EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL
Zahtjev br. 32806/09 Aylan EGIĆ protiv Hrvatske podnesen dana 29. svibnja 2009. godine IZLAGANJE ČINJENICA

ČINJENICE
Podnositeljica zahtjeva, gđa Aylan Egić srpska je državljanka rođena 1962. godine i živi u Novom Sadu, Srbija. Pred Sudom ju zastupa g. D. Radović, odvjetnik iz Biograda na Moru. A. Okolnosti predmeta Činjenično stanje predmeta kako ga je iznijela podnositeljica zahtjeva može se sažeti kako slijedi. Podnositeljica zahtjeva je oporučna nasljednica gđe M.V., koja je bila vlasnica zemljišne čestice na otoku Pašmanu u Hrvatskoj. M.V. je umrla 15. veljače 2005. godine i svu svoju imovinu oporučno ostavila podnositeljici zahtjeva. Dana 21. travnja 2009. godine javni bilježnik u Zagrebu donio je odluku kojom je utvrđeno da je podnositeljica zahtjeva jedina nasljednica M.V. u odnosu na zemljišnu česticu o kojoj je riječ, te slijedom toga njezina vlasnica. U međuvremenu je gđa D.P.V. 1998. godine podnijela građansku tužbu protiv M.V. Općinskom sudu u Biogradu na Moru tražeći: (a) da se utvrdi da je ona suvlasnica zemljišne čestice o kojoj je riječ, potražujući jednu polovicu iste, i (b) isplatu 30.000 njemačkih maraka (DEM). D.P.V. je bila bivša supruga J.V.-a, brata M.V., čiju cijelu imovinu je naslijedila M.V. 1992. godine, uključujući zemljišnu česticu o kojoj je riječ. Podnijevši ovu

2

EGIĆ protiv HRVATSKE – Izlaganje o činjenicama

tužbu protiv M.V., D.P.V. je tražila diobu imovine i svoj dio bračne imovine stečene tijekom njenog braka s J.V., koji dio je M.V. naknadno naslijedila. Sud je tijekom postupka odučio pribaviti mišljenje vještaka o vrijednosti čestice o kojoj je riječ. Dana 6. siječnja 1999. godine vještak je dostavio svoj nalaz i mišljenje, u kojemu je vrijednost zemlje procijenio na 208.575,66 hrvatskih kuna (HRK). Dana 16. rujna 1999. godine Općinski je sud donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev. Utvrdio je da je D.P.V. suvlasnica zemljišne čestice o kojoj je riječ te je naložio M.V. da joj plati 30.000 DEM na ime njenog dijela bračne imovine stečene tijekom njenog braka s J.V. Dana 18. srpnja 2001. godine Županijski sud u Zadru odbio je žalbu M.V. i potvrdio prvostupanjsku presudu. Dana 20. prosinca 2001. godine M.V. je uložila je reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv drugostupanjske odluke. Dana 16. studenog 2004. godine Vrhovni sud je poslao pismo Općinskom sudu u Biogradu na Moru tražeći da utvrdi vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ona suvlasnica zemlje o kojoj je riječ, u skladu sa člankom 40. stavcima 4. i 5. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da tužiteljica to nije učinila kad je podnijela svoju tužbu. Dana 27. srpnja 2005. godine Općinski sud u Biogradu na Moru, nakon što je održao ročište, donio je odluku kojom je odredio vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ona suvlasnica zemlje o kojoj je riječ u iznosu od 10.000 HRK. Podnositeljica zahtjeva tvrdi da ili nije održano ročište ili da na njega nisu bili pozvani njeni zastupnici, i da sigurno nije bilo nikakve suglasnosti u odnosu na vrijednost predmeta spora koji je utvrdio sud, i da u spisu predmeta nema zapisnika s tog ročišta. Dana 28. veljače 2006. godine Vrhovni sud je preinačio presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda odbivši tužbeni zahtjev na iznos od 30.000 DEM. Međutim, utvrdio je da je revizija nedopuštena ratione valoris u odnosu zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ona suvlasnica zemlje o kojoj je riječ jer je vrijednost predmeta spora bila ispod zakonskog prava od 100.000 HRK. Podnositeljica zahtjeva, koja je u međuvremenu, nakon smrti M.V. preuzela postupak od nje, podnijela je ustavnu tužbu protiv odluke Vrhovnog suda, navodeći povredu svojih ustavnih prava na jednakost pred zakonom i jednakost pred sudovima. Dana 26. studenog 2008. godine Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je ustavnu tužbu podnositeljice zahtjeva i 16. prosinca 2008. godine dostavio svoju odluku njenom zastupniku. B. Mjerodavno domaće pravo Mjerodavni dio Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/1977, 36/1977 (corrigendum), 36/1980, 69/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990 i 35/1991 i „Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008 i 123/2008), kako je bio na snazi u mjerodavno vrijeme propisivao je kako slijedi:

3

EGIĆ protiv HRVATSKE – Izlaganje o činjenicama

Glava dva NADLEŽNOST I SASTAV SUDA 2. Stvarna nadležnost Utvrđivanje vrijednosti predmeta spora Članak 40. “(2) ... kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. 3) Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje.....prava na izjavljivanje revizije,…sud će….najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.. (4) Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. (5) Na način određen u stavku 4. ovoga članka sud će postupiti i nakon izjavljivanja žalbe, odnosno revizije, prije nego što predmet uputi višem sudu radi odlučivanja o tim pravnim lijekovima. Glava četrnaest TUŽBA Sadržaj tužbe Članak 186.,stavak 2. "Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora."

Glava dvadeset šest IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI 1. Revizija

Člankom 382. stavkom 1. propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi u građanskim (to su, ne trgovački) predmetima iznos od 100.000 HRK.

PRIGOVORI
1. Podnositeljica zahtjeva prigovara na temelju članka 6. stavka 1. Konvencije da su domaći sudovi, time što su utvrdili da je revizija u njenom predmetu djelomično nedopuštena ratione valoris povrijedili njeno pravo na

4

EGIĆ protiv HRVATSKE – Izlaganje o činjenicama

pristup sudu. Osobito tvrdi da Općinski sud u Biogradu na Moru nije trebao utvrditi vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000 HRK, te da Vrhovni sud nije trebao prihvatiti tu vrijednost, s obzirom na činjenicu da je vještak tijekom prvostupanjskog postupka procijenio vrijednost sporne zemljišne čestice na 208.575,66 HRK. 2. Podnositeljica zahtjeva nadalje prigovara, također na temelju članka 6. stavka 1. Konvencije, duljini naprijed navedenog postupka. 3. Na kraju, podnositeljica zahtjeva prigovara na temelju članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju da su je odluke domaćih sudova u naprijed navedenom građanskom postupku lišile dijela njenog vlasništva zemljišne čestice o kojoj je riječ.

PITANJE UPUĆENO STRANKAMA Predstavlja li odluka Vrhovnog suda od 28. veljače 2006. godine kojom je utvrđeno da je revizija u predmetu podnositeljice zahtjeva djelomično nedopuštena zbog toga što je vrijednost predmeta spora ispod zakonskog praga od 100.000 HRK, povredu njenog prava na pristup sudu zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Konvencije, s obzirom na činjenicu da je tijekom prvostupanjskog postupka sudski vještak kojeg je imenovao sud procijenio vrijednost sporne zemljišne čestice na 208.575,66 HRK?