EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL

Zahtjev br. 22688/09 Đoko JAĆIMOVIĆ protiv Hrvatske podnesen dana 2. ožujka 2009.

IZLAGANJE ČINJENICA

ČINJENICE
Podnositelj zahtjeva g. Đoko JAĆIMOVIĆ, državljanin je Bosne i Hercegovine srpskog podrijetla, rođen 1953. godine i živi u Bosanskom Brodu. Pred Sudom ga zastupa gđa M. Trninić, odvjetnica iz Slavonskog Broda. A. Okolnosti predmeta Činjenično stanje predmeta kako ga je iznio podnositelj zahtjeva može se sažeti kako slijedi. Dana 22. lipnja 1987. godine Područna služba u Slavonskom Brodu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje donijela je odluku kojom je podnositelju zahtjeva priznato pravo na skraćeno radno vrijeme zbog njegove smanjene sposobnosti za rad. Nakon pokretanja stečajnog postupka protiv poslodavca podnositelja zahtjeva Područna služba je dana 13. prosinca 1990. godine donijela novu odluku kojom mu je priznata naknada plaće zbog nezaposlenosti od 1. prosinca 1990. godine. Kako bi zadržao to pravo, podnositelj zahtjeva morao se osobno javljati Područnoj službi u redovitim (mjesečnim) razmacima. Podnositelj zahtjeva tvrdi da nakon 24. ožujka 1992. godine zbog izbijanja rata u Hrvatskoj više nije mogao kontaktirati Područnu službu.

2

JAĆIMOVIĆ protiv HRVATSKE – Izlaganje o činjenicama

Nadalje, tvrdi da je, nakon što je dobio putovnicu Bosne i Hercegovine i mogao zakonito prelaziti granicu, u lipnju 2000. godine podnio zahtjev Područnoj službi tražeći da se nastavi isplata njegove naknade plaće zbog nezaposlenosti, kao i isplata neisplaćenih naknada nakon 31. ožujka 1992. godine. Dana 5. rujna 2000. godine Područna služba je donijela odluku kojom je ukinuto pravo podnositelja zahtjeva na naknadu plaće zbog nezaposlenosti i obustavljena njena isplata nakon 31. ožujka 1992. godine. Mjerodavni dio odluke glasi kako slijedi:
„Osiguranik [podnositelj] se posljednji put prijavio nadležnoj Područnoj službi zbog nezaposlenosti 24. ožujka 1992. godine. Njegovo pravo na naknadu plaće zbog nezaposlenosti je prestalo i obustavljena mu je isplata na naknadu plaće s danom 31 ožujka 1992. godine, temeljem čl. 128. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju.“

Dana 11. travnja 2001. godine Središnja služba Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odbila je žalbu podnositelja zahtjeva protiv odluke Područne službe. Mjerodavni dio drugostupanjske odluke glasi kako slijedi:
„Žalitelj … navodi da je prije i za vrijeme rata živio u Bosanskom Brodu i nije se poslije ožujka 1992. godine više javljao Područnoj službi u Slavonskom Brodu zbog ratnog stanja. Smatra da mu nije moglo prestati pravo zbog okolnosti na koje nije mogao utjecati u smislu članka 128. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Žalba nije osnovana. Nakon pregleda cijelog predmeta ustanovljeno je da je žalitelj bio korisnik naknade plaće zbog nezaposlenosti počevši od 1. prosinca 1990. godine temeljem prvostupanjske odluke od 13. prosinca 1990. godine. Budući se žalitelj zadnji put prijavio nadležnoj Područnoj službi dana 24. ožujka 1992. godine, isplata naknade plaće mu je stoga pobijanim rješenjem ispravno obustavljena od dana 31. ožujka 1992. godine, temeljem članka 128. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Na temelju navedenih razloga valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu."

Podnositelj zahtjeva je nakon toga podnio tužbu Upravom sudu pobijajući odluke Zavoda. Dana 23. studenoga 2005. godine Upravni sud Republike Hrvatske odbio je tužbu podnositelja zahtjeva. Mjerodavni dio presude Upravnog suda glasi kako slijedi:
„Odredbom članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju bilo je propisano da osiguranik koji je stekao … pravo na zaposlenje s odgovarajućim novčanim naknadama, gubi to pravo ako se njime ne koristi u određenom roku, a nije u tom spriječen razlozima koji su izvan njegove volje, i to ako bez opravdanog razloga prekine radni odnos na poslu koji mu je osiguran, odnosno na koji je raspoređen. Iz podataka predmetnog spisa, naročito iz rješenja Područne službe u Slavonskom Brodu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22. lipnja 1987. godine, tužitelju kod kojega je zbog bolesti nastalo smanjenje sposobnosti za rad bilo je priznato, počevši od 22. lipnja 1987. godine, pravo na rad s polovicom punog radnog vremena … Prema rješenju iste Područne službe od 13. prosinca 1990. godine tužitelj je bio korisnik naknade plaće zbog nezaposlenosti (jer je poduzeće bilo u stečajnom postupku).

JAĆIMOVIĆ protiv HRVATSKE – Izlaganje o činjenicama

3

Iz obrazloženja prvostupanjskog [rješenja] i osporenoga [drugostupanjskog] rješenja proizlazi da je tužitelj izgubio pravo [na rad s polovicom punog radnog vremena] i [posljedično] pravo na naknadu plaće zbog nezaposlenosti, isplata koje je obustavljena s danom 31. ožujka 1992. godine, temeljem odredbe članka 128. citiranoga Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Razmotrivši sve mjerodavne činjenice konkretnog slučaja, ovaj sud ocjenjuje da se osporeno rješenje ne može ocijeniti nepravilnim i nezakonitim. Naime, iz izjave tužitelja dane na zapisnik u Područnoj službi u Slavonskom Brodu od 9. lipnja 2000. godine, proizlazi da se nije javljao [toj Službi] do lipnja 2000. godine. Prema zadnjem podatku u radnoj knjižici bio je zaposlen do 30. studenoga 1990. godine. Sud stoga ocjenjuje da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju …“

Podnositelj zahtjeva je nakon toga podnio ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda navodeći, inter alia, povrede svojih ustavnih prava na vlasništvo, jednakost i jednakost pred zakonom. B. Mjerodavno domaće pravo Članak 128. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", br. 28/83 od 30. lipnja 2003. s kasnijim izmjenama i dopunama), koji je bio na snazi od 1. srpnja 1983. do 1. siječnja 1999. godine glasi kako slijedi:
„Osiguranik koji je stekao … pravo na zaposlenje s odgovarajućim novčanim naknadama, gubi to pravo ako se njime ne koristi u određenom roku, a nije u tom spriječen razlozima koji su izvan njegove volje, i to: 1. 2. 3. … … …ako, bez opravdanog razloga, prekine radni odnos na poslu koji mu je osiguran, odnosno na koji je raspoređen.“

PRIGOVORI
1. Podnositelj zahtjeva prigovara temeljem članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju da je odlukom domaćih vlasti da se ukine njegovo pravo na naknadu plaće zbog nezaposlenosti i obustavi njezina isplata, povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva. 2. Nadalje prigovara temeljem članka 14. Konvencije da je protiv njega izvršena diskriminacija na temelju njegovog državljanstva i etničkog podrijetla. 3. I kao posljednje, podnositelj zahtjeva prigovara temeljem članka 6. stavka 1. i članka 13. Konvencije, bez daljnjeg potkrjepljenja tih prigovora.

4

JAĆIMOVIĆ protiv HRVATSKE – Izlaganje o činjenicama

PITANJA UPUĆENA STRANKAMA 1. Postoji li nepodudarnost između činjenične (činjenica da je podnositelj zahtjeva prestao kontaktirati mjerodavne vlasti nakon ožujka 1992. godine) i pravne osnove (članak 128. stavak 1. točka 3. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju) odluke domaćih vlasti da ukinu pravo podnositelja zahtjeva na naknadu plaće zbog nezaposlenosti? 2. Ako da, je li došlo do miješanja u pravo podnositelja zahtjeva na mirno uživanje njegovoga vlasništva uslijed te odluke u skladu sa uvjetima predviđenima zakonom, u smislu članka 1. Protokola br. 1? 3. Ako je miješanje o kojemu je riječ bilo zakonito i u općem interesu, jesu li domaće vlasti u okolnostima ovoga predmeta postigle traženu poštenu ravnotežu između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite prava podnositelja zahtjeva na mirno uživanje vlasništva, kako se to traži člankom 1. Protokola br. 1? Osobito, jesu li ocijenili tvrdnju podnositelja zahtjeva da nije mogao održavati kontakt s njima nakon izbijanja rata u Hrvatskoj? 4. Ako je došlo do nepodudarnosti između činjenične i pravne osnove odluke domaćih vlasti da ukinu pravo podnositelja zahtjeva na naknadu plaće zbog nezaposlenosti, koju su odluku potvrdili Upravni sud i Ustavni sud, je li ta nepodudarnost protivna pravu podnositelja zahtjeva na obrazloženu presudu, koje pravo je obuhvaćeno člankom 6. stavkom 1. Konvencije? 5. Je li Upravni sud ili Ustavni sud odgovorio na tvrdnju podnositelja zahtjeva da nije mogao kontaktirati mjerodavne vlasti nakon izbijanja rata u Hrvatskoj? Ako nije, je li propuštanje ovih sudova da odgovore na tu tvrdnju protivno pravu podnositelja zahtjeva na obrazloženu presudu, koje pravo je obuhvaćeno člankom 6. stavkom 1. Konvencije?

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful