EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL
Zahtjev br. 13904/07 Stjepan KUDRA i drugi protiv Hrvatske podnesen dana 6. ožujka 2007.

IZLAGANJE O ČINJENICAMA

Podnositelji zahtjeva, g. Stjepan Kudra, gđa Ruža Kudra, g. Josip Kudra i gđa Ivana Kudra su hrvatski državljani rođeni 1956., 1965., 1986. i 1988. godine i žive u Nuštru. Pred Sudom ih zastupa gđa V. Šnur, odvjetnica iz Vinkovaca. Činjenično stanje predmeta, kako su ga iznijeli podnositelji zahtjeva, može se sažeti kako slijedi. Dana 17. listopada 1993. godine Ivan Kudra, tada osmogodišnji sin prvog podnositelja i druge podnositeljice zahtjeva i brat trećeg podnositelja i četvrte podnositeljice zahtjeva, pretrpio je tešku ozljedu glave dok se igrao blizu gradilišta u Vinkovcima, Hrvatska. Nakon incidenta primljen je u Medicinski centar Vinkovci gdje mu je izvršena operacija lubanje bez pristanka roditelja. Nakon toga premješten je u Klinički bolnički centar Osijek, gdje je umro dana 21. listopada 1993. godine. Dana 21. svibnja 1994. godine podnositelji zahtjeva su podnijeli građansku tužbu Općinskom sudu u Vinkovcima protiv građevinskog poduzeća A., Fonda za financiranje stambeno-komunalnih djelatnosti i Medicinskog centra Vinkovci, zahtijevajući naknadu štete zbog smrti člana obitelji. Tijekom postupka, Fond za financiranje stambeno-komunalnih djelatnosti prestao je postojati i njegov položaj stranke u postupku preuzeo je Grad Vinkovci. Medicinski centar Vinkovci je također preoblikovan u Dom zdravlja Vinkovci i Opću bolnicu Vinkovci.

KUDRA protiv HRVATSKE – Izlaganje o činjenicama i pitanja

2

Dana 20. kolovoza 2001. godine Općinski sud u Vinkovcima utvrdio je da je otvoren stečajni postupak nad poduzećem A. te je ustupio predmet Trgovačkom sudu u Osijeku. Dana 8. svibnja 2003. godine Trgovački sud u Osijeku utvrdio je da je poduzeće A. prestalo postojati i da je brisano iz registra trgovačkih društava, te je stoga obustavio postupak protiv poduzeća A. i ponovo ustupio predmet Općinskom sudu u Vinkovcima. Dana 16. veljače 2005. godine Općinski sud u Vinkovcima odbio je tužbu podnositelja zahtjeva. U odnosu na tužbu protiv Grada Vinkovaca, ovaj sud je utvrdio da su, ugovorom o građenju između poduzeća A. i Fonda za financiranje stambenokomunalnih djelatnosti od 28. rujna 1992. godine, prenesena sva građevinska prava i obveze na poduzeće A., koje je time postalo investitor i izvođač, te je stoga, ukoliko gradilište nije bilo pravilno osigurano i to je uzrokovalo ozljedu člana obitelji podnositelja, to bila isključivo odgovornost poduzeća A. U odnosu na tužbu protiv Doma zdravlja Vinkovci i Opće bolnice Vinkovci, taj sud je utvrdio da je kontrolno stručno-medicinsko izvješće pokazalo da su postupci liječnika bili primjereni i da im se ne može pripisati odgovornost za smrt, a stoga niti bolnici. Dana 24. veljače 2005. godine podnositelji zahtjeva podnijeli su Županijskom sudu u Vukovaru žalbu protiv prvostupanjske presude. Dana 23. veljače 2006. godine Županijski sud u Vukovaru odbio je žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na Dom zdravlja Vinkovci i Opću bolnicu Vinkovci, te je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje u odnosu na Grad Vinkovce. Navedeni sud je odlučio da prvostupanjski sud mora utvrditi je li poduzeće A. bilo vlasnik gradilišta u vrijeme nesreće ili je to bio Fond za financiranje stambeno-komunalnih djelatnosti. Dana 10. travnja 2006. godine podnositelji zahtjeva su Vrhovnom sudu RH podnijeli reviziju. Dana 20. lipnja 2006. godine Vrhovni sud odbio je reviziju u odnosu na prvog podnositelja i drugu podnositeljicu kao neosnovanu, te je odbacio reviziju u odnosu na trećeg podnositelja i četvrtu podnositeljicu ratione valoris. Dana 11. siječnja 2007. godine podnositelji zahtjeva podnijeli su ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Dana 27. siječnja 2010. godine Ustavni sud je odbio ustavnu tužbu u odnosu na prvog podnositelja i drugu podnositeljicu zahtjeva kao neosnovanu, te je odbacio ustavnu tužbu u odnosu na trećeg podnositelja i četvrtu podnositeljicu zahtjeva kao nepravovremenu, budući da nisu imali pravo na podnošenje revizije i stoga je rok za podnošenje ustavne tužbe počeo teći od dana dostave odluke Županijskog suda u Vukovaru. Dana 11. lipnja 2008. godine Općinski sud u Vinkovcima donio je posebno rješenje o troškovima postupka, kojim je naložio podnositeljima da plate iznos od 14.134,96 kn Domu zdravlja Vinkovci. Podnositelji su protiv ove odluke podnijeli žalbu Županijskom sudu u Vukovaru. Dana 28. listopada 2010. godine taj sud odbio je njihovu žalbu i potvrdio odluku prvostupanjskog suda, ocijenivši da su utvrđene sve relevantne činjenice u odnosu na troškove postupka. Podnositelji zahtjeva podnijeli su ustavnu tužbu koju je dana 20. travnja 2011. godine Ustavni sud odbacio. 2006. godine prvi podnositelj i druga podnositeljica zahtjeva podnijeli su Županijskom sudu u Vukovaru i zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku jer je postupak pred Općinskim sudom u Vinkovcima još trajao. Dana 13. svibnja 2008. godine Županijski sud u Vukovaru utvrdio je da je duljina trajanja postupka bila prekomjerna i dodijelio podnositeljima zajednički iznos od 12.600,00 kn na ime naknade štete. Dana 8. ožujka 2007. godine, na ponovljenom suđenju protiv Grada Vinkovaca, Općinski sud u Vinkovcima odbio je građansku tužbu podnositelja budući je utvrdio da je na temelju ugovora o građenju između poduzeća A. i Fonda za financiranje

KUDRA protiv HRVATSKE – Izlaganje o činjenicama i pitanja

3

stambeno-komunalnih djelatnosti od 28. rujna 1992. godine, poduzeće A. postalo vlasnik gradilišta i da je do formalnog prijenosa vlasništva došlo prije nesreće, dana 19. siječnja 1993. godine. Dana 29. ožujka 2007. godine podnositelji zahtjeva žalili su se Županijskom sudu u Vukovaru te je dana 23. srpnja 2007. godine Županijski sud u Vukovaru odbio njihovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Podnositelji zahtjeva su podnijeli reviziju protiv navedene presude. Dana 2. travnja 2008. godine Vrhovni sud je odbio reviziju u odnosu na prvog podnositelja i drugu podnositeljicu zahtjeva kao neosnovanu te odbacio reviziju u odnosu na trećeg podnositelja i četvrtu podnositeljicu zahtjeva. Dana 26. lipnja 2008. godine podnositelji zahtjeva su podnijeli ustavnu tužbu Ustavnom sudu, koji je dana 12. siječnja 2010. godine odbio ustavnu tužbu u odnosu na prvog podnositelja i drugu podnositeljicu zahtjeva kao neosnovanu te odbacio ustavnu tužbu u odnosu na trećeg podnositelja i četvrtu podnositeljicu zahtjeva kao nepravovremenu. Ova odluka je dostavljena punomoćniku podnositelja zahtjeva dana 24. siječnja 2011. godine.

PRIGOVORI
Podnositelji zahtjeva prigovaraju na temelju članka 2. Konvencije da su domaća tijela propustila spriječiti nesreću te da nije pokrenuta kaznena istraga. Podnositelji zahtjeva prigovaraju temeljem članka 6. Konvencije zbog duljine trajanja građanskog postupka. Također prigovaraju temeljem članka 8. da je, zbog odugovlačenja postupka i propusta domaćih sudova da utvrde sve relevantne činjenice u predmetu protiv bolnice, povrijeđeno njihovo pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života. Podnositelji zahtjeva konačno prigovaraju temeljem članka 13. Konvencije da, s obzirom na sve okolnosti slučaja, nisu imali djelotvorno pravno sredstvo.

PITANJA UPUĆENA STRANKAMA 1. Jesu li državna tijela postupala sukladno njihovim postupovnim obvezama sukladno člancima 2. i 8. Konvencije? 2. Jesu li podnositelji zahtjeva imali na raspolaganju djelotvorno domaće pravno sredstvo za njihove prigovore u odnosu na članak 2., kako to zahtijeva članak 13. Konvencije? 3. Predstavlja li trajanje građanskog postupka u ovom predmetu kršenje „razumnog roka“ iz članka 6. stavka 1. Konvencije? Poziva se Vlada da dostavi po dva primjerka spisa svih predmeta koji se odnose na predmet podnositelja zahtjeva.

© Ured zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful