You are on page 1of 4

Muhammed a.s. pretea ekoloke svijesti Napomena: Autor: Francesca De Chatel; Objavljeno u Preporodu, broj 9/754, od 01.05.2003.

, sa engleskog jezika preveo, Fikret Paanovi, za web priredio Haris engi 1. Muhammed a.s. pretea ekoloke svijesti "Koji god musliman zasadi drvo ili posije neku biljku, pa njihove plodove budu jele ptice, ljudi ili ivotinje, to e mu se raunati kao sadaka" (Hadis,Buharija 111:513) Ideja o Muhammedu a.s. kao pretei zatite ovjekove okoline e u poetku mnoge iznenaditi. I stvarno, termin ''okolina / okoli'' i za njega vezani koncepti poput ekologije, ekoloke svijesti i odrivosti su izum modernoga doba, termini formulirani pred narastajuom brigom za savre meno stanje prirode koja nas okruuje. Ipak, paljivo iitavanje hadi sa, svojevrsnog dnevnika doga aja iz Poslanikovog ivota, po mae nam da shvatimo da je on bio gorljivi zagovornik zatite ovjekove sredine. Moglo bi se rei da je bio pretea u oblasti zatite, odrivog razvoja i iskori tavanja resursa, nastojei uvijek postii harmonian sklad ovje ka i prirode. U svim prikazima njegovog ivota i djela itamo da je Poslanik imao duboko poto vanje prema fauni i flori, kao i poseban odnos prema etiri elementa: zemlji, vodi, vatri i zraku. Bio je dosljedan zagovornik ra zumne upotrebe i kultiviranja zemlje i vode, ispravnog odnosa prema ivotinjama, biljkama i pticama i zagovornik jednakih prava koritenja. U ovome kon tekstu, panju posebno privlai modernost Poslanikovih gledan ja na okolinu i koncepata koje je uveo za svoje sljedbenike. 2. Tri principa Poslanikova filozofija okolia je prije svega holistina (daje prednost cjelini nad dijelovima op. prev.): podrazumijeva temelj nu povezanost i meuzavisnost svih prirodnih elemenata i svoja uenja zasniva na premisi da ako ovjek zloupotrebljava ili pretjer ano crpi jedan elemenat svijet prirode kao cjelina trpi direktne posljedice. Ovo vjerovanje nije nigdje formulirano u jednom saetom izrazu; vie se moe rei da je ono princip koji poiva iza svih Poslanikovih rijei i post upaka, ivotna filozofija koja ga i definira kao osobu. Tri najvanija principa Posla nikove filozofije prirode su utemeljeni na kur'anskim uenjima o konceptu tevhida (Allahove jednosti), hilafeta (ovjekove ulo ge zastupnika / namjesnika) i emaneta (ukazanog povjerenja). Tevhid ili jednoa Allaha d.. je temeljac islamskog vjerovanja. On priznaje injenicu da postoji samo jedan apsolutni Tvorac i da je ovjek Njemu odgovoran za sve svoje postupke: Allahu pripada sve to je na nebesima i to je na Zemlji i On sve zna (Kur' an, 4:126). Zloupotreba bilo koj eg Njegovog stvorenja, bilo to i vo bie ili prirodni resurs je grij eh. Poslanik je smatrao da su sva Allahova stvorenja jednaka pred Allahom i vjerovao je da ivotin je, ali i zemljite, ume i vode trebaju imati svoja prava.

Koncepti hilafeta-namjesnitva, i emaneta-povjerenja, proizilaze iz principa tevhida. Kur'an i objanjava da ljudski rod ima povlatenu ulogu meu Allaho vim stvorenjima na Zemlji: ov jek je izabran kao halifa, namjesnik i zastupnik, i odgovoran je za voenje brige o ostalim Allaho vim stvorenjima. Svakom pojed incu je dat ovaj zadatak u vidu ukazanog Boijeg povjerenja. Meutim, Kur'an u vie navrata upozorava vjernike da ne budu arogantni, jer nisu bolji od drugih stvorenja: Sve ivotinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete, svjetovi su poput vas (Kur'an, 6:38) Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vee nego stvaranje roda ljudskog, ali veina ljudi ne zna (Kur'an, 40:57). Poslanik je vjerovao da svemir i sve stvoreno u njemu, ivotin je, biljke, voda, zemljite, nije stvoreno za ovjeanstvo. ovje ku je omogueno da koristi re surse, ali ih on nikada ne moe posjedovati. Stoga islam doputa posjedovanje zemljita, ali uz ogranienja: vlasnik, naprimjer, moe posjedovati zemljite samo ako ga upotrebljava; kada to pre stane initi, mora se oprostiti od svoga posjedovanja. Poslanik je priznavao ovjeko vu odgovornost pred Bogom, ali je uvijek zadravao poniznost. Stoga veli: "Ako nastupi Sudnji dan, a neko od vas bude u ruci imao sadnicu i bude u stanju po saditi je prije nego to on nastupi, neka je posadi!", sugerirajui da ak i kada su sve nade za ov jeanstvo izgubljene, treba po drati unapreenje prirode. Vje rovao je da je priroda sama po sebi dobro, makar ovjek od nje ne imao konkretnu dobit. Isto tako, Poslanik je podsticao vjernike da dijele zemaljske resurse. Rekao je: "Muslimani imaju jednaka prava u pogledu tri stvari: vode, ispae i vatre". Smatrao je grijehom uskratiti vo du ednome. Poslanikov odnos prema odr ivoj upotrebi zemljita, zatiti vode i postupanju prema ivot injama jo je jedna ilustracija njegove filozofije okolia. 3. Odrivo koritenje zemljita ''Zemlja mi je uinjena mjestom obavljanja namaza i sredstvom ienja'' (Buharija, I:331) Ovim rijeima Poslanik naglaava nepovredivost zemljita i tla, ne samo kao istoga mjesta ve i kao sredstva za ienje. To je olieno i u tejemmumu, simbolinom ienju prainom u sluaju nepostojanja vode za abdest. Poslanik je zemlju smatrao potinjenom ovjeku, ali je shvatao da se ona ne smije pretjerano iskoritavati i da i ona ima svoja prava, poput drvea i divljih ivotinja koje ive na njoj. Kako bi zatitio zemljite, ume i divlji svijet, Poslanik je formirao nepovredive zone poznate kao hima ili harem (zabrana), u kojima resursi moraju biti netaknuti. Oboje su u upotrebi jo i danas: harem podruja su esto odreivana oko bunareva i izvorita vo de kako bi se sprijeilo pretjerano crpljenje vode. Hima se odnosi na podruja divljine i uma, i obi no oznaava podruje u kome su ispaa i sjea ogranieni ili gdje su odreene vrste ivotinja zatiene. Poslanik nije samo podsticao na odrivo koritenje plodnog zemljita, ve je svojim sljedbe nicima govorio i o vrijednosti kultiviranja neiskoritenog zem ljita:

zasaivanje drveta, sijanje neega i navodnjavanje suhog zemljita smatraju se dobroinst vima: ''Ko god oivi zamrlu zem lju (kultivira je), bie za to nagra en". Stoga, svako ko neko zem ljite privede kulturi postaje njegov punopravni vlasnik. 4. Zatita vode U nemilosrdnom pustinjskom okruenju u kojem je Poslanik ivio, voda je bila sinonim ivota. Voda je, kako Kur'an svjedoi, dar Boiji i izvor svog ivota na Zemlji: Od vode smo stvorili sve ivo (Kur'an, 21:30). Kur'an stalno podsjea vjernike da su oni samo uvari Allahovih stvorenja na Zemlji i da ih nikada ne trebaju smatrati za stalno darovanima: Kaite vi Meni: Vodu koju pijete, da li je vi ili Mi iz oblaka sputamo? Ako elimo, moemo slanom da je uinimo (Kur'an, 56:68-70). tednja vode i ouvanje njene istoe su za Poslanika bila vana pitanja: vidjeli smo da je briga o odrivom koritenju vode dovela do stvaranja harem zona u podruju izvorita vode. Ali, ak i kada vode ima u izobilju, on je zagovarao tedljivost. Stoga je preporuivao da vjernici uzimajui abdest odreene dijelove tijela peru (samo) po tri puta, ak i ako su u blizini potoka ili rijeke. Is lamski uenjak Buharija veli: ''Ljudi od znanja osuuju pretje rivanje i poveanje broja pranja (o odnosu na ona) koja je praktikovao Poslanik." Poslanik je takoe upozoravao da se voda ne zagauje zabranjujui da se mala nuda vri u stajau vodu. 5. Postupanje prema ivotinjama "Ako neko neopravdano ubije vrapca, a kamoli neto vee, bie odgovoran pred Bogom" (Hadis iz zbirke Mikatul-Mesabih). Ove rijei odraavaju veliku pa nju i ljubav koju je Poslanik uvijek pokazivao prema ivotin ama. On je vjerovao da one, kao dio onoga to je Allah stvorio, trebaju biti tretirane sa uvaav anjem. Hadis sadri mnogo pria o njegovom odnosu prema ivot injama. Posebno je posveivao panju konjima i kamilama: oni su vjerni saputnici na putovanji ma i u bitkama. ak i u vezi sa klanjem ivo tinja Poslanik je pokazivao bla gost i osjeajnost. Mada nije bio vegetarijanac, hadisi jasno poka zuju da je bio krajnje osjetljiv na patnje ivotinja. Stoga je prepo ruivao upotrebu otrog noa i struno postupanje prilikom klanja kako bi ivotinja brzo umrla i trpila to manje boli. Ta koe je upozoravao da se ivo tinja ne kolje u prisustvu drugih ivotinja i da se no ne otri u prisustvu ivotinje koja e biti zaklana: za njega je to bilo ravno "duplom klanju ivotinje" pa je takav postupak suosjeajno osu dio kao "uasan". 6. Zakljuak Nemogue je u ovako kratkom lanku dati potpun prikaz Poslanikove filozofije okolia. Njegovo holistiko gledanje na prirodu i razumijevanje ovjekovog mjesta u njoj bilo je pretea ekoloke svijesti u zajednici muslimana. Naalost, harmonija ovjeka i njegove okoline koju je zagova rao Poslanik danas je skoro pot puno iezla. Suoenoj sa efektima zagaenja i pretjerane eksploatacije prirode, irenjem pustinja i oskudicom vode u dijelovima svijeta, a poplava i razor nih oluja u drugim, svjetskoj zaj ednici kao cjelini, i muslimani ma, i kranima, i jevrejima, i hindusima, i budistima, moda je kucnuo as da se lati Poslaniko ve

knjige i da se na osnovu nje ozbiljno i mudro baci na rjea vanje trenutne krize okolia.