P. 1
ljubavna poezija

ljubavna poezija

|Views: 906|Likes:
Published by Bojana Zurković
poezija
poezija

More info:

Published by: Bojana Zurković on Jan 06, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/19/2013

pdf

text

original

Sections

  • LJUBAV MOJE DRAGE
  • IZ »VELIKE RADOSTI SRCA«
  • PJESMA NAD PJESMAMA (Fragmenti)
  • LJUBAVNA ČEŽNJA
  • VESELA SE DRAGA RADUJE
  • PJESMA O DJEVOJCI
  • SLOMILA JE LJUBAV
  • LJEPOTICA S LEZBA
  • PJESMA U PROLJEĆE
  • AFRODITINE RUŽE
  • NEZABORAVNA ZENOFILA
  • MOJA MI DRAGA KAŽE
  • TKO LJUBAV NOSI U SEBI
  • MUZE IPAK POSTOJE
  • PISMO CINTIJI U KUPALIŠTU BAJI
  • II l ovijena u prozirne bukove bistrog Tevtranta plivajuć
  • PA VJERUJ U BOGOVE
  • POMPEJANSKI NATPISI
  • TUŽALJKA U PREDVEČERJE
  • EROS MI JE OTEO SANJU
  • DVIJE RUMENE JABUKE
  • UŠAO SAM JEDNOG DANA
  • NA PIJESKU OTISAK NAŠIH TIJELA
  • KAD BIH SE MOGAO RAZBOLJETI
  • TUGA ZA MUŽEM VOJNIKOM
  • LJEPOTICE VIŠE NEMA
  • POSLIJF NJENOG ODLASKA
  • PJESMA VJERNE ŽENE
  • LJUBAVNI POKLON
  • POVRATAK VOJNIKA U SELO KI-ANG
  • PJESNIK MISLI NA SVOJU DRAGU
  • JEDNOM PRIJATELJI
  • LIBISTROSOVA POHVALA LJUBAVI (Iz poeme »Libistros i
  • GLEDAJUĆI DRAGU
  • LIST PROLJETNE VRBE
  • DIVLJI LABUDOVI
  • SA NOVIM VREMENOM
  • KAD RAZBISTRI SE MLAZ FONTANE
  • U VELIKOJ TEGOBI BIH
  • O DA MI JE NE VOLJET NJU
  • GUIDU CAVALCANTIJU
  • VESELI I SRETNI CVIJECI
  • IZ KOJEG DIJELA NEBA
  • HAJDETE BOLNE RIME
  • LJUBAVNA PJESMA
  • BALADA O DEBELOJ MARGOTI
  • KROZ KAKVU OLUJU
  • URBINSKOJ VOJVOTKINJI
  • CVIJETI ZUZORIĆ
  • II l kad se noćna koprena razvede —
  • POHVALA DJEVOJCI JANJI (Odlomak iz Prve
  • II l kad se osmjehuješ il gorko plačeš il ljupke izgovaraš riječi
  • NEPOSTOJANA FLAVIJA
  • JUR NIJEDNA NA SVIT VILA
  • SLATKA DUŠO MOM ŽIVOTU
  • USRED TMINE NOĆI
  • JEDNOJ DAMI IZ GALICIJE KOJA JE U ITALIJI
  • SVOJIM TIJELOM ZARADILA BOGATSTVO
  • VARAVI UŽICI SNA
  • O DOBRA DUŠO MOJA
  • ROBINJA BARBARA
  • TI IMAŠ SRCE MOJE
  • VENERA I ADONIS (Ulomak)
  • II l kušaj sve: usprkos tvojih jada u mom će
  • II l izgubljena časa da se sjeća
  • JULIJINIM GRUDIMA
  • II l možebit trešnju (božanskom se čini) Unutar
  • PRIJETNJA NEZAHVALNOJ LJEPOTICI
  • SVOJOJ PLAŠLJIVOJ GOSPOJI
  • EPITAF PJESNIKOVOJ ŽENI
  • PRIGODOM POSLANOG KARANFILA
  • LJUBAV KOJA ZAMARA
  • POLJANA KJATHANE
  • OHOLOJ LJEPOTICI
  • DJEVOJKA I HRABAR
  • UZ POTOK NIZ POTOK
  • POČASNICA MLADIĆU
  • DJEVOJKA JEČAM PROKLINJE
  • MOMČE IDE PLANINOM
  • PRESJAJNA MJESEČINA
  • MLADIĆEVA NEUGASIVA LJUBAV
  • NA GORI RASTE KUPINA
  • DOBRI SE JUNAK DOSA UJE
  • TKO POZNAJE MUŠKO SRCE
  • JA PUTELJKOM NEĆU POĆI
  • DALEKI SU NAŠI PUTI
  • U CRKVU KADA IDEŠ
  • SELJANKA IZ ZARZUELE
  • ANDALUZIJSKE KOPLE
  • SLAVUJ IZ DVORCA LJUBAVI
  • PASTIRICA I PLEMIĆ
  • S TEBE OČIJU NE SKIDAM
  • KAD PLAMEN SUTONA
  • KRATKE PJESME zvane »Pantun«
  • SAVJETI MLADOJ SNASI
  • TUŽALJKA ZATOČENICE
  • NEODLUČNOM DRAGANU
  • LJUBAVNO PRIZNANJE
  • TUŽALJKA ZA MRTVIM
  • PJESMA MLADE INDIJANKE
  • ANDSKA LJUBAVNA PJESMA
  • O CVIJETE PLAVETNI
  • PJESMA DRAGOJ LYDI
  • II l samo šešir od slame
  • GIZDAVOJ DJEVOJCI
  • KADA ZA E SUNCE JARKO
  • OTROVANE SU MI PJESME
  • SJAJNE ZVIJEZDE
  • PJESMA MELANKOLIJI
  • LA BELLE DAME SANS MERCI
  • LUKSEMBURŠKA ALEJA
  • POSLJEDNJI LIST
  • SERENADA U ŠPANJOLSKOJ
  • TAMNE LASTAVICE
  • TRENUTKA JOŠ SE SJEĆAM
  • A. O. SMIRNOVOJ
  • ZA MRTVOM DRAGOM
  • NIŠT MED NAMA BILO NIJE
  • NIKAD NIJE VITO TVOJE TELO
  • NESTAŠNOJ DEVOJCI
  • LJUBIM LI TE ... IL’ ME SANAK VARA
  • MOJ JEDINI CVIJET SI BILA
  • JEDNOJ PROLAZNICI
  • JEDNOJ MALABAREŽANKI
  • SENTIMENTALNI RAZGOVOR
  • FIFI SE PROBUDIO
  • JA BIH TAKO ŽELIO
  • VREMENIMA VOLIM
  • ZA ANNIE VIVANTI
  • II l ne sjećaj se više
  • TAMNOOKI GOSPODIN
  • KADA BUDEŠ STARA
  • OBIČNOJ PROSTITUTKI
  • II l bolje — on ostavi nas —
  • VEČERNJA PJESMA
  • DALEKO SAM OD TEBE
  • TI CVIJETE MOJ TAJANSTVENI
  • SRETNA ILI NESRETNA
  • LIST ČAJA DRŽIM U USTIMA
  • PREZREN RAZBIO SAM.SVOJU LUTNJU
  • NA VALOVIMA OKIĆENA LA A
  • TA DJEVOJKA JE MRTVA
  • ONA JE CIJELA CVIJET
  • II proljeća u bijegu brza krila?
  • RASTVORIO SAM TE
  • ONA POPUSTI BEZ PRIGOVORA
  • MOJA LJUBAVNA PJESMA
  • DJEVOJKA LUTALICA
  • LJUBAV PREZIR I NADANJE
  • OSAMLJENA USNULA ŽENA
  • OKTOBARSKA MELODIJA
  • BEZBOJNI TJEDAN Plavokosa plavokosa
  • TOLIKO SAM SANJAO O TEBI
  • ZA TEBE MOJA LJUBAVI
  • NJEZINA POSTELJA
  • POSVETA MOJOJ ŽENI
  • KAD BIH TI MOGAO REĆI
  • ONA NASMIJEŠENA DJEVOJKA
  • NEK ZABORAVLJENO BUDE
  • NEĆU TE VOLJETI VIŠE
  • POJAVA PLESAČICE za vjenčanje u
  • U KRAJU GDJE NIKAD NISAM BIO
  • MALI BEČKI VALCER
  • NA MOJE RAME NASLONJENA
  • IZNAD NAS EVO ČISTO GRANJE
  • NOKTURNO I ELEGIJA (ulomak)
  • MELANKOLIČNI MADRIGAL
  • DJEVOJKA SA SIROMAŠNE STANICE
  • PJESMA NJEŽNOSTI
  • JEDNOJ BLUDNICI ČELIČNIH OČIJU
  • A TVOJA HALJINA JE BIJELA
  • EPITAF ZA BICE DONETTI
  • MOŽDA ĆE ME OD TVOG LIJEPOG LICA
  • NEBO MOJE MLADOSTI
  • SPOMEN NA MARIJU
  • SVAGDAŠNJA UTJEHA
  • OPETOVANJE OSJEĆAJA
  • U CRKVENU U EM TAMU
  • DANAS SI IŠLA POSVE SAMA
  • UZ TEZGU SKOVAN U MEHANI
  • TVOJ BLISTAV POGLED
  • MJESTO MUDROSTI ISKUSTVO
  • KAO DESNA I LIJEVA RUKA
  • KAČALOVLJEVOM PSU
  • TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE
  • KAD SVOJU LJUBAV
  • RASTUŽENOJ DRAGOJ
  • BLIJEDA ZIMSKA SLIKA
  • JADANJE BIJEDNOG DJEČAKA
  • NE MOŽE BIT ZA ME SVETA
  • DJETETOM TI ME STVORI
  • ZAŽELJEH UMRIJET PROŠLE NOĆI
  • I LJUBAV ĆE UMRIJETI
  • TAKVA JE MOJA BOL
  • PROLJEĆE U MARIAGER FJORDU
  • O LIJEPI SVIJETE
  • ZLATNOŽUTA PJESMA
  • MOLITVENE RIJEČI
  • QUID PLATANON OPACISSIMUS?
  • U TVOJOJ BLIZINI
  • ZDRAVO STARA RIJEKO
  • PROLJETNA PJESMA
  • MOJE PIJANE PJESME
  • SLUČAJNI SUSRETI
  • SKLOPLJENE RUKE
  • PUČKA LJUBAVNA PJESMA
  • LJUBAV MENI BLIZA
  • ZAPISANO ZELENOM TINTOM
  • BESKRAJNA PJESMA
  • SVE JE STVORENO ZA LJUBAV
  • DA BIH S TOBOM PROŠLA
  • BEATRIČIN TRENUTAK
  • PJESMA NADŽIVJELOG VOJNIKA
  • KAD ZABORAVIŠ NEDJELJU
  • POSTOJI SIGURNO NETKO
  • MOGU TE VIDJETI U TAMI
  • RAZGOVOR SA CRNIM ZIDOVIMA
  • VJEŠTICE VJEŠTICE Čaraš li?
  • U RUMENOM DRUŠTVU
  • SEDAMNAESTOGODIŠNJA POPRAVLJA FRIZURU
  • A KOLIKO SI IMALA LJUBAVNIKA?
  • MOLITVA ZA DRAGU
  • NOĆ KOJU ĆU PROBDJETI S MARION
  • TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE
  • ZLATIBORSKA PESMA
  • PRIBLIŽAVANJE OLUJE
  • O LJUBAVI I O MOJOJ LJUBAVI
  • POPIS PJESNIKA PO ZEMLJAMA I LITERATURAMA KOJIMA

ZLATNA KNJIGA SVJETSKE LJUBAVNE POEZIJE
PETO IZDANJE

Sastavio

NIKOLA MILIĆEVIĆ

Kad sam se prihvatio posla da sastavim ovu Zlatnu knjigu nisam imao (niti sam mogao imati) namjeru da pružim potpunu panoramu svjetske ljubavne lirike. Takve pretenzije bile bi previše ambiciozne i neostvarive. Jedini put koji sam mogao izabrati bio je: da pregledam ono što je u nas u novije doba prevedeno iz strane poezije, da nastojim da se još ponešto prevede i da od svega toga izaberem ono što mi se činilo i najprikladnije, kako bih čitaocima pružio što je moguće bolju i raznovrsniju zbirku pjesama za čitanje. Za veće i šire organiziranje posla nije bilo ni vremena ni mogućnosti. Zahvaljujući činjenici da je u posljednjih dvadeset godina u nas znatna pažnja posvećena prevo enju poezije, imao sam na raspolaganju podosta gradiva, od kojega se eto, ipak, mogla sastaviti prilično bogata knjiga ljubavnih pjesama svih vremena i gotovo svih naroda. Ali, pregledavajući sav taj materijal, lako je bilo uočiti da nam još mnogo toga nedostaje, kao npr. iz klasične poezije nekih evropskih naroda, naročito iz engleske i francuske. Poezija azijskih naroda (arapska, perzijska, indijska, kineska, japanska) kod nas je poseban problem. 1 nije sva nevolja u tome što se ove poezije u nas ne prevode s jezika originala, nego što se sve to radilo prilično površno i bez ikakva sistema. Na većim evropskim jezicima postoje mnoge dobre i pouzdane antologije ovih poezija (pravljene u novije doba), te bi se uz ozbiljan rad i uz konzultiranje različitih edicija ipak moglo doći do koliko-toliko zadovoljavajućih rezultata. Ali, na žalost, tako se kod nas ne radi. U ovoj se knjizi našao na okupu znatan broj veoma dobrih i veoma poznatih ljubavnih pjesama iz svjetske literature. Ali isto tako znatan broj tekstova nećemo ovdje naći. Takva knjiga, razumije se, ne može sve obuhvatiti, ali je ozbiljniji razlog u činjenici da se ne može sve prevesti. Uložio sam mnogo truda da se za ovu priliku prevede što više neprevedenih pjesama. U tim sam nastojanjima bar jednim dijelom uspio, i to mi je posebno drago. Na žalost, kao što često biva, neki prevodioci nisu izvršili svoja obećanja i zbog toga je knjiga u nekim dijelovima ponešto manjkava. Zbog toga sam isto tako bio prisiljen da sam prevodim veći broj tekstova, kako bih bar donekle popunio neke praznine. Iz poezije jugoslavenskih naroda uzeo sam nešto veći broj pjesama nego što bi (u omjeru prema izabranom gradivu iz drugih književnosti) trebalo uzeti. Tako sam postupio naprosto zato što je to n a š a poezija. Pa ipak će mi tkogod prigovoriti što nema ovog ili onog pjesnika, ove ili one pjesme. I meni je samom žao za mnogim pjesnicima i pjesmama. Ali ovaj, kako rekoh, i tako širok okvir nisam mogao još više proširivati. Izbor poezije iz stranih književnosti mnogo puta nije ovisio o volji sastavljača, nego O raspoloživim prijevodima, i ako su npr. talijanska, francuska i španjolska poezija bolje zastupljene od, recimo, engleske ili ruske, to je zato što nisam imao dovoljno engleskih i ruskih prijevoda. Posebno mi je žao što nisam mogao doći do tekstova novijih ruskih pjesnika. Zlatnu knjigu sam komponirao po epohama, a unutar svake epohe pjesnici pojedinih zemalja su ostali na okupu. Tako je npr. poezija srednjega vijeka raspore ena ovako: provansalska, portugalska, talijanska, njemačka, španjolska, katalonijska, francuska. Činilo mi se da je taj način mnogo prikladniji od stroge i potpune kronologije, koja bi zahtijevala da se pjesnici svih zemalja izmiješaju pa onda poredaju po godinama ro enja. A još manje bi imalo smisla knjigu komponirati po zemljama (odnosno

jezicima) tako da npr. francuska ili talijanska ili neka druga poezija bude sva na okupu. Onaj tko želi pregledati u cjelini poeziju ove ili one zemlje, lako će se orijentirati prema *Popisu pjesnika po zemljama«, koji se nalazi na kraju knjige. U komponiraju po epohama i u redoslijedu zemalja unutar epoha ne treba tražiti neku strogu svrhu ili dosljednost, jer poznato je da je razdobljima mnogo puta teško odrediti preciznu granicu. Narodnu poeziju svih zemalja smjestio sam otprilike u osamnaesto stoljeće, ispred romantizma (premda su neke od tih pjesama zabilježene mnogo ranije), jer je tada počelo izrazitije zanimanje za narodno stvaranje i jer je velik dio narodnih pjesama upravo tada prikupljen.

Zagreb,6. travnja 1965.

Nikola

MILIĆEVIĆ

NAPOMENA UZ PETO IZDANJE
Budući da zbog više razloga nije bilo moguće znatnije proširiti ovu knjigu, ovo izdanje se samo nešto malo razlikuje od prethodnog. Dodano je petnaestak pjesama kojih dosad nije bilo, a pet-šest ih je izostavljeno. Zagreb, 6. veljače 1982. N. Milićević

Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob; žar je njezin žar vatre i plamena božjega. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe. PJESMA NAD PJESMAMA (Biblija)

PJESME STAROG EGIPTA

LJUBAV MOJE DRAGE

Ljubav moje drage na drugoj je strani. I izme u nas je rijeka široka. Želim doći do nje. Ali se krokodil na pijesku pružio. Silazim u vodu I gazim valove. Moje srce nemirno je poput bujice, Ali je voda čvrsta kao tlo pod nogama. Jer me ljubav moja učinila neranjivim I ona je vodu kao i mene začarala.
KUKOLJA

POZIV DRAGOME Dragi moj, moj mužu voljeni, Presretna sam, što mogu sići (k rijeci) I ispuniti tvoju želju, Da se naga kupam pred tobom. Željna, da ti vidiš svu moju ljepotu, U odjeći od najtanjega lana, Natopljenu mirisavim uljem I namirisanu skupocjenim balzamom. Ulazim u vodu, da do tebe do em, I opet iz vode, zbog ljubavi, izlazim Sa crvenom ribom u rukama svojim, Što je hladnu na vrele grudi prinosim. O, mužu moj, najmiliji, Do i, do i i ovdje je, jadnu, pogledaj.
KUKOLJA

PIJANSTVO OD LJUBAVI

1
Vidim svoju dragu, kako k meni dolazi I srce mi je sretno, A moje se ruke šire da je zagrle. Moje srce od radosti skače Kao da ne misli nikad prestati. Ne ostavljaj me sama i do i Bliže k meni, o moja miljenice.

2
Kada svoju dragu na ruke podignem I kad me njene ruke čvrsto zagrle, Osjećam se kao u sanjanome kraju, Kao da je moje tijelo Premazano mirisavim balzamom. A kada je ljubim I kad su njene usne uz moje priljubljene, Osjećam se posve pijanim A da nisam ni okusio pića.
KUKOLJA

IZ »VELIKE RADOSTI SRCA«

Ona, što je meni najdraža, I najljepša na svijetu cijelome, Ona kojoj nema ravne, slična sjajnoj zvijezdi, Na pragu jedne divne nove godine. Ona, što sja ljepotom i čija se koža Ko najljepši biser zrcali u noći, Ona, koja ima oči jasnog pogleda I koja nikad ne zbori uzalud.

Ona, čiji vrat je tanak ko u labuda I čije su grudi slatke ko dvije jabuke, Ona, čije su ruke sjajnije od zlata, I čiji su prsti nježni ko lotosove peteljke. Ona, čiji struk je tanak, a bokovi zaobljeni, I čije noge ljepotu svijetom pronose, Ona, čiji hod je prepun dostojanstva, Kada zemljom prolazi i nikoga ne gleda. Ona, za kojom se kad pro e I mlado i staro — pomahnitalo okreće, I što svakog čini i sretnim i nesretnim, Kad mu svojim glasom bilo što progovori. Ona, što nalikuje, kad iz doma svoga izlazi, Na najdivniju neku božicu, Tek jednim svojim poljupcem Uzbunila je moje srce.
KUKOLJA

MOGRANJ

Zrnje moje nalikuje na zube njezine, A plodovi su nalik njenim grudima. U vrtu sam, bez sumnje, ja drvo najljepše, Jer živim i cvatem najduže u godini. I draga i njen dragi vole najviše Pod granama mojim uvijek šetati, Pijani od vina i sreće ljubavne, Ko da ih opaja balzam i rajski mirisi. A ujesen, kad padnu moji cvjetovi, I u vrtu sve drveće bez lišća ostane, Ja ponosan i zelen stojim i dalje Jer dvanaest mjeseci živim preko godine.

Zar nisam, dakle, prvo drvo u vrtu, Iako me oni posljednjim smatraju? Ali više neću ni ja — šutjeti, Budu li me oni toliko potcjenjivali. I neću više kriti tajne njihove, Budu li o meni zlo govorili, I budu li se samo lotosovim cvijećem kitili, Pa neka se zna tada, što su radili.
KUKOLJA

POUKE

1
Ako li si mudar, podigni svoj dom I osnuj svoje ognjište. Ljubi svoju ženu onako, Kako tebi samome to najbolje odgovara. Odmaraj svoj duh i hrani svoje tijelo, Te raduj svoje srce tako dugo dok -živiš, Jer ono je, uistinu, Najvjerniji prijatelj svoga gospodara.

2
Svaki čovjek oženjen treba da zna Obuzdavati samoga sebe, Ne nadgledajući ženu odviše izbliza I ne dopuštajući joj nikada Da odviše uznemiruje njegovo srce. 3 Uzmi svoju ženu, dok je još mlada I poučavaj je u onome, što čine ljudi. Ona će ti na vrijeme darovati sina, I ti ćeš imati zdravo i lijepo potomstvo. Jer čovjek koji je sklon ljudima, Stječe pravi ugled tek po svojoj djeci, Koja su mu bila od njegove žene ro ena.
KUKOLJA

NEPOZNATI PJESNIK (oko 4. stoljeća stare ere) IZRAEL

PJESMA NAD PJESMAMA (Fragmenti) Zaručnica

Što je jabuka me u šumskim stablima, to je dragi moj me u mladićima, bila sam željna hlada njezina i sjedoh: plodovi njeni slatki su grlu mome. Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. Potkrijepite me kolačima, osvježite me jabukama, jer padam bolna od ljubavi. Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! Zaručnik Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i do i, jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.

Cvijeće se ukazuje posvuda, vrijeme pjevanja do e i grlica se javlja u našem kraju. Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i do i! Golubice moja (koja prebivaš) u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno.

Kralj Salomon Lijepa ti si, prijateljice moja, lijepa ti si: imaš oči kao golubica kad gledaš ispod koprene, a kosa je tvoja kao stado koza što iza oše na brdo Galaad. Zubi su ti kao stado ovaca kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. Usne su tvoje kao trake od grimiza i riječ je tvoja dražesna, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom... Tvoje su dvije dojke kao dva laneta blizanca košutina što pasu me u ljiljanima... Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.

. s vrha Senira i Hermona. po i sa mnom s Libana. . sestro moja nevjesto! Sla a je ljubav tvoja od vina. pod jezikom ti je med i mlijeko. Srce si mi ranila. zlato čisto. zubi mu kao mlijekom umiveni. S usana tvojih. Zaručnica Dragi je moj bijel i rumen. crne poput gavrana. sestro moja nevjesto. iz lavljih spilja. Ti si vrt zatvoren. Oči su njegove kao golubi nad potokom. sestro moja nevjesto. nevjesto. Si i s vrha Amane. ističe se me u tisućama.. uvojci kao plamine mladice. nevjesto. jednim samim biserom kolajne svoje. a miris je haljina tvojih kao miris libanski. srce si mi ranila jednim pogledom svojim. Glava je njegova kao zlato. u okvir poredani. Kako je slatka ljubav tvoja. s planina leopardskih. a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa. vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.Zaručnik Po i sa mnom s Libana. saće kapa.

Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. prsa su njegova kao čista bjelokost pokrita safirima. Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. o kćeri jeruzalemske! Salomon (gleda zaručnicu kako pleše) Kako su krasni koraci tvoji u sandalama. kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. takav prijatelj moj. .Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnoga bilja. Takav je dragi moj. Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. kao cvijeće ugodno. Struk ti je kao stog pšenice ogra en ljiljanima Dvije su dojke tvoje dva laneta blizanca košutina. Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja. Nos ti je kao kula libanska. Stas mu je kao Liban. usne su mu kao ljiljani iz kojih smirna teče. vitak poput cedra.

a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene uvojke. Glava je tvoja kao brdo Karmel. jesu li procvali mogranji? Tamo ću ti dati ljubav svoju. da si sisao prsa majke moje. dragi moj. a dojke će tvoje biti kao grozdovi na lozi. u našim kućama ima svakog voća. ići ćemo u polja. Zaručnica Do i. Usta su tvoja kao najbolje vino. Kako si lijepa i kako si ljupka. ići u vinograde da vidimo cvate li loza. .što gleda prema Damasku. za te sam ga čuvala. Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine. našla bih te vani. noćivat ćemo u selima. miris daha tvoga kao jabuke. o najdraži moj! O da si mi brat. novog i starog. u milinama! Stas je tvoj kao palma. dojke su tvoje grozdovi. o najdraža.. Mandragore šire miris.. poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao. Rano ćemo ustajati. zameće li se grož e.

Njegova mi je lijeva ruka pod glavom.Povela bih te i uvela u kuću majke svoje. ne budite. pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja. ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela. kćeri jeruzalemske. MILIĆEVIĆ 18 . koja me odgojila. Zaklinjem vas. a desnom me zagrli.

SMERDEL VESELA SE DRAGA RADUJE S grančicom mirte i nježnim pupoljkom ruže vesela se draga raduje... netko tko joj je drag. stare ere) GRČKA OČEKIVANJE Otprhnula je poput ptice s lovorove grančice i sad je u srcu sve mirnije. da je gusta magla obvila moje oči a nježno srce ukrala iz grudi...ARHILOH (7. . Njena kosa puna sjaja na vrat joj pada u obliku sunčanoga slapa. Zabrinuta shvatila sam boli u srcu prijateljice. SMERDEL SAPFO (oko 628-568. Možda je stigo neki putnik. stoljeće stare ere) GRČKA LJUBAVNA ČEŽNJA Takva je nastala ljubavna čežnja u mome srcu. Djevojčina duša više ne dršće...

Njezina je čežnja u tako lijepu ruhu meka. i tvoja ljubav.. I sad sva u žurbi.Za doček je obukla lijepu haljinu. tvoje su oči pune dragosti. SMERDEL PJESMA O DJEVOJCI Slatkoj je jabuci slična... Ubrati nju su berači zaboravili. koje onda budi čežnju.. Nisu je zaboravili. rumenoj jabuci na vrhu najviše grane. dok voće su brali... Ta se slatka ljubav prelijeva kao rumeni med tvojim licem. SMERDEL LIJEPA DJEVOJKA Milo je tvoje obličje.. postaje još ljepša. meka. jer je netko čeka. dohvatiti nisu je mogli. obukla za susret prijateljski.. SMERDEL .

. uši mi šume.. 21 . Čim te samo za časak vidim.. jezik meni zanijemi. smiješkom slatkim smiješ se..MOJA LJUBAV Ljubav danas razdire moje srce.. glas mi u grlu zapne. Ljubav je vjetar koji sve pustoši. koju mi je udahnula mila Afrodita za mladićem jednim . SMERDEL ČINI MI SE BOZIMA SLIČAN Čini mi se bozima sličan onaj koji smije naprama tebe sjesti te izbliza slušati tebe kako ljubazno zboriš. SMERDEL SLOMILA JE LJUBAV Slatka majko. Ona je ko vjetar koji u planini na hrastove stoljetne udara . ja ne znam više tkati. — to je meni sve u grudma stravilo srce miljem. Svladala me ljubavna čežnja.. nit već vidim očima nit što čujem. tihi mene po svem tijelu ljubavni oganj pro e.

. Al ona ko djevojka s Lezba i iz dobro gra ena grada prezirno pogleda moju sijedu kosu i za drugog ushit sačuva svoj.. SMERDEL .. stoljeće stare ere) GRČKA JELENČE Plašljivo se djevojka okreće slična jelenčetu sisančetu koje u šumi od straha strepi.. kad mu se udalji košuta majka. SMERDEL LJEPOTICA S LEZBA Eros zlatne kose udari me jednog dana purpurnom loptom. čini mi se. dršćem sva ko prut.teški znoj mi teče sa čela. Potaknu me da se loptam s djevojkom sa sandalama izvezenim. a žuća sam nego trava. samo još malo te bih umrla jadna. BADALIĆ ANAKREONT (6.

O svi vi dični junaci. jer moju liru samo ljubav zanosi i dira. ali moja lira sa svim žicama svojim skladno svira samo s pjesmama ljubavnim. moju napustite maštu. al osjeća ipak moja lira da je samo ljubav zanosi i dira. kad lahor odiše ljupkim dahom mirisnih trava. Kako je krasno pohoditi vinograde kad listaju. htio bih Kadma junaka opjevati. SMERDEL 23 . Htjedoh nedavno zamijeniti žice i svojim pjesmama izmijeniti lice pa da pjevam Heralkovim podvizima. pa pod lišćem loze nježnu zagrliti djevojku što odiše svom ljupkošću božice Afrodite! SMERDEL MOJA LIRA Htio bih pjesmom slaviti Atride.ANAKREONTIKA GRČKA PJESMA U PROLJEĆE Kako je lijepo lutati niz zelene livade.

.. stoljeće stare ere) GRČKA JESEN LJUBAVI Opet me Eros očima crnim ispod trepavica čeznutljivo gleda i u meni tamnu budi čežnju za novom kobnom ljubavlju.IBIK (6. stoljeće stare ere) GRČKA ODLOMAK Ti koja me gledaš očima lijepim sa svoga prozora. — ti si djevica u licu a žena u kukovima . Zato drhtim kad je naslutim. Sličan sam konju pobjedniku koji kad osjeti starost obično bezvoljan s mla im trkačima trči. SMERDEL 24 . SMERDEL PRAKSILA (6.

Tako je umjesto ljubavi smrti darovala njemu. pastir je umro. ostajte zbogom i vi Nimfe šuma i voda! Pastirski Pan i sjajni Apolon rekoše tada: — O nek nestane frula! Gdje li je osveta sada? Gdje je Afrodita? Erose. čežnje ubiše njega. ubi ga djevojka krasna! Izvore zbogom! Pozdravljam i vas strme o hridi. Pašnjaci. nije ni hridi ni nije ni brijestove. Njega prepuna čežnje pogubila djevojka ljupka. jer je preminuo pastir koji je pjevao divno. stoljeće stare ere) GRČKA BALADA Umro je krasni pastir. ubi ga djevojka krasna! sada druge planinske glavice tražite i vi bikovi pasite odsada travnjake druge. ostajte zdravo! Travnjaci da ste mi zdravo! Krasni pastir je umro. SMERDEL 25 . slušala nije. Krasni Junice. ubi ga djevojka krasna. ni omorike kad su joj rekle: — Strijelu ne bacaj. Krasni Nimfe pastir je umro. luk ti sada odbaci! O nek odsad zauvijek zamru frulini zvuci. pa ubi ga djevojka krasna! gore. jer je krvlju pastira svoju omastila strijelu i ugasila ljubavnu zublju vječnih Erota. plakahu za njim mrkogledi lavovi suzama krupnim. nemoj pastira ubiti krasna! — Vuk je plakao za njim i medvjedi plakahu drski. Ljupki umro je pastir.NONOS (4.

. Gle. Nosida misli da i med je poslije ljubavi gorak.NOSIDA (oko 330. skladno na harfi sviraš. stare ere) GRČKA IGRA EROSOVA Često se Eros i ja igramo loptom. te žice preskladan zvuk uz tvoj se razliježe glas. sretnije ništa od ljubavi nije. Božica dariva slast onom što poznaje cvat njezinih ruža i dah toga milog joj cvijeta. al ako ti na zemlju padne. on ti umjesto lopte moje dobacuje srce! Usliši ipak moju čežnju i poigraj se sa srcem mojim. SMERDEL MELEAGAR (130-60. drugo sve gubi svoj sjaj. Heliodoro. Zenofilo. stare ere) GRČKA AFRODITINE RUŽE Sla e ti ništa. Ljubav kad osvoji nas. tad nikad Afroditi oprostiti neću nehajno loptanje tvoje! SMERDEL NEZABORAVNA ZENOFILA I arkadski potvrdit će Pan da ti.

Od čežnje izgaram. Odnio oka ti plam mnogim je u srcu mir! SMERDEL 27 . Izgubih zbog toga dah. jedar njihov je val. jer si mu draga i mrtva. Guši me suza gorčina. suze u Podzemlje tamno. majčice svega. prekrasan njihov je smijeh. koju oplakuje svak! SMERDEL RUFIN (1. Svježa je tvoja milota i ružama slične ti grudi. Čas me tvoja zanosi pjesma. ljubavi preslatke srh. iako skriva te Had. dok žrtvujem ganut na grobu žrtvu spomena tvog. gluh je Aheront i gluh. divni rascvali cvijet. djevojku zagrli nježno rukama svojim ti sad. plamtim. Heliodoro. obori njega u prah.Kako da napustim tebe? Kamo da odem? Sa svih strana k tebi me goni Eroti. Izgorjet ću sav! SMERDEL UMRLOJ DRAGOJ Šaljem ti.. Zemljo. čas me opčarava tvoja krasota a zatim još ljupkost. Kuku i lele! Had mi je žudenu zgrabio dragu. izbirak nježnosti čuj. uzalud kuka ti on. Za tobom kuka Meleagar.stoljeće) GRČKA KAKO JE KRASNA! Nije Vrijeme potamnilo sav sjaj tvoje ljepote. strast mi odnijela mir. krasi te jošte i sad bivše dražesti čar.

Ako sjedina se koja u njenoj kosi baš blista. a obrazi njeni su cvjetni.LJEPOTICA U drage zlatne su oci. prezreti neću je ja. Mramorno bijeli u nje je vrat i prebujne grudi bijelih nogu joj hod Tetidi oteo čar. ljepši no ruža je cvat usana njezinih kras. Srebrne niti su to! SMERDEL 28 .

da nas zlobnici možda ne bi urekli kad bi za takvo mnoštvo cjelova znali. Lezbijo moja. A kad se skupi mnogo. mnogo tisuća. stare ere) RIM ŽIVIMO. Sunce zalazi. Kaže. a sva kivna brbljanja strogih staraca neka ne vrijede za nas ni po groša. a nama kad se pogasi kratki sjaj ostaje noć i samo beskrajan san. tada pomrsimo račun. nek se ne zna. Daj mi tisuću cjelova i onda sto pa drugu tisuću i opet drugih sto i onda još jednu tisuću i još sto. ali se opet vraća. LEZBIJO Živimo. na talas brze vode! MILIĆEV1Ć 29 .KATUL (87 — 54. MILIĆEVIC MOJA MI DRAGA KAŽE Moja mi draga kaže da mene jedinog voli. i ljubimo se. to zapisi na vjetar. ali što žena u strasti kaže čovjeku. da bi i samog Jupitra odbila. da joj do e.

Veseo ti je bio svaki časak taj. propalo je. Dok si išao s djevojkom dražom ti od sviju. Lezbijo. Tolike radosti ovdje proživio si s njome. došla si.NAJLJEPŠI DAN ako se nekome ispune želje kad se najmanje nada. slabić nemoj biti. Sve što je ona htjela. dostojan da te označim najbjeljom bojom. okameni. opet si došla. Što misliš da je propalo. k meni koji sam tako žarko čeznuo za tobom. Raskošno ti je blistao sunčev sjaj. Uporno sve podnosi. Tko je sretniji od mene. jer evo opet si došla. O dane. ne daj se više. sretan je u svom srcu. znaj. Sad ona više neće. 30 . I ja sam sretan i to mi je draže od zlata. što sliči varavoj sjeni. Raskošno ti je blistao sunčev sjaj. otvrdni. tko bi mogao nešto ljepše poželjeti u svom životu! MILIĆEVIĆ JADNI KATULE Jadni Katule. po želji ti je bilo. ali nemoj više ni ti. Ne budi očajan. a ja sam čeznuo za tobom bez ikakve nade. Ne žudi za onim.

Što ti je bio. Koga ćeš sada voljeti. dok nisi bila sklona da ti drugi savija ruke oko bijelog vrata. Za nju bih umro bez ikakva straha. ko kamen je hladan. Lidija Prije. samo da usud njoj dade da živi. kome ćeš draganom biti? Koga ćeš ljubiti. Lidijo. šta ti osta od života? Drugome nećeš biti. djevojko.Zbogom. Katul ti nije više jadan. . Katule. zloćo. ime Lidije bilo je slavnije nego Ilija. nikad ti više neće biti. što si bila meni. boginja Rimljana Horacije Sada sam posve predan dragoj Kloi što mi milo pjeva i na citri svira. bijah sretniji od kralja Perzije. stare ere) RIM LIDIJA Horacije Nekad. čije ćeš usne gristi? A ti. Otvrdnuo je Katul. okameni. stvrdni se. samo odlučno. A ti. dok ti bijah mio. dok nisi za drugom čeznuo i dok ti Kloe nije bila draža. A ti ćeš za njim još kako zažaliti. Š op HORACIJE (65 — 8.

Rado bih za njeg i dvaput umrla. istrošeno ratom. oružje. samo da usud njemu da da živi. ti nestalniji od laganog pluta i od burnoga Jadrana nagliji. i lutnju svoju objesit ću o zid koji zaklanja tvoje lijevo krilo. ja sva izgaram. 32 . lukove i motke koje su tvrda otpirale vrata.Lidija za Kalaisa. da stara povrati se ljubav i da nas opet u tvrd jaram veže? Da plavu Klou otjeram. s tobom ću rado živjeti i mrijeti. i on za me gori. i da mi otvori vrata prezrena Lidija? Lidija Premda je onaj i od zvijezde ljepši. Okačite ovdje blistave baklje. Horacije Ali. sina Ornitova. MILIĆEVIĆ DJEVOJCI KLOI koja je odbila pjesnika Nekada bijah mio djevojkama i boj bojevah s uspjehom i slavom. Venero morska. danas.

Njemu i blago dajte! Ovo malo što imam meni je sasvim dosta. MILIĆEVIĆ . sve zlato svijeta neka radije propadne.O ti. dalje odavde! A rane nosite ratniku koji je slave željan. nego da zbog mog puta plače ijedna djeva. zamahni bičem. Sada uživajmo ljubav. doći će starost i neće nam priličit više da. Živim bez ikakve brige i prezirem bogate kao što prezirem glad. ovita crnim mrakom. Vi. daj. jer brzo će doći smrt. sijedi. Sada se ljubimo.stare ere) RIM DELIJI O. Delijo! Glavno je da sam s tobom pa nek mi slobodno kažu da sam nitko i ništa. dok nije sramota razbiti vrata ili izazvati sva u. mene je privezala jedna lijepa djevojka te kao stražar sjedim na pragu njenih vrata. Mesala. zastave i trube. ljubimo i šapćemo nježne riječi. što vladaš nad sretnim Ciprom i toplim Memfisom. gdje nema snijega. kraljice. MILIĆEVIC TIBUL (48 — 19. U takvu sam poslu dobar vo a i vojnik. Što će mi slava. i drsku Klou bar jednom raspali. dok nam je sudbina sklona. da na kopnu i moru ratove vodiš i kuću trofejima krasiš. Tebi pristaje. boginjo.

Ako me netko slučajno opazi. No ako se netko ipak izbrblja i kaže taj će se uvjerit da je boginja ljubavi ro ena iz krvi i valova bijesnog mora. Meni ne škodi studen ledene zimske noći ni pljuskovi kiše. samo da Delija na vratima svojim povuče zasun. nečujno. MILIĆEVIĆ NJEZIN ORAČ Cerinte. Nek se ne boji zasjeda. ljudi i žene: ljubav hoće da njene potajne kra e ostanu skrite. nek ide kud ga je volja. da mi pucketanjem prsta. ŠOP 34 . O kako je bezdušan taj. Skrenite oči. djevojka moja otišla je u selo. nek šuti. oro uz najteži trud svuda oko nje u krug. Nemojte da strepim od bata koraka.TKO LJUBAV NOSI U SEBI Tko ljubav nosi u sebi. Priprosta seljačka riječ Amoru draga je sad. i dalje da svoj preteški povlačim plug. miran i posvećen. kome još mio je grad I sama je Venera za njom u selo otišla bijelo. O kako bih radosno kraj nje ja motikom kopao tamo. neka se na sve bogove kune da se ne sjeća ničeg. Samo da blizu nje budem i kradom je pogledam samo načas. dade znak da u em. ne tražite kako se zovem i vaše sjajne baklje ne prinosite k meni.

SULPICIJA (1. stoljeće stare ere) RIM

LJUBAV JE DOŠLA

Napokon, ljubav do e, i da je, zbog stida, pokušam kriti, bila bi veća sramota nego da je nekome kažem. Moje su muze molile Veneru te mi je ona donese i spusti u krilo. Tako boginja ljubavi ispuni obećanje i, ako se nade netko tko nije imao sreće, taj neka priča o mojoj radosti. Ništa neću da zapišem, jer ne želim da o tome netko čita prije mog dragana. Ali grijeh je sladak i gadno bi bilo da zbog dobra glasa pravim nevino lice. Bili smo dostojni jedno drugog. I to neka se kaže.
MILIĆEVIĆ

PROPERCIJE (48 — 16. stare ere)
RIM

ŠTO ŽENE ZNAJU

I tako, nevoljna ženo, zar nisi mogla ni jednu noć, ni jedan jedini dan izdržati sama? Čak što više, pili ste čašu za čašom, u smijehu, i o meni, možda, podrugljivo pričali svašta.

35

A pošla si upravo k onom, koji te nekad odbacio. Pa dobro, kad ti se svi a, uživaj s njime! Ali, zar ti tako pamtiš zavjete što sam ih nekoć činio za tvoje zdravlje, kad ti je glava već bila u vodi Stiksa i kad smo uz tvoj krevet stajali plačući? O podmukla, a on, gdje ti je bio, šta li je radio onda? Šta bi od tebe bilo da sam slučajno u dalekoj Indiji služio vojsku ili da sam u la i plovio širokim morem? No vama je lako kovati laži i varke, jer to je oduvijek jedino što žene znaju.
MILIĆEVIĆ

GORKI SPOKOJ

Ova su pusta i spokojna mjesta za onog tko bol u duši nosi, jer ovdje nikog nema, samo dašak vjetra piri samotnom šumom. Tu bez straha možeš otkriti tajne boli, ako je istina da samo kamenje šuti... .. .O bukve i borovi, toliko dragi Panu, vi mi svjedoci budite, vama ljubav rekoh. Koliko puta su odzvanjale moje riječi u sjeni vaših krošanja! Koliko puta ime dragane svoje upisah u vašu koru! Koliko trpjeh od tvojih nepravdi, Cintijo, to tvoja nijema vrata najbolje znaju. Već sam naviko da posve krotko podnosim tvoje ohole naredbe i da ne plačem na glas patnje svoje. Jedina su utjeha meni božanski izvori i ove hladne hridine a divlje staze daju mi gorki spokoj.

36

I sve što osjećam, sve što mi dušu tišti moram u osami pričati zvonkim pticama. No bila ti kakva mu drago, šume će meni i dalje šumit »Cintija«, a ime će tvoje uvijek odzvanjati kroz puste, daleke gore.
MILIĆEVIĆ

MUZE IPAK POSTOJE On joj je davao mnogo i bio je spreman još više dati, pa ipak je pohlepa nije odvukla iz mog krila. Nisam je slomio zlatom ni biserjem s istoka nego umilnim tonom stihova mojih. Dakle, muze ipak postoje, i one, koji iskreno ljube, Apolon čuje.
MILIĆEVIĆ

PISMO CINTIJI U KUPALIŠTU BAJI

Cintijo, sada dok uživaš kliktava, sjajna sred Baje, putenog ročišta tog tamo uz Herkulov žal, diveć se moru nad kojim je Tesprot kraljevao davno, slavni gdje Mizenov grob šumni zapljuskuje val, misliš li na mene, sada, dok bdijem nad noćima našim? Osta li u srcu tvom za me bar slabašni trak? Ili te napasnik neki već salijeće, hoće da moji stihovi od sada svi zvuče bez imena tvog. Kamo li sreće da snatreć veslaš jezercem Lukrinom, tihi mu motreći čar, sama u čamčiću svom. II l ovijena u prozirne bukove bistrog Tevtranta plivajuć zamahom svim, presijecaš brzi mu tok, nego da negdje na zabitnom žalu, podatljiva, žudna, varavom šapatu sad priklanjaš uzbu en sluh. Djevojci lukavoj slična, što šmugnuvši pratilji s oka, bestidno podlegne tad, preziruć bogove sve.

Nisi ti sumnjiva meni, što glasine o tebi bruje, nego se u srcu žar ljubavni burka i bol. Draga, oprosti mi, ako te štogod rastužiše moji stihovi; svemu je kriv potajni u meni strah. Ah, ni za majčicu dragu toliko se brinuo ne bih. Bez tebe život je moj ništavan, besciljan svud. Ti si mi bogatstvo cijelo, o Cintijo, sve mi na svijetu. Svakom trenutku si mom radost i utjeha ti. Do em li prijanu tužan, ii radostan, uvijek ću njemu, istu prošaptati riječ: Sve je zbog Cintije to. Samo što prije, što prije tu razbludnu ostavi Baju. Mnogom je razdoru, znaj, uzrokom bio taj žal. Bježi iz gadnoga legla, to nije za djevojke čedne. Proklet bio taj žal, proklet mu varavi val.
ŠOP

OVIDIJE (43. stare ere—17. nove ere) RIM

PA VJERUJ U BOGOVE

Eto, pa vjeruj u bogove!? Ona mi postade nevjerna, a sve je na njoj jednako kao i prije. Bujna kosa, kakvu je nekad imala, jednako niz nju pada duga i bujna. Bila je bijela bjelinom, rumena, a čisto joj lice i sad ko zlato sija. Noga joj uvijek bila i ostala mala. Vitki i visoki stas i danas vitko se njiše. A žarke oči, što su me okrutno varale, ko zvijezde jednakim sjajem gore.

38

MILIĆEVIĆ

BRIJEST I LOZA

Brijestu je mila loza i loza ne napušta brijest. Zašto se onda često od svoje drage dijelim? Ti si se meni klela da ćeš mi biti vjerna, klela se očima svojim, zvijezdama mojim dragim. No riječi djevojaka lakše su od suha lišća i prazna obećanja nose lahor i voda.
MILIĆEVIĆ

MARCIJAL (40-104)
RIM

LIKORI

Nije bilo nijedne žene, Likoro, koja se mogla usporediti s tobom; danas Gliceri nijedna nije ravna. Ona će jednom postati kakva si ti, ti nikada više kakva je ona sada. Eto što čini vrijeme! Sad evo želim nju, a nekad sam želio tebe.
MILIĆEVIĆ

39

PETRONIJE (1. stoljeće nove ere) RIM

SASVIM NEJAKA

Sasvim nejaka udadoh se za čila i snažna muža, a sada evo, kad sam zrela, kod sebe imam troma starca. Onaj me slabu mrcvario, ovaj me, dok sam puna snage, po svu noć pušta neka ležim i neće niti da me takne. Kad nisam htjela, gnjavio me, sad, kada hoću, nema ništa. — O ljubavi, poslušaj me: ili mi vrati mlade dane, ili mi vrati mlada muža.
MILIĆEVIĆ

NEPOZNATI (3. stoljeće stare ere — 1. stoljeće nove ere) RIM

POMPEJANSKI NATPISI Plavojka me poučila da mrzim crnke. Mrzit ću ih, ako budem mogao. U protivnom ljubit ću i protiv volje.

Ako tko sliku Apelesove Afrodite vidio nije, nek djevojče pogleda moje; slična je božici i ljepotom blista!

O ti cvijete Afroditin, ako znaš što ljubav znači, ako srca imaš, ti dopusti da u sobici te pohodim...

Dok ove riječi na zidu pišem Ljubav mi ispunja srce za tobom, ona me na to upućuje. Radije bih poginuo i kad bog bih neki postao nego da živim bez tebe O, želim, ljepotice Sabino, da ljepota tvoja dovijeka cvjeta, želim da lijepa budeš do kraja svijeta!
SMERDEL

41

Iz zbornika ŠI-KING (11—5. stoljeće stare ere) KINA

NEMIRNE VODE

Usred

nemirnih

voda

Bijelo je stijenje čisto. U bijelom kaputu crvenoga ruba Sve do Yueha te slijedih. Sad kad vidjeh svoga gospodara Zar da se ne veselim? Usred nemirnih voda Oprano bijelo je stijenje. U bijelom kaputu crvenoga ruba Sve do Kaoa te slijedih. Sad kad vidjeh svoga gospodara Zašto bih bila tužna? Usred nemirnih voda Bijelo je stijenje golo. Čula sam da si se vjenčao: Kako da se usudim da ti išta kažem?
ŠOLJAN

UZLAZI MJESEC

Bijeli

uzlazi

mjesec,

Gospo ljupka i sjajna. Što sam opčaran tako? Što me izjeda bol?

42

Bijeli ulazi mjesec; Raskoš gospoje moje, Što sam lancima sputan? Što me izjeda bol? Raste raskošni mjesec, Svjetlo ljubavi moje. Što sam napušten tako? Što me izjeda bol?
SOLJAN

KOU ŠE (1. stoljeće stare ere)
KINA

KAD JE ŽENA SAMA

Veoma je zelena trava na obali rijeke, veoma su guste vrbe u vrtu, veoma je gorda ta žena uvrh paviljona: blistava pojava na prozoru! Veoma lijepa pod rumenilom, u raskošnoj odjeći. Ona promatra svoje profinjene ruke. Nekada je bila kurtizana. Danas ne vraća. Kad je žena sama, teško je očuvati prazan krevet! je žena lakoumna čovjeka, lakoumna čovjeka, koji je izašao i koji se

MILIĆEVIĆ

CARICA IWA NO HIME (4. stoljeće)
JAPAN

ČEŽNJE

Sve dok bijelo inje jesenje ne padne na moju vranu valovitu kosu, čitav život čekat ću tebe, koga ljubim. Ti si već odavno otišao, i u čežnji za tobom, ne znam, moram li sad na brdo tebi ususret izići, ili mi je čekati, pa će brdo samotno k meni dolje sići. O, radije bih umrla, ili tvrdi kamen iz gore kao jastuk stavila pod glavu, nego da me, očajnu, i dalje čežnja tako muči.
KUKOLJA

44

JA UR-VEDA (Prije naše ere) INDIJA

O ŽENO!

O ženo, ti si blago tijelom svojim, i ja te kao blago uzimam. Ti si smjerna i meni pristupačna kad pro e vrijeme učenja. Ja te uzimam! Ti si bogatstvo, i ja te kao bogatstvo uzimam. Ti si blistanje, i ja te kao blistanje uzimam.
KRMPOTIC

SVA SI OD MILJA

O ženo, ti obasjavaš zemlju i nebesa i široko carstvo zraka me u njima. Sva si od milja i od ljupkosti, i od čiste svjetlosti znanja. Postavljam te u dom muža tvojega koji je duga vijeka, pod okrilje te muško dajem, zaštiti njegovoj, u srce te muško smještam, u dubinu njegovu poput morske.
KRMPOTIĆ

45

eto. suton u tišini. tako im grivne ko labu i klikću. gdje grimiz-bradavice sandalom odišu. KRMPOTIĆ . ljubav u klonuću. u pjesmi s ljepojkama. na kupelj poziva. mjesecom umiven. lokva. Na bijeloj terasi djevojke pospale.KALIDASA (5. sad tanka svila bujnost ženskih grudi još bujnijom čini. pod cvjetnim krupni bokovi s kojih pojas klizi — tko da im odoli? Zbog znojne rose u dolinama tijela skidaju se halje teškim zlatom tkane. u škropcu lotos-rose. podašne. a pohotni mjesec pase žudne oči. to je ljeto! Djevojke u svili. s grudima u cvijeću. s pojasom na boku. — pamet mušku mute. noćivao na krovu. Kako lako gaze lelujave žene tabanima rujnim od laka i smole. čak i plitka. rose. poblijedi od srama. raščešljane kose. Grudi naprahane vijencem skrletnim netaknute sandalom. mjesec blag i hladan. stoljeće) INDIJA LJETO Sunce u požaru. Nek ti ljetni dani pro u u kupelji mirisnoj od lišća. mirisne. u zoru kad ga sunce u tome zateče.

47 . drhtavo i krotko prilazilo veče. i dan kako raste. tako ona raste. te me stalno na muke udara? Dok je muž moj boravio sa mnom. a sad mi se primiče bez straha i s jadom me mojim razgovara. Kakvo li sam dobro jutru učinila te mi vazda nosi olakšanje? Čime li sam veče uvrijedila. večeri se iz potaje šuljaju. ko dušmanske vojske na zlim pohodima. nisam znala što je veče kadro učiniti ucviljenoj duši.TIRUVALUVAR (5. o večernje doba! Neka ti je pozdrav. stoljeće) INDIJA TUŽALJKA U PREDVEČERJE Ti nisi puko veče — ti si koplje što probada život nujnih nevjestica. Zbogom ostaj. Ljuvena je boljka jutrom u pupoljku. a uveče punim cvatom cvate. Otkad nema voljenog supruga. potišteni sutone! Jesu li ti noći čemerne ko meni? Je li tvoja žena jednako bezdušna kao suprug moj? Dok je muž moj boravio sa mnom.

Svirala pastirska. Kad padne veče. zbune i se čula. KRMPOTIĆ 48 . u duboke zavezana misli o mužu koji ode tragom zlata. KRMPOTIĆ BHAVABHUTI (7—8. stoljeće) INDIJA SLAST ILI BOL Ne umijem reći je li to slast ili bol. mrtvilo ili san? Da li se to otrov šulja kroz žile. omrkla u pustoj čamotinji. sad je glasnik večernje lomače. i puk ide u zbunjenoj misli. nekad blagozvučna. moj duh se rastepe. Moja se duša sama sobom krijepi. čas prije smaknuća. Bliži mi se kao smrtonosno oružje u ruci večeri. a svrh grada liježe mrak i sumor. um se moj zamagli i više ne zna za sebe. ili slatka omama od pića? Jer kad te taknem.

Nikad mu se neću približiti u ljubavi. a pogledom gazele gledala je da li se on približava. MILIĆEVIĆ . Tako je govorila prijateljici ponosnim riječima. stoljeće) INDIJA LJUBAV Kamas je slomio moje srce i ubio vitko tijelo. GOLOB ČEKANJE Sve tamo dokle pogled dopire ona promatra put kojim je otišao. klonula i tužna ona upravi korak prema svome domu.AMARU (7. A kad se putovi pomute u suton. kad tama počne gmizati.

tri su je mreške oplele u struku. KRMPOTIĆ SARMAD (17.BHARTRIHARI (7. stoljeće) INDIJA LJUBAVNA BITKA U bitci ljubavi ne pogiba nitko izim onih što vole. ne bježi od bitke. stoljeće) INDIJA RIJEKA Njeno je tijelo rijeka samotnica na kojoj trepte traci mjesečine. kao kolobari. slabi i rdavi ne dopadnu rana. mrtvi su za ljubav. ako si zaista ljubavnik. i voden-ruže glavama klimaju. oni koji prežive. strave i hudobe kakvih nigdje nema. al je bjelji cvijet njezina čela. Vi koji pijete od vode života. podalje od vira! Jer tamo u dubini čuda su neznana. drž’ te se obale. Dvije labud-ptice kvase snježno perje i nečujno se ljuljaju na valu. u kružnom slijedu. KRMPOTIĆ 50 . Ti.

Zašto Laido plačeš? Drhtavim glasom odgovorila ona: — Strepim da me ne ostaviš! Svi se vi kunete i o vjernosti govorite. stoljeće) BIZANT EROS MI JE OTEO SANJU San sam sanjao noćas da sam djevojku dragu i nasmijanu zanosno grlio. A kad je i dalje uzdišući plakala i kad sam je u usne počeo cjelivati. Eto tako je meni neskloni Eros u duboku noćnome snu sve radosti i zanose srca raspršio moje! SMERDEL PAVAO SILENCIJARIJ (520-575) BIZANT LAIDIN OSMIJEH Sladak je Laidin osmijeh. dok sam je milovao strasno. I sva se predala meni. poljupce naše orosiše prevrele suze. Njene su oči mile. kada zablista u njima bisernih suza niz. Napokon rekoh joj: . ljubomoran bijaše Eros! Blizu sobice moje šuljao se kao tat i u kasni sat probudio me.KONZUL MAKEDONIJE (5. Ipak. Jučer je draga zaista bez razloga plakala naslonivši glavicu nježno na rame moje. te sna lijepog nestade. al zakletva vaša često je obična laž! — SMERDEL .

jer ona ljubiti zna! Pa neka drugi ljepotice druge ljube. ti si zaneseno! Sočni i blagi Demini poljupci poznati su tebi. A kad je večernja zvijezda ko Danica nad Olimpom zablistala. Onda. ja Demu zaboraviti neću! SMERDEL KRATKA JE NOĆ Dugo je u mrkloj noći plakala ljupka Teano naslonivši glavicu na rame moje. za poklonike Erosove sve su noći vrlo kratke! SMERDEL DVIJE RUMENE JABUKE Potajno i krišom od majke lijepo mi je djevojče na dar poslalo dvije rumene jabuke. nisu uši zato da poljupce ocijene. jer jadnik izgaram od ljubavnog plama dok držim na dlanu samo jabuke dvije! SMERDEL . zora već sviće! O nijedna se ljudska ne ostvaruje čežnja! Zaista. al Dema sočno. Nju samo cjelivaj. jer usne su tu da ocjenu iskrenu dadu. dok Dorida grize. Vjerujem da je u jabuke tajno čarobni udahnula dah. u čemu je najveća slast? Zaista.POLJUPCI Galateja cjeliva dugo i pucka pri tome usnama. jer njena je usna sla a od meda. Teano plačući reče: — Gle. O srce.

otpusti mu uzde.. a ona bje zbog počinka odložila svu odjeću kraj zavjese. okruženo amuletima. pobogu. A ja joj odgovorih: »Hajd. a moj bi ih raonik mimo rezao i ne bi "spao iz brazde«. i zatim: »Si i..IMRU’L-KAIS (umro oko 540) ARABIJA UŠAO SAM JEDNOG DANA Ušao sam jednog dana u Onajzinu nosiljku . reče mi. ne tjeraj me.. PUPAČIĆ NA PIJESKU OTISAK NAŠIH TIJELA Prošao sam četu čuvara koji me. Ako bi zaplakalo.. spremajuć mi nečasnu smrt.. j. ne kaniš prestati da me zavodiš. Imru’lKais. one bi se napola okrenula prema njemu. Posjećivao sam žene poput tebe. reče mi. u oh. izim tunike lagane. a nosiljka je u me uvremenu krenula s nama. »Nesrećo! Natjerat ćeš me da idem pješice«. vidim. živinče mi zamaraš«. neke bi ostavljale dojenče.« .. poput niza bisera na pojasu. vrebahu. »Ne! Zaboga! Lukavstvo ti ne uspijeva ovdje. pa čak i trudne. kad se na nebu ukazaše Vlašići.. od svog ploda koji me opija .

ukrašena prstenjem. i bez ikakva uresa. Tanka i bijela. J. bujna i potpuno crna kosa. bogata poput palmine grane pune plodova.I povedoh je odmah. glatke i sjajne kao ogledalo grudi joj bijahu. vitka stasa i oblog bedra. rukama na njenim sljepočicama nagnuh je. ona spava. a ona je. brisala naše tragove. i prosute mrvice mošusa po njezinu ležaju. noga. potapajući vrpcu u zamršene talase. postojani čokot u plodnoj zemlji. nježan. Kad pre osmo preko seoskog trga i stigosmo do male doline. pod visokim suncem. nikakvu pravu samoću nije dopuštala. opuštena nehajno. nježni bokovi. privi uza me. i neposlušne joj kovrče dižu se neukroćene. Odrazi odbijanja il želje na glatkome licu. vukuć po zemlji ogrtač. što ukrašava le a. kada se uspravi. krčih joj put. PUPAČIĆ 54 . okružene dunama. lijepi vrat kao onaj u bijele gazele. zadovoljni pogled divljeg Wadjaraha na njegovu djetetu. gipki kao uže spleteno. ona se.

stoljeće) ARABIJA LEILA Uvijek mislim na Leilu i na minule dane. PUPAČIĆ KAIS IBN AL-MULAVAH. isto ko onaj što ga spjeva. zvani: Madžnun Laila (8. Stih neka onda poslije mene premine svojom lijepom smrću. kad je nada. zašto ne oplakujete sa mnom moju nevolju? Htio bih da imam prijatelje koji plaču kada sam tužan.KUTHAIJIR (?— 723) ARABIJA KAD BIH SE MOGAO RAZBOLJETI Netko drugi na mome mjestu dobio bi svoj dio sreće kraj neke druge na tvom mjestu. tek govoreć joj ove pjesme što za te sam ih ispjevao. J. Ljubavi u čast. kad vi tako er nestanete. O. Prijatelji moji. A1 meni one ne koriste da dobijem što postić želim. da li Alah ima moć da sjedini dva srca. Poezija nek postane pothvat jalov i nemoćan kad nestanem s ovog svijeta. .

Neka Alahova kletva padne na sve one koji misle da vrijeme mome srcu može donijeti mir. sagibam se prema onoj strani. za kojom toliko čeznem. ja ipak samo za njom čeznem. pripada sada drugome. . pritežem što čvršće mogu svoje sedlo. kad jutarnja zvijezda sa blistavom zorom iz duboke noći izlazi. probudi se opet moja čežnja. boraviš. A kad se spremam na molitvu Alahu. Moj um i moje srce neprestano sanjaju o Leili i u snu je vidim gdje očeve ovce svako veče tjera s livade. gdje ti. Ali Alah je već drugom obećao moju dragu.. I svakoga jutra.. moja najdivnija zoro.. Zar mi ništa ljepše nije mogao darovati? Zar mi ne rekoše da ona svakoga ljeta dolazi u Timu? Ali topli ljetni dani odavno već pro oše. a nje još uvijek nema. jer se ono uvijek naginje spram one strane gdje se moja draga nalazi. A kad noću ne mogu da usnem. I kad jašem na svom konju preko livade.. I ma da mi sveti zakoni Korana to zabranjuju.. I ljubim sva imena koja sliče njenome. jer više od svega volim ime Leilino. Ali besmislenim čini mi se ovaj život — jao! — kad ona.. Jao. Ja živim sad da stradam i tugujem za Leilom. moja ljubav napeta je kao strijela i jednog će dana luk popustiti. neka mi san daruje 56 da barem u snu vidim njenu divnu sliku. a mene je izludio od ljubavi. zaklinjem Alaha.

koje od nje dolaze. A kad je noć spustila preko nas svoju crnu zavjesu. U smionoj igri dopustila je da joj skinem s ramena bijelu maramu. I kada bih znao da uistinu ima tajanstvenih riječi kojima se može čarati nikada ih ne bih želio izgovoriti. . neka se smiluje čovjeku kome je srce prepuklo za Leilom. 748 — 814) IRAK OKRUTNOST Bila je tako lijepa one večeri i tako vedrih očiju. Prijatelji moji. kada sam je sreo. pripremite mi sanduk i mrtvačke ponjave. čarolija su najveća. ako mi ne možete reći gdje se nalazi Leila. bila je još divnija. No ona mi se istrgla i rekla: »Pričekaj — do sutra!« Drugog dana.Jer draž i milina. kojoj sve do smrti želim služiti. KUKOLJA ABU NUVAS (arapski pjesnik. postao sam još odvažniji. i molite Alaha. da ne začaram njima svoju dragu.

No ona mi je na to odgovorila: »Mutne riječi što se kazuju u noći gube danju svaki smisao!« I nasmiješivši se blago reče mi na odlasku: Budi strpljiv i ne gubi nade nikada!« KUKOLJA SJENE Nedavno sam u snu doživio da su se naše sjene ponovo srele i naša je ljubav bila kao i nekada. naša tijela rastavljena a naše sjene sretne? Zar ne bi bilo bolje da i u životu dolaziš tako blaga u susret meni kao i u životu mog sna. Treba se čuvati kula u zraku i snova. draga.I ja joj — uzdrhtavši od sreće — rekoh što mi je obećala. ali oni su ponekad mudriji od nas ljudi. Zašto su. a stvarnost je puna mržnje. GOLOB 58 . Od boli! Mi smo dva ljubavnika koji se vole kad sanjaju.

pomislih da će me ubiti jednim od mačeva svog zaborava. No tada iz njenih očiju potekoše tople suze. ali me ljubav ipak svladala.. opremljena svim oružjima sjajnim svoje dražesti. 861 —908) IRAK POBJEDNICA Ne ljubiti više. MILIĆEVIĆ IBN AL-MUTAS (arapski pjesnik. posjetila me draga. Ponudih joj čašu. Ne saopćivši mi sata svoga dolaska. Htjedoh da je zagrlim iznenada. 59 . paleći ruže. i tako mi po e za rukom da prodrem do njena Raja. što su venule na njenim obrazima.OPOJNOST Izgledala je zabrinuta. To više što nisam znao pravilno vezati uzao njena pojasa. Ali jao! Kad je izronila iz valova svoje opojnosti.. odlučio sam.

I ma da se zauvijek posvetih svetoj molitvi. luk i strijele združeni se vide u njezinu pogledu. Dok u bokovima njenim smiono koraca gordost pobjede. KUKOLJA 60 .Nju posjedovati gotovo je isto što i zlatan život živjeti. Mač. svi zavjeti sada u prah će se pred njom srušiti. Nju izgubiti gotovo je isto što i najstrašniju smrt dočekati. I kao vatre sjaje oko njena tijela zlatni pojasi.

što sam je zasadio kraj njena prozora? KUKOLJA 61 . Ugasila sam svjetiljku i drhtim u tami.ao mjesec na nebu. Kaži.VANG SENG JU (6. Svi presahnuli izvori u meni su proključali i ja opet plačem — plačem. kako mi je teška ova noć bez tebe. kao plaha ptica. sama sam u sobi. jer si ti daleko. . KUKOLJA VAN VEJ (701-761) KINA PITANJE — Ti dolaziš ravno iz mog sela i sigurno ćeš znati mnogo toga reći. . stoljeće) KINA OSAMLJENA K. I nikad nećeš doznati. nije li koza obrstila ružu. da li je već procvala trešnja u njezinu vrtu.

i trijem se od inja zabijelio. S lipe se truni posljednje lišće i stablo je već golo: grane pod oštrim vjetrom u noći lamataju i škripe. i mjesec tiho putuje. MILIĆEVIĆ 62 . A ja — osamljena — toliko o njemu mislim danju i noću. Kako prolazi teško vrijeme i misli su moje o njemu sve tužnije i žalosnije i mračnije svakog dana. A suze bez prestanka iz očiju mojih samo teku i teku. Jesenske krijesnice dolijeću na stakla mojih prozora. na svome bijelom konju i oblaci prašine sada ga ovijaju u tu oj hladnoj zemlji.LI TAI PO (701 .762) KINA TUGA ZA MUŽEM VOJNIKOM Muž moj otišao daleko. daleko.

Sve do Čo Fu Sa. S petnaest godina prestala sam se mrgoditi. nisam se nikada smijala. tisuću puta. Javi mi. nisam se okretala. Zašto da čekam na stražarskom tornju? Kad sam navršila šesnaest godina Ti si otputovao. Otišao si u daleki Ku To Jen. I ja ću Ti doći u susret. molim Te. Kraj vrtnih vrata razrasla se sada mahovina. razne mahovine I suviše guste da se opljeve! Ove se jeseni lišće rano osiplje na vjetru. Obarajući glavu. I nema Te već pet mjeseci.ŽENA RIJEČNOG TRGOVCA: PISMO Dok sam još nosila kosu ravno postriženu na čelu Igrala sam se kraj vrtnih vrata berači cvijeće. na rijeci uskovitlanih virova. Leptiri u parovima već žute od kolovoza Nad travom u Zapadnom vrtu. A mi smo i dalje živjeli u selu Čo Kan: Dvoje mladih ljudi. Sramežljiva. Obilazio si oko moje kuće poigravajući se s modrim šljivama. Moj Gospodaru. Kad si odlazio koraci su Ti bili nevoljki. BUJAS 63 . Poželjela sam da se moj prah izmiješa s Tvojim Zauvijek i zauvijek i zauvijek. Ti si naišao na bambusovim hoduljama igrajući se konjanika. S četrnaest godina pošla sam za tebe. Starim. Zazivana. gledala sam u zid. Tužni su glasovi majmuna s krova. bez neprijateljstava ili sumnji. Ako se vraćaš tjesnacima rijeke Kiang. unaprijed. Nanose mi bol.

Vrt naš pod surovom slanom Zelenjeti više neće. BUJAŠ TU FU (712-770) KINA POSLIJF NJENOG ODLASKA Kad ona ode. Ljepotice više nama — Li Po je pjevao o tom. ne donosite mi više iz vrta božure. Ziv je neprispodobiv dašak. A žuto lišće slijeće. A njen su miris skrile. . Da uvijek bude bliz.LJEPOTICE VIŠE NEMA Tu dvoranu je krasilo cvijeće Kad joj je bila dom. Premda gospodarice nema. Tri godine već bez vlasnice. Godina besciljan niz. Haljine njene na ležaju S vezom od šarene svile. 64 već grančice čempresa. Danas mislim samo na nju.

pa ipak mi nudate dva sjajna bisera. koje je ona toliko voljela. . kao da moj čamac plovi po nebu. ja šutim i gledam u vodu. Ja sam ganuta važnom nježnom ljubavlju i htjela bih da ih objesim na svoju crvenu halju. i meni se čini. Srebrna slika mjeseca zasja najednom u vodi. da je to slika moje drage procvjetala u mome srcu.Obuci ću tada svoje najljepše haljine i otići ću da snivam me u visoke bambuse. Nada mnom lete bijeli oblaci. KUKOLJA ČANG CZI (8. i tad mi se učini. stoljeće) KINA PJESMA VJERNE ŽENE Vi znate da sam udata. KUKOLJA NA RIJECI ČU Moj čamac hitro rijekom prolazi.

dok sam djevojka bila? MILIĆEVIĆ NEPOZNATI PJESNIK (8. Obrve njene još tanje su i tamnije od krila lastavice. Jednog je dana cvijet uvenuo a lastavica odletjela u modre planine. stoljeće) KINA LJUBAVNI POKLON Ubrao sam kruškin cvijet i dao ga mladoj ženi. a tamne obrve nisu odletjele sa njenih očiju. no ja sam se zaklela da ću živjeti i umrijeti uz svoga muža. s kopljem u ruci. zašto vas nisam susrela prije. Zato vam suznih očiju vraćam vaša dva bisera sjajna. na kraju carskih vrtova. čuva mir gospodarev u dvorcu Jasne Svjetlosti. O. nježnije od kruškina cvijeta. Ali usne mlade žene još su rumene. Znam da je ko sunce i mjesec vaša namjera čista. GOLOB . a muž moj.Kuća se moja uzdiže tamo. Usne joj od neba rumenije. Uhvatio sam lastavicu i dao je mladoj ženi.

Ženo moja. stoljeće) KINA POVRATAK VOJNIKA U SELO KI-ANG Na zapadu zalazi crveno sunce i ptice pjevaju negdje u daljini. Deset godina. U dvanaestoj godini već prebire na lutnji Prsti joj srebrnim noktom ukrašeni. U proljetnim šetnjama Haljina joj okićena sljezovim cvjetovima.NEPOZNATI PJESNIK (8. Gra anski rat je spalio zemlju i vješala rastu umjesto drveća. Morao sam bježati hiljade milja. GOLOB LI ŠAN JIN (812-858) KINA BEZ NATPISA U osmoj se godini kradom gleda u ogledalu I već zna crtati obrve. pusti da se nijemo u oči gledamo. samo suze. nek lampa gori. neodlučna pred zarukama Bježi pred Šestoricom. IVANISEVIĆ . Skrivena iza njihaljke Pušta da joj vjetrovi lagani piju suze. Tamno je već. do i. U četrnaestoj. Napokon petnaest godina. dijete. hiljadu puta umro sam na vješalima. tu sam konačno! Ne nalazim riječi. Iza grmlja vidim gdje se smiješi moja kuća ko brod sa zastavama.

kada bi ove ptice mogle ponijeti mojoj dragoj list. Ne uzimam lutnju. Promatram mjesec. KUKOLJA 68 . stoljeće) KINA PJESNIK MISLI NA SVOJU DRAGU Još uvijek kiši. Žalostan sam i mislim na svoju dragu. Ah. koji mi nalikuje na golem magnolijin cvijet. zeleno more i bijele planine nas dijele. Vjetar ranjava cvijeće jasmina u mome vrtu i lomi božure. Ah. kada bi potok mogao da joj ponese latice mojih božura! Magnolije sjaje u noći. koji joj sada pišem. koji posiplju stijene. Otvaram prozor i kao da vidim talasanje djevojačkih kosa. Plavo nebo.LI O EJ (9.

ljubljena ženo. kada vas ne bi bilo. Pripjev O. KUKOZJA . ljubljena moja ženo. pet godina eto već živim bez tebe. doista ne bih ni časa mogao više da živim u tome pustom kraju. misleći uvijek na te. I nema utjehe za me do toga cvijeća u vrtu.OTOMO NO JAKAMOČI (720-785) JAPAN UTJEHA CVIJEĆA Prognan od svemoćnog cara u daleku pustu zemlju. što ga iz močvare donijeh i zasadih pred vratima kuće. slatki ljubavni snovi. da mi ublažite muku. Te uvijek kad idem od kuće gledam gdje ono cvate.

pjevala — nje sad više nema.880) JAPAN LJUBAV Na procvaloj grani. sjedeći u zoru. Tamo je humak mrtvog mladića. gdje je ona. stoljeće) JAPAN ŽALOSNA VRBA Žalosna vrba na grobu djevojke savila je grane na jednu stranu. Zbog toga je slavuj danas tako žalostan. Tko može još sumnjati čija je bila ljubav ove djevojke? GOLOB PRINC NARIHIRA (825 . KUKOLJA 70 .MUŠIMARO (8.

KUKOLJA OŠIKOČI NO MITSUNE (859-907) JAPAN JEDNOM PRIJATELJI Ti mojoj kući samo zato dolaziš da vidiš kako cvate divno cvijeće u mom vrtu. KUKOLJA 71 . koji zna za moju ljubav. a ipak odlazi. KUKOLJA MIBU NO TADAMINE (868-960) JAPAN RASTANAK Otkako se od nje — hladne kao zora! — rastadoh. ništa za mene nije tako bolno kao blještavi sjaj jutarnjeg rumenila.885) JAPAN MOLITVA Onoga. da ću danima čekati uzalud tvoj dolazak. zaustavi o drvo trešnjino! I neka padnu tvoje latice da zametu njegov put. znam.GOSPO A KAMAČI (834 . dok je blijedi mjesečev srp na jutarnjem nebu stajao. a kad ono uvene.

kad ljubiti uistinu znači umrijeti? KUKOLJA 72 . stoljeće) JAPAN LUDOST JE Ludost je pisati riječi po vodi koja protječe. nego svoje snove darovati ženi koja nema srca za tebe. KUKOLJA Nepoznati pjesnici iz zbirke KOKINŠU (9. KUKOLJA LJUBAV I SMRT Tko je bio taj koji je ljubav prozvao imenom ljubavi? Zar ne bi bilo bolje da ju je nazvao umiranjem. tako i ja rastem bez prestanka uokolo u rijeci ljubavi. ali nema ništa lu e.RIJEKA LJUBAVI Kao što perunike u dubokoj rijeci tu i tamo bez korijenja bujaju.

drugi posjeduje srce lijepe djevojke koju volim. Vrba je moja. KUKOLJA TERANGE (10. stoljeće) JAPAN ŽALOST Jao. a ne moj. da joj vječno bijele noge milujem. sama ležim na postelji mokroj od suza. ti ne znaš kako je tužna i duga noć od večeri do zore. ali njene grane rese susjedov vrt. Često se sjetim žalosne vrbe što raste u mom vrtu. GOLOB .SJENA Od plamene čežnje osuših se kao sjena. sama. kad ja sama. stoljeće) JAPAN OSTAVLJENA Prijatelju. KUKOLJA NEPOZNATA PJESNIKINJA (10. kada bih barem mogao sad biti sjena svoje drage. O.

što smo je proveli zajedno. da jedna ista noć. o moja hladna ljubavi! GOLOB GOSPO A INO BETO (11. tvom srcu dade mir. stoljeće) JAPAN ISTA NOĆ Kako to. stoljeće) JAPAN OČAJ Kao što se talas na olujnom vjetru o kamenu hrid razbija. a mene zauvijek ispuni ludom ljubavi? KUKOLJA 74 . tako se i moja čežnja na oštroj stijeni tvoje oholosti razbija.ŠIGEJUKI (11.

prije nego što zemlju ostavim. KUKOLJA 75 . stoljeće) JAPAN SAMO JOŠ JEDNOM Još samo jednom.GOSPO A IZUMI ŠIKIBU (11. pusti me da gledam tvoj mili lik. dragane. da ga u sebe duboko upijem i da ga ponesem sa sobom u tamno carstvo vječnosti.

pa da tvoja ljubav moje prožme srce! Mlad sam i nevin. tad ni moćni otac tvoj. I gle. Odletjela je prepelica. ali kad me tvoja očara ljubav. ni sve njihove strijele. preko praga pozlaćena prozora prekoračila je ljepotica! A mladić uspravljen na dobro osedlanu konju dočekao Eudokiju djevicu.. o plavojko moja. Vlada i nad vladarima samim.. 76 Ona vodi snažne želje aprijatelj je čestitosti. a sve duše ispituje i upravlja strastima svima. Zgrabio je jastreb. ljepotice. ptica grabljivica! SMERDEL NEPOZNATI PJESNIK (14. ni mačevi ni lukovi zastrašiti neće moje srce zaljubljeno . . ni rodbina ugledna tvoja. vladar u cijelom svijetu. Ona je vladar u neživu carstvu. stoljeće) BIZANT LIBISTROSOVA POHVALA LJUBAVI (Iz poeme »Libistros i Rodamneja«) Ljubav je svemoćni kralj. da ti vidim krasno lice. stoljeće) BIZANT PODOKNICA (Iz poeme »Digenis Akritas«) O pojavi se.NEPOZNATI PJESNIK (10.

mario nisam. o vladaru svemoćni. Ti to dobro znaš pa zato meni opraštaš! I to je dovoljno što me toliko plašiš. o Ljubavi. jer od sada tvoj ću biti rob. Štaviše. dok me tamni ne skrije grob! SMERDEL 77 . al nemoj mi zbog pogreške zamjeriti ove i ne kazni me. prezirah te. jer neupućen bijah. u svemu ću te slušati i svaku tvoju poslušati riječ.Nekad za te. Smiluj mi se.

izvore moje sreće. a ja i ti sami — oko nas pustinja. drugog raja. To je carstvo. ali hoću da budem što kraći: s ljubavlju ću pod zemlju otići — i s ljubavlju iz zemlje izići. komad suha kruha — nijema tišina. kada duh klonuli hoću da osnažim.OMER HAJ JAM (1040-1123) PERZIJA RUBAIJE Zbirka poezije i burence vina. a njen cvijet nakit kojim cure dražim. ne imade! Jedne zgode sad ću se dotaći. * Zora je. svirka i djevojke mlade. ustaj. draga. koji nemaš pojma o čuvstvu ljubavi. vjeruj. što dugo spavati mogu a ni oni koji su bili nikad se vratiti neće! Ljubav je uvod knjizi više znanosti. pa još rijeka i cvjetne livade! To ti je raj — ne spominji pako. pij i sviraj na harfi — kraju se život kreće! Ni oni dugo ne žive. znaj da je ljubav izvor — ljudske radosti. a ne kruna od rubina! Vino. Ti. * Miris tvoje duše u ružici tražim. MIRZA SAFET . ljubav je prva strofa pjesme mladosti. Stog je ružin miris moj balzam i snaga.

I nebo ti je pusto. ljepši na obali mora. bez dobrog starog vina ni proljeće ne vrijedi ni njegova milina. MILIĆEVIĆ HAFIZ (14. voljene žene. Njene uvijene i kovčave kose dražesnije se njišu od valova pod vjetrom. ne okreći se nikad od svoje vjerne drage: ona je ugodnija. O. i sva je bašta pusta ako nema poljupca s toplih. Meni ne treba harfa ni pjevanje pjevača. Vino nam bolje prija kad slušamo slavuja. Da bi vidio polje. radije razgovaram sa svojom milom draganom. ako uz cvjetove njene nema umilnog lica drage. da 1’ ćeš ikad vrijednost svoje drage moći upoznati bez napora i patnje? Mnogo je ugodnije postići što se želi poslije mnogog truda i mnogih nastojanja. divno je usnuti kod procvala jasmina! Prijatna li je frula uz namirisanu dragu. Bez opojna pića.SAADI (oko 1193-1250) PERZIJA GLEDAJUĆI DRAGU Život je lijep ovako. rumenih usta. . stoljeće) PERZIJA ŽENA Ruža nije lijepa. Saadi.

I na svijetu ti. MILIĆEVIĆ ŽALOSNO PROLJEĆE Javilo se proljeće. a ne brati poljupce. što mogu da ti pruže? I sva svjetlost uma. ruže. možda ćeš ipak iz svoje dubine niknuti kao najljepši cvijet proljeća. nema tužnije stvari nego gledati dragu kad se u licu žari. kad bih morao umrijeti. Divna je ljepota pjesme. Ali gdje si ti? Zemlja te čvrsto skriva u svojoj tami. gdje je sla e umrijeti nego u tvojoj ljepoti? . ne milovati joj grudi. bez svjetlosti ljubavi nisu nego tama. pa i mudrost sama. I ples vitkog čempresa i umilnost ruže. kada se u njoj tajno ljubavna vatra budi. vina. no kad nema žene sve je to praznina. brate. Pred tobom gasne moje malo svjetlo i ne bih žalio. Plakat ću poput proljetnog oblaka. ako nema ljubavi. GOLOB NAJLJEPŠA SMRT Ja sam siromašna uljena svjetiljka koja mutno i neprimjetno tinja u noći. Ti si tako neizrecivo lijepa. Karanfil i tulipani i narcisi niču nasmijani iz svih tratina. Ti si bogato jutarnje rumenilo što se sjajno i raskošno ra a na horizontu.

vrt svoj. o bjelino mojih očiju. da ne mogu oka sklopiti ni usnuti. Tvoje je lice svjetlost mojih očiju i zora moja. Nemam radosti ni nadahnuća. 1095 — 1159) ANDALUZIJA POHVALA Srce mi kidaš. Ti si za mene mirta i slatko piće. Kad staneš pred svoju postelju da legneš. ako tvoje lice ne vidim. kad si zadovoljna sa mnom. Svijet se ukrašava da te primi kad se pojaviš. Kada te vidim. MILIĆEVIĆ . o ljubavi srca mojega. malena. Samo su Alahu poznate moje misli i moja duboka osjećanja. O. Ljepota je služavka tvoja i robinja tvoja.IBN KUZMAN (arapski pjesnik. cijela se kuća svjetlošću ispuni. tada sam ispunjen savršenom radošću. kad bi znala kako stradavam! Toliko te želim iz zbog svojih želja toliko sam tjeskoban. kad promatram ruže tvojih obraza.

opasan krunom bisernom koju nosioci kiše oblaci bijahu položili. dostići je nećeš nikada. što pred našim se vidom stere. ona će te zauvijek slijediti. KUKOLJA IBN AL-DŽA’BARI (arapski pjesnik. o ljepoto toga vrta. pod teretom cvijeća. i svaka se grančica svija. umro oko 1240) SIRIJA NOĆ RADOSTI Mi u bujnom perivoju. Jedna golubica guče svoju radost po granama. No samo joj okreni le a. pod teretom plodova.NEPOZNATI ARAPSKI PJESNIK STARA MUDROST S ljubavlju je isto kao i sa sjenom: ako za njom trčiš. svaka grančica. 82 .

Radosni zanosi ro eni s muzikom što se čula. klizeći niz neku bistru rijeku. I svjetla se pehar.. i pije sa mnom Dragi moj. PUPAČIĆ 83 .Odbacila sam svaki stid u žudnji za njegovom ljubavlju. sjajni mjesec me u blistavim zvijezdama.. pokriveni rascvalim grančicama. i to mi bijaše milo. jedno pored drugog. O slasti ove noći! Probdjeli smo je na prijestoljima. bez klevetnika i bez smutnji. Postigla sam ono što je žudjela moja ljubav. nježni napjevi na lutnji bez struna. blagost zagrljaja i balzam cijelog jednog života u njegovu društvu. B.

stoljeće) KINA DIVLJI LABUDOVI Svu noć je vjetar puhao i bjesnila oluja.ČAN TIJU LIN (12. što je na njemu njezinom rukom ispisano moje ime. što je taj maleni list proljetne vrbe doveo do moga čamca. gdje sam nekoć čekala svog dragog. koja se sanjarski nagnula preko prozora. što ima dvorac na Žutoj rijeci. . što mi je ranjenom srcu poklonio proljetnu radost. Ne ljubim zato taj maleni list vrbe. podstičući plamen moje čežnje. Ne! — Nego je ljubim. U zoru. stoljeće) KINA LIST PROLJETNE VRBE Ne ljubim zato onu mladu ženu. Ne ljubim zato istočni vjetar. što mi je s dalekih visina donio miris kruškina cvijeta. KUKOLJA LI I HAN (13. Ne! — Nego ga ljubim. Ne! — Nego ga ljubim. što je taj maleni list proljetne vrbe bacila u vodu. kad je svanulo pošla sam na balkon.

KUKOLJA .Još je uvijek kišilo i nabujala rijeka valjala je odasvud panjeve stabala. gledajući u vrtu usnule božure. — O.. što me tako muči. ptice drage! — zaplakah i spustih im na krila dvije vrele kapi suza Ponesite ih onome. Ali moje boli ne htjede da ponese. odjednom začuh nad sobom pjev divljih labudova. I dok sam tako maštala..

Naša je ljubav jednakoga udesa. a nit se pokrenut smijem. 1071-1126) PROVANSA SA NOVIM VREMENOM Sa novim vremenom slatkoće listaju šume. sunce kad zablista u zelenome lišću grane. do jutra. pa pravo je. ptica hoće da svaka na svoj način jekne po stihu novom.VILIM OD POITIERSA (Guilhem de Peiteus. Još spomen mi na jutro traje kad ratovanju bio kraj je i kad mi dade dar ko niko: svoj prsten. zbog čeg nit spavam nit se smijem. Od te. što ima svu mi svijest ne dolazi mi list ni vijest. jer ja o miru ne znam je li onakav. kao grana gloga koja na grmu drhteć lista za noći. svak to da stekne za čim ga želje snažno vuku. kakva ga ja želim. milovanja slast: daj bog mi živjet još toliko da ruke stavim pod njen plašt! 86 . novom zvuku. kiše i za slane.

jer niti jedna od nje bolja kršćanka nije. a naći mu ne mogu lijeka osim da do em na vaš zov dok ljubavne me želje mame za zastor. kojoj najviše sam rad. kad divlje ruže bukne cvat i šumom razlegne se jeka — to slavuj pjeva s vrha grane i pjesma izvija se meka — što ne bi jeknula i moja? O ljubavi sa tla daleka. a znam. SLAMNIG . i ne čudim se što sam plamen. Al prilike mi nema sad. oštrije bode nego glog bol. zavarava me volja ako je izgubljena za me. što u slasti na e lijeka! al nemoj stog se smilit na me. ne da bog. kog malo njenog srca čeka tog uistinu manom hrane! Moja je želja stalna tijeka k toj. il’ u cvjetna polja u društvu željene mi dame. stoljeće) PROVANSA KAD RAZBISTRI SE MLAZ FONTANE Kad razbistri se mlaz fontane kako i treba u čas nov.JAUFRE RUDEL (12. ni Židovka ni Saracenka. zbog vas mi tijelo muči jad.

bježi. ljeta. jer joj godi. ničemu sve mi to ne služi. jer ludama batina samo razum vrati. još lu i bit ću.BERNART DE VENTADORN (12. kojoj me ona vodi. jer nije stvor. koja mi ne htje radost dati. uvijek me ista bijeda prati. Ona se smije. jer vazda želim nju jedinu. nit me minu. bježi. služio tako. a moje srce što da reče? Moja je želja uvijek ista: niti se mijenja. bilo da zborim il se tužim. Ne kazni li me ona sama. a bez nade. jer ljubav lako gine. stoljeće) PROVANSA VRIJEME DOLAZI Vrijeme dolazi. Igra. dana trista. od majke ro en. kad samo jedno za njom teži i dok je drugo ne prihvati. iako strofa bje mi vješta. Zato pjevati više neću. sve mi to moja pamet dade. kao što moj je htio meštar. teče. mjeseci. za me je dvaput izgubljena. jer pjesma mi ne donije sreću. a mene muči bol paklena. 88 . Ako sam brukom tom pogo en.

nit ću za drugu ljubav znati. o tebi uvijek ja sam snio i drugu nisam poželio. jednom će ipak postat bolja. Pojavo divna. što mi par nijedan od pjevača nije: k ljubavi želja jača mi je. puti fina. MILIĆEVIĆ I NIJE ČUDO I nije čudo. liče mio. da ga grije. i snagu. neka samo čini od mene što je njena volja. On što te stvori. . moć. stasito tijelo. da poć ne mogu već na drugi drum. Ljubavi dobra i jedina. um posvetih joj. što Bog je stvori rukom svojom. sve tako odlučno. neka kini. znanje. tijelo. neka me muči. tom život sav bez vrijednosti je i samo dosade je pun. Taj baš je mrtav. kad bi htio da me uz tebe k sreći vrati. lice prožeto rujnom bojom. jer iz Svetoga pisma slijedi da dan radosti više vrijedi nego sto dana kad se pati. tko ni trun ljubavi nema. za službu njenu veći dar. A srce.No neka.

SLAMNIG COMTESSA DE DIA (12. u velikom bjeh zbog zlu. jer mu ne predah ljubav svu. jer ste vi učiniti obećali sve ono što mi radost pruža. grud.. jer ja ću jastukom mu bit. Znam sad da sam prevarena. u postelji i obučena. vas bih kao muža željela imat. SLAMNIG . srce.Ah. Floris nije tako bio za svojom Blancheflorom lud. da bar znam kad ću nad vama imat moć! Da legnem s vama jednu noć i ljubavni vam cjelov dam! Znajte. O. dobri. stoljeće) PROVANSA U VELIKOJ TEGOBI BIH U velikoj tegobi bih zbog viteza kog ima ah. i htjela bih da uvijek zna kako ga voljeh iznad svih. u dosadu kad moram doć i ljubavi ne ćutjet žar. um i oči.. život cio. da moj vitez plemenit u naručaj mi do e nag! Trenutak taj će bit mu drag. Bog gospodar nek mi da da umrem isti dan il noć. Lijepi moj. dajem mu ljubav.

doći tamo u crkvu u Vigo gdje je visoko more i gledat ćemo vale. Moja sestrice lijepa. do ite drage volje tamo u crkvu u Vigo gdje se podiglo more i ćemo vale. doći i moj dragi i gledat ćemo vale.MARTIN COD AX (umro 1250) PORTUGAL BARKAROLA Moja hoćete sestrice sa mnom lijepa. tamo će. majko. Tamo u crkvu u Vigo gdje se je more diglo. MILIĆEVIĆ gledat 91 . i moj mili i gledat ćemo vale. jer tamo će biti. o majko. Tamo u crkvu u Vigo gdje je visoko more.

stoljeće) PORTUGAL BARKAROLA Kada promatram vale i strme obale divne. Bože. stoljeće) PORTUGAL ČEŽNJA Ženu koju volim koja je gospa moja. Nju. smrt mi zadaj.BERNAL DE BONAVAL (13. koju si stvorio ljepšom od svih žena koje poznam. vali mi srce rane zbog jedne djeve mile: prokleto bilo more koje me muči tako! . za kojom stalno plačem. smrt mi zadaj. pusti da je gledam. smrt mi zadaj. pokaži mi je. Bože. Nju. ako ne. Bože. daj da s njome zborim. pokaži mi je. Nju. MILI C EVIĆ RUY FERNANDEZ (13. ako je volja tvoja. ako ne. smrt mi zadaj. Bože. ako ne. koja je svjetlost za ove oči moje. ako ne. koju si dao da je više volim nego sebe.

gdje je more. haj. neka pučinom mora plove. moja gospo lijepa! Graditi dadoh la e nove. haj. moja gospo lijepa! Graditi nove la e dadoh i na more ću s njima rado. haj. ako promatram žale. moja gospo lijepa! U Lisabonu. a uz žalo graditi nove la e dadoh. stoljeće) PORTUGAL BARKAROLA U Lisabonu.Nikad ne gledam vale ni previsoke stijene da mi ne rane srce zbog jedne krasne djeve: prokleto bilo more koje me muči tako! Ako promatram vale. graditi dadoh la e nove. moja gospo lijepa! MILIĆEVIĆ . vali mi srce rane zbog jedne vitke male: prokleto bilo more koje me muči tako! MILIĆEVIĆ JOAN ZORRO (13. haj.

kad ona za me bol ne snosi? Zato sam uvijek jadan bio. već prkosi. s tom osvetom bih sretan bio. što je uvijek zlo mi htjela. i da mi da da budem strog s njom. jer mučiti ne mogu nju koja me muči život cio. što je sa mnom stroga bila. Da se ne molim više toj koja ne moli. O. što za mnom ne izgara. Zato sam od sna poblijedio. jer mučiti ne mogu nju koja me muči život cio. samo da mogu mučit nju koja me muči život cio. što me tako napustila.PERO DA PONTE (oko 1200-1250) PORTUGAL O DA MI JE NE VOLJET NJU O da mi je ne voljet nju što mene nije zavoljela i da navedem kakvom zlu tu. da napusti dobri Bog tu. Tada bih miran san usnio. Ali ne mogu da zavaram to srce moje što me vara: ono me sili da izgaram za njom. MILIĆEVIĆ . samo da mogu mučit nju koja me muči život cio. Zašto da zbog nje snosim bol.

za ljubav tvoju. već zato jer me pjesma veseli. GOSPO Kažu vam. a ne zbog vas o kojoj snivam. i svako snašlo me zlo. I ta koja vam veli to da pjevam samo jer uživam. laže. ako ja pjevam za svoju volju. a meni dobro ne dao Bog. gospo. gospo. Zato. gospo. za ljubav tvoju. — za moje zlo — da ja ne pjevam jer vas volim neg zato što mi pjesma godi. i Bog me kaznio sad. ako ja pjevam za svoju volju. MILIĆEVIĆ 95 . laže. tko god vam rek& da ja ne pjevam zbog vas koju želim.KRALJ DON DINIS (1261-1325) PORTUGAL KAŽU VAM. već pjevam. ako ja pjevam za svoju volju. gospo. za ljubav tvoju. već pjevam. već pjevam.

. jer vaše se vrline sravnit smiju sa zvijezdom što se ranom zorom sreta što više gledam. stoljeće) ITALIJA U PROLJEĆE Kada priroda procvate i lista. CALH COMPIUTA DONZELLA (13. već mislim da u svome divnom liku po volji veličanstva božjeg vi ste an ela jednog pokazali sliku. jer im vaša smeta. Stoga su misli moje uvijek iste kad svjetlost vidim u vama toliku: da ženski stvor sa ovog svijeta niste. ljubavnik nježan veću radost ima: svakoga u gaj vodi želja ista kad ptice ljupke pjesme poju njima. više iz vas siju ljubavna čuvstva prirodna i sveta.CHIARO DAVANZATI (umro oko 1280) ITALIJA NE ČUDI MENE Ne čudi mene što izme u sviju ostalih žena vi ste poput cvijeta i što se svakoj sve ljepote skriju kad uz vas budu.

ĆALE GUIDO CAVALCANTI (oko 1255-1300) ITALIJA U VAMA CVIJEĆE. a samo mene bol i plač se prima.zaljubi se tko god je srca čista. na silu hoće udati me mladu. jače od sunca pojava Vam sjaje. tko Vas ne vidi neće otmjen biti. jer otac moj je uzrok tome jadu. TOMASOVIĆ . nek sve Vam draga srca prednost dadu jer ste i tako vi prva nad svima. i ljubovnik sramežljiv planut mora. pa svaka od njih u radosti blista. pa ne znadu radost cvijeća i lišća misli moje. moje se muke često jedva broje. A daleko od mojih želja to je i sve u patnji živim.MAROEVIĆ .. U Vama cvijeće sve i zelen sva je i sve što sja i ljepotom se kiti. jer Vaše lice u njem žudnju snaži. ponizno molim njinu krepost mladu nek čast i hvalu samo za Vas ima. gospama mladim služiti je svima. Na ovom svijetu u nijednog stvora toliko nema ljupkosti i draži. Svaka od gospi što Vas pratit znadu s ljubavi Vaše moju hvalu prima..

A kada svoje njoj upravim oči. gledam gdje dušu bol razdirat stane. svatko hvalu poje. a kada slomljen odmorit se želim. TOMASOVIĆ . da čudo on pokaže svoje. kad pozdravlja koga. pun bolnog jada vidim život cijeli. Nju resi krotkost i dobrota mnoga. Sav sam utučen. Pa misliš: stvor je taj zemlji od Boga Poslan. a gospa ona čiju milost molim ostavlja mene u mukama ljutim. Dok joj. kad ide.RAD SEBE SAMOG. Da svaki jezik nijem protrne s toga. a srce moje kao da će stati s pogleda ovih što nemilost znače. . Rad sebe samog samilost me gane. jerbo dobro ćutim da moji jadi vrh svake su boli.MAROEVIĆ DANTE ALIGHIERI (1265-1321) ITALIJA SONET Tolike draži i sklad se u moje Gospoje vide. ona mi tada prezriv pogled vrati okrutno tako da mi srce plače. Tad bivam lišen svake svoje moći. A oči u nju gledati se boje.

I gospe Vannu i Lagiu i s njima onu što trideseta je po redu da taj čarobnjak dobri kraj nas stvori.Tko god je gleda. da po vjetru plovi ma kom. Lapo i ja ko začarani na emo u lakom brodiću. mislim. već jedna želja da raste u svakom: da zajedno nam uvijek biti prija. kao što. ČALE 99 . bilo bi nam svima. i po našoj nas volji morem njija. da im je lijepo u svakom pogledu. tko je kušo nije. i da oluja nikad ne zavija i nemirnim ne zapriječi nas zrakom. I s njene usne regbi duh se krili Ljubavi slatke pun. Da kroz oči mu slast u srce lije. KOMBOL GUIDU CAVALCANTIJU Guido. tako mu se mili. htio bih da ti se. što dušu zove Neprestano na uzdisaje nove. i samo da se o ljubavi zbori. Koju ne pojmi.

pa i na Uskrs kad se daju dari. samac. kroz pustoš gazim koraka napeta i pazim mjesta da izbjegnem kleta kuda je ljudska noga prošla prije. kad novac ne da stari. Njemu je teže jedan dinar platit. nego tri ždrala sokolu uhvatit. a to su: žene. No sad ih moram uživati mnaje. samo su one mome srcu mile. a pare se skrile. jer džepovi me prazni na to sile. . da želje imam. hodam sve sporije.CECCO ANGIOLIERI (oko 1260-1313) ITALIJA TRI STVARI Tri su mi samo stvari drage sanje i dovoljne mi nikad nisu bile. ČALE FRANCESCO PETRARCA (1304-1374) ITALIJA ZAMIŠLJEN Zamišljen. dreknem kad mislim na to jadno stanje. krčma i kockanje. Pa velim: — Oca koplje nek udari! — Jer moro bih se iz Francuske vratit bez poziva.

MILIĆEVIĆ ŠTO ĆUTIM Što ćutim. rijeke i žali poznaju jednako život mi što ga pred drugima skrivam. Al ako je ljubav. gdje Amor ne bi stigao me lako. što je ona? Ako je dobra. ako ljubav nije. Suprotni me vjetri. Ako je zla. Tjeraju u čamcu vrh bezdana plava. kroz šum i bjesnoću. zašto je zlu sklona. Kriv li sam tome. O živa smrti. Al ne znam naći tako divlje pute. bože. slatkoćo u bijedi. Ako vas neću. zdvajat nemam prava. izvan se čita da u meni vrije. a jer je s mene sva radost uzeta. čemu plač i tužba.Zaklona drugog ne znam da me skrije od zagledanja znatiželjna svijeta. DELORKO . I mislim: gore i šikare ljute. Slab razbor i grijesi razlog su mi sjeti. Te se znojim zimi. Tako da ne znam sam stvarno što hoću. što je. čemu ste mi družba? Al ako vas hoću. malo jauk vrijedi. da sa mnom zbori i da s njim prebivam. zbog čega slatka mi je? Gorim li od sebe. a cvokoćem ljeti.

plašim se i nadam. O susrete krasni. do koje glas njen sladak slazi. Nit da me smakne. koje ljubav grije. Po nebu letim. Leden a gorim. grane što bi bole i ljubice blijede. trave mile. pa da strasne ne osjeća žudnje i sa mnom ne gori! DELORKO JA NEMAM MIRA Ja nemam mira. Amor me kazni da sred uza stojim. sjajnost joj je oka ko i tvoja ista. Ne hvatam ništa. što vas zamišljena moja gospa gazi. nit okove steže. obalo. 102 . o ti rijeko čista. a svijet čitav grlim. nek ne bude sred vas hridi. Zbog navika njenih mene čežnja mori.VESELI I SRETNI CVIJECI Veseli i sretni cvijeci. a u rat ne hrlim. Nit omču driješi. što joj vlažiš lice ko i oči jasne. niti da odveže. o vas sunce bije. gdje su lijepe noge trag joj ostavile! O vi drvca glatka. pa je uzrok da ste visoke i hole. sjenate šume. a na zemlju padam. ne smatra me svojim. Neće me živa.

Sebi sam mrzak. zna tko nju vidje kad milo uzdiše i milo zbori i milo se smije. nijem glasa ne gubim: Umrijeti žudim.Bez vida vidim. Nit mi se mrije. TOMASOVIĆ IZ KOJEG DIJELA NEBA Iz kojeg dijela neba i iz koje zamisli Narav uzor je uzela za milo lice. a pomoći tražim. Božanstvenu ljepotu zalud ište tko njene oči još vidio nije kad blagi pogled okreće i njiše. a drugoga ljubim. žalošću se snažim. gospo. A kako ljubav i liječi i bije. a najviša je uzrok smrti moje. MILIĆEVIĆ 103 . u kojem je htjela da tu pokaže rajske moći svoje? Takove zlatne kose zar postoje u šumskih vila i nimfa iz vrela? Još mnoga krepost u njoj se je srela. Ovakvom stanju vi ste. Smijem se plačući. krivi. niti mi se živi.

104 . trebate reći sažalno i blago: »Što drugo može. zbog koje sklanjam se od sviju. nit’ mi nijekat vrijedi da um. TOMASOVIĆ KO DAŽD Ko dažd mi s lica gorke suze liju i mučan vjetar uzdaha ih prati. ne svlada želja. što ravna dobrom dušom svakom. pamet jasna. pa me ona lako odvede tamo gdje je silom slijedim. Dok vam se ljupke oči blago smiju. gospo. Vi. Ne niječem. mogu mir mojoj vrućoj žudnji dati i smire plam u kom mi srce pati. kad motriti ih moje oči smiju. gorka moja slasti. moj jade slatki.AMORA MOLJAH Amora moljah i molim da mene ispriča kod vas. srca što ga obasjava snagom nebeskom višnja krepost. kad dogodi se da mi pogled svrati na vas. kakva na svijetu ne vidje se nikad. ako s puta časti i s vjerom jakom ponekada skrenem. a ja tako krasna«. mučen od mog lika: on tako željan.

odzvat će vam se s neba. Recite da mi teško živjet samu i plovit ovim strašnim morem biva. neka je svatko voli i upozna.No svaki duh se u meni zaledi. Kad ljuven ključ je pusti na slobodu. da kraj nje u nebu se stvorim. . ČALE HAJDETE BOLNE RIME Hajdete bolne rime tvrdom kamu što mi u zemlji milo blago skriva. iz srca duša ode da vas slijedi. čim vidim kako rastajuć se odu kobnih mi zvijezda čari nesu eni. nek upravi put moj k sebi. koja je blizu. i za njom idem krok po krok u tamu. sad besmrtnoj. pa s mišlju na vas povrati se meni. dapače samo živoj. O njoj živoj i mrtvoj samo zborim. premda sniva tijelo joj skrito u samrtnu jamu. Molim je kada za smrt moju dozna. pa plod joj slave skupljam sa svih njiva.

pa s njim se igra uvojak im plavi. bismo li od stra’ mi utekle tada?« Druge će dvije: »Koja bi uteći htjela toj sreći. kad hoću naprijed onda nazadujem: sudba je moja uvijek protiv mene. a grančica na glavi što svakoj od njih u vjenčić se savi po lijepu licu sjenke im je plela. a misli slikam na zrak i na sjene. a rat strašni priželjkujem.* MILIĆEVIĆ GIOVANNI BOCCACCIO (1313-1375) ITALIJA NA LIVADICI Na livadici u zelenoj travi prepunoj cvijeća. . s vjetrićem blagim kosa im se srela. A domalo će jedna od njih reći (kako sam čuo): »Kad bi iznenada došao svakoj naš dragi po sreći. oko jednog vrela o ljubavi su možda zboreć sjela tri an ela.U KRHKO STAKLO U krhko staklo svoje nade kujem. jer što da čekam od varljive žene? Ko list na vjetru ona je lagana i stoput mijenja želje tokom dana. njom pamet ne vlada!« ĆALE 106 Ne zna se pouzdano je li ovo Petrarkina pjesma. Mir tražim.

iz čudesnih je stigla šumskih strana. stoljeće) ITALIJA GIZDAVA GOSPO Gizdava gospo. netko je pjevo gdje je rijeka tekla. . iz polja. s posla. vi ste uzdah moj! Kada vas vidim.FRANCO SACCHETTI (1330?-1400) ITALIJA MADRIGAL Kraj žala jednog dovede me Amor. Tako mi srce ispuni milinom. vraćajuć se kući ko lu ak idem vičuć oja oj. da se okrenuh pitat svog gospara gdje se ta slatka žudnja s pjesmom stvara? Milosne sjajne oči gospodara pokazaše mi jednu gospu malu. žar me kida vrući. ČALE NEPOZNATI PJESNIK (14. a ne znam otkle pjesma je potekla. koja je pojuć sjedjela na žalu: Tu nimfu posla boginja Dijana.

MILIĆEVIĆ . gospo. ko cvijet brnistre okrunjena sjajem. gospo duše umiljate. teletu vašem punu korpu slame. Ako vam. moje misli plove za vama što ste dičnija od zlata. ko potočnica miljem ste bogata. vama donosim košaru salate. A vama. pustivši volove. a ja vam evo za uzdarje dajem: svinjčetu vašem punu korpu žira. sve to srce dira. i kad ne radim. s prozora vašeg pogledajte na me.Trčim i trčim.

Došla sam amo Cvijeće brati. gdje stoji dol. Tralalala! Slavuj je ljubavnu pjevo bol. Kako li sretna bijah ja! Cjelov li da mi? Hiljade! Tralalala! Usne mi gore još i sad. A moj me dragan dočeka: On bje već tamo. Tralalala! Gdje mi je glava ležala. Ako na isti dospije put A po ružama može da zna. Ko dva druga. gle! Spremio mi je Ležaj baš lijep. 109 .WALTHER VON DER VOGEL WE IDE (1170-1228) NJEMAČKA OVDJE POD LIPOM Ovdje pod lipom Usred luga Bio je krevet dvoje nas: Zgaženi hipom. Trava i cvijeće bjehu taj čas! A pred lugom. Cvijećem ga posuo svud. Tomu se smije Tko nije slijep. Božja mati.

Po mojoj želji tvoje je. Sve je to gledala ptičica. da mi smo Grlili tu se. ne dao bog! Stid ne bi dao Priznat.Da bi tko znao. Ah. Ja služim ti. Da mogu sebe da ti dam. I ljubavi me pali žar: Moj budi k novom ljetu dar — To želja mi je jedina. i mnogo još tog. Sto li sve nismo Radili tamo. JEŽIĆ 110 . ko da si car. Nek mojim kuca žilama. Najdraži mi od svih si. uzmi ljubav. U srce svoje stavi me. Tralalala! Al ona tajnu čuvati zna. tijelom tvoja sam. stoljeće) NJEMAČKA IZ »PJESMARICE (1471) Svom dušom. Najsretnija bih bila ja. znam. JEŽIĆ KLARA HATZLERIN (15. uzmi sve.

u njima gore plami. Mnoge velike žene nisu maloj ni sjena i od velikih često bolja je mala žena. a o malenoj ženi malo se riječi hoće. one su oganj. Izvana su ledene. mali šećer je sladak. I malo zrno žita. uvjerite se sami! Biseru malom nitko ne može sjaj da spriječi. za one male žene s kojima zbijate šale: hladne su poput snijega a kao vatra se pale. Ljubav me na to tjera da slavim žene male i evo. tako i mala žena. što se u zemlju sije. ako je pun jasnoće. nijedna slast na svijetu milija od nje nije. u tami. 1283?—1351?) ŠPANJOLSKA MALE ŽENE Hoću da skratim govor i da zborim bez zloće. Promatrajte ih dobro. u njoj je ljubav golema. u krevetu. Ako je žena mala. odmah ću za njih velike reći hvale. od sveg draži i preči.JUAN RUIZ (Arcipreste de Hita. radost. u radu i veselju njima prolaze dani. kad iz nje ljubav vrije. a mnogo se smije bena. važnije je neg orah i mnogo bolje grije. Tko dobro shvaća tome ne treba mnogo riječi. a mala žena ljubavlju najbolje zna da liječi. jer moja riječ je vazda pravi uzor kratkoće. Tko brblja tom se smiju. Kratki se govor pamti. 111 .

Manja neka vam uvijek bude draža neg veća. ona je sjaj i radost. malen slavuj što lijeta. ona je utjeha vedra. Mala je ptica ševa.Kao što mala ruža po boji sjajna biva. ljubavi i milina. kad je mala. MILIĆEVIĆ MARQUES DE SANTILLANA (1388-1458) ŠPANJOLSKA ROMANCA Kud me noge nose ja ne vidjeh lice ko u čobanice 112 sela Finohose. . jer nije mudro uzet veliko zlo na pleća. tako u maloj ženi velika ljubav sniva. i vrijednosti pred svima. Mala se žena ni s čim usporediti ne da. Od dva zla biraj manje — na to nas mudrac sjeća — zato u maloj ženi počiva prava sreća. jer je čovjeku sla a od šećera i cvijeta. ali pjevaju bolje od većeg ptičjeg svijeta. ko što u malo balzama veliki miris pliva. bolja je kad se kuša nego kad se gleda. to baš ništa ne smeta. ona je raj zemaljski. tako i mala žena mnoge pohvale prima zbog ljepote i čara. I žena. ljubav sla a od me a. ko što u malo zlata počiva vrijednost živa. i sjaja i kreposti. Kao što mali rubin mnogo ljepote ima.

Iduć malo prije iz Kalatravenja put Svete Marije. no da bih saznao bar njezino ime. rekoh: »Djevo. lijepa lica. Ne gledah je da me ne očara čime. Niti ruža jasna ne bi za me bila ni toliko krasna. ni toliko mila. da sam susreo se prije s lijepim licem male čobanice sela Finohose. gdje je čobanica sela Finohose?« 113 . sred mira. gazila je mlada. ja sam čudio se takvoj ljepotici i to čobanici sela Finohose. po cvijeću. zalutah sred stijenja i dno gorske kose ugledah pristalu čobanicu malu sela Finohose. U društvu pastira čuvala je stada. što se šećeš.

MILIĆEVIĆ GIL VICENTE (portugalski i španjolski pjesnik. 1470?—1536?) DRAŽESNA DJEVOJČICA Gle dražesne djevojčice. je li stado. no ljubavne šale ništa ne zanose čobanice male sela Finohose«. o mornaru. na brodu si vijek proveo. je 1’ dolina. o viteže. krasna li je i pristala! Ti nam reci. je li možda zvijezda jasna tako krasna? Ti nam reci. (u smijehu mi vrati) ja razumijem sama što želite znati. o pastiru. je li možda gora glasna tako krasna? 114 MILIĆEVIĆ . što oružje bojno pašeš. je li brod i je li jedro. je li bitka ta opasna tako krasna? Ti nam reci.»Dobro došli k nama. je li konj i je 1’ oružje. koji svoje stado čuvaš.

zbog vas izdaleka. zbog tog rastanka patnja će me stići i bol velika što srce izjeda. i neću doći sve dok me ne mine taj ludi strah zbog kojeg sreću gubim. jer vaš mi pogled cijelu snagu ubi. a ludost moja sve me jače mori zbog te ljubavi kojoj nema lijeka te mi se radost u tugu pretvori kad se sjetim da moram otići i odijelit se od vašeg pogleda. bolje bi mi bilo i umrijeti ko sveti Petar i sveci po redu okrutnom smrću. nego doživjeti da prisustvujem tom tužnom obredu. . Znam. ja tako bježim iz vaše blizine. MILIĆEVIĆ JORDI DE SAN JORDI (1397-1425) KATALONIJA RASTANAK Uzdišem.AUSIAS MARCH (1397-1459) KATALONIJA LJUBAVNA PJESMA Ko bik što odmor u pustoši traži kad je od jačeg svladan protivnika i ne vraća se dok se ne osnaži da pobijediti može pobjednika. gospo.

dalek. nasred mora. i ako silom otići mi treba. ako me netko smiruje i kori. kako da se smrti spasim. Ostajte zbogom. hoću da odem odmah. na svakoj strani. kad lud hodam. U teške muke mene ljubav meće te do odlaska mučiti ne želim vlastite oči.Kad na to mislim. Vašu ljepotu preporučam Bogu i umnost vašu koja zlo otklanja. Kraljice časti. jer pomoć mi neće znanje ni razum s umovanjem cijelim. kada se na em. živ ili mrtav. u broduj što ga podižu talasi. svud. razum pove gubim. MILIĆEVIĆ 116 . najdivnija ženo od svih koje su košulju obukle. od vašeg tijela. kunući sebe i grubost sudbine. vaše postojbine. a srce moje nek ostane s vama. sam sa sobom zborim i sve riječima odgovaram grubim. ja sam vaš pred svima. sjetim vašeg lika i mile zemlje. Preporučam mu i oko ljuveno koje mi patnje nanese podmukle. jer čast vam je u srcu upisana. i neka Bog me od zla ne obrani ako pogazim ljubav koju imam. umrijet ću možda poput očajnika. O Bože. i vas što svijetu daste slavu mnogu. daleko od vas i od ovih gora? Kada se. smeten. bez čekanja. divnijeg od neba.

bože. bože. Ljupka je. Ljupka je. voće. dobra i milena! Ta prevelika vrijednost njena Svakome srce hvalom prože. Tko nagledati nje se može? Ljepota sved joj obnovljena. kruha. U jazbinu ovu gdje nam poso cvate!« . Lijepo li ju je gledat. po krčage kašem I donosim vino bez kavge i zloće: Tu im nudim vode. Pa kad dodu gosti. Pa tko dobro plati.CHARLES D’ ORLEANS (1394-1465) FRANCUSKA RONDO Lijepo li ju je gledat. Ko san me miso na nju prože. Stog za njenu ljubav mač i pojas pašem. bože! ČALE FRANCOIS VILLON (1431-1480?) FRANCUSKA BALADA O DEBELOJ MARGOTI Toj ljepojci ako služim dragovoljno. sira. Zar sam zato luda. Nijedna djevojka ni žena Nije ko ona savršena. dobra i milena! Pa da se sve na svijetu slože. kad god ti se hoće. po mišljenju vašem? S njom bi svako srce bilo zadovoljno. podravljam ga: »Svate. Lijepo li ju je gledat. Svrati opet k nama.

Debeo ko dobro ugojena ćurka. Tad hrčemo pjani zvonko poput šturka. A u zoru. U jazbini ovoj gdje nam poso cvate. il ona k nama neće. gaće! Gdje je potkošulja? A sad bjež otale. brate. KUKOLJA 118 . Gonim ga i grmim: »Daleko ti kuća. Vjetar. Cereći se. Na mene se popne. Odani užitku baš smo vraške sreće. Ne tražimo časti. Dok me poljupcima malone udavi. Zviznem ga po tikvi. Skidaj hlače. sijevam — gle ti Antikrista! A on mi se kune smrću Isukrsta. Da je zadnji puta! Ščepam kladu. da svoj plod ne davi. bezočna si hulja!« Podbočim se. Lijepi par smo: krpa na e svoje vreće: Lonac svoj poklopac. Kad se tko bez pare k Margoti ušulja. Pod dahtanjem njenim tad provodim sate. polomim mu krsta. šapu na tjeme mi spušta I veli: »Vozi! — pa me nogom gurka. A kad sve se smiri. kad joj krulež jutro javi. ona vjetar pušta.A1 ponekad znade izbit ljuta tuča. mraz il tuča — moj se hljebac peče! Izvrstan sam ortak lopuže još veće. U jazbinu ovu gdje nam poso cvate. vrijedni iste plate. U jazbini ovoj gdje nam poso cvate.

MILIĆEVIĆ KROZ KAKVU OLUJU Kroz kakvu oluju samo moram proći. zemlju obnovljenu. Da kasnije mogu svoj želji doći. I vidjeh jednu božanstvenu ženu pod ranim suncem kako bere ruže i sve na svijetu zastire ljepotom. Strah me neće biti vjetra ni studeni. motreć iz daljine: to vatra gori na zelenom trnu. nije bila sklona meni. Ona sipa na me sniježak zale eni. i mlade travke kad se blago pruže i kad bujaju mla anim životom. Sreća. Jer se u mom srcu igra val ognjeni. Proljeće vidjeh.MATTEO MARIA BOJARDO (1441-1494) ITALIJA JA VIDJEH Ja vidjeh sunce gdje se s mora diže pod bujnom grivom od zlaćanih zraka. ružu kad cvatuć takvom bojom sine te svak bi reko. Vidjeh kad grane rosom se ogrnu. a u licu mu takva sjajnost žarka kao da plamen iz pučine liže. Pa mi zbog njeg zima neće ništa moći. Ispod ljuta neba ja ću isto poći. ne. .

nad bijelom haljom to je kosa njena. Ti znaš. No što da zborim i nabrajam sada! Gdje ima sunca tu je uvijek dana.Uz Ljubav se nježno stislo biće moje. i mjesto gdje gospu svoju vidjeh prvi puta. Sada bijela ruža. kakav čar je kiti. I što su sjajne zrake sunca. kada po snijegu sjaju vrh planinskih strana. Pričinja se meni snijeg što s neba lijeće. kroz koje Moja čežnja ravno samo k njojzi stiže. teško je reći. kome sam sve bliže. Dok mislim na Sunce. teško zamisliti. MILIĆEVIĆ 120 . jer ti si uvijek uz nju boravila. ljubavi. a sad bijelo cvijeće. i vrijeme. A ona mi kaže putove. koliko bješe dražesna i mila. raj je nebeski gdje je lijepa žena. DELORKO LORENZO DE’ MEDICI (1448-1492) ITALIJA KROZ PAMET MOJU Kroz pamet moju nepsretano luta i u sjećanje vraća mi se često haljina ona.

potrčah tad da skupim puno krilo. Ljubice bjehu okolo. prinosit do glave. Kad je u skutu puno cvijeća bilo. cure. Nadoh se. božanstvene plame. modri i bijeli.. 121 . cure. Nadoh se... rumeni. zlaćani: stadoh ih brati. da njima kitim svoje kose plave. Promatrao sam: bjehu tako mile da izreć ne znam. jednog lijepog maja izjutra usred zelenoga gaja. ljiljani. Amor mi reče da uberem sada na trnu što su najcvjetnije za me. Na oh se. cure.ANGELO POLIZIANO (1454-1494) ITALIJA NA OH SE Na oh se... vjenčićem ljupkim da okrunim prame. ugledah ruže raznovrsne boje. tako im bjehu blagi vonji koje osjetih kako bude srce moje i želju slatku. one ruže tada: neke su netom u pupoljku bile. neke tek vehnu. a neka je mlada.. cvjetići ljupki sred zelene trave. cure.

Živi l’ sred hridi ovih iskra čista ljubavi prave. o more. cure. muke dobro znane. kad najljepša je. obale sunčane. o šume.. Čut ćeš. pa i spram suzi kad iz oka kane.. plač i jad teži no što itko sluti. Berimo. lahori. ČALE JACOPO SANNAZZARO (1458-1530) ITALIJA ČUT ĆETE OPET Čut ćete opet. kad najviše cvati u vrtu ruža od ljepote same. Na oh se. bolne glase ćete čuti i tužan zvuk zbog stare moje rane. druzi. Ah. možebit ih gane srce što žudeć izgara i blista. tad je treba brati. njena milost neće da mi svane: spram mojoj žudnji ona je sve ista. neće ostat kruti na uzdisaje žarke što me hrane. cure. vjenčiću ukras tad najbolji pruža. i ribe će mi žalbu osluhnuti.Laticu svaku kada širi ruža. prije no čari bježat će joj stati. ČALE 122 .

milovanje milo. vrele zagrljaje. kad ih se zabravi. slatke poljubljaje Tisuću. tisuć. ljupki. malo bi ih bilo. Već radi milošte i nježne ljubavi. . Već blagi doček. gdje me stavi Dušmanka moja i slatka i lijepa. kome nema para. Zatvori drugi. Ni smrt. upoznati stalo Gospodina moga. Riječi. Igru i šalu. A1 ne rad srdžbe što joj srce cijepa. ni muke. gospe. Stuže.LODOVICO ARIOSTO (1474-1533) ITALIJA SRETNI ZATVOR Zatvore sretni. umna stvora. ANGJELINOVIĆ GASPARA STAMPA (1523-1554) ITALIJA SONET Kojoj je od vas. I kojeg je svako slavlje ovjenčalo. što dem ih nikakav ne sputa. nego život pravi. nek sebi dočara Mlada. a moj mi radost i okrepa: Ne čekam suca od zakona slijepa. tisuć puta — Sve da ih zbrojim. tisuć. Vatrene dane.

a sunce sred dana Više nego s jutra svjetluca i sjaji. (Smrtna stvar nije pore enje za te). nek gleda Ženu trepetljivu. ah. oka što bi znalo Razigrati mnoge. Ne može da gane krutog ljubavnika. nije svijetu vična! Ili još bolje sličila si Zori. krupnim likom stvara Sliku savršenstva pravoga — tek žara Ljubavnog u njega. Iako ti prva mladost nije dana. plavoj ruži slična. uzdiše i preda. Još si uvijek svježa. DELORKO TORQUATO TASSO (1544-1595) ITALIJA URBINSKOJ VOJVOTKINJI U nezreloj dobi. ima vam malo. a brda se zlate I čista rosa kao dijamant gori. A uz to slaba. Kad otvori čaške. Tako se i cvijet više krasan raji. DELORKO . duše osjećajne. S koje polja bliješte. stalne: Jednu što. jer plače. napaćena lika: Boravište čvrsto vjere žive. Ne otvara grudi. mila i rumena.Puti žive. koja na sunčane zrake. svijetle. neg sred svoje lake Zelena halje. A tko hoće mene upoznati. Bila si. Sad iako nisi ko prije zelena.

pčela bi bar smjela da vas ubode u ta prsa bijela i na taj način da vam se osveti. A mjesto toplih voda — tu od plača Ljepota mu je i zamamnost jača. privlačne i blijede Nisu ko oči. Kad ih rasplete. A1 amo ga je prevezao Amor: Tu uzdasi mu naši laki lahor. gdje grimiz skupio se. kog Ilirija rodi. pa u toj slatkoj rani da ostavi svoj život okončani. što mreže Amorove nose. lede. visoko u ljepoti I kreposti. Ni zvijezde jutra. Ko usnice. II l kad se noćna koprena razvede — Ko te. SLAMNIG-SOLJAN EPIGRAM Da mi je biti pčela. vlažne još od rose. Da. da iz vas sišem soka medenoga. Na čistom nebu. gospo lijepa i stroga.CVIJETI ZUZORIĆ Ni svježe stablo nema takve kose. što me žegu. to je cvijet. MILIĆEVIĆ 125 . il mraz ih stegne leden.

MILIĆEVIĆ 126 . vjetar u spilji smiren otpočiva. koju stvara bijela luna: svu ljubavnu milinu mi sakrismo u tminu: nek ljubav naša večeras ne diše i neka se ne glasi. a tamna noć je puna tišine.MADRIGAL Šute šume i rijeke. more bez vala sniva. nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.

pa ako si me odviše mrzila ii l možda sada žarko ljubiš. Izgaram. a mliječna ramena svjetlija od snijega. Izgaram. Izgaram. II l kad se osmjehuješ il gorko plačeš il ljupke izgovaraš riječi. Izgaram. bilo da hitrim hodom izmičeš oku ii l smirena po stazi koračaš. Izgaram. kad zboriš il šutljiva šutiš. Takve zlatne niti isplele su meni Sudenice! A ja bih radije htio da mnogi gorki pretrpim tren nego da val brzice rijeke primi moj sjen! SMERDEL 127 . 1461-1522) HRVATSKA POHVALA DJEVOJCI JANJI (Odlomak iz Prve elegije) Zar nisi krasna kao nebo i divnija od zvijezde? Koja ljepota tvoju zasjeniti može? Oči su ti ljepše od sunčeva sjaja. kad skladne riječi govoriš. Izgaram.KARLO PUCIĆ (latinist. kad me kao zvijezda promatraš. kad na tle hladno obaraš oči.

taj vrat tvoj nemirni da obuhvatim. moja vilo.. Al onda želio sam da te zagrlim. Jer kad se ponadaju one da već te grle. bog da nam bude u družbu.ELIJE LAMPRIDIJE CRIJEVIĆ (latinist. 1463-1520) HRVATSKA NEPOSTOJANA FLAVIJA Teže je milovati tvoje tijelo što uvijek izmiče nego dohvatiti na obali morskoj Proteja što proricati znade... ostaj zbogom. SMERDEL DŽORE DRŽIĆ (1461 -1501) HRVATSKA ODILJAM SE Odiljam se.. al usne moje niz jagodice skliznuše tvoje. ti vješto njima izmičeš pa one klonu nepomične. Htjedoh da te cjelivam. Pokle ti je služba mila koju ti sam ja činio. Uzalud se pružile ruke. ti prekrila si rukom draži krasne. moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo. plač i suze i moju tužbu da bi znala.. 128 .. I kad htjedoh bujne da pomilujem grudi. a sad te sam ucvilio. moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo.

Ako drumak pomanjkaje ter te život moj ne vodi. a na oči moje sanak da t’ ne pride. uzdihaje i srdačcem svaki danak. da bi znala. koje ostavljam da je tvoje. Ne uzdam se u dni kratke da te vidu. moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo. a po smrti da te združim. ostaj zbogom. moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo. kako ja. srce moje. Odiljam se. moja vilo. Sila mi je putovati. moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo. tko se bude potruditi. srce moje ne slobodi. ostaj zbogom. 129 . moja vilo. moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo. a s tobom se ne razdužit. Ja ti dadoh vjeru moju do života da te služim. od svih tuga ma najveća. Oh.Putovaje. moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo. ostaj zbogom. u vijek neće izgubiti. odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo. gorka je moja srjeća. ostaj zbogom. Neka srce ne zabludi da ne bude drugoj služit. Govori se: pravi sluga i tko bude vjeran biti. oh. moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo.

kojom zlatu ne zavidi. tuga mu se sva odvrne prima. Vridna ti se kruna vidi vrhu njeje vedra čela. za veselje koje 130 . Lipotom se već ne slavi jur nijedna na svit vila. Obrve su tanke i crne nad crnima nad očima. svakomu je radost vela. ni je bila njoj takmena ka se pravi. Nad crnima nad očima obrve su tanke i crne. Vrhu njeje vedra čela vridna ti se kruna vidi od kosice ku je splela. jer je hvale sve skupila vila ka mi srce travi.HANIBAL LUČIĆ (1485-1553) HRVATSKA JUR NIJEDNA NA SVIT VILA Jur nijedna na svit vila lipotom se već ne slavi. Ni će biti. kad ju dobro razuvidi. crne oči kada svrne. človik tugu prem da ima.

Blažen tko joj bude grlit grlo i vrat bil i gladak. jer ne mogu slatkost veću umisliti do vik vika. gusti. Ostao bi kuralj zada pri rumenih njeje usti’. živiti će život sladak. Grlo i vrat bil i gladak. bi reć mana s neba pada. ruža nigdar pri na sviti toli lipa ne izniče. kojano se za njom stiče. Prsi bilji sniga i mlika lipo ti joj ustrepeću. ki žalosti išću lika. srića ga će prem zagrlit.Kako polje premaliti ličca joj se ružom diče. Lipo ti joj ustrepeću prsi bilji sniga i mlika. blažen tko joj bude grlit. Ličca joj se ružom diče kako polje premaliti. Mladost će se pomamiti. Pri rumenih njeje usti’ ostao bi kuralj zada. žarko sunce neće hrlit da mu pojde na zapadak. kako biser ki se sklada. slatku ričcu kad izusti. tere oči na nje meću. 131 . zubići su drobni.

duzi. prosti. obli. tanci.Prsti su joj tanci. obli. Ova lipost uzorita grihota bi da se stara. Gospodšćina njoj se prosi od svih gospoj. IVAN BUNIĆ (1594-1658) HRVATSKA SLATKA DUŠO MOM ŽIVOTU Slatka dušo mom životu. Grihota bi da se stara ova lipost uzorita. koga ne bi prehinili od lefanće da su kosti? Prsti joj su ravni. gdi bi zelen venčac vili ali krunu od vridnosti. bi reć tančac da izvodi. tim se ona ne ponosi. duzi. meju njimi jer kad hodi. ke su godi. bili. toli lipo kip uznosi. prosti. ki si svim odzgara. ah drago ti traviš mene kroz zamjernu tvu ljepotu i razblude te ljuvene. bili. Od svih gospoj. bože. gospodšćina njoj se prosi. ravni. ke su godi. ne daj vrime da ju shara do skončanja sega svita. čin’ da bude stanovita. .

vi ste zamrsili moju mladost. svijetli prami. i u ropstvo postavili zlatnijeh žica verigami.Milo ti mi ’e bolovati ugodnome mom nezdravi i svakomu pripijevati tko me veza i zatravi. Vi ste. dragi otkupu srca moga. o sunčani zraci draži s kojieh duša ma oslijepi: O dubravo ne zelena neg li od zlata istočnoga. daždeći tiho i blago vrh snježana bila vrata. utopiste mene drago sitnom rosom suha zlata: Vi ste kruna zlatni’ kosi bez procjene slavna dosti kom se diči i ponosi česarica od lijeposti. Vi ste krivci. O razbludni svijetli vlasi. moj’ gorući prami lijepi. krivci vi ste me slobode izgubljene jer vi sami uloviste zlatnom mrežom tvrdo mene: Vi. slatka plato ma ljubljena. .

134 . a ti robinjica. gleda’. evo i ti sa mnom. tanka platna kojem liječi moje rane. Oba ćemo robovati u srijed veza zlatnijeh žica i sužni se srećni zvati. ne naprijeda. u pram si se zamrsila. pjesni mila. ja rob. od ovoga snuje sama zastor kijem se zasljepljiva: Od ovoga vlasa zlatna. Od ovoga svijetla prema spletena mu jest tetiva. ustavi se. Ma pjesance.Pravo ’e pravo vjerovati da ovim zlatom strijele svoje vazda ljubav pomno zlati kada ranja srce moje. od njega su izatkane meke uze.

što je dužnost ženi. što je pravo plijeni. Jer ja patim. bila gospodar moje volje. JEŽIĆ 135 . moje ljeto već mi kroz prozor iskočiše. vidim eto. Vrši slaba. Od bjesnila valjam se u muci. a ne božje pravo! O zakone sveti. Ljubav je.CLEMENT MAROT (1496-1544) FRANCUSKA NISAM ŠTO BIJAH Nisam što bijah. i što sam bio nikad više. proljeće moje. I u bračnoj dok počiva luci. njoj što skrivi avo. iznad svih bogova. da mi se je rodit snova. služio bih je još i bolje! MILIĆEVIĆ MAURICE SCEVE (1510 -1564) FRANCUSKA DELIJA Sam sam. To je ljudsko. Ljubav skvrni. krut si meni. O. ona sa svojim je drugom. Na rukama počiva mu s tugom — Njegov dodir zasipa me rugom.

da ćete od mene jutros dić se prije. sva od strave blijeda. Na noge! Po imo vidjet travnjak mali. Sinoć ste liježući kleli oči svoje. Ah! dajte da njih i vaše lijepe grudi sto puta cjelivam. TOMASOVIC USRED TMINE NOĆI Usred tmine noći ja sam jednom snio kako se preda mnom grob otvara jedan: smrt leže u njem. dakle. Od tog sna preplašen kliknuo sam smjesta: »I ljubavlju. ljenivice mlada: već se nebom ori poj veselih ševa. — to grob je Marije — odzgor natpis bio. što biserom blista. da vas tako budim. koje ste brižljivo sinoć zalijevali. Marijo. i njegova carstva s jednom smrću nesta«. već slavuj u grmlju tankovito pjeva. ali san u zoru. još vam slatkim drijemom divne oči krije. i pupoljke bujne vaše ruže krasne te klinčace rujne. MARIJO Ustajte.PIERRE DE RONSARD (1524-1585) FRANCUSKA USTAJTE. . i svoju ljuvenu tugovanku sklada. drag diklicam što je. ljudski zakon vlada! Najljepše je svoje izgubila sada.

suzom rose hrani.Ni doreko nisam. list joj po list pada. T0MAS0V1Ć MRTVOJ MARIJI Ko što majskoj ruži. dušo moja. u ranoj ti zori. a Zora je. kad u zoru ranu putnik neki brižan na vrata mi banu. Tako tebe. Hrabro. i već čujem kako zove nas sa neba. i nebo zavidi na sjaju i zlatu. kobna Parka ubi i u prah obori. Posljednji ti poklon žalost moja pruža: tu posudu s mlijekom i košaru s cvijećem. Ljubav i milina u njoj sniju tada i mirisom njenim vrt čitavi diše. dok te sve slavilo s ljepote i sreće. i vijest bolnu saznah od putnika toga. slijedit nam je treba: isti smjer bje puta i njenog i moga. u svom prvom cvatu. MILIĆEVIĆ 137 . a onda. od žege i kiše nemoćna umire. najednom. da živa i mrtva budeš kao ruža. plačuć. kad blista na grani u mladosti lijepoj. mladu.

naveče. oko tebe kruži. premda već pospana od dnevnog rada. A služavka tvoja te će riječi čuti. Zato živi danas. žalosni duh moj iz mene iza e i k tebi leti. ti ćeš iznenada pojuć pjesme moje u zanosu reći: »Ronsard me slavio kad sam bila mlada«. 138 . Ja ću bit pod zemljom. i ne čekaj sutra. predući uz vatru. Tad mi se čini: u meni prebiva željeno dobro koje sam sanjala i za kojim sam tako uzdisala te često mišljah da ću svisnut živa. žalit ljubav moju i svoj prezir ljuti.SONET HELENI Kada stara budeš. stara i pognuta. pod mirtom ću sniti. pri svijeći. MILIĆEVIĆ LOUISE LABE (1526-1566) FRANCUSKA SAN Čim mi se tijelo u postelji pruži i u san klone da odmora na e. avet bez kostiju. na moje će ime glavu podignuti i besmrtne hvale reći će ti tada. dok života puti ružama ti cvatu. a ti ćeš kod peći. dalako od sviju.

dok jecaje glas mi mogne uzdržati. kroz uzdahe barem riječ poneku reći. za vremenom s tobom provedenim patit. odmore blagi. moja sretna noći. i dok duh mi htjedne samo za te znati nikakvoj ne težeć izvan tebe sreći. neka se san moj nikad ne prekine. ruka moć izgubi. ja živjeti želim sve do toga trena. TOMASOVIĆ . neka ga barem u obmani kuša.O slatki snovi. u tom smrtnom stanu kada duh mi jadan pokazat ne mogne više kako ljubi. Ako ne može moja jadna duša do svoga dobra u stvarnosti doći. smrt ću molit nek mi dan pomrča tada. dok mi ruka mogne u leut zvoneći o lijeposti tvojoj žice prebirati. MILIĆEVIĆ SONET Dok mi suze mognu iz očiju teći. prepuni tišine. Ali kad oćutim da sjaj zgasnu zjena kad glas mi zamukne.

izdajnice. kakve lažljivice! Proklet. Dok u plaču bolan venem svoj odlazak kunuć jadan. srce vam se izmijenilo. vidjet ćemo. Rosette. malo. na rastanku riječi mile? Varka srca nestalnoga one suze zar su bile? Bože. nestalnost vam jer je znalo. tko će prvi da se kaje. po navadi mjesto mene vi grlite drugog sada. Obećanja gdje su mnoga. vidjet ćemo. čari takve nevjernice kanit ću se dok živ trajem. 140 . i mom isto to se zbilo. tko će prvi da se kaje. tko će prvi da se kaje. pastirice. pastirice. tko vam vjeru daje! Vidjet ćemo.PHILIPPE DESPORTES (1546-1606) FRANCUSKA VILANELLA Čim izbivah. Nemaju ni vjetrenice tako brze okretaje.

Usnom htjedoh taći usnice crvene. koju ljubim. bozima ti me ravnim stvori. TOMASOVIĆ AGRIPPA D’AUBIGNE (1552-1630) FRANCUSKA LUDA LJUBAV Snažnim bljeskom svoga božanskog pogleda mene smrtnog tvoja nebeska ljepota nagna da okušam što je smrt i bijeda da bih se domogo besmrtna života. Ljubavi se drž’te svoje. ambrozija. Duh tvoj me zanese i nebu me ote. Bože. puni zlobna bijesa. za promjene ma ne haje. da bih. otkad zvijezdom svojom izmijenih nebesa. vidjet ćemo od nas dvoje tko će prvi da se kaje. lišen smrti. stidi Ljubomora.Onaj što mi mjesto ote kao ja vas ljubit neće. moja duša s tvojom bje puna divote: boginjo. Imam žrtvenike posred rajskih dvora ko i drugi bozi. ljepost vječnu brao. najsla e božanstvo tad sam uživao. nektar hranili su mene. tvoj plamen božanski smrtnost mi sagori. ta ljepote i vjere je od vas veće. i za me se. 141 .

pero moje. sve je lijepo. usne mlade plijene srca prolaznika. njena prsa. sve je lijepo. no to je samo za bogove. delikatne. svaka slika. njeno tijelo. sve to zove. Manimo se. ljestvama do neba popeli se k meni: no ja im prezirem zemlju iz svog Raja. rumenkaste. njene oči. MILIĆEVIĆ VOITURE (1598-1648) FRANCUSKA RONDO Svako tijelo. Ali moje čežnje plove oko jedne stvarce zlatne. kivni ljudi gone me bez kraja. božje djelo.Slijepi. sve je ružno ispred lika što ga Ani nebo dade. MILIĆEVIĆ 142 . a uz ljepost tvoju nit nebo ne cijenim. sve to mami. Njeno grlo.

jelen ričuć spušta oči k vrelu. na šum vode što se toči.THEOPHILE DE VIAU (1590-1626) FRANCUSKA SAMOĆA U tom dolu usamljenu. bliže sada do i: prostrimo se tu na polje... od satira divljeg gnana. da budemo skriti bolje. Iz potoka gdje Najada otvorivši dveri svoje sred kristalna stana poje. Od pogleda znaj da tvojih i sam Amor biva svladan. ili sa mnom spilji po i. te u svojem carstvu sada u uzama ko rob stoji. zvone zvuci serenada. Corine. motreć svoju sjenu. otvori oči snene: sto ljubavi leži tamo. sjetan.. njezinih su strijela plamom ispunjene tvoje zjene. Nimfa lovom satjerana u hlad ovih luga zade da skrovito mjesto nade. dok granama njiše vjetar šireć neki žar ljuveni. Oh.. TOMASOVIĆ . U brijestova mladih sjeni spokoj sniva hladan.

vijoreć njima žurno na sve strane.GARCILASO DE LA VEGA (1503-1536) ŠPANJOLSKA SONET Dok se ljiljan i ruža mirisava bojom na licu vašemu ogleda. zašto ste za me uvijek pune leda? Ta što ste manje krute i što je u vas više smilovanja. Jer hladni vjetar ruži smrt zadaje i sve će brzo promijeniti vrijeme. to ste ljepše za onog tko vas gleda. koje ne mijenja svoje običaje. ako umilnost vaša svakog dirne. dok čedna vatra vašega pogleda svjetlošću čistom oluju svladava. dok vaše kose. dokle bijesno vrijeme vrhunac lijepi snijegom ne pokrije. vjetar vam mrsi oko bijelog vrata. proljeća vašeg berite što prije plodove slatke. 144 . MILIĆEVIĆ GUTIERRE DE CETINA (1515-1557) ŠPANJOLSKA MADRIGAL Oči jasne i mirne. pomnjivo sabrane i privezane u vrpcu od zlata.

Stog ne budite ljute. Aj zlo i naopako! Oči jasne i mirne. da vam ljepota ne bi bila manja. I otada nitko ne bi mogo pravo da rasudi za kojom mi od tri stvari ponajviše srce žudi. sve je dobro i bez mane: sad bih Ines. pa makar i tako! MILIĆEVIĆ BALTASAR DEL ALCAZAR (1530-1606) ŠPANJOLSKA PJESMA Moja ljubav tri su stvari i svaka mi srce rani: lijepa Ines. sada sir i patlidžane. sad bih šunku. Zbog te Ines. pamet mi je bila slijepa te sam skoro zamrzio sve što nije Ines lijepa. . gledajte me. I tako sam ludovao dok mi nije jednog dana za marendu dala šunke pa sira i patlidžana. dobra šunka i sa sirom patlidžani. o. ljubavnici. jer razlike tu vam nema.

vidjeste l’ Svjetlost koja gore bije? MILIĆEVIĆ 146 . MILIĆEVIĆ FERNANDO DE HERRERA (1534-1597) ŠPANJOLSKA SONET Rujno sunce. što blude nebesima. sjajne. što šaraš bezbroj boja blistavom bakljom po nebu uznijetu. o vi Svjetla gore. sve je isto: šunka. vidje li igdje ljepote na svijetu ko što je mirna. Vjetre. takneš li igdje ljepših uvojaka? Mjeseče. sretna Svjetlost moja? Vjetriću blagi nečujnih koraka. što si nas često svježim dahom sreo. divni Zbore zvijezda. da li sretoste takve zvijezde dvije? O Sunce.Šunka je iz Aracena. I ako se pravo važe tereti su poravnani. a Ines je ljepotica. Ines i sa sirom patlidžani. čuste li moje vapaje beskrajne. kad Svjetlost moja stavi zlatni veo. dobar sir i patlidžani španjolska je poslastica. slavo noći.

pa pojuć si e iz svojega grada. kad se suncu preda. (il možda ja sam obnevidjeh tada!?) MILIĆEVIĆ SONET Dok uzalud se takmi s kosom tvojom to čisto zlato.LUIS DE GONGORA (1561-1627) ŠPANJOLSKA LIJEPA LEONORA Za rujnom zorom sunce pozlaćeno pomaljalo se kroz vrata istoka. u svježem zraku i sred rosne trave. i dok bi oči radije ubrale usnice tvoje neg karanfil rani. Kao da sreću il bol svoju slave. 147 . ova umilnim. ona bolnim glasom. jer sve postade nijemo u ču enju. dok čelo tvoje s preziranjem gleda ljiljan u polju. sjajan bijelom bojom. A kad poželje lijepa Leonora da tijelo pruži vjetru. ono u zrake sjajne okrunjeno. ljubičasta oka. malene ptice pri tom svjetlu jasnom. duh kamenju. dok vrat tvoj divni ponosno se stani i zasjenjuje blistave kristale. ne čuh već ptice i iščeznu zora. ona u cvijeću.

ljiljan. vrat. MILIĆEVIĆ 148 . kristalna iskrišta. kad ih stražnjica zaradi još više. po mekoj dlaci poznate su svuda. ne blijedo srebro ili cvijeće svelo. srećo podlih Juda. sjena i ništa.uživaj kose. usne i čelo. Prednji si dio kunama podšila spomoću uvijek vlažnog prednjeg dijela. a zara ene ne baš s mnogo truda. što ga španjolske kiše namočiše. A Italija žalosna je bila što i na stražnji nisi kune djela. prije neg sve to. jer krčmarska ti pomogla je škola. dim. što je nekad sjalo ko zlato. kurvo. ne bude s tobom zajedno postalo. punija promjena i čuda neg igra kola i let sto sokola. MILIĆEVIĆ JEDNOJ DAMI IZ GALICIJE KOJA JE U ITALIJI SVOJIM TIJELOM ZARADILA BOGATSTVO U kune si se odjela dopola. zlo naših kesa. S galjeških kuna ne budi ohola. već otpuh zemlje.

u moj mladi dan tako dugu patnju. Jer mi daste.ROMANCA Djevojka najljepša iz našega sela udova je danas. kad me povjeriste tom što u rat kreće odnoseć mi ključe slobode i sreće: pustite da plačem na obali mora. a jučer ga srela. tako kratak san. 149 . videć da joj oči odlaze u boj majci svojoj kaže što joj sluša bol: pustite da plačem na obali mora. majko. u rat ide onaj što mir bio moj: pustite da plačem na obali mora. što drugo da rade u nevolji toj. Ove moje oči svaki pogled blag u gorko plakanje nek okrenu sad.

pa imao dušu od kamena svu. tko ne bi zaplakao tu. tko žalio ne bi moju jadnu kob videć kako vene najljepša mi dob: pustite da plačem na obali mora.Nemojte me priječit ni reć krivi sud. ne činite zlo. Nek idu i noći kad morahu poć oči. drugo j’ uzalud. MILIĆEVIĆ 150 . strašno je to: pustite da plačem na obali mora. šuteći umrijeti o. O majko. pravo nije pravo. neka. ako me volite. zbog kojih sam bdjela mnogu noć. da ne vide samoću i bol dok mi je suvišno pol kreveta mog: pustite da plačem na obali mora.

ako nisam zbog milina crnih tvojih postao već mnogo crnji od crnine vječne noći. stoljeće) ŠPANJOLSKA CRNA GOSPA Za gospo om jednom crnom crni je udvarač tužni mnoge crne suze lio a iz svojih crnih grudi. Jednu crnu milost molim. Gospo a je crna tada na crnca već ljuta bila i svog crnog udvarača crnom riječju ojadila: 151 . ako milost crnu imaš i ako se crnca samo crnim plaća milostima«. »Crn mi Uskrs.NEPOZNATI PJESNIK (16. zelenih i crnih žica. Gitara mu bila crna. Do e joj u crnoj noći. ili 17. i vijci su na njoj crni jer ih crna ruka dira. tako crnoj kao da je zbog njegove strasti crne odjenula crne halje.

A gospodin crni tada. skide crni šešir i pobježe. MILIĆEVIĆ 9 LOPE DE VEGA (1562-1635) ŠPANJOLSKA ŽENA Žena je dobro najveće u ljudi. sad gora od zmije. ne htijuć ocrnit sebe više nego bje crn. a katkad ubije. svijet vrijednost njenu uočava lako. dobro svako. (ludost je reći da to nije tako) ona nam daje život. Mirno se nebo u oku joj budi. Ona krv daje."Nek u crnu propast ide crnac što toliko želi. život nam podari. a mnogo puta paklu je jednako. miluje pa mrvi. 152 MILIĆEVIĆ . a čovjek pati od podle joj ćudi. to je ko puštanje krvi što katkad spasi. jer za crnce zaljubljene mi imamo crni prezir". Voli pa mrzi. i žena. ona nam često smrt i otrov nudi. i bog ne stvori od nje lu e stvari: sad an eo je.

da je tolika lijepost njene laži. da ona rumen kod gospe Elvire. ljutita. tebe sreća prati. puno prave draži. iz nje ne izvire. da niti lice. i svoj ću život za smrt tvoju dati. kad dobro gledaš. sjaj ružina cvijeta taj trag gdje zubi nevidljivi oru.« MILIĆEVIĆ BARTOLOME LEONARDO DE ARGENSOLA (1562-1631) ŠPANJOLSKA SONET Prvo ti moram priznat. smoči u tom trenu dva sjajna vrška na bijelim prstima i gnječeć njima buhu prestrašenu u jednoj kazni dv’je osvete ima. Ona. boli! Za sitan ubod hoće me ubiti!« Ja rekoh: »Buho. buha reče: »Jao. ustavi dah i Leonoru moli nek pusti da je ubodem gdje i ti. već su te boje novcima satkane. don Juane. Izdišuć. 153 . ne može s njenim takmiti se lako. Ali ti moram priznat isto tako.BUHA Ubode neka živa stvarca kleta u bijele grudi lijepu Leonoru: dragulj s biserjem.

da ne zaspim nikad. i ako spavam. takvo čudo stvara. sanjah da te.No najgore je što ta varka kleta pamet mi uze. Al probudih se. MILIĆEVIĆ 154 . ko ljubav moja. premda svi mi znamo kako nas vara narav plemenita. I rekoh: da mi sudbina dosudi. i vidjeh da sam živio u smrti. i skupa raj i pako slaže. Ljubavnik samo. ako sam budan. da te grlim ludo. MILIĆEVIĆ FRANCISCO DE QUEVEDO (1580-1645) ŠPANJOLSKA VARAVI UŽICI SNA Floralba. u snu. mrtav bio. kad te budna želi. živeć. spajao Amor. da se ne probudim. spajao ih smjele. Tvoj snijeg ledeni i moj oganj vreli.. i vidjeh da sam. Šteta što sva ta raskoš nije istinita. nesta što sam snio. kao suprotne iz tobolca strijele. Jer plavo nebo što ga svi gledamo. niti je nebo ni je plavo. Zar da kažem? Da.. jer san bješe.

bez vas. sebi. bez Boga. biću. svaka me stvar od bića mog rastavlja. bez bića. bez sebe. gospo. MILIĆEVIĆ 155 . bez bića. bez Boga. jer duša nije s njime. lutam bez života. jer nećete udvaranja moga. bez sebe. bez vas.BERNARDO DE BALBUENA (1568-1627) ŠPANJOLSKA SONET Izgubljen. jer vaša daleko je ljepota. životu i Bogu. jer duša Boga zaboravlja misleć kako bih ljubav vašu steko. bez života. i ako nisam mrtav to je zato što vjeru u vas izgubit ne mogu. O lijepe oči. pogledajte me i vratit ću se time vama. jer od vas kada sam daleko. o blistavo zlato.

kao da je nije zaslužio dvorbom žarkom. al se ne osjeća. sedam godina novih produžio je zadatak. čim pogleda je. ako ne bude bio za tako dugu ljubav život tako kratak. bol što ne boli nego mukom mori. ona je nikad zadovoljna sreća. izme u svijeta ići sam i zdvojan.« CETTINEO LJUBAV Ljubav je oganj što nevidljiv gori. ocu br anke divne Rakele. ne ocu. S nadom u dan jedini tekli su dani i sati. rekavši: »Služit ću dalje. 156 zaradu htjeti . Vidjevši tužan pastir kako je varkom obmanut tako pastiricu svoju izgubio. u zadovoljstvu ne bit zadovoljan tamogdje se gubi. rana što boli. Ne željet drugo nego da se ljubi. već njoj je služio dane cijele i samo nju je kao nagradu htio.LUIS DE CAMOES (1524-1580) PORTUGAL JAKOB I RAKELA Sedam je godina Jakob pastir bio Labanu. sretniji je od sviju: ali se otac njezin lukavstva lati. mjesto Rakele dao mu je Liju.

da s tobom budem. ti se vinu tako prerano iz bolnog života i odmaraš se sred rajskih ljepota. MILIĆEVIĆ 157 . nek me što prije digne s ovog svijeta.Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji: pobije enome na usluzi biti. I ako možda ustanoviš da ti uga a nešto ova patnja kleta koju zbog tebe sad podnosim bijedan. No kako ljubav može darom svojim smrtna nam srca skladom ispuniti. a ja još idem kroz zemnu gorčinu. Ako u zračnom stanu nebeskome miso na život smije da vas gane. sjeti se katkad ljubavi odane koja je sjala u pogledu mome. kad tako mnoge suprotnosti krije? MILIĆEVIĆ O DOBRA DUŠO MOJA O dobra dušo moja. moli se Bogu. da te opet gledam. što ti život skrati. vjernost poklanjat onom tko nas bije.

I sve od ove prirode bogate. bez tebe tu me mori neprestano uz mnogu radost mnogi jad i strava. Bez tebe sve me vrije a i ranjava. skupljanje u tor i posljednjih stada.SONET IZ INDIJE Ljepota ove hla ane planine. sjene zelenog kestenova granja. što nam je tako raznoliko dano. kad nisam uza te. Oči ne vidješe nikada na svijetu tako lijepu ružu u nježnom buketu. MILIĆEVIĆ ROBINJA BARBARA Robinja me ova svojim robom čini i jer živim u njoj ne da mi da živim. Mukli šum mora u tom stranom kraju počinak sunca kad za gore pada. ovi potoci blagog otjecanja gdje sva žalost nestane i mine. . sve me to muči. borba oblaka u nebeskom sjaju.

Vesela joj blagost bistru umnost krije: tu inka je čudna. oči mirom gore. Ta spokojna duša oluju sputava. crne i umorne. s kojom je Camoes živio u Indiji. Ta crnina divna sve ljubavlju plijeni. no barbarka nije. Čista. uz nju patnja moja odmorena spava. Ta me robinjica svojim robom čini i jer živim u njoj. crnkinju ili mulatkinju. 159 . no smrću ne more. MILIĆEVIĆ ■Ova pjesma odnosi se na neku ženu.Ni na nebu zvijezde ni cvijeće iz polja. živa ljupkost u njima joj tinja. te je gospa onom kome je robinja. nitko već ne smatra da su lijepe plave. ništa nije lijepo kao ljubav moja: neobično lice. Njene crne kose kada se pojave. te bi i snijeg htio da boju promijeni. ja moram da živim.

drugu da je laka roba. Nijednu ne poštivate. pa ma kako da je skromna. tad je laka. a nećete da vidite da ste uzrok njena grijeha. a na zlo je navodite? Vi njen otpor svladavate. nemila je. želite da bude dobra. kad vas vrije a nezahvalna. što ženu optužujete. a laka vas samo ljuti? 160 . a onda ste sasvim strogi i lakoćom nazivate ono što ste s mukom stekli. primi li vas. I tako ste vazda glupi te slijepo osu ujete jednu da je nečovječna. Pa kakva da bude žena da zasluži ljubav vašu.SOR JUANA INES DE LA CRUZ (1651-1695) MEKSIKO U OBRANU ŽENE O vi ljudi nerazumni. Vi što žarko nastojite da steknete njezin prezir. odbije vas.

nastojte neka budu kakve biste sami htjeli. Ta tko li je veći krivac u djelima grešne strasti. taj što klone pred molbama. Prestanite s opsjedanjem i tad ćete s više prava napadati onu.No u ljutnji i u patnji za koje ste sami krivi dobro čini koja neće da vas voli ni poštiva. MILIĆEVIĆ 161 . i l tko moli da se klone? Koga više da krivimo. pa ma kakvo zlo činio. jer spajate s udvaranjem krv i svijet i samog avla. onog što za novac griješi. zašto li ste svi toliko uplašeni zbog slabosti i zbog grijeha za koje ste sami krivi? Volite i l ih dakle takve kakve ste ih učinili. koja prva do e da vas moli. Ljubeći ih nastojite da slobodna krila steknu i kad zlu ih naučite hoćete da budu dobre. ili onog što grijeh plaća? Kad je tako. U borbi se gordost vaša oružjima mnogim služi.

ta i ja sama propasti ću s njime kratkovjekom svom imenu sam par«. na nebo će ti ime da se stavi. reče. sve je puno nje. gdje joj vidjeh lice. I tu će. što za srnom bježi. gledam šumski zaklon. živjeti naša ljubav. ko lane mlado. »Ne tako«. vječno mlada. . po stihu mome vječan ti je čar. kog otisak u duši nosim svježi. Napisah opet. i tražim mjesta.EDMUND SPENCER (1552-1599) ENGLESKA SONET LXXV Na žal sam jednom ime joj napiso. nigdje je nema. »neka niža stvar istrune — ti ćeš živjet po slavi. SLAMNIG SONET LXXVIII Kroz brda tražim ljubav. rekoh. gdje prisutnost njena nedavna još leži. Niz polje. kada smrt sve živo svlada. »što se baviš time da smrtnom dadeš vječitosti dar. al moja ruka posta plijenom plime. kroz ravnice. koje stopa obilježi prolazim. drugim rukopisom. »Lu ače«. al do e val i ispra njeno ime.

. izigrane. a ja tvoje. jednim čuvstvom grije.Al kad se oči tamo uprave vrate se opet meni. Ti imaš srce moje. Izmjenom ravnom baš jedno za drugo. Ja čuvam tvoje. SLAMNIG SIR PHILIP SIDNEY (1554-1586) ENGLESKA TI IMAŠ SRCE MOJE. kad se vidjet ne da. mislim da vidim njihov cilj — al ne. Ti ljubiš moje. a ja tvoje. a u tebi moje Jednim nas stvara. a ti paziš moje. a ja tvoje. U meni tvoje. oči. jer je bilo tvoje. to mene samo prazne mašte hrane. Pogodbe bolje nije bilo dugo: Ti imaš srce moje. i misao nek u meni je gleda. ANGJELINOVIĆ 163 . Stanite. jer u meni bije: Ti imaš srce moje. Ja tvoje ćutim..

Sljubljenih usta na zemlju se sruše. Il’ divlja ptica kada je pitome. što želi da ima. Taj plijen što dršće. Lice joj planu. taj koralj teka rajskog soka. Nagnu se natrag — nju povuče znana Žudnja da pije. Pobjednim njenim njegve podložnice Plaćaju danak što silnica traži. a nju žudnje guše. Da sva mu blaga s usana isiše. slijep. Zaborav svlada razum joj od strasti. Il’ plačno čedo smireno ljuljanjem — Podatan sav je. krv zavrije njena. Slijepa joj žudnja slijepu hrabrost dade.WILLIAM SHAKESPEARE (1564-1616) ENGLESKA VENERA I ADONIS (Ulomak) Čim bez daha joj on trže s usana Usta. Ko nesit žudi sve više i više. Usnama žudna guta mu usnice. On — vruć. I kad osjeti svu slast svoga plijena. al’ glada ne blaži. Žestinom slijepom plijeniti ga stade. ona sve uzima Što može — ne sve. trudan u grljenju tome. 164 . Ko plahi srndać shrvan proganjanjem. Sram s uma smetnu i ćast upropasti. kao že žestoka: On pjan je od nje.

il stalnim svijeta tokom. II l slučajem. Kroz vječnost ti ćeš ostat na životu. A smrt se neće hvalit. da si njena. tad ustukla nije. Kad se on nećko. Dok ljudi dišu i dok oči sjaje. O. Prevrelim katkad nebo sjaji okom. ANGJELINOVIĆ SONET XVIII Da kažem. kakav nektar s usana mu sasnu! Tko ljubi. ljubav ruku grabi. SLAMNIG-ŠOLJAN 165 . riječ ga zla odbit ne smije. I lijepo sve zastranit katkad zna. I ovo živi. tim više i žudi. Čim više ima. da si poput ljetnog dana? Ti više imaš dražesti i milja: Pupoljke majske vihor kida s grana. život tebi daje. Al tvoje ljeto cvast će kroz vremena. Izgubit neće nikada ljepotu. Ne blijedi ljubav kao podli ljudi. Da već popušta i na dodir slabi? Odvažnost spasi često u ljubavi Beznadno: — prst daj.Zar stinut vosak toplina ne kravi. A često opet pomućeno sja. Zar radi trna ne brat ružu krasnu? Ljubav će skršit dvadeset lokota Ako se skriva pod njima ljepota. A ljetno vrijeme prekratko je zbilja.

Zamalo tako prezrem sebe sama — al na sreću se tada tebe sjetim. iščupaj divljem tigru zube oštre. nek zemlja sama svoju djecu proždre. SLAMNIG SONET XIX O gladno vrijeme. ko čovjek bogat nadom biti hoću. ispraznim krikom gluho nebo ružim. sad za moću. prezren od Fortune. s tužne zemlje k nebu letim. za tim što imam najmanja mi želja. sudbinu prokunem. što god te volja čini cijelom svijetu. pjevajuć. feniksa spali u vlastitoj vatri. o brzonogo vrijeme. nek slijede doba — veselo i jadno. kad se gubi tama. i poput ševe. ko on pun prijatelja. sad za vještinom žudim. al jedno ti zločinstvo branim gadno: 166 . gra en ko on. kandže lavu šatri. u tvom letu. pogledam sebe. Jer tvoja ljubav blago šalje da ne da mi se mijenjat niti s kraljem.SONET XXIX Kad sasvim sam nad svojim stanjem tužim Prezren od ljudi.

ljubav nije igračka Vremena. Kad toj bi varci ja dokazom bio. Ne. Ladi što luta cilj ko zvijezda daje: Upliv joj neznan. vječno mlada. ANGJELINOVIĆ 167 . Već čvrsne čak i pod oštricom kobi. I krene vjerom kad nevjera bije. I ne mijenja se od trena do trena. Oluje gleda da nikad ne trene. SLAMNIG SONET CXVI Brak srodnih duša zar s puta ne smetne Zapreku svaku! Prava ljubav nije Ako se mijenja kada mijenu sretne. mjere izmjerene. sa vječnim perom dana od nje bježi! Kroz tok tvoj neka netaknuta bude ko uzor lijepog za buduće ljude. Makar joj ruže srp Vremena robi. ljubav nije igračka Vremena. II l kušaj sve: usprkos tvojih jada u mom će stihu živjet. Ja ne bih pjevo — nit bi tko ljubio.po čelu moje drage ne poteži. Ne.

rujnih i bijelih. U buhi naša krv se slila.SONET CXXX Ljepše se koralj od usna joj rudi. Vidjeh baršun ruža. i samim tim Da mi se predaš ne smatraj zlim. ipak divna mi je. ni razdjevičenje. sive su joj grudi. — A moja draga ide samo tlima. GORAN KOVAČIĆ JOHN DONNE (1572-1631) ENGLESKA BUHA Gle buhu tu. 168 . Tako mi neba. Jer nije grijeh. II l vlas crna žica. Mnogi miris više slasti dijeli Od daha što iz moje drage bije. Volim glas njen. jer zvuk još ljepši ima: Božicu nikad ne vidjeh da hodi. I nijedna joj druga ravna nije. Ako bijel je snijeg. Tome ne daješ značenje. žice su joj vlasi. ma da više godi Muzika. I mene je i tebe pila. Na licu takva ruža dragoj nije. Ko sunce lijepost oči joj ne krasi.

I da svijet bi me obdario ne mislim Ljubavi za me boljom.A lako ubra užitak. Naše je krvi krijepi napitak. Ali kako znam Da na kraju umrijeti moram. bračna postelja. nokat tvoj U čednosti greznu krvavoj? Da buha nije kriva bila S kapi krvi iz tvojih žila? Ti pobjedu kanda slaviš. Umjesto naš — buhin je dobitak. Ta buha sad smo ti i ja. Poštedi u njoj žica tri. Tri zla trim krvima da umiješ. Sad znaš: to nije strahota. Jer mi smo čvršće no vjenčani. ne odlazim Jer zamoren sam tobom. Ni buhe smrt kraj tvoga života. jer zatvara Zid nas već živi od jantara. Sebe samu i brak naš ne smiješ. Bolje je smrti da se narugam I hinjenom smrću da umirem. Ne vidiš da kao i ja slabiš. Zalud svim bijes. Zar. 169 . Prem mene možda ubiješ. okrutnice. KUŠAN PJESMA Najdraža moja. Bračni naš hram. Ni da se podaš nije grehota.

Već vjeruj da bit ću Putnik brži. Zato nemoj nada mnom da strepiš. Plačeš li. O kako nemoćan je čovjek Kad ovlada ga sreća. Ništa ne može da odijeli. Sudbini bi moglo se prohtjeti Da ostvari tvoja strahovanja. Ne može biti Da koliko kažeš me voliš. te suze tvoje dobre Krv mojih žila isahnjuju. Srcu svome vidovitom nemoj dati Zla slutnja da ga ispunja. ne uzdižeš vjetre. nit razum ne posjeduje. 170 . Dopustit ćemo ne htijući Tvoj udes da nas zdrobi. Uzdišeš li. moj život rušiš. Već do i zla kobi. Još strašnijom te zamišljajući. Već dušu uzvitlavaš moju.Sinoć je sunce odavle krenulo. Kad rušeći svoj. jer letjet ću Krilima koja ti uznosiš. One koji žive jedan u drugom. II l izgubljena časa da se sjeća. A ipak je danas već ovdje. Kojeg najbolji dio si ti. I dok put mu je dugačak vrlo. Za koji časak da produži joj vijek. JOJIĆ Ono nit čežnju. Već zamisli Da usnuli smo lakim snom.

u vrhnje kad tone? II l vidjeli rumen rubina. 171 . U gomili ljepotica bi prostih Živjela.ROBERT HERRICK (1591-1674) ENGLESKA JULIJINIM GRUDIMA Jeste li vidjeli kad (sa veseljem) Crvenu ružu gdje viri iz bijele? II l možebit trešnju (božanskom se čini) Unutar ljiljana? Baš u sredini? II l ikada zrake primijetili one. nitko pamtio te ne bi. Da ja sam glas i slavu dao tebi. iz čistoga Glatkoga bisera bijelog. Da stih moj nije pronio ti ime Svijetom. SLAMNIG-ŠOLJAN THOMAS CAREW (1595?-1639?) ENGLESKA PRIJETNJA NEZAHVALNOJ LJEPOTICI Znaj. ja digoh krila Fame njime. Celia. Što jagoda pušta. sa Istoka? Baš slična je ovom i svemu tom skupa Dražest joj prsiju svakoga pupa. u svojoj ponosnosti.

A vi bi se na mene. Pjesnici mudri skriše Istinu u djela. vilo. od svakog carstva. mrštili Sve dok se Židovi ne bi pokrstili Ljubav bi bujna moja narasla Veća. Ne strijeljaj stog iz neba posu enog Munje na onog što te tamo djeno.Ta ubojita moć ni malo nije tvoja. 271 . Slatkoća ti i dražest sva je moja. al sporije. Nek se budale dive tvom mističnom obliku. Moja si zvijezda. Raščinit mogu ono što sačinih. deset bih ljeta vas volio Prije no potop bi svijetom se prolio. Nećkanje ne bi vam zločinstvo bilo. SOLJAN ANDREW MARVELL (1621-1678) ENGLESKA SVOJOJ PLAŠLJIVOJ GOSPOJI Da svijeta i vijeka nam dosta je. Al je sami znadu kroz sva njena vela. sjaš s mog neba meni. gdje ćemo ljubav sprovesti. Kraj indijskog Gangesa ti bi rubine Tražila. Razmišljajuć mogli bi spokojno sjesti I misliti. Ja sam je dao tvom glasu i zjeni. Prijetnjama takvim više me ne kinji. po volji. ja bih kod Humbera plime Tužio. Ja tebe znadem u smrtničkome liku.

Po vijek jedan najmanje za svaki dio. i motrio glavu. SLAMNIG-ŠOLJAN . Tamo pred svima se prostire nama Golema vječnosti pustinja sama. A ni ja vas ne bih tada ljubio manje. mi nećemo sunce zadržat. I dok ti poletna duša još gori Naprestanim vatrama na svakoj pori. I probijmo snažno sve naše užitke Kroz vrata života. I tada će načeti crviju sila Nevinost. Al ćemo zato ga uspjet ubrzat. što slična je rosi. U prah će pretvoriti čudnu vam čast U pepel obratiti svu moju strast. Po godina dvjesta za svaku od grudi. što dugo je čuvana bila.Stotinu ljeta bih pjevao slavu Očima tvojim. dok je moguće. kroz gvozdene šipke. Al čujem za le ima stalno sve bliže Krilata kočija vremena stiže. Sa svijeta će tvoja se lijepost ukloniti A pjesme mi neće pod mramorom zvoniti. Ko grabljive ptice kad ljubav ih vuče Požderimo radije vrijeme odjednom U valjanju nemojmo lijenit se bijednom. I tako. gospojo. za ovo stanje. Svu slatkost i snagu nam zbijmo odsvuda Nek postanu jedna jedincata gruda. Skriveni i lijepi su grobnice svodi. A ostalom — trideset hiljada budi. Jer vrijedni ste. dokle ti koža još nosi Tu mladosti boju. Daj da se igramo. Pa zbog toga. A posljednji vijek bi ti za srce bio. A sumnjam da pod njima ljubav se vodi.

al mi ipak prija: To ugodna je bol. Ni glas ni oči neće znaka dati. neće znati. Al onaj. premda on je neće. Jer uzdah. I dok ja patim da on mimo šeće.JOHN DRYDEN (1631-1700) ENGLESKA EPITAF PJESNIKOVOJ ŽENI U ovome grobu leže kosti moje žene. A tako i kod mene. za kim patim. što me svija I srce muči. Ni slutiti ne mogu veću sreću. Promatrat ću mu oči. Pa da mi ljubav drugoga ne mori. Zle volje se ne bojim. i draga mi je. SLAMNIG-SOLJAN 174 . A ne penjuć se. krijuć želju. Sama je žrtva. JEŽIĆ PJESMA U duši hranim plamen. Vječni sad mir kod nje vlada. Vjernost mi godi. suza zbog tog moga jada Ko rosa preko ruže tiho pada. u veselju. sama sobom gori. niti pasti neću. Izgubiti je! umrla bih prije.

plamen me potajni svlada. molim te. on je za njom tugovo. lice takvo. kako te ljubim! Gledajuć te. gle! to su ružice. da misliš. nad sobom vlast potpuno gubim. zar ih ima malo? Samo daj mi. jer je dobra bila. BENEŠIĆ . luda je. Magdaleno. rumena usta — bisera puna. Taj će njemu: Koješta! Što ti do tog stalo? Hoćeš li se ženiti. BENEŠIĆ JAN KOCHANOWSKI (1530-1584) POLJSKA MAGDALENI Javi mi se. što kruži po nebu visokom. da vidim lice. nemam riječi. ŠTO MU SE ŽENA U VRTU OBJESILA Na kruški se nekome žena objesila. kosu zlatnu ti raspleti. da ucijepim u vrtu svome kruške moje. pogledaj okom sličnim zvijezdi. gdje nalazi se sada srce moje! O. uši mi zuje. Usta ljupka mi pokaži.MIKOLAJ REJ (1505-1569) POLJSKA ONAJ. granu s kruške tvoje. i prsa — raskoši pusta! i mramornu ruku. Do e k svome susjedu. na oči tmina mi pada. mahnita nada! Što to ja želim? Nesretnik. pred njim se je tužio na svoju pokoru. taj je imo goru.

I nju vedar pozdravio. vladarice! Kako sam je sreo bio. Srećo moja najdivnija. O ljubavi. nježna. Obraz joj se nasmijao. Divan dvor si skupocjeni. mila moja! Ti radosti srca sjetna. slatka. Čežnjo duše. Nado moga života čista! Zbog tebe mi srce gori. Na koljena pred nju pao. moje sunce jasno. dušo. sjajna. Beskrajna me čežnja mori. Žar očiju što mi blista. nice K tebi padam. Zadugo ti sjalo lice! Sjaji. Što stojiš kraj srca moga Zdrava. Obrve svedene krasno. OVAKO JE POZDRAVIH Ništa svijet ne vrijedi Bez tebe. VELEBIT 176 . Božja ruka te štitila. Ruže krasne lik rumeni. O čarobna ljubičice.BALASSA BALINT (1551-1594) MA ARSKA SUSREVŠI JULIJU. cvijete lijepi.

stoljeće) ARMENIJA ISPOVIJED Otkako živim na ovome svijetu. Kad kakav popo ide prema meni. Ispovijedam se na grudima njenim. Ne po oh popu na ispovijed svetu. MILIĆEVIĆ 177 . Crkva i oltar ona bude meni. Al kada spazim kakvu zgodnu malu.NAH ABED KUČAG (16. Odmah joj pri em i započnem šalu. Ja se tad skrijem il pravac promijenim.

Da vavijek bude nam tog rosnog preobilja. Jer mokrog cvijeta dah je kratkoga življenja. Karanfil štujem tvoj uz poljubaca trista. Taj cvijet ne stavlja med na moju usnu vlažnu. Al ipak nije to sva ona bliska ljubav. Od sveg purpura tvog on pozna malju lažnu. I zato cjelov daj mi povrh cvijeta brže. Taj cvijetak ne zna draž tvog vlažnog podraženja. Nagnuća ćutim srh pred darom tvoje ruke. I zato cjelov vruć ću družici da predam. Da spoznam što mi to od cvijeća više godi. Pa ipak ja taj cvijet iz svojih usti ne dam. Vrelina i tvoj dah su sad mi tlapnje puke.CHRISTIAN HOFFMANN VON HOFFMANNSWALDAU (1617-1679) NJEMAČKA PRIGODOM POSLANOG KARANFILA Odašiljaš mi krv svog obraza i usne. Al ne gane se kap. Na poljubac tvoj lak sred milja što me zgodi. Iz snatrenja me mog blag spomen uto trže. I problijedi u tren dok cjelov stane bacat. Uz topli drhtaj blag slast poljupca udvojit. Podilazi me svud od tvoga znanog milja. RUNT1Ć 178 . to nije radost ista. On niti cmoknut zna a niti zapalacat. Tvoj vrli glasnik jest karanfil ovaj ubav: Doduše vidim krv na bijelom kad se zgusne. On moje usne dvije ne umije razdvojit.

. krvave suze ronim. stoljeće) TURSKA LJUBAV KOJA ZAMARA O kako li si mi samo dušu zamorila! Zar to i tebe ne muči.. Zar se ti nećeš postidjeti toga? Slobodni mislilac Fazuli sad je lud i omražen! Upitaj ljubav. a ja evo plačem.. ljubljena moja? Nebesa su se zapalila od mojih uzdaha.. Ova tekuća voda zar se pomaći neće? Ja se nikad nisam poklonio pred tobom. Po noći svijet se budi od moga plača. Hoće li il neće vjerovat. ali rekoše dragoj. Zar ta crna nesreća nikad neće zaspati? Ti se smiješ. može li se ogaditi?! BJELEVAC 179 . A ti si mi svu pamet uzela iz glave.FAZULI (16. smiješ. I svijeća bi mogla gorjeti od boli mojih! Svim bolesnicima ukazuje se pažnja — Zašto i mene ne liječe kad sam bolestan? Ja tajim svoju tugu. Sada je doba ruža. nevjernica? Duša mi izgara. Nepažljivi ljudi mene će ukoriti. ej milena moja.

I sad me hoćeš za druga! Šta da kažem na to? Ja sam se prošao takva posla.NEF’I OMER (ubijen 1634) TURSKA POLJANA KJATHANE Poljana Kjathane puna je šetača. shvati da si izgubljen ovdje... Tvoja nesmiljenost i nevjernost tvoja! — Tko je kome nažao učinio.. Ti si meni učinila.. 180 . ljepojko sjajna ko mjesec. ovdje je danas sastanak Propalih i nesretnih ljubavi. Divnih ljepota. raj se napunio ljepoticama.. Ovo je dan nezaboravnih uspomena. BJELEVAC SEJRANI (18. danas je na poljani. gdje se luda ljubav lovi. U ovom mnoštvu.. Kao na Sudnjem danu. Koliko ih je s visine na nisko palo i prošlo! Ništa ti koristit neće ni plač tvoj ni kukanje — Moj drhtavi uzdah i brdo Kešiš je prošao. Mjesto je ovo danas da gledaš i uživaš. Sav svijet je ovdje. ljubljena moja. Velikih i poniznih sastanak je danas ovdje. stoljeće) TURSKA OHOLOJ LJEPOTICI Ne oholi se ljepotom. Pobožni fanatiče.

Ti bježiš od mene.Prošteno ti je od mene. jer ja lovac nisam... stoljeće) TURSKA NE BJEŽI LANE Ne bježi od mene.. Ja nisam lovac. Na čelu mi piše da tebe ljubim. prelijepa ženo! Idi s kim želiš i ljubav mu pokloni!. BJELEVAC 181 . Zlatnim perom povijest napisati. BJELEVAC KATIBI . košuto. Ne bježi. ne bježi od mene! Ja ću pismo napisati. što od mene bježiš. jer lovac nisam.. Ne nosim zamke niti konce za njih..SEYDI ALI (18. Košuto moja. Iz drugih ruku piješ slatko vino. lane. divno lane! Ja nemam planine da pobjegnem kao Medžnun. Uvojak tvoje kose nanizati biserjem.. ja lovac nisam. Da te bar tako ulovim.. druge gledaš i daješ im draži. Tebi neka je zdravlje — a spas meni — Takva trgovina već mi je dojadila.. Ni bašče nemam da ti ko slavuj pjevam. Ne bježi.

ah. niz potok. iz njedara dunja ckli cavti.NARODNE PJESME JUGOSLAVIJA DJEVOJKA I HRABAR Na junaku su zlatne ostroge. dobar je junak i dobre volje. ne morite ga. da mi je pogristi. gdje djevojka i sama spi. stoljeća) 182 . oženite ga. ne brante mu je. na bedri ćorda — mlada djevojka. a na djevojci tanka košulja. (17. (15. stoljeće) UZ POTOK NIZ POTOK Uz potok. i zadješe se zlatne ostroge za djevojčinu tanku košulju. pristala mu je ćorda na bedri. stoljeće) POČASNICA MLADIĆU Priličan junak suncu na nebi. Podante mu je. (Prva polovica 18.

DIVOJKO ŠEGLJIVA »A ti. Na tvoje dojke gledajuć vranoga konja zakovah i i moje družbe ja ostah mojega gospodina. divojko šegljiva. da mene želja ne bude. konjic mu je putonog. stoljeća) KLOBUČIĆ A ja si primaknuh trudan vodu piti.JUNAK JEZDI Junak jezdi niz potok. 381 . stoljeća) A TI. (Kraj 18. konju. ako 1’ joj ga i ne dam. još će biti što bog da!« (Prva polovica 18. dračica mi klobučić odnese. zapni putašca do grla. a ja ti se obrnuh: kamo meni bijeli klobučić? Oto ti mi klobuk djevojci na glavi tere mi se mlada na me nasmija. da djevojci cjelov dam. — »Stani. živ ti ja. da ti se dojke ne vide.

i vidričicu na ruku ter mi dva pojmo na vodu kroz te mi luge zelene. još mi govori divojka: »Hodmo si mi dva pospati. na one hladne studence. na one hladne studence. vazmi vidarce na glavu. divojko šegljiva. ni će nas majka karati. ki će nas rano buditi.A ti. mi ćemo zoru zaspati i nas će majka karati.« Oni jidoše pospati za te mi luge zelene. Karala jih je majčica: »Ča ste toliko činili? za te mi luge zelene?« (16. Kada dojdoše na vodu. svu su se noćcu jigrali a pak su zoru zaspali. za te mi luge zelene!« Kliče mi reče junak mlad: »Mi ti smo oba mlajahna i mi smo oba lujahna. stoljeće) 184 . ti jimaš svoga slavića. na one hladne studence!« Oni jidoše na vodu kroz te mi luge zelene. nećemo zoru zaspati.« Kliče mi reče divojka: »Ja jimam slavja u njadrih.

ali nisam mogla od žalosti. dušo moja. jesi 1’ se udala?« — »Jesam. trudan ti si stan našao ovdi u mene. a sam za sebe. htela sam mu tvoje ime dati. nepokoja s večer do zore. konj mi je jedan. mala momo. može li mi. stoljeća) DRAGI I NEDRAGI »Bela ružo.TRUDAN STAN A djevojko. nepokojan. konju ti će zobi biti i bistre vode. ja sam jedan. trudan. za nedragog pošla i s nedragim čedo sam rodila. čedo moje bez imena zovem ko što mu je majka bez dragoga. tebi. mlad junače. braće. dragi.« (1805) 185 . konj ti je jedan. jesi li cvetala? Golubice. ti si jedan. stan bit u tebe? — A junače. mladu. (Kraj 18.

(19.DJEVOJKA JEČAM PROKLINJE Djevojka je ječam. a djevojka trnjinom. stoljeća) MOMČE IDE PLANINOM Momče ide planinom. stoljeće) 186 . u boga ljepota! Ja te žela. da ne može dragi dragoj doći od sjajnosti sjajnoga mjeseca. obasjala pute i sokake. on se meće gloginjom. Ne misle se ubiti. stoljeća) PRESJAJNA MJESEČINA Večer sjala sjajna mjesečina. a ja te ne jela! Svatovski te konji pozobali!« (Prva polovica 19. žito klela: »Ječam žito. (Prva polovica 19. a djevojka gradinom. već se misle ljubiti.

stoljeće) MLADI NIKO Šetao se Niko mlad pod prozorom Elene ponosite gospoje.OJ JAVORE Oj javore. Govori mu Elena: »Do i gore. svakom daje po jabuku. Ljubili se cilu noć. ali sada nemam kada. priša mi se udavati a za ono momče mlado što je sinoć dohodilo sitno voće donosilo. neće doći za tri dan!« Prevari se Niko mlad i on ode k Eleni. lako ti je zeleniti i zelenu tebi biti! I ja bih te mlada brala. ne bi li mu podivljala. Al se vrati Jelić ban pa on reče Eleni ponositoj gospoji: 187 . (19. ljubili se cili dan. meni daje divljakinju. otišo je Jelić ban. zelen bore. u dvor sama doigrala. ponositoj gospoji. Niko mlad.

po plotima skakao. a divojke ljubile. koprive me palile. niko bi. dragi. danju je nema!« 188 KEPESKI . s dicom su se igrali. jedna na svijetu. dragi.»Bi je niko kod tebe!« »Nije.« BUGARSKA SIĆANA KIŠA Sićana kiša ko biser pada. dragi. stare babe grdile. Govori mu Jelić ban: »Ne boj me se. jer ja kad sam bi ka ti. ključe su izgubila!« Rasrdi se Jelić ban. moj dragi svoga konjica sedla da na rad ide u Karavlašku. orman mu se otvori. bi sam stoput veći vrag. ovu godinu i ovu zimu: pare se.« Al govori Jelić ban: »Di su ključi za orman?« Govori mu Elena: Dica su se igrala. udre nogom u orman. bane. mlad se Niko pokloni. u koprive padao. mladost je. nego naši susedi. uvijek zarade. ovu godinu. A ja mu zborim i ja ga molim: »Ostani. mladost prolazi kao rosica: zorom je ima. Niko mlad.

Zrno po zrno. djevojko. Da te ne sretnem pjan na ulici. mla ahna. II l naranča da me rasiiečeš. Po svu noć ne snila. Trijezan u klancu. Pjan na ulici. ne dangubi. 189 . Cjelivat ću ti bijelo lice. ako te sretnem djevojko.MLADIĆEVA NEUGASIVA LJUBAV — More. si ela i prela. konac po konac. Ja ću ga pokidat i zdrobiti. Družbi svojoj. po svu noć ne snila. Pijan na ulici. Toliko se čuvaj. pre i. — More. Jer mi je tuga na srce legla. djevojko. More. Kakva mi tuga leže na srce! VELEBIT RUSIJA ŠUMICA ZELENA Šumica zelena svu noć bi šumila. Pre i. To ću uraditi. A ja. More da vidiš. junače. Bijelo lice i crne oči. Gdje nosiš sitan erdan o vratu. Šta ćeš! Ja ti nisam Jabuka da me u njedra skriješ. ako te sretnem. Da što ne učinim. Da me razdijeliš. moja preljo. ako me sretneš. trijezan u klancu. mojim družicama! — More. kolko te ljubim.

PUPAČIĆ DOBRI SE JUNAK DOSA UJE Dobri se junak dosa uje. Kad prijeha na pir na konjicu vranom. PUPAČIĆ NA GORI RASTE KUPINA Na gori raste kupina.. strijelo ognjena. moj dragi s brcima.. pod bijelom dolamom. Ti ubij. Na pir pirovati. leti strijelo ognjena. Pod bijelom dolamom. na dvoru bijeli se zora. U goste me zvao — susjed na besjedu. mladiću. na zimi drhtati! S mrazom se sle uju noge. goste zabavljati. djevojko. Poviše šuma preko nebesa. Moj dragi s brcima. Svu noć dok ne bje poć. — u goste me zvao. Ognjenu strijelu nasaduje: »Ti leti. I ispod sunca zemljom crnom. s rusim uvojcima. Susjed na besjedu. J. Na dvoru bijeli se zora — djevojka spati mora. Na konjicu vranom. i stazu zasipa. 190 U letu sivoga sokola. Lako je tebi. bijeli snijeg sipa. po gori lutati. Došla je lijepa djeva na prozor svoje sobice. A da 1 je meni... J. . na pir pirovati. Ozeblo lijepoj je djevi njezino bijelo lice. Bijeli snijeg sipa.— Ja bih rado prela. pod gorom raste malina. Mla ahna djevojka mladenca je ljubila. Uzela njega za ruku. svu noć ga vodila. ubij.

Svijetlio je mjesec jasni Pa za oblak zašo. Samo svijetli mome dragom Kada k meni ide. A ja jadna gorko plačem: Dragi drugu našo! MENAC 191 . Sinji je golub — zabava moja. NEMOJ SJATI Oj mjesece. Svijetli dragom i rastjeraj Sve oblake lake. nemoj sjati Da te drugi vide. Suru patku na Volgi rijeci. PUPAČIĆ UKRAJINA OJ MJESEČE. Krasna djevojka — nevjesta moja. Goluba sinjeg na stijeni kamenoj. Za i za oblake. Krasnu djevojku na kuli visokoj: Sura patka — hrana je moja.Na pohodu hrabroga junaka. Dobri je junak — dosada moja!« J. A ako on drugu ima.

Mnoge me stvari dijele od njega: prva je more.ESTONIJA LJUBAVNA PJESMA Drug moj je sada daleko. široko i silno. valovi. a onda pet prozirnih jezera. devet strelovitih i bučnih brzica. Dahni mu pozdrav od mene. odveć daleko za moje poglede. vjetriću. kišo. ne vidim kako. mnoge me stvari od njega dijele. odveć daleko za moje poglede. jadna. osam zelenih travnjaka pašnjaka. nosi mu riječ ljubavi. sreću mu svaku udijeli. s onu stranu valova moj je dragi. nebo. dajte mu lijepe dane. Tako ne mogu do njega doći. vjetre. sedmice prolaze. utjehu nosi. a njegov zagrljaj još uvijek ne može da me utješi. a ni on ne može doći do mene. svrši godina. s onu stranu valova moj je dragi. deset izvora hladnih i bistrih. Drug moj je sada daleko. Mjesec prolaze i ne znam kako. dugi mu život dajte. sedam stotina pješčanih ravnica. njemu u krilo. i još dvadeset drugih prepreka. onda šest neplodnih bregova. voda i zemlja meni ga otimlju. nit mogu. a ti mu. oblaci. 192 .

Muško srce ne poznam: Stršljeni su u njem. Zašto zvao iz daljina? Zboreći da omorike. MILIĆEVIĆ TKO POZNAJE MUŠKO SRCE Zašto me je namamio. Bumbar se pod skutom gnijezdi. koliko je lišća u šumi joha. ruka kamen. možda. koliko zvijezda sija na nebu.Ako je sretan. u radu neka ga zdravlje služi. Rusoglavca šaka teška. VELEBIT . Komjaši se u njem roje. Toliko mu dragih pozdrava nosite koliko želja srce mi želi. Da je meda pun borovik. koliko more ima valova. A drugi je srcem mamen. toliko pozdrava njemu nosite. Ljeskovici zlato kriju. Hitar čovjek. Ja poživjeh i ja vidjeh Omorike iglom bodu. koliko grana u šumi borova. Ljeskovici grad poznaju A borovik smolu samu Djevojka sam i ja nemam. nek bude sretan.

Močvaru sam gazit stala. sirotice. jasan. Kroz močvaru. VELEBIT RUMUNJSKA ŠTO JE LJUBAV? Toliko me srce pita da mu kažem što je ljubav.LETONIJA JA PUTELJKOM NEĆU POĆI Ja puteljkom neću poći kud je išo mlad vlastelin. kako da ti velim što riječ ljubav pravo znači? . Uzrast tvoj lijep i nježan. Zar te pitam za imutak? Svidje mi se kosa tvoja? Uzrast tvoj lijep i nježan. On je stao da me snubi. trsku lomeć Trčala sam pred boljarom. Ja zaplakah tuge puna. Ne plači mi. Govor koji zvoni. Srce. Susrela sam tu boljara.

KOVAČEC NOVOGRČKA KRATKE PJESME Oko mene miriše bosiljak. Pozdravljam te pjevom slavuja. a vrt ne vidim. Preko mora u kljunu lastavice šaljem ti pismo. O sjajni mjeseče. to je nada.da pogriješim. Takva ti je prava ljubav. na te je ljubomorno moje jer moju promatraš dragu. Zato bosiljak miris širi svoj.Ne znam kako da je zovem. Gle! moj junak prolazi. jer ne želim . ljubav. gdje utjehe ne nalaziš. to je mnogo gorkih suza. Vitak je u pojasu. uzdignuće i padanje. to je sreća i utjeha. to je bol i patnja. dok ja sam daleko. Čini mi se da je osvanuo dan! . To je život i užitak. O kako susjedama krvari srce! Ustadoh rano da se zraka nadišem. to je mladost. Promatram tvoje razgaljene grudi. daleko. To zaista on sad prolazi. To djevojka ga u njedrima nosi.

Gle. Čini mi se da letim na oblacima šti ih Sjeverac goni.. Pitaj oblačiće na nebu da ti kažu zašto suze oči moje kad se sjetim tebe. čuj me samo. dalje.. I 196 na odlaze dalje..An eli tvoji su slikali lik. bijela i sjajna poput bisera. do i da se veselimo. tvoja draga sad je s njima. SMERDEL TURSKA PASTIRČE O pastirče. kako dragi korača! Sličan je an elu što mu u ruci blista korica mača! Zanosi me tvoja ljubav. pod oblacima. dok je čežnja za tobom raspaljuje. ždrali lete u jatima. Do i da ih oplačemo podnožju te planine. kad je mjesečina obasjala cijeli krajolik. Gle. visoko.. na izvore hladne vode. Zato si bijela. si i dolje u ravnicu. Jeleni su ovdje prošli. .

. 197 SLAMNIG . kud nestalna sreća pro e. BJELEVAC ITALIJA VIDJEH JE Vidjeh je u košuljici. ako ti se ja ne vratim.Možda kakav trag na emo na kamenju il na travi. Hoće 1’ opet k nama doći i naći nas u zagrljaju? BJELEVAC DALEKI SU NAŠI PUTI Sedlam konja potkovana. draga moja. put je dalek! Ti ne plači. daleki su naši puti. Da ne zgnječi male dojke. moj alate. na balkonu počiva. Naslon’ glavu na rame mi da gledamo let ždralova. A glas će ti možda stići. kad se koji drugar vrati. laktom se podbočila. Dunav meta. Od mene će samo ostat košulja okrvavljena. Srijem i Ugri.

jedno ti Boga. a srce uzdiše: tko me je volio taj me neće više. a srce me boli. u svetu vodu malu ruku turiš i osvrneš se. MILIĆEVIĆ . u toj daljini srcu mom je sreća: što on je dalje. Jezik mi pjeva. To i ja činim ako kad zapjevam. SLAMNIG SLAVUJ Vidite onog slavuja što pjeva? On se pjevanjem jadovati voli. nada mi je veća. Dva oka digneš s klupe tamo sprijeda. na čelo je metneš. vjernost mi je veća. od te daljine ljubav naša krepča.ŠTO ON JE DALJE Što on je dalje. SLAMNIG U CRKVU KADA IDEŠ U crkvu kada ideš. ti se zuriš. ne radeći ništa. pa »otac i sin i duh sveti« rekneš. jezik mi pjeva. o ljubavi čista. Ubijaš mene. a sve bez grijeha. drugo dragog gleda: tu svece tjeraš na grijehe i blude izideš van i tjeraš u smrt ljude.

hladno vrelo. dušmanine. podmukle su njemu riječi. ja neću da imam muža. hladno vrelo ljuveno. ako na em bistru vodu.« »Id odavde. mutnu pije kljun je moj. Tu prolazi slavuj ptica. nit sjedam na zelengranu. gdje ptičice sve dolaze da bi našle spokoj svoj.« MILIĆEVIĆ . 15. ja ću biti sluga tvoj. niti hoću u tvoj rod. izdajniče srca mog. izdajniče srca mog. nit sred polja procvalog. stoljeće) HLADNO VRELO Hladno vrelo. Idi. neću biti ljubav tvoja. on podmuklo kaže njoj: »Ako hoćeš.ŠPANJOLSKA (Narodni Romancero i Cancionero. nit utjehe s njima. no. neću s djecom zadovoljstva. nit poroda hoću svog. gospo moja. crni dušmanine. a grlica udovica ona sama neće doć. taj nevjerni drski soj.

nit će doći danas ni drugoga dana. Kosu van mi ostavite i lijepo je počešljajte. 200 . moj dragi Minguillo po kruh otišao.OD BOLA LJUVENOGA Uz planinu pastir ide. dragi premileni! MILIĆEVIĆ SELJANKA IZ ZARZUELE Išao sam. »Naprijed. u Vilu Reale i zalutah s puta kroz nemile strane. majko. svaka od njih gorko plače. Idah sedam dana bez ikakve hrane. grob mi dajte. Jedna veli: Zbogom. ništa se ne bojte. Tad podbodem mazgu i požurim tamo. tolike mu suze pale. gospodine. u pustoši. — Ako umrem od tog bola.« — Tu prolaze do tri dame. mokra mu je sva dolama. već na nekoj livadici. dim se iz nje diže. brate! A najmanja od njih veli: Zbogom. gorko plače. Budni psi pastirski zalajali na me. da bi rekli koji pro u: »Neki jadnik ovdje pade. Izme Zarzuele i Darazutana ja upravih pogled spram zapada samog i kolibu spazih. rode! Druga veli: Zbogom. al spazim seljanku. ide pastir. moj otac i majka sada su u gradu. u groblje me ne kopajte. ljepoticu pravu.

kada sijaš. svu noć obasjavaš.« MILIĆEVIĆ KADA CRNKA Kada crnka pod maslinom naricati stane. kardinal il papa.Uzet ćete mlijeka dok se sir pripremi. MILIĆEVIĆ . crnka mala. KADA SIJAŠ Luno. vitko tijelo. svu lijepu dragu. Djevojčica. Aj. pravit ćemo sina i Paskal ga zvati. MILIĆEVIĆ LUNO. noć luno kad obasjavaš sijaš. pod maslinom dragog plače i kako naricat stane od žalosti drhte grane. ili možda svinjar u Vili Reale. Ljubljena. ii l će biti biskup. moju srebrna i bijela. od žalosti drhte grane. Eto. vitko tijelo. života mi. ne možeš bez šale. spremit ćemo krevet od trave i lana. kad sijaš svu noć obasjavaš.

smrt me čeka. . ako se na putu sretnu. Neću sići da otvorim. — a luda sam za tobom. Ja u kupke teške tuge hoću sama poć da se kupam cijelu noć. Da ozdravim od tog zla koje mori jadnu mene i stvara mi smrtni jad od kojeg mi tijelo vene. a čut ćeš me kako plačem.KUPKE LJUBAVI Ja u kupke od ljubavi hoću sama poć da se kupam cijelu noć. zvati ćeš me sve to jače. Kad sam s tobom. što će reći jedan drugom? Tko bi znao što se zbiva u smetenom srcu mom. Moj je uzdah otišao. a bez tebe. MILIĆEVIĆ ANDALUZIJSKE KOPLE Niti s tobom nit bez tebe nema mojoj boli lijeka. S mojih ćeš me vrata zvati. ubijaš me. govorim ti: ne volim te. otići će i tvoj s tugom.

iz drugoga viti bor. Mnogi na sajmu gledaju. koji želi biti moj«. neka mi te čuva bog od nevolja ovog svijeta. Voljesmo se. kod oltara dragog mog. to je voda i odnijela. Ako te gledam. »Ako želi tvoj da bude. ne misli da sam zaljubljen u te. i što si kod vode rekla. no ja više ne obuvam cipele već odbačene. sada opet tražiš mene. i poslušaj divan poj. 203 .« Umrije jedno. pij mi. umrije drugo.« »Nit an eli s neba poju. o princezo. svako spuste u svoj grob. to mi pjeva Mali Kneže. ubit ću ga nevoljnog. ii l an eli s neba poju. a da ništa ne kupe.Ti si meni riječ zadala tamo pokraj bistrog vrela.« »Probudi se.« »Onda s njim i mene jadnu nek ubije bodež tvoj. moj konjicu. niti ju je razumio. nit sirene s mora tog. iz jednoga niknu jelka. MILIĆEVIĆ PORTUGAL MALI KNEZ Pošao mi Mali kneže da okupa konja svog. il sirene s mora tog. rastasmo se. kod vrata me zakopajte. Sa španjolskom vladom ja bih usporedit ženu htio: niti će je tko razumjet. on mi pjeva divan poj: »Pij mi. od tog mora širokog. kako konjic vodu pije.

Tko ima jednu ljubav. CETTINEO 204 . po noći psi laju. Iz jednoga mlijeko teče. Ali kralj je proklet bio. pati. da ih sijeku. Maramu cjelova nosim i žudim tebi ih dati s četiri čvora ljubomore. o teško je mnogo to: u životu ni u smrti neće jedno bez drugog. s jednog bježi golubica.Raste bor i raste jelka i spoje se zajedno. tko je nema. Kad bi se poljupci rascvjetali ko ružmarinove hvoje. a s drugoga golub moj. reče on. Toliko je ljubav teška. kada kralj na misu ide da ne može tuda proć. uspavljuje se. plače. tko je ima blizu. krv kraljevska iz drugog. od kog je daleko. na ramena slete mu. koje ne mogu odvezati. MILIĆEVIĆ KRATKE PJESME U ulici ljubavi moje mnoge zapreke stoje: po danu starice čavrljaju. ne spava. kada kralj na misi sjedi. mnoge bi djevojke imale lica ko perivoje.

poleti Leti u dvorac ljubavi Ah. lijepi slavuju Hoćeš mi pismo ponijeti Hoćeš mi pismo ponijeti Tamo u dvorac ljubavi I reci mojoj dragani Reci joj pozdrav od mene Slavuj se digne. lijepi slavuju Ti si se za me mučio U moju sobu popni se Zlata i srebra uzimaj To će ti dati hrabrosti Da mi što češće dolaziš Na tvome zlatu. Pismo On I od od srca vašeg morem vas plovi MILIĆEVIĆ 205 . evo za vas. ljepojko dragana širokim pozdravlja Slavuju.FRANCUSKA SLAVUJ IZ DVORCA LJUBAVI Slavuju. ljepojko I na tvome srebru hvala ti Burno sam more prešao Bez broda i bez posade Burno sam more prešao Bez pare i bez krajcara.

ako bi me ljubit htjela. u mom dvorcu bit ćeš dama bogata i plemenita. U kočiju moju do i. što li radiš u tom polju? Tu podnosiš ružno vrijeme. draže mi je u slobodi da ja čuvam svoje stado. pastirice. led ni kišu ni nevolju. Briga me za kočiju. Male ptice u poljima sto puta su veselije nego one ulovljene što kavez krije. pusti stado nek se skita. pastirice. u vaš dvorac ne bih rado. Ako bi me.PASTIRICA I PLEMIĆ Što li radiš. mogli bismo u hlad poći. na livadu pokraj vrela. ih lijepi MILIĆEVIĆ . već preslicu svoju predem pazeć ovce u tom polju. led i kišu i nevolju. Ne podnosim ružno vrijeme.

Kako god je prela tako uzdisala. Majka je upita: »Što ti je. — »Ne plači. već ljubav umara«. Perneto? Da 1 te glava boli. Perneto. Hoću moga Petra. ni barunskog sina. ili ljubav mori«? — »Ne boli me glava. objes’te i mene.PERNET Pernet se ustala rano prije dana.« — »Nećeš poć za Petra. Uzela preslicu i vreteno malo.« — »Ja neću ni kneza. dati te za kneza ii l barunskog sina. 207 . objesit ćemo ga!« — »Objesite 1’ njega. iz tamnice crne. udat ćemo tebe.

draga moja.« (15.Kod svetog Jakova vi nas pokopajte. Bog te čuvaj. Ali mlinski kamen puče i ljubavi do e kraj. i on melje samo ljubav cijelu noć i cijeli dan. Putnici kad pro u. beruć struk će reći: Bog čuvao duše jadnih zaljubljenih! Jedno drugo ljubeć umriješe oboje. PUPAČIĆ NJEMAČKA TAMO GORE Tamo gore u planini stari mlin se vrti sam. st.) B. mene hajduk-travom. Njeg prekrijte ružam. MAJER 208 . ja odlazim u svoj jad.

O moja dragano. Momak je djevojku volio. ubila ih zima. ni otac ni majka nisu to znali. od oblaka mu vatu stavite.PAO JE MRAZ Pao je mraz u proljetnoj noći po prelijepim cvjetićima. zvijezde neka za dugmad služe. ubila ARMENIJA LJUBAVNA PJESMA Šijte ogrtač za moju draganu. Bježahu ih zima. MAJER daleko u tu inu. Ne smijem da suncu povjerim tugu. MILIĆEVIĆ 209 . od kuće su bježat stali. strah me da svjetlost svoju ne izgubi. od mjeseca podstavu režite. zima bi za mene postala ljeto. kad bih te nagu k sebi privinuo. konac posudite od pjene morske. Tugu ću svoju mjesecu reći koji se svakog mjeseca obnavlja. sunce uzmite za tkaninu. u bijelom snijegu. nemahu sreće ni u snima.

bijeli papir što ga pero ne dotače.GRUZIJA S TEBE OČIJU NE SKIDAM S tebe očiju ne skidam kao soko s jarebice. tko je može izmjeriti! MILIĆEVIĆ KIRGIZIJA TRI PJESME Tu je. htio bih da krišom saznam. stvorena si da plod daješ. Za te krijem ljubav svoju. dobro znadem. O. k potoku ona po vodu hodila. Kaži: dokle ću ja ovako beznadnu svoju pjesmu pjevati? 210 . oštrim plugom neorana. pod goru. Ledina si. o bijelosnježnom vratu pjevam. djevo. O tvome snježnom vratu pjevam. Ti si plodna. O kome li sada misliš. kad te budem zagrlio. jaka zemlja. Ti si. sretna li za mene dana. ljepojke s crnim kosama. Radost je nje se sjetiti.

tek što se pogled s pogledom sreo već sam se zaljubio. tvoju postaju ugledao: ti si izišla iz šatora. i čemu da se nadam? MILIĆEVIĆ . da jače ljubiti nije moguće. a moj je konjic od radosti. Zaljubio sam se tako. Kako li može toliko ljubavi stati u jedno srce? Sad evo stojim pred ljepotom — i čemu da se nadam? Ko putnik na putu. od radosti zarzao. MILIĆEVIĆ TADŽIKISTAN SMIJEŠAK Cvijetak se meni nasmiješio i očaran sam bio.Ja sam za Ural odlutao. pod olujom.

Da sam znala da ćeš me napustiti. Voda svih kiša i poplava ne može zamutiti Sindirijino vrelo. U sjeni stabala za tebe sam tkala tuniku od šumske mahovine. Sva oštrina nesmiljenih bogova ne može izmijeniti srce što te ljubi. kad blijedi mjesec počne crvenjeti. Kad ničega nema. ja mislim na tebe. Da sam znala da ćeš me napustiti. Kad prva zvijezda zove pastira. Ni ljudi ni dani što prolaze ne mogu pomračiti moje ljubavi. grimizni i zlatni. MILIĆEVIĆ SINDIRIJA Pri svjetlu mjeseca za tebe sam tkala tuniku od žutih cvjetova. Vjetar što se u ponorima kovitla ne može pomaći Sindirijine stijene. ja mislim na tebe. osim mene. ja mislim na tebe. cvjetove bih bila u rijeku prosula. ja mislim na tebe. 212 MILIĆEVIĆ . u četiri vjetra bila bih je rasula. Kad vječni snjegovi prolaze.MONGOLIJA KAD PLAMEN SUTONA Kad plamen sutona zlati moju glavu.

Antilopa plače svijetlocrvenu krv iz bolne rane koju je moja strijela učinila. ali mnogo su bjelje tvoje grudi. Nalik na crveno cvijeće. Neizmjerno su veliki bregovi Bešparma. karanfil. Tvoja je ruka bjelja od snijega. najljepšu djevojku koju je Bagdad vidio? Prijatelji moji. ali je mnogo veća moja ljubav. tirkiz.DAGESTAN LJUBAVNA HIMNA Neizmjerno su veliki bregovi Bešparma. Tvolj poljubac gori crvenije od krvi antilope. poznajete li poznajete li emileh? emileh. kako mjesec sjaji na njenu licu! Po jedno sunce blista u svakome oku. . GOLOB KURDISTAN EMILEH Prijatelji moji. ali je mnogo veća moja ljubav. krv je prekrila polja na kojima cvijeće jasmina leži poput snijega. Glečeri na padinama blistaju bijeli. O prijatelji moji.

Volim te! Riječi su samo sjena. Ti si daleko i ne mogu te dostići. Ona silazi sa planina. jer ti si kao mjesec i ja odlazim na visoke planine da budem bliže tebe. emileh prolazi. Moja te ljubav prati neprestano. Ti si kao mjesec. koje je sama ubrala i koje nikada ne vene. moj život se lagano gasi. njene su grudi čvrste i uspravne kao nezrele breskve. prijatelji. a ja nemam krila. dragi prijatelji. Gledajte. zlatna kao kolač svetkovina i pali svačije srce. GOLOB 214 .O prijatelji moji. GOLOB SIJAM LJUBAVNA Tražio sam te neprestano i sada je moje srce ludo od tvojih očiju. ljubljena prijateljice. Kao da krv teče iz prerezanih žila. nikada nećemo biti zajedno. kao slatka uspomena skrivaju tvoja ramena. i u rukama nosi maleno cvijeće. poletio bih do tebe. Volim te. Kada bih imao krila. Kao dvije kule vitke i nepobjedive njena su mramorna bedra.

215 . nježno bi me grlile drage ruke. Kada će. Samo kiša šušti mutno i neprestano.KOREJA RASTANAK Kao i voda riječnim koritom otišla je ona. Čuju se krikovi divljih gusaka. puteve mi obasjaj do postelje moje dragane. no ljubav će otići: biserna kap rose što polako umire. na zemlji leži jesen uokolo. Ljubim jednu djevojku. O kakav miran san na tvome srcu. ljubavi. sačuvao je sjajnost. Da sam barem drvo njene gitare. prestati naš rastanak? Mjeseče dragi. Iako je pao. GOLOB INDONEZIJSKI ARHIPELAG KRATKE PJESME zvane »Pantun« Biser sam u travi izgubio. a moje oči zauvijek skrivaju nemirnu uspomenu. a danas ga nema više. Jučer je cvalo još ljetno cvijeće vatreno i crveno. ali nema vijesti od moje dragane.

nek mi se otvore grudi. Srce sam ranio motreć jednu pletenicu. nek mi se vidi srce. MILIĆEVIĆ . Ako budeš morala umrijeti prije mene. Nogu sam svoju o panj ranio. uzglavlje grlim jecajući. Ako dragana moja sumnja u moju ljubav. Njegov sok je jak i sladak kao luk i mlijeko. mjesec sija i zvijezde blistaju. čekaj me na vratima neba. malu pletenicu. dvije: voda teče iz posude od kokosova oraha. Ako se moraš vratiti uz dolinu rijeke. Jedna kapljica.Gle. Odakle dolazi ptica u svom letu? S visine se spušta u rižino polje. Njegove sjemenke kao jaja klize pod prstima. Odakle dolazi ljubav i čežnja moja? Iz njenih očiju u moje srce silaze. Otvori plod uzbudljiva mirisa i više se nikad nećeš moći zasititi. cvijetom zakićenu. Krik svoj bacam u srce noći. o maleni panj u svome polju. traži moje tragove u svakom selu. Vrana krade i jede mladu rižu.

Ako u bazar kreneš. onaj koji me ostavio? Uspinjem se na brijeg sa koga mogu vidjeti otoke zavičaja. zbog gladi. neizreciva je tuga moja. s tvojim lošim haljinama i psovkama mojih roditelja Jer ipak imamo krov nad glavom. Suze teku iz očiju kao dva izvora. Prioni živo uz kućne obveze. O družice moja. gdje boravi naš vladar Tangiteruru. Pomiri se. O kako lijepa.VIJETNAM SAVJETI MLADOJ SNASI Družice. VELEBIT NOVI ZELAND TUŽALJKA ZATOČENICE Neizreciva. ti koja ulaziš u dom ovaj kao snaha. Zadovolji se da smo muž i žena. ako te tko ustavlja. milostiva je moja majka. GOLOB-VRKLJAN 217 . O da sam barem tamo visjeli bi zubi morskog psa kao nakit na mojim ušima. Moram da ti savjet dam i da te uputim. ne zvjeraj i ne lunjaj naokolo I ako tko moli da staneš. Uzvrati mu lažući da te tvoj derančić kod kuće čeka. Zadovolji se da imamo grede i potpornje. kada je vidik jasan i tužna gledam ponosni Taumo. kako bih lijepa bila u očima moga dragana. Gdje je sad moj ljubljeni Kaiuku.

kupit ću laganu svilu i rog sa antimonom. GOLOB-VRKLJAN (Galli. 218 GOLOB-VRKLJAN . O ti moj vitki momče. o ti moj vitki momče. Guska je sretna jer se neće utopiti. Istočna Afrika) ČEŽNJA Uzet ću srebrni novac. Skrivam se ukraj zida. čeznem za tobom. hoću da zatomim ljubavlju čežnju. kad umreš. nećeš me više čuti. Sudan. o ti moj vitki momče. stegnula pojas amuletima. Oči sam obrubila antimonom. Istočna Afrika) NEODLUČNOM DRAGANU O slatki dragane ne žuri se dolazeći. ali ni mene ne ostavljaj samu. ja ću te oplakivati. suknjom sam pokrila njedra.AFRIKA (Bagirmi. oprat ću kuću svog dragana. a ti si bog čije srce ne poznaje čežnje. Dok živiš.

Ja žalim za dragom koja je otišla. Tu e žene su koralji rasuti po rogožini. Jer hoću da vidim svog mladog Samba Dyallo! Ali moj prijatelj tamnosmede puti je u ratu. Oči ih rado gledaju. Zapadna Afrika) LJUBAVNO PRIZNANJE Ti znaš dobro: kad te pogledima tražim. no ovdje. MILIĆEVIĆ 219 . ti imaš boju ševe. ti si bila crveni kardinal. nije to že . Ruke ih ne mogu uzeti. a moje sitne noge stanu udarati od nestrpljivosti. MILIĆEVIĆ PTICA ŽALI Ptica žali za prošlom sezonom. Neka ga bog čuva! KUKOLJA (Madagaskar) TU E ŽENE U šumi. Piti vodu sa dlana svoje dragane. da moje male oči postaju iezero suza. nego hir ljubavi.(Toucouleur. a ne ugledam te.

sanjao sam da te slijedim.GRONLAND (Eskimi) SAN Ove sam noći o tebi sanjao. da si poželjna kao sasvim mlada foka. moja ljubavi. GOLOB-VRKLJAN SJEVERNA AMERIKA (Dakota. dragano moja. da te želim. Ove sam noći o tebi sanjao i kao da sam bio budan. Gornji Mississippi) LJUBAVNA PJESMA Ovu ti pjesmu šalje onaj koji je žalostan. ja koji sam sanjao o tebi. sasvim mladu foku. govoriti o ljubavi? Znam tvoju čednost. Zašto šutiš? Zar nismo dobili moć govora? Zar nije lijepo. Toliko te želim. kao što lovac želi foku. da — ali pokaži je drugima. jer ti si tako nijema. da te želim. 220 . koja roni jer osjeća lovca. sanjao sam kako hodaš po šljunku obale zajedno sa mnom. a ne meni.

koju ću pjevati novoj ljubavi dragana moja.Nisam li zbog tebe služio dugo vremena? Nisam li ti pokazivao da te volim? Zar nisi bila radosna kad smo se vidjeli? Dugo smo trpjeli glad. Ali sada je došla plodna godina. Sjeverozapadna Amerika) LJUBAVNA PJESMA Ona je ravnodušna. ljubavi moja. dragana moja. Ljubavi. jedina moja ljubavi. tvoje dobro ime nestaje. ne slušajmo više ljubavne pjesme onih koje ne vidimo. Prijatelji. otišla si daleko. ona me ne voli. jedina moja ljubav. dragano moja. Nadam se da će ona čuti moju ljubavnu pjesmu. dugo vremena i od slabosti postali nijemi. Sada imamo dovoljno snage da govorimo i nemoj šutjeti više. GOLOB-VRKLJAN (Kwakiutl. novu draganu. Prijatelji. GOLOB-VRKLJAN . možda bi trebalo da na em novu ljubav.

Dragi moj.(Sioux) TUŽALJKA ZA MRTVIM Najhrabriji od hrabrih! Tražio si slavu na vratima smrti. srce moje plače kada se oči umore. plačem i nisam kukavna. srce moje plače za tobom. a ne ljubav. nisi mislio na onu koja sama plače. nećeš me više sa praga oterati Al žao mi je mila do srca mi je žao Al žao mi je mila do srca mi je žao Tako smo dugo bili zajedno a sad se moramo rastati 222 ANDRIĆ . GOLOB-VRKLJAN ODLAZAK Crnačka tugovanka (blues) Odlazim sada mila zaborav samo hoću Odlazim sada mila zaborav samo hoću Jer ostanem li ovde patiću danju i noću Ma da te ne volim više bar mi dobra budi Ma da te ne volim više bar mi dobra budi Ja prosto nisam mogo da tvoje podnosim ćudi Kad ovde kiša pada na moru se bura pokrene Kad ovde kiša pada na moru se bura pokrene Dobrog si čoveka mučila kad si mučila mene Pa dobro senka moja neće na prag ti pasti Pa dobro senka moja neće na prag ti pasti Zbogom. Zašto se nisi sjetio mene? Najhrabriji od hrabrih! Tražio si slavu.

trepereći. GOLOB-VRKLJAN PERU (Indijanci Kečua) ANDSKA LJUBAVNA PJESMA O prekrasna. s visina.MEKSIKO (Azteci) PJESMA MLADE INDIJANKE Ne znam jesi li daleko ili blizu. Inti ti se nasmijao i jednu je svijetlu zraku izgubio koja sada počiva u tvojim očima. u tvome srcu. jer ja odlazim na počinak s tobom i s tobom ustajem. zarobljen. Dvije školjke izroniše iz morskih dubina i postadoše tvoje uši. ispustio jedno pero. Savijena duga dade tvojim obrvama svoj blagi luk. Ono je sišlo. U mojim snovima mi smo sjedinjeni. 223 . On sada počiva. da bi se pretvorilo u tvoju kosu. znam ti si se pomakao u mome srcu. Kondor je. Plašljivi leptir zamijenio te za cvijet. kružeći u visinama. kad naušnice na mojim uškama zadrhte.

a ne znam ni ime njegova plemena. Ne bih bila sama.Ševa se iz plavetnila spustila k tebi i čim te je vidjela izgubila je svoj glas. Vikunja bi plakala moje patnje. O poljski cvijete plavetni. o trnje planinsko! 224 MILIĆEVIĆ . ni put kojim je došao. o cvijete plavetni! Bila bih zavoljela vikunju što plače na obali jezera. o trnje planinsko. Njene srebrne tonove na oše u tvom grlu. jelena koji pase slatku travu po brežuljcima.. na vrhuncima i visoravnima. Bila bih zavoljela. o cvijete plavetni. ni dan kada je stigao! O trnje planinsko.. MILIĆEVIĆ O CVIJETE PLAVETNI Zašto sam zavoljela tog neznanca? Zašto ga odabra moje srce. A grlo je tvoje najljepše utočište. srce mi ne bi bilo ranjeno. o cvijete plavetni. jelen bi me odnio u sjene visokih brda.

CELSO MEDINA Putniče. MILIĆEVIĆ VIKUNJO S BREŽULJAKA Vikunjo s brežuljaka. koja je tako zaboravila svoga dragana. Susreo sam ga na vrhu planine. recite. kod svetišta. za onu koja je po vjetru i hladnoći s njime plakala? U njenim tužnim očima nema više suza. da bi bila žedna na putu! Da ne bi našla ni inja na grmlju. tako me ostavila sa srcem ranjenim. da ne bi našla ni rose na travi! O. da bi bila žedna na svim putovima golubica. MILIĆEVIĆ 225 . gdje si susreo Celsa Medinu? Napustivši dragu svoju sam je otišao. tako me ostavila s uplakanim očima. taruko s planina. koja je napustila svoje gnijezdo i zaboravila dragoga svoga? Vikunjo s brežuljaka. do ite i gledajte kako mi oči plaču. Zar te nije pitao za svoju draganu. za onu koja mu je pomagala da podnosi vjetar i hladnoću. O. u njenom srcu patnja se sasušila. kao samrtni vjetar ona mora da ide. a sama ne zna kuda. pod smetove snijega i tuče htio je da se zakopa. pod visoki snijeg i led htio je da se zakopa. pro e li ovdje nezahvalna golubica. jelene s planina.

MILIĆEVIĆ . idi svojim putem. tko ti je rekao da sam još uvijek mala djevojčica? Sine crne krave. MILIĆEVIĆ ZALJUBLJENI Ne daji svoju ljubav tu oj ženi jer ti se poslije može desiti kao i njenom mužu. sa mnom po i. nemire mog života. možda. i kao vikunja iskreno te volim. junče uprljani. ako si udova. s madežom na licu. a nisam srna.DA SAM SRNA Slatki plode. tko te je poslao da me rasplačeš? Ja sam vikunja. ako si djevojka. da vidimo. Ne zaboravi da posijano sjeme zemlja ne uništi: ono se vraća sa stostrukim plodom. Jer da sam srna i da imam rogove.. ako si udata.. ja bih ti ih nabila kada god bih htjela. MILIĆEVIĆ MOŽDA Prekrasna ženo.

neka bi Lydi što voli pohoditi sjedišta vaša. blistav vaš dočeko lik. neka bi u vašem skupu po cvjetnom polju kratki provodila dan. pjevom veselite sluh! Neka se razbjegnu žalosne Brige i prestroga Tuga. vjetar gdje prenježni dah svaki pokreće list. mio presreo glas! Vi je pridržite bolnu. Vesela tu povedite kola. 1719-1794) HRVATSKA PJESMA DRAGOJ LYDI Nimfe koje ste sve zaposjele krasne borike i svaki tuskulski vrh. cvrkut gdje umilni šarenih mnogih odjekuje ptica. njegov planinski vis. koji baš leti ko san! Došavši kući preslatki neka je obuzme drijem. SMERDEL 227 . smijehom i šalom njezin razvedrite duh. U snu da obgrli nju podnevne svjetlosti čas. a da bi purpurni let Radosti bio njen svijet! Nimfe. žuboran njezin je slap. izvedite u šume guste.RAJMUND KUNIĆ (latinist. a šum vode je plah.

Kad ću te. MAJER JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749-1832) NJEMAČKA PRED SUDOM S kime sam zanijala. Blažen te tada slavim. Zasjenjen lišćem. na zemlji naći? I osamljena suza niz obraz klizi sve vruća i dršće. Ma umrla ovoga trena. neću vam reći. o sliko nasmiješena. tražim grmove mračne. guče mi golublji par o svom divljenju.LUDWIG HEINRICH CHRISTOPH HOLTY (1748. 228 . lutam tužno od grma do grma.1776) NJEMAČKA MAJSKA NOĆ Kada srebrni mjesec gleda iz grmlja i svoje pospano svjetlo na travnjake lije i slavuj pjeva. ali ja se okrenem. što kao rumenilo zore kroz dušu sjaš. Vi pljujete na pod: gledaj ti kurve A ipak sam čestita žena. svome mužu koji pjeva daje tisuću odanih poljubaca. i osamljena suza teče. dok zoveš. slavuju. jer ženka s tobom prebiva u istom gnijezdu.

i vi! Dijete je moje i ostat će moje. mirta uz njeg miri. Zaštito moja. Ljubavi. Nosi li zlatan lanac o vratu II l samo šešir od slame. A bog nas oboje znade. želja mi je samo. Kipovi blijedi gledaju me milo: Kakvo se zlo. 229 . zbilo? Da li ga znaš? O. moja. on mene zna. o jadno dijete. želja mi je samo. Ponijet ću sama sve jade. Pa ako već mora biti sramote. župniče. U odajama mramor blista skupi. Ja njega znam. Drag mi je. poći s tobom tamo. Poznaš li kuću? Krov joj nose stupi. gospodine suče! Jednako. Da li je znaš? O. Šumori lovor. Sa plavog neba laki vjetrić piri. divan je za me. Mira mi dajte.S kime se ljubim. neću vam reći. Od mojih će ruku da živi! CESAR1Ć MIGNON Poznaš li zemlju. gdje limun cvate? U tamnom lišću naranče se zlate. poći s tobom tamo.

Bez nagrade od boga i ljudi. Kakve li ste prevalile pute. što je ljubav. Što prije. Dok ja bijah u naručju drage. želja mi je samo. tamo. CESARIĆ NASLADA SJETE Ne presušujte. Ne misleći na vas ni na ponoć! CESARIĆ 230 . o jadne zvijezde. Suze nesretne ljubavi! TADIJANOVIĆ NOĆNE MISLI Žao mi je vas. poći tamo. Jer ne znate jadne. ne presušujte. Suze vječite ljubavi! Ah. Kako pust i mrtav svijet se pričinja! Ne presušujte. Nevoljnome svijetleći brodaru. Koje divno tako jasno sjate. ne presušujte. U pećinama zmajevi su skriti. Da li je znaš? O.Poznaš li brijeg i oblačne mu staze? Tu mazge tražeć put u magli gaze. oče. I slap se ruši preko strme liti. već i napol osušenu oku. Niti ste za ljubav ikad znale! Bez prekida vode vječni sati Nebesima povorke vam sjajne.

I govorim: »Narančo.MOLBA O lijepa djevojko. A ožujak već pro e. Ja pristupam k drvetu. Tresem. Što prilaziš k prozoru. I na balkonu stojiš! Zar stojiš uzalud? O. Ti sa crnom kosom. O. I novi dolazi cvat. Kako bih sretan bio! I uspeo se brzo! TADIJANOVIĆ GIZDAVOJ DJEVOJCI Ne vidiš li naranču? Još visi na drvetu. Ti slatka narančo. ja tresem. Ti zrela narančo. padni mi u krilo!« TADIJANOVIĆ 231 . kad bi za me stajala I potegnula zasun. gle.

Sutonske planine. al ne pred blaženim očima I ljubavnicima je drugi život udijeljen. Zagledaju u vodu gdje se zrcali srebmasto oblačje. Makar s grana lišće padalo i kišu nosio vjetar. Tako smo putovali zemljom. zadovoljno smo drugovali.FRIEDRICH HOLDERLIN (1770-1843) NJEMAČKA MENONOVA TUŽALJKA ZA DIOTIMOM 3 Svjetlo ljubavi! Hoćeš li i mrtvima sjati. nad smrtnom glavom. Smireno smo se smiješili i u povjerljivu razgovoru. ko zaljubljeni labu i Kad počivaju uz jezero ili se. Makar prijetio sjevernjak. nekoć. začinjuć tolike jadikovke. ljiljani. vi ljupki vrtovi. i vi zvijezde što iz visoka gledate Udijelivši mi često. njihani valovima. Tihe ruže i vas. 232 I . A plavet etreska ispod njihovih tijela protiče. često vas još spominjem! Izmiču proljeća. U zajedničkom pjevu naših duša osjećali svog boga I poput djece radosno sami. sa sobom pomireni. jedna godina drugu istiskuje Smjenjujuć se u borbi. Al sad mi je pustošan dom jer su mi svjetlost Očiju oduzeli i sebe sama njome sam izgubio. tako huji vrijeme u prolasku Gore. 4 A mi. i vi tihe staze gaja! Svjedoci nebeske sreće. zlaćano! Slike jasnijega doba. hoćete li mi svijetlit u noći? Dobro došli da ste mi. Bijahu oko nas prisno u vječnost sjedinjeni. blagoslov svojih pogleda! I vas prepune ljubavi kćeri svibanjskih dana. Stoga ja bludim i poput sjene valja mi živjeti odavna mi se već sve čini besmislenim. Ljubavnicima dušman. Jer svi ti dani i godine zvijezda. Diotimo moja.

Sve dok se. priviknut na te. Ti. duša toga stidi. KRKLEC će pasti 233 . U smjeni igre. koja si mi nekoć na raspuću.Al ti. što je stvara more. koja si me šutke mirnim svojim oduševljenjem Učila da vidim uzvišeno i veselije da pjevam bogove. Dijete bogova. za utjehu. ne zarumene U vlažnom sjaju ružičaste zore. Kad ponikoh pred tobom. al uzalud i protekoše godine Otkad smo puni slutnje gledali gdje blistaju večeri. Jer tako dugo. ljepotu višu kazala. Hoćeš li opet. s pozdravom mi se javit. smireni. mada se. Misleć na plemenitiju prošlost. Čas rušeći se na dno kao sjene. Radosni duše zaštitnice. kao nekoć. Čas rastuć sve do sjajnih zvijezda gore. i ko onda o višim govorit mi stvarima? Vidiš. plakati pred tobom i jadati se moram. tako dugo sam Lutajuć obamrlim stazama zemlje tebe tražio. MRKONJIĆ FRIEDRICH SCHLEGEL (1772-1829) NJEMAČKA PJESMA LJUBAVI Ko noću što se burni vali pjene. Na pjesmu tako rujni sjaj Iz mora čežnje i grčeva slasti.

a smrt mi noću posvećen žar. STAMAĆ 234 . O. u balzam i eter mijenja mi krv. Na onom humku gasne tvoj sjaj . snažno ti. I život mi danju vjernost i har. Beskrajan život u meni vri. upij me. da snivat bih mogo i ljubiti. a muka sva postat će bodlja strasnoga sna. Ja osjećam smrti pomla en vrv.sjena mi donosi vijenaca hlad. ja pjan ću leći dragoj u skut. ljubljena. ja gledam s visina gdje prebivaš ti.NOVALIS (1772-1801) NJEMAČKA ONKRAJ ĆU POĆI Ja onkraj ću poć. Za kratak će čas prost bit mi put.

Obrazi mi venu. Ko siroče ostah ja. Počela si otrov liti. Al’ zvjezdana noć otkriva Sve što trpjet moram mlad. Sjetna tuga sa njih sja. . Crnu žalost krije mrak. Mrko zatreperi zrak. ako ti usne taje Bol mog srca — nisam kriv. Otkad ljubav tiho minu. Stog. kad je cvao. ginu. bol i jad. Suze će ti otkrit da je Žar ljubavi u njem živ. KRKLEC HEINRICH HEINE (1797-1856) NJEMAČKA OTROVANE SU MI PJESME Otrovane su mi pjesme. Suton ima lice žarko. Da 1’ drukčije može biti? U moj život.CLEMENS BRENTANO (1778-1842) NJEMAČKA KADA ZA E SUNCE JARKO Kada za e sunce jarko. Crnim velom tama skriva Radost moju.

NAZOR CRNA ŽENA Glavu je moju na grudi joj tada Sve nježnije stiskati stala. Ah! Moji su vlasi posivili svi. Na rame torbu. preporo en sav Na onoj planinskoj klisi. Al' bolje će biti da ostaviš grad. Al kada se popneš na kameni vrh.Otrovane su mi pjesme. CESARIĆ KAD ŽENA TE IZDA Kad žena te izda. Ko krug Vrbici tu turobni stoje. I dok ćeš na strme se bregove pet. 236 Gdje njezina suza je pala. . ti na drugi tad Upravi pogled svoj smjeli. i — seli! I jezero modro ćeš naći. I doznat ćeš kako na tom našem dnu Izgubio mnogo baš nisi. Nad tobom kreštat će oro. A uz to si u njem i ti. Sam bit ćeš ko oro. Da l' drukčije može biti? Srce mi je puno zmija. Pa isplači ondje sav sitni svoj vaj I sićušne bolove svoje. Daščući gazit ćeš sporo.

Od cjelova njenih sam uzet. Gledaj da tih Ko dijete se tužiš. Zamračili čitav svod. smiri se. I moli. južni. il’ drma ga bijes Pa divlja: sad tuli. NAZOR SJAJNE ZVIJEZDE Sjajne zvijezde na visini. — Od kletva tih Ni muhu će glava da boli. da sam ja još uvijek njen bolan. sam klijen. blijed i zaljubljen. — Oh. I nemoćno kune. kaž’te dragoj u daljini. I moje je tijelo ko lešina! Duh U njemu utamničen leži. sad reži. A u vrtu odjek tužni Pratio nam spori hod. 237 . Iz kostiju ovih svu ispila srž Že divlja u ustma te žene. Il’ hvata ga čama. MAJER NIKOLAUS LENAU (1802-1850) NJEMAČKA TEŠKO VEČE Oblaci su teški. strpi. Njen cjelov mi oslijepi zjene.

Obraze na tvoju grud. KRKLEC PJESMA MELANKOLIJI Tiha sjeta mene prati. Na rastanku našem tada. Uza me je život sav. Crne jele uvis strše. Svakom od nas skoru smrt. Isto kao i ljubav ova. Suzi vreloj predam ćud. prepun jada. Kad ostavih noćni vrt. Il' tonut u ponor plav. Ja poželjeh. Na mrtve se sjećam tada. Gdje orlova vlada muk. Buči divljih rijeka huk. prepun jada.Noć bez zvijezda ponad krova Poprimila tuge lik. I kad zvijezde počnu sjati. Pa prislonim. Stvorena za bol i krik. KRKLEC 238 . U sure me vodi krše.

ROBERT BURNS (1759-1796)
ENGLESKA

O AFTONE, TECI...

O Aftone, teci kroz pohumlja kraj, Ja tvoje ljepote slavit ću sjaj. Žubori blago kroz sunčani dan, Gdje Mary mi sanja svoj blagi san. O golube divlji, tvoj čuje se guk, Kos cikalac zviždi kroz trnjak i lug; Vi kićeni vivci svoj stišajte glas, Ne budite Mary, ja zaklinjem vas. Na humcima, što te okružuju svud, Bjelasa se mnoga staza i put. Tu lutam u podne, a dolina sva Preda mnom, stada, Maryna koliba. Obala, do i zelen umiljata; Šumom se jaglac žuti poput zlata. Kad večernja rumen nad dolinom sja, Pod brezom se sklanjamo Mary i ja. Oko Maryne se kolibe čista Tvoja voda poput kristala blista, Oko bijelih nogu žudno joj plazi, Kad ona, cvijeće beruć, ondje gazi. O Aftone, teci kroz pohumlja kraj, Kada tebe slavim i svoj zavičaj; Kraj Mary, koja spava, pjesmu gudiš, Al samo pazi, da je ne probudiš.

GORJAN

239

WALTER SAVAGE LANDOR (1775-1864) ENGLESKA

ROSE AYLMER

Ah, što pripada kraljevskom rodu! Ah, što božansko je! Što svakoj čistoti, svakome skladu! Rose Aylmer, sve bje tvoje. Rose Aylmer, koju ove besane oči Plakati mogu, al’vidjet nikada, Uzdahe i sjećanja jedne noći Posvećujem ti sada.
BOROJEVIĆ-JOJIĆ

LORD BYRON (1788-1824)
ENGLESKA

GLE, IDE LIJEPA KAO NOĆ

Gle, ide lijepa kao noć kraja Zvjezdanog neba, vedrih klima, Sve najljepše od mraka i sjaja U liku svom i oku ima, Umekšanom svijetlom raja, Što od neba ga dan ne prima. Tek sjena jača, manja zraka — I II slabi slast neiskazana U valu njenih l blaga svjetlost, licu dana, uvojaka, Gdje kaže slatka miso svaka Svu draž, čistoću svoga stana.

240

S tog obraza i čela nježna — Što tiho je, a riječ ne gubi — Smiješci zbore i boja nježna, Da njenu prošlost blagost rubi, Da ne zna duh njen zemnih čežnja, A srce njeno čisto ljubi.
GORAN KOVAĆIĆ

PERCY BYSSHE SHELLEY (1792-1822)
ENGLESKA

Ja cjelova se tvojih bojim, Ti mojih se ne boj; Pod teškim duhom jedva stojim, I što da mučim tvoj.

Tvoj glas me plaši, kretnje, lice, Ti mojih se ne boj; Nevinim srcem, djevojčice, Ja slavim drhtaj tvoj.
GORAN KOVAČIĆ

JOHN KEATS (1795-1821)
ENGLESKA

LA BELLE DAME SANS MERCI

Što te muči, o moj pažu, Da tu samac tražiš spas? Šaš tek šušti, al svih ptica Zanijemio glas.
241

Što te muči, o moj pažu? Toneš sav u nujne sne? Vjeveričin ambar pun je, A jesen već mre. Tvoje čelo bijel je ljiljan, Boli kap ko biser čist Blista, obraz blijedi vene Kao ružin list. Gospu ja u polju sretoh: Kao vila lijepa sva, Kose duge, noške lake, Oko joj se sja. Glavu vijencem joj ukrasih, Grivne spletoh njoj u čast. Pogleda me, ja oćutjeh Svu ljubavnu slast. Podigoh je na svog konja, Za sve bijah slijep taj dan; Pjevaše mi pjesmu divnu, Kao vilin san. Korijenja mi slatkog, meda Divljeg da i mane sjaj; Govori baš čudnim glasom: »Ja te ljubim, znaj.« Vilinskom me domu vodi. Plače danju i po noći. S tri poljupca morao sam Da joj stisnem oči.

242

Sve sam kralj i knez i ratnik — njen!« Tu je mene uspavala; Sanjah to, što neće proć. Na obronku brijega hladna Proveo sam noć. Vidjeh usta razvaljena, Prijeteć, da to neće proć. Budim se, gdje tu na brijegu Proveo sam noć. Zato ovdje jadan lutam, U samoći tražim spas. Šaš tek šušti, al svih ptica Zanijemio glas.
GORJAN

A svak blijed ko sablast, sjen -

Viču: »La belle dame sans merci! Zauvijek si

THOMAS HOOD (1799-1845)
ENGLESKA

RUTA

U zlatnu žitu ravno stala, A na njoj rana zora sjala, I sunce ko na dragu baca Na Rutu žar svih poljubaca.

Duboko joj na licu zrela Jesenja rumen; — ta boja vrela, Što kroz sme inu zakrvari, Ko mak u žitu kad se žari. A nad oči joj pale rude, Crnje od svega, kad mrak bude, I trepavice zastirale, Da ne bi zrake odveć sjale. Šešira njenog obod slamni Rudasto čelo joj potamni, Dok stajaše kraj žitnog stoga Hvaleći slatkim okom Boga. I nebo nije moglo znati Gdje ja žanjem, da ti ćeš brati, Odloži snop svoj — ja joj velim Da dom i žetvu s tobom dijelim.
GORAN KOVAČIĆ

LORD TENNYSON (1809-1892)
ENGLESKA

MLINAREVA KĆI

Gle, što je mio, mio Stas mlinareve kćeri, Kada bi dragulj bio, Što s uške joj treperi: Skriven, svu noć i dan cijeli Njen vrat bih dirko, vrući i bijeli.

244

Da mi je pojas biti: Nježni, nježni struk grleći Čuo bih joj srce biti U tuzi i u sreći: Znao bih mu kucaj tako, Grleći je čvrsto, jako. Lančić bih bio rado, Da uz grud njenu sjajem, Danju bih se dizo, pado Sa smiješkom il uzdisajem; Noću s njom bih tiho spavo, I rijetko se otkopčavo.
GORAN KOVAČIĆ

245

EDGAR ALLAN POE (1809-1849)
AMERIKA

ANNABEL LEE

Prije mnogo i mnogo godina, U carstvu kraj mora to bi, Djeva je živjela, koju su zvali Imenom Annabel Lee; S tek jednom je živjela mišlju: Da voli, i da se volimo mi. Bio sam dijete i bila je dijete — U carstvu kraj mora to bi — Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee — I zbog toga nebeski krilati serafi Bili su zavidni. I to je razlog što jednom davno — U carstvu kraj mora to bi — Vjetar se spusti iz oblaka, noću, Sledivši moju Annabel Lee. I došli su plemeniti ro aci njeni, Meni je oteli, Da je zatvore u grobnicu tamnu U tom carstvu što kraj mora bi. Zavidjeli su nam an eli s neba, — Ni upola sretni ko mi — Da! To je razlog (kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi), Sto noću je vjetar iz oblaka došo I sledio, ubio Annabel Lee.

246

Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih Što stariji bili neg mi — I mudriji mnogo neg mi — I niti an eli, gore na nebu, Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše Lijepe Annabel Lee. Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese O lijepoj Annabel Lee; Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore Tek oči Annabel Lee. Tako ležim pored svoje drage do zore Svoje drage, — drage, — života i mlade, U njezinoj grobnici uz more U njenom grobu uz šumorno more.
SLAMNIG-ŠOLJAN

247

ANDRE CHENIER (1762 -1794) FRANCUSKA

EPIGRAM

Nejako bijah dijete, a ona lijepa, zrela. Dozivala me smiješkom i na se bi me sjela. Dok stajah joj na krilu, čedna mi ruka mala Njenu je kosu, lice i grudi milovala. A kadšto njena ruka, iz koje ljupkost zbori, Tu nesmotrenost dječju pravila se da kori. Kad kraj sebe je dragane imala, smetene, Mazila je još više ta divna žena mene. Ah, koliko li puta (ta šta znaš u toj dobi?) Moje lice od njenih usana cjelov dobi! A zavidni pastiri govorili su meni: »Sretno dijete! Koliki cjelovi izgubljeni!«
ČALE

ALPHONSE DE LAMARTINE (1790-1869)
FRANCUSKA

JEZERO

I nošeni vječno, u vječitoj noći, bez povratka gnani spram obala skritih, zar u moru ljeta nećemo se moći ni dan usidriti? O jezero! Jedna godina,tek ode, a pred mile vale koje bez nje gledam, gdje ona sjedaše, na kamen kraj vode, ja sam evo sjedam.

248

I onda si tako bučalo pod stijenom i razbijalo se o tvrde joj strane, a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom noge milovane. Jedno veče — pamtiš? — plovismo u muku, med vodom i nebom negdje živa glasa, jedino se vesla čula kako tuku u skladu talasa. Najednom, glas neki, čudan, posve blago s čarobnih obala podigao jeku, val se primirio, a iz glasa dragog čuh riječi gdje teku: »O vrijeme, ne leti! Vi, trenuci sretni, ne hitajte tamo! Pustite da slasti naših dana cvjetnih mirno uživamo! Koliko nesretnih na zemlji vas moli: za njih brzo hajte; njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte. Još koji trenutak zalud molim vruće, vrijeme ni da čuje. Noći zborim: »Lakše!«, ali već svanuće tamu rastjeruje. Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa! Nek nas radost primi! Čovjek nema luke, vrijeme pristaništa, s njim tečemo i mi«. O zavidno vrijeme, zar će pjani sati, kad nas ljubav sretnim valovima hrani, jednakom brzinom od nas otjecati ko nesretni dani?

249

o prirodo lijepa. barem spomen blijedi! Bilo u tišini tvojoj il u buri. dišem. lagani mirisi u zraku i dahu. vi. Vjetar što jauče. zar ih vratit neće? Vječnosti. u hridima surim što nad tobom stoje. Bilo u lahoru koji šumeć brodi. vrijeme što ih briše. na tu noć sačuvaj. u jelama crnim. u šumoru što ga žal žalu predaje. jezero. prošlosti. od otetih dana što tamo činite? Hoćete 1’ nam vratit sve zanose plamne što nam ih grabite? O jezero! stijene! špilje! šumo slijepa! Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi. u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi blijedim sija sjajem. u sjaju okolice tvoje.Zar od njih ni traga neće biti više? Zar zauvijek nesta tih časova sreće? Vrijeme što ih daje. trska što šumori. neka zbori: »Oni se voljahu!« MILIĆEVIĆ 250 . dubine tamne. sve što vidim. čujem.

Dah tvoje duše. ja ljubavi krijem! SAULA 251 . Pošto vidjeh gdje mi je nad sretnom glavom sjala Zvijezda tvoja. jer će starenje moje stati! Odlazite odavde s tim vašim cvijećem svelim. miris tamnim ovijen velom.. Pošto dah blagi katkad udisao sam lako. no u vas pepela ima! Više no vi zaborava. Pošto mi bješe dano da te još čujem reći Riječ onu što na srce svoj tajni melem toči. Ja imam cvijet kog nitko ne može uzabrati! Udrite krilima. pošto vidjeh u sreći Tvoja usta na mojim. Pošto vidjeh u tuzi. Pošto u tvoje ruke zaronih blijedim čelom. a pred očima oči. uvijek maglom omotana! Pošto vidjeh gdje mi je na val života pala Latica s ruže otrgnute od tvojih dana! Ja mogu godinama sada žurnim da velim: — Letite dalje. U meni više plama. avaj.. Pošto sam pehar tvoj. još pun.VICTOR HUGO (1802-1885) FRANCUSKA POŠTO SAM. usnama tako. prosut nećete moći njima Tu čašu tako punu iz koje sada pijem.

mlada djeva. kose plave. jednako plodne i opake. pogledi.* Smrt su i ljepota dvije stvari jake što u sebi nose mrak i plavet sjajnu. sjajte. istu tajnu. O žene. crne. Judito. neg što se po licu mom i vašem čini: u očima vašim svemirski je žar. oboje. ljubavi i draži! O blistave ptice iz dubrave tmurne! O biserje što ga val mije i vlaži! Gospo. istu zagonetku kriju. Dea: Moriturus te salutat. ja mrem! Sijaj. . vi.JUDITI GAUTIER Ave. sestre su. a ja jer sam star. ona je prošla. nas smo dvoje bliži po sudbini. susjedi smo neba. jerbo ste lijepi. a u mojoj duši zvjezdan ponor vreba. Boginjo! Pozdravlja te onaj koji će uskoro umrijeti. u ruci divan cvijet joj blista dok neki novi napjev pjeva. 252 * Zdravo. MILIĆEVIĆ GERARD DE NERVAL (1808-1855) FRANCUSKA LUKSEMBURŠKA ALEJA Živa i brza kao ptica.

slabom srcu svome: Zar to nije dosta. I rasipat sreću u traženju tome? Reklo mi je srce: Ne. . . I kad neprestance nadolazi druga. to nije dosta. što je bila prije.. uspomena. JEŽIĆ 253 . ti blago svjetlo moje Djevojka. slabom srcu svome: Zar to nije dosta svoju dragu ljubit? Zar baš neprestance treba srce gubit. MILIĆEVIĆ ALFRED DE MUSSET (1810-1857) FRANCUSKA CHANSON Rekoh svome srcu. Zbogom. miris. Sreća je prošla — nestalo je. Ne. to dosta nije. Ne patiš li boli u traženju tome? Reklo mi je srce: Ne. to dosta nije. Al ne — mladost je završena. Već baš neprestance treba srce gubit Slada nam je sreća. to nije dosta svoju dragu ljubit. ova vječna tuga? I kad neprestance nadolazi druga. Ne. što su bile prije. i svu dubinu moje noći jednim pogledom obasjati. ova vječna tuga. Sve su sla e boli. Rekoh svome srcu.Možda bi baš ta mogla doći i mome srcu ljubav dati.

u jeseni. pjesniku patnje. što sve otvorene u grudima stoje. To tebi. noseći te drage. već jedan list zaboravljeni. nade.. poput tvog da nesta moj san isto tako? Uz lahor u sumrak da sam jednog časa usnuo spokojan kao ti i sretan. na nebeske riječi ljubljenoga glasa mislio da stala zauvijek su ljeta?. jedan list i ptica jedna. kad mladi smo bili. ljubavnika strasnih pjesmu nije znao uz jezero kad si za nas uzdisao? Koga ti jecaji nisu rasplakali. čisti kao vali? Tko ljubavi lažnih tuge dugotrajne. Lamartine.. zar da rečem kako bol ti slavnu patih podjednako? Kako sam pred nebom. 254 . te tragove zrake prolazne i sjajne ne poznaje. ostatke vremena što se svuda krije. TOMASOVIĆ THEOPHILE GAUTIER (1811-1872) FRANCUSKA POSLJEDNJI LIST U goloj šumi. ničeg u spletu granja bijedna. u naručju bio žica.PISMO LAMARTINEU Tko od nas. tajanstvene rane manje želi lijeka bolesniji što je. ko ti ono veče. ko nebo duboki. sreće. zar se čovjek zvati smije? Tko ljubljaše tom su brazgotine dane.

ali jesenski vjetar puše i ne dopušta da se čuje. Nisam an eo. I saginješ se. Ne može do nje moja ruka.. vrpcu spusti dolje.U pustom krilu moje duše još jedna ljubav jadikuje. pete bose.. listak pada.. De. ii još bolje. pjevaj. kad stablo ozeleni! MILIĆEVIĆ SERENADA U ŠPANJOLSKOJ Na balkon bi me dići htjela. Odlazi ptica. Spusti mi svoje duge kose. Zalud muka! Visoko ti je ruka bijela. Ili od žica sa gitare Opleti ljestve. ne plaši se svoje stare. ptico mlada. Po tim ljestvama čudnim ja ću U visine se lako peti. a ipak ću Sve do nebesa odletjeti. ljubav se gasi od studeni. erdan i MILIĆEVIĆ 255 . Do i mi na grob. Cvijeće i češalj skini skupa.. Taj slap jantarni koji kupa Oble ti noge.

Nadah se. kroz koje umorna me takla Divlja ravnodušnost.UGO FOSCOLO (1778-1827) ITALIJA LJUBLJENOJ S pravom. prazna nado! Ljubav i sred pakla Besmrtna. Nadam se. Bačen u progonstvo protiv volje svoje Iz lijepa kraja. kada te napustiti mogah. moćna znat će da me slijedi. zgode dnevne I hridi. dok jecaje moje Nose vjetri gluhi mora Tirenskoga. DELORKO 256 . Ah. gdje provodiš tvoje Dane. zatim šume drevne Bit okrepa srcu u tolikoj bijedi. napušten od ljudi i boga. uzdišući rad odsustva moga. Sad valima vičem. što se šumeć roje Bijući o Alpe. da će vrijeme.

Gdje si. iz misli mojih iščezla? Kamo ti ode. Ako još katkad na proslave i sijela po em. Prohujali su dani tvoji. Snu je sličan bio život tvoj.GIACOMO LEOPARDI (1798-1837) ITALIJA USPOMENE (Ulomak) O Nerino! Zar mi možda o tebi ne pričaju ova mjesta? Zar si. Prošla si ko u plesu. kad bi svaka jedva jasna riječ s usana tvojih. Radost ti sjala na čelu. kad ih udes utrnu i ti mrtva pade. za sijela i svečanosti ti se više ne kitiš! 257 . — na njemu tužni trepte zvjezdani traci. a pust je onaj prozor s kojega si mi obično govorila. o dragosti moja. bljedilom oblila moje lice? Nepovratno to je doba. Nerino! U mom srcu bivša ljubav vlada. Ti brzo kroz život pro e. pa ovdje samo uspomene na te susrećem? Više te ne vidi zavičaj. u očima ti blistalo maštanje puno pouzdanja ono svjetlo mladosti. da više ne čujem tvoj zvonki glas kao nekad davno. samom sebi reknem: — Nerino moja. Oh. kad bih je čuo. o mila ljubavi moja. Nestala si! Drugima koračati je dosudila i na sudba ovim zemljom stanovati mirisnim brežuljcima. možda.

— prošla si! O nek bude svakog lijepog zamišljaja i svih nježnih osjećaja. tebe je nestalo. nikad se za te proljeće i ljubav vratiti neće. velim: — Nerina sad više ne uživa. I za svaki vedar dan što ga gledam i svaki predjel u cvatu i za uživanje svako što osjetim. vječno moje uzdisanje. ne divi se zraku ni poljima! Oh. tužnih i milih otkucaja srca uspomena ova pratilica gorka! SMERDEL . ja opet velim: — Nerino moja.A kad grane svibanj pa s grančicama zelenim i s pjesmom idu k djevojkama zaljubljeni mladići.

MILIĆEVIĆ 259 . gizda i ponos vrta rascvjetana. a brzi lahor lišće joj odnese. ra a se tiho i svoj miris pruža. dobro prije e u gorčinu te s vjetrom ode. nestane njena mirisa i boje. umilna ruža moje tužne nade. gola i uvela. Tako i meni blijesak sreće sinu kad su me krila ljubavi ponijela. jao. a na moj oblak sjaj radosti pade. Al kad se sunce od srdžbe potrese i kad raspali žarke zrake svoje. pristali ures uzdignutih grana.JOSE DE ESPRONCEDA (1808-1842) ŠPANJOLSKA RUŽE I NADE Svježa i bujna i blistava ruža. Al.

i ponovno će. ... MILIĆEVIĆ TAMNE LASTAVICE Opet će doći tamne lastavice i objesit će gnijezda pod tvoj krov. . da te vide lijepu i mene sretna. uveče. opet će krilom kucnuti o stakla da čuješ njihov zov. zustavljale let. te. Nebo se razbija u zlaćane zrake. nevidljive čestice uzduha pale se tiho i drhte uokolo. 260 . cvijet otvoriti svoj. one što su imena naša znale.više neće doći! Vratit će se mladice kozje krvi i okitit će u tvome vrtu plot. Oči se moje sklapaju. mnogo ljepše. zemlju potresa veliko veselje. Čujem: plovi kroz vale harmonije tih lepet krila i šum poljubaca.GUSTAVO ADOLFO BECQUER (1836-1870) ŠPANJOLSKA LJUBAV PROLAZI Gle. Al one što su.Što se zbiva? — To ljubav prolazi.

. nijem. . te. Al nitko. MILIĆEVIĆ 261 .više neće doć! Doći će i žarke ljubavne riječi da svojim tonom dodirnu tvoj sluh. možda se tvoje srce iz sna teškog probudi na taj zvuk.Ali one. nikad te nitko neće tako voljet ko što sam te volio ja. na kojima gledasmo rosu gdje drhti u spokoju svom i pada kao čiste suze dana. neće preda te pasti da ti se moli ko što se moli Bog.

jer samo s tobom znam živjeti i samo za te mogu mrijeti. gleda. i ja na tvoje grudi divne do oh da na em put sudbine. život sviće. da li cvijet žuti ili bijeli u sebi kriju slatkog meda? Da si da to ti. kao što nagon svakom pruži da sazna pute svoje sreće. ne. MILIĆEVIĆ 262 . dau tvom oku Kao što zvijezda nebom kruži a livadom se pčela kreće. mi mi moje biće. draga.JOAO BAPTISTA ALMEIDA GARRETT (1799-1854) PORTUGAL SUDBINA Tko ti je stazu naznačio kojom ćeš ići nebom. ne reče nitko. crvu da mora pokrov tkati i da se onda u nj obuče. tko li mu za to niti suče? Zar je kazao netko pčeli. je ljubav tvoja sve. koja livadom zuji. zvijezdo? Tko li je pticu naučio kako da gradi svoje gnijezdo? Tko je kazao biljci: cvati.

Priroda je opet u bujnu raskoš odjevena. kad slavuj više u šumi ne pjeva. no moja duša ovita je tugom kao u času onoga rastanka. a suha trava sni u zaboravu. MILIĆEVIĆ 263 .JULIO DENIS (1839-1871) PORTUGAL METEOR Ne vidješe je gdje prolazi? Jesen bijaše onda. Ne vidješe je. blijeda. grudi su joj se mračile od patnje a lice joj se sjalo od veselja. Ne vidješe je gdje prolazi? Snijeg je vrhove gora krunio bjelinom. dok su vjetrovi u laganom letu zapuhivali snažnim zamasima. U tuzi ovih žalosnih prizora ona jedina smijala se. Pro e. kad cvjetovi venu.

Bez nadahnuća. Vihor snježni Raspršio mi sne i stravu. nalik mrenju. Kad tuga sve mi skrha nade. No doba minu. I ljubav sja. I opet mi se ti pojavi Ko iznenadno privi enje I ko ljepote genij pravi. Nov život u njem maha uze. Polako su se vukli dani U zabiti. Al stiže duši probu enje. I predadoh ja glas tvoj nježni I lik nebeski zaboravu. I lik tvoj sanjah na dnu mašte. A kinjile me strepnje tašte. I kucat stade srce vruće. I opet plamti nadahnuće. Bez zanosa. I ko ljepote genij pravi. kao tajna. i teku suze. Tvoj nježni glas mi pjevat stade. Kad preda mnom se ti pojavi Ko privi enje. u zatočenju. bez suza ranih. KRKLEC 264 .ALEKSANDAR PUŠKIN (1799-1837) RUSIJA TRENUTKA JOŠ SE SJEĆAM Trenutka još se sjećam sjajna.

265 . sad mi samo smeta. kad si sa mnom. Al nova oživi ga snaga. Gruzinske pjesme pune tuge: U sjećanju mi bude tamnom Daleki žal i dane druge. Kad razliju se u tišinu Te pjesme lude. Gruzinske pjesme pune tuge. Otkada ugledah te.NE PJEVAJ. Njen lik u mome srcu gasne. Al kao vino — tuga davnog plača U mojoj duši biva sve to jača. mjesečinu I lik daleke. draga. DRAGA Ne pjevaj. zanesene. kad si sa mnom. Ne pjevaj. draga. jadne žene. CESARIĆ ELEGIJA Ludo veselje mojih mladih ljeta Kao mamurluk. draga. Moj put je tmuran. A dane sve gore Nosi mi burno budućnosti more. Ja vidim stepu. U sjećanju mi bude tamnom Daleki žal i dane druge. Kad začujem te pjesme strasne.

Ja znam da za me i naslada ima. S ljubomorom i strepnjom srca svog. Volio sam vas nijemo i bez nade. VITEZ FJODOR TJUTČEV (1803-1873) RUSIJA JA ZNADOH OČI Ja znadoh oči — o te oči! Kako ih ljubljah. No nek vas ona sad ne brine više. da mislim i stradam. Volio vas tako drugi. sam bog zna! Od njinih čarnih. CESARIĆ VOLIO SAM VAS Volio sam vas. Još se nadam. Ja živjet hoću. dao Bog. Med nedaćama. jadima i zlima. Volio sam vas iskreno i nježno. Nije ugasla sva u srcu mom. 266 .Al mrijeti mi se neće. i ljubav još. neće 1’ posljednji mi dani Ljubavlju zadnjom biti obasjani. strasnih noći Ne mogoh otkinut dušu ja. Ponekad opet zanijet ću se skladom. Nad svojom sanjom zaplakati kradom I tko zna. Ja neću da vas rastužujem njom. možda.

sav udesan. ko naslada. On sav umoran. još tebi stremim dušom svom . kao patnja. I nijednom se to ne zbude U trenucima divnim onim Da me susretom ne uzbude I da bez suza u njih ronim.i u sumraku uspomena još ljubav dajem liku tvom. uvijek i svuda nosim ja. ko zvijezda što na nebu sja. miran. Što život do dna razotkriva. lik nedostižan. Tvoj mili lik. nezaboravan. MILIĆEVIĆ . I. Takva dubina strasti skriva! U trepavica sjeni tada Disaše tužan i čudesan. VITEZ JA JOŠ SE MUČIM Ja još se mučim tugom čežnja. Takav se u njem bol ogleda.U ponorima tog pogleda. stalan.

O. Kraj vas bih htio slušat vas.. A ja. I sve bi to sad smiješno bilo.. .. Sve puno čedne joj ljepote..Riječju neiskusnom Zanijet um vaš nije mi lako. Kad gleda — ko da pogled popi Svu modru radost neba sama. gubim glas. SMIRNOVOJ Bez vas bih htio reći vam mnogo.. Kad ide — sve u sklad se spaja I riječ joj. VITEZ A. VITEZ 268 . I što sad?. No vi šuteć gledate strogo. izražaja. Kad ne bi bilo tužno tako. sav zbunjen.MIHAIL LJERMONTOV (1814-1841) RUSIJA KAD ONA PJEVA Kad ona pjeva — glas se topi Ko poljupci joj na usnama. što se grlu ote — Sve puno čuvstva.

U očima ti — sjaj ugasle zjene.. već sa srcem svojim. 2 U času. Na koncu mi šanu: »Sjenica je mala Tu u našem vrtu. U tvome liku tražim crte njene. S očima tvojim kad svoj pogled spojim. U živim ustma — usta davno nijema.NE. Nestrpljivo čekah kad će večer doći! 269 .. koje više nema.. pazi. Tajanstvenom se razgovoru predam. JA TE TAKO VATRENO NE LJUBIM 1 Ne. kad te zadivljeno gledam. ove noći. . 3 Ja s dragom zborim... VITEZ NIKOLA J NEKRASOV (1821 -1878) RUSIJA OLUJA Susjetka se Ljuba dugo opirala. ja te tako vatreno ne ljubim. Ali ne s tobom. Ljepota tvoja ne blista za mene: U tebi svoje prošle patnje ljubim 1 mlade svoje dane izgubljene.

brate! Plašljiva je Ljuba i mnogo je fina. Takva neće vani kad je grmljavina.. njoj do oluje ne bi bilo stalo. I da je prosušim trebalo je truda. Samo da je u me zaljubljena malo«.. Znam.. Ja namršten idem i sumnje me prate — »Danas na sastanak nit ne misli. Otad se ne mrštim niti negodujem. Al u nebo glednem. promočena bunda.Krv je u nje mlada: uzavret će — velim. K sjenici prilazim. pa se ne veselim. Oblaci se teški svud okolo viju. bol me mori neka.. Udario pljusak i gromovi biju. Prilazim i vidim: Ljubuška me čeka! Noge posve mokre. Nego se nasmiješim kad oluju čujem. MILIĆEVIĆ .

rasti i pogledaj: Tamo mi je sreća Oj daleko. šeće. rasti topolice. A ja plačem. Nema meni sreće. A ovdje nesreća. blagi. U zemlju me ček i mati Hoće zakopati.' Rasti. LABUDICE Plivaj. Pjesme pjeva. Reci njemu da ću umrijet Ako se ne vrati. Tamo mi je crnooki.TARAS ŠEVČENKO (1814-1861) UKRAJINA PLIVAJ. njega čekam. Rasti tanka i visoka Do oblaka lakih I gospoda pitaj da 1’ ću Dragog dočekati. Rasti. Reci njemu da me podsmijeh Tu ih ljudi prati. plivaj. 271 . I prerasti goru. preko mora. PLIVAJ. A tko li će u starosti Tad nju njegovati? Neće se ni za nju naći Ljudi dobri. Po sinjemu moru. labudice.

Plači rano. topolice! Ako njega nema. I prerasti goru. Po sinjemu moru. Plivaj. Dok nikoga nema. labudice. bože dragi! Dobro gledaj. srce-topolice. Rasti. prije zore.Majko moja! Sudbo moja Bože. MENAC . plivaj.

gdje krug prijatelja? Sve pro e — pa što se još moje suze rone? ŠAULA JULIUSZ SLOWACKI (1809-1849) POLJSKA NA JEZERU Odonda sretni bili smo nas dvoje jezerom ploveć tamnomodre boje. rijeko rodna! Gdje su vode one. skraja. rijeko rodna! Gdje su vali oni. Njemene. jer s dusima sam bratimit se htio. A zatim u brzake plivah da razgale Vrelinu srca koje nespokojnost goni? Tu se Laura. Gdje vodu nekad hvatah u dlanove male. voljela da skloni. . S njima toliko sreće. ne znam. U kosu da uplete vijence rascvjetale. želja? Gdje su godine drage djetinjih veselja? Gdje ljeta draža kada nemiri nas gone? Gdje je Laura moja.ADAM MICKIEWICZ (1798-1856) POLJSKA NJEMENU Njemene. Tu lik joj što bi pao na srebrne vale Često suzama mutih što ih mladost roni. i nada. da 1’ noge u čamcu mi stoje.

za čunom sjaj je safirove boje — u sjaju tome ribe kolo vode i bacaju se k njoj iz modre vode. BENEŠIĆ ZA MRTVOM DRAGOM Pod prozorima mojim je fontana. slavuji plaču. a kristalni joj dvori u dubini. što jauče u plačnom razgovoru: i jedno drvo. pred njenim čamcem golubi.po vodi hodah. a ona mi je vo om bila svuda! Ah! ona kao labud bijelih krila jezera plavog kraljica je bila! Leteći s čunom ona plovi tuga. Mogla je sa mnom činit. i sahnem. venem. A svako jutro ta fontana plače. mrtav da se smirim. gdje u harfe zboru slavuji žive.. u raju sam bio. kroz prozor izvana svaku noć blijeda zaviri Dijana i čelo moje tužnim sjajem mami. Nad modrilom se usne njene smiješe. mjesec taj.. govore o njoj — a ja srce širim. noću joj krunu mjesečina splela.. i ta fontana. delfini. Ustajem blijed. što je htjela.. i s takvom pratnjom plovljasmo nas dvoje. u očaju se za smrt molim jače. BENEŠIĆ . kroz prozor da izvirim: to jadikovke kroz dolinu ječe. bude mene u osami: to drvo. a fontana teče. boginja voda modrih ona bješe. Dok plačem.

uzdisanja.ADAM ASNYK (1838-1897) POLJSKA NIŠT MED NAMA BILO NIJE Ništ med nama bilo nije. krije. osim onih vodopada. osim tih proljetnih sanja. gdje se rosom cvijet odmara ispod duge blagog hlada i prirode slatkih čara. osim onih bistrih vrela. ništ med nama nije bilo. i tog iznad zemlje sjaja. osim vijenca. što si plela. niti riječi. osim gaja i tih hvoja i zelenog svježeg maja. što se kaže. ništa. osim tog mirisa. BENEŠIĆ 275 . boja. gdje je srce zanos pilo.

rosne ruže poezije otkrivaju što u srcu se skriva. Koliko puta od želje poludim u gradu našem sresti te što prije. sad zakopat.FRANCE PREŠEREN (1800-1849) SLOVENIJA SONET Mirisne. na plesu. Ti si mi sunce. vatro živa: u kazalištu. 276 . Srce je moje vrt i plodna njiva. Al mi dano nije pronaći te. no zalud lutam i uludo žudim. kad si izdahnula? U mom srcu nije ti pokoja.. svud se lik tvoj krije. ispod okna siva. šetnji. o luči. o ljubavi moja. Oko mi suze u samoći lije i zato pjesme zbog kojih se trudim iz kraja nisu u kom sunce grije.. jer si pokoj sav mu razmetnula. KRKLEC PETAR PRERADOVIĆ (1818-1872) HRVATSKA MRTVA LJUBAV Gdje ću tebe. gdje sada ljubav elegije sije.

iz mora bi te izvadili i po svijetu svuda rasprodali. Da te spustim u duboko more. iz zemlje bi te iskopali.Da te legnem u zemljicu crnu. Ni s’ u tvoju usnicu upila Moja usna ikad. nek te uzdisaji k nebu dignu. Nikad nije vito tvoje telo Ruka moja mlada obavila. u zemljici ti ne bi sagnjila. A ti idi. u moru se ne bi rastopila. morska vila dragocjenost tvoju u biser bi predragi salila. zemska vila dragocjenost tvoju u kamenje predrago bi zbila. čedo belo! Tio veče ko da te donelo Sred an ela sa božija krila. U ma’. tamo meni žalosnome sjaji. tamo neće dostignut te ljudi! BRANKO RADIČEVIĆ (1824-1853) SRBIJA NIKAD NIJE VITO TVOJE TELO. Pak bi došli ljudi blagohlepni. tamo zvijezdom budi. U ma’ divnu veče te odnelo. s’ divno meni pojavila. 277 .

mlada. Sam sa noći tavnom. tvoja ljubav vatra živa — pa se bojim. tvrdiš. da pozlediš? »Ja te ljubim!«. starac sedi.Sam ostado’ sa suznijem okom. teško pada. Uvele su grudi moje.. dušo. je li šala.. da me jediš? Izmučene stare grudi da povrediš. zluradice. te je tvoja ruka mala na ramenu sedog starca zadrhtala. zatreptala? II l si došla. 278 .. dušo. starcu. sa usana? Zar na moje staro rame pada ruka usijana? Je 1’ to ljubav. ali ljubav sedom starcu veruj. zora bez osvanka. Sam tu samcit na svetu širokom. bez prestanka! URA JAKŠIĆ (1832-1878) SRBIJA NESTAŠNOJ DEVOJCI Zar poljubac meni. al’ bez bela danka. da me varkaš. daješ. O zoro moja. puna nada. Sunce milo. al’ bez sanka. mlada.. puna jada. od plamena i goriva. Na te mislim.

ni rose. il’ me duša vara.. Ljubim li te .. ili nema sveta.. — Moju ljubav u snu izmišljava. Što te udilj uza me dočara. al’ ne mogu sitne snove.. Ili tebe. Ljubim li te . Ljubim li te . il’ ljubavi nije — Što se grli. Nema sunca.... Što se udilj s tobom razgovara. 279 . LAZA KOSTIĆ (1841-1910) SRBIJA SNOVE SNIVAM Snove snivam. Ljubim li te . A med njima prabesina spava. il’ me bezum ganja. nemam osećanja.JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ (1833-1904) SRBIJA LJUBIM LI TE . u snu živim.. snujem snove. snujem snove biserove. što je pak’o mesi.. IL’ ME SANAK VARA Ljubim li te ... ili mene nema.. — nas ni jedno nema.. Ljubim li te . il’ me sanak vara. to su same zmije. u snu dišem. ni cveta. A po tmini vitlaju se besi.. Nemam vida. Već sve tmina. ne mogu ih da napišem.

dve ledene biser kapi: ta bi studen smrzla snove. u slike bih da ih kujem. Na njegovih se vitih granah Umjesto ptice zvijezda njiše. ne mogu ih da prikujem. I blago onom kom je dano Uživat radost a pod njime: Je 1’ slijep? Tad vidi rajske bašte. Ko jablan — više.Snove snivam. Je l' gluh? — On čuje serafime. srcu mome laganome. I sunašce i mjesec blijedi Tek onda cijelim žarom sijeva. Al’ nasloni na te snove tvoje grudi biserove. 280 . Kad preko lišća toga drva Na žalostan se svijet osmijeva. RIKARD JORGOVANIĆ (1853 — 1880) HRVATSKA DRVO LJUBAVI Visoko vam je drvo ljubav. snove snujem. mnogo više. al’ su sanci poletanci. sve te slike sledila bi.

Krv si mi žarom zagrijala. Djevojčice.SANDOR PETOFI (1823-1849) MA ARSKA BIT ĆU STABLO Bit ću stablo ako cvijet si stabla. Svenu: pust mi život vene. Ti ohladnje. Ako li si. bit ću cvijeće tvoje. VELEBIT MOJ JEDINI CVIJET SI BILA Moj jedini cvijet si bila. naša bića spoje. Bila si sjajno sunce. ja se ledim. VELEBIT 281 . djevojčice. Onda ću se ja stvoriti zvijezdom. Ugasnu: noć je oko mene. Da se. Zgriješit ću da s tobom već sam jednom. Ako si rosa. ako li si nebo. mila. Krila si mojim snima dala. Bit ću rosa ako si sjaj sunčev. pako. Slomljena si: već ne letim. najzad.

. Ili ćeš zbog nekog mladoga čovjeka Napokon i moje zaboravit ime? Odbaciš li veo tuge jednog dana. trajno. muža svog u boli. S vrhova planina snijeg posvuda blista. Da povijem rane srca što jednako I tamo još. mre cvijeće i život se gasi. Al pogledaj zimski svijet u daljini. Glavu već mi pokri zimsko inje bijelo. U njemu još cvate proljeće cijelo. Ali kosa tamna sijedom se stvara. Kao barjak crni vješaj ga nad grobom: Doći ću ga uzet iz grobnoga stana U ponoć i. U srcu još živi ljeto puno žara. Hoćeš li. Vene. plaštem pokriti me. još cvatu cvjetne bašče u dolini I zeleni jablan još pod oknom lista. amo u krilo mi sjedni! Gle.KRAJEM RUJNA Gle. na moja prsa glavu nagnula si. ako mene uzme smrt prijeka. uz suze.. samo tebe voli! VELEBIT 282 . tužan. A sutra ćeš možda past na trup moj le ni Reci. Ženo moja. ponijet ga sa sobom Da otarem suze što odviše lako Zaboravi mene.

O ti. Da li će te ikad moja že goruća Opet sresti? — Kasno! Možda nikad više! Jer ja ne znam tko si ni gdje si se skrila. s plemenitim strukom Jedna žena pro e pridižući rukom U raskošnoj kretnji rub halje vezene.. u očaju slijepom. lakomo sam pio Iz oka joj (nebo gdje se orkan krio) Blagost što opčinja i slast što smrt nosi. što žud si moju jasno osjetila! JUREVIĆ 283 . Blijesak . u crnini. — Nestrpljiv ko luda. ROBIĆ JEDNOJ PROLAZNICI Ulica je bučno vrela oko mene. Ti. O posudo tuge. i tvoju mirnoću Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje Pa i makar mislim da te tama šalje Da bi ironično razmak povećala Što ga je do neba već priroda dala. U divljem naletu nasrćem i skačem I ko crv lešinu ne bih dao jačem! I meni je draga.CHARLES BAUDELAIRE (1821-1867) FRANCUSKA JA TE OBOŽAVAM Ja te obožavam kao nebo noću. čije oči u tren me opiše. Isklesanih nogu. pa noć potom! Ljepoto bjeguća. — Vitka. Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.. sklad oko nje rosi.

Ti popijevaš drevne napjeve svog roda. lepršava hoda. s ležajima mekim. Odano ti srce gospodara dvori: Ti lulu mu pališ i mirise drage. Umjetniku drag je ritam tvoga boka.SMRT LJUBAVNIKA Divani će naši bit mirisa puni. Razgoniš moskite i puniš krčage. JUREVIĆ JEDNOJ MALABAREŽANKI Nježna kao ruke stopala su tvoja. Rasipljući strasno posljednje topline. A u veče modro nadnaravna sjaja Jedan ćemo blijesak izmijenit jedini Kao dugi jecaj u znak oproštaja. banane. Rogožini predaš svoju nagost vrelu. Dvostruki će traci od svjetlosti njine Na zrcalu dušu jedan odraz dati. A kad si e veče u grimiznu velu. Naša srca dva će kao zublje sjati. Procvjetalo za nas pod nebom dalekim. Bosonoga vazdan. Čim jutarnji vjetar raspjeva platane. Kupuješ na trgu ananas. tad An el će ući Da radosnom kretnjom oživi u tmini Ogledala mutna i uglasle luči. Odškrinuvši vrata. Na stalcima cvijeće što se tiho truni. Crnji je od puti baršun tvoga oka. 284 . U sunčanom kraju gdje te Bog tvoj stvori. Od bedara svih je tvoje ljepšeg kroja. Duboki ko rake.

o ženi što me voli i što je meni mila. u Francusku nosi. sretno dijete. Ime joj? Samo pamtim: zvoni milo i meko ko imena dragana prognanih iz života. i voli me i shvaća. plava. U Francusku našu koju patnja kosi? Plijen mornarskih ruku bit ćeš sred pučine. I jer me shvaća. a znojno čelo tamno jedina ona zna mi osvježit plačući. ona jedina može ući u moje srce — jao! — koje za nju samo nije zagonetno. Što te. Zar ostavit hoćeš rodne tamarine? U opravi lakoj od tanka muslina.Tvoji sni su puni ljupkih kolibrića I ko ti su cvjetni. a nije ni drukčija. a u glasu joj tihom. Pod snijegom i tučom studenih daljina. Slijedeći kroz maglu u večeri kasne Mutna privi enja — kokose sablasne! JUREVIĆ PAUL VERLAINE (1844-1896) FRANCUSKA MOJ INTIMNI SAN O ženi nepoznatoj san mi se čudan vraća. Ne znam je 1’ crna. rida ta ljepota. teškom i dalekom glasovi drhte dragi koji su umuknuli. Kao pogled kipa pogled je njen usnuli. sa peludom priča. MILIĆEVIĆ 285 . koja nikada nije kakva je prije bila. Da pobirat moraš — steznikom sapeta — Mrve tu eg jela u brlogu grada I prodavat miris svoga tijela mlada. Žalila bi zavijek ova sretna ljeta.

grane. sanja časove sretne i da se odmori tako. I po grudima vašim nek moja glava pliva. 286 . plodovi zreli. po meni kapi mnoge od vjetra na mom čelu hvata se inje lako. A riječi jedva čujne i poput jeke. samotnom i le nom. Njine su oči mrtve i usne meke. koja od poljubaca sva šumori i pada.GREEN Evo lišće i cvijeće. evo i moga srca što samo za vas bije. U starom parku. Dva stvora pro oše stazicom jednom. i da trenutak zaspim kad i vas umor svlada. Nemojte ga raniti rukama svojim bijelim. Dolazim prepun rose. zašto vam je stalo? — Bije 1’ ti srce kad ime mi spomene se? Da P dušu moju još u snu vidiš? — Ne. — Na našu strast davnu sjeća 1’ te bar malo? — Da se tog sjetim. Dv’je sjeni spominju šta bješe jednom. Od te oluje krasne nek tako otpočiva. smiren uz vaše noge. Pustite da moj umor. i ovaj skromni darak neka vam mrzak nije. MILIĆEVIĆ SENTIMENTALNI RAZGOVOR U starom parku. samotnom i le nom.

Tada se Fifi prenu. ne lažući. U zoru si mi dala cjelov za dobro jutro. nemirna ptica mala. a zora što tad rujna na stakla sobe stiže bila je. SAULA FIFI SE PROBUDIO. čak mi tvoj pogled vlažni kao da reče hvala. a ja koljena naglo tisnuh izme u tvojih. Tada ti za tvoj cjelov je cjelov svoj uzvratih mnogostruk. i tada postah surov. koji te cijelu prati. ti dani kad spajasmo usne vruće U neizrecivoj sreći! — Da. posvudašnji.. veseo svakog časa. i kao vjeran drugar..— Ah. on pozdravi moj trijumf salvama svoga glasa kao da hoće da ga i samo nebo čuje. sve dolje od stopala do kose raspletene stajući na mjestima gdje su bljesci i sjene. što ne zavidi sreći niti zlo kakvo snuje. svjedok ljubavi naše. a nada tako moćna! — Sad slomljenu nadu skriva tama noćna! I tako idu kroz travnjake puste I samo noć čuje kada što izuste. MILIĆEVIĆ 287 . Fifi se probudio. Skakutaše ponosno ko momče što se diže da slavnom pobjedniku uzvikuje i maše. usta ti zgrabih živo. a jadna ptica mala jedanput zacvrkuta i glavu skri pod krilo te utihnu na časak pjevanje njeno milo. moguće! — Nebo bje plavo. nagnut. oprijeh se na njih. a tebi ne bje krivo. Bilo je to veselo i tebe smijeh osvoji.

. Svu noć tražit ćemo bubu. Niz vrat će ti sići. Ti ćeš sklopit oči. Zatim ćeš oćutit da ti odraz rudi. da na noćne sjene Pogled ti ne svrne.. Bit će fino.. malen vagon ružičaste boje. Mi na modroj klupi. kao pauk ludi. na hijene I vukove crne. I malešan cjelov. . Na demone iza stakla. GERIĆ 288 . — Prignuv glavu »Traži!« reći ćeš zacijelo.. što će cijelo Tijelo ti obići. gdje poljupci se roje.ARTHUR RIMBAUD (1854-1891) FRANCUSKA SANJARENJE ZA ZIMU Posvećeno. Sumrakom nas upi. . Kut.Njoj Zima.

te bi rada Od svoga tijela momku bogat stol da poda. Na svježem zraku. mladosti i draži. prostrte za dvoje. I zagrljeni tijesno kroz vrbake gaze. da pomama je svlada. što joj zasja zjene crne. Sve dalje. Kad on je osjeća gdje gori nježnom puti Kad stegne je uza se. dok im srce tuče. nerečena želja ih odvuče Da zgodno mjesto u hrastiku mladu na u. dugi pogled svrne Na dugi vrat. kada suton nebo zlati. Kad život u dvoje s toliko slasti ćute? Krik bogomoljca. Te opija se sva tom nezasitnom hranom. Nezasitnom da usnom ljubavi se oda Na pravoj gozbi puti. Jer srce vrelu želju tjera tokom žila. I tad o svečanosti uzeše da snatre Kad otetim cjelovom prekri usta njena. Krik nagona je sažge željom. Na iskru žudnje. Te s osmijehom na licu. zloban pogled zar da spriječi Tu radost večeri kad stazom se upute. gdje mjesto poljupca već sluti. Te do jutra da davnu glad i žed utaži. Al sad je ona ta što žudi cjelov dati. zle riječi. A ona ćuti srh i želju luda bila Da preda mu se sva. Po sagu mahovine. kidajući živicu kraj staze Da grozničavom usnom lišće s grane broje. Na zaokretu s puta niz obronak sa u. I l u crvenom oproštaju sunca s danom. I ista.EMILE VERHAEREN (1855-1916) FRANCUSKA CRVENE LJUBAVI Ma tko da mari za govorkanja. 289 . Sa smiješkom on joj otkri nemir što ga šatre Kad nije bilo nade da mu bude žena.

U borbi puti. mladi. Na konje kada ržu. A on. nagona u kome. smjelo Sad ona sve mu draži svoga tijela nudi. Od udaraca nogu praska krhko pruće! Bez krika. Da divlja krika čula i žestoke gladi. Još bješnje no kad pljusak udara o stijenje. Da obamru joj čula. . Od grča njegova se dubok hropac čuje. vladar svijesti njene. Svu travu zgnječi klupko valjanja im luda. U grcanju se guši divlje sjedinjenje. sprijeda grm i šiblje. Bez bojazni da glas će doprijeti u selo Eksplozije od ljubavi što razdire im grudi. Bez daha. na tie zbunjeni se sruše. pljuska ili tuče. kralj njenog tijela. gdje se samo žito vlažno U dugom dahu glasa kada vjetar duše. to je krik oluje. Od sviju izbra nju. opiranja. Na obijest krda misle. lažna straha. I kad se baci na nju. Te izrovana zemlja pored njih je svuda.Kraj žute plohe raži obilata klasa Ko slučajno se na e kutak gdje se ziblje Zelenilo što svježi vjetar ga talasa — Iza njih krošnja stabla. Oslobo enih želja. Te posljednji je nalet tako žestok bio I sama im se ljubav uplaši od toga. ženka i njen mužjak. Sve gledajući se i zagrljeni snažno. U snažnom stisku jedno drugom krsta lome. da s njome ljubav vodi. tromi. I kada drhtavu je gleda poput sjene. Ko nalet snažna vjetra. kad živinske glave U proljeće se divljim nagonom razgore. slomit bi je htio U mutnu besvijest snagom bića svoga. i na spremne krave Da ljubavnom se jarmu bikova pokore. Mjestance mimo. Tad momački ga ponos nadme te mu godi.

MILIĆEVIĆ 291 . i pade nam u krilo. kako će naša ljeta pasti ko zrelo voće. da joj prsten dade. GERIĆ TI SI MI REKLA Ti si mi rekla sinoć tako umilne riječi te nas je mnoštvo cvjetova. i bi mi ko da vidim gdje se mirno otvara daleki splet puteva što prema grobu vode. Na dan vjenčanja. a jedan od njih sleti da bi nas dotakao. s paskom mlada muža. što se nad nama svilo. odjednom zavoljelo. Da u crkvu je vodi. Govorila si kako će ubrzo sve da mine. ali dan će doći Kad ipak privolu za udaju će dati. sprva će ih selo s porugom da prati. mlada. A roditelji kletvom. tvoj glas me je grlio stiscima koji gode. Nju. U sjaju novih svijeća pored ranih ruža. Srce ti je gorjelo puno spokojnog žara.Da. kako će odjeknuti posljednji zvon sudbine i kako ćemo se voljet sred staračke samoće. I sadašnji njen momak uza nju će poći. drhtaj materinstva znade. što već.

To bjehu put ti topla i tvoje usne svježe. NAZOR 29 2 . To bješe jeci. Ljubljah li dušom svom. Ljubljah li išta dušom cijelom.HENRI DE REGNIER (1864-1936) FRANCUSKA ODELETTE Kazah li riječ o svojoj Ljubavi. Kazah li riječ. reko sam je ptici Što prolazi i pjeva Uz pratnju vjetra. rekoh tromoj je vodi Koja me sluša kad se nad nju prignem. To bjehu oči tvoje Vesele i tužne. To bjehu usta tvoja stroga i slatka. Kazah li riječ O ljubavi mi. To bjehu usta tvoja. sjen je tvoja. Kazah li riječ o svojoj Ljubavi. A to što tražim. Ljubljah li dušom svom. to je bilo vjetru Što šapuće i smije se u granju.

da mi je ručati u kakvoj seoskoj kući. MILIĆEVIĆ VREMENIMA VOLIM. bijelo i čisto rublje na konopcima svuda. — i jedna cura mlada da s nama zajedno za stolom bude tada. masne gibanice. a stara bi nas pustila da ostanemo tamo.. kod neke stare djevojke. Vremenima volim Claru d’Ellebeuse. učenicu starih internata.FRANCIS JAMMES (1868-1938) FRANCUSKA JA BIH TAKO ŽELIO Ja bih tako želio u dan nedjeljni bijeli.. a s njima možda dvije pečene golubice. kad bude mnogo vruće i kad su grozdovi zreli. 293 . pun kupusa plavog. Onda bi zazvonilo. gdje se rublje suši. a mi bismo se stisnuli vatrenije i jače. koja je u tople večeri odlazila ispod lipa čitati negdašnje magazine. Dugo bismo se grlili. a naša usta žarka crvena bi se spojila pored crvenog maka. a po dvorištu mnoštvo pilića vrluda i vrti se oko zdenca. Ručali bismo dobre. kada se polja smrače. Onda bismo popili kavu svih nas troje pa bismo brzo složili servijete svoje i pošli bismo u vrt.

U starom su vrtu stari tulipani. o dodi. Svršeci prastarog ljeta u hladnome vjetru. Dodi. i osjećam u srcu plavo svjetlo njezina bijeloga vrata. može biti. U velikom dvorištu bilo je mrtvoga lišća. Gdje li je ona? Gdje bje onda ta sreća? U svijetlu njezinu sobu ulazile su grane. ako postojiš. i volimo se još. Da li se sjećaš paunova perja u velikoj vazi. Clara d’Ellebeuse. J PUPAČIĆ .Volim samo nju. oboje to bijasmo. Dodi sva gola. Clara d’Ellebeuse. Ona možda još nije mrtva — il. u blizini školjki? Spoznasmo tada da smo brodolomci i Novom Zemljom nazivasmo klupu.

i reklo — Oblače bijeli. o Annie. 295 . — Gledaj: ptica se s vlažnoga neba spušta na breskvu u cvatu. — Poezija. iz mojih misli silazi na srce. i zove — Slatka djevojko. boginja vječna. pjevaj. — I poslušno srce u tvoje velike vilinske oči gleda. zaplovi.GIOSUE CARDUCCI (1835-1907) ITALIJA ZA ANNIE VIVANTI U zatvoren kapak prozora udaram grančicom cvijeća plavozelenkastog i modrog. — Šume na rubu Riječi ti ne čuješ ljudske. ko tvoje oči. otvori se. miriši. MILIĆEVIĆ GABRIELE D’ANNUNZIO (1863-1938) ITALIJA KIŠA U BORIKU Šuti. i glasno viče — O staro srce. i cvrkuće — Rumena biljko. udaraj. Vidi: sunce je osmijehom drhtave zrake poljubilo oblak. i kaže — Prebijelo jedro. — Slušaj: vjetar s planine svježim šapatom pozdravlja jedro. No riječi Koje su nove I meke.

Na lijepu priču Što tebe obmanila juče. Kiši na miru Božansku. A meni gle danas Dušu zatravit svu će. O Hermiona. Bijela Nijesi. Slušaj. Na svježe misli Što iz nove duše nam Niču. I ja bih reko da plačeš Od miline. Na blistave žukve S kojih Trune. Kiši na ruho nam Tanko. pun je svježine. nošena snagom Ko da si izašla cijela Iz kore drveta. 296 . Na mrču kojoj su grane Žedne i slane. I život sav nam je sada Mirisav.A šapću ih lišće i kapi Daleke. se cvjetovi Na crne ti obrve kiši. Na smreke koje su sočnih I mirisnih bobulja Pune. Kiši na ruke nam Gole. Kiši na lica nam Šumska. — Kiša je pala Iz oblaka rasutih nebom Na borove oštrih igala.

U grudma je našima srce Ko breskva. O Hermiona. a tko zna kamo? I kiši na lica nam Šumska. a sad nismo. A tko zna kamo. NAZOR 297 . koljena veže. Kiši na ruke nam Gole. Od česte k česti! Sada Smo skupa. Dok biljska nam snaga Omotava gležnje. A meni gle danas Dušu zatraviti svu će. Al ipak hodamo samo. Kiši na ruho nam Tanko. A zubi su naši U rupicama svojima nalik Na bademe gorke. Na lijepu priču Što tebe obmanila juče. Na svježe misli Što iz nove duše nam Niču. Izme u vje a nam oči Ko puljci u travi.

budite budne! Mjeseče. Polakše pirite. možda Pustite je sanja. Ptice.ANTONIO FEIJO (1860-1917) PORTUGAL SERENADA O zvijezde jasnih noći. pustite je. klonuli povjetarci! Zalijte je mirisima.. laganije! Klinčaci. pjeno koja cjelivaš žale!. laganije sijaj... pustite je... Pustite je padajte spokojno Mjeseče... mene sanja.. makovi. Pretvorite se u kristal. MILIĆEVIĆ 298 . da spava... nosite mirise! Klinčaci. suze noćne. i u drhtavo biserje ovijte je... iz da plavetnih urni! spava. sagnite glave! Pustite je da spava. sagnite glave! Pustite je da spava. makovi. preplavite je! Teškim mirisima uvelih magnolija! Pustite je da spava. pustite je. ruže. Spava!... stišajte se u starom šumarku! Tišino. ruže. budite budne! Ptice. zvijezde bezbrojne. pustite je.... tišina! Lahori.. pustite je.

Zapjevajte mi svemoćnim svojim glasom o suncu što tonuć more vijencem kruni. Pjevajte! Pjevajte vedre pjesme svoje! Uklonio sam s razvalina kuće sve one stare iluzije moje što ih u snu vidjeh tužne. o ljupke. jer ga srce ište. Svojim me glasom vedrim uspavajte. o vinu. o svježe djevojke. umiruće. ljepoti i luni. zapjevajte! CETTINEO 299 . Hoću pjesmu.ANTONIO NOBRE (1867-1900) PORTUGAL O DJEVOJKE O djevojke.. pri suncu što zalazi zapjevajte iduć po samotnoj stazi. koja izgubljeno ognjište moje dočarava.. dražesti. o obilju žetve koja blista klasom.

Kad crnook gospodin tud pro e i reče Tako. Ja neću sjenu vidjeti. s rosom kiše. da krv me u licu zapeče: . ko da pati. Cipresu sjenatu na grob Ne sadi. Ni ćutjet dažd što lijeva: Niti slavuja slušati. niti ruže: Nek bude trava zelena Nada mnom. GORAN KOVAČIĆ THOMAS HARDY (1840-1928) ENGLESKA TAMNOOKI GOSPODIN Pabirke spustih na Crimmercrock-stazi. I ako hoćeš sjećaj se. Da podvezu svežem i dalje da gazim. pjeva. o dragi moj. I snivajuć u sumraku. A možda nikad više.CHRISTINA GEORGINA ROSSETTI (1830-1894) ENGLESKA PJESMA Umrem li. Što. Gdje sve se mijene skriše. Možda ću se sjećati. II l ne sjećaj se više. Nek pjesme ti ne tuže.

kog očiju ti skrivala dubina. sijeda i u snima. Što nekad mi podvezu zaveza. to se sjećam. Al kraj mene dječak sad živahan sjedi. On mi je radost i drug mi za poslom. Al upoznah mu narav i sve što je dala. Gorko sam tad Plakala ja. I zahvaljujem sada. čitajuć polako Ispustit ćeš knjigu. On me zaštićuje. Od sunca do mjeseca bje.Sto vidim to ovdje ja? Krasna li koljena! I pri e i podvezu moju mi zaveza. SLAMNIG-ŠOLJAN WILLIAM BUTLER YEATS (1865-1939) ENGLESKA KADA BUDEŠ STARA Kada budeš stara. a gubitak je vječan! Tom strancu ni imena nisam znala. Ah. 301 . Što podvezu vezo mi njegov je tata. Drijemat ćeš kraj ognja. ne živim u bijedi. lako se gubi. sanjati o blagom Pogledu. Moj je prestup zaboravljen. on mi je oslon. On ne nosi jada.

I sad hodi iznad planinskih visina. A ne tvoje žute prame. draga. sme a. ako mi se svi a. i tugu. ri a. Šapni. A ne tvoje žute prame.Voljeli su mnogi časke tvog veselja. Naginjuć se tužno k žaru svog kamina. Očajni mladići da me Vole radi mene same. Voljet te zbog tebe same. A ne moje žute prame. SLAMNIG-ŠOLJAN ZA ANNE GREGORY »Nikad neće mladić neki. I ljubav im bila prava ili kriva. Tek ti jedan čovjek dušu punu želja Ljubio. U očaj dok ga baca Boje meda bedem meki Što pada ti niz rame. Da spis za dokaz našao je. Gdje je posred zvijezda svoje lice skrila. kako ljubav nas je ostavila. što ti lice skriva. Da bude crna. Da samo Bog bi mogo.« SLAMNIG-ŠOLJAN . Obojit kosu bilo kako.« »Sinoć baš iznašao je Neki religiozni starac.« »Al mogu. Voljet te zbog tebe same.

da me ne zaboraviš. I obvezujem te. Do tada ja te pozdravljam značajnim pogledom. SLAMNIG-ŠOLJAN EMILY DICKINSON (1830-1886) AMERIKA JER NE STIGOH Jer ne stigoh ustavit se pred Trenutkom Smrti On ljubazno preda mnom je zašto — U kočiji uz nas još samo — Besmrtnost zauze mjesto. liberalan i vedar kao priroda. da budeš vrijedna mene. Te se prepustih susretljivosti njegovoj — Ostavismo školu gdje djeca iščekivahu Na igralište izlazak — Ostavismo polja zablenuta žita — Ostavismo sunčev zalazak — . neće ti ni moje riječi uskratiti blistanje i šuštanje. Dok te sunce ne izopći. dok ja ne do em. da budeš strpljiva i savršena.WALT WHITMAN (1819-1892) AMERIKA OBIČNOJ PROSTITUTKI Budi sabrana — sa mnom možeš biti mirna — ja sam Walt Whitman. Polako odmicasmo — on žurbe ne poznavaše A ja odložih posao svoj I odmor tako er. ja ugovaram s tobom sastanak i obvezujem te. Dok vode ti ne uskrate blistanje i listovi šuštanje. da učiniš pripreme. ni ja te neću izopćiti. Moja djevojko.

dugo li se ljube tu u blijesku! Ah.II l bolje — on ostavi nas — Drhtavicu i studen rosa mi donijela — Jer paučini nalik — hajina mi. daj ruku meni. Ljubavi. O. Ko biseri u vinu rastopljeni. — Ogrtač — od tila — Zastasmo pred kućom što bijaše Nalik izbočini zemlje — Krov se jedva naziraše — Vijenac mu ispod zemlje — Stoljeća su tome — a ipak — Da kraće je od dana se čini Kad prvi put naslutih. Nikad nam ruke. zvijezde. Noći. U morskoj rujnoj berbi žar se topi. Da vidiš. Razdvoji. 304 SLAMNIG-ŠOLJAN . Nek blještav val po tamnom žalu pljusne. dulje još nas dvoje. A noć Kleopatrina sve sad popi. po žutom pijesku. kad se val i sunce spoje. da konji Vječnosti su glave okrenuli — BOROJEVIĆ-JOJIĆ SIDNEY LANIER (1842-1881) AMERIKA VEČERNJA PJESMA Promotri. usne. O. sunce nam od neba. Ljubavi. nebu smirit srce treba. O.

Čini mi se moram uzdisati samo. Čini mi se ne znam ni šta ću od jada. Čini mi se sunce da ne sija više. Čini mi se grlo suši mi se stalno. Čini mi se dan je sada dvaput duži. Čini mi se da bih plak’o neprestano. Otkad si otišla.JAMES WELDON JOHNSON (1871 -1938) AMERIKA OTKAD SI OTIŠLA Čini mi se zvezde nisu sjajne tako. Otkad si otišla. Čini mi se sve je sada naopako. Čini mi se ništa nije kako beše. Čini mi se nebo nije plavo sada. Čini mi se ptice pesmu ne počeše. Otkad si otišla. Otkad si otišla. Čini mi se sve za tobom samo žudi. ANDRIĆ .

ja opet u mislima predem nit slatke priče.. da te vidim. u poljupcu spajamo naše bijedne živote. da zaboravim sreću koju uživah tek tren. O! Glas uspomene ostaje zauvijek nijem. i kako si se iz ruku mojih istrgla. s očima u suzama i rukama nježnim. raširenih ruku u zagrljaj moj padaš. Bit ću star i sam i bit ćeš davno umrla. i kao da želiš nešto reći i uzdišeš. U kapima na dušu padaju uspomene budeći pred očima radosti proživljene. i tada preda mnom kao da prolaziš u magli. u mislima prolazim život svoj bez sreće. U suton. I ja grlim svoje blago ljubavi i ljepote. 306 .. da sam star kao zima. KOVAČEC GHEORGHE COSBUC (1866-1918) RUMUNJSKA GAZELA Ljudima sam skrivio Što sam mlad i što volim. čini mi se da proveh čitav vijek na svijetu. vjetar prstima lakim u prozore tuče. ti da si umrla.MIHAIL EMINESCU (1850-1889) RUMUNJSKA DALEKO SAM OD TEBE Daleko sam od tebe i sam pokraj vatre. Rekla si u mlin doći.

Volio bih te. Jučer sam te opet sreo. al se ne usudim.U mlinu sretnem. Kad me je stid majke. KOVAČEC 307 . Mrsko mi je što živim. Kako da te zaustavim. I čitav me svijet ljuti. A pred njima se stidim. a ne mogu. A i tebe se stidim. prijatelje. Ostavio bih te.

308 toliko je bola. bože. tjera samo svoje i svoje i svoje i gadnu čuo bi pjesmicu tko bi zaigro u druge boje. Uvrijedila si. a srce ko čisto zlato. sad kriv je za to — ko kremen ima glavicu. uvrijedila srce moje što sve ti je dalo. od navike pleše nožicama. tko. I u očima sto avolčića ima s usta joj praporci zvone svud. No ako i svira svoju pjesmicu.. i zar je čudo što za njom sam lud. ŠKRITEK JAROSLAV VRCHLICKY (1853-1912) ČEŠKA UVRIJEDILA SI. a snage je malo.JOSEF VACLAV SLADEK (1845-1912) ČEŠKA TVRDA GLAVICA Ta moja djevojka ima glavicu. Manje zrnaca makovica ima no ona bubica u glavi. gdje je samo sila. .. ljubavi. dobri bože. i svaka drugom je bojom obojena ko ti leptirići u travi.

nemam sila.. koja bi mogla sav taj žar izvući što pali. Ptica sam što s dlana sudbine tugu zoblje. kretnjama i u biću cijelom. ljubavi. KAREL TOMAN (1877-1946) ČEŠKA PORTRET Dva divlja maka imaše u kosi.RITEK. Iščezla je zauvijek. ŠK. i nigdje cvijetka. To zvuči bol i prkos taj prokleti: crveni stijeg naš vije se nad tronom. uvrijedila si. u tim očima. U mojoj pameti strasno. iz ruke tvoje. ne znam im broja. za časak. ljubavi. elastičnost mačke igraše sme im joj tijelom.. S KRITEK . I tako s tom ranom moram i u groblje. I svjetlo električno drhtaše. uvrijedila. ko u rosi. njene strune zvone.... al čudesni cvijet taj ne može uhvatit. — gdje bi mogo bit? Klasove zlatne hvata umorna ruka moja. Prešao sam rijeka.Planinama hodih cijele noći tražeći travu za rane svoje. jer da je zacijelim.

DJEVOJKO Zašto li. I zašto tvoj osmijeh što pali i žeže Ko ljuta oluja srce mi steže? Djevojko moja. To tvoje srce kao trn bode? Zašto su usta ti tiha molitva. A srce tvoje oštro ko britva? Zašto ti oči sjaju tim žarom Da srce mora planut požarom? Oh tvoje oči crnje od noći. Tko njih susreće. A kad te ljubim. ni sunca neće. moram da te poljubim. ti radosti jasna! Kada te vidim. moja zoro krasna! Ti tugo moja. dušu svoju gubim. djevojko sa tihe vode. MENAC 310 .IVAN FRANKO (1856-1916) UKRAJINA ZAŠTO LI.

Ko talas zraka s lipe cvjetne Za polusvijetle noći ljetne Sva živa. laki. Ti. žarka. mali. koja griješ micaj svaki. Da l' kreće otkud plašna k njemu. Došumi dršćuć iz daljine Na snenoj zraci mjesečine I stav’ mi ruku na ramena. Što razić će se iza brijega. čeka. Neutažena žudnjo svega. Ko slavuj željno tebe zivnuh. Sa vrelom krvcom strasti sretne! Ne znadem medna imena ti I ne vidjeh te nikad divnu.SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (1865-1908) HRVATSKA U ŽELJI LJUBAVI O do i negdje iznenada. Zagrli mene sred tišine! . željo od vijeka. nevi ena. Što smrtnim ovim putem bjega. Što život budiš svud i svemu I koju srce čeka. O do i žurno. Kad milmirisna grana cvati I ljubav vapi milostivnu. Srdaca sviju žu en trenu.. bujna. O do i. Ko oblak sitan. mlada.

u bašti. U zaboravi strasna sklada. Nek nagli tvoj me dah golica I opija me ispod čela. Raširi čvrste ruke dvije.. kakva je pusta! Tako mi imama. U nesvjestici da se snije. moga mi dina.. Kad tamo. u hladu jasmina. 312 . U velepjesni materije. No u srebrn ibrik zahitila vode. Ja. Stid je ne bi bilo da je kod Sultana! Pa još kada šeće i plećima kreće. kad se vratih iz topla hamama. — Ni hodžin mi zapis više pomoć’ neće! Ja joj nazvah selam! Al’. Pa po bašti ule zahvati ode.I sakriti ću vruća lica U topli baršun žudna tijela. S ibrikom u ruci stajaše Emina. Na opojna ti njedra bijela. Pro oh pokraj bašte staroga imama. O do i negdje iznenada. ALEKSA ŠANTIĆ (1868-1924) SRBIJA EMINA Sinoć. Ne šće ni da čuje lijepa Emina.

nebo beše mutno. Glas njezin beše ko muzika tuge: I zato mišljah. Samo na prošlost. I sve očajno žurilo za mrenjem. Ja ne znam što sam snevao te noći. pune suza. pa niz pleći puste Rasplete joj one pletenice guste: Zamirisa kosa k’o zumbuli plavi. Ali mi oči mutne. I mnogo puta. Bleda i hladna. a kosa joj plava Odisala je setan miris jedan Bokora ruža koji docvetava. Poljubac njezin beše tih i leden. Jesenje vode šumile zloslutno. bez moći. Mramorni poljub.S grana vjetar duhnu. A meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh. Prenem se kao iz olovnih uza. I mladost moja nije više znala Za dane strasti i trzanja njina: U moju dušu njena sen je pala. Vrti su mreli s bolnim nestrpljenjem. 313 . kao mesečina. u jutra. i na tužna zbogom. Na hladna neba. Niti haje alčak. Samo me je jednom pogledala mrko. na jeseni duge. mojega mi dina! Al’ meni ne do e lijepa Emina. u slušanju mnogom. što za njome crkoh! JOVAN DUČIĆ (1871 -1943) SRBIJA POZNANSTVO Kada je poznah.

Odakle mi nekad bolji život sjao. Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva. 314 . Sumnjajući. mislima u sivim. U dvorani kobnoj. U dvorani kobnoj. Samo kosa tvoja još je bila živa. Gotov da ti predam život kao žrtvu. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj. sve je mrtvo: oči. U snu.ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873-1914) HRVATSKA UTJEHA KOSE Gledo sam te sinoć. Mrtvu. Sve. Tužan. agoniji svijeća. Nisam plako. u idili cvijeća. Nisam. da su tamne oči jasne. Na visokom odru. Sve baš. dah i ruke. što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke. punoj smrti krasne.

nek se bujno roje. Pred veličanstvom prirode. I život nov i nadahnuće celo. Slušati rado ove reči lažne. I gledajući vrh zaspalih njiva Kako se spušta nema polutama. ćuti! Ostavi misli. I osećaji navale ko plima! 315 . Ćuti..MILAN RAKIĆ (1876-1938) SRBIJA ISKRENA PESMA O. A ti ćeš. i pusti da sad žile moje Zabrekću novim. I reč nek tvoja ničim ne pomuti Bezmerno silne osećaje moje. zanosnim životom. Da zaboravim da smo tu na dvoje. mada U tom trenutku ne osećam tako. bedna ženo. kad me Obuzme celog silom koju ima. kao vazda. I moju ljubav naspram tebe. Nečujno tiho potone u tamu — Ja ću ti. Ti nećeš znati šta u meni biva. draga. I oči će ti biti suzom vlažne. I svaki živac rastrese i nadme. Kad pro e sve. — Da je u tebi volim sebe sama. i malaksalo telo Ponovo padne u običnu čamu. ne govori.. a potom. opet reći tada Otužnu pesmu o ljubavi. sklopi usne. kako Čeznem i stradam i ljubim te. I zahvalićeš bogu što te sazda.

led. što nam čast u propast vodi. ispovjedi mi. ii l uzdrhtala trska ili kamen. otkle ti ta vlast? I čime budiš u meni tu strast? I reci. Kad zatreperi cela moja snaga. sfinga ili plod što zori. Dok kraj nas lišće na drveću žuti. da l' an eo. da bez tebe ne mogu ni da živim. što si? Ljutica u gori? Tajanstvo. nek spokojno sniva.Za taj trenutak života i milja. a ja ti se tek divim. draga! I zato ću ti uvek reći: Ćuti! Ostavi dušu. bog nek zna. I tama pada vrh zaspalih njiva. ženo. il ništa? Reci. u se tvoju slast. ne volim te. i samo znam da beskrajno te volim. il drhtav plamen. tvoj demonski me pogled neka mori! Ne trebam slatkih riječi! Nego zbori. DRAGOTIN KETTE (1876-1899) SLOVENIJA NEK SRČEM Nek srcem. molim! Ah. Neka te srce moje blagosilja! Al’ ne volim te. ii l možda sve. il demon. GERIC 613 .

tražio sam te ja i kad sam prošao kraj tebe i pogledao na te. O. Srce je moje naslutilo tajanstvenosti moć. ti ružo čudesna. srce je moje oćutilo kako se vedri noć. Sve moje biće je čeznulo za tobom.OTON ŽUPANČIČ (1878-1949) SLOVENIJA TI CVIJETE MOJ TAJANSTVENI Ti cvijete moj tajanstveni. U mojoj je duši sijevnulo svjetlo golema blaga. draga. sve blago duše moje! TOMA S I C 317 . ti ružo čudesna. ponesem blago svoje. bogat sam — pomozi mi da podignem. duša mi zadrhta sva. za tobom. ti cvijete moj tajanstveni.

a znam da će mi otad život biti tek mrtvilo i tama. ti znaš da ću otići. djevojko. Bledi mesec da se kreće u umrlu noć.DIS (1880-1917) SRBIJA MOŽDA SPAVA Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja. U snu svome nisam znao za bu enja moć. jutra i zore. U snu svome nisam znao za bu enja moć. kada to tako želiš. kada to htjedneš sama.ALEKSANDROV (1879-1901) SLOVENIJA TI ZNAŠ Ti znaš da volim drugu djevojku. a ipak se veseliš. . GERIČ VLADISLAV PETKOVIĆ . I da zemlji treba sunca. Pesmu jednu u snu što sam svu noć slušao: Da je čujem uzalud sam danas kušao. Kao da je pesma bila sreća moja sva.JOSIP MURN . djevojko. Da u danu gube zvezde bele odore. Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja. Ja znam da ću otići.

Ja sad slutim za te oči. Da me vide. stare zvezde. ni sveg drugog. a slutiti još jedino znam. Ali slutim. i ja vidim tad I te oči. njena lepota. Možda spava sa očima izvan svakog zla. Možda spava sa očima izvan svakog zla. 319 . II’ te oči da su moja duša van mene. I s njom spava. ni očiju tih. a slutiti još jedino znam. Izvan stvari. Neko lice. Ali slutim. što ja noćas snih. i tu ljubav. do u oči. I njen pogled što me gleda kao iz cveća. do u oči. ali ne znam. neki stari dan. Ja sad nemam svoju dragu. izvan života. šta li radim sam. Ne znam mesto na kom živi ili počiva. ne znam kakvo. ni očiju tih: Kao da je san mi ceo bio od pene. Ne sećam se ničeg više. Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet. nevi ena. Možda živi i doći će posle ovog sna. i njen ne znam glas. Možda spava.Ja sad jedva mogu znati da imadoh san. Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet. i njen ne znam glas. njeno proleće U snu vidim. što ne vidim sad. da me vide. Da me vide. i taj put sreće. možda dečije. i grob tužno neguje joj stas. Njene oči. da me oseća. nebo nečije. Ne sećam se nićeg više. I u njemu oči neke. da su baš one. Što me čudno po životu vode i gone: U snu do u. Ja sad jedva mogu znati da imadoh san. Staru pesmu. njeno lice. Ni arije. Ja sad nemam svoju dragu. iluzija. i ja vidim tad: Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet. Ne znam zašto nju i san mi java pokriva. što mi kaže. Što me gleda.

naslikaj tu sliku punu milina. moj slikam. De. A grudi neka joj budu ko da ih kriješ našem oku. a ja ću pri tom dodati odozdo još: Katarina. Nježnost i vatra strastvena u očima modrim nek gori. VELEBIT 320 . da ljupki izraz poprime oči i usta njena.IVAN VAZOV (1850-1921) BUGARSKA PORTRET De. ko ženi koja je voljena i koja beskrajno voli. ja te molim. al izvana nek se vidi da svakog zaludjeti mogu. oživi je i privlačnost pokloni joj pri tom milu. I nježnu joj ljepotu daj kakvu ni jedna još nema. naslikaj na platnu sad mladu vilu. Malo nek i zlatna vlas ovjenča njeno čelo. a poglede sve ushiti dražesno ljupko tijelo.

I gle.KIRIL HRISTOV (1875-1945) BUGARSKA NEVOLJA Tek dvije tri riječi izrekli smo bili Slučajno u vrevi taštoga svijeta. dan stiže već šumno. sve više mir svoj gubim. koliko te ljubim!« VELEBIT . kakav žar već ćutim u svakoj mi žili! Zašto mi se um toliko tebi preda? Vani već sviće. Bacam se u vatri i šapćem bezumno: »O kako si draga. A ja još bdim.

. Lice mi tvoje iščezlo. njime me hrani dok u golim poljima Rusije mislim na naš dragi. — nama su ostala samo tugovanja. što tješit nas moglo — glupi ljudi nam uzeše. maleni svijet. sreće biti neće: sve do rastajanja obraz nam svakom prepun suza bješe. Sad su moje misli mreža paučine. U njoj se stalno jedna sjajna muha krije. Ne. ruku dali. ŠK.. to bješe zbogom.JANKO JESENSKY (1874-1945) SLOVAČKA ZBOGOM Hej. kad smo si posljednji put. tužni. a ne dovi enja. ko u daljini rupčić mali. Pustiti je ne mogu — na krilima joj med. što je mahao za sreću na putu strpljenja.R1TEK 322 .

O prijateljice. a zli dusi opsjeli mi srce. slična onoj što je ispunila srce knjeginjici iz neke drevne bajke. ko Oresta progoni te Erinija kose tamne u kojoj sikće klupko zmija! SMERDEL 323 . daleko si ko Meka i prorok pravovjernu hodočasniku. ti si nedostižna Čežnja.KOSTIS PALAMAS (1859-1943) GRČKA PRVA LJUBAV Kad se sjetim svoje prve ljubavi. Još i sada dršću mi srce i duša. uvijek kliknem: O nek bude blagoslovena ta djevojka nježna srca! Sjećam se da me tada obuzela čudna tjeskoba. a ta krilato bježi od grešnika jednog. kad je ugledala prestrašena iznenada vračevu šibu. još cijelo moje podrhtava biće zbog bu enja onog kojim si opčarala mene. o vječna ženo! Postala si ipak obmana i privid. pa uskoro odletjela u daleki kraj. O. što si prva učinila da procvjeta cvijet moje rane mladosti. a da me ni pozdravila nisi! Zlokobnice vile zapečatile moje usne. O srce puno ljubavi. daleko je Meka! O vječna tjeskobo.

ugušena tvojim milovanjem. ruku tvojih nevinih i smrtonosnih. jer se budi uspomena na jedno tijelo dok drevna čežnja struji u mojoj krvi. 324 SMERDEL . vrati se i zanesi me. do i još bezbroj puta. bez kajanja si je bacila. umir ljupko. . O vrati se bezbroj puta te po noći zanesi me. što je tebi skrivila ruža pa si je usmrtila? Možda je to bilo neko ljudsko srce? — SMERDEL KONSTANTINOS KAVAFIS (1863-1933) GRČKA VRATI SE! O dragi osjećaju. kad se usne i put moja sjećaju. Gle. vene. jer se usne i put moja sjećaju.. . sporo i slatko.GEORGIOS DROSSINIS (1859-1951) GRČKA SRETNA ILI NESRETNA Da li je sretna ili nesretna ta ruža što rob je tvojih prstiju.. — Oh. ta ruža. Da li je sretna ili nesretna? jer ti kad vidje da joj je svježina svenula i da miris više ne hlapi. potajno otrovana. dok ruke još uvijek kao da ljepotu dodiruju.

Poslušaj: Blagi sjaj se prosinačkog sunca i ljepota mjesečine mjeseca siječnja ugledat u hirovitom travnju ne mogu. Ako je uvenula tvoja mladost za kojom tužiš. Tad ja neku drugu volim i zaklinjem se okom lijepim tvojim da za njom žudim samo. SMERDEL MILTIADIS MALAKASSIS (1869-1943) GRČKA LJUBAV O nek miso u prošlost više ne svraća. ta je bila ptica što je u jatu s drugima odletjela. nastoj da sve sačuvaš pa i ono najneznatnije što se od prolaznosti spasiti može — vizije one tvojih ljubavi! Potajno ih upleti u riječi svoje. I jesen boji tvoju kosu. a više nego jedno proljeće grli ljubav moju. nastoj da sačuvaš. Tko zna da te i sad ljubim. trajno vedrim danima mjeseca svibnja. To je blaga kratka zima prepuna vedrine. a ni u lijepim. bolje je što je uspomena netragom iščezla. O pjesniče. Takvo ću tvoje jednom ugledati lice.KAD SE RAZBUDE. kad se u tvome razbude duhu po noći ii u blistavo podne. a su eno je bilo ko nijednu drugu. Pjesniče. SMERDEL 325 .

Obuzima me tuga. kad tebe zapazih. Gdje li sad boraviš? Ti ne znaš za me. sav sretan. i srce mi je lupalo. obrazi tvoji bjehu kao mramor.. A ja. na koga plačuć misliš i u čežnji.ŠEJ-MIN (1859-1901) KINA LIST ČAJA DRŽIM U USTIMA Na obzorju vidim obris drveta. Dan bješe vruć ko današnji. koja srce moje mučiš. na nježnu ramenu rižu si nosila: išla si kući — u kolibu svojih roditelja. List čaja držim u ustima i mislim na te. gdje li sad boraviš? Kad posljednji sam put te vidio. Na obzorju vidim obris drveta.. GORJAN 328 . Nikad me vidjela nisi. i ti si se odmarala pod drvetom. U srcu tvom zlatnom stoji slika drugog čovjeka. ne znaš ni da živim. A preda mnom u plantaži čaja ptice mlade pjevaju. smrtna tuga. ja sam prošao.

I kraj jarbola stoje i. Sutradan. ukrašavali su njenu kosu karamfili. kada sam je opet sreo. pjevaju divno o smrti i ljubavi.?) KINA PREZREN RAZBIO SAM. proklevši sve karamfile. zaplakao sam i razbio svoju lutnju. na dušeku svilenom leže u ladi.. Najljepše djevojke.MA HUANG ČUNG (1861 . udova bijelih i garave kose. što cvatu u susjedovu vrtu. . Ožalošćen. KUKOLJA TUNG LIU FAN (1863 -?) KINA NA VALOVIMA OKIĆENA LA A Ori se pjesma na palubi. vratio sam se tad brzo kući i.SVOJU LUTNJU Jedno veče stavio sam na prag svoje drage vijenac od kruškina cvijeta. zagrljene. I zatim sam na svojoj lutnji zasvirao najnježniju pjesmu o ljubavi..

Još u smrti s usana njinih orit će se pjesma. sve dalje plovi.. Šarene ptice prisluškuju s drveća. udova bijelih i garave kose.I tiho. i pogled njihov tugom se ispunjava. — I sve dalje plove I pjevajući uplovit će one u more zeleno. a lotosovo cvijeće pjesmu čuje. pa se čudom čudi. kao da gledaju nebo otvoreno. sretno plovi la a niz vodu. I tu potonut će. Smiješak im titra na usni. a djevojke pjevaju p smrti i o ljubavi. Djevojke pjevaju — oči im se žare. Nikakve žalbe neće se čuti! GORJAN 330 . mirisom njenim prolazi. a tuga se iskri i u treptanju zvijezda.. pjesma ljubavna. Tuga je i u vjetru.. što kosu djevojačku dodirkuje.. na sjajnom suncu i u svijetlu uštapa.

RABINDRANATH TAGORE (1861-1941)
INDIJA

VRTLAR

48 Skini mi okove slatkoće, ljubavi moja! Dosta je opojnog vina poljubaca! Gusto se tamjan isparava, guši srce moje. Otvori vrata jutarnjemu sjaju! Izgubih se u tebi, obavijen naborima tkanja tvojih milovanja. Oslobodi me čarolija svojih, vrati mi ljudskost, ponudit ću ti opet oslobo eno srce.

49 Držim joj ruke, grlim je i tražim Da poljupcima opljačkam njen smijeh, U naručju da otmem njene draži, Da ispijem joj oči, tamne kao grijeh. Ah, tko da nebu plavetnilo uzme? Ljepotu mi se ugrabiti htjelo, Al izmed ruku ona mi ispuzne, U rukama mi osta samo tijelo. Gdje je ljepota? Gdje je njezin svijet? Vraćam se opet, prevaren i smožden. Ah, kako tijelom da dotaknem cvijet Što samo duh ga dotaknuti može?

59
Ženo, ti nisi samo božje djelo, Već si i rukotvorina ljudi. Nadahnjuju oni tvoje tijelo Ljepotom iz svojih grudi. Pjesnici nitima zlatnih slika Za tebe tkaju mrežu. Slikari tvore od tvojih oblika Besmrtnost vječno svježu. More ti biser, rudnik zlato daje, Vrt ljetni na te svoje cvijeće truni, Da bi ti draži sjale skupljim sjajem. Muškoga srca čežnja slavom kruni Tvoga života svaki mladi dan. I ti si pola žena, pola san.

60
U žustrom žaru i žurbi života, Ti, što si u kamenu klesana ljepota, Sama, daleka stojiš, mirno, nijemo. Veliko Vrijeme, u te zaljubljeno, Šapće, do tvojih nogu ležeć nice, — »Reci mi nešto, ljubavi, govori, nevjestice!« Al kamenom je okovan tvoj govor, Ljepoto nepomična!

332

61
Miruj, srce moje, nek slatko bude vrijeme rastanka. Nek ne bude smrt već ispunjenje. Neka se ljubav u uspomene pretopi, pretopi patnja u pjesme. Neka let nebom završi sklapanjem krila nad gnijezdom. Neka posljednji dodir tvojih ruku bude blag poput noćnoga cvijeta. Zaustavi se na čas, o Lijepi Kraju, šutnjom iskaži svoje posljednje riječi. Naklonom te pozdravljam, svjetiljku podižući da ti obasjam put.
ŠOLJAN

NAIDU SAROIJNI (1879-1949)
INDIJA

METEMPSIHOZA

Katkada mislim da se moja željna duša sjeća neke pre ašnje ljubavi, za kojom čezne i žudi, kao da je ova naša vatra samo ugljen nekog divljeg plamena koji je izgorio u ranijim postojanjima. Možda sam u prošlim danima bio postigao ono što sada uvijek uzalud tražim; možda se moja duša s tvojom sastala i stopila u nekoj velikoj noći koja je odavna iščezla i umrla.

MILIĆEVIĆ

333

PAUL VALERY (1871 —1945)
FRANCUSKA

KORACI

Tvoj korak, dijete moje šutnje, Svet i lagan, muk me muti, K logu bdijenja moje slutnje Klizi nijem i zamrznuti. O biće divno, sveta sjeni, Tih je korak tvoj snu blagom! Bozi! Sve što želim, k meni Dolazi s tom nogom nagom! I ako usnom nesuvisli Ushit

žudiš da zanijemiš, Stanovniku mojih misli Hranu cjelova da spremiš, Ne hitaj tim nježnim činom, Teret sumnje nije gorak; Čekah te u svom žiću cijelom, Jer moje srce tvoj je korak.
GERIĆ

334

PAUL FORT (1872-1960)
FRANCUSKA

TA DJEVOJKA JE MRTVA...

Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana, U zemlju su je odnijeli, odnijeli prije dana, U zemlju su je stavili, stavili u svem krasu, Stavili sasvim samu, samu u teškom času. I vratili se veselo, veselo ko na piru, I pjevali su veselo, veselo: »Sad je u miru. Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana.« I otišli su u polje, u polje ko svakog dana...
JEŽIĆ

MAX JACOB (1876-1944)
FRANCUSKA

SANJA

Sanja traži žrtve svoje: U zrcalu je odraz lika; Mišljaste, da an el to je, A vaša je bila slika. U bijegu svom Eleonora Raspustila je duge kose, Da vidjela ne bi zora, Koga moje želje nose. Na supruga možda mila Da se misli, nema kada; Ljubavnik sam, imam krila, Letjeti vas učim sada.

K vam se muza laži sklanja, Vrh prstića vaših stavlja Prezir, što ga pastir sanja, Ponosniji i od kralja.
JEŽIĆ

O. V. DE L. MILOSZ (1877-1939)
FRANCUSKA

I OSOBITO..

— I osobito da sutrašnji dan ne sazna gdje sam - Šuma, šuma bezbroj crnih bobica krije — Tvoj glas je kao zvuk mjeseca u starom zdencu Gdje jeka, junska jeka dolazi da pije. I da nitko ne izusti moje ime tamo, u snu, Vremena, vremena su se posve ispunila — Ko sitno stablo što pati od prvog soka U halji bez nabora bjelina je tvoja mila. I da se trnovo grmlje zatvori za nama, Jer strah me je, strah me je da se natrag vratim. Veliki, bijeli cvjetovi miluju tvoja koljena. A sjena, sjena je blijeda od ljubavi i pati. I nemoj reći vodama šumskim tko sam, Ime je, ime je moje mrtvo i puno zaborava. Oči tvoje imaju sretnu boju mladih kiša, Mladih kiša na jezeru koje spava. I ništa ne pričaj vjetru sa staroga groblja,

Jer bi mi mogao narediti da ga slijedim. Kosa tvoja miriše na ljeto, mjesec i zemlju. Živjeti, živjeti treba, drugo ništa ne vrijedi.

336

MILIĆEVIĆ

JOAN MARAGALL (1860-1911)
KATALONIJA

ONA JE CIJELA CVIJET

Ona je cijela mekan i nježan cvijet, cvijet, s očima cvijeta i s dušom u njima, njen glas, ko česma, u noći kad spava svijet. Ja vam govorim o njoj kao o ptičjim letovima. Zbog nje gledate nebesa dobra i plava, najljepše misli vam u čelo stavlja svima. Jedino njena prisutnost mene spasava. Lijep je doga aj dana, kad ona, iznenada, pro e pored mene; njen korak mi tada donosi veliko obilje mirisa i sklada.
MILIĆEVIĆ

337

RUBEN DARIO (1867-1916)
NIKARAGVA

SONATINA

Princeza sjedi tužna.. .Što bi princeza htjela? Uzdasi stalno bježe na njena usta vrela s kojih iščeznu boja, s kojih iščeznu smijeh. Na svom tronu od zlata princeza sjedi blijeda, njen klavir nijem počiva, ni glasa više ne da, u vazi napuštenoj umire jedan cvijet. Trijumf pauna carskih u vrtu bojom se žari, brbljava pratilica priča banalne stvari, a na nozi se vrti smiješni, šareni klovn. Princeza se ne smije, princeza ih ne sluša, po nebu Orijenta njezina slijedi duša nestalne iluzije leptira malenog. Je li joj princ iz Kine možda na pamet pao, i l onaj što je njenu kočiju zadržao da bi očiju njenih slatki vidio sjaj? Ili misli na kralja s otoka toplog cvijeća, ili se možda vlasnika dijamanata sjeća, ili onog što ima Ormuzov kamen drag? Oh, uboga princeza, rujnih usta i lica, htjela bi biti leptir i biti lastavica i lestvama od svjetla do sjajnog sunca poć; imati krila laka i letjeti bez kraja, ljiljane pozdraviti stihom procvala maja, ili nestati s vjetrom u morsku burnu noć. Više ne želi dvore ni preslicu od srebra, ni sokola smiona, ni skrletnoga sebra, ni labu e što prave u vodi plavi krug. Svi cvjetovi su tužni u vratu, u tišini, lotosi sa Sjevera, i istočni jasmini, dalije sa zapada, ruže i njihov Jug.

338

O uboga princeza, dva sjajna oka plava, sva skučena od zlata i blistavih oprava, jer kavez od mramora, u dvoru, nije raj. A dvor veličanstveni čuvaju čuvari, sto crnaca bdije, sto kopalja se žari, hrt jedan što ne spava i pregolemi zmaj. Šapuće kuma vila: princezo, šuti, šuti, sretnoga konjanika ovamo vode puti, mač mu je za pojasom, u ruci jastreba dva; ne zna te, al te voli i samo tebe čeka, on je pobjednik smrti, dolazi iz daleka, da ti zapali usne kada ti cjelov da.
MILIĆEVIĆ

339

AMADO NERVO (1870-1919) MEKSIKO

U ČEŠKOJ

Ciganko, cvijete Praga, poljubi me za pet krajcara. Dok, umorni od bubnja, medvjedi mirno stoje i dok okretna ruka handžarom čuda stvara, a plaču gusle i flauta — daj mi usnice svoje, jagode pune žara. Si i s tog magarčića na kom praporci zvone i crni će dječaci, što u frule romone, kad se poljubimo, smijeh prosuti svoj. Tu bakrenu preslicu pusti, tako ti boga, i daj, odgovori! Ne boj se cige svoga, jer znaj: u Dalmaciji skovan je bodež moj!
MILIĆEVIĆ

340

ANTONIO MACHADO (1875-1939)
ŠPANJOLSKA

VOLJENA

Voljena, lahor mi šapće o tvojoj haljini bijeloj.. . Oči te neće vidjeti, srce te moje čeka! Ujutro tvojih neće mi je vjetar gora srce te

donio ime tvoje, a jeku koraka vidjeti, stalno ponavlja... Oči te moje čeka! U zvonicima tamnim žalosna zvona zvone... Oči te neće vidjeti, srce te moje čeka! Po udarcima čekića crni lijes naslućujem, a mjesto tvoga groba po udarcima lopate... Oči te neće vidjeti, srce te moje čeka!

MILIĆEVIĆ

143

protiv moje izvršena. posred polja zelenoga. Tvoja ruka. uzeo si mi što sam najviše volio. spokojnoga jednog ZA MRTVOM DRAGOM Gospode. prema brda plavetnilu. čuješ li gore? Tvoja je volja. poput glasa novog zvona. Srce moje ponovo vapi. Držao sam tvoju ruku. Gospode. opet smo sami moje srce i more. u snu. nado: tko bi znao što sve crna zemlja guta! MILIĆEVIĆ prema plavim bregovima. glas tvoj. tvoj glas krotki osjećao. tvoju ruku.. Živi..SANJAO SAM Sanjao sam da me vodiš po blistavoj bijeloj stazi. drugarice. Gospode. jutra. Bože. kako li su bili stvarni!. MILIĆEVIĆ . jednog zvona djevičanskog u proljetnoj blagoj zori.

lahor iz daljine. a znam da je bila! MILIĆEVIĆ RASTVORIO SAM TE Rastvorio sam te kao ružu da bih tvoju dušu vidio i ne vidjeh je..Nevidljiva ko što je osmijeh kad se u smijeh skriva. . kakva li je bila? — O srce lažno. o pčelo gorčine! — Ne znam što je bila. Barjak i osmijeh i sjemenka mala. MILIĆEVIĆ . Ali sve okolo — obzorja zemlje i mora — sve. Mutna u zraku ko drhtaj barjaka.JUAN RAMON JIMENEZ (1881-1958) ŠPANJOLSKA ČASOVITI POVRATAK Bože moj.. proljeće junsko. u nedogled. Luda li i tužna tvoga karnevala! Promjenljivost tvoja u ništa se skrila — o sjećanje slijepo. kakva. bi ispunjeno beskrajnim i živim životom. neodlučni duše! — Je 1’ bila dodir lahora kad puše? II proljeća u bijegu brza krila? Bila je tako prozračna i laka ko sjena na vjetru..

ja i ti smo već ti i ja. sudbini predao sam svoje srce.DA BIH TE VOLIO Da bih te volio. a nebo i more postoje bez svoje volje. ne osjećaš to. kao more i kao nebo. Više se nećeš moći osloboditi — više se neću moći osloboditi! od kobnosti te ljubavi! Ne mislim na to. MILIĆEVIĆ .

GERIĆ KONSTANTIN BALJMONT (1867-1943) RUSIJA SREMZA Mirisav cvijet sremze oboje nas opi. . i cvijeće i hvoje. oblačnoga sjaja. Bestrasna. cjelovom brzotok. ljubav i nas dvoje. Kada iskri smijehom.FJODOR SOLOGUB (1863-1927) RUSIJA VOLI ME VEDRO Voli me vedro. I tiho zgasni u pramenju dima. Ocean boja. Šumarci. Zaboravismo zoru. Voli me prosto. Odmor na putu mračnom i beskrajnom. ko što voli luna. kad biserom gori. Osvijetli svijet moj čudom i tajnom. Kad razvoliš. U more granja. cvijeće. Obraduj i nadom i prozračnim snima. I pretvori se jutro u more bez kraja. I moj i ničiji. trave. idi — ne boj se. Voli me tiho. predaj se i dalje traži. ko što voli potok. ko što voli zora. Zagrli. dan se u san stopi. s hladnim sjajem liskuna. ne laži. cvijeća. cvijeća.

Ona šutke u cjelov unire. dvije zrake danje. — Kako dubok je taman jaz mora. tiho. priljubljenih glava. Kako miriše svježi dah sanja! Ona biješe spremna da gubi. za nas. Kako obrisi oblaka mire! Ona ni jednom ne reče: »Nemoj!« Ona ne čeka rijeć obećanja. I u nas u e Vječnost. u to kratko danas. zanos i nas dvoje. I bjesmo slutnje svibnja. GERIĆ ONA POPUSTI BEZ PRIGOVORA Ona popusti bez prigovora. Ona ne zna za osvetne more. S visine sinu sunce. — Kako magli se k noći nijemoj. I svitanje se rodi za nas. I mirisavom sremzom nadahnute sanje. Oćutjeli smo sreću uzdrhtalih trava. rasprlo u boje I sve je bilo ushit. Kako zvijezde besmrtno gore! GERIĆ .S rukom u ruci. za nas. — Kako basnen sjaj sazvijež a rubi.

k nama. radosna i žarka. što nismo sami.O.. Sve utihnu. I što će grohot grada srušiti sve noćno. roso pusta! O. O podatna hladnoćo usta! GERIĆ VALERIJ BRJUSOV (1873 -1924) RUSIJA KULA LJUBAVI Očajavam. pa se stiša.. radostan. O. Svjetlucav. Pljuskovit. kakav dan! I često tako Pljusak padne. prorijedak i šuman. . zjeno. I okolina svjetlom sinu.. danonoćno. I što će mjesec.IVAN BUNJIN (1870-1953) RUSIJA PRVA LJUBAV Pred zalazom se iznad luga Oblačak uzvi u visinu I začas — humak vjenča duga. I što će zora rasuti što donije tama. dažd mahom Zapljusnu i zelen šuma Stihnu s blago hladnim dahom. I strah i radost podjednako Donije nam ta zlatna kiša! I tek smo stigli do šumarka. 347 . gost nebeski.

bit ćeš s njima jedno. Zavladali bismo vječnošću svog trena. blatnu putu. Ja tvoj. sami. Ta proljetos si gazio po travi. No sunce pamtiš i kada ga nije. da smo sami gdje u kuli. Gdje sutra vraća jučer. 348 MILIĆEVIĆ . I otrgnuti od svih. I gdje se čuje kako šumi voda. I godine bi tekle kanda dani stoje. I tako ćeš bar načas zaboraviti mene. I bit ćeš me u njima. Očiju sretnih smiješak ti se javi. KUZMIN (1876-1935) RUSIJA BITI OSTAVLJEN Biti ostavljen — o kakve li sreće! Kakva te svjetlost iz prošlosti grije! Tako za ljetom — zimsko doba kreće. Sad se prepusti tamnu. u visokoj. pred noge ti pada. O. sad užitak drugom cilju kreće. što znam da sutra ćeš odjednom Sa drugima se sliti u jedan talas pjene.Očajavam. Cvijet osušeni i pisma u kutu. gdje je noć i spokoj. širok. GERIĆ MIHAIL A. Ah. Novi put. izvan vaseljene. tek nas dvoje. a ti moja. Biti ostavljen — o kakve li sreće! Biti neljubljen — nema većeg jada. Gdje vječno krvav kondir boji sjene svoda.

stranom mjestu nekom Što ne treperi od dubina tvojih. da za moj će život svoj život ugasit? Ako se tko iz ljubavi same u moru utopi za me. da život mi vrati i plamen? A kad mi tko život jedanput vrati. Ja žudim da tijelom poteče mi krv. što zamamno sja se i zlati. Na kojem glazbalu to zvuci? I koji igrač ima nas u ruci? O slatka pjesmo. Al sve što nas dirne. VELEBIT PJESMA KIPA Tko je taj koji me ljubi toliko. to nas slije Skupa kao gudalo što dvije Žice jednim glasom daje. rado bih je sakrio u tami Kraj izgubljenog nečeg koje stoji Na tihom.RAINER MARIA RILKE (1875-1926) NJEMAČKA LJUBAVNA PJESMA Kako da zadržim dušu. u život iz kamena mene će spasit. Zar ne može nitko smjelosti smoći. da mi Ne dirne tvoje? Kako da se s njome Vinem k drugim stvarma što postoje? Ah. Gdje smo. 349 . Ja čekam i čeznem u hladnoj samoći. jer kamen je samo kamen.

gdje je uvijek ima.. jedinog moga. kad ne mogu dozvat iz morskih dubina svog ljubljenog. plakat ću sama što nisam više kip od kama.onda ću plakat. ŠAULA . SAMOĆA Samoća je poput kiše. Pada prije neg svjetlost je izašla.. ide u nebo. i kad se tijela što nisu ništa našla. kad ulice se okreću spram zore. U večeri iz mora se diže. I tek sa neba pada po gradovima. iz ravnica pustih i dalekih stiže. Jer šta će mi krv što vri poput vina. razočarano dijele puna more. i kada ljudi što od mržnje gore. u postelji jednoj moraju da noće. Tad dolaze valovi samoće.

Sav si od zlata — Sve su usne dah zatomile. Utroba je tvoja Od blistavih gušterica. Nitko ne zna dvorce gradit.ELSE LASKER .SCHULER (1876-1954) NJEMAČKA MOJA LJUBAVNA PJESMA Na obrazima tvojim Sniju zlatni golubovi. Zamkove s visokim kulama! Mi postajemo tada gusari. Kad si uza me Uvijek sam bogata. Ah. kao ja Od tvog prstenjaka. Uzimaš me. ŠOLC 351 . a ja vidim Iz srca gdje ti sjaju zvijezde. Krv ti šumi ko što moja šumi — Slatko Duž grmlja malina. koliko na te mislim — Upitaj samo noć. Nitko se ne zna tako lijepo igrati Tvojim rukama. Srce ti je vihor.

Ona. Rub sam puta tvojega. Osjećaš li život moj Svagdje Kao da je dalek rub? ŠOLC 352 . Ona. Što ih satkah oko tvojih udova. Past će. koja će te taknuti. koja te grli. Krade meni moje slasti.ČUJ ME Noćima otimam Cvjetove usta tvojih Da nijedna ženka na njima že ne gasi.

nježno. I molitve će. I cjelove će dati htjeti i neobično i predano. i kad se smiju. to izgleda uz tužni tekst svijetla melodija. uz dubok pogled. VELEBIT .HERMANN HESSE (njemački pjesnik. 1877—1962) ŠVICARSKA RAVENA Sve gospe u Raveni kriju. ne znajući da samo lažu. poput djece. i ljubavnu će riječ kazivat. poput djece. praznike i šetnje. A plaču tiho. ko iz dubina bol da klija. s uživanjem da kažu. ljupke kretnje. o tom životu znajući samo da svima nam je umrijeti. u sebi sjećanja na prošlost tog grada.

ramena su njena kružila. u plavom na bjelini snijega. na nj se opustila — Usne njene vlažne otvorene. Ruka joj zemlju dodirnula. oči njene vlažne otvorene.HERMAN GORTER (1864-1927) NIZOZEMSKA NA MAHOVINI Na mahovini je tada bilo snijega. ZEĆKOVIĆ 354 . Oči ispod mene ovalne perle — Bila je tada dio mene mene izgubljenog. spora bjelina prsta.

JOHANNES V. koji luta! Zašto napinješ grudi pred vihorom! On će te ponijet. jer je pao! Vihor pritiskuje ljubavno tanku ti suknju na koljena.ŠOLJAN . Vjetar ti nježno ocrtava mladi struk. što sama lutaš po cestama i boriš se s vihorom jakim pod crvenim sutonskim suncem? Da li si zbog toga takva što imaš dogovor s vjetrom? On ti je letač! I ti nećeš ga nać. ne budi uporna tako! Vihor — pa to sam ja! SLAMNIG . JENSEN (1873-1950) DANSKA DJEVOJKA LUTALICA Tko si ti. djevojko divlja.

daj. Ah. nemoj se zaustavit. ti se raspriča. govori. u usta oči zure mi.HARALD BERGSTEDT (1877-1955) DANSKA DOK POTOČIĆ ŽUBORI Ah. a um ni riječi da shvati. draga. govori — jer divan mir se prostire dok potočić žubori. već mnogo pro e sati. SLAMNIG-ŠOLJAN 356 .

IGBJ0RN OBSTFELDER (1866-1900) N ORVEŠKA RUŽA

Ruža! Volim ružu! Mlade usne cijelog svijeta ljube ruže, ljube ruže. Drhtavi san u srcu djevojke. — Nitko ga nikad ne smije upoznati, nitko osim nekoga, ruže. Svaka žena na zemlji pomiješala je svoj dah s mirisom ruže, i prošaptala je drhtavim usnama dražesne riječi, plamteće riječi koje nitko ne zna, nitko osim ruže, koja je sama najužareniji drhtaj.
SLAMNIG-ŠOLJAN

BEZIMENA

Magla tame tone po stablima i ravnicama, lišće nema boje, trava nema zelenila. Plamenovi svijetla su žute zjenice mraka — žute zjenice koje se tako neobično šire. Nema nikoga tko bi se smijao ili jecao u prolazima parka. Kašljem. Moj kašalj je ko izdisanje sablasti. Idem. Moji koraci su kao koraci sablasti. Ali u najmračnijem prolazu parka, gdje nijedna svjetiljka ne svijetli sjedi sakrita me u stablima na osamljenoj klupi neka bludnica. Veo joj je ispred blijedih obraza, crn veo — iza crnog vela su oči, koje neobično blistaju.
357

I mene hvata neka turobna, noćna radost što srećem čovjeka u mraku, u mrtvoj noći. Tiho sjedam, odmičem joj crni veo, moje oči su blizu njenima, moja duša njenoj duši. Bezglasno pada nekoliko listova. Pažljivo polažem uho na njeno srce... i briznem u plač, plačem u njenu hladnu rukavicu. Plačem i plačem i ne znam zašto plačem. Ona me ne odgurava. Ona brižljivo suši moje suze. I ja hvatam njenu ruku u teškoj tjeskobi i molim je da me skrije, da me skrije, da me skrije. Magla tame tone po stablima, po dušama. Krošnja nema boje, trava nema zelenila. Ali u magli bezglasno padaju crni listovi, i u tami sjedi skrita na osamljenoj klupi jedna bezimena, i skriva i skriva i nitko i nitko na vrućim grudima lice jednog u bijelim rukama tjeskobu njegovih ne čuje njegovo jadno ridanje, ne čuje njeno šaptanje što tješi. bolesnog, očiju

SLAMNIG-ŠOLJAN

EINO LEINO (1878-1926)
FINSKA

KAO PO CVIJEĆU

Kao da stupa po samom cvijeću, kao da pjesmu pjeva joj hod, ko vila vitka svud nosi sreću — ja joj se divim, bila gdje god. Nikad joj pjevat prestati neću, dokle me grije nebeski svod; noge će njene ići po cvijeću, valovi pjesme njihat joj hod.
JEŽIĆ

359

GUILLAUME APOLLINAIRE (1880-1918)
FRANCUSKA

LJUBAV PREZIR I NADANJE

Privinuo sam te na svoje grudi kao golubicu što je djevojčica i ne sluteći guši Privinuo sam te sa svom tvojom ljepotom s tvojom ljepotom bogatijom no što su bila sva nalazišta zlata Kalifornije u doba zlatne groznice I ispunio sam svu želju tvojim osmijehom tvojim pogledima i tvojim treperenjem I svladao sam što više zavladao sam tvojim ponosom Dok te držah tako privijenu i dok si ti podnosila nad sobom moju moć i moje vladanje I već sam povjerovao kako te svu stekoh ali to je bila samo obmana I sad živim sličan Ixionu što je milovao avet oblaka oblikovanu na sliku i priliku one što je zovu Herom ili još bolje nevidljivom Junonom Jer tko može da uhvati tko može da obujmi oblak tko može svoju ruku staviti na prikazu I kako se duboko vara onaj što još uvijek misli da je svoje ruke ispunio nebeskim plavetnilom Već sam povjerovao kako ti oduzeh svu tvoju ljepotu a stekao sam samo tvoje tijelo Ali tvoje tijelo — jao! nije vječito I zatim tijelo je tek za uživanje no ono je bez ljubavi I sad eto uzalud pokušavam da dotaknem tvoju nevidljivu dušu Jer ona bježi i svuda mi izmiče kao klupko guja što se raspleće

I tvoje lijepe ruke na dalekom obzorju ljutice su guje koje zrače bojom jutara savijene u znak pozdrava I ja stojim zbunjen ostajem zaprepašten ćuteći se već pomalo skršen zbog te ljubavi koju ti odbacuješ Stideći se već pomalo ove ljubavi koju ti toliko prezireš Ali tijelo ne odlazi bez duše I kako bih se onda mogao sad nadati da ću opet steći tvoje nekadašnje tijelo kad je tvoje duša bila tako udaljena od mene Stoga neka se sad tijelo združi s dušom Kao što čine živa tijela sva O ti koju posjedovah istom mrtvu
KUKOLJA

PIERRE JEAN JOUVE (1887-1976)
FRANCUSKA

OSAMLJENA USNULA ŽENA Po vremenu vlažnom i sumornom bila si ljepša Po beznadnoj kiši bila si toplija Za opustjela dana činila si mi se vlažnijom Kada su stabla u akvariju vremena Kada je opak bijes svijeta u samim srcima 0 kada je zloj kobi dodijalo da tutnji u lišću Bila si nježna Nježna kao bjelokosni zubi mrtvaca I čista poput grumena zgrušane krvi Što je smiješeći se navirala s usana tvoje duše Po vremenu vlažnom i sumornom svijet postaje crnji Za opustjela dana srce je vlažnije.

KUKOLJA

PIERRE REVERDY (1889-1960)
FRANCUSKA

OKRUTNO SRCE

Nikada više ne bih htio da vidim tvoje žalosno lice Tvoju kosu na vjetru obraze ispijene bolom Odhrlio sam dolom Ispod vlažnih stabala Danju i noću Po suncu i kiši Pod mojim je nogama šuštalo uvelo lušće A kadikad je zasjao mjesec Našli smo se opet licem u lice Gledajući se bez ijedne riječi I više nisam nalazio mjesta u koje bih mogao uteći Ostao sam tako dugo prislonjen uz neko stablo S tvojom ljubavlju strašnom tu ispred sebe Mučen tjeskobom jače negoli u stravičnom snu No netko veći od tebe najzad me oslobodi I svi pogledi tužni sada me slijede I ta slabost protiv koje se borba ne vodi Bježim hitro spram zloće Spram snage što kao oružje podiže svoje pesti Na neman koja me svojim pandžama otkinula od tvoje topline Daleko od zagrljaja tvojih ruku u kojima se sva nježnost krije Odlazim dišući na pluća Preko polja i šuma Prema čudesnome gradu gdje moje srce bije

362

KUKOLJA

PAUL ELUARD (1895-1952)
FRANCUSKA

MOJA LJUBAV

Moja ljubav pošto prikaza moje želje Stavila je tvoje usne na nebo tvojih riječi kao zvijezdu Tvoje poljupce u živu noć I trag tvojih ruku oko mene Kao plamen u znak pobjede Moje su sanje na javi Jasne i vječne. I kada te nema uza me Sanjam da spavam sanjam da sanjam.
IVANIŠEVIĆ

INTIMNA

Hoću samo da te volim Oluja ispunja dolinu Jedna riba rijeku Stvorih te po mjeri svoje samoće Čitav svijet da se sakrijemo Dane i noći da bismo se razumjeli Da ništa više ne vidim u tvojim očima Osim onoga što mislim o tebi I o jednom svijetu nalik na tvoj lik I o danima i noćima upravljenim tvojim vje ama.
IVANIŠEVIĆ

363

ZALJUBLJENA

Na vje ama mi ona stoji I kose su joj u mojima, I ima oblik ruku mojih, Očiju mojih boju ima, U mojoj sjeni ona tone Kao kamen u nebesima. Oči joj uvijek otvorene I spavati me ne puštaju. Njezini snovi u punom sjaju Tjeraju sunca da ishlape, I čini da se smijem, plačem, Da govorim kad nemam o čem.
J. PUPAČIĆ

ZBOG LJUBAVI

Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam, Razmrsio polje i grad gdje život provodim, Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima, Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim. Svijet male sreće, bez površine i bez dna, S odmah zaboravljenim čarima, Ro enje i smrt zamršava njihove dodire U neba i zemlje pomiješanim naborima. Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje. Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i što je java; Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu I besmrtnu ulogu — njoj koja me obasjava.

364

j.

PUPAČIĆ

LOUIS ARAGON (1897)
FRANCUSKA

OKTOBARSKA MELODIJA

Jedna melodija poput skuta beskrajna Jedna melodija koja nikad ne završava Jedna melodija oktobra jedna romanca Draža nego što je mjesec maj Jedna melodija koja uvijek počinje iznova Tvoje oči umorne su već od obzorja Lud je tko modrine vidi dosta modrima I kome nebo više nije tamnica Jer ljubiti treba bez mjere i opreza I za to nije dosta imati tek razloga Divna jesen s baršunastim rukama To je pjesma nikad još nepjevana To je pjesma naše ljubavi To je pjesma thea-cvjetova Čije srce ima boju jutara Je li dovoljan taj jecaj duboki Da ispriča sve naše osamljenosti Koje sliče krugovima na vodi I vrijede li te riječi ovu muziku Duge žudnje zatvorene u srcu Jedna melodija Elza bezumna Jedna melodija koja nikad ne završava Jedna melodija oktobra jedna romanca Draža nego što je mjesec maj Jedna melodija poput skuta beskrajna.

KUKOLJA

BENJAMIN PERET (1899-1959)
FRANCUSKA

BEZBOJNI TJEDAN Plavokosa plavokosa bila je žena što je nestala me u kockama ceste tako lakima te biste pomislili da su od lišća tako golemima te biste povjerovali da su to kuće Sjećam se bilo je to jednoga ponedjeljka dana kada je sapun nagnao astronome da plaču U utorak sam je ponovo vidio bila je nalik na razvijene novine što se lepršale na vjetrovima s Olimpa i nakon smiješka što se ugasio poput svjetiljke ona je pozdravila svoju sestru fontanu i vratila se u svoj maleni dvorac U srijedu naga i mrtvački blijeda a okružena ružama ona je prolepršala kao maramica ne pogledavši ni sjene svojih bližnjih što su se pružile kao beskrajno more U četvrtak vidio sam samo njezine oči signale uvijek otvorene za sve katastrofe Jedno je nestalo negdje iza mozga a drugo je progutao sapun Petak je kad ljubimo dan svih želja Ali ona je utekla dozivajući Rikša rikša moja je svirala izgubljena Idi je potraži pod snijegom ili u moru

366

U subotu sam je čekao sa korijenom u ruci spreman da joj zapalim u čast zvijezde i noć što su me odvajale od nje ali ona je bila izgubljena kao i njezina svirala i kao dan bez ljubavi I tako sam čekao nedjelju ali nedjelja nije nikada došla a ja sam ostao na dnu ognjišta uplašen kao drvo
KUKOLJA

ROBERT DESNOS (1900-1945)
FRANCUSKA

TOLIKO SAM SANJAO O TEBI

Toliko sam sanjao o tebi, Da gubiš svoju realnost. I da li je još uvijek čas da dostignem to živo tijelo i da poljubim na tim usnama ra anje glasa, što mi je tako mio? Toliko sam sanjao o tebi, Da se moje ruke, naviknute da grle tvoju sjenu, Spoje na mojim grudima, ne bi li možda osjetile Obrise tvoga tijela, I da sam pred stvarnom pojavom onoga, što me tako muči i upravlja sa mnom već danima i godinama, postao bez sumnje sjena. O, osjećanja neodlučnosti! Toliko sam sanjao o tebi, da je bez sumnje Prošlo već vrijeme moga bu enja. I ja sada spavam stojeći s tijelom izloženim Svim pojavama ljubavi i života, I da bih tebi, o jedina, koja i danas za mene još uvijek nešto značiš, 367

toliko hodao. Negoli bilo koje usne i bilo koje čelo. KUKOLJA JACQUES PREVERT (1900-1977) FRANCUSKA BARBARA Sjeti se Barbara Nad Brestom je A ti si prolazila Nad Brestom je A ja sam te sreo na Sjeti se Barbara Ti koju tada nisam još ni znao Ti koja mene isto tako nisi znala Sjeti se Sjeti se ipak toga dana I ne zaboravi Jedan čovjek pod strehu je stao Povikavši iz svega glasa tvoje ime Barbara I ti si po kiši prema njemu tada potrčala Pokisla radosna i očarana 368 bez prestanka nasmijana bez prestanka Sijamskoj kišilo tog dana Pokisla radosna i očarana Sjeti se Barbara kišilo tog dana cesti Ti si mi se tada ljupko nasmijala A i ja sam se tebi nasmijao I u zagrljaj mu ravno pala . da mi sad više ništa ne preosta. i šetat će se radosno po sunčanoj uri tvoga života. a možda i zato. da postanem prikaza medu tim prikazama i sjena sto puta više nego sjena. Toliko sam sanjao o tebi. koja se šeće.Mogao teže dodirnuti čelo i usne. govorio i spavao sa tvojom sjenom.

Sjeti se toga Barbara I ako ti kažem ti ne ljuti se zbog toga na mene Jer ja svakome govorim ti koga tako volim Čak i ako ga ne poznajem najbolje Ja svima govorim ti koji se god vole Čak i ako oni ne poznaju još mene Sjeti se Barbara I ne zaboravi još te jednom molim Onu kišu mudru i sretnu Po tvome licu sretnom Po tome gradu sretnom Onu kišu po moru I po arsenalu Po brodu iz Ouessanta O Barbara Rat je uistinu teška gluparija I reci mi što je s tobom sada Pod tom kišom od gvož a Vatre čelika i krvi I da li onaj što te u svom zagrljaju stezao tada Zaljubljeno i sretno Još i sada živi ili pak i njega izjedaju već crvi O Barbara Gle još uvijek kiši ponad Bresta Kao što je kišilo i prije No to sada više isto nije Sada lije strašna i korotna kiša To čak više ni oluja nije Od čelika gvožda ili krvi Već naprosto oblak Što se kao uginula štenad strvi Otječući vodom ponad Bresta Da nestane negdje daleko Daleko veoma daleko od Bresta Gdje nestaje sve. KUKOLJA 369 .

KUKOLJA RENŠ CHAR (1906) FRANCUSKA EVANDE Ljeto i naš život bijahu od jednog jedinog komada Polje je jelo boju tvoje mirisne suknje Izmirile su se požuda i oskudica Dvorac Maubec uranjao je u glinu Uskoro će se srušiti ljuljanje njegove lire .ZA TEBE MOJA LJUBAVI Otišao sam na trg ptica I kupio sam ptica za tebe moja ljubavi Otišao sam na trg cvijeća I kupio sam cvijeća za tebe moja ljubavi Otišao sam na trg gvož a I kupio sam okove teške okove za tebe moja ljubavi A zatim sam otišao na trg robija I tamo sam te tražio Ali te nisam našao Moja ljubavi.

KUKOLJA 371 . Ona ne kaže. koja ništa ne želi od vremena. Pa ipak. Ona. jedno uz drugo. I ona ne govori nikad.Teturali smo od silovitosti bilja Jedan gavran sumorni veslač udaljujući se od jata Na nijemom kremenu podneva raščetvoren Nježnim je pokretima pratio nas sporazum Srp se posvuda morao odmarati Naša rijetkost započinjala je kraljevanje (Besani vjetar što nam vje e nabire Okrećući svake noći dopuštenu stranicu Hoće da svaki tvoj dio što ga zadržavam Bude protegnut na jednu zemlju gladne dobi i goleme strehe) Bilo je to u početku divnih godina Zemlja nas je nešto malo voljela sjećam se. da treba ostati. MRKONJIĆ GUILLEVIC (1907) FRANCUSKA NJEZINA POSTELJA Njezina je postelja kao gnijezdo. I ona ne rasprema postelje. Ona. da je pritište vrijeme. uvijek ugrijana. kada dočekamo noć. što jede plodove i koja pije vino.

Ipak duboke su ostale u snijegu njene stope. ali eno je gdje ide. jer od blijeda maglena šala Nejasna je tamna šuma i mutno narančasto nebo. koju nisam znao Da volim. Odričuć se svoje košulje zlatne. Ne vidim. Slijedim je u noć. BOROJEVIĆ —JOJ1Ć ZIMSKA PRIČA Jučer su tek siva bila polja od rasuta snijega. I jecaji se dižu u dahu joj prozeblom. A sada jedva da provizije i najduža travka. je. ljepota njena srce mi ranjava. i ja u čudu Vidim gore pred sobom ženu. znam. Zašto dolazi tako tačno. što vode Gore do borova na bijeloj ivici brijega.DAVID HERBERT LAWRENCE (1885-1930) ENGLESKA PROBU EN Polako diže se luna iz rumene tmine. zaklinjuć je da se ne udaljava. i tako Izranja jasna i bijela. kad znati mora Da samo bliže je rastanku kojeg ne možemo izbjeći? Brijeg je strm. na snijegu moji koraci su spori — Zašto dolazi kada zna što joj mogu reći? BOROJEVIĆ -JOJIĆ 372 . nestrpljiva i hladna. Ali ona čeka.

makar je prošla noć San njen još i danas oko nas kruži. SABLJAK WYSTAN HUGH AUDEN (1907) ENGLESKA SAN Draga. Onaj što nas donese u sobu Duboku. Skladno disanje Ljubavnika kojih tijela mirišu jedno drugom Koji misle iste misli bez potrebe da se zbori I tepaju iste riječi bez potrebe da se neki smisao rodi.THOMAS STEARNS ELIOT (1888 -1965) ENGLESKA. Neće od zlovoljnog vjetra se zalediti Nit’ od sumornog tropskog sunca uvenuti Cvijeće u cvjetnjaku koji je naš i samo naš Al’ posveta je ova da je drugi čita: I bliske su ovo riječi u javnost tebi upućene. uzvišenu kao . AMERIKA POSVETA MOJOJ ŽENI Kojoj dugujem što radošću sam ispunjen I što se osjećaji moji bude kad budimo se mi I što istog trena počinak dolazi kad vrijeme je sna.

Ako bismo plakali kad clownovi počinju predstavu svoju. A nagomilani u sjeti toj Kreveti su bili.Posljednja željeznička stanica. Zar si tad besramno Učinila ono što nikad nisam htio. Naš šapat ne probudi ure. reko bih ti da znaš. osjetih Da sam neželjen i iza oh? SABLJAK KAD BIH TI MOGAO REĆI Vrijeme neće više reći nego što ti rekoh ja Vrijeme jedino zna cijenu što moramo je platit. Ravnodušan na one Koji su sjedili s neprijateljskim očima U parovima na svakom krevetu. Vrijeme neće više reći nego što ti rekoh ja. Ako bismo se poticali kad muzičari sviraju. A ja. Kakvog pokopanog crva krivnje II. ponizan. Ljubismo se i radostan bjeh Zbog svega što si uradila. Tromi i nejasno tužni. Priznala ljubav drugu. S rukama oko vrata. i mi u jednom Što ležao je u dalekom kutu. kakve zloćudne sumnje Ja sam žrtva. 374 . Kad bih ti mogao reći.

Zar vrijeme neće više reći nego što rekoh ti ja? Kad bih ti mogao reći. Kad bih ti mogao reći. Vizija ozbiljno namjerava ostati. reko bih ti da znaš. Položio je svoju. Tako spojeni U leći njihova zagrljaja Promatraše život na koji su utjecali njihovi životi. Jer te volim više nego što mogu kazat. ’zbog djeteta Uspavanog u gnijezdu tvoga tijela. a on se smiješio. Vjetrovi moraju doći odnekud gdje pušu. Na san usana njenih.. premda. mislima otežalu glavu. Kad bih ti mogao reći. reko bih ti da znaš. reko bih ti da znaš. Razlozi zašto lišće vene moraju biti. Možda ruže zaista žele rasti.Nema proricanja sreće. rekao bih ti da znaš. Kad bih ti mogao reći.. SABLJAK STEPHEN SPENDER (1909) ENGLESKA SAN Ti sanjaš’. koje sniva. . I svi potoci i vojnici bježe. Zamislimo da svi lavovi ustaju i odlaze.’ Njene su usne sanjale. reče on.

ipak Kada sam bez tebe. Oh. tješim se Razmišljajuć o nekoj mani Koja jednom otkrivena. zatim. •376 . SABLJAK ONA NASMIJEŠENA DJEVOJKA Ona nasmiješena djevojka. Govoreć mi da tvoja odsutnost može moja želja postati. Daljine koje leže izme u mene i tebe Kao neke dveri otvorene Kroz koje naše zajedničke uspomene nalaze Želje združene. a bljesak oka obmanjuje. tamnooka Još pred deset dana zborila je ovdje. može sve pokvariti. I vidim tvoju čistoću u tvojim očima. Još uvijek se smješka U mojim mislima. ta prepreka što postavih je Izme u nas. SABLJAK ODSUTNOST Nitko nije savršen.Promatrana u njenoj savršenoj putenosti Budućnost zagrli živahne ulice Šireći se zlatnim licem svanuća. Izme u njihovih tijela kolijevka se ljuljala. usne još obećavaju Život tijelu. nestaje.

Ona živi pod našim svagdanjim stvarima: prašini I stolicama. povorka što zaprepašćuje. Utišan aplauz. prigušen dio. Makar smrt igra svoju igru. zemljina kora Progutala ju je u svom golemom grobu. Kroz čvrste zidove gledam je kako pleše! SABLJAK . Susrećem je na svakom koraku. Potiču njenu sjenu da u mom srcu se rodi. i nekoliko njenih pjesama u sobi.

davnu i duboku. SLAMNIG-ŠOLJAN NEĆU TE VOLJETI VIŠE Kad umrem i prozračni travanj Nad grobom otrese kosu tešku od kiše. što je presto da se žari. BUJAŠ 378 . Spokojna ću biti. ako i patiš. Kao cvijet ili plamen.SARA TEASDALE (1884-1933) AMERIKA NEK ZABORAVLJENO BUDE Nek zaboravljeno bude poput cvijeta. Njemija ću biti i tvr ega srca Od tebe sada. smirena ko krošnje Opuštenih grana kada kiša pada. Ako tkogod pita. Neću te voljeti više. Vrijeme dobar drug je. reci da je davno To zaboravljeno u vremena toku. II plamena. kao tihi odjek Koraka u snijegu. sve nas čini starim. Prignuvši se nada mnom. Nek zaboravljeno bude za uvijek i uvijek.

Nitko s hitrim nogama. O Nathat-Ikanaie. Tirkiz pozlaćen i srebro krase odmorište tvoje.EZRA POUND (1885-1972) AMERIKA POJAVA PLESAČICE za vjenčanje u Kani Galilejskoj Tamnooka. ženo mojih snova. Ne na oh te pod šatorima. Bijela kao badem ramena su tvoja. Tvoje su djevice bijele kao oblutak. Sme a halja zlatom protkana skupljena oko tvog tijela. O. Njihov poj te okružava! Tu nitko nije nalik tebi me u plesačicama: Nitko s hitrim nogama. na meni su tvoje ruke: A prsti tvoji ko rijeka sle ena. Ne na oh te na studencu Izme u žena s krčazima. Tvoje su ruke mlado drvo ispod kore. SABLJAK 379 . Kao potočić me u rogozom. »Stablo na rijeci«. U sandalama od slonovače. Kao mlad badem očišćen. Ni rešetke od bakra. U tami prigušenoj. Ne čuvaju te eunusi. Tu nitko nije nalik tebi me u plesačicama. Tvoje lice kao rijeka obasjana.

SABLJAK HILDA DOOLITTLE (1886-1961) AMERIKA PJESMA Ti si kao zlato. Imaj me u ljutoj samoći Tamnih hridina I surih voda. Može li med širiti miomiris kao tvoja zlaćana kosa? 380 .DORIA Budi u meni kao vječna ćud turobnog vjetra. Nek bogovi o nama nježno zbore U dane buduće. Sjenovito cvijeće Orcusa Nek te se sjeća. poput poluzrela žita što snova se u zlato stapa. bijela poput bijele kiše koja prodire u poluzatvorene cvjetove bokorastog cvata gustog na crnim rukama jabukovih grana iz Ilirije. ne kao Prolazne stvari koje su — radosti cvijeća.

I smjelosti nije u ljubavi bilo. zanijemjeli. Spustila sjena i sva a je pala me u nas. odbačenoj sada. oborivši oči. pa ni želja više: . tiho kao list kada pada. u beznadnoj Očajničkoj nadi u opoziv riječi koja dijeli: Dok se muk u sobi taložio nijemo. Potišteni.Jer lice ti je čisto kao kiša. u muku. tragičnoj ljepoti što strada Kao razdrte blijede latice od obijesnih ptica — Toj žaljenoj i voljenoj ljepoti. I dok sam se. divio s bolom Tvojoj dubokoj. BUJAŠ CONRAD AIKEN (1889) AMERIKA SVA A Odjednom — čekali smo poslije sva e. ali 'poput kišnih kapi što bistre leže na bijelom saću i čine bijeli vosak još sjajnijim. Mrtvih vje a i prstiju. i urotile se kiše Da potresu strune naših srca u siva arpeggia. Stazom naših misli došuljao nam se glas Da se. A vjera ugasla s nadom. tako kosa na tvom čelu prosipa svjetlost za jednu sjenu. Kad se sumornost trenutka zgusnula do kraja.

pogledali se Kroz radosne suze. tvoje oči imaju svoju tišinu: u pokretu tvom nešto se krije što me okružuje nešto što dotaći ne mogu jer je previše blisko tvom pogledu nježnom koji me polako zatvara i onda kad bih tako zatvoren bio. Nestala je sjena i smisao sva e tog časa. tišine poput naše. CUMMINGS (1894-1962) AMERIKA U KRAJU GDJE NIKAD NISAM BIO u kraju gdje nikad nisam bio. još jedan list. tiho kao prvi. prenuvši se iz tuge. Kao neukrotiv pjev životnog vrutka Što zvoni i kroz poraz. Ustali smo uz te božanske zvuke. Podigli smo oči koje pamte. . BUJAŠ E. ja i život moj u istom trenu opet ćemo zatvoreni biti kao što srce ovog svijeta zamišlja snijeg koji pomno posvuda pada. Probu eni iz bola od te žalosti još čišće. sretno izvan svakog iskustva. Dodirnuh ti ruku i poljubismo se bez glasa. laticu po laticu otvarala bi me ti kao što Proljeće otvara (dodirujuć vješto i tajanstveno) svoju prvu ružu ii’ ako želiš da zatvoren budem. Istrgnuvši se iz tišine. a u mrtvo lišće Sletio je. E.Zvuk vedrog gudačkog kvarteta se prosuo Iz susjedove sobe tog trenutka.

al’ ipak jedan dio mene pojmi da je glas tvojih očiju dublji od svih ruža) nitko. Okretniji su od šarenih snova brzi dragi jelenovi rijetki crveni jelenovi. čak ni kiša. Četiri vitka psa se šuljahu sa smiješkom livade su ravne bježale pred njima. Četiri crvena srndaća kraj bijele vode okrutni rog je pjevao sprijeda S rogom o boku je odjašila moja ljubav odjašila niz jeku u srebrnu zoru.ništa što otkriti bismo mogli u svijetu tom nema moć takve krhkosti kao što je tvoja: i trajanje njeno s bojom krajolika svojih pobje uje mene nudeći smrt i vječnost u svakom dahu (ne znam što je to u tebi što zatvara i otvara. . Četiri vitka psa se šuljaju sa smiješkom veseli je jelen bježao pred njima. nema tako malene ruke SABLJAK SVA U ZELENOM Sva u zelenom je moja ljubav odjašila na velikom konju od zlata u srebrnu zoru.

Sva u zelenom je moja ljubav odjašila na velikom konju od zlata u srebrnu zoru. Blje i su od strašne smrti glatki tanki jelenovi. Četiri okrutne košute u zlatnoj dolini izgladnjela je strijela pjevala pred njima. Četiri vitka psa se šuljahu sa smiješkom oštri su šiljci bježali pred njima. Četiri visoka jelena na zelenoj planini sretan lovac pjevao je pred njima. SLAMNIG-ŠOLJAN 384 .Mekši su neg san u papučama vitki gipki jelenovi okretni nestali jelenovi. Četiri vitka psa se šuljahu sa smiješkom Moje srce palo je mrtvo pred njima. S lukom o pasu odjašila je moja ljubav odjašila niz planinu u srebrnu zoru. visoki. napeti jelenovi.

Ne znam kako si sad. Smatr’o sam srećnom i tebe.LANGSTON HUGHES (1902-1967) AMERIKA JUČE I DANAS Kako bih želeo. Nedostaješ mi. Nedostaješ mi mnogo. A danas si me ostavila. Juče sam srećan bio. da juče danas bude! Juče si ovde bila. 385 . Lulu. mila. Al mene je obrv’o jad. I ne znam kako bih te Zaboraviti mog'o.

se duši moglo širokim. A tvojoj pristupiti putima Spremih vitke — zidine visoke sanjah kako priječe pristup tvojoj duši —. Okušah prečace uzane. al duša ti bješe slobodna toliko da nikakvih vrata na njoj nije bilo. na zagonetnom pragu tvoje duše.PEDRO SALINAS (1892-1951) ŠPANJOLSKA DUŠA TI JE BILA Duša ti je bila otvorena. ljestve MILIĆEVIĆ . prolaze strme i opasne.. Gdje je počinjala? Svršavala gdje je? I ostadoh tako zauvijek sjedeći tu. zidova i plota. svijetla tako da ne mogoh nikad u nju ući.. ali tvoja duša bijaše bez straže. Tražio sam k tebi uska vrata duše.

PITANJE Zašto pitam gdje si. neopipljivom. a ti širiš ruke i pokazuješ mi svoju vitku pojavu i kažeš da je moja. no bila je već udata. i pitam te od čega si. . u zraku. čija si. I pitam. tebe. ako ti nisi odsutna? Ako te vidim gdje ideš i dolaziš. MILIĆEVIĆ FEDERICO GARCIA LORCA (1898-1936) ŠPANJOLSKA NEVJERNA ŽENA K rijeci je povedoh tada misleći da djevojka je. da. te. A ja uvijek pitam. ako nisam slijep. tvoje tijelo vitko koje nestaje u glasu kao plamen u dimu.

jer sam čovjek. Svjetla bjehu pogašena. iza rijeke. polovinu puna vatre. Šuštao mi šum u sluhu uštirkane suknje njene. Bez svjetlosti u krošnjama uzraslo je sve drveće. Ni u smilja. ispod punde njenih kosa mekani razgrnuh pijesak. Te sam noći projezdio najdivniju od svih cesta na ždrebici sedefastoj. ona prslučića četiri tijesna. polovinu puna leda. sve što mi je ona rekla. ni kristal na mjesečini tako blistav ne izgleda. na Jakovljevo. Kao ribe prestrašene bježala mi njena bedra. Neću reći. s dogovorom ko da bješe. ni u školjki tako glatke kože nema. Kad prodosmo kroz kupine pa kroz trnje i kroz ševar.U noći. obzor pasa lajao je u daljini. ona halju skide spremna. . Ja pojas s pištoljem. Ja onda kravatu skidoh. ko što šušti komad svile kad ga deset noža reže. Kod posljednjih tamo kuća takoh njene grudi snene i odmah se otvoriše ko zumbula kite cvjetne. a bez uzde i bez stremena. a krijesnice upaljene.

a reče da djevojka je kad se s njom na rijeku spremah. Predveče vidiš kako drhte čempresi s pticama. MILIĆEVIĆ AMPARO Amparo.Svjetlost uma meni kaže da razborit biti treba. Povedoh je s rijeke blatnu od cjelova i od pijeska A mačevi ljiljanovi borili se protiv vjetra. 389 . kako li samuješ u svojoj kući u bijelo odjevena! (Ekvator izme u jasmina i smilja. od platna svijetla. dok lagano vezeš slova na grubu platnu. Kutiju joj za pletivo poklonih.) Slušaš čudesne vodoskoke svog dvorišta i slabašni žuti ćurlik kanarinca. i nisam se zaljubio jer udata bješe žena. Ko Ciganin pravog soja ja se ponijeh kakav jesam.

volim te. za potišteni hodnik. Jao. Jao. volim te s naslonjačem i mrtvom knjigom. Volim te. jao! Primi ovaj valcer slomljenih slabina.Amparo. Ima salon s tisuću prozora. jao. Ima jedna smrt za klavir koji u plavo bojadiše mladiće. u tamnom potkrovlju ljiljana. ovaj valcer pristanka. ovaj valcer. Ima komadić jutra u muzeju inja. U Beču su četiri ogledala u kojima se igraju tvoja usta i jeka. jao. kako li samuješ u svojoj kući u bijelo odjevena! Amparo. Ovaj valcer. u našoj postelji od mjeseca i u plesu što ga sniva kornjača. . smrti i konjaka koji kupa svoj rep u moru. jao! primi ovaj valcer zatvorenim ustima. jedno rame na kojemu smrt jeca i jedna šuma raspored golubica. i kako ti je teško reći: ljubim te! IVANISEVIC MALI BEČKI VALCER U Beču ima deset djevojaka.

volim. . Jao. snijući stara svjetla Ugarske u mrmorenju blage večeri. probu ena. Gle. jao. jao. nijema. u potkrovlju gdje se igraju djeca. želim.Ima prosjaka na krovovima. a u tamnim valovima tvoga hoda. ljubavi moja. kakve li obale zumbula posjedujem! Ostavit ću svoja usta me u tvojim nogama. U NOĆI Tako tihu. Jao. jao! Primi ovaj valcer što umire u mojim rukama. pored mene. Jer ja te volim. ostaviti violinu i grobnicu. vrpce valcera. jao! Primi ovaj valcer »Ljubim te vječno«. U Beču ću plesati s tobom. ljubavi moja. motrim te. željan da noću dugo gledam boju tvojih očiju. gledajući me. MILIĆEVIĆ koja će imati glavu VICENTE ALEIXANDRE (1898) ŠPANJOLSKA OPRUŽENI. Ima svježih vijenaca plača. ljubavi moja. gotovo te istražujem. budna. Lice ti hvatam rukama dok opružena ovdje ležiš. opažajući ovce i snježne ljiljane u tamnom spokojstvu tvog čela. pod maskom rijeke. dušu svoju u fotografiji i ljiljanima.

s drugim nogama. Prilazila bi. Ta koja potiho kaže: hladno je! Ta koja. Tamo šumom koraka. Ta koju budim. A ne mogu te tako gledati jer ne mogu da te gledam bez ljubavi To znam. Da te bez ljubavi gledam.. prisutnost. Bez ljubavi nisam te vidio. koju imam. u mojoj sreći. vjetrom koji bi pomicao tvoju odjeću.. Da se šuti. suhim pogledom. s I prilazila bi. u tom bu enju i uspavljivanju. Koja miriše na život. kad je poljubim. Ta koja traje kao list ruže što ne blijedi. Spavala si. da te promatram bez divljenja. mrmlja gotovo kao kristal.Da zaronim u tvoje oči.. Iz drugog drugim S drugim kuta mojih očiju. MILIĆEVIĆ 392 . gdje prolaziš. Vidjeti te kakva bi bila iz drugog kuta. i izlu uje me svojim mirisom. sadašnji. u tom svitanju. slatko vrijeme. Kakvu te ne znam.. Osmijeh. koje prolazi. i da se spava uz taj neprestani miris. vrijeme mirisno. Ta koja mi daje život neprolazan. Kakva bi ti bila bez ljubavi? Katkad pomislim na to. uništava se i sažiže. Takvu te gledati i vidjeti kakva si. dok se ja osjećam kao srljanje koje bježi. miris života. sadašnjost nepomičnu kao ljubav. Ta koju pokazujem kad pružim ruku. Kakva nisi. ta koja spavaš. Ta koju osjećam kao stalnu blagost. u tom da se pogasi svjetlo i da se kaže.. Jer ovdje si. koju skupljam i približavam.. Da te gledam. gdje bi prolazila pri drugom osvjetljenju.

zazvoniše zvona s katedrale. gdje broš pozlaćeni. i moj cvijet naranče? Gdje je moj prstenak. Gdje li je moj veo. MILIĆEVIĆ . zazvoniše zvona s katedrale. i moj derdan krasni? Požurite majko! Evo.RAFAEL ALBERTI (1902) ŠPANJOLSKA ZARUČNICA Evo. a moram na vjenčanje. A ja bez dragoga moram na vjenčanje. Gdje li je moj dragi? Moj ljubljeni dragi gdje li mi je sada? Evo. gdje haljina bijela. Ja cipela nemam. zazvoniše zvona s katedrale.

a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu. jedinom slobodom koja me ushićuje. kako sam se zamišljao. jedinom slobodom za koju umirem. sreća ili ambicija. kad bi poput zidova što se ruše da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu. istinu samoga sebe. sa slobodom ljubavi. zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju. nego ljubav ili želja. Ne poznajem slobodu.LUIS CERNUDA (1902-1953) ŠPANJOLSKA KAD BI ČOVJEK Kad bi čovjek mogao reći ono što voli. čije ime ne mogu čuti bez uzbu enja. svojim očima i rukama objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu. istinu svoje istinske ljubavi. ostavljajući samo istinu svoje ljubavi. koje se ne zove slava. kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo. Da te ne poznam ne bih živio. MILIĆEVIĆ 394 . kao što je oblak uzdignut u svjetlosti. kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi. slobodno. da umirem ne znajući te. jer nisam živio. osim slobode da budem zarobljen u nekome. za koga sam danju i noću ono što želi. kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba. ja bih konačno bio onaj. Ti opravdavaš moje postojanje. ne bih umro. onaj što svojim jezikom.

iz ramena krv mi teče. Tišina. Uzbu enje. Sad sjedim za svojim stolom. Kao da bi razastrla svoje milo. odsutnost me tvoja boli. crno perje.MANUEL ALTOLAGUIRE (1905-1959) ŠPANJOLSKA NA MOJE RAME NASLONJENA Na moje rame naslonjena bila si mi desno krilo. MILIĆEVIĆ . dizale me tvoje riječi u svjetlo i bijelo nebo.

ti.JOSEP CARNER (1884-1970) KATALONIJA SAMI Kada ljubav bukne. Kad se poljubimo. grana nas osipa lišćem i naš poljubac rastjera jato ptica. MILIĆEVIĆ PITAM TE Hoćeš li se na me sjetiti kad odem. ljutite ruke zalupe vrtna vrata. ljudi okreću lice. brodolomci. igračke mora. A kad se zagrlimo pobožnim zagrljajem. zlatna kiša dana polako malaksava. nestaju i ove pohlepne hridi. i mi smo sami. što me i sad držiš za odsutna? Tko će znati je li ta ledena ruka već svemu kraj ili tek početak? I znati da li s tjeskobom ili obećanjem šapućeš moje ime u kasni noćni sat? I znati da li se u svojim snovima bojiš mene ili se za sebe bojiš? KOVAČEC 396 .

kao što dajem hitri pogled u noći sjeni koja liječe. u kakvom spokoju u sjajnosti soli. V. FOIX (1894) KATALONIJA U KAKVOM PONORU U kakvom ponoru nas dvoje. Ruži i tebi.CARLES RIBA (1893-1959) KATALONIJA IZNAD NAS EVO ČISTO GRANJE Iznad nas evo čisto granje. voda pati. MILIĆEVIĆ J. s krvlju i olujom u samotnoj dolini brali smo lažno cvijeće. na prostranoj plaži mi se upoznasmo u dvomislenoj slici i pod nebesima sjedinismo tijelo i suze? Svako za sebe sami u izgubljenom zaklonu. me u nama ruža diše. no bijasmo jedno u varci. vrijeme uzdiše. Gle. mila moja. voda teče a vrijeme staje. kao san koji nas zarobljava. u tvojim rukama nada živi. u očima svijet se zaboravlja. stari smo kao list i talas. dao sam jesen i proljeće. duša odsutna u neobičnom kraju. 397 .

Tamo dolje. sjaj planine nas zove. cvijet planinskog vrha. O ljubavi moja. Čini se kao da nas nebo uhodi i primiče uho puteljku kojim hodamo. MILIĆEVIĆ TOMAS GARCES (1901) KATALONIJA PUTOVANJE Ljubice se miješaju sa zelenilom fontane i u blijedo nebo vrhunci se urezuju. zemlja se leluja toplinom mesa 1 diše poput nostalgičnih grudi. Raj i Zmiju u tajnim uvalama tvojih očiju. Znat ćemo naći kakvu kolibicu. putovanje je završeno: u bukovoj šumi sjene dozrijevaju! MILIĆEVIĆ 398 . zlatan list. Zvoni večer. voda i pijesak u neizvjesnim žalima ili ognjeni potočić u vrtu i polju? U drijemežu visokog saznanja Stablo i Plod opažam. koja zaklanja snove.Bila si u meni neznatna prividnost. 0 ljubavi moja.

. nijedna put mi nije dala takav užitak. ptica teška. krila mu ljiljan. — karamfil. . u plam i čudo pretvara se. duša jezera to je labud sa svoje dvije ljudske zjene. Cvijet uzduha i cvijet vode. što zlokobnim se pjevom javlja.. dvaput ljudska. kljun mu u ognju. težak i otmjen poput princa.DELMIRA AGUST1NI (1886-1914) URUGVAJ LABUD Zjenica plava moga vrta to je drhtavo ogledalo jezera jednog čiste vode.. i sva umilnost labudova. toliko čiste te vjerujem da se u sjajnu površinu misao moja upisuje. skriven u ljiljanu. nijedna glava tako krotko u moje krilo nije pala. uzbu uju me bijela krila kao goruće dvije ruke. Ta ptica bijela. i bjelina. vesla ruža. vrat žalovit i ponosit je.. Nikakve usne nisu žarke ko njegov kljun u mojoj ruci. takvu patnju: kroz njegove se žile pjeni plamena struja.

ljudskim i sa crvenim. Uranja kljun u moje krilo i tu ostaje kao mrtav. MILIĆEVIĆ .. a ja ga u svom mesu slušam. a tišina je samo ruža navrh njegova žarkog kljuna... No on mi u svom mesu zbori. a čini se da oganj pije. i on odnosi puste želje u svome skutu ružičastom. koje kadikada misao moju odražava. crvenom bojom labud plaši. u drhtavome ogledalu jezera. katkada — cijela! — ja sam tijelo. Na rukama mu vodu dajem. U mome snu toliko živi i tako u put moju tone te često mislim je 1’ to labud s dva svoja krila lepršava. Jezeru bistrom na obali zapitkujem ga u tišini.Rubinom rujnim od požude glava je njemu okrunjena. je li to samo bijeli labud u bistroj vodi mog jezera. Na površini od kristala. Katkada — cijela! — ja sam duša... ii ljubavnik u mom životu. a ja bjelinom strah zadajem. s očima svojim rijetkim. i ja izgledam ko da pružam čitavi pehar svoga tijela.. žarkim kljunom.

i visoke trske neće prepoznati moje slavno lice. kad si e na rijeku. Sada kad tako tvoj me pogled čita. vidim da sam jadna i potpuno gola. na travu pada rosa snena. lijepa kao trava puna rose meke. ko ovu ženu na koju si sada svratio pogled. gledaj me dugo i šapći riječ meku. Ni stijenu na punu nisi još nikada vidio golu pri blistanju danjem. ujutro. čuvši joj pjevanje. MILIĆEVIĆ . Noć je.GABRIELA MISTRAL (1889-1957) ČILE STID Sva sam lijepa kad tvoj me pogled prati. Zbog ljudi koji idu kroz ravnicu šutjet ću da mi sreću ne primijete po sjaju na mom čelu i na licu i po drhtanju moje ruke sretne. Stidim se evo svog glasa razbita i grubih koljena i usta punih bola. kad si em do rijeke. jer ta koju ljubiš bit će ispunjena ljepotom.

Odlazi moj pogled. kolala bih u dlanovima tvog rada. moje noge u dva prašnjava vremena. Sve odlazi od tebe. Odlazi moj glas koji se pretvarao u zvono. moje lice odlazi u gluhome ulju. izgorjela bih u tvojim koracima. sve od nas odlazi. brijest i smreka. u tvojoj strasti. Odlazim od tebe s budnošću i sa snom. koja prolama noć kao mahnitost osamljenog mora. gluho za svakog. Odlaze moji pokreti što su se upredali pred tvojim očima kao tkalački čunak. MILIĆEVIĆ . U tvom vjernom sjećanju već se brišem i u tvojoj uspomeni već sam kao oni što se ne rodiše u poljima i dubravama. kao vlaga isparujem se iz tvog tijela. Da sam tvoja utroba. u tvojim ustima od mošta. koje više ne čujem. Odlazim od tebe sa samim tvojim dahom. moje ruke u rastopljenoj živi. koji je nemoćan kad te gleda. Sve od nas odlazi. osim za nas. sve od nas odlazi.ODSUTNOST Od tebe moje tijelo kap po kap odlazi. Da sam krv.

čistu paru zemlje udisah duboko čupajući korov. sidoh dolje u vrt da podragam biljke. Čaplje teške i umilne krale su polako mrve iz mog skuta. još mokra od vode. Uprte u ulaz i dalje su bile moje žive oči. još tanju od vela. sunce kakvo nikad ne vidjeh. češljala sam kosu. Uprte u ulaz oči su mi bile. Čekala sam tebe. Namirisah ruke sokom bilja svježa i mirisna. zveckanje posuda i stakla. uprte u ulaz. Sat mi tada reče: »Deset prije podne«. zatim se obukoh u haljinu tanku. U laganom skoku sjedalo od slame bacih u predvorje. salon je u tami. na bijelom mramoru stubišta. Unutra. oprah se u zdencu što ga mlado grmlje opkoljava. Zatim. MI L I C E VI C 403 . A vani. ruke što spremaju stolnjake.ALFONSINA STORNI (1892-1938) ARGENTINA SUBOTA Ustala sam rano i hodala bosa kroz hodnike kuće.

na primjer: »Noć je puna zvijezda.CARLOS OQUENDO DE AMAT (1899-1936) PERU PJESMA Za tebe imam osmijeh štampan na japanskom papiru gledaj me jer ti činiš da trava raste na livadama ženo mapo muzike bistrino rijeke svetkovino plodova na tvoj prozor vješaju bršljan automobilskih volana i prodavači snizuju cijene svojoj robi dopusti da poljubim tvoj glas tvoj glas koji pjeva u svim granama jutra. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Noćni vjetar kruži nebom i pjeva. Napisati. 404 . Volio sam je. a katkad je i ona mene voljela. trepere modre zvijezde u daljini«. MILIĆEVIĆ PABLO NERUDA (1904-1973) ČILE OVE NOĆI Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

kao ova. Kao da je hoće približiti moj je pogled ište. Kao prije mojih poljubaca. I to je sve. kao ova. koliko puta. Osjećaj da sam je izgubio. zaista. a tako dug je zaborav. Njen glas. držao u svom naručju. KAŠTELAN . Pomisao da je nema. U daljini. Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči. a ona nije uz mene. a možda je ipak volim. bez nje još beskrajniju. držao sam je u svom naručju. Jer sam je u noćima. ali koliko sam je volio. Ista noć odijeva bjelinom ista stabla. Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene. Pripast će drugome. oni od nekada. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje. Slušati beskrajnu noć. Drugome.U noćima. nismo više isti. Više je ne volim. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho. moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati. Ljubio sam je. U daljini netko pjeva. I stih pada na dušu kao rosa na livadu. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Mi sami. Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Moje srce je ište. Tako je kratka ljubav. pod beskrajnim nebom. i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem. a katkada sam i ja nju volio. Voljela me je. njeno sjajno tijelo. zaista. Više je ne volim. Njene beskrajne oči.

i umor traje. bedra bijela. Moje tijelo divljeg ratara u tebi kopa i izbacuje sina iz dubine zemlje. Da bih se nadživio. od mahovine.TIJELO ŽENE Tijelo žene. ti si spodobna svijetu u svom činu nu anja. moj pute neodlučni! Tamna korita. i patnja beskonačna. MILIĆEVIĆ EMILIO BALLAGAS (1910-1954) KUBA NOKTURNO I ELEGIJA (ulomak) Ako upita za me. ruže prepona! Ah. Tijelo od kože. Od mene bježahu ptice i noć je u me nadirala svojom moćnom najezdom. Ali dolazi trenutak osvete i ja te ljubim. kaži da sam umro i da se raspadam ispod mravinjaka. ostat ću u tvojoj ljupkosti. kao kamen u praćki. pomamo moja beskrajna. od mlijeka čvrsta i lakoma. kao strijelu u svom luku. bijeli brežuljci. nacrtaj na zemlji znak križa od tišine i pepela preko mutnog imena koje podnosim. Ah. Ako upita za me. Bijah osamljen kao tunel. Kaži joj da sam sada grana naranče i krotka zastavica na nekome tornju. pehari grudi! Ah. kovao sam te kao oružje. glas tvoj spor i tužan Tijelo žene moje. oči odsutnosti! Ah. 406 . Že i moja. u kojima že vječita traje.

Ili. A ja sam nijema riba. ako ti je draže. Naučiti boju njenih zjenica i blago se ugasiti na njenim grudima. ove sive oči i ove prste. Krv je lovor koji pjeva i pati i ja ću uzalud čekati pod njegovom sjenom. moju utvaru u brodu ogledala. u patvoreni prsten na nekoj obali zaboravljenih sita: reci joj da lutam od šafrana do ljiljana. Ploviti jednu noć u njenim kosama. Ako upita za me. obamrijeti uz mrmor gostionica i sordina. Možda plačem u lovoru ili tražim svoje sjećanje u obliku jedne zvijezde. Ako upita za me. da sam se pretvorio u tamnu jarebicu. Kaži da sam nestao. potonuti kao ponoć. i kaplju krvi u ovoj maramici. Daj joj uzdah moj i moju maramicu. Već je večer. MILIĆEVIĆ . reci da sam umro.Nemoj joj reći da još uvijek plačem grleći prazninu njene odsutnosti gdje je njen slijepi oblik ostao utisnut uvijek čekajući da se tijelo vrati. reci da boravim u listu primoga i u akaciji. daj joj ove oči. Reci joj da htjedoh sačuvati njene usne i nastaviti palaču njena čela.

a mi se ne držimo za ruke. nevini pogani propadanja. sjedni do mene. Lidija. dalje od bogova. No treba znati prolaziti sasvim spokojno i bez velikih uzbu enja.) Onda ćemo misliti. (Držimo se za ruke.FERNANDO PESSOA (1888-1935) PORTUGAL ODA Do i. zagrljaje. ali bolje je da sjedimo jedno pored drugoga i da gledamo kako rijeka teče. ništa ne ostavlja i ne vraća se. Volimo se spokojno. bez mržnje i strasti koje podižu glas. bez briga. Mirno gledajmo kako teče i naučimo od nje da život prolazi. Bez ljubavi. da ovaj život prolazi i ne staje. na obali rijeke. ako hoćemo. 408 . bez zavisti koja previše uznemirava oči. nek njihov miris blaži ovaj trenutak ovaj trenutak kada smireni ne vjerujemo ni u šta. odlazi prema dalekom moru. velika djeca. jer i s njima rijeka će jednako teći i uvijek će odlaziti prema moru. milošte. uroni u njih i ostavi ih u svom krilu. Opustimo ruke jer nije vrijedno da se umaramo. Uživali. Naberimo cvjetova. odlazi Sudbini. prolazimo kao rijeka. ne uživali. misleći da možemo. izmijeniti poljupce.

jer nikad se ne držasmo za ruke niti se poljubismo. tužna poganko s cvijećem u krilu. niti bijasmo drugo osim djeca. I ako prije mene poneseš obol mračnom brodaru. a da te sjećanje na me neće opeći ni raniti. neću morati da patim kad te se budem sjećao. ako postanem sjena. sjetiti mene poslije.Bar ćeš se. MILIĆEVIĆ . Bit ćeš mi blaga u spomenu kad te se sjetim na obali.

U rijeci što u more uvire: Tek ro eni tvoji su svi. Ljepota je pojam jedan.. I ljepota je tužna. . U ovci što pase si ti. Duša s čulima tobom se kiti. Po sebi ona tužna nije. Stojiš u svemu što umire. Stojiš u zrnu što zri. Ljepota je ta što se u nama krije. i puna nemira.. A vrijeme kad završi ovo. Već po krhkosti i nesigurnosti koje u sebi krije. U svemu.MANUEL BANDEIRA (1886-1968) BRAZIL POSVUDAŠNJOST Svijet si moj misaon sjajni. na nebu ćeš biti. Bit ćeš i konac svemira). Stan tvoj duh je i slovo. Na nebu. CETTINEO MELANKOLIČNI MADRIGAL Ono što ja u tebi obožavam Tvoja ljepota nije. Tako isto. a različno biće! (Bila si prvo otkriće. U svemu što maštam si ti: Horizont tvoj je beskrajni.

Ono što ja u tebi obožavam. Otvoren kao rana u srcu tvoga boka. Ni mrtav otac nije. Ono što ja u tebi obožavam Nije ljupka muzika tvoga glasa. Svega što se'u srcima ljudi u stvari krije.Ono što ja u tebi obožavam. Koja zbunjuje i smiruje osjećanja moja. tako gipka i blistava. Dražesna i vazdušna kao misao tvoja. Ono što ja u tebi obožavam — neka mi bol i utjehu Ono što ja u tebi obožavam život je koji prosi. Ni tvoja čistota. tako gipka i blistava. koju sad zemlja krije. — Slobodna ptica uvrh planinskog neba treptava. Koja se stalno obnavlja svakog časa. nije. koju sam izgubio. Ono što ja u tebi obožavam Nije nagon materinstva duboka. CETTINEO . Ni tvoja duhovitost. Mati. Ni sestra. Ni tvoja duhovitost. Tvoja nadarenost nije. Ni tvoja nečistota.

. Jednako bezimene kao i bijedne stanice. Tužna djevojčica s prozora i mala stanica. Mnogi ljudi u vozu na okna se nadnesu I gledaju ljubopitljivo lice djevojčice. Ona ispituje za staklom. Ali sa mnom putuje bolna uspomena. Onu stanicu daleku. Gdje se vrši samo kratki zastoj i smjena.. Djevojčica u daljini izgubljena? CETTINEO CECILIA MEIRELES (1901) BRAZIL PLAHOVITOST Jedna bi mala kretnja. Živi i vene jedna djevojčica rastužena. koja je mala i okrečena.. zaboravljena. što je skriva. Ostala je u daljini. Polazi voz.. Ko zna da li od života očekivana žena Nije bila ona sa stanice..RIBEIRO COUTO (1889-1963) BRAZIL DJEVOJKA SA SIROMAŠNE STANICE Ja volim onu stanicu usamljenu. ona djevojčica. malo podigav zavjesu. bezimenu. Čim stigne voz. kradomice.... U kući stanice. daleka i laka kretnja dovoljna bila da bi ti pošao sa mnom 412 i sa mnom vazda bio .

CETTINEO PJESMA NJEŽNOSTI Kad bi ti čovječan bio. vjetrovima smračujem odgonetnuo. svjetovi brodeći hode u mirnom uzduhu vremena i ne zna se dokada — a jednog dana ja ću dokončati. . S planina vremena jedna riječ pala ispremeće sva mora. moje bi ruke živjele. Da bi me me u misli tihim svoje.— kretnja koju učinit neću. I sve dok me ti ne otkriješ. da ti prinesu haljine čudesne legende. — riječ koju kazati neću. oblačim noćne haljine — koje ću izmisliti za te. spaja daleke zemlje. vezući nježnosti i platna svilena.

CETTINEO . vezući nježnost i svilu. O.. flauta u poznim ljetima koja bi pjevala obredu vrlo bliskom smrti. I mislim. Odabrani. da bi ruke moje živjele. Kad bi ti čovječan bio. oružje za tvoj rat.. ja bih sve bila u tvome postojanju. ja bih ti bila igračka djetinja. Nisam drugo već ova žudnja neodoljiva da postojim. Kad bi ti čovječan bio. da ti prinesu haljine čudesne legende. moja bi usta voće bila za tvoju že . Kad bi ti čovječan bio. oči bi moje upaljene sjale danju i noću. kao onaj što se okrunio bio sunčevim plamenom. i za tvoj san muzika ljubavna.Kad bi ti čovječan bio. Ali sam ništa. i uperene bi tako bile u tebe što sav bi blistao. svečanost utjehe za tvoje nježnosti. kad bi ti čovječan bio.

1 tvoje oči neće spoznati radosti. Krine hladnih dolina. Tvoja ljepota ljepota je kraljice. Rodila si se za ljubav. CETTINEO 415 . I tvoje će nas tijelo bezna u da ponese. Večernja zvijezdo. Iz tvojih jednostavnih kretnja.AUGUSTO FREDERICO SCHMIDT (1906) BRAZIL ELEGIJA Ljepota će tvoja zapaliti la e na moru. 0 cvijete smrznutih voda. iz tvog nevjerojatnog siromaštva Ra a se ova gracija Koja te obavija u tvoje tajanstvo. Zapalit ću šume. Ljepota bi tvoja zapalila šume. Da se otkrije ljepota tvoja U noći. Ljepota tvoja ima jednu zorinu tugu. preobražena. I tvoje oči upoznat će se s bezutješnim suzama. Ljepota je tvoja svjetlo uvrh golih tjelesa. Ljepota tvoja ljepota je robinje. Rodila si se za slavu i za bolna iskušenja. Tvoja ljepota zapalit će šume i la e. Ljepota tvoja ima okus smrti. Iz tebe se rada onaj tajanstveni disaj Koji čini da drhture ruže I mirne se vode jezera mreškaju. I zorina svjetlost uvrh studenog tijela. Rodila si se za velike satove slave. zapalit ću la e na moru.

Stajala si izme u tvog krvnika i majke. da su ti se tresla koljena Od jada. Gotovo kao grub dječak ispod šibe. Ja ti podmetnuh zrcalo: izme u Crnih pramenova isticalo se okruglo Tvoje lice kao sočno voće. kojeg si trpjela. 416 . Tvoju dugačku kosu. I vjerujem.UMBERTO SABA (1883-1957) ITALIJA DJEVOJČICA Tko tebe vidi. koje ne donosi Cvjetove nego voće. I noga ti je bila oružje. Sjale su samo tvoje velike oči. Sad evo: rezali su ti kosu. Bilo te teško dohvatiti. Kome srdžba i bol obraze ispunja vatrom. o divljana. Pa onda s koliko si ponosa kupila Ono palo blago. Čudno stabalce. vidi proljeće. DELORKO ŽENA Kad si bila djevojčica bola si kao šumska jagoda. Uspravna i drska.

. i dalje si lijepa. Bludnice. bijelog. Tko te je dozvao u život? Otkud dolaziš? Iz trpkih tirenskih luka S raspjevanih toskanskih sajmova Ili je u gorućem pijesku bila okretana Tvoja majka ispod vjetrova jugoistočnjaka? Beskrajnost ti utisnu ču enje Na zvjerskom licu sfinge Kipteći dah života Tragično kao lavici Trese ti crnom grivom I ti gledaš bezbožno janje plavo Koje te ne ljubi i koga ti ne ljubiš i koje trpi Zbog tebe i koje te umorno cjeliva. vezuju nam duše. patnje.. jednu od njih prave. DELORKO 417 . Tragovi godina. RICOV DINO CAMPANA (1885-1932) ITALIJA JEDNOJ BLUDNICI ČELIČNIH OČIJU Gledaš me svojim očima malim životinjskim I šutiš i čekaš a onda se stišćeš I ponovo me gledaš i šutiš. šiljatog demonskog uha. A iza crne kose koju splećem oko prstiju. Tvoja put Nezgrapna i teška spava omlitavljela U prapočetnim snovima.I dalje mlada. više se ne plašim malog.

ležala si nauznak. Sjena nužde koja luta Vedra i neizbježna za dušu I osloba a je u radosti. . koja si spavala. Kako je malen svijet i lagan u tvojim rukama! RICOV VINCENZO CARDARELL1 (1887-1959) ITALIJA DJEVIČIN SAN Jedne večeri sam prešao s tvojom majkom Prag tvoje sobe. na krevetu. Ništa an eoskog nije bilo u tebi. bio je u tvom brončanome tijelu: — Oh božanska Jednostavnost tvojih vitkih oblika — Ni ljubav ni čežnja.ŽENA GENOVEŽANKA Ti si mi donijela malo morske alge U svojoj kosi. bez daha. Opora djevice. Bez sna. Što je hrlio iz daleka i stiže težak Od žara. I vidio sam te kako spavaš Tamo. u ču enju vedra Da je beskrajem jugo Može ponijet dalje. i miris vjetra. Nepokretna. bez duše. Kao što spava ruža. I nešto se od tvoje boje 418 Bilo izgubilo. utvara. Napokon savladana.

MILIĆEVIĆ GIUSEPPE UNGARETTI (1888-1970) ITALIJA LIPANJ Kada mi umre ova noć i kada je kao tu in uzmognem gledati te san me obuzme 419 . tamo.Zatvorena lica. koja su za mene postala groblje na kojem stražarim. prema istoku. kao nekad U majčinu krilu. pobjegla kao golubica i nestala si. Rasla si spavajući. Tvoj čudesni san. Pusti časovi. ukrućena U nekom dalekom snu. DELORKO KLONULOST Odletjela si. I ja sam vidio. No ostala su mjesta koja te vidješe i časovi naših susreta. djevojčice. I naduta od potajnog previranja. mjesta.

uz šum valova što se smiruju premećući se do bagremove ograde moje kuće Kada se probudim u tvom tijelu što se izvija kao slavujev glas Gasi se poput boje blistave zrela žita U prozirnosti vode tanano zlato tvoje puti osut će inje tamno Uznesena brenčavim staklima zraka bit ćeš nalik panteri Slistat ćeš pod pomičnim sječivima sjene Ričući nijema u onoj prašini gušit ćeš me .

Zatim ćeš sklopiti vje e Vidjet ćemo našu ljubav kako klone poput večeri Zatim ću razgaljen u paklini obzorja dužica tvojih očiju ugledati umiranje svojih zjena Sada je vedrina svedena kao u ovo doba jasmini u mom afričkom kraju Izgubio sam san Treptim na uglu neke ulice kao krijesnica Umrijet će mi ova noć? IVANIŠEVIĆ .

govorim li. svaka tvoja kretnja. ulazi bez stope i nestaje u času kad ispuni svaki trag i zatvara se pri tvome koraku: sa mnom si ovdje ti. u ovom zraku koji se spustio da zapečati ukočenost stijena. 422 . naokolo. A ja okrivljujem moru. mijenja mi se čin.EUGENIO MONTALE (1896-1981) ITALIJA DVOJE U SUTONU Struji izme u tebe i mene na uzvisini podvodno svjetlo koje izobličuje s profilom klisura i tvoje lice. a kretnja već mi više i ne pripada. dopuštam vračaru da ne prizna više od mene bilo što izvan mene: dignem li tek ruku. zatim pijavica zaplete doline u bjesomučno gibanje a s grančica dopre zvonki glas koji se izgubi u munjevitome dimu dok prva svjetla rišu pristanište. razbiju se o jedan kristal sjećanja neznana i blijeda. što pritište. slušam zblenut onaj glas kako silazi k svojoj ljestvici najudaljenijoj ili možda već ugašenoj na zraku koji je ne podnosi. Na prolaznu dnu stoji. odrezana od tebe. Takva u času kad se opire posljednjem raspadanju dana traje obmana.

Ne znam da 1 te poznajem.riječi. Riječi su ti bile zatvorene i brze. a tvoja haljina je bijela. Gledam te. me u nas padaju već svele. Stavljahu srce na uteg života koji sam znao iz cirkusa. Duboka cesta gdje se spuštao vjetar izvjesnih noći marta i budio nas kao prvi put.. trepti i dira tvoje nage ruke. Par trenutaka sažgalo je od nas sve: osim dva lica. znam da nikad ne bjeh odijeljen od tebe kako to biva u ovaj kasni povratak. Prestiže me svjetlo. dvije obrazine što se nadimlju u silom izazvani smiješak. RICOV 423 .. Gledam te u meku zrcalu. i grud proviruje iz čipke razriješene na lijevom ramenu. RICOV SALVATORE QUASIMODO (1901-1968) ITALIJA A TVOJA HALJINA JE BIJELA Pognuta ti je glava i gledaš me.

pun suhe trave i svjetla. koji prolaziš. privučen od drugih mrtvih. MILIĆEVIĆ CESARE PAVESE (1908-1950) ITALIJA LJETO Jest svijetao vrt. što je ovdje zaostao. sa svojim stihovima. 0 ti. žena Emilijanka koju sam volio u tužno vrijeme svoje mladosti. kao što sigurno bijaše u djetinjstvu zapanjeno zbog gutača plamena na visokim kolima. Dodiruješ kosu 1 stresaš joj uspomene. vrt koji lagano iskuhava svoju zemlju. Nedavno se s njome smrt poigrala dok je spokojno gledala kako vjetar jesenski trese grane platana i lišće sa sive kuće u predgra u. koja se nikad nije potužila na čovjeka.EPITAF ZA BICE DONETTI S očima u kiši i utvarama noći tamo je. na polju petnaest u Musoku. mržen. 424 . pored groba jedanaest šezdeset. jedan izme u mnogih tvoraca sanja. Ti udišeš tu travu. zastani jedan časak da pozdraviš onu. A to svjetlo nosi okus mora. Njeno je lice još živo od ču enja. okružen niskim zidom.

vidio sam gdje silaziš mekanom stazom večeri i kako otvaraš sjenu. slatki.Vidjeh gdje padaju mnogi plodovi. Na mirnom licu imaš jasnu misao koja ti na ramenima hini svjetlost mora. Jednaka je aroma i u tvojim očima i u toploj uspomeni Slušaš Riječi koje slušaš jedva te se dotiču. Govorila si mi razgaljena do pojasa poput djevojčice i daleko. Tako se i ti preneš na trzaj krvi. uronjujući. ostaviti dah i plavo veče iščeznut će kao muk unaokolo. kao u snu. u jednu tamo moju travu. ljubavi. SLAMNIG ALFONSO GATTO (1909) ITALIJA MOŽDA ĆE ME OD TVOG LIJEPOG LICA Možda će me od tvog lijepog lica. Na licu ti je šutnja koja tišti srce uronjujući. 425 . a iz nje se cijedi stara patnja kao sok plodova koji su onda pali. Bio je mekan snijeg tvojih koraka a grad bijednih stovarišta gasio je na dimnom nebu modri odraz zidova. Mičeš glavom kao da se naokolo doga a čudo zraka a čudo si ti.

U mlaku zaboravu. živiš i zaboravljaš snove i moj glas. prošlost ništavila. brežuljke i vjetar u čempresima. što ga istok topi s dragim daljinama i hladovinom. kada zrak lista bedemima. ja znam da ti pomaže dan. jedna riječ.Jedna riječ dovoljna je tvome srcu i nitko za tebe sada. koje mjesec jednako plovi i mojim snima. Samo noć. neće znati da izrazi muk što bijeli od tvoga daha. RICOV . zaustavljajući nebom stabla. Od tvoje sreće ostaje mi tek zrak.

.. Pahulja snježna dječje nam dlanove takla. 427 . Zvijezde padahu u dvorište mog tate. Trešnja u cvatu. Tu mornar nam je pričao u kasne sate 0 lučkoj krčmi i djevojci vatrenih usta. Daleka brda Jutlanda i polja pusta. zvono od stakla. Iz trave cvjetići vire. A drhtanje traje i širi se posvud Gdje se raskrili duša. »Hoćeš li sa mnom mala?« Pružih ruke.« Što li su lijepe cure sred Batavije! KRKLEC GEORG VON DER VRING (1889) NJEMAČKA ZALJUBLJENI Dvojako rade potajno zaljubljeni Kada se sretnu: Oni se smiješe I dršću. »Jer zorom ranom krećemo iz luke.EMMY BALL-HENNINGS (1885-1948) NJEMAČKA NEBO MOJE MLADOSTI Mladosti moje nebo. Mi smo još nosile fiorentinske šešire. 1 poljubac mi dao mornar plavi je. No smijeh se rasprši lako.

a crn je Mak. nestao je već. U zagrljaju čarobnom ko san. Njen obraz davno zaboravih plah. Kad noć u svakoj počiva ruži.Ali kad večer padne. A ti me pitaš: Šta s ljubavlju bi? Reći ću ti: Ne sjećam se više. kad smijeh i drhtanje stane. I mnoge šljive već su posječene. No čim ga spazili. Od onog dana mnogi mjesec minu. A nad nama. No jedno pamtim ko da jučer bješe: Poljubac onaj. Pod krošnjom šljive. na lijepom nebu ljetnom Oblak je stajao: ne mogu ni reć’ Bjelinom kakvom visoko je sjao. tih dok bješe dan. 428 . Otploviše ko taj septembar svi. KRKLEC BERT BRECHT (1898-1956) NJEMAČKA SPOMEN NA MARIJU U plavom nekoć mjesecu septembru. Na rukama je držah. ljubav dragu. I poljubac svrši: Kako se duša tada Na krilima digne i združena nemirno lebd Visoko iznad smrti. što ga tad joj dah.

još i dalje cvatu. o kad bi opet bili Ko nekoć bliski! Zagrli me svu! Ja živim samo kad si pokraj mene Ko sad. No oblak onaj tek za trenut zasja I već ga vjetar od očiju skri. tek ruku mi daj! Tek časak s tobom na prozoru stati. O. O ne gledaj na čelu mome sjene. još ga pamtim. Ne tražim čudo. sjećo više. Uza te živim sretno. još u meni diše Taj bijeli oblak i taj vedri sjaj. što će skoro. I šljive. A njoj u krilu sedmo dijete spi. Ta to je sve. što želim ja. možda.Ne bi se ni njeg. možda. KRKLEC MANFRED HAUSMANN (1898) NJEMAČKA SVAGDAŠNJA UTJEHA Zaboravi taj dan i rad. moj mili! Ta sve je prošlo. skoro doć. Dok željeznice kroz dolinu jure 1 gube se sa zviždukom u noć. Da nije s nama bio oblak taj. KRKLEC 429 . I naslonjena na te osjećati Aprila raskoš kako vani sja. I tad još malko sanjariti žmure 0 ljetu. sad si tu! Zaboravi. znaj.

Kasnije se tužila na bol. I našla ga je blijedog. Kojom. Ispočetka sjale su joj oči. Tu im srca ležahu na pruzi. začas. On joj kosu pogladi. u noć krenu vlak. Sve su riječi bile puka laž. Rastanak se odigro u tuzi Na stanici.. I svi razgovori. Probudiv se još o ranoj zori Bjehu tu i jedno drugom. al’ sjeta Obuze ga: »Čemu suze te?« Minulih tad sjetiše se ljeta. KRKLEC 430 . Draž Naglo nesta. Pomisli: ni meni ne ide bolje. Već se spušto mrak.ERICH KASTNER (1899) NJEMAČKA OPETOVANJE OSJEĆAJA Jednog dana opet bješe tu. I ko nekoć svršilo je sve. A kad on je pogledao nju.. slabe volje. Uveče je odmah htjela poći Prvim vlakom nekud u Tirol.

Stigne pjena. Gdje po pijesku crtaš čudne šare. ko dijete. KRKLEC 431 . Pa se od nje svi crteži kvare. Gledo si me s osmijehom i šalom. Sav u igri nestašnoj. kako val za valom S pijeska briše stope tvojih nogu. Pa izbrišu zagonetna slova.MARIE LUISE KASCHNITZ (1906) NJEMAČKA NA ŽALU Danas opet vidjeh te na žalu. Ni ne sluteć kolko trpjet mogu Gledajući. nošena na valu. Al s pučine valovi dolete. Crtao si uvijek nešto nova.

snovi enja. Ali vjerujem: mila — Ti si.ALEKSANDAR BLOK (1880-1921) RUSIJA U CRKVENU U EM TAMU U crkvenu u em tamu. Zupčasta šuma bješe svuda. VITEZ DANAS SI IŠLA POSVE SAMA Danas si išla posve sama. tamo. Na gorskom Tvome visu. Kako su. Sveta. Kraj stubova u polusjeni Zvuk vrata prene pogled moj A u me gleda ozareni Njen Lik samo. mile svijeće. priče. O. Tamo čekam Divnu Damu Pod kandila rujnih sjajem. privikoh se tim rizama Veličanstvene Vječne Žene! Visoko bježe karnizama Osmjesi. 432 . I ja ne vidjeh Tvojih čuda. san o Njoj. Kako ti srce radost visi! Nitko mi uzdah nit riječ reče. I bijedni obred dajem.

.....I ta šuma krošanja zbitih. Na trojci moja sreća vani U srebrn dim je odnesena. Smiren kao stijena. Nju sam slušo. Praporci trojke zveče. U pustom mraku iskre gore I cijele noći svijetle slavno. I ti putovi gorski tmasti Smetahu mi se s neznanim sliti I plavetnilom Tvojim cvasti. Cijele se noći orma zlati.. zbore Da moja sreća ode davno. Na trojci ode kao snovi U snijeg vremena sreća stara. Opijen.. pjana dušo. Ispod potkova dušu ovi Srebrna magla od iskara. Ti.. SLAMNIG-ŠOLJAN 433 28 Milićević: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije .. pati. . . VITEZ UZ TEZGU SKOVAN U MEHANI Uz tezgu skovan u mehani. Jer ti si pjana. pusta moja dušo. Svu noć se vidi.

I s njega nedohvatno opet snimam. I sebe. Gledao sam te beznadno nujan. Travu osu rosa.ANDREJ BJELIJ (1880-1934) RUSIJA TVOJ BLISTAV POGLED Tvoj blistav pogled: u njem sebe lovim. odražena. volim. tako odražena. Povezuje nas moć sunčanog sjaja. I »ti« i »ja« — sanja smo. Pričao ti nezemaljske riječi. vremena. U golemom prostranstvu savršenstva. 434 . I sebe. Tvoj bistar pogled: moja slika. raspršena O neiskazanu Susresmo se iskru izvan nekog svih leca. GERIĆ U SUTONU Majski suton gasio se blijedo rujan. Puna zlaćano sunčanih sanja. sitno drhtureći. rado primam. Puna mira i blaženstva U golemom prostranstvu bitka. I naše duše svježim daždom maja Natopiše plačem naša rastajanja. čitka. Presretna i razdragana djeca.

slap ažurnih zraka. Mladost je bila ko molitva nedjeljnog dana. . Ali zašto te u ove nevesele Sive dane volim kao prije! GERIĆ ANA AHMATOVA (1889-1966) RUSIJA MJESTO MUDROSTI ISKUSTVO Mjesto mudrosti iskustvo. Ustajući. Činilo se da tvoj pogled taman Vidi utvaru daleke zime.. Stepa je ljepotom evala. Ostavila si me. Koliko se molila u crkvi za onog što je u me zaljubljen bio. Sam sam. varka. Kao sjetni snovi.Zamrla si. ostavila si me. Šutjela si. Ta hrana u bezukusnom stanju. Godine nas dijele.. sve nam kriju. Zauvijek nas rastaviše. I glava mi se sagla.. rekla si mi: »Privid... zalazom su pala Sivila oblačnih ogoraka. i zar da ne mislim na nju? Koliko sam pustih putova prošla s tim što mi ne bješe mio. otišla u beskraj sama. U daljini plavet.« Ja ušutjeh zauvijek. A nad vlažnim sjenama šumarka Dizala se hladna noćna magla. Shvatio sam.

»Zašto si danas tako blijeda?«. Nepoljubljene usne... ne držeć se ograde stuba. nisam zatvorila vrata nit se primakla svijeći. bila sam teško umorna.« MILIĆEVIĆ U BIJELOJ NOĆI Ah. »Pa to je šala!« — kriknuh kao bez duše »Vrati se. nenasmijane oči tko će mi više dati! MILIĆEVIĆ POD TANKI VEO Pod tanki veo ruke sam skrila. Tiho prolaze sati. za njim trčala pusta.. Kako da zaboravim? Izašao je pognut i bolno iskrivljenih usta. čuvaj se da ne nazebeš. — Zato što sam mu dušu nalila gorkog bola i leda. Gledati kako u granama suton gasne i zebe.Sad sam zaboravljiva kao nitko na svijetu.« A on mi reče mirno i trpko: »Puše.. a ja sam. opita nekim glasom kao da slušam tebe. a nisam mogla leći. 436 . Umrijet ću bez tebe.

Kad zaključimo pute svoje. priče sladunjave. da je život pakao noći! O. Zarimujemo nas dvoje. A slava — zemljina teža. Tješnje.I znati da je sve propalo. staze uske Sa Ljermontovom rimuje ljeto. O. a tako sam vjerovala da ćeš mi natrag doći. A ti — čuvane tajne slave Usisavajući rječnik. kad bih nikao pravostoj! No i ovako — ne kao protuha. A sa Puškinom snijeg i guske. MILIĆEVIĆ BORIS PASTERNAK (1890-1960) RUSIJA LJUBLJENA. Sad ne samo vršnjaci s poetom. Sve: me e. 437 . Ko svoj ću ući u jezik svoj. Htio bih da se poslije smrti. no srce i osrčje. Kao uglja su gar svudvječni. lijehe. PRIČE SLADUNJAVE Ljubljena.

po turski ih pod sobom splete. Pogled je tvoj i odveč tužan. samo ako ti želiš tako. složeni i sjedinjeni. Riječ »ljubav« prošla. u tamno zdanje stiha ljepotu tvoju da zatvorim. a riječ naivna. kraj okna. Pričajući na konac nižeš zrnca što ti padoše s vrata. a tako tiha. svejedno — na svjetlu i u tami ti vazda sudiš kao dijete. drugo ću ime naći lako. ti si prava. I sluh nekome prekrijemo Svime onim što pijemo I ustima trava isišemo. Gle kako su preobražene u žaru kućice abažura. VITEZ BEZ NASLOVA Razdražljiva. sva si od vatre koja gori. kraj zida. umiljata. naše sjene i obrisi naših figura. Daj mi. S nogama sjediš na divanu. za te ću sav svijet preimenovat.Da. Možda će čuvstva blago tajno tvoj tamni pogled da istoči i tvog srca bogatstvo sjajno?! Zašto li tugom mutiš oči? 438 MILIĆEVIĆ .

blaženo i nježno. Bacit ću ključe i pse ću otjerati s praga. Mi smo sklopljeni. s kojim je Jakov stajao u noći. I na posljednjem sudu uzet ću tebe — ušuti! Od onoga. i grobnica — šuma. i grobnica — mir! j PUPAČIĆ KAO DESNA I LIJEVA RUKA Kao desna i lijeva ruka — Tvoja je duša mojoj duši bliska. Zato što je šuma — moja kolijevka. — Zato što je mir — tvoja kolijevka. Zato što ću o tebi spjevati pjesmu — kao nitko. od mačeva svih. Od svih zlatnih stjegova. ja ničija žena. od svih noći. Zato što na zemlji stojim — jednom nogom samo. No. Osvojit ću te od sviju — od one. Kao desno i lijevo krilo. Al vihor se diže — ponor se otvori Od desnoga do lijevoga krila. Zato što u zemaljskoj noći ja sam vjernija od psa. PUPAČIĆ 439 . Ničiji vjerenik nećeš biti. od svih nebesa. jedine. Osvojit ću te od svih vremena. prokletstvo! — u tebi ostaješ — ti: Dva krila tvoja usmjerena prema eteru.MARINA CVETAJEVA (1892-1941) RUSIJA OSVOJIT ĆU TE Osvojit ću te od svih zemalja. dok ti ne ukrste na prsima prste — O. J.

Svaka riječ. Halo! Tko govori? Mama? Mama? Vašega sina divno boli! Mama! Srce mu požar obuzeo. Blještavi! Pod kacigama! Čizmetinama nije moguće! Recite vatrogascima. Netko se iz mene uporno otima. Ljudi njuše — vonja paljevinom! Stigli nekakvi.VLADIMIR MAJAKOVSKI (1893-1930) RUSIJA POŽAR SRCA (Odlomak iz »Oblaka u hlačama«) I osjećam — »ja« za me je malo. Recite sestrama. Ljudi i Olji — ne zna više kud bi se djeo. izbacuje se kao prostitutka gola iz zapaljene javne kuće. da je nježnije penju na moje srce goruće. ma i šala. 440 . koju rigaju usne goruće.

O rebra dajte da se oprem.Sam ću. Bačve suza iz očiju istočit cu. Ljudima što drhte u tišinu soba s pristaništa stooki se odrazuje sjaj. stoljećima daj! VITEZ 441 . — barem ti jeku o tom. da gorim. Iz srca nećeš iskočiti! Na lice što gori iz pukotine usana pougljen poljupčić hoće das prokljuje. Mama! Pjevati ne mogu. kao djeca iz goruće zgrade. Kriku posljednji. Tako je strah uhvatiti se za nebo dizao goruće ruke »Luzitanije«. U crkvici srca pojanje se čuje! Obgorjele figurice riječi i brojeva iz lubanje. Iskočit ću! Iskočit ću! Iskočit ću! Iskočit ću! Ljosnuli.

za sve za što sam kriv i za što nisam. za sreću meni šapu tu. dragi. al ona što je tužnija od sviju. Oprosti. Takove šape niko više nema. lajat ćemo skupa na tišinu. Ta ti i ne znaš što to znači život. ja ti jamčim za to. znam. Na pseću ti si baš avolski lijep. Džim. Daj. nemoj da se ližeš. Bar ono što je najprostije shvati. za sreću meni šapu tu. Ded. umjesto mene lizni ruku njoj. i kako se na svijetu kadšto pati. Gospodar tvoj i slavan je i drag. Moj mili Džim. Povjerljivo u susret svakom hrliš i nikoga ne pitajući ništa ko pjani drug i ljubiš ga i grliš.SERGEJ JESENJIN (1895-1925) RUSIJA KAČALOVLJEVOM PSU Daj. CESARIĆ 442 . i svaki gost podragao bi rado tu tvoju dlaku. Džim. i kuća mu je često puta puna. I kada upreš u nju pogled svoj. kod tebe je bilo gostiju kojekakvih sva sila. nije li ona ovdje kada bila? Ona će doći. kad noć se spusti mjesečina i nijema. mekšu od baršuna.

nalik na bijeli i blistavi snijeg. nježna i lijepa ti si bila meni. taj svijetle tajne otkrio je moć. vodene trske. A kad na krovu zora njušku svoju ko mače mije. Sa snopom vlasi svojih poput zobi iz snova mojih nesta lik tvoj drag. Nećemo više gazit po lobodi. Tko tebi sazda gipki stas i pleća. Očiju tvojih zrna uvenula. lutati grmljem.NEĆEMO VIŠE Nećemo više gazit po lobodi. pjesma i sreća. MILIĆEVIĆ 443 . S bojom na koži jagoda rumenih. često mi plava došaptava noć. ni tražiti trag. u taj tihi čas. zvonko ti ime iščezlo ko poj. ni tražiti trag. Sa snopom vlasi svojih poput zobi iz snova mojih nesta lik tvoj drag. o tebi krotki donose mi glas. no ipak osta u naboru šala nevinih ruku medni miris tvoj. lutati grmljem. ko rujni suton kad tone za brijeg. Da si mi bila san. dok u vjetru poju.

Ovaj plamen sudbinom ne želi. Tek ne diraj one neljubljene i ne mami one što ne gore. ti si mlada. Kolike si voljela do sada? Koje ruke pamtiš? Koje zube? Prošli su ko sjena kraj tvog tijela ne srevši se sa plamenom tvojim. nisam više mio srcu tvom? Gledajuć u stranu strast ti vene sa rukama na ramenu mom. stojeći na cesti. .TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE Ti ne voliš i ne žališ mene. riječi moje ni nježne. rastanak će biti bez ganuća. ali ljubav prošla je i mene. plahovita bješe ljubav vruća — i ko što smo slučajno se sreli. Ti ćeš proći putem pored mene da prokockaš sve te tužne zore. ni grube. Oči su ti poluzatvorene i ti sanjaš o drugome nekom. I kad s drugim budeš jedne noći u ljubavi. Smiješak ti je mio. Mnogima si na koljena sjela. sada sjediš na nogama mojim. možda i ja onuda ću proći i ponovo mi ćemo se sresti. pa tonem u dragom i dalekom.

i ja ću tako. »Dobro veče«. koliko god još živio na svijetu. bez prestanka ću blagosiljat pute što pomogoše našemu susretu. a ništa baš o tebi. Kakvi god dani došli kobi hude. taj ljubavi nema. sjećat ću se ne žaleć. taj ne može planut. VELEBIT DOK LIŠĆE PADA Dok lišće pada i dok noć svijeti. »Dobro veče. . duše bit će smirene posvema — tko izgori. tko ljubljaše. ne mogu dosta načudit se sebi. tiho ćeš mi reći. zanesen. I ništa nam srca neće ganut. GOLOB STJEPAN ŠČIPAČOV (1899) RUSIJA KAD SVOJU LJUBAV Kad svoju ljubav gledam u vremenu.Okrenuvši drugom bliže pleći ti ćeš glavom kimnuti mi lako. da tako strana bi mi. da o svemu bar nešto znah. miss«. kako nas je zavela daleko javorova aleja u jesen.

da bi zamukle isprazne glasine. a sve su duže stabla kose sjene. kao trava. I kad ne bude mene. jedva da su te okrznuli. 446 . osmjehni se i kimni. Još si živa. i u snijegu ćeš biti zelena. Ne govori riječima.Sjedimo pod lunom zagrljeni. I još nad grobom mojim ti ćeš se uzdići kao posmrtna slava. koja nije imala prava da uvene. VELEBIT LEONID MARTINOV (1905) RUSIJA LJUBAV Još si živa. ti ćeš ostati živa. još si živa! Nisu te sažegli ni plamen ni lava. ni pepelom nisu te zasuli. poslije smrti i zaborava. umjesto odgovora samo kimaj dostojanstveno. žuri se luna jer na cijeloj zemlji jedina je za sve zaljubljene.

447 . Čekaj i kada pisma prestanu stizati izdaleka.Još si živa. neka se tako umore čekati i svi drugovi moji. svaki trenutak na zemlji to je trenutak tvoga slavlja. samo me čekaj dugo. i kada mećava briše. čekaj i kada čekanje dojadi svakome koji čeka. otrov moj i radost moja. Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim. MILIĆEVIĆ KONSTANTIN SIMONOV (1915) RUSIJA ČEKAJ ME Čekaj me. i ja ću sigurno doći. Čekaj me. Čekaj i kada vrućine zapeku. i gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta. Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom. Ne slušaj kad ti kažu kako je vrijeme da zaboraviš i da te nade lažu. još si prava. čekaj i kada druge nitko ne bude čekao više. i ja ću siguno doći. ti.

niti će znati drugi da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim. i ja ću sigurno doći. i nemoj piti ništa. taj neće shvatit. — naprosto.Čekaj. MILIĆEVIĆ . I nemoj sjesti s njima. Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu. sve smrti me ubit neće. Nek rekne tko me čekao nije: Taj je imao sreće! Tko čekati ne zna. Čekaj me. ti si čekati znala kao nitko na svijetu.

. Pro i na koncu mojom humkom.. Ljepotom cvati kao cvijeće. Miso mi probudi... Tu vitki javor milom rukom Darežljivo posadi. što poljem leti.. Ti zatim do i k meni ljeti. Sa suncem budi. PUPAČIĆ 449 29 Milićević: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije . U dalek kraj sa borovom šumom Miso mi povedi.. Sa klasjem putuj. I punom sjaja divnom bajkom Miso mi probudi.... Miso mi obraduj.. Sa cvijetom hodi. Ti do i! J. Žetvenom pjesmom. Zvijezdu slijedi. Ti do i k meni zimus zrakom. Ti do i jesenas zlatnom šumom.JANKA KUPALA (1882-1924) BJELORUSIJA TI DO I Ti do i k meni u proljeće. Sa cvijetom budi.

U polju se složno cestom Dva kotača kreću. Al nikad se medu sobom Oni ne susreću.JAKUB KOLAS (1882-1956) BJELORUSIJA GDJE GOD BIO Gdje god bio. I u mraku ti mi svijetliš Kao zvijezda jasna. A u doba kobnih mora Tugu mi stišavaš. Jad i žalost i nesreću Ti mi ublažavaš. što god snio. Uvijek si mi krasna. Putove nam zatrpali Kamenovi tvrdi. Samo su se izme u nas Digli brijezi grdi. PUPAČIĆ . J.

MAKSIM BOGDANOVIČ (1891-1917) BJELORUSIJA NA KOŠULJI Na košulji Ljavonovoj izvezene golubice. jer on ljubit zna ulice. zato sam ih ja izvezla. Na košulji Sofronovoj izvezene potkovice. zato sam ih ja izvezla. Na košulji Semjenovoj izvezene ljubičice. zato sam ih ja izvezla. jer ljubi u obrvice. MILIĆEVIĆ . jer on ljubi u usnice.

čudna.. Lišće s njeg pada. ta Tvoja tuga. Kiša škropi. da misliš na mene. Tišino.... U dobrom Tvom oku jesenska tuga. pada... .... — A možda sunce sja? Znam. zlatno. . i ne gledam dobre Ti oči.JULIAN TUWIM (1894-1953) POLJSKA JESEN Preludij Znam.. Jučer sam kod Tebe bio. šuteći na zemlju pada. dok tamo tiho umire bolesna gospa.. na kesten pada... Sjećaš se moje tuge goleme.... sumanuto. jesensko lišće. Lišće baca kestenje. Uz prozor sjela si sada i gledaš.. jučer sam kod Tebe bio... jesenja tišino. miran je. i više se Tebi ne smiješim (. Požutjeli kesten pred prozorom Tvojim stoji. spominjanje..) jer sam te ostavit moro. a kiša na kestenje pada.. (. miran ovaj Tvoj gradić... jer sam te ostavit moro.. — A možda sunce sja? Na ulici nikoga nema. samo što leti s kestenja lišće. jesenja tišino... tužno..... Znam...Tišino.... uvelo. jesenje.) ne smiješim..

tišino. pada zlatno. — A možda sunce sja? Ah. uz prozor sada. glavica leži Ti naslonjena. a kiša na kestenje pada.. sumanuto. ko svaki čas. mila. Znaš? — Lišće baca kestenje uvelo. dobra.. Ti moja tužna.U sobi ura kucka na zidu ko svagda. dobra. sjediš. jesenja tišino. uz prozor sada. Ti sada sjediš uz prozor. jesenje. što si se to zamislila? Ah. draga. ko uvijek. Već tako se dobro poznamo... Ti sada. pospana.Sjediš uz prozor. bezimena srećo! ... već tako se dobro poznamo. Ti moje sunce drago.. ..) Tako si sva izmorena. leti s kestenja lišče. Sjediš. (leti. suza u oku Ti zabliještila — — sam tu tako sam. i ja tako er.... što si se to rastužila? I ja BENEŠIĆ .

KAZIMIERZ WIERZYNSKI (1894-1969) POLJSKA GLEDAJ VJETRA. znam zacijelo: da se srce moje nalazi baš sred toga šešira. vi čipke. što ste zasti eni. kako vjetar. PUSTOPAŠNA VJETRA Gledaj vjetra. gle odjednom vidim kako šešir kotrlja se moj po trotoaru. obješenjak ti si naumice! O. o. vi podvezice! I dok tako ulicom prolazim. ohej. BENEŠIĆ 454 . koraci. zakutnim što ulicama krivim i po mojim mislima što lijeta. Ulicom kad prolazim ja tako. kraljevskoga lu aka tog svijeta. na kraju ulice. baš mi ništa više i ne treba: s cijelim svijetom flertujem ja tako i smijem se veselo spram neba. A gle tamo. Smiješno to je. pustoga li svata! ljetne suknje curicama diže i kako ih uz noge ornata! Ohej. misleć ko što priliči sanjaru. o. pustopašni vjetre. doista je smiješno! Čemu sada da se fantazira. pustopašna vjetra.

Živote! MALIĆ JULIAN PRZYBOS (1901) POLJSKA TEBI O MENI Zagledan. noći moja. moj daše. moja šumo. Ti. . zabjelasala u sitnu lišću. da bih samim trepavicama pomeo snijeg s tvoje staze.JAROSLAV IWASZK1EWICZ (1894) POLJSKA TI. išla si ispred mene — ispred sebe. moja vodo. Ti. Ti. hvatam u ushit tvoj pokret — i gubim: Korakom tako ljupkim. smrti moja. moja zoro. ispred Poplašena od vrabaca ispod nogu tvoja se sjena u grmu zazelenila. Moja ljepoto. MOJA ŠUMO Ti. kao da ptiće vodiš na pramenu. Ti. Ti.

Ušutjesmo.) MALIĆ . svijet cvijeta hrlije i ogromnije u svecvijet. (Višnjina se grančica izvila od cvjetova do lišća lomnije neg bi se vjeverica dosjetila. Ali otad u sluh pretvoren. kad pitam o sebi. od biljke do riječi svaki se pup izražava kićeno.I iščezla si — u svome pjevu.

GOLOB 457 . mila? Čija mi je svjetlost nokte posrebrila? Kad plamen krvi traži noć. Oko se oku u tami uzalud krije. svjetova nije.JOSEF HORA (1891-1945) ČEŠKA BIJELA NOĆ Kamo plove oči moje. Čuješ li moju put na tvojoj šta je? Tvoj jezik u mojim ustima svjetlo daje.

Neproplakana bol uveče najviše zaboli i ljubav. Imam dva mala prozora. imam dva velika oka. no pisma nemam nikakva. sedam gora od tvrdoga kamena. ljudi se vole! ŠKRITEK VITEZSLAV NEZVAL (1900-1958) ČEŠKA ZBOGOM I RUPČIĆ Zbogom i da se više nikad ne sastanemo bilo je to divno i bilo je toga dosta Zbogom i da sastanak opet zakažemo možda neću doći drugog ćeš naći gosta Bilo je to divno no sve svom kraju krene Šuti posmrtno zvono tu žalost ja već znam Poljubac rupčić glas brodske sirene tri četiri osmijeha i onda ostati sam . kad sedam gora padne medu njih. nalik bijelom oblaku.JIRI WOLKER (1900-1924) ČEŠKA VEČER Napuštena žena može plakati. koje bi na moj stol palo u sumraku. i koje bi reklo: čovječe. ali napušteni mladić nikada.

Zbogom i da ništa ne kažemo više neka nas malene uspomene prate mirisne ko rupčić proste ko razglednice i pomalo opojne kao vonj pozlate Pa iako vidjeh što drugi ne vidješe tim bolje lasto što tražiš rodno zdanje Jug si mi pokazala gdje gnijezdo tvoje bješe Tvoja je sudbina let a moja je pjevanje Zbogom pa ako zbilja konačno sve propada tim gore nade moje ničega za vas nema Ako se želimo sastati ne rastanimo se sada Zbogom i rupčić Vrši se sudbo nijema! ŠKRITEK-MILIĆEVIĆ FRANTIŠEK HALAS (1901 -1949) ČEŠKA JESENSKA Haljina bila jesenska kosa joj bila jesenska i oči bile jesenske Usta joj bila jesenska grudi joj bile jesenske snovi joj bili jesenski Stas joj je bio jesenski bedra joj bila jesenska osmijeh joj bio jesenski Želje joj bile jesenske boli joj bile jesenske i nježnosti joj jesenske Cijela je bila jesenska ko pjesma tužna. spomenska MILIĆEVIĆ 459 .

Dvoje ljubavnika donesoše ljubav u travu. pokrivač topli — oštri maslačak. Trešnja sjenom ponoć reže. Ah. zvonite! Uplašeni cvrčku. Ta zvončići. Potočnica stručak bješe im jastučak.FRANO KRAL’ (1903-1955) SLOVAČKA BEZNADNOST Zdenac utapa zvijezde. mila krvavom ranom podatnih usana nikad tugu iz očiju mojih ne bi popila! SKRITEK 460 . čardaš zasviraj! Danas nedjelja bješe i danas je maj.

Makar je mračno. tu ostani sa mnom. ti ne pali luči.ALOJZ GRADNIK (1882-1967) SLOVENIJA TUŽNA PJESMA Nemoj otići. u samoći. pa makar da je davno pokopano. Nemoj otići. i daj mi ruku da se moja zgrije. Pred nama sad su samo krhotine. što neće da mine. sve vidi tko je proplakao noći. ne govori ništa. Kajanje osta. čekao. nek sve se vrati što je bilo prije. nek teče dalje slijepih snova rijeka i nek u čunu nosi dva čovjeka. MILIĆEVIĆ . U srce moje gledaj: kako malo od svih je riječi med nama ostalo. znajuć kako usud muči. a svejedno je gdje su pristaništa. nema želja tko je vječno.

o duni i skoknimo i tisnimo se jedno u drugo. sami smo u strahoti zimnih usta i crni se ždrijelo sablasti. kratak je njezin vijek i vraća se k nama ko snijeg. klonula mi ruka i mraz je pao na misao moju. . ruke te moje bujme — oh. pomrčalo sunce i blijednuli mu traci. mrtva je atmosfera i pjesma je oblijeće tvoja.JANKO POLIĆ-KAMOV (1886-1910) HRVATSKA LEDENI BLUD Tu ćemo umrijeti. propast ćemo. sve je pokrito i nestalo tragova naših. Daj mi šapat krvi — u krvi je život naš. — pohotne su ralje smrti. daj mi šapat krvi. Prepale se oči tvoje i sledila se sapa tvoja. i nemoćne su noge moje. mahniti su zubi njezini i samljet će kosti naše. Čuješ li riječi moje. i suza će biti Kitty. zove nas i pohotan je njezin pjev. Sjećaš se ljeta i pjesama mojih? papir će da priča potomcima grijehe moje i ime će moje biti kletva. pospana je krv naša — u bdijenju je spas naš. nema izlaza iz ledene šume i nema putova u tmini. sijeda si od studeni i usne su tvoje razderane. oskvrnuli te stihovi moji i pršteći si blud u knjizi mojoj. dršće ti duša i groza je melodija njezina. zabludjela plahosti? one su bezglasni blud i ledeno srću k tebi. jača je ona od bjesova i oduprijet će se samrtnoj navali. Kitty. plakat će tebe. Gle. Kitty.

nema sjaja majka moja i mrtve su usne njezine.Gle. vjenčani smo. dušo. ženo — u crijevlju nas čeka pir. prostrt je krevet naš — i čavlima pribiše daske. Gluha si za riječi moje i nijema je strast tvoja. jedan je tanjir. ledena je groza i mraz plazi vrhu nas. i nema zvonca kod pogreba tvoga. želim ti dobar tek. nema mlijeka sa sisa njezinih i pomrijet će djeca njena. Kitty. Jedan je grob naš i preko njega nema krsta. i tjelesa su naša jestivo. gdje ti je krv. nema toplote dah moj i mrtav je cjelov. iz mrtvoga groba struji krik i osudan je njegov zvuk. Gdje ti je krv. sledile se riječi moje i olovne se ruše na nas. ženidba je naša skora i krevet je prostrt naš. Spremna su jestiva. on je ko očaj s osude i plamen otpora. ljubavi moja? nokat će moj tražiti i zub će biti ispitivalac. pao led i zamire boštvo naše. sledila se krv tvoja i polomljene su kosti tvoje. . ženo pjesama mojih i sanja mojih? zamireš. jedan je lijes naš i tjelesa se naša grle. vlažna je zemlja — o mrtva ljubavi. Nema duše u kosturu našem i raspadu mesa našega. rana je bila smrt ko prerane moje strasti. oni će biti ko oči gladi i glas potopa. sablasti. crvi su cjelovi naši i sagnjiše oličene daske. Kapaju li suze povrh groba našega i cvjeta li cvijeće? Miluje li nas pero pjesnika i toplota sućutne mladosti? Hoće li prorovati naslage i probiti lijes? Hoće li naći kosti naše i pročitati posljednji stih? Kratak je bio moj vijek i prerano je umrla duša.

nad mojim dahom mramorna gromada. ko bosi prosjak na po pusta puta. samilosne oči. a velebna bješe mi duša. Zbunila se majka priroda i pijana bješe kod poroda: tijesan mi bijaše vijek. pod svakim mačem jedan plam da vrisne. TIN UJEVIĆ (1891-1955) HRVATSKA ZELENU GRANU Zelenu granu s tugom žuta voća u kakvom starom spljetskom perivoju sanjarim s mirom dok se duša noća i vlaga snova hvata dušu moju. tu inska ženo. mrtva se tjelesa ljube i očajan je njihov krik. ko plava pjesma naglo prekinuta. gledajte strasti bitka. sa strvina se izvija i buntovan je njezin dah. krv u moždane. prokunite misao moju i sažgite joj krila. mozak van da skoči. nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje.Gledajte zalutali blud. ko nebo blijedo i beznadno kolo. Sva ljubav moja usred ceste kišne. Tmurne se misli reska svjetla boje. al čežnja dršće kao ptiče golo. 464 . moje je srce od sedam komada.

da čovjek stoji apsolutno sam. O. onda nema žena. Ali kad je Tmina. i kad je bol.MIROSLAV KRLEŽA (1893-1981) HRVATSKA ŽENA I ILUZIJE Žene jesu. kad glazba zvoni. Iluzije su sve pogrebne i mrtve I dobro je da smo tvrdi i da nam je na sprovodu svih snova oko suho. Dobro je! Dobro je! ANTUN BRANKO ŠIMIĆ (1898-1925) HRVATSKA LJUBAV Zgasnuli smo žutu lampu Plavi plašt je pao oko tvoga tijela Vani šume oblaci i stabla Vani lete bijela teška krila Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu . Apsolutno stoji čovjek sam. Nema onda naše ženske nasmijane pratnje. onda nema žena. I dobro je. med se toči i sunce gori. kada uzimljemo na se teret naš i kletvu našu. ne. i onda žene jesu. I smijeh kada žubori ko fontana.

RADE DRAINAC (1898-1943) SRBIJA NAŠA LJUBAV Noć me ta u mladosti stiže.. Pa mi u srcu spava da ne ozebe! Videste li pseto koje čovek tera od sebe. puteva zasutih lišćem svelim sa jablanova. A ono mu i dalje ruke liže? 466 . Da poneseš od mene samo tugu i svilu belu i miris blag. neka tvoje teške kose Kroz noć zavijore. zavijore Kroz noć Kose moje drage duboko šumore kao more MILOŠ CRNJANSKI (1893-1977) SRBIJA TRAG Želim: da posle snova ne ostane trag moj na tvom telu..Moje ruke svijaju se žude mole Draga.

Ili zagonetni čulni mrak. DESANKA MAKSIMOVIĆ (1898) SRBIJA NE BOJ SE Ne boj se. I već sam od toga kao mesec žut. kao što pred suncem iščezne lako mesec bled.. Uvek je za me nova. Pa se opet neobjašnjivo sastanemo Da zajedno produžimo put. Ne boj se. to je kao kad list padne pod granu. A opet. biće lako.. . I mada mi davno reče sve. Kada se osamim zaogrne me ogrtačem snova. Danima se koljemo kao hijene I jedno u drugom vidimo kugu. kao kad se s vrha gore pogleda na drugu stranu. kao da se noću izgubi posljednji šum. Ne boj se. Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo. Ne znam više da li je to ljubav. Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav 0 rečni brzak.Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje. kao kad za blagom mišlju odluta um. to je kao kad se more najednom stiša 1 pokrije mutnim sjajem do u nedogled. izvan te kobne žene U mojoj duši nema mesta za drugu. kao što se lako spusti kiša.

koračao niz brvno. Ne boj se. vlažnoj česti. Biće kao prelaz od jednog do drugog bola. staze i izvori i svet se pomrači sav. Evo ti moje ruke. dokle se u pomrčinu ne bude otisnuo splav.Ne boj se. ne gledajući u dno pod sobom crno. ja ću te polako povesti. biće brzo kao kad se namakne zamka. poslednje tanke spone. Nekada si. biće to samo kao kad se u maglu tone. ona će biti slamka kojom je preko reke prebrodio iz bajke mrav. ugledaćemo u jezeru rastužen sav oko sebe svet. Evo ti moje ruke. kao dete. preko ponora sveg u tamnoj. biće blago kao kad bela povesma poveju se topola i legnu tlom kao cvet. uskovitlaće se samo oko nas prostor plav. DUŠAN MATIĆ (1898) SRBIJA DONEĆU TI CVEĆE Doneću ti cveće što raste u snovima čudno razroko grdno i grdobno doneću ti cveće usamljenika snove onih kojima ljubav nije odgovorila doneću ti cveće što raste u pustinjama nepojamno otrovno opojno i slepo doneću ti vatre što bukte u groznicama vatre što se ne gase vatre od kojih se umire 468 . Ne boj se. Ne gledaj ni sad.

469 . naše strasti rastu u mračne kolute — mi gorimo nijemo u dnevima dugim. u mene i u te prodrla je žudnja jednoga za drugim. GUSTAV KRKLEC (1899-1977) HRVATSKA PEPEO STRASTI Kao bludni otrov.doneću ti cveće što niče u močvarama cveće od koga se nećeš nikad da izlečiš doneću ti mirise svih mora svih sahara mirise od kojih se nikad nećeš da probudiš doneću ti sve mržnje da risovi te one čuvaju doneću ti sve maske da nevidljiva mi budeš doneću ti nezajaženost svoju da u tebi zanavek gladuje doneću ti beskraj da se nikad više natrag ne povratiš doneću ti sve navike teške grivne da smire ruke ti nemirne sve sumnje da vežu nestalno ti srce doneću ti sve radosti jake ko začini istoka da te slome i budeš tiha kao reka ponornica doneću ti cveće naših nebesa doneću ti cveće naše krvi doneću ti nebo naše krvi doneću ti krv našeg cveća doneću ti krv naših nebesa doneću ti nebo našeg cveća da kružiš u meni ko zvezde što u noći smešno i smeteno kruže da si mi krvotok života da si mi krvotok smrti.

Izvore nemira. uzburkane strasti. pune patnje. Svaki dan je brazda u mom čelu vrelom. u zanosu sjajnom. Kidamo se. krika. Izgorjeti svojom žudnjom uzaludnom u pepeo i prah za zgarišta nova i ko dim od vatre nestani na čudnom. slatke čaše ispivši svoj otrov. izdat će me pluća. na čarobnom putu put nestalih snova. Tražimo se. tražimo se svakim pokretom i kretnjom. svaka noć je krvav pečat na dnu duše. Izgaraju tijela. u groznici. pasti. . Sve smo izgubili svjesno. U sumraku kasnu krvlju cvatu usta. u beskrajnom prostoru dvije munje pobunjene.Noći su nam bez sna. crna česmo mojih čestih nadahnuća. prije no što stignem do tvojega praga nestat će mi daha. Svako će iz svoje gorke. Svako jutro za te jedan kobni prelom i svakog te mraka crnje more guše. nikad neće da se na u naše uzavrele žudnje. vrelo vječnih snaga. Že amo se že om vječnih ljubavnika koja prijeti suhom i samrtnom prijetnjom. Srca praskaju i gasnu. u svijetu bez svjetla? Usred bestjelesne strepnje? U samoći u snu. Budimo se. Gdje smo? Gdje smo? Usred mora. bijesne? Nikad.

A možda su sanje. čežnjo moje biti. znanje!) Možda je pao trak istine u me. Prekrasna. niko. Ali ja ne znam da li da je želim.(DOBRIŠA CESARIĆ (1902-1980^) HRVATSKA POVRATAK Ko zna (ah. Stvaraju se opet. niko ništa ne zna. Desiti — velim. Još bi nam mogla desiti se ljubav. sastaju se opet Možda iste kapi Krhko je što vječito hlapi. U moru života što vječito kipi. I ja. ja neću znati. I kad pro e vječnost zvjezdanijem putem. Ili ne želim. Mogla bi se opet u poljupcu naći Možda ćeš se jednom uveče pojavit plavom. Niti tvoje ime! Mojom Jedna Neka ista usta. koji pišem srcem punim tebe Oh. Ne sluteći da si svoju svjetlost lila davnom javom. . vječnost pusta. u Ove čudne rime.

Ko sunce u krugu. Ali otkud njen lik naslućen u vazduhu čim pogledam. Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci. desiti se ljubav. Ili se pretvoriti u suncokret... A srce se dići — I slijepi za stope bivšega života Njima ćemo ići. pao trak istine u su sanje. I sinut će oči. Da li je ona ikada i bila. Krhko je znanje!) Možda je A možda Desiti — Ali ja ne Ili ne želim.. Sigurnim će glasom zaglušiti razum Pogledat ko stranci. Još bi nam mogla RISTO RATKOVIĆ (1903-1954) CRNA GORA PONOĆ MENE Zaspati ili umreti. .. znam da li da me. naći će se ruke.. Sve što slutnja šapne. niko. je želim. i tugu.. no vrijeme se kreće I nosi nam opet ono što je bilo: I radost. niko ništa ne zna. velim.Pa ako i duša u tome trenutku Svoje uho napne. Ko zna (ah. Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom No vrijeme se kreće.

Duha ili druge materije. Ili sa haljinom novom što joj kupih. Ja sam ih pokretao i nisam razlikovao Da li imaju vezu kakvu još sa kosom njenom. Ono čini da noću katkad moram zatvoriti vrata od sobe I osećam da ležiš povrh zelenih suncokreta.. a tebe nema.. Osećam lobanja cela tobom da mi je ispunjena. Tako često smo se svlačili kao vedar dan.. Ta znaš li kako si obećala Češće da ćeš se meni javljat. I srce mi je još sposobnije Za otkucavanje tajnih znakova duha. U zelenoj košulji. Možda ti i kucaš uporno na vid mi. 473 .. Tako sam retko uzimao i za nju i za se. Osetih i dah tvoj i miris predsmrtni. Tamo gde se nadao ne bih. Prevrnutim očima.. Mrtva si. Voskresni! Voskresni ili sebe ili barem oči moje. Ili sa očima. Sluh mi je već malo savršeniji: Zovneš me. Možda su oči moje nesposobne da te vide. I čini mi se da nema mesta na svetu Gde nismo zajedno bili. Zašto mi ne do eš?.Njeni prsti živeli su u mojoj ruci i posle njene smrti..

grobom tvojim. I što do mene lepše nisi doputovala. mislim. Krvavo te pozdravljam. I beše kao ravnodušna Prema strahu mom što svaka stvar beše zagrobno živa. Pomozi mi.. A kad ti dodoh — mrtvoj ti do oh. pomozi: Vidnija budi kad u ma koju sobu za mnom udeš. I ovoga proljeća žubori potok kao i proljetos Kada si ti bila u Rastušju. Bar sad ne brineš brige sirotinjske. ispriča. seljački odeven. Velika patnice moja. Da ima neko što dodir naš sprečava. Jedan mi čovek. Gdje si. Lelijo. Pobediću ga.. U gužvi dima i ljudi po jednom nepoznatom podrumu. I cvetom sasušenim koji beše oko tvoje glave A cvet se prihvati rukava mog: To ti mi kao uzdarje vrati. uzalud tražih pare. Jadnice moja! Celog dana. DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905) HRVATSKA LELIJA Srce je moje skršeno.Ali mi još došla nisi. Slikom i kosom crnom tvojom. Mučih se dugo u toj noći.. Poverih tome sumnjivom prijatelju zaveru svoju Da tog ću duha polako ubiti iz puške Što smeta našem sporazumevanju. onog dana. gdje si? . a tebi je ime Lelija..

Kada ti dadoh sviralu. Lem. Ustavši Odrezah granu vrbovu I sagradih sviralu sitnu. zavolo sam je stoga. Mekane kore. Lelijo. nagnuh se. Potok je žuborio. Ja. Gdje si. žuborio: Ti si u sviralu svirala Kao vjetar što dolijeće s bregova.. Ja. bijela janjeta. Proljetos Sjedasmo ukraj potoka: Ti i ja. Kradom. mirno ležahu Dva mala. gdje si? I ovog proljeća žubori potok kao i proljetos Kada si ti bila u Rastušju. Lem. a tebi je ime Lelija. nada te: U njedrima tvojim Mirno. . što je sva bila hranjiva. OSKAR DAVIČO (1909) SRBIJA HANA 2 Čim sam joj video prsa nad vagom kraj izloga izme u presečene narandže i sapuna zavoleh je što je najlepša. sva kao usta puna. Srce je moje zgaženo..Vrbe uz potok rastu.

Ta ne znaš njene usne što se svlače. ta životinja Hana. oko što sine: beli badem oljušten.. s pramenjem od vanilje sa prstima kao cveće što u čiraku gore. sneg što vrije.. ta prsa: bibavo more. zube od malih reči i jezik šiljat i vreo. kad me poljubi ustima vrelim ko mlado kuče i ljulja poljupcima bez severa i smera.Hana sa ženicom od bibera. zube što škripe. Ti ne znaš njen pogled prljav od uglja što se puši i gleda iz peci. to lisnato obilje. tu harmoniku s dva reda dugmeta od porculana. zagrljaji njeni u mene toče i izruče sve što divljak ruča i matroz večera. 476 . te kapke što se dižu: spore zavese. njene zube krilate. taj jezik pomalo raspušten. taj dimnjak nosa. Ko ne bi voleo te začine. Njen smeh me svog iscepa i smehom sve zašije taj radosni bunar.

VELEBIT ' ELISAVETA BAGRJANA (1894) BUGARSKA DALJINA Svijet je sada podijeljen na dvoje — i put se moj i tvoj sastati neće. na izvoru voda slatko pjev svoj toči i dva srca slatko šapćuć nešto zbore. VAS. tišina meka ko cjelov sad prija. on je tamo gore gdje stada planduju. Al eto već i veče dohrli s visina. zvijezde iskre kao zaljubljene oči.NIK. Ni vrbe ne trepere. RAKITIN (1885-1934) BUGARSKA LJUBAVNICI Ona žanje dok ne padne veče. Nad vrsima tamnim mjesec rog izvija. Za nas nesavladivih daljina u prostranstvenom približavanju ipak ima. Razdvojena srca venu kao cvijeće. ne šumore. kraj izvora sjen do sjeni brodi — ona će po vodu sa svijetlim vedrima. 477 . čeznu i u čežnji snove svoje snuju. on umorno stado sad onamo vodi.

Jesi li sada tu ili na drugom kraju Zemlje. a ja — krila nevidljiva steći ne mogu da posljednju stazu preletim i da ti na večeri tužnoj budem gutljaj vina i zalogaj hljeba. KEPESKI . ni znak. ni zvuk. Svijet je sada podijeljen na dvoje — i put se moj i tvoj sastati neće. ili na nekoj planeti — nepoznatoj — jednako smo daleko jedno od drugoga i u mraku izme u nas razlivenom ne čuje se ni zov. Što ako isti val pjenušavi i tvoju i moju obalu prelije? I najjača je tvoja želja slaba danas da ukloni spuštene barijere.

celivaću te i otići. cvatom jorgovana i žalosnim vrbama na obali jezera. I ti da budeš tamo izvor moje sreće! Da gledam struk ti tanki i oči kako plamte. i rumenu u licu. u sjeni. i svjetlosti. ti vilo moja draga i kraljice cvijeća. da ti dadem vječnost ljubavi beskrajne! Da te ne gledam tužnu. Kada gledajući te svoju že utolim tako. Ući ću tiho i spsti polako. da te ne boli više bol tvoja sadašnja. perivoj ko u priči da mi se pojavi. Ne ostavljaj me ti na putu — ne zaključavaj stan. da ne bude gorčine što te zadesila. i mira. moj pogled kroz mrak do tebe će stići. UROŠEV1Ć GEORGE TOPIRCIANU (1886-1937) RUMUNJSKA RASTUŽENOJ DRAGOJ Htio bih plavog neba. s nasmijanom ljepotom.NIKOLA VAPCAROV (1909-1942) BUGARSKA OPROŠTAJ mojoj ženi Kao daleki gost čiji dolazak ne slutiš ponekad ću ti dolaziti u san. već žednu za životom. KOVAČEC 479 . s puteljcima.

i presta zvoniti glas tvoj.. no svejedno ne vjeruj.ZAHARIA STANCU (1902-1974) RUMUNJSKA VEČER Sinoć smo stali pod stablom starim. po nama tiho je teko potok mjesečine. draga. tekla. izblijedje oblina tvojih ramena. Odjednom zajedno se smo digosmo s livade oboje. Koliko sam htio da ti kažem da u misli mi rasteš kao cvijet.. više ne dršćem pred pogledom tvojim. Sad mirno izgovaram tvoje ime. otišli zale enih usana. 480 i ne vjeruj da iščeznu za vazda! . KOVAĆEC GYULA JUHASZ (1883-1937) MA ARSKA VJEČNA ANNA Ljeta su došla. Komedija je mladost. da bješe badava. Ta znam da bješe jedna izmed mnogih. ti izosta pomalo iz mojih sjećanja i posta sve blje i lik tvoj u srcu. i više ne slijedih tebe u šumu života sve dublje. . s jabukama ko obrazi tvoji.

u promašenom mom pozdravu svakom. vladaš. Do i. u svakoj nezgrapnoj riječi. al roj pahulja leti nijem: ko i one. 31 Milićević: Zlatna knjiga svjetske Ijub&vne poezije . tiho sad leti za trenom tren. po dvorištu zirni sad! Na njegovu meku sagu izgubi se svemu trag! Samo gubi noga se male ko sluge ostvarila trag svoj blijed i Saharom karavana dugi red. meko. sniježit presta. krajolik! Sunce sija. u cijelom varavom životu za me ti živiš. draga. cjeluni me 1 motri. ko i u svakom razderanom pismu. VELEBIT MIHALY BABITS (1883-1941) MA ARSKA BLIJEDA ZIMSKA SLIKA 0 kakva tišina blijeda! U zimskom snu gle dom naš sni. Amen. draga. zauvijek. ka prozoru. Pri i oknu.Još živiš u kravati koja kliznu u stranu.

Valjda u kojoj priči Andersena? Bit će sjetna. Duše nježne. zamoren. 1 dok sniježi. VELEBIT DEZSO KOSZTOLANYI (1885-1936) MA ARSKA JADANJE BIJEDNOG DJEČAKA Već gdjekada o ljubavi razmišljam. meke kao svila. gle. dobra srca tajno veže lanac dug. tko sad misli na nas kao brat ii drug? Iduć zemljom. Kakva li je. Knjiga priča su joj oči. davno. Bože. Kestenjava. Sjeda uz krevet.Smrznut me u slamom zdenac stoji u dnu vrta sad. ona Darivat će cvijećem mene bona. slika njena? Već je i sretoh negdje davno. Mila. prati čudan sjen: ko da davni spomen leti srodnom srcu. svojom le nom bradom zbori: ljeta lete kao sat. I dok će drugi ludovati. 481 . 0 pahulje svih časova gdje ste sad dok vlada led da branite zdenac srca bolje nego slamni splet A na snijegu bliskog krova dim.

Blaga je. Tek svecu se žena moli. Samo meni. Više nikom I bolnu mi glavu ornata ručnikom.. tiha. čudna. Sva je poput mene dana. pobožno se čudi. Kad bi samo svetih bilo. zalud je to rimskom papi propovijeda tema. tebe bilo. A smijeh joj zvuke violine toči. 483 . ne bi mene. Sva zagonetna. sniva I gdje se ozre. U noć gleda. Rijetko nasmijana. al cjelov i srce griješnim muškarcima nudi. Sva ona ja sam. tu tišina biva. VELEBIT JULIO BAGHY (1891) MA ARSKA NE MOŽE BIT ZA ME SVETA Ne može bit za me sveta jedna slaba žena..Tiho šapće. Kapelice ja ne gradim od ženskoga krila da ko svetac hodočastim tražeć duši mira. ni pape sred Rima. kraj bi došo svima.

bježao bih rado. Tvoja odsutnost kroza me ko propuh kroz kuću ide. Hrani me. U ustima te držim ko derle pas kaki i da me ne zaguše. Saslušala i riječ mi moraše zapeti. jednako to znadu pop i skitnica bez krova. Udesi da ne budem tako nemilostiv’ da sam živjet mogu i sam umrijeti! 484 . Pogledala si me i sve zaboravljah. malo se sa mnom bavi. Sad na me trenutak nabacuje svaki ljeta od kojih život mi je strado. Ne mogu hodati ni sjediti mimo. Znao to i papa al je pre o zaboravu kad je tamni uvojak još resio mu glavu. Pokrij me — zebem. gle — gladujem.Poljubac da najsla i je od svih ljudskih snova. Budala sam — daj. VELEBIT ATTILA JOZSEF (1905-1937) MA ARSKA DJETETOM TI ME STVORI Djetetom ti me stvori. Trideset ljutih zima uzalud imah za odgojitelja muku. Učini da strah me konačno ostavi. K tebi svi me udovi guraju i vuku.

Već stresaju orahe. u se bih se sakrio bio — poda mnom kamen. tebi zakucah tio. u tvom oku. čuješ li tiho rušenje.Majka me izbi — na pragu sam ležao — da se moglo. a nada mnom praznina. I tu. stražo godišnjih doba. ko da nebo izdiše? O. zatim mahne senom pa potone. KIŠ 485 . Jako te volim i voljeti sebe naučih s tobom dragom. nada sve čednom. Mnogo ih je bešćutnih poput mene. prevrće se kruta oranica. kojima ipak oči prosuze jednom. Jedna se žuta staza svija. krotka draga! Volim te kako nikad neću voliti više. davno zarasla travom! Jer pomalja se jesen. Željan sna i mira. pusti da ti sa ramena poleti sanjarska ptica. VELEBIT MIKLOS RADNOTI (1909-1944) MA ARSKA LJUBAVNA PJESMA Još na zapenušenom nebu tromo sunce stoji. mraz se bliži. pada lišće. a u sobama tišina sa zidova kaplje. sjajna zraka sija. pa blistava zamre u svodu plavom.

Nježnošću blagom muzika se glasi: ko da u strani zelenoj prebivaš. Moja su usta suha i zlatna od že i krvi. osluškujem pjesmu iz krhka srca utihnulih stvari. primivši što srcu pripada. 486 . kiša što su nas dijelile sad nema više. sviraš na klaviru. — A srce. a ja sam na verandi.MARTINUS NIJHOFF (1894-1953) NIZOZEMSKA FUGUETTE Klaudijo. ii basnu čitaš. Klaudijo. Moje se srce umirilo: to je tihi svršetak velikih nevolja. ne zbunjuje se patnjom. ZEČKOVIĆ GERRIT ACHTERBERG (1905 -1962) NIZOZEMSKA GROZNICA Groznica vas kvasi u zemljinoj krasti. glas noći slušam: nekome se moli. nije bolno i zaboravlja sve što jad mu zada. a noć je sve bjelja. ii mozaik motriš.

zarazim vas drugim životom kasnim. Ćutim. s kojom se pelud moje duše miješa u pokoj i ruže. vaš uvojak na usnama mi lebdi. slatka celuloza. ZEČKOVIĆ 487 . Šuštavi dah noći spriječi umiranje.Vi ste ta tečnost što u mene klizi iz ove čaše. Ćutim više rani naših dušak glava vabi prve riječi. one pred gašenje. Ja sam tuberkuloza.

ženska sloboda uzdignute glave? Sad dobro ćutim čvrsti mu stisak oko mog drhtavog tijela. dršćući odmah ga prepoznah.. II Bacio si crvenu ružu svoje ljubavi u moje bijelo krilo — ja čvrsto držim vrelim rukama crvenu ružu tvoje ljubavi što brzo vene.. O vladaru hladnih očiju.EDITH SODERGRAN (1892-1923) ŠVE ANKA IZ FINSKE RASHLA UJE SE DAN I Rashla uje se dan u večer. uzmi moju bijelu ruku. što saginje mi glavu prema srcu.. ružičastim snima.. Uzmi moju ruku.. Bilo bi divno osjetiti jedne jedine noći. krv moje ruke krv je proljeća. Gdje je moj zvonki djevičanski smijeh. . uzmi čežnju mojih uskih ramena... sad čujem stvarnosti tvrdi zvek pod mojim ružičastim.. primam krunu koju mi pružaš. III Svog gospodara danas vidjeh prvi put. Pij toplinu iz moje ruke.. ovakve noći tvoju tešku glavu na mojoj grudi.. Sad dobro ćutim tešku mu pest na svojoj lakoj ruci.

I prekrupnim me pogledala okom. izvor more.IV Cvijet si tražio našao Tražio našao Tražio plod. SLAMNIG-ŠOLJAN . Što će mi sati i noći i dani I tijelo moje kada tebe nema. Umrijet. Zaželjeh umrijeti. Duboka kao more bješe tama. SLAMNIG-ŠOLJAN INGER HAGERUP (1905) ŠVEDSKA ZAŽELJEH UMRIJET PROŠLE NOĆI Zaželjeh umrijet prošle noći. ali smrt bje preblizu. U precrnome pogrebnome plaštu. ženu našao dušu — razočaran si. jer sam bila sama. Al preplaših se.

pusti da odem prva. reče ona. uvijek smo ti do stapanja i zamjene. val što se ruši. pusti da umrem prije! SLAMNIG-ŠOLJAN ERIK LINDEGREN (1910) ŠVEDSKA ARIOSO Negdje u nama uvijek smo zajedno. negdje u nama nikada ne može pobjeći naša ljubav Negdje o negdje svi su vlakovi otišli. iznenada smo čudo ču enja i promjene. napustit ću ga sama. Radije nego da me napusti život. jer tako i tako smrt vlada nama.I LJUBAV ĆE UMRIJETI Ubij me. vatra ruža i snijeg. a svi satovi stali: negdje u nama uvijek smo ovdje i sada. 490 . Ljubljeni. I ljubav će umrijeti ko da je ni bilo nije.

Negdje u nama gdje su kosti izbijeljele kad je popustila že istraživača i sumnjača do zanijekanog sklizanja do zapečaćenog napuštanja O oblače utjehe! negdje u nama gdje su njihove kosti izbijeljele a čudesa se sastala diže se daleka izvjesnost kao talasanje talasanja zrcališ našu daljinu kao talasanje daljinu zvijezde zrcalim našu blizinu kao talasanje blizinu zvijezde san uvijek skida masku i postaje ti što se u bolu od mene odmiče do ponovnog povratka do ponovnog povratka meni sve više i više u nama. Takva je dakle moja bol kad me ostavljaš ravnodušna bol kao pokret rukom. ravnodušna bol kao pokret rukom. jedna ili obje. Jedna je ljubav umrla. već je s druge strane prozora. a povrije enost. sve više i više ti. Ipak je vedro svjetlo ušlo kroz okna. Nato si ustala i izašla iz sobe. SLAMNIG-ŠOLJAN KARL VENNBERG (1910) ŠVEDSKA TAKVA JE MOJA BOL Takva je moja bol kad me ostavljaš. pratilica mrtve ljubavi. SLAMNIG-ŠOLJAN .

OLAV AUKRUST (1883-1929) NORVEŠKA BLAŽENSTVO Kad oči rone u plašljive oči. Dok im se radosno duše stisle. SLAMNIG-ŠOLJAN GUNNAR REISS-ANDERSEN (1896) NORVEŠKA SRCIMA Ne zaboravi onu Što nije te srela Što možda te sretne Jednom poslije smrti. 492 . A nikad neće stić duboko — I dok se nebom svjetlo toči. Tako da isto misle Dok toči se zvjezdano svjetlo nebesko Kakvo blaženstvo bit muško i žensko. A njihova ljubav vječno mora Letjet visoko. Ne zaboravi nikad Onu što možda Čekaše na te Cijeli svoj život.

SLAMNIG-ŠOLJAN 493 . Ne zaboravi onu Jer samo je ona Ona koju voliš U onoj koju voli.Ne zaboravi onu Za kojom čezneš Ne zaboravi nju Zbog one koju voliš.

osmera krila nose ih u dalj.NIS PETERSEN (1897-1941) DANSKA PROLJEĆE U MARIAGER FJORDU Udružila se zlatna dva leptira. a u toplini na travnatoj grudi kovačeva je cura. bujnih grudi. ko plaštem ovi i prsa i pleća. Madonna svilene zavitla vlasi. Mušica sitna na e kavalira i oni — vrag im nije dao mira. SLAMNIG-ŠOLJAN 494 . Proljeće bješe i svi kao ludi pri svakom smiješku na sunčevu licu. Jaglaci niču. iz vlažne zemlje rumenika niče i milijuni pokazuju lice — gle nasmijane cvjetne djevojčice. a kukavica proročki se glasi i puno gnijezdo djetlića obeća. brzo mu je kraj. šila i šila malu košuljicu. gle nasmijane cvjetove mladiće. niču šumarice. a život kratak. S djetlicom djetlić djetlićki se mazi.

MAGNOS STEFANSSON (. . Sve će to ostati drugima. Al u raju se ne smije griješit Ako si mudar i skladan. Sretan sat. I veselo je teklo vrijeme Veselo vrijeme. To me žalosti. Ko Adam sad sam jadan. bijeli vrat. Bože mi prosti. O dragi sat — al sreća skrene. I sad sam izgnan iz raja. Drugima. ko mjesec blijed Ko mjesec blijed ti obraz sino.) (1884-1942) ISLAND IZGON U tvom ljubavnom raju zemaljskom Ko blažen sam ljubavnik luto I brao sam voće i jabuke I do mile volje ih guto. Al još je ostalo voća I jabuka. Ti do e svaku noć u klijet I svaku noć smo ili vino. I divne ruke.Orn Arnarson. SLAMNIG-ŠOLJAN TĆMAS GUDMUNDSSON (1901) ISLAND O LIJEPI SVIJETE Ko mlijeko bijel.

Na ljubav koja kao plam U srcu živu radost užga? Mladost ti htjede ljubav. vino. Znam koja će se pjesma točit Kroz zrak i doć mi uhu. zgasnu oči. lijepi svijete.I čemu žalit prošli dan Što blistav pro e. Al znam za ljubav što slatkoću I žar će dati na kratak rok. čemu tužba. I kad ko smola crnom noću Konačno budem zamotan I kad se smrače. Znam. sunce. vino A tisućstruko se veseli Taj kojemu je život cijeli U danu min’o uz ljubav. znam: O. ljubav nema vječan tok. hvala vam! SLAMNIG-ŠOLJAN 496 . vino.

Daj da pustim svoje boli u njen labirint kao putnike koji se predaleko usu uju: vitice loza razbijaju svaki krik. Ljubi me da se smirim mirom tamnijim od beskrajne šume. divlje i mračno bilje pokriva sve. ti si šuma — njihovi mrtvi se nikad ne vraćaju u život! SLAMNIG-ŠOLJAN i . Dugo. da zaspim kao more koje nikad ne vraća mrtvace.OLAVI PAAVOLAINEN (1903) FINSKA NOTTURNO Ljubi me da se odmorim. ti si more. lišće paprati koja uzdiše pokriva njihova tijela. umor je lijep ležaj ljubavi. San na tvojim grudima grob je u moru. Ljubi me. prazno ljuljanje u kolijevci morskih struja. Sa suzama strasti na obrazu ti počivaš u mojim rukama. Samo šuma pokapa svoje mrtve bolje nego more.

zlatnožuto je srce i dvoje u ginuću zlatnom. 498 . viši red: Čašu života ispijat se spremam Ko smrt da goni pa vremena nemam.?) ESTONIJA EKSTAZA U tom životu najbolje se ćutim. Pada zelen štit. VELEBIT HENRIK VISNAPUU (1890) ESTONIJA ZLATNOŽUTA PJESMA Zlatnožut je park. kao vrela pjena. Zlatnožut je put. U smetenosti Do kraja klizi. Što širi tako miris suncokret I suton poput priče modar biva? U svem lijepom biće mi uživa Što sklad u duši stvara. Tu predajem se slasti opojnoj Jer smirenost je strana mojoj ćudi. K nogama mojim. Svih vrelih žudnja tu je blagdan moj.MARIE UNDER (1883 . zlatnožuto je srce i hod sad u ginuću zlatnom. jer — bez himbenosti Najljepša je ipak naga žena.

korjenito. već da bude stablo vito. ja ponovo ko da molim. leptiri zlatni klize svuda. Moje je srce u svome snu zlatnom. neka zastoj ne prijeti. Zar lijevo ili desno. a na vjetru krepkost svježa.Gle. u sve sate korijenje srca da mi jača. Ta oba srca nejednako žute. Dva srca zbore zlatno u snu zlatnom. neka zastoj ne prijeti. kad smrt zovne. cvijet rujnih lati samo koji svene nenadano. bujnih grana. Njenom rastu. žarka srca ovo zborim: ljubav moja da mi raste u sve dane. kad smrt zovne. ja ponovo ko da molim. ko blagoslov nek u srcu živi tvome. bujnih grana. i hod u zlatnom razgovoru. i ko stablo duga vijeka. a tvoje prima druge boje žute. postojana. Ljubav moja da ne bude cvijet rujnih lati samo. a strah dalje od nje leti. srdaca zlatnožuto je srce kao jesen. cvate. ko i stabla. ljubav moja. par u zlatnom razgovoru. VELEBIT (sa esperanta) . u sve sate. Zlatnožut je park i vjetar zlatno kosi. kuda? VELEBIT HILDA DRESEN (1896) ESTONIJA MOLITVENE RIJEČI Zorom rano i uveče. riječ zlatna je ko jesen. zlatnožut je put i vjetar zlato nosi na put.

ludo zagrliti želi.EDVARTS VIRZA (1883-194o) LETONIJA ŽENA Ko crven cvijet ja otvaram se noću u kasne sate. ja kao tamni požar dalje hrlim. ti blijed se rušiš poput ruševine. Tad golo tijelo mi na mjesečini blista kano cvijet lotosov bijeli. dok nova žrtva na grud mi se vine. a strasti plamte u potmulom zvuku. C JEŽI . o ponoćnom muku. Krv tvoje krvi tad u meni struji. i žarki plamen prožima me cijelu. što divlje. i pružam ruke u besvjesnoj strasti.

nikada više..MYKOLAS VAJTKUS (1883-1973) LITVA NIKAD Nikad. Nikad.. Čitav će život proći — više te ugledat neću. Jurnuo bih odmah amo i radosno plesat stao: Molitvicu izmolio. Pa bih opet otplovio — I laka bih srca tad Ostavio zemlju rad.. nikada više. Kako to zvuči muklo! Bijedni će prolazit dani: uzalud tražeći sreću. nikad više ja te ugledat neću. Tužno je zvono tuklo. uzalud tražit ću sreću U sjajnim očima tvojim. JEŽIĆ KAZYS INČIURA (1906-1974) LITVA ŽIVJETI I LJUBITI Kad bi jedan dan mi samo Stvoritelj na zemlji dao. Kad srce pritisnu boli.. Nikad. Nikad. Zemljicu bih poljubio.. nikada više ja te ugledat neću. . Makar i srce puklo..

Makar cio Na tom plamu izgorio. Nikad ne bih požalio — Neka znadu ljudi svi Što. ljubavi. vrijediš ti! JEŽIĆ 502 . Makar ne znam kako strado.Kad bi samo časak mali Tek za ljubav meni dali. I najveće boli rado Podnio bih.

što vas nekoć u vlakovima vidjeh. . kao stablo. što ste za tren kroz moj prošle život. i vi žene s balkona što ste promatrale daljinu praznu lutajući pogledom ili dok ste s la e na odlasku rupčićem pozdravljale — znajte da sam ganut sjetno u sutonim kišnim i hladnim.KOSTAS URANIS (1890-1953) GRČKA PROLAZNICE 0 žene. vi sad moju dušu u tu i odnosite kraj! SMERDEL GIORGOS SEFERIS (1900) GRČKA QUID PLATANON OPACISSIMUS? San te obavio. sa zelenim lišćem ti si disala kao stablo u svjetlosti tihoj u bistrom izvoru promatrao sam tvoje lice: sklopljeni kapci i trepavice šarali po vodi. što vas ugledah kako s osmijehom iz jednog zagrljaja srljate u drugi. jer se se tada sjećam vas! O žene. Na mekoj travi moji prsti susreli su tvoje prste i začas opipah tvoje bilo i osjetih iz daleka tugu tvoga srca. kad krenuti u tu e su zemlje morali. 1 vi žene.

Proživjeli smo život što nam ga darovali da ga živimo. ti si jedno sa svojom šutnjom: promatrajući kako sjena raste i manja biva pa se gubi u sjenama drugim. Nijem. Oplakuj one što s tobom strpljivo podnose izgubljeni izme u zagasita lovora i kršna platana i one što osamljeni govore sa čatmjama i zdencima utapajući se u krugove svoga glasa. budi spokojan! Pokušaj saslušati svoj odlazak. O sumornog li srha u korijenu i na lišču Da li ćeš to ti biti što zaboravljenu osloba aš zoru? . Oh. Dodirnuo si stablo s jabukama Pružila se ruka i nit ti pokazuje put. Iznenada zasjaju purpurni koralji sjećanja. SMERDEL POEMA LJUBAVI II Zaboravljaju se tajne mora na obali tmina dubina zaboravlja se u pjeni. uz vodu. a da ne mogoh te svu obuhvatiti.Pod platanom. Oplakuj druga što je s nama nestašicu i znoj dijelio i što je nestao u suncu ko gavran iza mramorna brda bez nade da uživa u našoj nagradi.. u nekom drugom svijetu koji te je puštao i otimao. blizu mene. izme u lovorova grma San te izvlačio i mrvio oko mene..

da bih preminuo. dok sve uzvišeno postaje ko tvoja krasota. Nad divni cvijet se tvoga nagnuh tijela. da bih usnuo. u tim odbljescima gledati kako blistaju te oči ta čista duša kao što je ispiše pjesma frule. Oh. M. PANAJOTOPULOS (1901) GRČKA ŠEST OSJEĆAJNIH STIHOVA Ove me je noći sjeta toliko zanijela te povjerovah da uz tvoj tajni ležaj stojim i soba da na ruže miriše zbog ljubavi budne tvoje. Bijaše li to noć što je oči sklopila? Ostaje pepeo kao dugi zuj što za odapetom zuji strelicom i pepeo vrtoglavica u sunčevoj uvali a na cesti lepet krila uronjen u podsvijesnu misao.Oh ugledati u dolini rastanka kako pupaju ljiljani i dane što svanjuju zreli. SMERDEL . Ti si nas. Vjetmice. znala i nas ko neznalice zatekla u trenu kad smo htjeli mostove graditi da preko njih prije u dvije sudbine s ukrštenim prstima i iščeznu u vrtlogu dokone svjetlosti! SMERDEL J. ta grijanja neba.

U tvojoj je blizini šutnja slična osmijehu odsjaja očiju nježnih. Na vitlo iz bajke naše pameti namata se ružičasta misao. I ti drago podnevno vrelo što si dopiralo do njegovih nogu I ti djevojko koja si bila njegova Helena 506Koja si bila njegova ptica. njegova Plejada. Blizu tebe pupa tuga kao cvijet. lahor i tvoj dah. . njegova Bogorodica. Zdravo i ti seoska mušmulo koja si krupnjala Kad god se htio Andrucos predati snu. SMERDEL ODIŠE AS ELITIS (1911) GRČKA ZDRAVO STARA RIJEKO Zdravo stara rijeko koja si gledala kako se zore Slično Božjem sinu s granom breskve U zubima ispunjaju mirisom tvojih voda. U tvojoj je blizini sve slatko i meko: kao milovanje. a ako katkad govorimo.MARIA POLYDURI (1902-1930) GRČKA U TVOJOJ BLIZINI U tvojoj blizini ne huče olujni vjetrovi. u našoj blizini radost nemoćno krilima lepeće. U tvojoj je blizni mir i svjetlost. pa neočekivano uranja u život u taj mah.

Jer ako se samo i jednom za života oglasi Ljubav u čovjeku koja osvjetljuje Od zvijezde do zvijezde tajna prostranstva Vladat će uvijek i svagdje njena sveta jeka Da bi malim ptičjim srcima resila šume I lirama jasmina riječi pjesnika I da bilo gdje skriveno zlo kažnjava — I da bilo gdje skriveno zlo kažnjava svojom svjetlošću! MARDESlC 507 .

Volim.. Volim.. — proljeće nasta u mom životu. I njihov vitki struk! Nek očni kapci se znoje.. jače vodi! Ugodi igru! Nek se znoje plesači.. Jesi li vatra u grudima Ovo proljeće posljednje mojim. ne čeznem za proljećem.FARUK NAFIZ (1898) TURSKA PROLJETNA PJESMA Proljetni snijegovi s poplavama i kaskadama odoše žuboreći I vjetrovi razniješe bukete gnjilog cvijeća ko pramenove kose. . nek se ljepotice znoje. U grudima mi drugi zrak. kao srebro kosa.. sunčani Tvoje oči ko dragi kamen.. Ti si osvijetlila sve kutove mog bića. u venama druga krv! Srce mi osvjetljuju zraci s tvoje zlatne glave.. Volim pupoljke tvojih petnaest godina! Ne žalim ljeto. Po brežuljcima i šumama pojaviše se rese na vrbama. — mojih? što me sve sjeća na tebe: dani moji. U baštama lale i zumbuli procvjetaše. jesi li svjetlost očiju je proljeće u mom životu. nek saz bez prestanka svira! Jače. Jedino je u tome stvar Mjesečinom obasjane noći.. Djevojko. prije nego pro e — hoćeš li moja biti? BJELEVAC AHMET KUTSI TEDŽER (1901) TURSKA HALAJ (kolo) Povedi kolo. Svježi potočić dušom mi struji.. Zima osta kao hladna prošlost..

. — Neka lepršaju duge i crne kose. mastilo. Kad bih malu. I na polici kad bih imao svoje knjige. pa čak i suvišan.. okrente. Kad bih u njoj imao jedan malih tepih I kad bi sve to bilo moje.. Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige.. malenu kućicu. Ženu koja me ne voli zbog para. Ma gdje i u ma kom mjestu bilo...Držite.. Ma gdje. čak i suviše. polica I na prozorima moje zavjese. držite. Dovoljan.. djevojke. Sto... 509 . Neka lepršaju duge i crne kose. BJELEVAC DŽEVDET KUDRET SOLAK (1907) TURSKA ŽELJA Kad bih imao jednu malu. I kad bi ta žena bila moja.. To bi bilo dosta. suknja neka vitla. Kad bih imao jednu malu. Sastavite ruke! Udri po sazu. Dovoljan bi bio jedan mali tepih. malenu kuću I u njoj ženu koja bi me bez para voljela. I koljena neka dršću. udri. Kao trag zvijezde što svjetluca u noći.. u ma kom gradu bilo. malenu kuću našao. neka pucaju žice! Djevojke. Nek se previja struk. Neka frcaju žarki pogledi ispod trepavica.

Što se nas tiče. užitak života uhvaćen je u lišću. i slušamo kako kuca njezino srce. PUPAČIĆ .ABU’L-KASIM AL’ŠABI (arapski pjesnik. i. Na prekrasnoj hridi. opasnih i nepoznatih. iznad cvijeća bujnom ljupkom svježinom. u mirnom obzorju. I šapućemo svoje tajne u uho Prirode. kao pčela. B. u dolini. izme u putova. 1909 — 1934) TUNIS MOJE PIJANE PJESME Snagu života nalazimo. kao ptica. 510 slijedeći mu ritam koji pjeva. Prolazimo od ranog jutra kroz ozelenjele livade. koje dah se širi čitavim svemirom. kao dva posve mala djeteta zatvorena u tlapnjama djetinjstva. gdje prisustvujemo smiraju dana i pjevamo jednoglasno s blagim povjetarcem koji pjevuši svoje napjeve.

ženo u mojim uspomenama. Ptico u mom vrtu. kad ćete uzdržati vaše suze? CETTINEO . Jedna žena živi u mojim uspomenama i lije studene suze danas kao i juče. Takav je život. ženo u mojim uspomenama. kad ćete prestati da jadikujete. Ne jadikujte! Ne plačite! Ptico u mom vrtu. kad ćete prestati da jadikujete. Mrtva se ljubav više ne vraća. šta možete da radite? Našto suze i jadikovke? San nepovratno iščezava. a potom. a potom. kad ćete suzdržati svoje suze? Ljubav je kratka.DAIGAKU HORIGUČI (1892) JAPAN ŽENA MOJIH USPOMENA Jedna ptica u mom vrtu plače i pjeva jutrom i večerom. ali život je dug. srce moje.

Vjerojatno je tako i s ljudskim susretima. Pročitah to i srce mi se rastuži. (A ja sam se rodio godinu dana potom): njegov period traje sedamdeset i šest godina i sedam dana pojavit će se. no samo trenutak. ponovo 1986.JASO SAIDŽO (1892) JAPAN NE JADIKUJ Ne jadikuj radi svoje ljubavi. Rijetko se susreću srodne duše. Ne jadikuj što moraš reći Zbogom. po svojoj prirodi. Sva je prilika da nikada više neću vidjeti onu zvijezdu. Zbogom je uobičajeno kod ljudi koji se ovdje susreću. 512 GORJAN . Znam da će se moj istinski prijatelj pojaviti tek poslije moje smrti i da je moja draga umrla još prije nego što sam se rodio. jer ona ne traje. dakle. još rje e naći ćeš pravu ljubav. Gle kako je mjesečina večeras studena i blijeda! CETTINEO KACUMI TANAKA (1911) JAPAN SLUČAJNI SUSRETI Halleyev komet pojavio se 1910.

Vidio sam nebo potpuno modro. KUKOLJA . Nadali su se. — Pravdo! — Proljeće je rastvorilo svoju novu svečanost I da bi se vidjelo tim nježnim i umornim ženskim očima Sjekire sunca Trebalo je da umrem. da će doživjeti još jedno veče. Sjedinjuju ono. Čulo se.LUC DECAUNES (1913) FRANCUSKA KAO U SNU Zanos noći penjao se sa svježih njiva Svaka trava i svaki cvijet.. U gradu. Vidio sam i srce. Kako udara istinskim blijeskom o mjesta ljubavi. umirući u mirisu ljekovitih čajeva. U tvojim se očima žalostan svemir cijepa na komadićke. učinile su da poleti moja sumorna glava. što vene. Bolesnici. kako zvone seoska zvona. zorom sve poprima izglede nade. U tvojim rukama Plamti ognjena lomača posmrtnih milovanja. što još uvijek traje Sjedinjujući besmrtni red s čudima dana.. a tebe ne bijaše tamo. Vidio sam bezbroj predivnih pogleda. koju će smrt zagrliti! O ženo. vidio sam čistu snagu. Što se zauvijek gase. s onim. na tvojim grudima putuje i nestaje Vrtoglava nada čovjeka. bez zebnje i bez kajanja. kako se uvlači u dvostruki oklop I tešku masku. to se otvaraju u tamnoj sjeni. siguran u svoju krepost. Otvarao se drhteći ukliješten lopatama A bio je uništen i posljednji trag kajanja u srcu.

ROBERT PRADE (1917) FRANCUSKA SLIKE LJUBAVI Ona je veoma lijepa pjesma sa kišnih obala pjesma sa kraja svijeta tkanina što se povija vjedro tišine gdje se smiruje ogledalo gdje se prekinuo list djeteline jednog imena ja sam suza za koju si ti mislila da je zauvijek presušila zatočena ja sam vrijeme i ti ne možeš više živjeti na stabljici sumnje još samo časak čekat ću na granici srca tvoje ime možda će mi se ono ipak da vrati pored tog cvijeća što ga je zasadilo pred tim vratima moje srce pod jednom zvijezdom gdje tvoja sjena mojim očima svake večeri ocrtava dan koji ću nadam se prepoznati! KUKOLJA kiša a ja sam 514 .

Razaram tvoju žudnju. Ništavilom ću nazvat munju što te nosila. otvorenih ruku. I kad budeš pala u jalovu zemlju. Neprijatelj sam što prema tebi neće imat smilovanja.YVES BONNEFOY (1923) FRANCUSKA PRAVO IME Nazvat ću pustinjom zamak koji si bila Noću ovaj glas. Stižem Al vječito tvojim sumračnim putovima. tvoj oblik. MRKONJIĆ JACQUES DUPIN (1927) FRANCUSKA UZMI IPAK Uzmi ipak svoju zapaljenu žetvu I oti i. tvrde krvi. ukliješteno Ovim razdvojenim tijelom. . tvoj spomen. U svom srcu ovu zemlju koju obasjava oluja. Ostalo je nešto nepoznato. Umrijeti. zemlja je koju si ljubila. Nazvat ću te ratom i uzet ću Spram tebe slobodu rata: imat ću U rukama tvoje lice mrklo i ispresijecano. odsućem tvoje lice.

Sulica vjetra njome prolazi.. Rasprsnute usne. Odlazi.Jedna cesta na mojoj cesti. I hrapavo likovanje izgladnjela prostora Svjetlost obožava presahle brzice. kuća je u redu.. MRKONJIĆ .

Ženo gola. Ženo gola. da hrani njime korijenje života. Savano sa čistim obzorima. što grmiš pod prstima Pobjednika. savano što drhtiš pod žarkim milovanjima Istočnog vjetra. mutne ekstaze crnog vina. usta što zanose moja usta. Prije no što te ljubomorna sudbina pretvori u pepeo. ženo crna! Pjevam tvoju ljepotu koja prolazi. oblik koji urezujem u vječnost. Tvoj duboki glas kontra-alt duhovna je pjesma Ljubljene. 1906) SENEGAL CRNA ŽENA Ženo gola. KUKOLJA517 . Ženo gola. biseri su zvijezde u noći tvoje kože! Slasti ljubavnih igara. I tvoja me ljepota poga a sred srca poput munje brzog orla. ženo tamna! Plode zreli čvrsta mesa. što se prelijeva. Tam-tame isklesani. odsjevi crvena zlata na tvojoj koži. nježnost tvojih ruku povila je moje oči. ženo crna! Odjevena svojom bojom koja je život. što ga ne mreška ni jedan dah. ženo tamna! Ulje. I eto gdje u srcu ljeta i juga. U sjeni tvoje kose paluca mi tjeskoba na bliskom suncu tvojih očiju. tam-tame zategnuti. ulje mirno sa bokova atlete. svojim oblikom koji je ljepota! Rastao sam u tvojoj sjeni. sa bokova prinčeva Mali Gazelo nebeskih nagnuća. otkrivam te zemljo obećana s vrha visoke i puste vrleti.LEOPOLD SEDAR SENGHOR (francuski pjesnik.

Ruke nevidljive. I mir opet osvojen. Jedan jedini korak u tvoju put Jedan jedini korak u snijeg. Ruke združene od naših bu enja.LIBERT CHATENAY (1905) FRANCUSKA GUYANA SKLOPLJENE RUKE Tišina na tvom jasnom obrazu. Taj snijeg tijela Svim koracima zatvoren. Ruke pružene iz naših noćiju. KUKOLJA 518 . Ruke opet sklopljene na našim kapcima. Oči ponovo čvrsto zatvorene nad vodom tihom i dubokom. Ruke tajnovite. U svim očajima. Taj bogati i blagi mir Na opustjelim borama.

kao svoju sjenu. moja rodice. ili kao tikvicu.FLAVIEN RANAIVO (1914) MADAGASKAR PUČKA LJUBAVNA PJESMA Ne ljubite me. Ljubite me. kao srebrn novac na zemlji nevidljiv od mene. jer one brzo ishlape. no preobičan. noću život vaš. ni kao slatke riječi. za konjice mog glazbala. na nju i ne mislite. razbijena. što netaknuta služi za zahvaćanje vode. jer bismo bili zajedno u časovima počinka. ni kao med veoma sladak. danju moje nadanje. jer tek što je progutate. a za dalek put moj vjeran drug. jer tada ne bih mogao da utažim svoj glad. KUKOLJA 519 . ali se ne bismo vi ali najveći dio dana. ni kao jastuk. jer sjena uveče iščezava i morao bih vas čuvati do pjeva pijetlova. kao divan san. ni kao rižu. ni kao papriku što mi trbuh zagrijava.

kakva duga zima i kakvi srsi čekati te. meni se ustavilo bilo: pa ako čašica kroz buku jedva čujnu ima drhtavicu me u zubima. s tvojim korakom. Vani je noć i pada Slatka iznenadna kiša. Ali ti. 520 RICOV . kad umjesto tebe već izlazi sunce. što otvara i zatvara u vječnost pusta svoja vrata?. gdje je mramor u krvi led. Ovdje. ne reci mi. u dimovima jednog bara u svitanje. ja čekam smrt. tu. sada.ATTILIO BERTOLUCCI (1911) ITALIJA LJUBAV MENI BLIZA Ljubav meni bliza Okrutnošću tvojom me tješi. a svježinom čak i oko miriše. ljubavi moja.. ljubavi. Ljubav priča i priča o tebi Pritajena kao voda izme u visokih trava. sada u usamljenom šumu preko inja ja koji to tramvaj čujem. Porodična svjetiljka otkriva Intimne i drage stvari. to je možda tih točkova jeka. CETTINEO GIORGIO CAPRONI (1912) ITALIJA SVITANJE Ljubavi moja.. Ljubavi. da iz onih vrata. ne reci mi.

Večer psičući zaziva niz zabate. ljubimo nadalje: uživajmo. kako nestaje. o tople ruke. krše staklasti šljunak. ako se i spušta sjena na lica i mutan nas obuzima san. istežeš tegobne udove. korak čovjeka zgrbljena i crna na kolniku. SLAMNIG 521 . kao da spavaš. Tebe.. zajedno! Ali koliko je tu tišine: čuje se samo vjetar kako grize oblake. sapa se puši s njegova kljuseta. Ako i ubijaju i viču ljudi u hladnim kućama. Onda.. sažgane žljebove. golo tijelo. popravljaš kosu naviklom kretnjom i gledaš Firencu kroz staklo. boji sjaj vatre. u napuštenim parkovima bunca siječanjski vjetar. Uzalud bismo htjeli milost! Ledena noć obuzet će naše obnažene duše. Sanjajući razumijevaš one zvukove. tužaljke. Ali ti se već dižeš. Slušaš ga kako je dalek. mi mladi ljubavnici. zaboravimo zimu. sjenovite glasove.FRANCO FORTINI (1917) ITALIJA LJUBAVNA PJESMA Sada praporcima zvekeću kola me u granjem sle enih grobišta. grane krhke na vjetru. cjevanice.

podsuknjo narodnih SLAMNIG 522 . tišina. to je samo noć. Da je u tome grijeh! idemo tlapnjo dobi. čudna stvar. Dobro ti je stajala marinerica. u njezinim nemirnim očima. to je samo Villa Serena tako gola. zbunjenost pred prijetnjama zore. Borio sam se na pržini da te otvorim i da te riješim vlakova. nema više sjećanja. i ako me obuze izdaja dubine. kao guska. jasnoća brak mora i mjeseca u ovim zemljama niskim. gdje je more prepuklo.ELIO PAGLIARANI (1927) ITALIJA LJUBAVNA PJESMA Imala si noge od kobile ždrebne a kosu od kučine. tvoje oblike stolarske proizvodnje tukao sam siguran u popravak. jedne sumnje. evo me gdje grbim šiju da kažem: čudna stvar. zamišljajući — kad bih ti zubima natezao cicke — jedno nabreklo obilje. Uvi am da sam da ne utonem upotrijebio tebe kao pojas za spasavanje Ovdje. bijela i modra. koja ostavlja znak i laž: proglasivši odraslim život. Sam Bog zna što sam vjerovao da vidim.

sada i uvijek. riječi koje su stabla. zube koji grickaju vlat trave. Ruke. o bijela. struk. kao tijelo stabla u pupanju. čekamo te. si u i pokriju te kao kiša lišća snježno polje. kao bršljan statuu. poput zvijezda. grudi. potiljak jesenske šume. osipaju tvoje tijelo. kao tinta stranicu. golube nostalgije. ljubavi. čekam te. čelo čisto kao more. po zapovijedi patnje i u sjeni sna. Neka te ne smetaju toliki sitni i svijetli ožiljci: pogledaj nebo kako je zelenim zvijezdama tetovirano. Pusti da moje riječi.OCTAVIO PAZ (1914) MEKSIKO ZAPISANO ZELENOM TINTOM Zelena tinta stvara vrtove. šume. rečenice koje su zelena zvijež a. blaga ševo. krošnje gdje pjevaju slova. MILIĆEVIĆ EFRAIN HUERTA (1914) MEKSIKO KRATKA ELEGIJA Sada i u času smrti naše. vrat. . livade. Zelene pjege.

Stojim uz tvoju smrt koja je moj vlastiti otrov. Pod tvojom jasnom sjenom. ići i dolaziti. ja sam mramor u tvom krevetu. sjena sam sebe samoga. Tvoja sam crnina. Sada i u času naše smrti. ruža tvog pepela. Sjena sam tvoje smrti. evo me u tvom životu. umrijeti. ljubavi. kip tvoga praha. znači vidjeti kako nam nada kap po kap odlazi. Ja izmišljam tugu i izmišljam agoniju. Patnja je tajna zadržana u svojoj smrti. čaša tvoje krvi. alkohol izmučeni. Loman sam. MILIĆEVIĆ 524 .Sad je biser koji se raspada dok leti. muškarac. Reći golub. Evo me u tvojoj smrti. Sad sam čovjek s crninom na ramenima. karamfil u tvojoj zemlji. nostalgija sam zlostavljana. Stojiš uz moju smrt i ja sam tvoja elegija. tvoj crnac. Ti si bila golub najsavršenijeg leta. Tvoj sam jecaj i rana tvoga leta. roditi se i umirati. profil tvog života. žestina tvoje svile. podno agonije. slijep i promukao. Malo sam stablo koje ne suši svog plača. zlato na tvom lijesu. čempres na tvom grobu.

JOAQUIN PASOS (1915-1947) NIKARAGVA BESKRAJNA PJESMA U ovoj večeri tvoj profil nema preciznih linija. al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako teče i kad odlazi. Deset godina nam šalju četvero djece i jedan ideal da se i dalje borimo. leže uz ljubav podno naših života. s tim vječnim glasom. drugarice i ženo moja. MILIĆEVIĆ GUSTAVO VARCARCEL (1921) PERU DESET GODINA Deset godina. . Deset godina podižu iz vremena jedinstvo naših bića sazdano na plaču. s tim nepromjenljivim obrisom svoga lica. nikad se ne može reći da 1’ je još ovdje. jer na tvom licu nema me e gdje bi počeo tvoj osmijeh. s tim stalnim pogledom. isto kao i tvoja riječ. od koje nikad ne čujem prvi slog i nikad da prestanemo slušati ono što govoriš. jer nam se čini da si bila ovdje cijelog života. jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti te je uzalud pitati kad je došao tvoj dolazak.

526 . jer nam deset godina rekoše da u bijedi tamnici progonstvu i plaču još uvijek ima mjesta za sreću. MILIĆEVIĆ JOSE RAMON MEDINA (1921) VENEZUELA SVE JE STVORENO ZA LJUBAV Sve je stvoreno za ljubav. Kako da ne želim vidjeti slobodu svijeta gdje obasjava tvoje kose. drugarice. kako da ne budemo dobri poslije tolikih patnja. Ukrštaju se riječi znakovi. kako da ne budem zahvalan prvom susretu s tvojim očima. Nećemo nikada klonuti. Kako da ne tražim mir za naše suze ako muzika svitanja svira za život. Klas pjeva u polju.Reci mi onda. tajanstveni tragovi niču iz dubine izgubljenih dana. raskoš učvršćuje istinu vremena. Reci mi onda.

mekano žamorenje ptica u bijegu. jer ti pripadaju. (spjevane da bi te osvojile) u drugih ljubavnika koji ih budu čitali bude cjelove koje u tebi nije probudio pjesnik. A ako prezreš i ljubav koja ih je u pero kazivala. tajna leta. Osjećanje sporih ruku koje rastapaju snijeg. obasja tamna područja zaborava. iznenada. no ako te ne budu zanimali jednog dana poznavat će ih možda čitava Latinska Amerika. Claudia. i sviće jasnoća slična kakvom božanskom licu u samoći. život pjeva u ljubavi svijeta. Napisani su samo tebi. Napisao sam ih jednostavno.Tako. MILIĆEVIĆ ERNESTO CARDENAL (1925) NIKARAGVA EPIGRAMI Poklanjam ti ove stihove. druge će sanjariti o ljubavi koja nije za njih bila. 527 . kako ove pjesme. Možda ćeš vidjeti. da bi ih ti razumjela. ili ponoćni blijesak koji. Claudia.

i imat ćemo neku kućicu. ako ih odlučim otkupiti zaboravu. ljubavi moja. i da pročitaš stihove koje je pjesnik napisao tebi a da ti to ne znaš. od zabava. . POLIĆ Ja sam rasturao ilegalne letke. I možda će biti objavljena moja knjiga ili ćemo otputovati u inozemstvo. Rekli su mi da si zaljubljena u drugog tad sam otišao u svoju sobu i napisao protiv Vlade ovaj članak zbog kojeg sad sjedim u zatvoru. Moja će osveta biti: Da jednog dana do tebe stigne knjiga slavna pjesnika. i uklopiti u svoje stihove ne bih ih li ismijao. Claudia od ovih konjskih trka potomstvu neće ostati ništa do stihova Ernesta Cardenala za Claudiju (možda) i Claudijina imena koje sam u njima spominjao i imena mojih suparnika. ali problijedim kad prolazim kraj tvoje kuće i od sama tvoga pogleda zadrhtim sav. MILIĆEVIĆ 528 1961. vikao sam »živjela sloboda« javno na ulici izazivajući naoružane stražare. Možda će pasti Somoza.Od ovih kina. Možda ćemo se vjenčati ove godine. M. ljubavi moja. Ja sam sudjelovao u aprilskoj buni.

prikrivam te za svoje sjećanje. Ali idem da te tražim. A sada.JOSE LUIS HIDALGO (1919-1947) ŠPANJOLSKA NE Noć te uništava da bih te tražio kao lu ak. Sa mnom ostaješ. Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu. otimam te i čupam iz tame. Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju. u snu. Moje su riječi uspravne tražeći te utaman. Kakva samoća i mrak. za poljupce. Moje srce izgara kao osamljena ptica. . u tami. I naša bol bijaše takva: kao mladi tigar pred životom. horizontalna i duga. Naše su ideje bile kao mladi tigrovi. za kucanje tvog srca. iz sna. Svijet se zatvorio. . za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste. MILIĆEVIĆ MANUEL ARCE (1928) ŠPANJOLSKA SADA Bili smo kao dva mala kralja u svijetu našeg srca. kakvi daleki putnici po nepoznatim tjelesima pitaju za tvoju krv. Spokojna noć u meni. . pružena kao rijeka sa samotnim obalama. život se zatvorio. u smrti. Tvoja me odsutnost ruši. kakav suh mjesec na nebu.

koje ćemo nazvati Tereza ili Manuel. Koje riječi da upotrijebim da bi nas mogli razumjeti.) Po oh da Po oh da Podoh da sanjati. pogažena travka. stan gdje bismo MILIĆEVIĆ . cvijet. ali hodnici jeftinih stanova.. pretvoriti u opipljivu stvarnost ovo kraljevstvo ljubavi koje nas ruši unutra. pogažena travka. da smo maleni. Jer kako da im govorim o našim snovima. kako da im reknem da ptica. cvijet. I nisam im htio reći da očekujemo dijete. ako ni ne poznaju to čudesno kraljevstvo koje se zove ljubav.. tražim tražim tražim službu. sve mi je to reklo da smo beznačajni. koje smo jednog dana ganuti promatrali. kredit od jedne banke. Nisam imao hrabrosti da im govorim o djetetu koje očekujemo. ali ovaj strašni svijet.. upisan u molbe i potvrde.) I nisam htio da im govorim o djetetu koje očekujemo. sav ovaj život. (Ptica.. jer kako da im govorim o tolikim stvarima. ali predsoblja direktora poduzeća. mogli živjeti.(Ne htjedoh ti reći da sam drugoga dana pošao tražiti službu. Ali šalteri banaka. Htio sam te iznenaditi. da smo siroti.

Mučno je voljeti te u tom kraju punom nesavršenstva Gdje nas sve lomi i ušutkuje Gdje nas sve vara i rastavlja.SOPHIA DE MELLO BREYNER ANDERSEN (1919) PORTUGAL DA BIH S TOBOM PROŠLA Da bih s tobom prošla pustoš ovog svijeta Da bismo se zajedno suočili s užasom smrti Da bih vidjela istinu da bih izgubila strah Pošla sam uporedo s tvojim koracima Zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu Svoju hitru noć svoju tišinu Svoj biser okrugli i njegovu bjelinu Svoje ogledalo svoj život svoju sliku I napustih perivoje raja Tako bijah na svjetlu bez koprene tvrda dana Bez ogledala vidjeh da sam gola A pustinja se zvala vrijeme Zbog toga si me svojim kretnjama odjenuo I naučih živjeti u punome vjetru. MILIĆEVIĆ . MILIĆEVI Ć Strašno je voljeti te na mjestu tako krhkom kao što je svijet.

. ovo otjecanje voda. Sve je. gdje dolazi tišina. tišina! MILIĆEVIĆ 532 ..JORDI COTS (1918) KATALONIJA TIŠINA Tko zna za kakvu je radost plač moj? Tišina je kao da nas neki stranac uči pjevati. netko igra svoje vječnosti za tebe i za mene. O. snovi. muzika. kao da se danas u ovom blagom kraju. koji smo naučili kako da se gledamo. kada ti šutiš.

Kad sam se probudio bila je svjetlost i ja sam snova propupao. obuze strah. nakazno i bez života Htio sam biti nepomičan i moliti Nestao sam u tvom biću rasutom Zatim je došao san. Ali sve je bilo besplodno. CETTINEO se. i smrt. utopio bio. 533 . pješčanika Već si bez sjene bila — bila si kao velika pustinja U koju sam se ukopao nakon dugog pješačenja bez noćiju. nakazno i bez života I tvoja su njedra bila razoreni sprudovi od prohujale oluje. i mrak. Bio sam prepun užasa od tvoje utrobe.VINICIUS DE MORAIS (1913 -1980) BRAZIL AGONIJA U tvom velikom bijelom tijelu ja Oči ti bijahu pomodrjele i mene sam potom ostao. ali sam se u tebi što se kao ponorskupljao. U svojoj tjeskobi iskao sam onaj pejzaž mira Što si mi bila dala za tako dugo vrijeme. Ali sve je bilo besplodno. Drhtao sam u agoniji i trudio se da se sam uzdignem.

JOSE TAVARES DE MIRANDA (1919) BRAZIL BEATRIČIN TRENUTAK Ne pojmim niti znam što to biva. sa stidom i s tratinčicom odlistalom u lijevoj ruci? Ne pojmim niti znam što to biva. Što bi bilo me utim od krilatih trublja i promuklih glasova violončela? Da li bi pješačio pjesnik zajedno s onima koji pate? Ili bi ostao na putu bez snaga. CETTINEO JOAO CABRAL DE MELO NETO (1920) BRAZIL ŽENA KOJA SJEDI Žena. Samo znam da svi časovi služe jednom času. kad sjena tvoga duha ne bi mazila moj lik? Možda bi lirski trenutak bio već prošao. A što bi od mene bilo u ovim danima radosti. i s velikim zvukom ne bi se nikad više uskladila glazbala. ove časove slatke koji su svi slični jednom samom trenutku. Tratinčica će stajati oživljena u mojim rukama i produžit ću da slijedim put onih koji pate ne napuštajući da živim ove časove. Žena i golubovi. Oblaci u njenim očima? Oblaci vrh njenih kosa. . Žena izme u snova.

o. usnula ljepotice. Moj je trg bombardiran. ženo živa. Vijest. Ustremljujem se usred stijenja. punu svršetka i početka. Smrt raste sa satom.) Žena koja sjedi. kao da leti. presrećem te. i nada je tolika bila da su mi gorjele oči. koja si mladost s spasenje. CETTINEO LEDO IVO (1924) BRAZIL PJESMA NADŽIVJELOG VOJNIKA Tvoje noge gaze po različitim morima. Otvorilo se vrijeme. i kuća. otkrivač novih ostrva. koje voda ispire i nosi močvarnim grobištima. naprasit i ogorčen i slijedim te.(Posjeta čeka u sobi. kao da s ženstveni pejzaž uspavljuje. CETTINEO 535 . vidim te. Mirna u sobi. i motrim te. i crkva. na telefonu. ali daleko od bubnjeva i krikova ja sam ostao gledajući te. ali nosim mrtvace. Zajedno s travom rijeke život se obnavlja. Braća su moja ovi leševi prostrijeljenih. i u uspavanci tvoga tijela. i bio je jedan prozor. prljav. Idem s tobom. kao što pustinje vuku krst jednoga sunca. Proljeće ima prozora. plovim oko mjesta gdje se rijeka dijeli u kanale i bijela se voda ušutkuje u travi. kao život i doline.

kažem. Ležali načas opušteni u nedjeljno svježoj posteljini. tada ću možda povjerovati Da si me dobro zaboravio. Zagrljenu priprostim kućnim ogrtačem nenadanja. 536 BUJAŠ . i sretna sam. Kažem. I nježno se slivali jedno u drugo.. kažem. kad to zaboraviš. I kako smo se konačno svlačili.. pa raženi kruh i čaj. na Nedjeljni ručak. Ili mene kako sjedim na radijatoru ulične sobe u tromo popodne.. I ništa ne moram da radim. Kad zaboraviš naše trenutke nedjeljom u krevetu.. Kada. zaboraviš sve to. ili pile s rižom.. Tada možeš reći. To jest. I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon. kroz uličnu sobu do stola zamrljanog tintom u jugozapadnom kutu. I kad ponedjeljak ne bi nikad trebao doći! Kad to zaboraviš.GWENDOLYN BROOKS (1917) AMERIKA KAD ZABORAVIŠ NEDJELJU A kad zaboraviš šarene pokrivače srijedom i subotom. Gasili svjetlo. A to je uvijek bilo pile s tjesteninom. i salata. I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi. A naročito Kad zaboraviš nedjelju. uranjali u krevet. . i kolačići s čokoladnim mrvicama. I kako smo konačno odlazili na nedjeljni ručak.. I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima.. Kad zaboraviš moj tihi predosjećaj Da će rat svršiti prije nego do e red na tebe.

a mladoženja se oblije suzama strasti i sućuti. i milovati. ruke u kosi. i oči. i ja se dižem iz postelje. ispružena. nemirna. SOLJAN 537 . glasovi. i stenjanje. penis što u tami bjesomučno traži i juriša uzbu en sve od rupe do pohlepne glave. tih tijela što su ravno s neba pala. iza zastora i zatvorenih vrata u zamračenoj kući gdje stanovnici tumaraju nezadovoljni u noći. pokrivaju laktom oči i u tami. Zaronit ću licem u njihova ramena i grudi.ALLEN GINSBERG (1926) AMERIKA LJUBAVNA PJESMA NA WHITMANOVU TEMU Ući ću kradom u spavaću sobu i leći izme u mladoženje i mlade. gola. obogaćen posljednjim prisnim pokretima i oproštajnim poljupcima — sve to prije no se probudi duh. rasporiti ih i upoznati. sve dok se bijelo sjeme ne prospe u uskovitlanu posteljinu i mlada krikne tražeći oproštaj. ritmičko grčenje trbuha. razrogačene u zaboravu. pa leže i čekaju. usne i bedra ko zavrtanj i matica. gole sablasti što traže u šutnji jedna drugu. pokreti. podići noge podatno savijene. ljubiti im vrat i usta. udisat ću vonj njihove kože. ruke me u bedrima. tijela što drhte gola i sljubljena. ruke u vlazi omekšanih usnica. oči što bljeskaju zavodnički.

ANNE HEBERT (1916) KANADA POSTOJI SIGURNO NETKO Postoji sigurno netko Tko me jednom ubio A zatim otišao Na vrhovima prsta. Ne narušivši svoj savršeni ples Zaboravio me položiti u krevet I ostavio me da stojim Svezana čvrsto Na putu Sa srcem zarobljenim kao i prije S očima nalik Na njihov odraz u vodi još čist Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta Oko mene Zaboravio sklopit moje oči gladne I dopustio im tu pustu strast PALJETAK 538 .

PALJETAK 539 . ljubavi moja. Čuvaj se mene. moja smrt čini me još življim. Sjećaš li se silovanja kod Drumhellera pri pedeset ispod? Kana ani su čvrsti.JEAN-GUY PILON (1930) KANADA SJENE Jer je jednog dana Htjedoh učiniti dijelom svoje sudbine Moji je snovi stvaraju strpljivo Iz tisuću tajanstva Ona je biljka ptica ili žena Njeno ime titra u istim slogovima Ako postane lopoč Galeb ii ljubavnica PALJETAK ROLAND EVERSON (1930) KANADA STUDENA LJUBAV Šireći se od studeni jezerski led se kupi i pritišće vodu. u vječnosti zime. voda prska uvis pod pritiskom. Čujem kako puca led. Hladnoća steže moju krv goni je brže.

Jabuka zrela u vrtu je pala. Vedrina sad je raspršila sjene: Ko zlatno runo prelijeva se zrak.RUDOLF HAGELSTANGE (1912) NJEMAČKA DOPUST Usahla trava. U krošnji je krvava gorjela kap. A ipak je bilo ko da je svijet O proljeću novom znak nam već dao. kad na voćnjak pade mrak. Bila je jesen. Zovu je sunčani škropio slap. što još imaše svijet. Drozdu je godila bobica mala. Opojnost ljeta zrelo voće prima 1 žar je njegov mladom vinu dan. Sladak je bio i bazgov cvijet. svenuli cvijet. I oskoruša mrko se sjala. Od tamnih suza blistat je stao. Med’ zvijezdom i prahom tko bi to znao? KRKLEC HANS EGON HOLTHUSEN (1913) NJEMAČKA KONAC RUJNA 0 jabuke su ljestve prislonjene Od sinoć. Iz tisuću neba svjetlost je pala: Posljednje. . Sa kupinasto-tamnim spomenima U srcu mom se ugnijezdio dan. Cipelu rosa vlažit je stala. a nisi znala.

u noći. . Već krošnju bukve rujna raskoš kiti. Kako si bez nje rasut bio čas. krenut U polje sa njom. Usta uz usta. Potpuno ljeto i s njim rastajanje. On je star i trošan. bol i krik. gdje je pao klas. vreli zagrljaj. i melankoličan kao čaranje pješčana sata. Tvoje oči — dvije tamne jagode u plavkastom mlijeku blistaju u svjetlu šibica. U prvu maglu već mu tone lik. Jedno uz drugo pripiti se. biti Tek jedna čežnja. jedan zanos. O. koji kao da je bez kože. Kada se stapa radost. sa njom biti. Zlatnik mjeseca u sjenama brijestova ne blista ništa nježnije. Mogu te vidjeti u tami. O nadzemaljski ushićeno stanje. KRKLEC KARL KROLOW (1915) NJEMAČKA MOGU TE VIDJETI U TAMI Mogu te vidjeti u tami. s mirisom lišća i riba. u krajoliku. koja crni debele. sjaj. grliti je.Za djevojku je sada stigo trenut. loman od zraka. zelene orahe.

Mogu te vidjeti u tami i sricati šutnju. i oštri miris paprati u hladnoći bez vjetra. sricati tvoja usta i noć. i rana rosa pada na rijeke. i oslikavam ih tvojim dječačkim licem. Noć dolazi s obojenom kosom i mirisom badema. VRKLJAN OTIŠLA SI A ja volim zidove sobe i oslikavam ih tvojim dječačkim licem. koja u jutarnjem rumenilu postaje tako stvarna. u kojima rastu jegulje. Mjesec stoji nad strništem koje miriši po metvici. Ti ćeš uvijek otići. A ja volim zidove sobe. Otišla si. kada dan na grudi stišće sive golubove i kada sumrak svoju maramu baca na nas. odsutni pogledi. Else Lasker-Schuler Otišla si. i koja se topi poput sladoleda. obloženi nemirom i broncom jednog potiljka! Otišla si. Zidovi. VRKLJAN . Ostala je soba i zelena boja jakne od baršuna nad vunenom suknjom. Crno je postalo plavetnilo u frulama encijana. koji bijahu kao znatiželjne mušice.

GEORGE FORESTIER (1920) NJEMAČKA RAZGOVOR SA CRNIM ZIDOVIMA Ja govorim u noć. 0 koju se hvatam U smutnji. Da i tebe tješiti mogu Dahom usana svojih 1 svojim glasom Kog ne shvaća nitko Osim onih. da si tu. u šutnji Zidova golih. koja me tješi. Sa čelom o prozorskom staklu Riječ. što poput tebe Čekaju naslonjeni S čelom o prozorsko staklo Beskraja gluhog! KRKLEC . Oh.

JAN ELBURG (1919) NIZOZEMSKA VJEŠTICE VJEŠTICE Čaraš li? ti živiš tako jednostavno kao tisuću drugih u šatoru od francuskog platna tvoje grudi u dva mala predsoblja u kućici od tanke odjeće tako malenoj tako malenoj da tvoje noge moraju na ulicu ti snivaš skromno u svojim očima ti gibaš tako jednostavno ramenima kao tisuću i jedna žena zašto se onda moj glas mora klanjati kao da prolazi kraljevna? ja se predajem neizmjerna zračna flota mirno prolazi hajde priznaj ti (vještice vještice) to radiš. čaraš. nije Ii istina. ZEČKOVIĆ 544 .

GERR1T KOUWENAAR (1923) NIZOZEMSKA U MARTU U martu noću u dva sata zapalio je na balkonu plamen nije se ugasio ona reče jesam (tu riječ zaoble njegova usta) živa posvjedoče jedna riječ i ništa da dahne ništa ne pro e niti išta stane samo ih bijelo plamenje u ledu čuvana toplina najtiše noći godine lizne ZEČKOVIĆ LUCEBERT (1924) NIZOZEMSKA KASNO LJETO svoje sam oružje u travu položio moje će oružje odisati travom svoje sam tijelo u travu položio mirisno tijelo ko drvo gorko i slatko to ležanje to ništavno lagašno ležanje dok pluta kao žuta sličica na vodi sjajna savijena na valovima na rubu šume prašnoga tijela i sjena .

Kako ću se.o veliki dahu ne podiži još kamenje ne otežaj još njihove obraze i oči manje kratkovidnije i sivlje pusti ljubavnike da još leže i tišina crna u njihovim srebrnim ušima i ah pusti djevojke nek namještaju svoje perje i nek se smiješe ZEČKOVIĆ HUGO CLAUS (1929) NIZOZEMSKA ŽENA 3 Ubilačko sjeme tjera žestoko korijenje. pastirice. Vaša put. ZEČKOVIĆ 546 . Taj divlji Uzbibani šaš kojim plamen tjeram. u vama razgorjeti? Kopriva u travi? Promuklo vam ženstvo izvire iz grla I gasi jutro u vrebanju. Sagori u prepast.

Nitko nije na svijetu dobar ko mrak i ti.MARIE WINE (1912) ŠVEDSKA LJUBI ME Ljubi me Ali ne do i preblizu Ostavi mjesta za ljubav Da se smije svojoj sreći Daj da uvijek jedan pramen moje žute kose Bude slobodan. Kod tebe ležim u mraku kao ptica u gnijezdu. Vezao sam se s mrakom Vezao sam se s tobom. Da se rastanem s mrakom rastao bih se s tobom. SLAMNIG . Vjetar mi raznosi pjesmu. SLAMNIG-ŠOLJAN BO SETTERLIND (1923) ŠVEDSKA LJUBAVNA PJESMA Kod tebe ležim u mraku nalazim mir.

Ali grad se primaknuo bliže u noći.TOMAS TRANSTROMER (1931) ŠVEDSKA PAR Gase lampu i njezino bijelo sjenilo zatreperi na trenutak prije nego što se rastopi kao tableta u čaši mraka. Došle su kuće. Jenjali su pokreti ljubavi i oni spavaju ali njihove se najtanovitije misli sastaju kao da se dvije boje sastanu i upiju jedna u drugu na mokrom papiru ačke slikarije. SLAMNIG 548 . Zatim uzdizanje. Mračno je i tiho. U nagruvanoj tišini stoje vrlo blizu. Ugaslih prozora. gomila ljudi bezizraznih lica. Hotelski zidovi rastu u mrak nebesa.

PETRU KRDU 549 . pokušaj da ne umreš ako možeš. Meni je život nestao. voljena. tebi je sreća nestala. Samo toliko kažem nas dvoje smo živeli na zemaljskoj kugli.VERONICA PORUMBACU (1921-1977) RUMUNJSKA ZNAŠ LI? Znaš li čas kad zemlja pjeva svoju šutnju i čas kad se vjetar pretvara u vihor? Znaš kad u letu s neba ptica pada i čas kad se čežnja pretvara? KOVAČEC već u bol NICHITA STANESCU (1933) RUMUNJSKA MUKA OD LJPOTE Ne kažem da je sreća bila Što sam te upoznao. Gledaj da ne umreš. Kažem samo da je to čudo bilo.

kao nekad. I sada mi peče dušu dubokom i silnom ljubavi. Ali na moj užas. Dvoje zaljubljenih pije čaj sa mlijekom. eto. i svu ljubav prema tebi Iz srca svoga zauvijek iščupao. ako hoćeš kori ili mi pak oprosti. stoljeće) EGIPAT ČAJ SA MLIJEKOM Četiri su ruke na bijelom stolnjaku: To dvoje mladih sjedi za stolom samotnim: Sunce je obasjalo sve kuteve kuće. Tako sam te silno i duboko volio. uvijek i svuda. Negdašnja mi čežnja uvijek pali srce I ti si opet sa mnom.MUHAMED AL ASMAR (1915) EGIPAT BODEŽ Od tebe sam otišao. Ja sam znao. da zaboraviti tebe ne mogu. jao! Tko može prkositi svom udesu? I ja opet. I zbog toga me. Da se danas. KUKOLJA SALAH GAHIN (20. 550 . Al’ umjesto ruže — ti bodež mi u srce usadi. ja sam sreo tebe: I kao divnu ružu na grudi te htjedoh uzeti. draga. u užasnu mržnju Pretvorio moj plamen ljubavni. Kuda god bih prolazio putem samotnim. ludo čeznem za tobom. Ali.

Dvoje mladih šuti. što dva srca spaja. Sunce je obasjalo sve kuteve kuće. KUKOLJA 551 . I na njima se sjaje dva zlatna prstena. Sunce slavi ljubav. Sunce je odagnalo sve sjene s njinih lica I bacilo preko njih svoj odsjaj rumeni.Radosni i sretni oni slave svoj zlatni dan. I proljetni lahor njiše lake zavjese. I samo poljupci se čuju iz tišine. Četiri su ruke na bijelom stolnjaku. Ruža svoje tajne šapće povjetarcu. Dan. I na ovom surovome svijetu Njihova dva mlada srca zauvijek združio. Ljubav. koji je njima najveću sreću donio. što je jača od bijede i od smrti. Dvoje zaljubljenih pije čaj sa mlijekom.. radujuć se jedno Drugome..

LUDMILA JEVSEJEVA (1915) LETONIJA ZAŠTO? Privio me na grud. al što sam ga stalno željom dozivala? VELEBIT (sa esperanta) . Rekoh: »Idi već!« Al zašto se pokrenu Srce trepereć? Ugrizo me cjelujuć. »Stidi se!« šaptah tio. Al zašto okom molih Da bi ponovio? Ta posve stran je meni i sva je lažna šala.

kome sam srce dala? Da. tvoju dušu sablasnu. videć stranca. pa sumnjam i u oči svoje! Zar si ti taj što izgledaše najdraži mom biću. tako sam malo znala. — Ti tišti srce moje. kojoj zore ne sviću. kad hoću k tebi.MINNI NURME (1917) ESTONIJA MASKA Iza tvoga lica ko iza maske stranac me gleda. strah mi prići ne da. VELEBIT .

Ona je tonula u polusan. za njim je krenula. romana njenog heroj. Sa cvijetom u ruci. a ona sva meni se nagnula. Ja pri oh. ali svi avoli njenog lica mene u pomoć su zvali. pa ipak. i ne okrenuvši se. bez bola. Gucnuh malo. A ona je gužvala rupčić i on je sve to gledao. O. SARAJLIĆ . On joj je pridržao kaput.JEVGENIJ JEVTUŠENKO (1933) RUSIJA U RUMENOM DRUŠTVU U rumenom društvu žutokljunca ona je sjedila u sali. ne za mnom. i osmjehnuo mi se usput žestoko i rumeno. On se mučio s kotletom. Poklonih se. kako mi je zavidio taj gusan i kako je prikrivao sve to! Poslije ćuteći se digao od stola.

TADEUSZ ROŽEWICZ (1921) POLJSKA EVA Izlaziš iz mojih očiju naga hrapave školjke koljna ružičaste unutrašnjosti otvaraju se u noći bijelo krilo prepona an ela polako se zatvara i slana rosa ljubavi prekriva kožu MALIĆ ŠTO JE BILO SKRIVENO Što je bilo skriveno otkriveno je ulazili smo u sebe kao što se ulazi u zemlju zrak vatru vodu tijela su nam drhtala oči su nam bile zatvorene .

tako posve izvan tijela. Čujem psiku i vidim ljeskavu ljusku te riječi. 556 . Preblizu sam. da bi na mojoj kosi zvonilo zvono. kao nekad u njegovu snu. nepomična u zagrljaju. pristupačniji u ovom trenu jedanput vi enoj blagajnici putujućeg cirkusa s jednim lavom nego meni koja ležim uza nj. S mog se prsta ne skida prsten. Preblizu sam. preblizu. Ne lepršam nad njim. Preblizu da bih mogla uči kao gost pred kojim se razmiču zidovi Više nikad neću tako lako umrijeti.Dok si spavao u toplom trbuhu noći ohladnjelih savijen govorila tiho tiho u usta klupko budalice sam srcu kamo bi iskočilo on će tu ostati zauvijek neće se probuditi MALIĆ WISLAWA SZYMBORSKA (1929) POLJSKA PREBLIZU SAM Preblizu sam da bi me sanjao. tako besvjesno. Preblizu sam. ne bježim mu pod korijenje drveća. Preblizu. Velika kuća gori a ja ne vičem u pomoć. On spava. Mojim glasom ne pjeva riba u mreži.

a bijah breza. MALIĆ STANISLAV GROCHOWIAK (1934) POLJSKA GOSPO I Volim iz pleha tvoga vrča Piti gorki čaj. Ili psujem karbitušu: Ta je dama prostakuša I ne krasi ti dvorca.Za nju se sada u njemu prostire ri olisna dolina. Jadna. Ja sam preblizu da mu s neba spadnem. gospo o — Volim gladiti tvog štakora Kad mi do nogu dobaulja Ili pričam sa žaračem. da bi me sanjao. a bijah salamandra. svrgnuti sjede an eli. Blizu sam. Ispod glave usnulog izmičem ruku. svedena na vlastitu pojavu. da ih prebrojiš. Na vršku svake od njih. preblizu. što je blago nad blagom. Mogla sam milostivo iščezavati pred začu enim očima. i svlačih sa sebe vrijeme i atlas prelijevajući se bojama koža. zatvorena osnježenom planinom u plavetnom zraku. punu nestvarnih iglica. utrnulu. . Moj krik sam bi ga probudio.

Ipak ti je lijepa prljavština S astronomijom opakih pauka. kroz prašno. Gdjeno plećke ginu na kukama. 0 feudalna moja gospo o. Sada se Moniki duboko klanjaju Perike dvorjana u kraljevskom dvorcu 558 . Muza bilo koje epohe. jedna od mojih lijepih Muza. u kojoj zeleni Češalj. Slavim ti tvoj dom Vječni podanik tvoje kose.. popravlja frizuru. S mračnim kazamatima svog podruma. Stalni vazal tvoga rebra. Počešljana u konjski rep ili bubi. od plastike. Kosa od tradicionalnog zlata.. sitne iskre kreše. MALIĆ JAROSLAV MAREK RYMKIEWICZ (?) POLJSKA SEDAMNAESTOGODIŠNJA POPRAVLJA FRIZURU Monika. Monika. Bljeskom ukosnice sapeta. raspuklo ogledalce Nad jastučićem srebrne pudernice. Monika. 1 ne znajući promiče u davnu dekoraciju Iskonskom gestom popravljanja kose.

Monika. jedna od mojih lijepih Muza. zatim sitnu nožicu U crnoj čarapi uvlači u moju poemu. Vraća se. kroz ogledalce nad jastučićem i dijalog Nastavlja. na svojim piknicima.i bezimene sjene u krasuljcima Kneževine. MALIĆ . A poete. Kosa što luta kroz epohe I seks u konvenciji koja tek nastaje. Monika. Samo za nju rimuju ljubavna uzbu enja. trideset deveto godište.

ŠKRITEK 560 . Ja sad idem van i vratit ću se možda tek na godinu.JIRI ŠOTOLA (1924) ČEŠKA JA SAD IDEM VAN Ja sad Bit ću idem van i vratit ću se tek ujutro. pa pusti me već. oči ću ti iziziskopati ljubavi moja. ta molim te ipak otvori ii ću ti ta vrata razvaliti. A ti onda ne budi zla i puti me k sebi. ondje ću sjediti i čučati i doći ću pijan. na prag tvojih vrata. I ostavit ćemo sebi svjetlo. vani. Posadit ću se u obliku prašine. idi spavati. Ne pravi mi scene. pa ja ću tu usahnuti umrijeti umrijet od žalosti. Ta pusti me već k sebi. Ljubavnike ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor. šta tako gledaš u mene? Ja sad pa zar idem van i je to neko vratit ću se možda tek za trista godina. to je nekoliko trenutaka. ne čekaj me. vrijeme? Past ću ti na prozor u spodobi jednog besprizornog razrokog fotona. ta to je grozno dugo. zašto ti to toliko traje. spale nekome s cipela. Ta pusti me k sebi. kožu ću ti izgrepsti.

kako je to bilo? Daj mi mira. izgubi se me u slovima ove glupe knjige što je čitam. čuješ. koliko si ih imala? S KRIT E K 561 35 Milićević: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije . ne volim te. nek te odnese propuh. ništa te ne pitam. to me ne zanima. nemam vremena. ništa neću. idi. i sijed i sijed ću te još voljeti. idi. rastopi se negdje u toj narančastoj lokvi pod svjetiljkom. kao nesnosnu muhu pratim očima tvoj lik po svim kutovima. idi već. idi. idi. nozaimeisusovo koliko. fučkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve. izleti kroz prozor. rasplini se. fućkam ti na tvoje fotografije spremljene u kutiju od cipela. daj mi mira. prestani.A KOLIKO SI IMALA LJUBAVNIKA? A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima spavala? i što su ti govorili? i kako. prestani. pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manžetama i u policama pod rubljem. moram se ispavati.

Komadić svjetla ukradoh nebeskom svijetu tom za tvoje grudi. Komadić svjetla u bočici mirisni. nek se u tvojim očima rasvijetli. Kad ostaneš sama i noć se spusti. ako ti možda pogled nečiji učini na žao. atom sunčanog jutra dražesni. Šareno dugino stakalce sam ti dao. kao za broš s topazom. Komadić sunca u bočici zarobljeni s tajnama o svakoj alkemijskoj mijeni. bacati zlatno prstenje. Zrake će zaigrati posred stijene. Oboma nama da jasno svijetliti stane kad više ni sunce nad zemljom ne grane. ŠKRITEK 562 . crtati kvadrate. Prašak da uzmeš kad želiš na spavanje poći i ja ću ti noću opet u san doći.ŠTEFAN ŽARY (1918) SLOVAČKA KOMADIĆ SUNCA Komadić sunca u bočici nosim ti. ti malo njega iz bočice pusti.

tri groša. Oprostit ćeš mu ti? GOLOB . pred prijekorima i pred suzom tvojom. Bit će to on. uplakani... Penelopo! Taj tupi bol zacijeliti će rane i ti ćeš naći mir za svoje dane. No možda jednom. Ti sušiš rubac mokri. mijenjaju ga dani. Ti čekaš list ko prosjak dva. on mijenja dane. a on ode tko zna s kojom. na prozor tvoj ne kuca listonoša. obilazi tvoj dom. No možda jednom (vani pljušte kiše) zamolit će te netko utočište.MILAN KRAUS (1924) SLOVAČKA OČAJNOJ Ti plačeš. Netko tko motri u mraku vaš dom. Mir tvoje tuge dirnut će ga i kad smjerno digne pogled oprostit ćeš mu ti.

i položio je na stol. prišla je k stolu. Nije prestajala moliti. ŠKRITEK 564 . molim te. ustao sam. i plakala. Dok nisam rekao: Ostavi tu jabuku i idi! Doga aji su se odvijali kako sam pretpostavljao. Gledajući u mene. spakuj svoje stvari i možeš ići. brisala je jabuku i plakala. Tako. Naslonila se le ima na vrata i povikala očima: Zaboga. problijedio sam i rekao: Ostani! Ali ona je spakovala svoje stvari i otišla. ne! No ja sam odmah znao da mi je toga dosta. podigao jabuku. Što mari ako po drugom rasporedu! Otvorila je vrata. zaprašenu i još zelenu.MIROSLAV VALEK (1927) SLOVAČKA JABUKA Jabuka s ormara skoturala se na zemlju. Jabuka s ormara skoturala se na zemlju.

Bol njena teška kao rijeka i moje srce stoput rani. Izliječi. Jorgovani. . izliječi. Ko kamenje na obalama. GOLOB JAN STACHO (1936) SLOVAČKA NOĆ KOJU ĆU PROBDJETI S MARION Molitva crnog baršuna. Plač rose čuješ kako traje. 0 luno. kao ta voda koja mine. bože. vrati mi je. vrati. tvoje svjetlo bijelo tjeskobu našu neka skrije. djevica. Pod nebom ptica srebrom pliva. travo.MILAN RUFUS (1928) SLOVAČKA MOLITVA ZA DRAGU Kako je tiho u lišću iva. Hoću da osluškuješ svadbeno šuštanje posteljnog rublja u času kad lastavica usne na mjesečini. a moja draga bolesna je. A moja draga leži sama pod bijelim svjetlom mjesečine. zašto čekaš. 1 vrati. Izliječi dijete neveselo.

da bi otkrila moju pjesmu. Marion. satovi javiti ponoć. a na rastanku rastvorena kao vjetrenjača. ti nevina medu ženama. Budi snažna kao plavilo. drhtat će zvijezde. jer samo tvoja lampa svijetli. a uplašene ptice kružit će iznad gnijezda i tada. Dolazila je s groblja s kosom kišom na licu. da bismo razgovarali o zemaljskoj sreći. ponijeti šešir i do jutra hvatati padajuće zvijezde kao leptire. koje će mirisati na naš doživljaj. GOLOB 566 . sa zapjenjenim vlasima. s namjernim dodirom cijelog dlana. ljubavi moja. Zatim ćemo u rukama. kad usnule ribe podijele vodu na dvije polovine.Jutros sam vidio živu ženu. Dolazim ti skelom. Noću. Grudi će ti do jutra biti uplašene i dozvolit ću ti da ruku do lakta uroniš u vodu zdenca. upravo tada izići ćemo na balkon zajedno i rukom tek tako pruženom u tamu pozdraviti mjesec.

Ako voliš — sam ćeš naći. I gle. plovim sama u gluvi čas dana. Misli moje. crvenim se smehom otima iz peći. A ja sam uz prozor čelom prikovana i tuga mi krišom obuzima pleći. po oh u svet novi. gori vatra — veseli satana. u studeno veče. da prona em ključe duševnih tišina. Samotna. moj ubogi prozor za morima snega. I tako — dok jutru ne pomodri lice. išteše niz polja plava utočišta. u nespokoj tihi širi se čekanje. misli — divlji golubovi.. a u peći spava veseli satana. za srcem. na prozorskoj santi. I pobegoh sama — u sneg. žežene mu šape u pepelu kleče.. kao — u tami ženice. I nekakva čuda čekam da se dese... bez adrese.. u nesutra. da uz tebe na em kutak ubežišta. RAŠKOVIĆ 567 .LINA KOSTENKO (1930) UKRAJINA ŠUMI VATRA Šumi. a prona oh samo gorku tugu jutra. čašu koju pijem ko žuč mladog vina. Noć upijam crnu i drhtim od svega. do beskraja.. dok vozova ranih ne čujem pištanje.

i magla u kojoj lutam kada sanjam. Ti ćeš uvijek biti isti — u zori i u mraku. vi ste prozračan oblak. on kroz vaše nježno pijanstvo zaljubljeno plovi... snjegovi neuporedivi.. Bile su to zlatne kose. ko što nas izlazak sunca poznatim cjelovom dira.. Vi ste morska pjena.. do smrti. a moj dlan je čamac...LIANA DASKALOVA (1927) BUGARSKA BIJELE KOSE Rano pada snijeg na visoki vrh. Rano su tvoje kose pobijelile. začas podizalo nad morem osvijetljenim.. Bijele meke kose! Kao mliječni put noći. od mjeseca obasjan noću.. ko što se sunce nehajno. jer ja sam noć — ako svjetlosti nemam! KEPESKI 568 .. kao što mrak pokriva smolastu moju kosu. ovjenčale su zauvijek tvoje čelo nepokorno. možda ste vi isto tako zvijezde razasute? O sijajte za mene cijelog života. kao što padaju zvijezde na vrh u planini. Silne su bure urlale — rani snijeg su nanijele. Kad se u zoru ispravljala tvoja glava na bijelom uzglavlju. prosuvši zlatne iskre. Snježnobijele uvojke na putu je posula rosa. kao ponosni vrh što ga kroz prozor vidim. snjegovi moji bijeli. dragi! Provlačim kroz njih ruke uz pritajen dah.

Crni krstovi već prostrli su sjene — crna krila kruže. nikad. drijema mali trg. lastavice tebi vratit će se sve..... tugovah za tobom — s jatom ovim sutra i ja ću na jug! Ne nagledah te se. Mila moja! maštah.. i mislim na smrt.. a ti si kraj mene — šuteći te gledam.. Ne grlih te. Zbogom! — Na stazama bijelim ti ostaješ tu. PARUN 569 . Zbogom treba reći... Samo ja se više vratit neću.PENJO PENEV (1930-1959) BUGARSKA LASTAVICE Tebi Crni krstovi prošumili su zrakom — lastavičja krila kruže iznad nas...... Opustjet će dani.. posljednji je sat.. da i ne znaš kako — lastavice lete. Doletjet će jato. ni za tren!.. draga o neprežaljena. o ljubavi blaga. ..

Ovdje si zatočenica.. nestaneš niz neku stazu. tako blijediš sada i ti. srušen. za koju sam se toliko puta zavjetovao. SLAVIČEK BLAŽE KONESKI (1919) MAKEDONIJA VIJ Zaključah te u svijesti kao u ponoćnoj crkvi.CENE VIPOTNIK (1914) SLOVENIJA VJERNOST Bježiš od mene. u srce primam i blještava se sanja lomi ko tučom stabla potučena. vrele iskre želja ugasit će tama. sunce se na njih blago naslanja — a ja jad samoće. — Pod busenje trava legnem li. I kao što svijeće blijede kad se gase. No posljednjim mrakom posve zasut. Ali otkucava pravi čas. samujući. . grliti još ću sjenu tvoje duše. i sve mi kaže — treba da se javim. a sveci te pohlepno slijede. Uvijek sam sam: ti iščezneš za okukama svijeta.. ne dokučujući da sam šamiji od debala ovih kestena — gle.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol. 571 . jer nježnost ti nosim u tvrdim grudima. Rušim se u taj ponor i ja — sav žedan. mrtva glava. KEPESKI VESNA PARUN (1922) HRVATSKA TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost. Da. Primičem se kao strašni Vij. oštro. Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću. I ginem već. koji je domami u svijesti žudno. strašan sam. sav sam zemlja žedna.Dolazim kao strašni Vij. i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olujama. ali bez snage da se vine do tebe. Vij. i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom. ako je tvoje ime počinak njegovim mislima. ali tajanstvenu su već povukli crtu. u ponor stijene. k’o pijesak. sivih očiju. i čim ja stignem do te crte. i tvoje grlo hladovina njegovu ležaju. a ti si blijeda. ruše se. Ja.

1 žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom će biti ponizne. Šeći njegovim žalom.Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Neka te susreću ožalošćene pliskavice. I blaga budi njegovu snu. Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi. Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči. Tumaraj njegovom šumom. I priče koje za njih davno pripremih možda ću ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj šumi. 572 . Neka ti miriše cvijeće koje ja zalijevah svojim suzama. Ja ne dočekah najljepše doba njegove muškosti. Neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu. Prijazni gušteri neće ti učiniti zla. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova. Ja neću nikad voditi za ruku njegovu djecu.

I izrasti. Plavetnilo moje. Živo vrijeme u četiri zida. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice. u kamenu i bolu. Nasmiješi se prolaznosti. i susjede koji žale moju strpljivost. KEPESKI 573 . Zvijezda snoplje.Ti koja imaš ruke nevinije od mojih budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. da ne moram pitati strance koji mi se čude. ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu! ACO ŠOPOV (1923) MAKEDONIJA PJESMA Budi zemlja nepodatna i tvrda. Zabodi se u srce. dok na njega budu silazile nepoznate godine. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih. Nepogrešivo kao koplje. I podupri me ko karijatida. I reci mi katkad nešto o njemu. Budi nebo. ružna. Budi nijema statua na stolu.

otprhne.. ko i prije. Zacvrkuće. katkada samo samotna ptica narušava.IVAN MINATTI (1924) SLOVENIJA NAS DVOJE Nas smo dvoje tiho. Tišinu. U nama mrtva ljubav spava.. strese se. Tako ćemo koračat do kraja puta. gdje vječnost me u trošnim križevima drijema. Ah. ko da od nas neka strava bije. zaboravljeno groblje. nekad bijasmo nemirne proljetne grane: u zagrljaj drhtav svoje lišće slagasmo. ja ne više ti. ti ne više ja. I ponovo na davne uspomene težak mir se slegne i na dva smo groba nalik. sad odavno već jedno za drugim ne tragamo. Nekad sebe u nama smo strasno tražili. SLAVIĆEK 574 . Svaki za se hodamo ovim neveselim svijetom i ni teški ni laki nisu nam sni.

dok su me optuživale. draga. ni najiskreniji pogled. 575 . tužni od boli. Znam.CIRIL ZLOBEC (1925) SLOVENIJA PA IPAK Uljudnost i taj tvoj smijeh su lažni i oči što su tugu skrivale u očima mojim tek su laži tražile. a ti ludo gola. a riječ je lažna i kad je prošaptana. u poljupcu laži možda nema.. Pa mišljah da je reka muško ja bih od bola vrisko. poljubimo se. još nema.. SLAVIČEK BRANKO V. Jutrom reka. kad srce izgovori je. Sklopi oči. Setim se tebe i odmah mi grešna miso. ponesena. Pa ipak. i znat ćeš da li te volim. RADIČEVIĆ (1925) SRBIJA LJUBOMORA Tada je pevao dan u granama topola. bez laži nikad nije.

ja zdepast. Iz tvojih grudi htela su poteći dva bela studenca. Tada je pevao dan u granama topola. Tvoja sam bedra zvao sapima. igračice. Dolazile su zveri oba pola. debelog vrata. izranili žita. Tada je pevao dan u granama topola. ti bela — tankovita. 576 . I gledali smo se na svetlu. Nisam verovo grmu. Bio sam snažan junac a ti mlada mati. Povaljali smo trave. od jutra pa do noći. Kako da stignem noge takve trkačice. Bio je to ludi galop. I ja sam mogao da padnem na kolena. Iz tvog su čela nicali beli rogovi. Da bi te videla trska je porasla za dva kolenca. svojoj bledoći. niti ženskoj jovi.I ja sam mogo ribe klati. Osećao sam: iz mog čela rastu dva roga vola. I gledao sam dva tvoja oka zamagljena zbog kojih ključa krv i snaga ludo pati. Ti si se mogla i mladom klenu dati.

I presta da peva dan u granama topola. Pobegoh. crni meseci.I presta da peva dan u granama topola. U vuka oči pune vučjeg bola. Plovili su neki čudni. ZVONIMIR GOLOB (1927) HRVATSKA OBIČNA PJESMA Sve je neobično ako te volim. Bi veče. sa mnom su i debla posrtala. . tvoja ili tvog vuka. Čudno: rasle su šume sa korenjem gore. Pratila su me dva grozna oka. U vodi ribe vode tajne razgovore. s usnama da ljube. jedno je u reci. s rukama za kurjake. I bila su dva neba. Veče koje silazi spava u mojoj duši. A ja sam bio mladić. Ti si ležala na paprati. vrtuljak što se okreće igračke i djeca. slab. Da sam ti bičje reči riknuo ti bi znala. Pa videh: ti bi se mogla i mladom kurjaku dati. bez ona dva roga vola. I svaka je grana imala toplinu ruke. I nikad bliže nožu ne bi moja ruka.

tužna. 578 . Sve je neobično ako te volim. veče koje silazi. slušajuc glas na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kiša mijenjam te u sebi. da se do besčujnosti čuje).Znam. dva pitanja Izgovorena tiho kao kamen da pita (Tiho. plači ponovo dok svoje teške vjede zaboravljaš u snu poput marame na licu koje bdije. Mi smo bili dva bora. obična pjesma. Sve je neobično ako te volim: more skida i svlači svoje plašljivo tijelo. Ja više nisam isti. sasvim. ni ti se ne ponavljaš u meni. bez greha. STEVAN RAIČKOVIĆ (1928) SRBIJA ZLATIBORSKA PESMA Ako se nebo širilo kao plava uteha. jer smrt se ne ponavlja. ako te volim. zatvorenih očiju i vlažno od poljubaca. vjetar. Samo ruže što tonu.. sve same obične stvari što se ne mogu ponoviti. Ako je sunce imalo nešto od tvoga disanja. Dve grane što se lome i — ćutanje. stepenice.. Tjeskoba. Skoro nemušta: tako samo pričaju žita Svoju nejasnu ljubav u vetrovima što huje. Zagledana u nebo ti postojiš kao svjetlo pregaženo u tmini.

ko ostrvo. Ako smo zvali: ljubav — tiho je šumelo drvo To. u čudnom znaku samoće. Od njih su nam ruke bivale po dve nemirne reke Sa pustim obalama što traže blago ušće. 579 . Pa oticale lepe kao zvezdano nebo. oblačje zaustavljeno Kao podvodno stenje u nebeskoj dubini — Iz ponoći se dizalo tvoje koleno I sjalo belu svetlost po tužnoj jednoj tišini. samovalo. na kom je rasla misao da nešto znamo.Znam: odvojilo se nešto od svega. u vrhu. Ako su trave imale prste koji nas prose I ptice. Dok je mirovalo. Zašto smo (ne znam) slutili da noći ne umiru I verovali u sve to kao u meso i kosti. I postojalo tako. samo. iznad. Pa ako su padine bile dlanovi zaborava I vrhovi — bez ravnoteže. one daleke. O mi smo bili tek dva kamena u viru Bačena sa tanke grane prolaznosti. u perju slutile potoke: Bio sam u tvom oku — krila što se nadnose Nad vode strašno zelene. i gušće. izgubljeno duboke. Nas su njihala dva mora — nebo i trava Na crnom čunu ljubavi gde raste glad i voće. Zato su ulazile u nas daljine.

oduvijek bila dio nje i da se sa njom stopila. Po bedrima su već klizili tu i prsti — i sve je lakša bila zemlja pod njom. Jer ih je zemlja — crna zemlja upila. Lorca Žalila je stabljike zapaljene vrelim tijelom i nije čula kad vjetar zaplaka u travi. K. I umirala je..SRBO IVANOVSKI (1928) MAKEDONIJA ZEMLJA I povedoh je do rijeke vjerujući djevojka je.. nemoćna da otkrije svoju prisutnost nijemu. I onda je tek shvatila da je oduvijek. a možda je samo sebe tražila. A mislila je — dubine će ugasiti že i prste je lomila u grudima zemlje.EPESKI 580 . Jer je u njoj htjela da ostavi plamen svoga čela. Ruke su postale rijeke. I protekle su nemirno.

zašto šutiš Nisam. sad će početi urnebes Zakopčaj haljinu. zrikavci i žito Ako ti želiš. životinja. Vera. ali evo kiše Kako je naglo zahladilo Daleko smo od grada U redu. gle i cvijeće se zatvara Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi Dakako.SLAVKO MIHALIĆ (1928) HRVATSKA PRIBLIŽAVANJE OLUJE Pogledaj one oblake. život je u svemu mnogo jednostavniji Evo i prvih kapi. Vera. Vera. to su samo živci I oni slute oluju Kažem ti. zaboga. nikad neću zaboraviti što si mi darovala Mi smo sada jedno i čemu govoriti Žuti oblaci obično donesu tuču Sve je već nijemo. za mene je svejedno Gromovi su opasni u poljima A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami) Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem rasutim iz klasja Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama Ne plači. možemo i ostati Bojim se za tebe. ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati sveto Molim te brže koračaj i nemoj se osvrtati .

obasjavam prostor u koji te unosim Kad te nestane odjednom potamnim Tvoje useljavanje i iseljavanje preobražava me kao što mijene preobražavaju godine Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba daj u trenutku moga djela ostani prisutna u meni Tek tako bih nestvaran za život sjao iz krute skamenjene prošlosti u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti tamne ponore duša 582 . svijetleći.JOSIP PUPAČIĆ (1928 -1971) HRVATSKA MOLITVA LJUBAVI Kad me ispuniš postajem svijetao iznutra i.

Ja nestajem. kad su koraci sami. Njene su oči duša sna. i želja diše slikama melodija. . ko smjelost. Ljubav i ja u krevetu lutamo njenim kosama. namjere. i žlica je začu ena. A njena je put miris sna. Strast sna. ljubav nosi oklope godišnjih doba. ljubeći se. nutrinom melodija Ljubav. njoj je potreban moj glas. Osmijeh je njen zastava sna. i kažiprst ljubavi mjeseci su. prelazim u njezinu blizinu. jer veče je ljustva ljubavi. A zapravo. ljubav me gleda iz kave. 0 ona me. veče osamljuje. i ja se po njoj penjem do suza. najzad. Meni je potrebna moja jeka. Pravac sna. budi. prijateljujemo Meni je jeka potrebna! Ljubav raščešljava melodije češljem od njenih pokreta. Ljubav me budi.MILIVOJ SLAVIČEK (1929) HRVATSKA O LJUBAVI I O MOJOJ LJUBAVI Jedina je budnost spuštenih kapaka ljubav. Mi. Toplina sna. Ljubav je ubrus pri ručku i večeri.

ja ću tebe ljubit. isto tako. mnogiput već mnogi znao je izgubit. nastoj da drugi tu drugu mu snubi. jer je volio koju nije smio. a tvoj će dragi. ja ću tebe ljubit. SLAVIČEK MATEJA MATEVSKI (1929) MAKEDONIJA JEZERO Ti si to moje jezero. ja ću tebe ljubit i željeti da budeš nevjernome žena.JANEZ MENART (1929) SLOVENIJA STARA PJESMA Ti ljubi druge. a on da drugu ljubi. ja na te stavih sve što sam imao. drugu. da tako i ti budeš ponižena. Ti ljubi druge. da ti njega. Ti ljubi njega. i svijet će lijepo vrtjet se u krugu. Taj cvijet voda i neba rupa u tijelu polja ptica u zagrljaju brijega Jesi li ti taj starac to sunce taj govor što mi s obale na obalu s talasa preko talasa dolazi 584 .

585 . Ćutim prisutno si. Ta ljepota i žena. Prilegla u travi u cvijetu na stijeni čednoj ali val je tvoj ptica što leti bez sjene i sve je već pjena i duga i vjetar I jezero si uvijek.Dugo te tražim jezero ali gdje li si mi ti u oku valova u grlu kamena pritajena rosa na dlanu planina glas odavna spaljen i pržen u pepelu voda Ti jezero divno si i sjajno krzno od kuna vučji zub jasike list blejanje zvona ti jezero spokojstvo si i buna u tri stotine runa kad te snagom dunje oplodi ona No nikad mi nisi tu ti stijeno rastopljena okom sunca dahom povjetarca ti živo srebro nepodatnih ljeta ti otkosu sijena ti maku crveni ti cvjetanje pjene Ti si mi jezero ikona davno što se rodi pod paletom sunca na usnama monaha ti si vojnik sedmogodišnji ti pečalba si grobna ti nevjesta ti čekanje ti smrt i umiranje u nama Ti si to moje jezero. Jarbol zaboravljenih krila. Tu si a vječno te nema s jednom obalom s krugom s obručem što mi pogled steže na jednom vrhu na dnu i u grmu jednom iz kojega mi zvijer tajno neprestano bježi Ti si mi to jezero. No obala je sva u pjeni kao da nisi jezero kao da nisi ni bila. Ti si mi to sada. Pješčano podne.

Tu je toliko tiho. tajanstveno i tiho baš za tugovanje — Magijskim namreškane mukom minute mami. pepeljasta prepelice podnevom u polju. smo samo smireni spokoj.A ipak si ti jezero tuga izgubljena u polju zagrljaj brda sunce uvijek samo s jednom obalom s obručem s pogledom jednim zagledan u sebe kao kamen kao plamen. KEPESKI GANE TODOROVSKI (1929) MAKEDONIJA SONATINA Sada snivani. mami Mirovanje! Mirovanje! ICEPESICl 586 . spokoj samoća i svježina — Praznično prhni prepelice.

gospe draga. barba. gdje nam je Barbara. kako je stasita sprijeda i straga. To je lada što rijetko se ra a. bijelo i crno farbana!) Je 1 danas u brodova takav stas.« 1 1 i svi koliko nas je u društvu. barba. ima 1 još mora. široka Barbara bješe naša dika Barbara. koje valja? U kakvim olujama imadoh sreću! Na kakvim sam munjama palio svijeću! Koliko puta rekoh na siki: »Kupit ću svijeću svetome Niki ako se spasimo Barbara i ja. to je krma što sitno se drma kad vješto promiče izme u molova ko mala krčmarica izme u stolova.IVAN SLAMNIG (1930) HRVATSKA BARBARA Večernja ćakula barba Nike Barbara bješe bijela boka Barbara bješe čvrsta. ima 1 još ljudi poput nas. e tutti quanti in compagnia. Barbara lijepa ko slika. ima 1 još vina. (Ah. srce se strese ko val na žalu ko štandarac lagan na maestralu. modro. ima 1 zemalja. Kad si je vidio. to je prova staroga kova. 587 .

svojeglava Barbara. uvečer — bijeli kruh sa putrom. spora ko kornjača. morske smo krave muzli jutrom.« »Još jedan kablić nek pro e kroz stroj provjere radi« — nalog je moj. dobar odabraste pravac.« I tako je Barbara sve dalja i dalja.Kakvo sve more vidjeh daleko! Bilo je jedno bijelo ko mlijeko. »Parone. A žuto more žuto ko limun! Odonda sam za skorbut imun. . more je gusti stari plavac. stari mornari na palubi stoje. more nam godi. brza ko kobra. 2 588 I brodolom je sladak na tom moru. Bijela jedra i bijela bedra. nijedan brod joj nije rod! More je tamnocrvene boje. crvenim morem se pospano valja e il naufragar xe dolce in questo mar. nijedna stvar ti nije par. »Barbara brodi. Barbara dobra.

I-ATINSKA Meksiko Alfonsina Storni (1892—1938) 403 Urugvaj Delmira Agustini (1886 — 1914) 399 Brazil Manuel Bandeira (1886—1968) 410 Ribeiro Couto (1898—1963) 412 Cecilia Meireles (1901) 412 — 413 Augusto Frederico Schmidt (1906) 415 Vinicius de Morais (1913) 533 Jose Tavares de Miranda (1919) 534 Joao Cabral de Melo Neto (1920) 534 Ledo Ivo (1924) 535 Narodna pjesma 223 Sor Juana Ines da le Cruz (1651 — 1695) 160 Amado Nervo (1870— 1919) 340 Octavio Paz (1914) 523 Efrain Huerta (1914) 523 Kuba Emilio Ballagas (1910—1954) 406 Nikaragva Ruben Dario (1876.1933) 378 Ezra Pound (1885) 379-380 Hilda Doolittle (1886-1961) 380 Conrad Aiken (1889) 381 E. Sirija 82 Abu’lKasim al-Sabi (1909—1934). Cummings (1894-1962) 382383 Langston Hughes (1902 — 1967) 385 Gwendolyn Brooks (1917) 536 Allen Ginsberg (1926) 537 AMERIKA. Egipat 550 Salah Gahin (20.) 55 Abu Nuwas (748 — 814).POPIS PJESNIKA PO ZEMLJAMA I LITERATURAMA KOJIMA PRIPADAJU AFRIKA čile Narodne pjesme 218 — 219 AMERIKA (USA) Gabriela Mistral (1889-1957) 401-402 Pablo Neruda (1904-1973) 404-406 Argentina Narodne pjesme 220 — 222 Edgar Allan Poe (1809-1849) 246 Walt Whitman (1819-1892) 303 Emily Dickinson (1830— 1886) 303 Sidney Lanier (18421881) 304 James Weldon Johnson (1871 — 1938) 305 Sara Teasdale (1884. Egipat 550 ARMENIJA Narodna pjesma 209 Nahabed Kučag (16. Irak 57 — 59 Ibn al-Mutas (861—908). Irak 59 Ibn Kuzman (1095 — 1159).1956) 450 Maksim Bogdanovič (1891 — 1917) 451 589 .1916) 338 Joaquin Pasos (1915 — 1947) 525 Ernesto Cardenal (1925) 527 Venezuela ARAPSKA POEZIJA Imru’l-Kais (umro 540). st.) 177 BJEL0RUSIJA Jose Ramon Medina (1921) 526 Peru Narodne pjesme Kećua 223 — 226 Carlos Oquendo de Amat (1899—1936) 404 Gustavo Varcarcel (1921) 525 Janka Kupala (1882-1942) 449 Jakub Kolas (1882. st.). Tunis 510 Muhamed al-Asmar (1915). Arabija 55 Kais Ibn al-Mulavah (8. Arabija 53 Kuthaijir (umro 723). Andaluzija 81 Nepoznati pjesnik 82 Ibn al-Dža’bari (umro 1240). E. st.

1824) 240 Percy Bysshe Shelley (1799.1921) 320 Kini Hristov (18751945) 321 Nile. Vas.1599) 162 Sir Philip Sidney (1554.1822) 241 John Keats (1795. de L.BUGARSKA Narodne pjesme 188—189 Ivan Vazov (1850.1674) 171 Thomas Carew (1595.1885) 251 -252 Gerard de Nerval (1808 — 1855) 252 Alfred de Musset (1810—1857) 253 — 254 Theophile Gautier (1811 — 1872) 254 — 255 Charles Baudelaire (1821 — 1867) 283 — 284 Paul Verlaine (1844—1896) 285 — 287 Arthur Rimbaud (1854—1891) 288 Emile Verhaeren (1855 — 1916) 289 — 291 Henri de Regnier (1864—1936) 292 Francis Jammes (1868—1938) 293 Paul Valery (1871 — 1945) 334 Paul Fort (1872-1960) 335 Max Jacob (18761944) 335 O.139 Philippe Desportes (1546 — 1606) 140 Agrippa d’Aubigne (1552—1630) 141 Voiture (1598-1648) 142 Theophile de Viau (1590—1626) 143 Andre Chenier (1762 — 1794) 248 Alphonse de Lamartine (1790 — 1869) 248 Victor Hugo (1802.169 Robert Herrick (1591 ..1566) 138. Jensen (1873— 1950) 355 Harald Bergsedt (1877— 1955) 356 Nis Petersen (1897-1941) 494 EGIPAT Pjesme starog Egipta 9—12 (Novije pjesnike vidi pod: Arapska.1586) 163 William Shakespeare (1564—1616) 164 — 168 John Donne (1572-1631) 168.1639) 171 Andrew Marvell (1621 -1678) 172 John Dryden (1631 .1821) 241 Thomas Hood (1799-1845) 243 Lord Tennyson (1809—1892) 244 Christina Georgina Rossetti (1830—1894) 300 Thomas Hardy (1840— 1928) 300 William Butler Yeats (1865— 1939) 301 — 302 David Herbert Lawrence (1885—1930) 372 Thomas Stearns Eliot (1888— 1965) 373 Wystan Hugh Auden (1907) 373 — 374 Stephen Spender (1909) 375 — 376 518 .1700) 174 Robert Burns (17591796) 239 Walter Savage Landor (17751864) 240 Lord Byron (1788. V.) ENGLESKA Edmund Spencer (1552. Rakitin (1885 — 1934) 477 Elisaveta Bagrjana (1894) 477 Nikola Vapcarov (1909—1942) 479 Liana Daskalova (1927) 568 Penjo Penev (1930-1959) 569 ČEŠKA ESTONIJA Narodne pjesme 192—193 Marie Under (1883 — ?) 498 Henrik Visnapuu (1890) 498 Hilda Dresen (1896) 499 Minni Nurme (1917) 553 FINSKA losef Vaclav S'idek (1845 — 1912) 308 Jaroslav Vrchlicky (1853 — 1912) 308 Karel Toman (1877-1946) 309 Josef Hora (1891-1945) 457 Jiri Wolker (19001924) 458 Vitezslav Nezval (1900— 1958) 458 František Halas (1901) 459 Jiri Šotola (1924) 560-561 DAGESTAN Narodna pjesma 213 DANSKA Eino Leino (1878-1926) 359 Olavi Paavolainen (1903) 497 FRANCUSKA Narodne pjesme 205 — 207 Charles d’Orleans (1394 — 1465) 117 Francois Villon (1431 — 1480) 117 Clement Marot (1496 — 1544) 135 Maurice Sceve (1510— 1564) 135 Pierre de Ronsard (1524— 1585) 136 — 138 Louise Labe (1526. Milosz (18771939) 336 Guillaume Apollinaire (1880— 1918) 360 Pierre Jean Jouve (1887— 1976) 361 Pierre Reverdy (1889—1960) 362 Paul Eluard (1895-1952) 363-364 Louis Aragon (1897) 365 Benjamin Peret (1899—1959) 366 Robert Desnos (1900—1945) 367 Jacques Prevert (1900—1977) 368 — 370 Rene Char (1906) 370 Guillevic (1907) 371 Luc Decaunes (1913) 513 Robert Prade (1917) 514 Yves Bonnefoy (1923) 515 Jacques Dupin (1927) 515 Francuska Guyana Libert Chatenay (1905) Johannes V..

st.) 50 Sarmad (17. st.) 74 Gospoda Ino Beto (11. Biblija) Nepoznati pjesnik (Pjesma nad pjesmama) 13 JAPAN pjesme 215 ISLAM > Magnus Stelansson (1884—1942) 495 lomas Gudmundsson (1901) 495 Carica Iwa no Hime (4.) 50 Rabindranath Tagore (1861 — 1941) 331 Naiđu Saroijni (1879-1949) 333 INDONEZlJSKI ARHIPELAG Narodne Narodne pjesme 197—198 Chiaro Davanzati (umro oko 1280) 96 Compiuta Donzella (13.). st. st. Bizant 76 Novogrčka Narodne pjesme 195 Kostis Palamas (1859—1943) 323 Georgios Drossinis (1859 — 1951) 324 Konstantinos Kavafis (1863 — 1933) 324 — 325 Miltiadis Malakassis (1869 — 1943) 325 Konstantin Hatzopulos (1870— 1921) 326 Apostolos Melahrinos (1880 — 1952) 327 Kostas Uraniš (1890— 1953) 503 Giorgos Seferis (1900) 503 — 504 J. st.) 74 Gospođa Izumi Šikibu (11. st.) 27 — 28 Konzul Makedonije (5.). st. st.) 73 Šigejuki (11.) 75 Daigaku Horiguči (1892) 511 Jaso Saidžo (1892) 512 Kacumi Tanaka (1911) 512 591 .) 107 Matteo Maria Bojardo (1441 — 1494) 119 Lorenzo de’ Medici (1448 — 1492) 120 Angelo Poliziano (1454 — 1494) 121 Jocopo Sannazaaro (1458 — 1530) 122 Lodovico Ariosto (1474— 1533) 123 Gaspara Štampa (1523 — 1554) 123 Torquato Tasso (1544— 1595) 124— 126 Ugo Foscolo (17781827) 256 Giacomo Leopardi (1798— 1837) 257 Giosue Carducci (1835— 1907) 295 Gabriele D’Annunzio (1863— 1938) 295 Umberto Saba (1883 — 1957) 416 Dino Campana (1885 — 1932) 417 — 418 Vincenzo Cardarelli (1887 — 1959) 418 — 419 Giuseppe Ungaretti (1888—1970) 419 Eugenio Montale (1896 — 1981) 422 Salvatore Quasimodo (1901 — 1968) 423 — 424 Cesare Pavese (1908— 1950) 424 Alfonso Gatto (1909) 425 Attilio Bertolucci (1911) 520 Giorgio Caproni (1912) 520 Franco Fortini (1917) 521 Elio Pagliarani (1927) 522 IZRAEL (Stara hebrejska književnost. st. stare ere) 24 Praksila (6. stare ere) 19 Sapfo (oko 628— 568. stare ere) 22 Anakreontika 23 Ibik (6. stare ere) 25 Nosida (oko 330. st. Bizant 76 Nepoznati pjesnik (14.Senegal ITALIJA Leopold Sedar Senghor (1906) 517 Madagaskar Flavien Ranaivo (1914) 519 GRČKA Starogrčka Arhilon (7.) 48 Amaru (7.) 46 Tiruvaluvar (6.) 49 Bhartrihari (7. st.) 96 Guido Cavalcanti (oko 1255 — 1300) 97 — 98 Dante Alighieri (1265— 1321) 98 — 99 Cecco Angiolieri (oko 1260—1313) 100 Francesco Petrarca (1304— 1374) 100 — 106 Giovanni Boccaccio (1313— 1375) 106 Sacchetti Franco (1330—1400) 107 Nepoznati pjesnik (14. st. stare ere) 24 Nonos (4.) 44 Otomo no Jakamoči (720 — 785) 69 Mušimaro (8. st. st. st. Panajotopulos (1901) 505 Maria Polyduri (1902 — 1930) 506 Odiseas Elitis (1911) 506 GRONLAND Eskimska narodna 220 GRUZIJA Narodna pjesma 210 INDIJA Jađur-veda 45 Kalidasa (5.) 72 — 73 Terange (10. st. st. stare ere) 26 — 27 Rufin (1.) 47 Bhavabhuti (7 — 8. Bizant 51 — 52 Nepoznati pjesnik (10. stare ere) 26 Meleagar (130 — 60. st). st. st. St. Bizant 51 Pavao Silencijarij (520 — 575).) 73 Nepoznata pjesnikinja (10. st. M. stare ere) 19 — 21 Anakreont (6. st. st.) 70 Princ Narihira (825 — 880) 70 Gospoda Kamači (834 — 885) 71 Ošikoči no Mitsune (859 — 907) 71 Mibu no Tadamine (868 — 960) 71—72 Nepoznati pjesnici (9. st.

Radičević (1925) 575 Stevan Raičković (1928) 578 KANADA Anne Hebert (1916) 538 Jean-Guy Pilon (1930) 539 Ronald Everson (1930) 539 KATAL0NIJA Blaže Koneski (1919) 570 Aco Šopov (1923) 573 Srbo Ivanovski (1928) 580 Mateja Matevski (1929) 584 Gane Todorovski (1929) 586 Slovenija Ausias March (1397 — 1459) 115 Jordi de San Jordi (1397. st. V.1959) 397 J. Foix (1894) 397 Tomas Gartćs (1901) 398 Jordi Cots (1<)I8) 532 KINA Zbornik ŠI-KING (11 — 5. st. latinist 127 Elije Lampridije Crijević (1463 — 1520). st. st.) 61 Van Vej (701-761) 61 Li Tai Po (701-762) 62-64 Tu Fu (712-770) 64-65 Čang Czi (8.) 66 Nepoznati pjesnik (8. st. st.) 84 Li I Han (13. st.JUGOSLAVIJA Narodne pjesme 182 — 187 Crna Gora Risto Ratković (1903—1954) 472 Hrvatska Džore Držić (1461 — 1501) 128 Hanibal Lučić (1485 — 1553) 130 Ivan Bunić (1494—1658) 132 Petar Preradović (1818 — 1872) 276 Rikard Jorgovanić (1853 — 1880) 280 Silvije S.) 68 Čan Tiju Lm (12.1924) 312 Jovan Dučić (18711943) 313 Milan Rakić (1876. st.) 84 Šej Min (1859-1901) 328 Ma Huang Čung (1861 — ?) 329 Tung Liu Fan (1863—?) 329 KIRGIZIJA Narodne pjesme 210 KOREJA France Prešeren (1800 — 1849) 276 Dragotin Kette (1876-1899) 316 Oton Župančič (1878-1949) 317 Josip Murn-Aleksandrov (1879—1901) 318 Alojz Gradnik (1882 — 1967) 461 Cene Vipotnik (1914) 570 Ivan Minatti (1924) 574 Ciril Zlobec (1925) 575 Janez Menart (1929) 584 Srbija Narodna pjesma 215 KURDISTAN Narodna pjesma 213 LETONIJA Narodna pjesma 194 Edvarts Virza (1883-1940) 500 Ludmila Jevsejeva (1915) 552 LITVA Branko Radičević (1824—1853) 277 Đura Jakšić (1832-1878) 278 Jovan Jovanović-Zmaj (1833— 1904) 279 Laza Kostić (1841-1910) 279 Aleksa Šantić (1868.) 65 Nepoznati pjesnik (8. stare ere) 43 Vang Seng Ju (6. latinist 128 Rajmund Kunić (1719—1794).) 67 Li San Jin (812-858) 67 Li O Ej (9.1938) 315 592 Vladislav Petković-Dis (1880— 1917) 318 Mykolas Vaitkus (1883) 501 Kazys Inčiura (1906) 501 MA ARSKA Balassa Balint (1551-1594) 176 Sandor Petoti (1823-1849) 281-182 .1425) 115 Joan Maragall (1860-1911) 337 Josep Carncr (1884 — 1970) 396 Carles Riba (1893. stare ere) 42 Kou Še (1. Kranjčević (1865 — 1908) 311 Antun Gustav Matoš (1873 — 1914) 314 Janko Polić-Kamov (1886—1910) 462 Tin Ujević (18911955) 464 Miroslav Krleža (1893—1981) 465 Antun Branko Šimić (1898—1925) 465 Gustav Krklec (1899-1977) 469 Dobriša Cesarić (1902 — 1980) 471 Dragutin Tadijanović (1905) 474 Vesna Parun (1922) 571 Zvonimir Golob (1927) 577 Slavko Mihalić (1928) 581 Josip Pupačić (1928 — 1971) 582 Milivoj Slaviček (1929) 583 Ivan Slamnig (1930) 587 Karlo Pucić (1461 — 1522). st. latinist 227 Makedonija Miloš Crnjanski (1893—1977) 466 Rade Drainac (1898-1943) 446 Desanka Maksimovic (1898) 467 Dušan Matić (1898) 468 Oskar Davičo (1909) 475 Branko V.

) 92 Joan Zorro (13.1871) 263 Antonio Feijo (1860-1917) 298 Antonio Nobre (1867 — 1900) 299 Fernando Pessoa (1888—1935) 408 Sophia de Mello Breyner Andersen (1919) 531 PROVANSA Vilim od Poitiersa (1071 — 1126) 86 Jaufre Rudel (12. st nove ere) 40 Nepoznati pjesnik (3.) 88 — 89 Comtessa de Dia (12. st.Gyula Juhasz (1883 — 1937) 480 Mihaly Babits (1883— 1941) 481 Dezso Kosztolany (1885 — 1936) 482 Julio Baghy (1891) 483 Attila Jozsef (19051937) 484 Miklos Radnoti (1909—1944) 485 MONGOLIJA Narodne pjesme 212 NIZOZEMSKA PERZIJA Omer Hajjam (1040—1123) 78 Saadi (oko 1193-1250) 79 Hafiz (14. st.) 92 Ruy Fernandez (13. stare ere — 17. st. st. 540 Karl Krolow (1915) 541 — 542 George Forestier (1920) 543 Narodne pjesme 203 — 204 Martin Codax (umro 1250) 91 Bernal de Bonaval (13. nove ere) 38-39 Marcija! (40—104) 39 Petronijc (1. st. st. st.) 110 Christian Hoffmann von Hoffmannswaldau (1617—1679) 178 Ludwig Heinrich Christoph Holty (17481776) 228 Johann Wolfgang Goethe (1749—1832) 228-231 Friedrich Holderlin (1770— 1843) 232 Friedrich Schlegel (1772 — 1829) 233 Novalis (1772-1801) 234 Clemens Brentano (1778 — 1842) 235 Heinrich Heine (1797 — 1856) 235 — 237 Nikolaus Lenau (1802 — 1850) 237 — 238 Rainer Maria Rilke (1875 — 1926) 349 — 350 Else Lasker-Schiiler (1876— 1954) 351 — 352 Hermann Hesse (1877—1962) 353 Emmy Ball-Hennings (1885— 1948) 427 Georg von der Vring (1889) 427 Bert Brecht (1898. st. st. stare ere — 1.) 87 Bernart de Ventadorn (12. st.1956) 428 Manfred Hausmann (1898) 429 Erich Kastner (1899) 430 Marie Luise Kaschnitz (1906) 431 Rudolf Hagelstange (1912) 540 Hans Egon Holthusen (1913). nove ere) 40 RUMUNJSKA Narodna pjesma 194 Mihail Eminescu (1850 — 1889) 306 Gheorghe Cosbuc (1866—1918) 306 .) 90 RIM (Latinska poezija) Katul (87 — 54 stare ere) 29 — 31 Horacije (65 — 8 stare ere) 31 — 33 Tibul (48—19 stare ere) 33 — 34 Sulpicija (1.) 93 Pero da Ponte (1200—1250) 94 Kralj don Dinis (1261 — 1325) 95 Luis de Camoes (1524— 1580) 156 — 158 JoSo Baptista Almeida Garrett (1799 — 1854) 262 Julio Denis (1839. st. stare ere) 35 Propercije (48 — 16 stare ere) 35 — 38 Ovidije (43.) 79-80 POLJSKA Herman Gorter (1864 — 1927) 354 Martinus Nijhoff (1894—1953) 486 Gerrit Achterberg (1905—1962) 486 Jan Elburg (1919) 544 Gerrit Kouwenaar (1923) 545 Lucebert (1924) 545 Hugo Claus (1929) 546 NOVI ZELAND Narodna pjesma 217 NORVEŠKA Mikolaj Rej (1505-1569) 175 Jan Kochanowski (1530—1584) 175 Adam Mickiewicz (1798— 1856) 273 Juliusz Slowacki (1809—1849) 273 — 274 Adam Asnyk (1838— 1897) 275 Julian Tuwim (1894—1969) 452 Kazimierz Wierzynski (1894) 454 Jaroslaw Iwaszkiewicz (1894) 455 Julian Przybos 0901) 455 Tadeusz Rozewicz (1921) 555 Wislawa Szymborska (1929) 556 Stanislaw Grochowiak (1934) 557 Jaroslav Marek Rymkiewicz (?) 558 PORTUGAL Sigbjern Obstfelder (1866-1900) 357 Olav Aukrust (1883-1929) 492 Gunnar Reiss-Andersen (1896) 492 NJEMAČKA Narodne pjesme 208 — 209 Walther von der Vogelweide (1170 — 1228) 109 Klara Hatzlerin (15.

st.) 151 Lope de Vega (1562 — 1635) 152 — 153 Bartolome Leonardo de Argensola (1562-1631) 153 Francisco de Quevedo (1580—1645) 154 Bernardo de Balbuena (1568— 1627) 155 Jose de Espronceda (1808 — 1842) 259 Gustavo Adolfo Becquer (1836—1870) 260 Antonio Machado (1875— 1939) 341 — 342 Juan Ramon Jimenez (1881 — 1958) 343-344 Pedro Salinas (1892-1951) 386-387 Federico Garcia Lorca (1898 — 1936) 387 .) 180 Katibi-Seydi Ali (18. Kuzmin (1876 — 1935) 348 Aleksandar Blok (1880—1921) 432 — 433 Andrej Bjelij (1880—1934) 434 Ana Ahmatova (1889 — 1966) 435 — 436 Boris Pasternak (1890—1960) 437 Marina Cvetajeva (1892 — 1941) 439 Vladimir Majakovski (1893 — 1930) 440 Sergej Jesenjin (1895 — 1925) 442 — 444 Stjepan Ščipačov (1899) 445 Leonid Martinov (1905) 446 Konstantin Simonov (1915) 447 Jevgenij Jevtušenko (1933) 554 SI JAM Luis de Gongora (1561 — 1627) 147—149 Nepoznati pjesnik (16.) 181 Faruk Nafiz (1898) 508 Ahmet Kutsi Tedžer (1901) 508 Dževdet Kudret Solak (1907) 509 UKRAJINA Narodna pjesma 191 Taras Ševčenko (1814—1861) 271 Ivan Franko (1856 — 1916) 310 Lina Kostenko (1930) 567 VIJETNAM Narodna pjesma 217 594 . st.) 179 Nefi Omer (ubijen 1634) 180 Sejrani (18. ili 17. st. st.390 Vicente Aleixandre (1898) 391 Rafael Alberti (1902) 393 Luis Cemuda (1902 — 1953) 394 Manuel Altolaguirre (1905 — 1959) 395 Jose Luis Hidalgo (1919— 1947) 529 Manuel Arce (1928) 529 ŠVEDSKA Edith Sodergran (1892 — 1923) 488 Inger Hagerup (1905) 489 — 490 Erik Lindegren (1910) 490 Karl Vennberg (1910) 491 Maria Wine (1912) 547 Bo Setterlind (1923) 547 Tomas Transtromer (1931) 548 TADŽIKISTAN Narodna pjesma 211 TURSKA Narodna pjesma 214 SLOVAČKA Janko Jesensky (1874 — 1945) 322 Frano Kral’ (1903 — 1955) 460 Štefan Žary (1918) 562 Milan Kraus (1924) 563 Miroslav Valek (1927) 564 Milan Rufus (1928) 565 Jan Stacho (1936) 565 ŠPANJOLSKA Narodne pjesme 199—202 Juan Ruiz (Arcipreste de Hita) (1283 — 1351) 111 Marques de Santillana (1388 — 1458) 112 Gil Vicente (1470—1536) 114 Garcilaso de la Vega (1503— 1536) 144 Gutierre de Cetina (1515—1557) 144 Baltasar del Alcazar (1530 — 1606) 145 Fernando de Herrera (1534 — 1597) 146 Narodna pjesma 196 — 197 Fazuli (16.George Topircianu (1886—1937) 479 Zaharia Stancu (1902) 480 Veronica Porumbacu (1921 — 1977) 549 Nichita Stanescu (1933) 549 RUSIJA Narodne pjesme 189—190 Aleksandar Puškin (1799—1837) 264 — 266 Fjodor Tjutčev (1803 — 1873) 266 — 267 Mihail Ljermontov (1814—1841) 268 — 269 Nikolaj Nekrasov (1821 — 1878) 269 Fjodor Sologub (1863 — 1927) 345 Konstantin Baljmont (1867 — 1943) 345 — 346 Ivan Bunjin (1870—1953) 347 Valerij Brjusov (1873 — 1924) 347 Mihail A.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->