You are on page 1of 29

SVEUČILIŠTE J.J.

STROSSMAYERA U OSIJEKU DOKTORSKI STUDIJ MOLEKULARNE BIOZNANOSTI

Predmet: Biomaterijali

Seminarski rad

Uporaba biomaterijala pri izradi zubnih i koštanih implantata; morski organizmi kao zamjenski materijali i nosači lijekova

Student: Vida Čadež Profesor: dr. sc. Andrea Moguš - Milanković

Biomaterijali (2012): Seminarski rad

Sadržaj
Sažetak ................................................................................................................................................ 3 1. Uvod ................................................................................................................................................ 4 2. Biominerali morskih beskralješnjaka kao zamjenski materijal za koštano tkivo ............................ 7 2.1. Vapnenačke alge....................................................................................................................... 7 2.2. Spužve....................................................................................................................................... 8 2.3. Koralji ........................................................................................................................................ 8 2.4. Člankonošci............................................................................................................................... 9 2.5. Mekušci................................................................................................................................... 10 2.6. Bodljikaši................................................................................................................................. 11 3. Kosti, lijekovi i lokalno dostavljanje ............................................................................................. 13 3.1. Antibiotici ............................................................................................................................... 14 3.2. Faktori rasta............................................................................................................................ 15 3.3. Drugi tipovi terapeutika.......................................................................................................... 15 4. Metode izrade materijala za ugradnju u koštano tkivo .................................................................. 17 4.1. Prikaz proizvodnih procesa za pripravu koštanih implantata od biominerala morskih životinja ....................................................................................................................................................... 18 4.2. Metode izrade kompozitnih materijala s ciljem dostave lijekova u koštano tkivo ................ 21 5. Zaključak ....................................................................................................................................... 25 6. Literatura ....................................................................................................................................... 26

2

koštano tkivo. hitosan. U radu su ukratko predstavljena najnovija istraživanja uporabe morskih organizama za izradu koštanih implantanata i nosača lijekova kostima. morski organizmi. Kako sintetski materijali nemaju dovoljnu biokompatibilnost. imaju odgovarajuću poroznost i mogu se koristiti kao dio kompozitnih spojeva. kravlje ludilo). morski organizmi predstavljaju vrlo zanimljiv izvor kompatibilnih zamjenskih materijala. morski organizmi Sažetak Iako je kost iste jedinke najbolji zamjenski materijal kod većine osteoloških patologija. postoje mnoge situacije kada ju je nemoguće iskoristiti. biomimetika 3 .Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. Ključne riječi: zamjenski materijali. s produljenim vremenom otpuštanja. Postoje i dobre indikacije da mogu biti efikasni sustavi za lokalnu aplikaciju lijekova kostima. nosači lijekova. a koštana tkiva drugih kralješnjaka mogu prenijeti bolesti (npr. hidroksiapatit. Njihovi biominerali posjeduju potrebne osteokonduktivne/osteoinduktivne sposobnosti.

Kod koštanih oboljenja često dolazi do oslabljenja koštane strukture što uzrokuje lomove. koji je uglavnom uzrokovan promjenom načina života te povećanjem populacije starije životne dobi. Ovi materijali moraju biti kompatibilni s lokalnim koštanim tkivom. Zato se sve više istražuju drugi organizmi. osteokonduktivnosti i općenito bioloških svojstava. odgovarajućih medikamenata i njihove primjene [1]. slaba adaptacija. ali s karakteristikama dobrog zamjenskog materijala za koštano tkivo. minerale i faktore rasta te igraju značajnu ulogu u detoksikaciji i acidobaznom balansu krvi. a istovremeno trebaju zadovoljavati i tržišne potrebe. oni imaju inferiorne kliničke rezultate u usporedbi sa prirodnim materijalima kao što je koštano tkivo iste ili druge jedinke te vrste [1. širenje frakture. osteopenija. uz čest razvoj komplikacija (hematomi. kompatibilan ljudskoj kosti. Sintetski materijali korišteni u kliničkoj medicini pokazali su se problematičnima jer uzrokuju bolan postoperativni postupak. 6]. osteomalacija. bilo zbog nemogućnosti uzimanja dovoljne količine materijala ili zbog samog stanja koštanog tkiva uzrokovanog bolešću (osteoporoza. pohranjuju masti. kao što su kosti drugih ljudi ili sisavaca uzrokuju poteškoće jer predstavljaju moguć transfer zaraznih bolesti (sida. uz zadovoljavajuće mehaničke i biološke aktivnosti. 3]. Iako anorganski materijali kao što je kalcij fosfat keramika pokazuju dobre rezultate u pogledu biokompatibilnosti. Veći lomovi ili defekti na kosti zahtijevaju ugradnju zamjenskog materijala. potrebno je koristiti strani materijal. 5]. On se očituje i u paralelnom porastu istraživanja zamjenskih materijala za koštano tkivo. Uvod Broj koštanih oboljenja ima trend porasta. proizvođači su krvnih stanica. tumori…). hepatitis ili bovina spongioformna encefalopatija u slučaju goveđih implantata).Biomaterijali (2012): Seminarski rad 1. Uz osnovnu ulogu oblikovanja. a zabilježeni su i etički problemi zbog čega je zakonska regulativa sve više restriktivna kod ovakvih materijala [1. Ako koštano tkivo iste jedinke nije pogodna zamjena. Već godinama postoje razni zamjenski materijali koji se rutinski koriste u dentalnoj i ortopedskoj kirurgiji. ali za sada ni jedan ne može nadomjestiti „zlatni standard“ –kost iste jedinke [2]. Kosti su tvrdi organi koji imaju različite vitalne funkcije u tijelu. oštećenje živaca) [4. Čak i materijali drugih organizmima sa sličnom fiziologijom. 4 . imati predvidive karakteristike otpuštanja. pomažu u kretanju i štite unutarnje organe. infekcije. odnosno biti jeftini i lako dobavljivi [7].

Veliki broj prirodnih materijala po svojoj građi su kompoziti. morski organizmi Optimalni zamjenski materijal treba sadržavati barem jedan od slijedećih elemenata [8]: 1. koštani morfogenetski protein (eng. kao što su terapeutici [9]. dobiven spajanjem dvaju ili više kemijski različitih materijala. Osim već spomenutih. kompozitni materijali zauzimaju sve veću pozornost industrije. I kost je strukturno kompozit. za fizikalnu potporu i usmjeravanje procesa popravka kosti. akrilnih i biorazgradivih polimera) već koriste kao nosači lijekova do kostiju. Dakle.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. Iako se određeni koštani nadomjesci (poput keramike. BMP – bone morphogenetic protein). nauci koja inspirirana prirodnim 5 . Terapeutici smanjuju postoperativne infekcije i poboljšavaju zarastanje kosti. ima matriks sastavljen od organskog kolagena učvršćenog anorganskim hidroksiapatitom. potrebno je skrenuti pozornost na čestu nemogućnost dovoljnog kontakta terapeutika i koštanog tkiva. osteoklasti i osteoprogenitorne stanice. osteoinduktivne faktore koji induciraju regeneraciju kosti npr. koji sprečava prebrzo otpuštanje potrebnih tvari. Stoga je logično da će idealan zamjenski materijal morati imati kompozitnu građu kako bi nadoknadio izgubljenu funkciju tog dijela koštanog sustava. sastavljeni od organskih i anorganskih dijelova. oni uglavnom ne pokazuju bioaktivnost i regeneraciju tkiva. prvenstveno osteoblasti. S obzirom da većina zamjenskih materijala nema sva odgovarajuća svojstva. Kako bi se uklonili navedeni problemi. osteoinduktivan matriks. moguće i zbog toga što je njihovo korištenje kao bioaktivnih nosača terapeutika koštanom tkivu još uvijek u začetku [7]. Unutar i oko matriksa su locirane koštane stanice. sa svojstvima boljim od njegovih pojedinačnih komponenti. Kompozit je heterogeni spoj. osteociti. koji se s vremenom resorbira i remodelira u novoformiranu kost. organiziranih u kompleksne strukture. a pokazuju i dobre rezultate u preliminarnim in vivo istraživanjima [8]. Zbog toga brojni znanstvenici traže odgovore u biomimetici. Do sada nije napravljen anorganski materijal koji će udovoljiti tim zahtjevima. optimalan zamjenski materijal istovremeno treba biti potporanj za razvoj koštanog tkiva i kontrolirani sustav za otpuštanje. a posebno je problematično njihovo apliciranje kroz duži vremenski period nakon operacije. osteogenetske materijale (živuće matične stanice) koje su sposobne diferencirati i olakšati proces formiranja kosti. 3. 2. no često zbog same građe kosti otežano dolaze do potrebne lokacije. zabilježeni su razni problemi nakon postupka implantacije.

njihove biomineralne strukture su vrlo kompleksne. kojeg je vrlo lako konvertirati u hidroksiapatit. spoj koji se nalazi i u kostima. ali i povoljnih mehaničkih svojstava. ali i dalje predstavljaju način prijenosa raznih opasnih bolesti. Njihov skelet je građen uglavnom od kalcij karbonata. Svrha ovog rada je predstaviti biominerale morskih beskralješnjaka i njihove derivate koji bi se mogli koristiti kao organsko-anorganski kompoziti za ugradnju u koštano tkivo. morski organizmi imaju i druge tvari kao što je hitin. Osim biominerala. znanstvenici tragaju za manje srodnim organizmima koji ne predstavljaju vektore zaraznih bolesti. građene od organskih i anorganskih dijelova dobre poroznosti. Iako se radi o relativno jednostavnim organizmima. čiji derivat. Već se duži niz godina traga za odgovarajućim organizmom koji posjeduje dio potrebnih svojstava idealnih za zamjenu koštanog tkiva. 6 . Biominerali morskih organizama su vrlo zanimljivi jer se radi o hladnokrvnim organizmima koji imaju različitu fiziologiju. hitosan pokazuje fascinantna svojstva u medicini.Biomaterijali (2012): Seminarski rad pojavama i organizmima pronalazi rješenja za antropogeni svijet. Spomenuto je kako su zamjenske kosti ljudi i goveda već u uporabi. te je opasnost od prijenosa zaraznih bolesti neznatna. a i dalje postoji opasnost od zaraze. Kako je testiranje takvih materijala zahtjevno i povećava njihovu cijenu. te ispitati mogućnosti njihove istovremene uporabe kao nosača lijekova.

Međutim. morski organizmi 2. bilo samostalno ili kao dio kompozita. U ovom seminarskom radu su navedena novija istraživanja biominerala ovih organizama korištenih u dentalnoj i koštanoj kirurgiji kao zamjenski materijali za koštano tkivo. Biominerali morskih beskralješnjaka kao zamjenski materijal za koštano tkivo Većina morskih organizama ima biomineralne strukture izgrađene od kalcij karbonata u obliku jednog od svoja dva najčešća polimorfa. koralji. Algipore® se resorbira kroz razdoblje od otprilike 6 mjeseci jer se na površini nadomjeska formira proteinski sloj koji se zamjenjuje s novo formiranom kosti [13. velika analogija s prirodnom kosti te mogućnost dobivanja čestica različite veličine koje dozvoljavaju točno doziranje. Postoje i organizmi koji imaju oba polimorfa u ljušturi kao što su to školjkaši. iako postoje deseci tisuća morskih organizama koje proizvode biominerale. Prilikom obrade ovih materijala dolazi do njihove pretvorbe u trikalcij fosfat ili hidroksiapatit (detalji u tablici 1). Alge se tretiraju s amonij fosfatom na 700°C kako bi se konvertirale u hidroksiapatit ili β-trikalcij fosfat. visok postotak kalcija. Na taj način se čuva poroznost alge što je važno pri osteointegraciji i vaskularizaciji kosti [6. Pri tome se naglašava njihova visoka poroznost. puževi i školjkaši). Takve strukture pokazuju visoku kompatibilnost s koštanim tkivom. Spojevi kao što je FRIOS Algipore® su u uporabi od 1988 i relativno često se koriste u dentalnoj i maksilofacijalnoj kirurgiji za ispunu prirodne kosti. mekušci (sipe.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata.1. a imaju i odgovarajuću poroznost [1. ili oni koji uz kalcit imaju i određen postotak magnezija. spužve. 14]. Vapnenačke alge Vapnenačke alge već niz godina pokazuju dobre kliničke rezultate pod imenom Algipore® i (slika 1). 7 . kao što je to kod bodljikaša. kalcit ili aragonit. 2. 11]. ovisno o pojedinim potrebama. 10. 12]. samo su pojedini morski beskralješnjaci testirani za uporabu kao mogući zamjenski materijal za ljudsku kost: crvene alge. člankonošci (rakovi) i bodljikaši (ježinci i zvjezdače) [1].

napravljeni djelomičnim konvertiranjem vanjskog sloja koraljnog kalcij karbonata u hidroksiapatit (zbog smanjenja stope resorpcije).Biomaterijali (2012): Seminarski rad Slika 1: Postupak punjenja sinusa sa zamjenskim materijalom. 8 . Postoje i komercijalni preparati kao Pro Osteon®. a postoje naznake da ima i protuupalni efekt. a mogu se koristiti kao zamjena za kosti kojima je potrebna snažnija potpora [1. 10. samostalno ili kao dio kompozita. Slika preuzeta iz [14] 2.3. Sponginski predložak korišten u navedenim studijama pokazuje poboljšanu regeneraciju inicijalnih stadija koštanih tkiva. proliferaciju i tkivnu diferencijaciju. Spužve Spužve su također dobar zamjenski materijal za kost jer je spongin spužve usporediv s ljudskim kolagenom te potiče aktivaciju mineralizacije kosti u in vitro studijama [15-17]. 19]. Koralji Koralji kao zamjenski materijali se koriste u raznim oblicima. 18.2. porozne strukture slične ljudskoj kosti (veličina pora od 100 do 500µm u promjeru). Algipore se pomiješa s koštanim materijalom te s venskom krvi ili plazmom. Takav materijal se vrlo lako oblikuje i lagano aplicira u sinus. potiče prihvaćanje. uz dodatak trombina. dok je unutarnji dio i dalje kalcij karbonat koralja. 2.

9 . Preliminarni in vitro bioaktivni testovi pokazuju formiranje sloja sličnog apatitu na površini strukture kompozitnih materijala (slika 2). Alternativna metoda za izbjegavanje glutaraldehida je precipitacija hitosana u otopini NaOH. Materijal dobiven iz oklopa rakova.4. između ostalog i za održivo otpuštanje lijekova. Rezultirajuća otopina je odmah smrznuta i nakon toga liofilizirana. se trenutno ne ispituju kao direktan nadomjestak za ljudsku kost. uz dodatak glutaraldehida. Člankonošci Člankonošci. Slika preuzeta iz [9].Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. a b c Slika 2: SEM mikro fotografije koje pokazuju formiranje sloja sličnog apatitu na površini hitosanske kompozitne porozne strukture tretirane s NaOH nakon a) 0 dana. 2. morski organizmi 2.1. b) 3 dana i c) 45 dana uranjanja u tekućinu koja imitira tjelesne tekućine ljudi. ali Clarke [1] sa suradnicima navodi kako imaju potencijala i za takav vid uporabe. koji je od posebnog interesa za formiranje kompozitnih biomaterijala je hitosan. 21]. prvenstveno rakovi. biokompatibilna i biodegradabilna svojstva. 20. Hitosan Malafaya i Reis [9] su razvili kompozit od deacetiliranog hitosana rakova i algi konvertiranih u hidroksiapatit.4. polimer sa širokom primjenom u biomedicini. Autori izvještavaju o stvaranju kompozitnog materijala dobre poroznosti i adhezivnih svojstava između keramike i polimera. ima osteokonduktivna. Ovakav kompozit je uronjen u tekućinu sličnu tjelesnoj tekućini ljudi. a može se hidrolizirati lizosomom [9.

2. hidrofobnost površine polilaktidnih materijala može biti promijenjena s hitosanskim premazom tako da se poveća njihova sposobnost kvašenja i staničnog afiniteta. diferencijaciju i ranu mineralizaciju [22]. u kombinaciji s drugim anorganskim kemikalijama i bioaktivnim polimerima dodatno poboljšava efikasnost regeneracije tkiva. Školjkaši i puževi Sedef školjkaša je također jedan od materijala koji se već koriste u kliničkoj medicini. hondroin sulfat) su dizajnirane i ispitan je njihov kapacitet regeneracije kosti. Sedef se može koristiti u obliku praha. stvaranje kompozitnih matriksa polilaktacida i hitosana poboljšava mehaničku stabilnost. povećava aktivnost alkalne fosfataze. 6.Biomaterijali (2012): Seminarski rad Lee sa suradnicima [5] navodi neke od značajnih prednosti uporabe hitosana u kompozitnim materijalima: 1. Osim osteogenetske aktivnosti. 5. ali se može i djelomično konvertirati u hidroksiapatit. degradira se u neutralne do slabo bazične šećere. potpornu ulogu stanične proliferacije i diferencijacije i efikasnost formiranja kostiju u slučaju defekta koštanog tkiva. 4. uključivo kontrolu otpuštanja faktora rasta.5. lokalno umetnute hitosanske matrice i hitosan poli/L-laktid kompozitne matrice mogu služiti kao nosači lijekova i fizički potporanj. sedefni matriks inhibira proteaze. Ovakav pokus su proveli Vecchio i suradnici [23] u in vivo istraživanju na štakorima i zaključili da takav materijal ima dobru biokompatibilnosti i osteokonduktivnost.1. oblikovati u razne oblike kao što su vijci i kao takav ugraditi u tkivo (slika 3). a zadržava se stanični afinitet hitosana.5. Mekušci 2. stimulira proliferaciju. te se predlaže njegovo korištenje s kiselim biodegradabilnim polimerima da se smanji toksičnost kiselih nusproizvoda. 3. 2. Uz školjkaše. inducira formiranje koštanih nodula. jer kiseli produkti češće izazivaju nepoželjne tkivne reakcije zbog loše vaskularizacije okolnog tkiva. što uz njihovo promoviranje regeneracije i zarastanja kosti znatno može smanjiti terapeutski period. u 10 . Otpuštanjem faktora rasta u željenoj kinetici. površinsko oblaganje klasičnih biomaterijala s hitosanom može poboljšati i prihvaćanje/diferencijaciju stanica i kompatibilnost tkiva uz zadržavanje njihovih originalnih fizikalnih svojstava. porozne hitosanske matrice kombinirane s keramikom i ekstracelularnim matriksom (npr.

uz školjkaše i rakove.6.5. Bodljikaši Zadnja skupina morskih organizama koja je za sada istraživana kao zamjenski materijal za kost su bodljikaši. b) ljuštura školjkaša Tridacna gigas. no daljnja ispitivanja još nisu objavljena. 24]. još jedan mekušac koji pokazuje dobre rezultate u korištenju kao zamjenski materijal za kost.2. Zvjezdače su znatno slabije istražene od ježinaca. 11 . jer su kompatibilne s ljudskim stanicama. Martina i suradnici [25] navode kako bi se dermalni skeletni elementi zvjezdače Pisaster giganteus mogle koristiti u obliku čestica.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. ali ipak. slično kao i Algipore®. Posebnost ovih skupina je ta da su građene od magnezijskog kalcita. i to ježinci i zvjezdače. morski organizmi navedenom istraživanju je ispitan i sedef puža Strombus gigas. koji je postigao rezultate slične sedefu školjkaša. Slika 3: a) ljuštura puža Strombus gigas. c) komadići ljušture za hidrotermalnu konverziju i d) ljušture puževa i školjaša oblikovane u vijke. Sipovina je građena od poroznog aragonita (veličina pora 200 do 600 µm u promjeru) isprepletenog β-hitinskim vlaknima koji se lako konvertira u hidroksiapatit korištenjem raznih laboratorijskih postupaka [1. 2. Slika preuzeta iz [23] 2. Glavonošci Sipe su.

Autori zaključuju da ovakav materijal ima dobre osteokonduktivne i bioaktivne karakteristike. mogle biti ugrožene prelovom jer se radi jedinkama s rijetko debelim iglicama. Probleme s bioodrživosti vrsta ti autori predviđaju i kod iskorištavanja koralja i spužvi. 12 . razvojem kompozitnih materijala znanost je sve bliže izradi implantata koji će kombinacijom svojih svojstava upotpuniti zahtjeve koštanog tkiva. Vecchio i suradnici [26] su pripremili porozni β-trikalcij fosfat hidrotermalnom konverzijom iglica dvije vrste ježinaca (Heterocentrotus mammilatus i Heterocentrotus trigonarius) kako bi se ispitala mehanička svojstva i biokompatibilnost u in vitro ispitivanju na femuru štakora.Biomaterijali (2012): Seminarski rad Ježinci su nešto bolje istraženi. Iako većina navedenih zamjenskih materijala pojedinačno ipak ne uspijeva ostvariti sve zahtjeve idealnog zamjenskog materijala koji bi bili komparabilni s ljudskom kosti. Međutim Clarke sa suradnicima [1] navodi kako se radi o vrstama koje bi.ako ova metoda zaživi.

dok mobilni vektori uključuju porozne nosače na mikro i nanoskali koji se najčešće primjenjuju kod ortopedskih patologija [28]. [7]. smanjenje medicinskih troškova. stakla i polimera. Fiksni se najčešće nalaze na raznim implantatima u obliku strukturiranih poroznih premaza koji otpuštaju lijekove. intravenozno. metala. ali slabo se integriraju s okružujućom kosti. duže vrijeme otpuštanja itd. što čini dostupnost lijekova doista upitnom. Ako se lijekovi primjenjuju klasičnim načinom (oralno. opskrbljenost krvi u lokalnom području je dodatno oslabljena. nepravilna osteokondukcija i različiti tkivni odgovori biodegradabilnih polimera. zadovoljavaju biomehaničke potrebe. te u pojedinim slučajevima kao što je osteoporoza barem 6 mjeseci [7]. Zato je u konvencionalnoj terapiji potrebno puno duže primjenjivati lijekove i s puno višim dozama. Mnogi materijali korišteni za zamjenu odnosno popravak kostiju ili zubi. morski organizmi 3. Zato je racionalnija opcija uporaba organsko-anorganskih materijala. koji se ugrubo mogu podijeliti na mobilne i fiksne. izbjegavanje infuzija. koji su sastavljeni od nekoliko pomiješanih faza kako bi im se poboljšala učinkovitost.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. izbjegavanje opasnih nuspojava. smanjenje vremena hospitalizacije. visoka cijena.. poboljšaju tkivnu integraciju i bolje spriječe otpuštanje lijekova nego individualni nosači. Za sam prijenos terapeutika koristi se veliki dio unutrašnjosti nosača. lijekovi i lokalno dostavljanje Kost je općenito slabo prokrvljen organ te u avaskularnim zonama može biti spriječeno dostavljanje terapeutika do svih dijelova kosti [27]. i 4 do 6 tjedana za tretman infekcije. Od njih se očekuje da omoguće željenu mehaničku stabilnost. značajni problemi koje treba savladati su nedegradabilnost i potreba za drugom operacijom na mjestu ugradnje kako bi se uklonio stabilni polimer. Većina novijih istraživanja sredstava za dostavu lijekova se bazira na proučavanju nosača tih lijekova. ubrzanje zacjeljivanja. Lokalno dopremanje lijekova nudi različite mogućnosti za poboljšanje njihove efikasnosti.. Iako će svaki nosivi materijal imati prednosti nasuprot drugih.) dolazi do opasnosti od predoziranja te mogućeg oslabljenja funkcije pojedinih organa kao što je jetra. koji zahvaljujući svojoj poroznosti može kontrolirati ispuštanje lijeka. Tijekom patoloških uvjeta. neprikladnost stakla za područja kosti koja trebaju izdržati visoke napore i manjak vodljivosti uz slabu degradaciju s keramikom [7]. 13 . zbog čega je potrebno aplicirati na njih neku vrstu površinske prevlake [29]. kao što su određeni tipovi keramike. Kosti.

Uporabom konvencionalnih nosača lijekova mogu se javiti razne nuspojave. ili prevenirale infekcije.Biomaterijali (2012): Seminarski rad 3. daptomicina i vankomicina u obliku filmova koji se fiksiraju na zamjenski materijal. Problem izazivaju virulentni organizmi kod kojih je potrebno primijeniti jako velike doze antibiotika kako bi se uspješno uklonila opasnost od infekcije. Ponavljanje operacije bi se izbjeglo uporabom biodegradabilnih sistema jer omogućuju dulje otpuštanje lijekova. pacijentima je ponovljena kompletna artroplastija kukova. Antibiotici Zdrava kost je u pravilu vrlo otporna na infekcije. Za njihovu izradu se koriste razni materijali kao sintetski polimeri i kalcij sulfat. jer nedovoljno otpuštanje antibiotika (bilo vremenski ili koncentracijski) može uzrokovati plodno tlo za razvoj mikroorganizama [7]. Ono što je bitno je pronalazak optimalne razine otpuštanja antibiotika. Trenutno standard za dostavu lijekova kosti predstavlja koštani cement napunjen antibioticima. Takigami i suradnici [35] navode korištenje efikasnog nosača lijekova u vidu uporabe blokova poroznog hidroksiapatita u kombinaciji s antibioticima prilikom saniranja infekcija uzrokovanih protezama kukova. 32-34]. Honglue i suradnici [31] su ispitivali hitosanske derivate s jakom antibakterijskom aktivnošću na raznim sojevima bakterija roda Staphylococcus s obećavajućim rezultatima u vidu smanjenja postoperativnih infekcija i osteomiljelitisa. a u slučaju infekcija moraju se davati i kroz duže razdoblje. u operacijskim salama je i dalje česta pojava infektivnih oboljenja. no bez obzira na poboljšanje metoda profilakse. ili na uređaje za fiksaciju frakture kosti. ali i hidroksiapatit te hitosan [27]. Slične rezultate su dobili i drugi autori koji potvrđuju da hitosanske prevlake nisu toksične za okolno tkivo. Nakon ugradnje hidroksiapatitnih blokova i saniranja infekcija u prvom stadiju. a s obzirom da se razgrade s vremenom. Autori navode da postoji mogućnost kliničkog korištenja ovakvih filmova kako bi se smanjile. Ispitana je i mogućnost izrade hidroksiapatitnog premaza za implantate koji će omogućiti kirurgu odabir antibiotika za aplikaciju na ranu [36]. Smith i suradnici [30] su stvorili kompozit od hitosana. Antibiotici su u pravilu hidrofilni lijekovi. rijetko imaju problema sa stabilnošću te su prikladni za ugradnju u kompozitne materijale. a zabilježene su i razne komplikacije. ne zahtijevaju drugu operaciju. ali on zahtjeva drugu operaciju. S obzirom da hidroksiapatit ima dobru poroznu 14 . koja se često javi nakon operacije ugradnje fiksnih implantata [30]. pogotovo ako se radi o bakteriji Staphylococcus aureus. a često i reinfekcije. a imaju potencijal nosača antimikrobnih tvari i sprečavanje bakterijskih infekcija [27. Zbog toga se kao dio normalne prakse pri svakoj operaciji lokalno apliciraju antibiotici kao profilaksa.1.

zbog njihove brze difuzije njihov unos sam po sebi ne daje željene rezultate [7. taj proces je relativno spor [7]. biomehaničkih. staničnih. ili u slučaju raznih bolesnih stanja. Kako bi se to postiglo. U ovu svrhu su razvijeni takozvani biomimetski premazi koji smanjuju stopu difuzije i ispuštenu koncentraciju. Jedni od često proučavanih faktora rasta su koštani morfogenetski proteini. potrebno je odgovoriti na pitanje koji BMP je najefikasniji.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. Procjenjuje se da do 10% fraktura treba dodatne kirurške postupke za popravak nepravilnog srastanja [38]. što dovodi i do značajnog porasta socio-ekonomskih troškova. kisele i bazične faktore rasta fibroblasta. 37]. posebno BMP-2 i BMP-7. trombocitni faktor rasta i koštane morfogenetske proteine (BMP) [39]. u kolikoj dozi i na kojoj lokaciji. i potencijalom za srastanje pod utjecajem raznolikih biokemijskih. transformirajući β faktor rasta. 15 . Drugi tipovi terapeutika Osim samih antibiotika i faktora rasta. a time i brži rast kosti. Srastanje kostiju je polagan i kompleksan fiziološki proces iniciran i kontroliran faktorima rasta.3. on uz osteogenetska svojstva omogućuje bolju apsorpciju antibiotika i prolongiranu antibakterijsku aktivnost te uz hitosan nudi značajne mogućnosti za znanost. koji uglavnom pokazuju pozitivne rezultate zacjeljivanja. morski organizmi strukturu. antiosteoporotske i antitumorske preparate te hormone [7]. 3. hormonalnih i patoloških mehanizama.te s kojim spojem će producirati najprofitabilniji kompozit.2. ali i za industriju [34. ako ih se kombinira s biomaterijalima koji imaju odgovarajuća kemijska i mehanička svojstva (ali i nedovoljnu sposobnost regeneracije koštanog tkiva) mogli bi osigurati bolje prihvaćanje zamjenskog materijala. Faktori rasta Iako kosti do određenog stupnja imaju kapacitet samoregeneracije ili remodeliranja. Faktori rasta uključuju faktore rasta slične inzulinu I i II. Međutim. Oni stimuliraju regeneraciju kosti i njen brži popravak. 40]. vrlo često je potrebno aplicirati i dodatne lijekove pri frakturama kostiju koji služe za sprečavanje upala. ali na žalost. ali i dalje je potrebna njihova optimizacija [42]. a mogu se primijeniti i na metalne implantate i na biomaterijale [41]. 3.

S obzirom da je područje zahvaćeno osteoporozom već krhko. visoko podložnim frakturama. upalni artritis i osteoartritis. Oni imaju znatno raširenu primjenu u ortopediji gdje inhibiraju heterotrofnu osifikaciju i kontroliraju postoperativnu bol. Dodatno poboljšanje razumijevanja fiziologije zarastanja kosti će doprinijeti razvoju prikladnijih terapeutika. Slični kompoziti bi se mogli iskoristiti i za liječenje osteosarkoma kada je potrebno prolongirano lokalno otpuštanje lijekova. za sada ne postoji puno dostupnih farmakoloških supstanci kojima se može tretirati direktno područje zahvaćeno osteoporozom. stavljanje kompozita bi moglo poduprijeti takvo područje. Iako infekcije koje su rezultat ugradnje zamjenskog materijala mogu rezultirati lokalnom destrukcijom tkiva. Zato je potrebno pronaći pravilan način doziranja odgovarajućih terapeutika koji će omogućiti prirodan proces zarastanja kosti. a brojne studije na životinjama pokazuju kako bi se mogao koristiti i za indukciju zarastanja fraktura [43]. 16 . kao što su stariji ili slabo uhranjeni pacijenti. Nesteroidni antiupalni lijekovi se koriste uglavnom za tretman akutnih ili kroničnih stanja kada su prisutne upale i razni bolovi. lijekovi se mogu aplicirati i kao preventiva. ugradnja antitumorskih lijekova kao što je Paxitacel u zahvaćeno područje bi mogla unaprijediti tumorsku terapiju [7]. Prvi anabolički lijek koji je odobren za tretman osteoporoze je paratireoidni hormon.Biomaterijali (2012): Seminarski rad U nekim slučajevima. Niski nivoi estrogena su glavni uzrok osteoporoze kod žena koja može rezultirati krhkim kostima. mala razina pro-upalnih medijatora je potrebna za pravilno zarastanje kosti [44]. Ibuprofen i aspirin u kombinaciji sa kompozitima su se također pokazali dobrim za sprečavanje upalnih procesa. te oni s bolestima kao što je osteoporoza. te bi omogućilo aplikaciju estrogena kroz duži period [7]. Na žalost. estrogena u postmenopauzi značajno izmjenjuje jačinu kosti [7]. Deficijencija hormona kao npr.

poticati migraciju koštanih stanica u potpornu mrežu implantata. Da bi to bilo moguće. morski organizmi 4. 7.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. 9. degradirati se u kontroliranim količinama kako bi se olakšao prijenos opterećenja na kost u nastanku. 17 . 6. ponašati se kao supstrat za osteoidnu depoziciju. 3. taj materijal mora [45]: 1. poticati staničnu aktivnost prema integraciji implantata i tkiva domaćina (osteointegracija). podupirati i poticati osteogensku diferencijaciju (osteoindukciju). Jedan od glavnih izazova je proizvodnja odgovarajućeg kompozitnog ispuna koji će zadovoljiti ove zahtjeve. 5. ne izazivati aktivne dugotrajne upalne odgovore. 2. dostaviti bioaktivne molekule ili lijekove u kontroliranim količinama da se ubrza zarastanje i smanje patološki procesi. 8. osigurati privremenu mehaničku potporu oštećenom području. Ovo se posebno odnosi na sam potporanj tog kompozita jer većina trenutnih materijala koji zadovoljavaju više kriterija ne ispunjavaju jedan od glavnih – mehaničku čvrstoću. 4. 10. biti otporan na sterilizaciju bez gubitka bioaktivnosti i 11. stvarati degradacijske produkte koji nisu toksični. ili barem njihovu većinu. Metode izrade materijala za ugradnju u koštano tkivo Idealan zamjenski materijal mora biti sposoban osigurati fizikalno-kemijski biomimetički okoliš uz biodegradacijska svojstva tijekom kojih će ga zamijeniti prirodna kost. sadržavati poroznu arhitekturu kako bi se omogućila vaskularizacija i urastanje kosti.

Fluor se dodaje kako bi stabilizirao hidroksiapatit na način da se potiče nastanak apatitne faze i istovremeno blokira formiranje dvofaznog kalcij fosfata. MgO i (Ca. Ovim postupkom se dobije materijal koji ima oblik mikrozrnaca uz očuvanu mikrostrukturu početnog algalnog tvrdog tkiva. on se također ugradi u kristalnu rešetku. 2004). JordanovaSpassova. dok ga je druga sadržavala te se odvijala slijedeća reakcija: 18 . Europaische Patentschrift EP 1 240102 B1. U oba slučaja su autoklavirali (uz upotrebu različitih temperatura. ali uz nužno očuvanje skeletne strukture. Za nastanak materijala koji sadrže oba oblika (hidroksiapatit-dvofazni kalcij fosfat) isti autori navode da se variranjem koncentracija iona magnezija može postići kontrola koncentracijskog odnosa između ove dvije faze do te mjere da je udio dvofaznog kalcij fosfata i do 95 wt%. Eversa (DE Patentschrift DE 37 09 897 C2. Jednu otopinu su autoklavirali bez dodatka KH2PO4. S obzirom da ove alge sadrže male količine magnezija (3-6 wt%) u obliku MgCO3.1. Sastoji se od početnog zagrijavanja netretiranih komadića algi kako bi se uklonila organska tvar. Xu i suradnici [48] su opisali taj postupak sa i bez dodatka KH2PO4.Biomaterijali (2012): Seminarski rad 4. a se izvodi u alkalnoj fosfatnoj otopini s dodatkom iona fluora pri temperaturi od maksimalno 300°C i pritisku od 35 atmosfera. tlakova i vremenskih perioda) očišćene komadiće (10x10x5mm) koralja porodice Porites uronjene u amonij fosfat i vodu. Mg)CO3. Prikaz glavnih proizvodnih procesa za pripravu koštanih implantata od biominerala morskih životinja Postupak dobivanja kalcij fosfatnih kompozita iz algalnih čestica je patentiran od strane R. Dobivena algalna smjesa se konvertira u hidroksiapatit ili u kompozit koji sadrži hidroksiapatit i dvofazni kalcij fosfat (BCP – biphasic calcium phosphate). Jordanove-Spassova (M. Hidrotermalna sinteza za proizvodnju hidroksiapatita je opisana u radu Spassove i suradnika [47]. koje se često javlja pri ovoj pretvorbi zbog prisutnosti magnezija u reakcijskoj otopini. 1989) i M. Jedan od često korištenih je hidrotermalna konverzija. Za dobivanje hidroksiapatita iz koralja koriste se razni postupci vidljivi u tablici 1.

povećala se stopa konverzije i bolje se očuvala početna struktura koralja. morski organizmi U prvoj otopini su se odvijale slijedeće pretvorbe: aragonit  kalcit  β-trikalcij fosfat  hidroksiapatit. Al2O3 i HA sintetske replike koraljnih struktura Kompletna transformacija u monofazni HA Kompletna transormacija u monofazni HA Predominantno HA Mannarski zaljev. βTCP= trikalcij fosfat. Ključ= CS=zatvoreni sistem. Piroliza 650°C (12h) 2. koji bi mogli poslužiti kao dobar materijal za izradu složenijih kompozita.hidroksiapatit [1]. HA . HPT sinteza (CS) – 250°C na 2. Intenzivno se razvijaju i mnogi drugi proizvodni procesi korišteni pri pripravi koštanih implantata od biominerala morskih životinja.45 GHz HT sinteza s tlakom pare (CS) – 160200°C pri 1-2 MPa (8-14h) 1. HPT sinteza HPT sinteza (CS) – 270°C pri 103 MPa Replikacija koristeći odljevke u vosku Kemijski proces Kompletna transformacija u HA Kompletna transformacija u dvofazni CaP s HA: βTCP faze Kompletna transformacija u HA Kompletna transformacija u monofazni HA HA.5h) 1. Australija Manarski zaljev. Piroliza 350°C (3h) 2.8 MPa 1. Neke od njih su navedene u tablici 1 Tablica 1: Primjeri proizvodnih procesa korištenih za pripravu koštanih zamjenskih materijala inspiriranih morskim životinjama. Irska Kompletna transformacija u 19 . Kiselinsko otapanje (5%NaClO) 2.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. HT sinteza. Indija Neodređen Neodređen Porites Goniopora Goniopora Goniopora: Porites Goniopora: Porites Glavonošci: Sepia officinalis Sepia officinalis Sepia esculenta Novi Južni Wales. βTCMP = Magnezijski trikalcij fosfat. pregrijana para (CS) – 200°C (48h) Kiselinsko otapanje (4%NaClO) Piroliza 180°C (16h) HT sintetizirana pregrijana para (CS) – 200°C(24h) 1. Australija Jadransko more Neodređen Hidrotermalna sinteza sa pregrijanom parom (CS) – 80°C (32h) – 190°C (1. HT – visoka temperatura. Piroliza 900°C (12h) 2. Rod/vrsta Školjkaši: Tridacna gigas Koralji: Goniopora Izvor Neodređen Tip izrade HT sinteza sa pregrijanom parom (CS) – 180°(20 dana) Zračenje mikrovalovima – 800 W za 40 min pri 2.proces uništena struktura Kompletna transformacija koralja u monofazni CaP TiO2. LP hidrotermalna sinteza – (OS) – Crvene alge: Corallina officinalis Donegal. Uz prisutnost KH2PO4 reakcija je bila brža i jednostavnija. reakcijska komora HPT – temperatura visokog pritiska. Indija Neodređen Veliki koraljni greben. autoklav OP = otvoren sistem.

izrada poroznih kompozitnih potpornja. i to uglavnom kao degradabilan bio-polimer kojem se mehanička svojstva mogu mijenjati preko njegovog stupnja acetilacije. odnosno nedostatak iste. a on može apsorbirati razne bioaktivne molekule (npr. Glavne metode proizvodnje ovakvih materijala su [46]: 1. te u sklopu hitosan-alginatni gel/mezenhimske stanice/BMP/ kompozita [49]. 20 . čime mijenja biološki odgovor zamjenskog materijala [46]. Brazil Neodređen Neodređen 1. s obzirom da se trenutno ne koristi direktno njihov oklop. 2. kao premaza s kalcij fosfatom. postoji mogućnost njihovog spajanja s čvrstim bioaktivnim materijalima (npr. Međutim. već se od njega dobiva spoj hitosan [1]. HT hidrotermalna sinteza (CS) pregrijana para – 200°C (48h) Precipitacija – 20°C (2mj) HT hidrotermalna sinteza sa pregrijanom parom (CS) – 180°C Replikacija koristeći polimerske odljevke Precipitacija na sobnoj temperaturi 7. citokine). Najveći problem kod većine ovako nastalih kompozita je njihova mehanička čvrstoća. Kiselinsko otapanje (10% NaClO) 2. 14 i 30 dana Replikacija koristeći HA emulziju i sinteriranje pri 1300°C (5h) dvofazni CaP s oko 95% HA: βTCP faze Kompletna transformacija u monofazni HA s tragovima Mg2+ Na+ HA Kompletna transformacija bodlji u βTCMP CaCO3 Aragonit s HA oblogom HA Neodređen Neodređen Karibi U tablici 1 su izostavljeni člankonošci. keramikom ili staklom) kako bi se dobio kompozit koji zadovoljava mehanička svojstva koštanog tkiva. Muzzarelli u svom preglednom radu navodi razne mogućnosti uporabe hitosanskih kompozita poput one za nadopunu defekata u radiusu i tibiji in vivo. oblaganje krhkih keramičkih potpornja s polimerima kako bi se dobio čvršći materijal.Biomaterijali (2012): Seminarski rad 100°C (24h) Rodophyta (vrsta neodređena) Morski ježinci: Paracentrotus lividus Heterocentrotu s mammillatus Heterocentrotu s trigonarius Nedefinirana Puževi: Pomacea lineata Spužve: Spongia agaricina Otok Svete Katarine.

oblaganje čvrstog polimerskog potpornja s bioaktivnim slojem pomoću tehnika kao što je uranjanje u supersaturiranu tekućinu koja simulira tjelesnu (SBF – simulated body fluid) ili u otopine s kalcijem i fosfatom. deponiranje organskog matriksa u obliku polielektrolita u nekoliko slojeva. Preliminarni rezultati pokazuju da imaju odlična biološka svojstva. Lijekovi se mogu umetnuti [7]: 1. 2. kalcij fosfat kristali rastu in situ unutar organskog matriksa. energetski povoljna i okolišno prihvatljiva procedura izrade. kod lokalne aplikacije. a zatim o tipu kompleksa ili veze koja se formira. Zbog boljeg uklapanja razvijeni su razni površinski premazi koji se sastoje uglavnom od kalcij fosfata [29]. uranjanje materijala u metastabilnu kalcificirajuću otopinu da se održi kristalizacija inducirana česticama amorfnog kalcij fosfata. slabo održivo lokalno otpuštanje. Bez obzira koji od mnogih dostupnih materijala koristili. Metoda izrade takvih premaza se temelji na biomineralizaciji. Metode izrade kompozitnih materijala s ciljem dostave lijekova u koštano tkivo Kao što je već napomenuto. najveći problem u dostavi lijekova kosti predstavlja njihova slaba prokrvljenost te. Ovakvi slojevi imaju brojne prednosti kao što su zadovoljavajuća mehanička stabilnost. Ovo uključuje 3 koraka: 1.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. dvostruko jače pričvršćivanje na kost od implantata bez premaza i dugotrajnu mogućnost stajanja prije uporabe (barem 8 mjeseci). Prvenstveno o području aplikacije te o uzorku otapanja samog lijeka. ko-adsorpcija amorfnog kalcij fosfata i 3. direktnim miješanjem s osnovnom komponentom te kasnijim procesuiranjem kako bi se postigla struktura kompozita. 21 .2. 4. morski organizmi 3. fleksibilnost u odnosu na supstrat i jednostavna. Samo otpuštanje ovisi o nekoliko faktora. izrada nosača lijekova mora sadržavati povoljni potporanj za regeneraciju kosti uz mogućnost dobre inkorporacije i naknadnog otpuštanja lijekova u predvidivom vremenskom periodu.

kao što su liposomi. povezivanjem s jednom od osnovnih komponenata (npr. kalcij karbonat mikročestice (slika 4) i druga porozna keramika [50]. polimerske mikro i nanočestice itd. Prebrzo otpuštanje lijekova (pogotovo ono inicijalno) i kod ovih materijala predstavlja poteškoće u vidu prevelikog početnog otpuštanja lijekova kao što je ibuprofen. Glavna prednost LbL tehnike je velik izbor komponenata za izradu slojeva koji omogućuju izradu hibridnih struktura koje obuhvaćaju gotovo bilo koju kombinaciju materijala. silika kserogelovi. Nanopore omogućuju smještanje lijekova u njihovu strukturu uz kontrolu stope i brzine otpuštanja lijekova u specifičnom tkivu. međutim. što uzrokuje preveliko doziranje i prekratko djelovanje u konačnici [51]. miješanjem s otopinom polimera ili kompozita te premazivanjem formiranih struktura s jednom od komponenata i 4. Slika 4: Shematski prikaz kombinacije adsorpcije poroznih CaCO3 mikročestica i enkapsulacije polielektrolitnih višeslojnih filmova za otpuštanje lijekova (ibuprofena=IBU). porozni materijali dobivaju najviše pozornosti. micele. Slika preuzeta iz [50].Biomaterijali (2012): Seminarski rad 2. mikrozrnca) te zatim dodavanje u druge komponente. Uz LbL metodu.. za stvaranje ultratankih filmova često se koristi i SAM (self-assembled monolayer) metoda te LB (Langmuir-Blodgett) metoda. Jedna od korisnih tehnika za smanjenje otpuštanja je i enkapsulacija čestica s lijekovima unutar polimernih filmova pomoću sustava slojevitog samo-slaganja sloj-po-sloj (LbL) prikazana na slici 4 [50]. kao što je to u slučaju mikrozrnaca. silika-kalcij fosfat kompozit. 22 . 3. Postoje razni nosači lijekova. [52]. emulzije. hidroksiapatit. Za njihovu izradu su korišteni klasični porozni minerali kao sintetski zeoliti. pokazuju manju tendenciju naglog otpuštanja [7]. impregniranjem ili adsorpcijom na prethodno formirane strukture (uglavnom uzrokuje veće otpuštanje od drugih metoda). šupljikave silikatne nanočestice. Lijekovi koji su prethodno povezani s nekom od osnovnih komponenata.

tehnika sprejanja.028 mg/čestici).4wt% RTX je dodano u hidroksiapatino-alginatne kompozitne čestice (0. Ove pretpostavke potkrepljuju i slična istraživanja hitosan . koji pokazuju uglavnom bolje rezultate od hidroksiapatitne keramike. 2. Sivakumar sa suradnicima [57] je napravio kompozitna mikrozrnca sastavljena od koralinskog hidroksiapatitnog-natrij alginata (CHA-A) te je promatrao otpuštanje antibiotika gentamicina u fosfatnom puferu pri pH od 7. Slika preuzeta iz [58]. Od navedenih.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. Nadalje. Pokazano je kako bi se ovakav kompozitni sistem mikrozrnaca mogao efikasno koristiti za kontrolirano otpuštanje antibiotika kao što je gentamicin. Slika 5: dijagram koji prikazuje pripremu paclitaxel (PTX) – napunjenih hidroksiapatitno-alginatnih kompozitnih čestica. morski organizmi Većina biominerala iz tablice 1 se uspješno može konvertirati u hidroksiapatitne spojeve.kalcij fosfat mikrozrnaca koja su korištena za istovremenu dopremu faktora rasta i antibiotika [56]. 23 . Slično istraživanje ali in vivo je napravio Abe sa suradnicima [58] gdje navodi kako smatra da su hidroksiapatit-alginatni kompoziti (slika 5) jedni od najboljih nositelja lijekova za tretman bolesti kostiju. Takve kompozite s apliciranim paclitaxelom su ugradili lokalno unutar tibije modelnih štakora s metastatičkim rakom kostiju. Autori zaključuju su ovakvi kompoziti pokazali značajnu antitumorsku aktivnost i da bi se mogli koristiti kao efikasan lokalni tretman metastatičkog raka kostiju štakora.4 i 37°C. Uporaba mikrozrnaca hidroksiapatita bi mogla biti uspješan nosač lijekova do koštanog tkiva uz daljnji razvoj tehnika kao što je izrada HA mikrozrnaca pomoću metoda predloška. Algipore® [53] i ProOsteon® [54] su već ispitani u kliničkim ispitivanjima kao nosači lijekova. mikroemulzijske i emulzijske tehnike [55].

Zbog toga je potrebno nastaviti proučavanje mogućnosti iskorištavanja biominerala navedenih u tablici 1.Biomaterijali (2012): Seminarski rad Istraživanja korištenja zamjenskih materijala za ugradnju u koštano tkivo u svrhu dopreme lijekova do kosti još su uvijek u začetku. S obzirom da preliminarna istraživanja pokazuju obećavajuće rezultate kada se uspoređuju svojstva biominerala morskih organizama s trenutno korištenim materijalima na tržištu. za očekivati je da će ti materijali pokazati dobra svojstva i kao nosioci potrebnih terapeutika. već i u svrhu njegove upotrebe kao nosača lijekova. ne samo kao sastavnog dijela kompozitnog zamjenskog materijala za kost. Zato su i istraživanja upotrebe konvertiranih biominerala morskih organizama kao dio kompozitnog nosača lijekova za sada nedovoljno istražena. 24 .

Zaključak Do danas nije pronađen materijal koji zadovoljava sva svojstva koštanog tkiva kojeg zamjenjuje. Budući da je kost kompozitni materijal. uz polagano otpuštanje pri samoj resorpciji biominerala. protuupalnih i antitumorskih lijekova. Izrada sedefnih vijaka bi mogla zamijeniti sadašnje vijke koji zadaju znatne bolove pacijentima.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. Koji materijal upotrijebiti u konačnici ovisi o tkivu i odluci kirurga. nužna je uporaba materijala kao što je ProOsteon® ili još čvršći. Takav kompozit bi se mogao koristiti i kao nosač potrebnih terapeutika (antibiotika. Za materijale kojima je potrebna jača potpora. hormona i faktora rasta) do kosti kako bi se poboljšalo prihvaćanje novog materijala i omogućilo bolje urastanje koštanog tkiva u implantat. Takav materijal mora biti osteokonduktivan. To uklanja i potrebu za sekundarnim operacijskim postupkom. a uz daljnje istraživanje kompozita temeljenih na biomineralima morskih organizama zasigurno će se razviti još prikladniji materijali. Porozna struktura većine spomenutih biominerala pokazuje potencijal za korištenje struktura morskih organizama i kao nosača lijekova koštanom tkivu. Morski organizmi predstavljaju dobar početni materijal za izradu takvog kompozita s obzirom da kost bolje prihvaća prirodnu strukturu biominerala od sintetskog materijala. osteoinduktivan. imati dobru mikroporoznost. morski organizmi 5. 25 . a istovremeno imati povoljna mehanička i kemijska svojstva. Za tkiva koja ne zahtijevaju jaču mehaničku potporu kao što su to sinusne kosti već se i danas s uspjehom koriste materijali kao što je Algipore®. jedino će se izradom sličnog kompozita moći udovoljiti navedenim zahtjevima.

p. Tadic D. Walker G.25: 987-994. Journal of Biomedical Materials Research Part B-Applied Biomaterials 2009. A comparison of ProOsteon. H. Lee KS. Sa B. In: Pignatello R. Shchukarev A. Literatura Citatni stil: prema časopisu Bone. [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] 26 . Lee SH.21: 2255-2261.63: 1712-1723. Dunne N. Buchanan F. Irwin RB. Biddinger A.361-363: 155-158. Bohner M.42: S16-S21. American journal of orthopedics (Belle Mead. korišten program EndNoteWeb [1] [2] [3] Clarke SA. Joshi K. Datta S. 81-92. editors. Tissue bionics: examples in biomimetic tissue engineering. Allograft bone matrix versus synthetic bone graft substitutes. Medical and clinical aspects: Wiley-VCH. Kim SK. Lee SJ.30: 544-50. In: E B. Barralet JE. Injury-International Journal of the Care of the Injured 2011. and Collagraft in a rabbit model. Cambridge England: Woodhead Publishing Limited. Biomaterials 2004. Shors EC. White E. Epple M. Porous bioactive composites from marine origin based in chitosan and hydroxylapatite particles. Biomaterial aspects of Interpore-200 porous hydroxyapatite. Enhanced bone formation by controlled growth factor delivery from chitosan-based biomaterials. Maggs C. M E. Bone disease.79B: 292-297. editor.J. Mendis E. Bioceramics 15 2003.29: 610-617.78: 187-197. Journal of Materials Science-Materials in Medicine 2010. 3-41. Journal of Controlled Release 2002. Journal of Biomedical Materials Research Part B-Applied Biomaterials 2006. Moghaddam A. Organic-Inorganic Composites for Bone Drug Delivery. To Build or Not to Build: The Interface of Bone Graft Substitute Materials in Biological Media from the View Point of the Cells. Barfield WR. An YH. Evaluation of Biocompatibility of Porous Hydroxyapatite Developed from Edible Cuttlefish Bone. 2007.. editor. Maxilla sinus grafting with marine algae derived bone forming material: A clinical report of long-term results. N.) 2001. Journal of Oral and Maxillofacial Surgery 2005.3: 11. Epple M. Walsh P.240-2: 39-42. Technological issues for the development of more efficient calcium phosphate bone cements: A critical assessment. Leupold JA. Coralline hydroxyapatite as bone substitute in orthopedic oncology. Lee JY. Wilcox R. p. Cunningham E.26: 6423-6429. Green DW. DBX. Im SY. Malafaya PB. Reis RL.30: 49-67. Biomaterials 2005. Chung CP. Bernhard M. Seol YJ. Biomimetic Bone Substitution Materials.90B: 540-546. Designs from the deep: Marine organisms for bone tissue engineering. Biomaterials Science and Engineering 2011 Ewers R. Biotechnology Advances 2011. Phillips M. Biomedical Materials 2008. Kim JJK. Lee YM. Bioceramics 2008. Dental Clinics Of North America 1986. Nam SH. 2008. A thorough physicochemical characterisation of 14 calcium phosphatebased bone substitution materials in comparison to natural bone. Hydroxyapatite bone substitutes developed via replication of natural marine sponges. Maggs CA. Handbook of Biomineralization: . Kim MM. Buchanan F. Hartsock LA. Rajapakse N. Mladenović . Orthopaedic bone cements. Park YJ. Soundrapandian C.10: 1158-1171. Gbureck U.Biomaterijali (2012): Seminarski rad 6. Zimmermann G.J. In: Deb S. Aaps Pharmscitech 2009. Ransj M. Effect of Spongin Derived From Hymeniacidon sinapium on Bone Mineralization.

3: 910-918. In vitro and in vivo biological testing. Liefeith K. [27] Noel SP.46: 1-27. Marine Drugs 2010. Acta Biomaterialia 2007.94B: 203-211. 27 . Wenke JC. Haggard WO. Ogawa H. Gargiulo C. Weaver JC. Shimizu K. Courtney HS. Chitosan Coatings Deliver Antimicrobials From Titanium Implants: A Preliminary Study. Hutmacher DW.20: 56-67. Zhang X. Ishimaru D. [29] Schade R. Peng Z. Haggard WO. Engqvist H. Biomaterials 2005. Mihranyan A. Conversion of bulk seashells to biocompatible hydroxyapatite for bone implants.95A: 691-700. Drug delivery from structured porous inorganic materials. Implant Dentistry 2011. Wiley Interdisciplinary Reviews-Nanomedicine and Nanobiotechnology 2012. Haddad FS.12: 247-261. Massie JB. Terabayashi N. Journal of Crystal Growth 2011. Nacre. Ronold HJ. The use of quaternised chitosan-loaded PMMA to inhibit biofilm formation and downregulate the virulence-associated gene expression of antibiotic-resistant staphylococcus. [30] Smith JK. Morse DE. 2011 [23] Vecchio KS. Noel SP. [24] Dutta A.3: 785793. [22] Rousseau M. Kim CW. Fueredi-Milhofer H. Multifunctional implant coatings providing possibilities for fast antibiotics loading with subsequent slow release. Clinical Orthopaedics and Related Research 2008. Cell and Tissue Banking 2011. Watson JT. Lamolle S. Xu X. Forsgren J. a Natural Biomaterial. Li Q. Calcium phosphate scaffold from biogenic calcium carbonate by fast ambient condition reactions. Kim CW. editor. Bumgardner JD. Falini G. [25] Martina M. Shimizu T. Filgueira L. Acta Biomaterialia 2007. Two-stage revision surgery for hip prosthesis infection using antibiotic-loaded porous hydroxyapatite blocks. Journal of Biomedical Materials Research Part B-Applied Biomaterials 2010. Guo S. [26] Vecchio KS.93B: 151-157.8: 2252-2266. Stromme M. [20] Kumar M. Developing macroporous bicontinuous materials as scaffolds for tissue engineering. Biomaterials 2012. Wang M.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. Courtney HS. [36] Brohede U. Babu J. [34] El-Husseiny M. morski organizmi [19] Tran CT. Thao HD.336: 50-55. Bumgardner JD. Tang T. Patel S. Kim SK. Haggard WO. MacFarlane RJ. Courtney H. Cuisinier F. Conversion of sea urchin spines to Mg-substituted tricalcium phosphate for bone implants. Tekalur SA. In: Pignatello R.130: 12211226. Vanderberg A. Wang M. Journal of Materials Science-Materials in Medicine 2009. Archives of Orthopaedic and Trauma Surgery 2010. Journal of Bone and Joint Surgery-British Volume 2011.20: 1859-1867. [35] Takigami I. Roos S. [33] Stinner DJ. Tuan HM. Ito Y.33: 365-377.466: 1377-1382. Mori N. Strong DM. Culture and differentiation of osteoblasts on coral scaffold from human bone marrow mesenchymal stem cells. Reactive & Functional Polymers 2000. Chitosan Composites for Bone Tissue Engineering-An Overview. Smeltzer MS. Biodegradable antibiotic delivery systems. [32] Norowski PA.4: 16-30.24: 592-597. [31] Tan H. Local Antibiotic Delivery Using Tailorable Chitosan Sponges: The Future of Infection Control? Journal of Orthopaedic Trauma 2010. [28] Arruebo M. Haggard WO. Subramanyam G. Antibiotic-loaded chitosan film for infection prevention: A preliminary in vitro characterization. Biomaterials Applications for Nanomedicine. Massie JB. Valiyaveettil S. Fermani S. Bumgardner JD. Journal of Biomedical Materials Research Part A 2010. Chitosan films: A potential local drug delivery system for antibiotics. Sikiric MD. Lyngstadass SP. Biomimetic organic-inorganic nanocomposite coatings for titanium implants. [21] Venkatesan J.26: 5609-5616. Zhang X. A review of chitin and chitosan applications.

Hill JP. Application and Functionalization of Hydroxyapatite Microspheres. [52] Ariga K. Inclusion of ibuprofen in mesoporous templated silica: drug loading and release property. Baylink DJ. Preparation. Zeng F. Indian Journal of Orthopaedics 2009. Combination of adsorption by porous CaCO3 microparticles and encapsulation by polyelectrolyte multilayer films for sustained drug delivery. Sier CFM.9: 149-55. de Groot K. International Orthopaedics 2002. Antibacterial activation of hydroxyapatite (HA) with controlled porosity by different antibiotics. Halwax E. Bumgardner JD. Benghuzzi H. Laurencin CT. Biomedical sciences instrumentation 2007.8: 633-644. Haggard WO. Proceedings of the Institution of Mechanical Engineers Part H-Journal of Engineering in Medicine 2010. Biomolecular Engineering 2007.57: 533-540. [47] Spassova E. [38] Mathew G. Comparison of osteoconductive materials on MG63 osteoblast cell function. Gintenreiter S. Schoppeir C. Journal of Dental Research 2011. [44] Thomas MV. [45] Porter JR. Tucci M. Infection. Expert Opinion on Drug Delivery 2011. Global burden of trauma: Need for effective fracture therapies. [42] Lissenberg-Thunnissen SN.23: 231-245. [39] Mohan S. Lvov YM. Bone Tissue Engineering: A Review in Bone Biomimetics and Drug Delivery Strategies. Master's Degree Candidate Category Lyophilization To Improve Drug Delivery For Chitosan-Calcium Phosphate 28 . Begu S. Wu G. Hanson BP. Bruns J.43: 111-116. Devoisselle JM. Recipient of 2009 Society for Biomaterials Student Award for Outstanding Research. Wang XM. [43] Jorgensen NR.7: S631-S647. International Orthopaedics 2011. nerve. [41] Liu Y.35: 1271-1280. Jr. Li YB. Yang L.76: 167-182. Woodall J. [55] Ni SB. [53] Gille J. Chitins and chitosans for the repair of wounded skin. Schwarz P. Biomimetic coatings for bone tissue engineering of criticalsized defects. Materials Characterization 2001. Nicole L. Tourne-Peteilh C. Hildebrand HF. Yang Y. ultrastructure and porosity of monophasic and biphasic bone forming materials derived from marine algae. Inflammation. Popat KC. Behrens P. Lerner DA. Hydrothermal conversion of coral into hydroxyapatite.308: 160-167. Tang HG. Layer-by-layer assembly for drug delivery and related applications. Descamps M. Ren BY. Moser D. Neut C. Clinical Orthopaedics and Related Research 1991: 30-48. [54] Barron M. [56] Reves BT. Blanchemain N.224: 1359-1372. Puleo DA. European Journal of Pharmaceutics and Biopharmaceutics 2004. de Gorter DJJ. Effects of anti-osteoporosis medications on fracture healing. Tong Z. Materialwissenschaft Und Werkstofftechnik 2007. Schipper IB. [46] Tanner KE. Journal of the Royal Society Interface 2010. Use and efficacy of bone morphogenetic proteins in fracture healing. and Bone Regeneration: a Paradoxical Relationship. Current osteoporosis reports 2011.47: 83-87. cartilage and bone. Progress in Chemistry 2011. Liu XX. Khan YM. [40] Cushnie EK. Journal of Biomedical Materials Research Part A 2010. [51] Charnay C. Carbohydrate Polymers 2009.25: 1539-1560. He CY.. Ruckh TT. Cole JA. Ewers R.43: 248-53. Biotechnology Progress 2009.Biomaterijali (2012): Seminarski rad [37] Chai F. [48] Xu Y. Wingerter S.26: 203-206. BONE-GROWTH FACTORS. Bioactive composites for bone tissue engineering. Wang DZ.38: 1027-1034. Dorn B. Ji Q. Franklin L. [50] Wang CY. Tissue-engineered matrices as functional delivery systems: Adsorption and release of bioactive proteins from degradable composite scaffolds. McShane M.24: 510-514. Hornez JC. Chemistry. Bone substitutes as carriers for transforming growth factor-beta(1) (TGF-beta 1). [49] Muzzarelli RAA. Kekow J.94A: 568-575.90: 1052-1061. International Journal of Pharmaceutics 2006.

Nakamura S. and in vitro release of gentamicin from coralline hydroxyapatite-alginate composite microspheres. [57] Sivakumar M. Journal of Biomedical Materials Research Part A 2003. Intraosseous delivery of paclitaxel-loaded hydroxyapatite-alginate composite beads delaying paralysis caused by metastatic spine cancer in rats. [58] Abe T.Uporaba biomaterijala u izradi zubnih i koštanih implantata. 29 . Preparation. Sakane M. Journal of Neurosurgery-Spine 2008. Kobayashi M. characterization. morski organizmi Bone Scaffold Construct: A Preliminary Investigation. Ochiai N. Ikoma T.65A: 222-228. Journal of Biomedical Materials Research Part B-Applied Biomaterials 2009.90B: 1-10. Rao KP.9: 502-510.