MULTIKULTURALIZAM:

Mi vs. Drugi

SHIZOIDNI NAPAD NA ZDRAVORAZUMSKO?

Elma Porobi

vijet koji nas okruuje itamo s ve utvrenih pozicija, sluei se vidnim poljem koje je sueno na{im upisivanjem u dru{tvo, njegovim sistemima i normama. U tom procesu i{itavanja, slike koje konstruiramo neminovno bivaju okrnjene te nam cjelovite slike ostaju uskraene dok god se nalazimo u okvirima naslijeenih formi i svakodnevnog diskursa. Takva utvrena pozicija mi, mi kao referentna toka s koje posmatramo druge, mi kao mjera svih stvari, pozicija je s najvr{im i najneelastinijim granicama, iz koje ne samo da dobijamo okrnjenu i iskrivljenu sliku svijeta, ve i samih sebe. To je ujedno i pozicija iz koje se razvija ona druga pozicija, oni. Naime radi se o jednoj binarnoj strukturi, u kojoj mi predstavlja normu, ne{to {to je normalno, prirodno i ispravno, dok oni/ drugi predstavljaju sve ono {to je drugaije, {to odstupa i izlazi izvan sistema usvojenih normi, te bi se moglo definirati kao nenormalno i pogre{no. Prema rijeima Jacquesa Lacana, Drugost postaje osnova ideologije na{e kulture, koja istovremeno uspostavlja i uvr{uje sistem na{eg jezika u kojem pod fiksne, utvrene oznaitelje svodimo sve ono {to je drugaije, nameui time drugima svoj sistem vrijednosti kao univerzalnu1 vrijednosnu normu i svoj jezik kao savr{eni instrument komunikacije (Lodge 2008: 83). Dakle Drugost se razumijeva kao ne{to uklonjivo, ne{to {to valja iskljuiti, ne{to {to se po svom odreenju suprotstavlja, podreuje normalnom. Primjere ispravljanja naru{ene slike svijeta, slike onei{ene Drugim pronalazimo kroz cijelo postojanje ovjeanstva inkvizicija,

ini mi se da pojam univerzalno funkcionira kao idealan eufemizam za lai, obmane, prisile, eliminiranje i u{utkivanje onog drugaijeg. 153

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

spaljivanje vje{tica, ropstvo, fa{izam, genocidi samo su neki od primjera diskontinuiranosti Drugog putem progona, istrebljenja, brisanja, izopavanja i segregacije. Kakvu ulogu u takvom jednom krutom binarnom sistemu zauzima multikulturalizam? [ta bi bio shizoidni multikulturalizam i da li se on kao takav realizuje kao napad na zdravorazumsko? Nudi li nam se on moda kao rje{enje? Utopija multikulturalne tolerancije i liberalizma multikulturalizam kao rje{enje Vladajui trend kapitalistike nemani zvani globalizacija, koji podrazumijeva pomjeranje i brisanje granica, a s tim i neprekidnu fluktuaciju razliitih kultura, nacija i rasa, te unutar nje i navodno nastojanje za demarginaliziranjem Drugog, iziskuje stvaranje novog dru{tvenog oblika. Tu nastupa multikulturalizam. Sagledan iz globalistikog kuta, odnos izmeu navedenih binarnih pozicija mi i oni, poprima drugaije ureenje. Stabilna pozicija mi Drugosti ne moe i ne smije vi{e biti ni referentna toka niti polazi{te za razumijevanje, a sama se Drugost poinje razumijevati kao sredstvo subverzivne snage, koje ima potencijal da podriva iznutra, uru{ava i izjeda ono {to karakteriziramo kao normalno. Multikulturalizam povlai sa sobom brisanje fiksiranih binarnih pozicija mi protiv drugih. Moemo ga analizirati kao simptom i kao indikator znatne dru{tvene promjene (Semprini 1999: 30), kao disrupciju naslijeenih oblika stvarnosti, kao izazov logocentrinoj zapadnoj misli, kao posljedicu susreta mnogobrojnih kultura i nacija, iji imperativ nalae da se otvore granice, prigrli mije{anje kultura, nacija i rasa, da se izbjegnu konfliktne situacije. Meutim paradoks je multikulturalizma u tome {to on upravo dovodi do istih s jedne strane nalae toleranciju i liberalizam, dok s druge neprestano i iznova ojaava postojee strukture, ciljano proizvodei utisak da se proces multikulturalizacije de{ava na {tetu nas. Rezultat je tenzija koja raste. Naprosto, egzotini nas Drugi mami i dra{ka da ga prouavamo i paljivo promatramo, ali nas i ljuti {to je tako tvrdoglavo drugaiji. Shizoidna narav multikulturalizma Prvi dio rijei multi upuuje na distorziju linearne, homogene, jedinstvene cjeline, a takvo {to nalazimo i u shizoidnim strukturama. Rije shizo porijeklo vue iz grkog jezika i znai cijepam (Klai 1990: 1219).
154

Zenike sveske

Prema tome shizo nas upuuje na odreeni rascjep, raskid, disrupciju, naru{avanje cjeline. Upravo se u tom kontekstu rije razumijeva i koristi u tekstu, kao mjesto pucanja zaokruene cjeline ustrojstva mi{ljenja i naslijeenih interpretativnih obrazaca, kao nain spoznaje, kao mjesto otpora, kao prikaz onoga {to se dogaa u kompleksnoj multikulturalnoj interakciji. U tome naziremo shizoidnu narav multikulturalizma kao neophodnog mehanizma za podrivanje temelja na{e normalnosti2. Sve {to je neshvatljivo i nejasno nama normalnim ljudima biva oigosanom oznakom shizofreninog, a dodatno, iskljuivanjem i ograivanjem svega {to je igosano kao takvo, vladajua se grupa oslobaa akumuliranog pritiska i napetosti koju proizvodi neprestano kome{anje razliitih dijelova jedne strukture. Shizoidne obesnaene slike svijeta i nas samih stoje nasuprot savr{ene, neupitne, eurocentrine i logocentrine slike svijeta. Ovakva nas promi{ljanja o shizoidnosti koja se razumijeva kao rascjep i disrupcija postojeih obrazaca mi{ljenja kojima je osnovni filter bogoliki i stabilni Razum ne navode nuno na jedinstven zakljuak da je razum otrovan, poguban, da njega treba iskljuiti, ve skreu pozornost na opasnost od prigrljivanja bilo ega {to bismo uzeli kao jedno takvo apsolutno i iskljuivo mjerilo stvari. Jesmo li obdareni takvim razumom koji moe biti vrhovni i neprikosnoveni sudac, mjeritelj i regulator odnosa i pozicija koje zauzimamo u dru{tvu, koji slui kao idealno sredstvo za opravdavanje vi{ih ciljeva? [to je to {to tako spremno nazivamo zdravim razumom pa zar i to nisu nekada{nje subjektivne interpretacije koje su uz pomo kritine mase poprimile oznaku univerzalizma?3 Neemu pridodajemo etiketu prirodnog i spontanog, a kojim se kriterijima pri tome sluimo? Onima koje nalae logika objektivnog zdravog razuma.

Slian potencijal u shizoidnim strukturama vidi i Gilles Deleuze, koji govori o shizo-smijehu ili revolucionarnoj radosti koja proistie iz itanja velikih knjiga - umjetnost kao najljep{i primjer shizo diskursa. Deleuze to jo{ naziva komikom nadovjeka ili klovnom Boga. Mjesto otpora, poligon za regeneraciju koje pronalazimo u shizoidnim strukturama, Deleuze pronalazi upravo u velikim knjigama, s kojima dolazi do transmutacije, a ona ini zdravlje sutra{njice. Ne moemo da se ne smijemo kada se kodovi zamrse. To su trenuci dionizijskog smijeha, mi{ljenja na slobodnom vazduhu. (Deleuze 2011: 21)
3

Podvukla bih da ne{to postaje univerzalnim kada ga veina koristi i smatra takvim, a da bi ne{to veina prisvojila kao takvo, to se ne{to mora na neki nain dodvoriti potrebnoj kritinoj masi. 155

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Meutim zar ti isti nisu nekada bili subjektivno tumaenje oblika postojanja i funkcioniranja u dru{tvu? Zar to nije jo{ jedna konstrukcija nastala subjektivnom interpretacijom? Neosporno je da se spremno pozivamo na te iste kriterije, jer nam je potreban neki vi{i mjeritelj, neki spolja{nji posrednik koji e objektivno odrediti pravila postojanja. Krijemo se, ulijeva nam sigurnost, dio smo vee grupe, mase koja garantira ispravnost. Zdravim razumom legitimiramo status quo. On nas zavodi umirujuim efektom kojeg prua. Potvruje da smo sposobni spoznati istinu, izvesti zakljuke koji vode ka rje{enju konfliktne situacije. No to je jedna okrnjena istina! Taj privid objektivnosti nudi iskrivljenu sliku svijeta, nudi samo jednu verziju stvarnosti koja se potom namee kao jedina normalna i ispravna. Nacereno lice multikulturalizma Shizoidna se narav multikulturalizma oitava i u njegovoj podvojenosti. To je njegov ve spomenuti paradoks. Podvojeni multikulturalizam upuuje na njegovu pravu prirodu. S jedne strane imperativ liberalizma, tolerancije i harmoninog suivota, a s druge novi oblik rasizma4. Predano se zalaemo za liberalizaciju prostornih granica, kao i svih drugih vrsta granica, no samo dok nam je to u interesu, dok time vr{imo akumulaciju kapitala. elimo podrati sve one tamo u liberalizaciji od totalitarnog reima, pomoi im u primjeni demokracije, za koju odgovorno tvrdimo da je najbolje rje{enje, ali ne zato {to ih elimo za prvog susjeda. Profit uspje{no opravdava na{e licemjerstvo. Multikulturalizam postaje visoko rastezljiv pojam kada su u pitanju nacionalni, politiki i ekonomski interesi, a ljudska prava, pa nema potrebe za takvim cjepidlaenjem! Donirat emo u dobrotvorne svrhe za gladnu djecu Afrike i time emo potvrditi na{u humanost i etiku ispravnost, a ako se ti drugi u meuvremenu meusobno poubijaju, to je njihova stvar. Mi smo im samo htjeli pomoi. Pomoi im da svijet vide pravim oima. U takvom kapitalistikom ozraju, Drugi nam se svakodnevno nudi kao proizvod, upakovan u neodoljivu ambalau, s prizvukom egzotinog.
4

O tome vidi op{irnije u iek (2010). iek ukazuje na to da dana{nji tolerantni i liberalni multikulturalizam zapravo maskira stari barbarizam s ljudskim licem. Prihvataju se, kako to iek obja{njava, razumno rasistike za{titne mjere umjesto direktnog populistikog rasizma. 156

Zenike sveske

Bombardovani smo egzotinim voem, egzotinim ajevima, egzotinim cvijeem, egzotinim parketima i tako u nedogled. ini se da nema gre{ke i da je uspjeh zagarantovan ako zamijenimo Drugi s Egzotini. Drugost kao jo{ jedan konzumentski proizvod. Time uspostavljamo svojevrstan oblik dominantno-robovlasnikog odnosa s Drugim, koji je na snazi kod bilo koje kupljenje robe. Platili smo za to na{a drava plaa, pola njih ivi na socijalnoj pomoi pa moemo s tim raditi {to nam se prohtije, ba{ kao {to smo platili i za svoju okoladu s okusom raia pa je moemo konzumirati kad nam je i kako nam je volja, te u onoj mjeri koja nam godi. Ni sluajno ne smijemo pretjerati jer bi nam moglo biti muka! U isto nam vrijeme, svjetski celebrityji, uzmimo Beyonc, Madonnu i Jennifer Lopez, bivaju servirani kao jo{ jedan konzumentski proizvod, proizvod kapitalistikog dru{tva koji bi trebao navodno posvjedoiti kako smo mi istinski multikulturalni. One ne poznaju granice, one su posvuda, i jo{ neodoljivo upakovane. Ne treba nam bolje sredstvo da se pokae kako smo svi jednaki, i kako svi imamo ista prava i mogunosti za postizanje uspjeha. Na taj nain ivimo u uvjerenju da smo ljudi otvorenih pogleda, tolerantni i liberalni, da smo osloboeni nekada{njih predrasuda, da smo nauili na prija{njim gre{kama pa sve moemo bolje razumijevati i prihvatiti. Je li ba{ tako? Da li je uope mogue istisnuti iz nas utkano naslijee kontinuiranog izopavanja i sistematskog uni{tavanja Drugog i drugaijeg, da li smo uope sposobni biti istinski multikulturalni? U skladu s time osvrnimo se jo{ nakratko na svakodnevno prisutne stereotipe kojima {titimo krutost granica na{ih umova. Oni nam se nude kao izvrstan argument u opravdavanju kontinuiranog marginaliziranja Drugog multikulturalistiko po{tovanje za specifinost Drugog upravo je oblik potvrivanja vlastite nadmoi (iek 2006: 193). to nam prvo pada na pamet kada kaemo Italijan, Irac, Hispano-Amerikanac, Musliman, Afro-Amerikanac, Jevrej, Azijat? Mafija{, pijanac, ilegalac, terorista, diler, bogatun, jede ljigave bube i insekte. I mi sebe zovemo multikulturalnim! Sve to vodi ka misli Po svemu sudei, multikulturalizam stavljen pod povealo, ispod svog na{minkanog i ulima prihvatljivog, pokazuje i jedno podmuklo i nacereno lice iza kojeg se kriju ni{ta drugo nego utvreni oblici kontinuiranog izopavanja
157

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Drugog. Njegova shizoidna priroda, kao naznaka moguih razumijevanja svijeta i njegovih mehanizama, ne uspijeva umai usaenom naslijeu dru{tvenih normi i imperativa, ne uspijeva dekodirati na{e kodirane i stabilne identitete. Pritisak represivnog dru{tva koje sve svoje monstruoznosti opravdava pod izgovorom da nam samo nastoji osigurati savr{enu budunost, osloboenu nepoeljnih i uznemirujuih elemenata koji remete ravnoteu i mir5, svakodnevno utie da se jedan dio nas nepovratno otuuje. Ostajemo postojati, ali osiroma{eni, ba{ onakvi kakvi pogodujemo sistemu i kakvi smo poeljni od strane tog dru{tva kojem je jednostavno stalo da nam bude bolje. Cooper to naziva kao ne{to poput smrti-u-ivotu, sklerozom postojanja, u kojem se ljudi sasvim poistovjeuju sa stereotipom svojih dru{tvenih uloga (Cooper 1986: 147). Multikulturalizam se oitava kao novi imperativ suvremenog dru{tva, kao novi centar iz kojeg postojee strukture moi svojim dalekosenim pipcima vr{e (re) konstruiranje stvarnosti i odravaju postojei red i mir. On nam se namee kao novi kanon dana{njice, kao ne{to dovoljno primamljivo upakovano da postane nova krilatica. Hajmo biti multikulturalni! kao dio dana{njeg spektakla! I sve je to na snazi, ali dok se nalazimo na sigurnoj udaljenosti od potencijalno toksinog Drugog i dok nam ne prijeti opasnost od kontaminacije. Dok god multikulturalizam dolazi u obliku inovativne kozmetike ije sastojke mucajui izgovaramo s tupavim osmijehom na licu, aromatine hrane koja djeluje kao afrodizijak, tjelovjebi koje u kombinaciji s meditacijom obeavaju harmoniju uma i du{e, sve dok to drugo nije na{ prvi susjed i nema stvarne interakcije, onda sve funkcionira besprijekorno. Od Drugog uzimamo samo ono {to nam se dopada, a ono {to ne razumijemo i {to nas zbunjuje, spremno iskljuujemo, udarajui sramotni ig drugaijeg. Vizija harmoninog dru{tva u kojem suivot pronalaze ine kulture i nacije, vizija o jednom decentraliziranom i demarginaliziranom dru{tvu te elasticiziranju krutih identitetskih granica, ostaje samo vizijom moe se govoriti o svojevrsnoj multikulturalnoj izmaglici. Sve to vodi ka misli da jo{ jednom svjedoimo pobjedi zdravorazumskog nad shizoidnim, a to nas ne treba ni uditi kad ne odustajemo u kobnom istrajavanju istog.
5

Zapitajmo se ko to prosuuje koji su to elementi nepoeljni i uznemirujui?

158

Zenike sveske

Postskriptum Jedan ivui shizo svijet, koji izmie teorijskim okvirima, i koji je kao takav ujedno i istinski primjer multikulturalizma, suivota svih moguih vrsta razliitosti, pronalazim u cirkusu. Cirkus kao shizo-nomadski6 diskurs, kao jo{ jedan oblik subverzije ustaljenih, univerzalnih, dru{tveno kodiranih obrazaca mi{ljenja i ivljenja. On uru{ava eurocentrine, falocentrine i logocentrine strukture. To je mjesto prodora na{e ljepljive normalnosti, mjesto decentriranja, fragmentacije i oslobaanja multi-pogleda na svijet i nas same. U tom nadraujuem, nomadskom svijetu nemogueg, drugaijeg, izvrnutog, u toj lepezi ljudskih oblika, kao i u umjetnikom impulsu openito, pronalazim barem privremenu stabilizaciju sebstva i obeanje smisla.

Nomadski je diskurs onaj iji iskazi nisu bili proizvedeni administrativnom racionalnom ma{inom (Deleuze 2011: 22). O tome vidi op{irnije u Deleuze 2011. 159