P. 1
Antologijske pjesme

Antologijske pjesme

|Views: 19|Likes:
Published by aurorascribid
poezija
poezija

More info:

Published by: aurorascribid on Jan 02, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/02/2013

pdf

text

original

VESNA PARUN BALADA PREVARENOG CVIJEĆA Upravo bijaše procvala kozja krv na nasipima.

Zašumjelo je zlatom meketavih stada polje zeleno u zatišju. Dječaci su se izuli da ne bi pogazili tratinčice. Bila je topla nedjelja, kad lastavice iz modrina stižu. Bijelu je mrežu razapeo pauk od kraja na kraj mirisavog borika. Tko bi mislio na tugu neokrečenih soba i na mrtvace! Djeca nikako ne vjeruju da će zemlja progutati tijelo. Na obzorju je crn dim. Kažu da vojska ide. Čije su rumene njive, čiji su prozori na brijegu? Zvone zvona široko, zvone u tratinčici, u pogledima ljubičaste boje. Zašto je pauk razapeo mrežu, a vojska ide? Ah, pročitajte zvučnu bajku cvijeća, oblaci, braćo! U otplavljenim snjegovima još se poznaju stope srndaća i šumor crnogorice slobodnim visinama vijori. Kažu da zloduh plaši mjesečinu bliještećim reflektorom očiju. Zašto ne pođu kući dječaci s nišanom od pređe? Neka puste natrag ulovljene bumbare i neka bježe, bježe. Zloduh hoda po mjesečini. Dječaci razvezuju zmaja, a vojska ide. Stotinu malih čekića kuju zlatne tulipane. Ništa ne sluti slijepa ličinka. Jedino dijete ima oči. Nesretno dijete! Vidjet će oca obješena o šljivu bijelu u dvorištu, njihovu šljivu. Jučer je procvala kozja krv na nasipu. a danas je bubnjarska vatra uništila cijelo proljeće. Zvoni niz mirne proplanke, zvoni na uzbunu cvijeću. Hitac je zbunio vjevericu. Srnuli su dječaci u čamce vezane o obalu, ali nije ih pustila straža. Uđite brzo u mravinjake, utrnite svijeću. Skrivena torpeda poharala su ribolove. Ništa nije ostalo na suncu. Samo nekoliko osušenih grobova iznijelo je pepeo bezimen na vjetar. Mrtvaci

noć je trudna. Reci mi. krvi za nemir. jer nije izuo čizme mitraljezac. krvi iz ljubljenih zjena.otrovaše dan. krilom bi ogrijala pticu. raste šuma ko sudbina nijema i stroga. MATI ČOVJEKOVA Bolje da si rodila zimu crnu. bolje bi bilo nego žena. nepresušnu i nježnu. vimenom da me je dojila zvjerka. Noć je vatra i srebro pojasa tvoga. Ovako sam stojiš i sama dijeliš muk svoj s grobovima. O krvi tamna u pijesku. Da si porodila drvo. procvala bi lipa. I da si poljubila kamen. Što da uradi čovjek? Rastvorila je oči od straha tratinčica. Jedno janje izgubilo je mlijeko i ostalo na cesti zapanjeno. bolje nego lice moje. razumjelo bi tebe milo blašče. drvo bi oživjelo na proljeće. ti ideš zanesen. zmiju na logu. Da si rodila medvjeda u brlogu. nego mene. Brda se crna ziblju. zašto voliš neba i galebove? S tvrđava u daljini pjesma zatočena rasipa mrku žeđ. u njemu mekano šušte pitoma njedra dolina. žut. bila bi mati. gorko je čovjek biti. I da si porodila pticu. Kako si beskrajno pun nerečenih iskara riječi moj zdenče sjenoviti. Da tepaš i da plačeš. nespokojno te neko krilo zove. zazelenio šaš od pjesme tvoje. za golu i surovu čežnju. o mati moja. goveda budna. dok nož se s čovjekom brati. KONJANIK Teško promiču ceste. sunčana dušo visina! Srce se javlja zvučno i kao bezdan ječi. Kamenita je zemlja. Bila bi sretna. da si mati janjetu. Do nogu bi ti počivalo janje. . za rzaj. Tamo je zapad. put rastresen. o mati moja. neprijatelj-čovjek došao je u pohode golorukom cvijeću.

Život je bujno sedlo. svadbeni san gazele. tišinom obrubljene. Sa zamrlih njiva jedna se ptica ozva. i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica. gdje davne vode stenju. kao što proljetni vjetar otklanja . Daleko je još zimska gora plava. mjesečina vrana. SAN Usnih noćas: konjanika dva sjahaše u mrkim kacigama. U mraku ržu konji osedlani i oružje vidim kako sja ubojnim sjajem povrh griva tamnih. Ne čuh više. Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću. rekoh. Zadrhtah. i mrmor bješe prošao kroz šumu. Pokrih dragog maramom od svile i ovih ga u svoju kosu gustu. zlatnom mjesečinom. Noć je. ti si joj dao svoje stope nevesele. Ja slušah dugo. Usnu i vjetar. Dragi moj je sanjiv. Samo noć je hodom nijeme vile kroz ravnicu koracala pustu. zanesena. vječiti blagdan lovorovih grana. TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost.Ti ne znaš što goni svirača i ludu zvjerku buru. Pustite dragog moga neka spava obasjan rosnom. ne gasnu još ni zvijezde za planinom. oblaci plove. A dragi moj kraj mene tiho sniva i mirno je na starinskome drumu. Tko će ikada čuti lađare izgubljene! Možda su pristali vjetrom uz neku obalu suru.

Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. Neka ti miriše cvijeće koje ja zalijevah svojim suzama. I priče koje za njih davno pripremih možda ću ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj šumi.sjene oblaka koje plove nad brijegom. ako je tvoje ime počinak njegovim mislima. Neka te susreću ožalošćene pliskavice. Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi. Ja neću nikad voditi za ruku njegovu djecu. i tvoje grlo hladovina njegovu ležaju. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova. Prijazni gušteri neće ti učiniti zla. i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olujama. Ja ne dočekah najljepše doba njegove muškosti. Šeći njegovim žalom. Neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu. Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol. Tumaraj njegovom šumom. I blaga budi njegovu snu pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči. . I žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom će biti ponizne. Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe.

ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu. Tada doznah koga sam ljubila čitav život. . Istok postade ko limun zelen.Ti koja imaš ruke nevinije od mojih. budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. Tada on dozna kome je ruke grlio uboge. Zvijezde sišle su. Niti vidjeh njegovo lice niti on vidje lice moje. i susjede koji žale moju strpljivost. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih. Niti vidjeh njegove ruke niti on vidje ruke moje. i krenu plačući u svoj dom. da ne moram pitati strance koji mi se čude. I reci mi katkad nešto o njemu. DOM NA CESTI Ležah u prašini kraj ceste. dok na njega budu silazile nepoznate godine. A dom je njegov prašina na cesti kao i moj dom. Zbog ptice jedne otvorih oči. i zrak bijaše plav. I uze čovjek zavežljaj. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice.

A iz bronce njegova raskošnog trbuha diže se mrko cvjetna vrlet. Munje dotiču šumovitu uvalu. gipkiji od guštera.USNULI MLADIĆ Prostrt na žalu sjenovitog zatona leži kao ograđeni vinograd usamljen i valovima okrenut. . OTVORENA VRATA I ptice. Slušam tutanj niske grmljavine koja se izvija s mora. Udišem miris ljeta u nasadima i puštam se da me opaja nagost bilja. I skrivena u lišću stare agave motrim kako grlo mladića postaje galeb i odlijeće put sunca. Stubovi oblaka penju se u daljini. kad u jesen napuštaju svoje močvare. Njegovo lice ljupko je i ozbiljno. mislim puna rasijane žudnje koliko bijelih ptica raskriljenih dršće u modrim gudurama oblačnim tog tijela. uronjen u huku spore oluje. Ne znam je li ljepša grana šipkova puna cvrkuta ptičjeg. na kojoj se odmaraju prekrasne vile i kraljice iz bajkâ. sve to bliže. Šušti žalo i more je posivjelo. Zlatne sjenke zasjeniše vinograd. I vraćajući mirne oči k njemu koji spava. ili pregib njegova pojasa. prastar kao agava. Zatim gledam svoje blistave ruke i bedra pjenom morskom pozlaćena iz kojih teče ulje maslinika. koje tišinom zbunjuje šumor mora i samoću trava. klikćući sjetno u žutim oblacima. prošapću zbogom pognutim i nijemim trskama s kojih iščezava odsjaj ljeta.

A noć će biti veoma blaga i neće se ničega sjećati. Vihori sa sjevera i juga neka uznemiruju njegove rtove okružene humkom talasa. pretvori ga u crni kamen na raskršću ispod oštre planine s koje se urlik vukova spušta do mora. ostavivši upaljenu svjetiljku kraj nepomičnih knjiga.I drvo se s drvetom rastaje u tjeskobi i u nujnosti naslonivši grane odsutne jedno na drugo i slušajući rijeku. A on je otvorio vrata kolibe. njegovo srce u cvijet na visokim bregovima nehaja. gdje više ne dopiru moje suze pomiješane sa slanošću algi. . Pretvori. Pretvori ga u hladno ostrvo surovih i neprijaznih obala na koje nikada neće sletjeti ni roda ni srebrni ždral. Neka pokraj njega napada lišće sakrivajući svojim šuštanjem njegovu neveselu usamljenost. pogledao nebo i otišao. i tišinu zamućenu lelujanjem sjenka. I mjesec neka ga zaobiđe ne zlateći njegove rubove svjetlošću kojom smiruje doline. I posvuda uokolo njega neka se prostre tuga mora i očaj i vječna zamišljenost. O noći. Ja ću tada zatvoriti vrata i pogasiti umornu svjetiljku. o noći. On će biti nestvaran. Daljina pružit će se između njega i mene kao dobra prijateljska ruka koja zaklanja pustoš svijeta.

što ćeš mu reći? Sama si u praznoj napuštenoj kući koju grli paprat. niz široku večer: netko te je kradom sa obale zvao. iz kog se sretno lice nevjeste mlade čednim čarom smješka. rastvoriti usnula vrata. Spusti niz ramena pletenice. umirući. nepoznatom čovjeku koji želi umrijeti na tvojim nagim rukama. Priče su se u tišini razišle. ni tko u mraku prati tvoje korake. Cestama umorni konjanici idu. Pogledaj na cestu. djevojko. ako si život izabrala! SONET O SREĆI Uvijek si negdje u njenoj blizini i sve ti šapću oči prolaznika putove njene. pogledaj niz vodu. Potrči otkrivena srca. Kreni kroz bespuće. Nebo s tvoga prozora jednako je uvijek. Netko žudi noćas da grli. blago i daleko. ne boj se što drhtiš. Već su grobari odnijeli iz razvaljene kuće svjetlucave koralje i zlatne kanarince.DJEVIČANSTVO Taj topot i taj dim što dolaze sve bliže ući će u tvoj vrt. A netko želi da umre na tvojim tihim rukama koje nitko nije uspavao u ponoćima. i sve ti se čini da ti je znana sa starinskih slika iz albuma. Umjesto naušnica nosit ćeš uteg bola. tvoj tanki struk i netaknutu kosu. Ti gledaš kako rijeka porodice . Ne plači: to je ljubav. Što ćeš mu reći. Sama si u kući. Potrči! Potrči! Ne pitaj tko jeca. djevojko.

BAKLJA Sve što je moje u zemaljskog glazbi. lisica utekla iz gvožđa. najzad uspokojen. naglog milja prostruji topla nit. utrnuvši svijeće. zvekne zdenac. . a čela viteška stoje na pragu doma uznosita. Svu noć sam zamišljena snila u modroj šumi kroz drveće. tišina koja o čelo se razbi i šumna svjetlost zvijezde izdajnice.kroz klance srlja. puna božanskog smilja. čist da prhne roda s krova. dječak što praćkom poklike baca.spaziš prazan list pa kovčeg. Bila sam zrno rumena grožđa u zubima sred poljubaca. I čekaš. pjesmom što jauče. nemir drveća. Al nek se žutim albumom proskita ruka još malo . Bezutješno tad prepoznam. moj duh se sjeti ganuća ljubavi. I kad sav nataloženi jad ko baklja šikne uvis. o prag je neki udaralo davni glasom mora. jutarnju pticu što mi snom proleti. teški sklad ravnice. I ujed pjesme nasred čela šarena mačka u košari igre. i na njemu srebren vijenac. sve što se valom moje noći hrani i budnoj mi o kamen krvi tuče. BILA SAM DJEČAK U mjesečinu me je skrila večer.

a srce pehar boja. . dani su krcati zlata. slušaj: o majko. Stao si. Sustaje kas gizdavih životinja. svijete. stvori me šumom. promijenit ću se s tobom za tvoje oči. Oživi šaptom ploda. Uzde se kidaju. mekan ležaj cvijeća. u krugu ukletu jezdimo. tiha družice moja. Izvedoše ergelu iz staje. Proljeće ide. Dokle? I već ti netko vranca ote. A jahači čude se ne videć plahoj hitnji svrhu. Toplo cvrkuće podne. blijed. na konja drvenog svak je sjeo. došlo je sunce na vrata. zrcalo ribe u zjenici vidre! TIJELO I PROLJEĆE Prolistaj. Sebe osedlaš. Promijenit ću se s prvim koji noćas prođe ovim drumom.što nisam bila. što nisam smjela. moja jabuko. u snu da zazeleni. gle. Jedan kraj drugog. Glavinjaš. zdenče! Da mi je kamen uzglavlje. I nastaviš trku. na maglen klas. Daj da mi duša prolista. grudi mi razodjeni! KAS OPSJEDNUTIH Predugo ovaj život traje a da nije ni započeo. razmakni bolne zavjese da gledam u modrine. gdje zvona ludo brenče. To zalet bijaše na dûgu suncokosu. Daj mi od tvoje vječne pjesme. Potajno raste potok i vjetar šumi iz daljine.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->