You are on page 1of 86

1

ERNEST HEMINGVEJ

STARAC I MORE
Preveo: Karlo Ostoji

black books

1 Bio je to starac to je sam samcit, u malom unu, ribario u Golfskoj struji a da, eto, za osamdeset i etiri dana, nije ulovio ni jednu jedinu ribu. Prvih etrdeset dana uz njega se nalazio neki djeak. Ali, poslije etrdeset jalovih dana, roditelji su rekli svome sinu da je starac sada svakako zauvijek salao, to je oznaavalo nesreu u najteem vidu, i djeak je na njihovo traenje preao na drugi amac koji je u toku prve tri nedjelje ulovio bogat plijen. Djeaku je bilo ao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraa svojim malim amcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne, da iznese uad namotanu u klupad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola. Jedro bjee zakrpljeno dakovima od brana, i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza. Starac je bio tanak i suv, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao zagasate mrlje konog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa povrine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani oiljci od neprekidnog izvlaenja konopaca sa tekim ribama. Ali, nijedan od onih oiljaka ne bjee svje. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim oiju, izgledalo staro, a oi su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo Santijago, ree mu djeak kad su se uspeli uz obalu uz koju je pristao amac. Sad mogu da ti se vratim. Puno smo zaradili. Starac je nauio djeaka ribolovu, i djeak ga je volio. Ne, ree starac. Ti si sad na amcu koji donosi sreu. Pa, ostani na njemu. Ali sjea li se onih osamdeset sedam dana kada nisi ulovio nijednu ribu, pa smo zatim svakodnevno, itave tri nedjelje lovili velike ribe?
3

Sjeam se, ree starac. Znam da me nisi napustio iako te je nagrizala sumnja. Tata je to bezuslovno elio, a ja sam jo mlad te ga moram sluati. Znam, ree starac. To je sasvim prirodno. On nema mnogo vjere. Nema, ree starac. Ali mi je imamo, je li? Da, ree djeak. Da li te smijem pozvati na au piva na Terasi, a zatim da odnesemo pribor kuoi? Zato da ne? ree starac. Meu ribarima... Sjedjeli su na Terasi i mnogi ribari su peckali starca, ali on se nije ljutio. Nekoliko starijih ribara posmatrali su ga i bili tuni. Ali, oni to nisu pokazivali i govorili su pristojno o morskim strujama i dubinama, i o stalno lijepom vremenu, i o tome ta su sve vidjeli. Ribari, koji su toga dana imali dobar lov, ve su se vratili s mora, drali svoje tunjeve i prebacivali ih, u cijeloj duini preko dvije daske na ijim su krajevima po dva ovjeka posrtala pod teretom, u riblji magacin gdje su ekali na kolaledenjau koja je trebalo da ih preveze na pijacu u Havani. Oni, koji su ulovili ajkulu, odnosili bi je u fabriku na suprotnoj strani zaliva, gdje joj se vadi jetra, odstranjuju peraja, i koa guli, a meso se erei i usoljava. Kad se istoni vjetar smiri, iri se pristanitem miris iz fabrike za preradu ajkulinog mesa. Ali, danas se on jedva osjeao, jer je vjetar duvao prema sjeveru a zatim se umirio, i na Terasi je bilo prijatno i sunano. Santjago, ree djeak. Da, izusti starac. Drao je au u ruci i razmiljao o davno prohujalim godinama. Hoe li da ti za sutra nabavim sardine? Ne. Idi igraj bezbol. Jo sam u stanju da veslam sam, a Rodeljo e izbaciti mreu. Rado bih iao. Ako ne smijem da ribarim s tobom, onda da ti se barem u bilo emu naem pri ruci.
4

Pa, eto, platio si mi pivo, ree starac. Ve si ovjek. Koliko sam imao godina kada si me poveo na more? Pet, i skoro da nisi poginuo kada sam se nagnuo, prerano, da izvuem ribu, a ona zamalo da razmrska amac. Sjea li se toga? Kako da ne! Rep joj je udarao tamo-amo. Sjeam se kako se klupa slomila i kako je jeala motka. Sjeam se kako si me bacio na pramac gdje su leala savijena mokra uad i kako se cio amac tresao i onog treska kada si nasrnuo maljem na nju, a u uima mi je zvonilo ba kao kad se stablo obara u gori, a sjeam se i slatkog mirisa krvi svuda oko sebe. Sjea li se zaista ili sam ti ja priao o tome? Sjeam se svega od prvog dana kad smo zajedniki isplovili. Starac ga pogleda svojim od sunca potamnjelim i iskrenim oima. Da si moj sin, poveo bih te sobom, pa kako bude, ree on. Ali, ti si sin svoga oca i svoje majke, a nalazi se u amcu koji donosi sreu. Smijem li da se pobrinem za sardine? Znam i gdje u nabaviti etiri mamca. Imam ih jo od ranog jutra. Usolio sam ih i stavio u sandue. Daj da ti donesem etiri nova. Jednog, ree starac. Nadu i sigurnost nije nikada sasvim gubio. Ali, sada, i nada i sigurnost se nadimahu u njemu kao da ih je vjetar uzvitlao. Dva, ree djeak. Dva, starac pristade. Nisi ih ukrao? Ne prezam od toga, ree mladi. Ali ove sam kupio. Hvala, ree starac. Bio je suvie prostoduan da bi se upitao otkad je postao tako skruen i pokoran. Ali, znao je da je takav postao i bio je svjestan da to nije bilo poniavajue i da u tome nema gubitka pravog ponosa.
5

Sutranji dan bie plodan u ovoj struji, ree on. Gdje e loviti? zapita djeak. Daleko na puini, a kada vjetar promijeni pravac, vratiu se natrag. Isploviu jo prije no to svane. Pokuau da i onoga moga privolim da lovi daleko na puini, ree mladi. Pa ako naie na kakvu veliku ribu, tada emo moi da ti priteknemo u pomo. On ne ribari rado daleko na puini. Ne, ree djeak. Ali ja u se napraviti kao da sam ugledao neto to on ne moe vidjeti, recimo neku ribu grabljivicu i tada e se on dati u potjeru za delfinima. Zar mu je vid tako slab? Skoro je slijep. udnovato, ree starac, nije iao nikada u lov na kornjae. U. tom' lovu se obino izgube oi. Ali, i ti si iao godinama u lov na kornjae kraj Moskitove obale, a oi su ti ipak dobre. Ja sam neobian starac. Samo, da li si sada zaista dovoljno snaan da izae na kraj sa velikom ribom? Mislim da jesam. A pored toga, znam ti ja i puno majstorija kojima ovjek sve savlada. Hajde da pribor odnesemo kui, ree djeak, pa da uzmem mreu i da poem u lov na sardine. Uzeli su alat iz amca. Starac je nosio jarbol na leima, a djeak drveni sanduk sa mrkim, savijenim, vrsto isprepletanim konopcima, kukom i harpunom sa ruicama. Sanduci sa mamcima su leali pod krmom amca, pored malja koji je sluio da se dotuku velike ribe. Niko nita ne bi ukrao starcu, ali je ipak bilo bolje da se jedro i teki konopci prenesu kui, jer rosa nije dobra za njih, a i pored toga to je bio sasvim siguran da ga niko od mjetana nee pokrasti, starac je smatrao da ljude izlae nepotrebnom iskuenju ako ostavi kuku i harpun u amcu.
6

Poli su zajedniki uz ulicu koja vodi do stareve kolibe i uli kroz vrata koja su bila otvorena. Starac nasloni jarbol sa obavijenim jedrima o zid, a i mladi tu spusti sanduk i ostali alat. Jarbol bjee skoro isto toliko dug koliko i ova jedina prostorija kolibe. Koliba je bila sagraena od ilave kore pupoljka kraljevskih palmi, zvane guano, i u njoj se nalazio krevet, sto, stolice kao i ognjite na zemljanom podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od presovanog, isprepletenog lia ilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre. Ove relikvije su pripadale njegovoj eni. Ranije je visila na zidu i fotografija njegove ene u boji, ali ju je skinuo, jer se pod pogledom sa slike osjeao suvie usamljen, i sada je slika njegove ene bila na polici u uglu pod njegovom istom kouljom. Sta ima za jelo? upita mladi. Lonac utog pirina sa ribom. Hoe li probati? Ne, jeu kod kue. Da naloim vatru? Nemoj, naloiu je kasnije. A mogu pojesti hladan pirina. Da uzmem mreu? Naravno. Mree nigdje nije bilo, i mladi se sjeti asa kada su mu je prodali. Ali, ova komedija se odigravala svakog dana. Nije postojao nikakav lonac utog pirina sa ribom, a djeak je i za to znao. Osamdeset pet je srean broj, ree starac. Kako bi ti se dopalo kad bih donio ribu, teku hiljadu funti? Uzeu mreu i otii po sardine. Sjedi ti tu na suncu pored vatre. Hoe li? Da. Imam jueranje novine i itau vijesti o bezbolu. Djeak nije znao da su i jueranje novine njegova izmiljotina. Ali starac ih izvadi ispod kreveta. Perino mi ih je dao u 'bodega', objasni on.
7

Vratiu se im uhvatim sardine. Staviu na led i svoje i tvoje a ujutru emo ih podijeliti. A kada se vratim, priae mi neto o bezbolu. Jenki ne mogu izgubiti. Ali, plaim se Indijanaca iz Klivlenda. Samo se pouzdaj u Jenkije, mladiu moj. Sjeti se Velikog Dimada. Plaim se oba tima, 'Tigrova' iz Detrojta kao i Indijanaca iz Klivlenda. uvaj se, jer e se inae plaiti i crvenih iz ininatija kao i Vajt Soksa iz ikaga. Proui to dobro i ispriaj mi sve kada se vratim. ta misli, kako bi bilo da kupimo loz koji se zavrava sa osamdeset pet. Sutra je osamdeset peti dan. Moemo, ree djeak. Ali ta misli o osamdeset sedam? zbog tvog velikog rekorda. A, to se ne dogaa dva puta. Nego, ta misli da li bi mogao kupiti jedan sa brojem osamdeset pet. Mogu da pogledam. Loz, moj brajko. Za njega ti treba dva i po dolara. Ko bi nam pozajmio? Lako je za to. Dva i po dolara mogu dobiti uvijek na zajam. Pa i ja mislim da bi ih moda mogao dobiti. Nego, ja pokuavam da se ne zaduujem. Prvo se zadui. A poslije si obrao bostan. Utopli se, stari, ree djeak. Ne zaboravi da je ovo septembar. To je mjesec velikih riba, ree starac. U maju svako moe biti ribar. Sada idem po sardine, ree djeak. Kada se djeak vratio, starac je spavao na stolici, a sunce bjee ve zalo. Djeak uze sa kreveta staro vojniko ebe i preko naslona stolice ogrnu njime stareva iroka plea. Bila su
8

to neobino lijepa plea, jo uvijek puna snage uprkos starosti, i vrat je bio jo snaan, i bore bjehu nevidljive kad je starac spavao a glava mu padala na grudi. Njegova koulja je bila toliko puta krpljena da je liila na jedra, a zakrpe bjehu od sunca izblijedjele. Stareva glava je izgledala vrlo stara, a kako su mu kapci bili pali na oi, ovjek bi posumnjao da nema ni trunke ivota u njegovom licu. Novine su mu leale na koljenu, a teina njegove ruke drala ih je vrsto na veernjem povjetarcu. Bio je bosonog. Djeak ga je tu ostavio, a kada se vratio, starac je jo uvijek spavao. Probudi se, stari, ree djeak, i stavi svoje ruke na starevo koljeno. Starac podie kapke i za asak je izgledalo kao da se vraa iz dalekih krajeva. Zatim se nasmijeio. No, to si to donio? zausti. Veeru, ree djeak. Veeraemo. Nisam, zna, ni gladan. Hajde, samo jedi. Ne moe ribariti ako ne jede. Ve sam jeo, ree starac pa ustade, uze novine i presavi ih. Zatim poe da presavija ebe. Ama ogrni se tim ebetom, ree djeak. Dok sam ja iv, nee mi, vala, loviti ribu a da prethodno to ne pojede. Onda, ivio mi dugo, a vodi rauna i o sebi, ree starac. Dobro, ta ima za jelo? Crni pasulj, pirina, peene banane i kuvano povre. Deko je sve to donio sa Terase u jednoj dvostrukoj porciji. Dva pribora za jelo noevi, viljuke i kaike nalazili su mu se u depu i svaki od njih bio je omotan papirnom servijetom. Odakle ti to? Od Martina. Njegovi su. Moram mu se zahvaliti. Ve sam mu izrazio zahvalnost, ree. Nije potrebno da
9

mu zahvaljuje. Dau mu meso sa trbuha neke velike ribe, ree starac. Da li je to inio za nas vie nego jedanput? Da, ini mi se. Onda mu moram dati neto vrednije od mesa sa trbuha. To je velika panja sa njegove strane. Poslao je i pivo. Pivo iz konzerve mi je najdrae. Da, znam. Ali, ovo je iz boce. Hetijevo pivo, i moram mu vratiti bocu. Vrio si ljubazan, ree starac. Da jedemo? Ve sam te pozvao, ree mu djeak srdano. Ne bih htio otvarati kutiju dok ne sjedne za sto. Spreman sam, ree starac. Trebalo bi jo samo da se umijem. Gdje da se umije? razmiljao je djeak. Seoska esma se nalazila jo dvije poprene ulice nie. Moram mu donijeti vode, mislio je djeak, i sapun, i ubrus. Zato sam tako nebriljiv? Treba da mu nabavim jo jednu koulju i jedan kaput za zimu i bilo kakve cipele i jo jedno ebe. Jelo ti je izvrsno, ree starac. Priaj mi o bezbolu, zamoli ga djeak. U amerikoj ligi Jenki su kao to rekoh, poe starac sav ozaren. Danas su izgubili, ree mu djeak. To je sitnica. Veliki Dimado je opet onaj stari. Ali u timu sada igraju drugi. Naravno. Ali on ih sve prevazilazi. U drugoj ligi, u meu izmeu Bruklina i Filadelfije, navijam za Bruklin. I, tada, mislim uvijek na Dik Sislera i njegove duge udarce preko starog igralita. Bili su jedinstveni. Tukao je najdue lopte koje sam ikada vidio. Sjea li se kad je dolazio na Terasu? Htio sam ga
10

povesti u ribolov, ali sam se suvie ustruavao da mu to predloim. Tada sam zamolio tebe da ga ti pozove, ali ni ti nisi imao smjelosti. Znam. Bila je to velika greka. Moda bi pristao. I toga bismo se sjeali cijelog ivota. Poveo bih rado u ribolov velikog Dimada, ree starac. Kau da je njegov otac bio ribar. Moda je bio siromaan kao i mi i moda bi nas razumio. Otac velikog Sislera nije bio nikada siromaan, ve je i on, otac, igrao u mojim godinama, u velikim ligama. U tvojim godinama putovao sam na nekom jedrenjaku u Afriku i uvee sam gledao lavove na obali. Poznato mi je, ve si mi priao o tome. Da govorimo o Africi ili o bezbolu? Radije o bezbolu. Priaj mi o velikom Jon Mek Grou. Izgovorio je J mjesto D. I taj je imao katkad obiaj da dolazi na Terasu. Ali, bio je neotesan i grub, i nesnosan kad bi popio koju vie. U glavi su mu se stalno vrtjeli pored bezbola i konji. U svakom sluaju, nosio je uvijek u depu listu sa imenima konja i esto ih je pominjao na telefonu. Bjee to veliki meneder, ree djeak. Moj otac ga smatra najveim. Zato, to je ovdje boravio najee, ree starac. Da je Deroer produio da i dalje svake godine dolazi ovamo, tvoj otac bi ga smatrao za najveeg. Pa ko je zapravo najvei meneder? Lik ili Majk Gonzales? Mislim da su jednaki. A najbolji ribar si ti. Ne, poznajem druge bolje. Que va, ree djeak. Ima mnogo dobrih ribara a nekih i sasvim velikih. Ali, nijednog kao to si ti. Hvala. To me ini ponosnim i srenim. Nadam se da
11

neu naii na ba tako veliku ribu pa da sve nae preanje prianje ispadne la. Takve ribe nema, samo ako si jo uvijek jak kao to tvrdi. Moda vie i nisam tako jak kao to mi se ini, ree starac. Ali ja znam razne majstorije a pored toga sam jo vian i uporan. Sada treba da legne da bi ujutru bio svje. Ja u vratiti stvari na Terasu. Onda, laku no. Doi u ujutru po tebe. Ti si moj budilnik ree djeak. Starost je moj budilnik ree starac. Zato se stari ljudi bude tako rano? Da li zato da produe svoj dan? Ne znam, ree deko. Znam samo da mladii kao to sam ja spavaju vrsto i dugo. Sjeam se toga, ree starac. "Probudiu te na vrijeme. Ne volim da me onaj moj budi. ini mi se onda kao da sam tada daleko ispod njega. Znam. Spavaj dobro, stari. Djeak izae. Dok su jeli, svjetlost nije gorjela na stolu, i starac svue pantalone i u pomrini prie krevetu. On savi pantalone i od njih napravi jastuk. Zatim se uvi ebetom i lee preko starih novina koje su pokrivale federe kreveta. Zaspao je za tili as i sanjao o Africi, kada je bio jo mlad, i o dugim zlatnoutim obalama, kao i o bijelim obalama koje bjehu tako svijetle da ih je bolno gledati, i o visokim grebenima i velikim tamnim brdima. Sada je ve svake noi ivio na toj obali i u svojim snovima sluao je hujanje mora i gledao kako amci uroenika plove po njemu. Dok je spavao, osjeao je miris katrana i kuine sa palube, i udisao miris Afrike koji je jutrom donosio vjetar s kopna. Budio se obino kada bi osjetio vjetar sa kopna i onda se oblaio i odlazio da probudi djeaka. Ali te noi vjetar sa
12

kopna je dunuo suvie rano, i on je u snu znao da je suvie rano, i zato nastavi sa svojim snovima i vidje kako se bijeli vrhovi ostrva uzdiu iz mora, a zatim je sanjao o raznim lukama i plovidbama po Kanarskim ostrvima. Vie nije sanjao o burama, ni enama, ni velikim dogaajima, ni grdnim ribama, ni bojevima, ni o takmienjima ko e biti jai, ni o svojoj eni. Sada je sanjao samo o naseljima, o predjelima i lavovima na obali. Oni su se igrali kao mlade make na suncu, i on ih je volio kao to je volio i djeaka. Nikada nije sanjao djeaka. Jednostavno bi se probudio, pogledao kroz otvorena vrata prema mjesecu, razvio pantalone i navukao ih. Pomokrio bi se napolju ispred kolibe i onda bi stao da se penje uz drum da probudi djeaka. Drhtao je od jutarnje hladnoe. Ali je znao da e se od drhtanja i hodanja ugrijati i da e uskoro zaveslati. Vrata kue u kojoj je djeak stanovao ne bjehu zakljuana, i on ih otvori i ue tiho, bosih nogu. Djeak je spavao u prvuj sobi na nekom leaju i starac ga je lijepo mogao vidjeti pri mjeseini koja je sve vie blijedjela. Paljivo je uzeo njegovu nogu i drao je sve dotle dok se djeak nije probudio, okrenuo se i pogledao ga. Starac mu klimnu glavom, i djeak uze pantalone sa stolice kraj kreveta i obue ih, sjedei na krevetu. Starac izae kroz vrata a djeak poe za njim. Bio je sanjiv i starac ga zagrli i ree: ao mi je. Que va, na to e djeak. Takav je na ivot. Sputali su se niz obronak sve do stareve kolibe i za cijelo vrijeme, dok su ili niz ulicu, prolazili su bosonogi ljudi nosei jarbole svojih amaca. Kada su dospjeli do stareve kolibe, djeak uze klupad konopca i harpun i udice, a starac je nosio na leima jarbol sa omotanim jedrima. Da li bi pio kafu? upita djeak. Ostaviemo stvari u amac i zatim emo je popiti. Kafu su pili iz neke kutije kondenzovanog mlijeka u krmi gdje su ribari jutrom navraali.
13

Kako si spavao? zapita djeak. Sada je ilo koraao, mada mu je jo bilo teko da se sasvim rasani. Vrlo dobro, Manoline, ree starac. Danas sam tako siguran u sebe. I ja sam, odgovori djeak. Sada treba da donesem tvoje i svoje sardine, pa i tvoj svjei mamac. Onaj moj nosi sam na pribor. On ne eli da mu ga bilo ko nosi. Ja sam drugaiji, ree starac. Dozvolio sam ti da nosi stvari kad si imao pet godina. Da, znam, ree djeak. Vraam se odmah. Popij jo jednu kafu. Ovdje uivamo kredit. On ode bosonog preko koralnog stijenja do ledinice gdje su uvani mamci. Starac je pio kafu polako. To je bilo sve to e okusiti cijeloga tog dana i bio je svjestan da je mora popiti. Odavno ve nije mario za jelo i nikada nije nita nosio sa sobom. Imao je bocu vode u pramcu malog amca, i to bjee sve to mu je trebalo za cio dan. Mladi se vratio sa sardinama i sa oba mamca zamotana u novine i oni pooe niz stazu prema amcu; osjeali su ljunak pod nogama, a onda podigoe amac i otisnue ga u vodu. Sreno stari. Sreno, ree starac. On namjesti vesla obloena konopcem u karike, odupre se i poe da se izvlai kroz pomrinu iz luke. I drugi amci su se otiskivali na more, i sada su se ula njihova vesla kako pljuskaju po vodi mada ih on sada, kada se mjesec nalazio iza breuljka, nije mogao vidjeti. Kadikad bi neko progovorio u amcu. Ali, najee je na njima vladao muk i ulo se samo udaranje vesala. Kada su izali iz luke, svaki se upuivao prema onom mjestu gdje se nadao da e nai ribu. Starcu je bilo jasno da je trebalo ii daleko na puinu, i on je ostavljao miris kopna za sobom i veslao je u istom, jutarnjem dahu mora. Vidio je svjetlucanje
14

morske trave u vodi kad je veslao preko onog dijela mora koji su ribari nazvali dubokim ponorom jer je tu nastajala nagla dubina od sedam stotina arina. Ovdje su se nalazile sve mogue ribe, jer se udaranjem struje o strme zidove morskog dna stvarao vrtlog. Tu su se okupljale ogromne koliine sardela i sitne ribe, nekiput na najdubljim mjestima, i jato mastiljavih riba i ove su se nou pele do same povrine gdje su se sve ribeputnice hranile njima. U pomrini je starac osjeao kako se pribliuje jutro i, dok je veslao, raspoznavao je treptavi zvuk leteih riba koje su izlazile iz vode i siktanje koje je dolazilo od njihovih ukoenih krila dok su letjele pored njega. Naroito je volio letee ribe; one su bile njegovi najbolji prijatelji na okeanu. Bilo mu je ao ptica, naroito malih, njenih morskih lasta, koje su neprestano letjele i traile a skoro nikada nita nisu nalazile, i on je mislio da je ptiji ivot tei od naega izuzev ptica grabljivica. Zato se raaju tako njene i fine ptice, kao one morske laste, kada je more u stanju da bude tako grozno. Ono je dobroudno i arobno lijepo. Ali ono moe biti tako strano i to iznenada, i te ptice, koje su letjele i leprale i lovile, sa onim njihovim sjetnim glasovima, suvie su krhke za more. Mislio je o moru kao o la mar, kako ga ljudi zovu na panskom, kad ga vole. Katkad, oni to ga jako vole, govore ravo o njemu, ali se ipak uvijek izraavaju o njemu kao o eni. Neki opet od mlaih ribara, koji su raspolagali motornim amcima kupljenim onda kada je ajkulina jetra donosila veliki prihod, govorili su o njemu el mar, dakle u mukom rodu. Govorili su o njemu kao takmacu ili kakvoj tvravi, pa ak i kao o neprijatelju. Ali, starac je uvijek mislio o njemu u enskom rodu, kao o neemu to moe da uskrati ili prui veliku milost, i kada je bilo divlje i ravo, ono ipak nije bilo krivo. Mjesec utie na njega kao na enu, eto, tako je on mislio. Veslao je sada ravnomjerno, i to za njega nije predstavljalo nikakav napor, jer se drao svoga tempa a
15

povrina okeana je bila ravua, izuzev pojedinih vrtloga u struji. Treinu svoga rada prepustio je struji a kada poe da svie, on vidje da se nalazi dalje nego to je vjerovao da e se u to doba nalaziti. itavu sam nedjelju pretraivao dubine ovog ponora i nisam nita uradio, razmiljao je on. Danas u raditi na otvorenom moru, razmiljao je on, gdje se nalaze jato bonita i albakora a moda e se meu njima nai i kakva velika riba. Prije nego to je sasvim svanulo, postavio je mamce i prepustio se struji. Jedan mamac se nalazio na dubini od 40 arina, drugi na 75 a trei i etvrti duboko dolje u plavom moru, u dubini od 100 do 125 arina. Svi su mamci visili glavom okrenuti nadolje; vrh udice bio je zaboden vrsto u ribu-mamac a cio ostali slobodni dio, luk i drka, bjehu pokriveni sardinama. Svaka sardina je bila probodena kroz oi tako da su one inile poluvijenac oko elika koji je kroz njih prolazio. Nije bilo mjesta na udici koje svojim dobrim ukusom i prijatnim mirisom ne bi privuklo kakvu veliku ribu.

16

2 Djeak mu je dao dva sitna svjea tunja ili albakore koji su visili na najdonjim konopcima kao olovni tegovi, a na drugim je imao veliku, plavu skuu kao i jednu sardelu koju je jednom ve upotrijebio. Ali, one su se nalazile jo uvijek u dobrom stanju i bile su okruene ukusnim sardinama koje su ih inile jo mirisnijim i primamljivijim. Svaki konopac, debeo kao kakva vea olovka, bjee vezan za svjei, soni tap, koji je pri najmanjem trzaju ili dodiru mamca morao zadrhtati, a svaki kanap je imao jo po dva klupeta od 40 arina koja su mogla biti privezana za druge rezervne smotuljke, tako da je u sluaju potrebe riba mogla da odvije i preko tri stotine metara konopca. Sada je starac posmatrao poloaj tri tapa i veslao paljivo da bi odravao konopce u odreenim duinama. Bilo je sasvim svijetlo i sunce tek to nije granulo. Blijedo sunce se pojavi iz mora, i starac je vidio druge amce rasute po struji dosta blizu obale. Zatim sunce sinu sjajnije i treperenje se osu iznad vode, i onda, kada se potpuno diglo, bljeskalo je na glatkoj puini, tako da ga oi zaboljee, a on je veslao ne gledajui ga. On je gledao u vodu i posmatrao je konopce koji su se sputali pravo u tamno more. Drao ih je uspravnije nego iko drugi, tako da se u svakom sloju mranih dubina struje nalazio po jedan mamac za svaku vrstu ribe koja bi plivala tu u blizini. Meutim, udice drugih ribara nosila je struja i deavalo se da su one bile u dubini od sto arina dok su ribari mislili da se nalaze na ezdeset arina. Ali, mislio je, drim ih ba kako treba. Samo, vie nemam sree. Ko zna? Moda danas? Svaki dan je nov dan. Dobro je kad ovjek ima sreu. Tanost mi je ipak draa. I onda, kada srea, doe, spreman si. Sunce se pelo nebom ve puna dva sata i oi ga vie nisu boljele kad je gledao prema istoku. Na vidiku su bila jo svega tri amca, i inilo se da su vrlo mali i sasvim blizu kopna.
17

Cijeloga ivota jutarnje sunce mi je peklo oi. Pa ipak, one su jo dobre. S veeri mogu slobodno gledati pravo u njega, oi mi ne zasjeni. A ono je sveeri jae. Ali, jutrom mi zadaje bol. Tog trenutka spazio je pticu fregatu, dugih crnih krila kako krui na horizontu ispred njega. Brzo je padala: obruavala se okomito, krila povijenih unazad, i zatim je ponovo kruila. Neto ima, ree starac. Ne vreba ona samo tek tako. Veslao je polako i ravnomjerno prema mjestu gdje je ptica kruila. Nije se urio i svoje konopce je i dalje zatezao i poputao. U struji je plovio neto bre, ali je zatezao konopce jo uvijek besprijekorno, mada neto nervoznije nego prije no to je poao za pticom. Ptica se die u vazduh i kruila je opet nepokretnih krila. Zatim se iznenada ustremi, i starac vidje kako se, nad povrinom, letee ribe oajno rasprtae. Delfin, glasno zausti starac. Ogroman delfin. Ostavi vesla i izvue iz pramca neki kratak kanap. Kanap je imao udicu od ice i udicu srednje veliine, i on prikai kao mamac jednu od sardina. Prebaci ga preko ograde i privrsti za jedan prsten na pramcu. Zatim stavi mamac i na drugi konopac i ostavi ga sklupanog pod pramcem u sjenci. Onda opet zavesla i posmatrae crnu pticu dugih krila, koja je sada estarila nad samim morem. Dok ju je posmatrao, ptica se ponovo ustremi zabaenih krila, a kada se dade u potjeru za leteim ribama, zamahnu snano i uzaludno krilima. Starac je vidio lako nadimanje vode koje prouzrokuju veliki delfini kad idu u potjeru za gonjenim ribama. Delfini su sjekli vodu pod leteim ribama a zatim bi, kad bi se ptice sunovratile u dubinu, munjevito nestajali pod vodom. To je veliko jato delfina, mislio je on. Razvili su se iroko i letee ribe imaju malo izgleda da se izvuku. A ptica nema nikakvog izgleda. Letee ribe su isuvie velike za nju, a uz to i plivaju strano brzo.
18

Posmatrao je letee ribe, koje su se neprestano gubile i pojavljivale, kao i bezuspjeno nastojanje ptice. Ovo jato mi je umaklo, mislio je on. Lete ti one i brzo i daleko. Ali, moda e mi poi za rukom da susretnem koju zakasnjelu od njih, a moda ih sada opkoljava moja velika riba. Moja velika riba mora da je negdje u blizini. Oblaci iznad kopna narastoe sada poput brda, a obala je bila jo samo duga, zelena linija sa sivoplavim breuljcima iza sebe. Voda postade tamnoplava, tako tamna da je izgledala skoro grimizna. Kad bi pogledao u dubinu, vidio bi crvene alge planktona u tamnoj vodi i neobinu svjetlost koju je sada rasipalo sunce. Posmatrao je svoje udice i vidio kako se gube vertikalno u vodi, i radovao se to je bilo mnogo planktona, jer je to znailo da tu riba mora biti obilato. Neobina svjetlost kojom je sunce, sada kada je odskoilo, bojilo vodu, kao i oblici oblaka nad kopnom, predskazivali su dobro vrijeme. Ptica je, pak, bila sada skoro izvan vidika i nita se nije pokazivalo na povrini vode sem neto utog, od sunca izblijedjelog sargasomorskog korova i ljubiastih, vrstih oblika, svjetlucavog piktijastog klobuka otrovne meduze koja se kretala pored samog amca. Naginjala se na stranu, pa se opet uspravljala. Vrtjela se veselo kao mjehur sa svojim dugim smrtonosnim crvenim koncima to su se skoro jedan metar vukli po vodi. Agna mola, ree starac, ti kurvo. Stojei na mjestu najzgodnijem za veslanje, pogleda u vodu i opazi sitne ribe, iste boje kao i otrovni konci kako plivaju izmeu njih, i tananu sjenku koju su bacale meduze. Ribice su bile imune protiv toga otrova. No ljudi nisu, pa bi se kada bi, dok se starac bori s ribom, konci obavili uad i ostali tako da vise, sluzavi i ljubiasti, dobijali plikovi i rane po rukama i akama. Otrov agna mola djelovao je brzo i pekao kao poslije udarca biem. Svjetlucavi klobuci bjehu arobno lijepi. Ali su bili
19

najpodmukliji od svega to se krilo u moru, a starac je gledao sa zadovoljstvom kada bi ih morske kornjae prodirale. Kada ih kornjae spaze, priblie im se sprijeda, zatvore oi, tako da budu savreno zatiene oklopom, i prodiru ih otrovne konce, i sve ostalo. Starac je posmatrao rado kad ih kornjae zgrabe, ali on ih je i sam, sa uivanjem, gazio na obali poslije bure, i sluao kako prte kada bi ih svojim tvrdim cipelama razmrskavao. Volio je zelene kornjae kao i one to su im glave sline jastrebu, zbog njihove elegancije i brzine i vrijednosti, a gajio je prijateljski prezir prema onim ogromnim, glupim, u utom oklopu, neobinim u svojoj ljubavnoj igri, koje su gutale tako zadovoljne, zatvorenih oiju, otrovne meduze. Kornjae nisu imale za njega nieg mistinog, mada se dugo godina vozio u amcima sainjenim od kornjainog oklopa. Zalio ih je sve, ak i velike kornjae, koje su bile duge kao i njegov amac i teile jednu tonu. Najvei broj ljudi nema srca prema kornjaama, jer srce kornjae kuca jo mnogo asova poto bude ubijena i raskomadana. Ali, razmiljao je starac, i ja imam isto takvo srce, a moje noge i ruke su iste kao njihove. Jeo je njihova bijela jaja, da bi ojaao. Jeo ih je tokom cijeloga maja da bi se u septembru i oktobru mogao ponijeti s velikim ribama. Pio je, takoe, svakoga dana, po olju ribljeg ulja iz suda koji je liio na bubanj, i to u kolibi gdje su mnogi ribari ostavljali svoj alat. Stavljao ga je svima ribarima kad bi ga eljeli na raspolaganje. Ukus toga ulja bio je skoro svima odvratan. Ali, on ipak nije bio odvratniji nego ustajati u doba kada su se obino dizali, a pored toga bio je dobar i protiv svih nazeba i gripa, a koristio takode i oima. Starac pogleda uvis i vidje kako ptica opet krui. Nala je ribu, ree starac. Ni jedna letea riba nije sjekla povrinu a nisu se vidjele ni male, usamljene ribice. I dok je starac tako posmatrao, jedan mali tunj skoi u vazduh, prevrte
20

se i zari se glavake u vodu. Tunj zasija poput srebra na suncu i, kada se ponovo nae u vodi, pojavi se jo jedan, zatim drugi, i oni su skakali u svim pravcima i udarali kao biem po vodi koja se preli pjenom i onda se dadoe u potjeru, dugim skokovima, za ribicama. Opkolie ih i poee da im se primiu. Uhvatio bi ih da ne plivaju suvie brzo, mislio je starac, i gledao kako se jato probija kroz vodu i kako se ptica sputa i gnjura za ribicama koje su, obuzete panikom, jurile tamo-amo po povrini. Ptica je od velike pomoi, ree starac. Ba u tom trenutku zatee se ue pod njegovim nogama i on ostavi veslo i osjeti teinu malog tunja koji se koprcao dok je zatezao ue i poeo da ga izvlai. Trzanje je postajalo sve jae dok je izvlaio, i on vidje u vodi plava leda ribe i zlatnu boju njenih bokova prije nego to ju je bacio u amac. Ona je leala cijela cjelcata i obla na suncu i buljila svojim neinteligentnim oima dok je brzim trzajima i udarcima svoga glatkog i pokretnog repa o bok amca sebi unitavala ivot. Starac je udari iz dobroudnosti po glavi i baci je, dok joj je tijelo jo drhtalo, u sjenku ispod amca. Albakora, ree glasno. To e biti izvrstan mamac. Bie da ima deset funti. Nije se sjeao kada je prvi put poeo sam sa sobom govoriti naglas. U staro doba, kada bi bivao sam, pjevao je, a nekad je pjevao nou, u maku ili amcu od kornjainog oklopa, dok bi sam na strai stajao sa veslom. Vjerovatno je poeo da govori sam sa sobom, kada bi ostao sasvim sam, onda kada ga je djeak napustio. No vie se ne sjea. Kad bi on i djeak zajedno ribarili, govorili su obino tek kada bi bilo potrebno. Priali su samo nou ili kada nisu mogli zbog nevremena da isplove iz luke. Na moru se smatralo vrlinom ne govoriti suvino i starac se toga uvijek drao i potovao. Sada je, medutim, svoje misli glasno izraavao, jer time nikom nije dosaivao. Da me drugi uju kako govorim glasno, mislili bi da sam
21

poaavio, ree on. Ali, poto ja to nisam, sasvim mi je svejedno. Bogati imaju radio u amcu pa im on pria. I sluaju vijesti o bezbolu. Nije sada vrijeme da se misli na bezbol, razmiljao je. Vrijeme je sad da se misli samo na jednu jedinu stvar. Na onu za koju sam roen. Moda je, eto, neka velika riba u blizini ovog jata, razmiljao je. Uhvatio sam samo jednu zlehudu albakoru, ali, one su se dale daleko na puini na posao, a inae su vrlo brze. Sve to danas izlazi na povrinu kree se brzo i u pravcu sjeveroistoka. Da li zbog dnevne svjetlosti? Ili je to vremenski predznak, meni nepoznat? Vie nije vidio zelenilo obale, ve samo vrhove plavih breuljaka, koji su se bijeljeli kao da su bili pokriveni snijegom, i oblake koji su se, kao snjena brda, nadnosili nad njima. More je bilo sasvim tamno a svjetlost je stvarala prizme u vodi. Bezbojni djelii planktona bili su sada od sunca, koje se visoko diglo, kao razjedeni, i starac je vidio jo samo visoke prizme u modroj vodi dubokoj jednu milju, gdje su njegovi konopci nestajali pod pravim uglom. Tunjevi ribari su zvali sve takve ribe tunjevima i razlikovali ih po imenu samo onda kada su ih nosili na pijacu ili ih namjeravali dati u zamjenu za mamce opet su iezli u dubini. Sunce bjee sada vrlo jako i starac ga je osjeao na svom potiljku prilikom veslanja a osjeao je kako mu znoj curi niz lea. Mogao bih sasvim prosto da prepustim amac struji, mislio je on, da spavam i da veem konopac nekoliko puta oko prstiju na nogama, kako bi se u sluaju potrebe probudio. Ali, danas je osamdeset peti dan pa bi danas trebalo da ulovim neto vrijedno. Dok je posmatrao udice, vidje kako jedan od svjeih pruteva jako zadrhta. Da, ree on, da, i ostavi vesla i ne udari njima o amac. On potee konopac, uhvati ga izmeu palca i kaiprsta
22

desne ruke. Nije osjeao ni pritisak ni teinu; konopac je visio labavo. Ovo se zatim ponovi. To bjee sada kao neki probni trzaj, kratkotrajan i lak, a on je tano znao ta to znai. U dubini od stotine arina, marlin je prodirao sardine, koje su pokrivale vrh i koljeno udice, gdje je iljak, iskovan rukom, virio iz glave malog tunja. Starac je drao paljivo i labavo konopac i lijevom rukom ga briljivo skinu sa tapa. Sad je mogao pustiti da mu klizi preko ruke a da riba ne osjeti ni najmanji trzaj. Ovog mjeseca, pa jo kad se uzme u obzir koliko se daleko otisnuo od obale, riba mora da je ogromno velika, razmiljao je. Jedi, ribo! Jedi! Izvoli samo! Kako su svjee, kao i ti, ribo, u dubini od est stotina stopa u mraku ove hladne vode. Okreni se jo jednom u tmini i vrati se i pojedi ih. On osjeti lako, fino trzanje, zatim jo jai trzaj, jer se glava sardine sa udice tee skidala. Poslije toga ne dogodi se nita. Doi, ree starac glasno. Naini jo jedan krug. Samo ih pomirii. Zar nisu ukusne. Pojedi ih ljudski a poslije njih na redu je tunj. vrst i hladan i ukusan. Ne ustruavaj se, ribo. Pojedi ih! Iekivao je sa konopcem izmeu palca i kaiprsta, gledajui istovremeno i u ostale konopce, jer je riba mogla isplivati navie ili se spustiti nanie. Zatim se osjeti opet lak trzaj. Zagrie, ree starac glasno. Daj boe da zagrize. Ipak nije zagrizla. Izgubila se a starac i ne opazi. Nije mugla da ode, ree on. Za ime Hrista, nije se mogla izgubiti. Samo se okrenula. Moda se prethodno malo zakaila za udicu i sada se prisjetila. Tada on osjeti kako neto lagano dodirnu konopac i on bi srean. Samo se okrenula, ree on. Zagrie. Bio je srean to osjea lagano trzanje, a onda osjeti neto vrsto i nevjerovatno teko. To bjee teina ribe i on olabavi konopac, i putae ga
23

sve nie, nie, nie, odmotavajui prvi od dva rezervna klupeta. I dok je konopac lagano klizio preko starevih prstiju, mogao je jo uvijek osjetiti veliku teinu, mada je pritisak njegovog palca i kaiprsta bio skoro neprimjetan. Kakva riba, ree on. Sad ju je uhvatila ustima poprijeko i sada je vue sobom. Zatim e se okrenuti i progutati je, mislio je. To nije izgovorio, jer je znao, kada se govori unaprijed o neemu dobrom, moe ono i da se izjalovi. Znao je kakva je to morala biti ogromna riba i on je ve vidio u mislima kako se sa tunjem koga je drala poprijeko u ustima udaljuje. U tom trenutku on osjeti kako se ona vie ne kree, ali osjeaj teine jo nije izgubio. Zatim, ona posta tea i on odvi jo vie konopca. Jednog trenutka on ga pritisnu jae palcem i kaiprstom i teina se povea i povue pravo u dubinu. Zagrizla je, ree on. Sada u je pustiti da pojede natenane. Dozvolio je da mu kanap klizi niz prste dok je lijevu, slobodnu ruku pustio i pokuao da vee slobodne krajeve oba rezervna klupeta za uicu dva rezervna smotuljka sljedeeg kanapa. Sada je bio spreman. Imao je u rezervi tri kanapa od po etrdeset arina, osim klupeta kojim se sada sluio. Jedi jo malo, ree on, dobro progutaj. Gutaj tako da ti se iljak zabije pravo u srce i da te ubije, mislio je. Zatim izai na povrinu i dopusti da te ubodem harpunom. Lijepo. Jesi li spremna? Da li si se dugo gostila? Sada, ree glasno i sa obje ruke izvue konopac u duini od gotovo jednog metra i onda zape jo jednom, i zatim povue konopac iz petnih ila. Nita se ne zbi. Riba se samo dalje polako kretala i starac je nije mogao podii ni za jedan palac. Njegov konopac bjee jak i namijenjen tekim ribama, i on ga je tako zatezao preko lea da kapljice vode poee prskati iz njega. Tada konopac poe da pravi u vodi tihi, itei um i on ga je jo uvijek drao
24

i odupirao se u trzanju. amac stade da se kree lagano prema sjeveru. Riba je plivala mirno i oni su plovili tihom vodom. Ostali mamci bjehu jo uvijek u vodi, ali drugog izlaza nije bilo. elio bih da se djeak nalazi kraj mene, ree starac glasno. Jedna me riba vue i ja sam u stvari sad zalogaj koji vuku. Mogao bih zategnuti konopac, ali bi tada ona bila u stanju da ga prekine. Moram ga drati to bolje mogu i po potrebi ga produavati. Daj, boe, da samo putuje i da ne ode dublje." Drao je kanap, zategnut preko lea i gledao je u njegov kosi poloaj u vodi, kao i u amac koji se kretao ravnomjerno prema zapadu. To e je stati glave, razmiljao je starac. Nije u stanju da izdri dugo. Ali poslije etiri sata riba je jo uvijek plivala prema otvorenom moru, vukui za sobom amac, a on je jo uvijek drao zategnut konopac preko lea. Bilo je podne kad je zagrizla udicu, ree on. A jo je nisam ni vidio. Prije nego to je ulovio ribu, stavio je na glavu veliki slamni eir i on ga je sada grebao po elu. Bio je edan, te klee i paljivo, da ne bi pomjerio konopac, istee se, to je vie mogao, prema boci sa vodom. Otvori je i uze jedan gutljaj. Zatim se nasloni na pramac da bi se odmorio. Sjedio je na nerazapetom jarbolu i jedru i nije se trudio da razmilja, ve je samo elio da to sve izdri. Onda se okrenu i vidje da se kopno vie nije ni naziralo. Sasvim je svejedno, pomisli on. Mogu se vratiti natrag, orijentiui se pomou odbljeska svjetlosti iznad Havane. Jo ima dva sata do zalaska sunca i moda e prije tog doba ona izroniti. Ako to ne uini sada, onda e izroniti kad mjesec zasija. Ako i tada to ne bude, onda e moda izroniti kada sunce grane. Nije me uhvatio jo nikakav gr i osjeam se dovoljno snanim. Najzad, ona ima udicu u drijelu a ne ja.
25

Ali, kakva mora da bude riba koja tako vue! Mora da je dobro zagrizla. Da mi je samo jednom da je vidim kako bih saznao kakvog imam protivnika. Cijele te noi riba nije promijenila kurs, niti pravac, koliko je to starac mogao da razabere po poloaju zvijezda. Poslije zalaska sunca zahladi i znoj se suio hladei stareva lea, njegove ruke i njegove stare noge. U toku dana, uzeo je dak kojim je bio pokrio sud sa mamcem i prostro ga na suncu da bi se osuio. Kada je sunce zalo, on ga ogrnu oko vrata, tako da mu je visio niz lea. I on ga paljivo podmetnu pod konopac koji se sputao preko njegovih lea. Dak ublai, poput jastuka, pritisak konopca i on pronae poloaj u kome se skoro ugodno osjeao. Poloaj bjee stvarno samo unekoliko manje neugodan nego prije, ali njemu se inio skoro prijatan. Ni ja njoj, ni ona meni jedno drugom ne moemo nita uiniti, razmiljao je. Sve dok tako vue. U jedan mah ustade i pomokri se preko ivice amca i pogleda prema zvijezdama i prokontrolisa svoj kurs. Konopac bjee kao kakva fosforescentna pruga koja je padala pravo sa njegovih lea u vodu. Sada su napredovali sporije i svjetlost iznad Havane bjee slabija i on je znao da sada struja skree prema istoku. Ako vie ne budem vidio trake svjetlosti nad Havanom, znai onda da idemo dalje prema istoku, razmiljao je. Jer, da je kurs ribe ostao nepromijenjen, trebalo bi da ih vidim jo nekoliko asova. Kakvi li su dananji rezultati Velike lige, pitao se. Da ovjek sada ima radio, bilo bi izvanredno. Zatim pomisli, pa, razmilja cijelo vrijeme samo o tome. Misli, more, o tome ta sad da radi. Ne smije praviti gluposti. Onda ree glaspo: Eh, da mi je deko sada ovdje! Da mi pomogne i da sve ovo vidi. Niko ne bi smio da ostane u starosti sam, razmiljao je. Ali to je neminovno. Ne smijem zaboraviti da pojedem tunja prije nego to se ukvari, da me snaga ne bi izdala. Ne zaboravi, ma
26

kako to nerado inio, da ujutru rano jede. Ne zaboravi, ree sam sebi. U toku noi dva delfina pribliie se amcu i on ih je uo kako se prevru i cmoku. Umio je da razlikuje duvanje mujaka, slino frktanju, od uzdisanja enke. Dobra bia, ree on. Igraju se i ale i vole se. Oni su nam braa, kao i letee ribe. Onda osjeti samilost prema velikoj ribi koju je uhvatio. udesna je i neobina i ko zna koliko je stara, mislio je. Nikada ranije nisam uhvatio ribu koja je bila tako snana i koja se tako udno ponaa. Moda je isuvie pametna pa e skoiti. Mogla bi me svojim skokovima ili iznenadnim izbijanjem na povrinu unititi. Ili, moda je ranije ve nekoliko puta progutala udicu pa sad zna kako se treba boriti. Nema ni pojma da joj je protivnik samo jedan jedini ovjek i da je taj ovjek starac. Nego, da grdne li ribe, para e vrijedjeti ako joj samo meso bude dobro. Ona je kao ovjek zgrabila mamac i vue ga ba kao i ovjek i priprema se bez panike za odbranu. Da li je bilo ta smislila, ili je prosto oajna kao i ja. Sjetio se dana kada je upecao jednog od para marlina. Mujak puta uvijek enku da zagrize prva, i upecana riba, enka, poinje da se, obuzeta panikom, oajniki brani i zato se brzo iscrpi, a za cijelo vrijeme mujak je ostao kraj nje, prolazio ispod konopca i kruio sa njom na povrini. Mujak se nalazio tako blizu nje da se starac uplaio da e mujak svojim repom, otrim kao kosa, i skoro iste veliine i oblika, presjei konopac. Kada je starac probio enku kukom za ribe i poeo je udarati, i onda kad joj je drao vrsto kljun, nalik na rapir, i tukao je maljem po glavi sve dotle dok joj boja ne postade slina onoj na podlozi ogledala, i kada ju je uz pomo djeaka podigao na palubu, mujak je bio za sve vrijeme pored amca. Zatim, kada je starac pokuavao da razmrsi konopce i pripremao harpun, mujak skoi visoko, sasvim pored amca, da bi vidio gdje mu se nalazi enka i onda ga nestade u dubini;
27

njegova krila, boje lavendera, u stvari njegova grudna peraja, rairio je svom irinom, i sve su mu se pruge mogle vidjeti. Bio je divan, starac se sjeao, i bio je uporan. To je bila najalosnija epizoda koju je ikada doivio, razmiljao je starac. I djeak je bio tuan i molili smo je za oprotaj i ubili smo je brzo. Htio bih da je djeak ovdje, ree glasno i namjesti se ugodno na daskama pramca i osjeti preko konopca, koji je drao na leima, snagu ribe koja se neprekidno kretala prema, bog te pita, kakvom cilju. Dobro bi bilo da je ve jednom, pomou lukavstva, prisili da izabere cilj, sjetio se starac. Njen cilj je bio da ostane duboko u tamnoj vodi, daleko od svih zamki i prevara i lukavstava. Moj cilj je bio da odem dalje od svih ljudi. Dalje od svih ljudi na svijetu. Sada smo, od podneva vezani riba i ja. I nikog nema da nam pomogne. Moda i nije trebalo da budem ribar, razmiljao je. Nego, roen sam da budem to. Moram se svakako podsjetiti, im svane, da pojedem tunja. U cik zore neto je povuklo za jedan od mamaca, koji su se nalazili iza njega. u kako se tap lomi i konopac odvija preko ograde amca. Izvadi u mraku no iz korica i kada je uspio da prebaci svu teinu na svoje lijevo rame, onda je povukao unazad i presjekao konopac o drvo ograde. Zatim presijee konopac najblii njemu i u mraku privrsti slobodne krajeve rezervnog klupeta. Radio je spretno jednom rukom, a jednom nogom je stajao na klupadima da se ne bi kotrljala dok im je vezivao vorove. Sada je imao est rezervnih klupadi. Dva od svakog mamca koje je presjekao, a pored toga i dva od mamca koji je riba zagrizla; svi su oni bili povezani. Kad svane, razmiljao je, vratiu se mamcu na dubinu od etrdeset arina i njega u presjei i privezati za rezervno klupe. Bie da sam izgubio dvije stotine arina dobrog
28

katalonskog cordela i udice i uice. To se moe nadoknaditi. Ali kako nadoknaditi gubitak ako neka riba zagrize konopac i presijee ga. Koja li je to riba maloas zgrabila mamac? Moda marlin ili sabljarica, irokih eljusti, ili ajkula. Nisam je osjetio. Moram se ove brzo otarasiti. Glasno je rekao: Eh, da mi je deko sada ovdje! Ali, deka nema, pomisli. Samo si ti, sam i bie bolje da se vrati poslednjem konopcu, ne obzirui se da li je mrano ili ne, i presijee ga i privrsti dva rezervna klupeta. Tako je i uinio. Bilo je teko raditi u mraku a jednom prilikom riba podie veliki talas koji ga obori na pod i rasijee ga ispod oka. Tanak mlaz krvi potee mu niz obraz. Ali, ona se zgrua i sasui prije nego to je skliznula do brade i on se zatim vrati na pramac i nasloni na drvo. Popravi dak i paljivo namjesti konopac, tako da mu pade preko jo neoptereenog dijela lea, i, dok ga je tako drao ukotvljenog preko svojih plea, ispita paljivo trzanje ribe i zatim procijeni kojom se brzinom kretao amac.

29

3 Zato je trgnula u stranu, pomisli on. ica je sigurno skliznula niz njena breuljkasta lea. Svakako, lea je manje bole nego mene, ali, ne moe ona vui beskonano amac, ma kolika da je. Sad je sve otklonjeno to bi moglo da pravi smetnje a, pored toga, ima i mnogo rezervnog kanapa sve to je potrebno. Ribo, ree on blago i jasno. Ostau s tobom dok ne umrem. Ostae ona sa mnom, starac pomisli, i tako iekivae da svane. Bilo je hladno pred svitanje i on se pripi uz drvo da se zagrije. Izdrau toliko koliko i ona, razmiljao je. I pri prvoj svjetlosti vidje kako se amac die i sputa. amac se neprekidno kretao a kada se ukaza prvi traak sunca, ono se nalazilo s desne strane starevog ramena. Kree prema sjeveru, ree starac. Struja nas je skrenula daleko prema istoku, mislio je. Dobro bi bilo da se vrati niz struju. To bi znailo da se umorila. Kada se sunce jo vie diglo, shvatio je da se riba nije umorila. Postojao je samo jedan povoljan znak. Nagib konopca je govorio da je plivala na manjoj dubini. To jo nije znailo da e iskoiti, pomislio je. Ali mogla je. Boe, pusti je da skoi, ree starac. Imam dovoljno konopca. Moda e je, ako malo vie zategne, ica ozlijediti i onda e skoiti. Sada, kada je ve svanulo, pusti je da skae da bi napunila svoje mjehurove du lea vazduhom i onda se nee moi dogoditi da, prije nego to umre, ode u dubinu. On pokusa da pojaa zategnutost, ali konopac, otkako je riba zagrizla udicu, nije bio nikada kao sada napet do svojih krajnjih granica i on osjeti otpor dok je vukao i onda shvati da se ue vie nije moglo zatezati. Ne smijem ga vie vui, pomisli. Svaki trzaj proiruje ranu od udice i onda ako skoi,
30

moe se dogoditi da joj se izvue. U svakom sluaju, osjeam se bolje na suncu a zasada i nemam potrebe da gledam u njega. Na konopcu se vidio uti korov ali starac je znao da to konopac ini jo teim i zato je bio zadovoljan. To je bio uti golfski korov koji je u toku noi svjetlucao tako jako fosforescentnim sjajem. Ribo, ree on, volim te i mnogo te potujem. Ali ubiu te neminovno prije smiraja sunca. Nadajmo se tome, pomisli. Jedna ptiica doletje sa sjevera do amca. To je bila neka mala ptica pjevaica i ona je letjela nisko iznad vode. Starac je odmah vidio da je vrlo umorna. Ptica sletje na krmu amca i tu ostade. Zatim napravi nekoliko krugova oko stareve glave i zadra se na kanapu gdje bjee ugodnije. Koliko ima godina?, upita starac pticu. Da li ti je to prvo putovanje? Ptica ga je gledala dok joj je govorio. Bila je suvie umorna da ispita konopac i ona se zaljuja na svojim njenim noicama. Jak je, ree joj starac. Suvie je jak. Da ti je no bila spokojna, ne bi bila tako umorna. Kakve te ptice gone? Jastrebovi, pomisli on. Lete prema moru da bi naili na vas. Ali, on ptici ne ree nita, ona ga nije mogla razumjeti a uskoro e saznati za jastreba. Odmori se dobro, ptiice, ree on. Zatim odleti i potrai svoju sreu kao i svaki ovjek, kao i svaka ptica, kao i svaka riba. Govorio joj je to jer su mu lea noas utrnula i sada su ga uasno boljela. Ostani kod mene, ptiice, ree. ao mi je to ne mogu razapeti jedro i povesti te sobom pri lakom povjetarcu to se die. No, bar je sa mnom jedan prijatelj. I ba tada riba tre i starac pade na pramac a moda bi ga i bacila preko ivice da se
31

nije pridrao i popustio konopac. Ptica odletje kad kanap zadrhta a starac nije vidio kad je uzletjela. Desnom rukom paljivo dodirnu konopac i primijeti da mu je ruka krvavila. Neto mi je ozlijeeno, ree glasno i povue konopac da bi vidio da li e riba skrenuti. Ali, kad je zategnuo do krajnje granice, on prestade s tim i odmjeri teinu. Osjea ga sada, ribo, ree on. A, bogami, isto tako i ja. On se osvrnu za pticom jer je elio njeno drutvo. Ptica se izgubila. Nisi ostala dugo, pomisli starac. No, tamo je svakako jo surovije, tamo gdje si odletjela, sem ako se nisi dokopala obale. Kako sam mogao dozvoliti da me riba povrijedi tako naglim trzajem? Mora da sam bio glup. Ili moda zbog toga to sam posmatrao ptiicu i razmiljao o njoj. Sad treba da obratirn veu panju na svoj posao, a onda da pojedem tunja kako bih sauvao snagu. elio bih da je djeak ovdje i da imam soli, ree glasno. Prebacujui teret konopca na lijevo rame i kleknuv paljivo, on opra ruku u okeanu i drao je vie od jednog minuta tako zagnjurenu i posmatrao krvavi trag i neprestano pjenuanje vode oko ruke, a s kretanjem amca nestajalo je krvi. Mnogo je usporila, ree on. Starac bi jo drao ruku u slanoj vodi, ali plaio se drugog iznenadnog trzaja ribe i zato ustade i isprui ruku prema suncu. Konopac je samo lako ozlijedio ruku. Ali, to bjee najpokretljiviji dio ruke. Znao je dobro da e mu ruke biti potrebne prije nego to se sve to svri, a zatim nije ni elio da bude povrijeen prije no to postigne cilj. Sada, ree kada mu se ruka osuila, moram pojesti malo tunja. Mogu ga dohvatiti rukom i pojesti ga na miru. On klee i nae tunja pomou kuke koja se nalazila ispod
32

pramca i povue ga k sebi, ali pazei da ne dodirne zategnute konopce. Opet je drao konopac na lijevom ramenu i odravajui lijevom rukom ravnoteu on svue ribu s kuke a ovu vrati na staro mjesto. Zatim klee jednim koljenom na ribu i gulei s lea, od glave pa sve do repa skinu tamnocrveno meso ribe. Kada je tako zgulio est traka, rairi ih preko drveta na pramcu, obrisa no o pantalone i uze kostur ribe za rep i baci ga u vodu. Sumnjam da u je cijelu pojesti, ree i pree noem preko jedne od traka. Osjeao je hladan otar pritisak konopca, a lijevu mu ruku zahvati gr. Ona se vrsto pripi uz konopac i on je pogleda s puno prijekora. I to mi je neka ruka, ree. Dobro, gri se ako hoe. Pretvori se u kandu. Nita ti nee pomoi. Doi samo, pomisli on i pogleda pod kojim je uglom konopac padao u tamno more. Jedi sada, i to e ti ojaati ruku. Ruka nije kriva a ti si mnogo asova proveo sa ribom. Ali, sa njom si u stanju da bude vjeno. Pojedi tunja sada. Uzeo je jedno pare i metnuo ga u usta i polako vakao. Nije bilo neprijatno. Dobro vai, mislio je, i izvuci sve sokove. Ne bi bilo loe da se jede sa malo limuna i soli. Kako si, ruko? zapita ruku, ukoenu skoro kao mrtvu. Pojeu vie, u tvoje zdravlje. On pojede drugo pare koje je presjekao nadvoje. vakao je paljivo i zatim ispljuva kou. Kako ti je, ruko? Da li je moda suvie rano da se zna? On zagrize jo jedno veliko pare i poe ga vakati. To je izvanredno punokrvna riba, mislio je. Srean sam to nisam uhvatio delfina umjesto nje. Delfin je suvie sladak. A ova nije takva, i u njoj se jo uvijek nalazi sva snaga. ovjek mora biti praktian, pomisli. Dobro bi bilo da imam soli. A ne znam da li e sunce ukvariti ili osuiti ono to
33

ostane i zato e biti bolje da sve pojedem mada nisam gladan. Riba je mirna i istrajna. Pojeu sve i onda sam spreman. Strpi se, ruko, ree on. To inim zbog tebe. Htio bih nahraniti ribu. Ona mi je brat. Ali moram je ubiti i zato biti dovoljno snaan. Polako i svjesno on pojede sve to je ostalo od ribljih traka. On se uspravi, istei ruku o pantalone. Sada, ree moe pustiti konopac, ruko, ja u raditi desnom dok se ne opameti. Lijevom nogom stade na teko ue koje je lijeva ruka drala i povue unazad da bi se suprotstavio pritisku na leima. Pomozi mi boe, da me gr proe, ree on, jer ne znam ta riba namjerava. Ali, ona je izgleda mirna, mislio je, i radi sve po planu. A kakav je moj plan? Moram ga prilagoditi njenom, s obzirom na njezinu veliinu. Ako skoi, mogu je ubiti. Ali, ona e se zauvijek zadrati dolje. Onda u i ja, zajedno s njom, ostati zauvijek na dnu. On protrlja zgrenu ruku o pantalone i pokua da otvori aku. Ali, ona se nije otvarala. Moda e se otvoriti na suncu, pomisli on. Moda e se otvoriti kad svarim sirovog, jakog tunja. Ako hou da je otvorim, otvoriu je bez obzira na sve. Ali, neu je otvarati silom. Neka se otvori sama od sebe. Uostalom, zloupotrebljavao sam je noas kada je bilo potrebno da presijeem i veem razne konopce. On baci pogled po moru i osjeti kako je sada sam. Ali, vidje prizme u tamnim morskim dubinama i zategnuti konopac ispred sebe, i neobino talasanje u nepokretnom vazduhu. Oblaci su se gomilali pod pritiskom pasata i on ispred sebe vidje jato divljih plovki koje su se ocrtavale na nebu iznad vode. Jato zatim nestade i onda se opet pojavi, i on je znao da ovjek nije nikada sam na moru. Sjetio se kako se neki ljudi plae kada plovei u malom amcu izgube kopno iz vida a znaju da se nalaze u mjesecu koji obiluje nevremenom. Sada se nalazio u periodu uragana a kad
34

on ne duva, vrijeme je u tom mjesecu najljepe u toku cijele godine. Ako predstoji uragan, ovjek na moru opaa uvijek dan ranije znake na nebu. Oni, na obali, ne mogu ih vidjeti jer ne znaju u ta da gledaju, razmiljao je. Svakako da i obala prouzrokuje razlike u oblicima oblaka, ali, sada se uragan nee dii. On pogleda nagore i vidje bijele humuluse izvajane u njene grudve sladoleda, a visoko iznad njih na septembarskom nebu bjehu perjasti tragovi cirusa. Lak brisa, ree on, ljepe vrijeme za mene nego za tebe, ribo. Lijeva mu ruka bjee jo uvijek zgrena ali se sada poe polako otvarati. Mrzim gr, pomisli on. To je podvala sopstvenog tijela. Poniavajue je da se u prisustvu drugih dobije proliv usljed trovanja hranom ili da se zbog toga povraa. Ali, gr uvijek ga je smatrao za calambre poniava ovjeka, naroito onda kada je sam. Da je djeak ovdje, mogao bi je protrljati i povratiti, mislio je. Ipak e se otvoriti. Zatim mu desna ruka osjeti razliku u pritisku konopca i to prije nego to je opazio promjenu njegovog nagiba u vodi. A kada je konopac povukao k sebi i udario lijevom akom snano i neoekivano o butinu, spazi kako nagib konopca postaje sve blai. Penje se, ree on. Pridrui se, ruko, molim te, hajde, pridrui se. Konopac se dizao lagano i ravnomjemo a zatim se ispred amca nabra povrina okeana i riba se pojavi. Izlazila je beskrajna i voda se slivala niz njene bokove. Bljetala je na suncu a njena giava i lea bjehu tamni i crveni dok su joj se pruge na slabinama prelivale u otvorenoj plavoj boji. Njen kljun bjee dug kao tap za bezbol i zaotren kao rapir, tijelo
35

joj postoja paralelno s povrinom vode, zatim kao gnjurac ponovo zaroni, i starac vidje kako tone, s repom nalik na veliku kosu, i kako konopac stade da se sve vie zatee. Dua je dvije stope od amca, ree starac. Konopac se kretao brzo ali ravnomjerno i ribu nije obuzela panika. Starac je pokuavao da objema rukama dri konopac ispod njegove krajnje granice zategnutosti. Znao je, ako neprekidnim pritezanjem ne privoli ribu da uspori, ona bi mogla da odmota cio konopac i prekine ga. To je velika riba i moram je umiriti. Ne smijem nikada dozvoliti da postane svjesna svoje snage, ni svih onih mogunosti koje nastaju njenim trzanjem. Da sam na njenom mjestu, zapeo bih iz sve snage i povukao pa kud puklo da puklo. Ali, hvala bogu, one nisu tako inteligentne kao mi koji ih ubijamo; mada su plemenitije i sposobnije. Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi mnoge teke i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog ivota. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna, privezan je za najveu ribu koju je ikada vidio, veu od svih za koje je ikada uo, a lijeva ruka mu je bila jo uvijek zgrena kao kande u orla. Ipak e oivjeti, mislio je Starac. Sigurno e oivjeti da pomogne desnoj. Postoje tri stvari u bratskom medusobnom odnosu: riba i moje ruke. Mora se otvoriti. Nedostojno je nje da bude zgrena. Riba je opet plivala sporije i kretala se uobiajenom brzinom. Zato je skoila, razmiljao je starac. Kao da je htjela da pokae koliko je velika. Sad, dodue, znam. Htio bih i ja da joj pokaem kakav sam. Ali, onda bi vidjela i zgrenu ruku. Neka misli da sam vie ovjek nego to sam, a takav u svakako i biti. Htio bih da sam riba, ba ova riba, u takvim okolnostima u kojima je i ona sada, pod uslovom da mi ostane volja i razum. On se nasloni udobno na drvo i izdra strpljivo sav bol, dok je riba plivala ravnomjerno, a amac se probijao lagano
36

kroz tamnu vodu. Kada je dunuo vjetar s kopna, more se malo uzburka i u podne stareva lijeva ruka ivahnu. Ribo, rave vijesti za tebe, ree on i podie konopac preko daka koji mu je pokrivao lea. Osjeao se ugodnije, ali je patio, mada to nije priznavao. Nisam poboan, ree on. Ali, izgovoriu deset Oenaa i Bogorodice djevo samo da uhvatim ribu, a ako bude moja, otii u na poklonjenje Kobreanskoj djevici. Eto obeanja! I on poe da se moli mehaniki. Katkad je bio toliko umoran da se molitve nije mogao sjetiti i onda je rijei izgovarao brzo da bi sauvao automatizam. Bogorodice djevo je lake oitati nego Oena, pomisli on. Zdravo Marija, puna milosti gospodnje. Blagoslovena ti jesi meu enama i blagosloven plod utrobe tvoje. Majko boja, moli sad za nas, grenike, kao i u asu nae smrti, amen. Zatim dodade: Blaena djevice, moli se za smrt ove ribe. Ma koliko da je divna. Kada je oitao obje molitve i osjeajui se sad mnogo bolje, ali jo uvijek patei u istoj mjeri a moda jo i vie, on se nasloni na pramac i poe mehaniki da mrda prstima lijeve ruke. Sunce je sada grijalo, mada je laki povjetarac pirkao. Bie bolje da promijenim mamac na ovoj maloj udici kod pramca, ree on. Ako se riba rijei da izdri jo jednu no, bie opet potrebno da jedem a vode imam jo malo u boci. Ne vjerujem da ovdje mogu uhvatiti to drugo do delfina. Ali, ako ga pojedem svjeeg, nee biti na odmet. elio bih da se letea riba spusti noas na amac. Ali, nemam svjetlosti da ih privuem. Letea riba, ma koliko bila sirova, izvrsna je za jelo, i ovjek nema potrebe da je erei. Moram sada tedjeti svaki djeli svoje snage. Isuse, nisam znao da je tako velika. Ipak u je ubiti, ree on. U svoj njenoj veliini i slavi. Mada to nije poteno, mislio je, ali pokazau joj ta sve
37

jedan ovjek moe uiniti i izdrati. Rekao sam djeaku da sam neobian ovjek. Sada je trenutak kad to treba i dokazati. Hiljadu puta je to ve dokazao, pa ipak to jo nije znailo nita. Sada je opet dokazivao. Uvijek je morao ponovo dokazivati, a nikada nije mislio o prolosti kada se nalazio u takvim trenucima. Bilo bi dobro da riba zaspi i onda bih i ja spavao i sanjao lavove. Zato li su mi to lavovi najsnanija uspomena? Ne misli o tome, stare, ree sam sebi. Odmaraj se sada naslonjen na drvo i ne misli ni na ta. Ona se napree. A ti radi to manje moe. Podne je sve vie odmicalo a amac se jo uvijek kretao lagano i ravnomjerno. Ali sa istoka dunu jai vjetar i starac je plovio tiho lako uznemirenim morem i rana od konopca na leima sada ga je prijatno draila. Jednog trenutka, u toku popodneva, konopac se opet poeo dizati. Ali, riba produi da pliva samo na neto viem nivou. Sunce pade na starevu lijevu ruku i ramena i lea. Bilo mu je jasno da je riba skrenula sa sjevera ka istoku. Sada, kada je svoju ribu ve jednom vidio, mogao ju je predstaviti sa njenim purpumim grudnim perajima, irokim kao krilo, i velikim uzdignutim repom, kojim je sjekla tamnu vodu. Koliko li vidi u dubinu, zapita se starac. Njeno oko je ogromno, a konj mnogo sitnijih oiju vidi u pomrini. Nekad sam mogao da vidim sasvim dobro po mraku. Ne u potpunom mraku. Ali, skoro, kao maka. Sunce i stalno kretanje prstiju povratili su mu potpuno lijevu ruku i on poe da prebacuje sve vie tereta na nju i strese ramenima da bi malo pomjerio u stranu otar pritisak konopca. Ako se nisi umorila, ribo, ree glasno, mora da si vrlo udna. Osjetio je veliki zamor, a znao je da e se uskoro spustiti no i zato pokua da razmilja o drugim stvarima. Mislio je o
38

velikim ligama, za njega su to bile Gran Ligas, i on je znao da su Jenki iz Njujorka igrali sada protiv Tigrova iz Detrojta. Ve je drugi dan kako ne znam rezultate, pomisli on. Ali, moram imati pouzdanja i biti dostojan velikog Dimada koji obavlja sve stvari savreno, ak i kada ga boli petna kost. Kakav li je bol petne kosti, upita samog sebe. Un espuela de hueso. Tako neto mi nemamo. Da li je isto tako muno, kao kad ti pijetao-megdandija zarije mamuze u petu? ini mi se da ne bih mogao ni to, a ni gubitak jednog ili oba oka izdrati i nastavili, poput pijetlova, borbu. ovjek se ne nalazi mnogo iznad ptica i zvijeri. Ipak bih radije bio ivotinja ovdje, u tami mora. Sve dok se ajkula ne pojavi, ree glasno. Ako ajkula doe, onda teko i njoj i meni. Vjeruje li da bi veliki Dimado ostao, kao ja, tako dugo sa ribom, pomisli on. Sigurno da bi ostao, ako ne i due, jer je snaan i mlad. I njegov je otac bio ribar. Pitam se ipak da li bi mu bol petne kosti toliko smetao? Ne znam, ree glasno. Nikada me nije boljela petna kost. Kada je sunce zalo, sjetio se, da bi ulio sebi vie samopouzdanja, doba provedenog u Kazablanki, kada se u jednoj tamonjoj krmi takmiio s monim crncem iz Sijenfugosa, kojeg su smatrali najjaim na doku. Dvoboj je trajao dan i no, s laktovima iznad kredom povuene linije na stolu, koso ispruenih podlaktica i vrsto stisnutih aka. Obojica su se trudili iz petnih ila da primoraju jedan drugog da svine ruku na sto. Mnogi su se kladili i svijet je ulazio i izlazio u sobu osvijetljenu petrolejskom lampom, i on je gledao kako se poslije prvih osam asova sudije mijenjaju, svaka etiri asa, da bi otili na spavanje. Pod noktima njegove i crneve ruke pojavi se krv i oni su piljili jedan drugome u oi, ake i laktove, a posmatrali su ih oni koji su se kladili i dalje se etajui po sobi, ili sjedei na visokim stolicama uza sam zid.
39

Zidovi bjehu od drveta, premazani svjetloplavom bojom, a svjetiljke su po njima bacale sjenke megdandija. Crneva sjenka bjee ogromna i lelujala se po zidu kad god bi plamen zatitrao. Izgledi na pobjedu mijenjali su se stalno tokom cijele noi i crncu su davali da pije rum i pui cigarete. Crnac je poslije ruma pokuavao da uini strahoviti napor. Jednog trenutka uspio je da poljulja ravnoteu stareve ruke tada on jo ne bjee starac, ve Santjago El Campeon za itava tri palca. Starac je ipak vratio ruku na mrtvu taku. Istog trenutka bi mu jasno da e pobijediti crnca koji bjee zgodan ovjek i atletski razvijen. Kada sutradan oni koji su se kladili zatraie da se borba proglasi nerijeenom a sudija stade da klima glavom, on zape iz sve snage i poe sve vie da obara crnevu ruku nanie dok ova najzad ne lee na drvo. Dvoboj je poeo u nedelju ujutru, a zavrio se u ponedeljak ujutru. Mnogi od prisutnih traili su da se borba proglasi nerijeenom, jer je trebalo da odu na dokove da utovaraju vree sa eerom ili do Havanske kompanije za ugalj. Oni su nestrpljivo oekivali krajnji ishod. A on je okonao borbu prije nego to je ijedan otiao na posao. Dugo vremena poslije toga zvali su ga svi ampion, a u proljee odrao se revan. Svijet se nije mnogo kladio i on je pobijedio vrlo lako, jer je jo u prvom susretu slomio samopouzdanje cmcu iz Sijenfugosa. Poslije toga borio se jo nekoliko puta i zatim je prestao. Doao je do zakljuka da je mogao pobijediti svakoga ako bi to samo stvarno htio, ali je isto tako uvidio da bi u ribolovu takve borbe smetale njegovoj desnoj ruci. Pokuavao je da se bori lijevom. Ali lijeva ruka ga je obmanjivala, nije inila ono to je elio, i zato joj nije vjerovao. Sunce e je sada dobro ispriti, pomisli on. Nee mi se vie zgriti sem ako noas ne zahladi. Da mi je znati ta li e se ove noi dogoditi? Jedan avion preletje mu visoko iznad glave na putu za
40

Majami i on je ugledao kako njegova sjenka unese paniku meu jatom leteih riba. Pored toliko leteih riba mora da je tu sigumo i delfin, ree on, i cimnu konopac da bi vidio ne bi li se mogao izvui za jo koji metar. Nije bilo mogue i konopac ostade vrst a kapljice iz njega stadoe vrcati, to bjee znak da tek to nije pukao. amac se okretao lagano i on je pratio avion sve dok ga je mogao vidjeti. Mora da je vrlo neobino u avionu, pomisli on. eleo bih da vidim kako izgleda more sa visine? Mora biti da se dobro vidi riba ako ne leti suvie visoko. Letio bih vrlo nisko, na 200 arina, i odozgo posmatrao ribu. Stajao sam jednom na gredi to spaja jarbole u amcu od kornjaina oklopa i ve sa te visine vidio sam sasvim lijepo. Delfin je tada izgledao zeleniji i mogle su se vidjeti njegove pruge i purpurne take a mogao se vidjeti i cio roj. Zbog ega brze ribe koje ive u tamnim morskim strujama imaju purpurna lea ili, obino, crvene pruge ili mrlje. Delfin izgleda naravno zelen jer je u stvari zlatan. Ali, kada eli da se nahrani, propisno gladan, tada se vide purpurne pruge kao i kod marlina. Da li to dolazi od ljutine ili vee brzine? Upravo dok su, prije no to se smrklo, prolazili kraj velikog ostrva od morskog korova sargaso, koje se ljuljalo na lako uzburkanom moru i davalo utisak kao da je okean obljubljivao nekog ispod utog pokrivaa, u njegovu manju udicu zagrize delfin. Vidio ga je tek kada je skoio u vazduh sasvim zlatan pod posljednjim zracima sunca, izvijajui se i koprcajui se divlje u zraku. Skakao je akrobatski, gonjen strahom, a starac se vrati krmi i unu drei deblji konopac desnom rukom i akom i lijevom poe vui delfina i svaki put na izvueni dio stao bi svojom bosom lijevom nogom. Kada se riba nae na krmi, praakajui se oajniki, starac se sae i podie tamnozelenu ribu sa crvenim mrljama. Njena usta su grevitim pokretima pokuavala da se oslobode udice i ona
41

tresnu o dno amca svojim dugim trupom, repom i glavom. Zatim je on udari maljem po glavi i ona se strese i umiri. Starac otkai udicu, namjesti novi mamac i baci je u more. Potom se dovukao do pramca. Opra lijevu ruku i obrisa je o pantalone. Zatim premjesti konopac s desne ruke na lijevu i opra desnu aku, dok je istovremeno gledao kako sunce tone u okean. A iz vida nije isputao ni nagib debelog konopca. Nije ga uopte izmijenila, ree on. Ali, ispitujui pritisak vode o svoju ruku, utvrdio je da se kretao primjetno sporije. Staviu oba vesla ispred pramca i to e jo vie usporiti hod u toku noi, ree on. Dobra je nou, a i ja sam isto tako dobar. Bie bolje da delfina rasporim malo kasnije da bi krv ostala u mesu. Mogu to uiniti docnije, a u isti mah u namjestiti i vesla tako da pojaaju otpor amca. Bolje je da ribu ostavim sada na miru i da je mnogo ne uznemiravam dok se ne smrkne. Zalazak sunca je muan trenutak za ribu. On osui ruku na vazduhu, pa zatim zgrabi konopac i oslobodi se njega koliko god je mogao i nasloni ga na drvo kako bi isti toliki, ako ne jo i vei, teret prebacio na amac. Sada se uim kako treba raditi. U najmanju ruku barem ovaj posao. Zatim se, takoe, prisjeti da riba, od kako je zagrizla udicu, nije nita jela i da je ogromna i da joj je potrebno mnogo hrane. Ja sam pojeo cijelog tunja. Sutra u pojesti delfina. On ga nazva dorado. Moda u morati pojesti neto od njega kada ga budem oistio. Jee se tee nego tunj. Ali, najzad, nita nije lako. Kako si, ribo? upita glasno! Ja sam sada dobro i moja lijeva ruka je dobro a imam hrane za cijeli dan i no. Vuci amac, ribo. U stvari, nije se osjeao najbolje, jer bol od konopca, zategnutog preko njegovih lea, koji skoro prestade da bude bol, pree u potmulo osjeanje koje ga onespokoji. Ali desile
42

su mi se i gore stvari, pomisli on. Ruka mi je samo malo povrijeena a druga se oslobodila gra. Noge su mi u redu. Dakle, u pogledu izdrljivosti, nadmoniji sam od nje. Sumrak rano pade, jer se, uopte, po zalasku sunca, rano smrkava u septembru. On se nasloni na drvo i predade se odmoru koliko mu je to bilo moguno. Pojavie se prve zvijezde. Nije im znao imena ali ih je vidio i bio uvjeren da e se na kraju pojaviti sve i da e nad njim bdjeti svi njegovi daleki prijatelji. Riba je takoe moj prijatelj, ree glasno Takvu ribu nisam nikada vidio niti uo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je to nas niko ne prisiljava da ubijamo zvijezde. Zamisli, kad bismo svakog dana morali ubijati mjesec. Mjesec bjei. A zamisli ta bi bilo kad bismo svakodnevno morali ubijati sunce? Ipak smo roeni pod srenom zvijezdom, pomisli on. Tada mu bi ao velike ribe koja nema ta da jede, no odlunost da je ubije, ni za asak ne popusti uprkos toga to ju je alio. Koliko e ona ljudi nahraniti. Pa, ipak jesu li svi oni dostojni da je pojedu. Ne, svakako da nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede, kada ovjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo. Te mi stvari nisu jasne, ree u sebi. Dobro je, ipak, to se ne moramo truditi da ubijamo sunce, ili mjesec, ili zvijezde. Dosta je ve i to to ivimo na moru i ubijamo svoju brau. A sada, pomisli on, vrijeme je da porazmislim kako da je zaustavim. To se moe izvri i na zlo i na dobro. Moglo bi se desiti da odvijem isuvie konopca, i pri tom da vesla jo koe i sasvim uspore kretanje amca, pa da tako izgubim moju ribu im pone da trza. Njeno sporo vuenje amca produuje u isti mah nae patnje, ali me ini bezbjednim, jer ona moe da jurne takvom brzinom koju jo nijedanput nije razvila. Ma ta se desilo, moram rasporiti delfina da se ne bi ukvario i uzeti koji zalogaj kako bih bio horan i snaan.
43

Odmarau se jo jedan sat i ispitivati njenu snagu i postojanost prije nego to ponem posao i donesem odluku. U meuvremenu, vidjeu ta radi, ima li kakvih promjena. Vesla dobar je to trik ali dolo je vrijeme koje ne trpi rizik. Jo uvijek je to velika riba, a svojim oima sam vidio udicu u uglu njenih eljusti vrsto zatvorenih. Udica nije tako strana. Ali, glad je ono to joj nanosi bol i protiv ega nije u stanju da se bori. Odmori se sada, stare, pusti je nek radi ta joj je volja sve dok ti se ne ukae prilika da doe na red. Uinilo mu se da je otpoivao puna dva sata. Mjesec se kasno ukazivao i stoga nije znao da se orijentie u vremenu. Ba se i nije ljudski odmorio. Na leima je osjeao jo uvijek pritisak koji je prouzrokovala riba i zato se rukom osloni na ivicu, elei da na amac prenese to vie tereta.

44

4 Kako bi bilo jednostavno da zategnem konopac, pomisli on. Ali, ona bi ga mogla prekinuti i najmanjim trzajem. Moram ublaiti pritisak konopca na tijelo i biti u svako doba spreman da ga poputam objema rukama. Pa ti jo nisi spavao stare, ree glasno. Ima ve pola dana i jedna cijela no a, evo, sada i drugi dan kako ne spava. Mora nekako izmudrovati da malo odrijema u sluaju da zapliva mirno i ravnomjerno. Ako ne odspava, moe ti se pomutiti u glavi. Glava mi je dovoljno bistra, pomisli on. Suvie bistra. Bistar sam isto toliko koliko i zvijezde, moje sestre. Ipak moram da spavam. One spavaju, i mjesec i sunce isto tako spavaju, i okean katkad spava kad nema struja i kada je savreno mirno. Ne zaboravi da spava, mislio je. Sasvim prosto zaspi a to se tie konopca, rijei to pitanje na neki prost ali siguran nain. Sada, natrag, i oisti delfina. Suvie je opasno sluiti se veslima kao konicom ako se mora odspavati. Moda u izdrati bez spavanja, ree sam sebi. Ali to je suvie opasno. On stade da se privlai krmi na rukama i koljenima pazei budno da ne uznemiri ribu. Moda je u polusnu, pomisli on. Ali, ja neu da se ona odmara. Mora da tegli dok ne umre. Kad je doao do krme, on se okrenu tako da mu cio teret ueta pade na lijevu ruku a desnom izvue no iz korica. Zvijezde bjehu sada sjajne i on vidje jasno delfina, zabode mu otricu noa u glavu i svue ga pod krmu. Zatim jednom nogom stade na ribu i hitro je raspori od trbuha pa do pod samo grlo. Onda ostavi no i desnom joj rukom izvadi crijeva, oisti je i istre krge. Osjeti teinu njenog eluca i otvori ga. Dvije letee ribe su se nalazile u njenoj utrobi. Bile su svjee, on ih stavi na stranu i izbaci crijeva i eludac preko krme. Potonue,
45

ostavljajui za sobom fosforescentni trag u vodi. Delfin bjee hladan i nekako leprozno bijel pri svjetlosti zvijezda i starac oguli jednu njegovu polovinu dok mu je desnom nogom stajao na glavi. Zatim ga okrete i zguli drugu polovinu i onda isijee obje strane, od glave do repa. On baci kostur preko ograde i pogleda za njim ne bi li spazio virove u vodi. Vidio je samo njegovo svjetlucanje dok je tonuo. Zatim se okrete i stavi obje letee ribe pored ribljih fileta i dok je uvlaio no u korice, vrati se polako pramcu. Lea mu bjehu povijena pod teretom konopca koji je vodoravno leao preko njih, a ribu je drao u desnoj ruci. Kada se vratio na pramac, stavi oba riblja fileta na drvo a letee ribe pored njih. Poslije toga prebaci konopac s jedne strane lea na drugu i drao ga je opet lijevom rukom koja je mirovala na ogradi. Nae se u stranu i opra letee ribe u vodi, ocjenjujui pri tom brzinu vode po tome kako se ona trala o ruku. Ruka mu bjee fosforescentna od guljenja ribe i on je posmatrao kako je voda zapljuskuje. Otpor vode je popustio i kada je protrljao ruku o dasku amca fosforescentne kapljice prsnue i padoe polako u vodu. Umorna je ili se odmara, ree starac. Sada da malo probam svog delfina, pa da se i ja odmorim i malo odspavam. Pod zvijezdama i u noi, hladnijoj no prethodnoj, on pojede pola fileta od delfina i jednu leteu ribu oienu, odsjeene glave. Kako je izvrstan kuvan delfin, ree on a kako je straan sirov. Neu vie nikada poi amcem bez soli ili limuna. Da sam bio pametan, sipao bih cijelog dana vodu po pramcu i ona bi isparila, pa bih dobio so. Ali delfina sam upecao skoro u sam sumrak. Ipak je to greka. Sreom, dobro sam ga savakao i nije mi muka. Nebo se na istoku ogrnulo oblacima, i zvijezde, koje je poznavao, gasile su se jedna za drugom. inilo mu se da je
46

upadao u veliki kanjon oblaka. Vjetar prestade da pirka. Kroz tri ili etiri dana promijenie se vrijeme, ree on. Ali ne ni noas ni sutra. A sada na spavanje, stare, dok je riba mirna i sigurna. Drao je konopac vrsto stisnut u desnoj ruci, zatim je pod desnu ruku podmetnuo butinu i tada se svom teinom odupro o drvo pramca. Kad se tako namjestio, spusti konopac neto nie preko lea, podravajui ga lijevom rukom. Desna mi ruka moe izdrati sve dok se tako opire, mislio je. Ako se opusti u snu, lijeva e me probuditi, jer e se tada konopac podii. To je naporno za desnu ruku. Ali, ona je naviknuta na tekoe. Ako odspavam dvadeset minuta ili pola sata, dosta je. On se nae, suprotstavi cijelo svoje tijelo konopcu, i premjesti svu svoju teinu na desnu ruku i onda zaspa. Nije sanjao lavove ve veliki roj delfina koji se razastro po povrini od osam do deset milja, u doba parenja, a delfini su skakali visoko u vazduh i padali u onaj kovitlac to se stvarao na mjestu gdje su iskakali. Zatim je sanjao da lei u svom krevetu, i da sjeverac duva, da mu je vrlo hladno a njegova desna ruka utrnula, jer mu je glava leala na njoj umjesto na jastuku. Poslije toga je sanjao o dugakoj utoj obali i vidje kako se prvi lav, u rani sumrak spusti do nje i kako za njim dooe drugi lavovi, i on ostade brade podboene o ogradu amca koji se tu ukotvio, duk je za to vrijeme duvao veernji povjetarac sa mora a on iekivao da vidi nove lavove, i bio je tada srean. Mjesec je ve dugo lebdio na nebu, ali on je spavao i riba je ravnomjerno vukla, a amac se kretao prema tunelu od oblaka. On se probudi kad ga desna aka udari po licu a ue mu stade da pee desnu ruku. Lijevu ruku nije osjeao, ali povue to je jae mogao desnom i zbaci konopac. Najzad mu lijeva ruka nae konopac i on se odupre o njega, a konopac mu je
47

sada pekao lea i lijevu ruku, koja je sad preuzela cio teret i opako ga boljela. Pogleda u klupad koja su se glatko odmotavala. Ba tada riba skoi i zapjenua okean i onda teko pade. Zatim ponovo skoi nekoliko puta i amac je plovio brzo, mada se konopac jo uvijek odvijao, a starac ga zatezao tako da je mislio da e se prekinuti. Bio je pritijenjen o sam pramac a lice mu zabodeno u iskomadano meso delfina i on se nije mogao mrdnuti. To smo i oekivali, pomisli on. Sada naprijed. Naplati joj se za konopac. Naplati joj se. Nije mogao da vidi kako riba skae, ve je samo uo kako se okean lomi i kako tupo pljeska kada je riba padala. Zbog brzine kojom se odvijao, konopac mu je sjekao gadno ruke, ali on je znao da se to mora dogoditi, te pokua da konopac prebaci na uljevite dijelove pazei da ne povrijedi dlan i prste. Da je tu deko, on bi kvasio konopac, pomisli. Da, da je tu deko. Da je tu deko. Konopac se odvijao, ali sada poe da se odmotava sporije i on je primoravao ribu da se bori za svaki palac. Sada je oslobodio glavu od ukljetenosti meu daskom i komadima ribe koju je njegov obraz zgnjeio. Zatim klee, a onda se uspravi na noge. Konopac se i dalje odvijao, ali sve sporije. On se dotetura do mjesta gdje je osjetio pod nogom rezervno klupe konopca, koje nije bio vidio. Imao je jo mnogo i trebalo je sada da riba odmota cijelo novo klupe. Da, razmiljao je on. Skoila je vie no dvanaest puta i napunila je mjehurove na leima vazduhom i sada ne moe da potrai smrt u dubinama iz koje je ja ne bih mogao izvui. Uskoro e poeti da krui i onda moram na posao. ta li ju je tako iznenada uplailo? Da li je od gladi tako oajna ili ju je neto uplailo u noi? Moda je iznenada osjetila strah. Ali, ona je bila tako mirna, snana riba i izgledala je tako neustraiva i sigurna u sebe. udnovato. Bolje e biti da ti sam bude neustraiv i siguran u sebe,
48

stare, ree on. Dri je, dodue, ali nisi u stanju da povue k sebi ni milimetar konopca. Uskoro e ipak morati da krui. Sada je starac drao konopac lijevom rukom i ramenima pa se sae te zahvati desnom rukom vodu da bi sprao ostatke delfinovog mesa s lica. Plaio se da mu ne pozli, jer bi tada povraao i izgubio snagu. Kada je umio i oprao lice, desnu ruku zadra i dalje u slanoj vodi posmatrajui istovremeno i prvu svjetlost koja je najavljivala jutro. Kree se sporo prema istoku, pomisli on. To znai da je umorna i da pliva niz struju. Uskoro e praviti krugove i onda tek poinje pravi posao. Poto je doao do zakljuka da mu je desna ruka bila dovoljno u vodi, on je izvadi i pogleda u nju. Nije rava, ree on. A bol za ovjeka ne znai nita. On paljivo savi konopac da ne bi zakaio svjee ozljede i premjesti ga tako da je mogao s druge strane amca zagnjuriti lijevu ruku u vodu. Kad se radilo o kakvoj sitnici, nisi bila tako loa, ree on svojoj lijevoj ruci. Ali ipak je bilo trenutaka kada si otkazala poslunost. Zato nisam roen sa dvije dobre ruke? Moda je greka to je nisam trenirao kako treba. Ali, sam bog zna, da je imala dovoljno mogunosti da se popravi. Nije bila tako loa noas svega ju je jedanput uhvatio gr. Ako se opet zgri, neka je onda konopac odsijee. Tog trenutka, dok je on o ovome razmiljao, osjeao je da mu se muti svijest. Zato mu se uini da bi trebalo da pojede jo malo delfinova mesa. Ali, ne mogu, ree samom sebi. Bolje je biti pri istoj svijesti nego malaksati od bljuvanja. Jedem li sad, znam da neu izdrati, jer mi je lice bilo zabodeno u meso. Suvie je kasno sada da pomou hrane ostanem pri snazi. Ti si lud, ree samom sebi. Pojedi drugu leteu ribu. Bila je tu, zgotovljena i oiena, i on je zgrabi lijevom rukom i poe paljivo da gloe koice i pojede je svu sem repa.
49

Hranljivija je skoro nego i jedna riba, pomisli on. Barem u onim sastojcima koji su mi i potrebni. Uinio sam sve to sam mogao. Neka pone da krui i neka otpone borba. Sunce se raalo trei put otkako se otisnuo na more, i riba je tada poela da krui. Po nagibu konopca nije mogao primijetiti da riba krui. Bilo je suvie rano za to. Osjetio je samo da je pritisak konopca neto popustio i on ga poe lako vui desnom rukom. Konopac je bio krajnje zategnut kao i uvijek, ali ba kada je htio da se prekine, poe da izlazi iz vode. On izvue glavu i ramena ispod konopca i stade ga izvlaiti polako i sigurno. Radio je objema rukama pokuavajui da vue i tijelom i nogama to je vie mogao. Njegove stare noge i ramena okretali su se u ritmu izvlaenja. Pravi vrlo veliki krug, ree. Ali krui. Tada se konopac zatee, a i on ga je zatezao sve dok sa njega kapljice nisu poele prskati na suncu. Zatim konopac poe padati i starac klee i preko volje ga pusti da nestane u tamnoj vodi. Sada se u kruenju najvie udaljila, ree. Moram drati to vre, pomisli. Usljed naprezanja, smanjivae krug. Moda u je vidjeti kroz jedan sat. Sada je moram savladati a potom ubiti. Ali je riba nastavila da krui polako i starac je dva sata docnije bio mokar od znoja i mrtav umoran. Ali, sada su krugovi bili mnogo krai i po nagibu konopca mogao je zakljuiti da se riba neprekidno dizala plivajui. Ve se itav sat smrkavalo starcu pred oima, a znoj mu je pekao oi i opekotinu iznad oiju na elu. Nije se plaio svjetlaca koji su mu igrali pred oima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlaenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu a to ga je zabrinjavalo. Ne smijem malaksati i umrijeti zbog ovakve ribe, ree. Sad kad mi se tako lijepo pribliava, neka mi bog pomogne da
50

izdrim. Oitau stotinu Oenaa, i stotinu Bogorodice djevo. Ali nisam u stanju da ih oitam. Recimo da sam se pomolio, pomisli. Naglas u se moliti docnije. Ba tada osjeti iznenadno trzanje konopca, koji je drao objema rukama. Bilo je otro i teko. To ona udara o icu na konopcu svojim kopljastim kljunom, pomisli. To je neminovno, morala je to uiniti. To e je moda natjerati da skoi, a ja bih vie volio da sad nastavi da krui. Skokovi su joj potrebni da bi uzela vazduha. Ali svaki skok moe joj proiriti ranu i onda bi mogla da se oslobodi udice. Ne skai, ribo, ree. Ne skai. Riba je udarila o icu jo nekoliko puta, i kad god je zatresla glavom, starac je pomalo poputao konopac. Ne smije joj se poveati bol, pomisli. Ne mari to mene boli. Ovaj bol mogu podnijeti. Ali ona bi mogla pobjesnjeti od njenog. Poslije kratkog vremena riba prestade udarati o lcu i opet stade da krui polako. Sad je starac neprestano izvlaio konopac. Ali nesvjestica ga obuze ponovo. On zahvati malo morske vode lijevom rukom i sasu je sebi na glavu. Zatim sasu jo malo i protrlja potiljak. Ne hvata me gr, ree. Opet e se uskoro pojaviti, ali ja u izdrati. Mora izdrati. Nemoj to ni spommjati. On klee, oduprijevi se o pramac, i za trenutak prebaci opet konopac preko lea. Ja u se sad odmarati a ona neka krui, pa kada se primakne, ustau i nastaviu da izvlaim konopac, odlui on. Bilo je to pravo iskuenje odmarati se na pramcu i pustiti ribu da sama krui, ne izvlaei konopac ni za milimetar. Ali, kad je poputanje napetosti pokazalo da se riba okrenula prema amcu, starac skoi na noge i poe da se okree i njie, izvlaei olabavljeni konopac.
51

Umorniji sam nego to sam ikad bio, pomisli on. A, eto i pasat se podie. Ali, sve e biti u redu kad je vidim u amcu. To mi je strano potrebno. Odmarau se dok se ona bude udaljavala u iduem krugu, ree. Osjeam se mnogo bolje. Jo dvatri kruga i moja je. eir je zabacio na potiljak, i on se spusti na pramac, osjeajui kako se konopac zatee, dok se riba kruei udaljavala. Bori se sad, ribo, pomisli. Ja u te izvui kad se bude okretala. More se osjetno uzburkalo. Ali, to je bio povjetarac, bezopasan i koristan, starcu prijeko potreban da bi dospio do kue. Upraviu amac jednostavno prema jugozapadu, ree. ovjek nikad nije izgubljen na moru, a i moje ostrvo je veliko. Ribu je ugledao kad je zapoela trei krug. Vidio ju je prvo kao tamnu sjenku, kojoj je trebalo toliko dugo vremena da proe ispod amca da prosto nije mogao vjerovati svojim oima. Ne, ree. Tako ogromna ipak ne moe biti. Ali, ona je bila tako velika i kad je opisala potpun krug nae se svega tridesetak metara udaljena od njega i ovjek vidje njen rep kako stri iz vode. Bio je vei od otrice najvee kose i jasno svijetloljubiast iznad tamnoplave vode. On pljusnu opet po moru, i dok je riba plivala tik ispod povrine, starac je mogao da vidi njen ogromni trup i purpurne linije koje su ga obmotavale. Njeno leno peraje bilo je oboreno, a dinovska grudna peraja iroko rairena. Dok je kruila, starac je mogao da vidi njeno oko i dvije sive remoraribe koje su plivale oko nje. Katkad su se kaile o nju. Katkad su hitro odlijetale. Katkad su bezbrino plivale u njenoj sjenci. Svaka je bila tridesetak santimetara dugaka i kad su brzo plivale, izvijale su kao jegulje svojim tijelima.
52

Starac se sad znojio ne samo zbog sunca nego i zbog neeg drugog. Svaki put kad bi se riba mirno i polako okrenula, on je vukao sebi konopac i bio je siguran da e je poslije jo dva okreta moi probosti harpunom. Moram je privui sasvim blizu, mislio je. Ne smijem je gaati u glavu. Moram je pogoditi u srce. Budi miran i jak, stare, ree. U iduem krugu ribina lea su bila nad vodom, ali je ona bila suvie daleko od amca. U sljedeem krugu bila je jo suvie daleko, ali joj je trup izlazio neto vie iz vode i starac je bio siguran da e je privui kad privue i konopac. Sad je riba tiha i lijepa prilazila kruei, pokreui samo svoju repinu. Starac je vukao to je jae mogao, da bi je primakao blie. Za trenutak riba se okrenula njemu. Ispravila se zatim i zapoela drugi krug. Uznemirio sam je, ree starac. Prerano sam je uznemirio. Sad je opet osjetio vrtoglavicu, ali se naprezao svom snagom da nadjaa veliku ribu. Uznemirio sam je, mislio je. Moda u je ovog puta moi da savladam. Vucite, ruke, mislio je. Drite se, noge! Istraj, glavo moja! Istraj za mene! Nikada me nisi izdala. Ovog puta u je izvui. Ali kad se napregao iz sve snage i vukao to je jae mogao, znatno ranije no to se pribliila amcu, riba nadvue, a zatim se ispravi i otpliva. Ribo, ree starac. Ribo, ti e u svakom sluaju umrijeti. Mora li i mene ubiti? Time nita nije uinjeno, pomisli. Usta su mu bila suvie suva da bi mogao govoriti, ali sad nije mogao da dohvati vodu. Ovaj put je moram privui amcu, pomisli. Nisam u stanju da izdrim jo nekoliko krugova. Jesi, ree samom sebi. Dobar si ti. U iduem krugu skoro ju je savladao. Ali se riba opet ispravi i polako otpliva.
53

Ubie me, ribo, pomislio je starac. Ali ima i prava na to. Nikad nisam vidio vee, ljepe, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Doi i ubij me. Svejedno mi je ko e koga ubiti. Sad ti se sve zbrkalo u glavi, pomisli. Mora biti priseban i spretan kao ovjek. Ili kao riba, pomisli. Razbistri se, glavo, ree jedva ujno. Razbistri se. Jo dvaput ga je hvatala vrtoglavica prilikom okretanja. Ne shvatam, mislio je starac. Svaki put je bio na ivici svijesti. Ne shvatam. Ali u pokuati jo jedanput. Pokuao je jo jednom i osjetio da se onesvjeuje u trenutku kad je uspio da zaokrene ribu. Riba se ispravi i opet polako otpliva, maui repom u vazduhu. Opet u pokuati, obea starac, iako su mu sad ruke bile mlitave, a vid ga je sluio samo s vremena na vrijeme. Opet je pokuao i opet se desilo isto. Tako pomisli i osjeti da malaksava jo prije no to je zapoeo; pokuau jo jedanput. Svu svoju panju, sve ono to mu je jo ostalo od snage i davno izgubljenog ponosa, suprotstavi sad agoniji ribe, i riba mu prie i zapliva lagano, skoro dodirujui kljunom daske amca, i poe da prolazi kraj njega, dugaka, visoka, iroka, srebrnasta s purpurnim prugama, i beskrajna u vodi. Starac ispusti konopac, stade na njega nogom i podie harpun to je vie mogao, zabode ga svom svojom snagom koju je u tom trenutku dobio, i jo jednom u bok ribe, ba tamo iza velikog grudnog peraja, koje se dizalo visoko u vazduh do visine ovjejih grudi. On osjeti kako gvoe ulazi i nae se nad njega i zabi ga jo dublje, a onda se navali na njega itavom teinom svog tijela. Tada se riba pojavi iva, mada je smrt bila u njoj, i die se visoko iz vode pokazujui svu svoju ogromnu duinu i irinu, svu svoju snagu i ljepotu. Izgledalo je kao da visi u vazduhu iznad starca u amcu. A onda pade pljesnuvi u more i preli vodom starca i cio amac.
54

Starac osjeti nesvjesticu i muku i skoro obnevidje. Ali ipak je oistio ue harpuna i pustio ga polako kroz ranjave ake i kad je opet progledao, vidio je da riba lei na leima, pokazujui svoj srebrnasti trbuh. Drak harpuna je strao ukoso iz ribinog tijela, a more se bilo obojilo crvenom krvlju iz njenog srca. Krv je prvo bila tamna kao ponor u plavoj vodi, dubljoj od jedne milje. A onda se rairi kao oblak. Riba je bila srebrnasta i mirna i ljuljala se na talasima. Starac je paljivo gledao u prolaznu viziju pred sobom. Onda dva puta obmota ue harpuna oko preke na amcu i spusti glavu u ruke. Razbistri se, glavo, ree oslanjajui se na drvo amca. Ja sam umoran starac. Ali sam ubio ribu koja je moja sestra i sad moram da obavim ropski posao. Sad moram pripremiti zamke i uad da bi je privezao uz amac, pomisli on. ak da smo i dvojica pa da je utovarimo na amac, amac ipak ne bi izdrao pod njom. Moram sve pripremiti, pa da je privuem, dobro sveem, ispravim katarku i razvijem jedra za povratak. On stade da vue ribu k sebi u namjeri da je privee uz amac po cijeloj duini i da joj provue konopac kroz krge i usta, a glavu joj priljubi uz pramac. Hou da je gledam, mislio je i da je dodirujem i da osjeam njeno prisustvo. Ona je moj imetak. To ipak nije razlog to elim da osjeam njeno prisustvo. ini mi se da sam osjetio njeno srce kada sam drugi put potegao harpunom. Dovuci je i privrsti i nabaci jednu omu oko njenog repa, a drugu oko sredine trupa da bi je vrsto privezao za amac. Na posao, stare, ree on. Srknuo je samo malo vode. Jo treba dobro kuluiti poslije ove borbe. On pogleda u nebo a zatim u ribu. Gledao je paljivo u sunce. Podne nije mnogo odmaklo a pasat se die. Konopci me se sada ne tiu mnogo. Djeak i ja namotaemo ih kad se vratim kui.
55

Doi, ribo, ree on. Ali riba ne doe. Umjesto toga leala je ljuljajui se na moru i starac privue amac. Kada joj se pribliio i njena se glava nalazila uz sam pramac, jo jednom ga silno iznenadi njena veliina. On odveza zatim konopac od harpuna sa koia, provue ga kroz riblju krgu, namota joj ga jedanput oko kljuna i onda provue konopac kroz drugu krgu, omota ga jo jedanput oko kljuna i veza ga dvostrukim vorom o koi. Zatim odsijee konopac i vrati se na zadnji dio amca da privee rep. Prvobitna purpurna i srebrna boja ribe postala je sada srebrnasta a pruge su joj bile iste blijedoljubiaste boje kao i rep. Bile su ire od ovjeije ake rairenih prstiju a oi ribe izgledale su ukoene kao ogledalo periskopa ili kao svetac u litiji. Postojao je samo jedan nain da je ubijem, ree starac. Osjeao se bolje poslije gutljaja vode a glava mu je bila bistrija. Teka je preko 1500 funti, takva kakva je, pomisli on. Moda jo i tea. ta misli ako ista mjera iznosi dvije treine njene teine, i to po 30 centi za funtu? Ne mogu bez olovke, ree on. U glavi mi nije sve u redu. Ali, ini mi se da bi danas veliki Dimado bio ponosan na mene. Nije me boljela petna kost. Zato me ruke i lea propisno bole. Htio bih da znam kako boli petna kost, pomisli on. Moda nas i boli a da mi to ne znamo. On privrsti ribu uz pramac i krmu i pored srednjeg sjedita. Bila je tako velika da je amac pored nje izgledao mali. Odsijee pare konopca i priveza gornju vilicu ribe za krgu da joj se usta ne bi otvarala i da bi plovila to lake. Zatim namjesti jarbol na motku, u stvari njegovu kuku, i zategnu letve, a iskrpljeno jedro se nape, amac poe i on je poluleei na krmi, upravljao prema jugozapadu. Kompas mu nije bio potreban da odredi gdje se nalazi jugozapad. Trebalo je samo da osjeti pasat kao i da vidi gdje jedro vue. Bie bolje da izbacim kakvu malu specijalnu udicu i da pokuam da uhvatim neto za jelo i pie. Ali, udicu nije
56

mogao nai, a sardine se bjehu ukvarile. Zato on izvadi kukom malo utog morskog korova i tresao ga je sve dotle, dok sitne garmele, koje su se nalazile unutra, ne padoe na dno amca. Bilo ih je vie nego jedno tuce i one su skakale i vrtjele se kao pjeane buve. Starac im otkide glave palcem i kaiprstom i pojede ih, ispljuva njihove ljuske i repove. Bile su vrlo tanke ali znao je da su vrlo hranljive i ukusne. U boci je imao vode jo samo za dva gutljaja, i on popi pola od toga kada je pojeo garmele. amac je dobro jedrio s obzirom na sve tekoe i on je krmanio, ruicama pod mikom. Gledao je u ribu i bilo je potrebno da vidi samo svoje ruke i dodirne leima drvo, da bi mu bilo jasno da se to sve zaista dogodilo i da to sve nije bio san. U jednom mahu, kada se pri kraju osjeao vrlo muno, uinilo mu se da je sve samo san. I kada je ugledao kako riba izlazi iz vode i kako, prije nego to je pala, visi nepomino u vazduhu, bio je siguran da je sve to neobino i nije mogao vjerovati. Onda mu vid nije bio najbolji dok sada vidi isto tako dobro kao i ranije. Sada je znao da se tu nalazila riba i da njegove ruke i lea nisu samo san. Ruke e brzo zarasti, mislio je. Dobro su krvarile a slana voda e ih izlijeiti. Slana voda ovog zaliva je najbolje sredstvo za lijeenje. Najvanije je da mi se ne pomuti u glavi. Ruke su uinile svoje i mi dobro jedrimo. Usta zatvorenih, i uspravnog repa plovimo kao braa. Tada mu se u glavi poe lako da muti i on pomisli, da li me ona vue ili ja nju. Da je ja vuem, ne bi bilo nita neobino. Ni da se riba nalazi u amcu, liena svoga dostojanstva, ne bi ni to bilo nita neobino. Ali, oni su plovili zajedno, vezani jedno uz drugo i starac je mislio neka me vue ako hoe. Bolji sam od nje samo zbog svoga lukavstva a prema meni ona nema zle namjere. Plovili su dobro i starac umoi ruku u slanu vodu i trudio se i dalje da mu svijest ne mrkne. Bilo je oblaka kumulusa i cirusa iznad njih i starac je znao da e povjetarac duvati preko
57

cijele noi. Starac je gledao neprekidno u ribu da bi bio siguran da je sve to java. Bilo je to jedan sat prije nego to ga je napala prva ajkula. Morski pas se nije pojavio iznebuha. Digao se iz dubine kad je tamni oblak krvi potonuo i rairio se po moru dubokom jednu milju. Isplivao je tako brzo i tako odluno da je razbio povrinu plave vode i obreo se na suncu. Onda se spustio u more i omirisao krv i poeo plivati u pravcu amca i ribe. Katkada bi izgubio trag. Ali bi ga opet nanjuio ili samo naslutio i onda je plivao brzo i bez oklijevanja pravcem kojim ga je trag vodio. Bio je to vrlo veliki mako, morski pas, graen da pliva tako brzo kao najbra riba u moru, i sve na njemu je bilo divno osim eljusti. Lea su mu bila plava kao i lea ribe sabljarke, trbuh srebrnast, a koa glatka i lijepa. U svemu je bio graen kao i riba sabljarka, sem ogromnih eljusti, koje su bile vrsto stegnute dok je brzo plivao ispod same povrine, a visoko nepokretno leno peraje mu je paralo vodu kao no. Iza zatvorenih duplih usana njegovih eljusti, svih osam redova bijelih zuba su bili savijeni unutra. Nisu imali oblik piramide, kao u veine morskih pasa, liili su na ljudske prste, zgreni poput kanda. Bili su dugaki skoro kao starevi prsti i sa obje strane ivice otri kao sjeivo. Bila je to riba stvorena da se hrani svim morskim ribama, ak i onim brzim, jakim i tako dobro naoruanim da im nijedan drugi neprijatelj ne bi mogao nauditi. Morski pas je sad brzao, osjeajui jai miris a njegovo plavo leno peraje paralo je vodu. Kad ga je starac ugledao kako se pribliuje, znao je da je to morski pas koji ne zna za strah i koji ini tano ono to hoe. On spremi harpun i privrsti ue, gledajui kako se morski pas pribliava. Ue je bilo kratko, jer je nedostajalo pare koje je odsjekao da bi njime vezao ribu. U starevoj glavi bilo je sad sve potaman, osjeao se odluan, ali s malo nade na uspjeh. Bilo je suvie lijepo da bi moglo da traje, pomisli. Bacio je pogled na veliku ribu
58

istovremeno posmatrajui kako se morski pas pribliava. Moda je sve samo san, pomislio je. Ne mogu ga sprijeiti da me napadne, ali u moda uspjeti da ga savladam. Dentuso, pomisli, proklet da si!

59

5 Morski pas brzo prie zadnjem dijelu amca i kad napade ribu, starac mu vidje razjapljene eljusti i udne oi i u kako mu kljocnue zubi kad ih zabode u meso ba iznad repa. Glava morskog psa bila je iznad vode, a i lea su se pojavljivala i starac je uo kako upa kou i meso velike ribe ba kad mu zabi harpun u glavu, u taku gdje se presijeca linija izmeu njegovih oiju sa linijom koja mu ide pravo do nosa. Tih linija nije ni bilo. Postojala je samo teka, zailjena plava glava i velike oi i kljocave, nasrtljive, strano prodrljive eljusti. Ali, bilo je to mjesto gdje se nalazi mozak, i starac je tu pogodio. Pogodio je svojim mlitavim, iskrvavljenim rukama zabadajui harpun svom svojom snagom. Pogodio je bez ikakve nade, ali odluno i s mrnjom. Morski pas se prevrte, a starac vidje da su mu oi beivotne, i onda se obrte jo jedanput, zapliui se o dvije zamke konopca. Starac je znao da je morski pas bio gotov, no ovaj to nije htio priznati. Zatim, poleuke, ibajui repom i kljocajui eljustima, morski pas zapara vodom kao jurini amac. Voda je poblijedjela na mjestu gdje bi mu rep udario, a tri etvrtine njegovog tijela bilo je potpuno izvan vode kad se ue zatee, zadrhta, a onda prekide. Morski pas je leao jedan as mirno na povrini i starac ga je posmatrao. Zatim je polako potonuo. Otkinuo je oko etrdeset funti, ree starac glasno. Odnio je moj harpun i cijelo ue, i sad moja riba opet krvari, pa e namamiti i druge. Ovako unakaenu ribu nije rado posmatrao. inilo mu se da je morski pas napadajui ribu nasrnuo na njega samog. No ja sam ubio morskog psa koji je napao moju ribu, pomisli. To je bio najvei dentuso koga sam ikada vidio, a bog mi je svjedok da sam ih vidio ogromne. Sve je ilo suvie dobro da bi i dalje tako potrajalo. Divno
60

bi bilo da je sve ovo bio san, da nisam uopte ni ulovio ribu i da se sada nalazim u krevetu na hartiji od novina. Ali ovjek nije stvoren za poraze, ree on. ovjek moe biti uniten ali ne i pobijeen. Ipak mi je ao to sam ubio ribu. Pribliuje se ravo vrijeme, a ja ak nemam ni harpun. Dentuso je svirep i okretan i jak i inteligentan. Ali ja sam bio inteligentniji. Moda i ne, pomisli on. Moda sam bio samo bolje naoruan. Ne razbijaj glavu, stare, ree glasno. Jedri ovim pravcem pa kud puklo da puklo. Ali ipak moram razmisliti. To je sve to mi je ostalo. To i bezbol. Kako bi se velikom Dimadu dopao nain na koji sam joj probio mozak? Nije to veliki podvig, pomisli on. Svako bi to mogao uiniti. Ali, da li su moje ruke bile isto tako hendikepirane kao kada boli petna kost? Ne znam. Nikada nisam imao muke sa petom, izuzev to me je ubola bodljikava roja kada sam plivajui na nju nagazio, poslije ega mi se oduzela noga i nastupio nepodnoljiv bol. Misli na neto veselo, stare, ree on. Svakog minuta si blii kui. Plovi bre poslije gubitka od etrdeset funti. Znao je sasvim dobro ta se sve moe odigrati kad zae u unutranji pojas struje. Ali, nita mu drugo nije preostajalo. Sjetio sam se, ree glasno. Privezau no za jednu drku od vesla. To i uradi, pa stavi ruicu od krme pod miku a ita od jedra pod nogu. Sada, eto i dalje sam samo zlehudi starac, ree. Ali ne vie obezoruan. Dunuo je svje povjetarac i on je dobro jedrio. Gledao je samo u prednji dio ribe i u njemu opet bljesnu iskra nade. Glupo je ne nadati se. Pored toga, smatram to za grijeh. Ne razmiljaj o grijehu, pomisli on. Ima dovoljno problema i bez grijeha. A i onako za sve to nemam razumijevanja. Nemam razumijevanja a nisam siguran da u to i vjerujem.
61

Moda je grijeh ubiti ribu. Mislim da je to grijeh, mada sam je ubio da bih odrao svoj ivot i da bi se nahranilo mnogo svijeta. Onda je sve grijeh. Ne razmiljaj o grijehu. Suvie je kasno, a i postoje ljudi koji su plaeni za to. Neka oni lupaju glavu o tome. Roen si da bude ribar kao to je i riba roena da bude riba. San Pedro je bio ribar kao i otac velikog Dimada. Ali, volio je da razmilja o svim stvarima u koje je bio upleten i, s obzirom da nije imao ta za itanje a nije imao ni radio, razmiljao je mnogo pa tako produi da misli o grijehu. Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uivao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga to si ribar. Volio si je ivu, a voli je i mrtvu. Ako je voli, nije grijeh ubiti je. Ili je onda jo vei? Suvie razmilja, stare ree glasno. Uivao si dok si ubijao dentusa. On ivi od ivih riba kao ti. On nije leinar ili najobinija lutajua gladnica kao neke ajkule. On je lijep i ponosit i ne zna ni za kakav strah. Ubio sam ga u samoodbrani ree starac glasno. Ubio sam ga po propisu. Uostalom, pomisli on, svi se meusobno ubijaju, ovako ili onako. Ribarenje me isto toliko ubija kao to me i odrava u ivotu. Deko me odrava u ivotu. Ne smijem samog sebe suvie razoarati. On se nae preko ograde i odsijee pare ribljeg mesa sa mjesta gdje je ajkula zagrizla. Savaka ga i primijeti da je dobrog kvaliteta i ukusa. Bilo je vrsto i ukusno kao stono meso ali ne i crveno. Nije bilo ilavo i bio je svjestan da e ga prodati po najskupljoj trinoj cijeni. Ali, nije postojala nikakva mogunost da se ono sauva zbog mirisa koji se irio vodom i starac je znao da se pribliuje ravo vrijeme. Povjetarac je duvao ravnomjerao. Okrenuo je malo jedra prema sjeveroistoku i po tome je starac znao da nee jenjati. On pogleda preda se ali ne opazi ni jedro, ni trup, ni dim
62

nikakvoga broda. Vidio je samo kako letee ribe s obje strane amca jure ka pramcu, i ute mrlje morskog korova. Nije ak primijetio ni jednu jedinu pticu. Plovio je dva sata, odmarajui se kraj kormila i vaui s vremena na vrijeme po koje pare mesa od marlina da bi se osvjeio i osnaio, a onda vidje prvu od dvije ajkule. Au, ree glasno. Ta rije se ne moe prevesti, a moda je to samo jek to se i nehotice izmami ovjeku kad osjeti kako mu ruke prikivaju za krst. Galanos, ree glasno. Vidio je sada kako se iza prvih ukazuju i druga peraja i utvrdio je da su to ajkule sa tapastim ustima, trouglastim perajima i repom kojim su mahale kao metlom. Njuile su i bjesnjele i bile izbezumljene od gladi, gubile se, u svojoj razdraenosti, i opet pronalazile miris. Ali su se stalno sve vie pribliavale. Starac uvrsti jedra. Zatim uze veslo na kome je bio privren no. Podie ga to je mogao lake, jer su mu ruke usljed rana bile osjetljive. Zatim ih rairi i stee da bi ih uinio to savitljivijim. Stegnu ih snano da bi ih privikao na bol, da ne bi kasnije otkazale, i zatim stade da posmatra ajkule koje su se primicale. Sada je mogao vidjeti ravne, iroke loptaste glave i njihova bjeliasta siroka grudna peraja. To su bile odvratne ajkule, neprijatnog mirisa, isto toliko leinari koliko i ubice, a kada ih je morila glad, grizle bi vesla ili kormilo amca. Te ajkule imale su obiaj da pregrizu noge i peraja kornjaa kada bi ove spavale na povrini vode a u stanju su da, morene glau, napadnu i ovjeka na moru, ak i kada nije mirisao na riblju krv, ak i kada na njemu nije bilo riblje sluzi. Au, ree starac. Galanos. Doi Galanos. One dooe. Ali nisu dole kao to je mako doao. Jedna se iskrenu i nestade je pod amcem a starac je osjetio kako se amac zaljulja kad je napala ribu. Druga je posmatrala starca svojim utim oima i onda se munjevito priblii razjapljenih, poluokruglih eljusti u namjeri da zagrize ribu tamo gdje je ve bila naeta. Ukazae se jasno
63

linije, jedna na vrhu tamne glave, druga na leirna gdje je mozak prelazio u kimenu modinu, i starac u to mjesto zabi no privren na veslo, pa ga izvue i zatim ga ponovo zabi u ajkuline ute oi, sline majim. Ajkula pusti ribu i skliznu s nje, i gutala je dok je umirala ono to je uspjela odgristi. amac se jo uvijek ljuljao, jer je druga ajkula nastavila komadanje ribe i starac podie ruicu jedra kako bi se amac nagnuo u stranu i primorao ajkulu da izroni. Kad je ugledao ajkulu, starac se nae preko izvice i navali na nju. Pogodio ju je u samo meso, a koa bjee vrsto zategnuta i no jedva proe kroz nju. Od udarca ga nisu zaboljele samo ruke, ve i lea. Ali, ajkula se pojavi ponovo i starac je pogodi tano po sredini pljosnate glave, u trenutku kada su joj se usta pojavljivala iz vode, ustremljena na ribu. Starac izvue sjeivo i ubode je tano u isto mjesto. Ona je jo uvijek visila zubima zakaenim za ribu i starac je tada ubode u lijevo oko. Ajkula je i dalje visila. Nee, starac ree i zari joj otricu izmeu kime i mozga. To je sad sve izgledalo vrlo jednostavno i on osjeti kako joj puca hrskavica na kimi. Starac obrnu veslo i zabi joj no meu krge da ih rascijepi. Zareza jo jednom sjeivom i kada se ajkula odlijepi, ree: Idi, galano. Potoni jednu milju duboko, idi da vidi svoju prijateljicu, ili ti je ona moda majka. Starac obrisa otricu noa i ostavi veslo u stranu. Zatim nae ruicu i jedra se zategoe i amac je ponovo plovio ranijim pravcem. Mora da su joj pojele etvrtinu tijela i najbolji dio mesa, ree glasno. Kamo sree da je sve ovo samo san i da je nisam nikada ulovio. ao mi je, ribo. Sada je sve propalo. On uuta i vie nije htio ni da pogleda u ribu. Iskrvavljena i oprana vodom sad je ona imala boju srebrne podloge ogledala, ali su se njene pruge jo mogle vidjeti. Nisam se smio otisnuti tako daleko, ribo, ree on i
64

zbog sebe i zbog tebe. ao mi je, ribo. Pa, eto, ree samom sebi. Pogledaj sad kako je no vezan. Da li su veze jo itave. Potom ruku dovedi u red, jer e se jo mnoge ajkule pojaviti. Bolje bi bilo da umjesto noa ima kamen, ree starac, poto je ispitao veze na drci od vesala. Trebalo je da sobom ponesem bar jedan kamen. Trebalo je ponijeti mnogo tota, pomisli on. Ali nisi ponio, stare. Sada nije vrijeme da misli o onome to nema. Misli ta moe uiniti sa ovim ime sada raspolae. Daje mi mnogo dobrih savjeta", ree glasno umorio sam se od njih. Drao je ruicu od krme pod mikom i kvasio je obje ruke u vodi dok je amac odmicao naprijed. Sam bog zna koliko je ova posljednja odgrizla, ree on. Sada je mnogo laka. Nije elio da misli o iskasapljenoj donjoj strani ribe. Znao je da je svaki ajkulin trzaj znaio kidanje mesa, i da riba ostavlja sada za sobom trag svim ajkulama, irok kao drum preko mora. Bila je to riba, dovoljna da ishrani ovjeka preko cijele zime. Ne misli o tome. Samo se odmaraj i trudi se da opet osposobi ruku da brani ono to je ostalo. Miris krvi s moje ruke ne znai nita prema ovoj silnoj masi u vodi. Osim toga, one i ne krvare mnogo. Ozljede nisu tako strane. Krvavljenje e moda onemoguiti da mi se lijeva ruka ponovo zgri. O emu sad da razmiljam? pomisli on. Ni o emu. Hajde da ne mislim, pa tako da saekam druge ajkule. Zato sve to nije bio san? Ali ko zna: Moe se okrenuti i nabolje. Sljedea ajkula imala je tapastu njuku. Prila je kao svinja valovu, ako uopte ijedna svinja ima usta tako iroka da bi se kroz njih mogla provui glava. Starac je pusti da zagrize u ribu a onda joj zabi u mozak onaj no to je bio na veslu. Ali, ajkula se tre unazad i no se prelomi. Starac se namjesti kraj krme. Nije ak ni pratio kako
65

velika ajkula tone polako u vodu, iz poetka u svoj svojoj veliini, zatim neto manja i onda sasvim sitna. Taj prizor je uvijek fascinirao starca. Ali, sada je bio slijep za sve to. Ostala je jo kuka za ribe, ree on. Na alost, nee mi koristiti. Imam i dva vesla i ruicu od krme i kratku batinu. Sad su me pobijedile, pomisli on. Suvie sam star da udaram po ajkuli dok ne umre. Ali, ipak u se boriti dokle god imam vesla i kratku batinu i ruicu od krme. On zagnjuri ponovo ruku u vodu da bi je ovlaio. Dan se bliio kraju i on je vidio samo more i nebo. Vjetar je sada duvao jae i on se nadao da e se uskoro pojaviti kopno. Umoran si, stare, ree on. Umoran si u dui. Ajkule ga nisu napadale sve do sumraka. Starac je vidio kako se pribliuju tamna peraja uz iroki trag koji je ostavljala riba u vodi. ak nisu ni njukale za tragom. Ile su pravo prema amcu plivajui jedna pored druge. On stisnu ruicu od krme, podesi jedro da mu amac plovi bre i isprua ruku prema malju. To je bilo, u stvari, dralje slomljenog vesla, u duim od dvije i po stope. Zahvaljujui drci mogao se njom posluiti efikasno jednom rukom te je sad zgrabi desnom akom, stee je jo vre, dok je posmatrao kako se ajkule pribliuju. Obje su bile galanos. Pustiu prvu da dobro zahvati i onda u je udariti povrh usta ili pravo po glavi, pomisli on. Obje ajkule se pribliie zajedno i kad spazi bliu od njih, razjapljenih eljusti, spremnu da zagrize u srebrni bok ribe, zamahnu maljem snano i udari jako i praskavo preko iroke ajkuline glave. Osjeti elastinu vrstinu kad ju je malj klepio. Osjetio je takoe i vrstinu kostiju, pa je udari jo jednom po njuci kad je skliznula sa njegove velike ribe. Druga ajkula se gubila i pojavljivala, i sada se opet pojavi razjapljenih eljusti. Starac je mogao da vidi pare ribljeg mesa kako visi sa krajeva njenih eljusti, poto je maloas ve bila
66

zagrizla u ribu a sad zatvorila usta. On se stuti na nju i udari je samo po glavi i ona ga pogleda i kidae sad ribu neto sporije. Starac je udari ponovo maljem u trenutku kad se otkaila da bi progutala svoj plijen i osjeti samo da je udario u neto teko, vrsto, elastino. Doi, galano, ree starac, doi opet. Ajkula navali i starac je udari ba kad je zatvarala eljust. Tresnuo ju je snano, sa najvee visine do koje je mogao da podigne malj. Ovoga puta je osjetio kosti na dnu lobanje i udari opet u isto mjesto, dok je ajkula, lako oamuena, kidala meso, da bi zatim skliznula sa njegove ribe. Starac je oekivao da e se ponovo pojaviti, ali se nijedna od ajkula vie ne ukaza. Zatim vidje jednu kako pliva u krugovima po povrini. Peraja druge ajkule nije vidio. Nije sigurno da sam ih ubio. U svoje vrijeme mogao sam ih ubiti. Ali, teko sam ih povrijedio i nijedna od njih se ne osjea dobro. Da sam mogao da se sluim batinom objema rukama, ubio bih prvu sasvim sigumo. ak i sada, pomisli on. Nije htio da gleda svoju ribu. Znao je da je pola od nje uniteno. Sunce je zalo dok se borio s ajkulama. Uskoro e se smraiti, ree on. Tada u vidjeti svjetlost sa Havane. Ako nisam odmakao daleko na istok, ugledau svjetlost sa neke od novih plaa. Nemogue je da se sada nalazim odve daleko. Nadam se da se niko nije suvie zabrinuo zbog mene. Naravno, samo se deko moe zabrinuti. Ali, siguran sam da se uzda u mene. Mnogi od starijih ribara e se zabrinuti. A ostali takoe, pomish on. Dobri su ljudi u mom mjestu. Vie nije mogao da govori s ribom jer je bila previe upropaena. Tada mu neto sinu u pameti. Pola-ribo, ree on. Biva-ribo. ao mi je to sam se tako daleko otisnuo. Upropastio sam nas oboje. Ali, ubili smo mnoge ajkule, ti i ja, i upropastili mnoge druge. Koliko si ih ukupno ubila, stara ribo? Nije ti tek onako to koplje na glavi.
67

Volio je da razmilja o ribi i o onome ta bi uradio s ajkulom da je imao odrijeene ruke. Trebalo je da odsijeem kljun pa da je njime tresnem, pomisli on. No, nisam imao sjekiru, a i noa nije bilo. Ali, da sam ga imao i da sam ga mogao prikaiti za veslo, kakvo bi to tek bilo oruje! Tada bismo se zajedniki mogli boriti s njima. Sta e raditi ako dou nove? ta moe da radi? Bori se, ree on. Boriu se dok ne umrem. Ali, sada u noi bez traka svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra, uini mu se da je ve moda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali leu, mogao je da osjeti bol ivota kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni lea na dasku, siguran da nije mrtav. Lea su mu to potvrdila. Treba da oitam sve one molitve koje sam obeao da u izgovoriti naglas u sluaju da uhvatim ribu, pomisli on. Ali sada sam suvie umoran da to uinim. Bie bolje da uzmem dak i da ga prebacim preko lea. Leao je pokraj krme i upravljao i motrio ne bi li se ukazala svjetlost na nebu. Ostala mi je polovina ribe, pomisli on. Moda e me srea posluiti da odvuem bar ovu polovinu. Trebalo bi da imam malo sree. Ne, ree on. Ti si proigrao svoju sreu im si otiao tako daleko. Ne budi luckast, ree glasno. Motri budno i krmani. Jo uvijek ti srea moe doi. Ba bih je kupio ako se uopte igdje srea prodaje, ree on. ime bi je kupio, upita se. Mogu li je kupiti izgubljenim harpunom i slomljenim noem i dvjema loim rukama. Moda, ree on. Pokuao si da je kupi osamdeset etvorodnevnim krstarenjem po moru. Trebalo je jo malo pa da je kupi. Ne treba da razmilja o besmislicama, pomisli on. Srea
68

je neto to dolazi u raznim oblicima i ko je taj koji e je prepoznati? Ipak bih je uzeo u bilo kakvom obliku i platio najveu cijenu. Htio bih da vidim odsjaj svjetlosti, pomisli on. elim i suvie mnogo stvari. Ali, sad elim svjetlost. Zatim, on pokua da se namjesti bolje kod kormila a po bolovima je znao da nije mrtav. On vidje odsjaj svjetlosti grada. Sada je moralo biti oko deset asova uvee. Isprva je bio jedva vidljiv, kao god svjetlost na nebu pred mjeseevo radanje. Zatim vidje kako lebdi postojano iznad okeana, koji bjee nemiran pod sve jaim vjetrom. Upravljao je prema svjetlosti i mislio je da e uskoro dospjeti do ivice morske struje. Sada je sve prolo, mislio je on. Napae me moda jo jedanput. Ali ta moe uiniti jedan ovjek u mraku bez oruja? Bio je sad ukoen i slomljen. I njegove povrede kao i svi prenapregnuti dijelovi tijela boljeli su ga u nonoj hladnoi. Nadam se da vie nee biti potrebno da se borim. Tako se arko nadam da se neu vie morati da borim. Ali u pono se borio, i, ovoga puta, znao je da je borba uzaludna. Dole su u oporu i ugledao je samo linije koje su njihova peraja pravila po vodi i njihovo fosforescentno svjetlucanje kad su se bacale na njegovu ribu. Udarao ih je po glavama i uo je kako se eljusti cijepaju i osjetio je kako se amac Ijulja dok su zagrizale pod vodom. Udarao je oajniki u sve to je osjeao i uo, i onda osjeti kako neto zgrabi njegov malj i kako ga zatim odvue. Zgrabio je ruicu od krme i poeo je udarati i mlatiti njome, drei je objema rukama pa je potom ponovo uzmahivao i udarao. Ali, sada su se pribliavale samom kljunu amca, i navaljujui jedna za drugom i u grupi, kidale su parad mesa koje se vidjelo kako sjaji pod morem i opet su se vraale istom mjestu. Doao je, najzad, red i na glavu. I on je sada znao da je sve
69

svreno. On zavitla ruicom po ajkulinoj glavi, koja je zarila zube u masivnu glavu njegove ribe, po glavi koja se nije dala rascijepiti. On zamahnu ponovo, zatim jo jednom, pa trei put. uo je kako se ruica prelomila i sada navali sa njenim ostatkom na ajkulu. Osjetio je kako mu ruica tone u meso i kako je znao da je ona otra, mahnu njome jo jedanput. Ajkula se otkai i otkotrlja. To je bila posljednja ajkula iz opora. Vie nije bilo nieg to bi mogle da pojedu. Starac je jedva disao i on osjeti neobian ukus u ustima, bakaran i sladak, i on se jednog trenutka od njega uplai. Ali, to nije trajalo dugo. On pljunu u okean i ree: Jedite to galanos. I sanjajte o tome da ste ubili jednog ovjeka. Znao je da je sada konano potuen, nepovratno i vidje da e se slomljeni ostatak ruice moi ulijebiti u otvor kormila i da e se njime moi dosta dobro upravljati. Ogrnu ramena dakom i dade amcu pravac. Jedrio je sada lako i u njemu nije bilo nikakvih misli niti osjeanja. Sada je sve prolo i jedrio je amcem to je bolje i savjesnije mogao kako bi doao do svog pristanita. U toku noi ajkule su navaljivale na kostur, te je izgledalo kao da su kupile mrvice sa kakve gozbe. Starac nije obraao panju ni na to drugo izuzev na krmu. Primijetio je samo kako sada amac lako i dobro plovi, kada se kraj njega ne nalazi veliki teret. Dobar amac, pomisli on. Dobar je i neoteen izuzev ruice. To se da lako nadoknaditi. Mogao je da osjeti da je sada uao u struju i da vidi svjetlost du kolonija na obali. Znao je gdje se nalazi, i stii kui sad je bilo vrlo lako. Vjetar je bar na prijatelj, pomisli on. Zatim dodade, ponekad doista. Pa i puina, sa svim naim prijateljima i neprijateljima. I krevet, pomisli on. Krevet mi je prijatelj. Zapravo samo krevet. Krevet, to e biti velika stvar. Nije strano kad je ovjek pobijeen, pomisli on. Nikada nisam ni
70

pomislio da se poraz otrpi tako lako. A ta te je potuklo? Nita, ree glasno. Isplovio sam suvie daleko. Kada je uplovio u malu luku, svjetla sa Terase bjehu ugaena i on je znao da se svi nalaze u krevetu. Vjetar je bio sve jai i sada je duvao snano. I pored toga, bilo je mirno u luci i on otplovi do uske kamene obale pod stijenom. Nikoga nije bilo da mu pomogne i on zato usidri amac dosta daleko od uobiajenog mjesta. Zatim se iskrca i priveza amac za stijenu. Iznio je jarbol i oko njega omotao jedro i sve je dobro vezao. Zatim je prebacio jarbol na rame i stao da se penje. Tek je tada osjetio svu teinu umora. On zasta za trenutak i osvrnu se unazad i vidje u odbljesku uline svjetiljke, kako veliki rep ribe stri iza pramca. Vidje bijelu liniju kime i tamnu masu njene glave sa isturenim kljunom i svom ostalom golotinjom. Produio je da se penje i pri vrhu pade i ostade tako neko vrijeme leei, s jarbolom preko lea. On pokua da se uspravi, ali bilo je suvie teko i sjede tu s jarbolom na leima i gledae u pravcu druma. Jedna maka proe s druge strane idui za svojim poslom i starac je posmatrae. Zatim posmatrae samo drum. Najzad skide jarbol i ustade. Zatim uze jarbol i prebaci ga na lea i produi da se penje putem. Morao je da zastaje i sjeda pet puta dok je doao do svoje kolibe. U kolibi, on nasloni jarbol o zid. U mraku nae bocu vode i popi nekoliko gutljaja. Zatim lee na krevet. Navue ebe preko ramena i onda preko lea i nogu i zaspa licem okrenutim novinama, rairenih ruku i dlanova izvrnutih nagore. Spavao je kad djeak proviri kroz kljuaonicu. Duvalo je tako snano da ribarski amci nisu mogli isploviti a djeak je spavao do kasnog jutra i onda navratio do stareve kolibe, kako je po obiaju inio svakog jutra. Djeak vidje da starac die i onda ugleda stareve ruke i poe plakati. Otiao je sasvim tiho da mu donese malo kafe, i plakao je silazei.
71

Mnogi ribari su se skupili oko amca i gledali u ono to je bilo vezano uz njega i jedan je stajao u vodi, zavrnutih pantalona mjerei kostur nekim kanapom. Deko ne sie dolje. Bio je tu ranije, a jedan od ribara vodio je, umjesto njega, brigu o amcu. Kako mu je, doviknu neki ribar. Spava, odgovori deko. Nije mario to e ga vidjeti uplakanog. Neka ga niko ne uznemirava! Ima osamnaest stopa od njuke do repa, uzviknu ribar koji je mjerio. Vjerujem, ree deko. On ode do Terase i zaiska kafu. Toplu i s puno mlijeka i eera. Jo neto? Ne treba. Kasnije u vidjeti ta emo jesti. Kakva je to riba, upita vlasnik. Takva se riba jo nikada nije vidjela. Obje one ribe, koje si jue upecao, bile su takoe lijepe. Do vraga sa mojim ribama, ree djeak. I on poe ponovo da plae. Hoe li neto da popije, upita vlasnik. Ne, ree djeak. Reci da ne uznemiravaju starca. Vratiu se opet. Reci mu da mi je vrlo ao. Hvala, ree djeak. Djeak ponese olju tople kafe do stareve kolibe i sjedio je pored njega sve dok se nije probudio. Jednom mu se uinilo da se budi, ali starac ponovo pade u teak san i djeak ode preko druma da pozajmi malo drva kako bi zagrijao starevu sobicu. Najzad se starac probudio. Ne dii se, ree djeak. Popij ovo. On usu malo kafe u au. Starac je uze i popi.
72

Potukle su me, Manoline, ree on. Istinski su me potukle. Riba te nije pobijedila. Nije, zaista. To je bilo tek kasnije. Pedriko se stara o amcu i alatu. ta e uraditi sa glavom? Neka je Pedriko odsijee i upotrijebi za vrke. A kljun? Uzmi ga ako eli. Uzeu ga rado, ree djeak. A sada moramo razmiljati o ostalom. Da li su me traili? Naravno. Obalske patrole i avioni. Okean je veliki a amac mali i teko ga je vidjeti, ree starac. Opazi kako je prijatno kad se moe govoriti s nekim umjesto sa samim sobom. Nedostajao si mi, ree on. ta si ulovio? Jednu prvog dana, jednu drugog dana i dvije treeg. Vrlo dobro. Sada emo opet ribariti zajedno. Ne. Nisam srene ruke. Vie nemam sree. Do avola sa sreom, ree djeak. Ponijeu sobom sreu. Sta e rei tvoja porodica? Ne tie me se. Dvije sam ulovio jue. Odsada emo ribariti zajedno, jer imam jo mnogo da nauim. Moramo nabaviti jedno dobro ubojito koplje i uvijek ga nositi sobom. Sjeivo moe napraviti od blatfedera nekog starog forda. Naotriu ga u Guanabakoji. Treba da bude otro i neareno jer e se inae prelomiti. Moj no se slomio. Nabaviu drugi no i izbrusiti ga. Koliko dana e duvati ovaj teki brisa? Moda tri, moda vie. Za to vrijeme u sve dovesti u red, ree djeak. Gledaj
73

da ti ruke budu opet u redu, stari. Znam kako u ih izlijeiti. Noas sam ispljuvao neto neobino i osjetio sam da se neto prekinulo u mojim grudima. Gledaj da i njih dovede u red, ree djeak. Lezi, stari, a ja u ti donijeti istu koulju. I neto za jelo. Donesi sve novine koje su izale dok sam se nalazio na moru, ree starac. Mora se brzo oporaviti jer ima puno stvari koje treba da nauim, a ti me moe pouiti u svemu. Kako si se napatio! Mnogo, ree starac. Donijeu hranu i novine, ree deko. Odmaraj se, stari. Kupiu mast za tvoje ruke. Ne zaboravi da kae Pedriku da mu glava pripada. Ne. Neu zaboraviti. Kada je djeak izaao i uputio se izgaenom stazom preko koralnih stijena, ponovo zaplaka. Toga popodneva, na Terasi se nalazilo neko drutvo turista, pa posmatrajui more preko praznih kantica za pivo i mravih barracudas, neka ena vidje krupnu, dugu bijelu kimu sa ogromnim repom, koji se ljuljao tamoamo na talasima, dok je istoni vjetar neprekidno dizao velike talase, pred ulazom u luku. Sta je ono? upita kelnera i pokaza na dugu kimu velike ribe koja je sada bila samo olupina to je ekala samo na to da nestane zajedno sa osekom. Tiburon, ree kelner jedna ajkula. Mislio je da e time objasniti sve to se dogodilo. Nisam znala da ajkule imaju tako lijepe i fino izrezane repove. Ni ja nisam znao, ree njen saputnik. Gore u kolibi na stareve oi ponovo se navukao san. Spavao je jo uvijek s licem zagnjurenim u postelju, a djeak je sjedio kraj njega, posmatrajui ga. Starac je sanjao o lavovima.
74

75

O romanu STARAC I MORE Novela ili roman? Ameriki romansijer i pripoveda Ernest Hemingvej (1899-1966), dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost, spada u red onih stvaralaca koji svojim umetnikim delom daju snaan peat i svojoj i svetskoj knjievnosti i ostaju njeno trajno obeleje. Njegovo remek-delo Starac i more veoma je jednostavno po tematskoj strukturi i relativno malog obima, jedva stotinak stranica, ali svojom veto smiljenom kratkom parabolom ono predstvalja problem ak i u pogledu klasifikacije. ta je zapravo Starac i more? Novela ili roman? Kad bismo se striktno drali definicija kolskih teorija knjievnosti, sudei prema jednostavnoj fabuli, ono bi spadalo u novele, kako ga i karakterie dobar broj kritiara. Ali daleko je vei broj prouavalaca koji ovu zanimljivu Hemingvejevu prozu svrstavaju u romane. A veoma jednostavna fabula ove proze tipinija je za novele nego za romane, kao i relativno uzak vremenski prostor u koji je smetena njegova radnja. Radnja traje tri dana i odigrava se manjim delom na kopnu i veim na moru, nedaleko od Havane. Uz to, delo ima samo dva lica, starog ribara Santjaga i deaka Manolina. Deak se javlja u delu samo na poetku i kraju. U veem delu jednostavne radnje Santjago je sam, u ribarskom amcu, na moru. Santjago je bez porodice, obudovljeni starac u poodmaklim godinama ivota. ivi u vie nego skromnoj siromanoj kolibi, ali ve na poetku se vidi da taj starac nee biti od one vrste knjievnih junaka kojima je siromatvo dosueno roenjem. Nije ni od onih koji su samou izabrali ubeenjem. Starac, dakle, nije knjievni junak koji e oliavati socijalnu bedu, niti je tip individualiste, pobunjenika. On je okruen ljudima plemenita srca, a osobitu naklonost prema
76

starcu pokazuje Manolino koji katkad i ribari s njim. Sve pojedinosti o Santjagu iz ekspozitivnog dela doaravaju materijalno siromatvo, ali ne i duhovnu i moralnu bedu. Starac raspolaesamo jednim jednostavnim amcem sa namotanim uadima za velike udice, harpunom za usmrivanje velikih riba i kukom za njihovo prihvatanje. Pisac istie starevo jedro koje je iskrpljeno dakovima, ali u opisu jedra dodaje jedan iskaz koji i ne spada u direktan opis, ve se izdie u osoben znaenjski iskaz, odnosno u osoben znaenjski jeziki sloj dela Hemingvej kae da je ovo jedro onako zakrpljeno dakovima - liilo na zastavu veitog poraza. A upravo u ovome je jedna od specifinosti Hemingvejevog umetnikog postupka. Hemingvej esto u opisu predmeta ili scene, u direktnom iskazu ili u dijalogu ili monologu linosti, upotrebi takav iskaz metaforinog znaenja koji e sa ostalim iskazima iste vrste initi osoben znaenjski sloj dela, odnosno njegov podtekst. Ako se paljivo uoe svi iskazi ove vrste i dovedu u vezu sa isto tako smiljenom osnovnom fabulom i nizom scena, onda se moe relativno lako dokuiti i Hemingvejeva ivotna filozofija koju delo u celini iskazuje i ilustruje. A upotrebivi ve na poetku uz opis jedra iskaz zastava veitog poraza kao poreenje za starevo iskrpljeno jedro na malom ribarskom amcu, Hemingvej je ve najavio ne samo ishod eventualnog sukoba u delu ve i njegovu poruku. Radnja traje tri dana i dve noi. Poinje na kopnu u nedelju izjutra i zavrava se u utorak uvee, sa jednom scenom iz jutra u sredu. Iz ekspozicije dela zanimljive su markacije starevog portreta: Starac je bio sama kost i koa, a njegov vrat straga sav u dubokim brazdama (...) dok su mu ruke nosile duboke oiljke od uadi kojom je izvlaio teke ribe. Ali svi odreda bili su iz prohujalih vremena kao ogoleli prostori pustinje u kojoj nema riba. Sve je u njemu bilo staro, sve sem oiju, a one su
77

imale boju samoga mora i bile vesele i neporaene. I u ovom kroki portretu nalazimo nekoliko iskaza metaforinog znaenja meu kojima je izrazit onaj o starevim oima: ...oi su bile vesele i neporaene. Dakle, oi starca bile su vesele i neporaene, dok je jedro na starevom amcu liilo na zastavu veitog poraza, a bore na ribarevom vratu bile su kao ogoleli prostori pustinje u kojoj nema riba. Zanimljiv je i izgled stareve kolibe. Ona je od jedne sobe, duga toliko da u nju moe da stane jarbol. Koliba je od palminih grana i lia; u njoj je skroman leaj, sto, jedna stolica i prostor na zemljanom podu za kuvanje na drvenom uglju. Na zidu dve velike slike, jedna predstavlja Isusovo srce, druga Bogorodicu, a starac, inae, nije poboan. Ovo su - kae Hemingvej - bile uspomene njegove ene. Jednom je na zidu stajala i bojom doterana fotografija njegove ene, ali starac je skinuo, jer se oseao suvie usamljenim kad bi je gledao. Od detalja iz uvodne slike oigledan je znaaj prisustva deaka Manolina u starevom ivotu, kao i podatak da ovog jutra Santjago polazi u osamdeset peti izlazak u ribolov, a prethodna osamdeset i etiri izlaska bila su neuspena. Dugo je starac ostao u amcu na tihom moru. Sve je to vreme proveo u ekanju i razmiljanju o vlastitom ivotu, o moru, ribama, zverima, osobito lavovima, ljudima, bezbolu, vodei istovremeno katkad i une rasprave sa sobom. Ovaj deo prie tee monotono, a naglo dobija u dinamici kad starac oseti da mu je najvei mamac, tunu od nekoliko kilograma, zagrizla riba i to na velikoj dubini. Iskustvo mu je kazivalo da je na pomolu veliki ulov, to e se uskoro i obistiniti. A upravo ovaj motiv Hemingvej e razraditi stilom karakteristinim za prave akcione filmove. Prema prvim trzajima osea da je na udici ogromna riba. Ue sa uhvaenom ribom starac mora da stavi na lea da ga riba naglim trzajem ne bi prekinula, a u isto vreme mora da dodaje novu uad. Sve su to detalji jedne realistike prie, ali svi zajedno ine vrlo funkcionalno
78

gradiranje akcionog nivoa. Kulminaciju ove akcione scene ini trenutak kad starac primora ribu da prie amcu. U zoru starac se, okrepljen kratkim snom i mesom svee tunjevine, sprema za odluan trenutak u borbi sa velikom ribom. Morao je polako da povlai ue sve dok se riba nije pojavila na povrini mora. U prvi mah nije mogao da veruje da je uhvatio toliko veliku ribu. Bila je dua od njegovog amca. Posle nekoliko uzaludnih pokuaja starac je na kraju privoleo ribu da se priblii amcu. Starac je ispustio ue, pritisnuo ga nogom i podigao harpun to je mogao vie i onda ga hitnuo iz sve snage (...) pravo u bok ribe iza samog golemog grudnog peraja koje se dizalo visoko u vazduhu do visine ovejih grudi. Oseao je kako gvoe prodire, te je nalegao na njega, zarivao ga sve dublje i onda ga napokon nabio prenevi na nj svu teinu svojega tela. A onda je riba ivnula, nosei ve smrt u sebi, i visoko se podigla iz vode pokazujui se u svojoj ogromnoj duini i irini, svoj svojoj snazi i lepoti. Izgledalo je kao da lebdi u vazduhu nad starcem u unu. Zatim je s treskom pala u vodu zapljusnuvi i starca i celi un. Da je zavreno scenom starevog srenog povratka sa ovolikom lovinom, delo bi nosilo u sebi svakako optimistiku poruku. Meutim, pria se nastavlja slikom u kojoj je prikazano kako ajkule do kostiju oglodaju Santjagovu ribu i on u siromano ribarsko naselje stie samo sa ogromnim oglodanim ribljim kosturom. U zavrnoj sceni starac spava licem okrenutim prema postelji, a deak je sedeo kraj njega i gledao ga. Ali pre nego to je starac zaspao, deak je rekao starcu: - Mora ozdraviti, jer toliko je toga to imam da nauim, a ti me mora uputiti u sve. Jesi li se mnogo napatio? Mnogo - ree starac. Oigledno je, dakle, da je bogatstvo motiva, a osobito misaoni podtekst ove prie takve prirode prema kojoj je Starac
79

i more blii romanu nego noveli. To e se jo bolje iskazati utvrivanjem Hemingvejeve filozofije, odnosno njegove vizije ovekove sudbine iskazane ovako osmiljenim delom. Tragini optimizam Za utvrivanje pieve vizije ovekove sudbine iskazane priom o ribaru Santjagu i njegovom mladom prijatelju Manolinu valja dovesti u meusobnu vezu jedan niz iskaza. Neke od tih iskaza kazuje pisac, a druge Santjago; ali dobar broj detalja dubljeg znaenja sadran je u fabuli romana. Pada u oi neobino fabularno jezgro. U njemu se zapaa vidna aluzivnost. Santjago je lovio bezuspeno osamdeset i etiri dana; osamdeset petog dana ulovio je ogromnu ribu. Tri dana trajala je starevaborba, prvo sa ulovljenom ribom, a onda sa ajkulama, i zavrila se porazno: od ribe je ostao samo kostur. U epilogu je dogovor izmeu deaka i starca. I starac i deak veruju da se iz starevog poraznog iskustva moe mnogo nauiti i zato odluuju da odsad idu zajedno u ribarenje. Broj osamdeset i etiri ponavlja se u romanu nekoliko puta. Kazuje ga i pisac, a izgovara ga i Santjago. Isticanjem ovog broja Hemingvej oigledno asocira na biblijsku parabolu, pria o ribaru koji je takoe uzaludno lovio osamdeset i etiri dana, ali je osamdeset i petog uspeo. Biblijska pria je u svojoj didaktinosti vedra i istie misao da ovek treba da veruje; Hemingvej nije mnogo odstupio od biblijske parabole. I Santjago veruje, mada osamdeset i peti put nije imao sree. Meutim, Hemingvejeva pria nije didaktika, iako je optimistika, ali njen optimizam je tragian. U romanu se esto govori o porazu kao ovekovoj sudbini. Aluzivno je svakako pievo poreenje jedra starevog amca sa zastavom veitog poraza. Takve zastave dodue nema, sem u muzejima pobednika gde moe da se nae zastava poraenika kao vrsta trofeja pobednika. Upotrebom ovog
80

neobinog poreenja, u kome je misaoni akcenat na imenici poraz, Hemingvej je ve u uvodu zaeo i svoju viziju ovekovog ivota. Ali pisac takoe u uvodnom delu kazuje i neto to je suprotno porazu. Opisujui stareve oi, Hemingvej je zapisao ovo: Sve ja na njemu (starcu) bilo staro, sve sem oiju, a one su imale boju samoga mora i bile vesele i neporaene. Ova karakteristika starevih oiju nije nestala ni kad se vratio u ribarsko naselje sa ogoladnim kosturom i ranama na rukama. Vesele i neporaene su bile i kad je obeao deaku da e ubudue zajedno izlaziti na puinu mora da bi deak nauio mnogo toga. Dakle, oigledno je da u ovoj oprenosti izmeu veitog poraza koji simbolizuje jedro starevog amca i veselih, neporaenih oiju poraenog ribara treba traiti osnovnu premisu Hemingvejeve vizije oveka O porazu na svoj nain razmilja i Santjago. U sceni koja prikazuje kako najvea ajkula kida komade sa stareve velike ribe, Santjago govori razmiljajui i o svojoj borbi sa ajkulama: Ali ovek nije stvoren za poraze. ovek moe biti uniten, ali nikada poraen. Metaforinosti ima i u odnosu starca prema ulovljenoj ribi. Dok se riba snano borila protiv smrti vukui za sobom starev amac, starac je poeleo da je vidi: Voleo bih - kae da je vidim samo za trenutak, da znam protiv ega se borim. Uvee, dok se nebo nad starcem punilo zvezdama, on je osetio i nenost prema ribi: Riba je takoe moj prijatelj (...) Nikad u ivotu nisam video, niti pak uo za takvu ribu. Meutim, moram je ubiti. Sreom, ovek nije primoran da ubija zvezde. Onda mu je, kae pisac, bilo ao to velika riba nema ta da jede, ali u tom aljenju njegova reenost da je ubije nije ni za trenutak poputala, mada je ovo oseanje u njemu trajalo i dok je riba, sa starevim harpunom u srcu, lagano umirala. Ribu koju ubija Santjago osea kao svog prijatelja; a kad je bude ubio -njegovo oseanje prema ribi postaje jo snanije. Tada sa nekom gorinom i jezom kae: ...ubio sam
81

ribu koja je moj brat... Tako se dolo do neke vrste fatalizma, do jedne vrste ovekove predodreenosti za prokletstvo stalne borbe sa svim ime je okruen, a u toj borbi i ovek moe da bude rtva. Hemingvej nije svoga Santjaga zamislio kao oveka sa visokim filozofskimobrazovanjem koji bi pa osnovu odreenih ivotnih okolnosti i odnosa mogao graditi razvijen pogled pa svet, ljudsko drutvo i oveka. Santjago svoje zakljuke izvodi pz neposredne stvarnosti kojoj i sam pripada, ali ti su zakljuci po pravilu vrlo bliski ili ak identini sa pievom filozofijom, koju je on razvijao i u drugim svojim delima. Za starog Santajaga, kao i za mnoge druge Hemimgvejeve junake, pa i samog Hemingveja, borca iz panske revolucije, borba je sudbina svega to ivi, pa je samim tim i smisao ivljenja i uslov opstanka. U borbi sa ribom Santjago vidi samo jedan oblik iskonske predodreenosti, neku vrstu neumitnosti, na koju ima podjednako pravo i straeva ulovljena riba, kao i on. Dok se riba sa harpunom u srcu grevito borila i ue u starevim rukama ostavljapo krvave brazde na dlanovima, starac ovako razmilja: U bija me, ribo. Ali i to je tvoje pravo. Nikada nisam video ni vee, ni divnije, ni smirenije ili plemenitije stvorenje od tebe, brate. Doi samo i ubij me. I ne hajem ko e koga ubiti. Osuen na borbu, ovek to mora da ini, iako mu ubijanje nee pruiti radost. Dok je u sebi razgovarao sa ribom, podstiui je na borbu i dajui joj pravo da u toj borbi i ona moe biti pobednik a on rtva, Santjago podsea i sebe na to da u toj borbi mora biti dostojanstva i u porazu kao i u pobedi: uvaj bistrinu u glavi - obraa se sebi Santjago - i podnosi patnju na nain dostojan oveka, Ili ribe... U toku borbe sa ribom u storevim mislima, a to su misli borca i pobednika, javlja se i misao o tome ta dolazi iza ove borbe. To to dolazi, starac naziva ropskim poslom. Tu je misao izrekao dva puta. Dok je velika mrtva riba, srebrnasta i nepokretna, plovila na talasima, starac je zario lice u ruke i
82

rekao: Ja sam umoran starac. Ali ubio sam ribu koja je moj brat i sada moram da obavim ropski posao. Trenutak kasnije, kad je provukao ue kroz krge i usta ribe, starac je jo jednom ponovio istu gorku misao: Sad kada je borba gotova, eka te toliki ropski posao. Koji je to ropski posao koji eka starca? Svakako, da svoj plen, ribu - brata, otrim ribarskim noem isee na komade da bi njenim mesom prezimio. Tako se iz slike u sliku, od detalja do detalja, Hemingvejev roman Starac i more razrastao u sloenu epsku metaforu ivota. Jezgro te metafore ine: starac na moru, u amcu sa iskrpljenim jedrom, borba sa ribom, onda pobeena riba privezana za bok amca, kasnije oglodani kostur ribe i zavrna scena u kojoj se starac i deak dogovaraju da ponovo izau na more. Otkrivanju znaenja ove metafore slui itav niz iskaza o jedru kao zastavi veitog poraza, starevim veselim i neporaenim oima, starevim razmiljanjima da ovek nije stvoren za poraze, da moe biti uniten, ali ne i poraen, starev razgovor sa ribom itd. Pri tome treba uzeti u obzir i to ta od bitnih misli, sudova i zakljuaka kazuje pisac, api i on zakljuuje da su stareve oi, ak u ovim godinama, ak i posle osamdeset i etiri dana uzaludnog izlaska ia more, bile neporaene. Meutim, misao da ovek nije stvoren za poraze, da moe biti uniten, ali ne i poraen, izgovora Santjago. Zato e on, sa istom verom, sa kojom je bezuspeno izlazio na more toliko puta, izai opet; ovog puta sa deakom. Ovakvu viziju ivota jedan od boljih poznavalaca dela Ernesta Hemingveja, Dragan Jeremi, nazvao je traginim optimizmom Starac i more, hao parabola, smatra Jeremi, Hemingvejeva je vizija ivota u jednom specifinom kontekstu dveju sila - drutva i sudbine. Ako se ovek i moe nekako da izbavi iz zamki drutva, od prsta sudbine zaista se nee spasti. Tako misli Hemingvej. Najstraniji neprijatelj ovekov, dakle, nije drutvo, nego sudbina. A ta sudbina je u prirodi stvari, u traginoj istini da se sve to ivi meusobno bori i ubija, ali je
83

sve, istovremeno, vezano neraskidivim prijateljskim vezama. Bez rtava koje ovek ubija nemogue mu je da odrava ivot. I to nije njegov izbor, nije ni njegova volja, nego njegova sudbina. Prijateljstvo i neprijateljstvo svih bia tesno je povezano i jedno se od drugog ne moe odvojiti. Ne samo ljudi meu sobom, nego i sva bia na svetu jesu delovi jedne jedinstvene celine... A sve to postoji u velikom je srodstvu sa ovekom. Za starog Santjaga riba koju je ulovio mu je brat, a zvezde su mu sestre; sva su mu bia bliski roaci, koji su osueni da se, radi svog opstanka, bore i meusobno ubijaju. A sa gledita prirode, koja je majka svih postojeih bia, svejedno je ko koga ubija. I ovek je samo jedna komponenta univerzuma, a ne njegov izuzetno vredan i povlaen deo. ovek je osuen da se bori za svoj opstanak i da ubija svoje srodnike - ivotinje, da one njega ne bi ubile, i tako odrava svoj ivot. U Hemingvejevoj viziji ovekov neuspeh je istovremeno i njegov uspeh. On moe da pretrpi neuspeh, ali ne moe da bude poraen. Meutim, sam ivot je neprestana borba, bez nje oveku i nema ivota. Dok se bori sa ribom, i kasnije sa ajkulama, Santjago stalno ima u mislima lavove i najboljeg amerikog igraa bezbola. Oni mu daju snagu da istraje u svojoj borbi, u iji srean ishod mora da veruje i onda kad se praznog amca vraa sa puine. Hemingvejev stil Osnovna karakteristika Hemingvejevog stila je jednostavnost koja je toliko istaknuta da su takav stil neki ameriki kritiari nazvali antistilom, osobito u vreme kad su se pojavila prva Hemingvejeva dela. Kasnije, kad je Hemingvej napisao i objavio vei broj romana i pripovedaka, i kad je knjievna kritika mogla bolje da se pozabavi fenomenom zvanim Hemingvej, veina kritiara se sloila u jednom: Hemingvejev jednostavan stil je stil najvee virtuoznosti. Prvi susret sa Hemingvejevom prozom, kad je re o
84

poetnom estetskom doivljavanju pievog izraza, podseti na novinarski stil. Odmah se zapazi primetna uzdranost, uproenost, jednostavnost, odsustvo traenog izraza i probrane metafore, kao i svedenost leksike na svakodnevni govor. I taj utisak je taan. Hemingvej je bio novinar, odlian izveta sa ratnih bojita. On je ak i javno rekao da mu je stilistika novinarskog izraavanja najvie koristila u pronalaenju vlastitog proznog stila. Hemingvej koristi sve poznate tehnike proznog izraavanja - opis, portret, dijalog, pripovedanje, ali sve to svedeno na minimum. Od tehnika moderne proze skoro da je potpuno odbacio psiholoke analize, analize svesti i podsvesti svojih junaka, kao i esejistiku tehniku. ak ni motivi sa jakim konfliktima, sa jakom dinaminom radnjom nisu mogli da privole ovog velikog majstora na stvaranje velikih opisa sukoba. Dok je klasianrealizam po pravilu od ovakvih motiva stvarao itave akcione pasae i poglavlja, Hemingvej je radije takav motiv kazivao dijalogom. Ovolika jednostavnost moe itaocu da se uini kao estetska vrednost do koje se lako dolazi. Ali to je privid. Ovakav majstorski stil, ija je lepota u jednostavnosti - trai mnogo truda. Dobri poznavaoci Hemingvejevog stvaralatva i naina njegovog rada kau da je on, na primer, kraj romana Zbogom oruje preradio trideset i devet puta dok nije postigao to je eleo. Snaga Hemingvejevog stila nije u samom izrazu, u bogatstvu rei, ve u sugestiji koja je skrivena u izrazu. Hemingvej ne otkriva, on samo naznauje, a italac treba da oseti sugestiju, a da bi to osetio, mora biti misaono aktivniji na sasvim drugi nain nego kod itanja dela iji autori svojim kazivanjem pomau itaocu u razumevanju znaenja slike, scena, dijaloga i sl. Vukain Stanisavljevi
85

86