Tin Ujević: Izabrane pjesme

Tin Ujević

Izabrane pjesme

1

Tin Ujević: Izabrane pjesme

SADRŽAJ
HRVATSKA MLADA LIRIKA (1914.) ___________________ 5 ŠTO ŠAPĆE VODOSKOK________________________ 5 OPROŠTAJ ___________________________________ 7 OPROŠTAJ (u današnjoj transkripciji) ______________ 7 LELEK SEBRA (1920.) ______________________________ 8 MOLITVA BOGOMAJCI ZA RABU BOŽJU DORU REMEBOT ________________________________ 8 SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA ____________________ 10 ŽENE MEĐU KRALJICAMA ____________________ 12 MENI BEZ MENE ____________________________ 12 TAJANSTVA _________________________________ 13 ODLAZAK __________________________________ 15 MAŠTOVITA NOĆ ____________________________ 16 MOLITVA IZ TAMNICE _______________________ 18 KOLAJNA (1920.)__________________________________ 20 Uhapšen u svojoj magli_________________________ Ove su riječi crne od dubine _____________________ Blaženo jutro koje padaš________________________ Osmjejak svaki ljuto plane ______________________ U ovom mraku mirisavu ________________________ Noćas se moje čelo žari (Notturno) _______________ Svjetlosti moje vjere, tugo tuge __________________ Hoće li iko kad da shvati________________________ Devet mjeseci što ja siđoh s uma _________________ Zelenu granu s tugom žuta voća __________________ I ja što evo bezumno ispisah_____________________ 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

AUTO NA KORZU (1932.) ___________________________ 31 VISOKI JABLANI _____________________________ 31 OJAĐENO ZVONO (1933) ___________________________ 33 RAZAPETA AFRODITA ________________________ CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA ________ POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU _____________ TRAŽENJA NA MILJOKAZU ____________________ ČIN SPUTANIH RUKU ________________________ ZADRŽANE SILE BIĆA ________________________ VASIONAC __________________________________ ULICA FANTOMA ____________________________ DJEČJI UGAO _______________________________ MAJDANI U BIĆU NA DVIJE NOGE______________ DAŽD ______________________________________ 33 34 35 36 38 40 42 43 44 45 47

2

Tin Ujević: Izabrane pjesme

POGLEDI U PRASKOZORJU____________________ PRODUŽENI SVIJET __________________________ MAŠTA POVODOM OČIJU _____________________ NOSTALGIJA SVJETLOSTI _____________________ SUNČEVA KOLIJEVKA ________________________ IGRAČKA VJETROVA _________________________ SVETKOVINA RUŽA __________________________ DRHTAVI PARK______________________________ BURA NA BRAČU ____________________________ UNUTRAŠNJI HAREM ________________________ VRUĆICA OD ŽENE __________________________ CJELOVITI CJELOV I TI _______________________

50 52 53 54 55 56 57 59 60 61 62 63

ŽEDAN KAMEN NA STUDENCU (1954.)_______________ 64 ŽEDAN KAMEN NA STUDENCU ________________ PET STABALA _______________________________ MJEHURIĆI _________________________________ PONIŽENJA LJEPOTE_________________________ KRUŽNA CESTA SREĆE_______________________ SVJETLO NA RUKAMA ________________________ FISHARMONIKA _____________________________ GANUTLJIVE OPASKE ________________________ RIĐOKOSI MESIJE ___________________________ DOZRIJEVANJE LJEPOTE _____________________ ŠUMOVI U KUTIJI ZA MIŠLJENJE_______________ 64 67 69 70 72 74 75 76 77 86 87

NEUVRŠTENO U PJESNIKOVE ZBIRKE _______________ 91 SUTRUSNI TRAMVAJI ________________________ 91 DUŠA U PRAŠINI ____________________________ 94 POEZIJA RJEČNIKA __________________________ 95 BEZGLAVI DROMEDAR _______________________ 97 AUGUSTOVSKA NOĆ _________________________ 98 MUCANJE NAD TRATINOM____________________ 99 DIJAFANE PROSTORIJE ZRAKA _______________ 100 UKRŠTENI POGLEDI ________________________ 102 OKRUTNO SUNCE __________________________ 104 SKROVIŠTA DJETINJSTVA____________________ 105 GLAZBA VJETRA U NOĆNOME STABLU ________ 107 KONCERTI U RUKAMA ______________________ 109 DOGAĐAJI SA MNOM________________________ 111 HYMNODIA TO MOU SOMATI_________________ 112 SVRATIŠTE SUB IOVE DIVO __________________ 115 STABLA PO ZIMI ___________________________ 116 NOĆNI CVRČAK ____________________________ 118 POSTUMA ______________________________________ 119 JUTARNJA ULICA ___________________________ 119 DJEVIČANSTVO RUKU_______________________ 120 PANORAME GRADOVA ______________________ 121

3

BERBA _____________________________ LUDE I MUDRE DJEVICE ____________________ PONOR I POTHVAT SKITNOGA VITEZA ________ AMNEZIJE _________________________________ SMIJEŠNI VESELJACI________________________ ALEJA KESTENOVA _________________________ 124 127 128 129 129 130 132 132 133 133 134 RJEČNIK _______________________________________ 135 ABECEDNI POPIS PJESAMA _______________________ 138 4 .Tin Ujević: Izabrane pjesme KUĆE _____________________________________ 123 PJESNIČKA PROZA _______________________________ 124 USPAVANKA IZ KRIVODOLA__________________ ALKOHOLNI SNI____________________________ OSJEĆAJ PROLJEĆA _________________________ SAT KASNIH SPOZNAJA______________________ POLUISTINE _______________________________ VREVA.

) ŠTO ŠAPĆE VODOSKOK I Uveče kada po basenu ne voze više ljuske djeca. A tada romon vodoskoka u oblaku od bijela praha ispuni suzom oba oka šetača koji nema daha. Vodoskok voli polutame kada se ljubav parkom šeće i kad u dvoje vidi same dragane. pa premda njine usne šute. II A jutrom drag i draga slute magleni odraz svoj u vodi. Ljubavni par ga dugo sluša. vodoskok svoju pjesmu snenu ponovno s bolnim šumom jeca. sjenu i samoću. Iz starog parka rijetki ljudi odlaze tiho: neće noću čovjek da budnom nogom budi san kipa.Tin Ujević: Izabrane pjesme HRVATSKA MLADA LIRIKA (1914. i u kiti cvijeće. Znači: i za njih riječ imade zamamnu koja srca kuša i budi za dan nove nade. oči im kažu da im godi. I sanjar čuvši u tišini turobne riječi bolnog mlaza krije ih duši u dubini: jer to je Tajna što mu kaza. 5 .

Jer se .eno odjednom dragi stisli bliže. 6 .Tin Ujević: Izabrane pjesme Da li razumije srce sneno riječ perle što se mlazom skliže? Meni se čini.

gremo. U lipom jaziku. Nistar magnie chtîmo (chocho i semglia oua) . o Marule! Poiti chemo. mi puntari! 7 . Ništar manje čtîmo (koko i zemlja ova) . Mi dobročasimo garb slovućeg greba I tokoj ti napis dijački i stari. I hotechia poiti putom sfoieg ploua Gre pres chog uoiuode al sachonodafca. I hoteća pojti putom svojeg plova Gre prez kog vojvode al zakonodavca. Budi da smo virni krivovirna pravca. gdi "chia" slaie sfoni. gremo. splitschog sachigniafca. smina i noua. mi puntari! OPROŠTAJ (u današnjoj transkripciji) Ovdi usrid luke naša mlada plavca Uzdvigla je jidra voljna. V lipom iasichu. gdi "ča" slaje zvoni. smina i nova.Kî va versih libar množ harvacki skova Marulića Marka. poni Saiu imimo uelu sunchenoga neba: Chorugfa nam chiuhta. splitskog začinjavca. poni Žaju imimo velu sunčenoga neba: Korugva nam ćuhta. o Marule! Pojti ćemo. Zbogom. Mi dobrochiasimo garb slouuicheg greba I tocoi ti napis diacchi i stari.Tin Ujević: Izabrane pjesme OPROŠTAJ Oudi usrid luche nasa mlada plafca Usduigla ie iidra voglna. Budi da smo uirni chriuouirna prafca. Sbogom.Chi ua uersih libar mnos haruacchi schoua Marulichia Marca.

Tin Ujević: Izabrane pjesme

LELEK SEBRA (1920.)

MOLITVA BOGOMAJCI ZA RABU BOŽJU DORU REMEBOT
I Pred tvojim slavnim, Majko, dražima, ja pjan i besan, sasvim nedostojan, ko trska lak, ko dijete nepostojan, u mraku klonuh s crnim lažima. I kost, i mozak bol izažima; a teško onom ko je, nespokojan, u jadu srećan, a u sreći zdvojan lutao noćnim, sâm, pejzažima. - I nigdje nije našo obećane ljubavi, nigdje grijehu oproštenja, i nigdje nije našo rosne mane, i nigdje čistog srebra Pozdravljenja, i nigdje nije našo Vivijane, i nigdje krvi svetog Otkupljenja. -

II Blažena Gospo moje sijede majke, Marijo, zvijezdo bijelih naraštaja, s usnice tvoje, s ruku punih Sjaja, ja popih prve neborajske bajke. Srce je Majke srce Bogomajke: ja znam da mnogi ljudski grijeh utaja, i znam da srodne duše srećom spaja, izlaže astar povrh gnjevne hajke. I ti što znadeš za čim plače plot i tugu cvijeta bereš očima, znat ćeš i zašto evo postah Got.

8

Tin Ujević: Izabrane pjesme

Znat ćeš i zašto mene obli pot i zašto moja tužba počima za svetu ženu Doru Remebot.

III O pred te noge s punim ritmom sfera zavjet u staklu položimo suze. Pred svete noge nek se s plačem spuze plameno srce dviju hemisfera. Nek zemsku ljubav spasi rajska vjera, Sveta Madona naše svjetske Muze, i nek uz tihi jauk kornemuze razvije duša sokolova pera. Ljubav je Bog, ne Dzeus ni Sabaot, i zato nek je sanak blagoslovljen, i neka pada drač i trnski plot; Majka je Bog, ne Dzeus ni Sabaot, i nek me čuje, kada vapim slomljen za rabu božju Doru Remebot.

IV Svete joj oči kazuju: nevina, a bijele ruke dršću rajskom strasti. U njenom vrtu znadoše se srasti i oganj ruže, i nevinost krina. Glas joj je tužan kao jek dolina gdje jaganjac je izašao pasti, a u tom paklu što me može spasti do njena zlatna, plava Mjesečina? Pred njenim likom da se skromno klekne u slavu bola i u slavu snova kao pred neki živi Jeruzalem. I da se plače, i da se vjera rekne, i svaki uzdah bude Vita Nuova, a svaka suza drugi sjajni alem.

9

Tin Ujević: Izabrane pjesme

SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA
Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad! I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i očajan. I gaziti po cestama, i biti gažen u blatu, bez sjaja zvijezde na nebu. Bez sjaja zvijezde udesa, što sijaše nad kolijevkom, sa dugama i varkama. - O Bože, Bože, sjeti se svih obećanja blistavih, što si ih meni zadao. O Bože, Bože, sjeti se i ljubavi, i pobjede, i lovora, i darova. I znaj da Sin tvoj putuje dolinom svijeta turobnom po trnju i po kamenju, od nemila do nedraga, i noge su mu krvave, i srce mu je ranjeno. I kosti su mu umorne, i duša mu je žalosna, i on je sam i zapušten. I nema sestre ni brata, i nema oca ni majke, i nema drage ni druga. I nema nigdje nikoga do igle drača u srcu i plamena na rukama. I sam i samcat putuje pod zatvorenom plaveti, pred zamračenom pučinom,

10

jer meni treba odgovor. Ta besjeda je lomača i dužan sam je viknuti. pa nek sam dah u plamenu. ni braća koja lutaju.Tin Ujević: Izabrane pjesme i komu da se potuži? Ta njega niko ne sluša. ja vapim žarki ilinštak. i željna je da zavapi. 1917. kada bih mogo biti drag) no mučno je. Gorak je vijenac pelina. mračan je kalež otrova. najmučnije biti već star. tek da dovrši pečalno ovo lutanje pod svodom koji ne čuje. Bože. jer mi je mučno biti sam (kada bih mogo biti jak. i ljubav. Pa nek sam krijes na brdima. 11 . ili ću glavnjom planuti. Jer meni treba moćna riječ. O. žeže tvoja riječ i tijesno joj je u grlu. Jer mi je mučno biti slab. kad nisam krik sa krovova! O Bože. a tako mlad! Zabavnik. ili sveta smrt.

sva ljepota svijeta i lavska gordost. pred vašim likom koljeno se savi. beskrajno. što u snu i slavi čekate zoru pravednih oltara. zjeni poklonika zaman vas skriva zločinačka tama. a ljubav jeca. i plahota srne. i u noći crne. Sunčane duše. sumorni čovjek snatri bestjelesno. već izgara. 12 . I. jer vi ste Žene među Kraljicama. samo usnom sklada i usnom želje pitam: što hoćete? Ko će mi dati ključe vašeg čuda i odgonetku vaše zagonetke? Kakvo tajanstvo kriju vaša uda i koje nade statue vam rijetke? Božanske žene. i sve je danas prazno beskonačno.Tin Ujević: Izabrane pjesme ŽENE MEĐU KRALJICAMA Božanske žene. duva bezutješno na gole duše koje neprestano ištu i grle beznadno. kroz vaše čari uzvišene cvjeta u plave dane. carice tijela. jeca bespredmetno. kada stopom punom svetog mira budite zemlji ritam svih otkrića. Svaka je od vas rođena da vlada. slutim i ištem tajnu vaših bića. a srce. sutonska strast se boji bezimeno. a vjetar duva. pobožnu ljudstvu fali vaša slika. MENI BEZ MENE Ure od smole cure besmisleno. zvučni plamen. i da za prijesto pruži mliječno dijete. slutim vas srcem plamenim svemira.

tajanstvo stvari i života zebe. strah me je od njih.Ko sam i što sam. II I tako. što ću. a najmanje sebe. makar bio prvi. usred druma preteku jezik neke riječi kobne.Ljubljena ženo. sišo s uma. drobne. Uhodim kako moje misli bijesne teku u gorke suze živodajne. pa makar jesam ono što ću biti.Tin Ujević: Izabrane pjesme TAJANSTVA I Bukom te vreve i sredine tijesne ja uho pružam za glasove tajne i donose mi utjehe beskrajne. da neće smijenit sudbine zlokobne. možda. ko si ti da jesi. čemu bolna gluma? Znam da su moje sanje sitne. kuda idem. kako da kliknem tvoje blagoslove? 13 . luđačku ljubav suvišno je kriti. ali ja sam sitan za sjaj što te resi. ne poznam ništa. što tražim. uplašen sobom svoje suze gutam. ići do svog huma. i slutim uru gdje će strašne tajne gromadom crnom zgnječit noći nesne. ponavljaju mi pjesme urnebesne. III Kad rekoh kletve protiv sviju žena. neke noći. za čim lutam? Uzalud nebo za odgovor molim. Ljubljena ženo. i ja sam zadnji. i da ću ići. silna ljubav mrvi. . koga volim. i strah me je zlobne pomisli da sam. . Čemu sva borba.

želje su bile očajne i tašte. nisam ravan. a slabe snage samuju. pokazat ću ti kako gospe ljube i dati pogled koji globus vidi". Pobijeli često proročanska pjena usnice zvane za besjede nove. jer ne voli se svete. zar. ištem tek zelen pokoj neke bašte. uklete. IV Velik sam bio. Književni jug. jer gordost imam. da l' s pravom viknuh zadnje Tuge ove: "Renate srcu rob za sva vremena?" Jer iz tvog visa preko gužve grube ti si mi rekla: "Mojom stopom idi. 1919. i ja se davim u vrisku i kriku. više biće. I. nedostojan uzvišene mete. al je moć slomljena. dok sam bio dijete. ozvanjam: nisam jednak. Al od te čari i od suda toga kraljež mi krši breme moga Boga. i sladogorko kušam gdje me drobi teška crnina i nestalnost kobi.Tin Ujević: Izabrane pjesme Lažov je ovaj što me moćnim zove. ja da volim? Baš te obožavam. al sad me lome vidici i mašte. Kad veče dođe s mišlju. 14 . ja sam tavan ko zvučne grane u mrku boriku.

daljine.Tin Ujević: Izabrane pjesme ODLAZAK U slutnji. da više ne znam sebe sama. Imotskoga. I bljesak slavna šestopera. tamo. u srcu. spomenak Brača. planine. u čežnji daljine. 15 . da čujem one stare basne. Tamo. i miris (miris) kalopera. tamo da tugujem. tamo da putujem. u dahu planine. ni dima bola u maglama. Malena mjesta srca moga. da mlijeko plave bajke sasnem.

Vrcaju za mnom tla i domovine. ja. a loza moja biva luča suha. kamenita glava. sanja što sjaju ko najčišća srma. Ja evo čekam zoru svoje Nade. blago tom što spava. sagorjeti će noćas . evo sam spaljen u zublju kupine. Vidici zemlje pucaju pred čulom sa razgaljenom napasnom svježinom i evo tonem. utapam se u lom samoga sebe sa divskom težinom. i dok ispijah medne dojke tame. Točite. Ja evo sanjam raskošne arkade a dotle. 16 . kad ću da kriknem svijetu Lična Prava.Tin Ujević: Izabrane pjesme MAŠTOVITA NOĆ Gle! barut slovke sasuti u ponoć. u mojem ognju. mrtvi. u snu sveta ljestva. ko rujan plamsaj besne željeznice. no moje Sutra čeka me na putu gdje bi da kroči stopom gorostasnom: i grozničavo vrebam tu minutu zavjetovanu čistom Danu Jasnom. varala mene maštom molitava. već nema zjene da me bratski plače. vruci u zvonkoj ponoći! da s mene spane ova mora mučna i da se gluho okupam u noći.S prozora tuđeg zurila je na me. o da se vrati Sveto Nepoznato! na nužnoj lađi gostoprimna krma! . Novi Čovjek. takmac Svetog Duha.o. u ruci štap je. o Noć! ostatak moje pozemljarske tmice. Misli što zveče kao suho zlato. svijetla vrela blagozvučna! zvučite. Noć. Strahoto moje beskrajne lomače! Izmakoše mi prirodna kraljevstva.

17 . i svladaj moje zapaljeno oko. Teci. gle. a na mome mesu izgori sitne dnevne nečistoće. ja slušam kako svira rozga. sve što se ljubi. Lijepe su basne što u vrelom dahu pjanost ih duha brokatno izvezla. sva moja ljudska i božanska žezla. i daj mi vrati. i sve što se mašta dušom ljubavi i ljubavi pora. bez mozga! Građani! Dripci! Bolničari tupi. budi gluha! I struji mračno. bliješti kroz bdenje grimiz obećanja. O smrti noći! o dosado spanja! razderat će vas buna moga kriča. i ljubav stvari od kojih se gine. jer. i stremi duboko u ponor moga izgubljenog uha. Sa slikom plesa usred šedrvana moj danak evo blista se u mraku ko carski biser rujnih đulistana što Istok draga u jutarnjem haku. no još su žarča. u sunčanom strahu. oganj zanosa i zvijezdu samoće.Tin Ujević: Izabrane pjesme Blagoslovljeni dakle zdravi! Glupi! I proslavljeni bez kičme. što ne ču uho i ne vidje vjeđa. o Noći! Sveta. otkrij mi nove vedre pokrajine na onu stranu jučerašnjih međa. Plamsaj crveno. u tom urnebesu. strasna se želja ćutanjem veliča. svi snovi krvi i biserna plašta između Crnih ili Žutih Mora.

za zelen trave i za zlato žita. neka od duše ne preteče plama. bubrege i jetra. 18 . čuješ li gdje ti na prljavu podu leleče ljutu molbu srvan mališ? U noći kad sam očajnički bdio s pogledom rujnim povrh vlažna stropa. za zvuk što mahnita . il te oči bistre. koliko puta iz te crne jame podigoh nebu ruke pune gnjeva. Ako te grudi.Tin Ujević: Izabrane pjesme MOLITVA IZ TAMNICE Beskrajni Bože. Neka od tijela ne ostane praha. evo ti nuđam poklon volje slijepe i svijetlih želja gorde ametiste. i moje kosti. treba da kljunom svirep jastreb kljuje. ili bitka istre. što na plavom svodu zlato i srebro noćnih zvijezda pališ. neka u požar nestane mog daha. gavranu dat ću da se njome gosti i gladnom crvu četvrt srca skupi. živce ili kožu.i za sve žetve ponosne i lijepe i za sve berbe blažene i čiste. koliko puta povrh oštre slame provrištah mržnjom svetih hvalospjeva! Ako li žrtva mesa ili kosti spasenje može robova da kupi. stavljam na oltar žrtvenomu nožu. pružam za iskru plamenoga vjetra. za vino pjesme. I moja pluća. kad sam u ognju bolnih mašta snio zvuk pjesme bune ili gromor topa. a povrh lijesa bude vječna tama. neka! o neka! samo Bog da čuje! Za pir i raskoš ljubavi budućih. za slavnu vatru poljubaca vrućih. i da me memla.

napon tetive u poletu luka. no samo. Pokaži što je Vasiono Pravo. 19 . i nemir znati. Mermera pokoj. a Eden uha i muziku oka spasi za novi osmijeh naše djece. Jer će u vrtu da pobjedni lovor i nježna mirta da upored cvjeta.Tin Ujević: Izabrane pjesme i neka čemer potone u dimu. nad muško tjeme gizdu slavoluka. sanjarske mjesece. i čudo stvari što se sebi dive. Višnji. ozari plavet i obasjaj vodu. zbog tog slavnog časa blagosiljem te s ovim verigama. Znam da ću dotle ostati bez glasa i da će grobom biti mračna jama. žubor vodoskoka otkrij za blijede. i. no zbog tog svetog. pod trudnu šiju uzglavlje posudi. blažena bit će otkupljena vlaga i kužna plijesan zasjati će čista. ili Ljubav moći. ići tvrdoglavo pod žegom sunca i svježinom noći. A kada spane ova crna ljaga i radost zblaži svelo lice Hrista. i volja ići. Razgali svijetu bagrenu slobodu. a plavi sanci u zelenoj travi. jer će da slavi oslobođen govor vječitu mladost i nevinost svijeta. kada bljesne mlada želja ljudi. živom pobratimu kandilo svoje milosti objavi. razderi zorom horizonte sive.

I svak žudi svetkovine djetinjastih blagostanja. svako svojoj zvijezdi nagli.) *** Uhapšen u svojoj magli. I na oblak koji tišti. biti čisti. srećne mrene i dubine nevinosti i neznanja. i na munju koja prijeti. svojem maku. I kad nema Našeg Duha među nama jednog sveca. zakopčan u svojem mraku. Biti sveti. 20 .Tin Ujević: Izabrane pjesme KOLAJNA (1920. biti djeca. naša blaga Nada vrišti. svojoj ruži. treba i bez bijela ruha biti djeca.

ja sam barem patnik i katkad su mi drage moje rane. u perli i zlatu. i sada streme ko pružene ruke.Tin Ujević: Izabrane pjesme *** Ove su riječi crne od dubine. . ove su pjesme zrele i bez buke. .One su. baš o tvome vratu. ljubljeno dijete. ako ih jednom. Nisam li pjesnik. šiknule iz tmine. tako. Jer svaki jecaj postati će zlatnik. kolajnu vidim slavno obješenu. 21 .No one samo imati će cijenu. a moje suze dati će đerdane.

Blaženo jutro koje padaš sa snopom svjetla u tu sobu. Za mene ipak nešto fali u ovoj uzi bez raspeća. u čaši vode kita cvijeća. 22 .Tin Ujević: Izabrane pjesme *** Blaženo jutro koje padaš u svijetlom slapu u tu sobu. jorgovanu. trome grudi širiš čeznućem suncu. počivam mrtav u svom grobu. Možda ćeš ipak da potpiriš pepelom iskru zapretanu jer evo.i cijeli tmasti vidik te sobe pune brige. već nema smrti da mi zadaš. već nema rane da mi zadaš. Dijeliš mi neke tihe slasti kad o tvom zaru vidim knjige na polici . no vrati ljubav ovom Jobu. na dragoj usni osmijeh mali.

a svaka riječ je kano puška. .Tin Ujević: Izabrane pjesme *** Osmjejak svaki ljuto plane. No nigdje kraja našem bolu u bugarenju i uzdahu. a svaka riječ je kao puška u naše grudi rastrgane. u naše srce bez oduška. u naše suze rastrgane. 23 . nemir je sličan alkoholu.Osmjejak svaki ljuto plane. Plačemo žubor gorskih vrela. a oganj. u naše srce bez oduška. Snivamo zelen mir livada i dim ognjišta u plaveti i bujno zrnje vinograda i zrelu tugu mora. ljeti. kad poslije svrhe tužnih djela čeznemo čiste suze liti. i mahovinu u zabiti. oganj u mom dahu.

U ovom mraku mirisavu slušajmo kako ječe živci. nutrašnja kavga i nesloga otkriva zelen niz aleja. a našem grču jesu krivci. zlatna i plava kao Luna. i sjećaju na ljutu travu. a našem grču jesu krivci. i sjećaju na ljutu travu. U ovom muku punom boga zalazi rujna epopeja. 24 . varava kao rosna duga.Tin Ujević: Izabrane pjesme *** U ovom mraku mirisavu slušajmo kako ječe živci. tuga od svile i baršuna. Umire naša lijepa tuga.

noćas se moje vjeđe pote. 25 . i moje misli san ozari.Tin Ujević: Izabrane pjesme *** Noćas se moje čelo žari. ona je zublja u dnu noći. umrijet ću noćas od ljepote. plačimo u tišini. umrimo. umrimo u samoći. Duša je strasna u dubini. plačimo.

ljubavi moga bola. mudra usta nijema. da plačem po svojem. daj mi da gazim čvrstim stopalima po žetvi što je zlati žega mnoga.Tin Ujević: Izabrane pjesme *** Svjetlosti moje vjere. ni krotko čelo. kaži mi stazu žutim perivojem i daj da grlim braću. plačidruge. moga boga. i da plačem. I ako oblak udre gustom krpom. šumski hlad sa klupom i vinograde sa dozrelim grožđem. po vijencima. o Višnji. daj mi. po snima propalima. nikad neću sresti usne nježnosti pravcem moga uha. a kruta java stegne strogim gvožđem. tugo tuge. Nikada više neću sresti one blažene oči sanjarskih badema ni rajski osmijeh plašljive Madone. i nikad više. bogzna na kojoj zaprašenoj cesti izgubio sam sjenku svoga duha. 26 .

a sva je Nada: jednom reći životu. 27 .zbogom. i tugu tješim tužnim slogom. zbog jedne žene ja propadam. a sad mi resi u tom paklu nevinu glavu trn i pelen. svijetu. Za suzom suza žudi teći. izađoh na svijet mlad i zelen. nadi . Mjesto da ostah u svom staklu.Tin Ujević: Izabrane pjesme *** Hoće li iko kad da shvati zašto se Bogu tako jadam? Od mesa moja duša pati.

smrtan i odvratan obus. Čeznuće biti Mladi i Visoki. i biti divi. biti gospodari. sve se to gubi. sredinom trupa prešla mi je pila. za grešnu ljubav do dušinu kupku. I u toj pustoj beznadežnoj studi posljednja jošte samilosna igra kroz ovaj život progonjena tigra. htjeti i moći samo silne stvari. nenadan. čudna kuma. ljubav za čedni život sazrcavni. svila) neće me više draganom i pažem. a želja ruši. za lice Pravde. svjetlosna zemlja gdje Ljepota vlada bježi u tamu poređanih knjiga. to je: biti Ludi. Ne pamtim sâm što govorim i kažem. ko iz silna topa. a mila žena (nježna vila. 28 .Tin Ujević: Izabrane pjesme *** Devet mjeseci što ja siđoh s uma. devet mjeseci što od srca sunca srce i mozak preko usne bunca. tumbe sa u prah oborena stropa. Mračna su ova čela niskih briga. i u muku tavni. i plandovati. podla ramena zgrbljena od rada. za okno duše na mističnu pupku. devet mjeseci Bijesa. i biti duboki. I blatan mi je ovaj uski globus.

pod svakim mačem jedan plam da vrisne. nad mojim dahom mramorna gromada.Tin Ujević: Izabrane pjesme *** Zelenu granu s tugom žuta voća u kakvom starom spljetskom perivoju sanjarim s mirom dok se duša noća i vlaga snova hvata dušu moju. al čežnja dršće kao ptiče golo. 29 . ko bosi prosjak na pô pusta puta. nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje. krv u moždane. moje je srce od sedam komada. Tmurne se misli reska svjetla boje. ko neko blijedo i beznadno kolo. Sva ljubav moja usred ceste kisne. mozak van da skoči. ko plava pjesma naglo prekinuta. samilosne oči. tuđinska ženo.

a tajnu smrti kletva jedne žene. 30 . a da nam želje. i budem nošen na neslavnu odru. Pečate krsta bezimenu grobu moje blaženstvo kad ne bude mene gnjila će kriti plamenu utrobu. ne znadoh reći svoj najljepši vrisak i otrov nade što u mraku grca. ugašene slutnje. ne stižu frule niti skladne lutnje. presvijetle zvijezde ko presvete značke u mome oku ugasnut će modru.Tin Ujević: Izabrane pjesme *** I ja što evo bezumno ispisah slovjenske pjesme iz krvava srca. oblačne. No kada skoro panem nauznačke. visoke. Jer otkrih da su strasti preduboke za slatke riječi.

široke grudi. vijorne kose. i prodiru u vis. za svijet u ljepoti. što ne mogu. gdje se sitno cvijeće plavi. Mi stupamo bijelim dolom u tišini. za svijet u slobodi. muče žednu zjenu ili revnu opnu. oni poznaju pjesmu naših najdubljih žica. u etire. uzdušni piloti. gordi. dršću u visini. Kao vršak divnih. za svoju snagu oni su zahvalni patnji. djeca svojih ruku. bijedi. Oni imaju snagu vjere što živi u smaku i vrelo svjetlosti što tinja u mraku i sunce u oblaku. a kada rukom mahnu. rođena u plaču. Dom Prometejida! I gdje tinja savjest. od gromora njina glasa šuma i more se budi. oni. obzori svijeta se šire i bune.) VISOKI JABLANI Oni imaju visoka čela. zelenih jablana. ljudi svojih djela. Ali... sužanjstvu. sami. gladi i njinoj crnoj pratnji. Tako. kao iskra sveta oko njih se kupi orijaška četa za slobodu prava. nebeski piloti. režući do munje vedri obzor dana. gdje se pojas rijeke u dolini sluti. Njina muška desna neprestano zida dvore čovječanstva. 31 . nagnuti u ponor nebeskoga svoda dok crvena jesen drumovima hoda. Oni imaju polet orlova. što ne mogu da nas u vis popnu. ruji. žuti. srčanih zračnih ptica.Tin Ujević: Izabrane pjesme AUTO NA KORZU (1932. Ali u samoći njihova je glava ispravna i čista povrh mračne rulje gdje ih ne razumiju glupani i hulje. sazrela u muku. uistinu do njih vode puti.

a nad njima sunca: samo zvijezde. 1922 32 . zvijezde! Putevi.Tin Ujević: Izabrane pjesme Povrh njina vrška gdje se pjesme gnijezde samo vile lete. ili bure jezde. Beograd.

jedino pravo. nečuvenoj pjesmi naučili ste mene: danas se prvom oglasila. kolo apsara i u snenoj magli. 33 . i ja ću zarobiti zvijezdu. ljubavi. da bi tajinstven bio život na putu nedohitnih meta. U bezbroju bića. glase etera povrh morske pjene. Vreme. i strepim da nije otac Lučonoša s poslom već na redu. 1932. Auto na korzu. Ti. kukavički ljubim i grlim sam sebe. uzalud vjeruj u vrstu. uzalud. do kraja vijeka. Beograd. a duh je u tvom bogu majčinstvo žensko samo. 1931. Nemoguće ispovijesti još sapinjem. Sa srcem kupanim u medu stvorenja. da nije tvoje krivice. Iz mojih krajina suvišne boje cure ko mlijeko i tamjan.Tin Ujević: Izabrane pjesme OJAĐENO ZVONO (1933) RAZAPETA AFRODITA Ovo tijelo svjetlosti koje ljudi mrze razapeli su. To znadem. i krv je u tvom logu potpuno lilijalna. na krstu. ti si nevina rosa. ti. i dvaput darivam tebi blago cijeloga svijeta.

ili siječem prostore gdje se razmeđa zemlje brate. i ja sam ptica. ali u pohode isključivo meni. One.Tin Ujević: Izabrane pjesme CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA Ptice pjevaju u mojoj sobi. 34 . a vi ste. na idealnu rijeku. One pjevaju suncu i boji u ovoj ugodnoj sjeni. a ne u kavezu. poslane da u mom snu zapjevate. k valu. I kada odlete ptice. Ispričale su povijest stvari u toku između zemlje i neba. Ptice mi javljaju da su radosno sa mnom u savezu. u ovoj građi zidanog mraka. O ptice. One su rekle hvalu vjetru i pjesmi ganuta lista. Ptice mi dragaju lice i nude cjelov iz čista. takve. ptice cvrkuću u misli i naviještaju crveni dan. jer ja sam duh izabrani. Ptice su ostavile šume i svježe granje stabala. predaju mrkim licima u turobnome vijeku golemu poruku sreće iz plavetnog zraka. puštene od ruku milosrđa u moj blaženi san. Sada se sjatile u grad. I. One kljucaju kljunom u plohu zvonkih stakala. jedine iskrene. O ova pera šarena da bi se u let milja razvila i pobjedu kliktala nad rasparanim mukom! Vrlo rijetka odgonetka živopisna sna: cvrkuće s vrh kuće u moj zvučni Ja! Hrvatsko kolo. i ja se ljuljam na grani. Ptice će maštâ krotkosti primiti s ruku zrnja i hljeba. ptičice. 1932. ostat će njihova krila. i moje glasnice iznutra sve nabubrene zvukom. Cvrkuće u mom srcu. Došle su ptice k meni.

međusobni. Ja sam u nekom tamo neznancu. raspreden. 1932. ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi. Mi smo svi prešli iste putove u mraku. ljepotom i čistotom. razbit u svijetu što jezdi. svojeglav i onda kad me nema. I pamti da je tako od prastarih vremena. pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti? Ja sam ipak ja. ču i što sni gori u njima istim žarom. I svi se ponavljamo. Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive. i sebični je pečat jedan nasred čela. i na zvijezdi dalekoj. I ono sve što ti bje.Tin Ujević: Izabrane pjesme POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU Ne boj se. u klanju. nisi sam! Ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom. mi smo svi jednako lutali u znaku traženja. a ovdje u jednoj niti. Hrvatska revija. Sa svakim nešto dijeliš. no vrlo srećno za očajničku sreću. i da nam breme kobi počiva na pleću. opet je samo jedna historija duša. da svi smo isti u zloći i radosti. i svima jednako se dive. I hrana nam je duše iz naše opće zdjele. u znanju da svi smo bolji. kao djeca što ne znaju još ni svojih imena. i više vas ste isti. I snagu nam. a naša krv. Stojimo čovjek protiv čovjeka. i poraz svih. 35 . i grijehe drugi s nama dijele. svi skupa tmuša. Strašno je ovo reći u uho oholosti. ja bezimeno ustrajem u braći. u cvijetu ugaslom. i veliki i čisti. I sni su naši sami iz zajedničkog vrela. o vasiono! ja živim i umirem u svjema.

Plove oblaci u prostore s bojama i mirisima. bare će progutati oblake. Svod iskreće na nas ventilatore i projektile. Ja imam u sebi munja. a u širini neba rasprostranjen halo rijetko vidljiv samo za prostrane pute. Iz nizine na visine odgovaram im bez pô slova. Strovalit će se tanki pramovi u jaruge. onda će rubom parka spavati na klupi koju obuzima inje. Šire uhvanje da im se napiše strofa i čudnu jezu nevidljivih katastrofa. i da sanjaju sinje: vrtlog mokrih pločnika zalašten odbljeskom ulica. Neće u me lahor iz granja da darne u sijelo duva. 36 . Nemam u sebi pričuva za nova razočaranja. Neće da se pjesma rodi. čuda su zviznuta s katapulta gore." Boravi srećom Cigana na drumovima. oblaci su mjehuri od sapunice u bojama i nose mirise iz strasnog srca žutih zvijezda. Nebesa mi govore da bih otpisao što šutim nebu. . vjetrenaste ruže vjedogonja kružno nad asfaltom. Oblaci šire groznice. slikani lampion. a mirisi i boje bit će malarični zvuci u vlazi sjetnih večeri sa sijerkom.Tin Ujević: Izabrane pjesme TRAŽENJA NA MILJOKAZU Isprazne svemirske štrcaljke ispuštaju u prostor plahovite oblake s određenom početnom brzinom. put iz groba u ludnice svijeta. Navalit će u grad skitnice da motre s pločnika što bilježe kružna gibanja svjetala bljesak kroz znojna stakla srećnih kafana."Oblaci putuju u praznine. pojest će ih žabe u mlakama za jedno vokalno nadahnuće. Uštapski mjesec je veliki balon.

ventilator anagramske misli. Ali ja ne saobraćam s nomadskim bogom. kakofonije. 1930. Zagreb. ni istih oblaka. već u brašnu puta. papirnati zmajevi. dijelim tamni život ruda. sipam ekolalije. jutros neću biti što večeras sjedoh. u dnu zemlje. 1932. ni istih oblika. braćo. Tek opravdavam se razbistrenim slogom: "Gradovi budući golemih predgrađa sazdani čitavi po jednome planu kada će vas biti? da li će vas biti? Neću kriti. O! oblaci su opijumski rajevi: na miljokazu. onomatopeje u noć obećanja. Književne novine.Tin Ujević: Izabrane pjesme Privući će ekstaza stanare periferija i poljske spavače iz tišine ferija ravno u ekstazu neba: o Cigani. molite za me. 37 . oni govore nebu i nebo izravno njima. Osjećam vašu manu: znam da se danas veliki kuhar rađa što se svima zbrinu za stan i za hranu!" O! oblaci su dječji. Cigani. Auto na korzu.

streme do lampiona sunca sa ognjem. i previranje kotla. duvar biva teži i veći. dok tuga polja i tvornica u dnevnoj strasti hukti. i sane. Blažena himno napora ljudi. sve vrišti. eno se iza stakla blijeda krvavo sunce rađa. onda se bude: na šini željeznica hukti. sve kliče i bunca. sa djetetom i ženom kroz pospana predgrađa. sa žuljnim cipelama. u njima šapuću riječi buntovne. i kajiše remena. i tihom slutnjom suza. s usnom od rakije vlažnom. Oko njih bruji orkestar kolesa i sirena. tmaste.Tin Ujević: Izabrane pjesme ČIN SPUTANIH RUKU U noćnim tramvajima. a jeza robovska pada s plafona pa sve do tla. Na desno i na lijevo. otkucaj čekića kreše u njima ritam jada. Oni drijemaju uz dernjavu hiljade grla rada. Oni slušaju žarko pjevanje peći. pilane i talione! Zvonca i maljevi i pipci bude tonove mnogobrojne u mnogozvučje zapaljene i zahuktale vasione nad tjemena frenezije i nad šije već znojne. već kamo potreba ište. Svi oni obaraju bore čela ponižena. ove je mozgove pretrglo hiljadu rasprskanja! Crveno željezo. sve pišti. Rastu. Bruje u šire protege užurbanosti snaga. 38 . daleko od parinih rupa. odlaze šutljive ekipe na posle ostavljene. kroz rane metropolitene. no srcem ispod plavih bluza. puca šum rabotanja poput prebogata zvukovna cvijeta. Ova je srca tesalo hiljade kladivaca. svi nude djelu ruke hrapave. u prostor vrcane. uprljane. bila bi najljepša pjesma i muzika vascijela svijeta! Visoko povrh dimnjaka. i tek su u hrpi stigli na tamno rvalište. Oni gledaju: gle. zapaljen ugalj na čela odsjev baca. da nisi toliko skupa. sve kriješti. petrolej i benzin na prašnom potiljku sanja. sa meljanjem crnoga zemljina blaga. Struje od crne zemlje.

I tako. 39 . s provalom nadahnuća. na brodovima teškim od večernjega rada. kao na povratku iz kaznione. crveno. Beograd. U ovom glasu kao da preklinju robovi: "O rasti. vonjeva i pjena. strahovito i muklo. srce svijeta. sukljaju oblaci dima i rijeka magle: u sanje! U ovom glasu zavija. po oproštaju od vreve radione. a srce kovanja vruća. duž acetilena. spuštenih čela. Iz toliko vrenja. paralelno. 1925. klipšu hrpe u bijedu skrovišta velegrada. mozak brojeve misli.Tin Ujević: Izabrane pjesme Grme i gromore potmule oblasti suterena u žustro razgorenje i čak u raspraskanje. samo da ne bi puklo!" U labirintu panike. kao da orguljaju grobovi i ječi nešto sumorno. pored zdjele supe. plamena. 1932. nešto svirepo jednoliko. daruje domaća svijetla još probuđena Vesta! I da se kućne nade za prisne sinije skupe za ljubav i za snagu umornog Hefesta! Misao. desna je uposlena. a da im tamo barem. Auto na korzu. pretače se u gvožđe.

" Oni idu putem (put vodi uz groblje). ali ih muče čežnje i mnoge želje lude: "O što bih htio. Mi dižemo dvore. i svuda donose želju istoga srca vruća. bijele il crne ruke žuljave s polja. oči gdje pogled trne. I oni ne samo žude. po gori. zadržan.Tin Ujević: Izabrane pjesme ZADRŽANE SILE BIĆA Oni imaju radne ruke. tvrde. vrijedne." 40 . kada bih mogo. kuća. oni tvrde. i jednoga dana dići će se roblje pod zastavom truda. Prolaze pored grobnica. a idu s nama i s vama. crkava. ranjene iglicama. ali da nam iz njih nova snaga sine. i da svijetla pravda pruži svoju vagu. ali ih ima mnogo. ali ljubav mlade majke. hljeba. Mi bratski volimo željezne mašine. i ufaju se: naše će miške biti polet stuba. kršna tjelesa. slobode. ako nam nož. mnogi se pogled njihov. Oni znadu: naša će snaga biti oslon praga. rušimo Bastilje. Oni su mali. idu po polju. sabora. oni rade i trude. kada bih htjeo!" Mnogi je vjekovni uzdah u njinoj grudi sveo (u uzama žbiri svijetle nade grde). po moru i u visine neba. smeo: blagi i krotki. srca što misle. plamene mašine. iz nas struji u tvar rumen srca vrela. sovjeta. sjaje usred zuba? Oni kažu: "Mi smo duša zbilje. o što bih mogo. "Držimo se stojke. kobno. ali mliječne dojke opet blaže tvrda srca. i svuda ištu: pravde. bona tjelesa. ali što će nama ostati još draga od zemaljskog blaga.

i ja slušam: njina noga lupa. srca što misle. mekane i tvrde. pune malih jada. bolan zbog jedne više ljepote. a pod ritmom hoda zvone. buntovan srcem i spolom. zbog berbe. Duboki narod. a idu s nama i s vama. zbog žetve. zvone staze. s moći svojih volja. s voljom svojih moći. krepka tjelesa. željan sjetve. trošna tjelesa. slijedi sjena Minotavra. Kuda će da pline ovo more sile: neće li da sruši sva igala sile? Hoće li da digne hrame novih lavra? Oni imaju radne ruke. zbog rada na njivi. Svedočanstva. ruke žuljave s polja. vrijedne. 1924.Tin Ujević: Izabrane pjesme A za njima. bijele il crne. oči gdje pogled trne. Beograd. istinite neimare grada: Oni s teškom sjenom pred sutone gaze. i mučen žuči tuge žarke note: ja ih tako vidim. težitelje polja. ranjene iglicama. oni idu skupa. 41 . svuda.

Sto pjesama iz sto mojih vrela. Uske su mi ove male zemlje. iz dubljine stostruke mi vode. žudim samo plavet. vapi duša mnogim umom. grmi. Borci viču: Konja! A mornari: Jedra! A ja. Vasiona Njedra. 1923. 42 .Tin Ujević: Izabrane pjesme VASIONAC Sto glasova iz stotine grla. Dokle hodam pogaženim humom. Kliče. Mene pravo samo zvijezde paze. uskrsnut ću Asir i Misire. krila! Savremenik. Sebe motrim usred svoga zdenca. Kroz ocean neba ja sam ronac i u mrežu lovim mliječne staze. Gorke su mi ove suhe žemlje. opit glasom pomorkinja vila. Mjesečić i Sunčić. Svjetlo. Zagreb. Pomiče se moja mrtva snaga. Vasionac. Struje misli kao vir zelenca. šiknu. kliče: Još me nije strla teška žalost zatajanih vijesti.krila. iz dubina stostruke mi svijesti. uspravljam se usred sarkofaga. u hajduke. Kratke su mi moje bijele ruke. buni se u grudi srce šire. i ja vičem: Krila! . viknu: Nije me raspela zarobljena boginja slobode. Ja bih mogo.

I kad se život dosadno i jednolično miče pitam se koji od njih krvavo. a mrtvi opet na žive. osim ljudi. Ulicom. i triput šuti. Dani su naši u smradu davno strunulih era. lutaju brojni fantomi: jedni idu iz grada. Na javnom trgu tišti grobišna atmosfera. drugi listom iz groba. 43 . ljudski žive. i tako na suncu jave strahuju tačne zjene. pored novog. noći su naše u hladu opasne mrtvačke strave. i čekaj nužnu uru: mi ćemo uskrsnuti. za sama mene. tek tad će i za vas uskršnja zora da budne. (Strepim da nisam obmanut.Tin Ujević: Izabrane pjesme ULICA FANTOMA Ulicom. 1933. Samo se čudim kako usudno sliče živi na mrtve. a noću u postelji spavače vampiri dave. I tako. Nikšić. pored ljudi. traje i staro doba. taj put. miču se brojne sjene." Valjci. Tek što svih tih sablasti ne vide naši trahomi.) I tako u mraku grada vladaju uspomene. za novo doba stare su riječi uzaludne. Leš kaže živom: "Šuti.

kako krv kola. No da ravnodušna sunca obilaze zapuštene doce i tajanstva šuma. ili na ljuljci između drveta. Možda najbolje da izgori pečal bez jadikovke i da pregoreno svjetlo i boja života donese ljepotu iznutra sazrelu u samoći i tišini. Gdje pitaju zašto kiša od pepela pada i zašto stabla rastu i cvjetaju. 44 . i što puca u ušima. u jesen na terasi negdje. I da takovih nema. Nisam malen. u izbi suterena. kao mnogi. I čekati. ali pamteći da za mnom ima mostova. stalno. ili visoko na mansardi sučelice krovova. prekrštenih ruku i glavom na jastuku. savršeno. Bez braka sa glumom dana. očekivati zalaske sunca. 1926. za se je ne traži. Ni plitak. odruniti se. Hrvatska metropola. Ja nisam velik. Ne izraziti se. Ni dubok. Sa djetinjastim srcem. ali koju godinu starije (ko to lomi grančice u šumi? kakvo lišće pada? ko to pazi? otkud vjetar duva? -) sa zaboravom hrpe neozbiljnih stvari. Valjda dijete. I da niko nije ušao u sobu. niko nije blizu. Ne dobiti parnicu u javi tišme što je mnogo gruba. I da poslije nikom nije krivo što počinu u blagosti ko živio nije .osim kao pladanj toplih naranača i ko pruža ruke i ugasle oči kroz lisnate krošnje i meso plodova. I niko mene ne zna.i u snu otkriti akord koji stiže od mirisa rasklopljenih stvari i od ugasnuća ishlapljene boje. i rijeka sa čunom.Tin Ujević: Izabrane pjesme DJEČJI UGAO Možda najbolje. Ne marim da poznam aršina. I da niko nije vidio kroz velo. sa odbljeskom u zjeni fantastičnih basna i snom o dalekom ostrvu na vodi.) Možda najbolje: ocvasti. na ćilimu od sjene motrim odbljesaka polusati. da sve tiho bude: jer savršeno pravedni za svakoga traži Pravdu. (I da. ali. bez imena i slave . I umrijeti bljedolik. ni prijatelji ni neprijatelji. nad tanjirom. bolesnički.

Kroz trijemove ruža i mirta. stopama almeje ući u Magic city. Tako. oporaviti bolećiv i molećiv uzdah kadu cvijeta. Prošlost je mora. i dočekali otkriće najljepših srećnih zora. ravan drug u višoj sviti. zaboravit ćeš vijek. II To je kruna mojeg obećanja. gdje upravljaš krijes kabela i prama najdaljem Suncu vrtiš zur teleskopa. I ustati ćeš vidovit pred panoramu svijeta. vođen rukom boga i ritmom dirke. i staru mudrost pred plesom nevinih vilinskih kćeri. ti ćeš vlage ispunjenja liti. kada stupiš među svečane povorke pjane. ti ćeš. ti uspe viši polet. Nad nebodere. mjesece. Jer ti si plodna brazda kojom sam (zipko bilja i raslina) uzvisio golet. a uz svirke kovrčaste. dokučiti ćeš ključe Uma: sve Zaboraviti. stopama almeje uđeš u Magic city. što su hvatali vjetre povrh najširih mora. vođen rukom boga i ritmom dirke. Klikni širem nebu! Šetnjom tamnom izvest ću te u radosne oaze. no ti.Tin Ujević: Izabrane pjesme MAJDANI U BIĆU NA DVIJE NOGE I Povijest mora biti pregažena! Gazi sa mnom na svjetlonosne budućnosne staze. kroz zlaćane magle zlatnih Babela. a uz svirke kovrčaste. godinu. Ja te vidim. i u otajstva mašte iza biljurnih dveri. Kroz trijemove ruža i mirta. stisli su kao citronu u šaci skladove nebosklona. nad zvijezde avenija zračećih što ih sazda dedalski dlan majstora. sa slušaljkom na uhu. dane. kada. U zelenome prožimanju sav. 45 . rukovatelju od sto vrtoglavih bioskopa. i na potiljku gvozdena šapa demona.

Svijest u krajnjem visu. od malene ljudske kobi. naprijed. Jer tvoj mozak uključuje firmamente. da odeš na kraljevski poklon istočnom vitezu Maku i u vrtove bajne priče Šeherezade. žena. začuješ doziv borbenih tama: "Sutra ujutro. Prosijekom na žili rujno pečatiš pergamente. Kotlovi i dimnjaci tvoji su svakodnevni sati kroz koje ključa i plaši Sanja: dići se nad Vremena. vadi put iz retorta. bez grba. povrh Južnoga Pola!" Ti nisi. Alat su tvoji prsti. iskru kroz mozak i oči. na grobišnoj ploči. pao na kolena k Sfingi ni k dveri Tebe umijeća. da napustimo drage i zaposlene škvere. druže. 46 . Kao slovke stoljeća slažeš ručke i vretena. Koje čudo. zašo u darmar rasprava tananih sjednica vijeća. 1926. da pustim u pogon orlovske propelere! Vijenac. po zastoru. pobodi radije koplja pred svilom čadora mojega loga. ko što Belkis. Odliva se iz kalupa vrelih žena tvojega kova. iz utrobe i sjemena. Tamar nisu: Povijest Budućnosti bit će đerdan Snova. u potjeru za dupljem tajanstvenoga boga. da ne bi mirni napor osvojenja ostao izbrisani strti životopis. i vješti aparati. gažen. Da bi se osnovi naši vjenčali u plodnome braku. Mlada Povijest. Lilit. Ti si nova Savjest. ako na daskama najluđih drama bivaš Hanswurst i diva od grijeha i alkohola. i blažen. skiptikone na platna maštovita kamera baca. prošav kroz vjerski pogružen Gobi. ti što na škveru oružaš lađu za daleke luke Nade. da. pred zastavicom tvojom po izbor momčad jača noge i gležnje i bedra na poprištima sporta. kasnolijeg ranorani.Tin Ujević: Izabrane pjesme Zakonit red bila u tutnju kotača lijeva duh u slova. Ali si dao najbolju muku. on je kovča i lanac na teškom foliju mudraca. niti si.

I mučilo nas što naši mrtvi nisu s nama da vide novi Zagreb. nasilna. kuca o naše prozore 47 . i svira. Jutros je varoš bila čista ko svečana slika. lupa na naša stakla. ali. osvjetljenju što padaše s neba na ulice i trgove. nadasve. blago. A njen je zvuk sladak sluhu kao čehulja grožđa usnicama. bez tuge: dolazi. u smeđem. A sada kiša teče i zvuči. kuca na naša vrata. u čudnim narječjima. žalovali. I zvuči. bez žalosti. te smo šećući posred kestenova tugovali. na pašnjake.Tin Ujević: Izabrane pjesme DAŽD U obilnim mlazovima iz teških oblaka liva se gusta kiša. na voćnjake. sveplodna kiša. dolazi ona divna zagrebačka jesen. ljupku Hrvatsku. Toči kao iz kabla na livade. bije nam o krovove. u svima jezicima.

glogolji. tješi kiša sve što u nama cvili. što izdišu. a onda otiče cestom. pjani. a kuće opet čiste i crvene. A onda kao miris dunja kroz vidik rosnih bregova hrvatske domovine javlja se čežnja za plavim morima.Tin Ujević: Izabrane pjesme kao jato golih tića što cvrkuću. na krovove gdje teče u žlijeb. po brezima. kiša jednolično svira kao lučac o zvonku staklu po stablima. po živcima. draga kiša sve što u nama plače. Kiša rominja. i opet sipi i sipi na dvorišta gdje stvara mlake. Slatko je pisati uz romon dažda. žamori. slušasmo. Kiša kiši i kiši i prestaje da kiši. za svoje strašne svirke. kiša jadikuje. mijenja pravac. leleke. Budi kiša sve što u nama drijema. bugari. Ovako je mi nekada. za širim obzorjima. vraća se. kroz lahore borika na brijegu Marjanu gdje sprema svoje harfe i svoje svirale. za novim nebištima. Kiša je isprala sve grane na stablima i sad je lišće svježe zeleno. 48 . po srcima. za naše duše dirke.

Ali draža no ona kiša u noći čuta iz topla kreveta za bura teče na njivu duše ova topla kaplja Milosti. 1920. dobrosna. svjetlonosna. A kada prestaje kiša. Grič. Sanjare dakle djevojke.Tin Ujević: Izabrane pjesme i duduke: o mi smo slušali kišu po danu i po noći gdje rida sladostrasno. Dobrote.takva skuta plaveti nema ni u kom Gradu po spasonosnoj kiši. mi kroz otvoren prozor dišemo čisti uzduh: . zagrebačka kiša. a mi kroz to vrijeme pjevamo kišu i cvijeće i momke i djevojke. draga nas. 49 . plače nas. obasjava brežuljke i suši po Gradu mlake od skore kiše. A onda Sunce tjera oblake. gdje kida u nama kao rđavu strunu sve što trebaše da pukne. Oproštenja. Mi znamo da kroz to vrijeme gore na Cmroku i Tuškancu plave i crne djevojke dišu na potna stakla kuda naslanjaju čelo i motre na kišu i oblake i cvijeće u dvorištu. curi na nos. milosna.

glasu dobroga vrača. U svojoj zipci još spava vojska čovječanstva i zadatak da krči i gradi. ne vagaj na tezulji strogoj sva dobrotvorna djela! Ja ću dug pošteno otkupiti. a veliko zadovoljstvo bitisati. Ja upirem pogled u skazaljku budnoga sata. a pravednici djeca. ni pružena ruka grčevito pokretom nije izvukla iz čovjeka njegovo najbolje djelatno blago. najdraže ptice nisu još ni zapjevale. Tok svjetlosti je melem mojih najtežih rana. i prije reda. Ne budi škrta s ljubavi. i neznana ući na vrata. niti je sva trava nikla. povijest od ljudske sreće. kad će život biti sreća. Mnoge još oči neprobuđene spavaju kao obećana ljubav. novosti. Prava će povijest nadoći istom za druge naraštaje. u bdenje sudnjega dana. 50 . dok imam u srcu vatre i zahvalnost usred čela! I čvrsto se ufam da ličnost toliko bogatija biva koliko više prima da bi vratila dalje. kao juče što nije bilo sveto. Bit će radosno sutra. Još se nisu rodili svi koji trebaju.Tin Ujević: Izabrane pjesme POGLEDI U PRASKOZORJU Povedi me. znade nada da me podraga i da me poljubi tiho. časti. Svijet nije na rubu propasti. na vrijeme. Oh. zanata i alata. neko sunce od lijepe slutnje čak ovamo utješno žari. Moja grud udiše miris iz grudi budućnosti. jer znadem da ćeš. dalje od granice stvari. s dobrim pogledom majke. moje oči zure u obrise. iz kosti. Jedna se zvijezda rađa kao znak novoga reda. zemlja je tako mlada. Naš će usud da u meso čina pređe iz prediva misli. iz ovih mračnih zabiti prama širini svijeta da na dohvatu zlatnih ruđenja daljine sačekam dane. i da blagosilje. duha i prava. Neku svjetliju kob smo zaslužili kada smo lomili koplja za lozinke vrline. Cijele su bašte cvijeća što se ne smiješi danu. iz krvi i iz zdušnih nerava. Povijest je ljudska duga sablasna mora u mirisu grobnica i truleži antikvarijata.

dobri vraču.Tin Ujević: Izabrane pjesme Kad vidim te ruke bezbrojne što se pružaju poslu. ja živim tu buduću povijest i ja sam slovo na strani nenapisane knjige što se tek danas slaže. kada će raskoš preplaviti život i bitisati Biće. Hrvatska revija. 1932. 51 . kad vidim tu volju napetu da se mravinjak preuredi. Vodi nas. iz ovih vlažnih zabiti prama prostranstvu zbilje da na dohvatu zlatnih ruđenja daljine objeručke primimo dane.

ili lani Sanjari. kao da priroda sprema posljednji krevet . Kamen u brdu nasumce lik i smisao prima. kao da misle: evo. bez volje da išta kažu ali. mala se zemlja u prostor nečujno dalje miče. i vjetar na mahove čudne maštanije šaputa. i da su drugi i treći. Stara je zemlja još jednom zavičaj ideala. ima li izlaza iz začarana kruga u pravilniku rima? Java je. Zemljom idu sanjari (mogli bi biti pijani) i ti su od tihih riječi potajno razdragani. u hodu. Srpski književni glasnik. svejedno: mogli bi biti pijani. sami. Sanjari. bez volje da išta kažu primaju zvukove svijeta do ruba svojih usta i onda. Oči životinja krijese se s voljom izraza. Ko da idu na doček vrlo starom otkriću da su već bili. jošte jednom. Stara se zemlja buni što je ovako mala. ko da će Isukrste da sa raspela snima. 52 . 1933. u šaptu obrazlažu kako je vasiona duboka i strasno vrlo gusta. već se polako dani. sad je svejedno jesmo li u prošlom vijeku.svima. u hodu. i basna zemlje u oprane skute nebesa tiče. preobražena snima kao da ide u susret najdubljim jesenima.Tin Ujević: Izabrane pjesme PRODUŽENI SVIJET Stvari su oko mene duboko sadržajne. Vode šapću u noći neiskazane tajne. besvijesno. nikom. kao već ljudi pri piću. da žive u drugome biću. sami. Cvijeće ima značenja i riječi na rubu puta. Nesvijesna savjest pita se: zbilja.

maglovitu u prolaznom slogu: svi se kreću i mijenjaju u bogu. Ne sjećam se više. Nekada me takav strah očiju hvata. Čemu nije ravan majstor. plamen kojim starac u grob skori gleda nehotice vidim već u oku čeda. strah pečata. Ko će smjeti reći da je oko časno? Sanjao sam jutros san o dvije žene: to su dvije duše kroz dvije razne zjene. Što me nemilosno brojne oči tlače? Upitnici vida bole: oči znače. No u mraku zrače. ili strah pergamenata: što to čudno. i evo se bojim da će luč donijeti onaj ko me na to iznenada sjeti. Oči kažu da nas boli i kakve smo čudne duše kad smo goli. il mi u oko prenosimo svašta? Ono crno iz dubina kroza nj biva jasno. to će ravno reći. zrele oči. 53 . Vidici su slutnje u smisao sivi i samo u tajni pravo biće živi. nego i kretnju ruku napregnutu. Lica su ljudi možda zagonetna slova. Nego me oko glavno užasava. Moje dnevno štivo čitanka je glava.Tin Ujević: Izabrane pjesme MAŠTA POVODOM OČIJU Svaki ostavlja znakove na putu. Ima u oku zapisanih mašta. mračno u očima piše? To sam znao jednom. Danju oči mrače. Koja od njih može da me strasno krene? Oči pune magle očaraše mene. Oči kažu. oči. a druga kroz mrene. ne samo trag koraka i stopu nogu. Lica su valjda izraz izgubljenih snova. ni najveći. jedna gleda bistro. Najbolje su oči što nas naoblače da po tome vedri horizonat svlače.

likovi stvari: kocke. tjelesa žena sva od stare gline. osjećam mračno ilovaču uda. svu. Ja patnju svoju. i uvijek slabe kosti pune truda. uvrijeđenu spolu. što uzaludno ište melem vrela. Kinji me briga: kakva li će ruka. um dere tkivo što ga mašta satka. Auto na korzu. 54 . kugle. Bojim se: plavi val će da ponese slaboću moju u vis što me vreba. kakva će meka ruka da me spase od mojih crnih beznadežnih muka? Ta zar i ljubav nije (ljubav. 1920. 1932. Beograd. a sve su oči pune guste tmine. a kada desna za zvijezdu se maši. valjci. znam da će sunca kojim ne znam ime pre da me zgrabe u svoje visine. Da l' sunce žeže ili zima trese. Progres. no što ću ikad spustit u nizine života Sunca što im ne znam ime.Tin Ujević: Izabrane pjesme NOSTALGIJA SVJETLOSTI Danas sam zgnječen veličinom neba. što vele: "Srcu ranjenom od strijela". dugujem rani. zna se) za krotku djecu izmišljena gatka? Sô suza pijem u plamenoj čaši. A oko mene ljudi svi zemaljci. na mesu golu.

U peći nema drva. O božićnoj noći savladavam strah zime.Taj veliki. 1931. u ćošak svoje kuće? Snijezi. Beograd. je li čestito znao za se? O da se osuši! Koliko ljeta Ja da još se suši? Koliko ljeta da se sebi vrati. duša. ali iz hladne peći žamore ognjevi kao maštanija uspomene. kiše. ali puca i praska u cijevima.Tin Ujević: Izabrane pjesme SUNČEVA KOLIJEVKA U božićnoj noći slinim na jastuke i grizem neopranu posteljinu: osvjetljuju nas ulični fenjeri mene i neki magličasti fantom erotskog vukodlaka. a iz grudi promiče težak dah. kroz očajanje dvorišnih mačaka. nije li bio gruvan vjetrovima. je li se malo grčio na kišama. zagušenih soba. u grozničava stezanja. 55 . i vodi. Dekorativni snijezi po običaju nakostriješiše strehe iglicama. ovaj mali plamen pjeni se na usta i ispušta zubima vodu na jastuke. dragi Ja je mali skot pod ćebetom: je li mnogo zebo pod snijezima. Vreme. vjetrovi još štipaju kožu. .

za let si. za zemlju nije. pa nek te vije bilo kud. i budi mirno nesretan.Tin Ujević: Izabrane pjesme IGRAČKA VJETROVA Pati bez suze. živi bez psovke. a jadikovke ublažit neće gorki san. Leti ko lišće što vir ga vije. Tašte su suze. za pokoj nije cvijet što nema korijena. pusti ko listak neka te mota u ludi polet vihor lud. Zagreb. 1914. Podaj se pjanom vjetru života. dušo. stvorena. 56 . Savremenik.

Neću da laskam strahu zarobljenika vaših da ne bi ruže s oltara na krvavome bridu služile kao ures koji ih grobom plaši u sladostrasnom i crvenome vidu. da bi vam danas sjale. gine za mladost. ružini vrti. Nek pljušte ko kiša. ruže s nebesa. U oleandru cvjetam što nije ni lovor ono ni ruža tišina. i da nam zaklope oči ruže pijane. besplatne. One su kao svježi bljesak svjetlosti u bistrom zdencu. ruže iz mašta. da bi bile pozdrav milosnom suncu u dolini i šetnja razdragana do zadnjeg praga sjena. Neka pljušte ruže sa stropa. Ruže su munje misli. Ruže. u ovom hladnom gaju. Ruže su jezik ljubavi u spomenaru sreće. one su oko vidjela. ko gnjev u prašini ruže iz istine. Ja plačem za ružom.Tin Ujević: Izabrane pjesme SVETKOVINA RUŽA Berite ruže. Ruže su svete varnice što su zavrcale iz dna duša vaših trepetljivih u ovom razbludnom maju. u bašti na ivici druma. O ruže. ruže očajne. i muzika prirode s mirisom jezovitih šuma. O ruže su kâd nebeski. S cjelovom koji golica te se nečujno toči kao dolazak kratke i sasvim prividne smrti. I da nam začepe usta. Ali iz čaše ružin pjan pogled sretam: cvijet oleandra prebojen u rujnoj kapi vina. Ko se za život rađa. taj zbogom mladosti. danas. u svetkovini! Ruže sa krova. one nježnošću daha otkupljuju sve žrtve i one u struji krvi kao žmarak romone. da izdahnu raskošno u dragoj hladovini kao tren najljepši i najkraći u viru varavih mrena. 57 . da meće na čelo ruže po izbor u ganutome vijencu. ruže iz bašta. ko vjetar. Ruže vjenčanja da nisu čempres za mrtve! One pomiruju krotke i naprasne. ruže sa zvijezda. djevojke. one su u srce strijela. ruže bogate.

pijmo ruže! Blagoslov ružama polja i cijelom ružinom rodu što je vrebao tajne mladosti sunčeva boga: one nas najbržom vožnjom dovode u slobodu. sve što trenutak nudi. 58 . i da ničem služe. Ja ih u kite svih. tek jednom. Sarajevo. one su dar zemaljski i kovčeg zavjetnoga. To su mlazovi himne iz luče biljnih česama. Pjesme trebaju ruža. s ružom živjeti i umrijeti. Što više ruža! Njih! Što više ruža svih! Prosveta. pred zavjetom ruža. kidajmo vijence! Pijmo. i s njinim trnom i dračem. Što više ruža! Za pjanstvo i ludilo njih. što treba biti plamen i skroman. 1931. Da bi nam bile uzor. pobožno kleći. a što najdublje pruža.Tin Ujević: Izabrane pjesme Da panu kao pehar iz magla priviđenja. o anđele. što više ruža. te ih u grudi skrih da s ranom kličem i da s dragošću plačem. te razapeti i otkinuti s grma da razlog nam ne priječi sve na dar. a ruže svojih pjesama. siđi i otpjevaj vječne litanije ruža. o zoro i sutone cvjetni u biću što se mijenja. berimo. i. past ću kao učaran i s tobom ću hvale reći tom rasipanju sreće i kupanju sred tamjana. umjesto žamora riječi. da planu i da zgasnu. primjer. i protiv nečisti već dotrajalih dana. Na tvoje glasove. O gladi.

1932. Umije da svira.Tin Ujević: Izabrane pjesme DRHTAVI PARK Jedan se drhtavi park sluti duboko u mraku. Koliko krvi se toči bilom nabreklih žila. Taj park je drhtav i potresan i otkrit nemirima. Nego na dnima sakriva brižljive misli samoće i lahor uzdaha od kojih se njiše granje. 59 . I ne gledajte u me. a sada upija tamu. Sarajevo. Park umije da pjeva. park je iz prsa ova velika i širokogruda duša. Pregled. kolike žive srži strepi u golemom dahu! On šušti u lišću šaptom čeznutljiva daha i skriva u tami svetište uzvišenoga hrama. buja u kori. Park je u noći hladovit kao jezero plave svježine. on voli zemlju i nebo iz kojih život hrani. Da li ovuda vijuga puteljak prpošnih stopa i tu da se u čvor vežu ćudljivi lanci sudbine? Park je duboko u meni kao kvaka u zakutku mozga. i kiti grobove vlažne žutim brdima svelim. plače u mezgri. Ja nisam koji jesam. Ne sjedim na toj klupi. I vlaga rose valja se po njemu kao živa. Park znade odakle oblaci putuju i zašto vrcaju zvijezde i čemu u mora daleka padaju meteori. ali ne plove po njemu zlatne i sedefne ribe. Ja sam neko drugi. On diše svim žilicama. On je upio svjetlost. u njem je svaki listić osjetljiv kao srce pred iglom. Ko sluša u njem jezovito razabire žagore nijemih duša.

Ti se žičiš zvonkim staklom. Kao misli zlopatnice. u pjesmi bez riječi struje hladni žmarci u kuće bez peći. ti si jecaj tog konopca. tresu male dvokatnice. dršću male dvokatnice. O te muke tvoga plača. oblik lađareva ropca. Vjetar gruva. Jauču šumarci.Tin Ujević: Izabrane pjesme BURA NA BRAČU U prozore i vratnice lupa bura tmurnih ura. Bura. u prozore i vratnice. Uz obalu stabla gura. 60 . grmi: hura! Ko bi zvučna duša bila razapeta povrh krova? Odgonetah: ti si vila Mosora i Biokova. Split. a nad morskim bijelim paklom gordi polet divljeg kopca. ti si blokus Brača. Bura. Bura. o te pjesme tvoga brača izbodene povrh drača: buro. Bura. kao duše sve patnice. 1929. Jadranska pošta.

Tin Ujević: Izabrane pjesme UNUTRAŠNJI HAREM Suviše divnih žena širom bijeloga svijeta. ti si čovjeku mati. Jedne tako. tijelo je baklja svjetlosti usred zemaljskih tmina. I zbog Nje. Suviše krasnih diše širom bijela svijeta. divnom božjem djelu! Ono je izvor radosti. Ko ih voli? ko ih bere? komu će srce dati? O ženo. One udate. pjevaš. Jedne tako. jer se iz duga varki sapliću ideali. Ni kada minu. suviše krasnih za nas beskorisno cvjeta. ono je uzor vrlina. o kakav udes. 1931. i kakav znak. Zbog One koje nema i koja vječno fali. mjesto da se drže na grmu i na svojem korijenu. Ne umijem mjere pred ovom divljom čari kao da vino pakla u mojem mijehu vari. djevojko i grešnice. ko ruže ubrane da brzo svenu. pada u ispraznu tminu! Vi i Mi. Ja te bezutješno gledam u žalosnim maštama gdje piješ. Nema grijeha da mi ne okrznu sne. pušiš i plešeš u baštama. suviše mirisa žena i suviše njihova cvijeta. Nikada neću reći rđavo o tijelu: blagoslov da je njemu. druge bljeskom ljepote slične meteoru. Beograd. kao zvijezde što se gledaju u beskrajnom moru. 61 . Ne znam da živu. kao kumiri iz pijeska pustinja. kao crkve i genij starih krajina. Ovdje sam svirepi vezir zbog Tebe. ni zašto. ni kako. druge tako.

izgara u grču lomača mog tijela. ja bih htio njeno zlo da mi je tuđe. okaljano suđe. neba vrela hula. Srce mre u strasti. sve su misli pjanstvo. San je spola dosta da mi bijesno uđe u sva uda ludost i na usta pjena. ali slabo tijelo. dok bludno žeđam zabranjena voća. 1914. znoj pohote bije s užarena čela. Zagreb. krvav demon želje. Savremenik. opsjela je Žena. zapaljena divljim ilinštakom čula. Kipi mi u krvi putena bjesnoća. od ploti mi nema pakao što luđe. i. 62 . grijehom plamti zjena.Tin Ujević: Izabrane pjesme VRUĆICA OD ŽENE Jer je u visini misli ponižena.

i tada će opet biti u potpunoj kiti cjeloviti . Vidjeti ćeš krvav grč strahoviti. da bi javan bio žmarak skroviti. draganjima oviti. 1932. Ja ću tebe blagosloviti i molitvenom riječju osloviti. Moje srce tvojoj biti hiti.Cjelov i Ti. Ja ću tebi vijence viti. Tvojom rosom ti ćeš mene miti. 63 . ni do groba nismo siti. U etere će srce ploviti. Ja ću tebe suzom liti i sebe smiješkom obnoviti. Moju nagu dušu neću kriti. jer bez tebe biti znači mene prepoloviti. Hrvatsko kolo. Svojim dahom ti si svijet jezgroviti kamo će se sloge boja sliti.Tin Ujević: Izabrane pjesme CJELOVITI CJELOV I TI U maštama ću tebe loviti trače sunca s ružičastom niti. otvorene čaške nebo piti.

I dok vjerni dižu k vrelom nebu ruke. ali po vrućini i zadnja kap kopni. Tuđa okolini prži se agava. na jadnom vjetriću rublje zaleprša. voda bi za usta bila napoj medan. U pržinama plaze jezik Beduini. Od žeđi već često neko pomahnita. a fatamorgane javljaju se opni. vreli. ali sad je bunar iscrpen i žedan. cura snatri svoj lik kao zgodu malu. Uzalud je tući grudu gvožđem kuke. Pomorci žeđaju za svoju žeđ. studenac ima mraz da dijeli. Sa glinenim vrčem pomalja se djeva. a ovdje bijesan pas na suncu slini: gristi u voćku što nudi vlagu ploda? Čudo još da raste zimzelen i trava. danju klone glava. i po znojnoj žezi prednost sladoleda. u zdencu se riše budućnost u slici. Pločnici su mjesta zapaljeni. nedjelje cijele nije palo kiše. Noću se ne spava. a sve muči voda. Hridine su gole kosti pustog krša.Tin Ujević: Izabrane pjesme ŽEDAN KAMEN NA STUDENCU (1954. Čatrnja pred crkvom suha nebu zijeva. A romon česama samo u snu pjeva. I pretili domar pod silu mrša.) ŽEDAN KAMEN NA STUDENCU I Okviri bunara jesu čvrsti spomenici gradića i sela na starinskom žalu. II Da su ljudi žedni. Zdenac. u tom ni po muke. vjedro o konopcu žalosno se njiše. 64 . i rabdomant gubi cijeli pothvat vrijedan. grču. Isparena voda ima vrijednost meda. bijele ruke lomi u bunilu.

nužna mi je samo kap da me iscijeli. njedra. sva je nada mjesta u glinenom vrču. snježan rub planine u mori se slika!) S vinom su nekada na vjernost se kleli. ludi žeđač u mahnitom hodu. za krštenja nužna kupelj duhovnika. punokrvni dan je samo tma i tušta. On crpe iz drva bogodanu vodu. I s mrtvim jezikom sapinje me guša: bez octa i vode sapa je na kraju. kad domaći odu.) 65 . Za kuhinjsko suđe milo vrijenje zvonko. grozne tropske žeđi bubnjiće mi brtve. uže se s bunara poteže i spušta. i toči je preko rana nogu golih. u starom dvoru presahnula konko.Tin Ujević: Izabrane pjesme Žedna usna svoju mjeru vode pita. Dok je kaplja vode oslađenje duša.. ruka. III Putnici i momčad piju vino gromko. ubih zlog prosjaka i svu vodu prolih. škrtu vodu dijele prema vodostaju. A nema ni mala čaša galalita ni staklen tanjurić gdje krletke srču. Velika je muka za žiteljstvo suša. a voda je rijetka pričest bolesnika. Na bunar pristižu puna pora vjedra. Sa žmulom na gozbi vijenac mladoj pleli. s bukarom u krugu oplakali mrtve. (A ja. Spas i blagoslov je kiša suhom kraju. I bez nje malakšu mišice i bedra. (Ti. žudnja sušta. s kupom osvetnici zahtijevali žrtve.. čelo. voda je za život čežnja. prosjak s puta za se obrok vode moli. Jer sad zadnji s reda. pa se moči jezik.

od trajne žeđi bujno lišće vene. da li cvjetan imam temelj što mi treba. i tako vidiš pustinju mog duha: na bedemima vlat je strašni znamen. vrati oči k meni i pomnjivo pazi. s tobom. I romon krvi groznica je sluha. kada iz loga uniđem u kupku. soče biljna dana. ni sveta mladež nema Hipokrene. V O kapi vode. bez soli rasprskane žalom. Da i žari sunca nježne vijence kose.Tin Ujević: Izabrane pjesme IV Tako ako si me pustio k oazi. Pod krutim suncem čeliči se kamen. kapi. 1941. i znojnom kožom krhka tijela. i svježe ude oživi kap vrela. Kap s površinskom crtom baš na pupku! Nad suhim jazom prazno vjedro visi. o roso duše razdružene s valom. a cijeli krš je golet nesmiljena. posljednja nado žednih karavana. u svijesti mojoj samo vatra kuha. još naći ću se u istome klupku. Pamti da ja trebam svježu tekućinu. Pazi da bez njege lomne biljke ginu. puca stijena: za dažd se mole vjernici na misi. da i moje biljke šiknu žaru neba. Tuguje prazni krčag. Hrvatski ilustrirani list Radio Zagreb. da i duh mi treba sok i hladovinu: jedan šator sjene i dvije kaplje rose. suši se vlaga usred magle sjene. 66 .

koji ih je osovio. Svijet je na lišću odljuštio mrenu. Što su mi dali? ni hlada. i gusle i violinu. sazviježđe jasnije od zvijezda. a mene čude neobična djeca grude. zavještao je: djeco. radije su mi samo odmarala oči. Svejedno: pet njih. pogodite im namjenu! Vidite. Pet krošanja. koliko će mijenjati zemljopisne karte! Stršiti nad sitnim vrtnim kaligramima! Savladati snježne marte. Možda će samo stabla ostati od nekih živih mjesta? O da! ima ih što nad grobnicama traju. pet stabala. Pet stabala besmrtnih u bezimenom kraju. podno njih sve se duši i suši. biti u orijaška proljeća samima! Kako je teško ostaviti riječ za vrijeme i najmanji znak i zapis o duši! U kisiku se stabla kupaju. Svejedno. Kadgod smo samo pomiješali sjenu. A ja vidim žive kuće i brodove u daskama. a više ni jasnu sliku. Onaj.Tin Ujević: Izabrane pjesme PET STABALA Treba ih dvanaest i više da drvored bude. 67 . No u stablu bogatije vidim: duše što ne ginu. za nerođene vjesnik. znam da je bio pjesnik. Ljubeći buduća stabla. ni slasti penjanja. no nije umio reći sve u riječi i kamenu. a ja vidim kroz stijenu mogilu. Istovjetna kraj ulica i povrh pustih cesta. Često je za me dan: pod njima proći. više no zapis na ploči. Pet stabala! Tabla vrijednosti: znaš li cijenu hrpi kamenja i komadima drva? Ona ne venu. naočit pečat krajoliku. žive kao živo sjeme. Oni ih ne vide. pet stabala nadvisuju ljude. prag. klupu i sto bez mrva. ni ptičja gnijezda. I vidim više no duše pod maskama.

pet stabala! Hrvatski ilustrirani list Radio Zagreb. neznanačke ruke što se kroz vrijeme stežu: oni prošli što za nas ne mogu da doznaju ovdje me u mir i u sklad rastresena vežu. i kao da uskrsava dah ta kob neumrla. Životne limfe ispod kore biju: ja sam pao.Tin Ujević: Izabrane pjesme Međusobne uspomene onih što se ne poznaju. Pet stabala! Kako ih reći? Nametnuti im imena? To je naših pet glasova bez moći grla! Pet stabala! Ja sam pao! A nadživjela su vremena. a nije ni drvored ni šetališna šala. 1941. 68 . Tu malena aleja stvara aveniju. Uskrsnut će me. spomen.

da i drugih harfista bezbroj čuh. Koliko usta iz mene kao vode šaplju. Sarajevo. Napredak. te ovo zavjetno srce svemiru kao harfu davam. Svaki je demon znao samo za se i ni za što više.Tin Ujević: Izabrane pjesme MJEHURIĆI Možda ima taj demon. i mnoštvo glasova zemlje mir ravnotežja priječi. što se u šašu skriva mučena pjesma riječnih bjesova noćna mi spavanja para. o to su polusni špiljski. što ne mogu na javu. I sada paklenske sile umova i kalibana glase se srdžbom mog srca i stida i ne daju da spavam. što je posijao u moj duh. Kao kod trepetljike uzrujan list i grana pjeva i svira. O to je današnje vrijeme groznice i mamurluka. 1940. ja čujem samo u uhu. koliko mjehura sitnih klokoće u pjeni! A ja kroz cijev tako škrto istačem kaplju. što prasak nejasan razbija glavu. I zato se silim da sam od bratstva sablasti više. Suviše učenih otrova u malom mozgu mi hara. A ja sam u se primio kleti savez svih riječi. gdje šumi i galami. I bojim se. o to je muka. Ja sam prislonio uho k svakom grmu i šuštavoj slami. demon je bio u moći da k meni namami čaplju. Do mene vijori šuma. Ja ne pamtim. I pustio sam da govor svih bijesova knjigu mi piše. A ta gužva zloduha uskoću obzora liječi. o to je u lubanji bezbroj žamora i buka. Suviše se vjetrina u mojem bubnjiću slilo i sliva. 69 . javlja se pčela. što pamti svako zrno. i uzdasi su većinom u sjeni voda sneni.

njihove su crne gore jošte tamne. Rjeđe patnje gube zbiljsko srce mase. O ljepoto. 70 . Muka je tolika da već glasa nema. utezi i mjere za glave što sude. ako to nisu sni bolesti vrući. jer si prizrak zračni visoko nad svime. Ugovor je s društvom dužno poštovanje. Suza se s mjeseca kao biser runi. niti ima mjera što će tek da bude. Kad smo njegov kićen šljem i ljupko sljeme. No iz vatre vući otopine stakla. ljudi proklinju ti ime. Ja sam k njima došo. Ni ljubavi naše nisu uzajamne. Suza mi je biser u patničkoj kruni. što se zatim skriva. Jedini ja poznam zadnju muku pakla. beskoristan ures za srca je nijema. A opet ga riječju ne možemo stići. pjesnik stišće zube: ne ću da me shvate. jer si samo obris koji putem biva. a društvo mi ne da pragu momu. no ne oni k meni. i kada se pred njim uputismo ići. Pijmo jedno vino. No. Groznice u krvi požare mi pale. kući. no plačimo za se. koji daje među. Ali o mom trudu ne postoji znanje. pošto su za tebe bez ljubavi dragi.Tin Ujević: Izabrane pjesme PONIŽENJA LJEPOTE I da suhim zlatom riječi moje plate i da svako slovo teži tas na vagi. Dok na vrhu mome zora se rumeni. sastaje se društvo duša u samoći. Je li tebi zadnje robovanje ide? Kao da si sova duboka u noći? Oni društvo duše sasvim krivo vide. društvu kao male šale. Za nama se sporo vuče mučno vrijeme.

Nije željan div da upotrebi snagu. Nisu prave misli na dohvatu ruke mrki psi stražari spavaju na pragu. Pjan od vina pjesnik pravi se da drijema. od kog boli glava.Tin Ujević: Izabrane pjesme Na otoku divljem nakazit ću lice (stid bilježi vrijenja pohote u duhu) da ga ne poznaju zvijeri niti ptice kad sa stabla budem nadao se kruhu. Pao je Danijel usred lavljih šapa. opojnosti pića. Ljepota je miris. Ljepota je vrlo ozloglašen liječnik i stvaranje svijeta usred kataklizma. On uz divlje svirke tihe oči sklapa i u mulju dima novu suzu sprema osuđena ljubav ne zna anatema. A do pravde vodi sunovraćen rječnik i do čiste biti izbrušena prizma. Istin izraz spaja tražilačke muke. 1941. Hrvatsko kolo. Zagreb. Bezimene oči u ruj lica pilje radoznalom pomnjom. i ta nema kraja: odbaciše griješni stanovnici špilje požudu za žene prošlog naraštaja. 71 . vrela duga oko žigice u noći. već se razlikuju ljepota i slava. od kojeg se spava.

laskom sanje maka. Možda dođe dar mi umora i truda.Tin Ujević: Izabrane pjesme KRUŽNA CESTA SREĆE Dijete sklapa svemir ured bistrih zjena: svjetska je ljepota tvorevina snova. baršun mahovina rubom glasnih voda. što ga pljusak umi. što ubada nemir kretnje usred gležnja. Zamislimo noć i hod u mrkoj šumi. Drago mi je sve. Još nisu posljednja draga pustinjaka. Četa osunčanih raskošnih vidika primljenih i srcem i uhom i njuhom. nemirni pastiri! Da sam samo pastir stada svojih težnja. u glavi su čežnje ispod svoga krova. što polet usplahiri. varnica i vrijenja Samostani. kroz mrak pipa kamen. Doziv rajske trublje ječi u tišini. Što je radost naša? Nekoliko slika dozivanih maštom. dok se zadovoljno k Neznanome hoda. Pod suncem na zraku spavač sretno diše. No svejedno volim dražesnog sljepara. I tako smo pali u taj svijet mi kasni. Otoci divljine vabe nove stranke ispod drugih neba. Spavao je netko čitav vijek u basni i kasnije ne će svezu da prepozna. nov je život šetnja budućnosnih sjena. Možda me još danas slijepac Mjesec vara. 72 . Blažen čovjek spava dalek u planini. U mom oku trepti zabliješteno čudo od preobražaja odbjeglih vremena. što će bičem muke osvježit mi uda. java nam je došla snohvatica grozna. bogaćenih duhom. Od sna krajolika nema ništa slađe. Na svim lutanjima sporedne su građe. to su privremene stanke. On je prepun riječi. Zamamno je ono što se trajno mijenja. Vječni. bosonogi. U gaju se grana njihom slasti njiše.

Vješaju se mlade vile usred granja. te je za nas preprv dan Stvorenja. to je golem zaborav života. raste. Blažen tko se piću tečnog vida divi i uhodi svemir u sočne okrajke. gdje je sitna zemlja neiscrpna paša od svih mašta. svjetla. Preplavljuje boja suhu zemlju staru. Svijet se duša tako neprestano stvara. Prostor magle. kružna cesta duše. gdje i tlapnja živi. Možda je još glavno začuđenost naša. to je cvrkut.Tin Ujević: Izabrane pjesme Te je sve nekako bez osi i ludo kao ruševina straha i bremena. Iz njih radoznalost za novosti viri: blažen. Njom je svima dana iskupnička svota. zadivljenost uslijed obmaničke moći. 73 . tko je sebi dočarao Milju. Opsjene u mozgu paučinu predu. Sam se život jača sadržajem sanja. Ogroman san oči u nedogled širi. njoj kotači bježe izvan dužnih sveza.van sebe. bezbroj gnijezda. taj je hod divota: Sreća. uvijek ista šetnja. Pogled u svijet biva sveopsežno znanje. iz žarišta jednog više kolobara. Nemir usred mira. Tako na nas slazi divno obasjanje. koje ne gledaju no stvaraju zbilju. Milju čudna svijeta. Nemoguće tek je doploviti Javi. Sanjar i za stolom putovanja pravi: može i na mjesec: i dalje od zvijezda. Nas su obuzele jučer više sile. iskre vatara u noći. Naša java. u mramoru kretnja. Vidio sam prizor Taema Mandaru gavanskiji i od gizde Velásqueza. oblaci za drugim vuku se u redu. Put u se . vasionu bajke. te se širi. Kucavica svijeta udara kroz žile. prolazi i mijenja.

kad je kao kamen na grudi bol opstanka padao. na čelo. na časnoj slici. Ne poznam sebe. bljedoliki i bijeli kao kreda isposnici. ne od rana bičem što su ih sebi zadali. nalik simbolu. Bio sam upisan u korove koje ni sam ne slijedim. jer ja volim vodu na česmi. Samo sam putem tunela i rovova došao do otkrića: tako sam sitan i malen. I patnje su stvorile nimbus i aureolu i zlatni par ruku oko napaćenih lica ali su postali emblem siromašnih i. i bilo je svijetlo živo poput plamenog krika. I s kruništa misli i s ruku uznesenih varnice lete. što u meni plače. prostu zemlju i kamen samo sam u snu zasjao među arkanđelima blijedim. što u duši jeca. u gizdu i slavlje. no sve. i čudim se transfiguraciji bića. vatra same ranjene duše što u požaru gori. do svakog nokta planuo visok je posvećen plamen.Tin Ujević: Izabrane pjesme SVJETLO NA RUKAMA Možda su bili u starini. na prepukli dlan i na vrške prsta. no od kušnja i rana što ih strašan život zadao: tako čisti i ubogi.dijete. 1940. preobrazio u orgulje i trublje. iz čađe. sve. Ja sam patnjama odavno uzgojio u sebi sveca i na ludnicama raskršća hranio u sebi zdravlje. Takvo je bilo čudesno svjetlo velikih bolesnika. zvijezda patnje vrh vrsta. u jezgru i srži tek . Zadivile su me odjednom vlastite misterije vatra iz srca. otvaralo je vidike bistre u zore na gori. svi blagi što su stradali. Hrvatska revija. apostoli ljubavi ruku ogrebenih od trnja. 74 . Pa ipak su žarki plamičci gorke histerije došli u oči. mučenici mesa ispod gnjusnih prnja. krijes na brdu. ne razumijem kako sam gnjevan dospio u groznice svete. nosili su na rukama jarki plamen usred tmica.

to je zvuk harmonike. Eto. Put je bio dug. Šešir nam se diže sam vrh budne glave. kad nas pjesma smami. svoga glasnika. Je li usna zbori ili nebo svira? Gostiona uz put sjedište je mira. Kasno opazismo da je taj put krug.Tin Ujević: Izabrane pjesme FISHARMONIKA Slika moje duše nema kronike. Noćas će se jasno složiti zvonici: Aleluja. Gledamo se blijedi. Nama opet služe neumorne noge do nade na zemlji i svjetlosti mnoge. I ta svirka naše razgovore priječi. netko fali. Nas će obuzeti gorostasna šuma. Noć nam šalje ćuka. zbori zemlja. Taj je mjesec kopija s neke razglednice stare. Po danu mjesec na nas svoju slutnju sipa. srećo ustaju bonici. Tim krajem sutona što sanja o zori šiknuti će noćas blijedi reflektori. Falimo mi sami. A kad mlaz svjetlosti pane povrh pjesme. izrasti će lišće čak i povrh uma. Istinskomu biću mi smo prešli među. i ti sneni zvuci jesu naše riječi. 1936. I sve noću biva puno svete strave. Divlji kesten cvjeta i miriše lipa. što me opija. Kriknuti će ptice: gori šuma. Gdje se sanja počinje? gdje se dočima? Zemlji rastu kose. Hrvatska revija. Šišmiš je u kraju ko mrena na očima. eto šuma plače: kad krčma na drumu dočeka svirače. Žarki pelud s cvijeta pao nam na vjeđu. U nama plamen skitni strasnika. Krajolik misli. gori. Mi smo išli putem. 75 . probudit će lugom pozaspale česme i presahla vrela i umorne rijeke kojim vjetar nosi sve jeke daleke. Nužno.

Prebolio sam strasti. za se. mrtvac bez grobišne ploče. Ima pod mojom kožom predragog Narcisa. ja sam tvoje potomstvo! Novi behar. daleko sam od kavge. Moja rijeka teče strujom zaboravnost. jer suviše je strastan naslijeđeni Adam. 76 . I moja usna slasni eter sisa. S vijekom moje duše umrle su gatke. a to je da su slatke i patnje. koja još ne poče. i sebe skriti u klupku borbe. zle riječi i sve zloće. pa i ljutu pizmu. i bez potrebe. a u dnu vode sna tek me oblak muči. što je sunce od jasnoće. Još ću na kraju voljeti vrline i pravi čovjek mene će da divi. Prostosrdno se čudim vandalizmu. 1934. Od mene počinje era. Ja cijenim čašu vode i pogačice ražne. Naučio sam se ljubiti stvari sitne i nevažne.Tin Ujević: Izabrane pjesme GANUTLJIVE OPASKE Prerano sam se rodio za ravnodušnosti zemlje. Biti daleko. Prekužio sam gnjev na vjerolomstvo. Ja bivam mlađi. Sarajevo. na se suze liti. Našao sam istinu po svom srcu. I malenkost me o bitnom čaru uči. od milja. Svijete. to je moja bit. na crni usud nikad se ne jadam. kad se u kutu doma drijemlje. tuče. Jer gade mi se pljuvačka i sline i shvaćam. Ja cijenim na zemlji dobru jednostavnost i nejasnoću. kad se prijateljski živi.

Zaklopi kapke. iz kojih virova vedrine plavo mlijeko doji? Ne znamo. u čoporima noćnim. ali stoji. i poreci zemlju. kao krijumčare: delije srca. ima nešto što je od dubokoga dublje. pravda naša živa. Buditi spavača: Zlatni most nad ponorom je pod morom riječi i ćutilnih uspomena. ali zvuci duha u samoći bića drijemlju izlivajući bujnost u romorne česme. opet sveci. kao luda živa. Ali vlada mjestom krunastih tvrđa svijesti i zubom bastijona. i nose u grad relikvijare. Valja tući zvekirom. i nije. stoji. ili uspomenskim tijestom. ili objavljenjem. što su. kako tko vidi stvari. je li bilo ili nije. U majdanima oceanskih korita se skriva vijest istinita kao rujna sadržina trublje. promiču kao tati sa drumova. Ne ponavlja tajnu ključa ni planinskoj jeci.Tin Ujević: Izabrane pjesme RIĐOKOSI MESIJE I Ne rasklapaju se dveri duše kao cvijeće zorom. a možda i sada traje. Ne znamo. 77 . kako tko gleda. Iz kakvih dubina. Bilo djelom mašte. (Da li vrh prebijelih glava aureola sjaje? da li su patnici svijeta najveći gospodari?) Njih snivaju takve. pokraj grijeha. u strahu rasparača. II Možda je bilo. na izmacima sati. je li bilo ili nije. Duboko je trokut plemenita zvona onih. zvuk uzvišeni kao pravi plamen zublje. i da ničeg nije bilo od stvorenja pjesme.

Ne da u uglu gnijezdo sviju. Jordana i Dnjepra. hranjena skakavcima. pribiru se da čuju. uspravljene u noćnim strastima. gdje živi miris Svagda. Vuku sokacima rasputane sandale i trijebe gamad što mili zanemarom krpom. Zjene. Kako bi motrili glumce ili pelivane ili rapsode na dasci sajmišnoga trga. Dok jedan. saćem i korijenjem gorskih strana. bliješte. objesiše ruke zdane za pokrete pred hrpom. praće nemirnog piljka misli što tuče u stakla i tišme. proročki osovljen od peta do vrha vrele kičme: "Došli smo iz srca čudesnog svijeta. popunjene mukom i okrijepom Azima. bosonog. i kreću preko. zjenama od preliva neba u sutonima. pred jutarnjim svjedokom kaskadom utišava se žamor svjetovnoga fora. dolaze od Žutog Mora." 78 . i milost Duha što nije poklon za vješte. Žilavi. u družbi se batrga. s riđim vlasima. oni. i pogledom uvrnutim očnim utonima. Valjda su sjali s kamila i sa čudnih onagra na raskršćima podno šumskih čistina. nemiran. s divljim plamom u oku kao s krijesom svrh gora. ili da. radoznalo. sunca što ozeble griju. što su upijale krijes opala i smaragda. Nego da noće pod zvijezdom i da nomadski sniju mraze što biju. Svijet se pitao: "Otkud šarolika bagra što vrvi iz grmlja. bita daždom i suncem spržena od tjemena do tabana. ustaje kao bat u zvonu. preko stepa i pusta. dok drugi spavaju. mršavi. ljudska braća šakala i vepra. dok donijetu kornjaču glade rastalasanom bradom. izabrane oduške duha što. u eteru i prekogroblju. Ganga.Tin Ujević: Izabrane pjesme Njih snivaju takve. kao iz gnjile glistina?" Tko zna otkuda iz šira. Bdiju. moleći. noćni dijamant. jezik sve braće. III I. po kosti nalik na Vandale.

i saslušali žagore." "Mi smo uglazbili prsa granitskim odlomkom hridi. i obronaka loze i maslinika ulja. zodijake." "Prevalili smo ceste k Amo." "Mi smo putnici od hridi i jezera. Prohodali smo gaje gdje logore Druidi. petroleja. bambusa." "Vi ne znate. brazde cinama.dalekih pejzaža. ili bez nje? Izvještili smo. ojačali gležnje gipkošću istočne bajadere. zemalja ljeska dijamanata i briljanata. od tkanina i ruda i čudesnih pomada. širokih horizonata iza kamena i pijeska. prkos pritisku atmosfera.) "Ja kličem punim dahom. i zborim oštrim zubom. poklisari ljubavi što s prosjacima polovimo kabanice: u sirotinji se srž božanstva žari. i cedra i ebana. poštujte ju! za trake zvijezde Danice. mi smo danas prijetnja zemlje na rubovima Grada. Nasade riže. Dar bi morao biti veći za orijaško djelo." Proučili smo tajna svojstva mandragore. i otkrili gdje se sklanja Raizuli." (Stane i nakašlje se i obrisa znojno čelo. i rijeka zlata. pjesnici . ugljenokopa. Kao pitanje: s vjerom u prirodu. predjela kolibra i paunovih pera. naše Dvije." Pred nas su sišli lavovi i tigri i hijene u amfiteatru." 79 . Istovare i utovare. sasuše im u oči zlatne kiše i slijepe krijesnice.glađena našom rukom i komadom mrsne hrane da nam je leđa žigosao Cécé i dugi komarac.Tin Ujević: Izabrane pjesme "Došli smo kao izraz zemljopisne čežnje što žudi uvis. kamen mudraca i lapis lazuli. zaplijenili smo trag krvi rumeneći." Mi smo dakle. lučkih svjetina. ponizili smo glave pepelištem iz peći. vjesnice magije i pobjedonosne obrane u igri. i oaza. prije no što smo sišli na tarac. zemalja s paomama i divljim smokvama. pravorijek protiv svijeta oglašen bubnjem i trubom. da su nam pseta lizala rane . kave i vanilije pretapkali smo u lovu suhe špilje. svih dragulja.

" "Ljubav je sve. Klisure pucaju." "Budimo kao mravi u gradnji mravinjaka. da nas čuju trula djeca. ja vas na smrt učim unutrašnjoj vrijednosti čovjeka. s posudom balzama. vrači bolesnika. no da smo ravnopravni gosti na piru pod svjetiljkom Ideala. i planine se tresu." "Već i brda klamiću. feniksi u lješu. Da nema višeg i nižeg. a gord na imetak. Biti će mir." "Ima li što prodirnije. u duši! Pokajte se u mesu! Da ne bi postala gorki pelin datulja slatka.Tin Ujević: Izabrane pjesme "Mi smo došli. i svaka pedepsa za učin lakomstva i bluda." "Ti si ukaljao gnjate. žig i znak svih mana i poroka. krvlju mučenika i smrću proroka. riješen svih spona (javljam vam sa amfona) kada se s duhom svijeta i s duhom ljubavi brati. zalud ćeš prsten i grivnu baciti usred vage. Ljubav zre Cvjeta šir. nije da te plašim neminovnim usudom Kartage! No. Obratite se. u ponor već se obara svemiru kupola od kristala." "Surov prema slabom. I izvjesio na svilene gonfalone zlatno Tele. frulom krotitelji zmija." 80 . i loncem čarolija. u isposničko meso ukivao si čavle. da nema slaba i jaka." "Mišljaste li možda. dok ja silom mučim. i mora nisu glatka." "Vijenče Tira i Sidona. zaustavit' žuto otjecanje rijeka? Za odmazdu oholima. Kajte se. srebrenije od zvona. žreci što posljednji plešu. S osmijehom si iščupao plavi cvijetak što vida bolesnike i izgoni đavle. griješan i uprljan pred moćnim kumirom našim. Babilone. u bodnu kostrijet i u crnu rizu. izgonitelji vraga. kada se povrh krajolika u rjeđi uzduh klati? To je duh. predrasuda: pokajte se! Povodanj je blizu.

Više ih je gledalo tustoga Budhu. pitam se. pred kraj života. ali. kada egleniše o hljebu i o nebu. i. i samostane. koja jednolično otkucava u žlijebu: tako se histrijon i pelivan siše. 81 . i više ćelav no sijedi. onda tek od nas strepe. staro ljudsko smeće? Ili ćemo. na dogledu voda i zraka. ostati razbacano krdo. no za jasnoću svog znanja.Tin Ujević: Izabrane pjesme "Pod svjećnjacima bit će pir. O ljubavi! o milosti! Tim ustreperenim dubokim košem prsi oprosnička duša vas veliča!" "Hoće li proročki ognji da očiste zemljinu baru. i vas: što vrijedi?" "Više sam prevrata sunca doživio u bunaru. dok se iz pobožne vreve ne uzvinu glava reska. Bilo je plača i smijeha. u grobu." "Ljubite Milosrđe sa srcem širokim. i posljednji tračak što ga. . kad doznadu: da u grudi ranjena ljubav kuka. i vilinsku almeju. Ranjeni smo znali opraštati: jošte biča. zlato nad plavim. pun iskustva. proputovao sam postanke i umiranja. svagda. sa stasom Odoakra. i mrtvaca fakira.makar ognji iz tikve i iz kožuha luta -. živ. Od svoje Nade se boje. na kraju posljednjeg puta?" "Hoćemo li uvijek. ljudsku izmetinu staru gledati." Progonitelju smo rekli: Jošte muka! Da bi gladijator uživao svoje. Na pladnje im je pala hrpa srebra i bakra. pred božjim sedefnim pragom. "Ne govorim za druge. uspeti se u Veće?" IV Ljudi su ga slušali kao romon kiše. Ili ćemo. Starac sam. krvavom točkom u srcu svile barjaka. Od ljubavi. sa usnom vrutka. i mrmljanja i pljeska. baca sunce na Aja-Sofiju i Ejubmošeju. mnogo sam obrata mjeseca trunuo.

Ali istina? istina nije napitak od koromača. što inače kažu. Čuh jezike prašuma i gužvu na trgovima. u meni puče žuč. budi čelenka s repa kometa Enke. kažem smjerno: možda ni naš Duh ne zahvaća u srce skrajnju. i vrlo časno. sitna.Tin Ujević: Izabrane pjesme ja sam duhovnu pričest dijelio legionaru. nevino na svoj sram. teške šape. istina je od plača i škrguta. zagasite." Ništa završeno ne bilježi neizmjerno. odbjeguju u nama. što srčem iz školjke dlana vode i što ne pohranih u sanduke žeženo zlato. razum." "Ja vjerovah u čuda. muški pazi na snagu. Drevni tumač snova." "Dobrotvori smo čeda. siječe gore od mača. sada bespomoćan." "Djeca što pokazuju prstom gubu i naše zjapeće rane i viču: Ćelo! Ćelo! podno tvrdih čadora. s ljiljanskom grudi. poznam kazala lubanja i nosova. iscrpih rad. na kraju." Ali u ovo ću da uprem: Čovječe. u čuda od slobode. i znadu tajne ključeve i vrtloge postanja. lažu. žute. i matroze sa svih žala svijeta. promatraj nebesa raskrivena bez sjenke. darovatelji banane. ja s ranim pijetlom kličem." "Tu je. tmaste. i baratao sam bičem: zvonar jutara. i u udovičke tignje prevrnuh vrhanj maslosti i svježu dobrost lignje. I svi oni. srce i vjeru. I što sad dobih za to? Ne tužim se." "Darivah siromaška." "Ja vidjeh ljude razne kože." 82 . uz palubu krcatu jantarom i ambrama. možda. tetovirane često. očaj života i saznanja. pod zub sladora. beskonačnu sferu. U čuda od ljepote. crvene i bijele pasmine. ni ocat: ona je mrža od najteže hrane. skrite crteže na tijelu i žig udaren na tajno mjesto. najbolji i najčišći. medvjede izaslane i više vole. Pun predmetnosti. budi sam. Bih robijama svima glasnik oproštenja i pelud s Nebuloze. ni pelin. i riječi spasa i utjehe malodobnom i robu.

" "Ja sam rasuo ono. svoje. vampire." "Zemlju zastrašuju strepnje od svake klice slova. ćelavo tjeme i rutave prsi ispaštaju svećenici. što sam prvi u svojoj silini. Jer i Melkizedek plaši narode ognjenom lavom. što sipa u mrak rakete ili. spominju u razgovoru. što u čovjeku rida. u svakoj kolibici za svemir stotinu blagoslova. krnje. kao svaki žrec i vrač koji. Ako bih predviđao u svakoj ljubici po jedan alem." "Kuda brazdimo. golema alemna rijeka kroz orijaški proboj svojih strana istočiti se na pampe. puk misli da će razvezan pakao biti taj mladi Jeruzalem. Žrtvovao sam i paroplove i zrakoplove ne dostignuvši rt kopna Zemlje Nove. brz. slini. do smrti zvijezda. grli samo u tmici. uvijek razno. nikad baš moje! Ako nas večernji gosti. plug se o stijenu kida. bez lijeka." Ja sam snatrio zoru. Kriv sam. što sam iskao svojom glavom. kada će preko brana ovo more iz mene. što razboriti štede. dok ne vide i sami da dim i paučinu love. u zanosu. bit će da nas sa stravom u novosti nakazne hore broje. no sve je moje. svi sabijači plasta meni su krali sijeno i moje kraljevske prnje. reći mogu? Ja sam radi nje isprebijao ovu lubanju šuplju i ubod drača nosim usred prohodanih mi nogu. Strah od budućnosti! nitko da kaže. što glogom probada." "Nerazumljeni preteče! Među sobom u sporu! Svaki svoje. Čeljad tu poštuje samo hir i pustolovne vatromete ili zvuke skitalačke Lire. (samo što žeže trnje). iskreno krnje. napokon.Tin Ujević: Izabrane pjesme "Tko da sebi laska da je Istinu imao u njenom duplju? tko umišlja da je usta. za stolom. jer sin zemlje Ljubav i Uzdanje." "Sagriješio sam." 83 . " "No bijah samo taj. često slično. najviše." "Svi što groševe štede. Proučih laž idolatra i laži ikonoklasta.

Tin Ujević: Izabrane pjesme

"Pa da smo kvasac stoljeća, ustrajmo bez priče i bez žene! Bez žene što u četvrti hašiša vuče raskošne nošnje i, u skladu s pisanom tkaninom, pravi bijele okrugle zjene od strasti da crnu žetvu strasti, uokrug požnje." "Samo je žena na me bacila veliku psovku kada, plovac u drage spasa, kađen i slavljen, više no željah, za moju blistavu slovku u čeljusti vlažnih podruma bih strmoglavljen." "I ti, putniče, što čekaš od družice Eve spasenje mesa i umne pjenaste šedrvane, kad si već otpjevao dert i hvalospjeve, pohrani tu dragocjenu škudu u moždane."

V Zašaptaše žamori: "Nije vrijedan kruha i soli podjetinjali starac - Ne vjeruje tko sumnja Unosi kavgu -" (Jedan): "Boga se ne voli!" (Drugi): "Boga se voli!" (Svi): "Boga se moli." (Jedni): "Boga se misli." (Drugi): "Bog nije djelo umlja!" Ali on vraća: "Da li Duh nosi ime? Kakvu sliku? Pred skorim odrom, ja, unosim raspre? Čitam li bukvice možda po cjeniku? Na sveštene pladnje sabirah li jaspre?" "Možda ste bauk samo za nejačad kod špareta. U najdubljem miru, ja bih do kljovana i do tuljana, ili da vidim kazuare i jaguare svijeta, kad bi mi preostalo još petlje i koji mjesec dana." Utažio se žamor. Kad su za siniju dugu monasi i asketi sjeli, da pastirski jedu, oni su mijenjali misli, jedan do drugog, u krugu, a mučaljivoga Starca posadili su u srijedu.

VI Kad je u drugo predvečerje povorka skrušena odstupala, ne natrag, no pod druge nebosklone, zastajkivao je, uzdaha dugo gušena, Starac od riječi jetkih kao sok citrone.

84

Tin Ujević: Izabrane pjesme

Zadnji, pognute glave, žvatao je u sebi: "Možda su obmane potrebne, od drugih obmana bolje, a obmanama riječi kao ruho. Stradah mnogo. San se ne će ispuniti: smrt je blizu. Ali što me snebi, to je da sam najviše uživao kad me život prebi. Zelena ravnica pogiba. Evo već je sve suho." "Ako i vidjeh krcate kovčege svadbenih darova i ćemere pretile od karata dragulja, i izloge zlatara sjajne i rumene, i jedrenjače od više debala jarbola: to vrijedi samo za čelične čemere i ružoprste čežnje što su sjezdile u mene." "Jer je dakle lanterna magica iznutra, pustimo blagima da sanjaju; ne budimo spavača. Mudrost nosi prozračne kolobare od plača. I ne pitajmo gdje je Meta, sutra. U Vječnost slazim ogrnut sred mrka i zlatna ogrtača." "A za sve druge, kada pod samun diskos grane, otkrit će strašilo žutoga jutra, otkriti će izbijeljenu kosturnicu mrtve karavane!"

Vijenac, Zagreb, 1926.

85

Tin Ujević: Izabrane pjesme

DOZRIJEVANJE LJEPOTE
Javila se rano, poslije jedne zore, s pozivom, da djeca obustave suzu, i s molbom da oci svrše razgovore. I bilo je sporno: kako krstit Muzu? Javila se kada kosa mijenja boju, i kada u tijelu skrućuju se kosti. U čas, kada miris prožima svu hvoju, smiješila se s praga bez goropadnosti. Ali dugo nisu trpjeli joj ime. Kao šaka praha, zlatni trak u zraku, bezgranični trepet vladala je svime i zgažena bila na svakom koraku. Njeno mlado meso, sedef Nejasnoće, duša amalgame, biser što se cakli, dvostruko je cvalo, kao stidno voće, dvostruko je sjalo, i nisu ga takli. Jednog dana preliv otiđe po svijetu da bere značenja teška kao breme. S tim je došla nježna Ljepota svom dlijetu, ko pečat se na nju urezalo vrijeme. Nekada bez vijeka, kasno istom mlada prešla je u kristal, sad već crta čista. Nije dala, da je poznaju sred grada govoreći rulji: Nisam Ona Ista. Imala je pravo. Bila je čeznuće, san o zori, vjetar, bijes što steže gušu. Samo s putovanjem stekla je pregnuće, godinama zrijenja dobila je dušu. Ovako se pjesma rodila dva puta. I dva razna bića ne treba da miješa. Veliko iskustvo nosi s prahom puta, no s težine sreće sad nju nije preša.

Hrvatsko kolo, 1939.

86

zvona od malih zvonika. zvona od spleena i mašte. Jutra grešnika! O pepelnička jutra udovičkih duša. pamici dušina plina i kositrova dima. Jutra u otklonu ljubavi. Zvona od tramvaja iskara bespredmetnih. i puna svih pometnja! Vi niste doletjela na kreljutima himera. Zvona od zvuka i zveka. Zvona sa bicikla. Jutra svrabeža i stida Osjetljivosti prezasićena prašinom. 87 . Pogrebnih. O jutra zvonova požara bez pobjede! Zvona na uzbunu pokojne gospođe Duše. zaborav premrle svijesti s prevratom stolica i fotelja. Zvona na sive krajolike sahara unutrašnjih. od sitosti i od klonuća. mnogo vagona malaksanja. Jutra od ugasnuća svjetlosti i zadnjih fijakera tromih. Potmula zvona odjeka izgubljenih. dosadna. Ogromna zvona gorećih kolokola. Jutra boemâ i prostitutkâ! S pokrovom mrtvačkog sanduka na jabučici! Nedraga jutra. Nisu vas dovezla kola Mitosa i Fantazusa. Zvona od agonije. Jutra! O jutra! Nejutra! Jutra bez sutrašnjice! S jedovima žive i boje rasplinuća. Jutra kao magle! Crna jutra! Jutra u isparivanju smrtonosna. zvona od nostalgije. osviti bez obećanja s pritiskom znoja na koži.Tin Ujević: Izabrane pjesme ŠUMOVI U KUTIJI ZA MIŠLJENJE I Tegotna jutra potmulih udaraca čekićem usred središta variva doživljava Olovne zore tmastih otrova u visini. Zvona bez nade. o ja vas znadem. Truljenja i raspadanja i tjelesne crvotoči. Jutra prežvakavanja živčanih nadražaja noći. naričućih. luđačkih zvona frenetičnih. i bezbojna. očajna zvona u magluštine. II U lubanji bezbrojna zvonjava odlupuje u sljepočice Zvonovi! stotine zvona! Brektavih. Kisele ure! mlake! mrske! jetke! i bez jasnoće. Orkestra izgrizajućih nejasnoća.

Rijeke brzice. Vrcanja iskara sluha. Čovjeka majmuna i papige i ludog kakadua. Jeka od same šutnje. slapove. od algebre i od kova.stotine telefona S Marsa. pijanstva. Zvona bez ljubavi od očaja zvona Što samo zvone i plaču. Urana. gordosti. praska bez ritma. Mucanja. Mlazovi veska. vjetar i ridanje slanih voda. Pištaji. ridanja. Gejziri prepada uha. O ja vas čujem . širenja. Zalete krila. 88 . klaksoni s taksija. Jezgra oluje i poplave i dalekih zemljotresa. i bogzna jošte odkuda. Umor i sumor. jecaji. Saturna. Šikanja distonacija.i stotine gramofona S odjekom riječi. strojeva. sirene u tvornicama. Od prirode i od čovjeka. kiše. glasova. odjeke. kolotura. pelivanstva i majstorije. Vas. bukove. vizije. ja vas čujem . zvona od tragike žica. Mračni glasovi prirode. Ljepote. halucinacije bez predaha sveza. O ja vas čujem. odjeci isprekidani. Slušam šume i gajeve. grčevi. odrone od središta svijeta. bez smisla.vrela i vodoskoke. Slušam mora i propete katarke i zastave uzlepršale. Kreštanja svraka povrh noćenja u šikarama. mucanja matroza Razlita žagorenja gomila nad mogilom pojedinca Šumovi.Tin Ujević: Izabrane pjesme Zvona sindžira s robije. Visoko u ushitima povrh izvora šarenila. Disanje kroz vasionu. Škripanje jarbola. Široka mumljanja direka pod okovanim morem. lutanja. Dušu pokreta. vragolije. šuma: Ritam pod palicom širokom neznanog razbarušenog dirigenta. prkose. grcaji prestravljenja. Ispuštanja glasova iz njedara odriješenih spavajuće tjelesine. Izvore. pipce grla svemira. Pa onda čujem opet . odjeci mandolina Pa onda ritam od skorupa svih kretanja. orijaška talasanja ciklona na uzbibanim pučinama Pjesme iz nedogleda. cviljenje užeta i konopaca. Ludila prostranih lučkih šetanja pred gromornom slobodom mora za igalima. vijke i šarafe i računsku muzu motora. vitala. O ja vas slušam. vrćenje aeroplana sunovraćenih nad paničke nedođije u prostorima. slapovi. Prepukla škripanja lanaca. O ja vas čujem "spit-ot" i "kra-kra". I zapovjedi kapetana. Vrtoglavosti kroz kovitlac Zvona od pogreba zvona. prekoračenja u snove. trzaji. O. udari češljugara. podizanja.

Srpovi smisla. I kerubine i serafine i trone i gospodstva. Opalizacije i irizacije Sve se rađa u šumu. kroz rakiju bilo je žao!) U meni se sve kotrlja. Padam nauznačke. I potežem. I zvonim i ne znam zašto. IV Zvonovi. Haosi zaglušenja. posljednji u kavani. 89 . I livam zvonare. Zvonici. Zvona svemira.Tin Ujević: Izabrane pjesme Svu muziku. a možda još dalje i teže. bez marijaša. III Sve vibracije. orljava bez partiture. Sam. Oko mene zvoni. sva treperenja. boemom ili ciganinom. uže me povlači u vis. Ja zvonim. a ne znam koji konopac. I pokret. zvoni zvoni. ja zvonim s vama. I livam zvonike. U meni se pokoleba I svijest i savjest i ravnodušno praznovjerje. (Koliko jutara. Zamišljen za posljednjim drugom. Zvonovi. Sva svjetlomrcanja. Čekići. I meni. Sve fosforescencije. I energija sama. na meni zvoni. ne mene. U meni zvoni. no druga. Na mene se šum stropoštava. s mnogo alkohola na mozgu i mraka na svijesti. Sve pogiba u zvuku. Ja zvonim. sva svjetlucanja. Munjare: ja zvonim. Vrhu mene. I svjetlost. što je od iskona. Čujem korove sviju sfera. V I livam zvono. Ja zvonim! Zvona. Zvonari svemira. Ritmike iz vedrine. zvoni. Na me se Diskos strovaljuje. jer se kroza me toči. ostah.

voljena zvona. Puca. 90 . a nad rijetkom kosom breme svemirskih meteža zvoni i odjekuje zvonko. zvona i zvona: zvona od čaša i flaša. Glavinja i lupa. poskakuje. Škriplju kosti u meni. Zvona od duše. Zagreb. jedanput. od milosti i od obasjanja. Orkan. 1926. zvonjavo. jer ona hita Nadvor. zvona za cvijeće i za razliku svjetlosti. Ja sam cijev vrućice zemlje. zglobovi i zglavci. Nježnosti: o kao mala suza. Tuče zvekirom na dveri. Plamen mojih bubrega izbljeskuje Crvenkaste svjetlosti. no zvona od kristala. Moje uzglavlje gori. Ne samo od srebra i mjedi. puca u peći. Pobuno ludnice iznutra: Pare svih tropičkih mora. Ustaje stari mahnitac: željeznu košulju razdire. Zvona od sakritih blaga Razdragane polusvijesti Sirota. bolesti. Zvonjavo. Zvona od nevinosti i od pokajanja. U grobu se probudio mrtvac i ustaje da lupa: Mokru krpu na moje čelo: Osvećuje se krv u žilama. A ja sam bez preduška: jutros će Kotlovi pući. Zvona. VII Jutra groznica i mora i grobišne ploče haranja grijeha. Ključa. Zvona od dobrote srca i zvona za svaku ljubav. magle svih krvavih rijeka Ispuštaju dim kroz moju glavu.Tin Ujević: Izabrane pjesme VI I onda. ključa u kotlu.

Priviđa se glatki profil Musageta. glas Aksela i Fausta. hasta luego! Dugo drndaju kola koja mene voze. sumpor Mefistofela. žene za me iznose svoje najljepše halje i posipaju se draguljima. usput kličem: Zemljo. žene koje muči ljubav i najteže strasti. 91 .Varke bengalskih vatara. imam tajne ortake u kolu svetih učitelja. Bodisatve i mahatme nude mi vrela mudrosti. a ja sam mračan i nepoznat kao talas mora slomljen do Orkada na nekim fingalskim spiljama. Jednim naporom peta skočit ću u božanstvo. askete poste za moje grijehe. prosjak. primam depeše sa Marsa i najdaljih sazviježđa. a moje rane gube svijest i srce sjećanje Zamak na Zapadu! . grobare u Welsu i kopače u Šanblu. na svodu neba čitam horoskope. i avione nad Helsingörom. lomače ploti i teške udare zločinstava. Kroz obruč nužda ravno vrcam u vječnost i. a likovi mojih saputnika pretvaraju se u tajne maske. fakiri izvode vježbe kao čili gimnaste. s prezirom cipela skačući. Ja imam dvorac u Španiji i do Jalte Potemkina. i život sa himničkim bilom orfičkih ritama. koliko sam ukrao vaših riječi! Meni je žao duboke muzike Wagnera i bure Beethovena što mi služe za moju žarku pratnju. putovanje biva dugo i dugo. gaženje cvijeća uz kvašenje suzama. O ljudi. sve sluša me kroz drndanje kolesa: proživljujem patnju karijatida i maštovito lutanje Site iz Ramayane.Tin Ujević: Izabrane pjesme NEUVRŠTENO U PJESNIKOVE ZBIRKE SUTRUSNI TRAMVAJI Moji me tramvaji voze u beskonačnost. a gospodar neba i zemlje i pakla. sve.

. 35. . Versaillesu i Londonu. u Münchenu. da nas prorida do rika moždine. u Beču. . Tramvaji. oslobođeni Zakon novih Java. . No kraj svih slova i otrovnih svijesti ja volim majsku dušu blagovijesti i srce žene sa nevinim tijelom: da uzme teški dopis usred ruku i da nas plače u jednome kutu. . . tramvaji. i začuđeno brinu se figure sfinga mojih suputnika: "Je li to san ili java?" U meni se budi zvuk zgaženih prava. tramvaji. . . . tramvaji . . na njih je rijetko pala neka bomba paklenskoga romba. tramvaji. . 14. male šumske željeznice i uspinjače. tramvaji. kako sve dobro biva. . Ja sam napokon stao na glavu zmiji i slomio sindžire. 84. . tramvaji mamni kao šampanjska pjena. 107. tramvaji. Pešti. metropoliteni. Tramvaji. autobusi. opijumi crnih sanja! U Zagrebu i u Beogradu. 19. 12. 81. fijakeri. tramvaji.Tin Ujević: Izabrane pjesme Moji tramvaji ravno u beskonačnost jure. 110. . . . bliješti oreol povrh trudnih glava. u krug se tope sve muzike sure. . tramvaji. tramvaji 7. . kočije. No danas. moji tramvaji. liftovi i automobili. . tramvaji. u meni se biju Kosova krvava. tramvaji. tramvaji po dosadnoj kiši i magli. kola. .pletite se u oblake. . tramvaji. tramvaji. . 23. dok se meni u Benares nagli. tramvaji šašavi i oslobodilački u vijeku bune i rada: oni su ponekad zgazili poneko tijelo. . tramvaji. i jošte drugo: omnibusi. . ja slutim da ova prisutna Vika (mondenka? švelja? il kino-diva) bez rđavih misli mene dira: ja slutim u njoj zvuk klavira i znam da me samo zato dira što srodnu notu u njoj svira 92 . . undergroundi.

i bez zloba.vaji tramvaji. nadu i zaborav. sadašnjost i budućnost. i pjani. tramvaji u život i smrt. brzi.Tin Ujević: Izabrane pjesme krv uzmućena kao slatko vino. tram . Misao. tramvaji novih doba poremećenih Evropa: u njima miris tankih roba i uspomena toplih soba. sutrusni. 93 . Tramvaji. Beograd. ofelijski glivaji. 1921.tram . zanosni.tram .tram vaji .

Proživio nenadano teži kamen nego bih nosio na leđima. Zagreb. između Prološca i lmotskoga. čelični obruč. Ko će izvući rude iz mene. Klečim na koljenima pred veličanstvom zemlje. Plam svemira. na buri sviraju telegrafske žice na vjetru u protegama.Tin Ujević: Izabrane pjesme DUŠA U PRAŠINI Vise mrtva zvona u snu od kamena. Moždani indigo u ljubičasto Oproštenje struji: Svakoga me jutra na ulici susreće jedna kokota. pada troskost iz prašume u najdublji rudokop. poezija puna proze i nervoze vasiona strepi od straha jedan stepen niže od sebe i žuti u duhu. Sve riječi prekratke. Kao ronac zaronio u ponore mora. Zlatne i srebrne žice? Bolest. Svi su živci i ganglije kao nepropjevani klavir. usud biva beskonačan. samo su tramvaji živi. Iščupana su crijeva iz utrobe. breme se odvaljuje sa ramena. Povijest praznih slova steže. nego talasa i sjenka povrh kojih pada prašina treperenjem prolaznih vremena. Ne obrazujemo oblik. Bolest se bilježi na hartiji dok. razdrobljenoga duha. Stogodišta moga drijemeža tovare me ugljenom i okaminama. krute lutke sa maskama. Kavana snošljiva kao udobna fotelja. Ljudi hrle. teku rijeke kotrljajući pepeo uspomena. Novosti. 1926. tamo dolje. Savjest od dinamita. Nema nikakvih stvari. 94 . domovi obljepljuju i potčinjuju prostore. sve misli pretijesne. Pod mostovima teku. te jezikom i usnama ližem blato i prašinu izmrvljenoga.

za Abelare abaci! Mofalde. solidi. rječnik. Tehnika. i vozam se sa Sinišom T. Avemarije. Umrijet ćemo. agapi. barem prije nego stignu u Bukurešt. adresar. najveća kućo. alfo moga duha! Diskonto moga mozga: Tabaci. Mirko Korolija? Je li moguće? Abecedar. Abele u ovome Babele! Zarobabele! Pjevajmo gloriju čak i Faleni. Aberdeen! Historija traži biografske podatke za Brockhausa i veliku Enciklopediju: požurimo se. moja kućo: (ici urlare a perdifiato). Angelusi. cose fitte e rifficte! Poezijo likera! fotograf. gospodo! Kapsule su kap Sule! A točak je kotač. ali ja živim u budućnosti. svuda Tehnika. vulgarno. kalendar. Korundi. Krsto Moravac. kažu. ekipaža! I one lijepe riječi što ih nema u ljubavnom listaru. Abderite. gavote! 95 . Ludnico. mnemotehnika. zubotehnika. Koriolan. Samo nemojte brojku čitati naopako. Solfe i elfe. trivijalno. agenda. kroz Beograd. Hoću da jedem sipa. pirotehnika. fonograf! Bar gipsy! Gipsovi u Louvru! O Abele. I Vinaver u bundi. Trupe. s ovim vremenom. Rijeka Krka i brdo Okić. i tub je but (vidite kod Vuka). kompas. fluidi. Gotha. jer oni imaju najviše srca i duše. Abdomen. Boten. u kolosalne Alde.Tin Ujević: Izabrane pjesme POEZIJA RJEČNIKA Kozmokratija gledana kroz prozore kočije. Abderićani! Likvidi. omen: banalno. Iz likorna u muzivne motore (u duru i u molu) dad i gaga. nomen. gasovi! Za ljubav ylang-ylanga ja ponovno pjevam svim Nosovima svijeta. birotehnika.

i opažam da još imaju pet prsta na moje veliko čudo. Za ručak rado jedemo SARDINE sa maslacem i čevapčiće poslije toga. intuicija i futuricija. sa srcem od tungstena. Ja grizem šećer. Konac Suvereniteta: danas je odviše ovjenčanih pjesničkih glava. nervozne. Telegrafiste na telefonu. U kafanama žene nose gojazna tjelesa pod šarenim krpama i žude da uđu u Slast. ovako samo u Trećoj Međunarotki biljeti aller-retour na Mjesec! Signali sa Kumovske Slame prijete apostazije od Pravde i Pravice. a druge pružaju ruke. Zagreb.) Duh u kubusu. Poezija rječnika! No meni opet zore su dane. ireligije. krive asocijacije! Atentati! Dolje atentati! (Futuristički predikat leprša na avionu. 1928. Ja gledam svoje ruke. da tvoji trakovi budu sjekira zavitlana u Abdorneu sa srcem od tungstena! Vijenac. Genova se približava: pali anđeli nad pale ruže. sa Ministarstvom Pravde. ruke svirača koji nije svirao. Delirij! O da sam barem Abesinac. Mi srčemo crne kave. šrapneli novih vizija. Religije. Mnoge siromašne idu ulicom žurno. osvjetljenje po noći i izgled na Dunav. titrave ruke. 96 .Tin Ujević: Izabrane pjesme Pet godina poslije moje smrti nema subjekta bez objekta ni objekta bez subjekta. Ogromna katastrofa mi prijeti uslijed pometene glave: Moskva će da padne na me. O čudo svjetlosti Sunca! O Sunce. imaginarne bolesti. i herezi dokonica.

O radosti. 1931. . Ja treptim. na dnu moga daha sakriva se žmarak od kojega je opća tvar postala osjetljiva. pazite da ne rasturim na strane vjetra snopove električnog mlaza preko svih blaženstava prošiktale zeleni. jesu moje prelesno tepanje dragoj vasioni cjelova. Zagreb. ovo kiptenje živaca je žuta groznica od duha. sklisko. ne trebam druge radosti nego one: biti. Mene život škaklje i golica. O radosti. Na tragu svome ja gubim sebe i uzalud tražim ljusku sebe. ti si bezazleno vrelo svijetle tišine. Ja strepim od milja. Povorka glava povorka je uvrnutih slogova. publiko. . . ljubav je tužno promašena stvar kao đački stihovi. . moj muk je mir bez prozora i dakle sasvim definitivan. . to je od tebe. . Ja znam da putujem. Od potkožne injekcije milja pod prutom. ti si jezgro svega. i kada zapjevam. . 2000 besmislenih slogova u svečanoj povorci daha jesu moje živinsko mucanje za izvore vedrine. samo fine glave umiju način da čvrsto šute. O radosti. Ljubav je stara majčinska zasjeda kojoj će do kraja nasjedati mlađi naraštaji. 97 . . . . zreli klas dana. . . . i piti struje svježine iz dalekoga svijeta. . u redu otmjenosti. nikad nisam na mjestu. Osjećam se uživati od predahnute patnje. . Mene vozi bezglavi dromedar oceanom smisla i ima tako mnogo glava sa fenjerima vida. Književnik. . i uvijek sam na drugom mjestu nego ovdje .Tin Ujević: Izabrane pjesme BEZGLAVI DROMEDAR Moja je duša zaboravljen cvijet koji se otvara uveče da pije plavu noć usnama požudnih kapi. Ne želim biti srećan. Imam milosti veće i bolje od ljubavi cijele. . . ja sam srećan kad se vidim tresti i patiti kao bog na vidiku živoga pupka buđenja. . . ja te umijem cijeniti i kada ne znam za te. . . Ja nisam u kući. . . . Nema vrata u moju ćeliju. Ja želim biti samo lijep. i svijet je kliknuo u hiljadu blagoslova. pod grančicom đurđevka i jorgovana. . . jesu moje grešno draganje tajne srži stvari u čudnoj prirodi s eteričnom kožom. . i.

Ali sam nešto otkrio: ovu široku sobu. i neki trag do svijesti. pravičnu šumu. da mi se čini da sam u crnome grobu i da razbludno tonem u ispitom cvijeću. Možda ću naći sebe. šumi. Ni miris vjetrića s lipa i žena i tmina haljinskih u ovo mrtvo veče nisam vrebo. Književna Krajina. a krv romoni. ipak sveta. do slavoluka patnje ne mogu ni doći. možda. gusta. i. kad sam u parku vrebao klupu da mogu sjesti i našao izvor-vodu i divnu. Ja pijem koktel dječji s prsta u mokra usta. A radost vinograda duše preliva se. Sunce u sobi! I u svom kutiću tamnom pohodit će me čudom milost i uskrs vida. O mrak je ovaj čežnjiv sav nota muzikalna. slutim da živim. u kace teške noći i u plam augusta: znam da je rijeka srebra i plaža meni jalna. ja ustah u grobu. struji u tmini. Mnoštvo kutova neznanih ima u raskošnome mraku mnogo punoće vrele u gluhoj praznini. drugar vjetra na drumu. Meni je vruće. ja što bez spomena prođoh. Duhanski oblaci putuju u blaženome znaku. kroz kičmu. kvasac u kaosu tvari. o što mi poje s krikom o nekoj sreći svijeta. tako duboku i tajnu kada ugasim svijeću. i već sam u samome Nebu. zvoni. Banja Luka. i nagi žmarak osjećam. Ja imam zemlju. 1931. Ovako protegnut. od tjemena do nožnog prsta. i tama meni je tečna večeras. a nemam ništa. iskra u svakoj tački zida. žarko i ugaslo. ali je noćas sunce sa mnom.Tin Ujević: Izabrane pjesme AUGUSTOVSKA NOĆ Nisam vrebao meki glas mujezina s uboda tankih munara u nebo. U čaši umire ruža i bokor dragih ciklama. 98 . preko krsta moje golote i smrada do toplog srca stvari: Neka jauču mačke! Strastvene naslade noći nek dršću u kolu pod plavom zvijezdom na tamnome nebu.

po otavi! Oblaci šapuću sa mnom i blijesci sa šumskih strmina. Skači. 99 .Tin Ujević: Izabrane pjesme MUCANJE NAD TRATINOM Zlatne jabuke vise na zelenoj grani i praskaju kao bombe razblude u ljubavnom zraku. pčela mi slijeće na poganu ruku da traži meda: zgusnuto nebo curi na listić u kapljici čiste slasti. Hrvatska revija. 1932. Ovdje stabla rastežu grane kao požudne udove i hrane se visoka manom s vedroga neba. mali. Pô sata vožnje vodi me u zadnji zaborav svijeta.

Tin Ujević: Izabrane pjesme DIJAFANE PROSTORIJE ZRAKA Prozračna atmosfera sniva da nema kraja. a svjetlo kuća u granju stabala. Mjesec je na brdu zapeo. u cjelove anđela i arhanđela. nestašna prirodo elfa. Astrolozi traže nebom abecede. kada svijet biva dubok kao alkova misli? Kada se polaže glavu u vatu neba i zraka kao u grob. s biserom u bezbrižnoj kosi. kuća od samih stepenica. da je daleko i da vječno biva i da je svemir živa. da podlozi ne nestaje tlo i da ima mnogo Dalje i nijedno Ovdje? Sami dolafi i kronologija. to su žarki prsti u toplim kosama. vilo. no su drevnije zvijezde od alfabeta. sanjam: jedna žena motri sebe u sto ogledala i ona se svojoj slici predala. Slika je nagost nagosti. A ta je žena svjetska mašta s vratom nježne golubice. Ta moja lična mistagogija. a srž je u žmarku dragosti. a vjetar je nestašnu nosi u pljusak cvijeća bijela. u travu! Da ormar kozmosa nema dvostruko dno. ti sipiš u živim rosama. 100 . i mislim: zvijezde su varka moga čarobnjaka. O sestro pjesnika. i trajat će dugo dok me nasamare. kao u sijeno. Hoću li mjeriti suton.

kava me ne gleda očima. poleti u blagoslove.Tin Ujević: Izabrane pjesme Dugoljasti djevičanski cvjetovi oponašaju ljiljane sna. Na golim je licima prah. Ištemo nove bjeline. 101 . a mahovina je pjena od vala misli. a prsti su nogu hitri. vretenasti prsti dragaju. a vidici traže cjeline. sa zrnom svjetlosti u kljunu. u lepršavoj tkanini. u šarenilo vihora i meteže slobodnih krila. U žutom grajanju kosa i grguravom talasu teku zvukovi bogova. Digli smo deset kula. ptico. tlapnja je tkanina oblak. Sarajevo. u šuštanju skutova neba. tiha i polagana. ptico. Strukovi viti su kuće. Leti. vrtlog se vrti u vrtu. u litanije epiteta. 1935. Na pogrebu šupljih slogova idu bjelasanja lakata. nebodernoga svijeta. neizmjerne oči ljube. a meka tratina raste u loncu od ilovače. Iz kaveza dosadna srca. Takvi viloviti rukavi: živim u čaroliji lutaka i prebijelih žena sa zelenim pogledima kao iz srca likera. Mlada boginja u svjetlosti. cvjetovi imaju vratove što će bura polomiti. Pregled.

Drugi gledaju s ulice. a veći od groba prag. Oni motre ulicu i nebo s nadahnućem. I pogledi se susreću: od prozora na ulicu. Oni poznaju što je dom. protiv ljepote prirode.Tin Ujević: Izabrane pjesme UKRŠTENI POGLEDI Jedni gledaju s prozora. Jesu ljudi loža i balkona. na spuštene perzijane. i s ulice na prozor. Elektrika u zigzagu ukrštenih mačeva. Oni vole krevete: I sofe i fotelje. Za njih je sveto stepenište. Oni ljube tuđe pragove ili ližu prah pred oltarima. Svaki sa svojeg trona. Po vas dan uče arhitekturu. Oni mjere spomenike. I jedni druge opsjedaju 102 . a u vratima čuvaju ključe. iz parka. a ruke još nemarne za nemire neimara. I imaju ormare za odijela: Pod posteljom dobar par cipela. Oni bulje u prozore. Srca za dobra djela. Njuše mirise kuhinje. I eto očijukanja bez svilenih ljestvica Romea i Julijete. na nijeme terase što ziju. Ili s puteva. na doksate i u vrata. Oni su zaštićeni. iz polja. motre mostove i tvrđave. a spavaju na klupi. pogled iz oka u oko: kako je sve usko i široko. S praga sipaju napojnice.

103 . ni međusobno.. I neke teške noge idu. jer dvije su tajne svega jedna tajna. i to baš svaki i pitam: što će rastvoriti ova dva svijeta za zijake i za šetače koje ne dijele rešetke ni kvake od života.. Svjetlo biva.. druga je tajna prag i prozor.Tin Ujević: Izabrane pjesme i drže: tko će brže? Jedna je tajna put i ulica. Dan biva. od puta. 1936. Ulica gleda grad svakoga minuta i grad vidi sebe: što je bio i biva. Hrvatsko kolo..

i igra pikanja što žegu zjene. blista u hladu špilja i duda. Ne mogu ga vući u mreži. Ono je sašlo u duboku školjku. a ja sam tanka optička leća s bistrim žarištem u moru cvijeća. Ali svak jednako njega ne vidi. Sunce je silno svemirsko oko. Ono me u meni stravi kao sjajna rupa što u grud se savi. Ono je povrh žutoga snoplja visoko. 104 . A ima sunca u vlage svake. te se u zraku paluca i lašti. Za me je šaren plašt svjetla i sjene. Ne mogu ga ubiti praćom. ispod ruke. sunce s njegovom braćom. Ne mogu ga iscrpsti iz mlake. na travi. ja sanjam mnoga sunca na javi. Mnogo se sunce tlapi i previdi. 1936. duboko. suze su sunčev debeli kalem. u glavi. Ja vidim sunca u vodi. za me je sunce u obmanskoj bašti. ono sja u dnu kristala i ruda. Sarajevo. ono prašti. Gledam ga kroz prste. i s velikim suncem mi smo tašti. Mene žeže u mozgu. a ja sam providno more duboko. Za me je sunce u pijanoj mašti. dalje od više dohvata koplja. u ogledalu leži. za me je sanja očne mrene. Novi behar. Potajno sunce svaki je alem. u staklu. gledam ga žmirke i s dosta muke.Tin Ujević: Izabrane pjesme OKRUTNO SUNCE Sunce je žarko veliko oko. sunce je ispeklo debelu boljku. visoko.

sami plazili jezik 105 . vina i ambrozije. vrzući se pored balasta na pruzi. Naše je oči vilenjak oprao u jezeru što je upilo vidik neba. u rupe. a dosta je kapi vina ostalo da visi o dugi. ropotarnice i šupe. u tamnim sobicama. pružili usne za nježnost oborine. kripte i katakombe. Stanujemo u cvijeću vrh sijena na travi po ambarima. u kovčege. Mi smo oni koji pržinom grade i grizu zemlju kao crvi. Mi smo kišnicu popili sa žlijeba.mane. u pričama crvenoga dana. na ljuljaškama. Ima nas na ljuljkama. svuda podrume. U kući mučili smo roditelje da traže: dijelom u mrazu bunara. žuti i plavi. Mi smo sakrili duše u jarke pored puta. pod suknje što vise. pod ćebeta kreveta. u konobama i u potkrovnici ko vidi nas? Ko čuje uzdah u tmici? Svuda smo se sakrili tako sitni: pod čaršave stola. po gnijezdima u krošnjama i granama. . ima na pahuljama što lete. pojatama i smočnicama gdje se voće suši: daleki.Tin Ujević: Izabrane pjesme SKROVIŠTA DJETINJSTVA Mi stanujemo u proljećima i jesenima. u ponikve. u naše šatore svuda smo dušu sakrili za matore. konzole i komode. na vlatima što hvataju otopine sunca. sami plakali. u crkvama smo tražili ledene grobnice. i s vrha krova napili se neba. pod bršljan na verandi. u jarke.

Mi najzad spavamo po ormarima s rubljem.Tin Ujević: Izabrane pjesme starijima koji ne žive u znaku srca. srodne teškim brigama. vampirima. dunjama i starim knjigama i u snu nježnim zubima krhamo orahe. 106 . Hrvatski dnevnik. i krv nam je tekla. 1938. sakriva nas rijeka gdje dabrovi grade grad sakriva nas planinska jeka. Nas sakriva busenje i divna stakla sakrivaju nas goleme stare kuće na selu. Mi listamo u bjesnilu trava i iz vreve bašta izvire nam glava sa žutim vlasima kukuruza.

I noć je trgovišta bila šuplja i slijepa.taj srh . ali na stablu. vjetar na stablu stane. i ide s grane na granu. vjetar je ptica i leptir što se na deblo vinu. Vjetar osamljen u noći glazbeno je otkriće." O kako prisebno. On kaže: "Hoću da oglasim stablo i sve njegove grane. pun trzaja i loma. na mjestu.na grane. bogovetnu: Nadu? Umjetnost u prirodi jedanput jednom se javlja. Vjetar se glasi u noći. vjetar jedincat. kao tumač svijeta i noći. visećoj harfi. 107 . strasna na obalama. no sad je u ovom stablu Duh. i s tim sam ostao siromah. zdušno bugari vjetar u noći! Dvadeset godina unatrag s njim sam morao poći: i tada je bilo stabala. Barem je slast i uživanje rasporilo tišinu. šušti s lista na list.Tin Ujević: Izabrane pjesme GLAZBA VJETRA U NOĆNOME STABLU Kada u lučkoj sparnoj noći izađem iz kavane javi se potres zraka čas prvi kao slutnja. i s radošću priča o samotnome jadu. i ja sam stao i slušao. plakaše moja duša. I ovaj nagli hlad se pričinja pomutnja. na slobodnom rubu mora. A bi li razgalio nju. ganutljiv. Plakaše gorko duša što dugo je prestala biti. kao da je ptica s Pola doletjela . I onda mi žmarak naslade briznu kroz kičmu krutu: o stablo. Evo moje melodije i melema preko rane. Tekla je muzika iz strepnje širokih pora. ko da ničega nema. cvili. ti si umjelo božanski vijenac sviti od zvuka. drugi put možda izaslanik groma. od plača i milja što samo bistra noć može da sluša. on. Što on govori tek ja razumijem u zaspalom gradu. Ovo su cjelovi sfera u kičmi granja i travlja. No. jer su im krošnje gusle i sviraju na sve strane. Silni duh protejski ukrutio se u zvučno biće. a ja umjeh ravnodušno proći. za minutu. skučen na malome planu. Tako sam čuo cijelo poglavlje malog epa. vjetar što nema doma.

na hodu u krevet morao da stane! Taj put sam zavolio noć. No bilo je kao da iz stabla neprestano sviće. ko suza znao da kane. jecao je vjetar ko gusle. ko drugo. 1939. 108 . ko melem. prvi iskreni dane! Kao iz vatre srca. ko moje pravo biće! I pustih da na obraz taj osvit noći pane. Novi behar. ko zvučna kap. o kako je kukavno stablo u noći moglo da dušom plane. htio čekati da svane. Sarajevo.Tin Ujević: Izabrane pjesme Kad je taj ćuh. O violina u noći. i kako je prolaznik kasni gost iz kavane na putu. teške. zgusnute rane. da me na logu prate jecaji ganute grane.

i prsten će tijesan da uzalud sine. nož za srca naša. prebijelih ruku što čuvaju čistoću. jer je krug unatrag ono što ih čeka. sklopljeni sindžiri. udaljene ruke štiti klauzura. niti smjeti na njih da se dugo gleda. Jesu li to prsti uskrsli iz groba iz bjeline snijega lika opatica? Jesu li to šape iz svečanih roba slika starih što od sunca brane lica? 109 . Nisu dopušteni prolaz slika vidom. jedan hladan toranj s kog ne kuca ura. Tuđe su i fine ko diskretna uha u kojima romon krvi znaka ne da. da paraju srce. One brane svakom da ih malo voli. Na njih neće duge. svijetle sablje mazne.Tin Ujević: Izabrane pjesme KONCERTI U RUKAMA I Ima čistih ruku koje oprez čuva. Tašti naš je dar da sanjamo o njima Svejedno će blijede ostati tek kreda. s tvrdim odlukama da i uzdah kazne. ko da brane nevinost i zloću. Na tom šetalištu nema želja paše. To su srca dana. stegnuto se kreću po diktatu reda. pandže za sve laske. strogih ruku gospâ punih mira snova. nepristupna ždrijela sred planina golih. samo je opažač otkrio ih kradom. Jer su okovana prošlost drugog vijeka. Neosjetne ruke slijede zakon sluha. to su rijetki bljesci s okna mrtvim gradom. kutije dragulja kojih se ne maša. I u svojem vijeku ograđene zidom. samih. I neće se ruke uprljati snima. oholi oltari koji pogled plaše. trak ni paučine. magnetički poli što ih kriju vrpce.

Tin Ujević: Izabrane pjesme Stroga briga koja sputava svoj pokret paskom oslobađa tajnu melodiju. 110 . Od zvijezda je glazba satkala odijelo. prozor se stao da lašti. kad mi na vrh čela zvučan potez sine. Lica su mijenjala boju. ruža je propupala u bašti. I bilo je kao da je golubima udijelila hljeba. Jedna dver se otvorila u gostinju. pamučni oblak šuštao je usred granja. neka su sjala. prošaptala trava iz kuta. planuo lampion nad pragom i fenjer usred puta. a duša je čežnjom obnovila tijelo. dva mrtva oka sinula su usred groba. jedan sebični dužnik sjetio se duga. za srce je postala jednaka radost i tuga. i tako je rijedak i tih zvučni okret. Na ulici su prosjaci dobili milostinju. u oku su nikle dvije-tri slutnje nove. i bilo je kao da su gladni blagovali jelo. II Kada je dirnula tipku krenula se soba. i zlatne prame patnice uresila je duga. čula je harmoniku koja plače u luci. Velika hostija Sunca je u Ocean pala. da nam hijeratičke geste ne dodiju: Njih se ja spomenuh na crti davnine kao dočarana praga blagog Orka. a ona je imala krijesnice u ruci i bila je sve tanja. jedna frula ozvala se usred luga. pjesnik je napisao stih u mašti. ravna ruka s lukom Gerarda Ter Borcha. I djevojka se sjetila davnoga putovanja. jedna blistava pruga. a jedna tužna soba napunila se neba i svetački vijenac resio je bolesničino čelo. a druga su postala žuta. jedan meteor ukazao se u Postinju.

Ja sam najzad stvaralačka ruka. Trzaj nogu što se trude svijesti. Čekrci i lepet rupca o konopcu. 1941. 1939-40. Munjovod sam i zvono sa zvonika. da bude nova i da je klice časte. Događaji sa mnom traže slične: dobri hlad po žezi što se krugom širi. munje. iz žive šume jedna kućna daska. Hrvatska revija. Ja sam vjetar bez oblika što daje oblik prahu. crven šipak što u gnjev zrnja praska. ja sam slika lica iz vode nepomične više vrata što se na odmor otvara. da se lomi. Ja sam misao mučena u zraku.Tin Ujević: Izabrane pjesme labudi jezerom počeli da plove. Ja sam grana sa kobi da raste. Čuj! Iz dna noći sova dušu zove. strasni pelud razasut u škropcu. vjetar što se među vrat'ma stvara i piri. Glagol riječi što steže u dahu. da lišće stresa. vjetar. da vene. Split. mraz što lice bije iz hladna bunara. Ruka iz koje jato ptica zrnje kupi. U prostoru ja sam više slika. DOGAĐAJI SA MNOM Ja sam ćudljiv oblak što mijenja nebesa. teglilac sam što nema kud sjesti. 111 . Ruka s milovanjem majke nad kolijevkom ruka sa dlijetom i ruka nad lijevkom što sije sjeme. Trijesak munje što u krošnju lupi. Dom i svijet. Kret nogu što bude misli u koraku. prašak muka.

te nade u očima. nju dira. O moje tijelo! U tebi otkrih iskonsko trojstvo: tvoju visinu. za duh tu vedru sobu. no odrekoh se tuge. mojstvo. Jedva bijah zdrav. Dijete. moje svojstvo. u kojima se život kreće. taj vulkan želje u boku. te milje hoda u nozi. i ništa više. ne bijah jak. i u dnu njega nespokojstvo vječito. sjaj sunca. taj stas. 112 . po kojem porod i bivanje uvijek postaje veće. kom zavide bozi. Bez ponosa i sramljenja na kakvom vedrom žalu promatram taj nagi lik. kojima bahato boštvo diše. taj glavni grad radoznalosti. gdje u polusnu tiho šapuću prelesni pantuni.Tin Ujević: Izabrane pjesme HYMNODIA TO MOU SOMATI Ne pjevam ni pjesmu sebi ni svoju hvalu ni tužbu ni plač na rugobu. To mnoštvo rada u ruci. virovitu dubinu. ne slavim te . Pa ona zbirka pohlepa u djelatnome mozgu. i kiparevi prsti mijese po mekom vosku. pun i prosti. ja jesam prah i život. u tebi nađoh duh i dušu. i ta epopeja svih žeđi i kretnja u kroku. plač i bahtanje ja ostavih za druge. O moje tijelo! i ti si čestica eterskoga mesa. sve što bje i jeste i biva na grud se privi. a bolja vrlina sočnost i dodir mesa voća. dužinu i širinu. četvrtu od protega. prah zemlje. ali sam pregorio suze. velegrad i katuni. Znamenit je život ovoga važnoga crva. Ako mi svemirska mijena najbolje radosti uze. a tvoja građa predstavlja čudesnu zgradu kosti. Očaj i ludilo sebe to je mana prva.no u tebi su i zvijezde i nebesa. te pseće gozbe u nosu. i jadnu zbilju stvaranja: ljudsko sjeme. sav život. To što spaja te tri crte znači: Vrijeme. Pa ovi živci. no on se odrekao toliko slaboća. i cijelost svjetlosti. pa ova pluća. po kojima svemir svira.

sa živom trajnom čežnjom: u svijet strasti rasti i biti ravan svemu. nego. sijedi starac. što krkljaju u vrelu. ustrajati. u bolu. koliko treptaj mozga i svaki žmarak što vrvi. nešto zdrava i čila. gordo protiv Titana. tvoju snagu. izopćeno. pa što si nego savjest i moćna duša živa? Pa što si nego izraz napokon budne svijesti iznikle iz svih mračnih zakutaka svijeta. i da bi tada. Boštva prirode od gline stvorila su čelik. slavim tvoje vječno i raspojasano zdravlje. od leša bez kretnje i bez zbora. koliko? nego koliko i život i vječnost vrijedi. u studeni ljeto. ova kula duha. od mene ništa. i vrlo grešan. blistaj božanskoga ruha. zbiljsko. bog zora i mlijeka. nerođeno da se kaje i da posti. tvoju ustrajnost. Istovetno tijelo. taj hram volje. što ih atom na putu kroz kozmos u cjelini sreta? O moje tijelo! koliko smaknutih radosti. o moje tijelo! ti silno još na grobnom pragu. sve zločine protiv tebe kroz godine duge. Ne veličam tu ljepotu ni sve strasti vrele ni sve vode žive. u smrti mlado slavlje.Tin Ujević: Izabrane pjesme Evo takav sam. Prolazan i treptav no svojom stopom velik. kad dođe hora. pa ipak. razapeto i sveto. u tuzi. o ti. strpljivu patnju diva. u borbi. raspet sâm bez pratnje. iz svih mrtvih stanja stvari . a ipak nešto dično bilo. Koliko vrijedi darežljiva kapljica crvene krvi.jedinstvo svih česti. prešao u ono Sve koje se u me slilo i zbilo. 113 . um svjetionik. i opet se uzvinuti na obzore druge. svijesno. čovjek koji od sanja kujem zbiljske izvorne slasti. koliko žrtvovanih sposobnosti i sila. da bih. što su našle jesen u mom duhu zrelu. svih pogleda i opipa i osjećaja ješan. makar i snagu patnje. slavim trpnje zrele. žrtva svijeta. Kad je tvoje djelo bilo svladati sve patnje. koju muž raskošno proliva i nikada ne štedi. Slavim tvoj otpor. tako trajno i moćno.

ti si mi prijevod kaosa i samovoljne tvorbe. sprdnjo slučaja. gdje je Smrt sudbina i krvožedni bozi zakonski jematvari. 1950. hire vasione. a što od tebe ostaje nakon lomače bone nosi još svjedočanstvo te gorostasne borbe.Tin Ujević: Izabrane pjesme O moje tijelo. grozd opojnosti ubran na berbi duša stvari. Hrvatsko kolo. Bez sebičnosti osim da budeš potok vina. pehar na stijeni. 114 .

kroz sumračan život milost mi se javi. Pusti da se moja voća u snu rode. sutradan ću biti svjež i žedan. da se podam svojim bogovima. Nemam biti veći. ja bez kraja nevin i tek s njome grešan. ovo bojno polje gdje se sav duh rve. ješan. Svladao sam. tvoje nepogode. 1951. dugo vitko tijelo ispružiti tlima. 115 . soba nema daha. I kad spustim vjeđu. budi miran pokrov povrh zemnog loga. nebo. ovdje kose trake urese mi vezu. snivati pod zvijezdom. Književne novine. samo oči pasti. Da je gradski krevet. Šaraju mi pređu sitna zrnca praha i od skritog Bijesa ćutim prisnu jezu. nisam smiješan. crpsti dlanom s vrela. Oj i ja sam biljka. upiljene u tu zatravljenu crtu. šumsku bobu jesti. Tako shvaćam zemlju. cvasti ću u vrtu. spavati u travi. Oj i ja satn život. vlažnu grudu smeđu.Tin Ujević: Izabrane pjesme SVRATIŠTE SUB IOVE DIVO Katkad mi se sluči ispod debla sjesti. lišen želje rasti. I u tvojem oku. pusti da me prožme iz tla strepnja mnoga. poziv. kičmom slasti pređu. Zemljo. Tmaste zagonetne misli šumom vrve.

A sada. No imati će opet svojih vedrih dana Uskrsa. kako su divni ti kosturi! Mili su nam kao uzvišene starosti mudraca ili prolazne nedaće drugih. možda. Pa ipak. Te gole grane osjećatno kao svoje rane. Onaj studeni. zanimljivosti ceste. Čekati ćemo. sva ogoljela. da se sunca vrate. Ta ipak. kada šuma prolista i nadživjeti mnogi crni čas. Prutići tako vješto nacrtani. Tako imamo bolnih drugova i braće. tebe. s grane će prahati snijeg. Počitanja ih barem bratska prate. manje im se divi. jednom je moja duša voljela. svojom čistoćom linija 116 . Mi tugujemo s njima. brate se s beskućnikom. ali ih više ljubi i grli i poklonički časti. dok se nisu razboljela. Kada ih vjetrić dirne. Eto mrznu u nadi razvigora. studen i vjetar. tankoćutne i točne grančice drva bez jednoga lista još su ures grada. što tuguje bez spektra i bez ptica. što skriva glatku golotu u divljoj kori. Studen ih grči. oslon živaca. ledeni srh što njih zebe steže i muči sve nas. I nepomična duša drva strada kao božanstvo. Samcu prave društvo na ulici.Tin Ujević: Izabrane pjesme STABLA PO ZIMI Ta stabla pod snijegom. vjetar pahuljice stresa. strepnje našeg mesa. Ta stabla pod snijegom znak su korota kao katarke na brodu razlupanom. mlađih bića. mene. Žalosna su bez jarkoga sunca i bez bujne prizme dana.

kako zatravljuje zjenu! Svejedno. grane. no duboko pod korom i u žilju svim sokovima i svim vlakancima još se životu nada. Kada snijeg kipovima pjesnika i mudraca na šetalištu nače kukuljicu kao mali brijeg vrh glave. grančica. ono hlepi. hladni kipovi su čudovišno ljepši u perspektivi zime. pati strasti. ono čezne.Tin Ujević: Izabrane pjesme taj pusti crtež debla. I uzda se u trajno. Stablo želi. ti crni križevi znak su nada: bolno drvo još pred sobom čeka spas. tu neoskvrnjenu sliku sloma. šiba. ali bijelo deblo strada. ono čeka. želje. čuva volju u patnji. Dušo. vjeruje u udes tmasti i u vrijeme tajno. ono hoće. ono strepi. zavoli ta stabla po zimi. 117 . stablo žudi. 1951. i u vlastitu toplinu kao uz vatru u kutu doma Njih primi! Republika.

budna duša koja ište: on će jazu noći izmjerit dubinu. Književni Jadran. što je tuga. a jedan jedini glas mu priječi ući. neharnom i mučnom. samac. jedini glas noći u tom kraju bučnom. sve dok bude svijeta. a još neće proći. Ona su i njemu dala utočište. Glasni noćni pjesnik oživljuje mene riječju: "Ne znam što je radost. 1953. sve cvrčke. pjan od sunca. jer taj cvrčak tečno. uskrsnut će slava svih oganja Grčke. još ne usnimo. Duh k snu oklijeva." Samac zvučno zbori posred srca noći. usred tihe luke lijeće i u letu mamnu dušu grči. I buk opojnosti bujan polet bunca: biti će pjevača.Tin Ujević: Izabrane pjesme NOĆNI CVRČAK Kada lijeno noću umoran pijanac polaganim hodom dotetura kući. kroza nj slušam sve. oklijeva i k radu. cijeli kraj se čini skamenjen pospanac. Te zelene grane razgranalih nada nude nam svježinu. O ta stabla puna nada obcćanja. sanja. pjeva. usred zelenila revno cvrčak cvrči. I u jazu noći on je znamen sunca. 118 . bilježi tišinu svakog časa. klupko misli. Zaustavlja korak da bi čuo zvuke. U tom zvučnom glasu bruje uspomene: na poljane puste zaparena juga. sav zanesen. i pružaju zbiljski veo meka hlada. žarom okoline vrelih suncokreta. jer u njemu. Ne. Bolje nego ura. Split. Stariji od mene.

a plava sjena ptice leprša nad mojom glavom. bakali pilje iz rupa dućana. Dan.Tin Ujević: Izabrane pjesme POSTUMA JUTARNJA ULICA Budim se u krevetu na šumu mirnoga sunca. bez tijela?) česme jecaju. zvona zvone. viču za stare stvari. ptice pjevaju. Mislim: što to za mnom. Ptice su okretnije od riba. pčele zuje. Mazge i konji gaze nažeti konopcima. u kakve skutove svježine (divni krajolici bivaju nestvarni. ptice iz sna. Pismonoše hrle sa kožnim pojasom. česma zvuka? bogat sadržinom sloj hranjiv ko muka? Drotari kupe krpe. Vidim sjenu telegrafske žice na pročelju kuće. Zemlja će da sine. Okrećem oči duše zaustavljene u hladu bića i mislim: iz kakvih dolina u kakve druge doline. zar ću ja samo ostati u mukama nerva? Neće me okupati kupka svjetlosti i uspretniti gimnastika hoda? Strojevi za šivanje pjevaju u skromnim stanovima. i svjetlost se brže od talasa ziba. Nervi viču. pijanci ishitruju solilokvije od nove žeđi. Dan. zadnje vlage skrivaju se u tamne tunele. iz jednoga salona viri na vratima djevojka s bijelom keceljom i u žaru očiju brani češljarski nazor o svijetu. pjesme bruje. Na suncu i u sjeni igra boja kipi. dan će biti naslada napregnute miške. 119 . Koljena bogomoljki čekaju da kleknu. ptice iz izvora. drvari nude snopiće drva. Bašte kliču. u snu. za mnom. vrela huje? Mislim: što je u snu. djeca s torbakom idu u školu. hamali zijevaju.

Tin Ujević: Izabrane pjesme

DJEVIČANSTVO RUKU
Imaju ruke razvojne krize, faze i sezone, nekada brze na djelo kao munja, nekada same, onda ruke samožive svih ruku što se klone, ruke prijegora, tihe, bez reklame. Ima ruku što su potoci na kojima lopoč cvjeta, druge su ruke lotosi procvali u lepezu. Ima promjena ruku kad grč u šaku lijeta, drugih ruku što ledom opisuju jezu. Imaju ruke slikara i ruke mirnih pisara, kao sobe u koje osim dana ne ulazi niko. Ima ruku žuljevitih i bolnih nadničara, gdje se na kružnice slova radenik gledati sviko. Moje su ruke kao iz naćava gdje se tijesto mijesi, moje su ruke tijesto u očekivanju kvasa. I malo podrobnosti nehajne ruke resi, pa niti javno se ističe na njivi utješna brazda spasa. Ima ruku što nose satove i rukavice, golih od iskona prema naporu što se grče. Ima ruku što žele biti ogledalo, bijelo i okruglo lice, ali ih nabiru čisla i mrlje od pera mrče. Ruke bezbrižne, jeste li zvijezda, cvijet, rašlje, rijeka, ili grad kuća? svakako jedno hladovito i hirovito mjesto s bljescima, s pragom djeda, s plijesni i pjevom usred pruća gdje se golubice spuštaju kao na prijesto.

120

Tin Ujević: Izabrane pjesme

PANORAME GRADOVA
Ima malih gradića što su dio slike prirode: mora i brijega, dio mjesnoga gaja. a katkada se upiru o sike i o njih sitne more bije, val bez kraja. Rodna su mjesta razglednice čitke, s grobljem, crkvom, zdencem, gradskom česmom, sa nekom starom dveri, s dvije-tri kule vitke, pod zvonikom i zvonikovom pjesmom. Ta mjesta stoje. Ne rastu godinama. Školji vremena, trajni kao rijeke ispružene u starim podinama i svojom sviješću starinske, daleke. Da se tu umire, ja bih jedva reko, no život je tih i teče po kalendaru. Na tijesan prostor živalj tu se steko i vedro žive uz najmanju paru. I sama stabla nose pečat ljeta, a mrki kamen stoljeća se troši. Oči su starica međa ovog svijeta, a dječarci svi su redom loši. I sve tu spava, bašte i dućani. I ljetopisi pišu se na usta. I svi su divno jednolični dani, osim za dernek ulica je pusta. Imaju mačke, i svoje pse čuvare, i čemprese, čuvare zaborava. I spomen čuva prag i klupe stare, i po sezoni seže divlja trava. Tako je prisno graditeljstvo malo, i kućni bršljan ima dušu kuća. I sve je naskroz u tišinu palo, i s vatrom čovjek žali svježanj pruća. Takvi gradići zrcaju kao dobra djeca u uspomeni, naši, no za nas samo mijena s pobožnošću se pred njin okvir kleca, no oni traju isti, lik, i san, i sjena.

121

Tin Ujević: Izabrane pjesme

I dobro ih je vidjeti tek časak: sada maleni, nekad tako dugi za dječji korak; no naš je život prasak, i vidjevši ih znamo: mi smo drugi. Mi smo od onih koji u svijet idu.

122

spletku i zajednicu. Odjela u kojima se migrena i glavobolja gaji. svoga najboljeg sina! 123 . jer htjele ste okrasti čovjeka. drugih gdje divlje pleme ubija živahnu djecu. svak kune tuđe oči. lednica u kojima se svi poleti k zdravlju guše. u kojima se od žalosti i bijede vene i gine. rđavi osjećaji. volim stazu u kolibe u samoći planina.Tin Ujević: Izabrane pjesme KUĆE Ima dosta bolesnih. pospi ih pokrovom luga. ima kuća gdje je ropstvo zločinu nametnuto i svecu. ima ih od blata. Ima kuća u kojima caruje prava pošast i kuga. Ima vrata gdje kvake prave sindžire znače. U drugim. Pokrij ih živim vapnom. žalosnih kuća. skrivačnica kojima su sve kletve i hule prošle. u stravi odbacuje svete i Bogorodicu. zatvori prozore njine da ne bi vidjele zvijezde! Ima kuća gdje muški nekrive žene tlače. drug mrzi druga i čovjek zajednicu. ima zatvora što nije dosta da se sruše. i kličem njima: Ja bježim i zaklanjam se u spilje. s dosta plijesni starine. Ima domova što su po sebi grešni. Ima stanova što su grobnice epohe prošle. ima od šiblja i pruća. žutih i crnih. nek se na mjesto građe bezazlena zemlja vrati. Rasparati paučinu i čađu visoko na stropu. tražiti da se odšteta jadnom stanaru plati. U jednim. sin mrzi oca i porod porodicu. U svima. Njima treba razoriti temelje i brisati zadnju stopu. Ima Sodoma što ih požar samo može da liječi. ima kuća u kojim rastvorni mijazmi se gnijezde. Ima ognjišta gdje se i kretnja k svjetlu priječi. i volim ljekovito bilje. I zato mrzim te kuće. sivih i mračnih.

Ali najveće čudo. Od blata. U snu ćeš da grliš stabla sa zlatnim granama. kušat ćeš. iz blisko odsječene daljine. preko brda i polja. vidovita isparavanja u svijet halucinacija. dijete. onaj nepoznati ton pijanstva u kojem će. Glas čežnje izlit će. šipke i rogače. gutat ćeš pomorandže. Ti spavaš. da navijesti svoje vrhovno čudo. vukodlaka i vampira još nisi upoznao. od vreline akacija i drugoga bilja. pod najvećim brojem zvijezda. čuo radosnu vijest da Veliki Pan nije mrtav..Tin Ujević: Izabrane pjesme PJESNIČKA PROZA USPAVANKA IZ KRIVODOLA I Ti spavaš. Vidjet ćeš kljunove i repove i krila kako. Od korijena stabala pa do vrha krošnje provalit će sokovi i zapjevat će živodajne mezgre: . Ljudska bića pretvorit će se u eternu bajku genija i anđela. Vjesnici proljeća dalekih objavit će svoja zagonetna prisustva. kroz svoja vajkanja. pod borom i hrastom. Zrak će da se potrese na novim prozračnostima i drhtajima iskričavih voda. u kojima će da zadrhti iznevjereni san slikara i vajara. preobraženje protega u svijet višeg iskustva. a povrh ljubičastih hridina izlit će se nebesa sa hiljadu odbljesaka. Vrela će da zarominjaju na sve strane.. ugledao i posmatrao Imotski u vidu nage ljepotice protegnute na logu od leopardova krzna i mirisa. Nosnice će da usrču u se ognjevitija saznanja nego kad šuma. kao basnu pravog Istoka. Kroz novu ljestvicu naslada pipat ćeš. Kroz visove će da prolete slutnje ritmova i nova vrcanja idealne svjetlosti. da zajecaju i zaplaču i da se oglase Lovreć i Cista. premda nije čempres. lepetom bez računa. već sin duha i tvari. nego kad klis od zapaljene kadulje zatrepti i zamiriše. dijete. Lokvičići i Tamnice. 124 . posute biserjem po raskošnom tijelu: i znat ćeš da si tada otkrio vile i vilenjake.* Jer tu sam. sjetit ćeš se prve noći kada si. uz listak grabova grma što u vatri mirisavo dimi. rijeka i jezera zasjat će odsjevi čarobnih ogledala. potoka. ali da vještica. doznat ćeš za pijanstvo bolje od vina i duhana. iz duduka gajde. i ljepota cijele one umjetnosti koje nema. saučesno. Velike bašte od stakla i nemirne vode od žive zagolicat će te. ljepota ljepotâ. * Sve samo imena sela u imotskoj krajini. Oblik će. U snu će da panu na te debela i gusta bremena omorike. I pošto si sa sviješću dobre i duboke životinje gledao prve bademe u kruni bijeloga cvijeta. smokve. to će biti djevičanska svetkovina zastajalih voda.Ja sam majka hraniteljica i oda zla braniteljica. kao na povjetarcu ponornih muzika stotine srdaca. povorke samotnih duša. Zagvozd i Proložac. Nevinost čula razvezat će nepoznate mogućnosti stvari. naglih nemogućnosti. Razriješena stvarnost obogatit će se od svojih živopisnih. Krivodol i Poljica. uzrujavaju prostore sa značajnim odjecima. kanala.

jer treba da se muči i kinji. Vidio si sive krajine i tla vlažna od kiše . i da vrati sok izgubljenih stvari kakve jesu: Ljubav i Dobrota. Putem koracaju krotki magarci.Tin Ujević: Izabrane pjesme II Ti si već gledao kako. Slabo je fajde od anđelskih mašta i od uroka zlih zjena kneginjica.i doznao da magla protančava mozak i popravlja loše perspektive brda i dolina. kotača. da se ore. Ali trebao si da sačekaš začarana i u se povučena jutra da vidiš kako se najmlađe sunce. 125 . Spavaj. tebe će da probudi plast na gumnu. Ozbiljnu rabotu tebi će da najavi škripanje kola i pometnja u mlinicama. Treba da utremo nove utrenike i da otvorimo svježe brazde. i kako izvrcava i kovitla se slijepobijela vijavica. mašklina. I još tako kukavno. plave ljubičice i plave. Pa utješi se da je most u patnju staza oslobođenja. još sasvim nevini božanski sin prirode. već pčele ispijaju srž raslina. da se gradi.kaćune. plave rasplinute . lopate. stoka u pojatama. da prospe plave. jer ima milja od Jadrana do Pacifika. dade i istinu našu. razgaljuje kroz mliječne visove u smislu obećanja. da se krče grudi zemlje. a mnogi snažni parip i mazga strpljivi su za ljudsku korist. mlina. i starice prignječene od punih vjedara vode. Eto iz vreloga bedra i usijane kičme stara Majka s djevičanskim likom htjede da najavi bogatstvo sirotinje i blaženost onih što ničega nemaju (pa im ipak pripada i nebo i zemlja). najmlađe sunce u žaru i srcu plamenog suncokreta. rala. bačve sa moštom i kotla gdje se rakija peče. jer je htjela da opiše značenje i silu sitnih vlati i trava.čupave? . da se sije. kosidba. sjetva. Jer treba da onaj. da se žanje. da se satire i sadire sebe. I snatrio si Gospe s očima iz tvojega sela i stasom iz kola na sajmu u Podbablju. ali je dublja i krepča. spavaj. koji je dao patnju. da se dube. vršidba. kliktava pjesma polja. dijete. Neće te razmaziti med i svila iz Bagdada i Damaska. sudbonosno nagnute pod naramcima drva. poluga. pljušti snijeg u bezbrojnim pahuljicama. nego ćeš sa žuljevitim rukama da se znojiš za hljeb od kukuruza i za svakodnevnu puru.. Jer evo si vidio vile i vilenjake. da se sadi. iz visina u praznine. III Iz čaški. Vidjet ćeš djevojke koje gaze. evo. istinu motike. Sreće ćeš ionako imati samo dok spavaš. ali vještica i zloduha nad kolijevkom nisi vidio. jer treba da se kopa. jer je daleko od sna do jave. jer treba da se snaga vrši: da se lomi kamen. Pjesma života je teža od sna.. tovari grožđa u budućim berbama. a srca i duše samo bezazlenošću. da se bude.

da letiš do San Diega i San Franciska. Htjet ćeš da grliš neizmjernost. U snu ćeš da vidiš stabla sa zlatnim granama. dok ne polomiš krila ovdje niže vode. svakako još bliže od Jauka ili Runovića. nemirne rijeke od žive. dijete. velike bašte od stakla. 126 .Tin Ujević: Izabrane pjesme IV Ti spavaš.

Zašto svaki pijanac motri stvarnost (uvijek naopako) samo u kvadratima? Je li to po obliku kvartina u stihu? Ili su takvi stolovi i sale? Jesu li se iscrple ostale geometrijske figure? Ili. ima slika. duge i nerazgovijetne. Jest. samo nisu ovdje gdje su gosti. To je sigurno bilo u muzeju. Upitni se arci sabiru kao masline uz međaše puta na primorskim ostrvima. Ostalo je zabava i komedija. Granice su ukinute. Jedna je. Halucinacije na dohvatu prstiju. tj. Dva-tri čepa na podu. Satanas! Bezimenski! Jer velik je kaos. u stvari. Riječi su trome i zakašnjele. Ako ti je krivo. Svaki je osjetljiv i lako uvredljiv. Nekoliko je stolova izvrnuto. geometrije više i nema? . stani! Zavjesa pada. Nema zvona. bijelim zubima (i odredimo mu da bude crnac iz Dahomeja). A ja sam iščašio i noge i ruku. krhanje čaša. Jedan je urednik dobio gripu i radiogram. Prvi put! O kako su naše riječi u zakašnjenju? Ja sam vidio čitavu lokvu . hipalage i anakoluti! Skolastički skorpioni. To sam istumačio da se razboljela. Koliko vremena to traje? Ima posmrtnih demagogija. broju garderobe! Ne priznajem vas. notesu. Tako je i bilo. najljepša žena iz renesansne galerije. i tako dalje. profesori kemije i astronomije su se noćas probećarili. u noći se ne čuju megafoni. po glavi im idu ilustrovane dopisnice i filmovi. na istoku i zapadu. svi su rukopisi nagrađeni. Onda. S dozvolom jutra moći ću da protarem ove crvene oči. Čopori došljaka. Osluhni! Leti Anđeo. ni željeznice. red? I tako sam gledao uvijek Lijepu obalu. Kraj. A ova ludnica nije ni pravo ludilo. Trafikantici se u susjedstvu zapalilo odijelo na peći. koje portirima zabranjuju spavanje. i ne bilježi tvoje ime koje se ispod kaosa rodilo! Jer pijanci ne žive u normalnim epohama. pala usred lokala. Ovdje nema ni postojbine. prepirke. Nadahnuće govori iz čaše. Lumpuju velikani. Sav svijet i sva svijest. ukrštene upadice. 127 . postojane selidbe. i oni kao da su iseljeni. abnormalne optike. šamari i šamarčine. da ga i na komade izrežem.i ono najgore. putuj u Pondichéry. jedna je stolica pala. kao da je u najbližoj oblasti. posmrtne koketerije. Sami upitnici. svijet je u gostionici. Sve su žene kraljice ljepote. postojbine su na sjeveru i jugu. Dolaze gosti u svatove. Apage. i kroz kaput vidi se košulja. komešanje. Jedna se ruka digla. ogledala su razbijena. Ali to je valjda u susjedstvu. Lijepu obalu. Svirači. kroz špalire približenih vrata. Sezonske selidbe koje velike gradove hrane novim stanovništvom. eter. Dosta čudnovato! Zemljo. sve se iselilo. Par ćušaka. Zadjevice. Putuj! Sve! Stolico. Abnormalni ljudi i abnormalni problemi: pokušaj rješavati! Ali to ništa ne znači. tučnjave. Sve se seli. Neke su ruke iskrvavljene. I opet red. Čežnjo. i tu su aerodromi. a svijest u bačvama podruma. teške od krvi sna. za koje me hvataju tropi i figure. Neki su laktovi slomljeni. o zemljo! Narodi! Kemijo! Gastronomijo! Što smo mi? Nismo predmet ni za jedan uvodnik! Ni entrefilet! Drugovi uživaju rentu i leže u mekom krevetu (ne možda po sofama i biljarima). Druga dvorana je simetrična sa prvom. nejasnoće. Čaša i zvoni. gužva. Najbolji se još nisu napisali. No postojbina je u bačvama vina.Tin Ujević: Izabrane pjesme ALKOHOLNI SNI Pijanci gledaju kao da su u snu. Ko je obnovio zemlju. Jedan dobar kirurg. Kontrole nema. Neko se ceri. Večeras ovdje valjda nema trafike? Jedna mi je rekla da obnavlja zidove u sobi. buđelare. I oni koji su se vratili. Njihovo je pijanstvo sanja. Lumpuju zemlje. Jest. Selidbe. skrivanja. iz lokala u lokal. Crvene kao rana. Ili vrlo slabo.Samo kvadrati. stole. Fatamorgana je dio ovoga svijeta koji se priznaje.

Pahalice. Evo povratnika. Sokovi teku. osjećaj upisan u duši. protrljat ćemo mišice. I koji me ne budete umjeli izreći ni opisati. biti plodno. Prostor liječi oči.Tin Ujević: Izabrane pjesme OSJEĆAJ PROLJEĆA Riječ znaocima voda. kresova nade. palingenezije mogućnosti dara i umnih sila. On je cvjetanje organizma. elektricitet u našim živcima i duhu. žar paluca i žeže. kao iskreni sokovi zemlje. jer je od snaga koje periodički jačaju. ima jedan osjećaj proljeća. limfa škaklje. vječito i moćno. i naše rite svući. u grane blagoslova. Proljeće je data žive duše. pored osjećaja drugih zbivanja u prirodi. Proljeće. svima. Nego ovaj mlaz u srcu. u nama. kakav vrt koji diše duboko kao momak na spavanju. kovčeg manje ambiciozan nego štivo pred maturu. Nije proljeće samo fikcija ili istina kalendara. s nama.i bujio. četverouglastoj kao kutije ili sanduci. kao sunčev trak. ni alpinski krajolik. šišarica. brektao. Neka me ne mine dobri osjećaj proljeća ni u kojoj eposi ni godini života. bobica. mohuna. rast trave i žubor vrela. kao zvijezde u jezeru). Mladi smo. javljanje ptičica. da bih tako listao i granao u junačka i teška vremena. Radit ćemo. razvigorac. pahuljice. ili pak ljuljka među stablima. puna izazovnih ljubičica. visoko. Manimo emfazu ukrasa. u teške plodove. ni u kojoj sezoni godine. ili kakva zdušna terasa. krv kola. Nosilac peluda. Pozdrav njemu. naša mala sobica. Proljeće. Jedan ćuh ili lahor koji se tako zove. Praštanja u dubini perspektive. Skice u eksploziji. moj marcijalni znak. klasova. zvona? Ovdje samo naša samoća. Do moje smrti neka ne mine spasonosni osjećaj proljeća. živi ne umiru. Ne englesko ladanje. pluća slobodno dišu. zrak ćemo dublje udisati. 128 . s pogledom dalje. pucao u prostor. šarena sjena se igra s dušom. Okupat ćemo se u zelenkastom kristalu rijeke. mladi se bude u kasnim godinama i traju kao stabla. rezonancija zaspalih žica. Proljeće. Ima duševnih proljeća. Manimo proljeće organizma. Zrak i nebo će biti puni simpatije. Struja od prirode čovjeku. nadanje pupi. u breme smrtonosnog uživanja. za dobročinstvo drugima. Mogao bi biti prozor u kakvoj staroj kamenoj kući. proljeće je. naslikajte me kao mladu živu proljetnu granu s dvije hiljade cvjetića koje prva ptica osjeti kao neodoljivo i gizdavo pijanstvo. Vječiti ne stare. piti zdravu vodu s česme krepkih umova drevnoga svijeta. u eksplozije zelenila . To bi moglo biti jedno sjedalo na parobrodu. unutrašnjih osvita. Ali ona treperenja i blaženstva atmosfere koja su na dohvatu ruke (isto kao sjena. čovječanstvu. nadahnuća s crvenim i plavim munje. Razvigor. Jest ćemo jedan pošten kruh mrko ispečen. Koliko nam je godina? Obmane registra. kolanje krvi i otapanje snijega. i nešto će mahati. na sunašcu (ovo je umjestan deminutiv). Proljeće će "ponijeti". a poslije moje smrti neka živi kao moj vlastiti i lični nadgrobni spomenik. Pravda moćima bića. dan za obećanje svim živonosnim klicama. Misli kao vedro nebo. Manastir. pa ni uobičajeni motiv Arkadije. Nisu sezone samo kalendar.

kresova s malo muke. s pola muke. i ne traže drugo. razboritije sjećanje na naša prošla vremena i sat kasnih spoznaja kada večernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i bakarne lugove. ili će se prozreti. Trepeti. Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno i sasvim ututanj kažu: Bio je jedan glas. u pranja bazalta dragocjenih pećina.. Kalupi su stari. za ispade iz vremena nezrelosti.Tin Ujević: Izabrane pjesme SAT KASNIH SPOZNAJA Tko ima hrabrosti još danas da kaže: morat ćete se kajati kada doznate. Jer ima pozne mudrosti." Ura istine i kazne će doći. Što je zario noge u pržinu sna. vrtloga.. izabrani). Ja vas opominjem. na tanjiru mora. toliko istina što su prije minule nego su vrata odškrinule. otkrića o podlozi stvari. doći ćemo k njima. Bit će kasno. Ima basna na domaku ruke: dubine. Kao zastavice daleke. jer ste bili prevareni i radili krivo. Ja bih želio ranijih. uz svijeću. mnoge će vikače i istupnike prekoriti. za njih je kratak i čitav ljudski život. Ima kasnih spoznaja kada su gole riječi moćne bez nakita. Stvarnost se drobi. jedan čovjek koji je na vrijeme govorio istinu. Vrapci. ali ga nisu slušali. kada ostarite.. Lete. Tvrdi Zaratustra i tvrda Rguedo! "Ima toliko zora što još nikada nisu sinule". mora doći. Za bivše načinjene nepravde. Pahuljice. škripnju stvari na otvorena naslućivanja i daleke vidike. i pretvori se u bezbroj drugih. I za mnoge utjehe i revanše koje ćemo dobiti (mi rijetki. a stvarnost je u njima. Ja ih ne pozivam. daleke. a u njima je grozno što obično ne dolaze na vrijeme. Laštenje u staklima. sve će biti jasno. jedini. druga boju obraza. Sve će bito golo. i kada se sni proziru. dvadeset ili trideset godina kasnije. Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje. boljih spoznaja. ali ura ispaštanja putem istine će doći. Koji poživimo. A svima je zajednička prolaznost. Pobjede spoznaje polagane su i kasne. kajat ćete se i bit će vam žao onda kada doznate i spoznate. kao glas savjesti. Propao je ugled propovjedničke nauke i isposničkoga pepela. jer su kasne i zato žalosne. dok je na vrijeme. Kao ždral što je spustio kljun u vodu sna. morat ćete žaliti svoje riječi i djela kao zazor i sramotu? Danas više nema Savonarole ni Jana Husa. polusne. dok još sat nije minuo. O moj poglede na maglu. Izgubljeni cvrkuti. POLUISTINE Čupam ih prstima kao vunu. Jedna magička žena prođe. Glasovi iz trave. Participiraju sa srži. Kao pjesnik koji je upozorio svoju draganu: "Jedne večeri. Jer one su otisci. 129 . Žagori bez doma. da ste se varali i druge varali. Svejedno. zavjeso: tmasta oblasti. ja se ne veselim.. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. proizvod slutnje. O perino poluistina. Krilate. u vodu dragulja. Ta će daleka mudrost stići jednoga dana da nas kazni prije same smrti za čitav jedan život zabluda i propusta. na Fingala. One će doći k nama. Mucanja. krvave osvete vremena kada čovjek providi svoju šupljinu i svoje bivše neznanje. ali kasno. jer će doći kasno. Nas su prevarili. Gužva žena: jedna ima podbradak njezin.

a evo jedan. Mrvice. kao da ih ima više na ulici nego ih stanuje u gradu. Daj mi dvije kapljice kiše na lice. Skoro bezbojna stvarnost. Dok me je svijet mučio.. A onda panu dvije kapi kiše. i ja tražio žarkih slika i pregnantnih oblikovanja. A prolog je zdravlja da uvjeriš bolesnika da postoje neka stabla. Ali svijet nije mutan. Ovo je anonimna historija. Konji su još uvijek ovdje veliki gospodari. i ovaj besciljan. ni katapulta da nešto bacimo u prostor. Jedan koketno vrti štapom. To mi je nekada bilo dosta daleko. pa kao ludi tjeraju bicikleta. I mirluh konja vrlo je sočan i bogougodan. Uopće. Ovdje nije čudnovato što se vide životinje po ulicama u gradu. On je kao na proštenju. BERBA Prolaze ljudi gore-dolje. Vjetar je žut od prašine. bez bremena smisla. Selo. Vjetar se ne džapa. Ali ta je bomba kao ona druga: "rakija-bomba". i ja sam biciklist. četiri. Vjetar vije prašinu. tri. Ovdje pospane požude i nehaj drijemne i umorne slasti. odletjelo. rasparčana besmislica. Neću ih popisivati. Automobili se miču sporo kao na slici. U mozgu je lepeza od više boja. vječit vjetar od žutih štrcanja. Pašnjaci očiju jesu raznoliki i raznobezoblični i u njima dolazi do izraza i ono što se zatajilo. kada su brige i licemjerje na teret građaninu. Žene zastrta lica kao da čuvaju bombu pod suknjom. Prodori. Ima u meni danas neka radoznalost očiju. i izvjesno titraju bez nužde u malom mozgu. Koliko je prašine na odijelu. Ali u ovaj grad provalilo je selo. Mnogo ljudi. zbivanje u mraku? Komedija? O ne. Ili baloni od crijeva noćnih lokala. One su otišle. dva. i otvore se kišobrani. koji bi vrijedilo napisati. Prizrak poslijepodneva. No nema papirića (ovi padaju rijetko. i njihov šarolik pokret. u avliji bolnice. Ima dopisa ušivenih u halje. Vrata se često otvaraju. Ovako me onomad usnivao snijeg. Često ih ne vide. Ni ja nisam žestok. Sa mnom se opažanje titra. čak i u rijeku. Ni eposa koji bih mogao. dopisa u crtama šija. Kao što je trajanje trajna prevara fenomena u nekoj vezi. krpe neba. nose stolice. narančasti. Bijeli diskosi u staklu. Gore. dvorište. uvuklo u se. u očima? Vjetar vije pustu prašinu. Nju će uglibiti. Kuda idu? Vrlo važno. slušam godinama. Prašina. Prigoda da do vas doleprša parfem sa ženskih kaputa. Nije žestok. ona ne služi ničemu. tjeraju kola. Izlaze oči na pašu. olupina.Tin Ujević: Izabrane pjesme VREVA. a po rubu se vrpolje mačke i daju razumjeti da jedino one razumiju. Misli da su sve žene samo jedna žena (one koje primjećuješ). ljubičasti papirići. Sve je drugo dosta plitko i površno. Još je dan. Ventilator bruji.) A ja dotle sračunavam na papiru dio koluta idealne Spirale. džbunovi. i sve nije samo zeleno. Imam osmatračnicu iza jednoga stakla. Nema ni dječjih zmajeva. ovo je odmor. Psi imaju određenije zadatke. prije dvanaest sati? Prođu odred vojnika. one su izvjesno u mojim očima. Male ručice. veselje koje je sjelo. jer sam i sâm pod staklom. No otkuda ova žurba u pokrajini? Čemu ta bjesomučna lokomocija? Kao sve drugo. tamo i ovamo. masivne tačke u prostoru. Više se ne traži. s nešto plećate gizde. Napaljuju se svjetla večernja. Svijet nije vrlo jak. uniforme razlikuju. a ja sve mislim: poletjet će korijandoli. barem. Preživanja. Sokovi su bili budni. Drugo je sve dosta lepršavo. i tiho veselje od prirode. kuće su žute i sive. Kao da dolazim u sebi. Djeca se igraju samostalno i gledaju na starije kao na tuđa bića. Ako izgledam tužan. raspon. Neke đavao napastuje. Ljudi vrše besciljne poslove. Nikakve apokalipse. Gledajući ih. Mogu li barbari biti ovako nježni kao ja: barbari. Jedan prolaznik. prašina. Izdržali su juriš elektrike. slučajni odred policajaca. Velikoga nepristupačnoga simbola. Ne pitajte koje: ono što se izgubilo. bašta pod staklom. neki žuti. Moje su oči bez fraza. nego senzacija koje mene pišu i fenomenalno ispisuju. masa mjeseca s električkim odsjajima. i mi smo blijedi gledajući ih. Drugo me ne uznemiruje. na krovu? Jao. diskrecija. Vjetar vije prašinu. Sada je kao da dolazim s konvalescencije. Djeca 130 .. Ova prašina izgleda vatromet i bokor kakve naše starinske tragike. još je valjda gorjela limfa. ni izrazit. I kišobrani teže prema okruglini. (Baš kao da je neki od nas od krvi toga boga. s aviona). Puki fragmenti doživljavanja. i to je prevara prirode. A ja sam opažač koji se gubi u svojem predmetu. Šinjeli stražara najjače se vide. bez vimena težnje. prašinu. one male.

Ima nostalgija od pojedinca drugima. misli su upale dublje: one su u mesu. Puteljci uz lake povratke kojima ne treba fenjera. Ima u vrevi besciljnosti. igrokazu svjetla. mirisa od lepršanja kaputa. ovako. Ovaj moj svijet. simbolična školjka. Nijedan osjećaj oštar. Njihov svijet ima svoje zakone. sa svojom purom zagorjelom i hljebom od kukuruza. 131 . Ja ne živim više u svemiru glave. . Ništa što se muči. Na jednim kolima voze stablo. slavonskih mjekarna.. ključanje mjehurića. lepeza. od halapljivosti na puru i jagode zemlje. pojavu rasta. Osveti me. Svijet dobar (recimo tko). Dobar je svemir sa svojim mrvicama sira. Treba mi ključanje i žar mjehurića. I izgubljene dječje oči opet su. jednostavan. a ipak mi na topli obraz pada po neki poljubac. traženja vida. od jedne riječi. puru. Vreva je berba. svjetlo. i tako je ugodno. A to je život. marmeladu. skoro bez svega. Libido prema kozmosu. Te tako mi se učinilo da bih. promjene pojava. sakrivaju zavjesama. Ja sam cilj besciljnosti. pučkih kuhinja. to je nemir od zemlje. i sa varenim krompirom.Tin Ujević: Izabrane pjesme se ne boje da budu smiješna. Ne zna se čega sve ima i nema u vrevi. past će uspomena na neke ugasle starinske oči u licu od pergamenta. ovaj od ovih jeftinih izvora. Ja sam dvije dječje ručice što su se zadnje vidjele kada se mališ utopio u vodi. u mojima. Sve su me misli ostavile. Pred veče će pasti neki žuti leptiri teški od sumpora. Duhovni Narcis izvan mojega uresa. skinutih koprena. blagu. med. Kako mi je čudno bilo kada sam se sjetio da mlijeko rosi na dojke! O kakvo idealno prasence. Ništa što se nateže. Sjena tih ručica uzalud traži dasku. Ja sam odlepršao. (No. igračkama društva. vjetar. Moja podređenost zabavama atmosfere. gejzir. mogao voljeti zemlju koja ne bi bila suviše skupa.) Pauza srca i duha. uzduh. Dobra je zemlja. prašine od vjetra. trava niče. kao rijeke u oceanu. proizvod vreve i spas od vreve. Dosada? Naslada? Ne mogu reći. Ja sam vreva. Nebo se stužilo. pogled na svjetiljke izgubljene po brdima. Dobri su također ovi moji lunatički bozi kojih se kaput leprša u oblacima. svojeglave. Ova vreva. Vreva. Senzacija je lanac bez velike logike i s naglim kaprisama. protuslovne. zdravljaka. jednoga dana.. Na zemlji je malo više blata. dva tendenciozna šišmiša u svjetlosti baklje. U meni se ogledaju predmeti. za ruke koje ne preziru da beru. i tu mi ga. Upravo. nesebeznale. pretjerane. kakvo nabreklo burence! Eto. i okus zemaljskih stvari. Ja posmatram vrevu. Ja zobljem nematerijalne djeliće prostora. besplatne šetnje. i s jajem što se ispija bez kuhanja. putokaza. Dobro je sve ovo: voda. I k meni valja pustiti ovakve stvari. i u mesnosti riječi. Treba mi cjevčica da pustim šarene mjehuriće u prostor. skroman. Smijem se samom sebi kojemu sam bio tako težak i naodmet. Žrtva vreve. miljokaza. Ja sam u vrevi. ovaj čas. Ja sam fikcija stvorena u svrhu da bi druge fikcije dobile života. mlijeko. nikakve. zemljo. Samo talasi na potoku. i da ih vjetar ponese. Jer treba se koristiti raspoloženjima koja opisuju krte riječi.

čak i na racioniranje duha. I na toj tački čovjek je potpisao kapitulaciju. i otvorio se jaz. na lijepi i mučni razgovor koji je ostao bez koristi i za nj. lakune u vremenu. U kasnijim naraštajima planina je opet otvarala usta. prijatelji i staleški red. Kasni vitezovi voljeli su više život od ponora. zaključivao je: oni koji su već s početka sitno. ako je što držalo. a prije toga još smo napisali: mnogi. da će trebati dugo vremena da dođe i do najmanjeg ugleda i imena. drugi ga napinju da ga iscijede i sebičnjački iskoriste.On je tomu glasu odgovarao da na svoju mladost gleda kao na beskorisnu žrtvu.Treba se naprezati. te mu se učinilo da je u životu stigao i dalje nego se nadao. ovo izdržljivo i zanemareno tijelo u kojem se još jednom ispoljila energija Krša. koliko će ga zapasti čašćenje i gostoprimstvo. podigao se. Pravi uspjesi stoje još dalje. Oni su predvidjeli duge praznike. i možebitnoga zadovoljstva. i za drugoga. PONOR I POTHVAT SKITNOGA VITEZA Najednom se rasjela zemlja. ako se plemeniti vitez koji prvi dojezdi dobrovoljno žrtvuje skokom u ponor. čak i nisko računali. oni su imali pravo. Ili razmišljanja o srednjem i o tvrdom životu. Tako se to i dogodilo. bez probitka za nj. Nije mislio koliku će milostinju morati da izda prosjacima. i brdo kamenja spraskalo se u dubinu. I on. . Nije mislio da će biti sila koje će kušati da ga iskoriste i iscrpu dokraja. Tada prvi put. ali vitezovi nisu više vjerovali u svoj uspjeh. Na koje je lice ovoga događaja. Tko se ne napreže. istaknut ću se. barem što se tiče tijela. propao je. treba htjeti golemo. drugi ga natežu. te nisu pomogle ni sve duhovne sile Istoka. Na drevna pričanja ovaj put su se vitezovi smiješili. I kad je došao u godine. Ali neki ga je glas opominjao: . narastao je. ni nebo nije moglo biti isto. On je glasu odgovarao da su mali računi smišljeniji od velikih i da svima upravljaju još neproučeni zakoni burze. dok je Duša stvarala problematične velikane i mjesečare . slijegali ramenima i odgovarali: .Mitosi i legende. za bilo koga. Oni su predvidjeli da je bolje ograničiti se. pristati na ograničenost. Bilo je drugo vrijeme. trenutno. 132 . Kuće su se porušile. to je samo ovaj prezreni fizički život. možda ni najobičnije. Jaz je prijetio da će progutati sela. oni su se pokazali bolje račundžije. A tko god je nije potpisao. ne vrijedi govoriti. Te i mene.) O gorčini kruha. Nije mislio da će netko kočiti rad. Ali to je bilo u drevna vremena kada je zemlja progutala konja i konjanike i pomirila se s ljudima mistikom dobrovoljne žrtve. Vrači su donijeli rješenje da će se opasni jaz zatrpati samo onda.i nije mogla ostvariti svoje naročite zahtjeve. otpora: žilave izdržljivosti tijela.Tin Ujević: Izabrane pjesme LUDE I MUDRE DJEVICE Naime: koliko ima ulja u svjetiljkama. gdje se dočaravaju lude i mudre djevice? Rekli smo u trećem licu: On. (O višem. gubitak vremena. otkako je potpisao kapitulaciju. Mnogi je rano mislio: obogatit ću se. Osamnaest godina vrači su tražili dobrovoljnu žrtvu.

bez sebe. bez pamćenja. Ne drže se. plavet se raspršava u bjelinu. Smiju se ljudi ljudima. blagoslovljena Orionom.. kao što biva sa stanarom iza zaključanih vrata koji ne može da iziđe. otvoriti poštu. odmornicima. Kroz diskretna rumenila obraza što se šire. kao i srcobolja. 133 . zaborav nastaje i širi se. kroz zidni registar dobnika s periodičnom pojavom akorda. to je isto tako logično kao platiti porez. svi koliko ih ima u tihim povučenim lokalima. Zaboravljeni. zabravljeni. utapanje u ništavilu. Doznaje se koliko je smijeha u bačvama. No ima raznih zaborava. i zašto? Šta je ovdje smiješno? Smiju se starcima. a ništavilo i praznina još veći. Putujemo. Paramnezija je jedna žena na igalu. Možda je piti smiješno? Veseljaci su smiješni. Amnezija je poratna bolest. bez uspomena. Polagano i svečano teče. uz večernja svjetla razblažena abažurima. smiješe se. Andromedom.ne u zagrljaj pobratimstva nego u zagrljaj smijeha. Zaborav je odnio ključe. Na kraju prizora. Ovi ih posmatraju.. jer Milje se u njima javlja kao izvor.. ne odolijevaju. u svijetloj haljini. zvučne kukavice ili drugoga mehanizma zvuka. Smijeha iz mijeha. Poneki od njih vraća se s izleta. drže čašu i piju. kupelj ljudskoga duha i nerava.Tin Ujević: Izabrane pjesme AMNEZIJE Potpuni zaborav je stanje sreće. od sebe. bježimo od prošlosti. Raspredaju se važni razgovori . Putujemo. a pamet bolesnika nije nit magioničara koja se svejedno nastavlja kao da se nije prekinula. tabula rasa. Vidite ih po perivojima. okovi.čude se i smiju se.. u vrata lupa. Čude se kako neko može da tako dugo sjedi i da pije . raspoznajemo da mnoge stvari nisu čvrste. Gdje god je hvataljka popustila. Bačve bi morale hihotati. Lupaju samotari u izbi zaborava. lupa. raznih načina da se gubi veza. Svijet je velik. Putovanje vodi u nepoznatu plavet. zakulisna naprava. dosta trijezni vinopije. blaženstva koje se trude da stignu sanjari. I oni se smiješe. iza nekih dvorišta i tradicionalnih taraba. Kliješta popuštaju. filmovi.prošlosti. U sobi osamljenik je nemiran. osobenjacima. Prošlost postaje sve više mrtva gruda zemlje. penzionerima. no smijeh je ovdje obostrano zadovoljstvo. Pijuckaju. Novi ljudi. duge hipnoze. smiješi i čini mu se da je žrtva duge. prirodno. traži ključeve i u zidove. on se trza.. mijenjaju se pogledi sukrivnje s konobarom. jedni drugima. SMIJEŠNI VESELJACI Ah. bez sjećanja. traži izlaz. pjene talasa i prestanak neba. Oni koji dugo sjede već imaju gledalaca. U zatvorenim lokalima. Teško je povezati pređu na mjestu gdje se prekinula. Smiju se logično. I njihov mar. Svi su razdragani. Jer se toliko zaborava širi. U istom ovom prizoru kao da smo već jedanput bili. kartati se. Opijum. grohotati. subesjednici i gosti. Za njih je uvijek svijet bio ovakva intimna. Zaborav. pogledati izloge. odjek velikih kriza. ali do njih ne dolazi odgovor. po redu stvari. smijeh je u stanju da ih baci u zagrljaj . Čemu se smiju. Iz zaborava se izvija nemir. Naš je pravac: Srećna Ostrva. Iza zaborava nije mir. kao halje kakve španske Madonne. Promatrao sam taj smijeh. curi vrijeme. Smiju se svemu. Evazija je u smjeru nirvane. Nisu sve amnezije jednake. oni sjede i po danu.. Zaborav hvata sve stvari koje ostaju bez oslona i uporišta. jer nismo svi jednaki mjesečari. koja nam maše maramom čim je parobrod prestao da zviždi.

treba da postane žarište organskoga razvoja. ja bih vam održao jednu apologiju čulnosti. Glavobolja ih stezala ne od razbludnoga bilinskoga svijeta nego od vlastitih umovanja. i nasladama koje nam oni pružaju! Ja volim da i dubina nađe jednostavne pečate. Nisu čula posljednji sudija. Mlad sam poštovao formule i propozicije. nego koja pretvara život u umjetničko djelo. Ali malo kasnije prošla me volja da prezirem neuke ljude. monade. No bilo je mnogo ozbiljnih kestenova pod bijelim i ružičastim čunovima. flogistiku. počeli su da se grle. Ona će biti kao slap. a duh i dušu onaj je najviše usavršio i profinio. Ne odričimo [se] mudrosti. Ali neka ona ne bude nezgodna ni neugodna. Budući mudraci umjet će da uživaju od riječi duha. sa žvalama nemani i lalokama što pilje iz kajbe. Ne tolkujte me krivo kao pokvarene žene što samo misle na sramotu i rđave stvari. kao oni najdavniji.Tin Ujević: Izabrane pjesme ALEJA KESTENOVA Park je bio u cvijetu. Filozofi su okrunili glave vijencima. Na kraju su bili siti i umorni od riječi. Ukazao sam povjerenje čulima. učim se samo razumijevati i počitati. jedna golubica je proletjela nad sastankom kao da će da uhvati zrno vode iz vodoskoka. a rječnik i izraz vezani su uz čulne predstave i slike. mislena stabla bez cvijeta. No čulnost ukida toliko izražajne štete i toliko bruke cijepanja. Ne znam je li tu Denis Diderot ili neki žrec imaginirao jednu aleju kestenova. Cvijeće je počelo padati sa stabala u lepršavoj kišici. meso. ali i mozak je čulan. teze i korolare. skromne voćke. Kada bi moj zadatak bio u panegiriku. I u ovoj aleji. krv i običnost života. da mu poteku na vrh prstiju. mudrost sočnu. nadahnuće života u organima i organizmu. Oni su pretresali entelehije. pored cvjetnjaka. koiditete. 134 . Već odavno ne umiju da se iskazuju u parabolama. od jedne mudrosti koja je najjednostavnija i najzapletenija. obogatio i izbistrio koji ih je doveo na epidermu da ga preplave do ploha kože. u snu. Neka je čast oku i uhu. Tu su sjedili ili su se šetali umnici i mudraci. teleologije. san od pjene noći. Duboke misli teško se iskazuju. kvintesencije. kao grozd. jer mislim da znam tajnu kako se obična tvar preobražava. i taj put se doznalo da stabla nisu lišće i cvijeće. Ja bih vam održao jednu odvažnu hvalu materije i titana. kako očuvati dubljinu i dostojanstvo u pokretu zbližavanja? Ali bio je nestašni san. što ja nisam htio. najzad sam i ja došao do riječi. okazionalizme. i naučio sam se da cijenim um i mudrost koja se podiže povrh gomile u bijelim togama. Otkako sam se naučio misliti. okultna svojstva. nedostojan. ali koliko ćemo dobiti ako zatajimo stroge i suvišne nauke i govorimo skraćeno kao bistri seljaci. i. Od dužnoga poštovanja ptičice su prestale cvrkutati. vedru sintezu mudrosti. Tada ćemo postići jedinstvo rječnika i neposrednost u svojim zadacima. molekule. Ja cijenim kruh i vodu. saobraćajne pruge. finalizme. Koliko je zaslužniji onaj koji novim jezicima otvara saopćenje. među glogom. kratku. ističući napadnu žutost svojega kljuna prema jednom mladom kamenom božanstvu koje je izgledalo postiđeno. Ja cijenim mudrost koja ne ubija život i ne odbija od života. med i mlijeko. kao pad meteora. no koliko ih odlikuje onaj ko ih odijeva čistim jezikom! I koliko je mozak frapantniji kada se odriče osebujnosti! Ne odričemo se uglađenosti i uresa duha. kao prividno jasna djeca! Jer i u riječima običnih ljudi skriva se so koja čuva jestiva od kvarenja i srčika sadržajnosti. dodiru koji ostaje nevin u čovjeku. Uživao sam da sebi ponavljam da stabla nose gradove cvijeća. neka sakrije svoju divlju rutavost i riđu dlaku. kategorije. I neka se Sophia ne stidi da nam donese radosti. Mudrost koja je dosada bila djelo i stvar glava.

) . strast. za koje se vjerovalo da katkada silaze na zemlju i zavode kreposne ljude astar (tur. nebeski svod frenezija (grč.) . pjesnička figura koja se sastoji u povezivanju riječi koje po smislu ne idu zajedno 2.) . četrun čtiti .Odlazi.) . plakar. sjenilo almeja . niša.) nosač. cimetom i korom od limuna. zabavljati se elf (engl.) .drvo cimetovac citrona .) . pomama dijački .nedosljednost u konstruiranju rečenice.u indijskoj mitologiji nimfe oblakinje.čitati ćuhtati . vino kuhano sa šećerom. posebno ugodnog mirisa.) . greda. čvrsta umjetna tvar koja se koristi kao zamjena slonovače.) . crven bajadera (port. upotrebljava se kao lijek protiv nazeba gonfalon (tal.lepršati dert (tur.briga.eter evazija (lat. novčarka.) . sprava za prženje kave Dora Remebot . po vjerovanju starih Grka čuvao je od pijanstva anakolut (grč.podstava. dvosmislenost.) .) .pridjev izveden iz hijerat.glasovita spilja u Škotskoj na hebridskom otoku Staffa.uzbuđenje.stup.prema budističkom vjerovanju biće koje je postiglo toliko savršenstvo duha da bi moglo prijeći u nirvanu.neprekidna duševna djelatnost. Satanas! (lat. Sotono! apsaras (sanskrt. kolotur.uzmicanje.latinski direk (tur.) . sitničar Belkis .sivosmeđa.Babilon bagren (rus.ružičnjak. trhonoša hasta luego (španj. neodređenost fingalske spilje . najčešće namjerno poremećen red riječi u rečenici 135 . tj.) .) .) .) . ali se toga odriče za spas drugih buđelar (iz lat. gdje je prema legendi živio Hamlet (poznat i pod imenom Elsinor) hijeratički . oslonac dolaf (tur. poznata po bazaltnim stupovima firmament (lat. temelj.mliječni kamen.blokada Bodisatva .gornji sloj kože etir .) .grad i luka u sjeveroistočnoj Danskoj. pomama.) .ormar u zidu. čekrk.Tin Ujević: Izabrane pjesme RJEČNIK abažur (franc. pismo staroegipatskih svećenika.) . kad svršetak rečenice ne odgovara početku Apage.) . glivaj (njem. kovčeg.limun.) .kesa.mala ratna zastava hamal .ljubičasti poludragi kamen.) .turski oblik imena biblijske kraljice od Sabe biljuran (tur.) . koja se dobiva iz žlijezda jedne vrste kita ametist (grč.) .doviđenja Helsingör .mali članak u novinama epiderma (grč.nije stvarna osoba dromedar (grč.) .deva duvar (tur. nerazoriva životna snaga entrefilet (franc. svetih knjiga hipalaga (grč.indijska plesačica bakal (tur.trgovac na malo.glivajn. purpuran.) . stvaralački princip. stožer.razgovarati se. tuga.) . lisnica cinam . ljubavni jadi. lagana i masna tvar poput voska.(tur.kristalan blokus (franc. ludilo galalit (grč.patuljasti vilenjak entelehija (grč. sanduk.zaslon na lampi. vrt s ružama eglenisati (tur.grimizan. kornjačevine i sl.) . pržionik. jedna od najljepših u Europi. žalost.) .) .) 1.) .zid đulistan (tur.vidljivo nebo. platno za podstavu Babel . povlačenje.javna plesačica u Indiji ambra (ar.

) .) .) . koji je imao sposobnost poprimanja lika različitih životinja.robinja. naprava za projiciranje slika na platno lapis lazuli (lat.-tal.-franc.konj.malajska pjesnička vrsta sa strofama od četiri unakrsno rimovana stiha paoma . obimnost protejski .put. simbol pjesničkog nadahnuća hvoja .) . trop mijazam (grč."velika duša". e. g. bogati izvor marcijalan . reinkarnacija panegirik (grč.) . simbol blagonaklonog svećenika metropoliten . 476. indijski počasni naziv za vođe i suce majdan (tur.prelijevanje boja. Ilija.gotski kralj iz V. ljeskanje.miris mistagogija (grč.pridjev izveden prema starogrčkom morskom božanstvu Proteju. mješnice. inat kazuar . srpanj. novac uopće kajba .uvođenje u vjerske tajne.vrsta ptice trkačice slične noju klakson (engl.vrsta divljeg magarca opalizacija . opseg.mjesec u kojemu u kalendaru dolazi sv.oporavak kornemuza (franc.krilo krin (grč.gajde. n.starozavjetni vladar Jeruzalema u vrijeme Abrahamovo. st.Tin Ujević: Izabrane pjesme Hipokrena .neprijateljstvo.vrelo na brdu Helikonu.rupa. prenes. zaključak korugva .) . lađica plot (rus.gajba.) .) . tj. podzemna željeznica mezgra . prenes.rudnik.ljiljanski Lilit .poludragi mineral.metro.) . koji je uzajamno djelovanje duše i tijela tumačio neposrednim božanskim utjecajem onager (grč. bogu rata.ljiljan kumir (rus. prije nego što su otkrivene bakterije. diple korolar (lat. kljuse. zloba plavca .zamaman.) .arapski i turski naziv za Egipat monada . hir. čarobnjaštvo Misir .kužno isparavanje.idol. majka divova i zlih duhova mahatma .smjer u filozofiji 17. tj sanduk.grana hymnodia to mou somati (grč.žena prvoga čovjeka Adama prije nego što je stvorena Eva. kamenolom.mornar.palma parip (grč.buntovnik. nekoć služio za proizvodnju pigmenta za ultramarin lilijalan ."čarobna svjetiljka". mržnja.) .) . krletka i sl.) .poštovanje poni .dio samostana zatvoren za svjetovnjake konvalescencija (lat. pukotina lanterna magica (lat. nastalo pod udarcem Pegazovih kopita.) .prelijenanje u duginim bojama jaspra (grč. kaloper . konjusina pečal . služavka rabdomant (grč. barjak kreljut . ratnički. borben.dimenzija.) .) . potkrepa.) .sok u drvetu.zastava.rašljar. ustanik raba .kazna pizdra (grč. izvod.ponovno rađanje.obzor.) . brodar Melkizedek .automobilska truba klauzura (lat.rogač kaprisa (tal.kaprica.) .u logici posljedica dokazane istine. pretjerano hvaljenje nekoga ili nečega pantun (malaj. horizont Odoakar .) . čaroban protega . čarobnjak 136 . praznina. tijelo počitanje . svrgnuo posljednjeg rimskog cara i postao prvi barbarski vladar Italije okazionalizam .) .) . prenes: ljetno sunce irizacija .) .) . slika ili kip koji su predmet obožavanja lakuna (lat.tuga pedepsa . dodatak. držalo se da se zarazne bolesti šire isparavanjem mirluh . st. hrabar matroz (hol.) .hvalospjev. misterije. bliještanje (prema dragom kamenu opalu) palingenezija (grč.sitan srebreni novac.u Leibnizovoj filozofiji nedjeljivo biće nebosklon .Pjesma mome tijelu ilinštak .koji pripada Marsu. prevrtljiv puntar (njem.) .brodić.dakle prelesan .

) .ime zavodnice u više književnih djela zar (tur.vanjska odjeća muslimanki.filozofski nauk prema kojemu je sve u prirodi svrsishodno (Aristotel) Ter Borch. zastor žmul . koji ga je zarobio.marokanski sultan (1868-1925). e..stihovi Vita nuova . bio je i protivnik poznatog revolucionara Abd-elKrima. Gerard (1617-1681). pr.) .u Bibliji kći kralja Davida teleologija (grč.pod otvorenim nebom ("pod Jupiterom") šedrvan (tur.) .prvo Danteovo djelo (12831292) Vivijana .) .buzdovan Tamar .vodoskok.svrha) .veliki staroindijski ep iz 4.nizozemski slikar tokoj .također versi (lat.Rgveda.mudrost Sub Iove divo (lat.razgovor sa samim sobom sophia (grč.) . najstarija zbirka Veda.) . bazen pokraj džamije šestoper .niski stol za blagovanje solilokvij (lat.čaša 137 . n. pobunjenik protiv sultana u Carigradu. te je u zarobljeništvu i umro Ramayana .lanac. štap sindžir (tur.) . prikazuje pustolovine kraljevića Rame u borbi za otetu mu ženu Rgueda . verige. stolj.Tin Ujević: Izabrane pjesme Raizuli . telos .) . okovi sinija (tur. ili 3. zavjesa.prut. staroindijskih svetih knjiga rozga .

Tin Ujević: Izabrane pjesme ABECEDNI POPIS PJESAMA ALEJA KESTENOVA 134 ALKOHOLNI SNI 127 AMNEZIJE 133 AUGUSTOVSKA NOĆ 98 BEZGLAVI DROMEDAR 97 Blaženo jutro koje padaš 22 BURA NA BRAČU 60 CJELOVITI CJELOV I TI 63 CVRKUTANJE SRCA U POKRAJINI SANJA 34 ČIN SPUTANIH RUKU 38 DAŽD 47 Devet mjeseci što ja siđoh s uma 28 DIJAFANE PROSTORIJE ZRAKA 100 DJEČJI UGAO 44 DJEVIČANSTVO RUKU 120 DOGAĐAJI SA MNOM 111 DOZRIJEVANJE LJEPOTE 86 DRHTAVI PARK 59 DUŠA U PRAŠINI 94 FISHARMONIKA 75 GANUTLJIVE OPASKE 76 GLAZBA VJETRA U NOĆNOME STABLU 107 Hoće li iko kad da shvati 27 HYMNODIA TO MOU SOMATI 112 I ja što evo bezumno ispisah 30 IGRAČKA VJETROVA 56 JUTARNJA ULICA 119 KONCERTI U RUKAMA 109 KRUŽNA CESTA SREĆE 72 KUĆE 123 LUDE I MUDRE DJEVICE 132 MAJDANI U BIĆU NA DVIJE NOGE 45 MAŠTA POVODOM OČIJU 53 MAŠTOVITA NOĆ 16 MENI BEZ MENE 12 MJEHURIĆI 69 MOLITVA BOGOMAJCI ZA RABU BOŽJU DORU REMEBOT 8 MOLITVA IZ TAMNICE 18 MUCANJE NAD TRATINOM 99 Noćas se moje čelo žari (Notturno) 25 NOĆNI CVRČAK 118 NOSTALGIJA SVJETLOSTI 54 ODLAZAK 15 OKRUTNO SUNCE 104 OPROŠTAJ 7 OSJEĆAJ PROLJEĆA 128 Osmjejak svaki ljuto plane 23 21 Ove su riječi crne od dubine PANORAME GRADOVA 121 PET STABALA 67 POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU 35 POEZIJA RJEČNIKA 95 POGLEDI U PRASKOZORJU 50 POLUISTINE 129 PONIŽENJA LJEPOTE 70 PONOR I POTHVAT SKITNOGA VITEZA 132 PRODUŽENI SVIJET 52 RAZAPETA AFRODITA 33 RIĐOKOSI MESIJE 77 SAT KASNIH SPOZNAJA 129 SKROVIŠTA DJETINJSTVA 105 SMIJEŠNI VESELJACI 133 STABLA PO ZIMI 116 SUNČEVA KOLIJEVKA 55 SUTRUSNI TRAMVAJI 91 SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA 10 SVETKOVINA RUŽA 57 SVJETLO NA RUKAMA 74 Svjetlosti moje vjere. tugo tuge 26 SVRATIŠTE SUB IOVE DIVO 115 ŠTO ŠAPĆE VODOSKOK 5 ŠUMOVI U KUTIJI ZA MIŠLJENJE 87 TAJANSTVA 13 TRAŽENJA NA MILJOKAZU 36 U ovom mraku mirisavu 24 20 Uhapšen u svojoj magli UKRŠTENI POGLEDI 102 ULICA FANTOMA 43 UNUTRAŠNJI HAREM 61 USPAVANKA IZ KRIVODOLA 124 VASIONAC 42 VISOKI JABLANI 31 VREVA. BERBA 130 VRUĆICA OD ŽENE 62 ZADRŽANE SILE BIĆA 40 138 .

Tin Ujević: Izabrane pjesme Zelenu granu s tugom žuta voća ŽEDAN KAMEN NA STUDENCU ŽENE MEĐU KRALJICAMA 29 64 12 139 .