VAISNAVA KE STIH 2 jadera pratistha, sukarer vistha, jana na ki taha "mayara vaibhava" kanaka-kamini, divasa-yamini bhaviya

ki kaja, anitya se saba jadera - materijalnog kraljevstva; pratistha - slava; sukarer - svinje; vistha -izmet; jana na ki - ne znaš li?; tatha - da; mayara - iluzornog materijalnog svijeta; vaibhava - bogatstvo; kanaka - zlato; kamini žene; divasa yamini -danju i noću; bhaviya - razmišljajući; ki kaya koja dobrobit; anitya -privremena; se - ovo; saba - sve. PRIJEVOD (Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedante Svami Prabhupade) Dragi moj ume, zašto si tako ponosan što si vaišnava? Tvoje usamljeno obožavanje i mantranje svetog imena Gospodina su zasnovani na želji za jeftinom popularnošću i stoga je tvoje mantranje svetog imena samo pretvaranje. Takva ambicija za jeftinim ugledom može se usporediti s izmetom svinje, jer je takva popularnost samo produžetak utjecaja maye.* Dragi moj ume, dok praviš predstavu od pjevanja Hare Krišna maha-mantre na usamljenom mjestu, samo dan i noć meditiraš na uživanje s lijepim ženama i gomilanje bogatstva. Kakvu duhovnu vrijednost ima tvoje usamljeničko mantranje? Pod izlikom usamljenog obožavanja zapravo se samo zaplićeš u privremene materijalne djelatnosti!** *Prijevod prva dva stiha prenesen iz KRSNA svezak 3, smisao 248-9 **Prijevod HH. Jayapatake svamija SMISAO Njegova Božanska Milost Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura pokazuje kako pročistiti svjesnost putem neposrednog i snažnog propovijedanja umu. Inteligenciji treba razotkriti sva materijalna zagađenja koja se nalaze u umu i proučiti podrobno problem kako bi postali svjesni stvarne situacije. Zatim treba bez odlaganja pročistiti um duhovnim uputama i predanim služenjem. Izbjegavanjem pročišćenja uma, svjesnost će postajati sve zagađenija i, u skladu s tim, bit će je sve teže ispraviti. Ovaj stih otkriva mentalitet koji se prirodno razvije kod onih koji napuste pokret svjesnosti Krišne. Iako je u ovom slučaju um prikrio svoje slabosti naizgled altruističnim duhovnim motivima, analiza u svjesnosti Krišne prodire kroz ovu dimnu zavjesu. Takozvana "čista želja" da se odvojeno i samostalno napreduje u duhovnom životu, "slobodan" od društva predanih vaišnava u nekoj vrsti "povučene devocije", razotkriva se kao prekrivač za razne maye ili materijalna zagađenja. Ona se manifestiraju u obliku želje za položajem, slavom, ugledom i samopoštovanjem na jednoj strani, i želje za bogatstvom i lijepim ženama i čulnim uživanjem na drugoj strani. Ako smo sasvim pošteni prema samima sebi, razotkriva nam se pravo stanje stvari. Ako nam netko pomogne da uočimo ta zagađenja on nam je najbolji prijatelj, jer nema boljeg prijatelja od onog koji svog prijatelja spašava od maya ili iluzija koje mogu uništiti ili ukrasti skupocjeni dragulj svjesnosti Krišne! Prvi simptomi duhovne bolesti o kojima se govori su želje za materijalnim značajem koje se nalaze u umu, a zasnovane su na lažnom egu. To je prirodni simptom za uslovljene duše, ali uopće ne priliči onome tko poznaje više duhovne vrijednosti života. Ovaj materijalni svijet prirodno stavlja osobu u takmičarsko raspoloženje, ne samo u ljudskim vrstama već i u životinjskim, jer golo preživljavanje znači da je jedna vrsta života hrana drugoj.

U ljudskom se društvu neprekidna borba za egzistenciju manifestira i kao "borba za uspjeh" u životu. Prema materijalnoj viziji "uspjeh" znači nagomilati bogatstvo, slavu, sljedbenike, utjecaj, ugled i moć. Ove odlike izviru iz materijalne gune strasti i drže nas u zarobljeništvu materijalnih želja. Proces svjesnosti Krišne namijenjen je uzdizanju iznad materijalnih vezanosti, na transcendentalnu platformu vječnog blaženog znanja. Stoga je Gospodin Caitanya Mahaprabhu savjetovao bhakte u svjesnosti Krišne da "iščupaju korov" materijalnih želja i loših navika iz svog života da bi ostvarili nesmetan napredak u svjesnosti Krišne. "Kada se puzavica bhakti koja se nalazi u srcu zalijeva sravana-kirtanom, postupno sve više i više raste. Tako dostiže utočište drveta želja lotosovih stopala Krišne, koji vječno prebiva na planeti Goloka Vrindavani u najvišem predjelu duhovnog neba... Ponekad uz puzavicu predanog služenja rastu nepoželjne puzavice, kao što su puzavica želja za materijalnim uživanjem i oslobođenjem od materijalnog svijeta. Postoji bezbroj takvih nepoželjnih puzavica. Nepotrebne puzavice koje rastu s puzavicom bhakti su puzavice diplomatskog ponašanja, ponašanja neprihvatljivog za one koji pokušavaju dostići savršenstvo, ubijanja životinja, svjetovnog zgrtanja bogatstva, svjetovne slave i svjetovnog ugleda. Sve ove puzavice su nepoželjne. Ako osoba ne može uočiti razliku između puzavice bhakti-late i drugih puzavica, zloupotrebljava proces zalijevanja vodom, jer tako hrani druge puzavice i ometa rast puzavice bhakti-late. Čim inteligentni bhakta vidi da pored izvorne puzavice raste nepoželjna puzavica, mora je istog trenutka sasjeći. Tada će prava puzavica, bhaktilata-bija, lijepo rasti, vratiti se kući Bogu i uzeti utočište lotosovih stopala Krišne." (Cc. Madhya 19.154,158-161) Stoga bhakta u svjesnosti Krišne napušta sve želje i vezanosti za posjedovanjem osobne slave, utjecaja, moći, ugleda, sljedbenika i zadovoljavanja čula. On usredotočuje um u transcendentalnom shvaćanju da je on vječni sluga od sluge od sluge Gospodina Krišne, Svevišnje Božanske Osobe. Bhakta stalno pokušava pročistiti um od materijalnih onečišćenja čak i od slabašnog mirisa materijalističkog mentaliteta. To je odlika čistog bhakte - sposobnost razlikovanja mentaliteta svjesnosti Krišne od materijalističkog mentaliteta. To objašnjava Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Svami Prabhupada ovako: "Sve ove prepreke su opisane u ovom stihu kao nepoželjne puzavice. One predstavljaju samo prepreku za pravu puzavicu, bhakti-lata-biju. Trebamo vrlo pažljivo izbjegavati sve te nepoželjne stvari. Ponekad te nepoželjne puzavice izgledaju upravo kao puzavica bhakti-lata. Kada se pripiju uz bhakti-latu može se činiti da su iste veličine i da pripadaju istoj vrsti, ali usprkos tome, nazivaju se upasakha. Čisti bhakta može razlikovati puzavicu bhakti-late od svjetovne puzavice i uvijek pazi da uoči razliku između njih i razdvoji ih. (Cc. Madhya 19.159 smisao) Oprez je od suštinske važnosti. Čak i ako netko ude u duhovni život i predano služi, ipak ga Maya u svom suptilnom i grubom obliku može zarobiti i on postaje žrtva a da ponekad nije ni svjestan toga. Čak i bhakte koji su odbacili rezultate plodonosnih djela i imaju želju postati čisti bhakte Gospodina, mogu pasti u te zamke Maye. Unutar društva bhakta netko može čeznuti za priznanjem ili višim položajem i uplesti se u vrijeđanje drugih bhakta i u materijalne želje. U sljedećem navodu objašnjava se kako te želje mogu zagaditi srce, čak i u društvu bhakta, i kakav ponizan stav bhakta mora imati: Bhakta na najvišem nivou predanog služenja misli da uopće ne služi. Smatra da mu nedostaje predano služenje i da mu je tijelo materijalno. Na drugoj strani, oni koji su poznati kao sahajiye, budalasto misle da su njihova materijalna tijela transcendentalna. Zbog toga su uvijek lišeni društva čistih bhakta i stoga se ne mogu ponašati kao vaišnave. Uočavajući loše strane sahajiya, Srila Bhaktivinoda Thakura je ispjevao pjesmu u svojoj knjizi Kalyana-kalpataru: ami ta vaisnava ei buddhi ha-ile emani na haba ami pratisthasa asi hrdaya dusibe ha-ibe niraya-gami nije srestha jani' ucchistadi-dane habe abhimana bhara

tai sisya tava, thakiya sarvada, na la-ibe puja kara "Ako mislim da sam vaišnava, tražit ću da mi drugi ukažu poštovanje. A ako želja za slavom i ugledom zagadi moje srce, svakako ću otići u pakao. Dajući drugima ostatke svoje hrane, smatrat ću se nadmoćnijim i natovariti si teret lažnog ponosa. Stoga neću prihvatiti obožavanje ni od koga, uvijek ostajući tvoj predani učenik." Srila Krsnadasa Kaviraja Gosvami je napisao: premera svabhava--yahan premera sambandha sei mane, --krsne mora nahi preme-gandha "Gdje god postoji ljubavni odnos s Bogom, njegov prirodni simptom je da bhakta o sebi ne misli da je bhakta. Uvijek misli kako nema ni kapi ljubavi prema Krišni." (Cc. Antya 20.28) Da bi zaštitio svoj duhovni napredak, bhakta mora paziti na gore navedene stupice. Netko može čak pasti na nivo grube zavisti i pohlepe, žudeći za duhovnim položajem nekog drugog bhakte. Netko može misliti, "Zašto on ima takvu odgovornost? Zašto je ja nemam? Ja sam isto tako dobar kao i on, ili bolji! Ne mogu više ovo podnositi!" S takvim mentalitetom lako se desi da dođe do nepotrebnih kritiziranja bhakta i napuštanja njihovog društva pod pritiskom materijalne zavisti, požude i pohlepe. Tako osoba pada u iluziju i zaboravlja naređenja duhovnog učitelja. Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Svami Prabhupada je upozoravao na opasnosti od preranog napuštanja društva bhakta u svrhu usamljeničkog prakticiranja svjesnosti Krišne, čak i u svetoj dhami Vrindavani. Naredni citat odnosi se na predmetni stih iz Kakav si ti bhakta? da bi upozorio na te opasnosti u svjesnosti Krišne. Onaj tko preuranjeno ode u Vrindavanu da bi živio slijedeći instrukcije Sukadeve Gosvamija, pada ponovo kao žrtva Maye, iako živi u Vrindavani. Da bi spriječio takav neovlašteni boravak u Vrindavani, Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura je s tim u vezi ispjevao lijepu pjesmu čiji je smisao ovakav: "Dragi moj ume, zašto si tako ponosan što si vaišnava? Tvoje usamljeno obožavanje i mantranje svetog imena Gospodina zasnivaju se samo na tvojoj želji za jeftinom popularnošću i tako je tvoje mantranje svetog imena samo pretvaranje. Takva ambicija za jeftinim ugledom može se usporediti s izmetom svinje jer je takva popularnost samo još jedno proširenje utjecaja Maye. (Krsna Ch. 89) Živo biće pada iz duhovnog u ovaj materijalni svijet zbog zavisti. Pet od šest poroka - požuda, pohlepa, gnjev, ludilo i iluzija - mogu se naći u predanom služenju, ali šesti porok - zavist - ne. Zavist nema veze s bhakti i ne može se upotrijebiti u predanom služenju. Štoviše, predano služenje je proces brisanja sve zavisti i materijalne želje iz srca i usredotočenja čiste svjesnosti na duhovni "stav služenja" Svevišnjeg Gospodina. Tako naše želje i mentalitet postaju jedno s Gospodinovima jer postoji potpun sklad s Njegovim željama. Ulazak u predano služenje u društvu bhakta označava početak devocijskog života. Čak i nakon odbacivanja želje za gomilanjem bogatstva i uživanjem u čulima i lijepim ženama, suptilne želje za slavom, divljenjem, ugledom i sljedbenicima i dalje predstavljaju zastrašujuću prepreku koju moramo prijeći da dostignemo savršenstvo. Čak i u društvu bhakta neovladani um nas može zavesti da osjetimo zavist prema drugim bhaktama koji su na odgovornijem položaju. Osoba kojom upravljaju zavist i pohlepa može nastojati da se uzdigne na viši izvanjski položaj u predanom služenju i upasti u nepotrebno kritiziranje bhakta. Iako postoje neograničene prilike za predano služenje, materijalno zagađen um može postati uznemiren i zauzeti stav zavisti, propustivši zamijetiti dobre odlike bhakta koji se nalaze na višem i odgovornijem položaju. Upozoreni smo na sve ove zamke i svi bhakte koji teže za savršenstvom moraju pažljivo izbjegavati te opasnosti na putu natrag Bogu. Čisti bhakta pazi da ne izgubi koncentraciju na svjesnost Krišne. Neprekidno oviseći o Krišni i duhovnom učitelju, bhakta se zaokuplja neprekidnim i nemotiviranim predanim služenjem. To čini osnovu za dostizanje ljubavi prema Krišni, a veće dužnosti od toga nema. To je potvrđeno u Srimad Bhagavatamu.

"Najviša dužnost (dharma) za cijelo ljudsko društvo je ona pomoću koje ljudi mog dostići predano služenje transcendentalnog Gospodina s ljubavlju. Da bi sasvim zadovoljilo sopstvo, takvo predano služenje mora biti nemotivirano i neprekidno." SMISAO: Ali predano služenje Svevišnjeg Gospodina, koje dovodi do vječnog, blaženog i potpuno spoznatog života, naziva se najvišom vrstom zanimanja. Ono je ponekad zagađeno kad se pomiješa s nižom odlikom. Na primjer, prihvaćanje predanog služenja radi materijalnog dobitka je svakako zapreka napretku na putu odvajanja. Stoga predano služenje Gospodina mora biti čisto, dakle bez skrivenih želja za materijalnim uživanjem. Stoga treba prihvatiti višu odliku zanimanja u obliku predanog služenja Gospodina koje nije obojeno nepotrebnim željama, potajnim djelima i filozofskom špekulacijom. Samo to može dovesti do vječne utjehe u Njegovoj službi. (Bhag. 1.2.6) Kad bhakta izgubi svoj stav odricanja i postane uznemiren željom za položajem ili sljedbenicima, pada s nivoa čiste svjesnosti Krišne i postaje ispunjen tjeskobom. Njegova vjera u Gospodina postaje zamućena i on osjeća ljubomoru prema drugom bhakti ili gubi entuzijazam za predano služenje. U takvom mentalitetu stav predanog služenja postaje gorak i osoba gubi zaštitu lotosovih stopala Krišne; Svevišnje Božanske Osobe, kako se njene uvrede povećavaju. Stoga, da se izbjegnu te opasnosti, treba ostati usredotočen na stav odricanja u predanom služenju. Ako bhakta ne uspije prepoznati simptome materijalne želje, tada će se u umu manifestirati iduća faza dodira s materijalnim životom, odvlačeći ga od društva bhakta. Napuštanje društva bhakta predstavlja ozbiljan čin. Inteligencija je do neke mjere sigurno uvježbana da izbjegne takvu vrstu pada, ali um je stručnjak da pronađe razloge za odvojeni život, koji su naizgled u skladu sa svjesnošću Krišne. Osoba budalasto misli da će, ako je neovisna o strogom druženju sa svjesnošću Krišne, biti mirnija u predanom služenju, ili da će slobodno moći ispuniti svoje materijalne motive, što inače, u društvu svjesnosti Krišne, nije mogla. Tada se često dešava da osoba pronalazi greške u vlastitim duhovnim autoritetima, da bi imala ispriku za napuštanje njihovog ovlaštenog društva radi vlastitog programa. U ovom stihu osuđuju se svi takvi postupci koji nisu ništa drugo do manifestacije pratisthe - opasne upasakhe ili nepoželjne puzavice želja za jeftinim ugledom, sljedbenicima, slavom i zadovoljavanjem čula. Gospodin Caitanya Mahaprabhu je u svom poučavanju Rupe Gosvamija upozoravao bhakte na ovaj izdajnički korov <<STIH 1 STIH 3>>

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful