NAGIB MAHFUZ

NOVI KAIRO
S arapskog jezika preveo MEHMED KICO

Šahinpašić

Naslov originala Autor Biblioteka Urednik biblioteke Izdavač Za izdavača Prijevod sa arapskog jezika Lektura i korektura Tehničko uređenje Dizajn naslovne strane Štampa Tiraž

Novi Kairo Nagib Mahfuz Džepna knjiga Zoran Mutić TKD Šahinpašić Tajili Šahinpašić Mehmed Kico Lejla Tuce Dragan Toiomanoski Nerina Corbadžić Adnan Suljkanović Bemust Sarajevo 500
J.ULJUS ajj-fl^J 1(JL3'°Sa

Iz ianje je objavljeno uz finansijsku pomoć ondacije za izdavaštvo I nakladništvo Sarajevo, april/travanj 2005. CIP - Katalogizacija u publikaciji icionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.412-31 MAHFUZ, Najib Novi Kairo / Nagib Mahfuz ; s arapskog jezika preveo Mehmed Kico. - Sarajevo : "Šahinpašić", 2005. -180 str. ■ 20 cm. (Džepna knjiga / "Šahinpašić") Izv. stv. nasl. na arap. jeziku ISBN 9958-41-124-5 I. Mahfuz, Nagib vidi Mahfuz, Najib COBISS.BH-ID 14144262 Na osnovu člana 14. stav 3. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja ("Službeni glasnik BiH" br. 44/03 i 52/04) i člana 13. stav 1. tačka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Službeni glasnik BiH" br. 62/04), postupajući po zahtjevu TKD "ŠAHINPAŠIĆ" d.o.o. iz Sarajeva, a na prijedlog Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 03-15-450/05 od 24.02.2005. godine, Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje daje mišljenje br. UO 15-03-05-78/05 da je knjiga "NOVI KAIRO", koju je preveo Mehmed Kico, proizvod na čiji se promet ne plaća porez na promet proizvoda.

IJJbs^ilJp-l^jž 1976 IJ^e UljJg; 1945

1.
Sunce je daleko od zenita. Posmatrana sa zemlje, njegova lopta zatečena iznad velike džamijske kupole, unosi zabunu s kojom se posmatrač pita, da li to ona iz kupole odlazi u nebo, ili se nakon kruženja nebom u kupolu vraća. Svojim blagim zracima sunce grli krošnje stabala, ozelenjelu zemlju, srebrenaste zidove zgrada i dugački put koji se pruža kroz park Uruman. Dok svojom blagošću upija januarsku studen, sunce po svemu postojećem razastire oprost i milost. Uzdižući se iznad dvaju redova palminih stabala pruženih duž puta, kupola se čini kao kakvo božanstvo pred kojim skrušeni vjernici kleče popodne, kad je nebo vedro, tek mjestimično prošarano paperjastim oblačcima. Vjetar svježinom šiba drveće, a lišće mu odgovara podrhtavanjem i šuštanjem. Dok neumorni jastreb nebom kruži, zemljom koračaju grupe studenata. Zauzeti opuštenim razgovorom, studenti izlaze iz dvorišta fakulteta. Među njima se vidi grupa od ukupno pet studentica. One idu postrance i gotovo šapatom razgovaraju. Vidjeti djevojke na fakultetu još uvijek je neobična pojava koja privlači pažnju svih, a posebno brucoša. Jedna grupa brucoša se počinje sašaptavati. Glasovi im odzvanjaju tako da ih vjerovatno mogu čuti starije kolege. Jedan kaže: - Medu njima nema nijedna da vjeruje u jednog Boga!? Glasom prožetim porugom, drugi odgovara: - One su znakovi znanja a ne ljubavi i vjerovanja. Uočivši kako su djevojke nježne, treći se podrugljivo uključuje: - Ali, Bog ih je stvorio da budu znakovi ljubavi. Prvi se glasno nasmija. Podstaknut željom da se ruga i prigovara, reče: - Napominjem da smo mi na fakultetu, a fakultet je mjesto na kojem nije poželjno spominjanje ni Boga ni ljubavi!? - Logično je da se ne spominje Bog, a što se tiče ljubavi ...!? Novi KAIRO 1

Glasom profesora poznatog po strogosti neutemeljenoj u stvarnom znanju, neko odsječno dometnu: - Fakultet se kosi s vjerovanjem u Boga, a ne sa zakonima prirode. - Istinu govoriš. Drskost ovih djevojaka nam još ništa ne može naškoditi. One su samo prethodnica skore prave najezde ljepšeg spola. Za njima će doći mnogobrojne nove djevojke. Fakultet je moda koja će se brzo širiti, a sve što se čeka blizu je. - Misliš li da će naše djevojke pohrliti na fakultet kao što su, recimo, pohrlile na film? -1 više. Stići će i djevojke koje nisu ovako drske. - Nemilosrdno će pritijesniti momke. - Neće biti mjesta ni za kakvu milost. - Djevojke se više neće iscrpljivati problemima porodice. Umišljenost ne zna za stid! - Možda se između dvaju spolova raspali požar! - To bi baš bilo lijepo! - Gledaj to drveće i žbunje! U njihovom hladu se ljubav začinje i sama od sebe, kao što se gljivice vrenja začinju u loncu sirutke. - Bože, hoćemo li dočekati to sretno vrijeme!? - Dočekat ćeš ga ako baš hoćeš!? - Na početku smo puta, a budućnost je blistava. Nakon što okončaše kratak uvod, zajedljivo, s porugom i ironijom počeše raspravljati o svakoj pojedinoj djevojci.
♦♦♦♦♦♦

Četiri zrelija mladića polahko idu i razgovaraju. Možda su pažnju bili obratili naklapanju brucoša. To su apsolventi, zašli u dvadest i četvrtu. Pored zrelosti, u izrazima lica im se prepoznaje i načitanost. Značaj svog položaja ne skrivaju. Prije bi se reklo da su ga svjesni, možda i više nego što treba. Me'mun Ridvan kritički reče: - Ako ne razgovaraju o djevojkama, momci gotovo i nemaju o čemu razgovarati! 2 NAGIB MAHFUZ

Nadovezujući se na koleginu kritiku, Ali Taha reče: - Što im to treba? Momak i djevojka su dvije polovine koje se od iskona uzajamno traže. Na to će Mahdžub Abdudaim: - Me'mune, ne čudi im se! Danas je četvrtak, a to je studentima dan rezervisan za žene. Ahmed Bedir, student i novinar, blago se osmjehnu. Obrati im se manirom samouvjerenoga govornka: - Prijatelji, pozivam vas da sa samo nekoliko jasnih riječi iznesete svako svoj stav o ženi. Šta imaš ti reći, Me'mune? Momak se malo zbuni. Zatim se osmjehnu i reče: - Želiš li me uvući u razgovor u kojem ću druge nemilosrdno kritikovati? - Ne izvrdavaj! Kaži samo nekoliko riječi. Ja sam novinar, a novinar nikad ne odustaje od odgovora. Me'mun dobro zna kako je Ahmed lukav i uporan. Popuštajući, odgovara: - Reći ću otprilike ono što je moj Gospodar rekao. Ako želiš znati, to je i moj lični stav. Žena je sigurnost na ovom svijetu i utaban put do sreće na budućem svijetu. Ahmed se okrenu Aliju. Uporno ga gleda. Izrazom lica traži da odgovori. Ali reče: - Obično kažu da je žena muškarcu životni saputnik. Međutim, ona je temelj društva. Po svemu kako se meni čini, potrebna joj je apsolutna ravnopravnost u pravima i obavezama. Tad se Amed okrenu Mahdžubu Abdudaimu. Nasmijavši se, upita: - A šta misli naš dragi vragolan? Naglašavajući, Mahdžub odgovara: - Žena!? To je sigurnosni ventil na parnom kotlu. Smiju mu se kao što su i navikli s njim. Nakon toga, u jedan glas pitaju Ahmeda: - A šta ti misliš? Ahmed šaljivo odgovara: - Novinarevo je da sluša a ne da govori, pogotovo u ovo naše vrijeme. Novi KAIRO 3

2.
Skreću prvim putem idući iz pravca fakulteta. Idu prema studentskom domu. Me'mun je rastom najviši. Mahdžub je visok približno kao i on. Ali je, pak, srednjeg rasta i lijepo građen, a Ahmed niskog rasta i nesrazmjerno velike glave. Prije nego što dočeka dan odmora, Me'mun želi da radne sate što je moguće ljepše završi. Podrhtavajućim glasom iz dubine srca reče: - Razgovor o ženi nas je odvratio od onog što smo htjeli. Kakav je vaš komentar predavanja koje smo čuli? Radi se o raspravi vođenoj oko "principa" i toga, jesu li oni neophodni ili ne. Obraćajući se Me'munu, Ali reče: - Nas dvojica se slažemo da su principi čovjeku neophodni. Oni su kompas po kojem se brod upravlja dok plovi. Mirno i staloženo Mahdžub se ubacuje: - Gnjavaža. Međutim, Ali tome ne obrati pažnju. Nastavlja obraćajući se Me'munu: - Razilazimo se samo oko vrste principa. Slegnuvši ramenima, Ahmed primjećuje: - Kao i uvijek! Sa sjajem u očima proisteklim iz važnosti predmeta rasprave, Me'mun reče: - Dovoljni su nam principi koje je uspostavio Dragi i Uzvišeni Bog. Kao da se čudi, Mahdžub se upliće. Okrenuvši se Aliju, reče: - Ne mogu se načuditi da ozbiljan čovjek kao ti vjeruje u mitove. Ali nastavlja govoreći: - Ja vjerujem u društvo, u živu ćeliju humanizma. Čuvajmo njegove principe, ali pod uslovom da od njih ne napravimo svetinje. Generacije se jedna za drugom trebaju obnavljati vođene umijećem učenjaka, prosvjetitelja. Ahmed ga upita: - Koji principi su potrebni našoj generaciji? 4 NAGIB MAIJFUZ

Ali zanosno odgovara: - Vjera u nauku umjesto u nevidljivi svijet, u društvo umjesto u džennet, te u socijalizam umjesto u rivalstvo. Mahdžub to prokomentarisa riječima: - Gnjavaža! Gnjavaža i opet gnjavaža! Tad Ahmed njega upita: - A šta je s tobom, Mahdžube? Šta ti misliš o predavanju? Mirno mu odgovori: - Gnjavaža! - Jesu li principi nužni? - Gnjavaža! - Dakle, nisu nužni? - Gnjavaža! - Vjera, ili nauka? - Gnjavaža! - U čemu od toga dvoga? - Gnjavaža! - Zar ti nemaš nikakav stav? - Gnjavaža! - Je li gnjavaža princip koji dominira? - Ona je krajnji ideal. Tad se Me'mun okrenu Aliju. S neodoljivom željom da nekog pridobije za sebe, reče: - Bog je na nebesima, a islam na zemlji. To su vam svi principi. Ali se osmjehnu. Sa svoje strane reče ono šta je Mahdžub maločas njemu rekao: - Ne mogu se načuditi da ozbiljan čovjek kao ti vjeruje u mitove. Mahdžub se grohotom nasmija i reče: - Sve sama gnjavaža! Zatim ih pogleda i u hodu im reče: - Kakvog li čuda!? Kako nas je jedna kuća objedinila? U mojoj glavi je promaha, Me'mun je vrač ogrezao u drevnim mitovima, a Ali pobornik modernih mitova. Ne obraćaju mu naročitu pažnju, jer ih često u zabunu dovodi ono što on, čas ozbiljno iznese a čas kaže u šali. Novi KAIRO 5

Potrebama srca Me'mun udovoljava razboritošću i stamenošću kao i svemu ostalom. živio za vrijeme vladavine Umejida. Pošto se još nije bio sasvim oslobodio sklonosti osamljivanju. Ide čvrstim korakom. nakon što ju je zaprosio od oca. Ode u novinsku redakciju gdje radi u večernjim satima. bistrom pogledu i visokom stasu. odmiče putem. odgoja i fizičke snage. Naime. Njemu ni ne naumpada da djevojku pozove u bioskop. Ahmed se s njima rastade. Kad bi htio biti Omer ibn Ebi Rebi'a 1. nije pošteđen uzbuđenja dok ide izabranim putem. pobožan i čovjek strogih moralnih nazora. da više oštrine unosi u raspravljanje kad raspravlja i više odlučnosti da nadvlada potištenost kad se nade u osami. Novi KAIRO 7 . Nakon nekoliko minuta je stigao na put za trg Giza gdje je sjeo na tramvaj. ali ne i sasvim mršav. Tri prijatelja stanuju u sobama jednoj do druge drugom spratu. Kad je krenuo u osnovnu školu. imao je mogućnost da pred ocem proučava vjeru i pred njim. To je kuća zaručnice u Novom Egiptu. živog duha. Tokom djetinjstva se suočio s poteškoćom koja mu je u život urezala duboke tragove. Uzima abdest i klanja ikindiju.Osim toga. Dakako. ili joj postavi stupicu u kojoj bi se sami zatekli. još kao dječak u pubertetu. Lice mu je bijelo. To je jedan veliki internat s prostranim okruglim dvorištem. u kojoj se još uvijek cijeni privrženost tradiciji. Međutim. kćerku jednog rođaka. Zato se odlučio da snagom samokontrolisanja dvostruko više radi kad radi. Kad se tiče širokogrudnosti. to je 6 NAGIB MAHFUZ 1 oe toga što on ne voli moderne izume i one koji se. Momak istinski voli knjigu. Dogovorili su se oko ženidbe nakon što on završi studije. Studentski dom se nalazi na uglu Rešad-pašine ulice. Okusio je gorčinu osamljenosti. Uprkos svemu. Po nekoliko sati provodi u ugodnom druženju i razgovoru. On ne propušta nijednu dnevnu molitvu. čvrsto vjerovanje i stabilan odgoj. uokvirenim nizom trospratnih zgrada. Pokretima i hodom odaje vojnički odmjereno držanje. bio je mladić velikog srca. visokog oficira. Me'mun je već stigao u sobu i presvlači se. Djevojčina porodica. njega krase neporočnost. ispod malog prozora. kako sam voli reći "za njih zalažu". njegov način raspravljanja je pomalo zamoran. U sobi je nizak krevet a naspram njega ormar. Međutim. stoji sto srednje veličine na kojem su poredane knjige i priručnici. Ostala trojica idu u dom da se pripreme za slobodne sate četvrtkom. 3. a duša blista. Vitak je. jer s uopćavanjima i šalama često i pretjeruje Kad su bili nadomak doma. na uglu Rešad-pašine ulice. na usnama mu zablista blag osmijeh koji jasno odaje ushićenje. iskusio patnju i kalio se na okrutnim iskušenjima. Kad mu pogled pade na jedan leksikon. Ni na šta se ne osvrćući. Iskrenim srcem očituje istinsku vjeru. Kući joj odlazi svakog četvrtka i sjedi s njom u krugu porodice. Nakon toga oblači prigodnu odjeću i izlazi iz sobe. U jednoličnosti svakodnevice momak nije našao drugog Kodonačelnik arapske ljubavne poezije. ali prošarano rumenilom. moglo bi se reći da je rastao u okruženju sličnom nomadskom životu. doima se kao osoba koju krase privlačnost i dostojanstvo. Zaručio je djevojku. čednost i čvrstina. vjere. pošlo bi mu za rukom. prodorno bistar. Po odmjerenom sjedenju. ljepotom i oštroumnšću. Otac mu je profesor na Višoj školi islamskih nauka. kakve zajedno ne krase nijednog mladića. povremeni nailasci srdžbe bi mu upropastili plodove duha . nauči razborito rasuđivati. Pred sobom ima jasan cilj.kao plameni jezik bi spržio sve na šta naiđe i spaljivao sve što dohvati. njegovo ponašanje je prihvatila s uvažavanjem i zadovoljstvom. Najljepše su mu krupne crne oči iz kojih blista bistar pogled. zračeći sjajem. sa sobama čija vrata se otvaraju prema uzdužnoj verandi koja vodi u dvorište. Djetinjstvo je proveo u Tanti. Između njih. Savjest mu je čista. da dvostruko više vremena poklanja pobožnosti. bio je pogođen bolešću koja ga je sve do četrnaeste godine sprečavala da se upiše u školu.

Egipatsko pitanje je naziv praktikovan u publicistici za borbu egipćana za nacionalna i kulturnopovijesna prava i oslobađanje od strane dominacije. s više razumijevanja i uvažavanja.4 S dobroznanim zanosom tvrdi da postoji samo jedno pitanje. Osim toga. Paskal i Bergson). Stijena njegovog vjerovanja je ostala čvrsta tako da su se o nju razbijali talasi psihologije. vojskovođa pod čijim zapovjedništvom su Arapi osvojili Egipat." Izvrstan je momak. zahvaljujući neupitnoj snazi. premda se sa sigurnošću ne može reći i da je omiljen. Neobično je otvoren. kad se tiče natjecateljske pobude. vjere i filozofije. Blago mladiću filozofu i vjerniku! Premda je sada momak iz Gize izmijenio podosta od onog što se zateklo kod oboljelog dječaka iz Tante. od čega ni kasnije cijelog života nikad nije zanijekao: Bog. 8 NAGIB MAHFTJZ Novi KAIRO 9 . Onog dana kad je kralj tvorio Univerzitet u svojoj otvorenosti je jasno očitovao rezir prema predstavnicima vlasti koji su prisustvovali svečanosti. kao što je punim srcem pozdravio i saglasnost između nauke. arapskoj nacionalnoj svijesti i ljudskim vrednotama. Humanizmom se uzdigao do najviše razine. Riječi su mu vrlo često bič koji kažnjava. Prezire sve stranke i odbija priznati da postoji "egipatsko pitanje". Do visoke razine je doveo svoje ideale zasnovane na islamu. Prezrivo je ramenima slijegao kad je gledao studente kako hrle za prvacima. Međutim. Tokom posljednjih dana školske godine. Ponašanje mu je svojevrsno negiranje načina života drugih. sociologije i metafizike. Po svom vjerovanju je zajedno usvajao nauku i filozofiju. budući da Z ♦ ♦♦♦ 2 3 Mehdi je čovjek koji je. znao je učiti i po dvadeset sati dnevno. Dekart. on se nije sasvim oslobodio osamljenosti koju je prihvatio za vrijeme duge nervne bolesti. nemajući takmaca u tome.puta za ostvarenje svojih zamisli koje se tiču rada i dodira s drugovima. Danas se materija podvrgava punjenju električnom energijom koja je sličnija nemateriji nego materiji. postavši sirokogrudniji. Po nekoliko sati je provodio u predanosti Bogu. Odgovor može biti to što se na fakultet upisao u dvadeset i trećoj godini. Amr ibn al-As. Bio je prvi ko je maturirao u srednjoj školi. prema islamskom učenju. Danas se učenjaci bave razmišljanjem o vjeri. Njega nije opčinio novi bljesak Univerziteta. Kritičari su ga znali nazvati nekad "fakultetlijom sa sela"." Dakako.2 Jedan student je jednom prilikom za njega rekao: "Me'mun Ridvan je predvodnik islama našeg vremena. Nekad je islam u Egipat uveo Amr As3 svojom domišljatošću. budući da njegovo ponašanje izaziva zavist. a to je "pitanje islama" uopće i pitanje arapske nacionalne svijesti posebno". koristeći ih kao svoja uporišta i isprike. a teolozi staju pod jedra nauke i filozofije. a sad se očekuje i da bude prvi koji će diplomirati na fakultetu. a izvest će ga Me'mun Ridvan svojim bezgraničnim zanosom. velikom povjerenju u sebe i čvrstoj vjeri u Boga. Danas duša vraća svoje oduzeto prijestolje. ona kod njega nikad nije poprimila ružni okus. Daleko je bio od toga da pretrpi uticaje ateizma kao mode koja se u njegovo vrijeme širila na univerzitetu. kad je već čvrsto vjerovao u troje. Zna često reći: "Vjerovanje je akumuliranje duše božanskom snagom radi ostvarenja uzvišenih Božijih principa na Zemlji. on pazi da se ne uzoholi zbog napredovanja i od Boga traži zaklona pred takvim zlom. kao što ni konvencionalne vrednote ne osmatra s istinskim divljenjem. Neizmjerno bi se obradovao kad bi naišao na filozofe koji su slavili Boga (Platon. kojom je dvateseto stoljeće obradovalo svijet. ljudske vrednote i pitanje islama. Možda ne poznaje ni načela konvencionalnog bontona i ne voli šalu. Zato on od vjerovanja nije načinio put u sterilni asketizam niti u samoizgubljenost. po Božijem određenju. pred propast svijeta upućivati u pravu vjeru. Nije sposoban potcjenjivanje. a drugi put "neočekivanim Mehdijem".

Ali Taha je ostao u sobi sve dok sunce nije klonulo ka zapadu. Polahko koračaju. naspram studentskog doma. Momak je među kolegama našao i iskrene vjernike. Zarumenjelog lica joj prilazi. spremno da se prepusti njegovim radostima. Nakon toga. Obukao je sve osim fesa.cinizam Mahdžuba može s osmijehom saslušati. još nijednog nije pridobio da ga podrži u zanosnom pozivanju u borbu za islam i panarabizam. ukorivši je uzvraća: . ugledaše djevojku na verandi. a srce mu od sreće lupa. Ali Taha počinje oprezno naokolo zagledati kao da traži gdje bi se sklonio. pita: . Možda i ne htijući. Djevojka mu se osmjehnu i pokaza na put. Ona je osamnaestogodišnja djevojka. Okreće joj se na petama. Tad mu misli odlutaju i jasno pokažu da je ipak ranjiv. pomalo nestrpljivo počinje gledati kroz prozor tramvaja. Na osnovu načina zagledanja. strpljivo dočekivati strijele kritičara i podrugljivaca. Nestrpljivo se osvrće sve dok na blagoj svjetlosti sunčeva zalaska ne ugleda djevojku s verande kako mu se odmjerenim korakom približava. Ustav iz 1923.Dobro došla! Lica ozarenog osmijehom. momak licem izranja iz dubina i šutke nastavljaju koračati. Ljupkost joj dodatno naglašava koža boje slonovače i crne oči čarobno krupnih zjenica i dugačkih trepavica. Najednom.5 Uprkos svemu. Ali. momak joj prstom dotače vrh brade. Netremice gleda prema trošnoj kućici. Sivi mantil joj omotava puteno i zarudjelo tijelo u kojem se nastanila čarolija i raskoš. Zagasitost neopisivo crne kose još jače joj ističe bjelinu lica i živost pogleda. premda mu je srce otvoreno i za strujanja života. Zelene oči i zlatnožuta kosa. a iz očiju im blista radost. On odmah stavi fes na glavu i krenu iz sobe. S tako širokim ramenima izgleda kao da se bavi gimnastikom. Umovi su u to vrijeme bili zaokupljeni drugim problemima. a sasvim se zažariše kad ♦ ♦♦♦ 5 Radi se o ekonomskim sankcijama koje je Engleska uvela Egiptu a koje su rezultirale posebno teškom ekonomskom krizom u razdoblju 19301934. čežnjiv pogled. Ruke im se sklapaju. Momak je zbilja naočit. Lijeva ruka mu se spliće s njenom desnom a desna s njenom lijevom rukom. uzima ga ispod ruke. Najednom joj radost malaksava. nije ni bilo moguće da očajanje zagospodari srcem kao što je njegovo. Ona ga hvata kako je ispitivački zagleda. Nakon toga. Kad se uvjerio da ih niko ne gleda. ponekad mu se ipak pogled zažari. Dotjerao se lijepo kao i obično. Sjedi uz prozor pogleda upravljenog na verandu kućice koja se nalazi na uglu gdje se put za poljoprivredni kraj Duki odvaja od Rešad-pašine ulice.Dobro te našla! Blago oslobodivši ruke. na neki način govore o plemenotosti porijekla. Živi obuzet velikim nadanjima.Tišti li te to što na meni stalno gledaš ovaj stari mantil? Momak to izrazom lica negira. uz čiji ulaz je mali dućan za cigarete. Polahko seta dugačkom alejom čija stabla zaklanjaju vile i palače. godine. raspravljati s Alijem o vrednotama vjere i obilježjima ateizma. iako se kao vjernik ne osjeća usamljen. uzvraća mu: . kao što su "egipatsko pitanje". a taj neumoljivi trenutak ga razotkrije.Kako možeš zamarati se takvim besmislicama? U mantilu je riznica koju je meni podarila sreća! Novi KAIRO 11 10 NAGIB MAHFUZ . godine i embargo. Ne odvaja ih sve dok se nisu ovlažile. Momak izgovara: . Želi da tramvaj za samo tren stigne u Novi Egipat. Djevojka ga pogledom krišom prati iščekujući trenutke užitaka i radosti. Istrčava na ulicu. Laganim besciljnim korakom idu ulicom prema Gizi. momak u svojoj usamljenosti nije očajavao jer. Oči odaju nestrpljiv. Ali tad ustade i mahnu joj rukom. povezuje da se radi o njenom pohabanom mantilu. 4. Lice joj okreće k sebi i usne priljubljuje uz njene.

osmjehnu mu se i dodade: . Draga moja. reče joj: . ne obuzda se da mu ne predbaci: . U duši mu se žari plamen ushićenja. a ona se pritom neugodno osjeća. odgovara mu: . Dođi i svij se u našem gnijezdu. sjetno reče: . reče: .Meni je do diplomskog ispita ostalo još samo nekoliko mjeseci. ni ljubav ni život ne mogu bez razmišljanja.Gotovo dokraja sam pročitala knjigu koju si mi dao. Ihsana Sehata. U sličnim prilikama. Njen stav ga malo zbunjuje. bilo bi joj mnogo draže da joj je rekao nešto kao: "Dosta ti je učenja. Skreću ulijevo. Njen način razmišljanja nastoji zavoljeti jednako kao što i nju voli. Momak s olakšanjem uzdahnu. do sitosti jede ukusna jela i ima dovoljno novca. Već su stigli na kraj ulice za Gizu. Snažno tijelo mu drhti. a meni moja vjera.Ovo odijelo je novo..Ne okivaj me svojom logikom. a ti se moderno odijevaš. Ne prodaju se stara odijela. pita je: . ne treba ni smatrati umjetnošću. drugaricu i uvaženog partnera. Izgubivši i zadnji tračak opreza. ali želi da od nje za budućnost načini i suprugu kakvu ne zna orijentalna porodica.Ti se odričeš najslađeg ploda prave umjetnosti. da im zajednički život bude sasvim usklađen. nije li tako? Tako ona izbježe dalju raspravu. kao nešto što on voli.Vrlo malo sam razumjela. Šta ćeš mi izabrati? Momak s oduševljenjem odgovara: . on se ponaša kao učitelj. najpreče da završi školu. a šta je s tobom!? Odgovara mu: . ostalo nisam ni uspjela povezati. Momku se lice zarumeni od postiđenosti. Po mome mišljenju. Premda je njoj. magičnog mirovanja. Ruku joj prinosi usnama i čežnjivo je ljubi. a ja volim knjige o životu i ljubavi. A ona. u svakom slučaju. jela i staleškog poretka. Ulica je mračna. uzvraća: . ali ta knjiga zbilja ne može promijeniti moj ukus. Glasno se nasmijavši. Jadi Mladog Vertera. Možda ja i ne uspijem odbraniti se.6 Momak šuti. Ovlaš se nasmiješivši. 6. 12 NAGIH MAHFUZ Sve što se u nekoj knjizi ne može izjednačiti sa stavkom u muzici. Rafaelove muke. može li ikako promijeniti njen stav!? On iskreno želi da se vole i umom i srcem. U svakom slučaju. primjeri su umjetnosti koju ja volim. 109.Zašto? Da koliko-toliko ublaži težinu poruke riječi. Progutavši pljuvačku. Na punačke i sočne usne joj stavlja vreo poljubac. Gotovo sjetno dodaje: . Izrazom lica on pokazuje zainteresovanost. Novi KAIRO 13 . Gleda kako je zatvorila oči dok je ljubi. Na osnovu malog dijela koji sam razumjela.Ali. Izvinjavajući se. odjeća je nešto sasvim sporedno. Izgovorila je to tonom nekog ko se našao u situaciji da kaže: Vama vaša vjera." Nakon što osmotri njegovo elegantno vuneno odijelo. Pita ie: . Zatim se sagnu. pita ga: ♦ ♦♦♦ 6 Kur'an. Osjetivši razočarenje.Magdalena.Šta misliš o njoj? . Ljubav mu je obuzela i srce i dušu. Pita se. Vlada potpuna tama.Matura je u junu.Srž knjige. a elegantno i moderno se odijeva.Ti si prava varalica!? Odjeću ubrajaš medu "besmislice". jesu duboke misli i stavovi. već tvrdoglavo pomisli: "Sretan život čine mladost i odjeća. nakon kojeg opet uzdiše.Ona ne prihvata da je mantil "besmislica". ." Osjetivši se malo potištena. koju ti nazivaš romanom. ona blagim tonom nastavlja: .Jako si lijepa i umiljata! Prolazi stanovito vrijeme slatkoga. muzika je prava mjera umjetnosti. On ima neke svoje slatke protivrječnosti: na riječima prezire značaj odjeće.Svoj fakultet. Želi u njoj steći voljenu ženu. Zbunjen je kao dijete. ima li išta od toga sa čim on u izobilju raspolaže!? Ne vodeći računa o tome koliko mu je stalo do odgovora. sa željom da otkloni zbunjenost.

Ihsana u njemu. može li ona svoju čvrstu riješenost očuvati pred tim Novi KAIRO 15 . ljepota. Iako je bila svjesna da živi u rupi. svog druga.. često ponavlja: "Moj život je uistinu izgubljen." Bože. Ali. Roditelji su nastojali proniknuti u tajne njenog života. S prozora su joj otvoreno pokazivali svoju naklonjenost. Nastavljaju zamračenim putem. odgovara: . Služba žene je mnogo važnija od poslova domaćice. Ljubavno iskustvo su imali i prije braka. Zato otvoreno želi da ga trgne iz oduševljenja. To ju je razbjesnilo. Koliko se plaši za ljepotu." Međutim. Iz toga je izašla kao pobjednik. boji se siromaštva i slabe ishrane. . Postala je svjesna da bez polaganja računa može raditi šta hoće.Da. velikodušnost i budućnost. Kad je upoznala Alija. draga moja. Veoma je privlačna. dvije važne stvari su u njenoj duši od samog početka došle u sukob: voljeni i porodica. posebno za sedmero braće. Povremeno ga prekidajući poljupcima. S gađenjem je mladića oštro odbila. siromaštvo je nesumnjivo vidljivo. Tako je postajala svjesna nevolja iz svoga tegobnog života i njegovih opasnih zamki. 14 NAGIB MAHFUZ Ali i sedmero male braće. tako je u dubini duše osjetila da se neočekivano oslobodila kontrole i postala slobodna. Međutim. njeno srce mu je dalo prednost pred svim stanarima doma. Premda ni sama ne zna zašto. Žaleći za izgubljenim bogatim momkom. ona ne srlja u propast. Ja ne bih mogao prekršiti svoje principe. slomila mu svaku nadu. Ne bih mogao društvu uskratiti lijepog i korisnog člana kao što si ti! Ona ga je sasvim drugačije razumjela. a ona je to registrovala posmatrajući ih s verande kućice. Prije Alija je bila upoznala jednog bogatog studenta prava. raspusni otac joj je rekao: "Ti si odgovorna za sve nas. Ušteđevinu je spiskao u drogiranje i kockanje.a majka je. Ostao mu je samo dućančić za prodaju cigareta. Već se suočila s poniženjem iz kojeg ju je. Već je osvojila stanare studentskog doma. mada toga nije svjesna. malo ju je zabrinulo njegovo oduševljenje. Njen otac se šarmom i mešetarenjem na ženskoj berzi razmetao sve dok se njena majka nije za njeg udala i svoju skromnu ušteđevinu mu predala da otpočne trgovinu. Premda su joj pluća i u sparnom okruženju slobodno disala. vidi samo pomagača u đavoljim rabotama i propasti. Privukla ju je njegova mladost. ali u Ihsani je izobilje. bila nadničarka u ulici Muhameda Alija . Htjela to ona ili ne. Zato je bila veoma oprezna. izbavio vlastiti ponos.Zašto da odaberem baš tvoj fakultet? . Odmah joj je bilo jasno da se pogađaju oko njenog izručenja. Da budemo u istoj struci i istom zanimanju. Činjenica je i da joj roditelji nisu naročit značaj pridavali moralnim načelima.ne bi bila ni primijećena njena bedra o kojima je jedan anonimni pjesnik s medicinskog fakulteta spjevao rječitu pjesmu. nastavljaju razgovor o zajedničkim planovima. Iz ponašanja je shvatila da mu je privlačna zbog mladalačke pohote. Bilo je to kad je jednog dana zatekla mladića. Sloboda ju je preobrazila. Razumjela je da će je potrebe jednog dana natjerati da prihvati neki posao. Drugačije kazano. prije nego što ju je oženo Turčin Šehata. U kući nije bilo ogedala koje bi istinski odrazilo njenu istinsku ljepotu. Pred noge su joj otvoreno bacali svoj ponos. Međutim. Dešavalo se da se duže vani zadrži bez razloga i svrhe. Svjest o siromaštvu podgrijava joj je sedmero male braće i mali dućančić za cigarete površine samo metar kvadratni. Međutim. kako s njenim ocem sjedi u dućanu.Istom zanimanju? Jednako ushićen. Ihsana Šehata je svjesna dviju stvari: ljepote i siromaštva. Činjenica je da bez majčinih uputstava .Da isto razmišljamo. Samog sebe tješeći. čije su mušterije isključivo studenti. neobjašnjiv oprez ju je u svemu upozoravao i činio je suzdržanom. vidljivi znaci su govorili da je neizbježan tužan kraj. kao i u majci. ali i prkosnom. Oprez joj je podsticalo upravo majčino uljepšavanje i očeva pohlepa za mladićevom imovinom.

ona se prepustila njemu vežući uz njega sva očekivanja. ali je bio hrabar i iskren. ali ona nijednom problemu ne može ponuditi odgovarajuće rješenje. a on je privlačan. a kraj neizbježan. ♦ ♦♦♦ 7 Ebu el-Ala el-Meari (973-1057) slijepi filolog.okrutnim pobudama? Zar se otac ne može strpiti makar dok kćerka ne završi pedagošku akademiju i nađe pristojan posao s kojim će i njih opskrbljivati? Kad se pojavio Ali. koji koristi sva sredstva. hendikepiran i melanholik. pored čitanja." Međutim. Od filozofije je dovoljno i to načelno tumačenje. Novi KAIRO 17 . Među drugovima se odlikuje snagom riječi. Novi život je prihvatio osnaženom voljom i razumom privrženim pravdi. da je iskren i povjerljiv momak. Za one koji ga istinski poznaju. Nekoliko puta mu je Me'mun isticao: "Materijalna filozofija je odista jednostavna filozofija. Ipak. poput škripe kotača koji se okreće bez pomoći škripanja. Međutim. suzio je područje aktivnosti. prepustila se sudbini. a kasnije član oratorske i novinarske sekcije. neskrivenu privrženost i plemenite namjere. Ebu Ala' je bio bubuljičav. Kad se upisao na fakultet. Ugodno mu je čuti da je i samo postojanje materija. Dok "u ime nauke i ljudskih vrednota zagovara materijalne vrijednosti. Izbavio ju je iz muka kolebanja i straha. pa i ljudske vrednote. To je moral!!! Njegov moral se nekad zasnivao na pobudama vjere. 16 NAGIB MAHFUZ Ni njegov život nije bio pošteđen problema. Privržen je humanizmu. Polazi i zastajkuje. da se kroz život krene vlastitim putem. a na čemu se sada može zasnivati!? Ko je taj koji. on je neodlučan. mislilac i pjesnik. On joj je vratio poljuljanu volju. nalazi vremena i za sport. Boji se vlastite nemoći. zajedljivo je rekao: "On je momak siromah. on je dahija bez premca. on se stavio pod okrilje Hegelove i Marksove materijalističke filozofije. vjerujući da se materijom može tumačiti sav život. Zadivljujuća mu je želja da stiče znanje i usvaja kulturne vrijednosti. Ne pretjeruje u šali. on o moralu govori kao što provodadžika govori o nevjesti koju nije ni vidjela. dobro kuha i lijepo pjeva. U Aliju je našla iskrenu ljubav. Alija odista krase mnogobrojne vrline. on je iskren. ali ih je produbio i digao na višu razinu. On joj garantuje da će se osposobiti za pristojno zanimanje i ostvariti želje svog srca. voli je čedno i iskreno. vođenje debate. vratio joj osjećaj ponosa i samopoštovanja. već su je drugi s pretjerivanjem hvalili. Mladi "gospodin" Ali je postao predsjednik debatnoga kluba. ali postoji zapreka koja stalno opominje da se može pasti u strašnu provaliju. Ne skriva divljenje prema Me'munu zbog njegove iskrenosti i hrabrosti. Kad je adže Sehata vidio novog momka. da su materija i duh spregnuta interakcija materije. jakih mišica i veoma društven. a za one koji pošto-poto kritikuju. Uvjerenja su mu se uzdrmala već na početku studentskog života. Ni ne puši!" Djevojci je jednom podrugljivo rekao: "Na zdravlje ti lijepi momak kojeg ti je Bog poslao da nas izgladnjuje!" Uprkos tome. općom kulturom i pronicljivošću. autor brojnih vrijednih spisa od kojih se medu najistaknutije može uvrstiti Poslanica oproštenja. Dobar je primjer istinskog pobornika kolektivnog duha. osim Boga. može vrednotama vratiti njihovu vrijednost? Može li ih sada poreći. Veoma je rječit. Ako voli ljepotu. međutim." Činjenica je. Opsjednut je idealima. Premda po cijelu sedmicu uči ono za šta je Me'munu dovoljno samo dva dana on. U ranijim razdobljima školovanja je bio istaknut član specijalnog odjela školskog turističkog udruženja. s donekle poljuljanim povjerenjem u sebe i izgubljenom vjerom u sve što može podržati nejnu odlučnost. kao stoje gotovo sasvim porekao vjerovanje!? Logika je jasna. Zavoljela ga je upravivši u njega sva svoja nadanja. da su osjećanja neophodna svojstva koja ne ostavljaju nikakvog traga. Ali je druželjubiv momak koji nema strpljenja da predugo razmišlja. Bio je izložen iskušenjima ubitačnih preobražaja. Pita se: "Zar ne bi mogao živjeti kao što je živio Ebu Ala'?7 Međutim. putovanja. Sa zanosom i čvrstom vjerom govori o idealnom društvu. ljubav i drugo.

Izvinuvši se. ideala. baš onako kako je sebi i zamišljao. Sad vjeruje u društvo i humanističku nauku. Lice mu specifičnim čini blaga buljavost očiju boje meda i zavrnutost obrva prema gore. ona u njemu pokreće poplavu strasti. isto kao i vjernik. a razum na stalnoj vjetrometini. Vidio je i zanosni znak upućen pokretom glave s verande trošne kućice. S prozora posmatra put. Njegova filozofija je slobodna. a sama filozofija znači oslobađanje od svega: od vrednota. kako sam sebi objašnjava." Me'mun ga je odbio na osnovama svoga osvjedočenog vjerovanja: "Islam ima svoj jasan socijalizam. Život smatra bremenom problema. približno kao i Me'mun. Ne preostaje ti ništa nego da se držiš islama. uvjerenja i principa. Ahmed Bedir mu je rekao: "Ja sam novinar vefdist. Posmatrač neće pogriješiti ako prepozna znake pakosti i bojazni da će ga zasuti kakvom porugom. Srce mu je u tami. U njoj su svi bitni podaci: siromah socijalista. to jest nauku. Kao i ona." Mahdžub je. Taj mislilac mu je otkrio novog boga. Sad za sebe kaže: "Bio sam vrijedan s vjerom. djevojka je. neukusnom šalom ili zajedljivim zadirkivanjem. stoljeća. Mahdžub u svojoj sobi također čeka. od svega što čini opće društveno naslijeđe. on se ne presvlači. ali po svom nahođenju. čovjekom društva. Otkako je prvi put vidio Ihsanu Sehata. Međutim. Gleda Me'muna kako vojničkim korakom izlazi iz doma. prvenstveno onih koji se tiču čuvstva. samo što je njemu mrak u tome dobar zaklon. nereda i pokvarenjaštva. nezainteresovano slegnuo ramenima i izgovorio: "Gnjavaža". oslobođen praznovjerja. ima svoje ideale ako im stremi vlastitom odlukom. U njemu postoji zekat koji. Uspješno su mu se okončala imaginarna putovanja od Meke do Moskve! Jednog dana je poželio da najbliže prijatelje pridobije za socijalizam. a njegov život je i dalje mračan. Novi KAIRO 19 Vefdist je pripadnik Vefd stranke. pak. I on čeka sastanak. Došao je u dodir s Ogistom Kontom. Kako god da je sa svim tim. on nema posebno odijelo za četvratak. uz nemiran i prevrtljiv pogled koji istovremeno i provocira i uveseljava. Međutim. ali po crtama lica se ne može reći ni da je ružan. onako kako je on najjednostavnije razumijeva.Daleko je on i od asketizma i odricanja! Našao se u nedoumici sličnoj Ihsaninoj s kojom se suočila kad se oslobađala nesnosne roditeljske kontrole. Vjeruje da je dobrobit najdublja vjera koju je spoznao. on je spoznao životni cilj koji ga je izbavio iz nedoumica. a sada sam vrijedan s razumom. stražnjica i noge. to jest društvo. podrugljivim i zlobnim "gnjavaža". ali nije uspio. U domu sad nema vjerovatno niko osim njega. te novu vjeru. samački. Njegova podrugljivost uvijek sadrži i nešto pakosti. Nakon toga je posmatrao dvoje zaljubljenih kako jedno drugom nestrpljivo žure na Rešad-pašinoj ulici.8 čovjek kapitalističkog usmjerenja. garantuje pravednost. Drži se filozofije koju je usvajao od različitih umova. Mahdžub je visok i vitak. ukoliko se pravedno raspoređuje i ne zloupotrebljava u ostvarenju pojedinačnih ciljeva. I jedno od toga je dovoljno da u njemu upali razornu varnicu. Uvjeren je da ateista. uspio je najzad se izbaviti. jedne od vodećih političkih stranaka u Egiptu s početka 20. izabrala u skladu sa svojim ukusom." Sad mirno i razborito stremi idealima pouzdajuči se u entuzijazam. Prikladnim mu se čini da sebe naziva socijalistom. Sanja zemaljski džennet. častan ateista i zaljubljenik platonista!" ♦ ♦♦♦ 8 5. "Gnjavaža" je njen pravi moto. Gleda je kao i svaku drugu ženu: kakve su joj grudi. Za razliku od svojih drugova. ali bez razuma. Njih u promil izjednačava s iscrpljujućim pitanjem rješenja egipatskog pitanja. 18 NAGIB MAIIFUZ . Nije lijep kao prijatelji. Kako-tako zadovoljan. Proučava socijalističke doktrine i pravce. snagu i neutaživu želju za reformisanjem društva. Izabrala je zlatokosog momka zelenih očiju. pa ako hoćeš i poredak na ovom svijetu u kojem bi svi ljudi bili ravnopravna braća. za sebe s pravom može reći: "Evo vam moja legitimacija. Sve zajedno ih iz misli nastoji otjerati jednim ljutitim. samo što je blijed i ima kosu boje bibera.

oko sebe gleda vaspitane momke koji streme ka zadatim neostvarenim željama i visokim idealima. vjeru i ljudske vrednote." S njim se slaže da je duša ono najvrednije u postojećem. bez morala. punim srcem i plućima praktikuje šalu i zabavu. ukoliko bi svi ljudi vjerovali u niskosti. Roditelji su mu dobri ljudi ali neznalice. gađao kamenicama. ali ljubav mu je istovjetna filozofiji koja se ne može održati na svjetlosti. Čeka da se smrkne. a ne izgrednik." Tumačenja pruža logikom cinika koji udovoljava samo svojim željama. Došao je u dodir s čudnim stremljenjima i stavovima koji se ne daju održati. Na druge ostavlja utisak da je veseljak. Sasvim je normalno što Me'mun u islam poziva javno. Baš zato on. Dopada mu se Dekartova premisa: "Mislim. a budućnost zamišlja s bljeskom radosti u očima. u skladu s vladajućim općim prilikama. a u tren oka je postao filozof! A društvo!? Ono je stari čarobnjak koji je od nekih pojava načinio vrednote a od drugih niskosti. Kao student koji na fakultetu traga za naukom. ona mora ostati tajna. Rastao je kao dijete prirodno snalažljivo. a ta sposobnost je kod njega od početka zajedno s njim rasla. spreman da je zgrabi bezgraničnom odvažnošću. kako uopće pomišljati da to prevaziđe kad Novi KAIRO 21 ." Ljubav ga jako žalosti. Iz njihovih trica i kučina je sakupio fragmente vlastite filozofije s kojom mu se srce smirilo. Bio je izgubljen i propali jadnik. Međutim. to jest u školi. osjećajući u duši gorčinu. već zato što će uroditi plodovima samo ako je drugi ne budu svjesni i jedino on u nju vjeruje. Sa sebe stresa osjećaj ništavnosti. Prošlosti se prisjeća s osjećajem istinske ugodnosti. strah. On se ne ruga samo naučnicima nego i teolozima. preostajalo samo da se svi uzdignu? Zato će on niskosti pridržati samo za sebe i iz njih neće otkrivati ništa što spada u pravila mode kakvu predstavljaju ateizam i sloboda misli. a od niskosti vrednote. Ako je nauka ta koja mu je omogućila da se oslobodi predrasuda. a do njih treba stići najlakšim putem i sredstvima. Takvu filozofiju je usvojio po mjeri svojih prohtjeva. napadao je i bio napadan. Vrebat će svoju priliku. Nije li samo po sebi očigledno da bi. bez osvrtanja na moral.Samom sebi zna reći: "Porodica mi u amanet nema ostaviti ništa čime bi me mogla usrećiti. Nastavit će slijediti svoj put kao momak siromah. to ne znači da u nju treba vjerovati i založiti joj život. Od samog početka shvata da je prava filozofija tajna filozofija. Djevojka mu može biti samo "Beračka opušaka. Zato on neznanjem i glupošću smatra postavljanje principa ili vrednota poput kamena o koji se čovjek na svom putu treba spoticati. budući da se ona zasniva na načelu negiranja svega. Kao izum vlastitog umijeća. Kad se našao u novom okruženju. Nakon toga se našao u još zanimljivijem okruženju. Zadovoljno trlja rukama. čak prljav život. I njegovo srce čezne za dogodovštinama. kad u grudima osjeti tjeskobu. kad se radi o filozofiji. a Ali otkriva kako je prigrlio socijalističku slobodu misli. a on se oslobodio osjećaja vlastite ništavnosti. iznesenim od strane psihologa. Ta nova tumačenja su ga neočekivano vraški obradovala. Psovao je. stid. Nemam naslijediti ništa od onog šta bih želio!" Jednom prilikom je rekao: "Prava formula sastava materije od koje je sačinjen ovaj svijet jeste: vjera + nauka + filozofija + moral = gnjavaža. Susreo se s modom ateizma. Stizao je na sam rub provalije. nemir i revolt. Međutim. dakle postojim. ili ga obuzme osjećaj usamljenosti. počeo je shvatati da je vodio neuredan. Za svoj odgoj duguje ulici i urođenoj naravi. Mahdžub je sebi od vrednota načinio niskosti. tumačenjima vjere. Duševno zadovoljstvo je sve što ga interesuje. Dovoljno mu je da je eksploatise i koristi. Dopada mu se i kad socilozi kažu da društvo stvara i moralne i religijske vrednote. Cilj su mu na ovom svijetu samo užitak i moć. morala i drugih društvenih 20 NAGIB MAHFUZ pojava. bez posebnog vaspitavanja i sputavanja. Ne iz bojazni od javnog mijenja. ♦♦♦♦♦♦ Još ne izlazi iz sobe. Formirao se isključivo na ulicama Kanatira.

pa stražar . Sta li ga je snašlo? Dok pismo čita drugi put. Nije dozvolio da mu prilika izmakne. Mahdžub je s olakšanjem izgovorio: . Iznenađena ga je pogledala.Valjda nama ovo neće biti posljednja noć!? Pritežući mahramu na glavi. Hrabro joj je prišao. Uz zadihanost ju je gledao proždrljivo poput krvoločne zvijeri. Boga molim da posljedice ne budu trajne. a Vi nemojte odugovlačiti. ima oble grudi.Može na istom mjestu. Najednom čuje kucanje na vratima. ****** Tama se razlijeva vasionom. Vidi pečat Kanatira. djevojka se ubrzo pribrala. vlasnik bakalnice Hajrija u Kanatiru. S olakšanjem je prihvatio: . Ovo je bilo prvi put. . . Uzima ga i zatvori vrata. Vrhovima prstiju počinje čupati Novi KAIRO 23 . Jednako ležerno je dodala: .Dobro. a on je još na svom mjestu uz prozor. Jasno je vidio da je izrazito crnoputa i da ima oble grudi.Dobro. na blijedom licu mu se jasno vidi koliko je potišten.Sve sam vidio. uzvratila je: . Na koverat baca letimičan pogled. rekao je: .Sta si vidio? Dok je smišljao odgovor. Okrenuo se na petama. Mene su zamolili da Vam pišem.Tri pjastera. Neka je mir i Božija milost s Vama. morati će podnositi odvratan zadah njenog tijela.Smokvino stablo. šta hoćeš ti? Nesigurnim glasom je izgovorio: ." Te noći ju je vidio kako s jednim noćnim strazarem s Rešad-pašine ulice u neosvijetljenom dijelu zalazi iza smokvinog stabla. Čeka vrijeme sastanka s "dragom". Gleda portira kako maše pismom. Uhvatio ju je za rame i s osmijehom je oslovio: . Samom sebi je za utjehu rekao: "Ko je Bogu ponizan. "Čiji bi mogao biti!" Rukopis gleda prvi put.Isto što i on. Nakon početnog uzbuđenja. Neznatan iznos novca ga neće osjetno unazaditi. Ako je ona beračica opušaka. ja sam berač trica i kučina filozofije. Na svjetlosti ulične lampe ju je bolje zagledao. Djevojka je zastala. jer je on posebno za Vas zabrinut. Neophodno je da što prije dođete. Čelebi Afeš. Prilazi i otvara ih. bolje išta nego ništa. a djevojka. vezan za postelju. nije šala.Jesi li dugo s tim strazarem? .Ne bi trebalo." Međutim. 22 NAGIB MAHFUZ Dobro.. Jedino bi poželio da joj crnoputost bude prirodna a ne od nakupljene prljavštine. Ležerno ga je upitala: .Jeste li zakazali za slijedeći put? -Ne.Ne. 6. Međutim. Mahdžubov pogled kao da je govorio: "Sad se sve zna. Vrebao ju je dok je nije vidio kako sama ide nakon što je stražar otišao svojim putem. Zar je zaboravio da se i on u Kanatiru kupao samo u sezoni? Opravdano je pitati se: "Nisu li sve žene u noćnoj tami iste?" Prilikom povratka ju je pitao: . upozoravajućim tonom mu je rekla: . S lahkoćom primjećuje da to nije rukopis njegovog oca. Inače.mu novac koji dobija nije dovoljan ni za osnovne životne potrebe? Cesto se tješi riječima: "Nisam ni ja bolji od nje. U očima društva sam i gori od nje!" Puka slučajnost ju je dovela u njegove ruke. Znači..Gdje? . Uznemiren otvara koverat i čita: Uvaženi i vrijedni gospodine Mahdžube. otac je u tako teškom stanju da nije mogao držati olovku. prije nego su krenuli. On će ga uzdiči. Sa žaljenjem Vam javljam da je Vaš otac bolestan.

Ide razgovarajući sam sa sobom: "Ako mu dođe smrtni čas. gustih obrva. Uzdiše. Kupuje kartu. a Alijeva duhovitost ga privlači. što se naziva prijateljstvom. Nema sumnje da je to teška bolest koja ga je oborila i učinila nemoćnim. Sin je sretan momak.ako ga još ima . Tu Ali izlazi i presjeda na tramvaj koji ide do trga na žljezničkoj stanici. Međutim. već se uputi Rešad-pašinom ulicom. Čari Kaira posmatra s odstojanja. okruglih očiju. prišao mu je. kakva korist od svega toga kad to potpada pod drugarstvo!? Uprkos svemu. a to jedva može podmiriti troškove stanovanja. već mora odmah krenuti.pisarčić u Grčkoj mljekari u Kanatiru. izgovara: "Samo apsolutna sloboda! Apsolutna gnjavaža! Neka mi šejtan bude uzor. sjede na tramvaj. Dok snužden sjedi. Kad se udaljavao od šaltera. istinska ambicija i istinska pobuna protiv svih principa!" Tramvaj staje pored službe hitne pomoći. Kad hoće da pokaže bijes. Okrenuvši se Mahdžubu. Prilazi šalteru na kojem se prodaju karte treće klase. Ali. Zapamćena prepričavanja ga obuzimaju doimajući ga se tužnije nego ikad ranije. Me'munu napisa nekoliko riječi kojim objasni razlog iznenadnog odlaska. Već dvadeset i pet godina radi za platu od osam funti. pa i više. slično očevoj. Već nekoliko mjeseci s posla povremeno odsustvuje uz znatno umanjenu naknadu. S uzdasima i bolom prisluškuje kad se razgovara o njima. Ne pokazujući ni radost ni znatiželju. Me'munova diskusija mu godi. on je ograničen. Zamišlja kako njih dvojica uživaju u miru i sigurnosti: Me'munov otac je profesor na višoj školi i ima solidnu platu. našao se pred jednim momkom tridesetih godina. "Ihsaninom i Alijevom ulicom". Alijev otac je. Tad pomisli na ono što ga veže za dvojicu momaka. što inače vrlo često čini. Porodica ne živi u strahu. a takvi su uvijek sretni. U sebi potaknutu znatiželju prigušije odlučnošću kojom zataškava nadolazeće ambicije.Kako si.lijevu obrvu. Mahdžubu od plate izdvaja tri funte mjesečno tokom školske godine. koji samouvjereno. pak. Čudno je što se uopće ne sjeća da mu se otac ikad žalio na bolest. Uvijek je bio snažnog tijela i čvrstoga koraka. Me'munu bi pripale sve životne radosti. Uz naklon mu pruživši ruku. Bože. Dželabiju zamotava u stare novine i izlazi iz doma. 24 NAGIB MAHFUZ Oholost i bunt mu pomažu da prevlada svoj nezavidan položaj. Ihšidi ga bezizražajno gleda budući da mu se izraz lica iznimno rijetko mijenja. Veoma ugodno mu je biti s njima dok diskutuju. općinski tumač u Aleksandriji za. podrugljivo i s visine gleda na sve oko sebe. Otac sinu odvaja koliko mu je dovoljno. A on. hrane i odijevanja. istina je da im je dosta naklonjen. mirno ga upita: . misli ga vode do bliskih prijatelja: Me'muna i Alija. Sina mu čeka udobnost. pokopat će sve moje nade. koristi krupan glas i oštar ton. Mahdžube? Novi KAIRO 25 . On je najdosotojniji uzor potpunog savršenstva! On je istinski revolt. kako je on u šali naziva. oštrog pogleda. istinski ponos. Kad stiže do Gize. Sjeta mu se odslikava i na licu i u očima. Kad ga je prepoznao. niskoga ali dobro popunjenog stasa. izgovorio je: . Ima li on uistinu prijatelje? Ne! Prijateljstvo je tek jedna izmišljena vrijednost koju on ne priznaje! Ali.Gospodin Šalim Ihšidi! Neka je mir s Vama. Samog sebe ohrabrujući. također. Da nije učenja i pobožnosti. Vjerovatno nema čovjeka kojem taj zgodni momak ne bi izazvao zavist kao i njemu. ne da se uznemiriti. krupnoga trouglastog lica. Šta li mu skriva tajanstvo? Kakve li će nevolje donijeti njemu i majci? Sad ne smije gubiti vrijeme. Ne ide u aleju kako je želio prije samo nekoliko minuta. veliku platu. Dosta mu je samo Ihsana da bude sretan. Mahdžub!? On je baš nesretan! Njegov otac je . on im sa zlobom zavidi. Momak se mora zadovoljiti s tim malim iznosom. je li moguće da se to dešava sad kad me od diplomskog ispita dijele svega četiri mjeseca?" Sam sa svojim brigama se nađe na pustom putu u tišini kojom se razliježu samo njegovi koraci. Ne primjećuje poljane i vode pored kojih tramvaj prolazi jureći šinama. Bez predomišljanja bi ih uništio da za sebe izvuče korist. Odatle ulazi u staničnu zgradu.

Objavljena je i vijest o primanju i razgovoru. Veza mu je bio lično ministar. Prije nego i najnapredniji studenti. Mahdžub uzviknu: . naizgled obradovan.Gospodin Abdudaim bolestan? Neka mu Dragi Bog olakša." Nakon toga je diplomirao. Tad je zakopčao svu dugmad na sakou i uspravio se. momak se najednom zagonetno promijenio. Osjeti kako mu se tijelo jezi. veoma se razlikuju u temperamentu. Mudrujući. Ihšidi odgovara: . Kad se ministar koji je posredovao povuče nakon dugog službovanja. Međutim. kako se po svemu vidi zadobio Kasim-begovo povjerenje. odgovara: . Odsječno reče: . Ihšidi je u završnom periodu na fakultetu bio jedan od najistaknutijih studentskih lidera.Peta klasa. bio student. Međutim. Po onom čega se Mahdžub sjeća. sa sjetom na licu i snovima u mislima. Nakon izvjesnog vremena stigao je u Kanatir. Mahdžub ga pogledom prati dok ne zamače. a budući da je. Ono čega se sjeća i nikad neće zaboraviti. tu su sasvim izjednačeni. ništa se ne može mimo ovlaštenja. Postavljen je u šestu klasu koja je u to vrijeme bila izgubljeni raj. A šta tebe dovodi? Ovo nije vrijeme raspusta!? Vidno potišten. gospodine! Nakon toga Ihšidi traži dopuštenje i ide u vagon prve klase. Prije dvije godine Ihšidi je. Možda se njih dvojica ništa ne razlikuju u dvjema 26 NAGIB MAHFUZ suštinskim stvarima: jednako su bistri. Prekinuo je sve aktivnosti. Postaje svjestan da je bio zaronjen u misli s kojima je sasvim zaboravio provaliju nad kojom se našao. Koliko god se mi trudili da je zaštitimo. Odmah se sjetio bolesnog oca. u roku od dvije godine od namještenja. . Sa stanice ide glavnim putem. Prenesi mu moje pozdrave. Premda je u sebi nešto drugačije osjetio.Gospodine. to jest protokola i rukovođenja službama. gospodine. Osjetivši se ponosan. Ihšidi mu ne izlazi iz glave. ili nemorala. Zatim se. Ihšidi reče: . Više se nije mogao vidjeti nigdje osim u salama za predavanja. Uzima svežanj i izlazi. Kad bi ga neko upitao o tajnama preobražaja. Povukao se sa svih poprišta.Zemlja je opljačkana i pokradena. kao i on sada. Ležerno gleda Novi KAIRO 27 . Ihšidi podiže obrve. jeste li još sekretar kod Kasim-bega Fehmija? S radosnim bljeskom u očima. Bio je istaknut član lige boraca protiv embarga i aktivan raznosač letaka i biltena protiv novog ustava. ići će i dalje. Šalim Ihšidi precizno vaga šta će reći.Hvala Bogu.Uskoro ću biti predložen za mjesto šefa kabineta. On je primjer za ugled! To je čovjek dostojan divljenja koliko i zavisti! Pravo je oličenje časti i ugleda! Briga njega za onim što Me'mun i Ali poriču!? Gnjavaža! Voz ravnomjerno savladava teren. ali bez buke i galame. Šta gospodina dovodi na stanicu? Ihšidi mirno odgovara: . Odobravajući. s poznatom mirnoćom je odgovarao: "Pravo poprište za studenta je nauka. uputi prema vagonu treće klase. Usput sjetno razagleda okoliš. dok je Mahdžub uvijek spreman sve izvrgnuti ruglu. a nadležnosti su još uvijek u rukama slabića i luđaka.Čestitam! Čestitam. da obiđem oboljelog oca. Ihšidijeve novosti Mahdžubu prekraćuju tegobno vrijeme. Od njega se ne može čuti da za bilo šta kaže ijednu ružnu riječ. sad je predložen za petu klasu. studen prodire u kupe. Premda su prozori dobro zatvoreni.Neka Vam je sretno! Čestitam. Mahdžub mu čestita: . Međutim. glava mu je puna košmarnih misli. namješten je kao sekretar Kasim-bega Fehmija. Mahdžubu se izgovorene riječi dopadaju. a kad se tiče morala.Idem u Kanatir u posjetu roditeljima. Vjerovatno je i on razmišljao o principima. Mnogi su očekivali neviđenu kaznu. on studen nije ni osjetio sve dok se nije trgnuo iz razmišljanja.Tako je. jeste da je Ihšidi jednog dana bio pozvan na razgovor kod ministra. Dok u vagonu zauzima mjesto. na redu je i četvrta. šta ne može zaboraviti. Eto. Mahdžub odgovara: -1 ja ću u Kanatir. Mahdžub ga pita: .. Zajedno idu na peron.

Ljekar ga je pregledao i dao mu injekciju.Kaže da je paraliza. sine moj. Tad se majka sagnula i na uho ocu je rekla: . Samo tračak svjetlosti proviruje iz pukotine na prozoru očeve sobe. Avlijom prolazi do ulaznih vrata i tiho kuca. Mahdžubu srce snažno zalupa. Podrhtavajući. Mahdžub se grize za usnu. Jadni su kao i on sam. majka reče: . ugledao je glavu okrenutu zidu. Djelimična paraliza! Momak se užasava i samim nazivom. izvjesno vrijeme ne čini ni pokreta. Dok gleda roditelje. Koža joj je veoma blijeda. Donijeli su ga ovamo i pozvali ljekara. grade moj! Među svojim sinovima pravednije raspoređuj sreću!" 7. Čovjek je jako slab. otac je bio zdrav kao i kad si ti bio s nama.Majko. Osjeća strah pomiješan s pritajenim tračkom nade. bio na poslu.Sve je u Božijim rukama. Uvjerava se da sna nije imala od utorka uvečer.Da. oče moj! Kako si? Učinilo mu se da otac nije ništa čuo niti registrovao. Sad otac izgovara: . Kao da ga je savladao dubok san.Kako si. Za tren oka se našao pred rodnom kućom. Mahdžub ga pita: .Šta kaže ljekar? U očima joj se ukazuje nesiguran pogled. Ispred nje je prašnjava avlija zagrađena drvenom ogradom čija trošnost govori o skučenim materijalnim prilikama stanara. Nastojeći da mu ublaži strah. Sjeda na stolicu pored postelje. ja ra-zu-mijem šta ka-žu. 28 NAGIB MAHFUZ Tad je starčeva glava načinila slabašan pokret. kao i obično.u pravcu grada i izgovara: "Kanatire. Govor mu se vratio tek danas popodne. Vrata se otvaraju i ukazuje se majčina sjenka. Hroptavim glasom progovara: . Pogledom traži bolesnika na postelji. Ni-kad neću bi-ti kao pri-je.Je li bilo iznenada? Nije.Dobra večer. Obara pogled Novi KAIRO 29 . To je skromna jednospratnica.To ti Mahdžub naziva dobro veće. Miče usnama. Mahdžub joj se saginje govoreći: . Oči su joj crvene i bezizražajne. Mahdžuba ispunjava tuga. U utorak je. ali joj se glas ne čuje. Svako jutro ga obilazi.Znači. kako si? Samo u Boga su snaga i moć. a oči se otvorile. Nakon toga bolesnik je pružio lijevu ruku. .Ti si? Majka mu ruku mu stegnu svojim rukama i isprekidanim glasom nastavlja: . majko! Čuje glas kako s uzdahom pita: .Tek danas popodne mi se vratio glas. Nastaje tajac. Čovjek ga gleda. Kad je majka zatvorila vrata. Samo što mu se počela oduzimati desna ruka. Kad je čuo korake. Mahdžub je nestrpljiv upita: . Zamračena je. Pita majku: . Mahdžub se okreće majci. Crne oči se čine kao da u dupljama drže ustajalu vodu. Tad je tiho izgovorio: .Jutros se pokazalo da je prošla opasnost. Okružene su modrim kolutovima.Dobra večer. šta je bilo!? Kako mi je otac? Žena zabrinuta odgovara: . U mračnom hodniku joj se lice gotovo i ne raspoznaje. Bolesnik sklapa oči. sine? Srce mi je govorilo da ti kucaš. a u ponedjeljak uvečer je imao nesnosan kašalj. prepoznao ih je. iako mu značenje nije sasvim jasno.Ja. Zapravo. Otac nastavlja isprekidanim i promuklim glasom: . Najednom je pao ostavši bez glasa. S krovne terase gleda na polja iza željezničke pruge. neko vrijeme nije mogao govoriti? Žena umorno odgovara: .Oče. Mahdžub ju je uzeo i poljubio. Usne su mu iskrivljene. Mahdžub se zapanji. Nečujno koračajući ulazi u sobu. Kuća se nalazi preko puta stanice. Kad je prišao postelji. Mahdžub odlaže svežanj s dželabijom. Pita majku: .

Nikad za života nije imala vremena za razgovor. žena koje proviruju iza zvjesa i paravana. Majku voli više.Istina je ono što sam rekao tvom ocu. a vene na nadlanicama nabrekle. na samrti bi zacijelo ozdravio. kao rodičinom mužu. Bit će nekoliko mjeseci vezan za postelju. S olakšanjem zasnovanim na poboljšanju stanja. Nema sumnje. mijeseći. nisam izgubio sve ljude koji mogu pomoći da nađeš neku službu. u šutnji i neznanju. paša i begova koje auta odvoze i dovoze. Nakon svega. kad su Mahdžubove dvije sestre umrle od tifusa. Rekao sam i da se nikad neće vratiti na posao. Moći će pokretati i paralizovanu stranu. Međutim. često se služeći i batinama. Pregleda bolesnika i daje mu injekciju. uvijek je bio spreman obaveze prema roditeljima podrediti svojoj razornoj filozofiji. Sina skoro nije ni gledao. Veoma se ponosio tazbinskom vezom s jednim 30 NAGIB MAHFUZ . nastavak života ili smrt? Čeka li ga uspješno okončanje fakulteta. našao se na ulici koja je dovršila njegovo odgajanje. ali vjerovatno neće moći hodati. Prsti su joj skamenjeni." Ne zna šta da kaže. Lice joj je uvehlo. Jedva izgovarajući. a Mahdžub pođe za njim. 8. Stalno je u firmi radio od sabaha do iza jacije. Šta li stoji iza zatvorenih očnih kapaka. O svemu otvoreno govori. otac mu paša. U svakom slučaju. Zbog toga je Mahdžubovo djetinjstvo bilo u sjenci straha od oca. Zato on sada ne žali oca. nadoknada će se potrošiti za nekoliko mjeseci. a bijes ga snažnije spopada. Sina je tjerao na izvršavanje vjerskih obaveza. Otac mu je po svojoj naravi praktičan. sine! Činjenica je da se ja neću vratiti na posao. palača i vila u njoj. pita se: "Kako li će se okončati ova katastrofa?" ♦♦♦♦♦♦ visokim činovnikom. nakon smrti sestara. Međutim.Slušaj. Tad čovjek krenu. Pozva sina da priđe bliže. Za svojih tek pedeset i neku godinu izgleda veoma stara. kuhajući. već čovjeka koji mu daje tri funte mjesečno. Čuo je samo: "Nikad se neće vratiti na posao. ili skitnja? Što paraliza nije došla samo godinu kasnije?" Prisjetih se Rešad-pašine mirne i otmjene ulice. Povila se pod teretom života koji je potrošila uz vatru ognjišta ili užarene peći. Ljubav se udvostručila još za djetinjstva. Izbezumljen se vraća u sobu. Cijeli život je proživjela kao nijema. Kako su njegovi roditelji neizrecivo daleko od svega toga!? Kuća samo što se nije srušila! Samom sebi reče: "Da je na mom mjestu nasljednik jedne od vila. nije uspjela ostaviti nijedan trag koji može potvrditi da ga je ona podizala i odgajala.i počinje razmišljati: "To je porodica čija sudbina ovisi o oronulom čovjeku. Kad ga je stigao u avliji. perući i metući. premda bi on želio drugačije. nikad ništa nije pomogao. Predosjećajući razlog što je izašao. a započeto još davno. Bio je marljiv i vrijedan čovjek. Zbog toga su mu odnosi s roditeljima krhki i nejasni. rekao mu je: . Ničim se nije razlikovao od okoline. Šta ti misliš o tome? Mahdžubu se grudi jače stežu. privržen društvu i svom mjestu u njemu. ženinim rođakom. Nije bio presretan svojim bračnim životom. Sina voli do razine obožavanja. reče: . Još ne podigavši pogled. Za cijelog života nije imala mogućnosti razgovarati s njim. premda mu činovnik. Na oči mu je pao mrak. jasno reče da je opasnost prošla. Šuti ne bi li nešto pametno smislio. ljekar mu se okrenuo. Utonula je u očajanje dosuđeno joj do kraja života. Bila je poput benzina koji pokreće glomaznu mašinu a ništa ne osjeća. Radi se o djelimičnoj paralizi. koja ne preza ni pred čim. Teške prilike su i oca primorale da se sklanja od života. Drugog dana ujutro došao je ljekar." Iz ranjenog srca uzdiše. Čovjek nastavlja: . Novi KAIRO 31 Krišom gleda majku dok pognuta sjedi pored njega. Nakon toga je trčao na okupljanja na kojima se do ponoći Bog slavi.Vjerovatno će mi firma dati neku malu nadoknadu.

. U isti mah zaboravlja kuću i porodicu. Otac Mahdžubu predloži da putuje odmah uvečer.Nek bude kako Bog hoće. To je svega četiri mjeseca. Mahdžub malo zastade pa nastavi: .Nek bude kako ti kažeš. ali šta se drugo može? Usrdno moleći. S Božijom pomoći. Istina je da se njegov otac javno ponosio tazbenikom. Naši životi su u tvojim rukama. ali ga je pred majkom stalno zasipao kritikom. Bez žurbe razmišlja. ostat ću sa srednjom školom. Usprotivivši se. Momak se uplaši da je prokockao svu očevu naklonjenost. uz strogu štednju. otac podiže lijevu ruku. Ako sad prihvatim službu. možda šest mjeseci.To znam. Majci dopusti da ga poljubi i poželi mu sreću.Bog je uz tebe. Mahdžub odgovara: . ali ne Novi KAIRO 33 . zatim pita: 32 NAGIB MAHFUZ . Ne preostaje mu ništa nego da prihvati. Trudi se i u Boga se pouzdaj. Ljutito senamršti. Otac zna da im očekivana nadoknada.Četiri mjeseca! Samo četiri mjeseca me dijeli od slatkih plodova petnaestogodišnjeg truda. iskazujući prema njemu prezir i osudu. trud bude uzalud. Hladno se oprašta s gradom i sjeda u voz. Sad je januar.Oče. pa kako ćeš me otjerati s jednom funtom?" Gdje će stanovati? Šta će jesti? Snužden klimnu glavom. Jedino Dragi Bog te može na dobro uputiti i tvojom rukom nam zaliječiti slomljena krila. Hamdis-begov sin.Ispit je sasvim blizu.Možeš li ti živjeti od jedne funte mjesečno? "Jedna funta!? To se izjednačava samo s kirijom u studentskom domu! Bože! Jučer mu je od svega bila muka. Međutim. A što se tiče nevolja kojima ga budućnost opominje. Ahmed-beg Hamdis. Ne zaboravljaj da si nam ti jedina nada! Ide na stanicu. Kad je izlazio iz kuće. a ti imaš mogućnost da biraš. Uvečer se sin oprosti s roditeljima." Zato reče: . "Ima li zbilja mogućnost da bira? Ne! Otac je neumoljiv. sve će ići u skladu s mojim očekivanjima. nećemo propasti. Ugrizavši se za usnu. drugačije lice i sasvim drugačiju sreću. siromaštva i bijede? Nije li okrutno što u takvim okovima mora hodati prije nego što ugleda svjetlost? Daje. Shvata da je pogriješio što je spomenuo velikog rođaka koji se udaljio i s njima ne kontaktira otkako se domogao položaja. znat će on kako ih treba prevazići. Oca poljubi u ruku. da ne gubi dragocijeno vrijeme. ti ne možeš ni zamisliti koliko ću se ja truditi. Tako ću izgubiti lijepu budućnost. da je uzalud otišao sav trud da ga ubijedi. Mahdžub molećivo izgovara: . Ništa se ne može ispriječiti između mene i uspjeha na ispitu. imao bi drugo tijelo. momak sa zanosom reče: . kakve god bile.Šta će biti s nama ako ti procjena bude pogrešna? Ako ti. Kako god bilo. Starac uzvraća: . a diplomski je već u maju. Čupajući lijevu obrvu. Gleda kako mu se cinično smješka. treba nam malo snage i volje da se strpimo i prepustimo se Božijoj milosti. Pokajavši se. pita se: "Zašto mi je bilo dosuđeno da se rodim u toj kući?" Šta od roditelja ima naslijediti osim propasti. daj mi još malo vremena!? Nadoknada će nam biti dovoljna dok ja ne stanem na noge. izbavio se iz neizvjesnosti i nedoumica koje su ga iznuravale prilikom dolaska. već nastavlja: . Uživao bi u miru i rahatluku. iako je raspolagao s tri funte! Šta da radi sutra sa samo jednom funtom?" Čovjek mu ne daje dovoljno vremena. Mahdžub reče: .Tu je i majčin rođak. Otac sjetno odgovara: . recimo. Hitro mu reče: . Sad zna da mu nada visi o koncu koji samo što se nije prekinuo. Kao da mu govori: "Nisi me mogao otjerati s tri funte. Privida mu se avet siromaštva.Pogleda klonulog od bola u duši. S Božijom pomoći.Nama nije potrebna ničija pomoć. Vozio bi automobil.Ja nemam izlaza. Oče. može biti dovoljna za pet. Nećemo gladovati. ne dao Bog. Sam sebi se prepušta. a nakon njih nastupa olakšanje. zbog prestiža kod drugih.Nije nam potrebna ničija pomoć. čuo je oca kako dovikuje: .

reče: . Hrabar je. 34 NAGIH MAHFUZ Mahdžub je već osjećao prezir prema sagovorniku. makar kad se tiče užitka i zadovoljstva sa samim sobom? Mahdžubu se javlja želja da prijatelja navede na taj ugodni razgovor. tu si u pravu. Doduše. 4. Nije uredu što ti to izjednačavaš s parnim kotlom i sigurnosnim ventilom. te izmijeni ton.Dovoljno nam je za sada da se slažemo duhom. to podrazumijeva da je tvoja djevojka pošteđena nebeske vjere. Momak mirno odgovara: . Kad je skretao u ulicu. Samo terbam čekati dok ne završi studije. počeo se osvrtati.Jesi li je u svemu tome provjeravao? . " Kur'an. pod teret časti može pasti onaj ko neodoljivo želi pokidati sve okove?" Dodatno se potrudivši da prikrije porugu. Zastao je da ga sačeka. Iako strogo pazi da iz odgovora ne proistekne potreba za opširnim obrazlaganjem. Jednog dana ćemo biti skladna porodica. 10 Kur'an. To i nije za šalu. kad bi ove mladice mogle govoriti! Ali Taha predosjeća svrhu pokazivanja."9 Mirno i hladno uzvraća: . a razumom ćemo se sjediniti u zajedničkom životu. nastavlja: . uopće.Mahdžube. Mahdžub se pita: "Vraća li se prijatelj sa sastanka s djevojkom. Nakon što su se rukovali. Podrugljivo u sebi reče: "I razmnožavanju su potrebni luđaci koji će od njega napraviti mihrab. Ona ima plemenitu dušu i čisto srce. Sa zadovoljstvom ti mogu priznati da nam se duše podudaraju.Već ste dotle stigli? -Da. Rukom pokaza na rasadnik voćaka i uz znakovit osmijeh poče: .osjeti ni nemoć niti beznađe. tvoja djevoka je nešto posebno! .. ♦ ♦♦♦ ' Mihrab je udubljenje u pročelju džamije namijenjeno onom ko predvodi zajedničku molitvu. Takva je Ihsana. visoke ideale i socijalizam. ili tek ide na sastanak? To je momak kojem je predodređena radost s mjerom u kojoj je njemu predodređena patnja. Njemu u ovom našem svijetu pripada značaj jednak značaju kretanja zvijezda u kosmosu.. Ali sa zanimanjem započinje: .Eh. Treptaj srca je veoma važan. Ugledao je Alija kako ide iz pravca fakulteta.Niti sam ja obožavalac onog što vi obožavate}'1 Mahdžubseodjednomuplašidaćenjegovapodrugljivost sagovornika upozoriti. 109. Idu polahko kao da šetaju. 2. ne gledaj na to podrugljivo. lica ozarenog osmijehom. zaljubljeni. Pomišlja: "Bruka! Kako. sunce se kupalo u krvavom rumenilu. 9. dok mu se na čelu odslikava bezbrižnost i radost. Ima on bezgranično povjerenje u sebe. kao da pocupkuje po taktu opojne melodije ljubavi. Novi KAIRO 35 .Je li ti otac dobro? . a sad ga zavist i ovaj odgovor dodatno pojačavaju. Zato odlučno odustade od onog što je bio naumio. . a nakovještaji tame su sjenčili rubove horizonta. Odlučuje da mu ne protivrječi.Ljepota nije njena jedina vrlina. ja ne obožavam ono šta vi obožavate\w Osmjehnuvši se. izazvan reče: . Nadam se da nije ništa ozbiljno. Ali odgovara: . Zato mi je sada drago što si se tako brzo vratio. Međutim. dobro je.Dakako. Mahdžub s čuđenjem pita: . Dok se približavao Resad-pašinoj ulici. a povrh toga je pun gnjeva. Pretvarajući se da je ozbiljan.Čudna stvar je ta ljubav. 109.Jesam. .Hvala ti. a vjeruje u društvo.Hvala. Istinski mi je bilo žao.Me'mun mi je kazao da ti je otac bolestan. Nije li dosanjana ljubav isto što i pobjeda u ratničkom pohodu. .O vi." Krišom ga gleda i vidi kako korača sanjalački. Sagovornik se uznemirava i samim spominjanjem imena.

No.Vlast.Lijek je vjera! Islam liječi sve naše bolesti. odnosno bogataši i njihove porodice! Vlast je. naša nevolja je siromaštvo. a to je za početak dovoljno. a peć na sredini sobe je natkriljena zavjesom od dima. a sam je dostojan sažaljenja. ne može zastupati siromašne. Činjenica je da se interes naroda žrtvuje ako se kosi s interesima vlasti! . Bez razmišljanja istrčva i pita: . Javlja mu se želja da iz zgrčenih pluća izdahne šta osjeća. Propovijed petkom ni njegovi prijatelji ne odbijaju po svaku cijenu. a da to ne bude na njemu svojstven način. Prozor je zatvoren. Ali pruža ruke.Kako si je upoznao? Na ulici? Ali uzbuđen reče: . Parlament se u takvoj poziciji bavi problemima drugih organizacija i udruženja. Me'mun se ubacuje: . Međutim. vlast je jedna porodica. nastavlja: ." Nakon toga naglas pita: . šta može biti lijek? Namještajući kapu. 36 NAGIH MAHFUZ Mahdžub obično sudjeluje u razgovorima prijatelja. Pogledaj. zapravo. To je mjesto za opite na siromasima kao pokusnim kunićima. higijena i vrednote. Siromaštvo je ono u čemu se zajedno batrgaju i pokvarenjaštvo i nauka.Poslanik koji dobije stotinu funti prije nego što bude izabran. Nasuprot njima. recimo. Mahdžub odgovara: . 10. ali ne zato što ima stav. Novi KAIRO 37 .Nek ti je sa srećom! Udostojio se čestitati kolegi.Dobro.Propovijedima su zaista potrebni propovjednici novog kova. dodaje: . Ne osvrćući se na to šta je rekao stanar sobe. Da ga jezik ne bi odveo pred novu stupicu. S našeg fakulteta. Ali Taha zanosno uzvraća: . Zato reče: . Me'mun kritikuje propovijed uz molitvu petkom koju je danas slušao u džamiji. Zgrade su glomazne a mnogobrojni prozori maleni. -1 drugi su je gledali s prozora. jer one. vide kućicu adže Sehate. također.Vlast i parlament! Mahdžub mu uzvraća: . upravnici službenike biraju iz reda rođaka. a drugi najpotišteniji čovjek na planeti. Sehata je pedesetogodišnjak svijetle puti i pravilnih crta lica.Ne.. Tvrdi da su propovijedima petkom neophodna osvježenja. a ne s Azhara. gledaju.To je istina. Ali Taha je osvojio najljepše lice Kaira. jedna porodica.Znamo gdje je bolest. poistovjećuje s jadnim narodom koji je označio Ali. Gotovo dodirnuvši peć. Osjeća istinsko kajanje. Potrebni su propovjednici koji će narodu objašnjavati da su mu oduzeta prava. državni sekretari direktore biraju iz reda rođaka. Pomišlja da će sagovornik shvatiti. ipak ne može raspravljati o onom što se njega kako-tako tiče. više nego inače. Onaj ko tvrdi da je seljaku dobro." U dom ulaze zajedno premda je jedan od njih najsretniji. Obuzima ga sjeta. na uglu ulice. direktori upravnike biraju iz reda rođaka. već s prozora. Ali Taha nasmiješen šuti. Tri prijatelja su se okupila u Me'munovoj sobi. Ali dodade: . Čak i posluga se bira iz velikih kuća. upućivati ga na put spasa. stereotipne kakve jesu. već sa željom da učestvuje u raspravi i da se naruga. Prilaze domu koji mu izgleda kao kasarna. Čovjek stoji pred svojim dućanom. Sutra će i to raskošno puteno tijelo biti njegovo. Međutim. te noći se on. Kasr Ayn koji nazivaju i Narodnom bolnicom. Ministri sekretare imenuju iz reda rođaka.Naše komšije studenti je. Mahdžub u sebi podrugljivo pomišlja: "Divnog li punca. ili jedan stalež sastavljen iz nekoliko porodica. mogu biti samo put u neznanje i praznovjerje. ali pod uslovom da je bogat. ili je zvijer ili đavo! Mahdžub u sebi reče: "Ili pametan kao ja. U prvi mah odustaje jer narod i nije nešto što njega posebno brine. Međutim. S ciljem da zataška nesmotrenost.A parlament? Ovlaš se nasmiješivši. Ta rečenica mu je izletjela. šuti i Mahdžub. Dakle.

To mu je sve za cijeli mjesec. tamam kad ne bi računao čišćenje sobe. Ne uspijevajući sasvim zaustaviti kašalj. Pritisnut nevoljama. Stražar hoće da mu je očisti. vrijednost mu je neprocjenjiva. To je zapravo Novi KAIRO 39 Ime jednog faraona. Najzad je naišao na jednu takvu sobu na krovnoj terasi jedne nove zgrade u Čerkeškoj ulici. Čak ni krevet. Ali Taha se ubacuje: . a šta je slijedeći korak? Gubeći strpljenje.Ali Taha mirno uzvraća: . Klimnuvši glavom. Ti si čovjek najdostojniji imenovanja anarhistom. oprostio se s prijateljima i preselio se. " Naziv naroda koji je ispred čije najezde su se odbranili drevni Egipćani predvođeni faraonom Ahmesom. Pogledom kruži po svome skromnom namještaju. to je bolest. prkosno izgovara: "Ta tri mjeseca će proći kao što prođe i svako drugo vrijeme. ne vrijedi ni pola funte. traži dopuštenje da ode. Ponestaje mu volje za razgovorom. Opravdavajući se umorom od puta. Nema dvojbe da se vode miješaju i iz njih nastaje novo vrelo. kao da smo mi u ovoj sobi odgovorni za blagostanje na svijetu. Uprkos tome." Istina.Najčudnije je to što je Ali komunist i graditelj. Za preostale troškove u novim uslovima mu je ostalo šezdeset pjastera.Gnjev je uzvišen osjećaj. a što bi donijelo pažnje vrijednu nadoknadu. to je izgubljeni raj! Nema sumnje da će slijedeća tri mjeseca sa sobom donijeti razne nevolje koje ni u snu nije mogao vidjeti.13 Menfetah14 i Zidovi. Mahdžub odgovara: . jer je vlasnik odbio iznajmiti je za manje od četrdeset pjastera. Kiriju je platio unaprijed. Ustaje i odlazi u svoju sobu.Mi se svim tim zamaramo više nego što treba. Posredstvom stražara ga je krijući prodao za trideset pjastera. Trepćući očima. najvrednije što ima. Mahdžub se s gorčinom osmjehnu i progovori: . Od bijednog namještaja nije preostalo ništa čega se može odreći. beduin i Čerkezi. rekao im je da mu to nameću novonastali uslovi. Kvart je veoma naseljen. a ti rušilac. Sjeda za mali sto i tužan se predaje mislima: "S krajem januara bit će kraj i njegovog urednog života. Prijatelje je obavijestio da će se preseliti. To s ponosom skriva. Drugog dana ujutro izlazi iz sobe i zaključava je. Mahdžub se smije grohotom koji prelazi u kašalj. Tako će biti sve dok ovo bude soba za studente. odgovara: . Saopćava im to tužan jer se neće ubuduće moći sastajati ni s Beračicom opušaka. što znači dva pjastera na dan za ishranu i petrolej.Ovi zidovi osluškiju očekivanja budućih generacija. Sto se tiče očajanja. njemu je i dosadašnji život izgledao kao pakao.Dopadaju mi se ova imena: Ahmes12 i Hiksi. ali u poređenju s onim koji ga čeka. Me'mun šaljivo upita: . Mahdžub je bio primoran prihvatiti cijenu. neću umrijeti od gladi!" Provodi prvu noć u novom obitavalištu. Smijući se. ♦ ♦♦♦ 12 11. Našao se pred neizbježnim izdacima oko prevoza i nabavke petrolejske lampe. brijanje i šišanje. pored pranja i drugih neizbježnih potreba. Filđžan kafe spada u luksuz.Ova soba je inkubator.Ako ćemo biti iskreni. Me'mun se uključuje: . Kako god bilo. nedaleko od trga Giza. U svakom slučaju. ali ga on zahvalan odbija. namršten čupa lijevu obrvu. krcat studentima i đacima koji se tiskaju po mansardama. Posljednjih dana januara je uzalud tražio jeftinu sobu. Prvog dana februara je sakupio stvari. parlament je jezero u koje se ulijevaju vode s različitih izvora. Ne može se odreći ničeg osim ormarića za odjeću koji više liči na sanduk nego na ormar. Šta da radi? Dok mu se na licu odslikavaju odlučnost i revolt. Na njemu leži. 38 NAGIB MAHFUZ . a ispod njega može držati odjeću. 14 Ime Faraona. Samo pronalaženje je po njega bilo pogubno. Za rukom mu nije pošlo jednostavno riješiti problem. zatvor! Mahdžuba ponovo obuzimaju brige iz Kanatira.

a možda i pralja. Još jučer je u kantini ručao zajedno s Alijem. Putem prema fakultetu odlazi govoreći: "Jako potrebno mi je da mi se pamet malo razbistri. Sutradan se digao umoran i s glavoboljom. društvo s mladalačkim zanosom preskače s jedne na drugu temu: "Ta korpulentna gospođa koja nespretno naglašava riječi i podiže glas dok govori. Samo za doručak je znao pojesti tanjir graška i pola pogače. Provodit će noći zatvoren u sobi. osjetio je vonj ustajalog vazduha. rastao se s prijateljima. tek što je načinio prvi korak u razmišljanju. Pojeo je pola pogače ali se nije najeo." Naručuje pola pogače punjene graškom. Inače ima dobar apetit. 40 NAGIB MAHFUZ Međutim. nesumnjivo. sjeća se šta se priča o izdržljivosti hinduskih fakira. Tokom jutarnjih sati nastava garantuje da će ga zaokupiti i zavaravati mu crijeva. Nakon toga stiže na trg Giza. nalazeći u tome "veličanstveni užitak"! Bože. kao što je i Beračica opušaka sada djevoka o kojoj može samo maštati. Gleda prašinu nataloženu po stolu i knjigama. a vlasnik ga dočekuje s osmijehom na licu. Postaje mu jasno da je od tog trenutka i student i poslužitelj. da poludi. ili ubiti se?" Vrijeme nastave je proteklo uobičajeno. Ručak se sastojao iz tanjira spanaća s ovčetinom i narandže. Začudo nije gladan. Vjerovatno će ga okrutna situacija iscrpiti dotle da će jadno i smiješno izgledati. Međutim. razgovaraju i smiju se. Iscrpljen liježe izgovarajući: "Okončala se prva noć iskušenja!" 12. kako je čarobna ta nedokučiva riječ "užitak" koja jasno govori o raspoloženju čovjeka. jer se u korist stražara ne može odreći ni jednog milima. Ni na šta se ne osvrćući. U parku je dosta vremena potrošio u razgovoru o predavanjima. Uzima pogaču i hitro se sklanja od ugodnog mirisa. zlatokosi Novi KAIRO 41 . Na krevetu gleda savijenu posteljinu. U ponoć prilazi krevetu. Pomišlja da se odrekne doručka. Snužden joj prilazi. nedovoljna i za večeru. dostojna siromaha i jadnika. da prkosi svemu. sreći i svijetu. Ili ću uspjeti. da pokaže revolt i prezir. Međutim. Sve do ponoći izvršava nove dužnosti. Njemu je ona nedokučiva. Gleda grupe radnika zasjele po trotoaru ispred aščinice kako halapljivo jedu. Susreo se sa svim prijateljima. Izaziva mu osjećaj ponosa. da bude miran tokom noći i bezbrižno uči.. Prisustvuje prvom času. Pogača punjena graškom. ljudima. Vraća se u sobu. Sad ne smije jesti više od dva mala obroka dnevno. Pogled mu se zaustavlja na asčinici s graškom. Odmiče se i počinje s apetitom jesti. Novi život je tegoban i zamoran. Nastavit će ga prkosno i odlučno. Ljutito se daje na izvršavanje novih dužnosti. ali će. Kad je došlo vrijeme ručka. Pored aščinice je ćevabdžinica iz koje dopire miris roštilja. kad uzme čitati neki tekst . Oni su otišli u kantinu. Me'munom i Ahmedom. ne preostaje mu ništa nego da se strpljivo bori. Raspalio je u njemu nesnosan osjećaj gladi. nije mu utažila glad. glad i sve drugo mu ne daju mira. Duge sate će sjediti za stolom nadnesen nad knjigu. Pljuvačka mu se cijedi. Samom sebi reče: "Postao sam jedan od radnika koje Ali oplakuje. ali se prisjeća sinoćnjega bolnog osjećanja gladi. Gospodin Irving. Odlučnost mu se krši. A danas!? Prilazi asčinici. Kad je za sobom zatvorio vrata. a on se uputio na Gizu. Nakon toga izlazi u park da sačeka slijedeći čas koji počinje tek za dva sata. Sjeda na klupu sred brojnih studenata izloženih blagim sunčevim zrakama februarske toplotne oskudice. To je dobra zamisao. Pozdravlja ga riječima: "Dobro došao!" Pozdrav ga ljuti. Divi im se kako se tako čudesnom voljom mogu oduprijeti gladi. Sliježe ramenima. garantovat će da se ono što je inače bolno neće doživljavati s bolom. Dok jede. a u stomaku osjeća nekakvo stiskanje. da za ručak bude mogao pojesti pogaču i pol. ne računajući luk i začine.izbjegao. jer je prozor ostavio zatvoren. Počinje razgledati. Odlazi na fakultet. kako tako nezamislivo strpljivo mogu podnositi bol. a kad pređe u naviku. odlazi prema asčinici. Glad će ga zacijelo iscijediti. Kako se kome prohtije.. zapahnuo ga je jutarnji povjetarac. nastaviti studij.

Bog ti nadoknadio! Uz zagonetan osmijeh.. Šta ga u tome sprečava? Čast i dostojanstvo!? Teško njemu! Ne poriče li on sve to!? Ne prezire li sve vrednote? Šta mu je sada pa se osvrće na čast i dostojanstvo!? Teško njemu! Još uvijek mu je filozofija samo šuplja priča i lakrdija.. Oni imaju pravo oholiti se. ili je samo za užitak? Mahdžub se odmah dosjeti šta prijatelj pita. ona ga neće spriječiti da saosjećajno nađe razumijevanja za njegov položaj i pruži mu ruku pomoći. Novinar klimaglavom. kralju ili Sa'du Zaglulu. koji mu je jedino vrijedan. Ahmed-bega Hamdisa. šta je od toga bolje!? Hoće li se vratiti Ustav iz 1923? Kome pripada veća zasluga u osnivanju Univerziteta. .Eh.15 neka mu Bog oprosti? Egipatsko djevojačko udruženje. Ustrajava gladan boraviti sam u sobi za koju bi njegovi prijatelji rekli da je grobnica nakon odslužene kazne. Međutim.Gotovoneprimjetnopomijerajući usne izgovara: . ili ti povremeno noću dolazi? Mahdžub slavodobitno odgovara: . potresanje izvorne kulture i prave umjetnosti . baš si ti sretan! Februarski dani s nebrojenim nevoljama ga istinski iscrpljuju. momcima je najvažniji smještaj. podijelio bi s njim i zadnji komad hljeba. a stvorena je kao unikatni biser . Kako uopće može očajavati kad ima tako uglednog rođaka!? Tačno je da njegov otac rođaku želi dokazati dostojanstvo. Danonoćno ga mori glad. izlazi zajedno s Ahmedom koji ga drži ispod ruke. Kad će uistinu postati čovjek? Kad će raščistiti s obzirima i čašću. brisati sto. ili u Engleskoj. da otac tvrdi da je rođak nezahvalnik koji se pretvara da je zaboravio rodbinu i tako ih omalovažava.. prati maramice. Ako se rođak i uzoholio. kao što je komad sapuna. Kad se uvjerio da ne može za nju izdvojiti ni milima. Zatim je ušao u zgradu fakulteta.Je li iz neke ugledne porodice. namještati ♦ ♦♦♦ I 15 Sa'd Zaglul. zbog čega su ga Englezi protjerali na Maltu.Neka ti je sretan novi stan! Mahdžub s osmijehom uzvraća: . petrolej za lampu i list papira. To je gola istina. čarape i košulje. S prikrivenim osmijehom odgovara: . kao što žele Englezi?" Atmosfera je ispunjena s puno smijeha i nadvikivanja..Je li s tobom u istoj sobi. Glad ga je gotovo smoždila. Pored redovnih zadataka oko studija.. I Mahdžub je u nekoliko navrata učestvovao u razgovoru. Zašto prijatelje ne zamoli da mu pomognu oko ishrane? Kad bi pitao Alija.! Viski i hašiš. kao i obično. lice mu je sasvim poblijedilo. otac mu nije u pravu kad se ljuti. Ispit se sasvim primakao! Šta da radi? Tražiti pomoć od prijatelja je nešto tegobno i odvratno. da li je patriotsko ili špijunsko udruženje!? Šta je po domovinu bolje. da princ Faruk studije završi u Italiji. Egipćane je poveo u Narodni ustanak 1919. Zašto mu oca ne ljute neotesani seljaci? Kako god bilo s rođakovom ohološću. Stomak ga na miru ostavlja samo po nekoliko trenutaka. Uglavnom se. Ne bi li bilo bolje da je žena stvorena samo kao žena.To je tajna koja se ne odaje. najistaknutiji borac za nacionalna prava. sav se odložio. prijatelj ga pita: . krevet. dosta mu je pouzdavanja u one koji se nepotrebno ljute! Novi KAIRO 43 42 NAGIB MAHFUZ . Na kraju velikog parka je sam proveo vrijeme do časa. podrugljivo slušao.profesor latinskog jezika .. Nakon toga je ustao i otišao. mora čistiti sobu. jednostavno kao što s cipela obriše prašinu!? Brige su mu vrhunac dostigle kad ga je fakultet primorao da nabavi jednu knjigu na latinskom jeziku koja košta dvadeset i pet pjastera. Počeo se plašiti za život koji voli više od svega na svijetu. nimalo se ne bi dvoumio niti oklijevao! Da upita Me'muna. a život je sve neizvjesniji. Novinar mu reče: .. ohole se i drugi njemu ravni. Odlučio je da jelo svede na jedan obrok dnevno. Ugodno mu je čuti takvo pitanje. niti se rođak pogrešno ophodi. Nakon završetka časa.! Bioskop.Kao što i sam znaš. Na zna kako će doći do potrepština koje za druge predstavljaju sitnice. Otići se mu s pouzdanjem jer. pogotovo zato što zna da ne može vratiti dug! Šta da radi? Dan za danom prolaze. Sasvim bi zapao u očajanje da se nije sjetio velikoga majčinog rođaka. kao što želi njegov otac. Jako je oslabio.

domaćin pita: Novi KAIRO 45 . Kanatir je vjerovatno izbrisan samim odlaskom iz njega. oduševljenjem i uzdahom. niti se zatekao u takvoj prostoriji. Zato odvažno reče: . naglasivši da ga traži rođak koji je došao da se s njim vidi. Pogled mu se usmjerava u pravcu vrata i opaža domaćina. zatim sam uspio sjetiti se. uputio se ulicom Fustat. predaje se izblijedjelim sjećanjima. Međutim. Krasne li prostorije! Nije li moguće da i on jednog dana bude imao ovakvu vilu i da mu se obraćaju oni kojima je pomoć potrebna!? Čuje korake. Pripremio se ne štedeći novac. to si ti!? U prvi mah mi je ime izgledalo nepoznato. Stigao je u Zemalik. prilazi i uz naklon mu pruža ruku. kad mu je rođak. U to vrijeme Hamdisova porodica nije izbjegavala druženje s Abdudaimovom porodicom. moguće da ga se sjeti kao dječaka koji ju je na rukama držao i trčao od kuće do stanice!? Premda se pretvara da se ničeg ne sjeća. a Mahdžubovi su ostali u svojoj bijedi. a cipele očistio za cijeli pjaster. četvrogodišnja kćerka Tehija i dvogodišnje muško djetete. Mnogo puta je otišao u čaršiju da kupi kokoš ili golubove i priredi im dobru sofru. Kako li će ga domaćin primiti? Hoće li ga gospođa pozvati da vidi kako je postao snažan momak? Hoće li se domaćini sjetiti boravka u Kanatiru i s nostalgijom ga pitati za starog prijatelja "gospodina" Abdudaima? Hoće li biti dirnuti njegovom bolešću i shvatiti razlog koji ga je natjerao da im kuca na vrata. No. Samouvjeren stražara pita za domaćina. Bila je to jedna sretna porodica koju je krasilo izobilje i mir. Stražar ga vodi u primaći salon. Postao si čovjek. Nakon što su se rukovali. Kako li sada izgleda Tehija? Da li ga se sjeća? Sve je to bilo prije petnaest godina i vjerovatno se u zaboravu raspršilo. a to samo po sebi govori da se spremio da negdje krene. ne bi li mu oni. izgleda kao bolesnik. divila se njegovoj snalažljivosti. Iz pogleda mu se čita samo pitanje: "Je li uopće moguće da se ikakva nevolja nađe iza ovih debelih zidova? Je li ispravnije reći da su one otjelovljenje znanja ili da u njima uživaju bezbrižna srca?" Mahdžub sigurnim korakom prilazi vili br. Hvalila mu je oštroumnost. Sjetit će ga se čim ga ugleda. S uzbuđenjem. znatiželjno razgleda oko sebe. po bljedilu na licu i mršavom tijelu. Nikad prije nije ulazio u takvu kuću. "Gospodin" Abdudaim nije štedio truda da ukaže gostoprimstvo dragoj porodici. domaćin ga kratko gleda. ulica je slična Rešadpašinoj. Sjećanja na Muhdžuba su se izgubila u prošlosti. Iz sobe je izašao s čvrstom odlukom da proba sreću. 12. bio inžinjer u Kanatiru. naočita supruga. Pemda se malo postarao i promijenio. Abdudaim sada ne radi čak ni u Grčkoj mljekari? Kakva li je Tehija? Nije li. ni Hamdis-beg ga nije mogao zaboraviti.Majka je dobro. Iskolačenih očiju posmatra vile. U telefonskom imeniku pronalazi rodakovu adresu: ulica Fustat. ali otac je bolestan. ipak. Nakon što se raspitao. Kako su ti roditelji? "U prvi mah mi je ime izgledalo nepoznato! Dakle. koliko mu iznosi kompletan obrok. I negova sjećanja lelujaju pod koprenom zaborava. Hitro ustaje. ako su ikad sjećanja bila urezana. ugledao je dio bašče ispunjen ljepotom i mirisima. Mahdžub ulazi u veliku luksuzno namještenu prostoriju. Donosi čvrstu odluku i polazi. Neće oklijevati pružiti mu ruku. u Zemaliku. Znala je Tehiju ostaviti da se s njim igra u avliji i na ulici. u ime lijepih sjećanja. morali bi i kod njih ostati makar blijedi tragovi. Mahdžub je bio osvojio naklonjenost Hamdisove gospođe. Po dužini i tišini. Hamdisova porodica se uzdigla i uznijela. Nakon toga sjedaju. Zavalivši se na naslon fotelje. Sa strana se unedogled pružaju stabla čije grane 44 NAGIB MAHFUZ se prepliću i iznad ulice tvore nadstrešnicu od rumenih cvjetova. to si ti!" Mahdžub se pretvara da mu takvo reagovanje ništa ne znači.Dakle. Kad je sa svog položaja bacio pogled kroz prozor. pružili ruku pomoći. Ispeglao je fes.13. Uprkos tome. Dok usput razmišlja. Vraća se u vrijeme kad mu je bilo osam godina. U lošem je stanju. gospodin Ahmed Hamdis. odmah ga je prepoznao. Domaćin je obukao mantil. a zatim reče: . Porodicu je sačinjavao on inžinjer.

ali je Tehija kompletan izraz elegancije i gracioznosti. Sve nam se zakomplikovalo. domaćin reče. Ali. U sebi osjeća neodoljivu želju da je osvoji. Zaboravlja šta je bio naumio. Imam važan sastanak.pobudila mu je divljenje začinjeno bijesom i pohotu pomiješanu s revoltom. Tehija se uključuje glasom umilnim kao što je i ona: . Tehiju odmah prepoznaje uprkos velikom zaokretu između ljepote lica koje sada gleda i onog koje nosi u sjećanju.Nadam se da nije ništa opasno. Zar domaćin uopće nije shvatio razlog dolaska? Zar mu ništa ne znače riječi "sve nam se zakomplikovalo".on uostalom i nema vremena za uzvišena osjećanja . ustajući reče: . niti se uvjerava da su osjećanja uzvišena . domaćina krišom gleda da vidi jesu li ga riječi dirnule. Izazvala ga je sagovornikova hladnoća. Ja sad moram ići. moj rođak. a da ne bude staloženo: . Možda je Ihsana Sehata za nijansu ljepša. da je se dograbi. da li takvo pitanje spada u navike aristokratskih porodica. Šta mu je? Pretvarajući se da je potišten. Bez i tračka promjene u izrazu lica.To je lijepo! Neka ti je sa srećom! Zatim. domaćin dobacuje: . živi obrazac aristokracije. kaziva im: . a vi ste se sa mnom igrali u "parku" moje kuće. . ali ne nalazi načina da mu odgovori. Odmah donosi odluku da s njima ostane. odjednom se uskočoperi. jesi li ti završio studije? Mijenjanje toka razgovora ga je razbjesnilo.Diplomski ispit je sada u maju. Od prvog trenutka gaje prezreo zbog naočitosti. Fadil je naočit dječak otmjenog izgleda.Jako mi je žao.Bili ste mali. reče: . Susret se odigrao tek nakon petnaest godina. momak u sebi proklinje. Zapljuskuje ga ushićenje.Gospodine. Neophodna mi je tvoja pomoć. Osmijehom prikrivajući šta osjeća. Pogled mu se prikiva za dvoje koji dolaze. Dječak mu iznenađen odgovara: . Sjedaju u raskošnoj gostinskoj sobi. Činjenica je da se odlikuje čudesnom snagom u prevladavanju stida i zbunjenosti.Eto.Gospodin Mahdžub. rasplamsava mu ambicije. Hamdis-beg je bio inžinjer u Kanatiru. Krenuvši prema automobilu koji čeka. Mahdžube. Međutim. ti nas se uistinu sjećaš? . onakvog za kakvim mu srce žudi. provedi s njima neko vrijeme. U tren oka su mu se osjećanja rasplamsala.Otprilike ni ja. zbog kojih je i došao. Prestao je raditi. Domaćin s osmijehom pogleda kćerku i sina. Tehija je iznimno lijepa djevojka. Odlučan da pokaže ponos.Nevesela vijest. Pruži mi ruku!" Tako će postupiti makar sve prokockao. Fadil ga s osmijehom na licu pita: . Mahdžub hitro odgovara: . otmjenosti i ljepote. ali to prihvata hladnokrvan. Da li da ga uhvati za ruku i poviče: "Ja sam ubogi siromah. Neizrecivo zbunjen ga slijedi dok odlazi. Ustajući tužan i bijesan. Po sličnosti između nje i mladića siguran je da joj je to brat. To ga boli. Premda mu Tehija ne podstiče čežnju kakvu mu podstiče Ihsana. . a ovo je moja kćerka Tehija i njen brat Fadil. ništa ne primjećuje.Živjeli smo skupa u istom gradu prije petnaest godina. Da li da ostane s njima? Uz osmijeh se ispituju pogledima. Mahdžub se uvjerava da na njih ostavlja utisak otrcanka. na manjoj udaljenosti je ugledao tek zarudjelu djevojku i dječaka u pubertetu kako se mirno penju stepenicama.Jesi li završio studije? Najprije se pita. Odluka mu se počinje ljuljati. Mahdžub izgovara: . a ja sam imao osam godina.Pokosila ga je paraliza i vezala ga za postelju. Pokazavši rukom na Mahdžuba.Ničeg se ne sjećam iz tog vremena.Dobro ih se sjećam. Prenesi mu moje pozdrave. Fadil se osmjehuje i pita: . Odbrana prezirom mu ne zna za granice. 46 NAGIB MAHFUZ Dok se rukuju. zatim odgovara: Novi KAIRO 47 . Polažući nade u riječi "sve nam se zakomplikovalo". a nije trajao više od dvije minute.. U Tehiji vidi oličenje života na visokoj nozi.

ali jednog dana ću otići. nije li ti jasno da ja znam sve u Kairu? Obišla sam i piramide i kulturne spomenike. Tehija pita: .Jesi li posjetila Kairo u kojem živiš? I u Kairu znaš samo salone i bioskope! Tehija se zarumenjelog lica osmjehuje i uzvraća: . Sta da Novi KAIRO 49 .Ne znam. a o zidove se odbija fijuk vjetra. To je čaroban svijet ograđen bodljikavom žicom. . Upoređuje ga sa sobom. Da li će jednog dana ići s njom do piramida? Djevojka kao ona uistinu može biti magičan ključ za vrata iza kojih se izlažu čudesa. Da li da ih pozove da posjete Kanatir i vide kuću i "park" u kojem su se igrali? Međutim. agens života i opstanka? Je li ona stožer razmišljanja i vrhunski motiv najviših ideala? Nije li to dokaz da je suština humanizma prljavština i niskost? Dok korača. kao što ih obilaze turisti! Mahdžubu naumpada spasonosna ideja. vjetar jednako fijuče. kao što je i red. iznurenost i siromaštvo. Kad ćemo otići da ih pogledamo? Sa zadovoljstvom odgovara: . Mahdžub predosjeća mogućnost da s ovo dvoje može 48 NAGIB M'AHFUZ uspostaviti neku vrstu onog što ljudi nazivaju prijateljstvom. ljepota i bogatstvo.Ja sam sretniji jer sam pronašao dvoje rođaka. Dok korača parkom uz vilu nakon završene posjete. S namjerom da tek nekako učestvuje u razgovoru. naravno. prisjeća se Fadila.Sretni smo što imamo takvog rođaka. Mahdžub se neočekivano zbuni. Osjećaj jeze koji mu zahvata udove. Eh.Kanatir nismo posjetili otkako smo iz njega otišli. umornim tijelom mu struji zajedno s drhtanjem učestalijim nego što može podnositi glađu iznureno tijelo. Uprkos svemu. misli ga zaokupljaju dotle da nije svjestan ničeg oko sebe. Međutim. koja se dobija iz prljave zemlje pognojene izmetom. Sad razmišlja šta bi mogao izvući iz prijateljstva ako se ostvari.Naravno. Kao da je lično on taj ko ih je otkrio. može samo gori. Kao da svijetu otkriva neprijateljstvo. hitro se ubacuje.Nove iskopine!? Pokaza na svoje grudi. može li se on uopće vinuti u takve snove i zaboraviti nesnosne brige? Odakle njemu novac da kupi knjigu na latinskom? Kako se može oduprijeti gladi koja mu neprekidno potresa tijelo i razum? A čudesa!? Je li pokazivanje ispraznih ljudskih vrednota preče od potrebe za hranom radi održanja na životu? Je li baš ta hrana.. prezrivo pijunu na zemlju. Svi kontrolori su mi prijatelji i kolege. Je li tako. Vraća se ulicom Fustat. reče: . pak. Tamo je zdravlje. Ulica se ispunjava njihovim lupkanjem. 14. Izbavljajući se iz nedoumica. .Filološki.Koji fakultet? . žalosti. Ne bi li bolje bilo da uzme pozajmicu? Od koga? Kako će vratiti dug? Slijedeći mjesec ne može biti bolji od prošlog. djevojka aristokratkinja. Mahdžub ljutito gleda oko sebe. Tehija ga ispituje pogledom svojstvenim ženi. Dok gotovo nesvjestan lošeg vremena ide svojim putem.Piramide i kulturni spomenici su već prešli u dosadu. a ovdje bolest. . . Fadil odgovara: . Najednom ga zahvata žestok hladan vjetar koji prethodno nije bio ni primijeto. Dugo o tome razmišlja.Tužibabo.Završit ću u maju. Fadile? Budući da mu je razgovor prešao u dosadu jer ga se ne tiče. Jesi li obišla nove iskopine? Okrenuvši se sagovorniku. iz nedoumica ga izbavlja Fadil koji sestru podrugljivo pita: . svega nekoliko minuta hoda od najveće piramide. živa slika svijeta kojem on neodoljivo stremi. rođaci su! Tehija je. Grane se ljuljaju. Mahdžub reče: . Iz njega neće praznih šaka izaći kao što je izašao iz posjete rođaku. Uzburkana smaragdna voda Nila huči. Po nebu se kulaju tamni oblaci.Iskopine koje je fakultet pronašao.

Ruku stavlja na usplamtjelo čelo i izgovara: "Neću plakati. Potresen razmišlja. drugi put. On je oličenje patnje s kojom ga život stavlja pred iskušenje. Odlazi ljutit. susreće dvije djevojke koje mu. Molećivo reče: . na stražnjoj strani parka. Morat će propustiti časove. Zadivljuće je što on ima neizrecivo povjerenje u sebe. Odgovor ga je porazio. Kako god da me se glad doveže. Tonom koji želi pokazati da ima drugog posla. Priprema 50 NAGIB MAHFUZ dirljivo obrazlaganje. .Ko si ti? . a nakon toga nestade. Mahdžub ljutit korača bez određenog cilja. Odmah polazi sa čvrstom odlukom. bolje reći bijesan. čvrsto je riješen da mu ponovo ode. odgovara mu: . U blizini Andaluske kapije. dođi popodne. Bolje bi bilo da dođeš drugi dan. Prvaci ove zemlje znaju domašaje ove mudrosti. . Odlazi na skver Al-Azhar u potrazi za aščinicom. pridružuje u uvjerenju da su oni.Gospodin predsjedava sjednicom konsultativnog vijeća.Mogu ja i sačekati sat-dva. U očima mu trepće tužan pogled. Uzima obrok kakav jede već tri sedmice uzastopno. Odmah mu se javilo sjećanje na posjetu rođacima. Osjeća nešto kao udarac po tjemenu. Sutradan ujutru probudio se sasvim miran. kad se tiče seksa. makar radi troškova prevoza. Snovi su mu iznad nebeskih visina. Hoće li mu tramvaj progutati preostali novac. Ide li mu u prilog da ona sazna kako je bijedan i bespomoćan!? Ta djevojka mu rasplamsava osjećanja. Šta da radi? Da li da još samo jednom pokuša kod Hamdis-bega? Da li da mu ode u ministarstvo i otvoreno zatraži pomoć? U razmišljanju mu se ispriječi zamišljeni graciozan aristokratski lik Tehije. U sjedenju i hodanju provodi vrijeme ispunjeno nepodnošljivom mukom. kukavicama je neću otkriti i kao Boga ih moliti!" Noge ga nose u park. Sjedajući za sto. Luđački ih oznažuje glad koja je od studija načinila tešku borbu. E neće! Nek rođak i njegovo konsultativno vijeće idu dovraga! U prvi mah pomišlja da bi. Mahdžub. Hladno mu je po rukama. Primit će te. Čvrsto vjeruje da Tehija nije njegova neostvariva želja. Učtivo pozdravlja čovjeka i sapoćava mu: . a u stomaku osjeća grčeve. To je neprijatelj s kojim se mora održavati prijateljstvo. Da bi mu doteklo novca za tramvajsku kartu u odlasku i povratku.Ali. Premda je to žudnja slična onoj kakvu pokreće Ihsana.U to ne sumnjam. Čvrsto odlučuje da ode Hamdis-begu u ministarstvo i pomoć traži makar žrtvovao prijateljstvo s Tehijom i Fadilom. a od noći bolne patnje. trebao do popodne sačekati u gradu. Pronalazi put do rođakovog sekretara. nije platonska. Ne zna kako da sačuva strpljenje do ponovnog susreta. idu u susret. Zato se običnim ljudima. ako Bog da. Ona je nova žudnja. neće moći izdržati divljanje gladi. Nakon toga ide prema Nilskoj palači da u parku provede duge sate čekanja. Ide uz Nil. bolji od bogataša. Vrijeme je hladno.radi? Kad bi znao džepariti! Džeparenje je čarobno umijeće. čovjek mu odgovara: .Želim vidjeti gospodina Hamdisa. U strahu se pita: "Je li moguće da ovi crni dani ne ostave ožiljke za cijeli život?" Mršti mu se blijedo lice. . predate razgovoru i razdraganom smijehu. A knjiga na latinskom!? Teško njemu! Kako će doći do novca!? 15. ako se želi vidjeti s begom. Čovjek mu reče da sačeka. Tačno u deset je stigao pred ministarsvo. Džeparoš na raspolaganju ima sve što je u džepovima svih ljudi zajedno. Mahdžub poče razmišljati šta da kaže rođaku. Prolazi pola sata čekanja. Čuvat ću ponos. Vjerovatno zbog urođene hrabrosti i odvažnosti.Kad je baš tako. "Iznevjeri me taj lopov!" Uprkos tome. Predat nedoumicama. nebo ispunjeno oblacima. prostacima. To je čovjek četrdesetih godina. odriče se doručka. Novi KAIRO 51 . Sekretar se ubrzo vraća. Međutim. došao sam zbog nečeg jako važnog.Njegov rođak. ali ne tako ludo da sanjari kao što sanjari Ali.

Iz zbunjenosti ga izbavlja hitro prisjećanje na iskopine. ni Ali Taha. kao što i njoj njega predstavlja. Dakako. Kad su bile na nekoliko koraka. Raspituje se za kancelariju gospodina Salima Ihšidija. sad je svjestan da ne može i dalje moliti Hamdis-bega. Kad bi tako postupio. pred autobuskom stanicom na trgu Giza. -AFadil? . hvala. ona ga i ne primjećuje.Letimično ih pogleda. Nije on ni Me'mun Ridvan. da je presretne.Četiri sata popodne.Aha. a sutra mu s kćerkom ima sastanak s pobudama čuvstva. U isti mah zaboravlja njenog oca i njegovo konsultativno vijeće. Razmišlja bez zastajkivanja. Mahdžub zastaje. stade pred vratima. Zbunjena reče: .Da. Ne vidi ništa pogrešno u tome da se njemu obrati.Reći ću mu.Zakažimo tačno vrijeme i mjesto. Najednom se sjeti Salima Ihšidija. Zatraži dopuštenje da uđe. Sve troje su zbunjeni. Nije logično da njega danas moli. on produži svojim putem. brko. prepriječio im je put. Kratko ga gleda i pruža mu ruku. a sama njena iznenadna pojava je kod njega proizvela vidljive reakcije. ni s njene bunde od vjeveričinog krzna koje govori o izobilju i otmjenosti. to je stari komšija. Pogled joj je skrenuo u njegovom pravcu. Novi KAIRO 53 . a obećano treba ispuniti. San je postao stvarnost. Ne. ta vrata su mu se pred licem zalupila! Nakon sveg truda. .Kada? -Kada!? . Zatim. kao da joj se prijedlog dopao. Naklonivši im se u znak pozdrava. Odlučan je da nametne temu razgovora: . Predstavlja mu prijateljicu. Pogled ne skida ni s nje. nisam zaboravila. Pretvara se da nije svjestan ni svoje patnje ni gladi. ali zar je uopće važno kako izgleda? Međutim. Uvode ga. Polazi bez oklijevanja. primijetio je kako je njena prijateljica obratila pažnju njegovom izgledu. . Ko to zna!? Međutim. Nije mu ni važno kako sad izgleda i što je s njom nepoznata djevojka. 52 NAGIB MAHFUZ . ili sastanak!? Međutim. nisu li dvije žene stajale s najbjednijim muškarcem!? Dakle. Stasiti i plećati kurir. reče: .Iskopine pod nadzorom fakulteta. Tehija je vjerovatno osjetila njegov pogled. To bi i ona sama odbila. . To je neočekivan a veliki uspjeh.Dobro. Kako god bilo. To nije nemoguće.Ne razumijem. Naglašavajući kao da upućuje ukor. Sav se usredsreduje na jedno. Neočekivano se našao u prilici da ostvaruje cilj!? Ne zna šta da kaže. Otići će bez oklijevanja. odgovara: . sekretara Kasim-bega Fehmija. U jednoj prepoznade Tehiju! Zauzeta razgovorom. već šef kabineta.Ne želim da ti išta komplikujem. Nakon što se pozdraviše i rastadoše. Oči mu zasjaše i iskolačiše se. Bolje ti reci vrijeme i mjesto. Lice joj oblijeva rumenilo. Naravno. tu i nije bilo izbora.Dobro. Ili moljakanje. . Njom se dohvataju dragocjenosti. Zašto ne otići njemu? To je dobra ideja! Još nije podne. a između njega i ministarstva je svega pola sata.Kako je čestita porodica? . Budimo praktični.Ovo je baš zgodna prilika da te podsjetim. sasvim moguće je da se ovo okonča čvrstom vezom. Započinje s onim što je uobičajeno pitajući: . nađe se u nedoumici s kojom se i dalje pita: "Šta da radi? Kako doći do novca?" Sav igubljen korača. djevojčin otac bi kćerki zabranio izlazak s momkom bijednom kao on. 16. Šta misliš za popodne slijedećeg petka? Malo oklijeva. Ona ne krije iznenađenost. Odgovaraju mu da on više nije sekretar. Tehija je ruka sreće koja se pruža sretnicima. Ili je izabrao a da nije ni bio svjestan.

Ne brine ga klevetanje. nije navikao davati. kajmak i med. a noću nastavljam u Kasimbegovoj vili! 54 NAGIB MAHFUZ Mahdžub se u sebi Ijutito pita: "Nećeš valjda od mene tražiti da Bogu činim dovu da te poštedi posla?" Suzdravši se. Kad sazna da neko o njemu ružno govori. Momak razgleda oko sebe i pita se: "Kad će se razići ta nepregledna gomila. Ja i moja porodica prolazimo kušnje teškog vremena. klimnu velikom glavom i reče: . doručkovao je maslac. uz osmijeh mu uzvraća: . a zatim molećivo reče: . S užitkom i olakšanjem odbija dugačak dim. Svi smo u nevolji. S pravom se za njega kaže da život temelji na stalnom radu. Čestiti beže. Pripaljuje cigaretu i duboko udahnjuje. Pruža mu ruku i poziva ga da sjedne.Valjda ne očekuju da sistem napredovanja eliminiše značaj podobnosti!? . Šta vrijedi da se osvrćem na klevetanja? Ja to neću! Niko ne može usta zatvoriti onima koji naklapaju da se Ihšidi domogao pete klase. Ihšidi ga ispitivački odmjerava okruglim očima. Ihšidi klimnu velikom glavom. a da u šestoj nije proveo ni pune dvije godine! Pretvarajući se da ih osuđuje. Nema sumnje. Neki su podnijeli zahtjev za subvencionisanje školarine. svoje majke.Ja neprestano radim. šta je s tobom? Mahdžub guta pljuvačku. bez razlike radi li se o protivnicima ili saradnicima. Odzvanja naglašavanje koje govori o značaju u rukovođenju. zna s prezirom reći: "Svaki zaljubljenik je omrznut. ali kako to izvesti? Da mu se izvine!? On Novi KAIRO 55 .Ja sam prividno u ministarstvu. Popravlja se u stolici. Mahdžub ih je slušao kako mu se obraćaju s poštovanjem i uvažavanjem: "Čestiti beže. Na licu mu se očituje radost i zadovoljstvo. otac mi je vezan za postelju. Međutim. Poznat je po oštrini jezika i napadima. jer je u nekoj maloj kasabi proveo već punih dvadeset godina službovanja. To ga navodi da makar malo promisli." Dakle. Ja lično sam u teškoj krizi. Ne mari za to šta se o njemu priča. Puca od zdravlja. a u biti sam na đubrištu." Odgovarao im je oštro. Jedan mladić ga je molio da mu zakaže susret s Kasim-begom. Jasno vidi da je momak u teškoj nevolji. Mahdžub pita: . Bezbrižno sjedi u fotelji!" Osjeća u sebi prezir. kritikuje i prijeti." Mahdžub se nađe u prostoriji kracatoj muškarcima i ženama.Salim-beže! Ti si mi stari komšija i drug. dragi moj. Mahdžub se strpio dok se "šef" nije stavio samo njemu na raspolaganje. Ihšidi je rekao: . u crnoj dželabiji ulijepljenoj blatom?" Kao i u većini prilika. Nije mu nepoznato laskanje samom sebi i zbijanje šala na račun drugog. Dakle. Potrošio sam novac. Jedna gospođa je tražila Ihšidijevu preporuku da joj kćerka bude unaprijeđena u šestu klasu. Kad će mu se ukazati prilika da progovori?" Prostorijom odjekuje Ihšidijev glas. Okreće se pravo Mahdžubu. pažljivo posmatra i razmišlja: "On je sit i sretan. samohvali i klevetanju takmaca. Glasovi službenika šušte sričući obrazloženja. Nije on "slabić" kojeg nečija nevolja pogađa u srce.Nestade nekoliko trenutaka. A sad. oholo. komentare i isprike. Službenici uzimaju svoje papire i jedan za drugim odlaze. U prostoriji najednom ne ostade niko osim šefa koji tek tad obrati pažnju na momkovo prisustvo. podređeni i stranke su bili tu sa svojim potrebama. Zaklonjen je plukružnim redom službenika koji mu predočavaju papire. Vrati se i oštrim tonom reče: "Izvoli. Shvata da je gladan. Iznosi primjedbe. Neko ga je molio da mu rođaka premjesti u Kairo. gotovo kao ni nepostojeće pohvale.Ovako provodim dan. Mahdžub ga krišom. Ihšidi se za stolom ne vidi. čak i drsko. Stoga su rijetki oni koje njegovo zlo mimoilazi. Apsolutno ne zna šta je gest dobročinstva. čudo se desilo! Prostorija se ispraznila! Kad mu se okrenuo. Dozvoli da zatražim pomoć. da mu pokloni svoju studiju o životu djeteta do pete godine života. Podrugljivo se pita: "Što u kancelariji ne objesi sliku čestite žene.Presude se izriču prema rangu osuđenog. Pomišlja da ustane i skloni se. Egoizam ga je navikao da sve koji s njim dolaze u dodir doživljava kao takmace.

Bez obzira na sve. Časopis Nedžmal? Ako i uspije. Uzmi moju posjetnicu i idi k njemu. Zaokreće prema Me'munovoj sobi. Iznanađen je. Zausti da prijatelju zahvali. Ide prema tramvaju pitajući se: "Koji od dvojice je prikladniji? Obojica su čestiti. Zamahuje stisnutom šakom. Otvaraju mu se vrata. stavivši prst na usne. ja sad moram ići Kasim-begu. Donosi mu ih. Znaš li za časopis Nedžma? Vlasnik je moj kolega i prijatelj. ide putem ni sam ne znajući kuda. a mrzovoljan što je postao Me'munov dužnik.to ne može jer izvinjavanja prezire. . šta ti je? Bez oklijevanja odgovara: . samo prošapta: "Pst. Neznatno prije sastanka. Kroz prozor proviruje lijepo lice. Ihšidi ga ispraća do vrata. ali on. ali to ne pokazuje. Čak i Ihsaninu kućicu samo letimično pogleda. Ulazi i sjeda na svoje mjesto. Me'mun je pobožan vjernik.Prijatelj ti je na mukama. Sav svijet ga stiska. Našao se pred gorostasnim kurirom." Mahdžub iz doma odlazi ni na šta se ne osvrćući. Me'mun bez riječi ustaje i prilazi čiviluku. Mahdžub ih uzima gotovo ne vjerujući. Tad ga upita: . Pita se: "Hoće li brat i sestra ispuniti obećanje?" U zakazano vrijeme stiže luksuzan automobil i staje ispred stanice. On je dostojan čuvanja tajne. Glasom koji sliči jauku. taman i da dođe do odgađanja vraćanja duga. Lijevom rukom uze svežanj papira. anegdote i slično. Istovremeno je i zadovoljan i mrzovoljan.Vjerovatno si slušao o dobroj zaradi novinara!? U svakom slučaju.Može li taj posao donijeti pristojnu zaradu? Premda mu se iz očiju vidjelo da ga je pitanje naljutilo. Pritrčava autu. I jadni momak njemu pruži ruku. Članke.Dobro. Čuvat će tajnu. m 17. Ne ljuti se. pita: . Možda te primi s mojom preporukom. to ima smisla tek kao lijek koji će kasnije djelovati. Ide prema studentskom domu. Mahdžubu srce lupa.Sto si danas odsustvovao s fakulteta? Mahdžub odgovara: . jednako kao što Me'muna ne 56 NAGIB MAHFUZ rzi. dobit ćeš makar onoliko s koliko se možeš izvući iz nevolje.Gdje je Fadil? Novi KAIRO 57 . Teške glave i potišten. . Vrijeme je hladno kao što je bilo i prije podne. Za knjigu na latinskom nemam ni milima. Odmah uočava da je Tehija došla bez brata. Pretvarajući se da mu to ništa posebno ne znači. Samo što ne viče da mu da nekoliko pjastera. Sto se mora. znam.Mahdžube. Ruku zavlači u džep sakoa i vadi tri novčanice po deset. Odlazi noseći sa sobom posjetnicu.Hoću li trebati prevoditi članke? . Mahdžub odlazi na autobusku stanicu.Da. odnijeti mu neke papire. pogotovo izvinjavanje onima koji nemaju nikakvu moć. mora se. Nije li to i za tebe bolje i časnije? Tad Ihšidi ustade. Preplavlja ga istinska radost. Momak ga obradovan dočeka i pita: . Jako teško mu je njima pružiti ruku! Međutim.Teška situacija.Znaš li dobro francuski i engleski? . Zadovoljan je što je dobio novac. Plaše ga iscrpljenost i briga koje prepoznade. Ihšidi se nasmija i uzvrati: . Vrlo teško mi je! Me'mun mu se krupnim crnim očima zagleda u lice. Saosjećajno pita: . nema izbora. Međutim on Alija ne voli. ali vrata se prije toga zatvoriše. Ja ću mu javiti telefonom. Šta da radi? Kako doći do novca? Sat pokazuje tri popopdne. Tad se nečeg dosjeti. a njega obuzima nestrpljenje. ljutito izgovara: "Sav svijet će mi platiti za ovo!" Jasno mu postaje da ne preostaje niko osim Alija ili Me'muna. a desnu pruži momku.Da. Iz ministarstva izlazi snužden i jednako ophrvan brigama. Izgubio sam i zadnji pjaster. Stiglo je vrijeme sastanka zakazanog za petak. Pita momka: .

Nema sumnje da su se ti vozači izvještili u držanju postrani.Zajedno smo krenuli.Djevojka vozaču naređuje da krene. . Ovo je prvi put da je nasamo s djevojkom koja zaista zavređuje pažnju. Diplomama mašu i rashlađuju lica pržena na temperaturi osme klase. Nakon toga. Učtivo je pita: . Usput je ugledao neke drugove i odustao. Drago mi je. samouvjereno reče: . Nema tu mirisa znoja i prašine. Zatim reče: . Nakon što joj lice porumeni.Hvala Bogu. Osjećajući želju da Tehiju uvuče u razgovor.Diplomatski kor je privlačniji. Mahdžub se trudi da prikrije zadovoljstvo.Vidjet ćemo lijepe stvari. Zamišlja Hamdis-bega kako ide u ministarstvo vanjskih poslova i zauzima se za njega. U sebi reče: "Iste su krvi. obuzima ga osjećaj da se guši. Mnogi prethodnici se grče za stolom po ministarstvima. a kako kažu 'krv vri'. Poželivši da je provjeri.Šta ti namjeravaš raditi kad diplomiraš? Pitanje ga iznenadi. Vlada tajac. Međutim. Lukavo joj odgovara: ." Ako ga osjećaj ne vara. pita: .Je li gospođica student? . Djevojka gleda kroz prozor. Vrlo lijepo. Zahvaljuju ti za ovaj lijepi izlet.Molim. odmah se tu nađe i vrag kao treći. Dobro.Ja? To je tvoj problem. Nosnice mu se opijaju ugodnim mirisom. pita: . Kad toliko dugo on vraga slijedi i privržen mu je. ona uzvraća: . Pariza i Beča. Što li je ona iskoristila njegov način odgovora? Da li mu se.Kako su čestiti roditelji? . Pogledom kruži van automobila. kakav bi. Nije li tako? S pouzdanjem odgovara premda i on ide prvi put: .Lijepo. da se odmah na nju baci! Osjeća kako mu se požuda pojačava i kola zajedno s krvlju. Pridruživši joj se sa smijehom. Zadovoljan reče: . tako ruga. Pita se što li je Fadil odustao? Da nije ugledao kakvu lijepu djevojku i za njom krenuo? Možda mu je i Tehija nešto namjestila da ga se riješi? Muška pohota ga čini sve uznemirenijim. Ankare i Adis Abebe. Ni ona nije nešto nestvarno. To je najbolji komentar za one koji ga eventualno vide.Fakulteta za edukaciju djevojaka.Ili između Damaska. vragolanka. A vozač!? On je tu nebitan. ili toga nije ni svjesna. inače. Bilo bi jako lijepo život provoditi između Brisela. Tad u njemu ne može biti pobuđena čednost i ponos.Svakako. gdje je? U luksuznom automobilu koji zavidnike čini tužnim. Zadužio me je da ti prenesem njegovu ispriku.Lijepo." 58 NAGIB MAHFUZ Gdje je taj vrag da sad pred njim klekne i ljubi mu stopala. vidjet će ona lijepe stvari. on se izbavlja svojom poznatom odvažnošću. reče: . Ona se nasmija i uzvrati: . Naravno. glasom kojim se izražava očekivanje. ili postdiplomskog studija uz rad u obrazovanju. Njegovi prijatelji o budućnosti govore sa sjetom i zabrinutošću. a on je krišom posmatra.Šta bi ti radije? . bio motiv njenog dolaska bez brata? Najveća mudrost je ona koja kaže: "Ako se čovjek nađe nasamo sa ženom. Ali.To i ja mislim. On ne može ni pretpostaviti kreposti i bogatstvo ljudskog bića. Nakon toga se okreće Mahdžubu i kritičkim tonom mu saopćava: . Premda svjestan da laže. onako kako i želi. ona reče: . Pogled vraća u unutrašnjost automobila. Kad ulazi u svoju sobu ispunjenu ugljendioksidom. Pohota ga vodi da zamišlja samo jednu sliku.Moram izabrati između dva puta: uključivanja u diplomatski kor.To se i tebe tiče. jer ti se radi o rođaku. Osmjehnuvši se. Tehija njega pita: . što njega vrag ne nagradi vezom koja će ga spasiti. lukavo dodaje: Novi KAIRO 59 .

Vidjet ćete mjesta koja je dozvoljeno gledati. Međutim. Na zaravni ispred najveće piramide izlaze. Ko zna? Smjelosti mu ne manjka. Uznemiren reče: . Poznat je po imenu Hram sfinge. nadzornik im reče: . Što se tiče budućnosti. Vrijeme je stabilno. a sa strana su dva reda stubova. svjesno nastojeći da dolasku prida značaj. pješke idu. srce mu govori da mu djevojka ne može iz života otići kao da nije ni postojala. Mahdžub u sebi reče: "Bog po svojoj mudrosti došaptava da danas duže budemo sami. Do njega je stražnji dio grobnice princa Senfera. Mahdžub shvata da se nelagodno osjeća pred slikama Novi KAIRO 61 . Silaze niz stepenice i ulaze u malu pravougaonu prostoriju zidova ukrašenih natpisima i slikama. Pomišlja: "Vjerovatno se ona pita.Postoje mnogobrojni spomenici. Strop joj je odmah iznad glava. dočekao ih je nadzornik.Pogledaj te stubove! Kako su uspjeli odoljeti tolikom vremenu? Podrugljivo se nasmiješi. Zajedno se nasmijaše.. Po njemu posla ceduljicu za nadzornika zone. što čestiti ambasador ne nosi frak?" Nakon dvadeset minuta hoda. a sunce šija ni oblačkom nezaklonjeno. Loža je bez krova. onda sam i ja vjernik!" Duboko udahnjuje 60 NAGIB MAHFUZ da krene prema Hramu sunca. to vam je Hram sunca koji pripada drevnom božanstvu. Samom sebi reče da pametan razumije i poruku nagovještaja. Nedostatak može biti prije to što smjelosti ima više nego što mu je potrebno. Ni brzo ni polahko. Tu i tamo stoje goli seljaci. Najednom pažnju obraća na automobil kako se putem penje i skreće prema platou s piramidama. a nadzornik nastavlja: . Ulaze u ložu čiji pod je od granita. Jako sam zauzet. a između njih djeca. reče: . Malo se time uznemiri. Spuštaju se tek pripravljenim stepenicama. približno tridesetogodišnjak. Mahdžub progovara: . Okružuju ih robovi i sluge. Momak prilazi stražaru. Mislim da vam i nije neophodan vodič. Međutim. To su mjesta na kojima su završena istraživanja.Ima li još spomenika osim ove grobnice? Predosjeća kakva dosada vreba iza pitanja. Noge im gaze prašinu. Ako je sva Božija mudrost ovako osmišljena. Djevojka oko sebe baca letimičan i nezainteresovan pogled. Kad su ušli. Tad reče: . znali bismo sve šta skrivaju ta nepoznata čuda. što može pobuditi divljenje. U njoj nema ničeg što ushićuje. Čovjek se vrati i pusti ih da udu. ja vam neću praviti društvo. a toliko je zasada dovoljno. Mahdžub se pokaznim znakom usaglasi s tim.Sta je bilo na njima da bi se porušili? Pokazuje na uklesane natpise po stubovima i odgovara: . prilazi trećem zidu. Zatim se Mahdžubov pogled zaustavlja na slikama. Dok se približavaju grobnici iza Hrama. ugledaše zonu kopanja opasanu bodljikavom žicom. Jesi li učila o faraonskim vremenima? Niječno odgovara i tako se okončava obilazak prvog spomenika. samo prohladno.Pogledajmo slike! Gledaj te prekrasne boje! Počinju od zida na kojem je ulaz. Njegova odječa na bjelini dana jasno se očituje s odsustvom elegancije i ljepote. Mahdžubov prijatelj. Tehija ga pita: . Oru je rala koja vuku volovi. . Prostoriju površno razgledaju. Tehija se bez zadržavanja okreće od slika. Nebo je vedro. Počinju osjećati umor. Mahdžubovo razočarenje nije ništa manje. ona upita: . Lijevo od njega je njegova žena.Stigli smo.Zbilja! . Tihim glasom progovara: .Kad bismo pročitali te hijeroglife. Ukrašen je slikama koje predstavljaju vlasnika grobnice.Iskopine su nekoliko milja iza sfinge.Naravno. Prepušta se poplavi misli.To su prijestolnice u koje ne ide neko čiji rođak je Hamdis-beg. Uz dobrodošlicu i izvinjenje.Ono tamo. ali nije dozvoljeno razgledati ih. Na slijedećem zidu vide prizor prostrane poljane.

malo se saginje. privij mi se na grudi! Ni sama ne znajući odakle joj takva snaga. Podrhtavanje glasa je opominje da nešto priprema. Blijedo lice mu se crveni. a on gleda za njom. Ne smeće s uma da su sami.Ali. Ophrvan je osjećajem neuspjeha i stida. Jasno mu uzvraća: . Sa žaljenjem. Šuti i slomljen je prati. On klima glavom. Guta pljuvačku. Ne odmiče se od prizora poljane. Obujima je rukama i navaljuje usplamtjelim usnama. Od ustrajnog gledanja mu se pričinjava da se slike otjelovlju. Mahdžub podrhtavajućim glasom nastavlja: . a podrugljivi duh mu se poče vraćati. Šutke idu putem kojim su došli kao dva vesela prijatelja. Po koži im se razlijeva nabujalo rumenilo. Obuzima je strah. Srce mu od silne pohote snažno lupa. sve više ga muči. nosnice titraju. Samom sebi se s porugom nasmija. Tehija najednom naredbodavno reče: . Postaje svjesniji da su sami. Prilazi joj korak bliže i staje naspram nje. Ona se brani desnom rukom i izmicanjem glave unazad. Vratovi su im izduženi. Dok mu lice mijenja boje. gordo i slavodobitno. ti se baš dosađuješ. uspio bi. Da se malo više strpio i udovoljio njenoj sujeti. samo mjesto je lijepo i mirno. Uzalud se susteže. Oči su mu jednako uprte u golaće. Odlučno i gromko podvikuje: . Dugo gleda piramidu. a ona je energično istrgava. Želi nešto reći. Što šutnja više traje. ne ljuti se. Zato mu reče: . On na to ne obarača pažnju.Zar ti se ništa od ovog nije svidjelo? Ona se opušteno nasmija.Ne vidiš li ovu svetkovinu na poljani? Ne krijući da se dosađuje.Ne prilazi! Ona uđe u automobil i zalupi vrata. okrenuti prema djevojci koja bježi. On ne zna kako da ispravi grešku. zatim samokritično izgovori: "Četrnaest minulih vijekova ove piramide svjedoči moj neuspjeh." Ne čekajući ga. Energično je sebi vuče. Na umu mu je Tehijin dolazak bez brata. Ona obara pogled. Dugo ostaje nepomičan. da se nalaze u grobnici u kojoj ih skrivaju znaci nestanka generacija. S kajanjem se počinje pitati.Istina je da nisam našla ništa dostojno dolaska. Njegove oči je prate dok se ne izgubi iz vidokruga. Glasom koji para tišinu grobnice. Vozaču naredi da krene. ona bezvoljno odgovara: . razgovor u autu i blagost komentara. Dok pogledom strijelja njene oči." Preplavlja ga vražija pohota. luđački snažno mu se istrgava iz stiska ruku. Preobražava se u zvijer koja je izgubila samokontrolu i razum. Zakreće glavom i gotovo šapatom joj reče: .Molim te. Javlja mu se želja da Novi KAIRO 63 . Hvata je za ruku. izgovara: "Daj da ostanemo još malo. Priđi. U njemu se uzburkava vulkan.Nema tu ništa što zavređuje pažnju.golaća. Prezrivo ga 62 NAGIB MAHFUZ eleda. Ostavila ga je samog na zaravni pred piramidom. Privida mu se zreo plod koji samo čeka branje.Ne prilazi mi! Teško tebi ako me samo dirneš! Samo mi probaj stati na put! Ide k vratima. Dodiruje joj desno rame. Na lijepom licu joj se vidi da je bijesna. a iz očnih duplji im izvire živ pogled. On razrogačenim očima posmatra slike koje su mu potakle podozriv osmijeh zajedno s ubrzanim kolanjem krvi.Vrijeme je da idemo. kao da ništa drugo ne vide. kako mu je ona naredila. Podrhtavajućim glasom pita: . Vjerovatno joj se nije dovoljno udvarao i laskao joj. Zajedno s njom gleda sliku sluge koji mijesi tijesto. Kao da želi bolje osmotriti jedan dio slike. niti pogled skida s golaća." Zatim ga zapljuskuje neočekivani val srdžbe. Obuzima ga dojam o gotovo nestvarnoj činjenici da su sami s golaćima.Gospođice. sam sebi reče: "Očigledno je da se djevojke kao Tehija ne mogu osvajati jednostavno kao Beračica opušaka. Prokockao je ukazanu priliku. oštro podvikuje: . Njeno lijepo lice je prošarano znakovima prigušenog bijesa. krv u venama vri. da se u njima budi život. Zatim se okreće gleda je u oči. Nakon toga sleže ramenima. ali glas ga izdaje. da im u venama kola krv. nije li bilo bolje da se još neko vrijeme strpio.Ti si poludio! Pusti me! Pusti mi ruku! Ušutkiva je gotovo izbezumljen od bijesa: . već je snažno hvata za ruku. . ali ide uzdignute glave.

pokazalo toplinu proljeća i njegovih čari. Tek nakon toga bismo ga pozivanjem širili. od sada pa ubuduće. Ne propušta naglasiti da. Njemu su se pobrkali ciljevi i putevi." Ispit je bio početkom maja. S tim može odoljeti strahu od gladi koja je prijetila smrću. izuzev toga.svojim prašnjavim vjetrovima i glinastožutim zrakom. očekuje njegovu pomoć koja im je jako potrebna. u mjesecu. optimistički ili pesimistički. Prisjeća se crnih noći gladi i bezizlaza. Protekao je mart sa svojom prijatnom temperaturom. Neumoljivi silnik kojeg nazivaju budućnost. radost uspješnog diplomca je kratkog daha. Jednom prilikom se pitao: "Ne bismo li mogli započeti našu istinsku borbu najprije u muslimanskom omladinskom društvu. Rezultati su se znali 20. naiđe poneki neizbježan trenutak revolta. Želi mu dobro zdravlje i uspjeh. Predaje se poslu. Neću tražiti ni novi posao. moći uskoro hodati. To je za njega bila iznimna i nestrpljivo čekana prilika da ubere plodove dugotrajne petnaestogodišnje borbe. ali vjerovatno uz pomoć štaka. Prolazi i po cijeli dan a da u ljutnji ne stisne pesnicu. Korača. dograbe ga se brige nove vrste. može život učiniti podnošljivim. pak. Tako bismo mu vratili izgubljeni mladalački duh. ili će biti zadržan u Egiptu." Ali Taha. ali se sjeti i roditeljskih riječi: "Dok bude nas. Prijatelji se u istom sastavu uvečer okupljaju u klubu na fakultetu. U oba slučaja. da islam očistimo od nanosa idolatrije. 64 NAGIB MAHFUZ Obradovao ga je viješću da će. ne brini.Kairo zaspe kamenjem ugrađenim u ogromne piramide. nema sasvim jasan cilj. Prošla su sva četvorica prijatelja koji su se družili tokom četiri godine studija. sadrži nagovještaje sreće i nepredvidiva posrtanja. kad vidi sportski stas i bezbrižan osmijeh Alija. Na trenutak razmišlja. život ide svojim prihvatljivim tokom. ili kad se sjeti kako je kucao na mnogobrojna vrata tražeći nekoliko pjastera. Jučer sam bio student i novinar. a on bi obuhvatio. Početkom maja mu je stiglo očekivano pismo od oca u kojem mu saopćava da mu šalje posljednju funtu koju je mogao odvojiti. Za čim da žali!? Ona je samo žena! Nije po ženstvenosti ništa ni iznad njegove Beračice opušaka. kao kad. Predaje se poslu. a za njima i ostale islamske zemlje. a srdžba ga jednako razjeda. 18. samo stoje prokockao priliku!? Zauvijek gubi Tehiju i njenog oca. Ispunjava obaveze na fakultetu i u rutinskom novinarskom polsu. Slegnuvši ramenima. Neizmjerno se obradovao. Ahmed s uobičajenim mirom kaže: "Tok mog života se ništa neće promijeniti. sinovima ljudi iz uticajnih krugova. a sad mi preostaje samo da radim kao novinar. Zapravo. Čim svane prvo jutro. s prezirom izgovara "gnjavaža". samo što on ne može obuzdati bijes potaknut pismom. kao što je slučaj s Mahdžubom. najprije sve istočne arapske zemlje. Život mu više nije prazan. Zaokupljaju ga uobičajene ljudske brige. Ne bi potrajalo dugo.ono se spominje u svakom razgovoru . Istina. a to je islam. Počinje razmišljati o sebi. Odlazi na primanje kod glavnog urednika Nedžme. njegov cilj je jedan. Brige kakve se ustreme na momka koji skida studentsku odoru i sam se treba suočiti sa životom. Mahdžub uspijeva odagnati pomisli na sve što ga tišti. Za njim je došao april sa svojim blistavim suncem . Razgovaraju o budućnosti prigodnim riječima i kritikom. da bi mu primanja ubrzo porasla na stotinu i pedeset pjastera. Međutim. niti podrugljivo uzvikne "gnjavaža". Novi KAIRO 65 . recimo. ako Bog da. Za Mahdžuba to nije bio ispit kao i matura. U pismu nije bilo ništa o čemu se ranije nisu bili dogovorili. U svakom slučaju. pred kojima se vrata državne službe otvaraju preporukom moćnih. Do njih stižu vijesti o kolegama. ona ne traje više od jedne noći nakon što se saznaju rezultati. Iz dubine duše je odahnuo. Međutim. Čovjek ga zapošljava prevođenjem nekih izvoda uz naknadu od pedeset pjastera mjesečno. I Nastupilo je vrijeme izvjesnog stabilizovanja. blagim vjetrovima i nebom koje je sa sebe svuklo zimsku odoru. radi danonoćno. treba pojesti mizerni obrok." Me'mun ne zna hoće li biti poslan u Francusku. pogotovo ako mu prilike nisu naklonjene.

Prisjeća se svog posla u Nedžmi koji mu "donosi velika primanja". Od njegovog namještenja je prošla jedna sedmica. da još proširi znanja i iskustva. Međutim. on bi je u ime svega navedenog odbio.Spremam se da napišem raspravu o planiranju prirodnih resursa u Egiptu. Čovjek je s njim sasvim otvoren. Premda za njega nije bilo novo ništa šta je čuo. No. Sutra će Me'mun. on o njima ne brine kao oni o njemu. ili da već sad krene s pozivanjem? Nema sumnje da je čekanje lakše i mudrije. gdje postoji takva stranka? Hoće li čekati dok se ne osnuju takve socijalističke stranke pa da u njima učestvuje. Tvrdeći da neće dugo ostati na tom poslu. socijalistički preobražaj?! Sve su to pitanja koja njega nimalo ne brinu. Otvoreno ga pita ima li mogućnosti da i on dobije namještenje u biblioteci. obrati se nekom drugom! Iz biblioteke je otišao očiju tužnih zbog razočarenja. jer nema nikakve koristi od pozivanja u društvene preobražaje u zemlji u kojoj nikog ne brine ni ustav i njegove manjkavosti. Prilično se time iznenadio. ali bez predviđenog zadovoljstva. uznemiravat će njegove roditelje. počeo je svoju sudbinu upoređivati sa sudbinom prijatelja. Na usnama mu se ukazuje jedva primjetan podrugljiv osmijeh. Ali mu reče: . Ako je odgovor "da". Pleše Novi KAIRO 67 . ali Ali nastavlja: . Mahdžuba je obuzeo strah. Ono što njega najviše brine jeste strah od smrti zbog gladi.Ovo je vrijeme čekanja i razmišljanja dok ne dođem do zaposlenja u javnom životu. Snužden ide da malo proskita parkom Uruman. Natuknuo mu je i teškoće s kojima se suočava. kad bi mu služba bila ponuđena. izrod najodvratnijeg sela u zapadnim krajevima zemlje. a Ali je preporučen za mjesto u biblioteci u kojoj ima sve mogućnosti da priprema magistarsku tezu. Vjerovatno je najbolje da malo sačeka. da je makar ostao u dobrim odnosima s porodicom Hamdis! Da nesmotrenošću nije makar pokidao veze onog dana pored piramida! Sto mu se ništa ne da!? Zašto i on ne dobije svoj dio sreće i mira? Zašto ga glad vreba? Kao da ne postoji nikakav drugi plijen osim njega! Sav svijet je radost njemu nedokučiva.Spremao se za rad u politici. ali politika koju on poznaje nije politika kakvu znaju drugi. kao da je sve bilo prvi put. Uhvatio je Mahdžuba za ruku i otvoreno mu rekao: . Dugo razmišlja. politika. U međuvremenu je profesor filozofije "Francuz" Me'mun kandidovan za nastavak školovanja na Sorboni. Ako naleti kakva služba. bez predomišljanja bi u njoj uzeo učešća. Međutim. glad ga više neće potresati. Neće pokopati nade u državnu službu. Moguće je da se u odgovarajuće vrijeme opredijelim i za novinarstvo. Ne preduzima ništa osim što je ocu poslao pismo u kojem mu saopćava da uporno traži posao i da se nada da će uskoro biti u mogućnosti izvršavati obaveze prema porodici. Eh. Kad je Mahdžub to čuo. Alijevi planovi i nadanja Mahdžubu prelaze u dosadu. Momak ga vodi kadrovskom službeniku da s njim razgovara. Pomišlja da mu prijatelj prividnim tištanjem prikriva istinsku radost. sretan ti dolazak. Kad bi našao stranku koju karakterišu socijalistička načela. pripremati tezu i oženiti Ihsanu! Nek je veselo! A šta da on radi!? Hoće li mu se vratiti crni februarski dani? Odlazi da se vidi s Alijem u biblioteci. Momak ga dočekuje s neizostavnim osmijehom. Razlozi mu nisu jasni. Opsjednut je službom koja mu može garantovati pogaču. Proljeće prolazi u zelenilu granja i rumenilu cvijeća. već zavisi od toga imaš li nekog ko će se za tebe zauzeti!? Jesi li rođak nekom ko se pita? Jesi li u mogućnosti zaprositi ruku kćerke nekog ko je na vlasti.Slušaj sinak! Zaboravi stručnu spremu! Ne daj ni milima za molbe kadrovskim službama! Pitanje ne iziskuje ni riječ manje ili više. Šta da radi!? U državnu službu ne ulazi niko bez podrške. Leprša zajedno s vrapcima i drugim pticama. otići u Pariz! Sutra će se Ali skrasiti u biblioteci. Dugo razgovaraju. Očekivao je da će ga zateći 66 NAGIB MAHFUZ radosnog i razdraganog. Staviše. a ako je "ne". čini mu se da umjesto sreće primjećuje potištenost kakvu nije navikao gledati kod njega. guši ga to što je čuo. Islam. Međutim.

Kod nas sada nema nijedno mjesto slobodno.Salim-beže. Nema namjeru pomoći mu premda su u ministarstvu trenutno dva mjesta slobodna. Mogu li se nadati da me preporučiš za neku službu? Ihšidi ga hladno sluša. Ihšidi hladno uzvraća: . Hoće li on od gladi umrijeti u takvom svijetu? To pitanje mu se učini čudnim i besmislenim. Čim je zašutio. radi zadovoljenja neprikosnovenih želja.. sve podređuje niskostima. Ihšidi se zadovoljno osmjehnu i uskliknu: . vjeru. siguran sam da ti posao u kabinetu ne omogućava slušanje ličnih ispovijesti. momak pita: . Zemlja isto tako. Novi KAIRO 69 . Momka prezire i nipodaštava zbog siromaštva." Ne bi li ga velikani linčovali? Međutim.na rumenim usnama.Činjenica je da ja posao ne ostavljam osim sasvim nakratko petkom.Imam vlastitu kožu. ali sve što se odmah može ostvariti. a nebo je prekriveno neiskazivim blagostanjem. Mahdžub ga posmatra s izrazima strahopoštovanja i molbe u očima. stari drug.. on stanuje u jednom stanu. Shvata da se našao u milosti i nemilosti čovjeka koji ne zna ništa drugo osim svog interesa. ko je taj ko će ga uzeti za ruku. Čestiti beže. Mirno uzvraća: . Nikakve koristi nema od prijatelja. svojom poznatom odvažnošću se pretvara da mu ne pridaje nikakav značaj. Mahdžub počinje: 68 NAGIB MAHFUZ 1 . vrednije i od onog što treba čekati. No. Dovoljno je bilo samo njega se sjetiti! To je Šalim Ihšidi. a za drugo očekuje veliki poklon. S izrazom očajanja na licu. patriotizam i sve druge vrednote? Je li od gladi umro iko koga spominju po niskostima? Je li ikad bilo pritužbi osim od strane onih koje plijeni svako dobro na ovom svijetu? Čime bi ga sve teretili kad bi u listu Al-Ahram u rubrici za oglase objavio: "Momak dvadesetčetverogodišnjak. Kod nas sada nema mjesta. Međutim.Ništa od mojih nadanja!? . Domaćin dokučuje očevidan razlog posjete. Zato se tebi obraćam s velikom nadom. Procjenjuje da bi bilo mudro Ihšidija kod kuće potražiti jer je u kabinetu zauzet. Nema ni od koga osim od jednog. Mahdžub vaga značenje odgovora. Ti si svima učitelj patriotizma. Premda mu oči ne pokazuju da mu Mahdžubove riječi išta znače. Nasmija se ironično.Oprosti što ti dolazim kući. klima glavom pretvarajući se da mu je žao. podrugljivo i ljutito. Zato reče: . Ihšidi pripaljuje cigaretu. U Kairu živi kao samac koji na usluzi ima kuharicu. diploma bez preporuke vrijedi manje od zalogaja mesa. Momak zahvaljuje i zanosno dodaje: . Nema dovoljno smjelosti i odlučnosti da krene. Ide prema svjetioniku. Tamo negdje.Čestitam. krepost i savjest. Park Uruman je stjecište ljudskih radosti. Jedno je nekom već obećao. Uvjerenje da ga u petak ujutru može naći. od gospode. životinja i biljaka.Diplomirao sam. lijevo i desno predatim poljupcima. To mi je spasilo život i budućnost. nosilac diplome o završenom fakultetu. ti si mi stari komšija. Ihšidi ga dočekuje u maloj ali ugodnoj primaćoj sobi. u ulici Sejida Mifdala. Nikad neću zaboraviti šta si preduzeo da me prihvati urednik Nedžme.Nema tu mjesta očajanju. Srdito pita: "Zar ja da umrem od gladi? Neću ni trunke odstupiti!" Kako da od gladi umre onaj ko se diže protiv svih normi? Kako može od gladi umrijeti onaj ko poriče savjest. žrtvuje čast. Posjetioca bez predomišljanja pusti da kaže šta ima na umu. Ako treba . Na putu ostvarenja zacrtanog cilja. Možda bi jednog dana i Mahdžub mogao biti koristan. Navikao je slušati "dirljive" govorancije. Mahdžub mu uzbuđen reče: . Sav svijet je nepomućena radost. niti od Hamdis-bega. Mogu te uputiti na dobar put. ko bi pristao objaviti takav oglas? Na drugoj strani. krepost. ali mu ne preostaje niko osim njega! 19. ali u državi postoje mnogobrojna mjesta. Lica u njemu blistaju. svugdje.

Teško njemu! Međutim. postoje moćni ljudi koji mogu biti korisni takvima kao što si ti. niti mađioničar. beže. Brzo razmišlja. šta ćeš napisati u Nedžmi. Sta ja da radim? Vlada tajac. Ona je opsjednuta popularnušću i ekstravagancijom. Ihšidi se osmjehnu i reče: .Vjerovatno! Sve će zavisiti od tvog pera. Htio bih da znaš da svaka korist ima cijenu.Mislim da su uslovi Abdulaziz-bega Razija najprihvatljiviji. ja nemam 70 NAGIB MAHFUZ ni milima.Znamenita pjevačica. zatim nastavlja: . Ništa ti ne govorim u svoje ime. Mislim da je on znamenit. garantovano će ga moći iskoristiti. Kako mogu doći do njega? . Sta da se radi? Nasmijavši se prvi put. To bi i uradio da mu ne naumpada jedna zamisao. Dođi na zabavu. dok se ne vrati s hadža. tihim glasom reče: .Područje njenog uticaja je državna željeznica. Najnormalnije bi bilo da Ihšidi okonča susret. Kasnije ćeš se uvjeriti da je taj mizerni iznos Novi KAIRO 71 . Ihšidi vuče dugačak dim. . Jesi li čuo za njega? .Cijene su slijedeće: osma klasa trideset funti. zatim nastavlja: . sedma četrdeset funti. Morat ćeš kupiti ulaznicu za pedeset pjastera. a isplata odmah. da dobro razumijevaš život.U riječima mu nije bilo ničeg što bi upućivalo na bilo kakvu nadu. Ihšidi uzvraća: . Ako izmamiš njenu naklonjenost.Da.Ne možeš sada. glad ga neće mimoići dok se ovaj ne vrati s hadža. .Hvala ti.Postoji i Gospođa Ikrama Nejruz. npr. Razočarani momak se prestravi cijenom.Hoće li mi to omogućiti išta od onog što želim? .Da. Malo razmišlja pa reče: .Gospoda Nejruz će iduće nedelje u domu društva hendikepiranih organizovati dobrotvornu zabavu. U sebi pomišlja kako se Mahdžub može iskoristiti. sve zavisi od tebe. . ona će ti osigurati budućnost. Odlučio je iskoristiti momka za njeno reklamiranje. Sa strahom pogleda sagovornika.Ali.Osnivačica društva hendikepiranih? -Da. Neka mi Bog oprosti.Čekanje znači glad. ali mu nije preostalo ništa drugo nego da kaže: .Ima li neko ko nudi bolje uslove? Poput konobara koji čita jelovnik. a ja ću te predstaviti. Od toga što zahtijeva pjevačica.Put je jednostavan. Ne možeš prije mjesec i pol. Pošto mu niko drugi ne naumpade. Nakon toga. ministarstvo naoružanja i još neka visoka nadleštva. zatim samo treba sačekati. Gleda Mahdžuba kako je zbunjen. gospođica Devleta. Gospođa ne traži novac. da. Mogu te u nekoj prigodi njoj predstaviti.Ako prihvatiš moj savjet. Njegov djelokrug je ministarstvo unutrašnjih poslova. Ihšidi spremno odgovara: .To je taj. Hvala! Ihšidi ga oštro i prodorno gleda i savjetuje: . nastavlja: . a polovine plate bih se mogao odreći kad bih je imao. . Slovi kao jedna od najbogatijih. . ona je veoma bogata.Želio bih ti da budeš čovjek praktičar. zatim bez oklijevanja pita: . da. Predstavit će ga kao sebi podređenog koji izvršava njegova naređenja. Pod utiskom da će ga razjareni sagovornik zadaviti. Reče mu: . Momak ga s nedoumicom pita: . Ihšidi nekoliko trenutaka šuti. Ja sam samo tumač.Nisam ni ja svemoguć čovjek.Ko mi može kod njega pomoći? . Samo trebaš znati da on od onog koga zaposli zagarantovano uzima pola plate tokom dvije godine. Mahdžub očajan uzdiše. . jer nisi novinar profesionalac.Tu je. Zato dodaje: . Abdulaziz-beg Raži. Ona ima jak uticaj u mnogobrojnim ministarstvima i strankama. Ako ideja upali. Njegova je riječ zadnja u ovo naše vrijeme.. šesta stotinu funti.Da. Napisat ćeš nešto o zabavi i organizatorki.

opravdavajući promjene nervozom. pita: . Uzajamno smo se voljeli. a ljubav je iz dana u dan jačala. danas mu je zbog te potištenosti žao. posebno se plašeći spominjanja ispunjenja naših nada.Dokle je stiglo pisanje studije? . Ali ga dočekuje s poznatim osmijehom. ništa ne čekaj! Uprkos odvažnosti. Pretvarajući se da na prijateljevom licu ništa ne primjećuje. Pretvarajući se da saosjeća. a uzajamno razumijevanje je vremenom napredovalo.Ne dao Bog da je nešto na zlo krenulo. radi se o Ihsani. možeš li vjerovati!? Bio sam poludio. Nije to Ali kakvog poznaje. neodređeno reče: . Mahdžub pita: . Nervozan kakav jeste. U pogledu sam joj prepoznavao tegobne nedoumice s kojima joj misli lutaju. povrh toga što bi se ona mogla ispriječiti ispunjenje cilju posjete.Ništa ne razumijem. Okusili smo zajedničku sadašnjost i njome bili zadovoljni. Ništa se time nije promijenilo.Da. Počela je izbjegavati razgovor o ljubavi. Ali za trenutak zastade. Međutim. 72 NAGIB MAHFUZ Mahdžub je iznenađen.Sta je to što je unijelo smutnju u naš život? To je nešto nevjerovatno.Tvojoj zaručnici!? Ali uzdahnu. o mojoj zaručnici. Ustaje. I tako i tako ima neodoljivu potrebu da se požali. a u biti skrivajući sebi svojstvenu zluradost. Život je tekao svojim lijepim tokom. Ugašen je blistav sjaj njegovog pogleda. ali kako doći do njega!? On bi taj iznos mogao uštediti na kancelarijskom materijalu i knjigama tokom mjeseca koji će prethoditi prvoj plati. ali Mahdžub već u prvi mah prepoznade da mu je prijatelj potišten. reče: . Ne ostaje mu niko osim Alija. Kako da se pomirim s tim da jedna ljubav. Dobro smo se razumijevali. Njazad je prekinula. Idi. Sve smo polagali na budućnost i nju smo očekivali. Ponesen značajem onog o čemu razgovara. ali su mi potakle oprez. a što se mora nije teško. rukuje se i odlazi. Ona me je optužila da pretjerujem. Glasom nekog ko želi znati detalje. Međutim. umre bez valjanog razloga? Sve sam pokušavao. To mi je patnje dodatno pojačalo. uzvraća: . no da li će. Promjene su na početku bile bezazlene. a Mahdžub je prijatelj kojem je nadugo kazivao o svojoj ljubavi. Pisao sam joj. O čemu govoriš? Ali Taha nije u stanju kriti tajnu. zbilja. a osmijeh blijedi. uz gorčinu nedoumice i sumnje. kao što je naša. Pedeset pjastera!? Uistinu bezvrijedan iznos. 20. Na sastancima je jačala naša zaljubljenost i učvršćivala se ljubav. Znali smo naše prošlosti i bili smo ih zavoljeli. ni to ništa nije vrijedilo. po prirodi nije tajanstven.Ni ja. ali istinito! Kako se nešto takvo moglo desiti? Počela je da se mijenja.Sta da ti kažem!? Krila su mi slomljena. Glasom koji sasvim jasno iskazuje duboku potištenost.Kao što i sam možeš pretpostaviti. Posvuda sam je vrebao. Sta bi mogao biti tajanstveni i pogubni razlog koji je drži u crnim mislima. zatim slomljen odgovara: . nema smjelosti zatražiti iznos potreban za ulaznicu. U subotu ujutro odlazi u biblioteku. . Ja sam jedno vrijeme bio strpljiv. I ja sam strašno iznenađen i zbunjen. Činjenica je da bi to njega činilo zadovoljnim da ga je takvog zatekao u bilo kojim drugim okolnostima. Razoren je poletni živahni duh. ikad dočekati dan kad će platu dobiti!? Ko će mu dati iznos potreban za kartu? Me'mun je otišao u Tantu da se oprosti s porodicom pred odlazak u Evropu. Sastanci su se postepeno pretvarali u pakao. Sa zebnjom sam joj otkrio svoje sumnje rekavši da naša ljubavi ne može trpiti skrivanje tajni. najednom se zagonetno upita: . Da li da oda tajnu? Međutim. Tvrdoglavo Novi KAIRO 73 . Prijateljev pogled se ne odvaja od njegova beznadežnog lica. Ali trenutak oklijeva.plodonosniji od šezdeset funti koje bi dao gospođici Devleti.

Na kraju me je usrdno zamolila da se raziđemo. Prije njega je stigao tek neznatan broj posjetilaca. da tako sagovornika potakne da nastavi. Nade su mi slomljene. Sasvim mirno je zauzeo mjesto. kako god da se odigrao. rane nisu zacijelile. Ostavi je kao nešto što nikad nije ni postojalo. Nema tu više ništa što može pomoći. Zašto adže Sehata.Rekao sam joj da me njen preobražaj izluđuje. Okupao se.Da nije kakav bogataš bacio oko na djevojku . zadovoljstvo je što je nije osvojio taj takmac. obrijao se i počešljao kosu. Momak dugo gleda Mahdžuba. Mahdžub ga napeto prati. odbija gospodina Alija!? Smatra li ga nedostojnim tazbinstva s njim! Možda čovjek želi da mu kćerka završi fakultet i uspješno izdržava porodicu!? Tad se sjeti nečeg savim nevezanog.Prijatelju. a ona mi je odgovorila da je nju naš sastanak izludio. kao da shvata da je malo oduljio s pričom. Umjesto uvoda.Zaborav i samo zaborav! Je li pravo da mi kao budale dopuštamo da nam ljubav uništi život? Vlada tajac.U svakom slučaju. sasvim druga je osoba. Kad silina mržnje splasnu. Po širini sale se pružaju redovi zelenih sjedišta. uz blagi naklon mu gotovo šapatom reče: . 74 NAGIB MAHFUZ . Saopštila je da mudrošću trebamo liječiti tugu i pomiriti se s neizbježnim krajem.Sto da te dalje zamaram? Sve je ionako gotovo. Momak opet kratko šuti. na poček do kraja mjeseca. taman kad bi je sada osvojio i neko treći. Iskreno ti kažem da taj prekid." Ustaje s namjerom da se ustremi na ono radi čega je došao. Mahdžubu nakratko jenjava mržnja prema Aliju. Mahdžub je veoma iznenađen. Zar ne vidiš da psi te potrebe zadovoljavaju s više sreće i zadovoljstva? Mi smo uvijek sami krivi sa svoje patnje. Hvala. pita se: "Hoće li mi se džep ikad napuniti državnim novcem?" 21. Došla je potištena i postiđena. ni mladost. ni ljepotu. Premda je još uvijek mršav i blijed. Opčinjen razgleda oko sebe i pita se: "Je li zbilja moguće da mu se put do vlasti završi Novi KAIRO 75 .i uporno sam je progonio dok nije pristala doći na sastanak. Na bočnim zidovima su vrata s izlazom na balkone koji imaju izlaz na bašču. Sve je pripremio. ispeglao pantalone. Treba li da se bez borbe pomirim s patnjama? Jesam li trebao bez pitanja se odreći svoje sreće? Rekla mi je da je to želja njenih roditelja. samom sebi reče: "Sta njemu može naškoditi što je izgubio Ihsanu!? Nije izgubio ni privlačan posao. Cupnuvši lijevu obrvu. da je ne mučim. ide na njenu dušu. Vadi je i daje mu traženi iznos. Naglancao je cipele. Odlazi zadovoljan. s pažnjom zbog koje zamalo da zaboravi cilj posjete. prijatelju iznosi savjet: . Pretvara se da je ganut. ali Alijevo povjeravanje mu je pričinilo istinski užitak.To je nagrada onom ko iskreno voli kao ti. za tebe nije dobro da se predaš očajavanju. Nastoji napraviti uvod. Okružuju je bašče s prostranom hladovinom. ali ni riječ ne izusti. a savjetodavac nastavlja: .Ali. Pita prijatelja: . tvom drugaru je potrebno pedeset pjastera.Hvala ti. Ali Taha nastavlja: . Ulazi u prostranu pravougaonu dvoranu u čijem pročelju je velika bina.a otac je želi za njega udati? Ali sumnjičavo podiže obrve. da je primorana udovoljiti im. Mahdžub uzima novac izgovarajući: . dotle da mu se dušom i tijelom razlijeva osjećaj miline. Dok tajac traje. Rukujući se s prijateljm. Ali Taha zavlači ruku u džep. Zacrveni se i dodade: . da nema izbora. Iznenadio se kako je zgrada velika i privlačna. Rano je otišao u dom društva hendikepiranih. Sto se tiče Ihsane koja je u njemu raspaljivala požudu. košulju i fes. I uzrok i posljedicu baci u korpu za otpatke! Prijatelj sa sjetom odgovara: . Mahdžub se tad prisjeti cilja posjete. dragi prijatelju. Ali ništa ne odgovara. Otvoreno sam joj rekao da me njene promjene izluđuju. prodavač cigareta.

Prijatelju. Gospođa Ikrama Nejruz mirnim i odmjerenim glasom drži pozdravnu riječ. Ona dobrodošlicu prihvata držanjem nekog ko je na sve to dobro naviknut. Nisam li ja dopisnik lista Džerida? Mehdžub uzvraća: . Većina ih tečno govori francuski. kad će i on s njima sjediti u prednjim redovima.A ja sam dopisnik Nedžme. Najednom čuje Ahmeda kako mu šapatom saopćava: . bez obziranja i odgojnih skrupula. taj skupocijeni nakit. Taman kad je Ahmed naumio da prijatelja upita šta misli o radu u novinarstvu. Jedan komad je dovoljan da podmiri troškove svih studenata na fakultetu. Prisutnima izražava dobrodošlicu. a sve su uvjerene muslimanke! Francuski dođe kao zvanični jezik tog doma. Međutim. šta je tebe dovelo ovamo? Gledajući ga tako kao da i sam pogled sadrži povratno pitanje istog sadržaja. kao i obično. Blijedo lice mu se rumeni. kakvu će ulogu ona imati u njegovom životu? Ahmed nastavlja govoreći: . Novi KAIRO 77 .u ovom domu? Struja posjetilaca ne prestaje. Opčinjen je tim nestvarnim svijetom. neće šutiti. Srdačno se rukuju. Ihšidi je najviši uzor takvog života. Kako li se sporazumijevaju s hendikepiranima? Izliv luksuza ga zapljuskuje osjećajem gađenja. Zbilja. Osjeća vrašku želju da se dograbi te zgodne i uobražene djevojke. Mahdžub ga pita: . on je pravi uzor! Najednom osjeća nečiju ruku na svom ramenu.Ona je u godinama. dražesnoga okruglog lica. Nakon svega dvadesetak minuta. U prethodnici su krupnooke gospođice. Neka su prokleti! Treba samo vladati se bez protokola i njegovih zahtjeva. a zrakom se pronose mirisi. Naravno. podigla se zavjesa. Eh. Iskolačene oči mu bulje u blistava lica. Praćenje ga ispuni osjećajem divljenja i zavisti. kad bi ga sad ispod ruke uzela neka od ovih ljepotica pa da s njom prođe ispred čestite rođačke porodice koja se s navodnom pobudom dobrotvorstva i milosti udostojila doći u ovu salu. Samo blagim naklonom otpozdravlja poštovaocima i razmotava list papira. To mu kakotako godi budući da je čvrsto naumio i bez vodiča zgrabiti novi život. Za njom stiže Hamdis-beg. ali ne zbog nipodaštavanja lokalnog jezika. broj posjetilaca sasvim poraste. To je pravi život! Sladak život koji udovoljava svim prohtjevima. Nervima mu struji nemir. Gdje se taj svijet do sada krio!? Gdje su se skrivala ta luksuzna odijela. već usljed privrženosti urođenom preziranju svega. kao da u sali nema nikog osim njega. Čini mu se da čuje kako se pred njim zalupiše vrata automobila. U sjećanje mu se vraća obilazak piramida.Posao. Dočekuju je dugotrajnim pljeskom. Sjetio se mladog inžinjera u Kanatiru i njegove lijepe supruge. Krv mu živo kola. čija ljepota nije nestala uprkos šezdesetim godinama. No. A te gospođe!? Koliko ih je i kako su lijepe! Nažalost. Ahmed odgovara: .a ne u ovom novinarskom!? Prije nego što se trgnuo iz misli. Zaškrguta zubima. Pita se gdje je "gospodin" Šalim Ihšidi? Pogled je bacio prema ulazu upravo kad je ulazila jedna naočita gospođa. malo dalje je ugledao Salima Ihšidija kako ležernim korakom krči put. Na bini se pojavljuje jedna uvažena gospođa visoka čela. osnivačica društva. Privid gužve stvaraju muškarci u svečanim odijelima i žene s najskupocjenijim nakitom. Mahdžub ga pogledom prati dok ne sjedne.Gospođa Ikrama Nejruz. Sjetio se Kanatira iz davnog vremena. u skupom 76 NAGIB MAHFUZ svečanom odijelu . To je zaista Hamdis-begova gospođa. Okreće se desno i vidi Ahmeda Bedira kako sjeda na stolicu do njega. a iza njega su Tehija i Fadil. Mahdžub je dugo gleda. blještave vratove. Hvali pobude dobrobiti u srcima prisutnih. Muhdžub je opčinjen. svakoj društvo pravi po jedan ili više muškaraca. gola leđa i nabrekla prsa. Odmah ju je prepoznao. Klimanjem glave pozdravlja mnoštvo žena i muškaraca iz visokog društva. Blagostanje šija na sve strane. Nasmijaše se. Pogled ne skida s porodice koja prilazi sjedištima u prvom redu. već je to znao. ali voli mladost! Zna on da Ahmed. Ide uobičajeno kočoperan.

u čijem pročelju je talijanski muzički ansambl.Nakon toga. Mirno odgovara: . Ahmeda pita ko je momak. Čim je muzika krenula. Želio bi da je jedan od plesača. kako ruke obujimaju strukove. za tren oka vraća samopouzdanje. jedan od boljih tenisera. Prijatelji zastaju uz ulaz jednog balkona da posmatraju ples dok razgovaraju. Pomišlja: "Kad bih sad mogao biti neki velikan. . a on odgovara: . Ahmed mu objašnjava: .U ovom našem položaju osjećam se kao čovjek koji prolazi pored stoke! Skoro da nije dovršio odgovor. govori o društvu hendikepiranih i njegovim uzvišenim ciljevima. Muzika prestaje. raspodjeljuje sreću.Pogreške joj opraštamo. Ahmed reče: .Kako starica može imati onakve grudi? Ahmed letimično pogleda ženu. koja je odredila da mi Abdudaim bude otac a Kanatir rodno mjesto. ali tako da nijedna jedina riječ nije pošteđena gramatičkih grešaka. Predosjeća da bi ga momak samo jednim udarcem mogao poslati u mezar. kako da postupi. Činilo mi se da ljudi nemaju drugog posla nego da me posmatraju od glave do pete. Mahdžub prvi put gleda ples.Nemoj se razočarati. Vidi je kako pleše s jednim zgodnim mišićavim momkom. Opojne čaše kruže. Momak je visok kao Me'mun. Srce mu snažno lupa. Rođaka gleda nastojeći da stoje moguće bolje prikrije znakove zbunjenosti. Iskolačenim očima posmatra lica. a sportski građen 78 NAGIB MAHFUZ slično Aliju. Pogled zadržava da vidi kako žena izgleda. Mršti se. Prijatelja laktom podbada. Priča se da ona sada nastoji progurati se u klasu paša. Vidi jednu gospođu kako lepezom od mehkog perja zaklanja lice. Pita se da li se iznenadio susretom!? Sta da kaže. Lice mu je ozareno osmijehom. Prijatelji se vraćaju na balkon. a u zagrljaj joj se svio neki čovjek poodmaklih godina. Madam Tard je otpjevala jednu popularnu francusku melodiju. Pokazuje mu ženu i šapatom pita: . prepoznao ga je po fotografijama s vremena na vrijeme objavljivanim u novinama. Ahmed reče: ." Oči mu sliče na jedne nabujale grudi čije bradavice samo što ne proviruju kroz prozirnu bijelu haljinu. Čudi se kako se ljudi uspijevaju obuzdati. Ono je sve na ovom svijetu. posjetioci su odgledali jedan čin Molijerovog Tvrdice. Samo. nimalo se ne bih predomišljao. Mahdžube? Novi KAIRO 79 . Krv mu vri. Sta je to što me je spriječilo da i ja budem jedan od tih momaka? To je cijeli svijet. Pruža mu ruku i pita: .Pogledaj tamo na onaj balkon! Okreće se prema balkonu. a licem u lice se našao pred Hamdis-begom. Kako je s tobom? Mahdžub se prisjeća svoje odjeće i ispijenoga blijedog lica.Kako si. Uvjerava se da je to jedna omalehna starija žena koja prkosi svojom smjelošću." Čuje glas Ahmeda kako mu šapatom reče: . zapravo kružnu dvoranu pripremljenu za ples. Šapatom sebi govori: "Bogatstvo je gospodstvo i moć. Hamdis-beg ga je prepoznao. Međutim. Taj paša joj je udvarač. i pod cijenu kasnijeg zatvora. a sa strana poredani stolovi. Kad se čovjek uspravio.Nek hendikepirani idu dovraga! Živjela krčma! Nastavlja pretraživati pogledom. Gleda kako se grudi gotovo naslanjaju na grudi.Zastupnik sindikata. Uzbuđen je i zadivljen. Prijatelji se zgledaju s podsmijehom. Na slušaoce je ostavila snažan utisak. Govori na arapskom jeziku. To je kosmička sila koja stvara historiju. plesači su zaplesali. Zatim su svi pozvani u drugu salu.Kako se dobrotvorna svečanost može održavati u krčmi? Pretvarajući se da i njega to ljuti. Mahdžub odgovara: . U ovom domu nema nikog bez grešaka. Pronalazi Tehiju Hamdis. Podrugljivo se nasmiješi i reče: . Krv mu navire u obraze. Mahdžub uzdiše.Prvi dodiri s društvenim i javnim životom su me izlagali iskušenjima.Ona je supruga Enis-bega Ibrahima. Mnogi izlaze na balkone i u bašču. uspostavlja društvene klase. zna li ona neki strani jezik? Nakon toga.

trbava. Grudi mu se stežu. nezgrapnoga divovskog stasa. Nakon toga je uraganski napredovao. Pogledom traži Salima Ihšidija. Neki su ukočeni. Uprkos tome. Djevojke plešu jedan za oko veoma lijep.O ti koji si upućen u probleme svih ljudi svijeta. Novi KAIRO 81 . ali nije napuštao slobodne djelatnosti. Tad mu se na usnama ukaza blag podrugljiv osmijeh." Publika s oduševljenjem plješče. šalje poruku da su Egipćanke najljepše. Sve ih obuzima neočekivana radost. Mahdžub počinje razmišljati. Pita prijatelja: . Njen eksplozivan glas nadjačava sve druge. Tehija sve čuva u tajnosti. On je amidžić moje majke. S pravom ga nazivaju "Zvijezda istoka". Mirno i bez guranja zauzimaju mjesta. Natjecanje je najvredniji dio svečanosti. Nakon toga se diže zavjesa i otkriva grupu biranih iznimno lijepih djevojaka u skupocijenoj faraonskoj odjeći. opredijelio se za slobodne djelatnosti. Kako se njemu može ukazati prilika da se uvuče u takvo društvo!? Oni se svi vladaju po njegovim načelima. Nekad je bio cijenjen službenik. Oglašava se zvonce kojim se posjetioci raštrkani po bašči pozivaju u salu s binom. iznimno privlačan. Svi se vraćaju. pokazuje jasne znakove muževnosti i mami uzdahe žena. reče mu: . Mahdžub ne uspijeva suzdržati se a da ne kaže: . dobro uvježban ples. Papirić savija i rolaj ga u rukama dok ne postade kao štapić. Plaća mu je trideset funti. Prije godinu je dana diplomirao pravo. pitomog izgleda. a raspoloženje mu pada.Kako to ne znaš? To je Azuz Darim. ali kakva korist? Ne bi li bilo bolje da se preobrati u dobrog mladića kao što je Me'mun ili Ali? Razmišljanje mu prekida momak lijep kao mjesec. pravilnih crta lica i svijetle kose. tikvane. Ahmed tiho pjevuši pjesmu Sejida Derviša: "Dok vasiona u svome poretku pleše. U njemu ima i "širokogrudnih" ljepotica. a ima i onih koji su se sasvim otkačili. Vraćen je u državnu službu. bistrih očiju. Stavljajući ga Mahdžubu u džep.U Egipatskoj banci. kako je zgodan! Znadeš li ga? Osmjehnuvši se. ko je ovaj? Ahmed se nasmija i reče: .Slobodna djelatnost mu je jedan luksuzni apartman s kockarskim stolom.Ahmed Midhat. izgleda da je cijenjena i omiljena. Beg ništa nije saznao. Mahdžuba golica o kome se radi. kojim plijene pažnju prisutnih. Tad je razmotaj i vidjet ćeš napisano ime kraljice ljepote.Gnjavaža! Niz stepenice silaze u bašču. . Znaju ga svi uticajni i ugledni ljudi.On sam sebi. Proslavio se s prodornim umom i poduhvatima. Ispisuje na njoj riječ ili dvije. Nakon toga najavljuju izbor najljepše djevojke. . Pažnju mu privlači jedna osoba neobičnog izgleda. Mahdžub hitro odgovara: . To je jedini ugođaj koji privlači nepodijeljenu pažnju svih prisutnih.Bože.Rukuju se i u miru se mimoilaze! Time se iznenadio. .Kako uspijeva spojiti to dvoje? . kao nedorađena živa tjelesna masa. što izaziva buru oduševljenja i zanimanja. Grohotom se smije. Dakle. Iz džepa vadi ulaznicu. Bez sustezanja se ophodi s velikanima i šali se s njima. Ahmed odgovara: . Na bini se žiri predstavlja.Neka ova ulaznica stoji tu gdje jeste dok se ne objavi rezultat.Ti se znaš s Hamdis-begom? . Kad će ga predstaviti gospođi Nejruz? Može li se od toga očekivati išta korisno? Prolazi pored mnoštva žena i muškaraca. Koračajući kao gazela. . Primoran na ostavku.Službenik? .Kako nikad u razgovoru nisi spominjao to važno rodbinstvo? Zadovoljan što se izbavio iz neugodne situacije. Okreće se Ahmedu koji ga pita: . Ahmed odgovara: .Naravno. Skladnog je stasa. Vidio je mnogobrojne znamenite ljude. Ide raskoračena kao da je muče nesnosni bolovi. Ahmed pažljivo proučava sastav žirija. ali bez filozofiranja.Trideset funti! Ko je bio njegova veza? Nasmijavši se. Ništa manje od njih 80 NAGIB MAHFUZ on nije odvažan i drzak.

Na njoj je bijela svilena haljina koja se vuče po podu. Ihšidi traži dopuštenje za polazak. Lijepa je i otmjena. ali ovaj ga uporno pita. Iznenađuje li te to? Mahdžub zanijeka. Voditelj poziva prvu natjecateljku. bilo lično ili putem prijatelja. Mahdžub učtivo odgovara. Rukuju se. Kao i obično. Savlađujući se. Novi KAIRO 83 . To je gospođica Hida Hajdar. ljepote. Ugledao je Salima Ihšidija kako ide prema vratima.Ne! Ništa me ne iznenađuje. a ona mu pruži ruku i reče: . Zajedno s Ihšidijem prilazi uvaženoj gospođi. Premda je duboko u sebi uzbuđena. Ihšidi mu reče: . pita prijatelja: . fakultetski obrazovan poštovalac onog što Vaša plemenitost čini za preobražaj zajednice. Zagubio se u dolini snova i očekivanja.Sta ovo znači? Ponosan na svoju pronicljivost i upućenost u mnoge tajne. Svi joj plješću. blagostanja. Ihšidi se saginje njenoj ruci i ljubi je. saradnik Nedžme. Ne mogavši skriti zbunjenost. ludila razuzdanosti. Revija i posmatranje traju bez pometnje i zastoja.Mnogo šta ti ovisi o peru. zanosa ljubavi.U Evropi se na ovakvim natjecanjima pojavljuju gotovo gole djevojke. Mnogi se klade. Razgovor mijenja svoje tokove. mrzovoljno odgovara: . Nije mu preostalo ništa nego da ga na neki način ušutka. Lijepa lica se pojavljuju jedno za drugim kao zvijezde.Pusti sad to! Pažljivo gledaj! Pažnja svih je usmjerena na isto. Pomišlja da prijatelja prepusti nedoumicama. života za čijom ljepotom mu srce čezne a duša se topi.Saznao sam gotovo slučajno.Kako znaš? . Ulaze u luksuzno namještenu prostoriju u čijem pročelju sjedi gospođa Nejruz u društvu malobrojnih saradnika. ali se sjetio osnovnog cilja. Zbilja!? Je li moguće da mu ostvarenje nada zavisi od članka o toj svečanosti? Vrati se u Gizu razmišljajući o neostvarenim snovima. Zajedno idu prema drugim vratima.Sto članove žirija ne biraju između onih koji imaju stvarne uvide? Oči netremice gledaju. Ahmed se slavodobitno osmjehnu. Mahdžub iz džepa vadi ulaznicu. Sad se nada da će Mahdžub povećati njegove zasluge. Ona izlazi na daske bine poput jutarnje vedrine.Mahdžub ga zapanjen pita: . Razvija se raspravljanje. Pobjednicu sam prije dva dana na platou kod piramida vidio s novinarima članovima žirija. Glasom u kojem nema ni prizvuka likovanja odgovara: . Mahdžub se pouzdaje u svoju odvažnost. Vodu joj treba promijeniti ili je prečistiti. dodjela priznanja namještaljka. Mahdžub podrugljivo pita: . Razmotava je i na njoj nalazi čitljivim rukopisom ispisano ime pobjednice "Hida Hajdar". Noć je probdio kao što je mučen glađu probdio i mnoge februarske noći." Mahdžub joj se nakloni. Ihšidi radi u području njenog promovisanja u štampi.To je tačno. gospođo. Neki u notese unose nekakve bilješke. Prisjeća se svega što je doživio tokom nekoliko sati neponovljive noći: raskoši. stručnom spremom i planovima. Mahdžub primjedbu prihvata na francuskom jeziku: . Kad su izlazili. izbor u zvanja i odlikovanja namještaljka. Pozdravlja se s prijateljem i polazi prema Ihšidiju na kojeg je bio sasvim zaboravio. Zapošljavanje službenika je namještaljka. Ahmed sa žaljenjem govori: .Ja se ponosim novom generacijom. Mnogi koriste optička povećala. Diže se graja. opći izbori namještaljka! Sto i izbor kraljice ljepote ne bi bio namještaljka!? 82 NAGIB MAHFUZ ♦♦♦♦♦♦ Zamalo da od svega digne ruke. Ubrzo se članovi žirija vraćaju i objavljuju ime pobjednice. Gospođa momku postavlja nekoliko pitanja u vezi s općom kulturom. Posuda se prepunila. Mladića joj predstavlja mirnim i odmjerenim glasom izgovarajući: "Gospodin Mahdžub Abdudaim. Nakon toga se žiri povlači radi usaglašavanja. Tvrde da je "gotovo je s frankofonijom". osmijehom sije mir i dopadljivost. a mi ovdje moramo suditi prema odjeći.

Okuplja ih ista želja da drugima čine dobro. Ihšidi ga dočekuje ljubaznije nego što je navikao. Stupce označava posebnim naslovima: kako jeste (na jednoj polovini) i kako bi trebalo prikazati (na drugoj polovini). 3. Međutim. Gutajući pljuvačku. Mahdžub ništa ne sluša. Ikrama Nejruz je kćerka čovjeka okupacijskog slugana. a nedopustivo slabo zna arapski jezik. već boginja!? Ah.Salim-beg? -Da! . Stižu u pola dvanaest. Samom sebi postavlja pitanja bez odgovora. Izvrsno poznaje dvije kulture: arapsku i francusku. 6. Premda s osmijehom na licu. Tečno govori francuski. . Ihšidi mu po izrazu lica prati reakcije. Sutradan u zoru po sobici korača i razmišlja o presudnom članku. Vlastitim očima ne može vjerovati. Kuriru naređuje da nikog ne pušta dok mu drugačije ne kaže. reče: . mir je ovom prilikom samo maska kojom želi prikriti silno uzbuđenje. Njeni poduhvati su dobrobitni. Ulaze u kabinet. Podrhtavajućim glasom reče: . da nije posrijedi kakav drugi razlog s kojim će mi se nepovratno raspršiti luđačka radost? Dobro. Porodica Ikrame Nejruz je patriotska. Pita se: "Šta li je posrijedi? Je li moguće? Za tako kratko vrijeme!? To je čudotvorna magija! Ta aristokratkinja!? Ta đavolica! Ne. Logika ga vodi praktičnom rješenju odabira važnih pitanja. 5. na vratima čuje kucanje. Tad Ihšidi nastavi: . 4.Pustimo sad članak i gospođu Nejruz. Blijedo lice mu se zarumeni. Kako jeste: 1. 2. 4. Šta da kaže? Kako započeti. Odana je supruga i osjećajna majka. Baš takve riječi je priželjkivao! Radost se neće nepovratno raspršiti! Obuzima ga uzbuđenje.Ja ću ga pronaći uz tvoju pomoć! Vještim lukavstvom koje sagovornik ne može ni zamisliti. Ljutit i nervozan ustaje da otvori vrata. zbog čega bi ga uopće zvao ako nije zbog toga?" Odlaze u ministarstvo. Gleda krupan stas kojim se otvor vrata ispunjnava. Najednom mu reče: . Čovjek mu priča kako je po Salimovoj preporuci išao u studentski dom i kako mu je portir opisao gdje mu se nalazi novo prebivalište.22. 2. Međutim. . Međutim. S osmijehom mu kazuje: .Još nisam završio članak. Uplašen gleda čovjeka. Njeni gosti žele biti slični njoj. To je niko drugi već kurir Salima Ihšidija.Šesta klasa! Novi KAIRO 85 . Hitro se oblači. Gosti se bavi svime osim hendikepiranima. 6. zagubljeno blago koje sretnim čini onog ko ga pronađe. Ovako je nabacao teze o najvažnijim pitanjima. Kako bi trebalo prikazati: 1. Dom hendikepiranih je krčma.Čestiti beg hoće da se odmah s tobom vidi. Srce mu od straha počinje lupati. Otvara stranicu sveske i okomitom linijom je dijeli na dva stupca. Mahdžub sjeda naspram njega. Sjeća ga se. 5.Gdje? . čime zaključiti? Usredsređuje se na kratke teze o najvažnijim pitanjima. Iskrsla je mnogo povoljnija prilika. Opsjednuta je mladićima.Pozvao sam te zbog nečega veoma važnog za tvoju budućnost. Čovjek mu se okreće mirnim trouglastim licem. prije nego što i slovo napisa. Gosti su isti kao i Ikrama. čovjek strogim glasom saopćava: 84 NAGIB MAHFUZ . 3. Nakon toga sjeda da krene s pisanjem.U kabinetu. prvi put otkako se preselio iz studentskog doma.Našao sam ti službu? Ni riječ ne izgovori.

.U ljudskoj prirodi ima i onog što ne počiva na materijalnom bogatstvu.Čestita djevojka iz službe Kasim-bega Fehmija. a jedna danas mora biti izabrana. Utoliko više smirivši se. "Davati!? Sta ima da bi mogao davati?" Nalazi se u nedoumicama kakve nije mogao očekivati. . Zašto bih čekao? Postoji hiljadu i jedna nevjesta. vrlo važno! Prikrivajući nedoumice. Sjaj u očima mu se gasi.Dobra prilika je riznica onom ko je zna iskoristiti. . pretvarajući se da nije shvatio pitanje.Možeš li prihvatiti da se oženiš? Sav se ledi. S uzdahom mu se vraća poznata smjelost. prihvatam. ali odlučno odgovara: . Bog ti nadoknadio! Ihšidi se osmjehuje. šta . Skida fes.Šesta!? . Ni riječ ne može izgovoriti.. Ihšidi ga prodorno gleda u oči. a sagovornik nastavlja: . Gutajući pljuvačku. ja sam optimista kad se radi o tvojoj smjelosti i odlučnosti. Ihšidi ga gleda. već ovog časa. pita: Novi KAIRO 87 86 NAGIH MAIIFUZ . dodaje: . je li moguće da vrijeme odjednom donese toliku sreću? Zašto je baš njega Ihšidi odabrao? Šta ga je zadužilo takvim čovještvom i velikodušnošću? Kao protuuslugu za takvu službu mu zahtijeva samo da se oženi!? Dobro. ali to nije sve. ženidba. Mahdžub naglas uzdiše. U iskolačenim očima mu se čitaju nedoumice.Dakle. Mahdžub uzdiše.To je nedosanjana sreća.Danas? . a gubitak onom ko oklijeva. Služba je u kancelariji u kojoj sam ja doskora radio kao sekretar Kasim-bega Fehmija.Iz službe? Momak sa zebnjom dalje pita: . Neviđeno čudo! Može li vjerovati!? Zbilja. Izgovaranje riječi "supruga" u momkovoj duši izaziva stres.Dozvoli da ti nešto kažem o supruzi. uzvraća: .Stalo mi je do tvog mišljenja. ili si jedan od onih koje maštanje odvede na obalu mora na kojoj ga noge gaze kao pijesak.Ali. dostojan blagodati.Čiji sekretar? Ihšidi pripaljuje cigaretu.Materijalno bogatstvo nije jedina moneta na berzi prilika i sreće. Ihšidija raduje sagovornikova zbunjenost. Gladi se po crvenkastoj kosi. Osjećaj me nikad nije prevario. reče: . Mahdžuba pogleda okruglim očima i pita: . Isprekidanim glasom pita: . Hitro opet navlači fes i uzvraća: .Međutim.Zato sam te i pozvao. Šta hoće taj vrag? Pitanje nije jednostavno kao što mu se u prvi mah činilo. Mahdžub se pretvara da ne razumije.Sekretar! Ne vjerujući vlastitim ušima.Dobar početak. kako mogu ja davati? . Bez milosti prema sagovornikovom nestrpljenju. Pitanje ne traži ništa više nego da se odrediš jesi li hrabar i pametan. nema ni govora da ću ja oklijevati.Već sam ti ranije rekao da ćeš imati mogućnost uzimati ako budeš spreman i davati. Sjećaš li se strašnih prihoda od branja pamuka za rodnih godina na našoj zapuštenoj zemlji? Momka primjedba zbunjuje. Pomirivši se. Šta još podrazumijeva to "sve"? Čuje kako ljutito progovara: .Njegova bližnja rodica? . Ženidba nije cjelina pitanja. a Mahdžubove oči kao da same postavljaju pitanje: "Ko je ona? Kako izgleda? Kakav je to brak?" Ihšidi nastavlja: .Čestiti beže. . uzvraća: .Ne.Došlo je na red da te ja ohrabrujem. reče: .. Zavodljivo mu govori: .Ona mu je ustvari samo bliska. zadihan pita: . Dodatno se umirivši.. Ihšidi se zadovoljno osmjehuje i dodaje: .Možeš li mi dati malo vremena da razmislim? Ihšidi prezrivo sliježe ramenima i uzvraća: . Ženidba mu nije ni naumpadala.Mislio sam da bolje znaš šta želiš. .

. pažljivo je pogledao Kasim-bega. Osim toga. to bi moglo biti razlog da se ja i ti raziđemo. Prvi put Ihšidija gleda manjega od makovog zrna. bijese. Shvata cijenu veličanstvene službe.Nemoj misliti da su veliki ljudi bezočni.Dobro. zbog čega bi patio? Vjeruje li u brak? Vjeruje li u bilo kakvu prisnost? Sto da ne bude otvoren prema sagovorniku i jasno mu pokaže prezir? Život na provjeru stavlja njegovu filozofiju. nema ni broja. Trudeći se da ima kontrolu nad samim sobom. dovest će se u situaciju da bude žrtvovan. Srednjeg je rasta. npr. a on se skanjuje!? Čupnu lijevu obrvu. O ti. a s podrezanim brkovima se doima kao veoma sređen. U pročelju Mahdžub vidi veliki sto za kojim sjedi Kasim-beg.Uistinu je bliska.Po komšijskim vezama. Gleda ga kako se skrušeno saginje Kasimbegovoj ruci. pita: Novi KAIRO 89 . Nećeš zažaliti. a sebi osigurati lijepu budućnost. Teško njemu! Zar se mogu zaboraviti noći gladovanja? Može li zaboraviti grašak? Treba li zaboraviti besciljna lutanja ulicama Kaira? AH Taha je u biblioteci. Onima koji bi drage volje prihvatili to šta se tebi nudi. Gospodin je blizak s njom lično! Istina postaje jasna. bezobzirnost i ponos. Mahdžub prezrivo podiže obrve i reče: . Dok Mahdžub olakšanje traži u šutnji. ima tu i važnijih činjenica koje treba imati na umu. Shvata šta se od njega očekuje. šesta klasa je riznica. Međutim. Me'mun Ridvan na putu za Pariz. Ihšidi ne bi slao kurira za ljubav njegovim crnim očima. šuti! O toj sumnjivoj supruzi bi trebao govoriti kao što govori. 88 NAGIB MAHFUZ Međutim. S pouzdanjem u svoju bezobzirnost i podrugljivost. očigledna. a on se predomišlja!? Hamdis-beg mu ne može posvetiti ni pet minuta. govori Mahdžubu: . U pomoć priziva svu preostalu smjelost. mi smo stare komšije. Ustajući. Elegantno je odjeven. Mahdžub isto postupa. beskrajnu mudrost i široku kulturu. o dnevnoj temperaturi u Brazilu. ili po vezama s njenim roditeljima? Ihšidi jednostavno i bezobzirno odgovara: . Kasim-beg mu izražava dobrodošlicu. ili je čvrsto uvjerenje i pragmatizam. prestani! Ti.ispred nosa zalupila vrata automobila. Ovakva uloga zahtijeva veliko srce.. Tek kad se uspravio. Približno mu je četrdeset godina. Ihšidi nastavlja: . Šta ima u tome čega bi se trebao stidjeti. Time želi napraviti uslugu poslodavcu i tako ga zadobiti.Znat ćeš sve u svoje vrijeme. Ulaze u raskošnu prostoriju. Ako udovoljiš njegovim plemićkim zahtjevima. Pohvalivši ga. meni je stalo da ti budeš taj s kim ću sarađivati u kabinetu. Prikrivajući cilj poziva.tu se sasvim razbjesni . Mahdžub spremno ide za njim. Ni ne pomišljaj da ću ikad više stati uz tebe. zbunjenosti. Reklo bi se da je tipičan predvodnik škole zavodništva.Ko je ona? Hoću sve da znam! Ihšidi odgovara: . To je sasvim razumljivo.Nevina? Ihšidi s osmijehom odgovara: .Dođi da te predstavim Kasim-begu. veoma naočit. Kad će biti suočenje? 23. Ukoliko za sebe ne uredi udaju djevojke koju je Kasim-beg sebi odabrao. diže pogled prema sagovoreniku i pita: . Shvata razlog zbog kojeg mu je Ihšidi poslao kurira. pita: . pouzdavajući se u tvoju razboritost i privrženost. Čestiti Kasim-beg će ispuniti sve što do njega stoji. zadobit ćeš njegovo povjerenje. Nema sumnje. a on se snebiva!? Tehija mu je . Posao sekretara! Šesta klasa! Može li se to žrtvovati? Zašto bi žrtvovao? Osjeća li on išta od onog što drugi nazivaju "čašću"? Bože sačuvaj! Vjeruje li u ono što se naziva "dostojanstvom"? Teško njemu! O svemu tome je izrekao konačan sud.Bila je. Odlučit će bez oklijevanja. Ihšidi predstavlja Mahdžuba. Ihšidi je odahnuo s olakšanjem. Pažljivo mu prilaze sasvim blizu. da se na praktičnom iskustvu uvjeri je li ona isprazna sofistika i dijalektika. Ako problemu priđeš po mjerilima svjetine. jer oklijevanje bi značilo da je nedosljedan svojoj smjeloj filozofiji.

na kojoj je pričvršćena pločica s natpisom "generalni sekretar". Opet mu krv navire u lice. Pruža mu ruku dajući znak da je posjeta završena. "Stupica je bila zapeta.. da li je u stupici med ili otrov?" . br.Gospodine Mahdžube. Učtivo ga pita: . To ga jako ljuti. Mahdžub pogledom prati kako sagovornik prebire po papirima. Slajherova zgrada.Zašto? Mirno mu odgovara: . Mahdžub uznemiren pita: .Kad će biti obavljeno suočenje? .Dobro! Ihšidi uzvraća: .To je evropski kvart. zadovoljan. znaj da je Kasim-beg taj stan iznajmio na vrijeme od godinu dana! Mahdžubu se misli brkaše. bit će bezbjedan. Kad Kasim-beg poželi da te posjeti. Ni sam ne znajući kako.Kako je to moguće? . Ihšidi se osmjehuje. da se smire srca nevjestinih roditelja. Lukavo dodaje: . Samo je čekala da miš dođe. ili da bude bijednik za kojeg novinar ne bi za shodno našao ni da ga spomene? Počinje ljutiti se na samog sebe.Učini mi čast posjetom danas popodne: Mahdžub s nevjericom pita: . Miš je dolijao! Samo. Zamišlja se kako sjedi tokom svečanosti a prijatelj mu daje tajni znak glavom. 90 NAGIB MAHFUZ Predajući se.Gdje je nevjestin stan? . Kasim-beg vodi računa da posjeta ima zvaničnu formu.Da se malo smirim.Sto mi ne bi dao jednu sedmicu? . Ako Bog da. Mahdžub uzdiše i pita: . uprkos vemu. poručujući s udaljenosti: "Uvijek ljudi! Ljudi oduvijek!" Treba li dozvoliti da mu ti ljudi razore sreću!? Šta je pametnije? Da bude sretnik. Prilikom izlaska iz šefove kancelarije.Da sam imao mogućnost izbora. Dotle. Ihšidi nekoliko trenutaka šuti. Stanarina je u njemu nesumnjivo jako skupa! . Ženidba te ništa neće koštati. Zar još oklijeva!? Kako je zaboravio dragu uzrečicu "gnjavaža"? Baš je bijedna kukavica. Srce mu snažno lupa. Nevjestin stan te čeka. pusti da obavimo neke druge stvari. Pir može biti i poslije.Oko evropskih stanova se ne vrte uhode i nametljiva. Mahdžub se vraća u Ihšidijevu kancelariju. Nije mogao ni zamisliti da je sve pripremljeno.Ništa o tome ne brini! Mahdžub nestrpljivo pita: . Budi strpljiv! Braco. Potrebno je samo da promijeniš odjeću. Otišao je razgovarajući sam sa sobom: "Rogovi Novi KAIRO 91 . . Danas će biti otvoren predmet tvog postavljenja u skladu sa zakonskom procedurom.U Nadžijevoj ulici. Jasno pokazavši da mu je pronikao u misao. a zatim nastavlja: .A zašto? Mahdžub odgovara: . Bit će ti isplaćen znatan iznos novca s kojim ćeš moći voditi bračni život dok ne dobiješ platu. Mahdžub uzbuđen primjećuje: .Nije li bolje da se to odgodi do suočenja? . odgovara: . sve će biti sređeno za nekoliko dana.Zakonska procedura se mora završiti još danas. prisjeći se kolege Ahmeda i svečanosti koju je organizovala Ikrama Nejruz. Gleda ga kako slavodobitno likuje.Mnogo pitaš. izabrao bih egipatski smještaj. Gleda sagovornika i ljutit reče: .Jesi li diplomirao ove godine? Mahdžub potvrdno odgovara.Želio bih da gospodin Ihšidi bude zadovoljan s tobom. Gnjevan je. pa nek Ahmed govori šta mu je volja. ljutnja mu ne traje dugo jer je.Čekam te danas popodne. Međutim. Iznenađenog momka zahvata osjećaj zebnje. najvrednije u dobrobiti je njena blagovremenost. pogled mu je pao na vrata kancelarije na suprotnoj strani. a beg uzvraća: . da u Mahdžubovoj glavi ne načini zbrku.Da pripremimo proceduru vjenčanja. 4.To sad i nije važno. Srce mu je zatreperilo.

Pričinjava mu se lik majke uvjerene da on nikad neće pogriješiti. a to je brak. zaokuplja ga pomisao: "Danas se ženim.Jesi li spreman? Sa željom da očuva samopuozdanje. Budala je onaj ko se uništava u ime onog što nazivaju 'domovinom'. U nekim zemljama je i seks dozvoljen. Razmišljanje je bilo praćeno naizmjeničnim čuđenjem i divljenjem." Stranica sveske na kojoj je iznio teze o najvažnijim pitanjima u vezi sa svečanošću društva hendikepiranih i sada je na stolu. Obuzima ga osjećaj samopouzdanja. u iskolačenim očima mu blista sjaj. osjećanja pridodaju i gluposti. čovjek ga preduhitri rekavši: . 92 NAGIB MAHFUZ Srce mu se neočekivano steže. Međutim. Šta li mu skriva taj bračni život? Šta će sutra osjećati prema supruzi? Šta će ona osjećati prema njemu? Na šta li će ličiti njihova zajednička veza? Kako će dočekati Kasim-bega kad joj dođe u posjetu? Čudnog li života i iskustva!? Sutra će na ispitu biti njegov životni stav i snaga.Kao što vidiš. sa svojom prostodušnošću.na glavi! Premda će ih i budala vidjeti. Dok pruža korak. Rogovi na glavi ne uništavaju. čelo mu obliva znoj. svakako će saznati!? Ni njegova filozofija ni temperament nisu mu dovoljni da se suoči s takvim iskušenjem! Očevu sablaznu sjenku mora otjerati od sebe. Ženi se bez njihovog znanja. Nastavlja sigurnim korakom sve do Ihšidijeve kuće. Neka mi pravi uzor bude Ihšidi. ne postoji neki općevažeći zakon o braku. Kako su druge stvari prekinule vezu s dalekim ciljem? Otvorila su se vrata službe. pobožnošću i nedaćama. oni su za mene slatka nedoumica. a ja sam uzrujan! Sto li? To je zato što razum nije neovisan u upravljanju našim ponašanjem. nema sumnje ni da je siromašna. Tako sam sa sobom razgovara. Naprijed. a u biti je tek isprazan naziv. Budala je svako ko bi odbio službu zbog onog što nazivaju 'čašću'. o čemu jasno govori odabir muža. Sve je to uredu. Tokom dana nije prestajao razmišljati. ali budala nikad. Ali. sigurno ne bi privukla Kasim-begovu pažnju. Ko li je njegova nevjesta? Kako li izgleda? Iz kakve je porodice? Je li zdrava i lijepo odgojena? Srce mu govori da je lijepa jer. On će se u vezi s njim pridržavati onog što mu je ostalo od smjelosti i odvažnosti. f Nakon što je obukao odijelo i malo se dotjerao. Međutim. Uputio se prema svjetioniku u čijoj blizini se nalazi Ihšidijev stan. čovjek seljak. U nekim zemljama nevjeste se ne pripremaju za udaju. a u nekim društvima je i zakonom zagarantovan. znat će kako će ih prevladavati. Gleda Ihšidija. Ne može ni zamisliti kako će roditelji saznati. Pobijedit će ih kao što je pobijedio i sve nevolje iz prošlosti. Nebrojeno je toga što uzimamo kao činjenice i vrijednosti. To je društvena navika. sigurnosti i samoljubivosti. Novi KAIRO 93 . kad se s njima suoči.Kadijin opunomoćenik će brzo doći. Budala je svako ko se odriče užitka zbog nekoga izmišljenog humanizma. a zatim se putem prisjeća roditelja. Mahdžub se osmjehnu i odgovori: . Ne čeka li ga nevjesta? To je činjenica u formi priviđenja. Uvodi ga u spavaću sobu i odmah pita: . a glad!? Bit ću bilo šta. Dakle. Razum mu sad ne može rješavati sve probleme budućnosti. On ima dobru službu jer sve omalovažava. Međutim. Nikad kao sada nije osjećao potrebu da mu se pamet razbistri. Čast je okov koji steže samo vratove siromaha. taj okretni momak. Ići će prema cilju ni na šta se ne osvrćući. 24. da nije. Dok razum proizvodi mudrost. Sad ide platiti cijenu. Nije ugodno ni spominjati tu odvratnu riječ! To ustvari i nije ništa više nego naziv. Mudrost bi morala isključiti gluposti. ali na njemu ne vidi uobičajenu samouvjerenost. Kao da sam sebi ne vjeruje. kreni!" Desnu ruku stiska u pesnicu i snažno zamahuje. U dubini srca osjeća želju da ga pecne. Stalno napreduje samo zato što je svodnik. Mahdžub je popodne izašao iz sobe. da mu se vrati prisebnost i hladnokrvnost. Pričinjava mu se i otac. Bogatu djevojku nevolje ne tjeraju ni na šta neželjeno. Čovjek mu lično otvara vrata.

Nije dovoljno to što u pomoć priziva smjelost i kašljucanje." Sta bi drugo pomislila čedna djevojka koja se tek zacurila? Međutim.Kadijin opunomoćenik!? Također s osmijehom na licu. opet prilikom povratka iz škole. ne bih Novi KAIRO 95 . 25. stiže novi član vaše uvažene porodice. ipak joj godi njegova čežnja i pogledi umilnih očiju. Nema sumnje. bujnih kratkih brkova. Prije nekoliko mjeseci je prodata tom begu. morao biti makar beg. na kraju Rešad-pašine ulice. Ona je u sebi rekla: "Ali to nije taksi. Ihsana ubrzava korak. automobil je naglo ubrzao prema fakultetu i zamakao. Mahdžub ulazi za njim. odakle se nastavlja put za Gizu. Uočila je njegov prodoran pogled. Pogledom traži "družicu" života i budućnosti. što zajedno čini sklad ljepote i odvažnosti. Ihšidi ispred njega ulazi u prostoriju govoreći: . Pogledom mu je slala poruku: "To Vam baš ne dolikuje".Mahdžub se osmjehnu. srce mu prijeteći lupa. spazila je kako je gorljivo gledaju dva lijepa oka i prate je sve dok nije izmakla iz vidokruga. ali ne ona čedna djevojka koju je zavolio Ali i zarekao joj se na vjernost i brak. Srce joj se ispunjava osjećajem slatke treme i slavodobiti. beg pažljivo i čežnjivo posmatra. Automobil se kreće polahko. Nastavio je svakodnevno se udvarati. premda je osrednjeg rasta. ravnomjerno s njenim korakom. Nakon toga se proganjanje nastavilo još očiglednije i upornije. Vila je bila vlasništvo direktora neke talijanske firme. Ona voli Alija i logično bi bilo da uporna potjera prestane. ako nije paša. S druge strane. Uzbuđena je i zabrinuta. Automobil je raskošan. Pogled mu traži nepoznato lice. Nebrojeno puta je u odlasku i povratku prošla pored te vile!? Međutim. već automobil iz bajke. Pretvarajući se da je iznenađen. Kad mu se približavala. uz blag osmijeh i neskriveno divljenje.Evo. To je Ihsana Sehata i glavom i bradom. Požalila se majci. tačno ispred zgrade zvane Zelena vila. Ihšidi dodaje: . Dok slijedi Ihšidija. pita: . lijepih crta. premda se nije mogla oduprijeti mislima. Vrlo dopadljiv je. ili je danas planirano čeka? Prošla je ne osvrnuvši se. Nije stigla ni do kuće. ona je to sve zaboravila. Slijedi je. samo što se on na poruku nije osvrtao. momak ide curi. Sutradan popodne. Zbila se jedna nova priča koja je započela očijukanjem a nastavila se teškim zapletom. a pronalazi Ihsanu Sehata. Dozvoli da te sada predstavim nevjesti i njenim roditeljima. nikoju drugu. S neobjašnjivom sjetom sama sebi govori: "On je po muževnosti i vanjštini ljepši od Alija. Pitala se. Premda su mu tada mnogi s 94 NAGIB MAIIFUZ poštovanjem izgovarali ime. Ali. To je počelo jednog popodneva kad se Ihsana vraćala iz škole. Pogledi im se susreću. to je bilo udvaranje. Kad je stigla nadomak studentskog doma.Braco. ugledala je bega na istom mjestu kao i jučer. sve dok u djevoci nije potaknulo nedoumice. Nastavlja daljim rubom trotoara. Preplavlja je osjećaj stida i straha. da li se vrijeme slučajno podudarilo s onim od jučer. Jednog dana je u automobilu pored bega Ihasana zapazila osobu trouglastog lica i okruglih očiju. Da mi srce nije kazalo zadnju riječ. Ihsani nije preostajalo ništa nego da ga ignoriše i ljuti se. vila na točkovima! Uočava kako je iza zaklona stakala. Pričalo da je beg visoki državni činovnik. Pogled mu odaje i stid i neodlučnost. tog dana su je primijetila dva lijepa i zavodljiva oka ispunjena žarom zaljubljenika. naočiti lijepi muškarac nije odustajao. a ona joj je tiho otpjevala početak melodije: Taksi juri. sad ćeš se susresti sa svojom tazbinom. U svojoj zbunjenosti je osjetila kako je taj pogled toplinom razgaljuje. a već je gotovo zaboravila i bega i njegov pogled. Ihsanu Šehata. Vjerovatno ju je sve to nagnalo da se osvrne. Djevojka je osjetila prodoran pogled naočitog muškarca koji bi. Na pola puta je čula kako se trotoaru kojim ide približava automobil. taj beg kod nje nije izmamio nikakvu naklonjenost.

pomogli da u prethodnoj ljubavi nađe ubježište ispred lakovjernosti. Sad ne može uskladiti misli i osjećanja. u uobičajeno vrijeme. Sa mnom je razgovarao šef njegovog kabineta kojeg poznajem iz vremena dok je bio student. Automobil je magija. između života u raskoši za nju i njenu porodicu. Ali Taha je u nju zaljubljen. Zoru je dočakala odlučna da samu sebe žrtvuje." Dok je zajedno s majkom prebirala svilenu odjeću i birala ono šta joj se najviše sviđa. jednog dana kad se vratila iz škole. Šehata reče: "Želi ti dobro. a obrazi joj porumenili. a i vlasnik je čaroban. to je samo zato što udovoljava mojoj ženskoj sujeti. Ja bega ne volim. Ihsanina majka je tom prilikom zapjevala: "Kad prolaziš pored nas. zna li on za to šta se dešava na Rešad-pašinoj ulici? Bože. Projurio je automobil uvaženog bega. pitanje je da li je bila iskrena u samozapitkivanju. Njegovo laskanje je oduševljenje i ludilo. zatim je ušla i sjela. U njoj je zavoljela dostojanstvo." Ništa nije znala dok je otac. Trenutak je oklijevala. Povila se pod teškim porodičnim bremenom. sa suzama u očima i uz bolno lupanje srca je odabrala. prepustivši njoj samoj njeno djevojaštvo. hoće li joj beg stalno postavljati stupice? Praveći se da ničeg nije svjesna. od samog početka." Tako je sjela u automobil koji ju je uporno proganjao. Nakon toga. S desne Novi KAIRO 97 . Oči su mu sanjalačke. između braka odmah i braka koji će mnogo kasnije uslijediti. a on. a ljulja njegov visoki položaj. Ihsana do zore nije oka sklopila. između života u izobilju i života u neizvjesnoj borbi. a po bogatstvu i dostojanstvu je i viši. nije uz znakovito naglašavanje pitao: "Zar se nisi dozvala pameti?" Srce joj je zalupalo. I nama želi dobro." Razgovor je nastavljen majčinim uključivanjem. majka također. Bog prokleo teška vremena! Nema potrebe da te išta nagovaram. a braća ti vape. Kako se to dogodilo? Nije li zavoljela Alija? Naravno da jeste. Nije li i nova ljubav ispunjena užitkom koji se zanavljao stalnom zavodljivošću. samu sebe opravdavajući. jer je bilo prvi put. ali je istovremeno i kritikuje. ali to nije bila slijepa ljubav. ne volim ni njegov ugled. uči i pametuje. upitno je gledala oca. Kritikuje je. Vila je za nju predstavljala nestvaran prizor. Roditelji su bili uporni da je odvrate. Hoće da se oženi tobom! Da! Zašto da ne!? Ti si lijepa." Ljutito se pitala: "Hoće li se opametiti? Kad će se skloniti? Kad će se maknuti s puta?" Međutim. Time su joj. reče: "Čovjek po rangu nije ništa niži od ministra. u Ihsaninim očima je blistala radost. Tokom neprospavanih noći kroz misli joj prolaze mnogobrojna očekivanja i oprečna osjećanja. Ona se i prvi 96 NAGIB MAHFUZ put branila od studenta prava. Nekoliko sedmica kasnije uslijedio je obilazak piramida. Bog to dobro zna.znala kako odbiti vlasnika raskošnog automobila. Kad je u oči gleda. Iz njega je istovarena velika količina skupe odjeće. Šehatino strpljenje je Bog nagradio dobrom. Otvori oči! Otac od tebe očekuje pomoć. Sutradan popodne. a osudila siromaštvo. a ja čovjek plemenitog kova.i života koji prijeti oskudicom i siromaštvom. kao da je hipnozom uvodi u san. Sama sebi je rekla: "Ja volim Alija. ili makar do koje razine je bila iskrena? Na to ni sama nije nalazila odgovor. Dvoumim se između bega i Alija. prišao joj je automobil i vrata se otvorila. da ti braću poštedi gladovanja. nakon što je s majkom razmijenio pogled. možda bi već posrnula i s njom bi bilo gotovo. Bog hoće da te uzdigne među gospodu. Ne vidiš li mu automobil? Ne vidiš li vilu? Šta bi ti još htjela?" Djevojka ga ljutita pita: "Šta hoće on?" Oštrim tonom koji je ovom prilikom neobično plaši. ali volim i braću". Zabacivši glavu unazad kao prava pjevačica. Jednog dana mu je stigao automobil marke Eskorijal. rekla je: "Ako mi godi njegovo proganjanje. Naočit je i veoma lijepo priča. Nije pravo da mi braća budu žrtve mog egoizma. Zato mi nema druge nego da poslušam oca. između udobnosti i zamora. priznajući vlastite slabosti. automobil dragocijenu riznicu. Sva u nedoumici. a bega doživljava kao moć i raskoš. Tako je započela nova stranica. malo svrati kod nas. Svjesna je da svoju sreću žrtvuje zbog sreće drugih. a beg je zavodljiv. Da nije bilo Alija. Pitala se.

Lijepa slučajnost. ne zna šta je slijepo vjerovanje. zatim se skladno dotjerala i odabrala nakit. Jasno mu je da je to Šehatina supruga. Kaže im: . 98 NAGIB MAHFUZ . Mahdžub Ihsanu. Ljudi vele: "Onaj koga poznaješ preči ti je od onog koga uopće ne znaš. Slijedi dahtanje i toplo milovanje. Adže Šehata se uključuje: . Zaprepaštenost im unosi istinski nemir. Šutke se gledaju jer su se odmah prepoznali. mnogo ugodnije od običnog razgovora. da ne opija. Kako ne bi znao tu neznanku? To je Ihsana Šehata i dušom i tijelom. Tog dana se desilo nešto sudbonosno. ni to mu ne pomaže da nasluti šta se desilo. Njemu je ionako svejedno da li se dvije strane međusobno poznaju. Vidi adžu Šehatu u novom mantilu i pored njega punačku gospodu. Automobil se tokom vožnje pokvario. Nebo je u zalazak sunca rumeno. ali Mahdžub ga ne sluša. Prilazi novoj porodici. Emocije joj se razbuđuju. Čini mu se da mu se razum muti. Ihšidi razgovorom nastoji otkloniti napetost. naš komšija već četiri godine. skrivajući pogled. Nasmiješen progovara: . smiri se i sjedi! Mahdžub se nastoji pribrati. pak. Redom ih pozdravlja. Zatečeni su izašli.Nadam se da vam nije ni potrebno formalano upoznavanje. Ihšidi je to znao. Prisjeća se Alija. Ihsana pruža ruku. Zna i ona njega. Jastreb kruži nebom snažno razmahujući krilima. Obuzima je gotovo paničan strah. Grle je svojom mehkoćom. Predložio je da u njoj malo predahnu dok automobil bude na popravci. Poslužitelju je naredio da na sto postavi voće i šampanjac. Njegovi prsti joj dotiču zapešće. Gotovo ga ne primjećuje.Ništa se ne boj! Nemoj misliti da sam te prevario. Stopala joj tonu u površinu raskošnog ćilima. čak. Šampanjac svoju toplinu širi po tjemenu. zbunjenost i stid. Istina je da je Ihsana. Mahdžub i Ihsana su zaprepašteni. Predvečerje je. dobro zna. za kojom je tako dugo žudio? Ne priređuje li Novi KAIRO 99 Oči joj izražavaju strah. Gotovo je s tom zavidnom ljubavi. Ona se slabašnim rukama brani sve dok ne malaksa i ruke raširi u zagrljaj. nudi mu bračni sporazum. prema neskrivenom begovom priznanju pričinjavala ludilo. ♦♦♦♦♦♦ 26. a krv vri.strane mu je bila djevoka poput mjeseca. Započinje šaputanje zaljubljenika. Međutim. Krenuli su prema vili s lijepo uređenom baščom. Sve polazi od džepova na haljini i putem njegovih zuba se prenosi sve do njenih grudi. Bog mi je svjedok da istinu govorim. bez straha. Ihšidi predosjeća koliko je društvo istinski zbunjeno. Može li to uopće biti ona Ihsana koju je tako dugo želio.Ovo je gospodin Mahdžub. te treba proslaviti njenu dragu posjetu. Djevojku u velikoj fotelji jastuci blago dodiruju. Tvoja budućnost će biti osigurana mojim rukama." Gospodine Mahdžube. Ihsani je beg ogulio jabuku. brige i sjete. Mahdžub gleda oko sebe. nakon što je Eskorijalotn otišla kod krojačice Madam Žerkur da joj po mjeri sašije odjeću. Gotovo je s Ihsanom koju je volio Ali Taha. Pogled kroz prozor na bujno zelenilo pada i u njemu se gubi. Beg je kazao da u blizini ima vilu. bockavo poput vrhova igala. Beg joj mirno govori: . Lica natmurenog kao oblak. vrijeme kad je okoliš najljepši. koja izaziva ludilo. studentskog doma i prošlosti od koje želi nepovratno pobjeći. Je li u tome tajna Alijeve patnje? Kakvog li čuda!? Kako je posrnula? Kako ju je beg osvojio? Ali Taha joj je slijepo vjerovao! Da li tako posrću ljepotice? Mahdžub. Dao joj je čašu šampanjaca uz napomenu da je piće osvježavajuće. a magična snaga stvarni svijet pretvara u svijet mašte. Željela bi prošlost zamračiti i od nje se zakloniti kao od usuda kojem nikad nije dosta kažnjavanja. Njemu sad neka druga i drugačija Ihsana pruža ruku. Beg je Ihsani laskavo rekao da je pusta vila počašćena njenim dolaskom.

Prebire papire iz predmeta o svom namještenju." Bez brige. Obuzima ih nemir i stid. Eto. bila je. Ihšidi naklapa o slučajnosti. Zadovoljan što će se izbaviti. usredsredujući pažnju samom činu.Šta kažeš na to? Mahdžub bez oklijevanja odgovara: . Ihšidi skače. Ihsanini roditelji su odahnuli s neskrivenom radošću i zadovoljstvom. Ihsanina majka prilaže riječ-dvije. U sebi reče da je beg "brak učinio zabranjenim. Ihšidi ga nasmiješen pita: . Čini Bogu dovu da mu zapisnik bude blagodaran. dodatno ga podstrekava. Sjeti se Ihšidijevog odgovora kad ga je pitao je li nevjesta nevina. punoljetnu . Prisutnima naziva selom. Oči su joj se zacrvenile. a preljubu dozvoljenom!" Nešto mu došaptava da potpisuje sporazum o braku koji je ustvari sporazum o preljubi! Tako dvoje postaju supružnici pred Bogom i pred ljudima! Momak krišom gleda nevjestu. sretna slučajnost. U pratnji Ihšidija u sobu ulazi stariji čovjek. vjerovatno je to kadijin opunomoćenik. Jedva odagnava naviruće misli.." Odgovor je pronašla kod 'čestitog' oca i ništa joj nije ostalo nejasno. pita se: "Nisam li ja kao i on? Zastranila sam i gore od njega!" Tako je dvoje mladih postalo zakoniti muž i žena.Gospodo. Neobičan je to brak. Ihsana se čudila. a ne muža. ali duša tako ne može. Mladenci su dotle pokunjeni i predati mislima. neka je slavljen. mladenci su predati navirućim mislima. a drznik mu prezrivo odgovorio: "Bila je." Opunomoćenik nastavlja s napamet naučenim govorom. kćerku Sehate Turčina. Njihova zbunjenost sve više zahvata susret. Otac je taj koga ne brine njeno srozavanje. Njegova filozofija je to objeručke prihvatila. Blijeda Ihsana je oborila pogled. 27. I supružnicima je to izvršenje teške zadaće koje bi se valjalo što je moguće prije razriješiti. Mahdžub to šutke.. pažljivo posmatra. Sjeća se kako se od njegove pohote branila dok je imala mogućnost da se brani." Uprkos svemu. Samu sebe osuđujući.Iznenadila me ova slučajnost. Mahdžubu se zbilo bračno iskustvo. Izlazeći reče: . Najednom se oglašava zvonce. a Mahdžub ostaje sa svojom nevjericom. Ni na trenutak ne zaboravlja cilj. Zar nema onih koji bi mogli biti muževi? Jedan uistinu takav se našao. ko joj je izabrao ljubavnika. S nedoumicom se pitala: "Ko je taj koji nju želi za suprugu. pretvara se u prezir. Pripremljen je najbolje što može. Međutim. adže Sehata se uključuje: "Slučajnost je djelo i određenje Dragog Boga. Ona ga poznaje. Međutim u tome dugo ne ustrajava. Od samog početka. jer "kandidat je izvanredan i u svemu uzoran!" Potpisao ga je Ihšidi i jedan njegov Novi KAIRO 101 . a preljub zabranjenim. Sve što je mogla osjećati prema njemu." Naravno. Staviše. Mahdžub jasno ponavlja za opunomoćenikom. nevinu. ni sekundu ne gubi. sve dok ne dođe do riječi "nevinu" koja mu zapara uši i potaknu prikriveni podsmijeh i prezir. u zvanični sudski akt se upisuje namještaljka i krivotvorina! Brak mu je krivotvorina! I život je krivotvorina! 100 NAGIB MAHFUZ Opunomoćenik počinje kratak prigodan govor: "Hvala Bogu koji jebrakučinio dozvoljenim. zagrće rukave i predaje se važnom poslu. Nakon toga sjeda za sto. Dakle. Počinju kružiti čaše s pićem. Uvjeren da je tema zahvaćena u cijelosti. Plačnim licem se sagnuta prema podu.stvarnost čuda veća nego maštanje!? Najednom registruje glas Ihšidija koji pita: .Još se nisi pribrao? Jednako zbunjen ga gleda i odgovara: . Stiže odsudni trenutak. kad je saznala da je žele udati. tu pored nje sjedi kao muž. sasvim staložen.U svakom slučaju. Maljava ruka ležerno izvlači linije u defteru u koji se upisuju Sehata i Ihšidi. Zašto opunomoćenik ne upiše: "onu koja je bila nevina"!? Dakle. Svima srca zalupaše. Opunomoćenik se okreće Mahdžubu i kaže mu: "Ponavljaj riječi za mnom: "Ovog časa kao svoju zakonitu ženu prihvatam gospođicu Ihsanu. nemir ga ne odvraća od posla. Kao da je u poslu našao izbavljenje od svih iskušenja.

Odlučio je slati ocu dvije funte svakog prvog u mjesecu. Dok na jednoj novčanici gleda lik seljaka. izmorenog glađu.a uživanje bezgranično. Tokom četiri godine studija je uspio odvojiti novac za samo jedno odijelo. više pari veša i čarapa. Mirno razmišlja. Pošto mu ne preostaje ništa drugo već da se pomiri s tim usudom. podići na tri funte. nekoliko košulja. Dok novu odjeću slaže u veliku torbu. štitovi su izrađeni u različitim oblicima. Razmišljao je i o roditeljima. lice mu se rumeni od radosti. Novčanice je uzeo s ushićenjem. Sef je došao tačno u devet. Ihšidija dočekuje u svojoj kancelariji. Svjestan je da je od studenta postao činovnik. Mahdžub se rano probudio. ako uzmogne. Iz tih poruka uzima pouku koju će dosljedno primjenjivati. na usnama mu se pojavljuje smješak. Prisjeća se oca vezanog za postelju. To je bilo vjerovatno prvi put da ih se nije sjetio sa srdžbom i gunđanjem. Sutra ujutro će ići u ministarstvo. U svrhu odbrane života. Pamet će izgubiti jer neće moći vjerovati da je Mahdžub uzrok njegovih patnji. Zato ih je poslao poštom. strahotama i podvalama. Ako s nekoliko riječi pohvali neku vrednotu.kolega. a nagrada mora biti srazmjerna ulaganju. premda prekida i posljednju nit koja ga vezuje za Alija." Primio je dvadeset funti da "malo popravi prilike". što ne bi ozbiljno razmislio o članstvu u nekom dobrotvornom društvu!? Prisjeća se svog braka. niko neće poreći da je vrijedan. Osjećanje krivice ne da mu da se s njim suoči. osjećati ili možda preduzeti protiv njega. To su bili baš crni dani! Ni po koju cijenu se ne smiju vratiti! Iznureno strašilo bi se trebalo zarumeniti. S čuđenjem ih prevrće u rukama i prezrivo gleda. svi će se. predvođeni Me'munom.Nešto nevjerovatno! Većinu zahtjeva o subvencionisanju troškova podnijeli su ljevičari!? Novi KAIRO 103 . To je cijena rogova koji mu rastu na glavi. ako nešto otvoreno 102 NAGIB MAHFUZ podvrgne sumnji. Zbog slobodnog življenja lav ima šapu smrtonosnu poput bombe. Jedan rog vrijedi deset funti. Nek mu bude! Neka ga optužuje koliko želi! Nek ga mrzi do iznemoglosti! Tad se sjetio neizmirenog duga od pedeset pjastera. kao što i dolikuje ženjeniku. 28. Pita se kako je s Ihsanom iznevjerio Alija!? Kako se ona saplela? Sta će Ali učiniti kad sutra sazna da je Ihsana postala njegova supruga? Sludit će se u nevjerici. a u predvečerje će nevjestu odvesti u gnijezdo. Svoju sobicu gleda s prezirom. Obećava mu trećinu iznosa. ali govoriti bi trebao samo onako kako drugi žele. Osjetio je kakvo-takvo olakšanje. ozlojeđen će ga klevetati svim niskostima. Srdačno se rukuju. s tim što će to. Međutim. jer nikad prije nije toliki novac držao u rukama. okrenuti protiv njega. Trebalo bi se popuniti to što je ostalo od kože i kostiju. Već je platio basnoslovnu cijenu. Samo zbog održavanja na životu noj ima vrat vitak poput zmija. Odavno je pronikao u ovu istinu. Odlazi u dućan i kupuje dvije pidžame." Punog džepa odlazi krojaču i kupuje štof za dva odijela. Prisjeća se ružnih februarskih noći i aščinice s graškom bez mesa na trgu Giza. Želje će mu biti beskrajne. Odlazi u ministarstvo. Pita se: "Zašto na novčanici nije istaknut lik nekog paše ili kakvog turskog znamenja?" Podrugljivo u sebi odgovara: "Ova slika sliči mom pristanku na bračni sporazum. Više ga ne brine šta će Ali misliti. Tad će sinuti neiskaziva oštroumnost. Neka mu uzor bude Ihšidi koji se može vidjeti na svim dobrotvornim svečanostima! No. Odvratna polusitost će zauvijek nestati. cipele i fes. ali da mu čuva pošiljke koje stignu na njegovo ime. Ihšidi mu počinje: . Poziva stražara da mu prepusti prodaju opreme iz sobe. zatim sebi upućuje savjet: "Oprez! Polahko! Postupati može kako poželi. Dok Mahdžub s uživanjem raspoređuje pribor stavljen na sto. Dosljedan je odluci da ih na vrijeme vrati. Zajedno piju kafu. Mahdžub to podrugljivo komentariše: "Svjedok s vjenčanja.

. . lahko mu je biti dobar oficir". U biti ne zahtijeva nikakvo znanje.Bog te čuvao. Poslovica kaže: "Kome je komandant rod. obična igra. Ihšidi ga je poveo u kancelariju "generalnog sekretara" pred kojom već stoji malo stariji kurir. Begu se to prohtjelo. ne nađe za shodno ništa drugo nego da "iznenađen" uzvrati: .Ne zaboravi da ti posao zahtijeva snalažljivost.Najblaže rečeno. Ihšidi sam sebe zapitkuje: "Nije li bolje da je momak podalje od kabineta. Bože Dragi! Neka su prokleti ti moćnici! Oni ne znaju za nemoguće. Je li tajna u naočitosti. dozvoljena radi zadovoljenja besmislenih društvenih interesa!? Ona nije ništa drugo nego . 104 NAGIB MAHFUZ Beg se s njima srdačno rukuje. uprkos tolikim zainteresovanim. Sve postojeće ima sebi svojstvene slabosti. Nije baš zgodno što istoj službi pripada osoba koju s begom povezuju tako povjerljivi odnosi! Ali. Međutim .Želim ti svako dobro i blistavu budućnost. Mahdžuba u tom trenutku još nisu počela zaokupljati takva pitanja. Ihšidi reče: . Obavijestit ću šefa kadrovske službe da si danas preuzeo svoje poslove. do neke zgodne prilike." Dolazi stasiti kurir da najavi Kasim-begov dolazak. ja sam muž žene koju on voli. Kancelarija je pravougaona. a njemu je ovaj komandant bliži od ijednog rođaka! Krišom posmatra Kasim-bega. Mahdžub pomno razmišlja o tome što ga poziva da budu kao jedna ruka. Sreća te je dovela do saradnika tvog kova koji odanost razumijeva baš kao i ti. pitat će se sve dok ne sazna kako se to uistinu zbilo!? Ali Taha nije ništa manje privlačan. a Mahdžubove misli zaokuplja "blistava budućnost". a u pročelju je veliki sto. savjetuje: . te postupke velikih i malih činovnika. Sa svojom mladošću je čak u prednosti. za tebe čuvao. Ihšidi mu podnosi neke papire. Moj položaj kod Kasim-bega nije niži od tvog. Mimo navike. a i njega. samo snalažljivost. bilo na njenu sreću. Dovoljno je da se jedan od njih grohotom nasmije i Kasim-begu kaže: "Nije li previše i to što su pale cijene pamuka?" Ako to još poprati s malo šale i dodvoravanja. ili na žalost? Najčudnije kod velikih i moćnih ljudi je to što krupnim stvarima prilaze jednostavno i pretvaraju se da ne znaju za ono što drugi nazivaju nedaćom. Hoće da se nagleda čovjeka koji je uspio Ihsanu uloviti i pamet joj uzeti.. Pa kako je zastranila? Da se zbilja za njega udala. Kad zvijezda pretpostavljenog padne.Nadam se da će mi koristiti tvoja uputstva. njima je najbolji onaj ko ga je nemilosrdno udesio. Zato sam to mjesto. a radno mjesto je bilo slobodno. Momku čestita dolazak na posao. Međutim. Ihšidi dugo govori. ili u dostojanstvu ili u nečemu što je Ihsana otkrila. Upravo Mahdžub to jednostavno rješenje! Kako je Ihsana zalutala.. Zato se nadovezuje riječima koje znače suprotno od onog šte je bio nagovijestio: . Pažljivo ga posmatra kao da odgoneta čarobnu tajnu. Zato budimo kao jedna ruka. Kad su izašli iz begovog kabineta. Da nije našao Novi KAIRO 105 . Ihšidi skače da zajedno s Mahdžubom uđe u njegov kabinet. Uobičajeno je da službenici pretpostavljenom pristupaju shodno njegovom značaju. Mahdžub sa zanimanjem odgovara: . Začas teškim problemima nalaze jednostavna rješenja. vjerovatno. Možda je Ihsana velika prevara. on bi sam bio siguran da mu je pošla zbog bogatstva. Neka te ne prevari ljubaznost na koju ćeš naići. Sagovorniku odgovor pruža skrivenim mislima: "Ja sam žrtva tvog pokvarenjaštva. nevoljom i problemom. Okrenuvši se Mahdžubu. dogovor je postignut! Ihšidi počinje kritikovati prilike u držvi.Nema naročite potrebe ni da ih guraju. Ako si ti njegov komedijaš i svodnik.Ko bi to rekao!? Kako uspijevaju progurati zahtjeve? Ihšidi odgovara: . Uz bočne zidove su poredane kožom tepecirane stolice.Drago mi je što sam našao odanog saradnika.Posao ti je sam po sebi jednostavan. šta je on tu mogao? Situacija je bila vrlo složena.. Blago mu reče: .. Tad ga je dotaknula sklonost nezanimanju za tuđe probleme i poslove. Saznat će on sve kako je uistinu bilo. Kritika ne pošteđuje nikog osim Kasim-bega.

.Sto ga nisi spojio? Ne zna šta da odgovori. jedva skriva zadovoljstvo i ponos. Još više je zbunjen. U toj stalnoj aktivnosti zaboravlja brige i nevolje. kojeg je tek s udaljenosti imao priliku vidjeti. Mahdžub ih dočekuje bez straha.Čestiti beže. a što se tiče prošlosti. zvoni telefon. Traže da ih primi Kasim-begFehmi. U zanosu samoljublja prisjeća se rođaka Ahmeda Hamdisa." Mahdžub se zarumeni. Premda nerado. da dođe u Mahdžubovu kancelariju i od njega traži dopuštenje. Čuje "tu-tu-tu". Primjetno je promijenio i način hoda i pogled. Možda će vrijeme pokazati da se momak može dobro iskoristiti!" Mahdžub je najednom sam u kancelariji. S osmijehom na usnama sjeda na pokretnu stolicu. . Shvata da je počinio grešku. Nije mogao ni zamisliti da rukovanje telefonom podrazumijeva posebnu vještinu kojom treba ovladati. Počeše pristizati stranke iz različitih društvenih slojeva. Boji se da nije ponovio grešku. Posve drugačiji od onog koji je jutros došao gotovo trčeći. gospodine!? Izvolite. Ne čuje ništa osim neprekidnog "tu-tu-tu". Sutra će mu se stomak ispuniti mesom i voćem. Kako se linija prespaja? Šta je taj prenosnik? Vraća se u kancelariju. gospodine. Mada za njega neuobičajeno. Nervi mu trepere.Ima li bega? . samoća ga poče uznemiravati. Obraća mu se: "Da. čestiti beže. Uprkos pretvaranju da je miran. Urođena arogancija mu pomaže da smiri nerve. Mislio je da treba otići begu i obavijestiti ga. . stalnoj aktivnosti i neiskazivom zadovoljstvu. Na stolici se njiše desno-lijevo.Da. Želi raditi bilo šta. Oslovljavanje po novom položaju mu odzvanja umilno i melodično. Sasvim drugi je čovjek. . U tren oka ga preplavlja neobična radost.Da.Daj mi ga.Zove telefonom. Duša mu se smirila a da nije ni primijetio kada i kako. izraz lica ga odade da se zbunio. daje mu dopuštenje da se vidi s begom. Novi KAIRO 107 . Odmah diže slučalicu. Ruku stavlja na telefonsku slušalicu. Na list papira bilježi neke informacije da mu ne promaknu kad mu ubuduće zatrebaju. Uzbuđen diže slušalicu i stavlja je na uho. Dočekao je i jednog poznatog pašu. Odlazi begu u kabinet i učtivo saopćava: . Naučio je i rukovanje telefonom. Kako bi se samo iznenadio!? Kako bi se partnerski rukovali!? Kako bi porodici pričao šta je vidio!? Kako bi to Tehija slušala. Preko deset puta je oslovljen "Mahdžub-beže". Upoznao je mnoge begove i paše. Nema sumnje. Želi da jednog dana dođe u posjetu Kasim-begu. Vrata se otvaraju. Radni dan prolazi u kretanju. Beg se nasmija i reče: . poziva kurira da ga uputi u tajne telefona. Kaži da je Muhamed Rešad. Telefon nikad nije koristio. sam bi neizbježno bio 'suprug'. veliki je činovnik. Samouvjeren je i zadovoljan da ne može više.Da. Drhtavim glasom izgovara: .Da. Iz ministarstva odlazi rasterećen kao da je ustao nakon bezbrižnog sna." Zar stomačne tegobe nisu lakše od gladi? Samo sadašnjost i budućnost. čestiti beže!? Niko mu ne odgovara. Pritiskuje dugme zvonceta. Tek što su se vrata zatvorila.Pusti ga nek uđe! . daleko bila od mene! ****** Već nakon sat vremena. Izbezumljen je.Ubuduće me spoji! U ovakvim prilikama trebaš koristiti prenosnik! Zblanut izlazi iz kabineta. Beg ga iznenađen pita: 106 NAGIB MAHFUZ . Nek dovraga idu mudrijaši koji kažu: "Sreća je u skromnosti.Mahdžuba. Pozdravlja ga. ulazi stari kurir. Vraća slušalicu na telefon ne sluteći da je prekinuo vezu. Utisak se stvara na osnovama postupanja. Muhamed Rešad-beg želi da razgovara s Vama. .Je li sekretar Kasim-bega Fehmija? . gospodine. da se prikaže kao okretan i od važan. Zato strogo izgovara: "Kafu". gospodine. Nakon toga sve živnu u kancelariji. Samo što ne poskoči.

Svi su tu: adže Šehata.pogotovo kad bi shvatila da je vrata automobila zalupila pred momkom dostojnim pažnje i uvažavanja. Opraštajući se s njim. Osjeća silnu želju da ga nogom snažno raspali. U tom trenutku zaboravlja šta je stalno sebi govorio. a ovo što on vidi je građa koja ga okružuje prvi put. Dječake miluje.Sve u stanu. Ihšidi najavljuje: . da su Ihsana. Adže Šehata ga ljubi u čelo. Čovjek odlazi. Obilaze prostorije i gledaju šta ima u njima. Gdje li tačno stanuje? Zna da je u Gizi. a druga u trpezariju. Mahdžubu je odmah jasno da je mali ormarić Kasimbegov. Da li momak još ustrajava u svojim planovima i zanimanju za djevojku? Tjeraju li ga osjećanja da je traži? Da li je do njeg doprla vijest da se udala? Da li je moguće da se sretnu. stoji vam na raspolaganju. stan je uzor umijeća i skupocijenosti. Za njega ništa od toga nije bilo ni dokučivo niti opipljivo. a on punicu u ruku. život se počinje smješkati. Uprkos maloj površini. I spavaća soba i trpezarija imaju izlaz na dugački balkon s pogledom na Nadžijevu ulicu. osim Ihsane.Na moje ime je. Tehija i Beračica opušaka posve jednake. Na desnoj strani salona su dvoja 108 NAGIB MAHHJZ vrata.Je li on sada na ime Kasim-bega? Ihšidi hladno odgovara: . Stan se sastoji iz tri sobe i salona. a oni mu srdačno uzvraćaju. Mahdžuba preplavlja uzbuđenje. . Istog dana Mahdžub ode Ihšidiju kako je prethodno dogovoreno. Jedna vode u spavaću sobu. Svjestan je da mnoge komade namještaja vidi prvi put. a momak ga poprijeko gleda.Kolika je stanarina? .Bilo bi dobro da se ugovor produži na tvoje ime. Mahdžub je sa sobom ponio veliku torbu s odjećom i malobrojnim knjigama. uglavnom temelji na onom što je osjetilno dokučivo i opipljivo.Sve će to izmiriti beg. A kako tek želi da ga Tehija vidi s lijepom suprugom! Njegova supruga Tehiju nadmašuje i ljepotom i dopadljivošću. Jako bi volio posmatrati promjene na njenom licu dok mu poprijeko gleda ženu. Sutradan u predvečerje odlazi u Gizu. Otac joj se dotjerao. Sehatina supruga i sedmero male Ihsanine braće. Razlika između stana i kuće u Kanatiru je jednaka razlici između Ihsane i Beračice opušaka. Sve članove porodice. smjelo gleda lica koja ga pažljivo posmatraju. Predajući mu ključ od stana. Odlazi kući adže Sehate. Nazva im selam. Jasno mu je da su Ihsidijeve instrukcije uvaženoj tazbini stigle prije njega. 29. Osjetivši nekakvo olakšanje. Kočopere se u novoj odjeći koja govori o Kasim-begovoj neštedljivosti. Uvjerava se da je nevjestina kuća ozarena radošću. U zatečenoj situaciji se prisjeća svoje kuće u Kanatiru. zatiče kako ga čekaju. ali ne zna adresu niti uži lokalitet. a braća su prosuti Novi KAIRO 109 . iznenađena ljepotom i privlačnošću! Samo polako. Osmjehnuvši se. U salonu je i radioaparat. U tom trenutku nekako želi da ga sretne i sve sazna. Ihšidi je rekao: . majka blista. Dok sjedi. Mnogima ne zna ni naziv. osim ormarića u spavaćoj sobi.Deset funti. studentskog doma i sobička na terasi zgrade u Čerkeškoj ulici. ali je neuporediva razlika između ove i one. dok ga ona drži ispod ruke? Premda mu je naizgled svejedno. Mahdžub upita: .Sutra uvečer će te čekati nevjesta. obuzima ga nemir. Crveni se.Odgovara približno mojoj plati. Čovjek ga uvodi u novi stan da mu preda ključeve. a najmlađeg ljubi u obraz. Činjenica je da se građa od koje su snovi sazdani. da među ženama nema razlike. Istina je da su one obje žene. kao i usluge kuharice i ostalog. Ihšidi dodaje: . U istoj prilici se uvjerava i da java sa svojim čarima i ljepotom prevazilazi snove. Prisjeća se Alija. Desno od ulaza je primaća soba s izlazom na hodnik koji vodi u salon priređen za sjedenje. . Mahdžub komentariše: .

ali on i to u prvi mah dočeka svojom znanom prividnom ravnodušnošću. Mahdžub razgovara i sluša.uglavnom su to seljaci . nije bolestan. obrvama i očima. Najednom. baš njemu pripada. Ihšidi joj je podvukao da Mahdžub nije u mogućnosti udovoljiti njenoj želji. Mahdžub dobro zna da čovjek laže. Predlaže da mu s dlana ogleda sreću. Krišom motri na otškrinuta vrata sobe. radnik i poljoprivrednik koji u Kanatiru ima kakav-takav ugled. Adže Sehata govori o studentskom domu. da bi ga već slijedećeg trenutka obuzeli srsi. Ihsanina majka pušta poklik koji snažno odzvannja među zidovima. Trepće očima. On osjeća da 110 NAGIB MAHFUZ blago podrhtava. Isprekidana jeka se postepeno pojačava. ona blista sjajem ljepote. S bolom se pita. Tu zaboravljaju jeku poklika. Iz sveg srca bi željela javno proslaviti Ihsanin sretan dan. kao dan radosti cijelog kvarta. Prisjeća se partnera iz trougla. Uprkos bezobzirnosti i podrugljivosti. Mahdžub iz puničinih riječi. Počinju razgovarati. pokreta koljenima. Poziva ih za sto. najprije u jedan glas.tu uz glasan smijeh zastade. kako ga je pretekao!? Tužno posmatra krasno izvijeno tijelo u bijeloj svadbenoj haljini. Međutim. Ihsanina majka je u duši tužna. Adže Sehata je već postavio bogatu večeru koja je nesumnjivo mnogo koštala. kako mu i dolikuje. da. Pomišlja kako je bogatstvo uistinu moćno i kad se nade u rukama siromaha. Zato je u mislima sa svojom neutaženom željom. Dok automobil od studentskog doma skreće u Rešad-pašinu ulicu. oči su im se susreću. Želi mu zdravo potomstvo i dobar položaj u vlasti. premda ništa nije znao o njenoj prošlosti u ulici Muhameda Alija. Ihsanina majka govori o svojoj djeci. laskanju i mutnim radnjama.da ih ne izlaže zamornom putovanju. Sa sjetom se prisjeća roditelja. Pozvan je taksi. Mladenci se sklanjaju u taksi. Žene poklik dočekuju kao što vojska dočekuje znak za napad. o marljivom studentu Mahdžubu Abdudaimu. zatim nastavi . jer je dobar brak jedina istinska radost. dominaciji. Škrguće zubima. Jedno drugom se s naklonjenošću i stidom osmjehuju. Neće on zvati nikog od rođaka i porodice . premda on . a zatim nadostavljajući se jedna na drugu. Da mu otac. Reče da ne čezne za proslavom u čast kćerkine udaje. Osjeća sve jače i jače tištanje. Vijest o ženidbi će zacijelo doći do njih. U očima mu se čita pitanje: "Koliko će morati čekati?" Najzad Ihsana dolazi. Prisjeći se svoje davne žudnje i pohote. Zna ona da mladoženja nije dostojan da bude muž njene kćerke. Prilikom razmjenjivanja pozdrava. Staje s njom nasred polukruga poustajalih. prisutvovao bi tom događaju i poželio mu sreću. Momku srce lupa. Odmah su utovaraju dvije velike torbe nevjestine odjeće. Uprkos očglednoj radosti. Pošto više nema valjanog razloga koji mladence zadržava da ostanu. Sve snažnije potresa Mahdžubove grudi. Momak u razgovoru sudjeluje sa zanimanjem. Oči mu na trenutak opčini Ihsanina ljepota. shvata da je žena sklona isticanju. Punica mahdžuba pita s poslu. oni ustaju da se oproste s prisutnima. osvrću se na priređeni ispraćaj. posebno o Ihsani. zadovoljni zauzimaju svoja mjesta. Dok iz njega izbija sivilo sjete. Nakon što su večerali. Sve zakliktaše. Novi KAIRO 111 . makar kako se javno misli. ali on nijednoj ne obrati pažnju. Stiže u bijeloj providnoj svadbenoj haljini. zapravo iz njenog naglašavanja. kako mu nije bio mušterija jer ne puši. Nakon toga polahko silaze niz stepenice. Zatečeni zajedno čine lijep prizor.nema nikakve koristi od toga što su nepušači čestiti. kao da je izgubila strpljenje. Mahdžub nevjestu uzima pod ruku. Ustaju uz vrisku djece. kao i svako ko je lakom na neostvarivu slavu.biseri. ne može vjerovati da je djevojka postala njegova. Kosu je podigla u obliku turbana. S njom su došle i četiri žene za koje kažu da su rodice s majčine strane. premda bi volio što prije izaći iz kuće. Ne propušta naglasiti kako posebno cijeni studente koji ne puše.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful