P. 1
UZV kuka

UZV kuka

|Views: 340|Likes:
Published by Vlatka Martinovich
uzv kuka
uzv kuka

More info:

Categories:Types, Research
Published by: Vlatka Martinovich on Jan 17, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/16/2015

pdf

text

original

Paediatr Croat 2000; 44 (Supl 1): 141-6

Pregled Review

RAZVOJNI POREMEĆAJ ZGLOBA KUKA I ULTRAZVUČNA DIJAGNOSTIKA
JAVOR VRDOLJAK*

Razvojni poremećaj zgloba kuka najčešća je deformacija koštano-zglobnog sustava. Moderna koncepcija zdravstvene zaštite djece u domeni zdravstvene zaštite usmjerena je na rano otkrivanje i primjenu najučinkovitijih terapeutskih i preventivnih postupaka. Dijagnostički postupci koji se danas rutinski primjenjuju temelje se na kliničkom pregledu, ultrazvuku i djelomično na rendgenskom snimanju novorođenačkih i dojenačkih kukova. Ultrazvuk je metoda izbora u dijagnostici svih oblika razvojnog poremećaja zgloba kuka (displazije, subluksacije i luksacije), jer je senzitivni indikator nestabilnosti kuka i manjkavo razvijenog acetabuluma. On daje točniju definiciju poremećenog razvoja kuka od rendgenološke dijagnostike, jer pokazuje hrskavične dijelove acetabuluma i proksimalnog dijela femura dojenačkog kuka, koji se ne mogu vidjeti na rutinskoj rendgenskoj snimci. Danas su razvijena dva temeljna ultrazvučna pristupa u procjeni razvijenosti zgloba kuka: morfološko-morfometrijski pristup koji se temelji na opisu i morfometriji frontalnog ultrazvučnog presjeka kuka i drugi koji se temelji na dinamičkoj procjeni stabilnosti kuka koristeći više presjeka. U nas se uglavnom primjenjuje metoda po Grafu.
Ključne riječi: razvojni poremećaj kuka, dojenče, dijagnostika, ultrazvuk

UVOD

Razvojni poremećaj zgloba kuka, često se naziva prirođeno iščašenja kuka, najčešća je deformacija lokomotornog sustava koja u svim fazama razvoja označava decentriranje zgloba kuka. Etiologija nije razjašnjena, međutim svi su suglasni da je to složena bolest multifaktorskog naslijeđa, mehaničkih i fizioloških čimbenika od strane majke i djeteta tijekom trudnoće i nakon rođenja, i postnatalnih činitelja okoline. Rezultati su bolji ako se deformacija prepozna odmah nakon rođenja djeteta i odrede takvi terapeutski i preventivni postupci od kojih valja očekivati izliječenje i omogućavanje normalnog razvoja zgloba kuka (1-14). Tu manu se može shvatiti kao protejsko stanje koje može rezultirati makroskopskim i mikroskopskim patološkim promjenama tijekom intrauterinog, perinatalnog i dojenačkog perioda i
*

tijekom djetinjstva. Patološke promjene očituju se na acetabulumu i proksimalnom dijelu femura, a obuhvaćaju različite stadije ligamentarne labavosti, mišićno-tetivne kontrakture, valgus položaj i femoralnu anteverziju, subluksaciju, luksaciju i acetabularnu displaziju (1). Početak, trajanje i intenzitet djelovanja uzročnih čimbenika direktno utječe na stupanj morfološko-anatomskih i biomehaničkih promjena zgloba kuka. Primarni uzročni čimbenici i sekundarne morfološke promjene su reverzibilne, a njihovo nepovoljno djelovanje na razvoj zgloba mora biti prekinuto učinkovitim liječenjem. Mehanički činitelji prisutni su stalno i imaju određeno djelovanje u drugoj polovini, a posebice u zadnja tri mjeseca trudnoće. Položaj zatkom ima značajnu ulogu u etiologiji prirođenog iščašenja kuka. Djeca s iščašenim kukovima u 30-50% rođena su zatkom (1). Fiziološki činioci u postanku prirođenog iščašenja kuka dovode se u svezu s poremećenim metabolizmom majčinih hormona, ali isto tako i pove-

ćanim izlučivanjem estrona i estradiola što rezultira i prekomjernom labavošću zgloba kuka. Posebice su tome podložna ženska djeca. Mogućnost da dijete naslijedi sklonost prema iščašenju kuka iznosi 12% i to ako je jedan roditelj imao iščašenje kuka, a u slučaju da su jedan roditelj i dijete imali iščašenje kuka vjerojatnost da će slijedeće dijete imati iščašenje kuka iznosi 36% (7). Javlja se jednostrano i obostrano, a prema različitim izvještajima ponekad je češće zahvaćen lijevi kuk. Češće se javlja u djece s rizičnim čimbenicima, a ako je njih udruženo više, tada se u takve djece češće otkriva poremećeni razvoj zgloba kuka. Razlike učestalosti razvojnog poremećaja kuka su velike i kreću se od 0,41-168,6‰ (11). U Hrvatskoj učestalost iznosi između 2 i 4% (4). Činjenica je, da učestalost ovisi o rasi i o zemljopisnog područja, i da se četiri do šest puta češće javlja u djevojčica. Podaci o učestalosti su različiti i kao posljedica različitih kriterija u dijagnostici. 141

Klinika za dječje bolesti Zagreb

Adresa za dopisivanje: Doc. dr. Javor Vrdoljak Klinika za dječje bolesti Zagreb 10000 Zagreb, Klaićeva 16

Potkožno tkivo. Ultrazvučni pregled sondom od 5 MHz omogućuje optimalno prikazivanje anatomskih struktura dojenačkog. Klinički pregled omogućava utvrđivanje stabilnosti zgloba kuka. Ultrazvučna anatomija Graf. Mora se naglasiti da ovi testovi mogu biti negativni iako je kuk luksiran ili subluksiran. (22-25) prvi je uveo ultrazvučnu dijagnostiku dojenačkog kuka analizirajući dojenački kuk u frontalnom presjeku postraničnim pristupom i na taj način omogućio vizualnu procjenu razvijenosti zgloba kuka. Koštani dio krova acetabuluma prikazuje se sa jakim ehogenim trač- . Kad se kuk u fleksiji dovede u položaj adukcije. Najznačniji uspjeh na polju prirođenog iščašenja kuka predstavlja uvođenje rane dijagnoze i liječenja koji su predložili Ortolani (14). Fossa acetabuli daje različite intenzitete odjeka. Barlow i von Rosen (16) u svojim ranim radovima između 1937. Ortolanijevim testom utvrđuje se može li se glavica femura koja se nalazi izvan acetabuluma reponirati.5 MHz novorođenačkog kuka. prekobrojni femoralni ili glutealni kožni nabori i drugi rizični čimbenici za prirođeno iščašenje kuka ne moraju upućivati na poremećaj u razvoju. Često se spominje Barlowljev test koji je sličan Palmenovu testu. Ako se ultrazvučno utvrdi normalno razvijeni zglob kuka. Razvijena su dva temeljna pristupa u ultrazvučnoj procjeni razvijenosti zgloba kuka: morfološko-morfometrijski koji se temelji na opisu i morfometriji jednog presjeka (20.23) i drugi koji se temelji na dinamičkoj procjeni stabilnosti kuka koristeći više presjeka (25). Krov acetabuluma sastoji se iz koštanog i hrskavičnog dijela. glava se blagim pritiskom može izbaciti iz acetabuluma i kao kod Ortolanijeva testa dobije se karakteristični znak preskoka. Koštani i vezivni hrskavični dio na sonogramu se prikazuju kao ehogene strukture. dok se strukture koje sadrže vezivne elemente prikazuju kao vrlo ehogeni tračci (intermuskularna septa. Tako je stvorena situacija u kojoj su svi liječnici koji skrbe o djetetu postali veliki pobornici neonatalnog skrininga u prevenciji prirođenog iščašenja kuka. Ultrazvučni pregled kukova je senzitivni indikator nestabilnosti kuka i manjkavo razvijenog acetabuluma. a kroz transverzalni presjek ultrazvučno se vizualizira repozicijsko-luksacijski i luksacijsko-repozicijski fenomen. On daje točniju definiciju poremećenog razvoja kuka od rendgenološke dijagnostike. austrijski ortoped. broj budućih ultrazvučnih pregleda ovisi o tome da li je kuk displastičan. vještini i iskustvu ispitivača.J. Sigurnih 142 kliničkih znakova za otkrivanje displazije kukova nema. odnosno vratiti ponovno u acetabulum ili ne. Acetabulum je konkavno zglobno tijelo u koje ulazi glava bedrene kosti i u sonografiji kuka zauzima centralno mjesto. frontalnoj sa kukovima u neutralnoj poziciji i frontalnoj s kukovima u fleksiji. Obuhvaća procjenu opsega abdukcije kuka. dakle odmah po rođenju djeteta. Kod dinamičkog ispitivanja pregledava se kuk prema Harcke-u (25) u pet projekcija i dvije ravnine. te sa velikim trohanterom sastoji se od hijaline hrskavice i na sonogramu se prikazuju kao anehogene strukture. testove za luksaciju i subluksaciju kuka. a kasnije Palmen (15). dok masno i vezivno tkivo daju slabije odjeke. Ovim testom provocira se iščašenje kuka. odnosno radi se o luksacijsko repozicijskom fenomenu. tada nema opravdanja za ponavaljanje ultrazvučnih pregleda kukova. Jedna ispitivačeva ruka stabilizira zdjelicu. Pro- cjena stabilnosti provodi se kroz abdukciju i adukciju kuka. Ligament teres capitis i dio sjedne kosti daju jake. Tehnikom dinamičkog ispitivanja zgloba kuka točno se može utvrditi stabilnost zgloba i može se dokazati subluksacija sa ili bez dislokatibilnosti. s glavom i vratom. zglobna čahura). Razvojni poremećaji zgloba kuka i ultrazvučna dijagnostika. Vrdoljak. Ultrazvučna dijagnostika Uvođenjem ultrazvuka u rutinsku dijagnostičku primjenu dobila se objektivna dijagnostička metoda visoke senzitivnosti i senzibilnosti (15-38). Znakovi kao što su ograničena abdukcija kukova (jednostrana ili obostrana). godine (1). Koža se normalno prikazuje odjecima visokih amplituda i homogenog je izgleda sa jasnim konturama. subluksiran ili luksiran. Ploča rasta predstavlja hrskavično-koštanu granicu koja odvaja hrskavični od koštanog dijela i vrlo je ehogena. Oba ova testa ovise o znanju. Pristupi za ultrazvučni prikaz zgloba kuka su različiti. spretnosti. a dinamičkim ispitivanjem utvrđuje se stabilnost zgloba. a sondom od 7. Pritisak palca luksira glavicu femura iz acetabuluma. prikazuju se s odjecima nižih amplituda. Na taj se način glavica femura nalazi između palca i prstiju ispitivača. Ultrazvuk se stoga pokazao metodom izbora za najranije moguće otkrivanje svih poremećaja u razvoju zgloba kuka. Kada se jednom postavi dijagnoza. po mogućnosti već u rodilištu. Tako se na proksimalnom dijelu femura mogu razlikovati dvije zone: hijalino hrskavične strukture koje daje vrlo slabi ehogenitet ili su potpuno anehogene i koštani dijelovi koji daju jaki ehogenitet. Izvodi se tako da se dijete postavi na leđa sa fleksijom i abdukcijom kukova. posebice hrskavičnog dijela krova acetabuluma. Radi se o repozicijsko-luksacijskom fenomenu. Meka tkiva se na frontalnom ultrazvučnom presjeku dojenačkog kuka prikazuju različitim intenzitetom odjeka. i 1961. Proksimalni dio femura. Omogućava vizualnu procjenu razvijenosti zgloba kuka. jer pokazuje hrskavične dijelove acetabuluma i proksimalnog dijela femura dojenačkog kuka. a pritisak prstiju na veliki trohanter i istodobna abdukcija kuka pružaju mogućnost repozicije. koji se ne mogu vidjeti na rutinskoj rendgenskoj snimci. Paediatr Croat 2000. 44 (Supl 1): 141-6 DIJAGNOSTIKA Klinički pregled kukova Dijagnoza prirođenog iščašenja kuka mora se postaviti što ranije. Dopušta precizniju diferencijaciju nestabilnosti kuka. odnosno vraćanje glavice femura u acetabulum. Taj skrining je počivao isključivo na kliničkom pregledu kukova. a druga obuhvaća natkoljenicu tako da se palac postavi medijalno a ostali prsti lateralno prema i preko velikog trohantera. kao i mišići. Palmenovim testom utvrđuje se može li se glavica femura izbaciti iz acetabuluma.

a glava bedrene kosti je centrirana. Osnovna značajka ovoga tipa je zakašnjela osifikacija acetabuluma. Za preglede novorođenačkih kukova najbolje je primjeniti linearnu sondu od 7 ili 7. njihovog ehogeniteta. a kut β 55° i manje. dobi djeteta u trenutku pregleda. ehogen je. Koštano oblikovanje acetabuluma zadovoljava.J. ali se uspješno primjenjuje i za novorođenačke kukove. tjedna do navršenog trećeg mjeseca. Za kvalitetno dijagnosticiranje svih oblika prirođenog iščašenja kuka u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta kao što su: kvalitetni ultrazvučni uređaji. Na sonogramu svakog kuka potrebno je odrediti osnovni pravac. Tip IIa– Može se otkriti u dobi djeteta između 6. a 143 Na temelju morfoloških i morfometrijskih kriterija. manjkavo. Linearna sonda od 5 MHz najbolji je kompromis između razlučivanja i prodornosti i pogodna je za preglede dojenačkih. a. a kompenzira sa proširenim hrskavičnim dijelom acetabuluma. fiziološko nezrelim kukovima obvezatna je ultrazvučna kontrola u četvrtom mjeseu starosti djeteta kada bi takav kuk trebao sonografski pripadati tipu I.5 MHz. Takvi kukovi udruženi s čimbenicima rizika za prirođeno ičašenje kuka zahtijevaju odgovarajuće terapeutske postupke (31). Položaj glave bedrene kosti u odnosu na acetabulum može centriran ili decentriran. a zatim drugi kuk. Pri odabiru ultrazvučnih uređaja za dnevnu praksu u bolnicama ili privatnim ordinacijama prednost imaju uređaji sa linearnim sondama. zadovoljavajuće. Lateralni rub ilijačne kosti je okrugao. Oblikovanje koštanog dijela krova acetabuluma može biti dobro. Ako se ultrazvučna snimka kuka okrene za 90° u smjeru kazaljke na satu dobit ćemo sliku kakvu vidimo na rendgenskoj snimci kukova u antero-posteriornoj poziciji. lateralni rub ilijačne kosti i donji rub ilijačne kosti. može biti oštrokutan. okrugao ili strm. Koštano oblikovanje acetabuluma je manjkavo. Oblik lateralnog ruba acetabuluma. Ultrazvučni pregled počinje sa postavljanjem djeteta u postranični položaj sa laganom fleksijom koljena i fleksijom sa nutarnjom rotacijom kuka koji se pregledava. Tip IIa+ Nalazi u djeteta do 6 tjedna starosti. b. pravac za koštani dio krova acetabuluma i pravac inklinacije pomoću kojih će se odrediti kutovi za koštani i hrskavični dio krova acetabuluma. a ponekad i dinamičkog ispitivanja. Razvojni poremećaji zgloba kuka i ultrazvučna dijagnostika. Labrum acetabulare se na ultrazvučnom frontalnom presjeku prikazuje u obliku trokuta. erkera. oštrokutnim lateralnim rubom i uskim hrs- . Ovaj tip Graf je podijelio u tip IIa+. Tip II Za kukove koji pripadaju ovome tipu osnovna značajka je nesrazmjer između pokrivenosti glave bedrene kosti koštanim i hrskavičnim dijelom acetabuluma. labrum. pravilan odabir ultrazvučnih sondi. Kut α iznosi 50-59°. Iako najveći broj takvih kukova pripada tzv. Na kožu se nanese dovoljna količina gela. Sonogrametrijski kriteriji temelje se na kutnim i linearnim parametrima za koštani i hrskavični dio krova acetabuluma. Radiološki se nalazi povećani acetabularni kut. Morfološki kriteriji temelje se na opisu oblikovanja koštanog i hrskavičnog dijela krova acetabuluma. Tip Ib razlikuje se od tipa Ia samo u obliku i veličini hrskavičnog dijela krova acetabuluma i zato postoji razlika samo u β kutu koji je veći od 55°. IIa–. veličine i položaja glave femura u odnosu na acetabulum. Takvi kukovi su klinički i sonografski stabilni.5 MHz. Za pregled novorođenačkih i dojenačkih kukova pogodna je linearna ili slabo konveksna sonda ili sektorska sonda s ugrađenom odstojnim vodenim jastučićem. U praksi je važno da se koža prije pregleda namaže kontaktnim gelom ili uljem. Donji rub ilijačne kosti daje jaki odjek zajedno s mekim tkivom iz fosse acetabuli. i uvijek se nalazi s unutarnje strane zglobne čahure. jako manjkavo i loše. Od ovih sondi najbolja je (a i najjeftinija) linearna sonda frekvencije od 5 MHz do 7. Kut α iznosi 60° i više. Vrdoljak. 44 (Supl 1): 141-6 kom ilijačne kosti gdje se mora uočiti lateralni rub ili izbočenje i donji rub. a hrskavični dio krova acetabuluma je širok i još uvijek pokriva glavu bedrene kosti. od ne manjeg značenja. lateralni rub je okrugao. Na sonogramu se mora identificirati hrskavično-koštana granica. IIb i IIc. lateralni rub acetabuluma je okrugao. Paediatr Croat 2000. a kut β je veći od 55°. kako bi ultrazvuk iz sonde mogao ući u tijelo. a zatim. zaobljen. Na ultrazvučnoj snimci frontalnog presjeka dojenačkog kuka moraju se identificirati sve strukture na temelju kojih se može točno procjeniti razvijenost zgloba kuka. Pregledava se najprije jedan. Tip I Kuk koji je svrstan u tip Ia odgovara klinički i rendgenološki normalnom kuku sa dobro oblikovanim koštanim dijelom krova acetabuluma. c. a ultrazvučna sonda se postavlja iznad ili preko velikog trohantera u smjeru spine ilijake anterior superior ortogradno na horizontalnu i sagitalnu ravninu i na taj način se dobije frontalni presjek zgloba kuka. konduktivna sredstva. Oba tipa kuka klinički i sonografski su stabilni kukovi i za sada ne zatijevaju dodatne kontrolne preglede osim ako se želi pratiti razvoj osifikacijske jezgre glave bedrene kosti. ULTRAZVUČNA KLASIFIKACIJA KUKOVA PO GRAFU kavičnim dijelom koji dobro pokriva glavu femura. igra ulogu podešavanje aparata i pravilan odabir fokusa. Na ultrazvučnoj slici normalnog kuka je oštrokutan. koja će omogućiti lakše pronalaženje kuka. Oblik koštanog dijela acetabuluma nije konkavan. Graf je izvršio podjelu kukova u 10 tipova (22). U patološkim slučajevima može biti okrugao do strm.

hrskavični dio je proširen i još uvijek dobro pokriva glavu femura. Danas smatramo da ultrazvučni pregled kukova mora biti rutinski pregled svakoga dojenčeta i da ga može provoditi svaki liječnik koji vodi skrb o djetetu. Vrlo često takvi kukovi zahtijevaju bolničko liječenje. lateralni rub je strm. ako se primjenjuje ultrazvučna metoda po Grafu mora sadržavati: • dob djeteta • opis morfoloških značajki kuka • vrijednosti kutova α i β • tip kuka • dinamičko ispitivanje Dob djeteta je vrlo značajna jer isključuje pojedine tipove kuka u određenoj dobi. Svaki sonografski nalaz kuka. a hrskavični dio acetabuluma je širok i još uvijek pokriva glavu femura. To znači da dojenče od tri mjeseca ne može imati kuk koji pripada tipu IIa+. Takvi kukovi odgovaraju subluksaciji. Koštano oblikovanje acetabuluma je jako manjkavo. Zahtijevaju odgovarajuće ortopedsko liječenje Tip IV Odgovara luksaciji kuka. Koštano oblikovanje acetabuluma je loše. jer prepoznavanje normalnih i patoloških struktura zgloba kuka ovisi isključivo o znanju ispitivača. a hrskavični dio acetabuluma je potisnut prema kranijalno. Kod dinamičkog ispitivanja mijenja se samo kut β. Dinamičko ispitivanje kuka je omogućeno primjenom modernih realtime ultrazvučnih aparata. Pri tome ne bi smjelo doći do pogreške. Ultrazvučnu dijagnostiku može primjenivati svaki liječnik koji vodi skrb o djetetu i ona pruža bez svake sumnje uvid u razvoj zgloba kuka. Određivanje sonogrametrijskih parametara dopunjuje konačnu odluku o razvijenosti kuka i daje mogućnost svrstavanja kuka u jedan od 10 tipova. Takvi kukovi zahtijevaju ortopedsko liječenje (18). Takav kuk zahtijeva ortopedsko liječenje. Kut α iznosi 43-49°. Za oba tipa morfološke značajke su iste. Klinički su takvi kukovi stabilni. Naglašena je potreba za edukacijom kadrova. Koštano oblikovanje takvog kuka je manjkavo. To je tip kuka koji se ne bi smio sonografski previdjeti. Za dokumetaciju sonografskog nalaza najčešće se izrađuju posebni obrasci koji sadrže uz gore navedene podatke i dva sonograma za svaki kuk. Paediatr Croat 2000. dok su kod tipa IIIb strukturalne promjene u hrskavici vidljive kao pojačani ehogenitet toga područja. Tip III Podijeljen je u dva tipa: tip IIIa i tip IIIb prema tome da li su prisutne strukturalne promjene u hijalinoj hrskavici krova acetabuluma. Tip D Odgovara sonografski nestabilnom kuku. Kut α je manji od 43°. Vrdoljak. a klinički se vrlo često može izazvati pozitivni znak za subluksaciju. dok mjera za koštani dio krova acetabuluma ostaje nepromijenjena. tako da je moguće pratiti kretanje glave femura u acetabulumu. Vrijednosti α i β kutova su isti kao i kod tipa IIa+. Otkriva se nakon trećeg mjeseca starosti djeteta kod neliječnih kukova koji su označeni kao tip IIa– ili kao prelazni oblik tijekom liječenja subluksacije ili luksacije kuka. lateralni rub acetabuluma okrugao do strm. a rendgenološki subluksaciji kuka. lateralni rub acetabuluma je strm. a kut β 70-77°. a kut β je veći od 77°. Takvi kukovi zahtijevaju ortopedsko liječenje. Rendgenološki odgovara subluksaciji kuka. a kut β je veći od 77°. što daje vrijedne podatke za daljnje liječenje. koštano oblikovanje acetabuluma je loše. samo je potrebno izabrati onu tehniku pregleda koja će dati što manje lažnih informacija. Koštano oblikovanje acetabuluma je manjkavo.J. Pronalaženje referentnih točaka na sonogramu i njihova točna identifikacija su temeljni preduvjeti za daljnu analizu novorođenačkog i dojenačkog kuka. 44 (Supl 1): 141-6 hrskavični dio krova acetabuluma je proširen za onoliko koliko je manjkavo koštano oblikovanje. a isto tako ne može tip IIa– prijeći u tip IIa+. Kutovi α i β su istih vrijednosti kao i prethodna dva tipa. a hrskavični dio krova acetabuluma je potisnut prema kranijalno. godine (2) predložili da ultrazvučni skrining za razvojni poremećaj postane obvezatni vid zdravstvene zaštite djece u Hrvatskoj. a kada je sonografski nestabilan tada se može i klinički izazvati subluksacija. Kutovi α i β imaju iste vrijednosti. a ponekad može biti interponiran između prednje strane ilijačne kosti i glave femura. Pripada kukovima koji su sonografski nestabilni i prelaze kod dinamičkog ispitivanja u tip D. Edukacija kadrova mora biti organizirana tako da se trajnom edukacijom i 144 . Kut α je manji od 43°. Potrebno je ortopedsko liječenje. Potiskivanjem ili izvlačenjem glavice femura iz acetabuluma moguće je utvrditi stabilnost zgloba. Tip IIc(g) Kritični je ili ugroženi kuk. Opis morfoloških značajki na sonogramu ima najveće značenje za ko- načnu odluku da li se radi o patološkom ili normalno razvijenom kuku. lateralni rub strm. dok je lateralni rub krova acetabuluma okrugao. Kut α iznosi 43-49°. a hrskavični dio je potisnut prema kranijalno. Kod tipa IIIa ne nalaze se strukturalne promjene u hijalinoj hrskavici krova acetabuluma. što omogućava liječniku da uz druge podatke odredi najučinkovitije terapeutske postupke. ZAKLJUČAK Na temelju iskustva i visoke učestalosti razvojnog porermećaja u Hrvatskoj mi smo još 1989. a β je veći od 77°. Glava bedrene kosti se nalazi izvan acetabuluma. Navedeno je i na koji način bi se to moglo provesti. Tip IIb Ne bi se smio otkriti ako je proveden ultrazvučni probir kukova. a to opet ovisi od kliničkog nalaza. Može se otkriti kod dinamičkog ispitivanja kuka koji pripada tipu IIc ili neovisno o tome. Klinički je vrlo često prisutan znak po Palmenu ili Barlowu. Razvojni poremećaji zgloba kuka i ultrazvučna dijagnostika. U većini slučajeva ne može se izmjeriti.

Development and growth of immature hips. 95-7. 8. J Pediatr Orthop 1995. Vrdoljak J. Paediatr Croat 1996. Bojić D. 1986. Echosonogrametric diagnosis of developmental dysplasia of the hip. Kragić I. Orthopade 1997. 10. majke i djeteta. Preluxatuion of the hip joint. 32: 21. Ultrasound screening of hips at risk for CDH. 128: 570-574. Acta Paediatr (Suppl) 1961. 44 (Supl 1): 141-6 stjecanjem vještine u potpunosti svlada jedna od metoda ultrazvučnog pregleda kukova. Mjesto i uloga ultrazvuka u dijagnostici kongentialne displazije kuka. Vrdoljak. LITERATURA 1. AJR 1994. Kragić I. Ultrasonography screening for developmental dysplasia of the hip joint. Developmental of the hip: A new approach to incidence.J. Grgurić J. Zagreb: Naprijed. 27. 39. Irha E. Pajić D. Vrdoljak J. I-B: 9-12. Radiologe 1994. Razvojni poremećaji zgloba kuka i ultrazvučna dijagnostika. Bialik V. 8: 666-70. Storch K. Diagnosis and treatment of congenital dislocation of the hip. 21. 1: 173-84. 45: 129-36. 1990. 130: 512-4. Vrdoljak J. Ultrasonography in developmental hip dysplasia. Clinics in Diagnostic Ultrasound 1995. Results of newborn screening for CDH with and without sonography and correlation of risk factors. Blazer S at all. 24. Hansson G. Clegg J. Prednosti ultrazvuka u dijagnostici razvijenosti neonatalnog kuka. Harcke HT. a ne znači da se taj tim ne može proširiti i sa drugim profilima liječnika. Paediatr Croat 1996. Sonographie der Säuglingshufte. 44: 284-91. i sur. 128: 355-62. Grgurić J. McIvor J. Klapsch W. Ultrasound imagining and secondary screening for congenital dislocation of the hip. Bralić-Kragić I. Clarke NMP. Jomha NM. 1-2: 16-21. 42. The role of ultrasound in the diagnosis and management of congenital dislocation and dysplasia of the hip. 28. J Bone Joint Surg (Br) 1962. izd. Organizacija programa skrininga ovisi o raspoloživom kvalitetnom i pouzdanom timu ultrasoničara. 40. Vrdoljak J. Bojić D. Tönnis D. Grundsatze und aktuelle Aspekte. J Pediatr Orthop 1988. Vrdoljak J. Huftsonographie. 2. 2. Z Orthop 1990. Ultrasound screening for congenital dysplasia of the hip in newborns. 5. Pediatric orthopedics. 1989. To su profili liječnika koji su i do sada bili uključeni u razne programe skrininga za prirođeno iščašenje kuka. Castelein RM. Vrdoljak J. Acta Med Jug. 6. Graf R. AL-Chalabi AN. Boeree NR. Graf R. AJR 1990. majke i djeteta 1989. Ultrazvučna dijagnostika dojenačkog kuka. 26: 1424. 157: 673-7. Un segno poconoto e sua importanza per la diagnosa de prelussazione congenita dell anca. 38. Harcke HT. Pediatria 1937. Performing dinamyc sonography of the infant hip. 35. its value. Grgurić J. Graf R. Vrdoljak J. 129: 50. Uloga pedijatra u sekundarnoj prevenciji prirođenog iščašenja kuka. Sauter AJM. Z Orthop 1992. Falliner A. 26. Lukač I. Značajno je naglasiti da se u edukaciji treba prihvatiti jedinstvena metoda ultrazvučnih pregleda kukova. 30. Palmen K. 1: 107-12. Acta Paediatr 1997. 20. Sonographie der Sauglingshufte. Anderson LD et al. Coll Antropol (Suppl) 1998. Tschauner Ch. Sonographisches Neugeborenenhuftscreening.da ili ne? Arhiv zašt. Hip in infants and children. 12. 132: 505-11. Pediatrics 1999. 4. Coll Antropol (Suppl) 1998. 42: 95-7. (šestogodišnje iskustvo) Arhiv zašt. Bialik GM. Tokio: Saunders. Kumar SJ. Paediatr Croat 1999. 18. 33. Screening newborns for developmental dysplasia of the hip: the role of sonography. J Bone Joint Surg 1994. Hauck W. U program skrininga trebao bi biti uključen pedijatar. Stuttgart: Ferdinand Enke Verlag. Catteral A. Coll Antropol 1998. Vrdoljak J. Vrdoljak J. Sterling G. 86: 913-5. 15: 101-4. Die Ultraschalluntersuchung der Neugeborenenhufte: Ergebnisse und Konsequenzen. Prirođeno iščašenje kuka. Uloga pedijatra u sekundarnoj prevenciji prirođenog iščašenja kuka. 779-90. 76-B: 515-6. Ulbrich H. 43: 15-8. 30: 17999. 15: 741-6. Der Einfluss der Sonographie auf Diagnose und Behandlung der sog. 76-A: 525-33. Paediatr Croat 1996. Failure to reduce the incidence of late cases. 179-84. 1990. J Pediatr Orthop 1990. 36. 73A: 622-8. Toronto. Graf R. Sonographie der Säuglinshüfte. 10: 145-52. 32. 1: 93-9. Fortschritte und aktuelle klinische Relevanz. Radiology 1985. Coll Antropol 1999. 14. Vrdoljak J. 34: 30-38. angeborenen Huftgelenksluxation. Fehlerquellen. Suvremeni pristup ranom otkrivanju razvojne displazije kuka. izd. 162: 395-99. Sydney. The early diagnosis of congenital dislocation of the hip. 33: 355-5. 19. Clarke NM. jer će se na taj način kroz određeni period moći utvrditi stvarna učestalost prirođenog iščašenja kuka. Rosen von S. 3. 2: 745-9. The infant hip: real-time US assessment of acetabular development. 11. 297-549. Ultrazvučni screening za prirođeno iščašenje kuka . Kurjak A. MacEwen GD. 16. Ultrazvučna dijagnostika razvojne displazije kuka. 145 . Montreal. Funduk-Kurjak B. 34: 195-203. Arh zašt majke i djeteta 1988. Development of acetabulum after closed reduction in developmental hip dysplasia. 37. Paediatr Croat 1998. Hassenpflug J. 41: 1720. Morin C. 155: 837. U: Kurjak A. Vrdoljak J. Ultrazvučna dijagnostika kukova u ortopedski rizične novorođenčadi. 23. Graf R. Harcke HT. radiolog i ortoped. Ultrazvuk u kliničkoj medicini. Ultrasonography in the management of developmental dysplasia of the hip (DDH). Z Orthop 1994. 1987. Paediatr Croat 2000. Harcke HT. 29. 17. 41: 1720. Harcke HT. Philadelphia. London. J Pediatr Orthop 1995. Hudgens RA. Ortolani M. 31. 1989. Jacobson S. J Bone Joint Surg 1994. Matasović T. Seyfert UT. 25. Development and growth of immature hips. Vrdoljak J. Z Orthop 1990. J Bone Joint Surg 1991. 13. 34. 2. Tachdjian MO. Ultrazvučna dijagnostika kuka i natkoljenice. Ein Kompedium. 22. Nimityongskul P. J Bone Joint Surg. Vrdoljak J. neonatolog. 15. Vrdoljak J. 9. Tschauner C. 7. Grisson LE. Med Pregled 1988. Gogolja D. Vrdoljak J. 41: 355-61.

The diagnosis procedures used nowdays are based upon clinical examination ultrasound and partialy xray examination of the hip of newborns and infants. Razvojni poremećaji zgloba kuka i ultrazvučna dijagnostika. That is not possible to be seen by usual radiogram of the hip. A modern concept of child health protection in primary health care system is directed to early detection and aplication of the most efficient therapeutic and preventive procedures. Paediatr Croat 2000. Key words: developmental dysplasia of the hip. Vrdoljak. luxation. Better than x-ray examination. Today. two basic ultrasonographic approaches has been developed in order to determine the development of the hip: morphologicaly-morphometrical approach based on the description and morphometry of the frontal ultrasonographic section of the hip and approach based upon dynamic determination of the hip stability by using more sections. Ultrasonographic examination is proposed as the diagnostic method to determine all types of developmental dysplasia of the hip (dysplasia. because of it’s sensitivity towards instability of the hip and abnormal development of the acetabulum. Vrdoljak Developmental dysplasia of the hip is one of the most frequent deformity of the locomotor system.J. ultrasound 146 . subluksation). In Croatia we usually use ultrasonographic method by Graf. child. 44 (Supl 1): 141-6 Summary DEVELOPMENTAL DYSPLASIA OF THE HIP AND ULTRASONOGRAPHIC EXAMINATION J. ultrasound accuratelly defines the developmental dysplasia of the hip by presentation of the cartilage parts of acetabulum and proximal part of the newborn’s femur.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->