You are on page 1of 70

Sadraj z

1 Metriki prostori c 1.1 Metrika i metriki prostor . . . . . . . . . . . . . . . . c 1.2 Konvergencija u metrikim prostorima . . . . . . . . . c 1.3 Kompletnost metrikih prostora . . . . . . . . . . . . . c 1.4 Banachov stav o ksnoj taki . . . . . . . . . . . . . . c 1.5 Separabilnost metrikih prostora . . . . . . . . . . . . c 1.6 Kompaktnost metrikih prostora . . . . . . . . . . . . c 1.6.1 Neprekidne funkcije na kompaktnim skupovima 1.6.2 Specijalni kriteriji relativne kompaktnosti . . . 2 Banachovi prostori 2.1 Linearni vektorski prostori 2.2 Normirani prostori . . . . 2.2.1 Konvergencija . . . 2.3 Banachovi prostori . . . . Bibliograja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 2 14 16 25 34 37 40 41 45 45 53 55 59 68

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU

Predgovor
Funkcionalna analiza predstavlja alat za rjeavanje raznih oblika jednaina, s c prevashodno onih u kojima se nepoznata pojavljuje kao funkcija. Naprimjer, elimo nai takvu funkciju f = f (x), koja za svako x [0, 1] zadovoljava z c jednainu c
x

f (x)

sin(x t)f (t)dt = cos x .

Ovo je primjer linearne jednaine po nepoznatoj f u kojoj je lijeva strana c funkcija funkcije f za koju kaemo da je funkcional koji djeluje na funkciju z f . Naravno, moemo posmatrati i jednainu oblika z c
x

f (x)

sin(x t)f 2 (t)dt = cos x ,

u kojoj sada lijeva strana denie nelinearan funkcional. s Veliki broj jednaina u analizi i linearnoj algebri rjeavamo na nain da c s c s s pronademo rjeenje kao broj ili skup brojeva koji uvrteni u neku datu funkciju ine je nulom ili joj odreduju maksimalnu ili minimalnu vrijedc nost. Zbog toga u analizi i linearnoj algebri izuavamo sve vrste funkcija c n i Cn , tj. na konanodimenzionalnim linearnim vektorskim denisanih na R c prostorima nad realnim ili kompleksnim poljem skalara. Veina stvari u tim c izuavanjima su bile olakane injenicom da je ogranien zatvoren skup u Rn c s c c i Cn kompaktan, tako da je ogranien niz uvijek imao konvergentan podniz. c Druga olakavajua okolnost je bila ta da je linearno preslikavanje u tim s c prostorima uvijek neprekidno. U beskonanodimenzionalnim sluajevima stvari izgledaju neto drugac c s ije. Za rjeavanje jednaine, npr. gornje integralne jednaine, kao prvo c s c c nam treba neki zgodan normiran prostor u kome emo traiti rjeenje. c z s Vidjet emo da su mogui mnogi razliiti naini denisanja norme funkcije, c c c c koji e voditi ka razliitim funkcionalnim prostorima koji e imati ili nemati c c c neke korisne osobine kao to su separabilnost, kompletnost, kompaktnost, s reeksivnost i dr. Na ovaj nain uvest emo novu teoriju, funkcionalnu c c analizu, ali samo linearni sluaj, u kojoj su analiza i linearna algebra c spojene na jednom viem nivou. s

1 Metriki prostori c
1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 Metrika i metriki prostor . . . . . . . . . . . . . c Konvergencija u metrikim prostorima . . . . . c Kompletnost metrikih prostora . . . . . . . . . c Banachov stav o ksnoj taki . . . . . . . . . . . c Separabilnost metrikih prostora . . . . . . . . . c Kompaktnost metrikih prostora . . . . . . . . . c 1.6.1 1.6.2 2 14 16 25 34 37

Neprekidne funkcije na kompaktnim skupovima . . 40 Specijalni kriteriji relativne kompaktnosti . . . . . 41

Granini proces jedan je od najvanijih pojmova matematike analize. c z c Fakat na kome poiva ovaj pojam jeste da smo u mogunosti mjeriti rastoc c c s janje izmedu proizvoljne dvije take realne prave. Sta vie, veliki broj pojmova analize nije vezan za algebarska svojstva skupa nego upravo za koncept udaljenosti. Ovo nas navodi na izuavanje skupova u kojima je mogue mjerc c iti rastojanje izmedu taaka, tj. vodi nas ka konceptu metrikog prostora, c c fundamentalnog pojma moderne matematike.

1.1

Metrika i metriki prostor c

Denicija 1.1.1. Neka je X proizvoljan neprazan skup. Za funkciju d : XX R kaemo da je metrika ili metrika funkcija na X, ako zadovoljava z c sljedea etiri uslova, za proizvoljne x, y i z iz X: c c M1. d(x, y) 0, M2. d(x, y) = 0 ako i samo ako x = y, M3. d(x, y) = d(y, x), M4. d(x, y) d(x, z) + d(z, y). Tada kaemo da je skup X snabdjeven metrikom d i nazivamo ga metriki z c prostor. Elemente skupa X nazivamo takama, a realan broj d(x, y) nazic c vamo rastojanjem izmedu taaka x i y. 2

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Dakle, metriki prostor je uredeni par (X, d), koga ine skup X i na njemu c c uvedena metrika d. Kratkoe radi, umjesto oznake (X, d), mi emo za c c metriki prostor skoro uvijek koristiti jednostavno oznaku X, kad god je c jasno o kojoj je metrici rije. U svojim radovima iz 1906 Frechet 1 koc risti pojmove metrike i metrikih prostora, ali formalno uvodenje pojma c metrikog prostora je uradio Hausdor.2 c Uslovi M1.-M4. nazivaju se aksiomi metrike, a pojedinano to su pozitivna c denitnost (M1.), strogost (M2.), simetrinost (M3.) i nejednakost trougla c (M4.). Ukoliko uslov M 2. zamijenimo slabijim uslovom x = y onda d(x, y) = 0 , za d kaemo da je pseudometrika. Ukoliko se iz aksioma ispusti uslov M 3., z za d kaemo da je kvazimetrika. Ako uslov M 4. zamjenimo sa uslovom z d(x, y) max{d(x, z), d(z, y)} , d nazivamo ultrametrikom. Lema 1.1.1. U svakom metrikom prostoru (X, d) vrijedi pravilo mnoc gougla, tj. za proizvoljne x1 , x2 , ..., xn X (n 3), vrijedi d(x1 , xn ) d(x1 , x2 ) + d(x2 , x3 ) + + d(xn1 , xn ) . Dokaz : Dokaz se izvodi matematikom indukcijom po n N. c x3 x2 x1 Slika 1.1: Pravilo mnogougla Lema 1.1.2. Za proizvoljne tri take x, y i z, metrikog prostora (X, d), c c vrijedi nejednakost |d(x, y) d(x, z)| d(y, z) . Lema 1.1.3. Za proizvoljne etiri take x, y, z i t, metrikog prostora (X, d), c c c vrijedi nejednakost |d(x, z) d(y, t)| d(x, y) + d(z, t) .
1 2

xn1 xn

Maurice Frechet 1878-1973, francuski matematiar c Felix Hausdor 1868-1942, njemaki matematiar c c

1.1. Metrika i metriki prostor c Prije nego to navedemo neke znaajnije primjere metrikih prostora, naveds c c imo dvije vane nejednakosti. Za njihovo dokazivanje neophodan nam je z sljedei pomoni stav. c c Lema 1.1.4. Neka su a, b 0 i neka je za p > 1, broj q odreden tako da 1 vrijedi p + 1 = 1. Tada vrijedi q ab ap bq + . p q

Dokaz : Neka je 0 < m < 1. Posmatrajmo funkcije oblika f (x) = xm , denisane za x 0. Kako je f (x) = m(m1)xm2 0 za svako x 0, to je za proizvoljno 0 < m < 1, funkcija f (x) konveksna na dole, to geometrijski s znai da se njen graf nalazi ispod tangente u odgovarajuoj taki. c c c

1 x=1 Jednaina tangenta na posmatranu krivu u taki x = 1 je y = m(x 1) + 1, c c pa na osnovu reenog vrijedi c xm m(x 1) + 1 . Stavimo li u gornju nejednakost da je x = dobijamo traenu nejednakost. z
ap bq 1 i m = p , nakon kraeg rauna c c

Teorem 1.1.5 (Nejednakost Hldera 3 ). Neka su ai i bi (i = 1, 2, ..., n) o proizvoljni realni ili kompleksni brojevi i neka je za realan broj p > 1, broj q denisan sa 1 + 1 = 1. Tada za svako n N vrijedi, p q
n i=1 n
1 p

n i=1

1 q

|ai bi |

i=1

|ai |p ai
n p j=1 |aj | n

|bi |q

. bi
n q j=1 |bj |
1 q

Dokaz : Oznaimo sa ai = c 1, 2, ..., n). Oigledno vrijedi c


n i=1
3

1 p

i bi =

(i =

|ai | =

i=1

|bi |q = 1 .

(1.1)

Otto Hlder 1859-1937, njemaki matematiar o c c

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Za svako i {1, 2, ..., n}, za brojeve |ai | i |bi | vrijedi Lema 1.1.4, tj. |ai bi | |ai |p |bi |q + , p q (1.2)

gdje p i q zadovoljavaju uslove teoreme. Sumiranjem po i = 1, 2, ..., n lijeve i desne strane u (1.2), dobijamo
n i=1

|ai bi |

n p i=1 |ai |

n q i=1 |bi |

Sada na osnovu (1.1) slijedi


n i=1

|ai bi | 1 .

(1.3)

S druge strane je
n i=1

|ai bi | =

n i=1 |ai bi | n p j=1 |aj |


1 p

n q j=1 |bj |

1 q

(1.4)

Iz (1.3) i (1.4) imamo traenu nejednakost. z


1 Pozitivni realni brojevi p i q koji zadovoljavaju uslov p + 1 = 1, nazivaju q se konjugovani ili spregnuti brojevi, a specijalno ako je p = q = 2, gornja nejednakost se naziva Cauchy-Schwarzova nejednakost.

Teorem 1.1.6 (Nejednakost Minkowskog 4 ). Neka su ai i bi (i = 1, 2, ..., n) proizvoljni realni ili kompleksni brojevi i neka je p 1. Tada za svako n N vrijedi,
n i=1
1 p

1 p

1 p

|ai + bi |

i=1

|ai |

+
i=1

|bi |

Dokaz :
n i=1

|ai + bi |

=
i=1 n

|ai + bi ||ai + bi |p1


n

i=1

|ai ||ai + bi |

p1

+
i=1

|bi ||ai + bi |p1 .

Primjenjujui Hlderovu nejednakost na obje gornje sume na desnoj strani c o nejednakosti, dobijamo nejdnakost 1 1 1
n n
p

i=1
4

Hermann Minkowski 1864-1909, njemaki matematiar c c

|ai + bi |

i=1

|ai |

i=1

|bi |

i=1

|ai + bi |(p1)q

1.1. Metrika i metriki prostor c Dijelei ovu nejednakost sa izrazom u drugoj zagradi desne strane i koristei c c z injenicu da je (p 1)q = p i 1 1 = 1 , dobijamo traenu nejednakost. c q p Naravno da vrijede i optije tvrdnje od gore navedenih, a odnose se na s beskonane sume. c Teorem 1.1.7. Neka su (an )nN i (bn )nN nizovi realnih ili kompleksnih

brojeva, takvi da su redovi


i=1

|ai |p i

i=1

|bi |q konvergentni, za proizvoljno |ai bi | konvergentan i vrijedi


i=1
1 q

1 < p < + i

1 p

1 q

= 1. Tada je i red
i=1
1 p

i=1

|ai bi |

i=1

|ai |

|bi |

Teorem 1.1.8. Neka su (an )nN i (bn )nN nizovi realnih ili kompleksnih

brojeva, takvi da su redovi


i=1

|ai |p i

i=1

|bi |p konvergentni, za proizvoljno

1 p < +. Tada je i red


i=1

i=1
1 p

|ai + bi |p konvergentan i vrijedi

1 p

1 p

|ai + bi |p

i=1

|ai |p

+
i=1

|bi |p

Obje ove nejednakosti imaju i svoj integralni oblik. Naime, vrijedi


b a b

|x(t)y(t)|dt

|x(t)| dt

1 p

b a

|y(t)| dt

1 q

odnosno
b a

|x(t) + y(t)| dt

1 p

|x(t)| dt

1 p

+
a

|y(t)| dt

1 p

Navedimo sada neke znaajnije metrike prostore. c c Primjer 1.1. Neka je X proizvoljan skup i neka je za x, y X zadato d(x, y) = 0 ; x=y , 1 ; x=y .

Funkcija d jeste metrika i (X, d) nazivamo diskretni metriki prostor. c

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Primjer 1.2. Skup realnih brojeva R sa rastojanjem d(x, y) = |x y| , predstavlja dobro nam poznati Euklidov prostor realne prave. Primjer 1.3. Sa Rn oznaavamo skup svih uredjenih n-torki realnih brojeva c x = (x1 , x2 , ..., xn ). Metriku moemo uvesti sa z
n
1 2

1. d2 (x, y) =
i=1 n

(xi yi )2
1 p

2. dp (x, y) =
i=1

(xi yi )p

(p 1).

3. d (x, y) = max |xi yi |


1in

Ovim primjerom opravdavamo injenicu da je nekada neophodno koristiti c s deniciju metrikog prostora kao uredenog para jer kao to vidimo, na istom c skupu se mogu zadati razliite metrike. c Primjer 1.4. Za R, sa C() oznaavamo skup svih neprekidnih realnih c funkcija na . Metriku na ovom skupu deniemo sa s d(f, g) = sup |f (t) g(t)| .
t

Specijalno, ako je = [a, b] dobijamo prostor neprekidnih funkcija na segmentu, C[a, b], na kome je metrika data sa d(f, g) = max |f (t) g(t)| .
atb

f g d(f, g)

Slika 1.2: Uobiajena metrika na C[a, b] c 7

1.1. Metrika i metriki prostor c Primjer 1.5. Na skupu C[a, b] metriku moemo uvesti i sa z
b

d(f, g) =
a

|f (t) g(t)| dt

1 2

i tada imamo prostor neprekidnih funkcija sa tzv. kvadratnom metrikom. Primjer 1.6. Skup svih konvergentnih nizova oznaavamo sa c i ako uvedemo c d(x, y) = sup |xn yn | ,
nN

gdje su x = (xn )nN i y = (yn )nN proizvoljni nizovi iz c, on postaje metriki c prostor. Primjer 1.7. Skup svih nula nizova oznaavamo sa c0 i na njemu moemo c z zadati metriku sa d(x, y) = sup |xn yn | ,
nN

gdje su x = (xn )nN i y = (yn )nN , takvi da lim xn = 0 i lim yn = 0.


n n

Primjer 1.8. Za proizvoljno 1 p < +, sa lp () oznaavamo skup svih c nizova (realnih ili kompleksnih) sumabilnih sa stepenom p, tj. beskonanih c p < . Standardna metrika na nizova x = (xn )nN , za koje vai nN |xn | z datom skupu zadata je sa
1 p

d(x, y) =
nN

|xn yn |p

Primjer 1.9. Sa l oznaavamo skup svih ogranienih nizova. Metrika je c c data sa d(x, y) = sup |xn yn | .
nN

Primjer 1.10. Skup Lebesgue integrabilnih funkcija sa p-tim stepenom (1 p < +) nad oblasti , oznaavamo sa Lp () i metrika je data sa c d(x, y) =

|x(t) y(t)| dt

1 p

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Primjer 1.11. Neka je na skupu R2 zadata funkcija x = (x1 , x2 ), y = (y1 , y2 ) R2 , d(x, y) = |x1 y1 | . Nije teko provjeriti da funkcija d zadovoljava uslove M1, M3 i M4, ali ne s i uslov M2. Naime, sve take iz R2 sa istim prvim koordinatama imaju c udaljenost nula i pri tome ne moraju obavezno biti iste. Dakle d nije metrika ali je zadovoljen uslov: x = y d(x, y) = 0, pa je (R2 , d) primjer pseudometrikog prostora. c Sa pojmom metrike funkcije sada smo u mogunosti mjeriti i druga rasc c tojanja. Denicija 1.1.2. Neka je x taka metrikog prostora (X, d) i neka je A c c X. Udaljenost take x od skupa A predstavlja c d(x, A) = inf{d(x, y)| y A} . Gornja denicija je korektna jer ako je A neprazan skup, onda je i skup {d(x, y)| y A} neprazan i oigledno zbog osobine M1, ogranien odozdo, pa c c inmum postoji. Jasno je da ako x A onda je d(x, A) = 0. Medutim, ako je d(x, A) = 0 ne mora biti x A, to pokazuje primjer x = 0 i A = (0, 1). s Lema 1.1.9. Za proizvoljan neprazan podskup A i proizvoljne take x i y c metrikog prostora (X, d) vrijedi c |d(x, A) d(y, A)| d(x, y) . Dokaz : Neka je > 0 proizvoljan realan broj. Oznaimo sa a = d(x, A) c i sa b = d(y, A). Na osnovu denicije inmuma skupa, postoji t A, takav da je d(y, t) b + . Sada na osnovu Leme 1.1.3, za svako s A imamo d(x, s) b d(x, s) d(y, t) + d(x, y) + d(s, t) + . Oznaimo sa c M = {d(x, s) b| s A} , N = {d(x, y) + d(s, t) + | s A} . Jasno je, na osnovu (1.5), da vrijedi inf M inf N . Ako u 1.5 stavimo s = t, vidimo da je broj d(x, y)+ u skupu N , pa onda vrijedi i inf M d(x, y)+. Kako ovo vrijedi za proizvoljno > 0 to onda vrijedi i a b d(x, y) . Gornje razmatranje moemo u potpunosti iskoristiti zamjenjujui mjesta z c takama x i y, te vrijedi i c b a d(x, y) , ime je iskazana tvrdnja dokazana. c (1.5)

1.1. Metrika i metriki prostor c Denicija 1.1.3. Neka su A i B neprazni podskupovi metrikog prostora c (X, d). Rastojanje izmedju skupova A i B deniemo sa s d(A, B) = inf{d(x, y)| x A, y B} . Korektnost i ove denicije objanjavamo na isti nain kao maloprije. Ako se s c skupovi sijeku, jasno je da vrijedi d(A, B) = 0. Medutim, ako je d(A, B) = 0 to ne znai da je presjek skupova neprazan. Naprimjer, ako je A = (0, 1), a c B = (1, 2), tada je d(A, B) = 0 i A B = . Ovo nam govori da denisano rastojanje izmedu skupova nije metrika pa particiji od X. Rastojanje izmedu dva skupa moemo okarakterisati preko rastojanja take od skupa. z c Lema 1.1.10. Neka je X metriki prostor. Za proizvoljne A, B X vrijedi c d(A, B) = inf d(a, B) = inf d(b, A) .
aA bB

Dokaz : Neka su a A i b B proizvoljni. Tada vrijedi d(a, b) inf d(a, b) = d(a, B) inf d(a, B) .
bB aA

Odavde onda imamo da je


aA,bB

inf

d(a, b) = d(A, B) inf d(a, B) .


aA

Pretpostavimo da je inf d(a, B) < d(A, B). Tada bi morao postojati a A,


aA bB

takav da je d(a, B) < d(A, B). Ovo opet znai da je inf d(a, b) < d(A, B), pa c bi opet morao postojati b B takav da je d(a, b) < d(A, B), to je oigledna s c kontradikcija. Neka je sada (X, d) proizvoljan metriki prostor i neka je Y X. Kako c d : X X R, moemo posmatrati njenu restrikciju d|Y Y , koja tada z predstavlja metriku na skupu Y , a time smo dobili novi metriki prosc tor (Y, d|Y Y ), ili jednostavno (Y, d), koga nazivamo metriki potprostor c metrikog prostora (X, d). c Denicija 1.1.4. Za skup A, podskup metrikog prostora (X, d), kaemo c z c da je ogranien ili omeden ako je skup rastojanja medu takama tog skupa c ogranien skup, tj. c (C > 0)(x, y A) 0 d(x, y) C . Primjer 1.12. Jedinini krug {(x, y) R2 |x2 + y 2 1} je ogranien skup u c c (R2 , d2 ).

10

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Denicija 1.1.5. Neka je A podskup metrikog prostora (X, d). Nenegatic van broj diamA = sup{d(x, y)| x, y A} , nazivamo dijametrom skupa A. Jasno je da ako imamo diamA = , da je tada skup A neogranien, tj. c vrijedi Lema 1.1.11. Skup je ogranien ako i samo ako mu je dijametar konaan. c c Teorem 1.1.12. Za proizvoljna dva podskupa A i B metrikog prostora c (X, d) vrijedi diam(A B) diamA + diamB + d(A, B) . Kao direktnu posljedicu gornjeg tvrdenja imamo Posljedica 1.1.13. Unija konano mnogo ogranienih skupova je ogranien c c c skup. Denicija 1.1.6. Neka je (X, d) metriki prostor. Za proizvoljno a X i c za proizvoljno r > 0 skup B(a, r) = {x X| d(a, x) < r} nazivamo otvorena kugla u X sa centrom u taki a, poluprenika r. c c Skup K(x, r) = {x X| d(a, x) r} nazivamo zatvorena kugla centra a i poluprenika r, a skup c S(x, r) = {x X| d(a, x) = r} nazivamo sfera centra u a, poluprenika r. c Lema 1.1.14. Otvorena kugla u metrikom prostoru ima sljedee osobine: c c 1. x B(x, r). 2. B(x, r1 ) B(x, r2 ) = B(x, min{r1 , r2 }). 3. y B(x, r) B(y, r d(x, y)) B(x, r). Denicija 1.1.7. Za skup G podskup metrikog prostora (X, d), kaemo da c z je otvoren ako vrijedi (x G)( > 0) B(x, ) G . Denicija 1.1.8. Skup je zatvoren ako je njegov komplement otvoren skup.

11

1.1. Metrika i metriki prostor c Teorem 1.1.15. Neka je (X, d) metriki prostor. Kolekcija svih otvorenih c podskupova od X ima sljedee osobine. c 1. , X . 2. U, V onda U V . 3. (i I)Oi iI Oi . 4. (x, y X, x = y)(U, V )(x U y V U V = ). Familija koja zadovoljava osobine 1., 2. i 3. naziva se topologija na X, a ako zadovoljava jo i osobinu 4., naziva se Hausdorova topologija na X. s Denicija 1.1.9. Neka je (X, d) metriki prostor i neka je A X. Najc manji u smislu inkluzije, zatvoreni skup koji sadri skup A, nazivamo zatvorenje z ili adherencija skupa A i oznaavamo ga sa A. c Nije teko vidjeti da vrijedi s A= {F X| F zatvoren i A F }.

Lema 1.1.16. Neka su A i B proizvoljni podskupovi metrikog prostora X. c Vrijedi, 1. A A. 2. Zatvorenje skupa je zatvoren skup. 3. (A) = A 4. A B A B. 5. A B = A B. Denicija 1.1.10. Neka su (X, dX ) i (Y, dY ) metriki prostori. Za presc likavanje f : X Y kaemo da je neprekidno u taki x0 X ako z c ( > 0)( > 0)(x X)(dX (x0 , x) < dY (f (x0 ), f (x)) < ) . Preslikavanje je neprekidno na X ako je neprekidno u svakoj taki x X. c Teorem 1.1.17. Neka su (X, dX ) i (Y, dY ) metriki prostori i f : X Y . c Sljedea tvrdenja su ekvivalentna. c 1. f je neprekidna na X. 2. (x X)( > 0)( > 0) f (B(x, )) B(f (x), ). 3. Za svaki otvoreni skup V Y je f 1 (V ) otvoren skup u X. 12

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Dokaz : (1. 2.) Neka je f neprekidna funkcija. Neka je x0 X proizvoljan. Tada vrijedi ( > 0)( > 0) (d(x, x0 ) < d(f (x), f (x0 )) < ) . Drugaije reeno, vrijedi c c ( > 0)( > 0) (x B(x0 , ) f (x) B(f (x0 ), )) , odnosno ( > 0)( > 0) (f (x) f (B(x0 , ))) f (x) B(f (x0 ), ) , ili u skupovnom obliku ovo znai c f (B(x0 , ))) B(f (x0 ), ) . (2. 3.) Neka vrijedi iskaz 2. i neka je V proizvoljan neprazan otvoren skup u Y . Neka je x f 1 (V ) proizvoljan. To znai da je f (x) V , a zbog otvorenosti c skupa V , postoji > 0, takav da je B(f (x), ) V . Na osnovu 2., za takav postoji > 0, tako da vrijedi f (B(x, )) B(f (x), ) V . Primjenimo li poznate nam stvari iz preslikavanja, imamo B(x, ) f 1 f (B(x, )) f 1 (V ) .

Dakle za proizvoljan x f (V ), postoji kugla B(x, ) f 1 (V ), pa je f 1 (V ) otvoren skup. (3. 2.) Neka su x X i > 0 proizvoljni. Tada je B(f (x), ) otvoren skup i f (x) B(f (x), ). Na osnovu 3. je onda i f 1 (B(f (x), )) otvoren skup. Osim toga je x = f 1 f (x) f 1 (B(f (x), )), pa zbog otvorenosti, postoji > 0, takav da je B(x, ) f 1 (B(f (x), )). Iz posljednjeg onda imamo f (B(x, )) B(f (x), ) . Denicija 1.1.11. Neka su (X, dX ) i (Y, dY ) metriki prostori i neka je c f : X Y . Za preslikavanje f kaemo da je izometrija iz X u Y ako je z injektivno preslikavanje i ako vrijedi (x , x X) dY (f (x ), f (x )) = dX (x , x ) . Ako postoji izometrija iz X u Y , kaemo da se X moe izometriki smjestiti z z c ili uloiti u Y . Sa stanovita teorije metrikih prostora, tj. ako nas interesuje z s c samo odnos izmedu objekata (udaljenost), a ne i vrsta objekata, onda ne c pravimo razliku izmedu prostora X i njegove izometrike slike f (X) Y i prosto piemo X Y . s 13

1.2. Konvergencija u metrikim prostorima c

1.2

Konvergencija u metrikim prostorima c

Denicija 1.2.1. Neka je (X, d) metriki prostor. Za niz (xn )nN X c kaemo da konvergira ka x0 X, ako vrijedi z d(xn , x0 ) 0 , (n ) . Cinjenicu da niz (xn )nN konvergira ka taki x0 , uobiajeno zapisujemo sa c c xn x0 , n ili
n

lim xn = x0 .

Gore denisanu konvergenciju nazivamo konvergencija po metrici jer kao to s emo vidjeti, izuavat emo i neke druge vrste konvergencija. c c c Lema 1.2.1. Neka je (xn )nN niz u metrikom prostoru (X, d). Sljedea c c dva tvrdenja su ekvivalentna. 1. lim xn = x0 .
n

2. Za svako > 0, postoji samo konano mnogo lanova niza (xn )nN c c koji se nalaze van kugle B(x0 , ). Pomou konvergencije sada moemo okarakterisati zatvorene skupove, a c z time i zatvorenje skupa u metrikom prostoru. c Lema 1.2.2. Neka je F X zatvoren skup i neka je (xn )nN F takav da lim xn = x0 . Tada x0 F .

Denicija 1.2.2. Neka je (X, d) metriki prostor. Taku x A X c c nazivamo izolovanom takom skupa A ako postoji okolina take x u kojoj c c osim take x nema drugih taaka iz skupa A. c c Denicija 1.2.3. Taka x X je taka nagomilavanja skupa A ako se u c c svakoj okolini take x nalazi bar jedna taka skupa A razliita od x. c c c Skup svih taaka nagomilavanja skupa A nazivamo izvodni skup i oznaavamo c c ga sa A . Lema 1.2.3. Neka je A proizvoljan podskup metrikog prostora (X, d). Tada c vrijedi, A = {x X | ((xn )nN A) lim xn = x} .
n

Kao posljedicu gornje leme imamo Posljedica 1.2.4. Svaka adherentna taka skupa A je ili taka nagomilac c vanja ili izolovana taka. c Sada moemo dati kompletnu karakterizaciju zatvorenja nekog skupa. Naime, z za proizvoljan skup A, take skupa A su: c

14

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU izolovane take skupa A, c take nagomilavanja skupa A koje pripadaju skupu A i c take nagomilavanja skupa A koje ne pripadaju skupu A. c Drugaije reeno vrijedi, c c A =AA . Na osnovu denicije rastojanja take od skupa, sada imamo jednu interec santnu karakterizaciju adherencije skupa. Lema 1.2.5. Neka je X metriki prostor i A X proizvoljan podskup. c Tada vrijedi A = {x X| d(x, A) = 0} . Dokaz : Ako je x A = A A tada, ako x A, jasno d(x, A) = 0. Neka je x A . Za proizvoljno > 0, postoji a A, takav da je a B(x, ), tj. d(x, a) < . Ovo opet znai da je d(x, A) = 0. c Obratno, neke je za neko x X, d(x, A) = 0. To znai, na osnovu denicije c inmuma, da za svako > 0, postoji a A, takav da je d(x, a) < . Ovo opet znai da je B(x, ) A = , tj. x A A = A. c Teorem 1.2.6. Konvergentan niz moe konvergirati samo jednoj taki. z c Dokaz : Neka je (xn )nN X za koga vrijedi xn x i xn x (n ). Na osnovu relacije trougla imamo 0 d(x , x ) d(x , xn ) + d(xn , x ) , za proizvoljno n N. Desna strana tei 0 kada n , pa oigledno mora z c vrijediti d(x , x ) = 0, odnosno x = x . Teorem 1.2.7. Svaki konvergentan niz je ogranien. c Dokaz : Neka je (xn )nN X i neka xn x0 (n ). Uzimajui da je c = 1, imamo da postoji n0 N, takav da za svako n n0 , vrijedi d(xn , x0 ) < 1 . Oznaimo sa R = max{d(x0 , x1 ), d(x0 , x2 ), ..., d(x0 , xn0 1 )}. Neka je sada c R = R + 1. Tada oigledno vrijedi c (n N) xn B(x0 , R) , tj. niz je ogranien. c Teorem 1.2.8. Metrika funkcija je neprekidna funkcija svojih argumenata. c

15

1.3. Kompletnost metrikih prostora c Dokaz : Neka je (X, d) proizvoljan metriki prostor i neka su (xn )nN , c (yn )nN X, takvi da xn x0 i yn y0 (n ). Koristei Lemu 1.1.3, c imamo |d(xn , yn ) d(x0 , y0 )| d(yn , y0 ) + d(xn , x0 ) 0 (n ) , tj.
n

lim d(xn , yn ) = d(x0 , y0 ) .

1.3

Kompletnost metrikih prostora c

Denicija 1.3.1. Neka je (X, d) metriki prostor. Za niz (xn )nN X c kaemo da je Cauchyjev niz ako vrijedi z ( > 0)(n0 N)(n, m N)(n, m n0 d(xn , xm ) < ) . Drugaije reeno, niz je Cauchyjev ako vrijedi c c
n,m

lim d(xn , xm ) = 0 .

Primjer 1.13. Posmatrajmo niz (fn )nN C[0, 1], zadat sa fn (t) = tn (n N, t [0, 1]). Za proizvoljno ksno t [0, 1) i za n, m N (neka je npr. n < m) imamo fn (t) fm (t) = tn tm = tn (1 tmn ) tn . Putajui da n tei u beskonanost, desna strana tei ka 0, pa zbog proizvoljnosti s c z c z t [0, 1), zakljuujemo c d(fn , fm ) = max |fn (t) fm (t)| 0 , (n, m ) .
t[0,1]

(Oigledno je gornje tano i za t = 1) Dakle, posmatrani niz je Cauchyjev. c c Teorem 1.3.1. Svaki Cauchyjev niz je ogranien. c Dokaz : Neka je (xn )nN Cauchyjev niz. Na osnovu denicije Cauchyjevog niza, stavljajui n = n0 imamo c ( > 0)(m n0 ) d(xm , xn0 ) < . Ovo znai da se svi lanovi niza, osim njih konano mnogo, nalaze u kugli c c c B(xn0 , ). Oznaimo sa c R = max{d(x1 , xn0 ), d(x2 , xn0 ), ..., d(xn0 1 , xn0 )} . Jasno je sada da za svako n N vrijedi xn B(xn0 , R + ), tj. niz je ogranien. c

16

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Teorem 1.3.2. Svaki konvergentan niz je Cauchyjev. Dokaz : Neka je (xn )nN konvergentan niz i neka xn x (n ). Neka je > 0 proizvoljno. Na osnovu denicije konvergencije imamo (n0 N)(n N) (n n0 d(xn , x) < ) . 2 Neka su sada m, n N i neka je m, n n0 . Tada je d(xn , xm ) d(xn , x) + d(x, xm ) < , a ovo znai da je niz Cauchyjev. c Da Cauchyjev niz ne mora biti konvergentan, dovoljno je posmatrati niz (xn )nN Q, gdje je xn decimalni zapis broja 2 na n decimala. Jasno je da niz nije konvergentan u Q, tj. xn 2 Q. Medutim, / 1 oigledno je za n > m, d(xn , xm ) 10n 0 kada n, m , tj. niz je c Cauchyjev. Denicija 1.3.2. Za metriki prostor u kome je svaki Cauchyjev niz konc vergentan kaemo da je kompletan ili potpun metriki prostor. z c Iz matematike analize su nam poznati Cauchyjevi principi konvergencije c nizova i redova. Taj princip za nizove se sada moe iskazati ovako: z Svaki realan Cauchyjev niz je konvergentan , a to nije nita drugo nego injenica da je skup realnih brojeva sa uobiajenom s c c metrikom, kompletan metriki prostor. c Ispitivati osobinu kompletnosti po deniciji za neki metriki prostor nije c ba praktian nain, pa otuda navodimo jednu karakterizaciju ove osobine. s c c Teorem 1.3.3. Metriki prostor (X, d) je kompletan ako i samo ako presjek c proizvoljnog monotono opadajueg niza zatvorenih kugli, iji niz dijametara c c tei ka 0, sadri tano jednu taku. z z c c Dokaz : () Neka je X kompletan metriki prostor. Posmatrajmo proizvoljan niz zatvorenih c kugli Kn = K(xn , rn ) koji zadovoljava osobine (n N) Kn Kn+1 , rn 0 (n ). Neka su m, n N i neka je m > n. Tada je Km = K(xm , rm ) Kn = K(xn , rn ), pa oigledno vrijedi d(xm , xn ) < rn . Kako rn 0, jasno je c da niz centara posmatranih kugli predstavlja Cauchyjev niz u X, a zbog kompletnosti on je i konvergentan. Dakle,
n

lim xn = x .

17

1.3. Kompletnost metrikih prostora c Pokaimo sada da x nN Kn . z Za proizvoljno k N sve take niza (xn )nN , osim njih konano mnogo, lee c c z u kugli Kk , pa je x taka nagomilavanja skupa Kk . Kako je Kk zatvoren c skup, to on sadri sve svoje take nagomilavanja. Dakle vrijedi, z c (k N) x Kk , tj. x nN Kn . Ako bi postojala i neka taka x sa istom osobinom, tada bi imali 0 c d(x, x ) rn , a kako rn 0, moralo bi biti x = x , ime je jedinstvenost c pokazana. () Pretpostavimo da X nije kompletan metriki prostor. To znai da u njemu c c postoji niz (xn )nN koji jeste Cauchyjev ali nije konvergentan. Kako je to Cauchyjev niz, to onda za svako i N, postoji ni N, takav da vrijedi 1 (m > ni )d(xm , xni ) < i , (i = 1, 2, ...) . 2 Za ovako odabrane ni (i N), posmatrajmo zatvorene kugle Ki = K xni , 1 2i1 .

Oigledno niz poluprenika ovih kugli tei ka 0. c c z Ako je x Ki+1 , tada je d(x, xni ) d(x, xni+1 ) + d(xni+1 , xni ) 1 1 + i+1 < i 2 2 1 1 < 2 i = i1 , 2 2 tj. x Ki . Dakle, Ki+1 Ki , za proizvoljno i N. Na ovaj nain smo formirali monotono opadajui niz zatvorenih kugli iji c c c niz dijametara tei ka 0. Pretpostavimo sada da postoji x iN Ki . Ovo z 1 bi znailo da za proizvoljno i N vrijedi d(x, xni ) < 2i1 . c Neka je sada za ksno i N, m > ni proizvoljan. Onda je d(xm , x) d(x, xni ) + d(xni , xm ) < 1 2i1 + 1 3 = i , i 2 2

a ovo bi predstavljalo konvergenciju naeg polaznog niza, to bi bila kons s tradikcija. Dakle, mora biti iN Ki = . Kontrapozicijom imamo traeno tvrdenje. z Teorem 1.3.4. Svaki zatvoren potprostor kompletnog metrikog prostora je c kompletan metriki prostor za sebe. c

18

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Dokaz : Neka je A zatvoren podskup kompletnog metrikog prostora (X, d). c Neka je (xn )nN A Cauchyjev niz (u metrikom potprostoru (A, d)). Tada c je taj niz Cauchyjev i u X, pa zbog kompletnosti on je i konvergentan, tj. xn x0 X (n ). Taka x0 je tada ili taka nagomilavanja c c skupa {xn |n N}, ili se beskonano mnogo puta pojavljuje kao element c niza (xn )nN . U prvom sluaju zbog zatvorenosti skupa A zakljuujemo da c c x0 A, a u drugom sluaju, zbog (xn )nN A, ponovo zakljuujemo da c c x0 A. Primjer 1.14. Neka je 1 p < . Prostor lp je kompletan metriki prostor. c Neka je (xn )nN proizvoljan Cauchyjev niz u lp . Tada vrijedi ( > 0)(n0 N)(n, m N)(n, m n0 d(xn , xm ) < ) , odnosno, s obzirom na metriku u lp ,

1 p

d(xn , xm ) =
i=1

m n |i i |p

< . p 4

(1.6)

Posmatramo li samo jedan sabirak sume iz (1.6), imamo da za proizvoljno i N vrjedi n m |i i | d(xn , xm ) < , p 4
n pa zakljuujemo da za proizvoljno i N, niz (i )nN je Cauchyjev niz i to c u R, a zbog kompletnosti R, on je i konvergentan niz. Neka je n i i , (n ) ; i N .

Posmatrajmo sada na ovaj nain konstruisan niz x = (i )iN . c Polazni niz (xn ) je kao Cauchyjev ogranien niz, pa vrijedi c

1 p

(n N) d(xn , 0) =

i=1

n |i |p

R,

tj. sadran je u nekoj kugli centra 0 poluprenika R. Tim prije je onda z c


N i=1 n |i |p Rp .

Zbog konane sume, sada ako u posljednjoj nejednakosti pustimo da n , c dobijamo


N i=1

|i |p Rp .

19

1.3. Kompletnost metrikih prostora c Dakle, niz parcijalnih suma reda nN |n |p je ogranien, a zbog monotonosti c onda zakljuujemo da je dati red konvergentan, odnosno c
nN

|n |p < ,

to znai da je niz x lp . s c Iz (1.6) takode imamo da za n, m n0 i za proizvoljno k N vrijedi


k i=1 n m |i i |p <

p . 4

Drei n vrstim i putajui da m , slijedi z c c s c


k i=1 n |i i |p

p p < . 4 2

Rezonujui slino kao malo prije, sada imamo da za n n0 vrijedi c c


i=1 n |i i |p

p < p . 2

Ovo u stvari znai da za proizvoljno > 0, postoji n0 N, tako da za svaki c prirodan broj n n0 , vrijedi d(xn , x) < . Dakle, niz (xn )nN je konvergentan u lp , pa zbog njegove proizvoljnosti imamo kompletnost prostora. Denicija 1.3.3. Za skup A X kaemo da je gust u skupu B X ako z vrijedi B A. z Ako je A = X, onda kaemo da je A svuda gust u X. Drugaije reeno, skup A je gust u skupu B ako se u svakoj okolini proizvoljne c c take iz B nalazi bar jedna taka skupa A. c c Primjer 1.15. Skup Q je svuda gust u R. Ova injenica nam je poznata jo c s iz matematike analize, a oslanja se na stav da izmedu svaka dva razliita c c realna broja, postoji racionalan broj. Primjer 1.16. U prostoru C[a, b], skup funkcija f0 (t) = 1, f1 (t) = t, f2 (t) = t2 , ... , fn (t) = tn , ... je svuda gust skup. I ova injenica je poznata iz matematike analize. Ona c c je bazirana na injenici da se svaka neprekidna funkcija moe razloiti u red, c z z tj. f (k) (t0 ) n t , f C[a, b] , f (t) = k!
k=0

a to je ustvari Taylorov teorem.

20

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Denicija 1.3.4. Skup A X je nigdje gust skup u X ako njegova adherencija ne sadri niti jednu kuglu. z s c Skup A je nigdje gust ako A nema unutranjih taaka. Primjer 1.17. Skup N je nigdje gust u R. Cinjenica da metriki prostor nije kompletan, kao to emo vidjeti, nije c s c puno oteavajua. Naime vrijedi z c Teorem 1.3.5. (Teorem o kompletiranju) Za svaki metriki prostor X, postoji kompletan metriki prostor X, takav c c da je z c 1. X X (tj. X se moe izometriki smjestiti u X). 2. X je svuda gust u X. Dokaz : Oznaimo sa X1 skup svih Cauchyjevih nizova prostora X. Na c X1 uvedimo relaciju (xn ) (yn ) d(xn , yn ) 0 , (n ) . Lahko se pokazuje da za ovako uvedenu relaciju vrijede osobine ((xn ) X1 )(xn ) (xn ). ((xn ), (yn ) X1 )(xn ) (yn ) (yn ) (xn ). ((xn ), (yn ), (zn ) X1 )(xn ) (yn ) (yn ) (zn ) (xn ) (zn ). Dakle, uvedena relacija je relacija ekvivalencije na X1 , te ona razbija skup X1 na klase ekvivalencije. Oznaimo koliniki skup sa X1 / = X, ije c c c c elemente emo oznaavati slovima , , i slino. c c c c Deniimo za proizvoljne , X, sljedeu funkciju, s d(, ) = lim d(xn , yn ) ,
n def

(1.7)

gdje su (xn ) i (yn ) . Ispitati korektnost gornje denicije znai c pokazati da limes na desnoj strani postoji i konaan je i da on ne ovisi o c izboru predstavnika klasa ekvivalencije. Neka su (xn ) i (yn ) . Na osnovu nejednakosti trougla i na osnovu Leme 1.1.3 imamo |d(xn , yn ) d(xm , ym )| |d(xn , yn ) d(xm , yn )| + |d(xm , yn ) d(xm , ym )| d(xn , xm ) + d(yn , ym ) . Kako radimo sa Cauchyjevim nizovima, to desna strana tei ka 0 kada pusz timo da n, m . Ovo znai da je niz (d(xn , yn ))nN Cauchyjev, a kako c se on nalazi u R, on je i konvergentan, a to znai da limes postoji. c

21

1.3. Kompletnost metrikih prostora c Neka su sada (xn ) i (yn ) ) drugi predstavnici klasa. Tada je d(xn , yn ) d(xn , xn ) + d(xn , yn ) + d(yn , yn ) . Kako su (xn ), (xn ) i (yn ), (yn ) iz istih klasa, zakljuujemo, c d(xn , yn ) d(xn , yn ) . Na isti nain se pokazuje da mora biti c d(xn , yn ) d(xn , yn ) . (1.9) (1.8)

Sad iz (1.8) i (1.9), zakljuujemo da je vrijednost limesa neovisna o izboru c predstavnika klase ekvivalencije. Za vjebu ostavljamo da se pokae da novouvedena funkcija d zadovoljava z z sljedee osobine: c 1. d(, ) 0 , , X. 2. d(, ) = 0 = . 3. Za proizvoljne , X, d(, ) = d(, ). 4. Za proizvoljne , , X, d(, ) d(, ) + d(, ). Gornje osobine znae da je ustvari d metrika na skupu X. c Neka je sada x X proizvoljan. Oznaimo sa x onu klasu ekvivalencije c koja u sebi sadri konstantni niz (x, x, ..., x, ...). Na ovaj nain smo denisali z c jedno preslikavanje f : X X, zadato sa f (x) = x . Za proizvoljne x, y X sada imamo d(f (x), f (y)) = d(x , y ) = lim d(x, y) = d(x, y) ,
n

a ovo ustvari znai da je f izometrija, pa na osnovu ranije reenog, piemo c c s X X. Pokaimo jo drugu traenu osobinu, tj. da je X svuda gust u X. Neka z s z je X proizvoljan i neka je (xn ) proizvoljan predstavnik te klase. Neka je > 0 proizvoljan, pa kako je (xn ) Cauchyjev niz, postoji n0 N, takav da je za proizvoljne prirodne n, m n0 , d(xn , xm ) < 2 . Za n n0 , posmatrajmo klase xn . Imamo d(xn , ) = lim d(xn , xm )
m

<. 2

Dakle, za svako > 0, postoji n0 N, tako da je za proizvoljno prirodno n n0 zadovoljena relacija d(xn , ) < . Ali ovo ne znai nita drugo do c s injenicu da xn (n ). c 22

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Kako je f (xn ) = xn i f je izometrija, ne pravimo razliku izmedu elemenata xn i xn . Zakljuujemo da za (xn ) , vrijedi c xn , (n ) , a ovo znai da je X svuda gust u X. c Ostaje nam jo pokazati da je X kompletan prostor. s Neka je (n )nN proizvoljan Cauchyjev niz u X. Kako je X svuda gust u X (tj. f (X) zaista svuda gust u X) to vrijedi (n N)(zn X)d(zn , n ) < Za ovako konstruisan niz imamo d(zn , zm ) d(zn , n ) + d(n , m ) + d(m , zm ) 1 1 < + d(n , m ) + . n m Kako je (n ) Cauchyjev niz, to onda imamo d(zn , zm ) 0 , (n, m ) , odnosno, (zn ) je Cauchyjev niz u X. Neka je sada 0 ona klasa ekvivalencije z u X koja sadri niz (zn ). Prema ranije pokazanom vrijedi d(zn , 0 ) 0 , (n ) , tj. d(zn , 0 ) 0 , (n ) . Na osnovu toga je 0 d(n , 0 ) d(n , zn ) + d(zn , 0 ) , a onda na osnovu (1.10) i (1.11) imamo d(n , 0 ) 0 , (n ) . Dakle, Cauchyjev niz (n ) je konvergentan, i zbog proizvoljnosti, X je kopletan metriki prostor. c Ideju kompletiranja prostora lijepo moemo vidjeti u proirenju skupa z s racionalnih brojeva na skup realnih brojeva. Denicija 1.3.5. Za skup M podskup metrikog prostora X, kaemo da je c z skup prve kategorije u X ako se on moe predstaviti kao prebrojiva unija z nigdje gustih skupova. Skup koji nije prve kategorije je skup druge kategorije. (1.11) 1 . n (1.10)

23

1.3. Kompletnost metrikih prostora c Konana unija nigdje gustih skupova je i sama nigdje gust skup, ali to nije c tano za prebrojivu uniju. Naime, Q se moe predstaviti kao prebrojiva c z unija nigdje gustih skupova (singltona) ali je to ipak svuda gust skup u R. Teorem 1.3.6 (Baireov teorem). Kompletan metriki prostor je skup c druge kategorije u sebi. c Dokaz : Pretpostavimo da tvrdenje nije tano, tj. da postoji kompletan metriki prostor X koji je prve kategorije odnosno, koga moemo predstaviti c z kao prebrojivu uniju nigdje gustih skupova,

X=
i=1

Xi , Xi (i N) nigdje gusti skupovi.

Posmatrajmo proizvoljnu zatvorenu kuglu K0 = K(x0 , r0 ) (r0 > 0) u X. Kako je X1 nigdje gust, to postoji kugla K1 = K(x1 , r1 ), takva da vrijedi K1 K0 , X1 K1 = , r1 < r0 . 2

Kako je i X2 nigdje gust skup, postoji zatvorena kugla K2 = K(x2 , r2 ), takva da je r1 . K2 K1 , X2 K2 = , r2 < 2 Nastavljajui ovaj postupak konstriusali bismo niz zatvorenih kugli (Kn )nN , c za koje bi vrjedilo Ki+1 Ki , i N. Xi Ki = , i N. ri <
ri1 2

<

r0 . 2i

Posmatrajmo sada niz (xi )iN , napravljen od centara denisanih kugli Ki (i N). Za proizvoljne m, n N, neka je npr. m > n, vrijedi xm Km Kn , xn Kn , tj. xn , xm Kn , a to onda znai c d(xn , xm ) 2rn < 2 iz ovoga imamo oiglednu tvrdnju c ( > 0)(n0 N)(n, m N)(n, m n0 d(xn , xm ) < ) , tj. niz (xn ) je Cauchyjev, a kako on lei u kompletnom metrikom prostoru z c X, on je i konvergentan. Dakle, (x0 X) xn x0 (n ) . 24 r0 r0 = n1 . n 2 2

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Zbog prve osobine posmatranih kugli imamo da je taka x0 , taka nagomilac c vanja svake od kugli Kn (n N), a zbog njihove zatvorenosti je onda x0 Kn za svako n N. Zbog toga i zbog druge osobine onda imamo da x0 ne pripada niti jednom Xn (n N), a to znai da c

x0 /

Xi = X ,
i=1

c to je u suprotnosti sa ranije utvrdenom injenicom da je x0 X. Dakle, X s jeste skup druge kategorije.

1.4

Banachov stav o ksnoj taki c

Denicija 1.4.1. Neka je f : X X proizvoljno preslikavanje. Za taku c x X kaemo da je ksna taka preslikavanja f , ako vrijedi f (x) = x. z c Primjer 1.18. Za preslikavanje f : R R, zadato sa f (x) = x3 , take x = 1 c i x = 1 imaju osobinu f (1) = 1, odnosno f (1) = 1, tj. one su ksne take posmatranog preslikavanja. c Primjer 1.19. Posmatrajmo preslikavanje A : C[0, 1] C[0, 1], zadato sa
x

Af (x) = f (0) +
0

f (t)dt .

Za funkciju f (x) = ex C[0, 1], vrijedi Af (x) = e0 +


0 x

et dt = 1 + ex 1 = ex ,

tj. f (x) = ex je ksna taka preslikavanja A. c Denicija 1.4.2. Za preslikavanje f : X X kaemo da je kontraktivno, z ako postoji konstanta q [0, 1), takva da za proizvoljne x, y X vrijedi d(f (x), f (y)) q d(x, y) . Primjer 1.20. Funkcija f : R+ R+ , zadata sa f (x) = arctan x, na osnovu Lagrangeove teoreme zadovoljava | arctan x arctan y| = 1 |x y| , 1 + 2
1 , 1+ 2

za neko R+ i za proizvoljne x, y R. Stavimo da je q = q [0, 1) i ako posmatramo standardnu metriku na R, imamo d(f (x), f (y)) q d(x, y) , 25

jasno

1.4. Banachov stav o ksnoj taki c tj. preslikavanje f je kontraktivno. Teorem 1.4.1. (Banachov stav o ksnoj taki) c Neka je A : X X kontraktivno preslikavanje kompletnog metrikog prosc tora u samog sebe. Tada postoji tano jedna ksna taka posmatranog presc c likavanja. Dokaz : Neka je x0 X proizvoljan. Deniimo sada niz (xn )nN na s sljedei nain: c c xn = Axn1 = An x0 , n N . Kako A : X X, jasno je da za proizvoljan prirodan broj n je xn X, tj. (xn ) X. Neka je sada n N proizvoljan. Na osnovu kontraktivnosti preslikavanja vrijedi d(xn , xn1 ) = d(Axn1 , Axn2 ) qd(xn1 , xn2 ) . Ponavljajui gornji postupak, zakljuujemo da vrijedi c c d(xn , xn1 ) q n1 d(x1 , x0 ) . (1.12)

Neka je sada m > n (m, n N). Koristei nejednakost trougla i (1.12) c imamo d(xn , xm ) d(xn , xn+1 ) + d(xn+1 , xn+2 ) + + d(xm1 , xm ) = qn 1 q mn d(x0 , x1 ) 1q qn d(x0 , x1 ) . 1q q n + q n+1 + + q m1 d(x0 , x1 )

Na osnovu gornjeg oigledno vrijedi c d(xn , xm ) 0 , (n, m ) , a to u stvari znai da je niz (xn ) Cauchyjev. Kako se on nalazi u koms c pletnom metrikom prostoru, on je onda i konvergentan, pa stavimo da je c xn x X (n ). Sada imamo 0 d(x, Ax) = lim d(xn+1 , Ax) = lim d(Axn , Ax) .
n n

Zbog kontraktivnosti preslikavanja i konvergencije niza dalje je 0 d(x, Ax) q lim d(xn , x) = 0 .
n

s c Dakle, mora biti d(x, Ax) = 0, a to zbog osobine metrike znai da je Ax = x, tj. x je ksna taka preslikavanja. c

26

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Neka je i x X neka druga ksna taka preslikavanja A. Tada bi bilo c d(x, x) = d(Ax, Ax) qd(x, x) , a ovo je zbog q [0, 1) mogue samo ako je d(x, x) = 0, tj. ako je x = x. c Time smo pokazali i jedinstvenost ksne take posmatranog preslikavanja. c Primjedba 1.4.1. Pretpostavka o kontraktivnosti, tj. uslov da je q < 1, je fundamentalna za Teorem 1.4.1. Zaista, za preslikavanje f : R R, zadato sa f (x) = x + 1, za x = y imamo |f (x) f (y)| = |x y| , tj. kostanta je q = 1, a ovo preslikavanje nema ksnu taku. c Za preslikavanje A : X X koje zadovoljava uslov d(Ax, Ay) d(x, y) , kaemo da je neekspanzivno preslikavanje. z z Primjedba 1.4.2. Takode ni uslov da je d(f (x), f (y)) < d(x, y) ne moe gurisati u Teoremi 1.4.1. To moemo vidjeti posmatrajui preslikavanje z c f : R R, zadato sa f (x) = ln(1 + ex ). Neka je x = y i ne umanjujui c optost, pretpostavimo da je x > y. Tada je s |f (x) f (y)| = | ln(1 + ex ) ln(1 + ey )| = |x y + ln 1 + ex | < |x y| . 1 + ey

Pretpostavka o postojanju ksne take bi znaila postojanje x R, takvog c c da je ln(1 + ex ) = x, ili to je ekvivalentno da vrijedi 1 + ex = ex , a ovo je s oigledno nemogue. c c Pretpostavka d(f (x), f (y)) < d(x, y) moe obezbjediti postojanje i jedinz stvenost ksne take preslikavanja, ali uslovi na domen preslikavanja moraju c biti jai od kompletnosti, to emo vidjeti u narednim izlaganjima. c s c Vanost Banachovog teorema o ksnoj taki je velika. Medutim, treba z c istai i vrijednost samog dokaza ovog teorema jer nam on daje princip raznih c iterativnih metoda. Primjetimo da ako u nejednakosti d(xn , xm ) pustimo da m , dobijamo d(xn , x) qn d(x0 , x1 ) , 1q 27 qn d(x0 , x1 ) 1q

1.4. Banachov stav o ksnoj taki c to u stvari predstavlja procjenu greke koja se pravi ako se umjesto tanog s s c c z s c rjeenja x, jednaine Ax = x, uzme n-to priblino rjeenje xn te jednaine. s Nekada preslikavanje nije kontraktivno na itavom kompletnom prostoru, c ali jeste na nekom njegovom dijelu. Sljedee tvrdenje nam obezbjeduje c jedinstvenost ksne take i u takvim sluajevima i direktna je posljedica c c Banachovog teorema o ksnoj taki. c Posljedica 1.4.2. Neka je F zatvoren podskup kompletnog metrikog prosc tora X. Ako je A : F F kontraktivno preslikavanje, onda preslikavanje A ima tano jednu ksnu taku koja pripada F . c c Kao to emo vidjeti, ne mora samo preslikavanje biti kontraktivno da bi s c se obezbijedila egzistencija i jedinstvenost ksne take. c Teorem 1.4.3. Neka je X kompletan metriki prostor i neka A : X X. c Ako postoji n N takav da je An kontraktivno preslikavanje, tada preslikavanje A ima tano jednu ksnu taku. c c Dokaz : Kako je An (za neko n N) kontraktivno preslikavanje kompletnog prostora u samog sebe, postoji jedinstvena ksna taka tog preslikac vanja, tj. (1 x X) An x = x . Ali tada imamo A(An x) = An+1 x = An (Ax) = Ax , c to u stvari znai da je i Ax ksna taka preslikavanja An . Zbog jedins c stvenosti, zakljuujemo da mora vaiti c z Ax = x , c odnosno, x je ksna taka preslikavanja A. Ako bi postojala jo neka ksna taka preslikavanja A, npr. x, tada bi s c imali An x = An1 (Ax) = An1 x = An2 (Ax) = An2 x = = Ax = x . Dakle, x bi bila ksna taka i preslikavanja An , a to bi znailo da mora biti c c x = x. Sljedeim tvrdenjem koje predstavlja lokalnu verziju Banachovog teorema, c pokazujemo da se i kompletnost domena moe izbjei. z c Lema 1.4.4. Neka je (X, d) kompletan metriki prostor i neka je A : c B(x0 , r) X kontraktivno preslikavanje koje zadovoljava uslov d(Ax0 , x0 ) < (1 q)r , gdje je q konstanta kontraktivnosti. Tada preslikavanje A ima jedinstvenu ksnu taku. c

28

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Dokaz : Neka su zadovoljeni uslovi leme. Tada postoji 0 r0 < r takav da je d(Ax0 , x0 ) (1 q)r0 . Posmatrajmo sada skup B(x0 , r0 ), tj. zatvorenje kugle B(x0 , r0 ). Za x B(x0 , r0 ) tada imamo d(Ax, x0 ) d(Ax, Ax0 ) + d(Ax0 , x0 ) qd(x, x0 ) + (1 q)r0 r0 .

Ovo znai da A : B(x0 , r0 ) B(x0 , r0 ), pa na osnovu navedene posljedice c zakljuujemo da A ima jedinstvenu ksnu taku na B(x0 , r0 ) B(x0 , r). c c Jedinstvenost te ksne take na itavom B(x0 , r) se pokazuje na standardan c c nain. c U posljednjih pedesetak godina teorija ksne take je doivjela veliki napredak. c z Pri tome su date i mnoge generalizacije Banachovog principa kontrakcije. Kompletnosti radi dat emo jedan od tih rezultata. c Teorem 1.4.5. Neka je (X, d) kompletan metriki prostor i neka je A : c X X. Neka za proizvoljne rezliite x, y X vrijedi c d(Ax, Ay) f (d(x, y)) , gdje je f : [0, +) [0, +) monotona i neopadajua (ne obavezno neprekidna) c funkcija koja zadovoljava uslov
n

lim f n (t) = 0 ,

za svako ksno t > 0. Tada preslikavanje A ima jedinstvenu ksnu taku c x X za koju vrijedi lim An x = x ,
n

za proizvoljno x X. Da je Banachov princip kontrakcije specijalan sluaj gornjeg teorema, lahko c se vidi birajui f (t) = q t, gdje je 0 q < 1. c Pokaimo sada neke primjene Banachovog teorema o ksnoj taki. z c 1. Neka je y = f (x) funkcija denisana na segementu [a, b]. Pitanje, da li postoji x0 [a, b] takav da je f (x0 ) = x0 je oigledno pitanje egzistencije kc sne take ovog preslikavanja. Da bi zadovoljili prvi uslov teoreme (preciznije, c posljedice) zahtijevamo da f : [a, b] [a, b]. Uslov kontraktivnosti moemo z dobiti na nekoliko naina. Jedan je, zahtjev da je funkcija f Lipschizova na c [a, b], tj. da vrijedi |f (x) f (y)| L|x y| , x, y [a, b] , i naravno pri tome zahtijevamo da je L < 1. Sada imamo ispunjene sve uslove teoreme o ksnoj taki, pa postoji jedinstveno x0 [a, b], takav da je c f (x0 ) = x0 .

29

1.4. Banachov stav o ksnoj taki c Uslov kontraktivnosti imamo i ako je ispunjeno |f (x)| K < 1 jer na osnovu Lagrangeove teoreme je |f (x) f (y)| = |f ()||x y| , [x, y] .
2 1 2 1 2 1

-2

-1 -1

-2

-1 -1

-2

-1 -1

Na gornjoj slici lijevo i u sredini imamo sluaj kada je |f (x)| < 1, a desno c je situacija kada je |f (x)| 1, gdje i pored oiglednog postojanja ksne c take, itereativni metod ne konvergira. c 2. Koristei gornji primjer, lahko sada moemo pronai uslove za postojanje c z c rjeenja jednaine F (x) = 0, na nekom segmentu [a, b], pri emu je F (a) < 0 s c c i F (b) > 0. Pretpostavimo da vrijedi 0 < k F (x) K, za proizvoljno x [a, b]. Posmatrajmo funkciju f (x) = x F (x) . Oigledno da je postojanje ksne take funkcije f , ekvivalentno postojanju c c rjeenja polazne jednaine. Kako je sada f (x) = 1 F (x), to onda vrijedi s c 1 K f (x) 1 k , pri emu nam parametar oigledno moe posluiti da pomou njega namc c z z c jestimo kontraktivnost preslikavanja f . 3. Posmatrajmo konaan linearan sistem algebarskih jednaina c c
n

aij xj = bi , i = 1, 2, ..., n .
j=1

(1.13)

Postavlja se pitanje, pod kojim uslovima e dati sistem imati tano jedno c c rjeenje? s Jednostavnom transformacijom sistem (1.13) transformiemo u ekvivalentan s sistem
n

xi =
j=1

(1 aij )xj + bi , i = 1, 2, ..., n .

Deniimo sada preslikavanje A : Rn Rn , zadato gornjim sistemom, na s sljedei nain c c x = (x1 , x2 , ..., xn ) Rn , Ax = y Rn , 30

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU gdje koordinate take y dobijamo iz c


n

yi =
j=1

aij xj + bi , i = 1, 2, ..., n ,

gdje je aij = ij aij (i, j = 1, 2, ..., n), a ij je Cronecerova delta. Oigledno c je da traiti rjeenje sistema (1.13) znai isto to i zahtijevati da denisano z s c s preslikavanje ima ksnu taku, tj. svodi se na nalaenje x Rn , takvog c z da je Ax = x. Kako A slika kompletan prostor u samog sebe, za primjenu Banachovog stava potrebno nam je da je to preslikavanje kontrakcija. Neka je na Rn denisana metrika d(x, y) = max |xi yi | , x, y Rn .
1in

Sada za proizvoljne x , x Rn imamo


n

d(Ax , Ax ) =

1in

max |yi yi | = max |


1in n

j=1

aij (xj xj )|
n

1in

max

j=1 n j=1

|aij ||xj xj | max |aij |d(x , x )

1in

j=1

|aij | max |xj xj |


1jn

1in

max

Jasno je sada da uslov


n j=1

|aij | k < 1 , i = 1, 2, ..., n ,

(1.14)

predstavlja uslov kontraktivnosti preslikavanja A. Neka je na Rn zadata metrika


n

d(x, y) =
i=1

|xi yi | , x, y Rn .

Sada za proizvoljne x , x Rn imamo


n n n

d(Ax , Ax ) =
i=1 n

|yi yi | =
n

i=1 j=1

aij (xj xj )

i=1 j=1 n i=1

|aij ||xj xj |

|aij |d(x , x ) .

31

1.4. Banachov stav o ksnoj taki c Uslov kontraktivnosti je sada


n i=1

|aij | k < 1 , j = 1, 2, ..., n .

(1.15)

Posmatrajmo sada novu metriku na Rn ,


n
1 2

d(x, y) =
i=1

|xi yi |

Za x , x Rn je
n
1 2

d(Ax , Ax ) =
i=1 n

|yi yi |2

2 aij d(x , x ) . i=1 j=1

i=1 j=1

aij (xj xj )

2 2

Sada je uslov kontraktivnosti zadat sa


n n 2 aij k < 1 .

(1.16)

i=1 j=1

Svaki od uslova (1.14), (1.15) i (1.16) je dakle uslov kontraktivnosti preslikavanja A te na osnovu teorema o ksnoj taki, postoji jedinstveno rjeenje c s jednaine Ax = x, a to je kako smo vidjeli, rjeenje i sistema (1.13). c s Sada iterativnim postupkom xi
(k+1) n

=
j=1

aij xj + bi , i = 1, 2, ...., n ,

(k)

c kreui od proizvoljne take x0 = (x0 , x0 , ..., x0 ), dobijamo niz taaka x(k) c c c n 1 2 Rn koji e konvergirati ka rjeenju sitema (1.13). c s Napomenimo ovdje da je svaki od uslova (1.14), (1.15) i (1.16), ekvivalentan uslovu a11 1 a12 ... a1n a21 a22 1 ... a2n =0. ... ... ... ... an1 an2 ... ann 1 4. Neka je f (x, y) neprekidna funkcija u xy-ravni. Pod kojim uslovima e c diferencijalna jednaina prvog reda c y = f (x, y) , sa uslovom y(x0 ) = y0 , (1.17)

32

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU imati tano jedno neprekidno rjeenje? Kako se elimo posluiti Banachovim c s z z teoremom o ksnoj taki, ideja je denisati neko preslikavanje kojeg e kc c sna taka biti rjeenje postavljenog problema. U tom cilju posmatrajmo c s integralnu jednainu c
x

(x) =
x0

f (t, (t))dt + y0 .

(1.18)

Jasno je da svako rjeenje integralne jednaine (1.18) predstavlja i rjeenje s c s jednaine (1.17) i obratno. Zato posmatrajmo preslikavanje denisano sa c
x

A(x) =
x0

f (t, (t))dt + y0 .

Oigledno je za neprekidnu funkciju i A neprekidna funkcija, pa za neko c > 0 (iji izbor najvjerovatnije nije proizvoljan) imamo A : C[x0 , x0 + ] c C[x0 , x0 + ]. Kako je svaki prostor C[a, b] kompletan, sa standardnom metrikom denisanom sa , C[a, b] , d(, ) = max |(t) (t)| ,
atb

to A dakle, preslikava kompletan prostor u samog sebe. Ostaje nam nai uslove pod kojim je denisano preslikavanje kontraktivno. c U tom cilju, za proizvoljne , C[x0 , x0 + ], posmatrajmo d(A, A) = = =
x0 xx0 +

max

|A(x) A(x)|
x x x0 x x0 x x0

x0 xx0 +

max

f (t, (t))dt + y0

x0

f (t, (t))dt y0

x0 xx0 +

max

(f (t, (t)) f (t, (t)))dt

x0 xx0 +

max

|f (t, (t)) f (t, (t))|dt .

Da bi doli do uslova kontraktivnosti, sada se logino namee problem nekakvog s c c uslova na funkciju f . Ako je, npr. funkcija f Lipschitzova po drugoj varijabli u oblasti u kojoj je posmatramo, tj. ako je zadovoljen uslov |f (x, y1 ) f (x, y2 )| L|y1 y2 | , tada iz gornjeg imamo
x

d(A, A)

x0 xx0 +

max

x0

L|(t)) (t)|dt ,

pa uzimajui maksimum od |(t) (t)| za x0 t x0 + , imamo c


x

d(A, A) Ld(, ) 33

x0 xx0 +

max

dt ,
x0

1.5. Separabilnost metrikih prostora c odnosno, Kao to smo spomenuli na poetku, sada moemo izabrati tako da je L < s c z 1, a sa tim uslovom nae preslikavanje A e biti kontrakcija, pa na osnovu s c svega reenog, postojat e jedinstvena ksna taka tog preslikavanja. Dakle, c c c postoji jedinstvena funkcija y C[x0 , x0 + ], koja je rjeenje problema s (1.17) na segmentu [x0 , x0 + ]. d(A, A) Ld(, ) .

x0 x0 x0 + Slika 1.3: Formiranje rjeenja Cauchyjevog problema s Sada slinim rezonovanjem moemo pokazati da e i na segmentu [x0 + c z c , x0 + 2] postojati jedinstveno rjeenje problema y = f (x, y) sa uslovom s y(x0 + ) = y (x0 + ). Naravno da ovo razmiljanje moemo primjenjivati, s z produavajui interval i na jednu i na drugu stranu od x0 , pa zakljuujemo z c c da e postojati jedinstveno neprekidno rjeenje problema (1.17) na itavoj c s c realnoj pravoj (Slika 1.3).

1.5

Separabilnost metrikih prostora c

Denicija 1.5.1. Za metriki prostor kaemo da je separabilan ako u njemu c z postoji najvie prebrojiv svuda gust skup. s Primjer 1.21. Realna prava sa uobiajenom metrikom je primjer separac bilnog prostora, jer je Q = R i Q je prebrojiv skup. Rn je takodje separabilan za proizvoljno n N. Zaista, neka je x = (x1 , x2 , ..., xn ) Rn proizvoljna. Kako je Q svuda gust u R, to za proizvoljno > 0 i za svako i = 1, 2, ..., n, postoji qi Q, tako da vai z |xi qi | < . n Posmatrajmo sada ovako konstruisanu taku q = (q1 , q2 , ..., qn ) Qn . Vric jedi,
n
1 2

d(x, q) =
i=1

|xi qi |

<
i=1

2 n

1 2

=.

Dakle, Qn je svuda gust skup u Rn , a kako je on i prebrojiv skup, to je Rn separabilan.

34

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Primjer 1.22. Separabilni su i prostori lp (1 p < ), c, c0 ali prostor l nije separabilan. Da pokaemo neseparabilnost prostora l , posmatrajmo skup svih nizova z ije su koordinate zapisane samo sa 0 i 1, c A = {(n )nN | n {0, 1}, n N} . Ovakvih nizova ima kontinum mnogo (interpretiramo ih kao binarne zapise realnih brojeva iz [0, 1] ) i pri tome je oigledno A l . Za proizvoljne c x, y A, vrijedi d(x, y) = sup |xi yi | = 1 . (1.19)
nN

Pretpostavimo sada da u l postoji svuda gust skup. To bi znailo da u c proizvoljnoj okolini proizvoljne take iz l , mora postojati bar jedna taka c c iz tog svuda gustog skupa. Ali to bi onda moralo vrijediti i za take skupa c A. Medjutim, zbog (1.19), u kugli B(x, r), gdje je x A i r < 1, osim take c x nema drugih taaka iz A. Dakle da bi svaku taku dobro aproksimirali, c c u svakoj ovakvoj kugli bi morala biti bar jedna taka iz svuda gustog skupa. c To bi opet znailo da taaka u svuda gustom skupu mora biti bar onoliko c c koliko ima ovakvih kugli, a ovih opet ima koliko ima taaka u A, tj. kontinum c mnogo. Dakle, ako bi i postojao svuda gust skup u l on ne bi mogao biti najvie prebrojiv, pa l nije separabilan prostor. s Primjer 1.23. Prostor C[a, b] je separabilan, a tu tvrdnju imamo iz poznatog Weierstrassovog teorema: Za svaku neprekidnu funkciju f denisanu na segmentu [a, b] i za svako > 0, postoji polinom p , takav da vrijedi |x(t) p (t)| < , a t b . Denicija 1.5.2. Za familiju (Bi )iI otvorenih skupova u metrikom prosc toru X kaemo da je baza, ako se svaki otvoren skup u X moe prikazati z z kao unija nekih elemenata date familije. Jasno je da u svakom metrikom prostoru gornju osobinu ima familija svih c otvorenih kugli (B(x, r))xX, r>0 . Medjutim, takva baza je ogromna po broju elemenata, a nama bi bilo u interesu da je ona to manja po broju s svojih elemenata. Denicija 1.5.3. Za metriki prostor kaemo da zadovoljava drugi aksiom c z prebrojivosti ako u njemu postoji baza sa najvie prebrojivo mnogo elemes nata. Teorem 1.5.1. Metriki prostor je separabilan ako i samo ako zadovoljava c drugi aksiom prebrojivosti.

35

1.5. Separabilnost metrikih prostora c Dokaz : Neka je X separabilan metriki prostor i neka je A = {xn |n N} c najvie prebrojiv svuda gust skup taaka u X. Za proizvoljne n, m N, s c 1 posmatrajmo sve mogue kugle oblika B(xn , m ). Neka je sada G proizvoljan c otvoren skup u X i neka je x G takodje proizvoljan. Zbog otvorenosti 1 skupa G, postoji m = m(x) N, takav da je B(x, m ) G. Kako je A svuda 1 gust u X, postoji xn(x) A, takav da je d(xn(x) , x) < 3m . Posmatrajmo 1 1 sada kuglu B(xn(x) , 2m ). Jasno je da vrijedi x B(xn(x) , 2m ) G, pa nije teko zakljuiti da vrijedi i s c G=
xG

B xn(x) ,

1 2m(x)

1 s a ovo znai da je familija (B(xn , m ))n,mN baza u X i to najvie prebrojiva, c pa X zadovoljava drugi aksiom prebrojivosti. Neka je sada (Bi )iN najvie prebrojiva baza u X. Ako iz svakog Bi izabers emo po jednu taku xi (i N) i od tih taaka formiramo skup A, jasno je c c da je A najvie prebrojiv skup. Po pretpostavci, svaki se otvoren skup moe s z prikazati kao unija elemenata baze, tako da se u proizvoljnom otvorenom skupu nalazi bar jedna taka skupa A, a to ne znai nita drugo nego da je c c s A svuda gust u X, pa je X separabilan metriki prostor. c

Ukoliko je svaki Gi (i I) otvoren skup govorimo o otvorenom pokrivau, a c ako je I najvie prebrojiv skup govorimo o najvie prebrojivom pokrivanju. s s Teorem 1.5.2. (teorem Lindelfa) o Ako je X separabilan metriki prostor, onda se iz svakog otvorenog pokrivaa c c za X moe izdvojiti najvie prebrojiv potpokriva. z s c Dokaz : Neka je X separabilan metriki prostor, tada postoji najvie prec s brojiva baza (Bi )iN u X. Neka je (Gi )iI otvoreni pokriva od X, tj. c (x X)(i = i(x) I) x Gi(x) . Kako je svaki Gi(x) otvoren skup, to postoji element baze Bn(x) , takav da je x Bn(x) Gi(x) . (1.20)

Denicija 1.5.4. Za familiju (Gi )iI kaemo da je pokriva skupa M ako z c vrijedi (x M )(i I)x Gi .

Jasno je sada da razliitim skupovima Bn(x) moemo pridruiti razliite c z z c odgovarajue Gn(x) koji zadovoljavaju (1.20). Pri tome oigledno vrijedi c c X
nN

Bn(x)

Gn(x) .
nN

Dakle (Gn(x) )nN je najvie prebrojiv pokriva od X. s c

36

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU

1.6

Kompaktnost metrikih prostora c

Denicija 1.6.1. Za metriki prostor kaemo da je kompaktan ako se iz c z svakog njegovog niza moe izdvojiti konvergentan podniz. z Denicija 1.6.2. Neka je M podskup metrikog prostora X. Za skup M c kaemo da je relativno kompaktan ako se iz svakog niza u M moe izdvojiti z z konvergentan podniz, tj. ((xn )nN M )((xnk )kN (xn )nN ) xnk x0 , (k ) , x0 X . Ako je x0 M , kaemo da je M kompaktan skup. z Jasna je razlika izmedju kompaktnosti i relativne kompaktnosti, tj. relativna kompaktnost i zatvorenost skupa ekvivalentne su kompaktnosti skupa. Teorem 1.6.1. Svaki kompaktan metriki prostor je i kompletan. c Dokaz : Neka je X kompaktan metriki prostor i neka je (xn )nN proizvolc jan Cauchyjev niz u X. Zbog kompaktnosti, postoji podniz (xnk ) naeg niza s koji je konvergentan, xnk x0 X (k ). Sada imamo d(xn , x0 ) d(xn , xnk ) + d(xnk , x0 ) . Prvi sabirak na desnoj strani moemo uiniti proizvoljno malim jer je niz z c Caucyjev, a drugi takodje, zbog konvergencije podniza. Dakle, d(xn , x0 ) 0 , (n ) , tj. niz (xn )nN je konvergentan, pa zbog proizvoljnosti niza, prostor X je kompletan. Teorem 1.6.2. Svaki kompaktan skup je zatvoren. Dokaz : Neka je M kompaktan skup i neka je (xn ) M , takav da xn x0 kada n . Zbog kompaktnosti skupa, postoji (xnk ) (xn ), takav da xnk x (k ) i pri tome je x M . Zbog jedinstvenosti take c konvergencije, zakljuujemo da je x0 = x , odnosno x0 M , pa dakle M c sadri sve svoje take nagomilavanje te je kao takav, zatvoren skup. z c Teorem 1.6.3. Svaki relativno kompaktan skup je ogranien. c Dokaz : Neka je M relativno kompaktan podskup metrikog prostora X. c Pretpostavimo da M nije ogranien. M nije prazan, pa postoji x0 M . c Kako M nije ogranien, to M nije sadran u kugli B(x0 , 1), te zakljuujemo c z c da postoji x1 M , takav da x1 B(x0 , 1) odnosno, d(x0 , x1 ) 1. / Oznaimo sa r = d(x0 , x1 ) + 1, pa opet zbog neogranienosti rezonujemo c c

37

1.6. Kompaktnost metrikih prostora c da M nije sadran ni u kugli B(x0 , r), tj. postoji x2 M takav da je z d(x0 , x2 ) r 1. Kako je 1 + d(x0 , x1 ) = r d(x0 , x2 ) d(x0 , x1 ) + d(x1 , x2 ) , zakljuujemo da je d(x1 , x2 ) 1. Jasno je da sada ovaj postupak moemo c z produiti i na taj nain formirati niz (xn ) sa osobinom da za proizvoljne z c n, m N vrijedi, d(xn , xm ) 1. Ovo znai da se iz datog niza ne moe c z izdvojiti niti jedan konvergentan podniz, a to se opet kosi sa pretpostavkom o relativnoj kompaktnosti skupa M . Dakle, M mora biti ogranien skup. c Denicija 1.6.3. Neka su M i N podskupovi metrikog prostora X. Neka c je > 0 ksiran realan broj. Za skup N kaemo da je -mrea skupa M ako z z za svako x M , postoji y N , tako da je d(x, y) < . Ako je N kompaktan skup, kaemo da je N kompaktna -mrea, a ako je z z konaan skup, kaemo da je konana -mrea. c z c z Lema 1.6.4. Skup N je -mrea ( > 0) skupa M ako i samo ako vrijedi z M B(x, ) .
xN

Teorem 1.6.5. Potreban uslov za relativnu kompaktnost skupa M X jeste da za svako > 0, postoji konana -mrea skupa M . Ako je metriki c z c prostor X kompletan, gornji uslov je i dovoljan. Dokaz : Neka je M relativno kompaktan skup. Pretpostavimo da za neko 0 > 0 ne postoji konana 0 -mrea skupa M . Kako M nije prazan, to za c z proizvoljno x0 M skup {x0 } nije 0 -mrea skupa M , pa postoji x1 M , z takav da je d(x0 , x1 ) 0 . Medjutim, ni skup {x0 , x1 } nije 0 -mrea za M , z pa postoji x2 M , takav da je d(x0 , x2 ) 0 i d(x1 , x2 ) 0 . Nastavljajui c gornje rasudjivanje, dolazimo do niza (xn )nN M , kod koga za proizvoljne n, m N vrijedi, d(xn , xm ) 0 . Ali tada se iz niza (xn ) nemoe izdvojiti z niti jedan konvergentan podniz, to je suprotno pretpostavci o relativnoj s kompaktnosti skupa M . Dakle, za svako > 0, skup M ima konanu c mreu. z Neka je sada X kompletan metriki prostor i neka M X ima konanu c c -mreu za svako > 0. Uzmimo proizvoljan niz (xn ) M . Neka je z N1 = {y11 , y12 , ..., y1n1 } konana 1-mrea skupa M . Na osnovu Leme 1.6.4 c z vrijedi
n1

B(y1i , 1) .
i=1

Tim prije je i na niz sadran u gornjoj uniji kugli, a zbog konanog broja s z c tih kugli, postoji medju njima kugla, oznaimo je sa B1 , koja u sebi sadri c z beskonaan podniz (xnk ) niza (xn ). c 38

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU z Neka je sada N2 = {y21 , y22 , ..., y2n2 } 1 -mrea skupa M . Ali to je onda 2 1 1 -mrea i za na podniz (xnk ) B1 , te postoji kugla B2 = B(y2i , 2 ) (i z s 2 {1, 2, ..., n2 }), koja u sebi sadri beskonano mnogo lanova niza (xnk ). z c c Nastavljajui ovaj postupak dolazimo do niza kugli (Bi )iN sa sljedeim c c osobinama: Poluprenik kugle Bi je c
1 i

(i N).

U svakoj kugli Bi (i N) ima beskonano mnogo lanova niza (xn ). c c Clanovi niza koji se nalaze u kugli Bi , sadrani su i u svakoj kuglu Bj z za j i. Iz svake kugle Bi izaberimo po jedan element naeg niza (xn ) i oznaimo s c ga sa zi (i N). Oigledno je niz (zn ) podniz niza (xn ). Osim toga, za c proizvoljne n, m N (neka je npr. m n) imamo da zn , zm Bm , a zbog prve osobine ovih kugli, imamo d(zn , zm ) < 2 0 , (n, m ) . m

Dakle, niz (zn ) je Cauchyjev, pa zbog kompletnosti prostora on mora biti i konvergentan. Iz proizvoljnog niza u M izdvojili smo konvergentan podniz, te je M relativno kompaktan skup. Sada se lahko dokazuje jo jedna karakterizacija relativne kompaktnosti. s Posljedica 1.6.6. Neka je M podskup kompletnog metrikog prostora X. c Ako za svako > 0 postoji kompaktna -mrea skupa M tada je M relativno z kompaktan skup. Teorem 1.6.7. Svaki kompaktan metriki prostor je separabilan. c
1 z n -mrea

Dokaz : Zbog kompaktnosti prostora X, za svako n N, postoji konana c Nn za X. Posmatrajmo skup N=


nN

Nn .

Kao prvo N je najvie prebrojiv, kao prebrojiva unija konanih skupova. s c Neka je x X proizvoljan. Za proizvoljno > 0, postoji n N, takav 1 1 z c z da je n < , a tada moemo nai element y iz n -mree Nn , takav da je 1 d(x, y) < n < , pa je oigledno N i svuda gust u X, tj. X je separabilan c prostor.

39

1.6. Kompaktnost metrikih prostora c

1.6.1

Neprekidne funkcije na kompaktnim skupovima

Teorem 1.6.8. Neprekidna funkcija na kompaktnom skupu je ograni-ena c i dostie svoju najveu i najmanju vrijednost. z c Dokaz : Neka je M kompaktan skup i neka je f C(M ). Ako pretpostavimo da f nije ograniena, to bi znailo da postoji (xn ) M , takav c c da f (xn ) + , (n ) (1.21) (ili eventualno f (xn ) ). Kako je M kompaktan, postoji podniz (xnk ) takav da xnk x0 M (k ), a onda zbog neprekidnosti funkcije imamo f (xnk ) f (x0 ) < + , (k ) . S druge strane, zbog (1.21) moralo bi biti f (xnk ) + , (k ) , a to je oigledna kontradikcija. Dakle, f je ograniena funkcija. c c Sada zbog ogranienosti funkcije imamo da je c r = sup f (x) < + .
xM

Na osnovu denicije supremuma, postoji niz (yn ) M , takav da je (n N) f (yn ) > r 1 , n

a ovo znai da f (yn ) r (n ). Ponovo zbog kompaktnosti skupa M , c postoji (ynk ) (yn ), takav da ynk y0 M (k ). Ali tada bi imali f (ynk ) f (y0 ) , (k ) , odnosno, zakljuujemo f (y0 ) = r. Dakle, funkcija dostie svoju najveu c z c vrijednost. Na analogan nain se pokazuje da funkcija dostie i najmanju vrijednost, c z ime je teorem dokazan. c Teorem 1.6.9. Neprekidna funkcija na kompaktnom skupu je i uniformno neprekidna. Dokaz : Neka je M kompaktan skup i neka je f neprekidna funkcija denisana na M . Pretpostavimo da f nije uniformno neprekidna funkcija. Negacijom denicije uniformne neprekidnosti to bi znailo c (0 > 0)(n N)(xn , xn ) d(xn , xn ) < 1 |f (xn ) f (xn )| 0 ) . n (1.22)

40

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Na ovaj nain su formirana dva niza (xn ) i (xn ) u M iz kojih zbog kompakc tnosti moemo izdvojiti konvergentne podnozove, tj. postoji (xnk ) (xn ), z takav da xnk x0 (k ). Kako je d(xnk , xnk ) < 1 0 , (k ) , nk

zakljuujemo da tada mora vrijediti i xnk x0 (k ). Medjutim, to bi c zbog neprekidnosti funkcije f znailo c |f (xnk ) f (xnk )| 0 , (k ) , to je suprotno pretpostavci (1.22). s U poglavlju o ksnoj taki smo u Primjedbi 1.4.2 napomenuli da za egzisc tenciju i jedinstvenost ksne take preslikavanja, uslov kontraktivnosti moemo c z oslabiti, ali zato uslov na domen preslikavanja moramo pojaati. O tome c govori sljedee tvrdenje. c Teorem 1.6.10. Neka je (X, d) kompaktan metriki prostor i neka preslikac vanje A : X X zadovoljava osobinu (x, y X , x = y) d(Ax, Ay) < d(x, y) . Tada preslikavanje A ima jedinstvenu ksnu taku. c Dokaz : Posmatrajmo preslikavanje f : X R, zadato sa f (x) = d(x, Ax). Ovo je neprekidno preslikavanje denisano na kompaktnom skupu, te na osnovu Teoreme 1.6.8, ona dostie svoj minimum u nekoj taki x0 X. z c Sada je jasno da mora biti x0 = Ax0 , tj. x0 je ksna taka preslikavanja A c jer u suprotnom bi imali d(A(Ax0 ), Ax0 ) < d(Ax0 , x0 ) , to bi bilo u suprotnosti sa minimalnou preslikavanja f . s sc Ako pretpostavimo da postoji i x1 X, takav da je Ax1 = x1 , tada bi bilo d(x0 , x1 ) = d(Ax0 , Ax1 ) < d(x0 , x1 ) , to je oigledno nemogue. s c c

1.6.2

Specijalni kriteriji relativne kompaktnosti

Iako smo dali nekoliko karakterizacija kompaktnosti na proizvoljnim metrikim c prostorima, od velikog su interesa to bolje karakterizacije, a njih moemo s z dati na konkretnim metrikim prostorima. Ovdje emo dati jednu vanu c c z karakterizaciju relativne kompaktnosti na prostoru neprekidnih funkcija, poznati Arzela-Ascollijev stav, koja je odigrala veliku ulogu u razvoju topologije i funkcionalne analize. Kao prvo deniimo sljedee pojmove. s c

41

1.6. Kompaktnost metrikih prostora c Denicija 1.6.4. Neka je E C(X). Za E kaemo da je skup podjednako z ogranienih funkcija ako postoji konstanta M > 0, takva da za proizvoljno c x X i za proizvoljnu funkciju f E vrijedi |f (x)| M . Denicija 1.6.5. Za Skup E C(X) kaemo da je skup podjednako neprekidz nih funkcija ako vrijedi ( > 0)( = () > 0)(f E)(x , x X)(d(x , x ) < d(f (x ), f (x )) < ) . Teorem 1.6.11. (Arzela-Ascolli) Neka je X kompaktan skup i C(X) prostor neprekidnih funkcija na X, sa standardnom metrikom. Skup E C(X) je relativno kompaktan ako i samo ako je on skup podjednako ogranienih i podjednako neprekidnih funkcija. c Dokaz : Neka je E relativno kompaktan podskup metrikog prostora C(X). c Kao takav, on je i ogranien, pa postoje f0 C(X) i r > 0, takvi da je c E B(f0 , r). Ovo znai da za proizvoljno f E vrijedi c d(f, f0 ) = max |f (x) f0 (x)| < r .
xX

(1.23)

Neka je sada f E proizvoljna i neka je x X takode proizvoljno. |f (x)| |f (x) f0 (x)| + |f0 (x)| d(f, f0 ) + max |f0 (x)|
xX xX

r + max |f0 (x)| . Kako je f0 neprekidna funkcija, ona dostie svoju maksimalnu vrijednost, z te stavljajui da je M = r + maxxX |f0 (x)| imamo, c |f (x)| M , za svaku funkciju f E i za svako x X, a to znai da je E skup podjednako c ogranienih funkcija. c Skup E je relativno kompaktan skup pa za proizvoljno > 0 postoji z c konana 3 -mrea za E i neke je ine funkcije f1 , f2 , ..., fn (fi C(X), c i = 1, 2, ..., n). Kako je svaka od funkcija fi (i = 1, 2, ..., n) neprekidna na X, a time i uniformno neprekidna (na kompaktnom skupu), to za proizvoljan > 0, postoji = () > 0, tako da za proizvoljne x , x X, im je c d(x , x ) < , onda je |fi (x ) fi (x )| < , i = 1, 2, ..., n . 3

Gornja injenica vrijedi za sve funkcije fi (i = 1, 2, .., n), tj. postojei je c c vaei za sve funkcije, a to je opravdano injenicom da ovih funkcija ima z c c

42

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU konano mnogo. c z c Neka je sada f E proizvoljna i izaberimo iz 3 -mree njoj odgovarajuu funkciju fi0 za koju vrijedi d(f, fi0 ) < 3 . Neka su sada x , x X, takve da je d(x , x ) < . Sada imamo |f (x ) f (x )| |f (x ) fi0 (x )| + |fi0 (x ) fi0 (x )| + |fi0 (x ) f (x )| d(f, fi0 ) + |fi0 (x ) fi0 (x )| + d(f, fi0 ) + + =. < 3 3 3

Dakle, skup E je skup podjednako neprekidnih funkcija, a time smo pokazali neophodnost uslova. Dokaimo sada i dovoljnost uslova, tj. neka je E skup podjednako ogranienih z c i podjednako neprekidnih funkcija i dokaimo njegovu relativnu kompaktz nost. Ako je skup E konaan, tvrdnja trivijalno vrijedi. Pretpostavimo zato c da je E beskonaan skup. Neka je (fi (x))iN proizvoljan niz u E. c Zbog pretpostavljene kompaktnosti skupa X imamo njegovu separabilnost i neka je {x1 , x2 , ..., xn , ...} prebrojiv svuda gust skup u X. Kako je E skup podjednako ogranienih funkcija, to je niz (fi (x1 ))iN ogranien skup, c c a kao takav on sadri konvergentan podniz (fik (x1 ))kN . Oznaimo ga jedz c (1) nostavnosti radi sa (fi (x))iN i taj niz je konvergentan u taki x = x1 . c (1) Ako sada posmatramo niz (fi (x2 ))iN , on je opet ogranien, pa i iz njega c (2) moemo izdvojiti konvergentan podniz (fi (x)) koji je konvergentan u taki z c (1) x = x2 , a kako je on podniz niza (fi (x)), on je konvergentan i u taki c x = x1 . Ako nastavimo ovaj postupak, dobit emo niz nizova c (fi (x)), (fi (x)), (fi (x)), ..., (fi koji imaju sljedee osobine: c Svaki od njih je podniz polaznog niza (fi (x))iN . Poev od drugog, svaki od njih je podniz niza koji je prije njega. c m-ti niz je konvergentan u takama x = x1 , x2 , ..., xm . c Dijagonalnim postupkom formirajmo sada niz (i (x))iN , tj. i (x) = fi (x) , i = 1, 2, ... Jasno je da je novoformirani niz, podniz naeg polaznog niza. Osim toga, s kako je on, posmatrajui ga od m-tog lana (m N), podniz m-tog niza c c (m) ((fi (x)))iN , on je konvergentan u svim takama svuda gustog skupa c {x1 , x2 , ..., xn , ...}. Neka je sada > 0 proizvoljan. E je skup podjednako neprekidnih funkcija,
(i) (1) (2) (3) (m)

(x)), ...

43

1.6. Kompaktnost metrikih prostora c onda postoji () > 0, takav da za sve x , x X i za svaku funkciju f E vrijedi d(x , x ) < |f (x ) f (x )| < . (1.24) Za ovakav , formirajmo konanu -mreu skupa X (X je kompaktan). Neka c z je ine elementi {y1 , y2 , ..., yk }. Ne gubei na optosti, moemo smatrati da c c s z su take nae -mree neke od taaka svuda gustog skupa {x1 , x2 , ..., xn , ...}. c s z c Dakle, niz (i (x))iN je konvergentan u svakoj od taaka y1 , y2 , ..., yk , a time c je i Cauchyjev, tj. postoji n = n() N, takav da za proizvoljne i, j n vrijedi (1.25) |i (ys ) j (ys )| < , s = 1, 2, ..., k . 3 Neka je sada x X proizvoljan. Iz -mree izaberimo yi0 takav da je z d(x, yi0 ) < . Sada za i, j n imamo |i (x) j (x)| |i (x) i (yi0 )| + |i (yi0 ) j (yi0 )| + |j (yi0 ) j (x)| . Zbog (1.24) i (1.25) imamo |i (x) j (x)| < + + =. 3 3 3

Dakle, za proizvoljno > 0, postoji n N, tako da za sve i, j N, i, j n, vrijedi |i (x) j (x)| < . Ovo znai da je niz (i (x)) Cauchyjev, a time i konvergentan u svim takama c c x X, tj. on je uniformno konvergentan. Kako su pri tome sve funkcije i (i N) neprekidne, zakljuujemo da niz (i ) konvergira ka neprekidnoj c funkciji 0 i to u smislu metrike u C(X). Iz proizvoljnog niza (fi (x)) E, izdvojili smo konvergentan podniz (i (x)), to znai da je skup E relativno kompaktan skup, time je dokaz teoreme s c zavren. s

44

2 Banachovi prostori
2.1 2.2 2.3 Linearni vektorski prostori . . . . . . . . . . . . . Normirani prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2.1 Banachovi prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 53 59

Konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

2.1

Linearni vektorski prostori

Denicija 2.1.1. Neka je ili skup realnih (R) ili skup kompleksnih (C) brojeva. Neprazan apstraktan skup V , snabdjeven sa dvije binarne operacije + : V V V (sabiranje) i : V V (mnoenje skalarom) je z (realan ili kompleksan) linearan vektorski prostor ako i samo ako su za sve a, b i sve u, v, w V zadovoljeni sljedei uslovi: c 1. u + v V (zatvorenost operacije sabiranja) 2. u + (v + w) = (u + v) + w (asocijativnost sabiranja) 3. (0 V )(u V ) 0 + u = u (egzistencija neutralnog elementa za sabiranje) 4. (u V )(u V ) u + u = 0 (egzistencija inverznog elementa za sabiranje) 5. u + v = v + u (komutativnost sabiranja) 6. a u V (zatvorenost operacije mnoenja sa skalarom) z 7. a(bu) = (ab)u (asocijativnost mnoenja sa skalarom) z 8. (1 )(u V ) 1 u = u (egzistencija neutralnog elementa za mnoenje skalarom) z 9. a (u + v) = a u + a v (distributivnost mnoenja skalarom u odnosu z na sabiranje) 10. (a + b) u = a u + b u (distributivnost u odnosu na sabiranje skalara) 45

2.1. Linearni vektorski prostori Elemente skupa nazivamo skalarima, a elemente skupa V nazivamo vektorima. Mnoenje skalarom, a u, uobiajeno zapisujemo sa au, a za izraz z c u+(v) koristimo krai zapis sa uv. Gornja denicija radi sa proizvoljnim c apstraktnim skupom V , ne uzimajui u obzir o kakvoj vrsti elemenata je c z rije. Tako skup V moe biti skup realnih brojeva, ali takode moe biti c z skup beskonanih nizova, skup integrabilnih funkcija, skup matrica i sl. Iz c konteksta e uvijek biti jasno sa kakvim objektima radimo i u daljem, kad c god kaemo prostor, podrazumijevamo linearan vektorski prostor. U ispiz tivanju da li je V linearan vektorski prostor, prije ispitivanja svih gornjih deset osobina, uobiajeno je prvo ispitati c Da li V sadri nula element? z Da li je V zatvoren u odnosu na operacije sabiranja i mnoenja skalarom? z Ukoliko je odgovor negativan na jedno od ovih pitanja, V nije linearan vektorski prostor. Primjer 2.1. Za 1 p < +, posmatrajmo prostor lp (), svih sa p-tim stepenom sumabilnih nizova u (realnih za = R ili kompleksnih za = C), lp () = x = (xn )nN | xn (n N), |xn |p < + .

nN

Za x, y lp () i , neka je x + y = (xn + yn )nN , x = (xn )nN . Lahko se provjerava da sa ovako denisanim operacijama lp () zaista jeste linearan vektorski prostor. Jedino nije jasna zatvorenost operacije +, a to obrazlaemo sljedeim rasudivanjem. z c
n i=1 n def def

|xn + yn |p

i=1

2p (|xn |p + |yn |p ) 2p

i=1

(|xn |p +

i=1

|yn |p )

< + .

Na isti nain moemo i na l () denisati operacije sabiranja i mnoenja c z z skalarom, sa ime je i l () linearan vektorski prostor. c Denicija 2.1.2. Neka je V lienearan vektorski prostor. Za skup W V kaemo da je potprostor prostora V ako vrijedi z 1. (u, v W ) u + v W . 2. (a )(u W ) au W . 46

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Drugaije reeno, W V je potprostor ako je on sam za sebe linearana c c vektorski prostor. Za skup W u tom sluaju kaemo da je i lineal ili linearna c z mnogostrukost u V . Primjer 2.2. Neka je C[0, 1] skup realnih, na [0, 1] denisanih i neprekidnih funkcija i neka je L1 (0, 1) skup realnih funkcija denisanih na (0, 1), sa osobinom
1 0

|f (t)|dt < + , f L1 (0, 1) .


def def

Na oba skupa moemo uvesti operacije z (f + g)(t) = f (t) + g(t) , (f )(t) = f (t) , sa kojima oni postaju linearni vektorski prostori. Neka je sada f C[0, 1]. Zbog neprekidnosti funkcije na ogranienom i c zatvorenom skupu, ona dostie svoj maksimum, tj. postoji M > 0, takav z da je |f (t)| M , za sve t [0, 1], a time je i
1 0

|f (t)|dt M < + ,

odnosno f L1 (0, 1). Posmatrajmo sada funkciju f (t) = t1/2 koja nije neprekidna na [0, 1], ali
1 0

|t1/2 |dt = 2t1/2 |1 = 2 < + , 0

tj. f L1 (0, 1). Dakle, C[0, 1] je strogi potprostor prostora L1 (0, 1). Lema 2.1.1. Ako su W1 , W2 , ..., Wn potprostori vektorskog prostora V , tada je i W1 W2 Wn vektorski potprostor od V . Sa unijom potprostora stvari su malo drugaije. Naime, ako su W1 i W2 c potprostori prostora V , njihova unija ne mora biti potprostor. Primjer 2.3. U prostoru R2 posmatrajmo vektore x = (1, 1) i y = (1, 1). Skupovi W1 = {x| R} , W2 = {y| R} ,

oigledno su potprostori od R2 . Medutim, za , R \ {0}, vektor z = c x + y W1 W2 (Slika 2.3). /

Denicija 2.1.3. Neka je V linearan prostor, v1 , v2 , ..., vn vektori iz V i a1 , a2 , ..., an skalari iz . Vektor
n

v=
i=1

ai vi ,

47

2.1. Linearni vektorski prostori


W2 z W1

Slika 2.1: Unija potprostora ne mora biti potprostor. nazivamo linearnom kombinacijom vektora v1 , v2 , ..., vn , sa koecijentima a1 , a2 , ..., an . Ako je S V , V linearan prostor, skup
n

L(S) =
i=1

i xi | i , xi S, i = 1, 2, ..., n

nazivamo lienealom nad S ili linealom generisanim skupom S. Primjeujemo c da su u lineal ukljuene samo konane linearne kombinacije, to je opravdano c c s time da radimo sa apstraktnim linearnim vektorskim prostorima, u njemu denisanim operacijama i postavljenim aksiomama, bez dodatnih struktura. Za posmatranje beskonanih linearnih kombinacija potrebna nam je konverc gencija koja nam nije dostupna u linearnim vektorskim prostorima. Lema 2.1.2. Neka je S podskup linearnog prostora V . Skup L(S) je najmanji lineal u V koji sadri skup S. z Dokaz : Kako je L(S) skup svih konanih linearnih kombinacija elemenata c iz S, jasno je da vrijedi S L(S). Neka je L lineal koji sadri S. Kako vrijedi z (x, y L)(, ) x + y L , jasno je da to vrijedi i za svaku konanu linearnu kombinaciju elemenata iz c i L, tj. L(S) L. Primjetimo ovdje da svaki lineal u sebi sadri nula element, a to znai da je z c nula element sadran u svakom linearnom vektorskom prostoru. Zato deniz cija disjunktnosti vektorskih prostora nije ista kao disjunktnost skupova, tj. za linearne prostore W1 i W2 kaemo da su disjunktni ako vrijedi z W1 W2 = {0} . c c Za lineale vrijede sljedea tvrdenja iji dokazi su ostavljena itaocu za c vjebu. z Lema 2.1.3. Neka su W i W1 podskupovi linearnog prostora V . Tada vrijedi:

48

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU 1. W L(W ). 2. Ako je W W1 , onda je L(W ) L(W1 ). 3. L(L(W )) = L(W ). 4. Ako je W = , onda je L(W ) = {0}. 5. Ako je W W1 L(W ), onda je L(W ) = L(W1 ). Denicija 2.1.4. Neka su W1 i W2 potprostori linearnog prostora V . Skup W1 + W2 = L(W1 W2 ) nazivamo sumom potprostora W1 i W2 . Za V kaemo da je direktna suma potprostora W1 i W2 ako vrijedi z 1. V = L(W1 W2 ) i 2. W1 i W2 su disjunktni. Direktnu sumu oznaavamo sa V = W1 W2 i tada kaemo da je W1 direktni c z komplement od W2 i obrnuto. Lema 2.1.4. Linearani prostor V je direktna suma potprostora W1 i W2 ako i samo ako se svaki element z V na jedinstven nain moe prikazati c z kao z = x + y, gdje je x W1 , a y W2 . I Denicija 2.1.4 i Lema 2.1.4 mogu se produiti na konanu i prebrojivu z c familiju potprostora. Denicija 2.1.5. Neka je V linearan vektorski prostor. Za vektore x1 , x2 , ..., xn V kaemo da su linearno zavisni ako postoji netrivijalna kombinacija elez menata 1 , 2 , ..., n , takva da vai z
n

i xi = 0 .
i=1

(pod netrivijalnom kombinacijom podrazumijevamo da je bar jedan od i (i {1, 2, ..., n}) razliit od nule). c U suprotnom kaemo da su vektori x1 , x2 , ..., xn linearno nezavisni. z Za beskonaan skup vektora kaemo da su linearno nezavisni, ako je proizvoljna c z konana kolekcija tih vektora linearno nezavisna. c Lema 2.1.5. Neka je V linearan vektorski prostor i neka je B V skup linearno nezavisnih vektora. Neka je za neko x V skup B {x} linearno zavisan, tada x L(B). Denicija 2.1.6. Neka je V linearan vektorski prostor. Skup linearno nezavisnih vektora B V nazivamo algebarskom ili Hamelovom bazom prostora V , ako vrijedi L(B) = V .

49

2.1. Linearni vektorski prostori Na osnovu denicije baze i Leme 2.1.5, jasno je da ako je B baza vektorskog prostora V , da je to maksimalan skup linearno nezavisnih vektora prostora V u smislu brojnosti. Ovo znai da dodavanjem bilo kog vektora baznom c skupu vektora, on postaje skup linearno zavisnih vektora. Kao posljedicu ovoga imamo da u prostoru koji ima algebarsku bazu, za svaki x V vrijedi x=
x B

x ,

za neke . Jasno je da jedan vektorski prostor moe imati vie baza, tj. svaki skup z s linearno nezavisnih vektora koji generiu itav prostor, je baza prostora. s c O postojanju bar jedne baze u vektorskom prostoru govori nam sljedee c c tvrdenje. Za njen dokaz trebae nam Zornova lema, jedan od ekvivalenata Aksiome izbora. Lema 2.1.6 (Zornova lema). c Ako svaki lanac nepraznog, parcijalno uredenog skupa ima gornje ogranienje, tada taj skup ima najmanje jedan maksimalan element. Teorem 2.1.7. Svaki linearan vektorski prostor ima bazu. Dokaz : Neka je V linearan prostor i neka je B familija svih podskupova od V iji su elementi linearno nezavisni. Kako prazan skup pripada B onda c ta familija nije prazna. Lahko se provjerava da je B parcijalno uredena inkluzijom. Neka je (Bi )iI proizvoljan lanac u B. Posmatrajmo B =
iI

Bi .

B je linearno nezavisan skup jer je proizvoljna kolekcija elemenata iz B sadrana u nekom Bi , a ovaj je linearno nezavisan skup. Jasno je takode z da za proizvoljno i I vrijedi Bi B , te je B gornje ogranienje posc matranog lanca. Na osnovu Zornove leme, postoji maksimalan element B , familije B. Pretpostavimo da sada postoji element v V takav da v B . To onda / znai da je skup B {v} linearno zavisan, a na osnovu Leme 2.1.5 onda c imamo v L(B ). Ovo znai da je L(B ) = V , tj. B je baza prostora V . c Ako je B baza prostora V i ako je card(B) = n N, kaemo da je z V konanodimenzionalan prostor dimenzije n. Ukoliko je card(B) = 0 , c kaemo da je prostor beskonanodimenzionalan. z c Primjer 2.4. U prostorima lp () = lp (1 p < +) vektori en = (0, 0, 0, . . . , 1, 0, . . .) ; n N ,
nlanova c

50

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU su linearno nezavisni vektori i kako ih ima beskonano mnogo, prostori lp su c beskonanodimenzionalni. c Hamelovu bazu u prostoru c (konvergentnih nizova) ine vektori c e1 = (1, 1, 1, ..., 1, ..) , en = (0, 0, 0, ..., Primjer 2.5. Na prostoru C[0, 1] posmatrajmo funkcije fn denisane sa 0 ; t [0, 1] \ [2n 2(n+2) , 2n + 2(n+2) ] n+2 t 2n + 2(n+2) fn (t) = 2 ; t [2n 2(n+2) , 2n ] n+2 n 2 2 + 2(n+2) t ; t [2n , 2n + 2(n+2) ] f1 1 f2 1 fn 1 , 0, ...) n N, n > 2 .

(n1)to mjesto

3 8

5 8

3 5 16 16

3 5 2n+2 2n+2

Slika 2.2: Linearno nezavisne funkcije u C[0, 1] Kako su intervali In = [2n 2(n+2) , 2n + 2(n+2) ] (n N), na kojima je fn = 0, medusobno disjunktni, lagano se pokazuje linearna nezavisnost vektora {fn | n N}, pa je i C[0, 1] beskonanodimenzionalan prostor. c Jo u dokazu teorema o kompletiranju, imali smo priliku vidjeti kako na s kolinikom skupu moemo raditi kao na bilo kom drugom skupu: denc c z isati operacije, metriku i sl. Uvedimo sada koliniki prostor kao linearan c c vektorski prostor. Neka je X proizvoljan linearan vektorski prostor i neka je V neki njegov potprostor. Uvedimo na X relaciju x, y X , x y x y V . Trivijalno se pokazuje da je ovako uvedena relacija reeksivna, simetrina i c tranzitivna, a time relacija ekvivalencije. Dakle, ovako uvedenom relacijom prostor X moemo razbiti na klase ekvivalencija, a skup svih klasa ekvivaz lencija nazivamo kolinikim skupom, i za razliku od ranije koritene oznake, c c s ovdje emo taj skup iz praktinih razloga oznaavati sa X/V . c c c
def

51

2.1. Linearni vektorski prostori U svakom kolinikom skupu moemo uvesti operacije sabiranja i mnoenja c c z z skalarom. Zaista, neka su i proizvoljne dvije klase iz X/V . Izaberimo po jedan element iz svake od tih klasa, npr. x i y . Neka je ona klasa ekvivalencije koja sadri element x + y. Stavimo sada da je z =+ . Analogno, za a , neka je ona klasa koja sadri element ax. Mnoenje z z skalarom onda uvodimo sa = a . Lahko se provjerava da ovako uvedene operacije ne ovise od izbora predstavnika klasa i da zadovoljavaju aksiome vektorskog prosora. Time smo na skupu X/V denisali unutranju i spoljanju kompoziciju, ime on sam za s s c sebe postaje jedan linearan vektorski prostor. Denicija 2.1.7. Neka je X proizvoljan linearan vektorski prostor i V njegov potprostor. Dimenziju kolinikog prostora X/V nazivamo kodimenzija c c potprostora V u prostoru X. Dokaz sljedee jednostavne tvrdnje ostavljen je itaocu za vjebu. c c z Lema 2.1.8. Ako je X konanodimenzionalan linearan vektorski prostor c dimenzije n, a V njegov potprostor dimenzije k, onda je koliniki prostor c c dimenzije n k. Sljedea tvrdnja je neto optijeg karaktera. c s s Teorem 2.1.9. Neka potprostor V X ima kodimenziju n. Tada u X postoje elementi x1 , x2 , ..., xn , takvi da za svako x X, postoji jedinstvena reprezentacija x = a1 x1 + a2 x2 + an xn + y ,

gdje su a1 , a2 , ..., an i y V .

Dokaz : Neka je kodimenzija potprostora V u X jednaka n, tj. dimenzija kolinikog prostora X/V je n, pa u njemu postoje linearno nezavisni vektori c c 1 , 2 , ..., n , koji ine bazu tog prostora. Iz svake od klasa i izaberimo po c jednog predstavnika xi , te klase. Neka je sada x X proizvoljan i neka je ona klasa ekvivalencije koja ga sadri. Zbog baze, postoje jedinstveni 1 , 2 , ..., n , takvi da je z = 1 1 + 2 2 + + n n . Sada zakljuujemo da i x i 1 x1 + 2 x2 + + n xn pripadaju istoj klasi, c a to znai da se ova dva elementa razlikuju do na element iz skupa V , tj. c vrijedi x = 1 x1 + 2 x2 + + n xn + y , y V .

Dokaz jedinstvenosti ostaje itaocu za vjebu. c z

52

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Denicija 2.1.8. Neka je L proizvoljan potprostor linearnog vektorskog prostora X, kodimenzije 1. Za potprostor L tada kaemo da je hiperpovr u z s prostoru X. Hiperpovr u jednodimenzionalnom prostoru je taka, u dvodimenzionals c nom prostoru je prava, u trodimenzionalnom prostoru to je ravan itd. Generalno, u n-dimenzionalnom prostoru, hiperpovr je generisana nedegeners isanom linearnom jednainom c a1 x1 + a2 x2 + + an xn = b , gdje nedegenerisanost znai da nisu svi ai jednaki 0. c

2.2

Normirani prostori

Denicija 2.2.1. Neka je X linearan vektorski prostor na kome je denisana funkcija || || : X R+ {0}, sa sljedeim osobinama: c 1. (x X) ||x|| 0, 2. ||x|| = 0, ako i samo ako x = 0, 3. ( )(x X) ||x|| = || ||x||, 4. (x, y X) ||x + y|| ||x|| + ||y||. Tada za funkciju |||| kaemo da je norma na X, a za X kaemo da je z z normiran linearan vektorski prostor. Ako je na X denisana norma ||||, izraz ||x|| itamo norma vektora x. c Lema 2.2.1. Neka je X normiran linearan vektorski prostor. Tada za proizvoljne x, y X vrijedi | ||x|| ||y|| | ||x y|| . Dokaz : Neka su x, y X proizvoljni. Iz relacije trougla imamo ||x|| = ||x y + y|| ||x y|| + ||y|| , odnosno, ||x|| ||y|| ||x y|| . Prostom zamjenom uloga x i y, dobijamo ||y|| ||x|| ||x y|| , ili Iz (2.1) i (2.2) dobijamo traenu nejednakost. z ||x y|| ||x|| ||y|| . (2.2) (2.1)

53

2.2. Normirani prostori Primjer 2.6. Primjeri normi na nekim poznatim nam skupovima: 1. Za x c ili x c0 , ||x|| = sup |xn |.
nN
1 p

2. Za x lp (1 p < ), ||x|| = 3. Za x l , ||x|| = sup |xn |.


nN

i=1

|xi |p

4. Za x C[a, b], ||x|| = max |x(t)|.


atb

5. Za x Lp () (1 p < ), ||x|| =

|x(t)| dt

1 p

Deniimo sada pomou norme, funkciju d : X X R+ {0}, na sljedei s c c nain c d(x, y) = ||x y|| , x, y X . Nije teko provjeriti da ovako denisana funkcija zadovoljava sve uslove s Denicije 1.1.1, pa je na ovaj nain uvedena metrika na X, za koju kaemo c z da je inducirana normom u datom prostoru. Samim tim imamo da je svaki normiran linearan vektorski prostor ujedno i metriki prostor, te sve to je c s reeno za metrike prostore vrijedi i za normirane prostore. c c o Takode vrijede i nejednakosti Hldera i Minkowskog, a one u normiranim prostorima glase Lema 2.2.2 (Nejednakost Hldera). o Za x lp i y lq , gdje su 1 < p, q < + konjugovani brojevi, vrijedi
n=1

|xn yn | ||x||lp ||y||lq .

Lema 2.2.3 (Nejednakost Minkowskog). Neka su x, y lp (1 p < +). Tada i x + y lp i vrijedi ||x + y||lp ||x||lp + ||y||lp . I pojam izometrije iz metrikih prostora sada dobija novu formu. c Denicija 2.2.2. Dva normirana prostora (X, ||||) i (Y, ||||) su izometriki c izomorfni, ili jednostavnije izometrini, ako postoji izomorzam f : X Y , c takav da za proizvoljan x X vrijedi ||f (x)||Y = ||x||X . 54

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU

2.2.1

Konvergencija

Prenosei poznato nam iz metrikih prostora sada imamo, za niz (xn )nN c c X kaemo da konvergira ka elementu x0 X, ako vrijedi z ||xn x0 || 0 , (n ) . Niz (xn ) X je Cauchyjev ako vrijedi ||xn xm || 0 , (n, m ) . Denicija 2.2.3. Za skup A, podskup normiranog prostora X kaemo da je z ogranien, ako vrijedi c (M > 0)(x A) ||x|| M . Kako je svaki konvergentan niz i ogranien, to ako vrijedi xn x0 (n c ), onda je ||xn || M , za neko M > 0 i za svako n N. Lema 2.2.4. Neka su (xn )nN i (yn )nN konvergentni nizovi u normiranom linearnom vektorskom prostoru X. Tada je i niz (xn + yn )nN konvergentan u X. Dokaz : Neka xn x0 i yn y0 (n ), tj. ||xn x0 || 0 , ||yn y0 || 0 , n . Sada vrijedi ||(xn + yn ) (x0 + y0 )|| = ||(xn x0 ) + (yn y0 )|| ||xn x0 ||+||yn y0 || , (2.4) pa zbog (2.3), izraz na desnoj strani u (2.4) tei ka 0, tj. vrijedi z xn + yn x0 + y0 , (n ) Lema 2.2.5. Neka je (xn )nN konvergentan niz u normiranom linearnom vektorskom prostoru X i neka je (n )nN konvergentan niz skalara. Tada je i niz (n xn )nN konvergentan u X. Dokaz : Neka xn x0 i n 0 (n ). Tada imamo ||n xn 0 x0 || = ||(n 0 )xn + 0 (xn x0 )|| ||(n 0 )xn || + ||0 (xn x0 )|| (2.3)

= |n 0 | ||xn || + |0 | ||xn x0 || . 55

2.2. Normirani prostori Zbog ogranienosti niza (xn ), zakljuujemo da posljednji izraz tei ka 0, c c z kada n , pa zakljuujemo da vrijedi c n xn 0 x0 , (n ) . Ako u prostoru X imamo algebarsku bazu, tada se svaki vektor tog prostora moe na jedinstven nain prikazati kao linearna kombinacija vektora baze, z c tj. za x X x= xi ei ,
iI

gdje je {ei | i I} baza prostora. Skalare xi (i I) nazivamo koordinatama vektora x. Ako sada posmatramo neki niz (xk )kN u tom prostoru, onda zajedno sa njim moemo posmatrati i nizove njegovih koordinata (xn )nN , z i za i N. Denicija 2.2.4. Neka je (xk )kN niz u normiranom prostoru X. Ukoliko su svi nizovi koordinata tog niza konvergentni, tj. (i N) xn x0 , (n ) , i i kaemo da niz (xk )kN konvergira po koordinatama. z Teorem 2.2.6. U konanodimenzionalnim normiranim prostorima konverc gencija po normi i konvergencija po koordinatama su ekvivalentne. Dokaz : Neka je X n-dimenzionalan normiran prostor sa bazom {e1 , e2 , ..., en } i neka je niz (xk )kN X. Tada za svako k N imamo
n

xk =
i=1

xk ei . i

Pretpostavimo da je niz (xk )kN konvergentan po koordinatama, tj. neka je xk x0 (k ), za i = 1, 2, ..., n . Oznaimo sa x0 = n x0 ei , onda c i i i=1 i imamo
n

xk x

=
i=1 n

(xk x0 )ei i i

i=1

|xk x0 | ||ei || i i
n

1in

max ||ei ||

i=1

|xk x0 | . i i

Posljednji izraz tei ka 0, kada pustimo da k , pa zakljuujemo da z c xk x0 (k ), tj. niz je konvergentan i po normi. 56

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Pretpostavimo sada da niz (xk )kN konvergira po normi elementu x0 i neka vrijede reprezentacije tih elemenata u bazi prostora, kao to smo to s uveli gore. Pokaimo da su u tom sluaju svi nizovi koordinata naeg niza z c s ogranieni. c Pretpostavimo da to nije tano, tj. da za neko i0 {1, 2, ..., n} je xk0 c i (k ) (u stvari postoji podniz ovog niza, ali neemo izgubiti na optosti c s ako pretpostavimo da to vrijedi za itav niz). Ako sa k oznaimo sumu c c apsolutnih vrijednosti koordinata k-tog elementa naeg niza, tj. s
n

k =
i=1

|xk | , i

onda zbog uinjene pretpostavke mora biti k + (k ). c Formirajmo sada novi niz (yk )kN , zadat sa xk = yk = k
xk n k yi ei , i=1

k gdje je yi = i . Kako k , to onda yk 0, jer je niz (xk )kN , zbog k konvergencije, ogranien. Osim toga vrijedi c k |yi | =

|xk | i 1, k

tj. nizovi koordinata niza (yk )kN su ogranieni, pa prema Bolzano-Weierc strassovom teoremu, postoji podniz (kj )jN niza prirodnih brojeva, tako da za svako i = 1, 2, ..., n vrijedi
0 yi j yi , (kj ) . k

Ovo onda znai da podniz (ykj )jN (yk )kN konvergira po koordinatama c ka elementu
n

y0 =
i=1

0 yi ei .

Medutim, kako smo ve utvrdili yk 0 (k ), a onda i svaki njegov c podniz mora konvergirati ka 0, tj. mora vrijediti
n

y0 =
i=1

0 yi ei = 0 .

Zbog linearne nezavisnosti vektora baze zakljuujemo onda da je c


0 yi = 0 , za svako i = 1, 2, ..., n .

57

2.2. Normirani prostori Ovo ipak nije mogue jer vrijedi c


n i=1

|yi j | =
n i=1

n i=1

|xi j | =1, k j

a pri tome je

n i=1

|yi j |

0 |yi | = 0 , (kj ) .

Dobijena kontradikcija znai da su svi nizovi c (xk )kN , i = 1, 2, ..., n i ogranieni (preciznije, dokazali smo da su za ogranien niz, svi nizovi njec c govih koordinata ogranieni). c Posmatrajmo sada niz (zk )kN , denisan sa zk = xk x0 , kN. ||xk x0 ||

(Podrazumijevamo da je xk x0 = 0). Kako je on ogranien, jer c ||zk || = 1 , za svako k N , zakljuujemo da su i svi nizovi njegovih koordinata ogranieni. Dakle, nizovi c c xk x0 i i ||xk x0 || , i = 1, 2, ..., n
kN

su ogranieni. Kako smo pretpostavili konvergenciju po normi, tj. xk x0 c 0 (k ), gornje e biti tano jedino u sluaju ako za svako i = 1, 2, ..., n c c c vrijedi xk x0 , (k ) , i i a ovo ne znai nita drugo do konvergenciju po koordinatama naeg niza. c s s Sljedeim primjerom pokazujemo da ove dvije konvergencije nisu ekvivac lentne u beskonanodimenzionalnim prostorima. Sta vie, pokazuje se da je c s konvergencija po normi jaa od konvergencije po koordinatama. c Primjer 2.7. Posmatrajmo u prostoru lp (1 p < ) niz vektora (en )nN , gdje je en = (0, 0, 0, . . . , 1, 0, . . .) .
nlanova c

Za nizove koordinata ovih vektora vidimo da za dovoljno veliko k N, je |ek 0| = 0 (za proizvoljno k > n), pa svi nizovi koordinata su konvergentni n 58

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU ka 0. Medutim, za n, m N, n = m, vrijedi

1 p

||en em || =

i=1

|ei ei |p n m

= 2p ,

pa zakljuujemo da niz (en )nN nije Cauchyjev, a tim prije nije ni konverc gentan.

2.3

Banachovi prostori

Iz metrikih prostora preuzimamo i deniciju kompletnosti, tj. normiran c prostor je kompletan, ako je u njemu svaki Cauchyjev niz konvergentan. Sada deniimo i glavni pojam ove glave. s Denicija 2.3.1. Kompletan, normiran, linearan vektorski prostor se naziva Banachov prostor. Primjer 2.8. Neki od standardnih primjera Banachovih prostora su c, c0 , lp (1 p ), C[a, b], Lp [a, b], na kojima su norme uvedene kao u Primjeru 2.6. Sljedeim primjerom dajemo normiran linearan vektorski prostor koji nije c Banachov. Primjer 2.9. Posmatrajmo skup C[0, 2], neprekidnih funkcija na segmentu [0, 2]. Za x C[0, 2] stavimo
2

||x|| =

|x(t)|dt ,

ime smo denisali normu na C[0, 2]. c Posmatrajmo sada sljedei niz funkcija c 1 ; x [0, 1) 1 fn (x) = 1 + n nx ; x 1, 1 + n 1 0 ; x 1 + n, 2 1

, nN.

fn 1

f2

f1 2

59

2.3. Banachovi prostori Za proizvoljne n, m N, n = m, imamo ||fn fm || =

1 1 1 0 , (n, m ) . 2 n m

ali f C[0, 2], tj. dati Cauchyjev niz nije konvergentan. /

c Dakle, (fn )nN je Cauchyjev niz. Medutim, oigledno da fn f (n ), gdje je 1 ; x [0, 1) f (x) = 0 ; x [1, 2]

Kao i kod metrikih prostora i ovdje navodimo ekvivalentan teorem o komc pletiranju. Teorem 2.3.1. Svaki normiran linearan vektorski prostor se moe komplez tirati, tj. za svaki normiran linearan vektorski prostor X, postoji kompletan normiran linearan vektorski prostor X, takav da je X svuda gust u X. Denicija 2.3.2. Neka je X Banachov prostor i neka je Y X. Ako je Y sam za sebe Banachov prostor u odnosu na algebarsku i metriku strukc turu koju u njemu inducira odgovarajua struktura iz X, kaemo da je Y c z Banachov potprostor od X. Sama injenica da je Y vektorski potprostor od X ne mora znaiti da je c c on i Banachov potprostor, jer se pojam vektorski potprostor odnosi samo na algebarsku strukturu, dok se pojam Banachov potprostor odnosi i na algebarsku ali i na metriku strukturu skupa. c Primjer 2.10. Posmatrajmo skup A lp koji u sebi sadri sve nizove koji z imaju samo konano mnogo koordinata razliitih od nule, tj. c c x A x = (x1 , x2 , ..., xn , 0, 0, ...) . Lahko se provjerava da je A vektorski potprostor od lp . Posmatrajmo niz (xn )nN , xn = 1 1 1 1, , 2 , ..., n , 0, 0, ... 2 2 2
1 p

, nN.

Oigledno (xn ) A i pri tome je za n, m N (m < n) c


n

||xn xm || =

i=m+1

1 2ip

0 , n, m .

Dakle, (xn ) je Cauchyjev niz ali on nije konvergentan u A jer oigledno za c niz x = ( 21 )nN vrijedi n

||xn x || =

i=n+1

1 2ip

1 p

0, n,

tj. xn x (n ), ali x A. /

60

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Dokaz sljedee proste injenice ostavljamo itaocu za vjebu. c c c z Lema 2.3.2. Svaki zatvoreni vektorski potprostor Banahovog prostora je Banachov potprostor. Iz linearne algebre nam je poznat stav Teorem 2.3.3. Svaka dva konanodimenzionalna linearna vektorska prosc tora, iste dimenzije, su izomorfni. Dokaz : Neka su X i Y dva konanodimenzionalna linearna vektorska prosc tora, dimenzije n N. Ako pokaemo da je naprimjer X izomorfan sa Rn , z c onda kako je izomorzam relacija ekvivalencije, tvrdenje e biti dokazano. Dakle, neka su vektori e1 , e2 , ..., en baza prostora X i neka je x = (x1 , x2 , ..., xn ) proizvoljan element iz Rn . Deniimo preslikavanje f : Rn X na sljedei s c nain, c
n

f (x) =
i=1

xi ei .

Nije teko vidjeti (provjeriti!) da je f bijektivno preslikavanje. Osim toga s vai, z f (x + x ) = f (x ) + f (x ) , pa je f izomorzam iz Rn u X. Dakle, X je izomorfan sa Rn , a na isti nain se pokazuje da je Rn izomorfan c sa Y , pa na osnovu tranzitivnosti, zakljuujemo izomorfnost prostora X i c Y. Kao direktnu posljedicu gornjeg teorema imamo sljedea dva tvrdenja. c Posljedica 2.3.4. Svaki konanodimenzionalan normiran linearan vektorski c prostor je kompletan. Drugaije reeno, normiran linearan vektorski prostor konane dimenzije c c c je Banachov prostor. Posljedica 2.3.5. Ako je Y konanodimenzionalan potprostor normiranog c prostora X, onda je Y zatvoren potprostor od X. Denicija 2.3.3. Neka je X normiran linearan vektorski prostor i neka su ||||1 i ||||2 dvije norme denisane na X. Kaemo da su ove norme z ekvivalentne ako postoje konstante C1 , C2 R, tako da za svako x X, vrijedi C1 ||x||1 ||x||2 C2 ||x||1 . Trivijalno je vidljivo da je ovako uvedena veza izmedu normi na nekom prostoru, reeksivna, simetrina i tranzitivna, pa je relacija ekvivalentnost c normi, relacija ekvivalencije. Jo jedna specinost konanodimenzionalnih prostora iskazana je sljedeom s c c c tvrdnjom.

61

2.3. Banachovi prostori Teorem 2.3.6. Neka je X konanodimenzionalan normiran prostor. Svake c dvije norme denisane na X, su ekvivalentne. Dokaz : Neka je X konanodimenzionalan prostor i neka su ||||1 i ||||2 c dvije norme denisane na X. Pretpostavimo da one nisu ekvivalentne. To znai da za svako k N, postoji xk X, takav da vrijedi c ||xk ||2 > k ||x||1 . Na ovaj nain smo denisali niz (xk )kN X. Pomou njega deniimo c c s x novi niz yk = k||xk || za koga vrijedi k
1

||yk ||1 =

1 0 , (k ) , k

pa oigledno ne moe vrijediti yk 0 (k ), a to je kontradikcija. Dakle c z za neko C1 i za svako x X vrijedi, ||x||2 C1 ||x||1 .

tj. yk 0 po normi ||||1 . Zbog toga zakljuujemo da niz (yk )kN konvergira c i po koordinatama. Kako je X konanodimenzionalan prostor, onda su u c njemu ove dvije konvergencije ekvivalentne, pa sada iz konvergencije po koordinatama zakljuujemo da je ovaj niz konvergentan i po normi || ||2 . c Medutim, ||xk ||2 >1, ||yk ||2 = k ||xk ||1

Na analogan se nain pokae da mora vrijediti i druga nejednakost iz denic z cije ekvivalentnosti normi. Ovakvu situaciju, to je ve za oekivati, nemamo u beskonanodimenzionalnim s c c c prostorima. Da se u to uvjerimo, posmatrajmo sljedei primjer. c Primjer 2.11. Neka je B[0,1] skup svih ogranienih i integrabilnih funkcija c na segmentu [0, 1]. Deniimo funkcije ||||1 , ||||2 : B[0, 1] R+ {0} na s sljedei nain, c c
1

x B[0, 1] , ||x||1 = max |x(t)| , ||x||2 =


t[0,1]

|x(t)|dt .

Citaocu je ostavljeno da pokae da su ovako denisane funkcije, norme na z B[0, 1]. Posmatrajmo niz funkcija (fn )nN , zadat sa fn (x) =
1 1 ; x 0, n 1 0 ; x n, 1

, nN.

Lahko sada provjeravamo da vrijedi


1

||fn ||1 = max |fn (t)| = 1 , odnosno ||fn ||2 =


t[0,1]

|fn (t)|dt =

1 n

dt =

1 , n N. n

62

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Ovo znai da je c


n

lim ||fn ||1 = 1 , lim ||fn ||2 = 0 ,


n

iz ega je oigledna neekvivalentnost denisanih normi na B[0, 1]. c c U razmatranju osobine kompaktnosti u metrikim prostorima, vidjeli smo c da je svaki relativno kompaktan skup ogranien i da je svaki kompaktan c skup zatvoren. Kod konanodimenzionalnih prostora to su i dovoljni uslovi. c Teorem 2.3.7. Neka je X konanodimenzionalan normiran prostor. Da c bi skup A X bio relativno kompaktan potrebno je i dovoljno da je on ogranien skup. c Dokaz : Na osnovu Teorema 1.6.3 imamo potrebne uslove. Dokaimo neophodnost. Neka je A ogranien podskup od X i neka je (xk )kN z c proizvoljan niz u A. Kako su to ujedno elementi prostora X, a ovaj je dimenzije n, to vrijedi,
n

xk =
i=1

xk ei , i

gdje su ei (i = 1, 2, ..., n) vektori baze prostora X. Zbog ogranienosti niza i c nizovi njegovih koordinata su ogranieni, pa za svako i = 1, 2, ..., n, postoji c k podniz (xi j )jN (xk )kN , takav da i xi j x0 , (j ) . i Ovo znai da podniz (xkj )jN (xk )kN konvergira po koordinatama, pa na c osnovu Teorema 2.2.6, taj je podniz i konvergentan. Iz proizvoljnog niza smo izdvojili konvergentan podniz, dakle A je relativno kompaktan skup. Teorem 2.3.8. Neka je X konanodimenzionalan normiran prostor. Da c bi skup A X bio kompaktan potrebno je i dovoljno da je on ogranien i c zatvoren skup. Sljedeom teoremom dobijamo objanjenje zato tvrdenje Teorem 2.3.7 nije c s s tano u beskonanodimenzionalnim prostorima. Nazivamo je Rieszovom c c teoremom ili teorem o skoro normali. Teorem 2.3.9. Neka je L neprazan pravi potprostor Banachovog prostora X. Tada za svako > 0, postoji x X, za koga vrijedi ||x || = 1 i d(x , L) 1 . 63
k

2.3. Banachovi prostori Dokaz : Neka je > 0 proizvoljno zadat. Kako je L pravi potprostor od X, postoji x0 X \ L. Zbog zatvorenosti L tada vrijedi d(x0 , L) = d > 0 . Kako je po deniciji d(x0 , L) = inf ||x x0 || ,
xL

postoji niz (xn )nN L, takav da je zadovoljeno ||xn x0 || = dn d > 0 , (n ) . Ne gubei na optosti, moemo smatrati da je dn > 0 za svako n N. c s z Formirajmo sada niz 1 (xn x0 ) , yn = dn za koga oigledno vrijedi ||yn || = 1, za n N. Neka je sada x L proizvoljan, c onda imamo ||yn x|| = ||x0 xn dn x|| ||x0 (xn + dn x)|| = , dn dn

a kako je L potprostor, to xn + dn x L. Zato moemo zakljuiti z c ||yn x|| d 1 inf ||x0 y|| = . dn yL dn

Kako dn d (n ), postoji n0 N, tako da za n n0 vrijedi d >1 . dn Uzimajui da je x = yn0 , zakljuujemo da je ||x x|| > 1 , za svako x c c L. Kako desna strana posljednje nejednakosti ne ovisi o x L, uzimajui c inmum dobijamo d(x , L) = inf ||x x|| 1 ,
xL

to je i trebalo dokazati. s Na osnovu Rieszove teoreme sada jednostavno zakljuujemo da u svakom c beskonanodimenzionalnom Banachovom prostoru postoje ogranieni skupovi c c koji nisu relativno kompaktni. Zaista, neka je X proizvoljan beskonanodic menzionalan prostor i neka je x1 X proizvoljan, takav da je ||x1 || = 1. Posmatrajmo L1 = {x X| x = x1 , } . Tada je oigledno L X i dim(L) = 1. Kako je X = L, prema Rieszovoj c 1 teoremi postoji x2 X \ L, takav da je ||x2 || = 1 i d(x2 , L1 ) 2 , a tim prije 64

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU


1 c je zadovoljeno ||x2 x1 || 2 . Oznaimo sada sa L2 lineal nad vektorima x1 i x2 . dim(L2 ) = 2 pa je opet X = L2 , te na osnovu Rieszove teoreme c postoji x3 X \ L2 , ||x3 || = 1 i d(x3 , L2 ) 1 . Lahko provjeravamo da e 2 vrijediti 1 1 ||x3 x1 || i ||x3 x2 || . 2 2 Nastavimo li ovaj postupak, dobiemo niz (xn )nN sa osobinama c

(n N) ||xn || = 1 ,

(n, m N, n = m) ||xn xm ||

1 . 2

Zbog prve osobine dobijeni niz je oigledno ogranien, a zbog druge osc c obine iz njega oigledno ne moemo izdvojiti niti jedan konvergentan podniz. c z Dakle, skup {xn | n N} je ogranien, ali nije relativno kompaktan. c Da bi smo stvorili sliku o onome o emu govori Rieszova lema, posmatrac jmo dvodimenzionalni euklidski prostor (R2 , d2 ). Svaki jednodimenzionalni potprostor W ovog prostora predstavljen je kao prava linija koja prolazi kroz koordinatni poetak. c

B(0, 1)

Slika 2.3: Rieszova lema u (R2 , d2 ) Posmatrajmo jedininu kuglu B(0, 1) R2 i neka je 0 < < 1 proizvoljan. c Opiimo oko potprostora W traku (osjeneni dio na slici) irine 2. Nije s c s teko vidjeti (Slika 2.3) da postoji element x koji lei na sferi S(0, 1) (||x || = s z 1), a koji je izvan osjenene trake, tj. ija je udaljenost od potprostora W c c vea od . c Pokaimo jo jednu specinu vezu izmedu potprostora zadatog Banaz s c chovog prostora. Teorem 2.3.10. Neka je X Banachov prostor i neka su L1 i L2 disjunktni potprostori od X. Ako je bar jedan od potprostora konane dimenzije, tada c je i L1 L2 potprostor od X. Dokaz : Neka su L1 , L2 X disjunktni, tj. L1 L2 = {0} i neka je recimo L1 konane dimenzije. Oznaimo sa L = L1 L2 . Za L znamo c c 65

2.3. Banachovi prostori da je vektorski potprostor od X, pa nam ostaje pokazati da on mora biti zatvoren. Neka je (xn )nN proizvoljan niz u L, takav da xn x0 (n ). Pokaimo da x0 L. Kako je L direktna suma, to za svako n N, postoje z xn L1 i xn L2 , takvi da je xn = xn + xn . Pretpostavimo sada da je na ovaj nain formirani niz (xn )nN neogranien, c c c c tj. ||xn || + (n ). Formirajmo nove nizove na sljedei nain, yn = xn xn xn , yn = , yn = . ||xn || ||xn || ||xn ||

onda vrijedi i

Kako je niz (xn )nN konvergentan, on je i ogranien, pa zakljuujemo da c c yn 0 (n ). Za niz (yn ) vrijedi, ||yn || = 1, tj. on je ogranien niz u konanodimenzionalnom c c prostoru, pa iz njega moemo izdvojiti konvergentan podniz (ynk )kN . Kako z je xn x + xn yn = = n = yn + yn , ||xn || ||xn || y nk = y nk + y nk . (2.5)

c Sada zbog konvergencije nizova (ynk )kN i (ynk )kN , zakljuujemo da takav mora biti i niz (ynk )kN . Neka je ynk y0 i ynk y0 (k ). Iz (2.5), putajui da k , imamo s c 0 = y0 + y0 , pri emu, zbog zatvorenosti potprostora, vrijedi y0 L1 i y0 L2 . Kako c su ovi potprostori disjunktni, iz posljednjeg zakljuujemo da mora vrijediti c c c y0 = y0 = 0. Dakle, ynk 0 (k ), ali to je nemogue zbog injenice da je ||yn || = 1 za sve n N. Dakle, niz (xn )nN je ogranien niz, pa iz njega moemo izdvojiti konverc z gentan podniz (xnk ) i neka je xnk x0 L1 (k ). Jasno je sada da zbog injenice xnk = xnk + xnk , i konvergencije nizova (xnk )kN i (xnk )kN , c mora i niz (xnk )kN biti konvergentan. Neka je xnk x0 L2 (n ). Sada jednakost xnk = xnk + xnk , putajui da k , prelazi u jednakost s c x0 = x0 + x0 , c pri emu su x0 L1 i x0 L2 , pa zakljuujemo da x0 L. Dakle, L c sadri sve svoje take nagomilavanja, pa je kao takav, zatvoren potprostor, z c tj. Banachov potprostor od X. Da proizvoljna direktna suma potprostora ne mora biti potprostor, pokaimo z primjerom.

66

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU Primjer 2.12. U prostoru l2 posmatrajmo podskupove L1 i L2 zadate sa L1 = {(n ) l2 | 2n = 0 , n N} , L2 = (n ) l2 | 2n = 2n1 1 , n N, r > r n 2 .

Lahko se provjerava da su L1 i L2 linearni vektorski potprostori od l2 i da su disjunktni, tj. L1 L2 = {0}. Posmatrajmo sada nizove (xn )nN i (yn )nN , zadate sa 0 ; i = 2k n n xn = (i )iN , i = 1 ; i = 2k 1, k = 1, 2, ..., n 0 ; i = 2k 1, k = n + 1, n + 2, ...
n yn = (i )iN

Jasno je da xn L1 , a yn L2 za svako n N. Oznaimo L = L1 L2 i stavimo da je zn = xn + yn (n N). Tada je niz c (zn )nN zadat sa ; i = 2k 1, k = 1, 2, ... 0 n n 1 zn = (i )iN , i = r ; i = 2k, k = 1, 2, ..., n k 0 ; i = 2k, k = n + 1, n + 2, ... Oigledno zn z0 (n ), gdje je c z0 = (i0 )iN , i0 = z0 l2 jer je

1 2

1 0 n , i = 1 kr 0

; ; ; ;

i = 2k 1, k = 1, 2, ..., n i = 2k 1, k = n + 1, n + 2, ... i = 2k, k = 1, 2, ..., n i = 2k, k = n + 1, n + 2, ...

0 1 kr

; i = 2k 1, k = 1, 2, ... ; i = 2k, k = 1, 2, ...

||z0 || =

i=1

|i0 |2

=
i=1

1 (2i)2r

1 2

<.

Medutim, z0 L. Zaista, ako bi to bio sluaj, postojali bi x0 L1 i / c y0 L2 , takvi da je z0 = x0 + y0 . Ali tada bi moralo biti x0 = (1, 0, 1, 0, ..., 1, 0, ...) , y0 = 1, 1 1 1 , 1, r , ..., 1, r , ... r 1 2 k .

Oigledno x0 L1 i y0 L2 , pa dakle i z0 L. c / / / Dakle, postoji niz (zn )nN L, takav da zn z0 (n ), a z0 L, pa / zakljuujemo da L nije potprostor od l2 . c 67

Bibliograja
[1] S. Aljani: Uvod u realnu i funkcionalnu analizu, Beograd 1979. cc [2] P. Alexandro, H. Hopf: Topologie, Berlin, 1935. [3] D. Kurepa : Teorija skupova, Skolska knjiga, Zagreb, 1951. [4] A.N. Kolmogorov , S.V. Fomin : Elements of the Theory of Functions and Functional Analysis, Volume 1 Metric and normed spaces, Rochester N. Y. , 1957. [5] L.B. Kantorovi , G.P. Akilov : Funkcionaljnij analjiz, Moskva, 1977. c [6] B. Stankovi : Osnovi funkcionalne analize, Nauna knjiga, Beograd, c c 1975. [7] G. Hardy , J.E. Littlewood , G Polya : Inequalities, Cembridge Mathematical Library, 1934. (rst published) [8] Z. Cerin : Metriki prostori, predavanja za istoimeni kurs, PMF Zagreb c

68

UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU

Dodatak 1: Grki alfabet c , o , A B E Z H I K M N O P T X alfa beta gama delta epsilon zeta eta teta jota kapa lambda mi ni ksi omikron pi ro sigma tau ipsilon hi psi omega

69