EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL

PREDMET GLADOVIĆ protiv HRVATSKE (zahtjev br. 28847/08)

PRESUDA

STRASBOURG 10. svibnja 2011.
Ova će presuda postati konačnom pod okolnostima utvrđenim u članku 44. stavku 2. Konvencije. Može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE1

U predmetu Gladović protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava (Prvi odjel) zasjedajući u vijeću u sastavu: g. Anatoly Kovler, predsjednik, gđa Nina Vajić, g. Christos Rozakis, g. Peer Lorenzen, g. Elisabeth Steiner, g. Khanlar Hajiyev, g. George Nicolaou, suci, i g. André Wampach, zamjenik tajnika Odjela, nakon vijećanja zatvorenog za javnost 12. travnja 2011. godine, donosi sljedeću presudu koja je usvojena tog datuma:

POSTUPAK
1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva (br. 28847/08) protiv Republike Hrvatske što ga je 8. travnja 2008. godine hrvatski državljanin g. Nebojša Gladović ("podnositelj zahtjeva") podnio Sudu na temelju članka 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Konvencija"). 2. Podnositelja zahtjeva zastupao je g. Z. Novaković, odvjetnik iz Zagreba. Hrvatsku vladu ("Vlada") zastupala je njena zastupnica gđa Š. Stažnik. 3. Dana 12. ožujka 2010. godine predsjednik Prvog odjela odlučio je Vladu obavijestiti o zahtjevu. Odlučeno je istovremeno odlučiti o dopuštenosti i osnovanosti zahtjeva (članak 29., stavak 1.).

ČINJENICE
I. OKOLNOSTI PREDMETA 4. Podnositelj zahtjeva je rođen 1957. godine i sada služi zatvorsku kaznu u Kaznionici Lepoglava. 5. Dana 26. siječnja 2007. godine smješten je u pritvor Zatvora u Splitu u vezi s istragom na temelju sumnje o posjedovanju droge. 6. U nalazu i mišljenju vještaka psihijatra od 15. veljače 2007. godine, naručenom za potrebe kaznenog postupka protiv podnositelja zahtjeva pred Županijskim sudom u Splitu, navedeno je da je podnositelj zahtjeva dugotrajni ovisnik o drogi i da se to, zajedno s njegovim dugotrajnim boravcima u zatvoru, njegovim načinom života i obrascima ponašanja,

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE2

očitovalo u neodgovarajućim odgovorima na razne osobne i društvene okolnosti. Pokazivao je znakove poremećaja osobnosti s emotivnom distancom, paranoidnim elementima i histrioničnim poremećajem. Dugotrajna ovisnost o drogi uzrokovala je i neke organske promjene, uz izmijenjenu percepciju, koncentraciju, proces rasuđivanja i ponašanja. Preporučena je intenzivna terapija. 7. Dana 2. ožujka 2007. godine Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je, nakon dovršetka istrage, podiglo optužnicu te je pred Županijskim sudom u Splitu započelo suđenje. 8. Vlada tvrdi da je podnositelj zahtjeva bio prepoznat kao problematičan zatvorenik, koji je uzrokovao nekoliko incidenata, kao što je ometanje mise u zatvorskoj kapeli dana 11. ožujka 2007. godine, vikanje kroz prozor svoje ćelije tijekom noći 26. ožujka 2007. godine i lupanje po vratima svoje ćelije 28. ožujka 2007. godine. 9. Dana 29. ožujka 2007. godine, dva zatvorska stražara, Z.V. i F.K., sastavili su svaki svoje izvješće o upotrebi sile prema podnositelju zahtjeva. U izvješću koje je sastavio Z.V. piše:
„Dana 29. ožujka 2007. godine u 08,20 sati, bio sam u obilasku zatvoreničke sobe 29, te sam začuo 4-5 snažnih udaraca klupom u vrata sobe 44. Nakon toga voditelj II. odjela F.K. u mojoj nazočnosti i vježbenika J.Ć. otvorio je vrata sobe. Pritvorenik Nebojša Gladović glasnim je vikanjem krenuo prema kolegi F.K., istog je kolega pokušao savladati primjenom fizičke snage, isti je ignorirao njegovu zapovijed da se prestane opirati nakon čega sam ja primijenio sredstvo prisile gumenu palicu dva puta u lijevu nadlakticu, nakon toga se pritvorenik prestao opirati, te je prestala primjena sredstava prisile, a kolega F.K. je primijenio zahvat za privođenje ključ na lakat pritvorenika, izdvojio ga u sobu za usamljenje br. 14, a nakon zajedničke obavljene detaljne pretrage istog, nad njim primijenili smo mjeru održavanja reda i sigurnosti vezivanja.“

U izvješću koje je sastavio F.K. piše:
„Dana 29. ožujka 2007. godine u 8,20 sati pritvorenik Nebojša Gladović je uz glasno vikanje „Hoću telefon“ četiri do pet puta udario metalnom klupom u vrata sobe. Otvorio sam vrata sobe 44 u nazočnosti Z.V. i vježbenika J.Č, a pritvorenik je krenuo prema meni na hodnik glasno vičući i mlatarajući rukama. Istog sam pokušao savladati primjenom fizičke snage uz zapovijed da se prestane opirati. Isti je zapovijed ignorirao te je kolega F.V. primijenio sredstvo prisile gumenu palicu dva puta po lijevoj nadlaktici. Pritvorenik se nakon toga prestao opirati te je prestala primjena sredstava prisile. Primijenio sam zahvat za privođenje „ključ na lakat“ i pritvorenika izdvojio u sobu za usamljenje br. 14, te sa kolegom Z.V. obavio detaljnu pretragu pritvorenika i nad istim primijenio mjeru održavanja reda i sigurnosti vezivanje. O svemu je izvješten voditelj svih odjela Ž.R.

10. Dana 30. ožujka 2007. godine načelnik odjela osiguranja Z.R. sastavio je izvješće za upravitelja zatvora čiji relevantni dio glasi:
„ … Tijekom svog boravka u pritvoru, pritvorenik Nebojša Gladović … uporno iskazuje neprilagođeno ponašanje prema službenicima Zatvora, a posljednjih dana učestalo krši odredbe Kućnog reda, na način da često tokom dana i noći galami u

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE3

pritvoreničkoj sobi i preko prozora iste, te čak i verbalno vrijeđa službenike. Upozorenja i razgovori sa pritvorenikom nisu dali trajnijih rezultata. Dana 29. ožujka 2007. godine oko 08,20 sati, pritvorenik Nebojša Gladović je u sobi br. 44, u kojoj je smješten sa još tri pritvorenika, najprije počeo vikati „hoću telefon“, a odmah potom drvenom klupom iz sobe 4-5 puta jako udario u vrata. Sobu su otvorili dežurni odjela stariji pravosudni policajac F.K., pravosudni policajac Z.V. i vježbenik J.Č. Pritvorenik Gladović se tada zalijeće na rečene službenike osiguranja, dok ga ovi najprije pokušavaju obuzdati fizičkom snagom, ali neuspješno, nakon čega dok ga ostali drže, Z.V. opravdano primjenjuje sredstvo prisile – gumenu palicu udarajući pritvorenika dva puta po ruci, nakon čega prestaje pritvorenikov aktivni otpor, a onda F.K. opravdano primjenjuje sredstvo prisile – zahvat za privođenje (ključ na lakat) i imenovanog izdvajaju u samicu, uz primjenu posebne mjere održavanja reda i sigurnosti – vezivanje ruku lisicama, sve do 17,40 sati, kada je mjera prestala i pritvorenik vraćen u sobu. Poslije događaja pritvorenika je pregledala zatvorska liječnica. Pritvorenik Nebojša Gladović odbio je napisati izjavu o ovom incidentu, a najavljuje da će se žaliti sudu na postupanje službenika.“

11. Podnositelja zahtjeva je 29. i 30. ožujka 2007. godine pregledao zatvorski liječnik. U medicinskom izvješću od 29. ožujka 2007. godine naznačeno je da se podnositelj zahtjeva žalio na bol u ramenu. Nije pronađen nikakav znak povrede. Iz medicinskog izvješća od 30. ožujka 2007. godine vidljivo je da je podnositelj zahtjeva na svojoj lijevoj ruci imao hematom ljubičaste boje veličine 10 x 20 centimetara. 12. Dana 30. ožujka 2007. godine upraviteljica zatvora podnijela je izvješće ravnatelju Uprave za zatvorski sustav u Zagrebu o upotrebi sile protiv podnositelja zahtjeva dana 29. ožujka 2007. godine. Izjavila je da je toga dana u 8,20 sati podnositelj zahtjeva, smješten u ćeliji br. 44, počeo vikati, prosvjedujući protiv odluke kojom mu je odbijeno korištenje telefona toga dana. Nekoliko je puta na vrata ćelije bacio metalnu klupu. Kad su tri stražara, F.K., Z.V. i J.Č. ušla u ćeliju, podnositelj zahtjeva se bacio na njih. Pokušaj F.K.-a da zadobije kontrolu nad podnositeljem zahtjeva tjelesnom snagom nije uspio te je Z.V. upotrijebio gumenu palicu i udario podnositelja zahtjeva dva puta po njegovoj lijevoj ruci. Kad je podnositelj zahtjeva prestao pružati otpor, stražari su izvršili mjeru "ključ na lakat" i stavili mu lisice. Ostao je s lisicama na rukama do 17.40 sati istoga dana kad je vraćen u svoju ćeliju. 13. Po mišljenju upraviteljice zatvora upotreba sile je bila opravdana. 14. Ovo se izvješće pozvalo na naprijed navedena izvješća dotičnih zatvorskih stražara. 15. U svojem prigovoru podnesenom dana 2. travnja 2007. godine sutkinji koja je protiv njega vodila kazneni postupak na Županijskom sudu u Splitu, podnositelj zahtjeva je naveo, inter alia, da ga je prethodno jutro šest do sedam zatvorskih čuvara udaralo gumenim palicama dok je ležao na podu.

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE4

16. Istoga je dana upraviteljica Zatvora u Splitu podnijela zahtjev za pokretanje stegovnog postupka protiv podnositelja zahtjeva sutkinji koja je protiv njega vodila kazneni postupak na Županijskom sud u Splitu. Taj je zahtjev bio u vezi s nekoliko incidenata, uključujući i onaj od 29. ožujka 2007. godine. Navedeno je da je toga dana u 8,20 sati podnositelj zahtjeva vikao i udarao metalnom klupom o vrata ćelije. Kad su stražari ušli u ćeliju, podnositelj zahtjeva ih je pokušao napasti, te ih je nastavio vrijeđati riječima čak i nakon što su ga savladali upotrebom sile. Izvješće je bilo popraćeno izvješćima navedenim u prethodnom stavku. 17. Dana 13. travnja 2007. godine sudac je utvrdio da je podnositelj zahtjeva kriv za, inter alia, "remećenje kućnog reda dana 29. ožujka 2007. godine u oko 8,20 sati u ćeliji br. 44 gdje je bio smješten, na način da je vikao i udarao metalnom klupom po vratima ćelije te ih je, nakon što su zatvorski stražari ušli u ćeliju, pokušao napasti. Nakon što su protiv njega upotrijebljene tjelesna snaga i sigurnosne mjere, nastavio ih je vrijeđati riječima" što predstavlja "nepropisno ponašanje prema državnim službenicima, pokušajem tjelesnog napada na državne službenike i vrijeđanjem državnih službenika". Ta se odluka temeljila na izvješćima zatvorskog osoblja i pisanoj izjavi podnositelja zahtjeva od 2. travnja 2007. godine. Mjerodavni dio odluke glasi kako slijedi:
„… službene zabilješke službenih osoba … F.K. i Z.V., kao i izjava optuženika Nebojše Gladovića, su dostavljene. Pregledom cjelovitog stegovnog spisa, te uvidom u navedene izjave … sud smatra utvrđenim kako je optuženik Nebojša Gladović postupio upravo na načine kako je navedeno u izreci ovog rješenja. Sud je prosudbom naprijed citiranih zabilješki službenih osoba, kojima je u cijelosti i poklonio vjeru, jer su navedeni vrlo detaljno, okolnosno i logično opisali inkriminirane događaje, zaključio kako je optuženik pritvorenik … dana 29. ožujka 2007. godine narušavao kućni red vičući i udarajući metalnom klupom o vrata sobe, a potom otpočeo vrijeđati djelatnike pravosudne policije…. Prosuđujući navode izjave optuženika – pritvorenika Nebojše Gladovića ovaj sud mu nije poklonio vjeru, i prosuđuje da ovakvimdopisom, barem u onom dijelu u kojem opisuje inkriminirane događaje navedeni želi izbjeći stegovnu odgovornost, dok u preostalom dijelu svoje izjave navedeni nelogično, i krajnje neuvjerljivo navodi određene okolnosti koje ni u kom slučaju nemaju veze s ovim postupkom. ...”

II. MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO 18. Mjerodavni dio Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 62/2003) propisuje kako slijedi:

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE5

Članak 2. “ ... (3) Ako Zakon drukčije ne propisuje, državni odvjetnik je dužan poduzeti kazneni progon ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i nema zakonskih smetnji za progon te osobe.“ Članak 171. “(1) Sva tijela državne vlasti i sve pravne osobe dužne su prijaviti kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, koja su im dojavljena ili za koja su sami saznali. ...” Članak 173. „(1) Prijava se podnosi nadležnome državnom odvjetniku pisano ili usmeno. ... (3) Ako je prijava podnesena sudu, redarstvenoj vlasti ili nenadležnome državnom odvjetniku, oni će prijavu primiti i odmah dostaviti nadležnome državnom odvjetniku.“

PRAVO
I. NAVODNA POVREDA ČLANKA 3. KONVENCIJE 19. Podnositelj zahtjeva prigovara da su ga dana 29. ožujka 2007. godine istukli zatvorski stražari u Zatvoru u Splitu, i da protiv njih u tom pogledu nije bila provedena nikakva djelotvorna istraga. Poziva se na članak 3. Konvencije koji glasi kako slijedi:
"Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni."

A. Dopuštenost 20. Vlada tvrdi da je podnositelj zahtjeva propustio iscrpiti domaća pravna sredstva jer nije uložio prigovor sutkinji koja je vodila kazneni postupak protiv njega. Iako je u svom prigovoru od 2. travnja 2007. godine spomenuo da su ga zatvorski stražari udarili gumenom palicom, priznao je da ih je isprovocirao. 21. Podnositelj zahtjeva tvrdi da je ispunio uvjet iscrpljivanja pravnih sredstava na način da je prigovorio zlostavljanju o kojemu je riječ sutkinji koja je protiv njega vodila kazneni postupak. 22. Sud primjećuje da je time što je rekao sutkinji koja je protiv njega vodila kazneni postupak da su ga zatvorski stražari udarili gumenom palicom dok je ležao na podu, podnositelj zahtjeva ispunio svoju dužnost da

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE6

obavijesti mjerodavne nacionalne vlasti o tome da je bio zlostavljan. S tim u vezi Sud također ima na umu mjerodavne odredbe Zakona o kaznenom postupku, koje traže da sud koji zaprimi kaznenu prijavu koja sadrži navode o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti, odmah tu kaznenu prijavu proslijedi nadležnom državnom odvjetništvu. Po mišljenju Suda, nema dvojbe da navodi o zlostavljanju od strane zatvorskih čuvara predstavljaju takvo kazneno djelo. Prigovor podnositelja zahtjeva podnesen je sutkinji Županijskog suda u Splitu, što je u skladu sa člankom 173., stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku. 23. Glede tvrdnje Vlade da je podnositelj zahtjeva doduše u svom podnesku od 2. travnja 2007. godine naveo da su ga zatvorski stražari udarili gumenim palicama dok je ležao na podu, ali da je također izjavio i da je on to isprovocirao, Sud ponavlja da je zaštita od zlostavljanja temeljem članka 3. Konvencije apsolutna i da se ono ne može opravdati ponašanjem žrtve, te da je upotreba sile od strane državnih službenika dozvoljena samo kad je to strogo potrebno u danim okolnostima. 24. Slijedi da je podnositelj zahtjeva propisno obavijestio mjerodavne nacionalne vlasti o biti svojih prigovora na temelju članka 3. Konvencije i da se stoga Vladin prigovor glede iscrpljenja domaćih pravnih sredstava ne može prihvatiti. 25. Sud nadalje primjećuje da zahtjev nije očito neosnovan u smislu članka 35. stavka 3. Konvencije. Nadalje primjećuje i da on nije nedopušten ni po kojoj drugoj osnovi. Stoga treba utvrditi da je dopušten. B. Osnovanost 1. Tvrdnje stranaka 26. Podnositelj zahtjeva tvrdi da je dana 29. ožujka 2007. godine, dok je bio smješten u ćeliji izravno iznad ureda upraviteljice zatvora, pozvao upraviteljicu zatvora kroz prozor svoje ćelije i zatražio da ga primi. To je učinio zato što se nitko nije osvrnuo na deset njegovih pisanih i opetovanih usmenih zahtjeva zatvorskim stražarima da ga primi upraviteljica zatvora. Udario je nogom u vrata ćelije, nakon čega je šest do sedam zatvorskih stražara uletilo u ćeliju. Zgrabili su ga, izvukli van i bacili na pod, gdje su ga udarali šakama i nogama te tukli palicama po cijelom tijelu. Sklupčao se na pod, štiteći glavu rukama i nije pružao nikakav otpor. 27. U svojim pisanim podnescima od 2. travnja 2007. godine prigovorio je ovom incidentu sutkinji koja je vodila kazneni postupak protiv njega, ali se ona nije osvrnula na taj prigovor. Uopće nije provedena odgovarajuća istraga. 28. Nadalje tvrdi da je normalno da se prvi dan nije vidio nikakav vidljiv trag povrede koja mu je nanesena gumenom palicom budući da se ti tragovi vide tek drugi dan, te tvrdi da je to potkrijepljeno medicinskim izvješćem od

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE7

30. ožujka 2007. godine u kojem je navedeno da je imao veliki hematom ljubičaste boje na lijevoj ruci. 29. Vlada tvrdi da je podnositelj zahtjeva prepoznat kao problematičan zatvorenik, koji je uzrokovao nekoliko incidenata, kao što je ometanje mise u zatvorskoj kapeli dana 11. ožujka 2007. godine, vikanje kroz prozor ćelije tijekom noći 26. ožujka 2007. godine i lupanje po vratima ćelije dana 28. ožujka 2007. godine. 30. Tvrde da su dana 29. ožujka 2007. godine zatvorski stražari upotrijebili silu protiv podnositelja zahtjeva, dva puta ga udarivši gumenom palicom i upotrijebivši zahvat „ključ na lakat“ samo kako bi ga spriječili da uzrokuje daljnje uznemiravanje, jer je vikao i udarao metalnom klupom po vratima svoje ćelije. 31. Vlada tvrdi da sila upotrijebljena protiv podnositelja zahtjeva dana 29. ožujka 2007. godine nije dosegla razinu težine potrebne za primjenu članka 3. Konvencije. Sila je bila upotrijebljena samo kako bi se podnositelja zahtjeva spriječilo da napadne zatvorskog čuvara. Zatvorski liječnik koji je isti dan pregledao podnositelja zahtjeva nije primijetio nikakve povrede na njegovom tijelu 32. Vlada nadalje tvrdi da je u svjetlu zaključaka iz nalaza i mišljenja vještaka od 15. veljače 2007. godine (vidi stavak 16. ove presude) pouzdanost navoda podnositelja zahtjeva o zlostavljanju od strane zatvorskih stražara upitna. 33. Glede postupovne obveze iz članka 3. Konvencije, Vlada tvrdi da je sutkinja koja je vodila kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva ocijenila sve mjerodavne okolnosti. 2. Ocjena Suda
(a) Težina postupanja

34. Sud ponavlja da zlostavljanje mora doseći minimalni stupanj težine da bi potpalo pod domašaj članka 3. Ocjena tog minimalnog stupnja je relativna: ona ovisi o svim okolnostima predmeta, kao što su narav i kontekst postupanja, njegovo trajanje, tjelesne i psihičke posljedice, a u nekim slučajevima i spol, dob te zdravstveno stanje žrtve (vidi predmete Costello-Roberts protiv Ujedinjene Kraljevine, 25. ožujka 1993., stavak 30., Serija A br. 247-C i A. protiv Ujedinjene Kraljevine, 23. rujna 1998., stavak 20., Reports 1998-VI). 35. Sud je presudio da je postupanje "nečovječno" jer je inter alia bilo učinjeno s umišljajem, primjenjivano satima bez prestanka i uzrokovalo bilo stvarne tjelesne povrede bilo snažno fizičko ili psihičko trpljenje (vidi predmet Labita protiv Italije [GC], br. 26772/95, stavak 120., ECHR 2000IV). Postupanje se smatra "ponižavajućim" ako je u žrtvama pobudilo osjećaj straha, tjeskobe ili podređenosti koji ih mogu poniziti i omalovažiti, te ako je moglo slomiti njihov tjelesni ili moralni otpor (vidi

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE8

predmete Hurtado protiv Švicarske, 28. siječnja 1994., mišljenje Komisije, stavak 67., Serija A br. 280 i Wieser protiv Austrije, br. 2293/03, stavak 36., 22. veljače 2007.). 36. Glede ovoga predmeta Sud primjećuje kako nije sporno među strankama da su dana 29. ožujka 2007. godine zatvorski stražari protiv podnositelja zahtjeva upotrijebili fizičku silu. Vlada također tvrdi da su zatvorski stražari dva puta udarili podnositelja zahtjeva gumenom palicom. 37. Na ovom mjestu Sud smatra odgovarajućim primijetiti da je naglasio kako su osobe koje su u pritvoru u ranjivom položaju te da vlasti imaju dužnost štiti njihovu tjelesnu dobrobit (vidi Tarariyeva protiv Rusije, br. 4353/03, stavak 73., ECHR 2006-… (izvaci); Sarban protiv Moldavije, br. 3456/05, stavak 77., 4. listopada 2005. i Mouise protiv Francuskel, br. 67263/01, stavak 40., ECHR 2002-IX). U odnosu na lišenje slobode podnositelja zahtjeva, svako pribjegavanje fizičkoj sili koje nije bilo strogo nužno zbog njegovog ponašanja smanjuje ljudsko dostojanstvo te u načelu predstavlja povredu prava navedenog u članku 3. Konvencije (vidi predmete Sheydayev protiv Rusije, br. 65859/01, stavak 59, 7 prosinca 2006; Ribitsch protiv Austrije, 4 prosinca 1995, stavak 38, Serija A br. 336 i Krastanov protiv Bugarske, br. 50222/99, stavak 53., 30. rujna 2004.). 38. Zatvorski je liječnik pregledao podnositelja zahtjeva 29. i 30. ožujka 2007. godine. U medicinskom izvješću od 29. ožujka 2007. godine naznačeno je da se podnositelj zahtjeva žalio na bol u ramenu. Prema izvješću od 30. ožujka na lijevoj ruci podnositelja zahtjeva pronađen je veliki hematom. Glede naprijed navedenih načela, Sud nalazi da je u ovim okolnostima, u kojima su zatvorski stražari upotrijebili fizičku silu prema osobi u pritvoru, ova povreda bila dovoljno ozbiljna da dosegne "minimalnu razinu težine" na temelju članka 3. Konvencije.
(b) Glede navoda da istraga nije bila odgovarajuća (i) Opća načela

39. Ako pojedinac iznese dokazivu tvrdnju da je pretrpio ozbiljno zlostavljanje od strane državnih vlasti protivno članku 3., ta odredba, u kombinaciji s općom dužnošću države iz članka 1. Konvencije da "svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom osigura prava i slobode određene u .... Konvenciji", podrazumijeva da se treba provesti djelotvorna službena istraga. Ta istraga treba biti takva da može dovesti do otkrivanja i kažnjavanja odgovornih. Kad to ne bi bilo tako, opća zakonska zabrana mučenja, te nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, unatoč svome temeljnom značaju, bila bi nedjelotvorna u praksi i u nekim bi se slučajevima moglo dogoditi da agenti države praktički nekažnjeno zloupotrebljavaju prava onih koji se nalaze pod njihovom kontrolom (vidi naprijed citirane predmete Assenov and Others,stavak 102.; Labita, stavak 131. i Muradova protiv Azerbejdžana, br. 22684/05, stavak 100., 2. travnja

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE9

2009.). Jedan od minimalnih standarda djelotvornosti utvrđenih sudskom praksom Suda je i uvjet da istraga bude neovisna, nepristrana i da podliježe javnoj kontroli, te da nadležne vlasti moraju postupati s uzornom revnošću i brzinom (vidi, na primjer, predmet Menesheva protiv Rusije, br. 59261/00, stavak 67., ECHR 2006-III). 40. Istraga ozbiljnih navoda o zlostavljanju mora biti temeljita. To znači da vlasti uvijek moraju ulagati ozbiljne napore kako bi utvrdile što se dogodilo i da se, kad je riječ o zatvaranju istrage, ne bi smjele oslanjati na brzoplete ili neutemeljene zaključke, niti bi na takvim zaključcima smjele temeljiti svoje odluke (vidi prethodno citirani predmet Assenov and Others, stavak 103. et seq.). Vlasti trebaju poduzeti sve razumne mjere koje su im na raspolaganju kako bi osigurale dokaze koji se odnose na incident, uključujući inter alia i iskaze očevidaca i dokaze sudske medicine (vidi predmete Tanrıkulu protiv Turske [GC], br. 23763/94, ECHR 1999-IV, stavak 104. et seq., te Gül protiv Turske, br. 22676/93, stavak 89., 14. prosinca 2000.). Svaki nedostatak istrage koji podriva njenu sposobnost da se kroz nju utvrdi uzrok smrti ili odgovorna osoba, može predstavljati rizik da ovaj standard neće biti zadovoljen.
(ii) Primjena ovih načela na ovaj predmet

41. Glede ovoga predmeta, Sud primjećuje da je sutkinja koja je vodila kazneni postupak protiv podnositelja zahtjeva donijela i odluku koja se odnosi na stegovna djela koja je počinio podnositelj zahtjeva, uključujući i incident od 29. ožujka 2007. godine. Ta je odluka donesena na temelju izvješća zatvorskog osoblja i pisanih podnesaka podnositelja zahtjeva. 42. Međutim, u tom postupku nije uopće ocijenjena upotreba sile protiv podnositelja zahtjeva na način da se utvrdi jačina upotrijebljene sile i je li bila strogo potrebna. Izvješće vještaka sudske medicine moglo je moguće također potvrditi navode podnositelja zahtjeva da je bio udaran dok je ležao na podu. Nadalje, činjenice, kako su ih predočili i podnositelj zahtjeva i Vlada, ukazuju da se incident o kojemu je riječ dogodio u ćeliji podnositelja zahtjeva. Međutim, niti u jednoj fazi nije ustanovljeno jesu li bili nazočni i drugi zatvorenici iz iste ćelije, kako bi se uzele njihove izjave, budući da je prema izvješćima zatvorskih vlasti podnositelj zahtjeva dijelio tu ćeliju s tri druga zatvorenika. 43. Umjesto toga, sutkinja se zadovoljila s prihvaćanjem verzije događaja kako su ih prikazali zatvorski čuvari. U svjetlu važnosti jamstava protiv zlostavljanja iz članka 3. Konvencije, Sud ne može prihvatiti da je takav pristup u skladu s postupovnim zahtjevima toga članka, osobito u svjetlu činjenice da su se mogli prikupiti drugi, mjerodavni dokazi, kao što je izvješće vještaka sudske medicine i dokaz saslušanjem zatvorenika koji dijele ćeliju s podnositeljem zahtjeva kao svjedoka. 44. Glede tvrdnji Vlade da se u svjetlu zaključaka iz izvješća vještaka psihijatra navodi podnositelja zahtjeva o zlostavljanju ne mogu smatrati

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE10

pouzdanima, Sud smatra kako činjenica da podnositelj zahtjeva ima psihičke probleme ne oslobađa mjerodavne vlasti od obveze da propisno istraže navode o zlostavljanju od strane državnih službenika u okolnostima kada je nesporno da su ti službenici upotrijebili neki oblik sile i kad je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je žrtva pretrpjela povrede. 45. Stoga je došlo do povrede postupovnog vida članka 3. Konvencije.
(c) U odnosu na navodno zlostavljanje (i) Opća načela

46. Sud ponavlja da u odnosu na osobu lišenu slobode pribjegavanje fizičkoj sili koja nije bila strogo potrebna zbog ponašanja same te osobe ponižava ljudsko dostojanstvo i u načelu predstavlja povredu prava navedenog u članku 3. (naprijed citirani predmet Ribitsch, stavak 38. i Krastanov protiv Bugarske, br. 50222/99, stavak 53., 30. rujna 2004.). 47. Zahtjevi istrage i neporecive poteškoće sadržane u borbi protiv kriminala ne mogu opravdati postavljanje granica zaštite koju treba osigurati u odnosu na tjelesni integritet pojedinaca (Ribitsch, naprijed citiran, stavak 38.). S tim u vezi Sud podsjeća da članak 3. brižno čuva jednu od temeljnih vrijednosti demokratskog društva. Čak i u najtežim okolnostima, kao što su terorizam ili organizirani zločin, Konvencija zabranjuje, u apsolutnom smislu, mučenje ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, bez obzira na ponašanje žrtve (vidi predmete Chahal protiv Ujedinjenog Kraljevstva, ,15. studenog 1996., stavak 79., Reports 1996-V i naprijed citirani predmet Assenov and Others, stavak 93.). 48. Navodi o zlostavljanju moraju biti potkrijepljeni odgovarajućim dokazima. Kako bi ocijenio te dokaze, Sud usvaja standard dokaza "izvan razumne dvojbe", ali dodaje da takav dokaz može slijediti iz supostojanja dovoljno snažnih, jasnih i suglasnih zaključaka ili sličnih neoborivih činjeničnih predmnijeva (Labita, naprijed citiran, stavak 121.). Sud je u mnogo navrata presudio da će, kad je osoba pretrpjela povredu dok se nalazila u pritvoru ili je na drugi način pod kontrolom policije, svaka takva povreda dovesti do snažne predmnijeve da je ta osoba bila podvrgnuta zlostavljanju. (Corsacov protiv Moldavije, br. 18944/02, stavak 55, 4. travnja 2006. i Bursuc protiv Rumunjske, br. 42066/98, stavak 80., 12. listopada 2004.). Država treba dati prihvatljivo objašnjenje o tome kako su uzrokovane povrede, a ako to ne učini tada se jasno otvara pitanje na temelju članka 3. Konvencije (Selmouni protiv Francuske [GC], br. 25803/94, stavak 87., ECHR 1999-V i Ribitsch, naprijed citiran, stavak 34.). 49. Kad je domaći postupak proveden, tada nije zadatak Suda da svojom ocjenom činjenica zamijeni ocjenu koju su izvršili domaći sudovi. Opće je pravilo da ti sudovi trebaju ocijeniti dokaze koji su im predočeni (Klaas protiv Njemačke, 22. rujna 1993., stavak 29., Serija A br. 269). Iako Sud nije vezan nalazima domaćih sudova, u normalnim su okolnostima potrebni

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE11

vrlo uvjerljivi elementi na temelju kojih će Sud odstupiti od činjeničnih utvrđenja do kojih su došli ti sudovi (vidi predmet Klaas, naprijed citiran, str. 18, stavak 30.). Međutim, kad su izneseni navodi na temelju članaka 2. i 3. Konvencije, Sud mora primijeniti osobito temeljitu kontrolu (vidi predmet, mutatis mutandis, Ribitsch, naprijed citiran, str. 24, stavak 32.). 50. Sud također ima na umu mogućnost nasilja koja postoji u zatvorskim ustanovama, kao i činjenicu da neposluh zatvorenika može brzo prerasti u pobunu(vidi predmet Gömi and Others protiv Turske, br. 35962/97, stavak 77., 21. prosinca 2006.). Sud je već prije prihvatio da upotreba sile može biti potrebna kao bi se osigurala sigurnost zatvora, održao red ili spriječili zločini u kaznenim ustanovama. Ipak, kako je to naprijed zabilježeno, takva se sila može upotrijebiti samo ako je neophodna i ne smije biti prekomjerna (vidi predmet Ivan Vasilev protiv Bugarske, br. 48130/99, stavak 63., 12. travnja 2007.).
(ii) Primjena ovih načela na ovaj predmet

51. Podnositelj zahtjeva u ovome predmetu ne osporava da je izazvao incident na način da je vikao i lupao metalnom klupom po vratima svoje ćelije. Međutim, zanijekao je navode Vlade da je pokušao napasti zatvorske stražare. Navodi da su zatvorski stražari odmah nakon što su otvorili vrata njegove ćelije uletjeli unutra i zgrabili ga, izvukli van i bacili na pod. Tada su ga lupali šakama i nogama te ga tukli gumenim palicama po cijelom tijelu dok je bio sklupčan na podu, štiteći glavu rukama i ne pružajući nikakav otpor. 52. S druge strane Vlada nije zanijekala upotrebu sile, nego tvrdi da je ta sila bila nužna zbog napada podnositelja zahtjeva na jednog stražara. 53. Sud bilježi da se incident o kojemu je riječ dogodio kad je podnositelj zahtjeva počeo vikati i udarati metalnom klupom po vratima svoje ćelije. Četiri službenika je ušlo u ćeliju, što je puno veći broj od jednog podnositelja zahtjeva. Nalazi domaćeg suda ne ukazuju da je bilo koji od tih stražara zadobio povrede tijekom tog incidenta. Iz medicinske dokumentacije od 30. ožujka 2007. godine vidljivo je da je podnositelj zahtjeva zadobio prilično veliki hematom na lijevoj ruci. U takvim okolnostima, kad je nesporno da je zatvorski stražar udario podnositelja zahtjeva gumenom palicom i da je on, kao rezultat toga zadobio povrede, na Vladi leži teret da dokaže, s uvjerljivim argumentima, da upotreba sile nije bila prekomjerna (vidi predmet Matko protiv Slovenije, br. 43393/98, stavak 104., 2. studeni 2006.). 54. Međutim, kako je naprijed objašnjeno, nacionalna sutkinja koja je razmatrala predmet temeljila je svoje zaključke isključivo na pisanim izvješćima koja su izradili službenici koji su sudjelovali u događaju. Nije saslušala ni njih, ni podnositelja zahtjeva. Nadalje, nije učinila nikakav ozbiljan napor da ocijeni najvažniji vid predmeta - je li sila koju su upotrijebili zatvorski stražari bila potrebna u danoj situaciji. Kako bi

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE12

utvrdila činjenice mjerodavne za to pitanje, ona nije poduzela nikakve korake da potvrdi verziju događaja koju su dali službenici koji su u njoj sudjelovali. Nije ni na koji način pokušala utvrditi je li koji od zatvorenika koji s podnositeljem zahtjeva dijeli ćeliju bio nazočan toj sceni i ako jest, pokušala ga saslušati kao svjedoka. Nije bilo određeno provođenje dokaza po vještaku sudske medicine kojim se moglo utvrditi kako su uzrokovane povrede i razjasniti navode podnositelja zahtjeva da je bio udaran dok je ležao na podu. Bez takve ocjene Sud ne može vidjeti na kojoj osnovi su se domaće vlasti uvjerile da je sila upotrijebljena protiv podnositelja zahtjeva bila nužna. 55. Stoga, s obzirom na tvrdnje podnositelja zahtjeva o zlostavljanju, potkrepljenje medicinskim izvješćima, i u okolnostima u kojima je podnositelj zahtjeva pretrpio povrede, Sud smatra da Vlada nije dostavila nikakve uvjerljive dokaze ni podastrijela vjerodostojne tvrdnje koje bi mogle dati osnovu za objašnjenje ili opravdanje stupnja sile upotrijebljene protiv podnositelja zahtjeva. 56. Sud stoga zaključuje da je država odgovorna temeljem članka 3. za nečovječno i ponižavajuće postupanje kojemu su podnositelja zahtjeva podvrgnuli zatvorski stražari. II. PRIMJENA ČLANKA 41. KONVENCIJE 57. Članak 41. Konvencije propisuje kako slijedi:
"Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci."

A. Šteta 58. Podnositelj zahtjeva potražuje 150.000 hrvatskih kuna (HRK) na ime nematerijalne štete. 59. Vlada smatra da je taj iznos prekomjeran i nepotkrijepljen dokazima. 60. Sud podnositelju zahtjeva dosuđuje 9.000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete. B. Troškovi i izdaci 61. Podnositelj zahtjeva potražuje i 20.000 HRK na ime troškova i izdataka nastalih pred Sudom, od čega 50% za podneske od 8. travnja 2010. godine, a preostalih 50% za podneske od 19. studenog 2009. godine. 62. Vlada smatra da je taj iznos prekomjeran i nepotkrijepljen dokazima. 63. Prema sudskoj praksi Suda, podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u mjeri u kojoj se dokaže da ih je stvarno i neophodno pretrpio i da je njihova visina bila razumna. U ovome

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE13

predmetu, uzimajući u obzir dokumente koje ima u posjedu i naprijed navedene kriterije, Sud smatra razumnim dosuditi iznos od 1.350 EUR na ime troškova i izdataka u postupku pred Sudom. C. Zatezna kamata 64. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna boda.

IZ TIH RAZLOGA SUD JEDNOGLASNO
1. Utvrđuje da je zahtjev dopušten; 2. Presuđuje da je došlo do povrede postupovnog vida članka 3. Konvencije; 3. Presuđuje da je došlo do povrede materijalnog vida članka 3. Konvencije; 4. Presuđuje (a) da tužena država podnositelju zahtjeva treba isplatiti, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konačnom u skladu s člankom 44. stavkom 2. Konvencije, slijedeće iznose koje je potrebno preračunati u hrvatske kune prema tečaju važećem na dan namirenja: (i) 9.000 EUR (devet tisuća eura), na ime nematerijalne štete, uvećanih za sve poreze koji bi se podnositelju zahtjeva mogli zaračunati; (ii) 1.350 EUR (tisuću tristo i pedeset eura) na ime troškova i izdataka, uvećanih za sve poreze koji bi se podnositelju zahtjeva mogli zaračunati; (b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na prethodno spomenute iznose plaća obična kamata prema stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Europske središnje banke tijekom razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda; 5. Odbija preostali dio zahtjeva podnositelja zahtjeva za pravičnom naknadom.

PRESUDA GLADOVIĆ protiv HRVATSKE14

Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 10. svibnja 2011. godine u skladu s pravilom 77. stavcima 2. i 3. Poslovnika Suda.

André Wampach zamjenik tajnika

Anatoly Kovler predsjednik

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful