Do je Kaf inih te stova, bit e, posve sigurno, i razmi ljanja o zagonet ama u njim a [1] ta je zagonet a?

Na oji nain se ona ao jednostavni obli odnosi prema ovom djelu ? U om obli u nju pronalazimo unutar ovog djela. ta zagonet a predstavlja za Pr oces, a ta Proces predstavlja za nju. Na a ve zagonet e, te na a va rje enja nail azimo u Procesu. ta nam Proces govori o zagonetci. U ovom radu u po u ati odgovoriti na ta pitanja. Pri tom u se oristiti teorijom Andre-a Jolles-a o zagonetci ao jednostavnom obli u. Zagonet a Zagonet a je pitanje oje tra i odgovor. Prema Andre-u Jolles-u oji jednost avne obli e definira pomou onoga to on naziva duhovna zao upljenost , duhovna zao upl jenost zagonet e je znanje, elja i potreba za znanjem. U usporedbi s mitom ojem je duhovna zao upljenost ta oer znanje i znati elja zagonet a se razli uje po tome t o u u njoj ne postoji odnos ovje a prema svijetu. U zagonetci ovje oji zna pita drugog ovje a ta o da ga sili na znanje. Osoba oja zna je mudrac; njoj je suprot stavljena druga oju on pitanjem navodi da svu svoju snagu i ivot stavi na to da ta oer ste ne znanje i po a e se mudracem. Ta o u zagonetci samo znanje postoji ve u trenut u ad se pita, a ne zadobiva se, ao u mitu te iz pitanja i odgovora. U obli u mita sami smo pitai - u obli u zagonet e bivamo pitani, i to pitani ta o da moramo odgovoriti. Stoga je mit u zna u slobode - zagonet a u zna u sputanost i; stoga je mit djelatnost, zagonet a patnja; stoga mit znai odah, zagonet a tjes obu. Nije sluaj staroviso onjema a rije za zagonet u tun al, mr ost. [2] Andre Jolle s ta o zagonet e dijeli na dvije vrste sfin e i ilo zagonet e. Sfin e zagonet e su one u ojima pitanja postavlja ne o o rutno bie pri tom odgovor znai ivot ispitani u, a izostana odgovora smrt. Ilo zagonet a bi bila ona, od oje a o izostane rje enje, znae ivot i slobodu optu eni u oji ju je osmislo. Ove zagonet e se nazivaju i zagonet e o glavu, stoga to o njima ovise ivot i smrt. Ne uzmoi rije iti zadnju zag onet u znai propasti, zadati zagonet u oju ni o ne pogaa, znai ivot [3] U zagonetci r azli ujemo dvije instance onu oja pita i onu oja treba, odnosno mora odgovorit i na to pitanje. Zadava posjeduje znanje, on zna, a pogaa treba da do a e da mu je do rastao i da i on ta oer zna. Ta o ...suprotno od mita, zagonet a sadr i pitanje oje se postavlja da bi se istra ilo, posjeduje li upitani ne o dostojanstvo, a bude li na pitanje odgovorio, ono pris rbljuje do az da je upitani dostojan. [4] Pored zagonet i oje su odreene ao jednostavni oblici postoje i pojedine ivotne situac ije i dogaanja oja svojim osobinama, duhovnom zao upljeno u i obli om odgovaraju z agonetci. Ta o Andre Jolles navodi ispit i suds u sjednicu. U tom sluaju optu eni je onaj oji postavlja zagonet u, onaj oji zna, a sudac onaj oji je mora rije i ti, oji mora znati. Ta oer postoje i sluajevi u ojima se zagonet a pro iruje i pos taje priom, te u toj prii samoj sebi namie omentar. Ta o se zagonet a zloina pro iruj e do pripovijesti, dete tivs e prie i romana. U tim pripovijestima zloinac postavl ja zagonetu, on goneta sebe i svoj zloin, a dete tiv rje ava zagonet u. Razlog zago netanja i odgonetanja, u sluajevima ad nisu u pitanju sfin e i ilo zagonet e, je pitanje tajne saveza i pristupa tom savezu. Ispitani udi za pristupom, a zadava, oji zastupa s upinu povezanu znanjem, se zagonetanjem brine da ispitani svoj im odgonetanjem, po a e dostojanstvo i zrelost za pristup tom savezu. Rje enje je u tom sluaju parola, lozin a oja daje pristup neem zatvorenom, tajnom. Na oji nain se zagoneta je pitanje jezi a. Jezina gesta zagonet e potjee bez izuzet a iz zasebn ih jezi a. [5] Zasebni jezi je jezi saveza, zatvorena ruga, s upine oja je povezana znanjem. U tom sluaju ispitani prije svega mora po azati da razumije jezi s upi ne ojoj eli pristupiti. Meutim odgonetanje nije jednostavno razumijevanje jezi a zagonet e, zbog njegove vi eznanosti, ve prije svega naziranje onog smisla u toj vi ez nanosti oji odgovara znanju i razumjevanju svijeta posveene zajednice, onog smisl a oji unutar te zajednice znai smisao svijeta. Zasebni jezi ao i opi jezi onst ituiraju svijet, pravi svijet dotine zajednice. Ali do opi jezi postavlja stvari neposredno ta vima a ve jesu, pa je zato apsolutan i u strogom smislu jednoznaa

n, zaseban jezi odra ava smisao stvari, njihovu unutarnju isprepletenost i dublje znaenje; zato biva ta o vi eznanim a vim je vazda svijet vien iznutra. [6] S obzirom na vi eznanost zagonet e ta o postoje zagonet e oje imaju vi e rje enja ija razliitost o pet proizilazi iz pogleda na svijet s upina u ojoj se gonetaju. Andre Joles ta o upozorava na zagonet e oje u mu om dru tvu imaju jedno ne-bezazleno rje enje, a u e ns om drugo bezazleno. Ta o s obzirom na vi eznanost zagonet i on upozorava da prav e zagonet e posjeduju vi eznano rje enje. Proces Ve naslov djela Proces nas upuuje na zagonet u. Proces, odnosno suds a sjedn ica a o smo vidjeli svojim obli om odgovara obli u zagonet e. U Procesu se meuti m de ava ne to neobino. Prethodno je ustanovljeno a o na suds oj sjednici optu eni po stavlja zagonet u oju sudac mora odgonetnuti: optu eni tu zadaje zagonet u, ne us pije li je sucu pogoditi, on - sva a o hic et nunc - prestaje biti sucem. [7] U Pr ocesu nemamo jasno raspodijeljene ove uloge ispitivaa i ispitani a. Sudac, odnosn o sud, nije jednostavno onaj oji treba da odgonetne Josefa K. i rije i pitanje o njegovoj rivnji, ve i on postavlja svoju zagonet u, zagonet u o optu bi. Josef K. Ta o se umjesto rje enjem na zagonet u odgovara zagonet om. U ta voj situaciji Josef K. ne poznaje rje enje onoga to bi trebalo da bude odreeno njegovim znanjem. On ne mo e znati da li je riv prije nego to odgonetne tajnu optu be. S obzirom na to da se onaj oji ima znanje i oji je postavio rije i ostaje tajan, ta o se i z agonet a omplicira. Josef K. ne samo da ne zna za to je optu en, nego ne zna ni t o ga je optu io. Ta o se rje enje zagonet e pred njim postavlja ao nemogua misija, al i misija oju on mora obaviti ili propasti. Za njega pra tino ne postoji ni ta vi e i ni ta nee moi postojati u oli o ne rije i zagonet u. Pred njim je samo vrijeme za rje a vanje zagonet e, a o je rije i on e biti slobodan, u oli o je ne rije i propada. Posm atrano s tog aspe ta vremens a oncepcija ovog romana mogla bi se posmatrati ao vrijeme rje enja zagonet e. Na samom poet u romana Josefa K. bude i on ispada iz n ormalne vremens e rutine, satovi se zaustavljaju i vrijeme za njega prestaje da postoji. Vrijeme u svojoj osnovi postaje ru no, sve od tog poetnog momenta do samo g raja radnja e se vrtiti o o njegovog po u aja da odgonetne tu zagonet u oja se postavila pred njim. Kaf ini li ovi gube svoj onvencionalni osjeaj za vrijeme. Ono poprima obli neut ralnog i rajnje subje tivnog, ru nog vremena. Glagols im vremenima i prilozima K af a podvlai osjeaj vremens e bezorijentacije: Idueg tjedna K. je e ao od dana do da na da ga ponovo pozovu, nije mogao vjerovati da su doslovno shvatili njegove rij ei da odbija preslu avanje... esto odnosno sedmo poglavlje poinju reenicom: Jednom pos lijepodne.... Jednog zims og poslijepodneva...[8] Vrijeme za druge tee i dalje,a on je ispao iz oloteine i sva i njegov po u a j da uprati njegov to ostaje bezuspje an. Si ejno pri azivanje dogaaja odvija se u periodu od njegovog 30. do 31. roendana i taj period je obilje en njegovom uzaludno m potragom za rje enjem. Premda je roman Proces zagonetan, on se ne odvija ao niz zagonet i nego se, upravo suprotno, odvija ao niz uzastopnih po u aja da se jedn a jedina zagonet a rije i. Na temats om planu to je sasvim jasno odreeno: zagonetno je za to je Josef K. uhap en i t o ga je uhapsio, a fabula je samo e spli acija uza ludnog tra enja odgovara na ta dva pitanja. [9] Ta o je njegovo vrijeme obilje eno re tanjem u rugu po u aja i neuspjeha u rje avanju zagonet e. U Procesu se ta o malo to doista novo zbiva. Epizode u veli oj mjeri ponavljaju jednu osnovnu priu : Josef K. po u ava ne to saznati o svojem procesu, susree se sa ne im osobama, razgovara s nji ma i na raju ne saznaje ni ta. Niz poglavlja je ta o nali uzastopnim omentarima jedne te iste situacije: ponavlja se ne a elementarna stru tura prie o po u aju, t ra u nade i slomu oe ivanja. [10] Pripovjeda u ovom djelu pripovijeda s aspe ta glavn og juna a Josefa K. on nije sveznajui, njegovo znanje ne prevazilazi znanje Josef a K. Josef K. ne zna, pripovjeda ne zna, mi ne znamo t o i za to njega optu uje ni da li je on riv i ni ada neemo ni saznati. a i oni oji djeluju u svrhu glavnog Jo sefovog antagoniste ne znaju t o je to. Nit o ne zna.

U djelima poput Procesa i Dvorca problematinost je li ova dovedena u stanovitu po gledu do rajnjih granica: upitnost svih a tanata is azana je na razliite naine, a li ona je uvije e stremna u tom smislu to je ne ada njem juna u oduzeta a i mogunost da se odista sueljava s odreenom antagonisti om pozicijom ... imanentna poeti a Ka f inih romana mogla bi se pa nazvati poeti om stvaranja fi cija oje sugeriraju svijet neprozirnosti, svijet u ojemu upravo glavni a tanti (glavni po onvenci onalnoj ategorizaciji) na parado san nain ne agiraju, nego su ili pasivni, odnos no nemoni, ili su neprisutni, neuhvatljivi( ao uprava dvorca u istoimenom romanu ili sud u procesu) pa su obilje eni ta o rei egzistencijalnom negativno u.[11] Nevinost ili rivnja Josefa K. mo e se po azati samo u odnosu na optu bu, a optu ba je zagonet a i antagonista je tajna, zagonet a. Znanje o za onu, oje je potrebno za bilo a vu pretpostav u o moguoj rivnji, izostaje. Josef K. se ne mo e sjetiti . On zapravo ne zna ni ega bi se zapravo mogao i trebao sjetiti. On ne poznaje za on i silu oja njime upravlja. Mo da on jeste, za ne to, po tom ne om tajnom i ni o m poznatom za onu riv. On to ni a o ne mo e znati, jer ne poznaje ni za on ni t o stoji iza njega. Ta o rje enje njegove zagonet e, pitanje njegove rivnje, se pre tvara u zagonet u oju on ne mo e odgonetnuti. On, oji bi trebao biti taj oji zn a da li je riv ili nije, ne zna. Rje enje zagonet e oja je postavljena pred njeg a podrazumjeva znanje, oje je opet mogue zadobiti samo rje enjem zagonet e. To je jedan zatvoren rug oji nema poet a ni raja. On je pogrije io, mo da, samo svojim n eprihvaanjem, svojim suprotstavljanjem tom za onu i toj sili, te ta o zapao u rje a vanje te, nerje ive, ru ne zagonet e, oja titi i rije tu silu i taj za on, te oja samom svojom tajno u, odr ava svoju mo. Svojim suprotstavljanjem on se u startu po az ao ao nepo eljan, nedostojan i mo da opasan za pristup znanju. Mo da bi on dobio ne i uvid ili bi, u sva om sluaju, bolje pro ao da je u startu po azao po oravanje ili barem po tovanje. Mo da je, s aspe ta zagonet e, to zapravo i bio ispit, ojim se po azalo da je nedostojan za pristup, a on to nije prepoznao. On nije dao pravi od govor i ni ad nee dobit pristup znanju. U tom sluaju, on je ve tad bio osuen na prop ast, a ova ru na zagonet a je samo odbijenica i uputnica za njegovu smrt. Mo da je to za on, ija je zagonet a tajnovito hap enje, ojim se svi testiraju, pri emu se r ivica i propast ili pristup odreuju njihovim stavom. Krivi su svi oni, oji ne po a u neupitnu po ornost njegovom nainu djelovanja. Uzaludno tra enje odgovora i znanj a, na oje se zauvje izgubilo pravo, jo samo ostaje pitanje vremena i oprcanje pred smrt. No, sve mogunosti prili om interpretacije ostaju samo mogunosti i ni ta s e ne mo e sa sigurno u tvrditi. A ono o emu nam ovo djelo sigurno govori su upravo mo gunosti tumaenja i interpretacije. Tumaenje se ne iscrpljuje u jednoj interpretacij i, ona je samo jedna od moguih. O tom pitanju vi eznanosti ne og djela i mogunostima njegove interpretacije se govori u raspravi Jozefa K. sa sveeni om. Sveeni prito m tumai Josefu K. priu o selja u i za onu na razliite naine. Upozoravajui pritom na v i eznanost te sta i mnogostru u mogunost interpretacije. Kada Josef K. nije zadovoljan jer eli onano obja njenje, sveeni a e: Ja ti iznosim sa mo mi ljenja oja o toma postoje. Ne treba da se na njih suvi e osvre . Taj spis se ne mo e izmijeniti, i mi ljenja o ojima ti govorimo esto su samo izraz oajanja zbog te n emogunosti Na ponovno tra enje Josefa K. da se barem to se u te stu prie mo e smatrati i stinitim sveeni odgovara: Ne mora se sve smatrati istinitim ve samo nu nim na on ega Jo sef K. uzvraa omentarom: alosno mi ljenje...La bi tad bila amen-temeljac svijeta.[12] Kao to smo vidjeli i u sluaju zagonet e se govorilo o njenoj vi eznanosti i vi e moguih rje enja, pri emu je pravo rje enje bilo odreeno znanjem, te pogledom na svijet i shva tanjem njegovog smisla unutar zatvorenog ruga ne e zajednice. Pritom je prava z agonet a odreena ao ona oja ima vi eznano rje enje. O tome se govori i u ovoj raspr avi. Kad sveeni upozorava da su mi ljenja vi e samo odraz oajanja zbog nemogunosti da se te st izmijeni. Te st nam ao i zagonet a ne to ot riva, a ne to s riva. Iza toga to se s riva riju se razliite mogunosti interpretacije. To je ono to je s riveno, t o nije upisano u te st, to ostavlja mogunost za slutnju i pretpostav e, a pretpost

av e manje ili vi e brojne ostaju ipa samo mogua rje enja ni ad jedina i sigurna, po ne ad a ni loginija. Veli i broj mogunosti za pretpostav e o ovom te stu, apsurd n a oji on upozorava, proizilazi iz onoga o emu govori Vi tor mega u s ladu s Baht inovom teorijom o a tantima. Glavni a tant je s riven, nepoznat, to om cijelog d jela. To je ono to ovo djelo ini neprozirnim, a o onom to ne vidimo mo emo samo pretp ostavljat. Bilo bi posve drugaije da je ispripovijedana sudbina Josefa K od stran e sveznajueg pripovjedaa, pa da smo mi ao itaoci upoznati s tajnama i ustrojstvom tog svijeta u ojem se on gubi, ali mi ao i on ostajemo us raeni. Najnevjerovatniji dogaaji se opisuju trezveno, hladno i suzdr ano bez emocija, bez epiteta. To Kaf ino bezlino pripovjedanje niti obja njava niti ironizira postup e l i ova-ono ih samo referira. Kaf a izbjegava sva u upuenost prema itaocu (o vi eslojn oj analizi nema niti govora) i sva o ola avanje de odiranja njegovih te stova. ita jui Proces imamo osjeaj da rezultat naracije je ne to to bi se sasvim sigurno i drugai je moglo saop ititi. Kaf a je stvorio te stove oji na jedan lucidan nain oituju vi ez nanost djela.[13] Taj svijet nad ojim vlada nepoznata sila i nepoznat za on ostaju nam ao zagone t a iza oje se rije mo da i bezbroj moguih rje enja. Dovoljno je samo da naslutimo, pretpostavimo osobu, organizaciju, ma inu, inteligentno bie, li a i postavimo ga n a mjesto Jozefovog glavnog antagoniste, te u s ladu s njim smislimo razloge djel ovanja i eto nove, mogue interpretacije. Moglo bi to biti bilo to, i to je ono zbo g ega ovo djelo djeluje poput apsurda. U njemu se ni ta ne nazire, a sve je mogue. U samom te stu prie o selja u i za onu, meutim, ao i u samom te stu romana Proces, zapravo nema ni ta nejasno niti nerazumljivo: to su prie u ojima se jasno opisuje t o se i a o jednom , negdje zbilo. [14] Problem je to pripovjeda ne zna vi e nego ozef, a to to se izdogaalo Jozefu podrazumijeva tajnu oju on nije rije io rije io. U romanu mi itamo o njegovom po u aju da rije i tu zagonet u oju on ne uspijeva rije iti . Ni ta nije nejasno, osim to i mi poput glavnog juna a ostajemo us raeni za spoznaj u.

No a o se spoznaja odnosi na razumjevanje neega to je reeno, u sredi te zanimanja u Procesu dolazi pitanje omuni acije. Josef K. se neprestano susree s pojavama o je shvaa ao zna ove, a ni a o ne uspijeva odgonetnuti to znae ti zna ovi. Njegov p roces ta o i zapoinje time to on uvia da vi e ne mo e ivjeti ne osvrui se na sva ta zna , to shvaa da vi e ne mo e biti beznaajan jer vi e ni ta ne mo e prihvatiti ao da nema Suds i proces ta o mora biti praen procesom odgonetanja, procesom oji je izravn o pota nut raspadom ta vih onvencijom utvrenih veza izmeu oznaitelja i oznaenoga a ve se uope ne mogu uvidjeti a o su onvencije toli o vrste da apsolutno pri rivaj u sva mogua znaenja.[15]

Kao to Jozef K. nije uspio doi do onanog odgovora ta o i nama to ostaje ao nemogun ost. On to nije uspio razrije iti ne zbog neeg to je imao prili u uti ili vidjeti, zb og neeg to je on propustio, a mi ao itaoci mo da lucidniji od njega mo emo pronai unuta r te sta, de odirati i ot riti onano rje enje. Mogunosti rje enja za njega su bile mn ogobrojne ao to su i nama ta ve ostale. On nije uspio jednostavno zbog toga to ni je imao prili u. Polo aj u ojem se on na ao je poput polo aja u ojem se mi nalazimo ao itaoci. Zna ovi na oje on nailazi su mnogoznani i mogunosti tumaenja su mnogobr ojne. Tajna pred njim je neprozirna. On je po u ao doi do spoznaje. Po u ao je to na sve mogue naine oji su se pru ili pred njim, ali to je za njega bilo nemogue. U s lad u sa poeti om modernizma, Kaf a u ida radnju, a ulogu svog glavnog juna a svodi na minimum. On a o je to re ao Ivan Focht, glavnog juna a nije izbjegavao, ve, p ostaviv i ga, uni tio: oduzeo mu njegovu linost, pretvorio u stvar. [16] Pozicija njego vog li a je ta va da je on osim uzaludnih po u aja, pri ojim se vrti u rug, nije u mogunosti da djeluje. Pred njim je zid tajne, oji ostaje neprobojan do raja, do njegove smrti. U djelima poput Procesa i Dvorca problematinost je li ova doved ena u stanovitu pogledu do rajnjih granica: upitnost svih a tanata is azana je na razliite naine, ali ona je uvije e stremna u tom smislu to je ne ada njem juna u od uzeta a i mogunost da se odista sueljava s odreenom antagonisti om pozicijom, na pri mjer s onvencijama svoje sredine. [17] U ovom sluaju ta antagonisti a pozicija je t

to

aj tajni sud, oji je tajan za Jozefa K. ao i za sve one oje on ima prili e su sresti u romanu. Koli o vremena za rje avanje ima osoba od sfin ih zagonet i prije nego to bude osuena na smrt? Koli o vremena su imali ljudi, o ojim govori Jolles , da rije e zagonet u, ne ad na Havajima, prije nego su njihova tijela bila bacana u jamu za uhanje, a njihove osti uvane ao trofeji, u oli o ne bi uspjeli? U o li o je svrha i zadaa zagonet e sa strane zadavaa: ispitati da li je ispitani do zrio za primanje posvete i omoguiti mu pristup zatvorenom, a sa strane pitani a p o azati svoje dostojanstvo, biti prepu ten posveti, oli o je vremena imao Jozef K . prije svoje propasti da rije i zagonet u oja se isprijeila pred njim? Da li bi g a to rje enje spasilo? Mo da ne ali bi sigurno dobio prili u da stvarno djeluje, da se suprotstavi i te mo da pobijedi. Da li je on mogao uraditi ne to na on ega bi se, ao udom, razrije io polo aj u a vom se na ao, ne to zbog ega bi mu se taj tajni protivn i oji ga optu uje barem obznanio, a o ne i re ao za to ga optu uje? Brojne mogunosti oje mi mo emo i ne mo emo pretpostaviti bile su i pred njim. Mogunost oju je on im ao pred sobom da doe do onanog rje enja svoje situacije su jedna e na oj mogunosti da ga naemo. Mo emo samo pretpostaviti da je negdje mo da postojao ne i put oji on nije ot rio a oji bi ga odveo do istine. Prihvatimo li, naime, da su jedino invarijante u prevoenju mogua znaenja, prihvatil i smo da Proces sam sebe shvaa ao te st su ladan te stu prie o selja u pred vrati ma za ona, ao te st oji se ne mo e promjeniti u svojoj mnogoznanosti, pa su tumaen ja te izraz oajanja zbog te injenice. Oajanje, meutim, tada valja shvatiti jedino ao injenicu s ojom se susree onaj t o eli doi do onanih odgovora. Josef K. se ne za varava i ne oajava ta o dugo do ini ono to se mo e initi i postavlja ona pitanja oja se mogu i moraju postaviti. Oajanje ne obuzima Josefa K. do pita i istra uje, ono ga obuzima te ad odustane , pa je zato i njegova smrt u romanu opet mnogoznana: p resuda je mo da nastupila samo zbog toga to ju je on prihvatio ada je prestao trag ati za onim to je bilo dostupno, a to su uvije nova i nova pitanja.[18] Prave zagonet e su one oje imaju vi eznano rje enje. Pripovijesti oje su nast ale iz zagonet e, te se razvile do rimi romana i druge za razli u od zagonet e ao jednostavnog obli a u sebi obino imaju rje enje. U ovom djelu u ojem zagonet a ao jednostavni obli postoji u osnovi izostaje rje enje. Ta o ono to je bilo zago net a djela ostaje zagonet a i nama. Na taj nain posmatrano Proces se poput izazo va mo e posmatrati ao zagonet a. Naravno, ao prava zagonet a, zagonet a sa vi e rj e enja.

Gdje se meutim - pa ma ar samo ao preostali sastoja - jo nae savez sa svojom tajno m, ponovo susreemo pravu zagonet u. [19] U ovom djelu vi e nego savez sa tajnom prona lazimo savez ao tajnu i tajnu saveza; tajni sud i njegov tajni za on, tajnu opt u bu. Meutim vi e nego ao zagonet a oja navodi na potragu za rje enjima, ovo djelo n am govori o zagonetci, o tumaenju, o rje enjima oja at ad govore vi e o onom t o ih nudi, nego o onom svemu to ona s riva. Ovo djelo to govori unutar sebe u rasprav i o tumaenju, ao i samo za sebe, mogunostima oje ostavlja za vlastito tumaenje. A o je u suds om procesu rje enje zagonet e oju postavlja optu eni o svojoj rivnji : Kriv je , ili nije riv u ovom djelu se to potpuno obrnulo u ovom djelu pitanje je t o i za ta optu uje. Mogunosti su ostale bezbrojne. U tom smislu mo da mo emo razumjeva ti sljedei citat o Kaf i ao autoru, te ta o i ovo djelo:

_________________________________________________________________

Njegovo stvarala tvo, vjerovatno najuniverzalniji primjer esteti e osporavanja an/Fla er) u na em stoljeu, posve je dosljedan izraz umjetni e namjere oja ot samo jedan svoj cilj: preneraziti itaoca, po olebati njegovu prividnu sigurnost mentalnom svladavanju is ustvene zbilje, po azati mu da je svijet labirint roz oji lutamo naivno uvjereni da poznajemo svoj put. Za razli u od autora poput H ermana Hessea, oji svojim itaocima nude modele za svladavanje ivota, Kaf a je onim veli im piscima za oje vrijedi nezaboravan aforizam Karla Krausa oji a e a su umjetnici stvaraoci oji rje enja pretvaraju u zagonet e.[20]

(Lotm riva u meu d

Literatura 1. Andre Jolles. Jednostavni oblici (Zagreb: Bibliote a, 1978) 2. Edin Pobri. Vrijeme u romanu: od realizma do postmoderne (Sarajevo: BH Most, 2006) 3. Franz af a. Proces (Sarajevo: Civitas, 2004) 4. Milivoj Solar. Teorija proze (Zagreb: SNL, 1989) 5. Vi tor mega. Povijesna poeti a romana (Zagreb: Grafi i Zavod Hrvats e, 1991)

[2] Andre Jolles. Jednostavni oblici (Zagreb: Bibliote a, 1978). str.: 94 [3] Andre Jolles. Jednostavni oblici (Zagreb: Bibliote a, 1978). str.: 96 [4] Andre Jolles. Jednostavni oblici (Zagreb: Bibliote a, 1978). str.: 98 [5] Andre Jolles. Jednostavni oblici (Zagreb: Bibliote a, 1978). str.: 103 [6] Andre Jolles. Jednostavni oblici (Zagreb: Bibliote a, 1978). str.: 102 [7] Andre Jolles. Jednostavni oblici (Zagreb: Bibliote a, 1978). str.: 95 [8] Edin Pobri. Vrijeme u romanu: od realizma do postmoderne (Sarajevo: BH Most, 2006). str.: 90 [9] Milivoj Solar. Teorija proze (Zagreb: SNL, 1989). str.: 317 [10] Milivoj Solar. Teorija proze (Zagreb: SNL, 1989). str.: 317 [11] Vi tor mega. Povijesna poeti a romana (Zagreb: Grafi i Zavod Hrvats e, 1991). str.: 246-247 [12] Milivoj Solar. Teorija proze (Zagreb: SNL, 1989). str.: 312 [13] Edin Pobri. Vrijeme u romanu: od realizma do postmoderne (Sarajevo: BH Most, 2006). str.: 96 [14] Milivoj Solar. Teorija proze (Zagreb: SNL, 1989). str.: 313 [15] Milivoj Solar. Teorija proze (Zagreb: SNL, 1989). str.: 318 [16] Edin Pobri. Vrijeme u romanu: od realizma do postmoderne (Sarajevo: BH Most, 2006). str.: 89 [17] Vi tor mega. Povijesna poeti a romana (Zagreb: Grafi i Zavod Hrvats e, 1991). str.: 246 [18] Milivoj Solar. Teorija proze (Zagreb: SNL, 1989). str.: 322 [19] Andre Jolles. Jednostavni oblici (Zagreb: Bibliote a, 1978). str.: 106 [20] Vi tor mega. Povijesna poeti a romana (Zagreb: Grafi i Zavod Hrvats e, 1991). str.: 242-243

[1] Vi tor tr.: 352

mega. Povijesna poeti a romana (Zagreb: Grafi i zavod Hrvats e, 1991). s