I.

UVOD
Ovaj seminarski rad bavi se periodom estojanuarske diktature. U seminarskom radu se iznosi vie injenica da je vladavina Aleksandra I. Karaorevia bila jedan oblik faistike vladavine. Ovu tezu podkrijepit emo sa nama dostupnom literaturom. Da bismo pokazali opravdanost ovog zakljuka, uinit emo sljedee: najprije emo rei neto o politikim zbivanjima do proglaenja diktature, tu e biti govora o formiranju Seljako-demokratske koalicije i atentatu u Narodnoj skuptini. U drugom dijelu govorit emo o samom proglaenju diktature, opoziciji, i darovanom ustavu. Malo ire emo govoriti o zakonodavnom radu u estojanuarskom periodu, zatim bie govora o politikim strankama i progonima komunista. Ovaj drugi dio zavrit emo podnaslovom karakter estojanuarske diktature, gdje emo prikazati kakav je to ustvari bio oblik vladavine. Na kraju emo rei razloge kraha estojanuarske diktature, ta je dovelo do toga, i na kraju neto o Marsejskom atentatu. A nakon toga izvest emo zakljuak i rei u svoje miljenje i vienje perioda u historiji nazvanog estojanuarska diktatura.

II. POLITIKE PRILIKE U KRALJEVINI JUGOSLAVIJE DO 1929. GODINE

Zbog nesreenog stanja u dravi, javalja se borba protiv centralizma. Tu se prvenstveno misli na Stjepana Radia, koji e u kasnijem periodu formirati Seljako-demokratsku koaliciju zajedno sa Svetozarom Pribieviem . Ipak prije toga Radi je sklopio koaliciju sa radikalima. Radikali su obeali Radiu da e donijeti niz zakonskih prijedloga koje je HSS smatrao neophodnima za konsolidaciju prilika u dravi. Nakon nekoliko mjeseci sudjelovanja u vladi Stjepan Radi postaje sve nezadovoljniji: radikali nisu ispunjavali dogovoreno. Nakon ovoga dolazi do zaotravanja sukoba i Radi naputa vladu a poetkom 1927. godine i ostali ministri HSS-a. Raskinut je sporazum i Stjepan Radi prelazi u otar napad na politiku velikosrpskog hegemonizma.

2.1 FORMIRANJE SELJAKO-DEMOKRATSKE KOALICIJE

Nakon to je preao u opoziciju Radi se zajedno sa Pribieviem naao protiv radikala. injenica da su se zajedno nali protiv radikala, dovela je do mogunosti formiranja zajednike koalicije. Poslije novih skuptinskih izbora koji su odrani 11. septembra 1927. godine, na kojima je Radieva stranka dobila 61 zastupniki mandat , izvren je pokuaj stvaranja snanog Bloka demokracije, u koji su trebale ui Demokratska stranka, Samostalna demokratska stranka, Zemljoradnika stranaka i HSS. Stjepan Radi i Svetozar Pribievi objavili su formiranje Seljako-demokratske koalicije. Nova koalicija je bila vrlo borbena. Sredinom februara 1928. godine Pribievi je prvi put spomenuo mogunost revizije ustava, pa je govorio i o poveanju teritorija oblasti sa proirenom autonomijom. Na ovaj nain SDK je naela pitanje dravnog ureenja, u koje radikali nisu dali dirati jer im je postojei centralistiki sistem omoguavao dominaciju srpstva u dravi. Krajem februara 1928. godine Stjepan Radi je u Narodnoj Skuptini napao vladu i bio je iskljuen sa tri sjednice, a ve sredinom marta ponovo je bio iskljuen sa tri sjednice. Poetkom mjeseca juna. 1928. godine Radi je iznio svoj plan konfederacije u koju bi se imala transformirati Kraljevina SHS. Nakon iznoenja ovog plana, pojavljuju se otvorene prijetnje upuene Radiu i to ak prijetnja smru. 2.2 ATENT U NARODNOJ SKUPTINI Dana 20. juna 1928. godine u Narodnoj skuptini izvren je atentat na narodne zastupnike HSS-a. Poslanik radikalne stranke Punia Rai pucao je sa skuptinske govornice prema klupama opozicije i na mjestu je usmrtio Pavla Radia i uru Basarieka, a teko ranio Stjepana Radia. Ozlijeeni su jo bili Ivan Pernar i Ivan Grana. Od prvog trenutka atentata u redovima SDK je vladalo miljenje da je cijeli sluaj smiljen i organizovan, a onda su objavili da nee sudjelovati u radu vlade. Vlada je osudila Raiev zloin. Ubistvo u Narodnoj skuptini bio je krajnji izraz odbijanja dijaloga o ustavu od strane nositelja velikosrpskog hegemonizma. Vlada je nastavak zasjedanja sazvala za 1. august 1928. godine ali predstavnici SDK kako su ve najavili nisu se pojavili. Umjesto dolaska u Beograd oni su se sastali u Zagrebu i prihvatili

rezoluciju kojom se trai preureenje drave kako bi se osigurala ravnopravnost svim nacionalnim pojedincima. Ovu rezoluciju potpisao je Stjepan Radi u svojoj postelji to je bio njegov posljednji politiki in. Dana 8. augusta 1928. godine umro je u Zagrebu od rana koje je zadobio u atentatu. Na njegovo mjesto na elu HSS-a doao je Dr.Vladko Maek.

III. PROGLAENJE DIKTATURE

Iskoristivi jednu od brojnih kriza u vladi i nemogunosti stranakih lidera da se nakon skuptinskog atentata na Stjepana Radia vou Seljako-demokratske koalicije (Hrvatska seljaka stranka i Samostalna demokratska stranka) sloe sa nekim od moguih rjeenja za izlaz iz politikog orsokaka, kralj Aleksandar je ukinuo Vidovdanski ustav i Narodnu skuptinu. Proklamacijom "mome dragom narodu, svim Srbima, Hrvatima i Slovencima" , objavljenom 6. januara 1929. godine zavedena je diktatura. Kralj je smatrao da je nastupio as kada izmeu naroda i kralja ne moe i ne smije biti posrednika, pa je rijeio da Ustav donesen 28. 6. 1921. godine prestane vaiti. Time je kralj preuzeo formalno-pravno cjelokupnu vlast u zemlji. Istovremeno sa Proklamacijom obnarodovan je Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj dravnoj upravi. Tim zakonom utvreno je da je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca nasljedna monarhija i da je kralj nosilac cjelokupne vlasti u zemlji, zapovjednik vojne sile, a posebno nosilac zakonodavne vlasti, jer on i donosi i proglaava zakone. Kralj je dakle najvii i svima nadreeni faktor, kome su podreeni svi stanovnici u dravi. Kraljeva volja je postala najvii zakon u dravi. Uspostavljen je apsolutistiki reim i obrazovana prva vlada tog novog reima. Na njeno

elo kralj Aleksandar je postavio generala Petra ivkovia koji je bio privrenik dinastije Karaorevia. Meutim, kralj Aleksandar nije uspio da na ulazak u vladu privoli politike prvake svih tadanjih, naroito ne opozicionih stranaka. Kralju su prilikom zavoenja diktature naruku ila i maglovita oekivanja naroda da e, posle perioda dugotrajnih i neplodnih politikih borbi, eliminisanjem stranaka najzad poeti da se rjeavaju akutne socijalne i ekonomske nevolje, koje su uoi estojanuarske diktature sve vie optereavale seljatvo. Hrvatska opozicija sa Maekom na elu u poetku je mislila da su diktaturom stvorene pretpostavke za njeno neposredno sporazumijevanje sa kraljem, bez posredovanja i uea srpskih politikih stranaka, ime e se "hrvatsko pitanje" bre i lake rijeiti, ali brzo su shvatili da to nee biti tako. Kralj je uklonio stranke i odstranio iz politikog ivota graanske politiare, ali on je ipak za njih bio simbol i personifikacija graanskog ureenja i uvar njegovih privatno-vlasnikih temelja. Kralj je smatrao, poto je prolo deset godina zajednikog ivota, da se oivotvori isti nacionalni unitarizam u vidu integralnog jugoslovenstva, kao trajne nacionalne ideologije I politike. U tom smislu, dotadanji jedan troimeni i troplemeni narod, Srbi, Hrvati i Slovenci, dekretom je trebalo da postanu jedan jedinstveni jugoslavenski narod. Da bi se ostvarila ta doktrina kralj i krugovi oko njega su smatrali da je nuno promijeniti slubeni naziv drave i izvriti njeno unutranje administrativno-teritorijalno preureenje. 3.1 ZAKONODAVNI RAD U ESTOJANUARSKOM PERIODU Sa estojanuarskim apsolutistikim reimom vladi je data vea mogunost, da bez uea predstavnikog tijela sama oktroira zakone. Prvi zakonodavni akti, koje je donio ovaj apsolutistiki reim, odnosili su se na pravno regulisanje onih strana dravnog ureenja i drutvenog ivota u Kraljevini SHS, koje su najvie trebale novom reimu. Meu prvim takvim zakonodavnim mjerama nalazio se Zakon "o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj dravnoj upravi" (od 6. januara 1929.). Njime se namjeravalo nadomjestiti one osnovne pravne norme, koje je o vrhovnoj dravnoj upravi sadravao sad ve ukinuti Vidovdanski ustav. Po ovom zakonu Kraljevina SHS je nasljedna monarhija, a kralj je nosilac sve vlasti u zemlji. On je takoe i zapovjednik vojne sile, postavlja dravne inovnike i daje vojne inove. Kralj vri amnestiju za sve krivce, te vri pomilovanja. On zakljuuje mir i proglaava rat.

Njegova linost je neprikosnovena. Moe da optui minister te oni su takoe odgovorni kralju, i sudi im Dravni sud. Ovaj zakon normirao je oito apsolutnu vlast kralja kao vrhovnog organa dravne vlasti, koji je svima nadreen a nikome podreen. Tim zakonom bio je pravno izraen apsolutistiki reim drave. Apsolutistiki reim kralja Aleksandra je meu prvim svojim zakonodavnim aktima donio novi Zakon o zatiti drave, izmijenivi ga i dopunivi prema novom dravnom ureenju. U jednom od lanova ovog zakona stoji da se zabranjuju i rasturaju sva udruenja i politike stranke, koje vre propagandu ili ubjeivanje drugih da treba promijeniti postojei poredak u dravi. Po ovom zakonu zabranjuju se i rasturaju sve politike stranke koje nose obiljeje vjersko ili plemensko. Objavljen je i novi Zakon o izmjenama Zakona o opinama, koji sadri sljedee naredbe: u optinama grada Beograda, Zagreba i LJubljane postavljaju se optinske uprave, sastav i nadlenost optinskih uprava ostaje i dalje isti i td. Naroito mjesto u vladinom zakonodavnom radu za ovo razdoblje zauzimao je Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja. Slubeni naziv Kraljevine SHS je Kraljevina Jugoslavija. Umjesto dotadanje podjele na 33 oblasti, drava je podijeljena na devet banovina, koje su dobile nazive po rijekama: Dravska sa sjeditem u Ljubljani, Savska sa sjeditem u Zagrebu, Vrbaska sa sjeditem u Banja Luci, Primorska sa sjeditem u Splitu, Drinska sa sjeditem u Sarajevu, Zetska sa sjeditem na Cetinju, Dunavska sa sjeditem u Novom Sadu, Moravska sa sjeditem u Niu, i Vardarska sa sjeditem u Skoplju. Te banovine skrojene su u teritorijalnom pogledu tako da su tradicionalne historijske pokrajine dijeljene na podruja vie banovina, gdje god je to bilo mogue. Nazivi banovina dati su po rijekama da se ni imenom ne bi podsjealo na historijske ili nacionalne tradicije. Glavni grad Beograd nije pripadao ni jednoj banovini, nit je bio sjedite ijedne od njih, on je skupa sa Zemunom i Panevom izdvojen u posebno administativno podruje, pod nazivom Uprava grada Beograda, Zemuna i Paneva. Podjelom zemlje na banovine razbijena je Bosna i Hercegovina kao historijska cjelina. Teritorija Bosne i Hercegovine podijeljena je izmeu Drinske, Vrbaske, Primorske i Zetske banovine. U vezi sa Zakonom o praznicima, kao dravni praznik proglaen je 1. decembar kao dan dravnog ujedinjenja i 17. decembar kao roendan kraljev. Naredba o zastavama takoe je doneena.

3.2 POLITIKE STRANKE I PROGONI KOMUNISTA ZA VRIJEME ESTOJANUARSKE DIKTATURE

injenice pokazuju da je sa malim izuzecima buroazija estojanuarsku proklamaciju uglavnom doekala bez nekog vidnog negodovanja. Uspostavom estojanuarske diktature pitanju unutarnjeg ureenja pridruilo se i pitanje vraanja parlamentarizma i stranakog djelovanja. Prema prvom pitanju SDK se postavio na taj nain to je zahtjevao federativno preureenje drave kao prvi zadatak. Srbijanske stranke, ranije na vlasti, teite su postavljale na uspostavu parlamentarizma,a tek zatim se moe pristupiti rjeavanju dravnopravnih pitanja. Maek je procijenio da je kralj preuzeo inicijativu u svoje ruke i da e otvoriti proces sreivanja stanja u dravi kako su mu to savjetovali voe SDK. Drugi predsjednik SDK Svetozar Pribievi pokuao je uspostaviti veze sa srbijanskom opozicijom ali je u tome bio onemoguen. Nakon to je objavljen oktroirani ustav donekle stalizirao reim i usporio njegovo propadanje, vodstvo SDK se odluilo poduzeti neke korake protiv reima. Koraci koje su poduzeli jesu prihvatanje Zagrebakih punktacija poetkom oktobra 1932. godine, u kojima se igoe diktatura i velikosrpska hegemonija i trai novo ureenje drave, koje e iskljuiti svaku prevlast. Zagrebake punktacije su potaknule i vodstva drugih stanaka da se izjasne protiv reima. Komunisti su bili i ostali neprijatelji broj jedan reima u kraljevini SHS. Diktatura je presjekla proces ozdravljenja Partije, zapoet 1928. godine i pojavu novi revolucionara. U razdoblju od od 1929. do 1931. godine poubijano je mnogo lanova CK KPJ i drugih komunistikih prvaka a napose- uro akovi, Paja Marganovi, Josip Debeljak, Pero Popovi, Mijo Oreki. Policijski organi su odmah po objavi estojanuarske diktature otpoeli pravu hajku na komuniste i sve one koji su ma koliko bili sumnjivi da odravaju veze sa komunistima. Sama KPJ poela je poslije svog etvrtog kongresa oporavljati se od svojih slabosti koje su izazivale dotadanje frakcionake borbe unutar partije. Na petom kongresu iznijeti su podaci o broju lanova gdje se govorilo da KPJ ima oko 3500 lanova, a priblino isto toliko i SKOJ-u. Uzimajui u obzir ove podatke moe se konstatovati da KPJ nije predstavljala brojno tako veliku snagu prema tadanjem dravnom aparatu kojim su raspolagali dravni vrhovi estojanuarske diktature. Proganjanje komunista od strane vlasti, primjena drastinih mjera protiv njih, osjetilo se unutar same KPJ. Slabljenju partije pridonosile su i same prilke u partiji. Novo rukovodstvo KPJ na elu sa sekretarom urom Martinoviem prelo je u izgnanstvo, gdje su se nastavile

frakcijske borbe i izgubila svaka veza sa zemljom. I pored svog tog terora i samih borbi unutar same sebe KPJ je opstala. 3.3 KARAKTER ESTOJANUARSKE DIKTATURE

Vlast je od provog trenutka pokuala da u narodu stvori uvjerenje ne samo

neophodnosti nego i o spasonosti monarho-diktature. Zbog toga je vlast organizirala razne poklonstvene deputacije, pripremala manifestacione zborove i razliite skupove reimu odanih elemenata. Komunisti su odmah na poetku bili na isto o karakteru estojanuarske diktature. Za nih je to monarhijska samovlada i to sa naroitim obiljejima. Ve sa proklamacijom od 6. Januara kralj Aleksandar se stavio iznad svi kao najvii i iskljuivi nosilac sve dravne vlasti. Kralj nije sebe proglasio sebe za vou kao Musolini i Hitler ali se on u stvari kao takav isticao po svojim djelima, po svoj svojoj tadanjoj vladavini. Bio je najvii zakonodavac, njegova volja je uzdignuta na stepen neprikosnovenosti. Bio je iznad svake vlade i najvii faktor tadanjeg sudstva. Vaio je kao najvii autoritet i po tome se malo razlikovao od voa u faistikoj Italiji i nacistikoj Njemakoj. Antiparalementarizam, svojstven svim faitikim dravama, bio je oigledan za staru Jugoslaviju u tom periodu. Parlament mu je smetao i zato ga je 6. januara 1929. godine razjurio i to je jedan od znakova spomenute faizacije. Totalitarnost je u faistikim sistemima logina osobina spomenutih elemenata takvog sistema. Drava je sve.

IV. OKTROIRANI USTAV

Kraljeva diktatura nije rijeila dravnu krizu nego ju je produbila. Osim toga pogoralo se i gospodarsko stanje jer je i Jugoslaviju na poetku 1930. godine pogodila svjetska ekonomska kriza. To je sve primoralo kralja Aleksandra da trai nove oblike i metode a reim koji je uspostavio estojanuarskim manifestom. Tako je on 03. septembra 1931. godine objavio da daje novi ustav. Taj ustav je nazvan Oktorirani jer ga nije dao parlament nego ga je dao tj. oktroirao vladar. Ovim ustavom drava je dobila neke nove institucije ali se kralj nije odrekao prava da i dalje o svemu odluuje sam. Uz Narodnu skuptinu uspostavljen je i Senat, ali zakoni koje su oba doma prihvatila postaju vaei tek onda kad ih potpie kralj. Sastav oba doma su inili kralju odani ljudi. Vladu imenuje kralj. Zadrano je centralistiko ureenje drave, ali svojim novostima nije znailo da e se vratiti na sustav Vidovdanskog ustava. Otvoreni apsolutizam je ustvari zamijenjen prekrivenim apsolutizmom. On nije ni malo pridonio rjeavanju akutnih pitanja. Izbori za Narodnu skuptinu raspisani su 08. novembra 1931. godine. Glasanje je bilo javno, a kandidatska lista se postavljala za cijelu dravu, ime je praktino onemogueno istupanje bivih politikih stranaka koje su bile regionalne. Takvu je listu mogla postaviti samo vlada uz pomo inovnikog aprata. Njen nositelj bio je predsjednik vlade Petar ivkovi. Zastupnici koji su izabrani na toj jedinoj listi formirali su u Skuptini klub koji se ubrzo preobrazio u politiku stranku pod nazivom Jugoslavenska radikalno seljaka demokracija. Trebala je poduprijeti diktatorski reim, sad prikriven ustavom. Godine 1933. ta formacija se nazvala Jugoslavenska nacionalna stranka. Program stranke podravao je osnovne odredbe Oktroiranog ustava, posebno dinastiju Karaorevia.

V. KRAJ DIKTATURE
Kralj Aleksandar I bio je esto meta atentata, koje su podravali i faisti iz Italije. Veliko nezadovoljstvo njegovom vladavinom potaknut e mnoge nasilne metode od kojih e smrtno stradati i sam kralj. Dana 3. oktobra 1934. kralj je bio u posjeti u Marseju, i dok se vozio sa francuskim ministrom vanjskih poslova Louisom Barthouom, atentator Vlado ernozemski iskoio je iz mase upucao kralja, ministra i vozaa. To je bio jedan od prvih atentata snimljen na filmu. Pucnjava se dogodila tono ispred objektiva snimatelja, koji je u to vrijeme bio samo 1 stopu udaljen. Snimatelj nije snimio samo atentat, nego i krau radnju nakon njega. Tijelo vozaa (koji je bio na mjestu mrtav) zakoilo je automobil to je snimatelju omoguilo snimanje iz nevjerojatne blizine. Stajao je svega nekoliko centimetara od mrtvoga kralja i snimao dogaaje nekoliko minuta nakon atentata. Atentator Vlado ernozemski, voza voe VMRO-a Ivana Mihailova i iskusni strijelac, ivot je zavrio ubodom maa francuskog policajca, a kasnije ga je dotukla masa. Za vrijeme dok je maknut sa scene, ve je bio mrtav. Aleksandar je pokopan u Memorijalnoj crkvi sv. ora koju je dao sagraditi njegov otac. Poto je u to doba njegov najstariji sin Petar II. jo bio maloljetan, prijestolje je preuzeo njegov roak Pavle Karaorevi koji je tako sjeo na elo trolanog Namjesnitva. Ovime je zavren period koji se u historiji naziva estojanuarska diktatura.

ZAKLJUAK Na osnovu dostupne literature, moe se konstatovati da je reim tj. estojanuarska diktatura bila jedan vid faistikog i totalitarnog vladanja. Kralj se ponaao po naelima koje moderna historija svrstava u kategoriju faizma, jedna partija, jedan vladar. Do izraaja dolaze sve slinosti sa faistikom Italijom i nacistikom Njemakom. Godina 1929. smatra se prekretnicom jer se mijenja naziv drave, sad se ona naziva Kraljevina Jugoslavija. To nije bila promjena imena nego i druga politika, tj. politika integralnog jugoslovenstva.

LITERATURA:

Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, Knjiga II, Zagreb 1961. Branko Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918-1988, Prva knjiga, Beograd 1988. Senaid Hadi, Sead Selimovi, Kulturna historija Bosne i Hercegovine Tuzla 2009. Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo 2006.

Ivo Goldstein, Hrvatska 1918.-2008., Zagreb 2008. Hrvoje Matkovi, Povijest Jugoslavije (1918.-1991.) Hrvatski pogled, Zagreb 1998. Vladimir orovi, Istorija Jugoslavije, Narodno delo, Beograd 1933. Svetozar Pribievi, Diktatura kralja Aleksandra, Beograd 1952.