Jeffrey Eugenides - Srednji spol

Srebrna lica Rodio sam se dva puta: prvi put kao curica, jednog neobino bistrog detroitskog dana bez smoga u sijenju 1960.; i onda ponovno kao deko tinejderske dobi, u hitnoj slubi kraj Peto-skejva u Michiganu, u kolovozu 1974. Struni itatelji moda su naili na mene u radu dr. Petera Lucea, "Spolni identitet u hermafrodita 5-alfa-reduktaze", objavljenom u asopisu Journal ofPediatric Endocri-nology 1975. A moda ste vidjeli moju fotografiju u esnaestom poglavlju sad beznadno zastarjele Genetike i naslijea. To sam ja, na stranici 178., stojim gol kraj mjerila visine, a oi mi prekriva crni kvadrat. Moj rodni list navodi ime Calliope Helen Stephanides. Moja najnovija vozaka dozvola (izdana u

Saveznoj Republici Njemakoj) biljei moje ime jednostavno kao Cal. Bivi sam golman u hokeju na travi, dugogodinji lan Zaklade za spas bogomoljke, neredovit posjetilac grkog pravoslavnog bogosluja i, najvei dio svojeg odraslog ivota, djelatnik amerikog Ministarstva vanjskih poslova. U koli su me ismijavali, lijenici su na meni izvodili pokuse, specijalisti me prepipavali a dobrotvorne organizacije sumnjiavo ispitivale. Crvenokosa djevojka iz Grosse Pointea se u mene zaljubila, ne znajui to sam. (I njezinom sam se bratu sviao.) Vojni me tenk jednom poveo u bitku na gradskim ulicama; bazen me pretvorio u legendu; napustio sam svoje tijelo da nastanim druga tijela - i sve se to odigralo prije no to sam napunio esnaestu. Ali sad, u dobi od etrdeset jedne godine, osjeam kako se blii jo jedan porod. Nakon desetljea zaborava, otkrivam kako razmiljam o pokojnim pratetama i strievima, davno izgubljenim bakama i djedovima, nepoznatim roacima u petom koljenu ili, u sluaju meusobnog krianja kao kod moje obitelji, o mnogima od njih u jednoj istoj osobi. I stoga, prije no to bude prekasno, elim zabiljeiti za vjenost: vrtoglavo putovanje jednog jedincatog gena kroz vrijeme. Pjevaj sad, o Muzo, 0 recesivnoj mutaciji na mojem petom kromosomu! Pjevaj o tome kako je procvala prije dva i pol stoljea na obroncima planine Olimpa dok su ovce blejale i dozrele masline padale s grana. Pjevaj o tome kako su je prenijeli kroz devet narataja i kako se neprimjetno nakupila u kunom naslijeu obitelji Stephanides. I pjevaj kako je Providnost, pod krinkom krvoprolia, natjerala gen da se ponovno uzvine i poleti; kako je otprhnuo kao sjeme preko mora u Ameriku, gdje su ga nosile nae industrijske kie dok nije pao na zemlju u plodno tlo srednjozapadne maternice moje roene majke. Oprostite ako povremeno zvuim malko homerski. I to mi je u genima. Tri mjeseca prije no to sam se rodio, poslije jednog od naih raskonih 1 ceremonijalnih nedjeljnih rukova, moja baka Desdemona Stephanides naredila je mojem bratu da joj donese kutiju s dudovim svilcima. Bankrot se bio uputio u kuhinju po jo jednu porciju nabujka od rie kad mu je preprijeila put. U dobi od pedeset sedam godina, niske i nabite figure, s mreicom na kosi koja je ulijevala strahopotovanje, baka je bila savreno graena da prijei ljudima put. Iza nje, u kuhinji, okupio se cijeli kontingent ena i ondje su se doaptavale i smijale. Bankrot se radoznalo nagnuo u stranu da vidi to se dogaa, ali Desdemona je pruila ruku i vrsto ga utipnula za obraz. Kad mu je ponovno privukla pozornost, ocrtala je prstima etverokut u zraku i pokazala prema stropu. A onda je kroz zubalo, koje joj nije dobro nalijegalo, prouljetala: "Donesi yiayi, mali mouP Bankrot je znao to mu je initi. Potrao je kroz predsoblje u dnevnu sobu. Na sve etiri uspentrao se glavnim stubitem na kat. Projurio je du hodnika kraj spavaih soba. Na kraju hodnika bila su gotovo nevidljiva vrata, prekrivena tapetama kao ulaz u tajni prolaz. Bankrot je glavom napipao majunu kvaku i, gurnuvi svom snagom, otvorio vrata. Iza njih uspinjalo se jo jedno stubite. Neko se vrijeme moj brat s oklijevanjem navirivao u mrak na vrhu stuba, a onda se vrlo polako popeo na tavan gdje su stanovali djed i baka. Tiho, u tenisicama, proao je ispod dvanaest ptijih kaveza podloe -nih vlanim novinama to su visjeli s greda. Kurano je uronio u kiselkasti vonj papigica i u osobitu aromu djeda i bake, mjeavinu naftalina i haia. Paljivo se provukao kraj djedova stola s gomilama knjiga i njegovom zbirkom ploa rebetike. Bubnuo se u koni otoman, zaletio u okrugli mjedeni stoli i napokon pronaao djedov i bakin krevet i, ispod njega, kutiju za dudove svilce. Izraena od maslinova drva, neto vea od kutije za cipele, kutija je imala metalni poklopac izbuen sitnim rupicama za zrak i ukraen slikom neprepoznatljiva sveca. Sveevo se lice s vremenom otrlo, ali prsti desne ruke bili su mu podignuti u blagoslov niske ljubiaste murve koja je upravo zraila samopouzdanjem. Kad se nagledao tog ivopisnog botanikog bia, Bankrot je izvukao kutiju ispod kreveta i otvorio je. U njoj su bila dva svadbena vijenca izraena od konopa i, smotane poput zmija, dvije dugake pletenice kose, svaka vezana crnom vrpcom koja se ve raspadala. Kaiprstom je dodirnuo jednu pletenicu. U tom je asu zakrestao papagaj pa je moj brat odskoio, zatvorio kutiju, stavio je pod ruku i donio u prizemlje Desdemoni. Ona je i dalje ekala na vratima. Uzela mu je kutiju za dudove svilce iz ruku i otila u kuhinju. U

tom je trenutku Bankrot dobio prigodu da vidi prostoriju, gdje su sve ene tad zautjele. Maknule su se u stranu da Desdemona moe proi, a nasred linoleuma ostala je moja majka. Tessie Stephanides sjedila je naslonjena na kuhinjskoj stolici, prikovana za nju neizmjernim, kao bubanj napetim balonom trudnikog trbuha. Lice zajapureno od vruine ozario joj je sretan i bespomoan izraz. Desdemona je postavila kutiju za dudove svilce na kuhinjski stol i otvorila poklopac. Posegnula je ispod svadbenih vijenaca i pletenica te izvadila neto to Bankrot nije vidio: srebrnu licu. Privezala je komad konca za drak lice. Potom se nagnula naprijed i zaljuljala licu iznad nabreklog trbuha moje majke. I slijedom toga iznad mene. Sve do tada Desdemona nikad nije pogrijeila: dvadeset tri tona pogotka za redom. Znala je da e Tessie biti Tessie. Predvidjela je spol mojeg brata i djece svih svojih prijateljica iz crkve. Jedino nije ni pokuala proreci spol svoje roene djece, jer nesrea je ako majka ponire u tajne vlastite utrobe. Bez straha je, meutim, zagledala u tajne utrobe moje majke. Nakon stanovita poetnog oklijevanja, lica se zaljuljala u smjeru sjever-jug, to je znailo da u biti djeak. Sjedei raskreenih nogu, majka se pokuala osmjehnuti. Nije eljela djeaka. Imala je ve jednoga. Zapravo, tako je sigurna bila da u biti curica, da je odabrala samo jedno ime: Calliope. Ali kad je baka na grkom viknula "Deko!" povik se pronio prostorijom i u predsoblje i dalje u dnevnu sobu, gdje su mukarci bistrili politiku. A kad je to ula ponovljeno mnogo puta, majka je i sama povjerovala da bi to mogla biti istina. im je povik dopro do mojeg oca, meutim, on je umarirao u kuhinju da priopi svojoj majci kako je, bar ovaj put, njezina lica pogrijeila. "A odakle ti odjednom to zna?" upitala ga je Desdemona. Na to je on odgovorio ono to bi odgovorili i mnogi Amerikanci njegove generacije: "To je znanost, mama." Otkako su odluili imati jo jedno dijete - restoran je dobro poslovao, a Bankrot se odavno rijeio pelena - Milton i Tessie sloili su se da ele ker. Bankrot je upravo bio navrio pet godina. Nedavno je pronaao mrtvu pticu u dvoritu i donio je u kuu da je pokae majci. Volio je pucati u stvari, mlatiti po njima ekiem, razbijati ih i hrvati se s ocem. U takvom mukarakom kuanstvu, Tessie se poela osjeati kao crna ovca i vidjela sebe za deset godina zarobljenu u svijetu felgi i hernija. Majka je zamiljala da e ki djelovati poput vojne mjere protiv gerile; da e s njom dijeliti ljubav prema minijaturnim psiima, podravati je kad predloi da na televiziji gledaju umjetniko klizanje. U proljee 1959., kad se poelo razgovarati o mojem zaeu, majka nije slutila da e ene uskoro spaljivati tisue grudnjaka. Njezini su grudnjaci bili podstavljeni, kruti, otporni na plamen. Koliko god Tessie voljela sina, znala je da postoje neke stvari koje moe podijeliti samo s keri. Na jutarnjoj vonji na posao, mojem se ocu poela priviati neodoljivo slatka, tamnooka djevojica. Sjedila je na sjedalu kraj njega - uglavnom na semaforima - i upuivala pitanja njegovim strpljivim i sveznajuim uima. "Kako se to zove, tata?" "Ono? Ono je peat Ca-dillaca." "Sto je peat Cadillaca?" "No, jednom davno ivio je francuski istraiva po imenu Cadillac i on je otkrio Detroit. A taj je peat njegov obiteljski peat, jo iz Francuske." "Sto je Francuska?" "Francuska je drava u Europi." "to je Europa?" "Kontinent, a to ti je jako velik komad zemlje, mnogo mnogo vei od drave. Ali Cadillacovi nisu vie iz Europe, kukla. Oni su ti odavde, iz dobre stare Amerike." Upalilo se zeleno svjetlo i on je krenuo. Ali prototip mene je ostao. Curica je sjedila kraj njega na sljedeem semaforu i na onom iza toga. Tako mu je godilo njezino drutvo, da je moj otac, ovjek koji je pucao od inicijative, odluio poduzeti sve to moe da svoju viziju pretvori u zbilju. Dakle: ve neko vrijeme se u dnevnoj sobi, gdje su mukarci raspravljali o politici, raspravljalo i o brzini kretanja sperme. Peter Tatakis, stric Pete, kako smo ga zvali, predvodio je debatno drutvo koje se svaki tjedan okupljalo na naim crnim kauima. Zakleti neenja, nije imao nikoga svoga u Americi pa se vezao uz nau obitelj. Svake je nedjelje dolazio u Buicku boje crnog vina, visok mukarac lica smeurana poput suhe ljive i alosna izraza, i nekako neprikladno ive, guste i valovite kose. Djeca ga nisu zanimala. Zagovornik biblioteke Najveih djela - koju je proitao dva puta - stric Pete bavio se ozbiljnim mislima i talijanskom operom. Strast mu je u povijesti bio Edward Gibbon, a u knjievnosti dnevnici Madame de Stael. Volio je citirati miljenje te duhovite dame o njemakom jeziku, prema kojem njemaki nije pogodan za konverzaciju jer mora na glagol ekati do kraja reenice pa ne moe sugovornika prekidati. Stric

Pete htio je postati lijenik, ali "katastrofa" je okonala taj san. U Sjedinjenim Dravama o svojem je troku zavrio dvije godine studija kiropraktike i sad je drao malu ordinaciju u Birminghamu, s kosturom koji je jo otplaivao. U to su doba kiropraktiari bili na pomalo sumnjivom glasu. Ljudi nisu dolazili stricu Peteu da im pomogne osloboditi kundalini. Namjetao je vratove, ravnao kraljenice i po mjeri izraivao uloke za cipele od spuvaste gume. Ipak, od svih koji su se nedjeljom popodne okupljali u naoj kui, on je bio najblii lijenikoj profesiji. Jo u mladosti kirurki su mu odstranili polovicu eluca i sad je poslije ruka uvijek pio Pepsi Colu da lake probavi hranu. Bezalkoholno je pie ime dobilo po probavnom enzimu pepsinu, mudro nam je govorio, i stoga je vie no prikladno za taj zadatak. Takva vrst znanja navela je mojeg oca da povjeruje onom to je stric Pete govorio o voznom redu reprodukcije. S glavom na jastuiu, izuvi cipele, dok je na stereu mojih roditelja tiho svirala "Madama Butterflv", stric Pete je tumaio kako su pod mikroskopom zapazili da sperma koja nosi muke kromosome pliva bre od one koja nosi enske kromosome. Ta je tvrdnja smjesta izazvala buru veselja meu vlasnicima restorana i krznarima koji su se okupili u naoj dnevnoj sobi. Moj je otac, meutim, zauzeo pozu svoje omiljene skulpture, Mislioca, iji je minijaturni odljev stajao na telefonskom stoliu na drugom kraju sobe. Iako je tema naeta u ozraju otvorenog foruma koje je prevladavalo tih nedjelja nakon ruka, bilo je jasno kako, bez obzira na impersonalni ton rasprave, spermiji o kojima je rije pripadaju mojem ocu. Stric Pete je pojasnio: da se dobije djevojica, par mora imati "spolni odnos dvadeset etiri sata prije ovulacije". Tako e brzi muki spermiji bezglavo navaliti i odumrijeti. enski spermiji, tromiji ali pouzdaniji, stii e upravo kad ispadne jajace. Otac je tekom mukom privolio majku da se prikloni planu. Tessie Zizmo bila je djevica kad se u dobi od dvadeset dvije godine udala za Miltona Stephanidesa. Zaruke, koje su se poklopile s Drugim svjetskim ratom, protekle su kreposne Majka se ponosila time kako je uspijevala istodobno potpirivati i gasiti oev ar, i drati ga na laganoj vatri tijekom cijele globalne kataklizme. To nije bilo osobito teko, meutim, jer ona je bila u Detroitu, a Milton u Annapolisu na Pomorskoj akademiji. Vie od godine dana Tessie je palila svijee u grkoj crkvi za svojeg zarunika, dok je Milton piljio u njezine fotografije koje je zalijepio iznad leaja. Volio je namjetati Tessie u poze u stilu filmskih asopisa, da stoji u poluprofilu, s jednom nogom u visokoj potpetici na stubi, tako da se vidi dobar komad crne arape. Majka izgleda zaudno podatno na tim starim fotografijama, kao da joj nema draega nego da je njezin mukarac u uniformi namjeta uz ograde terasa i stupove svjetiljaka njihova skromnog susjedstva. Nije se predala sve dok se nije predao Japan. A od tada, od prve brane noi pa nadalje (barem mi je tako brat govorio dok sam pokrivao ui rukama), roditelji su redovito i s uitkom vodili ljubav. Kad je posrijedi bilo pravljenje djece, meutim, majka je imala svoje ideje. Vjerovala je da zametak osjea koliinu ljubavi s kojom je zaet. Iz tog razloga, nije naklono gledala na oev prijedlog. "Sto ti misli, Milt, da je to Olimpijada?" "Samo smo govorili teoretski", rekao je otac. "Sto stric Pete zna o tome kako se prave djeca?" "Ma ba je itao taj lanak u Scientific Americanu", rekao je Milton. I kao dodatni argument, napomenuo: "Pretplaen je na asopis." "uj, da me uhvati iijas, otila bih stricu Peteu. Da imam platfus kao ti, otila bih k njemu. Ali to je to." "Sve je to dokazano. Pod mikroskopom. Muki su spermiji bri." "Bit e da su i gluplji." "Samo daj. Pljuj po mukim spermijima koliko te volja. Daj si odu-ka. Mi ne elimo muki spermij. Mi hoemo dobri, spori, pouzdani enski spermij." "ak da je to i istina, svejedno je glupo. Pa ne mogu ja to raditi po narudbi." "Meni e biti tee nego tebi." "Ne elim o tome vie sluati." "Mislio sam da eli ker." "I elim."

"No", rekao je otac, "ovako emo dobiti ker." Tessie je sa smijehom odbacila prijedlog. Ali iza njezina sarkazma krila se ozbiljna moralna ograda. Mijeati se u neto tako tajanstveno i udesno kao to je roenje djeteta, in je drske preuzetnosti koju bogovi kanjavaju. Kao prvo, Tessie nije vjerovala da je to mogue. A ako i jest mogue, vjerovala je da je bolje u to se ne petljati. Dakako, pripovjeda u mojem poloaju (u to doba predfetalnom) ne moe ni u to od navedenoga biti posve siguran. Pomamu za znanou to je obuzela mojeg oca tijekom proljea 1959. mogu jedino objasniti kao simptom vjere u napredak koja se u to vrijeme razmahala poput zaraze. Sjetite se, samo dvije godine prije lansiran je Sputnik. Djeju paralizu, zbog koje su moji roditelji u djetinjstvu ljetima uali u zatvorenom u karanteni, pobijedilo je Salkovo cjepivo. Ljudi tad nisu pojma imali da su virusi pametniji od ljudskih bia i mislili su da e uskoro postati stvar prolosti. U toj optimistinoj poslijeratnoj Americi na ije sam zavrne dane stigao, svatko je bio gospodar vlastite sudbine pa je bilo sasvim logino da moj otac eli zagospodariti svojom. Nekoliko dana nakon to je Tessie izloio svoj plan, Milton je jednu veer doao kui s darom. Bila je to kutija za nakit, zavezana vrpcom. "emu sad to?" sumnjiavo je upitala Tessie. "Kako misli, emu sad to?" "Nije mi roendan. Nije nam godinjica braka. Zato si mi onda kupio dar?" "Pa moram li ja imati razlog da ti neto poklonim? Ajde. Otvori ga" Tessie je nabrala kut usana, ne ba uvjerena. Ali teko je drati u ruci kutiju za nakit i ne otvoriti je. Zato je napokon skinula vrpcu i otvorila kutiju. Unutra je na crnom barunu leao toplomjer. "Toplomjer", rekla je majka. "Nije to obian toplomjer", rekao je Milton. "Morao sam obii tri ljekarne da pronaem ba ovakav." "Luksuzni model, ha?" "Tako je", rekao je Milton. "To se zove bazalni termometar. Oitava temperaturu do desetine stupnja." Podigao je obrve. "Normalni termometri oitavaju po dvije desetine. Ovaj pokazuje svaku desetinu. Iskuaj ga. Stavi ga u usta." "Nemam vruicu", rekla je Tessie. "Nije to za vruicu. Njime mjeri bazalnu temperaturu. Mnogo je toniji i precizniji od obinog toplomjera." "Sljedei put mi kupi ogrlicu." Ali Milton je bio uporan: "Tess, tvoja se tjelesna temperatura neprestano mijenja. Moda ti to ne primjeuje, ali mijenja se. Ti si u stalnoj mijeni to se tie temperature. Recimo, na primjer", malko se nakaljao, "sad ba sluajno ima ovulaciju. Temperatura ti raste. est desetina stupnja, u najeem scenariju. Dakle", moj se otac zagrijao i nastavio, ne primjeujui da mu se ena mrti, "ako primijenimo sistem o kojem smo neki dan razgovarali - uzmimo samo za primjer - prvo mora utvrditi koja ti je bazalna temperatura. Moda nije 35 zarez osam. Svatko je tu malo razliit. To je jo jedna stvar koju sam nauio od strica Petea. Uglavnom, jednom kad utvrdi bazalnu temperaturu, onda prati kad e se dogoditi taj skok od est desetina stupnja. A to je vrijeme kad, ako zbilja mislimo to provesti u djelo, to je vrijeme kad moramo, zna, smijeati koktel." Majka nije rekla nita. Samo je odloila toplomjer u kutiju i vratila je muu. "U redu", rekao je on. "Dobro. Kako hoe. Moda dobijemo jo jednog deka. Broj dva. Ako ti tako eli, tako e i biti." "Nisam sigurna da emo ovog asa dobiti bilo to", odgovorila je majka. U meuvremenu, ja sam ekao u ekaonici svijeta. Nisam jo bio ni iskrica nade u oevim oima (on je sjetno zurio u kutiju s toplomjerom na krilu). Majka ustaje s dvosjeda. Ide prema stubama ruke prislonjene uz elo i vjerojatnost da u ikad poeti postojati sve se vie smanjuje. Sad se otac die da obie kuu kao uvijek prije spavanja, gasi svjetla, zakljuava vrata. Dok se penje uza stube, ponovno ima nade za mene. Tajming cijele te stvari mora se odvijati tono odreenim redoslijedom

da postanem osoba koja jesam. Odgodi in za jedan sat i mijenja se selekcija gena. Moje zaee jo je tjednima udaljeno, ali moji su roditelji ve krenuli polaganom putanjom prema srazu u kojem e se spojiti. U holu na katu gori nono svjetlo u obliku Akropole, dar Jackieja Halasa, vlasnika suvenirnice. Kad otac ulazi u sobu, majka sjedi za toaletnim stoliem. S dva prsta utrljava hranjivu kremu Noxzemu u lice i brie viak papirnatim rupiem. Da je otac samo rekao koju umiljatu rije, ona bi mu oprostila. Ne ja, ali netko kao ja mogao je biti napravljen te noi. Beskonani broj moguih mene nagurao se na pragu, i ja meu njima, ali bez zajamene putne karte, dok su sati sporo odmicali, planeti na nebesima kruili uobiajenim tempom, a i vrijeme se umijealo jer se majka bojala grmljavine i privinula bi se uz oca da je te noi kiilo. Ali ne, vedro je nebo ustrajalo, kao i tvrdoglavost mojih roditelja. Svjetlo se u spavaoj sobi ugasilo. Ostali su svatko na svojoj strani kreveta. Napokon, s majine se strane ulo "No". I s oeve, "Vidimo se ujutro". Trenutci koji vode prema meni uglavili su se na svoje mjesto kao po dekretu. I zato valjda tako mnogo o njima mislim. Sljedee nedjelje majka je povela Desdemonu i mojeg brata u crkvu. Otac nikad nije iao s njima, jer se Crkve odrekao u dobi od jedanaest godina zbog vrtoglave cijene zavjetnih svijea. I moj je djed jutra radije provodio prevodei "obnovljene" Sapfine pjesme na moderni grki. Sljedeih je sedam godina, unato opetovanim modanim udarima, djed radio za malim pisaim stolom i spajao legendarne fragmente u vei mozaik, dodajui kiticu ovdje, kodu tamo, nalemljujui pokoji anapest ili jamb. Uveer je putao svoju glazbu iz bordela i puio nargilu. Godine 1959. grka pravoslavna crkva Uznesenja bila je smjetena u ulici Charlevoix. Tamo e me niti godinu dana kasnije krstiti i odgojiti u pravoslavnoj vjeri. Uznesenje, sa smjenama glavnih sveenika, koje nam je redom slao Carigradski patrijarhat, i svaki je stizao s punom bradom autoriteta i izvezenim haljama svetosti, ali svaki se nakon nekog vremena zamorio - u pravilu nakon est mjeseci - od trzavica u pastvi, osobnih prigovora njegovom pjevanju, neprestane potrebe da umiruje upljane koji su se u crkvi ponaali kao na tribinama stadiona detroitskih Tigrova i, naposljetku, od napora jer je svaki tjedan propovijed morao drati dva puta, prvo na grkom, potom na engleskom. Uznesenje sa svojim ivahnim sastancima uz kavu, loim temeljima i krovom koji prokinjava, energinim folklornim festivalima, satovima katekizma gdje su nae naslijee kratko odravali na ivotu u nama prije no to ga pustimo odumrijeti u velikoj dijaspori. Tessie i drutvo hodaju sredinjim prolazom kraj pijeskom ispunjenih pladnjeva sa zavjetnim svijeama. Iznad njih, velik kao balon na paradi robne kue Macy na Dan zahvalnosti, lebdi Krist Pantokrator. Svija se preko kupole, zakrivljen kao sam svemir. Za razliku od ispaenog, za zemlju vezanog Krista prikazana na zidovima crkve u visini oiju, na Krist Pantokrator KNJINICA ZELINAoito je transcedentan, svemogu, nadvija se nad nebesa. Prua ruku prema apostolima iznad oltara da im preda etiri svitka Evanelja na ovjof koi. A majka, koja se cijeli ivot trudila vjerovati u Boga i nikad nije posve uspjela, gleda u njega traei savjet. Oi Krista Pantokratora trepu na mutnom svjetlu. Kao da vuku Tessie u visinu. Kroz uskovitlani tamjan, Spasiteljeve oi sjaje kao televizori na kojima bljeskaju prizori nedavnih dogaaja... Prvo je Desdemona prije tjedan dana savjetovala snahu. "Zato eli jo djece, Tessie?" pitala ju je s hinjenim nehajem. Sagnula se prigledati u penicu i, krijui izraz panike na licu (panike koja e ostati neobja-njena jo esnaest godina), odmahnula rukom na tu zamisao. "Vie djece, vie nevolje..." Potom dr. Philobosian, na obiteljski lijenik, ve u poodmaklim godinama. Stojei ispred svojih prastarih diploma, stari je doktor presudio. "Kojeta. Da muki spermiji bre plivaju? Sluaj. Prvi koji je vidio spermije pod mikroskopom, bio je Leeuwenhoek. Zna kako su njemu izgledali? Kao crvi..." A onda se vraa Desdemona, sad s novim pristupom. "Bog odluuje to e dijete biti. Ne ti..." Ti su prizori prolazili majci kroz glavu tijekom beskonane nedjeljne slube Boje. Pastva je ustajala i sjedala. U prvom redu vrpoljili su se moji bratii Sokrat, Platon, Aristotel i Kleopatra. Otac Mike izlazio je iza ikonostasa i mahao kadionicom. Majka je pokuavala moliti, ali uzalud. Jedva je preivjela do kave.

Od mlaahne dobi od dvanaest godina, majka nije mogla poeti dan bez pomoi bar dvije alice neumjereno jake, kao katran crne, nezaee-rene kave, na koju se navikla uz kapetane remorkera i zalizane neenje koji su stanovali u pansionu u kojem je odrasla. Kao gimnazijalka, jedva malo via od metar pedeset, sjedila je kraj automobilskih radnika u kafiu na uglu i pila kavu prije prvog sata. Dok su oni prouavali raspored utrka, Tessie je zavravala zadau iz ustava i dravnog ureenja. Sad je u podrumu crkve rekla Bankrotu neka se ode igrati s drugom djecom dok ona popije kavu da doe k sebi. Pila je drugu alicu kave kad joj kraj uha uzdahnu njean, enstven glas. "Dobro jutro, Tessie." Bio je to njezin ogor, otac Michael Antoniou. "Zdravo, oe Mike. Lijepa sluba danas", rekla je Tessie i odmah poalila. Otac Mike bio je prezviter u Uznesenju. Kad je posljednji sveenik otiao, prognan natrag u Atenu nakon samo tri mjeseca, obitelj se ponadala da e unaprijediti oca Mikea. Ali na kraju je mjesto dobio jo jedan novi sveenik, izvana, otac Gregorios. Teta Zo, koja nikad nije proputala priliku da se poali na svoj brak, za veerom je rekla svojim komedijakim glasom, "Moj mu. Uvijek djeverua, nikad mladenka". Pohvalivi slubu, Tessie nije namjeravala pohvaliti oca Grega. Situacija je bila jo osjetljivija zbog toga to su, prije mnogo godina, Tessie i Michael Antoniou bili zarueni i trebali se vjenati. A sad je ona udana za Miltona, a otac Mike je oenjen Miltonovom sestrom. Tessie je dola u podrum razbistriti glavu i popiti kavu, a dan joj je ve izmicao kontroli. Ali otac Mike kao da nije primijetio uvredu. Stajao je i smijeio se, a oi su mu njeno gledale iznad goropadnog slapa brade. ovjek blage naravi, otac Mike bio je omiljen kod udovica u crkvi. Voljele su ga salijetati, nuditi mu kekse i kupati se u njegovoj blaenoj osobnosti. Tu je osobnost otac Mike dijelom mogao zahvaliti savrenom zadovoljstvu s kojim je prihvaao da je visok samo 160 centimetara. Bilo je neeg milosrdnog u njegovu malom rastu, kao da je visinu udijelio drugima. Oito je oprostio Tessie to je prije mnogo godina raskinula zaruke, ali to je uvijek visjelo u zraku meu njima, kao talk koji mu se katkad praio ispod sveenikog ovratnika. Smijeei se i paljivo pridravajui alicu s kavom i tanjuri, otac Mike je rekao, "Onda, Tessie, kako stoje stvari kod kue?" Majka je, dakako, znala da je otac Mike kao redoviti nedjeljni gost u naoj kui u potpunosti obavijeten o planu s toplomjerom. Pogledala mu je u oi i uinilo joj se da se u njima iskri podsmijeh. "Danas dolazi k nama u goste", rekla je nemarno. "Pa e vidjeti." "Veselim se tome", rekao je otac Mike. "U vaoj kui uvijek se vode tako zanimljive rasprave." Tessie je ponovno pogledala ocu Mikeu u oi, ali sad kao da su bile pune iskrene topline. A onda se dogodilo neto to joj je posve skrenulo panju s oca Mikea. Na drugoj strani prostorije, Bankrot se popeo na stolicu da dosegne slavinu na aparatu za kavu. Htio je napuniti alicu, ali kad je odvrnuo pipac, vie ga nije mogao zavrnuti. Kipua se kava prelijevala po stolu. Vrua je tekuina poprskala djevojicu koja se nala u blizini. Djevojica je odskoila. Otvorila je usta, ali nije niti pisnula. Brzo kao munja, majka je jurnula preko sobe i odvukla djevojicu u enski zahod. Nitko se ne sjea kako se djevojica zvala. Nije pripadala ni jednom od redovnih upljana. Nije ak bila ni Grkinja. Pojavila se u crkvi taj jedan dan i nikad vie i ini se da je postojala iskljuivo zato da promijeni majino miljenje. U toaleti je djevojica odlijepila s tijela bluzu koja se puifa dok je Tessie donijela vlane runike. "Jesi dobro, zlato? Jesi li se opekla?" "Ba je nespretan taj deko", rekla je djevojica. "Zna biti nespretan. U sve se zaletava." "Djeaci znaju biti rabijatni." Tessie se nasmijeila. "Ima zbilja bogat rjenik." Na taj se kompliment djevojica iroko nasmijeila. "Rabijatan mi je omiljena rije. Moj je brat jako rabijatan. Proli mi je mjesec omiljena rije bila pompozno. Ali to se ne moe tako esto koristiti. Teko je nai neto pompozno, kad bolje promisli."

"Ima potpuno pravo", nasmijala se Tessie. "Ali rabijatnih ima koliko hoe." "Potpuno se slaem", rekla je djevojica. Dva tjedna kasnije. Uskrsna nedjelja 1959. Vezanost nae vjere uz julijan-ski kalendar ponovno nas je izbacila iz ritma po kojem je ivio ostatak susjedstva. Pretprole nedjelje moj je brat gledao kako druga djeca iz ulice trae arena jaja u oblinjem grmlju. Promatrao je kako njegovi prijatelji jedu glave okoladnih zeia i ubacuju ake bombona u usta optoena karijesima. (Dok je stajao na prozoru, moj je brat vie od svega elio vjerovati u amerikog Boga koji je uskrsnuo na pravi dan.) Tek je juer Bankrot smio obojati svoja jaja i to u jednu jedincatu boju: crvenu. Posvuda po kui crvena se jaja presijavaju pod izduenim, solsticijskim zrakama sunca. Zdjele na stolu u blagovaonici pune su crvenih jaja. Vise s dovrataka u mreicama od konca. Guraju se na polici iznad kamina i peku u hljebovima tsourekija u obliku kria. Ali sad je kasno poslijepodne; ve smo poruali. I brat se smijei. Jer sad dolazi onaj dio grkog Uskrsa koji mu je drai od potrage za jajima i bombona: kucanje jajima. Svi se okupljaju oko stola u blagovaonici. Bankrot grize usnicu, bira jaje iz zdjele, prouava ga, vraa na mjesto. Odabire drugo jaje. "Ovo mi izgleda dobro", kae Milton dok bira jaje za sebe. "Tvrdo kao kamen." Milton podie jaje. Bankrot se priprema za napad. Kad majka odjednom potape oca po leima. "Samo malo, Tessie. Kucamo se jajima." Ona ga jae potape. "to je?" "Moja temperatura." Zastaje. "Narasla je za est desetina stupnja." Majka upotrebljava toplomjer. Otac je sad to prvi put saznao. "Sad?" ape otac. "Isuse, Tessie, jesi sigurna?" "Ne, nisam sigurna. Rekao si mi da pazim na svaki porast temperature i kaem ti da mi je narasla za est desetina stupnja." I sputa glas. "Plus, prolo je trinaest dana od posljednjeg puta kad sam imala one dane." "Daj, tata", moli Bankrot. "Tajmaut", kae Milton. Odlae jaje u pepeljaru. "Ovo je moje jaje. Da ga nitko nije dirao dok se ne vratim." Na katu, u velikoj spavaoj sobi, moji roditelji obavljaju in. Uroena djetinja ednost prijei me da odvie detaljno zamiljam taj prizor. Samo ovo: kad su gotovi, moj otac kae, "To je rijeeno", kao da je napunio rezervoar benzinom. Ispada da je u pravu. U svibnju Tessie saznaje da je trudna i poinje ekanje. Sa est tjedana imam oi i ui. Sa sedam nosnice, ak usnice. Poinju mi se oblikovati genitalije. Kad im kromosomi daju lagvort, fetalni hormoni koe razvoj Miillerova sustava, potiu VVolffove kanale. Moja su se dvadeset tri para kromosoma povezala i spojila i vrte svoj rulet dok moj papou stavlja ruku na majin trbuh i kae "Sretna dvica!" Poredani u postrojbama, moji geni izvravaju naredbe. Osim dva gena, para zlotvora - ili revolucionara, ovisi kako gledate - koji se skrivaju na kromosomu broj 5. Zajedno odvlae jedan enzim, to zaustavlja proizvodnju stanovitog hormona, to mi komplicira ivot. U dnevnoj sobi mukarci vie ne bistre politiku nego sklapaju oklade hoe li Miltovo dijete biti djeak ili djevojica. Moj je otac pun pouzdanja. Dvadeset etiri sata nakon ina, majina tjelesna temperatura podigla se jo dvije desetine stupnja i potvrdila ovulaciju. Do tada su muki spermiji iscrpljeni odustali. enski spermiji su, kao kornjae, dobili utrku. (U kojem je asu Tessie dodala Miltu termometar i rekla da tu spravu vie ne eli vidjeti.) Sve je to dovelo do dana kad je Desdemona zanjihala komad kuhinjskog pribora iznad majina trbuha. U to vrijeme nije bilo ultrazvuka; jedino je rjeenje bila lica. Desdemona je unula. U kuhinji je zavladao tajac. Ostale su ene grizle donje usnice, promatrale, ekale. Prve minute lica se uope nije micala. Desdemoni je drhtala ruka i, nakon nekoliko dugih sekundi, teta Lina ju je umirila. lica se zavrtjela; ja sam se ritnuo; majka je viknula. A onda se polako, pokrenuta vjetrom koji nitko nije osjeao, sablasno kao to se miu slova na seansi prizivanja duhova, srebrna lica poela kretati, ljuljati, prvo u malom krugu, ali svaka se orbita sve vie izduljivala dok se putanja nije pretvorila u ravnu crtu to se stere od penice do klupe. Drugim

rijeima, u smjeru sjever - jug. Desdemona je viknula, "Koros!" I prostorija je eksplodirala od povika "Koros, kor os!" Te je noi otac rekao, "Dvadeset tri puta za redom znai da mora promaiti. Ovaj put nije pogodila. Vjeruj mi." "Ne smeta mi ni ako je deko", rekla je majka. "Zbilja ne. Samo da je zdravo, deset prstia na rukama i nogama." "Kakvo 'ovo'. Pa govori o mojoj keri." Rodio sam se tjedan dana poslije Nove godine, 8. sijenja 1960. U ekaonici gdje su pripremili samo cigare s ruiastim vrpcama, otac je dreknuo "Bingo!" Bio sam djevojica. Duga etrdeset sedam centimetara. Teka 3560 grama. Istog tog osmog sijenja moj je djed doivio prvi od petnaest modanih udara. Moji roditelji su ga probudili kad su odjurili u bolnicu pa je ustao iz kreveta i siao u kuhinju skuhati kavu. Sat poslije Desdemona ga je nala kako lei na kuhinjskom podu. Iako su mu umne sposobnosti ostale neoteene, tog je jutra kad sam prvi put zaplakao u enskoj bolnici, moj papou izgubio mo govora. Kako je tvrdila Desdemona, djed se sruio kad je prevrnuo alicu da si gata iz taloga. Kad je uo vijest o mojem spolu, stric Pete se branio od esti taka. Nije u tome bilo nikakve arolije. "Osim toga", alio se on, "Milt je obavio sav posao." Desdemona se smrknula. Njezin u Americi roen sin ponovno je bio u pravu i, s novim porazom, stara se domovina, u kojoj je i dalje nastojala ivjeti iako je bila udaljena est i pol tisua kilometara i trideset osam godina, povukla jo korak dalje. Moj je dolazak oznaio kraj njezina pogaanja spola djece i poetak duga kopnjenja njezina mua. Iako se kutija za dudove svilce i dalje povremeno pojavljivala, u blagu spremljenom u njoj vie nije bilo srebrne lice. Izvukli su me, pljesnuli po stranjici, isprali pod mlazom vode, tim redom. Zamotali su me u dekicu i stavili me iza stakla uz jo estero novoroenadi, etiri djeaka, dvije djevojice, koji su svi, za razliku od mene, bili ispravno oznaeni. To je vjerojatno nemogue, ali ja se sjeam: iskre polako ispunjavaju zatamnjeni ekran. Netko mi je ukljuio oi. Brano posrednitvo Kad ova pria izae u svijet, moda postanem najslavniji herma-frodit u povijesti. Bilo je i drugih prije mene. Alexina Barbin pohaala je djevojaki internat u Francuskoj prije no to je postala Abel. Za sobom je ostavila autobiografiju koju je Michel Foucault otkrio u arhivu francuskog Zavoda za javnu higijenu. (Memoari, koji zavravaju neposredno pred njezino samoubojstvo, itatelja ostavljaju nezadovoljnim i palo mi je na pamet da sam napiem vlastite memoare upravo kad sam prije mnogo godina proitao njezine.) Gottlieb Got-lich, roen 1798., ivio je kao Marie Rosine do trideset tree godine. Jednog dana Marie je zbog bolova u donjem dijelu trbuha otila na pregled. Lijenik je provjerio je li posrijedi bruh i umjesto toga pronaao testise koji se nisu spustili. Od tada je Marie nosila muku odjeu, zvala se Gottlieb i zaradila je bogatstvo putujui Europom i pokazujui se medicinarima. to se lijenika tie, ja sam bolji od Gottlieba. Do one mjere u kojoj fetalni hormoni utjeu na kemiju mozga i histologiju, imam mozak mukarca. Ali odgojili su me kao djevojicu. Da ste htjeli provesti pokus kojim e se izmjeriti koliko na osobu utjee priroda, a koliko odgoj, ne biste mcjgli smisliti nita bolje od mojeg ivota. Dok sam prije gotovo tri desetljea bio na klinici, dr. Lue podvrgnuo me cijeloj bateriji testova. Ispitivali su me Bentonovim testom vizualne retencije i Benderovim vizualno-motorikim gestalt testom. Mjerili su mi verbalni kvocijent inteligencije i mnoge druge stvari. Lue je ak analizirao moj prozni stil da provjeri piem li linearno, kao mukarac, ili cirkularno, na enski nain. Znam samo ovo: unato mojem androginom mozgu, ima neke uroene enske eirkularnosti u prii koju mislim ispriati. U svakoj genetskoj povijesti. Ja sam zavrni dio sloene reenice, reenice koja poinje negdje u davnini, u drugom jeziku, i morate je proitati od poetka da stignete do kraja, a to je moj dolazak. I tako u sad, kad sam se rodio, odvrtjeti film unatrag, tako da s mene odleti ruiasta dekica, da moja kolijevka klizne po podu, nanovo mi se povee pupkovina i ja zaplaem dok me majka uvlai

natrag meu noge. Ona opet okrupnja. Onda jo unatrag dok se liica ne prestane njihati i toplomjer se vraa u kutiju podstavljenu barunom. Sputnik juri po svojem raketnom tragu natrag na lansirnu pistu i polio hara zemljom. Kratki kadar mojeg oca kako kao dvadesetogodinjak svira klarinet u telefonsku slualicu, neku stvar Artieja Shawa, a onda je u crkvi, ima osam godina i sablanjava se nad cijenom svijea; a onda moj djed odljepljuje svoj prvi ameriki papirnati dolar iznad blagajne godine 1931. A onda smo potpuno izvan Amerike; usred oceana, uz udni soundtrack koji svira unatrake. Pojavljuje se parobrod i jedan se amac za spaavanje na palubi neobino trese; ali onda brod pristaje krmom uz obalu i ponovno smo na kopnu, gdje se film uz tropot odmata s role, vratili smo se na poetak... Krajem ljeta 1922., moja baka Desdemona Stephanides nije predviala roenja, nego smrti, tonije, vlastitu smrt. Bila je u svom bubinjaku, visoko na obroncima planine Olimpa u Maloj Aziji, kad joj je srce, bez upozorenja, preskoilo otkucaj. Jasno je to osjetila: srce joj je zastalo i steglo se kao lopta. A onda, kad se ukoila, poelo je opet udarati kao ludo, tukui joj o rebra. Od zaprepatenja je tiho kriknula. Njezinih dvadeset tisua dudovih svilaca, osjetljivih na ljudska uvstva, prestali su presti ahure. Moja je baka zakiljila u slabom svjetlu i spustila pogled na prednji dio tunike koja je vidljivo podrhtavala; i u tom trenutku, kad je primijetila pobunu u sebi, Desdemona se pretvorila u ono to je ostala do kraja ivota; bolesnica zatoena u zdravu tijelu. Ipak, nije vjerovala u vlastitu izdrljivost i, premda joj se srce ve smirilo, iskoraila je iz bubinjaka da posljednji put pogleda svijet koji nee napustiti jo pedeset i osam godina. Od pogleda je zastajao dah. Tristo metara u dubini leala je stara osmanska prijestolnica Bursa, kao ploa za trik-trak rasprostrta preko zelene ohe doline. Crveni rombovi crijepova uklapali su se u bijele rombove vapna. Tu i tamo uzdizale su se grobnice sultana kao naslagani raznobojni etoni. U to doba, 1922. godine, ulice nisu bile zakrene automobilima. Skijake iare nisu zasijecale prolaze kroz borove ume na obroncima planine. Metalurke i tekstilne tvornice nisu okruivale grad i zagaivale zrak smogom. Bursa je izgledala - barem s visine od tristo metara - vie-manje isto kao i proteklih est stoljea, sveti grad, nekropola Osmanskoga Carstva i sredite trgovine svilom ije mirne, starinske ulice krase minareti i empresi. Crijepovi Zelene damije po-plavjeli su od starosti, ali to je uglavnom bilo sve. Desdemona Stephanides, meutim, koja je kibicirala izdaleka, zagledala se u plou i vidjela ono to je igraima promaklo. Da psihoanaliziramo bakino lupanje srca: bio je to izraz tuge. Roditelja vie nije imala - poginuli su u nedavnom ratu s Turcima. Grka vojska, uz poticaj saveznika, napala je Zapadnu Tursku 1919. i ponovno preuzela vlast nad drevnim grkim teritorijem u Maloj Aziji. Nakon to su godinama ivjeli odsjeeni od svijeta, visoko u brdu, stanovnici bakinog sela Bithiniosa odvaili su se izii iz mjesta u sigurnost koju im je pruila Metale Idea - Velika ideja, san o Velikoj Grkoj. Grke su postrojbe zauzele Bursu. S negdanje osmanske palae vijorio se grki barjak. Turci i njihov voa, Mustafa Kemal, povukli su se u Angoru na istoku. Prvi put u ivotu, Grci iz Male Azije nisu bili pod turskom vlau. Kaurima ("nevjernikim psima") nije vie bilo zabranjeno nositi arenu odjeu ni jahati konje ni rabiti sedlo. Nikad vie nee osmanski slubenici dolaziti u selo i odvoditi najsnanije djeake da slue u janjiarima, to su inili godinu za godinom i tako stoljeima. Sad su seljani, kad su nosili svilu na trnicu u Bursi, bili svoji na svome, slobodni Grci u slobodnom grkom gradu. Desdemona je, meutim, jo tugovala za roditeljima i nije se mogla otresti prolosti. I tako je stajala na planini i promatrala osloboeni grad, i osjeala se izigranom to ne moe biti sretna kao svi ostali. Godinama kasnije, u udovitvu, kad je ve cijelo jedno desetljee provela u postelji trudei se vrlo ivahno umrijeti, napokon e priznati da su te dvij^ godine izmeu ratova prije pola stoljea jedino razdoblje u njezinu ivotu kad je sve bilo kako valja; ali tad e ve svi koje je poznavala biti pokojni i mogla je to priopiti samo televizoru. Dooar dio sata Desdemona se trudila zaboraviti zle slutnje radei u bubinjaku. Izila je iz kue na stranja vrata, prola ispod vinove loze slatka mirisa i preko poploena dvorita te ula u nisku, slamom pokri___1

venu kuicu gdje je uzgajala svilce. Kiselkasti, larvalni vonj unutra nije je smetao. Bubinjak je bio bakina osobna, smradna oaza. Posvuda oko nje meki bijeli dudovi svilci drali se se za snopove grana duda isprepletenim u nadvijenom svodu. Desdemona ih je gledala kako predu ahure i njiu pritom glavama kao uz glazbu. Dok ih je promatrala, zaboravljala je vanjski svijet, njegove promjene i greve, uasnu novu glazbu (koja e se za koji as zaoriti). Umjesto toga ula je svoju majku, Eufrozinu Stephanides, kako ba u istom tom bubinjaku prije mnogo godina objanjava tajne svilca - "Da dobije dobru svilu, mora biti ista", govorila je keri. "Bubice znaju sve. Uvijek moe pogoditi tko se u to upustio po tome kakva im je svila" - i tako u nedogled, Eufrozina je navodila primjere - "Maria Poulos koja vjeno die suknju za svakoga? Jesi li vidjela njezine ahure? Mrlje, za svakog mukarca po jedna. Pogledaj malo sljedei put" - a Desdemona, kojoj je bilo tek jedanaest ili dvanaest godina, vjerovala je svaku rije pa ni sad, kao mlada ena od dvadeset i jednu godinu, nije mogla posve ne vjerovati majinim pripovijedima o udoreu i pretraivala je sazvijea ahura u potrazi za znakom svoje neistoe (kakve je snove sanjala!). Traila je i drugo, naravno, jer je majka drala da dudovi svilci osjeaju i povijesne uase. Nakon svakog pokolja, ak i u nekom selu udaljenom sto kilometara, vlakna svilaca poprimala su boju krvi - "Vidjela sam ih kako krvare kao noge samog Krista", ponovno je ula Eufrozinu i godinama kasnije pamtila je te rijei i kiljila na slabom svjetlu da vidi je li koja ahura pocrvenjela. Izvadila je pladanj i zatresla ga; izvadila je drugi pladanj; i upravo je tad osjetila da joj srce staje, stee se u loptu i bubota iznutra u grudima. Ispustila je pladanj, primijetila kako joj koulja treperi od unutarnje sile i shvatila da joj se srce ravna po vlastitim uputama, da nema nadzor nad njim, kao uostalom ni nad bilo im drugim. Tako je moja yiayia, patei od prve od svojih umiljenih boljki, stajala i gledala dolje na Bursu kao da e pronai vidljivu potvrdu svoje nevidljive strepnje. A onda je potvrda stigla iz kue, na valovima zvuka: njezin brat Eleutherios (Lefty) Stephanides je zapjevao. Na besmislenom engleskom s loim izgovorom. "Ev'rv morning, ev'rv evening, ain't we got fun", pjevao je Lefty stojei pred zrcalom u njihovoj spavaoj sobi, kao i svako poslijepodne otprilike u to vrijeme, i privrstio novi celuloidni ovratnik na novu bijelu koulju pa iscijedio malo pomade za kosu (s mirisom limete) u dlan i utrljao je u novu frizuru u Valentinovom stilu. I pjevao je dalje: "In the meantime, in-between time, ain't we got fun." Rijei ni njemu nisu nita znaile, ali melodija mu je dostajala. Govorila je Leftvju o lakomislenim, ludim dvadesetima, koktelima s ginom, djevojkama koje u barovima prodaju cigarete; zvala ga je da zalie kosu unatrag sa stilom, gangsterski... dok je vani u dvoritu Desdemona ula pjevanje i reagirala je drukije. Njoj je pjesma prizivala pred oi samo zloglasne krme u koje je njezin brat zalazio dolje u gradu, jazbine gdje se pui hai i svira rebetika i amerika glazba i gdje raskalaene ene pjevaju... dok je Lefty odjenuo novo odijelo na pruge i zataknuo u dep crveni rupi koji je pristajao uz crvenu kravatu... i dolo joj je udno unutra, posebno u trbuhu koji joj se grio od sloenih osjeaja, tuge, ljutnje i neeg to nije mogla imenovati, a boljelo je vie od svega. "The rent's unpaid, dear, we haven't a car", pjevuio je Leftv umilnim tenorom koji u ja kasnije naslijediti; a ispod glazbe Desdemona je ponovno ula majin glas, posljednje rijei koje je Eufrozina Stephanides izgovorila tik prije no to je izdahnula od rane od metka, "Brini se za Leftvja. Obeaj mi. Nai mu enu!".. .i Desdemona joj je kroz suze odgovorila, "Obea-jem. Obeajem"... i svi su ti glasovi zamorili u Desdemoninoj glavi u isti mah dok je dvoritem ila prema kui. Prola je kroz tijesnu kuhinju gdje je kuhala veeru (za jednu osobu) i uputila se ravno u spavau sobu koju je dijelila s bratom. On je i dalje pjevao - "Not much monev, Oh! but honey" - i namjetao manete, eljao razdjeljak u kosi: a onda je podigao pogled, spazio sestru i - "Ain't we got" - sad pianissimo - "fun" - zautio. Na trenutak su se u zrcalu odrazila njihova dva lica. U dvadeset prvoj godini, davno prije loe izraenog umjetnog zubala i samonametnutog invaliditeta, baka je bila svojevrsna ljepotica. Crnu je kosu upletala u duge pletenice koje je omatala oko glave ispod rupca. Pletenice nisu bile njene kao u djevojice nego teke i enstvene, nabrekle od neke prirodne snage, poput dabrova repa. Pletenice su upile godine to su prolazile, godinja doba i svakojaka vremena i kad ih je nou raspletala, kosa

joj je padala do struka. Sad je oko pletenica zamotala i crnu svilenu vrpcu pa bi se jo jae dojmile onoga tko ih je vidio, ali ti su bili rijetki. Na vidjelu i na raspolaganju svima bilo je Desdemonino lice: krupne, tune oi, put blijeda kao da je osvjetljava svijea. Moram takoer spomenuti, s natruhom jala neko kao daska ravne djevojke, Desdemoninu bujnu figuru. Tijelo ju je neprestano dovodilo u nelagodu. Svaki as joj se javljalo na nain koji nije odobravala. Kad bi kleknula u crkvi, kad je tukla sagove u dvoritu, dok je pobirala voe ispod breskve, Desdemo-nini su enstveno uoblieni atributi vjeno izmicali iz stege neugledne odjee koja ju je sputavala. Iznad ustreptala jedrog tijela, lice obrubljeno rupcem ostajalo je po strani i kao da se pomalo sablanjavalo nad onim to izvode grudi i bokovi. Eleutherios je bio vii i mraviji. Na fotografijama iz tog vremena nalikuje likovima iz podzemlja koje je idolizirao, lopuzama i kockarima s tankim briima koji su se tiskali po lukim barovima Atene i Carigrada. Imao je orlovski nos, otar pogled i nekako sokolsko lice. Ali kad se smijeio, u oima mu se nazirala mekoa po kojoj se jasno vidjelo da Leftv nije nikakav gangster, nego razmaeni, knjiki sin dobrostojeih roditelja. To ljetno poslijepodne 1922. Desdemona nije gledala brata u lice. Umjesto toga oima mu je prelazila preko sakoa, nauljene kose i prugastih hlaa, dok je pokuavala shvatiti to mu se dogodilo u tih nekoliko proteklih mjeseci. Lefty je bio godinu dana mlai od Desdemone i esto se pitala kako je tih prvih dvanaest mjeseci preivjela bez njega. Jer otkako pamti, on je uvijek kraj nje, s druge strane pokrivaa od kozje dlake koji je dijelio njihove krevete. Iza kelima je izvodio lutkarske predstave, pretvarajui prste u lukavog grbavca Karaoza, koji je uvijek nadmudrivao Turke. U mraku je smiljao stihove i pjevao pjesmice i zato je izmeu ostalog i mrzila tu novu ameriku glazbu jer ju je pjevao samo za sebe. Desdemona je uvijek voljela brata onako kako brata moe voljeti samo sestra koja je odrasla u planini; on joj je bio sva zabava, najbolji prijatelj i pouzdanik, suotkriva kraih putova i isposnikih elija. U poetku se tako apsolutno i do kraja poistovjeivala s Leftvjem, da je katkad znala zaboraviti da su dvije odvojene osobe. Kao djeca trkarali su po podzidanim obroncima planine kao etveronogo, dvoglavo stvorenje. Navikla je na njihovu sijamsku sjenu to se ocrtavala na obijeljenom zidu kue uveer, a kad god je ugledala samo svoj samotni obris, inilo joj se da je prerezana na pola. Mir kao da je sve promijenio. Lefty je dobro iskoristio nove slobode. U posljednjih mjesec dana u Bursu je siao ukupno sedamnaest puta. Od toga je tri puta prenoio u Svilevu svratitu preko puta damije sultana Ouhana. Jedno je jutro otiao od kue odjeven u izme, doko-ljenice, hlae, dolamu i prsluk, a sljedeu se veer vratio u prugastom odijelu, sa svilenim alom zataknutim u ovratnik kako kakav operni pjeva i crnim derbv eirom na glavi. Bilo je i drugih promjena. Poeo je sam uiti francuski iz knjiice s frazama s koricama boje ljive. Pobrao je afektirane pokrete, recimo, gurao je ruke u depove i zveckao sitniem, ili navlaio kapu na elo. Kad je prala rublje, Desdemona je u Leftvjevim depovima nalazila komadie papira ispisane matematikim znakovima i brojkama. Odjea mu je vonjala na mous, dim i katkad na neto slatkasto. Lica koja su se sad spojila u zrcalu nisu mogla sakriti injenicu njihove sve vee razdvojenosti. I moja baka, ija je uroena sumorna tjeskoba izbila na povrinu u gromovitom udaranju srca, pogledala je brata kao to je neko gledala svoju sjenu i shvatila da neto nedostaje. "I kamo si ti krenuo tako dotjeran?" "to misli kamo? U Koza Han. Prodavati ahure." "Bio si juer." "Sad je doba za prodaju." eljem od kornjaevine Leftv je razdijelio kosu nadesno, nanosei pomadu na neposluni uvojak koji se nije htio izravnati. Desdemona mu je prila blie. Uzela je pomadu i pomirisala. Nije mu po tome mirisala odjea. "to jo radite ondje dolje?" "Nita" "Zna ostati i preko noi."

"Dug je put. Dok se popnem ovamo pjeke, ve je kasno." "to puite u tim barovima?" "to god da je u luli. Nije pristojno pitati." "Da majka i otac znaju da tako pui i pije..." Ostavila je reenicu nedovrenu. "Ali ne znaju, ne?" ree Lefty. "Tako da sam na sigurnom." Leerni ton nije djelovao uvjerljivo. Lefty se pravio kao da je prebolio smrt roditelja, ali Desdemona ga je proitala. Kiselo se osmjehnula bratu i, bez komentara, ispruila stisnutu aku. Automatski, dok se jo divio svojem odrazu u zrcalu, i Leftv je stisnuo aku. Odbrojili su, "Jen, dva, tri... sad!" "Kamen e zdrobiti zmiju. Dobila sam", ree Desdemona. "Sad mi reci." "to da ti kaem?" "Reci mi to je tako zanimljivo u Bursi." Lefty je ponovno poeljao kosu prema naprijed i povukao razdjeljak na lijevoj strani. Zavrtio je glavom lijevo-desno, gledajui se u zrcalu. "to izgleda bolje? Lijevo ili desno?" "Da vidim." Desdemona njeno zavue ruku u Leftvjevu kosu i raskutra je. "Hej!" "to ti trai u Bursi?" "Pusti me na miru." "Reci mi!" "eli znati?" ree Lefty kad ga je sestra izbezumila pitanjima. "Sto misli da traim?" Govorio je kao da se obuzdava. "Traim enu." Desdemona se uhvati za trbuh, udari se po grudima tamo gdje je srce. Zakorai dva koraka unatrag i s tog povoljnog mjesta iznova odmjeri brata. Jo joj nikad nije palo na pamet da bi Leftvja, koji je imao njezine oi i obrve, koji je spavao u krevetu kraj njezina, mogla obuzeti takva elja. Iako je tjelesno sazrela, Desdemonino je tijelo svojoj vlasnici jo bilo nepoznanica. Nou, u spavaoj sobi, vidjela je kako se brat u snu natiskuje uz konopljani madrac kao da se ljuti na njega. Kao dijete znala ga je zatei u bubinjaku kako se bezazleno trlja o drveni stup. Ali to joj nita nije znailo. "to radi?" pitala je Leftvja, tad osmogodinjaka ili devetogodinjaka, dok je stezao stup i micao koljenima gore-dolje. vrstim, odlunim glasom joj je odgovarao, "Hou osjetiti ono". "Koje?" "Ma zna" - stenjanje, puhanje, koljena koja poskakuju - "ono". Ali nije znala. To je bilo mnogo godina prije no to se Desdemona, reui krastavce, poela naslanjati na kut kuhinjskog stola i, gotovo nesvjesno, naslanjati se jo jae, a onda se uhvatila kako taj poloaj zauzima svaki dan tako da joj se kut stola udobno smjeta meu nogama. I sad, dok je pripremala bratu jelo, katkad je obnavljala vezu sa svojim starim poznanikom kuhinjskim stolom, ali nije toga bila svjesna. Njezino je tijelo to radilo samo, lukavo i utke kao sva tijela posvuda. Bratovi su odlasci u grad bili neto drugo. Oito je znao to trai; bio je u potpunom dosluhu sa svojim tijelom. Tijelo i um udruili su mu se u jedno, mislili iste misli, ganjali istu opsesiju, i prvi put ak ni Desdemona nije mogla odgonetnuti to mu je na pameti. Znala je samo da nema nikakve veze s njom. Zbog toga je bjesnila. A slutim da je bila i malko ljubomorna. Pa zar mu nije ona najbolja prijateljica? Nisu li si uvijek sve govorili? Nije li sve radila za njega, kuhala mu, ila, vodila mu kuu kao neko majka? Nije li ona sama preuzela na sebe brigu o dudovim svilcima tako da on, njezin pametni mlai brat, moe ii na satove kod sveenika i uiti stari grki? Nije li upravo ona rekla, "Ti se brini za knjige, ja u se brinuti za bubinjak. Tvoja je jedina dunost prodavati ahure na trnici". A kad se poeo zadravati u gradu due nego to je potrebno, je li mu prigovorila? Je li spominjala papirie po depovima, njegove crvene oi ili slatko mousni miris koji mu se upio u odjeu? Desdemona je sumnjala da je njezin brat sanjar poeo puiti hai. Gdje god se svirala rebetika, bilo je i haia. Leftv se pokuavao pomiriti s gubitkom roditelja jedino kako je znao, tako da se gubi u oblaku dima haia i slua pritom najtuniju glazbu na svijetu. Desdemona je sve to shvaala i zato nije nita govorila. Ali sad je shvatila da njezin brat bjei od boli na neoekivan nain i vie nije to htjela utke trpjeti. "Hoe enu?" upitala je Desdemona glasom punim nevjerice. "Kakvu enu? Turkinju?"

Lefty je utio. Nakon glasnog ispada, nastavio se eljati. "Moda hoe ensku iz harema? Ma nemoj! Misli da ne znam za takve enske bez morala, te poutanes) Itekako znam. Nisam tako glupa. Volio bi da ti neka debela trese trbuhom pred licem? S dijamantom u mesnatom pupku? Takvu jednu hoe? Da ti kaem neto. Zna li ti zato te Turkinje pokrivaju lice? Misli da je to zbog vjere? Ne. Nego zato to ih inae nitko ne moe gledati!" A onda je povikala, "Sram te bilo, Eleutheriose! Sto je to s tobom? Zato si ne nae djevojku iz sela?" U tom je trenutku Lefty, koji je sad etkao kaput, upozorio sestru na neto to je oito previdjela. "Moda nisi primijetila", rekao je, "ali u ovom selu nema djevojaka." to je zapravo bilo uglavnom tono. Bithinios nikad nije bio bogzna kako velik, ali 1922. bio je manji nego ikad. Stanovnici su ga poeli naputati 1913. kad je filoksera poharala vinograde. Nastavili su odlaziti i za Balkanskih ratova. Leftvjeva i Desdemonina sestrina Sourmelina otila je u Ameriku i sad je ivjela u gradu po imenu Detroit. Podignut na blagom obronku planine, Bithinios nije izgledao kao opasno mjesto u gudurama. Bio je to otmjen, ili barem skladan, grozd uto obojenih kua sa tukaturama i crvenim krovovima. Najraskonije kue, kojih je bilo dvije, imale su izboene prozore koji su se nadvijali nad ulicu. Najsiromanije kue, kojih je bilo mnogo, sastojale su se uglavnom od jedne prostorije, kuhinje. A bilo je tu i kua poput one u kojoj su stanovali Desdemona i Lefty, s prenatrpanom primaom sobom, dvije spavae sobe, kuhinjom i zahodom europskoga tipa u kuici u stranjem dvoritu. U Bithiniosu nije bilo duana, ni pote ni banke, samo crkva i jedna taverna. U kupnju se moralo ii u Bursu, prvo pjeke, a onda tramvajem s konjskom zapregom. Godine 1922. u selu je ivjelo jedva stotinjak dua. Od toga je ena bilo manje od polovice. Od ukupno 47 ena, dvadeset jedna su bile stare babe. Jo njih dvadeset bile su sredovjene udane ene. Tri su bile mlade majke, svaka s kerkicom u povojima. Jedna mu je bila sestra. Preostale su dvrje djevojke podobne za udaju. Koje je Desdemona sad urno kandidirala. "Kako misli, nema djevojaka? A to je s Ludilom Katkalis? Ona je fina cura. A Viktorija Pappas?" "Lucille smrdi", razborito je odgovorio Lefty. "Kupa se valjda jednom na godinu. Na svoj imendan. A Viktorija?" Preao je prstom preko gornje usnice. "Viktorija ima vee brkove od mene. Ne elim dijeliti britvu s vlastitom enom." S tim je rijeima odloio etku za odjeu i navukao kaput. "Ne ekaj me", rekao je i iziao iz spavae sobe. "Idi!" viknula je Desdemona za njim. "Ba me briga. Samo zapamti. Kad tvoja Turkinja pokae pravo lice, nemoj mi dotrati natrag u selo!" Ali Lefty je ve otiao. Zvuk njegovih koraka se izgubio. Desdemona je osjetila kako joj se tajanstveni otrov ponovno die u krvi. Nije obraala pozornost. "Ne volim jesti sama!" viknula je, nikome. Vjetar iz doline je jaao, kao i svako poslijepodne. Puhao je kroz otvorene prozore u kuu. Zazveketao je lokotom na njezinoj krinji i starom oevom brojanicom koja je na njoj leala. Desdemona je uzela brojanicu. Prstima je stala premetati kuglice jednu po jednu, isto kao to ih je premetao njezin otac, i njezin djed i njezin pradjed, u obiteljskom naslijeenom obredu precizne, uobliene i temeljite brige. Dok su kuglice na brojanici zveckale, Desdemona im se posve prepustila. Sto je to s Bogom? Zato joj je oduzeo roditelje i ostavio je samu da se brine za brata? to da ona sad pone s njim? "Pui, pije, a sad jo i gore od toga! A odakle mu novac za sve te budalatine? Od mojih svilaca, eto odakle!" Svaka kuglica brojanice koju je propustila kroz prste znaila je da je jo jedna gorka zamjerka zabiljeena i izila na vidjelo. Sa svojim tunim oima i licem djevojice koja je morala prebrzo odrasti, Desdemona je prebirala brige nad brojanicom kao i svi mukarci iz obitelji Stephanides prije i poslije nje (sve do mene, ako se ja raunam). Prila je prozoru i izvirila van, osluhnula kako vjetar umi u borovima i bijelim brezama. I dalje je brojila nanizane kuglice i, malo--pomalo, brojanica je ispunila svoj smisao. Bilo joj je bolje. Odluila je ivjeti dalje pa to bude. Leftv se nee noas vratiti kui. Koga briga? Uostalom, kome je on potreban? Lake bi joj bilo da se nikad ne vrati. Ali dugovala je majci pobrinuti se da se ne zarazi kakvom sramotnom

boleu ili, jo gore, da ne pobjegne s nekom Turkinjom. Brojanica je polako curila kroz Desdemonine prste. Ali vie nije nabrajala svoje jade. Umjesto toga, kuglice su joj prizvale u sjeanje slike iz asopisa skrivenog u oevu starom pisaem stolu. Jedna je kuglica bila frizura. Druga svileni kombine. Sljedea crni grudnjak. Moja je baka poela posredovati u bratovoj enidbi. U meuvremenu je Lefty s vreom ahura svilaca silazio niz planinu. Kad je stigao u grad, spustio se kroz Kapali Carsi Caddesi, zakrenuo u sokak Borsa i ubrzo zaao ispod luka u dvorite Koza Hana. Unutra su oko akvamarinski plave esme stajale stotine krutih vrea visokih do pasa iz kojih su se prelijevali dudovi svilci. Svuda su se natiskivali mukarci, kupujui i prodajui. Vikali su jo otkako je zvono oznailo poetak u deset ujutro i glasovi su im promukli. "Dobra cijena! Dobra kakvoa!" Lefty se progurao tijesnim prolazima izmeu svilaca, stiui svoju vreu. Nikad ga nije ni najmanje zanimao posao kojim je obitelj zaraivala za ivot. Nije umio procijeniti ahure svilaca dodirom ili njuhom, kako je to znala njegova sestra. Nosio je ahure na trnicu iz jednog jedinog razloga: jer to enama nije bilo doputeno. Guva, nosai koji su se naguravali i vree preko kojih je morao preskakati, sve mu je to ilo na ivce. Mislio je kako bi krasno bilo da se svi na trenutak prestanu kretati, da se umire i tiho dive sjaju svilaca u veernjem svjetlu, ali, naravno, to se nikad nije dogodilo. Svi su i dalje urlali i gurali ahure jedni drugima pod nos, lagali i cjenkali se. Leftvjev je otac volio sajmene dane u Koza Hanu, ali trgovaki nagon nije prenio na sina. Kraj natkrivene kapije Lefty ugleda trgovca kojeg je poznavao. Pokae mu svoju vreu. Trgovac gurne ruku duboko unutra i izvadi jednu ahuru. Uronio ju je u zdjelu vode i potom je pomno razgledao. Zatim ju je uronio u vr vina. "Od ovih u morati napraviti organdi. Nisu dovoljno jake." Lefty mu nije povjerovao. Desdemonina je svila uvijek bila najbolja. Znao je da bi se sad morao razgalamiti, drati se uvrijeeno, pretvarati se da e odsada poslovati s drugim trgovcem. Ali tako je kasno stigao na sajam; jo malo pa e se zazvoniti za zatvaranje. Otac mu je uvijek napominjao da ne donosi svilce kasno poslijepodne na trnicu jer e ih morati prodati u bescjenje. Leftvja je peckala koa pod novim odijelom. Htio je samo da trgovina zavri. Obuzela ga je nelagoda; nelagoda zbog ljudske vrste, ljudske zaokupljenosti novcem, ljubavi prema prijevari. Prihvatio je ponuenu cijenu bez prosvjeda. im je posao uglavljen, pohitao je iz Koza Hana da se posveti onom zbog ega je doista doao u grad. Nije--to bilo ono to je Desdemona mislila. Promatrajte pozorno: polucilindra nakrivljena pod obijesnim kutom, Lefty se sputa strmim ulicama Burse. Prolazi kraj kavane, ali u nju ne ulazi. Gazda ga pozdravlja, ali Lefty mu samo mae. U sljedeoj ulici prolazi kraj prozora iza ijih ga kapaka zazivaju enski glasovi, ali on ne mari za njih, nego vijuga kraj prodavaa voa i restorana sve do ulice u kojoj ulazi u crkvu. Tonije: u bivu damiju kojoj su sruili minaret i novom bukom prekrili napise iz Kurana da poslue kao isto platno za kranske svece kojima upravo sad oslikavaju unutarnje zidove. Leftv daje novi starici koja prodaje svijee, pali svijeu i zatakne je uspravno u pijesak. Sjeda u klupu u stranjem redu. I isto kao to e kasnije moja majka moliti za pomo glede mojeg zaea, Leftv Stephanides, moj praujak (izmeu ostalog), die pogled prema Kristu Pantokratoru na svodu crkve. Molitvu poinje rijeima koje je nauio kao dijete, Kyrie eleison, Kyrie eleison, nisam vrijedan da stupim pred prijestolje Tvoje, ali ubrzo skree, prelazi na osobno s rijeima Ne znam zato tako osjeam, to je neprirodno... a onda ak malo i optuuje, molei Ti si me ovakvim stvorio, nisam traio da mi na pamet padaju takve stvari.. .ali na kraju postaje ponizan govorei Daj mi snage, Kriste, ne daj mi da budem ovakav, da ona to zna... vrsto zatvorenih oiju, gnjeei obod polucilindra u ruci, dok se rijei uzdiu s tamjanom prema Kristu u nastajanju. Molio je pet minuta. Potom je iziao, ponovno nataknuo eir na glavu i zazveckao sitniem u depovima. Uspeo se natrag istim strmim ulicama i, ovaj put (kad si je olakao duu), zastao je na svim onim mjestima kojima se odupro na putu dolje. Uao je u kavanu popiti kavu i popuiti cigaretu. Uao je u tavernu na aicu ouza. Igrai trik-traka su povikali, "Hej Valentino, moe jedna partija?" Dao se nagovoriti na igru, na samo jednu partiju, onda je izgubio i morao igrati na dvostruko ili nita. (Rauni koje je Desdemona nala u Leftvjevom depu na hlaama odnosili su se na kockarske dugove.) No je odmicala. Ouzo je tekao. Stigli su glazbenici i zasvirala je rebetika.

Svirali su pjesme o pohoti, smrti, uznitvu i ivotu na ulici. "U puionici haia, gdje zalazim svaki dan", pjevao je Lefty, "pred svitanje, da otjeram tugu, sreo sam dvije ljepotice iz harema, sjedile su opijene, lijepe kao san." U meuvremenu, punila se nargila. U pono je Leftv ponovno iziao na ulicu, pomalo oamuen. Jedna se uliica strmo sputa, skree, naglo zavrava bez izlaza. Otvaraju se jedna vrata. Lice se smijei, poziva. Sljedee ega je Lefty svjestan jest da se izvalio na sofi s tri grka vojnika, a preko puta njih na dvije sofe sjedi sedam punanih, parfimiranih ena. (Fonograf svira hit koji se uje posvuda: "Ev'ry morning, ev'ry evening...") I njegova nedavna molitva pada posve u zaborav jer kad Madam kae, "Koja god ti je po volji, duo", Lefty prelazi pogledom preko plavokose i plavooke bjelkinje, i preko Armenke koja izazovno jede breskvu, i preko Mongolke s kosom preko ela; oi mu trae dok se ne zaustave na tihoj djevojci na kraju drugog kaua, djevojci tunih oiju, besprijekorne puti i crne kose upletene u pletenice. ("Za svaki se ma nae tok", kae Madam na turskom dok se kurve smiju.) Nesvjestan mehanizma privlanosti koji je bio na djelu, Leftv ustaje, poravnava sako, prua ruku prema svojoj izabranici... i tek dok ga ona vodi prema stubama, glas u glavi upozorava ga kako je ta djevojka navlas jednako visoka kao i... i nije li iz profila ista kao... ali sad su ve doli u sobu s neistim plahtama, uljanom svjetiljkom boje krvi, mirisom ruine vodice i prljavih nogu. U omamljenosti svojih mladih osjetila, Leftv ne obraa pozornost na sve vee slinosti koje se otkrivaju kako se djevojka svlai. Oi mu vide velike grudi, tanak struk, kosu koja kao slap pada do nezatiene trtice; ali Lefty jo nita ne kopa. Djevojka mu napuni nargilu. Uskoro mu misli lutaju i vie ne uje glas u glavi. U mekom polusnu u koji ga je uljuljao hai, u satima koji slijede gubi svijest o tome tko je i s kim je. Udovi prostitutke postaju udovi druge ene. Nekoliko puta zaziva joj ime, ali tad je ve odvie drogiran da bi znao to radi. Tek kasnije, kad ga ispraa na izlasku, djevojka ga vraa u zbilju: "Usput, zovem se Irini. Ovdje nemamo niti jednu Desdemonu." Sutra ujutro probudio se u Svilevu svratitu, izjeden grizodujem. Iziao je iz grada i uspeo se planinom u Bithinios. Nita mu nije zveckalo u praznim depovima. Mamuran i grozniav, Lefty je samom sebi rekao kako mu sestra ima pravo: vrijeme mu je da se eni. Oenit e se s Lucille ili s Viktorijom. Imat e djecu i prestat e odlaziti u Bursu i malo pomalo e se promijeniti; ostarjet e; sve to sad osjea izblijedjet e u uspomenu, a onda u nitavilo. Kimnuo je glavom; namjestio eir. Za to vrijeme u Bithiniosu Desdemona je poduavala dvije poetnice kako da se damski vladaju i dotjeraju. Dok se Leftv jo lijeio snom u Svilevu svratitu, pozvala je Lucille Kafkalis i Viktoriju Pappas u goste. Djevojke su bile mlae od Desdemone i jo su ivjele kod kue s roditeljima. Potovale su Desdemonu jer je bila gazdarica u vlastitom domu. Zavidjele su joj na ljepoti i gledale je s divljenjem; polaskane njezinom panjom, povjeravale su joj se; a kad im je poela davati savjete o izgledu, sluale su. Rekla je Lucille da se redovitije pere i savjetovala joj da se ispire pod pazusima octom protiv znojenja. Poslala je Viktoriju Turkinji koja je bila osobito vjeta u uklanjanju neeljenih dlaka. Tijekom sljedeeg tjedna, Desdemona je djevojke nauila svemu to je sama saznala iz jednog jedinog asopisa za ljepotu to ga je ikada vidjela, otrcanog kataloga Lingerie Parisienne. Katalog je pripadao njezinom ocu. Sastojao se od trideset dvije stranice fotografija manekenki koje su nosile grudnjake, steznike, haltere i arape. Uveer, kad su svi zaspali, otac ga je znao vaditi iz najdonje ladice stola. Sad je Desdemona kriom prouavala katalog, pamtei slike kako bi ih kasnije mogla reproducirati uivo. Rekla je Lucille i Viktoriji da navrate svako poslijepodne. Ulazile su u kuu njiui bokovima kako ih je poduila, i prolazile ispod pergole od vinove loze gdje je Lefty volio itati. Svaki put su nosile drugu haljinu. Mijenjale su i nain eljanja, hod, nakit i dranje. Prema Desdemoni-nim uputama, dvije su se neugledne djevojke umnoile u cijeli jedan gradi ena, svaka sa svojim prepoznatljivim smijehom, svojim dragim kamenom, najdraom pjesmom koju je pjevuila. Nakon dva tjedna Desdemona je jednog poslijepodneva otila do pergole i upitala brata, "Sto tu radi? Zato nisi u Bursi? Mislila sam da e dosad ve nai zgodnu Turkinju i oeniti se. Ili sve imaju brkove kao Viktorija?" "udno da to spominje", rekao je Lefty. "Nisi primijetila? Viki vie nema brkove. I zna to jo?" sad je ustao i nasmijeio se - "ak i Lucille fino mirie. Kad god doe ovamo, mirii mi na cvijee."

(Lagao je, naravno. Ni jedna mu se djevojka nije vie sviala ni privlanije mirisala nego prije. Oduevljenje koje je pokazivao bilo je samo njegov nain da se prepusti neizbjenom: ugovorenom braku, kunom ivotu, djeci - potpunoj katastrofi.) Priao je blie Desdemoni. "Imala si pravo", rekao je. "Najljepe djevojke na svijetu ive ba tu u selu." Srameljivo ga je pogledala u oi. "Misli?" Stajali su zagledani jedno u drugo, i Desdemona je ponovno osjetila neto udno u trbuhu. A da objasnim to je osjeala, moram vam ispriati drugu priu: u govoru to ga je odrao na godinjem skupu Drutva za znanstveno istraivanje seksualnosti 1968. godine, tadanji predsjednik Drutva dr. Lue uveo je pojam "perifescencije". Rije sama po sebi ne znai nita; Lue ju je izmislio da izbjegne bilo kakve etimoloke asocijacije. Stanje perifescencije, meutim, vrlo je dobro poznato. Oznaava prvu groznicu spajanja dvoje pripadnika ljudske vrste u par. Izaziva vrtoglavicu, ushit, kakljanje u prsima, poriv da se penje na balkon po uetu spletenu od draganine kose. Perifescencija oznaava onaj prvotan opijen i sretan odlazak u postelju kad satima njuite ljubavnicu kao mirisan makov cvijet. (To stanje traje, objasnio je Lue, do dvije godine - maksimum.) Drevni bi Grci protumaili Desdemonin osjeaj kao djelo Erosa. Dananji bi ga strunjaci pripisali kemiji u mozgu i evoluciji. Ipak, moram na tome inzistirati: Desdemona je perifescenciju doivjela kao plimu topline koja joj se penjala od prepona do grudi. irila se kao 90-postotna, vatrena poplava mentolno zelenog finskog likera. Uz energini rad dvije uinkovite lijezde u vratu, zagrijala joj je lice. A onda su toplini poele na pamet padati svakojake stvari i proirila se i tamo gdje djevojka kao to je Desdemona to nikad ne bi dopustila pa je otrgla pogled od brata i okrenula se. Prila je prozoru i perifescenciju ostavila za sobom, a povjetarac iz doline ju je rashladio. "Govorit u s roditeljima djevojaka", rekla je, trudei se da zvui poput majke. "A onda se mora poeti udvarati." Sljedee noi iziao je polumjesec, kao na buduoj zastavi Turske. Dolje u Bursi grke su postrojbe sve prekapale u potrazi za hranom, banile i razorile jo jednu damiju. U Angori je Mustafa Kemal dao da se u novinama objavi kako prireuje ajanku u Cankaji dok je zapravo otiao u svoj glavni stoer na terenu. Sa svojim je ljudima popio posljednju rakiju koju e si dopustiti prije no to bitka zavri. Pod okriljem noi turske su se postrojbe premjestile, ne na sjever prema Eskisehiru, kako su svi oekivali, nego u vrsto utvren grad Afjon na jugu. U Eskisehiru su turski vojnici zapalili logorske vatre da prenapuu dojam o svojoj snazi. Mala je diverzantska postrojba upuena prema Bursi. A usred tog razmjetanja snaga, Lefty Stephanides, s dva buketia cvijea u rukama, iziao je iz kue i uputio se prema kui Viktorije Pappas. Bio je to dogaaj koji se mogao mjeriti s roenjem ili smru. Svaki od gotovo stotinu stanovnika Bithiniosa uo je o najavljenim Leftvje-vim posjetima i stare su udovice, udane ene i mlade majke, kao i stari mukarci, ekali da vide koju e djevojku odabrati. Zbog malobrojnog stanovnitva, obredi udvaranja gotovo da su izumrli. Taj je manjak romantinih mogunosti zatvorio krug. Nema se u koga zaljubiti; nema ljubavi. Nema ljubavi; nema male djece. Nema male djece; nema se u koga zaljubiti. Viktorija Pappas stajala je napola u svjetlu, napola u polumraku, a sjena to joj je padala preko tijela bila je navlas ista kao ona na fotografiji na osmoj stranici Lingerie Parisienne. Desdemona (kostimografkinja, inspicijentica i redateljica, sve u jednom) podigla je Viktoriji kosu, pustila da joj uvojci padaju preko ela i upozorila je da dri povei nos u sjeni. Namirisana, depilirana, vlana od pomada, oiju naminkanih crnim kolom, Viktorija je dopustila Leftvju da napasa oi. Osjeala je kako je njegov pogled ee, ula kako teko die, ula kako dvaput pokuava neto rei - ali izilo je samo piskutanje iz suha grla - a onda je ula kako joj se njegovi koraci primiu i okrenula se, namjestivi lice kako ju je Desdemona poduila; ali tako ju je smutio napor da napui usnice kao francuska manekenka za donje rublje, da nije shvatila da se koraci ne primiu nego udaljavaju; i kad se okrenula, vidjela je da se Lefty Stephanides, jedini neenja na raspolaganju u gradu, pokupio i odlazi... ... U meuvremenu, Desdemona je kod kue otvorila krinju s mirazom. Izvadila je svoj steznik. Majka joj ga je dala prije mnogo godina u iekivanju svadbene noi, uz rijei, "Nadam se da e ga jednom ispuniti". Sad je, pred zrcalom u spavaoj sobi, Desdemona prislonila udnovati, sloeni

odjevni predmet uz tijelo. Svukla je dokoljenke i sivo rublje. Svukla je suknju visokog struka, tuniku s visokim ovratnikom. Zbacila je rubac s glave i protresla kosu tako da joj se rasula po golim ramenima. Steznik je bio izraen od bijele svile. Dok ga je navlaila, Desdemoni se uinilo da prede vlastitu svilenu ahuru u iekivanju preobrazbe. Ali kad je ponovno pogledala u zrcalo, pribrala se. Nema koristi. Nikad se nee udati. Leftv e se veeras vratiti nakon to izabere mladenku i onda e je dovesti kui da ivi s njima. Desdemona e ostati tu gdje je, zveckat e brojanicom i ostarjeti, postati jo starijom nego to je sada. Negdje je tulio pas. Netko se u selu spotaknuo o sveanj suhog granja i opsovao. A moja je baka tiho plakala jer e ostatak ivota provesti brojei brige koje nikad nee nestati... ... Dok je u meuvremenu Lucille Kafkalis stajala tono kako joj je reeno, napola u svjetlu, napola u sjeni, s bijelim eirom obrubljenim staklenim trenjama, alom prebaenim preko golih ramena, u jarko zelenoj dekoltiranoj haljini i visokim potpeticama zbog kojih se nije micala jer se bojala da e pasti. Njezina se debela mama ugegala u kuu, sa irokim osmijehom, i viknula: "Evo ga ide! Nije mogao ni minutu izdrati kod one Viktorije!"... ... I ve mu je smrdjelo na ocat. Leftv tek to se sagnuo da proe kroz niska vrata kue Kafkalisovih. Lucillein otac mu je poelio dobrodolicu, a onda rekao: "Ostavit emo vas dvoje nasamo. Da se upoznate." Roditelji su se povukli. U sobi je bilo polumrano. Leftv se okrenuo... i ispao mu je i drugi cvjetni buketi. Sto Desdemona nije predvidjela: i njezin je brat listao stranice Lingerie Parisienne. Zapravo, pomno ih je listao otkako je napunio dvanaest godina, do etrnaeste kad je nabasao na pravi plijen: deset fotografija veliine razglednice, skrivenih u starom kovegu, koje su prikazivale "Serminu, djevojku iz harema", gdje se dvadesetpetogodinjakinja krukolikog tijela s oitom dosadom namjetala u razliite poze na kit-njastim jastucima u sarajskoj scenografiji. Kad ju je pronaao u depu za toaletni pribor, kao da je protrljao svjetiljku s duhom. Iskakala je u oblaku svjetlucave praine: bez ijedne krpice na sebi, osim para papua iz tisuu i jedne noi i svilene vrpce oko struka (jedna slika); puteno se rasteui na tigrovoj koi i milujui zakrivljenu sablju (druga slika); pri kupki u mramornom hamamu dok svjetlo pada na nju kroz ipkastu reetku prozora. Ba je tih deset fotografija u sepiji potaknulo Leftvjevu opinjenost gradom. Ali nikad nije posve zaboravio svoje prve ljubavi iz Lingerie Parisienne. Mogao ih je u svakom trenutku prizvati pred oi u mati. Kad je vidio Viktoriju Pappas u pozi kao na stranici 8, Leftvja je bolno pogodila razlika izmeu nje i njegova djeakog ideala. Pokuao se zamisliti u braku s Viktorijom, kako ivi s njom, ali u sredini svake slike koju si je doaravao zjapila je praznina, nedostajala je osoba koju je volio vie i poznavao bolje od svih ostalih. I tako je pobjegao od Viktorije Pappas nekoliko kua dalje da nae Lucille Kafkalis, koja se, jednako razoaravajue, ne moe ni u snu usporediti sa stranicom 22... ... I sad se to dogaa. Desdemona u plau skida steznik, ponovno ga slae i sprema ga u krinju s mirazom. Baca se na krevet, Leftyjev krevet, da nastavi plakati. Jastuk mirie na njegovu pomadu od limete i ona udie miris i jeca... ... sve dok, omamljena opijatima plaa, ne zaspi. Sanja san koji joj se u posljednje vrijeme esto ponavlja. U snu je sve kako je bilo. Ona i Lefty su ponovno djeca (osim to imaju tijela odraslih). Lee u istoj postelji (osim to je to sad roditeljska postelja). U snu miu udovima (i to je vrlo ugodno, to kako se miu, i krevet je mokar)... u kojem se trenutku Desdemona kao i obino budi. Lice joj je vrelo. Sasvim dolje u trbuhu obuzima je onaj udan osjeaj i gotovo da ga sad moe imenovati... ... Dok ja sjedim ovdje u svojoj Aeron stolici, i razmiljam u stilu E. O. Wilsona7 Je li to bila ljubav ili razmnoavanje? Sluaj ili sudbina? Zloin ili priroda na djelu? Moda je gen bio programiran da nadjaa sve kako bi osigurao vlastito postojanje, to bi objasnilo Desdemo-nine suze i Leftvjev ukus u prostitutkama; nije tu bilo naklonosti ni emocionalne bliskosti; samo potreba da ta nova stvar doe na svijet pa stoga i namjetena igra srca. Ali ja to ne umijem objasniti, nita vie od Desdemone ili Leftvja, nita vie nego to bilo tko od nas, kad se zaljubljuje, moe razdvojiti hormone od onog to se ini boanskim, i moda se grevito drim teorije Bojeg djela iz nekog altruizma koji je ugraen radi ouvanja vrste; ne znam. Pokuavam se u mislima vratiti u vrijeme prije genetike, prije no to se uvrijeilo za ama ba sve rei "To je u genima". U vrijeme prije nae

dananje slobode, vrijeme toliko slobodnije, Desdemona pojma nije imala to se dogaa. Svoju nutrinu nije predoavala kao golem kompjuterski kod, sastavljen od jedinica i nula, beskraj sekvenci od kojih bilo koja moe sadravati virus. Danas znamo da u sebi nosimo vlastiti zemljovid. ak i dok samo stojimo na uglu ulice, on nam diktira sudbinu. Prekriva nam lice istim borama i starakim pjegama koje su imali i nai roditelji. Tjera nas da mrcamo na karakteristian, prepoznatljiv obiteljski nain. Geni su usaeni tako duboko, da nam upravljaju onim miiima pa dvije sestre mirkaju potpuno jednako, dok djeaci blizanci uglas sline. Katkad se u trenucima tjeskobe uhvatim kako se igram s hrskavicom nosa na dlaku isto kao i moj brat. Naa grla i glasnice, izraeni prema istim nacrtima, istiskuju zrak u slinim tonovima i decibelima. A to se moe primijeniti i unatrag u vremenu pa tako, kad ja govorim, govori i Desdemona. Ona sad pie ove rijei. Desdemona, koja nije ni slutila da u sebi ima vojsku koja izvrava milijune zapovijedi, i jednog vojnika koji se ogluio, koji je dezertirao... ... Koji je bjeao kao to je Leftv bjeao od Lucille Kafkalis i natrag sestri. ula mu je uurbane korake dok je zakopavala suknju. Otrla je oi rupcem i namjestila smijeak na lice kad je uao u kuu. "Onda, koju si izabrao?" Lefty nije nita rekao, samo je promotrio sestru. Nije uzalud cijeli ivot spavao s njom u istoj sobi pa da sad ne zna primijetiti da je plakala. Kosa joj je bila rasputena i pokrivala joj dobar dio lica, ali oi koje su ga gledale prelijevale su se od osjeaja. "Nijednu", rekao je. Na to je Desdemonu obuzela nevjerojatna srea. Ali rekla je: "Pa to je tebi? Mora izabrati." "Te cure izgledaju kao kurve." "Leftv!" "Istina je." "Ne eli se s njima oeniti?" "Ne." "Mora." Ispruila je aku. "Ako ja pobijedim, eni se s Lucille." Lefty, koji nikad nije mogao odoljeti okladi, stegnuo je aku. "Jen, dva, tri...pucaj!" "Sjekira razbija stijenu", rekao je Lefty. "Ja sam pobijedio." "Jo jedanput", rekla je Desdemona. "Ovaj put, ako ja pobijedim, eni se s Viki. Jen, dva tri..." "Zmija guta sjekiru. Opet sam pobijedio! Zbogom, Viki!" "Pa za koga e se onda oeniti?" "Ne znam" - i hvata je za ruke i sputa pogled na nju. "Moda za tebe?" "teta to sam ti sestra." "Nisi mi samo sestra. Ti si mi i roakinja u treem koljenu. Trei se roaci mogu eniti." "Leftv, ti si lud." "Tako je najlake. Ne moramo preureivati kuu." U ali, ali ne alei se, Desdemona i Lefty su se zagrlili. Isprva su se samo obino grlili, ali za deset sekundi zagrljaj se promijenio; stanoviti poloaji ruku i milovanja prstiju nisu bili uobiajeni za izraz bratske ljubavi, i sve to stvorilo je vlastiti jezik, objavilo tihoj sobi posve novu poruku. Lefty je zavrtio Desdemonu u koraku valcera u europskom stilu; pleui je izveo iz kue, preko dvorita do bubinjaka i natrag pod pergolu, a ona se smijala i pokrivala usta rukom. "Dobro plee, roae", rekla je i srce joj je opet poskoilo tako da je pomislila da e umrijeti taj as Leftvju na rukama, ali naravno da nije umrla: plesali su i dalje. I nemojmo zaboraviti gdje su plesali, u Bithiniosu, tom planinskom selu gdje su se roaci katkad enili roakinjama u treem koljenu i sve su povezivale rodbinske veze; i tako, dok su plesali, vre su se privili jedno uz drugo, prestali su se aliti i onda su samo plesali zajedno, kao to katkad znaju plesati mukarac i ena u samotnim i tekim okolnostima. A usred toga, prije nego se bilo to izrijekom reklo ili odluilo (prije no to e poar odluiti umjesto njih), tono tada, usred valcera, iz daljine su uli eksplozije i dolje u svjetlu poara vidjeli grku vojsku kako se povlai. Nemoralna ponuda Potomak sam Grka iz Male Azije, roen u Americi, a sad ivim u Europi. Tonije, u berlinskoj

etvrti Schonberg. Ministarstvo vanjskih poslova podijeljeno je u dva dijela, na diplomatski zbor i osoblje zadueno za kulturu. Veleposlanik i njegovi pomonici vode vanjsku politiku iz novootvorene, prilino solidno zabarikadirane ambasade na Neustadtische Kirchstrasse. Na odjel (zaduen za javna itanja, predavanja i koncerte) djeluje iz arene betonske kutije zgrade Amerika Haus. Jutros sam kao i obino na posao iao vlakom. U-Bahn me njeno nosio na zapad od Kleistparka do Berliner Strasse a potom, kad sam presjeo na drugu liniju, na sjever prema Zoolokom vrtu. Postaje biveg zapadnog Berlina promicale su jedna za drugom. Veina ih je posljednji put preureena sedamdesetih godina pa prevladavaju boje kuhinja iz predgraa iz mojeg djetinjstva: avokado, cimet, suncokret-uta. Na Spichernstrasse vlak je stao obaviti razmjenu tijela. Na peronu je ulini glazbenik svirao suznu slavensku melodiju na harmonici. U ulatenim cipelama, jo vlane kose, listao sam stranice Frankfurter Alljjemeinea kad je ona ugurala u vlak svoj nevjerojatni bicikl. Prije se nacionalnost neke osobe mogla odrediti po licu. Imigracija je to dokinula. Onda se nacionalnost odreivala po obui. To je dokinula globalizacija. Meke finske cipele s tuljanovim krznom, njemake cokule - vie se gotovo uope ne vide. Samo Nike, na baskijskim, na nizozemskim, na sibirskim nogama. Biciklistkinja je bila Azijka, bar genetski. Imala je stepenasto oianu crnu kosu koja joj je padala oko lica. Nosila je kratku maslinastu vjetrovku, crne lasteks trapez-hlae i smee Camperice nalik cipelama za kuglanje. U koari bicikla leala je torba za kameru. Nagaao sam da je Amerikanka. Zbog retro bicikla. Sav u kromu i tirkizno plavom, imao je blatobrane iroke kao Chevrolet, gume debele kao na takama i inilo se da je teak bar pedeset kilograma. Hir nekog tko ve dugo ivi u inozemstvu, taj bicikl. Ba sam se spremio iskoristiti ga kao izliku da zapodjenem razgovor, kad je vlak ponovno stao. Biciklistkinja je podigla pogled. Kosa joj se odmakla od lijepog, neprozirnog lica i na trenutak su nam se oi srele. Zbog smirenosti izraza u kombinaciji s potpuno glatkom koom, lice joj je izgledalo kao maska iza koje vire ive ovjeje oi. Te su oi sad pobjegle od mojih kad je stegnula guvernal bicikla i gurnula teku dvokolicu s vlaka i prema dizalima. U-Bahn je nastavio put, ali ja vie nisam itao. Sjedio sam na sjedalu u stanju pohotnog uzbuenja, uzbuene pohote, sve do svoje postaje. Onda sam isteturao iz vlaka. Otkopao sam sako i izvukao cigaru iz unutarnjeg depa. Iz jo manjeg depa izvadio sam reza cigara i ibice. Premda nije bilo vrijeme poslije veere, pripalio sam cigaru - Davidoff Grand Cru No. 3 - te stao i puio, pokuavajui se smiriti. Cigare, odijela s dvorednim kopanjem - sve je to malo pretjerano. Toga sam itekako svjestan. Ali to mi je potrebno. Tako mi je bolje. Nakon svega to sam proao, za oekivati je da u pretjeravati u suprotnom smjeru. U odijelu krojenom po mjeri i kariranoj koulji, puio sam srednje debelu cigaru dok mi vatra u krvi nije ugasnula. Neto morate razumjeti: ja nisam ni najmanje androgin. Sindrom deficijencije 5-alfa-reduktaze doputa normalnu biosintezu i perifernu aktivnost testosterona, kod neroena djeteta, tek roenog i u pubertetu. Drugim rijeima, funkcioniram u drutvu kao mukarac. Idem u muki zahod. Ali nikad na pisoar, uvijek u koljku, iza vrata. U mukoj svlaionici u mojem fitnes centru ak se i tuiram, premda diskretno. Posjedujem sva sekundarna spolna obiljeja normalnog mukarca, osim jedne: budui da sam nesposoban sintetizirati dihidrotestosteron, imun sam na elavost. Proivio sam vie od polovice ivota kao muko i sad mi sve ide prirodno od ruke. Kad Calliope izbije na povrinu, to je kao govorna mana iz djetinjstva. Odjednom je opet tu, zabacuje kosu ili provjerava kakvi su joj nokti. Pomalo kao da sam opsjednut. Callie izranja iz mene, nosei moju kou kao preiroku halju. Gura ruice u prevelike rukave mojih ruku. Uvlai majmunske noice u nogavice mojih nogu. Dok hodam plonikom, osjetim njezin djevojaki hod kako preuzima ritam i ti pokreti obnavljaju neku emociju u meni, sumornu i brbljavu suut za djevojke koje gledam kako se vraaju iz kole. To traje nekoliko koraka. Calliopina me kosa kaklja u grlu. Osjeam kako mi rukom kri-om opipava prsa - to je njezina stara navika kad je nervozna - da vidi ima li bilo kakvih promjena. Boleljiv fluid adolescentskog oaja koji joj kola ilama prelijeva se ponovno u moj krvotok. Ali tad, jednako naglo kako je i dola, ona odlazi, smanjuje se i topi u meni, i kad se okrenem pogledati svoj odraz u izlogu, evo to vidim: etrdesetjednogodinjeg mukarca s

poduljom, valovitom kosom, tankim briima i iljastom bradicom. Neku vrst modernog muketira. Ali dosta sada o meni. Moram nastaviti tamo gdje su me juer prekinule eksplozije. Napokon, ni Cal ni Calliope nisu mogli doi na svijet bez onog to slijedi. "Rekla sam ti!" vrisnula je Desdemona iz svega glasa. "Rekla sam ti da e sva ova srea donijeti nesreu! Tako nas oslobaaju? Samo Grci mogu biti ovako glupi!" Jer vidite, sutra ujutro nakon valcera Desdemonine su se slutnje obistinile. Metale Idea je dola kraju. Turci su osvojili Afjon. Grka je vojska, poraena, bjeala prema moru. Dok su se povlaili, palili su sve to im se nalo na putu. Na svjetlosti svitanja Desdemona i Leftv stajali su na obronku planine i gledali razaranje. Crni je dim sukljao uvis kilometrima oko doline. Gorjelo je svako selo, svako polje, svako drvo. "Ne moemo ostati ovdje", rekao je Letty. "Turci e se osvetiti za ovo." "Otkad njima treba razlog?" "Idemo u Ameriku. ivjet emo kod Sourmeline." "Nee nam biti lijepo u Americi", uporno je tvrdila Desdemona i mahala glavom. "Ne smije vjerovati svemu to Lina pie. Ona pretjeruje." "Dokle god smo zajedno, bit e dobro." Pogledao ju je, onako kao sino, i Desdemona se zarumenjela. Pokuao ju je zagrliti, ali zaustavila ga je. "Gledaj." Dolje se dim na trenutak razrijedio. Vidjeli su ceste zaguene izbjeglicama; tekla je rijeka dvokolica, zaprenih kola, bivola, mula i ljudi koji su urili da umaknu iz grada. "Gdje se moemo ukrcati na neki brod? U Carigradu?" AA "Idemo u Smirnu", rekao je Lefty. "Svi kau da je najsigurniji put preko Smirne." Desdemona je trenutak utjela, trudei se proniknuti u tu novu zbilju. Iz drugih su kua dopirali potmuli glasovi dok su ljudi proklinjali Grke, Turke i poinjali se pakirati. Odjednom, odrjeito: "Ponijet u svoju kutiju s dudovim svilcima. I neto jajaaca. Tako da imamo ime zaraivati." Lefty ju je uhvatio za lakat i nestano prodrmao. "U Americi ne uzgajaju svilce." "Nose odjeu, je li tako? Ili hodaju okolo goli? Ako nose odjeu, trebaju svilu. A onda je mogu kupiti od mene." "U redu, neka bude po tvome. Samo se pouri." Eleutherios i Desdemona Stephanides izili su iz Bithiniosa 31. kolovoza 1922. Otili su pjeke, s dva kovega u koje su natrpali odjeu, toaletni pribor, Desdemoninu sanjaricu i brojalicu i dva Leftvjeva tiva na starom grkom. Pod rukom je Desdemona nosila svoju kutiju za dudove svilce s nekoliko stotina jajaaca svilaca umotanih u bijelu tkaninu. Na papiriima u Leftvjevim depovima nisu vie bili zabiljeeni kockarski dugovi nego adrese u Ateni ili Astoriji. U jednom jedinom tjednu, stotinjak preostalih stanovnika Bithiniosa pokupilo je to je imalo i otputilo se prema unutranjosti Grke, uglavnom s ciljem da stignu u Ameriku. (Dijaspora koja je trebala sprijeiti moje postojanje, ali nije.) Prije odlaska, Desdemona je izila u dvorite i prekriila se na pravoslavni nain, prvo palcem. Oprostila se: od prasnjastog, natrulog vonja bubinjaka i od dudovih stabala to su rasla uz zid, od stuba kojima se vie nikad nee morati popeti, i od osjeaja da ivi iznad svijeta. Ula je u bubinjak da posljednji put pogleda svoje svilce. Svi su prestali presti. Pruila je ruku, uzela jednu ahuru s granice duda i stavila je u dep tunike. Na dan 6. rujna 1922. general Hadienestis, vrhovni zapovjednik grkih postrojbi u Maloj Aziji, probudio se s osjeajem da su mu noge nainjene od stakla. Bojao se ustati iz kreveta pa je otpravio brijaa i preskoio jutarnje brijanje. Poslijepodne nije htio na kopno da uiva u svojem uobiajenom sladoledu od limuna na dokovima Smirne. Umjesto toga leao je nauznak, nepomian i budan, zapovijedajui pomonicima - koji su odlazili i dolazili s vijestima s bojinice - da ne treskaju vratima i ne lupaju nogama. Bio je to jedan od zapovjednikovih lucidnijih i produktivnijih dana. Kad je dva tjedna prije turska vojska napala Afjon, Hadienestis je bio uvjeren da je umro i da su valovi svjetla koji mu se prelijevaju po zidovima kabine nebeska pirotehnika.

U dva sata njegov se prvi pobonik na prstima uuljao u kabinu i apnuo: "Gospodine, ekam vau zapovijed za protunapad." "ujete kako kripe?" "Molim?" "Moje noge. Tanke, staklaste noge." "Gospodine generale, svjestan sam potekoa koje imate s nogama, ali uz duno potovanje, moram rei" - malo glasnije od apta - "da ovo nije vrijeme da se bavite takvim stvarima." "Vi mislite da je ovo neka ala, je li tako, porunice? Ali da su vae noge od stakla, onda biste razumjeli! Ne mogu na obalu. Tono s tim rauna Kemal! Da ustanem i da mi se noge rasprsnu u komadie." "Ovo su najnovija izvjea, generale." Pobonik je prinio komad papira Hadienestisovu licu. "Turska je konjica viena na sto milja istono od Smirne", itao je. "Broj izbjeglica trenutano je 180 tisua. To je 30 tisua vie nego juer." "Nisam znao da e smrt ovako izgledati, porunice. utim kao da sam vam blizu. Napustio sam ovaj svijet. Spustio sam se u Had, a opet vas vidim. Sluajte me. Smrt nije kraj. To sam otkrio. Ostajemo i dalje, trajemo. Mrtvi vide da sam jedan od njih. Posvuda su oko mene. Ne vidite ih, ali tu su. Majke s djecom, starice - svi su tu. Recite kuharu da mi donese ruak." Vani je slavna luka bila puna brodova. Trgovake su se brodice zibale vezane uz dugi mol kraj teglenica i drvenih levantinskih kajia. Malo podalje od obale usidrili su se ratni brodovi saveznika. Grke i armenske stanovnike Smirne (i tisue i tisue grkih izbjeglica) smirivao je taj prizor i kad god su se pronijele neke glasine - juer su armenske novine objavile kako saveznici, u elji da se iskupe za podrku grkoj invaziji, planiraju grad predati pobjednicima Turcima - graani su upirali pogled u francuske razarae i britanske bojne brodove, jo pripravne da obrane europske trgovake interese u Smirni, i strahovi su im jenjavali. Dr. Nishan Philobosian otputio se to poslijepodne u luku ba zato da nae smirenje. Na rastanku je poljubio svoju enuToukhie, i keri Rosu i Anitu; sinove Karekina i Stepana potapao je po leima, pokazao na ahovsku plou i s hinjenom strogou rekao, "Da niste micali figure". Zakljuao je za sobom ulazna vrata, provjerio ramenom jesu li dobro zatvorena, i krenuo ulicom Sujane, pored zatvorenih duana i kapcima prekrivenih izloga armenske etvrti. Zastao je pred Berberianovom pekarnicom pitajui se je li Charles Berberian izveo obitelj iz grada ili se skrivaju na katu kao i Philobosianovi. Ve su pet dana ivjeli u svojevoljnom zatoenitvu, dr. Philobosian i sinovi igrali su beskrajne partije aha, Rose i Anita prelistavale asopis Photoplaj koji im je kupio pri nedavnom posjetu amerikom predgrau Paradise, a Toukhie je kuhala dan i no jer je jedino hrana mogla ublaiti tjeskobu. Ali na vratima pekarnice stajao je samo natpis OTVARA SE brzo i portret to je bocnulo Philobosiana - turskog voe Kemala, odlunog izgleda u ubari od astrahana i krznenom ovratniku, plavih oiju to prodorno gledaju ispod prekrienih sablji obrva. Dr. Philobosian okrenuo se od tog lica i nastavio put, pretresajui u sebi sve razloge zato ne valja tako izloiti Kemalov portret. Prije svega - kao to je cijeli tjedan ponavljao eni - europske sile nikad nee dopustiti Turcima da uu u grad. Drugo, ako i uu, ratni brodovi u luci sprijeit e Turke da pale i pljakaju. ak i u pokoljima 1915. Armenci u Smirni nisu bili u opasnosti. I napokon - bar to se tie njegove obitelji - bilo je tu pismo koje je krenuo uzeti iz ordinacije. Razmiljajui tako, nastavio je nizbrdo i stigao do europske etvrti. Ovdje su kue postale imunije. S obje strane ulice uzdizale su se dvokatne vile s balkonima u cvijeu i ograene visokim, utvrenim zidovima. Dr. Philobosiana nikad nisu pozivali u te vile kao gosta, ali esto je dolazio u kuni posjet mladim levantinkama koje su ondje ivjele; djevojkama od osamnaest ili devetnaest godina koje su ga ekale kod vodoskoka u dvoritu, malaksalo se isteui na lezaljkama pod obiljem voaka u cvatu, djevojkama kojima je oajnika potreba da uhvate mua Europljanina davala sablanjivo mnogo slobode, to je Smirni donijelo reputaciju grada osobito ljubaznog prema asnicima, a djevojkama izazivalo grozniavo rumenilo kojim su se arile ujutro kad ih je dr. Philobosian posjeivao, kao i itav niz boljki raznih vrsta, od glenja uganutog na plesnom podiju do intimnijih ozljeda vie gore. A niega od toga djevojke se nisu sramile, nego su irom rastvarale svilene ogrtae i govorile, "Sve mi je crveno, doktore. Uinite neto. Moram u jedanaest biti u Casinu." Sad su sve djevojke otile,

odveli su ih iz grada roditelji nakon prvih tjedana bitaka, u Pariz i London - gdje je sezona upravo poinjala - i kue su stajale tihe dok je dr. Philobosian prolazio pored njih, pomalo smetnuvi s uma krizu dok se prisjeao svih onih razvezanih halja. Ali onda je zakrenuo za ugao, stigao do luke i ponovno shvatio hitnost situacije. S jednog kraja luke na drugi, grki su vojnici, iznemogli, mrtvaki blijedi i upalih obraza, neisti, epesali prema toki ukrcaja na esmi, jugozapadno od grada, iekujui evakuaciju. Dronjave su im odore pocrnjele od ai sela koja su spalili pri povlaenju. Samo tjedan dana prije, pred otmjenim su kavanama uz more sjedili mornariki asnici i diplomati; sad se pristanite pretvorilo u obor. Stigli su prvi izbjeglice s tepisima i naslonjaima, radioaparatima, fonografima, stojeim lampama, komodama, i rasprostrli ih u pristanitu pod vedrim nebom. Oni koji su kasnije stigli, nosili su sa sobom samo vreu ili jedan koveg. U opem komeanju posvuda su jurili nosai i ukrcavali na brodove duhan, smokve, tamjan, svilu i moher. Skladita su se praznila prije no to dou Turci. Dr. Philobosian je primijetio nekog izbjeglicu kako eprka po pileim kostima i ljuskama krumpira u gomili smea. Bio je to mlad ovjek u dobro krojenom, ali prljavom odijelu. ak i izdaleka, medicinski izvjebano oko dr. Philobosiana zapazilo je posjeklinu na momkovoj ruci i bljedilo to dolazi od pothranjenosti. Ali kad je izbjeglica podigao pogled, doktor je vidio samo prazninu umjesto lica; nije se ni po emu razlikovao od svih ostalih izbjeglica to su se rojili u pristanitu. Ipak, doktor se zagledao u prazninu i zazvao, "Jeste li bolesni?" "Nisam tri dana jeo", rekao je momak. Doktor uzdahne. "Doite sa mnom." Poveo je izbjeglicu stranjim ulicama do svoje ordinacije. Uveo ga je unutra, izvadio gazu, antiseptik i flastere iz ormaria s lijekovima i pregledao mu ruku. Rana je bila na palcu na kojem je nedostajao nokat. "Kako se to dogodilo?" "Prvo su Grci napali", rekao je izbjeglica. "Onda su Turci uzvratili napad. Moja se ruka nala na putu." Dr. Philobosian utke je oistio ranu. "Morat u vam platiti ekom, doktore", rekao je izbjeglica. "Nadam se da je to u redu. Trenutano nemam ba previe novca kod sebe." Dr. Philobosian je posegnuo u dep. "Ja imam neto. Dajte. Uzmite." Izbjeglica je samo trenutak oklijevao. "Hvala, doktore. Vratit u vam im stignem u Sjedinjene Drave. Molim vas, dajte mi vau adresu." "Pazite to pijete", ogluio se dr. Philobosian na molbu. "Prokuhavaj-te vodu akc^ikako moete. Ako Bog da, ubrzo e stii neki brodovi." Izbjeglica je kimnuo. "Vi ste Armenac, doktore?" "Da." \ "I neete otii?" "Smirna je moj dom." "Mnogo sree, onda. I Bog vas blagoslovio." "I vas." I s tim rijeima dr. Philobosian ga je ispratio iz ordinacije. Gledao je kako izbjeglica odlazi. Beznadno je, pomislio je. Za tjedan dana bit e mrtav. Ako ne od tifusa, od neeg drugoga. Ali to nije njegova briga. Posegnuo je u pisai stol i izvadio debeli sveanj novanica skriven ispod vrpce. Pretraio je ladice dok nije, u svojoj diplomi medicinskog fakulteta, naao izblijedjelo, strojem ispisano pismo: "Ovim pismom se potvruje da je dr. Nishan Philobosian 2. travnja 1919. godine lijeio Mustafli Kemal Pau od divertikulitisa. Kemal Paa sa tovanjem preporua da svi koji budu itali ovo pismu ukazu dr. Philobosianu potovanje i povjerenje te mu prue zatitu." Vlasnik pisma sloio ga je i stavio u dep. U tom je asu izbjeglica kupovao kruh u pekarnici na obali. Gdje mu sad, kako se okree skrivajui topli hljeb pod umrljanim odijelom, sunevo svjetlo to se odraava s vode pada na lice i razabire mu se identitet: orlovski nos, sokolski izraz, mekoa koja viri iz smeih oiju. Prvi put otkako je stigao u Smirnu, Lefty Stephanides se osmjehnuo. Iz prethodnih pohoda uspio je donijeti samo jednu jedincatu trulu breskvu i est maslina, te je nagovorio Desdemonu da ih pojede

cijele, zajedno s koticama, da napuni eludac. Sad se umijeao meu gomilu nosei choureki sa sezamom. Zaobiao je dnevne sobe pod vedrim nebom (gdje su sjedile cijele obitelji i sluale nijemi radio) i preskoio preko tijela za koja se nadao da spavaju. Jo ga je jedan razvoj dogaaja nekako ohrabrio. Ba tog jutra pronio se glas kako Grka alje flotu da evakuira izbjeglice. Leftv pogleda Egejsko more. Kako je dvadeset godina proivio na planini, nikad jo nije vidio more. Negdje preko vode bila je Amerika i njihova roakinja Sourmelina. Omirisao je morski zrak, topli kruh, antiseptik na svojem zamotanom prstu, a onda je ugledao nju - Desdemonu, kako sjedi na kovegu gdje ju je ostavio - i preplavila ga je jo vea srea. Lefty nije mogao tono odrediti kad je poeo osjeati neto posebno za svoju sestru. Isprva ga je samo zanimalo kako izgledaju prave enske grudi. Bilo mu je svejedno jesu li sestrine. Potrudio se zaboraviti da su sestrine. Iza objeenog kelima koji je dijelio njihove krevete, vidio je Desdemonin obris dok se svlaila. Bilo je to samo tijelo; moglo je pripadati bilo kojoj eni, ili se Lefty barem pretvarao da je tako. "Sto ti tamo radi?" pitala ga je Desdemona dok se svlaila. "Zato si tako utihnuo?" "itam." "to it^ "Bibliju." "Ma nemoj. Ti nikad ne ita Bibliju." Ubrzo se uhvatio kako zamilja sestru kad se ugasi svjetlo. Uselila mu se u matu, ali Lefty se opirao. Odlazio je umjesto toga u grad, u potrazi za golim enama s kojima nije u rodu. Ali nakon veeri kad su plesali valcer, prestao se opirati. Zbog poruke koju su mu slali Desdemonini prsti, zbog toga to su im roditelji mrtvi i selo uniteno, zbog toga to nitko u Smirni ne zna tko su i zbog toga kako Desdemona izgleda u ovom asu, dok sjedi na kovegu. A Desdemona? Sto je ona osjeala? Prije svega strah, i brigu, ispresijecane eksplozijama radosti kakvu nikad nije osjetila. Nikad prije nije na kolima to ih vuku volovi poloila glavu mukarcu u krilo. Nikad prije nije spavala priljubljena uz nekoga kao lica, obgrljena mukim rukama; nikad prije nije osjetila kako se mukarcu die uz njezina lea dok on govori i pretvara se da se nita ne dogaa. "Samo jo pedeset kilometara", rekao joj je Leftv jedne veeri na tegobnom putu za Smirnu. "Moda emo sutra imati sree i netko nas poveze. A kad stignemo u Smirnu, ukrcat emo se na brod za Atenu" - rekao je to stegnutim, udnim glasom, nekoliko tonova viim no obino - "a iz Atene idemo brodom u Ameriku. Zvui dobro? Jasno. Mislim da je dobro." Sto radim? mislila je Desdemona. On mi je brat! Pogledala je druge izbjeglice u pristanitu oekujui da e joj priprijetiti prstom i rei "Srami se!" Ali pokazivali su joj samo beivotna lica, prazne oi. Nitko ne zna. Nikoga nije briga. A onda je ula uzbueni bratov glas dok joj je mahao kruhom pred nosom. "Gledaj. Mana s neba." Desdemona digne pogled prema njemu. Usta su joj se ispunila slinom kad je Leftv prelomio choureki na dva dijela. Ali lice joj je i dalje bilo alosno. "Ne vidim nigdje nikakve brodove", rekla je. "Stii e. Ne brini. Jedi." Leftv je sjeo na koveg kraj nje. Ramena su im se dodirnula. Desdemona se makne u stranu. "to je?" "Nita." "Svaki put kad sjednem, ti se makne." Zbunjeno je pogledao Desde-monu, ali tad mu se lice smeka i obgrli je oko ramena. Ona se ukoi. "U redu, neka bude po tvojem." Ponovno je ustao. "Kamo ide?" "Nai jo hrane." "Ne idi", molila je Desdemona. "Oprosti. Ne volim ovdje sjediti sama." Ali Lefty je ve nabusito odjurio. Otiao je s pristanita i lutao gradskim ulicama, mrmljajui sebi u bradu. Ljutio se na Desdemonu zato to ga je odbila i ljutio se na sebe zato to se ljuti na nju, jer je znao da ona ima pravo. Ali nije se dugo ljutio. Nije mu to bilo u prirodi. Bio je umoran, polumrtav od gladi, imao je upaljeno grlo i ranu na ruci, ali uza sve to Leftvju je i dalje bilo dvadeset godina,

prvi put je zapravo otiao od kue i sve mu je bilo novo. Malo dalje od pristanita, moglo se gotovo zaboraviti da je krizna situacija. Skupi duani i elegantni barovi i dalje su radili. Proao je Rue de France i naao se u Sportskom klubu. Unato krizi, dva su strana konzula igrala tenis na stranjem travnatom terenu. U svjetlu koje je gasnulo trkarali su naprijed-natrag i udarali lopticu dok je uz teren stajao tamnoputi djeak u bijelom haljetku s pladnjem gina i tonika. Leftv je hodao dalje. Stigao je na trg s vodoskokom i umio lice. Puhnuo je povjetarac i donio miris jasmina, sve tamo od Bournabata. I dok Leftv zastaje da ga udahne, htio bih iskoristiti ovu prigodu da oivim - iz posve elegijskih razloga i samo u jednom pasusu - grad koji je nestao jednom zauvijek 1922. Smirna jo opstaje danas u nekoliko pjesama rebetike i u strofi iz Puste zemlje: Nestvarni Grade, pod mrkom maglom zimskog podneva gosp. Eugenides, trgovac iz Smirne, neobrijan, s depom punim grozdia, franco London: plativih pouzeem, pozvao me na vulgarnom francuskom da ruamo momaki u poslovnom hotelu i da provedemo vikend na moru, u Metropolu. Tu je sadrano sve to trebate znati o Smirni. Trgovac je bogat, i Smirna je bila bogata. Njegov je prijedlog zamaman, i Smirna je bila zavodljiva, najkozmopolitskiji grad na Bliskom istoku. Meu njezinim navodnim osnivaima su, prvo, Amazonke (to zgodno pristaje uz moju temu) i, drugo, sam Tantal. Ovdje je roen Homer, i Aristotel Onassis. U Smirni su se istok i zapad, opera i politika, violina i urna, klavir i daouli stapali jednako ukusno kao ruine latice i med u mjesnim slasticama. Leftv je krenuo dalje i uskoro stigao do kasina. Velianstven ulaz okruivale su palme u loncima, ali vrata su bila irom otvorena. Uao je. Nitko ga nije zaustavio. Nigdje nikoga. Pratei crveni tepih na kat, uao je u kockarnicu. Stol za kocku bio je prazan. Nikoga nije bilo za ruletom. U najdaljem kutu, meutim, sjedila je skupina mukaraca i kartala. Podigli su pogled kad je Lefty uao, ali onda su se vratili kartama, uope ne obraajui pozornost na njegovu prljavu odjeu. Tad je shvatio da kartai nisu redovni lanovi kluba; bili su izbjeglice, poput njega. Svaki od njih nabasao je kroz otvorena vrata u nadi da e zaraditi novac za put iz Smirne. Lefty je priao stolu. Jedan ga je karta upitao, "Igra?" "Igram." Nije razumio pravila. Nikad prije nije igrao poker, samo trik-trak, i prvih pola sata gubio je i gubio. Ali s vremenom je Lefty poeo shvaati razliku izmeu skale i trisa, i postupno se ravnotea isplata oko stola promijenila. "Imam tri ovakve", rekao je Lefty i pokazao tri asa, a mukarci su zagunali. Mnogo su paljivije pratili kako dijeli, jer su pogreno zakljuili da je njegova nespretnost zapravo trik vjetog kockara prevaranta. Lefty se poeo zabavljati i kad je dobio osobito veliki iznos, povikao je "Ouzo za sve!" Ali nita se nije dogodilo i, kad je digao pogled, ponovno je vidio da je kasino potpuno pust, i shvatio za kako visok ulog igraju. Za ivot. Igraju da preive, i kad je promotrio suigrae i primijetio kako im znoj rosi elo, a iz usta im izbija kiselkasti zadah, Lefty Stephanides, pokazujui mnogo vie razborite suzdranosti nego etiri desetljea poslije u kladionicama Detroita, ustao je i rekao, "Odustajem". Gotovo su ga ubili. Leftvju su depovi nabrekli od zarade na kartama i mukarci ga nisu htjeli pustiti da ode dok im ne prui priliku da povrate barem dio tog novca. Leftv se sagnuo da poee nogu, uporno ponavljajui "Mogu izii iz igre kad god hou". Jedan od mukaraca zgrabio ga je za prljave revere i Lefty je dodao, "Ali jo neu". Sjeo je, poeao drugu nogu i nakon toga krenuo gubiti i gubiti. Kad je izgubio sav novac, ustao je i ljutito i s gnuanjem rekao, "Mogu sad ii?" Rekli su da naravno da moe, neka samo ide, i u opem smijehu podijelili sljedeu ruku. Lefty je ukoenim korakom potiten iziao iz kasina. Na izlazu, izmeu palmi u loncima, sagnuo se da izvadi novac koji je zataknuo na sigurno, u svoje smrdljive arape. Kad se vratio u pristanite, potraio je Desdemonu. "Gledaj to sam naao", rekao je i pokazao joj novac. "Valjda je nekome ispao. Sad moemo na brod." Desdemona je vrisnula i zagrlila ga. Poljubila ga je ravno u usta. Onda je ustuknula, zarumenjela se

i okrenula prema moru. "Sluaj", rekla je, "oni Britanci ponovno sviraju." Mislila je na vojni orkestar na brodu Iron Duke. Svake veeri dok su asnici veerali, orkestar je svirao na palubi. Zvui Vivaldija i Brahmsa lebdjeli su preko vode. Uz au konjaka, bojnik Arthur Maxwell iz mornarikog pjeatva Njegova Velianstva i njegovi podreeni dodavali su jedan drugome dalekozor da promotre stanje na kopnu. "Strana guva, ne?" "Kao kolodvor Victoria na Badnjak, gospodine." "Gledajte samo te jadnike. Preputeni sami sebi. Kad se sazna da je grki namjesnik otiao, izbit e pandemonij." "Hoemo li evakuirati izbjeglice, gospodine?" "Imamo zapovijed da titimo britansko vlasnitvo i dravljane." "Ali, gospodine, ako dou Turci i naprave pokolj..." "Tu mi ne moemo apsolutno nita, Phillipse. Proveo sam godine na Bliskom istoku. Ako sam neto nauio, onda je to da se s tim ljudima ne moe ama ba nita. Nita! Turci su jo najbolji od svih. Armenci su za moj pojam isto to i Zidovi. Manjka im i morala i intelekta i karaktera. A to se Grka tie, pa pogledajte ih samo. Spalili su cijelu zemlju i sad su se nagurali ovdje i cvile da im se pomogne. Nije loa ova cigara, to kaete?" "Izvrsna, gospodine." "Duhan iz Smirne. Najbolji na svijetu. Suze mi dou na oi, Phillipse, kad pomislim na sav taj duhan koji je ostao u onim skladitima." "Moda bismo mogli poslati postrojbu da spasi duhan, gospodine." "ujem li ja to u vaem glasu traak sarkazma, Phillipse?" "Sasvim blag, gospodine, sasvim blag." "Za miloga Boga, Phillipse, nisam beutan. Volio bih da mogu pomoi tim ljudima, ali ne moemo. To nije na rat." "Jeste li sigurni, gospodine?" "Kako to mislite?" "Mogli smo podrati grke snage. Budui da smo ih mi poslali u rat." "Jedva su ekali da ih poaljemo! Venizelos i njegova ekipa. Mislim da niste proniknuli u sloenost situacije. Imamo interese ovdje u Turskoj. Moramo postupati krajnje oprezno. Ne smijemo dopustiti da nas uvuku u ova bizantska natezanja." "Razumijem, gospodine. Jo konjaka, gospodine?" "Da, molim." "Ovo je lijep grad, nije li tako?" "Vrlo lijep. Vjerojatno znate to je Strabon rekao za Smirnu. Rekao je da je Smirna najljepi grad u Aziji. To je jo bilo u vrijeme sv. Augustina. Tako dugo je opstao. Dobro pogledajte, Phillipse. Dobro ga pogledajte." Do 7. rujna 1922. svi Grci u Smirni, ukljuivi i Leftvja Stephanidesa, nataknuli su na glavu fes kako bi proli kao Turci. Posljednji grki vojnici evakuiraju se kod esme. Turska vojska udaljena je samo pedeset kilometara od grada - a nikakvi brodovi ne stiu iz Atene da evakuiraju izbjeglice. Lefty, odnedavno pri novcu i u fesu, gura se kroz gomilu mukaraca sa smeim kapama u pristanitu. Prelazi tramvajsku prugu i ide uzbrdo. Dolazi do brodarskog ureda. Unutra se slubenik nadvija nad popisom putnika. Lefty vadi novac dobiven na kartama i kae, "Dva mjesta za Atenu!" Glava se ne die. "Paluba ili kabina?" "Paluba." "Tisuu petsto drahmi." "Ne, neu kabinu", kae Lefty, "sasvim je dobra i paluba." "Ovo i je paluba." "Tisuu petsto drahmi? Nemam tisuu petsto. Jo juer je cijena bila petsto drahmi." "To je bilo juer." Na dan 8. rujna 1922. general Hadienestis uspravlja se na krevetu u svojoj kabini, trlja prvo desnu

nogu, a onda lijevu, kucka ih zglobovima prstiju, i ustaje. Izlazi na palubu, vrlo dostojanstvenim korakom, isto onako kako e kasnije u smrt u Ateni gdje su ga smaknuli jer je izgubio rat. U pristanitu se grki civilni guverner Aristedes Sterghiades ukrcava na barku koja e ga odvesti iz grada. Gomila mu podrugljivo zvidi i vie, tresui akama. General Hadienestis mirno promatra taj prizor. Gomila mu zaklanja pogled na obalu, i na njegovu omiljenu kavanu. Vidi samo natpis iznad kinodvorane u kojoj je deset dana prije gledao Le Tango Ae la Mort. Na as - a moda je to jo jedna halucinacija - zamirie mu svjei jasmin iz Bournabata. Udie miris. Barka stie do broda i Sterghiades se pepeljasta lica penje na palubu. A onda general Hadienestis izdaje svoju jedinu vojnu zapovijed u posljednjih nekoliko tjedana: "Dii sidro. Strojevi unatrag. Punom parom naprijed." Lefty i Desdemona s obale su gledali kako grka flota odlazi. Gomila je nahrupila prema moru, podigla etiristo tisua aka i zavikala. A onda je utihnula. Niti iz jednih usta nije iziao ni glasak kad im je do svijesti doprlo da ih je vlastita zemlja napustila, da Smirna sad nema vladu, da vie nita ne stoji izmeu njih i Turaka koji nadolaze. (A jesam li spomenuo kako su ljeti uz ulice Smirne stajale koare s ruinim laticama? I kako su svi u gradu govorili francuski, talijanski, grki, turski, engleski i nizozemski? A jesam li vam priao o uvenim smokvama koje su stizale u karavanama s devama i istresale se na tlo u golemim hrpama mesnata voa, dok su ih umusane ene natapale u slanoj vodi, a djeca uei obavljala veliku nudu iza kupova? Jesam li spomenuo kako se vonj smokvarki mijeao s ugodnijim mirisima bademova cvijeta, mimoze, lovora i breskve, i kako su na pokladni utorak svi nosili krabulje i prireivali raskone veere na palubi fregata? elim to spomenuti jer se sve to dogaalo u tom gradu koji zapravo nije pripadao nikamo, koji nije bio dio niti jedne zemlje jer je pripadao svim zemljama, i zato to ete, ako sada otputujete onamo, vidjeti moderne nebodere, bulevare s amnezijom, uurbane tvornice s jeftinom radnom snagom, sjedite NATO-a, i znak na kojem pie Izmir...) Pet automobila, prekrivenih maslinovim granicama, provaljuje kroz gradska vrata. Konjica im galopira uz branike. Automobili jure kraj natkrivenog bazara, kroz gomile koje kliu u turskoj etvrti gdje sa svake uline svjetiljke, vrata i prozora vijori crvena tkanina. Prema osmanskom zakonu, Turci moraju obitavati na najviem mjestu u gradu tako da je sad konvoj visoko iznad grada i sputa se nizbrdo. Uskoro pet automobila prolazi kroz naputene dijelove gdje su kue prazne ili se obitelji kriju. Anita Philobosian izviruje i vidi lijepa vozila prekrivena liem kako se pribliavaju, a prizor je tako privlaan da je gotovo otvorila kapke prije no to ju je majka odvukla od prozora... a i druga se lica pritiu uz prozjaline, oi Armenaca, Bugara i Grka vire iz skrovita i tavana da bolje vide pobjednika i proniknu mu u namjere; ali automobili voze prebrzo, a sunce na podignutim sabljama konjanika zasljepljuje, i automobili su se ve odvezli u luku gdje konji juriaju na gomilu i izbjeglice vrite i bjee na sve strane. Na stranjem sjeditu posljednjeg auta sjedi Mustafa Kemal. Omr-avio je od bitke. Plave mu oi sijevaju. Nije ni kap popio ve vie od dva tjedna. (Onaj "divertikulitis" od kojeg ga je lijeio dr. Philobosian samo je paravan. Kemal, prozapadnjak i zagovornik sekularne turske drave, ostat e vjeran tim naelima do kraja i umrijet e u pedeset sedmoj godini od ciroze jetre.) I dok prolazi, okree se i gleda u gomilu, a mlada ena ustaje s kovega. Plave oi probadaju smee. Na dvije sekunde. Niti dvije. Onda Kemal odvraa pogled; konvoj je proao. A sad je sve stvar vjetra. Jedan sat je ujutro, u srijedu 13. rujna 1922. Lef-tyju i Desdemoni ovo je sedma no u gradu. Miris jasmina pretvorio se u kerozin. Oko armenske etvrti podigli su barikade. Turske postrojbe blokirale su izlaze s pristanita. Ali vjetar i dalje pue u krivom smjeru. Oko ponoi se, meutim, mijenja. Poinje puhati s jugozapada, to jest, od turske uzvisine i prema luci. U tami se okupljaju baklje. Tri turska vojnika stoje u krojanici. Njihove baklje osvjetljavaju bale sukna i odijela na vjealicama. A onda, kako svjetlo jaa, vidi se i kroja. Sjedi za ivaim strojem a desna mu je cipela jo na papuici za nogu. Svjetlo postaje jo jasnije i osvjetljava mu lice, uplje one duplje, bradu iupanu u krvavim busenima. Vatre se rasplamsavaju kao cvjetovi po cijeloj armenskoj etvrti. Poput milijun krijesnica iskre lete nad tamnim gradom i gdje god slete, oplode to mjesto zametkom vatre. Dr. Philobosian vjea mokar

tepih preko balkona u svojoj kui u ulici Sujane, a onda urno ulazi u mrani stan i zatvara kapke. Ali plamen prodire u sobu i osvjetljava je u prugama; Toukhiene unezvjerene oi; Anitino elo sa srebrnom vrpcom zavezanom u stilu Clare Bow u Photoplayu; Rosin goli vrat; Stepanove i Karekinove tamne pognute glavice. U svjetlu vatre dr. Philobosian ita peti put te veeri "... sa tovanjem preporua... potovanje i povjerenje te mu prue zatitu... uje to? Zatitu!" Gospoa Bidzikian preko puta pjeva klimaktine tri note arije Kraljice noi iz arobne frule. Glazba tako udno zvui usred buke - vrata treskaju, ljudi vrite, djevojke plau - da svi diu pogled. Gospoa Bidzikian ponavlja be, de i ef jo dva puta, kao da vjeba ariju, a onda joj glas zajei tonom koji jo nitko od njih nikad nije uo i odjednom shvaaju da gospoa Bidzikian nije pjevala nikakvu ariju. "Rose, donesi mi torbu." "Nishane, nemoj", prigovara njegova ena. "Ako te vide da izlazi, znat e da se skrivamo." "Nitko me nee vidjeti." Desdemona je prvo zamijetila poar kao svjetla na trupu brodova. Naranasti potezi kistom zatreperili su iznad povrine vode na amerikom brodu Litchfield i francuskom parobrodu Pierre Loti. A onda se voda osvijetlila kao da je u luku uplivalo jato fosforescentnih riba. Leftvjeva joj je glava poivala na ramenu. Provjerila je spava li. "Lef-ty? Lefty?" Kad nije odgovorio, poljubila ga je u tjeme. A tad su se oglasile sirene. Ne vidi jednu vatru, nego mnotvo. Povie na brijegu sjaji se dvadeset naranastih toaka. I neobino su otporne te vatre. im vatrogasci ugase jedan poar, drugi izbije na drugome mjestu. Rasplamsavaju se u kolima sijena i kantama za smee; slijede trag kerozina do sredine ulice; zakreu za uglove: ulaze kroz razvaljena vrata. Jedna vatra prodire u Berberianovu pekarnicu i u tren oka prodire police s kruhom i koare za kolae. Spaljuje si prolaz u stambeni dio i penje se uza stube gdje na pola puta susree osobno Charlesa Berberiana, koji je hoe uguiti pokrivaem. Ali vatra mu izmie i juri stubama u kuu. Odatle se u jednom zamahu iri preko orijentalnog tepiha, nahrupi na stranji trijem, gipko skae na konop za suenje rublja i hoda kao akrobat po ici u susjednu kuu. Pentra se kroz prozor i zastaje kao da se udi vlastitoj srei; jer sve u toj kui kao da je stvoreno da gori - sofa prekrivena damastom s dugim resama, stolii od mahagonija i cvjetnasta sjenila za svjetiljke. Vrelina guli tapete sa zidova u krpama; a to se dogaa ne samo u tom stanu, nego u deset ili petnaest drugih stanova, a onda u dvadeset ili dvadeset pet, jer svaka kua podmee poar u susjednu sve dok ne gore cijele ulice. Miris zapaljenih stvari koje nisu predviene da gore raznosi se gradom: gore pasta za cipele, otrov za takore, pasta za zube, klavirske ice, pojasi za bruh, kolijevke, tapovi. I kosa i koa. Sad ve i kosa i koa. Na pristanitu Lefty i Desdemona ustaju kao i svi ostali, ljudi su ili odvie osupnuti da bi reagirali, ili napola spavaju, ili su bolesni od tifusa i kolere, ili su tako iscrpljeni da im je sve svejedno. A onda, odjednom, sve vatre na brijegu spajaju se u jedan veliki zid vatre koji se protee kroz grad i - sad je to neizbjeno - poinje se valjati prema njima. (A sad se sjeam jo neega: moj otac Milton Stephanides, u kunom ogrtau i papuama, saginje se da upali vatru na boino jutro. Samo je jednom u godini potreba da se rijeimo brda papira za zamatanje i kartonske ambalae nadvladavala Desdemonino protivljenje uporabi naeg kamina. "Mama", Milton bi je upozorio, "sad u spaliti ovo smee." Na to bi Desdemona zavikala, "Mana!" i zgrabila svoj tap. Moj otac je kod kamina izvukao dugu ibicu iz esterokutne kutije. Ali Desdemona se ve odmicala, odlazila u sigurnost kuhinje gdje je penica bila na struju. "Vaa yiayia ne voli vatru", govorio nam je otac. A onda bi kresnuo ibicu i prinio je papiru s otisnutim patuljcima i Djedama Mrazovima dok ga plamen ne bi liznuo, a mi, male amerike neznalice, mi smo mahnito bacali papire, kutije i vrpce u vatru.) Dr. Philobosian je iziao iz kue, osvrnuo se lijevo i desno, pretrao ulicu i uao na vrata tono prekoputa. Uspeo se na prvo odmorite na stubama, odakle je vidio tjeme gospoe Bidzikian koja je sjedila u dnevnoj sobi. Pritrao joj je da joj kae da ne brine, da je to dr. Philobosian od prekoputa. Gospoa Bidzikian kao da je kimnula, ali glava joj se vie nije dizala. Dr. Philobosian je kleknuo kraj nje. Dodirnuo joj je vrat i napipao slab puls. Njeno ju je povukao sa stolca i poloio na pod.

Pourio je na drugi kraj sobe i sakrio se iza zastora u trenutku kad su u kuu uletjeli vojnici. Petnaest minuta su prevrtali po stanu i pljakali sve to je ostalo iza prve bande. Vadili su ladice i bacali ih na pod, rezali sofe i odjeu u potrazi za skrivenim nakitom ili novcem. Kad su otili, dr. Philobosian ekao je punih pet minuta, a onda iziao iza zastora. Puls gospoe Bidzikian prestao je kucati. Prekrio joj je lice svojim rupiem i napravio znak kria nad tijelom. Zatim je podigao svoju lijeniku torbu i pourio niza stube. Vruina stie prije vatre. Smokve nagomilane u pristanitu koje nisu stigli na vrijeme utovariti, poinju cvrati i pei se, a iz njih se cijedi sok. Slatkoa se mijea s vonjem dima. Desdemona i Leftv stoje koliko god mogu blizu vode, kao i svi ostali. Nema izlaza. Turski vojnici su na barikadama. Ljudi mole, diu ruke prema nebu, preklinju brodove u luci. Svjetla reflektora klize po povrini vode i osvjetljavaju ljude koji plivaju, utapaju se. "Umrijet emo, Lefty." "Ne, neemo. Izvui emo se." Ali Leftv u to ne vjeruje. Dok gleda plamen, i on je uvjeren da e poginuti. A ta ga uvjerenost nadahne da kae neto to inae ne bi nikad rekao, neto to inae ne bi ni pomislio. "Izvui emo se. A onda e se ti udati za mene." "Nismo smjeli otii. Trebali smo ostati u Bithiniosu." Kako se poar pribliava, otvaraju se vrata francuskog konzulata. Mornariki se garnizon postrojava u dva reda od pristanita do luke. Sputa se trikolora. Kroz vrata konzulata izlaze ljudi, mukarci u krem odijelima i ene sa slamnatim eirima, te drei se pod ruku idu prema barci koja eka. Preko prekrienih puaka mornara Lefty vidi netom napudrana enska lica, upaljene cigare u ustima mukaraca. Jedna ena pod rukom nosi malenog pudla. Druga se spotie i slomi joj se potpetica pa je mu mora tjeiti. Kad je barka upalila motor i otila, slubenik se obraa gomili. "Evakuirat emo iskljuivo francuske dravljane. Vize poinjemo obraivati smjesta." Kad uju kucanje, skau na noge. Stepan ide do prozora i gleda na ulicu. "Mora da je otac." "Hajde, pusti ga da ue, brzo!" kae Toukhie. Karekin tri dolje, preskaui po dvije stube odjednom. Na vratima zastaje, pribire se i tiho odmie zasun. Isprva, kad ih otvori, ne vidi nita. Tad neto tiho zaiti, a onda se zauje zvuk trganja. Zvuk kao da nema nikakve veze s njim, dok mu odjednom ne otpadne gumb s koulje i zazvekee na podu. Karekin sputa pogled, a topla tekuina iz ista mu mira puni usta. Neto ga die u zrak i to ga vraa u djetinjstvo kad ga je tata podizao uvis u igri pa kae, "Tata, moj gumb", a onda je tako visoko da razabire elinu bajunetu koji mu probada prsnu kost. Odraz vatre putuje preko puane cijevi, preko niana i okidaa, do ekstatina vojnikovog lica. Vatra se spustila do gomile na pristanitu. Planuo je krov amerikog konzulata. Plamenovi su se uspeli na kinodvoranu i gutali najave za filmove nad ulazom. Gomila je uzmicala pred vrelinom. Ali Lefty je osjetio da mu se pruila prilika i nije se dao omesti. "Nitko nee znati", rekao je. "Tko bi znao? Nikoga vie ni nema, osim nas." "To nije u redu." Krovovi su se uruavali, ljudi su vritali, a Lefty je priljubio usne uz sestrino uho. "Obeala si da e mi pronai pristojnu mladu Grkinju. Eto. Ta si." S jedne strane mukarac je skoio u vodu da se utopi; s druge strane ena je raala dok ju je mu zaklanjao kaputom. "Kaymaste! Kaymaste!v vikali su. "Gorimo! Gorimo!" Desdemona je pokazala rukom, pokazala je poar, pokazala je sve. "Prekasno je, Lefty. Ionako je svejedno." "Ali ako preivimo? Onda e se udati za mene?" Kimnula je. Samo to. I Lefty je jurnuo u plamen i nestao. Po crnom ekranu amo-tamo klizi ablona izrezana u obliku dalekozora kroz koji se u daljini vide izbjeglice. Vrite bez zvuka. Pruaju ruke, preklinju. "Jadnike e ive skuhati." "Molim doputenje da izvadim osobu iz vode, gospodine." "Ne, Phillipse. im uzmemo jednog na brod, morat emo ih uzeti sve." "To je djevojica, gospodine." "Koliko joj je godina?" "Izgleda kao da joj je deset ili jedanaest."

Bojnik Arthur Maxwell sputa dalekozor. Trokutasti mu se vor miia napinje u eljusti i nestaje. "Pogledajte je, gospodine." "Ne smijemo se prepustiti emocijama, Phillips. Vanije su stvari u pitanju." "Pogledajte je, gospodine." Nosnice bojnika Maxwella se ire dok gleda kapetana Phillipsa. Zatim se, pljesnuvi se rukom po bedru, primie brodskoj ogradi. Reflektori pretrauju povrinu vode i osvjetljuju pritom vlastito kruno vidno polje. Pod snopom svjetla voda izgleda udno, bezbojna juha u kojoj plivaju razni predmeti: arka narana; muki eir s obodom izmeta; komadii papira nalik poderanim pismima. A usred tih beivotnih tvari pluta ona, drei se za brodski konop, djevojica u ruiastoj haljinici koja je od vode potamnjela i postala crvena, kosice zalijepljene za sitnu lubanju. U oima koje pilje uvis nema molbe. Siljate noice svako malo pljesnu po vodi kao peraje. Puana paljba s obale pogaa vodu oko nje. Ona ne obraa pozornost. "Ugasite reflektore." Svjetlo se gasi i paljba umukne. Bojnik Maxwell pogleda na sat. "Sad je 21.15 sati. Phillipse, idem u svoju kabinu. Ostat u tamo do 07.00 sati. Ako se u tom razdoblju na brod ukrca koji izbjeglica, ja o tome neu biti obavijeten. Jeste li razumjeli?" "Razumio sam, gospodine." Dr. Philobosianu nije palo na pamet da izvijeno tijelo koje je prekoraio na ulici pripada njegovu mlaem sinu. Primijetio je samo da su ulazna vrata njegove kue otvorena. U predsoblju je stao i osluhnuo. Svuda samo tiina. Polako, jo s lijenikom torbom u ruci, uspeo se stubama. Sva su svjetla gorjela. Dnevna soba bila je osvijetljena. Toukhie je sjedila na sofi i ekala ga. Glavu je zabacila unatrag kao da se razdragano smije, pod takvim kutom da se rana otvorila i vidjelo se kako se bjelasa komadi dunika. Stepan je sjedio pogrbljen za stolom u blagovaonici, desne ruke u kojoj je drao pismo zatite prikovane za stol noem za peenku. Dr. Philobosian je zakoraknuo i okliznuo se te primijetio trag krvi koji vodi niz hodnik. Slijedio je trag u spavau sobu, gdje je naao svoje dvije keri. Obje su bile gole, leale su na leima. Tri od njihove etiri dojke bile su odsjeene. Rose je pruila ruku prema sestri kao da e joj popraviti srebrnu vrpcu na elu. Red je bio dug i sporo se micao. Leftv je imao vremena ponoviti rijei. Osvjeio je i gramatiku povremeno zavirujui u knjigu s frazama. Prouio je "Lekciju i: pozdravi" i kad je stigao do slubenika za stolom, bio je spreman. "Ime?" "Eleutherios Stephanides." "Mjesto roenja?" "Pariz." Slubenik je podigao pogled. "Putovnicu." "Sve mi je izgorjelo u poaru! Izgubio sam sve papire!" Lefty je nakubio usta i otpuhnuo kako je vidio da rade Francuzi. "Gledajte samo to je na meni. Ostao sam bez svih dobrih odijela." Slubenik se kiselo nasmijeio i udario mu peat na papire. "Prolazite." "I moja je ena sa mnom." "Vjerojatno je i ona roena u Parizu." "Pa naravno." "Kako se zove*1" "Desdemona." "Desdemona Stephanides?" "Tako je. Isto kao ja." Kad se vratio s vizama, Desdemona nije bila sama. Na kovegu kraj nje sjedio je neki ovjek. "Htio se baciti u more. Uhvatila sam ga u zadnji as." Oamuen, okrvavljen, sa svjetlucavim povezom oko ruke, ovjek je ponavljao, "Nisu znali itati! Nepismeni su!" Lefty ga je pregledao da vidi gdje krvari, ali nije mogao nai ranu. Odmotao mu je povez s ruke, srebrnu vrpcu, i bacio je. "Nisu znali proitati moje pismo", rekao je ovjek i pogledao Leftvja, koji je prepoznao lice. "Opet vi?" rekao je francuski slubenik.

"Moj roak", rekao je Lefty, na jezivom francuskom. Slubenik je udario peat na vizu i pruio mu je. Motorni amac odveo ih je na brod. Lefty je drao dr. Philobosiana, koji je i dalje prijetio da e se utopiti. Desdemona je otvorila kutiju s dudovim svilcima i razmotala bijelo platno da provjeri jajaca. U stravinoj vodi plutala su tijela. Neka su bila iva, dozivala su. Reflektor je osvijetlio djeaka koji se popeo do pola sidrenog lanca ratne krstarice. Mornari su ga zalili naftom i kliznuo je natrag u vodu. Na palubi broda Jean Bart, troje novih francuskih dravljana gledalo je gorui grad koji je plamtio od jednog kraja do drugoga. Poar e potrajati sljedea tri dana u buktinji koja e se vidjeti s daljine od gotovo sto kilometara. Mornari e na puini misliti da je dim koji se die uvis divovski planinski lanac. U zemlji prema kojoj su plovili, Americi, pale Smirne bit e na naslovnicama novina dan ili dva, dok ga ne izgura sluaj ubojstva Halla i Millsove (tijelo protestantskog sveenika Halla naeno je zajedno s tijelom privlane zboristice gice Mills) i poetak svedravnog prvenstva u bejzbolu. U nastojanju da se ne narue ameriko-turski odnosi, admiral Mark Bristol iz amerike mornarice brzojavio je obavijest za tisak u kojoj je ustvrdio kako je "nemogue tono procijeniti koliko je rtava stradalo u masakru, poaru i smaknuima, ali ukupan broj po svoj prilici ne premauje 2OOO." Prema procjeni amerikog konzula Georgea Hortona, bilo ih je vie. Od 400 tisua osmanskih krana u Smirni prije poara, do 1. listopada nestalo je 190 tisua. Horton je taj broj prepolovio i procijenio da je mrtvih 100 tisua. Sidra su se podigla iz vode. Paluba je zabrenala pod nogama kad su strojevi razaraa krenuli unatrag. Desdemona i Lefty gledali su kako Mala Azija odmie. Kad su proli kraj Iron Dukea, britanski vojni orkestar zasvirao je valcer. Put svile Prema drevnoj kineskoj legendi, jednog dana godine 1640. prije Krista princeza Si Ling-i sjedila je pod dudom kad joj je u alicu aja pao dudov svilac. Kad ga je htjela izvaditi, primijetila je da se ahura rasplee u vruoj tekuini. Dodala je kraj niti svojoj slukinji i rekla joj neka hoda. Slukinja je izila iz princezinih odaja, prehodala dvorite, prola kroz vrata palae, izila iz Zabranjenoga grada i odmaknula pola milje u livade prije no to se nit iz ahure do kraja odmotala. (Na Zapadu je legenda polako tijekom tri tisuljea mutirala, dok se nije pretvorila u priu o fiziaru i jabuci.) U svakom sluaju, znaenje je isto: do velikih otkria, bez obzira na to je li posrijedi svila ili sila tea, uvijek se dolazi pukim sretnim sluajem. Dogaaju se ljudima koji ljenare pod stablima. Osjeam se pomalo kao ta kineska princeza ije je otkrie omoguilo Desdemoni da zarauje za ivot. Kao i ona, i ja odmatam svoju priu, i to je nit dulja, manje je ostalo da se ispripovjedi. Ako namotate vlakno unatrag, vratit ete se na poetak ahure u majunom voriu, u prvom nesigurnom navoju. I dok pratim nit svoje prie unatrag, do mjesta gdje sam stao, vidim kako Jean Bart pristaje u Ateni. Vidim kako se djed i baka, ponovno na kopnu, pripremaju za jo jedno putovanje. Putovnice se uzimaju u ruke, cjepiva daju u nadlaktice. Drugi se brod materijalizira uz rivu, Giulia. Brodska sirena tuli. I gle: neto drugo se odmata s palube Giulije. Neto raznobojno se ispreda iznad povrine Pirejskog zaljeva. U ono je doba bio obiaj da putnici koji kreu za Ameriku sa sobom na palubu ponesu klupka vune. Roaci su na obali drali krajeve niti. Kad se oglasila sirena s Giulije i brod se stao odmicati od obale, nekoliko stotina niti vune razvuklo se iznad vode. Ljudi su izvikivali pozdrave, mahnito mahali, podizali dojencad za zadnji pogled kojeg se nee sjeati. Propeleri su pjenili po vodi, rupii se vijorili, a s palube su se razmotavala klupka. Crvena, uta, plava i zelena, odmatala su se prema luci, isprva polako, jedan okret svakih deset sekundi, a onda sve bre i bre kako je brod ubrzavao. Putnici su stezali niti to su due mogli, da odre vezu s licima onih koji iezavaju na kopnu. Ali napokon, jedno po jedno, klupka su se do kraja razmotala. Niti vune slobodno su zaleprale, noene povjetarcem. S dva odvojena mjesta na palubi Giulije, Leftv i Desdemona - moji djed i baka, mogu to sad napokon rei - gledali su kako prozrani vuneni prekriva lebdi i udaljava se. Desdemona je stajala izmeu dvije cijevi za ventilaciju u obliku divovskih tuba. Leftv se u sredini palube gurao u skupini

neenja. U posljednja tri sata nisu se vidjeli. Ujutro su zajedno popili kavu u kavani kraj luke, a onda su, kao profesionalni pijuni, uzeli svatko svoj koveg - i Desdemona svoju kutiju sa svilcima - te se otputili u razliitim smjerovima. Moja baka imala je krivotvorene isprave. Njezina putovnica, koju joj je grka vlada izdala pod uvjetom da smjesta napusti zemlju, glasila je na djevojako prezime njezine majke, Aristos, a ne Stephanides. Kad se uspela mostom na Giuliju, pokazala je tu putovnicu i kartu za ukrcaj. A onda se smjestila na palubi na krmi, kao to su i planirali, za ispraaj. Na izlasku iz luke sirena je ponovno zatulila, a brod je okrenuo u smjeru zapada i ubrzao. Dirndlice, rupii i kaputi zaleprali su na vjetru. Nekoliko je eira odletjelo s glava uz povike i smijeh. Niti vune premreile su nebo, sad jedva vidljive. Ljudi su zurili u obalu koliko god dugo su mogli. Desdemona je meu prvima sila s palube. Lefty se zadrao jo pola sata. I to je bio dio plana. Prvi dan na moru nisu razgovarali. Izlazili su na palubu u vrijeme odreeno za obroke i stajali svaki u svojem redu. Nakon jela, Leftv bi se pridruio mukarcima koji su puili naslonjeni na ogradu, dok se Desdemona tiskala na palubi sa enama i djecom da se zaklone od vjetra. "Netko te eka ondje?" upitala ju je neka ena. "Zarunik?" "Ne. Samo roakinja u Detroitu." "Putuje sam?" pitali su mukarci Leftvja. "Tako je. Slobodan kao ptica." Nou su se sputali na spavanje svaki u svoj odjeljak u potpalublju. Na odvojenim leajevima od jute napunjene morskom travom, s poja. L sevima za spaavanje pod glavom umjesto jastuka, pokuavali su usnu-ti, naviknuti se na kretanje broda i nauiti se na mirise. Putnici su na brod donijeli svakovrsne zaine i slatkie, usoljene sardine, hobotnicu u vinskom umaku, janjee butove pikane esnima enjaka. Tada se neija narodnost mogla odrediti po mirisu. Leei na leima zatvorenih oiju, Desdemona je mirisala aromu luka koja je odavala da je ena s njezine desne strane Maarica, i sirovo meso od Armenke s lijeva. (A one su sa svoje strane odredile Desdemonu kao Grkinju po njezinoj aromi enjaka i jogurta.) Leftvja su muile potekoe ne samo mirisne, nego i zvune naravi. S jedne strane spavao mu je mukarac po imenu Callas, ije je hrkanje zvualo poput minijaturne brodske sirene; s druge strane dr. Philobosian, koji je u snu plakao. Otkako su otili iz Smirne, doktor je bio izvan sebe od boli. Izmuen kao da su ga izubijali, grio se na leaju zamotan u kaput, a koa oko onih duplji mu je sablasno poplavjela. Jedva da je pojeo koji zalogaj. Nije htio izii na palubu da udahne svjei zrak. A kad je i iziao, prijetio je da e se baciti u more. U Ateni ih je dr. Philobosian preklinjao neka ga ostave. Nije htio razgovarati ni o kakvim planovima za budunost i rekao je da nema nigdje nikoga. "Moje obitelji vie nema. Pobili su ih sve." "Jadnik", rekla je Desdemona. "Vie ne eli ivjeti." "Moramo mu pomoi", uporno je ponavljao Leftv. "Dao mi je novac. Zavio mi je ruku. Nikome drugome nije bilo stalo do nas. Povest emo ga sa sobom." Kasnije, dok su ekali da im roakinja poalje novac, Leftv je tjeio doktora i napokon ga uvjerio da poe s njima u Detroit. "Kamo god, samo da je daleko", rekao je dr. Philobosian. Ali sad, na brodu, govorio je jedino o smrti. Plovidba je trebala trajati izmeu dvanaest i etrnaest dana. Leftv i Desdemona pomno su razradili raspored. Drugi dan na moru, odmah nakon veere, Lefty je krenuo u obilazak broda. Paljivo se probio meu tijelima putnika koji su polijegali po najdonjoj palubi gdje je putovala najvea sirotinja. Proao je kraj stuba za kormilarnicu i progurao se pored dodatnog tereta, bavi maslina kalamata i maslinova ulja, morskih spuvi s Kosa. Uputio se jo dalje, prelazei rukom preko zelenih cerada to su prekrivale amce za spaavanje, sve dok nije stigao do lanca koji je dijelio najsiromanije od onih u treem razredu. U svojim zlatnim danima Giulia je pripadala Austrougarskoj linijskoj plovidbi. Opremljena svim moguim modernim udobnostima ("lumina electri-ca, ventilatie et comfortu cei mai mare"), neko je plovila jednom na mjesec iz Trsta za New York. Sad su elektrina svjetla radila samo u prvom razredu, a ak i tu ne uvijek. eljezne su ograde zahrale. Dim iz dimnjaka umrljao je grku zastavu. Brod je mirisao na stare kante za pranje poda i na bezbrojne munine. Leftv se jo nije priviknuo na more i valove. Neprestano ga je bacalo na ogradu. Dolino dugo je prostajao kraj

lanca, a onda preao na desnu stranu broda i vratio se na krmu. Desdemona je, kao to su se dogovorili, stajala sama uz ogradu. Kad je Leftv proao kraj nje, kimnuo joj je i nasmijeio se. Hladno mu je uzvratila kimanjem i zagledala se ponovno u puinu. Treeg je dana Leftv ponovno proetao poslije veere. Uputio se prema pramcu, preao na lijevu stranu broda i krenuo na krmu. Osmjehnuo se Desdemoni i ponovno joj kimnuo. Ovaj put mu je Desdemona uzvratila smijeak. Kad se opet pridruio mukarcima koji su puili na palubi, Lefty se raspitao zna li tko od njih sluajno kako se zove ona mlada ena koja putuje sama. Na etnji etvrtog dana, Leftv je stao i predstavio se. "Do sad nas je vrijeme sluilo." "Nadam se da e tako i ostati." "Putujete sami?" "Da." "I ja. Kamo idete u Americi?" "U Detroit." "Kakva sluajnost! I ja idem u Detroit." Jo su nekoliko minuta avrljali. Onda se Desdemona ispriala i sila u potpalublje. Glasine o njenoj vezi koja se raa brzo su se pronijele brodom. Svi su, da prikrate vrijeme, raspravljali o tome kako se visoki mladi Grk otmjena dranja zagledao u tamnu ljepoticu koja se nikad ne razdvaja od svoje kutije od izrezbarena maslinova drva. "Oboje putuju sami", govorilo se. "I oboje imaju rodbinu u Detroitu." "Mislim da nisu jedno za drugo." "Zato ne bi bili?" "On je iz vieg sloja od nje. Tu nema sree." "Ali ona mu se izgleda svia." "Na brodu je, usred oceana! Pa to drugo da radi?" Petoga dana Leftv i Desdemona zajedno su proetali palubom. estoga dana, ponudio joj je da ga uhvati pod ruku i prihvatila je. "Ja sam ih upoznao!" hvalio se jedan. Gradske su djevojke frktale nosom. "Uplee kosu u pletenice. Izgleda kao seljanura!" Sve u svemu, moj je djed u tim komentarima bolje prolazio. Prialo se da je trgovac svilom iz Smirne, koji je cijeli imutak izgubio u poaru; da je sin kralja Kbnstantina I. i njegove ljubavnice Francuskinje; da je bio Kaiserov pijun u Velikom ratu. Leftv nikad nije zanijekao nita od tih nagaanja. Iskoristio je prekooceansko putovanje kao priliku da izmisli novog sebe. Zagrnuo se prekrivaem punim rupa kao da je elegantna pelerina. Svjestan da e sve to se tu dogodi odsada biti istina, da e to god on navodno jest odsada uistinu i biti - drugim rijeima, svjestan da je ve Amerikanac - ekao je da Desdemona izie na palubu. Kad se pojavila, namjestio je ogrta oko ramena, kimnuo znancima i bez urbe priao Desdemoni da je pozdravi. "Potpuno mu je zavrtjela glavom!" "Mislim da nije. Takva vrst mukarca trai samo malko zabave. Curi je pametnije da se pazi ili e jo neto tegliti sa sobom, osim te kutije!" Djed i baka uivali su u simulaciji udvaranja. Kad god su se nali u dosegu stranih uiju, glumili su razgovore prikladne za prvi ili drugi sastanak i pritom izmiljali lanu prolost. "Onda", pitao je Lefry, "imate li brae i sestara?" "Imala sam brata", eznutljivo je odgovorila Desdemona. "Pobjegao je s nekom Turkinjom. Otac ga je razbatinio." "To je vrlo strogo. Mislim da ljubav rui sve tabue. Sto vi mislite?" Nasamo, jedno su drugom govorili: "ini se da djeluje. Nikome nije nita sumnjivo." Svaki put kad je Leftv sreo Desdemonu na palubi, pretvarao se da ju je tek nedavno upoznao. Priao bi joj, neobavezno s njom proavrljao, spomenuo ljepotu zalaska sunca, a onda galantno preao na ljepotu njezina lica. I Desdemona je igrala svoju ulogu. Isprva se drala malo odbojno. Izvlaila je ruku iz njegove svaki put kad bi se on slobodnije naalio. Rekla mu je kako ju je majka upozorila na mukarce kao to je on. Cijelo su putovanje glumili taj izmiljeni flert te na kraju, malo--pomalo, i

sami u njega povjerovali. Krivotvorili su uspomene, improvizirali sudbine. (Zato su to inili? Zato su si dali toliko truda? Nisu li mogli jednostavno rei da su ve zarueni? Ili da je brak dogovoren prije mnogo godina? Da, naravno da su mogli. Ali nisu oni zavaravali druge putnike na brodu; htjeli su zavarati same sebe.) Na putovanju je sve to bilo lake. Plovidba preko oceana meu nekoliko stotina potpunih stranaca omoguila im je anonimnost u kojoj su djed i baka mogli sami sebe nanovo stvoriti. Preobraziti se, to je bio pokretaki duh na Giuliji. Zagledani u puinu, uzgajivai duhana zamiljali su da su vozai automobilskih utrka, bojai svile da su tajkuni na Wall Streetu, male velje da su egzotine plesaice u revijama Zigfield Follies. Sivi se ocean sterao u svim smjerovima. Europa i Mala Azija davno su im ostale za leima. Pred njima je leala Amerika i novi obzori. Osmog dana na moru, Leftv Stephanides je sveano kleknuo na jedno koljeno i pred oima svih esto ezdeset tri putnika iz potpalublja zaprosio Desdemonu Aristos dok je sjedila na bitvi. Mlade ene bez daha su ekale odgovor. Oenjeni mukarci gurkali su neenje: "Gledaj i moda neto naui." Moja baka, pokazujui dar za teatralno dorastao njezinoj hipohondriji, izrazila je niz sloenih osjeaja: iznenaenje; radost u prvi as; kolebanje; gotovo odustajanje, kad bolje promisli; i na kraju, uz opi pljesak koji se prolomio, razdragani pristanak. Obred se odrao na palubi. Umjesto prave vjenanice, Desdemona je prebacila posueni svileni al preko glave. Kapetan Kontoulis posudio je Leftvju kravatu umrljanu umakom. "Nemoj otkopati kaput pa nitko nee primijetiti", rekao je. Za stephanu, baka i djed imali su svadbene krune ispletene od brodske uadi. Cvijea nije bilo na moru pa je koum-baros, ovjek po imenu Pelos koji je preuzeo ulogu kuma, premjestio kraljevu konopljama krunu na glavu kraljice, potom s kraljice na kralja i ponovno natrag. Mladoenja i mladenka izveli su Isaijin ples. Bok uz bok, prepletenih ruku s dlanom u dlanu, Desdemona i Lefty obilazili su oko kapetana, jedanput, dva puta i onda jo jedanput, predui ahuru svojeg zajednikog ivota. Nema tu patrijarhalne linearnosti. Mi Grci enimo se u krugovima da si utuvimo u glavu temeljne injenice braka: da bismo bili sretni, moramo nai raznolikost u repeticiji; da bismo ili naprijed, moramo se vratiti onamo odakle smo krenuli. A u sluaju mojih djeda i bake, kruenje je znailo ovo: dok su prvi put obili palubu, Lefty i Desdemona jo su bili brat i sestra. Drugi put bili su mladenka i mladoenja. A trei put su bili mu i ena. One veeri kad su se moji djed i baka vjenali, sunce je zalo tono ispred pramca broda, pokazujui put prema New Yorku. Isplovio je mjesec i razvukao srebrnu traku svjetla po puini. Kapetan Kontoulis iziao je iz kormilarske kuice i krenuo na veernji obilazak palube. Dizao se vjetar. Giulia je poskakivala na uzburkanom moru. Iako se paluba ljuljala naprijed i natrag, kapetan Kontoulis ni jedanput se nije spotaknuo, ak je uspio pripaliti cigaretu indonezijske marke koju je posebno volio, sagnuvi iritima obrubljen obod kape da se zatiti od vjetra. U svojoj iie ba pretjerano istoj odori i kretskim izmama do koljena, kapetan Kontoulis pogledom je prelazio preko svjetala, naslaganih lealjki, amaca za spaavanje. Giulia je bila sama na golemoj puini Atlantika, grotla i svih otvora dobro zatvorenih da ne ulaze valovi to su se prelijevali preko ograde. Palube su opustjele, osim dva putnika prvog razreda, poslovna ovjeka iz Amerike koji su ispijali posljednje pie prije spavanja s prekrivaima prebaenim preko nogu. "Koliko sam uo, Tilden sa svojim tienicima ne igra samo tenis, ako zna na to ciljam." "ali se." "Nego se odaje i drugim uicima." Kapetan Kontoulis, koji nije razumio ni rijei, kimnuo im je u prolazu... U jednom od amaca za spaavanje Desdemona je govorila, "Ne gledaj." Leala je na leima. Sad ih nije razdvajao prekriva od kozje dlake pa je Lefty pokrio oi rukama i virio kroz prste. Kroz jednu jedinu rupicu u ceradi sipila je mjeseina i polako ispunjavala amac. Leftv je mnogo puta vidio kako se Desdemona svlai, ali obino samo kao sjenovit obris i nikad na mjeseini. Nikad se nije ovako izvijala na leima i podizala noge da izuje cipele. Gledao ju je kako svlai suknju i zadie tuniku i zapanjio se kako njegova sestra sad, na mjeseini, u amcu, izgleda drukije. Blistala je. Sjala je bijelim sjajem. Trepnuo je iza dlanova. Mjeseina je navirala; doprla mu je do vrata, oplahnula mu oi sve dok nije shvatio: Desdemona ima na sebi korzet. To je bila druga stvar

koju je ponijela sa sobom: bijela tkanina kojom je omotala svoje dudove svilce nije bila drugo do njezin vjenani korzet. Mislila je da ga nikad nee odjenuti, ali evo ga tu. Koarice grudnjaka upirale su se prema svodu od debelog platna. Sipke od riblje kosti stezale su joj struk. Iz suknjice korzeta halteri su padali u prazno, ni za to privreni, jer moja baka nije imala ni jedan par arapa. Korzet kao da je upio svu mjeseinu u amcu tako da se Desdemoni vie nisu vidjeli ni lice, ni glava ni ruke. Izgledala je kao krilati kip Pobjede, izvrnut na lea dok ga osvajai odvoze u svoj muzej. Nedostajala su joj samo krila. Lefty je izuo cipele i skinuo arape, istresajui mrvice prljavtine. Kad je svukao donje rublje, amac je ispunio gljivasti miris. Na trenutak se posramio, ali Desdemoni kao da nije smetalo. Nju su smuivali vlastiti podvojeni osjeaji. Steznik je, dakako, podsjeao Desdemonu na majku i odjednom ju je preplavila spoznaja kako je pogreno to to ine. Sve do tad potiskivala je to negdje u prikrajku svijesti. U kaosu posljednjih dana nije imala kad o tome razmiljati. I Lefty se kidao iznutra. Iako su ga odavno proganjale misli na Desdemonu, bilo mu je drago to je u amcu mrano, posebno zato to joj ne vidi lice. Mjesecima je Lefty spavao s kurvama nalik Desdemoni, ali sad je otkrio kako mu je lake pretvarati se da je ne pozna. Steznik kao da je imao vlastite ruke. Jedna ju je ruka njeno trljala meu nogama. Druge dvije stiskale su joj grudi, jedna, dvije, tri ruke gnjeile su je i milovale; i odjevena u intimno donje rublje, Desdemona se vidjela novim oima, tanak struk, puna bedra; osjeala je da je lijepa, poeljna, i najvie od svega: ne ona. Podigla je noge, oslonila listove o sohe. Rairila je koljena. Otvorila je ruke prema Leftvju koji se izvio, ogrebao koljena i laktove, izbacio vesla iz leaja, umalo ispalio raketu za pomo, dok napokon nije utonuo u njezinu mekou, gotovo obeznanjen. Prvi je put Desdemona okusila njegova usta i dok su vodili ljubav samo jedanput se ponijela kao sestra, kad je udahnula zrak i rekla, "Zloesti deko. Ti si ve radio ovo." Ali Lefty je samo ponavljao, "Ne ovako, ne ovako..." A ja sam u krivu, povlaim to sam rekao. Ispod Desdemone zale-petalo je o daske na dnu amca i ponijelo je uvis: par krila. "Lefty!" rekla je Desdemona, bez daha. "Mislim da sam osjetila." "Osjetila to?" "Zna. Ono." "Tek vjenani", rekao je kapetan Kontoulis dok je gledao kako se amac za spaavanje ljulja. "Oh, da mi je opet biti mlad." Kad je princeza Si Ling-i - koju, kako odjednom primjeujem, zamiljam kao neku carsku inaicu biciklistkinje koju sam neki dan vidio na U-Bahnu; zbog nekog razloga ne mogu prestati misliti na nju, traim je pogledom svako jutro - kad je princeza Si Ling-i otkrila svilu, njezin je narod to tajio jo tri tisue sto devedeset godina. Ako je tko pokuao prokrijumariti jajaca dudovih svilaca iz Kine, prijetila mu je smrtna kazna. Moja obitelj moda se nikad ne bi bavila svilogojstvom da nije bilo cara Justinijana koji je, prema Prokopu, nagovorio dva misionara da riskiraju. Godine 550. poslije Krista misionari su iznijeli jajaca svilaca iz Kine u neemu to je u ono vrijeme bilo isto to i progutani kondom danas: u izdubljenom tapu. Ponijeli su i sjeme duda. Nakon toga Bizant je postao sredite serikulture. Dudinjaci su uspijevali na obroncima turskih breuljaka. Svilci su se hranili dudovim liem. Tisuu etiristo godina poslije, potomci tih prvih prokrijumarenih jajaaca ispunili su kutiju sa svilcima koju je moja baka donijela na brod Giulia. I ja sam potomak krijumarske operacije. Moji baka i djed nisu ni znali da su na putovanje u Ameriku svaki ponijeli jedan jedini mutirani gen na petom kromosomu. Mutacija nije bila novijeg vijeka. Prema dr. Luceu, gen se prvi put u mojoj krvnoj lozi pojavio oko 1750. godine, u tijelu stanovite Penelope Evangelatos, moje pra-pra-prabake u petom koljenu. Ona ga je prenijela na svojeg sina Petrasa, koji ga je prenio na svoje dvije keri, koje su ga prenijele na troje od svoje petero djece, i tako dalje i tako dalje. Budui da je recesivan, gen se pojavljivao u refulima. Sporadini hereditet, tako to zovu genetiari. Crta koja se desetljeima povlai u ilegalu, da bi se ponovno pojavila kad svi na nju zaborave. Tako je to ilo u Bithiniosu. Svako malo raao se neki herma-frodit, naizgled djevojica koja bi, kako je odrastala, sve vie pokazivala da je

suprotnoga spola. Sljedeih est noi, u razliitim meteorolokim uvjetima, baka i djed kriom su se sastajali u amcu. U Desdemoni se danju razbuktavala grinja savjesti pa je sjedila na palubi i pitala se jesu li Lefty i ona krivi za sve, ali uveer ju je obuzimala osamljenost i htjela je pobjei iz kabine pa se prikradala amcu i svojem novom muu. Medeni mjesec tekao je unatrag. Umjesto da se meusobno upoznaju, da saznaju to ono drugo voli ili ne voli, gdje su kakljivi i to mrze, Desdemona i Lefty trudili su se jedno drugome postati stranci. U duhu prijevare koju su odigrali na brodu, ispredali su lane osobne povijesti, izmiljali brau i sestre s uvjerljivo zvueim imenima, bratie poneto labava morala, prienjenu rodbinu s tikovima. Naizmjence su deklamirali homerske genealogije, pune krivotvorina i posudbi iz stvarnog ivota, a katkad su se natezali oko ovog ili onog omiljenog ujaka ili tete i pogaali se kao redatelji koji se trude pridobiti najbolje glumce za film. Postupno, kako su noi odmicale, ti su im se izmiljeni roaci kristalizirali u glavi. Ispitivali su jedno drugo o zakuastijim rodbinskim vezama pa bi Lefty upitao, "Za koga je oenjen tvoj brati iz drugog koljena, Iannis?" I Desdemona bi odgovarala, "To je bar lako. Za Atenu. Koja epa." (I jesam li u krivu kad mislim da je moja opsesija rodbinskim vezama poela ba tu, u amcu za spaavanje? Nije li majka i mene propitivala o ujacima, strievima i tetama? Nikad nije ispitivala mojeg brata jer su njegova nadlenost bili ledolomci i traktori, dok se od mene oekivalo da providim ono enstveno ljepilo koje dri obitelj na okupu, piem pisma zahvale, pamtim sve roendane i imendane. Sluajte, ovakvu sam genealogiju uo iz usta svoje majke: "To je tvoja sestrina Melia. Ona je ki Stathisa, ogora sestre strica Mikea Lucille. Zna potara Stathisa koji ba nije jako brz? Melia mu je tree dijete, poslije sinova, Mikea i Johnnvja. Mora je znati. Melia! Ona ti je sestrina po enidbi!") I evo me sad ovdje, oslikavam vam sve to, revno razmazujui enstveno ljepilo na sve strane, ali uz tupu bol u prsima jer shvaam da genealogije ne otkrivaju nita. Tessie je znala tko je s kim u rodu, ali nije pojma imala tko je njezin vlastiti mu niti to su njezini svekar i svekrva jedno drugome; cijela je stvar fikcija stvorena u amcu za spaavanje gdje su moji djed i baka izmislili svoj ivot. Seksualno, stvar je za njih bila jednostavna. Dr. Peter Lue, veliki seksolog, moe navesti zapanjujue statistike podatke prema kojima izlazi da oralni seks nije postojao kod branih parova prije 1950. Baka i djed vodili su ljubav sa zadovoljstvom, ali bez varijacija. Svake noi Desdemona se svlaila do korzeta, a Leftv je natezao kukice i kopice u potrazi za tajnom kombinacijom koja e otvoriti vrsto zakljuan odjevni predmet. Korzet im je bio sasvim dostatan afrodizijak i mojem je djedu ostao jedini erotini simbol u ivotu. U korzetu je Desdemona opet postajala nova. Kao to sam rekao, Lefty je ve i prije na tren vidio sestru golu, ali korzet je imao neobinu mo da u njemu izgleda nekako jo golija; pretvarao ju je u nedostupno, oklopljeno bie s mekom nutrinom koju je morao dohvatiti. Kad bi se zaporci otkopali, korzet se naglo rastvarao; Leftv bi kliznuo na Desdemonu i njih dvoje jedva da su se morali micati; valovi oceana obavili su posao umjesto njih. Njihova se perifescencija odvijala istodobno s manje strastvenom fazom uvrivanja brane veze. Seks je svaki as mogao uzmaknuti pred udobnom toplinom. I tako su, nakon to su vodili ljubav, leali i kroz odmaknutu ceradu promatrali nono nebo kako im promie nad glavama i posveivali se ivotnim pitanjima. "Moda bi me Linin mu mogao zaposliti", rekao je Lefty. "On ima svoj biznis, ne?" "Ne znam to on radi. Lina mi nikad nije jasno odgovorila." "Kad zatedimo neto novca, mogao bih otvoriti kazino. Malo kocke, bar, moda neki revijalni program. I posvuda palme u loncima." "Trebao bi upisati fakultet. Postati profesor kao to su mama i tata htjeli. I moramo sagraditi svilogoju, nemoj zaboraviti." "Pusti dudove svilce. Govorim ti o ruletu, rebetici, piu, plesu. Moda bih mogao prodavati hai sa strane." "U Americi ne doputaju da se pui hai." _____1 "Tko kae?"

A Desdemona j& sa sigurnou objavila: "To nije takva zemlja." Ono to im je ostalo od medenoga mjeseca, proveli su na palubi uei kako da se provuku kroz useljeniki ured na otoku Ellisu. To vie nije bilo lako. Godine 1894. utemeljena je Liga za restrikciju useljenitva. U amerikom je Senatu Henry Cabot Lodge udarao po primjerku Podrijetla vrsta, upozoravajui kako priljev inferiornih naroda iz june i istone Europe prijeti "samom tkivu nae rase". Zakon o useljenicima iz 1917. zabranjivao je trideset i trima vrstama nepoeljnih da uu u Sjedinjene Drave pa su tako, 1922. na palubi Giulije, putnici raspravljali o tome kako da izbjegnu kategorizaciju. Kao studenti koji se ivano pripremaju za ispite, nepismeni su se uili pretvarati da znaju itati; bigamisti da imaju samo jednu enu; anarhisti da nikad nisu itali Proudhona; srani bolesnici simulirati ivost; epileptiari nijekati napadaje; a nosioci nasljednih bolesti zaboraviti spomenuti da ih imaju. Moji baka i djed, nesvjesni svoje genske mutacije, usredotoili su se na one upadljivije diskvalifikacije. Na jo jednu kategoriju zabrane: "osobe osuivane za zloin ili prekraj koji ukljuuje moralnu izopaenost". I na podskupinu u toj kategoriji: "Incestuozni odnosi". Izbjegavali su putnike koji su izgledali kao da boluju od trahoma ili favusa. Bjeali su od svakoga tko je suho kaljao. Povremeno je, da se smiri, Lefty vadio potvrdu na kojoj je pisalo: ELEUTHERIOS STEPHANIDES CIJEPLJEN JE I OIEN OD USIJU PA SE PROGLAAVA ISTIM OD NAMETNIKA NA DATUM 23. RUJNA 1922. POSTAJA ZA DEZINSEKCIJU LUKA PIREJ Pismeni, u braku samo s jednom osobom (premda najbliim rodom), demokratski orijentirani, mentalno stabilni i dokazano oieni od uiju, djed i baka nisu vidjeli razloga zato bi imali problema pri ulasku. Svaki je imao 25 dolara, koliko se trailo. Imali su i sponzora: roakinju Sourmelinu. Samo godinu dana prije, Zakon o kvotama srezao je broj doseljenika iz june i istone Europe sa 783 tisua na godinu na 155 tisua. Bilo je tako rei nemogue ui u zemlju bez sponzora ili blistavih profesionalnih preporuka. Da pobolja izglede, Lefty je odloio udbenik s francuskim frazama i poeo napamet uiti etiri stiha iz Novog zavjeta na engleskom. Giulijaje vrvjela od upuenih izvora informacija koji su znali sve o testu pismenosti. Razne su nacionalnosti pitali da prevedu razliite dijelove Svetoga pisma. Grcima su davali Mateja 19,12: "Jer ima ljudi koji su od roenja nesposobni za enidbu; ima takvih koje su ljudi uinili nesposobnima; a ima i takvih koji se odriu enidbe radi kraljevstva nebeskog." "Uinili nesposobnima za enibu? Kao eunuhe?" ciknula je Desdemona. "Tko ti je to rekao?" "To je iz Biblije." "Iz koje Biblije? Iz grke Biblije nije. Idi pitaj nekog drugog to je na testu." Ali Lefty joj je pokazao grki na gornjem dijelu papira i engleski ispod. Ponovio je odlomak rije po rije i natjerao je da ga zapamti, razumjela ga ili ne. "Kao da nismo imali dovoljno eunuha u Turskoj? Sad jo moramo o njima govoriti na otoku Ellisu?" "Amerikanci sve putaju u zemlju", alio se Lefty. "Ukljuivi i eunuhe." "Morali bi nam pustiti da govorimo grki kad su tako popustljivi", gunala je Desdemona. Ljeto se povlailo s oceana. Jedne je noi u amcu studen tako stegla da je bilo prehladno razbijati ifru korzeta. Umjesto toga sklupali su se pod pokrivaem i razgovarali. "Hoe nas Sourmelina ekati u New Yorku?" pitala je Desdemona. "Ne. Moramo na vlak za Detroit." "Zato nas ne moe doekati?" "Predaleko je." "Jo bolje. Ionako bi zakasnila." Krajevi cerade lepetali su na vjetru koji je puhao bez prestanka. Mraz se navukao na ogradu amca. Vidjeli su vrh Giulijina dimnjaka, a dim tek kao mrlju bez zvijezda na nonome nebu. (Iako nisu znali, taj prugasti, nakoeni dimnjak ve ih je obavjetavao o novome domu; aptao je o River Rougeu i pogonu Unirovala, i Seven Sisters i Two Brothers, ali oni nisu sluali; nabrali su nos i

zavukli se dublje u amac da se sklone od dima.) I da miris industrije nije ve natopio moju priu, da se Desdemona i Lefty, koji su odrasli na planini mirisnoj od borov% i nikad se nisu naviknuli na zagaeni zrak Detroita, nisu zavukli dublje u amac, moda bi naslutili novu aromu koja zapuhuje na svjeem morskom zraku; vlani vonj blata i mokre kore drveta. Kopno. New York. Amerika. "to emo rei Sourmelini o nama?" "Razumjet e ona." "Hoe li drati jezik za zubima?" "Ima par stvari o njoj koje ne bi voljela da joj mu sazna." "Misli na Helenu?" "Nisam nita rekao", rekao je Lefty. Nakon toga su zaspali, a probudilo ih je sunevo svjetlo i lice koje u njih zuri. "Jeste se dobro naspavali?" rekao je kapetan Kontoulis. "Da vam donesem pokriva?" "Oprostite", rekao je Lefty. "To se nee ponoviti." "Nee biti ni prilike", rekao je kapetan i, da potvrdi svoje rijei, strgnuo ceradu s amca. Desdemona i Lefty uspravili su se i sjeli. U daljini, osvijetljen suncem na izlasku, ocrtavao se obris New Yorka. Nije izgledao ba kao grad - nigdje ni kupola, ni minareta - i trebalo im je neko vrijeme da shvate kakvi su to visoki geometrijski oblici. Maglica se u kolutovima izvijala sa zaljeva. Zacaklio se milijun ruiastih prozora. Blie njima, okrunjen vlastitim sunevim zrakama i u haljama drevne Grke, dobrodolicu im je elio Kip Slobode. "Kako vam se to svia?" upitao ih je kapetan Kontoulis. "Nagledao sam se dovoljno baklji za cijeli ivot", rekao je Lefty. Ali Desdemona je, barem ovaj jedan put, bila optimistinija. "Barem je ena", rekla je. "Moda se ljudi ovdje nee svaki bogovetni dan meusobno ubijati." KNJIGA DRUGA Kotao za taljenje na fordovom teaju engleskog Tko sagradi tvornicu, sagradio je hram. Calvin Coolidge Detroit je oduvijek bio sainjen od kotaa. Davno prije Velike trojke i nadimka "Grad motora"; prije tvornica automobila i tegljaa i ruiastih, kemijskih noi; prije nego to se bilo koji par mazio u Thunderbirdu ili stiskao u Modelu T; prije onog dana kad je mladi Henrv Ford morao sruiti zid jer je, dok je planirao svoj "kvadricikl", mislio na sve osim na to kako da vraju spravu izveze iz radionice; i gotovo stoljee prije one hladne noi u oujku 1896. kad se Charles King provezao kolima bez zaprege niz St. Antoine, du Jeffersona i uz Aveniju Woodward (gdje je dvotaktni motor smjesta kihnuo); davno, davno prije, dok je grad jo bio samo komad otete indijanske zemlje smjeten na tjesnacu po kojem je dobio ime, tvrava za koju su se borili Britanci i Francuzi sve dok nije, izmorivi ih, pala u ruke Amerikancima; u to davno doba, prije automobila i prometnih petlji, Detroit je bio sainjen od kotaa. Devet mi je godina i drim oca za mesnatu, znojnu ruku. Stojimo kraj prozora na najviem katu Hotela Pontchartrain. Dola sam u grad na na godinji zajedniki ruak. Nosim mini suknju i jarko ruiaste arape. Bijela konata torbi visi mi na dugom remenu s ramena. Na zamagljenom prozoru vide se mrlje. Jako smo visoko. Za minutu u naruiti kampe. Razlog oevoj uznojenoj ruci: boji se visine. Prije dva dana, kad je ponudio odvesti me na ruak kamo god hou, zapitala sam tankim glasiem, "Na vrh Pontcha!" Visoko iznad grada, gdje ruaju poslovni ljudi i utjecajni brokeri, tamo sam eljela ii. I Milton je odrao obeanje. Uprkos tome to mu je srce lupalo, dopustio je efu sale da nas smjesti za stol kraj prozora; i tako smo sada ovdje - konobar u smokingu primie mi stolicu - a otac, previe ustraen da bi sjedio, dri umjesto toga predavanje iz povijesti. Zato uimo povijest? Da razumijemo sadanjost ili da je izbjegnemo? Milton, ija je maslinasta put za nijansu problijedjela, kae samo: "Gle! Vidi kota?" I ja kiljim. U dobi od devet godina, nesvjesna opasnosti da dobijem bore oko oiju, zurim dolje u sredite grada, dolje prema ulicama kamo otac pokazuje (premda ne gleda). I evo ga: felga gradskog

trga iz koje se zrakasto ire bice ulica Baglev, Washington, Woodward, Broadway i Madison. To je sve to je ostalo od slavnog Woodwardovog nacrta. Nacrta koji je 1807. zamislio istoimeni sudac sklon piu. (Dvije godine prije toga, 1805., grad je do temelja izgorio u poaru koji je u tri sata progutao drvene zgrade i gospodarska imanja poredana uz cestu naselja to ga je 1701. utemeljio Cadillac. A ja jo 1969. svojim otrim vidom razabirem tragove tog poara na gradskoj zastavi kilometar dalje u parku Grand Circus: Speramus meliora; resurget cineribus. "Nadamo se boljemu; podii e se iz pepela.") Sudac Woodward zamislio je novi Detroit kao urbanu Arkadiju meusobno povezanih esterokuta. Svaki je kota trebao biti zaseban, a opet ujedinjen s drugima u skladu s federalizmom nove nacije, kao i klasino simetrian, u skladu s jeffersonskom estetikom. San se nikad nije dokraja ostvario. Urbano je planiranje za velike svjetske gradove, za Parize, Londone i Kimove, gradove do neke mjere posveene kulturi. Detroit je, pak, ameriki grad i stoga posveen novcu pa je arhitektura prepustila mjesto praktinosti. Od 1818. grad se irio du rijeke, skladite po skladite, tvornicu po tvornicu. Kotae suca Woodwarda su zgnjeili, rasjekli, nagurali u uobiajene pravokutnike. Ali ako ih se gledalo na drugi nain (s restorana na vrhu nebodera): kotai nisu nipoto nestali, samo su promijenili oblik. Do 1900. Detroit je postao vodei proizvoa zaprenih kola i koija. Godine 1922., kad su stigli djed i baka, Detroit je ve proizvodio i druge stvari koje se vrte: brodske motore, bicikle, rukom motane cigare. I da, napokon: automobile. Sve se to vidjelo iz vlaka. Dok su se pribliavali obalom rijeke De-troita, Lefty i Desdemona promatrali su kako im se novi dom oblikuje pred oima. Vidjeli su kako se obraena polja pretvaraju u ograene terene i poploene ulice. Nebo se zacrnjelo od dima. Pored njih su prolijetale zgrade, skladita od opeke oliena pragmatinim bijelim Bo-okmanovim pismom: WRIGHT AND KAY CO. . . . J. H. BLACK & SINOVI. . . POGON PEI DETROIT. Vani na rijeci vukli su se zdepasti tegljai boje katrana, ulice su ispunili ljudi, radnici u prljavim kombinezonima, slubenici s palcima zataknutim za naramenice, a onda su se pojavili natpisi zalogajnica i prenoita "Sluimo bezalkoholno pivo Stroh"... "Prenoite ovdje kao kod kue"... "Domai ruak 15 centi". ... Novi su znakovi baki i djedu zapljuskivali mozak i mijeali se sa slikama prethodnoga dana. Otok Ellis, koji se kao Dudeva palaa izdie iz vode. Ured za prtljagu, do stropa krcat torbama i kovezima. Natjerali su ih kao stado stoke uza stube u Prijavni ured. S brojevima s popisa putnika Giulije prikvaenim za odjeu, prolazili su pored postrojenih zdravstvenih inspektora koji su im zagledali u oi i ui, trljali tjeme i kukicom im izvrtali kapke. Jedan lijenik primijetio je upalu ispod kapaka dr. Philobosiana, prekinuo je pregled i kredom mu napisao X na kaputu. Izveli su ga iz reda. Djed i baka vie ga nisu vidjeli. "Mora da je neto uhvatio na brodu", rekla je Desdemona. "Ili su mu oi crvene od tolikog plaa." U meuvremenu, kreda je nastavila raditi svoj posao po svima. Obiljeila je T na trbuhu trudnice. Naarala je S preko posustala starakog srca. Dijagnosticirala je K za konjunktivitis, F za favus i T za trahom. Ali kako god dobro uvjebane bile, lijenike oi nisu mogle uoiti recesivnu mutaciju koja se krila na petom kromosomu. Prsti je nisu mogli napipati. Kukice je nisu mogle izvui na svjetlo... A onda, u vlaku, djed i baka nisu vie obiljeeni brojevima s popisa putnika, nego ceduljama s odreditem: "Kondukteru: molim vas da donosiocu ove upute pokaete gdje da presjedne i gdje da sie s vlaka jer ova osoba ne govori engleski. Putnik ide na kolodvor Grand Trunk Detroit." Sjeli su jedno kraj drugoga na nerezervirana sjedita. Leftv je sjedio okrenut prozoru i uzbueno gledao van. Desdemona je zurila u svoju kutiju sa svilcima, obraza grimiznih od srama i gnjeva to ih je pretrpjela posljednjih trideset est sati. "Ovo je zadnji put da mi netko ree kosu", rekla je. "Izgleda dobro", rekao je Lefty ne gledajui je. "Izgleda kao Ame-rikanidba." "Ne elim izgledati kao Amenkanidhar Na dijelu otoka EUisa gdje su trgovci podigli tandove, Lefty je nagovorio Desdemonu da ue u ator koji je vodila Udruga mladih kranki. -_-......- o ~

Ula je zamotana u al i ubraena u rubac, a izila petnaest minuta kasnije u haljini sputena struka i s mekanim eirom u obliku none posude. Bijes joj je buktio ispod novog pudera. U sklopu preobrazbe, dame iz Udruge odrezale su Desdemonine doseljenike pletenice. Opsesivno, kao to ovjek neprestano natee poderotinu u depu, opet je posegnula pod mekani eir da trideseti ili etrdeseti put opipa ogoljeno tjeme. "Ovo mi je zadnje ianje", ponovno je rekla. (I odrala je zavjet. Od tog dana nadalje Desdemona je putala kosu kao Lady Godiva, drala je skupljenu pod mreicom u golemoj masi i prala je svakog petka; tek kad je Lefty umro, odrezala ju je i dala Sophie Sas-soon, koja ju je za dvjesto pedeset dolara prodala vlasuljarki, koja je od nje izradila pet cijelih perika, a jednu je od njih, tvrdila je, kasnije kupila Betty Ford, poslije Bijele kue i poslije lijeenja od alkoholizma, pa smo je tako jednom vidjeli na televiziji, na pogrebu Richarda Nixona, kosu moje bake na glavi ene biveg predsjednika.) Ali jo je zbog neeg baka bila nesretna. Otvorila je kutiju sa svilcima u krilu. Unutra su bile njezine dvije pletenice, jo svezane alobnim vrpcama, ali osim toga, kutija je bila prazna. Nakon to je teglila jajaca svilaca cijelim putem od Bithiniosa, Desdemonu su primorali da ih na otoku Ellisu baci. Svileva jajaca bila su na popisu parazita. Lefty je sjedio prikovan uz prozor. Cijelim je putem od Hobokena zadivljeno zurio u udesne prizore: elektrine tramvaje koji nose ruiasta lica uz obronke Albanvja; tvornice to plamte kao vulkani u noi BufFala. Jednom, kad se probudio dok je vlak prolazio kroz neki grad u svitanje, uinilo mu se da je banka sa stupovima Partenon i pomislio je da je ponovno u Ateni. Onda je uz njih potekla rijeka Detroit i pomolio se grad. Lefty je gledao automobile parkirane uz plonik poput divovskih ohara. Posvuda su se uzdizali dimnjaci, kao topovske cijevi koje ispaljuju plotune u atmosferu. Bilo je crvenih ciglenih dimnjaka i visokih srebrnih dimnjaka, onih u vojnikim redovima ili samotnjaka koji su zamiljeno otpuhivali dim, cijela uma dimnjaka koja je priguila sunce a onda ga odjednom posve zamraila. Sve se zacrnjelo; uli su u kolodvor. Kolodvor Grand Trunk, sad ruevina spektakularnih razmjera, u ono je doba bio pokuaj Detroita da pokae New Yorku tko je glavni. Temelj mu je bio mamutski mramorni neoklasini muzej, izraen do posljednje pojedinosti ukljuivi korintske stupove i izrezbaren vijenac. Iz tog se hrama uzdizala uredska zgrada od trinaest katova. Lefty, koji je pratio sve naine na koje je Amerika prihvatila naslijee Grke, sad je ,...... .__ o. doao do toke gdje prijenos prestaje. Drugim rijeima: do budunosti. Siao je s vlaka da je sretne. Desdemoni nije preostajalo drugo nego da ga slijedi. Ali samo zamislite kako je izgledao u to doba! Kolodvor Grand Trunk! Telefoni u stotinama otpremnih ureda zvone i zvone, s tim da je zvonjava tad jo bila razmjerno nov zvuk; roba se otprema na istok i na zapad; putnici dolaze i odlaze, piju kavu u Palm Courtu ili daju da im se oiste cipele, elegantne lohane cipele bankarstva, postole tupa vrha industrije rezervnih dijelova, dvobojne cipele krijumara ruma. Grand Trunk s nadsvoenim stropom prekrivenim keramikom iz Guastavina, s raskonim krakatim lusterima, podova poploenih kamenom iz velkih kamenoloma. Bila je tu i brijanica sa est stolica, gdje su gradski elnici sjedili kao mumije pod vruim runicima: i javna kupelj s kadama za najam; i nizovi dizala osvijetljenih prozirnim jajolikim svjetiljkama proaranim mramornim uzorkom. Ostavivi Desdemonu iza jednog stupa, Lefty je u gomili na kolodvoru potraio roakinju koja ih je trebala doekati. Sourmelina Zizmo, roena Papadiamandopoulos, bila je bakina i djedova sestrina pa slijedom toga moja roakinja u drugom koljenu. Pamtim je kao ivopisnu enu u starijim godinama. Sourmelina i njezine cigarete s kojih pada pepeo. Sourmelina i njezine kade pune ljubiaste vode. Sourmelina i njezini rukovi Teozofskog drutva. Nosila je satenske rukavice do lakta i majinski njegovala narataje smrdljivih jazavara krmeljavih oiju. Kuu su joj napuili niski taburei preko kojih su se ti kratkonogi stvorovi pentrali na kaue i lealjke. Ali 1922. Sourmelini je bilo tek dvadeset osam godina. Prepoznati je u toj guvi na kolodvoru Grand Trunk jednako mi je teko kao i odrediti tko je tko meu uzvanicima na fotografijama s vjenanja mojih roditelja, gdje su sva lica pod krinkom mladosti. Leftyja je muio drukiji problem. Hodao je po zgradi traei sestrinu s kojom je odrastao, djevojku iljasta nosa i iscerenih usnica kao na maski

komedijaa. Sunce je koso padalo kroz zastakljeni strop. kiljio je i prouavao ene koje su prolazile, dok ga ona najzad nije zazvala: "Ovdje, roae. Ne prepoznaje me? Ja sam ona neodoljiva." "Jesi to ti, Lina?" "Nisam vie seljanka." U pet godina otkako je otila iz Turske, Sourmelina je uspjela sa sebe izbrisati gotovo sve to bi se moglo prepoznati kao grko, od kose koju je obojila u toplu kestenjastu boju i nosila je kratko oianu i onduliranu, do naglaska, koji se odselio dovoljno na zapad da zvui mutno "europski", od tiva (urnali Colliers i Harpers), do omiljene hrane (jastog fhermidor, maslac od kikirikija) i odjee. Nosila je kratku zelenu haljinu moderna ravnog kroja s resicama na rubu. Imala je cipele od pasent zelenog satena ukraene trasom s tankim remeniem oko glenja. Oko ramena je omotala stolu od crnog perja, a na glavi nakrivila mekanu toku s koje su joj privjesci od oniksa padali preko poupanih obrva. Sljedeih nekoliko sekundi namjestila se tako da omogui Leftvju da potpuno doivi njezin dotjerani ameriki izgled, ali u njoj se jo krila Lina (ispod eiria) i ubrzo je grka razdraganost prokuhala na povrinu. Sirom je rairila ruke. "Poljubi me za pozdrav, roae." Zagrlili su se. Lina je pritisnula narumenjeni obraz uz Leftyjev vrat. Zatim se odmaknula da ga dobro pogleda i, prasnuvi u smijeh, prekrila mu nos dlanom. "To si i dalje ti. Ovaj nos bih prepoznala bilo gdje." Odsmijala se do kraja dok su joj ramena poskakivala gore-dolje, a zatim prela na sljedeu toku. "Onda, gdje je ona? Gdje ti je ta mladenka? U brzojavu ak nisi napisao ni kako se zove. Sto je? Skriva se?" "Ona je... otila je na zahod." "Mora da je ljepotica. Oenio si se as posla. Sto si prvo uinio, predstavio joj se ili je zaprosio?" "Mislim da sam je zaprosio." "Kako izgleda?" "Izgleda... kao ti." "Joj meni, sigurno nije tako zgodna kao ja." Sourmelina je prinijela cigarpic ustima i povukla dim, pretraujui pogledom gomilu. "Jadna Desdemona! Brat joj se zaljubi i ostavi je u New Yorku. Kako je ona?" "Dobro je." "Zato nije dola s tobom? Nije valjda ljubomorna na tvoju enu, ha?" "Ne, nikako." Stegnula ga je za nadlakticu. "itali smo o poaru. Uas! Tako sam se brinula sve dok nisam dobila tvoje pismo. Turci su poeli, znam. Naravno, moj se mu ne slae." "Ne?" "Moe jedan prijedlog, budui da ete ivjeti s nama? S mojim muem nemoj razgovarati o politici." ^U redu " "A to je s naim selom?" raspitivala se Sourmelina. "Svi su otili i napustili horeo, Lina. Sad ondje nema niega." "Da mi se ne gadi, moda bih za tim mjestom pustila koju suzu." "Lina, neto ti moram objasniti..." Ali Sourmelina je gledala uokolo lupkajui nogom. "Moda je upala u zahod." "... neto o Desdemoni i meni..." "Da?" "... Moja ena___i Desdemona..." "Imala sam pravo? Ne slau se?" "Ne... Desdemona... moja ena..." "Da?" "Su jedna te ista osoba." Dao je znak. Desdemona je izila iza stupa. "Bok, Lina", rekla je moja baka. "Vjenali smo se. Nemoj nikome rei." I tako je to izilo na vidjelo, predzadnji put. Izletjelo je iz usta mojoj baki, pod akustinim svodom kolodvora Grand Trunk, u Sourmelini-no uho ispod mekog oboda toke. Priznanje je na trenutak

lebdjelo u zraku, a onda se rasprilo s dimom Sourmelinine cigarete. Desdemona je uhvatila mua ispod ruke. Djed i baka imali su razloga vjerovati kako e Sourmelina njihovu tajnu zadrati za sebe. Ona je u Ameriku dola s vlastitom tajnom, tajnom koju e naa obitelj uvati sve do Sourmelinine smrti 1979. kad je, kao svaije tajne, posthumno prestala pripadati kategoriji strogo povjerljivog pa se poelo govoriti o "Sourmelininim curama". Tajnom, dakle, koja se kao takva moe tek vrlo labavo definirati pa zato sada - dok se sam pripremam odati pojedinosti - osjeam tek najmanji ubod rodbinske krivnje. Sourmelinina tajna (kako ju je opisala teta Zo): "Lina je bila od onih ena po kojima su nazvali otok." Dok je jo bila cura u horeu, Sourmelinu su uhvatili u kompromitant-nim okolnostima s nekoliko prijateljica. "Ne s mnogo njih", rekla mi je sama, godinama kasnije, "s dvije ili tri. Ljudi misle da, ako voli ene, voli svaku. Uvijek sam bila izbirljiva. A nisam imala ni bogzna to birati." Neko se vrijeme opirala svojim sklonostima. "Ila sam u crkvu. Nita od toga. U ono vrijeme ba je to bilo pravo mjesto da nae djevojku. Crkva! Gdje smo se sve molile da budemo drukije." Kad su Sourmelinu uhvatili ne s drugom curom, nego s odraslom enom, majkom dvoje djece, izbio je skandal. Sourmelinini roditelji pokuali su joj ugovoriti brak, ali nisu nali enika. U Bithiniosu je ionako bilo teko nai mua bez dodatne oteavajue okolnosti kao to je nevoljka, falina mlada. Njezin je otac tad pribjegao onom to su u to vrijeme obino poduzimali Grci koji nisu uspjeli udati keri kod kue: pisao je u Ameriku. Sjedinjene Drave obilovale su dolarskim novanicama, palicama za bejzbol, kaputima od rakunovine, dijamantnim nakitom - i usamljenim doseljenicima neenjama. Pomou fotografije potencijalne mladenke i pozamanog miraza, njezin je otac naao jednog takvog. Timmy Zizmo (skraeno od Zisimopoulos) doao je u Ameriku 1907. u dobi od trideset godina. Obitelj nije previe znala o njemu, osim da je vjet trgovac. U nizu pisama Sourmelininu ocu, Zizmo je slubenim pravnikim jezikom uglavio toan iznos miraza, otiavi pritom tako daleko da je zatraio da mu se dan prije svadbe ispie ek. Fotografija koju je Sourmelina primila prikazivala je visoka, naoitog ovjeka s muevnim brinama koji u jednoj ruci dri pitolj, a u drugoj bocu estice. Kad je dva mjeseca poslije sila s vlaka na kolodvoru Grand Trunk, meutim, nizak mukarac koji ju je doekao bio je glatko izbrijan, kisela izraza i preplanule puti od rada na otvorenom. Taj raskorak bi moda razoarao obinu mladenku, ali Sourmelini je bilo sasvim svejedno. Sourmelina je esto svojima slala pisma u kojima je opisivala novi ivot u Americi, ali uglavnom se koncentrirala na novu modu, na radio prijamnik marke Aeriola Jr. koji je svaki dan satima sluala sa slualicama na uima, vrtei po postajama i zastajui tu i tamo da obrie prainu to se nakupljala na kristalu. Nikad nije spominjala nita u vezi s onim to je Desdemona edno nazivala "krevetom", pa su roaci morali itati izmeu redaka avionskih pisama da u opisu nedjeljne vonje po Belle Isleu razaberu je li muevo lice za volanom sretno ili nezadovoljno, ili da iz odlomka o Sourmelininoj novoj frizuri - koja se zvala "telefonske slualice" - zakljue smije li joj Zizmo kad mrsiti kosu. Ista ta Sourmelina, puna vlastitih tajni, sad je shvatila to joj govore novi urotnici s kojima e uvati tajne. "Vjenani? Zajedniki stol i postelja i to?" Lefty je uspio protisnuti, "Da." Sourmelina je prvi put primijetila pepeo na svojoj cigareti i otresla ga. "Takve sam ja sree. im odem iz sela, pone se neto zanimljivo dogaati." Ali Desdemona nije mogla podnijeti ironiju. Zgrabila je Sourmelinu za ruke i stala preklinjali, "Mora obeati da nikome nee rei. ivjet emo i umrijeti i to e biti kraj." "Neu nikome rei." "Ne smije se znati ni da sam ti roakinja." "Nikome neu rei." "A tvoj mu?" "On misli da sam otila doekati svojeg roaka i njegovu novu enu." "Nee mu nita rei?" "To je bar lako", nasmijala se Lina. "On me ionako ne slua."

Sourmelina je inzistirala da im nosa ponese prtljagu do auta, crnog i be Packarda. Dala mu je napojnicu i sjela na vozako mjesto, to je privuklo poglede. ena za volanom 1922. jo je bila skandalozan prizor. Prvo je odloila cigarpic na komandnu plou, zatim izvukla ok, priekala propisanih pet sekundi i pritisnula dugme za paljenje. Aluminijska hauba auta zadrhtala je i oivjela. Kona su sjedala zavi-brirala, a Desdemona je zgrabila mua za ruku. Na prednjem sjedalu Sourmelina je zbacila cipele visokih potpetica i sa satenskim remenii-ma da vozi bosa. Ubacila je u brzinu i, ne provjeravajui dolazi li koje vozilo, s trzajem krenula niz Aveniju Michigan prema Trgu Cadillac. Djedu i baki oi su se zastaklile od te silne ivosti, tramvaja koji klopo-u, zvona to brene, jednobojnog prometa koji zavija ulicama. U to vrijeme sredite Detroita vrvjelo je od ljudi koji su kupovali ili sklapali poslove. Pred robnom kuom Hudson gurali su se po deset u redu da uu kroz novu umotvorinu, pokretna vrata. Lina im je pokazivala natpise: Cafe Frontenac... Familv Theatre... i goleme elektrine znakove: Ralston... Blaga cigara Wait & Bond Blackstone za 10 centi. Iznad njih, devet metara visoki djeak mazao je maslac Gold Meadow na trometar-sku kriku kruha. Nad ulazom jedne zgrade visio je niz divovskih uljnih svjetiljki kao reklama za rasprodaju koja traje do 31. listopada. Sve se komealo i brujalo, a Desdemona se zavalila na stranjem sjeditu ve patei od tjeskobe to e je moderni izumi u njoj izazivati u godinama koje slijede, uglavnom auti, ali i tosteri, prskalice za travnjak i pokretne stube; dok se Lefty smijeio od uha do uha i vrtio glavom. Posvuda su se uzdizali neboderi, raskone kinodvorane i hoteli. Gotovo sve velike zgrade u Detroitu, zgrada Penobscot i druga Buhlova zgrada, arena poput indijanskog pojasa, zgrada New Union Trust, toranj Cadillac, zgrada Fisher s pozlaenim krovom, sagraene su tijekom dvadesetih godina. Djedu i baki Detroit je izgledao kao veliki Koza Han u vrijeme sazrijevanja svilevih ahura. Nisu vidjeli radnike koji spavaju na ulici zbog manjka stanova, ni geto tu odmah istono, komad od trideset ulinih blokova omeen ulicama Leland, Macomb, Hastings i Brush, gdje su se nabili Afroamerikanci kojima nije bilo doputeno ivjeti nigdje drugdje u gradu/Ukratko, nisu vidjeli sjeme propasti grada - njegove druge propasti - jer su i oni bili njezin dio, svi ti ljudi koji su se slijevali odasvuda da naplate obeanje Henrvja Forda kako e zaraivati pet dolara na dan. East Side, u istonom dijelu Detroita, bio je miran kvart obiteljskih kua pod sjenom velikih brijestova. Kua u ulici Hurlbut, kamo ih je Lina dovezla, bila je skromna jednokatnica od opeke boje bezalkoholnog piva. Baka i djed buljili su u kuu iz auta, kao oduzeti, dok se odjednom nisu otvorila ulazna vrata i netko je iziao. Jimmy Zizmo bio je toliko toga, da ne znam odakle poeti. Travar amater; borac protiv enskih prava; lovac na krupnu divlja; bivi zatvorenik; narkodiler; antialkoholiar - pa birajte. Bilo mu je etrdeset pet godina, gotovo dvostruko vie nego eni. Na polumrani trijem iziao je odjeven u jeftino odijelo i koulju zailjena ovratnika, koja ve davno nije bila ukrobljena. Zbog sitno kovrave crne kose imao je divlji izgled ovjeka koji je godine proveo kao samac dok mu je lice, zguvano poput nenamjetena kreveta, pojaavalo taj dojam. Obrve su mu se, meutim, izvijale u zavodljivom luku kao u indijske plesaice, a trepavice su mu bile tako guste kao da su namazane makarom. Ali moja baka nita od toga nije primijetila. U oi joj je upalo samo jedno. "Arapin?" upitala je Desdemona im je ostala nasamo s roakinjom u kuhinji. "Zato nam nisi nita govorila o njemu u pismima?" "Nije on Arapin. S Crnog mora je." "Ovo je sala", za to je vrijeme Zizmo objanjavao Leftvju i pokazivao mu kuu. "Pontski Grk!" uasnuto je uzdahnula Desdemona, usput razgledavajui hladnjak. "Nije valjda musliman, je li?" "Pa nisu se svi u Pontu obratili", otresla se Lina. "Sto misli, da se Grk samo bune u Crno more i postane musliman?" "Ali ima li turske krvi?" Desdemona je spustila glas. "Je li zato tako tamnoput?" "Ne znam i nije me briga." "Moete ostati koliko god hoete" - Zizmo je sad vodio Leftvja na kat - "ali ima nekoliko kunih pravila kojih se morate pridravati. Kao prvo, ja sam vegetarijanac. Ako tvoja ena hoe pripremati meso, mora rabiti posebne lonce i sue. Osim toga, nema viskija. Ti pije?" "Tu i tamo."

"Nema alkohola. Ako hoe neto popiti, idi u toionicu. Ne elim probleme s policijom. A sad, to se tie stanarine. Tek ste se vjenali?" "Da." "Koliki si miraz dobio?" "Miraz?" "Da. Koliko?" "Ali jesi li znala da je tako star?" aptala je Desdemona u prizemlju dok je prouavala penicu. "Bar mi nije brat." "Tiho! Ne spominji to ni u ali." "Nisam dobio miraz", odgovorio je Lefty. "Upoznali smo se na brodu na putu ovamo." "Nisi dobio miraz!" Zizmo stane na stubama i sa zaprepatenjem se okrene prema Leftvju. "Pa zato si se onda oenio?" "Zaljubili smo se", ree Lefty. Nikad jo to nije izjavio nekom nepoznatom i istodobno ga je ispunila srea i strepnja. "Ako ne plate, nema vjenanja", izjavi Zizmo. "Zato sam ja tako dugo ekao. Dok ne postignem pravu cijenu." Namignuo je. "Lina je spomenula da ima svoju tvrtku", rekao je Lefty s naglim zanimanjem, slijedei Zizma u kupaonicu. "Kakvim se poslom bavi?" "Ja? Ja sam uvoznik." "Ne znam ega", odgovorila je Sourmelina u kuhinji. "Uvoznik. Samo znam da donosi kui novac." "Ali kako se moe udati za nekoga o kome ne zna nita?" "Des, bila bih se za kljastoga udala samo da odem iz one zemlje." "Imam neto iskustva u uvozu", uspio je Leftv ubaciti dok je Zizmo demonstrirao kako rade vodoinstalacije. "Doma u Bursi. U industriji svile." "Va dio stanarine je dvadeset dolara." Zizmo je preuo signal. Povukao je lanac i potekla je vodena bujica. "Sto se mene tie", nastavila je Lina u prizemlju, "kad je rije o muevima, to stariji to bolji." Otvorila je vrata smonice. "Mladi bi mu cijelo vrijeme navaljivao na mene. Tko bi podnio taj napor." "Sram te bilo, Lina." Ali Desdemona se smijala, unato samoj sebi. Krasno je bilo ponovno vidjeti roakinju iz djetinjstva, netaknuti djeli Bithiniosa. A i tamna smonica, puna smokava, badema, oraha, halve i suenih marelica, podigla joj je raspoloenje. "Ali odakle mi novac za stanarinu?" napokon je protisnuo Leftv dok su silazili u prizemlje. "Nije mi ostalo nita. Gdje bih mogao nai posao? "Nema problema." Zizmo je mahnuo rukom. "Razgovarat u s nekim ljudima." Ponovno su uli u salu. Zizmo je zastao i znaajno se zagledao u pod. "Nisi pohvalio moj sag od zebrine koe." "Jako je lijep." "Donio sam ga iz Afrike. Vlastoruno sam ubio zebru." "Bio si u Africi?" "Nema gdje nisam bio." Kao i svi drugi u gradu, malo su se stisnuli. Desdemona i Leftv spavali su u sobi tono iznad Zizmove i Linine spavae sobe, i prvih nekoliko noi baka je ustajala iz kreveta da poloi uho na pod. "Nita", govorila je. "Rekla sam ti." "Vrati se u krevet", korio ju je Leftv. "To su njihove stvari." "Kakve stvari? To ti i govorim. Nema meu njima nikakvih stvari." Dok je u spavaoj sobi kat nie Zizmo raspravljao o novim stanarima na gornjem katu. "Bome je romantian! Upozna curu na brodu i oeni se s njom. Bez miraza." "Neki se ljudi uzimaju iz ljubavi." "Brak je za kuanstvo i djecu. to me podsjea." "Molim te, Jimmy, ne veeras." "A kad onda? Pet godina smo u braku a djece niotkuda. Vjeno si bolesna, umorna, ovo, ono. Pije

ulje od ricinusa?" "Da." "A magnezij?" "Da." "Dobro. Moramo ti smanjiti u. Ako majka ima previe ui, dijete e biti mlitavo i nee sluati roditelje." "Laku no, kjrieT "Laku no, kyriaT Prije isteka tjedna, djed i baka imali su odgovore na sva pitanja o Sourmelininom braku. Zbog razlike u godinama Jimmy Zizmo ponaao se prema svojoj mladoj nevjesti vie kao da mu je ki nego ena. Neprestano joj je govorio to smije i ne smije, galamio zbog cijene i izreza njezinih haljina, nareivao joj da ide na spavanje, da ustane, da govori, da uti. Nije joj htio dati kljueve auta dok ga ne bi nagovorila poljupcima i milovanjem. Njegov prehrambeni fanatizam ak ga je naveo da kao kakav lijenik provjerava koliko redovito ide na zahod i neke od najeih svaa izbile su meu njima zato to je ispitivao Linu o njezinoj stolici. Sto se intimnih odnosa tie, imali su ih, ali ne ba nedavno. Posljednjih se pet mjeseci Lina alila na nepostojee boljke, preputajui se radije muevim biljnim lijekovima nego njegovim ljubavnim njenostima. Zizmo je sa svoje strane nekako mutno joginski vjerovao u dobrobit zadravanja sjemena za mentalno zdravlje pa je pristao ekati da se njegovoj eni povrati vitalnost. Kua je bila podijeljena po spolovima kao kue u patridhi, domovini, mukarci u sali, ene u kuhinji. Dvije sfere s odvojenim interesima, dunostima pa ak - mogli bi rei evolucijski biolozi - obrascima razmiljanja. Leftv i Desdemona, naviknuti na ivot u vlastitoj kui, morali su se prilagoditi gazdinim pravilima. Osim toga, djedu je trebao posao. U to je doba bilo mnogo automobilskih tvrtki kod kojih se moglo zaposliti. Postojali su Chalmers, Metzger, Brush, Columbia i Flanders. Bili su tu Hupp, Paige, Hudson, Krit, Saxon, Libertv, Rickenbacker i Dodge. Jimmy Zizmo je, meutim, imao vezu u Fordu. "Ja sam im dobavlja", rekao je. "ega?" "Razliitih goriva." Ponovno su sjedili u Packardu, koji je podrhtavao na tankim gumama. Sputala se lagana izmaglica. Lefty je kiljio kroz zamagljeno prednje staklo. Malo po malo, kako su se pribliavali Aveniji Michigan, postajao je svjestan monolita koji se uzdie u daljini, zgrade nalik divovskim crkvenim orguljama ije cijevi stre u nebo. Osjetio se i vonj: isti onaj vonj koji e godinama kasnije zapahnuti uzvodno uz rijeku i pronai me u krevetu ili dok branim na golu u hokeju na travi. Kao i moj, vrlo slian orlovski nos, i djedov se nos namjestio u stanje pripravnosti. Rairio je nosnice. Udahnuo je. Isprva je miris bio prepoznatljiv, dio organskog svijeta pokvarenih jaja i stajskog gnoja. Ali za nekoliko sekundi kemijska svojstva smrada oprila su mu nosnice i pokrio je nos rupiem. Zizmo se nasmijao: "Ne brini. Naviknut e se." "Ne, neu." "Hoe da ti odam tajnu?" "Koju?" "Ne dii." Kad su stigli u tvornicu, Zizmo ga je odveo u Kadrovsku slubu. "Koliko dugo ivi u Detroitu?" pitao je referent. "est mjeseci." "Moete ir to potvrditi?" Zizmo je sad spustio glas. "Mogao bih vam dostaviti potrebne isprave kui." Referent se ogledao lijevo i desno. "Old Log Cabin?" "Samo najbolje." ef je isturio donju usnu i odmjerio mojeg djeda. "Kako govori engleski?" "Ne tako dobro kao ja. Ali brzo ui."

"Morat e upisati teaj i poloiti test. Ako ne, leti." "Smatrajte to dogovorenim. A sad, ako biste mi napisali adresu, moemo odrediti vrijeme dostave. Bi li vam odgovarao ponedjeljak uveer, recimo, oko osam i trideset?" "Doite na stranji ulaz." Djedovo kratko zaposlenje u kompaniji Ford Motors obiljeilo je jedino razdoblje kad je neki Stephanides radio u automobilskoj industriji. Umjesto automobila, mi smo postali proizvoai pladnjeva s hamburgerima i grkih salata, industrijalci spanikopite i sendvia od sira, tehnokrati nabujka od rie i pite od banane. Naa je proizvodna linija bio rotilj; naa teka mainerija, aparat sa sokovima. Ipak, tih dvadeset i pet tjedana uspostavilo je za nas osobnu vezu s onim gigantskim, odbojnim, zastraujuim kompleksom koji smo vidjeli s autoceste, onim kontroliranim Vezuvom transportnih lijebova, cijevi, ljestava, mostova, vatre i dima poznatog, kao da je kakva kuna bolest ili monarh, samo po imenu boje: Rouge. Prvog dana prije odlaska na posao, Lefty je uao u kuhinju pokazati novo radno odijelo. Rairio je ruke u flanelskoj koulji i zapucketao prstima te zaplesao u radnim izmama, a Desdemona se smijala i zatvorila kuhinjska vrata da ne probudi Linu. Leftv je pojeo suhe ljive i jogurt za doruak uz koji je itao nekoliko dana stare grke novine. Desdemona mu je spremila uinu u grkom stilu, feta sir, masline i kruh u novom amerikom pakiranju, smeoj papirnatoj vreici. Na stranjim vratima, kad se okrenuo da je poljubi, ustuknula je, u strahu da e ih ljudi vidjeti. A onda se sjetila da su sad u braku. ive u mjestu koje se zove Michigan, gdje sve ptice kao da su iste boje i gdje ih nitko ne poznaje. Desdemona je zakoraknula naprijed, u susret muevim usnicama. Njihov prvi poljubac na otvorenom, pod velikim amerikim nebom, na stranjem trijemu, kraj stabla trenje s kojeg pada lie. U njoj je nakratko proplamsala baklja sree i neko vrijeme gorjela tako da su iskre letjele na sve strane, sve dok Leftv nije zaokrenuo oko kue i otiao. Dobro raspoloenje pratilo je mojeg djeda sve do tramvajskog stajalita. Drugi su radnici ve ekali, etkali s noge na nogu, puili i alili se. Leftv je primijetio da svi imaju metalne kutije za uinu i u nelagodi je sakrio svoju papirnatu vreicu iza lea. Tramvaj je prvo nagovijestilo brujanje u potplatima njegovih tekih cipela. Onda se pojavio na pozadini izlazeeg sunca, Apolonova koija, samo elektrificirana. U tramvaju su mukarci stajali u skupinama rasporeeni po jezicima. Lica su im bila izribana za posao, ali u uima im se i dalje crnjela aa. Tramvaj je ponovno pojurio. Ubrzo je srdano raspoloenje zamrlo i jezici utihnuli. Blizu sredita grada, nekoliko se crnaca ukrcalo na tramvaj, ali ostali su stajati na vanjskom rubu drei se za krov. A onda se Rouge ocrtao na nebu, uzdigao se iz dima to ga je sam proizvodio. Isprva su se ukazali samo vrhovi osam glavnih dimnjaka. Svaki je poraao vlastiti tamni oblak. Oblaci su se izvijali uvis i stapali u opu pomrinu to je visjela nad krajolikom i bacala sjenu koja je putovala uz tramvajske tranice; i Leftv je shvatio da su mukarci zautjeli zbog te sjene, zbog njezina neumitnog pribliavanja svakog jutra. Kad se navukla nad njih, mukarci su okrenuli lea tako da je samo Leftv vidio kako svjetlo iezava s neba dok sjena obavija tramvaj i lica mukaraca postaju siva, a jedan od mavrosa na vanjskom rubu pljunuo je krv na cestu. Zatim se u tramvaj uvukao vonj, prvo podnoljiv vonj jaja i gnoja, zatim nepodnoljiv kemijski smrad, i Leftv je pogledao ostale mukarce da vidi kako reagiraju, ali nisu reagirali iako su i dalje disali. Vrata su se otvorila i svi su izili, jedan za drugim. Kroz dim to se navukao nad njima, Leftv je vidio druge tramvaje iz kojih izlaze drugi radnici, stotine i stotine sivih prilika koje klipu poploenim dvoritem prema ulazu u tvornicu. Kraj njih su vozili kamioni, a Leftv se prepustio rijeci sljedee smjene, pedeset, ezdeset, sedamdeset tisua mukaraca koji su urno povlaili posljednji dim cigarete ili izmjenjivali posljednje rijei - jer kako su se pribliavali tvornici, ponovno su progovorili, ne zato jer bi imali to rei, nego zato to iza tih vrata govor nije bio doputen. Glavna zgrada, tvrava od tamne opeke, penjala se est katova u visinu, a dimnjaci sedamnaest. Iz nje su vodila dva lijeba iznad kojih su se uzdizali vodotornjevi. Zlijebovi su vodili na promatranice i u rafinerije iz kojih su strali neto manje impozantni dimnjaci. Nalikovalo je to na umarak, kao da je vjetar raznio sjeme osam glavnih dimnjaka Rougea pa je deset ili dvadeset ili pedeset manjih debla izniknulo iz neplodne zemlje oko tvornice. Lefty je vidio tranice, goleme silose uz rijeku, divovsku smonicu ugljena, koksa i eljezne rudae, i mostove to se proteu iznad svega poput gigantskih pauka. Trenutak prije

no to su ga vrata usisala, primijetio je teglja i komadi rijeke kojoj su francuski istraivai dali ime po njezinoj crvenkastoj boji, davno prije nego to je voda postala naranasta od otpada ili se zapalila. Povijesna injenica: ljudi su prestali biti ljudi 1913. Te je godine Henry Ford stavio aute na kugline leajeve i natjerao radnike da usvoje brzinu tekue vrpce. Isprva su se radnici bunili. Hrpimice su davali otkaz jer nisu mogli prilagoditi tijela novom ritmu vremena. Odonda se, meutim, prilagodba utisnula u genski kod; svi smo je do neke mjere naslijedili pa se bez problema prikopavamo na dojstike i daljinske upravljae, i u stotinu vrsta repetitivnih radnji. Ali 1922., biti stroj jo je bilo razmjerno novo. U tvornikom su pogonu djeda obuili za posao u roku od sedamnaest minuta. Genijalnost nova proizvodnog postupka dijelom se sastojala u podjeli posla na zadatke koji ne trae nikakvu vjetinu ni znanje. Tako se moglo zaposliti ama ba svakoga. I svakog otpustiti. Predradnik je pokazao Leftvju kako da uzme kuglini leaj s tekue vrpce, izbrusi ga tokarilicom i vrati ga na vrpcu. Sa topericom u ruci odmjerio je pokuaj novog zaposlenika. A onda je kimnuo i odveo Leftvja do njegovog poloaja na vrpci. Slijeva mu je stajao ovjek po imenu Wierzbicki; zdesna, ovjek po imenu O'Mallev. Na trenutak su to tri ovjeka koja zajedno ekaju. A onda zazvidi zvidaljka. Svakih etrnaest sekundi Wierzbicki zarubi leaj i Stephanides izbrusi leaj i O'Mallev privrsti leaj za bregastu osovinu. Osovina putuje dalje na vrpci, vijuga kroz tvornicu, kroz oblake metalne praine, kroz kisele magle, sve dok drugi radnik pedeset metara dalje ne podie ruke i skida osovinu i stavlja je na blok motora (dvadeset sekundi). Istodobno drugi mukarci skidaju dijelove s okolnih vrpci - rasplinja, distributer, dovodnu cijev - i privruju ih na blok motora. Iznad njihovih pognutih glava, goleme osovine vitlaju elinim akama na parni pogon. Nitko ne izgovara ni rije. Wierzbicki zarubi leaj i Stephanides izbrusi leaj i O'Mallev privrsti leaj za bregastu osovinu. Osovina krui pogonom dok se ne isprui jedna ruka i skida je s vrpce i stavlja na blok motora koji izgleda sve aavije s uvojcima cijevi i pernatim ukrasima propelera. Wierzbicki zarubi leaj i Stephanides izbrusi leaj i O'Mallev privrsti leaj za bregastu osovinu. Dok drugi radnici zavru filter za zrak (sedamnaest sekundi) i privruju anlaser (dvadeset est sekundi) i stavljaju zamanjak. U kojem je trenutku motor zavren i posljednji ga mukarac alje dalje, na put... Osim to to nije posljednji mukarac. Dolje su drugi koji prihvaaju motor dok mu se asija kotrlja u susret. Ti ljudi privruju motor za prenosnik brzina (dvadeset pet sekundi). Wierzbicki zarubi leaj i Stephanides izbrusi leaj i O'Mallev privrsti leaj za bregastu osovinu. Moj djed vidi samo leaj pred sobom, njegove ga ruke skidaju s vrpce, bruse i stavljaju natrag dok se na vrpci ve pojavljuje sljedei. Pokretna vrpca iznad njegove glave protee se unatrag do ljudi koji kuju leajeve i ubacuju ingote u pei; ide natrag sve do ljevaonice gdje rade crnci, s naoalama koje ih tite od paklena svjetla i vruine. Oni ubacuju eljeznu rudau u visoke pei i zaimaama ulijevaju rastaljeni elik u kalupe za kovinu. Ulijevaju tono odreenom brzinom - prebrzo, i kalupi e eksplodirati; presporo, i elik e se skrutnuti. Ne mogu stati ak ni da otresu gorue trunke metala s ruku. Katkad ih ukloni predradnik; katkad ni on. Ljevaonica je najdublji zakutak Rougea, njegova rastaljena jezgra, ali vrpca ide jo dalje. Protee se van, na brda ugljena i koksa; ide do rijeke, gdje pristaju tegljai da istovare rudu, a tu se vrpca pretvara u samu rijeku i zmijoliko vijuga do uma na sjeveru dok ne dospije do izvora, koji je sama zemlja, vapnenac i pjeanik u njoj; a onda vrpca tee natrag, iz donjih slojeva zemlje na rijeku, na tegljae i napokon do kranova, lopata i pei gdje se pretvara u rastaljeni elik i ulijeva u kalupe gdje se hladi i skrutnjava u automobilske dijelove brzine, osovine i rezervoar za gorivo Modela T iz 1922. Wierzbicki zarubi leaj i Stephanides izbrusi leaj i O'Mallev privrsti leaj za bregastu osovinu. Iznad i iza njih, pod razliitim kutovima, radnici trpaju pijesak u kalupe za kovinu, ili ekiem nabijaju zakovice u kalupe ili ubacuju kalupe u pei. Vrpca nije jedna jedina vrpca nego mnogo njih koje se granaju i kriaju. Drugi radnici peate dijelove karoserije (pedeset sekundi), skidaju ih s vrpce (etrdeset dvije sekunde) i leme dijelove zajedno (minuta i deset sekundi). Wierzbicki zarubi leaj i Stephanides izbrusi leaj i O'Mallev privrsti leaj za bregastu osovinu. Osovina leti kroz tvornicu sve dok je netko ne skine s vrpce, privrsti za blok motora koji postaje sve aaviji s propelerima, cijevima i svjeicama. I onda

je motor zavren. Jedan ga sputa na asiju koja mu se kotrlja u susret dok ostala trojica vade karoseriju iz pei u kojoj se crni povrinski lak zapekao do visokog sjaja tako da im se u njemu zrcale lica i na trenutak se prepoznaju prije 07 nego to spuste karoseriju na asiju koja joj se kotrlja u susret. Jedan skae na prednje sjedalo (tri sekunde), okree klju (dvije sekunde) i odvozi automobil. Danju bez rijei; uveer, stotine rijei. Svake veeri po zavretku radnog vremena moj iscrpljeni djed izlazio je iz tvornice i vukao se do susjedne zgrade u kojoj se smjestila Fordova kola engleskog jezika. Sjedio je u klupi s otvorenom biljenicom pred sobom. inilo mu se da klupa vibrira na podu brzinom pokretne vrpce, 1,9 km na sat. Gledao je englesku abecedu rasporeenu u frizu na zidovima uionice. Oko njega su u redovima sjedili mukarci s identinim biljenicama. Kose skorene od osuena znoja, oiju crvenih od metalne praine, hrapavih ruku, deklamirali su posluno kao djeaci u crkvenom zboru. "Zaposlenici moraju kod kue rabiti mnogo sapuna i vode." "Nita tako ne pomae ispravnom ivljenju kao istoa." "Ne pljuj na pod u svojemu domu." "Ne doputaj muhama da uu u kuu." "Najnapredniji narodi su najii." Katkad je sat engleskoga trajao i na poslu. Jedan tjedan, nakon predavanja koje mu je predradnik odrao o poveanju produktivnosti, Lefty je ubrzao rad i poeo brusiti leaj svakih dvanaest sekundi, umjesto svakih etrnaest. Kad se kasnije vratio sa zahoda, vidio je da su mu na boku brusilice napisali rije "TAKOR". Netko je prerezao remen. Dok je traio novi remen u ostavi s opremom, zatulila je sirena. Vrpca je stala. "Koji je tebi vrag?" izderao se predradnik na njega. "Kad god ugasimo vrpcu, gubimo novac. Ako se ovo jo jedanput dogodi, leti na ulicu. Jasno?" "Jasno, gospodine." "U redu! Putaj je!" I vrpca je ponovno krenula. Kad je predradnik otiao, O'Mallev se osvrnuo lijevo i desno i nagnuo se prema Leftvju da mu apne, "Nemoj nam tu ruiti brzinske rekorde. Jesi shvatio? Onda svi moramo raditi bre." Desdemona je ostajala kui i kuhala. Bez svilaca koje bi pazila i dudova koje bi obirala, bez susjeda s kojima bi avrljala ili koza koje bi muzla, baka je vrijeme ispunila hranom. Dok je Lefty bez stanke brusio leaje-ve, Desdemona je izraivala pastitsio, musaku i galaktobureko. Posipala je kuhinjski stol branom i drkom metle koji je izbijelila hidrogenom valjala tijesto tanko poput papira. S njezine tekue vrpce silazile su kore tijesta, jedna za drugom. Ispunile su kuhinju. Prekrile su dnevnu sobu, gdje je pokustvo zatitila plahtama. Desdemona je koraala gore-dolje uz vrpcu i dodavala orahe, maslac, med, pinat, sir, zatim slagala jo slojeva tijesta, a onda dodavala jo maslaca dok zgotovljeni pripravak ne bi ubacila u pe. U Rougeu su radnici padali s nogu od vruine i umora dok je u ulici Hurlbut moja baka odraivala dvostruku smjenu. Ustajala je ujutro pripraviti doruak i pripremiti uinu muu, a onda marinirala janjei but u vinu i enjaku. Poslijepodne je proizvodila vlastite domae kobasice, zainjene koromaem, i vjeala ih o cijevi grijanja u podrumu. U tri je pristavljala veeru i tek onda prekidala rad i sjedala za kuhinjski stol da provjeri u sanjarici to je znaio san to ga je sino usnula. Bar tri lonca uvijek su krkala na tednjaku. Povremeno je Jimmy Zizmo dovodio kui neke od svojih poslovnih partnera, zdepaste mukarce sa eirima nabijenim na glavurde mesnate poput pruta. Desdemona ih je posluivala jelom u svako doba dana i noi. Onda bi ponovno otili u grad. Desdemona bi pospremila. Jedino to nikako nije htjela u kupnju. Ameriki su je duani zbunjivali. Ono to se tamo prodavalo, deprimiralo ju je. Cak i godinama kasnije, kad bi vidjela jabuku iz supermarketa u naoj kuhinji, podigla bi je i ismijala, govorei, "Ovo nije nita. To smo mi bacali kozama." Kad god je zakoraila u lokalno samoposluivanje, samo bi osjetila kako joj nedostaju arome breskvi, smokava i zimskih kestena iz Burse. Ve prvih mjeseci u Americi, Desdemona je patila od "tuge za domom kojoj nema lijeka". Tako je Leftvja zapadalo da poslije posla u tvornici i sata engleskog ide po janjetinu i

povre, zaine i med. I tako su ivjeli... mjesec... tri... pet. Propatili su prvu zimu u Michi-ganu. Jedne sijeanjske noi, netom poslije jedan ujutro, Desdemona Stephanides spava, s omraenom kapom Udruge mladih kranki na glavi, da se obrani od vjetra to pue kroz tanke zidove. U radijatoru zvidi i zvekee. Leftv uz svjetlost svijee dovrava zadau s biljenicom na koljenima i olovkom u ruci. A iz zida: neto sune. On podie pogled i vidi par crvenih okica kako bljeskaju iz rupe u podnoj dasci. Prije no to baci olovku na tetoinu, napie TAKOR. Desdemona i dalje spava. On joj prolazi prstima kroz kosu. Kae joj na engleskom "Hello, sweetheartx'. Nova zemlja i njezin jezik pomogli su mu da potisne prolost jo dalje iza sebe. Uspavana prilika kraj njega svake mu je noi sve manje sestra i sve vie ena. Zakon o zastari istjee dan za danom, rok se blii kraju, a sjeanje na zloin se ispire. (Ali to ljudi zaboravljaju, stanice pamte. Tijelo, taj slon...) Stiglo je proljee 1923. Djedu, nauenu na mnogovrsne konjugacije drevnih grkih glagola, engleski se pokazao razmjerno jednostavnim jezikom, ma kako nesuvisao bio. Kad je ve provakao dobar dio engleskog vokabulara, poeo je u zalogajima razabirati poznate sastojke, grke zaine u korijenima, prefiksima i sufiksima. Spremala se proslava za zavretak Fordove kole engleskog. Kao jednog od najboljih uenika, Leftvja su pozvali da sudjeluje. "Kakva je to proslava?" pitala je Desdemona "Ne mogu ti rei. Bit e iznenaenje. Ali mora mi saiti neku odjeu." "Kakvu odjeu?" "Kao izpatridhe" Bilo je to u srijedu uveer. Leftv i Zizmo bili su u sali kad je odjednom ula Lina da poslua radio emisiju "Sat s Ronnie Ronnette". Zizmo ju je odmjerio s neodobravanjem, ali ona se skrila iza slualica. "Misli da je jedna od ovih Amerikanidhes", rekao je Zizmo Leftvju. "Gledaj. Vidi? ak i noge prekrii dok sjedi." "Ovo je Amerika", rekao je Leftv. "Sad smo svi Amerikanidhes." "Ovo nije Amerika", odvratio je Zizmo. "Ovo je moja kua. Ovdje ne ivimo kao Amerikanidhes. Tvoja ena to razumije. Vidi li nju u sali da pokazuje noge i slua radio?" Netko je pokucao na vrata. Zizmo, koji je gajio neobjanjivu averziju prema nenajavljenim gostima, skoio je na noge i posegnuo pod sako. Mahnuo je Leftvju da se ne mie. Lina je primijetila da se neto dogaa i skinula slualice. Ponovno se ulo kucanje na vratima. "Kyrie", rekla je Lina, "ako te hoe ubiti, pa ne bi valjda kucali!" "Tko e ubiti!" rekla je Desdemona koja je dojurila iz kuhinje. "Samo kaem tako", rekla je Lina, koja je o uvoznim poslovima svojeg mua znala vie no to je pokazivala. Kliznula je do vrata i otvorila ih. Na otirau za noge stajala su dva mukarca. Nosili su siva odijela, prugaste kravate, crne cipele s gumenim potplatom. Imali su kratke zaliske. U rukama su drali jednake torbe za spise. Kad su skinuli eire, pokazalo se da imaju jednaku kestenjastu kosu, uredno razdijeljenu po sredini. Zizmo je izvukao ruku ispod sakoa. "Mi smo s Fordovog sociolokog odjela", rekao je onaj vii. "Je li gospodin Stephanides kod kue?" "Da?"rekaojeLefty. "Gospodine Stephanides, da vam objasnimo zato smo ovdje." "Uprava je predvidjela", glatko je nastavio onaj nii, "da bi pet dolara u rukama nekih ljudi moglo predstavljati krupnu prepreku na putu udorea i ispravnog ivota, ak ih pretvoriti u prijetnju drutvu openito." "Stoga je gospodin Ford odluio" - ponovno je preuzeo vii - "da novac ne moe primiti nitko tko ga nee umjeti potroiti razborito i suzdrano." "Osim toga" - ponovno e nii - "i kad se netko kvalificira kako je planirano ali kasnije razvije slabosti, u djelokrugu je tvrtke da mu oduzme dio zarade sve dok se ne popravi i rehabilitira. Smijemo ui?" Kad su preli prag, razdvojili su se. Visoki je izvadio blok za pisanje iz torbe. "Postavit u vam

nekoliko pitanja, ako nemate nita protiv. Pijete li, gospodine Stephanides?" "Ne, ne pije", odgovorio je Zizmo umjesto njega. "A tko ste vi, ako smijem pitati?" "Zovem se Zizmo." "A vi ste tu stanar?" "Ovo je moja kua." "Znai, gospodin i ga Stephanides su stanari?" "Tako je." "Ne valja. Ne valja", rekao je visoki. "Mi potiemo nae zaposlenike da podiu hipotekarne kredite." "On radi na tome", rekao je Zizmo. U meuvremenu je niski uao u kuhinju. Podizao je poklopce s lonaca, otvorio vrata penice, zavirio u kantu za smee. Desdemona je zaustila da prigovori, ali Lina ju je sprijeila pogledom. (A uoite kako se Desdemoni nos poeo trzati. Ve dva dana njuh joj je nevjerojatno otar. Hrana joj mirie udnovato, feta po noenim arapama, masline kao kozji brabonjci.) "Kako esto se kupate, gospodine Stephanides?" pitao je visoki. "Svaki dan, gospodine." "Kako esto perete zube?" "Svaki dan, gospodine." "ime ih perete?" "Sodom bikarbonom." Sad se niski uspeo stubama na kat. Provalio je u spavau sobu mojih djeda i bake i prouio posteljinu. Uao je u kupaonicu i pregledao zahodsku dasku. "Od sada rabite ovo", rekao je visoki. "To je pasta za zube. Evo vam i nova etkica." Smeten, djed je uzeo to su mu dali. "Mi smo iz Burse", objasnio je. "To je velik grad." "etkajte i desni. Prema gore po donjim zubima i prema dolje po gornjim zubima. Dvije minute svako jutro i svaku veer. Da vidimo. Probajte." "Mi smo civilizirani." "Da li mi se to ini ili vi odbijate poduku iz osobne higijene?" "Sluajte vi", rekao je Zizmo. "Grci su gradili Partenon i Egipani su gradili piramide dok su Anglosaksonci jo nosili ivotinjske koe." Visoki je dugo gledao Zizma, a onda neto zapisao u blok. "Ovako?" rekao je djed. Uasno je iskesio zube i stao ribati etkicom gore-dolje po suhim ustima. "Tako je. Izvrsno." Niski je opet siao s kata u prizemlje. Otvorio je blok i poeo nabrajati: "Broj jedan. Kanta za smee u kuhinji nema poklopca. Broj dva. Muha na kuhinjskom stolu. Broj tri: previe enjaka u hrani. To izaziva garavicu." (Tu Desdemona otkriva to joj smeta: kosa niskog mukarca. Muno joj je od mirisa briljantina na njoj.) "Vrlo obzirno od vas to dolazite ovamo i zanimate se za zdravlje vaeg zaposlenika", rekao je Zizmo. "Ne bismo nikako htjeli da se netko razboli, je li tako? To bi moglo zakoiti proizvodnju." "Pravit u se da ovo nisam uo", rekao je visoki. "Budui da vi ionako niste zaposlenik tvrtke Ford Motors. Ipak" - okrenuvi se prema djedu - "moram vam rei, gospodine Stephanides, da u u svojem izvjetaju zabiljeiti u kakvom drutvu ivite. Pismeno u preporuiti da se vi i ga Stephanides preselite u vlastitu kuu im to bude financijski mogue." "A smijem li pitati ime se vi bavite, gospodine?" zanimalo je niskoga. "Ja sam prevoznik", rekao je Zizmo. "Lijepo od vas, gospodo, to ste navratili", umijeala se Lina. "Ali ako biste nas sad mogli ispriati, upravo se spremamo veerati. Kasnije moramo u crkvu. I naravno, Leftv mora biti u krevetu ve u devet kako bi se naspavao. Voli ujutro biti odmoran i svje." "Dobro je to. Dobro." Zajedno su nataknuli eire na glavu i otili.

I tako dolazimo do tjedana kad se blii proslava mature u koli engleskog. Do Desdemone, koja ije prsluk palikari, veze ga crvenim, bijelim i plavim nitima. Do Leftvja, koji jednog petka uveer izlazi s posla i prelazi ulicu Miller da dobije plau iz oklopljenog kamiona. Ponovno do Leftvja, u veer proslave, dok se vozi tramvajem na Trg Cadillac i ulazi u trgovinu odjee Gold. Ondje ga eka Jimmv Zizmo da mu pomogne odabrati odijelo. "Ve je gotovo ljeto. to kae na neto krem? Sa utom svilenom kravatom?" "Ne. Uitelj engleskog nam je rekao. Samo plavo ili sivo." "Hoe te pretvoriti u protestanta. Odupri se!" "Uzet u plavo odijelo, molim vas, hvala", kae Lefty na najboljem engleskom to moe. (I taj vlasnik duana oito duguje Zizmu uslugu. Daje im 20 posto popusta.) U meuvremenu, u ulici Hurlbut, otac Stvlianopoulos, starjeina u grkoj pravoslavnoj crkvi Uznesenja, napokon je doao blagosloviti kuu. Desdemona nervozno promatra sveenika dok ispija au metakse koju mu je ponudila. Kad su ona i Leftv postali lanovi pastve, stari je sveenik pitao, reda radi, jesu li se vjenali po pravoslavnom obredu. Desdemona je odgovorila potvrdno. Odrasla je u uvjerenju da sveenici odmah znaju govori li tko istinu ili ne, ali otac Stvlianopoulos samo je kimnuo i upisao njihova imena u crkvene knjige. Sad odlae au, ustaje i izgovara blagoslov, kropei svetom vodom prag. Prije no to je zavrio, meutim, Desdemoni se opet budi nos. Moe nanjuiti to je sveenik ruao. Osjea zadah ispod njegovih pazuha dok radi znak kria. Na vratima, dok ga prati, zadrava dah. "Hvala vam, oe, hvala vam." Stvlianopoulos odlazi svojim putem. Ali nema joj pomoi. im ponovno udahne, namirie gnojivo u cvjetnim gredicama i kupus to ga kuha gospoa Czeslawski vrata do i goricu koja je sto posto negdje otvorena, i svi ti mirisi joj se mijeaju i izvru dok prinosi ruku trbuhu. U tom asu otvaraju se vrata spavae sobe. Izlazi Sourmelina. Puder i rumenilo prekrivaju joj jednu stranu lica; druga strana, nenaminkana, izgleda zeleno. "Neto ti smrdi?" pita ona. "Da. Sve mi smrdi." "O Boe." "Pa to je to?" i "Nisam mislila da e mi se to dogoditi. Tebi moda. Ali meni ne." A sad smo u dvorani Detroit Light Guard Armorv, kasnije te veeri, u 19 sati. Nazona publika, oko dvije tisue ljudi, smjeta se na sjedala dok se svjetla polako priguuju. Istaknuti se poslovni ljudi rukuju. Jim-my Zizmo, u novom krem odijelu sa utom kravatom, prekrii noge i trese jednom dvobojnom cipelom. Lina i Desdemona dre se za ruke, udruene u tajanstvenom zajednitvu. Zastor se otvara i uju se uzdasi i tu i tamo pljesak. Na kulisama je naslikan parobrod, dva visoka dimnjaka i komad palube i ograde. Mo-sti vodi do druge sredinje toke na pozornici: divovskog sivog kotla na kojem su ispisane rijei kotao za taljenje fordove kole engleskog. Svira neki europski puki napjev. Odjednom se na mostu pojavljuje usamljena prilika. Odjeven u balkansku nonju s prslukom, irokim hlaama i visokim konim izmama, doseljenik nosi sve to posjeduje u zaveljaju na tapu. Usplahireno se ogledava oko sebe i potom se sputa u kotao za taljenje. "Kakva propaganda!" mrmlja Zizmo na svojem sjedalu. Lina ga uutkava. Sad se u kotao sputa SIRIJA. Zatim ITALIJA, POLJSKA, NORVEKA, PALESTINA. I napokon: GRKA. "Gle, tojeLeftv!" Moj djed, koji na sebi ima izvezeni palikari, poukamiso s napuhnu-tim rukavima i plisiranu suknju foustanellu, koraa mostom. Zastaje trenutak da pogleda publiku, ali jasna ga svjetla zasljepljuju. Ne vidi moju baku, koja gleda u njega i puca od svoje tajne. NJEMAKA ga potapka po leima. "Macht schnell. Oprostite. Idi brzije." U prvom redu Henrv Ford kima s odobravanjem i uiva u predstavi. Gospoa Ford hoe mu neto apnuti na uho, ali on joj rukom odmahuje da ne. Njegove plave galeblje oi strijeljaju od lica do lica kad se na pozornicu uspinju uitelji engleskog. Nose duge lice koje uranjaju u lonac. Svjetla se mijenjaju u crvena dok uitelji mijeaju. Nad pozornicom se uzdie para.

U kotlu tijesno nagurani mukarci zbacuju sa sebe doseljenike nonje i navlae odijela. Udovi se isprepleu, noge gaze po nogama. Leftv govori, "Pardon, oprostite" i osjea se do kosti ameriki dok odijeva plave hlae i sako od vunenog tofa. U ustima: trideset dva zuba oprana na ameriki nain. Pod pazuhom: obilato posut amerikim dezodo-ransom. A sad se odozgo sputaju kuhae, ljudi se mijeaju u krug i u krug... ... dok dvojica, jedan visok, drugi nizak, stoje sa strane, s papirom u ruci... ... a u publici moja baka ima zaprepaten izraz... ... a kotao za taljenje prekipi. Crvena svjetla jaaju. Orkestar udari svirati Yankee Doodle. Jedan po jedan, diplomci Fordove kole engleskoga izlaze iz lonca. Odjeveni u plava i siva odijela, penju se i mau amerikim zastavama uz gromoglasan pljesak. Zastor se nije jo pravo ni spustio, kad su mu pristupili ljudi iz Sociolokog odjela. "Poloio sam zavrni ispit", rekao im je djed. "Devedeset tri posto! I danas otvaram tednu knjiicu." "Zvui dobro", rekao je visoki. "Ali na alost, prekasno", rekao je niski. Izvadio je komadi papira iz depa, u boji dobro poznatoj u Detroitu: ruiastoj. "Malo smo provjeravali vaeg stanodavca. Tog takozvanog Jimmvja Zizma. On ima policijski dosje." "Ne znam nita", rekao je djed. "Siguran sam da je to greka. On je ovjek na mjestu. Vrijedno radi." "ao mi je, gospodine Stephanides. Ali jasno vam je da gospodin Ford ne moe zaposliti nikoga tko je povezan s takvima. U ponedjeljak ne morate vie doi na posao." Dok je djed pokuavao shvatiti to su mu rekli, niski se nagnuo prema njemu. "Nadam se da ste iz ovoga izvukli pouku. Ako upadnete u loe drutvo, moete i sami potonuti. Vi mi izgledate kao pristojan ovjek, gospodine Stephanides. Zbilja. elimo vam sve najbolje u budunosti." Nekoliko minuta kasnije Lefty je iziao u susret eni. Iznenadio se kad ga je pred svima zagrlila i nije putala. "Svidjela ti se predstava?" "Nije to." "Nego to je?" Desdemona je pogledala mua u oi. Ali Sourmelina je bila ta koja je sve objasnila. "Tvoja ena i ja?" rekla je na jednostavnom engleskom. "Obje u drugom stanju." 1 MlNOTAURI Sim ja nikad neu imati previe veze. Kao i veina hermafrodita, ali nipoto svi, ne mogu imati djecu. To je jedan od razloga zato se nikad nisam enio. To je, osim srama, jedan od razloga to sam se odluio zaposliti u Ministarstvu vanjskih poslova. Nikad nisam htio dugo ostajati na istome mjestu. Kad sam poeo ivjeti kao muko, majka i ja preselili smo se iz Michigana i odonda se nisam prestao seliti. Za godinu ili dvije otii u iz Berlina, na novo mjesto. Bit u tuan to idem. Ovaj jednom podijeljeni grad podsjea me na mene samog. Moju borbu za vlastito ujedinjenje, Einheit. Kako dolazim iz grada koji je jo raspoluen rasnom mrnjom, ovdje u Berlinu osjeam nadu. Rije-dvije o mojem sramu. Ne odobravam ga. Trudim ga se iz petnih ila nadvladati. Cilj interseksualnog pokreta jest ukinuti zahvat genitalne rekonfiguracije u djetinjoj dobi. Prvi korak u toj borbi je uvjeriti svijet - a posebno pedijatre endokrinologe - da hermafrodit-ski spolni organi nisu bolesni. Jedno od dvije tisue djece raa se s ambivalentnim genitalijama. To znai da u Sjedinjenim Dravama, s populacijom od dvjesto sedamdeset pet milijuna, danas ivi sto trideset sedam tisua interseksualaca. Ali mi hermafroditi ljudi smo kao i svi drugi. A ja sam po prirodi apo-litian. Ne volim udruivanje u skupine. Premda sam lan Interseksualnog drutva Sjeverne Amerike, nikad nisam sudjelovao u njihovim demonstracijama. ivim svoj ivot i liem svoje rane. To nije najbolji nain ivota. Ali takav sam ja.

Najpoznatiji hermafrodit u povijesti? Ja? Ugodno mi je to napisati, ali dug je jo put preda mnom. Na poslu se drim za sebe, samo sam nekolicini prijatelja odao to sam. Na koktelima i primanjima, kad se sluajno naem kraj biveg veleposlanika (koji je takoer iz Detroita), razgovaramo o detroitskim Tigrovima. Ovdje u Berlinu tek nekoliko ljudi zna moju tajnu. Sad se otvaram lake nego prije, ali nisam dosljedan. Nekih veeri sve otkrijem ljudima koje sam tek upoznao. U drugim sluajevima zauvijek utim. To posebno vrijedi za ene koje me privlae. Kad upoznam neku koja mi se svia i kojoj se izgleda i ja sviam, povlaim se. U nonim izlascima u Berlinu, osokoljen kvalitetnom Riojom, esto zaboravim na svoj tjelesni nedostatak i dopustim sebi da se nadam. Svlai se po mjeri ivano odijelo. I koulja marke Thomas Pink. Dame s kojima izlazim neizostavno su impresionirane mojom tjelesnom formom. (Ispod oklopa odijela na dvoredno kopanje jo je jedan oklop, miia istreniranih u teretani.) Ali posljednju zatitu, svoje prostrane, svoje diskretne bokserice, njih ne skidam. Nikad. Umjesto toga odlazim, uz ispriku. Odlazim i nikad se vie ne javim. Tipino muki. I ubrzo opet sve radim po starom. Jo jedan pokuaj, sve po pravilima. Jutros sam ponovno vidio svoju biciklistkinju. Ovaj put saznao sam kako se zove: Julie. Julie Kikuchi. Odrasla u sjevernoj Kaliforniji, diplomirala na koli za dizajn na Rhode Islandu, sad je u Berlinu na stipendiji Kiinstlerhaus Bethanien. Ali jo vanije, ovog asa: s njom imam spoj u petak uveer. To je tek prvi spoj. Nita se nee dogoditi. Nema razloga da spominjem svoje neobine osobine, i kako sve ove godine lutam labirintom, daleko od oiju. I od ljubavi. Simultana oplodnja dogodila se u ranim jutarnjim satima 24. oujka 1923. godine, svaka u svojoj spavaoj sobi, jednoj iznad druge, nakon veernjeg izlaska u kazalite. Ne znajui da e ga uskoro otpustiti, djed se istroio za etiri karte za predstavu "Minotauri" koja se davala u Obiteljskom kazalitu. Isprva Desdemona nije htjela ii. Nije odobravala kazalite kao takvo, posebno vodvilj, ali na kraju, nije odoljela helenskoj temi pa je navukla nov par arapa, odjenula crnu haljinu i kaput te s ostalima izila iz kue i sjela u zastraujui Packard. Kad se podigao zastor u Obiteljskom kazalitu, moja je rodbina oekivala da e vidjeti cijelu priu. Kako Minos, kretski kralj, nije rtvovao bijelog bika Posejdonu. Kako je pobjenjeli Posejdon uinio da Minosovu enu Pasifu obuzme slijepa ljubav prema biku. Kako je dijete iz tog zagrljaja, Asterion, roen s bikovom glavom na ljudskom tijelu. Pa onda Dedal, labirint, i tako dalje. Ali im su se upalila svjetla na pozornici, postalo je jasno da je u predstavi naglasak na netradicio-nalnom. Jer na pozornicu su doskakutale zboristice. Utegnute u srebrne haltere, odjevene u prozirne duge halje, plesale su i recitirale strofe u potpunom neskladu sa sablasnim piskom flauta. Pojavio se Minotaur, glumac s glavom bika od papier-machea. Bez trunke smisla za klasinu psihologiju, glumac je svoj poluovjeji lik igrao kao isto filmsko udovite. Reao je; bubnjevi su udarali; zboristice su podvriskivale i bjeale. Minotaur ih je ganjao i, naravno, uhvatio, svaku pojedinu, i krvavo ih prodirao te odvukao blijeda, bespomona tijela dublje u labirint. I zastor je pao. U osamnaestom redu, moja je baka iznijela svoje kritiko miljenje. "Isto kao slike u muzeju", rekla je. "Samo izlika da se prikae ljude bez odjee." Zahtijevala je da odu prije drugog ina. Kod kue, dok su se spremali na poinak, etvero kazalinih gledatelja obavilo je uobiajene veernje radnje. Desdemona je oprala arape, upalila nono svjetlo u hodniku. Zizmo je popio au soka od papaje za koji je tvrdio da blagotvorno djeluje na probavu. Leftv je uredno objesio odijelo na vjealicu, prstima ravnajui crtu na nogavicama, dok je Sourmelina skinula minku kremom i legla u krevet. Sve etvero, kreui se svaki u svojoj pojedinanoj orbiti, pretvaralo se da predstava nije na njih ostavila nikakav dojam. Ali sad je Jimmy Zizmo ugasio svjetlo u spavaoj sobi. Legao je u svoj krevet za jednoga - i otkrio da je zauzet! Sourmelina je sanjala o djevojkama iz kora i u snu je prela sag izmeu dva kreveta. Mrmljajui strofe, zajahala je zamjenskog mua. ("Vidi?" rekao je Zizmo u mraku. "Nema ui. To ti je od ricinusova ulja.") Na katu bi Desdemona moda i ula neto kroz pod, da se nije pretvarala da spava. Protiv njezine volje, i nju je uzbudila predstava. Minotaurova ivotinjska, miiava bedra. Njegove rtve sugestivno rairenih nogu. Posramljena zbog svojeg uzbuenja, nije to pokazala nikakvim vanjskim znakom. Ugasila je lampu. Poeljela muu laku no. Zijevnula je (takoer

namjeteno napadno) i okrenula mu lea. Dok joj se Lefty prikrao odostraga. Zamrznite kadar. Ovo je prevana no, ova no, za sve umijeane (ukljuivi i mene). elim zabiljeiti poloaje (Lefty dorsalno, Lina na trbuhu podignute glave) i okolnosti (amnestija noi) i izravni povod (drama o udovinom kriancu). Roditelji obino djeci prenose tjelesne crte, ali uvjeren sam da se nasljeuje i tota drugo: motivi, scenariji, ak i sudbine. Neu li se i ja priuljati s lea djevojci koja se pretvara da spava? I nee li i to ukljuiti neku dramu i nekoga tko umire na pozornici? Genealoka pitanja na stranu, vraam se biolokim injenicama. Kao cimerice u istoj sobi u studentskom domu, Desdemona i Lina uskladile su menstrualni ciklus. Ta je no pala etrnaestog dana ciklusa. Nikakav termometar nije to potvrdio, ali nekoliko tjedana kasnije simptomi munine i hiperosjetljivi nosevi jesu. "Tko god je to nazvao jutarnjom muninom, mora da je bio muko", izjavila je Lina. "Samo je ujutro bio doma da je primijeti." Munina se nije pridravala nikakvih rasporeda; nije gledala na sat. Bilo im je zlo poslijepodne, i usred noi. Trudnoa je bila kao barka u oluji s koje nisu mogle umaknuti. I tako su se privezale za jarbole postelja i podnosile podivljalo more. Sve s im su dolazile u dodir, plahte, jastuci, sam zrak, okretalo se protiv njih. Dah mueva nepodnoljivo im je zaudarao i, kad im nije bilo odvie zlo da se pomaknu, mlatarale su rukama dajui mukarcima znak da se dre podalje. Trudnoa je muevima podrezala krila. Nakon prvotne navale mukog ponosa, brzo su uvidjeli kakvu im je minornu ulogu priroda dodijelila u drami razmnoavanja i krotko su se i utke povukli, pomalo zbunjeni, katalizatori eksplozije koju nisu umjeli objasniti. Dok su im ene velianstveno patile u spavaim sobama, Zizmo i Lefty povlaili su se u salu da sluaju glazbu, ili se vozili do kavane u grkom kvartu gdje nikoga ne smeta njihov miris. Igrali su trik-trak i bistrili politiku, i nitko nije govorio o enama jer je u kavani svatko bio neenja, bez obzira na to koliko je star i koliko je djece napravio eni koja se sad radije posveivala njima nego njemu. Vodili su se uvijek isti razgovori, o Turcima i njihovim zvjerstvima, o Venizelosu i njegovim pogrekama, o kralju Konstantinu i njegovu povratku, i o neosveenom zloinu spaljene Smirne. "I je li kome stalo? Ne!" "Kao to je Berenger rekao Clemenceauu: 'Tko posjeduje naftu, posjeduje svijet'." "Prokleti Turci! Ubojice i silovatelji!" "Oskvrnuli su Aju Sofiju, a onda su unitili Smirnu!" Ali tu je Zizmo podigao glas: "Prestanite naricati. Za rat su krivi Grci." "Kako!" "Tko je koga napao?" upitao je Zizmo. "Turci su napali. 1453." "Grci nisu u stanju upravljati ni vlastitom zemljom. to e im onda jo jedna?" Tu su mukarci poskakali na noge, stolice su se prevrtale. "Koji si ti vrag, Zizmo? Prokleti Pontski Grk! Dri stranu Turcima!" "Ja drim stranu istini", povikao je Zizmo. "Nema dokaza da su Turci podmetnuli poar. Grci su zapalili zato da za vatru okrive Turke." Lefty se umijeao izmeu mukaraca da sprijei tunjavu. Nakon toga Zizmo je svoje politike stavove drao za sebe. Sjedio je i mrzovoljno pio kavu te itao aroliku zbirku asopisa ili pamflete o putovanju svemirom i drevnim civilizacijama. Zvakao je kore limuna i nutkao Leftvja da i on vae. Zajedno su upali u koloteinu sluajnog drugarstva mukaraca iseljenih na vanjski rub poroda. Kao i svi budui oevi, poeli su misliti o novcu. Djed nikad nije rekao Jimmvju zato su ga otpustili iz Forda, ali Zizmo je nagaao to je posrijedi. I tako mu je nekoliko tjedana kasnije to nadoknadio koliko je mogao. "Samo se dri kao da se idemo malo provozati." "U redu." "Ako nas zaustave, ti uti." "U redu." "Posao je bolji nego onaj u Rougeu. Vjeruj mi. Pet dolara na dan nije nita. A ovdje moe jesti enjaka koliko ti je volja."

U Packardu su, voze se pored lunaparka u Electric Parku. Vani je magla i kasno je - malo iza tri ujutro. Da budemo poteni, lunapark bi u to doba morao biti zatvoren, ali, samo zbog mene i mojih razloga, veeras Electric Park radi cijelu no i magla se odjednom die tako da moj djed moe pogledati kroz prozor i vidjeti vlak smrti kako juri niz zavojite tranice. Samo trenutak jeftine simbolike, a onda se moram pokoriti strogim pravilima realizma, to znai: ne vide ni prst pred nosom. Proljetna se magla pjeni preko ograde novootvorenog mosta Belle Ile. Kugle ulinih svjetiljki ute se obrubljene aureolama u izmaglici. "Puno prometa za ovaj kasni sat", udi se Lefty. "Da", kae Zizmo. "Ovo je popularno mjesto nou." Most ih blago podie iznad rijeke i sputa na tlo na drugoj obali. Belle Ile, otok u obliku paramecija na rijeci Detroit, nije niti kilometar udaljen od kanadske obale. Danju je park pun etaa i ljudi koji uivaju u pikniku na travi. Ribii se niu po blatnjavim obalama. Crkvene skupine dre sastanke pod atorima. Ali kad padne mrak, na otoku zavlada ugoaj da je kopno daleko i stega poputa. Ljubavnici parkiraju na osamljenim ekama. Automobili se kotrljaju preko mosta na sumnjivim zadacima. Zizmo vozi kroz sumrak, pored osmerokutnih vrtnih paviljona i spomenika Junaku Graanskog rata, u umu gdje su igrai Ottawe jednom bili na ljetnim pripremama. Magla lie prednje staklo. S breza se ljuti utavljena kora ispod neba crnog kao tinta. to veina automobila dvadesetih godina nema: retrovizore. "Upravljaj", neprestano govori Zizmo i okree se da vidi slijedi li ih tko. Na taj nain, mijenjajui se za volanom, vijugaju Centralnom avenijom i Strandom, i tri puta obilaze cijeli otok dok Zizmo nije zadovoljan. Na sjevernoistonom kraju zaustavlja auto, prednjim dijelom u smjeru Kanade. "Zato smo stali?" "Strpi se, vidjet e." Zizmo pali i gasi prednja svjetla tri puta. Izlazi iz auta. Izlazi i Lefty. Stoje u mraku okrueni zvucima s rijeke, valovi zapljuskuju, sirene za maglu tule s tegljaa. A onda se uje jo jedan zvuk: udaljeno brujanje. "Ima svoj ured?" pita moj djed. "Skladite?" "Ovo je moj ured", mae Zizmo rukama po zraku. Pokazuje Packard: "A ovo mi je skladite." Brujanje je sve glasnije; Lefty kilji kroz maglu. "Prije sam radio za eljeznicu." Zizmo vadi suhu marelicu iz depa i jede je. "Tamo na Zapadu, u Utahu. Krv sam piao. A onda sam se opametio." Ali brujanje se sasvim primaknulo; Zizmo otvara prtljanik. I uto se iz magle pojavljuje amac s izvanbrodskim motorom, plovilo elegantnih linija u kojem su dva mukarca. Gase motor i amac klizne u trstiku. Zizmo dodaje jednom mukarcu omotnicu. Drugi strgne ceradu s pramca. Na mjeseini se presijava dvanaest drvenih sanduka, uredno poslaganih. "Sad vodim vlastitu eljeznicu", kae Zizmo. "Poni istovarivati." Tako se otkrila prava narav uvoznog biznisa Jimmvja Zizma. Nije trgovao suenim marelicama iz Sirije, halvom iz Turske i medom iz Libanona. Uvozio je viski Hirama Walkera iz Ontarija, pivo iz Quebeca i rum iz Barbadosa preko rijeke Sv. Lovrijenca. Sam nije pio ni kapi, ali za ivot je zaraivao kupujui i prodajui alkohol. "Ako su ti Ameri svi do jednog pijandure, to ja tu mogu?" opravdavao se dok su se nekoliko minuta poslije vozili natrag. "Mogao si mi rei!" vikao je Lefty, bijesan. "Ako nas uhvate, nikad neu dobiti dravljanstvo. Poslat e me natrag u Grku." "Kakav izbor ima? Ima bolji posao? I ne zaboravi. I ti i ja imamo djecu na putu." Tako se moj djed odao kriminalu. Sljedeih osam mjeseci sudjelovao je u Zizmovoj operaciji krijumarenja ruma i pridravao se udnovatog radnog vremena, te ustajao usred noi i ruao u svitanje. Usvojio je jezik ilegalne trgovine i tako uetverostruio svoj engleski rjenik. Nauio je alkohol zvati "cuga", "bingo", "rosa" i "napoj". Za mjesta gdje se pije, govorio je "birtije", "rupe", "toionice" i "podrumi". Nauio je gdje su tono razmjeteni potplaeni policajci u cijelom gradu, gdje su pogrebna poduzea koja ne pune tijela tekuinom za balzamiranje nego dinom, crkve koje nude vie od priesnog vina, i brijanice koje u staklenkama s pomadom za kosu dre "plavu propast". Leftv se dobro upoznao s obalom rijeke Detroit, njezinim zatienim otoiima i tajnim pristanitima. Mogao je prepoznati policijski brod na udaljenosti od pola kilometra. Krijumarenje

rumom bilo je osjetljiv posao. Glavni dio potajne proizvodnje kontrolirale su Purpurna banda i mafija. U svojoj dobroti, dopustili su da se do stanovite mjere krijumari amaterski - putovanja u Kanadu na jedan dan, ribarice koje isplovljavaju u pono. ene su odlazile trajektom u Windsor s bocama od etiri litre pod haljinama. Dokle god taj sitni verc nije potkopavao glavni biznis, bande su mirile na jedno oko. Ali Zizmo je debelo premaio limit. Izlazili su na teren pet do est puta na tjedan. U Packardov prtljanik stalo je etiri sanduka alkohola, na prostrano stranje sjedite zaklonjeno zastorima jo osam. Zizmo nije potovao ni pravila ni teritorij. "im su izglasali prohibiciju, otiao sam u knjinicu i prouio zemljovid", objasnio je kako je uao u posao. "I evo ti ga na, Kanada i Michigan gotovo se ljube. Pa sam kupio kartu za Detroit. Kad sam stigao ovamo, bio sam vorc. Otiao sam branom posredniku u grki kvart. Zato Lini doputam da vozi ovaj auto? Jer ga je ona platila." Nasmijeio se sa zadovoljstvom, ali potom je malo bolje razmislio i lice mu se smrknulo. "Ne odobravam enama da voze, da se razumijemo. A sad su jo dobile i pravo glasa!" Gunao je sebi u bradu. "Sjeti se one predstave koju smo gledali. Sve su ene takve. Daj im priliku i sve e se pariti s bikom." "To su samo prie, Jimmy", rekao je Leftv. "Ne moe ih shvaati doslovno." "Zato ne?" nastavio je Zizmo. "ene nisu kao mi. Putene su po prirodi. Najbolje ih je zatvoriti u labirint." "O emu pria?" Zizmo se nasmijeio. "O trudnoi." Bilo je kao u labirintu. Desdemona se vrtjela ovamo i onamo, na lijevu stranu, na desnu stranu, ne bi li nala udoban poloaj. Ne ustajui iz kreveta, tumarala je tamnim hodnicima trudnoe, spotiui se o kosti ena koje su prole ovuda prije nje. Za poetak, svoje majke Eufrozine (kojoj je odjednom poela nalikovati), svojih baka, prateta, i svih ena prije njih u nizu koji se protee sve do pretpovijesti, do Eve na iju je utrobu baena kletva. Desdemona je upravo tjelesno upoznala te ene, dijelila njihove boli i uzdahe, strah i zatitnike osjeaje, gnjev i oekivanja. Kao i one, polagala je ruku na trbuh pridravajui svijet; osjeala se svemono i ponosno; a onda ju je uhvatio gr u leima. Prikazujem vam sad cijelu trudnou u ubrzanom toku. Desdemona, u osmom tjednu, lei na leima s prekrivaem navuenim do pazuha. Svjetlo s prozora titra kako se izmjenjuju dan i no. Tijelo joj se trza; sad je na boku, sad na trbuhu; prekriva mijenja oblik. Vunena deka se pojavljuje i nestaje. Pladnjevi s hranom slijeu na stoli kraj kreveta i onda nekamo odskakuju pa se opet vraaju. Ali kroz cijeli taj mahniti ples neivih predmeta, u sreditu ostaje Desdemonino tijelo u mijeni. Prsa joj bujaju. Bradavice tamne. U etrnaestom tjednu lice joj se po-punjuje, tako da je prvi put prepoznajem kao yiayiu mojeg djetinjstva. S dvadeset tjedana tajanstvena se crta protee nadolje od pupka. Trbuh joj se nadie kao tijesto s kvascem. S trideset tjedana koa joj se tanji, a kosa postaje gua. Put, isprva blijeda od munine, postupno dobiva boju, a onda blista. Sto je vea, to se manje kree. Vie ne lei na trbuhu. Nepomino raste prema kameri. Stroboskopski efekt prozora se nastavlja. S trideset est tjedana zamata se u plahtu poput ahure. Plahta se die i sputa, otkriva joj lice, iznureno, euforino, pomireno sa sudbinom, nestrpljivo. Otvara oi. Krikne. Lina je obljepljivala noge zidarskim kitom da sprijei proirene vene. U strahu od zadaha iz usta, drala je kutiju s mentol bombonima kraj kreveta. Svako se jutro vagala, grizui donju usnicu. Uivala je u novoj, bujnoj figuri, ali derala se zbog posljedica. "Grudi mi vie nikad nee biti iste. Znam. Nakon ovog, samo e se objesiti. Kao u National GeographicuT U trudnoi se osjeala previe kao ivotinja. Bilo joj je neugodno to je tako neskriveno kolonizirana. Lice joj se arilo u naletima hormona. Znojila se, minka joj se razlijevala. Cijeli taj proces nije se nimalo promijenio od mnogo primitivnijih faza razvoja. Povezuje je s niim oblicima ivota. Podsjeao ju je na pelu maticu koja izbacuje jajaca. Na kuju ovarku u susjedstvu, koja si je prolo proljee iskopala brlog u dvoritu. Jedini joj je bijeg bio radio. Nosila je slualice u krevetu, na kauu, u kupaonici. Ljeti je iznosila svoju Aeriolu Jr. pred kuu i sjedila pod trenjom. Ispunjavajui glavu glazbom, bjeala je iz vlastita tijela. Jedno listopadsko jutro u treem trimestru, pred brojem 3467 u ulici Hurlbut zaustavio se taksi i iz

njega je iziao visok, mrav mukarac. Provjerio je da li je to adresa koja mu je zapisana na papiriu, pokupio stvari - kiobran i koveg - te platio vozau. Skinuo je eir i zagledao se u njega kao da ita upute s podstave. Onda je ponovno nataknuo eir na glavu i uspeo se na trijem. I Desdemona i Lina ule su kucanje. Srele su se na ulaznim vratima. Kad su otvorile vrata, ovjek je pogledao jedan pa drugi trbuh. "Stigao sam u pravi as" , rekao je. Bio je to dr. Philobosian. Bistrih oiju, glatko izbrijan, prebolio je tugu i jad. "Sauvao sam vau adresu." Pozvale su ga da ue i ispriao im je svoju priu. Doista se na Giuliji zarazio onom boleu favus. Ali njegova ga je diploma medicine spasila da ga ne poalju natrag u Grku; Americi su trebali lijenici. Dr. Philobosian mjesec je dana ostao u bolnici na otoku Ellisu, a onda su ga uz pokroviteljstvo Armenske agencije za pomo pustili da ue u zemlju. Posljednjih jedanaest mjeseci ivio je u New Yorku, na donjem istonom dijelu Manhattana. "Brusio sam lee za jednog optiara." Nedavno je uspio povratiti neku imovinu iz Turske i doao je na Srednji Zapad. "Otvorit u ordinaciju ovdje. U New Yorku ve ima previe lijenika." Ostao je na veeri. Delikatno stanje nije ene oslobodilo kuanskih dunosti. Na nateklim su nogama donosile jela s janjetinom i riom, okru u umaku od rajice, grku salatu, riu na mlijeku. Nakon svega je Desdemona skuhala grku kavu i posluila je u malim alicama sa smeom pjenom, lakiom, na vrhu. Dr. Philobosian obratio se muevima koji su sjedili za stolom. "Sto naprama jedan. Jeste li sigurni da se to dogodilo iste noi?" "Da", odgovorila je Sourmelina, otpuhujui dim cigarete. "Mora da je bio pun mjesec." "eni obino treba pet ili est mjeseci da zanese", nastavio je doktor. "Da vas dvije zanesete iste noi - izgledi su sto prema jedan!" "Sto prema jedan?" Zizmo je pogledao Sourmelinu koja je odvrnula pogled. "Bar sto prema jedan", uvjeravao ih je doktor. "Minotaur je kriv za sve", alio se Lefty. "Ne spominji tu predstavu", ukorila ga je Desdemona. "Zato me tako gleda?" pitala je Lina. "Ne smijem te gledati?" odbrusio je njezin mu. Sourmelina je razdraeno uzdahnula i obrisala usta ubrusom. Zavladao je napregnuti tajac. Dr. Philobosian si je natoio jo jednu au vina i naglo prekinuo utnju. "Roenje je fascinantna stvar. Uzmimo, recimo, deformacije. Ljudi su neko vjerovali da ih izaziva majina mata. to god majka sluajno pogleda ili na to pomisli za snoaja, utjecat e na dijete. U Damasku se pria o eni koja je iznad kreveta imala sliku sv. Ivana Krstitelja. Prikazanog u tradicionalnoj koulji od kostrijeti. U zanosu strasti, jadnica je sluajno pogledala sliku. Devet mjeseci poslije, rodila je edo - kosmato poput medvjeda!" Doktor se nasmijao s uitkom i srknuo jo vina. "To se ne moe dogoditi, je li?" htjela je znati odjednom uplaena Desdemona. Ali dr. Philobosian sad se zanio u pripovijedanje i nije se dao zaustaviti. "Ima i pria o eni koja je dotaknula abu krastau dok je vodila ljubav. Dijete joj se rodilo s buljavim oima i prekriveno bradavicama." "To sve pie u knjizi koju ste itali?" Desdemoni se stegnulo grlo. "Pare opisuje veinu toga u knjizi O udovitima i udima. I Crkva se tu umijeala. U Embryological Sacra, Cangiamilla je preporuivao intrauterino krtenje. Recimo da ste zabrinuti da nosite deformirano dijete. No, ima lijeka. Jednostavno napunite pricu svetom vodom i krstite dijete prije no to se rodi." "Ne brini, Desdemona", rekao je Lefty, koji je primijetio kako ju je uhvatila tjeskoba. "Doktori vie tako ne misle." "Jasno da ne", rekao je dr. Philobosian. "Sve te besmislice dolaze ravno iz mranog srednjeg vijeka. Danas znamo da su uroene deformacije uglavnom posljedica konsangviniteta roditelja." "ega?" upitala je Desdemona. "Sklapanja brakova meu krvnim srodnicima." Desdemona je problijedjela.

"To je uzrok svih moguih problema. Imbecilnosti. Hemofilije. Pogledajte Romanove. Pogledajte bilo koju kraljevsku obitelj. Mutanti, svi do jednoga." "Ne sjeam se o emu sam mislila te noi", rekla je Desdemona kasnije dok je prala sue. "Ja znam", rekla je Lina. "Na treu zdesna. Onu s crvenom kosom." "Ja sam sklopila oi." "Onda ne brini:'3 Desdemona je pustila vodu da tee da im nadjaa glasove. "A to s onim drugim? Kon... kon... ?" "Konsangvinitetom? Krvnim srodstvom?" "Da. Kako zna ima li dijete to?" "Ne zna dok se ne rodi." "Mana!" "Zato misli da Crkva ne doputa brak brai i sestrama? ak i daljnji roaci moraju traiti doputenje od episkopa." "Mislila sam da je to zato..." i zautjela je, jer nije imala odgovor. "Ne brini", rekla je Lina. "Doktori pretjeruju. Da je tako loe kad se obitelji meusobno ene, svi bismo mi imali est ruku i nijednu nogu." Ali Desdemona se brinula. Razmiljala je o Bithiniosu i pokuala se sjetiti koliko je djece tamo roeno s nekom grekom. Melia Salakas rodila je ker kojoj je nedostajao srednji dio lica. Njezin brat Yorgos cijeli je ivot ostao osmogodinje dijete. Je li bilo djece s kosmatim kouljama od kostrijeti? Djece aba? Desdemona se sjeala da joj je majka priala o udnovatoj djeci koja su se raala u selu. Pojavljivala su se svakih nekoliko narataja, djeca s kojom neto nije u redu, Desdemona se nije mogla sjetiti to tono - majka nikad nije odvie odreeno govorila. Takva su djeca dolazila svako malo i uvijek tragino skonavala: oduzela bi sama sebi ivot, bjeala s cirkusom, viali su ih godinama kasnije u Bursi gdje su prosila ili se prostituirala. Sama nou u krevetu, dok je Lefty radio, Desdemona se prisjeala pojedinosti tih pria, ali bilo je to davno, a Eufrozina Stephanides bila je pokojna pa nije imala vie koga pitati. Sjetila se noi kad je zanijela i pokuala rekonstruirati dogaaje. Okrenula se na bok. Namjestila je jastuk onako kako je Lefty leao, pritisnula ga uz lea. Ogledala se po sobi. Na zidovima nije bilo slika. Nije dodirnula nikakvu abu. "Sto sam vidjela?" upitala je samu sebe. "Samo zid." Ali nije samo nju muio tjeskobni strah. Lakoumno smjelo, i odmah se slubeno ograujui od istinitosti onoga to u vam sad rei - jer od svih glumaca u mojem srednjezapadnom Epidaurusu, najveu je masku nosio Jimmy Zizmo - pokuat u vam dati uvid u njegove osjeaje tog posljednjeg trimestra. Je li bio uzbuen to postaje otac? Je li donosio kui hranjive korijene i kuhao homeopatske ajeve? Ne, nije i ne. Otkako je dr. Philobosian tog dana doao na veeru, Jimmy Zizmo se promijenio. Moda zbog onog to je doktor rekao o istodobnim zaeima. Izgledima stotinu prema jedan. Moda je ta zalutala informacija bila odgovorna za Zizmovu sve veu zlovolju, za sumnjiave poglede to ih je dobacivao trudnoj supruzi. Moda je sumnjao u vjerojatnost da jedan jedini in spolnog snoaja u petomjesenom sunom razdoblju dovede do uspjene trudnoe. Je li Zizmo prouavao svoju mladu enu i osjeao se starim? Prevarenim? U kasnu jesen 1923. moju su obitelj proganjali minotauri. Desdemoni su dolazili u obliku djece koja ne mogu zaustaviti krvarenje ili su obrasla dlakom. Zizmovo je udovite bilo ono dobro poznato, ljubomora. Zurilo je u njega iz tamne rijeke dok je na obali ekao poiljku alkohola. Skakalo je s ceste na prednje staklo Packarda da mu se iskezi. Kotrljalo se po krevetu kad je dolazio kui prije svitanja; zelenooko udovite lealo je kraj njegove mlade, zagonetne ene, ali tad bi Zizmo trepnuo i udovite bi ieznulo. Kad su ene bile osam mjeseci trudne, pao je prvi snijeg. Leftv i Zizmo utoplili su se u rukavice i alove dok su ekali na obali Belle Islea. Ipak, unato toplinskoj izolaciji, djed je drhtao. Dvaput proteklog mjeseca imali su bliski susret s policijom. Izbezumljen od ljubomornih sumnji, Zizmo se ponaao nepredvidljivo, zaboravljao je dogovoriti sastanke, birao neprovjerena mjesta za dostavu poiljki. Jo gore, Purpurna banda pojaala je kontrolu nad vercom ruma u gradu. Bilo je samo pitanje vremena kad e im stati na ulj.

U meuvremenu, u ulici Hurlbut, njihala se lica. Sourmelina je, zamotanih nogu, leala u svojem budoaru dok je Desdemona proricala spol prvom u dugom nizu novoroenadi koji e zavriti sa mnom. "Reci mi da je curica." "Ne eli curicu. Sa enskim djetetom ima samo brige. Mora strahovati kad krene izlaziti s momcima. Mora namaknuti miraz i nai joj mua..." "U Americi nema miraza, Desdemona." lica se pokrenula. "Ako je muko, ubit u te." "S keri e se svaati." "S keri mogu razgovarati." "Sina e voljeti." lica se zanjihala u jo veem luku. "To je... to je..." "Stoje?" "Poeni tedjeti^ "Da?" "Zakljuaj vrata i prozore." "Je li? Je li zbilja?" "Spremi se za svau." "Hoe rei da je..." "Da. ensko. Nema sumnje." "O, hvala Bogu." ... I prazni se veliki garderobni ormar. I zidovi se bojaju u bijelo da se soba pretvori u djeju. Dvije navlas iste kolijevke stiu iz robne kue Hudson. Moja baka ih smjeta u djeju sobu, a onda vjea prekriva izmeu njih za sluaj da ona rodi muko dijete. U predsoblju zastaje pred kandilom da se pomoli Presvetom: "Molim te, ne daj da mi dijete bude ona stvar, hemofiliar. Lefty i ja nismo znali to radimo. Molim te, kunem se da vie neu imati djece. Samo ovo jedno." Trideset dva tjedna. Trideset etiri. U bazenu u maternici, bebe izvode salta i premeu se preko glave. Ali Sourmelina i Desdemona, tako vremenski usklaene u trudnoi, na kraju se razilaze. Dok je 17. prosinca sluala radiodramu, Sourmelina je skinula slualice i objavila da ima trudove. Tri sata kasnije, dr. Philobosian porodio je djevojicu, kao to je Desdemona i prorekla. Dijete je bilo teko samo 2660 grama i moralo je tjedan dana provesti u inkubatoru. "Vidi?" rekla je Lina Desdemoni dok su gledale bebu kroz staklo. "Dr. Phil nije imao pravo. Gle! Kosa joj je crna. Ne crvena." Sljedei je inkubatoru priao Jimmv Zizmo. Skinuo je eir i sagnuo se tik uz inkubator da zaviri unutra. Je li ustuknuo? Je li djetetova blijeda koa potvrdila njegove sumnje? Ili mu odgovorila na pitanja? Recimo, na pitanje zato mu se ena dugo alila na smetnje i bolove? I zato se onda odjednom zgodno izlijeila da potvrdi njegovo oinstvo? (Koliko god sumnjao, dijete je bilo njegovo. Samo je Sourmelinina boja puti prevladala. Genetika, puka kocka.) Sve to znam jest: nedugo nakon to je Zizmo vidio ker, smislio je konani plan. Tjedan dana kasnije rekao je Leftyju, "Spremaj se. Imamo noas posla." Bogatake kue uz jezero sad su okiene boinim svjetlima. Na prostranom, snijegom prekrivenom travnjaku Rose Terracea, vili Dodgeovih, ustoboio se bor visok dvanaest metara koji su dostavili sa umovitog Gornjeg poluotoka. Patuljci jure oko bora u minijaturnim Dodgeovim limuzinama. Djeda Mraza vozi jelen sa oferskom kapom. (Jo nisu izmislili Rudolfa, jelena s crvenim nosom iz pjesme, pa je jelenu nos crn.) Ispred vile prolazi crni i be Packard. Voza gleda ravno pred sebe. Suvoza zuri u golemu kuu. Jimmv Zizmo vozi polako zbog lanaca na gumama. Stigli su ovamo preko JefFersona, pored Electric Parka i mosta Belle Ile. Nastavili su voziti istonim dijelom Detroita, po Aveniji JefFerson. (I sad smo tu, u mojem kvartu: u Grosse Pointeu. Ovdje je kua Starksovih, gdje emo Clementine Starks i ja "vjebati" ljubljenje ljeto prije treeg razreda. A ovdje je i enska kola

Baker &Inglis, visoko na breuljku iznad jezera.) Moj je djed itekako svjestan da Zizmo nije doao u Grosse Pointe diviti se velikim kuama. Tjeskobno eka da vidi to je Zizmo naumio. Nedaleko od Rose Terrace, puca pogled na jezero, crno, prazno, potpuno zaleeno. Uz obalu se nakupio snijeg u gromadama. Zizmo vozi uz obalu dok ne stigne do prilaza gdje se ljeti amci sputaju u vodu. Okree na prilaz i staje. "Idemo preko leda?" kae moj djed. "U ovom trenutku to je najlaki put u Kanadu." "I siguran si da e izdrati?" Umjesto odgovora na djedovo pitanje, Zizmo bez rijei otvara vrata: da lake iskoi iz auta, ako zatreba. Lefty slijedi njegov primjer. Packar-dovi prednji kotai zakotrljaju se na led. Cijelo zaleeno jezero kao da se pomaknulo. Zrak propara visok, prodoran pisak, kao da zubi kripe na kockama leda. Nakon nekoliko sekundi, utihne. I zadnji kotai zavezu se na jezero. Led se smiruje. Djed, koji nije molio jo od Burse, osjea poriv da se ponovno pomoli. Jezero St. Clair kontrolira Purpurna banda. Nema stabala iza kojih se moe sakriti, nema pokrajnjih puteva kojima se moe mugnuti. Djed grize palac na kojem mu nedostaje nokat. Nema mjeseca pa vide samo ono to osvjetljavaju kukcolika prednja svjetla: pet metara zrnate, ledeno-modre povrine, iskriane tragovima guma. Pred njima se vrtloi snijeg. Zizmo brie zamagljeno prednje staklo rukavom koulje. "Pazi na tamni led." "Zato?" "To znai da je tanak." Ne proe dugo prije no to se pojavljuje prva mrlja tamnog leda. Tamo gdje se nadiu sprudovi, voda koja ih zapljuskuje istanjuje led. Zizmo zaokree oko tog mjesta. Ubrzo se, meutim, zatamni jo jedna mrlja i Zizmo mora skrenuti u drugom smjeru. Desno. Lijevo. Desno. Packard vijuga kao zmija, slijedei tragove guma drugih krijumara ruma. Povremeno im put preprijei nakupina leda i moraju voziti unatrag, vratiti se putem kojim su i doli. Sad desno, sad lijevo, sad natrag, sad naprijed, poniru u tamu po ledu glatkom poput mramora. Zizmo se naginje nad volanom i kilji u mrak, u toku u kojoj se gubi snop svjetla. Djed pridrava otvorena vrata i oslukuje hoe li uti led kako stenje... ... Ali sad, preko brujanja motora, uje se drugi zvuk. Na drugoj strani grada, te iste noi, moja baka runo sanja. U amcu za spaavanje je na Giuliji. Kapetan Kontoulis joj klei izmeu nogu i skida joj svadbeni korzet. Odvezuje uzice, rastvara ga, a cijelo vrijeme pucka cigaretu s kliniem. Desdemonu obuzima nelagoda zbog toga to je odjednom gola i sputa pogled da vidi to je to tako opinilo kapetana: u njoj se gubi debeli brodski konop. "Povuci!" vie kapetan Kontoulis i pojavljuje se Lefty, zabrinuta izraza. Hvata kraj konopa i povue. A onda: Bol. Bol u snu, stvarna, ali nestvarna, samo detonacija neurona. Duboko u Desdemoni puca vodeni balon. Toplina joj lipti niz bedra dok se amac puni krvlju. Lefty povue konop, potom jo jednom trne. Krv prska kapetanu po licu, ali on sputa obod kape i mirno to podnosi. Desdemona krikne, amac se zanjie, a onda neto pucne i proima je muan osjeaj, kao da je trgaju nadvoje, i evo, na kraju konopa je njezino dijete, maleni smotuljak miia, plav kao modrica, i trai pogledom ruke i ne moe ih nai, i trai noge i ne moe ih nai, a onda se sitna glavica podie i ona gleda djetetu u lice na kojem se otvara i zatvara tek jedan polumjesec zubia, nema oiju, nema usta, samo zubi koji kljocaju dok se otvaraju i zatvaraju... Desdemona se naglo trgne iz sna. Treba joj trenutak da shvati da je njezin zbiljski krevet, onaj na javi, promoen skroz naskroz. Pukao joj je vodenjak... ... dok se vani na ledu prednja svjetla Packarda pojaavaju sa svakim ubrzanjem kako vie struje dotjee iz akumulatora. Sad su na dijelu kojim prolaze brodovi, jednako udaljenom od obje obale. Nebo je velika crna zdjela iznad njih, sitno izbuena nebeskim vatrama. Ne mogu se sjetiti kojim su putem doli, koliko su puta zaokrenuli, gdje je tanak led. Smrznuta je ploa iarana tragovima guma koji vode u svim moguim smjerovima. Prolaze kraj trupla olupina iji je prednji kraj propao kroz led, a vrata su im proreetana rupama od metaka. Uokolo lee osovine, felge i nekoliko rezervnih guma. U tami i kovitlacu meave, djeda varaju vlastite oi. Dva puta mu se uinilo da vidi povorku automobila koji se pribliavaju. Automobili se poigravaju s njima, sad se pojavljuju ispred, sad sa

strane, sad iza njih, dolaze i odlaze tako brzo da nije siguran je li ih uope vidio. A sad u Packardu mirie na jo neto, osim na kou i viski, osjea se estoki, metalni vonj koji nadjaava djedov dezodorans: strah. Upravo tad Zizmo mirnim glasom kae: "Neto me uvijek zanimalo. Zato nikad nikome ne govori da ti je Lina roakinja?" Pitanje, postavljeno tako iz ista mira, zatekne djeda nespremnoga. "Mi to ne tajimo." "Ne?" kae Zizmo. "Nikad nisam uo da si to spomenuo." "Tamo odakle smo mi, svak je svakome rod", pokuava Lefty okrenuti na alu. A onda: "Koliko jo daleko moramo ii?" "S druge strane plovnog traka. Sad smo jo na amerikoj strani." "Kako emo ih nai ondje?" "Nai emo ih. Hoe da malo ubrzam?" Ne saekavi odgovor, Zizmo daje gas. "U redu je. Nema urbe." "Jo sam neto uvijek htio saznati", kae Zizmo i ubrzava. "Jimmv, pazi." "Zato je Lina morala otii iz sela da se uda?" "Idemo prebrzo. Ne stignem provjeriti led." "Odgovori mi." "Zato je otila? Nije se imala za koga udati. Htjela je doi u Ameriku." "To je htjela?" Opet daje gas. "Jimmv! Uspori malo!" Ali Zizmo pritie gas do dna. I vie, "Ti si taj!" "O emu pria?" "Ti si taj!" ponovno grmi Zizmo i motor cvili, a led kripi dok promie ispod automobilskih guma. "Tko je taj?" zahtijeva on. "Reci mi! Tko?"... ...Ali prije nego to djed uspijeva bilo to odgovoriti, druga mi uspomena doklie preko leda. Nedjelja je uveer u mojem djetinjstvu i otac me vodi u kino u detroitskom Yacht Clubu. Uspinjemo se stubama prekrivenim crvenim sagom, prolazimo kraj srebrnih jedriliarskih trofeja i portreta hidroavijatiara Gara Wooda u uljenim bojama. Na katu ulazimo u dvoranu. Drvene stolice na sklapanje postavljene su pred filmskim platnom. I sad se gase svjetla i klopotavi projektor izbacuje snop svjetla u kojem plee milijun estica praine. Jedino kako se otac dosjetio da mi usadi pojam o mojoj batini jest da me vodi na sinkronizirane talijanske filmske verzije drevnih grkih mitova. I tako svaki tjedan gledamo kako Heraklo ubija nemejskog lava ili krade pojas Amazonki ("kakav pojas, ha, Callie?") ili ga niim izazvani bacaju u zmijske jame bez tekstualne podrke. Ali najdrai nam je bio Minotaur... ... Na ekranu se pojavljuje glumac s loom perikom. "To je Tezej", objanjava mi Milton. "On ti ima klupko konca koje mu je dala djevojka, vidi. I sad se s tim slui da nae put iz labirinta." Tezej sad ulazi u Labirint. Njegova baklja osvjetljava kamene zidine nainjene od kartona. Put mu je posut kostima i lubanjama. Tamna krv umrljala je lane stijene. Ne skidajui oi s ekrana, pruam ruku. Otac posegne u dep sakoa i vadi karamelu. Dok mi je daje, ape mi, "Gle, ide Minotaur!" A ja drem od straha i uitka. Tad mi je to bilo akademsko pitanje, tuna sudbina tog stvorenja. Asterion nita nije skrivio, ali se rodio kao udovite. Otrovni plod izdaje, sramotni okot od tmine: nita od toga ne razumijem u dobi od osam godina. Jednostavno navijam za Tezeja... .. .dok se moja baka 1923. priprema upoznati stvorenje skriveno u tami njezine utrobe. Drei se za trbuh, sjeda na stranje sjedite taksija dok Lina, koja sjedi naprijed, govori vozau da pouri. Desdemona udie i izdie, kao trka koji se priprema za start, a Lina kae, "ak se ni ne ljutim na tebe to si me probudila. Ionako sam htjela ujutro u bolnicu. Rekli su mi da malu smijem odvesti kui." Ali Desdemona je ne slua. Otvara unaprijed spakirani koveg i opipom trai svoju brojanicu izmeu spavaice i papua. Jantarne boje skrutnutoga meda, ispucana od vruine, brojanica ju je pronijela kroz pokolje, izbjegliki mar, i grad u plamenu, i Desdemona prebire kuglice dok taksi tandre mranim ulicama da prestigne njezine trudove...

... dok Zizmo natjerava Packard po ledu. Kazaljka na brzinomjeru se uspinje. Motor tutnji. Ispod guma na sve strane prti snijeg. Packard vratolomno srlja u tamu, klie po ledu tako da mu se zanosi zadnji kraj. "Jeste vas dvoje to isplanirali?" vie on. "Da se Lina uda za amerikog dravljanina tako da te moe sponzorirati?" "O emu ti to govori?" pokuava ga djed urazumiti. "Kad ste se ti i Lina vjenali, nisam pojma imao da u doi u Ameriku. Molim te, uspori." "Je li to bio plan? Nai mua i onda mu se useliti u kuu!" Scenaristiki trik u Minotauru koji uvijek pali. udovite uvijek stie iz smjera iz kojeg ga najmanje oekujete. Tako je na jezeru St. Clair djed oekivao Purpurnu bandu, dok je zapravo udovite bilo kraj njega, za volanom automobila. U vjetru s otvorenih vrata, Zizmova kovrava kosa vijori kao griva. Prignuo je glavu, nosnice mu se nadimlju. Oi mu sijevaju od bijesa. "Tko je taj!" "Jimmy! Okreni se! Led! Ne gleda led!" "Neu stati ako mi ne kae!" "Nemam ti to rei. Lina je dobra cura. I tebi je dobra ena. Kunem se!" Ali Packard juri dalje. Djed je prikovan uz sjedalo. "A to je s djetetom, Jimmy? Misli na svoju ker." "Tko kae da je moja?" "Jasno da je tvoja." "Nikad se nisam smio oeniti s tom enskom." Lefty nema vremena raspravljati o tom problemu. Vie ne misli odgovarati na pitanja, iskotrlja se kroz otvorena vrata, podalje od auta. Vjetar ga udara kao vrsta sila, baca ga na stranji branik. Gleda kako mu se al u usporenom kretanju ovija oko stranjeg kotaa Packarda. Osjea kako se zatee kao oma, ali onda mu al klizne s vrata i vrijeme ponovno ubrzava, a Lefty odleti dalje od auta. Pokriva lice dok pada na led i klie se dobar komad. Kad ponovno digne pogled, vidi Packard koji jo juri. Nemogue je odrediti pokuava li Zizmo zaokrenuti ili zakoiti. Leftv ustaje, nita nije slomljeno, i promatra dok Zizmo bjesomuno srlja dalje u tamu... pedeset metara... sedamdeset metara... devedeset... a onda se odjednom prolomi jo jedan zvuk. Glasni prasak nadjaa riku motora, a za njim se pod nogama iri drhtaj dok Packard nalijee na tamnu mrlju na zaleenom jezeru. I ivoti pucaju, kao led. Osobe. Identiteti. Jimmv Zizmo, zgrbljen nad volanom Packarda, ve se promijenio vie nego to bilo tko shvaa. Na ovome mjestu trag se gubi. Mogu vas dovesti dovde i dalje ni koraka. Moda je to bio ljubomorni bijes. Ili je moda samo razmiljao o opcijama. Odmjeravao miraz prema troku podizanja obitelji. Nagaao kako to ne moe zauvijek trajati, taj ekonomski bum prohibicije. A postoji jo jedna mogunost: moda je cijelu stvar namjestio. Ali nema vremena za ovakva umovanja. Jer led kripi. Zizmovi prednji kotai propadaju kroz povrinu. Packard se, graciozno poput slona koji se propinje na stranjim nogama, izvre na nos. Na trenutak prednja svjetla osvjetljavaju led i vodu ispod njega, kao bazen, ali tad hauba uranja pod led i, nakon kie iskri, sve se zatamni. U Bolnici za ene, Desdemona je raala est sati. Dr. Philobosian je porodio dijete iji je spol utvren na uobiajen nain: rairile su se noge i pogledalo se. "estitamo. Dobili ste sina." Desdemona je s golemim olakanjem povikala, "Ima kosu samo na glavi." Ubrzo je u bolnicu stigao Lefty. Otpjeaio je natrag na obalu i palcem zaustavio mljekarski kamion, koji ga je odvezao kui. Sad je stajao kraj staklene pregrade sobe za novorodenad, pazuha jo ueglih od straha, desnog obraza izgrebanog od pada na ledu i nateene donje usnice. Ba tog jutra, sretnom okolnou, Linina je curica dobila dovoljno na teini da je izvade iz inkubatora. Sestre su podigle oba djeteta. Djeak je dobio ime Miltijad, po velikom atenskom vojskovoi, ali svi e ga zvati Milton, po velikom engleskom pjesniku. Djevojica koja e odrasti bez oca nazvana je Teodora, po skandaloznoj bizantskoj carici kojoj se Sourmelina divila. Kasnije e i ona dobiti ameriki nadimak. Ali ima jo neto to elim spomenuti oko te djece. Neto to se ne vidi golim okom. Pogledajte

blie. Tu. Tako je: Po jedna mutacija kod svakoga. Brak na ledu Sprovod Jimmvja Zizma odrao se trinaest dana poslije, s doputenjem episkopa u Chicagu. Gotovo dva tjedna obitelj je ostala u kui, okuenoj smru, i doekivala povremene posjetioce koji su dolazili izraziti suut. Crne su tkanine prekrivale zrcala. Crne trake visjele su na vratima. Budui da ovjek nikad ne smije iskazivati tatinu u nazonosti smrti, Lefty se prestao brijati i do dana sprovoda obrastao je u bradu. Sprovod se tako dugo odgaao jer policija nije uspjela pronai tijelo. Dan nakon nesree, dva su detektiva pregledala mjesto dogaaja. Preko noi led se ponovno smrznuo i napadalo je nekoliko centimetara novog snijega. Detektivi su gacali amo i tamo u potrazi za tragovima guma, ali su nakon pola sata odustali. Prihvatili su Leftvjevu priu da je Zizmo iao na ribolov u ledu te da je vjerojatno previe popio. Jedan je detektiv uvjeravao Leftvja da tijela esto isplutaju u proljee, izvrsno ouvana u ledenoj vodi. Obitelj je bez obzira na to bila u koroti. Otac Stvlianopoulos upozorio je na sluaj episkopa koji je udovoljio molbi da se Zizmu priredi pravoslavni sprovod, uz uvjet da se kasnije, ako se tijelo nae, odri pogrebni obred uz sam grob. Leftv se pobrinuo za sve oko pogreba. Izabrao je lijes, odabrao grob, naruio nadgrobnu plou i platio osmrtnice u novinama. U to su vrijeme doseljenici iz Grke ve poeli koristiti usluge pogrebnih poduzea, ali Sourmelina je inzistirala da lijes bude kod kue. Vie od tjedan dana oaloeni su ulazili u zamraenu salu sa sputenim aluzinama i zrakom tekim od mirisa cvijea. Dolazili su Zizmovi sumnjivi poslovni partneri, ljudi iz ilegalnih toionica koje je opskrbljivao kao i nekoliko Lininih prijatelja. Kad su izrazili suut udovici, prilazili su otvorenom lijesu i stajali uz njega. U lijesu je na jastuku leala uokvirena fotografija Jimmvja Zizma. Slika je prikazivala Zizma u tri etvrt profilu kako zuri uvis prema nebeskom sjaju svjetla u fotografskom ateljeu. Sourmelina je prerezala vrpcu koja je vezivala njihove svadbene krune i muevu krunu poloila u lijes. Sourmelinina bol zbog mueve smrti daleko je nadmaila njezine osjeaje prema njemu za ivota. Deset je sati tijekom dva dana nari-cala nad praznim lijesom Jimmvja Zizma i izgovarala mirologhiju. U najboljoj teatralnoj seoskoj maniri, Sourmelina je popijevala prodorne arije u kojima je oplakivala muevu smrt i korila ga to je umro. Kad se obraunala sa Zizmom, prigovarala je Bogu to ga je tako rano uzeo i jadikovala nad sudbinom svoje novoroene keri. "Ti si kriv! Sve si ti skrivio!" zapomagala je. "Zbog ega si morao umrijeti? Ostavio si mene jadnu udovicu! Ostavio si dijete na ulici!" Dok je naricala, dojila je djevojicu i svako je malo podizala uvis tako da i Zizmo i Bog vide to su uinili. Sluajui Linin ogoreni bijes, stariji doseljenici u mislima su se vratili u djetinjstvo u Grkoj, sjetili se sprovoda svojih roditelja ili djedova, i svi su se sloili da takav izljev alosti jami dui Jimmvja Zizma pokoj vjeni. U skladu s crkvenim zakonima, pogreb je prireen na radni dan. Otac Stvlianopoulos, s visokim kalimafkionom na glavi i velikim kriem na prsima, stigao je u kuu u deset ujutro. Nakon molitve, Sourmelina je donijela sveeniku pladanj s upaljenom svijeom. Puhnula je da je ugasi, dim se digao i rasprio, a otac Stylianopoulos slomio je svijeu nadvoje. Potom su svi izili iz kue i krenuli u povorci prema crkvi. Lefty je za taj dan unajmio limuzinu i otvorio vrata eni i roakinji. Kad je i sam uao u auto, kratko je mahnuo mukarcu koji je odabran da ostane kod kue i zaprijei ulaz kako se Zizmov duh ne bi vratio. Mukarac je bio Peter Tatakis, budui kiropraktiar. Kao to je tradicija nalagala, stric Pete je uvao vrata vie od dva sata, sve dok nije zavrila sluba Boja u crkvi. Obred je sadravao cijelu sprovodnu liturgiju, a isputen je samo zavrni dio kad se pastvu upuuje da posljednji put poljubi pokojnika. Umjesto toga, Sourmelina je prila lijesu i poljubila svadbenu krunu, a za njom su to uinili i Desdemona i Leftv. Crkva Uznesenja, koja je u to doba poslovala u tijesnoj zgradi s izlazom na ulicu Hart, jo je bila trietvrt prazna. Jimmv i Lina nisu redovito ili u crkvu. Oaloeni su veinom bile stare gospoe koje su na sprovode dolazile kao na neku vrst zabave. Napokon su lijes iznijeli pred crkvu za pogrebno fotografiranje. Svi su se sudionici

okupili oko lijesa, ispred jednostavne crkve u ulici Hart u pozadini. Otac Stvlianopoulos zauzeo je mjesto uz uzglavlje lijesa. Sam su lijes ponovno otvorili da se vidi fotografija Jimmvja Zizma poloena u satenske nabore. Iznad lijesa podigli su zastave, grku zastavu na jednoj i ameriku na drugoj strani. Nitko se nije nasmijeio u trenutku kad je kamera bljesnula. Nakon toga pogrebna je povorka nastavila put do groblja Forest Lawn na Aveniji Van Dyke, gdje su lijes stavili u spremite da eka do proljea. Jo je postojala mogunost da se tijelo pronae kad se u proljee otopi led. Iako su obavljeni svi potrebni obredi, obitelj je i dalje bila svjesna kako dua Jimmvja Zizma nema spokoja. Nakon smrti, due pravoslavaca ne odlepraju na krilcima ravno u nebo. Radije tumaraju po zemlji i gnjave ive. Sljedeih etrdeset dana baka je, kad god je zametnula sanjaricu ili svoju brojanicu, krivila Zizmov duh. Opsjedao je kuu, tjerao mlijeko da se skiseli i krao sapun iz kupaonice. Kad se razdoblje korote primaknulo kraju, Desdemona i Sourmelina pripremile su kolyivo, slatki nalik svadbenoj torti na tri zasljepljujue bijela kata. Ogradica je okruivala najgornji kat iz kojeg su rasle jele od zelene elatine. Bilo je tu i jezerce od plavog elea, a Zizmovo je ime bilo ispisano srebrnim bombonima. etrdesetog dana poslije sprovoda odran je jo jedan parastos, a poslije toga svi su se vratili u ulicu Hurlbut. Okupili su se oko koljiva koje je bilo posuto eerom u prahu zagrobnog ivota i pomijeano s besmrtnim sjemenkama ipka. im su pojeli kola, svi su osjetili: dua Jimmvja Zizma napustila je zemlju i uspela se na nebo odakle ih vie nee tupiti. Na vrhuncu slavlja, Sourmelina je sablaznila sve nazone kad je izila iz spavae sobe u jarko naranastoj haljini. "Sto radi?" apnula joj je Desdemona. "Udovica nosi crninu do kraja ivota." "etrdeset dana je sasvim dovoljno", rekla je Lina i nastavila jesti. Tek onda su mogli krstiti djecu. Sljedee subote je Desdemona, rastrzana sukobljenim osjeajima, promatrala kako kumovi podiu djecu iznad krstionice u Uznesenju. Kad je ula u crkvu, baku je prvo ispunio silan ponos. Ljudi su se tiskali da vide njezino novoroene, koje je imalo udesnu mo da ak i najstarije babe ponovno pretvori u mlade majke. Za samog obreda otac Stvlianopoulos odrezao je uvojak Miltonove kosice i pustio ga da padne u vodu. Nainio je znak kria na djetetovu elu. Uronio je dijete u vodu. Ali dok se Milton istio od istonoga grijeha, Desdemona je i dalje bila svjesna svoje duboke izopaenosti. Nijemo se jo jednom zavjetovala kako nikad vie nee imati djece. "Lina", zaustila je nekoliko dana kasnije Desdemona i pocrvenjela. "to je?" "Nita." "Nije nita. Neto jest. to je?" "Pitala sam se. Kako... ako ne eli..." A onda je naglo izlanula: "Kako se uva da ne zatrudni?" Lina se tiho nasmijala: "S tim ja zbilja vie ne moram razbijati glavu." "Ali zna kako se to radi? Ima li naina?" "Meni je majka uvijek govorila da ena nee zatrudnjeti sve dok doji. Ne znam je li to istina, ali tako mi je govorila." "Ali poslije toga, to onda?" "Jednostavno. Nemoj spavati s muem." Trenutano je to bilo izvodljivo. Nakon djetetova roenja, djed i baka uzeli su predah od spolnih odnosa. Desdemona je pola noi bdjela dojei. Vjeno je bila premorena. Osim toga, razderala joj se meica u porodu i jo nije posve zarasla. Leftv se uljudno suzdravao od bilo kakvih ljubavnikih aktivnosti, ali kad su prola dva mjeseca, poeo je dolaziti na njenu stranu kreveta. Desdemona ga je odbijala koliko god je dugo mogla. "Prerano je", govorila je. "Ne elimo jo jedno dijete." "Zato ne? Milton treba imati brata." "Boli me." "Bit u njean. Doi ovamo." "Ne, molim te, ne noas." "to je? Nee valjda postati kao Sourmelina? Jednom godinje je dovoljno?" "Tiho. Probudit e maloga."

"Ba me briga ako ga i probudim." "Ne vii. U redu. Evo, spremna sam." Ali pet minuta kasnije: "Sto se dogodilo?" "Nita." "Nemoj mi govoriti nita. Kao da sam s kipom." "Joj Lefty!" I Desdemona brine u pla. Lefty ju je tjeio i ispriao joj se, ali kad se okrenuo na drugu stranu da zaspi, uinilo mu se da je izopen u samoi oinstva. S roenjem sina, Eleutherios Stephanides vidio je kako se u budunosti u eninim oima neprestano umanjuje te je, uronivi lice u jastuk, shvatio tualjku svih oeva koji ive kao podstanari u vlastitoj kui. Obuzela ga je mahnita ljubomora na sinia iji pla kao da je bio jedini zvuk koji Desdemona uje, ije je maleno tijelo u nedogled primalo panju i milovanja, a roena je oca izgurao iz Desdemonine naklonosti naizgled boanskom lukavtinom, gdje bog poprima oblije praia da bi sisao eni na prsima. Sljedeih je tjedana i mjeseci Lefty iz Sibira svoje strane kreveta pratio procvat ljubavne veze majke i djeteta. Gledao je kako njegova ena priljubljuje lice uz djeakovo lie i isputa gugutave zvuke; s nevjericom je primjeivao potpunu odsutnost svakog gaenja prema djetetovim tjelesnim izluinama, njenost s kojom je istila i pudrala malu stranjicu trljajui je krunim pokretima, a jednom je ak, na Lef-tvjevo zaprepatenje, razmaknula siune guzove da namaze pupoljak meu njima vazelinom. Od tada se odnos djeda i bake promijenio. Sve do Miltonovog roenja, Leftv i Desdemona uivali su u braku neobino bliskom i ravnopravnom za ono doba. Ali kad je Lefty osjetio da ga iskljuuju, uzvratio je udarac tradicijom. Prestao je enu zvati kukla, to znai "lutka" i poeo je zvati kyria, to znai gospoa. Ponovno je u kuu uveo spolnu segregaciju tako da je sala bila rezervirana iskljuivo za njegovo muko drutvo dok je Desdemonu prognao u kuhinju. Poeo je izdavati zapovijedi. uKyria, moja veera." Ili uKyria, donesi neto za popiti!" U tome se ponaao kao svi njegovi suvremenici i nitko nije primjeivao da se neto neobino dogaa, osim Sourmeline. Ali ak ni ona nije mogla do kraja zbaciti okove seoske tradicije i, kad bi Lefty pozvao prijatelje kui da pue cigare i pjevaju pobunjenike kleftske pjesme, povlaila se u spavau sobu. Zatoen u izolaciji oinstva, Leftv Stephanides usredotoio se na to da pronae sigurniji nain zarade. Pisao je nakladnikom poduzeu Atlantis u New Yorku i ponudio im prevodilake usluge, ali za uzvrat je primio samo pismo u kojem su mu zahvaljivali to se zanima za njihova izdanja i priloili katalog. Katalog je dao Desdemoni, koja je naruila novu sanjaricu. Odjeven u plavo protestantsko odijelo, Lefty je osobno obiao mjesna sveuilita i kolede raspitujui se moe li poduavati grki. Ali mjesta je bilo malo i sva su bila zauzeta. Djedu je manjkao magisterij iz klasine filologije; nije ak ni diplomirao na fakultetu. Iako je nauio govoriti teni, poneto osebujni engleski, pisanim je jezikom vladao u najboljem sluaju osrednje. Sa enom i djetetom koje je morao uzdravati, nije mogao ni sanjati o tome da se jo koluje. Unato tim preprekama, ili moda ba zbog njih, tijekom etrdeset dana korote Lefty si je uredio radni kutak u dnevnoj sobi i vratio se svojoj uenoj razbibrizi. Tvrdoglavo i iz istog eskapizma, satima je prevodio Homera i Mimnerma na engleski. Pisao je u lijepim, daleko preskupim u kou uvezanim biljenicama, nalivperom napunjenim smaragdno zelenom tintom. Uveer su mu dolazili drugi mladi doseljenici koji su donosili krijumareni viski, i svi su pili i igrali trik-trak. Katkad je Desdemona znala namirisati poznati mousno slatki dim kako se izvija ispod vrata. Danju, kad god mu je dolo kao da je u kavezu, Lefty bi natukao eir s obodom duboko na elo i odlazio iz kue razmiljati. Iao je pjeke do Vodovodnog parka, zapanjen to su Amerikanci izgradili takvu palau zato da u nju smjeste filtere za kanalizaciju i propusne ventile. Odlazio je do rijeke i stajao meu amcima na suhom doku. Njemaki ovari na lancima reali su na njega iz dvorita zabijeljenih od leda. Zavirivao je u izloge duana s mamcima za ribolov, koji su zimi zatvoreni. Na jednoj takvoj etnji proao je pored napola sruene stambene zgrade. Fasadu su ve sruili i prostorije u unutranjosti kue otkrile su se pogledu kao u kuici za lutke. Lefty je gledao kuhinje i kupaonice poploene vedrim ploicama kako vise u zraku, napola zatvorene prostore ije su ga ive boje podsjetile na grobnice sultana. I sinula mu je jedna ideja.

Sutra ujutro spustio se u podrum kue u ulici Hurlbut i bacio se na posao. Poskidao je Desdemonine pikantne kobasice s cijevi grijanja. Pomeo je pauinu i zemljani pod prekrio tepihom. S kata je donio Zizmovu zebrinu kou i prikucao je na zid. Pred sudoperom je od ostataka drveta izradio maleni ank i prekrio ga ploicama koje je naao na otpadu: ploice s bijelo-plavim arabeskama; napolitanske s uzorkom ahovnice; s crvenim zmajevima kao na grbu; i mjesne ploice zemljanih tonova iz tradicionalne keramike radionice Pewabic. Kao stolovi posluili su mu veliki kolutovi za namatanje kablova, koje je postavio uspravno i prekrio tkaninom. Po stropu je razvukao plahte kao atorska krila i tako sakrio cijevi instalacija. Od svojih je starih veza u krijumarskom poslu unajmio aparat za igre i naruio piva i viskija za tjedan dana. I jedne hladne veeri u petak u veljai 1924. krenuo je u posao. Bar Zebra bio je lokalno mjesto za izlazak s neredovitim radnim vremenom. Kad god je Lefty radio, stavljao je ikonu sv. Jurja u prozor dnevne sobe koji je gledao na ulicu. Muterije su dolazile na stranji ulaz i kucale u ifri - dugo, dva kratka i dva duga - na podrumska vrata. A onda su se iz Amerike tvornikog rada i tiranskih predradnika sputali u arkadijsku spilju zaborava. Djed je u kut smjestio Victrolu. Povjeao je pletenice sa sezamom, koulouria, po anku. Pozdravljao je goste s pretjeranom srdanou koju su oekivali od stranca i pomalo se udvarao damama. Iza anka svjetlucao je vitraj boca s piem: plaviasti tonovi engleskog gina, duboko crvenilo klareta i Madeire, topli sme-kasti jantar kotskog viskija i burbona. Visea se svjetiljka okretala na lancu bacajui pjege svjetla na zebrinu kou tako da se gostima inilo da su jo pijaniji no to su zbilja bili. Povremeno bi netko skoio na noge i stao se trzati i pucketati prstima u ritmu neobine glazbe dok su mu se prijatelji smijali. Dolje, u ilegalnoj podrumskoj toionici, djed je poprimio osobine gostioniara to e i biti cijelog ivota. Intelektualne je sposobnosti kanalizirao u znanost mijeanja pia. Nauio je kako sam samcat posluiti goste kad navale uveer, tako da desnom rukom nalijeva viski u ae dok lijevom puni krigle pivom, laktom namjeta podloke za ae po anku, a nogom pumpa pivo iz bave. etrnaest do esnaest sati na dan radio je u toj raskono ureenoj jazbini pod zemljom i cijelo je vrijeme bio u pokretu. Ako nije toio pia, punio je pladnjeve koulourijama. Ako nije kotrljao novu pivsku bavu, slagao je tvrdo kuhana jaja u ianu koaricu. Zaposlio je tijelo da mu um ne bi stigao razmiljati: o eninoj sve veoj hladnoi, o tome kako ih njihov zloin proganja. Lefty je sanjao da e otvoriti kockarnicu i s barom Zebra najblie se primaknuo ostvarenju sna. Nije bilo kocke, ni palma u loncima, ali bilo je rebetike i, mnogih noi, haia. Tek 1958., kad je odstupio sa svojeg mjesta iza anka drugog bara Zebre, djed je imao dovoljno slobodnog vremena da se sjeti mladenakih snova o stolovima za rulet. A onda e se, u elji da nadoknadi proputeno, dovesti do propasti i njegov e glas u mojem ivotu napokon zauvijek utihnu ti. Desdemona i Sourmelina ostale su na katu i podizale djecu. U praksi je to znailo da ih Desdemona uzima ujutro iz krevetia, hrani, umiva i mijenja im pelene, i tek ih onda nosi Sourmelini, koja bi tad ve bila pripravna za posjete, jo sva miriljava od kriki krastavaca kojima je nou njegovala one kapke. Kad bi vidjela Theodoru, Sourmelina je irila ruke i tepala, "Chriso fililx'- te grabila svoju zlatnu djevojicu od Desdemone i prekrivala joj lice poljupcima. Ostatak jutra, Lina je pila kavu i zabavljala se maui trepavice male Theodore kolom. Kad bi zavonjalo, dodavala je dijete Desdemoni uz rijei, "Dogodila nam se nezgodica!" Sourmelina je vjerovala da dua ne nastanjuje tijelo dok dijete ne progovori. Preputala je Desdemoni brigu o pelenskom osipu i hripav-cu, upalama uiju i krvarenjima iz nosa. Ali kad god su imali goste na nedjeljnom ruku, Sourmelina ih je doekivala s nacifranim djetetom koje je privijala uz rame kao kakav besprijekoran modni dodatak. Sourmelina nije znala s malom djecom, ali sjajno se snalazila s tinejderima. Bila je tu za prve ljubavi i prva slomljena srca, haljine za izlaske i koketiranje s pomodnim stanjima duha kao to je mladalaki bunt. I tako su, u ranim godinama, Milton i Theodora odrastali zajedno u tradiciji Stephanidesa. Kao to je jednom kelimi dijelio brata i sestru, sad je vunena deka dijelila roake u drugom koljenu. I kao to je jednom dvostruka sjena skakutala po obroncima planine, sad se slina spojena sjena kretala po stranjem trijemu kue u ulici Hurlbut. Rasli su. Kad im je bilo godinu dana, kupali su se u istoj kadi. S dvije godine crtali su istim

bojicama. S tri godine, Milton je sjedio u avionu igraki, a Theodora je okretala propeler. Ali istoni dio Detroita nije isto to i malo planinsko selo. Bilo je mnogo djece za igru. I tako je, kad je napunio etiri godine, Milton odbacio drutvo svoje roakinje jer mu je ljepe bilo igrati se s dekima iz susjedstva. Theodori je bilo svejedno. Jer tad je ve dobila jo jednu roakinju s kojom se moe igrati. Desdemona je poduzela sve to je mogla da ispuni zavjet kako nikad vie nee imati djece. Dojila je Miltona do njegove tree godine. I dalje je odbijala Leftvjeve pokuaje da joj se priblii. Ali nije ga mogla odbijati svake noi. Katkad se grinja savjesti zbog toga to se udala za Leftvja sukobljavala u njoj s grinjom savjesti zbog toga to mu ne udovoljava. Katkad joj je izgledalo da je Leftvjeva potreba tako oajnika, i takvu je suut budila u njoj, da mu je morala popustiti. A katkad je i njoj samoj trebala tjelesna utjeha i olakanje. To se dogaalo moda ni aicu puta godinje, ali neto ee u ljetnim mjesecima. Povremeno bi Desdemona popila malo vie vina na neijoj proslavi imendana pa je i onda poputala. A jedne vrele noi u srpnju 1927. znaajno je popustila i posljedica je bila ki: Zoe Helen Stephanides, moja teta Zo. Od trenutka kad je shvatila da je trudna, baku su ponovno poeli muiti strahovi da e se dijete roditi s nekom jezivom uroenom manom. Pravoslavna crkva ne doputa brak ak ni djeci ljudi povezanih kumstvom, s objanjenjem da je to ravno duhovnom incestu. A to je to u usporedbi s ovim? Ovo je jo mnogo gore! I tako je Desdemona oajavala, i noima nije mogla spavati dok joj je novo edo raslo u utrobi. A zbog toga to je obeala Panaghiji, Presvetoj Djevici, da nikad vie nee imati djece, Desdemona je to vre vjerovala da e je stii teka kazna Boja. Ali ponovno se pokazalo da je strahovala bez razloga. Sljedeeg proljea, 27. travnja 1928., rodila se Zoe Stephanides, T2? krupna, zdrava djevojica s etvrtastom glavom svoje bake, snanim plaem, i bez ikakve mane. Miltona nije odvie zanimala novoroena sestra. Vie je volio gaati iz prake s prijateljima. S Theodorom je bilo upravo suprotno. Zoe ju je opinila. Navlaila je dijete posvuda sa sobom kao novu lutku. Njihovo doivotno prijateljstvo, koje je preivjelo brojne sukobe, poelo je od najranijih dana, kad se Theodora pretvarala da je Zoeina mama. S dolaskom jo jednog djeteta, kua u ulici Hurlbut postala je pretijesna. Sourmelina se odluila odseliti. Pronala je posao u cvjearnici i ostavila Leftvju i Desdemoni da preuzmu otplatu hipoteke na kuu. U jesen iste godine, Sourmelina i Theodora smjestile su se vrlo blizu, u pansionu O'Toole, odmah iza ulice Hurlbut, na Bulevaru Cadillac. Stranje fasade kue gledale su jedna prema drugoj i Lina i Theodora jo su bile dovoljno blizu da svaki dan skoknu u posjet. U etvrtak 24. listopada 1929. u Wall Streetu u New Yorku mukarci u fino krojenim odijelima poeli su se bacati s prozora slavnih gradskih nebodera. Njihov lemurski oaj naizgled je bio daleko od ulice Hurlbut, ali malo-pomalo tamni se oblak nadvio nad naciju, kreui se u suprotnom smjeru nego to je meteorologija navikla, dok se nije navukao nad Srednji Zapad. Depresija se ukazala Leftvju u obliku sve veeg broja praznih stolica u baru. Nakon to je gotovo est godina poslovao punom parom, nastupilo je razdoblje zatija; nekih je noi bar Zebra bio samo dvije treine pun, ili samo napola. Alkoholiare stoike nita nije moglo sprijeiti da se odazovu svojem pozivu. Unato meunarodnoj bankarskoj zavjeri (koju je raskrinkao otac Coughlin na radiju), te su se korenike javljale na dunost kad god se Sv. Juraj propeo u prozoru. Ali oni koji su pili radi drutva i obiteljski ljudi, vie nisu dolazili. Do oujka 1930. broj posjetitelja koji su otkucavali tajni daktilskospondejski ritam na podrumskim vratima srezao se na pola. Posao je ponovno krenuo na bolje u ljeto. "Ne razbijaj si glavu", rekao je Lefty Desdemoni. "Predsjednik Herbert Hoover se brine za sve. Najgore je prolo." Nekako su progurali sljedeu godinu i pol, ali 1932. tek je nekoliko muterija kapnulo svaki dan. Lefty je davao pie na vjeru, sputao cijene, ali uzalud. Ubrzo vie nije mogao plaati za dostavu nove robe. Jednog dana dola su dva ovjeka i zaplijenila automat za igre. "Bilo je grozno. Grozno!" plakala je Desdemona jo pedeset godina kasnije, kad je opisivala to vrijeme. Cijelo moje djetinjstvo i najmanji spomen depresije pokrenuo bi kod moje yiayie puni ciklus naricanja i udaranja u grudi. (Jednom se to dogodilo i kad je tema bila neija "manina depresija"). Klonula bi

u stolici i stisnula lice s obje ruke, kao lik na Munchovom "Vrisku" - a onda bi uslijedilo: "Mana! Depresija! Kakva je to strahota bila, da ovjek ne vjeruje! Svi bez posla. Sjeam se prosvjeda zbog gladi, ljudi mariraju ulicama, milijun ljudi, jedan za drugim, jedan za drugim, idu rei gospodinu Fordu neka otvori tvornicu. A onda jedne veeri u ulici ujem grozan zvuk. Ljudi mlate takore tapovima, ubijaju ih, plat plat plat, jer moraju jesti takore. O Bogo moj! A Lefty tada nije imao posao u tvornici. Imao je samo toionicu, gdje su ljudi dolazili piti. Ali u Depresiji je dolo zlo vrijeme, jako slaba ekonomija, i nitko nije imao novca za pie. Kad nemaju za jesti, odakle im za piti? I tako su papou i yiayia ostali bez novca. A onda" - ruku pritie o srce - "onda su me natjerali da idem raditi za one mavrose! Za crnce! O Bogo moj!" To je bilo ovako: jedne veeri djed je legao kraj bake i otkrio da nije sama u krevetu. Milton, tad osmogodinjak, uvukao se u krevet s jedne strane. Na drugoj strani leala je Zoe, kojoj su bile tek etiri godine. Iscrpljen od posla, Lefty se zagledao u prizor to ga je pruala ta menaerija. Volio je gledati svoju djecu kako spavaju. Unato problemima u braku, za njih nije nikad krivio ni sina ni ker. Ali istodobno, rijetko ih je viao. Kako bi zaradio dovoljno novca, morao je toionicu drati otvorenu esnaest, katkad osamnaest sati na dan. Radio je sedam dana u tjednu. Da bi izdravao vlastitu obitelj, morao je biti daleko od nje. Ujutro, kad je bio kod kue, djeca su se prema njemu ponaala kao da im je kakav bliski roak, moda stric, ali nikako otac. A bio je tu i problem s damama u baru. Dok je u svako doba dana i noi u polumranoj spilji toio pia, imao je bezbroj prilika upoznati ene koje su pile s prijateljima ili ak same. Djedu je 1932. bilo trideset godina. Ojaao je i postao mukarac; bio je armantan, srdaan, uvijek lijepo odjeven i jo u naponu snage. Gore u kui njegova se ena bojala seksa, ali dolje u baru Zebra ene su dobacivale Leftvju smione, uskipjele poglede. Sad, dok je djed promatrao tri usnule prilike u krevetu, u glavi mu se vrtjelo sve odjedanput: ljubav prema djeci, ljubav prema eni, kao i frustracija u braku, i djeako uzbuenje to ga je kao kakvog neenju obuzimalo u drutvu barskih dama. Prignuo je lice do Zoinog. Kosa joj je jo bila mokra od kupanja i slatko je mirisala. Uivao je u oinstvu, a opet, i dalje je bio mukarac. Leftv je znao da sve to mu se mota po glavi ne moe dugo drati zajedno. I tako je, kad se nagledao njihovih slatkih lia, podigao djecu iz kreveta i odnio ih u njihovu sobu. Vratio se i legao kraj svoje usnule ene. Njeno ju je poeo milovati, zavlaei joj ruku pod spavaicu. I odjednom je Desdemona otvorila oi. "to to radi!?" "Sto misli da radim?" "Ja spavam." "A ja te budim." "Sram te bilo." Baka ga je odgurnula. I Leftv je popustio. Ljutito se odmaknuo od nje. Dugo je vladao tajac prije no to je progovorio. "Nita ne dobivam od tebe. Cijelo vrijeme radim, a ti mi ne daje nita." "Misli da ja ne radim? Ja se brinem za dvoje djece." "Da si normalna ena, moda bi mi se isplatilo to to radim od jutra do mraka." "Da si ti normalan mu, pomogao bi mi oko djece." "Kako bih ti pomogao? Ti uope ne shvaa kako se u ovoj zemlji zarauje za ivot. Misli da se ja dolje zabavljam?" "Svira glazba, pije. ujem glazbu u kuhinji." "To mi je posao. Zato ljudi dolaze. A ako ne dolaze, nemamo ime platiti raune. Sve je na mojim leima. A to ti ne razumije. Rintam od jutra do mraka i onda kad napokon legnem u krevet, ne mogu spavati. Nema mjesta za mene!" "Milton je runo sanjao." "Ja runo sanjam svaki dan." Upalio je svjetlo i, u sjaju svjetiljke, Desdemona je vidjela muevo lice kako se gri u zlobi koju nikad prije nije primijetila. To vie nije bilo Leftvjevo lice, lice njezina brata ili mua. Pripadalo je nekom drugom, nekom neznancu s kojim je ivjela. I to je uasno novo lice izreklo ultimatum:

"Sutra ujutro", pljunuo je Leftv, "ide nai posao." Sutra, kad je Lina dola na ruak, Desdemona ju je zamolila da joj ita oglase u novinama. "Kako u ja raditi? Ne znam ni engleski govoriti." "Zna neto." "Trebali smo otii u Grku. U Grkoj mu ne bi tjerao enu da ide iz kue i trai si posao." "Nita ne brini", rekla je Lina i uzela u ruku novine na recikliranom papiru. "Posla ionako nema." Godine 1932. oglasi u Detroit Timesu koji su se obraali populaciji od etiri milijuna ljudi stisnuli su se na jednom jedinom fiovinskom stupcu. Sourmelina je kiljei traila to bi bilo prikladno. "Konobarica", itala je Lina. "Ne." "Zato ne?" "Mukarci e me oblij etati." "Ne voli da te oblijeu?" "itaj", rekla je Desdemona. "Obrada i bojanje", rekla je Lina. Baka se namrtila. "to je sad to?" "Ne znam." "Bojanje tkanine?" "Moda" "itaj dalje", rekla je Desdemona. "Motaica cigara", nastavila je Lina. "Ne volim dim." "Slukinja" "Lina, molim te. Pa ne mogu ja nekome sluiti." "Svilarica." "Molim?" "Svilarica. Samo to pie. I adresa." "Svilarica? Ja sam svilarica. Znam sve o tome." "Onda estitam, ima posao. Ako mjesto jo bude slobodno kad stigne onamo." Sat poslije, odjevena za potragu za poslom, baka je nevoljko izila iz kue. Sourmelina ju je nagovarala da joj posudi haljinu s dubokim izrezom. "Nosi tu haljinu i nitko nee primijetiti kako govori engleski", rekla je. Ali Desdemona se uputila prema tramvaju u jednoj od svojih obinih haljina, sivoj sa smeim tokicama. Cipele, eir i torbica bili su svaki svoje smee boje koje su se gotovo slagale. Iako ih je vie voljela od automobila, ni tramvaji nisu Desdemoni bili prirasli srcu. Nije se najbolje snalazila u tome koja linija kamo vozi. Trzava kola koja kao da su vukli duhovi neprestano su zaokretala u neoekivanim smjerovima i odvozili je u nepoznate dijelove grada. Kad je prvi tramvaj stao, viknula je kondukteru, "U grad?" On je kimnuo. Ukrcala se u tramvaj, spustila si sjedalo i izvadila iz torbice adresu koju joj je Lina napisala na papiru. Kad je kondukter doao do nje, pokazala mu je adresu. "Ulica Hastings? Tamo idete?" "Da. Ulica Hastings." "Vozite se ovom linijom do Gratiota. Onda presjednete na Gratiot prema gradu. Siete kod ulice Hastings." Kad se spomenuo Gratiot, Desdemoni je odlanulo. Ona i Lefty vozili su se linijom Gratiot kad su ili u grku etvrt. Sad joj je sve bilo jasno. Tako znai, u Detroitu ne rade svilu? pobjedonosno je pitala svojeg odsutnog mua. Eto koliko ti zna. Tramvaj je ubrzao. Duani u Aveniji Mack promicali su pored nje, mnogi od njih zauvijek zatvoreni, s izlozima premazanim sapunom. Desdemona je priljubila lice uz staklo, ali sad, dok je bila sama, imala je jo toga rei Leftvju. Da mi oni policajci na otoku Ellisu nisu oduzeli dudove svilce, mogla sam napraviti bubinjak u dvoritu iza kue. Ne bih sad morala traiti posao. Mogli smo dobro zaraditi. Lijepo sam Ugovorila.

Odjea putnika u to je vrijeme jo bila razmjerno elegantna, ali ve su se vidjeli znakovi iznoenosti: eiri koji se mjesecima nisu zatezali, pohabane manete i porubi, kravate i reveri umrljani hranom. Na ploniku je neki ovjek stajao drei rukom ispisani znak: TREBAM POSAO A NE MILOSTINJU TKO E MI POMOI DA NAEM POSAO. 7 GODINA U DETROITU. NEMAM NOVCA. OTPUTEN S NAJBOLJIM PREPORUKAMA. Gledaj ti tog jadnika. Mana! Izgleda kao izbjeglica. Ovaj grad isti je kao Smirna. Koja je razlika? Tramvaj je kloparao, sve dalje i dalje od mjesta koja je poznavala, duana s povrem, kina, hidranta za vodu i kioska s novinama. Njezine seoske oi, koje su u trenu umjele razlikovati svaki grm i stablo, tupo su se caklile pred znakovljem uz put, besmislenim latinikim slovima to su se stapala jedna s drugima i izblijedjelim oglasnim ploama s amerikim licima s kojih se gulila koa, licima bez oiju ili bez usta, ili bez iega osim nosa. Kad je prepoznala iroku dijagonalnu prugu Gratiota, ustala je i zvonkim glasom viknula: "Pazmate!" Pojma nije imala to znai ta rije na engleskom. Samo je ula da je Sourmelina izvikuje svaki put kad promai stanicu. Kao i obino, djelovala je. Voza je zakoio, tramvaj je stao i putnici su se brzo maknuli s vrata da ona moe sii. Kao da ih je iznenadilo kad im se nasmijeila i zahvalila. Na liniji Gratiot rekla je kondukteru, "Molim vas, moram ii ulica Hastings." "Hastings? Ste sigurni?" Pokazala mu je adresu i ponovila glasnije, "Ulica Hastings." "U redu. Rei u vam kad da siete." Tramvaj je krenuo prema grkoj etvrti. Desdemona je provjerila svoj odraz u prozoru tramvaja i namjestila eir. Poslije trudnoe se udebljala, proirila u struku, ali jo je imala lijepu put i kosu i jo je bila privlana ena. Kad se pogledala, obratila je pozornost na krajolik kojim su prolazili. to je jo mogla moja baka vidjeti na ulicama Detroita 1932.? Vidjela bi mukarce s naherenim iltericama kako prodaju jabuke na uglovima. Vidjela bi motaice cigara kako izlaze pred tvornice bez prozora da na as udahnu zraka, lica trajno umrljana smeom duhanskom prainom. Vidjela bi radnike koji dijele pamflete za sindikate dok ih Pinkertonovi detektivi slijede. U pokrajnjim uliicama vidjela bi batinae antisindikaliste kako mlate iste te radnike s pamfletima. Vidjela bi policajce, na konjima i bez njih, 60 posto kojih su potajno pripadali bjelakom protestantskom redu Crne legije, koji je pak imao vlastite metode za uklanjanje crnaca, komunista i katolika. "Ma daj, Cal", ujem majin glas, "nema ba nieg lijepog to bi spomenuo?" Dobro, dobro, u redu. Detroit je 1932. bio poznat kao "grad stabala". Vie stabala po etvornom kilometru nego u bilo kojem drugom gradu u zemlji. Kupovati se moglo kod Kerna i Hudsona. Na Aveniji Woodward automobilski magnati izgradili su prelijep detroitski Institut za umjetnost gdje je, u istim tim minutama dok se Desdemona vozila tramvajem na razgovor za posao, meksiki slikar po imenu Diego Ri-vera radio na novom djelu koje su mu naruili: muralu koji prikazuje novu mitologiju automobilske industrije. Sjedio je na sklopivoj stolici na skelama i skicirao veliki rad: etiri androgine rase ovjeanstva na gornjim slikama to gledaju na pokretnu vrpcu u River Rougeu, gdje rade automobilski trudbenici, tijela usklaena u naporu. Razliite manje slike prikazivale su "sjemenu stanicu" djeteta umotanu u biljnu lukovicu, uda i uase medicine, voe i itarice to prirodno uspijevaju u Michiganu; a daleko u jednom kutu glavom Henrvja Forda kako, siv u licu i neurotino usukan, pregledava knjige. Tramvaj je proao McDougal, Jos. Campau i Chene, a onda je uz mali drhtaj preao ulicu Hastings. U tom su trenutku svi putnici, redom bijelci, izveli talismanski pokret. Mukarci su potapali lisnice u depovima, ene su jo jedanput zatvorile torbice. Voza je pritegnuo ruicu koja je zatvarala stranja vrata. Primijetivi sve to, Desdemona je pogledala van i vidjela da je tramvaj uao u geto Black Bottom. Nije bilo nikakve ograde, nikakve prepreke na cesti. Tramvaj nije ni sekunde zastao dok je prelazio nevidljivu barijeru, ali istodobno se u potezu od jedne kratke ulice svijet promijenio. Svjetlo kao da je postalo drukije, posivjelo je procijeeno kroz konope za suenje rublja. Polutama s prednjih trijemova i stanova bez struje razlijevala se ulicama, a olujni oblak sirotinje to je visio nad cijelim kvartom usmjeravao joj je pozornost na dolje, na odbaene predmete to su se otro ocrtavali bez sjene: na crvene cigle koje se

mrve sa stuba, gomile smea i oglo-danih kostiju, rabljene gume, zgnjeene vjetrenjae s prologodinjeg sajma, neiju staru izgubljenu cipelu. Sablasna tiina ruevine trajala je moda trenutak, a onda je Black Bottom eruptirao iz svih svojih uliica i kunih vea. Gledaj svu tu djecu! Koliko ih ima! Odjednom su djeca jurila uz tramvaj, maui i viui. Igrali su se lovice s tramvajem i skakali pred kola na tranice. Ostala su se djeca penjala na stranji dio. Desdemona je prinijela ruku grlu. Zato imaju tako mnogo djece? Sto je tim ljudima? Mavro ene morale bi due dojiti djecu. Netko bi im to morao rei. A u pokrajnjim je uliicama sad vidjela mukarce kako se peru pod slavinama na otvorenom. Napola razodjevene ene izvijale su bokove kroz prozore na katu. Desdemona je sa zaprepatenjem i uasom promatrala sva ta lica koja ispunjavaju prozore, sva ta tijela koja ispunjavaju ulice, gotovo pola milijuna ljudi naguranih u dvadeset i pet ulinih blokova. Sve otkako je u Prvom svjetskom ratu E. I. Weiss, direktor automobilske tvrtke Packard, doveo, vlastitim rijeima, prvi "tovar crnuga" u grad, vlasti su zakljuile da ih je najbolje drati ba tu, u Black Bottomu. Sad su se tu zajedno gurale sve mogue profesije, ljevaoniari i odvjetnici, slukinje i stolari, lijenici i gangsteri, ali veina ih je, budui da je posrijedi 1932., bila nezaposlena. Ipak, svake ih je godine, svakog mjeseca, dolazilo sve vie i vie, u potrazi za poslom na sjeveru zemlje. Spavali su na svakom kauu u svakoj kui. Gradili su kolibe u dvoritima. Kampirali su na krovovima. (Takvo stanje, dakako, nije moglo potrajati. Tijekom godina, unato svim naporima bijelaca da ga zaustave - a i zbog neumitnih zakona bijede i rasizma - Black Bottom e se polako iriti, ulicu po ulicu, etvrt po etvrt, dok takozvani geto ne pojede cijeli grad pa su sedamdesetih godina crnci u Detroitu, gradu bez poreznih obveznika iz kojeg su bijelci bjeali, a za vladavine Colemana Younga carevali zloin i ubojstva, napokon mogli ivjeti gdje god ele...) Ali sad se, davne 1932., neto udno dogaalo. Tramvaj je usporio. Usred Black Bottoma stao je i neuveno! - otvorila su se vrata. Putnici su se uzvrpoljili. Kondukter je potapao Desdemonu po ramenu. "Gospoo, stigli ste. To je Hastings." "Ulica Hastings?" Nije mu vjerovala. Ponovno mu je pokazala adresu. On je upro prstom kroz vrata. "A gdje tvornica svile?" upitala je konduktera. "Tko e ga znati ega tu ima. Nije ovo moj kraj." I tako je baka sila u ulici Hastings. Tramvaj se odvezao, dok su bijela lica gledala za njom, kao za enom koju su bacili preko ograde u more. Krenula je pjeke. Steui torbicu, pohitala je ulicom kao da zna kamo ide. Gledala je nepomino pred sebe. Djeca su preskakivala preko ueta na plonicima. Na prozoru na katu neki je mukarac razderao papir u komadie i povikao, "Od sad pa nadalje potu mi alji u Pariz, potaru." Trijemovi pred kuom bili su krcati namjetaja iz dnevne sobe, starih kaua i naslonjaa, ljudi koji igraju dame, svaaju se, prijete prstima i praskaju u smijeh. Vjeno se smiju ti mavrosi. Smiju se i smiju, kao daje sve smijeno. Sto je to tako smijeno, recite vi meni! I to je - o Bogo moj -jedan obavlja nudu na ulici! Neu gledati. Prola je kraj dvorita umjetnika koji je radio u smeu: sedam svjetskih uda izraenih od limenih zatvaraa. Pijani starac u arenom sombreru kretao se kao u usporenom filmu, coktao bezubim eljustima i pruao ruku da isprosi sitni. Ali to da rade'? Nemaju kupaonice. Nemaju ni kanalizacije, uas, uas. Prola je kraj brijanice, gdje su mukarci sjedili s plastinim kapama na glavi kao enske i ravnali kosu. S druge strane ceste, momci su joj dobacivali: "Mala, ima te da se pod tobom zemlja trese!" "Slatka si da bi te polizo!" Dok je urila naprijed, iza nje je prtao smijeh. Sve dublje i dublje, kraj ulica za koje nije znala ni kako se zovu. Sad je u zraku mirisalo na nepoznatu hranu, ribu uhvaenu u oblinjoj rijeci, svinjske nogice, kukuruznu krupicu, prenu kobasicu, crveni grah. Ali u mnogim se kuama nita nije kuhalo, nitko se nije smijao pa ak ni govorio, samo mrane prostorije pune umornih lica i olinjalih pasa. S takvog je jednog trijema napokon netko prozborio. ena, hvala Bogu. "Izgubila si se?" Desdemona je pogledala u meko, razoreno lice. "Traim tvornicu. Tvornicu svile." "Nema tu tvornica. A da ih ima, bile bi zatvorene." Desdemona joj je pruila papir s adresom.

ena je prstom pokazala na drugu stranu ulice. "Ide tamo." I kad se Desdemona okrenula, to je vidjela? Je li vidjela zgradu od smee opeke koja se donedavno zvala McPherson Hali? Dvoranu koju su iznajmljivali za politike skupove, vjenanja ili priredbe putujuih vidovnjaka koji bi naili u grad? Je li primijetila ukrasne detalje oko ulaza, rimske urne iz kojih se prelijeva voe od granita, iarani mramor? Ili su joj se oi umjesto toga usredotoile na dva mlada crna momka koji su se ustoboili u stavu mirno pred ulaznim vratima? Je li primijetila njihova besprijekorna odijela, jedno svijetloplavo poput dijela zemaljske kugle to ga pokriva voda, drugo blijedo ljubiasto kao francuski bomboni s okusom lavande? Sigurno je zapazila njihovo vojniko dranje, cipele ulatene do visokog sjaja, kravate jarkih boja i uzoraka. Morala je osjetiti kontrast izmeu samopouzdana dranja dvojice mladia i potlaenog kvarta, ali to god da je osjetila u tom trenutku, njezina se sloena reakcija, dok je dola do mene, svela na jednu jedinu zaprepatenu spoznaju. Fesovi. Nosili su fesove. Meka, kestenjastosmea pokrivala za glavu ravnog vrha, ista kakva su nosili bakini i djedovi muitelji. Kape koje su ime dobile po gradu u Maroku odakle je dolazila krvavocrvena boja za sukno i koje su (na glavama vojnika) prognale baku i djeda iz Turske, natapajui tlo tamnosmedim mrljama. I evo ih opet, tu u Detroitu, na glavama dvojice naoitih mladih crnaca. (A fesovi e se jo jednom pojaviti u mojoj prii, na dan jednog sprovoda, ali ta je koincidencija, od one vrste kakva se moe dogoditi samo u zbiljskom ivotu, predobra da bih je ve odao.) Pomalo sa strahom, Desdemona je prela ulicu. Rekla je momcima da je dola zbog oglasa. Jedan joj je kimnuo: "Morate sa stranje strane", rekao joj je. Uljudno ju je proveo prolazom uz zgradu i u isto, pometeno dvorite. U tom asu, kao na kakav diskretni znak, stranja su se vrata otvorila i Desdemona je doivjela drugi ok. Pojavile su se dvije ene pod adorima. Baki su izgledale kao pobone muslimanke iz Burse, osim po boji odjee. Cadori nisu bili crni. Bili su bijeli. Poinjali su im kod brade i padali sve do glenjeva. Glavu su pokrile bijelim rupcima. Nisu nosile veo preko lica, a kad su joj prile, Desdemona je primijetila da na nogama imaju smee kolske cipele. Fesovi, adori, a onda jo i ovo: damija. Unutranjost nekadanje dvorane McPherson preureena je u maurskom stilu. Pomonice su povele Desdemonu po ploicama s geometrijskim uzorkom. Provele su je kraj debelih zastora s resama koji su zaklanjali svjetlo. U potpunoj tiini ulo se samo kako enama ute haljine i, negdje iz daljine, glas koji je govorio ili molio. Napokon su je uveli u ured, gdje je neka ena vjeala sliku na zid. "Ja sam sestra Wanda", rekla je ena ne okrenuvi se. "Vrhovna zapovjednica hrama brdj i." Nosila je potpuno drukiji ador, s gajtanima i epoletama. Slika koju je vjeala prikazivala je letei tanjur koji lebdi nad obrisom New Yorka. Iz njega su se zrakasto irile strelice svjetla. "Dola si zbog posla?" "Da, ja sam svilarica. Imam mnogo iskustva. U uzgoju svilaca, pripremi bubinjaka, tkanju..." Sestra Wanda se naglo okrenula. Prouila je Desdemonino lice. "Imamo problem. A koja si ti?" "Ja sam Grkinja." "Grkinja, ha. To mu doe bjelkinja, je li tako? Roena si u Grkoj?" "Ne. U Turskoj. Doli smo iz Turske. Moj mu i ja." "Iz Turske? Pa to ne kae! Turska je muslimanska zemlja. Jesi ti muslimanka?" "Ne, Grkinja. Grka pravoslavka." "Ali rodila si se u Turskoj?" "Ne." "Kako sad?" "Da." "I obitelj ti je iz Turske?" "Da." "Pa valjda si onda malo mijeana, ne? Nisi skroz naskroz bijela?" Desdemona je oklijevala. "Gle, traim nain da to nekako izvedemo", nastavila je sestra Wan-da. "Sveenik Fard koji je ovamo doao iz svetog grada Meke, on nam vjeno govori kako je vano moi se osloniti sam na

sebe. Vie se ne smijemo oslanjati na bijelce. Moramo se sami brinuti za sebe, jasno?" Spustila je glas. "Ali problem je to se na oglas nije javio nitko tko ima veze s mozgom. Ljudi dou, kau da znaju raditi sa svilom, ali nemaju blagog pojma. Nadaju se da emo ih zaposliti i otpustiti. Ipak dobiju plau za jedan dan." Stisnula je oi. "I ti to planira?" "Ne, ja se samo hou zaposliti, ne i otpustiti." "Ali to si ti? Grkinja, Turkinja, to?" Desdemona je ponovno oklijevala. Mislila je na svoju djecu. Zamislila je kako im uveer dolazi kui i ne nosi im hranu. I onda je progutala knedlu. "Sve pomijeano. Turci, Grci, sve je to isto." "To sam htjela uti", iroko se nasmijeila sestra Wanda. "I sveenik Fard je mijeane rase. Da ti pokaem to nam treba." Povela je Desdemonu dugim hodnikom s drvenom oplatom, kroz ured telefonistice i u drugi jo mraniji hodnik. Teki zastori na kraju hodnika zatvarali su put u predvorje. Dva su mlada straara stala u stav mirno. "Ako misli raditi kod nas, mora znati neke stvari. Nikad, nikad, ne smije proi kroz taj zastor. Tu je glavni hram, gdje Fard dri propovijedi. Ti ostani ovdje, u enskom dijelu. I dobro bi bilo da pokrije kosu. Ovaj eir otkriva ti ui, a to moe zavesti." Desdemona je nagonski dodirnula ui i pogledala preko ramena straare. Lica su im i dalje bila bezizraajna. Okrenula se i krenula za vrhovnom zapovjednicom. "Da ti pokaem to smo mi ovdje sloili", rekla je sestra Wanda. "Imamo sve. Samo nam treba, zna kako se ono kae, netko tko zna znanje." Krenula je uza stube, Desdemona za njom. (To je dugako stubite, tri kata, a sestru Wandu mue koljena pa e im trebati neko vrijeme da se uspnu do vrha. Ostavit emo ih ondje da se penju dok ja objasnim u to se to baka upetljala.) "Negdje u ljeto 1930. simpatian, ali pomalo tajanstven ulini trgovac pojavio se u crnakom getu u Detroitu." (Citiram iz knjige Crni muslimani u Americi C. Erica Lincolna). "Mislilo se da je Arapin, premda njegov rasni i nacionalni identitet nije dokumentiran. Afroamerikanci gladni kulture primili su ga u svoje domove i od njega kupovali svilenu tkaninu i odjeu za koje je tvrdio da ih nose crnci u domovini preko oceana... Njegovi su kupci tako silno eljeli doznati neto o svojoj prolosti i zemlji iz koje su potekli, da je trgovac uskoro poeo od kue do kue drati mitinge. Isprva je 'prorok', kako su ga prozvali, poduku ograniavao na izvjea o svojim doivljajima u stranim zemljama, upozorenja protiv nekih vrsta hrane i prijedloge sluateljima kako da poboljaju tjelesno zdravlje. Bio je ljubazan, srdaan, skroman i strpljiv." "Kad je pobudio zanimanje domaina" (sad prelazimo na Izvornog ovjeka Claudea Andrewa Clegga III.), "(trgovac) bi tad odrao svoj reklamni govor o povijesti i budunosti Afroamerikanaca. Taktika je funkcionirala i s vremenom ju je usavrio tako da su se u privatnim kuama odravali skupovi znatieljnih crnaca. Kasnije su za njegove govornike nastupe unajmljivali dvorane i usred bijedom pogoenog Detroita poela se oblikovati organizacijska struktura njegove Nacije islama." Trgovac je imao mnoga imena. Katkad se zvao gospodin Farrad Mo-hammad, ili gosp. F. Mohammad Ali. U drugim je navratima koristio imena Fred Dodd, profesor Ford, VVallace Ford, W. D. Ford, Wali Farrad, Wardell Fard ili W. D. Fard. Imao je isto toliko mnogo podrijetla. Neki su tvrdili da je crni Jamajanin iji je otac bio sirijski musliman. Po drugim je glasinama bio Arapin iz Palestine, koji je poticao rasne nemire u Indiji, Junoj Africi i Londonu prije no to se doselio u De-troit. Prialo se i da je sin bogatih roditelja iz plemena Korei, plemena kojem je pripadao glavom prorok Muhamed, dok su dosjei FBI-ja tvrdili da je Fard roen ili na Novom Zelandu ili u Portlandu u Oregonu, a roditelji da su mu bili Havajci, ili Britanci ili Polineani. Jedno je jasno: 1932. Fard je ve utemeljio Hram broj 1 u Detroitu. Upravo se stranjim stubama tog hrama penjala Desdemona. "Svilu prodajemo direkt iz hrama", objasnila je sestra Wanda. "Sami ijemo odjeu po modelima koje nam je nacrtao osobno Fard. Prema nonjama kakve su nai pretci nosili u Africi. Prije smo naruivali tkaninu za odjeu. Ali s ovom depresijom, sve je tee doi do tkanine. Pa je Fard doivio viziju. Doao mi je jedno jutro i rekao mi, 'Moramo posjedovati sredstva za vlastitu serikulturu'. Tako on govori. Malo je rei da je rjeit! Taj bi mogao nagovorit psa da sie s kamiona s mesom."

Dok se penjala stubama, Desdemona je poela shvaati to je tu na stvari. Elegantna odijela momaka na ulazu. Preureena unutranjost zgrade. Sestra Wanda stigla je na odmorite - "Tu se odrava na teaj za poduku" - i irom otvorila vrata. Desdemona je ula i vidjela ih. Dvadeset i tri tinejderice u adorima i rupcima vedrih boja ile su odjeu. Nisu ni pogled podigle od posla kad je vrhovna zapovjednica uvela nepoznatu enu. Pognutih glava, s lepezama pribadaa koje su im virile iz ustiju, vrstim su cipelama pod rubom adora i dalje pritiskale nevidljive papuice ivaih strojeva i nastavile proizvodnju. "Ovo je na teaj za poduku i opu civilizaciju mladih muslimanki. Vidi kako su dobre i pristojne. Nee ni pisnut ako im se ne obrati. 'Islam' znai pokornost. Zna to? Ali da se vratimo onome zato sam dala oglas u novine. Ponestaje nam tkanine. ini se da su svi otili u steaj." Povela je Desdemonu do drugog kraja sobe. Tamo je stajao otvoren drveni sanduk pun zemlje. "I to smo onda mi uinili, naruili smo ti ove dudove svilce od jedne tvrtke. Zna kako se naruuje preko kataloga? Jo ih stie, ovo nije sve. Problem je to im izgleda ne pae Detroit. Ma nije ni udo. Ali nam neprestano krepavaju, a kad krepaju? Au, kako smrde, do neba! Blagi Isu -" Prekinula se. "To se samo tako kae. Odgojena sam u vjeri. uj, kako si ono rekla da se zove?" "Desdemona." "uj, Des, prije nego to sam postala vrhovna zapovjednica, bila sam frizerka i manikirka. Nikakva cura sa sela, me razumije? Ti ove ruke izgledaju kao da su kopale? Pomogni mi. Sto ti dudovi svilci vole? Kako ih natjerati da se, zna, svilifkiraju?" "To je teak posao." "To nam ne smeta." "I skup." "Imamo love do krova." Desdemona je podigla jednog naboranog dudovog svilca, ve polumrtvog. Stala mu je tepati na grkom. "Sluajte me, sestre moje male", rekla je sestra Wanda i djevojke su kao jedna prestale ivati, prekriile ruke u krilu i podigle pogled pun pozornosti. "Ova e vas nova gospoa nauiti kako se radi svila. Ona je mulatkinja kao i sveenik Fard i poduit e nas drevnom znanju i vjetini naeg naroda. Tako da se moemo brinuti sami za sebe." Dvadeset tri para oiju uprlo se u Desdemonu. Prikupila je hrabrost. Prevela je u glavi ono to je htjela rei na engleski i dvaput je sve provjerila prije no to je progovorila. "Da svila bude dobra", objavila je i tako poela predavanje na teaju za poduku i opu civilizaciju za mlade muslimanke, "morate biti edne." "Trudimo se, Des. Slava Alahu. Trudimo se." .........____i Prevarologija Tako je moja baka poela raditi za Naciju islama. Kao kakva istaica koja slui u Grosse Pointeu, ulazila je i izlazila na stranja vrata. Umjesto eira, na glavi je nosila rubac, da sakrije svoje neodoljivo zavodljive ui. Glas nikad nije dizala vie od apta. Nikad nije postavljala pitanja niti se alila. Kako je odrasla u zemlji u kojoj su vladali drugi, sve joj je to bilo poznato. Fesovi, molitveni sagovi, polumjeseci: malo kao da se vratila kui. Za stanovnike Black Bottoma bilo je to kao putovanje na drugi planet. Prednja vrata hrama, u slatkom obratu prema veini amerikih ulaza, doputala su ulaz crncima, a branila ga bijelcima. Slike koje su prije ukraavale predvorje - ozarene pejzae koji su ilustrirali ameriku manifestnu sudbinu teritorijalnog irenja, prizore pokolja Indijanaca - odvukli su u podrum. Zamijenili su ih prikazi afrike povijesti: princ i princeza eu uz kristalno bistru rijeku; skupina crnih uenjaka raspravlja na forumu pod vedrim nebom. Ljudi su dolazili u Hram broj jedan sluati Fardova predavanja. Dolazili su i kupovati. U bivoj garderobi sestra Wanda izloila je odjevne predmete za koje je Prorok rekao da su "isti onakvi kakve su crni narodi nosili u svojem domu na istoku". Nabirala je svjetlucave tkanine pod svjetlom dok su joj preobraenici prilazili i plaali. ene su zamjenjivale sluinske odore pokornosti bijelim adorima emancipacije. Mukarci su umjesto tvornikih kombinezona ugnjetavanja odijevali

svilenu nonju dostojanstva. Blagajna hrama prelijevala se od novca. U ta mrava vremena, damija je stajala vie nego dobro. Ford je zatvarao tvornice, ali u ulici Hastings na broju 3408 Fard je radio punom parom. Desdemona na drugom katu nije previe toga vidjela. Jutro je provodila poduavajui u uionici, a poslijepodneva u skladitu svile, gdje su bile spremljene bale tkanine. Jedno jutro donijela je svoju kutiju s dudovim svilcima kao vizualno pomagalo. Dala je kutiju djevojkama da je alju iz ruke u ruku i ispriala priu o njezinim putovanjima, kako ju je njezin djed izrezbario iz maslinova drveta i kako je preivjela poar i sve je to uspjela ispriati a da pritom ne kae nita pogrdno o pripadnicima iste vjere kojoj su pripadale i njezine uenice. Zapravo, djevojke su bile tako slatke i prijateljski raspoloene, da se Desdemona sjetila davnih dana kad su se Grci i Turci jo lijepo slagali. Ipak: crnci su jo bili za moju baku novost. Zaprepatavale su je razliite stvari koje je otkrivala: "Na dlanovima", obavijestila je supruga, "mavrosi su bijeli kao i mi." Ili: "Mavrosi nemaju oiljke, samo kvrice." Ili: "Zna li ti kako se mavro mukarci briju? Prahom! Vidjela sam kroz izlog brijanice." Desdemona se snebivala nad tim kako ive ljudi u ulicama Black Bottoma. "Nitko ne mete. Smee stoji pred kuom i nitko ne mete. Uas jedan." Ali u hramu, sve je bilo drukije. Mukarci su marljivo radili i nisu pili. Djevojke su bile iste i edne. "Taj gospodin Fard ima u dosta toga pravo", izjavila je Desdemona za nedjeljnim rukom. "Daj molim te", odmahnula je Sourmelina na to rukom. "Veo smo ostavile u Turskoj." Ali Desdemona je zavrtjela glavom. "Tim curama Amerikankama dobro bi doao veo ili marama." Sam Prorok ostao je Desdemoni skriven iza vela. Fard je bio poput boga: nazoan svuda, ali nigdje vidljiv. Njegov se odsjaj zadravao u oima ljudi kad su izlazili s predavanja. Izraavao se u prehrambenim propisima, koji su naglasak stavljali na prirodnu afriku hranu - jam jam, kasavu - i zabranjivali svinjetinu. Svako malo Desdemona je viala Fardov auto - novi novcati Chrvsler coupe - parkiran pred hramom. Uvijek je izgledao kao da je netom opran i ulaten, tako da su kromirani dijelovi blistali. Ali nikad nije vidjela Farda za volanom. "Kako bi ga mogla vidjeti ako je on bog?" upitao ju je Lefty jedne veeri dok su se spremali na poinak. Desdemona je leala u krevetu i smijeila se kao da je kaklja njezina prva tjedna plaa skrivena pod madracom. "Valjda moram doivjeti viziju", rekla je. Njezin prvi zadatak u Hramu broj jedan bio je preurediti vanjski zahod u bubinjak. U pomo je pozvala Cvijet islama, pod kojim je imenom bilo poznato vojniko krilo Nacije, i promatrala kako momci upaju drveni zahod iz trone kolibe. Septiku su jamu zatrpali zemljom i otrgnuli stare kalendare s golim enama sa zidova, okreui pogled u stranu dok su uvredljivi materijal bacali u smee. Ugradili su police i izbuili strop radi ventilacije. Koliko god radili, i dalje je neugodno vonjalo. "Samo ekajte", rekla im je Desdemona. "Ovo jo nije nita u usporedbi s dudovim svilcima." Na prvom su katu djevojke koje su pohaale teaj za poduku i opu civilizaciju mladih muslimanki plele pladnjeve od slame. Desdemona je pokuala spasiti prvu rundu dudovih svilaca. Grijala ih je pod elektrinim lampama i pjevala im grke pjesme, ali svilci se nisu dali prevariti. im su se izlegli iz crnih jajaca, primijetili su suhi zrak u zatvorenom i lano sunce elektrinog svjetla te se sasuili i smeurali. "Dolazi ih jo", rekla je sestra Wanda i samo slegnula ramenima na taj neuspjeh. "Samo to nisu stigli." Dani su prolazili. Desdemona se priviknula na blijede dlanove crnakih ruku. Priviknula se na to da ulazi na stranji ulaz i da ne govori dok joj se netko ne obrati. Kad nije poduavala djevojke, ekala je na katu u sobi svile. Soba svile: ovdje je potreban opis. (Toliko se toga dogodilo u tom prostoru veliine etiri i pol sa est metara: bog je progovorio; moja baka odrekla se svoje rase; objanjeno je stvaranje svijeta; a to je samo poetak.) Bila je to omanja prostorija niskoga stropa u kojoj je u jednom kutu stajao stroj za rezanje. Uz zidove su se naslanjale naslagane bale svile. Mekani materijal protezao se od poda do stropa kao da si u unutranjosti podstavljene kutije za nakit. Do tkanine se sve tee dolazilo, ali sestra Wanda prilino je toga uspjela spremiti na zalihe. Katkad svile kao da su plesale. Zaleprale bi na propuhu tajanstvenog podrijetla, pa su lebdjele i

lepetale po sobi. Desdemona je tad morala uhvatiti tkaninu i ponovno je namotati. Jednoga dana, usred takvog jednog sablasnog plesa u dvoje - u kojem je zelena svila vodila dok je Desdemona pokuavala drati korak - zaula je glas. "RODIO SAM SE U SVETOM GRADU MEKI 17. VELJAE 1877." Isprva je pomislila da je netko uao u sobu. Ali kad se okrenula, nije bilo nikoga. "moj otac bio je alphonso, mukarac boje ebanovine iz plemena abaza. majka mi se zvala baby gee. ona je bila bjelkinja, vrag." to je bila? Desdemona nije dobro ula. Niti je mogla odrediti odakle dolazi glas. inilo joj se da stie iz poda. "otac ju je sreo u BRDIMA ISTONE AZIJE. VIDIO JE DA IMA VELIKE MOGUNOSTI. VODIO JU JE U ISPRAVNOM SMJERU SVE DOK NIJE PRELA NA SVETI ISLAM." Desdemonu nije privuklo ono to je glas govorio - ionako nije razabirala to govori. Privukao ju je zvuk tog glasa, duboki bas od kojeg joj je podrhtavala prsna kost. Pustila je rasplesanu svilu. Prignula je glavu omotanu rupcem da bolje uje. A kad se glas ponovno javio, pretraila je bale svile da mu nae izvor, "zato se moj otac oenio s BIJELIM VRAGOM? JER JE ZNAO DA MU JE SIN PREDODREEN DA IRI RIJE IZGUBLJENOM DIJELU PLEMENA ABAZA." Odmaknula je tri, etiri, pet bala i nala je izvor: reetka grijanja. A glas se sad uo jo jae. "1 stoga je mislio da ja, njegov sin, moram imati BOJU KOE KOJA E MI OMOGUITI DA SE PONAAM I S BIJELIM I S CRNIM LJUDIMA PRAVINO I ISPRAVNO. ZATO SAM JA MULAT, KAO MUSA PRIJE MENE, ONAJ KOJI JE IDOVIMA DONIO NJIHOVE ZAPOVIJEDI." Prorokov se glas dizao iz dubine zgrade. Poinjao je u dvorani dva kata nie. Sirio se kroz otvor na pozornici iz kojeg su neko, na skupovima proizvoaa duhana, iskakale djevojke za zabavu, odjevene samo u trake cigara. Glas je odjekivao u uskom prostoru koji je vodio iza pozornice, tamo se uvlaio u sustav grijanja i cirkulirao po zgradi, pritom se izobliavao i jeao sve dok nije izletio iz reetke kraj koje je Desdemona sad uala, "moja me naobrazba, ba kao i kraljevska KRV KOJA MI KOLA ILAMA, MOGLA NAVESTI NA TO DA TRAIM POLOAJ MOI. ALI UO SAM KAKO MOJ STRIC PLAE, BRAO. UO SAM KAKO MOJ STRIC PLAE U AMERICI." Sad je razabrala da glas govori s laganim naglaskom. ekala je da kae jo neto, ali zavladala je tiina. Lice joj je zapahnuo miris pei iz podruma. Jo je dublje prignula glavu i oslukivala. Ali glas koji je tada zaula pripadao je sestri Wandi, koja ju je zazivala sa stuba: "Ju-hu! Desdemona! ekamo te." I Desdemona se otrgnula od reetke. Baka je bila jedina bijela osoba koja je ula propovijed W. D. Farda i nije razumjela niti polovicu onog to je rekao - zbog slabe akustike sustava za grijanje, zbog svojeg nesavrenog znanja engleskog i zbog injenice da je neprestano podizala glavu da osluhne dolazi li tko. Desdemona je znala da je njoj zabranjeno sluati Fardova predavanja. Nipoto nije htjela ugroziti svoj novi posao. Ali nije imala kamo otii. Svaki dan, u jedan sat, iz reetke bi zamrmorilo. Isprva je samo ula kako ljudi ukaju dok ulaze u dvoranu. Onda je slijedilo zajedniko pjevanje. Dokotrljala je jo bala svile pred reetku da prigui zvuk. Preselila je stolicu u najdalji kut. Ali nije bilo pomoi. "moda se sjeate kako sam vam na posljednjem predavanju GOVORIO O DEPORTACIJI NA MJESEC?" "Ne, ne sjeam se", rekla je Desdemona. "prije ezdeset bilijuna godina jedan bog-znanstvenik iskopao je rupu kroz cijelu zemlju, napunio je dinamitom i razlomio zemlju na dvoje. manji od ta dva komada postao je mjesec. sjeate li se toga?" Baka je zaepila ui dlanovima; lice joj je pokazivalo da to ne eli sluati. Ali kroz usta joj je izletjelo pitanje: "Netko je razlomio zemlju? Tko?" "danas vam elim govoriti o jo jednom bogu-znan-stveniku. zlom znanstveniku. on se zvao jakub."

Desdemona je sad rairila prste i pustila da joj glas dopire do uiju. "JAKUB JE IVIO PRIJE OSAM TISUA ETIRI STOTINE GODINA U SADANJEM CIKLUSU POVIJESTI OD DVADESET PET TISUA GODINA. TAJ JE JAKUB IMAO IZNIMNO VELIKU GLAVU. VISOKO ELO. BIO JE JAKO PAMETAN. BRILJANTAN OVJEK. JEDAN OD NAJVEIH UENJAKA U NACIJI ISLAMA. TAJ JE OVJEK OTKRIO TAJNE MAG-NETIZMA KAD MU JE BILO SAMO EST GODINA. IGRAO SE S DVA KOMADA ELIKA I DRAO IH JE ZAJEDNO U RUKAMA I OTKRIO JE TU ZNANSTVENU FORMULU: MAGNETIZAM." Glas je djelovao na Desdemonu poput samog magneta. Sad joj je sputao ruke niz bokove. Tjerao ju je da se nagne naprijed u stolici... "ALI JAKUBU NIJE BIO DOVOLJAN MAGNETIZAM. U TOJ SVOJOJ VELIKOJ GLAVI IMAO JE DRUGE VELIANSTVENE IDEJE. I TAKO JE JEDNOG DANA JAKUB SMISLIO DA BI, AKO STVORI RASU LJUDI POSVE DRUKIJU OD PRVIH LJUDI - GENETSKI DRUKIJU - DA BI TA RASA MOGLA DOMINIRATI CRNIM NARODIMA POMOU PREVAROLOGIJE." ... A kad vie nije bilo dovoljno da se saginje u stolici, primakla se blie. Prila je zidu, uklonila bale svile i kleknula kraj reetke dok je Fard nastavio tumaiti: "svaki je crni ovjek nainjen od dva SJEMENA: CRNOG SJEMENA I SMEEG SJEMENA. I TAKO JE JAKUB UVJERIO PEDESET DEVET TISUA DEVETSTO DEVEDESET DEVET MUSLIMANA DA SE ODSELE NA OTOK PELAN. OTOK PELAN JE U EGEJSKOM MORU. DANAS GA MOETE NAI NA EUROPSKIM ZEMLJOVIDIMA POD LANIM IMENOM. NA TAJ JE OTOK JAKUB DOVEO SVOJIH PEDESET DEVET TISUA DEVETSTO DEVEDESET DEVET MUSLIMANA. I TAMO JE POEO NASAIVANJE TKIVA." Sad je ula i druge zvukove. Fardove korake dok se ushodao po pozornici. kripu stolica dok su se sluatelji naginjali naprijed i bez daha upijali svaku rije. "U SVOJIM LABORATORIJIMA NA PELANU JAKUB JE SPRIJEIO PRVE CRNE LJUDE DA SE RAZMNOAVAJU. AKO JE CRNA ENA RODILA DIJETE, TO JE DIJETE UBIJENO. JAKUB JE DOPUSTIO SAMO SMEOJ DJECI DA PREIVE. DOPUTAO JE SAMO SMEOKOlM LJUDIMA DA SE SPARUJU." "Grozno", rekla je Desdemona na drugom katu. "Grozan je taj ovjek, taj Jakub." "ULI STE ZA DARWINOVU TEORIJU PRIRODNE SELEKCIJE? OVO JE BILA NEPRIRODNA SELEKCIJA. SVOJIM JE ZNANSTVENIM NA-SAIVANJEM JAKUB PROIZVEO PRVE UTE I CRVENE LJUDE. ALI NIJE TU STAO. NASTAVIO JE PARITI POTOMKE SVJETLIJE KOE. TIJEKOM MNOGIH MNOGIH GODINA GENETSKI JE PROMIJENIO CRNOG OVJEKA, NARATAJ PO NARATAJ, UINIO GA BLJEIM, SLABIJIM, RAZVODNIO MU PRAVINOST I MORAL, POVEO GA STAZAMA ZLA. A ONDA, BRAO MOJA, JEDNOG JE DANA JAKUB OBAVIO SVOJ POSAO. JEDNOGA DANA JAKUB JE ZAVRIO. I TO JE NJEGOVA ZLOA STVORILA? KAO STO SAM VAM VE REKAO: OD ZLA MOE NASTATI SAMO ZLO. JAKUB JE STVORIO BIJELOG OVJEKA. ROENOG IZ LAI. ROENOG IZ UBOJSTVA. STVORIO JE RASU PLAVOOKIH VRAGOVA." Za to vrijeme polaznice teaja za poduku i opu civilizaciju mladih muslimanki postavljale su pladnje za dudove svilce. Radile su u tiini i pritom sanjarile o svemu i svaemu. Ruby James je mislila kako je zgodno izgledao John 2X toga jutra i pitala se hoe li se jednom vjenati. Darlene Wood se malo uzrujavala to su se braa ve rijeila ropskih imena, ali kako se Fard jo nije stigao pozabaviti djevojkama, ona je i dalje bila obina Darlene Wood. Lilly Hale mislila je gotovo iskljuivo o frizuri s vrstim uvojcima koju je sakrila pod rupcem i o tome kako e veeras izviriti kroz prozor spavae sobe pretvarajui se da provjerava kakvo je vrijeme tako da je Lubbock T. Hass iz susjedstva moe vidjeti. Bettv Smith je mislila, slava Alahu slava Alahu slava Alahu. A Millie Little je htjela vakau gumu. Dok se na katu, lica vrela od toplog zraka to je strujao iz reetke, Desdemona opirala tom novom zaokretu u pripovijesti. "Vragovi? Svi bijelci?" Frknula je nosom. Ustala je s poda i otresla sa sebe

prainu. "Dosta. Neu vie sluati ovog luaka. Moram raditi. Za to me plaaju. To je to." Ali sljedee jutro ponovno je bila u hramu. U jedan sat oglasio se glas i baka je opet pratila to govori: "sad moemo nainiti fizioloku USPOREDBU IZMEU BIJELE RASE I IZVORNIH PRVIH LJUDI. ANATOMSKI GLEDANO, BIJELE SU KOSTI KRHKIJE. BIJELA JE KRV TANJA. BIJELCI IMAJU SAMO JEDNU TREINU TJELESNE SNAGE CRNACA. TKO TO MOE ZANIJEKATI? KAKVE VAM DOKAZE PRUAJU VLASTITE OCI?" Desdemona se prepirala s glasom. Ismijavala je Fardove objave. Ali kako su dani prolazili, baka je primijetila kako posluno rasprostire svilu ispred reetki za grijanje da joj bude meko pod koljenima. Kleala je i saginjala se tako da moe priljubiti uho uz reetku, elom gotovo dodirujui pod. "On je obini arlatan", rekla je. "Otima ljudima novac." Ali ipak, nije se micala. Ve u sljedeem trenutku iz cijevi za grijanje zagrmjela je najnovija objava. to se to dogaalo Desdemoni? Je li ona, uvijek tako podlona dubokim sveenikim glasovima, padala pod utjecaj Fardova bestjelesnog glasa? Ili je jednostavno, nakon deset godina u gradu, napokon postala prava stanovnica Detroita? Sto znai da je sve gledala iskljuivo crno-bijelo? Postojala je jo jedna mogunost. Je li moda bakina grinja savjesti, taj oteali, malarini strah koji joj je gotovo u pravilnim razmacima preplavljivao utrobu - je li je moda taj neizljeivi virus otvorio za Farda? Okaljana osjeajem grijeha, je li moda osjeala da Fardove optube imaju teinu? Je li njegove rasne denuncijacije shvaala osobno? Jedne je veeri upitala Leftvja, "Misli da je s djecom sve u redu?" "Da. Sve je u redu." "Kako zna?" "Pa pogledaj ih." "Sto je to s nama? Kako smo mogli uiniti ono to smo uinili?" "Nita nam nije." "Ne, Leftv. Mi nismo..." rasplakala se. "... Mi nismo dobri ljudi." "S djecom je sve u redu. Mi smo sretni, to je sad sve iza nas." Ali Desdemona se bacila na krevet. "Zato sam te sluala?" jecala je. "Zato se nisam bacila u vodu kao i svi drugi!" Djed ju je pokuao zagrliti, ali ona ga je odgurnula. "Ne diraj me!" "Des, molim te..." "Da sam bar poginula u poaru! Kunem ti se! Kamo sree da sam stradala u Smirni!" I od tada je pomno promatrala djecu. Dosad su, osim jednog zastraujueg incidenta - Milton je s pet godina gotovo umro od mastoidne upale - oboje bili zdravi. Kad bi se porezali, krv im se gruala. Milton je imao dobre ocjene u koli, Zoe iznadprosjeno dobre. Ali nita od toga nije Desdemoni istjeralo strah iz kostiju. Neprestano je ekala da ih neto zadesi, neka bolest, neka abnormalnost, strepei da e kazna za njezin zloin biti udijeljena na najgori mogui nain: ne na njezinu vlastitu duu, nego na tijela njezine djece. I sad osjeam kako se kua mijenjala u mjesecima dok se bliila 1933. godina. Studen je sipila kroz opeke boje bezalkoholnog piva, naseljavala prostorije i gasila kandila koja su gorjela u predsoblju. Hladni vjetar listao je stranice Desdemonine sanjarice u kojoj je traila objanjenja za svoje sve strasnije snove. Snove o djejem sjemenu koje buja i dijeli se. 0 udovinim stvorovima koji izrastaju iz blijede pjene. Sad je potpuno izbjegavala voditi ljubav, ak i ljeti, ak i nakon tri ae vina na neijem imendanu. Nakon nekog vremena, Lefty je prestao zahtijevati. Djed 1 baka, neko tako nerazdvojni, udaljili su se jedno od drugoga. Kad je Desdemona ujutro odlazila u Hram broj jedan, Lefty je jo spavao jer je cijelu no radio u toionici. On je pak nestajao u podrumu prije nego to se ona vraala kui. Slijedei taj hladan vjetar koji je puhao cijelo bablje ljeto 1932., plutam niz podrumske stube da zateknem djeda kako jedno jutro broji novac. Izbaen iz enine naklonosti, Lefty Stephanides usredotoio se na posao. Ali njegov je biznis doivio neke promjene. Kao odgovor na smanjen broj muterija u toionici, djed je proirio svoje poslovne interese. Utorak je, tek je prolo osam sati. Desdemona je otila na posao. A u prozoru dnevne sobe koji

gleda na ulicu jedna ruka uklanja ikonu svetog Jurja. Uz plonik staje stari Daimler. Leftv hita iz kue i sjeda na stranje sjedite auta. To su novi poslovni partneri mog djeda: na prednjem sjedalu sjedi Mabel Reese, dvadesetestogodinjakinja iz Kentuckyja, narumenjena lica, a kosa joj mirie na paljevinu od vrelih metalnih kara kojima je to jutro uvijala uvojke. "Tamo u Paduki", govori ona vozau, "ima jedan gluhi koji nosi kameru. ee se gore-dolje uz rijeku i snima. Snima najudnije stvari." "Bome i ja", odgovara voza. "Ali moje snimke donose novac." Ma-urice Plantagenet, ija je Kodak kamera smjetena na stranjem sjeditu kraj Leftvja, smijei se Mabel i vozi po Aveniji Jefferson. Plantagenetu su godine prije dravnih poticaja umjetnicima teko pale to se njegovih umjetnikih ambicija tie. Dok se voze prema Belle Isleu, Maurice dri predavanje o povijesti fotografije, kako ju je izumio Nicephore Niepce, a sva je zasluga pripala Daguerreu. Opisuje prvu fotografiju na kojoj je snimljeno ljudsko bie, prizor s parike ulice snimljen s tako dugom ekspozicijom, da se ne vidi ni jedan prolaznik u hodu, osim osamljene prilike ovjeka koji je stao da mu oiste cipele. "I ja hou ui u povijest. Ali mislim da ovo nije sasvim pravi put." Na Belle Isleu, Plantagenet skree Daimlerom na Centralnu aveniju. Umjesto da se uputi prema Strandu, meutim, blago zavija na neasfaltiranu cestu koja ne vodi nikamo. Parkira auto i svi se iskrcavaju. Plantagenet postavlja kameru tako da mu svjetlo dobro pada, dok se Lefty brine za automobil. Depnim rupiem lasti ratkape i prednja svjetla; skida blato sa stranjeg blatobrana, isti prozore i prednje staklo. Plantagenet kae, "Maestro je spreman." Mabel Reese skida kaput. Ispod kaputa ima samo korzet i haltere. "Gdje hoe da stanem?" "Isprui se preko haube." "Ovako?" "Da. Super. Lice priljubi uz haubu. Sad rairi noge, ali samo malo." "Ovako?" "Da. Sad okreni malo glavu i pogledaj u kameru preko ramena. U redu. Nasmijei se. Kao da sam ti ja deko." I tako je to ilo svaki tjedan. Plantagenet je fotografirao. Djed je dovodio modele. Nije bilo teko nai djevojke. Svaku su veer dolazile u toionicu. Trebao im je novac, kao i svima. Plantagenet je prodavao fotografije distributeru u gradu i davao Leftvju postotak. Formula je bila jednostavna: ene u donjem rublju rasteu se po autima. Oskudno odjevene djevojke namjetale su se na stranjem sjeditu, ili pokazivale gole grudi na prednjem sjeditu, ili mijenjale probuenu gumu duboko se saginjui. Obino je na slici bila samo jedna djevojka, ponekad dvije. Plantagenet je iskoritavao sve skladne linije, slinost izmeu zaobljene linije stranjice i blatobrana, izmeu korzeta i nabora na tapeciranim sjeditima, izmeu haltera i remena ventilatora. To je bila djedova ideja. Sjetio se skrivenog blaga svojeg oca, "Sermine, djevojke iz harema", i palo mu je na pamet kako modernizirati starinski ideal. Proli su dani harema. Uvedimo eru stranjeg sjedita! Automobili su novo mjesto uitka. Obinog ovjeka pretvaraju u sultana otvorene ceste. Planta-genetove su fotografije navijetale piknike na egzotinim mjestima. Djevojke su drijemale naslonjene na volan ili prile stranjicu vadei dizalicu iz prtljanika. Usred depresije, kad ljudi nisu imali novca ni za hranu, mukarci su nalazili novac za Plantagenetovu automobilsku erotiku. Fotografije su donosile Leftvju postojani dodatni prihod. Poeo je ak tedjeti, to mu je kasnije omoguilo novu poslovnu priliku. Svako malo, na buvljacima ili povremeno u kakvoj zbirci fotografija, naletim na neku od Plantagenetovih starih snimaka koje su obino pogreno datirane u dvadesete godine, zbog Daimlera. U vrijeme Depresije prodavale su se po deset centi, a sad postiu cijenu i viu od esto dolara. Plantagenetov "umjetniki" rad potpuno je zaboravljen, ali njegove erotske studije ena i automobila i dalje su popularne. Uao je u povijest u svoje slobodno vrijeme, dok je mislio da se zapravo kompromitira. Pretraujui po kutijama starih fotografija, gledam njegove ene, namjetene konstrukcije donjeg rublja, neujednaene osmijehe. Zurim u ta lica u koja je prije mnogo godina zurio i moj djed i pitam se: Zato je Lefty prestao traiti lice svoje sestre i bacio se u potragu za

drugima, za blondinama tankih usana, za gangsterskim curama s provokativnim stranjicama? Je li njegovo zanimanje za te modele bilo iskljuivo novane naravi? Je li ga hladni vjetar koji je puhao kroz kuu naveo da potrai toplinu negdje drugdje? Ili je i njega zarazila krivnja pa se tako, da ne misli o onom to je uinio, bacao u naruje tim Mabelama i Lucijama i Doloresima? Ne znam odgovoriti na ta pitanja i zato se sad vraam u Hram broj jedan, gdje novi preobraenici prouavaju kompase. U obliku suza, bijeli s crnim brojkama, kompasi u sredini imaju crte kamena Kaabe. Kako su im zahtjevi nove vjere jo nejasni, ljudi mole u razliita vremena. Ali bar imaju te kompase, koje su kupili od iste one sestre koja prodaje odjeu. Mukarci se okreu, korak po korak, sve dok igla kompasa ne pokae 34, broj za Detroit. Sad gledaju drugu strelicu da odrede u kojem je smjeru Meka. "PRIJEIMO SAD NA RRANIOMETRIJU. STO JE KRANIOMETRIJA? TO JE ZNANSTVENO MJERENJE MOZGA, ONOGA STO MEDICINSKO OSOBLJE ZOVE 'SIVA TVAR'. MOZAK PROSJENOG BIJELCA TEZI PETNAEST DEKAGRAMA. MOZAK PROSJENOG CRNCA TEZI PREKO dvadeset." Fard nije vatren poput baptistikog propovjednika, manjka mu dar govornitva to izvire iz dna due, ali to je prednost pred njegovom publikom razoaranih krana (i jedne pravoslavne vjernice). Njima je dodijala vika i brisanje znoja s ela, zazivanje svetaca i hrapavo disanje. Njima je dodijala ropska religija kojom bijeli ovjek uvjerava crnog da je sluiti sveto. "ali u jednoj je stvari bijela rasa nadmaila izvorne ljude. po predodreenju i po vlastitom genetskom programiranju, bijela rasa nadmasuje sve u prevarologiji. moram li vam to govoriti? to ve ionako znate sami. pre-varom su europljani doveli izvorne ljude iz meke i drugih dijelova istone azije. godine 1555. trgovac robljem po imenu john havvkins doveo je prve lanove plemena abaza na obale ove zemlje. 1555. a kako se zvao brod? isus. to pie u povijesnim knjigama. slobodno otiite u gradsku knjinicu detroita i provjerite to. to se dogodilo prvom narataju izvornih ljudi u americi? bijeli ih je ovjek pobio. pomou prevarologije. pobio ih je tako da e im djeca odrasti ne poznajui vlastiti narod niti odakle su doli. potomci te djece, potomci tih jadnih siroia, to ste vi. vi ovdje u ovoj sobi. i svi takozvani crnci u amerikim getima. doao sam ovamo da vam kaem tko ste. vi ste izgubljeni pripadnici plemena ABAZA." Stvar je pogoravalo i to to se svaki dan vozila kroz Black Bot-tom. Sad je Desdemona shvatila zato ima toliko smea na ulicama: gradske slube nisu ga istile. Bijeli stanodavci putali su da im se stambene zgrade doslovce raspadaju, ali su i dalje dizali stanarine. Jednog je dana Desdemona vidjela kako bijela prodavaica ne eli uzeti ostatak novca od crnog kupca. "Samo to pustite na pultu", rekla je. Nije htjela dodirnuti ruku crne gospoe! I u tim danima izjede-nim krivnjom, glave pune Fardovih teorija, baka je poela shvaati to on eli rei. Posvuda po gradu bilo je plavookih vragova. I Grci su imali staru izreku: "Ria brada i plave oi znak su vraga." Baka je imala smee oi, ali nije joj zbog toga bilo nita lake. Ako je netko vrag, onda je to ona. to se dogodilo, dogodilo se i to nije mogla promijeniti. Ali mogla se osigurati da se to vie nikad ne dogodi. Otila je dr. Philobosianu. "Desdemona, to je jako radikalna mjera", rekao je lijenik. "Hou biti sigurna." "Ali jo si mlada." "Ne, dr. Phil, nisam mlada", rekla je baka umornim glasom. "Imam osam tisua etiri stotine godina." U broju od 21. studenog 1932. Detroit Times objavio je sljedei naslov: "Na oltaru za ljudske rtve". Ispod toga objavljena je pria: "Policija je danas na ispitivanje privela stotinu sljedbenika crnakog voe kulta koji je u pritvoru zbog toga to je prinosio ljudske rtve na primitivnom oltaru sklepanom u vlastitoj kui. Samozvani kralj Islamskog reda je Robert Harris, 44, koji stanuje u Aveniji Dubois na broju 1429. rtva koju je, kako priznaje, pretukao osovinom i izbo srebrnim noem u srce, stanoviti je James J. Smith, 40, crni podstanar u njegovom domu." Taj Harris, koji je postao poznat pod nadimkom "voodoo ubojica", zalazio je u Hram broj jedan. Sasvim je mogue da je proitao Fardove "lekcije o izgubljenim i naenim muslimanima 1 i 2" ukljuivi ovaj odlomak:

"svi e muslimani ubijati vraga jer znaju da je on zmija i DA E, AKO MU SE DOPUSTI DA IVI, UGRISTI NEKOG DRUGOGA." Harris je tad osnovao vlastiti red. Dao se u potragu za bijelim vragom ali, kako je u njegovoj etvrti bijelca bilo teko nai, zadovoljio se vragom koji mu se naao pri ruci. Tri dana poslije, Farda su uhitili. Kad su ga ispitivali, uporno je tvrdio da nikad nikome nije zapovjedio da prinese ljudsku rtvu. Tvrdio je kako je on "vrhunsko bie na zemlji". (Tako je barem rekao kad su ga prvi put ispitivali. Kad su ga drugi put uhitili, nekoliko mjeseci poslije, priznao je, ustvrdili su u policiji, da je Nacija islama samo velika prevara kojom je htio izvui novac. Izmislio je i proroanstva i kozmologije samo zato da "ugrabi to je vie novca mogue".) Kako god bilo, rezultat je bio ovaj: u zamjenu za oslobaanje od svih optubi, Fard je pristao zauvijek otii iz Detroita. I tako dolazimo do svibnja 1933. I do Desdemone koja se oprata od polaznica teaja za poduku i opu civilizaciju mladih muslimanki. Rupci uokviruju lica umrljana suzama. Djevojke joj prilaze jedna po jedna i ljube Desdemonu u oba obraza. (Baki e nedostajati djevojke. Vrlo ih je zavoljela.) "Majka mi je govorila da u teka vremena svilci ne predu svilu", kae ona. "Rade lou svilu. Rade loe ahure." Djevojke prihvaaju tu istinu i promatraju tek izlegle crve da uoe znake oaja. U sobi svile sve su police prazne. Fard Muhamed prebacio je ovlasti na novog vou. Brat Karriem, neko Elijah Poole, sad se zove Ilija Muhamed, vrhovni sveenik Nacije islama. Ilija Muhamed ima neto drukiju viziju gospodarske budunosti nacije. Odsad pa nadalje trgovat e se nekretninama, a ne tkaninom. I sad Desdemona silazi stubama prema izlazu. Stie u prizemlje i okree se da baci pogled na predvorje. Prvi put otkako je ula u ovu zgradu, ulaz u predvorje ne uvaju momci iz Cvijeta islama. Zastori su razgrnuti. Desdemona zna da bi trebala nastaviti i izii kroz stranja vrata, ali sad vie nema to izgubiti i odvano kree u prednji dio zgrade. Prilazi dvostrukim vratima i ulazi u svetite svih svetita. Prvih petnaest sekundi stoji nepomino dok zbilja zamjenjuje sliku prostorije kakvu je zamiljala. Zamiljala je kupolu koja se uzdie nebu pod oblake, sag bogatih boja, ali prostorija je najobinija dvorana. Na jednom kraju je mala podignuta pozornica, uza zidove su sloene stolice na sklapanje. Ona sve to promatra bez rijei, a onda, jo jednom, zauje glas: "Zdravo, Desdemona." Na praznoj pozornici iza govornice stoji Prorok, Mahdi, Fard Muhamed. Tek mu se nazire obris, vitak i elegantan, a eir s obodom baca mu sjenu na lice. "Ne bi smjela biti ovdje", kae on. "Ali valjda danas smije." Desdemona, sa srcem u grlu, uspijeva protisnuti, "Odakle zna kako se zovem?" "Nisi ula? Ja znam sve." Kad je dopirao kroz reetke za grijanje, od dubokog glasa Farda Muhameda treperio joj je pleksus. A sad, kad je ovako blizu, prodire joj kroz cijelo tijelo. Vibracije joj se ire rukama sve dok joj prsti ne zadru. "A kako je Lefty?" Na to pitanje Desdemona umalo da se nije prevrnula. Ostala je bez rijei. Istodobno joj mnogo toga pada na pamet, prvo, odakle Fard zna kako joj se zove mu, je li to rekla sestri Wandi?... I drugo, ako je istina da on zna sve, onda je istina i sve ostalo, sve ono o plavookim vragovima i zlim znanstvenicima i avionu koji e doletjeti iz Japana da uniti svijet i povede muslimane nekamo daleko. Obuzima je strava, a istodobno se neeg prisjea, i pita se gdje je ve ula taj glas... Fard Muhamed sad se odmie od govornice. Prelazi preko pozornice i sputa se u dvoranu. Prilazi Desdemoni a pritom i dalje pokazuje kako je sveznaju. "I dalje vodi toionicu? Ti su dani odbrojani. Leftvju bi bilo pametnije da nae neki drugi posao." Nakrivljena eira i uredno zakopanog odijela, s licem u sjeni, Mahdi joj prilazi. Ona eli pobjei, ali ne moe. "A kako su djeca?" pita Fard. "Miltonu mora da je ve koliko, osam godina?" Sad je samo tri metra udaljen od nje. Dok Desdemoni srce udara kao ludo, Fard Muhamed skida eir da otkrije lice. I Prorok se smijei.

Sigurno ste ve dosad pogodili. Tako je: to je Jimmv Zizmo. "Mana!" "Zdravo, Desdemona." "To si ti!" "Nego tko?" Ona zuri u njega irom razrogaenih oiju. "Jimmv, mislili smo da si poginuo! U autu. U jezeru." "Jimmv je poginuo." "Ali ti si Jimmv." Kad je to rekla, Desdemona postaje svjesna posljedica i poinje ga koriti. "Zato si ostavio enu i dijete? Pa jesi ti lud?" "Moja jedina odgovornost je prema mojim ljudima." "Kojim ljudima? Crncima?" "Izvornim ljudima." Desdemona ne moe odrediti ali li se ili ne. "Zato ne voli bijelce? Zato ih zove vragovima?" "Pogledaj samo oko sebe. Ovaj grad. Ovu zemlju. Pa zar nije tako?" "Svagdje ima vragova." "A pogotovo ih ima u onoj kui u ulici Hurlbut." Nastupa tajac, a onda Desdemona oprezno pita, "Kako to misli?" Fard, ili Zizmo, ponovno se smijei. "Mnogo toga to je bilo skriveno, sad mi je poznato." "Sto je skriveno?" "Moja takozvana ena Sourmelina ena je, da tako kaem, neprirodnih prohtjeva. A ti i Lefty? Misli da ste me prevarili?" "Molim te, Jimmv." "Nemoj me tako zvati. Ja se ne zovem tako." "Kako to misli? Ti si mi ogor." "Ti me ne pozna!" vie on. "Nikad me nisi ni poznavala!" A onda se pribire: "Nikad nisi znala tko sam niti odakle sam doao." S tim rijeima Mahdi proe kraj moje bake, kroz predvorje i dvostruka vrata i izie iz naeg ivota. Ovaj posljednji dio Desdemona nije vidjela. Ali dobro je dokumentiran. Prvo, Fard Muhamed rukovao se s Cvijetom islama. Dok se s njima opratao, momci su susprezali suze. Potom je proao kroz gomilu okupljenu pred Hramom broj jedan do svojeg Chrvslera coupea parkiranog uz plonik. Stao je na prag. Kasnije su se svi do jednoga od nazonih zaklinjali da je Mahdi neprestano svakog od njih gledao ravno u oi. ene su sad otvoreno plakale i preklinjale ga da ne ide. Fard Muhamed skinuo je eir i prinio ga grudima. Toplo ih je pogledao i rekao, "Ne brinite. Ja sam s vama." Podigao je eir kretnjom koja je obuhvatila cijelu etvrt, cijeli geto sa sklepanim trijemovima oko kua, nepoploenim ulicama i rubljem koje izgleda kao da se nikad nee potpuno oprati. "Vratit u vam se u bliskoj budunosti da vas izvedem iz ovog pakla." Zatim je Fard Muhamed uao u Chrvsler, upalio motor i uz posljednji smirujui smijeak odvezao se u daljinu. Farda Muhameda vie nikad nitko nije vidio u Detroitu. Ispario je u nepoznatom smjeru kao dvanaesti imam ijita. Netko je dojavio da ga je vidio na prekooceanskom brodu koji je plovio za London 1934. Kako su pisak novine u Chicagu 1959., W. D. Fard bio je "nacistiki agent turskog podrijetla" i radio je za Hitlera u Drugom svjetskom ratu. Jedna teorija zavjere tvrdi da su ili policija ili FBI umijeani u njegovu smrt. Tko zna to je istina. Fard Muhamed, moj djed po majci, vratio se nikamo odakle je i doao. to se tie Desdemone, njezin susret s Fardom moda ju je podupro u drastinoj odluci koju je donijela negdje u to vrijeme. Nedugo nakon to je Prorok nestao, baka se podvrgnula razmjerno novom kirurkom zahvatu. Zareali su je na dva mjesta ispod pupka. Kirurg je razmaknuo tkivo i miie da otkrije instalacije Falopijevih cjevica, zavezao je svaku u vori i s djecom je bilo gotovo. Serenada na klarinetu Sastali smo se. Doao sam po Julie u njezin atelier u Kreuzbergu. Htio sam vidjeti njezine radove, ali mi nije dopustila. I tako smo otili na veeru u restoran po imenu Austria. Austria je ureena kao lovaka kuica. Na zidovima vise jelenji rogovi, moda ezdeset ili

sedamdeset pari. Rogovi izgledaju smijeno maleni, kao da pripadaju ivotinjama koje bismo mogli ubiti golim rukama. Restoran je taman, topao, sav u drvu i udoban. Onaj kome se ne bi svidio, ne bi se svidio meni. Julie se svidio. "Kad mi ve nee pokazati radove", rekao sam joj kad smo sjeli, "moe mi bar rei ime se bavi?" "Fotografijom." "Vjerojatno mi nee rei to fotografira." "Ajmo prvo neto popiti." Julie Kikuchi ima trideset est godina. Izgleda kao da joj je dvadeset est. Niska je, ali ne djeluje maleno. Drska je, ali ne djeluje vulgarno. Prije je ila na psihoterapiju, ali je prestala. Desna joj je ruka djelomino artritina, zbog nezgode u liftu. Zato je ruka boli kad dugo dri kameru. "Treba mi pomonik", rekla mi je. "Ili nova ruka." Nokti joj nisu osobito isti. Zapravo, to su najprljaviji nokti koje sam vidio na nekoj tako zgodnoj osobi koja tako divno mirie. Grudi imaju isti efekt na mene kao na svakoga s mojom razinom testosterona. Preveo sam Julie jelovnik i naruili smo. Stigli su tanjuri kuhane govedine, zdjele umaka i crvenog kupusa, okruglice velike kao nogometne lopte. Razgovarali smo o Berlinu i o razlikama izmeu europskih tAt zemalja. Julie mi je ispriala priu iz Barcelone, o tome kako su nju i tadanjeg deka zakljuali u Parku Giiell nakon radnog vremena. Evo ga, pomislio sam. Prizvan je prvi bivi deko. Ubrzo e slijediti ostali. Izredat e se oko stola, izloiti svoje mane, govoriti o svojim ovisnostima, svojim varljivim srcima. Nakon toga, i od mene e se oekivati da predstavim vlastitu otrcanu galeriju. A tu obino krene krivo na prvom sastanku. Oskudijevam materijalom. Ne raspolaem onom koliinom koja bi se oekivala od mukarca mojih godina. ene to osjete i u oi im se uvlai udan, ispitivaki izraz. A ja se ve povlaim, prije no to smo doli do deserta... Ali to se nije dogodilo s Julie. Deko je iskrsnuo u Barceloni i onda nestao. Nitko nije slijedio. Sigurno ne zato to ih nije bilo. Nego zato to Julie ne trai mua. Pa me ne mora intervjuirati za radno mjesto. Svia mi se Julie Kikuchi. Jako mi se svia. I tako mi preostaju uobiajena pitanja. Sto ona eli od? Kako bi reagirala na? Da li da joj kaem da? Ne. Prerano je. Nismo se jo ni poljubili. A sad se moram usredotoiti na drugu romancu. Otvaramo u ljetnu veer 1944. Theodora Zizmo, koju sad svi zovu Tessie, lakira nokte na nogama. Sjedi na otomanu u pansionu O'To-ole, s nogama podignutim na jastuk i s upercima vate zataknutim meu prstima. Soba je puna uvelog cvijea i razliitih neurednih tragova njezine majke: kozmetikih preparata bez poklopaca, odbaenih arapa, knjiga o teozofiji i bombonijera, takoer bez poklopaca, u kojima su prazni omotai i neto nagrizenih pa prezrenih punjenih okoladnih bombona. Tamo gdje je Tessie, urednije je. Pera i olovke uspravno stoje u alicama. Izmeu bronanih draa u obliku minijaturnih Shakespeareovih poprsja poslagani su romani koje skuplja na rasprodajama. Dvadeset godina stare noge Tessie Zizmo: broj 36, blijede, iarane plavim ilicama, a crveni se nokti lepezasto ire kao sunca na paunovu repu. Ona ih strogo pregledava, jedan po jedan, ba kad losion kojim je naparfimirala noge privue muicu koja joj sleti na nokat palca i tamo se zalijepi. "Fuj", kae Tessie. "Glupe bube." Ponovno se baca na posao, skida muicu, jo jednom nanosi lak. Te veeri, usred Drugog svjetskog rata, uskoro e poeti serenada. Samo to nije. Ako paljivo sluate, ut ete kako prozor kripi dok se otvara, kako se nova trska umee u pisak. Jo malo pa e se oglasiti glazba s kojom je sve poelo i o kojoj, takorei, ovisi moje postojanje. Ali prije nego to melodija zasvira punom glasnoom, dopustite da vas obavijestim o tome to se dogodilo u proteklih jedanaest godina. Prohibicija je zavrila, to se toga tie. Godine 1933. uz odobrenje svih drava, Dvadeset prvi amandman opozvao je Osamnaesti. Na skupu Amerike lige u Detroitu, Julius Stroh izvadio je vranj iz pozlaene bave ekog piva Stroh. Predsjednika Roosevelta slikali su kako u Bijeloj kui pijucka koktel. A u ulici Hurlbut moj je djed Lefty Stephanides skinuo sa zida zebrinu kou,

razmontirao podzemnu ilegalnu toionicu i ponovno izronio u gornji sloj atmosfere. S novcem to ga je utedio od automobilistike erotike, platio je udio za zgradu u ulici Pingree, odmah kraj zapadnog dijela Grand Boulevar-da. Bar Zebra iznad zemlje bio je bar & grill, smjeten usred prometne trgovake ulice. U mojem djetinjstvu svi su obrtnici u susjedstvu jo radili. Mutno ih se sjeam: optiar A. A. Lauries s neonskim znakom u obliku naoala; odjea New Yorker, u ijem sam izlogu vidio prve gole lutke kako pleu ubojiti tango. Tu su bili i mesnica Dobro meso, Hagermoserova ribarnica i brijanica Finirez. Na uglu ulice stajao je na bar, uska prizemnica s drvenom zebrinom glavom koja se navirivala iznad plonika. Nou je treptavi crveni neon ocrtavao obris njuke, vrata i uiju. Gosti su uglavnom bili radnici iz tvornica automobila. Dolazili su poslije smjene. Dolazili su vrlo esto i prije smjene. Leitv je otvarao u osam ujutro, a u osam i trideset barske bi stolice zauzeli mukarci koji su se otupljivali prije nego to probue karticu na ulasku na posao. Dok im je toio pivo u krigle, Lefty je saznavao to se dogaa vani, u gradu. Njegovi su gosti 1935. slavili utemeljenje Ujedinjenih radnika autoindu-strije. Dvije godine kasnije, proklinjali su naoruane straare iz Forda koji su pretukli njihovog vou, Waltera Reuthera, u takozvanoj "bitki na nadvonjaku". Djed nije u tim raspravama stajao ni na iju stranu. Posao mu je bio da slua, kima glavom, ponovno puni ae, smijei se. Nita nije rekao ni 1943., kad je razgovor u baru krenuo u gadnom smjeru. Jedne nedjelje u kolovozu potukli su se crnci i bijelci na Belle Isleu. "Neki je crnuga silovao bijelu enu", rekao je jedan gost. "Sad sve crnje moraju platiti. ekajte i vidjet ete." U ponedjeljak ujutro ve se razmahao rasni rat. Ali kad je u bar ula skupina mukaraca hvalei se da su na smrt pretukli crnca, djed ih nije htio posluiti. "Zato se ne vrati odakle si doao?" viknuo mu je jedan od njih. "Ovo je moja zemlja", rekao je Leftv i, da to dokae, uinio je neto vrlo ameriki: posegnuo je pod ank i izvukao pitolj. Ti su sukobi sad prolost - sad kad Tessie lakira nokte - i u sjeni mnogo veeg sukoba. U cijelom Detroitu su automobilske tvornice 1944. prenamijenjene i opremljene novim strojevima. S pokretne vrpce u Willow Runu umjesto Fordovih limuzina silaze avioni B-52. U Chrvsleru proizvode tenkove. Industrijalci su napokon pronali lijek za gospodarstvo koje je zapelo: rat. Motor City, koji jo nije dobio nadimak Motown, na jedno je vrijeme postao "Arsenal demokracije". A u pansionu na Bulevaru Cadillac, Tessie Zizmo lakira nokte i slua zvuk klarineta. Kroz vlani se zrak pronosi veliki hit Artieja Shawa, "Begin the Beguine". Na mjestu zaustavlja vjeverice na telefonskim icama, koje paljivo naginju glavice i oslukuju. uti u liu jabuka i zavrti limenog pijevca na vjetrokazu. S brzim ritmom i vijugavom melodijom, "Begin the Beguine" die se iznad povrtnjaka zasaenih iza kua da ublae ratnu nestaicu hrane, iznad vrtnih garnitura, ikom obraslih ograda i ljuljaki na trijemovima; preskae ogradu u dvorite iza pansiona O'Toole, zaobilazi rekreativne aktivnosti preteno mukih stanara - stazu za kuglanje na travi, zaboravljene batove za kroket - a onda se pentra oerupanim brljanom to se uspinje uz ciglenu fasadu, kraj prozora iza kojih neenje dremuckaju, ekaju bradu ili, u sluaju gospodina Danelikova, smiljaju ahovske probleme; sve vie i vie izvija se najbolja i najpopularnija snimka Artieja Shawa jo iz 1939., koja i dalje svira sa svih radioaparata po cijelom gradu, glazba tako svjea i ivahna da se ini kako jami ispravnost amerikog cilja i konanu pobjedu saveznika; i evo je sad napokon, ulazi kroz Theodorin prozor dok ona iri prste da joj se osue nalakirani nokti na nogama. I kad je uje, moja se majka okree prema prozoru i smijei se. Izvor glazbe nije nitko drugi do Orfej kose ulatene briljantinom koji stanuje u kui odmah iza njene. Milton Stephanides, dvadesetogodinji student, stajao je na prozoru svoje sobe i vjeto prstima prebirao po klarinetu. Na sebi je imao izviaku uniformu. Uzdignute brade, laktova izbaenih sa strane, dok mu desno koljeno poskakuje u ritmu pod kaki hlaama, odaslao je svoju ljubavnu pjesmu u ljetni dan svirajui sa arom koji je davno sagorio kad sam dvadeset pet godina kasnije na naem tavanu pronaao puhai instrument zabrtvljen mahovinom starosti. Milton je svirao trei klarinet u orkestru srednje kole Southea-stern. Na kolskim je koncertima morao svirati Schuberta, Beethovena i Mozarta, ali otkako je maturirao, smio je svirati to god mu volja, a to je bio swing. Imitirao je stil

Artieja Shawa. Kopirao je Shawovu razbacanu pozu, nakoenu malo izvan ravnotee, kao da ga je otpuhnula snaga vlastite svirke. Sad, na prozoru, kieno je baratao klarinetom ispisujui Shawove precizne, kaligrafske poteze i krugove. Pogled je upro du sjajne crne cijevi instrumenta, ciljajui kuu dva dvorita dalje, a posebno ono blijedo, bojaljivo, uzbueno lice na prozoru na katu. Pogled su mu zaklanjale grane drvea i telefonske ice, ali razabirao je dugu tamnu kosu koja je sjala ba kao njegov klarinet. Nije mu mahnula. Nije nikakvim znakom - osim smijekom - pokazala da ga uope uje. U okolnim su dvoritima ljudi nastavili raditi to su ve radili, nesvjesni da netko svira serenadu. Zalijevali su travnjake ili punili hranilice za ptice; djeca su trala za leptirima. Kad je Milton stigao do kraja, spustio je instrument i nagnuo se kroz prozor iroko se osmjehnuvi. A onda je ponovno zasvirao od poetka. U prizemlju je Desdemona, koja je imala goste, ula sinov klarinet i, kao da mu pridruuje drugi glas u suzvuju, duboko je uzdahnula. Ve etrdeset pet minuta u njezinoj su dnevnoj sobi sjedili Gus i Georgia Vasilakis i njihova ki Gaia. Bila je nedjelja poslijepodne. Na stoliu se u eleu od rua odbljeskivalo svjetlo s blistavih aa s vinom koje su pili odrasli. Gaia je po rukama premetala au s mlakim bezalkoholnim pivom Vernor. Na stolu je stajala otvorena limenka s keksima. "to kae ti na to, Gaia?" zadirkivao ju je otac. "Milton ima platfus. Pa nije te to malo odbilo od njega?" "Taaataaa", rekla je Gaia u nelagodi. "Bolje ravni tabani nego da te sravne sa zemljom zauvijek", rekao je Lefty. "Tako je", sloila se Georgia Vasilakis. "Sretni ste to nisu uzeli Miltona. Uope ne mislim da je to nekakva sramota. Ne znam to bih ja da moram poslati sina u rat." Svako malo tijekom tog razgovora Desdemona je tapala Gaiu Vasilakis po koljenu i govorila, "Miltie e svaki as doi. Samo to nije." To je ponavljala otkako su gosti stigli. To je ponavljala svake nedjelje ve mjesec i pol dana, i to ne samo Gaiji Vasilakis. Govorila je to i Jeanie Diamond, iji su je roditelji doveli prole nedjelje, govorila je to i Vicky Logathetis, koja je svratila tjedan prije. Desdemona je upravo napunila etrdeset tri godine i, kako je to bilo sa enama njezine generacije, praktiki se pretvorila u staricu. Sjedine su joj se uvukle u kosu. Na nos je nataknula zlatne naoale s tankim okvirima koje su joj poveavale oi tako da je izgledala jo izbezumlje-nija nego to je zbilja bila. Zbog pretjerane sklonosti brizi (koju je u posljednje vrijeme samo pojaala swing glazba s kata) ponovno su je hvatali napadaji udaranja srca. Sad ve svaki dan. Ali u okruenju briga, Desdemona je i dalje bila neprestano u pokretu, vjeno je kuhala, istila, skakala oko svoje i tue djece, vjeno vriskala iz svega glasa, puna buke i ivota. Unato naoalama za korekciju vida, moja je baka svijet vidjela ne-otro. Desdemona nije shvaala oko ega se vode borbe. U Smirni je Japan bio jedina zemlja koja je poslala brodove u pomo izbjeglicama. Baka je do kraja ivota osjeala zahvalnost. Kad su ljudi spominjali nenajavljeni napad na Pearl Harbor, rekla bi, "Ne priajte mi o nekakvom otoku usred oceana. Kao da ova zemlja nije dovoljno velika nego jo mora imati i sve otoke, ha?" Spol Kipa Slobode nije nita promijenio. Isto je kao i svuda: mukarci i njihovi ratovi. Sreom, vojska je odbila Miltona. Umjesto da ide u rat, upisao se u veernju kolu, a danju je pomagao u baru. Nosio je samo jednu uniformu, onu izviaa, gdje je bio voa ete. Svako malo vodio je svoje izviae na logorovanje na sjever. Kad je prolo jo pet minuta, a Milton se i dalje nije pojavljivao, Desdemona se ispriala gostima i popela uza stube. Stala je pred vratima Miltonove sobe i mrtei se osluhnula glazbu to je dopirala iznutra. A onda je, bez kucanja, ula. Pred otvorenim prozorom, s klarinetom podignutim ravno uvis, Milton je i dalje svirao, ne primjeujui je. Nepristojno je ljuljao bokovima, a usnice su mu sjale kao i kosa. Desdemona je ustro prela sobu i zalupila prozor. "Doi, Miltie", zapovjedila je. "Dolje je Gaia." "Vjebam."

"Vjebaj kasnije." Zakiljila je kroz prozor prema pansionu O'Toole preko dvorita. Uinilo joj se da vidi kako se na drugom katu neka glava naglo odmaknula i nestala, ali nije bila sigurna. "Zato uvijek svira kraj tog prozora?" "Zagrijem se." Desdemona se usplahirila. "Kako misli, zagrije?" "Od sviranja." Frknula je nosom. "Doi. Gaia ti je donijela kekse." Neko je vrijeme baka ve sumnjala da se izmeu Miltona i Tessie razvija naklonost. Primijetila je kako Milton poklanja panju Tessie kad __. _s, god Tessie doe na ruak sa Sourmelinom. Dok su bili mali, Tessiena najbolja prijateljica i partnerica u igri bila je uvijek Zoe. Ali sad je Tessie na ljuljaki na trijemu sjedila s Miltonom. Desdemona je upitala Zoe, "Zato vie ne ide van s Tessie?", a Zoe je pomalo ogoreno odgovorila, "Ona nema vremena." Od toga je baki ponovno zalupalo srce. Nakon svega to je uinila da okaje svoj zloin, nakon to je brak pretvorila u arktiku pustaru i dopustila lijeniku da joj podvee Falopijeve cjevice, krvno srodstvo jo nije zavrilo s njom. I tako se, uasnuta, baka ponovno poela baviti djelatnou u kojoj se ve jednom okuala, s izrazito mjeovitim rezultatima. Desdemona je opet posredovala u sklapanju brakova. Nedjelju za nedjeljom, ba kao i kod kue u Bithiniosu, povorka udavaa prolazila je kroz ulicu Hurlbut. Razlika je bila to u ovom sluaju to nisu bile dvije uvijek iste djevojke koje su se samo umnaale. U Detroitu su Desdemoni na raspolaganju stajale velike zalihe iz kojih je mogla birati. Bilo je djevojaka pitavih glasia i mekanih altova, punanih i mravih, djetinjastih djevojaka koje su nosile medaljone u obliku srca i djevojaka koje su ostarjele prije vremena i zaposlile se kao tajnice u osiguravajuim drutvima. Bila je tu Sophie Georgopoulos, koja je udno hodala otkako je na logorovanju zagazila u uareni ugljen, kao i Mathilda Livanos, koja se velianstveno dosaivala kako to znaju samo lijepe djevojke, i nije pokazala ni trunke zanimanja za Miltona, nije ak ni kosu oprala. Tjedan za tjednom dolazile su, uz nagovor ili prisilu roditelja, i tjedan za tjednom Milton Stephanides se ispriavao te odlazio u svoju sobu i svirao klarinet na prozoru. Sad je, dok ga je Desdemona tjerala kao pastir stoku, siao vidjeti Gaiju Vasilakis. Sjedila je izmeu roditelja na debelo pojastuenom kauu morskozelene boje, i ona lijepo popunjena cura, u bijeloj haljini s irokom suknjom obrubljenom volanom i puf rukavima. I na bijelim je soknama imala volanie. Podsjetili su Miltona na ipkasti prekriva kante za smee u kupaonici. "Bome, ima znaki ko u prii", rekao je Gus Vasilakis. "Da je dobio jo jednu znaku, Milton bi postao glavni izvia", rekao je Lefty. "Iz ega ti fali?" "Iz plivanja", rekao je Milton. "Ali plivam kao sjekira." "Ni ja ba nisam neka plivaica", nasmijeila je Gaia. "Uzmi keks, Miltie", nutkala ga je Desdemona. Milton je pogledao u limenu kutiju i uzeo keks. "Gaia ih je pekla", rekla je Desdemona. "Kako ti se sviaju?" Milton je zamiljeno vakao. Trenutak kasnije podigao je ruku u izviakom pozdravu. "Izvia nikad ne lae", rekao je. "Keks je odvratan. Postoji li bilo to tako nevjerojatno kao to je ljubavna pria vlastitih roditelja? Sto je jo tako teko shvatiti kao injenicu da su ta dva ocvala igraa, neprestano na popisu nesposobnih za igru, neko bili u pobjednikoj postavi? Nemogue je zamisliti mojeg oca koji se, koliko ja znam, uzbuivao uglavnom zbog smanjenja kamata, kako pati u naletu adolescentske putene strasti. Miltona kako lei na krevetu i sanja o mojoj majci isto onako kako u ja kasnije sanjati o Tajnom predmetu. Miltona kako pie ljubavna pisma pa ak i, kad je u veernjoj koli proitao Marvellovu pjesmu "ednoj dragani", ljubavne pjesme. Miltona kako mijea elizabetinsku metafiziku s rimama u stilu radijskog komiara Edgara Bergena: Ba si fantastina, Tessie Zizmo kao da radi na elektriku Da je pred nama cijelo stoljee uvijek bi

imali ljubavnu poetiku ak i ako pogledam unatrag kroz blagonaklone oi keri, moram priznati: otac nije nikad bio ba naoit. S osamnaest godina bio je zastraujue, suiavo mrav, sama kost i koa. Lice su mu osule bu-buljice. U izvjeenim podonjacima pod sjetnim oima koa mu je ve potamnjela. Imao je slabiku, uvuenu bradu, preizraajan nos, i kosu premazanu briljantinom koja mu se sjajila i stajala vrsto kao puding izliven u modlici. Milton, meutim, nije bio svjestan niti jednog od tih tjelesnih nedostataka. Imao je samopouzdanje nepokolebljivo kao stijena i to ga je poput oklopa titilo od napada vanjskog svijeta. Theodorina tjelesna privlanost bila je oitija. Naslijedila je Sour-melininu ljepotu u malome. Bila je visoka samo metar pedeset pet, uskog struka i sitnih grudi, s dugim, labuim vratom koji je nosio zgodno, srcoliko lie. Ako je Sourmelina uvijek bila pomalo europski tip Amerikanke, neka vrst Marlene Dietrich, onda je Tessie bila potpuno amerikanizirana ker koju je Marlene Dietrich mogla imati. Njezin se standardni, ak pomalo seljaki izgled protezao do sitnog razmaka meu prednjim zubima i prastog nosa. Crte esto preskau generaciju. Ja izgledam mnogo izraenije grki nego moja mama. Tessie je nekako dijelom postala i proizvod Juga. Sluila se izrazima kao to su "borati" i "ta da". Kako je svaki dan radila u cvjearnici, Lina je ostavljala Tessie na brigu nizu postarijih gospoa od kojih su mnoge bile iz prvih do-seljenikih obitelji u Kentuckvju, pa je tako Tessie u govoru poprimila junjako zavlaenje. U usporedbi sa Zoinim snanim, muskobanjastim crtama, Tessie je imala ono to se zove sveameriki izgled, i vjerojatno je to dijelom i privuklo mojeg oca. Sourmelina nije mnogo zaraivala u cvjearnici. Majka i ki morale su paziti na svaki novi. U duanima s rabljenom robom, Sourmelina je gravitirala prema kostimima plesaica iz Las Vegasa. Tessie je birala suzdranu, razboritu odjeu. Kasnije je u pansionu O'Toole krpala vunene suknje i prala bluze na ruke; skidala je gromuljice dlaica s vunenih dempera i latila noene dvobojne cipele. Ali iz odjee joj nikad nije posve izvjetrio lagani miris rabljene robe. (Godinama kasnije, kad sam pobjegao od kue, prilijepio se za moju odjeu.) Miris koji ide uz to to nije imala oca i to je odrastala u siromatvu. Jimmv Zizmo; od njega je ostalo samo ono to je Tessie naslijedila u vanjtini. Bila je krhke grae poput njega, kosa joj je, premda svilenkasta, bila crna poput njegove. im je ne bi dovoljno esto prala, mastila joj se i, njuei svoj jastuk, znala je pomisliti, "Moda je ovako mirisao moj tata". Zimi su joj na usnicama izbijale groznice (protiv ega se Zizmo branio vitaminom C). Ali Tessie je imala svijetlu put i lako je gorjela na suncu. Otkako je Milton pamtio, Tessie se vrzmala po kui u krutim, usidje-likim haljinama koje su silno zabavljale njezinu majku. "Gle nas dvije", govorila je Lina. "Kao u kineskom restoranu, slatko i kiselo." Tessie nije bilo drago kad je Lina to govorila. Nije za sebe mislila da je kisela; samo da se pristojno odijeva. Voljela bi da joj se i majka pristojnije ponaa. Kad je Lina previe popila, Tessie ju je vodila kui, svlaila je i spremala u krevet. Jer je Lina bila egzibicionistkinja, Tessie je postala voajerka. Jer je Lina bila glasna, Tessie je ispala tiha. I ona je svirala: harmoniku. Drala ju je pod krevetom u kutiji. Tu i tamo ju je vadila i prebacivala remen preko ramena da odri golemi, uspuhani instrument s mnogo tipaka iznad tla. Harmonika je bila gotovo jednako velika kao i ona sama i svirala ju je po dunosti, loe, i uvijek s trakom karnevalske tuge. Kad su bili mali, Milton i Tessie spavali su u istoj sobi i kupali se zajedno u kadi, ali to je bilo prije. Sve donedavno Milton je o Tessie mislio kao o svojoj utogljenoj sestrini. Kad god je neki njegov prijatelj izrazio zanimanje a nju, Milton bi mu rekao da odustane. "To je med iz friidera", znao je rei, ba kao Artie Shaw. "Tvrda i hladna kao led". A onda je jednog dana Milton doao kui s novim trskama iz prodavaonice muzikalija. Objesio je kaput i eir na vjealicu u predvorju, izvadio trske i zguvao papirnatu vreicu u lopticu. Uao je u dnevnu sobu i bacio lopticu prema kou za smee. Zguvani je papir preletio sobu, udario u rub koa i odskoio na pod. U kojem je trenutku netko rekao, "Bolje ti je da se dri glazbe." Milton se okrenuo da vidi tko govori. Vidio je tko je. Ali osoba koja je to rekla, vie nije bila ista kao prije.

Theodora je leala na kauu i itala. Na sebi je imala proljetnu haljinu s crvenim cvjetnastim uzorkom. Noge su joj bile bose i tad ih je Milton uoio: crveno lakirane nokte. Miltonu nikad na pamet nije palo da bi Theodora bila od onih djevojaka koje lakiraju nokte na nogama. Zbog crvenih je noktiju djelovala enstveno dok je ostalo na njoj - tanke blijede ruke, krhak vrat - izgledalo djetinjasto kao i uvijek. "Pazim na meso u penici", objasnila je. "Gdje je moja mama?" "Izila je." "Izila je? Ona nikad ne izlazi." "Danas je izila." "A gdje mi je sestra?" "Na sastanku Udruge radne mladei." Tessie pogleda crnu kutiju koju je drao u rukama. "To ti je klarinet?" "Aha." "Odsviraj mi neto." Milton je odloio kutiju na kau. Dok ju je otvarao i vadio klarinet, bio je neprestano svjestan golotinje Tessienih nogu. Namjestio je pisak i razgibao prste prelazei gore dolje po klapnama. A onda se prepustio nagonu koji ga je preplavio, sagnuo se, pritisnuo proireni kraj klarineta uz Tessieno golo koljeno i odsvirao jednu dugu notu. Ona je ciknula i maknula koljeno. "To je bio des", rekao je Milton. "Hoe uti kako zvui dis?" Tessie je i dalje drala ruku na koljenu u kojem je zujalo. Od vibracija klarineta prostrijelili su je srsi sve do bedra. Dolo joj je udno, kao da e se nasmijati, ali nije se smijala. Zurila je u svojeg roaka i mislila, "Daj ga pogledaj kako se ceri! Sav je pristav, ali misli da je prva liga! Ma to si on to zamilja?" "U redu", napokon je odgovorila. "Dobro", rekao je Milton. "Dis. Evo ga." Tog prvog dana u pitanju su bila Tessiena koljena. Sljedee nedjelje Milton joj je priao s lea i zasvirao klarinet prislonivi joj ga uz zatiljak. Zvuk je bio priguen. Pramenovi kose prhnuli su joj u vis. Tessie je vrisnula, ali kratko. "Da, da", rekao je Milton stojei iza nje. I tako je to poelo. Svirao je "Begin the Beguine" uz Tessienu kljunu kost. Svirao je "Moonface" uz njezine glatke obraze. Pritiui joj klarinet izmeu crveno nalakiranih noktiju koji su ga tako opinili, svirao joj je "It Goes to Your Feet". Kriom, ali ne priznajui sami sebi da se kriju, Milton i Tessie zavlaili su se u skrovitije dijelove kue i tamo je, zadiui malko suknju, ili skidajui arapu, ili jednom, kad kod kue nije bilo nikoga, podiui bluzu tako da otkrije donji dio lea, Tessie doputala Miltonu da joj priljubi klarinet uz kou i ispuni joj tijelo glazbom. Isprva ju je to samo golicalo. Ali nakon nekog vremena note su joj se razlile dublje u tijelo. Osjeala je kako joj vibracije prodiru u miie, pulsiraju u valovima, sve dok joj kosti ne zadru i unutarnji organi zabruje. Milton je svoj instrument svirao istim onim prstima kojima je pozdravljao izviakim pozdravom, ali misli su mu bile sve samo ne edne. Zadihan, pognut nad Tessie s drhtavom koncentracijom, kruio je klarinetom kao krotitelj zmija. A Tessie je bila kobra, hipnotizirana, pripitomljena, omamljena zvukom. Napokon, jednog poslijepodneva kad su bili posve sami, Tessie, njegova utogljena sestrina, legla je na lea. Prekrila je lice jednom rukom. "Gdje da ti sviram?" apnuo je Milton, a usta su mu se osuila tako da je pomislio kako uope nee moi svirati. Tessie je raskopala gumb na bluzi i priguenim glasom rekla, "Na trbuhu." "Ne znam pjesmu o trbuhu", usudio se Milton. "Onda na rebrima." "Ne znam ni jednu pjesmu o rebrima." "Na prsnom kou?" "Nitko nikad nije napisao pjesmu o prsnom kou, Tessie." Sklopljenih oiju, otkopala je jo gumba. I gotovo neujno apnula: "A o ovom?" "Tu pjesmu znam", rekao je Milton.

Kad nije mogao svirati Tessie uz kou, Milton je otvarao prozor svoje sobe i svirao joj serenade izdaleka. Katkad je telefonirao u pansion i pitao gospou O'Toole moe li dobiti Theodoru na telefon. "Trenutak", rekla bi ga O'Toole i viknula uza stube, "Telefon za Zizmo!" Milton je uo zvuk koraka koji tre niz stube i Tessie kako kae halo. I onda bi zasvirao klarinet na telefon. (Godinama kasnije moja majka se sjeala dana kad ju je zavodio klarinet. "Tvoj otac nije ba dobro svirao. Dvije ili tri stvari. To je bilo to." "Ma to pria?" prosvjedovao je Milton. "Imao sam cijeli repertoar." Poeo bi zvidati "Begin the Beguine", cvrkuui melodiju da prizove klarinetski vibrato i pritom prebirui prstima po zraku. "Zato mi onda vie ne svira serenade?" pitala bi Tessie. Ali Miltonu je neto drugo bilo na pameti: "Sto se dogodilo s mojim starim klarinetom?" A onda Tessie: "Otkud ja da znam? Misli da ja moram voditi rauna o svemu?" "Je li dolje u podrumu?" "Moda sam ga bacila!" "Bacila si ga! Za koga vraga si ga bacila!" "A to bi ti s njim, Milt, vjebao? Ni onda nisi pojma imao o sviranju.") Sve ljubavne serenade moraju zavriti. Ali 1944. nije bilo kraja glazbi. U srpnju, kad bi u pansionu O'Toole zazvonio telefon, katkad je iz slualice navirala druga vrst ljubavi: "Kyrie eleison, kyrie eleison" Njean glas, enstven gotovo kao i Tessien, gugutao je na telefon nekoliko ulica dalje. Pijev je trajao najmanje minutu. A onda bi Michael Antoniou pitao, "Kako ti se ini?" "Sjajno", rekla je moja majka. "Zbilja?" "Tono kao u crkvi. Nisam primijetila razliku." Sto me dovodi do posljednje komplikacije u toj zapletima prei-spunjenoj godini. U brizi zbog toga to su se Milton i Tessie spetljali, baka nije samo pokuavala oeniti Miltona za neku drugu. To je ljeto odabrala i mua za Tessie. Michael Antoniou - otac Mike, kako su ga kasnije zvali u obitelji - bio je u to doba sjemenitarac u grkoj pravoslavnoj bogosloviji Sv. Kria u Pomfretu u Connecticutu. Kad je to ljeto doao kui na praznike, poklanjao je mnogo panje Tessie Zizmo. Godine 1933. crkva Uznesenja odselila se iz trgovine u ulici Hart. Sad je pastva imala pravu crkvu, na cesti Vernor odmah kraj Beniteaua. Crkva je bila od ute opeke. Na njoj su se kao tri kape uzdizale tri golublje sive kupole, a u podrumu su uredili prostorije za druenje. Za vrijeme stanke za kavu, Michael Antoniou priao je Tessie kako mu je na bogosloviji i poduavao je o manje poznatim vidovima grkog pravoslavlja. Govorio joj je o pustinjacima na planini Atosu koji su, u gorljivoj elji da ostanu isti, zabranili pristup na svoj otoni manastir ne samo enama nego i enkama svih drugih vrsta. Na planini Atosu nije bilo ni ptica, ni zmija enskoga spola, ni enki pasa ni maaka. "Malo prestrogo za mene", rekao je Michael Antoniou i znaajno se osmjehnuo Tessie. "Ja bih htio biti samo paroh. Oenjen, s djecom." Moja se majka nije udila to pokazuje zanimanje za nju. I sama niskog rasta, navikla je da je niski mukarci pozivaju na ples. Nije joj bilo drago da je biraju zbog njezina stasa, ali Michael Antoniou bio je uporan. I moda je nije snubio zato to je jedina od svih djevojaka bila nia od njega. Moda je odgovarao na potrebu u Tessienim oima, njezinu oajniku elju da vjeruje u to kako postoji neto umjesto niega. Desdemona je uoila priliku i iskoristila je. "Mikey je dobar mladi Grk, pristojan momak", rekla je ona Tessie. "I postat e sveenik!" A Michaelu Antoniou je rekla: "Tessie je malena, ali jaka. Koliko misli da moe tanjura ponijeti, ha, oe Mike?" "Jo nisam otac, go Stepha-nides." "Molim te, koliko?" "est?" "Samo toliko? est?" A onda bi podigla obje ruke: "Deset! Deset tanjura moe ponijeti naa Tessie. I nikad nita ne razbije." Poela je pozivati Michaela Antonioua na nedjeljni ruak. Nazonost sjemenitarca sputavala je Tessie pa se prestala povlaiti na kat na privatne swing sessione. Milton je, naduren zbog novog razvoja dogaaja, podbadao za stolom. "Sigurno je mnogo tee biti sveenik ovdje u Americi, ha?" "Kako to misli?" pitao je Michael Antoniou. "Mislim samo da u staroj domovini ljudi nisu ba dobro obrazovani", rekao je Milton. "Vjerovat e sve to god popovi kau. Ovdje je drukije. Moe ii na fakultet i nauiti misliti svojom glavom." "Crkva ne eli da ljudi ne misle svojom glavom", odgovorio je Michael bez uvrede. "Crkva vjeruje da e miljenje odvesti ovjeka samo do jedne toke. Gdje prestaje miljenje, poinje otkrivenje."

"Chrjsostomos!" uzviknula je Desdemona. "Oe Mike, ima zlatna usta." Ali Milton nije poputao: "Ja bih rekao, da gdje prestaje miljenje, poinje glupost." "Tako ljudi ive, Milte" - ponovno Michael Antoniou, i dalje ljubazno, blago - "da priaju prie. Sto dijete prvo kae kad naui govoriti? 'Priaj mi priu.' Tako shvaamo tko smo, odakle smo doli. Prie su sve. A koju priu Crkva pria? To je barem lako. Najveu priu koja je ikad ispriana." Dok je sluala tu raspravu, moja majka morala je primijetiti upadljiv kontrast izmeu svoja dva udvaraa. Na jednoj strani, vjera; na drugoj skepsa. Na jednoj strani ljubaznost; na drugoj nabusitost. Jedan dodue nizak, ali ljepukast momak, nasuprot mravom, pristavom deku kojeg su proglasili nesposobnim za vojsku, s kolobarima ispod oiju kao u izgladnjelog vuka. Michael Antoniou nije nikad ni pokuao poljubiti Tessie, dok ju je Milton vodio na stranputicu puhaim instrumentom. Desovi i aisovi lickali su je kao plameni jezici, ovdje, iza koljena, gore na vratu, tik ispod pupka.. .ve ju je ta inventura ispunila sramom. Kasnije tog poslijepodneva, Milton ju je zaskoio u kutu. "Imam novu pjesmu za tebe, Tess. Danas sam je nauio." Ali Tessie mu je rekla, "Odlazi." "Zato? Sto se dogodilo?" "To... to..." naprezala se da smisli najsnaniju osudu - "To nije pristojno!" "Nisi tako govorila proli tjedan." Milton je zamahnuo klarinetom i namjestio trsku namignuvi joj, sve dok se Tessie nije napokon oglasila: "Vie to ne elim raditi! Jasno? Pusti me na miru!" Svake je subote sve do kraja tog ljeta Michael Antoniou dolazio u pansion O'Toole po Tessie. Dok su hodali ulicom, uzimao je njezinu torbicu i ljuljao je na remenu, pretvarajui se da dri kadionicu. "Mora to izvesti tono kako treba", rekao joj je. "Ako ne njie dovoljno jako, lanac se trza i ispada ar." Majka se trudila sakriti kako joj je neugodno to se u javnosti pojavljuje s mukarcem koji mae torbicom. U slastiarnici ga je promatrala kako uvijek zatakne ubrus za ovratnik koulje i tek onda pone jesti voni kup. Umjesto da ubaci trenju u usta, kao to bi je Milton sigurno ubacio, Michael Antoniou uvijek ju je nudio njoj. Kasnije, kad ju je otpratio kui, stiskao joj je ruku i iskreno joj se zagledao u oi. "Hvala ti na jo jednom ugodnom poslijepodnevu. Vidimo se sutra u crkvi." A onda bi otiao ruku sklopljenih na leima. Vjebao je i hodati poput sveenika. Kad bi otiao, Tessie je ulazila u kuu i penjala se na kat u svoju sobu. Legla bi na otoman i itala. Jednog poslijepodneva nije se mogla koncentrirati pa je prestala itati i stavila knjigu preko lica. Ba u tom asu izvana je zasvirao klarinet. Tessie je neko vrijeme sluala, nepomino. Napokon joj se ruka podigla da ukloni knjigu s lica. Ali nikad nije onamo stigla. Ruka joj je zamahnula u zraku kao da dirigira glazbom, a onda, razborito, rezignirano, s treskom zalupila prozor. "Bravo!" viknula je Desdemona na telefon nekoliko dana kasnije. A onda, pritisnuvi slualicu na grudi: "Mikev Antoniou upravo je zaprosio Tessie! Zaruili su se! Vjenat e se im on, Mikev, zavri sjemenite." "Nemoj se previe uzbuivati", rekla je Zoe bratu. "A da ti zaepi?" "Nemoj se na mene ljutiti", rekla je, potpuno nesvjesna to donosi budunost. "Neu se ja udati za njega. Prije bih se dala upucati." "Ako se hoe udati za popa", rekao je Milton, "neka se uda za popa. Neka ide k vragu." Lice mu se zajapurilo i skoio je od stola te otpraio na kat. Ali zato je to moja majka uinila? Nikad to nije umjela objasniti. Razlozi zbog kojih se netko vjenao s osobom s kojom se vjenao, nisu uvijek oiti onima koji u tome sudjeluju. Tako da mogu samo nagaati. Moda se majka, budui da je odrasla bez oca, htjela udati ba za oca. Mogue je da je njezina odluka bila praktine naravi. Jednom je pitala Miltona to planira postii u ivotu. "Mislio sam preuzeti tatin bar." Povrh svih ostalih suprotnosti, moda je ba ta konano presudila: birtija, sveenik. Nezamislivo je da moj otac plae zbog slomljena srca. Nezamislivo je da nee pojesti ni zalogaj. Nezamislivo je da telefonira i telefonira u pansion sve dok mu napokon ga O'Toole nije rekla, "uj, duo, ona nee s tobom govoriti. Jasno?" "Aha" - Milton teko guta - "jasno". "Ima i drugih riba u moru." Sve je to potpuno nezamislivo, ali sve je to bilo tono tako. Moda mu je morska metafora ge O'Toole dala ideju. Tjedan dana nakon to se Tessie zaruila, jednog sparnog utorka ujutro, Milton je zauvijek odloio klarinet i otiao na Trg Cadillac da

zamijeni izviaku uniformu drugom. "Evo, obavio sam to", rekao je obitelji te veeri za stolom. "Prijavio sam se." "U vojsku!" rekla je uasnuto Desdemona. "Zato si se prijavio?" rekla je Zoe. "Rat je jo malo pa gotov. Hit-leru je odzvonilo." "Ne znam za Hitlera. Ja se brinem zbog Hirohita. Prijavio sam se u mornaricu. Ne u vojsku." "A to je s tvojim tabanima?" povikala je Desdemona. "Nitko me nije pitao za tabane." Moj djed, koji je prosjedio kroz klarinetske serenade kao i kroz sve drugo, svjestan to one znae ali uvjeren da se nije pametno mijeati, sad je sijevnuo oima na sina. "Ti si zbilja jako glup, zna? Misli da je to nekakva igra?" "Ne." "Ovo je rat. Misli da je to neka zabava, rat? Neka velika ala s kojom moe zezati roditelje?" "Ne, gospodine." "Vidjet e ti kakva je to ala." "Mornarica!" nastavila je za to vrijeme jaukati Desdemona. "A to ako ti brod potone?" "Vidi to si uinio?" Lefty je zavrtio glavom. "Majka e ti se razboljeti od brige." "Sve e biti u redu", rekao je Milton. Lefty je pogledao sina i vidio bolan prizor: sebe prije dvadeset godina, punog idiotskog, drsko samouvjerenog optimizma. Nita drugo nije mogao poeti protiv bodlje straha koji ga je presjekao, osim da ljutito govori. "Dobro dakle. Idi u mornaricu", rekao je Lefty. "Ali zna to si zaboravio, ti nedovreni voo izviaa?" Upro je prst u Miltonova prsa. "Zaboravio si da nikad nisi dobio znaku za plivanje." Filmske novosti ekao sam tri dana i tek sam onda ponovno telefonirao Julie. Bilo je deset uveer i jo je radila u atelieru. Nije jo veerala, pa sam predloio da odemo neto pojesti. Rekao sam da u doi po nju. Ovaj put me pustila unutra. Atelier joj je bio u neredu, upravo zastraujue kaotian, ali nakon prvih nekoliko koraka zaboravio sam na to. Pozornost mi je privuklo ono to sam vidio na zidovima. Ondje je visjelo pet ili est velikih fotografija otisnutih na mat papiru, a svaka je prikazivala industrijski krajolik tvornice kemikalija. Julie je tvornicu slikala s krana tako da je gledatelj imao dojam da lebdi neposredno iznad vijugavih cijevi i dimnjaka. "U redu, sad je dosta", rekla je i gurnula me prema vratima. "ekaj malo", rekao sam. "Oboavam tvornice. Ja sam iz Detroita. Ovo je za mene kao Ansel Adams." "Sad si ih vidio", rekla je tjerajui me van, zadovoljna, u nelagodi, sa smijekom i tvrdoglava. "U dnevnoj sobi imam Bernda i Hillu Becher", pohvalio sam se. "Ima Bernda i Hillu Becher?" Prestala me gurati. "Sliku stare cementare." "U redu, dobro", popustila je Julie. "Slikam tvornice. To slikam. Tvornice. Ovo je pogon I. G. Farben." Napravila je grimasu. "Malo me brine da je to ba tipino za Amerikanku koja je dola ovamo." "Misli, industrija holokausta?" "Ne tono to, ali otprilike." "Ako si uvijek slikala tvornice, mislim da je to neto drugo", rekao sam joj. "Onda se nisi samo zakvaila za modu. Ako su ti tvornice tema, kako onda moe ne fotografirati I. G. Farben?" "Misli da je to u redu?" Pokazao sam fotografije na zidu. "Fantastine su." Zautjeli smo, gledajui jedno u drugo, i bez razmiljanja sam se nagnuo i lagano poljubio Julie u usta. Kad je poljubac zavrio, irom je otvorila oi. "Kad smo se upoznali, mislila sam da si gej", rekla je. "Valjda zbog odijela." "Moj radar za gejeve sasvim je otkazao", Julie je vrtjela glavom. "Uvijek sam sumnjiava s obzirom na to da sam posljednja postaja."

"Posljednja to?" "Nikad to nisi uo? Azijatkinje su posljednja postaja. Ako frajer ne eli priznati da je gej, trai Azijatkinje jer su njihova tijela vie djeaka." "Tvoje tijelo nije djeako", rekao sam. Julie je bilo neugodno. Skrenula je pogled. "esto ti se dogaalo da ti se ubacuje skriveni gej?" upitao sam je. "Dva puta na faksu, tri puta na postdiplomskom", odgovorila je Julie. Na to nije bilo drugog odgovora, osim da je ponovno poljubim. Da bih nastavio priu o svojim roditeljima, moram podsjetiti na neto to je za sve Grke u Americi neugodna uspomena: na Michaela Dukakisa na tenku. Sjeate se toga? One jedne jedine slike koja je na propast osudila nae nade da emo imati Grka u Bijeloj kui: Dukakis u prevelikoj vojnikoj kacigi poskakuje na M41 Walker Bulldogu. Trudi se izgledati predsjedniki, ali umjesto toga izgleda kao klinac u lunaparku. (Kad god se neki Grk priblii Ovalnom uredu, neto poe po zlu. Prvo Spiro Agnew i njegova utaja poreza, onda Dukakis sa svojim tenkom.) Prije no to se Dukakis popeo na oklopno vozilo, prije nego to je svukao klasino odijelo marke J. Press i navukao vojniku maskirnu uniformu, sve nas je obuzeo - govorim u ime svojih zemljaka amerikih Grka, htjeli to oni ili ne - ushit. Taj je ovjek demokratski kandidat za predsjednika Sjedinjenih Drava! Iz Massachusettsa je, kao Kennedvjevi! Pripadao je vjeri jo neobinijoj od katolianstva, ali nitko to nije spominjao. Bilo je to 1988. Moda je napokon dolo vrijeme da bilo tko moe postati predsjednik, ili barem da to ne moraju uvijek biti isti ljudi. Pogledajte transparente na demokratskoj konvenciji! Pogledajte naljepnice na svim Volvoima. "Dukakis". Ime s vie od dva samoglasnika u utrci je za predsjednika! To se posljednji put dogodilo s Eisenhowerom (koji je sjajno izgledao na tenku). Openito uzevi, Amerikanci vole da njihovi predsjednici nemaju vie od dva samoglasnika. Truman. Johnson. Nixon. Clinton. Ako imaju vie od dva samoglasnika (Reagan), svakako ne smiju imati vie od dva sloga. Jo su bolji jedan slog i jedan samoglasnik: Bush. To se mora ponoviti. Zato je Mario Cuomo odustao od kandidature za predsjednika? Do kojeg je zakljuka doao kad se povukao da razmisli o tome? Za razliku od Michaela Dukakisa iz akademskog Massachusettsa, Mario Cuomo bio je iz New Yorka i znao je kako stvari stoje. Cuomo je znao da nikad nee pobijediti. Previe je bio liberalan za ono vrijeme, svakako. Ali osim toga: imao je previe samoglasnika. Sjedei na vrhu tenka, Michael Dukakis odvezao se u susret gomili fotografa i u politiki zalazak. Koliko god boljelo prisjeati se te slike, spominjem je s razlogom. Jer ba je nekako tako izgledao moj netom zavojaeni otac, mornar druge klase Milton Stephanides dok je poskakivao u amcu za iskrcavanje uz kalifornijsku obalu u jesen 1944. Kao Dukakis, i Milton je sav bio u kacigi. Kao kod Dukakisa, remen pod Miltonovom bradom izgledao je kao da mu ga je zakopala mama. Ba kao i Dukakisov, Miltonov je izraz odavao kako mu polako dopire do svijesti da je pogrijeio. Ni Milton nije mogao sii s vozila koje se kretalo. I on je putovao ravno u propast. Jedina je razlika to nije bilo fotografa, jer se sve dogaalo usred noi. Mjesec dana nakon to se pridruio amerikoj mornarici, Milton se zatekao stacioniran u pomorskoj bazi Coronado u San Diegu. Bio je pripadnik Amfibijskih snaga iji je zadatak bio prebaciti postrojbe na Daleki Istok i pomoi im u desantu na obale. Miltonov je posao bio - sreom, zasad samo na manevrima - sputati amac za iskrcavanje s boka transportera. Vie od mjesec dana, est dana u tjednu, deset sati na dan, to je i radio - sputao amce pune ljudi u razliite uvjete na moru. Kad nije sputao amce za iskrcavanje, sam je bio u amcu. Tri ili etiri noi na tjedan vjebali su nono iskrcavanje. To je bilo iznimno zahtjevno. Obala oko Coronada bila je podmukla. Neiskusni kormilari teko su se ravnali prema svjetlima koja su oznaavala kopno i brodovi su se esto nasukavali na stijenju pred obalom. Iako mu je vojnika kaciga zaklanjala pogled na trenutano stanje, Milton je s njom vidio prilino jasnu sliku budunosti. Kaciga je teila koliko i kugla u kuglani. Bila je debela kao poklopac automobilskog motora. Navlaila se na glavu kao kapa, ali nije bila nimalo nalik kapi. U dodiru s lubanjom, vojnika je kaciga emitirala slike direktno u mozak. Slike upravo onih predmeta koje je morala sprijeiti da uu. Metaka, na primjer. I gelera. Kaciga je zatvarala um pred kontemplacijom

tih bitnih elemenata realnosti. A kad je netko poput mojeg oca, odmah pone smiljati kako da pobjegne od tih elemenata realnosti. Nakon samo jednog tjedna vjebi, Milton je shvatio kako je mornarica uasna pogreka. Bitka teko da moe biti opasnija od tih priprema za bitku. Svake je noi netko nastradao. Valovi su bacali deke o trup broda. Deki su padali s palube i nestajali pod kobilicom. Tjedan dana ranije neki se mali iz Omahe utopio. Danju su trenirali, igrali su nogomet na alu u vojnikim izmama da ojaaju noge, a onda su nou imali vjebe. Iscrpljen, izmuen morskom boleu, Milton se gurao s ostalima, s tekim ruksakom na ramenima. Uvijek je htio biti Amerikanac, a sad je vidio kakvi su njegovi zemljaci Amerikanci. Stisnut meu njima kao u limenki sardina, trpio je njihove provincijalne prostakluke i tupavo naklapanje. Sate su provodili zajedno u amcu, dok ih je more bacalo i zalijevalo. Lijegali su u tri ili etiri ujutro. A onda bi svanulo i opet sve iznova. Zato se prijavio u mornaricu? Iz osvete, da pobjegne. Htio je vratiti Tessie milo za drago i htio ju je zaboraviti. Nita od toga nije upalilo. Dosada vojnikog ivota, beskonano ponavljanje zaduenja, redovi za jelo, za kupaonicu, za brijanje, nisu mu uope odvratili pozornost od nje. ekanje u redovima cijeli bogovetni dan poticalo je ba one misli koje je Milton htio izbjei, misli na otisak klarineta, vatreni obru na Tessienom zarumenjenom bedru. Ili na Vandenbrocka, malog iz Omahe koji se utopio; na njegovo izubijano lice, morsku vodu to mu se cijedi kroz smrskane zube. Svuda oko Miltona u amcu je dekima ve bilo zlo. Deset minuta na valovima i mornari su se presavijali i povraali govei gula i instant pire krumpir koje su veerali na valoviti metalni pod. Nitko to nije komentirao. Bljuvotina, sablasno plaviasta na mjeseini, prelijevala se vlastitim valovima, zapljuskujui svima preko izama. Milton je podigao lice da uhvati daak svjeeg zraka. amac se propeo i zaljuljao. Sletio je s vala i s treskom pao na povrinu vode tako da je trup zadrhtao. Pribliavali su se obali gdje su se valovi jo jae pjenili. Ostali su naprtili ruksake i pripremili se za fingirani napad, a mornar Stephanides napustio je samou kacige. "Vidio sam u knjinici", govorio je mornar kraj njega drugome. "Na oglasnoj ploi." "Kakav test?" "Nekakav prijamni ispit. Za Annapolis." "Ma da, ba e primiti ovakve kao to smo mi u Annapolis." "Tko te pita hoe li nas primiti ili ne. Stvar je u tome da onaj tko ide na test, ne mora na vjebu." "Sto si rekao za test?" umijeao se Milton. Mornar se ogledao oko sebe da vidi slua li ga jo tko. "Dri to za sebe. Ako se svi prijavimo, nee valjati." "Kad je test?" Ali prije no to mu je mornar stigao odgovoriti, neto je glasno za-strugalo; ponovno su se nasukali na stijene. Kako su naglo stali, svi su poletjeli prema naprijed. Kacige su odzvanjale udarajui jedna u drugu, nosevi su se lomili. Mornari su se strovalili na hrpu i prednja je ograda popustila. Voda je nahrupila u amac, pukovnik je urlao. Milton je, kao i svi ostali, skoio u kaos - u crne stijene, u struju koja vue prema dnu, meu boce meksikog piva i prestraene rakovice. Za to vrijeme u Detroitu, takoer u mraku, moja je majka bila u kinu. Michael Antoniou, njezin zarunik, vratio se u Sv. Kri i sad je imala slobodne subote. Na platnu u kinu Esquire zabljeskali su brojevi ... 5... 4... 3... i poele su filmske novosti. Zabrenale su priguene trube. Spiker je stao itati ratna izvjea. Od poetka rata spiker se nije mijenjao pa se Tessie sad ve inilo da ga poznaje; bio joj je gotovo kao lan obitelji. Tjedan za tjednom obavjetavao ju je o Montvju i Britancima koji tjeraju Rommelove tenkove iz Sjeverne Afrike i o amerikim postrojbama koje oslobaaju Alir i iskrcavaju se na Siciliju. Tessie je gledala grickajui kokice i tako su prolazili mjeseci i godine. Filmske su novosti uvijek pratile itinerer. Prvo su se usredotoile na Europu. Tenkovi su se kotrljali kroz maljusna sela, a mlade su Francuskinje mahale rupiima s balkona. Francuskinje uope nisu izgledale kao da su bile u ratu; nosile su zgodne nabrane suknje, bijele soknice i svilene rupce. Nijedan mukarac nije na glavi imao beretku, to je zaudilo Tessie. Uvijek je htjela putovati u Europu, ne toliko u Grku, nego u Francusku ili Italiju. Dok je gledala filmske novosti, Tessie nije

primjeivala zgrade izdubljene bombama, nego kavane sa stolovima na ulici, vodoskoke, pribrane male pse uljudnog vladanja. Dvije subote prije, vidjela je kako saveznici oslobaaju Antwerpen i Bruxelles. Sad kad se pozornost okrenula Japanu, scenografija se promijenila. Na filmu su se razlistavale palme i tropski otoci. Tog poslije-podneva na ekranu se ispisao datum "listopad 1944." i spiker je objavio, Dok se amerike postrojbe pripremaju za konanu invaziju na Pacifik, general Douglas McArthur, zaklinjui se kako e ispuniti obeanje da e se vratiti, pregledava svoju vojsku. Snimka je prikazivala mornare kako stoje u stavu mirno na palubi, ili ubacuju topniko streljivo u topove, ili se zezaju na plai i mau svojima doma. A moja je majka, sjedei u ki-nodvorani, shvatila da radi neto sasvim aavo. Trai Miltonovo lice. On joj je brati u drugom koljenu, nije li tako? I prirodno je da se brine za njega. Osim toga, bili su, ako ve ne zaljubljeni jedno u drugo, onda vezani nekom nezrelijom vrstom osjeaja, simpatijom, slijepom strasti. Nita ni blizu onome to je imala s Michaelom. Tessie se uspravila u sjedalu. Namjestila je torbicu u krilu. Sjela je pristojno kao to dolikuje mladoj dami koja se uskoro udaje. Ali kad su filmske novosti zavrile i poeo je film, zaboravila je da je odrasla. Utonula je duboko u sjedalo i podigla noge na stolac u redu ispred sebe. Moda tog dana nije igrao neki dobar film, ili je moda u posljednje vrijeme jednostavno gledala previe filmova - ila je u kino svaki dan osam dana za redom - u svakom sluaju, koji god razlog bio, Tessie se nije mogla koncentrirati. Mislila je kako e, ako se neto dogodi Mil-tonu, ako ga rane ili se, Boe sauvaj, ne vrati - nekako ona biti kriva za to. Nije mu rekla da se prijavi u mornaricu. Da ju je pitao, rekla bi mu da to ne ini. Ali znala je da se prijavio zbog nje. Bilo je to malo kao Upijesku pustinje s Claudeom Barronom, koji je gledala petnaestak dana prije. U tom filmu Claude Barron prijavi se u Legiju stranaca jer se Rita Carrol uda za drugog tipa. Drugi se tip pokae kao prevarant i pijanac pa ga Rita Carrol ostavi i otputuje u pustinju, gdje se Claude Barron bori s Arapima. Kad Rita Carrol stigne u pustinju, on je u bolnici, ranjen, zapravo ne u pravoj bolnici, nego pod atorom, i ona mu kae da ga voli, a Claude Barron joj kae, "Otiao sam u pustinju da te zaboravim. Ali pijesak je imao boju tvoje kose. Pustinjsko nebo je boje tvojih oiju. Nikamo nisam mogao otii gdje nisi bila ti." I onda umre. Tessie je plakala kao kina godina. Makara joj se razlila i uasno joj umrljala ovratnik bluze. Ilo se na none vojne vjebe i subotnje filmske matineje, skakalo se u more i uranjalo u sjedala u kinu, brinulo se i kajalo i nadalo i trudilo se zaboraviti - a unato svemu tome, da budemo posve iskreni, za vrijeme rata uglavnom su se pisala pisma. U prilog mojem osobnom uvjerenju da se pravi ivot ne moe ni izdaleka mjeriti s onim to se o njemu pie, lanovi moje obitelji kao da su veinu vremena te godine proveli bavei se korespondencijom. Michael Antoniou pisao je iz Sv. Kria zarunici dva puta na tjedan. Njegova su pisma stizala u svijetloplavim omotnicama s ugraviranom glavom patrijarha Benjamina u gornjem lijevom kutu, a na papiru mu je rukopis, kao i glas, bio enstven i uredan. "Kad se zaredim, najprije e nas vjerojatno poslati u Grku. Tamo mnogo toga treba ponovno izgraditi sad kad su nacisti otili." Tessie mu je vjerno otpisivala sjedei za pisaim stolom pod draima za knjige u obliku Shakespeareovih poprsja, vjerno, ako ne i potpuno iskreno. Veina njezinih dnevnih aktivnosti nije joj djelovala dovoljno uzvieno da o njima izvijesti zarunika sjemenitarca. I tako je poela za sebe izmiljati prikladniji ivot. "Jutros smo Zo i ja dobrovoljno pomagale u Crvenom kriu", pisala je moja majka koja je cijeli dan provela u kinu Fox i jela okoladne bombone posute mrvicama. "Morali smo rezati stare plahte u trake za zavoje. Da vidi samo kakav mi je ulj iskoio na palcu. Velik je kao arulja!" Nije odmah krenula s izmiljotinama velikih razmjera. Isprva je Tessie istinoljubivo izvjetavala o tome kako provodi dane. Ali u jednom joj je pismu Michael Antoniou napisao, "Kino je lijepa zabava, ali sad kad smo u ratu, pitam se je li to najbolji nain da ispuni vrijeme". Nakon toga, Tessie je poela fabulirati. Opravdavala je lai govorei si kako joj je to posljednja godina slobode. Sljedeeg e ljeta biti supruga sveenika i ivjet e negdje u Grkoj. Da svoje neasno ponaanje ublai olakotnim okolnostima, otklanjala je svako priznanje sebi i punila pisma pohvalama za Zoe. "Ona radi est dana u tjednu, a u nedjelju ustaje u cik zore da odvede

gospou Tsonakis u crkvu - jadna starica ima devedeset tri godine i jedva se kree. To je Zoe. Uvijek misli na druge." U meuvremenu i Desdemona i Milton su se takoer dopisivali. Prije no to je otiao u rat, moj je otac obeao majci da e napokon nauiti itati i pisati na grkom. Sad je u Kaliforniji, leei uveer na brodskom leaju, dok su ga miii tako boljeli da se nije mogao ni pomaknuti, Milton listao po grko-engleskom rjeniku da skrpa neto o tome kako ivi u mornarici. Ali bez obzira na to koliko se duboko usredotoio, dok bi pisma stigla u Ulicu Hurlbut, neto se izgubilo u prijevodu. "Kakav je ovo papir?" pitala je Desdemona mua podiui u zrak pismo koje je nalikovalo svicarskome siru. Vojni su cenzori kao mievi grickali Miltonova pisma prije no to su stizala u ruke Desdemoni. Odgrizli su svaki spomen rijei "invazija", sve to se odnosilo na "San Diego" ili "Coronado". Provakali su cijele odlomke koji su opisivali mornariku bazu, razarae i podmornice usidrene u luci. Kako su cenzori znali jo manje grkog od Miltona, esto su grijeili i otkidali rijei od milja, znakove za poljupce i pozdrave. Unato rupama u Miltonovim poiljkama (sintaktikim i fizikim), baka je tono proitala u kakvoj se opasnoj situaciji nalazi. U njegovim nevjesto ispisanim sigmama i deltama uoila je drhtavu ruku sinovljeve sve vee tjeskobe. U gramatikim je pogrekama detektirala prizvuk straha u njegovu glasu. Sam ju je papir straio jer je ve izgledao kao da ga je neto raznijelo na komadie. Mornar Stephanides je, meutim, poduzimao sve to je mogao da sprijei ozljede. U srijedu ujutro prijavio se u knjinicu baze kako bi pristupio prijamnom ispitu za Ameriku mornariku akademiju. Sljedeih je pet sati, svaki put kad bi podigao pogled s testa, vidio svoje drugove s broda kako gimnasticiraju na vruem suncu. Morao se osmijehnuti. Dok su se njegovi kompanjoni vani prili, Milton je sjedio pod stro-pnim ventilatorom i rjeavao matematike zadatke. Dok su njih tjerali da tre gore-dolje po pjeanom terenu, Milton je itao odlomak iz nekog Carlvlea i odgovarao na pitanja koja su slijedila. A veeras, dok njih bude bacalo i treskalo o stijenje, on e mirno spavati sklupan na svojem leaju. U prvim mjesecima 1945., svi su traili nain da se oslobode dunosti. Moja se majka izmotavala od dobrotvornog rada odlazei u kino. Moj otac se izvukao s manevara polaui ispit. Ali kad je rije o oslobaanju, moja baka zatraila ga je ni vie ni manje nego od samog neba. Jedne nedjelje u oujku, stigla je u Uznesenje prije no to je poela sluba Boja. Ula je u bonu niu, prila ikoni sv. Kristofora i predloila mu pogodbu. "Molim te, sv. Kristofore", Desdemona je poljubila vrke prstiju i dodirnula njima sveevo elo, "ako sauva Miltieja u ratu, natjerat u ga da ti obea da e se vratiti u Bithinios i popraviti crkvu." Podigla je pogled prema sv. Kristoforu, mueniku Male Azije. "Ako su je Turci unitili, Miltie e je ponovno sagraditi. Ako je treba samo prebojati, on e je prebojati." Sv. Kristofor bio je div. Drao je u ruci tap i gazio preko uzburkane rijeke. Na lea je natovario malog Isusa, najtee dijete u povijesti jer On nosi svijet u rukama. Koji bi svetac bolje titio njezina vlastitog sina od opasnosti na moru? U sjeni kroz koju je mirkalo svjetlo uljanice, Desdemona je molila. Micala je usnicama i nizala uvjete. "I jo bih molila, sv. Kristofore, ako je to ikako mogue, da mojeg Miltieja potede vjebi. Kae mi da je to jako opasno. Sad mi pie na grkom, sv. Kristofore. Ne pie ba dobro, ali moe proi. Natjerat u ga i da obea da e u crkvu staviti nove klupe. I, ako hoe, nove tepihe." Zautjela je i zaklopila oi. Bezbroj se puta prekriila ekajui odgovor. A onda su joj se lea odjednom izravnala. Otvorila je oi, kimnula, nasmijeila se. Poljubila je vrke prstiju i dodirnula sveevu sliku, a onda pourila kui da Miltonu javi dobre vijesti. "Aha, mo mislit", rekao je moj otac kad je dobio pismo. "Sv. Kristofor tri da mi pomogne." Ubacio je pismo u grko-engleski rjenik i odnio oboje u pe za paljenje smea kraj barake od valovitog lima. (Tako je zavrilo oevo uenje grkog. Iako je i dalje govorio grki s roditeljima, Milton nikad nije nauio pisati, a s godinama je pozaboravljao znaenje i najjednostavnijih rijei. Na kraju je znao govoriti koliko Bankrot i ja, dakle, gotovo nita.) Miltonov je sarkazam bio razumljiv s obzirom na okolnosti. Samo dan prije, zapovjednik je Miltonu odredio novi zadatak u invaziji koja se pripremala. Kako to ve ide s loim vijestima, novost nije odmah registrirao. Zapovjednikove rijei, stvarne slogove koje je uputio Miltonu, kao da su ifrirali

deki iz Obavjetajne slube. Milton je vojniki pozdravio i iziao. Nastavio je hodati po alu, jo bezbrian, dok su se loe vijesti ponaale nekako taktino, kao da mu doputaju da uiva u tih nekoliko posljednjih mirnih trenutaka u zabludi. Gledao je zalazak sunca. Divio se neutralnoj vicarskoj tuljana na stijenama. Izuo je vojnike izme da osjeti pijesak pod nogama, kao da je svijet mjesto u kojem je netom poeo ivjeti, a ne neto to e ubrzo napustiti. Ali tad su se pojavile napukline. Prosjek na vrhu lubanje kroz koju su se itei ulile loe vijesti; utor u koljenima koja su mu klecnula i odjednom Milton vie nije mogao zatvarati oi pred onim to je uo. Trideset osam sekundi. To je bila novost. "Stephanides, prebacujemo te u veziste. Javi se u zgradu B u 07.00 sati sutra ujutro. Slobodno." To mu je rekao zapovjednik. Samo to. I nije mu to dolo kao iznenaenje, zbilja ne. Kako se invazija bliila, vezisti su se odjednom poeli ozljedivati u nizu nezgoda. Vezisti su si odsijecali prste na kuhinjskoj dunosti. Vezisti su si pucali u noge dok su istili puke. U nonim su se vjebama vezisti silovito bacali o stijenje. Oekivani ivotni vijek vezista iznosio je trideset osam sekundi. Kad doe do iskrcavanja, mornar Stephanides stat e ispred amca. Baratat e nekom vrstom lanterne i signalizirati svjetlom Morseovom abecedom. Lanterna e jasno svijetliti i biti posve vidljiva s neprijateljskih poloaja na obali. O tome je mislio dok je stajao na alu bez izama na nogama. Mislio je kako nikad nee preuzeti oev bar. Mislio je kako nikad vie nee vidjeti Tessie. Umjesto toga, nekoliko tjedana od danas, uspravit e se u amcu, izloen neprijateljskoj paljbi i podii jasno svjetlo. Bar na kratko. U Filmskim novostima nisu prikazali: snimku desantnog transportera mojeg oca kako isplovljava iz mornarike baze u Coronadu i kree na zapad. U kinu Esquire, nogu odignutih s ljepljivog poda, Tessie Zizmo gleda kako bijele strelice u luku putuju preko Pacifika. Dvanaesta flota amerike mornarice odluno napreduje u invaziji na Pacifik, kae spiker. Konano odredite: Japan. Jedna strelica kree iz Australije i prolazi kroz Novu Gvineju prema Filipinima. Druga strelica je odapeta sa Solomon-skog otoja, jo jedna s Marijanskih otoka. Tessie nikad nije ula za ta mjesta. Ali strelice sad putuju dalje, napreduju prema drugim otocima za koje nikad nije ula - Iwo Jimi, Okinawi - u koje su zataknute zastavice s izlazeim suncem. Strelice iz tri smjera okupljaju se kod Japana, koji je i sam zapravo nakupina otoka. I dok se Tessie snalazi u zemljopisu, filmske novosti prelaze na snimljeni materijal. Ruka potee zvono za uzbunu; mornari skau s leaja, tre punom brzinom uza stube i zauzimaju borbene poloaje. I odjednom vidi njega - Miltona - kako tri po palubi broda! Tessie prepoznaje mrava prsa, rakunske oi. Zaboravlja da je pod ljepljiv i sputa noge. Na filmskim novostima topovi razaraa pucaju bez zvuka a, pola svijeta dalje, okruena elegancijom staromodnoga kina, Tessie Zizmo osjea njihov udar. Kino je napola puno, uglavnom mladih ena poput nje. I one vau slatkie iz emocionalnih razloga; i one pretrauju zrnatu filmsku sliku ne bi li pronale lice zarunika. Zrak mirie na lizalice i parfem i na cigaretu koju razvod-nik pui u predvorju. Dobar dio vremena rat je neto apstraktno to se dogaa negdje drugdje. Samo ovdje, tih etiri ili pet minuta, uguran izmeu crtica i cjeloveernjeg filma, postaje stvaran. Moda na Tessie djeluje gubitak identiteta koji se utapa u gomili, i u njoj se raspiruje ista ona histerija kakvu izaziva Frank Sinatra. to god bio razlog, u kinu zamraenom poput spavae sobe, Tessie Zizmo doputa sebi da se sjeti svega to je htjela zaboraviti; klarineta kako joj se penje po goloj nozi kao da i sam kree u invaziju, ocrtavajui strelicom put prema njezinu vlastitom otokom carstvu, carstvu koje, u tom asu shvaa, predaje pogrenom ovjeku. Dok joj treperavi snop svjetla projektora koso zasijeca tamu iznad glave, Tessie priznaje sama sebi da se ne eli udati za Michaela Antonioua. Ne eli biti ena sveenika niti se odseliti u Grku. Gleda Miltona u filmskim novostima, oi joj se pune suzama i glasno kae, "Nikamo nisam mogla otii gdje nisi bio ti". I dok je ljudi oko nje uutkavaju, mornar u filmskim novostima pribliava se kameri - i Tessie shvaa da to nije Milton. Ali nema veze. Vidjela je to je vidjela. Ustaje i izlazi iz kina. U ulici Hurlbut istog poslijepodneva, Desdemona je leala u krevetu. Leala je tako ve tri dana, otkako joj je potar donio jo jedno pismo od Miltona. Pismo nije bilo na grkom nego na engleskom i Lefty joj je morao prevoditi:

Dragi moji, Ovo je posljednje pismo koje vam mogu poslati. (Oprostite to ne piem na nakom, mama, ali trenutano imam pune ruke posla). Zapovjednici mi ne daju da previe priam o tome to se dogaa, ali htio sam vam poslati ovo pisamce da vam kaem da se ne brinete za mene. Idem na sigurno. Tata, uvaj nam lokal. Ovaj rat e jednog dana zavriti i htio bih nastaviti obiteljski posao. Reci Zo da mi ne ulazi u sobu. Sve vas voli i veseli mi bili, Milt Za razliku od prijanjih pisama, ovo je stiglo nedirnuto. Nigdje niti jedne rupice. Desdemona se isprva razveselila dok joj nije sinulo to to znai. Vie nema potrebe za uvanjem tajne. Invazija je poela. U tom je asu Desdemona ustala od kuhinjskog stola i, s izrazom likovanja i oaja, ozbiljno objavila: "Bog nas je kaznio onako kako smo zasluili", rekla je. Otila je u dnevnu sobu, gdje je u prolazu poravnala jastui na kauu i uspela se stubama u spavau sobu. Ondje se svukla i navukla spavaicu, premda je bilo tek deset ujutro. A onda, prvi put otkako je bila trudna sa Zoe i posljednji put prije no to je legla zauvijek dvadeset pet godina poslije, moja je baka pala u postelju. Tri dana je leala i ustajala samo da ode na zahod. Djed se uzalud trudio da je izmami iz kreveta. Prije nego je treeg jutra otiao na posao, donio joj je gore neto hrane, bijeli grah u umaku od rajice i kruh. Jelo je jo stajalo netaknuto na stoliu kraj kreveta kad je netko zakucao na ulaznim vratima. Desdemona nije ustala da otvori, samo je navukla jastuk preko glave. Unato tome to je priguila zvuk, i dalje je ula kucanje. Neto kasnije, ulazna su se vrata otvorila i napokon su se koraci uspeli stubama i uli u njezinu sobu. "Teta Des?" rekla je Tessie. Desdemona se nije ni pomaknula. "Moram ti neto rei", nastavila je Tessie. "Htjela sam da ti uje prva." Prilika u krevetu i dalje je nepomino leala. Ipak, po tome kako se Desdemoni tijelo napelo, Tessie je znala da je budna i da slua. Tessie je udahnula i objavila, "Otkazat u vjenanje". Zavladao je tajac. Desdemona je polako odmaknula jastuk s lica. Posegnula je za naoalama na stoliu kraj kreveta, nataknula ih na nos i sjela. "Nee se udati za Mikeva?" "Ne." "Mikey je estit momak i Grk." "Znam da je. Ali ne volim ga. Volim Miltona." Tessie je oekivala da e se Desdemona sablazniti ili razljutiti, ali na njezino iznenaenje, moja baka jedva da je pokazala da je ula priznanje. "Ti ni ne zna, ali Milton me prije nekog vremena zaprosio. Rekla sam ne. Ali sad u mu pisati da pristajem." Desdemona je kratko slegnula ramenima. "Moe ti pisat to hoe, srce moje. Miltie bome to pismo nee dobiti." "To nije nita protuzakonito. ak i bratii u prvom koljenu smiju sklapati brak. Mi smo rod tek u drugom koljenu. Milton je provjerio sve zakone." Desdemona je jo jedanput slegnula ramenima. Briga ju je iznurila, sv. Kristofor napustio i prestala se boriti protiv onoga to ionako nije bilo sueno. "Ako se ti i Miltie hoete vjenati, imate moj blagoslov", rekla je. A kad je blagoslovila brak, zavalila se natrag u jastuke i sklopila oi pred ivotnom boli. "I neka vam ne da Bog da dobijete dijete pa vam se utopi u oceanu." U mojoj obitelji karmine su uvijek ile ruku pod ruku sa svadbama. Moja je baka pristala udati se za djeda jer nije vjerovala da e doivjeti vjenanje. A brak mojih roditelja, protiv kojeg je ispoetka tako zduno spletkarila, blagoslovila je samo zato to je mislila da Milton nee doivjeti kraj tjedna. Moj je otac na moru mislio isto. Stojei na pramcu transportera, zurio je u puinu prema kraju koji mu se brzo primicao. Nije bio u napasti da se pomoli ili da sredi raune s Bogom. Znao je da je pred

njim beskonanost, ali nije je zagrijao ljudskim eljama. Beskonanost je bila golema i hladna kao i ocean koji se irio na sve strane oko broda, i u svoj toj praznini Milton je najotrije osjeao realnost vlastita uma koji je uurbano radio. Negdje tamo preko puine ekao ga je metak koji e mu okonati ivot. Moda je ve nabijen u japansku puku iz koje e ga ispaliti; moda je jo u redeniku sa streljivom. Imao je dvadeset jednu godinu, masnu kou, izboenu Adamovu jabuicu. Sinulo mu je kako je bio glup to je otiao u rat zbog djevojke, ali onda je to povukao, jer to nije bilo koja djevojka; to je Theodora. A kad mu se njezino lice pojavilo u mislima, neki ga je mornar potapao po leima. "Koga pozna u Washingtonu?" I pruio je mojem ocu premjetaj, koji stupa na snagu odmah. Treba se javiti u Pomorsku akademiju u Annapolisu. Na prijamnom ispitu Milton je postigao 98 bodova. U svakoj se grkoj drami mora pojaviti deus ex machina. Moj se pojavljuje u obliku dizalice to podie mojeg oca s palube desantnog broda i vitla ga zrakom da bi ga spustila na palubu razaraa koji se vraa na ameriko kopno. Od San Francisca putovao je elegantnim spavaim kolima Pullman do Annapolisa, gdje su ga upisali kao kadeta. "Kaem ti da te je sv. Kristofor izvukao iz rata", likovala je Desdemona kad je nazvao kui da priopi novosti. "Zbilja je." "Sad mora popraviti crkvu." "to?" "Crkvu. Mora je popraviti." "Naravno, naravno", rekao je mornariki kadet Stephanides, a moda je ak i namjeravao popraviti crkvu. Bio je zahvalan to je iv i to opet ima budunost. Ali jedna stvar je vukla drugu, i Milton je odgaao put u Bithinios. Za godinu dana se oenio; zatim je postao otac. Rat je zavrio. Diplomirao je na Annapolisu i sluio u ratu u Koreji. Naposljetku se vratio u Detroit i krenuo u obiteljski posao. S vremena na vrijeme Desdemona bi podsjetila sina da jo nije ispunio obvezu prema sv. Kristoforu, ali otac je uvijek naao ispriku. Njegovo e odugovlaenje imati katastrofalne posljedice, ako vjerujete u takve stvari, u to ja, u neke dane, kad u meni provrije drevna grka krv, vjerujem. Moji su se roditelji vjenali u lipnju 1946. Izigravajui velikodunost, Michael Antoniou doao je na svadbu. Sad ve zareeni sveenik, drao se dostojanstveno i dobronamjerno, ali ve nakon dva sata zabave postalo je jasno da mu je srce slomljeno. Za veerom je popio previe ampanjca i, kad je zasvirao orkestar, potraio je onu prvu do mladenke: kumu, Zoe Stephanides. Zoe ga je gledala s visine - bila je via od njega tridesetak centimetara. Zamolio ju je za ples. Jo se nije ni snala, a ve su letjeli preko plesne dvorane. "Tessie mi je mnogo pisala o tebi", rekao je Michael Antoniou. "Nadam se nita loe." "Upravo suprotno. Rekla mi je kako si dobra kranka." Duga mu je mantija skrivala sitne noice pa ga je Zoe jedva slijedila. Nedaleko od njih plesala je Tessie s Miltonom u bijeloj mornarikoj odori. Kad su se parovi mimoili, Zoe je komino iskolaila oi prema Tessie i ustima bezglasno oblikovala rijei, "Ubit u te." Ali tad je Mil-ton zavrtio Tessie oko sebe i dva su se suparnika nala licem u lice. "Hej, Mike", rekao je srdano Milton. "Sad sam otac Mike", rekao je poraeni prosac. "Unaprijedili su te, ha? estitam. Valjda ti mogu mirno povjeriti sestru." Otplesao je s Tessie, koja je gledala preko ramena nijemo se ispriavajui. Zoe, koja je znala kako naporan moe biti njezin brat, sazalila se nad ocem Mikeom. Predloila mu je da odu po malo svadbene torte. EX OVO OMNIA Dakle, da rekapituliramo: Sourmelina Zizmo (djevojaki Papa-diamandopoulos) nije mi samo roakinja u drugom koljenu. Ona je ujedno moja baka. Moj je otac neak roenoj majci (i ocu). Osim to su mi djed i baka, Desdemona i Lefty su mi prateta i prastric. Moji bi mi roditelji bili

roaci u prvom koljenu, a Bankrot mi doe brati u treem koljenu, a ujedno brat. Obiteljsko stablo Ste-phanidesovih, prikazano dijagramom u "Autosomalnom nasljeivanju recesivnih karakteristika" dr. Lucea, zalazi u pojedinosti dublje no to biste eljeli znati. Ja se usredotoujem samo na nekoliko posljednjih prenoenja gena. I sad smo gotovo tu. U poast gici Barrie, mojoj profesorici latinskog u osmom razredu, elim upozoriti na gore navedeni citat: ex ovo omnia. Dok ustajem na noge (ustajali smo uvijek kad je gica Barrie ula u razred), ujem je kako pita, "Djeco? Moe li bilo tko od vas prevesti ovaj siuni odlomi teksta i rei nam odakle potjee?" Diem ruku. "Krenut e Calliope, naa muza." "To je iz Ovidija. Iz Metamorfoza. Prie o stvaranju svijeta." "Zadivljena sam. A moe li nam to i prepjevati na engleski?" "Sve dolazi iz jaja." "ujete li to, djeco? Ovaj razred, vaa vedra lica, ak i dobri stari Ciceron na mojem stolu - sve je to izilo iz jaja!" Meu bizarnim podatcima poznatim samo dobro upuenima, a koje je dr. Philobosian iznosio za stolom za veerom tijekom godina (uz udovine efekte majinske mate), nala se i teorija preformacije iz sedamnaestog stoljea. Preformacionisti sa svojim lunaparkovskim imenima - Spallazani, Swammerdam, Leeuwenhoek vjerovali su da cjelokupno ovjeanstvo postoji u minijaturi jo od stvaranja svijeta, bilo u Adamovu sjemenu, bilo u Evinim jajnicima, svaka osoba utaknuta u sljedeu kao ruske lutke matrjoke. Sve je poelo kad se Jan Swam-merdam posluio skalpelom da oguli vanjske slojeve stanovitog kukca. Koje vrste? No dobro... pripadnika reda Anthropoda. Latinski naziv? U redu: Bombyx mori. Kukac kojeg je Swammerdam upotrijebio u eksperimentima jo 1650. nije bio nita drugo doli dudov svilac. Pred visoko intelektualnom publikom, Swammerdam je zarezao svilevu kou da ispod nje otkrije neto to je izgledalo kao maljuni model budueg leptira, od proboscisa do antena i sklopljenih krila. I roena je teorija preformacije. Na isti nain volim zamiljati svojeg brata i sebe kako plutamo zajedno od poetka svijeta na naoj splavi jajaaca. Svatko u svojoj prozirnoj membrani, svatko predodreen za svoj sat roenja. Tu je Bankrot, uvijek bljutavo blijed i elav ve s dvadeset tri godine, savreni homunkulus. Njegov izboeni kranijum upuuje na buduu vjetinu s matematikom i mehanikim stvarima. Nezdravo bljedilo nagovijeta Crohnovu bolest koju e dobiti. Odmah kraj njega sam ja, jednom njegova sestra, a lice mi je ve zagonetka, poput naljepnice s optikom varkom prelijeva se izmeu dvije slike: tamnooke zgodne curice to sam neko bila; i stroge osobe orlovskoga nosa nalik glavi s rimskog novia to sam danas. I tako plutamo nas dvoje otkako je svijeta i vijeka, ekamo svoje lagvorte i promatramo predstavu koja se odigrava. Na primjer: Milton Stephanides diplomira na Annapolisu 1949. Bijela mu kapa leti u zrak. On i Tessie stacionirani su u Pearl Harboru, gdje su stanovali u spartanskim nastambama za brane parove i gdje je majka, u dobi od dvadeset pet godina, uasno izgorjela na suncu i nikad se vie nije pokazala u kupaem kostimu. Godine 1951. premjestili su ih u Norfolk u Virginiji u kojem je trenutku Bankrotova jajana vreica, takorei vrata do mene, zavibrirala. Ipak, jo se zadrao da gleda korejski rat, gdje je zastavnik Stephanides sluio na lovcu podmornica. Promatrali smo kako se u tim godinama formira karakter odraslog Mil-tona i poprima otresito zdravorazumske atribute naeg budueg oca. Amerika mornarica bila je zasluna za preciznost s kojom je Milton Stephanides uvijek kasnije eljao kosu na razdjeljak, za naviku da lasti kopu remena rukavom koulje, za izraze kao to su "raa-Zumijem" i "tik-tak", za inzistiranje da u trgovakom centru uskladimo satove. Ispod mjedenog orla i svitaka na zastavnikoj kapi, Milton Stephanides se oprostio od izviaa. U mornarici je razvio ljubav prema jedrenju i averziju prema ekanju u redovima. Ve tada oblikovali su se njegovi politiki nazori, antikomunizam, nepovjerenje prema Rusima. Luke u Africi i jugoistonoj Aziji u koje je pristajao ve su mu tad formirale uvjerenja o kvocijentima inteligencije i rasi. Prezir prema pojedinim drutvenim skupinama to su ga izraavali nadreeni asnici nauio ga je mrziti liberale s Istone obale i sve koji su pohaali skupa sveuilita u Ivy League, a istodobno se zaljubio u

konzervativnu odjeu marke Brooks Brothers. Postupno je upijao ukus za mokasinke s kiankama i kratke hlae od pamunog krepa. Sve smo to znali o ocu i prije nego to smo roeni, a onda smo to zaboravili i morali sve nauiti iznova. Kad je 1953. zavrio rat u Koreji, Miltona su opet stacionirali u Norfolku. A u oujku 1954-, dok je otac odvagivao svoju budunost, Bankrot mi je kratko domahnuo na pozdrav, podigao ruke i spustio se vodenim toboganom u svijet. I ja sam ostala sasvim sama. Dogaaji u godinama prije mojeg roenja: nakon to je plesao sa Zoe na vjenanju mojih roditelja, otac Mike uporno je trao za njom sljedee dvije i pol godine. Zoe se nije sviala pomisao da se uda za ovjeka tako religioznog, a k tome i tako minijaturnog. Otac Mike zaprosio ju je tri puta i svaki put ga je odbila jer je ekala da se pojavi netko bolji. Ali pojavio se nije nitko. Napokon, naslutivi da nema alternative (i pod pritiskom Desdemone, koja je i dalje mislila da je divno udati se za sveenika), Zoe je popustila. Godine 1949. udala se za oca Mikea i ubrzo su se preselili u Grku. Ondje e roditi etvero djece, moje bratie i sestrine, i ostati sljedeih osam godina. U Detroitu je 1950. geto Black Bottom sravnjen buldoerima sa zemljom radi gradnje autoceste. Nacija islama, sad smjetena u Hramu br. 2 u Chicagu, dobila je novog propovjednika po imenu Malcolm X. U zimi 1954. Desdemona je poela spominjati kako e se jednom umiroviti i odseliti na Floridu. "Na Floridi ti imaju jedan grad, a zna kako se zove? Nova Smirna!" Godine 1954. posljednji se tramvaj provezao Detroitom i zatvorila se tvornica Packarda. A iste te godine Milton Stephanides, umoran od vojnikog ivota, napustio je mornaricu i vratio se kui da se posveti svojem starom snu. "Radi neto drugo", rekao je Lefty Stephanides sinu. Pili su kavu u Zebri. "Zato se studira na Mornarikoj akademiji, da se postane barmen?" "Ne elim biti barmen. elim voditi restoran. Cijeli lanac restorana. Ovo je dobar poetak." Lefty je zavrtio glavom. Nagnuo se unatrag i rairio ruke, kao da e obujmiti cijeli bar. "Ovo je poetak ni za to", rekao je. Imao je u neku ruku pravo. Unato tome to je moj djed predano natakao pie u ae i brisao ank, bar u ulici Pingree izgubio je sjaj. Stara zebrina koa koju je jo drao objeenu na zidu osuila se i ispucala. Dim cigareta umrljao je romboidne ukrase na stropu s aluminijskom oplatom. Tijekom godina Bar Zebra naupijao se ispunih plinova svojih gostiju, radnika u automobilskoj industriji. Sve je vonjalo na njihovo pivo i pomadu za kosu, jad ljudi koji dolazei na posao moraju buiti karticu, rastrzane ivce, sindikalizam. I susjedstvo se mijenjalo. Kad je djed 1933. otvorio bar, bio je to kraj u kojem su stanovali bijelci srednje klase. Sad je znatno osiromaio i postao preteno crn. U neumitnom slijedu uzroka i posljedica, im se u ulicu doselila prva crna obitelj, bijeli su susjedi odmah dali kue na prodaju. Prevelika ponuda kua oborila je cijene nekretnina, to je omoguilo siromanijima da se dosele, sa siromatvom je doao i kriminal, a s kriminalom jo kamiona za selidbu. "Posao vie ne ide tako dobro", rekao je Leftv. "Ako hoe otvoriti bar, probaj u Grkoj etvrti. Ili u Birminghamu." Otac je samo odmahnuo rukom na te prigovore. "Moda baru ne cvatu rue", rekao je. "To je zato to ovdje ima previe barova. Previe konkurencije. Ono to treba u ovom kvartu je pristojno mjesto da se neto pojede s nogu." Moe se rei da je Hot Dogs Hercules, lanac koji e se na vrhuncu uspjeha moi pohvaliti sa ezdeset est lokacija diljem Michigana, Ohija i sredinje Floride - svaki restoran oznaen prepoznatljivim "Heraklovim stupovima" na ulazu - zaet tog snijenog jutra u veljai 1956. kad je moj otac stigao u Zebru da pone s obnovom. Prvo je skinuo izvjeene aluzine s izloga da pusti unutra vie svjetla. Unutranjost je obojio jasno bijelo. S poslovnim kreditom to su ga dobivali bivi vojnici preuredio je ank tako da se za njim moe jesti i ugradio malenu kuhinju. Radnici su uz stranji zid postavili separee od crvenog vinila i ponovno tapecirali stare barske stolce Zizmovom zebrinom koom. Jedno jutro dva su dostavljaa doteglila duboks. I dok su udarali ekii i letjela piljevina, Milton se snalazio u papirima i ispravama koje je Lefty drao nemarno nabacane u kutiji za cigare ispod blagajne. "Koji je ovo vrag?" upitao je oca. "Ima tri police-osiguranja za lokal."

\. "Nikad previe osiguranja", rekao je Lefty. "Katkad osiguravajue drutvo nee isplatiti. Bolje je igrati na sigurno." "Na sigurno? Svaka od ovih polica glasi na vie nego to lokal vrijedi. Zato plaati tolike premije? To je bacanje novca." Sve do tada Leftv je putao sinu da mijenja to god hoe. Ali sad se odluno usprotivio. "Miltone, sluaj me. Ti nisi preivio poar. Nema pojma kako je to. Neki put u poaru izgori i osiguravajue drutvo. A to e onda?" "Ali tri..." "Trebaju nam tri", uporan je bio Leftv. "Ugaaj mu", rekla je Tessie Miltonu kasnije te veeri. "Tvoji su roditelji svata proli." "Znam da su proli svata. Ali mi moramo dalje plaati te premije." Ipak, posluao je enu i zadrao sve tri police. Bar Zebra kakav pamtim iz djetinjstva: pun umjetnog cvijea, utih tulipana, crvenih rua, patuljastih stabala koja su rodila votanim jabukama. Plastine su ivanice nicale iz ajnika; sunovrati ikljali iz keramikih kravica. Fotografije Artieja Shawa i Binga Crosbvja ukraavale su zid kraj rukom ispisanih ploa s porukama popijte osvjeavajui koktel! i o naim sendviima pria cijeli grad! Na zidu su visjele fotografije: Milton stavlja trenju na sladoledni kup kao toku na "i" ili ljubi neije dijete kao da je gradonaelnik glavom. Bile su tu i fotografije pravih gradonaelnika, Mirianija i Cavanaugha. Veliki bejzbol igra Al Kaline, koji je navratio na putu na trening na stadionu Tiger, potpisao je vlastiti portret: "Mojem frendu Miltu, super jaja!" Kad je izgorjela grka pravoslavna crkva u Flintu, Milton se odvezao onamo i spasio jedan od preivjelih prozora od obojenog stakla. Objesio ga je na zid iznad separea. Limenke maslinovog ulja marke Athena bile su poslagane u prednjem izlogu, odmah kraj Donizettijeva poprsja. Sve je bilo pomijeano: lampe kao iz bakine kue stajale su kraj reprodukcija El Greca; bikovi rogovi visjeli su oko vrata kipia Afrodite. Iznad aparata za kavu zbirka figurica poredala se u povorci na polici: Paul Bunvan i Pluton, Miki Maus, Zeus i maak Feliks. U elji da bude koristan, djed se jedan dan nekamo odvezao i vratio s naramkom od pedeset tanjura. "Ve sam naruio tanjure", rekao je Milton. "Iz duana za opskrbu lokala. Moramo zasad platiti samo 10 posto predujma." "Nee ove tanjure?" Lefty je izgledao razoarano. "U redu. Nosim ih natrag." "Hej, tata", zazvao ga je sin. "A da uzme slobodan dan? Mogu sam izii na kraj sa svim." "Ne treba ti pomo?" "Idi kui. Neka ti mama skuha ruak." Leftv je posluao to mu je rekao. Ali dok se vozio West Grand Boulevardom i osjeao se nepotrebnim, proao je kraj Rubsamenovih hospitalija - duana s prljavim izlozima i neonskim znakom koji je titrao i danju - i u njemu se probudila stara napast. Sljedeeg je ponedjeljka Milton otvorio novi restoran. Otvorio je u est ujutro, s novozaposlenim osobljem, tono dvoje: Eleni Papanikolas, u odori konobarice koju je kupila o svom troku, i njezin mu Jimmy, kuhar. "Zapamti, Eleni, radi uglavnom za napojnicu", bodrio ju je Milton. "Zato se smijei." "A kome?" pitala je Eleni. Jer unato crvenim karanfilima u malju-nim vazicama na stolu u svakom separeu, unato jelovnicima, kutijama ibica i ubrusima s uzorkom zebrinih pruga, sama Zebra bila je prazna. "Pametnjakovika", iskesio se Milton. Elenino podbadanje nije ga smetalo. Sve je posloio u glavi. Pronaao je potrebu i ispunio je. Da ne gubimo vrijeme, nudim vam klasinu kapitalistiku montau. Vidimo Miltona kako pozdravlja prve goste. Vidimo kako im Eleni posluuje kajganu. Vidimo kako Milton i Eleni stoje u pozadini i grizu usnice. A sad se gosti smiju i kimaju glavom! Eleni im tri ponovno nadoliti kavu u alice. U sljedeem kadru Milton, drukije odjeven, pozdravlja jo gostiju; kuhar Jimmy razbija jaja jednom rukom; a Leftv izgleda zapostavljeno. "Daj mi dva na oko na brzaka!" vie Milton pravei se vaan novim izrazima koje je svladao. "Suho bijelo, bez leda!" Krupni kadrovi blagajne koja se

uz zvonjavu otvara i zatvara; Miltono-vih ruku koje broje novac; ili Leftvja koji stavlja eir na glavu i odlazi neprimijeen. A onda jo jaja; jaja se razbijaju, peku, okreu, tuku; jaja stiu u kartonskim kutijama na stranja vrata i izlaze na tanjurima kroz otvor iz kuhinje; pahuljaste gomile kajgane u blistavo utom tehnikolo-ru; blagajna se ponovno sa zveketom otvara; i novac se gomila. Sve dok napokon ne vidimo Miltona i Tessie, sveano odjevene, kako hodaju za agentom za prodaju nekretnina kroz jednu veliku kuu. Kvart Indian Village smjestio se samo dvanaest ulinih blokova od ulice Hurlbut, ali pripadao je posve drukijem svijetu. Uz etiri velianstvene ulice, Burns, Iroquois, Seminole i Adams (ak je i u Indijanskom selu bijeli ovjek prisvojio polovicu imena), redale su se raskone kue sagraene u eklektinoj mjeavini stilova. Georgijanske kue od crvene opeke uzdizale su se kraj engleskog tudor stila iza kojeg je pak slijedio francuski provincijalni. Kue u Indian Villageu imale su velika dvorita, vane prilaze, pitoreskne kupole s oksidiranim krovovima, travnjake ukraene figurama crnia s lanternom (kojima su tad dani ve bili odbrojani) i protuprovalne alarme (koji su tek ulazili u modu). Ali dok je razgledavao impresivni novi dom svojeg sina, moj je djed utio. "Sto veli na veliinu dnevne sobe?" pitao ga je Milton. "Daj, sjedni. Raskomoti se. Tessie i ja hoemo da se ti i mama ovdje osjeate kao kod svoje kue. Sad kad si u mirovini..." "Kako misli, u mirovini?" "Dobro, napola u mirovini. Sad kad moe malo usporiti tempo, stii e se posvetiti svemu onome to si oduvijek htio raditi. Gle, ovdje je biblioteka. Ako eli doi i raditi na prijevodima, evo ti mjesto. Sto kae na ovaj stol? Je li ti dovoljno velik? A police su ugraene u zid." Izguran iz dnevnih poslova u Baru Zebra, djed je poeo kratiti vrijeme vozei se gradom. Vozio se u centar do Gradske knjinice da proita strane novine. Kasnije bi stao na partiju trik-traka u kavani u grkoj etvrti. U dobi od pedeset etiri godine, Lefty Stephanides jo je bio u formi. Na dan je hodao pet kilometara za vjebu. Razborito se hranio i imao manji trbuh od sina. Ipak, pustoenja vremena nije mogao izbjei. Lefty je sad nosio bifokalne naoale. Malko ga je muio bursitis u jednom ramenu. Odijevao se staromodno pa je izgledao kao statist u gangsterskom filmu. Jednog dana, dok se strogo odmjeravao u zrcalu u kupaonici, Lefty je shvatio da je postao jedan od onih postarijih mukaraca koji nose kosu zalizanu unatrag iz odanosti vremenu kojeg se vie nitko ne sjea. Deprimiran, Leftv je pokupio svoje knjige. Odvezao se u Seminole u namjeri da se poslui bibliotekom, ali kad je stigao do kue, samo je nastavio voziti. S divljim pogledom, odvezao se do Rubsamenovih hospitalija. Jednom kad posjeti podzemni svijet, nikad ne zaboravlja put do njega. Zauvijek poslije prepoznaje crveno svjetlo u prozoru na katu ili ampanjsku au na vratima koja se ne otvaraju prije ponoi. Ve godinama je djed, vozei se kraj Rubsamenovih hospitalija, primjeivao da se predmeti izloeni u izlogu ne mijenjaju - pojas za herniju, ancov ovratnik, take. Zapazio je oajnika lica crnih mukaraca i ena koji su ulazili i izlazili lica izbezumljenih od nade, a da nikad nita nisu kupili. Djed je prepoznao taj oaj i znao je da je sad, kad je u prisilnoj mirovini, to mjesto za njega. Kotai ruleta vrtjeli su se Leftyju pred oima dok je jurio prema zapadnom dijelu grada. Kockice za trik-trak zveckale su mu u uima dok je stiskao gas. Krv mu je zakipjela od starog uzbuenja, bilo mu je bre zakucalo kako nije jo otkako je siao s planine da istrai stranje ulice Burse. Parkirao se na ploniku i pourio unutra. Proao je kraj zaprepatenih muterija (koji nisu navikli viati bijela lica); protutnjao je kraj scenografskih rekvizita koji su se sastojali od boica s aspirinom, flastera i laksativa, te priao ljekarnikovom prozoriu u stranjem dijelu. "Izvolite, to trebate?" upitao je ljekarnik. "Dvadeset dva", rekao je Lefty. "U redu." U pokuaju da obnovi dramu kockarskih dana, djed se poeo kladiti na brojeve. Krenuo je s malim iznosima. Male uplate od dva ili tri dolara. Nakon nekoliko tjedana, da pokrije gubitke, podigao je ulog na deset dolara. Svaki se dan kladio na dio novosteene zarade od restorana. Jednog je dana dobio, sutradan se okladio na dvostruko ili nita pa izgubio. Igrao je lutriju meu termoforima i klistirima. Okruen sirupima protiv kalja i kremama protiv groznice, poeo je igrati na "sistem",

to znai da je stavljao novac na tri broja odjedanput. Kao i u Bursi, depovi su mu nabrekli od komadia papira. Zapisivao je brojeve na koje se kladio, kao i datume, tako da nijedan ne ponovi. Kladio se na Miltonov datum roenja, na Desdemonin datum roenja, na dan grke neovisnosti manje posljednja brojka, na godinu palea Smirne. Kad je Desdemona pronala papirie u pranju, mislila je da imaju veze s novim restoranom. "Moj mu milijuna", rekla je, sanjarei o mirovini na Floridi. Prvi put u ivotu Lefty je zavirio u Desdemoninu sanjaricu u nadi da e izraunati dobitnu kombinaciju na raunaljki svoje podsvijesti. Poeo je pamtiti brojeve koje je sanjao. Mnogi crnci koji su zalazili u Rubsamenove hospitalije primijetili su kako se moj djed bavi sanjari-com i, kad je nekoliko puta za redom dobio, glas se o tome pronio. To je dovelo do jednog jedincatog grkog doprinosa afriko-amerikoj kulturi u povijesti (osim noenja zlatnih medaljona) jer su crnci u Detroitu i sami poeli kupovati sanjarice. Nakladniko poduzee Atlantis prevelo je knjige na engleski i transportiralo ih po veim gradovima diljem Amerike. Jedno kratko vrijeme postarije su crnkinje imale iste praznovjerice kao i moja baka i vjerovale su, na primjer, da zec u trku znai da e dobiti novac, ili da kos na telefonskoj ici pretskazuje da e netko umrijeti. "Nosi novac u banku?" pitao je Milton kad je vidio kako otac prazni blagajnu. "Da, u banku." I Lefty je doista iao u banku. Iao je dizati uteevinu sa svoje knjiice da moe i dalje uporno nasrtati na svih devet-stodevedesetdevet moguih permutacija troznamenkastog broja. Kad god je izgubio, bilo mu je uasno. Htio je prestati. Htio je otii kui i sve priznati Desdemoni. Jedini protuotrov tom stanju, meutim, bio je izgled da bi sutra mogao dobiti. Mogue je da je u djedovoj kockarskoj strasti ulogu odigrao i traak autodestruktivnosti. Izmuen grizodujem preivjelog, preputao se nasuminim silama svemira da bi se kaznio to je jo iv. Ali uglavnom je kocka jednostavno sluila da mu krati vrijeme. Samo sam ja, iz privatne loe svojeg prvobitnog jaja, vidio to se dogaa. Milton je imao previe posla s restoranom da bilo to primijeti. Tessie je imala prepune ruke posla s Bankrotom da bilo to primijeti. Sourmelina je mogla neto primijetiti, ali tih se godina nije preesto pojavljivala u naoj kui. Na sastanku Teozofskog drutva 1953. teta Lina upoznala je enu po imenu ga Evelvn VVatson. Gospou Watson Teozofsko je drutvo privuklo jer se nadala da e joj omoguiti vezu s pokojnim muem, ali ubrzo je izgubila zanimanje za kontakt sa svijetom duhova te radije aputala sa Sourmelinom od krvi i mesa. Teta Lina je skandalozno brzo dala otkaz na poslu u cvjearnici i preselila se na jugozapad s gom Watson. Odonda je svakog Boia mojim roditeljima slala lijepo umotan paket u kojem je bio ljuti umak, rascvjetali kaktus i fotografija na kojoj ona i ga Watson stoje pred nekim nacionalnim spomenikom. (Jedna sauvana fotografija prikazuje par u obrednoj peini plemena Anasazi u Bandelieru; ga VVatson izgleda mudro izborana kao Georgia O'Keeffe dok se Lina, pod golemim eirom za sunce, sputa ljestvama u kivu.) Sto se Desdemone tie, sredinom i krajem pedesetih proivjela je kratko i za nju potpuno netipino razdoblje zadovoljstva. Sin joj se neozlijeen vratio iz jo jednog rata. (Sv. Kristofor odrao je rije tijekom "redarstvene akcije" u Koreji i na Miltona nije ispaljen praktiki niti jedan metak.) Kao i obino, tjeskobno je strepila zbog snahine trudnoe, ali Bankrot je roen zdrav. Restoran je dobro poslovao. Svaki tjedan obitelj i prijatelji okupljali su se u Miltonovoj novoj kui u Indian Villageu za nedjeljnim objedom. Jednog je dana Desdemoni potom stigla broura Trgovake komore New Smvrna Beach koju je naruila. Na slikama grad nije ba nalikovao Smirni, ali sjalo je sunce i bilo je tandova s voem. U meuvremenu, djed je igrao na sreu. Ve se neto vie od dvije godine svaki dan kladio na barem jedan broj i sad je proao sve brojeve od i do 740. Samo jo 159 brojeva i stii e do 999! A onda? Sto drugo nego - poeti iznova. Bankovni slubenici davali su Leftvju smotke novanica koje je on onda davao ljekarniku iza pulta. Kladio se na 741, 742 i 743. Igrao je na 744, 745 i 746. A onda je, jedno jutro, bankovni inovnik obavijestio Leftvja da na raunu vie nema dovoljno sredstava da bilo to podigne. Pokazao mu je koliko tono ima: 13 dolara 26 centi. Djed mu je zahvalio. Proao je kroz banku popravljajui kravatu. Odjednom mu se zavrtjelo. Kockarska groznica koja ga je tresla dvadeset est mjeseci splasnula je nakon to ga je posljednji put zapahnula valom vruine tako da mu je cijelo tijelo odjednom oblio znoj. Briui elo, Leftv je zakoraio iz

banke u osiromaenu starost bez prebijene pare. Prodorni krik kojim je zavrisnula moja baka kad je saznala za tu katastrofu ne moe se dostojno opisati pisanom rijei. Vritala je i vritala, a pritom upala kosu, trgala odjeu i na kraju se bacila na pod. "to emo jesti!" naricalaje Desdemona posrui po kuhinji, "gdje emo ivjeti! " Rairila je ruke kao da preklinje Boga, onda stala akama tui prsa i napokon zgrabila lijevi rukav svoje haljine i otrgnula ga. "kakav si ti to mu da to napravi eni koja ti je kuhala i istila 1 djecu ti rodila i nikad nije ni pisnula!" Oderala je desni rukav, "jesam ti govorila da se ne kocka! govorila sam Ti NEGO to!" Sad je krenula derati samu haljinu. Dograbila je rub dok je iz grla isputala drevne bliskoistone jauke narikaa, "ulu-lua u lulu a! " Djed je s nevjericom gledao kako njegova edna ena pred njegovim oima trga haljinu u krpice, donji dio, struk, prednjicu, ovratnik. S posljednjim trzajem haljina se rasparala na pola i Desdemona se prostrla po linoleumu pokazujui svijetu svoje jadno donje rublje, prenatrpani grudnjak s icanim potporama, sumorne gae i izbezumljeni steznik ije su kope pucale i sad kad su sve druge stege popustile. Ali napokon je stala. Prije no to se svukla do gola, Desdemona se skljokala kao da je potpuno kloniila. Strgnula je mreicu s glave i kosa joj se prosula i prekrila je, a ofra je zatvorila oi, iscijeena. Trenutak poslije rekla je praktinim tonom, "Sad emo se morati doseliti Miltonu." Tri tjedna poslije, u listopadu 1958., djed i baka odselili su se iz ulice Hurlbut, godinu dana prije nego to bi otplatili hipoteku. Jednog toplog vikenda babljeg ljeta, moj otac i obeaeni djed iznijeli su pokustvo u dvorite da se proda, sofu i naslonjae zelene boje morske pjene koji su jo izgledali novi novcati ispod plastinih navlaka, kuhinjski stol, police. Lampe su stajale na travi zajedno s Miltonovim starim izviakim prirunicima, Zoeinim lutkama i cipelama za step, uokvirenom fotografijom patrijarha Atenagore i cijelim naramkom Leftvjevih odijela koja ga je baka natjerala da proda, za kaznu. Kose vraene na sigurno ispod mreice, Desdemona je namrteno hodala po dvoritu, utonula u oaj predubok za suze. Razgledavala je svaki predmet i ujno uzdisala prije no to ga je oznaila ceduljicom s cijenom te korila mua to tegli stvari koje su mu preteke. "Misli da si jo mlad? Neka to Milton nosi. Ti si star." Pod jednom je rukom nosila kutiju za dudove svilce, koja nije bila na prodaju. Kad je spazila portret patrijarha, uasnula se. "Nije nas ve dosta nesree zadesilo, nego jo mora i patrijarha prodati?" Zgrabila je sliku i unijela je u kuu. Ostatak dana sjedila je u kuhinji jer nije mogla gledati kako arena horda leinara kopa po njezinim osobnim stvarima. Bilo je tu amaterskih sakupljaa starina iz predgraa koji su sa sobom vodili pse, i obitelji u tekoama koje su konopom zaveziva-le stolce na krov ulubljenih automobila, i profinjenih mukih parova koji su svaku stvar okretali naglavce u potrazi za igom priozvoaa na dnu. Desdemona se ne bi vie sramila ni da je sama bila na prodaju, izloena gola na zelenoj sofi s ceduljicom s cijenom objeenom o taban. Kad je sve prodano ili razdijeljeno, Milton je prevezao preostalu imovinu djeda i bake u iznajmljenom kamionu dvanaest ulica dalje u Seminole. Zbog njihove komocije i da ih nitko ne smeta, djedu i baki dodijeljen je tavan. Izlaui se opasnosti od ozljede, moj otac i Jimmv Papanikolas sve su odnijeli gore po stubama skrivenim iza vrata prekrivenih tapetom. Visoko gore, u zailjeni prostor pod krovnom kosinom, odteglili su djedov i bakin krevet, prethodno rastavljen na dijelove, konati otoman, mjedeni stoli i Leftvjeve ploe rebetike. U nastojanju da se pomiri sa enom, djed je donio prvu od mnogih papigica koje e djed i baka drati tijekom godina, i postupno su, iznad svih nas, Desdemona i Leftv namjestili svoj predzadnji zajedniki dom. Sljedeih se devet godina Desdemona alila na stijenjenost i na bolove u nozi dok silazi stubama; ali kad god joj je moj otac ponudio da se presele dolje, odbijala je. Po mojem miljenju, uivala je na tavanu jer ju je vrtoglavi osjeaj visine podsjeao na planinu Olimp. Sa zabatnog se prozora pruao lijep pogled (ne na grobove sultana nego na tvornicu Edison), a kad je prozor bio otvoren, vjetar je puhao isto kao u Bithiniosu. Gore na tavanu Lefty i Desdemona vratili su se onamo odakle su poeli. Kao i moja pria. Jer sad Bankrot, moj petogodinji brat, i Jimmy Papanikolas svaki dre po jedno crveno jaje. Puna zdjela jaja, obojenih bojom Kristove krvi, stoji na stolu u blagovaonici. Crvena jaja poslagana su na

polici iznad kamina. Vise u konanim mreicama s dovrataka. Zeus je sve to ivi oslobodio iz jaja. Ex ovo omnia. Bjelanjak je poletjeo uvis da se pretvori u nebo, umanjak se spustio u zemlju. I za grki Uskrs mi se i dalje kucamo jajima. Jimmy Papanikolas dri jaje u ruci, pasivan, dok Bankrot zabija u njega svoje jaje. Jedno jaje uvijek puca. "Pobijedio sam!" vie Bankrot. Sad Milton bira jaje iz zdjele. "Ovo mi izgleda dobro. vrsto kao kamion." Stee ga u ruci. Bankrot se priprema da ga udari. Ali prije no to se bilo to dogodi, moja majka tape oca po leima. U ustima dri toplomjer. Dok se sa stola u blagovaonici u prizemlju odnosi sue, moji se roditelji penju u spavau sobu drei se za ruke. Dok Desdemona svojim jajem gaa Leftyjevo, majka i otac svlae sa sebe tek najnuniji minimum odjee. Dok se Sourmelina, koja je doputovala za blagdan iz Novog Meksika, kuca jajima s gom Watson, moj otac lagano zastenje, skotrlja se u stranu s majke i izjavljuje, "Ovo bi trebalo biti to." U spavaoj sobi zavlada tiina. U mojoj majci milijarda spermija pliva uzvodno, muki predvode. Nose ne samo upute o boji oiju, visini, obliku nosa, proizvodnji enzima, otpornosti na mikrofage, nego i priu. Na crnoj pozadini spermiji plivaju kao duga bijela svilena nit koja se odmata. Nit je poela jednog dana prije dvjesto pedeset godina kad su se bogovi biologije, za vlastitu zabavu, nestano poigrali s genom na petom kromosomu jednog djeteta. Dijete je prenijelo mutaciju svojem sinu koji ju je prenio svojim dvjema kerima, koje su je prenijele na troje od svoje djece (moje prapra-pra itd.), sve dok nije zavrila u tijelima djeda i bake. Gen si je naao prijevoz, spustio se s planine i zauvijek ostavio selo. Bio je zarobljen u gradu u plamenu i odatle je pobjegao sluei se loim francuskim. Plovei preko oceana, lairao je romancu, kruio palubom broda i vodio ljubav u amcu za spaavanje. Dao si je odsjei pletenice. Otputovao je vlakom u Detroit i uselio se u kuu u ulici HuVlbut; itao je sanjarice i otvorio podzemnu ilegalnu toionicu; zaposlio se u Hramu br. i... A onda se gen ponovno preselio, u nova tijela... Pridruio se izviaima i obojio nokte na nogama crveno; svirao je "Begin the Beguine" kroz stranji prozor; otiao je u rat i ostao kui, gledajui filmske novosti; iziao je na prijamni ispit; pozirao kao za filmske asopise; dobio smrtnu kaznu i sklopio pogodbu sa sv. Kri-stoforom; hodao s buduim sveenikom i raskinuo zaruke; spasila ga je dizalica... uvijek prema naprijed, u jurnjavi, samo jo nekoliko zavoja na stazi, Annapolis i lovac na podmornice... sve dok bogovi biologije nisu spoznali da je nastupilo njihovo vrijeme, da su na to ekali, i kad se lica zaljuljala i moja yiayia zabrinula, moja je sudbina odluena... Dana 20. oujka 1954. stigao je Bankrot i bogovi biologije zatresli su glavama, nee ii, sorry.. .Ali vrijeme jo nije isteklo, sve je jo na svojem mjestu, vlak smrti padao je slobodnim padom i nita ga vie nije moglo zaustaviti, mojem su se ocu prikazivale male djevojice, a majka se molila Kristu Pantokratoru u kojeg nije posve vjerovala, sve dok se napokon - upravo ove minute! - na grki Uskrs 1959. to i dogodi. Gen e susresti svojeg brata blizanca. Kad se spermij spaja s jajacem, osjeam trzaj. Glasan prasak probija zvuni zid dok mi se svijet raspada. Osjeam kako se miem, i ve gubim djelie svog pretporoajnog sveznanja dok se obruavam prema praznoj ploi osobnosti. (S ostacima sveznanja koje gubim, vidim djeda, Leftvja Stephanidesa, kako u noi mojeg roenja, devet mjeseci od ovog trenutka, izvre alicu za kavu naopako na tanjuri. Vidim kako talog kave oblikuje znamen dok njemu bol prska u sljepoonici i on se rui na tlo.) Spermij mi se ponovno zalijee u opnu; i shvaam da vie ne mogu odugovlaiti. Najam mojeg slatkog stania napokon je istekao i izbacuju me. I tako diem jednu aku (tipino muki) i lupam po stijenkama svoje ljuske dok ne pukne kao jaje. A onda se, klisko kao utanjak, naglavake bacam u svijet. "Oprosti, curice moja mala", kae majka u krevetu i, dodirujui trbuh, ve mi se obraa. "Htjela sam da bude romantinije." "Hoe romantiku?" kae moj otac. "Gdje mi je klarinet?" KNJIGA TREGA KLUNE SNIMKE Moje oi napokon su se ukljuile i vidjele sljedee: sestru koja prua ruke da me prihvati od doktora; majino pobjedonosno lice, veliko kao planina Rushmore, dok gleda kako me nose prema prvoj kupki. (Rekao sam da je to nemogue, ali ipak se svega sjeam.) I druge stvari, materijalne i

nematerijalne: nemilosrdno jarko svjetlo u operacijskoj dvorani; bijele cipele koje kripe po bijelom podu; kunu muhu kako kontaminira gazu; i svuda oko mene, uzdu i poprijeko Bolnice za enske bolesti, pojedinane drame u tijeku. Osjetio sam sreu parova koji dre prvo dijete u naruju i postojanu snagu katolika koji prihvaaju deveto dijete. Naslutio sam razoaranje mlade majke koja je na licu novoroene keri primijetila muevu uvuenu, slabu bradu, i stravu novopeena oca dok je raunao koliko e stajati kolarina za trojke. Na katovima iznad raaonice, u sobama bez cvijea, leale su ene koje se oporavljaju od histerektomija i mastektomija. Tinejderke kojima su prsnule ciste na jajnicima drijemale su omamljene morfijem. Okruivalo me to od poetka, teina enske patnje, sa svojim biblijskim opravdanjem i tokama nestajanja. Sestra koja me oprala i oistila zvala se Rosalee. Bila je to zgodna ena duguljasta lica iz planinskih krajeva Tennesseeja. Kad mi je isisala sluz iz nosnica, dala mi je injekciju vitamina K da mi se koagulira krv. Incestuozne veze meu krvnim srodnicima este su u brdovitom predjelu Appalachija, kao i genske deformacije, ali sestra Rosalee nije na meni primijetila nita neobino. Zabrinula ju je jarko crvena mrlja na mojem obrazu jer je pomislila da je to uroena hemangioma. No, pokazalo se da je posrijedi samo ostatak posteljice koji se sprao vodom. Sestra Rosalee odnijela me natrag dr. Philobosianu na pregled anatomije. Poloila me na stol, ali me ipak pridravala jednom rukom, sigurnosti radi. Primijetila je tijekom poroaja da se doktoru tresu ruke. Godine 1960. dr. Nishanu Philobosianu bile su sedamdeset etiri godine. Imao je glavu nalik devinoj, koja mu se klatila na vratu, a sva mu se aktivnost koncentrirala u obrazima. Bijela mu se kosa kao nimbus irila oko inae elave glave i poput vate mu zaepljivala velike ui. Na naoalama je nosio privrena etverokutna poveala. Poeo me pregledavati od vrata, traei znakove kretenizma. Prebrojio mi je prste na rukama i nogama. Prouio mi je nepce; bez iznenaenja mi je provjerio Morov refleks. Pretraio mi je lea da vidi nemam li rep na trtici. A onda me ponovno poloio na lea, uhvatio me za obje svijene noge i rairio ih. Sto je vidio? Cistu, slatkovodnu koljku enskih genitalija. Cijelo podruje upaljeno, nateeno od hormona. Ona babunska crta to je sva djeca imaju. Dr. Philobosian trebao je rairiti nabore da bolje vidi, ali nije. Jer ba u tom trenutku sestra Rosalee (za koju je trenutak takoer bio sudbonosan) sluajno mu je dotaknula ruku. Dr. Phil je podigao pogled. Starake, dalekovidne, armenske oi susrele su se sa sredovjenim, appalachijskim. Neko su se vrijeme gledali, onda otrgnuli pogled. Bilo mi je tek pet minuta, a ve su se najavile teme mojeg ivota - sluajnost i seks. Sestra Rosalee je pocrvenjela. "Prekrasna je", rekao je dr. Philobosian, mislei na mene, ali gledajui svoju pomonicu. "Prekrasna zdrava djevojica." U Aveniji Seminole, proslavu roenja donekle je priguila najava smrti. Desdemona je pronala Leftyja na podu u kuhinji kako lei kraj prevrnute alice za kavu. Kleknula je uz njega i pritisnula mu uho na grudi. Kad je shvatila da ne uje otkucaje srca, krikom ga je zazvala po imenu. Njezin je jauk odjeknuo od tvrdih povrina kuhinje: tostera, penice, hladnjaka. Napokon mu se sruila na grudi. U tiini koja je uslijedila, meutim, Desdemona je osjetila kako u njoj buja udnovat osjeaj. Sirio se u prostoru izmeu panike i boli. Kao plin koji je napuhava. I odjednom je naglo otvorila oi kad je prepoznala osjeaj: bila je to srea. Suze su joj potekle niz obraze i ve je korila Boga to joj uzima mua, ali onkraj tih dolinih osjeaja osjetila je i potpuno nedolino olakanje. Dogodilo se najgore. To je to: nema goreg. Prvi put u ivotu baka se vie nije morala ni o emu brinuti. Emocije se, prema mojem iskustvu, ne pokrivaju jednom rijeju. Ne vjerujem u "tugu", "radost" ili "aljenje". Moda je najbolji dokaz patrijarhalnosti jezika to to jezik previe pojednostavljuje osjeaje. Volio bih raspolagati sloenim hibridnim emocijama, germanskim konstrukcijama nanizanim poput vagona vlaka, kao to je recimo, "srea koja se javlja uz katastrofu". Ili "razoaranje nakon to spavate s osobom o kojoj ste matali". Volio bih pokazati kako se "nagovjetaj smrtnosti to ga donose ostarjeli lanovi obitelji" povezuje s "mrnjom prema zrcalima, koja poinje u srednjim godinama". Volio bih imati rije za "tugu to je bude restorani koji propadaju" kao i za "uzbuenje dobivanja sobe s minibarom". Uvijek su mi manjkale prave

rijei da opiem svoj ivot, a sad kad sam i osobno uao u vlastitu priu, trebaju mi vie nego ikad. Vie ne mogu samo mirno sjediti i promatrati s distance. Od sada pa nadalje, sve to u vam rei obojeno je subjektivnim doivljajem sudionika u dogaajima. Ovdje se moja pria razdvaja, dijeli, prolazi mejozu. Svijet je ve oteao otkako sam i ja dio njega. Govorim 0 zavojima i natopljenoj vati, vonju plijesni u kinodvoranama, i o svim odurnim makama i njihovim smrdljivim kutijama s pijeskom, o kii na gradskim ulicama kad se die praina i stari Talijani sklanjaju sklopive stolice s plonika. Sve do sada to nije bio moj svijet. Ne moja Amerika. Ali evo nas tu, napokon. Srea koja se javlja uz katastrofu nije dugo drala Desdemonu. Nekoliko sekundi kasnije ponovno je spustila glavu muu na grudi - i ula kako mu srce kuca! Leftvja su hitno odvezli u bolnicu. Za dva dana doao je k svijesti. Um mu je bio bistar, pamenje neokrnjeno. Ali kad je htio upitati je li dijete deko ili curica, ustanovio je da ne moe govoriti. Prema Julie Kikuchi, ljepota je uvijek pomalo nakazna. Juer, uz trudl 1 kavu u Cafeu Einstein, naumila mi je to i dokazati. "Gledaj ovu manekenku", rekla je i podigla modni asopis. "Pogledaj joj ui. Kao da je Marsovka." Prelistala je stranice. "A pogledaj kakva ova ima usta. Moe cijelu glavu strpati u njih." Pokuavao sam naruiti jo jedan capuccino. Konobari u austrijskim odorama su me ignorirali, kao to ignoriraju sve, dok se vani s utih lipa cijedilo kao da plau. "Ili uzmimo Jackie O.", rekla je Julie, jo zagovarajui svoju tezu. "Oi su joj tako iroko postavljene, da su joj zapravo na suprotnim stranama glave. Izgledala je kao morski pas." S gore navedenim pripremam teren za tjelesni opis samog sebe. Slike bebe Calliope pokazuju niz crta koje pomalo naginju na nakazno. Moji roditelji, blagonaklono nadvijeni nad zipku, zaljubili su se u svaku od njih. (Katkad mislim da je pomalo uznemirujui izgled mojeg lica odvukao pozornost svih od komplikacija u donjim predjelima.) Zamislite moju kolijevku kao dioramu u muzeju. Pritisnite gumb i ui mi zasvi-jetle kao dvije zlatne trube. Pritisnite drugi gumb, i zasja moja snano ocrtana brada. Trei gumb, i iz tame se pomaljaju visoke, nezemaljske jagodice. Do tog trenutka dojam ne obeava. Na temelju uiju, brade i jagodica mogla bih biti mali Kafka. Ali sljedei gumb mi osvjetljava usta i stvari se popravljaju. Usta su mala, ali lijepo oblikovana, podatna za poljupce, muzikalna. A onda, usred tog zemljovida, dolazi nos. Nije ni po emu nalik nosevima na klasinim grkim skulpturama. To je nos koji je u Malu Aziju doao, kao i sama svila, s Istoka. U ovom sluaju, sa Srednjeg Istoka. Nos bebe u diorami ve oblikuje, ako pogledate poblie, arabesku. Ui, nos, usta, brada - a sad i oi. Ne samo da su iroko postavljene (kao kod Jackie O.), nego su i velike. Prevelike za djeje lice. Oi poput bakinih. Oi velike i tune kao na slici Margaret Keane. Oi obrubljene dugim, tamnim trepavicama za koje majka nije mogla vjerovati da su se formirale u njoj. Kako joj se tijelo uspjelo pobrinuti za takve detalje? Put oko tih oiju: blijedo maslinasta. Kosa: crna kao ugljen. Sad stisnite sve gumbe istodobno. Vidite li me? Cijelu mene? Vjerojatno ne. Nitko me nikad nije vidio cijelu. Kao beba, ak i kao mala djevojica, posjedovala sam neskladnu, ekstravagantnu ljepotu. Nijedna crta nije bila kako treba sama po sebi, a opet, sve zajedno stvarale su neto oaravajue. Nehotini sklad. I promjenljivost, kao da se ispod mojeg vidljivog lica krije drugo, koje se predomilja. Desdemonu nije zanimao moj izgled. Brinulo ju je stanje moje due. "Maloj su ve puna dva mjeseca", rekla je mojem ocu u oujku. "to ekate, zato je jo niste krstili?" "Neu je krstiti", odgovorio je Milton. "To je hrpa cara bara." "Cara bara?" priprijetila mu je Desdemona kaiprstom. "Ti misli da je Sveta Crkva koja traje dvije tisue godine cara bara?" A onda je zazvala Panaghiju, posluivi se svim njezinim imenima. "Presveta, bezgrena, blagoslovljena i uzviena Gospo, Majko Boja i Presveta Djevice, uje ti to ovaj moj sin Milton bulazni?" Kad se otac nastavio opirati, Desdemona je upotrijebila tajno oruje. Poela se hladiti lepezom. Onome tko to nije osobno doivio, teko je opisati kako je zlosutno, prijetei kao dolazak oluje, djelovalo kad se baka hladila lepezom. Nije se vie htjela svaati s mojim ocem i odvukla se na nateenim zglobovima na zastakljenu terasu. Sjela je u slamnatu stolicu kraj prozora. Zimsko svjetlo padalo je postrance i zarumenilo joj prozirno krilo nosa. Podigla je kartonsku lepezu. Na prednjoj je strani pisalo "turski masakri".

Ispod, manjim slovima, navedeni su detalji: pogrom u Carigradu 1955., gdje je 15 Grka ubijeno, 200 Grkinja silovano, 4348 trgovina opljakano, 59 pravoslavnih crkvi uniteno, a ak su grobovi patrijarha obeaeni. Desdemona je imala est lepeza s masakrima. Skupljala ih je. Svake je godine slala dobrovoljni prilog carigradskom patrijarhatu i nekoliko tjedana poslije stizala je nova lepeza s tvrdnjama o genocidu i, jednom, s fotografijom patrijarha Atenagore u ruevinama opljakane katedrale. Iako ga lepeza nije navodila, Desdemona je svejedno osuivala najnoviji grijeh koji nisu poinili Turci, nego njezin roeni sin Grk, koji nije htio krstiti ker po pravoslavnom obredu kako prilii. Kad je Desdemona mahala lepezom, nisu to bili jednostavni pokreti zgloba naprijed i natrag; uznemirene kretnje dolazile su joj duboko iz nutrine. Stizale su iz toke izmeu eluca i jetre, gdje mi je jednom rekla da poiva Duh Sveti. Izvirale su iz mjesta dubljeg od njezina vlastitog zakopanog grijeha. Milton se zaklanjao iza novina, ali slova su poskakivala u zraku uzburkanom od mahanja lepeze. Silina Desdemonine lepeze osjeala se u cijeloj kui; uskovitlala je prainu na stubama; zaklepetala je roletama; i naravno, budui da je bila zima, natjerala sve da drhte. Ubrzo cijela kua kao da je hiperventilirala. Lepeza je progonila Miltona sve do njegovog Oldsmobilea kojem je tiho zaitalo iz radijatora. Osim to je vitlala lepezom, baka je apelirala i na dobrobit obitelji. Otac Mike, njezin zet i moj vlastiti ujak, tad se ve bio vratio iz Grke i sluio je - u svojstvu pomonika - u grkoj pravoslavnoj crkvi Uznesenja. "Molim te, Miltie", rekla je Desdemona. "Misli na oca Mikea. On nikako da dobije bolji poloaj. Misli da e se lijepo vidjeti ako ne krsti roenu neakinju? Misli na sestru, Miltie! Jadna Zoe! Nemaju para!" Napokon je, u znaku da poputa, moj otac upitao majku, "Koliko danas naplauju krtenje?" "Nita, besplatno je." Milton je podigao obrve. Ali nakon trenutka razmiljanja, kimnuo je; sumnje su mu se potvrdile. "Pa jasno. Puste te unutra zabadava. A onda mora plaati do kraja ivota." Do 1960. grka pravoslavna pastva u istonom dijelu Detroita dobila je jo jednu novu zgradu za bogosluje. Uznesenje se preselilo s autoceste Vernor na novu lokaciju u Ulici Charlevoix. Izgradnja crkve u Ulici Charlevoix dogaaj je koji je izazvao veliko uzbuenje. Od skromnih poetaka u duanu u ulici Hart do pristojnog, ali nipoto preraskonog smjetaja kraj Avenije Beniteau, Uznesenje napokon dobiva velianstvenu crkvenu zgradu. Mnoge su se graevinske tvrtke natjecale, ali napokon je odlueno da se posao dodijeli "nekom iz zajednice", a taj netko bio je Bart Skiotis. Motivi za izgradnju nove crkve bili su dvojaki: obnoviti drevnu veliinu Bizanta i pokazati svijetu financijsku potkoenost prosperitetne grke zajednice u Americi. Nije se tedjelo ni na emu. Uvezli su slikara s Krete da naslika ikone. Boravio je u Detroitu vie od godinu dana, a spavao je na tankoj prostirci u nedovrenoj zgradi. Tradicionalnih nazora, sustezao se od mesa, alkohola i slatkia kako bi proistio duu i primio boansko nadahnue. ak mu je i kist bio po propisu nainjen od vrha vjeverijeg repa. Polako, pune dvije godine, podizala se naa istonodetroitska Hagia Sofia, nedaleko od Ford Freewaya. Postojao je samo jedan problem. Za razliku od slikara ikona, Bart Skiotis nije radio ista srca. Otkrilo se da je rabio nekvalitetne materijale, a razliku u novcu prebacivao na svoj privatni raun. Temelje je neispravno postavio pa su se ubrzo po zidovima razgranale pukotine i otetile slike. I strop je proputao. U toj substandardnoj crkvenoj zgradi u Aveniji Charlevoix, doslovce na klimavim temeljima, krtena sam u pravoslavnoj vjeri; vjeri koja je postojala davno prije nego to je protestantizam imao protiv ega protestirati i prije no to se katolicizam zvao katolikim; vjeri koja se protee do izvora kranstva, kad je ono jo bilo grko, a ne latinsko, i koja je, bez svoga Tome Akvinskog da je reificira, ostala obavijena oblakom tradicije i misterija iz kojih je i potekla. Moj kum, Jimmy Papanikolas, preuzeo me iz oevih ruku. Dodao me ocu Mikeu. Nasmijeen, presretan to je jednom napokon i on u sreditu pozornosti, otac Mike odsjekao mi je uvojak kose i bacio ga u krstionicu. (Kasnije sam posumnjala kako je taj dio obreda zasluan za mutnu povrinu nae krstionice. Godine i godine odrezane djeje kosice koju je ivo-totvorna voda potakla da pusti korijen i raste.) A onda se otac Mike spremio za potapanje. "Slukinja Boja, Calliope Helena krsti se u ime Oca, amen..." i

gurnuo me pod vodu prvi put. Mi u pravoslavnoj crkvi ne priznajemo djelomino uranjanje; ne vrijedi za nas kropljenje ni prskanje po elu. Da bi se ponovno rodio, mora prvo biti pokopan, i tako sam utonula pod vodu. Moja je obitelj promatrala, majka u gru tjeskobe (to ako udahnem?), brat je, dok nitko nije gledao, ubacio novi u vodu, a baka je prvi put u mjesecima umirila lepezu. Otac Mike ponovno me podigao u zrak - "i Sina, amen" - i onda me jo jedanput uronio. Ovaj put sam otvorila oi. Bankrotov novi u slobodnom je padu svjetlucao u mutnoj vodi. Potonuo je na dno, gdje se ve nataloi-lo kojeta, primijetila sam: jo kovanica, na primjer, ukosnica, neiji stari flaster. U zelenoj, abokreinastoj svetoj vodi obuzeo me spokoj. Sve je bilo tiho. Vrat mi je bridio sa strane, tamo gdje su ljudi neko disali na krge. Nejasno sam znala da je taj poetak na neki nain znakovit za ostatak mojeg ivota. Obitelj je oko mene; ja sam u Bojim rukama. Ali istodobno i u vlastitom, posebnom elementu, uronjena u neobine osjete, irim granice evolucije. Ta mi je spoznaja bljesnula u umu, a onda me otac Mike ponovno izvadio - "i Duha Svetoga, amen___" Jo samo jedno potapanje. Uronila sam u vodu i ponovno izila, na svjetlo i zrak. Tri su uranjanja potrajala. Osim to je bila mutna, voda je bila i topla. I tako sam se nakon treeg puta doista ponovno rodila; ovaj put kao vodoskok. Izmeu mojih kerubinskih noica u zrak je iknuo mlaz kristalne tekuine. Svjetlucavo utilo osvijetljeno odozgo svjetlom iz kupole privuklo je pozornost sviju. Mlaz se podigao u luku. Tjeran silinom punog mjehura, prsnuo je preko ruba krstionice. I prije no to je moj nuono stigao reagirati, zalio je oca Mikea usred lica. Priguen smijeh iz klupa, nekoliko je starih gospoa uasnuto uzdah-nulo, onda tiina. Osramoen vlastitim djelominim uranjanjem - i tapkajui se po elu kao protestant - otac Mike je dovrio obred. Pomazao me uljem, nainivi mi znak kria na predvienim mjestima, prvo na elu, zatim na oima, nosnicama, ustima, uima, prsima, rukama i nogama. Kad god je dotaknuo neki dio tijela, rekao je "Peatim te darom Duha Svetoga". Napokon mi je dao prvu priest (s jednom iznimkom: otac Mike nije mi oprostio moj grijeh). "To je moja curica", epirio se Milton dok smo se vraali kui. "Popisala se na popa." "To je bila nezgoda", inzistirala je Tessie, jo zajapurena od nelagode. "Jadni otac Mike! Nikad to nee preboljeti!" "Zbilja je daleko dobacila", udio se Bankrot. U cijeloj zbrci nitko se nije zapitao o anatomskom ustroju koji je za to potreban. Desdemona je moje izokrenuto krtenje svojeg zeta shvatila kao lo znamen. Ve sam potencijalno bila odgovorna za modani udar njezina mua, a sad sam i poinila svetogre u prvoj liturgijskoj prigodi koja mi se pruila. K tome, dovela sam je u poniavajuu situaciju jer sam se rodila kao djevojica. "Moda da proba pogaati kakvo e biti vrijeme", zadirkivala ju je Sourmelina. Moj otac joj je trljao sol u ranu: "Toliko o tvojoj lici, mama. Izgleda da je dala svoje." Istina je da se u to vrijeme Desdemona grevito opirala asimilacijskim pritiscima kojima nije mogla odoljeti. Iako je ivjela u Americi kao vjeni doseljenik, etrdeset godina u posjetu, neki djelii njezine posvojene domovine ipak su se provukli ispod zakljuanih vrata neodobravanja. Kad se Lefty vratio iz bolnice, moj otac odnio mu je televizor na tavan da ga malo zabavi. Bio je to mali crno-bijeli Zenith, sklon tome da iskrivljava sliku po vertikali. Milton ga je postavio na stoli kraj kreveta i vratio se u prizemlje. Televizor je u sobi bljeskao i mrmoljio. Lefty je namjestio jastuke da bolje vidi. Desdemona se trudila obavljati kune poslove, ali sve ee i ee se hvatala kako zagledava u ekran. I dalje nije voljela automobile. Pokrivala je ui kad god se upalio usisava. Ali televizor je bio nekako drukiji. Baka se odmah navikla na televiziju. Bila je to prva i jedina stvar koju je odobravala u Americi. Dogaalo joj se da zaboravi ugasiti televizor i u dva ujutro bi je probudila amerika himna na zavretku emitiranja. Televizija je nadomjetala zvuk razgovora koji je djedu i baki nedostajao u ivotu. Desdemona je gledala cijeli boji dan, sablanjavala se nad ljubavnim vezama u sapunicama. Posebno je voljela reklame za deterdente, bilo to s animiranim mjehuriima sapunske istoe ili osvetnikom pjenom. Kulturnom imperijalizmu pridonosilo je i to to smo ivjeli na Aveniji Seminole. U nedjelju je,

umjesto da posluuje metaksu, Milton gostima mijeao koktele. "Pia s ljudskim imenima", alila se Desdemona na tavanu svojem nijemom muu. "Tom Collins. Harvev Wall Bang. Kakvo ti je to pie! I sluaju muziku na onome, kako to zovu, stereju. Milton stavi muziku, onda piju taj Tom Collins a neki put i pleu, onako, jedan s drugim, mukarci sa enama. Kao da se hrvaju, Boe me prosti." Sto sam ja bila Desdemoni nego jo jedan znak da se blii smak svijeta? Trudila se da me ne gleda. Skrivala se iza lepeza. A onda je jednog dana Tessie morala nekamo izii i Desdemoni je zapalo u dunost da me priuva. Oprezno je ula u moju sobu. Gotovo se priuljala mojem kre-vetiu. Sezdesetogodinjakinja u crnini nagnula se da razgleda djetece u ruiastim povojima. Moda je neto u mojem izrazu pozvonilo na uzbunu. Moda je ve povezivala ono to e kasnije do kraja skopati, vezu izmeu djece u selu i ovog djeteta u predgrau velegrada, izmeu bapskih pria i injenica endokrinologije... A opet, moda i nije. Jer, dok je nepovjerljivo virila preko ograde krevetia, vidjela mi je lice - i umijeala se krv. Desdemonino se zabrinuto lice nadvilo nad mojim (slinim) zbunjenim licem. Njezine su se tugaljive oi zagledale u moje (jednako) velike crne oi. Sve je na nama bilo isto. I tako me podigla na ruke, a ja sam uinila ono to se oekuje od unuka: izbrisala sam godine izmeu nas. Vratila sam Desdemoni mladost. Od tada pa nadalje bila sam joj miljenica. Ujutro bi me, da olaka mojoj majci, odnijela k sebi na tavan. Lefty je do tad ve povratio dobar dio snage. Iako mu je bila oduzeta mo govora, djed je i dalje bio vrlo vitalan. Svaki dan je rano ustajao, okupao se, obrijao i svezao kravatu te dva sata do doruka prevodio sa starog grkog. Vie nije pretendirao na to da prijevode objavi, ali i dalje je prevodio jer je to volio, a tako je i odravao um bistrim. Za komunikaciju s ostatkom obitelji sluio se ploicom za pisanje koju je uvijek nosio sa sobom. Pisao je poruke rijeima i vlastitim hijeroglifima. Svjestan da su on i Desdemona teret mojim roditeljima, Leftv je bio vrlo koristan po kui, popravljao je stvari, pomagao u ienju, obavljao sitne poslie. Svako je poslijepodne odlazio na pet kilometara dugu etnju, bez obzira na vrijeme, i vraao se veseo, iroka smijeka puna zlatnih zubi. Uveer je na tavanu presluavao svoje ploe rebetike i puio nargilu. Kad god ga je Bankrot pitao to je u luli, Lefty bi na ploici napisao, "Tursko blato". Moji roditelji uvijek su vjerovali da je to neki aromatini duhan. Gdje je Lefty nabavljao hai, nitko pojma nema. Vjerojatno vani, na etnji. I dalje je imao mnoge kontakte meu Grcima i Libanoncima u gradu. Djed i baka uvali su me svaki dan od deset do podne. Desdemona v me hranila na boicu i mijenjala mi pelene. eljala mi je kosicu prstima. Kad sam bila nemirna, Leftv me nosao po sobi. Kako nije mogao govoriti, esto me cupkao i pjevuio mi i svojim velikim, svijenim nosom dodirivao moj maleni, jo nerazvijeni nosi. Djed mi je djelovao poput dostojanstvenog glumca bez minke i gotovo sam navrila pet godina kad sam napokon shvatila da s njim neto nije u redu. Kad se umorio od kreveljenja i grimasa, nosio me do prozora gdje smo zajedno, sa suprotnih krajeva ivota, zurili u nae zelenilom obraslo susjedstvo. Ubrzo sam prohodala. Potaknuta darovima u omotima arkih boja, ugegala sam u kadrove oevih kunih snimaka. Na tim prvim celuloidnim Boiima uparaena sam kao infanta. Jedva doekavi da dobije ker, Tessie si je i pretjerano dala oduka s mojim odijevanjem. Ruiaste suknjice, ipkasti volani, boine masnice u kosi. Nije mi se sviala ni odjea, ni bodljikavi boini bor, i obino se na filmu vidi kako dramatino udaram u pla... Ili je to zbog oeva snimanja. Miltonova kamera bila je opremljena baterijom nesmiljenih reflektora. Rasvjeta je u tim filmovima jarka kao da nas ispituje Gestapo. Dok drimo darove pred kamerom, svi se nelagodno vrpoljimo kao da smo uhvaeni s krijumarenom robom. Osim zasljepljujue jakog svjetla, jo je neto udno u Miltonovim filmovima: u njima se uvijek pojavljuje on sam, kao Hitchcock. Koliina filma koja je jo preostala u kameri mogla se provjeriti jedino tako da se pogleda na broja u objektivu. Usred boinih prizora ili roendanskih proslava uvijek je nastupao trenutak kad bi ekran ispunilo Miltonovo oko. I zato mi se sad, dok na brzinu pokuavam oslikati svoje najranije godine, najjasnije u sjeanje vraa upravo to: smea jabuica

oeva pospanog, mrzovoljnog oka. Postmoderni tih u naem kunom kinu, koji razotkriva artificijelno, svraa pozornost na mehaniku. (I meni u naslijee ostavlja moju estetiku.) Miltonovo nas je oko gledalo. Treptalo je. Oko veliko kao oko Krista Pantokrata u crkvi, nadmaivalo je svaki mozaik. Bilo je to ivo oko, s ronicom malko podlivenom krvlju, gustim trepavicama, i izvjeenom, kaveno smeom koom podonjaka. To bi oko zurilo u nas barem deset sekundi. Napokon bi se kamera udaljila, i dalje snimajui. Vidio se strop, lampa, pod, i onda ponovno mi: Stephanidesi. Prije svega Leftv. Jo uredan i dotjeran unato modanom udaru, u ukrobljenoj bijeloj koulji i kariranim hlaama, pie na svojoj ploici i podie je prema kameri: "Christos anesti". Desdemona, koja sjedi preko puta njega, zbog zubne proteze izgleda kao kornjaa. Mojoj majci, na ovoj kunoj snimci obiljeenoj s "Uskrs 1962." nedostaju dvije godine do etrdesete. Sitne bore oko oiju jo su jedan razlog (osim reflektora) to dri ruku preko lica. U ovom pokretu prepoznajem emocionalnu bliskost s Tessie, jer nas dvije nikad nismo sretnije nego kad smo neprimjetne, i promatramo druge. Iza njezine ruke vidim tragove romana koji je sino itala do kasna. Sve velike rijei koje je morala pogledati u rjeniku komeaju joj se u umornoj glavi i ekaju da se pokau u pismima koja mi danas pie. Njezina ruka takoer znai odbijanje, jedini nain da se osveti muu kojeg je poela gubiti. (Milton je svake veeri dolazio kui; nije pio ni trao za enama, ali je, preoptereen poslovnim brigama, svaki dan ostavljao sve vei dio sebe u restoranu tako da je ovjek koji nam se vraao djelovao sve manje prisutno, kao neka vrst robota koji ree peenje i snima ljetovanja, ali zapravo uope nije tu.) Napokon, podignuta majina ruka je, dakako, i neka vrst upozorenja, prethodnica crne kutije. Bankrot se ispruio na tepihu i guta slatkie. Unuk dvoje negdanjih uzgajivaa svile (s ploicama za pisanje i brojanicama), nikad nije morao pomagati u bubinjaku. Nikad nije bio u Koza Hanu. Okolina je ve obavila svoj utjecaj na njega. Ima onaj tiranski izgled zaokupljenosti samog sobom amerike djece... A sad u kadar doskakuju dva psa. Rufus i VVillis, naa dva boksera. Rufus mi njuka pelenu i, sa savrenim osjeajem za komiku, sjeda na mene. Kasnije e nekoga ugristi i oba e psa otii iz kue. Pojavljuje se majka, tjera Rufusa... i evo mene opet. Ustajem i gegam se prema kameri, smijeim se, iskuavam mahanje rukom... Dobro poznajem tu snimku. "Uskrs 1962." kuna je snimka koju je dr. Lue uz mnogo nagovaranja iskamio od mojih roditelja. To je snimka koju je svake godine prikazivao studentima na Medicinskom fakultetu Sveuilita Cornell. Ta sekvenca od 35 sekundi, tvrdio je Lue, dokazuje njegovu teoriju da se spolni identitet uspostavlja u najranijim danima ivota. Tu je snimka koju mi je dr. Lue prikazivao da mi kae tko sam. I, tko sam? Pogledajte ekran. Majka mi dodaje lutku. Uzimam bebu i privijam je na prsa. Prinosim joj boicu igraku usnama i nudim joj mlijeko. Rano djetinjstvo je prolo, na filmu i inae. Odgojena sam kao djevojica i nisam oko toga imala nikakvih dvojbi. Majka me kupala i uila me kako da se perem i briem. Iz svega to se kasnije dogodilo, nagaam da su te upute o enskoj higijeni bile u najbolju ruku rudimentarne. Ne sjeam se niti jedne izravne reference na moje spolne organe. Sve se to krilo u velom tajne obavijenoj zoni privatnosti i krhkosti, gdje me majka nikad nije prejako trljala. (Bankrotov organ zvao se "pii". Ali za ono to sam imala ja, uope nije postojala rije.) Otac se jo vie sramio. U onim rijetkim prilikama kad me premotavao ili kupao, Milton je pomno pazio da skrene pogled. "Jesi je cijelu oprao?" pitala ga je majka, neizravno kao i uvijek. "Ne ba cijelu. To je tvoje podruje." A to ionako nita ne mijenja na stvari. Sindrom deficijencije 5-alfa-reduktaze vjet je krivotvoritelj. Dok nisam ula u pubertet i dok mi androgeni nisu preplavili krvotok, teko je bilo primijetiti po emu se razlikujem od drugih djevojica. Moj pedijatar nikad nije uoio nita neobino. A kad sam navrila pet godina, Tessie me poela voditi dr. Philu - dr. Philu s oslabjelim vidom i povrnim pregledima. Osmog sijenja 1967. napunila sam sedam godina. 1967. odzvonilo je mnogim stvarima u Detroitu, a meu njima i oevim kunim snimkama. "Callien 7. ro." posljednja je Miltonova superosmica. Scena je naa dnevna soba, ukraena balonima. Ja na glavi imam uobiajen iljati eir. Bankrot, kojem je dvanaest godina, nije se pridruio dekiima i curicama za stolom nego stoji naslonjen na

zid i pije pun. Zbog razlike u godinama, brat i ja nismo tijekom odrastanja bili bliski. Dok sam ja bila beba, Bankrot je bio deko, dok sam ja bila mala curica, on je bio tinejder, a kad sam ja postala tinejderica, on je ve odrastao. S dvanaest godina mojem bratu nije bilo draega nego piliti loptice za golf na dvoje da vidi to je unutra. Obino je vivisekcija Wilsona i Spaldinga otkrivala srce od neobino vrsto nategnutih i naguvanih klupka gumica. Ali katkad je bilo i iznenaenja. Zapravo, ako paljivo pogledate mog brata na ovoj snimci, primijetit ete neto udno: lice, ruke, koulja i hlae prekriveni su mu tisuama siunih bijelih tokica. Neposredno prije poetka proslave mojeg roendana, Bankrot je dolje u laboratoriju u podrumu primijenio pilu na novotariji, loptici marke Titleist koju su reklamirali da ima "tekue sredite". Loptica je bila vrsto stegnuta u kripu dok je Bankrot pilio. Kad je stigao do sredine Titleista, neto je glasno puknulo, kao ep, i podigao se oblak dima. Sredite loptice bilo je prazno. Bankrot nije shvaao to se dogodilo. Ali kad je iziao iz podruma, svi smo vidjeli tokice... Na roendanskom slavlju iznosi se moja torta sa sedam svjeica. Majine usne bezglasno mi govore da neto poelim. Sto sam poeljela sa sedam godina? Ne sjeam se. Na snimci se naginjem naprijed i eolski gasim svjeice. Na trenutak se ponovno pale. Ja ih opet gasim. Ponavlja se isto. A onda se Bankrot smije, napokon mu je zabavno. Tako zavravaju nae kune snimke, s neslanom alom za moj roendan. Sa svijeama koje imaju vie od jednog ivota. Ostaje pitanje: zato je to bila Miltonova posljednja snimka? Moe li se to objasniti uobiajenim splanjavanjem roditeljskog entuzijazma za biljeenje djece na filmu? injenicom da je Milton snimio stotine fotografija Bankrota dok je bio beba, a niti dvadesetak mojih? Da odgovorim na ta pitanja, moram stati iza kamere i pogledati stvari oevim oima. Razlog zato je Milton nestajao iz naeg ivota: nakon deset godina rada, restoran vie nije donosio profit. Otac je kroz prednji izlog (preko limenki maslinovog ulja Athena) dan za danom promatrao promjene na ulici Pingree. Bijela se obitelj koja je stanovala preko puta, neko dobre muterije, odselila. Njihova je kua sad pripadala obojenom mukarcu po imenu Morrison. Dolazio je u restoran kupiti cigarete. Naruivao je kavu, milijun puta traio da mu se dolije alica i puio. Niti jednom nije naruio neto za jelo. Nije djelovao kao da ima posao. Katkad su se u njegovu kuu useljavali drugi ljudi, mlada ena, moda Morriso-nova ki, s djecom. Onda bi otili i Morrison je opet bio sam. Preko krova je na jednome mjestu prebacio ceradu koju su pridravale cigle, da prekrije rupu. Nie u ulici otvorio se noni lokal. Gosti su mokrili u vratima restorana na povratku kui. Uliarke su se pojavile u Dvanaestoj ulici. Kemijska istionica u susjednoj ulici je opljakana, a bijeli vlasnik teko pretuen. A. A. Laurie, koji je drao optiku vrata do restorana, skinuo je sa zida plou za testiranje vida, a radnici su demontirali neonske naoale nad ulazom. Odselio se u novu radnju u Southfieldu. Otac je razmiljao o tome da se i on preseli. "Cijeli kvart ide k vragu", opomenuo ga je Jimmv Fioretos jedne nedjelje poslije ruka. "Brii dok jo ima vremena." A onda je Gus Panos, koji je imao traheotomiju i govorio je kroz rupu na vratu, proitao kao mijeh: "Jimmv ima pravo... ssss... Treba se seliti... ssss... na Bloomfield Hills." Stric Pete se usprotivio i, kao i obino, iznio argumente za integraciju i podrku ratu protiv siromatva to ga je poveo predsjednik Johnson. Nekoliko tjedana poslije, Milton je dao restoran procijeniti i doivio je ok: bar Zebra vrijedio je manje nego kad ga je Lefty kupio 1933. Milton je predugo ekao s prodajom. Vrijeme je isteklo. I tako je bar Zebra ostao na uglu ulice Pingree i Dextera, s du-boksom punim swing glazbe koja je sve vie izlazila iz mode, zidova ukraenih slikama zvijezda i sportaa koje je sve manje ljudi prepozna-valo. U subotu me djed esto vozio autom. Vozili smo se na Belle Ile da traimo jelene i onda odlazili na ruak u obiteljski restoran. U baru Zebra sjedili smo u separeu dok nas je Milton sluio, pretvarajui se da smo gosti. Zapisivao je Leftvjevu narudbu i namigivao. "A to e gospoa?" "Ja nisam gospoa!" "Niste?"

Uvijek sam naruivala cheeseburger, frape i pitu od limuna za desert. Milton bi otvorio kasu i izvadio snop kovanica da ih ubacujem u duboks. Dok sam birala pjesme, kroz prednji sam izlog pogledom traila svog prijatelja iz kvarta. Gotovo svake subote bio je instaliran na uglu i okruen drugim momcima. Katkad je drao govoranciju stojei na polomljenoj stolici ili na cigli. Uvijek mu je ruka bila podignuta u zrak, mahao je i gestikulirao. Ali ako me sluajno primijetio, otvorio bi podignutu aku i mahnuo mi. Zvao se Marius Wyxzewixard Challouehliczilczese Grimes. Nisam smjela s njim razgovarati. Milton je smatrao da je Marius problematian, miljenje koje su podravali mnogi gosti bara Zebra, i bijeli i crni. Meni se, meutim, sviao. Zvao me "mala kraljica Nila". Rekao je da izgledam kao Kleopatra. "Kleopatra je bila Grkinja", rekao je. "Jesi znala?" "Ne." "Aha, bila je Grkinja. Ptolomejevika. To je onda bila velika obitelj. Egipatski Grci. I ja imam malo egipatske krvi. Ti i ja smo vjerojatno u rodu." Ako je stajao na polomljenoj stolici i ekao da se okupi gomila, razgovarao je sa mnom. Ali im su tamo bili drugi, bio je odvie zauzet. Marius Wyxzewixard Challouehliczilczese Grimes ime je dobio po etiopskom nacionalistu, suvremeniku Farda Muhammeda, zapravo, iz tridesetih godina. Marius je kao dijete patio od astme. Vei dio djetinjstva proveo je u kui, itajui sve to mu doe pod ruku iz majine arolike knjinice. Kao tinejder neprestano je dobivao batine (Marius je, naime, nosio naoale i imao naviku disati na usta). Ali kad sam ga ja upoznala, Marius W.C. Grimes ulazio je u mukost. Radio je u prodavaonici ploa i studirao je pravo na Sveuilitu Detroit, izvanredno. Neto se dogaalo u zemlji, posebno u crnakim kvartovima, to je poticalo brata kao to je Marius da dri govore na ulinom uglu. Odjednom je postalo fora znati razne stvari, razglabati o uzrocima panjolskog graanskog rata. I Che Guevara je imao astmu. A Marius je nosio beretku. Crnu paravojnu beretku, crne naoale i frajersku bradicu u tragovima pod donjom usnom. U beretki i naoalama Marius je stajao na uglu i otvarao ljudima oi. "Bar Zebra", pokazivao je koatim prstom, "vlasnitvo bijelaca." Onda se prst spustio niz ulicu. "Teve duan, vlasnitvo bijelaca. peceraj, vlasnitvo bijelaca. Banka..." Braa su se osvrtala oko sebe... "Shvaate. Nema banke. Krediti se ne daju crnima." Marius je planirao postati puki pravobranitelj. im diplomira pravo, tuit e grad Dearborn za stambenu diskriminaciju. Bio je trenutano trei na svojoj godini na pravu. Ali sad je vani vladala vlaga, vraala mu se astma iz djetinjstva i Marius je bio nesretan i u loem stanju kad sam prola na koturaljkama. "Bok, Marius." Nije mi glasno odgovorio, znak da je neraspoloen. Ali kimnuo mi je, to me ohrabrilo da nastavim. "Zato ne nabavi bolju stolicu da na njoj stoji?" "Ne svia ti se moja stolica?" "Sva je potrgana." "To je stilska stolica. To znai da mora biti potrgana." "Ne tako potrgana." Ali Marius je kiljio preko puta u bar Zebra. "Daj da te neto pitam, mala Kleo." "to?" "Kako to da za ankom u restoranu tvog tate uvijek sjede bar tri debela organa za odravanje takozvanog reda i mira?" "Daje im kavu besplatno." "A zato misli da to radi?" "Ne znam." "Ne zna? U redu, rei u ti. Plaa zatitu. Tvoj stari voli murju oko sebe jer se boji nas crnja." "Ne boji se", rekla sam, odjednom u obrambenom stavu. "Misli da ne?" "Ne." "Dobro onda, mala kraljice. Ti valjda zna." Ali, Mariusova optuba me muila. Nakon toga poela sam paljivije promatrati oca. Primijetila sam kako uvijek zakljuava auto kad se vozimo kroz crnu etvrt. ula sam ga u nedjelju u dnevnoj

sobi: "Ne brinu se za svoje vlasnitvo. Putaju da sve ode u boju mater." Sljedei tjedan kad me Lefty odveo u restoran, bila sam svjesnija nego ikad irokih plea policajaca za ankom. ula sam ih kako se ale s ocem. "Ej, Milt, trebao bi na jelovnik staviti i malo crnakih specijaliteta." "Misli?" - moj otac, ovijalno - "Moda malo svinjskih nogica?" Iskrala sam se i potraila Mariusa. Bio je na svojem uobiajenom mjestu, ali nije stajao, nego sjedio i itao knjigu. "Imam sutra ispit", rekao mi je. "Moram uiti." "Ja idem u drugi razred", rekla sam. "Tek u drugi! Mislio sam da si krenula u srednju, u najmanju ruku." Nasmijeila sam mu se svojim najarmantnijim smijekom. "Valjda ta krv Ptolomejevia. Samo se pazi Rimljana, dobro?" "Molim?" "Nita, mala kraljice. Samo se igram s tobom." Smijao se, a nije se ba esto smijao. Lice mu se otvorilo i zasjalo. Odjednom je otac izviknuo moje ime. "Callie!" "to je?" "Dolazi ovamo smjesta!" Marius je nezgrapno ustao sa stolice. "Samo smo razgovarali", rekao je. "Imate pametnu curicu." "Dri se dalje od nje, jesi me uo!" "Tata!" prosvjedovala sam, uasnuta, u nelagodi zbog svojeg prijatelja. Ali Mariusov je glas bio njean. "Sve je okej, mala Kleo. Imam ionako ispit i sve. Idi, vrati se tati." Ostatak dana Milton mi nije prestao zvocati. "Da vie nikad, nikad nisi tako razgovarala s nepoznatima. Gdje ti je bila pamet?" "On nije nepoznat. Zove se Marius Wyxzewixard Challouehliczilczese Grimes." "Jesi me ula? Dri se dalje od njemu slinih." Kasnije je Milton rekao djedu da me prestane dovoditi u restoran na ruak. Ali ja u ponovno doi za samo nekoliko mjeseci, i to sama, na vlastiti pogon. OPA! Svi uvijek misle da je to starinski, gospodski stil. Sporost mog napredovanja, polagani tempo mojih osvajanja. (Do sad sam nauio kako povui prvi potez, ali ne i drugi.) Pozvao sam Julie Kikuchi da otputujemo za vikend, u Pomeraniju. Ideja je bila da odemo na Usedom, otok u Baltikom moru, i odsjednemo u starom hotelu u koji je nekad rado zalazio Vilim II. Nisam propustio naglasiti da emo uzeti odvojene sobe. Budui da je bio vikend, dao sam si truda da se odjenem leerno. Meni to nije lako. Nosio sam moher dolevitu, sako od tvida i traperice. I par rukom izraenih cipela marke Edward Green. Taj se posebni stil zove Dundee. Izgledaju elegantno sve dok ne primijetite potplate od gume. Koa je dvostruke debljine. Dundee je cipela dizajnirana za obilazak ladanjskih imanja, u njima moete s kravatom gacati po blatu dok za vama trkaraju vai panijeli. Morao sam etiri mjeseca ekati te cipele. Na kutiji pie: "Edward Green: majstor postolar za malobrojne." To sam upravo ja. Malobrojan. Doao sam po Julie u unajmljenom Mercedesu, ne ba neujnom clizelu. Pripremila je gomilu kaseta za vonju i ponijela novine za itanje: The Guardian, dva posljednja broja Parketta. Izvezli smo se uskim, drvoredom obrubljenim cestama na sjeveroistok. Proli smo kroz za-seoke s kuama sa slamnatim krovovima. Tlo se pretvaralo u movaru, pomaljali su se otoii i uskoro smo preli mostom na otok. Da odmah prijeem na stvar? Ne, polagano, bez urbe, tako to ide. Da prvo spomenem kako je ovdje u Njemakoj listopad. Iako je vrijeme prohladno, na plai u Herringsdorfu rasporedio se prilian broj ..J okorjelih nudista. Uglavnom mukarci, leali su kao morski lavovi na runicima ili se buno okupljali u prugastim Strandkorbe, malim kabinama na plai. S elegantne etnice okruene borovima i brezama gledao sam te naturiste i pitao se ono to se uvijek

pitam: Kakav je to osjeaj biti tako slobodan? Hou rei, moje je tijelo neusporedivo bolje od njihovih. Ja sam taj koji ima dobre bicepse, nabrekle pektorale, izraene miie stranjice, ali nikad se ne bih usudio tako paradirati u javnosti. "Nisu ba za naslovnicu Zdravlja", ree Julie. "Nakon stanovitih godina, ljudi ne bi smjeli svlaiti odjeu", rekao sam ja, to ili neto slino. Kad god sam nesiguran, kaem neto to ima blago konzervativan prizvuk ili zvui pomalo britanski. Nisam razmiljao o tome to govorim. Odjednom sam potpuno zaboravio na nudiste jer sam se zagledao u Julie. Podigla je srebrne naoale iz ere DDR-a na vrh glave tako da moe fotografirati udaljene sunae. Vjetar s Baltika nosio joj je kosu. "Obrve su ti kao male sitne gusjenice", rekao sam. "Laskavce", rekla je Julie i dalje snimala. Vie nisam rekao nita. Kao kad se sunce vraa nakon zime, nepomino sam stajao i kupao se u toplom sjaju mogunosti, u osjeaju da mi je dobro u drutvu te sitne, udnovato estoke osobice, s kosom crnom kao tinta i ljupkim nenaglaenim tijelom. Ipak, te noi, i sljedee noi, spavali smo u odvojenim sobama. Otac mi je zabranio razgovarati s Mariusom Grimesom u travnju, vlanom, prohladnom mjesecu u Michiganu. Do svibnja je zatoplilo; lipanj je bio topao, a srpanj jo topliji. U stranjem dvoritu nae kue u Aveniji Seminole ja sam skakala pod prskalicom za travu u kupaem kostimu, dvodijelnom, dok je Bankrot brao maslake da napravi vino. Tijekom tog ljeta, dok je temperatura rasla, Milton se hvatao u kotac s problemom u kojem se naao. Imao je viziju otvoriti ne jedan restoran nego lanac restorana. Sada je shvatio da je prva karika u tom lancu, bar Zebra, slaba i obuzele su ga dvojbe i zbunjenost. Prvi put u ivotu Milton Stephanides susreo se s mogunou o kojoj nikad nije razmiljao, s mogunou neuspjeha. Sto da pone s tim restoranom? Da ga proda u bescjenje? I to onda? (Privremeno je odluio zatvoriti restoran ponedjeljkom i utorkom, da smanji trokove osoblja i reija.) Otac i majka nisu o toj situaciji raspravljali pred nama, a kad god su 0 tom raspravljali s djedom i bakom, prelazili su na grki. Bankrotu i meni preostajalo je da pohvatamo to se dogaa po tonu razgovora koji nismo razumjeli i, da budem iskren, nije nas previe ni zanimao. Samo smo primijetili da se Milton odjednom i danju mota po kui. Milton, isti onaj Milton koji se prije rijetko viao na suncu i pod vedrim nebom, sad je odjednom sjedio u stranjem dvoritu. Otkrili smo kako oeve noge izgledaju u kratkim hlaama. Otkrili smo kako izgleda kad se ne brije. Prva dva dana lice mu je ogrubjelo kao brusni papir, kao i uvijek vikendom. Ali sad, umjesto da me zgrabi za ruku i trlja mi dlanom po zaliscima sve dok ne zavristim od uitka, Miltona kao da je prola volja da me mui. Samo je sjedio u dvoritu dok mu se brada irila, kao mrlja, kao gljivice. Milton se nesvjesno pridravao grkog obiaja da se ne brije poslije smrti u obitelji. Samo to u ovom sluaju nije ugasnuo ivot, nego izvor zarade za ivot. Brada mu je odebljala ve i onako puno lice. Nije je podrezivao niti ba pretjerano prao. I budui da nije pisnuo ni rijei o onome to ga mui, brada je potiho poela izraavati sve to sebi nije doputao rei. vorovi i zamrena gnijezda upuivali su na njegove sve zamrenije misli. Gorki vonj isputao je ketone stresa. Kako je ljeto odmicalo, brada se sve kosmatije kostrijeila, kao nepokoena trava, i bilo je oito da Milton razmilja o ulici Pingree; propadao je ba kao ulica Pingree. Lefty je tjeio sina. "Budi jak", pisao je. Sa smijekom je prepisao ratniki epitaf iz Termopilskog klanca: "Poi i reci Spartancima..." Ali Milton jedva da je proitao citat. Od oeva modanog udara bio je uvjeren da Lefty vie ne zna tko mu glavu nosi. Nijem, izgubljen u rekonstrukciji Sapfinih stihova, naoruan bijednom tablicom i kredom to ih je teglio uokolo, Leftv se u sinovim oima postarao i poruio. Miltonu se sve ee dogaalo da izgubi strpljenje s njim ili da ga jednostavno ignorira. Nagovjetaj smrtnosti to ga donose ostarjeli lanovi obitelji, to je Milton osjeao dok je gledao oca kako, utonuo u svjetlo radne svjetiljke, pui vlanu donju usnicu i prebire po mrtvom jeziku. Unato hladnoratovskoj tajnovitosti, djelii informacija procurili su 1 do nas djece. Sve ozbiljnija prijetnja naim financijama pokazivala se u obliku nazubljene bore nalik munji koja bi sijevnula majci iznad nosa kad god sam zatraila neto skupo u duanu s

igrakama. Meso se sve rjee pojavljivalo na stolu. Milton je tedio struju. Ako je Bankrot L ostavio svjetlo upaljeno dulje od minute, glas bi podviknuo iz tame: "Sto sam ti rekao.o kilovatima!" Jedno vrijeme ivjeli smo s jednom jedinom aruljom, koju je Milton nosio iz sobe u sobu: "Ovako vodim rauna o tome koliko struje troimo", govorio je dok je zaarafljivao arulju u grlo u blagovaonici da moemo sjesti za veeru. "Ne vidim to jedem", alila se Tessie. "Kako to misli?", rekao bi Milton. "Ovo se zove ugoaj." Poslije deserta Milton je iz stranjeg depa vadio rupi, odvinuo bi vruu arulju i, prebacujui je iz dlana u dlan kao neambiciozni ongler, prenio je u dnevnu sobu. ekali smo u tami dok je on posrtao kroz kuu i zaletavao se u pokustvo. Napokon bi se u daljini upalilo svjetlo i Milton bi veselo zazvao: "Gotovo!" Hrabro se drao. mrkom je polijevao plonik pred restoranom i prao prozore tako da na njima nije bilo ni mrljice. I dalje je pozdravljao goste srdanim "Kako ide?" ili "Tahsoupatriote'.", ali swing glazba i igrai bejzbola iz davnih dana u baru Zebra nisu mogli zaustaviti vrijeme. Nije to vie bila 1940. nego 1967. Da budemo precizni, nedjeljna veer 23. srpnja 1967., a pod oevim jastukom lealo je neto grbavo. Pogledajte spavau sobu mojih roditelja: namjetena iskljuivo imitacijama ranog amerikog stila, ona im nudi vezu (po diskontnim cijenama) s legendarnim oevima nacije i utemeljiteljima zemlje. Uoite, na primjer, politirano uzglavlje kreveta nainjeno od "autentina tre-njeva drveta", kao to Milton voli rei, istog kao stablo koje je posjekao George Washington. Obratite pozornost na zidnu tapetu s motivom iz amerike Revolucije. Uzorak koji se ponavlja pokazuje slavnu trojku: malog bubnjara, gajdaa i hromog starca. Od mojih najranijih godina na zemlji te su okrvavljene spodobe stupale u krug oko spavae sobe mojih roditelja, ovdje nestajui iza komode Monticello, ondje se pomaljajui iz zrcala Mount Vernon, a katkad ostajui bez staze i puta tamo gdje bi ih zidni ormar presjekao na pola. Sad, u dobi od etrdeset i tri godine, moji roditelji te povijesne noi spavaju tvrdim snom. Od Miltonova hrkanja trese se krevet; kao i zid prema mojoj sobi u kojoj i ja spavam u krevetu za odrasle. A jo se neto trese i zvekee pod Miltonovim jastukom, to je potencijalno opasna situacija, kad se zna to je taj predmet. Pod oevim jastukom lei automatik 45, koji je donio iz rata. v Cehovljevo prvo pravilo drame glasi otprilike ovako: "Ako u prvom prizoru prvog ina na zidu visi puka, do drugog prizora u treem inu mora opaliti." Ne izlazi mi iz glave taj koncept narativnog ustroja dok razmiljam o oevu pitolju pod jastukom. Eno ga tamo. Ne mogu ga ukloniti sad kad sam ga ve spomenuo. (Doista je ondje leao te noi.) A pitolj je napunjen i otkoen... Zaguljivog ljeta 1967. Detroit se sprema za rasne nerede. Watts je eksplodirao dva ljeta prije. Nemiri su izbili nedavno u Newarku. U reakciji na kaos koji je zahvatio naciju, kompletno bjelaka detroitska policija odluila se na racije u barovima koji u gradskim crnakim etvrtima rade do kasnih sati. Namjera im je preventivno djelovati na mogua arita. Policija obino parkira marke u pokrajnjim uliicama i trpa goste u vozila dok nitko ne vidi. Ali veeras, zbog razloga koji nikad nee biti objanjeni, tri policijska vozila stiu do tvrtke Economv Printing na broju 9125 Dvanaeste ulice - tri ulice od Pingreeja - i parkiraju uz plonik. Moda mislite kako je svejedno gdje parkiraju u pet ujutro, ali pogreno, jer 1967. Dvanaesta ulica u Detroitu radi cijele noi. Na primjer, u trenutku kad stie policija, uz ulicu su nanizane djevojke, djevojke u mini suknjama, izmama iznad koljena i majicama na bretele. (U naplavinama koje Milton svako jutro sapire mlazom vode s plonika plutaju mrtve meduze prezervativa i pokoja rakovica otkinute visoke pete.) Djevojke stoje na plonicima dok kolnikom krue auti. Cadillaci boje limete, vatreno crveni Toronadosi, irokousti, iskeeni Lincolni, svi u besprijekornom stanju. Krom se presijava, ratkape blistaju. Nigdje ni tokice hre. (Sto uvijek izbezumljuje Miltona kod crnaca, ta kontradikcija izmeu njihovih automobila i zaputenih kua...) Sad bljetavi automobili usporavaju. Prozori se otvaraju i djevojke se saginju da proavrljaju s vozaima. Odzvanja dovikivanje, niz ulicu i uz ulicu, zadiu se ve i onako minijaturne suknje, a katkad bljesne komadi dojke ili opscena gesta, dok djevojke daju sve od sebe, glasno se smiju, u pet ujutro tako nabrijane na drogama i na svemu,

da su otupjele na bolnu iritaciju izmeu nogu i zaostale tragove mukaraca koje ne moe ukloniti nikakva koliina parfema. Nije lako ostati ist na ulici i u ovo doba jutra svaka od tih mladih ena vonja na kljunim mjestima kao vrlo zreli francuski mekani sir... Otupjele su i na pomisao na bebe koje su ostavile kod kue, estomjesenu djecu s tekom prehladom koja lee u rabljenim kolijevkama, cuclaju dudicu i mue se s disanjem... Otupjele su na okus sperme koji im je zaostao u ustima uz vakau gumu od peperminta, te djevojke koje veinom nemaju vie od osamnaest godina, a plonik u Dvanaestoj ulici prvo im je pravo radno mjesto, najvie to im zemlja moe ponuditi u smislu poziva. Kamo e otii odavde? I na to su otupjele, osim nekoliko njih koje sanjaju o tome da e pjevati pratee vokale ili otvoriti frizerski salon.. .Ali sve to dio je onoga to se dogodilo te noi, to e se upravo dogoditi (policajci izlaze iz vozila, provaljuju vrata ilegalne toionice)... Otvara se prozor i netko vie: "Murja! Bjei straga!" Na ploniku djevojke prepoznaju murjake jer su im morale davati besplatno. Ali neto je noas drugaije, neto se dogaa... Kad se pojavljuju policajci, djevojke ne iezavaju kao obino. Stoje i promatraju kako u lisicama izvode muterije iz ilegalne toionice, i nekoliko djevojaka ak poinje gunati. A onda se otvara jo vrata i jo automobila staje. Svi su sad na ulici. Ljudi se izlijevaju iz drugih toionica i iz kua. S ulinih uglova. I to se osjea u zraku, jer zrak kao da je do sada sve zbrajao, i kao da je u tom asu u srpnju 1967. zbroj zlostavljanja dosegao toku u kojoj zapovijed dolijee od Wattsa i Newarka do Dvanaeste ulice u Detroitu, kad jedna djevojka vikne, "Mii ape s njih, svinjo prljava".. .A onda i drugi viu, i poinje nagu-ravanje, i boca za dlaku promai policajca i razmrska prozor policijskog auta.. .A dolje na Aveniji Seminole moj otac spava na pitolju koji je upravo ponovno stavio u upotrebu jer su neredi poeli... U 6:32 zazvonio je telefon marke Princess u mojoj sobi i podigla sam slualicu. Bio je to Jimmy Fioretos, koji je u panici zamijenio moj glas s majinim. "Tessie, reci Miltu da odmah ode u restoran! Obojeni divljaju!" "Rezidencija Stephanidesovih", nastavila sam uljudno, kako su me uili. "Callie je na telefonu." "Callie? Isuse. Duo, da mi tatu?" "Samo trenutak, molim." Odloila sam ruiasti telefon, ula u spavau sobu roditelja i prodrmala tatu da se probudi. "Na telefonu je gospodin Fioretos." "Jimmy? Isuse, pa to hoe?" Podigao je s jastuka obraz na kojem se razaznavao otisak bubnja pitolja. "Kae da netko divlja." U kojem je trenutku otac skoio iz kreveta. Kao da jo ima sedamdeset kila, a ne devedeset, Milton se vinuo uvis kao gimnastiar i doekao se na noge, potpuno nesvjestan i svoje golotinje i svoje jutarnje, snovima potaknute erekcije. (Tako se dogodilo da su nemiri u Detroitu za mene zauvijek povezani s prvim pogledom na muke genitalije u uzbuenom stanju. Jo gore, bile su to oeve genitalije, i najgore od svega, pritom je posezao za pitoljem. Katkad cigara nije cigara.) Sad je ustala i Tessie te stala vikati na Miltona da ne ide, dok je Milton skakutao na jednoj nozi pokuavajui navui hlae; i u as su se umijeali svi. "Rekla sam ti, zlo e te stii!" vritala je Desdemona za Miltonom dok je trao niz stube. "Jesi popravio crkvu sv. Kristofora? Nisi!" "Milt, prepusti to policiji", preklinjala je Tessie. I Bankrot: "Kad e se vratiti, tata? Obeao si me danas voditi u Radio Shack!" I ja, i dalje vrsto stiui oi da izbriem to sam vidjela: "Mislim da se vraam u krevet." Jedini tko nita nije rekao bio je Lefty, jer u opoj zbrci nije mogao nai svoju ploicu za pisanje. Napola odjeven, s cipelama ali bez arapa, u hlaama ali bez gaa, Milton Stephanides jurio je u svojoj Delti 88 ranojutarnjim ulicama. Do Woodwarda je sve bilo u najboljem redu. Ceste su bile prazne. Svi su jo spavali. Ali kad je skrenuo na Bulevar West Grand, vidio je stup dima kako suklja uvis. Za razliku od svih ostalih stupova dima koji su se dizali iz gradskih dimnjaka, taj dim nije se rasprio u opi smog. Nadvio se nisko nad tlom kao osvetoljubivi tornado. Komeao se, ali zadravao svoj zastraujui oblik, hranei se onim to je prodirao. Oldsmobile se kretao ravno u njega. Odjednom su se pojavili ljudi. Ljudi u trku. Ljudi koji nose neke stvari. Ljudi koji se smiju i

gledaju preko ramena dok drugi ljudi mau i daju im znakove da stanu. Sirene su tulile. Projurio je policijski auto. Policajac za volanom signalizirao je Miltonu da se okrene i vrati, ali Milton ga nije posluao. I bilo mu je udno, jer to su bile njegove ulice. Milton ih je poznavao itav ivot. Ondje u ulici Lincoln stajao je kiosk s voem. Leftv je tamo s Miltonom kupovao dinje i uio ga kako prepoznati slatku dinju po sitnim ubodima pela. Preko, u ulici Trumbull, nekad je stanovala ga Tsatsarakis. Vjerno me slala da joj iz podruma donesem Vernorovu sodu, prisjeao se Milton u sebi. Nije se vie mogla penjati stubama. Na uglu Sterlinga i Commonwealtha stajao je stari Zidarski hram, gdje je jednog subotnjeg poslijepodneva prije trideset i pet godina Milton uao u finale natjecanja u pravopisu. Natjecanje u pravopisu! Dvadesetak djece u paradnoj odjei koja se koncentriraju iz petnih ila da tono napisu "prestolonasljednik". Takve su se stvari dogaale u tom kvartu. Natjecanja u pravopisu! A sad ulicama jure desetogodinjaci naoruani ciglama. Bacaju cigle u izloge, smiju se i skau, kao da je posrijedi neka igra, nekakav praznik. Milton je odvratio pogled s rasplesane djece i vidio da je stup dima tono pred njim, da mu se preprijeio na putu. Preostala mu je sekunda ili dvije da se okrene i vrati. Ali nije. Uletio je ravno u njega. Ukras na haubi Oldsmobilea prvi je ieznuo, zatim prednji branici i krov. Stranja svjetla na tren su crveno zasjala i zatim mirnula i nestala. U svakoj sceni potjere koju smo gledali, junak se uvijek penjao na krov. Tvrdokorni realisti, u mojoj obitelji vjeno smo prigovarali: "Zato se svaki put penju?" "Gledaj sad. Popet e se na toranj. Vidi? Jesam ti rekla." Ali Hollywood je znao vie o ljudskoj prirodi nego to smo mislili. Jer, suoena s krizom, Tessie je odvela mene i Bankrota na tavan. Moda je to ostatak nae prolosti dok smo jo ivjeli na stablima; penjemo se uvis izvan dohvata opasnosti. Ili se majci inilo daje gore sigurnije zbog vrata koja su se stapala s okolnom tapetom. Koji god razlog bio, ponijeli smo na tavan pun koveg hrane i tamo ostali tri dana te na djedovom i bakinom malom crno-bijelom televizoru gledali kako grad gori. U kunoj haljini i sandalama, Desdemona je stiskala kartonsku lepezu na grudi da se obrani od prizora ivota koji se ponavlja. "O moj Boe! Kao u Smirni! Gle mavrose! Kao Turci, sve pale!" Usporedbi je bilo teko proturjeiti. U Smirni su ljudi vukli svoje pokustvo dolje u luku; a sad su i na televiziji ljudi nosili pokustvo. Mukarci su teglili nove novcate kaue iz duana. Po avenijama su plovili hladnjaci, tednjaci i perilice posua. I ba kao u Smirni, svi kao da su izvukli svu odjeu koju posjeduju. ene su nosile bunde od nerca unato srpanjskoj vruini. Mukarci su u trku isprobavali nova odijela. "Smirna! Smirna! Smirna!" neprestano je naricala Desdemona, a ja sam ve toliko ula o Smirni sa svojih sedam godina, da sam pozorno zurila u ekran ne bih li vidjela kako je to tamo izgledalo. Ali nije mi bilo jasno. Tono, zgrade su gorjele, tijela su leala po ulici, ali nije vladao oaj. Nikad u ivotu nisam vidjela tako sretne ljude. Mukarci su svirali na glazbalima koja su uzeli iz duana muzikalija. Drugi su dodavali boce viskija kroz razbijeni izlog i slali ih iz ruke u ruku. Vie kao ulina zabava nego neredi. Sve do te noi, temeljan stav prema naim sugraanima crncima u naem kvartu mogao se saeti u onom to je Tessie rekla nakon to je gledala Sidneva Poitiera u filmu "Gospodinu s ljubavlju", koji se poeo prikazivati otprilike mjesec dana prije nereda. Rekla je, "Jeste vidjeli, oni znaju isto normalno govoriti kad hoe". Tako smo mi razmiljali. (Cak i ja u to doba, neu nijekati, jer svi smo mi djeca svojih roditelja.) Bili smo pripravni prihvatiti crnce. Nismo imali predrasuda. Htjeli smo ih ukljuiti u nae drutvo, samo da se bar ponaaju normalno! Podrkom Johnsonovom Velikom drutvu, aplauzom nakon "Gospodinu s ljubavlju", nai su susjedi i roaci iskazali svoje dobronamjerno uvjerenje da su crnci posve sposobni biti isti kao i bijelci - ali to je onda sad ovo? pitali su se dok su gledali snimke na televiziji. to misle ti momci koji nose kau niz ulicu? Bi li Sidnevju Poitieru palo na pamet uzeti kau ili ovei kuanski aparat iz duana i ne platiti? Bi li on tako plesao pred zgradom u plamenu? "Nemaju ni trunke repekta za privatno vlasnitvo", vikao je gospodin Benz, na prvi susjed. A njegova ena Phvllis: "Gdje e ivjeti ako spale vlastiti kvart?" Samo teta Zo kao da je imala razumijevanja: "Ne znam. Da ja hodam ulicom i vidim bundu od nerca koja tamo bez veze lei, moda bih je uzela." "Zoe!" sablaznio se otac Mike.

"To je kraa!" "Ma da, a to nije, kad bolje promisli. Cijela je ova zemlja ukradena." Tri dana i dvije noi ekali smo na tavanu da se Milton javi. Vatra je onesposobila telefonske veze i kad je majka zvala restoran, dobivala je samo snimljenu poruku operatera. Tri dana nitko nije siao s tavana, osim Tessie, koja je otrala u prizemlje uzeti jo hrane iz naih sve praznijih kuhinjskih ormara. Gledali smo kako raste broj mrtvih. prvi dan: Poginulih 15. Ozlijeenih 500. Opljakanih duana 1000. Poara 800. drugi dan: Poginulih 27. Ozlijeenih 700. Opljakanih duana 1500. Poara 1000. trei dan: Poginulih 36. Ozlijeenih 1000. Opljakanih duana 1700. Poara 1163. Tri smo dana prouavali fotografije rtava koje su se pojavljivale na televiziji. Ga Sharon Stone, koju je pogodio snajperski metak dok je u autu ekala na semaforu. Carl E. Smith, vatrogasac, poginuo od snajpera dok se borio s plamenom. Tri smo dana gledali kako politiari oklijevaju i prepiru se: republikanski guverner George Romnev traio je od predsjednika Johnsona da poalje savezne postrojbe; a Johnson, demokrat, izjavio je kako je "u nemogunosti" da ih poalje. (Bliili su se izbori u jesen. to se neredi jae razmau, loije e Romnev proi na izborima. I tako je, prije nego to poalje specijalce, predsjednik Johnson poslao Cvrusa Vancea da procijeni situaciju. Do dolaska saveznih postrojbi tako je prolo gotovo dvadeset etiri sata. U meuvremenu je neiskusna Nacionalna garda pucala lijevo i desno po emu god su stigli.) Tri se dana nismo kupali ni prali zube. Na tri su dana svi normalni rituali naeg ivota obustavljeni, a obnovili su se napola zaboravljeni rituali kao to je molitva. Desdemona je molila na grkom dok smo mi stajali okupljeni oko njezina kreveta, a Tessie se kao i obino trudila odagnati sumnje i istinski vjerovati. U kandilu vie nije gorjelo ulje nego elektrina arulja. Tri dana nismo uli ni glasa od Miltona. Kad se Tessie vratila iz prizemlja, primijetila sam na njezinom licu, uz tragove suza, i traak grinje savjesti. Smrt uvijek ljude tjera da budu praktini. I tako je Tessie, dok je u prizemlju traila hranu po ostavi, ujedno pretraila i Miltonov pisai stol. Proitala je uvjete na njegovoj polici ivotnog osiguranja. Provjerila je koliko novca ima u mirovinskom fondu. Pred zrcalom u kupaonici procijenila je vlastiti izgled, pitajui se moe li u svojim godinama privui jo jednog mua. "Morala sam misliti na vas djecu", priznala mi je godinama kasnije. "Pitala sam se to emo i kako emo ako se va otac ne vrati." ivjeti u Americi, sve donedavno, znailo je biti daleko od rata. Ratovalo se u dunglama jugoistone Azije. Ratovalo se u pustinjama Srednjeg istoka. Ratovalo se, kako kae stara pjesma, tamo daleko. Ali zato sam onda, virei kroz tavanski prozor, u jutro nakon druge noi na tavanu, vidjela kako se uz travnjak pred naom kuom kotrlja tenk? Zeleni vojni tenk, sasvim sam u izduenim sjenama jutra, goleme mu gusjenice klopou po asfaltu. Oklopno borbeno vozilo koje nije nailo ni na jednu prepreku veu od izgubljene koturaljke. Tenk je kloparao pored imunih kua, zabata i tornjia, pored ulaza za koije. Nakratko se zaustavio na znaku stop. Topovska je kupola pogledala u oba smjera kao uenik vonje i tenk je nastavio put. Sto se dogodilo: kasno u ponedjeljak uveer, predsjednik Johnson napokon je popustio zahtjevu guvernera Romnevja i pozvao savezne postrojbe. General John L. Throckmorton postavio je stoer ioi. zrano desantne u srednjoj koli Southeastern High, koli koju su pohaali moji roditelji. Iako su najei neredi izbili u zapadnom dijelu grada, general Throckmorton odluio je svoje specijalce razmjestiti u istonom dijelu, nazivajui tu odluku "operativno praktinom". Rano u utorak ujutro specijalci su krenuli guiti nerede. Nitko drugi nije bio budan da vidi tenk kako tutnji pokraj kue. Djed i baka drijemali su u krevetu. Tessie i Bankrot sklupali su se na luftma-dracima na podu. ak su i papigice utihnule. Sjeam se da sam bacila pogled na bratovo lice koje je virilo iz vree za spavanje. Na flanelskoj podstavi lovci su gaali patke. Ta muevna pozadina samo je naglaavala Bankrotov manjak junakih vrlina. Tko e priskoiti ocu u pomo? Na koga se otac moe osloniti? Na Bankrota s njegovim pepeljarkama? Na Leftvja s ploicom za pisanje i ezdeset i neto godina? Ono to sam zatim uinila nema veze, vjerujem, sa stanjem mojih kromosoma. To nije bila posljedica visoke razine testosterona plazme u mojoj krvi. Postupila sam kao svaka brina, odana ki odrasla na

filmovima o He-raklu. U tom trenutku, odluila sam pronai oca da ga spasim, ako je to nuno, ili bar da mu kaem da doe kui. Prekriivi se s tri prsta, iskrala sam se niz tavanske stube i zatvorila za sobom vrata. U svojoj sobi navukla sam tenisice i avijatiarsku kapu u stilu Amelije Earhart. Tiho, da nikog ne probudim, otvorila sam ulazna vrata, otrala do svojeg bicikla koji je stajao naslonjen uz kuu i odvezla se. Dvije ulice dalje, spazila sam tenk; stao je na crvenom svjetlu. Vojnici u njemu udubili su se u kartu, traei kako da najbre stignu do nereda. Nisu primijetili curicu u avijatiarskoj kapi koja im se prikrala na djejem biciklu. Vani je jo bilo sumrano. Ptice su tek procvrkutale. Ljetni mirisi travnjaka i komposta ispunili su zrak i odjednom sam izgubila hrabrost. to sam se vie pribliavala tenku, izgledao mi je vei. Uplaena, htjela sam pobjei kui. Ali svjetlo se promijenilo i tenk je poskoio naprijed. Nagazila sam na pedale i pojurila za njim. Na drugoj strani grada, u neosvijetljenom baru Zebra, otac se trudio ostati budan. Zabarikadiran iza blagajne, steui u jednoj ruci pitolj a u drugoj sendvi sa unkom, Milton je virio kroz izlog da vidi to se dogaa na ulici. U protekle dvije besane noi Miltonu su se sa svakom alicom kave koju je popio podonjaci sve vie crnjeli. Kapci su mu se objesili na pola koplja, ali elo mu je vlaio znoj tjeskobe i budnosti. Bolio ga je trbuh. Strahovito ga je stiskalo na zahod, ali nije se usudio ii. Vani su ponovno bili u akciji: snajperi. Bilo je gotovo pet ujutro. Svake veeri, sunce na zalasku je, kao prsten na prozorskoj roleti, navlailo no na etvrt. Kamo god da su snajperi nestajali za dnevne vruine, sad su se vratili. Zauzeli su poloaje. Iz prozora hotela predvienih za ruenje, s poarnih stuba i balkona, iza automobila dotegljenih u prednja dvorita, pruali su cijevi svoje raznovrsne zbirke puaka. Da dobro pogledate, da ste dovoljno hrabri ili neoprezni da u to doba noi gurnete glavu kroz prozor, vidjeli biste kako se na mjeseini - drugi prsten podignuo je roletu - presijavaju stotine puaka to ciljaju ulicu kojom sad pristiu vojnici. U restoranu je svijetlio samo crveni sjaj duboksa. Stajao je s jedne strane ulaznih vrata, duboks marke Disco-Matic, od kroma, plastike i obojenog stakla. Kroz mali ostakljeni otvor vidjelo se kako se robotski mijenjaju ploe. Po cirkulacijskom sustavu du rubova duboksa dizali su se nizovi tamnomodrih mjehuria. Mjehurii su predstavljali prtavi ameriki ivot, na poslijeratni optimizam, naa pjenuava, imperijalna, gazirana pia. Mjehurii puni plina amerike demokracije kipjeli su iz naslaganih vinilnih ploa u duboksu. Moda iz "Mama Don't Allow It" Bunnvja Berigana, ili "Stardust" Tommvja Dorsevja i njegovog orkestra. Ali ne veeras. Veeras je Milton iskljuio duboks da uje ako tko pokua provaliti u restoran. Pretrpani zidovi restorana nisu se obazirali na nerede na ulicama. Al Kaline se i dalje iroko osmjehivao iz svojeg okvira. Paul Bunvan i njegov plavi vol Babe i dalje su ili svojim putem ispod dnevnih specijaliteta. Ploa s jelovnikom i dalje je nudila jaja, prene krumpire, sedam vrsta pite. Do sad se nije dogodilo nita. Sto je gotovo udesno. uei kraj prednjeg izloga, Milton je juer vidio kako pljakai provaljuju u sve radnje u ulici. Opljakali su idovske trgovine i uzeli sve osim macesa i svijea za vahrzeit. S istananim osjeajem za stil, odnijeli su iz duana Joela Moskowitza sve skuplje i modernije cipele do posljednjeg para, a ostavili samo neke ortopedske primjerke i neto tradicionalnih Florsheima. U Dverovoj trgovini kuanskih aparata ostao je, koliko je Milton mogao prosuditi, tek komplet vreica za usisae. Sto bi opljakali da opljakaju restoran? Bi li odnijeli prozor od obojenog stakla koji je i sam Milton ukrao? Bi li pokazali zanimanje za fotografiju Tyja Cobba koji se kesi dok ulijee, nogama naprijed, u drugu bazu? Moda bi strgnuli zebrinu kou s barskih stolica. Svia im se sve to je afriko, nije li tako? Je li to nova moda, ili stara moda koja se vratila? K vragu, neka si nose proklete zebrine koe. Stavit e ih pred restoran kao mirotvornu ponudu. Ali sad je Milton neto zauo. Kvaka na vratima, je li to? Osluhne. Nekoliko proteklih sati inilo mu se da uje svata. I oi su ga varale. Zgurio se iza anka i zamirio u tami. U uima mu je hualo kao u koljkama. uo je udaljenu pucnjavu i dreave sirene. uo je um hladnjaka i otkucaje sata. U sve to se umijeao huk krvi to mu je grmjela kroz kanale u glavi. Ali od vrata nije dopirao nikakav zvuk. Milton se opusti. Ponovno zagrize u sendvi. Blago, kao za pokus, spusti glavu na ank. Samo na minutu. im je sklopio oi, osjetio je slast. A onda ponovno kljocne kvaka na vratima i Milton

poskoi. Zatrese glavom kako bi se razbudio. Odloi sendvi i odulja se iza anka, drei pitolj. Nije ga planirao upotrijebiti. Mislio je preplaiti pljakaa. Ako ne uspije, bio je pripravan na bijeg. Oldsmobile je stajao parkiran kod stranjeg izlaza. Za deset minuta je kod kue. Kvaka je ponovno za-zveketala. I bez razmiljanja Milton zakorai prema staklenim vratima i povie, "Imam pitolj!" Samo to to nije bio pitolj. Bio je to sendvi od unke! Milton je prijetio razbojniku s dvije krike prepeenog kruha, nitom unke i malo ljutog senfa. Ipak, kako je vani bilo mrano, upalilo je. Pljaka pred vratima podigao je ruke uvis. Bio je to Morrison, od prekoputa. Milton je zurio u Morrisona, Morrison je zurio u njega. A onda je otac rekao - jer to govore bijelci u takvim situacijama - "Mogu vam nekako pomoi?" Morrison je mirnuo u nevjerici. "Pa kog vraga radi tu, ovjee? Si lud? Ovdje je opasno za bijelce." Prasnuo je pucanj. Morrison se zalijepio za staklo. "Nije bome sigurno ni za koga." "Moram tititi to je moje." "A tvoj ivot nije tvoj?" Morrison je podigao obrve da potcrta neoborivu logiku te tvrdnje. Potom je uklonio superiorni izraz s lica i nakaljao se. "uj, efe, kad si ve tu, moda moe priskoit." Pokazao je sitni u ruci. "Doo sam po cigarete." Milton je spustio bradu tako da mu se vrat zadebljao i obrve mu se iskosile u nevjerici. Suhim je tonom rekao, "Sad je pravi as da prestane puiti." Odjeknuo je jo jedan pucanj, ovaj put blie. Morrison je poskoio pa se nasmijeio. "Puenje zbiljam kodi zdravlju. I sve je gore i gore." Potom je rastegnuo usne u osmijeh. "Ovo mi je zadnja kutija", rekao je. "Bogami." Ubacio je kovanice kroz otvor za potu. "Parliament." Milton se na trenutak zagledao u novac, a onda otiao po cigarete. "Ima ibice?" ree Morrison. Milton mu gurne i ibice. U tom asu, neredi, istrzani ivci, vonj paljbe u zraku i drskost tog tipa Morrisona koji se izloio snajperskoj vatri radi kutije cigareta, sve to dolo je Miltonu do grla. Odjednom je zalamatao rukama pokazujui sve oko sebe i zaurlao kroz vrata, "Ljudi, pa koji je vama vrag?" Morrisonu nije dugo trebalo. "Vi ste nam vrag", rekao je. I otiao. "Vi ste nam vrag." Koliko sam puta to uo u djetinjstvu? Milton je tu reenicu izgovarao s takozvanim crnakim akcentom, izgovarao ju je svaki put kad god je neki liberalno nastrojeni pametnjakovi spomenuo "kulturnu deprivaciju" ili "niu klasu" ili "zone osvjetenja", govorio ju je iz uvjerenja da je ta jedna tvrdnja, upuena njemu dok su sami crnci spaljivali poveliki dio naeg voljenog grada, dokaz vlastita apsurda. Kako su godine prolazile, Milton ju je rabio kao obranu protiv svih suprotnih miljenja, i napokon je prerasla u neku vrst mantre, u tumaenje zato svijet odlazi u boju mater, primjenljivo ne samo na Afroamerikance nego i na feministkinje i homoseksualce; a onda je, naravno, to volio koristiti i na nama, kad god smo zakasnili na veeru ili nosili odjeu koju Tessie nije odobravala. "Vi ste nam vrag!" Morrisonove su rijei odjeknule ulicom, ali Milton se nije imao vremena koncentrirati na njih. Jer upravo u tom asu, kao kripava Godzila u japanskom filmu, prvi je vojni tenk ukloparao u vidokrug. Vojnici su se poredali s obje strane, ne vie policajci nego pripadnici Nacionalne garde, u kamuflanim odijelima, pod kacigama, nervozno stiui puke s bajunetama. Uprli su puke uvis prema svim onim drugim pukama koje su ciljale prema dolje. Na trenutak je gotovo vladala tiina, dovoljno da Milton uje kako se Morrisonova ulazna vrata prekoputa s treskom zatvaraju. A onda je neto puknulo, zvuk nalik djejem pitolju, i odjednom su ulicu obasjale tisue bljesaka ispaljenih hitaca... I ja sam ih ula, nekih etiristo metara nie. Slijedei spori tenk na diskretnoj udaljenosti, dovezla sam se biciklom iz Indian Villagea u istonom dijelu grada sve do zapada. Orijentirala sam se to sam bolje mogla, ali bilo mi je samo sedam i pol godina i pojma nisam imala kako se veina ulica zove. Dok sam prolazila kroz centar, prepoznala sam Duh Detroita, kip Marshalla Fredericksa pred zgradom gradske i okrune uprave. Nekoliko godina prije, neki je zafrkant naslikao trag crvenih otisaka stopala u veliini kipa koji su vodili preko Avenije Woodward na randevu s kipom gole ene

pred Narodnom bankom Detroita. Stope su se jo nazirale kad sam se provezla onuda na biciklu. Tenk je skrenuo u ulicu Bush i slijedila sam ga kraj ulice Monroe i svjetla Grke etvrti. U normalnim okolnostima, stari Grci iz generacije mojeg djeda u to bi doba pristizali u kavane da provedu dan igrajui trik-trak, ali u jutro 25. srpnja 1967. ulica je bila prazna. U nekom trenutku moj je tenk pronaao ostale; krenuli su na sjeverozapad u koloni. Ubrzo je centar grada nestao i nisam vie znala gdje sam. Nagnula sam se aerodinamino nad guvernalom i bjesomuno okretala pedale u oblaku gustih, masnih ispunih plinova kolone u pokretu... ... dok, u ulici Pingree, Milton ui iza nazubljenih kanti s maslinovim uljem. Metci fijuu sa svakog zamraenog prozora u ulici, iz Frankovog biljara i iz bara Crow, sa zvonika afrike Episkopalne crkve, toliko metaka da su zamutili zrak kao da kii, a jedna jedina ulina lampa koja jo radi kao da mirka. Metci prae po oklopnim vozilima, odbijaju se od zidova od cigle i tetoviraju parkirane aute. Metci raznose postolje pod potanskim sanduiem tako da se strovalio na stranu kao pijanac. Metci razmrskavaju izlog veterinarske ordinacije i presijecaju kroz pregradu do kaveza sa ivotinjama odostraga. Njemaki ovar koji je non stop lajao tri dana i dvije noi napokon umukne. Maka se izvije u zraku uz vrisak, a zelene joj oi sijevnu i ugase se poput svjetla. Sad se vodi prava bitka, vatreni okraj, malo Vijetnama u vaem domu. Ali u ovom sluaju vijetkongovci lee na madracima Beautvrest. Sjede u stolicama na rasklapanje i piju viski, vojska dobrovoljaca koja se suprotstavlja regrutima na ulicama. Ne moemo znati tko su bili svi ti snajperisti. Ali lako je shvatljivo zato ih je policija zvala snajperistima. Lako je shvatljivo zato su ih snajperistima zvali i gradonaelnik Jerome Cavanaugh, i guverner George Romnev. Snajperist, po definiciji, djeluje sam. Snajperist je kukavica, podmukao; ubija iz daljine, nevidljivo. Bilo ih je zgodno nazvati snajperistima, jer ako nisu snajperisti, to su onda? Guverner to nije rekao; u novinama to nisu rekli; udbenici povijesti to jo ne kau, ali ja, koja sam gledala cijelu stvar sa svojeg bicikla, vidjela sam jasno: u Detroitu u srpnju 1967. izbio je ni vie ni manje nego gerilski ustanak. Druga Amerika revolucija. A sad gardisti uzvraaju paljbu. Kad su neredi tek izbili, policija je uglavnom postupala suzdrano. Udaljili su se pokuavajui opkoliti i blokirati izgrednike. Isto tako, savezne postrojbe, specijalci 82. zrakoplovne i 101., prekaljeni su veterani mnogih bitaka koji znaju kako upotrijebiti prikladnu silu. Ali Nacionalna garda sasvim je druga pria. Vikend-ratnici koje su odjednom digli od kue da se ukljue u borbu. Neiskusni, uplaeni. Kreu se ulicama i pucaju na sve to vide. Katkad zavezu tenk ravno na travnjak pred kuom. Zalijeu se u verande i probijaju zidove kua. Tenk pred barom Zebra na trenutak staje. Desetak gardista ga okruuje, ciljaju na snajperista na etvrtom katu Hotela Beaumont. Snajperist puca; gardisti uzvraaju paljbu i ovjek pada tako da mu noge udaraju po poarnim stubama. Neposredno poslije toga, jo jedno svjetlo bljesne preko puta. Milton die pogled i vidi Morri-sona kako u svojoj dnevnoj sobi pripaljuje cigaretu. "Ne!" vie Milton. "Ne!" ... A Morrison, ako uje, misli da je to samo jo jedna gorljiva tirada protiv puenja, ali budimo iskreni, ne uje. Jednostavno pripali cigaretu i, dvije sekunde kasnije, metak mu propara prednji dio lubanje i on se sloi na tlo. A vojnici kreu dalje. Ulica je ponovno prazna, tiha. Strojnice i tenkovi razaraju sljedeu ulicu, ili onu iza nje. Milton stoji na ulaznim vratima i gleda prekoputa u prazan prozor gdje je stajao Morrison. I odjednom mu sine da je restoran izvan opasnosti. Vojnici su doli i otili. Neredi su zavrili... ... Osim to sad netko drugi napreduje ulicom. Dok tenkovi nestaju niz ulicu Pingree, nova se prilika pribliava iz suprotnog smjera. Netko tko ivi u susjedstvu zakree oko ugla i ide prema baru Zebra... ... slijedei kolonu tenkova, ja vie ne mislim o tome kako u tuiti brata. Provala tolike pucnjave potpuno me osupnula. Mnogo sam puta prelistala tatin album s fotografijama i lancima iz Drugog svjetskog rata; vidjela sam Vijetnam na televiziji; upila sam bezbrojne filmove 0 drevnom Rimu ili srednjovjekovnim bitkama. Ali nita od toga nije me pripremilo na ratovanje u rodnom gradu. Ulica kojom se kreemo obrubljena je drvoredom razlistalih brijestova. Na ploniku stoje parkirani automobili. Prolazimo kraj travnjaka i vrtnih garnitura, hranilica za ptice i ukrasnih

ribnjaka. Kad dignem pogled prema nadstrenici brijestova, vidim da se nebo tek razdanjuje. Ptice skakuu po granama, 1 vjeverice. U jednoj je kronji zapeo zmaj. Na grani drugog drveta vise prebaene neije tenisice na vezicama zavezanim u vor. Tono ispod tenisica vidim ulinu plou. Izbuena je metcima, ali ipak uspijevam proitati: Pingree. Odjednom prepoznajem gdje sam. Evo mesnice Dobra cijena! I odjee New Yorker. Tako sam sretna to ih vidim da u prvi mah ne primjeujem da su oba duana u plamenu. Putam tenkove da odmaknu pa se odvezem uz kolni prilaz i stanem iza drveta. Siem s bicikla i navirim se preko ceste da vidim restoran. Znak sa zebrinom glavom jo je u komadu. Restoran ne gori. U tom trenutku, meutim, ulazi mi u vidno polje prilika koja se primie baru Zebra. S udaljenosti od trideset metara vidim kako die bocu u ruci. Pripaljuje krpu koja visi iz grlia boce i ne ba struno ubacuje Molotovljev koktel kroz izlog bara Zebra. I kad u restoranu zasuklja plamen, piroman urla u zanosu: "Opa, mater ti jebem!" Vidjela sam ga samo s lea. Jo se nije bilo potpuno razdanilo. Iz okolnih zgrada koje su gorjele dizao se dim. Ipak, u svjetlu vatre, prije no to je pobjegao, uinilo mi se da sam prepoznala crnu beretku svojeg prijatelja Mariusa Wyxzewixarda Challouehliczilczesea Grimesa. "Opal" U restoranu je otac uo dobro poznati uzvik grkih konobara i, prije nego to je shvatio to se dogaa, cijeli je lokal planuo kao flambirano predjelo. Bar Zebra postao je saganakil Dok se vatra irila po separeima, Milton je odjurio iza anka po aparat za gaenje. Iziao je drei cijev nad plamenom kao kriku limuna umotanu u gazu i pripremio se stisnuti... ... kad je odjednom zastao. I sad prepoznajem izraz na oevu licu, izraz koji je tako esto imao za veerom, odsutni pogled ovjeka koji nikad ne prestaje razmiljati o poslu. Uspjeh ovisi o prilagodbi novoj situaciji. A koja je situacija novija od ove? Plameni se jezici penju po zidovima; fotografija Jimmvja Dorsevja kvri se po rubovima. A Milton je sebi postavio nekoliko pertinentnih pitanja. Na primjer: Kako bih mogao ponovno voditi restoran u ovom kvartu? I: Sto misli koliko e do sutra ujutro pasti ve ionako niska cijena nekretnina? Najvanije od svega: Po emu je to zloin? Je li on poeo nerede? Je li on bacio Molotovljev koktel? Ba kao Tessie, Milton je u glavi pretraio najdo-nju ladicu svojeg pisaeg stola, posebno debelu omotnicu s tri police osiguranja protiv poara kod tri razliita osiguravajua drutva. Vidio ih je u mislima; proitao je iznose premija i zbrojio ih. Konani zbroj, 500 tisua dolara, zaslijepio ga je za sve drugo. Pola milijuna dolara! Milton se ogledao oko sebe divljim, pohlepnim pogledom. Vatra je gutala reklamu za tost. Barske stolice presvuene zebrinom koom gorjele su kao red baklji. Mahnito se okrenuo i pourio van u svoj Oldsmobile... Gdje je sreo mene. "Callie! Koga ti vraga radi tu?" "Dola sam ti pomoi." "Ma to ti pada na pamet!" viknuo je Milton. Ali unato ljutnji u glasu, spustio se na koljena i zagrlio me. Obujmila sam ga rukama oko vrata. "Tata, restoran gori." "Znam da gori." Rasplakala sam se. "U redu je", rekao mi je otac nosei me u auto. "Idemo doma. Sve je gotovo." Onda, jesu li to bili neredi ili gerilski ustanak? Dopustite mi da na to pitanje odgovorim drugim pitanjima. Kad su neredi zavrili, jesu li ili nisu u cijelom susjedstvu pronalazili zalihe oruja? I je li se to oruje sastojalo, ili nije, od AK-47 i automatika? I zato je general Throck-morton razmjestio tenkove u istonom dijelu grada, kilometrima od nereda? Je li to uobiajeni postupak kad treba zaustaviti neorganiziranu bandu snajperista? Ili je to vie u skladu s vojnom strategijom? Je li to kao kad se uspostavlja bojinica u ratu? Vjerujte to god elite. Meni je bilo sedam godina i slijedio sam tenk u bitku i vidio sam to sam vidio. Ispalo je da revoluciju, kad je najzad izbila, nije prenosila televizija. Na televiziji su je zvali samo neredima. Sutra ujutro, kad se dim raziao, ponovno se vidjela gradska zastava. Sjeate se simbola na njoj?

Feniks se die iz pepela. A rijei pod njim? Speramus meliom; resurget cineribus. "Nadamo se boljemu; dii e se iz pepela." MlDDLESEX Kako god to sramotno zvualo, s neredima nam je pala sjekira u med. Preko noi smo se iz obitelji koja se oajniki batrga da ostane u srednjem sloju, pretvorili u obitelj koja se nada uuljati u viu klasu, ili u najgorem sluaju u viu srednju klasu. Novac od osiguranja nije na kraju iznosio onoliko koliko je Milton predvidio. Dva drutva nisu htjela isplatiti puni iznos premije, pozivajui se na klauzulu 0 dvostrukom osiguranju. Isplatili su samo etvrtinu vrijednosti police. Ipak, kad se sve ukupno zbrojilo, iznos je znatno nadmaio vrijednost bara Zebra i omoguio je mojim roditeljima da unesu neke promjene u na ivot. Od svih mojih uspomena iz djetinjstva, niti jedna nije tako arobna, tako snolika, kao veer kad smo uli kako netko trubi pred kuom i kroz prozor vidjeli da je na na kolni prilaz aterirao svemirski brod. Neujno je sletio tik do majinog karavana. Prednja su svjetla bljeskala. Stranji se kraj presijavao crveno. Trideset sekundi nita se nije dogodilo. A onda se napokon prozor svemirskog broda polako spustio 1 unutra smo vidjeli ne Marsovca, nego Miltona. Obrijao je bradu. "Pozovite mamu", doviknuo nam je nasmijeen. "Idemo se malo provozati." Ne svemirski brod, dakle, ali blizu: Cadillac Fleetwood iz 1967., automobil s kojim se Detroit najvie pribliio intergalaktikom vozilu. (Do leta na Mjesec trebalo je proi jo samo godinu dana.) Bio je crn kao sam svemir i oblikovan poput rakete koja lei na boku. Dugaki se prednji dio suavao prema vrhu, kao aerodinamini tuljac, i odatle se vozilo protezalo kolnim prilazom u svoj svojoj dugakoj, lijepoj, zloslutno savrenoj formi. Bila je tu srebrna maska hladnjaka s reetkastim pregradama, kao za prosijavanje zvjezdane praine. Kromirane cijevi u kojima se skrivala elektrika tekle su od stoastih utih migavaca du zaobljenih bokova automobila sve do stranjeg dijela, gdje se vozilo propulzivno razbuktavalo u peraje mlanjaka i raketne motore. Unutra je Cadillac bio meko pojastuen i prigueno osvijetljen kao bar u Ritzu. Odmorita za ruke bila su opremljena pepeljarama i upaljaima. Unutranjost je bila presvuena crnom koom i intenzivno je mirisala na novo. Kao da smo se uvukli u neiju lisnicu. Nismo odmah krenuli. Stajali smo parkirani, kao da nam je dovoljno samo sjediti u autu, kao da sad kad ga posjedujemo moemo zaboraviti na dnevnu sobu i veeri provoditi na kolnom prilazu pred kuom. Milton je upalio motor. S mjenjaem u leru, pokazao nam je sva uda. Otvarao je i zatvarao prozore pritiskom na gumb. Zakljuao je vrata pritiskom na drugi gumb. Uz zujanje je kliznuo s prednjim sjedalom sasvim naprijed, a onda se zabacio tako unatrag, da sam mu vidjela pe-rut na ramenima. Kad je napokon ubacio u brzinu, ve nam se lagano vrtjelo. Odvezli smo se niz Aveniju Seminole, pored kua naih susjeda, i zaas se opratali od Indijanskog sela. Na uglu je Milton upalio migavac koji je otkucavao brojei sekunde i onda odosmo. Fleetwood iz 1967. bio je oev prvi Cadillac, ali slijedili su mnogi. Sljedeih sedam godina, Milton je gotovo svake godine kupovao nov, bolji model pa vlastiti ivot mogu pratiti usporedno sa stilskim obiljejima dugog niza njegovih Cadillaca. Kad su nestale repne peraje, bilo mi je devet godina, kad su stigle elektrine antene, jedanaest. Moj emocionalni ivot takoer se podudara s dizajnom. ezdesetih godina, kad su Cadillaci bili futuristiki samouvjereni, i ja sam bila samopouzdana i okrenuta prema naprijed. U sedamdesetim, obiljeenim nestaicama benzina, meutim, kad je proizvoa iziao na trite s nesretnom Sevillom - autom koji je izgledao kao da su ga puknuli odostraga - i ja sam se osjeala nezgrapno. Izaberite godine i rei u vam koji smo auto imali. 1970. - Eldorado boje kokakole. 1971. - crvena limuzina DeVille, 1972. - zlatni Fleetvvood sa titnikom za sunce kod suvozaa, koji se otvarao u zrcalo nalik onom u garderobi starlete (u kojem je Tessie provjeravala minku, a ja prve bubuljice). 1973. - dugi, crni Fleetwood kupolastog krova zbog kojeg su drugi auti na cesti usporavali mislei da prolaze pogrebna kola. 1974. - kanarinski uti Florida Special s dvoja vrata i bijelim vinilnim krovom na sputanje, tendom

i sjedalima presvuenim be koom, koji majka vozi i dandanas, gotovo trideset godina kasnije. Ali 1967. bio je to Fleetwood iz svemirske flote. Kad smo postigli potrebnu brzinu, Milton je rekao, "U redu, a gledajte sad ovo." Pritisnuo je prekida pod kontrolnom ploom. ulo se itanje, kao da se napuhuju baloni. Polako, kao na arobnom tepihu, sve etvero uzdigli smo se u gornji dio unutranjosti automobila. "To zovu 'zrana vonja'. Nova novcata stvar. Bomba, ha?" "Je li to neki hidrauliki sustav?" zanimalo je Bankrota. "Mislim da je.c "Moda mi nee trebati moj jastui dok vozim", rekla je Tessie. Jedno vrijeme nismo nita govorili. Putovali smo prema istoku, izvan Detroita, doslovce lebdei u zraku. Sto me dovodi do drugog dijela naeg drutvenog uspona. Nedugo nakon nereda, kao i mnogi drugi bijeli stanovnici Detroita, moji roditelji dali su se u potragu za kuom u predgrau. Predgrae na koje su bacili oko bilo je dobrostojei kraj uz jezero, gdje su stanovali automobilski magnati: Grosse Pointe. Ilo je daleko tee nego to su oekivali. Dok su Cadillacom pretraivali svih pet dijelova Grosse Pointea (Park, City, Farms, Woods i Shores), roditelji su primijetili znak Prodaje se na mnogim travnjacima. Ali kad god su uli u agenciju za prodaju nekretnina i ispunili formulare, saznali bi da kue odjednom vie nisu na prodaju, ili da su prodane, ili da se cijena udvostruila. Nakon dva mjeseca traenja, Milton je spao na posljednju agenticu za nekretnine, stanovitu gicu Jane Marsh iz agencije Great Lakes. Nju - ali i sve vee sumnje. "Ova je nekretnina prilino izvanserijska", govori gica Marsh Mil-tonu jednog rujanskog poslijepodneva dok ga vodi prema kui. "Tu se trai kupac s vizijom." Otvara ulazna vrata i uvodi ga u kuu. "Ali ima dobar pedigre. Projektirao ju je Hudson Clark." eka znak prepoznavanja. "Iz Prerijske kole?" Milton sumnjiavo kima. Razgledava kuu i vrti glavom. Nije mu se odvie svidjela slika koju mu je gica Marsh pokazala u uredu. Previe kutijasto. Previe moderno. "Nisam siguran da bi ovo bilo po volji mojoj eni, gice Marsh." "Na alost, nemamo trenutano nieg tradicionalnijeg to bismo vam mogli pokazati." Vodi ga ogoljelim bijelim hodnikom i niz kratko, otvoreno stubite. A sad, dok ulaze u sputenu dnevnu sobu, i gica Marsh poinje vrtjeti glavom. Smijeei se uljudnim smijekom koji joj otkriva zeji gornji komad zubnog mesa, odmjerava Miltonovu put, kosu, cipele. Ponovno baca pogled na njegov formular za kupnju nekretnina. "Stephanides. Kakvo je to ime?" "Grko." "Grko. Ba zanimljivo." Gornje zubno meso ruiasto se cakli dok gica Marsh biljei neto u blok. Potom nastavlja s pokazivanjem kue: "Sputena dnevna soba. Zimski vrt uz blagovaonicu. I, kao to vidite, kua ima zbilja lijep broj prozora." "Kua je cijela jedan prozor, gice Marsh." Milton prilazi staklu i razgledava stranje dvorite. U meuvremenu, stojei nekoliko koraka iza njega, gica Marsh razgledava Miltona. "Mogu vas pitati ime se vi bavite, gospodine Stephanides?" "Ja sam ugostitelj." Jo jedan znak u bloku. "Da vam kaem koje crkve imate u susjedstvu? Kojoj denominaciji pripadate?" "Ja vam ne marim za takve stvari. Moja ena vodi djecu u grku crkvu." "I ona je Grkinja?" "Ona je iz Detroita. Mi smo oboje iz istonog dijela." "I treba vam prostor za vae dvoje djece, je li tako?" "Tako je. Plus toga, moji ive s nama." "Aha, tako dakle." I ruiasto zubno meso nestaje dok se gica Marsh baca na zbrajanje. Da vidimo.

S juga Sredozemlja. Jedan bod. Ni u kakvoj profesiji. Jedan bod. Religija? Grka crkva. To je neka vrst katolike crkve, ne? Znai, jo jedan bod. I njegovi roditelji ive s njim! Jo dva boda! To je zajedno -pet! Joj, ne prolazi. Nikako ne prolazi... Da objasnimo aritmetiku gice Marsh: u ono vrijeme, agenti za nekretnine u Grosse Pointeu procjenjivali su potencijalne kupce neim to su zvali "sustav bodova". (Nije se samo Milton brinuo zbog toga to neka etvrt odlazi k vragu.) Nitko o tome nije otvoreno govorio. Prodavai su samo spominjali "standarde susjedstva" i kako treba prodati "pravoj vrsti ljudi". Sad kad su bijelci bjeali iz centra grada, sustav bodova postao je vaniji nego bilo kad prije. Ne smije se dopustiti da se ovdje dogodi isto to se dogodilo u sreditu Detroita. Gica Marsh sad diskretno upisuje siuni "5" kraj "Stephanides" i zaokruuje ga. Ali u tom trenutku neto je bone. Kao neko aljenje. Nije ona izmislila sustav bodova, uostalom. Funkcionirao je davno prije nego to se doselila u Grosse Pointe iz Wichite, gdje njezin otac radi u mesnici. Ali ona tu ne moe nita. Da, gici Marsh je ao. Mislim, zbilja. Pogledaj ovu kuu! Tko e to kupiti ako ne neki Talijan ili Grk. Nikad je neu prodati. Nikad! Njezin klijent i dalje stoji kraj prozora i gleda van. "Shvaam da biste vie voljeli neto u stilu Starog svijeta, gospodine Stephanides. S vremena na vrijeme imamo i takve ponude. Samo morate biti strpljivi. Imam va telefon. Javit u vam ako se neto pojavi na tritu." Milton je ne uje. Zaokupljen je pogledom. Kua ima terasu na krovu, plus poploeno dvorite straga. A iza toga su dvije manje zgrade. "Priajte mi malo o tom Hudsonu Clarku", pita sad Milton. "Clark? No, da budemo iskreni, manje vano ime." "Prerijska kola, jel?" "Hudson Clark nije nikakav Frank Lloyd Wright, ako to mislite." "to su one sporedne zgrade tamo vani?" "Ne bih ih ba nazvala sporednim zgradama, gospodine Stephanides. To je malo preuveliano. Jedno je kupelj. U prilino jadnom stanju, na alost. Nisam sigurna da uope radi. Iza toga je kuica za goste. Koja takoer zahtijeva veliku adaptaciju." "Kupelj? No, to je neto drugo." Milton se odmie od stakla. Obilazi kuu i gleda je u sasvim novom svjetlu: zidovi u stilu Stonehengea, ploice a la Klimt, otvorene prostorije. Sve je geometrijski i u obliku pravilnih etvorina. Sunce pada u snopovima kroz brojne prozore na stropu. "Sad kad sam tu", kae Milton, "nekako mi je jasnija ideja ove kue. Fotografija koju ste mi pokazali ne prikazuje je u pravom svjetlu." "Zbilja, gospodine Stephanides, za obitelj kakva je vaa, s malom djecom, nisam sigurna da je ovo najbolje -" Prije no to stie zavriti reenicu, meutim, Milton podie ruke u znaku predaje. "Ne morate mi vie nita pokazivati. Zaputene sporedne zgrade ili ne, uzimam." Nastupa stanka. Gica Marsh smijei se svojim dvokatnim zubnim mesom. "Divno, gospodine Stephanides", kae ona bez oduevljenja. "Naravno, sve ovisi o tome hoe li vam odobriti kredit." Ali sad je na Miltonu red da se nasmijei. Koliko god svi nijekali njegovo postojanje, sustav bodova nije nikakva tajna. Harry Karras prole je godine bezuspjeno pokuao kupiti kuu u Grosse Pointeu. Isto se dogodilo i Peteu Savidisu. Ali nitko nee govoriti Miltonu Stephanidesu gdje da stanuje. Ni gica Marsh, niti nekakav ekskluzivni klub tipova koji trguju nekretninama. "Ne morate si time razbijati glavu", rekao je otac, uivajui u tom trenutku. "Plaam ke." Preko barijere sustava bodova, moj nam je otac uspio kupiti kuu u Grosse Pointeu. Jedini put u ivotu platio je neto unaprijed i to punu cijenu, gotovinom. Ali to je s drugim barijerama? Sto s injenicom da su mu agenti za nekretnine pokazali samo najmanje poeljne kue, u dijelovima najbliim sreditu Detroita? Kue koje nitko drugi ne eli? I to s njegovom nesposobnou da vidi bilo to, osim velike geste, i injenicom da je kupio kuu a da se prije toga nije posavjetovao s majkom? No, za te probleme nije bilo lijeka. Na dan selidbe krenuli smo u dva auta. Tessie je, borei se sa suzama, povezla Leftvja i Desdemonu

u obiteljskom karavanu. Milton je vozio Bankrota i mene u novom Fleetwoodu. Du Avenije Jefferson jo su se nazirali tragovi nereda, a ja sam postavljala pitanja bez odgovora. "Sto je s bostonskom ajankom?" izazivala sam oca sa stranjeg sjedala. "Kolonisti su ukrali sav aj i bacili ga u more. I to su isto neredi." "To uope nije isto", odgovorio je Milton. "Koga vraga te ue u toj tvojoj koli! S bostonskom ajankom Amerikanci su se pobunili protiv druge zemlje koja ih je tlaila." "Ali to nije bila druga zemlja, tata. To je bila ista zemlja. Onda ak nisu ni postojale Sjedinjene Drave." "Da ja tebe neto pitam. Gdje je bio kralj George kad su bacili sav taj aj u vodurinu? Jel bio u Bostonu? Jel uope bio u Americi? Ne. Bio je skroz tamo bogu iza nogu u Engleskoj i jeo prepeenac." Neumoljivi crni Cadillac jurio je nosei oca, brata i mene iz ratom razorena grada. Preli smo uski kanal koji je, poput opkopa oko tvrave, odvajao Detroit od Grosse Pointea. A onda, prije no to smo stigli zapaziti promjene, nali smo se pred kuom na Bulevaru Middlesex. Prvo sam primijetila stabla. Dvije goleme alosne vrbe, nalik vuna-stim mamutima, svaka na jednom kraju vrta. iblje im je visjelo nad kolnim prilazom poput dugih resa spuvi u automatskoj praonici automobila. Iznad njih sjalo je jesenje sunce. Probijalo se kroz kronju i bojalo im lie fosforescentno zeleno. Kao da je usred prohladne sjenovite ulice netko upalio reflektor; a taj je dojam samo pojaala kua pred kojom smo se zaustavili. Middlesex! Je li bilo tko bilo kada ivio u tako udnoj kui? Tako znanstveno fantastinoj? Tako futuristikoj i staromodnoj u isti mah? U kui koja je bila malo poput komunizma, bolja u teoriji nego u praksi? Fasada je bila blijedo uta, nainjena od osmerokutnih kamenih ploa i obrubljena drvenim vijencem od sekvoje uz rub krova. Cijelim proeljem protezali su se veliki stakleni prozori. Hudson Clark (ije e ime Milton godinama kao sluajno spominjati u razgovorima, premda ga nitko nikad nije prepoznao) projektirao je Middlesex da se skladno stopi s okoliem. U ovom sluaju, to se odnosilo na dvije alosne vrbe i na dud koji je rastao uz proelje. Zaboravljajui gdje je (u konzervativnom predgrau) i tko je s druge strane tog drvea (Turnbulli i Picketti, potomci obitelji koje su sudjelovale u bitki kod Gettvsburga), Clark je slijedio naela Franka Llovda Wrighta te odbacio viktorijan-sku vertikalu u korist srednjozapadne horizontale, otvorio unutarnje prostore i uveo japanski utjecaj. Middlesex je svjedoio o stavu koji ne doputa kompromise radi praktinosti. Na primjer: Hudson Clark nije vjerovao u vrata. Vrata, stvar koja se otvara u ovom ili onom smjeru, zastarjela su kao koncept. Zato mi u Middlesexu nismo imali vrata. Umjesto njih imali smo duge pregrade nalik harmonici, nainjene od sisala, koje su se pomicale pomou pneumatske pumpe smjetene u podrumu. Koncept stuba u tradicionalnom smislu takoer je nadivljen u suvremenom svijetu. Stube su predstavljale teleoloki pogled na univerzum, gdje jedna stvar vodi drugoj, dok su sad ve svi znali da jedna stvar ne vodi drugoj nego najee nikamo. Pa tako ni nae stube nisu vodile nikamo. O, popele bi se one, s vremenom. Vodile su upornog penjaa na kat, ali putem bi ga odvele na jo razna druga mjesta. Nad jednim je odmoritem, na primjer, visio mobil. Na zidovima stubita bile su usjeene pijunke i police. Sa stuba ste vidjeli noge osobe koja prolazi hodnicima na katu. Mogli ste pijunirati nekoga tko sjedi kat nie u dnevnoj sobi. "Gdje su ugraeni ormari?" upitala je Tessie im smo uli. "Ormari?" "Kuhinja je milijun kilometara od dnevne sobe, Milt. Kad god hoe neto prigristi, nahodat e se preko cijele kue." "Barem emo se kretati." "A gdje da naem zastore za te prozore? Pa ne rade tako velike zastore. Sve se vidi izvana!" "Gledaj na to ovako. Sve vidimo iznutra!" Tad se iz drugog dijela kue zauo vrisak: "Mana!" Iako je znala da to nije pametno, Desdemona je pritisnula gumb na zidu. "Kakva je pak ovo vrata!?" vikala je kad smo dotrali. "Pa mie se sama!" "Uuu, super", rekao je Bankrot. "Gle, Cal. Stavi glavu u tok. Da, tako..."

"Djeco, ne igrajte se s vratima." "Samo isprobavam pritisak." "Jooj!" "Sto sam ti rekao? Majmune! Odmah da si izvukao sestru iz vrata!" "Hou, ali ne ide. Gumb ne radi." "Kako misli, ne radi?" "E, svaka ast, Milt. Nema ormara, a sad jo moramo zvati vatrogasce da nam izvuku Callie iz vrata." "Nisu ta vrata da se u njih gura vrat." "Mana!" "Duice, moe disati?" "Mogu, ali me boli." "To je kao onaj u piljama Carlsbada", rekao je Bankrot. "Zaglavio se pa su ga morali etrdeset dana hraniti i onda je na kraju umro." "Daj se ne vrti, Callie. Jo je tee..." "Ne vrtim se!" "Vidim Callie gaice! Vidim Callie gaice!" "Da si odmah prestao!" "Daj, Tessie, primi Callie za jednu nogu. U redu, na tri. I jen i dva i tri!" Uselili smo se, svaki sa svojim strepnjama. Nakon incidenta s pokretnim vratima, Desdemona je predosjetila da e ta kua u modernom stilu (zapravo gotovo jednako stara kao sama Desdemona) biti posljednja u kojoj e ivjeti. Preselila je svu svoju i djedovu preostalu imovinu - stoli od mjedi, kutiju za dudove svilce, portret patrijarha Atenagore - u kuu za goste, ali nikad se nije uspjela naviknuti na stropni prozor, koji joj je izgledao kao rupa u krovu, niti na lavabo u kupaonici s vodom na pedalu, niti na kutiju koja govori u zidu. (Svaka soba u Middlesexu bila je opremljena interkomom. U vrijeme kad je instaliran, negdje etrdesetih godina - vie od trideset godina nakon to je kua sagraena 1909. - sustav interkoma je vjerojatno funkcionirao. Ali 1967. mogao si govoriti u kuhinjski interkom, a glas se uo u glavnoj spavaoj sobi. Zvunici su izobliavali glas pa smo morali pomno sluati da razaberemo rijei, kao da odgonetavamo prvo nemuto tepanje djeteta.) Bankrot je iskoristio pneumatski sustav u podrumu i satima se zabavljao aljui ping-pong lopticu kroz kuu putem umreenih cijevi usisivaa. Tessie nikad nije prestala prigovarati zbog manjka ormara i nepraktinog rasporeda, ali postupno je, zahvaljujui tome to je bila malko klaustrofobina, nauila cijeniti ostakljene stijene Middlesexa. Lefty ih je istio. Trudei se, kao i uvijek, da bude koristan, preuzeo je na sebe sizifovski posao pranja tako da sve te silne modernistike povrine blistaju od istoe. S istom koncentracijom s kojom se bacao na aorist drevnih grkih glagola - vrijeme tako mrtvo umorno da se odnosi na radnje koje moda nikad nee biti dovrene - Lefty je sad prao goleme prozore u dnevnoj sobi, zamagljeno staklo zimskog vrta, klizna vrata to vode u dvorite pa ak i stropne prozore. Dok je on glancao novu kuu, Bankrot i ja smo je istraivali. Ili, bolje rei, istraivali smo ih. Meditativna pastelna uta kocka okrenuta proeljem ulici sadravala je glavni stambeni dio. Iza toga prostiralo se dvorite s isuenim jezercem i krhkom svibom koja se uzalud naginjala nad njim da vidi svoj odraz. Uz zapadni rub dvorita od stranjeg se dijela kuhinje protezao bijeli prozirni tunel, neto nalik cijevi kroz koju nogometna momad izlazi na teren. Taj je tunel vodio do kupolaste sporedne zgradice - neke vrsti golemog iglua - okruene natkrivenom terasom. U kuici je bio bazen za kupanje (sad se upravo zagrijava u pripremama za svoju ulogu u mojem ivotu). Iza kupke bilo je jo jedno dvorite, poploeno glatkim crnim kamenom. Uz istoni rub tog dvorita, kao protutea tunelu, protezala se galerija s tankim smeim eljeznim stupovima. Galerija je vodila u kuicu za goste, u kojoj nikad nisu odsjedali gosti; samo Desdemona, na kratko s muem i dugo sama. Ali to je jo vanije za dijete: u Middlesexu je bilo mnogo izboina irine tenisice po kojima se moglo hodati. Bilo je dubokih prozorskih kuica od betona, savrenih za tvrave. Bilo je balkona i

mostia. Bankrot i ja pentrali smo se po cijelom Middlesexu. Kako je Lefty oprao prozor, pet minuta kasnije brat i ja bismo se naslonili na staklo i umrljali ga otiscima prstiju. A kad je vidio prljave otiske, na visoki, nijemi djed, koji je u nekom drugom ivotu mogao biti profesor, ali u ovom je nosio mokru krpu i kantu, samo bi se nasmijeio i ponovno oprao sve prozore. Iako mi nikad nije rekao ni jednu rije, voljela sam svojeg aplinov-skog papoua. Njegova mi je nijemost djelovala otmjeno. Pristajala mu je uz elegantnu odjeu, cipele s pletenim naglavcima, zalizani sjaj kose. A opet, nije bio utogljen, nego prpoan, ak komedija. Kad me vozio u autu, Lefty se esto pretvarao da je zaspao za volanom. Odjednom bi mu se kapci sklopili i klonuo bi na stranu. Auto bi nastavio bez pilota, zanosei se prema ploniku. Ja sam se smijala, vriskala, upala kosu i bacakala nogama. U posljednjoj moguoj sekundi, Lefty bi se s trzajem probudio, zgrabio volan i izbjegao katastrofu. Nismo morali razgovarati, on i ja. Razumjeli smo se bez rijei. Ali onda se dogodilo neto strano. Subota je ujutro, nekoliko tjedana nakon to smo se doselili u Mid-dlesex. Leftv me vodi u etnju po novom susjedstvu. Plan nam je spustiti se do jezera. Drei se za ruke, koraamo preko naeg novog travnjaka pred kuom. Njemu u depu zvecka sitni, tik ispod visine mojih ramena. Prevlaim prste preko njegovog palca, opinjena noktom koji nedostaje i za koji mi je Lefty uvijek tumaio da mu ga je odgrizao majmun u zoolokom vrtu. Sad stiemo do plonika. ovjek koji izrauje plonike u Grosse Pointeu upisao je svoje ime u cement: J. P. Steiger. Tu je i pukotina gdje mravi vode rat. Sad prelazimo prugu trave izmeu plonika i ceste. I sad smo na samom rubu plonika. Ja silazim na cestu. Lefty ne. Umjesto toga, stupa u prazno i pada petnaest centimetara na tlo. Jo ga drim za ruku i smijem mu se to je tako nespretan. Ali on me ne gleda. Zuri ravno pred sebe u prazno. I kad dignem pogled, odjednom kod djeda vidim stvari za koje bih trebala biti premlada da ih vidim. Vidim mu strah u oima, i smetenost, i najudnije od svega, injenicu da mu je neka odrasla briga vanija od nae etnje. Sunce mu ide u oi. Zjenice mu se steu. Stojimo na rubu ceste, u praini i zgaenom liu. Pet sekundi. Deset sekundi. Dovoljno da se Lefty suoi s dokazima vlastitih smanjenih sposobnosti i da ja osjetim nalet svojih sve veih. to nitko nije znao: Lefty je doivio jo jedan udar tjedan dana prije. Mo govora ve mu je bila oduzeta, a sad je gubio i orijentaciju u prostoru. Pokustvo mu se pribliavalo i udaljavalo poput prikaza u kui strave. Kao u neslanoj ali, stolice su mu se nudile i onda u posljednjem trenutku izmicale. Rombovi na ploi za trik-trak bibali su se u valovima kao tipke na mehanikom klaviru. Lefty to nikome nije priznao. Kako se vie nije pouzdavao u sebe za volanom, Leftv me umjesto toga poeo voditi u etnju. (Tako smo i stigli na rub plonika, rub na kojem se nije stigao razbuditi i na vrijeme zaokrenuti.) Ili smo po Bulevaru Middlesex, utljivi, stari gospodin koji izgleda kao stranac i njegova mrava unuica, curica koja je priala dovoljno za dvoje, koja je tako bez prestanka klepetala, da se njezin tata, bivi klarinetist, alio da je svladala cirkularno disanje. Navikavala sam se na Grosse Pointe, na fine majke s rupcima od sifona i na mranu kuu u sjeni empresa gdje je stanovala jedina idovska obitelj u kvar tu (i oni su platili u gotovini). Dok se moj djed navikavao na mnogo strasniju zbilju. Drei me za ruku da odri ravnoteu, dok su mu stabla i grmlje udno proklizavali postrance u perifernom vidnom polju, Leftv se suoavao s mogunou da je svijest puka bioloka sluajnost. Iako nikad nije bio vjernik, sad je shvatio kako je oduvijek vjerovao u duu, u snagu osobnosti koja nad-ivljava smrt. Ali kako mu je um sve ee posrtao i gasio se u kratkim spojevima, napokon je doao do hladnokrvnog zakljuka, tako razliitog od negdanje mladenake vedrine, da je mozak samo organ kao i svaki drugi i da, kad jednom otkae, on vie nee postojati. Sedmogodinja curica ne moe etati s djedom u nedogled. Bila sam nova u kvartu i htjela sam se sprijateljiti s drugom djecom. S terase na krovu tu i tamo sam viala djevojicu otprilike mojih godina koja je stanovala u kui iza nae. Izlazila je uveer na mali balkon i trgala latice s cvijea u loncima. U trenutcima obijesti, vrtjela se u lijenim piruetama, kao uz pratnju moje glazbene kutije koju sam uvijek nosila na krov da mi pravi drutvo. Imala je dugu, bijeloplavu kosu sa ikama i, kako je nikad nisam vidjela po danu, zakljuila sam da je albino.

Ali nisam imala pravo: jer dola je jedno poslijepodne, u punom sunevom sjaju, po loptu koja joj je odletjela na na teren. Zvala se Clementine Stark. Nije bila albino, samo vrlo blijeda i alergina na stvari koje je teko izbjei (travu, kunu prainu). Otac e joj uskoro umrijeti od sranog udara i moje uspomene na nju oplahnute su modrikastim preljevom nesree koja je u to doba jo nije sustigla. Stajala je bosih nogu u dungli korova to se razrasla izmeu naih kua. Koa joj je ve poela reagirati na vlati trave zalijepljene na loptu iji se blatnjav izgled odjednom objasnio kad je pred nas doepesao predebeli labrador. Clementine Stark imala je krevet s baldahinom usidren poput kraljevske lae na jednom kraju morsko modrog saga u njezinoj sobi. Imala je zbirku kukaca otrovnog izgleda pribodenih pod staklom. Bila je godinu dana starija od mene, stoga svjetska ena, a jednom je bila i u Krakovu, to je u Poljskoj. Clementinu su zbog alergija uglavnom drali kod kue. To je dovelo do toga da smo i nas dvije veinom vrijeme provodile unutra i do toga da me Clementina uila kako se ljubi. Dok sam mu priao svoju ivotnu priu, dr. Lue se uvijek neizostavno zainteresirao kad bih doao do Clementine Stark. Lue nije mario za djeda i baku u zagrljaju nezakonite strasti ni za kutije s dudovim svilcima ni serenade na klarinetu. Do jedne mjere ga razumijem. ak se i slaem. Clementine Stark me pozvala k sebi doma. Bila je to kua napadno srednjovjekovna izgleda, ne samo u usporedbi s Middlesexom, tvrava od sivog kamena, nelijepa osim jednog raskonog detalja - ustupka princezi - jednog jedincatog, zailjenog tornjia s kojeg je vijorila zastava ljubiaste boje lavande. Unutra su na zidovima visjele tapiserije, bio je tamo cijeli oklop s francuskim natpisom na viziru i Clementinina vitka majka, u crnim baletnim tajicama. Dizala je utege nogama. "Ovo je Callie", rekla je Clementine. "Dola se kod mene igrati." iroko sam se nasmijeila. Pokuala sam izvesti neto kao mali naklon uz klecanje. (Naposljetku, bio je to moj ulaz u uljueno drutvo.) Ali Clementinina mama nije ni glavu okrenula. "Tek smo se doselili", rekla sam. "Stanujemo u kui iza vae." Sad se namrtila. Pomislila sam da sam rekla neto pogreno - moja prva greka u ponaanju u Grosse Pointeu. Ga Stark je rekla, "A da vi curice odete gore?" Otile smo. Clementine je u svojoj sobi zajahala drvenog konja za ljuljanje. Tri minute jahala ga je bez ijedne rijei. Onda je naglo sila s konja. "Imala sam kornjau, ali mi je pobjegla." "Pobjegla je?" "Mama kae da moe preivjeti ako je stigla van." "Vjerojatno je mrtva", rekla sam. Clementine je to hrabro primila. Prila mi je i prinijela nadlakticu mojoj. "Gle, imam pjegice u obliku Velikog medvjeda", objavila je. Stale smo jedna kraj druge pred veliko ogledalo i kreveljile se. Rubovi Clementininih onih kapaka crvenjeli su se od upale. Zijevnula je. Protrljala je nos nadlanicom. A onda me upitala, "Hoe da vjebamo ljubljenje?" Nisam znala to odgovoriti. Pa valjda se ve znam ljubiti, ne? Sto se tu jo ima uiti? Ali dok su mi ta pitanja prolazila glavom, Clementine je poela s lekcijom. Prila mi je tako da smo stajale licem u lice. Ozbiljnog izraza, obavila mi je ruke oko vrata. Nemam na raspolaganju potrebne specijalne efekte, ali htio bih da zamislite Clementinino bijelo lice kako se primie mojem, kako joj se sanjive oi sklapaju, usnice gorkoslatke poput lijeka nabiru, a svi ostali zvukovi svijeta se stiavaju - utanje naih haljinica, glas njezine majke koja u prizemlju broji dizanje utega, avion koji vani ocrtava usklinik na nebu - sve utihne kad se Clementinine visoko naobraene osmogodinje usnice susreu s mojima. I onda, negdje ispod svega toga, moje srce odgovara. Nije ba zalupalo. Niti je poskoilo. Ali nekako je bunulo, kao aba kad se odbije od blatnjave obale. Moje srce, taj vodozemac, u tom se trenutku kretalo izmeu dva elementa: jedan, uzbuenje, a drugi, strah. Trudila sam se pozorno pratiti. Trudila sam se odraditi svoj dio. Ali Clementine je bila znatno naprednija. Vrtjela je glavom ovamo i onamo kao glumice u filmovima. Poela sam to raditi i ja, ali kutkom ustiju me prekorila, "Ti si mukarac." Pa sam prestala. Stajala sam ukoeno s rukama oputenim sa strane. Napokon se Clementine prestala ljubiti. Bezizraajno me trenutak gledala, a onda rekla, "Nije loe za prvi put."

"Mama!" viknula sam kad sam te veeri dola kui. "Nala sam prijateljicu!" Ispriala sam Tessie o Clementini, o starim tepisima na zidovima, 0 zgodnoj mami koja vjeba, a ispustila sam samo poduku u ljubljenju. Od poetka sam znala da ima neeg neprilinog u tome to osjeam prema Clementini Stark, neeg o emu ne smijem priati mami, ali ne bih to ionako znala artikulirati. Nisam taj osjeaj povezivala sa seksom. Nisam znala da seks postoji. "Mogu je pozvati k nama?" "Naravno", rekla je Tessie s olakanjem to je mojoj usamljenosti u novom susjedstvu kraj. "Sto posto nikad nije vidjela kuu kao to je naa." I sad je prohladni, sivi listopadski dan, tjedan ili dva kasnije. Iz stranjeg dijela ute kue izlaze dvije djevojice koje se igraju geja. Smotale smo kosu visoko na glavi i u pune zataknule kineske tapie za jelo. Imamo na sebi sandale i svilene alove. Nosimo kiobrane, pretvarajui se da su suncobrani. Ja znam dijelove mjuzikla The Flower Drum Song 1 pjevam ih dok prelazimo dvoritem i uspinjemo se stubama u kupku. Ulazimo i pritom ne primjeujemo tamnu priliku u kutu. Unutra je voda jasno, kipue tirkizna. Svileni ogrtai padaju na pod. Dva flamin-ga, jedan bjeloputi, drugi svijetlo maslinast, uz hihot iskuavaju vodu nonim palcima. "Prevrua je." "Tako mora biti." "Ti prva." "Ne, ti prva." "U redu." I onda: ulazimo. Obje. Miris sekvoje i eukaliptusa. Miris sapuna oTandalovine. Clementinina kosa prilijepljena uz glavu. Noga joj se tu i tamo ukazuje iznad povrine vode kao peraja morskog psa. Smijemo se, plutamo, troimo majine perle za kupanje. Iz vode se die tako gusta para da zakriva zidove, strop, tamnu priliku u kutu. Razgledavam svoja stopala ne bih li shvatila to to znai da su "sputena", kad vidim da mi se kroz vodu pribliava Clementine prsnim zamasima. Lice joj izviruje iz pare. Mislim da emo se ponovno poljubiti, ali umjesto toga ona me obavija nogama oko struka. Histerino se smije i prekriva usta. Rairenih oiju, ape mi na uho, "Daj malo utjehe". Cii kao majmunica i vue me unatrag na stubu u kupki. Padam joj meu noge, padam na nju, tonemo... a onda se vrtimo, okreemo u vodi, ja sam gore, pa ona, pa ja, i hihoemo i klikemo kao ptice. Para nas obavija, omotava; svjetlo se odbljeskuje od uzburkane vode; a mi se i dalje vrtimo pa u jednom trenutku vie nisam sigurna koje su moje ruke, moje noge. Ne ljubimo se. Igra je mnogo manje ozbiljna, bezbrinija, slobodnija, ali steemo jedna drugu, vrsto drimo sklisko tijelo one druge da nam ne umakne, i koljena nam se sudaraju, trbusi pljeskaju, bokovi kliu jedan uz drugi. Razliita meka mjesta na Clementininom tijelu skrivena vodom javljaju mojem tijelu kljune informacije, informacije koje pohranjujem, ali neu razumjeti jo godinama. Koliko se dugo vrtimo? Nemam pojma. Ali u jednom se asu umaramo. Clementine se nasukava na stubu, a ja na nju. Diem se na koljena da uhvatim ravnoteu - i sledim se, koliko god da je voda vrua. Jer tu je, u kutu prostorije - moj djed! Vidim ga na sekundu kako se naginje u stranu - smije se? ili je ljutit? - a onda se para ponovno die i zaklanja ga. Zanijemila sam i ukoila se od zaprepatenja. Koliko je dugo tamo? Sto je vidio? "Samo smo plesali vodeni balet", neuvjerljivo kae Clementine. Para se ponovno razilazi. Lefty se nije ni pomaknuo. Sjedi tono u istom poloaju kao i prije, glave zabaene u stranu. Blijed je kao i Clementine. Jedan mahniti tren mislim da igra onu nau igru iz auta, pravi se da spava, ali onda shvaam da vie nikad nee nita igrati... U sljedeem trenutku svi interkomi u kui nariu. Viem Tessie u kuhinji, ona vie Miltonu u dnevnoj sobi, on vie Desdemoni u kuici za goste. "Brzo! Neto se dogodilo papouV I onda jo vriske i hitna pomo bljeska svjetlima i moja majka govori Clementini kako bi sad trebala poi kui. Kasnije te veeri: reflektor osvjetljava dvije sobe u naoj novoj kui na Bulevaru Middlesex. U jednom krugu svjetla, starica se kria i moli, dok u drugom sedmogodinja djevojica takoer moli, moli za oprost jer mi je jasno da sam ja odgovorna. Ono to sam radila... to je Lefty vidio... I obeavam da vie nikad neu tako neto raditi i preklinjem Molim te nemoj pustiti da papou umre i zaklinjem se Sve je kriva Clementine ... Ona me natjerala. (A sad je vrijeme da srce gospodina Starka obavi svoje. Arterija za-epljenih neim to izgleda kao pateta od gusje jetre, srce se jedan dan zgri u udaru. Clementinin tata sloi se na tlo u tuu. Dolje u prizemlju, kao da je neto osjetila, gospoa Stark prestaje dizati utege; a tri tjedna poslije proda

kuu i preseli ker. Nikad vie nisam vidjela Clementine...) Lefty se oporavio i vratio iz bolnice kui. No to je samo predah u polaganom, ali neumitnom rasapu njegova uma. Tijekom sljedee tri godine, tvrdi disk njegova pamenja postupno se brisao, poevi od najnovijih podataka pa unatrag. Isprva je Lefty zaboravljao na kratki rok, recimo, kamo je odloio nalivpero ili naoale, a onda je stao zaboravljati koji je dan, koji mjesec inapokon koja godina. Komadi ivota su se odlomili i nestali i, dok smo se mi kretali naprijed u vremenu, on se vraao unatrag. 1969. postalo je jasno da on ivi u 1968. jer nije prestajao zdvojno vrtjeti glavom nad ubojstvom Martina Luthera Kinga Jr. i Roberta Kennedvja. Kad smo zagazili u dolinu sedamdesetih, Lefty se vratio u pedesete. Ponovno se veselio zbog zavretka vodenog puta Sv. Lovrijenca i potpuno me prestao spominjati jer se ja jo nisam rodila. Ponovno je proivio svoju kockarsku strast i osjeaj beskorisnosti nakon umirovljenja, ali to ga je brzo prolo jer su nastupile etrdesete i ponovno je vodio bar i gril. Svako jutro je ustajao kao da ide na posao. Desdemona je morala smiljati sloene varke da mu ugodi, uvjeravajui ga kako je naa kuhinja bar Zebra, samo preureen, i jadajui se kako posao loe ide. Katkad je pozivala gospoe iz crkve koje su sudjelovale u prevari, naruivale kavu i ostavljale novac na kuhinjskom pultu. U svojem se umu Lefty Stephanides pomlaivao dok je u stvarnosti sve vie stario, tako da je esto htio dignuti neto to mu je bilo preteko ili se popeti stubama koje mu noge nisu mogle svladati. Dolazilo je do padova. Stvari su se razbijale. U tim trenutcima, dok se saginjala da mu pomogne, Desdemona je znala primijetiti trenutanu bistrinu u mue-vim oima, kao da i on sudjeluje u obmani, pretvara se da proivljava svoj proli ivot kako se ne bi morao suoiti sa sadanjosti. A onda bi briznuo u pla i Desdemona bi legla kraj njega i drala ga u zagrljaju sve dok napad ne bi proao. Ali ubrzo se vratio u tridesete godine i vrtio je gumb na radiju traei Rooseveltove govore. Naeg je crnog mljekara zamijenio za Jimmvja Zizma i katkad bi mu se uspentrao u kamion mislei da idu krijumariti rum. Uz pomo svoje ploice za pisanje uvlaio je mljekara u razgovore 0 ilegalnoj proizvodnji viskija, ali ak i da je to imalo smisla, mljekar ga ne bi razumio, jer se nekako u to vrijeme Leftvjev engleski poeo raspadati. Grijeio je u pravopisu i gramatici koje je odavno svladao i uskoro je pisao izlomljenim, nesuvislim engleskim, a onda vie uope nije pisao engleski. Na ploici je stao spominjati Bursu i Desdemona se zabrinula. Znala je da muevo napredovanje unatrake vodi do samo jednog mjesta, u dane kad joj nije bio mu, nego brat, i leala je noima u krevetu sa strepnjom oekujui taj as. Na neki nain i ona je ivjela unatrag, jer ju je muilo lupanje srca kao i u mladosti. O Boze, molila je, daj mi da umrem sad. Prije nego to se Lefty vrati na brod. A onda je jedno jutro ustala, a Lefty je sjedio za stolom za doruak. Kosu je zalizao a la Valentino vazelinom koji je naao u ormariu s lijekovima. Oko vrata je omotao kuhinjsku krpu kao rubac. A na stolu je leala ploica na kojoj je na grkom pisalo, "Dobro jutro, seko." Tri ju je dana zadirkivao ba kao prije, navlaio je za kosu i izvodio joj proste lutkarske predstave s Karaozom. Desdemona mu je sakrila ploicu, ali uzalud. Za vrijeme nedjeljnog ruka izvukao je nalivpero ujaku Peteu iz depa na koulji i napisao na stolnjaku, "Recite mojoj sestri da se udebljala." Desdemona je problijedjela. Prinijela je ruke licu 1 ekala udarac od kojeg je uvijek strahovala. Ali Peter Tatakis samo je uzeo nalivpero od Leftvja i rekao, "ini se da Lefty sad ivi u zabludi da si mu sestra." Svi su se nasmijali. Sto e drugo? Ej, seko, svi su govorili Desdemoni cijelo poslijepodne, i svaki put je poskoila; svaki put mislila je da e joj srce stati. Ali ta faza nije dugo trajala. Djedov um, uhvaen u grobljanskoj spirali, ubrzano se sunovraivao prema nitavilu, i tri dana kasnije Leftv je zagugutao kao dijete, a potom poeo raditi u gae. Tada, kad od njega vie nije preostalo gotovo nita, Bog je dopustio Leftvju Stephanidesu da potraje jo tri mjeseca, do zime 1970. Na kraju je bio u fragmentima kao Sapfine pjesme koje nikad nije uspio rekonstruirati, i napokon je jedno jutro pogledao u lice ene koja mu je bila ljubav ivota i nije je prepoznao. A onda mu se u glavi dogodio udarac drukije vrste: krv mu je posljednji put preplavila mozak i isprala i posljednje komadie njegova bia. Od poetka se izmeu mene i djeda uspostavila neka udnovata ravnotea. Kad sam prvi put

zaplakala, Leftv je zanijemio; i kako je on postupno gubio sposobnost vida, okusa, sluha, miljenja, pa ak i pamenja, ja sam gledala, kuala i pamtila sve, ak i ono to nisam nikad vidjela, okusila, ni uinila. Latentna u meni, kao budui servis od 180 km na sat kod teniskog uda od djeteta, krila se sposobnost da komuniciram meu rodovima, da vidim ne samo monovizijom jednog spola, nego stereoskopijom oba. Tako da sam na makariji poslije pogreba pogledala oko stola u restoranu Grecian Gardens i znala to svatko od nazonih osjea. Miltona je potresala bura osjeaja koje si nije htio priznati. Bojao se da e se rasplakati ako progovori pa je utio za cijelim objedom i trpao je kruh u usta da ih zaepi. Tessie je obuzela oajnika ljubav za Bankrota i mene i neprestano nas je grlila i gladila nam kosu, jer djeca su jedini melem protiv smrti. Sourmelina se prisjeala onog dana na kolodvoru Grand Trunk kad je rekla Leftvju da bi prepoznala njegov nos bilo gdje. Peter Tatakis lamentirao je to njega nakon smrti nee oplakivati udovica. Otac Mike povoljno je razmatrao pohvalni govor kojim se to jutro oprostio od pokojnika, dok je teta Zo alila to se nije udala za nekog poput svojeg oca. Jedino Desdemonine emocije nisam mogla dokuiti. Bez rijei, na poasnom poloaju udovice na elu stola, nabadala je ribu i pijuckala au Mavrodaphne, ali misli su joj bile jednako skrivene kao i lice iza crnog vela. Budui da ne mogu vidovnjaki zaviriti u bakino stanje uma toga dana, jednostavno u vam ispriati to je dalje bilo. Nakon makarije, moji roditelji, baka, brat i ja ukrcali smo se u oev Fleetwood. Dok nam je s antene vijorila ljubiasta korotna vrpca, izili smo iz Grke etvrti i uputili se niz Aveniju Jefferson. Cadillacu je tad bilo tri godine, najvie od svih Miltonovih automobila. Dok smo prolazili kraj stare tvornice cementa Medusa, ula sam dugo utanje i pomislila da moja yiayia, kraj mene na sjedalu, uzdie nad svojim jadima. Ali tad sam primijetila da se sjedalo naginje u stranu. Desdemona je tonula. Nju, koja se uvijek bojala auta, gutalo je stranje sjedalo. Bila je to zrana vonja. Sustav se nije smio ukljuivati kod brzina ispod pedeset na sat. Rastresen od boli, Milton je vozio samo etrdeset. Hidraulika je pukla. Suvozaka strana auta se iskosila i tako visjela do kraja vonje. (A moj otac od tada je svake godine kupovao novi auto.) Sepesavo i sporo, stigli smo kui. Moja majka pomogla je Desdemoni iz auta i odvela je do kuice za goste. To je potrajalo. Desdemona se naslanjala na tap da se odmori. Napokon je pred svojim vratima objavila, "Tessie, sad idem u krevet." "U redu, yiayia", rekla je moja majka. "Odmori se." "Idem u krevet", ponovila je Desdemona. Okrenula se i ula u kuu. Kraj kreveta je jo stajala otvorena njezina kurija za dudove svilce. Toga jutra je iz nje izvadila Leftvjevu svadbenu krunu i odrezala je od svoje tako da ga mogu s njom pokopati. Na tren je pogledala u kutiju prije no to ju je zatvorila. Onda se razodjenula. Svukla je crnu haljinu i objesila je u najlonsku vreu punu naftalinskih kuglica. Vratila je cipele u kutiju iz Penneva. Navukla je spavaicu, zatim isprala arape u kupaonici i objesila ih preko drka tua. A onda je, iako je bilo tek tri poslijepodne, legla u krevet. Sljedeih deset godina, osim svakog petka za kupku, nije vie nikad iz njega ustala. Mediteranska prehrana Ne svia joj se to je ostala na zemlji. Ne svia joj se to je ostala u Americi. Umorila se od ivota. Sve joj je tee penjati se stubama. eni ivot zavrava kad joj umre mu. Netko ju je urekao. To su bili odgovori koje nam je donio otac Mike treeg dana to Desdemona nije htjela ustati iz kreveta. Majka ga je zamolila da razgovara s njom i kad se vratio iz kuice za goste, obrve kao na slici fra Angelica podigle su mu se u blagoj razdraenosti. "Ne brinite, proi e", rekao je. "Nagledao sam se takvih stvari s udovicama." Vjerovali smo mu. Ali kako su tjedni prolazili, Desdemona je tonula sve dublje u depresiju i povlaila se u sebe. Neko navikla na rano ustajanje, sad je poela dugo spavati. Kad joj je majka donosila doruak, Desdemona bi otvorila jedno oko i rukom joj pokazala da odloi pladanj. Jaja su se hladila. Na kavu se navlaila skrama. Iz sna bi je jedino prenuo svakodnevni niz sapunica. Gledala je mueve koji varaju ene i ene koje kuju spletke, pobono kao i uvijek, ali nije ih vie korila, kao da je odustala od ispravljanja greaka svijeta. Naslonjena na uzglavlje kreveta, s

mreicom za kosu navuenom na elo poput dijademe, Desdemona je izgledala drevno i neumoljivo kao ostarjela kraljica Viktorija. Kraljica imperijalnog otoka koji se sastoji samo od jedne spavae sobe pune ptica. Kraljica u izbjeglitvu, koja je spala na samo dvije dvorske dame, Tessie i mene. "Molite se za mene da umrem", upuivala me. "Molite da yiayin umre i da ode kod .. .Ali prije nego to nastavim s Desdemoninom priom, htio bih vas upoznati s novim razvojem dogaaja s Julie Kikuchi. Glede najvanijeg: nema razvoja dogaaja. Posljednjeg dana u Pomeraniji, jako smo se zbliili, Julie i ja. Pomeranija je prije pripadala Istonoj Njemakoj. Vile na morskoj obali u Herringsdorfli bile su pedeset godina preputene propadanju. Sad, nakon ujedinjenja, nekretnine su doivjele pravi bum. Kao punokrvnim Amerikancima, Julie i meni to nije moglo promaknuti. Dok smo etali irokom drvenom etnicom, drei se za ruke, glasno smo razmiljali kako bi bilo da kupimo ovu ili onu staru, zaputenu vilu i uredimo je. "Moda se priviknemo i na nudiste", rekla je Julie. "Nabavili bismo pomeranskog pica", rekao sam ja. Ne znam to nas je spopalo. Taj "mi". Razmetno smo ga rabili, ne obazirui se na implikacije. Umjetnici imaju nos za nekretnine. A Herringsdorf je pobudio zanimanje kod Julie. Raspitali smo se za nekoliko stambenih zadruga, to je ovdje bila novost. Obili smo dvije ili tri velike kue. Sve vrlo brano. Pod utjecajem tog starog, aristokratskog ljetnog odmaralita iz devetnaestog stoljea, Julie i ja smo se ponaali staromodno. Razmatrali smo zajedniko kuanstvo a da uope jo nismo spavali zajedno. Ali naravno da nismo spominjali ni ljubav ni brak. Samo kaparu. Ali na povratku za Berlin obuzeo me dobro poznati strah. Dok smo zujali cestom, zagledao sam se unaprijed. Mislio sam na sljedei korak i to e se od mene traiti. Pripreme, objanjenja, vrlo izgledna mogunost oka, uasa, povlaenja, odbijanja. Uobiajene reakcije. "Sto je?" upitala me Julie. "Nita." "Nekako si tih." "Samo umoran." U Berlinu sam je odbacio kui. Zagrlio sam je hladno, kao po dunosti. Od onda je nisam nazvao. Ostavila mi je poruku na sekretarici. Nisam odgovorio. A sad me ve prestala nazivati. I tako je zavrilo s Julie. Zavrilo prije nego to je i poelo. I umjesto da dijelim budunost s nekim, vraam se u prolost, s Desdemonom koja uope nije eljela budunost... Nosila sam joj veeru, katkad ruak. Nosila sam pladnjeve kroz galeriju smeih metalnih stupova. Iznad nje je bila terasa za sunanje, nedovoljno upotrebljavana, s oplatom od sekvoje koja je trunula. Desno je bila kupelj, glatka i izlivena. Kuica za goste ponavljala je iste, pravocrtne linije glavne zgrade. Arhitektura Middlesexa bila je pokuaj pronalaenja onog prvog, nepatvorenog izvornika. U ono vrijeme nisam nita o tome znala. Ali im sam zakoraknula u kuu za goste osvijetljenu svjetlom to je padalo s krovnog prozora, osjetila sam nesuglasje. Kutijasta soba, ogoljela, liena svakog cifranja i ukrasnih prkarija, soba koja eli biti bezvremenska ili nadpovijesna, a usred sobe, moja duboko povijesna, vrlo vremena baka. U Middlesexu je sve govorilo o zaboravu, a kod Desdemone je sve jasno govorilo kako nema bijega od uspomena. Leala je oslonjena o gomilu jastuka i zraila isparenjima jada, ali nekako ljubazno. To je bila karakteristika moje bake i drugih Grkinja njezine generacije; ljubaznost njihova oaja. Kako su jaukale dok su ti nudile slatkie! Kako su se tuile na zdravstvene tegobe dok su te tapale po koljenu! Moji su posjeti uvijek razveselili Desdemonu. "Zdravo, lutkice," govorila je i smijeila se. Sjedila sam na krevetu dok me ona gladila po kosi i tepala mi od milja na grkom. S mojim bratom, Desdemona je zadravala sretan izraz dokle god je bio kod nje. Ali sa mnom, nakon deset minuta, polet u oima bi joj splasnuo i rekla bi mi kako se zapravo osjea. "Prestara sam. Prestara sam, duo." Njezina vjena hipohondrija nikad nije imala bolje tlo na kojem e cvjetati. Ispoetka, kad se tek osudila na mahagonijski limb svojeg kreveta s etiri stupa, Desdemona se alila samo na uobiajeno lupanje srca. Ali za tjedan dana spopali su je umor, vrtoglavica i problemi s cirkulacijom. "Boli me u nogama. Krvotok mi ne tee." "S njom je sve u redu", rekao je dr. Philobosian mojim roditeljima nakon polusatnog pregleda. "Nije vie najmlaa, ali ne vidim nita ozbiljno."

"Ali ne mogu disat!" protuslovila mu je Desdemona. "Plua su vam dobro." "Noga mi trne." "Malo je promasirajte. Da potaknete cirkulaciju." "I on je prestar", rekla je Desdemona kad je dr. Phil otiao. "Naite mi novog doktora, nekog koji jo nije pokojan." Roditelji su se pokorili. Prekrivi obiteljsku odanost dr. Philu, iza njegovih lea pozvali su nove lijenike. Stanovitog dr. Tuttleswortha. Pa dr. Katza. Pa onog s malo nezgodnim imenom, dr. Hladnika. Svaki je od njih postavio Desdemoni istu sumornu dijagnozu - da joj nije nita. Zagledali su joj u smeurane suhe ljive oiju; zavirili u suhe marelice uiju, posluali neunitivu pumpu srca i proglasili je zdravom. Pokuali smo je izmamiti iz kreveta. Pozvali smo je da gleda Nikad nedjeljom na velikom televizoru. Nazvali smo tetu Linu u Novom Meksiku i prinijeli telefonsku slualicu interkomu. "uj, Des, a da ti malo doe k meni u goste? Ovdje ti je tako toplo, da e misliti da si opet u horeuP "Nita tebe ne ujem, Lina!" vikala je Desdemona, unato tegoba s pluima. "Ova sprava ne valja te ne valja!" Napokon, apelirajui na Desdemonin strah od Boga, Tessie joj je rekla kako je grijeh izostati s bogosluja ako si fiziki u stanju otii u crkvu. Ali Desdemona je potapala madrac. "Kad budem sljedei put ila u crkvu, idem u lijesu." Poela je obavljati posljednje pripreme. Iz kreveta je zapovijedala mojoj majci da oisti garderobne ormare. "Papouovu odjeu moe dati Crvenom kriu. I moje haljine za paradu. Meni vie nita ne treba, osim onog u emu e me pokopat." Nuda brige za mua u njegovim posljednjim godinama natjerala je Desdemonu da bude neprestano u pokretu. Tek nekoliko mjeseci ranije, gulila je i pasirala sve to je jeo, mijenjala mu pelene, prala mu posteljinu i pidamu i njegovala mu tijelo ovlaenim runicima i prutiima od vate. Ali sad je, u sedamdesetoj godini, preko noi ostarjela zbog napora to se vie nema za koga brinuti, osim za sebe samu. Sjedinama proarana kosa posve joj je posijedjela, a robustna figura joj se ispuhala i kao da je iz dana u dan kopnjela. Koa joj je ublijedjela. Iskoile su joj vene. Na prsima su joj prsnule sitne crvene tokice. Prestala se gledati u ogledalo. Zbog loeg zubala, Desdemona ve godinama nije imala usnica. Ali sad je mjesto gdje su joj neko bile usnice prestala mazati ruem. "Miltie", upitala je jedan dan mojeg oca, "ti si meni kupio grob kraj papouaV "Ne brini, mama. To je mjesto za dvoje." "Nitko drugi ga nee uzeti?" "Tvoje je ime na njemu, mama." "Ma nema moje ime, Miltie! Zato se i brinem. Na jednoj strani pie papou. Na drugoj strani je samo trava. Hou da ode i stavi znak, tu dolazi yiayia. Da ne bi neka druga umrla pa se legnula kraj mojeg mua." Ali pripreme za pogreb nisu stale na tome. Desdemona nije izabrala samo mjesto gdje e je pokopati. Izabrala je i pogrebnika. Georgie Pappas, brat Sophie Sassoon koji je radio u Pogrebnom poduzeu T. J. Thomasa, stigao je u Middlesex u travnju (kad se inilo da upala plua obeava). Ponio je uzorke lijesova, urni za pepeo poslije kremi-ranja i cvjetnih aranmana i sjeo kraj Desdemonina kreveta dok je ona razgledavala fotografije s takvim entuzijazmom kao da lista turistike prospekte. Upitala je Miltona to si od toga moe priutiti. "Neu o tome razgovarati, mama. Nisi na samrti." "Ne velim ja da mi mora kupit Imperijal. Georgie kae da je Impe-rijal najbolje od najboljeg. Ali za yiayiu dobar je i Prezident." "Kad doe vrijeme, dobit e to god hoe. Ali -" "I unutra saten. Molim lijepo. I jastui. Kao ovdje. Stranica osam. Broj pet. Dobro gledaj! I reci Georgieju neka mi ostavi oale." to se Desdemone tie, smrt je bila samo druga vrsta emigracije. Umjesto da plovi iz Turske u

Ameriku, ovaj put e putovati sa zemlje na nebo, gdje je Lefty ve dobio dravljanstvo i eka je. Postupno smo se navikli na Desdemonino povlaenje iz kruga obitelji. U to je vrijeme, proljee 1971., Milton ve bio zauzet novim poslovnim pothvatom. Nakon katastrofe u ulici Pingree, Milton se zakleo da nikad vie nee ponoviti istu pogreku. Kako izbjei najvanije pravilo nekretnina lokacija, lokacija, lokacija? Jednostavno: biti svuda istodobno. "tandovi za hot dog", objavio je Milton jedne veeri za stolom. "Poet emo s tri ili etiri i dodavati ih jo s vremenom." S preostalim novcem od osiguranja Milton je iznajmio poslovni prostor u tri trgovaka centra u podruju Detroita. Na utom papiru iz bloka skicirao je dizajn tandova. "McDonald's ima zlatne lukove" rekao je. "Mi imamo Heraklove stupove." Ako ste se ikad provezli plavim autocestama bilo kuda od Michigana do Floride, bilo kada izmeu 1971. i 1978., vjerojatno ste zapazili sjajno bijele neonske stupove koji su se ustoboili uz oev lanac hot dog restorana. Stupovi su povezivali njegovu grku batinu s kolonijalnom arhitekturom njegove voljene rodne zemlje. Miltonovi stupovi bili su Partenon i zgrada Vrhovnog suda; bili su Heraklo iz mita i Herkules iz hollywoodskih filmova. A i privlaili su pozornost. Milton je poeo s tri Hot Dog Herkulesa, ali brzo je dodavao franize im mu je profit to omoguio. Poeo je u Michiganu i ubrzo se prelio u Ohio, a odonuda krenuo niz Meudravnu cestu duboko na jug. Po stilu je to bio vie kao tand Dairy Queen nego McDonald's. Mjesta za sjedenje bilo je vrlo malo ili ga uope nije bilo (u najboljem sluaju nekoliko stolova za piknik). Nije bilo prostora za igru, ni tombole ni happy mealova, ni darova ni promocija. Postojale su samo hrenovke, a la Coney Island, kako se taj termin upotrebljavao u Detroitu, to znai su s ljutim umakom od feferona i lukom. Hot Dogs Herkulcsi stajali uz ceste, i to nefea uz neke dobre ceste. Uz kuglane5 uz koiodvore> u malim gradovima na putu prema veima, svUgdje gdje su nekretnine jeftine i prolazi mnogo automobila ili ljudi. Ja nisam voljela tandove. Za mene je to hilo strmoglavo srozavanje od romantinih dana bara Zebra. Gdje su Ukmsne ^^ duboks5 staklena polica s pitama koja se presijava, s^pard presvueni tamno_ kestenjastom koom? Gdje su stalni gosti? Mje mi ilo u gkyu da ti tandovi s hrenovkama zarauju mnogo ViL noyca negQ tQ je tQ uspjelo restoranu. A zaraivali jesu. Nakon pryL godin^ kad je bUo povuci-potegni, lanac hot dog tandova pro^^ je Qca u yie negQ dobrostojeeg ovjeka. Osim to je imao ,los za lokzc^ jo jedan element je pridonio oevu uspjehu. Trik ili, kako b[ sL tQ danas ^^ brending. Tad popularne hrenovke Bali Park napuhavale su se pri kuha_ nju, ali hrenovke Herkules radile su neto jo bolje Iz pakm su -kao normalne, vimenasto ruiaste hrenov}^ ^ kad su se udesno su se transformirale. Dok su crval^ na ^ hrenovke bi se proirile u sredini, naoigled se debljale i, da^ svj;aje sei To je bio Bankrotov doprinos. Jedne vee^ moj jc tad sedamnaesto. godinji brat siao u kuhinju pripremiti si neto za prigristi D hiadnjaku je naao nekoliko hrenovki. Nije mu se dalo ekati da yoda z^^ pa je uzeo tavu. A onda je odluio presjei hrehoyke na pola Htio sam im poveati povrinu", kasnije mi je objasn,o Umjesto da ih rasijee po duini, Bankrot se zabavljao izrezujui ra>ne kombinadje Ovdje zagrebao, ondje duboko zasjekao, a onda je SyL hrenovke bado u tavu i promatrao to e se dogoditi. Nije se dogodilo bogzna to, te prve vee^ M od dh nekoliko bra_ tovih zasjekotina hrenovke su poprimile smij^ oh]; ^^ ^^ ^ mu je postalo neka vrst igre. Izvjestio se u milnipuladji obUka kobasicL pri peenju i, sebi za zabavu, razvio cijelu li,Uju aljiyih hrenovki Bila je tu hrenovka koja se na vreloj tavi uzdizala na jednQm ^ pomalo kao toranj u Pii. U poast leta na Mjesec, \^Q JL m ApoUo ^ sL koa postupno rastezala sve dok ne bi puknllla tako da je izgledalo da se kobasica lansira u zrak. Bankrot je radio 1^ dogL koji su ^^ ^ Sammvja Davisa dok pjeva "Bojangles" i o,le koji su se pretvarali u slova L i S, premda nikad nije uspio dobiti ^^ z (Za prijatdje je tjerao hrenovke da rade druge stvari. Kasne, uyLer [z kuhmje JL do pirao smijeh. ulo se kako Bankrot govori: ,Qyo d jfi pornozvijezda Harry Reems!" i druge deke kako viu, ^ ^ Stephanidcs,M A kad smo kod toga, jesu li samo mene sablanjavale one stare reklame za hrenovke Bali Park s crvenim hrenovkama koje nabreknu i narastu? Gdje su bili cenzori? Zar nitko nije primijetio izraze

na licima majki dok se prikazivala ta reklama ni kako se poslije reklame esto s hihotom razgovaralo o guranju u mekane zemljice? Ja sam svakako primjeivala, jer sam tada bila djevojka i te su reklame bile smiljene da privuku moju pozornost.) Jednom kad ste pojeli hrenovku Herkules, niste to zaboravljali. Brzo su postale prepoznatljiva marka. Velika prehrambena tvrtka ponudila se kupiti prava i prodavati hrenovke Herkules u svojim duanima, ali Milton je, u pogrenom uvjerenju da popularnost traje vjeno, ponudu odbio. Osim to je izumio heraklovske hrenovke, moj brat slabo se zanimao za obiteljski biznis. "Ja sam izumitelj", govorio je. "A ne prodava hot doga." U Grosse Pointeu pripadao je skupini momaka ija je glavna spona bila to se nitko s njima nije htio druiti. Za njih je super subotnji provod znailo sjediti u sobi mojeg brata i piljiti u Escherove grafike. Satima su slijedili prilike koje se uspinju stubama koje se istodobno sputaju, ili promatrali kako se guske pretvaraju u ribe i onda ponovno u guske. Jeli su kekse s maslacem od kikirikija koji im se lijepio za zube dok su jedan drugog ispitivali tablicu elemenata. Steve Munger, najbolji Bankrotov prijatelj, izluivao je mojeg oca filozofskim raspravama. ("Ali kako ete dokazati da postojite, gospodine Stephanides?") Kad smo dolazili po brata u kolu, gledala sam ga oima stranca. Bankrot je bio treber, knjiki moljac, autsajder. Tijelo mu je bilo peteljka to pridrava tulipan mozga. Dok je iao prema autu, esto je glavu znao zabaciti unatrag, kao da prouava pojave u drveu. Nije pratio modu ni trendove. Tessie mu je i dalje kupovala svu odjeu. Jer mi je bio stariji brat, divila sam mu se; ali zato to sam mu bila sestra, osjeala sam se nadmono. Kad nam je udijelio darove, svakom svoje, Bog je meni dao sve najvanije. Matematike sklonosti: Bankrotu. Verbalne sklonosti: meni. Praktinu spretnost: Bankrotu. Matu: meni. Glazbeni talent: Bankrotu. Izgled: meni. Ljepota kojom sam bila obdarena kao beba samo se poveavala kako sam rasla. Nije udno to je Clementine Stark htjela sa mnom vjebati ljubljenje. Svi su to htjeli. Postarije konobarice naginjale su se prema meni kad sam naruivala u restoranu. Zajapureni djeaci prilazili su mojoj klupi i mucali "Is-is-ispala ti je gumica." ak bi me i Tessie, ljutita zbog neega, pogledala - u oi nalik Kleopatrinim - i zaboravila zato se ljuti. Nije li uvijek neto potmulo zatitralo u zraku kad god sam donosila pie sudionicima nedjeljnih debata? Stric Pete, Jimmy Fioretos, Gus Panos, mukarci od pedeset, ezdeset, sedamdeset godina dizali su pogled nad rastegnutim trbusima i mislili stvari koje si nisu htjeli priznati da misle. U starom kraju, u Bithvniosu, gdje su neenju smatrali sposobnim za enidbu dokle god je disao, njihovi su vrnjaci uspjeno znali isprositi ruku djevojke kao to sam ja. Jesu li se, zavaljeni na naim otomanima, prisjeali tih dana? Jesu li mislili, "Da nismo u Americi, moda bih..."? Ne mogu rei. Gledano unatrag, samo se sjeam vremena kad svijet kao da je imao milijun oiju koje su se nijemo otvarale kamo god sam ila. Veinom su se kamuflirale, poput sklopljenih oiju zelenih gutera u zelenim stablima. Ali onda su se naglo otvarale - u autobusu, u ljekarni - i svrdlao me intenzitet svih tih pogleda, elja i oaj. Satima sam se sama divila svojem izgledu, vrtjela se na ovu i na onu stranu pred ogledalom, ili se namjetala u nehajnu pozu da vidim kako zbilja izgledam u stvarnom ivotu. Uz pomo runog ogledala prouavala sam vlastiti profil, u to doba jo skladan. eljala sam dugu kosu i katkad ukrala malo majine makare da namaem oi. Ali sve ee mi je narcisisticki uitak kvarilo nelijepo stanje jezera u kojem sam se ogledala. "Opet je stiskao priteve!" alila sam se majci. "Ne budi tako osjetljiva, Callie. To je samo malo... daj, ja u to obrisati." "Fuj!" "ekaj dok ti dobije priteve!" vikao je iz predsoblja Bankrot, posramljen i bijesan. "Neu ih dobiti." "Ba hoe! Svima lojne lijezde prejako lue kad uu u pubertet!" "Tiho, vas dvoje", rekla je Tessie, ali nije morala. Ja sam ve utihnula, sama od sebe. Bila je to ta rije: pubertet. Za mene izvor znatne koliine tjeskobna nagaanja u to doba. Rije koja me vrebala iz zasjede i s vremena na vrijeme iskakala da me uplai jer nisam tono znala to znai. Ali sad sam znala barem jedno: Bankrot je nekako u to umijean. Moda to objanjava ne samo pritie nego i ono drugo to sam u posljednje vrijeme primjeivala kod brata.

Nedugo nakon to se Desdemona uhvatila kreveta, zamijetila sam, mutno i postupno kako to ve sestre zamjeuju kad su u pitanju braa, da Bankrot krati vrijeme novom, samotnikom zabavom. Radilo se 0 zamjetnoj aktivnosti iza zakljuanih vrata kupaonice. I stanovitom naprezanju to se ulo u stenjanju "Samo malo" kad sam pokucala na vrata. Ipak, bila sam mlaa od njega i neupuena u neodgodive potrebe djeaka u adolescenciji. Ali dopustite mi da se vratim nekoliko koraka unatrag. Tri godine prije, kad je Bankrotu bilo etrnaest a meni osam godina, brat me dobio na tos. Dogodilo se to jedne noi kad su roditelji izili na veeru. Padala je kia i grmjelo je. Gledala sam televiziju kad se odjednom pojavio Bankrot. Pruao mi je kriku torte od limuna. "Gle to imam!" zapjevuio je. Velikoduno mi je odrezao komad. Gledao me kako jedem. A onda je rekao, "Tuit u te! Ta je torta bila za nedjelju." "Nije fer!" Zatrala sam se prema njemu. Htjela sam ga udariti, ali uhvatio me za ruke. Hrvali smo se stojei sve dok mi Bankrot nije ponudio nagodbu. Kao to sam rekla: u to su doba svijetu neprestano iskakale oi. Jo su dva oka iskoila. Pripadala su mojem bratu koji je stajao u kupaonici za goste, meu ukrasnim runiiima za ruke, i gledao kako skidam gaice i diem suknju. (Ako mu pokaem, nee me tuiti.) Koliko god da je bio opinjen, drao se na udaljenosti. Adamova mu se jabuica dizala i sputala. Izgledao je zaprepateno i uplaeno. Nije me imao s im usporediti, ali ono to je vidio nije ga pogreno uputilo: ruiasti nabori, procjep. Deset sekundi je Bankrot prouavao moje isprave i nije uoio krivotvorinu, dok je nad nama lijevalo kao iz kabla, i ja sam ga natjerala da mi da jo jedan komad torte. Bankrot oito nije do kraja utaio znatielju pogledom na osmogodinju sestru. Sad je, nasluivala sam, gledao slike prave stvari. Godine 1971. svi su mukarci otili iz naeg ivota, Lefty u smrt, Milton u hrenovke Herkules, a Bankrot u kupaonski pasijans. A meni 1 Tessie ostavili su da se brinemo za Desdemonu. Morale smo joj rezati nokte na nogama. Morale smo hvatati muhe koje su joj se nekako uvukle u sobu. Morale smo premjetati krletke s pticama ovisno o svjetlu. Morale smo paliti televizor kad su poinjale dnevne sapunice i gasiti ga prije ubojstava na veernjem dnevniku. Desdemona, meutim, nije htjela izgubiti dostojanstvo. Na zov prirode, zvala nas je preko interkoma i pomagali smo joj da ustane iz kreveta i doe do kupaonice. Najjednostavnije je to rei ovako: godine su prolazile. Dok su se s druge strane prozora izmjenjivala godinja doba, dok su alosne vrbe odbacivale milijune listia, dok je snijeg padao na ravni krov i zrake se sunca nakoavale, Desdemona je leala u krevetu. Bila je tamo i kad se snijeg otopio i vrbe ponovno propupale. Bila je tamo i kad se sunce uspelo jo vie i spustilo zraku ravno kroz krovni prozor, kao ljestve do neba kamo se svesrdno eljela popeti. Sto se dogodilo dok je Desdemona leala u krevetu: Umrla je Linina prijateljica, gospoa Watson, i teta Sourmelina je, u pogrenoj procjeni kakve se redovito donose u alosti, prodala kuu i preselila se natrag na sjever da bude blie obitelji. Stigla je u Detroit u zimi 1972. Zimska joj se klima inila znatno hladnijom nego to je pamtila. Jo gore, vrijeme to ga je provela na jugozapadu promijenilo ju je. Nekako je, tijekom ivota, Sourmelina postala Amerikanka. U njoj nije ostalo gotovo niega od sela. Njezina samopokopana roakinja, naprotiv, nikad se iz sela nije maknula. Obje su zagazile u sedamdesete, ali Desdemona je bila stara, sijeda udovica koja je samo ekala da umre, dok je Lina, posve druga vrst udovice, bojala kosu crveno, vozila Fire-bird i nosila suknje od trapera s remenom i kopom od tirkiza. Nakon ivota u seksualnoj supkulturi, Lini je heteroseksualnost mojih roditelja bila ljupko starinska, kao one ukrasne kuhinjske krpe s izvezenim porukama "Kuharice manje zbori..." Zgraala se nad Bankrotovim aknama. Nije voljela s njim dijeliti tu. Dok nam je Sourmelina bila u gostima, vladala je napeta atmosfera. U naoj je dnevnoj sobi ona djelovala napadno i neumjesno kao umirovljena plesaica iz Vegasa, a budui da smo je neprestano pomno promatrali krajikom oka, sve to je inila bilo nam je prebuno, dim njezine cigarete svuda se zavlaio, pila je previe vina za veerom.

Upoznali smo nove susjede. Bili su tu Pickettovi, Nelson koji je igrao obranu na Sveuilitu Georgia Tech, a sad je radio za farmaceutsku tvrtku Parke-Davis, i njegova ena Bonnie, koja je gutala udesne prie nadahnua u asopisu Guideposts. Prekoputa stanovali su "Plavooki" Stew Fiddler, trgovac industrijskih dijelova sa sklonou prema bur-bonu i ankericama, i njegova ena Mizzi, ija je kosa mijenjala boju kao onaj prsten koji pokazuje raspoloenje. Na kraju ulice bili su Sam i Hettie Grossinger, prvi ortodoksni Zidovi koje smo u ivotu upoznali, i njihova jedinica Maxine, srameljivo udo od djeteta na violini. Sam je, meutim, bio duhovit a Hettie glasna, a razgovarali su o novcu ne mislei da je to nepristojno pa smo se u njihovu drutvu osjeali komotno. Milt i Tessie esto su pozivali Grossingerove na veeru premda su nas njihova prehrambena ogranienja neprestano zbunjivala. Majka se znala odvesti na drugi kraj grada samo da kupi koer meso, na primjer, ali onda ga je servirala u umaku s vrhnjem. Ili bi preskoila meso i vrhnje pa posluila popeke od rakovica. Iako odani svojoj vjeri, Grossingeri su bili idovi amerikog Srednjeg zapada, diskretni i skloni asimilaciji. Skrivali su se iza svojeg zida empresa i za Boi stavljali pred kuu Djeda Mraza i ukrasna svjetla. Godine 1971. sudac Stephen J. Roth presudio je da u kolskom sustavu u Detroitu postoji de jure segregacija. Smjesta je naredio da se kole desegregiraju. Postojao je samo jedan problem. Godine 1971. osamdeset posto kolske populacije u Detroitu bilo je crno. "Taj sudac prevoznik moe prevoziti koliko hoe", likovao je Milton dok je itao o toj odluci u novinama. "Sad nam je svejedno. Vidi, Tessie? Vidi zato je tvoj dobri mu htio da se djeca maknu iz tog kolskog sistema? Jer da nisam, taj bi ih vraji Roth natjerao da se voze u kolu u centar Nairobija, eto zato." Godine 1972. S. Mivamoto, visok 162 cm, kojeg nisu primili u de-troitsku policiju jer nije zadovoljavao njihov kriterij, visinu od 168 cm (pokuao je i s povienim potplatom itd.), pojavio se u emisiji The To-night Show gdje je ustao u svoju obranu. I sama sam naelniku policije napisala pismo podrke za Mivamota, ali nikad nisam dobila odgovor, a Mivamota su odbili. Nekoliko mjeseci poslije, policijskog naelnika Nic-holsa zbacio je konj za vrijeme parade. "Tako ti i treba!" rekla sam. Godine 1972. H. D. Jackson i L. D. Moore, koji su tuili policiju za brutalnost i traili odtetu od etiri milijuna dolara, oteli su mlanjak Southern Airlinesa za Kubu, ogoreni to su dobili odtetu od samo dvadeset pet dolara. Godine 1972. gradonaelnik Roman Gribbs ustvrdio je kako je Detroit doivio preporod. Grad je prebolio traumu nereda iz 1967. Stoga se on ne namjerava kandidirati za jo jedan mandat. Pojavio se novi kandidat, ovjek koji e postati prvi afro-ameriki gradonaelnik, Co-leman A. Young. A ja sam navrila dvanaest godina. Nekoliko mjeseci prije, prvog dana estog razreda, Carol Horning ula je u uionicu s laganim, ali nedvojbeno samozadovoljnim smijekom. Ispod tog smijeka, kao izloene na polici s trofejima, strale su nove grudi koje su joj to ljeto izrasle. Nije bila jedina. Kroz mjesece rasta, dobar se broj mojih kolskih kolegica - kako to odrasli vole rei - razvio. Nisam bila posve nespremna za to. U ljeto sam provela mjesec dana u kampu Ponshewaing kraj Port Hurona. Tijekom spore procesije ljetnih dana postala sam svjesna, kao to je ovjek svjestan bubnja koji ravnomjerno udara na drugoj obali jezera, neeg to se odmata u tijelima mojih prijateljica u kampu. Djevojice su postale edne. Okretale su lea kad su se presvlaile. Neke su imale prezimena izvezena ne samo na hlaicama i arapama nego i na prvim grudnjacima. Uglavnom je to bilo neto osobno o emu nitko nije govorio. Ali tu i tamo se to pokazivalo na dramatian nain. Jednog poslijepodneva na plivanju, aluminijska vrata svlaionice uz zveket su se otvorila i zatvorila. Zvuk se odbio od debla borova, pronio kraj oskudnog ala na povrinu vode gdje sam plutala na napuhanoj unutarnjoj gumi i itala Ljubavnu priu. (Samo sam na plivanju imala vremena itati i koliko god su me odgajatelji u kampu poticali da vjebam slobodni stil, uporno sam svaki dan gutala novi bestseler koji sam pronala na majinom nonom ormariu.) Podigla sam pogled. Pranjavom smeom stazom prekrivenom borovim iglicama primicala se Jenny Simonson u crvenom, bijelom i plavom kupaem kostimu. Sva je priroda utihnula pred tim

prizorom. Ptice su zanijemjele. Labudovi na jezeru izvili su nevjerojatno duge vratove da je vide. ak se i motorna pila u daljini ugasila. Promatrala sam velianstvenu Jenny S. Zlatasto svjetlo kasnog poslijepodneva oko nje se intenzivnije zgusnulo. Njezin se domoljubni badi napinjao kao ni na jednoj drugoj curi. Miii su joj se zatezali u dugim bedrima. Zatrala se do kraja mola i skoila u jezero, a jato najada (njezinih prijateljica iz Cedar Rapidsa) zaplivalo joj je u susret. Spustila sam knjigu i promotrila vlastito tijelo. Evo ga, kao i obino: ravna prsa, nita na bokovima, raljaste noge osute ugrizima komaraca. Od jezerske vode i sunca koa mi se ljutila. Prsti su mi se potpuno smeurali. Zahvaljujui starakoj oronulosti dr. Phila i Tessienoj pretjeranoj sti-dljivosti, stigla sam do puberteta ne znajui to da oekujem. Dr. Philo-bosian i dalje je imao ordinaciju kraj enske bolnice, premda je bolnica tad ve bila zatvorena. Njegova se praksa znatno izmijenila. Preostalo mu je jo nekoliko postarijih pacijenata koji su se, kad su ve tako dugo preivjeli uz njegovu pasku, bojali promijeniti lijenika. Ostalo su bile obitelji na socijalnoj pomoi. Ordinaciju je vodila sestra Rosalee. Ona i dr. Phil vjenali su se godinu dana nakon to su se upoznali na mojem porodu. Sad je ona naruivala pacijente i davala injekcije. Za djetinjstva u sirotinjskom Appalachianu dobro je upoznala vladinu pripomo i arobirala je s formularima za zdravstveno osiguranje. U osamdesetim je godinama dr. Phil poeo slikati. Zidove ordinacije prekrio je, kao u galeriji, debelo namazanim, uskovitlanim uljima na platnu. Nije previe rabio kist, uglavnom paletni no. A to je slikao? Smirnu? Obalu u svitanje? Stravini poar? Ne. Kao mnogi amateri, dr. Phil je bio uvjeren da je jedini prikladni umjetniki motiv slikoviti krajolik koji nema nikakve veze s onim to je sam doivio. Slikao je morske prizore koje nije nikad vidio i umske zaselke u kojima nikad nije bio, zaokruene prilikom ovjeka koji sjedi na sruenom deblu i pui lulu. Dr. Philobosian nikad nije govorio o Smirni, a ako bi je tko spomenuo, izlazio je iz sobe. Nikad nije spominjao prvu enu, ni ubijene sinove i keri. Moda je ba zato i preivio. Kako bilo, dr. Phil je ve bio fosil. Na mojem sistematskom pregledu 1972. sluio se dijagnostikim metodama koje su bile popularne na medicinskom fakultetu negdje 1910. Recimo, trik u kojem se on pretvara da e me oamariti kako bi mi provjerio reflekse. Pa auskultacija pomou vinske ae. Kad se prignuo da mi poslua srce, pruio mi se pogled iz ptije perspektive na Galapagos krasti na njegovoj eli. (Arhipelag je iz godine u godinu mijenjao poloaj, kao kontinent se selei preko kugle njegove lubanje, ali nikad nije zacijelio.) Dr. Philobosian mirisao je kao stari kau, na ulje za kosu i prolivenu juhu, na drijeme u svako doba dana. Njegova diploma medicine izgledala je kao da je napisana na pergamentu. Ne bi me zaudilo da dr. Phil kao lijek za groznicu propie pijavice. Sa mnom se ophodio korektno, nikad prijateljski, a svoje je komentare upuivao uglavnom Tessie, koja je sjedila na stolici u kutu. Koje je uspomene, pitam se, dr. Phil izbjegavao ne gledajui u mene? Jesu li nad tim povrnim pregledima lebdjeli duhovi levantinskih djevojaka, prizvani krhkou moje kljune kosti, zvidukanjem u mojim malim, lajmom ispunjenim pluima? Je li se trudio ne misliti na palae na vodi i razvezane halje, ili je jednostavno bio umoran, star, poluslijep i odvie ponosan da to prizna? Kako god glasio odgovor, godinu za godinom Tessie me odano vodila njemu, da mu se odui za in milosra u katastrofi koju vie nije priznavao. U njegovoj sam ekaonici pri svakom posjetu nalazila isti izlizani primjerak asopisa Highlights. "Moete li pronai ovo?" glasilo je pitanje u crtanoj zagonetki. I gle, u rairenim granama kestena krili su se no, pas, riba, starica, svijenjak - svi zaokrueni mojom vlastitom rukom, drhtavom od boli u upaljenom uhu, godinama i godinama prije. Majka je takoer izbjegavala sve u vezi s tijelom. Nikad nije otvoreno govorila o seksu. Nikad se nije svlaila preda mnom. Nije voljela proste ale ni golotinju u filmovima. Sto se Miltona tie, on nije mogao sa svojom curicom razgovarati o tome kako djeca dolaze na svijet, pa mi je u tim godinama preostalo jedino da sve povezem sama. Iz aluzija koje su katkad pobjegle teti Zo u kuhinji, shvatila sam da se enama neto dogaa s vremena na vrijeme, neto to im nije drago, neto to mukarci nisu primorani trpjeti (kao ni sve ostalo). Sto god to bilo, inilo mi se na sigurnoj udaljenosti, kao udaja ili poroaj. A onda se jednog

dana u kampu Ponshewaing Rebecca Urbanus popela na stolicu. Rebecca je bila iz June Karoline. Imala je pretke robovlasnike i kolovan glas. Na plesovima s dekima iz susjednog kampa mahala je rukom pred licem kao da dri lepezu. Zato se popela na stolicu? Imali smo priredbu gdje svatko pokazuje to zna. Rebecca Urbanus je moda pjevala ili recitirala poeziju Waltera de la Marea. Sunce je jo arilo visoko na nebu, a njezine kratke hlaice su se bijeljele. A onda odjednom, dok je pjevala (ili recitirala), stranji joj je dio hlaica potamnio. Isprva je izgledalo kao da je to samo sjena okolnog drvea. Ili neije ruke koja mae. Ali ne: dok smo tamo sjedile, sve dvanaestogodinjakinje u majicama kampa i s indijanskim trakama na glavi, vidjele smo ono to Rebecca Urbanus nije vidjela. Dok je njezina gornja polovica izvodila toku na priredbi, donja joj je polovica zasjenila nastup. Mrlja se irila, i bila je crvena. Odgajatelji nisu znali kako tono da reagiraju. Rebecca je pjevala, rairenih ruku. Zavrtjela se na stolici pred publikom koja je sjedila u krugu oko nje: pred nama, koje smo zurile u udu i prestravljene. Neke su "napredne" djevojke shvatile. Druge, kao ja, pomislile su: ubod noem, napad medvjeda. U tom asu Rebecca Urbanus vidjela je da je gledamo. I sama je spustila pogled. I vrisnula. I pobjegla s pozornice. Vratila sam se iz kampa preplanula i mravija, s jednom jedinom osvojenom znakom (ironino, za orijentaciju). Ali onu drugu znaku, koju je Carol Horning tako ponosno pokazala prvi dan kole, jo nisam imala. Moji su osjeaji oko toga bili podvojeni. S jedne strane, ako je suditi prema nezgodi koja se dogodila Rebecci Urbanus, moda je sigurnije ostati kakva jesam. Sto ako se i meni desi neto slino? Pregledala sam ormar i izbacila sve bijelo. Potpuno sam prestala pjevati. To je izvan kontrole. Nikad se ne zna. Moe se desiti bilo kada. Osim to se to meni nikako nije dogaalo. Postupno sam se, dok su i ostale djevojice u mojem razredu veinom doivljavale promjene, prestala brinuti o moguim nezgodama i zabrinula se da zaostajem za drugima, da sam preskoena. Sjedim na satu matematike, negdje u zimi u estom razredu. Gica Grotowski, naa mlada profesorica, pie jednadbu na ploi. Iza nje, sjedei u drvenim klupama, uenici prate njezin raun, ili drijemaju, ili se udaraju nogama pod klupom. Sivi zimski dan u Michiganu. Trava nalikuje na kositar. Fluorescentna svjetla nad naim glavama trude se raspriti sumrano godinje doba. Slika velikog matematiara Ramanu-jana (za kojeg smo mi cure prvo mislile da je deko gice Grotowski iz inozemstva) visi na zidu. Zrak je zaguljiv onako kako zaguljiv moe biti samo u koli. A iza lea profesorice, u naim klupama, mi letimo kroz vrijeme. Tridesetero djece u est urednih redova juri brzinom koju ne moemo pratiti. Dok gica Grotowski ispisuje jednadbe na ploi, moje kolegice i kolege se mijenjaju. Bedra Jane Blunt, recimo, kao da su svakog tjedna sve izduljenija. Demper joj se napinje na grudima. Onda jednog dana Beverlv Maas, koja sjedi kraj mene, die ruku i vidim joj tamni dio pod pazuhom: komadi koe obrastao svijetlo smeim dlaicama. Kad se to pojavilo? Juer? Prekjuer? Jednadbe kroz godinu postaju sve dulje i dulje, sve sloenije, i moda je to zbog svih tih brojeva ili tablica mnoenja; uimo kvantificirati velike zbrojeve dok, uz novu matematiku, tijela dolaze do neoekivanih rjeenja. Peteru Quailu glas se od prolog mjeseca spustio dvije oktave, a on to ne primjeuje. Zato ne? Prebrzo leti. Dekima rastu malje nad gornjom usnicom. ela i nosevi osipaju se bubuljicama. I najspektakularnije od svega, djevojice postaju ene. Ne mentalno pa ak ni emocionalno, nego tjelesno. Priroda obavlja pripreme. Dospijevaju rokovi ukodirani u vrstu. Samo je Calliope, u drugom redu, nepomina, njezina klupa kao da se zaglavila tako da jedino ona primjeuje prave razmjere metamorfoza oko sebe. Dok rjeava zadatke, svjesna je torbice Tricie Lamb na podu kraj klupe, tampona koji je tog jutra na tren spazila u njoj - kako se on tono upotrebljava? - i koga to da pita? I dalje zgodna, Calliope ubrzo shvaa da je najnia djevojka u razredu. Puta da joj padne gumica. Nijedan deko je ne podie. U boinoj predstavi ne glumi Mariju kao proteklih godina nego patuljka.. .Ali nada umire posljednja, zar ne?... jer klupe lete, dan za danom; postrojeni kao u avionskoj eskadrili, uenici tutnje i grme kroz vrijeme, tako da Calliope jednog dana podie pogled sa svojeg tintom umrljanog papira i vidi da je proljee, cvijee pupa, forzicija se rascvala, jasenovi zazelenjeli; na odmoru se deki i cure dre za ruke, katkad se ljube

iza drvea, a Calliope se osjea izigranom, prevarenom. "Sjea me se?" kae prirodi. "Ja ekam. Jo sam tu." Kao i Desdemona. U travnju 1972. njezina molba da se pridrui svojem suprugu na nebu jo se probijala kroz golemu nebesku birokraciju. Iako je Desdemona bila zdrava kao dren kad je legla u krevet, tjedni, mjeseci i napokon godine neaktivnosti, spojeni s njezinom iznimnom snanom voljom da se dokraji, nagradili su je medicinskom enciklopedijom boljki. U godinama to ih je provela prikovana za postelju, Desdemona je imala tekuinu u pluima; lumbago; bursitis; napad eklampsije, koji je nastupio pola stoljea kasnije nego to je etioloki normalno i potom se jednako tajanstveno povukao, na Desdemoninu alost; estok osip herpesa zostera od kojeg su joj rebra i lea poprimila boju i teksturu zrelih jagoda i pekli kao da je bodu elektrinim tapom za stoku; devetnaest prehlada; jednotjednu upalu plua, koju su figurativno opisali kao "hodajuu"; ireve na elucu; psihosomatske katarakte, koji su joj mutili vid na godinjicu mueve smrti i koje je uglavnom isplakala; i Dupuvtrenovu kontrakciju pri kojoj su joj upaljeni ligamenti u ruci bolno zgrili palac i tri prsta tako da su se stisnuli uz dlan, a srednji je prst ostao podignut u opscenoj gesti. Jedan je lijenik ukljuio Desdemonu u studiju dugoivosti. Pisao je lanak za neki medicinski asopis o "mediteranskoj prehrani". S tim je ciljem reetao Desdemonu pitanjima o kuhinji njezine domovine. Koliko je jogurta konzumirala kao mala? Koliko maslinovog ulja? enjaka? Odgovarala je na svaki njegov upit jer je mislila kako njegovo zanimanje pokazuje da napokon neto organski s njom nije u redu, i jer nikad nije proputala priliku da proee postajama svojeg djetinjstva. Lijenik se zvao Miiller. Podrijetlom Nijemac, odrekao se svoje rase to se kuhinje tie. S poslijeratnim osjeajem krivnje, ocrnio je bratvurt, knedle od kruha i ajngemahtes kao jela koja granie s otrovom. To su Hitleri hrane. Umjesto toga nau je grku prehranu - nae patlidane koji plivaju u umaku od rajice, nae salate od krastavaca i namaze od ikre, nae pilafe, groice i smokve smatrao potencijalno ljekovitim, udesnim preparatima koji daju ivot, iste arterije, izglauju kou. I inilo se da dr. Miiller govori istinu: iako su mu bile samo etrdeset dvije godine, lice mu je bilo naborano, ovjeenih laloka, dok je moj otac, u etrdeset osmoj godini, unato podonjacima boje kave, jo posjedovao neizbrazdanu maslinastu put i gustu, sjajnu, crnu kosu. Nisu onaj preparat za rast kose zabadava zvali "Grka formula". To je u naoj hrani! Pravi pravcati izvor mladosti u naim dolmama i tara-masalatama, pa ak i u baklavama koje ne sadre greni rafinirani eer, nego samo med. Dr. Miiller pokazao nam je grafikone koje je izradio, s imenima i datumima roenja Talijana, Grka i jednog Bugarina nastanjenih u podruju Detroita, i vidjeli smo kako se naa kandidatkinja Desdemona Stephanides, devedeset dvije godine - dobro dri meu ostalima. U odnosu na Poljake koje je dokrajila kielbasa, ili Belgijance koje je pomeo pomfrit, ili Anglosaksonce desetkovane desertima, ili panjolce slomljene salamama, naa se grka iscrtana linija nastavljala dok su njihove nestajale u umi putanja usmjerenih nadolje. Tko zna? Kao narod, proteklih se nekoliko milenija nismo imali bogzna ime ponositi. Stoga je vjerojatno shvatljivo da smo za posjeta dr. Miillera propustili spomenuti zabrinjavajuu anomaliju Leftvjevih opetovanih modanih udara. Nismo htjeli iskriviti grafikon novim podatcima, pa nismo napomenuli da je Desdemoni zapravo sedamdeset i jedna, a ne devedeset i jedna godina, i da ona uvijek brka sedmice i devetke. Nismo spomenuli ni njezine tete, Taliju i Viktoriju, koje su obje umrle mlade od raka dojke; i preutjeli smo visoki tlak koji je naprezao vene ispod Miltonove glatke, mladolike vanjtine. Nismo to mogli spomenuti. Nismo htjeli izgubiti od Talijana niti od onog jednog Bugarina. A dr. Miiller, zaokupljen svojim istraivanjem, nije primijetio izlog opreme pogrebnikih poduzea kraj Desdemonina kreveta, fotografiju pokojnog mua uz fotografiju njegova groba, obilje parafernalija udovice naputene na zemlji. Ne pripadnice skupine besmrtnika s Olimpa. Jednostavno jedine koja je preivjela. U meuvremenu je napetost izmeu mene i majke rasla. "Nemoj se smijati!" "Oprosti, duo. Ali gledaj, ti nema nita to bi... to bi..." "Mama!" ". ..to bi ga dralo."

Uvrijeeni vrisak. Dvanaestogodinje noge tre uz stube, dok Tessie dovikuje, "Ne dramatiziraj toliko, Callie. Kupit emo ti grudnjak ako ba hoe." Gore, u svojoj sobi, zakljuala sam vrata i zadigla majicu pred ogledalom da vidim\.. kako je mama u pravu. Nita! Ba nita to bi ga dralo. Briznula samu pla od nemoi i bijesa. Kasnije tog dana, kad sam najzad sila na veeru, osvetila sam se jedino kako sam mogla. "to je? Nisi gladna?" "Hou normalnu hranu." "Kako to misli, normalnu hranu?" "Ameriku hranu." "Moram kuhati ono to yiayia voli." "A to je s onim to ja volim?" "Pa ti voli spanikopitu. Uvijek si voljela spanikopitu." "E, vie je ne volim." "Onda dobro. Nemoj jesti. Gladuj ako hoe. Ako ti se ne svia to ti dajemo, moe samo sjediti za stolom i ekati dok mi ne pojedemo." Suoena s dokazima u ogledalu, ismijana od vlastite majke, okruena kolskim kolegicama koje se razvijaju, dola sam do uasnog zakljuka. Povjerovala sam da mediteranska prehrana koja odrava baku na ivotu protiv njezine volje ujedno zlokobno koi moje sazrijevanje. Zvualo je logino da maslinovo ulje koje je Tessie polijevala po svemu ima tajanstvenu mo da zaustavi tjelesni sat, dok um, otporan na ulje za kuhanje, ide dalje. Zato je Desdemona osjeala oaj i umor osobe od devedeset godina, ali arterije su joj bile kao u pedesetogodinjakinje. Je li mogue, pitala sam se, da su omega 3 masne kiseline i tri vrste povra za svaki obrok odgovorni za kanjenje moje spolne zrelosti? Usporava li jogurt za doruak razvoj mojih grudi? Mogue je. "Sto je, Cal?" pitao me Milton, itajui veernje novine uz jelo. "Ne eli doivjeti stotu?" "Ne ako stalno moram jesti ovo." Ali sad je Tessie puknula. Tessie, koja je gotovo dvije godine brinula za staru damu koja ne eli ustati iz kreveta. Tessie, iji je mu bio zaljubljen u hrenovke vie nego u nju. Tessie, koja je potajno nadzirala pranjenje crijeva svoje djece i tako, naravno, tono znala kako im masna amerika hrana moe poremetiti probavu. "Ti ne ide u duan", suzno je rekla. "Ti ne vidi ono to ja vidim. Kad si posljednji put bila u ljekarni, gospodina Normalna? Zna ega su tamo pune police? Lak-sativa! Kad god odem u ljekarnu, netko prije mene kupuje Dulkolaks. I ne samo jednu kutiju. Kupuju to na lopate." "Samo stari ljudi." "Ne samo stari. Vidim da ih kupuju i mlade mame. I tinejderi. Hoe da ti neto otkrijem? Ova cijela zemlja ne moe obaviti veliku nudu." "Ma daj, ba sad imam apetit." "Je li to zbog grudnjaka, Callie? Jer ako je, rekla sam ti -" "Mama!" Ali prekasno. "Kakvog grudnjaka?" upitao je Bankrot. A onda se osmjehnuo: "Veliko slano jezero misli da treba grudnjak?" "Zaepi." "ekaj malo. Valjda su mi naoale prljave. Daj da oistim stakla. Aha, sad je bolje. Da vidimo -" "Zaepi!" "Ne, ne bih rekao da je Veliko slano jezero doivjelu neku geoloku -" "No, ali tvoje lice je, pristavi!" "Jo je ravno kao uvijek. Idealno za mjerenje brzine." Ali onda je Milton podviknuo, "K vragu i sve!" - i oboje nas nadglasao. Mislili smo da mu je dognjavilo nae bockanje. "Taj prokleti sudac!" Nije gledao nas. Zurio je u naslovnicu Detroit Newsa. Pocrvenio je, a onda - od onog visokog tlaka koji nismo spomenuli - poprimio gotovo ljubiastu boju.

To jutro sudac Roth je na saveznom okrunom sudu smislio lukav nain kako da desegregira kole. Ako u Detroitu nema dovoljno bijelih uenika za sve kole, dovest e ih iz nekog drugog mjesta. Sudac Roth proglasio se nadlenim za cijelo "gradsko podruje". Nadlenim nad gradom Detroitom i pedeset tri predgraa koja ga okruuju. Ukljuivi Grosse Pointe. "Tek to smo vas djecu izvukli iz one vraje rupe", vikao je Milton, "taj vas prokleti Roth hoe poslati natrag!" Gorske kune Za one koji su se tek sad ukljuili, u tijeku je senzacionalna utakmica hokeja na travi! Zavrne sekunde posljednjeg susreta sezone izmeu dva ljuta protivnika, Osica iz BSCD i Gorskih kuna iz B&I. Rezultat je izjednaenih 4:4. Borba prsa o prsa na sredini terena i.. .lopta za Osice! Chamberlain manevrira, dodaje O'Rourkeovoj na krilu. O'Rourke ini fintu da ide lijevo, ide desno... prelazi jednu Kunu, prelazi drugu... i sad dodaje preko terena Amigliato! Evo, Be-cky Amigliato dolazi s boka! Jo deset sekundi, jo devet! Na golu za Gorske kune brani Stephanidesova i - o joj joj, ona ne vidi da se Amigliato pribliava! Koga vraga to?... Pa ljudi, ona gleda u list! Callie Stephanides divi se prekrasnom, vatrenocrvenom jesenskom listu, ali kakav je trenutak odabrala! Evo, Amigliato je tu! Pet sekundi! etiri sekunde! To je to, sad se odluuje prvenstvo srednjih kola - ali samo malo... Stephanides je ula korake. Podie pogled... a Amigliato puca! Auuu, loptica leti kao metak! Para zrakom tako da se ak i tu u komen-tatorskoj kabini sve trese. Juri ravno Stephanidesovoj u glavu! Ona puta list! I gleda... gleda... ma ljudi, bolje da ovo ne vidite..." Je li istina da nam trenutak prije smrti (od lopte u hokeju na travi ili od ega drugog) cijeli ivot proleti pred oima? Moda ne ba cijeli ivot, nego samo dijelovi. Kad me lopta Becky Amigliato tog jesenskog dana pogodila u lice, kroz svijest koja e se moda uskoro ugasiti titravo su mi se odvrtjeli dogaaji prolih pola godine. Prije svega, na Cadillac - tada ve zlatni model Fleetwood - kako se ljetos uspinje prema djevojakoj koli Baker & Inglis. Na stranjem sjedalu, jedna vrlo nesretna dvanaestogodinja djevojica, ja, koju su primorali da ide na razgovor. "Neu u ensku kolu", alim se ja. "Radije bih da me voze autobusom u koju god ve kolu treba." A onda drugi auto dolazi po mene, u rujnu, prvog dana sedmog razreda. Prije sam u osnovnu kolu Tromblev uvijek ila pjeke, ali privatna gimnazija donijela je niz promjena: novu kolsku uniformu, na primjer, s grbom i kotskim uzorkom. Osim toga: prijevoz do kole, svijetlozeleni karavan koji vozi gospoa po imenu Drexel. Kosa joj je masna, prorijeena. Nad gornjom joj se usnicom, kao primjer nagovjetaja koji u nauiti definirati na satu engleskoga u sljedeoj godini, naziru brkovi. A onda, nekoliko tjedana poslije, karavan vozi ulicama. Gledam kroz prozor dok se iz cigarete ge Drexel odmata konop dima. Ulazimo u srce Grosse Pointea. Prolazimo kraj dugakih kolnih prilaza iza zakljuanih vrata, prilaza kakvi moju obitelj obavezno ispunjavaju divljenjem i strahopotovanjem. Ali sad ga Drexel zakree na te kolne prilaze. (Jer moje nove kolegice iz kole stanuju na kraju tih prilaza.) Auto brunda pored ukrasnih ivica i ispod lukova obrezanog grmlja da stignemo do samostojeih kua s pogledom na jezero pred kojima ekaju djevojke s torbama, vrlo uspravnog dranja. Nose istu uniformu kao i ja, ali na njima izgleda nekako drukije, urednije, tosnije. Povremeno se u prizoru pojavljuje i pokoja majka s dotjeranom frizurom dok ree ruu iz vrta. A onda, dva mjeseca poslije, krajem prvog polugodita, karavan se penje uzbrdicom prema mojoj ne vie sasvim novoj koli. Auto je pun djevojaka. Ga Drexel pali jo jednu cigaretu. Prilazi ploniku da parkira i priprema se baciti na nas kletvu. Vrtei glavom nad pogledom koji se stere pred nama - na breuljkasti, zeleni kolski teren i jezero u daljini - kae, "Cure moje, sad je vrijeme da uivate. Od kolijevke pa do groba, najljepe je ako doba." (S dvanaest godina gadilo mi se to govori takve stvari. Neto gore nisam mogla zamisliti. Ali moda sam i zbog nekih drugih promjena koje su nastupile te godine slutila da se sretno razdoblje mojeg djetinjstva blii kraju.) Sto mi je jo proletjelo kroz glavu kad me lopta pogodila? Sve to simbolizira loptica hokeja na

travi. Hokej na travi, novoengleska igra koja potjee iz stare Engleske, kao i sve ostalo u naoj koli. kolska zgrada s dugim hodnicima koji odjekuju i vonjaju na crkvu, s prozorima na kojima su stakla obrubljena olovom i sa sablasnim polumrakom. Latinske poetnice boje zobene kae. Poslijepodnevni aj. Smijeni starinski nakloni nae teniske ekipe. Tvid kostimi naih profesorica kao i nastavni program koji^je, helenistiki, bajronovski, poinjao s Homerom, a onda skakao ravno na Chaucera nakon kojeg su slijedili Shake-speare, Donne, Swift, Wordsworth, Dickens, Tennvson i E. M. Forster. Poveite sami. Gospoica Baker i gospoica Inglis osnovale su kolu jo davne 1911. kako bi, rijeima statuta, "naobraavale djevojke u drutvenim i prirodnim predmetima i njegovale u njima ljubav prema uenju, skromno dranje, milinu udi i, nadasve, zanimanje za graanske dunosti". Dvije su ene ivjele zajedno na rubu kolskog terena u "Sjenici", kuici sa slamnatim krovom koja je u kolskoj mitologiji zauzimala mjesto ravno onom Lincolnove brvnare u nacionalnoj legendi. Uenice petog razreda svakog su proljea vodili onamo na razgledavanje. Prolazile su u povorci kraj dvije samake spavae sobe (to je moda samo njih moglo zavarati), pisaih stolova utemeljiteljica na kojima su jo leala nalivpera i slatkii od likoricija, i gramofona na kojem su sluale Sousine koranice. Duhovi gice Baker i gice Inglis i dalje su obitavali u koli, uz njihova materijalna poprsja i portrete. Kip u dvoritu prikazivao je uiteljice s naoalama u razigranom, proljetnom raspoloenju, gicu Baker kako papinskim pokretom blagoslivlja zrak, dok se gica Inglis (uvijek dolje) okree da vidi to joj kolegica pokazuje. Mekani eir objeena oboda skriva nelijepe crte gice Inglis. U jedinom avangardnom elementu rada, iz glave gice Baker uzdie se debela ica na vrhu koje lebdi zaudni predmet: kolibri. .. .Sve mi je to u misli dozvala hokejska loptica koja je ibala kroz zrak. Ali bilo je tu jo neto, neto osobnije, to je objanjavalo zato sam ba ja meta lopte. Kako to da je Calliope golman? Zato je natovarena maskom za lice i titnicima? Zato se trenerica Stork derala na nju da obrani gol? Da odgovorim jednostavno: sportovi mi ba nisu ili. Odbojka, koarka, tenis: u svima sam bila beznadna. U hokeju na travi jo gora. Nisam se mogla nauiti na smijene male palice ni na nebuloznu europsku strategiju. U nedostatku igraa, trenerica Stork stavila me na gol i nadala se najboljem. Ali, najbolje se rijetko dogaalo. Ne pokazujui ni trunka timskog duha, neke su Gorske kune tvrdile da sam cijepljena od kooordinacije. Je li ta optuba bila utemeljena? Postoji li veza izmeu mojeg dananjeg uredskog posla i manjka tjelesne spretnosti? Neu odgovoriti. Ali u svoju obranu u rei da nijedna od mojih sportskijih suigraica nije obitavala u tako problematinom tijelu. One nisu, kao ja, imale dva testisa koji su mi se ilegalno uselili u ingvinalne kanale. Bez moga znanja, ti su se anarhisti nastanili kao skvoteri u mojem abdomenu i ak su se prikopali na komunalije. im sam nezgodno prekriila noge ili napravila prenagli pokret, u preponama me probadala grevita bol. Na igralitu za hokej znala sam se presavinuti od boli, oiju punih suza, a trenerica Stork samo bi me pljesnula po stranjici. "To je samo gr, Stephanides. Tri pa e proi." (I sad me, dok sam krenula blokirati udarac, prostrijelila takva bol. Unutra me zaarafilo i eksplodiralo u erupciji lave boli. Zgrila sam se i spotaknula preko golmanske palice. A onda sam se prevrnula i pala...) Ali jo ima vremena da se zabiljei nekoliko tjelesnih promjena. Na poetku sedmog razreda dobila sam dvostruki aparati za zube. Gornju i donju eljust sad su mi povezivale gumene trake. inilo mi se da mi je vilica na oprugama, kao kod trbuhozboreve lutke. Svake veeri prije spavanja revno sam na glavu navlaila svoju srednjovjekovnu opremu. Ali u tami, dok su mi se zubi polako pod prisilom ravnali, ostatak lica poeo je poputati jaoj, genetskoj predispoziciji prema nepravilnosti. Da parafraziram Nietzschea, postoje dva tipa Grka: apolonski i dionizijski. Rodila sam se kao apolonski tip, zlatoputa djevojica lica okruena uvojcima. Ali kad sam se pribliila trinaestoj godini, u moje se crte uvukao dionizijski element. Nos mi se, prvo njeno, a onda ne vie tako njeno, izvio u orlovski luk. I obrve su mi se nakostrijeile i izvile se u luk. Neto zlosutno, podmuklo, doslovce "satirski" uvuklo mi se u izraz. I tako je posljednje to hokejska loptica (sad sve blia, nee vie trpjeti ekspoziciju) - posljednje to

hokejska loptica simbolizira jest Vrijeme samo, njegova nezaustavljivost, nain na koji smo prikovani za naa tijela, koja su prikovana za Vrijeme. Hokejska loptica fijukala je naprijed. Pogodila me bono u titnik za lice i odbila se u sredite mree. Izgubili smo. Osice su slavile. Osramoena kao i uvijek, krenula sam prema svlaionicama u gimnastikoj dvorani. Sa titnikom pod rukom, popela sam se iz zelene zdjele hokejskog terena koji je nalikovao kazalitu pod vedrim nebom. Malim sam koracima prela ljunanu stazu koja je vodila do kole. U daljini, niz brijeg i preko ceste, prualo se jezero St. Clair gdje je moj djed Jimmy Zizmo odglumio smrt. Jezero se zimi i dalje zamrzavalo, ali vie preko njega nisu u automobilima vozili krijumari alkohola. Izgubilo je glamuroznu vezu s kriminalom i postalo, kao i sve ostalo, malograansko. Kroz transportni kanal i dalje su teglili teretni brodovi, ali veinom su se vidjele privatne jahte, Chris-Craft, Santana, Flving Dutchman, 470. Za sunanih dana jezero je jo uspijevalo biti plavo. Uglavnom je, meutim, imalo boju hladne kaaste juhe od graka. Ali ja nisam mislila o tome. Odmjeravala sam korake i hodala najpo-laganije to mogu. Gledala sam u vrata gimnastike dvorane s izrazom opreza i tjeskobe. Jer sad, kad je za sve ostale igra zavrila, za mene je poinjala. Dok su moje suigraice hvatale zrak poslije napora, ja sam se tek psihiki pripremala. Morala sam reagirati gipko, s brzim, sportskim tajmingom. Morala sam uz teren svojeg bia bodriti, "Glavu gore, Stephanides!" Morala sam biti trener, igraka zvijezda i navijaica, sve u jednom. Jer unato dionizijskom raskalaju koje mi se razmahalo po tijelu (u zubima u kojima mi je tuklo od boli, u divljoj rasputenosti mojeg nosa), nije se ba sve na meni promijenilo. Godinu i pol nakon to je Carol Horning dola u kolu s novim novcatim grudima, kod mene ih nije bilo ni u tragovima. Grudnjak koji sam napokon izmolila od Tessie i dalje je, kao via fizika, samo teoretski sluio nekoj svrsi. Nema grudi. Ni menstruacije. Cijeli sam esti razred ekala, i cijelo ljeto poslije estog razreda. Sad sam ila u sedmi razred i jo sam ekala. Bilo je znakova koji su davali nade. Tu i tamo bradavice su mi zabridjele. Kad sam ih oprezno dotaknula, napipala bih oblutak ispod ruiaste, mekane koe. Uvijek bih se ponadala da je to poetak neega. Mislila sam da se razvijam. Ali svaki put iznova nabreklina je splasnula, bol je nestala, i dogodilo se nije nita. Od svega na to sam se morala naviknuti u novoj koli, najtee mi je stoga padala svlaionica. ak i sad, kad je sezona zavrila, trenerica Stork stajala je kraj vrata i graktala, "Okej, moje dame, pod tu! Ajmo! Tri etiri!" Vidjela me da dolazim i uspjela se osmjehnuti. "Trudila si se", rekla je i dodala mi runik. Hijerarhija postoji svuda, ali posebno u svlaionicama. Movarasta vlaga, golotinja, kao da se vraamo u uvjete prvobitnog ivota. Dopustite da vam predstavim kratku taksonomiju nae svlaionice. Najblie tuevima smjestile su se Narukvice s privjescima. Dok sam prolazila kraj njih, bacila sam pogled u hodnik obavijen parom i vidjela ih kako izvode svoje ozbiljne, enstvene kretnje. Jedna se Narukvica pognula duboko naprijed i omotala runik oko mokre kose. Naglo se uspravila i jednim ga potezom stisnula u turban. Kraj nje se druga Narukvica zagledala u daljinu praznim plavim oima i pritom pomazivala tijelo hidratantnim losionom. Trea je Narukvica prinijela bocu vode usnicama, isteui dugaku stapku vrata. Nisam htjela zuriti u njih, skrenula sam pogled, ali i dalje sam ula zvukove koje su proizvodile dok su se odijevale. Kroz utanje tueva i ljapkanje tabana po ploicama, do uiju mi je dopirao visoki, tanki cilik, zvuk gotovo nalik kuckanju ampanjskim aama u zdravici. Sto je to bilo? Ne moete pogoditi? S tankih zapea tih djevojaka visjeli su siuni srebrni privjesci i zveckali udarajui jedan u drugi. Bila je to zvonjava sitnih teniskih reketa koji udaraju u siune skije, minijaturnih Eiffelovih tornjeva o centimetar visoke balerine na vrcima prstiju. Bio je to zvuk Tiffanvjevih aba i kitova koji zajedno ciliu; psia koji zveckaju o makice, tuljana s loptama na nosu koji udaraju o majmunie s harmonikama, kriki sira koje odzvanjaju o lica klauna, jagoda koje brene s tintarnicama, malih srca za Valentinovo koja lupkaju o zvonca objeena o vrat vicarskih krava. Usred sveg tog milozvunog cilikanja, jedna je djevojka pruala zglob prema prijateljicama kao dama koja nekom preporua parfem. Otac joj se upravo vratio s poslovnog putovanja i donio joj najnoviji dar.

Narukvice s privjescima: one su bile zakon u mojoj novoj koli. Ile su u Baker & Inglis od vrtia. Od jaslica! Stanovale su kraj vode i odrasle su, kao i svi na Grosse Pointeu, pretvarajui se da nae plitko jezero uope nije jezero nego ocean. Atlantski ocean. Da, to je bila tajna elja Narukvica s privjescima i njihovih roditelja, da ne budu sa Srednjeg Zapada, nego s Istone obale, da se odijevaju i govore ne otvarajui usta kao oni s Istoka, da ljetuju na Martha's Vinevard, da za Istonu obalu kau "dolje", kao da je vrijeme koje provode u Michiganu samo kratki izlet od kue. Sto da kaem o mojim dobro odgojenim kolegicama prastih noseva i pozamanih zaklada? Podrijetlom od loze marljivih, tedljivih industrijalaca (dvije djevojke iz mog razreda imale su ista prezimena kao ameriki proizvoai automobila), jesu li pokazivale sklonosti za matematiku ili prirodne znanosti? Jesu li iskazivale mehaniku dovitljivost? Ili predanost protestantskoj radnoj etici? Jednom rijeju: ne. Nema uvjerljivijeg dokaza protiv genetikog determinizma od djece bogataa. Narukvice s privjescima nisu uile. Nikad nisu dizale ruku u razredu. Sjedile su u zadnjim redovima, bezvoljno, i svaki dan ile kui nosei biljenice kao rekvizite. (Ali moda su Narukvice s privjescima znale vie 0 ivotu od mene. Od ranog su doba znale kako malo svijet polae na knjige pa nisu na njih gubile vrijeme. Dok ja, ak i sad, uporno i dalje vjerujem da ti crni znakovi na bijelom papiru sadre najvee znaenje 1 da u, nastavim li pisati, moda uhvatiti dugu svijesti u staklenku. Jedina zaklada koju imam je ova pria i, za razliku od sparnih bijelih protestanata, naeo sam glavnicu i potroit u sve...) Prolazei kraj njihovih ormaria u svlaionici u sedmom razredu, nisam toga svega bila svjesna. Sad gledam unatrag (kako me potie dr. Lue) da tono razaberem to je osjeala 12-godinja Calliope dok je gledala kako se Narukvice s privjescima presvlae u zaparenom svjetlu. Je li je proeo srh uzbuenja? Je li puteno reagirala ispod golmanskih titnika? Trudim se sjetiti, ali vraa mi se tek klupko emocija: zavist, dakako, ali i prezir. Osjeaj manje vrijednosti i nadmoi u isti mah. A iznad svega, panika. Djevojke su preda mnom ulazile i izlazile iz tueva. Bljeskovi golotinje vriskali su u upozorenju. Prije samo godinu ili tako nekako, te iste djevojke bile su porculanske figurice, oprezno umakale none prste u dezinfekcijsko sredstvo na javnom bazenu. Sad su se pretvorile u velianstvene stvorove. Kreui se kroz vlani zrak, osjeala sam se kao ronilac. Odgurivala sam se tekim, pojastuenim nogama i kroz golmansku zatitnu masku buljila u udesan podvodni svijet posvuda oko sebe. Morske su vlasulje izniknule mojim kolegicama meu nogama. Bilo ih je svih boja, crnih, smeih, elektrino utih, arko crvenih. Iznad toga grudi su im poskakivale poput meduza, u mekom pulsiranju, s ruiastim vrcima koji kao da e pecnuti. Sve je lelujalo u struji, hranilo se mikroskopskim planktonima, i svake minute bujalo i raslo. Usplahirene, punane djevojke nalikovale su morskim lavovima to vrebaju iz dubina. Povrina mora je zrcalo u kojem se prelamaju divergentni evolucijski putevi. Iznad nje, stvorenja iz zraka; ispod nje, stvorovi iz vode. Jedan planet, dva svijeta. Moje kolegice njihova osobna rasko nije zapanjivala nita vie no karpinu njezine bodlje. Kao da su druga vrsta. Kao da posjeduju mirisne lijezde ili tobolce, prilagodbe za plodnost, za razmnoavanje u divljini, koje nemaju nikakve veze sa mnom, mravom, bezdlakom, pripitomljenom mnom. Zurila sam kraj njih u oaju, a u uima mi je zvonio njihov amor. Iza Narukvica s privjescima, ula sam u podruje Ziherica na kotskim suknjama. Najbrojnije koljeno u naoj svlaionskoj klasifikaciji, Ziherice na suknjama zauzimale su tri reda ormaria. Eno ih tamo, debele i mrave, blijede i pjegave, nespretno navlae arape ili nateu neprivlano donje rublje. One su poput ziherica koje nam dre krajeve kotske suknje zajedno, neupadljive, dosadne, ali na svoj nain nune. Ne sjeam se kako se zvala niti jedna od njih. Pored Narukvica s privjescima, kroz Ziherice, Calliope je odepe-sala sve dublje u svlaionicu. Sve do tamo gdje su ploice napukle, a buka poutjela, pod treperava svjetla, uz umivaonik s prethistorijskim komadom vakae gume u odljevu, urila sam onamo gdje pripadam, do moje nie u lokalnom stanitu. Te godine nisu se samo za mene promijenile okolnosti. Zastraujua ideja prevoenja djece

autobusom natjerala je i druge roditelje da potrae privatne kole. Baker & Inglis, s impresivnom opremom i terenima, ali slabim financijama, nije se opirala porastu broja upisanih uenica. I tako smo u jesen 1972. stigle mi (na ovoj udaljenosti od tueva para se razila i jasno vidim svoje stare prijateljice): Reetika Churaswami, s golemim utim oima i strukom kao u vrapia; Joanne Maria Barbara Peracchio, s operiranom cotavom nogom i (mora se priznati) vezama s rasistikim Drutvom Johna Bircha; Norma Abdow, iji je otac otiao na had i nikad se vie nije vratio; Tina Kubek, koja je vukla korijene iz eke; i Linda Ramirez, napola panjolka, napola Filipinka, koja mirno stoji i eka da joj se naoale odmagle. Doseljenice, tako su nas zvali, ali tko to nije bio, kad se bolje pogleda? Nisu li i Narukvice s privjescima isto tako pripadale nekoj doseljenoj etnikoj skupini? Nisu li i one imale udne rituale i hranu? Ili svoj posebni plemenski jezik? Govorile su "degute" za neto odvratno, "neuveno" za udno. Jele su sasvim male sendvie od bijelog kruha bez kore - sendvie s krastavcima, majonezom i neim to su zvale "potoarka". Dok nismo dole u Baker & Inglis, moje prijateljice i ja osjeale smo se potpuno kao Amerikanke. Ali sad su nam podignuti nosevi Narukvica nagovijestili da postoji jo jedna Amerika u koju mi nikad neemo imati pristup. Odjednom Amerika vie nisu bili hamburgeri i frizirani motori. Amerika su bili Mayflower i Plvmouth Rock. Neto to se dogodilo na dvije minute prije etiristo godina, umjesto svega to se dogodilo od onda. Umjesto svega to se dogaa sad! Dovoljno je rei da su u sedmom razredu Calliope uvrstili meu nove uenice, koje su je prihvatile i sprijateljile se s njom. Kad sam otvorila svoj ormari, prijateljice nita nisu rekle o mojim upljim rukama na golu. Umjesto toga Reetika je ljubazno skrenula razgovor na test iz matematike koji emo uskoro pisati. Joanne Maria Barbara Peracchio polako je gulila dokoljenku s noge. Od korekcijskog kirurkog zahvata desni joj je zglob ostao tanak poput drka metle. Kad god sam ga vidjela, lake sam se mirila sama sa sobom. Norma Abdow otvorila je svoj ormari, zavirila unutra i viknula "Gnjus!" Odugovlaila sam, odvezujui titnike. S obje strane, moje prijateljice su svlaile odjeu brzim, drhtavim pokretima. Zamotale su se u runike. "kvadro?" pitala je Linda Ramirez. "Mogu posuditi malo ampona?" "Samo ako me slui sutra za rukom." "Ne dolazi u obzir!" "Onda nita od ampona." "Dobro, dobro." "to dobro?" "Dobro, vaa visosti!" Saekala sam da sve odu i tek se onda svukla. Prvo sam svukla doko-ljenke. Zavukla sam ruke pod hokejsku majicu i skinula kratke hlaice. Zamotala sam runik oko struka, a onda otkopala gumbe na ramenu majice i prevukla je preko glave. Ostala sam u runiku i donjoj majici dugih rukava. Sad je slijedio teki dio. Moj je grudnjak bio broj 1 A. Imao je sitnu ruicu izmeu koarica i etiketu s natpisom "Young Miss by Olga". (Tessie me nagovarala da uzmem obini prvi grudnjak, mekani, bez koarica, ali ja sam htjela isti grudnjak kakav su nosile moje prijateljice i po mogunosti podstavljen.) Sad sam obavila taj odjevni predmet oko struka, zakopala ga kopama naprijed i zarotirala u pravi poloaj. Onda sam izvukla ruke iz rukava, jednu po jednu, tako da mi je majica visjela s ramena kao plat. Ispod majice nategnula sam grudnjak prema gore, uz prsni ko, sve dok nisam uspjela provui ruke kroz bretele. Kad sam to obavila, navukla sam kotsku suknju ispod runika, svukla majicu, obukla bluzu i bacila runik. Niti jednu sekundu nisam bila gola. Mojoj je lukavosti svjedoila samo maskota nae kole. Na zidu iza mene izblijedjela je zastavica objavljivala "Dravno prvenstvo u hokeju na travi 1955." Ispod toga, u svojoj uobiajenoj nehajnoj pozi, stajala je gorska kuna kole Baker & Inglis. Bistrih okica, otrih zubia i zailjene njukice, naslonila se na palicu za hokej, desne noge prekriene preko lijevog zgloba. Imala je na sebi plavu majicu s crvenim rubom. Crvenu je vrpcu nategnula izmeu dlakavih uica. Teko je bilo odrediti smije li se ili kezi zube. Bilo je neeg od tvrdoglavosti Yaleovog buldoga u naoj prodrljivoj kuni, ali i neke elegancije. Gorska kuna nije samo igrala na pobjedu. Igrala je i zato da zadri vitku liniju. Stala sam uz vodu za pie i pritisnula prstom rupicu tako da je voda trcnula visoko u zrak. Stavila sam glavu pod mlaz. Trenerica Stork uvijek nam je opipala kosu prije nego to bi nam dopustila da odemo, da provjeri je li mokra. Iste godine kad su mene poslali u privatnu kolu, Bankrot je otiao na studij. Premda ga nije dohvatila duga ruka suca Rotha, hvatale su ga druge ruke. Jednog vrueg dana prethodnog srpnja, dok sam prolazila

hodnikom na katu, ula sam snaan glas koji je dopirao iz Bankrotove sobe. Glas je bio muki i itao je brojeve i datume. "etvrti veljae", govorio je glas, "trideset i dva. Peti veljae - tristo dvadeset jedan. esti veljae..." Vrata na harmoniku nisu bila zakljuana pa sam zavirila u sobu. Moj brat leao je na krevetu zamotan u stari prekriva koji mu je Tessie iskakala. Iz jednog kraja virila mu je glava - zastakljenih oiju - a iz drugog bijele noge. Na drugoj strani sobe brenao je njegov stereo, a igla na radiju poskakivala. Tog je proljea Bankrot primio dva pisma, jedno sa Sveuilita Mic-higan kojim ga obavjetavaju da je primljen na fakultet i drugo od amerike vlade, kojim ga obavjetavaju da im stoji na raspolaganju za novaenje. Odonda je moj apolitini brat pokazivao nesvakidanje zanimanje za aktualne dogaaje. Svake veeri gledao je dnevnik s Mil-tonom, pratio razvoj vojnih akcija i pomno sluao suzdrane izjave Henrvja Kissingera na mirovnim razgovorima u Parizu. "Mo je najjai afrodizijak", glasovita je Kissingerova izjava i po svoj je prilici tona; jer Bankrot je sjedio kao prikovan pred televizorom, veer za veeri, i pratio diplomatske makinacije. U isto vrijeme, Miltona je zarazila udna elja roditelja, posebno oeva, da im djeca propate isto to su oni propatili. "Moda bi ti malo vojske koristilo", rekao je. Na to je Bankrot odgovorio, "Otii u u Kanadu." "Nee. Ako te pozovu, sluit e svojoj zemlji ba kao i ja." A onda bi Tessie rekla: "Ne brini se. Cijela e stvar zavriti prije nego to dou do tebe." U ljeto 1972. , meutim, dok sam gledala brata omamljenog brojevima, rat je slubeno jo trajao. Nixonova boina bombardiranja jo su ekala blagdane. Kissinger je jo putovao izmeu Pariza i Washing-tona da odri seksepil. Zapravo, pariki mirovni sporazum potpisat e se sljedeeg sijenja i posljednje amerike postrojbe povui e se iz Vijetnama u oujku. Ali dok sam virila u sobu i promatrala bratovo nepomino tijelo, nitko to jo nije znao. Bila sam samo svjesna toga kako je udno biti mukarac. Drutvo diskriminira ene, to je neupitno. Ali to je s diskriminacijom slanja u rat? Koji se spol smatra potronom robom? Osjetila sam se suutno i zatitniki prema bratu kao nikad prije. Zamislila sam Bankrota kako u vojnikoj uniformi ui negdje u dungli. Zamislila sam ga ranjenog na nosilima i rasplakala sam se. Glas na radiju monotono je nastavljao: "Dvadeset prvi veljae - stoetrdeset dva. Dvadeset drugi veljae - sedamdeset etiri. Dvadeset trei veljae dvjesto est." ekala sam do dvadesetog oujka, bratova roendana. Kad je glas objavio njegov regrutni broj dvjesto devedeset, nikad nee otii u rat - uletjela sam u sobu. Bankrot je skoio s kreveta. Pogledali smo se i - za nas gotovo neuveno - zagrlili se. U jesen je moj\brat otputovao, ali ne u Kanadu nego u Ann Arbor. Jo jedanput, kao li kad se Bankrotovo jajace odvojilo i otilo, ostala sam sama. Sama kod kue da zapazim kako se otac sve vie pjeni zbog veernjih vijesti, kako ga hvata nemoni bijes zbog "debilnog" naina na koji Amerikanci vode rat (bez obzira na napalm) i kako mu rastu simpatije prema predsjedniku Nixonu. Sama da primijetim i kako se majka osjea beskorisno. Bankrot je otiao od kue, ja sam narasla, i Tessie je imala i previe slobodnog vremena. Dane je poela ispunjavati teajevima u Ratnom memorijalnom mjesnom centru. Uila je dekupa-u. Tkala je visee posude za biljke. Kua nam se punila njezinim rukotvorinama. Bilo je tu obojenih koarica i zastora od perlica, pritiskivaa za papir u kojima lebde razliiti predmeti, osueno cvijee, zrnje i grah u raznim bojama. Tragala je za antikvitetima i objesila staru rifljau na zid. Upisala se i na jogu. Upravo ih je kombinacija Miltonova gaenja nad antiratnim pokretom i Tessienog osjeaja beskorisnosti navela da odlue proitati svih sto petnaest svezaka biblioteke Najveih djela svijeta. Stric Pete dugo im je ve stavljao tu biblioteku na nos, a da ne govorimo kako je obilato iz nje citirao da osvoji poene u nedjeljnim raspravama. I tako, kraj toliko uenosti u zraku - Bankrot studira graevinu, ja prvu godinu uim latinski kod gice Silber, koja nosi sunane naoale u razredu - Milton i Tessie zakljuili su kako je vrijeme da upotpune vlastitu naobrazbu. Najvea djela stigla su u deset kutija na kojima je bio otisnut sadraj. Aristotel, Platon i Sokrat u jednoj; Ciceron, Marko Aurelije i Vergilije u drugoj. Dok smo slagali knjige na ugraene police u Middlesexu, itali smo imena, mnoga poznata (Shakespeare), druga nepoznata (Boethi-us). Jo nije postalo moderno revidirati povijest knjievnosti, a osim toga, Najvea su djela poinjala imenima koja su zvuala

slino kao nae, grki, pa smo se osjeali ukljueni. "Evo jednog dobrog", rekao je Milton i podigao Miltona. Jedino ga je razoaralo to biblioteka ne sadri ni jednu knjigu Ayn Rand. Svejedno, istog dana poslije veere, Milton je poeo itati Tessie naglas. Krenuli su kronoloki, poeli su s prvim sveskom i planirali proraditi sve do sto i petnaestog. Dok sam u kuhinji pisala zadau, sluala sam Miltonov zvonki i reski glas kako ita: "Sokrat: ini se da postoje dva uzroka propasti umjetnosti. Adeimant: Koja su to? Sokrat: Bogatstvo, rekao sam, i siromatvo." Kad se Platon pokazao teko prohodnim tivom, Milton je predloio da preskoe naprijed do Machiavellija. Nakon nekoliko dana toga, Tessie je zatraila Thomasa Hardvja, ali sat poslije Milton je odloio knjigu, ne pretjerano impresioniran. "Previe vritina", poalio se. "Vritina tu i vritina tamo." Nakon toga su proitali Starac i more Ernesta Hemingwaya, to im se svidjelo, a onda su odustali od projekta. Neuspjeli napad roditelja na Najvea djela spominjem s razlogom. Kroz sve moje formativne godine, komplet knjiga stajao je na policama, teak i kraljevskog izgleda s pozlaenim hrptima. ak i tada Najvea su djela djelovala na mene, nijemo me potiui da sanjam najuzaludniji san od svih, san o tome da u napisati knjigu koja e biti vrijedna da im stane uz bok, sto i esnaesto Najvee djelo s jo jednim dugim grkim prezimenom na koricama. To je bilo u mladosti kad sam jo bio pun velianstvenih snova. Sad sam odustao od svake nade da u postii trajnu slavu ili knjievno savrenstvo. Nije mi vie vano napisati veliko djelo, nego djelo koje e, od kakvih god nedostataka patilo, zabiljeiti moj nemogui ivot. ivot koji se, dok sam slagala knjige na police, napokon poeo razotkrivati. Jer evo tu je Calliope, otvara jo jednu kutiju s knjigama. Vadi svezak etrdeset peti (Locke, Rousseau). I evo sad prua ruku da je stavi na najviu policu, a da se uope ne mora propeti na prste. A Tessie podie pogled i kae, "Narasla si, Cal." To je bilo malo rei, kako se pokazalo. Od sijenja u sedmom razredu pa sve do sljedeeg kolovoza moje dotad zakoeno tijelo doivjelo je napadaj rasta nesvakidanjih razmjera i nepredvidljivih posljedica. Premda sam kod kue i dalje bila na mediteranskoj prehrani, hrana u mojoj novoj koli prena piletina, pomfrit, umjetni voni ele - ponitavala je njezino pomlaujue djelovanje i, na sve naine osim jednoga, ja sam rasla. Sikljala sam brzinom mladica graha koje smo prouavali na biologiji. Dok smo uili o fotosintezi, jedan smo pladanj drali u mraku, a jedan na svjetlu, i svaki ih dan mjerili metrom. Kao mladica graha, tijelo mi se protezalo prema golemoj svjetiljci za rast na nebu, a moj je sluaj bio jo zanimljiviji jer sam nastavljala rasti i po mraku. Nou su me boljeli zglobovi. Nisam mogla spavati. Zamatala sam noge u grijae i smijeila se kroz bol. Jer osim moje novosteene visine, jo neto se napokon dogaalo. Niknule su mi dlaice na za to predvienim mjestima. Svake veeri, kad sam zakljuala vrata svoje sobe, namjetala >8r> sam stolnu lampu pod odreeni kut i brojala dlaice. Jedan tjedan bilo ih je tri, sljedei est; dva tjedna poslije, sedamnaest. Jednog sam dana, u velianstvenom raspoloenju, provukla kroz njih ealj. "Bilo je vrijeme", rekla sam, a ak je i to bilo drukije: glas mi se promijenio. Nije se promijenio preko noi. Ne sjeam se da je pucao. Umjesto toga, polako se sputao i nastavio se sputati sljedeih nekoliko godina. Nestalo je one prodornosti koja je parala ui - i koju sam koristila kao oruje protiv brata. Otpjevati visoki ton na "free" u nacionalnoj himni bilo je za mene prolost. Majka je neprestano mislila da sam prehlaena. Prodavaice u duanima pogledom su kraj mene traile enu koja im se obratila. Nije to bio glas bez arma, neka mjeavina flaute i fagota u kojoj sam pomalo gutala suglasnike tako da je gotovo sve to sam govorila zvualo uurbano i zadihano. A bilo je i znakova koje je mogao primijetiti samo lingvist, elizije karakteristine za srednju klasu, kolora-ture koje su prele iz grkoga u zavlaenje Srednjeg Zapada, naslijee mojih djedova i roditelja koje je ivjelo u meni kao i sve ostalo. Izrasla sam u visoku djevojku. Glas mi je sazreo. Ali nitko nije primijetio nita neprirodno. Moja njena graa, tanak struk, malena glava, ruke i stopala nisu ni u kome budili sumnju. Ne uklapaju se svi genetski mukarci koji odrastaju kao djevojke tako lako. Od rane dobi izgledaju drukije, kreu se drukije, ne mogu nai cipele ni rukavice koje im pristaju. Druga im se djeca rugaju da su

mukobanjaste, ili gore od toga: neandertalke, gorile. Moja me mravost maskirala. Rane sedamdesete bile su pravo vrijeme da se bude bez prsa. Androgino je bilo in. Zbog svojeg drhturavo visokog rasta i nogu dugih kao u drebeta drala sam se poput manekenke. Nisam se odijevala kako treba, lice mi nije bilo kako treba, ali moje koato tijelo bilo je ba kako treba. Imala sam onaj izgled arapskog hrta koji se traio. Plus, zbog tko zna kojeg razloga - svojeg sanjarskog temperamenta, sklonosti itanju - savreno sam se uklapala. Ipak, nerijetko se dogaalo da stanovite bezazlene djevojke koje se lako uzbuuju reagiraju na moju nazonost na nain kojeg nisu bile svjesne. Mislim na Lily Parker, koja se znala ispruiti na kauu u predvorju i poloiti mi glavu u krilo, pogledati prema meni i rei, "Ima najsavreniju bradu". Ili na June James, koja je navlaila moju kosu sebi preko glave tako da budemo zajedno pod njom kao pod atorom. Tijelo mi je moda isputalo feromone koji su utjecali na moje kolegice. Kako inae objasniti zato su me prijateljice natezale, dirale i naslanjale se na mene? U toj ranoj fazi, prije nego to su se pokazala moja sekundarna ?,or> muka obiljeja, prije nego to se o meni poelo aptati po razredima i djevojke bi dobro razmislile prije nego to mi poloe glavu u krilo - u sedmom razredu, kad mi je kosa bila sjajna, a ne kovrava, obrazi jo glatki, miii nerazvijeni, a opet, nevidljivo ali i nedvojbeno, poela sam zraiti nekom vrstom muevnosti, u nainu kako sam bacala i hvatala gumicu za brisanje, na primjer, ili kako sam se licom obruavala na deserte ostalih, u intenzitetu mojeg namrtenog ela ili gorljivoj elji da raspravljam s bilo kim u razredu o bilo emu; dok sam jo bila u fazi promjene, prije nego to sam se do kraja promijenila, bila sam prilino popularna u koli. Ali ta je faza kratko trajala. Ubrzo je moj pokretni aparati izgubio noni rat protiv sila iskrivljenja. Apolon je popustio pred Dionizom. Ljepota je moda uvijek pomalo izvan kalupa, ali kad sam navrila trinaest godina, odskakala sam od kalupa vie nego ikad. Pogledajmo kolski godinjak. Na slici ekipe hokeja na travi, koja je snimljena u jesen, kleim na jednom koljenu u prvom redu. S razredom u proljee, grbim se u zadnjem. Lice mi se smrknulo od nelagode. (Tijekom godina moj neprestano zbunjeni izraz dovodit e fotografe do ludila. Kvario je slike s razredom i obiteljske fotografije na boinim estitkama sve dok taj problem nije napokon rijeen na mojim najee objavljivanim slikama tako to su mi potpuno zacrnili lice.) Ako je Milton alio to nema lijepu ker, nikad to nisam saznala. Na vjenanjima me i dalje pozivao na ples, bez obzira na to kako glupo izgledamo zajedno. "Ajmo, kukla", rekao bi, "idemo prodrmati plesni podij", i krenuli bismo, oniski, debeljukavi tata koji pouzdano vodi u starinskim koracima fokstrota, i smotana ljestva od keri koja ga pokuava pratiti. Roditelji me nisu nita manje voljeli zbog toga kako izgledam. Ipak, mislim da neu pogrijeiti ako kaem kako se, u godinama dok mi se izgled mijenjao, u ljubav mojih roditelja uvukla neka vrst tuge. Brinuli su se da neu privlaiti deke, da u ostati sama, kao teta Zo. Katkad je, dok smo plesali, Milton borbeno podizao ramena i osvrtao se po podiju kao da izaziva svakoga neka se samo usudi naaliti na na raun. Na sve to odrastanje ja sam reagirala tako da sam pustila kosu. Za razliku od ostatka mene koji je oito naumio raditi po svome, nad kosom sam imala kontrolu. I tako, kao Desdemona nakon katastrofalnog makeovera u YWCA, nisam nikom dala da mi je odree. Cijeli sedmi razred i dio osmoga to mi je bio cilj. Dok su studenti marirali u prosvjedima protiv rata, Calliope je prosvjedovala protiv kara za kosu. Dok su potajno bacali bombe na Kambodu, Callie je poduzimala sve to je mogla da sauva svoje tajne. U proljee 1973. rat je slubeno zavrio. Predsjednik Nixon sii e s funkcije u kolovozu sljedee godine. Rock je preputao mjesto disko glazbi. U cijeloj naciji frizure su se mijenjale. Ali Calliopina je glava, poput pravog stanovnika Srednjeg Zapada koji uvijek kasni u modnim trendovima, mislila da je i dalje u ezdesetim godinama. Moja kosa! Nevjerojatno gusta, trinaestogodinja kosa! Je li ikad postojala takva griva kao moja s trinaest godina? Je li bilo koja djevojka osim mene natjerala tolike vodoinstalatere na posao? Mjeseno, tjedno, dva puta tjedno zaepljivale su se u naoj kui cijevi. "Isuse Kriste", prigovarao je Milton dok je ispisivao tko zna koji ek, "vie si cijevi zaepila od prokletog korijenja." Kosa nalik lopti suhog iblja to je vjetar baca po preriji propuhivala je sobama u Middlesexu. Kosa kao

crni tornado koji se vrtloi na amaterskoj snimci. Kosa tako golema, da je imala vlastite klimatske zone, jer su mi suhi rascvjetani krajevi pucketali od statikog elektriciteta dok je unutra, uz tjeme, atmosfera bila topla i vlana kao u praumi. Desdemonina je kosa bila duga i svilenkasta, ali ja sam naslijedila otriju verziju Jimmvja Zizma. Pomada je nikad nee uspjeti ukrotiti. Prve dame je nikad nee kupiti. Bila je to kosa koja je mogla Meduzu pretvoriti u kamen, kosa zmijastija od svih jama sa zmijama u filmu o Minotauru. Obitelj je trpjela. Moja kosa uvlaila se posvuda, u svaki kutak, u svaku ladicu, u svaki obrok. ak i u nabujke od rie koje je Tessie pripremala i pokrivala svaku zdjelicu votanim papirom prije nego to bi je spremila u hladnjak - ak i u te profilaktiki zatiene deserte moja je kosa nalazila put! Vlasi crne kao ugljen ovijale su se oko sapuna. Leale su spreane kao peteljke cvijeta meu stranicama knjige. Nalazile su se u futrolama za naoale, roendanskim estitkama, jednom kunem se - u jajetu koje je Tessie upravo razbila. Maka prvih susjeda jednom je iskaljala lopticu dlake, a to nisu bile maje dlake. "Kako odurno!" vris-nula je Beckv Turnbull. "Zvat u Drutvo za zatitu ivotinja!" Uzalud me Milton nagovarao da nataknem na glavu papirnatu kapu kakvu su njegovi zaposlenici morali prema zakonu nositi. Tessie me htjela oetkati, kao da mi je est godina. "Ne znam zato nee da ti Sophie neto napravi od te kose." "Zato to vidim to sebi radi od kose." "Sophie ba ima lijepu frizuricu." "Joj!" "A to si mislila? Ima gnijezdo na glavi." "Ma pusti me." "Budi mirna." Jo etkanja i natezanja. Glava mi se trza uz svaki potez etke. "Sad se ionako nosi kratka kosa, Callie." "Jesi gotova?" Jo nekoliko konanih, frustriranih poteza. A onda, alosno: "Bar je zavei da ti ne pada u lice." to da joj kaem? Da je upravo to smisao duge kose? Da mi pada u lice? Moda nisam izgledala kao Dorothv Hamill. Moda sam ak poela nalikovati na nae alosne vrbe. Ali moja je kosa imala svojih vrlina. Pokrivala mi je eljezo na zubima. Pokrivala mi je satirski nos. Skrivala je pritie i, najvanije od svega, skrivala je mene. Oiati se? Nikad! I dalje sam putala kosu. San mi je bio jednog dana ivjeti u njoj. Zamislite me u nesretnoj trinaestoj godini na poetku osmog razreda. Visoka 178 cm, teka jedva 60 kg. Crna kosa pada mi poput zastora s obje strane nosa. Ljudi mi kucaju po zraku pred licem i viu, "Ima koga?" Bila sam unutra, nego to. Kamo sam mogla otii? Rastopljeni vosak Sve je opet po starom. Vratio sam se svojim samotnikim etnjama kroz park Victoria. Svojim Romeo y Julietama, Davidoffima Grand Cru. Svojim primanjima u veleposlanstvu, koncertima Filharmonije, veernjim rundama u Felsenkelleru. To mi je najdrae doba godine, jesen. Lagana studen u zraku koja pospjeuje misli, i budi sve djetinje, kolske uspomene povezane s jeseni. Ovdje u Europi lie nije onako plamenih boja kao u Novoj Engleskoj. Lie tinja, ali se nikad ne razgori. Jo je dovoljno toplo za bicikl. Sino sam se vozio od Schoneberga do Oranienburgerstrasse u Mitte. Naao sam se s prijateljem na piu. Kasnije, dok sam se vraao kui, pozdravljale su me intergalaktike uliarke. U manga odijelima, skafanderskim izmama, zabacivale su nakovranu kosu kao u lutke i dovikivale mi, Halohalo. Moda su one prava stvar za mene. Plaene da toleriraju takorei sve. Da ih nita ne okira. A opet, dok sam pedalirao kraj njihovih redova, po njihovoj treki, moji osjeaji prema njima nisu bili muki. Osjeao sam prijekor i nadmo kao kakva dobra curica, a i primjetnu, tjelesnu empatiju. Dok su micale bokovima, mamile me tamno namazanim oima, u glavi mi se nisu rojile slike onoga to bih mogao s njima raditi, ve misli o tome kako im je dok to moraju raditi no za noi, sat za satom. Same Hiiren nisu me odvie paljivo zagledale. Vidjele su moj svileni al, hlae Zegna, ulatene cipele. Vidjele su mi novac u lisnici. Halo, dovikivale su. Halo. Halo. I onda je bila jesen, jesen 1973. Samo mi je nekoliko mjeseci nedostajalo da navrim etrnaest godina. A jedne nedjelje poslije crkve Sophie Sas-soon apnula mi je na uho, "Duo, ima traak

bria. Neka te mama dovede u salon. To u ti ja rijeiti." Brii? Je li to istina? Kao ga Drexel? Otrala sam u zahod pogledati. Gospoa Tsilouras je popravljala ru na ustima, ali im je otila, pribliila sam lice ogledalu. Ne ba pravi razrasli brkovi; tek nekoliko tamnih dlaica iznad gornje usnice. Ali to me nije previe zaudilo. Zapravo, to sam oekivala. Kao to postoji pojas sunca ili pojas vjerskih fanatika, na ovoj raznovrsnoj naoj zemlji, postoji i pojas dlaka. Poinje u junoj panjolskoj, sukladno maorskom utjecaju. Protee se preko tamnookih regija Italije, preko praktiki cijele Grke i apsolutno cijele Turske. Na jugu zaranja da zahvati Maroko, Tunis, Alir i Egipat. Nastavlja se (i tamni kao to zemljovid postaje tamniji da pokae dubinu mora) da prekrije Siriju, Iran i Afganistan, prije no to lagano posvijetli u Indiji. Nakon toga, uz iznimku jedne toke koja predstavlja Ainu u Japanu, pojas dlaka zavrava. Pjevaj, o Muzo, o grkim gospoama i njihovoj borbi protiv nelijepe dlakavosti! Pjevaj o depilacijskim kremama i pincetama! O hidrogenu i vosku! Pjevaj o neprivlanom crnom masku to kao perzijske legije Darijeve nasre na ahejsko kopno djevojaka koje su jedva zagazile u tinejdersko doba! Ne, Calliope se nije iznenadila to joj se iznad gornje usne pojavio maak. Teta Zo, moja majka, Sourmelina, pa ak i roakinja Cleo, sve su patile od dlaka koje rastu tamo gdje nisu poeljne. Kad zatvorim oi i prizovem drage mirise djetinjstva, osjeam li miris kolaia od ingvera koji se peku ili svjeu borovinu boinog drvca? Ne prvenstveno. Aroma koja mi, tako rei, ispunjava nosnice sjeanja sumporni je zadah depilacijskog sredstva Nair koje razgrauje proteine. Vidim kako majka s nogama u kadi eka da zakipjela, peckava pjena proradi. Vidim kako Sourmelina zagrijava loni s voskom na tednjaku. Kako su se muile da postanu glatke! Kakve su osipe dobivale od krema! Kako je sve to bilo uzaludno! Neprijatelj, dlakavost, bio je nepobjediv. Bio je ivot sam. Rekla sam majci da me narui na depilaciju u salonu Sophie Sassoon u oping centru Eastland. Uguran izmeu kina i sendviarnice Subway, salon Zlatno runo davao je sve od sebe da se drutveno izdigne od susjeda. Ukusna }c nadstrenica visjela iznad ulaza ukraena siluetom parikegrcrnde dame. Unutra, na recepciji, stajala je vaza s cvijeem. Sama Sophie Sassoon arenila se poput cvijea. U ljubiastom nabranom kaftanu, nakiena narukvicama i dragim kamenjem, klizila je od stolice do stolice. "Kako smo? Joj, divno izgledate. Ta vam boja skida deset godina." A onda sljedeoj muteriji: "Nemojte se nita brinuti. Vjerujte mi. Tako se sad nosi. Reinaldo, reci joj." I Reinaldo, u hlaama nisko na bokovima: "Kao Mia Farrow u Rosemarynoj bebi. Film je morbidan, ali ona izgleda fenomenalno." Do tada je Sophie ve prela na sljedeu muteriju. "Duo, dajte da vam neto savjetujem. Nemojte fenirati kosu. Pustite da se osui sama. A imam i nevjerojatan regenerator za vas. Ja sam ovlateni v prodava." ene su dolazile zbog osobne panje koju im je poklanjala Sophie, zbog osjeaja sigurnosti koji im je salon davao, spoznaje da tu smiju bez skanjivanja pokazati svoje mane i Sophie e se za njih pobrinuti. Mora da su dolazile zbog ljubavi. Inae bi valjda primijetile da bi samoj Sophie Sassoon dobro doli savjeti o ljepoti. Vidjele bi da su joj obrve nacrtane kao flomasterom, i da joj je lice, zbog minke marke Princess Borghese koju je prodavala na postotak, boje cigle. Ali jesam li ja to primijetila toga dana, ili u mjesecima koji su slijedili? Kao svi ostali, umjesto da procjenjujem finalni uinak minke na Sophie Sassoon, pobono sam se divila njezinoj sloenosti. Znala sam, kao i moja majka i druge gospoe, da Sophie svako jutro treba ni manje ni vie nego sat i etrdeset pet minuta da "stavi ratne boje". Morala je upotrijebiti kreme za oi i kreme za ispod oiju. Morala je nanijeti razliite slojeve, kao da polira Stradivarija. Uz ciglasti zavrni sloj, bilo je tu drugih: nanosa zelene da ublai crvenilo, ruiaste da doda rumenila, plaviaste iznad oiju. Upotrebljavala je suhu olovku za oi, tu za oi, olovku za usta, ru za usta, metalik sjajilo za usta, sredstvo za skupljanje pora. Lice Sophie Sassoon: trailo je strogu disciplinu kao one slike od pijeska to ih, puui zrno po zrno, izrauju tibetanski redovnici. Trajalo je samo jedan dan i onda nestajalo. To nam je lice sada reklo, "Ovamo, moje dame". Sophie je bila topla, kao uvijek, srdana kao

uvijek. Ruke koje je svake noi njegovala kremom protiv pjega treperile su oko nas, gladile, trljale. Naunice su joj izgledale kao da ih je Schliemann iskopao kod Troje. Provela nas je kraj reda ena koje su sjedile s uvijaima na glavi, kroz zaguljivi geto hauba i iza plavog zastora. U prednjem dijelu salona, Sophie je eljala i frizirala kosu; u stranjem dijelu uklanjala je dlake. Iza plavog zastora polugole su ene predavale pojedine svoje dijelove vosku. Jedna krupna gospoa izvalila se na leima, zadignute bluze tako da se vidi pupak. Druga se ispruila na trbuhu i itala neki asopis dok joj se vosak suio na stranjem dijelu bedara. Jedna je ena sjedila na stolici, a tamno zlatasti vosak prekrivao joj je zaliske i bradu, dok su dvije lijepe, mlade djevojke leale gole od struka nanie jer su depilirale bikini liniju. Vosak je mirisao snano i ugodno. Atmosfera je bila kao u turskoj sauni, samo bez vruine, sve lijeno i oputeno i umotano u runike, dok se para izvijala iz lonaca s voskom. "Depiliram samo lice", rekla sam Sophie. "Zvui kao da sama plaa", naalila se Sophie s majkom. Majka se nasmijala, a ostale su joj se ene pridruile. Sve su gledale prema nama i smijeile se. Dola sam ravno iz kole i jo sam bila u uniformi. "Budi sretna da depilira samo lice", rekla je jedna bikini linija. "Za nekoliko godina", rekla je druga, "moda se i ti spusti u nie predjele." Smijeh. Namigivanje. ak su se, na moje zaprepatenje, i mamine usne razvukle u potajni, vragolasti smijeak. Kao da je iza plavog zastora Tessie bila druga osoba. Kao da me sad, kad idemo zajedno na depilaciju, moe tretirati kao odraslu. "Sophie, moda ti moe nagovoriti Callie da se oia", rekla je Tessie. "Malo ti je grivasta kosa, duo", rekla mi je Sophie iskreno. "Za tvoj oblik lica." "Samo depilacija, molim", rekla sam. "Ne slua pa ne slua", rekla je Tessie. Jedna Maarica (s ruba pojasa dlakavosti) uzela je stvar u svoje ruke. S efikasnou Jimmvja Papanikolasa u kuhinji, razmjestila nas je po prostoriji kao hranu na rotilju; u jednom kutu krupna ena, ruiasta poput komada kanadske slanine; na dnu Tessie i ja, stisnute jedna uz drugu kao krike krumpira; lijevo bikini linije, bjelasaju se kao bjelanjci. Helga je pazila da sve lijepo cvrimo. S aluminijskom posudom u rukama, kretala se od tijela do tijela, razmazivala vosak boje zlatnog javorovog sirupa tamo gdje treba sluei se plosnatom drvenom licom i pritiskala preko njega trake gaze prije nego to se stvrdne. Kad je krupna ena bila gotova na jednoj strani, Helga ju je okrenula na drugu. Tessie i ja smo leale i sluale kako se vosak silom upa s tijela. "O joj!" zajauknula je krupna gospoa. "To nita", odbacila je Helga prigovor. "Perfektno to ilo." "Jiiik!" zacvilila je bikini linija. A Helga je zauzela neoekivano feministiki stav: "Vidite to radite za muki? Patite se. Nije vrijedno toga." Helga je potom prila meni. Uhvatila me za bradu i zavrtjela mi glavu s jedne na drugu stranu, pregledavajui me. Namazala mi je vosak na gornju usnicu. Prela je na moju mamu i namazala i nju. Trideset sekundi kasnije vosak se skrutnuo. "Imam iznenaenje za tebe", rekla mi je Tessie. "Koje?" upitala sam kad je Helga strgnula vosak. Bila sam uvjerena da su moji tek proklijali brii nestali. Kao i moja gornja usnica. "Brat ti dolazi kui za Boi." Oi su mi suzile. Treptala sam i utjela, na trenutak bez rijei. Helga se uputila prema majci. "I to mi je neko iznenaenje", rekla sam. "Dovodi curu." "Ima curu? Pa koja ga hoe?" "Zove se..." Helga je povukla. Tren kasnije majka je nastavila: "...Meg." Od tada mi je Sophie Sassoon uklanjala dlaice s lica. Ila sam k njoj oko dva puta na mjesec, dodajui depilaciju sve duem popisu djelatnosti potrebnih za osobnu higijenu i odravanje. Poela sam brijati noge i pazuhe. upala sam obrve. Pravila odijevanja u mojoj koli zabranjivala su kozmetiku. Ali vikendima sam eksperimentirala, unutar granica. Re-etika i ja minkale smo se u njezinoj sobi dodajui jedna drugoj runo ogledalo. Ja sam bila osobito sklona dramatinom tuu za oi. Uzor mi je bila Maria Callas, ili moda Barbra Streisand u filmu Funny Girl. Pobjedonosne, nosate dive. Kod kue sam njukala po Tessienoj kupaonici. Oboavala sam boice nalik

amuletima, kreme tako slatka mirisa da su djelovale jestivo. Iskuavala sam i njezinu parnu kupku za lice. Prislonila sam lice uz plastini tuljac i zapahnula me vruina. Klonila sam se masnih hidratantnih krema jer sam se bojala da e mi se od njih lice osuti pritiima. Otkako je Bankrot otiao na studij - sad je bio na drugoj godini - imala sam kupaonicu samo za sebe. To se vidjelo po ormariu. Dvije ruiaste britvice Daisy stajale su uspravno u aici, kraj limenke in-stant ampona Pssst u spreju. Tuba sjajila za usnice Dr. Pepper koje je imalo okus tog slatkastog pia ljubila se s boicom mirisa za kosu. Moj regenerator Breck obeavao je da e me pretvoriti u "djevojku s kosom" (kao da to ve nisam bila). Odatle prelazimo na proizvode za njegu lica: kremice i losioni protiv akni; mali elektrini uvija Crazy Curi; boca eljeza u pilulama za ene za koje sam se nadala da u ih jednog dana zatrebati; i kutija talka za tijelo Love Baby Soft. Bio je tu i moj antiperspirant Soft&Dri u spreju i dvije boice parfema: opori VVoodhue, boini dar od brata koji me pomalo uznemirio i zbog toga ga nikad nisam upotrijebila; i LAir du Temps Nine Ricci ("Samo za romantiarke!"). Imala sam i tubu izbjeljivaa Jolen za dane izmeu posjeta salonu Zlatno runo. Razbacani meu tim totemskim predmetima leali su tapii za ui i loptice vate, olovke za usta, sjenilo za oi Max Factor, makara, rumenilo i sve ostalo ime sam se sluila u beznadnoj bitki za ljepotu. Napokon, skriven u dnu kupaonskog ormaria, bio je tu i paket uloaka koji mi je majka jedan dan dala. "Da ti bude pri ruci", rekla je i totalno me zapanjila. Nita mi dalje nije objanjavala. Kad sam zagrlila Bankrota u ljeto 1972., ispalo je da je to bila neka vrst oprotaja jer kad se vratio s faksa nakon prve godine studija, moj brat postao je druga osoba. Pustio je kosu (ne tako dugu kao ja, ali ipak). Poeo je svirati gitaru. Na nos je nataknuo okrugle naoalice s tankim okvirima od ice, a umjesto ravnih nogavica sad je nosio izblijedjele traperice na zvono. lanovi moje obitelji uvijek su imali dara za samo-transformaciju. Dok sam ja zavrila prvu godinu u koli Baker & Inglis i poela drugu, dok sam se iz niske uenice sedmog razreda pretvorila u alarmantno visoku osmokolku, Bankrot se iz trebera koji se fura na prirodne znanosti na faksu pretvorio u dvojnika Johna Lennona. Kupio je motor. Poeo je meditirati. Tvrdio je da razumije "Odiseju u svemiru 2001.", ak i kraj. Ali tek kad se Bankrot spustio u podrum nae kue da odigra partiju stolnog tenisa s Miltonom, shvatila sam to se krije iza svega toga. Godinama smo imali stol za ping pong, ali sve do tada, koliko god brat i ja vjebali, nikad nismo doli ni blizu toga da pobijedimo Miltona. Ni moj novi daleki doseg ni namrtena Bankro-tova koncentracija nisu se uspijevali oduprijeti Miltonovom opasnom servisu ni njegovom ubojitom utu koji nam je i kroz odjeu ostavljao crvene tragove na prsima. Ali to se ljeto neto promijenilo. Kad je Milton upotrijebio svoj superbrzi servis, Bankrot mu je vratio lopticu uz minimalni napor. Kad se Milton posluio engleskim udarcem koji je nauio u mornarici, Bankrot mu je uzvratio istim trikom. ak i kad je Milton opalio sicer preko stola, Bankrot ga je s nevjerojatnim refleksima vratio odakle je doao. Milton se oznojio. Lice mu se zajapurilo. Bankrot je ostao hladan kao led. Imao je udan, odsutan izraz. Zjenice su mu bile proirene. "Hajde!" bodrila sam ga. "Pobijedi tatu!" 12-12. 12-14. 14-15. 17-18. 18-21! Bankrot je uspio! Pobijedio je Miltona! "Ja sam na tripu", objasnio mi je kasnije. "Molim?" "Na mikronu. vaknuo sam tri komada." Od droge sve mu je teklo kao u usporenom filmu. Miltonovi najbri servisi, najotriji udarci, kao da su sporo lebdjeli u zraku. LSD? Tri komada? Bankrot je bio cijelo vrijeme na tripu! Bio je na tripu za veerom! "To mi je bilo najtee", rekao je. "Gledao sam kako tata ree peeno pile i odjednom je zamahnulo krilima i odletjelo!" "Koji je vrag tom malom?" ula sam kroz zid izmeu naih soba kako tata pita mamu. "Sad pria kako e ostaviti strojarstvo. Kae da mu je predosadno." "To je samo faza. Proi e ga." "I bolje da ga proe." Nedugo poslije toga Bankrot se vratio na faks. Nije doao kui za Dan zahvalnosti. I tako smo se,

dok se bliio Boi 1973., svi pitali kakav e biti kad ga ponovno vidimo. Ubrzo smo saznali. Kao to se otac i bojao, Bankrot je torpedirao planove da postane inenjer strojarstva. Sada, obavijestio nas je, kao glavni predmet studira antropologiju. U sklopu referata za jedan od kolegija, Bankrot je vei dio tih praznika proveo bavei se, kako je rekao, terenskim istraivanjem. Posvuda je sa sobom teglio magnetofon i snimao sve to govorimo. Radio je biljeke o naem "sustavu ideacije" i "ritualima povezivanja". Sam nije govorio gotovo nita, tvrdei kako ne eli utjecati na rezultate istraivanja. Ipak, dok je promatrao nau proirenu obitelj kako jede, ali se i prepire, Bankrot se svako malo nasmijao, u privatnoj heureki od koje se zavaljivao unatrag u stolici i odizao ekoloke cipele s poda. Zatim se grbio nad svojom biljenicom i pisao kao lud. Kao to sam spomenula, moj brat nije obraao previe pozornosti na mene dok smo odrastali. Taj vikend, meutim, potaknut novom manijom opservacije, Bankrot je pokazao zanimanje. U petak poslijepodne, dok sam marljivo radila zadae za kuhinjskim stolom, uao je i sjeo kraj mene. Dugo me zamiljeno promatrao. "Latinski, ha? To te ue u toj tvojoj koli?" "Volim latinski." "Jesi ti nekrofil?" "Jesam li to?" "Nekrofil je netko tko se pali na mrtvace. Latinski je mrtav jezik, ne?" "Ne znam." "I ja znam malo latinskog." "Zna?" "Cunnilingus." "Ne budi oduran." "Fellatio." "Ha ha." "Mons veneris." "Krepat u od smijeha. Uguit u se. Gle, mrtva sam." Bankrot je neko vrijeme utio. Htjela sam se vratiti uenju, ali osjeala sam kako pilji u mene. Napokon sam, iznervirana, zatvorila knjigu. "to bulji?" rekla sam. Slijedila je stanka karakteristina za mog brata. Oi su mu bile bezizraajne iza naoalica, ali um iza njih radio je punom parom. "Gledam svoju sekicu", rekao je. "U redu. Vidio si je. Sad idi." "Gledam svoju sekicu i mislim si kako vie ne izgleda kao moja sekica." "to bi to trebalo znaiti?" upitala sam. Opet stanka. "Ne znam", rekao je moj brat. "Pokuavam skuiti to se promijenilo." "No, kad skui, javi mi. A sad moram uiti." U subotu ujutro, stigla je Bankrotova cura. Meg Zemka bila je niska kao moja mama i ravnih prsa poput mene. Imala je mije smeu kosu i zaputene zube koji su bili posljedica djetinjstva provedena u siromatvu. Bila je jadniak, siroe i krljavica, i est puta snanija od mojeg brata. "Sto ti studira, Meg?" pitao je moj otac za veerom. "Politike znanosti." "To mi zvui zanimljivo." "Sumnjam da bi vam se svialo moje usmjerenje. Ja sam marksist." "Ma nemoj, marksist?" "Vi vodite gomilu restorana, je li tako?" "Tako je. Hot Dog Herkules. Jesi kad kuala nae hrenovke? Moram te odvesti do kioska." "Meg ne jede meso", podsjetila ga je majka. "Joj da, zaboravio sam", rekao je Milton. "No dobro, moe pojesti pomfrit. Imamo i pomfrit." "Koliko plaate radnicima?" pitala je Meg. "Onima za pultom? Dobivaju minimalac."

"A vi ivite u ovoj kuerini u finom kvartu." "Zato to ja vodim cijeli biznis i preuzimam na sebe rizik." "Meni to izgleda kao eksploatacija." "Ma nemoj?" Milton se nasmijeio. "Pa ako je dati nekom posla eksploatacija, onda sam ja valjda eksploatator. Ta radna mjesta nisu postojala dok ja nisam pokrenuo posao." "To vam je kao da kaete kako robovi nisu imali posla dok nisu zasadili plantae." "Ova ti je mala vragu iz torbe ispala", rekao je Milton okrenuvi se prema mom bratu. "Gdje si je naao?" "Ja sam nala njega", rekla je Meg. "Na poklopcu lifta." Tad smo saznali kako Bankrot provodi vrijeme na faksu. Najmilija mu je zabava bilo odviti plou sa stropa dizala u studentskom domu i popeti se na krov kabine. Sjedio je tamo satima i vozio se goredolje u mraku. "Prvi put kad sam to uinio", priznao je Bankrot, "lift je krenuo gore. Pomislio sam da e me zdrobiti. Ali gore ima prostora." "I za to mi tebi plaamo kolarinu?" pitao je Milton. "Za to vi eksploatirate svoje radnike", rekla je Meg. Tessie je natjerala Bankrot i Meg da spavaju u odvojenim sobama, ali usred noi ulo se kako se naveliko uljaju na prstima i hihou u mraku. U pokuaju da bude starija sestra koju nikad nisam imala, Meg mi je dala primjerak knjige Mi i naa tijela. I Bankrot, ponesen seksualnom revolucijom, htio me poduavati. "Masturbira, Callie?" "to!" "Ne mora se sramiti. To je prirodno. Jedan mi je prijatelj rekao da to mogu obaviti rukom. Pa sam otiao u kupaonicu..." "Ne elim to sluati -" "- i probao. Najedanput su mi se svi miii u penisu stisnuli -" "U naoj kupaonici?" "- I onda sam ejakulirao. Fantastian osjeaj. I ti bi to trebala probati, Cal, ako ve nisi. enske su malo drukije, ali fizioloki je stvar vie-manje ista. Hou rei, penis i klitoris su analogni po strukturi. Mora malo eksperimentirati da vidi to ti djeluje." Zaepila sam prstima ui i stala pjevuiti. "Ne mora preda mnom imati komplekse", glasno je rekao Bankrot. "Ja sam ti brat." Rock glazba, oboavanje Maharishija Mahesha Yogija, kotice avokada koje klijaju na prozorskoj dasci, papirii za rolanje u duginim bojama. to jo? O da: moj brat je prestao upotrebljavati dezodorans. "Smrdi!" prigovorila sam mu jednog dana dok sam sjedila kraj njega i gledala televiziju. Bankrot je gotovo neprimjetno slegnuo ramenima. "Ja sam ljudsko bie", rekao je. "Tako ljudi miriu." "Znai da ljudi smrde." "Meg, misli ti da smrdim?" "Ni sluajno", zavukla mu se pod pazuho. "To me uzbuuje." "Dajte se maknite odavde! Hou gledati ovu emisiju!" "Hej, mala, moja sekica hoe da se pokupimo. to kae na malo hopa upa?" "Kul" "Vidimo se, seko. Bit emo gore inflagrante delicto" Kamo je to moglo odvesti? Samo u obiteljski razdor, glasne svae i bol u dui. Na doeku Nove godine, dok su Milton i Tessie nazdravili Novoj godini pjenucem Cold Duck, Bankrot i Meg ispijali su ae sladnog piva Elephant i svako malo izlazili da potajno popue doint. Milton je rekao, "Znate, razmiljam o tome da napokon posjetimo domovinu. Mogli bismo otputovati u Grku i vidjeti selo u kojem su se rodili papou i yiayia." "I popraviti onu crkvu, kako si obeao", rekla je Tessie.

"to misli?" upitao je Milton Bankrota. "Moda bismo mogli ove godine svi zajedno na obiteljsko ljetovanje." "Ja ne", rekao je Bankrot. "Zato ne?" "Turizam je samo drugi oblik kolonijalizma." I tako dalje i tako dalje. Nije prolo dugo prije nego to je Bankrot objavio da odbacuje Miltonove i Tessiene vrijednosti. Milton je pitao to ne valja s njihovim vrijednostima. Bankrot je rekao da je protiv materijalizma. "Tebi je stalo samo do novca", rekao je Miltonu. "Ja ne elim ovako ivjeti." Mahnuo je rukom prema sobi. Bankrot je bio protiv nae dnevne sobe, svega to smo imali, svega za to je Milton radio. Bio je protiv Middlesexa! Nastala je vika; i Bankrot je izgovorio dvije rijei Miltonu, jednu koja poinje s "j", drugu koja poinje sa "s"; pa se jo urlalo, a onda je Bankrotov motor odgrmio s Meg na stranjem sjedalu. Sto se dogodilo Bankrotu? Zato se tako stubokom promijenio? Zato to je otiao od kue, rekla je Tessie. To su dananja vremena. Svi ti problemi s ratom. Ja, meutim, imam drukije objanjenje. Nekako mislim da je za Bankrotovu preobrazbu u velikoj mjeri zasluan onaj dan kad mu je, dok je leao na krevetu, ivot odredila lutrija. Projiciram li se u njega? Optereujem li brata vlastitim opsesijama sluajem i sudbinom? Moda. Ali dok smo planirali putovanje - putovanje na koje se zavjetovalo kad je Milton spaen od jednog drugog rata - inilo se da Bankrot, odlazei na vlastita kemijski inducirana putovanja, eli pobjei od onog to je mutno shvatio dok je leao zamotan u deku: od mogunosti da lutrija ne odluuje samo o njegovom regrutnom broju nego i o svemu ostalom. Bankrot se skrivao od svoje spoznaje, skrivao se iza acida, skrivao se na vrhu dizala, skrivao se u krevetu Meg Zemka s njezinim viestrukim orgazmima i loim zubima, Meg Zemka koja mu je siktala u uho dok su vodili ljubav, "ovjee, zaboravi svoje! Te burzujske svinje! Tvoj stari je izrabljivae, ovjee! Gotovi su, ovjee! Mrtvi. Ovo je stvarnost. Tono tu. Doi i uzmi je, mali!" Taj mrani predmet Danas mi je sinulo da nisam tako daleko uznapredovao koliko sam mislio. Pisanje moje ivotne prie nije hrabri in oslobaanja kojem sam se nadao. Pisanje je neto samotniko, potajno, a o tome znam sve. Ja sam strunjak za ivot u ilegali. Prijei li me doista moj apolitini temperament da se pridruim pokretu za interseksualna prava? Moda je na djelu i strah? Od istupanja. Od toga da u postati jedan od njih. Ipak, ovjek moe samo ono za to je sposoban. Ako ovu priu piem samo za sebe, neka tako bude. Ali ini mi se da nije tako. Osjeam te tu negdje, itaoe. To je jedina vrst intimnosti koja mi lei. Samo nas dvoje, ovdje, u tami. Nije uvijek bilo tako. Na faksu sam imao djevojku. Zvala se Olivia. Uzajamno nas je privuklo to to smo oboje bili ranjeni. Oliviju je netko divljaki napao kad joj je bilo samo trinaest godina, gotovo silovao. Policija je uhvatila krivca i Olivia je morala bezbroj puta svjedoiti na sudu. Ta ju je trauma zakoila u razvoju. Umjesto da radi sve to rade normalne srednjokolke, morala je ostati ona trinaestgodinja djevojica koja svjedoi. Premda smo i Olivia i ja intelektualno svladavali fakultetski program, ak se i isticali, u kljunim smo pitanjima emocionalno ostali adolescenti. esto smo plakali u krevetu. Sjeam se kad smo se prvi put svukli jedno pred drugim. Kao da skidamo zavoje. Bio sam onoliko mukarac koliko je Olivia mogla u tom trenutku podnijeti. Njezin poetniki set. Mukarac za poetnice. Nakon fakulteta, otiao sam na put oko svijeta. Htio sam u neprestanom pokretu zaboraviti svoje tijelo. Devet mjeseci poslije, vratio sam se kui, poloio ispit za diplomaciju i, godinu nakon toga, zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova. Savren posao za mene. Tri godine na jednome mjestu, dvije na drugom. Nikad dovoljno dugo da se vrsto veem za bilo koga. U Bruxellesu sam se zaljubio u ankericu koja je tvrdila da joj ne smeta moj nesvakidanji tjelesni sklop. Bio sam joj tako zahvalan da sam je zaprosio, premda mi je bila dosadna, premalo ambiciozna, previe sklona deraini i udarcima. Sreom, odbila me i pobjegla s drugim. Koga sam odonda imao? Nekoliko njih, tu i tamo, nikad na duge pruge. I tako

sam, bez postojanosti, upao u koloteinu nepotpunih zavoenja. Ubacivanja u kojem sam jako dobar. Veere i pia. Klinevi u haustoru. Ali onda diem sidro. "Imam sastanak s veleposlanikom ujutro", kaem. I vjeruju mi. Vjeruju da veleposlanik eli izvjee o nadolazeem koncertu u ast Aarona Coplanda. Svakim danom sve je tee. S Olivijom i sa svakom enom koja je slijedila iza nje postojala je spoznaja s kojom se moramo suoiti: nezaobilazna injenica mojeg stanja. Meutim, Mrani predmet i ja sreli smo se nesvjesni toga, u blaenom neznanju. Nakon sve one vriske, te je zime kod nas u Middlesexu vladala samo utnja. utnja tako duboka da je, kao lijeva noga predsjednikova tajnika, brisala dijelove slubene povijesti. Gnjecavo razdoblje izbjegavanja za kojeg se Milton, kako nije mogao priznati da mu je Bankrot svojim napadom slomio srce, vidljivo napuhao od bijesa pa ga je svaka sitnica mogla raspaliti, predugo crveno svjetlo na semaforu, ledena mlijena krema umjesto sladoleda za desert. (Njegova je utnja bila glasna, ali ipak utnja). Zima u kojoj je Tessie briga za djecu paralizirala tako da je zaboravila vratiti boine poklone koji nisu pristajali i jednostavno ih spremila u ormar, bez povrata novca. Na kraju tog ranjavog, neiskrenog razdoblja, kad su prvi afrani izvirili poslije zime provedene u podzemnom svijetu, Calliope Stephanides, koja je takoer osjetila kako neto klija u tlu njezina bia, poela je uiti klasike. Proljetno polugodite osmog razreda dovelo me na engleski, koji je predavao gospodin da Silva. U razredu nas je bilo samo pet uenica i sastajali smo se u stakleniku na prvome katu. Zeleni izbojci klorofitu-ma povijali su se sa staklenog stropa. U visini naih glava gurali su se cvjetovi pelargonija, isputajui miris izmeu likoricija i aluminija. Osim mene, bile su tu Reetika, Tina, Joanne i Maxine Grossinger. Iako su nam roditelji bili prijatelji, jedva sam poznavala Maxine. Nije se druila s drugom djecom na Middlesexu. Vjeno je vjebala violinu. Bila je jedina idovka u koli. Ruala je sama, koer hranu koju je jela licom iz plastinih tuppenvare posuda. Mislila sam da je njezino bljedilo posljedica toga to nikad ne izlazi na zrak i da joj je plava ilica koja joj divlje pulsira na sljepoonici neka vrst unutarnjeg metronoma. Gospodin da Silva roen je u Brazilu. To se teko dalo uoiti. Nije ba bio karnevalski tip. Latino pojedinosti njegova djetinjstva (mreu za spavanje, kadu izvan kue) izbrisali su sjevernoamerika naobrazba i ljubav za europski roman. Sad je bio liberalni demokrat i nosio je crne trake oko rukava u znak podrke radikalnim ciljevima. Poduavao je vjeronauk u mjesnoj episkopalnoj crkvi. Imao je ruiasto, kultivirano lice i tamnoplavu kosu koja mu je padala u oi kad je recitirao poeziju. Znao je ubrati iak ili poljski cvijet u kolskom dvoritu i zataknuti ga u rever sakoa. Imao je nisko, nabijeno tijelo i esto je izmeu satova izvodio izometrijske vjebe. Svirao je i blok flautu. Na stalku u razredu drao je note, uglavnom rane barokne glazbe. Bio je sjajan uitelj, gospodin da Silva. Odnosio se prema nama posve ozbiljno, kao da bismo mi osmokolke mogle na petom satu razrijeiti problem o kojem ueni ljudi raspravljaju stoljeima. Sluao nas je kako cvrkuemo dok mu se elo nabiralo nad oima. Kad je govorio, govorio je u kompletnim pasusima. Ako se pomno slualo, ule su se crtice i zarezi, ak i dvotoke i toke zarezi. Gospodin da Silva imao je prikladan citat za sve to mu se dogaalo i tako je izbjegavao pravi ivot. Umjesto da sam rua, navodio je to su Oblonski i Levin ruali u Ani Karenjini. Ili bi, dok je opisivao zalazak sunca u Danielu Derondi, previdio sunce koje se upravo sputalo nad Michiganom. Gospodin da Silva je jednom prije est godina ljetovao u Grkoj. Jo je bio zbog toga uzbuen. Kad je opisivao kako je posjetio poluotok Mani, glas mu se smekavao vie nego inae i oi su mu sjale. Jednu no nije naao sobu u hotelu i prespavao je na otvorenom, a sljedee se jutro probudio i otkrio da lei pod stablom masline. Gospodin da Silva nikad nije zaboravio to stablo. Njih dvoje dubokoumno su razmijenili misli. Masline su prisna bia, rjeita u svojem vornatom izvijanju. Lako je shvatiti zato su u drevno doba vjerovali da se u njima moe zarobiti ljudski duh. Gospodin da Silva je to osjetio kad se probudio u svojoj vrei za spavanje. I mene je zanimala Grka, naravno. eznula sam da je posjetim. Gospodin da Silva poticao me da se osjeam kao Grkima.

"Gice Stephanides", prozvao me jednog dana. "Budui da potjeete iz Homerove domovine, biste li bili tako ljubazni da naglas itate?" Proistio je grlo. "Stranica osamdeset devet." Tog polugodita su nae sestre manje akademskih nagnua itale Svjetlo u umi. Ali mi smo se u stakleniku probijali kroz Ilijadu. Bio je to prijevod u prozi u depnom izdanju, skraen, osloboen okova brojeva, ogoljen od glazbe drevnog grkog, ali - barem to se mene ticalo - i dalje genijalno tivo. Isuse, kako sam voljela tu knjigu! Od Ahila koji se duri u atoru (to me podsjealo na predsjednika koji nee predati snimke) do Hektora kojeg za noge vuku gradom (to me tjeralo u pla), nisam mogla prestati itati. Ma kakva Ljubavna pria. Harvard nije bio ni za prinijeti Troji kao mjesto radnje, a u cijelom Segalovom romanu umire samo jedna osoba. (Moda je to bio jo jedan znak hormona koji su se nijemo manifestirali u meni. Jer dok je za ukus mojih suuenica Ilijada bila previe krvava, tek beskrajni katalog mukaraca koji se meusobno kolju nakon to se slubeno predstave, mene su od uboda noem i odrubljenih glava, od iskopanih oiju i krvavih prosipanja crijeva prolazili srsi uitka i jeze.) Otvorila sam knjigu i prignula glavu. Kosa mi je pala oko lica i odsje-kla me od svega - od Maxine, gospodina da Silve, staklenikih pelargo-nija - osim od knjige. Iza te barunaste zavjese preo je moj glas barske pjevaice. "Afrodita je skinula svoj slavni pojas u koji su bile upletene sve ljubavne ini, putena mo, elja, ljupki apat i zavodnika snaga koja oduzima dalekovidnost i prosudbu ak i najrazboritijima od ljudi." Bilo je jedan sat. Nad prostorijom je zalegla letargija poslije ruka. Vani se mrailo na kiu. Netko je zakucao na vrata. "Oprosti, Callie. Moe stati na trenutak?" Gospodin da Silva okrenuo se prema vratima. "Naprijed." Kao i svi ostali, i ja sam digla pogled. Na vratima je stajala riokosa djevojka. Dva su se oblaka sudarila u visinama kliui jedan pored drugog i propustila zraku svjetla. Zraka je pala na stakleni krov staklenika. Prola je kroz visee pelargonije i pokupila ruiasto svjetlo koje je kao nekom opnom obavilo djevojku. A mogue je i da sve to uope nije inilo sunce, nego stanoviti intenzitet u mojim oima, zraka iz moje due. "Usred nastave smo, duo." "Poslali su me u ovaj razred", ojaeno je rekla djevojka. Pruila je komadi papira. Gospodin da Silva ga je razgledao. "Jesi sigurna da gica Durrell hoe da ide ba na ovo predavanje?" rekao je. "Ga Lampe me vie ne eli vidjeti kod sebe u razredu", odgovorila je djevojka. "Sjedni onda. Morat e s nekim dijeliti knjigu. Gica Stephanides nam je itala iz Tree knjige Ilijade." Nastavila sam itati. To jest, oima sam prelazila preko reenica i usta su mi oblikovala rijei. Ali um mi vie nije obraao pozornost na njihovo znaenje. Kad sam zavrila, nisam zabacila kosu unatrag. Pustila sam da mi visi oko lica. Virila sam iz nje kao kroz kljuanicu. Djevojka je sjela prekoputa mene. Nagnula se prema Reetiki kao da prati tekst u njezinoj knjizi, ali oi su joj promatrale biljke. S gaenjem je namrtila nos nad kompostnim mirisom. Moje je zanimanje dijelom bilo znanstveno, zooloko. Nikad jo nisam vidjela stvorenje s toliko pjegica. Neki Veliki prasak se dogodio negdje na hrptu njezina nosa i snaga eksplozije razbacala je galaksije pjegica u sve krajeve njezina zaobljena, toplokrvnog svemira. Sazvjea pjegica rojila su joj se na podlakticama i zapeima, cijela Mlijena staza prostrla joj se preko ela, ak joj je nekoliko rasprsnutih kvazara uletjelo u crvotoine uiju. Budui da smo na satu engleskoga, dopustite da vam citiram jednu pjesmu. "Pied Beautv" Gerarda Manleva Hopkinsa koja poinje "Slava neka je Bogu na pjegavim stvarima". Kad se sad sjetim svoje prve reakcije na tu riokosu djevojku, ini mi se da ju je potaknulo oko za prirodnu ljepotu. Mislim na milinu oko srca koju osjeate pri pogledu na proarano lie ili ispisanu koru platana u Provansi. Bilo je neeg slatko privlanog u njezinoj kombinaciji boja, tokicama cimeta to plutaju u mlijenoj bjelini koe, zlatastim pramenovima u jagodasto rumenoj kosi. Kad ste je gledali, kao da je dola jesen. Kao kad na izletu na sjever gledate kako lie mijenja boje. Ona se za to vrijeme zavalila postrance u klupi, ispruenih nogu u plavim dokoljenkama tako da su

joj se vidjele izlizane potpetice na cipelama. Kako nije proitala knjigu, gospodin da Silva nije je prozivao, ali svako malo ju je zabrinuto pogledavao. Nova djevojka to nije primjeivala. Rastezala se u svojem naranastom svjetlu i sanjivo sklapala i otvarala oi. U jednom je trenutku zijevnula i na pola se presjekla, kao da je neto polo ukrivo. Gutnula je i lupila se akom o prsa. Tiho je podrignula i apnula sama za sebe, "Ay caramba". im je sat zavrio, nestala je. Tko je ona? Odakle je dola? Zato je nikad prije nisam primijetila u i koli? Oito nije bila nova u Baker &Inglis. Mokasinke je prignjeila na petama tako da ih moe nataknuti na noge kao klompe. To su radile Narukvice s privjescima. A nosila je i starinski prsten na ruci, s pravim rubinima. Usnice su joj bile tanke, stroge, protestantske. Nos joj uope nije bio nos. Tek zaetak. Dolazila je na sat engleskog svaki dan s istim odsutnim izrazom dosade. Dovukla bi se u onim natikaama-mokasinama, kao da klie, svijenih koljena i teine nagnute naprijed. To je pojaavalo opi dojam nevoljkosti. Ja sam zalijevala biljke gospodina da Silve kad je ulazila. Molio me da to obavim prije sata. I tako je poinjao svaki dan, ja na jednom kraju kristalne prostorije, opkoljena procvalim pelargonijama, a uzvraa mi eksplozija crvenog to ulazi na vrata. Po tome kako se bezvoljno drala jasno se vidjelo to misli o udnoj, staroj, mrtvoj pjesmi koju smo itali. Nije je zanimala. Nikad nije napisala zadau. Na satu se samo izvlaila i blefirala. Padala je na testovima i ispitima. Da je s njom bila jo jedna Narukvica s privjeskom, mogle su oformiti frakciju nezainteresiranih dopisivaica na ceduljicama. Samoj, nije joj preostajalo nita, osim da mrzovoljno sjedi. Gospodin da Silva digao je ruke od pokuaja da je bilo to naui i prozivao ju to je rjee mogao. Promatrala sam je pod satom kao to sam je promatrala i vani. Od trenutka kad sam stigla u kolu, budno sam vrebala. Sjedila sam u predvorju na utoj stolici, pretvarajui se da piem zadau, i ekala da ona proe. Njezina kratka pojavljivanja ostavljala su me bez daha. Zvijezde su mi vibrirale oko glave, kao liku u crtanom filmu. Pojavila bi se iza ugla, vaui olovku i vukui noge kao u papuama. U njezinu hodu uvijek je bilo neeg silovitog. Da nije snano strugala nogama prema naprijed, nagnjeene cipele bi joj sletjele s nogu. To joj je naglaavalo miie u listovima. I tamo je bila pjegava. Kao da ju je sunce opalilo. Klizila je kraj mene, u razgovoru s nekom drugom Narukvicom s privjeskom, a obje su se kretale s lijenim, bahatim samopouzdanjem koje su sve posjedovale. Katkad bi me i pogledala, ali bez prepoznavanja. Kao da joj se opna navlaila preko oiju. Dopustite mi anakronizam. Taj mrani predmet elja Luisa Bunuela prikazan je tek 1977. Tada crvenokosa djevojka i ja vie nismo imali kontakta. Sumnjam da je gledala taj film. Ipak, ono o emu mislim kad mislim o njoj je Taj mrani predmet elja. Gledao sam ga na televiziji, u nekom baru u panjolskoj dok sam radio u Madridu. Vei dio dijaloga mi je promaknuo. Ali zaplet je bio dovoljno jasan. Stariji gospodin kojeg glumi Fernando Rey opinjen je mladom i lijepom enom koju igra Carole Bouquet. Nita od toga nije me zanimalo. Pozornost mi je privukao nadrealistiki detalj. U vie se scena vidi kako Fernando Rey nosi teku vreu na ramenu. Razlog za tu vreu nikad se ne objanjava. (Ili ako se objanjava, i to mi je promaknulo.) On jednostavno hoda posvuda s tom vreom, tegli je sa sobom u restorane, taksije, parkove. Tono sam se tako i ja osjeao dok sam pratio vlastiti Mrani predmet. Kao da nosim tajanstveni, neobjanjivi teret ili breme. Tako u je i zvati, ako nemate nita protiv. Zvat u je Mrani predmet. Iz sentimentalnih razloga. (A moram paziti i da se ne dozna njezin identitet.) Evo je na satu tjelesnog, izmotava se da joj nije dobro. Evo je za rukom, u napadaju smijeha. Presavijena nad stolom, hoe udariti aljivicu koja je za to odgovorna. Iz usta joj bubre mjehuri mlijeka. Nekoliko joj je kapljica iscurilo iz nosa, zbog ega su svi jo glasnije prasnuli u smijeh. Sljedei put vidjela sam je poslije kole kako se vozi na biciklu s nepoznatim dekom. Smjestila se na sjedalu dok je on stajao na pedalama. Nije ga uhvatila rukama oko struka. Sama je odravala ravnoteu na biciklu. To mi je dalo nadu. Jednog dana gospodin da Silva prozvao je Predmet da ita naglas.

Izvalila se u svojoj klupi kao i obino. U enskoj koli nije se moralo toliko paziti da su ti koljena skupljena i suknja navuena. Predmet se raskreila i visoko pokazivala gole noge, malo jae u bedrima. Ne pomaknuvi se, rekla je, "Zaboravila sam knjigu." Gospodin da Silva stisnuo je usnice. "Moe posuditi knjigu od Callie." U jedinom znaku pristanka samo je zabacila kosu s lica. Prinijela je ruku elu i povukla je unatrag kao plug kroz kosu tako da su iza prstiju ostajale brazde. Taj je potez zavrio kratkim trzajem glave, ukrasnim pokretom. I evo njezina obraza, doputa pristup. Primaknula sam joj se. Gurnula sam knjigu na razmak izmeu naih klupa. Predmet se nagnula nad knjigu. "Odakle?" "Od poetka na stranici 112. Opis Ahilejeva tita." Nikad jo nisam bila tako blizu Mranom predmetu. Teko mi je to palo na organizam. Moj je ivani sustav zasvirao "Bumbarov let". Gudai su mi pilili u kraljenici. Timpani mi tamburali u grudima. A istodobno sam se trudila to sakriti i nisam pomaknula ni jedan mii. Jedva da sam disala. Tako je to vie-manje ilo: katatonija izvana, mahnitost iznutra. Namirisala sam njezinu vakau s cimetom. I dalje joj je bila negdje u ustima. Nisam gledala ravno u nju. Prikovala sam pogled za knjigu. Pramen njezine crvenozlatne kose pao je na klupu izmeu nas. Tamo gdje joj je sunce obasjavalo kosu prelamalo se svjetlo kao u prizmi. Ali dok sam promatrala pojavu centimetar dugake duge, ona je poela itati. Oekivala sam nazalni monotoni glas s mnogo pogrenih izgovora. Oekivala sam grbe, krivudanja, kripu konica, izravne sudare. Ali Mrani predmet lijepo je itala. Imala je zvonak, jasan glas, i govorila je s gipkim ritmom. To je nauila kod kue, od ujaka koji su recitirali poeziju i pili kao spuve. I izraz joj se promijenio. Koncentrirano dostojanstvo, kojeg do tada nije bilo, obiljeilo joj je lice. Glava joj se uzdigla na ponosnom vratu. Podigla je bradu. Zvuala je kao da su joj dvadeset i etiri godine, a ne etrnaest. Pitala sam se to je udnije, glas Earthe Kitt koji je izlazio iz mojih usta, ili glas Katharine Hepburn koji je izlazio iz njezinih. Kad je zavrila, zavladao je tajac. "Hvala", rekao je gospodin da Silva, iznenaen kao i svi ostali. "To je bilo vrlo lijepo." Zazvonilo je. Predmet se smjesta odmaknula od mene. Ponovno je provukla ruku kroz kosu, kao da je ispire pod tuem. Kliznula je iz klupe i izila iz razreda. Pojedinih dana, kad je staklenik bio nekako posebno osvijetljen i kad bi se Mranom predmetu otkopala dva gumba na bluzi, kad bi svjetlo osvijetlilo kapular koji joj se ljulja izmeu koarica grudnjaka, je li Cal-liope naslutila svoju pravu bioloku prirodu? Je li nekad, dok je Mrani predmet prolazila kolskim hodnikom, pomislila kako je ono to osjea pogreno? Da i ne. Da vas podsjetim gdje se sve to dogaalo. U koli Baker & Inglis bilo je savreno prihvatljivo da se djevojka zaljubi u kolegicu iz razreda. U enskoj koli stanovita se koliina emocionalne energije, koja se normalno troi na deke, preusmjerava na prijateljstva. Djevojke su u naoj koli hodale ruku pod ruku, kao kolarke u Francuskoj. Natjecale su se jedna s drugom za naklonost. Javljala se ljubomora. Dogaale su se izdaje. Bilo je normalno ui u zahod i uti kako netko iza vrata plae. Cure su plakale jer ta i ta nije htjela sjediti kraj njih za rukom, ili jer najbolja prijateljica ima novog deka koji joj zaokuplja sve vrijeme. Povrh toga, kolski su rituali naglaavali atmosferu intimnosti. Bio je tu Dan prstenja, kad su velike sestre uvodile male sestre u zrelost dajui im cvijee i zlatne obrue. Bio je tu Ples preslice, obred nalik onom svibanjskog stupa, ali bez mukaraca, koji se odravao u proljee. Prireivali su se i ispovjedni skupovi pod nazivom Oi u oi, koje je dva puta na mjesec vodio kapelan i koji su neizostavno zavravali u poplavama suza i zagrljaja. Ipak, u koli je prevladavao ratoborno heteroseksualni duh. Moje su se kolegice moda drale prisno u koli, ali glavna izvankolska aktivnost bili su deki. Djevojke za koje se sumnjalo da ih privlae djevojke ogovaralo se, muilo i izbjegavalo. Svega toga sam bila svjesna. I to me plailo. Nisam znala je li ono to osjeam prema Mranom predmetu normalno ili nije. Moje su se prijateljice znale zapaliti za neku curu iz zavisti. Reetiku je oaralo kako Alwyn Brier svira

Finlandiju na klaviru. Lindu Ramirez osvojila je Sofia Cracchiolo jer je uila tri jezika odjedanput. Je li to bilo to? Jesam li se palila na Predmet zbog njezina recitatorskog dara? Nisam bila ba uvjerena. Moji su mi osjeaji djelovali vie tjelesno. Nije to bio stav, nego oluja u mojim ilama. Zbog toga sam o tome utjela. Skrivala sam se u podrumskom zahodu da razmislim o svemu. Svaki dan, kad god sam mogla, sputala sam se stranjim stubama u naputenu praonicu i zatvarala se unutra na barem pola sata. Postoji li bilo koje mjesto tako utjeno kao star, predratni toalet u nekoj ustanovi? Toalet kakve su prije gradili u Americi, kad je zemlja bila u usponu. Zahodi u podrumu Bakera & Inglisa bili su ureeni kao loa u operi. Sa stropa su sjajile edvardijanske lampe. Umivaonici su bili duboke bijele zdjele usaene u modri kriljevac. Kad si se sagnuo umiti, vidjele su se siune pukotine u porculanu, kao na vazi iz dinastije Ming. Zlatni lanii drali su epove za odvode na mjestu. Ispod slavina koje su kapale, porculan se izlizao u zelenim prugama. Iznad svakog umivaonika visjelo je ovalno ogledalo. Nisam s njima htjela imati posla. ("Mrnja prema ogledalu to poinje u srednjim godinama" kod mene se rano pojavila.) Izbjegavajui vlastiti odraz, uputila sam se ravno prema zahodima. Bilo ih je tri, izabrala sam onaj u sredini. Kao i ostali, bio je od mramora. Od sivog mramora iz Nove Engleske, debelog pet centimetara, iskopanog u kamenolomu u devetnaestom stoljeu i posutog fosilima starim milijune godina. Zatvorila sam vrata i zakljuala ih. Uzela sam sterilni papir iz automata i obloila njime zahodsku dasku. Zatiena od bakcila, spustila sam gaice, podigla kotsku suknju i sjela. Odmah sam osjetila kako mi se tijelo oputa, grbavo dranje ispravlja. Ieljala sam kosu s lica da bolje vidim. Bilo je tu sitnih fosila u obliku paprati i fosila koji su izgledali kao korpioni koji sami sebe grizu na smrt. Ispod mojih nogu, vidjela se mrlja hre na zahodskoj koljki, takoer drevna. Toaleti u podrumu bili su prekoputa nae svlaionice. Zahode su dijelili zidovi vii od dva metra, koji su se sputali sve do poda. Fosilizirani mramor skrivao me jo bolje od kose. U podrumskom zahodu vaio je vremenski okvir u kojem sam se mnogo bolje snalazila, ne manijakalni natjecateljski tempo kao gore u koli, nego polagani, evolucijski napredak zemlje, biljnog i ivotinjskog svijeta koji se oblikuje iz plodonosnog, pretpovijesnog blata. Slavine su kapale polaganim, neumitnim kretanjem vremena i ja sam dolje bila sama, i na sigurnom. Sigurna od svojih zbrkanih osjeaja o Mranom predmetu; i sigurna od odsjeaka razgovora koje sam naula iz spavae sobe roditelja. Ba sino mi je Miltonov razdraeni glas dopro do uiju: "Jo te boli glava? Isuse, pa uzmi aspirin." "Ve sam popila nekoliko", odgovorila je majka. "Nita ne pomae." Onda sam ula bratovo ime i oca kako mumlja neto to nisam razumjela. Onda Tessie: "I za Callie se brinem. Jo nije dobila menstruaciju." "K vragu, pa tek joj je trinaest godina." "etrnaest. I gle kako je visoka. Mislim da neto nije u redu." Trenutak tiine, a nakon toga je otac upitao: "to kae dr. Phil?" "Dr. Phil! On ne kae nita. Moram je odvesti nekom drugom." Mrmor roditeljskih glasova s druge strane zida moje sobe, zvuk koji mi je kroz cijelo djetinjstvo davao osjeaj sigurnosti, sad je postao izvor tjeskobe i panike. I tako sam odabrala zidove od mramora u kojima je odjekivalo jedino kapanje slavine, voda koju putam u zahod ili moj glas koji tiho ita Ilijadu. A kad mi je dodijao Homer, bacala sam se na itanje zidova. Bila je to dodatna atrakcija zahoda u podrumu. Zidove su prekrivali grafiti. Na katu su fotografije razreda prikazivale redove i redove lica uenica. Ovdje dolje pokazivala su se uglavnom tijela. Maljuni mukarci nacrtani plavom tintom s gigantskim spolnim organima. I ene s golemim grudima. Kao i razliite varijacije: mukarci s mizerno malim penisom; pa i ene s penisom. Bila je to poduka i o onom to jest i to moe biti. Na sivom mramoru, ti novi, grbavi crtei tijela koja rade svata, kojima izrastaju dijelovi, koja se spajaju, mijenjaju oblik. Plus ale, savjeti pametnima, ispovijesti. Na jednom mjestu: "Volim seks." Na drugom: "Pattv C je kurva." Gdje bi se drugdje djevojka poput mene, koja skriva od svijeta spoznaju koju ni sama posve ne razumije - gdje bi se osjeala ugodnije nego u tom podzemnom kraljevstvu gdje ljudi piu ono to ne smiju izrei, gdje glasno izgovaraju najsramnije enje i spoznaje? Jer toga je proljea, dok su afrani cvali, dok je ravnateljica provjeravala bubre li lukovice narcisa u cvjetnim nasadima, i Calliope osjetila da neto pupa. Njezin vlastiti mrani predmet, koji pripada

samo njoj, koji ju je, uz potrebu da bude sama i neometana, dodatno tjerao da silazi u zahod u podrumu. Kao neki afran koji samo to nije procvao. Ruiasta peteljka koja se probija kroz tamnu novoizraslu mahovinu. Ali bio je to neki udan cvijet, jer kao da je prolazio kroz nekoliko godinjih doba u jednom danu. Imao je zimsko doba kad bi se pritajio i spavao pod tlom. Pet minuta poslije budio se u privatno proljee. Dok sam sjedila u razredu s knjigom u krilu, ili se vozila kui s jednom od mama, znala sam odjednom osjetiti kao da mi se otapa meu nogama, tlo se vlazi, i iri se bogati, tresetni miris, a onda - dok sam se pretvarala da uim napamet latinske glagole - kako mi se neto ivo odjednom uzmeko-ljilo u toploj zemlji ispod suknje. Na dodir je afran katkad bio mekan i klizak, kao tijelo gliste. Drugi je put bio tvrd kao kakav korijen. Sto je Calliope osjeala prema svojem afranu? To je ujedno najlake i najtee objasniti. U jednu ruku joj se sviao. Kad je uz njega pritisnula kut udbenika, bio je to ugodan osjeaj. Nita novo. Uvijek joj je godilo pritiskati to mjesto. Napokon, afrani je bio dio njezina tijela. Nije imala zato postavljati pitanja. Ali katkad mi se inilo da se graom razlikujem od drugih. U ljetnom kampu Ponshewaing ula sam, u nekim vlanim noima u spavaonicama s krevetima na kat, o sjedalima bicikla i stupovima ograda koji su zaveli moje prijateljice u njenim godinama. Dok smo pekle sljezove kolaie na logorskoj vatri, Lizzie Barton nam je ispriala kako joj je omilila jabuka na jednom konatom sedlu. Margaret Thompson bila je prva cura u gradu iji su roditelji imali tu s masanom glavom. Pridodala sam vlastite utilne podatke tim klinikim povijestima bolesti (bila je to godina kad sam se zaljubila u uad u gimnastikoj dvorani), ali neprestano se otvarao nejasni, neodreeni jaz izmeu srsa o kojima su izvjetavale moje prijateljice i stiska ekstaze mojih suhih greva. Katkad bih, naginjui se s gornjeg kreveta u snop svjetla neije baterije, zavrila svoje malo osobno razotkrivanje rijeima "Znate ono?" A u polumraku bi tri ili etiri cure masne kose kimnule glavom, jednom, zagrizle kut usnica i odvratile pogled. Nisu znale. Katkad sam se brinula da je moj afran precifrav cvijet, ne obina trajnica nego cvijetak uzgojen u stakleniku, hibrid nazvan po svojem tvorcu poput kakve rue. Iridescentna Helena. Blijedi Olimp. Grka vatra. Ali ne - to ne valja. Moj afran nije za javnost. U stanju je nastajanja i moda jo dobro ispadne ako strpljivo ekam. Moda se to dogaa svima. U meuvremenu, najbolje je da sve drim u tajnosti. to sam upravo i inila dolje u podrumskom zahodu. Jo jedna tradicija u koli Baker & Inglis: svake godine uenice osmog razreda pripremale su jednu klasinu grku dramu. Isprva su se predstave igrale u auditoriju Srednje kole. Ali gospodinu da Silvi je nakon puta u Grku sinula ideja da hokejski teren pretvori u kazalite. S klupama koje su se sputale niz obronak i savrenom prirodnom akustikom, bio je to pravi mini Epidaur. Podvornici su iznijeli praktikable i postavili pozornicu na travi. One godine kad sam poludjela za Mranim predmetom, gospodin da Silva odabrao je "Antigonu". Nije bilo audicije. Gospodin da Silva glavne je uloge dodijelio svojim ljubimicama s naprednog engleskog. Sve ostale strpao je u zbor. Pa je popis uloga izgledao ovako: Joanne Maria Barbara Peracchio kao Kreont; Tina Kubek kao Euridika; Maxine Grossinger kao Izmena. U ulozi same Antigone - kao jedini stvarno mogui izbor ak i s fizike toke gledita - bila je Mrani predmet. Na polugoditu je jedva dobila ocjenu minus tri. Ipak, gospodin da Silva znao je prepoznati zvijezdu kad mu je pred nosom. "Moramo nauiti cijeli ovaj tekst?" pitala je Joanne Maria Barbara Peracchio na prvoj probi. "Za dva tjedna?" "Nauite koliko moete", rekao je gospodin da Silva. "Svi e nositi dugake toge. Ispod moete drati tekst. Gica Fagles e biti i aptaica. Sjedit e u orkestru." "Imat emo orkestar?" zanimalo je Maxine Grossinger. "Orkestar", rekao je gospodin da Silva i pokazao svoju blok flautu, "to sam ja." "Nadam se da nee padati kia", rekla je Predmet. "Hoe li onaj drugi petak padati kia?" rekao je gospodin da Silva. "Zato ne pitamo naeg Tireziju?" I onda se okrenuo prema meni. Oekivali ste nekog drugoga? Ne, ako je Mrani predmet bila savrena sestra osvetnica, ja sam bila

kao stvorena da glumim starog, slijepog proroka. Moja divlja kosa nagovijetala je vidovitost. Zbog pogrbljena dranja izgledala sam staraki krhko. Moj napola mutiran glas imao je neku bestjelesnu, nadahnutu kvalitetu. Tirezija je osim toga bio i ena, naravno. Ali to tada nisam znala. Niti se to spominjalo u tekstu. Bilo mi je svejedno koju ulogu igram. Jedino do ega mi je bilo stalo, jedino o emu sam mislila, bilo je kako u sad biti blizu Mranog predmeta. Ne blizu kao u razredu pod nastavom kad se ne moe razgovarati. Ne blizu kao u kolskoj kuhinji gdje ona pljuje mlijeko za drugim stolom. Nego blizu na probama za kolsku predstavu, sa svim onim ekanjem koje to podrazumijeva, s bliskou iza pozornice, sa svim onim intenzivnim, nabijenim, vrtoglavim zanosom kojem se preputamo kad preuzimamo tui identitet. "Mislim da ne smijemo itati", objavila je Mrani predmet. Stigla je na probu profesionalnog izgleda, s tekstom koji ona govori oznaenim utim. Oko ramena je zamotala demper kao plat. "Mislim da moramo nauiti tekst napamet." Pogledom je prela od lica do lica. "Inae e biti previe lanjak." Gospodin da Silva se smijeio. Uenje teksta napamet zahtijevat e od Predmeta da uloi stanovit napor. Nesvakidanji pothvat. "Antigona ima daleko najvie teksta", rekao je. "Pa ako Antigona hoe nauiti svoj tekst napamet, mislim da biste ga i vi druge morale nauiti." Druge su cure zastenjale. Ali Tireziji se ve ukazala vizija budunosti i okrenuo se prema Predmetu. "Ja u s tobom uiti tekst. Ako hoe." Budunost. Ve se dogaala. Predmet me gledao. Opne na oima su se podigle. "Okej", nezainteresirano je rekla. Dogovorili smo se da se naemo sutra, u utorak uveer. Mrani predmet napisala mi je adresu i Tessie me dovezla i ostavila pred kuom. Kad su me uveli u biblioteku, sjedila je na kauu od zelenog baruna. Izula je cipele, ali jo je bila u kolskoj uniformi. Dugu crvenu kosu je svezala na zatiljku da lake obavi ono to je htjela, to jest, pripali cigaretu. Prekrienih nogu kao Indijanka, Predmet se s cigaretom u ustima nadvila nad zeleni keramiki upalja u obliku artioke. U upaljau je nestajalo benzina. Protresla ga je i palcem pritiskala gumb sve dok napokon nije suknuo mali plamiak. "Roditelji ti daju da pui?" rekla sam. Iznenaeno je podigla pogled, a onda se ponovno posvetila poslu. Pripalila je cigaretu, duboko uvukla dim i polako ga i sa zadovoljstvom ispustila. "Oni pue", rekla je. "Bilo bi prilino licemjerno da meni brane da puim." "Ali oni su odrasli." "Mama i tata znaju da u puki ako ja tako hou. Ako mi ne dopuste, puit u potajno." Koliko se dalo vidjeti, dozvola je ve dugo bila na snazi. Predmet nije puila od juer. Bila je profesionalka. Dok me odmjeravala polustisnutih oiju, cigareta joj je visjela iz usta. Dim joj se obavijao oko lica. udan kontrast: grimasa okorjelog privatnog detektiva na licu djevojke u uniformi privatne kole. Napokon je izvadila cigaretu iz usta. Na slijepo je otresla pepeo. Pao je u pepeljaru. "Sumnjam da netko kao ti pui", rekla je. "Pogodila si." "Moda bi htjela poeti?" Pruila mi je svoju kutiju Tarevtona. "Ne elim dobiti rak." Bacila je kutiju na stol i slegnula ramenima. "Mislim da e ve nai lijek kad ga ja dobijem." "Nadam se. Za tvoje dobro." Ponovno je uvukla dim, jo dublje. Zadrala je dim u pluima, a onda se okrenula u filmski profil i ispustila ga. "Sto posto nema nikakve loe navike", rekla je. "Imam gomilu loih navika." "Kao na primjer?" "Na primjer, vaem kosu." "Ja grizem nokte", rekla je kao da se natjeemo. Podigla je jednu ruku i pokazala mi. "Mama mi je

nabavila neto da namaem nokte. Ima ogavan okus. To bi mi trebalo pomoi da prestanem." "I zbilja pomae?" "Ispoetka je. Ali sad mi se okus poeo sviati." Osmjehnula se. I ja sam se osmjehnula. A onda smo se kratko, kao da iskuavamo, nasmijale zajedno. "To nije tako strano kao vakati kosu", nastavila sam gdje smo stali. "Zato nije?" "Jer kad vae kosu, smrdi ti po onom to si jela za ruak." Iskrivila je lice u grimasu i rekla, "Degute." U koli bi nam bilo udno razgovarati, ali ovdje nas nitko nije vidio. U irem sustavu, u vanjskom svijetu, meu nama je postojalo vie slinosti nego razlika. Obje smo bile tinejderke. Obje smo bile iz imunijih predgraa. Odloila sam torbu i prila kauu. Predmet je stavila Tarevton u usta. Oduprla se s obje strane prekrienih nogu i podigla se na dlanovima, kao jogi koji levitira, te se pomaknula da mi napravi mjesta. "Sutra piem test iz povijesti", rekla je. "Koga imate iz povijesti?" "Gicu Schuvler." "Gica Schuvler dri vibrator u ladici." "to dri?" "Vibrator. Liz Clark je vidjela. U najdoljnjoj ladici." "Ne mogu vjerovati!" Predmet je bila okirana, i zabavljalo ju je to. Ali onda se namrtila od razmiljanja. Povjerljivim me tonom upitala, "A emu to zapravo slui?" "Vibrator?" "Pa da." Znala je da bi morala znati. Ali imala je povjerenja u mene da joj se neu rugati. To je bio i temelj pakta koji smo taj dan sklopile: ja u se baviti duboko intelektualnim pitanjima kao to su vibratori, ona e se baviti drutvenom sferom. "Veina ena ne moe postii orgazam u normalnom seksualnom odnosu", citirala sam iz knjige Mi i naa tijela, koju mi je dala Meg Zemka. "Treba im stimulacija klitorisa." Predmetu se lice zacrvenjelo iza pjegica. Naravno, ta ju je informacija opinila. Govorila sam joj na lijevo uho. Rumenilo joj je oblilo lice s te strane, kao da moje rijei ostavljaju vidljivi trag. "Ne mogu vjerovati da ti zna sve te stvari." "Rei u ti tko zna sve o tome. Gica Schuvler, ona sigurno zna." Smijeh, glasan i posprdan, prasnuo je iz nje kao gejzir i Predmet se izvalila na lea. Vriskala je od uitka, od gaenja. Zalamatala je nogama tako da su cigarete sletjele sa stolia. Ponovno joj je bilo etrnaest, a ne dvadeset etiri godine, i unato tome to su izgledi za to bili mali, postajale smo prijateljice. "Neoplakanu i bez ikog svog, neispraenu pjesmom svatovskom ne-pripremljen e me sad..." "... na pripremljen..." "... na pripremljen e me sad povest put. I nikad..." "...jadna..." "Jadna! To mi je grozno!" "I nikad jadna neu vidjet ve tu svetu zjenu, jasni sunca sjaj. A nitko da bi suzom ijednom..." " .. .procvilio nad mojim udesom." ".. .procvilio nad mojim udesom." Opet smo bile kod Predmeta u kui i ponavljale smo tekst. Ispruile smo se na karipskim lealjkama u zimskom vrtu. Papagaji su se jatili Predmetu iznad glave dok je vrsto mirila i deklamirala. Radile smo to ve dva sata. Predmet je popuila gotovo cijelu jednu kutiju. Beulah, slukinja, donijela nam je sendvie na pladnju i dvije dvolitrene boce Taba. Sendvii su bili od bijelog kruha bez korice, ali ne s krastavcem, niti s potoarkom. Spuvasti je kruh bio premazan namazom boje lososa. Cesto smo prekidale. Predmet je zahtijevala neprestanu okrepu. Ja se jo nisam udobno osjeala kod njezine kue. Nisam se mogla naviknuti na to da me slue. I dalje sam skakala na noge da uzmem sve sama. Beulah je k tome bila crnkinja, to mi nije olakavalo stvar.

"Ba mi je drago to smo zajedno u ovoj predstavi", rekla je Predmet vaui. "Inae se nikad ne bih druila s curom kao to si ti." Zastala je jer je shvatila kako to zvui. "Mislim, nikad ne bih znala da si ti tako kul" Kul? Calliope kul? Nisam nikad sanjala da u to uti. Ali bila sam spremna prihvatiti sud Predmeta. "Ali mogu ti neto rei?" upitala me. "O tvojoj ulozi?" "Jasno." "Zna da bi ti trebala biti slijepa i to? No, tamo gdje idemo na Bermudima jedan tip vodi hotel. I on je slijep. I stvar je u tome da on kao da gleda na ui. Recimo, ako netko ue u sobu, on okrene jedno uho na tu stranu. A ovako kako ti to radi..." Odjednom se prekinula i uhvatila me za ruku. "Nee se naljutiti na mene, ha?" "Ne." "Callie, ima uasan izraz!" "Da?" Drala me za ruku. Nije me putala. "Sigurna si da se ne ljuti?" "Ne ljutim se." "No, ti se pretvara da si slijepa tako da se uglavnom samo spotie i to je to. Ali stvar je u tome da se taj slijepac na Bermudima nikad ne spotakne. Dri se ravno kao meda i uvijek zna gdje je sve. I ui mu uvijek sve prate." Okrenula sam lice na drugu stranu. "Vidi, ljuti se." "Ne ljutim se." "Ma ljuti se." "Slijepa sam", rekla sam. "Gledam te uhom." "Aha. To je dobro. Da, tono tako. To je zbilja dobro." Nije mi pustila ruku, nego se nagnula blie meni i ula sam, osjetila, sasvim lagano, njezin vrui dah u uhu. "Hej, Tirezija", zahihotala je. "To sam ja. Antigona." Doao je dan predstave ("premijere", govorili smo, premda se predstava vie nee igrati). U improviziranoj "garderobi" iza pozornice mi glavni glumci sjedili smo na stolcima za rasklapanje. Ostale uenice osmog razreda ve su se okupile na pozornici i poslagale u veliki polukrug. Predstava je trebala poeti u sedam i zavriti prije zalaska sunca. Sad je bilo 18:55. S druge strane pozornice uli smo kako se teren za hokej puni. Potmula se buka postupno pojaavala - glasovi, koraci, kripa tribina, lupa automobilskih vrata na parkiralitu. Mi smo sve odjenule toge duge do poda, obojene u crno, sivo i bijelo. Mrani predmet imala je bijelu togu. Koncept gospodina da Silve bio je minimalistiki: bez minke, bez maski. "Koliko ima ljudi?" pitala je Tina Kubek. Maxine Grossinger je provirila kroz zastor. "Na tone." "Ti si sigurno ve navikla na ovo, Maxine", rekla sam. "S nastupa." "Nemam tremu kad sviram violinu. Ovo je sto puta gore." "Ja imam uuuasnu tremu", rekla je Predmet. U krilu je drala boicu s Gastalima, koje je gutala kao da su bomboni. Sad sam znala zato se prvi dan u razredu udarala po grudima. Mrani predmet patila je od vie-manje kronine garavice, koja se jo pogoravala u trenutcima stresa. Prije nekoliko minuta nekamo se pokupila popuiti posljednju cigaretu prije poetka predstave. Sad je vakala tablete protiv kiseline u elucu. Uz podrijetlo iz obitelji bogate generacijama oito su pripadale i starake navike, odvratne, odrasle potrebe i oajnike protumjere. Predmet je jo bila premlada da se vide posljedice. Nije jo imala podonjake niti poutjele nokte. Ali apetit za sofisticiranim samounitenjem ve je bio tu. Iz blizine je smrdjela na cigarete. eludac joj je bio u komi. Ali lice joj je i dalje sjalo u jesenskoj raskoi. Maje oi iznad prastog nosa budno su gledale, treptale i pre-usmjeravale pozornost na sve jau galamu s druge strane pozornice. "Evo mojih mame i tate!" viknula je Maxine Grossinger. Okrenula se prema nama i osmijehnula se od uha do uha. Nikad prije nisam vidjela Maxine kako se smijei. Zubi su joj bili neravni i na razmake, kao kod kakva Sendakova udovita. Nosila je i aparati. Iz njezine neskrivene radosti

odjednom sam shvatila kakva je. Imala je cijeli jedan drugi ivot osim onog u koli. Maxine je bila sretna u svojoj kui iza empresa. Sad joj je kovrava kosa letjela oko krhke, muzikalne glavice. "Isuse", Maxine je ponovno provirila kroz zastor. "Sjede ba u prvom redu. Buljit e ravno u mene." Sve smo se izredale kraj zastora. Samo je Mrani predmet ostala sjediti. Vidjela sam svoje kako dolaze. Milton je zastao na vrhu obronka i pogledao dolje na hokejski teren. Njegov je izraz navijetao da mu se svia prizor koji vidi, smaragdno zelena trava, bijele drvene tribine, u daljini kola s plavim krovom od kriljevca i obrasla brljanom. U Americi ljudi se utjeu Engleskoj da isperu iz sebe etniku pripadnosti. Milton je na sebi imao plavi blejzer i krem hlae. Izgledao je kao kapetan broda za krstarenje. Pridravajui je jednom rukom za lea, njeno je vodio Tessie niza stube da nau dobra mjesta. uli smo kako je publika utihnula. A onda panovu frulu - gospodin da Silva svirao je blok flautu. Prila sam Predmetu i rekla, "Ne brini se. Bit e dobra." Do tad je nijemo u sebi ponavljala dijalog, ali sad je prestala. "Ti zbilja dobro glumi", nastavila sam. Okrenula se od mene i pognula glavu, a usnice su joj se ponovno stale micati. "Nee zaboraviti tekst. Milijun puta smo ga ponovili. Juer si sve znala kao vodu piti..." "A da me malo prestane pilari!" otresala se Predmet. "Koncentriram se." Sijevnula je oima prema meni. Onda se okrenula i otila. Gledala sam za njom kao pokisla i mrzila samu sebe. Kul? Bila sam sve samo ne kul. Ve sam se zgadila Mranom predmetu. Na rubu suza, zgrabila sam jedan crni zastor i umotala se u njega. Stajala sam u mraku i prieljkivala da sam mrtva. Nisam joj samo laskala. Zbilja je bila dobra. Na pozornici se Predmet prestala vrpoljiti i umirila se. Drala se uspravnije. I naravno, bila je nazona kao isto fizika injenica, otrica zarumenjena krvlju, eksplozija boje koja je privlaila svaiju pozornost. Panova je frula utihnula i na hokejskom je igralitu zavladao tajac. Ljudi su se nakaljavali, da proiste grla. Provirila sam iza zastora i vidjela Predmet kako eka na izlazak na pozornicu. Stajala je tono pod srednjim lukom, ni tri metra od mene. Nikad je prije nisam vidjela tako ozbiljnu, tako usredotoenu. Talent je vrst inteligencije. Dok je ekala da izie na pozornicu, Mrani predmet dolazila je na svoje. Usnice su joj se micale kao da govori Sofoklove rijei samom Sofoklu, kao da, unato svim intelektualnim dokazima, razumije knjievne razloge njihove dugovjenosti. I tako je Predmet stajala i ekala da izie na pozornicu. Daleko od svojih cigareta i sno-bovtine, daleko od svojih prijateljica iz klike i uasnog pravopisa. Ovo je njezina jaka strana: nastupati u javnosti. Izlaziti pred ljude i stajati pred njima i govoriti. U tom je asu to poela shvaati. Svjedoila sam trenutku u kojem osoba otkriva osobu kakva bi mogla biti. Na lagvort, Antigona je duboko udahnula i stupila na pozornicu. Bijelu je togu povezala oko grudi srebrnom vrpcom. Toga je zaleprala kad je zakoraila u topli povjetarac. "Porazmisli, dal moe skupa sa mnom po da pomogne mi mrtvom bratu nasut grob?" Maxine-Izmena je odgovorila, "Sahraniti ga kani mimo zapovijedi?" "Dakako, kao brata moga, a i tvog, kad nee ti. Jer ja ne mogu izdat njeg." Jo sam morala ekati da doe moj red. Tirezija nije bio tako velika uloga. Zato sam se ponovno omotala zastorom i ekala. U ruci sam drala tap. Bio mi je to jedini rekvizit, plastini tap obojan tako da izgleda kao da je od drveta. U tom sam trenutku zaula tiho grcanje, kao da se netko gui. Predmet je ponovila, "Jer ja ne mogu izdat njeg." Slijedila je tiina. Provirila sam kroz zastor. Vidjela sam ih kroz srednji luk. Predmet mi je bila okrenuta leima. Iza nje na pozornici stajala je Maxine Grossinger, bezizraajna lica. Otvorila je usta, ali rijei nisu izlazile. Iza nje, na rubu pozornice, gica Fagles je zajapurena lica aptala Maxini repliku. Nije to bila trema. U mozgu Maxine Grossinger prsnula je aneuri-zma. Publika je isprva mislila da su teturanje i izraz zaprepatenja dio predstave. Neki su zahihotali nad uasnom glumom cure koja igra Izmenu. Ali Maxinina majka, koja je tono znala kako izgleda bol na licu njezina djeteta, skoila je sa sjedala. "Ne!" kriknula je. "Ne!" Na pet metara od nje, na povienom mjestu pod suncem koje zalazi, Maxine Grossinger i dalje je nijemo stajala. U grlu joj je zagrgljalo. Naglo, kao da su se svjetla promijenila, lice joj je poplavjelo. ak i oni u stranjim redovima vidjeli su kako joj

kisik odlazi iz krvi. Ruiasta boja puti se ocijedila niz elo, niz obraze, niz vrat. Kasnije se Mrani predmet klela da ju je Maxine gledala moleivo, da je vidjela kako svjetlo trne u Maxineinim oima. Prema onom to su rekli lijenici, meutim, to vjerojatno nije istina. Omotana u svoju tamnu togu, jo na nogama, Maxine Grossinger ve je bila mrtva. Sekundu poslije sruila se na tlo. Gospoa Grossinger uspentrala se na pozornicu. Nije nita govorila. Nitko nije govorio. U nijemoj tiini prila je Maxini i rastrgala joj togu. U nijemoj tiini majka je dala keri disanje usta na usta. Sledila sam se. Pustila sam da se zastor razmota i piljila sam bez rijei. Odjednom je pod lukom promaknulo neto mutno i bijelo. Mrani predmet pobjegla je s pozornice. Na trenutak mi je neto sumanuto palo na pamet. Pomislila sam da nam je gospodin da Silva neto zatajio. Da se ipak priklonio tradicionalnom nainu. Jer Mrani predmet je nosila masku. Traginu masku, s oima nalik rezovima noem, ustima u bumerangu jada. S tim se groznim licem bacila na mene. "Joj Boe!" jecala je. "Joj Boe, Callie", i tresla se i trebala me. Sto me dovodi do uasnog priznanja. A to je ovo. Dok je gospoa Grossinger pokuavala udahnuti ivot natrag u Maxineino tijelo, dok se sunce melodramatino sputalo nad smru koja nije bila u scenariju, meni je tijelo zapljusnuo val iste sree. Svaki je ivac, svaka stanica, zasjala. Drala sam Mrani predmet u naruju. Zaljubljeni Tirezija Naruila sam te kod doktora." "Pa bila sam neki dan kod doktora." "Ne kod dr. Phila. Kod dr. Bauera." "Tko je dr. Bauer?" "On je... doktor za ene." U grudima mi je zakipjelo i zapjenualo se. Kao da mi srce jede prskave slatkie. Ali pretvarala sam se da sam hladnokrvna, i gledala sam u jezero. "Tko kae da sam ja ena?" "Jako smijeno." "Mama, pa bila sam kod doktora." "To je bio sistematski pregled." "A kakav je ovo pregled?" "Kad djevojke dou u neke godine, moraju se pregledati, Callie." "Zato?" "Da se provjeri je li sve u redu." "Kako to misli, sve?" "Tako - sve." Bili smo u autu. Drugom Cadillacu. Kad god je Milton kupio novi auto, stari je davao Tessie. Mrani predmet pozvala me da provedem cijeli dan u njezinom klubu i majka me vozila k njoj. Bilo je ljeto, prola su dva tjedna otkako se Maxine Grossinger sruila na pozornici. kola je zavrila. U ulici Middlesex bile su u tijeku pripreme za put u Tursku. Odluan da ne dopusti da nam Bankrotovo pljuvanje po turizmu pokvari putne planove, Milton je rezervirao letove i cjenkao se s rentakarima. Svako jutro prouavao je novine i izvjetavao nas o vremenskim uvjetima u Istanbulu. "Dvadeset sedam stupnjeva i sunano. Kako ti to zvui, Cal?" Na to bih ja uglavnom zavrtjela kaiprstom. Vie nisam imala elju posjetiti domovinu. Nisam htjela protratiti ljeto na oslikavanje crkve. Grka, Mala Azija, planina Olimp, kakve to veze ima sa mnom? Upravo sam otkrila cijeli jedan novi kontinent, samo nekoliko kilometara od mene. U ljeto 1974. Turska i Grka ponovno su se spremale biti na vijestima. Ali ja nisam obraala ni najmanju pozornost na napetost koja je rasla. Imala sam vlastitih problema. I vie od toga, bila sam zaljubljena. Potajno, sramno, ne sasvim svjesno, ali unato svemu tome, do uiju i preko glave zaljubljena. Nae lijepo jezero obrubila je prljavtina. Uobiajena skrama lipanjskih muica. Ograda je bila nova, od ega sam se snudila dok smo se vozili onuda. Maxine Grossinger nije bila jedina djevojka iz kole koja je umrla te godine. Carol Henke, uenica treeg razreda, poginula je u automobilskoj nesrei. Jedne subotnje veeri njezin pijani deko, tip po imenu Rex Reese, uletio je u jezero autom

koji je uzeo od roditelja. Rex je preivio, otplivao je do obale. Ali Carol je ostala zarobljena u autu. Prole smo kraj kole Baker & Inglis, zatvorene preko praznika i preputene nestvarnosti kole u ljeto. Skrenule smo u ulicu Kerby. Predmet je stanovala na Aveniji Tonnacour, u kui od sivog kamena i drveta s vjetrokazom na krovu. Na ljunanoj stazi pred kuom stajao je parkiran nepretenciozni Ford. Uhvatili su me kompleksi zbog naeg drugog po redu Cadillaca i brzo sam izila iz auta, prieljkujui da mama to prije ode. Kad sam pozvonila, vrata mi je otvorila Beulah. Povela me do stuba i pokazala gore. To je bilo sve. Popela sam se na kat. Nikad nisam bila na katu kod Predmeta kui. Bilo je neurednije nego kod nas, tapisoni vie nisu bili novi. Strop oito nisu bojali godinama. Ali namjetaj je bio impresivno star, teak, i slao je signale trajnosti i postojanih stavova. Zavirila sam u tri sobe prije nego to sam pronala Predmet. Navukla je rolete. Po upavom tepihu leala je razbacana odjea koju sam morala preskakati da doem do kreveta. Ali tamo je bila ona, spavala je u majici s Lesterom Laninom. Zazvala sam je po imenu. Prodrmala je. Napokon se podigla na jastucima i mirnula. "Sigurno izgledam jezivo", rekla je nakon jednog trenutka. Nisam rekla izgleda li jezivo ili ne. Moj je poloaj bio jai ako je drim u neizvjesnosti. Dorukovali smo u nii za doruak. Beulah nas je posluivala bez velike ceremonije, donosila je i odnosila tanjure. Nosila je pravu uniformu slukinje, crnu s bijelom pregaicom. Naoale su potjecale iz njezina drugog, elegantnijeg ivota. Preko lijevog stakla kovralo se ime ispisano zlatnim slovima. Stigla je ga Predmet, kuckajui peticama razborite visine. "Dobro jutro, Beulah. Idem kod veterinara. Shebi moraju izvaditi zub. Dovest u je natrag, ali onda idem van na ruak. Kau da e biti malo omamljena. Joj da, i danas e donijeti zastore. Pustite deke u kuu i dajte im ek koji sam vam ostavila na pultu. Haj, cure! Nisam vas vidjela. Callie, ti oito ima dobar utjecaj. Pola deset, a ova moja je ve na nogama?" Raskutrala je Predmetu kosu. "Hoe danas biti u Malom klubu, duo? Fino. Tata i ja veeras izlazimo s Petersima. Beulah e ti ostaviti neto u friideru. Pa-pa!" Cijelo to vrijeme Beulah je prala ae. vrsto se drala svoje strategije. Prema Grosse Pointeu iskazivala je prezir bez rijei. Predmet je zavrtjela okrugli stalak pred sobom. Francuski demovi, engleska marmelada od narane, prljava posudica za maslac, boce keapa i umaka Lea & Perrins kruile su pred njom dok se nije pojavilo ono to je traila: ekstra velika teglica Gastala. Izvadila je tri tablete. "A to je to zapravo garavica?" upitala sam. "Nikad nisi imala garavicu?" zaprepastila se Predmet. Mali klub bio je samo nadimak. Slubeno se klub zvao Klub Grosse Pointe. Iako se smjestio na jezeru, nije bilo ni mola ni barki, samo raskona zgrada, dva terena za tenis i bazen. Upravo smo kraj tog bazena leale svaki dan tog lipnja i srpnja. to se tie kostima za kupanje, Predmet je preferirala bikinije. Izgledala je dobro u bikiniju, ali nipoto savreno. Kao i u bedrima, i u bokovima je bila na jau stranu. Tvrdila je da mi zavidi na tankim, dugim nogama, ali samo je htjela biti ljubazna. Calliope se na bazenu, tog prvog dana i svakog dana koji je slijedio, pojavljivala u staromodnom jednodijelnom kostimu sa suknjicom. Pripadao je Sourmelini jo pedesetih godina. Nala sam ga u nekom starom kovegu. Nosila sam ga, tako sam tvrdila, da budem fora, ali bila sam zahvalna to me potpuno pokriva. Osim toga, prebacivala sam runik oko vrata ili preko kostima nosila havajsku koulju. I gornji dio kostima bio je veliki plus. Koarice su bile podstavljene spuvom i zailjene pa su ispod runika ili koulje odavale dojam poprsja koje nisam imala. Iza nas, dame s pelikanskim trbusima u kupaim kapama lupkale su nogama gore-dolje po bazenu drei se za plivae daske. Njihovi su kupai kostimi bili vrlo slini mojem. Djeca su gacala i prskala se u plitkom dijelu. Postoji neznatna mogunost da neke pjegave djevojke potamne na suncu. Predmet je bila meu njima. Dok smo se tog ljeta prevrtale na runicima i prile se na suncu, Predmetu su pjegice potamnjele i iz zlatastih se pretvorile u smee. I koa izmeu je potamnjela, tako da su se pjegice splele u proaranu harlekinsku masku. Samo joj je vrak nosa ostao ruiast. Razdjeljak u kosi ario se jer je izgorio na suncu.

Do nas su doplovljavali klupski sendvii na kat, na tanjurima s valovitim rubom. Kad smo se osjeale odraslo i rafinirano, naruivale smo francuski umak. Konzumirale smo frapee, sladoled, pomfrit. Predmet je za sve potpisivala oevim imenom. Priala mi je o Petoskevju, gdje njezini imaju ljetnu kuu. "Idemo gore u kolovozu. Moda moe i ti doi." "Mi idemo u Tursku", neveselo sam rekla. "Ah, da, zaboravila sam." A onda: "Zato morate farbati crkvu?" "Tata je jednom to obeao." "Kako to?" Iza nas brani su parovi igrali tenis. Zastavice su leprale s krova kluba. Je li to pravo mjesto da spominjem Sv. Kristofora? Tatine ratne prie? Bakino praznovjerje? "Zna na to ne prestajem misliti?" rekla sam. "Na to?" "Neprestano mislim na Maxine. Ne mogu vjerovati da je mrtva." "Znam. Kao da nije stvarno mrtva. Kao da sam to sanjala." "Znamo da je to zbilja jedino po tome to smo to obje sanjale. To je zbilja. San koji svi sanjaju zajedno." "To je duboko", rekla je Predmet. Pljesnula sam je. "Au!" "Evo ti to si zasluila." Nae ulje od kokosa privlailo je kukce. Ubijale smo ih bez milosti. Predmet se polako i sa sablanjavanjem probijala kroz Usamljenu damu Harolda Robbinsa. Svakih nekoliko stranica vrtjela je glavom i objavljivala, "Ovo je uasno prosta knjiga." Ja sam itala Olivera Twista, knjigu za lektiru koju su nam zadali preko ljetnih praznika. Odjednom je nestalo sunca. Na stranicu knjige kapnula mi je voda. Ali to nije bilo nita u usporedbi s vodopadom koji se izlio na Mrani predmet. Nad nju se sa strane nagnuo neki stariji deko i tresao mokru upu kose. "Idi k vragu", rekla je ona. "Prestani!" "to ti je? Rashlaujem te!" "Dosta!" Napokon je prestao. Uspravio se. Kupae gae spuznule su mu niz mrave bokove. To je razotkrilo mravlju stazu dlaica koja mu se sputala od pupka na dolje. Mravlja staza bila je crvena. Ali kosa mu je bila crna kao ugljen. "Tko je najnovija rtva tvoje gostoljubivosti?" upitao je deko. "Ovo je Callie", rekla je Predmet. A onda meni: "Ovo je moj brat Jerome." Slinost je bila oita. Ista paleta upotrijebljena je i za njegovo lice (naranasti i svijetloplavi tonovi, prvenstveno), ali bilo je neeg nedovrenog u cijeloj skici, nekako krumpirast nos, oi na mirkavu stranu, tek tokice svjetla. Isprva me zbunila tamna kosa bez sjaja, ali onda sam shvatila da je obojena. "Ti si ona iz predstave, ne?" "Jesam." Jerome je kimnuo. Oni prorezi su mu zasjali i rekao je, "Glumica, ha? Ba kao ti. Jelda, seki?" "Moj brat ima puno problema", rekla je Predmet. "Budui da se vi cure furate na teatar, moda bi htjele igrati u mojem sljedeem filmu." Pogledao me. "Snimam film o vampirima. Ti bi bila super vampir." "Ja?" "Da ti vidim zube." Nisam mu udovoljila jer sam iz Predmetovog ponaanja shvatila da se ne moram trgati od srdanosti. "Jerome se fura na filmove s monstrumima", rekla mi je. "Na horore", ispravio ju je, i dalje se obraajui meni. "Ne filmove s monstrumima. Moja sestra, kao i obino, podcjenjuje medij koji sam izabrao. Hoe uti kako se zove?"

"Ne", rekla je Predmet. "Vampiri u internatu. Radi se o vampiru, a igra ga moja malenkost, kojeg alju u internat jer se njegovi imuni ali uasno nesretni roditelji razvode. Uglavnom, on se ba ne snalazi najbolje u internatu. Ne odijeva se kao svi ostali. Nema istu frizuru. Ali onda jednog dana, nakon nekog tuluma, ee se on preko kampusa i napadne ga vampir. I - tu je sad glavni tos - vampir pui lulu. Nosi sako od tvida. ovjee, to je ravnatelj, jebo te! Tako se na junak sljedeeg jutra probudi i odmah si ode kupiti plavi blejzer i cipele na niranje i abrakadabra - nema vie razlike izmeu njega i svih ostalih u koli!" "Daj se makni, zaklanja mi sunce." "To je metafora za cijelo to pitanje internata", rekao je Jerome. "Svaka generacija zauzdava onu sljedeu i pretvara ih u ive mrtvace." "Jeromea su izbacili iz dva internata." "I doi e dan kad u im se osvetiti!" objavio je Jerome mrtvakim glasom i zaprijetio akom. A onda je bez rijei otrao do bazena i skoio. U skoku se okrenuo licem prema nama. Visio je u zraku, koat, upalih prsa, bijel kao kreda, namrtena lica i drei se jednom rukom za jaja. U toj je pozi ostao sve dok nije pao u vodu. Bila sam premlada da se zapitam to se krije iza nae neoekivane prisnosti. U danima i tjednima koji su slijedili, nisam razmatrala motivaciju Predmeta, njezin ljubavni vakuum. Njezina majka je od jutra do mraka hodala po kavama, dogovorima, izlascima. Otac je odlazio na posao u est etrdeset pet ujutro. Jerome joj je bio brat i slijedom toga beskori-stan. Predmet nije voljela biti sama. Nije se nikad nauila sama zabaviti. I tako je jedne veeri, kad sam se spremala sjesti na bicikl i odvesti kui, predloila da prespavam kod nje. "Nemam etkicu za zube." "Moe uzeti moju." "To je gnjusno." "Dat u ti novu etkicu. Imamo cijelu kutiju. Boe, kakva si ti istunka." Samo sam hinila gadljivost. Zapravo me ni najmanje ne bi smetalo prati zube njezinom etkicom. Ne bi me smetalo ni da budem njezina etkica. Ve sam dobro upoznala divote njezinih usta. Puenje je pogodno za to. Dobivate kompletnu demonstraciju puenja usnica i uvlaenja. Cesto se pojavljuje jezik da polie s usnica ljepljivu toku koja ostaje od filtera. Katkad se za donju usnicu lijepe komadii papira i dok ih pua otklanja, navlai usnicu te otkriva kandirane donje zube u mekim desnima. A ako pua voli otpuhivati kolutove dima, imate priliku zaviriti u tamne barunaste dubine unutranjosti obraza. Tako je to ilo s Mranim predmetom. Cigareta u krevetu bila je nadgrobni spomenik koji oznaava kraj svakog dana i slamica na koju je udisala zrak i vraala se u ivot svako jutro. uli ste za umjetnike instalacije? No, Predmet je bila umjetnica inhalacije i ekshalacije. Imala je cijeli repertoar. Bio je tu Kosi ut, pri kojem je uljudno usmjeravala dim kroz kut usana u stranu od osobe s kojom razgovara. Bio je tu Gejzir, kad se ljutila. Zmajica, pri emu je putala dim iz obje nozdrve. Fancuska reciklaa, kad je ispuhivala dim iz usta samo da bi ga ponovno uvukla kroz nos. A bilo je tu i Gutanje. Gutanje se rabilo samo u kriznim situacijama. Jednom, u zahodu u zgradi prirodnih predmeta, Predmet je upravo povukla dugaki dim kad je naletjela jedna profesorica. Moja prijateljica imala je tono toliko vremena da baci cigaretu u zahod i povue vodu. Ali to s dimom? Kamo s njim? "Tko ovdje pui?" pitala je profesorica. Predmet je slegnula ramenima, ne otvarajui usta. Profesorica se nagnula prema njoj i onjuila je. I Predmet je gutnula. Nije izilo ni malo dima. Ni traak. Ni oblai. Samo su joj se na tren ovlaile oi i i to je bio jedini znak ernobila u njezinim pluima. Prihvatila sam poziv da prespavam kod Predmeta. Ga Predmet nazvala je Tessie da pita smijem li i, u jedanaest sati, moja prijateljica i ja spremile smo se zajedno na spavanje. Dala mi je majicu za krevet. Na prednjoj strani pisalo je "Fessenden". Navukla sam je i Predmet je zahihotala. "to je?" "To je Jeromeova majica. Ti smrdi?"

"Zato si mi dala njegovu majicu?" upitala sam ukoeno, trudei se da ne dodirnem pamuk iako je bio na meni. "Moje su ti premale. Hoe jednu od mojeg tate? Njegove miriu na kolonjsku vodu." "Tvoj tata upotrebljava kolonjsku?" "ivio je poslije rata u Parizu. Ima razne udne navike." Popela se u veliki krevet. "Plus, spavao je s jedno milijun francuskih prostitutki." "To ti je on rekao?" "Ne ba. Ali kad god pria o Francuskoj, tata se sav uzbudi. Bio je tamo u vojsci. Tako rei je upravljao Parizom poslije rata. A mama poludi svaki put kad on pria o tome." Oponaala je majku. "Dosta bi bilo frankofilije za jednu veer, dragi." Kao i obino, kvocijent inteligencije naglo joj je porastao im je izvodila neto dramski. Onda se prevrnula na trbuh. "I ubijao je ljude." "Ubijao je?" "Da", rekla je Predmet i dodala kao da objanjava, "Naciste." Popela sam se u veliki krevet. Kod kue sam imala jedan jastuk. Ovdje ih je bilo est. "Masiraj mi lea", veselo je zapovjedila Predmet. "Hou, ako ih ti meni bude poslije masirala." "Dogovoreno." Zajahala sam joj na lea, na toku izmeu bokova, i poela je masirati od ramena. Njena kosa mi je smetala pa sam je maknula. Jedno vrijeme smo utjele, ja sam masirala, a onda sam upitala, "Jesi bila kad kod ginekologa?" Predmet je kimnula u jastuk. "Kako je to?" "Muenje. Mrzim to." "to ti rade?" "Prvo te natjeraju da se svue i navue neki ogrtai. Od papira je i ispod ti ulazi hladni zrak. Smrzne se. Onda te polegnu na neki stol i mora rairiti noge." "Rairiti noge?" "Da. Mora staviti noge u nekakve metalne drae. Onda te gini pregleda dolje, a to je katastrofa." "Kako misli, dolje?" "Mislila sam da si ekspertica za seks." "Daj." "Dolje, zna, unutra. Gurne ti unutra neku spravicu da se sve rairi i sve to." "Ne mogu vjerovati." "Katastrofa. I smrzava se. Plus, gini ispaljuje neke bijedne fore dok eprka po tebi. Ali najgore je ono to radi rukama." "to radi?" "Uglavnom ti ih gura tako duboko da ti moe pokakljati krajnike." Sad sam zanijemjela. Totalno su me paralizirali ok i strava. "Kod koga ide?" upitala me Predmet. "Kod nekog tko se zove dr. Bauer." "Dr. Bauer! To je Reneein tata. Totalni perverznjak." "Kako to misli?" "Jedanput sam bila na kupanju kod Renee. Imaju bazen. Dr. Bauer je iziao iz kue i stajao i gledao. A onda mi je rekao, 'Tvoje noge imaju savrene proporcije. Apsolutno savrene proporcije.' Isuse, kakav perverznjak! Dr. Bauer. alim te." Podigla je trbuh da oslobodi koulju. Izmasirala sam joj donji dio lea i zavukla ruke pod koulju da joj ponem gnjeiti lopatice. Predmet je nakon toga utihnula. I ja sam utihnula. Odagnala sam misli na ginekologiju prepustivi se masiranju lea. Nije bilo teko. Njezina lea boje meda ili marelice suavala su se u struku, za razliku od mojih. Imala je tu i tamo bijele mrljice, anti-pjegice. Gdje god sam je protrljala, koa joj je pocrvenjela. Bila sam svjesna toga kako joj krv ispod koe kola i otjee. Pazusi su joj bili hrapavi kao maji jezik. Ispod njih postrance su joj se nadimale grudi, spljotene uz madrac.

"U redu", rekla sam nakon duge masae, "a sad je na mene red." Ali ta je no bila kao i sve druge noi. Ona je zaspala. S Predmetom nikad nije doao red na mene. Vraaju mi se u sjeanje, raspreni dani toga ljeta s Predmetom, svaki uhvaen u suvenir, staklenu kuglu sa snijegom. Dajte da ih ponovno protresem. Gledajte kako pahuljice lagano lepraju: Leimo zajedno u krevetu u subotu ujutro. Predmet lei na leima. Ja sam se podboila na laktu i naginjem se nad nju da joj pregledam lice. "Zna to ti je ovo u oima?" pitam je. "to?" "mrklji." "Ma nisu." "Nego to. To je sluz. mrklji koji ti izlaze na oi." "To je gnjusno!" "Ima malo mrklji u oima, draga", kaem lano dubokim glasom. Prstom otirem krmelje s Predmetovih trepavica. "Ne mogu vjerovati da ti putam da ovo radi", kae ona. "Dira mi mrklje!" Trenutak se gledamo. "Diram ti mrklje!" vritim ja. I grimo se od smijeha, bacamo jastuke i jo vritimo. Drugi dan, Predmet se kupa. Ima vlastitu kupaonicu. Leim na krevetu i itam traerski asopis. "Vidi se da Jane Fonda u ovom filmu nije zbilja gola", kaem. "Kako?" "Ima bodi. Vidi se." Ulazim u kupaonicu da joj pokaem. Predmet lei u kadi s nogama u obliku pandi, pod slojem tuenog vrhnja, izleava se i trlja petu plovucem. Gleda fotografiju i kae, "Ni ti nisi nikad gola." Sledila sam se, bez rijei. "Ima neki kompleks?" "Ne, nemam nikakav kompleks." "ega se onda boji?" "Ne bojim se." Predmet zna da to nije istina. Ali namjere joj nisu podle. Ne eli me uhvatiti i razotkriti, samo mi pomoi da se opustim. Moja je ednost zbunjuje. "Ne znam zbog ega se tako brine", kae ona. "Ti si mi najbolja prijateljica." Pravim se da sam se udubila u asopis. Ne mogu se natjerati da podignem pogled. Ali u sebi pucam od sree. Eksplodiram od veselja, ali piljim u asopis kao da se ljutim na njega. Kasno je. Dugo smo budne jer smo gledale televiziju. Predmet pere zube kad ja ulazim u kupaonicu. Sputam gaice i sjedam na koljku. To katkad radim u taktici kompenzacije. Majica je dovoljno duga da mi pokrije krilo. Pikim dok Predmet pere zube. Tad osjetim miris dima. Diem pogled i Predmetu u ustima kraj etkice vidim cigaretu. "Ti pui i dok pere zube?" Gleda me postrance. "Mentol", kae. Kod suvenira je problem to pozlata brzo otpada. Podsjetnik privren za na friider vratio me u zbilju: "Dr. Bauer, 22. 7. 14 h". Obuzimala me strava. Strava od ginekologa pervertita i njegovih inkvizitorskih instrumenata. Strava od metalnih stvari kojima e mi rairiti noge i spravice koja e mi rairiti neto drugo. I strava od onog to bi sve to irenje moglo razotkriti. U tom stanju, u toj emocionalnoj zamci, poela sam ponovno ii u crkvu. Jedne nedjelje poetkom srpnja majka i ja dotjerale smo se (Tessie je obula visoke pete, ja ne) i odvezle se do Uznesenja. I Tessie je patila. Prolo je est mjeseci otkako je Bankrot odjurio s Middlesexa na motoru i od onda se nije vratio. Jo gore, u travnju je javio da prestaje studirati. Planirao je preseliti se na Upper Peninsula s nekim prijateljima i tamo, kako je to objasnio, ivjeti od zemlje. "Ne misli valjda da e napraviti neku ludost, recimo pobjei

i oeniti se s onom Meg?" pitala je Tessie Miltona. "Nadajmo se da nee", odgovorio je on. Tessie se brinula i da Bankrot ne pazi dovoljno na sebe. Ne ide redovito zubaru. Zbog vegetarijanske prehrane bio je blijed. I gubio je kosu. U dvadesetoj godini. Zbog toga se Tessie odjednom osjetila starom. Udruene u tjeskobi, u potrazi za utjehom za razliite boljke (Tessie se htjela rijeiti bolova, dok sam ja htjela da mi ponu), pole smo u crkvu. Koliko sam ja znala, u grkoj pravoslavnoj crkvi Uznesenja svake su se nedjelje okupljali sveenici i itali naglas iz Biblije. Poinjali su s Knjigom postanka, nastavljali odmah dalje s Brojevima i Ponovljenim zakonom. A onda su itali Psalme i Knjigu Mudrosti, Proroke, Izaiju, Jeremiju i Ezekiela, sve do Novog zavjeta. A onda su itali i to. S obzirom na trajanje nae slube Boje, nisam mogla zamisliti to bi drugo bilo posrijedi. Sveenici su deklamirali dok se crkva polako punila. Napokon se upalilo sredinje svjetlo i otac Mike iskoio je, kao lutka u pravoj veliini, iza ikonostasa. Preobraaj to ga je moj ujak doivljavao svake nedjelje uvijek me fascinirao. U crkvi se otac Mike pojavljivao i nestajao hirovito kao kakvo boanstvo. Jedne minute bio bi na galeriji i pjevao tankim, nemuzikalnim glasom. Sljedee minute ve je bio dolje i mahao kadi-onicom. Svjetlucav, optoen draguljima, prenakien u svojim haljama kao Fabergeovo jaje, epurio se po crkvi i dijelio nam Boji blagoslov. Katkad je iz kadionice kuljalo toliko dima, da je izgledalo kao da otac Mike ima sposobnost obaviti se maglom. Meutim, kasnije, kad bi se magla rasprila, poslijepodne kod nas u dnevnoj sobi bio je ponovno nizak, povuen mukarac, u crnom odijelu od mjeavine poliestera s plastinim ovratnikom. Autoritet tete Zoe mijenjao se u obrnutom smjeru. U crkvi je bila krotka. Njezin okrugli sivi eiri izgledao je kao glava zavrtnja kojim je privrena za klupu. Neprestano je tipala sinove da ne zaspu. Jedva sam uspijevala povezati usplahirenu osobicu to se svaki tjedan grbi u klupi ispred nas sa zabavnom enom koja, nadahnuta vinom, u naoj kuhinji izvodi komine toke. "Vi muki ne ulazite!" vikala je i plesala s mojom majkom. "Imamo noeve!" Tako je upadljiv bio kontrast izmeu Zoe u crkvi i Zoe koja pije vino, da sam je uvijek namjerno pozorno promatrala za vrijeme liturgije. Kad god ju je moja majka nedjeljom potapala po ramenu u znak pozdrava, teta Zo uglavnom je uzvraala tek slabanim smijekom. Veliki nos kao da joj je natekao od jada. Onda bi se okrenula, prekriila i smjestila da odslua bogosluje do kraja. I tako: Uznesenje tog srpanjskog jutra. Tamjan se die s jetkou iracionalne nade. Dublje u unutranjosti crkve (vani je rosila kia), vonja mokra vuna. Cijedi se s kiobrana odloenih pod klupama. Potoii s kiobrana slijevaju se neravnim podom nae loe sagraene crkve i na mjestima oblikuju lokvice. Mirisi laka za kosu i parfema, jeftinih cigara i polagano otkucavanje runih satova. Kruljenje sve vie i vie eludaca. I zijevanje. Drijeme i hrkanje i buenje laktom u rebra. Naa liturgija, beskonana; moje vlastito tijelo, imuno na zakone vremena. A tono ispred mene, Zoe Antoniou, s kojom se vrijeme takoer poigralo. ivot sveenikove ene pokazao se jo gorim nego to je teta Zoe oekivala. Gadile su joj se godine koje su proveli na Peloponezu. Stanovali su u kamenoj kuici bez grijanja. Vani su seoske ene prostirale ponjave ispod stabala maslina i udarale po granama dok masline ne bi otpale. "Da bar prestanu s tom prokletom halabukom!" jadikovala je Zoe. U pet godina, uz pratnju neprestane lupnjave po stablima koja mlate na smrt, rodila je etvero djece. U pismima mojoj majci detaljno je opisivala kako teko ivi: bez stroja za pranje rublja, bez auta, bez televizije, s dvoritem punim gromada stijenja i koza. Potpisivala se sa "Sv. Zoe, muenica Crkve". Ocu Mikeu Grka se mnogo vie sviala. Godine koje je tamo proivio bile su najbolje razdoblje njegova sveenitva. U tom malom peloponeskom selu jo su ivjele stare praznovjerice. Ljudi su i dalje vjerovali u uroke. Nitko ga nije saalijevao zato to je sveenik, dok su ga kasnije u Americi upljani uvijek gledali s blagom, ali primjetnom nadmoi, kao luaka ijim bolesnim idejama moraju ugaati. Ponienje sveenikog posla u trinoj ekonomiji nije pogaalo oca Mikea u Grkoj. U Grkoj je mogao zaboraviti moju majku, koja ga je odbacila, i pobjei usporedbama s mojim ocem, koji je zaradio mnogo vie novca od njega. Dosadni enini prigovori nisu jo oca Mikea natjerali da razmilja o tome da se okani sveenikog posla, i nisu ga jo naveli na oajniki in... Godine 1956. oca Mikea premjestili su natrag u Ameriku, u crkvu u Clevelandu. Sveenik u

Uznesenju postao je 1958. Zoe je bila sretna to se vratila kui, ali nikad se nije navikla na poloaj presvitere. Nije voljela biti nikom uzor. Teko joj je polazilo za rukom da joj djeca budu ista i pristojno odjevena. "S kojim novcem?" vikala je na mua. "Moda bi djeca izgledala bolje da ima malo bolju plau." Moji bratii i sestrina - Aristotel, Sokrat, Kleopatra i Platon - izgledali su krljavo i zalizano, prava popova djeca. Deki su nosili jeftina, dreava odijela na dvoredno kopanje. Imali su afro frizure. Kleo, lijepa i bademastih oiju kao njezina imenjakinja, snalazila se s haljinama iz duana s rabljenom robom. Rijetko je govorila i pod bogoslujem je igrala kolijevke od konopa s Platonom. Uvijek sam voljela tetu Zoe. Voljela sam njezin snani, stadionski glas. Voljela sam njezin smisao za humor. Mogla je nadglasati veinu mukaraca; moju je majku umjela nasmijati kao malo tko. Te nedjelje, na primjer, u jednom od brojnih zatija u liturgiji, teta Zoe se okrenula prema nama i usudila naaliti. "Ja moram ovdje biti, Tessie, ali to je tvoje opravdanje?" "Callie i ja jednostavno smo poeljele doi u crkvu", odgovorila je majka. Platon, malen kao i otac, zapjevuio je glumei strogost, "Sram te bilo, Callie. Sto si uinila?" Neprestano je trljao desnim kaiprstom lijevi. "Nita", rekla sam. "Ej, Soki", apnuo je Platon bratu. "Je li to sestrina Callie pocr-venjela?" "Sigurno je uinila neto to nam ne eli rei." "Dajte budite tiho", rekla je teta Zoe. Jer otac Mike se pribliavao s kadionicom. Moji su se bratii okrenuli naprijed. Majka je pognula glavu na molitvu. Kao i ja. Tessie je molila da se Bankrot opameti. A ja? To je lako. Molila sam da dobijem menstruaciju. Molila sam za enske stigme. Ljeto je brzalo. Milton je iznio kovege iz podruma i rekao majci i meni da ponemo pakirati. Sunala sam se i crnjela s Predmetom u Malom klubu. Dr. Bauer proganjao me u mislima i procjenjivao mi proporcije nogu. Pregled je bio za tjedan dana, za tri dana, za dva dana... I tako stiemo do subotnje veeri uoi pregleda, 20. srpnja 1974. Veer puna odlazaka i tajnih planova. U ranim jutarnjim satima nedjelje (u Michiganu je to jo bila subota uveer), turski su mlazni avioni uzletjeli iz baza na kopnu. Uputili su se na jugoistok iznad Mediterana prema otoku Cipru. U drevnim mitovima, bogovi nakloni smrtnicima esto su ih skrivali. Afrodita je jednom uinila Parisa nevidljivim i spasila ga od sigurne smrti od Menelajeve ruke. Umotala je Eneju u ogrta da ga kriom izvede s bojnog polja. Jednako nevidljivi bili su turski mlanjaci dok su grmjeli iznad puine. Te su noi ciparske vojne postrojbe prijavile da su im radari tajanstveno prestali funkcionirati. Zaslone su ispunile tisue bijelih tokica; elektromagnetski oblak. Skriveni u tom oblaku, turski su avioni nadletjeli otok i bacili bombe. U meuvremenu, u Grosse Pointeu, Fred i Phvllis Moonev takoer su naputali bazu na putu za Chicago. Na terasi pred kuom od njih su se mahanjem opratala njihova djeca, Woody i Jane, koja su imala vlastite tajne planove. U tom trenutku prema domu Moonvjevih letjeli su srebrni bombarderi pivskih bavi i vrste formacije pakiranja od est limenki piva. Krenuli su automobili puni tinejdera. Krenule smo i Predmet i ja. Napudrane i sa sjajilom na usnama, isfenirane kose zaeljane na krila, i same smo se uputile na zabavu. U tankim suknjama od rebrastog samta i klompama, stigle smo do tratine. Ali Predmet me zaustavila prije ulaza u kuu. Grizla je donju usnicu. "Ti si mi najbolja prijateljica, je li tako?" "Tako je." "U redu. Neki put mi se ini da mi smrdi iz usta." Zautjela je. "Stvar je u tome to nikad ne zna da li ti smrdi ili ne. Pa je stvar u tome da", na tren je zastala, "da bih htjela da provjeri." Nisam znala to da kaem, pa nisam rekla nita. "Je li to preodvratno?" "Nije", napokon sam rekla. "U redu, evo onda." Nagnula se prema meni i dahnula mi jednom u lice. "U redu je", rekla sam. "Dobro. Sad ti."

Prignula sam se i puhnula joj dah u lice. "Sve u redu", odreito je rekla. "Dobro. Sad moemo na zabavu." Nikad jo nisam bila na partiju. Suosjeala sam s roditeljima. Dok smo se gurali kroz gomilu u kui koja se tresla od glazbe i galame, jeila sam se kad sam vidjela kako se sve unitava. Pepeo cigareta padao je na presvlake Pierre Deux. Pivo se iz limenki izlijevalo na sagove koji su se nasljeivali iz generacije u generaciju. U radnoj sobi vidjela sam kako dva deka urlaju od smijeha i mokre u teniski pokal. Svi su uglavnom bili stariji od nas. Nekoliko se parova uspelo na kat i povuklo u spavae sobe. I Predmet se drala kao da je starija. Oponaala je nadmoni izraz dosade na licima cura iz starijih razreda. Ostavila me i izila na terasu iza kue te stala u red pred pivskom bavom. "Sto radi?" upitala sam je. "Idem po pivo. Sto si mislila?" Vani se prilino smrailo. Kao veinom u drutvu, pustila sam da mi kosa pada u lice. Stajala sam iza Predmeta, nalik roakinji iz obitelji Adams, kad mi je netko prekrio oi rukama. "Pogodi tko je?" "Jerome." Odvojila sam mu ruke od lica i okrenula se prema njemu. "Kako si znala da sam ja?" "Po udnovatom mirisu." "Ufff", rekao je glas iza Jeromea. Pogledala sam mu preko ramena i zaprepastila se. Kraj njega je stajao Rex Reese, tip koji je odvezao Carol Henkel u vodenu smrt. Rex Reese, lokalni Teddy Kennedv. Ni sad nije djelovao pretjerano trijezno. Tamna kosa visjela mu je preko uiju, a oko vrata je nosio plavi koralj na konoj vrpci. Traila sam mu znakove kajanja ili grinje savjesti na licu. Ali Rex nije ni gledao moje lice. Piljio je u Predmet, a kosa mu je padala u oi iznad zavijutka smijeka. Dva su se deka vjeto uvukla izmeu nas, okrenuvi jedan drugom lea. Uspjela sam baciti posljednji pogled na Mrani predmet. Zavukla je ruke u stranje depove suknje. To je izgledalo kao leerna gesta, ali imalo je efekt izbacivanja grudi. Podigla je pogled prema Rexu i smijeila se. "Sutra poinjem snimati", rekao je Jerome. Gledala sam ga bez razumijevanja. "Film. Svoj film o vampirima. Sigurna si da ne eli igrati u njemu?" "Idemo ovaj tjedan na ljetovanje." "teta", rekao je Jerome. "Jer film e biti genijalan." Stajali smo u tiini. Trenutak poslije, rekla sam, "Pravi geniji nikad ne misle da su geniji." "Tko to kae?" "Ja." "A zato?" "Zato to je genij devedeset devet posto rad. Nisi nikad to uo? Jedan posto talent i devedeset devet posto... im pomisli da si genij, opusti se. Misli da je sve to radi super i to." "Ja samo hou snimati filmove strave i uasa", odgovorio je Jerome. "Povremeno s neto golotinje." "Samo se nemoj truditi da bude genij i moda e na kraju pukim sluajem postati genij", rekla sam. Zagledao se u mene nekako udno, intenzivno, ali i s osmijehom. "to je?" "Nita." "Zato me tako gleda?" "Gledam te kako?" U mraku je Jerome jo napadnije nalikovao Mranom predmetu. Tamne obrve, put boje kreme od maslaca i vanilije - evo ih i kod njega, u dopustivom obliku. "Ti si puno pametnija od veine prijateljica moje sestre." "Ti si puno pametniji od veine brae mojih prijateljica." Nagnuo se prema meni. Bio je vii od mene. Po tome se razlikovao od sestre. To me trgnulo iz

transa. Okrenula sam se i zaobila ga te prila Predmetu. Ona je i dalje ozarena lica zurila u Rexa. "Daj", rekla sam. "Moramo ii onamo." "Kamo?" "Ma zna. Onamo." Napokon sam je uspjela odvui. Na odlasku je dobacivala smijeke i znaajne poglede. im smo odmaknule od kue, namrtila se na mene. "Kamo me vodi?" ljutito je upitala. "Dalje od tog idiota." "Ne moe me ni jednu minutu pustiti na miru?" "Hoe da te pustim na miru?" rekla sam. "U redu, putam te na miru." Nepomino sam stajala. "Sto je, ne smijem na partiju ni razgovarati s nekim frajerom?" upitala je Predmet. "Odvela sam te prije nego to bude prekasno." "Kako to misli?" "Smrdi ti iz usta." To ju je zaustavilo. Pogodilo ju je u srce. Splasnula je. "Zbilja?" upitala me. "Malo daje na luk", rekla sam. Stigle smo u dvorite iza kue. Ljudi su sjedili na kamenoj ogradi terase, vrhovi cigareta arili su se u tami. "to misli o Rexu?" apnula je Predmet. "to? Nemoj mi rei da ti se svia." "Nisam rekla da mi se svia." Pretraila sam joj lice pogledom u potrazi za odgovorom. Primijetila je to radim i udaljila se od mene na travnjak. Pola sam za njom. Prije sam rekla da su moje emocije uglavnom hibridne. Ali ne sve. Neke su iste i nepatvorene. Ljubomora, na primjer. "Rex je u redu", rekla sam kad sam je sustigla. "Ako ti se sviaju ubojice iz nehaja." "To je bila nesrea", rekla je Predmet. Mjesec je bio trietvrt pun. Posrebrio je debelo lie drvea. Trava je bila mokra. Obje smo zbacile klompe s nogu da stanemo u nju. Trenutak poslije, Predmet je uzdahnula i poloila mi glavu na rame. "Dobro je da ide", rekla je. "Zato?" "Jer je ovo preudno." Osvrnula sam se da provjerim vidi li nas tko. Nitko nas nije vidio. Pa sam je zagrlila. Sljedeih nekoliko minuta stajale smo pod drveem izblijedjelim od mjeseine i sluale glazbu koja je tretala iz kue. Uskoro e stii policija. Policija je uvijek dolazila. Na to ste u Grosse Pointeu mogli sigurno raunati. Sutra ujutro otila sam u crkvu s Tessie. Kao i obino, teta Zo je sjedila naprijed i davala primjer. Aristotel, Sokrat i Platon nosili su svoja gangsterska odijela. Kleo je utonula u crnu grivu, na rubu drijemea. Stranji i boni dio crkve bili su u mraku. Ikone su se sumorno na-virivale iza stupova arkada ili dizale ukoeni prst u mirkavom svjetlu kapelica. Niz kupolu je padalo svjetlo u prainastom snopu. Zrak se ve zgusnuo od tamjana. Sveenici su se kretali amo-tamo kao da su u turskoj kupelji. Onda je poela predstava. Jedan je sveenik ukljuio prekida. Za-bljesnuo je donji red svjetla na golemom lusteru. Iza ikonostasa ukazao se otac Mike. Imao je na sebi jasno tirkiznu halju s crvenim srcem izvezenim na leima. Preao je soleu i spustio se meu pastvu. Dim se dizao iz njegove kadionice i kovrao odiui drevnom starinom. "Ky-rie eleison", zapjevao je otac Mike. "Kyrie eleison." I premda mi rijei nisu znaile nita, ili gotovo nita, osjetila sam njihovu teinu, duboku brazdu to su je izorale u zraku vremena. Tessie se prekriila, mislei na Bankrota. Otac Mike prvo je obavio lijevu stranu crkve. U plavim se valovima Krv i meso rzo se pribliavam trenutku otkria: trenutku u kojem u otkriti sebe, neto to sam cijelo vrijeme znao, a opet nisam znao; i trenutku kad je jadni, poluslijepi dr. Philobosian otkrio ono to nije

primijetio kad sam se rodio i to je uspio previdjeti na svakom godinjem sistematskom pregledu nakon toga: i trenutku kad su moji roditelji otkrili kakvo su dijete donijeli na svijet (odgovor: isto dijete, samo razliito); i napokon, trenutku u kojem se otkrio mutirani gen koji je vrebao zakopan u naoj krvnoj lozi dvjesto i pedeset godina, i ekao svoje vrijeme, ekao da Atatiirk napadne, da se Hadienestis pretvori u staklo, da klarinet zavodljivo zasvira kroz stranji prozor sve dok se ne spoji sa svojim recesivnim blizancem i pokrene slijed dogaaja koji vode do mene, ovdje, u Berlinu gdje ovo piem. To sam ljeto - kad su i predsjednikove lai postajale sve kompliciranije - poela lairati menstruaciju. S nixonskom prepredenou, Calliope je odmotavala i bacala u zahod flote neiskoritenih tampona. Glumila sam simptome od glavobolje do umora. Oponaala sam greve kao to Meryl Streep oponaa akcente. Bilo je tu otro probadanje, tupa bol, nagli ubod od kojeg sam se previjala na krevetu. Svoj sam ciklus, premda imaginaran, pedantno zapisivala na stolnom kalendaru. Sluila sam se simbolom ribe iz katakombi da obiljeim one dane u mjesecu. Isplanirala sam sve do kraja prosinca, do kada u, bila sam sigurna, ve i zbilja dobiti menstruaciju. Varka je funkcionirala. Umirila je majine strahove, pa ak nekako i moje. Imala sam osjeaj da sam uzela stvari u svoje ruke. Nisam preputena na milost i nemilost prirodi. Jo bolje, kako je na put u Bursu otkazan - kao i pregled kod dr. Bauera - slobodno sam mogla prihvatiti Predmetov poziv da je posjetim u obiteljskoj vikendici. Kao pripremu, kupila sam eir za sunce, sandale i hlae s naramenicama u rustikalnom stilu. Nisam se previe ukljuivala u politike dogaaje koji su se to ljeto odvijali pred oima nacija. Ali bilo je nemogue ne znati to se dogaa. Kako su predsjednikovi problemi rasli, moj se otac samo sve vie identificirao s Nixonom. U dugokosim prosvjednicima protiv rata Milton je vidio vlastitog sina upavca koji ga osuuje. U skandalu VVatergate je pak prepoznao vlastite dvojbene postupke tijekom nereda. Smatrao je da se nije smjelo provaliti, ali takoer je bio uvjeren kako to nije neki krupan prekraj. "Ne mislite da i demokrati rade to isto?" pitao je Milton okupljene na nedjeljnoj debati. "Liberali mu ga samo hoe smjestiti. Zato se prave sveci." Dok je gledao veernje vijesti, Milton je bez prestanka komentirao, obraajui se ekranu. "Ma nemoj!" govorio je. "Sranje." ili: "Taj tip, taj Proxmire, pa to je jedna nula." Ili: "Ti glavonje intelektualci trebali bi se brinuti oko vanjske politike. to je s vrajim Rusima ili s crvenom Kinom! A ne kenjati i cendrati zbog pljake u glupom uredu kampanje." Zguren iza pladnja s veerom na koljenima, Milton je ibao po lijevo orijentiranim medijima i upadljivo je sve vie i vanjtinom nalikovao predsjedniku. Pod tjednom se svaao s televizorom, ali nedjeljom se suoavao sa ivom publikom. Stric Pete, koji je obino probavljao hranu uspavan kao zmija, sad je ivnuo i postao ovijalan. "ak i s kiropraktiarske toke gledita, Nixon je sumnjiv lik. Ima kostur impanze." Otac Mike pridruio se podbadanju. "Ha, Milt, to sad misli o svojem prijatelju Trickv Dickvju?" "Mislim da je sve to prenapuhano." Stvari su se pogorale kad je razgovor skrenuo na Cipar. U domaim pitanjima Milton je imao Jimmvja Fioretosa na svojoj strani. Ali kad se radilo o situaciji na Cipru, pogledi su im se razilazili. Mjesec dana nakon invazije, ba kad su Ujedinjeni narodi trebali zakljuiti mirovne pregovore, turska je vojska krenula u novi napad. Ovaj put Turci su prisvojili velik dio otoka. Podigla se bodljikava ica. Izgradili su se stra-arski tornjevi. Cipar su prerezali na pola kao Berlin, kao Koreju, kao sva ostala mjesta na svijetu koja vie nisu bila jedno ili drugo. "Sad su pokazali kakvi su pod koom", rekao je Jimmy Fioretos. "Turci su cijelo vrijeme htjeli napasti. Laprdanje od tome kako treba 'ouvati Ustav' bila im je samo izlika." "Napali su nas... ssss___s lea", itao je Gus Panos. Milton je frknuo nosom. "Kako misli 'nas'? Pa gdje si ti roen, Gus, na Cipru?" "Zna ti dobro... ssss... to ja mislim." "Amerika je izdala Grke!" Jimmv Fioretos ubadao je kaiprstom po zraku. "To je taj dvolinjak Kissinger kriv. Ovamo se s tobom rukuje, a s druge strane pia ti u tanjur!" Milton je zavrtio glavom. Agresivno je spustio bradu i tiho, duboko iz grla, zareao u neodobravanju. "Moramo uiniti sve to nam je u interesu nacije."

I onda je Milton podigao glavu i izgovorio: "K vragu i Grci." Godine 1974., umjesto da se zblii sa svojim korijenima na putu u Bursu, otac ih se odrekao. Primoran da bira izmeu zemlje u kojoj se rodio i djedovine, nije oklijevao. U meuvremenu, mi u kuhinji sve smo uli: viku; alicu kako se razbija; psovke na grkom i engleskom; topot nogu koje izlijeu iz kue. "Uzmi kaput, Phvllis, idemo", rekao je Jimmv Fioretos. "Ljeto je", rekla je Phvllis. "Nemam kaput." "Onda uzmi koji god vrag ima i idemo." "Idemo i mi... sss... izgubio sam apetit." ak je i stric Pete, samouki poznavatelj opere, povukao crtu. "Moda Gus nije odrastao u Grkoj", rekao je, "ali sigurno nisi zaboravio da ja jesam. Govori o mojoj rodnoj zemlji, Miltone. I domovini svojih roditelja." Gosti su otili. I vie se nisu vratili. Jimmv i Phvllis Fioretos. Gus i Helen Panos. Peter Tatakis. Buicki su se odvezli iz Middlesexa i ostavili negativ prostora. Nakon toga vie nije bilo nedjeljnih rukova. Ni nosatih mukaraca koji se useknjuju kao priguene trube. Ni ena nalik Melini Mercouri u kasnim godinama, koje te tipaju za obraze. I najvanije, nije vie bilo debata u dnevnoj sobi. Nije se vie raspravljalo, navodilo primjere, citiralo slavne pokojnike, napadalo neslavne ive ljude. Nije se vie s naeg kaua upravljalo vladom i zemljom. Nije se vie doraivao porezni zakon, niti su se vodile filozofske rasprave o ulozi vlade, socijalnoj dravi, vedskom zdravstvenom sustavu (koji je smislio stanoviti dr. Fioretos, nita u rodu ovom naem). Kraj jedne ere. Nikad vie. Nikad nedjeljom. Ostali su samo teta Zo, otac Mike i moji bratii i sestrina, jer su nam rod. Tessie se naljutila na Miltona to je izazvao sukob. To mu je i rekla, on je prasnuo na nju i do kraja dana vie nije s njim progovorila ni rije. Otac Mike to je iskoristio da odvede Tessie na terasu. Milton je sjeo u auto i otpraio nekamo. Bila sam s tetom Zo kad smo kasnije iznijele pia na terasu. Zakoraila sam na ljunak okruen debelom drvenom ogradom i vidjela Tessie i oca Mikea kako sjede na crnim stolicama od kovanog eljeza. Otac Mike drao je moju majku za ruku, prignuo je bradato lice tik uz njezino i gledao je ravno u oi dok joj je neto tiho govorio. Majka je oito plakala. U ruci je guvala papirnati rupi. "Callie nosi ledeni aj", objavila je teta Zo kad je dola na terasu, "a ja alkohol." Ali onda je primijetila kako otac Mike gleda moju majku i zautjela. Majka je pocrvenjela i ustala. "Ja u alkohol, Zo." Svi su se nervozno nasmijali. Teta Zo natoila je pie u ae. "Ne gledaj, Mike", rekla je. "Presvjtera se opija u nedjelju." Sljedeeg petka odvezla sam se s Predmetovim ocem u njihov ljetnikovac kraj Petoskeva. Bila je to raskona viktorijanska kua prekrivena naranastim crijepom i obojena bojom sladoleda od pistacija. Dok smo joj se primicali, morala sam se diviti. Uzdizala se na uzvisini iznad zaljeva Little Traverse, oko nje su se ustoboili visoki borovi kao straari, a svi su prozori svijetlili. Znala sam sa svaijim roditeljima. Roditelji su mi bili specijalnost. U autu sam cijelim putem vodila ivahnu konverzaciju o raznim temama s Predmetovim ocem. Od njega je naslijedila boju. Gospodin Predmet bio je sav u keltskim tonovima. Ali kako je ve debelo zagazio u pedesete, riasta mu je kosa izblijedjela tako da je dola gotovo bezbojna, kao maslaak kad prijee u sjeme. I pjegava koa kao da mu se ispuhala. Nosio je odijelo od drap poplina i leptir-manu. Nakon to me pokupio, stali smo u trgovini s piima kraj autoceste i ondje je gospodin Predmet kupio est limenki koktela s votkom Smirnoff. "Martini u limenci, Callie. ivimo u doba uda." Pet sati poslije, nipoto trijezan, skrenuo je na neasfaltiranu cestu to je vodila prema ljetnoj kui. Bilo je ve deset uveer. Pod svjetlom mjeseine donijeli smo torbe pred stranji ulaz. Na stazi prekrivenoj borovim iglicama izmeu tankih sivih borova tu i tamo iznikle su gljive. Uz kuu je arteki izvor umorio meu stijenama obraslim mahovinom. Kad smo uli u kuhinju, zatekli smo Jeromea. Sjedio je za stolom i itao Weekly World News. Njegovo bljedilo govorilo je da je tu prosjedio vei dio mjeseca. Crna kosa bez sjaja izgledala je

posebno beivotno. Imao je na sebi majicu s Frankensteinom, kratke hlae od kariranog krepa, bijele platnene tenisice bez arapa. "Evo, doveo sam vam gicu Stephanides", ree g. Predmet. "Dobro doli u unutranjost." Jerome je ustao i rukovao se s ocem. Pokuali su se zagrliti. "Gdje je mama?" "Gore, oblai se za zabavu na koju ve nevjerojatno kasnite. Njezino raspoloenje to odraava." "Hajde, odvedi Callie u njezinu sobu. Pokai joj kuu." "Nema problema", ree Jerome. Popeli smo se na kat stubama koje su vodile iz kuhinje. "Sobu za goste farbaju", rekao mi je Jerome. "Pa e ti spavati u sobi moje sestre." "Gdje je ona?" "Vani na terasi iza kue s Rexom." Krv mi je stala u ilama. "S Rexom Reeseom?" "I njegovi starci imaju tu kuu." Jerome mi je pokazao sve osnovno, gdje su ekstra runici za goste, gdje je kupaonica, kako se pale svjetla. Ali nisam marila za njegove uljudnosti. Pitala sam se zato mi Predmet na telefonu nije ni jednom rijeju spomenula Rexa. Ve je tu tri tjedna, a nije rekla nita. Vratili smo se u njezinu spavau sobu. Zguvana odjea leala je razbacana na nenamjetenom krevetu. Na jednom je jastuku stajala prljava pepeljara. "Moja sekica sklona je ivotu u svinjcu", rekao je Jerome ogledavi se po sobi. "Jesi ti uredna?" Kimnula sam. "I ja. To je jedina opcija. Hej." Priao mi je i pogledao me. "Sto se dogodilo s putovanjem u Tursku?" "Sve je otkazano." "Super. Sad moe glumiti u mojem filmu. Ovdje ga snimam. Jesi za?" "Mislila sam da se film dogaa u internatu." "Odluio sam da taj internat bude u divljini." Jerome mi je stajao nekako preblizu. Vrtio je ruke u depovima dok je kiljio u mene i ljuljao se na petama. "Idemo dolje?" napokon sam upitala. "Sto? O, pa jasno. Da. Idemo." Jerome se okrenuo i odjurio. Slijedila sam ga u prizemlje i kroz kuhinju. Dok smo prolazili kroz dnevnu sobu, ula sam glasove izvana s terase. "I onda se onaj slabi, Selfridge, izbljuje", govorio je Rex Reese. "Nije ak stigao do vecea. Izbljuvao se ravno na ank." "Ne mogu vjerovati! Selfridge!" Sad se ula Predmet, ciktala je od razdraganosti koliko ju je ta pria zabavljala. "Izbacivao je cijele komade. Ravno u svoju au. Nisam mogao vjerovati. Slapovi Nijagare bljuvotine. No, Selfridge se ispovraa na ank i svi skoe sa stolica, ne? A onda jedna cura pone kao da e povratiti... i krene lanana reakcija. Svima se die eludac, povraotina posvuda, a barmen - ljutit ko vrag. I uasno velik. Trokrilni ormar. Doe do Selfridgea i gleda ga, a ja govorim, ne znam ovog tipa, nikad ga prije nisam vidio. I zamisli to onda!" "to?" "Barmen zgrabi Selfridgea. Uhvati ga za ovratnik i za pojas, ne? I digne ga valjda metar u zrak i s njim obrie cijeli ank!" "Ma daj!" "Kaem ti. Uvaljao je Selfridgea u vlastitu bljuvotinu!" U tom smo asu mi izili na terasu. Predmet i Rex sjedili su zajedno na bijelom kauu od pletenog prua. Vani je bilo mrano, i prohladno, ali Predmet je jo bila u kupaem kostimu, bikiniju s uzorkom djetelina. Oko nogu je omotala runik. "Bok", viknula sam. Predmet se okrenula. Pogledala me bez izraza. "Hej", rekla je. "Evo je, tu je", rekao je Jerome. "Stigla je u komadu. Tata nije sletio s ceste." "Pa ne vozi tata tako loe", rekla je Predmet.

"Kad ne pije, nije lo. Ali veeras dajem ruku u vatru da je na prednjem sjedalu imao termosicu s martinijima." "Va stari voli trgnuti!" promuklo je dobacio Rex. "Je li tata imao priliku gasiti e na putu ovamo?" upitao me Jerome. "Vie od jedne prilike", rekla sam. Sad se Jerome nasmijao, tijelo mu se opustilo i pljesnuo je rukama. U meuvremenu Rex se obraao Predmetu. "U redu. Dola je. Ajmo sad na zabavu." "Kamo emo?" rekla je Predmet. "Cuj, Geronimo, nisi rekao da gore u umi ima neka stara lovaka brvnara?" "Ima, otprilike kilometar u umi." "Misli da e pogoditi put u mraku?" "Moda hou, s baterijom." "Idemo." Rex je ustao. "Ajmo uzeti nekoliko piva i idemo onamo." I Predmet je ustala. "Daj da odjenem neke hlae." Prela je terasom u kupaem kostimu. Rex ju je gledao. "Ajde, Callie", rekla mi je. "Ti spava u mojoj sobi." Pola sam u kuu za Predmetom. Brzo je hodala, gotovo trala, i nije se okretala prema meni. Dok se penjala stubama ispred mene, promatrala sam je odostraga. "Mrzim te", rekla sam. "to?" "Tako si pocrnjela!" Osmjehnula mi se preko ramena. Dok se Predmet odijevala, njukala sam po sobi. I tu je namjetaj bio od bijela pletenog prua. Na zidovima su visjele amaterske grafike jedrilica, a na policama su bili oblutci iz Petoskeva, iarke, pljesnive depne knjige. "to emo raditi u umi?" rekla sam, uz prizvuk pritube. Predmet mi nije odgovorila. "to emo raditi u umi?" ponovila sam. "Idemo se proetati", rekla je. "Ti se samo hoe hvatati s Rexom." "Callie, kakvu ti ima prljavu matu." "Nemoj mi rei da nije tako." Okrenula se prema meni i nasmijeila. "Znam tko bi se htio hvatati s tobom", rekla je. Na trenutak me preplavila neobuzdana srea. "Jerome", zavrila je reenicu. "Ne elim ii u umu", rekla sam. "Tamo ima kukaca i svaega." "Ne budi takav peder", rekla je. Nikad prije nisam je ula da kae 'peder'. To je bila rije koju su koristili frajeri; frajeri kao Rex. Odjevena, Predmet je stajala pred ogledalom i eprkala po komadiu suhe koe na licu. Povukla je etku kroz kosu i nanijela sjajilo na usta. Zatim mi je prila. Prila mi je sasvim blizu. Otvorila je usta i dahnula mi u lice. "Dobro je", rekla sam i odmaknula se. "Hoe da provjerim da li tebi smrdi?" "Ma nema veze", rekla sam. Odluila sam da u, ako me Predmet bude ignorirala i upucavala se Rexu, ja ignorirati nju i upucavati se Jeromeu. Kad je otila, poeljala sam se. Odabrala sam jedan raspriva parfema iz zbirke na toaletnom stoliu i pritisnula pumpicu, ali nita nije izilo. Otila sam u kupaonicu i otkopala naramenice hlaa. Podigla sam koulju i ugurala nekoliko papirnatih rupia u grudnjak. Onda sam protresla i zabacila kosu namjestila hlae i pourila van na etnju kroz umu. ekali su me ispod utog svjetla za kukce na terasi. Jerome je imao srebrnu bateriju. Rex je preko ramena prebacio torbu s vojnog otpada punu limenki Stroha. Sili smo stubama na travnjak. Tlo je bilo neravno i podmuklo zbog korijenja, ali borove su su se iglice meko ugibale pod nogama. Na trenutak, unato mranom raspoloenju, osjetila sam isti, pucketavi uitak sjevernog Michigana. Lagana studen u zraku, ak i u kolovozu, neto gotovo ruski. Indigo plavo nebo iznad crnog zaljeva.

Miris cedrova i bora. Na rubu ume, Predmet je zastala. "Hoe biti mokro?" rekla je. "Imam samo tretornsice na nogama." "Daj", rekao je Rex Reese i povukao je za ruku. "Smoi se." Teatralno je vrisnula. Nesigurno je uletjela meu drvee, nagnuta unatrag kao da je netko tegli konopom. I ja sam zastala, i zagledala se u umu, oekujui da e tako postupiti i Jerome. Ali nije. Umjesto toga, ugazio je ravno u movaru i onda se polako stao topiti ispod koljena. "ivi pijesak!" viknuo je. "U pomo! Tonem! Neka mi neko pomogne, molim vas... glu glu glu glu." Daleko ispred nas, ve nevidljivi, smijali su se Rex i Predmet. Movara cedrova stajala je ondje od pamtivijeka. U njoj se nikad nije sjeklo. Tlo nije pogodovalo konjima. Stabla su ivjela stotinama godina i kad su se sruila, leala su ondje zauvijek. Tu u movari okomitost nije bila bitna karakteristika stabla. Mnogi su cedrovi stajali uspravno, ali mnogi su se nakrivili. Drugi su se pak obruili na oblinja stabla ili pali na tlo tako da im se korijenje izvalilo iz zemlje. Vladao je grobljanski ugoaj: posvuda sivi kosturi stabala. Mjeseina to se probijala kroz granje osvjetljavala je srebrne lokve i niti pauine. Odbijala se od rie kose Predmeta, koja je brzo odmicala ispred mene. Trapavo smo napredovali kroz movaru i glupirali se. Rex je oponaao ivotinjsko glasanje, ali nije zvuao kao nijedna ivotinja. Limenke piva zveketale su mu u ruksaku. Nae neukorijenjene noge gacale su kroz blato. Nakon dvadeset minuta nali smo to smo traili: kolibu od neobraenih dasaka koja se sastojala od samo jedne prostorije. Krov nije bio mnogo vii od mene. Kruni snop svjetla baterije pokazao je uska vrata prekrivena crnom ljepenkom. "Jebi ga, zakljuano je", rekao je Rex. "Ajmo probati kroz prozor", predloio je Jerome. Nestali su i ostavili mene i Predmet same. Pogledala sam je. Prvi put otkako sam stigla, ona me zbilja pogledala. Mjeseina je svijetlila tono koliko je bilo potrebno da uspijemo nijemo razmijeniti poglede. "Mrano je ovdje", rekla sam. "Znam", rekla je Predmet. Iza kolibe neto je prasnulo, a onda je uslijedio smijeh. Predmet mi se korak primaknula. "to oni tamo rade?" "Ne znam." Odjednom se mali prozor na kolibi osvijetlio. Deki su unutra upalili plinsku svjetiljku. Onda su se vrata otvorila i iziao je Rex. Smijeio se poput prodavaa u duanu. "Imam tu nekoga tko vas hoe upoznati", rekao je i podigao miolovku s koje je visio ukrueni mi. Predmet je vrisnula. "Rex!" Ustuknula je i zgrabila me za rame. "Odnesi to!" Rex ga je jo nekoliko puta zanjihao, uz glasan smijeh, a onda zavitlao u umu. "U redu, u redu. Nemoj mi se usrati od straha." Uao je u kolibu. Predmet se i dalje grevito drala za mene. "Moda da se vratimo", odvaila sam se rei. "Misli da bi nala put? Ja sam potpuno izgubljena." "Znam put." Okrenula se i virnula prema crnoj umi. Razmiljala je o tome. Ali onda se na vratima ponovno pojavio Rex. "Uite", rekao je. "Doite vidjeti." I sad je bilo prekasno. Predmet me pustila. Zabacila je crveni al kose preko ramena i sagnula se da kroz niska vrata ue u lovaku kolibu. Unutra su bila dva leaja prekrivena vunenim prugastim dekama kakve proizvodi Hudson's Bav. Svaki leaj stajao je uz jedan zid, a razdvajala ih je primitivna kuhinja s pei na drva. Na prozorskoj dasci bile su poslagane prazne boce burbona. Zidove su prekrivali pozutjeli izresci iz mjesnih novina, o natjecanjima u pecanju, utrkama autia kune izrade. Bila je tu i punjena tuka, razjapljene njuke. Lampa je zatreperila, pri kraju s kerozinom. Bacala je svjetlo uto poput maslaca, a kolutovi dima mastili su zrak. Ugoaj je bio kao u puionici opijuma, vrlo prikladno, jer je Rex ve izvukao doint iz depa i pripalio ga ibicom.

Rex je sjedio na jednom leaju, Jerome na drugom. Predmet je nehajno sjela kraj Rexa. Ja sam pogrbljenih ramena stajala usred kolibe. Osjeala sam da Jerome pilji u mene. Pretvarala sam se da razgledavam kolibu, ali onda sam se naglo okrenula, oekujui da u ga uhvatiti kako me gleda. Ali to se nije dogodilo. Jeromeov je pogled bio prikovan uz moje grudi. Moje lanjake. Ve sam mu se sviala. Sad je dobio i dodatnu atrakciju, kao neki bonus za dobre namjere. Moda mi je trebalo biti drago to je u takvom transu. Ali moja zamisao o osveti ve je propala. Prola me volja. Ipak, nisam imala alternativu pa sam nastavila po planu i sjela kraj Jeromea. Na drugom kraju kolibe Rex Reese prinio je doint usnama. Rex je nosio kratke hlae i koulju s monogramom, poderanu na ramenu tako da mu se vidjela preplanula koa. Na vratu dugom kao u plesaa flamenka crvenio se trag: ugriz kukca, vatreni poljubac. Sklopio je oi da duboko uvue dim i duge su mu se trepavice slijepile. Kosa mu je bila gusta i sjajna kao vidrino krzno. Napokon je otvorio oi i dodao doint Predmetu. Na moje iznenaenje, prihvatila ga je. Kao da je to njezina omiljena cigareta Tarevton, stavila ga je meu usnice i povukla dim. "Nee od toga postati paranoina?" rekla sam. "Ne." "Pa rekla si mi da si od trave uvijek paranoina." "Ne kad sam u prirodi", rekla je Predmet. Prostrijelila me pogledom. Onda je povukla jo jedanput. "alji dalje, nije sve za tebe", rekao je Jerome. Ustao je uzeti od nje doint. Povukao je dim napola stojei a onda se okrenuo i pruio ga meni. Pogledala sam doint. Jedan mu se vrh ario, a na drugom kraju bio je zgnjeen i mokar. Palo mi je na pamet kako je sve to dio plana to su ga deki skovali, uma, ova koliba, leajevi, droga, mijeanje sline. Evo pitanja na koje jo ne znam odgovoriti: Jesam li prozrela muke varke zato to mi je bilo sueno da i sama tako spletkarim? Ili djevojke takoer uvijek prozru te varke, i samo se pretvaraju da nita nisu primijetile? Na sekundu sam se sjetila Bankrota. ivio je u kolibi u umi poput ove. Upitala sam se nedostaje li mi brat. Nisam mogla odrediti nedostaje li mi ili ne. Nikad ne znam to osjeam dok nije prekasno. Bankrot je prvi doint popuio na faksu. Bila sam etiri godine u prednosti. "Dri dim u pluima", upuivao me Rex. "Mora pustiti da ti se THC razvije u krvotoku", rekao je Jerome. Iz ume se zauo neki zvuk, pucketanje granica. Predmet je zgrabila Rexa za ruku. "to je to bilo?" "Moda medvjed", rekao je Jerome. "Nadam se, cure, da ni jednoj od vas nisu oni dani u mjesecu", rekao je Rex. "Rex!" pobunila se Predmet. "Ej, ozbiljno govorim. Medvjedi to namiriu. Kampirao sam jednom u Yellowstoneu i jednu enu su napali i ubili. Grizli moe namirisati krv." "Nije istina!" "Kunem se. Rekao mi je jedan tip kojeg poznam. Bio je vodi na izletima izvan uhodanih staza." "No, ne znam za Callie, ali ja nemam", rekla je Predmet. Svi su pogledali u mene. "Nemam ni ja", rekla sam. "Onda smo valjda na sigurnom, Deri", nasmijao se Rex. Predmet se i dalje privijala uz njega traei zatitu. "Hoe da napravimo otgan?" upita on. "to je to?" "Gledaj." Okrenuo se licem prema njoj. "Jedan otvori usta, a drugi mu upucava dim ravno unutra. To te totalno razvali. Super je." Rex je stavio upaljeni kraj dointa u usta. Nagnuo se prema Predmetu. Ona se nagnula naprijed. Otvorila je usta. I Rex je puhnuo. Usta Mranog predmeta oblikovala su savreni, zreli oval i u taj je cilj, u to sredite mete, Rex Reese uputio mlaz mousnog dima. Vidjela sam kako dim ulazi Predmetu u usta. Nestajao joj je niz grlo kao zapjenjena voda niz slapove. Napokon je zakaljala i on je prestao puhati. "Dobra furka. Sad ti meni." Predmetu su zelene oi zasuzile. Ali uzela je doint i stavila ga meu usnice. Nagnula se prema

Rexu Reeseu, a on je razjapio usta. Kad su zavrili, Jerome je uzeo doint od sestre. "Da vidim mogu li svladati tehnike probleme", rekao je. I prije nego to sam se snala, prinio je lice mojem. Pa sam napokon i ja uinila isto. Nagnula sam se naprijed, zatvorila oi, rastvorila usne i pustila da mi Jerome u usta upuca dugaki, prljavi stup dima. Dim mi je ispunio plua tako da su me pekla. Nakaljala sam se i ispustila dim. Kad sam ponovno otvorila oi, Rex je obgrlio Predmet oko ramena. Drala se kao da to nije nita udno. Popio je pivo do kraja. Otvorio je jo dvije limenke, jednu za sebe i jednu za nju. Okrenuo se prema Predmetu. Nasmijeio se. Rekao je neto to nisam ula. A onda je, dok sam ja jo mirkala, prekrio Predmetove usnice svojim kiselim, zgodnim ustima s okusom marihuane. Na drugom kraju kolibe pod treperavim svjetlom, meni i Jeromeu preostalo je samo da se pravimo da nita ne primjeujemo. Doint je sad bio na i mogli smo ga zadrati koliko smo htjeli. Dodavali smo ga jedno drugom bez rijei i pijuckali pivo. "Osjeam se onako udno, izgleda mi da su mi noge jako daleko", rekao je Jerome nakon nekog vremena. "ini se i tebi da su ti noge jako daleko?" "Ne vidim si noge", rekla sam. "Mrano je." Ponovno mi je dodao doint i prihvatila sam ga. Uvukla sam dim i zadrala ga u pluima. Pustila sam da me pee jer sam htjela zaboraviti na bol u srcu. Rex i Predmet jo su se ljubili. Okrenula sam se od njih i pogledala kroz umrljani prozor u tamu. "Sve izgleda nekako plavo", rekla sam. "Jesi primijetio to?" "Nego", rekao je Jerome. "I razne udne epifenomene." Proroica u Delfima bila je djevojka otprilike mojih godina. Cijeli cjelcati dan sjedila je nad rupom u tlu, omphalosom, pupkom Zemlje, i udisala petrokemijska isparavanja to su dopirala odozdo. Tinejderka djevica, Proroica je proricala budunost u prvim stihovima u metru u povijesti. Zato to spominjem? Jer je i Calliope te noi bila djevica (barem jo na neko vrijeme). I ona je takoer udisala halucinogene tvari. Movara s cedrovima oko kolibe isputala je etilen. Ne u prozirnoj halji, nego u hlaama s naramenicama, Calliope se poela osjeati zbilja udno. "Hoe jo jedno pivo?" upita je Jerome. "Moe." Dodao mi je zlatnu limenku Stroha. Prinijela sam oroenu limenku ustima i otpila gutljaj. Onda sam popila jo. I Jeromea i mene pritiskala je teina obaveze. Nervozno smo se nasmijeili jedno drugom. Spustila sam pogled i protrljala koljeno kroz hlae. A kad sam ponovno podigla pogled, Jeromeovo lice bilo mi je posve blizu. Sklopio je oi kao deko koji skae na noge s visoke skakaonice. Prije nego to sam shvatila to se dogaa, poljubio me. Poljubio je djevojku koju nikad nitko nije poljubio. (Bar ne od Clementine Stark.) Nisam ga zaustavila. Ostala sam potpuno nepomina i pustila ga da radi to mora. Unato laganoj vrtoglavici, sve sam osjeala. Njegov zapanjujue mokar jezik. Makasto kakljavi dodir njegovih usnica. Jezik provalnik. I neke okuse, pivo, marihuanu, ostatak mentol bombona, a ispod svega toga pravi, ivotinjski okus ustiju jednog deka. Osjeala sam estinu Jeromeovih hormona koji su davali na divlja i metal njegovih plombi. Otvorila sam jedno oko. Tu je bila ona fina kosa kojoj sam se toliko divila na neijoj tuoj glavi. Tu su bile pjegice na elu, na hrptu nosa, uz ui. Ali lice nije bilo ono pravo; ni pjegice nisu bile one prave, a kosa je bila obojena u crno. Iza mojeg bezizraajnog lica, dua mi se skvrila u klupko i ekala da ta neugoda proe. Jerome i ja jo smo bili u sjedeem poloaju. Pritiskao je lice uz moje. Uz malo manevriranja, vidjela sam drugi kraj sobe gdje su bili Rex i Predmet. Leali su isprueni. Rub Rexove plave koulje kao da je lepetao u titravom svjetlu. Ispod njega jedna Predmetova noga visjela je s kreveta, blatnjava po rubu nogavice. ula sam ih kako apu i smiju se, onda ponovno tajac. Gledala sam kako Predmetova zablaena noga poskakuje gore dolje. Koncentrirala sam se na tu nogu pa gotovo i nisam primijetila da me Jerome povlai dolje na leaj. Popustila sam mu; predala sam se naem sporom padu, a cijelo sam vrijeme jednim okom promatrala Rexa Reesea i Predmet. Rexove su ruke sad prelazile Pred-metovim tijelom. Podizale su joj koulju, uvlaile se pod nju. Onda su im se tijela

pomaknula tako da sam im vidjela lica iz profila. Predmetovo je lice, nepomino kao mrtvaka maska, ekalo zatvorenih oiju. Rexov se profil neobuzdano razbacao, zajapurio. U meuvremenu Jeromeove ruke prelazile su mojim tijelom. Trljao mi je hlae, ali ja vie zapravo nisam bila u njima. Preintenzivno sam se usredotoila na Predmet. Ekstaza. Od grkog ekstasis. Sto ne znai ono to mislite. Ne znai euforiju niti seksualni klimaks pa ak ni sreu. Znai doslovno: stanje izmjetenosti, kad je ovjek izbaen iz svojih ula. Prije tri tisue godina u Delfima proroica je padala u ekstazu svaki sat svojeg radnog dana. Te veeri u lovakoj kuici u sjevernom Michiganu i Calliope je neprestano bila u ekstazi. Napuena prvi put u ivotu, prvi put pijana, osjeala sam se kao da se rastapam, prelazim u paru. Kao tamjan u crkvi, dua mi se vinula prema kupoli lubanje - i onda se probila i podigla jo vie. Proletjela sam iznad poda od dasaka. Zalebdjela sam iznad male pei na drva. Proavi boce burbona, zadrala sam se nad drugim leaj em i pogledala Predmet. A onda, jer sam odjednom shvatila da to mogu, uvukla sam se u tijelo Rexa Reesea. Ula sam u njega kao boanstvo tako da sam je sad ljubila ja, a ne Rex. Negdje u nekom drvetu hukala je sova. Kukci su, privueni svjetlom, nasrtali na prozor. U svojem delfskom stanju bila sam istodobno svjesna obje seanse hvatanja. Preko Rexovog tijela grlila sam Mrani predmet, grickala joj i ljubila uho... dok sam u isto vrijeme bila svjesna Jerome -ovih ruku koje mi prelaze preko cijelog tijela, tijela koje sam ostavila na drugom leaju. Legao je na mene i prignjeio mi svojom teinom jednu nogu pa sam je pomakla, rairila noge i on je upao meu njih. Isputao je tihe zvukove. Obujmila sam ga rukama, uasnuta i dirnuta njegovim mravim tijelom. Bio je mraviji i od mene. Jerome me stao ljubiti po vratu. A onda je, pouen valjda kolumnom u nekom asopisu, obratio pozornost na moju usnu resicu. Ruke su mu krenule navie. Uputile su se prema mojim prsima. "Nemoj", rekla sam, u strahu da e pronai papirnate maramice. I Jerome je posluao... ... dok se na drugom krevetu Rex nije susreo s takvim otporom. Vjetim, izvjebanim pokretom otkopao je Predmetu grudnjak jednom rukom. Kako je bio iskusniji od mene, pustila sam ga da on odradi gumbe na koulji, ali moja je ruka uhvatila njezin grudnjak i, kao da naglo podie roletu, pustila da prostoriju osvijetli blijedo svjetlo Predmetovih grudi. Vidjela sam ih; dodirnula sam ih; i budui da to nisam inila ja, nego Rex Reese, nisam se morala osjeati krivom niti se pitati imam li neprirodne elje. Kako i bih kad sam bila na drugom leaju i navlaila se s Jeromeom? ... i tako sam, da igram na sigurno, ponovno usmjerila panju na njega. Sad kao da je bio u agoniji. Trljao se uz mene, a onda stao i posegnuo rukom nekamo dolje da se namjesti. Zazujao je patentni zatvara. Virnula sam krajikom oka. Vidjela sam da razmilja, koncentrira se na to kako rijeiti zagonetku hlaa s naramenicama. Rjeenje oito nije jo naao pa sam ponovno odlebdjela na drugu stranu prostorije i ula u tijelo Rexa Reesea. Na trenutak sam osjetila kako Predmet reagira na moj dodir, usplahirenu, eljnu budnost njezine koe i miia. A onda sam osjetila jo neto, kako se Rex, ili ja, produuje, iri. Osjetila sam to samo na sekundu, a onda me neto povuklo natrag... Jerome mi je stavio ruku na goli trbuh. Dok sam bila odsutna u Rexovom tijelu, Jerome je iskoristio priliku da mi otkopa naramenice. Otkopao je i srebrne gumbe na struku. Sad mi je skidao hlae, a ja sam se pokuavala razbuditi. Sad mi je natezao gaice, a meni je dolo do mozga koliko sam pijana. Sad mi se uvukao u gaice, a onda je... uao u mene! A onda: bol. Bol otra poput noa, bol poput vatre. Rastrgala me. Preplavila mi je trbuh i uspela se sve do bradavica. Zastenjala sam; otvorila oi; podigla pogled i vidjela da me Jerome gleda. Zurili smo jedno u drugo i shvatila sam da on zna. Jerome zna to sam ja, kao to sam to odjednom znala i ja, prvi put sam jasno shvatila da nisam djevojka nego neto izmeu. Znala sam to po tome kako mi je prirodno bilo ui u tijelo Rexa Reesea, kako sam se osjeala kao da je sve na svojem mjestu, i znala sam to po zaprepatenom izrazu Jeromeova lica. Sve to sinulo mi je u sekundi. Onda sam odgurnula Jeromea. Odmaknuo se, izvadio ga iz mene i spuznuo s leaja na pod. Tiina. Samo nas dvoje, hvatamo zrak. Leala sam na leima na leaju. Ispod izrezaka iz novina. Jedini svjedok bila mi je punjena riba. Navukla sam hlae, potpuno trijezna. Sve je gotovo. Nita vie ne mogu. Jerome e rei Rexu. Rex e rei Predmetu. Ona mi vie nee

biti prijateljica. Do poetka kole, svi e u Baker & Inglisu znati da je Calliope Stephanides nakaza. ekala sam da Jerome skoi na noge i pobjegne glavom bez obzira. Uspaniila sam se, ali sam u isto vrijeme bila i udnovato smirena. U glavi sam povezivala razne stvari. Clementinu Stark i poduku iz ljubljenja; zajedniko kupanje u vruoj kadi; srce vodozemca i afran u cvatu; krv i grudi koje nisu dolazile; simpatiju za Predmet koja je dola, tu je i oito ne misli samo tako proi. Nekoliko trenutaka totalne jasnoe i ponovno mi je panika zaumjela u uima. Sama sam poeljela pobjei. Prije nego to Jerome bilo to kae. Prije nego to bilo tko sazna. Mogu otii jo noas. Mogu se kroz movaru s cedrovima vratiti do kue. Mogu ukrasti auto Predmeto-vih roditelja. Mogu se odvesti prema sjeveru, sve do Kanade, kamo je Bankrot jednom planirao pobjei od regrutacije. Dok sam razmiljala o ivotu u bijegu, navirila sam se preko ruba leaja da vidim to Jerome radi. Leao je ispruen na leima, zatvorenih oiju. I smjekao se, onako za sebe. Smijei se? Kako se smijei? Podrugljivo? Ne. U oku? Opet pogreno. Pa kako onda? Zadovoljno. Jerome se smijeio kao deko koji je jedne ljetne noi iao do kraja. Smijeio se kao deko koji jedva eka da to ispria prijateljima. itatelju, vjeruj ako moe: on nije primijetio ama ba nita. Pusica na zidu Probudila sam se ponovno u kui. Mutno sam se sjeala kako sam se ovamo vratila, gacajui kroz movaru. Jo sam na sebi imala hlae. Meu nogama mi je bilo vrue i spuvasto. Predmet je ve ustala iz kreveta ili je spavala negdje drugdje. Zavukla sam ruku u hlae i odlijepila gaice od koe. Neto u tom inu, mali zapuh zraka, miris koji se osjetio, ponovilo mi je onu novu novcatu injenicu o meni. Ali nije to zapravo bila injenica. Tad to jo nije bilo ni izdaleka tako vrsto kao injenica. Bio je to tek predosjeaj koji sam imao o sebi i koji jutro to je svanulo nije uspjelo rasvijetliti. Bila je to tek ideja koja je ve blijedjela, pretvarala se u dio sinonjeg pijanstva u umi. Kad se proroica probudila nakon mahnite noi proricanja, vjerojatno se nije sjeala onog to je govorila. Kakve god istine pogodila, bile su sporedne u odnosu na neposredne osjete: glavobolju, opreno grlo. Isto je bilo i Calliopi. Imala sam osjeaj da sam ukaljana i uvedena u tajne. Osjeala sam se posve odraslom. Ali uglavnom mi je bilo zlo i nisam uope htjela razmiljati o onom to se dogodilo. Pod tuem sam pokuala isprati sve to sam doivjela, metodino sam se trljala i podizala lice prema nakoenom mlazu vode. Zrak se ispunio parom. Sa zrcala i prozorskih stakala se cijedilo. Runici su se ovlaili. Upotrijebila sam sve sapune koje sam nala, Lifebuov, Ivory, plus lokalnu, rustikalnu vrstu, grubu poput papira za struganje. Odjenula sam se i tiho sila u prizemlje. Prolazei kroz dnevnu sobu, primijetila sam staru lovaku puku iznad kamina. Jo jedna puka na zidu. Prouljala sam se kraj nje na prstima. U kuhinji je Predmet jela pahuljice i itala neki asopis. Nije digla pogled kad sam ula. Uzela sam i ja zdjelicu pahuljica i sjela prekoputa nje. Moda sam pritom iskrivila lice. "Sto ti je?" podrugljivo je rekla Predmet. "ulja?" Sarkastino je podboila lice dlanom. Ni ona nije ba izgledala sjajno. Nabuhla je pod oima. Katkad joj pjegice nisu izgledale sunano, nego vie kao korozija ili hra. "Tebe bi trebalo uljati", odgovorila sam. "Uope me nita ne ulja", rekla je Predmet, "ako ba hoe znati." "Zaboravila sam", rekla sam; "ti si na to ve navikla." Odjednom joj je lice zadrhtalo i smrknulo se od ljutnje. Ispod koe zategnuli su joj se i napeli miii tako da je izgledala kao da ima bore. "Sino si se ponaala kao prava drolja", optuila me. "Ja? A to je s tobom? Ti si se cijelo vrijeme bacala na Rexa!" "Nisam. Nismo ba nita radili." "Bome nije tako izgledalo." "Bar on nije tvoj brat." Skoila je na noge i bijesno sijevnula oima. Djelovala je kao da e se rasplakati. Nije obrisala usta. Na njima je bilo dema, mrvica. Zanijemjela sam pred tim voljenim licem koje se iz-obliilo u neto to je nalikovalo mrnji. Moje lice mora da je reagiralo. Osjetila sam kako su mi se oi razrogaile i dobile preplaen pogled. Predmet je ekala da neto kaem, ali

nita mi nije padalo na pamet. Pa je napokon odgurnula stolicu i rekla, "Jerome je gore. Najbolje ti je da ode i uvali mu se u krevet." I bijesno odjurila. Slijedio je trenutak jada. aljenje koje me ve natopilo sad je probilo branu. Preplavilo mi je noge, ulilo mi se u srce. Povrh paninog straha da sam izgubila prijateljicu, odjednom sam se zabrinula i za svoju reputaciju. Jesam li zbilja drolja? On mi se ak ni ne svia. Ali radila sam to s njim, ne? Pustila sam da mi to radi. Onda me spopao strah od odmazde. Sto ako sam ostala u drugom stanju? Sto onda? Na mojem se licu, dok sam sjedila za dorukom, pojavio zamiljeni izraz svih djevojaka zadubljenih u matematiku dok broje dane, mjere izluine. Prola je najmanje minuta prije nego to sam se sjetila da ne mogu zatrudnjeti. Jedna dobra strana zakasnjelog razvoja. Ipak, bila sam izvan sebe. Duboko sam vjerovala da Predmet nikad vie nee sa mnom razgovarati. Popela sam se na kat, vratila u krevet, i navukla jastuk preko lica da zatamnim ljetno svjetlo. Ali to jutro nisam se mogla sakriti od realnosti. Niti pet minuta poslije opruge kreveta utonule su pod novom teinom. Provirila sam iza jastuka i vidjela da mi je u posjet doao Jerome. Izvalio se na lea i djelovao je komotno, ve se udobno smjestio. Umjesto kunog ogrtaa, imao je na sebi kratki lovaki kaputi. Ispod njega izvirivao mu je rub otrcanih bokserica. U jednoj je ruci drao alicu s kavom i primijetila sam da su mu nokti lakirani crno. U jutarnjem svjetlu koje je naviralo kroz boni prozor ocrtavale su mu se ekinje na bradi i iznad gornje usne. U usporedbi s mlitavom, beivotnom obojenom kosom, ti su naranasti izdanci navjeivali ivot koji se vraa u opoareni krajolik. uabf jutro, draga", rekao je, kao da glumi. "Bok." "Malo smo indisponirani jutros, je li?" "Aha", rekla sam. "Prilino sam se nalila sino." "Nisi mi ba djelovala pijano, draga." "Ali bila sam." Jerome je prestao glumiti. Zavalio se u jastuke, otpio gutljaj kave i uzdahnuo. Jednim se prstom neko vrijeme lupkao po elu. Onda je progovorio. "U sluaju da si razbija glavu s onim standardnim sranjima, hou ti samo rei da te i dalje potujem i sve to." Nisam odgovorila. Odgovor bi samo potvrdio injenice onog to se dogodilo, dok sam ih ja htjela dovesti u sumnju. Nakon nekog vremena Jerome je odloio alicu na pod i okrenuo se na bok. Mekoljei se, primaknuo se i poloio mi glavu na rame. Leao je tako i disao. Onda je, sklopljenih oiju, pomaknuo glavu i prorovao si put ispod jastuka do mene. Poeo me njukati i trljati mi lice o lice. Preao mi je kosom po koi vrata, a onda su doli na red osjetljivi dijelovi. Njegove su mi trepavice ljubile bradu poput leptiria. Nosom se zavukao u udubljenje na mom vratu. A onda su stigle njegove usnice, gladne, nespretne. Htjela sam da se makne s mene. U isto vrijeme pitala sam se jesam li oprala zube. Jerome je klizio nanie i penjao se na mene i bilo mi je isto kao i sino, teina koja me drobi. Tako deki i mukarci najavljuju svoje namjere. Nalegnu na tebe kao pokrov sarkofaga. I to zovu ljubav. Jednu minutu bilo je podnoljivo. Ali ubrzo se lovaki kaputi digao i Jeromeova se nuna potreba pritisnula uz mene. Posegnuo mi je pod koulju. Nisam imala grudnjak. Kad sam se istuirala, nisam ga vie obukla, a papirnate rupie sam bacila u zahod. S njima je bilo gotovo. Jeromeove su se ruke uspinjale sve vie. Nije me bilo briga. Neka me pipa. Pa e vidjeti to je na stvari. Ali ako sam mislila da e se razoarati, nije upalilo. Gladio me i stiskao dok je njegova donja polovica skakala poput krokodilskog repa. A onda je rekao neto bez ironije. Sa arom je apnuo, "Zbilja mi se svia." Zatvorio je usta i potraio moja. Ugurao mi je jezik. Prva penetracija koja najavljuje sljedeu. Ali ne sad, ne ovaj put. "Stani", rekla sam. "to?" "Stani." "Zato da stanem?"

"Zato" Mfcrfi "Zato?" wJ "Jer mi se ne svia na taj nain." Sjeo je. Kao onaj tip u starom vodviljskom skeu, tip u krevetu na sklapanje koji se ne eli sklopiti, Jerome se naglo uspravio u sjedei poloaj, potpuno razbuen. Onda je iskoio iz kreveta. "Nemoj se ljutiti na mene", rekla sam. "Tko kae da se ljutim?" rekao je Jerome i otiao. Ostatak se dana sporo vukao. Ostala sam u sobi sve dok nisam vidjela Jeromea kako izlazi iz kue s filmskom kamerom. Zakljuila sam da vjerojatno vie nisam u podjeli uloga. Predmetovi roditelji vratili su se s jutarnje partije tenisa u parovima. Ga Predmet uspela se na kat u spavau sobu. S prozora sam vidjela kako se u dvoritu iza kue gospodin Predmet smjeta u mreu za ljuljanje s knjigom. ekala sam da zaumi tu i onda sila stranjim stubama pa van kroz kuhinjska vrata. Spustila sam se u zaljev, u sjetnom raspoloenju. Movara s cedrovima prostirala se s jedne strane kue. S druge je cesta posuta ljunkom vodila kroz otvoreno polje, bez drvea, obraslo visokom poutjelom travom. Odsutnost drvea bila je upadljiva i, tumarajui uokolo, pronala sam povijesnu plou, gotovo posve obraslu u travu. Obiljeavala je mjesto neke tvrave ili pokolja, ne sjeam se vie ega. Mahovina je ve prisvojila neka reljefna slova i nisam uspjela proitati cijeli natpis. Stajala sam ondje neko vrijeme i razmiljala o prvim doseljenicima, o tome kako su se meusobno ubijali zbog dabrovih i lisijih koa. Stala sam nogom na plou i utirala mahovinu tenisicom dok mi nije dodijalo. Bliilo se podne. Zaljev je sjao jasnom modrinom. Iza hrpta brijega nasluivala sam grad Petoskev, dim iz pei i dimnjaka. Travnjak se u blizini vode smekavao u movaru. Uspentrala sam se na lukobran i ushodala se gore-dolje, odravajui ravnoteu. Rairila sam ruke i skakutala u stilu Olge Korbut. Ali nisam se mogla u to unijeti svim srcem. Osim toga, bila sam daleko previsoka da budem Olga Korbut. Malo poslije do mene je doprlo brujanje izvanbrodskog motora. Zaklonila sam oi dlanom i pogledala prema iskriavoj povrini vode. Uz obalu je jurio gliser. Za upravljaem je sjedio Rex Reese. Golih prsa, s pivom u ruci i crnim naoalama na nosu, davao je gas i vukao za sobom skijaa na vodi. Bio je to Predmet, naravno, u bikiniju na djeteline. Na prostranstvu jezera izgledala je kao da je gola, s tek dvije trakice, jedna gore, druga dolje, koje je dijele od rajskog vrta. Crvena joj je kosa vijorila kao zastavica za vjetar. Nije lijepo skijala. Previe se naginjala naprijed i stajala na skijama nogu iskrivljenih u o. Ali nije pala. Dok je pijuckao pivo, Rex se neprestano osvrtao da provjeri je li jo tu. Napokon je brod naglo zaokrenuo i Predmet je prela preko vlastitog traga i projurila uz obalu. Neto se uasno dogaa kad skijate na vodi. Kad otpustite konop za koji se drite, neko vrijeme jo klizite po vodi, slobodni. Ali onda nastupa neminovni trenutak kad brzina vie ne podrava kretanje prema naprijed. Povrina vode raspucava se poput stakla. Otvaraju se dubine da vas progutaju. Tako sam se i ja osjeala na suhom dok sam gledala kako Predmet skija pored mene. Obuzeo me isti onaj beznadni osjeaj da tonem, ista emocionalna fizika. Kad sam se u vrijeme veere vratila u kuu, Predmeta jo nije bilo. Majka se ljutila, jer je mislila kako je nepristojno od Predmeta da me ostavlja samu. I Jerome je iziao s prijateljima. Tako sam veerala s Predmetovim roditeljima. Te sam se veeri osjeala previe bijedno da bih armirala odrasle. Pojela sam u tiini i poslije sjela u dnevnu sobu i pretvarala se da itam. Sat je uporno otkucavao. Veer se vukla uz kripu i stenjanje. Kad mi se uinilo da u se raspasti, otila sam u kupaonicu i ispljuskala lice vodom. Navukla sam toplu frotirsku krpicu preko oiju i pritisnula sljepoonice dlanovima. Pitala sam se to rade Predmet i Rex. Zamislila sam njezine sokne u zraku, njezine male teniske soknice s lopticama na petama, tim krvlju zaprljanim lopticama koje skakuu. Gospodin i gospoa Predmet oito su odgaali odlazak na spavanje samo zato da mi prave drutvo. Pa sam napokon rekla laku no i povukla se na poinak. im sam ula u sobu, briznula sam u pla. Dugo sam plakala, trudei se da ne diem buku. Jecala sam i svata protiskivala muenikim aptom. Jaukala sam: "Zato ti se ne sviam?" i "Zao mi je, ao mi je!" Nisam marila kako to zvui. Kroz mene je kolao otrov i morala sam se proistiti. Dok sam tako patila, ula sam kako se ulazna vrata u prizemlju uz tresak zatvaraju. Obrisala sam nos o plahtu i po-

kuala se primiriti da osluhnem. Koraci su se uspinjali stubama, a onda su se vrata spavae sobe otvorila i zatvorila. Predmet je ula i zastala u tami. Moda je ekala da joj se oi priviknu na mrak. Leala sam na boku i pretvarala se da spavam. Podne daske su zakripale kad je prila mojoj strani kreveta. Osjetila sam je kako stoji iznad mene i gleda me. Onda je otila na drugu stranu, izula cipele i svukla kratke hlae, navukla majicu i zavukla se u krevet. Predmet je spavala na leima. Jednom mi je rekla da su ljudi koji spavaju na leima u ivotu voe, roeni izvoai ili egzibicionisti. Oni koji spavaju na trbuhu, kao ja, bjee od realnosti, skloni su mranim stavovima i meditativnim umjetostima. Teorija je u naem sluaju stajala. Leala sam potrbuke, nosa i oiju upaljenih od plaa. Predmet je, ispruena nauznak, zijevnula i (moda kao roeni izvoa) ubrzo zaspala. ekala sam desetak minuta, da se osiguram. Onda sam se, kao da se prevrem u snu, okrenula na bok tako da vidim Predmet. Mjesec u treoj etvrti ispunjavao je sobu modrim svjetlom. Ondje je na krevetu od pletenog prua spavala Predmet. Vidio se gornji dio njezine majice s natpisom Grotona. Bila je to jedna od starih majica njezina oca, s nekoliko rupa. Jednu je ruku prebacila preko lica, nalik kosoj crti na znaku "ne diraj". Pa sam umjesto toga gledala. Kosa joj se rasula na jastuku. Lagano je otvorila usnice. Neto joj je svjetlucalo u usnoj koljki, moda zrnca pijeska s plae. U pozadini su se na toaletnom stoliu presijavale boice parfema. Negdje iznad dizao se strop. Nasluivala sam pauke kako vrijedno rade u kutovima. Plahte su bile prohladne. Iz debelog popluna smotanog pod naim nogama curilo je perje. Odrasla sam uz miris novih tepiha, koulja od poliestera vruih od suilice. Ovdje su plahte od egipatskog pamuka mirisale na ivicu, jastuci na vodene ptice. Na trideset centimetara od mene, Predmet se uklapala u sve to. Njezine su se boje slagale s amerikim krajolikom, kosa boje ute bundeve, koa boje jabukovae. Ispustila je neki zvuk i ponovno utihnula. Njeno sam svukla s nje pokriva. U polumraku se ukazao njezin obris, humci grudi ispod majice, blagi breuljak trbuha, a onda bljesak gaica koji se suava u V. Nije se ni pomaknula. Prsa su joj se dizala i sputala u ritmu disanja. Primicala sam joj se polagano, trudei se da budem neujna. Sitni miii u slabinama koje nisam ni znala da posjedujem odjednom su mi se stavili na raspolaganje. Pokretali su me milimetar po milimetar preko plahti. Tekoe su mi zadavale stare opruge. Trudila sam se napredovati naizgled nehajno, kriom, a one su me razuzdano ohrabrivale. Navijale su, pjevale, bodrile me. Naizmjence sam zastajala i kretala se. Teak posao. Disala sam na usta, tako je bilo tie. Deset minuta puzala sam joj sve blie i blie. Napokon sam osjetila njezinu vrelinu du cijelog svojeg tijela. Jo se nismo dodirivale, samo isijavale jedna prema drugoj. Duboko je disala. I ja sam duboko disala. Disale smo zajedno. Naposljetku sam skupila hrabrost i prebacila joj ruku preko struka. Onda dugo nita. Postigla sam ve mnogo i bojala sam se nastaviti. Ukipila sam se u tom poloaju, napola je grlei. Ruka mi se ukoila. Bolno mi se zgrila i najzad utrnula. Predmet je spavala kao drogirana ili u komi. Ipak, slutila sam budnost u njezinoj koi, miiima. Opet sam dugo, dugo ekala, a onda se ponovno bacila u akciju. Uhvatila sam rub njezine majice i zadigla je. Dugo sam zurila u njezin goli trbuh i, napokon, gotovo alobno, prignula glavu. Prignula sam glavu pred bogom oajnike enje. Poljubila sam Predmetov trbuh i onda sporo, prikupljajui pouzdanje, krenula prema gore. Sjeate li se mojeg abljeg srca? U sobi Clementine Stark odskoilo je s blatnjave obale i uletjelo izmeu dva elementa. Sad je izvelo neto jo udesnije - ispuzalo je na suho tlo. Stisnuvi milenije u trideset sekundi, razvilo je svijest. Dok sam ljubila Predmetov trbuh, nisam samo reagirala na ugodne podraaje, kao s Clementinom. Nisam napustila vlastito tijelo, kao s Jeromeom. Sad sam bila svjesna to se dogaa. Mislila sam o tome. Mislila sam kako je to ono to sam oduvijek htjela. Shvaala sam da nisam ja jedina koja se pretvara. Pitala sam se to bi se dogodilo da netko otkrije to radimo. Mislila sam kako je sve to jako komplicirano i kako e postati jo kompliciranije. Posegnula sam dolje i dotaknula joj bokove. Zakvaila sam prstima gumicu njezinih gaica. Poela sam ih svlaiti. U tom je asu Predmet zadigla bokove, sasvim malo, da mi olaka posao. To je bio

njezin jedini doprinos. Sutra to nismo spominjale. Kad sam ustala, Predmet vie nije bila u krevetu. Sjedila je u kuhinji i gledala kako njezin otac priprema prenu tlaenicu, premasni lokalni specijalitet. Pripremanje tlaenice bio je nedjeljni jutarnji obred g. Predmeta. Nadzirao je mast i ulje koje je cvralo dok je Predmet svako malo zavirivala u tavu i govorila, "Ovo je preodvratno". Uskoro je navalila na pun tanjur prene tlaenice j natjerala i mene da pojedem tanjur. "Plakat u od garavice", rekla je. Odmah sam shvatila neizgovorenu ponudu. Predmet nije htjela nikakvu dramu, nikakvu krivnju. A ni romantinu ljubavnu predstavu. Brbljala je o tlaenici da razdvoji no od dana, da bude posve jasno kako ono to se dogodilo po noi, to smo radili nou, nema nikakve veze s dnevnim satima. Bila je osim toga i dobra glumica i povremeno sam se pitala nije li moda zbilja sve prespavala. Ili sam ja sve to sanjala. Samo dva puta kroz dan naznaila je da se neto meu nama promijenilo. Poslijepodne je stigla Jeromeova filmska ekipa. Sastojala se od dva njegova prijatelja koji su nosili sanduke, kablove i dugi, upavi mikrofon nalik prljavom, smotanom kupaonskom tepihiu. Jerome sad ve napadno nije razgovarao sa mnom. Postavili su opremu u ostavi za alat. Predmet i ja odluile smo pogledati to rade. Jerome je naglasio da im se ne pribliavamo pa nismo mogle odoljeti. Prikrale smo se, uljajui se od drveta do drveta. Morale smo se svaki as zaustavljati da priguimo napadaje smijeha, lupale smo jedna drugu po leima trudei se da se ne pogledamo dok se nismo uspjele svladati. Kad smo stigle do upe, zavirile smo kroz stranji prozor. Nita se osobito nije dogaalo. Jedan Jeromeov prijatelj privrivao je svjetlo na zid ljepljivom vrpcom. Kroz uski prozor nismo dobro vidjele obje istodobno pa je Predmet stala ispred mene. Poloila je moje ruke sebi na trbuh i uhvatila me za zapea. Ipak, pozornost je slubeno usmjerila na ono to se dogaa u upi. Pojavio se Jerome odjeven kao vampir iz minkerske srednje kole. Umjesto tradicionalnog Drakulinog haljetka, nosio je ruiastu majicu Lacoste. Umjesto leptir mane, nosio je ascot. Crnu je kosu zalizao unatrag, lice pobijelio puderom, a u ruci je imao ejker za koktele. Jedan je prijatelj drao metlu na ijem se kraju ljuljao gumeni imi. Drugi je rukovao kamerom. "Akcija", rekao je Jerome. Podigao je ejker. Zatre-sao ga je s obje ruke. Za to mu je vrijeme imi leprao i kruio iznad glave. Jerome je otvorio ejker i nalio krv u ae za martini. Podigao je jednu prema svojem prijatelju imiu, koji je smjesta pljusnuo u au. Jerome je otpio gutljaj koktela od krvi. "Ba kakav voli, Mii", rekao je imiu. "Suh kao barut.n Pod dlanovima mi se Predmetov trbuh tresao od smijeha. Nagnula se natrag i naslonila na mene, a njezina je put uhvaena mojim rukama drhtala i preputala se. Pritisnula sam zdjelicu uz nju. Sve se to dogaalo u tajnosti iza upe, kao igra nogama pod stolom. Ali onda je kamerman spustio kameru. Pokazao je na nas i Jerome se okrenuo. Pogledom je prvo fiksirao moje ruke, a onda ga podigao do mojih oiju. Ogolio je zube i sprio me pogledom. Zatim je viknuo normalnim glasom, "Ne zajebavajte, gubite se! Snimamo." Priao je prozoru i udario ga akom, ali mi smo ve pobjegle. Kasnije, negdje uveer, zazvonio je telefon. Predmetova se majka javila. "Rex je", rekla je. Predmet je ustala s kaua na kojem smo igrale trik-trak. Prebirala sam svoje figure da neim zaposlim ruke. Uredno sam ih slagala i preslagivala, dok je Predmet razgovarala s Rexom. Stajala mi je okrenuta leima. Neprestano se micala dok je razgovarala i igrala se telefonskom icom. Ja sam gledala dolje, u figure, i slagala ih. Za to vrijeme napeto sam pratila razgovor. "Nita posebno, samo igram trik-trak... s Callie... On snima svoj glupi film... Ne mogu, sad idemo veerati... Ne znam, moda kasnije... Zapravo sam nekako umorna." Odjednom se naglo okrenula i pogledala ravno u mene. S naporom sam podigla pogled. Predmet je pokazala na telefon i onda irom otvorila usta i gurnula si prst u grlo. Srce mi se prelilo od sree. Ponovno je pala no. Obavile smo preliminarne radnje u krevetu, protresle jastuke, zijevale. Vrtjele smo se i okretale da se udobno smjestimo. A onda se, nakon prikladno duge tiine, Predmet oglasila. Zvuk je bio nalik mrmljanju, uzvik koji kao da je zatomila u grlu, kao da govori u snu. Nakon toga stala je dublje disati. A shvativi to kao znak da je sad sve u redu, Calliope je krenula u svoj dugi put preko kreveta. I to je bila naa ljubavna veza. Bez rijei, neto pred im smo zatvarale oi, nona stvar, stvar

snova. I na mojoj su strani za to postojali razlozi. to god da jesam, bolje je to otkrivati postupno, pod laskavim svjetlom. Sto znai pod ne ba previe svjetla. Osim toga, tako to ide u adolescenciji. Napipava stvari u mraku i iskuava. Napije se ili drogira i improvizira. Sjetite se vlastitih stranjih sjedala, atora na kampiranju, logorskih vatri na plai. Jeste li se ikad spetljali s najboljim prijateljem, pretvarajui se da se nita ne dogaa? Ili se nali u spavaonici u krevetu s dvije osobe umjesto s jednom, dok Bach svira na stereu kao orkestralna pratnja fugi? To jest neka vrsta stanja fuge, rani seks. Prije nego to nastupi rutina, ili ljubav. Dok su milovanje i dodiri uglavnom jo anonimni. Seks u pjeaniku. Poinje u tinejderskim godinama i traje do dvadesete ili dvadeset prve. Tako uimo dijeliti. Uimo kako svoje igrake dati i drugima. Koji put se Predmet, kad bih se popela na nju, gotovo probudila. Promekoljila bi se da mi olaka, rairila noge ili mi prebacila ruku preko lea. Doplivala bi do povrine svjesnoga stanja i onda ponovno zaronila. Oni kapci bi joj zatitrali. Tijelo bi joj proela neka podatnost, izvila bi joj se zdjelica u ritmu s mojom, glava zabacila da mi ponudi grlo. ekala sam vie. Htjela sam da prizna to radimo, ali i ja sam se bojala. I tako se glatki dupin dignuo iz dubine, skoio kroz krug mojih nogu i ponovno nestao, a mene ostavio da poskakujem i trudim se odrati ravnoteu. Dolje je sve bilo mokro. Od mene ili od nje, nisam znala. Poloila sam glavu na njezina prsa ispod zguvane majice. Ispod pazuha mirisalo joj je na prezrelo voe. Imala je sasvim rijetke dlaice. "Kakvu ti ima sreu", rekla bih joj u naem dnevnom ivotu. "Ne mora se brijati pod rukom." Ali nona Calliope samo je milovala te dlaice, ili ih lizala. Jedne noi, dok sam radila sve to i jo druge stvari, primijetila sam sjenu na zidu. Mislila sam da je noni leptir. Ali kad sam bolje pogledala, shvatila sam da je to Predmetova ruka koju je podigla iznad moje glave. Ruka joj je bila sasvim budna. Stiskala se i otputala, kao da ubrizgava svu ekstazu iz njezina tijela u tajne cvatove uitka. Sve to smo Predmet i ja zajedno radile, odigravalo se po tim labavim pravilima. Nismo pretjerano savjesno pazile na svaki detalj. Dovoljno nas je zaokupljalo to se to uope dogaa, to se dogaa seks. To je bila prevana injenica. Kako se to tono odvija, to ide kuda, bilo nam je sporedno. Osim toga, nismo to imale bogzna s im usporediti. Ni s im, osim s onom noi u brvnari s Rexom i Jeromeom. Sto se afrana tie, nije bio toliko dio mene koliko neto to smo zajedno otkrivale i zajedno u njemu uivale. Dr. Lue e vam rei da se enke majmuna ponaaju kao mujaci i hoe zaskoiti drugu enku kad im se daju muki hormoni. Grabe, guraju. Ja ne. Ili bar ne ispoetka. Cvat afrana bio je bezlina pojava. Bila je to kukica koja nas je spajala, vie stimulacija vanjskih dijelova Predmeta nego penetracija u njezinu nutrinu. Ali oito dovoljno djelotvorna. Jer nakon prvih nekoliko noi, udjela je za njim. To jest, udjela je, ali je prividno bila u nesvjesnom stanju. Dok sam je grlila, dok smo se tromo i senzualno istezale i prepletale, Predmetov oblik ravnodune nesvijesti ukljuivao je i povoljne poloaje. Nita se nije nudilo niti milovalo. Nita nije bilo ciljano. Ali praksa je u naa spajanja u snu uvela gipku gimnastiku. Predmet je cijelo vrijeme drala oi zatvorene; glavu je esto okretala malo u stranu. Micala se poda mnom kao to se djevojka mie u snu dok je napastuje inkubus. Kao da sanja erotski san i jastuk je zamijenila za ljubavnika. Ponekad, prije ili poslije, palila sam svjetlo kraj kreveta. Povukla bih joj majicu nagore koliko god ide i spustila joj gaice ispod koljena. I onda bih leala i napasala oi. to joj je bilo ravno? Zlatne strugotine kovitlale su se oko magneta njezina pupka. Rebra su joj bila tanka poput traka kandiranog eera na torti. Njezina rairena bedra, tako razliita od mojih, izgledala su poput zdjele u kojoj se nudi crveno voe. A tu je bila i moja omiljena toka, mjesto gdje joj grudni ko mekano prelazi u dojku, u glatki, bijeli humak. Ugasila sam svjetlo. Privinula sam se uz Predmet. Uhvatila sam je rukama za stranji dio bedara, namjestila joj noge oko svojeg struka. Posegnula sam ispod nje. Pridigla sam je k sebi. A onda mi je tijelo poput katedrale zabrenalo u zvonjavi. Grbavac u zvoniku je poskoio i mahnito se zaljuljao na uetu zvona. Kroza sve to nisam dola ni do kakvih trajnih zakljuaka o sebi. Znam da je to teko povjerovati, ali tako to ide. Um sam sebe redigira. Um retuira. Jedno je biti u tijelu, a drugo kad ste izvan. Izvana, moete gledati, prouavati, usporeivati. Iznutra nema usporedbe. Tijekom prole godine afran se znatno produio. Kad se najjae iskazivao, bio je dug oko pet centimetara. Vei dio duine,

meutim, skrivali su nabori koe iz kojih je izranjao. A tu su bile i dlaice. U povuenom stanju, afran je bio jedva vidljiv. Kad sam se pogledala dolje, vidjela sam samo tamni trokutasti znak puberteta. Kad sam dodirnula afran, rastao je i bujao sve dok uz tihi prasak ne bi iskoio iz tobolca u kojem se skrivao. I dignuo bi glavu u zrak. Ali ne previsoko. Ne vie od tri centimetra iznad linije drvea. to je to znailo? Znala sam iz osobnog iskustva da i Predmet ima svoj afran. I on je bubrio kad ga se dotaknulo. Moj je samo bio vei, burnije je izraavao osjeaje. Moj je afran nosio srce na dlanu. Kljuno je obiljeje bilo ovo: afran na vrku nije imao rupicu. Kod deka to sigurno nije bilo tako. Stavi se u moju kou, itaoe, i upitaj se do kakvog bi zakljuka ti doao oko svojeg spola, da si imao to sam imala ja, da si izgledao kao to sam izgledala ja. Morala sam sjesti da pikim. Mlaz je izlazio odozdo. Imala sam unutranjost djevojke. Sve je bilo njeno, gotovo bolno ako sam gurnula unutra prst. Tono, prsa su mi bila potpuno ravna. Ali bilo je jo takvih u koli, ravnih kao daska. A Tessie je tvrdila kako sam u tom pogledu na nju. Miii? Ni spomena vrijedni. Nisam imala ni bokova, ni struka. Graena kao motka. Niskokalorina Calliope. Zato sam trebala misliti da sam bilo to drugo a ne djevojka? Zato to me privukla druga djevojka? To se neprestano dogaalo. A 1974. dogaalo se vie nego ikad prije. Cijela se nacija time zabavljala. Svoju sam ekstatinu intuiciju o samoj sebi ve duboko potisnula. Koliko bih je dugo mogla tako potiskivati, veliko je pitanje. Ali na koncu odluka nije bila na meni. Tako je s krupnim stvarima. S roenjem, mislim, i smru. I ljubavi. I onim to nam ljubav daje u naslijee prije no to se rodimo. Sljedee jutro u utorak osvanulo je vrue. Bio je to jedan od onih vlanih dana kad se atmosfera zbuni. S trijema se to osjealo: zrak koji bi htio da je voda. Predmet se tromo vukla u svakoj vrsti vruine. Tvrdila je da joj otjeu glenjevi. Cijelo je jutro bila naporna, zahtjevna, mrzovoljna. Dok sam se odijevala, izvirila je iz kupaonice i optuila me s vrata: "Sto si napravila sa amponom?" "Nita nisam napravila sa amponom." "Ostavila sam ga tono na polici pod prozorom. Jedino ga ti upotrebljava osim mene." Provukla sam se kraj nje i ula u kupaonicu. "Evo ga ovdje u kadi", rekla sam. Predmet je uzela ampon. "Totalno sam gnjusna i ljepljiva!" rekla je, umjesto isprike. Onda je stala pod tu dok sam ja prala zube. Minutu poslije pojavilo se njezino ovalno lice vrsto obavijeno zastorom tua. Izgledala je elavo i okato, kao izvanzemaljac. "Oprosti to sam danas tako otrovna", rekla je. I dalje sam ribala zube, htjela sam da malo pati. Predmet je nabrala elo, a oi su joj se moleivo smekale. "Mrzi me?" "Jo razmiljam." "Kako si okrutna!" rekla je i komino se namrtila te naglim potezom navukla zastor. Poslije doruka sjedile smo na ljuljaki na terasi, pile limunadu i njihale se gore-dolje da napravimo bar mali propuh. Podigla sam noge na ogradu i odgurivala se. Predmet je leala postrance, s nogama u mom krilu, glave naslonjene na rukohvat ljuljake. Na sebi je imala odrezane traperice, tako kratke da je izvirivala bijela podstava depova, i gornji dio bikinija. Ja sam nosila drap kratke hlae i bijelu majicu s krokodilom. Vani pred nama zaljev se srebrnasto krijesio, kao da je prevuen krljutima, kao i ribe pod vodom. "Neki put mi se zbilja gadi to imam tijelo", rekla je Predmet. "I meni." "I tebi?" "Posebno kad je ovako vrue. Svaki je pokret muenje." "Osim toga, mrzim znoj." "Ne podnosim znojenje", rekla sam. "Radije bih dahtala kao pas." Predmet se nasmijala. Smijeila mi se kao u udu."Ti razumije sve to govorim", rekla je. Zatresla je glavom. "Zato nisi muko?" Slegnula sam ramenima, pokazujui da nemam na to odgovor. Nisam primijetila nikakvu ironiju. Nije ni Predmet. Gledala me ispod polusputenih kapaka. U jari dana dok se toplina u valovima podizala nad

sprenom travom, oi su joj bile izrazito zelene, iako su se nazirale tek kroz proreze, kao polumjeseci. Glavu je pognula naprijed uz rukohvat ljuljake; morala je podii pogled da me vidi. To joj je dalo neki prepredeno zavodniki izgled. Netremice me gledala u oi i namjestila je noge, lagano ih rairivi. "Ima udesne oi", rekla je. "Tvoje su oi zbilja zelene. Izgledaju kao umjetne." "I jesu umjetne." "Ima staklene oi?" "Da! Slijepa sam. Ja jesam Tirezija." To je bio novi nain da to radimo. Upravo smo ga otkrile. Zuriti jedna drugoj u oi bilo je isto kao i da smo ih zatvorile, ili barem skre-nule s pojedinosti onog to se dogaa. Netremice smo se gledale. Za to vrijeme Predmet je vrlo diskretno zatezala i namjetala noge. Postala sam svjesna breuljka pod njezinim odrezanim trapericama kako se die prema meni, vrlo lagano, die i nagovijeta se. Poloila sam dlan Predmetu na bedro. I dok smo se i dalje ljuljale, zagledane jedna u drugu, i dok su cvrci svirali violine u travi, kliznula sam rukom postrance i prema gore, onamo gdje se Predmetove noge spajaju. Palac mi se podvukao pod njezine hlaice. Lice joj nije pokazalo nikakvu reakciju. Zelene oi pod otealim kapcima ostale su prikovane uz moje. Napipala sam njezine pahuljaste gaice i zavukla prst pod elastiku. A onda je, dok smo se gledale irom otvorenih oiju, moj palac kliznuo u nju. Trepnula je, oi su joj se sklopile, bokovi podigli, a ja sam ponovno gurnula palac. I ponovno. Barke u luci spadale su u to, i gudaka sekcija cvraka u sprenoj travi, i led koji se topio u naim aama limunade. Ljuljaka se ljuljala gore i dolje, kripei na zahralom lancu, i bilo je kao u starinskoj djejoj pjesmici, Mali Jack sjedio je u kutu i jeo boini kola, u njega je zarinuo palac i izvukao... Nakon to je jednom zakolutala oima, Predmet je opet vratila pogled na mene i sve to je osjeala izraavalo se samo ondje, u zelenim dubinama njezinih oiju. Inae je bila posve nepomina. Samo se moja ruka micala, i moje noge oslonjene o ogradu koje su gurale ljuljaku. To je trajalo tri minute, ili pet, ili petnaest. Nemam pojma. Vrijeme je ieznulo. Nekako i dalje nismo bile posve svjesne to radimo. Osjeti su se pretapali ravno u zaborav. Kad su iza nas zakripale daske terase, poskoila sam. Izvukla sam palac iz Predmetovih hlaica i uspravila se na ljuljaki. Krajikom oka neto sam spazila i okrenula sam se. Na ogradi terase desno od nas sjedio je Jerome. Bio je u kostimu vampira, unato vruini. Puder mu se otapao s lica u mrljama, ali i dalje je bio vrlo blijed. Zurio je u nas sa svojim najuvjerljivijim izrazom ovjeka kojeg neto progoni. Izrazom iz "Okretaja zavrtnja". Mladi gospodar kojeg je vrtlar zaveo na pogrean put. Djeak u fraku koji se utopio u zdencu. Sve je na njemu bilo mrtvo, osim oiju. Oi je upro u nas - u Predmetove gole noge u mojem krilu - dok mu je lice ostalo mumificirano. Onda je prikaza progovorila: "Picolizalice." "Pravi se da ga nema", rekla je Predmet. "Picolizzzalice", ponovio je Jerome. Zvuao je kretavo. "Zavei!" Jerome je i dalje sjedio na ogradi, nepomino, poput demona. Kosa mu nije bila zalizana, nego mu se ovjesila s obje strane lica. Bio je vrlo pribran i usredotoen na ono to radi, kao da slijedi iskuani postupak. "Picolizalica", ponovio je. "Picolizalica, picolizalica." Sad u jednini. To je bilo izmeu njega i sestre. "Rekla sam ti, prekini, Jerome." Predmet se uspravila. Zbacila je noge s mog krila i stala silaziti s ljuljake. Ali Jerome je bio bri. Rairio je ogrta kao krila i skoio s ograde. Obruio se na Predmet. Lice mu je pritom ostalo posve bezizraajno. Nijedan se mii nije micao, osim usta. U lice Predmetu, u ui, siktao je i kretao, "Picolizalica, picolizalica, picolizalica." "Dosta!" Zamahnula je da ga udari, ali Jerome ju je uhvatio za ruke. Oba njezina zgloba stegnuo je jednom rukom. Drugom je napravio V prstima. Pritisnuo je taj V uz usta i u tom sugestivnom trokutiu zapalucao jezikom. Od te prostake geste Predmet je izgubila ivce. Iz nje je nahrupio jecaj. Jerome

je osjetio da stie. Vie od deset godina tjerao je sestru u pla; znao je kako to postii; bio je kao klinac koji pali mrava povealom, usmjeravajui snop tako da ee sve jae i jae. "Lie muf, lie muf, lie muf..." I onda je bio kraj. Predmet je puknula. Briznula je u pla kao curica. Lice joj se zajapurilo i divlje je zamlatarala akama, a onda napokon utrala u kuu. Jerome je istog trena prestao mahnitati. Popravio je ogrta. Zagladio je kosu i, oslonjen na ogradu terase, mirno se zagledao u jezero. "Ne brini", rekao mi je. "Nikome neu rei." "Nikome nee rei to?" "Ima sreu da sam tako liberalan i slobodouman tip mukarca", nastavio je. "Malo koji frajer bi tako mirno primio injenicu da ga je prevarila lezbijka, i to s njegovom roenom sestrom. Nekako nezgodno, ne ini ti se? Ali ja sam tako slobodouman, da sam voljan zamiriti na tvoje sklonosti." "A da ti priepi, Jerome?" "utjet u kad hou", rekao je. Onda se okrenuo prema meni i pogledao me. "Zna gdje si sad? Na odlasku, Stephanides. Gubi se i da te vie nisam vidio. I prste dalje od moje sestre." Ve sam skoila na noge. Krv mi je zakipjela. Jurnula mi je uz kraljenicu i zazvonila na uzbunu u glavi, i bacila sam se na Jeromea u buktinji bijesa. Bio je vei od mene, ali nespreman. Tresnula sam ga u lice. Htio se maknuti u stranu, ali naletjela sam na njega i u zaletu ga bacila na tlo. Uspentrala sam mu se na prsa i nogama mu prikovala ruke za pod. Napokon se Jerome prestao opirati. Leao je na leima i trudio se izgledati kao da mu je sve to zabavno. "Samo izvoli, koliko god treba", rekao je. Divno sam se osjeala dok sam sjedila na njemu. Cijeli je ivot Bankrot bacao mene na pod i sjedio mi na prsima. Prvi put sam ja to radila nekom drugom, k tome, deku starijem od sebe. Moja duga kosa padala je Jeromeu u lice. Mahala sam kosom naprijed-natrag da ga muim. Onda sam se sjetila jo neega to mi je brat radio. "Ne!" vrisnuo je Jerome. "Daj, nemoj!" Pustila sam da padne. Kao kap kie. Kao suza. Ali ni jedno od to dvoje. Pljuvaka mu je pala ravno izmeu oiju. A onda se zemlja otvorila pod nama. Jerome se uz urlik digao s tla i bacio me unatrag. Moja je prevlast kratko trajala. Dolo je vrijeme za bijeg. Jurnula sam niz terasu. Preskoila sam stube i potrala preko travnjaka iza kue, bosa. Jerome mi je bio za petama u svojem kostimu Drakule. Zastao je da zbaci ogrta i poveala sam razmak izmeu nas. Trala sam kroz stranja dvorita susjednih kua, saginjui se pod granama borova. Izmicala sam grmlju i rotiljima. Borove iglice pruale su mi ugodan otpor pod nogama. Najzad sam stigla do otvorenog polja i dala petama vjetra. Ali kad sam se okrenula, vidjela sam da me Jerome sustie. Letjeli smo kroz visoku, poutjelu travu uz obalu zaljeva. Preskoila sam preko povijesne ploe i oderala nogu te nastavila poskakujui od boli. Jerome se vinuo preko spomenika bez smetnje. Na drugom kraju polja put je vodio prema kui. Ako uspijem svladati uzviicu, mogu se okrenuti i vratiti a da me Jerome ne vidi. Predmet i ja moemo se zabarikadirati u sobi. Dola sam do breuljka i poela se uspinjati. Jerome je trao za mnom, iskeena lica, i sustizao me. Kao dva trkaa na frizu. U profilu, s bedrima koja se steu i oputaju i rukama koje reu zrak, sjekli smo kroz travu to nas je bievala po listovima. Kad smo stigli do dna breuljka, Jerome kao da je usporio. Mahao je rukama u znak poraza. Mahao je i dovikivao neto to nisam ula... Traktor je upravo skrenuo na cestu. Visoko na svojem sjedalu, farmer me nije vidio. Gledala sam iza sebe, preko ramena, da provjerim gdje je Jerome. Kad sam se napokon okrenula naprijed, bilo je prekasno. Traktorska guma nala se tono ispred mene. Naletjela sam ravno na nju. U oblaku cigleno crvene praine odbacilo me visoko u zrak. Na najvioj toki luka, vidjela sam podignute otrice pluga, zakrivljeni metal oblijepljen blatom, i utrka je bila gotova. Probudila sam se kasnije, na stranjem sjedalu nepoznatog automobila. Stara krntija, s dekama preko sjedala. Naljepnica sa slikom pastrve koja se migolji na udici bila je nalijepljena na stranjem prozoru. Voza je imao crvenu kapu. U malom prostoru iznad trake za podeavanje veliine vidjela mu se nazubljena linija kose na izbrazdanom vratu.

Imala sam osjeaj da mi je glava mekana, kao omotana gazom. Leala sam pokrivena starom dekom, skorenom i naikanom sijenom. Okrenula sam glavu, podignula pogled i ugledala divan prizor. Vidjela sam Predmetovo lice odozdo. Glava mi je leala u njezinom krilu. Moj desni obraz priljubio se u topli tapecirung njezina trbuia. Jo je bila u gornjem dijelu bikinija i kratkim hlaicama. Rairila je koljena, a crvena joj je kosa padala preko mene i sve zatamnila. Zurila sam kroz taj kestenjasto smei ili krvavocrveni prostor da je vidim koliko mogu, tamnu traku gornjeg dijela njezina bikinija, kljune kosti sagnute prema naprijed. Grizla je koicu na noktu. Prokrvarit e ako je i dalje bude grizla. "Pourite", govorila je, s druge strane sputene kose. "Pourite, gospodine Burt." Govorila je farmeru koji je vozio. Farmeru u iji sam se traktor zaletjela. Nadala sam se da je ne slua. Nisam htjela da uri. Htjela sam da vonja traje to je due mogue. Predmet me gladila po glavi. Nikad me prije nije pomilovala na danjem svjetlu. "Istukla sam ti brata", rekla sam iz vedra neba. Jednom je rukom Predmet zabacila kosu s lica. U sve se usjeklo svjetlo. "Callie! Jesi dobro?" Nasmijeila sam joj se. "Gadno sam ga dohvatila." "O Boe", rekla je. "Kako sam se prepala. Mislila sam da si mrtva. Samo si le-le-" - glas joj je puknuo - "leala tamo na cesti!" Navrle su joj suze, suze zahvalnice, a ne od bijesa kao prije. Predmet je jecala. Sa strahopotovanjem sam promatrala buru emocija koja ju je potresala. Pognula je glavu. Pritisnula je mrkavo, mokro lice uz moje i, prvi i zadnji put, poljubile smo se. Skrivalo nas je stranje sjedalo, zid kose, a uostalom i tko je taj farmer i kome bi on neto rekao? Pred-metove izmuene usnice susrele su se s mojima i osjetila sam slatkou i okus soli. "Sva sam mrkava", rekla je i ponovno podigla lice. Uspjela se nasmijati. Ali auto se ve zaustavljao. Farmer je iskoio iz auta i vikao. Sirom je otvorio stranja vrata. Pojavila su se dva bolniara i podigla me na nosila. Odvezli su me plonikom kroz vrata bolnice. Predmet je bila i dalje kraj mene. Drala me za ruku. Na trenutak kao da je zapazila da je gotovo gola. Kad je bosim nogama stala na hladni linoleum, odmjerila je samu sebe pogledom. Ali onda je slegnula ramenima. Cijelim putem niz hodnik, sve dok joj bolniari nisu rekli da stane, drala me za ruku. Kao da stee klupko niti iz Pireja. "Ne moete unutra, gospoice", rekli su bolniari. "Morate priekati ovdje." I ekala je. Ali ipak mi nije pustila ruku. Jo dugo ne. Nosila su odvezli niz hodnik i moja se ruka ispruila prema Predmetu. Ve sam krenula na svoj put. Plovila sam preko mora u drugu zemlju. Sad mi se ruka istegnula na duljinu od deset metara, dvadeset metara, pedeset, sto. Podigla sam glavu s nosila i zurila u Predmet. Zurila u Mrani predmet. Ponovno mi je postajala tajanstvena. Sto se s njom dogodilo? Gdje je sad? Stajala je na kraju hodnika i drala moju ruku koja se odmatala. Izgledala je smrznuto, mravo, kao da ne pripada tu, izgubljena. Gotovo kao da je znala da se vie nikad neemo vidjeti. Nosila su ubrzavala. Moja je ruka bila tek tanka traka to se svijala kroz zrak. Napokon je nastupio neizbjeni trenutak. Predmet me pustila. Ruka mi je poletjela uvis, slobodna, prazna. Svjetla iznad glave, jarka i okrugla, kao kad sam se rodila. Ista kripa bijelih cipela. Ali nigdje dr. Philobosiana. Lijenik koji mi se sad smijeio bio je mlad i kose boje pijeska. Govorio je s lokalnim naglaskom. "Moram te ne pitati, moe?" "Moe." "Ponimo s tim kako se zove." "Callie." "Koliko ti je godina, Callie?" "etrnaest." "Koliko sam prstiju digao u zrak?" "Dva." "Sad e brojati unatrake. Poni od deset." "Deset, devet, osam..." A pritom me cijelo vrijeme pritiskao, traei prijelome. "Ovdje te boli?"

"Ne." "Ovdje?" "A-a" "A ovdje?" Odjednom me zaboljele Udar struje, ugriz kobre, tono ispod pupka. Vrisak koji sam ispustila sve je rekao. "U redu, u redu, idemo polako. Moram pogledati. Lezi mirno." Lijenik je oima signalizirao staistici. Poeli su me svlaiti s obje strane. Staistica mi je povukla majicu preko glave. Pokazala su se moja prsa, zelena i sumorna. Nisu obraali panju. Nisam ni ja. Za to vrijeme doktor mi je otkopao remen. Otkopao mi je i gumb na hlaama; dopustila sam mu. Svukao mi je hlae. Gledala sam kao iz daljine. Mislila sam na neto drugo. Sjeala sam se kako je Predmet zadizala bokove da mi pomogne da joj svuem gaice. Taj mali signal pristanka, elje. Mislila sam kako mi je bilo divno kad je to radila. Staistica je posegnula rukama ispod mene. I tako sam i ja zadigla bokove. Uhvatili su rub gaica. Potegnuli prema dolje. Elastika mi je zapela na koi, onda popustila. Lijenik se nagnuo blie i neto promrmljao sebi u bradu. Staistica je, prilino neprofesionalno, prinijela ruku vratu, a onda se pretvarala da popravlja ovratnik. ehov je imao pravo. Ako na zidu visi puka, mora opaliti. U stvarnom ivotu, meutim, nikad ne zna gdje puka visi. Pitolj to ga je otac drao pod jastukom nikad nije ispalio niti jedan metak. Kao ni puka iznad kamina kod Predmeta. Ali u hitnoj slubi stvari su se drukije razvijale. Nije bilo ni dima, ni mirisa baruta, ba ni najmanjeg zvuka. Samo je reakcija lijenika i staistice jasno pokazala da je moje tijelo ispunilo narativne zahtjeve. Preostaje jo jedan prizor u ovom razdoblju mojeg ivota koji se mora opisati. Dogaa se tjedan dana poslije, opet u Middlesexu, a glavni sam lik ja, putni koveg i drvo. Sjedila sam na klupici pod prozorom u svojoj sobi. Bilo je malo prije podne. Imala sam na sebi putnu odjeu, sivo odijelo i bijelu bluzu. Pruala sam ruku kroz prozor i brala plodove s duda koji je rastao odmah kraj kue. Ve sat vremena jela sam plodove da ne sluam zvuk to dopire iz spavae sobe roditelja. Murve su sazrele proli tjedan. Bile su krupne i sone. Bobice su mi prljale ruke ljubiasto. Vani su i plonik prekrile ljubiaste mrlje, obojile travu, i oblutke u cvjetnim gredicama. Zvuk koji se uo iz spavae sobe bio je mamin pla. Ustala sam. Prila sam otvorenom kovegu i provjerila jo jedanput jesam li sve spakirala. Za sat vremena roditelji i ja putujemo. Ili smo u New York k jednom slavnom lijeniku. Nisam znala koliko emo ondje ostati niti to sa mnom nije u redu. Nisam se previe bavila detaljima. Znala sam samo da vie nisam djevojka kao sve druge. Pravoslavni monasi prokrijumarili su svilu iz Kine u estom stoljeu. Donijeli su je u Malu Aziju. Odatle se proirila u Europu i napokon preplovila ocean i stigla do Sjeverne Amerike. Benjamin Franklin poticao je proizvodnju svile u Pennsvlvaniji prije amerike revolucije. Po cijelim Sjedinjenim Dravama zasaeni su dudovi. Dok sam brala bobice s prozora svoje sobe, meutim, pojma nisam imala da je na dud u bilo kakvoj vezi sa svilom, niti da su iza kue moje bake u Turskoj rasla ista takva stabla. Dud je stajao ispod mojeg prozora na Middlesexu i nikad mi nije objavio svoje znaenje. Ali sad je sve drukije. Sad, ako paljivo pogledam, svi nijemi predmeti u mojem ivotu kao da priaju moju priu, proteui se unatrag u vremenu. I tako nikako ne mogu zavriti ovaj dio a da ne spomenem sljedeu injenicu: Najrairenija vrsta dudova svilca, vrsta koja se najee uzgajala, larva Bombyx mori, vie nigdje ne postoji u prirodnom stanju. Kao to moja enciklopedija jetko saima: "Noge larve su degenerirale i odrasle jedinke ne lete." KLNJIGA ETVRTA Proroica vulva Od mog roenja, kad su proli nezapaeno, do krtenja, kad su nadmaili sveenika, do teke adolescencije kad nisu inili gotovo nita, a onda sve obavili odjednom, moji spolni organi najvanija su stvar koja mi se dogodila. Neki nasljeuju kue, drugi slike ili violinska gudala

osigurana na visoke iznose. Drugi pak dobivaju japanske tansu komode ili slavno ime. Ja sam dobio recesivan gen na petom kromosomu i doista neobinu opremu. Roditelji isprva nisu vjerovali sumanutim tvrdnjama doktora iz hitne slube o mojoj anatomiji. Dijagnoza to ju je Milton, uglavnom bez razumijevanja, dobio preko telefona i potom je edno cenzurirao za Tessienu dobrobit, svodila se na mutnu zabrinutost oko grae mojeg urinarnog trakta i mogue hormonske deficijencije. Lijenik u Petoskev-ju nije napravio kariotip. Posao mu je bio da obradi moj potres mozga i ozljede, i kad je to obavio, otpustio me iz bolnice. Roditelji su htjeli drugo miljenje. Na Miltonovo inzistiranje odveli su me na jo jedan, posljednji pregled kod dr. Phila. Godine 1974. dr. Nishanu Philobosianu bilo je 88 godina. Jo je nosio leptir-manu, ali vrat mu vie nije ispunjavao ovratnik koulje. Svaki mu se dio tijela stisnuo, sasuio. Unato tome, ispod ruba bijelog ogrtaa izvirivale su zelene hlae za golf, a par tamnih, avijatiarskih naoala stezao mu je glavu bez kose. "Zdravo, Callie, kako si mi ti?" "Dobro, dr. Phil." "kola poinje uskoro, je li? U koji sad razred ide?" "Ove godine kreem u etvrti. etvrti srednje." "Srednje? Ve? Zbilja sam ostario." Ophodio se sa mnom s istom starinskom udvornou kao i uvijek. Strani zvukovi koje je i dalje isputao, tragovi Starog svijeta na njegovim zubima, nekako su mi ulijevali sigurnost. Cijeli ivot su me mazili i tetoili dostojanstveni stranci. Padala sam na mekoruke levantinske njenosti. Kao mala curica sjedila sam dr. Philobosianu na koljenu dok su mu se prsti penjali mojom kraljenicom, brojei kraljeke. Sad sam ga prerasla, bila sam visoka, krakata, s upom divlje kose, nalik dugokosom pjevau Tinvju Timu; sjedila sam na rubu staromodnog stola za preglede, sa stepenicama od vulkanizirane gume, u ogrtau, grudnjaku i gaicama. Posluao mi je srce i plua, priginjui elavu glavu na dugom vratu poput brontosaura koji brsti lie. "Kako tata, Callie?" "Dobro," "Kako ide posao s hrenovkama?" "Fino." "Koliko tandova tata sad ima?" "Oko pedeset, tako neto." "Jedan je blizu mjesta gdje sestra Rosalee i ja idemo zimi. Pompano Beach." Pregledao mi je oi i ui, a onda me uljudno zamolio da ustanem i svuem gaice. Pedeset godina prije dr. Philobosian zaraivao je za ivot lijeei otomanske dame u Smirni. Pristojnost i dolino ponaanje bili su mu u krvi. U glavi mi se nije mutilo, kao u Petoskevju. Bila sam posve svjesna svega to se dogaa i gdje je sredite te medicinske analize. Kad sam spustila gaice do koljena, oblio me vreli val nelagode i nagonski sam se pokrila rukom. Dr. Philobosian maknuo ju je u stranu, ne pretjerano njeno. Bilo je neke starake nestrpljivosti u tome. Na trenutak se zaboravio i iza avijatiarskih stakala oi su mu zasjale. Ipak, nije me pogledao tamo dolje. Galantno je zurio u najdalji zid dok je informacije traio pipajui prstima. Bili smo blizu kao da pleemo. Dr. Philobosian glasno je disao; ruke su mu se tresle. Samo jedanput sam spustila pogled na sebe. Od nelagode mi se sve uvuklo. Iz svojeg kuta gledanja bila sam ponovno djevojka - bijeli trbuh, tamni trokut, glatko obrijane noge skraene u perspektivi. Grudnjak mi je bio omotan oko grudi kao redenik. Trajalo je samo minutu. Stari Armenac je unuo i, lea zgrbljenih kao guter, preao mi poutjelim prstima po intimnim dijelovima. Nikakvo udo to dr. Philobosian nikad nita nije primijetio. ak i sad, kad su ga upozorili na tu mogunost, kao da nije htio nita znati. "Moe se obui", to je sve to je rekao. Okrenuo se i vrlo paljivo priao umivaoniku. Otvorio je vodu i gurnuo ruke pod mlaz. Tresle su mu se vie nego ikad. Obilno ih je natrcao antibakterijskim sapunom. "Pozdravi tatu", rekao mi je prije nego to sam izila iz ordinacije.

Dr. Phil poslao me endokrinologu u Bolnici Henrvja Forda. Endo-krinolog mi je otvorio buotinu na veni u ruci i mojom krvlju napunio zastraujue mnogo epruveta. Zato mu treba sva ta krv, nije rekao. A mene je bilo previe strah pitati. Te sam veeri, meutim, prislonila uho uza zid svoje sobe u nadi da u otkriti to se dogaa. "I onda, to je rekao doktor?" pitao je Milton. "Rekao je da je dr. Phil to trebao primijetiti kad se Callie rodila", odgovorila je Tessie. "Cijela ta stvar mogla se odmah srediti." A onda ponovno Milton: "Ne mogu vjerovati da mu je takvo to promaklo." ("Kakvo to?" bezglasno sam upitala zid, ali nije mi odgovorio.) Tri dana poslije stigli smo u New York. Milton nam je rezervirao sobu u hotelu po imenu Lochmoor negdje oko Istone tridesete ulice. Odsjeo je ondje 23 godine prije kao mornariki asnik. A sparnog putnika Miltona privukla je i povoljna cijena. Koliko emo boraviti u New Yorku, bilo je otvoreno pitanje. Lijenik s kojim je Milton razgovarao - specijalist - nije htio raspravljati o pojedinostima dok me ne pregleda. "Svidjet e vam se", uvjeravao nas je Milton. "Koliko se sjeam, prilino je elegantan." Elegantan nije bio. Stigli smo taksijem s La Guardije i ustanovili da su slavni dani Lochmoora prolost. Recepcioner i blagajnica sjedili su iza nepropusnog stakla. Tapison je bio mokar ispod radijatora koji su kapali, a na zidovima su se ocrtavali sablasno bijeli etverokuti buke i tragovi ukrasnih draa tamo gdje su prije visjela ogledala. Dizalo je bilo predratno, s pozlaenim, zakrivljenim reetkama kao kavez za ptice. Jednom davno postojao je i liftboj, ali vie ne. Natrpali smo kovege u tijesni prostor i zatvorila sam pomina vrata, ali neprestano su izlijetala s vodilice. Morala sam ih tri puta zatvoriti prije nego to se mehanika aktivirala. Napokon se naprava poela dizati i kroz obojene reetke gledali smo kako prolaze katovi, sumrani i identini jedan drugome, samo s varijacijama sobarice u odori, ili pladnja s jedaim priborom pred vratima, ili para cipela. Ipak, ta je stara kutijetina davala osjeaj uzaaa, izlaska iz jame, i razoarali smo se kad smo izili na naem katu, osmom, i otkrili da je jednako otrcan kao i predvorje. Naa su sobu odrezali i pregradili od negdanjeg prostranog apartmana. Sad su zidovi stajali pod udnim kutom. ak se i minijaturna Tessie osjeala skueno. Zbog nekog razloga kupaonica je bila velika kao i soba. Zahodska koljka nasukala se na ploicama, a iz kotlia je neprekidno kapalo. Na kadi se utio skoreni trag gdje se voda cijedila u odvod. U sobi je bio brani krevet za roditelje i sklopivi jednostruki krevet u kutu za mene. Bacila sam koveg na krevet. Moj koveg bio je jabuka razdora izmeu mene i Tessie. Ona mi ga je izabrala i kupila prije putovanja u Tursku. Imao je cvjetni uzorak tirkiznih i zelenih latica koji mi je bio odvratan. Otkako sam krenula u privatnu kolu - i poela se druiti s Predmetom - ukus mi se promijenio, rafinirao, mislila sam. Jadna Tessie vie nije znala to da mi kupi. Sto god izabrala, ja sam doekivala kricima uasa. Odluno sam se opirala svemu od sintetike ili s vidljivim avovima. Roditelje je moj novi poriv za minimalizmom zabavljao. Otac je znao protrljati moju majicu izmeu palca i kaiprsta i pitati, "Ovako se nose u privatnoj koli?" Tessie nije imala vremena konzultirati se sa mnom oko kovega i to je bio rezultat, koveg s uzorkom stolnjaka. Kad sam ga otvorila, bilo mi je lake. Unutra je bila odjea koju sam sama izabrala: puloveri s ravnim otvorom u primarnim bojama, Lacoste majice, hlae od irokog rebrastog samta. Moj je kaput bio Papagallo, zelene boje limete s gumbima od kosti u obliku roga. "Da se raspakiramo ili da ostavimo sve u koferima?" upitala sam. "Bolje bi bilo da se raspakiramo i stavimo kovege u ormar", odgovorio je Milton. "Da imamo vie mjesta." Uredno sam sloila pulovere u ladice, i arape i gaice, i objesila hlae na vjealice. Odnijela sam neseser u kupaonicu i stavila ga na policu. Donijela sam sa sobom sjajilo za usta i parfem. Nisam bila sigurna jesu li zauvijek izbaeni iz uporabe. Zatvorila sam vrata kupaonice, zakljuala ih, i sagnula se tik uz ogledalo da pregledam lice. Dvije tamne dlaice, jo kratke, vidjele su mi se na gornjoj usnici. Izvadila sam pincetu iz nesesera i iupala ih. Od toga su mi navrle suze. Odjea me stiskala. Rukavi pulovera bili su mi prekratki. Poeljala sam se i, optimistiki, oajniki, nasmijeila se svojem odrazu. Znala sam da je moja situacija, kakva god bila, nekakva kriza. To sam vidjela po lano veselom dranju roditelja i naem naglom odlasku od kue. Ipak, nitko mi jo ni o emu nije rekao ni rije.

Milton i Tessie ponaali su se prema meni kao i uvijek - kao prema svojoj keri, drugim rijeima. Drali su se kao da je moj problem medicinske naravi i prema tome popravljiv. Pa sam se i ja poela nadati. Kao kakav neizljeivi bolesnik, spremno sam ignorirala neposredne simptome i nadala se izljeenju u posljednji as. Raspoloenje mi se stubokom mijenjalo, as sam se nadala, as sasvim suprotno, sve dublje vjerovala da neto strano nije u redu sa mnom. Ali nita me nije tako bacalo u oaj kao pogled u ogledalo. Otvorila sam vrata i izila iz kupaonice. "Gadi mi se ovaj hotel", rekla sam. "Ogavan je." "Nije ba jako lijep", sloila se Tessie. "Prije je bio ljepi ", rekao je Milton. "Ne znam to se dogodilo." "Tepih smrdi." "Otvorit emo prozor." "Moda ne moramo ovdje jako dugo ostati", rekla je Tessie, s nadom, umorno. Uveer smo se odvaili izii i neto pojesti, a onda se vratili u sobu gledati televiziju. Kasnije, kad smo ugasili svjetla, upitala sam iz svojeg kreveta: "Sto radimo sutra?" "Ujutro moramo doktoru", rekla je Tessie. "Poslije toga moramo potraiti karte za neke predstave na Broad-wayu", rekao je Milton. "to bi htjela gledati, Cal?" "Svejedno mi je", sumorno sam rekla. "Mislim da bismo mogli na neki mjuzikl", rekla je Tessie. "Jednom sam gledao Ethel Merman u Mam\ sjetio se Milton. "Silazila je niz neko veliko, dugako stubite i pjevala. Kad je zavrila, svi su poludjeli. Dobila je ovacije na otvorenoj sceni. I onda se jednostavno opet popela na vrh stuba i otpjevala cijelu pjesmu jo jedanput." "Hoe da idemo na mjuzikl, Callie?" "Sve mi je isto." "Najgenijalnija stvar koju sam uo u ivotu", rekao je Milton. "Ta Edith Merman zbilja ima glasinu." Nakon toga vie nitko nije nita rekao. Leali smo u tami, u naim nepoznatim krevetima, dok nismo zaspali. Sutra ujutro poslije doruka uputili smo se specijalistu. Kad smo izili iz hotela, roditelji su se trudili djelovati uzbueno i kroz prozor taksija pokazivali su znamenitosti. Milton je zraio bunom vedrinom koju je primjenjivao u svim tekim situacijama. "Bome je ovo dobro mjesto", rekao je kad smo se dovezli do Bolnice New York. "Pogled na rijeku! Mogao bih se i ja prijaviti u bolnicu." Kao svi tinejderi, ni ja nisam bila svjesna svojeg nezgrapnog dranja i vanjtine. Pokreti kao u rode, mlatarave ruke, duge noge koje izbacuju premalena stopala u drap antilopkama - sva je ta mainerija klopotala pod promatranicom moje glave, ali ja sam bila preblizu da je vidim. Moji roditelji su vidjeli. Stezalo ih je u srcu dok su me gledali kako prilazim ulazu u bolnicu. Uasno je vidjeti svoje dijete u aci nepoznatih sila. Ve godinu dana zatvarali su oi pred tim kako se mijenjam i pripisivali to mojoj nezgodnoj dobi. "Prerast e ona to", neprestano je Milton govorio mami. Ali sad ih je obuzeo strah da izmiem kontroli. Pronali smo lift i odvezli se na etvrti kat, a onda slijedili strelice do neeg to se zove Psihohormonski odjel. Milton je imao broj kabineta zapisan na komadu papira. Napokon smo pronali pravu prostoriju. Na sivim vratima nije bilo nikakvih oznaka, osim iznimno malog, neupadljivog natpisa: Klinika za seksualne poremeaje i rodni identitet Ako su moji roditelji vidjeli natpis, pretvarali su se da nisu. Milton je kao bik pognuo glavu i gurnuo vrata, koja su se otvorila. Sestra nas je pozdravila i rekla nam da sjednemo. ekaonica se ni po emu nije isticala. Uza zidove su stajale poredane stolice, izmeu njih pravilno rasporeeni stolii s asopisima, a u kutu je izdisao uobiajeni fikus. Tepih je bio kao u svim ustanovama, s uzburkanim uzorkom da kamuflira mrlje. ak je mirisalo na neto umirujue i medicinski. Kad je majka ispunila formulare zdravstvenog

osiguranja, uveli su nas u kabinet. I to je ulijevalo povjerenje. Za pisaim stolom stajala je stolica Eames. Kraj prozora je bila Le Corbusierova lealjka od kroma i kravlje koe. Police su ispunjavale medicinske knjige i asopisi, a zidove su ukusno ukraavale umjetnike slike. Velegradska sofistikacija prilagoena europskom senzibilitetu. Okruenje pobjedonosnog psihoanalitikog svjetonazora. Da i ne spominjemo pogled na East River s prozora. Daleko smo doli od ordinacije dr. Phila s amaterskim uljima i ormariima s lijekovima. Trebalo nam je dvije ili tri minute da primijetimo kako je neto neobino. U prvi mah su se egzotini predmeti i bakrorezi stopili sa znanstvenikim neredom kabineta. Ali dok smo sjedili i ekali doktora, postali smo svjesni neujnog komeanja svuda oko nas. Kao kad zurite u pod i odjednom shvatite da vrvi od mrava. Umirujui lijeniki kabinet zapravo je kipio od aktivnosti. Pritiskiva za papire na pisaem stolu, na primjer, nije bio jednostavan, beivotan grumen stakla nego majuni prijap isklesan od kamena. Gledane izbliza, minijature na zidovima otkrivale su to je na njima: pod atorima od ute svile, na jastucima orijentalna uzorka, mogulski prinevi akrobatski su kopulirali s nekoliko partnerica odjednom, a da im se pritom turbani nisu uneredili. Tessie je to vidjela i pocrvenjela, dok je Milton mirkao, a ja se kao i obino sakrila ispod svoje kose. Htjeli smo odvrnuti pogled pa smo se okrenuli prema policama za knjige. Ali ni to nije bilo bezopasno podruje. U pomalo dosadnom okruenju izdanja Amerike medicinske akademije i New England Journal of Medicine nalo se i nekoliko naslova od kojih nam se zavrtjelo u glavi. Jedna se knjiga, s isprepletenim zmijama na hrptu, zvala Erotoseksualno sparivanje. Bio je tu ljubiasti pamflet pod naslovom Ritualizirana homoseksualnost: tri terenska istraivanja. Na stolu je, s oznakom za stranice, leao prirunik Hap-Penis: kirurke tehnike u promjeni spola iz ene u mukarca. Ako nam to nije bilo jasno iz natpisa na vratima, kabinet dr. Lucea sad nam je pokazao kakvom tono specijalistu su me roditelji doveli na pregled. Bilo je tu i skulptura. Reprodukcije iz hramova u Kujarahu zauzele su kutove prostorije uz goleme biljke boje zada. Na pozadini votanog, zelenog lia, hinduske ene s grudima poput dinja sagibale su se u pasu i nudile, kao u molitvi, tjelesne otvore dobro obdarenim mukarcima koji su to spremno prihvaali. Preoptereena telefonska centrala, prosta igra fanta kamo god se okrene. "Ma vidi ti ovo!" apnula je Tessie. "Malo neobian dekor", rekao je Milton. I ja: "Sto mi radimo ovdje?" Upravo u tom asu otvorila su se vrata i pojavio se dr. Lue. U toj fazi nisam jo znala za njegov glamurozni status u struci. Nisam pojma imala kako se esto Luceovo ime pojavljuje u relevantnim asopisima i radovima. Ali odmah sam shvatila da Lue nije obian doktor koji izgleda kao svi doktori. Umjesto bijelog lijenikog ogrtaa, nosio je prsluk od antilopa s resama. Srebrna kosa padala mu je na visoki ovratnik be dolevite. Hlae su mu se irile na zvono, a na nogama je imao izmice do gleanja s patentnim zatvaraem. Nosio je naoale sa srebrnim icanim okvirom i sijede brkove. "Dobrodoli u New York", rekao je. "Ja sam dr. Lue." Rukovao se s mojim ocem, zatim s majkom, i naposljetku sa mnom. "Ti si sigurno Calliope." Oputeno se smijeio. "Da vidim pamtim li jo neto iz mitologije. Kaliopa je bila jedna od muza, je li tako?" "Tako je." "Muza ega?" "Epskog pjesnitva." "Kud e bolje", rekao je Lue. Trudio se drati nehajno, ali vidjela sam da je uzbuen. Ipak sam ja bila izvanserijski sluaj. Dao si je vremena, uivao je u meni. Za znanstvenika kao to je Lue ja sam bila nita manje nego spolni ili genetiki Kaspar Hauser. Tu je on, slavni seksolog, gost na talk showu Dicka Cavetta, redoviti suradnik Playboya, i odjednom mu se na vratima, ravno iz uma Detroita, kao divlji djeak iz Avevrona, stvorim ja, etrnaestogodinja Calliope Stephanides. Bila sam ivi eksperiment u bijelim samtericama i puloveru s uzorkom Fair Islea. Taj pulover, pastelno uti s cvjetnim vjeniem oko vrata, govorio je Luceu kako opovrgavam prirodu tono onako kako njegova teorija predvia. Vjerojatno se jedva suzdravao da ne pukne od uzbuenja kad me upoznao. Briljantan, armantan, opsjednut poslom, dr. Lue me otrim okom prouavao s druge

strane pisaeg stola. Dok je avrljao, obraajui se prvenstveno mojim roditeljima i stjeui njihovo povjerenje, Lue je u sebi biljeio sve to je primijetio. Zapazio je moj tenor. Uoio je da sjedim s nogom podvijenom pod sebe. Promatrao je kako, kad gledam nokte, svijam prste u dlan. Obratio je pozornost na to kako kaljem, smijem se, ekam se po glavi, govorim; sve u svemu, na sve vanjske manifestacije onog to je nazvao mojim rodnim identitetom. Vladao se i dalje smireno, kao da sam na kliniku dola ni s im opasnijim od uganutog zgloba. "Prvo bih htio obaviti kratki pregled s Callie. Gospodine i gospoo Stephanides, budite ljubazni pa me priekajte ovdje u kabinetu." Ustao je. "Molim te, doi sa mnom, Calliope." Ustala sam. Lue je promatrao dok su se razliiti segmenti tijela, kao dijelovi sklopivog metra, razmotali i ja sam se podigla do pune visine, dva i pol centimetra vie od njega. "Mi te tu ekamo, duo", rekla je Tessie. "Ne miemo se odavde", rekao je Milton. Petera Lucea smatrali su vodeim svjetskim autoritetom za hermafro-ditizam kod ljudi. Klinika za seksualne poremeaje i rodni identitet koju je on utemeljio 1968. postala je najuglednija ustanova na svijetu za prouavanje i lijeenje stanja spolne ambivalencije. Lue je bio autor temeljna seksolokog rada, Proroica vulva, standardnog prirunika u ! nizu disciplina, od genetike i pedijatrije do psihologije. Od kolovoza 1972. do prosinca 1973. pod istom je egidom pisao kolumnu u Playbo-yu, gdje je tos bio u tome da personificirana i sveznajua stidnica na upite mukih itatelja daje duhovite i katkad sibilske odgovore. Hugh Hefner naletio je na Luceovo ime u novinama u lanku o demonstracijama za seksualnu slobodu. estero studenata s Columbije priredilo je u atoru nasred studentskog naselja orgije koje je prekinula policija, a kad su ga pitali to misli o takvim aktivnostima na sveuilitu, prof. Peter Lue (46) je odgovorio, citirale su novine, "Ja sam za orgije gdje god se odravale." To je Hefu privuklo panju. Kako nije htio kopirati kolumnu Xaviere Hollander koja je pod naslovom "Zovite me Madam" izlazila u Penthouseu, Hefner je zamislio da Luceov prilog bude posveen znanstvenoj i povijesnoj strani seksa. Tako je u prva tri broja Proroica vulva ueno raspravljala o erotskoj umjetnosti japanskog slikara Hiroshija Yamamota, o epidemiologiji sifilisa i seksualnom ivotu sv. Augustina. Kolumna je postala popularna, ali uvijek je bilo teko doi do inteligentnih pitanja jer su itatelje vie zanimali struni savjeti o kunilingusu ili kako sprijeiti preuranjenu ejakulaciju u rubrici "Plavbov odgovara". Napokon je Hefner rekao Luceu neka si sam pie pitanja, to je ovaj objeruke prihvatio. Peter Lue gostovao je u emisiji kod Phila Donahuea s dva herma-frodita i transseksualcem te raspravljao o medicinskim i psiholokim aspektima tih stanja. U toj je emisiji Phil Donahue rekao: "Lynn Har-ris se rodila i odrasla kao djevojica. Osvojili ste titulu Miss na izboru ljepotice Newport Beacha 1964. u naem lijepom okrugu Orange u Kaliforniji? Ljudi, ujte sad ovo. ivjeli ste kao ena do 29. godine, a onda ste se prebacili na muko i odonda ivite kao mukarac. Ima anatomske osobine i mukarca i ene. Ne bilo me ako laem." Rekao je jo i ovo: "Evo neeg to nije tako smijeno. Ti ivi i nena-domjestivi Boji sinovi i keri, svi do jednog ljudska bia, ele da znate, izmeu ostalog, kako su oni upravo to, ljudska bia." Zbog stanovitih genetskih i hormonskih pojava, spol novoroena djeteta katkad je teko odrediti. Spartanci su takvu novoroenad ostavljali nezatienu na stjenovitom obronku da umru. Luceovi pretci, Englezi, nisu voljeli ni spominjati tu temu, a moda je nikad ni ne bi spomenuli da nezgodna pojava zagonetnih genitalija nije bacila klip u dobro nauljeni mehanizam nasljednog prava. Lord Coke, veliki britanski pravnik iz sedamnaestog stoljea, pokuao je stvar raistiti izjavom da osoba mora biti "ili muko ili ensko te nasljeuje prema spolu koji prevladava". Nije, dakako, precizno specificirao metodu kojom e se odrediti koji spol doista prevladava. Veim dijelom dvadesetog stoljea, medicina se sluila istim primitivnim dijagnostikim kriterijem spola koji je formulirao Klebs jo davne 1876. Klebs je drao da spol odreuju gonade. U sluajevima spolne ambivalencije, valja pod mikroskopom prouiti tkivo spolnih lijezda. Ako je testikularno, osoba je mukoga spola; ako je ovarijsko, enskoga. Pretpostavka je bila da gonade usklauju cjelokupni spolni razvoj osobe, osobito u pubertetu. Ali

ispalo je da je stvar neto sloenija. Klebs je poeo rjeavati zadatak, ali svijet je morao priekati jo sto godina da doe Peter Lue i rijei ga do kraja. Godine 1955. Lue je objavio lanak "Mnogi putevi vode u Rim: spolni koncepti ljudskog hermafroditizma". Na dvadeset pet stranica neuvijene, elegantne proze, Lue je tumaio kako je rod uvjetovan nizom utjecaja: kromosomskim spolom, gonadnim spolom, hormonima, unutarnjom graom genitalija, vanjskim genitalijama i, najvanije od svega, spolom odgoja. Na temelju studija o pacijentima pedijatrijske endokrinologije u Bolnici New York, Lue je izradio grafikone koji su pokazivali kakvu ulogu igraju razliiti faktori i kako pacijentov gonad-ni spol esto ne odreuje njegov ili njezin rodni identitet. lanak je podigao veliku buru. Za nekoliko mjeseci praktiki su svi odustali od Klebsovog kriterija i zamijenili ih Luceovim kriterijima. Na temelju tog uspjeha, Lue je dobio priliku otvoriti Psihohormon-ski odjel u Bolnici New York. U to je doba uglavnom susretao djecu s adrenogenitalnim sindromom, najeim oblikom enskog hermafroditizma. Otkriveno je da hormon kortizol, nedavno sintetiki proizveden u laboratoriju, zaustavlja virilizaciju kojoj su takve djevojice inae bile podlone i omoguava im da se razviju u normalne ene. Endokrinolozi su davali kortizol, a Lue je nadgledao psihoseksualni razvoj djevojaka. Mnogo je nauio. U deset godina temeljitog, originalnog istraivanja, Lue je doao do svojeg drugog velikog otkria: da se rodni identitet utvruje vrlo rano u ivotu, u dobi od oko dvije godine. Rod je kao materinski jezik; ne postoji prije roenja, ali usijeca se u mozak u djetinjstvu i nikad se vie ne gubi. Djeca naue govoriti muki ili enski kao to naue govoriti engleski ili francuski. Tu je teoriju objavio 1967. godine, u lanku u New England Journal of 'Medicine pod naslovom "Rana uspostava rodnog identiteta: presudna druga godina". Nakon toga reputacija mu je narasla do stratosfere. Financijska potpora pritjecala je sa svih strana, od Zaklade Rockefeller, Zaklade Ford, Ministarstva zdravstva. Bilo je to sjajno vrijeme za seksologe. Seksualna revolucija otvorila je nove mogunosti za poduzetne istraivae spolnosti. Nekoliko se godina smatralo da je istraivanje mehanizma enskog orgazma predmet od nacionalnog interesa. Kao i poniranje u psiholoke razloge zato se neki mukarci egzibicionistiki pokazuju na ulici. Godine 1968. dr. Lue otvorio je Kliniku za spolne poremeaje i rodni identitet. Lue je lijeio sve: tinejderke zadebljala vrata s Turnerovim sindromom koje su imale samo jedan spolni kromosom, osamljeni X; dugonoge ljepotice sa sindromom neosjetljivosti na androgen; ili deke s kariotipom XYY, koji su uglavnom sanjari i samotnjaci. Kad se u bolnici rodila beba s ambivalentnim genitalijama, zvalo se dr. Lucea da o tome razgovara s izbezumljenim roditeljima. Lue je pod svoje dobio i transseksualce. Svi su dolazili u Kliniku pa je tako Lue na raspolaganju imao masu materijala za prouavanje - masu ivih ivcatih primjeraka - kakvu nije imao ni jedan znanstvenik prije njega. A sad je Lue imao i mene. U ordinaciji mi je rekao da se svuem i navuem papirnati ogrta. Kad mi je izvadio krv (samo jednu epruvetu, sreom), polegao me na stol s nogama u draima. Blijedo zeleni zastor, iste boje kao moj ogrta, mogao se navui preko stola i tako razdijeliti moju gornju od donje polovice. Lue ga taj prvi dan nije navukao. Navlaio ga je kasnije, kad se ve skupila publika. "Ovo te ne bi trebalo boljeti, ali moda e ti biti malo udan osjeaj." Piljila sam u krug svjetla na stropu. Lue je kraj sebe imao jo jednu svjetiljku na stalku koju je nagnuo kako mu odgovara. Osjeala sam njezinu toplinu meu nogama dok me on pritiskao i pipao. Prvih nekoliko minuta usredotoila sam se na kruno svjetlo, ali napokon sam pognula bradu i pogledala nadolje i vidjela da Lue dri afran izmeu palca i kaiprsta. Jednom ga je rukom istezao, a drugom mjerio. Zatim je odloio ravnalo i neto zabiljeio. Nije djelovao kao da je okiran ili da se zgraa. Zapravo me pregledavao s velikom znatieljom, gotovo konoserski. U izrazu mu je bilo nekog strahopotovanja ili divljenja. Tijekom pregleda pisao je biljeke, ali nije avrljao sa mnom. Duboko se koncentrirao. Nakon nekog vremena, jo uei meu mojim nogama, Lue je okrenuo glavu u stranu da pogledom potrai neki instrument. Izmeu niana mojih podignutih koljena pojavilo se njegovo uho, samo po sebi udesan organ, zavojito i obrubljeno svijenim rubom, prozirno pod jakim

svjetlom. Uho mu je bilo vrlo blizu meni. Na trenutak mi se uinilo da Lue oslukuje samo moje sredite. Kao da mu se izmeu mojih nogu objavljuje neka zagonetka. Ali onda je pronaao to je traio i ponovno okrenuo glavu. Stao me akati unutra. "Opusti se", rekao je. Uzeo je malo lubrikanta, pribliio mi se. "Opusti se." Glas mu je zazvuao kao da ga to gnjavi, kao da mi zapovijeda. Duboko sam udahnula i opustila se koliko sam mogla. Lue se zarinuo unutra. U prvom trenu bilo mi je samo udno, kao to je i najavio. Ali onda me proparala otra bol. Trgnula sam se i kriknula. "Oprosti." Ali nije stao. Poloio mi je jednu ruku na zdjelicu da me umiri. Zabio se jo dublje unutra, iako je izbjegao bolno podruje. Suze su mi navrle na oi. "Jo malo pa gotovo", rekao je. Ali zapravo je tek poeo. Glavni imperativ u sluajevima kao to je moj nedvojbeno je utvrditi kojeg je spola dijete u pitanju. Ne moe se roditeljima novoroeneta rei, "Vaa je beba hermafrodit". Umjesto toga se kae, "Vaa se ki rodila s klitorisom koji je malo vei od normalne duine. Moramo ga operativnim zahvatom svesti na pravu mjeru." Lue je smatrao da roditelji nisu u stanju podnijeti neodreeni spol. Mora im se rei jesu li dobili deka ili curicu. Sto znai da, prije nego to se bilo to kae, treba tono utvrditi koji spol prevladava. Lue to kod mene jo nije mogao utvrditi. Dobio je rezultate en-dokrinolokih pretraga iz Bolnice Henrvja Forda i tako je znao za moj kariotip XY, visoke koliine plazma testosterona i nepostojanje dihidrotestosterona u mojoj krvi. Drugim rijeima, prije nego to me uope vidio, Lue je mogao na temelju svega zakljuiti da sam muki pseudohermafrodit - mukarac genetski, ali ne i vanjtinom, sa sindromom deficijencije 5-alfa-reduktaze. Ali to, prema Luceovoj teoriji, nije znailo da imam i muki rodni identitet. Moja tinejderska dob dodatno je komplicirala stvar. Uz kromosom-ske i hormonske faktore, Lue je morao uzeti u obzir i moj odgojni spol, a taj je bio enski. Nasluivao je da je nakupina tkiva koju je napipao u mojoj nutrini testikularna. Ipak, nije mogao biti siguran dok ne pogleda uzorak pod mikroskopom. Sve je to vjerojatno prolazilo Luceu kroz glavu dok me vodio natrag u ekaonicu. Rekao mi je da bi htio razgovarati s mojim roditeljima i da e ih poslati k meni kad zavri. Intenzitet mu je malo popustio i ponovno se drao prijateljski, smjekao se i tapao me po leima. U kabinetu je Lue sjeo u Eamesovu stolicu, pogledao u Miltona i Tessie i namjestio naoale. "Gospodine Stephanides, gospoo Stephanides, bit u iskren. Ovo je kompliciran sluaj. Pod kompliciran ne mislim nepopravljiv. Imamo cijeli niz djelotvornih terapija za sluajeve ove vrste. Ali prije nego to pristupim lijeenju, moramo odgovoriti na nekoliko pitanja." Dok je Lue to govorio, majka i otac sjedili su na trideset centimetara jedno od drugoga, ali svatko je uo neto drugo. Milton je uo rijei koje su izgovorene. uo je "lijeenje" i "djelotvorno". Tessie je, s druge strane, ula rijei koje nisu izgovorene. Na primjer, doktor nije izgovorio moje ime. Nije rekao "Calliope" ni "Callie". Nije rekao ni "ki". Nije upotrijebio niti jednu zamjenicu. "Moramo obaviti dodatne pretrage", nastavio je Lue. "Moram napraviti kompletnu psiholoku procjenu. Kad budem imao sve potrebne podatke, moemo detaljno razgovarati o najboljem nainu terapije." Milton je ve kimao glavom. "O kojem razdoblju govorimo, doktore?" Lue je zamiljeno izbacio donju usnicu. "Htio bih ponoviti laboratorijske pretrage, da budemo na sigurnom. Ti e rezultati biti gotovi sutra. Psiholoka procjena trajat e due. Vae dijete mora mi dolaziti svaki dan bar tjedan dana, moda dva. Osim toga, pomoglo bi mi da mi donesete fotografije iz djetinjstva ili kune snimke, ako ih imate." Milton se okrenuo prema Tessie. "Kad Callie poinje kola?" Tessie ga nije ula. Smele su je Luceove rijei: "vae dijete".

"Kakve informacije morate dobiti, doktore?" upitala je Tessie. "Krvne pretrage pokazat e nam koliinu hormona. Psiholoka procjena je rutinska u ovakvim sluajevima." "Mislite da se radi o neem hormonskom?" upitao je Milton. "O hormonskoj neravnotei?" "Znat emo vie nakon nekog vremena, kad obavim sve to moram obaviti", rekao je Lue. Milton je ustao i rukovao se s doktorom. Konzultacija je zavrila. Imajte na umu: ni Milton ni Tessie nisu me vidjeli bez odjee godinama. Kako su mogli znati? A budui da nisu znali, odakle bi mogli zamisliti? Informacije kojima su raspolagali bile su sporedne - moj duboki glas, ravna prsa - i daleko od definitivnih. Hormonska stvar. Moda nije nita ozbiljnije od toga. Tako je vjerovao moj otac, ili je htio vjerovati, i u to je htio uvjeriti i Tessie. Ja sam pruala vlastiti otpor. "Zato mu je potrebna psiholoka procjena?" pitala sam. "Pa nisam valjda luda." "Doktor je rekao da je to rutinski." "Ali zato?" S tim sam pitanjem pogodila sr problema. Majka mi je odonda priznala da je intuitivno slutila pravi razlog za psiholoku procjenu, ali je odluila da to previe ne analizira. Tonije, nije odluila. Prepustila je Miltonu da odlui umjesto nje. Miltonu je drae bilo problemu pristupiti pragmatino. Nema nikakvog smisla gristi se oko psiholoke procjene koja moe jedino potvrditi ono to je oito: da sam ja normalna i dobro prilagoena djevojka. "Vjerojatno od osiguranja naplauje ekstra za psiholoke testove", rekao je Milton. "alim, Callie, ali mora to pretrpjeti. Moda ti moe izlijeiti neuroze. Ima kakve neuroze? Sad je vrijeme da ih pokae." Obujmio me, vrsto stisnuo u zagrljaj i cmoknuo me u glavu. Milton je bio tako uvjeren da e sve biti u redu, da je u utorak ujutro odletio na Floridu radi posla. "Nema svrhe da kradem bogu dane u ovom hotelu", rekao nam je. "Samo hoe zbrisati iz ove rupe", rekla sam. "Iskupit u se za to. Zato se ti i mama ne bi izvele na finu, skupu veeru? Kamo god hoete. Utedjeli smo par dolara na ovoj sobi, pa se vi cure moete raspitoljiti. Tess, a da odvede Callie u Delmonico ?" "to je Delmonico?" "Restoran sa steakovima." "Hou jastoga. I zapeeni sladoled", rekla sam. "Zapeeni sladoled! Moda imaju i to!" Milton je otputovao, a mama i ja trudile smo se troiti njegov novac. Kupovale smo u robnoj kui Bloomingdale. Pile smo poslijepodnevni aj u Plazi. Nikad nismo otile u Delmonico, radije smo jele u talijanskom restoranu s umjerenim cijenama u blizini Lochmoora, gdje smo se ugodnije osjeale. Veerale smo ondje svaki dan i iz petnih se ila pretvarale da smo na pravom izletu, na odmoru. Tessie je pila vie vina nego obino i hvatalo ju je, a kad bi otila na zahod, ja bih otpila iz njezine ae. Obino je najizraajniji na licu moje mame bio razmak izmeu njezinih prednjih zubi. Kad me sluala, Tessie je esto pritiskala jezik uz tu prepreku, tu bazu. Bio je to signal da pozorno slua. Majka je uvijek pozorno sluala sve to sam ja govorila. I ako sam rekla neto smijeno, jezik bi se odmicao, glava zabacila, usta irom otvorila i vidjeli su se prednji zubi, rascijepljeni, kako se diu. Svake veeri u talijanskom restoranu trudila sam se postii upravo to. Ujutro me Tessie vodila na kliniku na zakazane preglede. "to su ti hobiji, Callie?" "Hobiji?" "Ima li neto ime se posebno voli baviti?" "Ja ba nisam tip za hobije." "A sport? Bavi li se nekim sportom?"

"Da li se ping pong rauna?" "Zapisat u." Lue mi se osmjehivao iza svojeg pisaeg stola. Ja sam leala na Le Corbusierovoj lealjci na drugom kraju kabineta, ispruena na kravljoj koi. "A to je s dekima?" "to s njima?" "Ima neki deko u koli koji ti se svia?" "Mislim da niste nikad bili u mojoj koli, doktore." Provjerio je biljeke. "O, pa to je kola za djevojke, je li?" "Aha." "Da li te seksualno privlae djevojke?" Lue je to brzo izgovorio. Kao udarac gumenim ekiem. Ali zatomila sam refleks. Odloio je olovku i isprepleo prste. Nagnuo se prema naprijed i tiho mi se obratio. "elim samo da zna da sve ovo ostaje izmeu nas, Callie. Nita od ovog to mi ovdje govori neu rei tvojim roditeljima." Lomila sam se u sebi. Lue je, u svojoj konatoj stolici, s poduljom kosom i izmicama do glenja, pripadao u one odrasle pred kojim bi se mladi mogli otvoriti. Bio je vrnjak mojeg oca, ali u istom filmu s mlaom generacijom. udjela sam da mu kaem sve o Predmetu. udjela sam da kaem nekome, bilo kome. Moji su osjeaji prema njoj bili jo tako snani, da su me guili u grlu. Ali potisnula sam ih, na oprezu. Nisam vjerovala da je sve to govorimo u povjerenju. "Mama kae da ima prijateljicu s kojom si jako bliska", ponovno je poeo Lue. Izgovorio je Predmetovo ime. "Da li te ona seksualne) privlai? Ili si moda imala s njom seksualne odnose?" "Mi smo samo prijateljice", uporno sam tvrdila, malko preglasno. Ponovila sam jo jedanput, tie: "Ona mi je najbolja prijateljica." Lu-ceova se desna obrva na to podigla iza naoala. Izila je iz zaklona kao da me i ona eli dobro promotriti. A onda sam se sjetila izlaza: "Seksala sam se s njezinim bratom", priznala sam. "On ide u trei razred." Lue ponovno nije pokazao ni iznenaenje, ni neodobravanje, niti zanimanje. Zabiljeio je neto u svojem bloku, kimnuvi glavom. "I jesi li uivala?" Sad sam mogla rei istinu. "Boljelo me", rekla sam. "Osim toga, bojala sam se da u ostati u drugom stanju." Lue se nasmijeio u bradu, i dalje biljeei u blok. "Nema frke", rekao je. I tako je to ilo. Svaki dan sam sat vremena sjedila u Luceovom kabinetu i govorila o svojem ivotu, osjeajima, o tome to volim i ne volim. Lue me ispitivao o svemu i svaemu. Katkad nisu bili toliko vani moji odgovori koliko nain na koji sam odgovarala. Promatrao mi je izraz lica; zapaao stil rasprave. ene su sklonije tome da se smijee ispitivau nego mukarci. ene zastajkuju i trae znakove odobravanja prije nego to nastave. Mukarci samo gledaju nekamo u daljinu i priaju svoje. enama je draa anegdota, mukarcima dedukcija. U Luceovoj je profesiji nemogue izbjei upotrebu takvih stereotipa. Znao je njihova ogranienja. Ali, bili su kliniki korisni. Kad nisam bila podvrgnuta pitanjima o ivotu i osjeajima, pisala sam o njima. Uglavnom sam sjedila i na elektrinom stroju tipkala ono to je Lue zvao mojim "psiholokim narativom". Ta rana autobiografija nije poinjala rijeima: "Rodio sam se dva puta." Tek u s vremenom svladati tehniku efektnih, retorikih otvora. Autobiografija je poinjala jednostavno: "Zovem se Calliope Stephanides. Imam etrnaest godina. Gotovo petnaest." Poela sam s injenicama i drala ih se koliko god sam due mogla. Pjevaj, muzo, o tome kako je prepredena Calliope pisala na onoj pohabanoj Smith Coroni! Pjevaj o tome kako je pisai stroj zujao i podrhtavao od njezinih psihijatrijskih otkrivenja! Pjevaj o dvije patrone tinte, jednoj za pisanje, drugoj za korekturu, koje tako rjeito predstavljaju neugodan poloaj u kojem se nala, razapeta izmeu otiska genetike i koreksa kirurgije. Pjevaj o udnom mirisu to se irio iz stroja, na sprej WD 40 i salamu, i o sjajnoj naljepnici u obliku cvijeta koju je nalijepio tko god se zadnji njime sluio, i o pokvarenoj tipki F koja je zapinjala. Na tom stroju, tad posljednjem kriku tehnike koji e vrlo brzo zastarjeti, nisam pisala toliko kao tinejderka sa Srednjeg Zapada koliko kao sveenika ki iz pastoralne engleske provincije. Jo

negdje imam primjerak svojeg psiholokog narativa. Lue ga je objavio u sabranim djelima, ne spominjui mi ime. "Htjela bih govoriti o svojem ivotu", pie na jednom mjestu, "i o doivljajima koji su mi donijeli bezbrojne radosti i tuge na ovom planetu to ga Zemljom zovemo." Opisujui majku, napisala sam, "Njezina je ljepota od one vrste koja dolazi do punog izraaja u tuzi." Nekoliko stranica poslije dolazi podnaslov "Kaliopine koprive i klevete". Pola vremena pisala sam kao loa George Eliot, drugu polovicu kao loi Salinger. "Ako neto mrzim, to je televizija." Cista la: oboavala sam televiziju! Ali na toj sam Smith Coroni brzo otkrila da istina nije ni upola tako zabavna kao izmiljotine. Takoer sam znala da piem za publiku - dr. Lucea - i da e me, ako se prikazem u dovoljno normalnom svjetlu, moda poslati kui. To objanjava odlomke o mojoj ljubavi prema makama ("maje mazna milovanja"), recepte za pite i duboke osjeaje prema prirodi. Lue je sve popuio. Istina - moram odati priznanje gdje je zaslueno - Lue me prvi potaknuo da piem. Svake je veeri itao sve to sam napisala preko dana. Nije, naravno, znao da sam veinu toga izmislila, pretvarajui se da sam prava punokrvna sveamerika ki kakva su moji roditelji htjeli da budem. Isplela sam fikciju oko ranih "seksualnih igri-ca" i kasnijih simpatija prema dekima; ono to sam osjeala za Predmet prenijela sam na Jeromea i funkcioniralo je nevjerojatno dobro: i s najsitnijom trunkom istine, najvee lai postaju uvjerljive. Lucea su, dakako, zanimala rodna obiljeja moje proze. Usporeivao je jouissance i linearnost. Nepogreivo je uoio moju viktorijansku kienost, starinsku dikciju, dolinost kakva prilii djevojakoj koli. Sve to znatno je utjecalo na njegovu konanu procjenu. Bilo je tu i dijagnostiko pomagalo pornografije. Jedno poslijepodne, kad sam stigla na redovni sastanak s dr. Luceom, u njegovom je kabinetu stajao kinoprojektor. Ispred polica za knjige razapeli su platno i navukli zastore. U sirupastom svjetlu, Lue je celuloidnom vrpcom hranio kota projektora. "Opet ete mi prikazivati tatine filmove? Kad sam bila mala?" "Danas imam neto malo drukije", rekao je Lue. Zauzela sam svoj uobiajeni poloaj na lealjci, ruku iza glave na kravljoj koi. Dr. Lue ugasio je svjetla i film je krenuo. Radilo se o djevojci koja dostavlja pizzu. Naslov je, da budemo toni, glasio Annie daje pizze. U prvoj sceni Annie, u kratkim, odrezanim trapericama i bluzici koja otkriva trbuh, izlazi iz auta pred kuom na obali oceana. Zvoni na vratima. Nema nikoga. Da joj pizza ne propadne, ona sjedne kraj bazena i pone jesti. v Produkcija je bila bijedna. ista bazena, kad se pojavio, bio je loe osvijetljen. Jedva se razumjelo to govori. Ali ubrzo je ionako prestao govoriti. Annie se svukla. Spustila se na koljena. ista bazena se takoer svukao do gola i onda su bili na stubama, u bazenu, na daski za skakanje, zajahivali se, grili, previjali. Zamirila sam. Nisu mi se sviale boje u filmu, sirove i grube. Ni priblino onako lijepo kao minijaturne slike u Luceovom kabinetu. Glasom ravnomjernim kao da se nita posebno ne dogaa, Lue me iz mraka upitao, "Tko te od njih uzbuuje?" "Pardon?" "Tko te uzbuuje? ena ili mukarac?" Istinit odgovor bio bi ni jedno. Ali nema smisla rei istinu. Drei se svojeg paravana, uspjela sam vrlo tiho protisnuti, "De"ista bazena? Dobro. Ja se palim na curu s pizzama. Ima super tijelo." Nakon zatienog djetinjstva u suzdranoj prezbiterijanskoj obitelji, Lue je sad bio osloboen, cijepljen od antiseksualizma. "Ima nevjerojatne sise", rekao je. "Sviaju ti se njene sise? Pali se na njih?" "Ne." "Dekov te kurac pali?" Kimnula sam, jedva, elei samo da to proe. Ali dugo jo nije prolo. Annie je morala dostaviti jo pizza. Lue je htio da odgledamo svaku dostavu. Katkad je dovodio druge doktore da me gledaju. Tipino otkrivanje odvijalo se po sljedeem

scenariju. Pozvali bi me iz sobe u kojoj sam pisala u stranjem dijelu klinike. U Luceovom kabinetu ekala su dva mukarca u poslovnim odijelima. Kad sam ula, ustali su. Lue nas je upoznao. "Callie, dopusti da ti predstavim dr. Craiga i dr. Wintersa." Doktori su se rukovali sa mnom. Bio je to njihov prvi podatak: moj stisak ruke. Dr. Craig imao je vrst stisak, Winters neto slabiji. Pazili su da ne djeluju odvie gorljivo. Kao mukarci kad ih upoznaju s manekenkom, napadno su odvraali oi od mojeg tijela i gradili se da ih zanimam kao osoba. Lue je rekao, "Callie je na klinici oko tjedan dana." "Kako ti se svia New York?" pitao je dr. Craig. "Gotovo nita nisam vidjela." Doktori su mi predloili znamenitosti koje vrijedi pogledati. Atmosfera je bila neobavezna, srdana. Lue mi je stavio ruku na sredinu lea. Mukarci imaju taj iritantni obiaj. Stavljaju ti ruku na lea kao da je tamo neka drka i upuuju te kamo ele da ide. Ili ti poloe ruku na glavu, oinski. Mukarci i njihove ruke. Mora ih paziti svake minute. Luceova je ruka sad objavljivala: evo je tu. Moja zvijezda. Uasno je to sam na to pristajala; godio mi je dodir Luceove ruke na leima. Godila mi je panja. Svi ti ljudi htjeli su upoznati mene. Ubrzo me Luceova ruka vodila niz hodnik u ordinaciju. Znala sam proceduru. Svukla sam se iza paravana dok su doktori ekali. Na stolici je leao sloen zeleni papirnati ogrta. "Odakle si rekao da je obitelj, Peter?" "Podrijetlom iz Turske." "Meni je poznata jedino studija s Papue Nove Gvineje", rekao je Craig. "Provedena u narodu Sambia, ne?" upitao je Winters. "Da, tako je", odgovorio je Lue. "I tamo postoji visoka uestalost mutacije. Narod Sambia zanimljiv je i sa seksolokog stajalita. Oni prakticiraju obrednu homoseksualnost. Muki pripadnici Sambia smatraju da ih kontakt sa enama zagauje. Zato su drutvene strukture organizirane tako da se kontakt maksimalno smanji. Mukarci i djeaci spavaju na jednom kraju sela, ene i djevojke na drugom. Mukarci odlaze u ensku nastambu iskljuivo radi razmnoavanja. Unutra i van. Zapravo, sambijska rije za 'vaginu' moe se doslovno prevesti kao 'ona stvar koja nikako ne valja'." S druge strane paravana ulo se prigueno cerekanje. Izila sam u nelagodi. Bila sam via od svih u prostoriji, iako sam imala mnogo manje kila. Bose noge su mi zeble na podu dok sam prilazila stolu za pregled i skokom se popela na njega. Legla sam na lea. Ne ekajui upute, ve sam podigla noge i namjestila pete u ginekoloke drae. U prostoriji je zavladala zlosutna tiina. Tri su se doktora primakla i zagledala dolje u mene. Glave su im iznad mene oblikovale trojstvo. Lue je navukao zastor preko stola. Nadvili su se nad mene prouavajui moje dijelove dok je Lue tumaio kao vodi na turistikom obilasku. Nisam znala to znai veina rijei, ali nakon treeg ili etvrtog puta mogla sam ih deklamirati napamet. "Miini habitus... nema ginekomastije... hipospadija... uro-genitalni sinus... zatvoreni vaginalni kanal..." To su bili razlozi moje slave. Nisam, meutim, imala dojam da sam slavna. Zapravo, iza onog zastora, nisam vie imala dojam da sam uope nazona. "Koliko joj je godina?" pitao je dr. Winters. "etrnaest", odgovorio je Lue. "Bit e joj petnaest u sijenju." "Znai, vae je miljenje da je odgoj potpuno nadvladao kromo-somski status?" "Mislim da je to prilino oito." Dok sam ondje leala i putala da Lue u gumenim rukavicama radi to mora, naslutila sam to je posrijedi. Lue je htio impresionirati te ljude vanou svojeg rada. Trebala su mu sredstva da odri kliniku u pogonu. Kirurki zahvati koje je izvodio na transseksualcima nisu mogli poluiti osobiti reklamni efekt kod dobrotvornih organizacija. Da se oni zainteresiraju, mora ih se dirnuti u srce. Dati lice patnji. Lue je upravo to htio postii sa mnom. Bila sam idealna, tako pristojna, tako srednjezapadno provincijalna. Nita nedolino nije se vezivalo uz mene, ni traga transvestitskim barovima ili oglasima na stranjim stranicama sumnjivih asopisa. Dr. Craig nije bio sasvim uvjeren. "Fascinantan sluaj, Peter. Nema dvojbe. Ali moje e zanimati

koje su mogue primjene." "To je vrlo rijetka pojava", priznao je Lue. "Iznimno rijetka. Ali u pogledu znanstvenog istraivakog rada, neopisivo je vana. Iz razloga koje sam naznaio u kabinetu." Lue je govorio neodreeno zbog mene, ali dovoljno uvjerljivo za njih. Ne bi stigao tu gdje jest da ne posjeduje stanoviti dar lobiranja. Za to vrijeme, ja sam bila i nisam bila tu, povlaila sam se pred Luceovim dodirom, jeila se od hladnoe i brinula se jesam li se dobro oprala. I ovog se sjeam. Duga uska prostorija na nekom drugom katu bolnice. Postolje postavljeno pod reflektor na jednom kraju prostorije. Fotograf stavlja film u kameru. "U redu, spreman sam", kae on. Zbacila sam ogrta. Gotovo navikla na to, popela sam se na postolje pred grafikonom za mjerenje. "Malo isprui ruke." "Ovako?" "Tako je dobro. Neu sjene." Nije mi rekao da se nasmijeim. Izdavai udbenika pazit e da mi pokriju lice. Crna traka: smokvin list ali obrnuto, prikriva identitet, a sramotu ostavlja na vidjelu. Svake veeri Milton nam je telefonirao u sobu. Tessie je za njega namjetala vedar glas. Kad bih se ja javila, Milton se trudio zvuati veselo. Ali ja sam koristila prigodu da cendram i prigovaram. "Vie mi se gadi u ovom hotelu. Kad moemo doma?" "im ti bude bolje", govorio je Milton. Kad je dolo vrijeme za spavanje, navlaile smo zastore i gasile svjetla. "Laku no, duo. Vidimo se ujutro." "No." Ali nisam mogla spavati. Neprestano sam razmiljala o toj rijei: "bolje". Sto je otac mislio? Sto e mi u bolnici raditi? Do sobe su dopirali zvukovi s ulice, neobino razgovijetno, odbijajui se kao jeka od kamenom oploene zgrade preko puta. Sluala sam kako zavijaju policijske sirene, aute kako ljutito trube. Jastuk mi je bio tanak. Vo-njao je kao kakav pua. S druge strane staze od tepiha majka je ve zaspala. Prije nego to su me zaeli, pristala je na oev sumanuti plan da odrede moj spol. Pristala je na to zato da ne bude sama, zato da u kui ima prijateljicu. I ja sam bila ta prijateljica. Uvijek sam bila bliska s majkom. Temperamenti su nam bili slini. Nita nam nije bilo drae nego sjediti na klupi u parku i promatrati razna lica kako prolaze. Sad sam promatrala Tessieno lice u susjednom krevetu. Bijelo i bezizraajno, kao da joj je krema za lice uklonila ne samo minku nego i osobnost. Ali Tessiene oi su se micale; ispod kapaka strijeljale su amo-tamo. U to doba Callie nije mogla zamisliti to se Tessie privida u snovima. Ali ja mogu. Tessie je sanjala obitelj. Sanjala je verziju nonih mora koje su opsjedale Desdemonu kad je sluala Fardove propovijedi. Snove o klicama novoroenadi koje bubre i dijele se. O udovinim stvorovima to rastu iz blijede pjene. Danju Tessie nije sebi doputala razmiljati o takvim stvarima, pa su je pohodile nou. Je li ona kriva za sve? Da li se trebala oprijeti Miltonu kad je odluio promijeniti tok prirode prema vlastitoj volji? Postoji li doista Bog i kanjava li On ljude na zemlji? Praznovjerice Starog svijeta majka je odavno svjesno odbacila, ali ipak su se ukazivale u njenim snovima. S drugog kreveta gledala sam kako se mrane sile izmjenjuju na majinu usnulom licu. Potrai se u rjeniku Vrtjela sam se i prevrtala svake noi i nikako nisam uspijevala neprekinuto prespavati do jutra. Kao kraljevna na zrnu graka. Uznemiravala me sitna kuglica strepnje. Katkad sam se budila s osjeajem da su u mene uprli reflektor dok sam spavala. Kao da moje eterino tijelo razgovara s anelima negdje gore kraj stropa. im sam otvorila oi, oni bi pobjegli. Ali jo sam ula odjeke razgovora, sve slabiji cilik kristalnog zvonca. Neka se bitna obavijest uspinjala iz dubine mojeg bia. Ta mi je obavijest bila na vrh jezika, a opet nikako nije izranjala na povrinu. Jedno je bilo sigurno: sve je to nekako povezano s Predmetom. Leala sam budna i razmiljala o njoj, pitajui se kako je, eznula, tugovala. Mislila sam i na Detroit, na njegove neizgraene terene obrasle blijedom travom to je niknula izmeu zgrada koje ve rue i onih koje tek dolaze na red, i na rijeku u koju se slijevaju eljezne otpadne vode, a mrtvi arani plutaju joj po povrini dok im se ljuskavi trbusi bjelasaju. Mislila sam

o ribiima koji stoje na betonskim dokovima za tegljae s kantama za mamce i sklopivim stolcima, dok im s radija breni prijenos utakmice baseballa. Cesto se kae da neki traumatini doivljaj rano u ivotu obiljei osobu zauvijek, izvue je iz reda i kae joj, "Stoj tu. Ne mii." To je meni uinilo vrijeme koje sam proveo na Klinici. Osjeam nit koja se zatee ravno od one djevojke s koljenima usiljenim u krovi ispod hotelskih pokrivaa do osobe koja sad pie sjedei u stolici Aeron. Njezina je zadaa bila proivjeti mitski ivot u zbiljskom svijetu, moja o tome sad pripovijedati. S etrnaest godina nisam raspolagao s dovoljno podataka, nisam dovoljno znao, nisam bio na planini u Anatoliji koju Grci zovu Olimp, a Turci Uludag, kao napitak. Nisam jo bio dovoljno odrastao da shvatim kako ivljenje ne alje osobu u budunost nego natrag u prolost, u djetinjstvo i, naposljetku, u vrijeme prije roenja, da se drui s pokojnicima. Stari, zapue se na stubama, naseljava tijelo vlastita oca. Odatle je tek kratki skok do djedova i baka i prije nego to si se snaao, putuje kroz vrijeme. U ovom ivotu rastemo unatrag. U talijanskim autobusima sjedokosi turisti uvijek znaju rei neto o Etruanima. Na kraju je Luceu trebalo dva tjedna za dijagnozu i procjenu mojeg sluaja. Dogovorio je sastanak s mojim roditeljima za sljedei ponedjeljak. Milton je tijekom ta dva tjedna putovao od mjesta do mjesta i obilazio svoje restorane, ali u petak uoi dogovora doletio je u New York. Vikend smo proveli u malodunom razgledavanju grada dok su nas salijetali neodreeni strahovi. U ponedjeljak ujutro roditelji su me odbacili do Gradske knjinice, dok su oni otili dr. Luceu. Otac se to jutro odjenuo s posebnom panjom. Iako se na van gradio posve spokojan, Miltona su neuobiajeno obuzimale zle slutnje pa je navukao oklop svoje najimpozantnije odjee: punano je tijelo utegnuo u antracit crno odijelo s tankim prugicama; oko abljeg vrata zavezao je kravatu marke Countess Mara; a u manete koulje utaknuo "sretne" kope s motivom grke drame. Kao i nona svjetiljka u obliku Akropole koju smo imali kod kue, kope su kupljene u duanu sa suvenirima Jackieja Halasa u grkoj etvrti. Milton ih je uvijek nosio kad se sastajao s bankovnim slubenicima za kredite ili revizorima iz porezne. Tog ponedjeljka ujutro, meutim, nije mogao utaknuti kope u manete; ruke mu nisu bile dovoljno mirne. Izgubio je strpljenje i zatraio Tessie da ih stavi. "Sto nije u redu?" njeno ga je upitala. Ali Milton se otresao, "Samo mi zakopaj te manete, moe?" Ispruio je ruke i pogled odvratio u stranu, u nelagodi to ga izdaje slabo tijelo. Tessie mu je bez rijei zakopala manete, tragediju u jedan rukav, komediju u drugi. Kad smo to jutro izili iz hotela, kope su zasvje-tlucale na ranojutarnjem suncu i, pod utjecajem tih dodataka s dva lica, ono to se dalje dogaalo poprimilo je kontrastne tonove. Bilo je tragedije, u svakom sluaju, u Miltonovom izrazu kad su me ostavili pred knjinicom. Dok je bio na putu, daleko od nas, slika o meni vratila mu se na djevojicu kakva sam bila prole godine. Sad se ponovno suoio sa mnom kakva sam zapravo. Vidio je kako se nezgrapno kreem dok se uspinjem stubama knjinice, kako su mi iroka ramena ispod Papagallovog kaputa. Promatrajui iz taksija, Milton se naao licem u lice sa samom biti tragedije, onim to nam je predodreeno prije no to smo se rodili, onim emu niti moemo pobjei niti to bilo kako sprijeiti, ma koliko se trudili. A Tessie je, navikla proivljavati svijet kroz mua, shvatila kako se moj problem pogorava, ubrzava. Srca su im se parala od muke, muke koje dolazi s djecom, ranjivosti jednako zapanjujue kao to je sposobnost za ljubav koju donosi roditeljstvo, u vlastitom kompletu kopi za manete.. .Ali sad je taksi odmaknuo, Milton je obrisao elo rupiem; a u vidno je polje ulo nakeeno lice na desnom rukavu jer su dogaaji tog dana imali i komian aspekt. Bilo je komedije u tome kako je Milton, jo u brizi oko mene, jednim okom pazio na taksimetar koji se vrtoglavo uspinjao. Na Klinici je bilo komedije u tome kako se Tessie, listajui neki asopis u ekaonici da prekrati vrijeme, zatekla da ita o adolescentskoj seksualnoj igri rezus majmuna. Bilo je ak i neke vrste otre satire u onom to su moji roditelji poduzimali, u tipino amerikoj vjeri da lijenici mogu sve rijeiti. Sva se ta komedija, meutim, ukazuje tek retrospektivno. Dok su se Milton i Tessie pripremali na sastanak s dr. Luceom, vrua im se pjena dizala u elucu. Milton se prisjeao prvih dana u mornarici, u brodu za iskrcavanje. Ovo je sad isto. Svaki as vrata e se s treskom spustiti i morat e uroniti u uskovitlanu nonu vodurinu...

U kabinetu je dr. Lue odmah preao na stvar. "Da razmotrimo injenice u sluaju vae keri", rekao je. Tessie je odmah zapazila promjenu. Rekao je "keri". Seksolog je to jutro djelovao smirujue lijeniki. Preko dolevite od kamira nosio je pravi bijeli ogrta. U ruci je imao blok za crtanje. Na kemijskoj olovci stajalo je ime neke farmaceutske tvrtke. Rolete su bile sputene, svjetlo prigueno. Parovi na mogulskim minijaturama edno su se zakrili u sjeni. U svojoj dizajnerskoj stolici, s redovima knjiga i asopisa koji su se uzdizali iza njega, dr. Lue izgledao je ozbiljno i vrlo struno, kakav mu je bio i govor. "Ovo to vam crtam", poeo je, "genitalne su strukture zametka. Drugim rijeima, ovako djetetovi spolni organi izgledaju u maternici, u prvih nekoliko tjedana nakon zaea. Muki ili enski, isto je. Ova dva kruia su ono to zovemo nediferencirane gonade. Ovaj sitni zavijutak je Wolffov kanal. A ovaj drugi zavijutak je Miillerov kanal. Jasno? Moramo imati na umu da svi poinjemo tako. Svi se raamo s potencijalnom opremom za djeaka i djevojicu. Vi, gospodine Stephanides, gospoo Stephanides, ja - svi. E sad" - i opet je poeo crtati - "kako se zametak razvija u maternici, otputaju se hormoni i enzimi - neka to budu strelice. to ti hormoni i enzimi rade? No, oni pretvaraju ove kruie i zavijutke u opremu za djeaka ili za djevojicu. Vidite ovaj krui, nediferenciranu gonadu? On moe postati jajnik ili testis. A ovaj svijeni Miillerov kanal moe se ili sasuiti" - i iskriao ga je - "ili se razviti u maternicu, Falopijeve cijevi i unutranjost vagine. Ovaj VVolffov kanal moe ili odumrijeti ili se razviti u sjemenu vreicu, epididimis i vas deferens. Ovisno o utjecaju hormona i enzima." Lue je podigao pogled i nasmijeio se. "Ne morate si razbijati glavu s terminologijom. Vano je zapamtiti ovo: svako dijete ima u sebi Miillerov kanal, to su potencijalni dijelovi djevojice, i VVolffov kanal, to su potencijalni dijelovi djeaka. To je unutranji spolni aparat. Ali isto vrijedi i za vanjske genitalije. Penis je samo jedan vrlo veliki klitoris. Oboje rastu iz istog korijena." Dr. Lue ponovno je zastao. Prekriio je ruke. Moji roditelji nagnuli su se naprijed u stolicama u iekivanju. "Kao to sam objasnio, svako odreivanje rodnog identiteta mora uzeti u obzir bezbroj faktora. Najvanije, u sluaju vae keri" - evo opet te rijei, izgovorene s pouzdanjem - "jest da je etrnaest godina odgajana kao djevojica i doista sebe doivljava kao osobu enskog spola. Njezini interesi, kretnje, psihoseksualni profil - sve je to ensko. Pratite li me?" Milton i Tessie su kimnuli. "Zbog svoje deficijencije 5-alfa-reduktaze, Callieno tijelo ne reagira na dihidrotestosteron. A to znai da se, in utero, razvijala primarno po enskoj liniji. Posebno to se tie vanjskih genitalija. To je, spojeno s tim to je odgajana kao djevojica, dovelo do toga da misli, ponaa se i izgleda kao djevojka. Problem se pojavio kad je ula u pubertet. U pubertetu poinje snano djelovati drugi androgen - testosteron. Najjednostavnije reeno: Callie je djevojka koja ima malo previe mukog hormona. To elimo ispraviti." Ni Milton ni Tessie nisu izustili ni rije. Nisu pratili sve to je doktor govorio ali su, kao to ljudi esto ine u razgovoru s lijenikom, pozorno motrili njegovo ponaanje da odrede koliko je situacija ozbiljna. Lue je djelovao optimistino, samopouzdano, i Tessie i Milton ponovno su se ponadali. "To je biologija. Uzgred, to je vrlo rijetka genetska pojava. Jedine populacije u kojima znamo da se pojavljuje takva mutacija su u Dominikanskoj Republici, na Papui Novoj Gvineji i u jugoistonoj Turskoj. Ne tako daleko od sela iz kojeg su vai roditelji. Oko petsto kilometara, zapravo." Lue je skinuo srebrne naoale s nosa. "Znate li za neke druge lanove obitelji s genitalijama slinim ovima vae keri?" "Koliko mi znamo, ne", rekao je Milton. "Kad su vam roditelji emigrirali?" "1922." "Imate li jo ive rodbine u Turskoj?" "Vie ne." Lue kao da je bio razoaran. vakao je ruku naoala. Moda je zamiljao kako bi bilo otkriti cijelu jednu novu populaciju nositelja mutacije 5-alfa-reduktaze. Morao se zadovoljiti time da je

otkrio mene. Vratio je naoale na nos. "Tretman koji bih preporuio za vau ker sastoji se od dva dijela. Prvo, hormonske injekcije. Drugo, estetska kirurgija. Hormonska terapija potaknut e razvoj grudi i pojaati sekundarna enska spolna obiljeja. Nakon kirurkog zahvata Callie e izgledati kao prava djevojka, kako se i osjea. Zapravo, bit e djevojka. Njezin e se unutranji i vanjski dio uskladiti. Izgledat e kao normalna djevojka. Nitko nee nita neobino primijetiti. A Callie moe dalje nesmetano ivjeti i uivati u ivotu." Miltonovo se elo jo nabiralo u koncentraciji, ali iz oiju mu je svijetlilo, zrake olakanja. Okrenuo se prema Tessie i potapao je po nozi. Ali Tessie je, krotkim glasom koji samo to nije prepuknuo, upitala, "Hoe li moi imati djecu?" Lue je oklijevao tek sekundu. "Bojim se da ne, gospoo Stephani-des. Callie nikad nee imati mjeseni ciklus." "Ali ve nekoliko mjeseci ima menstruaciju", pobunila se Tessie. "Bojim se da je to nemogue. Moda je krvarenje iz nekog drugog izvora." Tessie su suze navrle na oi. Okrenula je pogled u stranu. "Upravo mi se javila biva pacijentica razglednicom", utjeno je rekao Lue. "Slian sluaj kao vaa ki. Sad je udana. Ona i mu posvojili su dvoje djece i sretni su da ne mogu biti sretniji. Ona je u Clevelandskom orkestru. Svira fagot." Vladao je tajac dok Milton nije upitao, "I to je to, doktore? Ide na tu operaciju i poslije toga moemo je voditi kui?" "Moda e biti potreban dodatni zahvat neto kasnije. Ali za sad je odgovor na vae pitanje - da. Nakon operacije moe kui." "Koliko dugo e biti u bolnici?" "Samo jednu no." Odluka nije bila teka, posebno kako je to Lue predstavio. Jedna jedina operacija i nekoliko injekcija okonat e moru i vratiti mojim roditeljima njihovu ki, njihovu Calliope, neoteenu. Ista napast koja je navela djeda i baku da poine nezamislivo, sad se ukazala i Miltonu i Tessie. Nitko nee znati. Nitko nikad nee znati. Dok su moji roditelji bili na ubrzanom teaju gonadogeneze, ja sam -jo slubeno Calliope - takoer obavljala zadau. U itaonici Gradske knjinice grada New Yorka traila sam neto u rjeniku. Dr. Lue je imao pravo kad je mislio da ono o emu razgovara s kolegama i studentima medicine nadilazi moje znanje. Nisam znala to znai "5-alfa-reduk-taza", ni "ginekomastija" ni "ingvinalni kanal". Ali Lue je podcijenio moje sposobnosti. Nije uzeo u obzir zahtjevnu, strogu kolu koju sam pohaala. Previdio je moju iznimnu vjetinu u istraivanju i uenju. Najvie od svega, nije raunao na mo mojih profesorica latinskog, gice Barrie i gice Silber. I tako sam sad, dok su mi cipele kriputale izmeu stolova za itanje, i dok je nekoliko mukaraca podiglo pogled s knjiga da vide tko dolazi i odmah ga spustilo (svijet vie nije bio pun oiju), ula u sebi glas profesorice Barrie. "Djeco, definirajte mi ovu rije: hipospadija. Posluite se grkim ili latinskim korijenima." Uenica u mojoj glavi promekoljila se u klupi i visoko podigla ruku. "Da, Calliope?" prozvala me profesorica. "Hipo. Ispod ili pod. Kao u rijei 'hipotermija'." "Briljantno. A spadija?" "Um ovaj..." "Moe li netko priskoiti naoj jadnoj muzi u pomo?" Ali u razredu u mojoj glavi nitko mi nije mogao pomoi. I zato sam dola ovamo. Jer sam znala da imam neto ispod ili pod, ali nisam znala to je to neto. Nikad jo nisam vidjela tako velik rjenik. Webster u Gradskoj knjinici New Yorka odnosio se prema drugim rjenicima koje sam poznavala kao Empire State Building prema drugim zgradama. Bila je to prastara knjiurina srednjovjekovna izgleda, uvezana u smeu kou koja je podsjeala na sokolarevu rukavicu. Stranice su bile ukraene pozlatom kao u Bibliji. Listala sam stranice kroz abecedu, od cantabile do eritrocita, preko fandanga i formikacije (s m), preko hipertonije i hipohondra, i nala:

hipospadija novi latinski iz gr. ovjek s hipospadijom, od hypo + spadon, eunuh, od pan, trgati, upati, navlaiti, vui. - Anomalija penisa kojem se mokrana cijev otvara na donjem dijelu. Vidi sinonime pod eunuh. Postupila sam prema uputama i nala eunuh - i. kastrat, posebno, onaj zaposlen u haremu ili slubenik na nekim istonjakim dvorovima. 2. Mukarac kojem se nisu razvili testisi. Vidi sinonime pod hermafrodit. Slijedei trag, napokon sam dola do hermafrodit - i. osoba koja ima i muke i enske spolne organe i mnoga sekundarna spolna obiljeja. 2. Sve u emu se spajaju razliiti ili kontradiktorni elementi. Vidi sinonime pod nakaza. I tu sam stala. I podigla pogled, da provjerim gleda li me tko. Prostrana itaonica potmulo je bubnjala od neujne energije: ljudi su razmiljali, pisali. Oslikani se svod ispupio u visinu kao jedro, a dolje su sjale zelene lampe na stolovima i osvjetljivale lica nagnuta nad knjige. Ja sam se zgrbila nad svojom knjigom tako da mi je kosa pala na stranice i zakrila definiciju onog to sam ja. Kaput zelene boje limete bio mi je raskopan. Imala sam kasnije tog dana zakazan pregled kod dr. Lucea i oprala sam kosu, navukla iste gaice. Mjehur mi je bio pun i prekriila sam noge, odgaajui odlazak na zahod. Probadao me strah. eznula sam da me netko zagrli, pomiluje, a to je bilo nemogue. Poloila sam ruku na rjenik i pogledala je. Tanka ruka u obliku lista, s prstenom ispletenim od konopa na jednom prstu, darom od Predmeta. Konop se ve uprljao. Pogledala sam svoju lijepu ruku, onda je odmaknula i ponovno se suoila s rijei. I evo je tu, nakaza, crno na bijelom, u rjeniku u velikoj gradskoj knjinici, izlizanom od uporabe. Potovanja vrijedna stara knjiga, oblikom i veliinom nalik nadgrobnom spomeniku, s poutjelim stranicama na kojima je mnotvo to se s njom sluilo prije mene ostavilo tragove. Bilo je tu rkarija olovkom i mrlja tinte, skorene krvi, mrvica sendvia; a konate korice lancem su bile vezane za postolje. Knjiga koja je sadravala sabrano znanje prolosti ujedno je ukazivala na sadanje stanje drutva. Lanac je nagovijetao kako bi neki posjetioci knjinice mogli uzeti sebi u zadatak da rjenik u punom smislu stave u optjecaj. Rjenik je sadravao sve rijei u engleskom jeziku, ali lanac ih je znao tek nekoliko. Znao je lopov i ukrasti, i moda, otuiti. Lanac je govorio 0 bijedi, nepovjerenju, nejednakosti i propasti. Callie se sad drala za taj lanac. Zatezala ga je, omatala ga oko ruke tako da su joj prsti po-bijeljeli dok je piljila u tu rije. Nakaza. Jo je tu. Nije se pomaknula. 1 nije tu rije itala na zidu zahoda u svojoj koli. U Websteru je bilo grafita, ali ovaj sinonim nije bio meu njima. Sinonim je bio sluben, autoritativan; presuda okoline ljudima kao to je ona. Nakaza. To je ona. O tome su govorili dr. Lue i njegovi kolege. Toliko je toga ta rije objanjavala, zbilja. Objanjavala je zato je majka plakala u susjednoj sobi. Objanjavala je hinjenu vedrinu u Miltonovom glasu. Objanjavala je zato su je roditelji doveli u New York, tako da lijenici mogu posao obaviti u tajnosti. Objanjavala je i fotografije. to ljudi ine kad nalete na Jetija ili udovite iz Loch Nessa? Fotografiraju ga. Na sekundu je Callie tako vidjela sebe. Kao trapavo, kosmato stvorenje to izviruje s ruba uma. Kao pogrbljeno, spleteno crijevo to die zmajsku glavu iz ledenog jezera. Suze su joj navrle tako da su joj slova zaplivala pred oima, i okrenula se i istrala iz knjinice. Ali sinonim ju je proganjao. Cijelim putem kroz vrata i niza stube izmeu kamenih lavova, VVebsterov rjenik vikao je za njom, Nakaza! Nakaza! Zastavice u jasnim bojama to su visjele sa zabata objavljivale su tu rije. Definicija se uvukla na oglasne ploe i u reklame na autobusima u prolazu. Na Petoj aveniji taksi je stao uz plonik. Iz auta je iskoio njezin otac, nasmijeen, maui. Kad ga je Callie vidjela, srce joj je poskoilo od veselja. VVebsterov glas u njezinoj glavi je zautio. Otac se ne bi tako smijeio da vijesti od lijenika nisu dobre. Callie se nasmijala i pojurila niza stube knjinice, gotovo se spotiui u brzini. U onih pet ili osam sekundi, koliko joj je trebalo da se spusti na ulicu, inilo joj se da se od olakanja die nebu pod oblake. Ali kad se primakla Miltonu, spoznala je jednu stvar o lijenikim dijagnozama. to se vie ljudi smijee, vijesti su gore. Milton je razvukao smijeak od uha do uha, znojio se u odijelu na prugice i jo jednom su tragine kope za manete zasvjetlucale na suncu.

Znaju. Roditelji znaju da je nakaza. A opet, tu je Milton koji joj otvara vrata taksija; unutra je Tessie, smijei joj se dok Callie ulazi. Taksi ih je odvezao do restorana i ubrzo je njih troje prouavalo jelovnik i naruivalo hranu. Milton je priekao da im donesu pie. A onda je, poneto slubeno, progovorio. "Mama i ja malko smo popriali jutros s doktorom, kao to zna. Dobra je vijest da se ve ovaj tjedan vraa kui. Nee propustiti previe kole. A sad loa vijest. Jesi spremna za lou vijest, Callie?" Miltonove su oi govorile kako loa vijest uope nije tako loa. "Loa je vijest da mora na malu operaciju. Sasvim sitnu. 'Operacija' zapravo nije tona rije. Mislim da je doktor rekao 'zahvat'. Moraju te uspavati i mora preko noi ostati u bolnici. To je to. Malo e te boljeti, ali dat e ti sredstvo protiv bolova." S tim je Milton zavrio. Tessie je potapala Callie po ruci. "Sve e biti u redu, duice", rekla je priguenim glasom. Oi su joj bile suzne, crvene. "Kakvu operaciju?" upitala je Callie oca. "Mali kozmetiki zahvat. Kao da ti uklanjaju made." Milton je pruio ruku i u ali svijenim prstima uhvatio Callie za nos. "Ili ti korigiraju nos." Callie je odmaknula glavu, ljutita. "Nemoj to raditi!" "Oprosti", rekao je Milton. Proistio je grlo i zatreptao. "to nije sa mnom u redu?" upitala je Callie i glas joj je sad puknuo. Suze su joj potekle niz obraze. "Tata, to nije sa mnom u redu?" Miltonu se lice smrknulo. S naporom je gutnuo. Callie je ekala da izgovori onu rije, da citira Webstera, ali nije. Samo ju je gledao preko stola, pognute glave, oima tamnim, toplim, tunim i punim ljubavi. Bilo je toliko ljubavi u Miltonovim oima, da se nije ni nazirala istina. "To to ima je neto hormonsko", rekao je. "Uvijek sam ivio u uvjerenju da mukarci imaju muke hormone, a ene enske hormone. Ali oito i jedni i drugi imaju oboje." Callie je i dalje ekala. "Vidi, ti ima malo previe mukih hormona i ne sasvim dovoljno enskih hormona. Zato ti doktor hoe tu i tamo dati jednu injekciju da sve profunkcionira kako spada." Nije izgovorio onu rije. Nisam ga natjerala. "To je hormonsko", ponovio je Milton. "Kad se sagleda cjelina, prava sitnica." Lue je vjerovao da je pacijent moje dobi sposoban shvatiti ono bitno. I tako je, to poslijepodne, govorio bez okolianja. Mekanim, ugodnim glasom naobraena ovjeka, gledajui me ravno u oi, Lue je objavio kako sam ja djevojka koja jednostavno ima vei klitoris od drugih djevojaka. Nacrtao mi je iste dijagrame kao i mojim roditeljima. Kad sam ga stala ispitivati o pojedinostima moje operacije, rekao je samo ovo: "Izvest emo operaciju da ti dovrimo spolne organe. Nisu jo potpuno dovreni i trebamo ih dovriti." Ni u kojem trenutku nije spomenuo hipospadiju i ponadala sam se da se rije ne odnosi na mene. Moda sam je izvadila iz konteksta. Dr. Lue je moda govorio o drugom pacijentu. U Websteru je stajalo da je hipospadija anomalija penisa. A dr. Lue mi je govorio da imam klitoris. Shvatila sam da obje te stvari rastu iz iste spolne lijezde u zametku, ali to nije bilo vano. Ako imam klitoris - a specijalist mi je upravo rekao da imam - to bih mogla biti ako ne djevojka? Adolescentski ego je mutna stvar, amorfna, poput oblaka. Nije bilo teko uliti moj identitet u razliite posude. Na neki nain mogla sam poprimiti bilo koji oblik koji se od mene zahtijevao. Samo sam htjela znati gabarite. Lue mi ih je dao. Moji su ga roditelji podravali. Izgledi da se sve rijei luaki su me privlaili, i dok sam leala na ezlongu nisam se pitala kako se u to uklapaju moji osjeaji prema Predmetu. Htjela sam samo da sve bude gotovo. Htjela sam kui i zaboraviti da se to uope dogodilo. I tako sam bez rijei sasluala Lucea i nisam se bunila. Objasnio je kako e mi injekcije estrogena potaknuti grudi da narastu. "Nee biti Raquel Welch, ali ni Twiggy". Dlakavost na licu e mi se smanjiti. Glas e mi se podii iz tenora u alt. Ali kad sam ga upitala hou li napokon dobiti menstruaciju, dr. Lue bio je iskren. "Ne. Nee. Nikad. Nee moi imati djecu, Callie. Ako eli obitelj, morat e usvojiti dijete." Tu sam vijest hladnokrvno primila. S etrnaest godina nisam previe razmiljala o tome hou li

imati djecu. Netko je pokucao na vrata i provirila je recepcionerka. "Oprostite, dr. Lue, mogu vas zasmetati na trenutak?" "To ovisi o Callie." Osmjehnuo mi se. "Moe mala pauza? Odmah se vraam." "Moe." "Sjedi tu jo par minuta da vidi hoe li ti jo neko pitanje pasti na pamet." Iziao je iz kabineta. Dok ga nije bilo, nisam razmiljala o drugim pitanjima. Sjedila sam na stolici i nisam mislila ama ba nita. Glava mi je bila udnovato prazna. Praznina posluha. S nepogreivim instinktom djeteta, naslutila sam to moji roditelji ele od mene. ele da ostanem to sam bila. A to mi je sad obeavao i dr. Lue. Iz moje rastresenosti trgnuo me oblak ruiaste boje lososa koji je proao nisko nebom. Ustala sam i prila prozoru da pogledam rijeku. Pritisnula sam obraz uz staklo da vidim to je dalje mogue na jug, tamo gdje se uzdiu neboderi. Rekla sam samoj sebi da u ivjeti u New Yorku kad narastem. "Ovo je grad za mene", rekla sam. Ponovno sam se rasplakala. Pokuala sam prestati. Otirui oi, ushodala sam se po Luceovom kabinetu i napokon zastala pred jednom mogulskom minijaturom. U malenom okviru od ebanovine dvije su siune figure vodile ljubav. Unato naprezanju koji je ta aktivnost implicirala, lica su im djelovala spokojno. Nisu odavala ni napor ni ekstazu. Ali dakako, nisu im lica bila u sreditu pozornosti. Geometrija tijela ljubavnika, gracilna kaligrafija njihovih udova vodila je oko promatraa ravno do injenica njihovih genitalija. enine stidne dlaice tamnile su se kao nasad zimzelena na bijelom snijegu, muki ud izniknuo je iz njih kao stablo sekvoje. Gledala sam. Pa opet gledala da vidim kako su drugi ljudi sainjeni. I dok sam gledala, nisam zauzimala niiju stranu. Razumjela sam i prijeku nudu mukarca i uitak ene. Glava mi vie nije bila prazna. Punila se tamnom spoznajom. Okrenula sam se. Prila sam stolu dr. Lucea. Na njemu je leao otvoren fascikl. Ostavio ga je kad je urno iziao iz sobe. PRELIMINARNA STUDIJA: GENETSKI XY (MUKARAC) ODGOJEN KAO ENA Ilustrativni sluaj koji slijedi ukazuje na to da ne postoji predodreena podudarnost izmeu genetske i genitalne grae, ili izmeu mukog ili enskog ponaanja i kromosomskog statusa. PREDMET: Calliope Stephanides LIJENIK: dr. Peter Lue UVODNI PODATCI: Pacijentica ima 14 godina. Cijeli je ivot ivjela kao ensko. Pri roenju somatski se vidio penis tako malen da je izgledao kao klitoris. Kariotip XY utvren je tek u pubertetu kad je pacijentica poela virilizirati. Roditelji isprva nisu vjerovali lijeniku koji im je priopio o emu se radi i zatraili jo dva miljenja prije nego to su se obratili na Kliniku za rodni identitet u New Yorku. Pri pregledu palpiraju se testisi koji se nisu spustili. "Penis" je lagano hipospadian s uretrom koja se otvara na donjem dijelu. Djevojka je uvijek sjedala da urinira kao i druge djevojke. Krvne pretrage potvrdile su kromosomni status XY. Osim toga, pokazale su da pacijentica pati od sindroma deficijencije 5-alfa-reduktaze. Pregled laparotomijom nije obavljen. Obiteljska fotografija (vidi priloge) pokazuje pacijenticu u dobi od 12 godina. Izgleda kao vesela, zdrava djevojica bez vidljivih mukobanjastih crta, unato kariotipu XY. PRVI DOJAM: Izraz lica pacijentice, premda ponekad strog, uglavnom je ugodan i pozoran, s uestalim smijekom. Pacijentica esto obara pogled u ednoj ili srameljivoj gesti. Kretnje i gestikulacija su joj enstveni, a stanovita trapavost u hodu svojstvena je djevojkama njezine generacije. Iako zbog njezine visine neki na prvi pogled ne mogu tono odrediti pacijentiin spol, svako dulje promatranje dovelo bi do odluke da je posrijedi nedvojbeno djevojka. Njezin glas, tovie, mekan je i ugodno mukao. Naginje glavu u stranu dok slua drugog kako govori i ne propovijeda niti namee svoje miljenje u agresivno nasrtljivom, karakteristino mukom stilu. esto ima duhovite opaske. OBITELJ: Roditelji su razmjerno tipini Amerikanci sa Srednjeg Zapada generacije 2. svjetskog rata. Otac se deklarira kao republikanac. Majka je srdana, inteligentna i brina osoba, moda donekle sklona depresiji ili neurozi. Pristaje na podreenu supruniku ulogu tipinu za ene njezine generacije. Otac je na kliniku doao samo dva puta, navodei poslovne obveze kao razlog

izostanka, ali iz ta dva susreta oito je da je dominantna osobnost, "self-made man" i bivi mornariki asnik. Osim toga, pacijentica je bila odgojena u grkoj pravoslavnoj tradiciji s jasno definiranim rodnim ulogama. Sve u svemu, roditelji djeluju asimilirano i vrlo "sveameriki" u svjetonazoru, ali nazonost dubljeg, etnikog identiteta ne smije se previdjeti. SEKSUALNA FUNKCIJA: Pacijentica izvjetava o seksualnim igrama u djetinjstvu s drugom djecom, u kojima je ona uvijek imala ulogu enskog seksualnog partnera, obino tako da je zadizala haljinu i putala da djeak simulira snoaj na njoj. Doivljavala je erotoseksualnu ugodu namjetajui se na mlaz vode u bazenu kod susjeda. Od malih je nogu esto masturbirala. Pacijentica nije imala ozbiljnog deka, ali to je moda zato to pohaa djevojaku kolu ili zato to se srami svojeg tijela. Pacijentica je svjesna abnormalnog izgleda svojih genitalija i poduzimala je sve to je mogla u svlaionici za tjelesni odgoj i drugim zajedniim prostorima za presvlaenje da se ne pokae gola. Ipak, navodi da je imala seksualni odnos, samo jedanput, s bratom najbolje prijateljice, to joj je bilo bolno, ali uspjeno iz perspektive tinejderskog istraivanja veza. INTERVJU: Pacijentica govori u brzim kratkim staccato reenicama, razgovijetno i artikulirano, ali katkad malo gubi dah to se povezuje s tjeskobom. Obrazac i karakteristike govora djeluju enski u smislu oscilacije visine i izravnog kontakta oima. Pacijentica izraava seksualno zanimanje iskljuivo za mukarce. ZAKLJUAK: U govoru, ponaanju i odijevanju pacijentica iskazuje enski rodni identitet i ulogu, unato suprotnom kromosomskom statusu. Po ovome jasno izlazi da spol odgoja igra veu ulogu u uspostavi rodnog identiteta nego genetske odrednice. Budui da je djevojin rodni identitet bio ve jasno uspostavljen kao enski u trenutku kad je dijagnosticirano njezino stanje, ini se da je ispravna odluka provesti feminizacijski kirurki zahvat uz odgovarajuu hormonsku terapiju. Ostaviti genitalije kakve jesu izloilo bi pacijenticu svim vrstama ponienja. Iako je mogue da e operacija dovesti i do djelominog ili potpunog gubitka erotoseksualnih osjeta, seksualno zadovoljstvo samo je jedan od faktora sretnog ivota. Biti sposobna za udaju i prihvaena u drutvu kao normalna ena takoer su vani ciljevi, a oba se mogu postii samo uz feminizacijski zahvat i hormonsku terapiju. Takoer, nadamo se da e nove kirurke metode na minimum svesti erotoseksualnu disfunkciju koju su izazivale takve operacije u prolosti dok je feminizacijska kirurgija bila u povojima. Te veeri, kad smo se majka i ja vratile u hotel, Milton nam je priredio iznenaenje. Ulaznice za neki mjuzikl na Broadwayu. Pravila sam se da sam uzbuena, ali kasnije, poslije veere, zavukla sam se u njihov krevet i objavila da sam preumorna da idem. "Preumorna?" rekao je Milton. "Kako to misli, preumorna?" "U redu je, duice", rekla je Tessie. "Ne mora ii." "Vele da je predstava dobra, Cal." "Igra Ethel Merman?" upitala sam. "Ne, pametnjakovika", osmjehnuo se Milton. "Ne igra Ethel Merman. Ona vie nije na Broadwayu. Zato idemo gledati neto s Carol Channing. I ona je prilino dobra. Zato ne doe s nama?" "Ne, hvala", rekla sam. "U redu. Ti si na gubitku." Krenuli su. "Pa-pa, duo", rekla je majka. Odjednom sam skoila iz kreveta, pritrala Tessie i poljubila je. "emu sad to?" upitala je. Suze su mi navrle na oi. Tessie je mislila da plaem od olakanja nakon svega to smo proli. U uskom hodniku urezanom u bivi apartman, naherenom, polumranom, stajale smo nas dvije, grlile se i plakale. Kad su otili, izvadila sam iz garderobe svoj koveg. A onda sam bacila pogled na tirkizne cvjetove i umjesto njega uzela oev koveg, sivi Samsonite. Ostavila sam suknje i pulovere s uzorkom Fair Ile u ladicama komode. Spakirala sam samo tamniju odjeu, plavi pulover s ravnim otvorom, Lacoste majice i samterice. Ostavila sam i grudnjak. Privremeno sam zadrala arape i gaice, i ubacila u koveg cijeli neseser. Kad sam se spakirala, potraila sam u Miltonovoj torbi novac koji je

ondje sakrio. Sveanj novanica bio je prilino velik: oko tristo dolara. Nije dr. Lue bio kriv za sve. Lagala sam mu o mnogo toga. Odluku je donio na temelju lanih podataka. Ali i on je sa svoje strane lagao. Na hotelskom papiru za pisma napisala sam poruku roditeljima. Dragi mama i tata, znam da samo hoete to je najbolje za mene, ali mislim da nitko ne zna tono to je najbolje. Volim vas i ne elim biti problem pa moram otii. Znam da ete rei kako nisam problem, ali znam da jesam. Ako elite znati zato odlazim, pitajte dr. Lucea koji je veliki laljivac! Ja nisam ensko. Ja sam muko. To sad znam. I zato idem tamo gdje me nitko ne pozna. Svi u Grosse Pointeu e traati kad otkriju to mi je. Oprosti to sam ti uzela novac, tata, ali obeavam da u ti jednog dana sve vratiti, s kamatama. Molim vas, nemojte se brinuti zbog mene. Bit u DOBRO! Unato sadraju, ovu objavu roditeljima potpisala sam s "Callie". Tad sam im posljednji put bila ker. Na zapad, mladiu U Berlinu ponovno jedan Stephanides ivi meu Turcima. Udobno sam se smjestio tu u Schonebergu. Turski duani u Haupt-strasse nalik su onima u koje me vodio otac. Hrana je ista, suhe smokve, halva, sarme od vinove loze. I lica su ista, proavljena, tamnooka, izraajno koata. Unato obiteljskoj povijesti, Turska me privlai. Volio bih raditi u veleposlanstvu u Istanbulu. Uloio sam molbu za premjetaj. To bi zatvorilo krug. A dok se to ne dogodi, svoju zadau ispunjavam ovako: promatram pekara u doner restoranu u prizemlju. On pee kruh u kamenoj penici na drva kakve su imali u Smirni. Slui se lopaticom s dugim drkom da okree i vadi hljebove. Radi cijeli boji dan, etrnaest, esnaest sati, s nesmanjenom koncentracijom, a sandale mu utiskuju tragove u brasnenoj praini na podu. Umjetnik pekarstva. Stephanides, Amerikanac, unuk Grka, divi se tom turskom doseljeniku u Njemaku, tom gastarbajteru, dok on pee kruh ovdje na Hauptstrasse godine 2001. Svi smo sainjeni od mnogih dijelova, drugih polovica. Ne samo ja. Zvonce na vratima Edove brijanice na autobusnom kolodvoru u Scran-tonu veselo je zazvonilo. Ed je odloio novine koje je dotad itao da pozdravi muteriju. Naas je zavladao tajac. A onda je Ed rekao, "Sto se tebi dogodilo? Izgubio si okladu?" Na vratima brijanice, ali drei se kao da bi najradije isti as pobjegao, stajao je tinejder, visok i trkljav, zbilja jedan od neobinijih likova to ih je Ed vidio. Hipijevska kosa padala mu je daleko preko ramena. Ali nosio je tamno odijelo. Sako je bio vreast i preirok, hlae prekratke, tako da su zavravale visoko iznad glomaznih svijetlosmedih cipela s tupim vrhom. ak na drugom kraju brijanice Eda je zapahnuo pljesnivi vonj duana rabljene robe. A opet, deko je imao velik sivi koveg, kao neki poslovni ovjek. "Samo mi je dosta te kose", odgovorio je deko. "I tebi kao i meni", rekao je brija Ed. Uputio me prema stolici. Ja sam - tinejder koji je pobjegao od kue, glatko prekrten u Cala Stephanidesa - odloio koveg i sako objesio na vjealicu. Preao sam prostoriju, usredotoen na to da hodam kao muko. Kao da sam pretrpio modani udar, morao sam ponovno svladati sve motorike vjetine. Sto se hoda tie, to nije bilo preteko. Davno su prola vremena kad su djevojke u koli Baker &Inglis balansirale knjige na glavi. Stanovita neskladnost u hodu, koju je spomenuo dr. Lue, predisponirala me da se pridruim neskladnome spolu. Konstitucija mi je bila muka, s viim sreditem gravitacije. Probleme su mi zadavala koljena. Imao sam tendenciju da hodam skupljenih koljena, od ega su mi se bokovi ljuljali i stranjica vrckala. Sad sam se trudio ne micati zdjelicu. Kad se hoda kao deko, ljulja se ramenima, a ne bokovima. I noge su ire postavljene. Sve sam to nauio u dan i pol na cesti. Popeo sam se na stolicu, zadovoljan to u malo mirovati. Brija Ed zavezao mi je papirnati ubrus oko vrata. Zatim je preko mene prebacio pregau. Dok je to radio, odmjeravao me i vrtio glavom. "Nikad mi nije bilo jasno to ti mladi vide u dugoj kosi. Jo malo pa sam mogao zatvoriti duan. Uglavnom mi dolaze penzioneri. Dou mi u brijanicu na ianje, a vie nemaju kose." Zacerekao

se, ali samo na as. "No, dobro, sad su u modi malo krae frizure. Mislio sam si, ajde fino, moda u sad neto zaraditi. Ali ne. Sad svi hoe uniseks. Hoe pranje i eljanje." Sumnjiavo se prignuo prema meni. "Ti nee pranje i eljanje, je li?" "Samo ianje." Zadovoljno je kimnuo. "Kako da te oiam?" "Kratko", predloio sam. "Kratko kratko?" upitao je. "Kratko", rekao sam, "ali ne prekratko." "Okej. Kratko, ali ne prekratko. Nije loe. Da vidi kako ivi druga polovica." Sledio sam se, pomislio sam da to ima neko znaenje. Ali samo se alio. to se njega samog tie, Ed je igrao na urednost. Ono kose koliko je imao zalizao je unatrag. Lice mu je bilo brutalno, ratoborno. Nosnice su mu se vatreno tamnjele dok se uzvrtio oko mene, podizao mi stolicu i brusio brija. "Otac ti je dopustio da nosi tako dugu kosu?" "Do sad je." "Znai, stari te konano doveo u red. uj, nee poaliti. Cure ne ele deka koji izgleda kao enskica. A to kad trabunjaju da hoe osjeajnog mukarca, nemoj im vjerovati. Seru bez veze!" Psovke, otre britve, brijae etkice, sve me to uvodilo u muki svijet. Brija je na televiziji gledao prijenos utakmice. Na kalendaru je bila slika neke votke i zgodne cure u bikiniju od bijelog krzna. Poloio sam noge na metalnu reetku nogostupa dok me on vrtio amo i tamo pred ogledalima u kojima se odbijeskivalo. "Svetog ti sakramenta, kad si se ti zadnji put iao?" "Sjeate se slijetanja na Mjesec?" "Bome da. Vidi se." Okrenuo me licem prema ogledalu. I ukazala se, posljednji put, u posrebrenom zrcalu: Calliope. Jo nije posve nestala. Izvirivala je iznutra kao zatoeni duh. Brija Ed potegnuo mi je eljem kroz kosu. Ispitivaki ju je podig-nuo i pritom zazveckao karama u prazno. Otrice mi nisu dodirnule kosu. Zveket kara sluio mu je tek kao psihika priprema za ianje. To mi je dalo vremena da se predomiljam. Sto to radim? A to ako je dr. Lue u pravu? to ako sam ja zbilja djevojka u ogledalu? Kako sam mogla misliti da u samo tako prebjei na drugu stranu? to ja znam o dekima, o mukarcima? ak mi se ni ne sviaju previe. "Kao da ruim drvo", izjavio je Ed. "Prvo se mora popeti i potkresati grane. A tek onda sijee deblo." Sklopila sam oi. Nisam vie htjela uzvraati pogled Calliopi. Grevito sam stegnula drae za ruke i ekala da brija obavi svoje. Ali sljedee su sekunde kare zvecnule o policu. Zazujala je elektrina ialica. Kruila mi je oko glave kao pela. Brija Ed ponovno mi je zadigao kosu eljem i ula sam kako mi sprava uz zujanje aterira na glavu. "Idemo", rekao je. Oi su mi jo bile sklopljene. Ali znala sam da vie nema povratka. ialica mi je prola preko tjemena kao grablje. Nisam se ni pomaknula. Kosa je padala u busenima. "Morao bih ti vie naplatiti", rekao je Ed. Sad sam otvorila oi, u strahu od troka. "Koliko e ovo kotati?" "Ne brini. Ista cijena. To je moje domoljubno djelo za danas. Pomaem demokraciji u svijetu." Djed i baka pobjegli su iz svojeg doma pred ratom. Sada, nekih pedeset dvije godine kasnije, i ja sam pobjegao. I jednako sam spaavao glavu. Bjeao sam bez previe novca u depu i pod pseudonimom svojeg novog spola. Nije me brod prevezao preko oceana, nego me niz automobila prebacio preko kontinenta. I ja sam postajao nova osoba, ba kao Leftv i Desdemona, ni ja nisam znao to e me zadesiti u ovom novom svijetu u koji sam stigao. I bilo me strah. Nikad nisam nigdje bila sama. Nisam pojma imala kako svijet funkcionira, niti koliko to kota. Uzela sam taksi od Hotela Lochmoor do autobusnog kolodvora, jer nisam znala put. Na kolodvoru uz luku upravu lutala sam kraj duana s kravatama i kioska s brzom hranom u potrazi za blagajnom za vozne karte. Kad sam je pronala, kupila sam kartu za noni autobus za Chicago, s tim da je moja karta bila do Scrantona u Pennsvlvaniji, jer sam zakljuila da si toliko

mogu priutiti. Skitnice i narkomani koji su zauzeli klupe odmjeravali su me i pritom katkad zasiktali ili cmakali usnama. I njih sam se bojala. Gotovo sam odustala od bijega. Ako se pourim, stii u u hotel prije nego to se Milton i Tessie vrate iz kazalita, s predstave s Carol Channing. Sjedila sam u ekaonici i razmatrala taj plan, steui rub Samsonitea meu koljenima kao da bi ga svaki as netko mogao oteti. U sebi sam vrtjela prizore u kojima objavljujem roditeljima kako u odsad ivjeti kao deko, a oni prvo prosvjeduju, a onda poputaju i prihvaaju me. Pored mene je proao policajac. Kad je otiao, preselila sam se na klupu kraj sredovjene ene, u nadi da e svi misliti kako sam joj ker. Glas preko zvunika najavio je ukrcaj u moj autobus. Promotrila sam druge putnike, bijedu koja putuje nou. Bio je tu ostarjeli kauboj s putnom platnenom vreom i suvenirom, kipiem Louisa Armstronga; dva katolika sveenika sa Sri Lanke; ni vie ni manje nego tri predebele majke natovarene djecom i posteljinom, i sitni mukarac za kojeg se pokazalo da je dokej, s puakim borama i smeim zubima. Stali su u red za autobus, dok je prizor u mojoj glavi krenuo svojim tokom, bez mojih redateljskih uputa. Sad je Milton tresao glavom, ne, dr. Lue je navlaio kirurku masku na usta, a moje kolegice u Grosse Pointeu pokazivale su u mene prstom i smijale se, ozarene pakosnim veseljem. U transu od straha, omamljena, ali drui, uspela sam se u neosvijetljeni autobus. Za zatitu, sjela sam kraj one sredovjene gospoe. Ostali putnici, navikli na nona putovanja, ve su vadili termosice i odmatali sendvie. Sa stranjih je sjedala dopirao miris peene piletine. Odjednom sam strahovito ogladnjela. Da sam bar u hotelu i da mogu naruiti dostavu u sobu. Morat u ubrzo nabaviti i novu odjeu. Moram izgledati starije i manje kao lovina. Moram se poeti odijevati kao muko. Autobus je krenuo s kolodvora i gledala sam, uasnuta onim to inim, ali nemona da se zaustavim, kako se vozimo iz grada kroz dugaki, vrtoglavi tunel osvijetljen utim svjetlom to vodi u New Jersev. Kako zaranjamo pod zemlju, kroz stijenje, dok se iznad nas nalijee prljavo rijeno dno, a s druge strane zaobljenih poploenih zidova ribe plivaju u crnoj vodi. U duanu Vojske spasa u Scrantonu, nedaleko od autobusnog kolodvora, potraila sam odijelo. Pretvarala sam se da kupujem za brata, premda me nitko nita nije pitao. Muki su me brojevi zbunjivali. Kriom sam prislanjala sakoe uz tijelo da vidim to bi mi pristajalo. Napokon sam pronala odijelo otprilike svoje veliine. Izgledalo mi je solidno i za sve sezone. Na podstavi je bila priivena etiketa "Muka odijela Durenmatt, Pittsburgh". Skinula sam svoj Papagallo kaput. Provjerivi da li me tko gleda, isprobala sam sako. Nisam osjeala ono to bi osjetio deko. Nije mi bilo kao da navlaim oev sako i postajem mukarac. Bilo mi je vie kao da mi je hladno pa me deko s kojim sam izila zagrnuo svojim sakoom. Kad mi je obujmio ramena, sako mi se uinio velik, topao, ugodan, stran. (A tko je u ovom sluaju bio moj pratilac? Kapetan nogometne momadi? Ne. Moj je deko bio veteran II. svjetskog rata koji je umro od srca. Moj je momak bio lan Loe losova koji se preselio u Teksas.) Odijelo je bilo tek dio mojeg novog identiteta. Frizura je bila najvanija. Sad me u brijanici Ed istio etkom. Sitne odrezane vlasi letjele su zrakom kao praina i zatvorila sam oi. Osjetila sam kako me brija ponovno zavrtio u stolici, a onda je rekao: "U redu, to je to." Otvorila sam oi. I u ogledalu nisam vidjela sebe. Nisam vie vidjela Mona Lisu sa zagonetnim smijekom. Ne srameljivu djevojku zamrene crne kose koja joj pada u lice, nego njezinog brata blizanca. Bez paravana kose iza kojeg se skrivalo, nedavne promjene na mojem licu postale su upadljivije. Vilica mi je bila etvrtastija i ira, vrat deblji, s izboinom Adamove jabuice u sredini. Nedvojbeno muko lice, ali osjeaji u tom deku jo su bili enski. Oiati se poslije raskida veze vrlo je enska reakcija. To je nain da se pone iznova, da se odrekne tatine, da se prkosi ljubavi. Znala sam da vie nikad neu vidjeti Predmet. Unato krupnijim problemima, veim brigama, kad sam prvi put vidjela svoje muko lice u ogledalu, srce mi se slomilo zbog ljubavi. Pomislila sam: gotovo je. Odrezala sam kosu da se kaznim to sam nekoga tako jako voljela. Htjela sam biti jaa od toga. Kad sam iziao iz Edove brijanice, bio sam novi stvor. Drugi ljudi koji su prolazili autobusnim kolodvorom, ako su me uope primjeivali, mislili su da sam uenik oblinjeg internata. Deko iz skupe privatne kole, pomalo umjetniki tip, nosi starako odijelo i vjerojatno ita Ca-musa ili

Kerouaca. Bilo je neeg beatnikog u Durenmattovom odijelu. Hlae su se sjajile poput zmijske koe. Zbog svoje visine izgledao sam stariji nego to sam zbilja bio, kao da mi je sedamnaest, moda osamnaest godina. Ispod odijela nosio sam pulover s ravnim otvorom, ispod pulovera majicu s krokodilom, dva zatitna sloja roditeljskog novca uz kou, plus zlataste cipele VVallabee na nogama. Ako me tko i zapazio, mislio je da sam se preruio u odrasloga, kao to tinejderi vole. Ispod te odjee srce mi je i dalje tuklo kao ludo. Nisam znala to da ponem. Odjednom sam morala obraati pozornost na stvari na koje nikad nisam obraala pozornost. Na vozni red autobusa i autobusne karte, na rasporeivanje novca, na brigu oko novca, na pomno prouavanje jelovnika da pronaem apsolutno najjeftinije jelo koje e me zasititi, to je tog dana u Scrantonu ispalo da je ili. Pojela sam cijeli tanjur u koji sam udrobila nekoliko vreica krekera i pritom razmiljala o autobusnim rutama. Najpametnije bi bilo, s obzirom na to da je jesen, uputiti se na jug ili na zapad i tamo prezimiti, ali kako nisam htjela na jug, odluila sam krenuti na zapad. U Kaliforniju. Zato ne? Provjerila sam koliko e me stajati karta. Kao to sam se i bojala, previe. Cijelo je jutro pomalo sipilo, ali sad su se oblaci razili. S druge strane deperatne zalogajnice, iza prozora umaenih kiom i preko prilaznog puta koji je zavijao oko komadia strme tratine posute smeem, pruala se autocesta. Promatrala sam aute kako ibaju cestom, ne vie tako gladna, ali i dalje osamljena i uplaena. Konobarica mi je prila da me upita hou li kavu. Iako jo nikad nisam pila kavu, rekla sam da hou. Kad mi je natoila alicu, ublaila sam je s dvije doze slatkog vrhnja i etiri vreice eera. Popila sam je tek kad se okusom pribliila sladoledu od kave. Iz kolodvora su neprestano izlazili autobusi ostavljajui za sobom plinoviti trag. Dolje su na autocesti jurili auti. Htjela sam se istuirati. Htjela sam lei u istu posteljinu i zaspati. Mogla sam uzeti sobu u motelu za 9,95 dolara, ali prije toga sam se htjela jo udaljiti. Dugo sam sjedila u separeu. Nisam pojma imala to da poduzmem kao sljedei korak. A onda mi je napokon sinulo. Platila sam raun i izila iz kolodvora. Prela sam pristupni put i sila niz padinu. Spustila sam koveg uz cestu i, iskoraivi tako da se licem okrenem prema nadolazeim automobilima, pokusno podigla palac. Roditelji su me uvijek opominjali da ne autostopiram. Milton mi je znao itati novinske lanke gdje se u detalje opisivalo kako su grozno skonali mladi koji su poinili tu greku. Nisam ba visoko podigla palac. Polovica mene opirala se toj zamisli. Auti su jurili kraj mene. Nitko se nije zaustavljao. Moj se nevoljki palac tresao. Preraunala sam se s Luceom. Mislila sam kako e nakon mnogih razgovora sa mnom zakljuiti da sam normalna i pustiti me na miru. Ali neto mi je postajalo jasno oko normalnosti. Normalnost nije normalna. Ne moe biti. Da je normalnost normalna, svi bi je pustili na miru. Mogli bi mirno sjediti i pustiti normalnosti da se manifestira. Ali ljudi - a posebno doktori - sumnjaju u normalnost. Nisu sigurni da normalnost moe obaviti ono to se od nje oekuje. Pa su je skloni malo gurnuti u pravom smjeru. to se mojih roditelja tie, nisam ih ni za to krivila. Samo su me htjeli potedjeti ponienja, ivota bez ljubavi, ak smrti. Kasnije sam doznala da je dr. Lue naglaavao kako je medicinski riskantno ako se moje stanje ne lijei. "Gonadsko tkivo", kako je opisao moje testise koji se nisu spustili, esto u kasnijoj dobi postane kancerozno. (Meutim, sad mi je etrdeset jedna godina i do sad se nita nije dogodilo.) Iza zavoja se pojavio kamion s prikolicom, ispuhujui crni dim iz uspravnog auspuha. Iza stakla crvene kabine vozaeva je glava poskakivala kao glava lutke na oprugi. Okrenuo je lice prema meni i, dok je golemi kamion tutnjao kraj mene, stao na konicu. Stranji su kotai malo zadimili, zakripali, i kamion je stao kojih dvadeset metara od mene. Zgrabio sam koveg i, obuzet divljim uzbuenjem, potrao prema kamionu. Ali kad sam stigao do njega, zastao sam. Vrata su mi izgledala strano visoko. Golemo je vozilo brundalo i podrhtavalo. S mjesta na kojem sam stajao nisam vidio vozaa i ukoio sam se, paraliziran od neodlunosti. A onda se vozaevo lice ukazalo na prozoru tako naglo da sam se prepao. Otvorio je vrata. "Ide ili ne?" "Idem", rekao sam.

Kabina nije ba bila ista. Voza je bio na cesti ve neko vrijeme i posvuda je leala razbacana ambalaa od hrane i prazne boce. "Dunost ti je da me dri budnim", rekao je voza. Kad nisam odmah odgovorio, pogledao me. Oi su mu bile crvene. Crveni su mu bili i Fu Manchu brkovi i dugi zalisci. "Samo priaj", rekao je. "O emu hoe da priam?" "Jebalo me ako znam!" ljutito je povikao. Ali onda isto tako naglo: "O Indijancima! Zna neto o Indijancima?" "O Indijancima?" "Ma da. Kad vozim na zapad, esto povezem Indijance autostope-re. Najvei luaci koje sam u ivotu vidio. Imaju svakakve teorije i ta sranja." "Na primjer?" "Na primjer, neki vele da nisu doli preko Beringovog kopnenog mosta. Poznat ti je Beringov kopneni most? Tamo gore na Aljaski. Sad se zove Beringov tjesnac. Sad je more. Mali klin vode izmeu Aljaske i Rusije. Ali nekad davno, to je bilo kopno i onuda su stigli Indijanci. Iz Kine ili Mongolije, tako neto. Indijanci su zapravo istonjaci." "Nisam to znao", rekao sam. Vie se nisam bojao kao prije. Voza me oito uzeo zdravo za gotovo. "Ali neki od tih Indijanaca koje povezem vele da njihovi nisu doli preko tog kopnenog mosta. Vele da su doli s nekog izgubljenog otoka, kao to je Atlantida." "Nisu jedini." "I zna to jo vele?" "to?" "Vele da su Indijanci napisali Ustav. Ameriki Ustav!" Ispalo je da je priao uglavnom on. Govorio sam vrlo malo. Ali sama moja nazonost drala ga je budnim. Dok je priao o Indijancima, to ga je podsjetilo na meteore; u Montani ima meteor koji Indijanci smatraju svetim, a ubrzo je preao na sve nebeske pojave s kojima se ovjek hoe-nee upoznaje dok je za volanom kamiona, zvijezde padalice, komete i zelene zrake. "Jesi kad vidio zelenu zraku?" upitao me. "Ne." "Vele da se zelena zraka ne moe uslikati, ali ja sam je slikao. Uvijek imam sa sobom fotoaparat za sluaj da naletim na neku takvu pizdariju od koje ti pamet stane. I jedanput sam vidio tu zelenu zraku i zgrabio aparat i cap. Imam fotku doma." "Sto je to zelena zraka?" "To je boja koju sunce proizvede kad izlazi i kad zalazi. Na samo dvije sekunde. Najbolje ti se vidi u planinama." Odvezao me sve do Ohija i ostavio pred jednim motelom. Zahvalio sam mu na vonji i ponio koveg do recepcije. I tu mi je odijelo dobro posluilo. Kao i skupa prtljaga. Nisam izgledao kao bjegunac od kue. Recepcioner u motelu moda je posumnjao u moje godine, ali odmah sam izbrojio novac na pult i klju mi se naao u rukama. Nakon Ohija slijedili su Indiana, Illinois, Iowa i Nebraska. Vozio sam se u karavanima, sportskim autima, kombijima iz rentakara. Nikad mi nisu stale same ene, iskljuivo mukarci, ili mukarci sa enama. Stao mi je par turista iz Nizozemske koji su se alili na frigidno ameriko pivo, a katkad su me povezli parovi koji su se svaali i vie su dodijali jedno drugom. U svakom od tih sluajeva smatrali su me dekom ti-nejderske dobi to sam sa svakom minutom sve uvjerljivije i postajao. Sophie Sassoon nije bila pri ruci da mi voskom depilira brie pa su se pojaali, tamni kao razmazana mrlja iznad gornje usnice. Glas mi se sputao sve dublje. Sa svakom grbom na cesti moja Adamova jabuica padala je mjesto nie. Ako me tko pitao, govorio sam kako idem u Kaliforniju na prvu godinu faksa. Nisam mnogo znao o svijetu, ali znao sam neto o fakultetima, svakako o tome kako se dobro pripremiti za ispitivanje, i tako sam tvrdio da idem na Stanford, gdje u stanovati u studentskom domu. Da budem iskren, moji vozai nisu bili pretjerano sumnjiavi. Bilo im je zapravo svejedno. Imali su vlastite probleme. Dosaivali su se, ili su bili osamljeni, i htjeli su s nekim razgovarati.

Kao kakav obraenik na novu vjeru, ispoetka sam pretjerivao. Negdje oko Garvja u Indijani poeo sam se frajerski gegati u hodu. Rijetko sam se smijeio. Kroz cijeli Illinois kiljio sam nepomina lica kao Clint Eastwood. Sve je to bilo blefiranje, ali i veina mukaraca zapravo blefira. Svi idemo i gledamo jedni druge ledenim pogledima kroz stisnute oi. Moje se epurenje nije bogzna koliko razlikovalo od dranja mnogih adolescenata koji hoe izgledati muevno. Zbog toga je djelovalo uvjerljivo. Prolazilo je upravo zbog svoje lanosti. Tu i tamo ispadao sam iz uloge. Kad sam osjetio da mi se neto prilijepilo za potplat, zabacio bih petu i pogledao preko ramena da vidim to je, umjesto da prekriim nogu ispred sebe i podignem cipelu. Kovanice sam brojao na otvorenom dlanu umjesto u depu hlaa. Od tih me greaka hvatala panika, ali nepotrebno. Nitko nije nita primjeivao. To mi je ilo u prilog; ljudi u pravilu ne primjeuju ba mnogo. Lagao bih kad bih rekao da sam razumio sve to sam osjeao. Ne ide to tako s etrnaest godina. Nagon za samoodranjem rekao mi je da bjeim, i bjeao sam. Za petama mi je bio strah. Nedostajali su mi roditelji. Grizla me savjest to se brinu zbog mene. Proganjao me izvjetaj dr. Lucea. Nou, u raznim motelima, uspavljivao sam se plaem. Iako sam pobjegao, nisam se osjeao manje nakaznim. Pred sobom sam vidio samo ponienje i odbacivanje, i oplakivao sam svoj ivot. Ali ujutro sam se budio u mnogo boljem stanju. Izlazio sam iz mo-telske sobe da stojim na zraku svijeta. Bio sam mlad i, unato strahu, vedra duha; nisam predugo mogao stvari gledati crno. Nekako sam uspijevao zaboraviti sebe na due komade vremena. Jeo sam krafne za doruak. Neprestano sam pio jako slatku kavu razblaenu mlijekom. Da si popravim raspoloenje, inio sam stvari koje mi roditelji ne bi dopustili, naruivao dva pa katkad i tri deserta i nikad nisam jeo salatu. Sad sam bio slobodan da pustim da mi zubi istrunu ili da stavljam noge na sjedalo ispred sebe. Katkad, dok sam stopirao, vidio sam druge bjegunce. Okupljali su se ispod nadvonjaka ili u odvodnim kanalima i puili, s navuenim kapuljaama. Bili su spremniji podnijeti gore stvari nego ja, bili su ilaviji. Obilazio sam njihove opore u irokom luku. Oni su bili iz razorenih obitelji, tjelesno su ih zlostavljali u djetinjstvu, a sad su oni zlostavljali druge. Nisam im ni po emu bio nalik. Sa sobom sam na cestu ponio drutveni uspon i poloaj svoje obitelji. Nisam se pridruio ni jednom oporu, nego sam iao svojim putem sam. A sad se, usred prerije, pojavljuje kamp prikolica koja pripada My-ronu i Svlviji Bresnick, iz Pelhama u dravi New York. Kao novovjeka zaprena natkrivena kola, kotrlja se kroz lelujava travnata prostranstva i onda zaustavlja. Vrata se otvaraju, kao vrata kue, a na njima stoji ivahna enica u kasnim ezdesetim godinama. "Mislim da imamo mjesta za tebe", kae. Trenutak prije, bio sam na cesti broj 80 u zapadnoj Iowi. Ali sad, dok unosim koveg na taj prerijski brod, odjednom sam u dnevnoj sobi Bresnickovih. Uokvirene fotografije njihove djece vise po zidovima, uz Chagallove grafike. Na niskom stoliu lei povijest Winstona Churchilla kroz koju se Myron probija nou dok stoje negdje parkirani. Myron je umirovljeni trgovaki putnik, Svlvia biva socijalna radnica. U profilu podsjea na slatku Pulchinellu, izraajnih, naminkanih obraia, i nosa stvorenog da postigne komini efekt. Myron usnama slini po cigari, uprljanoj i intimno navlaenoj njegovim izluinama. Dok Myron vozi, Svlvia mi pokazuje krevete, tu, dnevni boravak. Na koji fakultet idem? to elim biti? Zasipa me pitanjima. Myron se okree od volana i zatuli, "Stanford! To je dobar faks!" I upravo se u tom asu to dogodilo. U nekom trenutku na cesti broj 80 neto mi klikne u glavi i odjednom mi se ini da sam uhvatio grif. Myron i Svlvia tretiraju me kao sina. U toj kolektivnoj zabludi ja i postajem sin, bar na kratko. Identificiram se s mukim spolom. Ali ostalo mi je i neeg kerinskog. Jer nije prolo dugo, a Svlvia me vodi u stranu da se poali na mua. "Znam da je to seljaki. Cijeli taj stil ivota u kamp prikolicama. Da vidi ljude koje sreemo u tim kampovima. Oni to zovu 'kamperski stil'. Ma zlatni su to ljudi - ali dosadni. Fale mi izlasci na kulturne dogaaje. Myron kae da je ivot proveo putujui po zemlji koju nije uspio vidjeti jer je imao previe posla. Zato sad putuje ponovno - ali polako. I to misli, koga vue sa sobom?" "Srce moje!" zove je Myron. "Bi li mogla svojem muu donijeti ledeni aj, molim te? Umire od

ei." Ostavili su me u Nebraski. Prebrojio sam novac i ustanovio da imam jo dvjesto trideset dolara. Naao sam jeftinu sobu u nekoj vrsti pansiona i ondje prespavao. Jo sam se previe bojao stopirati po mraku. Na cesti sam imao vremena za manje prilagodbe. Mnoge arape koje sam ponio bile su pogrene boje - ruiaste, bijele ili s uzorkom kitova. Ni gaice nisu bile dobre. U robnoj kui Woolworth u Nebra-ska Cityju kupio sam paket s tri para bokserica. Kao djevojka, nosila sam veliki broj, L. Kao deko, M. Proao sam s kolicima i kroz odjel kozmetike. Umjesto beskrajnih nizova kozmetikih proizvoda, bio je tu samo jedan red osnovnih higijenskih potreptina. Eksplozija muke kozmetike jo se nije dogodila. Nije bilo preparata za njegu zamaskiranih pod grubijanskim imenima. Nije bilo Heavy Duty Skin Repair kreme. Ni Anti Burn Shave Gela poslije brijanja. Uzeo sam dezodorans, jednokratne britvice i kremu za brijanje. Privlaile su me arene boice kolonjske vode, ali imao sam loe iskustvo s losionima poslije brijanja. Kolonjska voda podsjeala me na uitelje pjevanja, efove sale, na starce i njihove neeljene zagrljaje. Odabrao sam i muku lisnicu. Na blagajni nisam mogao pogledati blagajnici u lice, u nelagodi kao da kupujem kondome. Blagajnica nije bila mnogo starija od mene, s plavom, sitno nakovranom kosom. U provincijalnom stilu. U restoranima sam se poeo sluiti mukim zahodima. Ta mi je prilagodba valjda najtee pala. okirala me prljavtina u mukim zahodima, kiseli smrad i svinjski zvukovi, roktanje i stenjanje koje je dopiralo iza vrata odjeljaka. Na podu su se vjeno skupljale lokve mokrae. Komadi uprljanog toaletnog papira lijepili su se za koljke. Na ulasku te esto doekivao hitan sluaj za vodoinstalatera, smea plima, juha mrtvih aba. Kad se sjetim da mi je zahod neko bio utoite! S tim je sad gotovo. Odmah sam shvatio da muki zahodi, za razliku od enskih, ne nude utjehu. Cesto nije bilo ak ni ogledala, niti sapuna za ruke. I dok iza zatvorenih vrata zahoda mukarci puni plinova nisu pokazivali ni truna srama, na pisoarima su bili usplahireni. Gledali su ravno preda se kao konji s naonjacima. U tim sam trenutcima shvaao to ostavljam za sobom: solidarnost zajednike biologije. ene znaju to znai imati tijelo. Razumiju njegove tegobe i slabosti, njegove trijumfe i uitke. Mukarci misle da je njihovo tijelo samo njihovo. Bave se njime u privatnosti, ak i na javnome mjestu. Rije o penisima. Kakav je bio Calov slubeni stav o penisima? Dok je bio meu njima, okruen njima, osjeao je prema njima isto ono to je osjeao kao djevojka: u jednakoj mjeri fascinaciju i uas. Penisi mi nikad ba nisu previe znaili. Mojim prijateljicama i meni bili su komini. Svoju smo grenu radoznalost prikrivale hihotom ili hinjenim gaenjem. Kao svaka kolarka na izletu, doivjela sam trenutke crve-njenja meu rimskim starinama. Zirkala sam kriom, kad se uiteljica okrenula na drugu stranu. To nam je prva lekcija iz povijesti umjetnosti kad smo mali, nije li tako? Aktovi su odjeveni. Odjeveni su u udoree. Budui da je est godina stariji od mene, moj brat se nikad nije kupao sa mnom u kadi. Tijekom godina njegove sam genitalije vidjela tek letimino. Namjerno sam odvraala pogled. ak je i Jerome uao u mene, a da nisam gledala to se dogaa. Neto tako dugo skriveno moralo me zaintrigirati. Ali ono to sam uspjela zapaziti u mukim zahodima, uglavnom me razoaralo. Ponosnog falusa nije bilo nigdje na vidiku, samo ovjeene vreice, osueni gomolji, puevi golai. I na smrt sam se bojao da e me uhvatiti kako gledam. Unato odijelu, kratkoj kosi i visini, svaki put kad sam ulazio u muki zahod, u glavi mi je odjeknulo: "U mukom zahodu si!" Ali u mukom zahodu sam i morao biti. Nitko nije rekao ni rije. Nitko nije prigovorio to sam unutra. A onda bih traio zahodsku koljku koja je izgledala bar donekle isto. Morao sam sjesti da uriniram. I sad sjedam. Uveer, na gljiviavim tepisima motelskih soba, vjebao sam, radio sklekove i trbunjake. Samo u boksericama, prouavao sam svoju grau u ogledalu. Jo nedavno muilo me to se ne razvijam. Te je brige nestalo. Nisam vie morao dostizati taj standard. Nemogui su zahtjevi uklonjeni i osjeao sam golemo olakanje. Ali bilo je i trenutaka dezorijentacije dok sam zurio u tijelo koje se mijenjalo. Katkad mi se inilo da ne pripada meni. Bilo je vrsto, bijelo, koato. Lijepo na svoj nain, valjda, ali spartansko. Nimalo pristupano ni podatno. Prije, sadraj pod pritiskom.

U tim sam motelskim sobama upoznavao svoje novo tijelo, njegove specifine upute i kontraindikacije. Predmet i ja radili smo u neznanju. Nikad previe nije istraila moju opremu. Na klinici su mojim genitalijama pristupili medicinski. Cijelo vrijeme su mi bile odrvenjele ili blago iritirane od neprestanih pregleda. Tijelo mi se iskopalo da nekako podnese to muenje. Ali putovanje ga je razbudilo. Sam, iza zakljuanih vrata s navuenim sigurnosnim lancem, eksperimentirao sam sa sobom. Stavljao sam jastuke meu noge. Lijegao sam na jastuke. Dok sam s pola oka gledao Johnnvja Carsona na televiziji, moja je ruka ispitivala teren. Tjeskoba oko tjelesne grae uvijek me prijeila da istraujem kao ostali. I zato sam tek sad, daleko od svijeta i svih koje sam poznavao, imao hrabrosti to iskuati. Ne smije se umanjiti vanost toga. Ako sam katkad dvojio oko svoje odluke, ako sam se katkad htio vratiti, otrati natrag roditeljima i na kliniku i popustiti, zaustavila me privatna ekstaza meu nogama. Znao sam da e mi to oduzeti. Ne elim precjenjivati seksualno. Ali za mene je to bila mona sila, pogotovo u dobi od etrnaest godina, kad su mi ivci bili svjei i ustreptali, spremni da na najmanju provokaciju raspale simfoniju. Tako je Cal otkrio sebe, u senzualnoj, tekuoj, neplodnoj kulminaciji, ispruen na trbuhu na dva ili tri izgnjeena jastuka, uz sputene rolete i ispranjeni bazen vani, i uz aute koji prolaze u beskraj, cijelu no. Izvan Nebraska Citvja, stao mi je srebrni karavan Nova. Potrao sam s kovegom u ruci i otvorio suvozaeva vrata. Za volanom je sjedio naoit mukarac od trideset i neto godina. Imao je na sebi sako od tvida i uti pulover s V izrezom. Najgornji gumb karirane koulje bio mu je otkopan, ali ovratnik je bio vrsto ukrobljen. Formalnost njegove odjee odskakala je od leerna ponaanja. "Ej bok", rekao je, kao s brooklvnskim akcentom. / "Hvala to ste stali." Pripalio je cigaretu i predstavio se, pruajui mi ruku. "Ben Scheer." "Ja sam Cal." Nije postavljao uobiajena pitanja o tome odakle sam i kamo idem. Umjesto toga je, kad smo krenuli, upitao, "Gdje si naao to odijelo?" "U duanu Vojske spasa." "Jako je dobro." "Zbilja?" rekao sam. I onda ponovno razmotrio to je rekao. "Zezate me." "Ne, ne zezam te", rekao je Scheer. "Sviaju mi se odijela u kojima je netko umro. To je vrlo egzistencijalistiki." "Kako?" "to kako?" "Egzistencijalistiki?" Pogledao me ravno u oi. "Egzistencijalist je netko tko ivi za sadanji trenutak." Nikad nitko nije sa mnom tako razgovarao. Svialo mi se. Dok smo se vozili kroz poutjeli krajolik, Scheer mi je priao o drugim zanimljivim stvarima. Saznao sam za Ionesca i za teatar apsurda. I za Andvja Warhola i Velvet Underground. Teko je opisati kakvo su uzbuenje izazivale te rijei u meni, klincu iz kulturne vukojebine. Narukvice s privjescima voljele su se pretvarati da su s istoka, pa sam valjda i ja pokupio taj poriv. "Jeste kad ivjeli u New Yorku?" upitao sam. "Prije." "Ba sam bio ondje. Htio bih ondje jednog dana ivjeti." "ivio sam tamo deset godina." "Zato ste otili?" Opet me pogledao u oi. "Jedno sam se jutro probudio i shvatio da sam, ako ne odem, za godinu dana mrtav." I to mi je zvualo divno. Scheer je imao zgodno, blijedo lice s azijatski ukoenim sivim oima. Svijetlo smea, sitno kovrava kosa bila mu je uredno zaeljana s razdjeljkom povuenim ravno kao po dekretu. Nakon nekog vremena zapazio sam i druge fine detalje njegove odjee, dugmad za manete s monogramom, talijanske mokasinke. Odmah mi se svidio. Scheer je bio onakav mukarac kakav sam mislio da bih ja volio

biti. Odjednom se iz stranjeg dijela auta zauo velianstveni, turobni uzdah iz dna due, glasan poput erupcije. "Kako ide, Franklin?" doviknuo je Scheer. Kad je uo svoje ime, Franklin je podigao zabrinutu, kraljevsku glavu iz dubina prtljanika i vidio sam bijelo-crne mrlje engleskog sete-ra. Starina suznih oiju me jedanput odmjerila i ponovno utonula iza sjedala. Scheer je u meuvremenu siao s autoceste. Na autocesti je vozio leernim stilom, ali im bi se upustio u bilo kakav manevar, poprimao je vojniko dranje i udarao po volanu jakim rukama. Stao je na parkiralitu velikog duana. "Natrag sam za minutu." Drei cigaretu nisko na boku kao tap za jahanje, odsjenim je korakom odmarirao u duan. Dok ga nije bilo, razgledao sam unutranjost auta. Sve je bilo besprijekorno isto, prostirke na podu netom usisane. U pretincu za rukavice uredno su bile poslagane karte i kasete Mabel Mercer. Scheer se vratio s dvije pune vreice. "Mislim da nam je vrijeme za putno pie", rekao je. Donio je paket od dvanaest piva, dvije boce Blue Nun, i rose Lancers u lanoj glinenoj boci. Sve je odloio na stranje sjedalo. I to je spadalo u sofisticiranu odraslost. Piti jeftini Liebfraumilch iz plastinih aa, zvati to koktelom, i jesti grumene sira Cheddar grubo odrezane vicarskim vojnim noem. Scheer je iz oskudnih sredstava uspio sloiti posve pristojnu zakusku. Bilo je tu ak i maslina. Vratili smo se na autocestu preko niije zemlje, dok me Scheer upuivao kako da otvorim vino i posluujem mu prigrizine. Sad sam mu bio pa. Rekao mi je da stavim kasetu s Mabel Mercer i onda me prosvjetljivao o njezinu savrenom fraziranju. Odjednom je povisio glas. "Murja. Spusti au." Brzo sam spustio au Blue Nuna i nastavili smo dalje, dok nam je s lijeve strane proao policajac. Scheer je imitirao govor provincijskog policajca: "Znam ja te gradske prefrigance, a ova dvojica su bome prefriganiji od sviju! Evo meni ruke ako nisu neto loe naumili!" Na sve to ja sam odgovarao smijehom, sretan to sam se udruio s njim protiv svijeta licemjera i vlastodraca. Kad se smrailo, Scheer je odabrao restoran u kojem su specijalitet odresci. Brinuo sam se da e biti preskupo, ali on mi je rekao, "Danas ja astim veerom." Unutra je bilo puno, bio je to popularan restoran, i slobodan je bio samo mali stol kraj anka. Konobarici je Scheer rekao, "Ja u martini s votkom, jako suh, dvije masline, a moj sin e pivu." Konobarica me pogledala. "Ima on neke isprave?" "Nemam kod sebe", rekao sam. "Onda nita od piva." "Bio sam prisutan kad se raao. Jamim za njega", rekao je Scheer. "Sori, nema isprava, nema alkohola." "Onda dobro", rekao je Scheer. "Predomislio sam se. Dajte meni martini s votkom, jako suh, dvije masline, i uz to pivu." Kroz stisnute usnice konobarica je procijedila, "Ako ete dat prijatelju da pije to pivo, ne mogu vam ga donijet." "Oba su pia za mene", uvjeravao ju je Scheer. Malo je spustio glas, malo otvorio ton, i unio u nj neki autoritet istoka zemlje ili otmjenog sveuilita iji se utjecaj nije posve gubio ak ni tu, u restoranu s odrescima u preriji. Konobarica je ogoreno popustila. Otila je od stola, a Scheer se nagnuo prema meni. Ponovno je oponaao seljaki govor provincije. "Nita ovoj curi ne fali a da to jedno dobro bockanje u sijenu ne bi rijeilo. A gdje e bolji rog od tvojeg." Nije djelovao kao da je pijan, ali to je prostaenje bilo novo: pokreti su mu sad bili manje precizni, govor glasniji. "Ma da", rekao je Scheer, "mislim da joj se svia. Ti i Mavella ba si lijepo pasete." I na mene je vino snano djelovalo, glava mi je bila poput lopte s ogledalima s koje se odbljeskuje svjetlo.

Konobarica je donijela pia i demonstrativno ih spustila na Sche-erovu stranu stola. im je otila, on je gurnuo pivo prema meni i rekao, "Evo ti." "Hvala." Pio sam pivo u velikim gutljajima, a svaki put kad je konobarica prola, gurao sam ga natrag preko stola. Bilo je zabavno piti skriveki. Ali nisam proao neprimijeen. Promatrao me mukarac koji je sjedio za ankom. Imao je havajsku koulju i sunane naoale i drao se kao da ne odobrava to to vidi. Ali onda mu se lice razvuklo u irok, znalaki smijeak. Od tog mi je smijeka postalo neugodno i skrenuo sam pogled. Kad smo izili iz restorana, nebo se ve potpuno zacrnjelo. Prije odlaska, Scheer je otvorio stranja vrata Nove da pusti Franklina van. Stari pas vie nije mogao hodati pa ga je Scheer morao podii iz auta. "Idemo, stari", rekao mu je, s nabusitom njenou i, stiui upaljenu cigaretu u zubima tako da mu je patricijski strala uvis pomalo kao kod Franklina Roosevelta glavom, u svojim Guccijevim mokasinkama i sakou od zlatastog tvida, dok su mu se jake noge igraa pola gotovo svijale pod teretom, odnio je ostarjelu betiju u grmlje. Prije nego to smo izili na autocestu, stao je pred duanom da kupi jo piva. Vozili smo se sat i neto. Scheer je popio mnogo piva: ja sam odradio jedno ili dva. Nisam uope bio trijezan i spavalo mi se. Naslonio sam se na vrata i mutnih oiju zurio van. Pored nas je proao dugaki bijeli auto. Voza me pogledao i osmjehnuo se, ali ja sam ve tonuo u san. Neto kasnije, ne znam koliko, Scheer me probudio tresui me. "Previe sam krepan da vozim. Stat u negdje." Nisam rekao nita. "Uzet u sobu u motelu. I tebi u uzeti sobu. Ja astim." Nisam prigovorio. Ubrzo sam ugledao nejasna svjetla motela. Scheer je iziao iz auta i vratio se s kljuevima soba. Odveo me u moju sobu, nosei moj koveg, i otvorio mi vrata. Stigao sam do kreveta i sruio se. Vrtjelo mi se u glavi. Uspio sam podii prekriva i dohvatiti jastuk. "Spavat e odjeven?" upitao me Scheer, kao da ga to zabavlja. Osjetio sam njegovu ruku kako me trlja po leima. "Ne bi smio spavati u odjei", rekao je. Poeo me svlaiti, ali razbudio sam se. "Pusti me samo da spavam", rekao sam. Scheer se prignuo tik uz mene. Zadebljalim glasom je profufljao, "Starci su te izbacili, al? To se dogodilo, je li?" Odjednom je zvuao jako pijano, kao da ga je napokon uhvatilo sve to je pio cijelog dana i cijele veeri. "Idem spavati", rekao sam. "Daj", apnuo mi je Scheer. "Ja u se pobrinuti za tebe." Sklupao sam se da se zatitim, drei oi zatvorene. Scheer je pro-trljao lice uz moje, ali kako nisam reagirao, prestao je. uo sam kako otvara vrata i zatvara ih za sobom. i Kad sam se ponovno probudio, bilo je rano jutro. Svjetlo je naviralo kroz prozore. A kraj mene je leao Scheer. Nespretno me grlio i pritom vrsto mirio. "Samo hou tu spavati", pleo je jezikom. "Samo hou spavati." Netko mi je otkopao koulju. Scheer je bio samo u donjem rublju. Televizor je radio, a na njemu su stajale prazne limenke piva. Scheer me stezao, stiskao lice uz moje i pritom isputao zvukove. Otrpio sam to, jer sam zbog nekog razloga mislio da sam mu duan. Ali kad su njegovi pijani izljevi njenosti postali gorljiviji, ciljaniji, odgurnuo sam ga od sebe. Nije prosvjedovao. Smotao se u loptu i ubrzo izgubio svijest. Ustao sam i otiao u kupaonicu. Dugo sam sjedio na poklopcu zahoda, steui koljena. Kad sam izvirio iz zahoda, Scheer je jo spavao vrstim snom. Vrata kupaonice nisu se mogla zakljuati, ali oajniki sam udio za tuem. Istuirao sam se na brzinu, s rastvorenim zastorom i pogledom uprtim u vrata. Onda sam se presvukao u istu koulju, ponovno obukao odijelo i iziao iz sobe. Tek je svanulo. Na cesti jo nije bilo prometa. Pjeke sam se udaljio od motela i sjeo na svoj Samsonite i ekao. Veliko, otvoreno nebo. Na njemu nekoliko ptica. Ponovno sam bio gladan. Boljela me glava. Izvadio sam novarku i prebrojio siu koja mi je preostala. Stoti sam put pomislio da nazovem kui. Poeo sam plakati, ali sam se zaustavio. A onda sam uo da dolazi auto. Iz

motelskog parkiralita izlazio je bijeli Lincoln Continental. Podigao sam palac. Auto je stao kraj mene i prozor na struju se polako spustio. Za volanom je sjedio mukarac kojeg sam vidio juer u restoranu. "Kamo si se uputio?" "U Kaliforniju" Opet onaj smijeak. Kao da je neto puknulo. "No, onda danas ima sree. I ja idem onamo." Samo sam trenutak oklijevao. Tad sam otvorio stranja vrata velikog auta i ubacio svoj koveg. U tom asu nisam imao odvie izbora. Rodna disforija u San Franciscu Zvao se Bob Presto. Imao je meke, bijele, debele ruke i punano lice i nosio je bijelu tuniku protkanu zlatnim nitima. Bio je tat na svoj glas, godinama je radio kao radijski voditelj prije nego to se ubacio u sadanji posao. Kakav tono posao, nije specificirao. Ali po Prestovom bijelom Continentalu s crvenim konim sjedalima, zlatnom satu i prstenima s briljantima, njegovoj minkerskoj frizuri, oito se vidjelo da je unosne prirode. Unato tim oznakama odraslog mukarca, Presto je po mnogo emu bio mamin sin. Imao je tijelo malog debeljka, premda je bio krupan, valjda je imao sto kila. Podsjeao me na figuru Big Boya u lancu restorana brae Elias, samo to je bio stariji, prostiji i podbuhao od odraslih poroka. Razgovor smo poeli uobiajeno, Presto me ispitivao o meni, a ja sam odgovarao standardnim laima. "Kamo ide u Kaliforniji?" "Na faks." "Na koji?" "Stanford." "Impresioniran sam. Imam ogora koji je iao na Stanford. Die nos do neba. Gdje je to tono?" "Stanford?" "Da, u kojem gradu?" "Zaboravio sam." "Zaboravio si? Mislio sam da su studenti sa Stanforda pametni. Kako e stii onamo ako ne zna gdje je faks?" "Nalazim se s prijateljem. On zna sve detalje i sve." "Lijepo je imati prijatelje", rekao je Presto. Okrenuo se i namignuo mi. Nisam znao kako protumaiti to namigivanje. utio sam kao zaliven i netremice zurio u cestu pred nama. Na prednjem sjedalu, u prostoru izmeu nas, kao na kakvom anku, bilo je svega, boca s osvjeavajuim napitcima, vreica s ipsima i keksa. Presto mi je nudio da uzmem to hou. Bio sam odvie gladan da bih odbio, pa sam uzeo nekoliko keksa, trudei se da ih ne gutam halapljivo. "Da ti kaem", rekao mi je Presto, "to sam stariji, studenti mi izgledaju mlai. Da si me pitao, rekao bih da jo ide u srednju kolu. Na kojoj si godini?" "Prvoj." Prestu se lice ponovno razvuklo u ueereni smijeak. "Da sam barem na tvojem mjestu. Nema ljepe od studentskih dana. Nadam se da si spreman za cure." To je popratio cerekom na koji sam se osjetio obaveznim dodati vlastiti cerek. "Zna, Cal, imao sam gomilu cura na faksu", rekao je Presto. "Spikirao sam na studentskom radiju. Dobivao sam sve mogue ploe besplatno. I kad mi se neka cura sviala, posveivao sam joj stvari na radiju." Pokazao mi je primjerom kakav mu je bio stil, pjevuckajui dubokim glasom: "A ovo je za Jennifer, kraljicu prve godine antropologije. Mala, hou prouavati tvoju kulturu." Presto je pognuo mesnatu glavu i obrve su mu se izvile u skromnom priznanju vlastitu glasovnom daru. "Da ti dam mali savjet u vezi sa enskima, Cal. Glas. Glas strano uzbuuje ene. Nikad ne podcijeni vanost glasa." Prestov je glas zbilja bio dubok, dimorfno muevan. Masne naslage na vratu pojaavale su mu rezonanciju dok mi je objanjavao: "Uzmi, na primjer, moju bivu enu. Kad smo tek poeli hodati, mogao sam joj rei bilo to i ona bi pomahnitala. Dok smo se evili, rekao bih 'beka nicla' i te sekunde bi svrila." Kad nisam odgovorio, Presto je rekao, "Valjda ti nije neugodno, no? Nisi valjda jedan od onih malih

mormona misionara? U tom tvojem odijelu?" "Ne." "Ajde dobro. Malo sam se zabrinuo. Daj da ti opet ujem glas", ree Presto. "Daj, reci neto najbolje to moe." "A to da velim?" "Reci 'beka nicla'." "Beka nicla." "Vie ne radim na radiju. Nisam profesionalni spiker. Ali po mom skromnom miljenju, Cal, ti nisi tof za DJ-a. Ima tanki tenori. Tko hoe eviti, mora prvo nauiti pjevati." Prasnuo je u smijeh i nacerio mi se. Ali oi mu nisu bile vesele, nego su me hladno gledale i pomno prouavale. Vozio je jednom rukom, a drugom jeo ips. "Glas ti zapravo ima neto neobino. Teko ga je odrediti." inilo mi se najpametnije da utim. "Koliko ti je godina, Cal?" "Pa rekao sam vam." "Ne, nisi mi rekao." "Upravo sam navrio osamnaest." "to misli koliko je meni?" "Ne znam. ezdeset?" "No, dobro, moe sad izii iz auta. ezdeset! Za Boga miloga, pa imam pedeset dvije godine!" "Htio sam rei pedeset." "To je zbog kila." Tresao je glavom. "Nisam izgledao staro dok nisam natukao ove silne kile. Mravac kao ti nema pojma o emu priam, je li tako? Prvo sam mislio da si cura kad sam te vidio da stoji kraj ceste. Nisam zapazio odijelo. Vidio sam ti samo figuru. I mislio sam, Isuse, pa to je ovoj curici dolo da stopira?" Vie nisam mogao pogledati Prestu u oi. Ponovno me bilo strah i obuzela me krajnja nelagoda. "A onda sam te prepoznao. Ve sam te vidio. U restoranu s odrescima. Bio si s onim pederom." Zastao je. "Njega sam odacao kao lovca na mlado meso. Jesi ti gej, Cal?" "Molim?" "Slobodno mi moe rei. Ja nisam gej, ali nemam nita protiv." "Htio bih ovdje izii. Moete me pustiti van?" Presto je pustio volan i podigao oba dlana u zrak. "Oprosti. Ispriavam se. Neu te vie ispitivati kao policajac. Neu vie ni zucnuti." "Samo me pustite da iziem." "Ako to zbilja hoe, nema problema. Ali glupo je. Idemo u istom smjeru, Cal. Odvest u te u San Francisco." Nije usporio niti sam ga traio da uspori. Odrao je rije i dalje je uglavnom utio, samo je mumljao uz glazbu s radija. Svaki sat je stao na pauzu, da ode na zahod i kupi jo pepsi cole u najveim bocama, jo okoladnih keksa, jo crvenog likoricija i jo ipsa. Dok je vozio, neprestano se tankao. Zabacivao je glavu unatrag dok je vakao da ne namrvi prednji dio koulje. Bezalkoholna pia klokotala su mu niz grlo. Vodili smo samo vrlo openitu konverzaciju. Preli smo gorje Sierre, izili iz Nevade i uli u Kaliforniju. Uzeli smo ruak u restoranu za vozae. Presto je platio hamburgere i frape i zakljuio sam da je tip na mjestu, prijateljski raspoloen, i da ne eli nita od mene fiziki. "Vrijeme za lijekove", rekao je kad smo pojeli. "Moe mi dodati moje tablete, Cal? U pretincu su." Unutra je bilo pet ili est raznih boica s tabletama. Dodao sam ih Prestu i on je zakiljio da proita to pie na etiketama. "Daj", rekao mi je, "vozi ti jedan trenutak." Nagnuo sam se prema njemu da dohvatim volan, primaknuvi se Bobu Prestu mnogo blie nego to sam htio, dok se on borio sa zatvaraima boica i istresao iz njih tablete. "Jetra mi je sva sjebana. Zbog hepatitisa koji sam pokupio u Tajlandu. Usrana me zemlja skoro stajala glave." Podigao je plavu tabletu. "Ova je za jetru. Imam i jednu za razrjeivanje krvi. I jednu za tlak. Krv mi je sva sjebana. Ne bih smio ovoliko jesti." I tako smo se vozili cijeli dan, i uveer stigli u San Francisco. Kad sam vidio grad, ruiast i bijel,

araniran po breuljcima kao svadbena torta, obuzeo me novi strah. Cijelim putem preko zemlje potpuno me zaokupljalo to kako stii do odredita. Sad sam stigao i nisam znao to da ponem niti kako u opstati. "Odbacit u te kamo god hoe", rekao je Presto. "Ima adresu gdje e odsjesti, Cal? Gdje ti stanuje prijatelj?" "Bilo gdje je u redu." "Odvest u te u Haight. To je dobro mjesto da se snae za poetak." Odvezli smo se u grad, Bob Presto napokon je stao i ja sam otvorio vrata. "Hvala na vonji", rekao sam. "Ma sve u redu", rekao je Presto. Pruio mi je ruku. "I usput, u Palu Altu." "Molim?" "Stanford je u Palu Altu. S tim stvarima mora biti naisto ako hoe da ti netko vjeruje da ide na faks." ekao je da neto kaem. A onda me, iznenaujue njenim glasom, to je vjerojatno bio profesionalni trik, ali ne bez efekta, Presto upitao: "Cuj, momak, a ima ti gdje spavati?" "Ne brinite za mene." "Cal, mogu te neto pitati? Sto si ti zapravo?" Bez odgovora sam iziao iz auta i otvorio stranja vrata da uzmem prtljagu. Presto se okrenuo u sjedalu, naporan manevar za njega. Glas mu je i dalje zvuao barunasto, duboko, oinski. "Daj, pa ja sam u tom biznisu. Moda ti mogu pomoi. Jesi ti trans?" "Idem sad." "Nemoj se vrijeati. Znam sve o predoperativnom i postoperativnom stanju i svim tim stvarima." "Nemam pojma o emu priate." Izvukao sam koveg iz auta. "Ej, uspori malo. Evo, uzmi barem moj broj. Dobro bi mi doao deko kao ti. Sto god da jesi. Treba ti novca, ne? Ako hoe na laki nain zaraditi dobru lovu, samo nazovi starog prijatelja Boba Presta." Uzeo sam broj da ga se rijeim. Onda sam se okrenuo i otiao kao da znam kamo idem. "Pazi se po noi u parku", doviknuo je Presto za mnom svojim zvonkim glasom. "Ovdje ima puno pokvarenjaka." Majka mi je znala govoriti kako pupana vrpca koja ju je vezivala za djecu nikad nije posve prerezana. im je dr. Philobosian presjekao onu mesnatu vrpcu, na njezinu je mjestu izrasla druga, duhovna veza. Kad sam nestala, Tessie se ta njezina izmiljotina uinila istinitijom nego bilo kad prije. Nou, dok je leala u krevetu i ekala da sredstvo za smirenje pone djelovati, esto je stavljala ruku na pupak, kao ribar koji provjerava udicu. I kao da je neto osjeala. Do nje su dopirale slabane vibracije. Po njima je znala da sam jo iva, premda jako daleko, gladna i po svoj prilici ne u dobrom stanju. Sve to stizalo je do nje u nekom pijevu kroz nevidljivu vrpcu, pijevu kakvim se glasaju kitovi kad se dozivaju u dubinama. Gotovo cijeli tjedan nakon mog nestanka, roditelji su ostali u Hotelu Lochmoor, nadajui se da u se moda vratiti. Napokon ih je detektiv newyorke policije zaduen za moj sluaj uvjerio kako je najbolje da odu kui. "Vaa ki moe telefonirati. Ili se jednostavno pojaviti kod kue. S klincima obino bude tako. Ako je naemo, javit emo vam. Vjerujte mi. Najbolje je da odete kui i deurate kraj telefona." Moji su roditelji nevoljko posluali savjet. Prije odlaska, meutim, ugovorili su sastanak s dr. Luceom. "Nepotpuno znanje vrlo je opasno", rekao im je dr. Lue pokuavajui objasniti zato sam pobjegla. "Callie je moda kriom pregledala svoj karton dok sam na tren iziao iz ordinacije. Ali nije razumjela to ita." "Ali to bi je natjeralo da pobjegne?" upitala je Tessie. Oi su joj bile rairene, moleive. "Doktore, rei u vam otvoreno", rekao je Milton. "U poruci koju nam je ostavila naa ki nazvala vas je laljivcem. Volio bih da mi objasnite zato bi ona takvo to rekla." Lue se tolerantno nasmijeio. "etrnaest joj je godina. Nepovjerljiva je prema odraslima." "Moemo mi vidjeti taj karton?" "Nemate nita od toga da ga vidite. Rodni identitet vrlo je kompleksna stvar. To nije pitanje puke genetike. Niti pitanje iskljuivo faktora okoline. Geni i okolina spajaju se u kritinoj toki. To nije bifaktorna stvar. Nego trifaktorna."

"Dajte da neto raistimo", prekine ga Milton. "Je li vae medicinsko stajalite da Callie mora ostati ovakva kakva je, ili to vie ne mislite?" "Prema psiholokoj procjeni koju sam uspio obaviti u kratkom vremenu u kojem sam pregledavao Callie, rekao bih, da, moje je miljenje da ona ima enski rodni identitet." Tessie je izgubila pribranost i izbezumljeno viknula: "Pa zato onda ona kae da je deko?" "To meni nikad nije rekla", izjavio je Lue. "To je novi djeli sla-galjke" "Hou vidjeti taj karton", zahtijevao je Milton. "Bojim se da je to nemogue. Karton slui u svrhu mog privatnog istraivanja. Slobodno moete vidjeti Calliene krvne nalaze i rezultate svih ostalih pretraga." Tad je Milton eksplodirao. Urlao je i psovao dr. Lucea. "Vas smatram odgovornim. ujete me? Naa ki nije takva da samo pobjegne od kue. Neto ste joj sigurno napravili. Preplaili ste je." "Njezino stanje ju je preplailo, gospodine Stephanides", rekao je Lue. "I dopustite da vam neto vano napomenem." Zakuckao je lancima prstiju o stol. "Od najvee je vanosti da je naete to je bre mogue. Posljedice bi mogle biti vrlo ozbiljne i teke." "to to govorite?" "Depresija. Disforija. Ona je u vrlo osjetljivom psiholokom stanju." "Tessie", pogleda Milton enu, "hoe vidjeti taj karton ili da se pokupimo i pustimo ovog idiota da se jebe." "Hou vidjeti karton." mrcala je. "I pripazi malo kako se izraava, molim te. Daj da se potrudimo biti uljudni." Napokon je Lue popustio i dao im da vide karton. Kad su proitali sve, ponudio se da e ponovno razmotriti moj sluaj u jednom trenutku u budunosti i izrazio nadu da e me brzo pronai. "Ne bih mu ponovno odvela Callie ni za milijun godina", rekla je majka dok su odlazili. "Ne znam to je uinio da je tako uzrujao Callie", rekao je otac, "ali znam da je neto uinio." Vratili su se u Middlesex krajem rujna. Lie je padalo s brijestova pa je ulica ogoljela, ostala bez pokrova. Zahladnjelo je i nou je iz kreveta Tessie oslukivala zapuhe vjetra i umor lia, pitajui se gdje ja spavam i jesam li na sigurnom. Sredstva za smirenje nisu joj toliko ublaavala koliko preusmjeravala paniku. Pod sedativima se Tessie povlaila u svoju unutarnju jezgru, neku vrst nadzornog mosta s kojeg je promatrala vlastitu tjeskobu. Strah joj se u tim trenutcima donekle smirivao. Od tableta su joj se suila usta. Glava joj je od njih bila kao omotana vatom, a na rubu vidnog polja plesale su joj zvjezdice. Trebala je piti po jednu tabletu, ali esto bi znala uzeti dvije odjednom. Postojalo je mjesto na pola puta izmeu svjesnog i nesvjesnog stanja gdje je Tessie najbolje razmiljala. Dan je ispunjavala druenjem - ljudi su neprestano navraali i donosili hranu pa je morala iznositi tanjure i poslije prati i istiti - ali nou, na rubu otupjelosti, imala je hrabrosti suoiti se s porukom koju sam ostavio. Majka o meni nije mogla razmiljati nikako drugaije nego kao o keri. Misli su joj neprestano iznova kruile jednom te istom putanjom. Poluotvorenih oiju, Tessie je piljila u tamu spavae sobe koja joj je sijevala u kutevima, i pred sobom vidjela sve to sam u ivotu odjenula ili posjedovala. Sve kao da joj se nagomilalo uz podnoje kreveta - soknice s vrpcama, lutke, pangice za kosu, komplet knjiga o djevojici Made-line, haljine za paradu, crvene lakirane cipelice s kopom, demperi, mala penica igraka, hula hup. Ti su predmeti bili trag koji je vodio do mene. Kako takav trag moe voditi do deka? A opet, oito vodi. Tessie je u glavi odvrtjela dogaaje prolih godinu i pol dana, u potrazi za signalima koji su joj moda promakli. Nije to bilo tako razliito od onog to bi svaka majka uinila, suoena s nekim okantnim otkriem o svojoj keri tinejderki. Da sam umrla od overdosea ili se pridruila sekti, majka bi razmiljala u temeljno istom smjeru. Analiza je bila ista, samo su se pitanja razlikovala. Jesam li zato tako visoka? Objanjava li to zato nisam dobila menstruaciju? Razmiljala je o naim odlascima na depilaciju voskom u Zlatnom runu i o mojem hrapavom altu - o svemu, zapravo: o tome kako nikad nisam kako spada ispunjavala haljinu, kako mi enske rukavice vie ne pristaju. Sve to je Tessie prihvatila kao dio moje

nezgodne pubertetske dobi odjednom joj je djelovalo zlosutno. Kako je mogla nita ne primijetiti! Majka mi je, rodila me, blia mi je nego ja sama. Moja je bol i njezina bol, moja radost njezina radost. Ali nije li Callieno lice katkad imalo udan izraz? Tako intenzivan, tako... mukaraki. I nigdje masnog tkiva na njoj, ba nigdje, same kosti, bez bokova. Ali to je nemogue... i dr. Lue je rekao da je Callie... i zato nije ni jednom rijeju spomenuo kromosome... i kako to moe biti istina? Tako su tekle majine misli dok joj se na um navlaila tama i svjetlucanje je gasnulo. I kad je o svemu tome razmislila, Tessie je stala razmiljati i o Predmetu, o mojem prisnom prijateljstvu s Predmetom. Sjetila se dana kad je ona djevojka umrla za vrijeme predstave, prisjetila se kako je odjurila iza pozornice i nala me kako grlim Predmet, tjeim je, gladim je po kosi, i sjetila se mojeg mahnitog izraza, zapravo, uope ne tunog... Od te se posljednje misli Tessie vratila na poetak. Milton, s druge strane, nije gubio vrijeme na ponovnu procjenu dokaza. Na hotelskom papiru za pisanje Callie je izjavila, "Ja nisam djevojka". Ali Callie je tek dijete. to ona zna? Djeca lupetaju svakakve budalatine. Otac nije razumio zbog ega sam pobjegla od operacije. Nije mogao shvatiti zato ne elim da me srede, izlijee. I bio je siguran da nema nikakvog smisla nagaati o mojim razlozima za bijeg. Prvo me moraju nai. Moraju me vratiti kui ivu i zdravu. A s medicinskom se stranom stvari mogu baviti kasnije. Milton se posvetio tom cilju. Vei dio svakog dana provodio je na telefonu i nazivao policijske postaje diljem zemlje. Davio je detektiva u New Yorku pitanjima o tome ima li pomaka u mojem sluaju. U knjinici je prelistavao telefonske imenike i zapisivao brojeve i adrese policijskih postaja i prihvatilita za bjegunce, a onda metodino prolazio popis, nazivajui svaki pojedini broj i raspitujui se je li tko vidio osobu koja odgovara mojem opisu. Razaslao je moju fotografiju svim tim policijskim postajama, a poslao je i slubenu obavijest svim svojim kooperantima s molbom da izvjese moju sliku u svakom restoranu lanca Herkules. Davno prije nego to su moje golo tijelo objavili u medicinskim udbenicima, moje se lice pojavilo na oglasnim ploama i u izlozima u cijeloj naciji. Policijska postaja u San Franciscu takoer je dobila fotografiju, ali izgledi da me netko prepozna u meuvremenu su se znatno smanjili. Kao pravi odmetnik od zakona, ve sam izmijenio izgled. A biologija je svakodnevno usavravala moju krinku. Middlesex se ponovno napunio prijateljima i rodbinom. Teta Zo i nai bratii i sestrina doli su pruiti mojim roditeljima moralnu potporu. Peter Tatakis jednog je dana zatvorio kiropraktiarsku ordinaciju ranije i dovezao se iz Birminghama veerati s Miltonom i Tessie. Jimmy i Phvllis Fioretos donijeli su koulouriju i sladoled. ene su se okupile u kuhinji i pripremale hranu, dok su mukarci sjedili u dnevnoj sobi i priguenim tonom konverzirali. Milton je izvadio pranjave boce iz ormaria s piima. Izvukao je bocu Crown Rovala iz grimizne barunaste vreice i ponudio je gostima. Naa stara ploa za trik-trak pronala se pod naslagom kutija s raznim drutvenim igrama, a neke su starije ene stale meu prstima vrtjeti brojanice. Svi su znali da sam pobjegla, ali nitko nije znao zato. Meu sobom su se doaptavali, "Misli da je u drugom stanju?" I "Je li Callie imala deka?" I "Uvijek je izgledala kao dobra curica. Tko bi si mislio da e takvo to izvesti." I "Vjeno su se hvalili s tom svojom malom koja ima sve pet u onoj minkerskoj skupoj koli. No, sad se ne hvale." Otac Mike drao je Tessie za ruku dok je leala na krevetu i patila. Svukao je sako i, samo u crnoj koulji kratkih rukava i sa sveenikim ovratnikom, rekao joj je da e se moliti za moj povratak. Savjetovao je Tessie da ode u crkvu i upali za mene svijeu. Pitam se sad kako je izgledalo lice oca Mikea dok je drao majinu ruku u spavaoj sobi. Je li bilo kakvog traga Schadenfreude? Zlurade naslade u nesrei bive zarunice? Uitka u injenici to ogora sav njegov novac ne moe zatititi od te nevolje? Ili olakanja to mu barem jedanput, na putu kui, njegova ena Zoe nee moi predbacivati kako nije Miltonu ni do koljena? Ne znam odgovoriti na ta pitanja. Sto se majke tie, ona je bila pod sedativima, i sjea se samo da joj je zbog pritiska u oima lice oca Mikea izgledalo udno izduljeno, kao u sveenika na El Grecovoj slici. Nou je Tessie spavala rastrzano, na mahove. Budio ju je panini strah. Ujutro je namjetala krevet, ali bi se nakon doruka katkad ponovno ispruila na pokrivau, odlaui siune bijele tenisice

uredno na tepih kraj kreveta i navlaei rolete. One su joj duplje potamnjele, a modre ilice na sljepoonicama vidljivo pulsirale. Kad je telefon zazvonio, mislila je da e joj glava eksplodirati. "Halo?" "Ima kakvih novosti?" Bila je to teta Zo. Tessie je potonula. "Ne brini. Pojavit e se." Razgovarale su minutu, a onda je Tessie rekla da mora prekinuti. "Linija mora biti slobodna." Svako jutro veliki se zid magle sputa na grad San Francisco. Kree izdaleka, s puine. Oblikuje se iznad otoja Farallon, zastre morske lavove na stijenama, a onda klizne na al Ocean Beacha i ispuni izduljenu zelenu zdjelu Parka Golden Gate. Magla ornata ranojutarnje dogere i usamljene vjebae tai ija. Zahue prozore Staklenog paviljona. Plazi iznad cijelog grada, iznad spomenika i kinodvorana, iznad narkoman-skih jazbina u parku Panhandle i jeftinih prenoita u etvrti Tenderloin. Magla prekriva viktorijanske zgrade pastelnih boja na Pacific Heightsu i obavija pokrovom kue duginih boja u Haightu. Uspinje se i sputa krivudavim uliicama Kineske etvrti; ukrcava se na tramvaje tako da im zvona zvee kao bove; penje se na vrh Tornja Coit sve dok ne nestane iz vida; navlai se na Misiju gdje svirai marijaija jo spavaju; i zanovijeta turistima. Magla San Francisca, ta hladna izmaglica to sapire identitet, valja se preko grada svakoga dana i objanjava bolje nego bilo to drugo zato je taj grad to to jest. Poslije Drugog svjetskog rata, San Francisco je bio glavni punkt ulaska u zemlju za mornare koji su se vraali s Pacifika. Na moru su mnogi od tih mornara pokupili erotske navike na koje se na kopnu nije dobro gledalo. Pa su ti mornari ostajali u San Franciscu, u sve veem broju, i privukli i druge sve dok grad nije postao gej prijestolnica, homoseksualni Hauptstadt. (Jo dokaza o nepredvidljivosti ivota: Castro, kvart u kojem ive homo, bi i transseksualci izravna je posljedica vojno-industrijskog kompleksa.) Magla je privaila mornare jer je davala gradu nestalni, anonimni osjeaj mora, a u takvoj je anonimnosti osobna promjena mnogo lake padala. Katkad je teko rei valja li se magla prema gradu ili se grad slijeva njoj u susret. U ono doba, etrdesetih godina, magla je od graana skrivala ono to su radili mornari. I nije tu stala. Pedesetih godina ulijevala se u glave bitnika kao pjena na njihovim kapucinima. ezdesetih je zamraila um hipijima kao dim haia iz njihovih nargila. A sedamdesetih godina, kad je stigao Cal Stephanides, magla je skrivala moje nove prijatelje i mene u parku. Treeg dana u Haightu, sjedio sam u kafiu i jeo banana split. Drugi po redu. Ve sam pomalo izgustirao svoju novosteenu slobodu. Navala na slatkie nije mi rastjeravala sjetu kao proli tjedan. "Ima sitnoga?" Podigao sam pogled. Kraj mojeg mramorom pokrivenog stolia gr-bio se tip kojeg sam dobro poznavao. Bio je to jedan od deki ispod nadvonjaka, ofucanih icara kojih sam se klonio premda su kao i ja pobjegli od kue. Preko glave je navukao kapuljau trenirke koja mu je uokvirivala lice uareno od pritia. "Sori", rekao sam. Deko se prignuo i primaknuo lice mojem. "Ima sitnog?" ponovio je. Njegova me upornost iritirala. Sijevnuo sam oima i rekao, "Trebao bih ja to tebe pitati." "Ne derem ja sladoled." "Rekao sam ti da nemam sitnog." Navirio mi se iza lea i pomirljivijim me tonom upitao, "Kako to da tegli tu koferinu?" "Moja stvar." "Vidio sam te juer kako ga nosi." "Imam novca za ovaj sladoled, ali to je to." "Nema gdje spavati?" "Mogu spavati na milijun mjesta." "Kupi mi hamburger pa u ti pokazati dobro mjesto." "Rekao sam da ih imam milijun." "Znam dobro mjesto u parku." "U park mogu i sam. Tko god hoe, moe spavati u parku." "Ne ako nee da ga murja potjera. ovjee, nema pojma. Ima mjesta u parku gdje je sigurno i

mjesta gdje nije. Ja i frendovi nali smo super mjesto. Sasvim po strani. Murjaci ni ne znaju da postoji pa se moemo cijelo vrijeme zajebavati. Moda te pozovem onamo, ali prvo mi plati taj hamburger sa sirom." "Prije minutu si rekao samo hamburger." "Tko eka, zeka peka. Cijena raste dok vi spavate. Koliko ima godina?" "Osamnaest." "Aha, moe mislit. Nema ti osamnaest. Ja imam esnaest godina, a ti nisi stariji od mene. Jesi ti iz Marina?" Zatresao sam glavom. Dugo je prolo otkako sam razgovarao s nekim mojih godina. Odmah sam se osjetio manje usamljenim. Ali i dalje sam bio na oprezu. "Ali ti si mali lova, ne? Gospodin Lacoste." utio sam. A on se odjednom sav pretvorio u molbu, u gladno dijete kojem se tresu koljena. "Daj, ovjee. Gladan sam. Ma dobro, zaboravi sir. Moe samo hamburger." "U redu." "Kul. Hamburger. I pomfrit. Rekao si i pomfrit, ha? Nee vjerovati, ovjee, ali i moji starci su puni love." Tako sam doao u Park Golden Gate. Ispostavilo se da moj novi prijatelj, Matt, nije lagao o svojim roditeljima. Njegovi su pripadali najstarijim i najbogatijim obiteljima u Philadelphiji. Tata mu je bio odvjetnik specijaliziran za razvode. Matt je bio etvrto, najmlae dijete. Zdepast, etvrtaste eljusti i grlena glasa hrapava od cigareta, otiao je od kue prolo ljeto da bi pratio Grateful Dead na turneji i nije se nikad vratio. Prodavao je runo bojane majice na njihovim koncertima, i hai i LSD gdje je mogao. Duboko u parku, kamo me odveo, upoznao sam njegovu kohortu. "Ovo je Cal", rekao im je Matt. "Tu e jedno vrijeme ostati." "Nema frke." "to si ti, ovjee, pogrebnik?" "Mislio sam da je doao Abraham Lincoln." "Ma to je odjea u kojoj je Cal putovao", rekao je Matt. "Ima i druge robe u tom koferu. Jel tako?" Kimnuo sam. "Hoe kupiti majicu? Imam neke majice." "Moe." Logor se smjestio u umarku stolista. upavi crveni cvjetovi na granama nalikovali su etkicama za lule. Pjeane je dine obraslo bujno zimzeleno grmlje ije je granje oblikovalo prirodne kolibice. Grmovi su iznutra bili uplji, tlo ispod njih suho. titili su od vjetra i, veinu vremena, od kie. Unutra je bilo dovoljno mjesta da se moe sjesti. Pod svakim je grmom lealo rasprostrto nekoliko vrea za spavanje; kad ti se spavalo, odabrao si bilo koju vreu koja je taj as bila prazna. Primjenjivala se etika zajednice. Netko je vjeno dolazio ili odlazio. Logor je stoga bio opremljen svim stvarima koje su ostavljali za sobom: bio je tu rotilj za kampiranje, lonac za tjesteninu, razliit pribor za jelo, prazne staklenke umjesto aa, posteljina i frizbi koji svijetli u mraku kojeg su deki nabacivali, povremeno ukljuujui i mene da brojano izjednae ekipe. ("Isuse, Lacoste, baca ko cura, ovjee!") Bili su dobro opremljeni haiem, nargilama, lulama, ampulama amil nitrata, ali slabi na runicima, donjem rublju, pasti za zube. Jarak na udaljenosti od tridesetak metara upotrebljavali smo kao poljski zahod. Za pranje je sluila fontana kraj akvarija, ali to se moralo obavljati nou da se izbjegne policija. Ako je netko od deki imao djevojku, u logoru bi neko vrijeme bilo i cura. Drao sam se podalje od njih, nasluujui da bi mogle pogoditi kakvu tajnu krijem. Bio sam poput doseljenika koji se pretvara i pravi vaan, a onda naleti na nekoga iz domovine. Nisam htio da me razotkriju pa sam drao jezik za zubima. Ali u tom bih drutvu u svakom sluaju bio bez mnogo teksta. Svi su oni bili oboavatelji Grateful Deada, Deadheadsi, i samo se o tome govorilo. Tko je vidio Jerrvja na kojem koncertu. Tko ima koji bootleg. Matt nije zavrio srednju kolu, ali kad se radilo o katalogiziranju nevanih podataka o Grateful Deadu, pamenje mu je bilo impresivno. Znao je napamet sve datume i gradove njihove turneje. Znao je rijei svake pojedine pjesme, kad i gdje ju je bend izvodio, koliko

puta, i koje su pjesme izveli samo jedanput. ivio je u iekivanju izvedbe odreenih pjesama kao to vjernici iekuju Mesiju. Jednom e Deadsi odsvirati "Cosmic Charlie" i Matt Larson htio je biti ondje da posvjedoi razlogu svega postojanja. Jednom je upoznao Mountain Girl, Jerrvjevu enu. "Kul je za popizdit", rekao je. "Jebo te, da bar imam takvu enu. Da upoznam takvu super ensku kao Mountain Girl, oenio bi se s njom i imao djecu i sve to sranje." "I zaposlio se?" "Mogli bi ii s bendom na turneje. Nosili bi klince zamotane u malim vreama na leima, kao Indijanci. I prodavali travu." Nismo samo mi ivjeli u parku. Neke dine na drugoj strani livade zauzeli su beskunici, dugih brada i lica opaljenih od sunca i praine. Znali su katkad opljakati druge logore pa nikad nismo ostavljali na logor bez strae. To je vie-manje bilo i jedino pravilo kojeg smo se pridravali. Netko je uvijek morao drati strau. Druio sam se s Deadheadsima jer sam se bojao ostati sam. U vremenu to sam ga proveo na cesti uvidio sam koje su prednosti pripadnosti oporu. Otili smo od kue zbog razliitih razloga. S tim dekima ne bih se nikad sprijateljio u normalnim okolnostima, ali u tom kratkom razdoblju morao sam se njima zadovoljiti jer nisam imao kamo. Nikad se nisam mogao opustiti meu njima. Ali nisu bili posebno okrutni. Kad su se napili, znali su se potui, ali etos je bio nenasilan. Svi su itali Siddharthu. Staro depno izdanje prelazilo je iz ruke u ruku. I ja sam ga proitao. Toga se moda najjasnije sjeam iz tog vremena: Cal sjedi na kamenu, ita Hermana Hessea i ui o Budi. "uo sam da je Buda gutao tripove", rekao je jedan Deadhead. "To je to njegovo prosvjetljenje." "Onda nisu imali acid, ovjee." "Ma ne, bila je to, ono, neka gljiva." "ovjee, ja mislim da je Jerry Buda." "Pada!" "Jebo te, kad sam vidio Jerrvja kako etrdeset pet minuta onako otkaeno dema na 'Truckin' in Santa Fe', znao sam da je Buda!" Nisam sudjelovao ni u jednom od tih razgovora. Eno ga Cal, sjedi sam daleko pod svodom povijenih grana dok svi Deadheadsi tonu u san. Pobjegao sam, a da nisam razmiljao o tome kakav me ivot oekuje. Otiao sam, a da nisam imao kamo. Sad sam bio prljav, novac sam gotovo potroio. Prije ili poslije morat u nazvati roditelje. Ali prvi put u ivotu znao sam da mi oni ne mogu nikako pomoi. Nitko mi ne moe nikako pomoi. Svaki dan vodio sam bandu u restoran Ali Baba i kupovao im vegetarijanske hamburgere po sedamdeset pet centi komad. Nisam se htio prikljuiti ni pronji ni dilanju. Uglavnom sam se motao po umarku stolista, i sve vie oajavao. Nekoliko sam puta otpjeaio do plae da sjedim uz more, ali nakon nekog vremena i s time sam prestao. Nije bilo utjehe u prirodi. Izvanjsko je zavrilo. Nisam imao kamo otii gdje nisam bio ja. Mojim je roditeljima bilo obratno. Kamo god ili, to god radili, uvijek ih je doekivala moja odsutnost. Tri tjedna nakon mog nestanka, prijatelji i roaci prestali su dolaziti u Middlesex u takvim koliinama. Kua je utihnula. Telefon nije zvonio. Milton je nazvao Bankrota koji je sad ivio na Upper Peninsuli i rekao mu, "Mama ti prolazi kroz teko razdoblje. Jo ne znam gdje ti je sestra. Siguran sam da bi mami dobro inilo da te vidi. Zato ne doe doma za vikend?" Milton nije spomenuo moju poruku. Cijelo vrijeme koje sam provela na Klinici, obavjetavao je Bankrota o situaciji iskljuivo u najgrubljim crtama. Bankrot je razabrao ozbiljnost u Miltonovu glasu i pristao dolaziti za vikende i spavati u svojoj staroj sobi. Postupno je doznao pojedinosti o mojem stanju, i na njih je reagirao blae nego roditelji, to im je omoguilo, barem Tessie, da ponu prihvaati novu realnost. Upravo tijekom tih vikenda Milton je, u oajnikoj elji da zacementira obnovljenu bliskost sa sinom, jo jednom Bankrotu ponudio da ue u obiteljski biznis. "Vie ne hoda s onom Meg, ne?" "Ne." "No dobro, odustao si od strojarstva. I to sad namjerava? Mama i ja ak ni ne znamo tono od ega ivi gore u Marquetteu."

"Radim u lokalu." "Radi u lokalu? A to?" "Radim kao kuhar brze hrane." Milton je zastao samo na trenutak. "Sto bi ti bilo drae, ostati za rotiljem ili jednog dana voditi Hot Dog Herkules? Ti si ih izmislio, uostalom." Bankrot nije rekao da. Ali nije rekao ni ne. Jednom davno strastveno se zanimao za prirodne znanosti, ali ezdesete godine su to promijenile. Gonjen imperativima tog desetljea, Bankrot je postao laktovegetari-janac, polaznik transcendentalne meditacije, vaka pejotla. Jednom, davno, pilio je loptice za golf na pola da otkrije to je unutra; ali u nekom trenutku u ivotu moj je brat otkrio fascinaciju unutranjim umom. Uvjeren da je formalna naobrazba u biti beskorisna, povukao se od civilizacije. Oboje smo doivjeli trenutke povratka prirodi, Bankrot u nenastanjenoj divljini Upper Peninsule, ja u svojem grmu u Parku Golden Gate. U asu kad mu je otac ponudio posao, meutim, Bankrotu su ume pomalo dodijale. "Daj", rekao je Milton, "idemo iz ovih stopa na hot dog u Herkules." "Ne jedem meso", rekao je Bankrot. "Kako da vodim te lokale ako ne jedem meso?" "Razmiljao sam o tome da uvedem bife sa salatama", ree Milton. "Danas puno ljudi trai nemasnu hranu." "Dobra ideja." "Da? Misli? Evo, to onda moe biti tvoj odjel", gurnuo je Milton laktom Bankrota u ali. "Poet e kao potpredsjednik zaduen za bife sa salatama." Odvezli su se u Herkules u centru grada. Kad su stigli, sve je bilo puno. Milton je pozdravio upravitelja, Gua Zarasa. "Tahsou." Gus je podigao pogled i, sekundu prekasno, iroko se osmjehnuo. "Ej, Milt. Kako ide?" "Dobro, dobro. Doveo sam budueg efa da vidi lokal." Pokazao je na Bankrota. "Dobro doli u obiteljsku dinastiju", naali se Gus i rairi ruke. Nasmijao se, preglasno. Oito je to shvatio i utihnuo. Zavladao je neugodan tajac. Onda Gus upita, "Onda, Milt, to biste pojeli?" "Dva hot doga sa svime. A to imamo vegetarijanski?" "Imamo juhu od graha." "Okej. Daj mom malom jednu juhu od graha." "Stie." Milton i Bankrot sjeli su za ank i ekali hranu. Nakon jo jednog dugog tajca, Milton ree, "Zna koliko ovih lokala tvoj stari posjeduje u ovom trenutku?" "Koliko?" upita Bankrot. "ezdeset i est. Na Floridi ih imam osam." I to je bilo sve. Milton je jeo svoje hrenovke u tiini. Vrlo dobro je znao zato se Gus ponaa tako napadno srdano. Zato to misli to svi misle kad nestane djevojka. Misli na najgore. Bilo je trenutaka kad je i Milton mislio na najgore. Nije to nikom priznao. Nije to priznao ni samom sebi. Ali kad god je Tessie priala o pupanoj vrpci, kad je tvrdila kako osjea da sam ja jo negdje iva, Milton je shvatio kako joj eli vjerovati. Jedne nedjelje dok se Tessie spremala za crkvu, Milton joj je pruio krupnu novanicu. "Zapali svijeu za Callie. Uzmi ih malo vie." Slegnuo je ramenima. "Ne moe koditi." Ali kad je otila, zavrtio je glavom. "Sto mi je dolo! Svijee paliti! Isuse!" Razbjesnio se na sebe to je popustio tim praznovjericama. Ponovno se zakleo da e me pronai; dovest e me kui. Ovako ili onako. Prilika e mu se ve ukazati, a kad se ukae, Milton Stephanides nee je propustiti. Grateful Dead nastupali su u Berkelevu. Matt i ostali deki slono su otili na koncert. Mene je zapalo u zadatak da uvam logor. Bila je pono u umarku stolista. Budim se, jer ujem neke zvukove. Svjetla se miu kroz grmlje. Mrmljaju glasovi. Lie nad mojom glavom pobijeli i vidim skele granja. Svjetlo kropi po tlu, mojem tijelu, licu. Sljedeeg trena na ulazu u moj brlog bljesne baterija. Bacaju se istog asa na mene. Jedan mi svijetli baterijom u lice dok mi drugi sjedne na prsa i prikuje mi ruke uz tlo.

"Buenje", kae onaj s baterijom. To su dva beskunika s dina na drugoj strani parka. Dok mi jedan sjedi na prsima, drugi pretrauje logor. "to vi tu skrivate, ha, govna mala?" "Daj ga pogledaj", kae drugi. "Malo govno e se usrati u gae." Stiem noge, a u meni se bude djevojaki strahovi. Uglavnom trae drogu. Onaj s baterijom istresa vree za spavanje i pretrauje mi koveg. Nakon nekog vremena vraa se meni i klekne na jedno koljeno. "uj, frajeru, pa gdje su ti svi prijatelji nestali? Otili i ostavili te samog?" Dok to govori, prevre mi po depovima. Ubrzo nae lisnicu i istrese sve iz nje. Ispada moja kolska iskaznica. On je osvijetli baterijom. "Tko ti je to? Cura?" Bulji u fotografiju i ceri se. "Voli tvoja cura puit kurac? Sto posto voli." Sputa iskaznicu pred hlae i trza bokovima naprijed natrag. "Nego to avoli!" "Daj da vidim", kae onaj koji sjedi na meni. Tip s baterijom baca mi iskaznicu na prsa. Tip koji me dri sputa lice tik do mojeg i rei dubokim glasom, "Da se nisi maknuo, mater ti jebem." Puta mi ruke i uzima iskaznicu. I sad mu vidim lice. upava brada, pokvareni zubi, iskrivljen nos tako da se vidi septum. Prouava fotografiju. "Pika je kost i koa." Gleda mene pa iskaznicu i izraz mu se mijenja. "Pa to je cura!" "Kasno paljenje, ovjee. Ja to uvijek kaem za tebe." "Ne, mislim na njega." Pokazuje dolje prema meni. "To je ona! On je ona!" Podie iskaznicu tako da je onaj drugi vidi. Baterija je ponovno uprta u Calliope u njezinom kolskom blejzeru i bluzi. Napokon se onaj koji klei naceri. "Neto nam skriva, ha? Sve je kod tebe u gaama? Dri je", naredi drugome. Onaj koji sjedi na meni ponovno mi prikuje ruke uz tlo dok mi drugi otkopava remen na hlaama. Pokuao sam se obraniti. Batrgao sam se i lamatao. Ali bili su prejaki. Svukli su mi gaice do koljena. Jedan me osvijetlio baterijom i onda odskoio. "Isuse Kriste!" "to je?" "A u kurac!" "Stoje?" "Pa to je neka prokleta nakaza!" "to?" "Dobro doli u obiteljsku dinastiju", naali se Gus i rairi ruke. Nasmijao se, preglasno. Oito je to shvatio i utihnuo. Zavladao je neugodan tajac. Onda Gus upita, "Onda, Milt, to biste pojeli?" "Dva hot doga sa svime. A to imamo vegetarijanski?" "Imamo juhu od graha." "Okej. Daj mom malom jednu juhu od graha." "Stie." Milton i Bankrot sjeli su za ank i ekali hranu. Nakon jo jednog dugog tajca, Milton ree, "Zna koliko ovih lokala tvoj stari posjeduje u ovom trenutku?" "Koliko?" upita Bankrot. "ezdeset i est. Na Floridi ih imam osam." I to je bilo sve. Milton je jeo svoje hrenovke u tiini. Vrlo dobro je znao zato se Gus ponaa tako napadno srdano. Zato to misli to svi misle kad nestane djevojka. Misli na najgore. Bilo je trenutaka kad je i Milton mislio na najgore. Nije to nikom priznao. Nije to priznao ni samom sebi. Ali kad god je Tessie priala o pupanoj vrpci, kad je tvrdila kako osjea da sam ja jo negdje iva, Milton je shvatio kako joj eli vjerovati. Jedne nedjelje dok se Tessie spremala za crkvu, Milton joj je pruio krupnu novanicu. "Zapali svijeu za Callie. Uzmi ih malo vie." Slegnuo je ramenima. "Ne moe koditi." Ali kad je otila, zavrtio je glavom. "Sto mi je dolo! Svijee paliti! Isuse!" Razbjesnio se na sebe

to je popustio tim praznovjericama. Ponovno se zakleo da e me pronai; dovest e me kui. Ovako ili onako. Prilika e mu se ve ukazati, a kad se ukae, Milton Stephanides nee je propustiti. Grateful Dead nastupali su u Berkelevu. Matt i ostali deki slono su otili na koncert. Mene je zapalo u zadatak da uvam logor. Bila je pono u umarku stolista. Budim se, jer ujem neke zvukove. Svjetla se miu kroz grmlje. Mrmljaju glasovi. Lie nad mojom glavom pobijeli i vidim skele granja. Svjetlo kropi po tlu, mojem tijelu, licu. Sljedeeg trena na ulazu u moj brlog bljesne baterija. Bacaju se istog asa na mene. Jedan mi svijetli baterijom u lice dok mi drugi sjedne na prsa i prikuje mi ruke uz tlo. "Buenje", kae onaj s baterijom. To su dva beskunika s dina na drugoj strani parka. Dok mi jedan sjedi na prsima, drugi pretrauje logor. "to vi tu skrivate, ha, govna mala?" "Daj ga pogledaj", kae drugi. "Malo govno e se usrati u gae." Stiem noge, a u meni se bude djevojaki strahovi. Uglavnom trae drogu. Onaj s baterijom istresa vree za spavanje i pretrauje mi koveg. Nakon nekog vremena vraa se meni i klekne na jedno koljeno. "uj, frajeru, pa gdje su ti svi prijatelji nestali? Otili i ostavili te samog?" Dok to govori, prevre mi po depovima. Ubrzo nae lisnicu i istrese sve iz nje. Ispada moja kolska iskaznica. On je osvijetli baterijom. "Tko ti je to? Cura?" Bulji u fotografiju i ceri se. "Voli tvoja cura puit kurac? Sto posto voli." Sputa iskaznicu pred hlae i trza bokovima naprijed natrag. "Nego to avoli!" "Daj da vidim", kae onaj koji sjedi na meni. Tip s baterijom baca mi iskaznicu na prsa. Tip koji me dri sputa lice tik do mojeg i rei dubokim glasom, "Da se nisi maknuo, mater ti jebem." Puta mi ruke i uzima iskaznicu. I sad mu vidim lice. upava brada, pokvareni zubi, iskrivljen nos tako da se vidi septum. Prouava fotografiju. "Pika je kost i koa." Gleda mene pa iskaznicu i izraz mu se mijenja. "Pa to je cura!" "Kasno paljenje, ovjee. Ja to uvijek kaem za tebe." "Ne, mislim na njega." Pokazuje dolje prema meni. "To je ona! On je ona!" Podie iskaznicu tako da je onaj drugi vidi. Baterija je ponovno uprta u Calliope u njezinom kolskom blejzeru i bluzi. Napokon se onaj koji klei naceri. "Neto nam skriva, ha? Sve je kod tebe u gaama? Dri je", naredi drugome. Onaj koji sjedi na meni ponovno mi prikuje ruke uz tlo dok mi drugi otkopava remen na hlaama. Pokuao sam se obraniti. Batrgao sam se i lamatao. Ali bili su prejaki. Svukli su mi gaice do koljena. Jedan me osvijetlio baterijom i onda odskoio. "Isuse Kriste!" "Stoje?" "A u kurac!" "Stoje?" "Pa to je neka prokleta nakaza!" "to?" "Pobljuvat u se, ovjee. Gledaj!" im me onaj drugi pogledao, pustio me kao da sam kontaminiran. Ustao je, gnjevan. Kao po preutnom sporazumu, stali su me udarati nogama. Dok su me mlatili, izvikivali su psovke. Onaj koji me prije drao na tlu zabio mi je nogu u rebra. Zgrabio sam ga za nogu i stegnuo. "Pusti me, nakazo odurna!" Drugi me nogom udarao po glavi. Uspio me utnuti tri ili etiri puta prije nego to sam se onesvijestio. Kad sam doao k sebi, vladala je tiina. Imao sam dojam da su otili. Onda se netko zacerekao. "Ukrstimo maeve", rekao je glas. Dva su uta mlaza zaiskrila, ukriila putanje, i natopila me.

"Vrati se u rupu iz koje si ispuzao, nakazo." Ostavili su me tamo. Jo je bio mrak kad sam naao fontanu kraj akvarija i okupao se u njoj. Nisam oito nigdje krvario. Desno oko mi je oteklo i zatvorilo se. Kad bih duboko udahnuo, boljela me jedna strana. Sa sobom sam imao tatin Samsonite. Posjedovao sam jo sedamdeset pet centi. Najvie od svega elio sam nazvati kui. Umjesto toga, nazvao sam Boba Presta. Rekao je da smjesta dolazi po mene. Hermafrodit Nije udo to je Luceova teorija o rodnom identitetu bila popularna poetkom sedamdesetih. U to su doba, kako je to lijepo opisao moj prvi brija, svi htjeli biti uniseks. Openito se smatralo da je osobnost prvenstveno odreena okolinom, i da je svako dijete prazna ploa na kojoj tek treba pisati. Moja vlastita povijest bolesti samo je odraavala ono to se psiholoki u to vrijeme dogaalo svima. ene su sve vie nalikovale mukarcima, a mukarci su sve vie nalikovali enama. U jednom kratkom razdoblju tijekom sedamdesetih godina inilo se da bi seksualne razlike mogle posve odumrijeti. Ali onda se dogodilo neto drugo. To se zvalo evolucijska biologija. Pod njezinim utjecajem, spolovi su se ponovno odvojili, mukarci u lovce, a ene u sakupljake. Vie nas nije formirao odgoj; formativni je utjecaj imala priroda. Porivi homi-nida iz razdoblja 20.000 godina prije Krista i dalje su nas kontrolirali. I zato danas na televiziji i u asopisima nude trenutano moderne simplifikacije. Zato mukarci ne znaju komunicirati? (Jer su u lovu morali biti tiho.) Zato ene tako dobro komuniciraju? (Jer su morale jedna drugu obavjetavati gdje su nalazita plodova i bobica.) Zato mukarci nikad ne mogu nita nai u kui? (Jer imaju sueno vidno polje, korisno u praenju plijena.) Zato ene tako lako nalaze stvari? (Jer su, da bi zatitile gnijezdo, navikle pogledom kontrolirati iroko polje.) Zato ene ne mogu paralelno parkirati? (Zato to niska razina testosterona oteava snalaenje u prostoru.) Zato mukarci ne ele pitati za put? (Jer pitati za put znai pokazati slabost, a lovci nikad ne pokazuju slabost.) Tu smo danas. Mukarcima i enama je dognjavilo da su jednaki i ele ponovno biti razliiti. Stoga nije nikakvo udo da su se devedesetih godina okomili na teoriju dr. Lucea. Dijete vie nije bilo prazna ploa; svako novoroene nosi upisane poruke genetike i evolucije. Moj ivot je u sreditu te debate. Ja sam, u nekom smislu, njezino rjeenje. Isprva, kad sam nestao, dr. Lue je bio oajan, inilo mu se da je izgubio svoje najvee otkrie. Ali kasnije, moda zato to je shvatio zato sam pobjegao, zakljuio je kako ja nisam dokaz u prilog njegovoj teoriji, nego protiv nje. Nadao se da u drati jezik za zubima. Objavljivao je svoje lanke o meni i molio se da se nikad ne pojavim da ih pobijem. Ali stvari nisu tako jednostavne. Ja se ne uklapam ni u jednu od tih teorija. Ni u onu evolucijskih biologa, ali ni u Luceovu. Moj psiholoki profil ne slae se ni s esencijalizmom popularnim u interseksualnom pokretu. Za razliku od ostalih takozvanih mukih pseudohermafrodita o kojima se pisalo u tisku, nikad se nisam osjeao neprilagoeno kao djevojka. Ni sad se ne osjeam potpuno kod kue meu mukarcima. Zelja me natjerala da prijeem na drugu stranu, elja i injenino stanje mojeg tijela. U dvadesetom stoljeu genetika je uvela drevni grki pojam usuda u same nae stanice. Ovo novo stoljee koje smo tek naeli otkrilo je neto drugo. Suprotno svim oekivanjima, kod na kojem se temelji nae bie mizerno je nedostatan. Umjesto oekivanih 200 tisua gena, imamo ih samo 30 tisua. Ne mnogo vie od mia. I tako se ukazuje udnovata nova mogunost. Kompromitirana, neodreena, nedefinirana, ali ne posve zatrta: slobodna volja se vraa. Biologija nam daje mozak. ivot ga pretvara u um. U svakom sluaju, u San Franciscu 1974. ivot se iz svih sila trudio da mi da um. Evo ga opet: miris klora. Ispod nazalno znaajnog vonja djevojke koja mu sjedi raskreenih nogu na krilu, razliit ak i od putraste arome kokica koja jo natapa stara sjedala kina, gospodin Go nepogreivo detektira miris bazena. Ovdje? U Klubu 69? Onjukao je zrak. Flora, djevojka koja mu sjedi na krilu, kae, "Svia vam se moj parfem?" Ali gospodin Go ne odgovara. Gospodin Go umije potpuno ignorirati djevojke koje plaa da mu se mekolje u krilu. Najvie voli da jedna cura sjedi na njemu i poskakuje kao aba, dok on gleda drugu kako se na pozornici uvija oko sjajne vatrogasne ipke. Gospodin Go obino radi vie stvari u isto vrijeme. Ali

veeras ne uspijeva rasporediti pozornost. Miris bazena ga dekoncentrira. Okrenuvi glavu koja lagano poskakuje od Florina naprezanja, gospodin Go gleda red koji eka s druge strane barunastog ueta. Pedesetak sjedala koliko ih ima ovdje u dvorani Teatra uglavnom je prazno. Pod plavim svjetlom nazire se tek nekoliko mukih glava, neki su sami i okrenuti prema pozornici, a neke je, poput gospodina Goa, zajahala druica; jedna od peroksidnih jahaica. Iza barunastog ueta uzdiu se stube obrubljene mirkavim svjetlima. Da se uspnete tim stubama, morate platiti dodatnu ulaznicu od pet dolara. Kad stignete na kat kluba (tako je reeno gospodinu Gou), jedina vam je opcija ui u kabinu, gdje onda morate ubacivati etone koji se kupuju u prizemlju po cijeni od 25 centi komad. Ako sve to obavite, pruit e vam se prigoda da nakratko vidite neto to gospodin Go ne razumije posve. Gospodin Go vie nego pristojno govori engleski. ivi u Americi ve pedeset dvije godine. Ali reklama na kojoj se oglaavaju atrakcije na katu nema, koliko on vidi, ni glavu ni rep. Zbog toga je znatieljan. A od mirisa klora samo je jo znatieljniji. Unato pojaanom prometu koji se posljednjih tjedana odvijao prema katu, gospodin Go jo nije bio gore. Ostao je vjeran prizemlju gdje, za jednu kartu po cijeni od deset dolara, ima na izbor mnotvo aktivnosti. Gospodin Go moe, ako poeli, otii iz dvorane Teatra i ui u Tamnu komoru na kraju hodnika. U Tamnoj komori bljeskaju baterije s tankim snopovima svjetla. Baterijama barataju pogureni mukarci. Ako dovoljno duboko uete u prostoriju, naii ete na djevojku, katkad dvije, kako lee na podestu presvuenom pjenastom gumom. Naravno, na neki je nain in vjere pretpostaviti postojanje stvarne djevojke, ili njih ak dvije. U Tamnoj komori nikad ne vidite cijelu djevojku. Vidite samo komade. Vidite ono to vam baterija osvjetljava. Koljeno, na primjer, ili bradavicu. Ili, to je posebno zanimljivo gospodinu Gou i njegovim pajdaima, vidite izvor ivota, stvar svih stvari, tako rei proienu, bez krame osobe koja inae ide uz nju. Gospodin Go mogao bi se odvaiti i u Plesnu dvoranu. U Plesnoj dvorani su djevojke koje umiru od elje da pleu sentie s gospodinom Goom. Njemu se, meutim, ne svia disko glazba i u svojim se godinama brzo umara. Previe mu je naporno pritiskati djevojke uz pojastuene zidove Plesne dvorane. Gospodin Go mnogo radije sjedi u Teatru, na umrljanim art deco sjedalima koja su izvorno pripadala kino dvorani u Oaklandu, u meuvremenu sruenoj. Gospodinu Gou su sedamdeset tri godine. Svako jutro, da odri mu-kost, pije aj s rogom nosoroga. Takoer jede medvjeu u kad god je uspije nabaviti u kineskoj ljekarni u blizini svojeg stana. Ti afrodizijaci oito djeluju. Gospodin Go dolazi u Klub 69 svake veeri. Djevojkama koje mu sjede u krilu voli ponavljati jednu te istu alu: "Gospodin Go ide u go-go". I tad se jedino smije ili smjeka, kad se tako naali. Ako klub nije pretrpan - a prizemlje je u posljednje vrijeme rijetko pretrpano - Flora katkad pravi drutvo gospodinu Gou tri ili etiri stvari. Za jedan dolar jahat e ga cijelu jednu pjesmu, ali sjedit e mu na krilu jo jednu ili dvije pjesme zabadava. To je, za pojam gospodina Goa, velika preporuka za Floru. Nije mlada, ta Flora, ali ima lijepu, istu kou. Gospodin Go osjea da je zdrava. Veeras, meutim, nakon samo dvije stvari, Flora spuzne s krila gospodina Goa, gunajui: "Nisam vam ja kreditna zadruga." I odulja se. Gospodin Go ustane, namjesti hlae, a tad ga ponovno zapahne vonj bazena i probudi mu znatielju. Sitnim koraiima izie iz Teatra i zagleda se uza stube u otisnutu reklamu: KLUB 69 PREDSTAVLJA KF Octopussy's Garden -%x sirena melanija ellie i njezina elektrina jegulja i posebna atrakcija wbog hermafrodit 1/2 mukarac 1/2 ena bez trikova! iva istina! Tu gospodina Goa svlada znatielja. Kupuje kartu i aku etona i eka u redu s ostalima. Kad ga izbaciva puta da ue, penje se uz mirkave stube. Kabine na katu nemaju brojeve, samo svjetla koja pokazuju jesu li zauzete. Pronalazi jednu praznu kabinu, zatvara za sobom vrata i gura eton u otvor. Istog asa zaslon klizi u stranu i otkriva okruglo okno koje gleda u podvodne dubine. Iz

zvunika u stropu svira glazba i duboki glas poinje pripovijedati: "Neko davno u drevnoj Grkoj bilo jedno zaarano jezero. To je jezero bilo svetite Salmakide, vodene nimfe. A jednog je dana onamo na kupanje doao lijep momak, Hermafrodit." Glas nastavlja pripovijedati, ali gospodin Go vie ne haje za priu. Gleda u bazen koji je modar i prazan. Pita se gdje su djevojke. Upravo je poalio to je kupio kartu za Octopussv's Garden. Ali upravo tad glas izgovara: "Dame i gospodo, pogledajte boga Hermafrodita! Pola ena, pola mukarac!" Odozgo neto pljusne. Voda se u bazenu zabijeli, zatim postane ruiasta. Na tek nekoliko centimetara s druge strane stakla okna je tijelo, ivo tijelo. Gospodin Go gleda. mirka. Pritie lice uz okno. Nikad nije vidio nita nalik tom to vidi sada. Nikad, svih godina kako posjeuje Tamnu komoru. Nije siguran da mu se svia ono to vidi. Ali od prizora koji vidi osjea se udno vrtoglavo, besteinski, nekako mlae. Odjednom se na okno ponovno navlai zaslon. Bez oklijevanja gospodin Go ubacuje jo jedan eton u otvor. Klub 69 u San Franciscu, klub Boba Presta: smjestio se u etvrti North Beach, odakle se naziru neboderi u sreditu grada. Bila je to etvrt talijanskih kafia, pizzerija i topless barova. U North Beachu su radile i kriave palae striptiza, kao ona Carol Doda s obrisom njezina slavnog poprsja nad ulazom. Izvikivai su na ploniku hvatali muterije: "Gospodo! Uite i pogledajte predstavu! Samo gledajte. Gledanje ne kota nita!" Dok je tip pred drugim klubom urlao, "Nae su cure najbolje, samo doite k nama!" A sljedei, "Gospodo, erotski ou uivo! A u naem lokalu uz to moete pratiti i prijenos nogometne utakmice!" Izvikivai su svi do jednog bili zanimljivi tipovi, veinom promaeni pjesnici, i slobodno su vrijeme provodili u knjiari Citv Lights, listajui depna izdanja nakladnika New Directions. Nosili su prugaste hlae, dreave kravate, zaliske, kozje bradice. Uglavnom su nalikovali na Toma Waitsa, ili je moda bilo obrnuto. Kao likovi iz Mametovih drama, napuivali su Ameriku koja nikad nije postojala, Ameriku prevaranata, sitnih lopova i ivota podzemlja kako je zamilja mali Ivica. Kae se: kad mladi idu u mirovinu, idu u San Francisco. I iako bi prikaz silaska u mrak podzemlja dao uga mojoj prii, ne smijem preutjeti injenicu da se North Beach Strip protee tek nekoliko ulica. Geografija San Francisca je prelijepa da bi dopustila mranoj prljavtini da uhvati maha, i tako su se uz izvikivae ulicama etali i mnogi turisti, turisti koji su u rukama nosili peciva od dizanog tijesta i okolade Ghi-rardelli. Danju se onuda vozilo na rolama i nabacivalo krpenjaom u parku. Ali nou bi stvari napokon ipak malo utonule u prljavtinu i od devet uveer do tri ujutro, mukarci su hrlili u Klub 69. Gdje sam, to je valjda ve oito, sad radio. Pet noi na tjedan, est sati na no, sljedea etiri mjeseca - i sreom, nikad vie - zaraivao sam za ivot pokazujui kako sam udnovato graen. Klinika me za to dobro pripremila jer mi je otupila osjeaj srama, a osim toga, oajniki mi je trebao novac. Klub 69 bio je savreno mjesto za mene. Radio sam s jo dvije takozvane djevojke: Carmen i Zorom. Presto je bio izrabljiva, porno plaenik, seksualna svinja, ali mogao sam proi i gore. Bez njega moda nikad ne bih naao sebe. Kad me pokupio iz parka, izubijanog i plavog od modrica, Presto me odveo sebi kui. Njegova djevojka Wilhelmina, Namibijka, oistila mi je i previla rane. U jednom sam trenutku ponovno izgubio svijest i oni su me svukli da me stave u krevet. Tek je tad Presto shvatio kakva mu je neoekivana premija pala s neba. U svojem bunilu, dok sam naizmjence bio pri svijesti i gubio se, uhvatio sam djelie njihova razgovora. "Znao sam. Znao sam im sam ga vidio u restoranu." "Nita ti nisi znao, Bob. Mislio si da je promijenio spol." "Znao sam da je zlatni rudnik." Kasnije je Wilhelmina rekla, "Koliko mu je godina?" "Osamnaest." "Ne izgleda kao da mu je osamnaest." "Kae da je." "A ti mu hoe vjerovati, ha, Bob? Hoe da ti radi u klubu."

"On je zvao mene. Pa sam mu dao ponudu." A jo kasnije: "Bobe, zato ne nazove njegove roditelje?" "Deko je pobjegao od kue. Ne eli se javiti roditeljima." Octopussv's Garden prethodio mi je vremenski. Prestu je ideja pala na pamet est mjeseci prije. Carmen i Zora radile su ondje od poetka, kao Ellie i Melanija. Ali Presto je vjeno bio u potrazi za jo perverznijim tokama i znao je da e sa mnom nadmaiti konkurenciju na Stripu. Nigdje nije postojalo nita nalik meni. Sam spremnik s vodom nije bio prevelik. Ne vei od bazena u neijem dvoritu. etiri i pol metra dug, moda tri metra irok. Ljestvama smo se sputali u toplu vodu. Iz kabina se gledalo direktno u spremnik; nije se vidjelo nita iznad povrine. Tako smo mogli drati glavu nad vodom, ako smo htjeli, i meusobno razgovarati dok smo radili. Sve dok smo bili uronjeni u vodu od struka nanie, muterije su bile zadovoljne. "Ne dolaze ovamo da se dive tvojem lijepom licu", kako mi je to Presto objasnio. Sve to znatno mi je olakalo cijelu stvar. Mislim da ne bih mogao nastupati u obinom peep showu, licem u lice s voajerima. Njihov bi mi pogled isisao duu. Ali u spremniku sam mirio dok sam bio pod vodom. Lelujao sam u dubokoj podvodnoj tiini. Kad sam se pritiskao uz staklo okna, izdizao sam lice iznad vode i tako nisam bio svjestan oiju koje su prouavale mog mekuca. Kako sam to prije izrazio? Povrina mora je zrcalo u kojem se prelamaju razliiti evolucijski putevi. Gore, iznad povrine, zrana stvorenja; dolje u dubini, vodena. Jedan planet koji sadrava dva svijeta. Muterije su bile morska stvorenja; Zora, Carmen i ja ostali smo u biti stvorovi zraka. U kostimu sirene, Zora je leala na mokroj traci podnog tepiha i ekala da nastupi poslije mene. Katkad mi je prinosila doint usnama da povuem dim dok se drim za rub bazena. Kad je prolo mojih deset minuta, uspentrao bih se na tepih i osuio. Bob Presto je govorio preko zvunika: "Da ujemo pljesak za Hermafrodita, dame i gospodo! Samo ovdje u Octopussv's Garden gdje je spol uvijek drugi pol! Kaem vam, ljudi, mi stavljamo metke u dvocjevke! Mi pucamo metke u petke i svetke!" Nasukana na boku, Zora sa svojim plavim oima i zlatnom kosom me pitala, "Jesam zakopana?" Provjerio sam. "Od ove vodurine mi je nos zaepljen. Uvijek mi je zaepljen." "Hoe neto sa anka?" "Daj mi donesi Negroni. Hvala, Cal." "Dame i gospodo, vrijeme je za nau sljedeu atrakciju ovdje u Octopussv's Garden. Da, vidim da je deki iz Akvarija Steinhardt upravo donose. Ubacite svoje etone, dame i gospodo, ovo nikako ne smijete propustiti. Molim tu! I tu je ba ono pravo!" Krenula je Zorina glazba. Njezina uvertira. "Dame i gospodo, od davnina moreplovci priaju kako su na plovidbama susretali nevjerojatna bia, napol ene, napol ribe, to plivaju u morima. Mi iz Kluba 69 nismo nikad vjerovali takvim priama. Ali neki dan nam je na znanac, tunolovac, donio udesan ulov. I sad znamo da su te prie iva istina. Dame i gospodo", vikao je Bob Presto, "odakle riba smrdi, od glave ili repa?" Na taj lagvort, Zora se bacala u spremnik s vodom u svojem gumenom odijelu s bljetavim, zelenim krljutima od trasa. Odijelo joj je dopiralo do struka tako da su joj ramena i prsa bili goli. Zora je za-ranjala u vodenasto svjetlo, otvorenih oiju pod vodom, a ne kao ja, i smijeila se mukarcima i enama u kabinama, a duga plava kosa vijorila se iza nje kao morska trava i sitni zrani mjehurii hvatali joj se za prsa poput perlica dok je vitlala sjajnim smaragdno-zelenim ribljim repom. Nije izvodila nita lascivno. Zora je tako zraila ljepotom, da je svima bilo dovoljno samo je gledati, njezinu bijelu put, lijepe grudi, napeti trbuh s pupkom koji namiguje, velianstvenu oblinu njezine uzlelujale stranjice gdje se meso spaja s krljutima. Plivala je s rukama uz tijelo, puteno se izvijajui. Lice joj je bilo spokojno i vedro, oi jasno karipsko modre. Dolje u prizemlju neprestano je bubnjao disko ritam, ali ovdje gore, u podvodnom vrtu, svirala je eterina, nezemaljska glazba, kao da sami mjehurii melodiozno trepere. S jedne toke gledita, bilo je u tome nekog umijea. Klub 69 bio je leglo poroka i opaina, ali gore u Gardenu ugoaj je bio vie egzotian, nego raskalaen. Bio je to seksualni ekvivalent restorana

Trader Vic's u kojem se nude egzotina jela sa svih strana svijeta. Gledatelji su vidjeli udnovate stvari, neobina tijela, ali dobar dio privlanosti krio se u osjeaju da su negdje drugdje. Zurei kroz okna, muterije su vidjele stvarna tijela kako ine ono to tijela katkad ine u snovima. Meu muterijama bilo je mukaraca, oenjenih heteroseksualaca, koji su katkad sanjali da vode ljubav sa enama koje imaju penis, ne muki penis, ve usku, izduljenu feminiziranu stapku to se stanjuje prema vrhu kao pranik u cvijetu, klitoris koji se fantastino izduuje od preobilnog naleta elje. Bilo je homoseksualaca koji su sanjali o djeacima gotovo enske, glatke koe, bez dlaka. Bilo je lezbijki koje su sanjale o enama s penisima, ne mukim penisima, ve enstvenim erekcija-ma, osjetljivim i ivim kako nijedan umjetni penis nikad ne moe biti. Nemogue je odrediti koliki postotak stanovnitva sanja takve snove o spolnoj preobrazbi. Ali svake su noi dolazili u na podvodni vrt i gurali se u kabine da nas promatraju. Nakon sirene Melanije nastupale su Ellie i njezina elektrina jegulja. Ta se jegulja isprva nije primjeivala. Ono to se praakalo i pljuskalo po akvamarinskim dubinama izgledalo je kao vitka Havajka u bikiniju od vodenih ljiljana. Dok je plivala, spuznuo joj je gornji dio, a ona je i dalje bila djevojka. Ali kad je u gracioznom podvodnom baletu izvela stoj na glavi i spustila donji dio bikinija do koljena - ah, to je bio jeguljin trenutak da okira. Jer evo je tu na tijelu vitke djevojke, evo je tu gdje ne bi smjela biti, mrava, smea jegulja mrzovoljna izgleda, ugroena vrsta, i dok se Ellie trljala uz staklo okna, jegulja je rasla sve dua i dua; piljila je u muterije svojim kiklopskim okom; a oni su opet gledali Elliene grudi, njezin tanak struk, gledali su Ellie pa jegulju, jegulju pa Ellie, i elektrificiralo ih je to sljubljivanje suprotnosti. Carmen je bila transseksualac, muko koje se mijenja u enu, ali jo nije prola operaciju. Bila je iz Bronxa. Mala, sitne grae, pobono je nanosila ru na usta i izvlaila crtu tuem na kapcima. Vjeno je drala dijetu. Klonila se piva jer se bojala da e dobiti trbuh. Mislio sam da pretjeruje sa enskim manirama. Kod Carmen je u svakom sluaju bilo previe ljuljanja bokovima i zabacivanja kose. Imala je zgouno lice najade, na povrini djevojka dok tik ispod zrak dri deko. Katkad joj je od hormona koje je uzimala izbijao osip po koi. Njezin lijenik (vrlo traeni dr. Mel iz San Bruna) morao joj je konstantno podeavati dozu. Carmen su odavali samo glas, koji je ostao hrapavo promukao unato estrogenu i progestinu, i ruke. Ali mukarci to nikad nisu zapaali. I htjeli su da Carmen bude neista. U tom je zapravo i leao raje. Njezina se pria bolje uklapala u tradicionalni obrazac nego moja. Od najranijih je dana Carmen imala osjeaj da se rodila u pogrenom tijelu. Jednog dana u garderobi rekla mi je svojim naglaskom junog Bronxa: "Bilo mi je ono, ej, ovjee, pa tko je meni dao ovaj pimpek! Nikad nisam traila nikakav pimpek!" Ali pimpek je jo bio tu, bar za sad. Njega su mukarci i dolazili gledati. Zora, sklona analitikom razmiljanju, smatrala je da su Carmenini oboavatelji motivirani latentnom homoseksualnou. Ali Carmen se opirala toj ideji. "Moji su deki svi hetero. Hoe enu." "Oito ne", rekla je Zora. "im utedim neto novca, dat u si operirati stranjicu. Onda emo vidjeti. Bit u bolja ena od tebe, Z." "to se mene tie, moe", odgovorila je Zora. "Ja ne elim biti ba nita." Zora je imala sindrom neosjetljivosti na androgene. Tijelo joj je bilo imuno na muke hormone. Iako kromosomski XY kao i ja, razvila se po enskoj liniji. Ali Zora je to izvela znatno bolje od mene. Osim to je imala blond kosu, bila je sva zaobljena i punih usana. Istaknute jabuice dijelile su joj lice na arktike ploe. Kad je govorila, bili ste svjesni koe koja se rastee preko tih jabuica i udubljuje se izmeu eljusti, i pretvara se u zategnutu masku nalik vili narikai iz irskih bajki, s modrim oima to streljaju kroz nju. A bio je tu i njezin stas, dojke mljekarice, trbuh ampionke plivaice, noge sprinterice ili plesaice iz trupe Marthe Graham. ak i razodjevena, Zora je djelovala kao ena od glave do pete. Nije bilo vidljiva znaka da nema ni maternice ni jajnika. Sindrom neosjetljivosti na androgene dovodi do savrene ene, rekla mi je Zora. Taj sindrom ima niz vrhunskih manekenki. "Koliko cura je visoko 185 cm, mravo, ali ima sise? Ne mnogo. To je normalno za nekog kao to sam ja." Lijepa ili ne, Zora nije htjela biti ena. Vie se voljela identificirati kao hermafrodit. Prvi kojeg sam

upoznao. Prva osoba kao ja. ak i davne 1974. sluila se terminom "interseksualac", to je onda bilo rijetko. Od Stonewalla je proteklo samo pet godina. Pokret za homoseksualna prava tek se pokrenuo. Otvarao je put za sve bitke oko identiteta koje su slijedile, ukljuivi i nau. Ali Interseksualna udruga Sjeverne Amerike nee biti utemeljena do 1993.1 tako je za moj pojam Zora Khvber rani pionir, neka vrst Ivana Krstitelja koji vie u divljini. Sire gledano, ta je divljina bila Amerika, ak i sama zemaljska kugla, ali u uem smislu, bila je to kuica od drveta sekvoje u kojoj je Zora stanovala u dolini Noe i gdje sam sad i ja stanovao. Kad se Bob Presto uvjerio u pojedinosti moje izrade, nazvao je Zoru i dogovorio s njom da stanujem kod nje. Zora je prihvaala lutalice kao to sam ja. Bio je to dio njezina poziva. Magla San Francisca pod svojim je platem skrivala i hermafrodite. Nije udo to je IUSA utemeljena u San Franciscu, a ne negdje drugdje. Zora je sudjelovala u svemu tome u vrlo neorganiziranim vremenima. Prije nego to se pojave pokreti, postoje sredita energije i Zora je bila jedno takvo sredite. Njezina se politika aktivnost sastojala uglavnom od uenja i pisanja. I, onih mjeseci dok sam ivio s njom, od toga da me prosvjetljava, da me izvede iz onog to je smatrala mojim dubokim provincijalnim mrakom. "Ne mora raditi za Boba ako ne eli", rekla mi je. "I ja ionako uskoro dajem otkaz. To je samo privremeno." "Treba mi novac. Ukrali su mi sav novac." "A tvoji roditelji?" "Neu njih pitati", rekao sam. Oborio sam pogled i priznao, "Ne mogu ih zvati." "Sto se zapravo dogodilo, Cal? Ako smijem pitati. Kako si doao ovamo?" "Odveli su me nekom doktoru u New York. Htio je da idem na operaciju." "Pa si pobjegao." Kimnuo sam. "Raunaj da si imao sreu. Ja nisam nita znala do dvadesete godine." Sve se to dogodilo mojeg prvog dana kod Zore. Nisam jo poeo raditi u klubu. Prvo su mi morale zacijeljeti modrice. Nisam se udio to sam tu gdje jesam. Kad putujete kao ja, s mutnim odreditem i nejasnim itinererom, neka naizgled svetaka otvorenost obuzima ti karakter. To je razlog zato su prvi filozofi bili peripatetiari. I Isus Krist. Vidim sebe tog prvog dana, kako sjedim prekrienih nogu na podu, na jastuku s batik uzorkom, pijem zeleni aj iz glinene posudice za raku, i gledam u Zoru rairenim, radoznalim, pozornim pogledom punim nade. Kad sam odrezao kosu, oi su mi dole jo vee, vie nego ikad nalik oima na bizantskoj ikoni, na jednom od onih likova to se uspinju ljestvama u nebo zagledani uvis dok svi oko njih padaju dolje u gorue ralje razjarenih demona. Nakon svih mojih nevolja, nisam li imao pravo oekivati nagradu u obliku znanja ili otkrivenja? U Zorinoj kui s paravanima od riina papira, gdje je magliasto svjetlo dopiralo kroz prozore, bio sam poput praznog platna koje eka da ga ispuni ono to e mi ona rei. "Oduvijek su postojali hermafroditi, Cal. Oduvijek. Platon je govorio da je izvorno ljudsko bie hermafrodit. Jesi to znao? Izvorno se svaka osoba sastojala od dvije polovice, jedne muke, jedne enske. Onda su se odvojile. Zato svi uvijek trae svoju drugu polovicu. Osim nas. Mi ve imamo obje polovice." Nisam nita rekao o Predmetu. "Tono, u nekim kulturama nas smatraju nakazama", nastavila je. "Ali u drugima je upravo suprotno. Navajo Indijanci imaju kategoriju ljudi koje zovu berdai. Berda je u biti netko tko preuzima rod kojem bioloki ne pripada. Zapamti, Cal. Spol je bioloka kategorija. Rod je kulturalna. Navajo Indijanci to shvaaju. Ako osoba eli promijeniti rod, doputaju to. I ne podcjenjuju tu osobu - nego je potuju. Berdai su plemenski amani. Oni su iscjelitelji, veliki tkalci, umjetnici." Nisam jedini! Dok sam sluao Zoru, uglavnom mi je to dopiralo do svijesti. Odmah sam shvatio da moram neko vrijeme ostati u San Franciscu. Sudbina ili srea su me ovamo nanijeli, a ja sad moram situaciju iskoristiti kako znam i umijem. Nije vano na to u moda biti prisiljen kako bih zaradio za ivot. Samo sam htio ostati kod Zore, uiti od nje i biti manje sam u svijetu. Ve sam zakoraio na zaarana vrata onog omamljenog, slavljenikog, mladenakog doba. Ve tog prvog poslije-

podneva splasnula mi je bol u rebrima. ak i zrak kao da se uario, od tihe rasplamsale energije kao to to bude kad je ovjek mlad, kad mu se sinapse divlje zahuktavaju, a smrt je jako daleko. Zora je pisala knjigu. Tvrdila je kako e je objaviti mala nakladnika kua iz Berkeleva. Pokazala mi je njihov katalog izdanja. Izbor je bio eklektian, bilo je tu knjiga o budizmu, o misterijskom kultu Mitre, ak i jedna udnovata knjiga (i sama hibrid) u kojoj su se mijeali genetika, stanina biologija i hinduski misticizam. Ono na emu je Zora radila sasvim bi dobro pristajalo na taj popis. Ali nikad nisam bio posve naisto koliko su realni bili njezini planovi za objavljivanje. Godinama sam odonda traio hou li gdje naletjeti na Zorinu knjigu iji je naslov bio Sveti hermafrodit. Nikad je nisam naao. Ako je nikad nije zavrila, to nije zbog manjka sposobnosti. Osobno sam proitao dobar dio te knjige. U svojim ondanjim godinama, nisam bogzna kako umio procijeniti knjievnu ili znanstvenu kvalitetu rada, ali Zorino je znanje bilo stvarno. Police su joj bile pretrpane knjigama o antropologiji i radovima francuskih strukturalista i dekonstruktivista. Pisala je gotovo svaki dan. Rasprostirala je papire i knjige po stolu, radila biljeke i tipkala. "Imam jedno pitanje", upitao sam jedan dan Zoru. "Zato si bilo kome uope rekla?" "Kako to misli?" "Pogledaj se. Nitko nikad ne bi pogodio." "Hou da ljudi znaju, Cal." "Zato?" Zora je podvinula duge noge pod sobom. Zagledala se u mene vilinskim oima bademasta oblika, modrim i ledenim, i rekla, "Jer mi smo ono to dolazi." "Jednom davno u drevnoj Grkoj bilo jedno zaarano jezerce. To je jezerce bilo svetite Salmakide, vodene nimfe. I jednog dana lijepi momak Hermafrodit doao se onamo okupati." Na taj sam lagvort sputao noge u bazen. Praakao sam njima amo--tamo po vodi dok se pripovijest nastavljala. "Salmakida spazi naoita momka i u njoj se uspali pohota. Zaplivala je prema njemu da ga bolje pogleda." Tu sam polako poeo sputati tijelo u vodu, centimetar po centimetar: listovi, koljena, bedra. Ako sam se kretao brzinom koju je Presto odredio, u ovom su se trenutku okna zatvarala. Neke bi muterije otile, ali mnogi bi ubacili jo etona u proreze. Zasloni su se podigli s okna. "Vodena se nimfa obuzdavala koliko je mogla, ali djeakova ju je ljepota svladala. Nije je moglo zadovoljiti puko gledanje. Salmakida zapliva primiui mu se sve blie i blie. A onda, svladana poudom, uhvati djeaka odostraga i obujmi ga rukama." Zamlatarao sam nogama i uzburkao vodu tako da muterije nita nisu razabirale. "Dame i gospodo, Hermafrodit se batrgao ne bi li se oslobodio nepopustljiva stiska vodene nimfe. Ali Salmakida je bila prejaka. I tako je neobuzdana bila njezina pohota, da se njih dvoje spojilo u jedno. Tijela su im se stopila, muko u ensko, a ensko u muko. I gle boga Hermafrodita!" U kojem trenutku sam itav uskakao u bazen, pokazujui se od glave do pete. A okna su se zatvarala. Nitko nikad nije otiao u tom trenutku. Svi su, bilo mukarci bilo ene, produavali lanstvo u Gardenu. Pod vodom sam uo kako etoni zvekeu kroz prorez u kutiju. Podsjealo me na dom, kad sam zaranjao glavu pod vodu u kadi i sluao zveckanje u cijevima. Trudio sam se misliti na takve stvari. Onda mi se sve inilo daleko. Pretvarao sam se da sam u kadi na Middlesexu. U meuvremenu lica su ispunjavala okna, i zurila s uenjem, znatieljom, gaenjem, pohotom. Uvijek smo se lagirali za posao. To je bio preduvjet. Dok smo navlaili kostime, Zora i ja bismo pripalili doint da zaponemo veer. Zora bi donijela termosicu s bitterom Averna i ledom, to sam pio kao da je limunada. Trailo se stanje poluobeznanjenosti, privatno raspoloenje za parti. Od toga su mukarci postajali ne tako stvarni, manje zamjetni. Da nije bilo Zore, ne znam to bih poeo. Na mali bungalov u magli i drveu, uredno obrubljen niskim kalifornijskim raslinjem, siuno jezerce za koi arane puno zlatnih ribica iz duana za kune ljubimce, budistiki hram pod vedrim nebom izgraen od modrog granita - bilo je to za mene utoite, prihvatilite na pola puta u kojem sam se spremao vratiti u svijet. Moj je ivot tih mjeseci bio podijeljen kao i moje tijelo. Noi smo provodili u Klubu 69, ekali pokraj spremnika s vodom, dosaivali se, lagirali se, hihotali i

bili nesretni. Ali na to se navikne. Naui kako se obraniti medikamentima i zaboraviti na sve. Danju smo Zora i ja uvijek bili isti. Napisala je sto osamnaest stranica knjige. Bile su otipkane na najtanjem, najfinijem papiru koji sam u ivotu vidio. Rukopis je stoga bio pokvarljiv. S njim se moralo paljivo baratati. Kad ga je iznosila, kao knjiniarka Shakespeareov folio, Zora me tjerala da sjedim za kuhinjskim stolom. Inae me nije tretirala kao dijete. Putala me da sam odreujem kad u ustajati i kad u na spavanje. Traila je da platim dio stanarine. Veinu dana provodili smo tapkajui po kui u kimonima. Z. je imala strog izraz dok je radila. Ja sam sjedio na terasi i itao knjige s njezinih polica, Kate Chopin, Jane Bowles, poeziju Garyja Snvdera. Iako izgledom nismo ni najmanje nalikovali jedno drugom, Zora je uvijek naglaavala nau solidarnost. Suprotstavljali smo se istim predrasudama i nerazumijevanju. To mi je bilo drago, ali nikad se prema Zori nisam osjeao sestrinski. Ne potpuno. Uvijek sam bio svjestan njezine figure ispod kimona. Hodao sam po kui odvrui pogled i trudei se da ne zurim. Na ulici su me prolaznici gledali kao deka. Za Zorom su se okretali. Mukarci su zvidali za njom. Ali ona nije voljela mukarce. Samo lezbijke. Imala je mranu stranu. Pila je do besvijesti i katkad se uasno ponaala. Pljuvala je po nogometu, mukim prijateljstvima, maloj djeci, enama koje raaju, politiarima i mukarcima openito. U takvim sam trenutcima vidio u Zori takvu nasilnost, da sam znao protrnuti. U srednjoj koli bila je ljepotica. Podavala se milovanjima koja joj nisu znaila nita i bolnim seksualnim odnosima. Kao mnoge ljepotice, Zora je privlaila najgore tipove. Napuhance iz kolske sportske momadi. Desetare s herpesom. Nije udo da je imala jako nisko miljenje o mukarcima. Mene je iz toga izdvajala. Za mene je mislila da sam okej. Da uope nisam pravi mukarac. to mi se inilo viemanje tono. Hermafroditovi roditelji bili su Hermes i Afrodita. Ovidije nam ne kae to su prolazili kad im je dijete nestalo. Sto se mojih roditelja tie, i dalje se nisu micali od telefona i nikad nisu zajedno izlazili iz kue. Ali sad su se ve bojali javiti na telefon, u strahu od loih vijesti. Radije su ivjeli u neznanju nego u boli. Kad god je telefon zazvonio, malo bi priekali i tek onda dignuli slualicu. ekali su da zazvoni bar tri ili etiri puta. U agoniji su se uskladili. Svih onih mjeseci dok nisu znali gdje sam, Milton i Tessie proivljavali su iste napadaje panike, iste mahnite nade, iste nesanice. Emocionalno ve godinama nisu bili tako sinkronizirani, a posljedica je bila da su se vratili u vrijeme kad su se tek zaljubili. Stali su voditi ljubav esto kako ve godinama nisu. Ako Bankrot nije bio kod kue, nisu ekali ni da se popnu na kat nego bi se posluili bilo kojom prostorijom u kojoj su se zatekli. Iskuali su crveni koni kau u radnoj sobi; leali su na plavim drozdovima i crvenim bobicama sofe u dnevnoj sobi; nekoliko puta ak su legli na otporni kuhinjski linoleum s uzorkom opeke. Jedino nisu iskoristili podrum jer tamo nije bilo telefona. Ljubav nisu vodili strastveno, nego sporo i elegijski, u magistralnom ritmu patnje. Vie nisu bili mladi; tijela im vie nisu bila lijepa. Tessie je katkad poslije plakala. Milton je mirio. Ti tjelesni napori nisu im razbuivali ula ni donosili olakanje, ili tek rijetko. A onda, jednoga dana, tri mjeseca nakon mog odlaska, signali koji su stizali kroz majinu duhovnu pupanu vrpcu su zamrli. Tessie je leala u krevetu kad joj je prestalo jedva ujno brujati ili bridjeti u pupku. Uspravila se. Prinijela je ruku trbuhu. "Vie je ne osjeam!" vrisnula je Tessie. "to?" "Pupana je vrpca presjeena! Netko je presjekao vrpcu!" Milton je pokuao urazumiti Tessie, ali uzalud. Od toga asa majka je bila uvjerena da mi se dogodilo neto strano. I tako je harmoniju njihove patnje poremetilo nesuglasje. Dok se Milton trudio zadrati pozitivan stav, Tessie se sve vie preputala oaju. Poeli su se svaati. Tu i tamo Miltonov je optimizam poljuljao majku i dan ili dva bila bi vesela. Govorila bi sama sebi kako, uostalom, ne znaju nita definitivno. Ali ta su raspoloenja bila prolazna. Kad je bila sama, Tessie je oslukivala dolazi li joj bilo to preko pupane vrpce, ali nita nije stizalo, ak ni znak da sam u nevolji. Nije me bilo ve etiri mjeseca. Bio je sijeanj 1975. Moj petnaesti roendan doao je i proao, a da

me nisu pronali. Jedno nedjeljno jutro dok je Tessie bila u crkvi i molila se za moj povratak, zazvonio je telefon. Milton se javio. "Halo?" Isprva nije bilo odgovora. Milton je uo glazbu u pozadini, moda radio koji svira u drugoj sobi. A onda je prigueni glas progovorio. "Sigurno ti nedostaje ki, Miltone." "Tko je to?" "Ki je neto posebno." "Tko je to?" ponovno je zahtijevao Milton, i linija se prekinula. Nije rekao Tessie za telefonski poziv. Sumnjao je da je posrijedi neukusna ala. Ili nezadovoljni zaposlenik. Ekonomija se 1975. klimala i Milton je bio primoran zatvoriti nekoliko franiza. Sljedee je nedjelje, meutim, telefon ponovno zazvonio. Ovaj put Milton je podigao slualicu na prvo zvono. "Halo?" "Dobro jutro, Miltone. Imam jutros za tebe jedno pitanje. Hoe znati koje je to pitanje, Miltone?" "Reci mi tko je tamo ili sputam slualicu." "Sumnjam da e je spustiti, Miltone. Ja sam ti jedina ansa da dobije ker natrag." Milton je tad uinio neto vrlo karakteristino. Gutnuo je, napeo ramena, kratko kimnuo i pripravio se doekati to god da slijedi. "U redu", rekao je. "Sluam." A netko je s druge strane spustio slualicu. "Jednom davno u drevnoj Grkoj bilo jedno zaarano jezero..." Mogao sam to izvesti u snu. I zbilja jesam spavao, kad se uzmu u obzir naa slavlja iza bine, Averna koja se toila u potocima, smirujue smotke. Dan vjetica je doao i proao, i Dan zahvalnosti, pa onda Boi. Za Novu godinu Bob Presto je priredio veliku zabavu. Zora i ja pili smo ampanjac. Kad je dolo vrijeme da nastupim, zaronio sam u bazen. Bio sam napuen, pijan, i zato sam te noi izveo neto to inae nisam radio. Otvorio sam oi pod vodom. Vidio sam lica kako me gledaju i vidio sam da se ne zgraaju. Te sam se noi zabavljao u bazenu. Sve je to na neki nain bilo blagotvorno. Terapeutski. U Hermafroditu su se uzburkale stare tenzije u pokuaju da se razrijee. Blaile su se traume iz kolske svlaionice. Nestajalo je srama zbog tijela koje nije nalik ni jednom drugom tijelu. Blijedio je osjeaj nakaznosti. A uz sram i gaenje nad samim sobom, jo je jedna rana zacjeljivala. Hermafrodit je polako zaboravljao na Mrani Predmet. Posljednjih tjedana koje sam proveo u San Franciscu proitao sam sve to mi je Zora dala, kako bih se obrazovao. Nauio sam kakvih sve vrsta ima nas hermafrodita. itao sam o hiperadrenokorticizmu i testikularnoj feminizaciji i neem to se zove kriptorhidizam, to se odnosilo na mene. itao sam o Klinefelterovom sindromu u kojem dodatni kromosom X proizvodi visoke, eunuhoidne osobe neugodne udi. Vie me zanimao povijesni nego medicinski materijal. Iz Zorina sam rukopisa saznao za hijrase u Indiji, sambijske kwoluaatmwole u Papui Novoj Gvineji, ijjuevedocheu Dominikanskoj Republici. Karl Heinrich Ulrichs pisao je 1860. u Njemakoj o das dritte Geschkcht, treem spolu. Nazivao je sebe uranistom i vjerovao da ima ensku duu u mukome tijelu. Mnoge kulture na zemlji baratale su ne s dva, nego s tri spola. A trei je uvijek bio poseban, uzvien, obdaren mistinim darom. Jedne hladne noi dok je sipila sitna kiica, izveo sam pokus. Zora je bila izila. Bila je nedjelja i imali smo slobodno. Sjeo sam u poloaj po-lulotosa na pod i sklopio oi. Usredotoen, zadubljen u molitvu, ekao sam da mi dua napusti tijelo. Pokuao sam pasti u stanje transa ili se pretvoriti u ivotinju. Davao sam sve od sebe, ali nita se nije dogodilo. Sto se posebnih moi tie, oito ih nisam imao. Tirezija nisam bio. Sto me sve dovodi do petka uveer krajem sijenja. Prola je pono. Carmen je bila u spremniku s vodom i izvodila svoju toku u stilu Esther Williams. Zora i ja bili smo u garderobi i nastavljali tradiciju (termosica, kanabis). U kostimu sirene Zora se nije mogla ba gibati pa se ispruila cijelom duinom kaua, ribolika odaliska. Rep joj se objesio preko naslona za ruke i cijedio se. Preko gornjeg dijela navukla

je majicu kratkih rukava. Na njoj je bila slika Emily Dickinson. Zvuk se iz bazena prenosio preko razglasa u garderobu. Bob Presto izvodio je svoju toku: "Dame i gospodo, jeste li spremni za doivljaj koji e vas naelektrizirati?" Zora i ja zajedno smo otvarali usta uz sljedeu standardnu reenicu: "Jeste li spremni za visoki napon?" "Dosta mi je ovoga mjesta", rekla je Zora. "Zbilja dosta." "Da damo otkaz?" "Morali bismo." "A to emo onda raditi?" "Bavit emo se hipotekarnim kreditima." Iz bazena se zauo pljusak. "Ali gdje je danas Elliena jegulja? Kao da se sakrila, dame i gospodo. Je li moda izumrla? Moda ju je ulovio neki ribar. Tako je, dame i gospodo, moda se Elliena jegulja sad prodaje na ribarnici." "Bob misli da je duhovit", rekla je Zora. "Zaboravite na te brige, dame i gospodo. Ellie nas nikad ne bi iznevjerila. Evo je, narode. Pogledajmo Ellienu elektrinu jegulju!" Preko zvunika se zauo udan zvuk. Neka vrata su tresnula. Bob Presto je viknuo: "Hej, koga vraga? Ne smijete ovamo." A onda je zvunik zamro. Osam godina prije, policija je napravila raciju u ilegalnoj toionici u Dvanaestoj ulici u Detroitu. Sad, poetkom 1975., uletjeli su u Klub 69. Akcija nije izazvala nikakve nerede. Gosti su brzo izmiljeli iz separea, ratrkali se lepezasto po ulici i urno se razili. Odveli su nas u prizemlje i poredali kraj ostalih djevojaka. "Gle ti ovog", rekao je policajac kad mi je priao. "A koliko ti ima godina?" Dopustili su mi jedan telefonski poziv iz policijske postaje. I tako sam se napokon slomio, popustio i napravio to: nazvao sam kui. Javio se moj brat. "To sam ja", rekao sam. "Cal." Prije no to je Bankrot stigao neto rei, sve je izletjelo iz mene. Rekao sam mu gdje sam i to se dogodilo. "Nemoj rei mami i tati", rekao sam. "Ne mogu", rekao je Bankrot. "Ne mogu rei tati." I onda mi je, upitnim tonom koji je pokazivao kako jedva i sam to vjeruje, brat rekao da se dogodila nesrea i da je Milton mrtav. Vonja zrakom U mojem slubenom svojstvu pomonika kulturnog ataea, ali na neslubenom zadatku, nazoio sam otvaranju Warholove izlobe u Neue Nationalgalerie. U slavnoj zgradi Miesa van der Rohea, prolazio sam pored sitotisaka slavnih lica slavnog pop umjetnika. Neue Nationalgalerie je udesan umjetniki muzej, osim jednog problema: nemaju se kamo objesiti umjetnika djela. Ali, bilo mi je svejedno. Zagledao sam se kroz staklene stijene u Berlin i osjetio se glupo. Jesam li zbilja mislio da e na otvorenju izlobe biti umjetnika? Okupili su se samo sponzori, novinari, kritiari i vieniji pripadnici drutvenog ivota. Prihvatio sam u prolazu au vina od konobara i sjeo na jednu od konih kromiranih stolica uz rub prostora. I stolice su Miesove. Kopije se vide posvuda, ali ove su original, sad ve izlizane, crna im je koa posmeila po rubovima. Pripalio sam cigaru i otpuhnuo dim ne bih li popravio raspoloenje. Gomila je avrljala i kruila izmeu Maoa i Merlinki. Visoki je strop zamuivao akustiku. Uokolo su brzali mravi mukarci obrijanih glava. Sjedokose ene ogrnute alovima prirodnih boja pokazivale su ute zube. Kroz prozore se vidjela Staatsbibliotek prekoputa. Novi Pots-damer Platz izgledao je kao oping centar u Vancouveru. U daljini su svjetla na gradilitu osvjetljavala kosture kranova. Dolje je ulicom tekao gusti promet. Povukao sam dim cigare, kiljei, i uhvatio svoj odraz u staklu. Ve sam rekao da izgledam kao muketir. Ali znam izgledati i kao faun, posebno u zrcalu kasno naveer. Obrve izvijene u luk, zlobni smijeak, plamici u oima. Cigara to mi je strala meu zubima pod kutom nije uljepavala sliku. Netko me potapao rukom po leima. "Slijedi modu s cigarom", rekao je enski glas. U Miesovom crnom staklu prepoznao sam Julie Kikuchi.

"Hej, ovo je Europa", branio sam se sa smijekom. "Cigare ovdje nisu moda." "Ja sam puila cigare na faksu." "Ma daj", izazvao sam je. "Pa popui jednu." Sjela je na stolicu kraj mene i pruila ruku. Izvadio sam jo jednu cigaru iz depa sakoa i dao joj je zajedno sa sjekaem i ibicama. Julie je prinijela cigaru nosu i pomirisala je. Zavrtjela ju je meu prstima da provjeri vlanost. Odrezala je vrh, stavila cigaru u usta, pripalila ibicu i stala otpuhivati dim za dimom. "Mies van der Rohe je puio cigare", rekao sam, da se malo reklamiram. "Jesi kad vidio fotografiju Miesa van der Rohea?" rekla je Julie. "Shvatio sam poantu." Sjedili smo jedno kraj drugoga, bez rijei, samo smo puili, okrenuti prema unutranjosti muzeja. Julie je pocupkivalo desno koljeno. Nakon nekog vremena okrenuo sam se licem prema njoj. Ona se okrenula prema meni. "Fina cigara", priznala je. Nagnuo sam se prema njoj. Julie se nagnula prema meni. Lica su nam se pribliila dok nam se ela gotovo nisu dodirnuh. Ostali smo tako desetak sekundi. Onda sam rekao, "Daj da ti kaem zato te nisam nazvao." Duboko sam udahnuo i poeo: "Ima neto to mora znati o meni." Moja pria je poela 1922. i u to su se doba pojavile brige oko dotoka nafte. Godine 1975. kad pria zavrava, smanjena ponuda nafte ponovno je zabrinula svijet. Dvije godine prije, organizacija arapskih zemalja izvoznica nafte uvela je embargo. U Sjedinjenim Dravama nestajalo je struje, a na benzinskim crpkama se ekalo u dugim redovima. Predsjednik je objavio kako se na boinom boru u Bijeloj kui nee paliti svjetla i roen je lokot za rezervoar za gorivo. Oskudica je u to vrijeme titala sve. Gospodarstvo je bilo u krizi. Diljem zemlje obitelji su veerale u mraku, kao to smo i mi neko veerali na Aveniji Seminole pod jednom aruljom. Moj otac, meutim, nije s odobravanjem gledao na mjere tednje. Daleko je Milton dogurao od vremena kad je brojao potroene kilovate. I tako je, one noi kad je krenuo platiti za mene otkupninu, i dalje bio za volanom golemog Cadillaca koji je gutao benzin na litre. Oev posljednji Cadillac: Eldorado iz 1975. Obojen tako tamno modro da se prelijevao u crno, auto je izrazito nalikovao na Batmobile. Milton je zakljuao sva vrata. Bilo je malo poslije dva u noi. Ceste u tom kvar tu niz rijeku bile su pune rupa, plonici zakreni korovom i smeem. Snana duga svjetla obasjavala su cvatove rasprena smrskanog stakla na kolniku, kao i avle, komade metala, stare ratkape, limenke, jedne muke gae spreane uz tlo. Ispod nadvonjaka stajao je auto koji su oglodali do kosti, skinuli mu gume, razbili prednje staklo, strgnuli kromirane dijelove i izvadili motor. Milton je pritisnuo gas, zatvarajui oi ne samo pred nestaicom benzina nego i pred jo mnogo toga. U Middlesexu je, na primjer, vladala nestaica nade, jer njegova ena vie nije osjeala nikakve trzaje u duhovnoj pupanoj vrpci. Nestaica hrane u hladnjaku, keksa i grickalica u kuhinji, netom izglaanih koulja i istih arapa u ormarima. Nestaica druenja i telefonskih poziva, jer su se prijatelji mojih roditelja bojali nazivati kuu koja je postojala u limbu izmeu ushita i oaja. Usprkos pritisku svih tih nestaica, Milton je presaugao motor Eldorada, a kad mu i to nije bilo dovoljno, otvorio je poslovnu torbu na sjedalu kraj sebe i pod svjetlom s komandne ploe zagledao se u dvadeset pet tisua dolara u gotovini to ih je nagurao u torbu. Kad se Milton iskrao iz kreveta prije manje od jednog sata, majka je bila budna. Leei na leima, ula ga je kako se odijeva u mraku. Nije ga pitala zato ustaje usred noi. Neko bi ga pitala, ali vie ne. Otkako sam nestao, dnevna se koloteina raspala. Milton i Tessie esto bi se zatekli u kuhinji u etiri ujutro kako piju kavu. Tek kad je ula kako se zatvaraju ulazna vrata, Tessie se zabrinula. Milton je upalio auto i krenuo unatrag niz kolni prilaz. Majka je oslukivala sve dok zvuk motora nije zamro u daljini. U sebi je neobino smireno pomislila, "Moda odlazi zauvijek." Na svoj popis na kojem su bili otac bjegunac i odbjegla ki sad je dodala jo jednu mogunost: odbjeglog mua. Milton nije rekao Tessie kamo ide zbog niza razloga. Prvo, bojao se da e ga sprijeiti. Rekla bi mu da nazove policiju, a on nije nikako

htio zvati policiju. Otmiar mu je rekao da ne uplee slubene organe. Osim toga, Miltonu su se navrh glave popeli policajci i njihov blazirani stav. Ako neto hoe obaviti kako spada, to mora obaviti sam. Povrh svega, cijela ta pria moda je lov u prazno. Da kae Tessie, samo bi se brinula. Moda bi nazvala Zoe i onda bi dobio jezikove juhe od sestre. Ukratko, Milton je postupio onako kako je uvijek postupao kad su posrijedi vane odluke. Kao kad se pridruio mornarici, ili kad nas je sve preselio u Grosse Pointe, Milton je radio po svojem, uvjeren da zna najbolje. Nakon posljednjeg tajanstvenog telefonskog poziva, Milton je ekao sljedei poziv. Telefon je zazvonio u subotu ujutro. "Halo?" "Dobro jutro, Miltone." "uj, tko god da si. Mora mi odgovoriti na neka pitanja." "Nisam te zvao da ujem to ti hoe, Miltone. Vano je to ja hou." "Hou svoju ker. Gdje je ona?" "Ovdje sa mnom." U pozadini se i dalje razabirala glazba, ili pjevanje. Podsjeala je Miltona na neto davno. "Kako da znam da je kod tebe?" "Zato me ne pita neto? Rekla mi je mnogo toga o obitelji. Prilino toga." Bijes koji je prokuljao u Miltonu tog asa bio je gotovo neizdrljiv. S mukom se suspregnuo da ne tresne telefon o stol i razbije ga u komade. A u isto vrijeme je razmiljao, kombinirao. "Kako se zove selo iz kojeg su joj djed i baka?" "Samo malo." S druge strane netko je prekrio slualicu. Onda je glas rekao, "Bithvnios." Miltonu su klecnula koljena. Sjeo je za stol. "Vjeruje mi sad, Miltone?" "Jednom smo ili u neke pilje u Tennesseeju. Teka prevara za turiste. Kako su se zvale?" Ponovno se prekrila slualica. Trenutak kasnije glas je odgovorio, "Spilje Mammothonics." Na to je Milton odskoio sa stolice. Lice mu se smrknulo, natezao je ovratnik da lake die. "A sad ja imam pitanje, Miltone." "Koje?" "Koliko ti vrijedi da dobije ker natrag?" "Koliko trai?" "Je li ovo posao? Jesmo u pregovorima?" "Spreman sam se nagoditi." "Kako uzbudljivo." "Koliko trai?" "Dvadeset pet tisua dolara." "U redu." "Ne, Miltone", ispravio ga je glas, "nisi shvatio. Hou se pogaati." "to?" "Cjenkaj se, Miltone. Ovo je biznis." Milton nije znao to da misli. Zatresao je glavom nad tim udnim zahtjevom. Ali napokon mu je udovoljio. "Okej. Dvadeset pet je previe. Plaam trinaest." "Govorimo o tvojoj keri, Miltone, ne o hrenovkama." "Nemam toliko gotovine." "Pristao bih na dvadeset dvije tisue." "Dat u ti petnaest." "Ispod dvadeset ne idem." "Moja zadnja ponuda je sedamnaest." "Sto kae na devetnaest?" "Osamnaest." "Osamnaest i petsto." "Dogovoreno."

Glas s druge strane se nasmijao. "To je bilo ba zabavno." A onda, otresito: "Ali ja hou dvadeset pet tisua." I spustio je slualicu. Davne 1933. bestjelesni se glas obraao mojoj baki kroz reetke grijanja. Sada, etrdeset dvije godine poslije, zamaskirani se glas obraao mojem ocu preko telefona. "Dobro jutro, Miltone." Opet ona glazba, tiho pjevanje. "Imam novac", rekao je Milton. "Sad hou svoju malu." "Sutra uveer", rekao je otmiar. I tad je objasnio Miltonu gdje da ostavi novac i gdje da me prieka kad me puste. Pred Miltonovim se Cadillacom na ravnici niz rijeku ukazao Grand Trunk. eljezniki je kolodvor 1975. jo bio u upotrebi, ali jedva. Od neko raskone zgrade ostala je samo ljuska. Lane Amtrakove fasade skrivale su zidove koji su trunuli i gulili se. Veina je hodnika bila zatvorena. U meuvremenu je, svuda oko sredita koje je jo funkcioniralo, velianstvena stara zgrada propadala i uruavala se, keramike ploice iz Guastavina padale su sa zidova u Palm Courtu i krhale se na tlu, u golemu su brijanicu nabacali staru kramu, stakleni se svod uleknuo pod teretom smea. Uredski neboder povezan s kolodvorom pretvorio se u golubarnik od trinaest katova, a svih je petsto prozora bilo razmrskano, kao da je netko bio posebno revan. Na isti su taj kolodvor stigli moji djed i baka pola stoljea prije. Lefty i Desdemona tu su, taj jedan jedini put, povjerili svoju tajnu Sourmelini; a sad se njihov sin, koji tajnu nikad nije saznao, parkirao iza kolodvora, takoer u tajnosti. Prizor poput tog, plaanje otkupnine za otetu osobu, trai mrani ugoaj noir filma: sjene, zlokobne siluete. Ali nebo nije suraivalo. Imali smo jednu od naih ruiastih noi. Dogaale su se svako malo, ovisno o temperaturi i razini kemikalija u zraku. Kad se u atmosferi nakupilo dovoljno estica nekih tvari, zarobljavale su svjetlo s tla i reflektirale ga u vis, i cijelo nebo nad Detroitom poprimalo je njeno ruiastu boju eerne vune. U ruiastim noima nikad nije padao mrak, ali svjetlo nije nimalo nalikovalo danjem. Nae su ruiaste noi sjale ranjavom rasvjetom none smjene, tvornica koje rade od nula do dvadeset etiri. Katkad je nebo zabljesnulo intenzivno kao heksoral, ali ee je bilo priguene boje omekivaa za rublje. Nitko nije mislio da je to udno. Nitko to nije ni spominjao. Svi smo odrasli s ruiastim noima. To nije prirodna pojava, ali nama je bila prirodna. Pod tim neobinim nonim nebom Milton se dovezao to je blie mogao peronima i stao. Ugasio je motor. Uzeo je aktovku i iziao u nepomian, kristalni zimski zrak Michigana. Sav je svijet bio smrznut, udaljena stabla, telefonske ice, trava u dvoritima kua niz rijeku, samo tlo. Vani na rijeci zatulio je teglja. Ovdje nita nije ni unulo, kolodvor je nou bio potpuno pust. Milton je na nogama imao crne mokasin-ke. Dok se odijevao u mraku, njih je bilo najlake navui. Nosio je i kaput koji je uvijek oblaio za auto, be i prljavo sme s krznom oko ovratnika. Da se obrani od hladnoe, na glavi je imao eir, Borsalino od sivog filca s crvenim perom zataknutim za crnu vrpcu. Sad, 1975. godine, eir jednog seniora. Sa eirom, poslovnom torbom i moka-sinkama, Milton je mogao biti na putu za posao. Svakako, hodao je brzo. Uspeo se metalnim stubama na peron. Uputio se du perona, traei kantu za smee gdje je trebao ostaviti torbu. Otmiar je rekao da e biti oznaena s X na poklopcu. Milton je urio peronom dok su mu kianke na mokasinkama poskakivale, a maljuno perce na eiru treperilo na hladnom vjetru. Ne bi bilo posve istinito rei da se bojao. Milton Stephanides nije priznavao da se boji. Fizioloke manifestacije straha, srce koje udara kao ludo, zakuhani pazusi, kod njega su se odvijale bez slubenog priznanja. U tome u svojoj generaciji nije bio usamljen. Mnogi oevi su se izderavali na djecu kad ih je bilo strah ili ih korili kako bi skinuli krivnju sa sebe. Mogue je da su te osobine bile nune generaciji koja je dobila rat. Manjak introspekcije dobro doe kad se treba junaiti, ali posljednjih mjeseci i tjedana to je nakodilo Miltonu. Sve vrijeme dok me nije bilo Milton se na van drao hrabro, dok su ga iznutra nevidljivo izjedale sumnje. Bio je poput kipa to ga otucavaju iznutra, izdubljen, upalj. Kako mu je sve vie misli zadavalo bol, Milton ih je sve vie izbjegavao. Umjesto toga usredotoio se na ono malo njih od kojih se osjeao bolje, na apaurinske misli o tome kako e sve na kraju ispasti dobro. Milton je, jednostavno reeno, prestao razmiljati logino. Sto radi tu na mranom eljeznikom

peronu? Zato je ovamo doao sasvim sam? Nikad neemo nai zadovoljavajue objanjenje. Nije mu dugo trebalo da pronae kantu obiljeenu kredom. Milton je hitro podignuo trokutasti zeleni poklopac i poloio torbu unutra. Ali kad je htio izvui ruku iz kante, neto ga je zaustavilo: njegova vlastita ruka. Budui da je Milton prestao logino razmiljati, njegovo je tijelo preuzelo taj zadatak na sebe. Ruka kao da mu je neto govorila. Ograivala se. "Sto ako otmiar ne oslobodi Callie?" govorila je ruka. Ali Milton je odgovorio, "Nemam vremena sad o tome razmiljati." Ponovno je pokuao iupati ruku iz kante za smee, ali ruka se tvrdoglavo opirala: "Sto ako otmiar uzme novac i onda zatrai jo?" pitala je ruka. "To je rizik u koji se moramo upustiti", otresao se Milton i svom snagom trgnuo ruku iz kante. Ruka je popustila stisak; torba s novcem pala je na smee u kanti. Milton je pohitao natrag niz peron (vukui ruku sa sobom) i sjeo u Cadillac. Upalio je motor. Ukljuio je grijanje, da zagrije auto za mene. Nagnuo se naprijed i zagledao kroz prednje staklo, oekujui da u se svaki as pojaviti. Ruka mu je jo uvrijeeno bridjela i mrmljala ispod glasa. Milton je pomislio na poslovnu torbu kako lei u kanti za smee. Um mu je ispunila slika novca u torbi. Dvadeset pet somova! Ukazali su mu se snopovi novanica od sto dolara; lice Benjamina Franklina koje se ponavlja u dvostrukim zrcalima te gomile gotovine. Miltonu se osuilo grlo; gr tjeskobe poznat svoj djeci velike depresije protrnuo mu je tijelom; i u sekundi je iskoio iz auta i odjurio natrag na peron. Taj tip hoe biznis? Pa pokazat e mu Milton onda to je biznis! Hoe pregovarati? Da vidimo ovo! (Milton se uspinjao stubama, dok su mu mokasinke odzvanjale po metalu.) Umjesto da ostavi dvadeset pet tisua dolara, zato mu ne bi ostavio dvanaest i pol? Tako e imati jae argumente. Pola sada, pola kasnije. Zato se prije nije toga sjetio? Pa koji mu je vrag? Pod prevelikim je pritiskom... Ali jedva to je stigao na peron, moj je otac stao kao ukopan. Ni dvadeset metara od njega, tamna prilika s kapom arapom na glavi kopala je po kanti za smee. Miltonu se krv sledila u ilama. Nije znao da li da jurne naprijed ili da se povue. Otmiar je upao torbu iz kante, ali zapinjala je u otvoru na poklopcu. Obiao je kantu s druge strane i podigao cijeli metalni gornji dio. Na jasnom kemijskom svjetlu, Milton je vidio patrijarku bradu, blijede, votane obraze i - ono najupadljivije - siunu figuru ne viu od 160 cm. Otac Mike. Otac Mike? Otac Mike je otmiar? Nemogue. Nevjerojatno! Ali nije bilo dvojbe. Na peronu je stajao ovjek koji je jednom bio zaruen za moju majku, ovjek kojem ju je moj otac preoteo. Otkupninu je uzimao bivi sjemenitarac koji se umjesto toga oenio s Miltonovom sestrom Zoe, a taj ga je izbor osudio na ivot ispunjen jalnim usporedbama, na to da mu Zoe neprestano predbacuje zato nije investirao u dionice kad je Milton investirao, ili zato nije kupio zlato kao Milton, ili pohranio novac na Kajmanskim otocima kao Milton; izbor koji je osudio oca Mikea na to da bude siromani roak, primoran trpjeti Miltonov manjak potovanja dok prihvaa njegovo gostoprimstvo, i da nosi stolicu iz blagovaonice u dnevnu sobu ako eli sjesti. Da, Milton se prenerazio kad je na peronu zatekao svojeg ogora. Ali, bilo je u tome logike. Sad se razjasnilo zato se otmiar htio cjenkati oko otkupnine, zato se barem jednom htio osjeati kao biznismen i odakle je, na alost, znao za Bithvnios. Objasnilo se i zato su telefonski pozivi stizali uvijek u nedjelju, uvijek kad je Tessie bila u crkvi, i to je ona glazba u pozadini, u kojoj je Milton sad prepoznao glasove sveenika u pjevanoj liturgiji. Jednom davno, moj je otac oteo ocu Mikeu zarunicu i sam se oenio s njom. Dijete te veze, ja, utrljalo je sol u ranu kad je u parodiji obreda krstilo sveenika. Sad je otac Mike htio izravnati raune. Ali nee ii, ako se pita Miltona. "Ej!" doviknuo je i podboio se rukama o bokove. "Ma koga ti to vraga izvodi, Mike?" Otac Mike nije odgovorio. Podigao je pogled i iz sveenike se navike dobroduno osmjehnuo Miltonu, tako da su mu se zubi zabjelasali u grmu crne bradurine. Ali ve se povlaio, gazei po zgnjeenim plastinim aama i drugom smeu, privijajui torbu na prsa kao smotani padobran. Tri ili etiri koraka unatrake, sve s onim blagim osmijehom, a onda se okrenuo i udario u trk. Bio je malen, ali brz. Kao metak je fijuknuo niza stube na drugoj strani perona. U ruiastom svjetlu Milton ga je vidio kako tri preko tranica i do svojeg auta, svijetlo zelenog ("grko zelenog", prema katalogu), ekonominog AMC Gremlina koji malo troi. I Milton je uskoio u svoj Cadillac i krenuo za njim. Nije to bila automobilska potjera kao na filmu. Nije bilo ni naglih skretanja, ni jedva izbjegnutih

sudara. Napokon, natjeravali su se grki pravoslavni pop i sredovjeni republikanac. Dok su jurili (relativno govorei) od kolodvora Grand Trunk u smjeru rijeke, otac Mike i Milton nikad nisu prekoraili doputenu brzinu vie od dvadesetak kilometara. Otac Mike nije elio privui policiju. Milton je shvatio da njegov ogor nema kamo i zadovoljio se time da ga slijedi do vode. I tako su se ne-uzbudljivo vozili, Gremlin udnovata oblika uz ljuljanje se zaustavljao na semaforima, za njim malo poslije i Eldorado. Niz bezimene ulice, pored otpisanih kua punih starudije, preko slijepog komada terena to su ga zatvarale autoceste i rijeka, otac Mike je bjeao nerazumno. Ba kao uvijek; teta Zo trebala je biti ondje da se izdere na oca Mikea, jer bi samo idiot srljao prema rijeci umjesto da vozi prema autocesti. Kojom god ulicom da krene, nee ga odvesti nikamo. "Imam te", likovao je Milton. Gremlin je skrenuo desno. Eldorado je skrenuo desno. Gremlin je skrenuo lijevo, Cadillac za njim. Miltonov je spremnik bio pun benzina. Mogao je slijediti oca Mikea cijelu no ako treba. Samouvjeren, Milton je podesio grijanje, koje je malo prejako radilo. Upalio je radio. Pustio je da se razmak izmeu Gremlina i Eldorada malo povea. Kad je ponovno podignuo pogled, Gremlin je opet skretao u desno. Trideset sekundi poslije, kad je Milton zaokrenuo za isti ugao, pred njim je puknulo prostranstvo mosta Ambassador. I pouzdanje mu je iskopnjelo. To nije bilo kao uvijek. Njegov ogor sveenik, koji je ivot proveo u bajkovitom svijetu crkve kostimiran kao Liberace, napokon je noas smislio nekakvu strategiju. im je Milton ugledao most zategnut preko rijeke poput divovske, svjetlucave harfe, obuzela ga je panika. S uasom je shvatio to otac Mike smjera. Kao to je Bankrot najavio kad je prijetio da e pobjei od regrutiranja, otac Mike uputio se u Kanadu! Kao Jimmy Zizmo, krijumar alkohola, uputio se u gnijezdo ljeviara i bezakonja na sjeveru! Naumio je iznijeti novac iz zemlje. I vie nije vozio sporo. Da, unato motoru veliine naprstka koji je zvuao poput ivaeg stroja, Gremlin je uspio ubrzati. Ostavio je za sobom niiju zemlju oko kolodvora Grand Trunk i sad je uao u osvijetljeno podruje gustog prometa oko granice Sjedinjenih Drava i Kanade pod nadzorom carinske slube. Visoki stupovi rasvjete uz cestu obasjavali su Gremlin ija je jarko zelena boja napadnije nego ikad podsjeala na neku kiselinu. Poveavajui prednost pred Eldoradom (kao kad Jokerov auto bjei pred Batmobileom), Gremlin se prikljuio kamionima i autima to su se nagurali oko ulaza na golemi visei most. Milton je nagazio na gas. Moni je Cadillacov motor zarikao, bijeli se dim zapjenio iz ispune cijevi. U tom su asu oba auta postala tono ono to auti moraju biti; produetci svojih vlasnika. Gremlin je bio sitan i okretan, kao i otac Mike; nestajao je u prometu i ponovno se ukazivao, kao iza ikonostasa u crkvi. Eldorado, pozamaan i irok kao brod - kao i Milton - teko je manevrirao u kasnoveernjem prometu na mostu. Prolazili su golemi kamioni s poluprikolicama. Prolazili su osobni automobili na putu za kasina i striptiz klubove u Windsoru. U cijeloj toj gunguli, Milton je izgubio Gremlin iz vida. Prestrojio se u jednu od traka za granini prijelaz i ekao. Odjednom je, est automobila ispred, vidio oca Mikea kako izlijee iz reda, presijeca put drugom autu i parkira se tono pred carinskom kuicom. Milton je otvorio prozor. Gurnuo je glavu u hladan zrak zamagljen od ispunih plinova i zaurlao "Zaustavite tog ovjeka! Ima moj novac!" Meutim, carinik ga nije uo. Milton je vidio kako postavlja ocu Mikeu nekoliko pitanja i onda mu - Ne! Stanite! - mahnuo da proe. U tom je asu Milton poeo bjesomuno trubiti. Urlici trube to je zavijala ispod haube Eldorada mogli su izlaziti i iz Miltonovih grudi. Tlak mu je skoio, a pod kaputom za vonju tijelom mu se cijedio znoj. Bio je uvjeren da bi na amerikom sudu oca Mikea stigla ruka pravde. Ali tko zna to se moe dogoditi kad se jednom dohvati Kanade? Kanade s njezinim pacifizmom i socijalnim zdravstvenim! Kanade s njezinim milijunima govornika francuskog! Kao... kao... da je strana zemlja! Otac Mike moe zauvijek biti u bijegu i ivjeti kao kralj u Quebecu. Ili nestati u Saskatchewanu i lutati prostranstvima sa sobovima. Nije samo gubitak novca razgnjevio Miltona. Osim to je umaknuo s dvadeset pet tisua dolara, i to je Miltonu dao lanu nadu da u se vratiti, otac Mike naputao je vlastitu obitelj. Bratski se zatitniki osjeaj mijeao s financijskom i oinskom boli u Miltonovim usoptalim prsima. "Nee to uiniti mojoj sestri, si me uo!" uzaludno je Milton urlao s vozakog sjedala svojeg golemog, vrsto zatvorenog auta. Onda je doviknuo ocu Mikeu, "Ej, dupeglavac. Nisi uo za ko-

misiju? im promijeni taj novac, gubi pet posto." Kuhajui od bijesa za volanom, dok su ga koili kamioni pred njim i gosti striptiz kluba iza njega, Milton je poskakivao na sjedalu i derao se u neizdrljivom bijesu. Njegovo trubljenje nije, meutim, prolo nezapaeno. Carinici su navikli na trube nestrpljivih vozaa. Znali su kako s njima. im je Milton stigao do carinske kuice, carinik mu je dao znak da stane sa strane. Kroz otvoreni prozor Milton je dreknuo, "Onaj tip koji je malo prije proao! Ukrao mi je novac. Moete ga zaustaviti na drugom kraju? Vozi Gremlin." "Molim vas, stanite sa strane, gospodine." "Ukrao je dvadeset pet tisua dolara!" "Razgovarat emo o tome im stanete sa strane i iziete iz auta, gospodine." "Hoe iznijeti novac iz zemlje!" posljednji je put pokuao objasniti Milton. Ali carinik ga je i dalje upuivao da stane u traku za pregled. Napokon je Milton odustao. Povukao je lice s otvorenog prozora, uhvatio volan i posluno krenuo prema praznoj traci. Ali im se odmaknuo od carinske kuice, nagazio je mokasinkom s kiankom na papuicu gasa i Cadillac je uz cvile odjurio kao na mlazni pogon. Sad se to pretvorilo u neto nalik automobilskoj potjeri. Jer ondje na mostu i otac Mike je nagazio na gas. Vijugao je kao zmija izmeu automobila i kamiona i jurio prema meunarodnoj granici, dok mu je Milton bio za petama, blendajui ostalima da mu se maknu s puta. Most se propinjao iznad vode u gracioznoj paraboli, s crvenim svjetlima nanizanim po elinim kablovima. Cadillacove su gume brujale preko rebraste povrine. Milton je nogom stisnuo papuicu do poda i dao gas, kako je on govorio, do daske. I sad se pokazala razlika izmeu luksuznog automobila i sklepanog autia iz crtica. Cadillacov je motor mono grmio. Njegovih je osam cilindara plamtjelo, a rasplinja usisavao goleme koliine goriva. Klipovi su poskakivali i tukli, a zamanjak se vrtio kao lud dok je dugaki automobil superjunaka prelazio ostale kao da stoje u mjestu. Vidjevi kojom brzinom juri Eldorado, ostali su se vozai uklanjali s puta. Milton je sjekao ravno kroz promet sve dok ispred sebe nije spazio zeleni Gremlin. "Toliko o tvojoj ekonominoj potronji goriva!" dreknuo je Milton. "Neki put treba malo snage!" Tad je ve i otac Mike primijetio da mu se Eldorado primie. Stisnuo je papuicu gasa dokle ide, ali Gremlinov je motor ve radio punom snagom. Auto je divlje zavibrirao, ali nije ubrzao. Cadillac je dolazio sve blie i blie. Milton nije dizao nogu s gasa sve dok mu prednji branik nije gotovo dotaknuo stranji dio Gremlina. Ili su sto deset na sat. Otac Mike podignuo je pogled i retrovizor su mu ispunile Miltonove osvetnike oi. Milton je, zurei naprijed u unutranjost Gremlina, vidio odsjeak lica oca Mikea. Sveenik kao da je molio za oprost ili pokuavao objasniti svoje postupke. U oima mu se nazirala udnovata tuga, slabost koju Milton nije umio objasniti... Bojim se da sad moram zaviriti u glavu oca Mikea. Kao da me neto uvlai u nju i ne mogu se oduprijeti. Prednji dio njegova uma kovitlac je straha, pohlepe i oajnikih misli o bijegu. Sve oekivano. Ali kako uranjam dublje, otkrivam mnogo toga o njemu to nikad nisam slutio. Nema vedrine, na primjer, nema je uope, i nema bliskosti s Bogom. Blagost koju je otac Mike posjedovao, njegova nasmijeena utnja za obiteljskim rukovima, nain kako se saginjao da bude licem u lice s djecom (ne toliko niom od njega, ali ipak) - svi su ti atributi postojali odvojeno od bilo kakve komunikacije s transcendentalnim. Bili su jednostavno pasivno-agresivna metoda preivljavanja, posljedica toga to ima tako glasnu enu kao to je teta Zo. Da, u unutranjosti glave oca Mikea odjekuje sve to mu je teta Zo vikala godinama, sve otkako je u Grkoj non stop bila trudna bez perilice i suilice za rublje. ujem kako vie: "I ovo ti zove ivotom?" I: "Ako ve razgovara s Bogom, reci mu da mi poalje ek za zastore." I: "Moda katolici imaju pravo. Moda sveenici ne bi smjeli imati obitelji." U crkvi Michaela Antonioua zovu ocem. Iskazuju mu potovanje, brinu se za njegove potrebe. U crkvi ima mo opratanja grijeha i posveivanja hostije. Ali im proe kroz vrata njihove dvojne kue u Harper Woodsu, ocu Mikeu status se str-moglavo obruava. Kod kue je nitko i nita. Kod kue mu nareuju, ale se na njega, ignoriraju ga. I zato nije teko shvatiti zato je otac Mike htio pobjei od svojeg braka i zato mu je trebao novac... ali nita od toga Milton nije proitao u ogorovim oima.

A onda se u hipu izraz tih oiju ponovno promijenio. Otac Mike usmjerio je pogled na cestu, gdje je ugledao neto uasno. Na autu ispred njega bljeskala su crvena stop svjetla. Otac Mike vozio je daleko prebrzo da bi stigao na vrijeme zakoiti. Nagazio je na konicu, ali bilo je prekasno: grko zeleni Gremlin zaletio se u auto ispred sebe. Na redu je bio Eldorado. Milton se pripremio za udarac. Ali onda se dogodilo neto udesno. uo je kako se metal gnjei i staklo drobi, ali to je dolazilo od automobila ispred njega. Sto se tie samog Cadillaca, nije se prestao kretati naprijed. Uspeo se na auto oca Mikea. udni, nakoeni stranji dio A T Gremlina posluio mu je kao neka vrst rampe i odjednom je Milton shvatio da leti. Ponono modri Eldorado uzvinuo se iznad sudara na mostu. Zaplovio je preko ograde, kroz eline kablove i sletio sa srednjeg dijela mosta Ambassador. Eldorado je padao s haubom prema naprijed, sve veom brzinom. Kroz metalizirano prednje staklo Milton je pod sobom vidio rijeku Detroit, ali tek na as. U tim posljednjim sekundama, dok se ivot pripremao napustiti njegovo tijelo, povukao je i svoje zakone. Umjesto da se surva u rijeku, Cadillac se uzdignuo i zatim izravnao. Milton je bio iznenaen, ali i vrlo zadovoljan. Nije se sjeao da mu je prodava spomenuo mogunost leta. Jo bolje, nije za to platio ekstra. Dok je auto lebdio sve dalje od mosta, Milton se smijeio. "Ovo ja zovem zranom vonjom", rekao je samom sebi. Eldorado je letio visoko iznad rijeke, troei tko zna koliko benzina. Nebo je bilo ruiasto dok su svjetla na kontrolnoj ploi svijetlila zeleno. Bilo je tu svih moguih prekidaa i mjeraa. Milton veinu njih nije prije ni primijetio. Izgledalo je vie kao pilotska kabina aviona nego auto, a Milton je bio za upravljaem, Milton je letio svojim posljednjim Cadillacom iznad rijeke Detroit. Nije vano to su svjedoci vidjeli, ili to su novine sutra izvijestile kako je Cadillac bio jedan od deset automobila u lananom sudaru na mostu. Zavaljen u udobnom konom, anatomski oblikovanom sjedalu, Milton Stephanides vidio je da mu se pribliava obris sredita grada. Na radiju je svirala glazba, stara stvar Artieja Shawa, zato ne, a Milton je promatrao kako se pali i gasi crveno svjetlo na zgradi Penobscot. Nakon stanovitog broja pokuaja i pogreki, svladao je upravljanje leteim automobilom. Nije se radilo o tome da se okree volan, nego da ga se pokree snagom volje, kao u ivom snu. Milton je usmjerio auto iznad kopna. Preletio je nad Cobo Hallom. Zaokruio je oko vrha Pontcha, gdje me jednom vodio na ruak. Zbog nekog razloga Milton se vie nije bojao visine. Nagaao je kako je to zato to mu je smrt neminovna; vie se nije imao ega bojati. Bez vrtoglavice ili znojenja, zurio je dolje u Grand Circus Park dok nije razaznao ono to je preostalo od detroitskih kotaa; a nakon toga se uputio prema zapadnom dijelu grada da potrai stari Bar Zebra. Dolje na mostu, oeva je glava leala smrskana na volanu. Detektiv koji je kasnije obavijestio moju majku o nesrei, na pitanje o stanju Miltonova tijela odgovorio je samo, "Stanje je u skladu sa sudarom vozila koje se kretalo bre od ioo kilometara na sat". Milton vie nije imao modanih valova pa je razumljivo kako je, plutajui u visini u Cadillacu, mogao zaboraviti da je Bar Zebra davno izgorio. Iuavao se zato ga ne moe nai. Od starog je kvarta ostala samo prazna zemlja. Dok je gledao dolje, inilo mu se da je vei dio grada nestao. Prazna gradilita nizala su se jedna za drugim. Ali i u tome je Milton pogrijeio. Ponegdje je izniknuo kukuruz i trava je ponovno obrasla tlo. Dolje je izgledalo kao poljoprivredno zemljite. "Mogli bismo ga ba i vratiti Indijancima", pomislio je Milton. "Moda bi ga Potowatomi htjeli. Neka sagrade kasino." Nebo je poprimilo boju eerne vune, a grad se ponovno pretvorio u ledinu. Ali jo je jedno crveno svjetlo zatitralo. Ne na zgradi Penobscot; nego u autu. Jedan od onih brojaa koje Milton nije nikad prije primijetio. Znao je to pokazuje. U tom je trenutku Milton zaplakao. Odjednom mu je lice bilo mokro i dotaknuo ga je, mrui i jecajui. Zavalio se unatrag u sjedalo i, kako ga nitko nije vidio, otvorio je usta i dao oduka boli koja ga je shrvala. Nije plakao otkad je bio mali. Prenerazio ga je zvuk njegova dubokog glasa kako plae. Kao da se glasa medvjed, ranjen ili na samrti. Milton je tulio u Cadillacu dok se auto ponovno poeo sputati. Plakao je, ne zato to e uskoro umrijeti nego zato to mene, Calliope, jo nema, zato to me nije uspio spasiti, zato to je poduzeo sve to je mogao da me vrati, a ja sam i dalje izgubljena.

Kad je auto zaronio nosom prema dolje, ponovno mu se pred oima ukazala rijeka. Milton Stephanides, stari mornar, pripravio se na susret s njom. Na samom kraju nije vie mislio na mene. Moram biti poten i zabiljeiti Miltonove misli onako kako su njemu dolazile. Na samom kraju nije mislio ni na mene ni na Tessie ni na ikoga od nas. Nije bilo vremena. Dok je auto ponirao, Milton se stigao samo zabezeknuti nad tim kako je sve ispalo. Cijeli je ivot svima pametovao kako to valja raditi, a sad je on sam uinio to to je uinio, najgluplju stvar na svijetu. Nije mogao vjerovati da je tako uprskao stvari. Posljednju je rije stoga izgovorio tiho, bez ljutnje ili straha, tek zbunjeno i s dozom sranosti. "Kreten", rekao je Milton samom sebi, u svojem posljednjem Cadillacu. A onda ga je voda uzela pod svoje. Pravi Grk zavrio bi na toj traginoj noti. Ali, Amerikanac je sklon ostati optimistian. Ovih dana, kad god razgovaramo o Miltonu, majka i ja zakljuimo da se izvukao na vrijeme. Izvukao se prije nego to je Bankrot preuzeo obiteljski posao i unitio ga za niti pet godina. Prije nego to je Bankrot, u reprizi Desdemonina predvianja djetetova spola, poeo oko vrata nositi maljunu srebrnu liicu. Izvukao se prije nego su se iscijedili svi bankovni rauni i ispeglale sve kreditne kartice. Prije nego to je Tessie morala prodati Middlesex i odseliti se na Floridu s tetom Zo. I izvukao se tri mjeseca prije nego to je Cadillac u travnju 1975. predstavio Sevillu, ekonomini model koji je izgledao kao da su mu pale hlae, nakon ega Cadillaci vie nikad nisu bili isti. Milton se izvukao prije mnogo stvari koje neu ukljuiti u ovu priu, jer su to ope tragedije amerikog ivota i kao takve ne uklapaju se u ovu jedinstvenu i neobinu pripovijest. Izvukao se prije svretka Hladnog rata, prije proturaketnih titova i globalnog zatopljenja i 11. rujna i drugog predsjednika sa samo jednim samoglasnikom u prezimenu. Najvanije, Milton se izvukao a da me vie nikad nije vidio. To mu je sigurno teko palo. Volim misliti da bi ljubav mojeg oca za mene bila dovoljno jaka da me prihvati. Ali na neki nain, bolje je da nikad to nismo morali rjeavati, on i ja. to se mojeg oca tie, zauvijek u ostati curica. Ima u tome neke istoe, istoe djetinjstva. Posljednja postaja p // y^ a to je slino", rekla je Julie Kikuchi. "Nije", rekao sam ja. "Dobro, iz istog je filma." "Ono to sam ti rekao o sebi nema nikakve veze s tim da je netko homoseksualac i to skriva. Ja sam uvijek volio cure. Volio sam cure i kad sam ja bio cura." "Neu ti ja biti nekakva posljednja postaja?" "Prije prva postaja." Julie se nasmijala. Jo nije odluila. ekao sam. Onda je napokon rekla, "U redu." "U redu?" upitao sam je. Kimnula je. "Ba dobro", rekao sam. I tako smo otili iz muzeja u moj stan. Popili smo jo jedno pie; plesali na polaganu glazbu u dnevnoj sobi. A onda sam poveo Julie u spavau sobu, kamo ve jako dugo nikoga nisam pripustio. Ugasila je svjetla. "ekaj malo", rekao sam. "Gasi svjetla zbog sebe ili zbog mene?" "Zbog sebe." "Zato?" "Jer sam ja jedna srameljiva, edna istonjaka dama. Samo nemoj od mene oekivati da u te prati." "Nee me prati?" "Ne ako ti ne izvede ples Grka Zorbe." "Gdje sam samo spremio onaj svoj buzuki?" Trudio sam se odrati leerni ton razgovora. Pritom sam se svlaio. I Julie se svlaila. Kao da skae u hladnu vodu. Samo bez previe razmiljanja. Zavukli smo se pod pokriva i zagrlili se, skamenjeni, sretni. "Moda sam ja tvoja posljednja postaja", rekao sam steui je uza se. "Je li ti to palo na pamet?" A Julie Kikuchi je odgovorila, "Pomislila sam na to."

Bankrot je doletio u San Francisco da me izvue iz zatvora. Majka je morala potpisati izjavu kojom zahtijeva da me policija preda u skrbnitvo bratu. Datum suenja odredit e se u bliskoj budunosti, ali, kako sam bio malodoban i to mi je bio prvi prekraj, moglo se oekivati da u proi samo s uvjetnom kaznom. (Prekraj mi zapravo nisu ni unijeli u dosje i nikad mi nije omeo izglede za posao u Ministarstvu vanjskih poslova. Ne da sam se u to vrijeme bavio takvim detaljima. Bio sam omamljen od oka, bolestan i zatrovan tugom, i samo sam htio kui.) Kad sam iziao iz pritvora, moj brat je sjedio sam na dugoj drvenoj klupi u predvorju policijske postaje. Podigao je pogled prema meni, bez izraza, trepui. Tako je to ilo s Bankrotom. Kod njega se sve dogaalo iznutra. Doivljaji su se razmatrali i procjenjivali unutar njegove modane upljine i tek se onda izdavala slubena reakcija. Navikao sam na to, naravno. Ima li to prirodnije od tikova i navika najblie rodbine? Prije mnogo godina Bankrot me natjerao da skinem gaice da me razgleda. Sad je upro pogled u neto viu toku, ali me jednako netremice fiksirao. Prouavao je moje okljatreno lice. Uoio je pogrebniko odijelo. Srea da se moj brat nagutao onoliko LSD-a u ivotu koliko ga se nagutao. Bankrot se rano bacio na irenje svijesti. Kontemplirao je veo drevnih Maja, postojanje razliitih razina bia. Tako dobro pripremljenoj osobi donekle je lake pomiriti se s injenicom da ti je sestra postala brat. Her-mafroditi poput mene postoje otkako je svijeta i vijeka. Ali u trenutku kad sam ja izmilio iz svojeg obora, moda me nijedna generacija nije bila tako sklona prihvatiti kao generacija mojeg brata. Ipak, vidjeti me tako promijenjenu nije bila mala stvar. Bankrot je razrogaio oi. Nismo se vidjeli vie od godine dana. I Bankrot se promijenio. Kosa mu je bila kraa. Povukla mu se jo dublje s ela. Djevojka njegovog prijatelja napravila mu je trajnu u kunoj radinosti. Nekad ovjeena kosa sad mu se odstraga irila poput lavlje grive, dok je sprijeda uzmicala. Nije vie izgledao kao John Lennon. Nestale su izblijedjele traperice s nogavicama na zvono, okrugle naoalice s tankim, icanim okvirom. Sad je nosio smee hlae malo sputena struka. Koulja iroka ovratnika svjetlucala je pod fluorescentnom rasvjetom. ezdesete godine nikad zapravo nisu zavrile. Jo i sad traju u Goi. Ali za mojeg brata ezdesete su dole kraju 1975. U bilo koje drugo vrijeme, dulje bismo se pozabavili tim pojedinostima. Ali nismo si mogli priutiti taj luksuz. Priao sam mu, Bankrot je ustao i pali smo jedan drugom u zagrljaj, ljuljajui se. "Tata je umro", ponavljao mi je brat na uho. "Umro je." Upitao sam ga kako je umro i ispriao mi je sve. Milton je projurio kroz carinu. Na mostu je bio i otac Mike. Sad je u bolnici. U olupini Gremlina nali su Miltonovu staru poslovnu torbu, punu novca. Otac Mike sve je priznao policiji, lanu otmicu, otkupninu. Kad mi je sve to napokon sjelo, upitao sam, "Kako je mama?" "Dobro. Dri se. Ljuta je na Milta." "Ljuta?" "Jer je iao onamo. Jer joj nita nije rekao. Drago joj je to dolazi doma. Na to se sad koncentrira. Na to to dolazi na pogreb. I to je dobro." Putovali smo iste veeri, nonim letom. Sprovod je bio ujutro. Bankrot je obavio papirologiju, izvadio smrtovnicu i dao osmrtnice u novine. Nita me nije pitao o vremenu koje sam proveo u San Franciscu ni o Klubu 69. Tek u avionu, kad je popio nekoliko piva, Bankrot je spomenuo moje stanje. "Sad te valjda vie ne mogu zvati Callie." "Zovi me kako god hoe." "Recimo, buraz?" "Meni pae." utio je i treptao. Protekao je uobiajeni vremenski razmak dok je razmiljao. "Nikad nisam bio previe upuen u ono to se dogaalo u toj klinici. U to sam vrijeme bio gore u Marquetteu. Nisam ba kontaktirao s mamom i tatom." "Pobjegao sam." "Zato?" "Htjeli su me rezati." Osjeao sam kako zuri u mene onim staklastim pogledom iza kojeg mu u glavi radi sto na sat.

"Malo mi je sve to udno", rekao je. "I meni je udno." Trenutak kasnije nasmijao se. "Ha! Da udno! udno za popizditi." Tresao sam glavom u karikaturi oaja. "Da bi rije rekao, buraz." Suoeni s nemoguim, nismo imali drugu opciju, osim ponaati se kao da je nemogue normalno. Nismo raspolagali s visokim registrom, da se tako izrazim, samo sa srednjom lagom naih zajednikih doivljaja i naina ponaanja, uzajamnog prepucavanja. Ali to nam je posluilo, izvukli smo se. "Ima jedna dobra stvar kod ovog mog gena", rekao sam. "A to je?" "Nikad neu oelaviti." "Zato ne?" "Mora imati DHT da oelavi." "Aha", rekao je Bankrot i preao rukom po tjemenu. "Ja valjda imam DHT-a i vie nego to treba. Pun sam DHT-a kao oko." Stigli smo u Detroit malo iza est ujutro. Olupinu Eldorada oteglili su u dvorite policijske postaje. Na aerodromskom parkiralitu ekao nas je majin auto, Florida Special. Cadillac boje limuna bio je sve to nam je ostalo od Miltona. Ve je poprimio obiljeja relikvije. Vozako se sjedalo uleknulo od teine njegova tijela. Na konoj presvlaci razabirao se otisak rascjepa Miltonove stranjice. Tessie je udubljenje ispunila jastuiima da vidi preko volana. Bankrot je jastuie bacio na stranje sjedalo. U autu posve neprimjerenom godinjem dobu, s ugaenom snanom klimom i zatvorenim krovom, krenuli smo kui. Proli smo kraj gigantske Uniroyaleve gume i oskudnih umaraka Inkstera. "Kad je sprovod?" upitao sam. "U jedanaest." Tek se danilo. Sunce se dizalo odakle se ve die, moda iza tvornica u daljini, ili s druge strane ledom okovane rijeke. Svjetlo je bujalo kao da je probilo kakvu branu i sad poplavljuje, natapajui tlo. "Idemo kroz centar", rekao sam bratu. "Predugo e trajati." "Imamo vremena. Hou vidjeti grad." Bankrot mi je udovoljio. Krenuli smo cestom I-94 kraj River Rougea i Stadiona Olvmpia, zatim zakovrnuli prema rijeci na autocesti Lodge i uli u grad sa sjevera. Tko odraste u Detroitu, zna i predobro kako sve ide. Vrlo rano doe u dodir s entropijom. Kad smo izronili iz korita autoceste, vidjeli smo kue predviene za ruenje, mnoge izgorjele, kao i golu ljepotu neizgraenih terena, sivih pod ledom. Neko otmjene stambene zgrade sad su se uzdizale kraj otpada, a tamo gdje su jednom bili krznari i lijepe kinodvorane, nizale su se stanice za otkup krvi, klinike za ovisnike i kuhinje za siromahe. Povratak u Detroit iz vedrijih podneblja obino me deprimirao. Ali sad mi je odgovarao. Rasap grada ublaio mi je bol jer se oeva smrt uklapala u ope propadanje. Bar se grad nije sjajem i armom izrugivao mojoj tuzi. Centar grada izgledao je isto, samo praznije. Nebodere iz kojih su otili stanari nije se moglo samo sruiti pa su im daskama zakucali prozore i vrata, i goleme ljuture trgovine stavili na led. Na obali rijeke gradio se Preporodni centar, u ast preporoda koji se nikad nije dogodio. "Idemo kroz grku etvrt", rekao sam. Brat mi je ponovno ispunio elju. Ubrzo smo stigli do ulice s restoranima i suvenirnicama. Izmeu kia narodnih rukotvorina jo je opstalo nekoliko izvornih kavana u koje su zalazili starci od sedamdeset i osamdeset godina. Neki su ve ustali i sad su pili kavu, igrali trik-trak i itali grke novine. Kad ti starci umru, kavane e patiti i napokon se zatvoriti. Malo po malo, restorani u ulici e takoer patiti, tende nad terasama e im se poderati, krupne ute arulje iznad ulaza u kafe Laikon pregorjeti, grku pekarnicu na uglu preuzet e Jemenci iz Dearborna. Ali sve to se jo nije dogodilo. U ulici Monroe proli smo pored restorana Grecian Gardens, gdje smo odrali makariu za Leftyja.

"Imamo makariu za tatu?" upitao sam. "Da. Imamo cijelu paradu." "Gdje? U Grecian Gardens?" Bankrot se nasmijao. "Zeza me? Pa tko bi ovamo doao?" "Svia mi se ovdje", rekao sam. "Volim Detroit." "Da? Super, dobro doao kui." Skrenuo je ponovno na Jefferson da prijee duge kilometre kroz istoni dio grada, nagrizen propadanjem. Duan s perikama. Vanity Dancing, stari klub, sad za najam. Trgovina rabljenih ploa sa znakom oslikanim rukom na kojem ljudi razulareno pleu usred eksplozije nota. Zatvorili su se stari duani sve po deset centi i slastiarnice, Kresge, Woolworth, Sladoled Sanders. Vani je bilo hladno. Na ulicama gotovo nikoga. Na jednom je uglu stajao mukarac, neosjetljiv i nepristupaan, dojmljiva spodoba koja se ocrtava na zimskom nebu. Koni mu je kaput dopirao do glenjeva. Oko dostojanstvene glave s dugom vilicom omotao je svemirske naoale dok mu je na vrh glave sjedila, bolje rei plovila, panjolska galija od smeeg barunastog eira. Nije bio dio mojeg svijeta iz predgraa, taj lik, pa je stoga bio egzotian. Ali ipak poznat, kao da je nabijen osobitom kreativnom energijom mojeg rodnog grada. Bilo mi je drago to ga vidim, u svakom sluaju. Nisam mogao otrgnuti pogled od njega. Kad sam bila mala, takvi tipovi na ulinim uglovima znali su spustiti sunane naoale da mi namignu, bila im je fora izvui neku reakciju iz bijele cure na stranjem sjedalu auta koji prolazi kraj njih. Ali ovaj me tip gledao na sasvim drugi nain. Nije spustio naoale, ali njegova usta, rairene nosnice i nagib glave izraavali su prkos, ak mrnju. I tad sam shvatio neto okantno. Ne mogu postati mukarac a da ne postanem povlateni mukarac. ak i ako to ne elim. Nagovorio sam Bankrota da proemo kroz Indian Village, kraj nae stare kue. Htio sam umiriti ivce u kupki nostalgije prije nego to vidim mamu. Ulice su jo bile pune drvea, golog sad u zimi, tako da je pucao pogled sve do zamrznute rijeke. Pomislio sam kako je nevjerojatno da svijet sadrava toliko ivota. Vani na ulicama ljudi su se gombali s tisuama problema, problemima s novcem, ljubavlju, kolom. Zaljubljivali su se, vjenavali, lijeili se od ovisnosti od droge, uili klizati, kupovali bifokalne naoale, trebali za ispite, isprobavali odjeu, iali se, i raali. A u nekim kuama ljudi su starjeli i razbolijevali se i umirali, ostavljajui druge da tuguju za njima. To se dogaa cijelo vrijeme, neprimjetno, i to je ono to je zbilja vano. Ono to je u ivotu vano, to mu daje teinu, jest smrt. S te strane gledano, moja tjelesna preobrazba je prava sitnica i moe zanimati jedino onog makroa. Ubrzo smo stigli u Grosse Pointe. Goli brijestovi istegnuli su se preko nae ulice s obje strane i dodirnuli se vrhovima prstiju, a snijeg je leao skoren na cvjetnim lijehama ispred toplih kua u hibernaciji. Tijelo mi je reagiralo na dom. U meni su frcale iskre sree. Bio je to psei osjeaj, pun revne ljubavi i slijep na tragediju. Ovo je moj dom, Middlesex. Ondje gore iza onog prozora, na poploenom sjedalu pod prozorom, znala sam satima sjediti i itati i jesti dudove sa stabla kraj kue. Nitko nije oistio snijeg s kolnog prilaza. Nitko nije imao vremena misliti na to. Bankrot je malo prebrzo zavezao na prilaz i poskoili smo na sjedalima, a ispuna je cijev zagrebla po tlu. Kad smo izili iz auta, otvorio je prtljanik i krenuo s mojim kovegom u kuu. Ali na pola puta je stao. "Ej, buraz", rekao je. "Moe ga nositi i sam." Vragolasto se smijeio. Vidjelo se da uiva u promjeni paradigme. Moju je preobrazbu shvatio kao zanimljivu zagonetku koju treba rijeiti, zadatak poput onih na stranjim stranicama njegovih SF asopisa. "Nemojmo se zanositi", odgovorio sam. "Slobodno mi izvoli nositi prtljagu kad god poeli." x "Dri!" viknuo je Bankrot i zavitlao koveg. Uhvatio sam ga i zateturao unatrag. U tom asu otvorila su se kuna vrata i majka je u papuama izila na zrak napraen mrazom. Tessie Stephanides, koja se u jedno sasvim drukije vrijeme, kad je let u svemir bio novotarija, odluila prikloniti muu i podlim sredstvima stvoriti djevojicu, sad je pred sobom, na zasnijeenom prilazu, vidjela plod tog projekta. Ne vie ker nego, bar sudei po izgledu, sina. Bila

je umorna i teka srca i nije imala snage suoiti se s tim novim razvojem dogaaja. Nije mogla prihvatiti da ja sad ivim kao osoba mukoga spola. Tessie je smatrala da nije moje o tome odluivati. Ona me rodila i dojila i odgojila. Ona me poznaje otprije nego to znam za sebe, a sad je odjednom nitko nita ne pita. ivot je poeo kao jedno, a onda je neoekivano zaokrenuo za ugao i prometnuo se u neto sasvim drugo. Tessie nije shvaala kako je do toga dolo. Premda je i dalje na mojem licu prepoznavala Calliope, svaka se crta promijenila, zadebljala, a maak dlaka obrastao mi je bradu i gornju usnicu. U Tessienim oima, izgledao sam kao neki kriminalac. Morala je pomisliti kako je moj dolazak ravnanje rauna, da je Milton ve kanjen, a njezina kazna tek poinje. Zbog svega toga stajala je na vratima nepomino, crvenih oiju. "Ej, mama", rekao sam. "Stigao sam." Poao sam joj u susret. Odloio sam koveg i kad sam ponovno podigao pogled, Tessieno se lice promijenilo. Mjesecima se pripremala za ovaj trenutak. Sad su joj se jedva vidljive obrve podigle, kutovi usana izvili uvis i nabrali joj upale obraze. Imala je izraz majke koja promatra kako lijenik skida zavoje s djeteta koje je zadobilo teke opekline. Optimistino neiskreni izraz kraj bolesnike postelje. Ipak, njezino mi je lice reklo sve to sam trebao znati. Tessie e se potruditi prihvatiti stvari kakve jesu. Ono to se sa mnom dogodilo dotuklo ju je, ali izdrat e radi mene. Zagrlili smo se. Koliko god da sam visok, poloio sam glavu majci na rame, a ona me gladila po kosi dok sam jecao. "Zato?" nije prestajala tiho naricati, tresui glavom. "Zato?" Mislio sam da govori o Miltonu. Ali onda je objasnila: "Je li trebalo bjeati od kue, duo?" "Morao sam pobjei." "Ne bi ti bilo lake da ostane kao prije?" Podigao sam glavu i pogledao majci u oi. I rekao joj: "Ovo sam bio i prije." Htjet ete znati: kako smo se na sve to naviknuli? to se dogodilo s naim uspomenama? Je li Calliope morala umrijeti da napravi mjesta za Cala? Na sva ta pitanja odgovaram jednom te istom banalnom, ali istinitom izrekom: iv se ovjek na sve naui. Kad sam se vratio iz San Francisca i poeo ivjeti kao mukarac, moja je obitelj otkrila da, nasuprot uvrijeenom miljenju, spol nije tako prevaan. Moja promjena iz djevojke u momka bila je znatno manje dramatina od udaljenosti to je svi prijeu na putu od djetinjstva do odraslosti. Veim dijelom ostao sam ista ona osoba koja sam uvijek bio. ak i sad, premda ivim ivotom mukarca, u bitnim sam stvarima i dalje Tessiena ki. I dalje sam ja taj koji se sjeti nazvati je svake nedjelje. Ja sam taj kojem nabraja sve dulji popis boljetica koje je mue. Kao svaka dobra ki, ja u je bajlati pod stare dane. I dalje pretresamo mukarce i njihove mane; i dalje, kad doem u posjet kui, zajedno idemo frizeru. U ustupku novim vremenima, u Zlatnom runu sad friziraju i mukarce i ene. (A ja sam napokon dopustio dragoj staroj Sophie da me oia na kratko kao to je uvijek eljela.) Ali sve je to dolo kasnije. U tom smo trenutku bili u velikoj urbi. Bilo je gotovo deset sati. Limuzina iz pogrebnikog poduzea stie za trideset pet minuta. "Daj se idi malo osvjei", rekla mi je Tessie. Pogreb je postigao ono emu pogrebi i slue: nije nam ostavljao vremena da se bavimo osjeajima. Uhvativi me pod ruku, Tessie me povela u kuu. I Middlesex je bio u koroti. Crna tkanina prekrivala je ogledalo u dnevnoj sobi. S kliznih vrata visjele su crne trake. Sve stari doseljeniki obiaji. Osim toga, kua je djelovala neprirodno tiho i sumrano. Kao i uvijek, golemi su prozori unosili okoli u kuu pa je u dnevnoj sobi zabijeljela zima: snijeg je leao svuda oko nas. "Mislim da moe ii u tom odijelu", rekao mi je Bankrot. "Izgleda ba prikladno za ovu prigodu." "Ti valjda ni nema odijelo." "Nemam. Nisam ja iao u minkersku privatnu kolu. Odakle ti uope to odijelo, uostalom? Smrdi kao kuga." "Bar je odijelo." Dok smo se brat i ja prepucavali, Tessie je pomno promatrala. Kao da joj je moj brat dao mig kako to to mi se dogodilo ne treba uzimati smrtno ozbiljno. Nije bila sigurna moe li se sama tako postaviti, ali zato je pratila kako to rjeava mlaa generacija. Odjednom se zauo udnovat zvuk, kao da klike orao. Interkom na zidu dnevne sobe je zakrao.

Jedan je glas zakrijetao: "Juuu-huuu! Tessie duo!" Tragovi doseljenikih obiaja nisu u kui, naravno, bili zbog Tessie. Osoba koja je krijetala preko interkoma nije bila nitko drugi do Desdemona. Strpljivi itatelji, moda ste se zapitali to se dogodilo s mojom bakom. Moda ste primijetili da se, nedugo nakon to se zauvijek uhvatila kreveta, Desdemona postupno izblendala. Ali to je namjerno. Dopustio sam Desdemoni da izmakne iz pripovijesti jer mi je, da budem iskren, u dramatinim godinama moje transformacije, uglavnom izmicala pozornosti. Posljednjih pet godina leala je prikovana za postelju u kuici za goste. Dok sam ila u kolu Inglis & Baker, dok sam se zaljubljivala u Predmet, bila sam tek sasvim mutno svjesna bake. Vidjela sam da joj Tessie kuha obroke i nosi pladnjeve s hranom. Svake veeri gledala sam kako otac kao dobar sin po dunosti odlazi u posjet u njezinu vjenu bolesniku sobu s termoforima i lijekovima. U tim je prigodama Milton s majkom razgovarao na grkom, uz sve vie zapinjanja. Za vrijeme rata Desdemona je propustila nauiti sina pisati grki. Sad je, pod stare dane, s uasom shvatila da ga on vie ne zna ni govoriti. Povremeno su meni davali da odnesem Desdemoni njezin pladanj i nekoliko minuta bih sudjelovala u njezinom ivotu u kojem kao da je vrijeme stalo. Kraj kreveta je i dalje drala uokvirenu fotografiju svojeg grobnog mjesta, za smirenje. Tessie je prila interkomu. "Da, yiayia", rekla je. "Treba neto?" "Trga me danas u nogama da je to jedna uas. Jesi kupila soli za namakanje?" "Jesam, donijet u ti ih." "Zato Bog ne da jadnoj yiayi da umre, Tessie? Svi su pokojni! Svi osim yiayie\ Tiayin je ve prestara da ivi. A to Bog radi? Nita." "Jesi pojela doruak?" "Jesam, duo, hvala. Ali suhe ljive ti danas nita nisu valjale." "To su iste ljive koje jede svaki dan." "Moda su se pokvarile. Kupi novu kutiju, Tessie. One Sunkist." "Hou." "Dobro, duo. Hvala ti, duo." Majka je ugasila interfon i okrenula se prema meni. uYiayia nije ba najbolje. Gubi pamenje. Otkako tebe nema, naglo se uruila. Rekli smo joj za Milta." Tessie je zadrhtao glas, na rubu suza. "to mu se dogodilo. Nije mogla prestati plakati. Mislila sam da e odmah Bogu na raun. A onda me par sati kasnije pitala gdje je Milt. Sve je zaboravila. Moda je tako i bolje." "Ide ona na sprovod?" "Jedva moe hodati. Gospoa Papanikolas e doi da je pripazi. Pola vremena pojma nema gdje je." Tessie se tuno osmjehnula i zavr-tjela glavom. "Tko bi mislio da e nadivjeti Milta?" Tekom mukom suspregnula je suze koje su joj ponovno navrle na oi. "Mogu otii k njoj?" "Hoe?" "Da." Tessie se malko usplahirila. "Sto e joj rei?" "to bih trebao rei?" Majka je nekoliko sekundi utjela i razmiljala. Onda je slegnula ramenima. "Nije vano. Sto god da joj kae, ionako se nieg nee sjeati. Odnesi joj ovo. Hoe namakati noge." S mirisnim solima i komadom baklave zamotanim u celofan, iziao sam iz kue i natkrivenom se galerijom uputio uz dvorite i kupku u kuu za goste. Vrata su bila otkljuana. Otvorio sam ih i uao. Jedino je svjetlo dopiralo iz televizora koji je bio odvrnut na najglasnije. Naao sam se licem u lice sa starim portretom patrijarha Atenagore koji je Desdemona prije mnogo godina spasila od prodaje. U krletki kraj prozora zelena se papigica, posljednji preivjeli primjerak iz nekad velike bakine i djedove zbirke ptica, ljuljala naprijed-natrag na drvenoj pre-kici. Bili su tu i drugi poznati predmeti i komadi pokustva, Leftvjeve ploe rebetike, mjedeni stoli za kavu i, naravno, kutija za dudove svilce posred izrezbarene okrugle komodice. Kutija se nije mogla zatvoriti koliko je bila natrpana uspomenama. U njoj su bile fotografije, stara pisma, dragocjeni gumbi, brojanice. Negdje ispod svega toga, znao sam, lee dvije pletenice vezane crnom vrpcom koja se raspada od starosti i

svadbena kruna izraena od brodskog konopa. Htio sam razgledati sve te stvari, ali im sam zakoraio u sobu, pozornost mi je privukao velianstveni prizor na krevetu. Desdemona se kraljevski naslanjala na veliki be barunasti jastuk s naslonima za ruke koji su je obavijali. Iz elastinog depa na vanjskoj strani jednog naslona virio je aspirator i nekoliko boica s tabletama. Desdemona je na sebi imala ispranu bijelu spavaicu, pokriva je navukla do pasa, a u krilu je drala jednu od svojih lepeza s turskim pokoljima. Nita od toga nije me iznenadilo. okiralo me ono to je Desdemona uinila s kosom. Kad je ula da je Milton umro, skinula je mreicu s glave i stala upati kosu koja joj se kao vodopad slijevala niz lea. Iako potpuno sijeda, kosa joj je jo bila vrlo lijepa i, pod svjetlom televizora, djelovala je gotovo plavo. Padala joj je niz ramena i omatala joj se oko tijela kao kosa Botticellijeve Venere. Ali taj udesni slap nije uokvirivao lice lijepe mlade ene nego lice stare udovice uglate glave i isuenih usnica. U nepominom zraku sobe i u vonju lijekova i masti osjetio sam teinu vremena to ga je provela u krevetu ekajui i nadajui se smrti. Nisam siguran moe li netko tko ima baku kao to je moja ikad postati pravi Amerikanac, u smislu da povjeruje kako je svrha ivota potraga za sreom. Desdemonina patnja i odbacivanje ivota uili su da starost nije nastavak mnogostrukih uitaka mladosti, nego dugotrajna kunja koja postupno ukida ak i najmanje i najpriprostije radosti. Svi se bore protiv oaja, ali on uvijek na kraju pobjeuje. Mora. Zbog toga si moemo rei zbogom. Dok sam stajao i gledao baku, Desdemona je odjednom okrenula glavu i spazila me. Ruka joj je poletjela prema grudima. Usplahireno se povukla u jastuke i kriknula, "Lefty!" Sad sam se ja preplaio. "Ne, yiayia. Nije papou. To sam ja. Cal." "Tko?" "Cal." Zastao sam. "Tvoj unuk." Naravno, to nije bilo fer. Desdemonino sjeanje je poputalo. Ali nisam joj htio pomoi. "Cal?" "Zvali su me Calliope u djetinjstvu." "Isti si Lefty", rekla je. "Da?" "Mislila sam da si ti moj mu koji je doao da me povede na nebo." Prvi put se nasmijala. "Ja sam Miltovo i Tessieno dijete." Brzo kako je i doao, smijeh je iezao s Desdemonina lica i izgledala je tuno, kao da se ispriava. "Zao mi je. Ne sjeam te se, duo." "Donio sam ti ovo." Pruio sam joj mirisne soli i baklavu. "Zato Tessie nije dola?" "Mora se odjenuti." "Odjenuti za to?" "Za sprovod." Desdemona je kriknula i ponovno se uhvatila za grudi. "Tko je umro?" Nisam odgovorio. Umjesto toga stiao sam televizor. Onda sam pokazao krletku i rekao, "Sjeam se kad ste imali dvadesetak ptica." Pogledala je prema krletki, ali nita nije rekla. "ivjeli ste na tavanu. U Aveniji Seminole. Sjea se? Onda ste nabavili sve te ptice. Rekla si da te podsjeaju na Bursu." Na zvuk tog imena, Desdemona se opet osmjehnula. "U Bursi imamo svakojake ptice. Zelene, ute, crvene. Svakojake vrste. Male ptiice, ali jako lijepe. Kao od stakla." "Htio bih ii onamo. Sjea se one crkve tamo? Volio bih otii onamo jednog dana i popraviti tu crkvu." "Milton je mora popraviti. Stalno mu to govorim." "Ako nee on, ja u." Desdemona me na trenutak promatrala kao da odmjerava jesam li sposoban ispuniti obeanje. A onda je rekla, "Ne sjeam te se, duo, ali moe ti baki staviti sol u toplu vodu?" Uzeo sam lavor i napunio ga toplom vodom u kupaonici. Nasuo sam mirisne soli i donio lavor u

spavau sobu. "Stavi ga kraj stolice, duo." Napravio sam kako je rekla. "Sad pomogni yiayi da ustane." Priao sam krevetu i prignuo se. Izvukao sam joj nogu po nogu ispod pokrivaa i okrenuo je prema sebi. Prebacivi joj ruku preko mojeg ramena, osovio sam je na noge za kratku etnju do stolice. "Vie nita ne mogu", lamentirala je hodajui. "Prestara sam, duo." "Sasvim ti dobro ide." "Ne, nieg se ne sjeam. Sve me boli i trga. Srce mi vie ne valja." Stigli smo do stolice. Obiao sam iza nje da joj pomognem sjesti, a onda opet stao pred nju i spustio joj natekle noge iarane plavim venama u vodu s mjehuriima. Desdemona je mrmljala od uitka. Sklopila je oi. Sljedeih nekoliko trenutaka Desdemona se u tiini prepustila raskoi tople kupke. Boja joj se povratila u glenjeve i uspela uz noge. Rumenilo je nestalo ispod ruba spavaice, ali je minutu poslije izvirilo iznad ovratnika. Oblilo joj je lice i kad je otvorila oi, u pogledu joj se zrcalila bistrina koje malo prije nije bilo. Zagledala se ravno u mene. A onda je viknula, "Calliope!" Prinijela je ruku ustima. "Manu! Sto se tebi dogodilo?" "Odrastao sam", samo sam to rekao. Nisam joj namjeravao nita rei, ali sad je sve izilo na vidjelo. Pomislio sam kako je ionako svejedno. Nee se sjeati tog razgovora. Jo me prouavala kroz lee naoala koje su joj poveavale oi. Da je bila sasvim pri sebi, Desdemona ni u snu ne bi mogla proniknuti to joj govorim. Ali u svojoj senilnosti nekako je usvojila tu informaciju. ivjela je meu uspomenama i snovima i u tom stanju stare seoske prie postale su joj ponovno bliske. "Sad si deko, Calliope?" "Vie-manje." Razmotrila je to. "Majka mi je priala udne stvari", rekla je. "Kod nas u selu, nekad davno, znala su se raati djeca koja su isprva izgledala kao enska djeca. A onda s petnaest, esnaest, dou kao deki! Majka mi je to priala, ali joj bome nikad nisam vjerovala." "To je genetski. Doktor kod kojeg sam bio kae da se to dogaa u malim selima. Gdje se svi ene meusobno." "Dr. Phil je isto o tome govorio." "On? Je li?" "Sve sam ja kriva." Mrano je zatresla glavom. "Za to? Za to si ti kriva?" Nije ba plakala. Suzni su joj kanali presuili i ni kap joj nije potekla niz obraze. Ali lice joj se grilo kao da plae, ramena se tresla. "Sveenici kau da se prvi roaci nikad ne smiju eniti", rekla je. "Drugo koljeno moe proi, ali mora se prvo pitati episkopa." Sad je gledala u stranu, trudei se svega sjetiti. "ak i ako se hoe udati za sina svojeg krsnog kuma, ne ide. Mislila sam da je to samo tako, zbog crkve. Nisam jadna znala da se neto moe dogoditi djeci. Sto sam znala ja, mala guska sa sela." Neko je vrijeme nastavila u tom stilu koriti samu sebe. Na trenutak je zaboravila da sam ja ondje i da govori naglas. "A onda onaj dr. Phil, kakve grozote je on priao! Tako sam se preplaila da sam otila na operaciju! Gotovo je s djecom. A onda je Milton imao djecu i opet sam se bojala. Ali nita se nije dogodilo. I mislila sam, tako je dugo vremena prolo, sve je u redu." "Sto to govori, yiayia?. Papou ti je bio rod?" "Brati u treem koljenu." "To je u redu." "Ne samo brati u treem koljenu. Nego i brat." Srce mi je preskoilo. (cPapou ti je bio brat?" "Da, duo", rekla je Desdemona beskrajno umorno. "Jako davno. U drugoj zemlji." Tono tad se oglasio interkom. "Callie!" Tessie se nakaljala pa ispravila: "Cal!"

"Da?" "Idi se urediti. Auto dolazi za deset minuta." "Ne idem." Zastao sam. "Ostat u ovdje s yiayiom." "Mora ii, duo", rekla je Tessie. Priao sam interkomu, pribliio usta mikrofonu i rekao dubokim glasom, "Ne idem ti ja u tu crkvu." "Zato ne?" "Jesi vidjela koliko naplauju za one proklete svijee?" Tessie se nasmijala. Trebalo joj je to. Pa sam nastavio, spustivi glas da zvui duboko poput oevog. "Dva dolara za svijeu? Kakva pljaka! Moda su ljudi u staroj domovini tako lakovjerni da e iskeirati lovu za takvu glupost, ali ne ovdje u Americi." Oponaati Miltona bilo je zarazno. Sad je i Tessie progovorila dubokim glasom: "Totalna prevara!" rekla je i opet se nasmijala. Tad smo shvatili da emo tako to izvoditi. Tako emo odravati Miltona na ivotu. "Jesi siguran da ne ide?" upitala me. "Bit e prekomplicirano, mama. Ne da mi se objanjavati svima sve. Jo ne. Previe u svima odvlaiti panju. Bolje je da ne budem ondje." Duboko u dui Tessie se slagala i brzo je popustila. "Rei u gospodi Papanikolas da ne mora doi paziti nayiayiu" Desdemona me i dalje gledala, ali oi su joj poprimile sanjiv izraz. Smijeila se. I onda je rekla, "Moja je lica tono prorekla." "Valjda je." "ao mi je, duo. ao mi je to ti se to dogodilo." "Ma u redu je." "ao mi je, mou duo." "Svia mi se moj ivot", rekao sam joj. "Imat u dobar ivot." I dalje se drala kao da joj je teko pa sam je uhvatio za ruku. "Ne brini, yinyia. Nikom neu rei." "Kome ima rei? Svi su pomrli." "Ti si iva. ekat u dok ti ne ode." "U redu. Kad ja umrem, moe sve ispriati." "Hou." "Bravo, mou duice. Bravo." U crkvi Uznesenja, nedvojbeno protiv njegove elje, Miltonu Stephani-desu priredili su kompletni pravoslavni sprovod. Otac Greg predvodio je slubu. to se tie oca Michaela Antonioua, kasnije su ga osudili za pokuaj ucjene i odsluio je dvije godine u zatvoru. Teta Zo se rastala od njega i preselila na Floridu s Desdemonom. Kamo tono? U New Smvrna Beach. Kamo drugamo? Nekoliko godina poslije, kad je majka morala prodati nau kuu, i ona se preselila na Floridu i njih su tri ondje ivjele zajedno kao neko u ulici Hurlbut sve do Desdemonine smrti 1980. Tessie i Zoe jo su i sad na Floridi, dvije ene koje ive same, bez ikoga. Milton je na pogrebu leao u zatvorenom lijesu. Tessie je pogrebniku Georgieu Pappasu dala muevu svadbenu krunu da bude pokopana s njim. Kad je dolo vrijeme da se posljednji put poljubi pokojnika, oaloeni su prolazili uz Miltonov lijes i ljubili ulateni poklopac. Na oev je sprovod dolo manje ljudi nego to smo oekivali. Nije doao nitko od vlasnika franize za Hot Dogs Herkules, nitko od ljudi s kojima se Milton druio godinama; i tako smo shvatili da, unato svojoj ovijalnosti, Milton nikad nije imao prijatelje, samo poslovne partnere. Umjesto toga dola je rodbina. Peter Tatakis, kiropraktiar, stigao je u svojem Buicku boje crnog vina, a Bart Skiotis odao je potovanje pokojniku u crkvi ije je temelje izgradio od nekvalitetnih materijala. Doli su Gus i Helen Panos i, kako je to bio sprovod, Gusov je glas zbog traheotomije vie nego ikad zvuao kao glas smrti. Teta Zo i nai bratii i sestrina nisu sjedili naprijed. Ta je klupa rezervirana za moju majku i brata. I tako sam ja, u skladu sa starim grkim obiajem koji vie nitko ne pamti, ostao u Middlesexu uvati vrata kako bih sprijeio Miltonov duh da ponovno ue u kuu. To je oduvijek bio muki

posao, a sad sam i ja bio kvalificiran. U crnom odijelu, prljavih cipela, stajao sam na vratima otvorenim prema zimskom vjetru. alosne vrbe bile su gole, ali i dalje masivne i pruale su iskrivljene grane uvis kao narikae. Pastelno uta kocka nae moderne kue isto se ocrtavala na bijelom snijegu. Middlesex je bio star gotovo sedamdeset godina. Iako smo ga upropastili svojim kolonijalnim pokustvom, ostao je najava novoga kako je i zamiljen, kua s malo pregradnih zidova, ogoljena od formalnosti graanskoga ivota, kua projektirana za novi tip ljudskoga bia koji e nastanjivati novi svijet. I inilo mi se, naravno, da sam ta osoba ja, ja i drugi kao to sam ja. Nakon slube za pokojnika, svi su posjedali u aute da se odvezu na groblje. Ljubiaste su zastavice vijorile s antena dok se povorka sporo kretala kroz ulice starog istonog dijela grada, gdje je moj otac odrastao i gdje je neko s prozora svoje sobe svirao serenade mojoj majci. Povorka se provezla niz Aveniju Mack, a kad su prolazili kroz ulicu Hurlbut, Tessie se navirila na prozor limuzine da vidi staru kuu. Ali nije je prepoznala. Posvuda se razraslo grmlje, u dvoritima se nagomilalo smee i zaputene su joj kue sve izgledale jednako. Neto kasnije, mrtvaka kola i limuzine susrele su se s povorkom motora i majka je primijetila da svi motoristi nose fesove. Bili su to pripadnici masonske udruge Shrinera, koji su doli u grad na skup. S potovanjem su stali sa strane i pustili pogrebnu povorku da proe. U Middlesexu, ja sam i dalje straario na ulaznim vratima. Svoju sam dunost shvatio ozbiljno i nisam se ni pomaknuo, unato ledenom vjetru. Milton bi, od djetinjstva otpadnik od vjere, uvrstio svoj skeptini stav, jer njegov se duh nije tog dana vratio da se uvue kraj mene u kuu. Lie je otpalo s dudova stabla. Vjetar je brijao preko skorenog snijega ravno u moje bizantsko lice, koje je bilo lice mojeg djeda i male Amerikanke koja sam neko bila. Stajao sam na vratima sat, moda dva. Izgubio sam predodbu o vremenu, sretan to sam kod kue, oplakujui oca i razmiljajui o onom to dolazi.