko zna ega se treba bojati! odgovorio je, sjetivi se rijei nekog vojskovoe o kojem je uio u koli. Uinile su mu se sretna sredina izmeu onog to im je reeno da trebaju govoriti i istine koju je osjeao u sebi. Krajikom oka, neprimjetno, prebirao je lica i pokrete onih koji su leali oko njega. U potrazi za svojim stanjem mjerio se prema drugima. Jedni su mirno gledali u plafon, drugi se prevrtali, trei aptali dove i sure koje su znali. Neki su i spavali. On je ponavljao u mislima rijei kojih se drao otkako je ovaj rat poeo. Ponavljao je zikr La havle ve la kuvvete illa billahi, da nema moi i snage osim u Boga i tako je i zaspao. Probudili su ih prije zore. Mnogo puta uvjebani, u rekordnom vremenu su ustali, uzeli svoju opremu i bili na kamionu pred bazom. Minut-dva saekali su komandira, a onda je kamion krenuo. Momci, da bude jasno, ovo nije jedna od vjebi, s jutrom se oekuje napad na jedno nae selo i mi imamo nareenje da prije tog napada napadnemo njih. Pregledajte polahko jo jednom svoju opremu i kad izaemo iz kamiona neu da ujem nijednu rije dok ja ne upitam. Nakon nepunog sata vonje kamion je stao i oni iskoie eljni da vide gdje su. Kamion je stao na kraju umskog puta, pored betonskog korita. Doekalo ih je pet-est ljudi s linije. Postrojili su se u zbornu liniju i ekali da komandir zavri razgovor s tim ljudima. Okrenuo im se i rekao da imaju deset minuta da klanjaju sabah. Svi su ve ustajanjem u bazi uzeli abdest i samo pogledae u komandira.

59

Komandir pogleda u njega. Ponovo je bio efendija. Istupi naprijed i okrenu se u pravcu gdje im rekoe da se nalazi kibla. Osjetio je tremu poput one kad je u medresi prvi put pod budnim okom profesora predvodio demat. Glas mu se inio i previe drhtav, a opet i previe tih. Hladna zemlja na koju poloi elo na seddi doe mu kao mehlem, da ga smiri, da ga razbudi. Drugi rekat je klanjao mnogo lake, osjeti ak i neku posebnu milost kroz taj in da ipak u tako odabranom drutvu ima neto to ga promee naprijed. Nakon namaza tiho proaputa dovu Bogu: Ne daj mi, Boe,,da svojim kukavilukom i nesposobnou ukaljam ovo zvanje svoje! Krenuli su u koloni jedan za drugim. Prvo uzbrdo, pa nizbrdo, sve dok ne stigoe u seoce u podnoju brda. Dvojica koja bjehoe iz tog mjesta prooe naprijed do komandira i uskoro i ostalima objasnie gdje su neprijateljske linije. Trenutak rasporeda za borbu bio je ujedno i znak kako ih je komanda vidjela na obuci. Efendija se razoara kad ga komandir ostavi u pozadini s dvojicom koja e pruati podrku onima koji e krenuti na neprijateljske rovove koji su bili pedesetak metara naprijed. Osjeti val stida i razoarenja. Osjeti svu sitnost svoga bia. Prvo kroz injenicu da nije odabran da ide naprijed, a onda i kroz injenicu kad uvi da ostaje kao podrka osjeti i odreeno olakanje. Mrzio je tu svoju plaljivost i skoro moleivo pogleda u komandira. Treba mi neko zreo za podrku ree mu ovaj, oito shvatajui njegove misli. Godie mu te rijei, mada ga nije naputao osjeaj da su izreene samo da smire njegovu sujetu. Tad mu komandir prui ruku i ree rije od koje njemu tijelo zadrhta. Halal olsun, efendija! 60

Halal olsun odgovori, a onda gotovo mehaniki uz


iste rijei rukova se s ostatkom grupe. U pamenje mu se ureza uenje ljudi s linije koji su tu bili. Smjestio se u razruenu kuu odmah ispred linije, desno od njega sa sijaem bili su Samir i Ekrem. Ostali iz grupe nastavili su puziti kroz jutarnju maglu, rosnom travom ka neprijateljskim rovovima ispred njih. Efendiji je godila samoa, jer nije bilo nikog da vidi kako mu se noge tresu dok kroz mali otvor promatra prostor ispred sebe. Ubrzo samoa poe da mu smeta, jer nije imao nikog da mu postavi pitanje ta da radi. Obuka je govorila da treba od trenutka poetka pucnjave vatrom pokrivati neprijateljske poloaje, ali on ih kroz maglu skoro nije ni vidio, usto, pored traneje koja se nazirala, tu je bilo i nekoliko kua s mnotvom prozora, od kojih je svaki mogao biti neprijateljski vojnik. Gdje da puca? Koga da pita? Boe, ne daj mi da neko pogine zbog moje nesposobnosti, naputi me na potez dobar i in ispravan! *** Mada je u svijesti traio pucanj koji se trebao uti, nije ga mogao nai. Prvo se zauo jauk njegovog prijatelja s kojim je dijelio dvospratni krevet u kasarni. Zauo se negdje ulijevo od njegovog vidokruga. Kao odgovor na nj', iz neprijateljskih rovova osula se estoka paljba. Tiina se odjednom rasprsla u hiljade reskih zvukova. Samir i Ekrem nemilosrdno su troili svoj sija. Zaue se i rafali s linije. Naprijed su odjekivale eksplozije bombi za koje nije znao bacaju li ih njegovi ili neprijatelj. ta se deava?, pitao se. Da li da puca i na kog da puca? Magla se dobro prorijedila, ali on nije sa svog mjesta vidio nikakvu metu. Poeli da otri do Samira i Ekrema, samo da mu kau gdje je neprijatelj, a onda se sjeti komandirova pogleda, duboko zagrize donju usnu i osta 61

na mjestu, budno pratei prostor ispred sebe. Uskoro se ukazae dvojica saboraca kako vuku ranjenog Edina. Samo to ga sklonie za kuu unutar linije, kad u nju pogodi projektil iz runog bacaa. Krajikom oka vidje neprijateljskog vojnika iza kue, ispred njega, kako ponovo podie runi baca. Sad e gaati ovu kuu, pomisli. Voen unutranjim nagonom, otkotrljao se do kraja prostorije i iskoio na gornju stranu. Pri doskoku ga stie jak udar detonacije i oblak praine. Pitanje: da li je itav?, ostalo je u sjeni onog to je vidio dok je iskakao. Neprijatelj se sputao ikarom niz strminu iza kue. Dobro je uo tog jutra lokalnog komandira kako tvrdi da su te linije iza njihovih lea utvrene. Izgleda da to nije bilo tano. etnici su bili skoro na dvadeset metara iza njih. Izvadi dvije bombe i ispravljajui se u uei poloaj baci ih u ikaru gdje je as prije vidio dvojicu. Bombe eksplodirae, a kao odgovor oglasie se rafali neprijatelja. Predajte se, balije, opkoljeni ste! dolazio je glas iz ikare. Sama pomisao na zarobljavanje ledila je krv u ilama. Pretrao je desetak metara do male suare gledajui da kua u kojoj je bio ostane izmeu njega i linije, kako bi mu lea bila zatiena. Izvadi i treu bombu i baci je u ikaru iznad. Jauk koji je zauo vrati mu samopouzdanje. Meci su fijukali kao razbjenjele ose. Sa svake strane. Vidio je kako je Samir sija smrti prebacio na ove to dolaze s lea. Ekrem mu je mahao i pokazivao neto grozniavo rukama. Nije mogao da shvati ta. Promijenio je okvir u strahu, a da nije ni ispalio metak iz njega. Odlui proviriti iza oka i skameni se. Taman kad je uei izvirio niz strminu prema upi strae dvojica etnika. Pucao je instinktivno i neprecizno. Skoro podsvjesno je gledao kako njegovi meci paraju ledinu ispred njihovih nogu. Srea je bila to 62

ga nisu oekivali tu pa su na tren zateeni zastali. On ispravi cijev i prvog pogodi direktno u grudi, dok se drugi bacio na stranu gdje se otkrio Ekremu i Samiru koji ga zakovae rafalima iz sijaa. Skoro ne diui, opali jo po dva metka u svakog, dograbi bombe s opasaa prvog i bez razmiljanja ih baci u ikaru iznad. Tako je, momci, hvatajte ih ive, druga eta opkoli... derao se Kemal koji se pojavio iza kue udesno od njega, neprestano pucajui. Efendija mu se divio gledajui kako uspravno pretrava prostor izmeu objekata i vie punog glasa. Odakle mu glas, pitao se. Njegovo suho grlo putalo je samo krkljanje kad bi poelio da vrisne. Zaokupi! uo je Ekrema povlae se, zaokupi! Efendija konano proguta gutu u grlu, uzviknu tekbir koliko je mogao glasno i potra u ikaru. Neto neopisivo kolalo mu je venama, osjeao se lahak, ono neto to ga je itav ivot sputavalo strahom kao da je u tom trenutku susreta sa smru nestalo iz njega. Dokopavi se ravnijeg terena, poe pucati ispred sebe osjeajui kako mu s tim pucanjem raste neka raspojasana obijest. Skoro da se poeo smijati. U umi na kraju ledine kojom se ikara nastavljala jasno je vidio neprijatelja kako puca na nj. Meci su fijukali okolo, ali i pored njegove neopreznosti ne pogodie ga. U takvom stanju stie ga Kemal i povukavi ga za ruksak obori u zaklon. Jesi ti lud! prodera se na njega.

Efendija nije imao pojma ta da mu odgovori, tek, bio je svjestan kako je taj trk na granici smrti moan i oslobaajui. Trk iza kojeg se moe priati o veliini dihada i uzvienom poloaju ehadeta. Hiljade tona straha odletjele su u jednom trenutku u
63

havu, a nastalu prazninu popunila je neka ugodna toplina koja je koila svaku drugu misao.
Tu sazna od Kemala da je jedan momak iz njihove grupe poginuo, a komandir i drugi momak su tee ranjeni u prethodnim deavanjima. Poginuli je ostao meu linijama, a ranjeni su u kui ispod njih. Linija je prilino stabilna prema starim poloajima, loa je situacija ispred njih. Osim njih dvojice, Ekrema i Samira ne zna se tano koliko je mjetana na poziciji lijevo. Niko nije oekivao da e napasti iz ovog smjera. Treba izdrati dok ne stigne pojaanje. Ono to su uili na obuci ubrzo se pokazalo tanim. Neprijatelj nakon neuspjelog proboja povlai nakratko svoje snage, a teren poklapa granatama. Minobacake granate padale su jedna za drugom, a mali teren na kojem je smjeten klin linije uskoro se pretvorio u dimnu zavjesu. Valjalo je nai dobar zaklon jer e iza granata uslijediti sigurno pjeadijski napad, da l' opet preko istine kojom su jutros pokuali ili direktno s linije, nisu znali. Neprijateljske snage bile su mnogo jae nego to se pretpostavljalo. Kemal i efendija leali su jedan uz drugog u svom malom zaklonu, stiui usne pri svakoj detonaciji. Obojici im je to bilo prvo vatreno iskustvo pod granatama, a kako se intenzitet granatiranja poveavao i granate padale sve blie njima, polahko su se navikavali na pomisao da bi moglo biti i zadnje. Imali su samo grudobran koji ih je titio od puane paljbe neprijatelja ispred njih. Skoro na otvorenom, bili su lahka meta gelerima koji su zlokobno frktali. Razmiljali su da se povuku do one kue ispod, ali tada ne bi vidjeli neprijatelja dok im ne prie na desetak metara. Nemoj me ostaviti ni po koju cijenu! proaputa Kemal, nakon to jedna granata eksplodira nekoliko metara ispred njih. 64

Ja se jedino bojim zarobljavanja, ako budem u nesvijesti, a ne mogne me izvui, ubij me, bilo ta. Zakuni mi se Bogom. Efendija je gledao u njega, a rijei koje je uo djelovale su mu kao san. Uporno se napinjao da izbjegne jasnost da se sve to uistinu deava i pobjegne u neku sigurniju misao. Misao da je u bazi i da sve to sanja. Nekako mu se ona gorina, koja ga je otjerala s linije u selu, uini beznaajnom naspram ovog u emu je sad. Sve e biti uredu ree mu, prisjeajui se ta bi sam volio da mu neko kae. Rijei zaista umirie Kemala i efendiji bi drago da ih je rekao. Ima li ita za prouiti? upita ga Kemal kad granatiranje malo stade. Moli Boga ta eli, On sve jezike zna, a sad se dova prima! ree mu. udio se kako borac ijoj se hrabrosti malo prije divio, sad od njega, prestraenog k'o promrzao kukurijek, prima mir. Zar je mogue da njegovo zvanje ulijeva toliko povjerenje. Nakon prestanka granatiranja nastupilo je zatije. Oekivao se napad, ali niko se nije primicao. Izgledalo je da su zbog gubitaka ipak odustali od namjera za taj dan. S linije su izvlaeni ranjenici, a pred podne plavokosi Senad dopuza do njih i ree da e zamijeniti efendiju, a da on ide do kue ispod gdje ga trai komandir. Komandir je leao na spuvi u podrumu kue. Bio je vidno poblijedio, a rame i lijeva ruka u krvavim zavojima. E, kako si? ree mu, pokuavajui da se nasmije. Dobro sam, hvala Bogu, kako vi, komandire? Bit e kako Bog da, malo me zakailo. Sjedi! Efendija sjede do njega s potovanjem u pogledu spram njegova zvanja i stanja. Komandir dade oima znak dvojici vojnika da ih ostave same. 65

Vidi, efendija, elim ti neto rei, mlai si od mene, ali efendija si. Nisam pristao da odem s drugim ranjenicima, ali, nisam siguran da u jo dugo izdrati. Neko treba voditi ove momke dok pomo ne doe, koga god izaberem, drugi e biti uvrijeeni, takvi ste vi mladi, ali ti si efendija, ako izaberem tebe, sloit e se, ima neto to oni nemaju. Ma ne znam jesam li ja za tog, straiv sam! Svi smo straivi, efendija, mada sam ja uo da si ti jutros skinuo dvojicu i to prsa u prsa. Ma jesam, ali to je bilo sluajno. Nita nema sluajno, na kraju krajeva, vojska smo, ja kaem naredbu, a ti kae, tako je, zar ne? Tako je. Eto, to smo zavrili, a sad hou neto drugo. Zna, ako preivim ovo, zaboravi, ako ne preivim, obeat e mi neto. ta god kae, komandire. Dolje u bazi, zna nau kuharicu Jasnu? Znam. Ona je moja djevojka i vjereni smo, htjeli smo se vjenati, ali rat nikako da stane. Zna, pojeo sam govno s njom. Ne razumijem. Spavali smo skupa, razumije. Efendija osjeti nelagodu i obori pogled, a komandir nastavi. Zreo si ti ovjek, ne znam ta e bit' ako je trudna, hou da je zatiti, opravda. Znam da smo pogrijeili, nisam ja bogzna kakav vjernik, ali vjernik sam, razumije. arko elim da je trudna i da mi rodi sina, zna, ja nemam nikog i neu da mi dijete bude kopile, jer nije. Preivjet e ti ree efendija u elji da time pobrie sve drugo to je uo i izbjegne omu odgovornosti koju nije shvatao, ali je osjeao da ga stee oko vrata. 66

Moda, a moda samo kroz ovu patnju okajavam svoje grijehe, nisu li tako priali da Bog nekom otea smrt da bi se oistio od grijeha? Da, tako kau u knjigama. Eto vidi. Moe li na motorolu dobit bazu? Mogu, ali nas prislukuju. Nema veze, mislim da nee smetat', zovi. U sljedeih pola sata svi koji su imali pristup liniji koju je koristio efendijin komandir prisustvovali su neobinom dogaaju. Efendija je preko motorole vjenavao komandira i Jasnu. Zejno, komandir ti nudi brak, pristaje li? Da! Svjedoci, jeste li uli? uli, prijem! Druga eta, uli, prijem!... Na kraju su im etnici sa susjednih linija poslali kanonadu granata kao estitku za vjenanje. Komandir ga je gledao kao sveca, a on pokunjene glave, svjestan da je uinio neto neobino razmiljao je ta e mu rei stariji alimi u komandi, ako se vrati. Uhvati ga strah pri pomisli kako e ga izribati za egaenje sa erijatom. Dobro mu doe granatiranje da zaboravi na taj strah. Strah na strah! Sjeti se Meine reenice: Boj se ovna, boj se govna, kad e ivjeti! Komandira su tu veer odnijeli ka bolnici iva. Dolo je pojaanje i s njim i novi komandir, tako da efendija odahnu od pomisli u ta se uvalio kad je pristao na komandirove rijei. Mislio je na svog komandira i o tom kako oni koji su naizgled vrlo jaki ustvari imaju vrlo osjeajno srce i vrlo su ranjivi. ***

67

Dani koji su slijedili pisali su nove prie i nizali nove mezare na bosanskim mezarlucima. Uspjeli su trei dan probiti liniju, ali po povratku u bazu saekala ih je tuna vijest. Njihov komandir je umro u bolnici. Je li je vidio? pitao je efendija. Jeste, umro joj je na rukama! rekoe mu. Iako ga nije neto posebno poznavao svi saborci poee efendiji dijeliti sauee kao da mu je brat. Naveer se iskupi i komanda. Efendija je ve bio naisto sa sobom da se nee kajati radi onog to je uinio i smjerno je ekao, spreman da otrpi grdnju moralista u brigadi. Zovnue ga nasamo nakon obraanja vojsci. Ko ti je dao pravo da vjenava? ree naelnik taba za moral. Niko! A ti si opet vjenao i to preko motorole! Jesam! I ta misli je li to uredu? Ne mislim nita, uen sam da je vjera u srcu, moje srce tad je reklo da to trebam i ja sam to uradio, a vi sad radite ta hoete! Polahko, polahko, zar nisi uio u koli da koristi razum? Jesam. Pa to ga nisi koristio? Jer ga nisam imao, kad je puklo, razuma je nestalo, srce me dralo gore i srcem sam mislio. Nee dobiti kaznu, ali poto si malo previe poletan, nee u brigadi vie obavljati nikakve vjerske dunosti dok ti se ne odobri, jesmo li jasni? Jeste! Onda smo se dogovorili, a sad ti komandant eli neto rei. Efendija se okrenu komandantu, a ovaj ga pogleda. 68

Bio si dobar prolih dana. Poto te komandir postavio za zamjenika iza sebe, i ja i borci smo sloni da to i bude tako. Od sad vodi svoj vod. Drugi e ti objasniti koje su ti obaveze i ko e popuniti mjesta ehida. Zbog neslaganja vojnika s odlukom naelnika za moral, svi vojnici ga umjesto imenom poee zvati Efendija. Slijedom udnih okolnosti, stie ga ono od ega je pobjegao. Pokuavao je od drugih komandira nauiti kako da se ponaa u novoj ulozi koju je dobio. Znao je da mora ii prvi, jedino na to se nikad nije do kraja navikao bilo je da govori drugima gdje e. Teko mu je padala pomisao da e neko poginuti jer ga je on tu odredio. Zato su, kad je god bilo mogue, raspored odreivali zajedniki. *** Rat je imao svoje prie i one su se vezle dalje. Prilikom jedne akcije pojavila se gusta jutarnja magla, koja im je omoguila da neopaeni uu u neprijateljske rovove i zauzmu ih. Tu poe pria. Borba i stradanja traile su mistino, traile su neto nadnaravno i uskoro se u njihovoj brigadi, a onda i ire, vezla pria o njima. Legenda o tome kako ih nee metak, kako znaju postati nevidljivi kad on, Efendija, neto proui i sve ono o emu su drugi matali. Njegov vod je u toj akciji ostao na pet ljudi, ali ga komanda nije popunjavala. Razgovarao je o tom s komandom, a oni mu rekoe da ne dira tu priu, da ona u ratu treba, ako mu je nezgodno da je potvruje, onda moe da uti kad ga neko pita. Dobijali su zadatke prema svojoj brojnosti, nekad i obimnije, niko im izriito nije branio da prime jo ponekog, ali vremenom je to postalo nezamislivo, kao neka intima meu njima, jednostavno su ih zvali Pet, to im je bilo i kodno ime u komandi koja je, da bi odrala tu priu o njima, sve ee gledala da ih dri negdje na 69

terenu, dalje od druge vojske. Koristili su ih kao asove iz rukava kad je trebalo dignuti moral vojsci. Onda se desila ona diverzija i pojavio se on. esti. Ostao je s njima. Uklopio se kao da je bila neka pukotina meu njima kojoj je on potpuno odgovarao. Grupa se i dalje zvala Pet, a njega svi ostali prozvae esti. Nije bio s njima od poetka, nije uvijek koristio njihovu taktiku u borbi. Imao je svoju posebnu obijest i svoju posebnu ludost. Nikad mu nisu spominjali svog prvog komandira i njegovu slinost s njim. Oni nisu pitali njega za prolost, on nije njih. ivjeli su s razliitim tajnama i teretima nutrine i inili isto. Ratovali. *** Kao da sam naslutio, kad ti spomenuh neku veer da emo, kad-tad, u moje selo! ree esti Efendiji po dolasku u njegovo selo. Jesi, vala, ponekad mislim da to i nije slutnja, nego ovjek nekom unutarnjom eljom okrene toak sudbine u smjeru misli. Ih da je tako, nema ti pojma kako bi taj toak kloparao uzvrati esti kroz osmijeh. Zadatak koji su dobili je bio nejasan. Doi u komandu u selo estog i staviti joj se na raspolaganje. Problem je nastao kad u komandi, osim da dolaze, niko nije znao ta treba da rade. ta obino radite? upita komandir, nemalo iznenaen, ali i vidno ljut, vidjevi da mu umjesto pomoi koju je traio alju samo est ljudi. Obino leimo odvrati Muris, koji nikad nije podnosio aroganciju kojom je komandir odisao. Lake malo, Murise dobaci Efendija. Nismo mi krivi ako je dolo do nesporazuma. Za to ste vi, ustvari, traili pomo?

70

etnici iz ovog kraja nam zbog razuenosti linije esto prolaze u pozadinu. Traio sam pomo da pokrijem liniju, a dobio vas estericu, taman za jedan rov. Hm, za jedan rov jesmo, ali ne za na, nego njihov. Mi ti nikad linije drali nismo. Hajde, odmorite, pa u neto smisliti ree im komandir i oni se uputie ka kuici do komande. Imali su dovoljno cigareta da kupe ljubaznost lokalne vojske, ako ve nisu komandirovu. Dane su provodili hodajui po liniji. esti je bio vodi. Linija je bila zbrdazdola. Tek svako kilometar rov, prostor izmeu bez mina, duu dao za provui se. Srea pa nema u pozadini nita veliko, inae ovuda moe proi bataljon da ga niko ne vidi ree Muris. Da predloimo mine? upita Zufer. Tu i tamo, poneku, prevelik je prostor. Nego, ja sve neto mislim da nas je na komandant poslao da mi malo odemo u njihovu pozadinu, zato bi nas inae slao. Ma ja sve ekam kad e se sjetiti, neu da napominjem. Ja ti, ovjee, znam ovaj teren k'o svoj dep s osmijehom dobaci esti. Jedino na vau odgovornost, ja vas nigdje neu uvoditi, niti naredbe davati ree lokalni komandir kad u prijedlog. Pa uvijek je na nau, samo mi idemo. Smijemo li jezik zarobiti? upita Efendija. To vam mogu dozvoliti, ve su naih sedmoricu oni zarobili u svojim akcijama. Evo i veeras treperim k'o jasikov list. Javljaju s veze da hvataju neke njihove ifre po kojima se da naslutiti da su negdje nekog zarobili, a ja nikako da dobijem povratnu informaciju. Sve sam digao na liniju. Uputit u zahtjev za odobrenje iz vie komande, pa ako dopuste, ve sutra moete krenuti. O.K.? Kako god, mi smo svakako tu. 71

*** Svaki novi dan je samo jo jedno putovanje vie kroz ivot. Prije nego to je komandir sam mogao otkriti ta se prole noi deavalo, stigla je vijest. Odakle se najmanje nadao. Vlado M., poznati etniki voa, poslao mu je poruku preko radiostanice. Zarobio sam Jusufa, 100.000 doj maraka da ga vratim iva i zdrava, javi mu brai. Gdje ba Jusufa ree zamjeniku. A opet, radi njega je sve ono prije i bilo. Deset kilometara su uli duboko. Iz kue ga odveli. I ta sad? upita zamjenik. ta ja znam, neko im mora javiti. I da nije ta jest. Sve su nam ove puke to se s njima branimo njegova braa platila. A belaja, kad hoe, hoe, daba si ga postavio za kurira. Daba. A i on ba sad naao da doe ovdje. Misli na njega? Ja na koga. ta misli, likuje li? Zna ta, ponekad me tvoje nisko gledanje na ljude poraava. Ne likujem, ali ne misli li da nee otii u njihovu teritoriju im uje?! Pa, samo onako kaem, nisam nita loe mislio. Tu no intimnu ispovijest estog Efendija ispria ostalima dok je ovaj istio puku van kue. inio je to samo kad je ljut, nervozan, uplaen, utuen ili sve skupa. On e ii, i ja ga ne bih ni pokuao sprijeiti. Moda sam ak nedavnom svojom upadicom jo vie kriv za to. Ii u i ja. Nema komande, nema podrke, nema nita. Nema ni plana. Odoh se ja pripremiti, a vi ostali do dvanaest odluite, da moemo bez vas ne bih vas ni pitao, ali i ovako, ta god odluite, nema zamjerke. Ovo je skoro pa privatna akcija. Dobro razmislite. 72

Nisu dugo razmiljali. Kud jedan, tu i ostali, bila je odluka. Krenuli su nou. Znali su teren, ali otkriti gdje neko dri zarobljenika bilo je teko. Morat e uhvatiti nekoga od njihovih da im to kae. Pred zoru su proli linije i dan doekali etiri kilometra u njihovoj dubini. Kako je esti odlino poznavao teren, nije ni bilo veih problema. Odluku su donijeli utke. esti je pokazao da ostanu u zaklonu, a on se izgubio. Otiao je uhvatiti jezik. Vratio se tek s mrakom. Umoran i utljiv. Jo osam kilometara u pozadinu. Znam gdje je, ali ne poznajem teren! ree. Dri ga zatvorena u svojoj tali, svezana u lancima k'o hajvana. Gledanje naplauje deset maraka. Nastala je utnja. Tiina u neprijateljskom zaleu je najtea. Cvrkut cvrka je prejak kad oekuje bat neprijateljskih koraka. ta misli koliko ih je smak'o dok je sve ovo saznao? upita Hamo Crnog. Ne znam, ne elim ni znati. Opet se osjeam ko estar, a minobaca ne nosim. Ili su tiho i sporo. esti naprijed, za njim Efendija, a za njima ostala etverica. Muris je jo osjeao posljedice zadnjeg ranjavanja i kretao se zadnji. Plan je bio stii neprimjetno do tog sela prije zore. Bilo kakva omaka, da ih neko primijeti, znailo bi tragediju. Za Jusufa sigurno. Ako je u svemu bilo neke sree, onda je bilo u injenici da je vojvodina kua bila na kraju sela, blie umi. Koliko se ljudi moglo nai u njoj, nisu mogli otkriti. Dva straara s vremena na vrijeme ukazivala su se oko tale. Tu im lahnu. Jako je bitno da je informacija koju su imali istinita. esti je napravio plan protiv kojeg se niko nije bunio. etverica ostaju na kraju ume, spremni za 73

akciju, ako zatreba. Efendija ide iza njega, kao prva ispomo, s RPG-om, ako ne uspije sve uraditi tiho da ga zatiti od onih koji bi bili u kui. Muris, na kosu desno sa snajperom. Iako e sve izvesti u prvi mrak, snajper e dobro doi da unese pometnju po kuama u selu. Svakom po tri tromblona. Ja i esti uzet emo glavnicu bombi. Crni preuzima zatvorenika i vodi ga naprijed s Hamom, za vama se povlae Muris i Zufer. Isti raspored i ako ne uspijemo. Hajmo, s Bismillom ree Efendija, i s prvim akamom krenu puziti prema mjestu gdje je esti ve leao i osmatrao. Bit e teta za priguiva ako ne uspijem, jedini je koji imamo da valja! ree Efendiji, kao da se pravda kad je ovaj doao do njega. U tom to si sad rekao zdravo je jedino to to si uopte progovorio. ta planira? Doi do tale ne bi trebao biti problem. Ako budem imao sree da bude samo jedan straar, ica, ako ne, metak, brine me jedino u kakvom je on stanju. Uzeo sam ova klijeta od Crnog. Ako je svezan lancima, nee pomoi, ali neka ima uza se. I bez emocija. Nemam emocija. Zar nisam profi, Efendija? Veeras je bitno samo da jesmo, a jo bitnije da i ujutro budemo. Bit emo! Bit emo, imam dobar osjeaj. Ponovo se osjeam nepokojebljivo ree s drskim osmijehom na licu. Efendija ga pogleda moleivo. *** Da Jusuf nije vrisnuo kad ga u mraku napipa esti, straar bi prespavao samo no, ovako je uavi da vidi ta je sa zarobljenikom utonuo u vjeni san. ica u rukama estog bila je brza i nije dala prilike glasu da izae vani. Samo tiho krkljanje. 74

Jusuf je bio i psihiki i fiziki iscrpljen. esti skide sa straara kaput da mu pokrije golotinju. Osmotri i osluhnu, a onda mu dade znak da ide ispred njega ka kosi iznad sela na kojoj je ekao Efendija. Jusuf nije mogao na svojim nogama dalje od sto metara. Efendija je na sreu priao mnogo blie od mjesta gdje je trebao ekati. Uzee ga i neopaeno dooe do ostalih. Vi prema dogovoru ree esti skinuo sam straara i svez'o u lance, moda ih zavara, ali za svaki sluaj ja u ostati do pred zoru, do tada biste vi trebali biti u onom sklonitu to sam vam noas pokazao. Minirat u put. Ako osjetim da kreu za vama, zadrat u ih, tad ne ekajte. Ako ne ovariu odmah za nama, ja u vas stii do zore. Najtee je bilo ponovo kroz njihovu liniju vratiti se na svoju teritoriju. Digli su se svi seljani. eljali su svaki bun. Najveu opasnost predstavljali su psi. Da barem nai otvore negdje jaku vatru, pa da im ovdje popusti koncentracija? ree Crni Efendiji. Kako kad ne znaju ta je s nama. Nemamo ni dogovoren kanal, a ne znam bi li smio vezu koristiti. Najbolje je da se razdvojimo. Ja i on emo otii nie, dva kilometra i napraviti napad na njihovu liniju, dolje kod one iare, tad bi im ovdje trebala popustiti panja i vi Jusufa prenesite do nae teritorije. Kad tu doete, sklonite se iza one poruene kue i zovite nae na liniji. ifra je ESTI ESTAR. A vi? Mi nikog ne nosimo, snai emo se. Kad su iza ponoi bombe obasule etnike rovove i glasni jauci doprli do nae grupe, krenuli su paljivo istom stazom kuda su i doli. Za svaki slua, Crni je pipao naprijed i koliko toliko provjeravao da nema novih mina. Zufer i Hamo nosili su Jusufa, a Muris drao odstupnicu. Kako je bilo ostaloj dvojici mogli su samo da zamisle. Pred zoru su proli linije i nakon dva kratka 75

poziva uspostavili vezu s momcima na liniji. Meu njima zatekoe i lokalnog komandira. ta je s njima dvojicom? upita glasom oca, nakon to se prvo uvjeri u Jusufovo stanje. Pucnjava je prestala prije dva sahata! umjesto odgovora konstatova Muris. Ove granate to ih sad alju trebale bi biti dobar znak ree Crni. Amin! povikae skoro u glas. Ja u do komande zajedno s doktorom i Jusufom! ree komandir vie kao pitanje njima etverici nego kao odgovor. Mi emo ostati ovdje rekoe. Pozdravie se utke. Dan zagluujuih granatiranja otegao se k'o pometina. Sunce je prilo to granate nisu. itava linija je jedva disala ekajui da vide bilo ta. Motorola u Murisovim rukama je izdajniki utjela. Samo da ih ne uhvate, ote se jednom od vojnika na liniji. Jedva uhvatie Hamu da ga ne udari. Kako nai nita ne uhvate na vezi, imamo li mi tu ikakvu opremu? nervozno se pitao Muris. *** Svijetom hodaju dvije vrste ljudi. Onu jednu, to samo prokletstvo u njoj stanjuje i goni je da se hrani i sladi tuom mukom teko je i spominjati, a kamo li s njom rije razmijeniti. Toj vrsti ljudi pripada Tima K., poznatija kao Timaa. ena koja ujutro kad se na noge postavi pa kroz prozor pogledavi lijep dan ugleda, bolest od te ljepote dobija i hrope sve dok negdje nekog ne opanjka ili u neiju nesreu mrvu sebe ne umoi. 76

Kad su zarobili Jusufa, nalazio se sam u kui. Ilhana i Jakub bjehoe u planini, a majka mu kod sestre u G. I svijet, k'o svijet. Tuu nevolju, a i svoj strah prepoznao. utio, djeci prijetio da se ne izdaju. Da starog Jakuba i onu krnu Ilhanu barem donekle loe vijesti sauvaju. Ali desilo se da je za to brzo saznala Timaa. Malo joj to glacnulo duu, mada je kao i ostali ponavljala: Pa ne njega..., a u sebi, ba kao i ostali: Neka nije koga moga. Ali, nekako se desilo da je ona shvatila da Jakubu i Ilhani nije reeno. Bio je to velik zalogaj za nju. Nije mogla, a da ga ne proguta. Zategla je opanke i pravac u planinu. Na gumnu kraj kue zatekla je Ilhanu, koja je doeka malo mrko. Izdaleka dok joj je prilazila nadala se da je moda njen Jusuf. Obikli su se taman. Otvorili jedno drugom. Ispriali jedno drugom. Tek zadnjih nekoliko mjeseci ona uti svoju sreu, a pod srcem osjea da gnijezdi i njihov evlad. Nije bila sigurna, ali sad bi mu ba voljela rei. Voljela bi mu rei da sve one rune snove to je nedavno sanjao eto, ba oni mogu prometnuti u lijepe, svojom ljubavlju, svojim evladom. Jo uvijek je, priznat e to duboko u sebi, trecne kad pomisli kako je svoju ljubav uspjela da okrene Jusufu. trecne je to se sjeti kamo je ona bila okrenuta i koliko je jo tee. Ali, to je duboko, duboko u njoj, vie kao injenica, vie kao sjeanje, nego li istinski osjeaj. Smiljala je kojim rijeima da doeka Timau, da je ne uvrijedi, ali da je od ulaska u kolibu odbije. Ali, ova je ve s deset metara, kad joj je prila, poela plakati, lelekati i naricati. Jadna li, moja tiiiiiiiii... Da mi ti ga iva ufateeeee. Da mu kosti polomeee...

77

Ilhani ne bi jasno ta govori, ali da joj je i kakvu alu na taj nain ispriala, strah bi je od nje spopao. Teko je uvezivala Timaine rijei, stalno zapitkujui. O, moja ti, pa ti ne zna, o gdje mene vrag natenta da ti kaem, a ja svratila da bol podijelimo govorila je Timaa, pravei se da ne zna. Stigao je i Jakub taman na vrijeme da otjera poganu Timu od Ilhane koja, problijedjela i onemoala, bjee pala po gumnu. Nemoj, eri, da evlad otrpi ree joj Jakub, prvi put jasno vidjevi da mu je snaha nosea. Babo moj, oni su nam naeg Jusufa zarobili. Hajde, hajde... ne volim pla, snaho moja, hajde do kolibe prei, pa emo otii do kue da vidimo ta se tano zbilo... Ja jesam neku no sanjao ruan san, ali ako ita o snovima znam, ovaj jutronji je fin da ne moe biti bolji... Ilhana ipak nije mogla hodati, pa je Jakub bio primoran ostati dok ne nae nekog da bude uz nju. Iza ikindije ugleda kolonu prema kui. Drao se na nogama lijepim snom koji je sanjao no prije, ali tad, kad ugleda tu grupu ljudi, kad mu ponovo proleti kroz glavu sve to mu je Ilhana ula od Timae, noge mu klecnue, prizva Boije ime i sjede. ta god da je, od Boga je i Bogu hvala, ponovi u sebi. Uhvati ga tuga, ali preplavi i ponos. Valja vijest o evladu dostojanstveno doekati, pa kakva god da je. Kojim dobrom, ljudi? ne izdra da ne upita, kad se grupa primaknu. Svi vieniji ljudi iz sela. Bit e, ako Bog da, da smo s hajrom ree prvi od njih i Jakub jasno razabra da pod onim hajrom ozbiljno misli. Sreli smo Timau dolje u strani, pa mislimo da vam je rekla. Nikad nisam sluao budale odgovori Jakub da se ophrve toj igri nerava koji su pucketali u njemu, a opet 78

ne elei pred svojim vrnjacima da se izgubi i k'o kakva ena poleti s pitanjem. Da mi tebi, na dragi Jakube, ne odugovlaimo. Jusuf je bio zarobljen, ali je osloboen i bit e dobro, ako Bog da. A sad da sjednemo, pa da o svemu popriamo kako je i ta bilo. Uli su u kolibu, posjedali oko ognjita po skemlijama i seiji. Priao je najstariji od posjetilaca Hurem. I kako su doli da ga zarobe i kako su poslali vijest da se pare za njega daju i kako je Bog dao da se vojska sa strane u naoj komandi zatekne, a s njom i jedan na iz ovih krajeva. Odveo ih, oslobodili ga, i eto oni doli i na mutuluk, a i da s njima oboje pou da ga vide, malo je od svega, a kako i ne bi, rastresen, pa da mu se, moda, kakva hode nae da mu ta zapie, da to prije okovera i tu nesreu zaboravi. Ko je taj iz naeg kraja s njima bio? rekoe skoro u glas, Jakub tiho, a Ilhana kroz pla koji je nije prolazio. Posjetioci se naoe u nezgodi. Ako obore poglede i ne odgovore, javno e priznat da znaju ono to je bolje da se ne zna. Ako odgovore, kako? Uprijee pogled u Muharema i ovaj ne imade kud. Ljudi, svi znamo ko je, ali zar je i bitno, bitno je da ih je Bog poslao da budu tu ba u ovo vrijeme i da uine to to uine. Kako su ga spasili? nastavi Ilhana. Pa, bogami ti i ne znamo, znamo da je bio odveden tamo u P. i da su njih esterica proli linije, nali ga, oslobodili i doveli. Je li ikom ita bilo? upita Jakub. Opet muk. Recite nam, zasluili smo da znamo. On i jo jedan se nisu bili vratili dok smo mi u selu bili...

79

S planine prema selu sputali su se polahko. Jakub nije dao da ga vode. Nabadao je na svoj tap i neto tiho ponavljao u sebi. Ilhanu su nosili u deki. Bojali su se da e izgubiti dijete koliko joj se utroba trzala od unutranjih navala plaa. Vani skoro nije putala glasa, tekle su joj samo suze. Kad bih ita imala svoje na ovom svijetu, rtvovala bih ti za njega, a ako ta sluajno imam, uzmi, Boe, i dovu mi uslii aputala je drei se s obje ruke za stomak. *** etvorka koja je ekala estog i Efendiju ostala je na liniji jo sedam dana. A onda pognutih glava i tekih plea pooe kuama na dopust. Efendija i esti nisu se vratili. Efendija se vie nikad nee ni vratiti. Razmjena tijela dogovorena je na linijama dolje oko grada. Za njegovo tijelo traili su dvojicu ivih. Komandant je nekako uspio da to sredi u vioj komandi. ta je bilo sa estim, nisu htjeli rei. Po Jusufa, Ilhanu i roditelje prvom prilikom dola su Jusufova braa. Odveli su ih u Njemaku. Jusufu je trebalo lijeenje. Psihiki je bio potpuno uniten i vrlo teko se oporavljao. Stvari koje je preivio za dva dana ostavile su brazde na dui za itav ivot. U Njemakoj je roen i njihov sin. Jusuf je traio od Ilhane da mu daju ime emsudin. Ime estog koje je malo ko i znao, budui da je i nakon nestanka pamen i spominjan samo kao esti. Na liniji u selu zaivjela je legenda. Legenda da je esti iv, da je u njihovoj teritoriji i da on baca sve one bombe i puca rafale koji bi se s vremena na vrijeme uli iza njihovih linija. Ja sam jedan od rijetkih koji je znao istinu, samo je nisam imao kome ispriati. Zarobljen sam malo prije Jusufa. Na liniji. Vraao sam se s veere, ali u naim 80

rovovima bjehoe oni. Natovarili su mi veliki PAM na lea i poveli sa sobom. Nisam bio bogat niti poznat i za me nisu mogli traiti otkup, pa sam odmah zavrio u zatvoru na Kuli. Tu sam upoznao i estog ili emsudina. Bio je teko ranjen u glavu i bez svijesti. Takvog su ga i uhvatili, nekoliko dana su ekali da umre, a onda je on doao sebi. Da bi kod komande prikrio sramotu koju su mu napravili oslobodivi mu zarobljenika ispred nosa, estog vojvoda vioj komandi prikaza kao Jusufa. A kako Jusufa niko nije traio, jer je pravi Jusuf ve bio slobodan, njemu je ostalo da eka kraj rata. Kraj koji se nije nazirao. Dva mjeseca proveli smo blizu jedan drugoga. Iako je vojvoda poginuo u nekom njihovom razraunavanju oko plijena, on je i dalje tvrdio da je Jusuf i kao takav bio voen u zatvoru. Ja sam otiao na razmjenu, nai iz brigade su zarobili oveu grupu njih i traili za razmjenu prvenstveno svoje saborce, mene i Mustafu. Ne govori nikome nita! rekao mi je emso pri odlasku. Ali nee nikad izai ne budu li te traili! protivio sam se. Samo ti me ovdje zna, zakuni mi se Bogom i svim to ti je sveto da nee nikom rei dok rat ne stane, onda, onda ako hoe! Zakleo sam se. Pred sami kraj rata stajao sam u studenoj sarajevskoj noi i ekao na mostu gdje se odvijala razmjena. Bila je to velika razmjena, svi za sve. Htio sam ponovo da ga vidim. Pitao razmijenjene gdje je i saznao da je pobjegao tri mjeseca prije razmjene tokom radova na Romaniji. Sad piem ovo, a ivot misli tekim tovarom pitanja tovari. ta ovjeku ostane od snova? Pusto ili utjeha? 81

ta ostane od ivota? Kao da je itav ivot samo nenin stari, pokupljeni pulover koji param i na klupko zamotavam. Budunost je ono to jo nisam oparao, a prolost ovo klupko to nikako lijepo da namotam, jer svaka prea kad se jednom oplete vrstou izgubi, pa mi krugovi s klupka lete, guvaju se i mrse. U zarobljenitvu sam pravio kuu. Stotine kua na stotine razliitih mjesta. Poeo sam u poetku da je temeljam u svom selu. Onda, kad sam uo da je palo, popaljeno, poeo sam praviti drugu u gradu. Kad me prebacie u zatvor u Kuli, zidao sam kuu na Vratniku. Svaku veer sam micao, mic po mic. Fino sam vidio sebe kako ulazim u optinske zgrade. Predstavljam se skromno. Ja, bivi borac i robija, bivi efendija i mladi, htio bih negdje malo zemlje, da malo kue napravim. A oni me ljubazno primie. Sasluae i pomogoe. Nisam ja nezahvalnik, ne traim mnogo, samo ono to sam sebi ne mogu dati. Materijal i radnu snagu u sam skupiti. I temeljao sam. Dva sprata. Da djeca imaju po sobu. Muka baka, enska baka. Drali su me ti snovi pa moda i pet-est godina iza rata. A onda sam postao svjestan da trebam nanovo sanjati. Nudili su mi, dodue, da poprave kuu na selu, ali gore vie niko ne ivi. Gore se i kukrika u sebe povukla, a i kukurijek jedva da nie. Iako se poesto kao mazlum ponaam, toliki mazlum nisam. Shvatio sam da spominjanje ratnog puta i robije, mladosti i morala ne pije vode ni kod istaica, a kamoli kod onih na dravnim funkcijama. Vlada teak zakon, zakon u kojem, ako nema novca i politike moi, aka od sto i pitolj prituren u rebra sreuje sve, a ljubaznost nita. Nemam snage vie da udaram akama, da diram oruja, elim samo svoj mir i nadam se da sam naao eljade uz koje u ga imati. 82

U slobodno vrijeme itam i piem. Bjeim meu slova i meu rijei, nekako svjestan da, ne budem li se ja trudio oblikovati njih, one bi mogle mene. Veliki broj prijatelja iz logora snale su teke bolesti tijela i psihe. Kao djeca smo izgubljena na ulicama, na raskrsnicama izmeu elja, hrabrosti i mogunosti. Neko se lake nosi s tim, nekog rastrga ta izgubljenost. ak se rijetko i viamo, iskljuim li iz tog Mustafu, s kojim sjednem, popijem kafu, odutimo sat-dva dotiui se tek nebitnih stvari iz okruenja. Ta tiina, taj muk me plai, tjera da piem, da priam, da radim, a radim da imam za taman. Moda zehru manje od tog, taman onoliko da me natjera da opet sanjam. Uili su me da nikad ne poelim sve, da poelim samo dovoljno. Naao sam i onu drugu stranu svog bia, nadopunjujem se njome i prieljkujem sretne momente. Prieljkujem ih kroz svoje dove, kroz svoje snove i jedan sam od onih koji e ipak trun snova svojih vidjeti ostvarene. Pobrinula se za to prola srijeda. Bio sam na poslu i taman negdje pred pauzu, u pola jedanaest, pozvae me. Direktor te trai ree kolega. Nisam se zabrinuo. Odavno sam ve razmiljao promijeniti posao pa, ako me i eka otkaz, isto je, ja ja njemu, ja on meni prvi. U kancelariji je bio jo jedan ovjek. Lijepo obuen. Neki direktorov saradnik, muterija, mislio sam kad sam uao. Evo, ovo je on ree direktor kad uoh, ustade, potapa me blago po ramenu i izae. Prepadoh se da sam u neznanju uinio neto od svojih najcrnjih snova. Onaj ovjek mi odjednom poe liiti na stranog sudiju. Pomisao na isljeivanje i zatvor izjede me cijelog u sekundi. Ne mogoh da ne sjednem. Ti si Taib B? upita. 83

Jesam rekoh i u nekoj nevienoj potrebi pruih ruku. Ja sam Zaim K., drago mi je ree uz osmijeh i prihvati moju ruku. Lahnu mi. Kako god je zakon lo, dobar sudija ga moe promijeniti, isto kao to ne postoji tako dobar zakon da ga lo sudija ne moe uiniti loim. Ovaj ovjek mi se inio dobar. Ne bih da ti uzimam vie vremena nego to treba ree mi. Ja sam advokat. Imam ovdje jednu oporuku koja glasi na tvoje ime. Oporuku? Da, oporuka emsudina H. Kako mi je ovdje preneseno, trebalo bi da se znate iz rata i logora. Ja lino ne poznajem tog gospodina, ovo sam dobio od svog kolege iz . Spomenuti gospodin vam daje na raspolaganje odreenu svotu novca pod odreenim uvjetima u kojima mi trebate pomoi. Ako ste za to, ja bih odmah poeo. Klimnuo sam glavom, jedva ekajui da razumijem neto od onog to mi je taj ovjek priao. Jeste li poznavali K.K., poznatijeg kao Efendija? Znam o kome se radi. Je li ostao iza njega iko iv? Nije. Zna li gospodina Murisa T.? Poginuo je. Ima li ikog iza sebe? Nikog. Dobro. Hamo T.? iv je, ena i troje djece. Ramiz J., poznatiji kao Crni. Poginuo, ostala ena i jedno ensko dijete. Zufer M.? Poginuo, roditelji su mu i sad ivi. 84

Dobro. Ova novana sredstva gospodin emsudin je oporuio tebi da po zadatom redoslijedu podijeli ovdje spomenutim ili njihovim nasljednicima, blioj rodbini, sve pie kome i kako. Zauzvrat, za tvoj trud, on tebi poklanja kuu, na Vratniku, ovdje u Sarajevu. Kljueve e preuzeti im zavrimo ovo s papirologijom. Gospodine, kako je umro? Nigdje ne pie da je umro, uostalom, ima ovdje pismo od njega, pa e sam vidjeti, ja sam samo posrednik u ovom sluaju.

85

emsudinovo pismo Dragi Taibe, sluajno saznadoh da si iv i bi mi drago, nadam se da je i tebi. Ugazio sam u godine kad bi ovjek trebao da stekne mudrost ivota. Ali, evo ja, k'o tek prohodalo dijete, uim prve korake ljudstva. Znam da me se sjea, jer dijelili smo vakat kad se pamenje igom straha i strepnje utiskivalo u srce ovjeka. uh jednom od jednog efendije koji me malo podsjeao na onog mog, nikad zaboravljenog efendiju o kom sam ti u naim logorskim danima sve ispriao, da e ovjek kad umre na onaj svijet ponijeti samo znanja koja u srcu nosi, nita iz pameti same nee ostati... Pomislih kako, eto, ja ni tu neu nita izgubiti... ponijet u sve to imam. Znam da se pita kako sam predevrio ovih 13 godina. Ali oprosti to ti ne mogu rei. Ne to neu, nego ih se ne sjeam. Mogao bih ti rei ovo to mi moji blinji sada kau o njima, ali to nije moja rije i moje pamenje, nego njihovo, pa neka njihovo i ostane. Zadnje to je moje jeste onaj bijeg s jo dvojicom iz onog autobusa kojim su nas vukli na rad. Hamida bi trebao da se sjea, onog momka iz Viegrada. E njegov ples na smrtonosnom rafalu je zadnja potpuna slika koju pamtim do prije nekoliko mjeseci. I iva mi je u sjeanju kao da se sve desilo juer. Ne znam prati li ove raunare i njihovu tehniku, ako prati, shvatit e sve kad ti kaem da se meni izbrisao jedan dio hard diska, barem tako kae moj najmlai sin. Oenjen sam enom koja ne zna nita o onom to ja sad pamtim, ba kao to ni ja ne znam nita o onom to ona pamti. Lijepa je. Tiha je. Blaga je. Topla je. Vidim da me voli i ja se trudim ponovo zavoljeti nju. Imam etiri sina. Bilo mi je drago ponovo nauiti njihova imena. 86

Najstariji je K., po mom efendiji. I jedini se on odaziva na puno ime. Blizanci su Hamo i Ramiz, mada se odazivaju na Hem i Rem. Najmlai je Muris Ris. Lijepi su mi sinovi. Lijepa je i ova zemlja u kojoj sam sada, mada u njoj sjeanja nemam. Ne znam ta sam mislio i o emu razmiljao sve ove godine to ih ne pamtim. Moda zato i ove moje rijei djeluju previe ivo. Za mene, sve ono to je za druge davno, kao da je bilo prije nekoliko mjeseci. Neu ti kriti. U glavi imam veliki tumor. Pa se moda ve sutra neu sjeati ni ovog danas. Kau mi da sam i nakon rata ivio kao i prije rata. Otimao gori za njive, gora otimala za sebe. Ali, dosta sam njivu proirio. Ovo to ti dajem, dajem bez upita i bez rasprave. Nema pravo da odbije. U kui sam rekao da te eka koverta. U njoj je novac. Plati nekog da vidi kakvi su mezarevi mojih roditelja. Bio sam im jedinac. Daj da se naini hajr u njihovo ime i baluke podigni, ako nisu podignuti. I kad ti bude javljeno da mene vie nema, podigni i moj. Samo jedan. Za duu, drugi e biti ovdje, za moje tijelo. Da je moj efendija iv, bilo bi mu drago da me vidi kako plaem. Neka mu je vjeni rahmet. Moda e se pitati kako sam te naao? Preko naeg Mustafe. Rekao mi je da si iv, da ste esto iza rata bili skupa, a ostalo su uinili moji advokati. Moda od ovog svega ne bi bilo nita, razmiljao sam da dokrajim sam sebe, a onda sam nabasao na njega i ponovo je neto jako i snano zakolalo mojim venama. Ostavljam u emanet mojim sinovima da im kad te posjete pokae naa polja, naa brda, njihovu babovinu, ti ili Mustafa, volio bih oba. Volio bih ti rei kako se nadam da emo se vidjeti, ali sumnjam u to, no znaj da nisam umro tuan. Poselami mi preivljene suborce i reci im da se nikad nisam predao.

87

Strepnja Kraj pisma Azra proita sa suzama u oima. Pismo je bilo prikaeno u originalu, a Taib je samo u donji desni oak dodao broj stranica u skladu s priom koju je prije sam napisao. Azri je umilo u uima, a u sjeanju su izranjale slike. Poetak Taibove prie straio je poznatim detaljima, rezao onim nepoznatim koji su se savreno uklapali u one poznate. Odjekivala su joj u uima njoj poznata imena i predjeli za koje mu nikad nije govorila. Pokuavala je da staloeno razmilja. Da ne uri. Disala duboko da savlada slabost i napade panike. Onda je ustajala, pila vodu, tjerala crne misli i mislila na tu kuu na Vratniku i na trenutak osjeala zadovoljstvo, onda bi se sjetila kako je mislila da e iznenaenje biti prava svadba, a ne kua, pa bi pomislila kako je mogue i jedno i drugo, a onda joj itava Taibova pria poe liiti na njenu. Strepnja je shrva, a sjeanje najtee prokulja iz nje. Vratie se teke ratne slike, na najtei mogui nain, do sitnica vidljive i jasne... U kui je bila tiina. Ne toliko zbog nedostatka zvuka, koliko zbog muka koji je nastao u razumu njih dvije. Majka i ki. Zavijene u teki out ljudske zebnje kad iekuju gore od zamislivog. Sivilo zidova kao da se trunilo na njih svakom sekundom iekivanja. Ona je esto odlazila do kupatila. Mama je guvala svoju haljinu u ruci stiskajui je drhtavim prstima. Iz grudi su dopirali hropci jecaja. Oi isplakane, koa oko njih crvena i natekla. Lica zategnuta u neputenom kriku. Mama, ne boj se! progovorila bi Azra, ne mogavi izdrati topot tiine. ekala je da ove rijei budu njoj upuene, ali ih ne bi. Susrela je samo majin crn, k'o bi otar pogled. Znala je ta se nalazi u njemu. I ona bi voljela da nije roena, da nije tu. ekanje zla ubija gore 88

od zla samog. Ponovo ustade i ode do kupatila. Smrad je ugrizao nosnice, ali ona se opet ne usudi pustiti vodu. Bojala se da e neko uti. Bojala se da e sama uti. Bojala se same pomisli na zvuk. Hodala je na vrhovima prstiju. Pogleda se u ogledalo sva razoarana to se vidi. Htjela je da se ne vidi, da je nema, da se probudi iz stranog sna. Paljivo spusti poklopac i sjede zagnjurivi glavu meu koljena. Sino su joj odveli tatu. Isti ljudi koji su s njim radili tolike godine. Znaju da su njih dvije tu. Ostavili su ih, ali e se vratiti kad preostalu mukadiju otjeraju u logor. Krv joj se zaledi u ilama pred slikom sinonjeg deavanja u susjednoj zgradi. Vrisci koji nagone na ludilo.Odveli su mukadiju, a onda se vratili. Onda se zauo vrisak njene prijateljice Samire. Izveli su je na balkon, da svi vide bulin striptiz. Otimala se, plakala, ujedala, grebala, molila, a onda su joj izveli majku i rekli da bira. I morala je skinuti svoju odjeu, dok se kroz jauk majina glasa raspoznavalo: Skoi, keri, skoi! Pucali su po prozorima, traei da svi izau na balkone. Nije mogla da gleda, zaklopila je oi i zaeljela da suze koje teku budu olovo koje e spriti taj strani vid. Nije mogla ne uti kako je s jo nekoliko djevojaka iz te zgrade odvoze uz resko cerekanje i pijano zavijanje. Stomak se nape. Ve odavno ima elju da povrati, samo da ima ta. Lupanje u uima pretvorilo se u ujednaen um vlastitog krvotoka. Nee joj, valjda, uiniti isto. Pred majkom. Ona nije lijepa kao Samira. Ima krive noge. Ima kvrgava koljena. Ima. Ni lice joj nije lijepo. Ona je runa, mora biti runa. Ustade, uze makaze i poe gotovo s ushienjem rezati kosu. Opet pogleda niza se. Obukla je novu odjeu prekjuer kad su se jo nadali da e ih samo protjerati. Skide je i iz korpe izvadi prljavu ustajalu odjeu i obue je na sebe. Pri povratku, majku zatee sklupanu kraj 89

vrata iza kojih se zau komeanje. Majka se skloni, a vrata u as odletjee s baglama. Majka je povue sebi i tako zagrljene skupie se u dovratku izmeu plakara i nie. Otvorie se i vrata od hodnika. I ovdje imaju dvije... Drhtala je, majka Boga molila da ih uzme obje. Osjeala je udare po leima, ali nije mogla da otvori oi i krajikom svijesti bi zahvalna toj nemoi tijela. Tonula je u dubok san. Sanjala je behar na eftelijama. Pravi, mirisni behar. Pele su letjele oko cvjetova, a janjad odluena blejala u toru iza tale. Bio je mjesec ramazan i ona je bila kod svoje nane na selu. Voljela je njene iftare. Te se godine zagledala u ramazanskog softu. Privlaila ju je njegova ljepota i ono neto tiho, zabranjeno, znajui kako bi joj tata reagirao da je saznao za to. Njen efendija je stajao pokraj ograde i priao o Sarajevu, o kaldrmi i Begovoj damiji, o momcima i djevojkama, taman se sage, iupa cvijetak iz onog busena u ogradi i poe da joj ga prui kad je neto povue i svijest se zakovitla. . . Azra ne izdra to teko sundanje njenih sjeanja. Dah joj je nestajao u grudima i ponovo joj se inilo kako je svlae i skoro golu provode kroz zgradu policije u Foi. Ponovo su je savladavale aveti prolosti koje je bila zakopala i od sebe i od drugih... Spusti Taibove zapise na sto i odagna nadolu elju da ih ponovo proita, sjeti se da u latici stola dri cigarete, otvori je i nervozno pripali jednu. Nije znala ta da misli. Na tren joj se uini da je Taib samo utvara, onda, da je sve ovo neka njegova bolesna igra. Poeli da nije tu, da se nije vratila, da je ostala tamo u izbjeglitvu, u Njemakoj, daleko od svoje prolosti i svega to kroz nju nosi u sebi. Nervoza i panika tjerale su je u strah koji nije mogla podnijeti. Ne sad! 90

Zatvori oi i vrati se u krilo svoje nene Eme. Nigdje se nikad nije osjeala sigurno kao u njenom krilu. 'Vako bi mene moj babo, ala mu rahmetile! govorila je njena nena i onda joj savijala desnu ruku na srce i ponavljala la ilahe illallah! inila je to tiho, dedo nije branio, ali jeste njen tata Slobodin. Kad je u sedmoj godini poela da se plaui budi iz sna i kad se to nastavljalo iz noi u no, nena je skoro planim glasom molila neto dedu. Nije Azra odmah shvatala ta, samo je vidjela kako je on sutradan doveo ovna s pijace i zaklao ga u dnu bae. Sjea se da je tada plakala gledajui ta dedo ini, ali je prila njena nena, stisla je uza se onim svojim mravim rukama, unijela joj se u lice, poljubila i rekla: Ne plai, kenjo nenina, njegova je krv beriet! Ispriala je to Taibu i on joj objasni da su, vjerovatno, klali kurban za nju. Taib?! Pitala se gdje je on, kad e doi, kad e joj odgovoriti na neka pitanja? Je li on kriomice ispitivao njenu prolost? S kojim ciljem? Zato joj nikad o tom nije govorio? Zar je mogue da ona kafa s kojom je sve poelo nije sluajna? Odakle mu pria o njenoj tetki Mukiji, tetku Jakubu i njegovim sinovima. Zar e rijei njene mame da je svejedno je li drugaiji ili mahnitiji, da to u ivotu na isto doe, biti istinite?

91

Vuk samotnjak sam bio i dan danas ost'o... Razdraganog Taiba, po povratku, u kui doeka uplakana Azra. Osjetio je da je shrvana neim. turo je odgovarala na njegova pitanja i ne primijetivi koliko je ushien doao. Njemu elja da tu ushienost podijeli s njom ne dade da je pusti na miru, a nju ne napusti njena tegoba. Rije po rije i razgovor se pretvori u svau. Iznenadila ga je njena reakcija na njegovu priu. Koliko god davao iskrene odgovore na pitanja koja mu je postavljala, nije mogao da nazre razlog tolike uzrujanosti. To su moje rane! govorila mu je rane od kojih sam pobjegla. Zato moraju da se vraaju, zato ti da bude taj koji po njima eprka? Neu nikakvu kuu na Vratniku, hou svoj ivot koji sam odabrala, bez zidova i pria koje e mi vraati prolost... Zna li ti kroz ta sam ja prola, kroz ta je prola moja majka? Zna li? Ja niim nisam spomenuo to kroz to si prola? Nisi, ali bi bolje bilo da jesi! Sve si uinio da pokae kako zna! Ko ti je dao pravo da zna? Taib je gledao i utio. Prolost slegla u njemu govorila mu je da je tako najbolje. Da, ma kako neto teko bilo, proi e. Nestat e noi, sunce granut, a kad sunce grane sve izgleda lake. Izgledali su lake i logorski dani, i oni ratni obini dani, i poslijeratni, samo ako oi upre u budunost i smogne snage vjerovati da je bolja od prolosti. Njen pla podsjeti ga na talmudske rijei: Budi jako paljiv da ne natjera enu u pla, jer Bog broji njezine suze. ena je stvorena iz mukog rebra. Ne iz stopala po kojem se hoda, ne iz glave, da bude nadmona, nego iz mukog rebra, da bude jednaka, ispod ruke, da bude zatiena, i sa strane srca, da bude ljubljena. Znao je da mora biti dovoljno velik da prizna svoje pogreke, dovoljno pametan da od njih ima koristi i 92

dovoljno jak da ih ispravi. Znao je tota toga sroenog u rije, ali nije znao jedno, nije znao ta da uini, ta od onog to mu je padalo na um, da odabere. Barem ne odmah. Nije se nadao ni ovako burnoj Azrinoj reakciji. Pokuavao je naslutiti u ta, od onog to o njoj ne zna, tako bolno upiru rijei njegove prie. Je li opet njena mama njihovu limunadu promijeala svojim prstima. Ba ga nije voljela. Ni na trenutak ga nije htjela razlikovati od bradatih mladia koji su prolazili sarajevskim ulicama. Uzalud je objanjavao da nije poput njih, da ne dijeli njihovo miljenje u mnogim stvarima, da nije ni tako dobar vjernik kakav bi, istina, htio da bude, da o vjeri pria malo vie nego drugi jer je takvu kolu uio. Nita. Ostala je slubena i na ivici ljubaznosti. Kakva je bila prema Azri kad on nije bio prisutan mogao je da zamisli, ili i da osjeti u toj noi. Azra je popila neku tabletu i legla. Taib je kroz neke njene rijei izgovorene u napadima bijesa ili nemoi nasluivao kroz ta je sve prola i ta sve kriju one praznine u njenoj prolosti. Pitao se i sam ima li pravo motati ovo klupko prolosti na vreteno svojih elja. Izvlaiti poderane halje prolosti i stavljati im svoje zakrpe. Izaao je na balkon i zapalio cigaretu. Bilo mu je teko i ruke su same zazivale olovku i papir. Htio je da pie, bio je to njegov nain samoodbrane, njegov nain bijega u pobjedu. Pisao je i prije rata, u ratu, poslije rata. Kad bi mu bilo teko, kad je traio dodatnu snagu, pisao je. Kad nije imao olovke, pisao je u sebi, mislima po nevidljivom papiru pamenja. Ponovo je zavrtio emsudinovo pismo, Jusufovo pismo. Nije znao kako da ga zove. Bio je nanijetio da nazove Mustafine roditelje i trai njegov broj telefona ako im je poslao, da pita kako je emsudin? Sad mu se uini da nema pravo na to razmiljanje. Osjeao je tegobu koja pritiska Azrine grudi pojaanu odsustvom linih 93

osjeaja. Nije sebi poteno mogao priznati da ita osjea u tom trenu. A htio je da osjea tegobu kao i ona, da osjea da je pogrijeio i potrebu da je moli za oprost. Hoe li ovo s Azrom postati prolost, pitao se? Hoe li ujutro kad ustane sve ovo njihovo to se tako neprimjetno iskitilo nestati? Hoe li opet biti sam? Vuk samotnjak sam bio i dan danas ost'o... zapjevuie njegove misli doputajui podsvijesti da se poigra s njegovim osjeajima. Samoa ima svoje prednosti, daruje slobodu, samo, imao je on tu slobodu, pa je ipak traio i pronaao Azru. Samoa je hladna, gloe ovjeka, otri inteligenciju, a isisava osjeaje. Inteligencija bez osjeaja nije daleko od ludosti, samo joj je polaritet na drugoj strani. Juni ili sjeverni pol. Dvije suprotnosti, ali na svakoj jednako hladno i neuvjetno za ivot. Nee odustati! Kroio je k toplijim krajevima i nastojat e na sve mogue naine da odri taj korak. Nije li tog popodneva zamiljao njene oi dok je uvodi u njihovu kuu na Vratniku. U taj Boiji znak. udo ispunjenja njegovih elja. Sve je bilo tano u onom to mu je advokat rekao. Potpisao je to je trebalo potpisati. Ima svoju kuu. Lijepu, prelijepu. Ni veliku da izazove zavidnost, ni malu da stijesni ivotne puteve. Dovoljnu da primi potansko sandue i da on, Taib, konano ima svoju adresu, da ne daje onu gdje se rodio, a gdje je samo zgarite nekadanjeg doma. Spreman je da tu adresu dijeli s njom. Da li je siguran da je spreman dijeliti sebe? To mu se uini kljunim pitanjem? Voli li on Azru ili su tek sudrunici u samoi? Koliko su ve skupa? 94

ta ona vidi u njemu? Je li ono neto njemu nedefinisano, ali veoma blisko u njenim oima dovoljno za brak, za djecu koju je elio? Svako u sebi nosi neku savrenu sliku osobe svojih snova. Ta osoba ima sve ono to smatra poeljnim i vrijednim ljubavi. Na osnovu te slike, ljudi trae osobu koja u najveoj mjeri posjeduje osobine koje im odgovaraju. S druge strane, stoji miljenje da se suprotnosti privlae, to znai da traenje bolje polovine znai traenje drugaije polovine, one koja dopunjava. Osjeajan sanjar pronai e moda hladnog i promiljenog, brbljivac utljivca, ranoranilac pospanka, dok e drutveno bie pronai samotnjaka. Gdje su on i Azra u tim suodnosima? Nije li, moda, glavno pitanje voli li on sebe? Ima li, uopte, smisla pitati se voli li ga neko drugi ako nije siguran voli li sam sebe? Ako se ne voli, onda e i sve druge koji ga vole doivljavati strano, onako strano kako se doivljaju svi koji vole neto to on ne voli... Zato nema tu potrebnu opreznost da zatiti Azrino srce od tuge? Zato priu nije promijenio, ta svakako je Bosna puna slinih, mala zamjena likova ne bi priu uinila lanom! Ili, jednostavno, ivot sa sobom nosi te tekoe s ciljem koji se da otkriti tek kad se proive i prevaziu? Ne eli joj tugu, eli joj sreu, eli joj i vie nego sebi, makar kroz tu nesmotrenost ispadalo da je ne voli onako kako bi ona eljela da je voli. Biti iskreno voljen daje snagu. Nekoga iskreno voljeti, s druge, pak, strane, daje hrabrost, hrabrost koju je on toliko trebao. Je li osuen na one monologe kakve je vodio po glavi nakon rastanka s Ajlom?

95

Je li osuen na samou nakon pogibije najboljih drugova? U emu je smisao toliko smrti oko njega? Zar je, zaista, najbolje da sve zaboravi, da i dalje sve to napie pokida sa zorom i baci? I baca li on to jer ne vidi smisao ili ne vidi u sebi snage da stane iza onog to je napisao? Ili samo treba jednom dati priliku onom to napie da ugleda svjetlost dana? ta bi Azra rekla da proita cijelu knjigu? ta e rei ako u nju stanu i ta njegova trenutna pitanja, makar tada kad je bude itala to bude tek prolost. Jesu li tragovi koje ostavljamo za sobom neto to samo svjedoi da bili smo ili oni, ustvari, putuju s nama i daju oblik i odgovor na pitanje ko smo sada? Ne trai li svako danas ponavljanje tog pitanje i ne daje li svako danas svojim tragovima i svjedoenjem novu nijansu tom odgovoru sutra? Kakve su posljedice stalnog vraanja u prolost po njegov ivot? Hoe li svaki njegov in, svaka bol koju osjeti, biti doivotni kroz itavu vjenost? Vjeno vraanje, znai li to da svaki put kad bira ta e uiniti mora biti spreman da to izabere za itavu vjenost? A isto je i s onim ta ne initi, sa svakom mrtvoroenom milju, svakim proputenim izborom. I hoe li itav neivljeni ivot ostati da buja u njemu kroz itavu vjenost i zauvijek ga dozivati ignorisani glas savjesti? Nije li unesen u priu o Azrinim precima i u njihovu susretu vidio nasilu neto sudbinsko i predao se tome, kao to se svetosti predaje ne propitujui je. Taib protrlja glavu i pogleda na rijetka svjetla okolnih zgrada. Doe vrijeme za vrijeme, pomisli. Daruj mu smisao i sadraj, kako bi se razlikovalo jedno od drugoga. Pomjeri granice tiine i neka mu putanja bude tvoja misao. 96

Odgovor na sutranje pitanje ko je moe biti uveliko ljepi potrudi li se donijeti pravilne odluke te noi. Osjeti potrebu za potpunim buenjem, za snagom nadahnua, a usne i jezik kao i uvijek u takvim trenucima izgovorie ehadet. La illahe ilallah! Nema Boga osim Allaha! La havle ve la kuvvete illa billah! Nema snage niti moi osim u Boga. Treba otresti misli koje mu nisu donosile dobro. I s mislima je kao i s rijeima. Pusti li da loe teku s usana, one e uiniti i da se unutranjost takvom osjea, ba kao to i lijepe rijei kad se govore, turobnu unutranjost svojom ljepotom znaju vratiti u lijepo stanje. Odvanost, pomisli Taib. Za ovo to ja elim, emu teim, treba odvanost. Nije li odvanost poetak ehadeta, ne treba li iznad svega imati odvanost pa rei: Ne, nema. Ne treba li hrabrost da se sve negira, a onda na toj istini On prizna? Moe li ga priznati ovjek koji sebe ne prizna dok to ne uini? Ustade i poe do kupatila, onda zastade kraj otvorenih vrata na Azrinoj sobi. Uinilo mu se da ne die. Zastade. Onaj poznati osjeaj iznenadne strepnje hladnim mu obli unutranjost, no ne uini nita naglo, ne poleti, ne pomae se, samo za as zaustavi disanje i skoncentrisa se na sluh. Nakon pola minute ou njen uzdah. Lahnu mu, nikad nije volio te tablete za spavanje, da li zbog filmova u kojima je toliko puta kao djeak gledao kako se glavni junaci ubijaju tim tabletama ili ta ve? Sjeti se i ratnih dana kad je isto tako zaustavaljao dah da uje diu li ranjeni drugovi oko njega. Boe! pomisli. Kako si Ti Velik i Moan. Ti koji uzdrava u svojoj moi sva ova bia, snagom i moi koja je meni neshvatljiva, ali u koju vjerujem. Koliko samo ljudi die noas, mukaraca i ena, starih, mladih, tek roenih, a 97

Tvoja mo bdije nad njima, snaga Tvoja pokree njihove grudi, njihove organe, daruje im svima zrak i u ivotu ih odrava. Jesu li svi ovi zapetljani dijelovi sudbine moje i sudbina onih ije su ivotne prie stigle do mene zapetljane, teke i nejasne, upravo zato to sam ja svoju nit s Tobom izgubio, to sam se u nauku vjere Tvoje pogubio? Zagrize Taib donju usnu, mehaniki rukama zasuka rukave na koulji i krenu ka kupatilu. Uze abdest i vrati se u svoju sobu. Jo nije bilo vrijeme sabaha, padala je zadnja treina noi, ona treina za koju je uen da je ba posebna u cijelom danu, da u njoj Bog posebnu milost sputa ljudima i dove njihove, molbe, traenja, prima. Kroz glavu mu proletjee stotine dana u kojima nije upotpunio svoje molitve. Proletjee mu i hiljade onih mladalakih, kad je svaku molitvu u njeno tano vrijeme obavljao. Onda oni dani kad se njihova redovnost kidala, kad se njegov mir kidao, kad je stvarnost davala previe pitanja, a njegovo znanje i znanje onih oko njega nedovoljno pravih i pregrt krnjavih odgovora. Ve u medresi, nakon dvije godine, ono to je uio zbunjivalo je i remetilo ponekad mir vjere njegove u grudima. Saznade za mnotvo frakcija unutar islama koji mu se do tada inio tako jednostavnim, tako lahkim i prirodnim. Uio je biografije velikana vjere, uenjake, pravnike, filozofe, njihove misli, izreke stavove i krio od sama sebe, u tim mladalakim danima, kako mu se svako malo javljala elja da opsuje, da udari akom od sto i kae: Stanite, ta vam je, to vam ovo treba?! Zato je toliko vano izmisliti neto novo i kroz to istai sebe? Zato toliko razjedinjenja kad je primjer onog koga slijedimo tako jednostavan i lahak? Samo treba eljeti drugima to i sebi i pri tom ne smatrati da oni moraju biti kao ti. 98

Nauen je ipak da uvijek, iza svakog znanja ima novo znanje, ima mogunost nekog novog saznavanja koje e opravdati neloginosti onog to trenutno zna. Uen je da uvijek bude otvoren ka promiljanju novom i mogunosti da, zarad novog znanja, revidira svoje prijanje stavove, da samo tako ima mogunost da napreduje. Volio je osnivaa svog mezheba, velikog imama Ebu Hanifu zbog njegove slikovite reenice u kojoj veli da ako bilo ko poslije njega nae bolji dokaz od njegovog, pa makar i u kravljoj balezi, ostavi njegov, a slijedi taj bolji dokaz, ali u isto vrijeme udio se mnogobrojnim pristalicama njegovim to osuivali su svaki izlazak iz okvira tih davno postavljenih zakona hanefijskog mezheba. Volio je u poetku rata stroge zakone koje su sa sobom donosili malobrojni arapski mudahidi koji su dolazili u njihovu jedinicu da im pomognu u borbi za opstanak. Sviala mu se u tim ratnim danima njihova strogost i rado im se priklanjao. Ila je ta strogost u vjeri uz rat, uz teke ivotne momente. Onda, nakon nekog vremena, kroz razgovore s njima, poelo je sve to da ga zbunjuje. Nije bila spojiva s njegovom unutranjom bojom vjere ta predstava totalnog potinjavanja gotovim stavovima, bez ikakvog linog promiljanja. Ti okviri postadoe vremenom kao zatvorske elije njegovim mislima. to je manje razmiljao, lake se uklapao, ali time je vie gubio sjaj svoj unutranji. Nije mogao vjerovati da ga Bog eli ba takvog, da odbaci misli svoje, razum svoj, promiljanja i tek slijepo slijedi podastrte stavove. inilo mu se da time glaa lie na stablu vjere, dok samo stablo i grane njegove puta da zahraju. Ostao je u njihovoj blizini jer mu je i dalje godila njihova disciplina, ali su njegove misli poele da ga plae. U poetku se bojao da je to licemjerstvo, hvatao je sebe da na njihova predavanja klima glavom, a u sebi misli drugaije. 99

Jednog e dana u njihovu kasarnu doi veliki profesor iz arapskih zemalja. Drat e predavanje nakon kojeg e on odluiti da odgovore na svoja ivotna pitanja pone traiti na drugom mjestu, u drugom nauku. Taj profesor je u jeku ratnih deavanja drao predavanje o selamu, islamskom pozdravu. Bilo je to poniavajue za Taiba. Obraao im se kao da nikad nisu uli ni za islam, ni za selam. Nije ga toliko sluao, vie se pitao kakvu to sliku oni tamo imaju o njima. Zar tako malo znaju ili je toliko stotina godina borbe njegovog naroda da ostane u vjeri tako mizerno za te arapske profesore. Onda je profesor skrenuo na praktini primjer nazivanja selama. Uze za primjer njihovu borbu, kako svaki put, ama svaki put, kad neto zaprijei pogled jednog od njih na drugo, nakon ponovnog vienja, trebaju jedan drugom nazvati selam. Taib nije mogao da svari tu priu. Jasna su mu bila njena naela, ali, pobogu, gdje je tu realnost. Ako poemo u borbu i privlaenje neprijateljskim rovovima, a pri tom budemo stalno nakon svakog okretanja glave selamili jedan drugog, gdje emo stii. Jesi li ti ikad bio u borbi? upita na kraju, kad profesor zavri predavanje i ree da je spreman za pitanja. Prostrijelie ga pogledi mnogobrojnih saboraca. Ignorisae njegovo pitanje, ali zato je profesor dugo i nairoko objanjavao sve forme nazivanja selama. Ponovo je sebe prekoravao pitanjem, ko je on da ita pita i ita misli kad nejak je da se suprotstavi napadima koji su nekako slijedili uvijek kada bi neko izrekao neto van opeg miljenja. Bojao se bilo ega to bi moglo izazvati neslogu. Neslogu nije volio jo iz kolskih dana, shvatajui kako je ona donosila nesreu u muslimanski narod, od nekad preteno muslimanske panije, pa do krvavog stanja u dalekom Afganistanu gdje su muslimani tukui se s 100

ruskim okupatorom s istom revnou inili to i izmeu sebe, samo zato to jedni su Patuni, drugi Hazari, to su jedni sunije, drugi iije. Gdje god ima neka manjina, tei da se pripoji svojoj veini, mislio je Taib. Evo i ovdje u Bosni danas, Hrvati Hrvatskoj, Srbi Srbiji, samo se muslimani bore za razjedinjenje. Na koliko je drava samo rasparan arapski narod. Jedan narod, jedna vjera, a desetine drava koje redovno, svako malo vremena, vode meusobne ratove, i to se te drave vie deklariu kao islamske, skoro da jednakim pravilom u njima ima manje istinskog islama, a vie fukaratinje, bijede i neobrazovanja. I tako je skoro odvajkada. Najmra lekcija iz medrese bila mu je ona iz koje je trebalo nauiti svu silu dravica na koje se vremenom iscjepkalo islamsko carstvo. To ga je tjeralo da bude oprezan spram svojih misli koje su, nekako po pravilu, kako je on htio biti oprezniji, bile sve otrije. Sjeti se zgode iz svoje kole kad je u onim predratnim danima pitao zato ne ue o dihadu, a profesor mu odgovorio da to nije njegova briga, da nije njegova briga ni to hoe li ili nee biti rata, da je njegovo da ui. I tad, u toj koli, on nije uen da razmilja koliko je, ustvari, uen da se pokorava. Gdje li je taj njegov profesor, pitao se ponekad u ratu? Bori li se s pukom u ruci ili dri predavanja poput ovog selam-profesora? Nije prolo dugo, i dobio je taj odgovor.

101

Softa Pred sami kraj rata nakon vraanja iz logora i ponovnog prikljuenja svojoj brigadi poslan je da zavri kolovanje. Susreo je tako dragu zgradu i neke drage prijatelje u njoj. Naao se u kolskoj klupi nakon etiri godine i nije mogao zaustaviti udan, luaki smijeh koji ga je spopadao dok je pogledom prelazio po uionici, po klupama, po mladim djeacima koji su sad pohaali njegov razred, a od kojih nije poznavao nikog. Redom su bili mlai od njega po nekoliko godina i redom o ratu nisu imali linog iskustva. Profesor ga je pitao kako je, a onda poslao vani, da svojim smijehom ne remeti as. Izaao je pred zgradu, iz depa izvukao kutiju Lorda i pripalio. Tek to je povukao nekoliko dimova, priao mu je vaspita i rekao da ugasi cigaretu, da je puenje zabranjeno. Ali nisam u zgradi? branio se iskreno, ne shvatajui da kri ikakav propis. Nema veze to nisi, ugasi tu cigaretu! Taib ga pogleda, ruka naviknuta da slua poe da je baci, a onda se zaustavi. Lice vaspitaa ga jako podsjeti na lice jednog starijeg ovjeka kojeg je vodio u borbu prije nekoliko dana, ovjeka koji kad zapuca pobjee, ostavi svoje borbeno mjesto i njega bez veze s ostalom vojskom. ovjeka koji mu svojim inom, navodei na bijeg jo trojicu slinih priredi najteu ratnu no. No koju provede meu linijama ne mogavi ni na neprijatelja ni svojima, pod unakrsnom vatrom ljubei zemlju i iznad svega trpei svoj najvei strah, strah od samoe. Boe, daj mi samo da sretnem nekog od naih, pa neka onda poginem ako je sueno, nemoj da poginem sam! molio je Taib u toj noi. Zaustavi ruku u naumu da baci cigaretu, ponovo je vrati svojim usnama, pogleda u vaspitaa i ne prepoznavajui sebe takvoga jednostavno izusti: Razguli! 102

Molim? ree preneraeni vaspita. Rekao sam razguli, ne krim nikakva pravila, izaao sam iz zgrade, puim ve etiri godine, znam da nije dobro, ali puim i nemam snage danas da se toga okanim. Pusti me da zavrim i kazni kako hoe! Zar se tako razgovara sa svojim profesorom, zar smo te to nauili u ovoj koli? nastavi vaspita. Taib ga je gledao. Zato vaspita tako postupa, pitao se? Zato on sa svojih etrdeset godina insistira na tom nekom svom veem poloaju koji mu on, Taib, svakako niim ne moe ugroziti. Zato se ne nasmije, ne shvati ga, pomiluje po glavi? Da to uini, sigurno vie ne bi pred njim zapalio, bilo bi ga stid. Ovako, ovako ga izaziva, ovako ga kinji, ovako raste bijes u njemu, bijes i razoarenje. Evo, bacit e tu prokletu cigaretu, ali ne to ga se boji, ne to se boji kazne nekakve, koja kakva je god, smijena je naspram onog to se deava irom Bosne, nego eto, to shvata da to nekako treba zavriti jer on ne voli te konfliktne situacije u kojima jedna strana nee da popusti, gdje nikakav kompromis ne pomae. Znao je to, nauio je to u te etiri prole godine, kroz rat i logor, kroz sve to to je stalo u tako malo vremena. Baci cigaretu i ustade. Bi mu drago da sjedi na stepenicama te pri uspravljanju njegova glava bjee iznad vaspitaeve. Pogleda ga u oi. Vidje da se i ovaj unezgodio pred njim tako uspravljenim. Smee odijelo, koulja, kravata. Taib nesvjesno pogleda sebe. Maskirne pantalone izguvane do besvijesti jo mjestimino prljave od one zemlje po kojoj je puzao prije nekoliko dana, vojnike izme, jakna. Zavue ruke u depove pri tom i napipa u njima svoje cigarete. Osjeti kako mu niz kimu pue ono neto neobjanjivo, ono neto jae od njega, ono neto to jo nije nauio da pobjedi u sebi. Izvadi cigarete i stojei tako izvue i zapali jo jednu. 103

U njemu je zvonilo hiljade zvona, hiljada njegovih glasova govorilo mu je da je to pogreno, da je bez veze, da ne valja, da e sam sebi kasnije rei da je pogrijeio, ali sve je to bilo samo kao san, stvarnost je inila drugo. Povue dim i ponovo sjede pognute glave sa onim dobro poznatim osjeajem u stomaku. Osjeajem koji bi dobijao kad bi upadao u rov i bez ikakvih analiza zakljuivao samo jedno bit e tu dok ne pogine ili se ne naredi neto drugo. Sad mu to nije niko naredio, nije ni on sam, nego ta neka neobjanjiva sila u njemu, inat, prkos, ni sam nije znao ta. Samo je bio rijeio da popui tu cigaretu. Ignorisao je potpuno prisustvo vaspitaa i, da olaka sebi taj muk, otiao mislima do svojih saboraca pitajui se gdje li su oni sada, dok on, tu, van svake svoje logike, ui nekakvu kolu. Vaspita se udaljio bez rijei, a on nakon to u zvono za kraj asa ustade i poe prema uionici. Drugi as bjee as onog profesora to mu je pred rat govorio da je njegovo da ui. Imao je u svom dranju neto oficirsko. Taib je ve primjeivao taj hod, visoki oficir, moda moralista, poput onih koji bi, nakon to bi oni u nekoj bitki dobro izginuli, dolazili da im dignu moral. Profesor kao da je uo njegove misli. Baci dnevnik na sto i stade ispred table. Djeco, neke lekcije se naue u koli, a neke samo u ivotu. Kao kad uete u zemunicu, a desetak metara od vas padne granata, kad osjetite kako je ivot krhka stvar, kako smrt ima svoj zvuk, svoj oblik, kako frke i ree zrak. Evo, doao nam je i Taib, Taib zna o emu govorim. Taib ustade i nakloni se ne znajui ni sam ta bi pred tolikim uprtim pogledima. Sjedio je u zadnjoj glupi i gledao glave ispred sebe. Sitne, krupne, oiane i neoiane. Golobrade djeake kakav je i sam bio prije nekoliko godina. 104

Nekako je oekivao da e profesor nastaviti svoju priu, prei taj poetni primjer zemunice i granate na deset metara, da e spomenuti i onaj njegov sluaj kad granata pada direktno meu noge, a on leti zrakom kao ptica, pada u kr i ostaje u nesvijesti. Nesvijesti iz koje kad se budio mislio je da je ve u svijetu Berzeha, strahu njegovu da ne izgovori ehadet jer se pobojao da e umrijeti u pola te rijei i otii na onaj svijet negirajui sve... Ali profesor je skrenuo na drugu temu i Taib se zabavi crtajui krugove po svesci koju mu je jedan uenik tog jutra, vidjevi da nema nita od opreme posudio. Rat je svima zajedniki, ali svako e imati neki svoj pogled na nj u skladu s linim iskustvom koje ima spram njega. Kako je svako ratno iskustvo dovoljno strano, tako e svako svoje i vidjeti najstranijim, ma kako neija druga istinski budu vea, bolnija, tea... U narednim danima nae neke poznanike iz one svoje predratne generacije koji su po isturenim odjeljenjima po Bosni zavrili medresu i sad pohaali teoloki fakultet. Imao je problem sa spavanjem i zatvaranje doma u devet sati naveer nikako mu nije prijalo. Nije znao ta bi sa sobom u tom mraku, u krevetu bez sna. Nae jednog studenta koji je imao sobu nedaleko od Baarije i poe noevati kod njega. Nastava je tekla. Dobro mu je ilo, izuzmu li se jezici. Nije se skoro niega sjeao od onog to je uio prije, a lekcije u tom zavrnom razredu bile su teke. Arapski i nekako, ali engleski nikako. Nakon mjesec dana nastave uslijedili su kontrolni. Na asu engleskog njega opet obuze onaj smijeh kojeg nije mogao obuzdati, smijeh beznadenosti. Profesorica ga upita ta mu je, a on ne moe da se suzdri: Profesorice, zahvalio bih svima koji mi bacaju papirie s odgovorima, ali bih zamolio da me ne zbunjuju, evo imam tri papiria s prvom zadatom reenicom, ni na 105

jednom nije isto napisana, a ja ne znam koji da proberem. Profesorica se nasmija, pogleda ga i upita. Jesi li ti pio kafu jutros, Taibe? Nisam. A da ostavi kontrolni i ode na kafu dok ne pone sljedei as? Ne mogu! Zato, putam te, neu te zapisati kao odsutnog?! Nemam para za kafu. Profesorica prie svojoj torbi na stolu izvadi marku i prui mu je. Taib prie, uze je, a onda se nasmija i ree: Moe l' jo jedna za cigarete? Ne, za to se sam snai. Dobro, hvala! Izae iz dvorita, zagleda se u sofe Begove damije, pogleda desno, lijevo, poeli da zapali cigaretu, to je inio uvijek kad se dvoumi, a onda samo krenu lijevo, ka Kolobari. Imao je nizak pritisak i kafa mu je pomagala da lake misli, ali morao je raunati i na nervozu koja e se javiti prvim srkom kafe kad poeli da zapali. Nije zapalio od juer ujutro kad ga je neko od studenata poastio. Gadan vakat za nekog ko se dobrovoljno javljao za izvianja samo zbog duplog sljedovanja cigareta. Ue u Kolobaru i probra mjesto u oku. Volio je da su mu lea okrenuta zidu, da ne misli o njima. Konobar prie i on narui kafu. Bacao je pogled po drugim gostima, mladiima u civilkama, mladiima u maskirnim uniformama, djevojkama, gologlavim i pokrivenim, starijem paru, i niko, ba niko pred kim se dimila cigareta.

106

izme na nogama su putale i on shvati da je negdje ulicom ugazio u lokvu. Mrzak mu bi osjeaj mokrog tabana u izmi. Izvinite, molim vas ree konobaru bez razmiljanja ima li nade da se ogrebem za jednu cigaretu? ao mi je, ne puim, vidjet u s gazdom! Uskoro, iz prolaza u unutranjost objekta, izae ovjek srednjih godina i zaputi se k njemu. Je li slobodno? upita. Naravno klimnu Taib. Vojnik si? upita ga pridolica i poasti cigaretama. Aha ree Taib i prinese cigaretu plamenu upaljaa. Doao sam tu u medresu, da zavrim kolu... ovjek bi iroke ruke, uz krtu priu poasti ga s jo dvije cigarete. Ispria mu ukratko kako je izgubio brata na ui, a onda ga zovnue i on pri odlasku ostavi kutiju na stolu. Hvala ree Taib, svjestan da ga ovjek nije uo. Zapali jo jednu i zagleda se na ulicu. Bi mu dolo da zaplae. Postajao je svjestan svoje onemoalosti, nedefinisan sebi, nalazio se na mjestu i u prilikama u kojima nije znao ta da radi. Do juer mu ponos ne bi dao da moli za bilo ta, a eto, taj dan je ve uzeo novac za kafu ak traio i za cigarete, sad od nepoznata ovjeka uzima skoro cijelu kutiju. ta ga eka u ostatku dana? Prisjeti se vremena pet godina ranije kad je za babom cupkao ovom arijom prvi put dolazei u Sarajevo. Hodali su tim ulicama traei zgradu Gazi Husrevbegove medrese. Te velike, mistine ustanove o kojoj je sanjao kroz osnovnu kolu. Traili su Begovu damiju, za koju mu je dedo ispriao da bi deset njihovih seoskih damija stale u nju kolika je. Traio je turbe velikog Gazi Husrev-bega, gazije, ije se djelo uzdizalo kroz vijekove i kroz pokoljenja, ivei, izmeu ostalog, i kroz 107

njih, mlade softe, budue imame, koji su s dikom izgovarali njegovo ime, spominjui koju su kolu zavrili... Prisjeti se kako je tih prvih dana u domu kole plakao eznuvi za svojim roditeljima, svojim selom, poznatim predjelima. Onda su slijedili ti lijepi dani, najljepi dani njegovog ivota. Bio je oaran Sarajevom, bio je ponosan to u njemu ivi, njegovim bibliotekama u kojima je pronaao toliko knjiga, toliko lijepoga, toliko snova, matanja, emocija... Sanjao je da e biti bibliotekar, da e dane provoditi meu knjigama i potajno se nadao da e njegovi zapisi koje je ve tada kitio po sveskama jednom biti itani kao to je on tada s puno ara itao Baeskiju i druge pisce, divei se njihovim zapisima. Koristio je slobodno vrijeme da obilazi ona mjesta koja je Baeskija spominjao u svom ljetopisu i kovao plan da mu napie knjigu, da kao pismo njemu u taj stari vakat ispie ta je sve bilo s mjestima koja je spomenuo u svom ljetopisu, s potomcima ljudi koje je navodio, s njegovim Sarajevom. Tu je, u toj potrazi, uspio da pokrpi i svoje porodino stablo. S manjim nedostacima, mogao je sa sigurnou utvrditi svoje pretke u zadnjih stotinu i osamdeset godina. Znao je da s muke strane u sebi nosi gene kavkaskih muslimana koji su progonjeni od Rusa, sa stravinim priama o pokolju, stigli do Bosne. S druge strane, fascinirao ga je lik njegove prapranene Fatime, koju je pradedo nasilu sebi doveo, pa je onda, kad joj je otac s naoruanom pratnjom, pun bijesa, po nju doao odluila da ipak ostane. Taj njegov prapradedo, ovjek kao od stijene odvaljen, pun snage i ivota, da su ga se nadugo i nairoko svi bojali, kako se prialo, pred njom je itav ivot bio manji od makova zrna. Stoga se i njegov dedo Mehmed nikad nije spominjao po babinu imenu, nego po njenom, Mea Fatimin. Ona mu je, znalo 108

se, van svih tadanjih obiaja, sama ime nadjenula. Tragajui za tim zapisima, zavolio je historiju, kroz nju je zavolio i prolost, do mjere da je prestao da je posmatra kao neto gotovo. Bila mu je stvarna, ivua. Ne neto to je bilo i prolo, ve neto to je zapoelo i traje, traje do vjenosti. Danas je samo nova kap to past e na dlan prolosti, a sutra samo steena navika da iza kapi ove kanut e i druga. Steena navika koja e jednom iznevjeriti oekivanja. I udna je ta njegova loza. Bog je dao da postoji, iako se, eto, u zadnje etiri generacije odrava samo preko jednog mukog potomka. Ima li to neke sudbinske veze s inom njegovog prapradede koji je na silu doveo enu pitao se Taib! Kroz te misli on refleksno rukom poe ka kutiji cigareta. Pri tom, naspram sebe, primijeti djevojku koja tek bjee sjela. Lijepa djevojka. Kao upis lijepa djevojka. Kao slika lijepa djevojka. Uhvatio joj je na trenutak pogled prije nego ga je oborila na sto. Zelene oi, crne obrve iznad kojih se kao luk rahmetli Starog mosta nadvio rub njene bijele amije. Kako je nestvarno lijepa. Vidi da je on gleda i malo joj je nelagodno, uva pogled da joj se ne susretne s njegovim. Hajde da malo ivim, pomisli Taib u sebi, i ustade. Selam alejkum! Alejkumusselam! Je li slobodno? Kau da jeste, barem do picaste stijene odgovori djevojka s malo ironinim glasom, ipak ne negodujui kad on sjede naspram nje. Priali su. Dugo su priali. Onemoao i za ta osim za sebe kakav je, bez oklopa i maski presu svoje srce u njeno, zauzvrat primajui 109

sadraj njenog. Na rastanku, ona mu svojom hemijskom napisa broj telefona na dlanu. Bojao se da e tinta nestati u znoju, urio je nazad u medresu da ga zapie na papir, nastava je ve odavno bila zavrena, a on nije mario za to. Kasno te veeri otiao je na spavanje van doma, kod svog druga i nazvao broj koji mu je dala. Molim! rekla je. Ko je? Ja sam. Ko si ti? Ja sam onaj zbog kojeg nee zaspati ni tren ove noi. Nije zaspala. Nije ni on. Ujutro u sedam sati spustio je slualicu i strao niz Kovae. ekala je kod Sebilja. Stigla je prije njega. Pogledi im bjehoe mehki. Suhi pamuk dua ekao je da plane. Poelo je kao nekakva njegova pobuna protiv jednolinosti, a ve tim prvim susretom poteklo je kao tiha voda. Pazili su, sklanjali svaki kamiak koji bi im mogao namregati tok i punim pluima udisali ivot koji se kroz ljubav meusobnu nudio u najjaem obliku. Izgubili su zasebnost i trudili se dati sebe za njih. Okolo su drhtale najlonske oi grada, rafali rata i detonacije neljudskosti. Razvlaili su trenutke da traju to due i bili slijepi na sve drugo. ivjeli su osmijeh i kuali slast dugo sanjanog voljeti i biti voljen. Ne bi joj slagao, da je tad rekao, da je sve to ima na svijetu. Nije to istina ni bilo puno, jer bio je totalni kokuz u svakom smislu. vorc u svakom pogledu. Kad bi izlazili na kafu osjetio bi dodir njenih ruku na koljenima ispod stola. Diskretno mu je davala novac da ne vide drugi da ona plaa. Nije mu smetalo. 110

Samo bi se pogledali u oi, nasmijeili zjenicama i klimnuli glavom. Nakon one prve noi nisu mnogo govorili. Brzo su nauili priati tiinom. Znala je da u njegovoj sobi iza vrata visi automat, da je tek na kratkom odmoru koji eka sljedeu bitku. On je znao da njeno zadovoljstvo ponuenom kratkoom nudi snagu i za dugo ekanje, bude li potrebno. Tu su, iako izbjegavajui govor o budunosti, kao shvatljivu elju da nadvladaju rastanak koji se nametao, obeali jedno drugom biti na vjenanju. Svi ti dani u Taibovom sjeanju pokriveni su bijelom mahramom koju je nosila. Prihvatala je i njegove mane i vrline i uila ga strpljivo da bude mukarac. Dola je zima i naglo je zahladnjelo. Mukli svrdlovi eljeza pomognuti hladnoom raali su sve eu bol. Bol je traila bijes, jauk i krik koji bi je otjerao. A on nije mogao da joj kae kako ga bol mijenja, kako ga tjera protiv samog sebe i poraa lo nagon za unitenjem svega to mu znai u ivotu. Nije smogao snage da vjeruje kako e ga shvatiti ako zamoli za nekoliko dana nevianja, dok mu se stanje ne smiri. Ili nije mogao privoljeti sebe da pristane na to. Bio je ratnik, ali nikad nije nauio biti gazija. Petak. Kini petak. Saekao je da izae s akama iz Begove damije. etali su arijom, pa onda gore, kraj Bakija, do mjesta gdje je stanovala. Uhvatio ga je strah od njene blizine i njegove daljine koja ga je vukla sebi. Bio je blizu nje, ali sam sebe je zaboravio povesti! Budila se elja za samokanjavanjem, runo samosaaljenje trailo je mjesto u njegovom biu. Ostavi je, govorilo je ono neto iz njega. Ostavi je, prije nego joj upropasti ivot. Prljav si za njenu istou. Odbaci sve to si uz nju postao i budi opet beznaajan, 111

samo tako ti moe ivjeti. Bez ljubavi, bez voljenja, bez razloga da brine i o emu. Trait e da ue? rekla je kad su bili pred njenom kapijom. Nee me pustiti? rekao je. Neu! ak i ako e to znaiti kraj? Zar nee kraj biti ako te pustim unutra? Hoe. Srce mu se bunilo, udaralo u grudima skoro da je uo njegovu vrisku, njegovo: Nee, nee pusti li me il' ne pusti li me! Ali nije ponovio te rijei, ostao je dosljedan vojnik svoje ludosti. Stara navika. Taj dan mu je geler proradio u nozi. izme su mu putale i noge ve danima bile mokre. Bio je ozebao i prilino gladan. Uzalud je, znao je jasno da ini lou, strano lou stvar, da trga njenu i svoju duu, da pali onu istou pamuka koju su preli sve prole dane. Moda je to i bio razlog. Teko je slagao razliite osjeaje u sebi Tu veer bol je nadvladala i razum i osjeaje. Je li ovo nae allahimanet? upitala je tiho. Valjda rekao je podlo, zabijajui joj no u srce. Samo da zna, Taibe, oekivala sam ovaj trenutak, ovu veer, oekivala i bojala je se. Ti si dobar ovjek, voljela sam te, volim te i uvijek u te voljeti i uvat u ove dane s velikim ponosom u svom ivotu... Htio je rei hvala, ali tada je ulicom projurio automobil i svjetlost farova obasjala je njeno lice. Plakala je. Prvi put u ivotu vidio je nekog da plae za njim. Sablast koja ga drae u svojim rukama nestade u trenu. Osvijestio se i poelio pasti pred njene noge, ljubiti zemlju na kojoj stoji, ak je bio i poao da to uini, a onda je pogledao njene usne i uo njene rijei: Idi... idi, ne kvari mi sjeanje. 112

*** Patnja zadaje bol samo zato to je se boji. Ona te proganja zato to bjei od nje. Ne mora bjeati, ne mora je se bojati. Mora voljeti... Nemoj joj se odupirati, nemoj bjeati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mrnjom. Tvoja mrnja je to to ti nanosi bol i nita drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne uini time... Taib je hodao pazei jedino da ide strmu, tako je znao da e ga doekati Miljacka. Hodao je i osjeao strah, strah da nije dostojan svoje patnje. Koraao je ne primjeujui prostor, samo ono jedno, besprostorno OVDJE, niti vodei rauna o vremenu, potpuno tonei u to jedno SADA. U tom OVDJE i u tom SADA hiljade puta iznova sastajao se s njom i mijenjao tok dogaaja, nadajui se da e izbjei rezultat gorine koja je svrdlala njegovim biem. Na mostu kod Careve damije zastade. Miljacka je povlaila crtu. Gdje je sad snaga onih rijei da nikad ne treba oajavati, kad se neto izgubi, osoba ili radost ili srea, i da sve se jo divnije vraa? pitao se zagledan u vodu. Hoe li ikad nauiti osjeati i ponaati se prema nekim odabranim formulama koje kau da treba u sebi ivjeti i na cijeli ivot misliti, na sve svoje milione mogunosti, irine i budunosti, naspram kojih ne postoji ni prolo niti izgubljeno. Nije on njih nesvjestan, sjea ih se, zna za njih, samo... trenutno ih nee, ne eli, kao da srce govori razumu: Popusti me, ne boli tebe kao mene... Obuzimala ga je malodunost, a nikakve uzvienosti ideala nije bilo da ga odri. Pomisao da vrijeme lijei sve rane mu se zgadi. Ljubav! Ljubav lijei sve rane!

113

Svjedoci, jeste li uli? Nije jo dugo ostao u medresi. Uenici su zbog hladnoe i slinih razloga o kojima on, budui da nije ni provodio vrijeme u domu, nije mnogo znao, odluili organizovati trajk. Rijetka je to pojava, i sramotna u medresi. Zadnji takav bio je nekad davno, dok su njene klupe pohodili sadanji njihovi profesori. Oni su se, dodue, borili za uvoenje svjetovnih predmeta, a eto, on je doivio da trajkuju iz drugih razloga. Nije znao nita o tom trajku, tek po nesrei njegovoj no prije je noio u domu i ujutro ustavi vidio da djeca ne idu u uionice, nego u amfiteatar. Poao je za njima. Nasmijao se na ulazu vidjevi kako pune mjesta otpozada, a da ona naprijed, koja e biti najblia profesorima, ostaju prazna. Odabra da sjedne u drugi red, jednako daleko i od profesora i od uenika. Nije ga puno zanimalo ta e se desiti, vie se pitao koliko e potrajati, jer jo nije bio popio ni kafu, a cigareta mu se bez nje nije puila. Onda su uli profesori, jedan za drugim drali vazove i pridike, jedni osuivali, drugi savjetovali. Na trenutke se iznenaivao kako pojedini profesori olahko bacaju ajete o sektaima na tu ustraenu djecu, kako pojedine davno odsluane lekcije sad uje upuene njima. Neki su opet priali o tome koliko snajperskih gnijezda prolaze svako jutro da bi njima doli na nastavu... Oduilo se, a njemu se pila kafa i puila cigareta. Strah ostalih uenika iza lea i bijes profesora ispred stjenjavao ga je na tom njegovom mjestu, no trudio se da ostane miran, da se ne ukljuuje u ono to ga se ne tie, mada mu je sve vie bila muna ta bitka Davida i Golijata. Onda je ustao predstavnik uenika i organizator trajka i skoro planim glasom objasnio uenicima kako je njih zaveo ejtan, kako su se ogrijeili o svoje profesore i kolu i islam i pozvao ih da posluaju savjet i vrate se u uionice. Gledajui ga, jasno se vidjelo da on 114

te rijei profesori, silama, uenici, ejtan, samo dui da razdui odgovornost i spasi se straha koji mu je tresao nepromiljene gae svijesti. Taibu se povraalo od toga, znao je ve dok je ovaj govorio da e im zavri on, Taib napraviti greku, nepopravljivu greku. Nije se mogao zaustaviti. Ve je vidio kako e taj budui hoda, iako je istinu kazao svojim rijeima, sutra unutar zajednice imati utaban put da napreduje jer, eto, na vrijeme je pokazao koliko je spreman da mijenja miljenje kad god zatreba, pa vjerovatno i, ne daj Boe, u situaciji kad e zbog tog neka grupa diverzanata u neprijateljskom zaleu to platiti glavom. Podsjeti Taiba na one komandirie to su se gurali da uu u veliku komandu. Takvi bi na izvianjima, kao i on i njemu slini, govorili kako je teren teak, kako se ne moe, a onda u komandi, na referisanju, kad bi on rekao da misli kako ne moe, ustajali i slagali kontru, govorili kako moe, kako treba, sve ono to su znali da komanda eli uti, udvoravajui se tako komandantu. Zaboravljali bi pri tom da je ba njih ta ista komanda poslala da izvide, da budu filter izmeu njihovih elja i ivota boraca koji e sve te ratne planove iznijeti na svojim leima. Kako je samo umio bjesniti zbog slinih situacija, nikada se do kraja ne mirei da zaista mogu postojati ljudi s takvim nainima miljenja. Ne sjea se Taib ta je tano rekao kad je uenik prije njega zavrio svoje pokajniko obraanje. Ustao je i s bijesom u glasu govorio o tome kako medresa ne bi trebala odgajati poltrone, proizvoditi zanatlije i trgovce vjerom... Tek kroz maglu upozoravao je sebe na posustalu pamet i injenicu da time peati san svoje mladosti, ljubav svojih mektebskih dana, dedin ponos gazi, mrtva se babe stidi... 115

Pokuavao je dozvati u sjeanje sve one savjete starijih ljudi u brigadi koji su prenosili svoja iskustva iz ranijeg perioda. Prisjeao se kako su mu govorili da bijes treba zaustaviti, makar i istina mu uzrok bila, kako treba odmjeriti ima li koristi u tom to govori, postie li ita. Ali, kako bi se javljali ti glasovi, tako bi dolazili i oni drugi, oni to su govorili: reci, reci tu pred tom djecom neka zapamte, ponesu u svom sjeanju. Pokuao je negdje na kraju da se povrati, da izgladi, a onda je shvatio da je ve previe rekao, previe istine kojoj tu nije bilo mjesta. Ne od njega, ne na taj nain i tim tonom, galamom koja nije bila njegova elja, nego nain kojim je njegovo tijelo proizvodei dodatni bijes podizalo pritisak na normalan nivo. Zaboravio je da oni ispred ne sluaju ta on govori, nego ko govori i da e sve, ba sve to on kae bilo kakvim, osim pokajnikim glasom, oni doivjeti kao napad na sebe, kao bunu i protivljenje. Okrenuo se uenicima, koji su kao prestraena janjad u veini samo ekala da im neko kae ta da rade, rekao im da se vrate na nastavu, a on sam otiao u Kolobaru na kafu. Sljedeeg jutra svi su za prvi as imali as odjeljenske. Iznijeli su im spiskove i traili da se potpie ko hoe ostati u koli, takvoj kakva je, a oni koji nee da napiu da nee i da idu kuama. Kojim kuama i kako iz opkoljenog Sarajeva nisu napisali. Taiba nisu ni probudili. Kasno mu je bilo objanjavati da on to nije organizovao, da njemu ne smeta ni hladnoa ni slaba hrana, da je sve to mnogo bolje od onog na to je navikao. Tek, dani su prolazili, a on ekao raspust da se vrati u svoju brigadu. No prije organizovanog izlaska uenika iz Sarajeva na zimski raspust ekat e na jednom sarajevskom mostu veliku razmjenu zarobljenika i traiti meu njima poznata lica, lica koja nije mogao da vidi. 116

Vratio se u kasarnu. Za nekoliko dana u izjavi direktora medrese u novinama koje stigoe i do njihove baze proitao je kako medresa, unato ratnim okolnostima, i dalje radi po istim principima i kako su i te godine iskljuili jednog uenika iz kole. Nazvao je prijatelja u Sarajevo tek da mu potvrdi da je to on. Nije se bunio. Iako nikada nije saznao zato je iskljuen, nije se bunio. Znao je da uvijek mogu nai dovoljno neopravdanih asova da sve bude po zakonu. Mogli su ih i oprostiti, znao je, ali nisu morali. Uskoro je krenula vlaika ofanziva i on se umjesto u klupi naao u vlaikom snijegu. Rat se bliio svom kraju, kraju nakon kojeg e ga ekati njegovo zaboravljeno obeanje dato Ajli. Dobro se sjea. Vani je rosila kia. Upijala je tiinu jo neprobuenog grada i darivala mir koji je Taib tako dugo ekao. Ukrao je tu no samo za sebe. alci podsvijesti tek s vremena na vrijeme doticali su ga svojim poganim jezicima. Potiskivao ih je nazad, nemoan da ne uje njihov glas: Taibe. Nakon mira dolazi nemir, ponavljao je sebi. I kako je svanjivalo, tako se njegov mir uruavao u meusobnim trvenjima trenutnog i upamenog. Kad je telefon zazvonio, umalo se nije bacio po podu. U toj tiini djelovao je kao rafal. Molim? Je li Taib? Da! Esselamu alejkum, Taibe. Ovdje Amela, sjea se, trei C? Alma mi je dala broj. Zovem radi Ajle. Ajle? ta se desilo? Ma ne, mislim da! Oj, 'vako! Izvini to ti ja ovo govorim, ali tako me zapalo, zna, ona se udaje u srijedu. Maallah! Da, da, maallah, nego, vidi, nemoj se ljutiti, zamolila me da te pitam bi li je ti erijatski vjenao, ako ima vremena? 117

Zato bih se ljutio, u srijedu, kad i gdje? Svatovi e doi kod nje kui, zna gdje stanuje. Ona hoe da se odmah tu erijatski vjena. Ako moe, da ti doe. Zvat e te njen buraz da dogovorite detalje, samo da ja pitam hoe li, mislim, moe li, mislim? Mogu, Amela, bit e mi drago. Eto, onda, izvini to nazvah ovako rano, rekoh sabah je, budan si. Uredu je. Allahimanet! Allahimanet! Zidovi k'o zidovi. Samo Taib nije znao zato se vrte? I odakle ti umovi mora u njegovim uima? Kao hipnotisan, preputao se svojim mehanizmima odbrane. Ustao je i polahko otiao do kupatila. Uzeo abdest. Polahko. Paljivo, kao da se gasuli za onaj svijet. Vratio se. Prema Kabi okrenuo lice. Od potresa due inilo mu se da svi zastori padaju. Da se brda razmiu, daljine saimaju. Boe, otrpjet u! Ako mi ovo ini zbog ljubavi, hvala joj. Ako mi ini da mi bude tee, opet joj hvala. A vjerujem, Boe, ini to samo zato da podijelimo bol, da sama manje ponese kad ode. Srijeda. Okupao se. Obukao najljepu odjeu, stavio najljepi miris i krenuo. Pred njenom kuom je guva. Sve poznata raja. Znao je kad doe da e nastati muk. Valja u muku savladati muku. Prilazi, guta gorinu i ponavlja sebi: Ostani ubre do kraja. Naziva selam, postavlja usne na osmijeh, traei rije kojom bi prekinuo tiinu. U kutovima oiju njenih prijateljica hvata suze. Muki prilaze. amor se vraa. Ulazi u kuu.

118

Svatovi su malo kasnili. Tako je uvijek kad eli da neto to prije proe. Nastojao je pred rajom biti ono to su navikli. Priao. Zabavljao druge. Bio je dobar u tome. Svatovi dolaze. Sviraju. Ulaze. Bilo mu je lake. Ba kao u ratu. Privlaenje linijama, srce meu zubima, strah, nervoza, a onda kad prvi pucanj stigne, svega nestane. Gledao je u svoju zamjenu. Plamiak Jusufove ljepote igrao je na njegovom licu. Stid na krajevima usana. Tarik, drago mi je veli, pruajui ruku. Ajla mi je priala o tebi, drago mi je da e nas ti vjenati. Taib ipak nije potpuno miran, izlazi vani da zapali jednu. Ne lee mu ono njegovo drago mi je. Prate ga oi. Prate ga apati. Dim Drine tek je trun Hiroime u njemu. ivot je rat, ponavlja sebi u mislima. Heroji nisu oni koji se ne plae, nego oni koji to mogu sakriti. Dobar je u sakrivanju, toliko dobar da sam sebe ne moe da pronae. Uskoro kuu ispunjavaju tekbiri. Izvode je iz one njene sobe kraj balkona na gornjem katu. Odavno je nije vidio. Allahu ekber, Allahu ekber, ve lillahil-hamd. Da je opie u tom trenu? Ne bi mogao. Sjeda na trosjed preko puta njega. Stari svat najavljuje erijatsko vjenanje. ene e rei da nikad do tad nisu uli sranije uenje Kur'ana. Mehaniki je Taib ponavljao rijei ustaljene prakse. Ilo je dobro, nije se pomeo. Da li ti, Tarik, sin Abidov, uzima Ajlu, ker Salkinu, za svoju zakonitu suprugu? Da! Svjedoci, jeste li uli? Da! Da li ti, Tarik, sin Abidov, uzima Ajlu, ker Salkinu, za svoju zakonitu suprugu? Da! Svjedoci, jeste li uli? 119

Da! Da li ti, Tarik, sin Abidov, uzima Ajlu, ker Salkinu, za svoju zakonitu suprugu? Da! Svjedoci, jeste li uli? Da! Okrenuo se njoj. Tad su im se po prvi put susreli pogledi. Da li ti, Ajla, keri Salkina, u smislu erijatskih propisa, drage volje, bez iije prisile i nagovora, prihvata ovdje prisutnog Tarika, sina Abidova, za svog zakonitog supruga? Gledao je u njene oi, zaklet e se da mu pri tom nije zaigrao nijedan mii na licu, u dui je bilo neto drugo. Ni njoj. utjela je dovoljno dugo da mu posljednji put da priliku da sve promijeni i dovoljno kratko da drugima ne bude previe sumnjivo. Ono drutvo u prostoriji koje ih je poznavalo strepilo je. Disali su samo oni koji nisu znali njihovu priu. Kad je izgovorila DA, u prostoriji vie nije bilo zraka od uzdaha olakanja. Svjedoci, jeste li uli? uli smo! Drugo i tree pitanje ili su spontano. Svima je lahnulo. Kad je trei put pitao svjedoke jesu li uli, cijela prostorija je rekla DA! U smislu prakse Poslanika islama, ja tebi, Tarik, estitam dovom Allahu da ti Ajlu uini dobrom, a tebi, Ajla, da Allah njega uini dobrim i da vam da svako dobro u vjeri i ivotu, kako na ovom, tako i na onom svijetu! Taj dan vraajui se autobusom kui, glave prislonjene uz staklo prozora, pomisli kako je veliki ahmak i slijepac, kako sve svoje proitane knjige moe baciti, sva znanja pobrisati, sve svoje elje ugasiti, jer nedostojno je da sanja onaj ko nema snage da ivi svoje snove. 120

Imao je tada dvadeset tri godine, bio bez kole, bez posla, bez ideje, bez plana, daleko, daleko od svih svojih zamisli u onim mladalakim danima, a da stvar bude i gora, nije osjeao nijedan atom snage, elje da ita od tog promijeni. Osjeao se umoran, preumoran, izgubljen. Trebao mu je otac, falio mu je otac, da ga pomiluje, da ga istue, da mu pokae smjer... I eto, sad kad je s Azrom pomislio da je prekoraio taj prag, tu stepenicu odlunosti, naao svoj mir i sebe, osjea opet jako grebanje nutrine, strepnju i strah koji naginje neodlunosti i povlaenju. Ustade, okrenu se prema Kibli, podie ruke i potpuno umiren izgovori tekbir.

121

Jesi li ijednom pomislio na mene? Taib je, nakon klanjanja sabaha, predajui selam ugledao Azru koja ga je strijeljala pogledom s kraja sobe. Bilo je u njenom pogledu i bijesa i prezira. On ustuknu u sebi, odustade od dove i uspravi se. Zna li ti, efendija, da tebi molitva slui samo da pobjegne i sakrije se? ree mu ona. Moda! ree on, zbunjen otrinom njenog glasa. Ti si kukavica! Moda. Ti si budala nastavi ona, ve histerinim glasom. Ti zna odgovori on. ta ja znam! Zar je bitno ta ja znam, ta iko zna, osim toga to ti umisli u svojoj glavi. Kupi se, idi, ivi taj svoj bijedni ivot i pii svoje prie, opisuj tue ivote bjeei od svog. Mada ti ne bjei od sebe, divno si efendiju izmislio. Malo ti bilo jednom, pa se dvaput ubaci u priu. Da te ne bi zafalilo. ta bi svijet da tebe ne nestane. Ko bi pisao scenarij ivota?! Taib je pogleda. Zasmeta mu njen govor. Toliko su toga lijepog rekli jedno drugom ranije. Ne zasluuju takve rijei sad. Nastave li se, zareu li se u pamenje, zakae li se u srca njihova, njihov odnos vie nikad nee biti isti. Zato, Azra? Zato te rijei? Zato me vrijea jedinim svetim do ega drim? Nema ti nita sveto u sebi, nita, za to treba imati srce, ti ga nema. Tebi je sve moda, sve ne znam, sve svejedno. Upotrijebi jednom to svoje JA. ita knjige, mata, a kad te ivot dohvati, kad se treba boriti za neto, onda pobjegne u svoju molitvu. Jesi li ijednom pomislio na mene tokom ove noi, jesi li? Pada li ti na um da se bori za mene, pa makar i protiv mene kad zatreba? Ili si pomirljiv jer ti je svejedno?

122

Da joj kae da jeste, da je stajao na vratima i oslukivao njeno disanje, da se nadao da e se smiriti kad ustane? Da joj kae kako nije priao i zagrlio je samo zbog opreza i straha da e je time jo vie naljutiti u tom njenom stanju? Umjesto svega, upita je samo eli li kafu? Ne, ne elim kafu, ne elim tvoje umiljavanje, hou da ide, odmah, spakuj svoje stvari. Zalupila je vrata i uskoro je uo tu u kupatilu. Nije znao ta da radi, da se pakuje, stvari je imao vie nego to moe ponijeti. Da je eka, a da nita ne uini, hoe li je jo vie razbjesniti? ta treba da radi? Bojao se da ga sabur ne popusti. Ako je onda posluao Ajlu i umjesto da klekne i trai oprost jednostavno otiao, treba li i sad? emu kola prolosti, ako nema nauka?! Poe slagati knjige s police, oslukujui zvuke iz kupatila. Slagao ih je polahko. Lijeno, bez ozbiljne namjere da to uini, tek da ne ispadne da je ignorie, da ne ini nita od onog to ona eli, da je koliko-toliko udobrovolji. Jo nisi poeo? ree mu Azra, vraajui se u svom plavkastom bade mantilu s bijelim pekirom oko vrata. Nisam! Zato? Zato to te volim, to te elim, to hou da te vodim naoj kui. Kui koju konano imamo, da u njoj raamo nau djecu, ivimo nae ivote! Ha-ha! nasmija mu se u lice. Jesi li ti lud, misli se s time izvui, pogledaj me, nije meni sedamnaest godina, pogledaj me. Taib je pogleda. Znao je da nema sedamnaest godina, ali isto je tako znao da je ono to vidi u njenim oima nemo, tuga zbog svega to govore i to ine i strah, strah od mogueg ispunjenja onoga to mu govori da uini. 123

Umoran sam od odlazaka, ne elim to, ne mogu! ree i sjede na kau pored vrata. Nekako su u isto vrijeme podigli pogled i zagledali se u natpis na zidu koji je Azra uokviren donijela sa sobom kad se vratila iz Njemake. Tri rijei koje je najtee izgovoriti su: Volim te, oprosti i pomozi mi! pisalo je na njemu. Kako rijei nemaju snagu kad ih ovjek nije spreman uti, mislio je Taib. Azra vrati pogled na njega. Vidjela ga je utuenog, tunog, a opet nekako mirnog. Djeak. Veliki djeak. Onda se prisjeti malopreanjeg sna u kojem je trala njemu u naruje, uvijena u bijeli al i cvjetnu haljinu, a zdesna, iz klupe, kao u parku, mahala joj je njena nena. Djeak. Veliki djeak. Neoprezni djeak. Po mnogo emu Taib se razlikovao od ovjeka s kojim je zamiljala provesti ivot. Sanjala je da je neko voli, oboava, u zvijezde ukiva, a on, ako je i volio, nije na taj nain, ima te svoje granice i voli do njih, iza njih voli neto drugo, neto na to ni sama nije znala smije li, treba li da bude ljubomorna, a opet, znala je, dobro je znala, da joj to drugo svejedno smeta. Je li tu smisao rijei njenog oca koje joj je uputio kad mu je prvi put povjerila da je tuna zbog ljubavi: Samo zato to te neko ne voli onako kako bi ti eljela, ne znai da nisi voljena cijelim njegovim biem. Taib je vojnik, i sad je vojnik, cijeli ivot on e biti vojnik, i... zato plae... zato jedan vojnik plae? Zato plae? upita ga zaueno gledajui suze koje se slijevaju niz njegovo lice. Vidio sam to u jednom filmu odgovori joj, pogledavi je u oi sasvim smireno, bez imalo 124

ustruavanja zbog suza koje su mu se jo cijedile iz oiju. Kakvom filmu, ta lupeta? Ne sjeam se, glavni junak je htio da odgodi vjenanje, jer nije bio siguran u to voli li zaista svoju izabranicu, nije znao kako da joj to kae, jer se bojao da e ona biti povrijeena i poet e plakati. Onda je, kad su se sastali, prije nego to je ita rekao, on poeo plakati i sve one rijei koje nije mogao da joj kae ona je rekla njemu. Djeak. Veliki djeak. Divan djeak. Nemogu si, od koliko si samo zakrpa ti sastavljen?! ree mu, nezadovoljna to joj bijesa iz glasa nestaje, a prizvuk osmijeha nadolazi. Svako od nas nosi neku zakrpu i svakome se primijeti gdje je av nekome na licu, nekome u oima, nekome u glasu! Svi smo mi krpljeni i sastavljani iz mnogo dijelova. Gledala ga je u nevjerici, nije mogla vjerovati da se moe tako prepredeno smijeiti i govoriti takve rijei, a suze, suze za koje bi se zaklela da su bile iskrene maloprije su mu tekle niz lice, jo uvijek je vidjela njihov trag u oima. Odakle samo vadi te rijei? upita na kraju, tek da neto kae. Napisao ih je neki Radovi, a ja zapamtio. Svoje rijei koje napie baca u korpu za smee, a tue ui napamet, smatra li da je to dobro, da je to ivot koji eli? Mi vie volimo ivot nego ivot nas. A ako ga tako volimo, onda nije red da ga ogovaramo i da mu nalazimo mane. Smijeio se. Njen djeak. Njen veliki djeak. Njen neoprezni djeak. Njen nemirni djeak se smijeio gledajui je. Nije mogla biti ljuta na njega, ne na tog 125

njega koji se brani, koji ne odustaje, koji iznenauje, koji mijenja boje oiju i probija se kroz sve njene ljutnje. Opet Radovi? ree, preputajui potpuno usne osmijehu i hvatajui se u kolo s tim njegovim simpatinim, zajedljivim stavom, svjesna da, ustvari, polahko shvata koliko je bilo strah da e je posluati i zaista se spakovati i otii. Isti onaj od maloprije. Znam i ja jedan citat. Kai! Nikad nemoj odlaziti, ako ima razloga ostati!... Valja li? ree i sjede kraj njega, borei se da ne obori pogled pred njegovim. Znamo ta jesmo, a ne znamo ta moemo biti! ree on i uhvati je za ruke. Azra je osjeala kako neto toplo struji u njenom stomaku, upinjala se svim snagama nastaviti, prisjeala se onog to je uila na studiju knjievnosti, osjeala veliku potrebu da mu ostane takmac u toj igri. Sudbina nije stvar sluajnosti, ve je stvar izbora ree, pokuavajui se sjetiti nastavka te misli, ali on je preduhitri. To nije neto to treba ekati, ve neto to treba postii. Bezumno je mrziti sve rue jer si se ogrebao na jedan trn ree mu, a on nastavi: I odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario. Izgubiti nadu u molitve, jer jedna nije usliana proaputa ona. Ne vjerovati u ljude, jer ti je neko bio nevjeran ili ti nije uzvratio ljubav. Odbaciti svaku mogunost da bude sretan, jer nisi uspio u prvom pokuaju. Siguran put ka neuspjehu je odustati! 126

esto budui uspjesi dolaze preko sadanjih promaaja. Zadnje rijei apnula mu je skoro u uho, a onda se odmae i zagleda u njegove oi. Htjela je da ustane i da je poljubi, ali on uzvraajui pogled ree: Zna li da je tvoj dah na mom vratu ljepi od sve poezije? Volim te! ree mu ona. To nam je zajedniko, ree on. ta? Pa to da me volimo! uzvrati on kroz osmijeh. Ovo nijedna ena ne bi trpjela to ja trpim, zna li ti to, Taibe? Znam, ali isto tako znam da tebi uopte nije krivo to si jedina koja ovo trpi. Nije, zaista nije! Nakon zagrljaja i dugog poljupca Taib prinese usne Azrinom uhu i tiho proaputa: Volim te i oprosti! Ona se osmjehnu, uzdahnu, izmae glavu i zagleda mu se u oi. Volim te, oprosti i pomozi mi! ree mu, ponovo ga potom vrsto zagrlivi, kako iz potrebe, tako i iz elje da ne vidi suze kroz koje je isticao njen strah da e ga izgubiti te noi. Tog jutra u njoj e zaivjeti bie koje e obiljeiti sljedeih devet mjeseci njihova ivota.

127

Trudnoa... Nakon estog mjeseca trudnoe Azra je morala ostaviti sve druge aktivnosti i posvetiti se sebi i djetetu koje je nosila. Doktori joj zbog rizine trudnoe rekoe da miruje. Tiha strepnja koja je naselila njene i Taibove misli uini da se zblie kroz dotad nespoznate osjeaje. Osjeaje koji su nadilazili njihovu dotadanju ljubav. Osim vremena koje je Taib provodio na poslu, sve ostale sate dana i noi provodili su zajedno. U poetnim danima, nakon to im doktor saopti da je trudnoa rizina i da postoje mogunosti komplikacija, njihov dom naseli tiina. Jo neroeno bie u Azrinoj utrobi postade cilj njihovih misli. Smijeili bi se jedno drugom, a sve rijei koje bi nadole da budu kazane u tim momentima ostajale bi neizgovorene, sapete ukorom strepnje njihovih srca, kako nisu vane, kako nita nije vano osim da to novo bie, plod njihovih ivota izdri jo tri mjeseca i doe na svijet. Azra se nakon tog prvog straha brzo sabrala, probuen majinski osjeaj, koliko god donosio strepnju, davao joj je i neku dotad nespoznatu snagu i ispunjavao njeno bie, dok se Taib pretvorio u zbunjenog petnaestogodinjaka. Azra ga je sa smijekom gledala kako skoro na vrhovima prstiju hoda po kui kad bi mislio da ona spava. Sapinjao je neozbiljnost, gordost, njemu specifinu muku hladnou i pretvarao se u slugu. Azri je to bilo simpatino u poetku, ali kako su dani prolazili, a on se nije vraao svom uobiajenom ponaanju poe da joj smeta. Poboja se da e te promjene ostati, a ona se nije zaljubila niti udala za tog Taiba. Falio joj je onakav kakav je bio prije, uvijek na dohvat ruke, a opet dovoljno daleko da budi potrebu u njoj da ga dosee. Rekla mu je to. On se nasmijao i odgovorio da mu se dopada ta uloga, da ga rastereuje. Da, ali mene optereuje ree mu Azra i nastavi. 128

Pretvara se u idealnu tehniku podrku, a meni mnogo vie od tog treba mukarac. Preusmjerio si svoje osjeaje na nae dijete, to je lijepo, ali i njegova mama treba svoje zasebno mjesto u tvojim mislima. Promjene ponaanja, pogotovo one koje se tiu ljudskih osjeaja nikad se ne mogu postii preko noi. Znala je to Azra. Zato poe nagovarati Taiba da opet pie. Znala je da e, nagovori li ga na to, vrlo brzo povratiti onaj svoj pravi mir. Istinski, njegov. Ovaj za koji je tvrdio da mu se dopada samo je proizvod njegovog ubjeenja da je duan tako da se ponaa. Ali, koliko god se Taibu inilo suprotno, ona je uviala da se gubi i pomalo bojala da se ne pogubi potpuno kad bude najmanje dobro vrijeme za to. Ispunjena tom novom snagom, novim poimanjem vlastite vrijednosti, lake je podnosila i razmiljanja o prolosti te u elji da na to nagna i Taiba poe da mu prepriava one dotad neispriane detalje svoga ivota. U poetku je Taib vie sluao nego uestvovao u razgovoru, ali vremenom ta podstaknuta intimnost uini da i on odrijei kesu svoga sjeanja i u dugim nonim razgovorima popuni one praznine u priama koje joj je prije prenosio. Azri zaigra osmijeh na usnama kad jedne veeri polazei na spavanje u Taiba kako govori da e on ostati jo malo. Znala je da e poeti pisati, da se vratio u svoj hal. Uslijedili su dani u kojima njegova panja nije splasnula, ali se probudio stari Taib. Pisao je i predavao se tom pisanju na nov nain. Obeala mu je da nee itati dok on sam ne ponudi i iz dana u dan eznula da se to desi jer je Taib polahko odlazio u drugu krajnost. Sad je pisanje postajalo njegova osnovna preokupacija. 129

Davao joj je neke uoptene odgovore na pitanje o emu pie, a esto se, pogotovo izjutra dok bi pili kafu, zanimao za nju i njene pretke. Posebno se ineteresovao za detalje ivota njene nene Eme i tetke Mukije, koja mu se jako dopade kao osoba. Vjerovala je da proiruje svoju priu o emsi, priu o estom, njenom amidi Jusufu. Priala mu je sve ega se mogla sjetiti i eznula da to prije vidi to njegovo pisanje. Tu proirenu priu u koju e smjestiti i njenu nanu i tetku Mukiju koja je Azri bila mnogo vei lik za priu nego li sam tetak Jakub. vrsta, odrjeita ena koja je imala svoj stav i koja se itav ivot vrsto drala svojih principa. Pored sve djece, njena nena Ema posebno je bila vezana ba za nju i ma koliko to ne htjela priznati, svi su znali da pola nenina srca pripada Mukiji, a druga pola svim ostalim. Azra se potajice nadala da je nena voljela onom stranom srca koja pripada Mukiji. Taib je pisao na raunaru i Azra nekolika puta dok je bio na poslu pokua nai taj dokument, ali joj nije polo za rukom. Bio je mnogo bolji s raunarima od nje i znao je da ga sakrije. Znala je da Taib pazi, da ga je njena reakcija na njegovo pisanje zbog kojeg su se prvi put ozbiljno posvaali plaila i nije sumnjala da je razlog to je krio to svoje pisanje u tom. Sedmi mjesec trudnoe u kojem ih doktor umiri da ako i doe do prijevremnog roenja djeteta postoje velike anse da dijete preivi ipak donese najvie boli Taibu. Ne zbog djeteta. Razlog bjee Mustafin poziv i vijest da je njegov prijatelj, dobrotvor, kako ga je Taib znao zvati, umro. Teko je primio tu vijest, jo tee injenicu da mu nee biti na denazi.

130

Uzeo je dva dana slobodno na poslu i otiao u emsino rodno selo da ispuni emanet. Jedan baluk u dvoritu njegove kue za njegovu duu. Po povratku se potpuno predao pisanju i Azra koja se, kako se trudnoa primicala kraju, osjeala sve bolje poe da ga tetoi na isti onaj nain na koji se on odnosio prema njoj prije dva mjeseca. Njen razlog nije bio samo plod elje da mu olaka bol za umrlim prijateljem nego injenica da je ta bol u Taibu proizvela neto mistino, lijepo i privlano. Kako je u tim danima pisao i po danu, Azra je hvatala svaku mogunost da ga pri tom gleda. Njegov izraz lica, pokreti, dranje koje je imao dok je pretakao svoje misli u slova budili su u Azri udan osjeaj ponovne zaljubljenosti. To joj je potvrdio i Taib jednog jutra kad ga je iznenadila dorukom u krevet. Zna li ti, eeru, da si se zaljubila! ree joj sretan, ali vidno iznenaen njenim inom. To stanje zaljubljenosti i poleta olakalo joj je ulazak u osmi, najriziniji mjesec trudnoe. Strepnja je postojala, ali je strah poputao pred sve jaim osjeajem da e sve biti uredu. Beba je bila krupna i svako njeno pomjeranje tjeralo je Azru da sjedne. Zvala bi tada Taiba i oboje bi u tiini, sa osmjehom, gledali ispupenja na njenom stomaku koje beba pravila svojim ruicama i nogama. Jesi li vidio kako uta? ree Azra Taibu veer nakon pregleda na kojem im doktor ree da je trudnoa ula u deveti mjesec i da se sad svaki dan moe oekivati porod. Jesam, odgovori Taib s osmijehom na licu ljubei mjesta na njenom stomaku u koja je beba upirala. Strepnju da li e trudnoa proi dobro zamijenila je strepnja iekivanja poroda. 131

Zna ono kad si me neki dan pitala padnu li mi cigarete na um? upita Taib. E, sad su mi pale. Nemoj da ti padaju! Radije razmiljaj o imenu koje emo dati djetetu. A to, to je ve sreeno ree Taib uz osmijeh. Kako sreeno, kako to misli? upita Azra zbunjeno. Sve je u knjizi zapisano! odgovori Taib s istim osmijehom ustajui kako bi izbjegao dalja objanjavanja. Stani, nigdje da nisi sad iao! Fino mi reci na ta misli! ree mu Azra ozbiljnim glasom. Nemoj se uznemiravati, duo, zna da se alim, imam neka imena za prijedlog, ali hajde da saekamo da se rodi s hajrom, pa emo vidjeti je li Hasan ili Husejn ili moda Ali! A da nije Amela ili, moda, Anela? bocnu ga Azra malo zbog spominjanja samo mukih imena. Spol djeteta nisu znali, jer je doktor predloio da im ga ne govori, a oni se potpuno sloili s tim. Neka Allah da hajr! ree Taib i zagleda se u nju udnim pogledom. ta je, ta ti je sad palo na um? upita ga Azra. Jedna izreka za koju neki tvrde da je i hadis! Koja? Ona koja kae da je gledanje u lice supruge ibadet. Azrino lice ozari radost, pogleda ga veselo i pruajui nateena stopala ree: A moe misliti koji je tek ibadet izmasirati trudnoj eni stopala! O, to je ve analogija, draga moja... uzvrati Taib uz osmijeh namjetajui njena stopala u svoje krilo.

132

Deveti mjesec Azrine trudnoe poklopio se s mjesecom posta. I ona i Taib bjehoe posebno sretni da ba u blagoslovljenom mjesecu ramazanu iekuju bebu. Iako je termin koji je doktor predvidio padao na drugi dan Bajrama Taib je bio uvjeren da e Azra roditi u ramazanu. Nije krio sentimentalnost. I sam je roen 21. ramazana i godila mu je dui pomisao da e i njegovo dijete ovaj svijet ugledati u blagoslovljenom vremenu. Kad ga je Mustafa nazvao i obavijestio da e doi sa emsudinovim sinovima da obiu emsino rodno mjesto, Taib im obradovan tom vijeu poeli dobrodolicu, ali ree da on nee moi s njima jer ne moe ostaviti Azru samu dok eka porod. Azra mu nakon razgovora ree da ide. Ima jo dosta do termina, stanje joj je dobro. Zamolit e mamu da bude s njom ta dva dana i no dok on bude odsutan. Taib se nekao, ali Azra ga na kraju uvjeri i on pristade. Taib Mustafu i emsine sinove doeka na aerodromu, a odatle se zaputie u rodnu mu Hercegovinu. Azra tu veer,nakon to joj mama ode ranije na spavanje, krenu da pogleda na internetu ponude za djeiji kreveti i druge stvari koje je trebalo kupiti kad beba doe na svijet. Primijeti pri tom da je Taib zaboravio svoj stik u raunaru. Znatielja je ponese da pogleda sadraj i obradova se kad ugleda dokument s nazivom TAIBOVA KNJIGA. Tu je, pomisli Azra, a onda se prisjeti kako je zavrilo njeno itanje njegove prie o emsi. Pomisli da odustane, ali ipak znatielja bi jaa. ta fali da proitam dok se vrati, pomisli Azra, otvori dokument i poe itati.

133

TAIBOVA KNJIGA Mea Opale borove iglice zabijale su se u stare Meine oputnjake dok je hodio stazom ka podnoju Trebevia gonei pred sobom dvadeset brava to su, umorni od velika puta, posluno vukli svoja blatnjava runa, ne bjeei kao to su to inili dan prije, kad ih je Mea tek kupio od njihovih obana na Bjelanici. Oblano je, zemlja kaljava, put strm. Gusta magla, koja se slegla u sarajevskoj kotlini, prijeila je Mein pogled na eher. urio je stazom koju je sada puno bolje poznavao. Prije etiri dana proao je njom u oba pravca, isto tako gonei brave na pijacu. Nervozan, pun strepnje, od pomisli kako e to sve proi. Uzeo je brave na rije, dotjerao ih do Sarajeva, prodao ve rano ujutro i do veeri se vratio na Igman da sutradan dotjera jo sedmero brava, koliko mu je naruio bogati Hamid iz Donje mahale, za svadbu svog sina jedinca. Otkako je poeo, zaradio je dovoljno da ovu dananju napravi kao pravi trgovac. Godio se za brave po bjelanikim selima, dobio ih je jeftinije nego prije, jer je plaao odmah. On, Mea, svojim parama. Parama koje nikad prije nije imao. to se vie sputao ariji, srce mu je jae lupalo. Ako ga srea bude sluila, moi e da od zarade odvoji za odijelo i obuu. Radije bi on da to ostavi za kasnije, kad jo vie zaima, ali hodinu je rekao potovati. A hoda je rekao da narod nema vremena da zaviruje u ljudsku duu, pa mu ljepotu treba pred oi staviti. ovjeku fukaraste vanjtine udjeljuje se sadaka, a novac daje gospodi. Hoda je svojom rijeju Mei davao snagu, a Fatima, prisutnou, u srcu mir. Magla ga je podsjeala na nju, na njen hod, sjenu koja bi padala i zavirivala u 134

njegovu tronu sobu uz seoski put. Nikada je nije vidio sasvim izbliza, ono kad ovjek stane s ovjekom, pa se pogledaju licem u lice, zagledaju oi u oi. Zato je jasno pamtio zvuk njenog glasa. Zvuk? Poj na kom je dozivajui ga u sjeanje zaspao toliko puta do sada. Vidio bi njenu siluetu kako se strmom kosom sputa ka njegovoj kui na putu u mekteb i sklanjao se s vrata, sjedajui kraj ognjita koje, uvueno u duvar iza vrata, nije davalo prilike da ga ona vidi, niti da on nju vidi. Krv mu je jurila venama i umila u uima k'o voda klokinjavog vrela. Pred ikindiju, kad bi za vedra dana sunce jasno sijalo sa zapada, njena sjena bi u trenutku kad bi prolazila ispred otvorenih vrata, prelazila prag i proetala hitro odajama koje su eznule za njom. Rasplinula bi se i, umjesto da nastavi svoj hod po duvaru ispod vrata, ona bi zastala u njegovoj dui, ostavi da zaviruje u sve njene kutke. Zbog nje se i razbolio. Bilo je to uoi petka. Iznenada se pojavila i jedva je uspio da se skloni s praga na kom je veoma esto sjedio. Sunce je bilo skoro na zalasku, a njena duga sjena tankovijasto se pruila sve do ognjita. Tu ju je on primio na svoj dlan, samo za trenutak. Bio je to ivi dodir. On je trznuo svoju ruku grudima, a ona svoju sjenu vrcima duvara, koji se od vrata nadolje naslanjao na staru poruenu talu. Vidio je samo krajikom oka kako se preli preko protruhlog direka i nestade. itavu no nije spavao. Uzimalo ga je bunilo. Ispred oiju su mu prolazile slike njegove majke. as ga je prtila punom torbom i spremala za ovcama, as opet u toj torbi ne bi bilo nita doli natrpane slame koja je skrivala njihovu glad. Zatim bi dolazio otac, ljut, oteklih podonjaka. Onda bi dolazili nekakvi ljudi, gonili njihove ovce, nosili pokustvo. Majka je plakala, onda bi otac plakao. 135

Tu bi Mea naas dolazio svijesti. Vruica je izgonila iz njega i posljednju kap tenosti. Pipao je po mraku stari ibrik i vrak mu prinosio suhim, ispucalim usnama. Voda u njegovoj utrobi kao da je mijenjala stanje. Hladna u ustima, dolje se pretvarala u uarenu masu i jo vie palila, donosei nove bolove. Ponekad bi dolazio sebi i znao samo da se budi, ni ko je, ni ta je, ni gdje je. Nije imao snage da ode do ognjita, da potakne vatru. Opet bi se pojavljivao babo, govorio bi mu da potakne vatru, donese mu vode, ili bi vidio sebe mlada u uglu sobe, pred babom, koji se neto raspravljao s majkom, pokazivao na njega, pa na brijeg. Majka je utjela, sva skupljena na kraju seije, oborena pogleda povlaivala je kao i uvijek. Onda bi se slike izmrsile, vidio je sebe kako sjedi na kamenu iznad sela, koji se nekada davno odvalio od stijena, gore u brdu, i ko zna kako, sletjevi kroz itavu umu, doao tu da ostane. Momci su voljeli taj kamen. Skupljali su se oko njega poslije jacije u svojim sijelima i priama. Rijetko je proputao ta sakupljanja do trenutka, dva dana poslije babine posjete Mujagi, kad su ga ismijali svi mladii i kad je posramljen otiao kui. Tada je i saznao pravu istinu. Babo mu je prosio Mujaginu Fatimu. Najljepi cvijet meu cvjetovima dunjaluka. Najnjenijeg leptira meu svim leptirovima. Drhtaj grudi i igu srca njegova. Momci su se smijali. Osramoeni i osiromaeni pijanica traio je od jednog od najuglednijih i najbogatijih ljudi u selu njegovu ker, koju su prosili najugledniji momci od Bjelanice do Porima. Mjesec dana je izbjegavao susretanje s bilo kim. Uskoro je babo mu, da podmiri dugove, prodao kuu i preselio se u gotovo poruenu suhozidinu koja je donedavno sluila rahmetli Mehagi kovau kao radionica. Nije imala sobe. Nita. Samo jedna prostorija popoena glatkim oblucima donesenim s Neretve. Tu su prenijeli ono malo stvari to ih babo nije prodao uz kuu. 136

U bunilu je gledao poskakivanje golemih kapi ljetne kie po suvi oko ognjita. Otac je puzao po tronom krovu pokuavajui da zaepi rupe koje su poslije svake kie bile vee i brojnije jer je krov bio uveliko struho. Majka bi plakala. Bilo je to vrijeme kad vie nije znao plae li zbog teke sudbine ili zbog bolesti koja joj je grizla plua i jetru, a u estim trenucima kalja izbacivala kapljice krvi na bijeli rubac. trapanje vode i majin jecaj prelijevali su se u sliku crnog, blatnjavog mezara i struganje lopata koje su ga punile zemljom. Guile su ga ruke sauea. Majka je umrla dva dana nakon to se otac pijan, vraajui se iz Kasabe, sunovratio niz Humske stijene. Orlovi su mjesec dana kruili iznad nepristupane lastve, gdje se njegovo tijelo zaustavilo. U dva dana ostao je bez igdje ikog svoga. Siroe. Od neto para, koje zatee u majinu rupcu, dao je da se roditeljima urade niani. Majci oba, a ocu samo jedan, koji je postavio u vrhu litice odakle se sunovratio. Drveni niani, jer za bolje nije bilo novca. Negdje pred zoru, vie nije znao kad je u bunilu, a kad pri svijesti. Nije znao je li samo ugazio u tamu ili je i tama ugazila u njega? Sjea se da je plakao. Plakao je i idua dva dana dok su seljani dolazili pokuavajui mu pomoi. Donosili su mu hranu, ali on je nije ni gledao. Jedino bi ponekad popio gutljaj varenike. Krajem drugog dana, kad je izgledalo da e poi nabolje, opet je pao u bunilo. Tog dana doao ga je obii i Mujaga. Sjeo je na skemliju preko puta njegova uzglavlja i gledao ga. Mea se bojao njegovih rijei. Bojao se da e ga ruiti, da e ga pitati ko je on da gleda njegovu Fatimu, da se igra s njenom sjenkom, da je voli, da je u srcu nosi? Bojao se. Ali, na njegovu sreu, sve to je Mujaga rekao, osim selama na poetku, bile su rijei: Izdrat e ti, na majku si!

137

Sljedee ega se sjea, nakon toga, bilo je lice hode Karia. Kratka, sijeda brada, oi zelene kao najdublji virovi Neretve i crveni fes omotan utom tkaninom kojoj Mea nije znao naziv, osim da je hoda donio s Kabe prije vie od dvadeset godina, kad je s jo petericom imunijih seljana iao na had. Upravo po tom putu je i postao poznat. Kad su se ljudi koji su putovali s njim vratili, njega nije bilo. ulo se da se razbolio i ostao negdje u Anadoliji. Godinu-dvije kasnije svi su mislili da je umro, a onda ga i zaboravili. Tano pet godina poslije, on se vratio bez vidnih znakova bolesti, ali s velikim znanjem po kojem se ubrzo potom prouo. Uzeo je da klanja u mektebu u kojem je i prije odlaska klanjao. O svemu je znao, govorili su stariji. Nije bilo boljke koju nije lijeio, bilo da je insanska ili hajvanska. Na sijelima se prialo o ljudima koji su dolazili iz daleke Krajine da ih lijei. Govorilo se, takoer, da je malo prgave naravi, to mu je odbijano na uenost. Mea ga dotad nije plaho poznavao. Vidio ga je svega dva-tri puta kad ga je namaz zaticao u hodinu selu. Tog jutra, kad je doao sebi, iznenadio se vidjevi njegovu glavu nad sobom. Nije se upitao odakle tu, nego ko e mu platiti, jer znao je da hoda dosta skupo naplauje lijeenje van svoje kue, a pogotovo kad se radilo o mjetanima ovih krajeva. Isprva nije bilo tako. Mnoge je lijeio daba, ali se onda desio sluaj s njegovom kominicom i on se naljutio na ljude. Svaa je izbila kad je spomenuta kominica, kreui brst na putu za planinu, kako je priala, vidjela dvije bale sijena kako idu prema selu, a da ih niko ne nosi. Prepala se i poletjela bre bolje hodi da joj zapie jer joj se privia. Meutim, kad je dola hodinoj kui vidjela je te iste bale poloene ispred hodine tale. Seljani su kasnije, uvi sve to, nahrupili kod hode i traili objanjenje. Poele su optube da se bavi sihrima i 138

vradbinama. Poele su mu se pripisivati razne udne zgode koje bi se s vremena na vrijeme deavale u njihovom selu. Istjerao je te ljude iz kue, a onoj eni poruio da promijeni oi ili da odgrize jezik. Da nije bilo onih nekoliko starijih ljudi ija se rije jo potovala, mlaarija bi ga tad otjerala iz sela. Kasnije e se saznati da mu se ona ena svetila za zgodu iz mladosti kad su njih dvoje aikovali. On je volio zapaliti, a tanak bio s duhanom, dok ga je u njenog babe vercera bilo u izobilju. Jednom mu se poali da ne zna gdje joj koko nosi jaja, a on ree kako e joj kazati ako mu da kutiju duhana. Trknula ona do kue, napunila mu kutiju, a kad mu je dala, on joj odgovorio da kokoi jaja u prknu nose, a gdje ih ostavljaju morat e izviditi sama. Meu, kad osjeti da je bolje, bi stid to se sjetio te zgode, a i strah jer se zbog mnogobrojnih pria o hodinim moima pobojao da ovaj kako nije dokuio njegove misli. Ako i jest', ne odaje, pomisli Mea kad ustade. Na elu je imao nekakvu oblogu, a njedra su mu se ula mirisom koji do tada nikad nije osjetio. Hoda je sjedio na skemliji pored ognjita raspirujui vatru. Tri dana ga je skoro utke lijeio, a onda vidjevi da je Mea dobro, otiao svojoj kui. Bez rijei i bez objanjenja. Na tome bi se, mislio je Mea, sve i zavrilo da njega nije kopkalo to to mu nije platio. Za mjesec- dva, radei kod imunijih u selu, sakupio je, po njegovu raunu, dovoljno da plati hodi. U petak se pokupio i otiao na dumu u hodino selo. Poslije klanjanja priao mu je, nazvao selam i stidljivo mu stavio novac u vanjski dep na kaputu inei kako je uo i vidio da drugi rade kad mu plaaju. On ga je pogledao mrko i glavom mu pokazao da ga slijedi. Uveo ga je u svoju kuu, a hanumi dao znak da ih ostavi. Mea je kod njega ostao do sljedeeg jutra. Iznenadio se hodinoj mirnoi i toplim rijeima koje bjehoe potpuna suprotnost njegovom oporom ponaanju kojim su ga drugi opisivali. 139

Ispria mu kako je, kad ga je ostavio, sedam dana za redom inio gusul i klanjao istiharu, traei od Allaha uputu u vezi njega. Kad je sedmi put usnio san, vidio je Meu kako na uetu vodi hajvane i iba ga tapom. Kako bi koji put udarao tapom, tako bi od one jedne ivinke bivale dvije, od dvije etiri, od etiri osam. Prouio je ajet iz Kur'ana koji je govorio o tome da ovjek esto ne zna ta je dobro za njega. Jer neto moe biti dobro za ovjeka, a on misliti da je zlo, a opet za neto moe misliti da je zlo, a ono je dobro. Barem ga se Mea tako sjeao i tako razumio. San mu je protabirio kao nagovjetaj da bi u trgovini mogao imati sree i nafake. Kad ga je u zoru ispraao, potapa ga po ramenima govorei: Jo emo se mi sretati, hajde s hajrom. Nekoliko dana kasnije uputio se Mea ka Bjelanici, ka Salihagi Mrndiu kojeg mu hoda bjee preporuio. Savjetovao ga je da trgovinu pone s hajvanom i to tako to e u zabaenim selima Bjelanice kupovati pojeftino i goniti u Sarajevo gdje su cijene vee, pogotovo za bjelanike brave koji bjehoe na namu. Salihaga mu ponudi da mu bude jamac, za poetak, da moe na rije uzimati stoku i isplaivati nakon prodaje. O svemu ovome Mea je razmiljao ugonei brave u prvi slobodan tor na arijskoj pijaci. Svijeta ne bi mnogo tog augustovskog jutra godine 1878. Ono malo ljudi to je hodalo oko torova i zagledalo hajvan bili su nekako utljivi, teka pogleda. Bio je poprilino nov u gradu i osim nekoliko poznanika s pijace koji su se bavili istim poslom, nikog nije poznavao, pa ga bi stid da pita za razlog tih udnih, sumornih pogleda. U glavi je nagaao da je to u vezi s glasinama da je sultan u nekakvom Berlinu prodao Bosnu Austrougarskoj, meutim on o tome nije baka razmiljao jer u njegovu glavu nije ilo to da neko proda zemlju, ma koliko da je bio pijan, a znalo se da Veliki sultan, poglavar svih muslimana, niti 140

pije, niti je od onih koji moraju neto prodavati. Sve je to on pripisivao vlakim glasinama, a u krajnjem sluaju, to ree jedan seljak na Bjelanici od kojeg je kupio ono troje najkrupnijih brava vlast se mijenja u velikim kasabama, po selu niko plaho ne zalazi. Ipak, ne mogavi sasvim rastjerati zle slutnje, da bi se smirio, on poe misliti na nju. Svoju Fatimu. Znao je da je u zadnje vrijeme i ona pobolijevala. Nije je viao da ide u mekteb, a ni za hajvanom u obanluk. Kad je zadnji put bio u selu, seoski hamal evko mu ree kako je uo da na sijelima pitaju Mujagu ta e s Fatimom. Pitali su ga bi li je sad bio voljan dati Mei, na to je on odutio, a to ti je, govorio je evko, isto kao da je i pristao. Istina, evki nije ba svaku vjerovati, ali uo je to i iz drugih govorkanja, to ga je obradovalo i uvrstilo u zamisli da, ako Bog da, pred zimu iskua svoju sreu i ode kod Mujage. Nije se mogao natjerati da vjeruje da e mu je dati, ali nije mogao ni da ne pokua, jer zbog toga je ivio. U trenucima tih razmiljanja koja su mu stezala srce sjetio se hodinih savjeta. Ako je teko otii i upitati, moda se iza toga krije srea, a on, iako mu je babo pio i bio omraen u selu, nije nita od njega naslijedio, sam mu je Mujaga rekao da je na majku, a nju su, rahmet joj lijepoj dui, svi po dobru pamtili i spominjali. Sad je malo i zaimao. Nije mnogo, ali ako ovako nastavi, jo koja tura i imat e dovoljno za poetak. Taman htjede da srauna koliko mu treba tura da sakupi za njihovu staru kuu, koja je sada opet bila na prodaju, kad ga jedan katolik upita za brave i on se vrati u stvarnost. Prodade ih i odmah, ne ekajui, krenu brdu. U ariju nije ni uao. Imao je dovoljno hrane i vremena da se vrati do Salihage prije mrklog mraka. Zahvaljivao je Bogu na nogama koje su ga nosile k'o malo koga drugog. O tome koliko i kako brzo pjeai ve su priali po Igmanu i Bjelanici.

141

*** Vrijeme izmeu tog i idueg pijanog dana provodio je kupujui brave po selima i dogonei ih u tor pored Salihagine kue koja mu postade gotovo kao svoja. U poetku se stidio usluga koje mu je Salihaga inio. Kasnije, kad je malo zaimao, pokua da mu plati, ali ovaj odbi, govorei da je to za hodu, a i Mea mu bjee legao pri dui. Uveer, uz ognjite, priali bi o prolosti i budunosti. U ovaj zadnji vakat vie o budunosti. Vijest da je Bosna bila prodata bila je potvrena. U Maglaju su se ve vodile borbe s nadmonom austrougarskom vojskom. ekalo se kad e u Sarajevo da bahne. Meu je to inilo tunim. Nije bio ni u kakvom ratu, ali je znao da on donosi smrt i progone, pogotovo sada kad ih je Turska ostavila zabavljena sama sobom. Salihaga bi mu tada, da mu razbije kaharluk, priao o tome kako ga je hoda zaduio ukazavi mu povjerenje i mnoge stvari o kojima drugi mogu samo da priaju. Upoznao se s hodom kad mu se najmlai sin Halid razbolio. Hodin zapis ga je izlijeio, a on se odui hodi kopajui mu kukuruz sedmicu dana. Hoda mu prigovori da ne treba toliko, a kad mu ovaj zatrai kusur, elei se naaliti, hoda ga pozva u kuu i obea mu pokazati neto to nije nikom. Posjede ga na skemliju, uze itab u ruke i poe uiti. U neko doba prestade, uze tap, iaran harfovima, i opisa krug oko njega. Poslije toga po sobi se pojavie udni insani. Drali su u rukama koplja i sablje ali, iako htjedoe da nasrnu, nisu mogli preko onog mjesta gdje je hoda po suvi opisao krug. Salihaga se bjee prepao, ali kad sve zavri poeli da je jo trajalo, jer shvati da ga je hoda uveo u udniji svijet od naeg obinog. Svijet s kojim je on devrio otkako se vratio iz Anadolije. Kad od hode zatrai da mu objasni, ovaj ne htjede, govorei da je dobio kusur i da moe ii. Salihaga u punoj snazi i hrabar k'o malo ko, eljan jo hodine moi, zamoli ga da mu pokae neto od svoga znanja, obeavajui mu da e raditi jo sedam dana. 142

Hoda idueg jutra pristade, te Salihaga osta jo sedam dana. Kad je dogovor istekao, hoda ga poslije akama uvede opet u svoju sobu i izvadi onaj isti itab i nakon to neto zapisa i zapeati voskom prui mu ga. Ovo e, ree, noas u gluho doba noi odnijeti na Krstac do steaka i predati ovjeku koji e te gore ekati. Zamotaj dosta cigara i stegni srce, trebat e ti hrabrosti. I pazi, ni za ivu glavu ne isputaj ovaj papir iz ruku dok ne stigne gore. Htio si avanturu, dobit e je. Tu no Salihaga nikad nee zaboraviti. Nebo bjee oblano, mrak, prst se pred okom ne vidi. Iao je poznatim putem, ali nita ne bi kao prije. Svuda oko puta sela i kuice. Zapaljene vatre gorjele su svako sto metara, a oko vatre udna vojska s udnim oruem. Kao da su izronili iz historije iz dedinih pria o Mongolima. Zalijetali bi se da ga i udare, ali bi ih straa, koja stajae kraj svake vatre, vraala govorei On je kurir! kod druge bi ga vatre isto tako doekivali. uo je kako govore Ide kurir! Salihaga, podobro napet i prilino ustraen, iao je putem ni za trenutak ne zastajui. Nije ni smio. Zastati ni progovoriti prije Krsca nije smio. Tako mu je hoda zapovijedio. Kad je bio oko pola puta, naie na tuu. Oko jedne vatre petnaestak ljudi se krvilo sabljama. enskadija su vriskala i zvala ga. Tada mu je bilo najtee, uo je za sobom dozivanje: Salihaga, Salihaga, hajde s nama, mani se hode. Hajde s nama i on je s nama bio i erbe ispijao! Uhvati ga strah. inilo mu se da do idue vatre bjee mnogo vie. uo je i korake za sobom, ali se ne smjede osvrnuti. Kod idue vatre jo gore. Nasrtali su na njega, htjeli ga probosti, ali taman kad je pomislio da je gotovo, stajali bi. Neto im nije dalo da mu priu, ni oni ni njihova koplja. To ga okurai i on oko dva sahata po ponoi stie na Krstac do svatovskih steaka. Tu su se nekada sreli svatovi i svi izginuli. Trebao je ekati kod najveeg steka gdje su pokopani mladenci iz obojih svatova. Nasloni se na steak i pone gledati kroz mrak. Prvo je uo muziku. 143

Trube i bubnjeve, zatim ou i topot konjskih kopita. Neto je dolazilo sve blie. Srce mu se stezalo od straha, a krv udarila u lice. Samo ga je hodina opaska da ne smije odustati drala na mjestu. Ba kad je osjeao da je ono skoro prilo, granu mjesec, otkrivajui pred njim nevjerovatan prizor. itave Bare ispod Krsca bijahu prekrivene konjanicima. Dokle god se moglo nazrijeti, bjee samo konjanik. Konji gizdavo okieni, konjanici pravi gorostasi. Za njima se u daljini ukazae pjeaci. Bezbroj crnih taaka. Na elu je jahao div, od oko dva i po metra, kakvog Salihaga ni dotad ni otad ne vidje u svom ivotu. Za pasom gola sablja i buzdovan veliine ljudske glave niz bedro. Zaustavi konja ispred njega i nazva selam. Salihaga ne moe da odgovori, na to se onaj nasmija i ree: Otkad nam to hoda alje nijeme? Jesi li donio poruku? Salihaga zavue ruku u njedra i izvadi age predavi mu ga. Div ga poljubi i pritisnu na elo, zatim predade ovjeku koji je dojahao iz kolone koja je sve to gledala bez zanimanja. Ovaj ponovi divovu poast i otvori. Poeo je itati. Zato to je napao nevina insana koji mu nita nije radio Turkez Bakeri iz Anadolije se osuuje na smrt vjeanjem. Izvriti odmah po prijemu i pred oima mog izaslanika! Div se okrenu i zapita za nekog, oito za spomenutog u osudi. Jedan pjeak se probi kroz konjanike i izvijesti da jo nije stigao. Posla dvojicu konjanika po njega. Salihaga se uplai brzine kojom oni nestadoe. to bi trepnuo odoe i vratie se nosei ili bolje rei vukui izmeu sebe ovjeka. Ni po emu se Salihagi nije razlikovao od ostalih. Bacie ga pred Divovog konja, a ovaj mu, kad ustade, ponovi osudu, pitajui ga ta ima za dodati. ovjek sav prestraen, ba kao obian insan, poe da se brani time to ga je spomenuta osoba pomokrila s praga i stala na njega. Div mu prigovori da 144

nije trebao biti tu i zapovijedi dvojici pjeaka da u umi usijeku dvije rahulje i sohu. Za tren se vratie s njima i pobie ih u zemlju. Sohu prebacie preko rahulja, a na njenu sredinu svezae vjealo. Dvojica pograbie osuenika i objesie ga kao kakvo dijete. Nakon to izdahnu, Div odselami i okrenu vojsku nazad. Otili su kao to su i doli. Uz bubnjeve i trube. Salihaga, pun strepnje od onog to se desilo, pomisli da e poludjeti. Proui to je znao i umio te se poe sputati nazad. Na putu ne bi ni svjetla ni vatri. Ni vojnika ni straara. Sve bjee nestalo kao da ne ide istim putem. Vadio je smotanu kiju ispod kape i puio jednu za drugom. Hodu nae kako se abdesti za sabah. Nita ga nije pitao. Klanja sabah zajedno s njim i im se ukaza dan, spui opanke i nazad. Put bjee kao to je i uvijek bio. Nigdje kue niti znakova da je pored njega prije na no gorjela vatra. Kod steka ne bi niti vjeala niti objeenog. Nae u travi dvije slamke dobro izrasle nad ostalim. S jedne na drugu bjee prepeta paukova nit, a na sredini mrtav pauk. Salihaga ne povjerova. Prohoda malo niz Bare ne bi li naao tragove kopita, ali ne bi nita to bi svjedoilo da je tuda prola vojska. Ponovo se vrati hodi, koji ga doeka kahvom i zatrai da mu ispria ta je sve doivio. Priali su itav dan. Tu mu je hoda sainio zapise i za eljad i za hajvan i otad, da Bog da pa potraje, njemu i njegovim ne desi se nita osim obine prehlade i strune koje su lijeili travama i vruom varenikom. Kad kroz razgovor Mea, ne ba s ponosom, spomenu oca, Salihagu kao da neto sjeknu, ugleda mu se trzaj ljutnje na licu i oima. Zaustavi Meu u onom to mu je priao i ree: Halalit e mi, sine, vidim da u sebi nosi slike oca kakve ispreda tvoje selo. Ali, ja sam dunik tvog oca moda i vie nego hode Karia i ne elim dozvoliti ni tebi da na taj nain pria o njemu. 145

Jeste, pio je. Jeste, bio je nezgodan u tim trenucima pijanstva, i nesmotren i nekuevan. Sve stoji i sve to zna. Ali, isto tako, mora znati da je tvoj otac imao ast, svoju, posebnu, ali je imao, i imao je petlju, dvije stvari koje Bonjaci sve manje imaju, a oni to ti o ocu najgore govore nemaju je nikako. Vidi mene kakav sam. Bog me dao i u visinu i u irinu. I sad me se ljudi boje, a prije desetak godina, eh, tad sam bogme bio u snazi. I svako malo bi se neko nalazio da svoju snagu potvruje na meni. Rijetko je bio kakav teferi da se ne nae budala koja e pokuati nadjaati mene da bi pokazala koliko je jaka. Put do vrha bio je najkrai preko mene. Na teferiu, ovdje u Kramarima prije deset godina, zaskoie me na varku trojica iz Trnova. Mrcine od ljudi. Po sto pedeset kila u svakom, go mii. Znalo se da ne pijem, a oni navalili sa iom preda me. Popij, Salihaga! Ja jok, oni opet popij ili emo te mi zalijevati. Ja se suprotstavih, poe guranje, nosanje i oborie me na zemlju. Otimam se, udaram koliko mogu, gledam oko sebe. Narod nita, ni ovi moji iz sela. Rekao bi da im je i drago to me neko sa zemljom sastavio. A ova trojica sloni. Dvojica dre, trei udara. estoko udara. Trpim, otimam se, sve ne bi li neko pritekao da mi barem jednog skine s lea. Taman kad pomislih da nema nikog da mi pomogne, pomoli se tvoj otac. Onako visok, a mrav, ala rahmetile. Zovnu onu trojicu i veli im Pas vam mater, to mene ne nudite da popijem, ta ste njega napali kad znate da ne pije! Onaj trei mene popusti, krenu na njega. Da si vidio samo kako ga je doekao. Kao razjaren ovan se zaletio glavom u stomak, da je onaj frcio dva metra dalje. Tada se i ja ote onoj dvojici, pa udri. U onom bijesu, jedva sam se suzdrao da ih ne zatuem. Zato ti, sine, kaem 146

mani se seoske prie, selo ocrnjuje svakog k'o iskae ja gori, ja doli. Misli ti da mene ovi seljani vole? Jok! No me se boje i znaju da im trebam jer bez vrste ruke i ovdje bi kod nas mrtve glave padale oko mrginja i raznih drugih arki. Seljak je takav, pobit e se za dvije travke sijena, za pedalj obradive zemlje. Ko eli da ga narod potuje i slua mora na svako dobro uzvratiti sto puta, ali isto tako imati snage i vrstine u istoj mjeri uzvratiti i na zlo, druge nema. Mea je ovu priu upijao u sebe. Bi mu drago da u za oca u tim drugim prilikama i s tim osobinama koje je on slabo imao priliku da vidi. Prisjeti se onih trenutaka kad bi ga otac u svom pijanstvu znao i zagrliti i pomilovati, kakvu slasticu mu gurnut ko djetetu u ruke. Nije nikad ni mislio da, ala rahmetile, nije imao srca, samo, imao je i tu lou naviku i u toj navici lou narav. Pitao se hoe li mu hoda pruiti priliku da i on doivi tagod slino Salihaginu doivljaju, ali kad se naao sam u mraku odaka odustajao bi od te pomisli i elje. Da bi otjerao ta razmiljanja, koja su ga bojila tegobom iznutra, mislio je na Fatimu, na pazar, novac koji e zaraditi. Bjee naumio da dva dana prije pijanog otjera stoku u Sarajevo i pokua je prodati onako jedno po jedno po ariji. Prie oko dolaska nove vojske i novog cara su ga uznemirivale i htjede ih, ako ve dou, saekati u svom selu, meu svojima. Svakako je ila zima i nije mogao raunati da e s ovom trgovinom moi nastaviti kad snijeg zavali puteve. Salihaga mu bjee predloio da od novca kupi kakvih stvari koje bi zimus mogao prodati u svom kraju te tako ne biti na gubitku, to se njemu uini sasvim pametnim i prihvatljivim. Desetak brava, koliko bjee otkupio, stjerao je do Jaredola dva dana prije pijace. Tu ih predade u tor, te se sam spusti do arije da nae kupce. Zatee ljude jo vie mrke i jo teeg pogleda. Malo je ko priao. Malo je ko radio, osim kahvedija ije radnje bijahu pune ljudi. 147

Niko ne zapjeva, niko se ne nasmija. Kahva se pogledom naruivala, a gusti kolutovi dima kroz upljine iznad vrata odlazili su u havu, ne mogavi nai mjesta unutar prostorije u koju Mea bjee svratio da pokvasi grlo smrekovaom. Vidje da je avo odnio trgovinu tog dana i poali to je uopte siao s bravima. Pola mu zemlje palo, a on misli o trgovini. Na podne je hoda uio due, da bi kasnije jo due vazio. Prvi glasnici su govorili da je neprijatelj ve doao pred Sarajevo. Hoda je o tome govorio, spominjui kur'anske ajete koji su pozivali na borbu, na dihad. Ljudi u damiji zaamorie. Zaue se salavati iz vie grla. Tekbiri. Oni od vrata uli su istu melodiju i iz drugih arijskih damija. U mladalakim srcima ustalasa se snaga izronjena iz slavne prolosti kad gazije i ehidi progovorie iz hodinih usta. Mnogo puta izgovorene rijei Kur'ana dobie ivot u njihovim srcima. Neki iza pasa potegoe kubure i diui ih iznad glave poee uzvikivati borbene poklie. Nikad Bosna nije apatom pala, nikad, ponavljao je hoda, pa nee ni sada, niti ikada. Mjesto na ursu zauze potom Ahmedefendija, za kojeg Mea bjee uo da je vrstan pjesnik. Ako pukne Bosne bedem Na granici asnog dina Osjetie talas leden Stambul, Meka i Medina! Efendija je govorio stihove, a zagrijana masa zahukta. I Meinim srcem neto novo zastruja. Iako je s poetka u tom svemu vidio samo prepreku svojim planovima, nakon ovih rijei osjeti kako se njegova ljubav prema Fatimi rasplinu cijelim njegovim biem, obuhvatajui u sebe i zemlju i vjeru i sve ostalo to se trailo od Mee tog dana.

148

Osjeti kako je sve to jedno. Kako je to sve dio iste ljubavi i da jedno bez drugog ne moe. Ubrzo zaboravi i ovce na Jaredolima i svoj daleki kraj. Osjeti kako ga je samo sudbina dovela da doe i brani ovaj kraj, ovo bosansko eher Sarajevo. Jedno jedino, kako ree Ahmed-efendija. Njegove misli podgrijae jo vie rijei drugog efendije, kojem nije znao ime, a koji je prisutne podsjeao na svijetle primjere bonjake borbe i hrabrosti. Masa u trenutku poali to neprijatelj ve nije tu da ga zgaze i krvavog poalju sultanu na divan pokazujui mu da Bosna moe bez sultana, ali sultan ne moe bez Bosne. Sa ramena glavu dam, ali Bosne kamen ne dam, uzvikivao je efendija s ursa ruku visoko uzdignutih iznad sebe, upirui pogledom u kuburu koju je stezao u desnici. Mea se postidi to nema kuburu da i on uini isto. Poslije efendije na urs se pope jedan krupan, brkat ovjek vojnike nonje i izgleda koji poe objanjavati kako je najvanije da se ojaaju snage na tvravi iznad starog grada jer nju ko dri dri grad. Po njegovim procjenama, tu e biti odluujua bitka. Oni koji bijahu iz donjeg dijela grada zagrajae kako neprijatelj prvo udara na njih. Oni s Koevskog brda takoer su tvrdili da su oni najprei. Brkati na kraju ree da on odgovara za kulu na starom gradu i ako neko hoe s njim, neka se prijavi. Mea stade meu prvima, i uskoro se nae u koloni koja je za brkajlijom ila ka kuli. Tvrdio je da e po njegovim obavjetenjima i proraunima neprijatelj ve prekosutra biti tu. Mea usput, na prijedlog nekog mravog momka s kojim se nae u hodu, svrati do prvog pukara te nakupova svega i svaega ne alei novca. O pukama i oruju nije znao mnogo, a u tom zanosu malo pazie i na pare, te se u njegovom zaveljaju kad mu ga je komandir u tvravi pregledao nae tota toga nepotrebnog.

149

Tu no su vrlo malo spavali, stalno je neko stizao donosei nove vijesti o kretanju neprijatelja i pripremama koje su injene da se on doeka. Posada na kuli se sve vie poveavala. Da li zbog toga to su ljudi povjerovali njenom komandiru, niem oficiru iz turske vojske, ili zbog toga to im se ona inila sigurnijom od busija koje su pravljene na drugim prilazima gradu, Mea nije znao, a nije ga ni zanimalo. Pun iznenadne elje za borbom, matao je kao i uvijek o njenom kraju. O dolasku u svoje selo i prii kako je on bio taj koji je branio Sarajevo. Ponekad bi se vidio sasvim zdrava, a ponekad, pogotovo nakon vjebi s kuburom kojoj su ga poduavali, malo ranjen u lijevu nogu. Sputa se niz brijeg kraj Mujagine kue, hramljui. Jednom mu pade na um da bi mogao kupiti konja kad se sve ovo zavri i na njemu ujahati u selo. Prisjeti se scene koju mu o rahmetli ocu ispria Salihaga i nekako se osjeti odvanije i snanije. U tom matanju mu proe dan. Pored njega su prolazili ljudi, a da ih on nije estito ni vidio. uo je neke kako trae da se postave istureni izviaki odredi oko Han Kobile, Radave, Mrkojnice. Odbrana s Paina brda je traila da se dio ljudi iz kule prebaci njima. Nije ih Mea mnogo sluao. U poetku je pokuao, ali kako nije dobro ni znao gdje se koje mjesto tano nalazi, odustao je odluan da bude tu i eka. Ponekad je elio da se sve to prije zavri. Nije se bojao, pogotovo ne otkako se pokazalo da kuburom sasvim dobro gaa. Sedam od deset puta uspio je da skine svoju kapu na udaljenosti od sto koraka. Malo mu je tee ilo punjenje. Poali to nije kupio snajder ili vinester kakve su imali veinom u tvravi. Njegova kubura, kako je zvao, bjee stara kremenua i preko dvjesto koraka nije mogao gaati. *** Devetnaestog augusta, negdje oko pola est, bi jasno da je neprijatelj stigao. Pucnjava je odjekivala sa svih 150

isturenih poloaja. Obavijen maglom, neprijatelj je proao kraj izvidnica. Osamdesetak ljudi koji su bili istureni na brdu s drugu stranu tvrave otvori estoku vatru. Kroz pucnjavu su se uli urlici. Na tvravi je sve bilo spremno. Meu iznenadi kad ugleda, desetak metara lijevo od svog mjesta, sitnu priliku ene. Moglo joj je biti oko dvadeset tri-etiri godine. Bila je obuena u neke muke iroke akire i vuneni ogrta koji ju je gotovo svu pokrivao dok je nageta nad svoju puku gledala u pravcu odakle su dolazili pucnji. Njena arena jemenija i mrke crte lica podsjetie ga na Fatimu. Odakle ensko tu? ta je natjeralo da se mijea u muke stvari? Kakav je to rat u kom ratuju ene? pitao se Mea i tim vie u mislima napadao sitnu ensku priliku to je vie rasla u njemu toplina koja je izvirivala iz njene pojave. elio je da je ocrni, napadne, otjera odatle gdje mu je smetala jer je poraala u njemu neto isto i idealno, a na tren opet prljavo i ejtansko. Neto to je dotada samo zamiljao i samo njoj, svojoj Fatimi pripisivao. Uskoro zapoe estoka borba i pomete njegove misli. Branioci ispred tvrave napustie svoje poloaje i veoma brojan neprijatelj nahrupi pred njene zidine. Poe estoka pucnjava. Mea nekoliko puta uzdignut iznad zaklona osjeti kako tik pored njega zazvidae vrue kugle. Prethodnica neprijatelja dobro je nagrena. Strijelci s lijeve strane imali su ih kao na dlanu. Vidjevi da im ide na ruku, Mea se okurai. Ponovo se izdie i poe ciljati. S prvih deset hitaca pogodio je dvojicu koji bijahu prili najblie. Kad je poeo gaati dalje zau njen glas. Pjesma vjetra u borovim iglicama. Tad joj vidje i oi. Crne, rairenih zjenica izgledale su kao naoko ugaena glavnja koja svakog trenutka treba da plane. Korila ga je to rasipa municiju na daljinu kad ne moe dobaciti. Tek tad posta svjestan da je momak koji je bio izmeu njih pobjegao. Nagonski htjede da se suprotstavi njenim opaskama, ali jedna kugla odbi dio kamena ispred njega i on se sage. Za malo vremena svi poloaji 151

ispred kule bijahu naputeni, a ljudi zbijeni na prostoru unutar kule. Neprijatelj je zauzeo poloaje u obliku potkovice i sve manje pucao. Neko je govorio da im je nestalo municije, a drugi opet da ekaju topove. Mea je utio. Sve to je mislio bila je ona ena do njega. Osjeti se usamljen i poali to je maloprije nije upito za ime. To bi ve bilo poznanstvo i mogao bi da joj kae koju rije ako ga zrno smrtno rani. S Debelog brda ulo se gruhanje topova. Oko jedanaest sati moglo se uti, a uskoro i vidjeti, kako neprijatelj ve navaljuje na zapadne zidine grada. Napredovao je i u rejonu sjeverne Miljacke tako da se djelovanje branilaca svelo skoro samo na odbranu tvrave i susjednog zida oko starog grada. Mea koji je uvijek volio slobodu, gledajui sve to, poe da se osjea zarobljenikom. Neko se iz grada probi do tvrave i obavijesti ih da je Debelo brdo palo. Ostali su i topovi i municija. Komandir posla jednu grupu prema gradu u ije ulice su popodne poeli da nadiru dumani. U toj grupi bjee i Mea. Na samom elu ila je i tajanstvena ena. Oni koji su ih saekivali u uskim uliicama obavijestie ih da se najvea borba vodi na petsto metara od ekrekijine damije, ali da se tamo teko moe jer neprijatelj svuda udara. Krenuli su tamo, ali ih u putu sretoe njeni rijetki branioci. Damija bjee pala i ljudi su se polahko povlaili. Prije bi se moglo rei ginuli. Mrtvih je bilo svuda. Krv je tekla sarajevskim sokacima. Mladii u punoj snazi ginuli su na epencima svoga djetinjstva. Za din i Bosnu!, uzvikivao je neko u Meinoj grupi. Neprijatelj je pucao iz druge ulice. Mnogi padoe i Mea, ne znajui kuda e, okrenu za onom djevojkom koja je, nakon to je ostala bez ogrtaa, izgledala kao djevojica. Dobro je poznavala ulice. Za dvadesetak minuta ve su bili izvan grada. Mea je slutio da se probija ka umi. Znao je da veina bjei ka Palama. Provlaei se uskim ulicama koje Mea nije toliko ni 152

poznavao nailazili su ponekad na austrijske vojnike. Pucao je kad je i ona pucala i bjeao kad je ona bjeala. Vremenom se grupa rasipala i na izlasku iz grada ostadoe sami. Ila je stazom ispred njega kao srna. Nisu nita govorili. Mea se bojao da e ga upitati zato je slijedi. Na podne se ne zaue ezani. Umjesto njih su na tvravi odjekivali puani prasci koji su se s vremena na vrijeme slijevali u jednolinu dugu eksploziju. Topovi su bili prestali. Znak da se u tvravi i vonjacima i uliicama iza nje vodi borba prsa u prsa. U jednoj ulici prilikom izlaska iz grada Mea je vidio dvije mrtve djevojke. Obje su ubijene iz puke. Vidjelo se to po krvavim mrljama na njihovim grudima. Leale su meu tri muka lea. Mea je bjeao od pomisli da je to jedna porodica, mada su haljine na njima govorile ba to. Crna kosa jedne od ubijenih, se jo micala na vjetru. Otkrivena lica i uvehli obrazi nisu htjeli da odu iz Meinih oiju. Vidio je taj dan dosta mejta, ali ta slika je lebdjela ispred njega na putu ka skrovitim kutcima Trebevia. Oko jedan sahat pred ikindiju ona je stala. Prislonila se uz truhli panj javora i okrenula lice gradu. Borbe su voene u samom srcu starog grada i u utoj tvravi. U ostalim dijelovima odjekivao je tek pokoji pucanj. Mei je bubnjalo u glavi. Odjednom se sjeti svojih janjaca, svoga hode, svoje Fatime. Poeli hladnou rodnog kamena. Sudnji dan! govorila je Sevda nakon to su se upoznali. A upoznali su se tako to su se prvo porjekali oko toga ko i zato bjei. Zatim je on rekao da nije Sudnji dan jer se jo nisu desili predznaci koje je pejgamber navijestio u hadisima, a on o njima uo od svog efendije. Ona je na to samo skupila usne u onu, Mei dobro poznatu, ensku grimasu kojom pokazuje da do njegovog objanjenja ne dri ni koliko do crnog pod noktom. Ali kako se utiae pucnji u kotlini, utia se i njihova naglost u mislima. 153

Ona progovori tiim glasom, kakav i prilii eni kad razgovara s nepoznatim mukarcem. Nije bila djevojka, ree mu da je udovica. ovjek i dijete su joj prije est mjeseci umrli od neke zarazne bolesti. Bila je sirota i ostala je sirota, bez igdje ikoga. Sada i bez zemlje. Htjede da se vrati u grad da pogine. Nerazuman strah doveo je u tu umu. Htjela je nazad. Mea je zaustavljao, a da sam nije znao ta da joj kae i kako da je utjei nakon onog to mu je ispriala. Taj njen glas prekidan jecajima u toj samoi uvlaio mu se pod kou i tjerao ga da neto ini, a nije znao ni ta ni kako. to se vie bliio mrak, to ga je vie hvatao nemir. Bili su sami usred ume. Niko da naie njihovim putem. Kad mu na kraju ree da se nee vraati u Sarajevo dumanima u ruke, Mea joj, ne znajui ta bi drugo, predloi da krene s njim kod njegovog prijatelja na Bjelanicu. Stigli su tek u zoru, po mraku se provlaei umom, skoro u pokidanoj odjei. Davi joj svoj kaput da pokrije golotinju koja se ukazivala ispod njene pokidane haljinke, Mea ostade samo u svom starom, vunenom demperu. Salihaga ga je doekao pun straha i radoznalosti. Kad mu je sve objasnio o borbi i ratu ostade da kae i o njoj. Mjetani koji su se bili skupili na gumnu kraj kue da sve uju, radoznalo su je gledali. Ona je utjela, a Mea o svemu priao onako kako je znao i vidio. Njihov put od Sarajeva do Bjelanice ipak skrati i ubaci jo dvojicu vojnika koji su se odvojili pred susjednim selom. Unosei ove lai u priu pogledavao je ka njoj. Nije ni trepnula, oborene glave uvijena u vuneni bialj zurila je preda se. Pred veer, nakon to su ih mjetani pustili da se naspavaju, domain pozva Meu i upita ga ta e s njom. Mea jedva da je postajao svjestan da ona nije Fatima. U snu tog dana njih dvije su se mijeale. Mea je ponovo gubio snagu razabiranja stvarnosti. Nakon noi 154

koju je u hodu proveo sam s njom, ona mu je ula pod kou. Osjeao je na sebi njene ruke koje su ga u mraku u strahu da joj se ne izgubi stiskale za ramena i miice. Njeno krhko tijelo na svojim rukama, dok je nosio jedan dio puta, nakon to je uganula nogu. Postala je sastavni dio njega, a i seljani su tako mislili. Kad je vijest obila itavo selo i taman se malo slegla u njihovim glavama, tada je palo Sarajevo i na red je dolo razmatranje Meina sluaja. Gotovo svi su se sloili da se tu nema ta priati. enidba. Na pitanje Salihagine ene ta ona misli o svemu tome samo je slegnula ramenima. Neko kroz priu spomenu hodu i Mea se trgnu. Hoda mu doe kao spas. Zamoli domaina da osedlaju konja i da je njih dvojica zajedno odvedu kod hode Karia u njegov kraj. Domain pristade, a ona i na tu ideju samo slegnu ramenima, te se njih troje uputie u Mein kraj, treeg dana po padu Sarajeva. Bjelanika sela u hladu Treskavice nisu ba previe strahovala zbog pada Sarajeva. estim govorom hranilo se miljenje da e Turska doi i sve dovesti u red, a oni pesimisti su se tjeili da ako od tog nita i ne bude, ipak njih nee niko dirati. Naprijed je iao Salihaga vodei konja na uzdi, na konju ena, a iza njih Mea. Bez puno govora, utke. Oko ikindije popee se na planinu sahat vremena do hodina sela. Tu naioe na postarijeg dedu u obanluku. Salihaga mu poe objanjavati odakle ide i kome ide, usput mu spominjui pad Sarajeva, ali ovaj se nimalo ne iznenadi niti zaudi, vie bi se moglo rei da je bio odsutan u sluanju. Kad Salihaga zavri, on sumnjiavo pogleda Meu i poe priu Mei teu i straniju od pada Sarajeva. Negdje moda tano na dan borbi oko Sarajeva jedan momak iz okoline Nevesinja iji je babo, ba kao i Mein, prosio Mujaginu Fatimu i bio odbijen, privukao se selu i na silu odveo Fatimu sa sobom. Potjera koju su u selu organizovali mogla je da ih vidi kako zamiu s drugu stranu Neretve prema Javorju, gdje su ih 155

vjerovatno ekali drugi s konjima. Kad je Mujaga sutradan saznao ko je i gdje je odveo, krenu s oveom grupom naoruanih mjetana. Kad je nahrupio u to selo i domainovu kuu, umalo da mrtve glave padnu. Na kraju se dogovorie da Fatima presudi, a ona, kau, izae pred oca, poljubi ga i ree da joj halali, da nije bilo na silu nego na njenu dobru volju. Mujaga, bijesan i uvrijeen isuka sablju da joj glavu odsijee, ali ga pratnja nekako savlada. Ali iste noi po povratku kui kao da pameu skrenu i sad je kod hode i svi ekaju hoe li mu pomoi. Mea se guio. Tijelo mu zahvati ona ista groznica od prije dva-tri mjeseca. Oteae mu udovi, uhvati ga ukoenost. Zadnje ega se sjeao, prije nego je pao u nesvijest, bile su isprekidane slike u kojima je naas vidio Fatimu kako se niz brijeg sputa njegovoj kui. Onda bi iskrsnula slika druge ene u poderanim haljinama, zatim opet Fatima kako tri kroz ikaru u poderanoj odjei ispred krupnih austrougarskih vojnika. Salihaga i seljak, ija pria bjee uzrok svemu, pokuavali su ga umivajui povratiti svijesti. ena koju su vodili sa sobom sjahavi s konja, tupo je zurila preda se. Salihaga nakon nekog vremena zamoli seljaka da ih primi u svoju kolibu dok on ode do hode u selo. *** Mea se brzo oporavio. Leao je kod hode koji pripravljae mehleme i ajeve da bi mu povratio snagu. Na ruku mu nije ilo kino vrijeme koje za tu vrstu bolesnika predstavlja pravu tekou. Pored Mee, tu je bila i Sevda. utjela je sluajui hodine zapovijedi, a i hodinoj hanumi lahnu kad joj ona pokaza koliko je vrijedna i umjena u kunim poslovima. O njoj su se seljani najvie raspitivali. Odakle je, kako nema nikoga svoga da dolazi po nju i tako redom. Bilo je i onih koji su donosili glasine i pokuavali nagaanjem dokuiti ko 156

je i kako je. Oni najradoznaliji zamjerali su hodi to nee nita da im kae, jer on je morao neto znati. Hodu je, meutim, najvie brinuo Mea ija bol bjee isto fizike prirode. Imala je dosta slinosti s padavicom, ali ne bjee padavica. To mu je rekao odmah nakon to je malo prizdravio. Mea se na to nije puno obazirao. Mislio je na Fatimu i nije mogao suzdrati suze. Hoda je dobro znao njegovo stanje i nije govorio o tom. Ve je imao na vratu Fatimina babu, Mujagu, koji bjee neizljeiv sluaj. Hoda ga vrati njegovoj kui gdje je ne jedui gotovo nita kopnio iz dana u dan. Uzalud su bili dolasci rodbine i komija koji ga pokuae tjeiti da je takvih sluajeva i prije bilo, da ima jo dvije udane eri i unuad, da e unuad posut i od Fatime. Kako god da se okrene, nije otila u lou kuu, da se okrene budunosti i mane prolosti. Nita nije pomagalo. Bila je njegova mezimica, njegovo srce iupano, a nadasve ga je boljelo to ga je grizla savjest da je odbijajui mnoge prosce sam bio sebeb onog to se desilo. Mjesec i po nakon tog dogaaja klanjae mu denazu, neki govorkae da je namjerno popio neto, drugi da je smrt dola na emer u njemu. Bilo je to ba na dan kad hoda objavi da e se Mea i Sevda vjenati. Poto se svadba trebala provesti u Meinom selu, odgodie je etrdeset dana zbog alosti u kui ulse-hanume, Mujagine ene. Hoda poe da brine o Mei kao o svom sinu, pozajmi mu neto novca i otkupi njegovu staru kuu da mladenci imaju gdje poeti ivot. Mea se svemu nije posebno radovao. Nije uopte. Ni on ni Sevda. Vie su se odnosili jedno prema drugom kao zatvorenici koji su osueni da provedu ostatak ivota u istoj tamnici. Svadba bjee skromna, bez svirke i veselja. Najblie komije i hoda Kari. Dok su je dovodili iz hodina sela u Meino, iskupi se podosta svijeta da vide udnu mladu za koju nisu nita znali i svog jo udnijeg komiju koji se enio njome, a da, kako se pretpostavljalo, takoer 157

nije znao mnogo o njoj. uli su, dodue, varijantu koju im je ispriao Salihaga kad ih je doveo do hode, ali ona je bila tura i ve se uveliko mnogo toga dodalo u upljine koje su bile u toj njegovoj prii. Zurili su u mladu dok je hodala pored efendijine ene koja je bjee opremila k'o roenu ker. Blijeda i sitna u skupoj svili koraala je pored efendinice gledajui preda se. Prialo se da nije bila za to da se uda, ali da je hoda sve to sredio na svoj nain. Jedva su ekali da ponu ivjeti i da vide ta e izai iz toga. Poslije uzbuenja oko pada Bosne pod Austrougarsku, upravo im je neto ovakvo trebalo da ih dri u neizvjesnosti i popuni uobiajeno jednolian ivot na selu. Moda je vama mukarcima dovoljno da imate enu, kakvu takvu, ali nama enama pored mukarca treba i neto to se zove ljubav! ree Sevda Mei, kad se zagledae jedno u drugo pri svjetlosti fenjera. Znao je Mea da mu prigovara za Fatimu, da je u onoj svojoj utnji razumjela njegovu bol i osjetila icu na kojoj mu srce igra. Pogleda je po prvi put sasvim slobodno, niz cvjetove na jemeniji, niz bluzu i dimije, njene dvije sitne ruke oslonjene na krajeve seije, pa se vrati na njene oi. Uzvrati mu nakratko pogled, pa ga opet obori. K'o jabuka senabija, sitna, vrsta i jedra. irio se stidljivo i tajanstven, a neodoljiv miris. Hodinicini prsti, pomisli Mea i ve sa zorom idueg dana shvati kako je srce varljivo, a enski dodir zarazan. Gledao je u sklopljene kapke svoje ene i osjeao kako se eli zavui pod njih.

158

159

emso emso je svom snagom krnjavim budakom kopao kroz tvrdo humsko kamenje. Nije preve mario za razdrljenu koulju na pleima koja se sa svakim zamahom jo jae prihvatala njegovog znojnog tijela. Ve tri mjeseca on kopa jarak s brijega u selo. Sve znanje kojem ga je hoda poduio vrilo je u njemu kao to maslo na verigama vrije, a kad bi zaprijetilo da prekipi, cvrkne izvan kotla, emso bi ga smirivao radom. Htio je da bude ratnik kao njegov babo u odbrani Sarajeva, kao njegov dedo u odbrani Salihagine asti, da ivot potroi u praini bojita, da s tekbirom ispusti zadnji krik kako su to inili odabrani drugovi Muhammeda pejgambera u kazivanjima njegovog hode s kojim provede osam godina svoga ivota primajui njegov nauk i sluajui njegove mudre rijei. inio je hajr za duu njegovu, a na korist njegovih seljana dovodei vodu u selo i gradei sebilj. Davno im je halalio to su nekad smatrali da je malo zaostao, da e da presvrati jednog dana. Nije se zabavljao kao njegovi vrnjaci. U petoj godini je odlazio kod hode da ui jaziju, od osme je neprekidno osam godina bio kod njega. Ispoetka je i njemu bilo teko i skueno u hodinim odajama, bez djece i igraaka, samo knjige, a onda se navikao. Kad je prije nekoliko godina boravio s babom u gradu i tom prilikom zamijeen kako dobro ui Kur'an, imam mahalske damije ga propusti u mihrab, to on s radou primi, ali kako radost vue za sobom i druge elje, on iskoristi trenutak poslije uenja dove da graanskim ljudima kae neto od onog to je nauio od hode, a to njegovi seljaci nikako nisu razumijevali te poe: Opominjem vas da budete oprezni spram svijeta ovoga jer je ovaj svijet prebivalite nestalnosti. On nije kua za opskrbljivanje. Ukraava se varkom, a vara ukrasom svojim. Sve nas to vodi u grijeh i zaborav. Opskrba vas 160

goni da zaboravljate na sve ono to je istinsko i vjeno, zaokupljeni sadanjicom, vi ne vidite ni budunost niti se sjeate prolosti. Meu kaurima ivimo, a ne spremamo se pomo svoju djecu da ih otjeraju, hiljade naih ljudi je otilo i odlazi za Tursku govorei da to ini radi vjere, a nije radi vjere, nego radi njenog nepoznavanja. Vjera je graevina vrsta to odolijeva vjetrovima i poplavama, uladima i vremenu. Puta da joj vjetar zvidi kroz otvorene rupe za pukarnice i uva mezare ehida u njoj sahranjene. Ta zgrada trebamo biti mi, ne dati prah kom je muminska glava seddu uinila ni po kakvu cijenu. Brao, mi smo u nevolji, sabiremo ono to neemo jesti i gradimo ono u emu neemo stanovati. Vrijeme je nateglo luk svoj i strijela njegova ne promauje. Mi smo svojim nemarom i zaokupljenou svijetom ovim dozvolili da se ta strijela u nae grudi zabije. Zadovoljavamo se nadom da e biti bolje i preputamo nau djecu, njihovu djecu i djecu njihove djece da ive pod sjenkama trave zgaene izmom nevjernika. Ovdje ga je prekinuo imam, sav bijesan, istjeravi ga iz damije. Uzalud je bilo objanjavati da to nisu njegove rijei, da ih on samo darom pamenja svoga prenosi od velikana islamskog ummeta. Zavuen duboko u kovitlace misli, emso je dane provodio u ponavljanju svake hodine rijei, savjeta, upute. Babo bi ga ponekad pogledao zabrinuto. Pitao se nije li moda uinio greku to je dijete poslao hodi na nauke koje, osim zdrava hodina razuma, a on u to nije sumnjao, niko vie nije mogao da odgonetne. Tu svoju nauku da svaku rije vraa i oko nje se zamisli emso je primjenjivao i tokom kopanja, te je tako znao odlutati da ne bi osjetio kako ve dva, tri sahata kopa bez odmora. Tjeile su ga hodine rijei i opominjala Poslanikova kazivanja. Propast e ne naui li uvati svoju tajnu. Pusti li da tuim venama zakola njena krv, sve tvoje znanje nee te spasiti. Vremenom e nauiti ta znai tajna koju mu je 161

hoda spomenuo kao i njegove rijei da mudrost nije cilj na koji treba stii, ve nain na koji se putuje. Njegova oca su, kad se oenio i malo zaimao, prihvatali kao svoga, priali s njim, meutim, od kada je poslao njega na uenje kod hode i otkako je on poeo da im poneto govori o islamu, odjednom se svijet odmetnuo. Prvih nekoliko godina kad bi dolazio koji dan od hode svijet bi se sakupljao i on bi, osjeajui u srcu ponos pred ozarenim licima svojih roditelja, priao okupljenom svijetu o islamu, asnom Poslaniku Muhammedu, o historiji Arapa, Perzijanaca, krajevima dalekim za koje je saznao iz mnogobrojnih hodinih knjiga. Ljudi su sluali i odobravali, a on objanjavao i jedva ekao da proe vrijeme kad e ponovo da se vrati od hode s novim znanjem. Ali kako je postajalo izvjesnije da e on naslijediti njihova hodu, to je seljanima postajalo tee. uo bi poesto kako spominju njegove pretke i s prezirom spominju hodinu odluku da ba njega uzme na uenje od toliko djece vienih seljaka. este godine uenja, kad bi ga hoda ostavljao slobodnog od obaveza, uzimao bi kriom iz njegove biblioteke knjige i odlazio na tavan gdje bi skriven pri svjetlosti iz jednog malog, okruglog otvora na krovu itao. Volio je itati. Ti listovi hodinih itaba otvarali su mu pendere due, nudili prostranstva i irine koje bi, bez njih, teko mogao i zamisliti. Bilo je tu knjiga s prelijepim priama od kojih bi zastao dah svakoj djevojci kad bi mogao da je ispria. Bilo je tu i knjiga za koje bi se kad bi ih nakon itanja sklapao bojao da se u suze bola ne istope od gorine svega onoga to su im listovi svjedoili. Iz knjiga saznade i one stvari islamske historije koje su svako mlado srce ispunjeno vjerom punile bolom i suzama. Dola su bila u tim danima teka iskuenja za emsinu vjeru i teke prepreke za njegove nejake mladalake misli. udio je tih dana da nekom sve ispria, da mu neko kae gdje ta ide, a gdje ne ide, ko je 162

u pravu, a ko nije. Naravno, bio je tu hoda, ali emso je znao, prizna li mu da ita te knjige koje mu je on zabranio, hoda, koji nikad nije gazio svoju rije, otpremit e ga kui i on e sa svim tim teretom biti daleko i od hode kojeg je volio i potovao kao nikog, a i od knjiga bez kojih nije mogao da zamisli svoj ivot. Sve je manje jeo i spavao, a sve vie se iskradao na tavan i itao. Njegov perzijski i arapski svaki dan su bivali sve bolji i bolji pa se uvao pri kontaktu s hodom da se ne izda, da ne kae neto od onog to je proitao. Nije vie za jutra kradomice pogledom ispraao obanice koje su s pjesmom odlazile u obanluk, zaboravio bjee i Talovu Hajru, hodinu kominicu njegovih godina, koja bi ponekad poslom iznenada bahnula u hodinu kuu ili bi se naveer podugo motala oko tale koja se dobro vidjela s hodina prozora. Znao je da e hoda brzo primijetiti to njegovo iskradanje ali su ga knjige vukle sebi i on je postajao gluh na te rijei opreza. Desilo se to ba one noi kad suzama nakvasi knjigu ije uutjele stranice prozborie bolom ljudske sudbine, mudrou Poslanikove pouke, stvarnou svijeta i veliinom i snagom vjere roba koji je jedino Allaha uzimao za svog Gospodara i jedino njegovu rije priznavao vrijednom ivljenja. itao je emocijama natoeno kazivanje o sudbini Poslanikova unuka Husejna. O njegovom roenju, ivotu, prekrasnim rijeima kojim ga je sam Poslanik opisao, ashabima svojim, zajedno s njegovim bratom Hasanom, kao predvodnika dennetskih mladia. Poslanikova svetost je kroz te hadise kapala na Husejna i inila ga posebnim. Kad je knjiga predoila dogaaj iz Poslanikova ivota u kojem on pod jedan pokriva prima ker Fatimu, zeta Alija te svoje unuke Hasana i Husejna, pa onda ui dovu u kojoj Boga zaziva i njih pod pokrivaem oslovljava kao svoj bejt, svoju porodicu, emsi suze oblie obraze. Hadisi o njihovoj posebnosti koji su slijedili u knjizi grijali su emsino srce i dalje 163

otvarajui u njemu sve ustave suza koje su neprekidno kvasile lice. Te suze svete ozarenosti pri kraju knjige pretvorit e se u suze bola, strepnje i straha. Tamo gdje e autor opisati tragediju muslimana tog vremena, koji toliko klonue vjerom da dopustie krvolonim vladarima svojim da sabljama nahrnu na Poslanikova unuka Husejna i njegovu porodicu i skoro itavu je pobiju na mjestu zvanom Kerbela. Neto neshvatljivo bolno pulsiralo je u emsinim grudima koja su se nadimala u toj mjeri da je pomislio da e pui. Navikao je da sve to ita prati kroz zamiljene slike prizora koji su mu u knjigama predoeni, ali za ono to je tad itao nije bio spreman. Nije mogao da predoi konjanike koji sebe smatraju muslimanima kako s tekbirima u kojima veliaju Boga udaraju na ivot i ast Poslanikova unuka, predvodnika mladia u Dennetu. Iznova i iznova je itao te listove nadajui se da negdje u tee razumljivim reenicama stoji odgovor kako je to mogue? Kako je mogue da neko ita zna o Istini, a da opet digne sablju na Husejna? A pisac koristei historijske izvore podastirao je skoro svaki trenutak tih tekih kerbelskih scena u kojima Husejna i njegovu porodicu, ucjenjujui ih da priznaju nepravednog vladara, prvo danima mue eu, ne dajui im da dou do vode, a onda napadaju sabljama i kopljima ubijajui ih jedno po jedno, da bi na kraju ubili i Poslanikovu krv, unuka njegova. emso nije mogao vjerovati da se to dogodilo. Posebno ga je boljelo pri pomisli kako je malo vremena prolo od Poslanikova preseljenja na ahiret do ovog dogaaja. Pokuao je da zamisli sav taj muslimanski narod koji se nije podigao da zatiti Poslanikova unuka, a onda se nemoan predao itanju onih rijetkih svijetlih primjera ljudi koji su ostavljali sve dunjaluko i dolazili do Husejna, rtvujui svoj ivot da bi zatitili njegov. in tih ljudi rastao je do nivoa svetosti u emsinim grudima. Volio ih je kao svoje najroenije, vraali su mu nadu u srce nakon to bi skrhana bolom i neshvatanjem svega proitanog gutala 164

emer. U mislima su mu se redale slike proitanog. Jedna od njih zarezat e mu se itav ivot u pamenje. Slika i rijei Vehabove majke za koju pisae da bjee kranka kojoj, nakon to Vehab, sin njen, poginu na kerbelskim poljima uz Husejna, donose glavu ubijenog sina i da bi joj poveali bol, bacaju je pred njene noge, a ona, prkosna i nepokolebljiva i u toj majinskoj najveoj boli, uzima glavu svog sina, ljubi je, a onda je vraa krvnicima uz rijei: Nesretnici jedni, ovo je tlo Kerbele, evo vam glava mog Vehaba, ona je sadaka, a sadaka se ne vraa. Zaeli da vidi i sebe u tim svetim safovima. Pred zoru sa suzama u oima ode da uzme abdest, ne mogavi nikako da odagna slike proitanog. itavo vrijeme namaza u glavi mu je odjekivao govor Zejnebe, keri Alijeve, pred tiraninom i ubicom svojih najmilijih, itav mu se namaz uini kao misao koja nakon to bi izgovorena postade stvarnost. Nita nee biti isto nakon Kerbele. Ovdje je poginuti obiaj, a biti ehid pitanje ponosa bile su Zejnebine rijei iz knjige, koje su mu se stalno ponavljale u glavi. Kad je predao selamm, primijetio je kako iza njega sa strogim izrazom lica sjedi hoda, drei u rukama knjige koje je on prolih dana i noi itao. Prepade se, ne uspje da se suzdri, da zavri zikr, ve gotovo plano ree: Halali, efendija! Hoda ne odgovori nita, pokaza mu da zavri sa zikrom i niz merdevine se spusti u ganjak kojim se ve irio miris aja iji sadraj emso nikada nije otkrio, ali je znao da okrepljuje ovjeka i ini ga budnim. Siao je nakon desetak minuta tihim korakom ovjeka koji je pogrijeio i oiju iz kojih je kapalo pokajanje. Efendinica ih je obojicu mrko pogledala, efendiju posebno. Bio je to onaj pogled Bosanke djetinjstva ukorienog bjelanikim dugim mrazevima i preranom udajom, to je dovelo do tog da dobro radi i dobro slua, ali se nikad ne predaje. Sto puta je prigovorila efendiji po pitanju emsine kole, to ga ne pusti da malo proviri u svijet, popria s 165

vrnjacima, zagleda djevojke. Ovog jutra nije nita od tog glasno izgovorila, ali je pogled bio vie od rijei. emso se jo vie postidje, osjetivi da ovaj put nije kriv hoda ili efendija, kako ga je ona zvala, inilo mu se vie iz navike i poruge nego iz potovanja. Popili su aj bez rijei, a onda je hoda zapovjedio eni da skupi emsinu prtljagu. emso, iako se tome nadao, nije mogao da ne zaplae. Hoda, koji suza nije trpio ni kod bolesnika, izae vani kao poslom, a ena mu prie i poe tjeiti emsu: Pusti, sine, suze, momak ne plae, mani se ti njega, vidim ja da ti je pamet knjigama i kojekakvim priama napunio, pa ti sad ao to ide. Nije svijet vani tako lo kako knjige kau, dao je Bog ljepote i na ovom svijetu, vidjet e ti za nekoliko dana, pitat e se ta si radio sve ovo vrijeme ovdje. Nema ti u Bosni hajra od knjiga, eto hoda ih je proitao i sakupio ne znam ni sama koliko, pa ta imamo, ova dva sobika, kravicu. Hajde de, opremi se pa da majku iznenadi, znam ja kako je imati dijete, a ne viati ga svakog jutra. Hajde, sine, a kad se poeli vidjet Hajru, ti doi, nije ni hodino sve u ovoj kui, a i on e smekati za koji dan, ta zna ga k'o i ja. emso se taj dan vratio kui, majci rekao da ga je hoda pustio, te da je nauio to treba nauiti, a babi je naveer, kada su sami poli na proplanak iznad sela ispriao sve kako je i ta je bilo. Mei, koji se ve dobro bio zabrinuo za sina, bjee drago. Ve je neko vrijeme razmiljao da popria s hodom o njegovoj budunosti jer emsi tada bjee ve petnaesta godina i valjalo je da neto pone raditi i zaraivati. On i mater mu vie uturumi, a vakat teak. emso prvih nekoliko dana bi utuen, kasnije ue u priu s vrnjacima iz sela pa mu nekoliko sedmica bi lijepo, ali nakon toga opet nastupi enja, zamiljenost, osjeti kako ne moe s ljudima, postajae mu strani to ih je vie upoznavao. Pokuavao je omladini govoriti o 166

islamu, o udnim i zanimljivim stvarima koje je uio kod hode, neke je nagovarao da ue arapsko pismo, meutim od tog ne bi nita osim podsmijeha s njihove strane. Ono to je on smatrao najveim blagom, oni su odbacivali i mijenjali s neim to je za njega bio grijeh. Prie su im se svodile na djevojke, njihove bluze i dimije. uo je i neke intimne ispovijesti koje su dijelili, ali nije povjerovao u njih. Smatrao je da se neto takvo moe desiti samo u glavi grijena i neznana ovjeka. Odbijao im je na alu njihova zadirkivanja o djevojkama i aikovanju. Jednom odlui da preko dana ode na planinu radi trava koje ba u to doba cvjetae i bijahu spremne da se uberu i osue, a koristili su se, kako ga je hoda nauio, za lijeenje bubrega. Kad ovjek oboli, pije vodu u kojoj su ti cvjetovi, suhi ili sirovi, bili petnaestak dana. Hodajui po vrtaama u potrazi za cvjetovima naie u nezgodnom asu na dvoje obana, muko i ensko, koji sjedie suvie blizu jedno drugog sakriveni u jednom umarku. Na prvi mah pomisli da ga to ne treba zanimati i bjee odluio da se neprimjetno udalji, a onda ga obuze radoznalost pred neim nepoznatim i on se priblii jo vie. Znao je i nju i njega. On bjee od onih to su se svaku veer vie sela hvalisali svojim podvizima prilikom aikluka. Sjedio je uz djevojku i rukom je s vremena na vrijeme tipkao. Ona se, na emsino veliko iznenaenje, opirala samo jezikom, ali je kikotanjem i uvijanjem pokazivala da joj ne smeta. emsi se pred tim zamrai pred oima i jedva uspije da se udalji, a da ga oni ne vide. Tu je no proveo u razmiljanju. Donese odluku da ne popusti ni za trenutak. Sljedeeg dana nakon ikindije namaza odra dug vaz u kom ukori ljude zbog njihova nemara prema vjeri, navodei im sve strahote kazne koja slijedi za to. Izmeu ostalog spomenu, pogreno kako je kasnije zakljuio, i ono to je prije na dan vidio. Nakon tog vaza selo se okrenu protiv njega, a nekima postade kriv i hoda to ga je uio. Poee mu prigovarati to u 167

mektebu govori o stvarima o kojima ljudi ne govore nego kad su nasamo. Oni zamjerie njemu, a on njima. Potpuno se odvoji od svijeta u stanje gdje mu zadovoljstvo bjee namaz i knjige koje je donio od hode. Noi su donosile bljedilo i pokoje sijede vlasi u inae rijetkoj kosi. Umjesto rumenila, koje je krasilo obraze njegovih vrnjaka, on poprimi onu boju ovjeka izmorena boleu, a njegovo elo se nabra i ispuni bubuljicama koje su mu iskakale od neke jeze to bi ga hvatala i proimala kroz itavo tijelo nou dok bi nad nekom knjigom tabirio pitanja koja je gledao oko sebe. S vremena na vrijeme se sam silio da jede jer se bojao da ne oboli. Pamtio je dobro hodine rijei: Jabuka kad je najzrelija i najmirisnija, tad je najblia da pone truhnuti! On je urio da pojede svoje znanje, da ga svari i pretoi u mudrost. Traio je rijei te mudrosti, njen jezik za sadanje vrijeme. Ipak je uviao da onome ko ima opaanje dovoljan je obian znak. Onome ko je nepaljiv, nije dovoljno ni hiljade objanjenja. Svi vazovi koje je do sada odrao bili su ve nekad davno izreeni nekoj drugoj skupini iz neijih drugih usta i, ma koliko ta usta bila velika i mudra, ipak bonjaki kamen nije arabijska praina. Trebalo je iz svake rijei i mudrosti izvlaiti tanke niti koje vae za Bosnu i Bonjake i onda te niti sviti u jednu pletenicu, da bude lijepa za pogledati i vrsta, jer Bonjak, ako e i prihvatiti, jedino e takvu prihvatiti. Morila ga je praznina u koju je gledao. Budunost je pruala samo svoju zoru, suru i oporu bez ikakve miline za muslimane. Slutilo je na ratove, na bijedu. Efendiju je zaobilazio, sreli su se, istina, nekoliko put, ali su se samo poselamili i ispitali za zdravlje. Nije mogao pobjei od pomisli da u drutvu s efendijom, pa makar i kroz utnju, dobija vie nego to moe obinim razmiljanjem i zamisliti. Nije srdba bila razlog rijetkih susreta, nego stid i 168

tvrdoglavost koju je naslijedio od svoje majke, koja u to vrijeme sve vie poe kopniti od neke bolesti i bi dodatna tekoa njegovu stanju. A mislio je on i na nju i na oca i na njihovo malo imanje i na Bosnu i na hiljade ljudi to se iselie i to su se jo uvijek iseljavali za Tursku. Oteo bi mu se ponekad uzdah iz grudi pri pomisli da je stariji, imuniji, da ima ugled i mo da stane pred te ljude i kae im: Kuda? Kome ostavljaju svoje hareme, tragove to pamte stope pravovjernih? Pitao bi ih od ega bjee? Ve je bio uo kako se uenjaci spore oko toga treba li hidra u Tursku ili ne. Stajao je vrst u uvjerenju da je farz ostati i ouvati islam u ovim krajevima. Ni trenutka nije sumnjao u to, mada je nazirao da je takva odluka teka, da donosi iskuenja prema kojima su stvari koje je on do tada doivio veoma mizerne. Sve ee je posezao putem u grad. Htio je da osjeti kako die njegov narod, a kako nova vlast koja je dola prije njegova roenja. Dva puta je otiao i do Sarajeva da vidi kakve su mogunosti da ponovo obnovi stari posao svoga oca. Od zemlje se sve tee ivjelo i razmiljao je da e mu trgovina donijeti dvostruku dobit. Moi e da zarauje i tako pomogne babu i majku, a uz to i da upozna svijet, ljude i krajeve. Nakon dvije godine osmjeli se i krenu s omanjim stadom, gotovo istim putem kojim je nekad proao njegov otac. Jedan hadija u Sarajevu, s kojim je prilikom odlaska na mevlud u Begovu damiju bio zaturio malo iri razgovor, obea mu da bi otkupio uz pristojnu cijenu nekoliko brava. Ree mu da to ne ini to mu je nuda jer ima on kupiti i izbliega, ali ako bi on htio tim poeti da se bavi, drago bi mu bilo da pomogne brata muslimana. Usto ga je pozvao da nekoliko dana ostane kod njega da se ispriaju, jer plaho mu se svidio. Nisam, ree 169

hadija, odavno sreo mlaeg ovjeka, a da mudrije pria. Da zna, svaka mi se ta tvoja besjeda uz srce lijepi, samo, nemoj mi zamjeriti to ti ovo velim, treba malo da naui kako i s im se ljudi slue ivei. Nee ti biti daba, vjeruj mi, ja sam trgovac, imam svoje duane i svoju robu. Za trgovinu treba puno vie od znanja o vjeri, jer sad ti je i anamonjihova vlast, a dolaze im i obiaji, jo su se usto i nai ljudi izmijenili, puno je vie lopovluka nego ti misli, a ne bi, Bog mi je svjedok, volio uti da si negdje izgubio. Zato ti je najbolje dotjeraj ti neto brava kod mene, dogovorit emo se, a i drago bi mi te bilo viati, neka si iv i zdrav svojoj majci i babi, nekako si mi za srce prirastao. emso je bio dirnut panjom ovog ovjeka, od dina, kako je rekao babi kad mu je iznio svoj plan da pone s trgovinom. Babi mu bi drago i on tako, poput oca mu prije dvadeset i neto godina, potjera brave u Sarajevo. Bilo mu je prvi put da samostalno radi posao i osjeti se ponosan i u dui zadovoljan. Vratie mu se slike iz historije islama. I Poslanik bijae pastir i trgovac. Dua mu se razveseli na ovu pomisao. Ve odavno bijae odluio da ivi kao to su ivjeli Poslanikovi ashabi. Idui dalje i pribliavajui se Sarajevu sve je vie svoju duu titio onim sitnim propustima, odluujui jo vre da se prihvati Allahova ueta. Da bi to dokazao, odlui da e svu zaradu, osim pekea majki, podijeliti sirotinji, kao to su to radili i poznati ashabi,troei itav imetak na sirotinju. Pred veer na Koevskom brdu zatvori hajvan u tor i ode s hadijom na konak da mu upozna familiju i da se sada kao stari ahbabi ispriaju, iako im to bjee tek drugi susret. Hadija bjee imuan. Kua to nije toliko pokazivala, ali emso to poveza s hadijinom skromnou i vjerom, te jo vie zavoli tog ovjeka i stade zahvaljivati Allahu to mu ga je dao za prijatelja. Za veerom se iskupi sva eljad. Hadija, ena mu i er 170

Umihana od dvadeset i dvije godine. emso izbjegavae da je gleda dok je ona u svojim dimijama od zelene svile donosila i sputala na siniju sofru koja bijae, kako se emsi uini, zgotovljena ba zbog njega, jer skroman ovjek ne bi nikad samo za malobrojnu eljad pripremao sve te nafaize. Nakon veere donesoe leen i ibrik te on i hadija uzee abdest, a kad to uini i enskinje stadoe dematile da klanjaju akam. emso u rijetkim trenucima svoje sree proui itav Ja'sin na namazu. inilo mu se ljepe nego ikad, te vidje, kad je predavao selam, kako njegovom prijatelju niz lice teku suze i donja usna lagano podrhtava. Nakon namaza emso oekivae da e kod hadije doi kakvo sijelo, ali hadija tu no bjee ostavio za njih dvojicu da muhabete i da se bratski upoznaju kako dolikuje dvojici mumina. Legli su tek poslije sabaha. Hadija nekako lakeg srca, a emso, po prirodi osjetljiv, gotovo uplakan ostade budan. Pogodila ga je hadijina pria. Hadija mu prije ne bjee rekao za svoju dvojicu sinova. Odgajao ih po islamu da budu mumini i oni to bijahu, Bog mu bjee dao da prije mnogo godina obavi i had, stekne poprilino dobru naobrazbu, pone ivjeti, ono kako se kae, dennet na zemlji. A onda dooe iskuenja i bolest mu odnese oba sina, osta sam sa svojom enom i tek dovedenom mladom, Umihanom, koja bjee sirota. Nakon smrti svog mua ne ode nigdje, ve ostade s njima u kui kao roena er. Hadija priznade da im je Umihana jedina ovosvjetska radost i da e joj sve to sada ima, a ima dosta, ostaviti. Jedina mu je elja da doivi da se ona malo averti, ispliva iz one utljivosti u kojoj je, i pristane na neiju ponudu da se uda. Da i on, hadija, nakon iskuenja i bola ponovo doeka radost da uda er za kakva potena i dobra mumina koji e znati shvatiti svu njenu bol. Ostala je bez mua, a da u braku nije bila ni etiri mjeseca. emsu obuzee emocije i elja da ini dobro i samo dobro, pa umalo da to jutro ne zapita hadiju za 171

Umihaninu ruku, onu bijelu, njenu ruku s dugim, gipkim prstima koje je ne htijui promatrao na njenim grudima gdje je, sipajui mu vodu da umije ruke nakon veere, pridravala svilenu bluzu da ne pokae to pokazati ne treba. Savlada ga stid i saznanje da se ipak prije svega treba s roditeljima dogovoriti i izun zatraiti. Sutradan ga hadija zaustavljae, ali on ne pristade, nego mu obea da e brzo navratiti ponovo, a da sad mora hitno ii nazad kui. Prije povratka ipak ode do Baarije i zagleda se u sebilj. Te esme, koje su se pravile pored puteva da napoje edne putnike, pravljene su kao spomenik ednim lanovima Poslanikove porodice na Kerbeli. Nekada ih je u Bosni bilo skoro dvije hiljade, a sad je taj na Baariji jedini. I on je bio stradao u poaru, pa je obnovljen. Znao je i priu o njegovom obnavljanju, i onu suhu historijsku, lienu detalja, kao i onu drugu koja se priala potajice, o tekom progonu bosanskih porodica koje su se porijeklom pozivale na Poslanika. Prii koju bi on u drugim okolnostima odbacio kao narodnu izmiljotinu, ali tad, tu, pred sebiljem, pomisli kako to moda i nije daleko od istine, jer eto, kroz vijekove taj lov na Poslanikove potomke se nastavljao, ma kako se mijenjali vladari i carstava. Tu je donio odluku da e u svom selu sagraditi sebilj, podii uz Boiju pomo taj spomenik istini i potruditi se da drugi znaju zato ga die i emu je spomen. Penjui se uz Trebevi bjee iznutra obasjan svjetlom koje ga je izdizalo, pa je prolaznicima izgledao kao neko ko je skrenuo s pameu te rasijan hoda. Od ovog ih je jedino razbijala njegova skromna, ali i lijepa odjea. Razlog njegova stanja nije bio samo u namjeri da gradi sebilj, nego i toplo lice Umihane i onaj trenutak kad su im se oi susrele i kad mu se uinilo da je njen pogled u srce mu zaao. Pri pomisli da se i Boiji poslanik takoer oenio udovicom starijom od sebe srce mu zaigra. Poe i 172

protiv svoje volje da se prisjea njenih zelenih oiju, pokreta to ga natjera dva-tri puta da svrati do vode da uzme abdest i tako odagna ejtana od sebe. Tek kad je prevalio na drugu polovinu puta sjeti se da nije odrao svoje obeanje. Niti je kupio majci peke od svoje prve trgovine, niti je zaradu podijelio siromasima. To ga dirnu i poe prekoravati sam sebe. Kui ga doekae s radou i ponosom. Njegov otac, Mea, bijae ispunjen sreom da mu je i sin kao i on nekad poeo dobro s trgovinom i ponada se da su sva njegova strahovanja u vezi sa sinovljevom naukom bila neopravdana. Evo, Bog ga dao zdrava i pana, a nauka mu sad u ovom poslu moe pomoi. Poslije veere, nakon to sklanjae jaciju, emso ispria svojim roditeljima o hadiji, a nakon krae utnje spomenu i Umihanu i ovdje, ugledavi majin sjetan izraz lica, slaga da mu je prava er. Znao je dobro da je njegova majka osjetljiva na neke njegove prie u kojima spominje udovice i rasputenice. Znao je on, takoer, da ona i hodinica odavno kuju planove za njega i za Hajru. Sve ovo ga natjera da i mimo volje i svojih principa slae i preuti istinu. Kaharan emso tu veer lee u postelju. Usput je mislio da e brzo srediti stvar sa svojim roditeljima i da e se vratiti i od hadije zaprositi njegovu Umihanu te ga tako obradovati, a svome srcu ispuniti elju. Da se smiri i sakupi snage, ponovo se vrati mislima na svoju prolost, na dvadeset godina koje su iza njegova prvog plaa istopile svoje bivstvovanje kao snijeg na obroncima Prenja pred junskim suncem. Odjednom poeli da ponovo osjeti onu irinu due koja ga bjee obuzimala za vrijeme uenja i tajnog iitavanja na hodinu tavanu. Uini mu se da je nekako daleko od safova na kerbelskom pijesku poredanih na dan desetog muharema, kad je historija ivota i ljudskog postojanja primila krvavi peat istine koji e nositi itavog svog postojanja kao znak vjernicima da istina nema kraha, a 173

nevjernicima da la nema kraja niti svretka, da nikuda ne vodi, ma koliko golema, jaka i duga bila. Zapade u polusan gdje se java sa snovima preplie. as je vidio Umihanu kako ga gleda, as je za ovcama lagahno koraao put Sarajeva, as sluao hadiju kako govori o svom stanju, bolima i srei. Ima je dosta i sve u njoj dati, bijae hadijina rije koja emsu razbudi, prepade. Natjera ga da mu mislima bujica pitanja navre. Poeo je dijalog ovjeka s ovjekom, borba ljudske slabosti i elja protiv usvojenih principa i namjera. Sukob ovjeka u sebi kad se sve pone initi drugaijim, kad se postavljaju pitanja sebi o sebi kao nekom nepoznatom, kad sluajnosti dobiju visinu neeg vanog, a vanost sitna postane. ejtansko kolo u groznici ljudskih slabosti. Zaboli ga to mu je hadija spomenuo bogatstvo, njegove rijei i poslije ovih ispadoe kao okvir za njegovo namamljivanje. Nije li ta sva hadijina ljubaz nost samo plan da se on, naivan momak, namami u puteve hadijinih elja i nakana. ta on o njemu zna? Nita. Ko mu je potvrdio hadijinu priu? Moe li se ljudima vjerovati na rije? Svi mu govore da je to lijepa osobina, ali da za nju nije vakat. A opet, bude li sve onako kako je hadija rekao, bude li uistinu onakav kakvim se predstavio, budu li sva ova emsina pitanja bezrazlona, kako e mu idui put na oi? Zar je toliko glup da i nakon obimnog uenja ne zna nijedan odgovor? Uze abdest i osjeti olakanje u dodiru s hladnom vodom. Nova snaga mu projuri tijelom. Njegova razmiljanja postadoe povezana, a misli vrste i samopouzdane. Sve je to umor. On je emso, isti, jednak, proli i budui. Njegov put je jasan, put ashaba Boijeg poslanika. Saekat e jutro, jo razmisliti i uiniti. Klanja sabah i legavi na desnu stranu nakon kratkog uenja zaspa snom umorna, ali ipak sretna ovjeka. Majka ga ne htjede buditi vidjevi ga ujutro kako lijepo spava. Prie i pomilova ga oprezno da se ne probudi. Voljela je to dijete i vie od materinske ljubavi ako je to 174

mogue. Njegovo zdravlje i mudre, pametne rijei razbijali su njen stari strah, mada nerijetko budile i neke nove. Osjeti sreu gledajui svoje edo u punoj ljepoti i snazi kako ispod dugih crnih trepavica sanja svoj sanak. Taj dan sinu je pripremila iznenaenje. Udesila je s hodinicom da Hajra malo navrati do nje, kao zarad neke ispomoi. I emsu ba probudi Hajrin smijeh. Pamtio ga je jo od djetinjstva. Pomisli na tren da sanja, ali onda je sasvim jasno vidje na vratima. Bi ga stid to ga zatie raspremljenog, pa navue bialj do pod bradu. Jesi li me se to postidio? bocnu ga ona vragolastim pitanjem, ba kao nekad kraj hodinih taraba. Ne snae se emso da odgovori, a ona ve metlom poe mesti sobu, ne pokazujui niim da joj smeta to on tu lei. Jesi li na'o kakvu u Sarajevu, ha? upita, ne prekidajui posao. Iao sam da prodam brave! progovori emso stisnuta grla, ne mogavi se smiriti u njenom prisustvu. Bila je sva nadola, okrupnjala, proljepala se, probeharala i daleko od toga da se sjeti, poput Umihane, rukom pripitomiti tkaninu na sebi. Nije mogao da skine oi s nje. Kad mu se sasvim primaknu i nae na putu kojim je svjetlost upadala u sobu, inei joj odjeu skoro providnom, emsi udari krv u lice. ejtan, ree emso i osjetivi jak gr, navue pokriva preko glave. Hajra ga protrese nekoliko puta da vidi ta mu je, a onda, kad primijeti njegove zakrvavljene oi potra u dvorite po mater mu. Hoda, po kojeg Mea odjaha s konjem istog trenutka kad vidje ta je sa emsom, zakljui da je to, moe bit', od bjelanikih voda i slaba sna pospjeeno duim pjeaenjem, ali ipak pristade da, za svaki sluaj, ostane na konaku. Tu no mu emso ispria svoje misli, a 175

hoda zamiljen klimae glavom i poe da mu obrazlae iznesena miljenja i stanja. Ispria mu o Bosni i njenoj sudbini. Napomenu mu da ga nije otjerao kao to to emso misli, jer on je ve trebao da ide. Ree da mu je knjige namjerno ostavljao da ih moe uzeti, a da je ono to je pretrpio, padove i uzlete nakon odlaska od hode moralo da se desi ako eli da se izgradi i ovrsne. Hoda mu jedino zamjeri to je ovakva prilika trebala da ih sastavi, to prije nije doao da ga obie, jer eto i on je ostario, pobolijeva esto i vrijeme mu je, ako je njegovim znakovima vjerovati, na izmaku. emso mu slaga, mada to i ne bi la, kako je namjeravao upravo tih dana da ga obie i savjetuje se s njim oko nekih pitanja i tu mu ispria svu istinu o svom putu u Sarajevo, o hadiji i Umihani, o svojim sumnjama i planovima. O razmiljanjima o vjeri, o Bosni, o kraju vie nego poetku... Hoda ga je mirno sluao, a onda progovori: Eh, doi e, ako Bog da, u moje godine. Svijet podnosi starca samo ako je duhovit ili bogat. Mi smo danas u Bosni ostali otrgnuti od svog gnijezda. Pilii smo u nepoznatoj umi. Ne znamo ta nas moe snai, a majke nema da nas odbrani. Moramo se ponaati prema prirodnim zakonima za pilie i strpjeti se dok ne postanemo jaki, da se vinemo na svojim krilima. Na narod ovdje eka put, trnovit i neizvjestan. U knjigama se kae da je Bosna jo za vrijeme Poslanika poslala ljude da prime islam i da je tada data pod duhovnu upravu hazreti Omera. Ako je tako, onda nas eka vrijeme naglosti, ali nikad unitenje, jer ovo je, moj emso, ipak prkosan i hrabar narod, mada ja, iskreno, nisam naisto s tom priom. Negdje opet kau da je svijetli padiah kad je Bosnu osvajao sanjao trojicu hulefai-raidina, Ebu Bekra, Osmana i Ali ibn Taliba, da je Allah zadovoljan s njima, pa mu je terduman protumaio san tako da e u Bosni biti i dareljivih i samilosnih i uenih, samo pravde u njoj nikad biti nee, 176

jer nije sanjao Omera, a opet, kako se kae, Hak istina, a san tlapnja, osim ako ga k'o istinu ne prihvati. to se tie Umihane, ne budi kenjac, to to ona nosi bogatstvo nije tvoje, nego njezino. Zar si daba uio knjige? Ti si siromah koliki i jesi, jer enino je enino, a tvoje i njeno i tvoje. Bude li je zaprosio, jo se raspitaj. Ne valja u ovjeka sumnjati, ali ni uoravo ii, svakoj su glavi dva oka dana. Treba dobro odgledati, s bunjita cvijet ne brati. Ne doivljavaj islam kao fukaratinju i siromatvo, kako pripovijedaju drugi neuku svijetu da bi im omilili njihovo siromatvo. Mislim da sam ti za vrijeme uenja, ako nisi zaboravio, spomenuo predaju o tom da vjera izlazi iz kue ha siromatvo i bijeda ue, tako je, ustvari, i s ovjekom. Jo jedan sam ti nauk ostao duan dati, jako vaan, najvaniji, rekao bih. Vidim i ujem da voli prekoriti. Nemoj to initi, nee umrijeti, a da ne poini ono za to si drugog javno prozivao. Teko je za objasniti, ali vjeruj meni, mojem iskustvu i ovoj istini to ti je prenosim. Vjera koju si ti nauio je nevina, ista, poput djeteta, poput osmijeha, ali zapamti, osmjehne li se djeci, ona uzvrate osmijehom. Osmjehne li se velikima, oni se pitaju: Zato se ovaj smije?! Mnoge, sine, kao i tebe, mui to mi muslimani nismo jedinstveni, to svi ne mislimo isto, ali srea je da nije tako, jer svi koji bi to eljeli, vjeruj mi, pod tim veinom podrazumijevaju da drugi misle kao i oni, nikako suprotno. emso se ne mogae oduprijeti pomisli kako mu hoda govori i o svojoj smrti, te ga to raalosti, pogotovo kad ga hoda pozva sebi na koji dan, da doe i uzme knjige, koje toliko voli i koje e mu valjati u ivotu bude li ih znao sluati, jer knjiga mudra se slua, a ne puta se da ona slua tebe, jer rije svaka moe drugaije da se ita i izgovori, a samim tim drugaije i da znai. Da ga hoda nije zvao samo zarad druenja i knjiga shvatit e za dvije veeri, kad se nae s Hajrom u bai iznad hodine kue. 177

emsu pri ovom prisjeanju sjecnu u mislima. Zazvonie mu one hodine rijei: Nee umrijeti, a da ne poini ono za to si drugog javno kritikovao. Ispravi se, zahvali Bogu to tu veer u hajr preokrenu, pa umjesto obijesti majci nevjestu dovede. I to kakvu nevjestu. *** Usne mu se u osmijeh razvukoe pri ovim mislima i naslonjen na drku budaka pusti pogled na strminu ispod sebe. Njegovi sinovi ili su k njemu. Uspinjali su se uz brdo nosei zaveljaje u kojima je bilo jelo spremljeno za njega. Dolje s kunih vrata Hajra im je govorila da paze da ne prospu hranu. Odgovarali su joj grajom djetinjih glasova i urei zvali: Babo, evo ti ruak, majka je skuhala pitu. Polahko, Ali, ruit e te majka! ree najstarijem sinu vidjevi kako se utrkuje s braom. Ne urim ja, reci Hasanu i Husejnu! odgovori zadihani djeak s oima podvuenim surmom. Prekide posao, poigra se malo sa svojim sinovima, a kad se oni vratie kui, primi se ponovo budaka i svojih razmiljanja. Jo nekoliko sedmica i voda e zauboriti iz sebilja koji gradi kao znak uspomene na edne na Kerbeli. Htio je u poetku da bude vie esama na njemu, a onda se zadovoljio s etiri. Toliko je i vrela uvezao u jarak koji kopa i koji e dovesti do njega. Da svako ko vode bude pio, zajedno ta etiri vrela pije. U razmiljanju kako da tu vodu najbolje zatiti i istou joj ouva, posluio se opisom vodovoda koji su muslimani izgradili za vrijeme uprave nad Andaluzijom. Andaluzijom o ijoj sudbini mu je hoda najvie priao, ponavljajui esto da treba iz nje crpiti pouku za Bosnu i muslimane u njoj. Znao je njenu historiju sve od 711. godine kad je sa svojom vojskom na poziv panskih plemia doao Tarik ibn 178

Zijad, pa sve do 1610. godine, kad i posljednje skupine muslimana naputaju taj zeleni otok, kako su ga pisci opisivali. Hoda je meu svojim knjigama imao i jednu u kojoj su sakupljene neke prie i sudbine zadnjih muslimana Zelenog otoka. Tu knjigu mu nikad nije branio itati, a i sam bi je esto otvarao i itao. Upravo tu knjigu mu je, kad je osjetio da mu se blii kraj, svojom rukom poklonio. Taj in, kao i njen sadraj uinio je da ta knjiga i kod emse zauzima posebno mjesto, do te mjere da je vrlo esto nosio sa sobom u svojoj torbi. Posebno je, osjeajui e za hodinom blizinom, prelazio preko onih redova u knjizi koje je sam hoda svojim perom oznaio kao posebne. Meu njima, potresnu ispovijest nekog Muhameda Andaluzija u kojoj opisuje svoj ivot u vremenu nakon progona i pokrtavanja muslimana u paniji. Taj opis je hoda oznaio posebno zelenkastom tintom. Za islam sam saznao preko svoga merhuma oca kad mi je bilo 6. godina. Tada sam iao u kransku kolu i uio kransku vjeru. Kad bih se vratio kui, otac bi me pouavao islamu. Tako sam uporedo uio obje vjere. etiri godine mi je bilo kad su me prisilili da idem u kransku kolu. Moj otac je nabavio jednu tablicu od orahova drveta. Sjeam je se kao da je sada gledam; bijae glatka bez mrlja. Na njoj mi je pisao alfabet, pa bi me pitao o pojedinim kranskim slovima, pa kad bih mu ga spomenuo, on bi mi napisao to slovo arapskim pismom i rekao bi: Ovako je nae pismo. Tako me je pouio cijelom arapskom alfabetu i to dva puta. Kad me je prvi put uio, preporuio mi je da nikome ne kazujem i da to krijem od majke, i od strica, i od brata, i sve rodbine. Zatim mi je jo priprijetio i tajno slao moju majku da me o tome pita, pa bi me ona pitala: ta te otac pouava? a ja bih odgovorio: Nita. 179

Ona bi mi rekla: Kai mi, ne boj se, jer ja znam ta te on pouava. Ja sam uvijek odgovarao da nema nita i da me otac ne nauava. Tako je isto radio i moj stric, a ja bih nijekao. Neprestano sam iao u kransku kolu, a otac bi me kod kue pouavao. Nakon nekoliko vremena, poalje mi otac jednog svog iskrenog prijatelja, ali ja ni njemu nisam priznao. Ovakvim postupkom se moj otac bio izvrgnuo velikoj opasnosti, jer da sam kome kazao, ne bi mu preostalo drugo nego da bude na lomai spaljen. Ali Bog nas je pomagao i olakao nam da Ga se sjeamo, da Mu zahvaljujemo i lijepo Mu ibadet inimo meu neprijate ljima prave vjere. Moj otac, Bog mu se smilovao, nauavao bi me: Kad ode u kranske crkve i vidi kipove, proui u sebi tajno, izmeu nekoliko ajeta, suru Kafirun. Poto se moj otac uvjerio da ja krijem islamske stvari i od rodbine, a kamoli od drugih, rekao mi je da mogu slobodno rei da sam musliman svojoj majci, stricu i samo jo nekim vjernim njegovim prijateljima. Oni bi dolazili u nau kuu i razgovarali o vjeri, a ja bih sluao... Putovao sam nekoliko puta da se sastanem s dobrim muslimanima iz Dejjana, putovao sam u Granadu, Kordobu, Sevilju, Toledo i u druge gradove ovog zelenog poluotoka, Bog ga islamu u okrilje vratio! Kad je Granada istrgnuta iz ruku naih djedova muslimana, neprijatelj je dozvolio da se moe, ko eli, iseliti preko mora, prodati ta eli i doi u ove islamske zemlje. Rok za to je bio tri godine. Ko eli da ostane u svojoj vjeri i svome imetku mogao je ostati, uz uvjete koje su postavili i dunosti koje su protiv muslimana napisali. Ali kad je neprijatelj vidio da oni odluno sele, pogazio je ugovor i silom neke povratio s morskih obala njihovim kuama i strogo im zabranio selidbu svojoj brai i rodbini u islamskoj zemlji. Uope je neprijatelj pokazivao jedno, a radio drugo. 180

Zatim su neprijatelji poeli traiti naine kako bi silom u bezvjerstvo natjerali muslimane. Zapoeli su ukidati muslimansku odjeu, banje, sastanke i druge musliman ske postupke. Ovi su se sustezali i opirali, te nekoliko puta se oruja laali i u boj zalazili. Najposlije smo ostali meu neprijateljima, koji su na lomai palili svakoga na kome bi se ma ta islamsko opazilo i patili bi ga raznim patnjama... Mlada trudna ena zvana Elvira osumnjiena je da je heretik to nije jela svinjsko meso i to je mijenjala rublje subotom. Stavljena je na inkvizicijsko muenje potro, rastezanje tijela na tokovima. Na esnaestom okretaju priznala je, to je zadovoljilo inkvizitore. Kanjena je s tri godine zatvora i konfiskacijom cijele imovine, a djeca su data crkvi da ih odgaja, dok za sudbinu mua nikad nije saznala. Jedan od bezbrojnih sluajeva muenja dogodio se Zahri Sidika, krtena kao Marija Gonzales. Uhapena je kao heretik dok je potajno klanjala i presvlaila se petkom. Stavljena je na potro. U tekim mukama plakala je dok je izgovarala: Ja nemam ta da priznam, samo se Allaha bojim! Umrla je u tekim mukama. Ispod ovog napisa hoda je dopisao svojom rukom biljeku u kojoj je naveo kako mu je nekakav trgovac u Stambolu priao da i tad u selima oko panskog grada Toleda ima ljudi koji potajno ispovijedaju islam. emso se duboko zapita eka li Bosnu ista sudbina, treba li djecu svoju odgajati za taj vakat i za takve, ne daj Boe, prilike. Ko ne pamti, iznova proivljava! bila je potapalica njegovog hode, kad bi govorio o budunosti.

181

Nevakat Zima je stezala svojim mraznim rukama selo koje sa svojim protruhlim krovovima, zameteno u muku glasova o ratu i strahu sutranjeg dana slijedom navike pokuavae zaspati. Rijeka ispod polja divljala je poput ovjeka kojeg je teki udarac sudbine otjerao u ludilo pa udara i krii ne vidjevi ni poetak ni kraj, ni sebe ni oko sebe. Rika samrtnika koji ne zna ni da se rodio niti da e umrijeti. Voda je poput razgoropaenog diva otkidala ledene zakorine du svoje obale i mrvila ih nosei ih u mrklu no. Uho je drhtalo od znakova nesree koja je pjevala u tom avetnom asu. U tronoj kuici sred sela starac je leao budan. Prolost je nadolazila kao huk razgoropaene rijeke njegova djetinjstva, nosei svoje slike i sjeanja. Voda. Misao o njoj stezala ga je i otimala snu. U toj noi voda je bila sve. S vodom je poeo kratki san u koji je bio zapao. Tekla je jaka, mutna, iroka, razlijevala se u njemu i van njega razdirui ga i taloei ga. Isplivavao je iz nje as mlad i poletan, as star i iznemogao. Groznica starakih misli izgonila mu je tu istu vodu po tijelu, topila mu misli tako da je od svega ostala samo zbrka izvjesnosti pomijeana sa strahom i zebnjom koja je drhtala u njemu. A vrijeme je proticalo sporo. Oslukivao je ritam svog srca. um znakova koji njemoom pozivaju na opreznost spram svijeta ovoga. Prizivao je u pomo mudrost nauenog i proivljenog. Sve oko njega treptalo je zadahom prolosti. Nesvjesno je opipavao predmete oko sebe elei da se razuvjeri. Nita nije imalo svoj oblik. Cjelokupnost deavanja govorila je o prolosti. O ponavljanju. On je bio u toj noi i ekao njeno svanue. On je umro u danu koji ona navjeuje. Sve je to ve vidio na onaj njemu svojstven nain. Osjetio. Sad to treba i doivjeti. Ustade i priloi drva na ognjite. Plamiak koji gotovo bjee utrnuo poblijedi u dodiru sa suhom hrginjom bukova panja. Na trenutak, svjetlost 182

zastade u frktavom plamenu i on iskoristi taj podareni haljetak tame da jo jednom sabere misli. Plamen je poput sitne zvijeri zalizivao pukotine ponuenog zalogaja, kao da kua njegov okus, onda bi se izvio i za trenutak poremetio stanje tame u sobi mijenjajui oblike na njenim zidovima. Starcu se uini kao da se pred dobar obrok protee, a onda kad ga zgrabi, umnoi se i svojim jezicima obgrli upareni panj, poevi ga gutati uz cvrljivo frktanje koje mu se uini kao samrtni hropac zapaljenog panja. Na ognjitu se naini nekoliko plamenih svrdlova. Starac se strese pred prepoznat ljivou tog trenutka. Budnost mu je odagnala izmijeanost postojeeg i zamiljenog, ali on jo uvijek nije mogao da razabere odgovor na sve to. Gledao je u plamen i vidio u njemu sagorijevanje svog ivota. Djetinjstvo, godine provedene u hodinoj kui, njegovi odlasci u Sarajevo. Iz plamena kao da ga prekorie Umihanine oi. Zasjae mu iz treptaja, ali mu se uinie hladne, hladna svjetlost prirode sasvim drukija od one koju pamti. Gdje je ona sada? Oprata li u ovoj noi svoje probuene nade? Halaljuje li mu neiskusnu poletnost mladosti i jalove nade koje joj je, moda, dao? Njegova ker Ema pri roenju jedva osta iva. Priraste mu za srce izmeu sve druge djece, a stasavi u djevojku za srce ga ujede, bez pitanja, bez selama i iega, kad se kroz prozor u no s neznancem, mimo svih adeta otisnu. Pogazi obraz, ast i propise dina kojim ju je on, na svom krilu uio. Poboja se starac sjeanja na gorinu koju je osjetio tada. Na hladnou kojom ju je kaznio. Dijete mu je, a nikad joj od tada nije prag prekoraio. Poboja se ponajvie da je to razoarenje pripisao Bogu, uinivi tako nita manji grijeh od onog Iblisovog. A sutra je dan kad e se susresti s odgovorom, osjea to. Nije li traio previe od eljadi svoje u vaktu kad je i 183

puno manje bilo dovoljno. Nije li i svoju er otjerao tim postupcima, uinio joj moda vjeru stranom i tekom kroz nain na koji je insistirao na njoj. Zaplakao bi od sree kad mu sinovi koji je obilazie, rekoe da klanja i din uva. Bio je i pregeo u sebi da joj oprosti, da je pozove da mu doe, da ga obie, ali eto, ko zna da li e imati prilike da joj to kae na ovom svijetu. Obistini li se njegov san, bude li mu sutranji dan posljednji, hoe li znati odgovor zbog ega je bio tu na dunjaluku varljivom, to mislima mu je zbilju oblizivao sa svih moguih strana. Pitao se nije li precijenio svoje postojanje. Nije li umislio da moe vie nego je spreman. Nije li pokazao oholost milju da moe i treba vie nego drugi oko njega, da znanje mu njegovo daje tu mogunost i obavezuje ga na to. Opet, vrsto je vjerovao da ovjek je. Isti onaj ovjek to ponueni dar hilafeta na zemlji primi od Boga kad ne htjedoe ni nebesa ni Zemlja. Zna da stvoren je nejakim. Zna da sva mo je kod Gospodara Njegova i da je On daje kome hoe i koliko hoe. Grijeio je. inio i grijehe i greke. Ali, ne eli izgubiti sve svoje pobjede, odustati od vrstoe svojih misli i klonuti u toj noi iskuenja kad zamka ejtanova je najjaa. eli prihvatiti i grijehe i greke, a snagu za to crpjeti iz Milosti Milostivog i nade da e mu oprostiti. Najtee je biti neodluan. Ako je san onakav kako se protumai, onda je i ivot onakav kako se prihvati. Spreman je priznati svoje greke, prihvatiti ih, ali nee dozvoliti, uz Boiju pomo, da ivotne ga slabosti obezglave u ovoj noi za koju vjeruje da mu je posljednja. Na kraju krajeva, on vjeruje u svoj san, u svoj osjeaj i u svoje tumaenje. Nije malo jedan ljudski ivot, jedna generacija, da ugradi sebe u neto, ako e to neto napojiti i edna srca onih koji tek dolaze. Ako je njegov ivot vrijedio, Bog e dati da se njegov trud vidi, ako nije, onda je i bolje da mu se trag svaki zatre.

184

Vrijeme je vani bievalo prirodu koja cviljee pod njegovim udarcima. Kroz protruhle podlake na krovu vjetar, koji je iznenada oivio svom snagom, zavue se u prostoriju i na ognjitu se njegov bi uhvati u kotac s plamenom. Plamen kao da se na trenutak prepade, polee po aavom zidu, a onda vidjevi da je priklijeten, prope se i svojim jezicima poletje za iznenadnim gostom. Jo veom snagom, kao da iskaljuje bijes, zalomi svoj obrok. Vjetar kao da se ne obazire na to. Jo jae je puhao drmajui sve to je mogao da dohvati. Stareva probuena ula i dalje su se borila sa znacima devra koji su obigravali oko njega. Prepoznavao ih je, ali nije mogao da punom jasnoom povjeruje u njih. Dunjaluko tijelo cijepalo se k'o pahretna krpa. Obazrije se po kui, zastajui pogledom na svojoj eljadi. Snaha i ena inile su se da spavaju, ali enino isprekidano disanje govorilo mu je da san nije okusila u toj noi. Dubok uzdah to se s vremena na vrijeme otimao iz njenih grudi odavao je staze njenih misli. Gore je ona u planini. Sa svojim Alijem, Hasanom i Husejnom. Ona je u stisku njihove ruke koja vrstoom zahvata pokuava ugrijati hladnou eljeza. Mrko pogleda u emsu koji ustade i krenu prema vratima. No ga doeka vijavicom i mrazom koji razgoropaene iglice zavue svuda po njegovom tijelu, kao da ga ispipava i provjerava njegovu snagu. Starac na tren zastade, a onda kroi i krenu ka sredini sela, hodajui po povrici ije je hrskanje jedino u itavim zvukovima noi podsjealo na neto lijepo. Pamenje mu je polahko kopnilo, ali mu se jasnoa unutarnjeg vida na hladnoi uveavala, a tjeskoba gubila. Misli treba sapinjati sjeanjem na smrt, ali one uprte u budunost treba obojiti neim veselim, jer, insan mislima svojim doziva i budunost svoju. Sebilj bjee zamrznuo. Voda je donekle tekla samo ispod donje esme kroz protruhlo korito. Prie i drhtavim rukama dotae vodu. Uzimao je abdest zaklanjajui 185

fenjer na ijoj nejasnoj svjetlosti sebilj izgledae kao dinovsko tijelo kakve morske hobotnice. Od dodira hladne vode prolazili su ga marci i neka okrepljujua, osvjeujua snaga. Kad god bi ga neto stislo i guilo dolazio je do sebilja i na njemu uzimao abdest. Podie kapu i potra tjeme glave kad iz planine doprijee prvi hici. Malo kasnije, dug rafal prolomi no i razuvjeri njegove nade da mu se pucnjava samo uinila. Znao je da do nje mora doi, ali sve dok ne ou ovaj rafal nadao se i drugim mogunostima, ma kako slab im izgled bio. Poe prema kui. Pogledao je enino lice pri ulasku i uini mu se da dvije sjenke na njenom licu pokuavaju da joj se zavuku u oi. Izgledala mu je kao slijepa, kao da na mjestu oiju ima prazne duplje, a onda plamen na ognjitu zaigra jae i on vidje kako ona plae. Pucnjava uea. Ono ega su se bojali nagovjetavalo je svoju postojanost. Ve nekoliko dana oekivao se dolazak etnika i seoska omladina je u planini iznad sela ve nekoliko dana i noi slabo naoruana drala busiju. Vijesti iz mjesta kojima su etnici proli bile su jezive. Starac je predlagao i svom i narodu iz okolnih sela da se sklone iz manjih u vea mjesta i tu prue otpor. Nisu ga posluali. Planinjaci, srasli sa svojim ognjitem kao sa svojom sudbinom, nisu imali hrabrosti da ga napuste. Rae bi da smrt doekaju na njemu. Nekako im sigurnija i prirodnija izgleda tu, kraj njihovih kua, nego ivot u tuini. A tuina je sve odakle pogled ne dopire na njihova brda. Pucnjava jo vie uea i primae selu. Kao da je na stareve misli davala odgovor. Njegovi sinovi su gore! Pucaju! Kroz sav strah i gorinu osjeanja iz dubine srca probudi se i izbi na povrinu ponos. Neto mladalako zastruja mu ilama kad pomisli kako je uspio da odgoji djecu onako kako knjiga zapovijeda. Bore se ako su ivi! Bore! Ponavljao je to u svojim mislima osjeajui kako 186

e smrt usto biti samo korak u svijet za koji se spremao itav svoj ivot. enini prsti prebirali su zrna tespiha, a usne izgovarale molitvu. Znao je za koga moli. Znao je da ga prekorava za ono to je odluio. Da ostane sa svojim narodom, makar se i ne slagao s njihovom odlukom o nenaputanju sela. Nisu se njih dvoje uvijek slagali, ali se jesu potovali i tu zbora nije bilo. Ne moe ti, emso, zamisliti dobro, a da ga ja nisam spremna uraditi, a ni zlo, ako mi se efne, ali kad volim, mogu mi kou guliti, nee nita promijeniti. A tebe volim. Nisam vina tim tvojim itabima, ali sam vina sluati! drhtavim glasom govorila mu je one noi kad ju je kao enu svoju kui poveo. Kroz prozor u donjem dijelu sobe ukazae se plamenovi s upaljenih luika. Pucnjava je podigla i ostale u selu i izlazili su s upaljenim luem vani da bi bolje osluhnuli. Snaha mu, Alijeva Hata, sjedila je budna na slamarici kraj prozora. Savijenih koljena, naslonjena o zid gledala je as njega na sred sobe, as svekrvu na seiji. U oima joj je igrao strah. emsu zaboli njegova neopreznost. Mogao je barem nju da poalje do grada dok ovaj agaret ne proe. Kakvo je god zlo, u veim mjestima je manje. Ili barem do Eme. Potrai u svojim mislima rijei koje bi joj uputio kao umirenje, ali ubrzo odustade. Tu su gdje su i najbolje da su svjesni toga. Ako preive, valjat e im, ako ne, Allahu hvala na svemu. Vjerovao je duboko da e neko ostati, a strah od pomisli da meu svojom djecom bira nekog zabolje ga u oinskom srcu. itav ivot u sebi je nosio Kerbelu, tog jutra se zapita nije li je time i prizivao. Prije nekoliko dana obratio se enama u mektebu, nakon vijesti o silovanjima u mjestima koja su etnici zauzeli. Rekao im je da je svaka muslimanka koja na pravdi 187

Boga bude silovana ista. Znao je kako je to slaba utjeha za strah koji ih je obuzimao i isto tako je znao da je jadan onaj muki svijet koji dozvoli da se to desi s njihovom enskadijom. Momaka iznad sela bilo je dovoljno da odbije manju grupu, ali pretpostavljao je da je etnika horda brojnija nego se to govorilo. ta sam jo mogao uiniti? zapita se polutiho. Nekoliko mjesta uzvodno je palo, a da nije pruilo nikakav otpor. Mislili su, ako ne prue otpor, bolje e proi. A nisu. Kad se nisu sklonili, jedina mogunost je bila da prue odbranu, pa kakvu bilo. Obrazlaui to nekoliko dana ranije po prvi put je svojim seljanima ispriao tunu priu o dogaajima na Kerbeli, htijui im pokazati ta biva kad se svetost odbaci, pa onda dugo i nairoko i o paniji, o zemljama zapadno do Bosne koje nekad takoer naseljavae muslimani, a sad im ni biljega nema, o tom kako oni koji dou nee pitati klanja li pet vaktova, nego e samo sjei, paliti i unitavati, ne pravei razliku da li neko dri ili ne dri do svoje vjere, da li krije ili ne krije iu ispod stola. Za sebe, ako udare punom snagom, govorio je emso seljanima, ne moemo mnogo uiniti, ali moemo s plemenitim nijetom da se uzdignemo i svojim otporom zlu da ostavimo sjeme za neke druge pobjede u novim vremenima, nekim drugim pokoljenjima. Ako se neemo povui, to ja i dalje mislim da je najpametnije, onda barem moemo pokuati i dati do znanja veim mjestima da ako smo mi ustali u odbranu, to oni mogu i bolje od nas Nije ilo nimalo lahko. Stara, uvrijeena misao da ih nee niko ako oni nikog ne diraju teko je ostavljala seljane, ali ipak je nekako na kraju izmolio da se barem koliko-toliko pripreme na pruanje otpora. Nije htio da gleda mladost svog sela kako gine zateknuta u kuama. Imao je tri sina i nije elio da sve to je uloio u njih 188

bude bez borbe predato na milost onima koji milosti nisu imali. Ako u ime Boga budete pruili otpor i pali kao ehidi, nai ete se u koloni koju e predvoditi vai imenjaci, govorio im je pred polazak na planinu. Ali je bio utljiv i postojan. Nauio je sluati i sluao je. Hasan je imao majinu mirnou i snagu, nije bjeao od borbe, ali ni krio kako se nada da e ostati ivi, dok je Husejn bio naisto da nee i traio od svih da se prema njemu odnose u skladu s tim miljenjem. Obiao je itavo selo traei halal i halaljujui svima. Pojedini u selu govorkali su da je okrenuo s pameu. emso je znao da nije. Znao je da on jo nije zadojen dunjalukom i da ga oekivana nagrada u koju nije sumnjao goni da bude dosljedan do kraja. Ostavio je staru puku njihova dede s rijeima: Ovo babo tebi, da ne dopusti da etnici osjete slast muenja nezatienih! emso se zapita je li dovoljno dobro shvatio njegove rijei. Trnula mu je u srcu injenica da je jo od roenja ba za Husejna mislio da je to posebno eljade to e iz kime njegove izai. Osluhnu pucnjavu, a onda, osjeajui kako mu srce treperi, krenu ka mektebu. Seljani su se ve skupljali. Tog jutra ne bi nikoga da je prespavao sabah. Kad je etniki vojvoda jednostavno zaklao Muana, koji siguran u mogunost dogovora ode preda nj da ga doeka i dogovori primirje, sve je bilo jasno. Na Muanovu tijelu kojeg konj donese na sebi bila je poruka da i njih eka isto. U mektebu se iskupilo i staro i mlado. Gledali su ga prodornim oima zakrvavljenim od besna i traili odgovor. utio je oborene glave, shvatajui da je to njihovo pravo. Pravo da ga optue za sve to se dogodi bez priznanja i javnog kajanja to je do tog dolo jer ga na vrijeme nisu 189

posluali. Kad ga Mean upita ta da ine, ustade, obie ih pogledom, a onda bez rijei izae na sofe mekteba i proui sabahski ezan. Klanjali su sabah. Ljudi su utjeli nakon namaza. Nisu se razilazili. Usplahireni pogledi odavali su spremnost na sve, samo da se kutariu onog to je dolazilo. Djecu, ene i djevojke poslati u sela niz rijeku, odmah. Jai neka nejake odvuku na saonama. Stariji koji mogu da se bore neka se naoruaju i zauzmu busiju oko sela. Momci nee izdrati. Po pucnjavi se vidi da je udar estok, ree emso. U selu se sve uskomealo, pucketanje prtine i njiska konja izmjeala se s huktanjem starijih ena i plaem djece. emsine grudi su podrhtavale od studeni i straha da nee uspjeti otpremiti neja prije udara. Pucnjava na planini je bivala sve ea i moglo se vidjeti da su se branioci povukli na uku vie samog sela. Glasove branilaca i etnika vjetar je donosio skupa. Ljudi su sleeni strahom i panikom zaboravili na prepirku, zahvaljivali su Bogu to ima neko da im naredi. Pokorno sluanje dalo je rezultata. Kroz izmaglicu nadolazeeg dana, putem kraj rijeke krenula je kolona nejai. emsu zabolje srce kad vidje da s njima odlazi i nekoliko njegovih vrnjaka, pravdajui se da su suvie nemoni da bi pruili otpor. S danom se ukaza sva strahota deavanja. Tek to je kolona onih koji su naputali selo odmakla iz polja u hrastovu umu, u polje na konjima sjahae etnici. Selo je bilo opkoljeno. Samo se jo na kosi iznad sela uo poneki pucanj branitelja. Starci i nekolike djevojke koje nisu htjele da napuste selo zauzeli su busiju iznad i ispod sela u talama ili iza duvara kojim je polje bilo ograeno od sela. emso i njegova Hajra skupa sa snahom koja ne htjede da krene s drugima prema selu, s kremenuom u ruci, smjestie se u Mujaginoj tali. Krave i sitnu stoku pustili su iz tala i ona je sada muui i blejei sundala 190

po selu ili jednostavno stajala pred talama kao da ni njima nije jasno ta se deava. Zamoli Allaha da mu podari smirenost i naniani ispred sebe. Bio je okrenut prema kosi iznad sela i jasno mogao vidjeti kako sedmorica mladia tre prema njemu. Povlaili su se i njemu lahnu kad ne prepozna meu njima njegove sinove. Bie agaret, bolje da ga ne doive. etnici ispod sela zatvarali su obru i ispaljivali hice prema ljudima koji su ih ekali s kosama i sjekirama, uz dvije tri puke i poneku bombu. Oue se psovke i ivotinjski krici kad nekoliko ena pokua pretrati iz donjeg u gornji dio sela. Evo bula, bit e meze uo se grlati etnik. emso posegnu rukom za dep iz kojeg izvadi bombu i dade je svojoj eni. Desetak minobacakih granata uz frktanje pade po selu. tala zakrcka, ali izdri. Ubrzo se ou ispaljenje jo nekoliko. Gaali su s kose na kojoj su mladii pruali otpor tokom jutra. egrtav zvuk zapara vazduh i sve se oko emse pretvori u mrak. Leao je svjestan da je iv i nita vie. Vrijeme nije upratio, onda osjeti neije ruke na sebi. Vukli su ga. Kao u daljini uo je neke glasove i osjetio kako bi baen na neto tvrdo. Zapljusnu ga mlaz hladne vode i on doe sebi. Leao je na sredini sela, pokraj sebilja. Selo je gorjelo. Oko njega nekoliko beivotnih tijela. etnika je bilo veoma mnogo. Izvlaili su stvari iz zapaljenih kua. Dvojica su stajala iznad njega i mokrila po njemu kroz smijeh govorei: Evo 'oda, da se abdesti! On poe da proui ehadet, a onda osjeti jak udarac izme u glavu. Padajui u nesvijest u nekog kako govori: On ih je digao na bunu, njegova su ona trojica to mi brau ubie, kolji

191

Prolo je skoro pola dana dok emso, sav okrvavljen, ne doe sebi. Vatra ga probudi. Leao je u hrpi na sebilj naslaganih tijela, posutih gasom i zapaljenih. Jedva se skotrlja u raskravljeni led kraj sebilja. ubor vode i hladnoa leda osvijestie ga potpuno. etnici su bili otili. Kraj njega na sebilju bila su tijela njegovih seljana. Na samom vrhu gomile jedno je tijelo probodeno bajrakom s mjesecom i zvijezdom skinutim s ursa u mektebu. emso stisnu zakrvavljene usne. Uas koji se ukaza pred njegovim pogledom zamuti mu razum. Jedva ivog ga zatekoe njegovi sinovi kad krajem dana uz pristiglu partizansku pomo otjerae etnike i uoe u selo. Zaleeni sebilj raskravio se od vatre zapaljenih ljudskih tijela. Nikad ne zazivaj to podnijeti ne moe! progovori emso na tren dolazei sebi, a onda jedva ujno izgovori ehadet i utonu u nesvijest iz koje se nije probudio.

192

193

Ema Kad je na rukama stare babice Kadire prvim plaem oglasila svoj ivot i drhtei pokazala svoju prirodu, niko u toj sobi osim njene majke Eme nije pokazao radovanje. ak je i ona, vraajui se pribranosti nakon poroajnih bolova, pourila da svoju ozarenost sakrije pod nepominost lica upinjui se da strah koji je zaigrao u srcu utopi u vjerovanje o Boijem odreenju. Njen mu Atif, im mu sestra Hava oborenih oiju izae u hodnik da kae vijest, oporo pljunu na ugazanu suvu i dugim koracima potrai najkrai put do Dragine kafane. Vratio se tek nakon dva dana, vie noen nego to je sam iao. Mukija je tada ve spavala svoj deveti zemaljski san. Njena nena, upinjui se da uini najvie dobra od onog to se imalo, dade joj to ime. Da privije mehlem na srce svog Atifa i da mu kae da jo ima jeseni i da eto, ba ona, Mukija, svojim imenom valja rei i njemu i svima u selu, da e iza nje da se raaju samo muka djeca. Saja, Kaduna, Mela i Sajima, etiri starije sestre Mukijine, jedna drugoj do uha, uurene u uglu sobika nadvirivale su se nad beiku i gledale male sestrine okice ekajui da ogladni, probudi se i pogleda ih. Sedmi dan je Mela ujagmila da vidi kako se Mukija smije u snu. Ba taj dan doao je i hoda Safet da djetetu proui ezan i ikamet na uho i pritvrdi mu ime. Nee se Boija milost prizvat nezadovoljstvom onim to On daje niti ispijanjem ovolikog alkohola. utim, ne prisjedam na ljudsku muku, makar je takvom sam i ne vidio, ali, rei u ti, evo se, hvala Bogu, peto rodilo, a nijednom se kurban ne zakla pri roenju. A red je. Sunnet je to Pejgamberov. Ne bi ovo rekao Atifu, ali eto, rei u tebi, Jusufe. Kurban moe i glavu spasiti i ivot sauvati, belaj svaki odagnati i nafaku donijeti, ree efendija Eminu svekru, pri odlasku. 194

Hodinu besjedu u Jusuf, a u je i Ali, Mukijin daida koji, kao usput, bjee navratio da vidi kako mu je sestra. Znao je da e se Jusuf teko odrei brava za kurban enskom djetetu, a srce ga stegnu pri pogledu na voljenu sestru. Kako nije imao druge sestre da s njom podijeli svu ljubav kojom ga je Bog obdario, u Emi je nalazio mir i ono sveto, nebesko o kojem je tako esto u samoi, jo od mladosti rane razmiljao. A i ona je, nakon to se mimo babine volje i znanja, ponesena toplinom noi i uzavrelou krvi, udala ishitreno za Atifa i time ostala bez naklonosti oca, oslanjala u potrebi za rodom, upravo na njega. Preko njega, budui da je esto dolazio da je obie, saznavala je vijesti od kue i primala skromne, ali dui neophodne darove koje joj je majka slala. Ali je bio spona koja ju je drala u tekim ivotnim tegobama koje su zamijenile onu kratkotrajnu sreu udaje. Ba kratkotrajnu. im je ukroila u Atifovu kuu i rekla ona tri brana DA pred efendijom, slagavi mu kako joj je babo upoznat sa svim, pokajala se, ali nije se moglo nazad. Uinjeno, kako je znao kazati njen babo, ne moe biti neuinjeno. esto je razmiljala o tome kako se sudbina preko noi izvrati, kako insan tako lahko poludi i kako itav ivot trezveno moe ivjeti i patiti zbog te jedne noi ludosti, opsjene, arolije mukih rijei, toplog ljetnjeg zraka i neke vlastite, u srcu probuene, pomame. Hiljadu puta je propustila kroz svoje misli onaj put od njihove ljetne kolibe do Atifove kue, onog mjeseinom obasjanog neba, onih zrikavaca usput, onog mirisa sjena u tek sabijenim stogovima pokraj kojih je prolazila s Atifom. Taj put, tih neto vie od dva sata hoda bijahu sva njena ivotna srea, ispusti li one radosti djetinjstva u babinoj kui, meu svojom braom. Neto vie od dva sata bila je sretna i raajui Mukiju, mada kad shvati da je i peto ensko, pomisli kako vie za nju sree nee ni biti. Valjalo je, ipak, sve to podnijeti, ivjeti i keri svoje voljeti i za se i za svog ovjeka, kakva-takva, njenoga. 195

*** Emina porodica je zaklala tri kurbana. Ta vijest joj obli srce toplinom i ispuni ga radou. Nije skrivala suze pred Alijem dok joj je govorio kako je sve uraeno uz babin pristanak i naputak da treba zaklati tri, a ne jedan. Pomisao da joj je oprostio uini joj svu tegobu ivota beznaajnom. Grizla je donju usnu da pred Atifom sakrije taj smijeak kako ga on ne bi protumaio kao podsmjehivanje. Vraala je one trenutke Alijeva dolaska, kad joj se saoptio tu divnu vijest i crpjela svaki djeli tog sjeanja. Osjeala je da se u njenom srcu ponovo raa volja za ivotom i tjerala njome glasine, koje su kao zla kob koja nikako da odmota svoje klupko, dolazile i govorile o skorom ratu, o monom vabi to ve je Beograd zauzeo, komitima to se u umu odmeu i otimaju sve to stignu. *** Glad, studen, emer i jauk posijae svoje inje na bosansku goru. Od pet eri Eminih, dvije nee doekati kraj tog agareta. Kao ni njen Atif, jer, naavi ga u sobi rasputenice Mare, etnici mu glavu na kolac nabie. Najstarija ker Saja, od roenja boleljiva, umrije od studeni u zbijegu svojom dekicom prikrivajui mlae sestre. Sajima umrije pred sam kraj rata od neuhranjenosti. Kaduna i Mela predeverae nekako smravi k'o aveti. Samo je Mukija rasla ko iz vode, uvijek nasmijana, rumena i uhranjena, kao da je neka nevidljiva ruka hrani u tim dugim tekim vremenima, kad je kokoije jaje preliveno preko zelja bilo jedina hrana. Lice joj je krasio osmijeh i sem one noi i dana kad Emini najblii nastradae u etnikom agaretu i rodno selo izgori, koje je stravinim plaem preplakala, Ema nije pamtila da je ikad imala ita doli radost u oima. 196

*** Iako se uveliko prialo o tome da je rat zavren, nita osim te vijesti i pokojeg pristiglog seljanina to je s pukom otiao, ja u onu, ja u ovu vojsku, ne promijeni se u kraju. Jad, bijeda, oskudica. Ipak ne bi zbjegova, ne bi vojski to dolaze i sve uzimaju sa sobom. Vrati se Ema sa svekrvom iz planine u kuu, pokrpie se opale daske, odvaljena vrata i prozori, u praznu, sagorenu talu donesoe neto prua i opletoe tor za dvije ovce to su itav rat vodale uza se. Svekar Jusuf umrije. Atifa ubie. Emin pogled na tri glavice svojih keri i pomisao na njihovu sudbinu sve vie joj je donosio teke misli o budunosti. Kako e etiri enske glave ivjeti bez muka pod krovom i ko e tu djecu gledati ako njoj ta bude? mislila je i tim mislima krpila nedostatak sna noima. Iako pometeni svojim sudbinama, istim belajima i mukama, Emina preivjela braa Ali i Hasan se ne ogluie na zov sestrinih misli. Ali uze Kadunu i Melu sebi, poodrasle da pripomognu u poslu i da imaju ta pojesti i ta obui. Drugi brat, Hasan, ostavi bez ruke u ratu, kao partizan, ivjee u gradu, javi da e uzeti Mukiju, ali od tog vremenom ne bi nita, osta s Emom kojoj bi drago da je tako. Uz to dijete osjeala se sigurno. Nafake nije preticalo, ali nikad se nije bilo gladno, a nije falilo ni osmijeha. Mukija nije znala gledati, a da se ne smije. Kad joj bi osma godina majku joj Emu zaprosi Hamid, udovac iz susjednog sela. U ratu sa enom i sinovima ode u partizane. Bi ranjen, ali preivi. ena mu umrije odmah nakon rata. Bi podosta stariji od nje, ali joj na njeno veliko uenje opet svojom prosidbom razgali srce i zapali u njemu onaj fitilj, fitilj o moguoj srei, kakvojtakvoj. Kad je otiao, zatekla je sebe s nekom toplom drhtavicom u dui. Samo, bi tu i onog to pee, onog tekog to nekako uvijek ide uz sreu, njegova djeca iz 197

prvog braka, sad ve odrasla, ne sloie se da dovede i dijete uz enu. Hamid je tjeio da e ih to proi, da je bitno samo u poetku da ih poslua, kasnije e se i oni smetnut brigom o svojim porodicama, no Ema je znala zato to oni ne daju. Bojali su se da e na jo jedan dio dijeliti oev imetak. Ema ipak shvati da mora sebi nai oslonac, da e do kraja ivota biti na teretu drugom odbije li tu priliku. Dobra prilika je kao ljetni pljusak, brzo doe i jo bre ode, pamtila je rijei svog rahmetli oca. Odlui da ode do brae po savjet. Znala je da od Alija nije mogla oekivati da joj uzme i Mukiju jer je i sam jedva sastavljao kraj s krajem. Pouzda se u Hasana, bio je najimuniji, na poloaju u gradu. Ne zatee ga u kui. Njegova ena joj ree da ga ne eka, da ona ima dosta belaja i oko svoje dvoje djece i da nema potrebe da je zamajava lanim obeanjima. Poslua je, ne htjede radi svoje sree njemu praviti nesreu. Hamid je ekao, a Ema suze lila ne mogavi se odvojiti od Mukije u strahu da e, poalje li je gdjegod u kakav dom, to joj je Hamid predlagao, ostati i bez due. Vjerovala je u njegovo obeanje da e je, kad se stanje smiri, uzeti k sebi, ali nije mogla u svoju sreu. Bila je pregela u srcu da je da nekom u najam, siromaniji seljaci su djecu uveliko davali bogatijoj rodbini u najam, da ih izdravaju, hrane, u zamjenu za njihov rad. Ema je pristala na tu odluku, ali se u isto vrijeme i radovala i tugovala to nema kome da je da. Boljele su te poratne godine. Sporo zacjeljivale ratne rane. Posebno je to vidjela na svom bratu Aliju. Nije pregeo da stane uz novu vlast, uz komuniste. Zamjerili su mu to i teko je nalazio posao, a vjerovatno bi dopao i zatvora da nije bilo Hasana. ivio je od zemlje i hajvana, tuan i utuen smru svoje supruge. Oenio se nakon rata postarijom udovicom iz sela, ali tu o ljubavi nije bilo 198

prie. Kad su jednom naeli tu temu, samo je muklo promrmljo u bradu kako bi babo da je iv rekao da je lijepo zbrinuti enu poginulog brata muslimana. Htjela mu je rei da treba zbrinuti i sebe, ali po izrazu njegova lica vidjela je da je on tu priu sahranio u sebi. itao je babine knjige i vrijeme najrae provodio u utnji. Hasan mu je nudio posao u seoskoj zadruzi, ali on nije pristao. Emu je peklo tiho nerazumijevanje izmeu njih dvojice. Ali nije bio za sudjelovanje u vlasti, za prodavanje due, kako je to zvao, dok je Hasan sav gorio arom novog vremena i rado prihvatao ponuene poloaje. Ali ga je osuivao da izdaje babin put, a on njega da taj put ne razumije i da njegova sutina nije u sklanjanju, nego u stalnoj borbi. Nakon onog agareta u ratu, kad su samim udom ostali ivi, Hasan je odmah nakon to su klanjali denazu poginulim otiao s partizanima, dok se Ali vratio u razrueno selo i odbijao prikljuiti bilo kojoj vojsci. U vremenu smutnje budi poput mlade deve, ni lea dovoljno jakih da bude jahan, ni vimena da bude muen! govorio bi Ali rijei nauene od rahmetli babe kad bi se susretao s Hasanom nakon obilaska porodinog harema, to su redovno inili svakog petnaestog u mjesecu. Najdue su se zadravali kod Husejnovog mezara. utke. Vraajui iznova slike one noi i dana kada su doekali etnike u planini iznad sela. Husejn je poginuo pred zoru, do kraja ivota ivei ideale kojima ih je darivao otac kroz prie koje je priao svake veeri uoi petka i ponedjeljka, nakon to bi dematile klanjali jaciju. Poginuo je s tekbirom na usnama i vjerom u srcu koja je, kako su ratne godine odmicale, njegovoj brai djelovala kao neka pria iz davnog vakta kad su zemljom hodali ashabi Boijeg poslanika i njihova djeca. Ali bi Fatihu uio poluglasno podignutih ruku, a Hasan u mislima, drei zdravu ruku u depu kaputa.

199

Mjesec pun namjesti se na okno prozora kraj Emine glave. Budna gledae u nj. Na sadaku njegove svjetlosti proe joj proli ivot. Kakav ivot?- pomisli. Jad! U vunenom uvaljanom gunju spavala je njena digera. Lijeva, bosa noga povlaila je gunj prstiima, dok su drugi kraj ruke vrsto drale uz vrat. Dijete moje! Dijete moje, plakala je Ema. Ne bi se ona ni udavala, ali ta e, kud e. Atifova braa, ha svekrva preseli, uzee joj svu zemlju to je raala, osta samo go kamen na kom osim mahovine nita ne nie. Od Hamidove prosidbe Emu je spopadao i udan san. Ponavljao se svake hefte u skoro istom obliku. Bio je tako iv i nekom neshvatljivom svjetlou ispunjavao joj duu da se za zore, budei se pitala, je l' pri zdravoj pameti, ludi li? Dva puta je kriomice ila hodi. Prvi put hoda ne htjede da ga rastumai, drugi put ree da e, moe biti, ako Bog da, roditi sina. Njoj se to nekako sloi, da e to biti s Hamidom. Pogleda mjesec, zasmeta joj njegova udaljenost, njegova hladna svjetlost to je alje, zaplaka dok misli bubnjae glavom: ta da radim, Boe, ta e biti s nama? U tom plau ne primijeti da se Mukija probudila. Osjeti samo tople kerkine ruke oko vrata i u glas: Sve e biti uredu, mamo! Prenu se, poeli da je zagrli, ali tad vidje da je Mukija odmah nakon zagrljaja ve sklopila svoje ruke i ponovo utonula u san. Boe, jesam li ovo sanjala, pomisli Ema?! Nije Ema sanjala. Bi onako kako Mukija ree. Za tri dana joj na vrata bahnu roak s majkine strane. Bjee imuan seljak s dosta stoke. Ve je imao troje djece u najmu. Ne bih ti lagao, moja Emo. Ne traim je da tebi pomognem, ve ako more biti i tebi i meni. Ja svoje 200

djece nemam, a Bog mi mala dao. Od mene joj je odjea, hrana i topao dom, ako se zacuri, zagleda, pa doe vrijeme i da se uda od mene joj je i oprema. Rod smo, gledat u je ko svoju i od sebe neu razdvajati, a tvoja je, nije moja. Pa kad god da doe da je obie, bujrum, njoj kad se tebe ueli da doe, isto tako bujrum. Ema zehru otvori srce i briznu u pla.Tekim emerom stisnuta iznutra ispria mu sve, ko bratu najroenijem. Savjetuj se, keri Emo. Ja ne mogu puno hodati, ali eto, otii s braom se savjetuj, ako ti kau, neka neko od njih malu doprati do mene u selo, a bit e kako sam ti reko! Petnaest dana iza toga, hiljaditi put iznova Ema privi na grudi svoju Mukiju. Ali ekae da je povede roaku Omeru u najam, a Hamid ve sve bjee dogovorio da Emu prevede u svoju kuu. Dva dana ranije umolila ga je da ih kriomice hoda erijatski vjena. Ne htjede Hamid u poetku ni uti. Daba mu ona kroz suze spomenu rahmetli babu, svoju tugu golemu to mu bi neposluna i to u takvom stanju doivi tragediju svoje kue i njenu elju da se barem na taj nain odui mrtvom ocu. Ali, kad mu na kraju ispria i svoj san zbog kojeg ponajvie i pristade da se uda, on, uvi za sina osjeti muki ponos, elju i popusti pod uvjetom da bude kriomice i bez ikakvih svjedoka. Ema vidjevi da nema kud dalje traiti pristade. Bolje i aronja nego nita, ree joj hoda nakon vjenanja. Olakae joj i braa, priznavi da im je drago da se uda za Hamida. Bio je vien ovjek, donekle i u vlasti... Hasan iz grada posla haber o suglasnosti, a njegova ena nove enske haljine da ima za preobuku. Bit e dobro, mamo!, ree joj Mukija na rastanku, ljubei je i pokuavajui sakriti svoje suze. Sama uze daidu za ruku, zaputi se u selo roaka Omera. Ema tu no provede u suzama. 201

Mukija je bila pametno dijete. Sposobno. Puno zrelije i pametnije negoli ostala djeca. Vrlo brzo Omer je zavoli ko roenu ker i odvoji od ostale djece u najmu. Nije je slao da mu uva ovce niti goveda. Vodio je sa sobom u magazu, u radnju, a kad se otvori kola, na ibret svih seljana, posla je s mukom djecom iz sela u kolu. Hoda se kleo da bistrije eljade u ivotu nije vidio. Sa esnaest godina ve je neki prosie, ali Hasan ne dade. Sa sedmnaest opet dooe, Omer ne dade. Sa osamnaest, kad ve uveliko bjee vrijeme da se uda, Omer zastade i upita: Keri moja, reci jesi kail za kojeg od ovih to dolaze? Ja u, babuka, posluat ta ti kae. Keri moja, ja hou da to bude s tvoga draga srca, a u tvoju odluku vjerujem vie nego u svoju! Ja bih, onda, babuka, priekala. Ima li ti nekog koga si zagledala, vidim kako ti oi sijaju? ree Omer kroz osmijeh i strepnju koja ga nije naputala kako je vie razmiljao o tome da e njegovo srce otii iz njegova doma. Imam, babuka, sanjala sam san kako siniju briem u kui Jakubovoj, ali on nit mi prilazi, niti na me gleda. Neka bude, eri, kako ti odabere ree Omer, a u glavi ve znade ta e uraditi. Jakub bjee vien mladi, ljepotom i stasom mu nadaleko ne bi ravna, samo bjee siromaan. Siromaa, ali ponosan. Siroe iz rata to odbi da ode u dom jer ga bjee prerasto kad ga zovnue. Imao je malo kuerka i neto slabe zemlje. Znao je on to ne gleda njegovu Mukiju. Ne da mu ponos, a nije to mu se ne svia. Nije majka muka rodila, a da mu se Mukija ne svidi. Sljedeeg se dana Omer zaputi Jakubu. Kako mu se selu primicae, to mu se lice vie osmijehom kitie. Taman, taman, mislio je Omer u sebi, potvrujui misli koje su mu se rojile. Taman, zato er od Boga poslanu gubiti, bolje uz nju i sina pridobiti. 202

Omer Jakubu ponudi Mukijinu ruku u zamjenu da se preseli kod njega. Dat e im kuu pored svoje, zemlje i hajvana u miraz, a njemu, Jakubu, od sebe, da mu izae u susret, samo da prihvati, pola svoje stolarske radnje, da rade oba u njoj ravnopravno. Jakub gledae iznenaen, srce kucae za Omerove rijei, a ponos se stezae oko protruhlog kunog praga. Zna li ti, Omere, ta je crnje od gavrana? ta? ovjek to na eninstvo doe! Ne budali, Jakube, ne ti na eninstvo do, ti e meni ko pomonik do, a ja ono to imam nekom valjam ostaviti. Ja evlada nemam. Dvije sam ene doveo, Allah im dobro dao, i rei u ti to nikom nisam, kad drugu dovedoh hoda mi glavom na istiharu zavrti, kae usnio je san da se dvije bedevije neplodnom rujinom gonjaju, e ja sam ti ta neplodna rujina. Vidi, Bog mi mal dao, ta dotaknem para postane, ali evlada od svog srca nemam, osim moje Mukije. A ta ona kae? upita Jakub. Ona me je tebi i poslala, kae sanjala je da tvoju siniju brie! Ja, Omere! Moju siniju, a ne tvoju ree Jakub i uzdahnu. Ponos srce prekide. Dok se ovaj razgovor vodio u Jakubovoj kolibi, Mukija s darovima preko brda krenu majku svoju obii. Polubrata svoga, Slobodina, ne vidjee odavno. Uvijek je s osmijehom izgovarala njegovo ime i voljela ga cijelim srcem sestre. Jedina je pored majke i Hamida znala tajnu njegova udnog imena. Hamid je htio da bude Slobodan, u znak slobode i veliine drave, ali majka joj se zakle babinim mezarom da nee djetetu dati nevjerniko ime, pa makar je na komadie rezali. Tako su nekako, da ni sami ne znaju kako, napravili dogovor. Hamid je dobio slobodu, a majka din. Nijedno ni drugo nisu bili zadovoljni, ali je ostalo tako. 203

Iza ikindije velike kie, koje ve nekoliko dana padae u planinama, sioe i u njihov kraj. Mukija kako pristupi mostu na rijeci koji je vodio u majino selo zastade. Voda je dodirivala grede mosta, nerijetko ih potpuno zapljuskujui. Pomisli da se vrati, ali kako odavno ne vidje majke i brata odustade i krenu dalje. Nije znala plivati i voda joj svaka bi strana, a ova, to je kurlala itava stabla, huala ko ejtanski rog i razmicala brda svojom snagom nagonila je srce da zastane u svom kucanju. Ipak stupi na most. Polahko. Isprva htjede da ga pretri, ali ipak se prepade, da ne posrne. Korak po korak, skoro murei, u sebi uei sve dove koje naui u mejtefu. I bi ve prela kad voda nanese veliki bor iz keljmenskih stijena i njime udari u most. Most se zatrese, grede zacviljee pod udarom, Mukija se izvi u stranu, pokua rukama da se uhvati, ali kraj mosta se izmae i ona osjeti kako je mutna voda dohvati svojim hladnim rukama i ponese sa sobom... Nekog voda odnese! zakukae obani iz aira s drugu stranu mosta. Mukija se guila u vodenoj bujici, tijelo je udaralo od stjenovitu obalu vukui je sve dalje i dalje. Taman kad bi pomislila kako e je srce prekinuti, voda bi je vratila na povrinu i dopustila da udahne. Prstima je grevito pipala oko sebe traei neto za to bi se uhvatila. U jednom trenutku izgubi osjeaj za stvarnost. Nae se na nekakvu polju punom are, za njom zmija ko adaha velika, poe da je proguta, ona ko bjei, ali noge male, teke, nepomine skoro. Ugleda eljusti koje se oko nje smiuju, kad odnekud iz one are, crn ovan, velikih rogova, udari onu zmiju i baci je ustranu. Njoj se ivot povrati, toplina i smiraj neki je obuzee i uini joj se na trenutak da vidi komad neba i uje neki topao glas.

204

Isti onaj bor to je u vodu s mosta baci Boijim davanjem zaglavi se u klancu ispod mosta zavrijevi krajevima u obale. U njegovu koru Mukija zari svoje prste i sauva se da je voda dalje ne odnese u gotovu smrt. obani koji vidjee kako je pala, ubrzo dooe, vezae bor sidimom da se ne pokrene i dvojica najsmjelijih otpuzae njime i izvukoe Mukiju na obalu. Kad je prepoznae, bi im drago. Znalo se koliko je Omer voli i moglo se raunati na lijepu nagradu. Omer bez due, s tri konja i dva pomonika doe u selo po svoju Mukiju. ene mu rekoe da je osim jake prehlade i modrica dobro, ali on ne htjede rizikovati, stavie je na lealjku privezanu meu konje i odvede je u grad kod doktora. Vijest stie i do Jakuba. Sjecnu ga. Prepade ga. Pomisli da je to sve zbog njega i sree koju odbi. *** Prehlada ipak ne bi obina. Mukija je s vremena na vrijeme iskaljavala krv. Kad joj se majka s bratom pomoli u bolnikoj sobi, Mukija nadjaa bolove i doeka je s osmijehom na licu. Hamid htjede da je otpreme u veu bolnicu, kad joj ni nakon mjesec dana vruica ne proe. Uvijek se iznova vraala, a Mukija je kopnila. Omer nije vjerovao tim heimima. Mjesec i nita ne pomogoe, mislio je. Nou se tajno zaputi hodi. Starom, nepokretnom hodi Safetu. Ima li lijeka, dragi efendija, ja svoj mal ne alim, svaki dram u dat ako joj lijeka ima ree Omer. Moj estiti Omere. Davno je bilo kad sam ti istiharu klanjo, sad vako katkad, koliko mogu, odleeke. Adet je bio da se prenoi dok efendija svoje odradi. Ali Omer ne mogave. Uzjaha konja i do zore bjee u gradu. 205

Mukijino stanje bjee isto, daida Hasan i Hamid ve sve dogovorili da ide u drugu bolnicu. Tamo su vojni doktori, hej, elita! govorio joj je daida. Majka Ema isto bi za to, ali potovala se i Omerova. More li ekat do danas iza podne dok se ja ne vratim? upita. Sloie se. Konja na smrt izmori trkom gonei ga nazad u hodino selo. Efendija dragi, ima li habera? Ima, ima habera, moj Omere. Nek oni nju vode, nemoj se zamjerati, ali Mukija e do prvog punog mjeseca okoverati ko da nita nije ni bilo. Jednog je kurbana potroila da se vode spasi, drugi e je od bolesti iupati. Tu efendija ispria Omeru ostatak prie. Ovaj se vrati nakon toga u grad, sloi se da je premjeste u drugi grad, u veu bolnicu, a nakon toga vrati se kui i deset najboljih ovnova iz stada izvede, prizva Boije ime i kurbanima ih uini. Keri moja, nikad ne bolovala i nikad belaja u ivotu ne imala, Bog ti dao istoga evlada, u grudima mu dina i imana, u ivotu rahatluka i mala! *** Jakub zadjenu malu sjekiru za pas i sporim koracima zaputi se na Kom iznad sela. Trebalo mu je dobro javorovo drvo za dralica koje je mislio napraviti, ali, duboko u sebi znao je da to nije jedini razlog njegova izlaska iz sela. Htio je malo samoe. Neka eravica plamtjela mu je u srcu. S Koma se najbolje vidi Omerovo imanje. Ako bude dimilo iz dimnjaka na radnji, to e znaiti da je Mukija dobro i zdravo, jer Omer nee raditi dok ona ne ozdravi, bilo je sigurno. 206

Ako ne, onda on, Jakub, ne zna ta e uraditi. Stezalo ga je u prsima dvije tri zadnje veeri. Taman kad legne, pokua zaspati, ta bol doe, razbije mu san. Kao vihor zakovitla misli i na trenutak svojom jainom, i njega, Jakuba, iupa iz njegove ose pa ludi nou, ba kao konj njegov kad sidim iupa pa se poljem otme, kopita u trk nose, a sidim za ljive zapinje, glavu da slomije. Kad vidje da dima nem, tuga mu se na dah nasloni. Sjede. Odloi sjekiricu iza pasa, zamiri i pusti da mu njen lik pred oi izae. Kakav je samo pogled imala. Od njenih oiju nikad se ledenica na strehu primila ne bi. Nije to vatra, to je neka toplina koja kravi sve na to padne. Jo sanjala, veli, njegovu siniju brie. A on 'nako Omeru. Doekala sirotinja svojih pet minuta, pa da begu maku preguli. Moj Jakube! Kakvoj se srei nada kad je prkosom i seljakim inadom doekuje. ta mu je falilo da je pristao. Niko ga ne bi ogovarao. Kad se mal stekne, sjekira u med upa'ne, tu se ne prigovara, tu se samo zavidi. Evo da je ne voli, pa da se oeni za rad imetka, pa to bi bilo shvatljivo, nisko, neasno, ali, ti die za nju, evo, otkako je bolesna i ne jede, pod rebrima te negdje neto iga i zakleo bi se nekad da osjea kako ona die, dolje negdje u gradu, u svom bolesnikom krevetu. Vjetar je nanosio mirise jeseni. Huao u kru oko Jakubovih nogu dok je, gledajui ka Omerovoj kui, vodio dijalog sam sa sobom i korei se i branei se sam. U to vrijeme Mukijin daida, zajedno sa svojom enom bjee poao po Mukiju. Iz bolnice su javili da se iznenada jako brzo oporavila i da moe kui. Ne javie Omeru, pravdajui se sami sebi da e mu rei kad je dovedu. Dva dana ranije, otac od onog momka to je spasio Mukiju iz nabujale vode bahnuo je kod njih. Dosta imuan seljak, s dobrim vezama u partijskom vrhu, izrazio je elju da vidi Mukiju i da je, ako bi se 207

njene daide i majka sloili, isprosi svojem sinu jedincu, koji nakon to je vidio, niti jede niti spava, samo o njoj pria. Daida Hasan od svoje ene, a ona, Bog zna od koga, bjee nauo za Omerovu posjetu Jakubu i bi mu puno drae da se Mukija uda za sina ovog ovjeka nego li za nekog Jakuba koji je, kako mu ena ree, repa bez korjena i bez listova. Stoga odlui da ode po Mukiju bez Omerova znanja, dovede je kui pa tu nekako utanai da se ona vidi i s tim momkom i s njegovim ocem. Sjea li se onog momka to te iz vode spasi? upita je sljedeeg dana, kad se nakon posla vrati kui i zatee je budnu. Ne sjeam se nieg otkako sam pala u vodu! ree Mukija. Pod sretnom si ti zvjezdom roena, Mukija, pod sretnom. Padne u vodu u kojoj bi se uduio i vrstan pliva, pa se ne udui, jo sreu ima da te iz nje izbavi Sulejmanov sin. Zna li ti ko je Sulejman? Ne znam. Eh, u Sulejmanovoj pojati je uz rat spav'o Jovan Sredojevi, dok je rane vido. Zna li ko je Jovan Sredojevi? Ne znam ni njega. Narodni heroj, Mukija, narodni heroj koji nikad nije zaboravio kako mu je Sulejman ivot spasio. A to ti to meni, daida, sve govori, ja sam ensko, ja se u to ne razumijem. Ne razumije, bezbeli, ali eto, velim kako si sretna, juer mi je Sulejman dolazio i veli da bi mu bila ast da prihvati ruku njegova sina jedinca Sabita. Ja njega i ne znam, dragi daida. Pa lahko je to udevriti. Zna on tebe, iz vode te bona iup'o, da njega nije bilo, ko zna bi li i iva ostala. 208

Neka mu Bog zahvali za to to me spasio, ja ga se ne sjeam. Hasan se trznu, u njenom izgovaranju Boijeg imena i halu s kojim to uini osjeti istu onu boju, smirenost i jasnou kakvu je imao njegov rahmetli babo. Prolost mu zaigra pred oima, srce zakuca jae, krv udari u obraze, postidi se svog nauma i odlui javiti Omeru da doe po Mukiju. Dijete drago, dok ti je daida iv, bit e uz ono to odlui! ree joj toplo, a onda izae iz sobe. ena ga ipak nagovori da se strpi dan dva i javi Sulejmanu da sa sinom dou na sijelo, nek se vide, moe biti to prevagne. Sulejman, kao sluajno, sa sinom navrati sutranju veer. Ovo je Sabit pokaza Hasan Mukiji krna momka ije su oi plamtjele gledajui je. On te spasio iz rijeke. Mukija zahvali ne gledajui u mladia, nego preda se, kao to je uena da postupa kad je pred mukom koje joj nita nije. Sulejman i daida Hasan uskoro radi nekog posla odoe u grad, a Mukijina dainica ode do kominice da neto uzme. Sad u ja, ne zamjerite, eto me za tren, vi progovorite koju dok se vratim. Kako ona izae, useli se tiina. Sabit je sjedio na stolici za stolom, a Mukija na maloj seiji uz prozor. Jo si ljepa sad ree Sabit nakon nekog vremena. Svi smo lijepi koliko nas je Bog stvorio lijepim odgovori Mukija, svjesna igre svog daide i dainice. Na san mi izlazi svaku no otkako sam te vidio ree Sabit. Bit e da si se prep'o! odgovori Mukija. Nisam se, bona, prep'o, nego sam te zavolio. Eh, ljubav, ta je ljubav? 209

Ljubav je kad bez nekog ne moe ivjeti, k'o ja bez tebe. A kako zna da bi mogao ivjeti i sa mnom? Znam. Ko ti je rekao? Ne mora mi niko re', znam. Udaj se za mene i bit e k'o ove gradske gospoe, k'o tvoja dainica. Babo mi ima veze, ha se oenim namjestit e me ovdje u grad u inovniki pos'o, ispoetka kurir, a kasnije, zna se. A ta ako ja neu da budem gospoa, meni se vie svia na selu. Pa bit emo na selu. Samo ti proberi kako e i tako e biti. A ima li ti siniju? upita Mukija iznenada. Siniju, naravno da imam siniju. A ima li tvoja sinija fr u sredini? Kakvu fr, ko pravi siniju s fri u sredini?! Nema! odgovori Sabit zbunjeno. Mukijine usne se kratko razvukoe u osmijeh. Ima neko ko je pravio i s fri, ali je opet sinija, pomisli ona u sebi. *** Mukija se nakon sedmicu dana vrati na selo. Dan po dan i proli dogaaji padoe u zaborav. Istini za volju, Sabit jo nekoliko puta doe pod Mukijin prozor. Moda bi doao i koji put vie da pri jednom dolasku ne srete Hadiru Mujanovu. uvala je koze ispod Komskih stijena i Sabitu se, kad ovarisa na nju, uini da je vidio umsku divu. On progovori koju, ona mu se koji put nasmija. Drugi put nae je muhajem, kia ih otjera u komsku peinu, a odatle Sabit odlui ne ii dalje. Vrati se kui vodei mladu. Babo mu se malo ljutnu na taj njegov postupak, a onda da zalijei sramotu Mukijina odbijanja, napravi veliku svadbu ne alei para. Hadira 210

je znala ponekad u samoi tiho izgovoriti: Mukija, puti ti se pozlatili. Jakub na proljee na penderu zatee sasvim drugu Mukiju. Nije utjela, niti ga je gledala s onim svojim djetinjim osmijehom. im mu na selam odgovori nastavi: Nego, Jakube, koliko e ti meni jo pod ovaj prozor dolaziti? Dolazit u, Mukija, koliko to ti bude htjela! E ja neu da mi vie dolazi. Jesi li to nala drugog? zapita Jakub zabrinuto. Nisam, niti u traiti, ali, il' e ujutro Omeru na vrata i isprosit' me, il' u ja svog Sivca osedlat', pa me eto za tobom u selo! ta ti znai ivjeti ako ivi samo za sebe? Puknut e bruka, Mukija! Ja sam ti svoje rekla, a ti gledaj hoe l' pui il' e Omeru na vrata. Tebi fali hrabrosti da se malo rastane sa sobom, a sastane sa mnom. Htjede Jakub jo neto rei, ali prozorski okviri se smitie i reza na njima iznutra nepodmazana zacvili. Jakubu nije bilo druge mogunosti. Valjalo je ujutro Omeru na vrata. Sporazumjee se nekako. Jakub ne htjede da bude crnji od gavrana, a ni Omer da mu Mukija ode u sirotinju. Pa se dogovorie. Mukija e kod Jakuba, a Jakub e pristati da joj u miraz Omer da podosta svog mala. Do vjenanja Jakubu je valjalo popraviti talu, proiriti je, pokrpiti kuu. Omer posla svoje pomonike iz radnje da mu pomognu. ***

211

Na ispraaju Mukije, u Omerovoj avliji, Hasan prie Aliju. Ema uprati njihov razgovor i sa strepnjom bacae pogled k njima. Zbunjivali su je izrazi njihovih lica. Izgledali su kao u onom skoro zaboravljenom vaktu kad su se kao tek stasali mladii saaptavali u babinoj kui. Nije bilo one zadrke po kojoj ih je pamtila poslije rata, a Alijeve oi poprimale su neki dotad nevieni sjaj. Na kraju, kad jasno vidje da obojica skrivaju suze i izlaze iz prostorije, ne istrpi mirovati i poe za njima. Gradit e sebilj u naem selu! ree Ali. Kakav sebilj, ko e graditi? upita Ema. K'o spomenik rtvama u ratu. Samo je Hasan sredio da izgleda skoro k'o babin! ree Ali i Ema zaplaka vidjevi u njegovim oima ponovo onaj mladalaki ponos. Ne svaate se vie? Zar se ti ne bi trebala veseliti na kerkinoj udaji? ree Ali umjesto odgovora i zagrli sestru uvodei je nazad u prostoriju gdje su se svatovi veselili.

212

213

Sjenke prolosti Sat je pokazivao dva sata iza ponoi kad je Azra zavrila itanje. Nije joj se spavalo. Taibova pria uzbudila joj je misli i porodila ushienje. Svidjela joj se. Okretala je toki na raunarskom miu i iznova vraala neke stranice. Ona i Taib su potomci velike ljubavi od prije 120 godina. Ljubavi Mee i Mujagine Fatime. Kako je samo pronaao sve te podatke o njenim precima od kojih mnoge ni sama nije znala, pitala se Azra, po prvi put razmiljajui o Taibu kao stvarnom piscu, budui da je ve zamiljala kako njegovu knjigu vidi odtampanu, ukorienu, u svojim rukama. Mea i Fatima. Nesuena ljubav. Mea se eni Sevdom, majkom Azrine pranene, a Fatimom se na silu eni Taibov prapradedo. Azra zastade na trenutak. Poe da rauna. Njena nena je Ema, otac joj je emso, emsu je rodila Sevda. Tri generacije prije nje. Taibov prapradedo je oenio Mujaginu Fatimu, ona pred poetak prolog stoljea raa Taibovog pradedu i nema vie djece. Taibov pradedo se eni i isto tako ima samo jedno muko dijete, Taibova dedu, koji opet ima samo jedno muko dijete, Taibova oca, a i Taib je jedinac. Azra na tren protrnu na ove misli. Neto muklo joj okrenu utrobu. Nikad Taiba nije gledala kao posljednjeg Mohikanca. A on to jest. etvrta je generacija svoje loze i nosi breme koje su nosili njegovi preci. Bi joj teko kad se prisjeti kako ga je bockala da e njihova beba biti ensko. Postade joj jasno zato je spominjao samo muka imena. I to ne imena svojih, nego njenih predaka. Znala je da su to i imena Boijih odabranika, za koje je Taibovo srce vezano istinskom ljubavlju i ije spominjanje prate suze u njegovim oima, ali on je ipak rekao da je sve u njegovoj 214

knjizi zapisano, a u njegovoj knjizi su to imena sinova njenog pradede emse: Alija, Hasana i Husejna. Na ove misli Azra se duboko zamisli. Iako pomno iita Taibovu priu, tek joj kroz ova razmiljanja postade jasno da on cijelu knjigu pie o njenoj, a ne o svojoj porodici. I to posebno o Mei i Meinom emsi, s neskrivenom ljubavlju i s najljepim stilom. Je li razlog to to dijele tu posebnu ljubav prema Poslanikovoj porodici ili ima jo neto? Azra potkupi noge i lagano zavrti stolicu na kojoj je sjedila. ivot joj se u mislima obojenim Taibovom priom ukaza ba kao to njeno okretanje. Njen pradedo emso htjede se oeniti Umihanom iz Sarajeva, ali sudbina htjede da tako ne bude, on se oeni Hajrom, a Umihanom se oeni potomak ovjeka koji Taibu i njoj, Azri, emsinom potomku, pokloni kuu u kojoj ivi. Azra ustade. Otvori Taibovu torbu u kojoj je drao neke line stvari i nae u njima PRIU O ESTOM koju je prije nekoliko mjeseci itala. Okrenu dva tri lista i nae ispovijest estog, emsudina, njihova dobrotvora. Pogleda i shvati da joj se nije uinilo. I on i Taib imaju slinu sudbinu. Jedinci su. I oevi su im bili jedinci i dede su im bili jedinci. Lahnu joj. emsudin ili esti kako ga je ona u mislima uvijek zvala, ima etiri sina, iva i zdrava, s Taibom su u selu njihova babe. Iz misli Azru prenu bol u stomaku. Otar. Pogleda na sat i poe do kuhinje. Bilo je vrijeme sehura. Nije mogla postiti, ali bi sehurila svako jutro s Taibom. Saekat e ezan za sabah, klanjati i lei. U kuhinji osjeti neto vlano po nogama. Shvati da joj je pukao vodenjak. Mora u bolnicu.

215

A kraja, ustvari, i nema Mustafa se nije obazirao na saobraajne znakove. Od kako je Taib primio vijest da je Azri poeo porod vozio je krajnjom brzinom. Na tren mu se inilo da su on i Taib ponovo jedan uz drugog, bliski i nerazdvojni kao onda u logoru. On je voza, a Taib treba stii to prije do bolnice. Pazio je da ne udari nekog, a za mogue kazne zbog brze vonje nije mario. Pred samim ulaskom u Sarajevo Azrina majka skoro planim glasom javi da je dolo do nekih komplikacija i Mustafa jasno vidje kako se crte na Taibovom licu zategnue. Pratio je preko oka njegove usne. Ako ponu aptati, ehadet i salavate, to znai da se Taib naao u situaciji kada sebe, sve svoje, svoj ivot podreuje nekom veem cilju. To je ona njegova crta po kojoj su ga znali u ratu i potovali ga zbog nje. To znai da je pred rovom, da eka da uskoi, da ubije neprijatelja, da uini sve to je mogue i potrebno bez obzira na cijenu. Na crvenim svjetlima na semaforima Mustafa pogleda u Taiba. Bio je spreman na njegov mig proi kroz crveno. Taib zavrti glavom. Zna ta volim Mustafa, ree mu. Volim svoje grlo suho od posta, volim Gospodara koji mi svaki dan ivota pokazuje da uzde ovog svijeta nisu u mojim, nego u Njegovim Milostivim rukama. A ne volim, brate moj, to tako esto potpadam pod rijei kur'anske koje kau da se ovjek kad se osjeti neovisnim uzobijesti. *** Azrinu mamu zatekoe u hodniku pred porodilitem. Plakala je. Nastupile su komplikacije. Porod je rano ujutro poeo prirodnim putem, ali prije pola sata su se izgubili znakovi ivota kod bebe. 216

Taib ue u sobu kod Azre. Bila je pri svijesti, ali izmueno i blijedo lice pokazivalo je Taibu kroz ta prolazi. Ue i doktor te ree Taibu da moraju obaviti carski rez. Ja joj ne smijem dati anesteziju s onakvim pritiskom ree anesteziolog Taibu. Taib osjeti stisak Azrine ruke. Nagnu se ka njoj i ona mu proaputa da razgovara sa sestricom. Taib se okrenu eni koja stajae kod prozora i prie joj. On je dobar anesteziolog ree mu sestra tiho. Najbolji, ali voli da mu se da. Ako joj se da anestezija u ovakvom stanju, morate znati da postoji velika vjerovatnoa da se ne probudi ree mu anesteziolog kad Taib stade preda nj. Taib ga zagrli i povede iz sobe. Doktore! ree mu tihim glasom i nastavi. Meni su rekli da ste vi najbolji anesteziolog u ovoj bolnici i da ako to iko moe uraditi kako treba, to ste vi. Rekli su mi takoer da volite novac. Moj prijatelj koji stoji pred vratima maloprije mi je stavio u novanik hiljadu maraka, slobodno zavucite ruku u moj dep i uzmite koliko elite. Uzmete li ih u ovakvim okolnostima, bit e vam prokletstvo do sedmog koljena. I jo neto, ako jo jednom pred mojom enom, mojom punicom ili preda mnom izgovorite da moe umrijeti, budite sigurni da vi hoete i to odmah. Doktor se pokuao izvui iz Taibova zagrljaja nakon ovih rijei, ali ga Taib samo jo jae stisnu uza se. Ali, molim vas, to je mogunost, morate znati! ree doktor. Ne moram znati. ivot i smrt daje Bog i ta god Bog dadne, ja u prihvatiti i rei elhamdulillah, ali pritisak 217

moje ene nee biti bolji od toga to izgovara pred njom te strane rijei. Sad te molim, uuti i obavi svoj posao. Azru smjestie na pokretna nosila i odvezoe u operacionu salu. Tu glavni doktor zamoli Taiba da izae. Azrina mama je sjedila i brisala suze. Mustafa je gledao u Taiba i ekao da mu bude od bilo koje usluge. Ali Taib je stajao i gledao u vrata operacione sale. Samo su mu se usne pomjerale. Minute su se pretvorile u sate. ta rade vie ree Azrina mama trenutak prije nego se vrata otvorie. Taib prepozna sestricu. U rukama je drala bebu. Na trenutak zastade pred Taibom koji je stajao skoro uz vrata, onda samo obori pogled i odnese dijete stepenicama na sprat iznad. Taib se okrenu ka Azrinoj mami. Zato dijete ne plae?! ree ona glasom koji odavae histeriju. Taib pogleda u Mustafu i ovaj odmah otra za sestricom. Taib prie punici, sjede kraj nje i zagrli je. Majke raaju djecu, djeca ne mogu raati majke. Strpi se jo malo dok doktor ne izae, sve e biti uredu, ako Bog da. Nakon desetak minuta tiine u kojoj je klepet cipela osoblja i pacijenata koji su prolazili susjednim hodnicima odjekivao kao najstranije ratno granatiranje vrata se otvorie i doktor pozva Taiba. Sve je uredu ree doktor. Gospoa se budi iz anestezije. Otkrio sam pri porodu neke manje miome pa sam i njih oistio da je ne otvaramo nekad kasnije opet radi toga. Taib pogleda Azrino tijelo jo omamljeno anestezijom. Otvorila je oi i gleda ga. Tee raspoznaje, anestezija je jo dri. 218

Kako je beba? pita ga. To pitanje ga pogodi kao hitac u srce. Nije uspio zadrati suze koje potekoe niz obraze. Da je zatiti tog prizora okrenu se doktoru. Beba je popila vie plodne vode, odnesena je na reanimaciju ree doktor. Ubrzo se otvorie vrata i ue Mustafa. Beba je dobro! ree skoro bez daha. Azra se nasmija krajem usana i ponovo zaspa. *** Beba je bila iva, ali nije bila dobro. etrnaest minuta je proteklo od roenja do uspostavljanja normalnih ivotnih funkcija. Srce je preskakalo, a prvi nalazi krvi pokazivali su prisustvo opasnih bakterija. Smjetena je u inkubator i Taibu se srce stezalo gledajui na tom malom Boijem stvoru svu silu infuzija i ureaja koji su bili skopani na njegovo malo tijelo. I, je li Hasan, Husejn, Ali ili Amela ili, moda, Anela? upita ga Azra poprilino dobrog raspoloenja kad ga pustie u njenu sobu kasno te veeri. Hasan je ree Taib ljubei je. Zato ba Hasan? upita Azra. Zato jer je roen u odabranom mjesecu ramazanu na odabrani dan kad je odabrana majka Fatima rodila odabranog sina Hasana, prvaka dennetskih mladia. Azra je puno bolje podnijela vijest o stanju svog sina nego se Taib i nadao. Nijednom nije pokazala da sumnja da nee preivjeti. Taib je, ipak, bio sretan to Azra ne moe jo iz kreveta i to ne moe vidjeti sve te igle i cijevi na koje je njihov sin skopan. Malo tijelo bi samo ponekad nejako zajealo. 219

Boe, ne daj da ovo bude jedini njegov glas koji pamtim! zamoli Taib kraj inkubatora. Mustafa je sve vrijeme bio uz Taiba. Treba li zvati doktore sa strane. emsini sinovi to mogu! ree Mustafa Taibu kad doktori i nakon drugog vaenja krvi rekoe da je stanje jo uvijek kritino. Ne treba. Sve je u Boijim rukama! I nai su doktori dobri. Zamolio bih te neto. Otii do Hrasnice, dat u ti adresu, kupi mi dva kurbana, zakolji, ovjek e ga ispei, a onda otjeraj u studentski dom, dolje se organizuju iftari, nek se podijeli postaima. Ja bih da ostanem ovdje ako ta zatreba. *** Mustafa uini kako je Taib rekao i tu no, na Azrino insistiranje, njih dvojica noie u Taibovoj kui na Vratniku. Unato umoru ostadoe budni, u razgovoru, do sehura. Klanjae sabah, a onda legoe. Mustafa se probudi i zatee Taiba nad Mushafom. Izgledao je jako veselo. Jesu li javili ita? upita Taiba, smatrajui da je veseli sjaj u njegovim oima posljedica lijepe vijesti. Nisu, ali javit e, ako Bog da. Imao sam lijep iaret jutros. U deset sati stigli su novi nalazi Hasanove krvi. Terapija je poela djelovati! ree deurni doktor. Stanje je stabilno, majka danas moe da ga hrani.

220

221

Mustafa Prljaa SJENA JEDNOG TAIBA Esad Baji prihvatio se kompleksnog zadatka: da u jednom irokom vremenskom rasponu od etiri generacije prikae itav niz meusobno isprepletenih dogaaja, koji se na kraju stapaju u divnu ljubav dvoje mladih ljudi Taiba i Azre. Njih dvoje zapravo su postvarenje neostvarene ljubavi Mee i Fatime iz vremena kad su se smjenjivale dvije velike carevine: Osmanska i Austro-Ugarska, tri generacije prije njih. Ali, roman u osnovi nije ljubavna pria, Baji pokuava prodrijeti u unutranjost dogaaja, uhvatiti za onu nevidljivu nit odnosno niti i ukazati na onu nevidljivu Ruku koja upravlja time, koja u sve njih utkiva mudrost i ini ih svrhovitim. Roman je slojevit i zahtijeva permanentnu prisutnost duha, pamenje onog proitanog. Pisac iz drugog plana ukazuje i na tekoe, izazove, progone i ubistva s kojima su se od najstarijih vremena u svojim ivotima susretali Boiji poslanici i njihovi neposredni potomci i sljedbenici i, sljedstveno, svi iskreni vjernici do dana dananjeg. Pa ipak, on to ne prikazuje kao tragian usud tih ljudi, na to da je neprihvatljiva i nesvrsishodna ta njihova muka; on prije eli kazati da to u konanici donosi divne plodove i biva krunisano pozitivnim rezultatima, nakon uloenih napora i podnesene rtve. e kojom su bili kanjeni lanovi Poslanikove porodice na Kerbeli u tom moda i najtraginijem dogaaju u ranom periodu islama prije nego su bili smaknuti, rezultirala je, naprimjer, zaivljavanjem tradicije kod muslimana da se pored puta grade javne esme/sebilji, u znak sjeanja na tu njihovu e, koje grade i neki junaci u romanu, dok se imenima koja su odabrana: Jakub, Jusuf, Mustafa, Omer..., odrava uspomena na simbole onog najuzvienijeg s ime su se ljudi susreli u svojoj povijesti i to su iskusili u svom duhovnom i moralnom 222

uzdizanju na ivu, objavljenu vjeru, koja je neumorno podsjeala ovjeka da iza svih dogaaja stoji nevidljiva i mona Ruka koja ih pokree i upravlja kuda eli. Trei sloj romana otkriva tragine posljedice bonjakog odstupanja od duhovnih istina koje su preuzeli od batinika vjerovjesnikih uenja i koje su u svoj duh upili poput majina mlijeka. Ali, Baji ni tu nije pesimistian kroz nekoliko portretiranih likova i situacija on ukazuje kako na odreene deformacije i plitkost u poimanju objavljenih istina, tako i na duboku mudrost i pritajenu snagu tog duha, koji se najsnanije ispoljava upravo onda kada je i potreba za njim najvea. Konano, u etvrtom planu romana je herojska borba tog naroda u zadnjem, najsnanijem i najopakijem nasrtaju na njega na kraju dvadesetog stoljea uspomena na to nastavlja se uvati kroz obnovljena imena jedne izvanredne petorke u sinovima estog, pridruenog lana, koji umire u stranoj zemlji a iji potomci nastavljaju ivjeti u mjestu njegova roenja. Roman je pisan lahkim i pitkim jezikom, moglo bi se kazati i mladalakim. Kratki i efektni dijalozi, emocijama nabijeni dogaaji, dramatini obrti i sitni, usputni detalji podaruju mu uzbudljivost i itaoca dre dokraja vezanog za njega. Baji se u nekim pasaima uzdie na iznimno visok nivo kao pisac i uspijeva postii kvalitet stila kojim se odlikuje samo istinska literatura. Budui da se radi o mladom autoru opravdano se moe oekivati da e njegovo pero ispisati jo vrijednih knjiga, na radost italaca. Roman rado preporuujem za tampanje. U Sarajevu, 27. aprila 2011. godine

223

Sevret Mehmedehaji U BAJIEVOM AZILU Sjena jednog Taiba je posve itljiva pria. Ona je skromnih namjera, jer skromno pretendira na to da bude samo ispriana, a dalekih dometa, jer ostavlja utisak na itaoca i dri ga u potrebnom stanju radoznalosti prema njezinu toku. Na samome poetku ovog kazivanja, glavnoga lika nalazimo u bezimenom sarajevskom kafiu, kako, kao i svi oni koji inae idu u kafie, sjedi. Kao da je u nekome svom odunluku. Poetak obeava fabulu nekoga popularnog roto romana: kratka kahva, cigareta, pogledi odmjeravanja izmijenjeni s usamljenom konobaricom... Taib (pokajnik) u kafiu susree Azru (djevicu). Simbolika toga susreta je jedan od stoernih motiva romana: glavni lik je u stalnoj svojevrsnoj katarzi i samopropitivanju, makar ga, iz sasma ljudske perspektive, i ne vidimo kao naroita grijenika, i u stalnome je dozivanju nevinosti, makar nam i nije najjasnije gdje ju je to izgubio, jer ga vazda zatiemo u istim i neiskvarenim situacijama. Istovremeno, taj susret je i simbolika ivotne dobi glavnoga lika: susret s mogunou doivljaja plotnog (kojeg prieljkuje), ali i istovremena enja za zadravanjem nevinosti i njezine istote, koja je na iskuenju. Otuda je ovaj roman i tinejderski, ma koliko se otrgavao od toga, zato to njegov glavni lik predstavlja nazor i preko noi uzrelu generaciju golobradih mladia i djevojaka koje je ratno moranje takvima nainilo. Pokajnik, ustvari, traga za nevinou, koja je ovdje u funkciji mirnoga azila za napaenu duu prerano sazrelog ratnika i izmoreno tijelo djeaka. Bezmalo, i roman proe u tome traganju. Prvim susretom Taiba i Azre pisac poruuje da se nevinost moe pronai, i to i kao reeni azil i kao oda ljubavi: 224

Ono to je svima zajedniko jeste enja za tim da budu voljeni i da nekom pripadaju. Sve prie, bajke, mitovi i legende, iskustvo ljudi svih vremena i svih naroda pokazuje da ne postoji nita ljudima tako potrebno kao to je ljubav. Od te take u romanu, od, dakle, pobjede ljubavi u branom udruivanju Taiba i Azre, pria se uslonjava. Baji je postepeno razvija i proiruje novim i kompleksnijim epizodama, a galerija likova se uveava. Istovremeno, uza sve digresije koje prate glavni tok radnje, nalazimo i neke unutranje ratove, koji se uporedo odvijaju sa stvarnim ratom junaka: Daleko sam od svojih ideala, al' sam sretan to ih imam i to sam ih usvojio svojim promiljanjem, a ne neijim nametanjem. Predanost vlastitim idealima iskuana je i u situaciji: Ostali borci ustadoe i odvedoe mladia u stranu korei ga za te rijei, no, on, efendija, osjeti aoku bola u svom srcu, osjeti eravicu stvarnosti. Ma koliko on nije govorio nita to tano nije, ipak, mladi je u pravu. Uen je da rije bez djela ne vrijedi. Borba rijei i djela kod efendije ipak nije bila dugotrajna. Nema tu ni dramatinosti, kakvu nalazimo, recimo, u borbi identiteta, kao estom motivu u naoj knjievnosti. Ve sljedeega dana efendija je dobrovoljac, predani kua slasti borbe za domovinu, vjeru, istinu..., borbe o kojoj je toliko itao i o kojoj je drugima govorio. Trebalo je samo malo fitilja da se potpali taj ar. Ve je u svojoj prvoj pravoj borbi preao tu liniju i iz nje izaao kao pobjednik sam u sebi: Neto neopisivo kolalo mu je venama, osjeao se lahak, ono neto to ga je itav ivot sputavalo kao da je nestalo iz njega. Dokopavi se ravnijeg terena, poe pucati ispred sebe... 225

Pisac je ne samo ove unutranje borbe prikazao kao dobivene, nego i neke druge. Postupkom vjetoga pripovjedaa je uveo neke zaplete u romanu, koje bismo za nekoliko stranica haman i zaboravili, da bi nas on iznenadno, ali logino, obradovao happy-endom (sluaj preivljavanja ropstva emsudina estog). U storijama u Taibovoj knjizi pratimo ivote i sudbine etiriju generacija Azrine porodice, iji je centralni simbol emsin adrvan s etiri esme. Ba kao to voda iz tih esama izvire i otie, tako se i ivotna koloteina pred itaocem odmotava, odve bistro i vidljivo i odve po jednostavnom receptu naprosto tee. Tu negdje, u metafori toga toka, naznake su i osnovne ideje ovoga romana: svojim sudbinskim odreenjem, ivot tee, kao voda iz adrvana. Taib je vjernik. I Azra je na svoj nain vjernica. I komandir koji je poinio grijeh u jedinici. I mnogi drugi likovi. Cijeli roman je, ustvari, iskreno ispovijedanje iskrene i duboke vjere, nebrojeno puta potvrene krijepou i borbom protiv neprijatelja u ratu i neznanja u sebi, izvanrednim opisima pobonosti i rtve i nade u svemilost Svemilosnog. To je vjera iskrenih, koji su stamena karaktera, koji su na brojnim kunjama, ali su na kraju obradovani optimizmom, ba kao to su Taib i Azra svojim djetetom. Ovaj roman nije misijski, davetski, niti je pisan s takvom intencijom, ali je izvanredan poziv ka putevima vjere i smirenosti koju ona daruje. Po svojoj, dakle, strukturi, idejnosti, karakteru glavnih likova i simbolici njihovih sudbina i odnosa, Sjena jednog Taiba je muslimanski roman. Koji nije namijenjen za itanje samo muslimanima nego i svima drugima koji vole proitati dobro tivo.

226

Podaci o autoru Esad Baji do sada je objavio: Zbirke pria: BOJA SJEANJA, KUU Sejfullah, Konjic, 2010, OTKOSI SJEANJA, KUU Sejfullah, Konjic, 2008, SEBILJ ili potraga za ogledalom, Kulturno-prosvjetno drutvo Svjetlost Konjic, Konjic, 2001. Zbirke pjesama: BIHUZURKA, MOS Konjic, 1996, KAMENDAN, BZK Preporod, Konjic, 1997, BESAN, BZK Preporod, Konjic, 1998, GODOVI DANA, KUU Sejfullah, Konjic, 2006. Islamistika: KURBAN I HAD, Medlis IZ-e Jablanica, 2007, SEKSUALNOST I INTIMNI IVOT U ISLAMU, Libris, Sarajevo, 2005, SLOVO O HIDRI, KUU Sejfullah, Konjic, 2005, SMRT, KABUR I SUDNJI DAN, Medlis IZ-e Konjic, Konjic, 2003, RAMAZANSKI NASIHATI, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2003, KUR'ANSKI IZAZOV ZNANOSTI, Medlis IZ-e Konjic, Konjic, 2003, ZNAKOVI ZA RAZUMOM OBDARENE, Medlis IZ-e Konjic, Konjic, 2002, MONOGRAFIJA MEDLISA IZ-e KONJIC, Medlis IZ-e Konjic, Konjic, 1999. 227

You might also like