Palača u Knososu

SADRŽAJ
Palača u Knososu..............................................................................................1 SADRŽAJ...........................................................................................................2 UVOD.................................................................................................................3 KRETA...............................................................................................................4 RANOMINOJSKO RAZDOBLJE........................................................................6 SREDNJOMINOJSKO RAZDOBLJE.................................................................7 KASNOMINOJSKO RAZDOBLJE......................................................................9 KNOSOS..........................................................................................................10 PALAČA...........................................................................................................13 ZAKLJUČAK.....................................................................................................17 POPIS LITERATURE.......................................................................................18

2

UVOD
Kreta je jedan od najvećih otoka u Sredozemnom moru, a nalazi se u njegovu jugoistočnom dijelu. Na njoj se razvila potkraj trećeg i tijekom drugog tisućljeća prije Krista posebna kultura, čija su obilježja iznimno obogatila povijest europske kulture i civilizacije. O njoj su nastali mitovi te su o njoj pisali najpoznatiji grčki pisci i povjesničari. Njezin vodeći grad bio je Knosos. U njemu se nalazila poznata palača s kojom je vezan mit o Minotauru. Ona je bila veličanstveno zdanje Staroga vijeka. U biti su postojala 2 palače, no obje su uništene u prirodnim katastrofama.

3

KRETA
Kreta je grčki otok koji se nalazi u jugoistočnom dijelu Sredozemnog mora. Na njoj se razvila potkraj trećeg i tijekom drugog tisućljeća prije Krista posebna kultura, čija su obilježja iznimno obogatila povijest europske kulture i civilizacije.1 Po veličini je peti otok Sredozemnog mora (oko 8300km). Priroda ga je namijenila ratarima, stočarima i mornarima. Leži zimeđu tri kontinenta.2 Kreta i njezina tradicija zabilježene su u najstarijim literarnim izvorima pisanim hijeroglifskim i klinastim pismom. Najraniji grčki podaci o Kreti opjevani su u Homerovim epovima, pošto su Grci prethodno postupnim doseljavanjem potpuno ovladali otokom (potkraj prvog tisućljeća prije Krist). Homer u Ilijadi navodi stotinu gradova Krete, a u Odiseji pjeva o njezinih 90 gradova. Deset ih je uništeno dok se kretski kralj Idomenej borio u Trojanskom ratu. I drugi grčki pisci, posebice povjesničari Herodot i Tukidid, pisali su o kretskoj tradiciji, njezinim mitovima i legendama. Najstariji grčki mitovi proizišli su upravo s Krete. Najviši bog Zeus rođen je i odrastao na Kreti. Mitovi o Minosu i njegovoj ženi Pasifaji, Dedalu i knososkom labirintu, Minotauru, Tezeju i Arijadni svakako su važni i zanimljivi da bi se bolje razumjela prošlost Krete.3 Pravi uvid u kretsku kulturu i civilizaciji započinje iskopavanjima starih kretskih gradova. Godine 1899. engleski arheolog Arthur Evans počeo je iskopavati stari grad Knosos, u kojem je tijekom nekoliko godina rada otkrio Veliku kraljevsku palaču, Malu palaču, jednu kraljevsku vilu i pojedine dijelove grada. Ubrzo nakon toga talijanski i njemački arheolozi počinju iskopavati u Festosu i Hagia Triajadi, američki u Gurniji, francuski u Maliji. Istraživano je iskopavanao i na mnogim drugim mjestima: Tilisosu, Gortini, Kato Zakrou, Palaikastru, Mesari itd. Istražuje se sve do novijeg doba. Otkriveno je mnoštvo arheoloških spomenika iz različitih razdoblja. Najstariji su iz kasnog neolitika s početka šestog tisućljeća. Neolitik je trajao na Kreti do sredine trećeg
1 2

Ante Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, Andromeda, Rijeka, 2001., str. 139. Petar Lisičar, Grci i Rimljani, Školska knjiga, Zagreb, 1974., str. 34. 3 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 139.

4

tisućljeća, kada su uslijedila razdoblja bakra i bronce. Upravo spomenike iz tih kasnijih razdoblja nazvao je Evans minojskom kulturom (po mitskom kralju Minosu), te je podijelio na tri glavna razdoblja: ranominojsku, srednjominojsku i kasnominojsku kulturu. Svako od tih razdoblja ima svoja podrazdoblja – I:, II:, III. proučavanja razdoblja minojske kulture uglavnom su se temeljila na arheološkim nalazima, od kojih posebno istaknuti treba epigrafički materijal. Na Kreti je otkriveno nekoliko tisuća natpisa ispisanih različitim pismima, među kojima su poznata tri domaća pisma. U najstarije se ubraja hijeroglifsko pismo, potom linearno pismo A i linearno pismo B.4 Postoji o podjela na prve i druge palače. Epoha prvih palača otprilike datira 2000.-1750. prije Krista, kada su srušene, vjerojatno u potresu. Uskoro su obnovljene pa doba drugih palača traje do približno 1400. godine prije Krista kad je srušena palača u Knososu.5

4 5

Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 139.-140. Lisičar, Grci i Rimljani, str. 35 –36.

5

RANOMINOJSKO RAZDOBLJE
Sredinom trećeg tisućljeća na Kretu dolazi novi val stanovništva iz Male Azije. Seobe različitih naroda osjetile su se i na Kreti, pa je u ranominojsko doba otok etnički vrlo šaren.6 Iz tog razdoblja otkriveni su temelji kuća od kamena, čija je nadogradnja bila od gline ili ćerpiča. Pronađeno je mnogo grobova različitih oblika: male proširene prostorije ukopane u pećini, grobovi s komorama i kružni u dolini Mesare. Te kružne grobnice bile su pokrivene nekom vrstom kupole i do njih su vodili hodnici. Bile su to zajedničke grobnice u kojima je bilo pokopano i po nekoliko stotina mrtvih. Paralelno s pokapanjem, mrtvaci su i spaljivani. Grobovi su bili iznimno bogati raznim nalazima. Posebice se ističu bodeži od bakra, pečati od različitih materijala, zlatni ukrasi, kameni i mramorni idoli, što sve potvrđuje da je Kreta trgovala s drugim otocima Sredozemnog mora. Veze su postojale i s Egiptom i Sirijom, o čemu svjedoče pronađeni predmeti. Otkopani su i kultni starominojski simboli: statuete, zavjetni rogovi, likovi golubica i dr. Iz toga doba potječu i dvojne sjekire (labrys) izrađene od bakra, koje su također imale kultno značenje. Sredinu trećeg tisućljeća karakterizira i pojava keramike. Prevladavaju siva, smeđa i crvena boja. Poslije se, uz sivu, pojavljuje i narančasta keramika. Pronađene su i kamene posude. Vjerojatno su se na Kreti potkraj ranominojskog doba pojavili i prvi gradovi. Uvelike se već proizvodila bronca, a umjetnički obrt bio je na zavidnoj visini. Tada je stvoreno hijeroglifsko kretsko pismo.7

6 7

Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 140. Isto, str. 140.-141.

6

SREDNJOMINOJSKO RAZDOBLJE
Srednjominojsko razdoblje predstavlja najveći razvoj kulture na Kreti. Između 1950. i 1900. godine prije Krista utemeljene su prve palače na Kreti u Knososu, Festosu, Maliji i drugim gradovima. To doba svjedoči o nazočnosti kraljeva. Nosioci kulture srednjominojskog doba su Indoeuropljani, za koje se smatra da su bili bliski najstarijem helenskom stanovništvu. Iznad gradova Knososa i Palaikastra podižu se svetišta. I dalje se koriste grobovi ranominojskog doba, a na nekim se mjestima uvodi pokapanje u velikim glinenim vrčevima.8 Iz srednjominoskog razdoblja II. otkriveni su brojni primjerci višebojne keramike tzv. kamares stila (nazvane tako po spilji na Kreti). Rađena je na lončarskom kolu od dobro pročišćene gline, i imala je tanke stijenke. Pronađene su i kamene posude s ornamentima, bodeži i metalni mačevi, nakit s ukrasnim motivima i filigranom, te pečati. Na glinenim pločicama i pečatima otkriveno je hijeroglifsko domaće pismo. Pronađen je i uvezen materijal, što govori o važnim kontaktima Krećana toga doba s Egiptom, zemljama Bliskog istoka i Cikladskim otocima. Ta su područja pak uvozila kretsku keramiku. Oko 1700. godine prije Krista Kretu je zahvatila velika katastrofa, najvjerojatnije izazvana potresom, uslijed čega je došlo do razaranja prvih palača. Palače su rekonstruirane u srednjominojskom razdoblju III., za koje se može reći da je u graditeljskom, umjetničkom i gospodarskom razvoju najsvjetliji trenutak kretske povijesti. Ono će trajati do 1450./1400. godine prije Krista. Upravo su iz tog razdoblja sačuvani ostaci mnogih palača i vila. Zidovi palača bili su ukrašeni freskama koje karakterizira životna radost, vedrina i ljubav za prirodu. Zadivljuje visoka razina sustava vodovoda i kanalizacije ugrađenih u palače i druge građevine. U tom razdoblju potpuno su razvijeni gradovi poput Gurnije, Palaikastra i Kato Zakroa. Veze s inozemstvom postale su još važnije. Za izradu raznih vaza i pečata koristi se alabaster, spartanski bazalt, vulkansko

8

Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 141.

7

staklo, koji u to doba u izradi dostižu svoj vrhunac. U uporabi je uglavnom linarno pismo A.9

9

Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 141.-142.

8

KASNOMINOJSKO RAZDOBLJE
Kasnominojsko razdoblje započinje sredinom šesnaestog stoljeća prije Krista. Kretsko društvo i dalje cvjeta, što se osobito odnosi na kasnominojsko razdoblje I. i II: To posebice vrijedi za umjetničku proizvodnju: fresko slikarstvo, obojene reljefe i slikanu keramiku s naturalističkim motivima. Ističu se i drugi umjetnički predmeti kao što su statuete od slonove kosti, mačevi, te statuete, vaze i drugi proizvodi od bronce. Tada se na kreti pisalo linearnim pismom B, o čemu svjedoči mnoštvo otkrivenih pločica u Knososu. Kretski proizvodi pronađeni su u Egiptu, Mezopotamiji i mnogim mjestima uz Sredozemno more, osobito u srednjoj Grčkoj i na Peloponezu.10 Oko 1450./1400. godine prije Krista dolazi do iznenadne katastrofe na Kreti, za koju se pretpostavlja da je izazavana vulkanskom erupcijom na otoku Teri (Santorin). To je dovelo do novog razaranja svih glavnih mjesta na otoku. Manje je vjerojatno da su posljedica prodora Ahejaca s Peloponeza. Ahejci su iskoristili to stanje i počeli pristizati na Kretu. Potkraj drugog tisućljeća to će učiniti i Dorani pa će značajno promijeniti etnički sastav otočnog stanovništva.11 U kasnominojsko doba III., nakon katastrofe dolazi do obnove palača. Ponovno se nastanjuju Knosos, Gurnia, Malia, Palaikastro, Zakro i Tilisos. Niču i nove građevine, kao npr. u Hagia Trijadi. U svetištima su pronađene glinene figure s uzdignutim rukama, cijevi s ukrašenim zmijama i predmeti od bronce. Uvodi se nov način pokapanja, i to u četvrtastim glinenim kovčezima. U ruševinama palače u Knososu otkrivene su vaze koje pripadaju «stiliu palača». Otkriveni su i ostaci keramike koja ima sličnosti s keramikom rađenom na grčkom kopnu, osobito u Mikeni. U Kasnominojskom razdoblju III. javljaju se i kupolne grobnice. Pečati su u tom dobu uobičajen i potreban predmet izrađen od različitog materijala (kamen, pečena zemlja, zlato). To je razdoblje trajalo do sredine jedanaestog st. prije Krista, čak i nešto kasnije.12
10 11

Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 142. Isto, str. 142. 12 Isto, str. 142.

9

KNOSOS
Knoso je poznat kao stari kretski grad koji se nalazio na sjevernoj strani otoka, udaljen oko 5km od današnjeg glavnog grada Herakliona i obale gdje je bila sagrađena knososka morska luka. Grad se prostirao po obroncima blagog brežuljka kefala, na površini od oko 190ha. Nije bio utvrđen zidinama. Izgleda da su se grad i cijela Kreta branili snagom svoje mornarice i razvijenim brodovljem. Prve zidine grada iz rimskog razdoblja spominje Strabon: obuhvaćali su gradsku zonu na udaljenosti od 30 stadija (više od 5km).13 U središtu grada nalazila se palača. Gradska jezgra oko palače oblikovala je oval s osnim duljinama od 600 i 1000m. njezin pretežni dio sastojao se od kuća sitnoga građanstva s radionicama i trgovinama u uskim uličicama. Među njima su bile smještene vile dvorskog plemstva i neke važne javne zgrade. Do 2km oko gradske jezgre širio se vanjski dio grada. Procjenjuje se da je središnji dio grada imao oko 12 000, a cijeli grad oko 80 000 stanovnika.14 Knosos se u grčkoj tradiciji spominje kao prijestolnica legendarnog kralja Minosa. Povijesno, minoska dinastija se javlja oko 1600. prije Krista.15 Sustavna iskopavanja grada Knososa započeli su 1900. Arthur Evans i njegov pomoćnik dr. Duncan Mackenzie. Od 1951. do 1961. iskapanja obavlja M. S. F: Hood, a nakon 1967. godine drugi članovi Britanske škole u Ateni. Iskapanjima su otkriveni različiti arheološki slojevi od neolitika, minojskih slojeva, preko grčkih i rimskih do srednjovjekovnih. Ustanovljeno je da je Knosos bio naseljen već oko 6000. godine prije Krista.16 Najvažnija su svakako minojska razdoblja iz kojih su proizašli Velika kraljevska palača, Mala palača, mnogobrojne raskošne vile i groblja s bogatim nalazima, osobito keramike. Iz ranominojskog razdoblja I. otkriven je u sjeveroistočnom dijelu palače bunar dubok više od 9 metara. Na raznim mjestima palače: na njezinom južnom rubu, pod zapadnim dvorištem i duž kraljevske ceste sjeveroistočno od palače otkrivene su kuće koje su pripadale
13 14

Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 144.-145. Werner Mueller, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, Golden marketing, Zagreb, 1999., str. 137. 15 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 145. 16 Isto, str. 145.

10

ranominojskom razdoblju II. Iz ranominojskog razdoblja III. iskopani su i ostaci lončarije. Otkrivene su i velike zalihe keramike, koje pripadaju srednjominojskom razdoblju I., pod prvim katom prve palače. Iz doba koje prethodi gradnji prve palače pronađeni su fragmenti kamenih posuda uvezenih iz Egipta. Po obroncima brežuljka otkriveno je bezbroj grobova iz srednjominojskog razdobla II. i III.17 Knosos je jedino mjesto na Kreti na kojem su otkrivene pločice s linearnim pismom B, kojih se u većim količinama otkrilo na kopnu u Pilosu i Mikeni. Tri tisuće pločica su popisi stvari i računi koji upućuju na složenu dvorsku birokraciju tijekom poznog razdoblja Knososa.18 Na cijelom području Knososa otkopani su brojni antički ostaci iz grčkog i rimskog doba, osim na prostoru palače, koji se smatrao svetim pa ih uglavnom nije bilo.19 Oko 2000. godine prije Krista postojala je u Knososu velika palača nekog moćnog i bogatog vladara, kompleks zgrada oko četvrtastog dvorišta. Palača je srušena sredinom 18. st., nakon čega je izgrađena nova, veća i bogatija palača.20 Sredinom 15. st. prije Krista Knosos je proživljavao svoje zlatno doba.21 Nakon razaranja druge palače oko 1400 godine prije Krista život se u gradu nije u potpunosti prekinuo. Knosos je definitivno razoren 1180. prije Krista najezdom Dorana. Prema nalazima iz jednog groblja, zaključuje se da je život u gradu dobro funkcionirao i u geometrijskoj epohi. Knosos je vjerojatno dijelio s Gortinom i Kidonom ulogu vodećeg grada na otoku. Na nedalekom brežuljku Gypsades otkriveni suostaci hrma iz 4. st. prije Krista i veliko nalazište terakota. U 3. st. prije Krista grad je bio u sastavu federacije gradova, koji su međusobno bili slabo povezani. Oko 220. godine prije Krista Knosos gubi ulogu vodećeg grada na Kreti, koju preuzima Gortina. U 2. st. prije Krista Knosos je u sukobu s Gortinom, Kidonom i drugim gradovima. Godine 67. prije
17 18

Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 145. Emma J. Stafford., Stara Grčka, 24 sata, Zagreb, 2004., str. 11. 19 Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 145. 20 Lisičar. Grci i Rimljani, str. 35.-36. 21 Isto, str. 40.

11

Krista pada pod vlast Rima, da bi 36. prije Krista Augustovi veterani grad pretvorili u rimsku koloniju nazvanu Colonia Julia Nobilis. U to doba Knosos zauzima veliki prostor. Nakon toga počeo je polako propadati, ali otkrivena bazilika iz 6. st. i starokršćansko groblje govore da se održao do početka bizantskog razdoblja.22

22

Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 145.-146.

12

PALAČA
Središnje mjesto u gradu Knososu zauzimala je Velika kraljevska palača. Smatra se da je prva palača sagrađena potkraj srednjominojskog razdoblja I. između 1950. i 1900. godine prije Krista. Razorena je potresom oko 1700. godine prije Krista, kao i druge palače na Kreti. Palača je ponovno podihnuta u srednjominojskom razdoblju III. Napravljene su rekonstrukcije starije, uz bezbroj novih modifikacija. Upravo je palača iz tog doba ostavila tragove do naših dana. Riječ je o veličanstvenoj građevini koja zadivljuje veličinom, uz bezbroj raznovrsnih i umjetnički bogato uređenih prostorija disponiranih u nekoliko različitih razina, s glavnom fasadom okrenutom na zapadnu stranu. Svojim mnogobrojnim hodnicima i spremištima u prizemlju ostavljala je dojam zamršenog labirinta. Činilo ju je više od 1300 raznih prostorija.23 Gradnja i rekonstrukcija nove, druge palače izvođene su tijekom duljeg vremena. Neki su dijelovi nadograđivani i tijekom kasnominojskog razdoblja I., posebice ukrašavnje palače brojnim freskama. Među zadnjima je sagrađen kompleks dvorane prijestolja. Palača je oko 1400. godine prije Krista iznenada uništena požarom ili novom kataklizmom izazvanom vulkanskom reakcijom na otoku Teri. Makon prodora Ahejaca s kopna, palača je dokrajčena, a time i kretska civilizacija, jer su uništene i ostale palače na otoku.24 Struktura palače u Knososu, na osnovi rekonstrukcije iz XVII. stoljeća prije Krista, potvrđuje sposobnost projektiranja i artikulacije velebnog kompleksa s više od tisuću prostora raspodijeljenih na dva ili tri kata, povezanih stubištem, hodnicima s trjemovima, raspoređenih uokolo prostranog središnjeg četverokutnog dvorišta. Značajke su joj: nepostojanje utvrda, pragmatična kombinacija kamena i drva, logičan raspored i namjena različitih dijelova palače u odnosu na kaotičnost i preobilnost prostora, kao što potvrđuje raspored skladišta i raznih pomoćnih prostorija te obrtničkih radionica u službi vladara, zatim istančani ukus za arhitektonsku i slikarsku dekoraciju stambenih prostora i dvorana za primanje u kojima se sprovodila vlast te trjemova za što
23 24

Juric, Grčka od mitova do antičkih spomenika, str. 146.-147. Isto, str. 147.

13

su koristili boje koje nam govore koliko su Krećani doista znali uživati u životu.25 Palača u Knososu po prostranosti (22 000 metara kvadratnih), građevinskom volumenu i političkom značenju nadilazi sve ostale kretske palače. Nadmašuje ih i u planiranju i u bogatsvu prostornih oblika. Iskopine obuhvaćaju bitne dijelove donjih katova iz kasnominojskog razdoblja. Ukupni kompleks podignut je na uobičajeni način oko pravokutnog središnjeg dvorišta. Prostrano zapadno krilo obuhvaća skupine prostorija za kult i državnu reprezentaciju. U istočnom krilu nalazi se kraljev stan.26 Zapadno krilo sastoji se od četiri glavne skupine prostorija nastalih povezivanjem odvojenih građevinskih blokova stare palače. Od prvotnog prilaznog sustava sačuvane su sjeverna i južna ulica koje vode prema središnjem dvorištu. Kod mlađe palače južni je dio prgrađen u zamršeni sustav hodnika. Pomoću njega posjetioci su se s različitih točaka mogli usmjeravati prema svim važnim mjestima u palači. Jedan od tih putova započinje u zapadnom dvorištu. Od zapadnog propilona uspinje se u obliku rampe tzv. procesijski koridor, lomi se pod pravim kutom, te duž južne strane stiže ili do prolaza k središnjem dvorištu ili do bočno postavljenog unutrašnjeg propilona. Drugi put što dolazi iz smjera grada prelazi preko mosta iznad usjeka rijeke Flihije te se preko stepenastog trijema uspinje prema jugozapadnom propilonu. Južnim hodnikom stiže se do važnog čvorišta na starom južnom propilonu te preko prolaza do središnjeg dvorišta ili preko bočnog stubišta do južne galerije. Ona u dva kata oblikuje čeonu stranu palače s pogledom na grad i krajolik.27 Usporedni hodnici na više razina omogućavaju režiranje opsežnih, svečanih ceremonija za poslanstva, procesije, donositelje danka. Najvažniji cilj i čvorište tog labirinta je unutrašnji propilon s predvorjem u kojem je višekatno stubište. Sudeći po svemu taj je propilon ugrađen pri nekoj novijoj dogradnji u sastav starije palače. Bočna vrata u prizemlju povezuju ga s prostorijama za kult i
25 26

Furio Durando, Drevna Grčka, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999., str. 240. Mueller, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, str. 143. 27 Isto, str. 143.

14

reprezentaciju uz središnje dvorište te zapadnim skladišnim traktom. U prizemlju i na gornjem katu nalaze se skupine prostora za stražu, upravu i poslugu.28 Stubište otvara niz reprezentacijskih prostora na gornjem katu. Još jedno dodatno veliko stubište uspinje se prema njima iz središnjeg dvorišta. Više unutrašnjih stubišta uspostavlja vezu s drugim katom. Jedno otvoreno stubište na sjeverozapadu s gornjim vestibilom i trijemom nije sa sigurnošću dokazano. Skupina svečanih dvorana mjesto je državne reprezentacije. Nakon predvorja iza južnog stubišta slijedi središnja dvorana stupaca s dva niza nosača. Ona je sa strane dopunjena manjom dvoranom u obliku kretskog megarona. Sličan prostor nalazi se sa strane stubišta. Oba imaju izlaze prema gornjoj galeriji središnjega dvorišta. Odatle dvorjani i gosti mogu pratiti svečanosti, poput znamenitih igara s bikovima. Tri manje, zatvorene skupine prostorija s krovnim terasama bile su izgleda namijenjene intimnijem druženju. Prostorije zapadno od uzdužnog hodnika iznad trakta sa skladištima služile su vjerojatno kao dvorane za gozbe.29 Umjetnički smišljeno grupiranje reprezentativnih prostora ponavlja se u istočnom krilu s kraljevim stanom. Prema sjeveru zaštićen krilom skladišta, on se otvara prema istoku i jugoistoku preko doline rijeke Kerat. Od najmanje četiri pretpostavljena kata dva donja ukopana su u padinu brijega. Sastoje se od po dvije skupine prostora postavljenih u nasuprotnom izmaku. U središtu svake od njih je kretski megaron. Veći, dvorana dvostrukih sjekira, kao kraljev megaron služi reprezentativnom stanovanju. Središnja dvorana sa stupcima otvorena je na tri strane: na zapadu prema predvorju s dvorištem za svjetlo, na istoku i jugu prema trjemovima s terasom na uglu. Skupina prostorija oko manje dvorane sa stupcima, kraljičinog megarona, uz koji se nalazi spavaonica, ima karakter privatnog stana. Svjetlarnici je opskrbljuju svjetlošću i čistim zrakom, no prema vanjskom svijetu brižljivo je zatvorena. Obje skupine prostorija sagrađene su kao samostalne jedinke. Međusobno su povezane hodnikom koji se lomi pod pravim kutom, a s ostalim katovima iste vrste preko
28 29

Mueller, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, str. 143 Isto, str. 143.

15

dva unutrašnja stubišta. Dodatni hodnici i sporedne prostorije, među njima i zahod s tekućom vodom, dopunjavaju stambene apartmane. Glavno stubište služi kao reprezentativno predvorje uz središnje dvorište, te u višekatnoj elevaciji otvara pristup svim katovima, neovisno o unutrašnjim stubišnim vezama. Njegova nadgradnja s dvokrakim potezom stuba, dvorištem za svjetlo i ophodnom galerijom sa stupovima po bogatstvu prostornih slika jedinstvena je u cijeloj antici te izgleda kao anticipacija velikih baroknih stubišta.30 Osobito su lijepe freske koje su najvrijedniji spomenici primijenjenih umjetnosti na kreti. Ističu se Berač šafrana, Parižanka, Nosač vaze, Tauromahija i dr.31 U prostornom rasporedu zapadnog krila i kraljevskog stana minojski arhitektonski sustav u potpunosti razvija svoje mogućnosti. U raznolikosti i slojevitosti nadmašuje istodobne visokorazvijene kulture, jednako kao i nadolazeću grčku antiku.32

30 31

Mueller, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, str. 143. Lisičar, Grci i Rimljani, str. 37. 32 Mueller, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, str. 143

16

ZAKLJUČAK
Kreta i njezina tradicija zabilježene su u najstarijim literarnim izvorima. Grčki pisci, posebice povjesničari Herodot i Tukidid, pisali su o kretskoj tradiciji, njezinim mitovima i legendama, a najstariji grčki mitovi proizišli su upravo s Krete. Pravi uvid u kretsku kulturu i civilizaciji započinje iskopavanjima starih kretskih gradova. Godine 1899. engleski arheolog Arthur Evans počeo je iskopavati stari grad Knosos, u kojem je tijekom nekoliko godina rada otkrio Veliku kraljevsku palaču. Evans je minojsku kulturu podijelio na tri glavna razdoblja: ranominojsku, srednjominojsku i kasnominojsku kulturu. Svako od tih razdoblja ima svoja podrazdoblja – I:, II:, III. Oko 2000. godine prije Krista postojala je u Knososu velika palača nekog moćnog i bogatog vladara, kompleks zgrada oko četvrtastog dvorišta. Palača je srušena sredinom 18. st., nakon čega je izgrađena nova, veća i bogatija palača. Srednjominojsko razdoblje III., je u graditeljskom, umjetničkom i gospodarskom razvoju najsvjetliji trenutak kretske povijesti, a traje do 1450./1400. godine prije Krista. Nakon razaranja druge palače oko 1400 godine prije Krista život se u gradu nije u potpunosti prekinuo, ali je izgubio stari sjaj. Knosos je definitivno razoren 1180. prije Krista najezdom Dorana. U prostornom rasporedu palače u Knososu minojski arhitektonski sustav u potpunosti razvija svoje mogućnosti te u raznolikosti i slojevitosti nadmašuje istodobne visokorazvijene kulture, jednako kao i nadolazeću grčku antiku. Palača je definitivno jedan od najznačajnijih arhitektonskih poduhvata Staroga vijeka te njezin pretpostavljeni izgled i danas pobuđuje osjećaj divljenja.

17

POPIS LITERATURE
1. Durando, Furio, Drevna Grčka, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999 2. Juric, Ante, Grčka – od mitova do antičkih spomenika, Andromeda, Rijeka, 2001. 3. Lisičar, Petar, Grci i Rimljani, Školska knjiga, Zagreb, 1974. 4. Mueller, Werner, Atlas arhitekture – povijest graditeljstva od Mezopotamije do Bizanta, Golden marketing, Zagreb, 1999. 5. Stafford, Emma J., Stara Grčka, 24 sata, Zagreb, 2004

18

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful