3.

EUROPSKA KNJIEVNOST OD SREDNJEG VIJEKA DO KLASICIZMA

SREDNJI VIJEK, HUNANIZAM, RENESANSA, BAROK

DANTE ALIGHIERI (1265 - 1321)

ivot Rodio se u Firenzi, a umro u progonstvu u Ravenni. Na njegovu ivotnu sudbinu bitno su uticale politike okolnosti u tadanjoj Italiji, posebno u Toscani. U sukobu su bili mali gradovi i drave to su ratovale opredjeljujui se za dvije glavne struje: Gvelfi su pristajali uz papu, a gibelini uz njemaku vladarsku lozu Hohenstauovaca. Sukob se vodio oko naslijea tzv. Svetog Rimskog Carstva. Dante je bio iz gvelfske obitelji, te je sudjelovao u bici kod Campaldina u kojoj su gvelfi pobijedili 1289. Nije to bio samo sraz gvelfa i gibelina, ve i sukob dvaju suparnikih gradova, Pise i Firenza, u kom su se gvelfi rascijepili na Crne i Bijele. Uz pomo pape Bonifacija VIII. crni su prigrabili vlast, a Dante je 1302., s mnogim Bijelima, istjeran iz rodnog grada u koji se vie nije vratio. Zamjerio se papi branei samostalnost Firenze, koju je Bonifacije VIII. Podinio uz pomo Karla Valoisa, da bi kasnije u izgnanstvu uivao gostoprimstvo gibelina protiv kojih se nekada borio. Stravini scenarij graanskog rata Dante je ovjekovjeio upravo u Paklu, porazmjetavi mnoge poznanike i protivnike po raznim pretincima zamiljenog pakla, ali uvijek prema svojem poimanju naela vjene pravde, udorea i slobode. Po ocu pripada uglednoj, ali siromanoj obitelji. Majka Bella, po ijem je ocu Dante (njegovo pravo ime je Durante Aldighiero) dobio ime, umrla je, ini se, odmah po njegovom roenju. Otac mu umire 1283. Dante se oenio Gemmom di Monetto Donati. Po ondanjoj navadi enidba s Gemmom bijae ugovorena ve 1277., dakle kad je Dante imao 12 godina. No on se ve u devetoj godini ivota zagledao u Beatrice (Blaenka) koju su roditelji udali za Simona dei Bardia. Beatrice, koja je umrla 1290., zauzima povlateno mjesto u Danteovom ivotu, iju je smrt Dante doivio kao sudbinsku tragediju. Inae je u braku s Gemmom

imao dva sina (Pietro, Jacobo) i dvije keri (Antonia, Beatrice). Nakon progonstva iz Firenze Dante se i dalje zalae za njezin probitak. Plemenite mu zamisli o pomirbi Italije, srei Firenze, te vjerovanje u spasiteljsku mo nadvladara, nale su mjesta u njegovom latinskom djelu Monarchia, koji bi donio sveopu dobrobit. Iako je u progonstvu iskuao jade odbaenika i jeo gorak kruh dobroinitelja i mecena, to ga nije omelo u njegovoj vjernosti knjievnosti.

Djelo
Moe se rei da je Dante bio dosta naitan. Skoro da i nema podruja ljudskog uma i duha o kojem se Dante nije uspio informirati. Njegova je tenja bila da ostvari najvie domete poezije i najvee ideale kranske civilizacije. Po vremenu nastanka prvo mu je djelo La Vita nuova (lat. Vita nova), koje prevodimo s Novi ili Mladenaki ivot. Naslov je dobio po reenici iz prvog poglavlja : Incipit vita nova (poinje novi ivot). Tom je izrekom pjesnik oznaio preokret u njegovom unutarnjem ivotu. Napisao je djelo nakon gubitka Beatrice. Djelo zavrava zavjetom da e se rei ono to nikada ni u jednoj nije bilo reeno, tj. navjetajem Boanstvene komedije, gdje pjesnik zauvijek susree svoju Beatrice u najviim sferama raja. Pjesniki stihovani dio je u biti kanconijer, gdje slavi svoju donnu (gospoju). Naime, voa kole tzv. ljupkog novog stila bio je Guido Guinizelli. Tako je ta vrsta poezije u Danteovom tumaenju postala vanom karikom u razvoju europske lirike, od provansalskih trubadura, sicilijanskih pjesnika, tvoraca marijanskih pjesama, do Petrarce. Rime sadre takoer ljubavne stihove, pisane od 1296. do 1310., posveene Beatrice i drugim gospojama, a nekoliko je pjesama filozofske tematike. Convivio (Gozba), djelo napisano izmeu 1304. i 1307., posveeno je afirmaciji pukog, talijanskog jezika, a sastoji se od triju kancona s proznim tumaenjem. De Vulgari Eloquentia (O umijeu govorenja na pukom jeziku) napisao je isto kad i Gozbu. elja mu je da za talijanski jezik oblikuje teorijsku podlogu, kakvu je latinski imao u antici. Meu Danteovih 13 poslanica (od 1304. 1313.) znaajna je ona upuena caru Henriku VII Luksemburkom u kojem je vidio utjelovljenje vladara iz Monarhije. Napisao je i dvije ekloge, te nauno djelo O poloaju i obliku vode i zemlje.

BOANSTVENA KOMEDIJA
Zapoeta je 1307., a dovrena 1321. Naslov je djela prvotno bio Komedija. Valja naglasiti da u Danteovo vrijeme komedija ne oznaava ono to i danas, dakle ne anr, nego stil. Takva djela nisu nuno pripadala drami. Poslije, 1555., spjevu je pripisan atribut, pa se zove Divina Commedia. U starim dubrovakim prijevodima zvala se i Smijeka, Mudropojka, Divna gluma. Dantea se posebno dojmio silazak Eneje u Had, a Vergilije mu je bio najdrai pjesnik i metar na tom zamiljenom putovanju. Radnja je smjetena u 1300-tu godinu tako da je djelo moglo po uzoru i na Eneidu posluiti kao proroanstvo. U epskoj razradi Dante, simbol posrnulog roda ljudskog, putuje s vodiem Vergilijem, koji predstavlja razum, paklom i istilitem, dok e ga Beatrice, simbol boanske dobrote, voditi rajem. Djelo je trodijelne strukture: Pakao, istilite, Raj. Svaki dio ima po 33 pjevanja, cio spjev 100 pjevanja, jer je prvo pjevanje Pakla opi uvod u djelo. Broj 3 ima mistiko znaenje a ostvaruje se i kroz strofe tercine s rimom aba bcb cdc, itd. Stih je jampski jedanaesterac nazvan i hendekasilabom. PAKAO uma i brijeg Pjesnik sree Vergilija kao i tri zvijeri: geparda, lava i vuicu. Predvorje tu su mlitavci, jure za stijegom, a bodu ih obadi i ose. Tu je Celestin V. (pretpostavlja se) Aheront vozar Haron u amcu prevozi due na drugu obalu, tj. u pakao. 1. KRUG limb, nema muka, samo to due titi neusliena elja da vide Boga. Tu su plemeniti nekrani: Homer, Horacije, Ovidije, Lukan, Elektra, Hektor, Eneja, Cezar, Kamila, Pantesileja, Latin, Lavinija, Brut, Lukrecija, Julija, Marcija, Kornelija, Saladin, Aristotel, Sokrat, Platon, Demokrit, Diogen, Anaksagora, Tales, Empedoklo, Heraklit, Zenon, Dioskorid, Orfej, Ciceron, Lin, Seneka, Euklid, Ptolomej, Hipokrat, Avicena, Galen, Averroes. U limbu su, ali su spomenuti u istilitu, XXII., 97 i d., jo i: Juvenal, Terencije, Cecilije, Plaut, Varije, Persije Flako, Euripid, Antifon, Simonid, Agaton; Antigona, Deifilia, Ismena, Ipsipila, Manto (pretpostavlja se), Tetida, Deidamija.

2. KRUG1 greni ljubavnici, njima vida paklena oluja. Minos im je sudac Semiramida, Didona, Kleopatra, Helena, Ahilej, Paris, Tristan, Francesca de Polenta, Paolo Malatesta. 3. KRUG prodrljivci: polegli po blatu, tue ih kia, tua, snijeg, raetvoruje ih Kerber. Tu je Ciacco 4. KRUG krti i rasipnici: kotrljaju teke terete i vrijeaju se pri susretu. Pluton i Prozerpina tu vladaju. 5. KRUG srditi: uronjeni u blatne vode Stiksa. Ovdje je nadzornik Flegija, a tu je dua Filippa Argentia. Izmeu petog i estog kruga su zidine grada Disa i rijeka Stiks. 6. KRUG krivovjerci: pokopani u goruim grobovima. Tu vladaju tri furije (Megera, Alekto i Tisifona) a Nebeski poslanik sve nadgleda. Ispataju: Farinata degli Uberti, Cavalcante dei Cavalcanti, Fridrik II., Ottaviano degli Ubaldini, Anastazije II. 7. KRUG 1. POJAS protiv blinjih i uronjeni u vrelu krv Flegetona. Tu su gazde Minotaur i Kentauri (Hiron, Neso, Folo). Mue se: Aleksandar Veliki, Dionizije Sirakuanin, Ezzelino d'Este, Guido de Montfort, Atila, Pir, Sekst Pompej, Rinier da Corneto, Rinier dei Pazzi. 2. POJAS Protiv vlastite osobe (samoubojice): pretvoreni u trnovito grmlje; i protiv vlastitog imetka (rasipnici): gone ih i razdiru kuje. Harpije uvaju red kod prvih, a ispataju: Pier della Vigna, Lano da Siena, Giacomo da Sant' Andrea. 3. POJAS protiv Boga i nepokretni lee nauznak; protiv prirode: prisiljeni trati; protiv rada (lihvari): sjede. Svi su pod vatrenom kiom. Lihvare uva Gerion. Tu su Kapanej, Brunetto Latini, Priscijan, Francesco d' Accorso, Andrea dei Mozzi, Guido Guerra, Tegghiaio Aldobrandi, Jacopo Rusticicci, Guglielmo Borsiere, Catello dei Gianfigliazzi, jedan Ubriachi, jedan Scrovegni. 8. KRUG ovdje se sputa u ponor, u Zle jaruge. Tu su oni u koje se nema povjerenja. Ima deset rovova. 1. ROV zavodnici ena: krue u dvjema skupinama, a biuju ih avoli. Tu su Venedivo Caccianemico i Jazon. 2. ROV laskavci: uronjeni u govna Alessio Interminelli, Thais.
1

Od drugog do petog kruga su neumjereni; sedmi krug su nasilnici, a osmi i deveti varalice. U osmom su oni u koje se nema povjerenja, dok su u devetom izdajice. To su neke vie podjele.

3. ROV simonisti: naglavake zabodeni u uplje stijene Nikola III. 4. ROV vraevi i lani proroci: hodaju unatrag glave okrenute naopako Amfiaraj, Tirezija, Aruns, Manto, Euripil, Mihajlo Scotus, Guido Bonatti, Asdente, nekoliko arobnica. 5. ROV podmitljivci i varalice: zagnjureni u vrelu smolu, uvaju ih vragovi s kukama ili Zlopande (Zlorepi, Kutro, Letipas, Gazimraz, Psina, Kovrcan, Zakeralo, Zmajina, Zubonja, Dera, Smucalo, Rio) stari Lukenin, Ciampolo iz Navarre, fra Gomita, Michel Zanche. 6. ROV licemjeri: hodaju zaogrnuti olovnim kabanicama Catalano dei Malavolti, Loderingo degli Andalo, Kajfa, Ana. 7. ROV lupei: tre meu mnotvom zmija Vanni Fucci, Kako, Angolo Brunelleschi, Buoso, Cianfa Donati, Francesco Cavalcanti, Puccio dei Galigai. 8. ROV himbeni savjetnici: ovijeni plamenovima: Odisej, Diomed, Guido da Montelfetro. 9. ROV sijai nesloge: avao ih ranjava maem Muhamed, Ali, Pier da Medicina, Kurije, Mosca dei Lamberti, Bertrand de Born. 10. ROV krivotvoritelji kovina: mue ih guba i svrab; krivotvoritelji osoba: luaki i bijesno tre gurajui druge prokletnike. Izmeu osmog i devetog kruga nalazi se Bunar orijaa. Orijai su Nimrod, Efijalt, Brijarej, Antej, Ticije, Tifej. Deveti krug je Kocit. Podijeljen je u zone. U njemu su izdajice. 9. KRUG 1. ZONA (Kaina) izdajice roaka Alesandro i Napoleone degli Alberti, Mordret, Focaccia dei Cancellieri, Sassolo Mascheroni, Camicione dei Pazzi. 2. ZONA (Antenora) izdajice domovine ili stranke Bocca degli Abati, Buoso da Duera, Tesauro dei Beccheria, Gianni dei Soldanieri, Ganelon, Tebaldello Zambrasi, Ugolino della Gherardeska, Ruggieri degli Ubaldini. 3. ZONA (Ptolomeja) izdajice gostiju (osobito uzvanika za stolom) Alberigo dei Manfredi, Branca d'Oria. 4. ZONA (Judina) izdajice dobroinitelja. Tu je sam Lucifer, a u njegovim ustima su Juda, Brut i Kasije.

FRANCESCO PETRARCA (1304 - 1374) Kanconijer

Prijevodi i prepjevi: Ivan V. Lali, Stevan Raikovi, Ljubomir Simovi, Olinko Delorko Predgovor: Eros Sekvi ivot i djelo Francesca Petrarke s osvrtom na Kanconijer (napisano na osnovu predgovora) Rodio se u Arezzu, u Toskani, 1304. Otac mu je bio biljenik Pietro Petraco, koji je prognan iz Firence 1302., iste godine kada je iz grada izgnan i Dante. Petrarci je bilo 17 godina kada je Dante umro. Petrarca je, kao i Dante, dosta mijenjao mjesto boravka. Imao je priliku da u Pisi kao dijete upozna Dantea. 1311. otac Pietro zapoljava se u papinskom dvoru u Avignonu u Provansi. Studij prava Francesco zapoinje u Montpellieru, da bi od 1320. do 1326. nastavio studij u Bologni. Meutim, Petrarca nije imao sklonosti za ove nauke; osim toga, ba u to doba Bolognu su potresale stranake borbe i studenski nemiri; i kada je 1326. mogao da napusti Bolognu, da bi se vratio u Avignon i posvetio prouavanjima koja su ga najvie privlaila, kao i da se ukljui u otmjeni ivot papske kurije, Francescu, uz brata Gerarda uspio je odmah privui panju na finou svog uma i pridobiti naklonost monika i obrazovanih ljudi. Na taj nain stekao je materijalne povlastice i crkvene privilegije, ali uvijek briljivo uvajui svoju slobodu od svih obaveza koje bi je mogle ograniiti. Mladi Toskanac je pisao prefinjene stihove jezikom naslijeenim od pisaca slatkog novog stila, od Gina od Pistoje, Guida Cavalcantia i Dantea Alighieria. Dugo biva u slubi kardinala Giovania. Kardinal mu je ostavljao veliku slobodu kretanja i rada. Petrarca je to koristio za esta putovanja po Europi, duha usmjerenog da sazna i otkrije svaki trag antike kulture. Tako je 1333. otkrio Ciceronovu besjedu Pro Archia, ime je zapoeo svoja otkria klasinih tekstova. ini se da ga njegovo prvo putovanje u Rim goni na velike pothvate: im se vratio u Provansu iste1337. ili poetkom 1338., poinje pisati djelo De viris illustribus, a odmah zatim epsku poemu Africa, od koje je oekivao slavu. I slava je dola istovremeno potvrena odlukom da mu se dodjeli pjesniki vijenac na Kapitolu 1341. Od 1343. do 1353. Petrarca dosta luta a najvie se zadrava u Parmi. Te godine obiljeuju i njegovo sve vee oajanje zbog dvorskog ivota, koji je zamjenjivao estim periodima

povlaenja da bi razmiljao i radio u tiini prirode. U ovom razdoblju, meu misijama koje su neprestano bile povjeravane Petrarki, meu izaslanstvima i putovanjima, istiu se dva dogaaja: reenje njegovog brata Gerarda, koji je stupio u kartuzijanski samostan, a ija je odluka poveala religioznu krizu Francesca, neprekidno muenog neobuzdanom ulnou (zbog koje su dola na svijet njegova dva vanbrana djeteta Giovani i Francesca); i njegova podrka vladi u Rimu da donese ustav nadahnut eljama naroda. Petrarca je vjerovao da u tome vidi ostvarenje antikih demokratskih ideala. Petrarca se 1353. definitivno nastanio u Italiji, ali se nije odrekao putovanja koja su ga dovela ak do Praga, u svojstvu ambasadora kod Karla IV. Poodmaklo doba kao da zadrava pjesnika najprije u Veneciji, gdje je od 1362. stanovao u kui koju mu je poklonila Republika. Posljednje godine pjesnik je proivio kraj Padove, u jednoj maloj kui, gdje se 1370. konano povukao s kerkom Francescom, ostavi tamo do smrti 1374. 1351. upoznao je Giovania Boccaccia, koji je doao da mu, u ime Firentinske komune saopi odluku o vraanju dobara njegovu ocu. Za tugu izazvanu ratovima izmeu talijanskih drava naao je utjehu u knjievnoj aktivnosti, a jedva je stigao doivjeti ostvarenje svoje elje da papsko sredite iz Avignona bude ponovo vraeno u Rim, koji je, meutim, pjesnik nazivao grenim Babilonom. Laura Laura je nadahnula djelo pjesnika na narodnom jeziku, dok gubi svaki znaaj u njegovom mnogo obimnijem stvaranju na latinskom. Pjesnik veli da je prvi put ugledao Lauru u crkvi Sv. Klare u Avignonu, na jutrenju estog dana mjeseca travnja 1327. Tog sudbonosnog dana rodila se trajna ljubav koja je pjesnika drala dvadeset jednu godinu u izgaranju, sve do svoje smrti 6. 4. 1348., na godinjicu raanja njegove ljubavi. Tada se Francesco nalazio u Veroni i saznao je za tunu istinu tek 19. 5., i to iz pisma jednog svog prijatelja. Od tada ljubav je pjesnika drala dugo godina u suzama. Petrarca je roen 40 godina poslije Dantea, a to nije beznaajna vremenska udaljenost. Sjajna epoha komunalne demokracije, u kojoj je Dante aktivno sudjelovao kao politiki ovjek, konano se preobraava u eru u kojoj prevladavaju velikai. Dante je jo uvijek ovjek komune, i u svom poetskom i misaonom djelu trai u bliskoj srednjovjekovnoj prolosti lijek svome nezadovoljstvu zbog onoga to se upravo odgaa u Italiji; eli izmiriti kransku misao, aristotelovsku filozofiju i vlastitu potrebu za potvrivanjem razuma; stoga e iz Danteovog uma proizai djela kao Monarhija, Gozba i Boanstvena komedija. A proizaao je i Novi ivot, taj drhtaj intelektualistiki bestjelesne ljubavi, koja vodi porijeklo iz

srednjovjekovne provansanske tradicije, i koju su potvrdila pravila kole slatkog novog stila. Nasuprot tome, Petrarca ivi u doba kada je ak nestala i ljubav prema komunalnoj tradiciji, kada unutranje borbe komuna kao da opravdavaju afirmaciju velikakih dinastija. I tako, dok Dante luta kao izgnanik traei krov i gorki kruh kod velikaa koji su mogli da mu ih ponude, Petrarca, branei svoju linu i literarnu slobodu, postaje prvi veliki dvorski pjesnik Italije, sam bira privilegije koje e primiti i mjesta u kojima e boraviti, stekavi bogatstvo i potovanje na raznim dvorovima. Mada osjea ivi unutarnji sukob i ivu neprestanu religioznu krizu, Petrarca ipak iroko otvara vrata humanizmu, izbjegavajui srednji vijek, da bi naao pribjeite u klasinoj rimskoj kulturi. Zbog toga kaemo da Petrarca ostavlja u naslijee buduim generacijama otvorena vrata prema klasinom svijetu, to e biti osnova humanistike i renesansne kulture. Ali on ostavlja u naslijee i klicu akademizma, klicu onog njegovanja forme iz koje e se tako esto talijanska literatura prelijevati u zlatni ukras, zaboravljajui sutinske elemente, upravo ono to je sadraj. Moemo rei da od Petrarce potie ona ica u literaturi koju su de Sanctis i Pirandelo nazvali literaturom rijei, suprostavljajui joj literaturu stvari, dogaaja. Africa je djelo pisano na latinskom jeziku i ona je donijela pjesniku najveu slavu kod suvremenika. To je poema u heksametrima koja obuhvaa devet knjiga i koju je Petrarca smiljao ve od 1338., i koju je stalno dotjerivao. U Africi, ija je glavna tema drugi punski rat, namjera je bila da se uzdigne slava Rima i Italije, koja dostie svoj vrhunac u liku Scipiona, osloboditelja rodne zemlje. Ali bogatstvo sporednih epiteta i njegovanje uzvienog stila ne uspijevaju pretvoriti u epsko osjeanje osnovni oratorski ton koji je proizvod Petrarcinog intelekta, lien emocija mate; a rijetki i kratki lirski trenuci ne mogu nadoknaditi nedostatak onog ljudskog u glavnim likovima, opisanim bez trunke uvjerljivosti, tovie apstraktno, u crno-bijelom, uslijed ega su Scipionu, uzoru svih vrlina, suprostavljeni Kartaani i Hanibal kao zbir svega to ne valja. Vie lirizma je unijeto u heksametre Epistolae metricae, kojih ima 66; pisane su vrlo dugo. Petrarcine intimne ispovijesti i njegovi stavovi izbijaju iz svakog njegovog djela na latinskom; a u manjoj mjeri, naravno, iz onih koja su plod erudicije, kao to je De viris illustrisibus, zbirka biografija znamenitih ljudi od Romula do Cezara, kojima je pisac kasnije pridruio likove iz Starog Zavjeta; ili, pak, iz etiri knjige Rerum memorandarum, u koju je Petrarca imao namjeru skupiti povijesne epizode i anegdote svih vremena, razvrstane prema kategorijama moralnih vrlina.

Petrarca je pisao mnogo pisama. Pojedine zbirke obuhvaaju nekoliko stotina pisama koja se proteu sve do godine njegove smrti (1374.). Tu spadaju Familiares (u dvadeset etiri knjige), Seniles (sedamnaest knjiga), zatim pedesetak pisama je unijeto u Variae, a devetnaest nosi opi naziv Sine nomine. Petrarca polemizira s dijalektikim formalizmom skolastikih metoda. Za to su primjer, pored mnogih pisama, napadi poput one u etiri knjige Contra medicum quendam, nastale su iz savjeta upuenih papi Klementu VI, koji se razbolio u zimu 1351. 1352., da se uva pedanterije uenih lijenika; a takoer i De sui ipsius et multorum ignorantia, malo polemiko djelo iz 1367. protiv etvorice venecijanskih averoista, koji su ga bili okarakterizirali kao potenog ovjeka ali neznalicu. U tom djelu Petrarca priznaje veliinu Aristotela, koji, meutim, usprkos svojoj veliini i velikoj mudrosti, svakako nije znao mnoge stvari i iznio je, prema tome, mnoga pogrena shvaanja; Petrarca dakle napada one koji fetiiziraju Aristotela, uz estoku netrpeljivost prema formalnoj logici i prema aprioristikoj filozofiji, ne pree od toga da izjavi koje mislioce najvie cijeni i pretpostavlja drugima. To su stari rimski i grki klasici ije je znanje bogato humanizmom, a, s druge strane, sv. Augustin i crkveni oci koji s Evaneljem pruaju istu kransku istinu. Nasuprot pedantnim apstrakcijama, Petrarca prihvaa moralnu inspiraciju koju mu daju Ciceron i Platon (ovog drugog je posredno poznavao) i potporu kranstva; oigledno, Petrarca trai misao koja e mu pomoi u rjeavanju pitanja kojim je najvie zaokupljen, pitanja ljudske sree. Isto tako, literarni i kulturni karakter, ali ne i filozofski sistematiziran, imaju i ostale vanije rasprave naeg pjesnika. Takvo je djelo De vita solitaria (pisano 1346.), u kome on iznosi svoj ideal usamljenikog ivota, kad utjeha u knjievnosti ini od samoe najprikladniju domovinu za spokojnu slobodu misli i stvaranja. Takvo je i djelo De otio religioso, u kome posjeta bratu Gerardu, monahu, budi u pjesniku nostalgiju za svijetom mira i istoe. Ako hoemo da preciznije ocrtamo Petrarcin lik koristei njegova djela, dovoljno je da prouimo knjigu De secreto conflictu curarum mearum, opepoznatu kao Secretum, pisanu oko 1342., a kasnije dotjeranu, koja je sastavljena u obliku dijaloga izmeu pjesnika i sv. Augustina. Ovo je, bez sumnje, djelo u kome Petrarca potpunije i iskrenije govori o sebi i o sukobima koji se u njemu odigravaju. Francesco s izvanrednom lucidnou postupno analizira, staloeno razmiljajui i koristei introspekciju, sve svoje nedostatke i sve svoje unutarnje proturjenosti. Upravo zbog krajnje iskrenosti, za koju uzima kao uzor Augustinove Ispovijesti, Petrarca uspijeva da nam prui stranice koje su pravo remek-djelo. Na njegovo djelo Secretum ba se moramo prvenstveno nadovezati da bismo shvatili ljudsku i moralnu 9

sutinu Kanconijera. Tip intimne analize autobiografskog ispovijedanja koji prua Secretum takoer ini osnov ove dugake ljubavne ispovijesti koja nosi naslov Kanconijer. Kao i u prethodnom djelu, tako i u lirskim pjesmama na narodnom jeziku, pjesnik postepeno analizira svoje intimne treptaje, estinu svoje strasti, druge sporedne strasti podreene ljubavnoj, svoje uzaludno ponavljanje namjere da se izbavi, svoje jadikovanje i stid zbog stanja u kome se nalazi. Ljubavna povijest Kanconijera nije tek spontano ispovijedanje jer nema dijelova u kojima nedostaje svjesna i savjesna obrada. Vrtloge strasti pjesnik preispituje s uvijek budnom umjenou. Neosporno, udesno dejstvo poezije i stvaralaka mo Francesca Petrarce zapanjuju i plijene, iako su mnogi ocijenili da je u njemu majstor iznad pjesnika. Stoga nas upravo plijene vrtoglave Petrarcine proturjenosti u odnosu na ljubav, na voljenu bajnu enu, u odnosu na zemaljske osjeaje i nezemaljske strepnje, a ne toliko sam predmet tih bura. Laura, istinska ili simbol, jeste bie kojem je upuena pjesnikova ljubav; ljubav je idealizirana, ali istovremeno je putena, ulna. Laura je nebesko bie, ali isto tako izvor bolesne strasti. Pjesnikova ljubav je beznadena, ali neodoljiva i neizljeiva, i utoliko vie ga opsjeda ukoliko je neutaena i neutaiva. A poslije smrti, Laura se vraa pjesniku u njegovim snovima, pokuava ga utjeiti, poziva ga gotovo materinski da bude strpljiv dok joj se ne pridrui u njenom nebeskom blaenstvu; u meuvremenu pjesnik oplakuje nadu zauvijek izgubljenu. Za ivota madone Laure takoer nije bilo nade; no sada je svijet postao pust, sada je Smrt pokazala da moe liiti ivota zemaljski vrt njegova cvijeta. Laura i dalje ivi na pjesnikovom nebu; a on nastavlja svoj ucviljeni ivot, u kojem se smjenjuju strasti i nejasni nemiri, u ijoj dubini lee neodreeni moralni prijekori, a u jo veoj mjeri neodreene vjerske tenje. Ali nebeska Laura, mada jo oiglednije nedostina, i jo manje konkretno uobliena, i manje odreena, jo uvijek je ena kojoj su upueni neutaeni sjetilni nemiri, sada neutaivi, kao i pjesnikovi platonski zanosi. Petrarcina Laura nije nikada aneoska Danteova Beatrice, niti se, kao Beatrice, poslije smrti preobraava u bie koje daje blaenstvo. Laura uvijek lebdi izmeu neba i zemlje; kad ju poslije smrti pjesnik opjeva na nebu, meu duama treeg kruga, Venerinog, njena ljepota je jo vie uveana a gordost smanjena; ona je blaena blaenstvom neshvatljivim ljudskom umu. Meutim do savrenog blaenstva nije dola kao Beatrice, jer u njoj ive dvije neostvarene ljudske, zemaljske elje: tebe samo, ekam, i ono to si toliko volio moje lijepo tijelo, ostalo je tamo dole, veli Laura. Vjerojatno ve oko 1336. Petrarca je sastavio prvu zbirku od 23 pjesme. Postupno je stalno proirivao, popravljao i preraivao prvobitni tekst, usavravajui ga usporedo sa 10

sazrijevanjem svojih izraajnih sposobnosti i rasporeujui pjesme u izmijenjenim redakcijama prema literarnom i sentimentalnom kriteriju, pri emu svakako nije vodio rauna o kronolokom redu kojim su pjesme nastajale. Osim lirskih pjesama sadranih u Kanconijeru, postoji i jedna manja zbirka pod naslovom Extravagantes, meutim njena autentinost nije izvjesna. Originalni rukopis nalazi se u uvenom Codice Vaticano latino 3195, i sadri itav Kanconijer, tj. 366 lirskih pjesama (317 soneta, 29 kancona, 9 sekstina, 7 balada i 4 madrigala) podijeljenih u dva dijela: Za ivota madone Laure i Po smrti madone Laure. Kao to vidimo, Petrarca je upotrijebio metrike forme provansanske i talijanske tradicije, dovodei ih do neprevazienog savrenstva. Jo nam je jedno djelo Petrarca ostavio na narodnom jeziku, a to su Trijumfi. Trijumfi su alegorina poema u tercinama, za koju se uglavnom smatra da je pisana 1352. (meutim, o tome su iznijete razne pretpostavke) i o kojoj postoji dosta filolokih studija. Malo je datuma za koje se moe smatrati da su toni; 12. 9. 1356. navodi se kao najstariji datum Petrarcinog rada na Trijumfima, a kao najnoviji 12. 2. 1374., nekoliko mjeseci prije njegove smrti. Trijumfi su donijeli Petrarki slavu isto toliko veliku koliko i prolaznu. Bili su usporeivani s Boanstvenom komedijom zbog iste namjere da se obiljei put koji od ljubavne strasti vodi do Boga. Pjesnik najprije zamilja kako s jednim prijateljem prisustvuje trijumfu Ljubavi; poslije ovog prvog trijumfa uzdiu se jedan za drugim trijumfi ednosti, Smrti, Slave, Vremena, i konano, Vjenosti. Ali ni arhitektura, ni pripovjedaka snaga, ni mo moralnog uvjeravanja, nisu na visini preuzetog zadatka; Trijumfi, koji uostalom nisu ni zavreni a objavila ih je posthumno grupa pjesnikovih potovatelja iz Padove, ostaju mala, hladna, alegorino-didaktika poema. Literarno umovanje prekida samo poneki bljesak poezije, kada se vraaju ljubavni drhtaji, odjeci pesimizma, neuguena uzbuenja i trpljenje osvijetljeno nadom. Mlazevi velike poezije zablistaju u drugom poglavlju, Trijumfu Smrti, kada se Laura vraa pjesniku u snu i, sjedei kraj njega, tjei ga i konano mu priznaje da ga je tajno voljela. Dok je u Trijumfima Laura samo trenutak svijetlosti i poezije, u Kanconijeru su vrlo rijetki trenuci u kojima ona nije svijetlost velike poezije.

Kanconijer: odabrane pjesme

Od svake vrste pjesme koju sadrava ova zbirka, odabrao sam po jedan primjerak:

11

III Tog dana zraci sunca bledi pae2 alie onog ko ih je stvorio. Ja se ne uvah uhvaen sam bio vezale su me, Gospo, oi vae. Ko da ni vreme takvo ne bejae da bih se i ja s Amorom borio - bejah bez sumnji, bezbrian i io i otud opte nesree nastae. Razoruanog mene Amor stie i nae put to vodi srcu mome kroz oi ovu kapiju za suze. Nije mu na ast to me u takvome stanju ranio kada strelu die. Pred vaom strelom ja ni luk ne uze.

to su me stvorile od ranjive zemlje, I proklinjem doba kad ugledah sunce, to me ini slinim zverima u umi. I sumnjam da ikad ivljae u umi Zver surova tako, nou, il za dana, Ko to to me mui u senci i suncu, I ne more mene prvi san ni zora, Jer premda sam smrtno telo, svo od zemlje, Uporna mi elja dolazi sa zvezda. Pre nego se vratim vama, sjajne zvezde, Ili padnem dole u ljubavnu umu, Ostavljaju telo, ko smrvljenu zemlju, Bar u njoj da vidim milost, to u danu Nadoknadi mnoga doba, i od zore Obogati mene do zalaska sunca. S njom kad bih bio otkad zae sunce, (I da nas ne vidi niko osim zvezda), Samo jedne noi, i da nema zore! I da se ne menja u zelenu umu Da bi mi utekla, kao onog dana Kad ju je Apolon sledio po zemlji. Al ja u pod zemljom ostati, u umi, A nestae dana punog sitnih zvezda, Pre nego to zori slatkoj stigne sunce.

XXII Sva ova bia to ive na zemlji, Osim nekolikih to ne trpe sunce, Trude se toliko koliko traje dan; Ali kad upali nebo svoje zvezde, Jedna trae kuu, druga gnezdo ume, Da poinu mirno i usnu do zore. A ja, kad pone najzad lepa zora Da senku svoju otresa sa zemlje, Budei zveri svud, u svakoj umi, Ne prestajem s patnjom sve dok traje sunce; A zatim, kad vidim da zaplamte zvezde, Plaem i sa udnjom ekam svetlost dana. A mrano vee sjaj kad goni dana, I naa tmina drugim ini zoru, Zamiljeno gledam u okrutne zvezde,
2

LII Ne svide se vie svom dragom Dijana Kad je, slinom zgodom, svu golu video Davno, kako hladna voda je obliva, Neg meni pastirka iz planinskih strana, U asu kad ljupki natapa veo, to joj plavu kosu od vihora skriva; I uini sad, kad nebo plamen plavi, Da ja sav drhtim od leda ljubavi.

Veliki Petak, 6. 4. 1327.

12

LIV Jer znak joj ljubavi blistao sa lica, Uzbudi mi tato srce prolaznica, Neg svaka druga dostojnija asti. I dok je sledih niz travne doline, Glas visok zauh nekud iz daljine: Avaj, koliko hoda umom upropasti! U sen lepe bukve stisnuvi se tu, Zamiljen gledaju put okolnih strana, Videh da je mnogo opasan moj put; I natrag se vratih posle pola dana.

Niti u grobnicu mirniju Pobei od izmuenog tela i kostiju. Moda e opet vreme da se otka Kad e se na mesta ve znana Vratiti zverka pitoma i krotka: I tamo, ona gde me je videla Blagoslovenog dana, Pogledom punim radosti i elja Traie mene; i, o neveselja! Ko zemlju da ve me skriva kamen goli Kad vidi, nek ljubav nadahne je jako, Da uzdahne, tako Neno da milost za mene izmoli I uzdahom nebo da savlada celo, Briui sebi oi lepim velom. Sa lepih grana je letela (Slatka sred uspomena) Kia cvea na bedra njena; A ona je sedela Skromna u tolikoj slavi, tu Oblakom ljubavi ve pokrivena; Neki cvet joj pado na haljine rub, Neki na pletenice plave to je krase, to kao biser i ko zlatna vatra Behu onog dana kada je posmatrah; Neki je pado na zemlju, neki u talase, Neki je nastavljo zrakom da krstari Kao da kae: Tu Ljubav gospodari. Ko zna po koji put, i tada Uzviknuh prestravljeno: Ona se u raju rodila, verujem! Zaboravom tako me ispuni i svlada Ponaanje boansko njeno I lice i osmeh i glas koji ujem, Od stvarnog me sveta Odvojie tako Da rekoh, s uzdahom koji me potresa: Kada sam ovamo dospeo, i kako? Mislei da sam u nebu, a ne tamo gde jesam. I tako volim, od onih vremena, 13

CXXVI Svee, slatke vode u bistrome toku, Gde je udove lepe Kupala ona to mi se jedina gospom ini; Plemenita grano od koje uini (Seam se toga uz uzdahe slepe) Stub svom lepom boku; Trave i cvee koje suknjom irokom, Ljupkom je pokrila, I nedrom koje aneoski svetli; Vazdue vedri i sveti, Gde Amor mi srce otvori lepim okom: Svi sasluajte, sluhom due jedne, Ove moje rei, bolne i poslednje. Ako takvu sudbu svi za mene itu, I ako nebo s tom namerom dela, Da mi Amor sklopi oi u suzama, Nekakva milost nek mi ostatke tela Sahrani me vama, A dua gola nek ide nebeskom boravitu; Manje e surova biti smrti tama, Ako tu nadu puku Nosim u ovom opasnom koraku; Jer duh na izmaku Ne bi nikad mogo u mirniju luku

Livadu tu, da drugde mira nemam. Da ima, pesmo, lepote koliko udi

Mogla bi hrabro Izai iz ume i iveti izmeu ljudi.

Petrarcina metrika, skladna, precizna i ritmina, ba pod liver, izvrila je ogroman utjecaj na daljnji razvoj talijanske i europske poezije i na razne naine ula je u sastav evropske kulture uope; dovoljno je podsjetiti se kakav su podstrek dali Petrarcini stihovi glazbenicima i kompozitorima madrigala.

GIOVANNI BOCCACCIO (1313 - 1375)

Talijanski knjievnik Giovanni Boccaccio roen je 1313. u Certaldu. Pisati je poeo na studiju u Napulju, gdje se kretao u krugovima vezanim uz dvor te se zaljubio u plemkinju koju je opjevao pod imenom Fiammetta. Zbog novanih problema 1340. se vratio u Firenzu, no ubrzo je poeo lutati po Italiji. Godine 1358. zavrava remek-djelo Dekameron koje je poeo pisati 10 godina prije, nakon to je doivio kugu u Firenzi. Djelo koje je izvrilo golem utjecaj na razvoj europske knjievnosti sastoji se od sto pria to ih tokom 10 dana priaju sedam djevojaka i tri mladia, koji su zbog kuge pobjegli iz Firenze. Iz Boccacciova opusa izdvajaju se i Filocolo, Filostrato, Elegija gospe Fiammette, O zgodama uglednih ljudi, O znamenitim enama, O rodoslovljima poganskih bogova te Raspravica u pohvalu Dantea, prvi pokuaj biografije velikog pjesnika. Posljednje godine ivota Boccaccio je proveo u siromatvu u Certaldu, gdje je 1375. i umro. Hvala Boccacciu za sretnu umjetnost naracije te dubinu i vjetinu u djelima proizalima iz strasti Samuel Taylor Coleridge

DEKAMERON3
Preveli: Jerka Belan i Mate Baras.
3

Dekameron znai deset dana. Podrijeklo je naslova u grkom deka hemeron, ali je Boccacciu mogao biti poticajem naslov patristikih srednjovjekovnih djela o 6 dana stvaranja svijeta, Hexameron sv. Ambrozija (oko 340. 397.). Inae brojevi novela te aktera koji ih priaju puni s religijske simbolike (npr. 3 mukarca = prve tri Boje zapovijedi koje se odnose na Boga, sedam djevojaka = ostale zapovijedi koje se odnose na ovjeka, treba imati na umu da je mukarac u srednjem vijeku esto predstavljao duh i ono nebesko, dok je ena prikazivana kao tijelo i ono zemaljsko, tu je i taj broj potpunosti i zaokruenosti 10, i sl.

14

Dekameron je zbirka od 100 novela rasporeenih na 10 dana koje priaju 3 mladia i 7 djevojaka. Svaki dan svatko od njih ispria po jednu pripovijetku. Na poetku nam autor kazuje na koji nain su se ti mladii i djevojke skupili. Naime 1348. njihovu rodnu Firenzu pogodila je kuga i oni su, kako bi pobjegli od nje, skrasili se u bajoslovnoj prirodi gdje su vrijeme provodili smiljajui razne prie kako bi odagnali mrane misli koje su ih morile zbog kuge. Svaki dan razliita osoba bila je kralj ili kraljica i ona bi odreivala tematiku i na koga je red da pria. Ovdje sam iz svakog dana izdvojio po jednu priu od razliite djevojke / mladia. Prva dan Prva novela Panfilo: Lombardijski trgovac Musciatto Franzesi, vrlo ugledan i cijenjen u svojoj raboti, imae neke dunike u Burgundiji4, a Burgunani su bili poznati po svom dunitvu i tome slino. Zato je Franzesiju trebao kakav podao i opasan ovjek koga se svi boje da im utjera dugove. Izbor je pao na izvjesnog Ciappalleta. Taj ovjek slubeno je bio notar ali mu nikakav prljavi posao nije bio stran. Tako je esto po sudovima lano svjedoio, dua mu je bilo praviti razmirice i sukobe, a ako bi lova bila u pitanju, on bi i ubio. Savjesti nije imao. Kako ga u Burgundiji nitko nije poznavao, bio je pravi ovjek za taj posao. Doavi tamo, smjestio se u kui dvojice Firentinaca koji su se bavili lihvom a poznavali su i Francesija i Ciappelleta koga su ugodno primili. Ciappelleto je bio ve u poodmaklim godinama i desi se da se ba tada razboli i bolest ga shrva. Braa se stadoe meusobno razgovarati: kako i sami nisu bili dobrodoli kod Burgunana, njegova smrt u njihovoj kui (smatrali su da ovakav ovjek kao to je Ciappelleto nipoto nee htjeti primiti duhovnika, a ako ga i primi, nee zbog svojih bezbrojnih grijeha dobiti oprost) mogla njima stvoriti velike probleme. Zato nisu znali ta da ine. Taj razgovor uo je Ciappelleto te im kazao da je sada na samrti dobro razmislio o svom ivotu i da eli da mu dovedu nekog najsvetijeg sveenika kojemu e rei sve to ga je titilo. Dva brata, ohrabrena tim, odmah pozvae najkreposnijeg fratra u gradu. Reeno je da nitko od Burgunana nije znao kakav je ovjek bio Ciappelleto, pa tako ni ovaj fratar. Ciapelleto mu stade govoriti takve triarije u smislu kako je nakon duge molitve ili kakva hodoaa halapljivo pio vodu i sl., ukratko prikazao se kao poboan koji plae i kaje se za grijehe koji su u biti bili zanemarivi ili nisu imali nikakve veze s grijehom. Fratar bijae presretan jer je bio siguran da e ovaj ovjek drito u raj. Braa, koja su ispovijed prislukivala, jedva su susprezali smijeh. udili su se kako taj ovjek i na samrtnikoj postelji moe tako uvjerljivo lagati. Tu veer umro je Ciappelleto, na fratrov zahtjev pokopae ga na
4

Burgundija je bila posredniko trgovako podruje izmeu Italije i Njemake.

15

najsveanijem mjestu u crkvi, o njegovoj svetosti prouo se glas, mnogi hodoastie na njegov grob, a uskoro bi proglaen i svecem. Drugi dan Druga novela Filostrato: Jedan poteni trgovac, po imenu Rinaldo d'Asti, jahao je zajedno sa svojim slugom iz Ferrare prema Veroni. Na putu nabasa na neke ljude koji ga pozvae da jae zajedno s njima a on, neznajui da su to razbojnici, pristade. Putem se razviju razgovori s razliitom tematikom pa doe red i na molitvu. Rinaldo kaza da se uvijek prije polaska na put moli svetom Julijanu5 i da ga uvijek slui srea. Na to jedan od razbojnika, koji je govorio da se nikada ne moli, kaza da e se uskoro pokazati tko e imati bolju sreu. Uskoro razbojnici opljakaju Rinalda, njegov sluga utekne ne elei mu pomoi, i trgovac osta sam, bos i u koulji, nasred mrane ume. Stie do jednog kastela, ali poto je bilo kasno i vrata zatvorena, ne mogae ui unutra. Nae jednu isturenu kuu na gradskim bedemima i odlui, kako su i njena vrata bila zatvorena, zanoiti pod izboinom. Prikupio je neto slame kako bi mu bilo toplije. Srea i sveti Julijan ipak nisu napustili Rinalda. U kui ispod ije se izboine smjestio ivjela je jedna lijepa mlada ena koja je bila ljubovca uvenog markiza Azza. Ona je, budui da joj je markiz obeao tu veer posjetu, pripremila veeru i kupelj. Meutim markiz je morao hitno otputovati. Djevojka bjee razoarana pa se, da kupelj ne propane, krenula sama okupati. Kupaonica joj bijae blizu doksata i ona u Rinaldove cvokote. Odmah otvori vrata, zapita ta je, on ree tako i tako, djevojka ga primi i ponudi mu spremljenu veeru. Svidje se Rinaldo reenoj gospi i njih dvoje tu no zavrie skupa. Ujutro Rinaldo, poto mu je djevojka dala nekakvu odjeu, neopazice izie, ue u grad, nae svog slugu za kojeg je po djevojinom opisu zakljuio da se tamo nalazi i, tek to su krenuli da uzjau, Rinaldo vidje kako one razbojnike sprovode u grad. Tako je pravda ipak pobijedila, a molitva je imala svoj smisao. Trei dan. Trea novela. Filomena: Filomena govori da se ova storija odigrala nedavno pa e imena aktera izostaviti. Uglavnom radi se o tom kako je jedna inteligentna i lijepa dama nasukala fratra koji je mislio da sve zna. Naime bila je udana za suknara ali joj je s njim bilo dosadno pa se zaljubila u jednog vrlog mua srednjih godina6 koji je bio blizak prijatelj reenom fratru. Tu svoju ljubav nikome nije htjela otkriti i nije znala kako da pristupi onom u koga se zaljubila. Zato
5

Sv. Julijana, kao zatitnika gostoljubljivosti i dobra konaka, mnogo su tovali u srednjem vijeku i obraali su mu se posebnim molitvama koje su mogle imati i dvostruk smisao kada se od njega trailo ne samo gostoljubljiv krov i dobru hranu, nego i drutvo u krevetu. Legenda o sv. Julijanu bila je vrlo popularna i bezbrojne su knjievne potvrde u stihu i u prozi (Franco Sacchetti Tristo novela, Giovanni Sercambi Novele, Pietro Aretino komedija Dvorski poslovi). 6 To je oko 35 godina to s smatralo savrenom dobi za ljubavnika.

16

doe fratru i u ispovijedi mu kaza kako ju njegov prijatelj stalno napastuje a da je ona estita ena i sl. Fratar odmah nakon toga upozori svog prijatelja a ovaj, kako je bio otrouman, odmah shvati o emu je rije (poziv na randes!) i tako se krene sastajati s damom. Ona je stalno dolazila fratru i kazivala da je se onaj tip nikako ne okanjuje, fratar ju je tjeio, napadao svog prijatelja, a ljubavnici su se sretno sastajali imajui savren alibi. etvrti dan etvrta novela Elissa7: Unuk sicilijanskog kralja Vilima Drugog8, po imenu Gerbino9, bio je uven po svojim podvizima i hrabrosti. Za njega tako u i ki tuniskog kralja koja se stade jako zanimati za njega, ali i glas o njenoj ljepoti stigao je do Gerbina. Preko trgovakih brodova stadoe oni jedno drugom slati darove i samo je bilo pitanje vremena kada e se sastati. Meutim desi se u meuvremenu da je tuniski kralj ker obeao kralju Granade. Princeza bjee ojaena zbog toga. U to i tuniski kralj dou neto o Gerbinu i njegovoj keri pa, bojei se da njegove brodove na putu za Granadu kamo je namjeravao poslati ker ne presretnu Gerbinovi ljudi, zatrai od Vilima, koji o toj ljubavi nita nije znao, garanciju da njegove brodove nitko nee napasti. Tu garanciju i dobi. Princeza pak tajno posla Gerbinu pismo u kojem izloi stvar i Gerbin, usprkos oevoj zabrani, skupi flotu i napadne na tuniske brodove. Tuniski vojnici, ljuti zbog prekrenja dogovora, na Gerbinove oi ubie njegovu ljubljenu. To Gerbina izbezumi i nitko od tuniske flote ne ostade iv. Bijae to gorak okus pobjede za Gerbina. Tuniski kralj poali se Vilimu a ovaj, kome je asna rije bila iznad svega, na vlastite oi dade smaknuti sina. Na taj nain nesretno zavri oboje ljubavnika. Peti dan Peta novela Neifila: u gradu ivjela su dva Lombaranina: Guidotto iz Cremone i Giacomino iz Pavije. Kako se ovaj prvi bliio smrti, on dadne svom prijatelju na posvojenje svoju ker koju je i sam nekada posvojio. Kad je djevojica po imenu Agnesa porasla, u nju se zbog iznimne ljepote mnogi momci zagledae, a najvie dvojica: Giannole di Severino i Minghino di Mingole. Kako ju Giacomino ekajui najbolju priliku nije htio jo udavati, njih dvojica odlue, neovisno jedan od drugoga, da je otmu. Giannoleov dounik bijae Giacominov sluga, dok je za Minghina radila Giacominova slukinja. Kad je Giacomino bio odsutan, dogodi se da istovremeno oba mladia krenu u otmicu. Nastade komina zbrka i na kraju obojica zavre na policiji. Pojavljuje se Giannoleov otac Barnabuccio koji je, uvi ta se dogodilo, odluio
7 8

Elissa = Didona; autor je namjerno dao Elissi ovu priu jer je slina ljubavnoj prii Eneje i Didone. Rije je o Vilimu Dobrom, koji je vladao Sicilijom od 1166. do 1189. Spominje ga i Dante. 9 Gerbino; potpuno izmiljeno lice. Ime mu je moda skovano po nazivu otoka Djerbe uz tunisku obalu oko kojega su se sporili tuniski Saraceni i sicilijanski Normani.

17

malo poblie promotriti Agnesu jer je imao neke sumnje. Te sumnje su se pokazale valjanim i on u djevojci pozna ker koju je davno nesretnim sluajem izgubio i za koju je mislio da je mrtva. Sve se lijepo okona Agnesa i Giannole ispadoe brat i sestra, a Mighino se bez zapreka mogao oeniti Agnesom. esti dan esta novela Fiammetta: U Firenzi ivljae mladi Michele Scalza koji je bio poznat po svojoj duhovitosti i smiljanju pria te su ga svi zbog toga voljeli. Jednom on zapade u prepirku nekih ljudi oko toga koja je loza starija, Umberti ili Lamberti10. Scalza uleti u tu prepirku spominjui izvjesnu obitelj Baroncijevih i kazujui da su oni najstarija, dakle i najplemenitija, obitelj u Firenzi. Na to se sugovornici slatko nasmijae jer su znali da to ne moe biti istina. No Scalza im predloi okladu. Sudac spora bijae mudri Pietro de Fiorentino. Nakon to su Scalzovi takmaci izloili svoje pro et contra razloge, doe red i na mladog objeenjaka. On za glavni argument navede samu tjelesnu konstrukciju obitelji Baronci. Naime, kad je Stvoritelj oblikovao ljudsku rasu, on je sigurno morao imati poetnikih greaka, pa je izveo nekoliko neuspjelih poteza. Ostaci toga mogu se vidjeti na obitelji Baronci, dakle, zakljuuje Scalza, oni su prema tome najstarija obitelj. Ovaj iskaz sve razveseli i sudac zakljui da je Michele u pravu. Takmaci, koji su pucali od smijeha, sloie se drage volje s odlukom. Sedmi dan esta novela Pampineja: U Firenzi ivjela jedna mlada ena po imenu Isabella. Mu joj bijae dojadio i ona se zaljubila u mladog hrabrog viteza Leonetta koji je njenu ljubav i uzvratio te su se, kriom od njena mua, njih dvoje poeli viati. U nju je bio zaljubljen i vitez Lambertuccio, napadan i dosadan ovjek. Kako ga je Isabella odbijala, on joj je, budui da je znao za njenu vezu s Leonettom, poeo prijetiti muem ako mu ne uzvrati ljubav. Isabella, prikljetena, morala je pristati. Jednom prilikom, kad joj mu bijae odsutan, doe kod nje Leonetto, ali se desi da taj isti dan doe i Lambertuccio. Isabella bre-bolje sakrije Leonetta u trenutku kad je Lambertuccio ulazio u njenu kuu. Situacija se jo vie zakomplicira kad joj se iznenada vrati mu. Dosjetljiva Isabella naloi Lambertucciju da ne pita nita nego da uzme no i da izleti pred njenog mua i da vie: kunem se pred Bogom da u ga uhvatiti gdje god bio!. Tako se i zbi. Kad je mu doao Isabelli, upitao ju je ta se zbiva. Ona mu kaza kako je jedan mladi doao u njenu kuu i traio da se sakrije, a potom je doao i Lambertuccio koji je bijesan traio mladia. Ona, Isabella, nije ga htjela odati, a onda je Lambertuccio bijesan napustio

10

Vrlo stare firentinske obitelji.

18

kuu. Tada se iza zastora pojavi i Leonetto koji potvrdi Isabellinu priu. Na taj nain lukava Isabella izvukla se iz neugodne situacije u koju je mogla zapasti da joj je mu vidio dvojicu mukaraca u sobi. Osmi dan etvrta novela Emilija: Udovica po imenu gospa Piccarda ivljae zajedno sa svojom dvojicom brae. Bila je pobona i edna i esto je ila u crkvu. U toj crkvi bijae jedan stariji naduveni sveenik. Bio je dosta nametljiv i odbojan. On se stade udvarati udovici no ona, iako bi se moda nekad mogla zaljubiti, ne bi sigurno izabrala njega. Meutim njegovom navaljivanju ne bijae kraja i ona smisli odlian plan da ga se otarasi. Ona dakle jednom prilikom u crkvi izjavi da se predomislila i da eli da se sastaju. No moraju biti potpuno tihi i u mraku dok budu u njenoj sobi kako njena braa iz susjedne sobe ne bi ta naula. Sveenik kaza nema frke a Piccarda krenu dalje razraivati strategiju. Svojoj slukinji Ciutazzi koja bijae runa k'o vrag obea jedan fini poluver ako veeras legne u njenu postelju i spava sa sveenikom koji e joj kriom doi. Dade joj jo neke upute da nita ne govori i sl. Sveenik doe i sve bude kao podmazano. U mraku nije mogao razabrati koga miluje. Piccarda tada ree svojoj brai, kojoj je prethodno izloila situaciju, da otiu po biskupa koji se tada zatekao u njihovu gradu i da ga zovnu na veeru. Biskup rado pristade i kad su se pogostili, braa ga zamolie da mu pokau neto. Tako braa i biskup sa luom u ruci banue u Piccardinu sobu. Sveenik, zateen, propade u zemlju od srama, pogotovo kad je ugledao lice Ciutazze. Nakon to je dobio estoke sankcije od biskupa, dugo vremena se od stida nigdje nije smio pojavljivati. I tako valjana gospa skide s vrata bezobraznoga prepota, a Ciutazza zaradi koulju. Deveti dan Deseta novela Dioneo: U Barletti11 ivio je sveenik don Gianni di Barolo. On je, kako mu je upa bila siromana, stao robu s kobilom goniti po sajmovima i tako zaraivati. Sprijateljio se s Pietrom iz Tresantija koji se bavio istim poslom. Uvijek kad bi Pietro dolazio u Barletto, don Gianni bi ga srdano primao i obratno. Meutim stan Pietra je bio mali, pa bi don Gianni morao spavati u tali s kobilom dok su Pietro i njegova ena spavali u postelji. Na pitanje je li mu udobno s kobilom don Gianni je odgovarao da se on bavi arobnjatvom i da svaku no kobilu pretvori u enu i na taj nain ispunja svoje none sate. Don Gianni je to rekao u ali no Pietro i njegova ena povjerovali su mu. Tako Pietrova ena stade govoriti Pietru da zamoli sveenika da ga poui toj vjetini kako bi i nju pretvorio u kobilu. Na taj nain bi i poslovi ili lake jer
11

Grad i luka u pokrajini Puglie, sjeverno od Barija. U 14. st. bilo je to ivahno trgovako sredite, u kojem su firentinski trgovci imali znaajna predstavnitva.

19

je kobila mnogo bre sredstvo od magarca kojim su oni raspolagali. Pietru se svidi ideja i on kaza sveeniku tako i tako. Uzalud mu je don Gianni pokuavao objasniti da je to nemogue. Napokon, iznerviran lakovjernou prijatelja, odlui mu zapapriti. Naredi da se dovede ena i da dok on ne izvri pretvorbu, nitko ne smije rijei progovoriti jer magija onda nee uspjeti. Sveenik potom zapovjedi eni da se skine gola a on joj, dotiui se svakog pojedinog dijela tijela, stade izgovarati rijei u smislu da se ti dijelovi pretvaraju u kobilje. Napokon doe red na rep i don Gianni joj zabije onu stvar na karakteristino mjesto i stade tarlahati. Ne svidje se Pietru taj in i on poe prigovarati. No tada sveenik kaza da je tim to je prigovorio upropastio cijelu aroliju i da mu ena nakon ovoga ne moe postati kobilom. Pietro i ena ni nakon ovoga nisu pomislili da je to navlakua. Na taj nain Pietro i don Gianni ostadoe u dobrim odnosima, ali se taj dogaaj meu njima nikad vie nije spominjao. Deseti dan etvrta novela Lauretta: U Bologni je ivio mladi po imenu Gentile Carisendi koji je bio zaljubljen u Catalinu, enu Niccoluccija Caccianimica. Ona mu tu ljubav nije uzvraala no on se uvijek potajno nadao da bi se to moglo desiti. Catalina i bijae trudna i jednom prilikom, dok joj je mu bio odsutan, nju uhvatie veliki bolovi, i ona izgubi svijest. Svi miljae da je mrtva pa je i sahranie. Vijest o njenoj navodnoj smrti doe do Gentila i on poeli kriom otii joj na grob i barem je mrtvu poljubiti. Kad je otvorio sanduk, primijetio je kako ona ipak die. Odmah je izvadi, odnese svojoj kui da je svojoj majci, koja je inae znala lijeiti, da je njeguje. Ubrzo se djevojka povrati sebi, Gentilo joj ispria ta se dogodilo, Catalina mu bijae zahvalna. Uskoro i rodi. Kad je mladi vidio da su njegovi pokuaji uzaludni, zamoli Catalinu da mu ispuni samo jednu elju. Zatim joj kaza ta e uiniti i kako e se ponaati u jednoj zgodi koju je sam bio isplanirao. Kroz nekoliko dana zovnu dakle on na gozbu sve visoke dostojanstvenike grada meu kojima je bio i Niccoluccio. Za veerom on kaza kako je u Perziji obiaj da domain pokae gostima ono to mu je najdrae. Tako e i on veeras uiniti no prije toga upita ih ima li pravo gospodar koji je teko bolesnog slugu izbacio na ulicu traiti natrag tog slugu ako ga je kojim sluajem neki drugi ovjek pronaao i izlijeio. Gosti kojima je govornik bio Niccoluccio rekoe da svakako nema takav gospodar nikakvih prava nad slugom. Tada Gentilo pozva Catalinu i ona ue s djetetom u naruju ne govorei nikom nita. Gentilo kaza da je to ono njegovo najdrae to im je namjeravao pokazati a gosti se udie slinosti te ene s pokojnom Catalinom. Svi su se pitali tko je ona, no Catalina je, po dobivenim uputama, utila. Tada Gentilo uze rije u svoje ruke i sve im objasni. Mnoge ganu

20

ta pria. Napokon on ree da nipoto nee vratiti suprugu njenom muu nego je pokloniti, dakle od svoje volje. Otada su Niccoluccio i Gentilo ivjeli u najveem prijateljstvu.

LODOVICO ARIOSTO (1474 - 1533)

Lodovico Ariosto se rodio u gradu Reggio Emilia 8. rujna 1474. od oca kneza Nicoloa i majke Darije Malaguzzi Valeri. Otac Lodovicov uivao je dugo vremena zatitu vladarske kue d'Este. Kad je djeaku bilo sedam godina, pratio je oca u grad Rovigo, o koji su se otimali Mleani i njegovi gospodari d'Este, a kad mu je bilo deset godina, naao se u Ferrari, gdje mu je otac bio imenovan naelnikom. Lodovico je u Ferrari ostao i dalje, kad mu je otac zbog nezadovoljstva, to ga je pobudio svojim upravljanjem, bio premjeten u Modenu. Klasinu naobrazbu stekao je Ariosto pod vodstvom poznatog humanista Gregoria da Spoleto, ija je predavanja sluao zajedno s vladarskim sinovima. Dogodilo se tako, da je mladi Lodovico, na veliku oevu alost, zbog Vergilija, Ovidija i Stacija zapustio pravne nauke, koje je takoer sluao u Ferrari. To je ujedno i najsretnije doba Ariostova ivota: ljubavi, itanja, rasprave, druenje s pjesnicima i umjetnicima, to je bio ivot, koji je i samoga Ariosta naveo na pjesniki put. Bio je ve dobio i slubu na dvoru, kadli mu iznenada, 10. veljae 1500., umre otac, ostavivi ga, kao najstarijega od desetoro djece, na elu brojne ali siromane obitelji. U svojim Satirama opisao je Ariosto mnoge od svojih tegoba: trebalo je priskrbiti mueve i miraz dvjema sestrama, odgojiti brau, muiti se s ostavinskim raspravama, pomagati i tjeiti majku. Prvi korak bijae traenje boljega, unosnijeg zanimanja. Godine 1501. postaje kapetanom u Rocca di Canossa, dok ga 1503. kardinal Ippolito d'Este ne imenova svojim tajnikom. Ariosto je ve tada nekoliko puta prodiio obitelj d'Este u svojim stihovima. Moda je taj poloaj morao zahvaliti i bratskom prijateljstvu, koje ga je vezivalo s kardinalovim roakom Alfonsom. Godine 1507. poao je u Mantovu, k vojvotkinji Isabelli d'Este, da joj estita, to je sretno porodila. Odgovarajui na estitku Ippolitovu, izraava markiza od Mantove zadovoljstvo, da je Ariosto proboravio dva dana kod nje i tom joj prilikom proitao dva pjevanja svoga Orlanda, to ga je upravo u taj mah pisao. Iste godine pratio je Lodovico kardinala u Milan, da tamo posjete francuskoga kralja Luja XII. Bilo je to vrijeme relativnog zatija u slubenom ivotu Ariostovu. U dvorskom kazalitu u Ferrari prikazivane su njegove

21

komedije Cessaria (1508) i Suppositi (1509), a on sam uivao povjerenje svojih gospodara. Kad bi nastali diplomatski zapleti, slao ga je Alfonso do pape Julija II., neprijatelja obitelji d'Este, pa je Ariosto morao neprestano putovati u Rim i uklanjati tekoe. Jednom je zgodom, u Ostiji, s tolikim zanosom branio stvar svojih gospodara, te mu je papa zaprijetio, da e ga baciti u more. Pa i kad je obitelj njegovih zatitnika zbog sukoba s papom bila izopena iz crkve, kad joj je zaprijetila potpuna propast, ostao je Ariosto vjeran i hrabar vojnik, koji se vie puta istakao u borbi. Meutim, iako je taj nain ivota donosio mnoge materijalne olakice, podnosio ga je Ariosto veoma teko. Bio je, ustvari, vrlo miran i staloen ovjek i jedva je ekao priliku, da se oslobodi toga bunoga ivota. Ve 1506., prilikom jednog putovanja u Firencu, bio se zaljubio u lijepu Fiorentinku Alessandru Benucci; ova je 1515., iste godine kad je Ariosto dovrio prvu verziju svoga Bijesnoga Orlanda, ostala udovicom. Ariosto se s njom vjenao tek 1527., i to potajno, da ne izgubi neke privilegije i ne nanese bol sinu Virginiju. Doivjevi pun uspjeh u svome umjetnikom radu, nadao se Lodovico, da e ga kardinal Ippolito obdariti nekom lakim zanimanjem. Naprotiv, kad se obitelj d'Este pomirila s novim papom i kad je Ippolito 1517. postao potanski nadbiskup, odbio je Lodovico da poe s njime u Ugarsku, zbog ega je dobio otkaz i izgubio mnoge od povlastica. Dodue, u nevolji mu je pomogao vjerni Alfonso, imenovavi ga svojim camerierom i davi mu doputenje, da stanuje u privatnoj kui: dunost mu je bila da se brine oko priredaba na dvoru. Neko je vrijeme proveo i kao guverner u Garfagnani i pokazao na tome poloaju veliku mudrost i snalaljivost. Godine 1525. zamolio je vojvodu, da ga oslobodi te dunosti i dopusti mu da se potpuno povue iz javnog ivota. Prije toga odbio je ponudu da bude poslanik dinastije d'Este na dvoru pape Klementa VII. Posljednje godine proivio je paen ljubavlju svoje Alessandre i sina Virginija, dovravajui definitivnu verziju svojega Orlanda, te su njegovi suvremenici s uenjem znali pripovijedati, da se nikad nije zadovoljavao svojim stihovima, pa ih je neprestano mijenjao i dotjerivao. Punih esnaest godina nije nijedan jedini dan proao a da se on oko Orlanda nije muio to milju, to perom. Umro je 6. srpnja 1533., nepunu godinu dana od asa, kad je treu, definitivnu verziju svojega ivotnog djela prikazao caru Karlu V. Uz Danteovu Boansku komediju Ariostov se Bijesni Orland smatra kao najreprezentativnije djelo talijanske knjievnosti. On je, kako to kae Francesco Flora, kamen kunje svaije estetike: Tko nije kadar da shvati Orlanda, nije se rodio ili bar jo nije sazreo za poeziju.

22

Prvi poticaj, da opjeva Orlanda, dobio je Ariosto jamano, kad je proitao nedovreni viteki spjev Zaljubljeni Orlando (Orlando Innamorato) od Mattea Marije Boiarda (1441. do 1494.), ija je najvea zasluga uspjeno povezivanje dvaju vitekih ciklusa: paladini Karla Velikog, odrasli i ovrsnuli u borbi za vjeru i domovinu, prikazani su kod Boiarda usporedbom s ciklusom bretonskih vitezova roenih za ljubav i odgojenih u pustolovinama. Meutim, kad je autor nenadano umro, njegova je publika sa aljenjem pitala, kako su se svrile te pustolovine. Iako je mladi Ariosto dijelio ope divljenje prema Boiardovom djelu, nije se dao zavesti, da nastavi Zaljubljenog Orlanda. A ipak je Boiardovo djelo odigralo odlunu ulogu: samo u tome svijetu slobodne umjetnike fantazije osjetio je Ariosto mogunost, da potpuno ostvari svoj i renesansni ideal ljepote. Prvo izdanje u etrdeset pjevanja pojavilo se u Mlecima 1516., o troku kardinala Ippolita, i bilo oduevljeno doekano. U drugome izdanju, koje se 1521. pojavilo u Ferrari, broj pjevanja ostaje isti, ali stil uvelike dotjeran, a jezik oien od nepotrebnih dijalektalizama. Posljednje izdanje iz 1532. definitivno je, ima etrdeset i est pjevanja, a stilsko i jezino savrenstvo dovedeno je do vrhunca. Njime je Ariosto stvorio najsavrenije djelo talijanskog Rinanscimenta. Ivo Frange

BIJESNI ORLANDO
(preveo: Danko Anelinovi) Radnja ovog vitekog i fantastinog epa smjetena je u osmo stoljee u vrijeme borbi izmeu Saracena i krana. Ep je pisan oktava rimom koja je u itavom djelu perfektno provedena po naelu abababcc. Ovaj princip rimovanja jedan je od tehniki najzahtjevnijih i osim autora, koji mora dobro zasukati rukave ako eli ostvariti formalnu i sadrajnu uspjenost, prevoditelj se takoer mora poprilino namuiti. Kao i mnogi pisci vitekih romana, i Ariosto svoju priu stavlja u pero neke druge osobe koja je navodno sve te dogaaje kronoloki biljeila. To je u ovom sluaju bio nadbiskup Turpin, legendarna linost s dvora Karla Velikog. Spjevu nije cilj obraditi jednu epizodu iz odreenog sukoba, kao to se to obino radi u vitekim romanima, ve opjevati viteki ep u cjelini: glavna radnja se jedva nadzire, razliite sudbine i prie stalno se prepliu, pria ne tee linearno, ve se rava u milion pravaca. Ipak, kad nam se ini da je odreena epizoda ve zaboravljena, pjesnik joj se vraa dokazujui da dri sve konce u rukama. Glavni lik djela, ukoliko uope moemo govoriti o glavnom liku zbog arolikosti aktera i zbivanja, jest Orlando, historiki Roland. Bio je to jedan od najznamenitijih vitezova,

23

opjevan u pjesmama i legendama. Roland je bio sin Milona, grofa od Anglante i Berte, sestre Karla Velikog. Pao je u bitki u dolini Roncisvalle 778.12 Orlandov roak je Rinaldo, paladin13 Karla Velikog, sin Amonea, gospodara od Montalbana. Izmeu Orlanda i Rinalda postoji suparnitvo oko ljubavi lijepe Anelike, kerke kralja kitajskoga, koja je dola u Europu iz dalekih indijskih krajeva. Njezina zatita bio je Orlando. Meutim kralj mu je oduzeo Aneliku kako bi Orlanda zadrao u vojnikoj pripravnosti. Rinaldo je u poetku mrzio Aneliku, a ona ga je ljubila, jer je on pio vodu omraze a ona vodu ljubavi. Poslije je on pio vodu ljubavi, a ona vodu omraze iz neke magine esme.14 U trenutku kad poinje ep, u Aneliku su, osim navedenih, zaljubljeni i erkeski kralj Sacripante i maurski vitez Ferrau. Sacripant je bio dobriina i potenjak, a Ferrau kruti vitez koji je, izmeu ostalog ubio Anelikina brata Argalija, koji ju je dopratio na kraljevski dvor. Anelika nikog od njih ne eli ve ih sve izbjegava. Sacripante i Rinaldo vode dvoboj za Aneliku. Rinaldov motiv boja je i njegov konj Bajard kojeg je Sacripante, naavi ga, prisvojio. Anelika, ne elei gledati bitku, potjera svog konja s ciljem da pobjegne to dalje. Usput sretne nekog pustinjaka i ispria mu to se dogaa. Pustinjak odmah krenu u pravcu gdje se ova dvojica bore, te im rekne da prekinu bitku jer je Orlando iskoristio priliku i oteo Aneliku. Vitez i erkeski kralj odmah prekidaju bitku. Rinaldo uzima Bajarda i kree za Pariz, a Sacripante ostaje pjeak. Doao je do zidina Pariza, oko kojeg se sprema velika bitka izmeu Karla i kralja Afrike i panije, Agramantea15. Karlo, vidjevi Rinalda, naloi mu da otie u Bretanju kako bi doveo pomo. Rinaldo pristaje, ali nevoljko, jer je upravo elio potraiti Orlanda i Aneliku. Na putu preko mora Rinalda i njegovu posadu zatekne nevrijeme. Za to vrijeme Bradamante, Rinaldova sestra, takoer hrabra i odvana ratnica, trai svojeg dragog Ruera, afrikog viteza i, po krivom pjesnikovom miljenju, rodoelnika obitelji d'Este.16 Mlada Bradamante sretne Pinabella, sina afrikog kneza Anselma iz kue Maganeza. Taj vitez je bio zakleti neprijatelj Rinaldove obitelji koja je inae nosila ime Chiarmonte. Pinabell, ne poznavi svoju neprijateljicu, pria kako mu je djevojku oteo neki

12

Roncisvalle mjesto u jednoj umovitoj pirinejskoj dolini gdje su Baski izvrili prepad na zatitnicu vojske Karla Velikog (Carolus Magnus, 742. 814., sin Pipina Malog, krunisan za cara 800.) nakon to je krane jedan od paladina, Galadon, izdao. Bernard del Carpio, koji je poslije opjevan u narodnim pjesmama, vodio je Baske. To je mjesto posjetio Heine 1841. 13 Paladin (comites palatini). Bilo ih je 12 (Rolando, Rinaldo, Brandimart, Astolf, Baldovin, Uggier, Dudon, Galadon, Grimaldos, Montesinos i jo dva) a bili su lina kraljeva pratnja i izabrani izmeu najveih junaka. 14 Te dvije esme izmislio je Boiardo, a moda je to mistina Kupidova esma, iz koje teku dva mlaza, jedan kroz cijev od zlata, a drugi kroz cijev od olova, prvi donosi ljubav, a drugi mrnju, prvi budi uspomene i misli, a drugi zaborav. 15 Agramante je sin Trojanov. Trojana i njegovog brata Almontea prethodno je ubio Rolando i Almonteu oduzeo oklop i ljem Durindanu, koja je nekad pripadala trojanskom junaku Hektoru. 16 Potomak te obitelji jest kardinal Ippolito, kojem je posveen spjev.

24

zli arobnjak na leteem konju. Kad je tu vijest ispriao dvojici vitezova, Gradassu, kralju Sericane, i Rueru (na spomen Ruera Bradamante se posebno zainteresirala za priu), njih dvojica su se odluili boriti protiv tog arobnjaka. Meutim ta borba je bila uzaludna jer je arobnjak, osim prednosti krilatog konja, imao i prekriven tit, koji bi, kad bi se otkrio, zaslijepio svakog tko bi se tu naao. Tako je arobnjak oteo i Gradassa i Ruera. Bradamante, koja takoer nije znala tko je Pinabell, obeaje da e se boriti jer je, napokon, i njena ljubav zarobljena. Pola je za Pinabellom, a kad je ovaj saznao tko je ona, odluio ju je ubiti. Doli su na mjesto gdje je bio dubok jaz na dnu kojeg je bila peina. Pinabell ree da je u toj peini zarobljena neka djeva koju uva neman. Bradamante se odlui spustiti. Pinabellu dade podugaku granu, koju je netom sabljom otkinula, i dade mu da dri dok se ona bude sputala. Meutim laljivac je ispustio granu i Bradamante je pala. Sreom, pala je opet na tu granu i nije se ozlijedila. Pinabell je mislio da je mrtva i otiao je. Bradamante se zakune da e mu se osvetiti i ue u pilju da se pomoli Bogu i zahvali mu za svoj spas. Tu sretne arobnicu Melissu koja je prozva po imenu i ree da je slijedi do Merlinova groba. Tu se Bradamanti ukaza Merlin17 i prorekne joj sudbinu njenu i svih slavnih pokoljenja koja e proizii iz ljubavi nje i Ruera. Nakon toga Melissa daje savjete Bradamanti kako spasiti Ruera. Govori joj o prstenu koji svakog tko ga nosi moe initi nevidljivim kad ga protrlja. Taj prsten nekad je bio Anelikino vlasnitvo, meutim oteli su joj ga Saraceni. Kralj Agramante potom je dao prsten spletkaru Brunellu koji je uivao kraljevo povjerenje. Brunell je trebao s tim prstenom spasiti kraljeve vitezove Ruera i Gradassa. Meutim Brunell je iskoristio kraljevo povjerenje da moe prsten koristiti za vlastite ciljeve. Melissa daje Bradamanti zadatak da pronae Brunella, ubije ga, otme mu prsten, te s njim spasi svog dragog. Bradamante Brunella sretne u nekoj krmi i lano se predstavi. U to ponad krme proleti krilati konj a krmar ispria ve poznatu priu o njemu. Bradamante izjavi da se ona eli sukobiti s tim arobnjakom. Stoga zatrai nekog tko e je odvesti do njegovog dvorca. Brunell se odmah javi. Kad dooe u blizinu zamka, djevojci bi ao ukaljati ruke krvlju, te Brunella samo oamuti, skine mu prsten, a njega svee za jelu. S arobnim prstenom krene prema zamku. Nije puno prolo kad se pojavi arobnjak. Bradamante je znala to e mag uraditi pa je, malo prije nego to e ovaj otkriti tit, zaklopila oi i sruila se, toboe zaslijepljena. arobnjak, koji se zvao Atlante, sjahao je sa Ippogrifa (to je bilo ime konja koji je u biti bio pola orao, pola konj) i krenuo prema njoj bez maginog tita i bez knjige koji su mu sluili kao zatita. Mislio je da je plijen uhvaen, ali se prevario. Bradamante ga je, ustavi se, svladala i iznenadila se kad je vidjela
17

Da ne bi dolo do zabune, treba naglasiti da ovo nije vrijeme kralja Arthura i vitezova okruglog stola jer se ovdje radi o vremenu skoro tristo godina iza toga.

25

obinog starca. Djevojka, iznenaena blagim izgledom lica ovoga ovjeka, sili ga da joj kae razlog zato otima ene i vitezove. Atlante kroz jecaje pria kako je on namjeravao tim ljudima pomoi i da u njegovom dvorcu imaju sve to im treba, tako da nemaju ni potrebe za ostalim svijetom. Najvie mu je drag Ruer za koga je iz nebeskih izvora saznao da ima poginuti, a koga je on kao mladia odgajao, pa je odluio poto-poto da ga spasi i dri u dvorcu da ga ta kob ne bi zadesila. Zato moli Bradamantu da mu ostavi barem njega. Djevojka, vodei ga vezanog prema zamku, napominje Atlanteu da je on zarobljen i da nema pravo nita traiti. Kad su doli do vrata, Atlante je razbio neke posude i u tom trenu je nestalo itave utvrde, kao i Atlantea. Svi su se vitezovi nali razbacani na poljani. Konano su se Ruer i Bradamante susreli. Meutim taj je susret bio kratak: na poljani su ostali Ippogrif i arobni tit, a kad je Ruer pokuao uzjahati konja, ovaj ga je, po tajnom Atlanteovom nareenju, odnio daleko. Uzalud je Ruer pokuavao upravljati s njim. Bradamante je bila nanovo razoarana. Pokupila je Frontina, Ruerova konja, i odluila ga drati kod sebe dok ne nae ponovo svog dragog. Rinald se za to vrijeme izvukao iz nevremena i stupio na britansko tlo. Traei potvrdu svog vitetva doao je do jednog samostana u kojem su mu opati ispriali kako njihov kralj namjerava da smakne svoju ker Ginervu jer je bila ljubavnica onom kome nije obeana, ukoliko se ne nae vitez koji e u boju svladati Lucarna, koji je protiv nje iznio optube. Tako bi se na mau dokazalo je li ona kriva ili nije. Vitez koji bi obranio ast njegove keri dobio bi za nagradu njenu ruku i jo dosta bogatstva. Rinaldu se nimalo nije sviao taj kotski obiaj da se ene kanjavaju smru zbog preljuba, pa je odluio da brani Ginervu, ali ne zbog toga to smatra da je nevina ili nije (to ga se ne tie), ve zbog tog krutog obiaja. Prolazei umom ugleda kako neka dva razbojnika pokuavaju ubiti jednu djevojku. Vidjevi ga, oni pobjegoe. Djevojka zahvali vitezu to je naiao, a zatim krene priati svoju priu. Djevojka se zvala Dalinda i bila je druica kraljeve keri Ginerve. Bila je zaljubljena u Polinesa, duku od Albanije. Otkad je taj ovjek doao na njihov dvor, izmeu njih dvoje stvorila se velika ljubav. Meutim s vremenom se Polines zaljubio u Ginervu a Dalindu je manipulirao govorei joj da e se enidbom sa kraljevom keri on obogatiti i tada e mu Dalinda kao ljubavnica biti na prvom mjestu. Koliko je Dalinda bila zaslijepljena ljubavi, ona je pristala i na ovaj prijedlog te je stala Ginervu nagovarati da poe za Polinesa. Meutim princeza je bila zaljubljena u plemenitog viteza Ariodantea, koji je s bratom Lucarnom u kotsku doao iz Italije. Izmeu Ariodantea i Polinesa izbilo je otvoreno suparnitvo. Zato se Polines odluio na podlu spletku: Dalindu e nagovoriti da obue Ginervine haljine i stane na njen balkon, dok e Ariodantea smjestiti negdje u grmlje. On, Polines, tada e doi i ispeti se na balkon i 26

ui sa tobonjom Ginervom u njenu sobu. Tako e Ariodante uvidjeti da mu draga nije vjerna i Polinesu e biti otvoren put. Dalinda, koja je ve vidjela koliko je sati i spoznala da je dragi vie ne voli, ipak je odluila sudjelovati u ovoj raboti jer nije znala da e to Ariodante gledati. eljela je poto-poto provesti no s onim kog voli, pa makar se morala pretvarati da je Ginerva. Sve se dogodilo kako je Polines isplanirao. Vidjevi da ga Ginerva vie ne voli, Ariodante je na sebe trgnuo ma. Meutim brat Lucarn ga je sprijeio da se ne ubije. Ali misao o samoubistvu nije Ariodantea naputala i on je jednog jutra nestao. Glasnici su javili da se utopio a itava zemlja je ubrzo saznala razlog. Ginerva, koja nije imala pojma ni o emu, pala je u dvostruki oaj: njena ljubav je mrtva, a ona sada mora nevina stradati. Nikog nema da bi se usudio (a i nije imao razloga) suprotstaviti se Lucarnu koji je bio meu najboljim junacima. Njezin brat Zerbin (o kojem e se jo govoriti) nalazi se daleko. Dalinda je sad spoznala ta je napravila. Odluila se privremeno skloniti kod Polinesa, no ovaj ju je, pod izlikom da je eli otpratiti na sigurno mjesto, predao u ruke ovim razbojnicima kako bi prikrio svaki trag svog zloina. Rinald, zadovoljan itavom priom, odlui kazati kralju istinu i s Dalindom se uputi prema gradu. Tamo je upravo trajala borba izmeu Lucarna i nekog neznanog viteza. Rinaldo, koji je iznenada banuo, zahtjeva od kralja da se borba prekine. Kralj eli sasluati Rinaldove razloge. Rinaldo ispria ve spomenutu priu i ree da e dvobojem s Polinesom dokazati istinu. Kralj dozvoli dvoboj u kojem Rinaldo bude pobjednik. Polines na izdisaju sve prizna. Kralj se zahvali Rinaldu i zatrai od neznanog viteza koji se borio s Lucarnom da skine vizir. Svi se iznenadie kad ugledae Ariodantea. Ariodantea je kad se pokuao utopiti, voda ipak izbacila na kopno i ostao je iv. Od nekog pustinjaka je saznao koliko Ginerva pati i vene za njim te je zakljuio da ona mora biti nevina. Zato je bio pomalo srdit na brata koji ju je onako strano klevetao te je odluio da se bori s njim. Kad se sada sve izvelo na istac, kralj dade svoju ker Ariodanteu a Rinaldo izmoli milost za Dalindu. Ippogrif je Ruera odnio na daleki Istok. Kad ga je napokon prizemljio, Ruer ga sveza za neku smru. Iznenadi se kad je uo da ta smra govori. Smra ree da se zove Astolf i da je engleski vitez i paladin francuski, sin Otona, brata Amonova, dakle roak Rinaldov i Orlandov. Vjetica Alcina ga je zaarala i pretvorila u drvo. Astolf ree kako ga je oarala ljepota te ene i kako je radi nje napustio boj i za njom doao ovamo. Ona ga je u poetku voljela ali joj je poslije dosadio, kao uostalom i mnogi prije njega koji su sada ovdje na ovom otoku pretvoreni u biljke i ivotinje. Rueru bi ao ovog ovjeka koji je bio roak njegove voljene ali nije mogao nita uiniti da ga oslobodi. Astolf mu objasni kako e doi do djela otoka koji pripada dobroj vili Logistilli (Alcina i Logistilla bile su sestre). Put vodi preko 27

teko prohodnog zemljita na kojem se nalaze mnoge zaarane nakaze koje e ga pokuati odvesti Alcini. Ruer se oprosti i krene. Konja je vodio, nije ga jahao, jer se bojao da ga opet nekud ne odnese. Sa sobom je nosio onaj arobni tit koji je ostao na konju kad ga je uzjahao. Ipak smatrao je neasnim da ga upotrijebi i odluio se boriti orujem. Bezbrojna rulja ga okrui a on se hrabro borio. U to naioe dvije lijepe djevojke i rulja se razbjei. Ruer im zahvali za dobroinstvo i ree da im stoji na usluzi. One ga odvedoe u dvor sa zlatnim vratima, dadoe mu krasnog konja, i rekoe da na nekom mostu stoji zla ena, divkinja, po imenu Erfilla, te ugroava sve koji tuda prolaze. Ruer spremno krenu prema tom mostu, savlada enu, i uputi se s djevojkama u jedan prekrasan dvorac. Tu ga je ekala Alcina. Kad ju je vidio, Ruer je automatski zaboravio ono to mu je Astolf govorio. Bio je oaran njenom ljepotom tako da mu je i Bradamante za as nestala iz misli. Alcina Ruera obasu ljubavlju, bogatstvom, au. Za to vrijeme Bradamante odlazi do proroke spilje da se posavjetuje s Melissom. Melissa joj ree istinu o tome ta se desilo s Ruerom. Bradamante je uhvatio oaj. Melissa je tjei izjavom da e joj ona spasiti dragog: uzet e od djevojke arobni prsten, koji osim moi nevidljivosti ima i mo razbijanja ari, otii e u Indiju i Rueru razbistriti um. Djevojka ostade utjeena, a Melissa krene put Indije. Uzevi lik Atlantea ona pristupi Rueru i napade ga zbog ugojenosti, razbludnosti i lijenosti. Ruer, koji se jo kao Atlanteov gojenac plaio Atlanteovog autoriteta bi sada posramljen18. Kad mu Melissa stavi prsten, to je znailo dolazak svijesti, ona se pokae u pravom licu i rekne da je poslana od one koja ga svim srcem ljubi. Ruer bi pun srdbe na sebe i na Alcinu. Iz istih stopa otie u njen dvorac i umjesto lijepe djevojke ugleda runu staricu. Potom se Ruer naorua Balisardom (tako mu se zvao ma), uze arobni tit, te uzjae konja Rubicana. To je bio Astolfov konj, poznat po brzini. Nekad je pripadao Anelikinom bratu Argaliju, zatim Rinaldu, pa Astolfu. Takoer je imao neke magine sposobnosti.19 Melissa mu objasni kako e s njime upraviti. Tako se Ruer iskrade iz dvorca, savlada straare i krenu prema Logistillinoj zemlji. Melissa za to vrijeme oslobaa sve one vitezove koji su bili pretvoreni u biljke i ivotinje. Astolfu dade njegovo zlatno koplje koje je u dvoru uvala Alcina. Alcina, ne elei olako izgubiti plijen, svu je vojsku digla za Ruerom.

18

Ariosto veoma uspjeno jedan fantastini, imaginarni i fiktivni svijet predstavlja kao realni, sa svim bitnostima koje rese kauzalne odnose u realnom svijetu. Kad to prihvatimo kao jedan normalitet, ostaje nejasno zato je Atlante uope slao Ruera ovamo ako je znao ta ga ovdje eka. Na jednom mjestu se spominje da je Atlante bio odgajatelj Ruerov, a opet drao ga je zarobljenog da se ne bi ispunilo proroanstvo da e umrijeti. Zatim ga je poslao na otok gdje mu je sueno postati drvo. Iz Melissinog govora vidimo da je Atlante elio da Ruer bude elian vitez, a sam ga je poslao da postane mekuac. Tu ima dosta kontradiktornosti. 19 Kako pjesnik navodi, roen je od vatre i vjetra a hranio se zrakom.

28

Rinald, nakon to je uspio dobiti poasti od kotskog kralja, u ime Karla Velikog trai vojniko pojaanje. Ovaj mu to ne eli uskratiti i Rinald se vraa u Francusku s velikim brojem vitezova i vojnika. Anelika je za to vrijeme jahala kroz umu. Onaj pustinjak, koji je rastavio Sacripantea i Rinalda, nije imao ba plemenite namjere prema njoj. Vidjevi da je ne moe imati, odluio se za maiju pa je u Anelikinog konja pustio vraga koji ju je odveo na neko samotno mjesto preplivavi i more. Tamo se stvorio pustinjak i poeo joj se udvarati. Anelika ga je odbila, a zatim joj je on sasuo po oku neku tekuinu koja ju je omamila i ona je zaspala. Tada ju je uhvatio grliti. Meutim pustinjak je bio u godinama kad je potencija na nuli. Da ne budem nepristojan, navesti u pjesnikove stihove: Sve pute ite, sve prebire brojke, Al ono mare nit skoi, nit migne, Zalud ga mui, zalud trza vojke, U vis mu glave ne moe da digne. Tako je i zaspao kraj nje. Pjesma sada skree na davnu priu o ljubavi Proteja, mitskog kralja dubina, i kerke nekog kralja s irskoga otoka Ebuda. Ta djevojka je zatrudnila s njim a otac ju je zbog toga dao ubiti. Protej je bio razljuen te je poslao morske zvijeri da nite zemlju. Stanovnici zatrae savjet od proroita a ono im ree neka najljepu djevojku odvedu na al, pa ako se ta djevojka ne svidi Proteju, neka dovedu drugu, i sve tako. Tako stanovnici stae rtvovati najljepe djevojke meu njima i taj se obiaj na tom otoku ustalio u toku itavog niza stoljea. Ljudima je bilo drae rtvovati strane djevojke nego svoje pa su esto gusarili i otimali djevojke iz raznih krajeva. Tako su gusari naili i na Aneliku koju su uhvatili i odveli je na svoj otok, u neku kulu, gdje je ekala dan kad e na nju doi red. Vidjevi njenu ljepotu, narod je odluio da nju rtvuje meu zadnjim. Orlando odlui kriom napustiti Pariz i krenuti u potragu za Anelikom. Uzjae svog konja Brigliadora, nataknu na sebe crni tit koji je zarobio Almonteu (da bi mogao proi kroz saracenske redove), i krenu ne pozdravivi se ni sa svojim najboljim prijateljem Brandimartom kojeg je ljubila djevojka Fiordiligi. Bradimant je odmah krenuo da nae prijatelja, a Fiordiligi je krenula za njim. Orlando stupi na britansko tlo i sazna priu o nemani koja na iberskom otoku prodire djevojke. eni koja mu je priala to obea da e se obraunati sa zvijeri. Kad je otiao od te ene, susreo je nekog starca koji ga je odveo u dvor jedne gospoe koja je bila sva u crnom. Ona pria Orlandu svoju ivotnu priu. Zvala se Olimpija i bila je kerka holandskog kneza i imala je jo dva brata. Vjerila se za Birena, duku 29

iz Zeelanda. Meutim dok je njen vjerenik bio na putu, frizijski kralj Cimosk ju doe prositi za svog sina Arbanta. Kad ga je knez odbio, ovaj je s vojskom banuo u zemlju i stao je pustoiti. Ubio joj je oca i dva brata. Imao je oruje protiv kojeg su oklopi bili slaba obrana, neku eljeznu cijev u koju se nabijalo tane i prah20. Djevojci dadoe obeanje da e haranje prestati i da joj je zagarantirano prijestolje ukoliko da Arbantu ruku. Na kraju ju je i njen vlastiti narod, elei mir, prisilio na to. Njoj padne na um jedna zamisao. Naime u dvorskoj slubi bila su dva brata od povjerenja. Jednoga je od njih poslala da dovede Birenovu vojsku, a drugom je naloila da joj omogui bijeg nakon to ubije Arbanta. Kako bi ostvarila svoju namjeru ona obea da e se udati za Cimoskovog sina. Po kraljevstvu se razglasi vjenanje i nemiri prestadoe. U prvoj branoj noi ona iznenadi Arbanta noem i uspije pobjei kako je i planirala. Biren, koji je u meuvremenu izgubio boj, bio je zarobljen od Frigijaca i sada je djevojka eljela predati se Cimosku uz uvjet da pusti Birena. Poto se bojala da e je Cimosk prevariti i da e ih oboje tada ubiti, traila je viteza koji e joj jamiti da e pogodba biti izvrena. Tako je razdala svo bogatstvo, meutim ljudi su samo prikupili zlato a nitko se nije usudio poi s njom. Orlando obeaje da e lino otii do kralja i izazvati ga na dvoboj. Ako pobijedi kralj, neka uzme djevojku; a ako pobijedi Orlando, neka se oslobodi Biren. Kralj je meutim imao druge planove: mislio je epat i Orlanda i djevojku. Orlando stie u Holandiju u trenutku kad je Birenov roak napadao na Cismoska. Orlando im se prikljui i stade traiti kralja. Cismosk, kad ga je ovaj naao, opali iz puke, ali pogodi samo konja (ali ne Brigliadora kojega je Orlando ostavio u Bretanji, ve drugog kojeg je dobio za ovaj pohod). Orlando tada razljuen nasrnu na kralja i svlada ga. Domae stanovnitvo ve se prikljuilo Zeelandcima i Frigijci su bez uvenog vatrenog oruja bili uskoro poraeni. Narod dade prijestolje Birenu i Olimpiji. Meutim Biren odlui da njegov brat, kojemu je za enu dao kerku frigijskog kralja (zbog njene ljepote iskazana joj je milost) vlada, a on da ode s Olimpijom u Zeeland gdje e zajedno vladati. Orlando se morao uriti u potragu za nemani pa se ubrzo oprostio. Uostalom morao je poslije toga traiti Aneliku. Od napljakanog plijena uzeo je samo vatreno oruje koje je bacio na dno mora da ga vie nitko nikad ne upotrijebi. Dok se u Holandiji pripremalo vjenanje, Biren je bacio oko na ker frigijskog kralja kojoj je bilo svega etrnaest godina, ali bila je izuzetno stasala i lijepa. Pred Olimpijom se pretvarao da je voli, ali njegova ljubav i enje putovale su drugoj. Kad je s Olimpijom krenuo put Zeelanda, svratili su na neki otok i tu su u atoru proveli no. Olimpija, kad se probudila, vidjela je da nema nikoga te je stala zapomagati. Nije mogla vjerovati da ju je njena ljubav,
20

Naravno, misli se na puku. Ariosto u dosta stihova hvali dostignua svojeg vremena inkomponirajui ih vjeto u radnju.

30

zbog koje je izgubila dva brata, oca i dobar dio bogatstva, na ovako grozan podmukao nain izdala i ostavila je na pustom otoku na milost i nemilost zvijerima, bez hrane, bez iega. ovjek kojemu je dala sve svoje, za koga je bila spremna i umrijeti, sad ju je ostavio i prevario. Njenoj tuzi nije bilo kraja. Ruer stie do laara koji ga je krenuo voziti prema Logistillinoj obali. Alcinina vojska ih stignu. Meutim s druge strane Logistilla je poslala svoju vojsku te se zametne bitka s brodovljem. Alcinina armada bjee poraena. Alcina je bila oajna i eljela je umrijeti, ali to nije mogla jer je bila besmrtna. Kad su svi bili u slavljenikom raspoloenju, Melissa istupi pred Logistillu i zamoli je da Astolfa i Ruera povrati u njihovu domovinu. Logistilla obea da e to uiniti. Rueru pokaza kako upravljati Ippogrifom i ovaj, zahvalivi se i oprostivi se, krene na put. Prethodno je bio upozoren od Melisse i Logistille da e izgubiti i konja i prsten ako se preda razuzdanosti. Sada, kada je znao kako upraviti s letaem, odluio je preletiti svijet i razgledati razne zemlje. Doavi do britanskog otoka, ugleda silnu vojsku koju iz britanskih zemalja dovodi Rinaldo. Letivi iznad otoka Ebuda, vidje Aneliku koja je bila gola privezana za stijene kraj obale. On se spusti a iz vode se pomoli ogromna zvijer. Ruer je stade tui iz zraka, ali zvijer se nije dala lako savladati. Ruer odlui upotrijebiti tit. Anelici da prsten da je uini za trenutak nevidljivom kako je ne bi bljesak oslijepio, a on tada otkrije tit i zaslijepi ogromnu neman. Dok se ova trzala od slijepila, Ruer odvee Aneliku i njih dvoje odletie s Ippogrifom. Kad su sletili, Ruera obuze pouda za Anelikom. Meutim Anelika, prije nego to je Ruer ita pokuao, gledala je prsten na svojoj ruci, njezin prsten koji joj je ukrao prevarant Brunell. Sada je odluila prsten staviti u usta te je nestala ispred Ruerovih oiju. U nekoj pastirskoj kui nala je neke prnje, obukla ih, uzela jednu kobilu i odluila vratiti se na Levant. Ruer je nakon njenog nestanka ostao zbunjen. Desi mu se i da mu Ippogrif odleti. Time se ostvarilo upozorenje Melisse i Logistille. Ruer stade lutati umom bez cilja. Napokon ugleda kako se neki vitez bori protiv diva. Vitez pade, a kad mu div skine ljem, on poznade lice Bradamante. Ruer se zaleti da se bije ali div zgrabi djevojku i odjaha. Ruer se dade za njima. Orlando doe do iberskog (irskog) otoka Ebuda. Neka ena je bila privezana za stijenje, na isti nain kao i Anelika. Orlandu, kad se pojavila neman, sine zamisao da joj u ralje zabije sidro te da se uvue u utrobu zvijeri te je iznutra sijee. Tako i uini. Zvijer bijae svladana. I silni se Protej prestrai paladina. Orlando je oekivao pohvalu stanovnika, meutim ovi su mislili da e taj in jo vie nadraiti Proteja pa su Orlanda, kao naknadu, odluili baciti u more. Orlando je bio rasren i stao se boriti s velikom estinom. U to su se na obale otoka stale iskrcavati irske trupe (razlog njihovog vojnikog napada bile su mnoge 31

djevojke koje su im gusari s ovog otoka oteli) te su poele lomiti i ubijati sve to se kree. Bitka nije puno trajala i Irci su zauzeli otok. Dok je boj trajao, Orlando pristupi eni koja je bila svezana i poznade Olimpiju. Ona mu se izjada, ispria sve o Birenovoj podlosti i o tome kako su je na kraju, kad je ostala na pustom kolju, pokupili gusari i doveli na Ebud. Orlando je utjei i zaodjenu nekim prekrivaem, te oni pooe irskom kralju Obertu koji je ve uo za slavno Orlandovo djelo koje je odmah pohvalio. Ispriae mu za tunu sudbu Olimpijinu. Nakon toga Oberto dade Olimpiji najbolje haljine i obea da e s vojskom krenuti na Holandiju. Orlando smatra da je obavio svoje te se dade u potragu za Anelikom. Oprosti se od Olimpije i od Oberta i krenu. Oberto porazi Birenovu vojsku, Olimpija se nedugo zatim uda za Oberta i postane kraljica. Oberto pod svoju vlast uze Holandiju, Frigiju i Zeeland. Ronaldo nakon dugog traenja vidje da neki div otima Aneliku te se dade u trk za njim. Slijedio ga je sve dok nije uao u neki dvorac a zatim je div s Anelikom nestao. Dvorac je bio pun vitezova. Bili su tu Brandimarte, Orlandov prijatelj, Ferrau, Gradass, Sacripante i drugi. Svi su oni traili diva koji im je oteo ili djevojku ili druga ili bilo ta to vole. Svi su uli glas voljene osobe, ali nitko nita nije mogao vidjeti. Vitezovi su se vrtili u zaaranom krugu. Uskoro im se prikljuio i Ruer koji je, kao to znamo, slijedio Brandimarteu. Meutim stvar je bila u tome da je sve to bila arolija. Njihove drage osobe uope se nisu nalazile u dvorcu. itava rabota bila je djelo ve poznatog Atlantea koji se na ovaj nain pokuao domoi Ruera i drugih vitezova od kojih je bila mogua opasnost za njegovog gojenca. Anelika eli nai pratnju koja e je pratiti do Levanta. Dvoumi se izmeu Orlanda i Sacripantea. Odluila se za Sacripantea jer je on ipak bio blai nego Orlando i nikad ne bi pokuao da joj neto naao uini. Putem naie na Atlanteov dvorac a kako je imala prsten, mogla je stvari vidjeti u pravom svijetlu. Nju nitko nije mogao vidjeti jer je prsten drala u ustima. Odlui se pokazati samo Sacripanteu. Meutim u istom trenutku kad i Sacripante, pojavili su se i Ferrau i Orlando. Pred ovom trojicom arolije nesta i zametnue se svae jer, dok su bili zaarani, svak je bio omamljen svojom vizijom i nisu dirali jedni druge. Sada, pogotovo kad su ugledali Aneliku, nastala je stara kavga. Osim toga, Ferrau je elio imati Hektorov ljem, koji je bio u posjedu Orlanda. Anelika, vidjevi kakvi su, iezne i odlui da sama krene na Istok. Kada ima prsten, sigurna je. Vitezovi je stadoe traiti. Napokon se Ferrau i Orlando sukobie za ljem. Sacripante trai Aneliku mislivi da je u prednosti. Anelika meutim skrivena promatra borbu i, ne elei da se to krvavo zavri, sakriva ljem, a ratnici prekinue bitku i stadoe ga traiti mislei da ga je Sacripante skrio. Poslije se Anelika pokajala, kad je vidjela da je Ferrau naao ljem i prisvojio ga. Ronaldo (Orlando), 32

bez ljema, ali s dobrim maem Durindanom i konjem Brigliadorom, se uputi dalje. Naie na saracenske vojnike te se sukobi s njima i dosta ih pobije. Zatim doe do pilje iz koje je izbijala svijetlost te ue unutra mislei da je tamo Anelika. Tamo vidje djevojku od 15-tak godina kako se prepire s nekom staricom. Orlando im pristupi i zatrai da mu ispriaju razlog svae. Djevojka tada stade priati. Zvala se Izabela. Bila je kerka kralja od Galicije. Bila je zaljubljena u Zerbina, kranskog viteza i Ginervinog brata, no njihova ljubav bila je onemoguena jer je on bio kranin a ona muslimanka. Stoga Zerbin odlui da je tajno ukrade. Zadatak taj Zerbin je povjerio svom pouzdanom ovjeku Odoriku. Nakon to je zadatak bio obavljen, Odorik je, kad se rijeio Almonija i Coreba koji su u tom pothvatu sudjelovali s njim, pokuao napastovati Izabelu. Na njenu sreu, ili bolje rei nesreu, njoj su u pomo pritekli neki gusari i Odorik je pobjegao. Na alost ti su ljudi bili trgovci robljem te su je zarobili. Nju od tada u ovoj peini uva ova baba dok oni ne pronau kupca. Cilj im je da djevojka ostane nevina kako bi je mogli to skuplje prodati. Kad je Izabela dovrila priu, u peinu su navrli trgovci. Meutim Orlando je bio spreman te ih sve savladao. Starica je, kad je vidjela koliko je sati, pobjegla. Izabela zahvaljuje Orlandu i moli ga da je ne ostavlja. Bradamante bijae tuna kad je vidjela da se Melissa vratila bez njenog dragog. Melissa joj govori da se Ruer oslobodio iz Alcininog ropstva, ali da je sada ponovo u Atlanteovim rukama. Savjetuje joj da krene prema tom zaaranom dvorcu. Tamo e ugledati kako se Ruer bori s divom. Meutim to nee biti pravi Ruer, ve opsjena. Zato, kad ugleda tu prikazu, neka je ubije bez obzira to lii na Ruera jer e tako aroliji doi kraj. Bradamante poslua savjet i krenu. Ipak, kad je vidjela lice svog dragog, ona povjerova da je to uistinu on i zaputi se za prikazom u dvorac. Tko je, bez obzira na Melissino upozorenje, zavrila kao i drugi vitezovi. Nadalje se opisuje raspoloenje u Agramanteovim redovima i uvodi se novi lik Mandricard, sin Tatarskog kralja Agricana, poznat po svojoj jakosti i estini. Kad je uo ta je Orlando napravio nedavno saracenskim redovima, poeo ga je traiti. Putem naie na pratnju koja je pratila djevojku maurskog viteza Rodomomonta. Djevojka se zvala Doralica. Svidje se na Mandricardu i on je nasilno ugrabi. Za to vrijeme Rodomont hara kraj Pariza i prijeti osvajanjem grada. On je sam pobio na stotine ljudi. Vladar Karlo trai boju pomo. Bog odlui poslati Neslogu, Prevaru i sline stvari meu Maure. Vratimo se Astolfu. Logistilla ga oprema za povratak kui i daje mu galiju s posadom. Dala mu je i jednu knjigu koja e mu pomoi protiv magije, te jedan rog od kojeg, kad se u nj puhne, svak bjei od stravinog zvuka koji proizvodi. Tako opremljen, Astolf odlazi. Laom 33

je plovio do kraja Crvenog mora, a zatim je nastavio jaui brzonogog Rabicana. Ne zamae mnogo, a ve naie na pustolovinu. Neki mu pustinjak kaza kako tu u blizini ima jedan div koji vitezove hvata u mreu, te ih zatim jede. Astolf odlui poi tamo i okuati svoj rog. Doavi tamo zapue u rog a div stade bjeati te se zaplete u vlastitu mreu. Graani Kaira, u ijoj blizini se nalazio div, zahvalie paladinu za junatvo. Rekoe mu da s druge strane Nila ima neki pljaka, vjetac, grdosija, po imenu Orril, sin vjetice i maka, te kako ih stalno ugroava. Astolf se odmah uputi tamo. Zatee dvojicu vitezova kako se upravo bore s njim. To su bili braa Aquilant i Grifon.21 Aquilant je nosio crni, a Grifon bijeli plat. Bili su to ratnici nad ijom su sigurnou bdjele vile koje su ih od malena uzele pod svoju zatitu, nakon to su ih spasile iz ralja zvijeri. Koliko god oni Orrila ranjavali, rane bi mu odmah zacijelile. Ako bi mu odsjekli koji ud, narastao bi novi, i sl. Pribliavala se no i bitka se morala prekinuti. Astolf im prie i oni se srdano rukuju jer su se poznavali odavno. Astolf zatrai dozvolu da se on pokua sukobiti sa vjecem. Oni pristanu i upozorie ga da su anse male da se grdosija pobijedi. Te veeri paladin proui Logistillinu knjigu i nae da se Orril moe ubiti ako mu se iupa jedna posebna dlaka s glave. Kako poznati tu dlaku, nije pisalo. Sutradan izae Astolf na megdan. U boju uspije Orillu odsjei glavu. Glavu ukrade i maem mu odree svu kosu. Orril bi mrtav. Braa estitae Astolfu a on im predloi da zajedno s njim krenu u Europu kako bi se borili. Oni pristadoe. Trojica junaka najprije posjetie Palestinu. Tamo Grifon primi vijest da ga njegova ena Orrigila vara s nekim iz Antiohije. Aquilant, pameti bistrije, stalno ga je upozoravao na nevjernost te ene, te ga je savjetovao da je ostavi i da je se kani. Grifon meutim, kriom otie od njih i zaputi se u Antiohiju. Blizu Damaska sretne Orrigilu i ljubavnika. Njih oboje bjehu i prevrtljivi i podli. Stoga se nevjernica odmah snae i poleti u zagrljaj Grifonu. Ree mu kako je svo ovo vrijeme eznula za njim, da je bila uplakana i da se razboljela od tuge. Zatim se njen brat (pokaza na ljubavnika) ponudio da je prati dok ne nae svog dragana. Grifon, lakovjeran, povjerova. ak njenog ljubavnika sasu s mnogo ljubavi i panje. Njih se troje uputi za Damask gdje su se odravale bojne igre. Rinaldo s ogromnom vojskom stie do Pariza. Vojsku je pratio Muk koji je poslao aneo Mihovil sve dok nije dola do grada. Zatim se zaue trube i estoka se bitka povede. U vojsci je bio i Ariodante, koji je sada postao duka od Albanije, jer je to prisvojio od Polinesa. Junatvima se na kranskoj strani istiu Rinaldo i Zerbin, a na maurskoj Rodomont, koji je sam uspio upasti meu zidine Pariza.

21

Gismonda je majka Grifona i Aquilanta, kojoj su oni bili jo kao djeca ugrabljeni od krilatog lava (grifone) i orla (aquila), pa odatle im i imena. Turpin sumnja, da li su bili sinovi Oliviera ili Ricciardetta.

34

Grifon od jednog viteza saznaje storiju o vitekim igrama u Damasku. Kralj Nur-Edin odravao je igre. Pria o nastanku igri vrlo je zanimljiva. Kroz priu o tom dogaaju nailazimo na dosta stvari uzetih iz Odiseje, tonije iz prie o kiklopu Polifemu. Kralj NurEdin ljubljae djevojku Lucinu, ker kralja Cipra. Na dan njihovog vjenanja, kralj i Lucina, zajedno s pratnjom, meu kojom je bio i vitez koji pria priu, otplovie s Cipra prema Siriji. Putem nabasae na otok na kojem je ivjelo udovite zvano Orko. Neman ih zarobi sve osim kralja. Orko je bio slijep, ali je zato imao dobar njuh. Zarobljenike je zatvorio u peinu gdje je uvao dosta ena. Dok enama nita nije inio, mukarce je jeo. Odmah je za veeru pojeo tri lana posade. Ujutro je sa svojim ovcama krenuo na ispau a vrata peine je zatvorio ogromnim kamenom kako nitko ne bi mogao izai. Nur-Edin doe do peine a jedna ena mu ree da bjei jer se Lucini nee nita dogoditi, ali ako njega uhvati, nastradat e. Vidjevi da Nur-Edin nee da odustane od spaavanja drage, ena mu dade da se namae kozjim lojem i kaza mu da stavi na sebe ovje runo. Tako e se s ovcama uvui u pilju. Tako i bude. NurEdin se zajedno s ovcama koje su se vraale s ispae, uvue u peinu. Tu veer udovite pojede dvojicu i poe spavati. Nur-Edin da prijedlog da zakolju ovaca i da se svi namau lojem i navuku runom, kako bi ujutro izali s ovcama. Prijedlog bi prihvaen. Ujutro ih Orko stade na izlazu pipati i proputati mislei da su ovce. Jedino se Lucina, koja je izlazila meu zadnjim, nije namazala. Orko se, kad je spazio da to nije ovca, razljutio i bacio je natrag u peinu. Ovce, ljudi i ene pooe kao stado za Orkom na ispau, a kad ovaj zaspa, svak se razbjei kud je htio. Samo Nur-Edin osta, u nadi da e spasiti Lucinu. Kad se naveer s ovcama, meu kojim je bio Nur-Edin, vratio u spilju, Orko vidje da je posada nestala i za sve okrivi Lucinu te je za kaznu dade okovati za stijenje. Meutim vitezovi Gradass i Mandricard, koji su tuda nailazili brodovljem, spase Lucinu. Nur-Edin, kad je to od Orkove ene saznao, otie od Orka na ve spomenuti nain: pobjee iz stada dok je ovaj spavao. Dugo je opet lutao morem traei svoju ljubovcu, godinu dana. Kad ju je pronaao, odluio je u tu ast prirediti bojne igre, a te se igre odravaju sutra. Nagrada za pobjednika bijae bojno oruje koje je kralj nedavno kupio od nekih armenskih trgovaca. Grifon i Martano (tako se zvao ljubavnik Orrigile) dooe na bojno polje kao par. Martan se meutim pokae kao velika kukavica i pobjee s bojnog polja, praen porugom i zviducima. Grifon bijae bijesan zbog toga jer je samim tim rug pao i na njega. Stoga se on odlui boriti najee to je mogao, kako bi si obranio ast. Svi bijahu zadivljeni Grifonovom hrabrosti a on, u ovom trenutku nimalo eljan slave, odlui, prije nego to je imao uzeti pobjedniki dar, otii u svoj konak, napasti Martana i odmah krenuti na put, to dalje od Damaska. Martan mu, a u tome mu pomae i Orrigila, petlja razne lai. Napokon oni napustie grad i dooe do jedne krme. Dok je Grifon spavao, 35

Martan mu ukrade konja i opremu i vrati se u Damask. Tamo za sebe i za svoju ljubavnicu pokupi svu slavu i ast od Nur-Edina uzevi Grifonovo ime i ukravi njegovo ostvarenje. Kad se Grifon probudio, od krmara je saznao sve, pa i to da Martan nije Orrigilin brat, ve ljubavnik. Sav bijesan uze Martanovu opremu i konja (u tom trenutku nije razmiljao da je napravio pogreku), te odjaha u Damask. Vidjevi da se navodna kukavica vratila, kralj pita Martana kako se on, takav junak, mogao spajdaiti s ovakvim mlakonjom. Martan odgovara da on nema pojma tko je to, da su se sluajno sreli na putu za Damask, i da takav ovjek zasluuje za svoje djelo najstrou kaznu. Kralj odmah naredi da se Grifon zatvori, a sutra e biti javno preputen porugama, psovkama, poniavanju i sl. Grifon tako bi uhapen a ujutro, kad je trebalo izvriti kaznu, Martan nae neki razlog te s Orrigilom napusti grad, bojei se da ne bi Grifon sluajno doao do rijei. Grifona svezae i dadoe ga u nekim kolima vui kroz grad a stanovnici, meu kojima je bilo najvie baba, ena i djece, dadoe se na najbrutalnije naine iskaljivati na njemu. Grifon to vie nije moga podnositi. Oslobodi se, dohvati se maa i udari po narodu, a itav grad zahvati panika. Spomenuto je da su se vie sile uplele u bitku pod Parizom. Nesloga alje Ljubomora da javi Agramantu da mu je Mandricard oteo djevojku. On u obliku patuljka javlja Agramantu tu vijest i Agramant, u trenutku kad je najvie harao, naputa bojite i odlazi u potragu za Mandricardom. Kad je kralj Nur-Edin vidio ta Grifon radi od puka, poalje na njega vojsku. Meutim ni vojska ne proe bolje. Spoznavi hrabrost tog ovjeka, Nur-Edin obustavi bitku i pozva Grifona. Tada kralj ustanovi istinu i Martanovu podvalu. Sada kralj obasu Grifona panjom, a poto je bio ranjen, da mu najkvalitetniju njegu. Aquilant je za to vrijeme krenuo u potragu za bratom, a Astolfu je rekao da ostane u Jeruzalemu i da ih saeka dok se ne vrate. Srea se nasmijei Aquilantu i on uskoro nabasa na Martana i Orrigilu. Martan je i ovaj put imao uvjerljivu priu da se izvue. Rekao je da mu je Orrigila sestra i da se Grifon nije spram nje vladao asno. Stoga je on odluio, budui da se nije smio s njim sukobiti, ukrasti mu konja i opremu, te povesti sestru sa sobom. Orrigila je sve to potvrdila. Aquilant pak nije htio nasjesti na priu jer je iz pouzdanih izvora znao da je Orrigila Martanu prilenica. Zato ih zarobi te povede sa sobom dok ne nae brata, a ovaj nek im sudi. Dooe u Damask i kralj odmah Orrigilu i Martana baci u tamnicu. Grifonu rekoe neka odlui koja e im se kazna dati. Meutim Grifon, koji je jo u srcu bio slab prema Orrigili, a poto to nije htio priznati, zaloi se da im kazna ne bude jaka. Odlui se da se Martan vue kroz grad po kaldrmi, s tim da se ostavi na ivotu, a neka Orrigila u tamnici eka povratak plemenite Lucine koja e joj suditi. Kralj, elei jo jednom izraziti zahvalnost brai i elei im se oduiti za nepravdu, dade da se 36

kroz mjesec dana organiziraju nove viteke igre. Oglas bude poslan po raznim zemljama. Tako doe i do Astolfa koji odlui sa drugom Sansonettom, koji je bio vladar Palestine, poi okuati sreu. Putem sretnu slavnu ratnicu i viteza skitnika, Marfisu, koja se s Astolfom poznavala otprije, i koja je izrazila elju da i ona krene s njima. Kad dooe na natjecanje, Marfisa opazi da je kao glavna nagrada izloen njen tit, tit koji je ona jednom izgubila dok je gonjala lopuu Brunella. Sada bijesna pojuri da uzme svoj tit i nasta gungula. Marfisi se prikljuie Sansonett i Astolf nemajui pojma o emu se radi. Grifon i Aquilant stadoe na stranu kralja. Meutim kada poznadoe Astolfa, situacija se smiri i sve bi objanjeno. Grifon, koji nije teio za nekom nagradom osim kraljeve odanosti, ree da, ako je tako, spremno se odrie oruja. Ponovo bi organizirano natjecanje, ali ovaj put za drugu nagradu. Ni braa, ni Astolf, ni Marfisa nisu sudjelovali, pa je Sansonett odnio nagradu. Svi se pogostie u miru, a nakon nekoliko dana viteka petorka, koju su inili Astolf, Marfisa, Sansonett, Aquilant i Grifon, oprosti se od Nur-Edina i krenu za Pariz okuati svoje vitetvo u pravom boju: Marfisa na strani Maura, a ostali na strani krana. Dvojica saracenskih vojnika, Cloridan i Medor, tuni su zbog smrti njihovog kralja Dardinela, Almonteovog sina, kojeg je u boju usmrtio Rinaldo, i ije je tijelo ostalo na kranskoj strani. Stoga odlue da se uuljaju meu krane i otmu truplo. To im poe za rukom, ali dosta kota, predvoenih Zerbinom, dade se za njima. Cloridan predloi da bace truplo i da bjee, te otie mislei da je i Medor s njim. Meutim Medor, koji je toliko ljubio svog gospodara, ne htjede pustiti njegovo tijelo te ga krani sustigoe. Vidjevi da drug nije s njim, Cloridan se odlui vratiti. Za to vrijeme Medor ponizno moli Zerbina da mu dopusti izvriti plemenitu namjeru. Zerbin, ganut mladievom priom, odlui mu to dopustiti, ali jedan podli vitez zabi koplje mladiu u grudu i pobjee. U to navali Cloridan elei osvetiti brata ali ubrzo strada i on. Zerbin i ostali djenue se za onim podlim vitezom da ga kazne. Tu se sada nae ki kana kitajskoga, Anelika. Medor ipak nije bio mrtav, ve teko ranjen. Anelika se odmah pone starati o njemu koristei medicinske vjetine koje je nekad davno u Indiji nauila. Njegovala ga je u jednoj pastirskoj kui. Kad je momak prizdravio, izmeu njih dvoje pojavi se ljubav. Odabirom Medora, a ne Rinalda ili nekog drugog prekaljenog viteza, Anelka je pokazala da vie voli plemenito srce nego krvavu viteku slavu. Anelika namisli da krene s njim u Indiju i Kitaj gdje e mu dati ezlo u ruke. Dvoje zaljubljenih najprije krenue prema paniji. Viteka petorka koja je krenula prema Parizu nala se u pomorskoj oluji. Dooe pred grad Laiazzo. Kapetan broda ne htjede pristati u luku jer to bjee grad ena ubojica. Svakog tko ovdje doe eka ropstvo ili smrt. Spasit se moe samo onaj koji uspije u boju savladati 37

deset junaka, i potom spavati u jednoj noi sa deset ena. Vitezovi ipak natjerae posadu da pristupi u luku. Doeka ih 6000 naoruanih ena. Izloie im njihova pravila: ako neki junak uradi to se od njega trai, on ostaje ovdje kao knez, a ostali mogu ii. Ne uspije li pak, sve ih eka smrt i ropstvo. Vitezovi izmeu sebe bacie kocku i drijeb pade na Marfisu, za koju, pod oklopom, nitko nije slutio da je ensko. Ona se hrabro upusti u bitku. Borila se s devetoricom, a onaj deseti, vitez u crnom, ne htjede pristupati bitki. Kad je Marfisa svladala ovu devetoricu, tada se i on upusti u boj. Zamete se duga i teka bitka sve do u mrak, a onda je prekinue i odluie ujutro nastaviti. Crni vitez, koji je bio ujedno i knez, pozva Marfisu i drugove u svoj stan na konak. Tamo e Marfisa biti najsigurnija, jer je ubijanjem devetorice ostavila devedeset ena udovicama koje su sada bjesne na nju. Kad dooe u stan i skinue oklope, Marfisa se iznenadi kad vidje da je to mladi od 18 godina, a knez takoer kad vidje da se borio s djevojkom. Mladi pria o sebi, o tome kako je dospio ovdje i o tradiciji ovoga grada. Zove se Divlji Guidon, ovamo je prispio na slian nain kao i ovi vitezovi, uradio je to se trai i postao knez. No njegove su ovlasti male, za sve se pitaju ene, one su ratnice, a mukarci, kojih ima znatno manje, roblje su i radna snaga, te slue za odravanje vrste. Grad su u Antici osnovale ene koje su u ovoj zemlji bile ostavljene od svojih mueva. Zato su se odluile grdno osvetiti mukom rodu te su ustanovile ovaj kruti zakon koji se prenosio sve do dana dananjega. Uspostavi se da je Guiodon Amonov sin, dakle roak Astolfov. Roacima bi ao to e nakon sutranjeg dana jedan od njih morati otii ili u smrt (ako Marfisa pobijedi) ili u ropstvo (ako Guidon pobijedi). Zato se vitezovi dogovorie da se sutra borbom pokuaju probiti do obale. Njih estero preko noi se oboruae a ujutro, umjesto borbe Marfise i Guidona, nasta bitka izmeu vitezova i ena ratnica. Astolf, vidjevi kakva je situacija, odlui dunuti u svoj rog. u se strahovit zvuk, od kojega pobjegoe sve ene, ali i vitezovi koji se dokopae luke i zaplovie prema puini. Kad su doli na sigurno, nisu se mogli pogledati u oi od srama. Astolf je ostao u onoj zemlji. Meutim, imao je rog i s njim je bio siguran. Kad su vitezovi doli na francusko tlo, Marfisa se oprosti s njima i krenu za svojim pustolovinama. Sretne neku staricu koja zatrai od nje da je prevede preko rjeice. Marfisa je postavi na svog konja i dovede je na drugu obalu, te je otprati do puta. Tada sretnu nekog viteza koji je tuda iao sa svojom enom. Bio je to Pinabell koji je gurnuo onda Bradamanteu u jaz. Njegova ena, koja je nakon pada arolije iz Atlanteova dvorca osloboena, bila je takoer gorda, zla i ohola. Ona se stade rugati starici, a Marfisa, ne mogavi to otrpjeti, izazva Pinabella i u boju ga obori s konja. Zatim natjera Pinabellovu enu da skine svoje vrijedne haljine i dadne ih starici, a njoj obue stariine prnje. Jo joj oduzme konja i pokloni ga starici. Marfisa i baba, obuena kao dama (izgledala je jo runije i potpuno komino), nastavie put. Nakon nekoliko 38

naioe na Zerbina koji je lutao ljut jer nije mogao nai onog podlaca koji je, kako je on mislio, usmrtio onog maurskog mladia. Zerbin ipak nije mogao suzdrati smijeh kad je vidio ovo ruglo od starice. Marfisu to uvrijedi i natjera ga da prizna kako je to najljepa djevojka. Zerbin i dalje goni alu. Napokon Marfisa predloi ovaj uvjet: njih dvoje e se sukobiti, a tko izgubi morati e staricu vodati svuda za sobom. Zerbin pristane. Hrabra ratnica s Istoka u dvoboju bi bolja od junakog Zerbina i ovaj, Budui da je zadana rije vitezu svetinja, morade babu vui svuda za sobom i braniti joj ast ako joj se netko naruga. Zerbin, koji ionako bjee ogoren, nije ni slutio kako je ta starica zla. Bila je to ista ona svodnica koja je Zerbinovu Izabelu uvala u onoj peini. Kad joj Zerbin ispria kako nita ne zna o svojoj djevojci, ona, poznajui tko je to, da mu napakosti ree kako je Izabela pala u ruke dvadesetorice trgovaca i kako su joj oni oteli nevinost. Zerbin bjee bijesan i na babu, koju mora vui za sobom, i na sve to ga je snalo. Nije elio vjerovati da je to s Izabelom istina. Ubrzo im se priblii neki holandski vitez lutalica koji se zvao Ermonid. Baba ga pozna i ree Zerbinu kako joj je taj vitez pobio najblie, a sad trai da i nju ubije. Kad je to uo, Zerbin joj obea da e se boriti protiv njega. Ermonid im prie i sasvim mirno ree Zerbinu da se, ako je imalo astan, kloni te babetine u kojoj je sami vrag, te da mu ne stoji na putu da je lii ivota. Meutim Zerbin, uvjeren da se bori za pravdu, stade mu na megdan. Ermonid bijae nakon borbe teko ranjen. U tim trenucima zatrai od Zerbina, u kojem je poznao asna ovjeka, da uje istinu o toj zlobnici. Ermonid imae brata Filandra koji je blizak bio grkom dvoru gdje je imao prisnog prijatelja Argeja. Negdje u srpskoj zemlji Argej je imao svoj grad u koji je doveo i svog prijatelja. Argejeva ena bila je upravo ova podla baba, a zvala se Gabrina. Ona baci oko na Filandra, a ovaj, ne htijui gubiti Argejevo prijateljstvo, nije se elio uputati u vezu s njom. Jednom prilikom, dok je Filandro leao ranjen (ranu je zadobio u nekom dvoboju), i dok je Argej bio na putu, Gabrina mu je prila i napastovala ga. Filandro odlui da e najbolje biti ako otputuje. Muu nije htio izdati Gabrinu jer je znao koliko je ovaj ljubi. Zato Filandro, ionako teko ranjen, napusti dvor. Kad se Argej vrati, Gabrina mu ree kako ju je Filandro silom obeastio, te se sad nalazi u bijegu. Argej odmah okupi pratnju i dade se u potragu za Filandrom. Filandro, onakav ranjen, nije mogao daleko stii. Argej ga je uhvatio i baci u tamnicu da tamo trune do kraja ivota. Gabrininom bezobrazluku nije bilo kraja. Ona ga je i u tamnici salijetala. Filandro je, ak i ovdje bio vjeran prijatelju, jer je znao da Argej nije bio ovome kriv. Gabrina jednom smisli najpodliji plan to se moe zamisliti. Argejev suparnik zvao se Morando. Ovaj je esto vrebao priliku da uzme potkupljivanjem dunosnika uzme grad u svoje ruke. Ali to je samo smio raditi kad je Argej na putu. Gleda Argej kako e mu dohakati, te odlui objaviti da odlazi u Jeruzalem, a u stvari skrit e se u blizini grada i ekati. 39

Svoj naum objavi, po belaju, Gabrini. Svi u gradu, pa i Filandro, mislili su da je gospodar na putovanju. Gabrina tada doe u tamnicu i ree da e opaki Morand te noi pokuati zauzeti grad. Stoga trai od Filandra da, ne zbog nje, ve zbog Argeja, ubije Moranda kada doe, a ona e mu pomoi u tome tako to e Moranda e namamiti u svoju sobu, i Filandru nee biti teak zadatak. Tako je i bilo, samo to ono nije bio Morand, ve Argej. Prokletnica je udesila tako da Filandro usmrti svog prijatelja. Nije se Filandro mogao oporaviti od oka, a ve mu Gabrina postavlja ultimatum. Ukoliko ne eli da ga otkriju (jer tada bi zbog ovog ubojstva bio izloen stravinim mukama), mora poi s njom i udovoljavati svim njenim eljama. Jo se mora na to zakleti s tisuu zakletvi (a znamo da je vitezu zakletva svetinja). Jadni Filandro, pritijenjen izmeu dvije grozne stvarnosti, zbog straha od muenja morade pristati. Tako oni napustie Grku i dooe u francuske zemlje, a po Grkoj ostavie glas bruke krvave. Filandro pane u nemo mrzei iz dna due ovu enu. Uskoro se od jada i razboli. Gabrinina ljubav, pak, ubrzo se ohladila i ona nae novog ljubavnika, nekog lijenika. elei se i Filandra rijeiti Gabrina naloi lijeniku da spravi otrov za njenog bolesnog mua. Filandro popije napitak a zatim Gabrina, jer je tu bilo jo svjedoka, zatrai od lijenika da i on popije kako bi se prisutni uvjerili da nije otrov. Lijenik, poliven hladnim tuem, morade popiti. Filandro izdahnu prije njega a lijenik, gonjen samrtnim mukama, otkri prisutnima sve o Gabrini. Nju odmah bacie u tamnicu. Tu se Ermonidova pria prekida jer, muen bolovima, nije mogao dalje priati. Njegove titonoe se pobrinu za njega a Zerbin mu se stade izvinjavati jer on je vrio viteku dunost ne znajui prave istine. Ermonid samo trai od Zerbina da se, ako je ikako mogue, rijei te prokletnice koja svakog sunovraa u propast. titonoe nastave da se brinu oko Ermonida, a Zerbin s Gabrinom nastavi dalje mrzei je najvie to se mrziti moe. Sad je jo i bio vrlo oprezan. Uskoro Zerbin naie na mrtva viteza. Astolf uskoro dolazi na francusko tlo. Kad je siao s konja, neki mu seljak ukrade Rabicana. On se djene za njim i nae se u arobnom Atlanteovom dvorcu. Vidjevi da se nalazi na zaaranom mjestu, uze knjigu i nae da e arolija nestati ako se digne prag. Atlante, pobojavi se unitenja svoje utvrde, pred oima zarobljenih vitezova prikaza Astolfa kao onog diva ili bilo koju drugu utvaru krivu za nestanak najmilijih osoba ovih junaka. Tako Bradamante, Ruer, Gradass i ostali nasrnue na Astolfa. Ovaj upotrijebi svoj rog i sve ih zaplai. Tada ukloni prag, razbi sve to se nalazilo ispod, te dvorac ieznu. Vitezovi bijahu slobodni. Astolf u blizini nae na svezanog Ippogrifa, kojeg je onda, kad je Ruer napravio pogreku i izgubio ga, prisvojio Atlante. Astolf poeli da baci ir po svijetu na ovom krilatom konju. U Indiji je vidio kako Logistilla poduava Ruera upravljanju letaem. Bi Astolfu ipak ao ostaviti Rabicana, te ostade dugo tu nekajui se. Za to vrijeme Ruer i Bradamante 40

napokon su se nali. U onom dvorcu nisu se zbog arolije mogli prepoznati. Odluie se uzeti. Bradamante trai od Ruera da pree na kransku vjeru kako njihovom braku ne bi bilo zapreke. Ruer to obea jer su mu i otac i djed bili krani. Krenue prema nekoj opatiji gdje bi se Ruer trebao krstiti. Putem sretnu uplakanu djevojku. Ona im pria da je tu u blizini, u jednoj utvrdi, zarobljen mladi. Taj mladi bijae kranin a ljubio je ker panjolskoga kralja Marsilja. Uhvatie ih da su zajedno i od tada mladi u onoj kuli eka smrt. Ruer i Bradamante odmah poele poi onamo da ga spase. Djevojka im ree da im na putu stoji grad grofa Pontiera, zvan Altariva, gdje Anselmov sin Pinabell, koji uza se dri zakletvom vezana etiri viteza ija je hrabrost svuda proslavljena, otima vitezovima oruje a djevojke svlai. Razlog takvom zakonu, naravno, bijae uvreda koju je Marfisa onomad nanijela Pinabellovoj eni. Vitezovi koji izvravaju Pinabellov naredbe su Aquilant, Grifon, Sansonett i Guidon. Kad su oni stigli u njegov grad, Pinabell ih je lijepo primio, da bi ih potom uhvatio na spavanju i zaprijetio im najveom kaznom, ukoliko se ne zakunu da e biti u njegovoj slubi. Ruer i Bradamante rekoe djevojci da ih odvede tamo. Dok se Ruer bio s vitezovima, Bradamante, koja je poznala Pinabella, dala se u trku za njim. On je ispred nje bjeao u uma, a ona ga je sustizala. Nakon to je Ruer oborio Sansonetta na zemlju, Pinabellova ena naredi ovoj trojici da zajedno jurnu na Ruera a oni, preko volje, moradoe pristati. U borbi Grifon razdera platno koje je skrivalo Ruerov tit i snana svijetlost savlada ovu trojicu junaka. Ruera uhvati sramota jer je uz pomo magije doao do pobjede. Zbog toga baci tit u neki zdenac da ga vie ne sramoti. Zatim se dade u potragu za Bradamantom. Ona je u meuvremenu ubila Pinabella i tako mu se osvetila za njegov podmukli in. Bradamante i Ruer sad se ponovo trae. Bradamanta naie na Astolfa. Nakon to su se kao roaci pozdravili i izljubili, Astolf ostavi djevojci Rabicana i udesno Argalijevo koplje na uvanje, a on se vinu na Ippogrifu u zrak. Bradimante s tri konja (Rabican, Ruerov konj Frontin kojega je ona jahala dok je Ruer bio u Alcininom ropstvu, i njezin konj koji je bio ukraden od Pinabella a sad ga je opet zadobila) krenu nadajui se da e stii u opatiju Vallombrosa, gdje pretpostavljala da bi Ruer mogao biti. Meutim put je nanese u Montalban, njezino rodno mjesto. Protiv njene volje obitelj i roaci je zaustavie jer je odavno nisu vidjeli. Bradamante, smatrajui da ne bi bilo u redu da ih odmah napusti tu ostade. Svoju povjerljivu prijateljicu poalje zajedno s Frontinom Rueru. Naloi joj sve to e mu kazati, ree joj da, ako je tko presretne, nek samo kae da vodi Ruerova konja i nema se ega bojati. Ippalca ode. U umi naie na Rodomontea koji trai Mandricarda. Ovome se svidje konj ali bi mu neasno oteti ga jednoj eni. Meutim, kad Ippalca ree da je to konj najboljeg junaka od sviju, Ruera, to razdrai Rodomonta, otme joj konja, i ree da prenese poruku Rueru da ga 41

on, Rodomont, spremno eka na megdanu. Tko pobjedi, njegov je konj. Ippalca obasu Rodomonta svim grdnjama. Ovaj se udalji. Le na koji su Zerbin i podla Gabrina naili bio je upravo Pinabellov. Dok je Zerbin traio tko bi mogao to poiniti, Gabrina je stala pljakati Pinabella (ne navodi se je li ga poznala, vjerovatno jest). Poto se pribliila no, Zerbin potrai prenoite u Altarivi gdje je, nakon to su ljudi saznali za smrt Pinabella, nastala velika alost. Knez odlui bogato nagraditi onoga tko otkrije Pinabellova ubojicu. Gabrina, vidjevi priliku novoj podvali, pokaza knezu opasa Pinabellov (koji mu je ona ukrala) i ree da je to nala kod Zerbina. Knez ne vidje bolji dokaz i silna se rulja obrui na Zerbina koji je za to vrijeme bio u dubokom snu. Ali sreom tuda naioe Orlando i Izabela, koja je jahala uz Orlanda otkad ju je ovaj spasio. Smatrala je da e uz ovog viteza lake nai svog dragog. Orlando ree Izabeli da se dri po strani, a on pritee u pomo Zerbinu. Orlando Durindanom napravi silan pokolj. Zerbin bi osloboen, a kad je ugledao Izabelu, obuze ga i radost i tuga i bijes. Mislio je da ara s Orlandom, a u glavi su mu jo bile Gabrinine lai o njoj. Meutim sve se brzo razjasni i Zerbin i Izabela naoe se u dirljivom zagrljaju. Zerbin ree Orlandu da e mu biti zahvalan do groba jer mu je spasio ne jedan, ve dva ivota. Dok su oni tako u veselju bili, prie im Mandricard koji je traio Orlanda i elio se s njim sukobiti. Pored toga, elio je imati i Durindanu. Orlando mu ne odbi dvoboj i oni se sraze. Durindana bjee okaena za drvo. Bitka bijae snana i desi se da se uzda spetlja oko Mandricarda i on pade s konja koji ga stade, obezglavljen, vui. Doralica, koja je u vremenu koje je provela s Mandricardom uspjela pokloniti mu ljubav, djene se za njim. Napokon uzda pue i Mandricard osta slobodan. Nije znao kako e sada nabaviti nove uzde jer mu konj bijae dosta nemiran. Put tuda nanese Gabrinu koja je dala petama vjetra kad je vidjela da je Zerbin osloboen. Mandricard pue od smijeha vidjevi je u odijelu dame. Zatim joj uzme uzde i konja a dade joj svog divljeg, poplai ga i Gabrina, blijeda kao smrt, ieznu na pomahnitalom konju. Ronaldo se za to vrijeme dade u potragu za Mandricardom, a Zerbinu i Izabeli kaza da Mandricardu, ako ga vide, reknu da e on biti tuda jo tri dana, tako da se dvoboj moe zavriti. Zerbinu i Izabeli bijae ao rastati se sa dobrim prijateljem. Orlando tako poe traiti Mandricarda i doe do istog onog mjesta gdje je Anelika njegovala Medora. Po stablima vidje njihove potpise i to ga uini strahovito ljubomornim. Nadao se da to nije istina a kad su mu pastiri potvrdili ono od ega je strepio, Orlando je poludio, u pravom smislu te rijei. Skinuo je sve oruje sa sebe i, potpuno gol, poeo mahnitati. Sva je stabla ruio, upao bi ih s korijenjem, koga bi sreo, a prvi su na redu bili pastiri, ubijao bi upajui glave. Orlando se kao furija obruio na sve oko sebe jer razum ga bjee napustio. 42

Zebin i Izabela u tom periodu naioe na onog izdajicu Odorika koji je skrivio Izabeli zlu kob. Njega su vezanog vodili Zerbinovovi prijatelji Almonij i Coreb. Almonij, presretan to je naao drugara, isporui mu Odorika nek mu ovaj sudi. Odorik se baci pred Zerbina i pokaja se tako da je ovoga uspio ganuti. U to naie na Mandricanovu konju Gabrina. Zerbin je odjednom imao u ruci dvoje ljudi koje je najvie mrzio. Stoga se dosjeti ovoj kazni: Odorik mora vui babu za sobom kud god krene, uvrijedili joj tko ast (a tih e sigurno biti mnogo jer je skrivila mnoga zla po svijetu), morati e je braniti. Tako e oboje biti kanjeni: ona, jer je mnogo zla poinila, i on, koji e branei je, morati uskoro biti ubijen. Ukoliko se zavjet ne odri, Zerbin e ga svojom rukom ubiti. Odorik se zakune. Pjesnik dalje navodi da Turpin vie njih dvoje ne spominje. Iz nekog drugog izvora saznaje se da je Odorik nakon jednog dana objesio babu, a Almonij je njega poslije godinu dana objesio na istom mjestu. Zerbin potom otpravi Coreba i Almonija svojoj vojsci s porukom da se on nee vraati dok ne nae Orlanda. Zerbin i Izabela nastavie potragu. Uskoro naoe svukuda razbacane dijelove Orlandovog oruja, kao i Brigliadora. Od pastira saznadoe njegovu nesreu. Zerbin naprosto nije mogao vjerovati da mu je osloboditelja snala takva kob. Fiordilligi upravo naie tuda. Ona je svukuda traila svoga Brandimarta. Nije znala da je on bio zarobljen u Atlanteovu dvorcu, niti da se, nakon to je osloboen vratio pod zidine Pariza. ula je za Orlandovu sudbinu i stala je sa Zebinom i Izabelom priati o tome. Zerbin skupi sve oruje i okai ga na drvo. Stavi natpis da se to ne dira, jer pripada vitezu Orlandu. Ba tada pristupi mu Mandricard i ree da Orlando samo glumi ludilo, da se preplaio boja s njim i da je, bacivi oruje, potvrdio da se ne smije sukobiti s njim. Tatarin smatra da Hektorov tit, stoga, pripada njemu. Zerbin nije tog miljenja i govori da e Agricanov sin oruje dobiti kad njega savlada. Bitka se zametnu, teka i krvava. Tatarski vitez bi ipak znatno jai. Izabela, kad je vidjela da e joj dragi poginuti primi li jo koji udarac, urigira kod Doralice ne bi li ova uspjela Mandricarda nagovoriti da prestane. Djevojci to poe za rukom, Mandricard otie uzevi Durindanu i borba osta nedovrena. I Fiordilligi odlazi traiti Brandimarta. Zerbin, na smrt ranjen, doe s Izabelom do nekog izvora. ali to je morao propustiti Orlandovo oruje. Vitez nije mogao dugo izdrati. Bilo je jasno da je smrt blizu. Nastaje dirljivi prizor pratanja dvoje zaljubljenih. Napokon Zerbin ispusti duu. Izabela, ucviljena, pokua njegovim maem oduzeti i sebi ivot, jer je smatrala da sada nema radi ega ivjeti. Neki je pustinjak sprijei u tome i navede je, nakon tjeenja i prijaznih rijei, da poe u samostan, kako bi do kraja ivota u Bogu nala svoje smirenje. Asket je namjerava odvesti u samostan u Provansi. Putem u nekom gradu nabave lijes za Zerbina i nastave dalje. Izabela je svog dragog namjeravala pokopati u blizini tog samostana. 43

Rodomonta, Alirskog kralja, put nanese pravo na Mandricarda. Nastade estoka bitka oko Doralice koju zaustavi Agramantov i Marsiljev glasnik. Glasnik kaza kako vojsci prijeti velika opasnost od krana i kako Agramant trai da svi junaci dou pod Pariz. Na stranu glasnika stade i Doralica koja kaza da boj ostave za poslije ako im je iole stalo do nje. Tako izmeu ove dvojice nasta privremeno primirje. Amor potjera Neslogu. Ruer je ostavljen kako trai Bradamanteu. Nakon to je primio od teklia vijest da Agramant trai vitezove, on se askom dvoumio ali ipak je odluio ono to mu je ast nalagala: da pritekne Agramantu u pomo. Putem nabasa na onaj grad u kojem je zarobljeni mladi ekao smrtnu presudu. Ruer, koji nije znao da je nabasao ba na taj grad, pomisli, zbog slinosti mladia i Bradamante, da je to ona, zaleti se i udari po gomili. Mladi, nakon to je osloboen, ree da se zove Ricciardetto i da je brat Rinaldov i Bradamantin. On pria priu o ljubavi njega i Maurke Fiordispine. To je poelo na udan nain. Bradamante u nekom dvoboju bijae lake ranjena pa je podiala kosu, tako da je liila na mukarca. U nju se, ne znajui o kome se radi, zaljubi lijepa Fiordispina. Kad se Bradamante otkrije, ova ostade razoarana. Bradamante, vidjevi kolik pati odlui spojiti nju i Ricciardetta. To joj uspije, a Ricciardetto bjee sretan jer je ve ranije bio bacio oko na tu djevojku. Oni poee tajno ljubovati a kad ih otkrie, Bradamantin brat zavri kao osuenik na smrt. Putujui tako saznadoe vijest da su Ricciardettovi roaci, Malagigi i Viviano, u ropstvu. Ruer odlui pripomoi. U to se sjeti Bradamante kojoj je obeao da e se s njom nai u onoj opatiji. Zato odlui da joj napie pismo i izvijesti je kako on, kako mu ast nalae, namjerava pomoi opkoljenom Agramanteu, a kad se to dovri, onda e se vratiti i onda je njezin. Ricciardetto, jo jedan iz porodice Chiarmonta Aldigiero, i Ruer krenue a usput im se prikljui i Marfisa, koja im ponudi svoju pomo. Kad dooe tamo, razvi se bitka. Braa su bila osloboena. Ruer se divio Marfisinoj hrabrosti a ova opet njegovoj. estolana druina potom doe do nekog izvora gdje im se otkrie slike (u pravom, a ne prenesenom znaenju) buduih vremena. Nitko nije mogao shvatiti to je to naslikano. Pjesnik esto u epu uvodi ovakva predvianja budunosti. Drutvu uskoro pristupi Ippalca i kaza kako je Rueru otet konj. Ovaj odmah poe s njom da nae kradljivca (Ippalca mu ree da to bjee Rodomont). Kad njih dvoje otioe, izvoru pristupe Doralica, Mandricard i Rodomont. Marfisa za to vrijeme, na nagovor Malagigija i Vivijana, bijae obukla suknju. Kad ju je Tatarin spazio, odluio ju je dvobojem prisvojiti te je Rodomontu pokloniti kao naknadu za Doralicu. Izaziva redom Malagigija, Viviana, Riccardetta i Aldigiera, te svakoga pobjedi. Tada pristupi Marfisi i ree joj da po pravu vitetva sada pripada njemu. Marfisa, za koju Mandricard nije slutio da je vitez, ree da e je morati dvobojem zadobiti. Ona se obue u bojnu opremu i oni se skobe. 44

Bitku prekida Rodomont govorei Mandricardu da se sjeti njihovog primarnog zadatka. I Marfisu pozva da im se prikljui. Dolazi i Ruer. Nastaju etverostruki zapleti: Mandricard zbog slinosti titova protiv Ruera, Rodomont protiv Mandricarda, Ruer protiv Rodomonta i Marfisa protiv Mandricarda. Netko se sjeti da je dogovor da nema bitke dok se ne pomogne Agramantu, zatim opet nastane kavga, i sve tako, jer tu je prste imala i Nesloga. Borbe prekida Malagigi koji je znao mnoge arolije. Tako je u Doraliinog mirnog konja utjerao vraga i konj je u divljem trku odnio djevojku sa sobom. Rodomont i Mandricard se djenu za njom, Ruer se oprosti od Ricciardetta i ostalih te s Marfisom potee za njima. Kranski tabor je bez nekih ponajboljih junaka. Rinaldo, koji je bio u uvjerenju da je Anelika utekla s Orlandom, svukuda luta i trai ovo dvoje. Za to vrijeme Mandricard i Rodomont te Marfisa i Ruer sa svojim maem Balisardom kao furije prooe kroz kranski tabor. Mihovil opet potpali Neslogu da baci varnicu na Ruera, Marfisu, Rodomonta i Mandricarda. U njima se probudie stare rane. Uzalud ih je Agramant pokuao miriti. Bi odlueno da se Rodomont i Mandricard prvi sukobe. Meutim umijea se i Gradass i ree, nakon to mu je Tatarin kazao kako je doao do Durindane, kako Mandricard nema pravo nositi Hektorovo oruje. Zato se hrabri Gradass eli tui s njim. Da se sukob povea, erkeski kralj Sacripante poznade u Frontinu svog konja Frontalattea te trai svoja prava. Istog dana kad je podli Brunell Aneliki ukrao prsten, Marfisi rog i sablju, Orlandu Balisardu (koja je poslije kao i Frontin dana Rueru) nestao je i njegov konj. Rodomont i mirni erkez se sukobie. Mnogi otkrie da je Brunell taj, a Marfisa ga odlui svojim rikama objesiti. Agramant, na savjet svog mudrog savjetnika Sobrina, joj to dopusti nee li se nemiri stiati. Marfisa vodei svezanog Brunella odjae od njih. Agramant zatim pokuaje rijeiti spor Rodomonta i Mandricarda tako to pita Doralicu za koga e ona pristati da poe. Oba viteza daju rije da se nee protiviti odluci. Rodomont bijesan i na kralja i na Doralicu i na Mandricarda naputa s dva svoja konjuara tabor. Ruer eli poi za njim ali ga prijei dvoboj s Mandricardom. Odlui, kad to zavri da krene traiti Rodomonta za kojim je ve krenuo Sacripante. Rodomont se nakon dugog putovanja zaustavi u nekoj krmi. Tu mu krmar, da ga udobrovolji pria priu o nevjernosti ena. Na daljnjem putu nabasa na neko skrovito mjesto, razruenu crkvu, i tu se odlui nastaniti jer su okolo bila rodna polja, a bio je i daleko od svega to e ga sjeati na prolost. Jednom naioe tuda Izabela i onaj isposnik. Vidjevi njenu ljepotu Rodomont zaboravi u trenu Doralicu i prijanje jade, zaljubi se na prvi pogled i zakle se da e biti njegova. Isposnik je stade braniti i grdnim rijeima obasipati Rodomonta. To ovoga razljuti te zavitlja pustinjaka u rijeku. Je li preivio ne spominje se. Rodomont Izabelu uze sa sobom ali je ne htjede pridobiti na silu, ve e ekati da se u njoj ljubav 45

probudi. Kako se to nije dogaalo Rodomont je bio sve nestrpljiviji. Izabela odlui da e rae umrijeti nego pogaziti ljubav prema Zerbinu. Za tu se namjeru poslui malim lukavstvom. Ree da e mu za uzvrat da je pusti na miru dati mnogo bolju nagradu, a to je neranjivost koja se dobija kad se tijelo namae sokom jedne posebne biljke. Izabela dobro zna da Rodomont nee ispotivati pogodbu. Najprije e traiti neranjivost a kad je dobije, tada e se okomiti i na nju. Izabela, da bi Rodomonta toboe uvjerila u djelotvornost eliksira, spravi napitak, namae se njime po glavi i ree kralju Alirskom da udari maem iz sve snage. Ovaj to uini i rasijee joj glavu jer to nije bio nikakav udotvorni napitak. Izabela je tako uspjela mirne savjesti otii Zerbinu jer, ne samo to nije ukaljala ast, ve nije digla ruku na sebe nego je poginula od ruke napasnika. Rodomont bijae bijesan na sebe i tuan zbog ove smrti. Da bi, po svom nahoenju, okajao grijeh, on sagradi kulu u kojoj sahrani i Zerbina i Izabelu. Pokraj kule naini most nad provalijom da bi tu doekivao znane i neznane vitezove te bi, kad bi se sukobio s njima, otimao od njih oruje koje bi slagao na Izabelin grob. Most je izgraen na prometnom mjestu gdje put nanosi mnoge vitezove. Ispod mosta bila je rijeka u koju bi poraeni, a vrlo esto i obojica, padali. Rijena voda, mislio je Rodomont, prala bi mu grijehe. Poraenim muslimanima bi samo otimao oruje, dok bi krane bacao u tamnicu da ih u Afriku proda kao roblje. Put tuda nanese i Orlanda. Vidjevi da je ovaj stupio na most, Rodomont ga upozori da je to most samo za vitezove. Goli Orlando nita nije hajao te je nastavio. Rodomont bez oruja izae pred njega mislivi ga kazniti. Rodomont se zaudi odakle u lude ovakva snaga. Nakon to su se dugo borili na mostu, obojica padoe u rijeku. Orlando, poto je bio bez odjee, prije ispliva i nastavi svojim putem ne osvrui se na Rodomonta koji je grmio iza njega. Sve je to vidjela Fiordilligi koja se nije mogla nauditi ovakvoj pojavi najboljeg prijatelja njenog dragog. Ona, kao to znamo, svukuda luta traei Brandimarta. Orlando ide samo pravo i dolazi do panije ruei sve to mu se isprijei. Putem je otimao konje i mazge koje bi, mrcvarei ih, jahao dok ne bi uginuli od umora i gladi, a tada bi uzimao nove. Naie i na Medora i Aneliku. Anelika ga nije poznala jer se bio toliko promijenio. Orlando je s razumom izgubio i pamenje tako da se Anelike vie nije sjeao. On stade gonjati Aneliku. Medor se dade za njim ali mu Orlando zavali tosem konja i konj se srui mrtav. Orlando se nije osvrtao na Medora ve je jahao za Anelikom. Anelika, koja od straha nije stigla upotrijebiti arobni prsten, uskoro se srui s kobile. Na njenu sreu, Orlando je iao za kobilom. Kad ju je stigao, zajahao ju je i nastavio ii dalje. No i ona je ubrzo dokonala svoj ivotni vijek. Vukui mrtvu kobilu za sobom, doe do jednog pastira i ree da bi rado trampio kobilu za konja. Kobila nema drugih mana osim to je mrtva. Pastir se stade smijati i nastavi svoj put. Orlando se rasrdi, usmrti ga i uzme konja. Krenu put 46

Gibraltara i natjera jadnog konja da skoi u vodu. Konj je plivao jedno vrijeme a zatim se utopio. Orlando je nastavio plivajui i dokopao se Afrike. Gradass i Ruer imaju se boriti sa Sacripantom. Kralj Marsilj, da bi se to manje krvi slavnih junaka prolilo, trai da se Ruer i Gradass sloe s prijedlogom da se izvlai tko e od njih na megdan Tataru. Koji bude izvuen boriti e se i za stvar ovog drugog. Oni pristanu i drijeb odlui da Ruer bude taj koji se ima tui. Marsilj i Agramant rado bi i tu bitku sprijeili te ih stadoe moliti da to odgode poslije boja s kranima jer e smrt jednoga od njih biti teak udarac za njihovu vojsku. Doralica itavu no zaklinje Mandricarda da u ime njihove ljubavi odustane. Mandricarda je govor djevojke udobrovoljio, ali kad je ujutro vidio kako ga Ruer spremno eka, lati se oruja i stupi na megdan. Teka se borba povede. Na kraju obojica padoe. Ruer bi teko ranjen a sin Agricana mrtav. Ruer odmah dobi sve poasti koje uz to idu. ak i Doralica, kad je prestala jadati za Mandricardom, pomisli kako bi najbolje bilo da je ljubi ba takav junak. Bradamante je primila od Ippalce vijest kako je Ruer krenuo za Rodomontom i kako e se poslije toga prikljuiti Agramantovoj vojsci. Ruerovo pismo je sve to obrazloilo. U njem je obeao da e joj se povratiti kroz 20-tak dana. Bradamanteu mue sumnje, pogotovo kad je ula da se Ruer nalazi u drutvu Marfise. Strah ju je da se Ruer ne zaljubi u tu hrabru i lijepu djevojku. Bradamante je znala jo jednu istinu koju Ruer nije znao, a to je da je Agramantov otac Trojan ubio Ruerovog oca. Zato joj ne bijae drago da se Ruer bori za Agramanta. Osim toga, obeao joj je da e se pokrstiti. Ubrzo u Montalban stigne i Rinald koji je, kad je uo da su mu roaci zarobljeni, napustio traganje za Anelikom i krenuo da ih spasi. Usput je saznao da su oni ve osloboeni, pa je krenuo u Montalban da ih vidi. Naavi Bradamantu tamo, Rinaldo se s njom izljubi i izgrli, bude tu nekoliko dana a zatim brau i roake, sve osim Bradamante koja je ekala Ruera, povede sa sobom u boj. U umi Montalbanovi sretoe ratnika koji ih sve redom izazove. Nakon to je bio jai od sve Rinaldove brae, Rinaldo je doao na red. Bitka bijae izjednaena. Ratnici nakon dugog vremena otkrie svoja lica i ispred Rinalda stajae brat mu Guidon. Braa se srdano izljube, Guidon ispria svoju priu o boravku u zemlji krutih ratnica i o svemu to ga je snalo, te svi zajedno krenue dalje. Prikljui im se i Sansonett, kao i braa Grifon i Aquilant. Ova su etvorica, kao to znamo, bili u Pinabellovom ropstvu. Uskoro Fiordilligi Rinaldu javlja vijest o Orlandovoj nesrei, kao i to da su Orlandovo oruje i konj u rukama Gradassa jer je Sacripant onda izgubio. Ova skupljena eta odmah nahrupi na Maure i naini straan pokolj. Kad je Karlo uo o tome, posla im paladina Brandimarta. Konano se Fiordilligi i Brandimart naoe. Paladin, im je uo za Orlandovo ludilo, krenuo je traiti svog najboljeg prijatelja. S 47

njim je pola Fiordilligi i odvela ga do onog mjesta gdje Rodomont presree vitezove. Brandimart morade izai na megdan Rodomontu. Sukobie se i obojica zavre u rijeci. Kako je Rodomont ve nauio padati, bilo mu se dole lake snai. Brandimart bijae savladan, Fiordilligi moli Rodomonta da mu potedi ivot. Rodomont joj uslii molbu i stavi ga meu robove. Djevojka se tada vrati u namjeri da nae viteza koji e osloboditi njenog dragog. Rinald i njegovi za to vrijeme pustoe maurske redove. Gradass se arko eli sukobiti s Rinaldom koga, zbog njihovog davnog dvoboja u kojem je Malagigi arolijom izvukao Rinalda, dri kukavicom. Kad su se susreli, odrede mjesto dvoboja, kao i ulog. Gradass daje Durindanu, a Rinaldo Bajarda u sluaju poraza. Hrabra Marfisa odlui Brunellu oprostiti i vratiti se u tabor jer sad Agramant najvie treba pomo. Agramant, koji se sad nalazio u Arlu, nije ba imao milosti te ga je objesio. Bradamante je ekala i ekala Ruera. Ve je davno bio proao rok u kojem joj je on obeao da e se povratiti. Uskoro joj neki vitez ispripovjedi sve o Rueru i to kako sada ranjen lei u maurskom taboru gdje ga njeguje lijepa Marfisa. Pria se da e se oni uzeti im se Ruer oporavi. Tako su mislili svi, pa i ovaj vitez. Budui da ljudi esto izvode zakljuke iz onoga kako neto izgleda, a ne kako jest, Bradamante je povjerovala ovoj prii i bila strahovito ljubomorna. Uze Astolfova Rabicana i njegovo zlatno koplje kojem nije znala moi, povede i Frontina, zaputi se prema maurskom taboru i namjeri da izazove Marfisu kako bi se asno osvetila Rueru za prevaru. Putem sretne poslanicu s Izgubljenog otoka, kako su, pjesnik veli, zvali Island. Poslanica, koja se zvae Ullanija, nosila je caru Karlu zlatni tit kojeg je poslala islandska kraljica. tit je bio u zamjenu za najhrabrijeg viteza Karlova kojega e kraljica uzeti za zatitnika i mua. U Ullanijinoj su pratnji bila tri kralja od Skandinavije koji su mislili da se upravo meu njima krije taj vitez. Zato su se eljeli prikljuiti kraljiinoj poslanici. Bradamante pomisli da bi sve to moglo unijeti razdor meu francuske paladine, ali to joj sada nije bila briga. U potrazi za Ruerom potraila je konaite. Doe do utvrde koju su zvali gradina Tristana. Tu je pravilo bilo da se vitez, ako eli zanoiti tu, mora, ako prvi doe, sukobiti s onim koji doe iza njega. Samo pobjednik ima pravo noiti tu. Kada se radi o enama, ljepa ostaje, runija odlazi. Prije Bradamante u gradinu dooe ona tri viteza koja su pratila islandsku poslanicu. Tako se ona morade suoiti s njima. Astolfovo zlatno koplje jako joj pomoe u borbi i ona pobjedi i dobi prenoite s tim da se morala zakleti da e izai na megdan ako netko doe. Sreom te noi vie nitko nije dolazio. Kad je Bradamante skinula oklop a katelan vidio da je djevojka, ree tad da jedna djevojka mora napustiti konak jer je tu bila i poslanica od Islanda. iri odlui da je Bradamante ljepa. Tada progovori Amonova ki i ree kako ona tu nije dola kao ena nego kao vitez. Stoga taj zakon, koji se odnosi na ene, 48

ne vrijedi za nju. To bijae dostatan razlog i Ullanija ostade u kuli. Katelan im, nakon dobre gozbe, pokaza dvoranu sa slikama na kojima su bile naslikane budue bitke. Tu kulu izradio je nekad sam Merlin i otuda te slike. Dok je Bradamante spavala, ukazao joj se Ruer i rekao da je voli molei je da ne vjeruje glasinama i priama o njemu. Bradamante se budi zbunjena i nastavlja svoj put. Ponovo joj na megdan izaoe ona tri viteza koja su, bez hrane, pod otvorenim kiovitim nebom provela no. Htjedoe obraniti svoju ast ukoliko ele islandsko prijestolje. Bradamante ih za tili as sredi i nastavi put. Oni ne mogae od sramote pogledati Ullaniji u oi a njihova se sramota povea kad im Ullanija kaza da ih je savladala ena. Zato odbacie od sebe konje i bojnu opremu te nastavie put pjeke dok borbom ne zavrijede novo oruje i nove konje. Na taj nain odluili su okajati svoju sramotu. Gradass i Rinaldo su u neizvjesnoj borbi. Odjednom spazie da je Bajarda napala nekakva zvijer. Bilo je to, naime, djelo Malagigija koji je elio prekinuti borbu jer se bojao za Rinalda. Bajard stade bjeati i zaustavi se u nekoj peini. Rinald i Gradass odgode borbu dok se ne nae Bajard. Konja je uskoro naao Gradass i prisvojio ga. Ukoliko naie Rinaldo, on e se boriti, a ako ne naie, konj je njegov. Tako je mislio Gradass koji je konano ostvario svoj san: posjedovao je i Bajarda i Durindanu. Odlui krenuti prema Istoku. Astolf na Ippogrifu stie do Nubije gdje ga primi car Senap. Njihovu su zemlju opsjedale Harpije koje su im derale svu hranu. Bilo je proroanstvo da e zemlju osloboditi ovjek koji e se pojaviti na krilatom konju. Kad je narod Astolfa doekao kao spasitelja, on objasni kralju da on nije nikakav Mesija ve obian smrtnik. Ipak bi prireena velika gozba na kojoj se oekivalo da e, kad nahrupe harpije, Astolf pokazati svoje moi. Meutim Harpije su opet navalile i pojele svu hranu. Tada se Astolf sjeti roga. Zatrai da se napravi nova gozba i naredi svima koji e biti tu da zaepe ui kad se pojave Harpije. Gozba se pripremi a Astolf puhne u rog tako da harpije pobjegoe. On ih je na Ippogrifu slijedio sve do jedne pukotine u stijenama za koju se vjerovalo da vodi u pakao. Harpije prijeoe Cocito22 i nestadoe u dubinama. Astolf odlui sjahati, ponijeti rog s kojim je siguran i, iz iste znatielje pogledati malo unutra. Iao je dokle se moglo ii jer je zrak bio pun dima i sumpora. Tu srete Lidiju, kerku lidijskog kralja. Ona kaza da se tu nalaze ene koje su za ivota bile ohole i nevjerne. Zatim pria svoju priu. U nju bijae zaljubljen vitez po imenu Alceste. Ona mu je zadavala nemogue zadatke koji bi ga trebali uiniti dostojnim njene ljubavi. Prethodno je mladi, kad mu kralj nije dozvolo da se eni Lidijom, poveo vojnu protiv njihove kraljevine. Poslije se pokajao, vratio stvari na svoje mjesto a Lidija ga je, elei ga se rijeiti, slala u pogibli. No on

22

Cocito Kokit, rijeka jadikovka u Podzemnom svijetu, to se razlijeva u barutinu od ljudskih suza.

49

se uvijek vraao iv. Ona mu napokon kae da ga mrzi nakon ega mladi umrije od alosti. Kad je Astolf uo priu, izaao je iz peine, zapeatio ulaz kamenom da Harpije vie ne izlaze te je uzjahao Ippogrifa i vinuo se u visine. elio je otii to dalje od zemlje i stigao je na mjesec. Tamo mu apostol Ivan daje u staklenci Orlandov razum. Bradamante srete Fiordilligi koja je, kad joj je izloila sluaj, zamoli da se sukobi s Rodomontom. Bradamante, kad doe do Rodomontove kule, postavi kralju alirskom slijedei uvjet: ako ona pobjedi, Rodomont mora pustiti sve zarobljene. Pobjedi li Alirac, neka uzme i nju u roblje. Rodomontu se pogodba uini potena i on pristade. Ree da je zarobljenike, meu koje su, traei Orlanda, zapali i vitezovi Sansonett i Olivier, brat Grifonov i Aquilantov, ve poslao u Afriku, ali da e, ako izgubi, poslati ulaka s naredbom da se robovi puste. Bradamante zlatnim kopljem uspije savladati Rodomonta i jo uspije ne pasti u vodu. Nakon toga Rodomont izda naredbu ulaku, skinu sa sebe bojnu opremu i nestade. Bradamante zatim njegovim orujem ukrasi Izabelin grob skinuvi s njega oruja kranskih vitezova a ostavivi ona maurskih. S Fiordilligi krenu u Arl prema maurskom taboru. Zatrai od Fiordilligi da ue u tabor s Frontinom kojega e predati Rueru s porukom da ga jedan vitez eka za dvoboj. Rueru, kad je primio konja i poruku, nije bilo jasno tko ga to izaziva. U meuvremenu su se mnogi maurski vitezovi okuavali s Bradamanteom. Svi su loe proli, pa ak i Ferrau koga je Bradamante doekala otvorenog vizira. Po Ferrauovom opisu izazivaa Ruer zakljui da je to Bradamante i problijedi. Zato bi ga njegova ljubav izazivala? Marfisa pretee Ruera i ona izae na bojno polje da ugrabi svoju priliku. Bradamante je zapita tko je jer je vidjela da to nje Ruer. Kad je ula da je to Marfisa, Bradamante silovito udari na nju s namjerom da se bori na smrt. Jo obasu Marfisu raznim pogrdama to ovu takoer razljuti pa nasta krvnika bitka. Rueru bi ao jer je obje ljubio, Marfisu kao prijateljicu, Bradamanteu kao svoju dragu. Bitka se nakratko prekinu jer su nadrli krani pa oko tabora nasta boj. Meutim odvede Ruera, Marfisu i Bradamanteu na poljanu kraj jednog groba. Tu se Bradamante borila as sa Ruerom, as sa Marfisom. Bitku prekida glas iz groba. To je bio Atlante (mislim da pjesnik ne navodi nigdje njegovu smrt) koji kaziva da su Marfisa i Ruer brat i sestra, roeni od Ruera i Galacielle. Trojan im je ubio oca, majka im bremenita poslana na krhkoj lai da je more proguta. Uspjela se spasiti, ali je na porodu umrla. Djecu je uzeo Atlante i dao da ih othrani lavica. Jednom prilikom, dok je Atlante bio odsutan, arapska druina otme Marfisu. Nakon toga Atlante se zakune da e Ruera uvati pod svaku cijenu, pogotovo onda kad je s neba saznao da Ruer ima poginuti. Na kraju je Atlant umro ne mogavi svladati Ruerovu volju. Brat i sestra sada se zagrle, a njihovom veselju, to su se konano nali, pridrui se i Bradamante. Ruer objasni Marfisi detaljnije o njihovu rodu. 50

Njihova loza potie jo od Hektora, itd. Marfisa nakon ovoga odmah odluuje prei na stranu krana a to isto poruuje i Rueru jer ne bi smio sluiti sina oevog ubojice. Ruer pak kaza da ne bi bilo uredu kad bi sada napustio onoga kojem je zadao vjeru, jer na koncu, Agramant nije Trojan. Tako Ruer napusti dvije ratnice obeavi da e se po povratku oeniti Bradamanteom. Njegov odlazak prekide pla koji su uli u blizini. To su jaukale tri ene koje su bile pretuene i potpuno razodjevene. Meu njima bila je i Ullanija. Ostale dvije djevojke bile su njena pratnja. One im se ale kako ih je neki napasnik presreo i oteo im odjeu. Bradamante i Marfisa odmah im dadoe neke ogrtae i tako svi krenue do jednog sela. U tom selu bile su same ene. Njihova poglavarica govori da tu u blizini ivi ohol ovjek i napasnik koji mrzi enski rod. Zove se Marganor. On je sve te ene odvojio od njihovih mueva te ih dri u tom selu. Ako im netko pokua pomoi ili one pokuaju pobjei, loe se pie. Tada poglavarica ukratko ispria priu o tom uzurpatoru. Marganor je imao dva sina: Cilindra i Tanacra. Obojica bjehu hrabri vitezovi. Cilandro se bio zaljubio u enu grkog viteza. Kad mu ova ne uzvrati ljubav, on odlui da je dobije silom. U dvoboju s vitezom Cilandro izgubi ivot. Marganor sada svu svoju nadu polagae u Tanacra. Tog istog ljeta doe barun Olindro sa enom Drusillom. Tancaro poe stopama brata i zaljubi se u Drusillu. Ne elei da pogine u dvoboju kao brat mu, on odlui s dvadeset ljudi izvriti nou napad na Olindra. Olindra usmrte a Drusilla ree da nikad nee poi za njega svisnuvi od tuge za Olindrom. Odluuje se na osvetu. U tu svrhu uskoro poinje hiniti ljubav za Tancara. Na dan svadbe ona uz pomo jedne starice spravi otrov i tako ubi i sebe i Tancara osveujui svog mua. Marganor je tada poeo proganjati ene i ubijati ih. Ipak neki su ga mukarci umolili da ene stavi u ovaj geto kako bi se izbjeglo daljnje prolijevanje krvi. On je to posluao i tako se ove ene sada nalaze ovdje. Marganor uza sebe ima brojnu vojsku koja mu ne slui od volje, ve iz straha. Sve ene koje tuda nailaze oni presreu, izmlate ih i svuku im odjeu te ih ubijaju na grobu Marganorovih sinova, a mukarce koji ih prate ili ubiju, ili zarobe, ili ih puste, uz uvjet da se zakunu da e mrziti i proganjati ene. Ruer, Marfisa i Bradamante odlue se obraunati s tim gadom. Upravo su tada Marganorovi ljudi provodili onu staricu, Drusillinu sobaricu, koja se uspjela spasiti i doi ak do Austrije. Meutim Marganor je i tamo imao plaenike i uhode pa je starica uhvaena. Nai vitezovi jurnue. Bitka je trajala samo dotle dok nije uhvaen Marganor, a zatim su se svi njegovi ljudi, koji su jedva ekali da se zlobniku desi ovako neto, predali. U borbi su se iskazala i ona tri Skandinavca koja je Marganor, kad je isprebijao Ullaniju i njene drugarice, drao zarobljenim u tvri. bila zarobljena u tvri. Sada su ponovo zavrijedili oruje. U gradu nasta veselje. Marfisa predade enama svezanog Marganora. One ga isprebijae skoro na mrtvo. Ullanija ga prisili da skoi s kule. Njegov ljem i oklop bijahu 51

postavljeni na kamenom stubu na trgu, gdje je dotada bio napisan njegov okrutni zakon, a sada je Marfisa uredila novi zakon u kojemu ene imaju vee privilegije od mukaraca. Ona e lino poslije godinu dana doi i provjeriti uva li se zakon. Nakon toga troje se ratnika uputi za Arl a Islananke ostadoe dok ne saiju haljine dostojne kraljevskog dvora. Ruer ode Maurima, a Djevojke Karlu koji veselo doeka slavnu ratnicu Marfisu. Astolf po povratku na zemlju opet doe do Senapa, koji mu u znak slave pokloni 82000 vojnika s kojima Astolf krenu harati Afrikom. Njima su na pomoi stajale vie sile. Budui da je grof afrike vojske i vitezova bio pod Parizom, Afrikanci su Astolfovim snagama pruili slab otpor. Mudri Sobrin za to vrijeme nagovara Agramanta da sklopi s Karlom mir jer sada na kranskoj strani ima mnogo vie junakih vitezova. Podsjetimo se da su Agramantove snage u zadnje vrijeme izgubile i Gradassa i Mandricarda i Rodomonta i Marfisu. Zato Sobrin predlae da se najbolji junak na kranskoj strani sukobi s Ruerom i tko pobjedi nek njegova vojska bude pobjednik rata. Agramant to izloi Karlu a ovaj prihvati. Rinaldo e biti taj koji e se okuati s Ruerom. Dok je Rinaldo veselo iao u taj boj, Ruera su muile teke misli: ako ubije Rinalda postati e Bradamantin smrtni neprijatelj. Na dan boja Rinald se opskrbi Mombrinovim ljemom koji je Danac Uggier, takoer paladin, donio u tabor. Na Rueru je bio Hektorov ljem. Vitezovi se prije poetka borbe zaklee da e, u sluaju da njihov kralj prekine dvoboj, prei na stranu protivnikog kralja. Dvoboj pone. Dok je Rinaldo silovito napadao, Ruer je gledao da se to vie brani. Melissa tada u liku Rodomonta doe Agramantu i zatrai da se boj prekine. Nastaje opa zbrka i vojske se ponovo sukobie. Rinaldo i Ruer odluie da se ne mijeaju dok ne vide iji je kralj prekrio ugovor. Astolf oslobaa danskog paladina Dudona, Uggierovog sina. Nad Astolfom bdiju apostol Ivan i prorok Ilija, te mu uspijeva od razliitog granja baenog u vodu nainiti ratno brodovlje, i od kamenja konje. Na brodove namiri mnotvo ratnika a komandu povjeri Dudonu. Njihovi brodovi naioe na lau koja je prevozila kranske zarobljenike meu kojima su se nali Brandimart, Olivier i Sansonett. Zarobljenici bijahu osloboeni. Uskoro se pojavi neki luak koji je juriao goloruk na itavu vojsku. Odlazei da vide o kome se radi Astolf i drutvo sretoe Fiordilligi koja se, van sebe od sree, baci u naruje svom Brandimartu. Fiordilligi, kad su proli prvi valovi razdraganosti, ree da je onaj luak Orlando. Astolf, Sansonett, Oliver, Dudon i Brandimart krenue da ga savladaju i vrate mu razum. Nakon teke borbe Astolfu ipak uspije staviti Orlandu pod nos teglu te je on, udiui zrak, udahnuo i svoj um. Orlando je izgledao kao da se probudio iz nekog sna i nije se nieg

52

sjeao to je radio za vrijeme ludila. Ljubav prema Aneliki potpuno mu je izletila iz glave. Astolf i Orlando s vojskom uskoro pritiu veliko afriko utvrenje grad Bizertu. Agramantova vojska se teko dri kod Arla. Vidjevi da e grad pasti, povlai se brodovljem prema Africi. U Sredozemlju ga napade Dudonovo brodovlje. Sobrin i Agramant spase se na amcu. Kad je Agramant prispio na sigurno, prikljui mu se i Gradass za koga se nije znalo gdje je. Ova trojica odluie izazvati na dvoboj Orlanda. Ulak stigne pod zidine Bizerte i javlja to Orlandu. Orlando je sretan jer napokon tako moe doi do Durindane. Sa sobom povede vjerne drugove Oliviera i Brandimarta. Ruer, kad je saznao da je Agramant prekrio ugovor, koliko god da se elio drati pogodbe, smatrao je da bi bilo kukaviki sada napustiti redove. Odlui dakle jo ostati na Agramantovoj strani. Stigavi u Marsej, ugleda kako Dudon dovodi tu maurske zarobljenike. Ruer i Dudon se sukobie s tim da Ruer nije htio zadavati tee udarce budui da je i Dudon bio u nekakvom srodstvu s Bradamanteom. Dudona, koji je bio slabiji, zadivi vladanje Ruerovo i on predloi da Ruer, kao oiti pobjednik, zatrai to eli. Ruer zaiska 7 kraljeva afrikih koji su bili zarobljeni. Dudon ih pusti i jo im dade lau da krenu prema Africi. Krenu tako Ruer s kraljevima ali ih na putu zahvati oluja. Brod svi napustie. Ruer krene plivati, ali vidjevi da ga izdaje snaga, zavapi nebesima i obea da e, ako se uspije spasiti, prei na kranstvo. Tada dobije udotvornu snagu i ispliva na jedan otok. Tu od starca isposnika primi kransku vjeru i starac mu kaza njegovu budunost i njegovo slavno potomstvo. Otkri mu i da e sedam godina nakon vjenanja s Bradamanteom poginuti od ruke Maganeza ali da njegova smrt nee ostati neosveena. Da stvar bude paradoksalnija, Ruerovu lau je oluja, gotovo neoteenu, zaustavila u jednoj uvali, na afrikoj obali. Lau primijetie Orlando, Olivier i Brandimart. Tamo naoe Frontina, Ruerov oklop i Balisardu, Ruerov ma. Obradova se Orlando vidjevi ma koji je nekad bio njegov, a ukrao mu ga Brunell. Smatrao je da je to djelo same providnosti jer su njih trojica krenuli na dvoboj slabo naoruani. Orlando uze ma, Olivier tit, a Brandimart Frontina. Brandimart trai od Fiordilligi da mu, u ast njegova oca koji je umro na taj dan, saije crni plat. To ova i uini, ali i stavi neke crvene are, i uskoro se vitezovi otisnue prema otoiu gdje se ima dogoditi sraz. Fiordilligi mue sumnje. Na otoii se razvi teak boj iz kojega izae itav jedino Orlando: Agramant, Gradass i Brandimart poginue, a Olivier i Sobrin bili su teko ozlijeeni i ranjeni. Orlandu okus pobjede kvari tuga za najboljim prijateljem. Ovaj dvoboj oznaio je i kraj rata: krani su pobijedili. Dok ta vijest jo nije doprla do ostalih, Rinaldo je, moda jedini od krana koji su oekivali skoru pobjedu, bio tuan. On je od Maligigija saznao kako je Anelika otila s 53

Medorom na Istok. On odlui krenuti da je trai. Pod izlikom da ide traiti Gradassa, u kojega je Bajard, po Indiji, on dobi od cara Karla doputenje. Putem se sukobi s paklenom Furijom. U pomo mu priskoi neki neznani vitez i Furija bjee savladana. Rinaldo eli znati tko je taj vitez. Ovaj ga dovede do izvora i kaza da e mu se otkriti kad se ovaj napije vode. Bila je to voda omraze i Rinaldo je, nakon to ju je popio, opet mrzio Aneliku. Vitez mu se otkri i ree da se zove Prezir i nestade. Rinaldo konano bi sretan. Pretpostavljao je da je to Malagigijevo djelo. No to mu nije bilo vano, glavno je da se rijeio zaljubljenosti. Sad je samo elio u Indiju zbog Gradassa, no ubrzo se u dogaaj s otoia: Bajard je sad u Orlandovim rukama i Rinaldo nema potrebe za putovanjem. Stigne u neki zamak gdje ga gospodar ugosti i ponudi ga, ukoliko hoe da sazna je li mu vjerna ena koju voli, da pije vino iz posebnog pehara. Ako se vino prospe, ena je nevjerna; ako ga uspije popiti, ena mu je vjerna. Rinaldo se nekao ali je ipak odbio jer je sad ionako mrzio Aneliku pa mu nije bilo vano. Domaina zadivi Rinaldova odluka i ree mu kako je on prvi ovjek koji je odbio piti iz pehara. Zatim mu ispria svoju ivotnu storiju. Ovaj dvorac, u kojem se nalaze sagradio je uz pomo arolije jedan starac. On je ivio veoma dugo. U 128. godini na tajanstven je nain dobio ker. ena s kojom je bio bila je raskalaena. Ne elei da mu ker bude poput majke on je u ovom dvorci stade uvati od vanjskog svijeta. Kad je bila u cvijetu mladosti (a bila je prelijepa), starac je odlui udati za potena i uzorna mua. Izbor je pao upravo na ovog viteza. Starac mu dade i djevojku i dvorac. ivjeli su sretno i bili su jedno drugom vjerni, iako je jedna druga ena, po imenu Melissa, koja je znala svakojake ari, neprestano salijetala viteza (to je naravno Melissa, Brandimartina savjetodavka i brinica). Ona mu, napokon, uvjeravavi ga da mu ena nije ba takva kakva izgleda, dade ovaj pehar da pije i da tako provjeri da li mu je ena vjerna. On se nekao, ali je ipak probao: pehar je otkrio da mu je ena ista. Bio je, naime, jedan mladi koji je bacio oko na vitezovu enu. Ona ga je ipak uspjeno odbijala. Tada Melissa predloi vitezu da rekne eni da on putuje na Levant, a ona e ga preobliiti u tog mladia. Zatim nek tako preruen otie svojoj eni te je obasipa blagom i dragocjenostima. Melissa je uvjerena da ova nee moi odoliti. Tako je vitez u liku mladia salijetao svoju enu. Ova je, kad je vidjela kakvo joj bogatstvo tobonji mladi nudi, ipak popustila. Melissa u tom trenutku vraa vitezu njegov pravi lik i ena osta pred njim posramljena. Sutradan otputova s onim mladiem javivi vitezu da ga vie ne voli. Melissa je zatim eljela postati vitezova druga ena. Meutim ovaj ju je sada potpuno zamrzio. Melissa je otila i od tada ne zna nita o njoj. Rinaldo se uskoro oprosti od viteza a ovaj ga posla na jednu od svojih laa koja je plovila u istom smjeru kojim je namjeravao ii paladin. Naime laa je plovila Padom. Tamo Rinaldo od kormilara doznaje jo jednu slinu priu. U Mantovi ivljae sudac po 54

imenu Anselmo koji je jako volio svoju enu Argiu te je stalno elio biti siguran koliko mu je Argia vjerna. Ona mu je zaista bila vjerna. U istom gradu ivio je i potomak osnivaa Mantove vitez Adonij. On se zaljubio u Argiu na prvi pogled. Argia mu ljubav nije uzvraala i on je bio nesretan. Jednom spazi kako neki seljak hoe da ubije zmiju. Zmija je pak bila znak na Adonijevu titu i mladi zbog toga ne dopusti seljaku da obavi svoj naum. Nakon nekog vremena sudac morade otii na dalek put, u nekakvo poslanstvo. Nije se rado dijelio od ene i pitao je jednog svog prijatelja, negromanta, hoe li mu ena ostati vjerna za njegova izbivanja. Mag mu prorekne da e ga ena izdati draguljima i bogatstvom zavedena. Stade Anselmu tada svoju dragu obasipati silnim darovima da se ne bi prorotvo ispunilo. Ree joj da moe rasipati koliko eli samo da mu ostane vjerna dok se on ne vrati. Argia, itekako zadovoljna darovima, ree da je njena ljubav vrsta. Dok je Anselmo, jo uvijek nemiran bio na putu, Adonij sretne vilu. Ova mu ree da je ona vila od Mantove, koja je postavila kamen temeljac gradu. Svako sedam dana ona se preobraava u zmiju i onaj dan, kad je Adonij spasio ivot zmiji, spasio je zapravo nju. Vila govori da joj je poznata mladieva nesretna ljubav. Zato e mu ona, poto mu je duna uslugu, dati svoju pomo da pridobije Argiu. Tako se vila preobrazi u psa a Adoniju dade lik prosjaka. Pooe prema suevoj kui. Adonij stade svirati na frulu a pas izvoditi razne vragolije. Opazi Argia to udo te pozva prosjaka i psa u svoje odaje. Pas je, osim svih vjetina, znao stvarati i zlatnike. Argija poeli imati psa i upita prosjaka koliko trai za njega. Ovaj ree da ga moe imati ako mu se poda. Argia jedno vrijeme to odbija ali na navaljivanje pomamne slukinje (nitko nee saznati, pomisli ta nas samo eka!) ona konano pristane spavati s prosjakom. Kad se sudac vrati s puta, odmah je otiao astrologu. Ovaj mu govori da se njegovo proricanje obistinilo. Anselmo je najprije pokuavao od slukinje saznati je li to istina. Slukinja se dugo klela da nije ali je prvom prilikom kad se posvaala s gazdaricom, otrala Anselmu i sve mu ispriala. Ovaj je bio van sebe. Poalje slugu da, pod izlikom da je vodi bolesnom muu, odvede Argiu u umu i ubije je. Ovaj ga je posluao ali mu je Argia, kad je htio spustiti na nju ma, nestala s oiju uz pomo vile od Mantove. Anselmo tada krene sam traiti Argiu. Nasred ume naie na bljetav dvorac ispred koga je bio neki runi crnac, Etiopljanin. Crnac mu kaza da je to njegov dvorac i da ga Anselmo moe imati pod uvjetom da spava s njim. Anselmo, nakon dugog nekanja, primamljen raskoi i sjajem, pristane. Tada ga uhvati Argia zasu ga drvljem i kamenjem. Poslije odreenog vremena ipak ree da su im grijesi sada izjednaeni. Nakon toga oproste jedno drugom, sklope kompromis i nastavie skupa ivjeti u miru. Rinaldo, neto brodom, neto konjem proe itavu Italiju i na uu Tibera otisnu se na Sredozemlje. Tamo ga put navede upravo na onaj otoi gdje je bila bitka Orlanda i ekipe. Boj je uvelike zavren. 55

Rinaldo bi upoznat sa svim detaljima. Vijest o kranskoj pobjedi obie svijet. Uskoro Brandimartu bi uprilien dostojanstven ukop na Siciliji. Najvie ucviljeni bijahu Orlando i Fiordilligi. Grob bijae velianstveno napravljen. Fiordilligi odlui, iako ju je Orlando odgovarao i savjetovao joj da krene u samostan, u jednoj prostoriji groba ostati itav ivot. Jedno vrijeme je tako ivjela, bila joj je donoena hrana i ostale potreptine, no uskoro je od silnog bola umrla. Kad je Fiordilligi ostavljena na Siciliji, Orlando i Rinaldo, zajedno s ranjenima zarobljenikom Sobrinom i Olivierom, uputie se prema jednom otoiu gdje su uli da ivi pustinjak koji iscjeljuje rane. S tim starcem bio je Ruer. Starac, zavapivi nebu, ozdravi Oliviera. Kad je Sobrin vidio kako ova vjera djeluje, odlui se i on pokrstiti. Nastaje veliko oduevljenje meu vitezovima pogotovo kad su vidjeli da je hrabri Ruer sada s njima. Rinald je sretan to e takvog ovjeka imati za zeta, pogotovo kad se sjetio da mu je Ruer spasio brata Ricciardetta. Svi se obradovae buduem vjenanju. Amon je pak, ne znajui to se tamo zbiva, krojio drugaije planove za Bradamantu. Naime grki car Konstantin prosio je Amonovu ki za svog sina Leona. Ipak elio se najprije usuglasiti s Rinaldom. Rinaldo vrati Rueru Frontina i njegovo oruje iako je Balisarda nekad pripadala Orlandu. Svi se oni oprostie od pustinjaka i krenue na put ka Marseilleu. Astolf za to vrijeme vrati vojsku u Numibiju i sve se lae opet pretvore u granje od kojih su i nastali, a konji se pretvore u kamenje. Tada Astolf uzjae Ippogrifa i krenu prema Provansi. Stigavi do Marseillea, pusti Ippogrifa nek se vine u nebo kako mu je to evanelist savjetovao. Odbacio je i rog koji vie nije imao arobno svojstvo. Car Karlo doeka sve paladine i vitezove i priredi gozbu. Rinaldo nakon nekog vremena trai od oca miljenje o Rueru, kao partiji za Bradamanteu. Amon i njegova ena Beatrice protiv su toga jer im ast i slava ne znai nita ako nema bogatstva. Uistinu Ruer nije imao nikakva posjeda. Bradamante i Ruer su utueni. Bradamante pak poe do cara i izloi mu situaciju. Stoga moli Karla da izda proglas da Bradamanteu moe imati samo onaj koji ju savlada u dvoboju. Car ne htjede svojoj vjernoj podanici odbiti molbu. Kad su Amon i Beatrice saznali za to (a znali su da Leon nema anse da pobijedi njihovu ker), zatvore Bradamanteu u jednu tvravu odakle e je, prvom prilikom, otpremiti za Grku. Ruer, uvi za tu zgodu, uzjae Frontina, uze Hektorovo oruje, na tit umjesto dotadanjeg bijelog orla stavi jednoroga i krenu u namjeri da savlada Leona, otme mu prijestolje, te tako bude dostojan Bradamantine ruke. Uskoro doe do Beograda. Tamo se vodila velika bitka izmeu Bugara i Grka. Ruer odlui stati na stranu bugarskog kralja Vetrana. Bugari, uz pomo Ruera razbiju grku vojsku. Bugari ele Ruera za vojvodu ili kralja. Ruer odgovara da to nije kadar biti jer je ovamo doao da se obrauna s Leonom. Zatim se oprosti s vojskom i djene se u pravcu u kojem je 56

uzmakla grka armada. Kako se bilo smrailo, Ruer potrai konak. U Novigradu23, gradu u kojem je odsjeo, poznade ga po titu jedan rumunjski vitez koji se toga dana borio na strani Konstantina. Vitez odmah to saopi Ungiardu, zapovjedniku grada i Ruer bi uhvaen dok je spavao i predan Konstantinu kao rob. Bez Ruera e Bugari biti lako pobijeeni. Svidi se Ruer Leonu jer je na bojnom polju zavidio i divio se njegovoj hrabrosti. Zato ga je elio priskrbiti za svoju stranu. To bi mu Konstantin i dopustio da nije Teodora, Konstantinova sestra, traila da se Ruer njoj preda jer je od njegova maa stradao njezin sin. Kralj joj to ne mogae odbiti te Ruera zatvorie okovanog u tamnicu, s mizerno malim koliinama hrane. Tako je slavni junak poeo ovdje trunuti daleko od svoje voljene. U meuvremenu je odredba Karlova stupila na snagu i Bradamante je morala biti putena na slobodu da bi se ogledala s vitezovima proscima. Glas se pronio da je Ruer nestao, ali nitko ne zna gdje. Leon za to vrijeme kriom oslobaa Ruera koji bi, da je ostao jo neko vrijeme u tamnici, sigurno umro. Kad mu se Leon predstavio, Ruer je bio sapet izmeu dva osjeaja: odanosti i zahvalnosti prema osloboditelju, i mrnje prema suparniku. Leon s druge strane nije nite znao o ljubavi Ruera i Bradamante. Ruer, odan asti i vitekoj zahvalnosti prije svega, govori da je spreman sve uiniti za Leona. Kad do Leona doe Karlov proglas, grki princ moli Ruera da se predstavi kao Leon, da obue njegovu bojnu opremu i izae na megdan Bradamanti. Leon je bio svjestan da on sam ne moe pobijediti uvenu ratnicu, ali je bio siguran da Ruer to moe. Ruer je bio u dnu due alostan i zaprepaten. Ipak dunost je bila dunost i morao je to uiniti, bez obzira na sve. Dooe u Franciju i Ruer stade na megdan Bradamanti. Boriti e se pjeke. Junak odbacuje Balisardu i uzima drugi ma jer zna da s Balisardom nema ale. Dok Ruer nastoji da lavira, Bradamante udara iz sve snage jer je eljela mrskog Leona ubiti. Dvoboj pak zavri nerijeeno i car Karlo vidjevi da nema razloga da se nastavlja, odlui da je vitez dostojan Bradamantine ruke. Ruer zatim u atoru mijenja oklope s Leonom. Leon ga grli i govori da je sada on njegov dunik i da e uiniti sve za njega. Meutim Ruer uskoro potajno naputa logor i luta umom traei utjehu u bijegu, traei smrt. U tom vremenu, Marfisa, elei sprijeiti vjenanje, govori Karlu da je ona svjedok zaruka Bradamante i Ruera i da se, prema tome, djevojka ne moe udati za Leona. Nastaje prepirka i odlui se da Leon i Ruer dvobojem rijee to pitanje. Leon to veselo prihvati znajui da uza sebe ima borca dostojnog tog nekakvog Ruera. Poto se Ruer nije vraao, Leon ga krene traiti. Ruer je kroz taj period ubijao sebe glau. Konano se uplete Melissa i presrete Leona molei ga da pomogne hrabrom i asnom junaku koji sada umire od tuge. Leon se dosjeti da bi to
23

U originalu kae Novengrado, te neki misle, da bi to mogao biti Novigrad ili Novi Bazar u Bosni ili Neugrad u Ugarskoj.

57

mogao biti Ruer i pohita onamo. Kad je naao junaka i stao ga tjeiti (ne znajui razlog kobi), Ruer mu se otkri i ree svu istinu. Budui da je i Leon bio plemenite naravi, on mu drage volje prepusti Bradamanteu kad je uvidio Ruerovu veliinu. Melissa, Ruer i Leon vratie se na dvor gdje je upravo boravilo bugarsko poslanstvo koje je Ruera proglasilo za svog kralja i dolo da ga nae. Kad se sve razjasnilo, objavi se vjenanje (i Amon ga je srdano prihvatio jer je Ruer sada imao svoje kraljevstvo). Budui da su Leon i Ruer postali veliki prijatelji, Bugarska i Grka uskoro sklopie mir. Melissa dobavi udesni ator koji je vezla davno jedna djevojka iz Troje. Vjenanje bijae kraljevski raskono. Svadbu prekida Rodomont koji je svo ovo vrijeme okajavao svoj poraz u spilji (jer ga je savladala jedna djevojka). elio je dovriti nekad zapoeti sukob s Ruerom. Ruer morade prekinuti svadbeno veselje i izai na megdan. Zapoe teka bitka ali Ruer na kraju ipak uspijeva usmrtiti Rodomonta. Tu zavrava ep. Izvod iz studije Francesca de Sanctisa (preveo: Ivo Frange) Nova knjievnost, koja je zapoela Decameronovim muzikim potezima, promatrala je samu sebe i divila se sebi u tim gipkim oktavama, u kojima je ivot pun tolikih naglih promjena, tako opipljiv i tako bistar. Procul este, profani, ni sjene stvarnosti, ni traka sadanjosti; nigdje glasa iz dubine srca ili uma, da poremeti taj svijet mate. Pjesnik okree lea Italiji, stoljeu, stvarnosti i sadanjosti, pa poput Dantea upravlja svoj brod drugim svijetom; a kad se vrati s duga puta, okruuje se kao nekom krunom pjesnicima i umjetnicima: to je istinska slika one Italije, majke kulture i umjetnosti, kojoj je on prikazao svoga Orlanda. Samo to je Dante sa sobom, na drugi svijet, vukao cijelu zemlju: domovina ga je s njegovim fantazmima pratila i tamo. Lodovico plovi bezbrine glave i mirna srca kao slikar, koji putuje, da naslika ono, to vidi. Ako mu kad srce zakuca, to je od pomisli: Ovo, to mi je u glavi, ovo, to ja tako jasno vidim u sebi, hoe li se tako jasno pojaviti i na platnu? Nezadovoljan, nemiran, on dotjeruje i popravlja do smrti; jer tko treba da neto ostvari na zemlji, nije spokojan. To, to Lodovico mora da ostvari, nije ovaj ili onaj stvarni i ozbiljni sadraj. Viteki je svijet za njega izvan povijesti, slobodna tvorevina njegove mate. To, to on mora ostvariti u tom svijetu, jest forma, ista umjetnost, san toga stoljee i toga drutva, muza Renesanse. Ariosto ima sve osobine, koje su potrebne za to, ima vie senzibilnosti nego osjeaja, vie dojmova i emocija nego strasti, pogled mu je vie jasan nego dubok, dua mu je nemirna, bez ikakve brige, puna fantazije, veseli se stvaranju i sva je obuzeta svojim fantazmima. To je duh, koji jo nije svjestan sebe, koji ivi vanjtinom, iri se svijetom, poistovjeuje s njime i odraava ga upravo s mladenakim arom. Tako je u jednom potezu, 58

gotovo nekakvom partenogenezom, doao na svijetlost dana taj viteki svijet, taj smijeak Gracija, vjeno svje, osloboen sjene, magle i misterija Srednjeg vijeka i obasjan pod talijanskim nebom veselom i blagom svjetlou. Moderna fantazija nema nita drugo, to bi se dalo usporediti s tim prozirnim himerskim svijetom. Renesansa je ostvarila svoj san, nova je knjievnost nala svoj svijet.() to je dakle taj svijet? To je sinteza razliitih tenja Renesanse. To je Srednji vijek, svijet, koji se naziva barbarskim, prolost obnovljena matom, a razruena dosjetkom. Ima u tom svijetu onog osjeaja umjetnosti, onog kulta forme i ljepote, one objektivnosti jedne mlade, bogate, analitike, arolike mate, koja obiljeuje novu knjievnost, koja ra udesa talijanskog slikarstva i graditeljstva i koja tu novu knjievnost, koja raa udesa talijanskog slikarstva i graditeljstva i koja tu dosee savrenstvo, spojivi potpunu jednostavnost i prirodnost crtea sa sjajem i harmonijom. A ima u isto vrijeme onoga intimnog poznavanja ovjeka i prirode, odnosno stvarnosti, koje itaocu vabi na usne nehotian smijeh, kad odjedanput vidi, da ispred tebe prolazi svijet izvan prirodnih i ljudskih zakona, ponikao iz tvoje mate. Ti gomila oblake, oblikuje ih, stvara velianstvene prizore; a onda se smije, jer zna, da ti sam sklada taj svijet i ne nalazi u njemu nikakve druge ozbiljnosti osim one, to mu je daje tvoja mata. U isto si vrijeme i djeak i ovjek. Kao djeak osjea potrebu da vjeba matu, pa oblikuje vojnike i dvorce i mata o njima; odjedamput se javlja u tebi ovjek, koji ti se nasmije, a njegov smijeh znai: To su papirnati vojnici i dvorci. Kultura je u punom rascvatu, mata je u najveoj snazi i tvori najdivnija udesa umjetnosti, ali je duh ve odrastao, on je materijalist i idealist, nepovjerljiv, ironian i igra se na raun vlastite mate. Taj asak u razvitku modernog duha, koji ponovo stvara prolost, ne kao stvarnost, nego kao umjetnost, pa upravo zato, to je to puka igra mate, odnosno ista umjetnost, iba tu prolost svojom ironijom, to je unutranji ivot Ariostova svijeta, to je njegov estetski organizam. Uzmimo Raffaellovu sliku i Bernijev sonet pa emo dobiti krajnje toke, izmeu kojih oscilira to vie jedinstvo, u kojem je stopljeno i usklaeno ono, to je odvie idealno u jednome, a odvie primitivno u drugome. To je stapanje izvedeno s tako inteligentnim stupnjevima i tako prirodnim prijelazima (a italac je jo od poetka tako dobro pripremljen na to), da nema nikakve disonancije ili nesklada; nita te ne smeta, jer pjesnik ne djeluje svjesno ili namjerno, to je njegov prirodni nain shvaanja. Pjesnik je sam ono jedinstvo, koje dri na okupu njegov svijet.

59

TASSO (1544 - 1595)

Roen je u Sorrentu kod Napulja od majke Porcije i oca Bernarda, vrlo poznatog knjievnika, autora poeme Amadiggi (100 pjevanja). 1550. s roditeljima prelazi u Napulj gdje je sticao znanje kod jezuita. 1552. doivljava progonstvo. 1556. umire mu majka. S ocem putuje u Veneciju, zatim u Padovu gdje studira filozofiju i retoriku. Studij nastavlja u Bologni, a zavrava ga opet u Padovi, gdje se sprijateljuje sa Speronijem, poznatim prouavateljem jezika i poetike. 1562. objavljuje u Padovi svoj prvi spjev Rinalda. 1565. stupa u slubu kardinala Luiggia d'Este, nastanivi se u Ferrari, poznatom kulturnom centru. 1572., takoer u Ferrari, prelazi u slubu Alfonsa II od Este. Tu, pod njegovim mecenarstvom, vodi ivot dvoranina. To mu je mecenarstvo nametalo obavezu da se posveti poeziji. Desetljee provedeno u Ferrari (1565. 1575.) najsretniji je Tassov period. Tu je napisao Amintu, pastirsku igru prikazivanu 1573. na jednom otoku na rijeci Pad. U Ferrari je Tasso dovrio 1575. i najpoznatije svoje djelo Osloboeni Jeruzalem. Nakon objavljivanja tog djela pjesnik polako gubi spokojstvo i mir tako da esto dobija nastupe povremenog ludila. esto puta eli otii iz Ferrare, to i ini 1577., kada preruen stie u Sorrento. Tu dolazi u dronjcima pred sestru Corneliju koja ga jedva poznaje. Poslije ide u Ferraru, pa u Padovu, pa u Torino. 1578. pojavljuje se po trei put u Ferrari upravo kad je bila svadba. Alfonsa i Margarete Gonzago. Torquatto se osjea zanemaren i hvata ga nastup bijesa, takav da ga vojvoda hapsi i smjeta u bolnicu u Svetoj Ani, gdje e ostati 7 godina. Tu je napisao preko 600 pjesama. 1856. Tasso je puten na intervenciju Vincenza Gonzaga, Alfonsovog urjaka koji ga vodi sa sobom u Mantovu. Meutim, 1587. Tasso naputa Vincenza i ponovo luta Italijom. 1595. umire u samostanu sv. Onofrija. Pravi poznavatelj Tassa u 20. st. bio je Eugenio Donnadoni (napisao kritiki esej o Tassu u Firenzi, 1936.). On naziva Tassa Don Quijoteom poezije jer je Don Quijote ivio kad su prola viteka vremena, a Tasso kad su prola velika pjesnika vremena renesanse. Rinaldo je spjev u 12 pjevanja u oktavama kao i Vergilijeva Eneida. est izdanja Rinalda, objavljenih za autorova ivota, svjedoe o uspjehu koji je on imao kod svojih suvremenika. U ovom spjevu govori se o ljubavi koja nailazi na prepreke i koja e na kraju

60

ipak doiviti sretan zavretak. Tasso se ovdje slui svim tradicionalnim majstorstvima, od uplitanja natprirodnih sila do najobinijih scena. S pisanjem Rinalda otprilike se vremenski podudara i Tassovo pisanje stihova. On pie i sonete, madrigale, kancone, razliitih tematika. U njima vidimo dosta oponaanja klasika, od Katula do Petrarce. Aminta je bajka o isprva neuzvraenoj, a na kraju pobjedonosnoj ljubavi pastira Aminte prema vili Silviji. Ovdje se slavi ljubav u svim njenim vidovima: od poude do blaenstva, od epikurejstva do nostalgine enje.24 Kralj Torizmondo je tragedija u pet inova. Skicirana je jo 1573., a dovrena 1586., prema Aristotelovim normama. Radnja je smjetena u ledenu skandinavsku sredinu i obiluje elementima uasa i mutnoe, koji podsjeaju na predromantiarski ukus. Ima nekih slinosti sa Sofoklovim Kraljem Edipom. Sedam dana stvaranja svijeta je spjev napisan posljednjih godina Tassovog ivota. Sastoji se od 8758 slobodnih stihova u kojima pjesnik opjevava stvaranje svijeta. Suze Isusa Krista su mali spjevovi planog ara, kao i Suze Marije Djevice (1593.). Genealogija kue Gonzaga je dvorska poema u 119 oktava kojom je Torquatto 1591. elio zahvaliti vojvodi Vincenzu Gonzagu.

OSLOBOENI JERUZALEM
To je epski spjev u 20. pjevanja pisan jedanaestercem, oktava rimom. Fabula Osloboenog Jeruzalema poiva na povijesnoj injenici. To je vrijeme Prvog kriarskog rata koji e objavio Petar Pustinjak, a proveo francuski vojskovoa Gotfried Bujonski 1099. U estoj godini pohoda, poto ih je bog nadahnuo slogom, kriari su pod Gotfriedovim vodstvom ve na domak Jeruzalema i spremaju se za odlunu akciju. Ali avolje snage odugovlae pobjedu. Prelijepa arobnica Armida uspijeva svojim arolijama ukloniti iz kranskog tabora neke najhrabrije junake i zatvoriti ih u svoj skriveni zamak. Armida zarobljava Tancreda i zavodi Rinalda, junake bez kojih krani ne mogu. Radnju obogauju prizori iz bitaka, zatim podrobni opisi (poput onoga kad sua pogaa kranski tabor). Naposljetku, bojom pomoi, Rinaldo se vraa u tabor, kamo su se
24

Dominko Zlatari izdaje 1580. u Veneciji prijevod Aminte, a zanimljivo je da je taj prijevod izaao prije originala. 1597. Zlatari pie preradu Aminte pod nazivom Ljubmir.

61

ve bili vratili ratnici koji su bili Armidini zatonici: Rinaldovim povratkom poinje razrjeenje spjeva, koji se zakljuuje zauzimanjem Jeruzalema. Tasso prikazuje Petra Pustinjaka kao proroka koji pretkazuje da e od Rinalda potei loza porodice Este25, gospodara Ferrare. I iz ovih, krajnje saetih odlomaka, moe se nazrijeti formalno podudaranje s klasinim spjevovima: Rinaldo je lik u kojem se ponavlja Homerov Ahil, Gotfried podsjea na Vergilijevog Pius Aeneasa, doivljaji Rinalda i Armide upuuju na doivljaje Eneje i Didone, itd. Osim navedenih likova veoma znaajni su jo i Clorinda, ena ratnica na arapskoj strani; Aladin, vladar Jeruzalema; Ermina, Arapkinja, djevojka koju je Tancredo najprije zarobio, pa onda pustio, i koja se zaljubljuje u Tancreda; Argan, gorostas i prvi borac na arapskoj strani; Dud, starac, voa jedne od kranskih eta kojeg je ubio Argan, a na ije je mjesto poslije doao Rinaldo; Rajmund, takoer starac na strani krana kojega nebeske sile uvaju u njegovom sukobu s Arganom; Evstat, Buljonov brat (Bujonski se u spjevu zove Buljon); German, gramzivac na kranskoj strani kojeg Rinaldo ubija; Soliman, kralj Erzeruma, voa Arapa lutalica, nanio je dosta gubitaka kranskoj vojsci. Za krane u borbi velik nedostatak bijae odsutnost Rinaldova. udan splet okolnosti ga je udaljio od njegove vojske. Naime, nakon smrti starca Duda, mjesto zapovjednika Dudove ete ostalo je prazno. Trebalo se odluiti tko e ga zamijeniti. U meuvremenu se u kranski tabor uvlai vjetica Armida koja ljepotom mami mnoge junake. Ona pripovijeda kako joj je toboe nanesena bol i trai da dobije pratnju od 10 najboljih vitezova. Nasta opa pomama. Svi bi htjeli da budu meu 10. Vitez Evstat, elei da bude meu njima, a koji je konkurirao da bude voa ete, dragovoljno preputa vodstvo mladom Rinaldu. Rinalda pak ne zanima ni Armida ni njena pratnja, pa zapovjednitvo rado prihvaa. Meutim na put mu staje gramzivi German koji takoer eli vodstvo. Zato izaziva Rinalda na dvoboj. Mladi u dvoboju ipak pobjeuje ovog silediju, ali je stvar bila u tome to je German uivao meu mnogim vojnicima popularnost. Rinaldo mora zato napustiti vojsku. Zanimljiv dio je i ljubavni trokut: Ermina, Tancred, Clorinda. Tancred je zaljubljen u Clorindu, a Ermina u Tancreda. Ermina je povuena djevojka i ivi u Jeruzalemu. Svoju hrabrost je iskazala kada je vidjela da je njen voljeni u nevolji. Naime, Argan izaziva sve redom kranske vitezove na megdan. S njim se bori i Tancredo i biva ranjen. Ermina tada uzima Clorindino odijelo i pod okriljem noi, riskirajui glavu, naputa grad. Za to vrijem

25

Tasso se oigledno poveo za Ariostovim nainom prikazivanja podrijekla njihove zajednike mecenarske obitelji. U Bijesnom Orlandu predak je bio Ruer, dok je ovdje Rinaldo. Taj Rinaldo, mislim, nema veze s Ariostovim jer se vrijeme radnje ne podudara.

62

Tancredo je u smrtnim bolovima. Ermina mu alje lijek koji ga ozdravlja i on se upuuje za njom mislei da se radi o Clorindi. Za to vrijeme Argan oekuje Tancredov povratak na megdan, ali Tancredo se ne vraa jer se uputio u drugom smjeru. Argan je nestrpljiv i hrabri starac Rajmund izlazi na megdan umjesto Tancreda. U njihovu borbu upliu se nebeske i paklene sile. Za to vrijeme krani su u potjeri za Erminom jer su mislili da je Clorinda. Ona se sakriva kod nekih pastira. Zatim je hvataju Egipani koji je prodaju kao roblje nekom Emirenu u Gazu. Ovaj pak nju poznade i pusti je. Tancredo je sve to vrijeme trai i upada u Armidin zamak kamo je ona ve dospjela domamiti mnogo kranskih vojnika. Njen sistem je slijedei: ona najprije vojnike pretvara u ribe, a zatim im vraa ljudski oblik traei da preu na Islam, a ako odbiju, Armida ih vodi u Egipat i prodaje kao roblje. Skupinu robova, meu kojima se sada naao i Tancredo, presreo je Rinaldo, te ih oslobodio. Izmeu Rinalda i Armide sada buknu ljubav. Uskoro ga ona na leteim kolima vodi u neku egzotinu zemlju, daleko od rata. Za to vrijeme Clorinda uspijeva unititi kranima pokretnu kulu pomou koje su oni mislili prijei preko zidina Jeruzalema. Oni trae nova drva da sagrade drugu kulu. Meutim arapski arobnjak Ismen zaarao je umu. Tko je god od krana zakoraio u nju, paklene sile bi ga istjerale. Kranski tabor, povrh toga, pogaa i velika sua, tako da su se mnogi vojnici poeli buniti, ali Buljon molitvom od neba dobija kiu. U tabor uskoro dolazi jedan danski vojnik nosei ma poginulog junaka Svena kojega je Rinaldo obeao osvetiti. Meutim Rinaldo se ne nalazi u taboru, pa Buljon alje toga vojnika i jo nekog Uganda da pronau i dovedu Rinalda poto je ljutnja na njega prola. Ova dvojica na putu doivljavaju razne pustolovine. Neki starac to ivi u peini, koji je ujedno i prorok ili neto slino, govori im gdje je Rinaldo i savjetuje ih kako e doi do njega, te kako e se obraniti od zlih sila koje e ih pratiti na putu. On im obea zatitu bojih sila protiv kojih Armida ne moe nita. Oni krenue. Jedna ena ih u lai preveze preko Sredozemnog mora, kroz Heraklove stupove, preko Atlantika do Amerike.26 Nakon to su savladali sve prepreke, ova dva mladia oslobaaju Rinalda i vraaju ga u boj. Armida se nije mogla suprotstaviti, ali se zaklela da e se osvetiti. Nakon Rinaldova povratka poinje odluujua bitka za Jeruzalem. Rinaldo prihvaa Svenov ma koji mu donosi sreu u borbi. Buljon je sretan to se junak vratio. Rinaldo se jedini usuuje ui u zaaranu umu odakle se, nakon to je svladao nemani, vratio s prikupljenim drvima za gradnju kule. Sagraene su nekolike pokretne kule i boj je poeo.
26

Naravno, ime Amerike se ne spominje jer se radnja dogaa u XI. stoljeu, ali se misli na Ameriku jer je ona u Tassovo vrijeme bila izvorom mnogih snova, pa je i u Tassov spjev ona uvrtena kao obeana egzotina zemlja.

63

Tancredo u mrkloj tmini u dvoboju ubija Clorindu ne prepoznajui je. Kada je vidio to je uinio, obuzme ga alost. Ta ga alost ne prijei da savlada Argana govorei mu da je to nastavak njihovog nekadanjeg dvoboja. U meuvremenu Armida je s egipatskim vojnicima, kojima su se pridruile mnoge arapske zemlje, krenula u pomo onima u Jeruzalemu. Ona obeaje ruku onome tko savlada Rinalda. U boju se napokon Rinaldo i Armida sretoe. Armida se dvoumi da li da ispali na njega strijelu, jer ga ona jo uvijek ludo voli. Ipak osveta pobjeuje i ona gaa. Vidjevi da mu njene strijele ne mogu nita, Armida se odlui ubiti, ali je Rinaldo spasi i ljubav ponovo pobijedi. Armida odlui poi za Rinalda. Tancredo je ranjen u borbi s Arganom. Ermina, koja je napustila Emirena, i koja je s kranskim uhodom u arapskim redovima Valfrinom, dola ovamo, ponovo mu je pomogla. Zatim se skrila u jednu od jeruzalemskih kua i ekala ishod rata. Krani su napokon zauzeli grada, a ona je pola za Tancreda. Pjevanje 7, 1-22 Ermina bjei od krana koji je love mislei da je Clorinda, Tancredo takoer ide za njom, ali iz drugih razloga. Ermina utoite nalazi kod pastira koji je primaju, i neko vrijeme ivi s njima. Pjevanje 12, 47-69 Sukob Clorinde i Tancreda i tuga Tancreda kad je prepoznao da je ubio voljenu osobu.

FRANCOIS VILLON (1431? - ?)

Villon je kanonski autor svjetske i francuske knjievnosti. Neki ga kritiari zovu prvim modernim francuskim pjesnikom. U njegovom se djelu satirinost, formalna virtuoznost i retorika vjetina, koje su nadasve cijenili njegovi suvremenici, ispreplee s onim to modernitet prepoznaje i hvali kao soan jezik i istinsko, jednostavno pjesniko nadahnue. Villon nas kraljevski zabavlja svojim sarkastinim opisima suvremenika te izravno dira evokacijama bijede, propadanja i smrti. Premda neke o najpoznatijih njegovih balada, poput Balade objeenih izravno govore itatelju, te mogu biti itane bez ikakva komentara i uz relativno oskudno poznavanje francuskog jezika, interpretirati tog od moderniteta i svjetskog knjievnog naslijea prisvojenog petnaestoljetnog pjesnika delikatan je posao, kako zbog manjkavih podataka o ivotu (nekoliko sudskih akata) te aluzija na eto

64

izgubljene stvarnosti njegova vremena na koje se alio ve u XVI. st. njegov prvi izdava Clement Marot, tako zbog pjesnikog jezika prepunog dvosmislenosti i figura to pretpostavljaju dobro poznavanje srednjovjekovne, navlastito satirike i udvorne knjievne tradicije. Villon ne prestaje uivati pozornost povjesniara i kritiara najrazliitijih pravaca; vilonistika je literatura golema i u nerazmjeru s relativno malenim pjesnikovim djelom od jedva 3000 stihova koje se jednako podatno nadaje kako strukturalistikim i poetolokim analizama te dekonstrukciji, tako i sociolokim i knjievno-povijesnim pronicanjima. Villonovo djelo i danas ostaje jednako enigmatino kao i njegov ivot. Stalne su mi tek stvari nesigurne, Nejasne samo to jasnoom sjaju, Ne sumnjam, osim u stvari sigurne, Znanje temeljim na pukom sluaju. (edan na Kladencu (Prilog skupu u zamku Blois, 11. 14.)) Ovih nekoliko stihova jedne od najvirtuoznijih Villonovih balada ocrtaje neke nedoumice kojim se kree moderna villonistika. Najprije, jasnoa i neposrednost pjesnikog nadahnua, lako uoljiva ak i u ovoj baladi gdje se skolastika argumentacija mijea sa satirikom tradicijom, predstavljaju teak problem: neki kritiari, ini se s pravom, dre da prisvajanje Villona od strane moderniteta vodi pogrenim interpretacijama koje prepoznavaju svjeinu kroz nepoznavanje srednjovjekovne tradicije. Ova balada je najprije svjea stoga to je duboko ukorijenjena u suvremene naine miljenja, to se igra znanjem petnaestoljetnog kolarca i nudi ga patronu, u ovom sluaju vojvodi od Orleansa, nudei istovremeno sa stanovitim duhovnim odmakom pjesnika kao dvorjanika. Duhovni odmak u kojem mi danas uivamo najvjerovatnije je zapeatio Villonov neuspjeh kao dvorjanina i o tome treba voditi rauna kad se promiljaju dosezi i opasnosti njegova satiriziranja. Villonovo djelo i ivot nisu jednostavni komentar jedan drugoga; genijalno se djelo ne objanjava neizuzetnim ivotom a obian ivot izuzetnim djelom. Taj pjesnik je predobro pjevao o svojem ivotu i smrti; sivi tragovi proze njegova ivota izbrisani su i prekriveni sjajnim tragovima poezije; u njega se bijeli labud uvijek hrani hranom crnog gavrana to krui oko vjeala i leeva, a crni gavran posee za udvornou bijelog labuda. To bit e bar na mene uspomena Ko na luckastog, dobrog aljivdiju. (Testament, CLXXVII, 1882. 1883.) 65

Villon je ini se gotovo uvijek bio rado itan pjesnik. Clement Marot prireuje prvo bolje izdanje njegovih djela. Kroz stoljea, Villon je redom bio dobri vragolan i naborani starac kako sam sebe zove, hugoovski grubijan s mekim srcem poput Quasimoda, serija egzemplarnih likova baroka, romantizma i parnasa te junak povijesnih romana. XV. st. u francuskoj povijesti nije stoljee mira. Ipak, nakon 1430., Francuska se polagano oporavlja, iako posljedice Stogodinjeg rata nisu izbrisane. Ali engleski osvaja ipak biva postupno istjeran s francuskog teritorija (1435. pomiruju se Karlo VII27. i Filip Dobri; 1445.: reorganizira se vojska, 1449. 53.: povratak francuskog teritorija) i 1453. Englezima preostaje samo Calais. Kraj Stogodinjeg rata nije bio i kraj sukoba; slijede unutarnji sukobi, Rat za ope dobro, sukobi izmeu francuske dinastije i burgundskih vojvoda Filipa Dobrog i Karla Smjelog (do 1477.). Razdobljem dominiraju dvije vladarske linosti, Karlo VII. (1422. 1461.) koji je unato slabim sredstvima, ali zahvaljujui odlinim savjetnicima poput Jacquesa Coeura i Bureaua uspio urediti administraciju, vojsku i financije drave i Luj XI. (1461. 1483.) koji je nametnuo monarhiju posljednjim velikim feudalcima i rairio francuske posjede, te nekolicina krupnih velikaa koji e svojom moi i sjajem svojih dvorova obiljeiti politiku i knjievnost XV. st. Bio car to silnog Carigrada (Zlatom ake kipa mu se are) (Testament, III, 393. 394.) Nije sluajno da Villon spominje u baladi o prolaznosti sa slavnim refrenom sve ih vjetar u nepovrat mete konstantinopolskog cara. Iste godine kad zavrava Stogodinji rat, Turci osvajaju Konstantinopol i to predstavlja kraj Istonog rimskog carstva. Jedan svijet nestaje. Petnaesto stoljee mnogo razmilja o nestancima svjetova, moda i stog, unato stanovitom ekonomskom oporavku nakon Stogodinjeg rata, to je Villonovo doba, doba gladi, nereda, velikih epidemija, trzavica, ope nesigurnosti. Barem tako govore suvremenici opisujui bijedu i muke sela. Ve vie od 10 godina, pie Thomas Basin (oko 1480.), sva su polja u Cauxu pokrivena drveem, ikarom i grmljem te pretvorena u neprohodne ume. Stanovnitvo se u Normandiji prorjeuje: od Seine do Somme, seljaci su mrtvi ili u bijegu, a polja neobraena i bez teaka. Slino je i s Parizom koji u to doba prestaje biti glavni administrativni i novani centar Francuske. Veliki talijanski bankari, tzv. Lombardijci ga

27

Karlo VII (1403-1461), francuski kralj; uvrstio administraciju monarhije; jedan od najznaajnijih u povijesti francuske monarhije; mecena umjetnosti, imao vrsne savjetnike za unutranju i vanjsku politiku.

66

naputaju; stanovnitvo se prorjeuje zbog epidemija i neimatine; u to doba Pariz je grad pridolica u potrazi za poreznim olakicama ili kruhom. Sigurni podaci o Villonovom ivotu vrlo su oskudni. Francois de Montcorbier ili des Loges rodio se 1431. u Parizu. Potjee iz siromane obitelji. Oca je izgubio u najranijem djetinjstvu i o njemu se brinula majka. Izmeu 1438. i 1440. postaje tienik dostojanstvenog kapelana Guillaumea de Villona koji se pobrinuo za njegov najraniji odgoj te mu dao pseudonim po kojem ga danas poznajemo. Oko 1444. upisuje se na fakultet umijea a 1449. postaje bakalaureus; u 1452. postaje licencijat i magister artium. Villon je slijedio uobiajeni poetak karijere tadanjih studenata koji su studij zapoinjali vrlo rano; kao magister mogao je pretendirati za neku crkvenu prebendu, ali to nikad nije ostvario. Vulgata njegova ivota dobro je poznata i nalazi se u svim povijestima francuske knjievnosti. Na poetku studija Villon se odaje uobiajenim alama tadanjih studenata, skidanju putokaza, posjeivanju krmi i bordela. Radio je povremeno na svom pikarskom romanu Pet-au-Deable (podaci o tom romanu su legendarni i nije sasvim sigurno da ga je Villon uope pisao); lumpovao cijele noi i borio se s policijom. 1453. posvaao se s jednim sveenikom i ubio ga. Bjei iz Pariza, ali mu vladarski oprost omoguuje da se vrati i sa svojim jatacima opljaka na Boi 1456. kasu Navarskog kolegija. Biva prijavljen tek 1457. kad je ponovo u bijegu, nakon to je napisao Zapis, pravei se da naputa Pariz zbog ljubavnih jada. Od 1457. do 1461. luta Francuskom. Posjeuje prinevske dvore: u Angersu ismijava povratak pastorali kralja Renea i njegove okolice; u Bloisu se okuava u visokoj poeziji te za jedan pjesniki natjeaj pie Baladu kontradikcije; u Moulinsu ga prima i nadaruje vojvoda od Bourbona. Biva i zatoen 1461. najprije u Orlaensu, te puten prilikom dolaska Marie d'Orlaens u taj grad. Nekoliko mjeseci kasnije ponovo je u okovima, na kruhu i vodi, oekujui smrtnu presudu u Meung-sur-Loireu, po naredbi biskupa Thibauda d'Aussignyja, vjerovatno zato to se ogrijeio o svoje drutveno stanje klerika pripadnou grupi javnih zabavljaa. Izlazi iz zatvora krajem 1461. zahvaljujui oprostu Luja XI. kojem e ostati vjeno zahvalan. Nakon toga se skriva u parikom predgrau i sastavlja svoje najvee djelo Testament (Oporuka). Vrativi se u Latinski kvart, ponovo zavrava u zatvoru 1462. najprije zbog krae a potom zbog tunjave kojoj je samo prisustvovao kao gledatelj. Biva zbog toga osuen na kaznu vjeanjem. Pariki sud ponitava tu prestrogu osudu te je zamjenjuje osudom na desetogodinje izgnanstvo. Nita se o njemu ne zna nakon izgnanstva. Od ee mrem kladencu u blizini, Ko vatra vru, a zub mi o zub cvokoe,

67

U domovini stran sam ko u tuini (edan na kladencu, 1. 3.) Villonov se ivot najvjerovatnije odvija izmeu dva pola, Pariza i prinevih dvora. Ni u jednom nije imao sree: ako su konjekture o njegovim boravcima na anuvinskom i burbonskom dvoru istinite (siguran je tek njegov boravak u Bloisu, kod Charlesa d'Orleansa zbog rukopisa Balade o proturjenostima pronaenog u vojvodinoj biljenici), prinevi su ga slabo nagraivali i tjerali kad je u njih traio nagrade i posla a parike vlasti jedva tolerirale i sudile kad bi se vraao u taj grad, ak i pred kraj ivota, ovjenan stanovitom skromnom slavom. Meutim, unato ubojstvu, krai i tunjavi, ne treba previe naglaavati strahotu Villonove sudbine. Ona najvjerovatnije jest bila mrana, tuna i nesretna, ali najprije stoga to ju je on tako vidio. Villon je promatra uasa (uas je njegova furka) sirotinjskog ivota Francuske XV. st., molitelj zatita i novanih nagrada, ovjek koji je gledao smrt izbliza i lutajui zasluivao svoj kruh i vino najvjerovatnije kao pisar (to je bilo uobiajeno zanimanje siromanih kolaraca), zabavlja ili nekvalificirani radnik te povremeno nadopunjavao prihode kakvom provalom ili kraom. Unato kolovanju i smrtnim opasnostima, unato poeziji duboko ukorijenjenoj u tradicijama i modama svog vremena, ini se da je Villon ostao izvan tadanjeg sistema, neudomaen i na rubu drutva, kasnosrednjovjekovna najava modernih prokletih pjesnikih ivota poput Baudleairova ili Rimbaudova. Rubnost njegova ivota, iskustvo graninosti poput iskustva oekivanja smrti, povezano je s neudomaenou i neukrotivou njegova djela: Villon je, kako sam kae, uvijek stranac u vlastitoj zemlji, od svakog lijepo doekan i tjeran kako kae refren Balade o proturjenostima. Villon je ostavio neveliko djelo. Dvije poeme Lais (Zapis) ili Petit Testament i Testament (Oporuka), te oko 1000 stihova rasutih pjesama. Dva su spjeva povezana i Zapis se ini u nekim svojim dijelovima predradnjom Oporuke. Iako ih ne dijeli prevelik vremenski razmak, izmeu Zapisa i Oporuke zainju se suptilne veze; ta dva spjeva ocrtavaju odrastanje, zrelost i starost pjesnika, zatvarajui luk jednog poetskog ivota. Nije stoga udo da se o pjesniku nakon 1461. nita ne zna: djelo predstavljeno kao diktirano na samrti zapeauje ivot. Tako djelo koje toliko ovisi o pjesnikom ivotu konanim izborom predsmrtnog govora jo uvijek upravlja naim poznavanjem pjesnikova ivota. Pjesnik se u starosti ali to kao mladi nije mnogo uio. To je istodobno i isprika i konstatacija. Njegovo pjesnitvo nije eruditsko, poput pjesnitva velikih retoriara, njegovih suvremenika. Pogled na njegovo djelo to pokazuje. On ne zna gotovo nita o pravu premda citira Gracijana. Poznavanje filozofije svodi se na nekoliko pogrenih citata Aristotela i

68

Averroesa, iako se u koli barem povrno morao familijarizirati s djelom Tome Akvinskog. On vrlo malo znao o teologiji; iako je itao Bibliju, spomeni biblijskih junaka poput Samsona ili navodi Eklezijasta28 opa su mjesta poznata svim tadanjim studentima. Premda spominje Aleksandra Velikog, za njega je, kao uostalom i za mnoge njegove suvremenike, Alkibijad ena: njegovo je znanje antikih autora vrlo oskudno i slui vie draesti forme nego produbljivanju sadraja: njegova klasina kultura proizlazi iz kolskih prirunika, kompilacija i zbirki izreka lagane literature za potrebe drugorazrednih skolastiara. Za profesionalce miljenja, on je bio poluobrazovan. Meutim on odlino poznaje Roman o rui, djelo dvaju autora, Guilaumea de Lorrisa i Jeana de Meunga iz XIII. st. Ova kasnosrednjovjekovna enciklopedija doputenih svekolikih znanja o ophoenju meu spolovima predstavlja jedinu knjigu koju navodi bez izrugivanja i ije dijelove napamet zna. Iz Romana o rui, u kojem je kako kae Lorris, sadrano cjelokupno umijee ljubavi, proizlazi njegova filozofija i koncepcija ene. ak i ideja oporuke kao konanog obrauna sa suvremenicima, inae poznata od kasne antike, dolazi moda od Jeana de Meunga, dio ije Oporuke citira, pripisujui ih pogreno Romanu o rui. Villon ostavlja dojam odlinog promatraa: on zna, ili eli rei mnogo o trgovcima, puku, sveenicima, krmarima, ali i krmaricama, djevojkama, lopovima, kolarcima. Villon pripada svijetu koji je profesionalno marginaliziran (kolaraca ima previe za broj ponuenih beneficija) te koji predstavlja okoli uzvienog filozofskog ideala: svijet neenja koji se dri daleko od enidbe kako zbog neizvjesnosti i opreza tako zbog oskudice, svijet klerika kolaraca nesigurnih u svoj vjerski poziv i budunost. Meutim i tu valja biti oprezan: slika koju daje o ljubavi, odnosu meu spolovima i branom ivotu veoma je slina stereotipnoj slici koja proizlazi iz branih prirunika poput Parikog domaina ili Petnaest radosti braka. Villonova snaga nije ni u dubinskom poznavanju knjievne tradicije iako ima malo djela koja vie ili manje skrovito navodi a da ih ne ismijava, ni u anatomskom promatranju svijeta, iako neke slike izgledaju izravno preuzete iz ivota, niti u dijalogu s tada poznatim pjesnicima poput Alaina Chartiera ili Eustachea Deschampsa29 od kojih moda preuzima neke teme, ve u poetskom stvaranju stila ivota konkurentnom filozofskom stilu koji nije mogao postii. Njegova inspiracija dolazi najprije iz krme koju promatra klerik koji je ipak proveo desetak godina u koli i hrani se govorkanjima. Potom iz promatranja djevojaka koje prodaju ljubav s kojima, zbog oskudice, nije zasigurno imao previe kontakata. Balada o debeloj Margi to pokazuje: siromanom kolarcu umjesto plaene ljubavi ostalo je samo da Margot dri
28 29

Eklezijast starozavjetna biblijska knjiga (2. st. pr. Kr.) Propovjednik. Eustache Deschamps napisao prvu raspravu o stihotvorstvu (Umijee pjevanja)

69

svijeu. Iz motanja po ulici, krmi i bordelu proizlazi njegov realizam, neprijateljski prema preciznoj udvornosti romana i tadanje poezije, iako kad treba zatitu vojvode Charlesa d'Orleansa, inae odlinog pjesnika ili kad se zahvaljuje njegovoj keri Marie, zna sastaviti jako dobre, ali i bljutave udvorne stihove. Villonov genij, veli Jean Favier, nije u misli koja slijedi poznate putove spiritualnog konformizma i drutvenog pesimizma, niti o veoma tradicionalnom repertoaru poznatih klieja te slika ije simbole moe prepoznati i najneukiji itatelj. Njegov genij lei u jeziku i isklesanoj formuli, u ritmu koji nosi i rijei koja dira. Njegova originalnost lei u diskretnoj emociji nazrete slike, u odmjerenoj dramatizaciji ugoenoj izrugivakim pogledom aljivca. On nije u filozofiji koja se recitira na klupama itajui Boetija niti u toliko upotrebljavanom postupku zazivajueg ponavljanja. On lei u lanjskim snjegovima I meni da je Gospod dao sresti Ovakva Aleksandra suut blagu, Te putem sree htjede me povesti, Pa da sam tad otio po zlu tragu, Nek lomae me vatra u prah spali, Potpisala bi vlastita mi ruka! Nevolja u zlo ovjeka uvali, A glad iz ume mrkog tjera vuka. (Testament, XXI, 161. 168.) Turobna slika svijeta i njegovih mana, koju doaravaju njegovi legati suvremenicima i pria o Aleksandru Velikom i Diomedu, proizlazi u Villonovom djelu i iz toga jer su mu svjetliji trenuci bili uvijek uskraeni iako je imao prilike da ih izdaleka vidi ili ak u njima kratko uiva kao na dvoru Charlesa d'Orleansa. Neki legati moda ocrtavaju karijeru takvu kakvu je u svojim snovima on sebi namijenio, a pria o Aleksandru identificira ishodite njegova egzistencijalnog problema, barem kako ga je on vidio i eli predstaviti. Njegove su pjesme samooblikovanje siromaha. Siromah ja sam od djetinjstva svoga, Ubogo, skromno podrijetlo je nae, Bogatstva otac nije imao mnoga, Ni djed mu, to Horacije se zvae (Testament, XXXV, 273. 276.)

70

Nema podataka o Villonovoj obitelji. Pradjed mu se mogao zvati Horacije. Moda ga je, kako primjeuje hrvatski komentator, na to pozvala rima. Mogue je meutim da on aludira na rimskog pjesnika Kvinta Horacija Flaka. Iako Horacija Villon drugdje ne spominje, iako nije bio pretjerano itan u srednjovjekovlju, Horacije mu se mogao ukazati kao model uspjene egzistencije pjesnika koji je poezijom naao zatitnika i zasluio udoban ivot. Kao i legati, Horacije je moda znak iznevjerenih nada ali i sistema unutar kojeg nastaje literarna produkcija Villonova doba. Kako se nije mogao dobiti nikakav beneficij i nai uticajnog zatitnika, pratila ga je stalno oskudica koja je u ishoditu egzistencijalne boje njegova djela to je tako voli suvremenost. Nemojmo se prevariti: Villon se samo opravdava; upravo stoga to se samooblikuje kao siromah, on nije slobodni satiriar ili vragolan to sudi o manama svog svijeta; on je najprije zavidni angoliz kojem nagrada uvijek biva uskraena. Na poetku Zapisa, I, 4 8, citira Vegecija koji vojskovoama preporuuje dobro promiljanje, aludirajui na svoje pisanje kao na pripremu vojne akcije to pokazuje da je svoje pisanje Villon shvaao veoma ozbiljno. Ali u istom odjeljku Vegecije spominje da svako djelo vrijedi samo ako je podvrgnuto i potvreno od strane vladarskog autoriteta. To je dobar primjer njegova umijea aluzije. Od Vegecija do XV. st., u pogledu knjievne produkcije, stvari se na tlu Francuske nisu promijenile: uvijek je ondje priznata knjievnost bila povezana s vladarskom institucijom i upletena u odnose patronata. Sistem u kojem knjievno stvaranje najee nastaje i prosperira samo ako je narueno ili sankcionirano od centara moi, u ovom sluaju prinevskih dvora, odbija Villona i on mu se vrlo duhovito osveuje, predstavljajui se njegovom rtvom. Tzv. mala (Zapis) i velika (Testament) oporuka, kojima on imenuje svoje nasljednike i ostavlja im ono to nema, nain je pripitomljavanja ivota ije su mu opasnosti, poput gladi i bolesti, stalno prijetile. Villon, najzabrinutiji za sebe kad nam se ini najnehajnijim, najiskrenijim kad lae, najosamljeniji kad je u drutvu drugova ispiutura, insenira se poezijom u drutveni sistem, poezijom osporava svoju neudomaenost. Iz tog zahtjeva za nezavisnou, koji je istodobno potvrda ovisnosti, proizlazi njegova hibridnost, istodobno zaudno moderna i srednjovjekovna, u kojoj oskudica ivota biva nadoknaena poetskim obiljem, a poetsko obilje postaje ishodite iz kojeg proizlazi oskudica ivota. Dalje o tom neu, jer me boli: Svijet je ovaj tek opsjena jao, Nikog nema smrti da odoli, Nit se unaprijed od nje uuvao!

71

Samo jedno jo bi upitao: Zar Ladislav, eki kralj, bje kadar Ne mrijet! Gdje je? Gdje mu djed ostao? Gdje je Charlemagne, junaki na vladar? (Testament, II, 373. 380.) to god ovjek inio, smrt je uvijek prisutna. Kao da ova balada svojim nizanjem imena davnih junaka i prekrasnim refrenom predstavlja neku vrstu inkantacije: Villon se protiv smrti ne bori, on se plai starosti, muka i torture (ne treba zaboraviti da je ivotno doba od tridesetak godina kad nastaje oporuka u Villonovo doba znailo ve doba starosti i bolesti) te, ponajvie, izrugivanja gledateljstva pred vjealima. On smrt ne pretvara u povijest ve potvruje ponavljanjem njezinu mo i posvudanjost, slinu moi ivota i njegovih uitaka. Za njega su smrt i ivot dva uzastopna dijela iste stvarnosti, ljudske sudbine, a prolaznost mjesto koje doputa najljepu poeziju. U baladi kojoj Clement Marot daje ime Gdje su gospe iz davnijeh dana?, takoer u Testamentu, on veli: Knee tih ne pitajte sedmica, Gdje su one, ni godita sveg, Da ne vraam pripjev tih kitica: Jao, gdje je, gdje je lanjski snijeg? Kao to je Villonu ivot doslovce bio omoguen vladarskim oprostima, tako je i njegova poezija, izvan i preko izravnih zahvala, omoguena centrima moi koji se perpetuiraju kroz povijest ak kad ih on dubinski osporava. Kao i ljudsku sudbinu, za Villona, centre moi karakteriziraju neprolazna prolaznost i prolazna neprolaznost. to pisah, pisah nek stoji na listu (Testament, XXXIV, 264.), rimujui se s Kristu vai jednako za njegovo djelo kao i za oprosna pisma vladara to su mu omoguila ivot i stvaranje. Prolaznost i neprolaznost perpetuiraju se u njegovu djelu obuhvaajui konano cijeli univerzum. Villon je pjesnik ljudske sudbine uglobljene u svijet slijepe sile, neumitna starenja i nesree, ugoen jedino bojim milosrem. iz pogovora Nenada Ivia

72

GLAS LJUDI S VJEALA Brao ljudi, koji ivite za nama, Ne budite srca kamenog! Smilujte se na nas, pa duama Vaim bit e milosniji Bog! Gle, pet, est nas visi s drva tog Put, to preve gojili smo prije, Odavno je prodrta, izgnjije, Prah i pepeo bivamo mi kosti Naem zlu nek nitko se ne smije! Molite da Bog nam svima prosti! Zovemo l' vas braom, zazor vama Ne budi, to od suda pravednog Smaknuti smo Ta u svim glavama Nema, znate, uma sreenog. Branite nas, kad ivota svog Lieni smo, pred Sinom Marije, Milost svoju da nam ne odbije, Branila nas paklenih pakosti! Nek nam mrtvim nitko ne dodije! Molite da Bog nam svima prosti! Pareni smo, isprani kiama, Suhi, crni od ara sunanog, Oi ispi gavran sa vranama, Bradu, obrve skube sa svakog. Mirni nismo ni trena jednog, Vjetra mijeni kako se prohtije, Amo tamo baca nas i vije Ko naprstak ptice sve e izbosti Nek u krug na nitko ne dospije! Molite da Bog nam svima prosti! Knee Kriste, vlast nad svima ti je, Ne daj da nas pakao dobije! S njim nemali posla ni dunosti! Ljudi, ovdje rugu mjesta nije! Molite da Bog nam svima prosti! (Vojmil Rabadan)

EDAN NA KLADENCU Od ee mrem kladencu u blizini, Ko vatra vru, a zub mi o zub cvokoe, U domovini stran sam ko u tuini, Uz ar ugrijan, trnem od hladnoe, Go crv u ruhu, u kom se suci koe, Kroz pla se smijem, nadam se bez nade, Duh mi tjeit oajanjem znade, Veselim se, u veselju emeran, Moan sam, a bez moi i bez vlade, Od svakog lijepo doekan i tjeran. Stalne su mi tek stvari nesigurne, Nejasne samo, to jasnoom sjaju, Ne sumnjam, osim u stvari sigurne, Znanje temeljim na pukom sluaju, Dobivam sve, gubici mi ostaju, U zoru elim dobro vee od Boga, Lee se bojim pada nezgodnog, Bogat sam, dep mi prazan ko poderan, Nasljedstvo ekam, a ne znam od koga, Od svakog lijepo doekan i tjeran. Ne udim nita, a trud ulaem kruti Da steem to, no imanje me ne mami, Tko najljepe mi zbori, taj me ljuti, Tko pravo veli, taj me laju hrani, Moj prijatelj je, tko me uvjerit kani Da bijel je labud gavran crnji od noi, Tko kodi mi, mnim da e mi pomoi, La, istinu sad jednako odmjeram, Sve pamtim, nita smislit nemam moi, Od svakog lijepo doekan i tjeran. Knee, ne znanje dostojte se uzeti: Sve shvaam, nemam znanja ni pameti, Pristran sam i svim zakonima vjeran! to bih jo? Pjesmom nagradu odnijeti, Od svakog lijepo doekan i tjeran. (Vojmil Rabadan)

73

POPIJEVKA O DEBELOJ MARGI (Testament, XIII) Ljubim li, dvorim dragu dobre volje, Zar podlac, glupan da sam sudu vaem? Vrline u sebi nosi ponajbolje, Za ljubav njoj tit hvatam, sablju paem. Kad gosti svi dou, zgrabim vr, otkaem Po vino, ali tiho, bez galame, Vodu iznijet, sir, kruh, voe spada na me. ast! kliem im, kad lijepe plae kanu, Dobrodoli, kad god vas strasti mame, U naem stanu, ljubavi duanu!

Izmirimo se tad, vjetar mi pusti Smradniji no balegar, gnoj to brlja, aku mi u smijehu na kobasu spusti, De, de! mi veli i pone da trlja. Usnemo pjani, ko zvrk, kad ne vrlja. Kad probudi se, crijevo joj klokoe, Zajai me, da ne kvarim joj voe, Stenjem pod njome, spljoten u tananu Dasku, izmodit pohotom me hoe, U naem stanu, ljubavi duanu. Vjetar, led, tua meni kruh ne krati, I bludnik sam i bludnica me prati. Ljudskiji tko je? Jedno drugog plati! Lijep par: lo maak, lo mu mi za hranu! Odabrali smo smet, smee nas blati, Ne znamo ast, ni ast nas nee znati U naem stanu, ljubavi duanu! (Boe V. igo)

No zlovolja i svaa plane burna, Bez novca doe l' Marga, da s njom lijeem, Gledat ne mogu nju, srcu je odurna, Halju joj, prsluk pas sebi poteem, Podboi se sotona, vriti u jaru I zaklinje se Kristom na oltaru Da ne da. epam treicu valjanu, Pod nosom joj izgrebem dugu aru U naem stanu, ljubavi duanu!

FRANCOIS RABELAIS (1493? - 156_?)

O Rabelaisovu ivotu imamo malo izravnih podataka. Mnoga su razdoblja njegova ivotnog puta ostala tamna, pa su se ve u 16. st. oko njegova lika splele mnoge legende. Rodio se 1493. ili 1494. (ili moda ranije) nedaleko od Chinona u Tureni. ini se da mu je otac, bogati odvjetnik i posjednik, bio namijenio redovniki poziv kao najmlaem sinu. O njegovom djetinjstvu i mladosti ne znamo gotovo nita pouzdano, a prvi izravni podatak pismo to ga je 1521. uputio G. Budeu potjee iz razdoblja kada je ve bio franjevac u samostanu Fontenay-le-Conte u Vandeji. Jamano su se i u tom samostanu odgoj i rasprave temeljili na skolastikim naelima (odatle toliko ogorenja u njegovim djelima na skolastiki

74

odgoj), ali je Rabelais ondje naiao i na malen krug humanista. Posvetio se slobodnim studijima, osobito uenju grkog (s G. Budeom, koji ga je ohrabrivao, dopisivao se latinski i grki), prevodio je s grkog na latinski jednu Herodotovu knjigu. Izvan samostana bio je u dodiru s uenim pravnikim humanistima i sudjelovao u raspravama o pjesnitvu, filozofiji, pravu, moralu. No prilike su se ubrzo promijenile. Nakon Erazmovih komentara grkom tekstu Evanelja, Sorbonna je 1523. zabranila uenje grkog u Francuskoj, pa su i Rabelaisu bile oduzete grke knjige. Kada ih je ponovno dobio, napustio je franjevaki samostan i otiao benediktincima u Saint-Pierre-de-Meillezais. Ondje e postati tajnikom opata i biskupa Geoffroya d'Estissaca, koji se i sam oduevljavao humanistikim idejama, a koji e mu i poslije biti zatitnikom. Benediktinski je red bio prosvjeeniji i tolerantniji od franjevakog, pa se Rabelais opet mogao posvetiti uenju. Kao tajnik pratio je d'Estissaca na estim putovanjima po zapadnim krajevima Francuske, naroito po pokrajini Poitou, i upoznao se sa ivotom, obiajima, legendama, narjejem tih krajeva (o tome svjedoe mnoge stranice iz Gargantue). U Poitiersu se druio s humanistima i pravnicima, dobro se uputio u pravo. Nakon 1527. o Rabelaisu opet tri godine ne znamo nita. ini se da ga redovniki poziv nije zadovoljavao pa je htio osigurati slobodniju egzistenciju. Jamano je kao i njegov Pantagruel obilazio francuska sveuilita (Pariz, Poitiers, Bordeaux itd.), a takvu pretpostavku potvruje i mnotvo tonih opisa sveuilita, pojedinosti iz studenskog ivota, autentian studenski argon u Pantagruelu. Da je to vjerojatno bilo tako, potvruje i to to ga u prosincu 1530. nalazimo upisana kao studenta medicine u Montpellieru, a ve nakon mjesec i pol, poto je filoloki komentirao grki tekst Hipokrata i Galena (do tada su se komentirali iskljuivo latinski prijevodi i preradbe njihovih tekstova), postigao je stupanj baccalaureus medicine, to je pretpostavljalo najmanje tri godine prethodnih studija. 1532. nalazimo ga kao lijenika u gradskoj bolnici u Lyonu. Tamo se posvetio produbljenu prouavanju grke medicine, a izveo je i jedno od prvih javnih seciranja. Lijeniki e poziv ostaviti mnogobrojne tragove i u njegovu knjievnom djelu: Rabelais se stalno poigrava anatomskim nazivima, opisuje svojstva bilja, aludira na antika medicinska i znanstvena djela. Iz Lyona se Rabelais obratio pismu Erazmu, koji je ve bio posustao, razoaran, a povezao se i s lionskim humanistima. Ondje je, pored drugih humanista, upoznao i Jeana du Bellaya, parikog biskupa i kraljeva diplomata, koji e mu ubudue biti zatitnikom. U ono je doba Lyon bio jedno od najznaajnijih knjievnih sredita, pa nije iskljueno da je Rabelaisa onamo odvukla i elja da bi ostvario svoje knjievne ambicije. Idemo sada na konkretno djelo kroz koje valja kazati i stvari vezane za kronologiju samog pisca. 75

GARGANTA I PANTAGRUEL
GARGANTUA (GROZOMORNI IVOT VELIKOGA GARGANTUE, OCA PANTAGRUELOVA, TO GA NEGDA SLOI METAR ALCOFRIBAS30, ISCJEIVA PETE BITI31 KNJIGA PUNA PANTAGRUELATVA). Rabelais 1532. u Lyonu objavljuje Pantagruela, prvu knjigu velike komine epopeje, parodiju na jednu puku, nevjetu i priprostu preradbu srednjovjekovnih vitekih romana u kojoj su junaci divovi to je izala neto ranije iste godine na lionskom sajmu. Ime Pantagruel preuzeto je iz srednjovjekovnog folklora; to je zapravo vrai koji nou pijancima sipa u grlo sol kako bi bolje pili. Sorbonna je to djelo ubrzo osudila kao opsceno. Od sijenja 1534. Rabelais je tri puna mjeseca boravio u Rimu pratei Jeana du Bellaya. Kako je knjiga doivjela veliki uspjeh, pisac je 1534. objavio i drugu, pod nazivom Gargantua, u kojoj je glavni junak Pantagruelov otac. Sorbonna, kojoj se Rabelais u toj knjizi nemilice rugao, ponovo e reagirati osudom. Kako su zbog afere s protestantskim plakatima 1534. poeli otvoreni progoni svih sumnjivih osoba, Rabelais je, kako bi to izbjegao, 1535. sedam mjeseci ponovo proboravio u Rimu. Kada se vratio, za njega se opet pobrinuo Geoffroy d'Estissac i dao mu kanoniko mjesto. No iduih 10 godina Rebalais e se posvetiti gotovo iskljuivo medicini, pa je u tom razdoblju u Montpelliereu stekao i doktorat medicine. Tokom 1539. boravio je neko vrijeme u Piemontu kao lijenik namjesnika du Bellaya. Gargantua pak u kronologiji dogaaja prethodi Pantagruelu. Zato emo sada rei neto o prvoj knjizi. U Pantagruelu se Rabelais posluio fabulom vitekog romana, ali mu ona nije ostala uzorom. Slikajui svoje divove radije je posegnuo u srednjovjekovnu francusku tradiciju, a nadahnuli su ga Pulcijev Morgante i Coccajev Merlin, na temelju kojih je stvorio niz ivih, tipiziranih sporednih likova i Panurga. 34 poglavlja te knjige prate roenje, djetinjstvo, odgoj i studentske dane diva Pantagruela (kao to je to bila moda u biografijama i kronikama onog doba). Kada je poodrastao, Pantagruel odlazi na glasovita sveuilita, pa i na pariko, a to e Rabelaisu biti prilika ne samo da duhovito evocira studentski ivot nego i da se naruga Sorbonni, rutini i opskurnosti srednjovjekovnog pravosua. U opreci prema takvom

30

Alcofribas Nasier pseudonim pod kojim je Rabelais objavio prve dvije knjige; predstavlja anagram od slova njegova imena i prezimena. 31 Peta bit doslovan prijevod pojma quinta essentia; u spekulativnoj znanosti o prirodi (pored zemlje, vode, zraka i vatre) peti element prirode koji proima itav materijalni svijet; u prenesenom znaenju: bit, sutina svega.

76

stanju, Rabelais velia humanistike ideale. Sredinji dio knjige posveen je Panurgu, simpatinom veseljaku i mistifikatoru, koji je kadar izvui se iz svake situacije. Na kraju je svjeim humorom opisan rat s Dipsodima. Knjiga se zavrava pomalo turim i povrnim pantagruelizmom, pozivom svim dobrim pantagruelistima da ive u miru, radosti, zdravlju i da dobro jedu. Iz uveanja stvarnosti i divovstva - ali uvijek u vjerojatnom ambijentu Rabelais je izvukao najlake, ali i najsigurnije komine efekte, birao je motive za koje je unaprijed bio siguran da e djelovati komino (deraine i pijanke, gungule, guzobrisne besjede itd.). Obilno se sluio provjerenim kominim postupcima kao to su parodija epskog stila, nevjerojatna i nepredvidiva rjeenja zapleta, kontrasti, gomilanje epiteta i nabrajanje, kalamburi i igre rijeima i slogovima, izvrtanje rijei i imena, neologizmi itd. A cijeli je roman napisan ritmom koji do punog izraaja dolazi pri itanju naglas. Vanjska struktura druge knjige, Gargantue, gotovo je identina sa strukturom Pantagruela: Gargantuino roenje proslavljeno velianstveno opisanom gozbom, njegovo djetinjstvo i odgoj, putovanje u Pariz, rat s Picrocholeom, nagrade pobjednicima i opis opatije u Thelemu. Ali se u toj knjizi bitno promijenila autorova perspektiva. Radnja se odvija preteno u Chinonskom kraju, meu seljacima i redovnicima koje Rabelais dobro poznaje, pa naviru osobna sjeanja i aluzije na sitne dogaaje iz mjesne povijesti. Politika i antiklerikalna satira ovdje su izrazitije i dosljednije nego u Pantagruelu: Rabelais iba ludost osvajakih ratova i zalijepljenost vladalaca, lijenost redovnika i elemente praznovjerja u vjeri. A najvei dio knjige posveen je odgoju, koji je za humaniste problem prvog reda. Formalistikom odgoju Rabelais suprotstavlja humanistiki, koji se temelji na antikoj kulturi i ei za znanjem, na izravnom dodiru s prirodom. U tu je knjigu pisac uveo novi lik, redovnika brata Ivana, koji se istakao hrabrou u ratu s Picrocheoleom, a kojemu e za nagradu Gargantua omoguiti da prema svojim zamislima izgradi i organizira opatiju u Thelemu. Knjiga se zavrava opisom opatije, u kojoj je ivot aristokratske zajednice uraen na posve nov nain. Njezini stanovnici njeguju tijelo i duh, vode rauna o higijeni i o razonodi, o ophoenju i drutvenom ivotu. U tom samostanu ive mukarci i ene u slobodnoj, izobraenoj i uglaenoj zajednici. Jedino pravilo kojega su se duni pridravati glasi: ini to htjedne!. Ipak, te ideoloke komponente ne treba previe isticati. Piscu je i ovdje, kao i u prvoj knjizi, glavni cilj da zabavi i nasmije itaoca, a otrinu satire ublaava dvosmislenim humorom. U proslovu knjige pisac najavljuje kako e smijehom koji je u njoj sadran lijeiti bolesnike. Od itatelja trai da se odreknu predrasuda i sve ovo shvate kao alu u kojoj nema zloe. Bolje je opisati smijeh, nego suze.

77

Na poetku se spominje Gargantuin rodoslov. Taj je rodoslov pronaao navodni Jean Audeau na jednoj livadi blizu Chinona u jednoj grobnici gdje je na nekom peharu pisalo etrurskim slovima: Ovdje se pije. Tu je pronaeno devet boca koje na sredini skrivae knjigu u kojoj je sadrana Gargantuova kronologija. Bio je to sin Grandgousier-Veledera, poznatog veseljaka i pijanice, koji se oenio Gargamelom, keri kralja Leptira.32 Gargantuu je majka nosila 11 mjeseci. Pisac nam ovdje nairoko govori o tome kako su mnoge slavne linosti i boanstva bila u trbuhu due od predvienog roka. Pred sami porod Gargamela se najela tripica pa je, uz muke koje je poroaj nosio sa sobom, osjeala i probavne muke. Babice joj zbog toga zaepie mar, a dijete izleti na uho. Pisac nam govori kako taj poroaj nije nita udno, pa navodi primjere kako je Bakho nastao iz Jupitereva bedra, Minerva iz Jupitereva mozga, Adonis iz kore mirtina stabla, Kastor i Poluks iz jajeta, i sl. Prve rijei koje je Gargantua rekao bile su: Piti! Piti! i Ga-ga tu-ba! (tepajui: gladna pupa) po tome je i dobio ime Gargantua. Umjesto mlijeka, dakle, davali su mu alkohol. Zatim se opisuje kako su maloga odjenuli. Sve je bilo glomazno i groteskno (uostalom bio je div). Za koulju je njegovu uzeto devet stotina lakata chatelleaurtskoga platna i dvije stotine za jastuie etvrtasta oblika to se meu pod pazuha. I nije bila nimalo nabrana, jer su nabori na kouljama izmiljeni tek kada su velje slomile vrak igle i poele djelati odostraga. Posebno se isticao nakurnjak. Boje Gargantuine odjee bile su bijela i modra. Pisac nam daje raspravu o simbolici tih boja uglavnom, modro znai nebo i nebeske stvari, dok bijelo znai radost i uitak. Pisac kroz ovaj roman na radost gleda na epikurejski nain. Zatim slijedi opis Gargantuinog odrastanja i o jednoj zgodi kako je na djeji naivan nain nasamario vlastelina Kruhokrada. Naime, jednom prilikom kad je imenovani vlastelin bio kod njih u posjetu, uzdajui se u djeju iskrenost, pitao je maloga gdje su konjunice bojnih konja. Ovaj je njega i njegovu pratnju doveo na vrh tornja, gdje je bila njegova soba, i pokazao im svoje bojne konje, tj. igrake. Kruhokrad je bio postien. Otac Grandgousier je sve vie prepoznavao otroumnost svoga sina. Posebno ga se dojmilo kad je Gargantua pronaao idealni tariguz. Mali je, nakon to je isprobao sva mogua sredstva, od odjee do prirodnih derivata, konano u pahuljavom guetu pronaao pravo rjeenje za svoju stranjicu. Ubrzo ga otac dodijeli nekom sofistu, metru Tubalu Holofrenu, da ga ovaj poduava latinsku knjievnost. Gargantua je doista sjajno napredovao, no otac je vidio da bi od te nauke uskoro mogao poludjeti, pa ga je predao drugim nastavnicima.. Na kraju je izbor pao na mudrog Punokrata, nastavnika mladog paa Eudomona. Punokrat,

32

Leptiri legendarni divljaci poznati kao neprijatelji kranske vjere.

78

Eudomon, Gargantua i pratnja krenue u Pariz kako bi tamo bili u najboljem okruenju za stjecati znanje. Za tu priliku Grandgousiere dobavi iz Afrike od kralja Numibije ogromnu kobilu koju e njegov sin jahati na putu za Pariz. Gargantua i pratnja dakle hitaju ka metropoli. Dok su prolazili kroz neku umu, na kobilu jurnue obadi i strljeni, no ona se tako razmaha repom, da je pomela i umu i insekte, te kraj pretvorila u polje. Gargantua je rekao: Meni je ovo krasno i otada se taj kraj zove Beauce, to znai Krasno. Kad su stigli u Pariz, Gargantua izazva radoznalost puka i mnogi ga salijetahu. To se njemu nije svidjelo te je, da im dohaka, s tornja katedrale popiao narod, da ih se utopilo 260418, ne raunajui ene i djecu. Zvona mu se uine dobrim kao praporci za njegovu kobilu, te ih ukrade i vrati se gdje su bili smjeteni njegovi prijatelji. Vlasti grada, uznemireni, poslae sofista Janotusa Tucala da nagovori Gargantuu da vrati zvona. uvi da ovaj dolazi, Gargantua se posavjetova s uiteljem Ponokratom, svojim nadstojnikom Filotomijom, konjuarom Gimnastom, i Eudemonom, to im je initi. Oni odlue vlastima vratiti zvona prije nego sofist izloi zahtjev, a zatim e se s njim poteno naaliti. Sofist se razmetao praznim i nepovezanim latinskim izrazima i na kraju su mu, poto ih je dobro zabavio, poklonili hlae i kobasice, s tim da se zvona nee toboe vratiti. Tucalo je digao buku i stvar dao na sud. Parnica nikada nije zavrena. No zvona su vraena. itavo jedno poglavlje nabraja igre kojih se Gargantua igrao za boravka na studijama. No Ponokrat je naao naina da malog zainteresira za nauku, i ovaj je brzo napredovao u svim oblastima uenja. Brino Ponokrat stalno je nad njim bdio i usmjeravao ga. ak i u slobodno vrijeme Gargantua je ponavljao citate, razglabao o pjesnicima i sl. Nadalje se govori o tome kako su ljudi Gargantuina kraja zaratili sa svojim susjedima. Povod je slijedei: pogaari iz Lernea naili su na Gargantuine pastire. Pastiri su traili da im se proda neto kruha, a pogaari su ih grubo odbili. Jedan od njih, po imenu Marquet, grubo je udario pastira Frogiera, ovaj mu je vratio, pogaari su o tome izvijestili svog kralja Picrocholeoma-Napricu i ovaj je objavio rat. Njihova vojska stade harati Gargantuovim krajem. Nitko im nije pruao velik otpor dok nisu doli do vinograda u opatiji u Seuillyu. Redovnik zvan Ivan od Nadjeva, prostoduan i junaan, suprotstavio im se krinom oblicom te ih sve potukao, ukupno 13622 ih je ubio. Za to vrijeme jedan od pastira izvijesti Grandgousierea o upadu Naprice i pljakanju zemlje. Ovaj bijae potresen jer je s Napricom uvijek gajio prijateljske odnose. Odlui ne ulaziti u sukobe dok ne sazna uzrok Napriinog napada. Zato poalje svog izvjestitelja za molbenice, Urlicha Galleta, da pregovara i pokua izgladiti situaciju, a svom sinu u Pariz posla pismo u kojem ga obavijesti o svemu. Urlich je za to vrijeme ve stigao do utvrde La Roche-Clermault 79

gdje je bila Napriina vojska. Kad je Gallet izloio svoje, Naprica mu je samo promrmljao nekoliko rijei o pogaama i otjerao ga. Grandgousiere je, kad mu je izaslanik to prenio, odluio ispitati sluaj i uskoro sazna povod upada neprijatelja. Zato odlui poslati Marquetu pet kola pogaa ne bi li otkupio mir. Kad je izaslanstvo dolo do utvrde, rekoe im da Naprica nije spreman za razgovor i da se obrate kapetanu Toucquedillonu-Dugomlatu. Ovaj im kaza da ostave kola i da e on prenijeti poruku Naprici. Meutim Dugomlat ree svom voi kako ovi s pogaama hoe da ga potkupe, te bi bilo najbolje uzeti darove i nastaviti po svom. Grof Nabodica, vojvoda Jadac i kapetan Gomnar predlau Naprici da, kao i mnogi drugi veliki osvajai, pokua osvojiti itav svijet. Kad je ovako lako pokorena Grandgousiereova zemlja, i druge bi zemlje mogle proi jednako. Ovdje neka ostavi samo mali broj vojnika, a ostali neka krenu na osvajanja. Prijedlog se svidje Naprici. Za to vrijeme Gargantua, Ponokrat, Gimnast, Eudemon i pratnja, hitali su kako bi pomogli svojima u nevolji. Nestani Gimnast nabasa na etu neprijatelja koje je vodio kapetan Kupica. Da bi se izvukao predstavi se kao ubogi vrag koji trai da proe. Kako bi ih u to uvjerio, napravi par onglerija na konju i neprijatelji se silno prepadoe. Djenu se u panian bijeg, a Gimnast ih s lea stade ubijati. Nitko mu se nije smio suprotstaviti. Stradao je i kapetan Kupica. Gimnast je poslije sve to ispriao svojim prijateljima i oni su se sada uputili prema Vedskoj umi ispod koje je bio Vedski gaz i jedno neprijateljsko utvrenje. Gargantuina kobila popiala se i napravila takvu poplavu, da je pomorila sve vojnike koji su se nali u bujici. Ovi s tvre stadoe gaati Gargantuu topovskim zrnima, a ovaj se branio rukama mislei da su to muhe. Tada Gargantua ogromnim drvetom kojeg je iupao iz zemlje stade mlatiti po katelu i pobije sve koji su bili unutra. Druba se na taj nain probije i doe do Grandgousierea. Ovaj, presretan, obilato ih pogosti. Gargantua sa salatom stavi u usta i estoricu hodoasnika koji su dolazili iz okolice Nantesa. Oni su bili sakriveni u salati koju je Gargantua za tu priliku nabrao. Sreom uspjeli su se sakriti iza zuba, a Gargantua ih je zatim iakao. Kada su se svi lijepo pogostili, Grandgousiere stade priati o poecima i uzroku ovog ratovanja, kao i o junatvu redovnika Ivana od Nadjeva. Gargantua poeli vidjeti tog ovjeka, i odmah se poalje po njega. Prisutne iznenadi prost govor zainjen psovkama koji se mogao vidjeti kod Ivana. Zatim iz njegovih usta izlaze kritike na raun licemjerja i oholosti koje su zaogrnute krinkom potenja, a koje se mogu vidjeti u mnogih sveenika. Ujutro se druina, zajedno s redovnikom, uputi u nove ratne pohode. Putem redovnik zape za orah i ostade visjeti. Gimnast ga skide. Naprica je ve bio dobio vijesti kako vrag pustoi njegove redove pa posla 1600 konjanika, na elu s Tyravant-Skorotekom, u ophodnju. 80

Malobrojniji Gargantuini ljudi udarie na njih. Mnogi konjanici pobjegoe, ali ne i Skorotek, kojega redovnik s lakoom svlada, pa se zatim sam uputi i stade sjei ostale. Ovi se nisu obazirali i nisu znali da ih goni jedan ovjek. Napokon jedan od onih hodoasnika, koji su sada bili zarobljeni, povika upomo kad spazi redovnika. Zatim se neprijatelji osvrnue i vidjee da im je za petama samo jedan ovjek. Zarobie redovnika i dadoe ga dvojici na uvanje, a ostali se uputie za Gargantuom. Redovnik se pak uspije osloboditi, oslobodi i one hodoasnike, pobije dosta neprijatelja i zarobi Dugomlata. Odatle poe Grandgousiereu gdje su bili i njegovi prijatelji koji su ga ve otpisali. Vidjevi ga ivog i kako vodi osloboene hodoasnike i zarobljenog neprijateljskog zapovjednika, nastane radost. Svi se pogostie, a zatim stadoe hodoasnike ispitivati o svrsi njihovih putovanja. Pritom ih redovnik napade govorei im da time to hodoaste nita ne postiu, mnogo e vie dobra uiniti ako normalno rade svoj posao i nikome ne ine zlo. Tako e najbolje slijediti upute apostola Pavla.33 Hodoasnici obeae da e odsada tako ivjeti, zatim ih dobro otpremie i ovi krenue svojim kuama. Grandgousiere ovjeno postupi i sa zasunjenim Dugomlatom. Obdari ga mnogim darovima i ree da prenese poruku svom gospodaru da rat ne donosi nikome koristi i da je Grandgousiereov narod miroljubiv i da ne eli nikome zla. Zato neka u miru napuste njihovu zemlju i neka se opet razviju prijateljski odnosi. Dugomlat, iznenaen ovakvim raspletom i promijenjen u dui, pohita Naprici da mu sve to prenese. No njegovi mu ba ne povjerovae i sumnjae da je izdajnik i da je podmien. Jedan od Napriinih ljudi, Ranko, nasrne na Dugomlata, a ovaj ga, ne imajui izbora, ubi. Naprica tada zapovjedi da se Dugomlat smakne kao izdajnik. Uskoro Gargantuina vojska zauzme i posljednje Napriino utoite La RocheClermault. Naprica se dade u bijeg, izgubi konja, mlinari ga isprebijaju, obukoe ga u dronjke, a jedna mu vraara ree da e mu kraljevstvo biti vraeno po dolasku kurodrala. Otada radi kao nadniar u Lyonu i eka dolazak kurodrala. Gargantua odri mudru besjedu pobijeenima. Ree da svi mogu biti slobodni i vratiti se svojim kuama, samo su zarobljeni oni koji su bili Napriini savjetnici. Ponovo se dakle u zemlju vrati mir, a Gargantua dade da se za redovnika Ivana uredi Telemska opatija. Ta e opatija biti ureena po novim pravilima koja su razliita od dosadanjih. Samostan e primati i mukarce i ene, koji e se moi eniti i udavati, ivjeti e se u potpunoj slobodi koja e biti i uporite za pravo udoredno djelovanje. Tako se i izgradi velebno zdanje. I s arhitektonske strane zgrada je nainjena nekonvencijalno, bez zidina i
33

Humanisti su tvrdili da hodoaa nanose tetu drutvenom i obiteljskom ivotu; u tom su se osobito oslanjali na poslanice Pavla apostola.

81

ograda, u obliku esterokuta s velikim dvoritem u sredini. Imala je ogromni prostor unutar sebe. Reena je graevina bila stoput velianstvenija negoli Bonnivet, Chambord ili Chantilly,34 jer su u njoj bila devet tisua tri stotine trideset i dva stana, u svakomu klijet, odaja, runica i izlaz u veliku dvoranu. Izmeu tornjeva, nasred glavnog dijela zgrade, bijae zavojito stubite unutar toga istoga dijela, a stube mu bijahu djelomice od porfira, djelomice od numidskoga kamena, djelomice od zmijevca, dugake dvadeset i dvije stope Na vratima bijae natpis da je unutar zabranjen pristup svim oholima, ljubomornima, zavidnima, uzdignutima, licemjerima i sl., dok pristup imaju prostoduni, srdani, veseli i slobodni. Jedan jedini zakon vaio je u opatiji a to je ini to htjedne! - jer slobodni ljudi, dobra roda, dobro odgojeni, ivei u estitu drutvu, imaju po naravi nagon i poticaj koji ih vazda nuka na kreposna djela i odvlai ih od poroka, a oni to nazivaju au. Kada zbog runa tlaenja i prisile budu ponieni i pokoreni, oni svoje plemenito nagnue, kojim su slobodno teili k vrlini, obru da bi svrgnuli i skrili taj jaram ropstva; jer se uvijek laamo onoga to je zabranjeno i hlepimo za onim to nam se uskrauje. PANTAGRUEL (PANTAGRUEL, KRALJ EDNJAKA, PRIKAZAN PO NARAVI SA SVOJIM STRANIM INIMA I JUNATVIMA. SLOIO POKOJNI METAR ALCOFRIBAS, ISCJEIVA PETE BITI). Nakon slinog proslova kao i u prethodnoj knjizi, daje nam se podrijeklo Pantagruelovo, ovaj put neto opirnije nego kod Gargantue. Naime, u davna vremena svijet se bijae najeo mumula i posljedica toga bijae da su se neki proirili u trbuhu, neki u pleima, neki u spolnom udu, neki u nogama, neki u nosu, i sl. Oni koji su narasli u duinu tijelom nazvae se Divovima. Prvi bijae Halbort, zatim Sarabrota, Faribrota i tako dalje, uglavnom nevjerojatno dugaak niz koji preko brojnih imena vodi do Grandgousierea, Gargantue i napokon Pantagruela, njegova sina.35 Kad je Gargantui bilo 454. godine, rodi mu se sin Pantagruel od ene BadebecBlenouste, keri kralja Amaruota-Nejasnika iz Utopije.36 Na dan kad se rodio Pantagruel bila je velika sua, pa je mali dobio ime po tome: panta je na grkom sve, a gruel na maurskom edan, to e rei da je itav svijet na taj dan bio edan. Iz Blenoustine utrobe najprije je izalo 68 mazgara s mazgama natovarenih solju, zatim 9 dromedara natovarenih prutima,
34 35

Tri najslavnija francuska dvorca tog doba. Dugako nizanje Pantagruelovih predaka doimlje se kao parodija Kristove genealogije u Matejevu i Lukinu Evanelju; popis je sastavljen od posuenica iz Biblije, klasine mitologije, vitekih romana i srednjovjekovnih legendi, ali su mnoga imena nastala kao puka pieva izmiljotina. 36 Moreova Utopija je dosta utjecala na Rabelaisa.

82

sedam deva natovarenih jeguljama i 25 krcatih kola poriluka, enjaka, ljutike i sl. Beba je bila ogromna i njezino je roenje ubio Blenoustu. Gargantua bijae i sretan, zbog roenja djeteta, i tuan, zbog smrti ene. Zatim stade spekulativno razmiljati s razlozima pro et contra koje je od tih osjeanja bolje, i napokon zakljui da njegova tuga nee nita promijeniti, i da je najbolje veseliti se. Kad je mali malo poodrastao, otac ga dade na kole u Poitieres. Dobro je napredovao i za zabiljeit je jedna zgoda koju je napravio da razbije acima dosadu. Naime, podigao je veliki kamen i stavio ga na 4 stupa. To je bilo na radost brojnih njegovih prijatelja, koji su se peli na taj kamen, te se tamo gostili, zezali se i potpisivali se. Kamen je nazvan Podignuti kamen.37 Pantagruel je pod paskom odgojitelja Epistemona mijenjao mnoga mjesta tokom kolovanja, dok se konano nije skrasio u Parizu. Pisac nam na nekoliko stranica daje popis knjiga koje je Pantagruel itao u knjinici Svetoga Viktora. Imena su im groteskna, podrugljiva i smijena. Time se pisac elio narugati mnogim bezvrijednim prirunicima o odgoju onoga vremena. Sve u svemu Pantagruel je dobro uio. Jednom prilikom dobije iz Utopije od oca pismo u kojem ga ovaj savjetuje da marljivo i predano ui, jer sada su mogunosti mnogo vie nego kada je on bio mlad. Otac mu govori da su sada otvoreni mnogi putevi znanja i spoznanja, pogotovo u knjievnosti, i da to svakako treba iskoristiti i biti na ponos svog roda. Jednom dok je Pantagruel etao gradom, susreo je ovjeka lijepa stasa, ali gadno izranjena. Pantagruela tip zainteresira i poeli uti njegovu ivotnu priu. Kad mu je postavio pitanje tko je i odakle dolazi, ovaj je najprije na njemakom, a zatim i na drugim jezicima, rekao da je gladan i da moli kruha. Nitko od Pantagruelove pratnje nije nita razumio. Doljak je na svako njihovo pitanje odgovarao na drugom jeziku (njemaki, arapski, talijanski, kotski, baskijski, nizozemski, francuski argon, panjolski, danski, hebrejski, starogrki, utopijski te latinski). Napokon ga Pantagruel upita govori li francuski, a ovaj odgovori da mu je to maternji jezik. Zatim ree da se zove Panurg38 i da je pobjegao iz turskog ropstva i da e im sve ispriati kad ga nahrane. Pantagruel naredi da se doljak primi kod njega i da mu se da hrana i pie. Pisac sada odlae Panurgovo pripovijedanje kazujui zgodu o tome kako je Pantagruel mudro prosudio u jednom zamrenom sporu. Prethodno je bio pribavio glas velikog oratora i

37 38

Podignuti kamen; taj je dolmen teko oteen u 18. st; i danas se nalazi u blizini Poitiersa. Razliita su tumaenja grkog pridjeva panourgos: dobar za sve, lukav, prijevaran, probisvijet, iskusan lisac, zabadalo.

83

polemiara da je itav grad douo za njegovo znanje i mudrost. Tako ga vlasti uskoro pozvae da presudi izmeu dva ovjeka koji se dugo gonjaju po sudu. Bili su to Gospodin od Guzoljuba, tuitelj, i Gospodin od Prdosrka, tuenik. Sudije najprije donesoe papirologiju sa suda, no Pantagruel naredi da se sve to zapali jer niemu ne slui, on eli uti ivu rije zavaenih stranaka, i to bez odvjetnika. Dovedoe mu dakle Guzoljuba i Prdosrka i Guzoljub poe svoju besjedu. itav njegov govor, kao i govor njegova suparnika, bijae pun besmislica, uenih izraza i logike nepovezanosti. Pantagruel napokon izree presudu, a to je, da tuenik plati tuitelju tri ae grualine, te da dobavi sijena i kuine za zaepljenje grlenih stupica, umotanih u kukuljice, dobro prosijane kroz okruglo sito, dakle i presuda je nerazumljiva. Meutim obje stranke bjehu zadovoljne, razioe se u miru i postadoe veliki prijatelji. Svi se zadive nadovjenoj mudrosti i razboru Pantagruela koji je jednim potezom uspio razrijeiti ono to se vuklo godinama po sudu. Zatim slijedi Panurgova storija o tome kako se izvukao iz ropstva. Njega su naime Turci bili nabili na raanj i pekli ga. Tip koji ga je okretao bijae zaspao, a Panurg je iskoristio priliku da baci eravu na oblinju slamu koja je, planuvi, izazvala pometnju. Gazda kue, ugledni paa, je odmah okrivio peenjara, izvukao raanj na koji je bio nabijen Panurg, te ovoga usmrtio. Paa je bio vidno potresen jer mu je izgorila sva imovina, stoga je htio i sam probosti se ranjem, no nije mogao jer raanj nije bio dovoljno otar. Panurg ga je zamolio da ga on usmrti bezbolno. Paa mu dozvoli. Meutim Panurg ga najprije itavog zamota, zatim ga objesi i ispod njega potpali vatru. Paa je u boli umirao. Dok je bjeao iz grada u kojem se plamen sve vie irio i svi su bili zaokupljeni gaenjem, na Panurga se srui vie od 1311 pasa koji su namirisali peeno meso. Panurg im otkine dio svoje slanine i baci im; psi se okomie na taj komad, a Panurg umae. Pantagruelu se svidje ovaj ovjek i oni uskoro postadoe nerazdvojni drugovi. Panurg je dobio najbolju obuu i odjeu, pogotovo nakurnjak, kojim se rado ponosio. Panurg je bio pomalo opien i nastran. Bijae srednjeg rasta, malen, i nosa malko orlovskoga, poput drka na britvi; i tada bijae u dobi od svojih trideset i pet godina, zgodan za pozlatu kao bode od olova, osoba vrlo ugodne vanjtine, samo to pomalo bijae probisvijet i po naravi podloan bolesti koja se u to doba zvala Besparica, to je muka ljuta. Za manje od dva dana ve je upoznao itav Pariz. Znao je okupiti oko sebe besposliare i izvoditi vragolije. S nekim je propalicama gurnuo kola koja su povaljala gradsku strau; drugom je prilikom radio smicalice uiteljima vjetina koje je naroito mrzio. Imao je u ogrtau vie od 26 raznih kesa i torbica u kojim je uvao razne smjese kojima bi oneiavao prolaznike, pogotovo one s bogatim odijelima. Vodio je parnice, traio mueve za neudate starice i sl. Pare bi uvijek spiskao. 84

Jednom prilikom u Pariz doe jedan engleski uenjak po imenu Taumast koji je, uvi za veliku mudrost Pantagruelovu, odluio odmjeriti duhovne snage s njim. Pantagruel je prihvatio duel i itavu je no iitavao knjige kako bi se mogao to bolje suprotstaviti. Ujutro mu Panurg ree neka njega pusti i on e sigurno nadmaiti Engleza. Pantagruel se sloi s tim. Taumast je izrazio elju da se nadmetanje vri nijemim znacima jer su rijei suvine i one su samo za sofiste. Nakon zaista udnog dvoboja, u kojem ne moemo nikako zakljuiti ta je tko rekao, Taumast je estitao Panurgu na pobjedi i rekao kolika li je tek mudrost Pantagruelova, kad ga je njegov uenik nadvisio i pokazao mu istinu. Englez se zahvali na gostoprimstvu i poe kui rekavi da e o svemu ovome napisati opirnu knjigu. Slijedi storija o tome kako se Panurg zaljubio u jednu pariku gospou visoka roda. Priao joj je na nekonvencionalan nain i odmah joj je predloio da poe s njim u krevet. Ona ga je odbila, a on se nije predavao, ve je stalno navaljivao. Kad je vidio da nee postii nita, odluio joj se osvetiti. Naao je uspaljenu kuju, ubio je i odrezao ono to znadu grki geomanti; zatim je to isjeckao na komadie, otiao u crkvu i posuo time reenu gospou. Odmah se skupi mnotvo uspaljenih pasa i nasrne na nju. Gospoa pobjee, a svukuda po gradu, kuda je god trala, nailazila je na pse. Setenja su se toliko uspiala oko njene kue, da je nastao potok. Pantagruelu uskoro stignu vijesti da je oca mu Gargantuu Morgana prenijela u Vilinsku zemlju, te da su Dipsodi-ednjaci, kad su za to uli, napali i opustoili velik dio Utopije i opsjeli glavni grad Amaurota-Nejasnika. Pantagruel odlui poi onamo sa svojim prijateljima kako bi ocu pritekao upomo. Povede Panurga, Epistemona, Eustena i Karpalima i, dok su u jednoj luci ekali da isplove, Pantagruel primi pismo od neke parike gospe u kojem je bio zlatan prsten s jednostranim dijamantom, a napisano nije bilo nita. Tek negdje na poleini nae hebrejski natpis LAMAH HAZABHTANI39. Panurg se dosjeti znaenju te poruke i, budui da je dijamant bio laan, poruka je glasila: Reci, lani ljubavnie, zato si me ostavio. Pantagruel se sjeti da se s dotinom damom nije stigao pozdraviti, no bilo je kasno vraati se. Put ih je vodio doista daleko, ili su preko Rta Dobre Nade itd., - mislim da je reena Utopija bila negdje u Indiji. Doeka ih 660 neprijateljskih konjanika. Panurg predloi da ih namame u klopku: u vodu pustie ulje i zategnue ue. Kad konjanici navalie na brod, ovi bace baklju u vodu tako da svi konjanici, osim jednog, nastradae. Pantagruel bijae ponosan na domiljatost svojih drugova. Naredi gozbu. Karpalim nalovi divljai i, nakon to su se

39

Netoan navod Kristovih rijei s kria; zapravo poetak Psalma 22 (21).

85

dobro najeli, Pantagruel stade ispitivati onog preivjelog konjanika o broju i rasporedu njihovih snaga. Ovaj kaza kako u njihovoj vojsci ima oko 300 divova predvoenih njihovim voom Vukodlakom, osim toga nabroji i ostalo punobrojnu vojsku. Voa kompletne vojske i kralj zvae se Anarh. To ne pokoleba Pantagruela i drugove i oni odlue udariti. Prije polaska Pantagruel podignu spomenik junatva na mjestu gdje su savladali konjicu. Pantagruel uskoro prne i od prdea koji se irio naokolo nasta vie od 53000 ovjeuljaka i isto toliko eniuljaka. Po Panurgovom savjetu povjena ih, prozva ih pigmejcima, i posla ih da ive na jednom oblinjem otoku gdje su se poslije dobrano namnoili. Pantagruel posla zatim zarobljenog vojnika da ode do Anarha i prenese mu vijest kako e do sutra u podne stii ogromna vojska s galijama i da e, ukoliko Anarhovi ljudi prue otpor, svi biti pregaeni. Naravno, Pantagruel je hinio da ima vojsku. Sunju predade i nekakve ukuhane plodove za kralja. Ovaj ode, ree kralju sve kako mu je naloeno, Anarh zatim kua poslanu mu hranu, i toliko od nje oedni da su mu stalno nalijevali vina. Na to starjeine odluie da i oni kuaju te misteriozne plodove, jer im nije bilo jasno kako to da obino bilje moe biti tako jako. Napokon se itav tabor, poto su svi kuali plodove, toliko obloe, da su vrlo brzu utonoli u mrtvaki san. Za to vrijeme nai su se junaci takoer napili; zatim Panurg dade Pantagruelu nekakve ljekarije, nekakav bukuri, Pantagruel to popije i naredi Karpalimu da zapali atore i municiju u neprijateljskom taboru. Poto je to uraeno, Pantagruel iz velikog bureta stade posipati sol po taboru, a kako su svi spavali otvorenih usta, sol im zaepi grla. Zatim Pantagruelu pritui od onih lijekova koje mu je dao Panurg, i on stade piati po sred tabora i nastade veliki potop u kojem se svi utopie. Pisac nam kae da se taj potop sluajno spojio s onim potopom koji je nainila Gargantuina kobila, bio bi to potop vei od Deukalionova.40 Neprijateljski divovi odmah urigiraju, iznesoe iz grada Anarha, te se spremie za boj. Vidjevi da protiv sebe ima samo jednog diva, voa divova Vukodlak odlui da se sam, bez iije pomoi, bori s Pantagruelom. Svi se sloie s tim prijedlogom. Pantagruelovo oruje je bio jarbol otkinut od broda i ostatak reene soli. Vukodlak je imao buzdovan i oklop od nakovanja. Zametne se teka i neizvjesna borba. Nakon svih tih borbenih peripetija Pantagruel je odnio pobjedu. To je uskomealo ostale divove i oni su nasrnuli na njega. Pantagruel tada zavrti Vukodlaka (obloenog nakovnjima) i baci ga na ostale divove oklopljene klesanim kamenom. Taj sudar je doao kao kec na desetku. Oborene divove svladae Panurg, Karpalim i Eusten.
40

Deukalion; klasina mitologija: Zeus se naljutio na opaki ljudski rod i pustio na nj velik potop; spasili su se samo Deukalion i njegova ena Pira.

86

Kad je bitka zavrena, Pantagruel i njegovi primijetie da je Epistemon tokom bitke izgubio glavu. Uhvati ih tuga, no Panurg kaza da e ga iscijeliti. Zatim mu uze glavu i spoji sve ivce, ile i kraljeke onako kako to treba da bude, te paljivo zaije glavu za trup: Epistemon oivi. Kaza da mu je krivo to ga je Panurg vratio u ivot kad se lijepo zabavio u Podzemnom svijetu. Potom stade govoriti ta je sve dole vidio. Kaza da se svi koji su na ovom svijetu bili slavni i poznati sada mue radei najtee i najgore poslove (Eneja je mlinar, Odisej kosac, Hanibal peradar, Ciceron potpaljiva vatre, Antioh dimnjaar, Kleopatra preprodavaica luka, papa Julije ulini prodava pogaica i sl.). Filozofi pak, kao i oni koji su u ovom svijetu ivjeli siromano, sada ive k'o hadije (Diogen se epiri u najnovijoj modi dok mu Aleksandar Veliki krpi gae i sl.). Najgore je lihvarima. Oni po potocima trae zaralu gvoariju i rade dan i no, a naplate tek krajem godine, i to isuvie malo. Epistemonova pria nadahnu Panurga i on se dade u smiljanje koji bi posao mogao dodijeliti zarobljenom Anarhu. Za to vrijeme Pantagruel alje Karpalima u grad AmaurotaNejasnika da javi glas o pobjedi. Nasta uskoro veliko slavlje u Utopiji. Bijae to obnova Saturnova doba41, tolika se tada ondje velika gozba priredila. Pantagruel predlae da se sada na juri osvoji i zemlja ednjaka. U meuvremenu se Panurg dosjeti kako e uposliti Anarha. Obue ga u prnje i rutine i dade mu posao prodavaa zelenog umaka. Odmah ga i oeni nekom starom naigaom priredivi osobno svadbu. Okupi se silna Utopijska vojska i krenu na ednjaku zemlju. Mnogi im se drage volje pokorie, samo su Almirodi-Slanci odluili pruiti otpor. Dok je Pantagruelova vojska na polju ekala na boj, uhvati ih kia, a Pantagruel ih zbije u redove, te ih pokri jezikom. Ovdje se pojavljuje i pripovjeda Alcofribas. On nije mogao stati u taj zaklon, pa se skloni u Pantagruelova usta. Tamo vidje jedan novi, nepoznati svijet. Bili su tamo sazidani itavi gradovi i ljudi su ivjeli u obilju i izobilju. Pripovjeda se zadra tamo 6 mjeseci. Kad je izaao, ve je odavno zavrio rat i uspostavljao se novi poredak u zemlji. TREA KNJIGA. (TREA KNJIGA, O JUNAKIM I MUDRIM RIJEIMA DOBROGA PANTAGRUELA . . .) Ova knjiga je izala 12 godina nakon Gargantue. Kako je kralj ostavio Sorbonni slobodne ruke prema hereticima i slobodoumnicima, Rabelais se u toj knjizi premda u proslovu i opet smiono i neuvijeno napada Sorbonnu gotovo potpuno okanio antiklerikalne satire, a blaa i profinjenija satira uperena je u prvom redu protiv

41

Saturnovo doba; mitoloko zlatno razdoblje koje je prestalo kad je Saturna (Krona) svrgnuo sin mu Zeus i bacio ga u podzemlje.

87

slobodnih zanimanja. ini se da se Rabelais sada obraa i drugoj publici, jer ovdje ima mnogo vie uenih elemenata, a komika je hermetinija. Iz te knjige dimenzije divovskoga gotovo su potpuno nestale. Pantagruel je postao filozof koji nastoji ostati smiren i vedar pred svime to ivot donosi i pred ljudskim ludostima, a pisac kao da je zaboravio da je Pantagruel prije bio div. Sredinjim likom sada je postao Panurg, a njegovo traenje odgovora na pitanje: eniti se ili ne? (antifeministika galska tema iz fabliauxa) okosnicom fabule. Tim likom i tom temom povezuje se niz raznorodnih epizoda koje su Rabelaisu prilika da nam prikae galeriju likova i ljudskih tipova (astrolozi, lijenici, teolozi, suci, sibila, pjesnik itd.) i da pod prozirnim velom ili pod pravim imenom predstavi svoje uitelje, svoje prijatelje i slavne pisce. U toj se knjizi jo vie zbilja preplee s burlesknom fantazijom, da bi pisac na kraju iznio znanstvena sanjarenja o nesagorivoj materiji, o partenogenezi ili osvajanju svemira. U proslovu ove knjige pisac nam navodi primjer kada su stanovnici Korinta spremali obranu kontra makedonskog kralja Filipa: svak se trsio svoje dunosti u tom velikom kompleksu jedni su podizali kule, drugi rasporeivali strae, trei kopali jarke itd. Samo je Diogen stao svoju bavu, kao Sizif kamen, kotrljati uz nekakvo brdo stalno gore-dole. Kad su ga pitali zato to ini, on je odgovorio da i on mora neto raditi da ne ispane danguba, budui da ga nije nikakva druga sluba zapala za obranu republike. Pisac nam zatim kae da na slian nain i on sada nastupa piui ovu knjigu. Zato neka ga nitko ne uznemirava u tom poslu. Natrag, psine! Miite se s puta, miite se sa sunca, vraji kukuljiari! Zar dolazite ovamo, vrtiguzi, oklevetati moje vino i popiati moju bavu? Evo batine koju je Diogen oporuno naredio da mu se poslije smrti poloi kraj njega eda bi odgonio i mlatio te zagrobne sablasti i te cerberske psine. Pantagruel, poto je pokorio ednjaku, dovede u nju Utopijce. Svom najboljem prijatelju Panurgu dodijeli vlast u gospotiji Gulaevini. Panurg se stade neumjereno vladati tako da je prekomjerno troio i zapadao u velike dugove, pa je znao jesti i svoje nezrelo ito. Pantagruel ga je, uvi za to, stao upozoravati da takav pristup nikako nije dobar i da, ako tako nastavi, nikad nee biti bogat. Panurg na to stade apologetski braniti eshatoloki i metafiziki integritet i realitet vjerovnitva i dunitva, navodei iz prirode bezbroj primjera pozajmljivanja i primanja. Ako toga nema od zemlje nee nastajati voda; voda se nee u zrak pretvarati; od zraka nee nastajati vatra; vatra nee grijati zemlju. Zato, da bi ovjek, a pogotovo on, Panurg, mogao istinski osjeati prirodnu egzistenciju, jednostavno mora biti u dugovima. Od prirode slijedi kazna onomu tko uskrauje: ljuta muka u udovima i mahnitost u utilima; tko pozajmljuje, njemu se za nagradu daje naslada, radost i uivanje. Pantagruela ovakvi iskazi ne zadovoljavaju i on kaziva kako je ovjek taj koji treba raditi i tako zaraivati, 88

a ne pozajmljivati, jer e tako navui samo sramotu na sebe. Panurg pak odgovara da e on uvijek uivati veu ast i potivanje kad je duan, jer e se vjerovnici brinuti kako da mu na razne naine ugode, ne bi li im vratio novac. Ovakvim se razgovorom nije moglo nita postii. Uskoro Panurg poe nositi buhu u uhu42, zadjenu naoale na klobuk i prestade nositi nakurnjak htio se eniti. Zatim stade traiti od Pantagruela savjet da li da se eni ili ne. Panurg iznosi injenice koje govore u korist toga da je brak dobar Pantagruel mu savjetuje da se eni; zatim govori kontra-injenice Pantagruel mu savjetuje da se onda ne eni, i sve tako. Napokon Pantagruel priznaje da mu je teko davati enidbene savjete, pa predloi da uzmu Eneidu i nasumce otvore stranicu, i na taj nain dobiju odgovor. Tri puta dakle otvore knjigu i naioe na slijedee stihove: 1. Nedostojan bojega stola i boiine postelje; 2. Od eg me podie jeza i krv mi u tijelu stine; 3. Stade za zlatom da hlepi kako je svojstveno eni. Pantagruel to tumai ovako: 1. ena e mu biti bludnica, a on samim time rogonja. Stihovi kazivaju da mu Minerva nee biti sklona, a Minerva je neprijateljica gizdelina, preljubnika i rogonja; 2. ena e ga mlatiti i po leima i po trbuhu; 3. okradati e ga. Panurg se ne eli pomiriti s ovakvim tumaenjem, pa iznalazi nekakva druga rjeenja koja idu njemu u korist. Pantagruel sada predlae da pomou sna pokuaju otkriti pravu istinu. Zato neka, da bi to to bolje uspjelo, Panurg pokua toga dana proistiti misli, meditirati i sl., kako bi mu boanstvo u snu objavilo pravo stanje stvari, kako se to uostalom dogaalo u mnogim primjerima iz povijesti. Providnost je davala ljudima preko sna znakove i putokaze. Zato neka se Panurg dobro pripremi, nita ne veera (ovaj uvjet je Panurg teko prihvatio) jer i hrana ometa budnost duha, te neka zaspi predajui se boanskom naumu. Tako se i zbi. Panurg usni i kad se probudio, ispria kako je bio u nekom blaenstvu, kako je vidio mladu enu koja ga je milovala bez prestanka i stavila mu dva roia na elo i sve ih dublje usaivala. Potom se on pretvorio u bubanj, a ona u sovu. Probudio se ozlojaen i nemiran. Pantagruel ree da se i to podudara s Vergilijem bubanj znai da e mlada po njem mlatiti kao po svadbenom bubnju, a sova predstavlja lopova. Ovo potvrdie i ostali. Panurg ni sada ne vjeruje i idalje na svoj nain objanjava san. Kad nita nije pomoglo, poalje Pantagruel Panurga u Panzoust da potrai savjet od vraare. Epistemon krenu s njim. Starica bijae stvarno nakaradna i runa prava vjetica. Ona sastavi na raznim listovima neke rijei te ih baci i ree neka ih sastave. Kad su to uradili, sadraj poruke bio je slijedei: (1) Olupit e ti / Dobar glas i sve. / (2) Okrupnjat e ti, / Ali s

42

Buha u uhu; u Rebalaisovo vrijeme to je znailo opsjednutost spolnim eljama.

89

tobom ne. / (3) Posisat e ti / Jedan dobar kraj. / (4) Ogulit e te, / Nee svega znaj. Epistemon u ovim rijeima potvruje ono prijanje, dok Panurg kae slijedee: 1. Kao to orah ili neto slino nije vrijedno dok se ne ulupi, tako e i njegova mukost tek neto vrijediti kad se ulupi, tj. kad se oeni. 2. ena mu naravno nee zatrudniti s njim, ve s jednim malim djeaiem kojeg e nositi u utrobi. 3. Dobar kraj on ima meu nogama, dakle tu je sve jasno. 4. Pod gulenjem Panurg vidi suneenje i on rado pristaje da mu to ena napravi. Drugovi se vratie Pantagruelu i ovaj, vidjevi da je i dalje Panurg gluh na savjete, poalje ga njemaku jer je bilo poznato da nijemi vide duhovne istine bolje od obinih smrtnika, pa ga opet poalje nekom starom pjesniku. Uvijek isto. Nita pak ne mogae smiriti Panurga. Epistemon mu zatim predloi da ode kod Herr Trippe, poznatog vraara i vidara koji pomou astrologije, geomancije, kiromancije, metopomancije i drugih umijea od istoga brana pretkazuje sve budue stvari. Taj ovjek mnogima je pomogao, jedino nije znao da ga njegova roena ena vara. On potvrdi stranu istinu, ali Panurg ga grubo izvrijea napominjui mu grijehe njegove ene i dokazujui time da ovaj nema pojma sa ivotom. I brat Ivan od Nadjeva daje savjete Panurgu. Ovaj mu kazuje da se svakako oeni, ali da bude oprezan u pogledu enine vjernosti. to se pak tie rogova, savjetuje mu da uzme prsten Hansa Carvela. Hans Carvel bijae razborit ovjek koji se pod stare dane oenio kerkom suca Nagodbe. Ona bijae mlada, vragolasta i lijepa, i vrlo brzo je poela arati. Uzalud ju je Hans pokuavao urazumiti. Jednom prilikom on usne da razgovara s vragom i jada mu se. Vrag mu stavi prsten na srednji prst i ree da e, dok ga god bude nosio, znati vara li ga ena. Uskoro Pantagruel zbog svega ovoga pozva bogoslova, lijenika, filozofa i suca, ne bi li oni uzmogli rijeiti problem. Pojavie se svi osim valana, sudskog namjesnika u Fonsbetonu. Prvi uze rije bogoslov Hipotadej. On najprije stade ispitivati Panurga je li mu putena elja velika, a kad ovaj ree potvrdno, Hipotadej mu savjetova da se zbog toga treba oeniti. Panurg ga zatim stade hvaliti zbog razboritosti, a onda htjede znati i to hoe li biti rogonja. Bogoslov mu odgovori da to nikako nee biti bude li volja Boja. Ovaj uvjetovani odgovor rasrdi Panurga i odmah pree ispitivati lijenika Krunjaka. Lijenik najprije navede 5 primjera obuzdavanja tjelesne poude. To su vino, neke ljekovite biljke, ustrajni rad, marljivo uenje i napokon enidba. Zatim Krunjak kaza da je za Panurga, koji s medicinskog stajalita ima dobro ustrojenu tjelesnu konstrukciju, najbolje da se oeni i da nae sebi isto tako ilu enu, pa e rezultat toga biti zdrava i korpulentna djeca. Zatim se postavi pitanje rogova, a lijenik kaza kako su rogovi po prirodi potencijalna opasnost za oenjena ovjeka jer su enska bia krhka i promjenljiva (navodi primjer mjesenog ciklusa), 90

pa i esto nezasitna tako, ukoliko strasti i putene elje ne podvrgnu razumu, vrlo lako moe biti da trae druge spolne partnere. Kruok zatim kaza kako i za rogove ima lijeka, pa ispria kako je u davna vremena, kad je Jupiter svim bogovima davao blagdane u kalendaru, zaboravio na Rogosada. Ovaj je potom stao dodijavati gromovniku da i njemu nae koji dan za svetkovinu. Jupiter se smiluje i odredi da se dan Rogosada stavi na isti datum kao i boice Ljubomore. Od tada, tko god na taj dan ostavlja sve svoje poslove i uhodi enu, te ju zatvara u ime Ljubomore, brak e mu biti siguran. Sada na scenu stupa filozof Kenjkalo, eklektini i pironski filozof.43 Na pitanje treba li se Panurg oeniti ili ne, on odgovara da treba i da ne treba. Potom kaza da niti treba, niti ne treba. Daljnji tok razgovora njega i Panurga obiluje filozofovim krtarenjem u konkretnom savjetu, to Panurga razdrauje. Pantagruel vidjevi da ni uenjaci nisu mogli pomoi, posla svoga druga jednom luaku, Tribouletu44, jer je poznato da ljudi lieni razuma bolje vide u duhovnu stvarnost. U meuvremenu je Pantagruel otiao u posjetu reenom sucu valanu koji je sporove rjeavao bacanjem kocaka. Taj ovjek bijae ve u dubokoj starosti i zbog svojih je manira u sudstvu pribavio i neprijatelje, od kojih je najpoznatiji bio predsjednik suda Trinquamelle-Hvalia. lanovi suda ekali su to e Pantagruel, kao mudar ovjek, rei na valanove metode. Zatim valan govori u obranu te metode. Prvo zbog forme, drugo zbog zdrave vjebe, tree zbog vremenskog dozrijevanja sluaja, jer on nikada na poetku spora nee bacati kocke, ve e gonjajui standardnu proceduru pustiti da taj sluaj doivi kulminaciju, i onda e baciti kocke i stranke e obino biti zadovoljne. Pantagruel je ovog suca, sasluavi ga, stao opravdavati: prvo zbog njegove poodmakle dobi, drugo taj je nain ipak bolji od pristupa ostalih sudaca koji su potkupljivi, licemjerni i koji donose presude na raun jaega. Poto je napustio valana, Pantagruel o tome pripovjedi svojim prijateljima. Pritom im i kaza jednu priu o eni kojoj su sin iz drugog braka i njegov otac ubili sina iz prvog braka. Ona je potom, gonjena osvetom, ubila ubojice svoga djeteta. Taj je sluaj izaao na sud i suci su bili u nedoumici. To je primjer sluaja kada bi bilo poeljno upotrijebiti kocke: ako bi se presudilo protiv ene u redu je uzela je mimo pravde stvar u svoje ruke; ako bi se presudilo obratno ona je u pravu jer joj je nanesena teka bol. to se pak valana tie, Pantagruel se udi kako je na takav nain trajao toliko godina. Panurg pak estoko brani valana smatrajui ga ovjekom koji je duboko shvatio stvarnost suda i njegovu glupost i

43

Skeptik koji odbija izrei ikakav sud; uenici grkog filozofa Pirona (3. st. pr. Kr.) uili su da se duhovni spokoj (ataraksija) postie suzdravanjem od suda. 44 Triboulet; glasovita dvorska luda Luja XII. i Franje I., umro oko 1536.

91

protuslovlje, te se priklonio jedinom moguem izlazu providnosti koja e pomou njegove kocke moda najbolje rijeiti stvar. Konano dooe i Tribouletu. Panurg mu da bocu i svinjski mjehur, te mu podrobno izloi sluaj. Luak mu potom vrati darove, udari ga akom i nazva ga bjesomunim luakom te ree da pazi na postrienka; spomenu i neke gajde roenice iz Buzancaisa. Vie se od njega nita nije moglo izvui. Pantagruel tumai da su sada konano otkrili s kim e Panurga ena prevariti. Postrienko predstavlja redovnika. Kae nadalje da ete biti gajde roenice iz Buzancaisa, to jest dobro naroen, ronat i rogat. I kao to onaj, elei zaiskati u kralja Luja XII. nadzor nad soli u Buzancaisu za jednoga svoga brata, zaiskao gajde, vi jednako, mislei se oeniti kakvom dobrom i asnom enom, oenit ete se enom koja je liena razbora, ispunjena burom oholosti, kretava i nemila, kao gajde. Panurg pak postrienka tumai kao vrapca s kojim e se njegova ena igrati i bit e lijepa i mila kao gajde. to se tie vraanja boce, Panurg misli da je to znak da se upute u poznato proroite Boanstvene Boce. Panurg odmah i smisli plan toga putovanja: vodi e im biti njegov prijatelj Ksenoman.45 On e ih odvesti do Lampake zemlje gdje e nai djevojku koja e ih, kao Sibila Eneju u Had, voditi do proroita. Drugovi se sloie s tim prijedlogom. Najprije otioe do Gargantue da im da dobar savjet i da se oproste s njim. Do kraja knjige opisuje se trava pantagruelion ije se otkrivanje svojstava i naina upotrebe pripisuje Pantagruelu. Uglavnom ta trava slui za izradu ueta i konopa zbog svoje vrstine. Inkomponirana je u dijelovima njihove lae. ETVRTA KNJIGA. (konana je verzija iz 1552) Rabelais vodi Pantagruelov brod preko mora prema proroitu Boanstvene Boce i opisuje njihove susrete sa stanovnicima razliitih otoka, koji simboliziraju pohlepne i pokvarene pravnike, sveenstvo starog kova odgojeno u skolastici, protestante (Papifige), i pristae papine politike (Papimane), da bi ih na koncu doveo u Kraljevstvo milostivoga gospodina Gastera (eluca), prvoga magistera artium na svijetu, simbola ovozemaljskih potreba. Rabelais je oito iskoristio zanimanje itateljstva za putovanja Jaquesa Cartiera (1491-1537) u Kanadu, ali je ostao vjeran humanizmu i Erazmovu nauavanju, koji se kroz cijelu knjigu jasno razaznaju. Budui da je bio potkazivan kao bezbonik, Rabelais se, kada su se prilike promijenile poto su se kralj i papa bili zavadili, elio oduiti sveenstvu i Crkvi, a osobito je na zub uzeo svjetovne pretenzije Crkve i pape. Izruguje se redovnicima, trgovcima i pravnicima i napada ih, a u tim se napadima jasno

45

Ksenoman; gr. ovjek koji strasno voli tuince i sve to je tue; suprotno je ksenofob.

92

razabire utjecaj Erazmovih djela. No kralj se 1552. pomirio s papom, pa Rabelaisova knjiga, iako je branila kraljevu politiku, i opet nije dobrodola. Osim proslova upuenog itateljima ovdje imamo i Uvodnu poslanicu posveenu kardinalu od Chastillona u kojoj se pisac zahvaljuje na potpori i podrci. Na dan Vestalskih46 sveanosti Panurg se oprosti od svog oca i s drugovima krenu na putovanje. Bilo je 12 laa. Vodi je bio spomenuti Ksenoman. Teko je pratiti gomilanje geografskih predjela koje pisac nabraja u njihovom putovanju. Uglavnom, proroite se nalazi kod Kitaja u Gornjoj Indiji. Prva toka njihova puta bio je otok Nigdina. Tu su svi lanovi posade neto kupili. Epistemon kupi slike na kojima su bile ivo naslikane Platonove Ideje i Epikurovi Atomi. Pantagruel kupi ivot i djela Ahileja izraenih na 78 tapiserija, tri jednoroga, te Tarandu, ivotinju koja mijenja boju ovisno od okoline. Uskoro primi i pismo od oca koje je Gargantua poslao po jednoj galiji. Pantagruel mu na to otposla goluba s bijelom vrpcom, to je bio znak da je sve u redu i da im dobro ide. Malicorneu, glasniku koji je doao s tim brodom, napisa i odgovor na oevo pismo. U pismu izvijesti oca podrobno o svemu, pa i o ovoj kupovini, te mu kaza da mu ovom prilikom alje sve to je kupio. Poto su napustili Nigdinu, ubrzo nabasaju na lau koja je ila iz lampake zemlje. Srdano ih prime na svoj brod i saznaju da su to trgovci, i iz njihovih manira zakljuie da su velike cicije. Panurg se stade raspravljati s trgovcem Puranskim. Ovaj ga je prethodno nazvao rogonjom jer je to zakljuio iz naina Panurgova odijevanja. Nastane velika svaa, dok napokon Panurg ne zatrai od Puranskog da mu proda ovna. Slijedi pogaanje i cjenkanje. Trgovac hvali ovce govorei da potiu iz pasmine ovna koji je nosio Friksa i Heleju47. Napokon se uglavi cijena i Panurg izabere ba vou stada. Kad ga je kupio, bacio ga je u more, a ostale su ovce stale skakati za njim. Trgovci su ih pokuavali zaustaviti, no ovce su ih sa sobom bacale u vodu. Svi se trgovci tako utopie. Nakon tri dana dooe na otok Beznos. Taj otok su nastavala udna bia: svak je svakom bio svojta. Tu ivljahu suprotne stvari i pojmovi koji su se vjenavali za svoj kontrarni parnjak drak za sjekiru, vrt za glavicu, dupin za sipu, slanina za kou i sl. Poto su se pogostili i dobro prouili zakonitosti i obiaje otoka, pantagruelai nastave dalje. Stigoe na veseli Peen-Otok, pa zatim plovie kraj Naloga, gdje ivljae Nalonjaci i Parbenjaci. Ksenoman kaza kako su Parbenjaci vrlo udan narod koji zarauje tako da bude bijen. Naime, ako neki Nalonjak, tj. sveenik, lihvar ili odvjetnik, eli zlo kojem plemiu, on poalje njemu

46 47

Vestalije; sveanosti u Rimu, u ast boice Veste. To je sedmi dan u lipnju. Friks i Heleja; brat i sestra iz gr. mitologije; bjeei od maehe, krenu oni preko mora jaui na ovnu; Heleja se utopi i po njoj se tjesnac nazva Helespontom; ovan bude rtvovan Aresu i od njega nastade Zlatno runo.

93

kojeg Parbenjaka. Parbenjak e po dobivenim uputama zovnuti na sud reenog plemia i vrijeati e ga, tako da e ga plemi morati izmlatiti. U to Panurg uleti s priom o gospodaru Bascheu koji je, kad bi mu koji Parbenjak doao s pozivom na roite, inscenirao svadbu na koju bi pozvao i doljaka Parbenjaka, na svadbi bi po scenariju izbila tua, i Parbenjak bi odlazio premlaen. Na taj bi nain ti ljudi dobivali odtetu. Zanimljivo je da Parbenjaci jednostavno nisu mogli egzistirati ako nisu bili mlaeni. Brat Ivan odlui lino iskuati narav tih ljudi, pa izae pred njih drei u ruci dvadeset zlatni kuda, te upita tko eli biti mlaen. Gomila pomahnita od veselja i svi su se javljali. Brat Ivan izabra jednog rujne gubice i poteno ga namlati. Ostali poee gunati protiv rujnogupca govorei da im taj ovjek stalno krade trite. Zatim se stanu nuditi lanovima posade za male pare preklinjui da ih biju, no Pantagruel i druina to odbie i nastavie dalje. Toga dana minue otoke Tohu i Bohu na kojima ne naoe nita za prigristi jer je div Bringuenarilles-Nosolom svu hranu potamanio. Bijae to div koji se hranio vjetrenjaama, a kad ih je nestalo, poeo je jesti svata i eludac mu nije mogao variti hranu koja mu nije svojstvena, pa se div razbolio i umro. Uskoro lae zahvati vrlo jaka oluja i, dok su ostali lanovi posade uurbano inili sve kako bi se odrali, Panurg je stao kukaviki zapomagati i jaukati. Brat Ivan, koji se najhrabrije drao, korio ga je i zapovijedao da se prihvati posla. Konano je Pantagruel vidio kopno i naredio da se tamo okrenu lae. Kad je primijetio da je spas blizu, Panurg se tek sada poeo junaiti, fol neto radei i skakajui po palubi. Nakon oluje Panurg postade pravi veseljak hvalei se da je bio hrabar. No brat ga je Ivan dobrano nastojao spustiti na zemlju kazujui drutvu za njegov kukaviluk. Otoje gdje su se nali nazivalo se Makreonskim otojem. Doekao ih je stari Makrob48 Uljudno ih primi i pokaza bogatstvo kulture na otoku. Bilo je tu dosta ruevnih starih hramova, obelisaka, piramida i spomenika, a natpisi su bili hijeroglifski, jonski, arapski, hagarski, slavonski i dr. Epistemon se dade u prouavanje, a Pantagruel upita Makroba jesu li oluje u tim krajevima este. Tada Makrob ispria priu o nadljudima. Ti ljudi, koji nastavaju oblinje ogromne ume, svojim bivstvovanjem osiguravaju da stanovnitvo ivi u dobru i izobilju. Meutim, kada koji od njih umre, na zemlji se vide poasti i nepogode. Zato je, kae Makrob, za vjerovati po nekim znacima da je jedan od njih netom preminuo, pa je tako i nastala ona oluja. Pantagruel se sjeti da bi to mogao biti div Nosolom.

48

Makrob; dugovjean ovjek.

94

Poto su se lijepo pogostili s Makreoncima, put se nastavi. Stigoe u vode izmeu otoka Kriomice i Divljeg otoka. Gospodar Kriomice, Mesopust, kako im objanjava Ksenoman, stalno je u napetim odnosima sa stanovnicima Divljeg otoka gdje ive Kobasice. Ksenoman zatim u itava tri poglavlja opisuje Mesopusta: Jezik kao harfa. / Usta kao kukuljica. / Lice isprano kao mazginji samar. / Glava zaokruena kao kotao U tim vodama Pantagruel spazi ogromnu uljeturu. Panurg se preplaio, brodovi su je stali gaati topovima, no nisu imali uspjeha. Konano je Pantagruel, koji bijae i vrstan strijelac, sa svojim ogromnim kopljima i sulicama porazio uljeturu. Ribu su dovukli do Divljeg otoka i tamo je oderali. Ni slutili nisu da e im brojne Kobasice tamo postaviti zasjedu. Brat Ivan sagradi veliku drvenu krmau i u nju smjesti 200 kuhara. Razvije se estok boj. Kobasice nadirae sa svih strana. Bitku za trenutak prekide jedan veliki krmak koji se pojavio na nebu iznad njih. Kobasice su odmah umukle i pale niice. Kad je krmak minuo, Pantagruel je mislio da je to zgodan trenutak za pregovore, pa je kobasiarsku kraljicu Niflesetu pozvao na razgovor. Rekao je da oni nemaju nikakvih zlih namjera. Nifleseta ga je sasluala i uglavio se mir, poto su Kobasice uvidjele da to nisu Mesopustovi ljudi kako su mislile. Pantagruelai se pomire s Kobasicama, povukoe se na svoje lae i nastave dalje. Sljedee odredite bio je otok Ruah49-Vjetrenik. Stanovnici tog otoka hranili su se samo vjetrom. itava njihova kultura temeljila se na pruavanju zakonitosti vjetrova, kad su razgovarali, prepirali su se koji je vjetar bolji i sl. Vjetrogonjci ispriae Pantagruelu kako im je div Nosolom pojeo sve vjetrenjae, pa je velika oskudica hrane. Pantagruel ih utjei govorei da je div mrtav i da sad mogu mirno spavati. Na daljnjoj ruti naioe na otoke Papifiga i Papimana.50 Papifige su bile u podreenom odnosu naspram Papimana. Razlog tome bio je banalan: kad je jedan Veseljak (drugo ime Papifiga) pokazao na nekoj svetkovini fige papinoj slici, to je stanovnike susjednog otoka razljutilo i oni su opljakali i opustoili Veseljaki otok. Otada Papifiani ive u oskudici. Svake godine pogaale su ih nepogode i zla, tako da su se vragovi tu udomaili. Kad su Papifige pokazale papi figu, njihova zemlja je naime dosuena vragovima. Otada nemaju mira. Pantagruelai uoe u neku kapelicu i vidjee kako tri sveenika stoje kraj kamenice u kojoj je zagnjuren seljak. Pantagruelu se to uini udnim i on poeli znati zato je ovjek sakriven u kamenici. Sveenici mu ispriae kako je taj ovjek obraivao dobru i rodnu njivu.

49 50

Ruah; hebr. vjetar ili duh. Papifige; ljudi koji se rugaju s papom, koji mu pokazuju figu, smokvu, ipak, roge; Rabelais tako naziva protestante. Papimani su zanesene pristae pape.

95

Doe njemu jedan mladi vrag, jo neuk i nepismen, te mu ree da mu nee dirati njivu pod uvjetom da podijeli s njim urod: seljak nek uzme ono to e biti gore, dok vragu pripada ono u zemlji. Seljak je sadio ito. Kad je dolo vrijeme berbe, seljak pokosi ito, vrag sabere strninu, i otioe na pijacu da prodaju. Naravno vrag izvue krai kraj. Bijesan naredi seljaku da slijedee godine bude obratno: on e pokupiti urod sa zemlje. Sada je seljak sadio repu, pa je opet nasamario glupog vraga. Konano vrag predloi da se kroz 8 dana natjeu u grebanju, i tko izgubi, leti s njive. Seljak nakon toga doe kui zamiljen, no ena mu ree da sve prepusti njoj. Seljak se na zakazani dan, po upnikovu savjetu, sakrije u kamenicu. U tom ga poloaju naoe Pantagruel i druina i ba tada doe vijest kako je ena nasamarila vraika. Naime vrag je doao u seljakovu kui i traio domaina. Zatekao je na podu enu. Bila je uplakana i govorila je kako joj je mu napravio gadnu ranu grebajui je, a potom je otiao potkivau da mu jo vie podbrusi nokte. Zatim podie suknju i pokaza mu svoju kako-li-sezove?. Vrag pobjee glavom bez obzira videi golemu provaliju u svoj njezinoj protenosti. Na taj nain je ena spasila njivu. Pantagruelai uskoro dooe i na otok Papimana. Prvo pitanje koje im je upueno bilo je jesu li vidjeli onog koji jest. Pantagruelovi drugovi odgovorie da ga nisu vidjeli mislei na Onog koji jest. No Papimani su mislili na papu. Kad su konano dobili potvrdan odgovor, stadoe itavu posadu astiti i ugaati im kao da su bogovi. Primi ih biskup Homenas-Slemo51 koji im pokaza svete Dekretalije52 u kojima je, po njima, sadrana itava vjera i itava mudrost, i u kojima je klju ljudskog spasa. Biskup stade duiti nabrajajui zasluge tih Dekretalija. Kad su odlazili s tog otoka, Papimani zatraie da se Pantagruelovi ljudi zauzmu kod pape da ovaj to prije uznastoji pohoditi njihov otok. Put ih je dalje vodio preko mjesta zamrznutih rijei, zatim preko otoka na kojem prebiva gospar Gaster53, prvi metar umijea na svijetu. Tu zapazie dvije razliite skupine ljudi: Engastimitre-Trbuhozborce i Gastrolatre-Trbuhoboce. Prvi su bili varalice koji su hinili da ne govore na usta, ve iz trbuha. Smatrali su sebe uzvienim pukom. Oni su bili elita. Trbuhoboci su pak bili siromaniji, bili su dokoni, dangube, i smatrali su Gastera za jedinog boga. itava dva poglavlja nabrajaju darove koje Trbuhoboci prinose Gasteru.

51 52

Homenaz; od langedokoga omenas, to znai krupan, jak, nespretan i priglup ovjek. Dekretalije; odredbe koje su pape potkraj 13. i poetkom 14. st. dodali Korpusu crkvenoga prava u nastojanju da svoju mo nametnu svjetovnim vladarima; posljednje takve odredbe dodane su 1500. pod imenom Ekstravagancija; njima su se estoko usprotivili galikanci (teolozi francuske crkve). 53 Gaster; trbuh.

96

Na daljnjem putu proli su jo kraj otoka enefa54 gdje ive licemjeri, i kraj otoka Ganabina55 gdje su pozdravili Muze tako to su ispalili su hitce iz topova. Panurg videi gusti dim od topova toliko se prestraio, a njegov strah povea i maak Salogriz koji mu je bio na nozi, i od kojeg je mislio da je vrag. Poslije se na razne naine pravdao kako se nije bojao. PETA KNJIGA. Nije sigurno potjee li ova knjiga od Rabelaisa ili od kakva vjernog oponaatelja. Nekima se ini da ju je, barem u pojedinim dijelovima, napisao kakav daroviti protestantski pamfletist. Kako god bilo, ta se knjiga s prethodnima premda ne u svim pojedinostima povezuje u vrstu cjelinu. Ona prati Panurga i drugove do proroita Boanstvene Boce. Prvi njezin dio (Zvonki otok), koji je tiskan zasebno 1562, snana je antiklerikalna satira. No u nastavku je pisac napustio kritiku Crkve i zamijenio ju jetkom satirom podmitljiva sudstva i aljivim aluzijama na akultna umijea (koja su u 16. st. bila u modi). Pod kraj knjige potpuno je zaboravio na satiru i komine likove kako bi se prepustio estetskom uivanju u arhitekturi, u velianstvenim prizorima, u igri svjetlosti. Kada su junaci stigli u proroite, jedini odgovor koji su dobili bio je Trinch! - Pij!. A taj odgovor za razliku od prvoga Gargantuina krika pri dolasku na svijet: Piti!, koji izraava elju samo za zadovoljenjem tjelesnih potreba jamano ima dvostruko simbolino znaenje: Uivajte u zemaljskim dobrima! i Napajajte se znanou!. Tako i posljednja knjiga zavrava u duhu humanistikog pantagruelizma. Pantagruel stie na Zvonki otok. Tamo naioe na ogromnu zvonjavu. Doeka ih pustinjak Hvalisavko koji ih natjera da 4 dana poste. Taj otok su nastavali Siticini56 koji postadoe pticama. Bile su to ptice zatvorene u krletke koje su liile na ljude i stalno pjevale. Poto su pantagruelai zavrili s postom, pustinjak ih uputi Vrau Poganskom, hramovniku Zvonkoga otoka kojeg je Panurg prozvao angrizalom. Nakon to ih je najeo i napio, angrizalo im pokaza osobitosti otoka. Potom im je pripovijedao samo o krletkama i pticama. Krletke bijahu velike, bogate, raskone i djela udesnog graditeljstva. Ptice bijahu velike, lijepe i razmjerno pristojne; jako su sliile na ljude iz moje domovine: ukratko, kad ih istom vidite, rekli biste da su to ljudi; ipak to ne bijahu, po navodu metra hramovnika koji ustvrdi da nisu ni od vijeka ni od svijeta. Meu pticama postojala je hijerarhija: najnii su bili kleronje, pa fratronje, poponje, opatonje, biskonje, kardonje i paponja kao vrhovna ptica. Kad paponja umre, kardonje biraju izmeu sebe njegova nasljednika. Pantagruelae zaudi
54 55

enef; hebr. licemjerje Ganabim; hebr. lupe, tat. 56 Siticin; lat. To je bila trublja koja se rabila na pogrebnim sveanostima, te u prenesenom smislu truba koji je u nju puhao; sicinnista je bio plesa u satirskoj drami.

97

silno obilje hrane na otoku budui da ptice niti kopaju niti ita rade, osim to pjevaju u svojim krletkama. Hramovnik kaza kako ovdje hrana i prihodi stiu iz raznih dijelova svijeta. Tako se ptice ne moraju brinuti za egzistenciju. Imaju je i previe. Zato je hramovnik traio od pantagruelaa da jedu do iznemoglosti kako se hrana ne bi kvarila. Kad su htjeli vidjeti paponju, hramovnik je rekao da je to teko, jer je on esto nevidljiv. Ipak ih je na jedvite jade, molei ih da budu u potpunoj tiini, odveo k njemu. Oko paponje je bila itava svita kardonja i biskonja, a kada su pantagruelai zaeljeli uti kako pjeva, hramovnik im je odgovorio kako on pjeva samo u svoje asove. Naputajui Zvonki otok pantagruelai dooe najprije na otok eljezninu gdje je na granama drvea raslo oruje i razna gvoarija, a zatim na otok Varalicu gdje su ivjeli kockarski brojevi koji su se meusobno sparivali, npr. est i Pet, Pet i Tri itd. Na otoku Dverce zasunji ih Mrcinja, nadvojvoda Runjavih krabala. Kad ih je uveo u sudnicu, zadade im zagonetku koja je glasila Dajder, dajder, dajder! Nitko nije znao odgovoriti, dok konano Panurg ne izvadi zlatne kude, to je bilo i rjeenje zagonetke. Mrcinja ih pusti, no oni nisu mogli otploviti dok ne plate porez Runjavim krabalima. Brat Ivan to rijei svojim maem i oni utekoe. Uskoro se nasukae. Spasie ih neki pomorci iz Pete Biti. Pantagruelai im se zahvale te posjete njihovu postojbinu. Tu su ivjeli glazbenici, pjesnici, astrolozi, stihotvorci, geomanti, alkemiari, ukratko svi koji su ovisili o Petoj Biti, i koji su tovali kraljicu Entelehiju. Entelehija je ozdravljala brojne bolesnike sviranjem na orguljama. Kraljica primi lijepo Pantagruela i drugove te im pokaza itav niz slubenika Pete Biti: Jedni su prali crjepove koji su od toga gubili boju. / Drugi su izvlaili vodu iz plovuca, koji vi zovete kamenom-plavcem, trli je dugo u mramornoj stupi i mijenjali joj bit. / Jedni su strigli magarce i dobivali runo jako dobre vune Pripovjeda (koji se esto pojavljuje kao akter) zapazi vrlo neobian nain kraljiinog blagovanja hrane: ona je imale svoje vakae koji su joj, nakon to su provakali, pomou neke cjevice sipali hranu u eludac. Za rastanak kraljica priredi viteku igru koju je igralo trideset dvoje mladia i djevojaka. To je ustvari bio ah, samo to su umjesto figurica bili stvarni ljudi. Nakon igre pantagruelai primie poasne titule iscjeivaa Pete Biti i iz luke Praznoznane krenue dalje. Nakon to su proli otok Hod gdje putevi putuju, iskrcae se na Cokulakom otoku na kojem je bio red brae Hunjkala. Njima je po pravilima Pete Biti bila priroena dvostrukost u nainu ivljenja: imali su dva nakurnjaka, jedan sprijeda, jedan sazada; kukulja od habita bila im je naprijed; kosu su putali sprijeda, a odzada su je iali i tamo imali nacrtane oi, nos i usta, i sl. Isticali su prednost Vrline nad Fortunom. Spavali su u izmama da bi, kada bude 98

posljednji sud, bili pripravni za ustajanje. U samostanu su se hranili i gostili obilato, dok im je izvana samostana bio nareen strogi post. Nosili su britvu za pasom i bludniili su u samostanu, dok su van njega bili sveci. Nakon toga pantagruelai dooe u Satensku zemlju koja je bila sva od tapiserija i gdje je ovjek sa 7 jezika Rekla-Kazala drao kolu svjedoenja. Kod njega su dolazili mnogi poznati putopisci i vraali se kuama bogatiji za mnoge zgode i stvari koje su doivjeli preko Rekla-Kazale. U luci Svjetlopiji konano se iskrcae na lampaku zemlju. Tamo su srdano doekani. Tu su ivjele lampaice raznih veliina i oblika koje su svojim svjetlima pokazivale mnogima putove. Kraljica im dade jednu od najsvjetlijih da ih vodi u proroite Boce. Idui za Lampaicom oni dooe do jednog vinograda gdje su rasle razne sorte loze. Lampaica im zapovjedi da pojedu po tri grozda i da u lijeve ruke stave po jedan list. Na kraju vinograda bijae slavoluk s natpisom: Kad mine ova vrata tajna, / ne idi bez lampaa sjajna. Kad su proli ispod slavoluka, kroz neki su se prolaz spustili u zemlju. Prolaz je bio oslikan plesom ena i satira koje prate starog Silena to se smije na svom magarcu. Broj stepenica kojima su se sputali bijae ogroman. Panurga uhvati panian strah da se moda ne sputaju u sam Had. Konano dooe do hrama Boce. Na vratima je jonskim slovima bila napisana izreka: In vino veritas. Lampaica kaza da ih ona ne smije dalje pratiti i da e ih saekati dok se ne vrate. Oni se moraju dalje pokoravati zapovijedima prvosveenice Bakbuke. Potom Lampaica ubaci u bravu neki dijamant i vrata se sama otvorie. Unutranjost hrama bijae velianstvena. Posebno se isticala slika bitke koju je Bakho izvojevao protiv Indijaca te neka udesna svjetiljka. Zatim im prvosveenica Bakbuka uputi ka bajoslovnoj fontani iz koje je, umjesto vode, teklo vino. Poto su se dobro napili, Bakbuka stade opremati Panurga za susret s Bocom. Zatim ga ogrnu kinom kabanicom, pokri mu glavu lijepom i bijelom poculicom, nakinuri mu cjedilo za vinski uvarak kojemu na kraj, umjesto rese, metnu tri gajtana, navue mu na ruke dva starinska nakurnjaka, opasa ga trojim gajdama svezanim zajedno, zamoi mu glavu triput u reenu fontanu, naposljetku mu baci u lice aku brana, zadjenu tri pijetlova pera kraj cjedila za vinski uvarak, natjera ga da devet puta obie fontanu, natjera ga lijepo da tri puta malo poskoi, natjera ga da sedam puta guzicom dotakne zemlju, govorei stalno ne znam kakva zaklinjanja na etruanskom jeziku i itajui katkad iz neke obredne knjige koju je kraj nje nosila jedna od njezinih mistagoga.57

57

Mistagog; gr. sveenik zaduen da nove vjernike upuuje u tajanstva vjere.

99

Zatim ga provede kroz zlatna vrata i naredi mu da ponavlja za njom litanije Boci. Tada ubaci neto u fontanu i voda poe vreti i zauje se rije: Trinke. Sveenica zatim rastumai da su Panurgove dvojbe rijeene: treba dakle piti, i sve e doi na svoje mjesto. Panurg i drugovi se stadoe oblokavati i svi dobie ogromnu inspiraciju za slaganje stihova. Sveenica tada zaiska da joj svi pantagruelai reknu svoja imena, zapisa ih u knjigu, isprati ih i oni otioe zadovoljni. Panurg je sada bio spreman juriati na osvajanje svoje budue ene. Proroite je potvrdilo izreku s ulaza u hram: In vino veritas. Iz kritike: Navesti u ovdje samo dvije kritike za usporedbu klasicistikog i romantiarskog gledanja na Rabelaisa. Klasicist Jean La Bruyere (1645-96) kae: Marotu i Rabelaisu se ne moe oprostiti to su posijali smee po svojim spisima: oba su imala dosta genija i naravnoga dara da su mogli biti bez toga, ak i s obzirom na one koji u pisca manje trae da se dive nego da se smiju. Rabelais je osobito nerazumljiv, njegovo je djelo zagonetka, to god rekli, i to neobjanjiva; to je himera, lice lijepe ene s nogama i repom zmije ili neke jo nakaznije ivotinje; to je udovini skup istananog i genijalnog morala i prljave pokvarenosti. Gdje je lo, sputa se duboko ispod najgorega, to je dra nitkova; gdje je dobar, ide do iznimno izvrsnoga, moe biti jedno od najbiranijih tiva. (meni se ova kritika dopada) Viktor Hugo vidi ponor duha u tom Rabelaisu kojega nitko ne shvaa. Sav taj stari svijet piruje i prederava se. A Rabelais ustoliuje dinastiju trbuha, Grandgousierea, Pantagruela i Gargantue. Rabelais je Eshil jedenja, to je velika stvar kad se pomisli da jesti znai derati. Jedite, dakle, metri, i pijte, i zavrite () Taj svemir koji Dante stavljae u pakao, Rabelais ga trpa u jednu bavu. (Predgovor Williamu Shakespeareu).

MIGUEL DE CERVANTES SAAVEDRA (1547 - 1616)

Najznaajniji knjievnik u povijesti panjolske knjievnosti, prozni pisac, pjesnik i dramatiar Miguel de Servantes Saavedra roen je 1547. u gradiu Alcala de Henares. Prvi dio svog remek-djela, romana Bistri vitez Don Quijote od Manche, objavljuje 1605. Drugi dio te uz Bibliju najprevoenije knjige na svijetu izlazi deset godina kasnije. panjolci Don Quijotea smatraju najvanijim djelom svoje knjievnosti pa i svoj jezik obiavaju zvati

100

Cervantesovim. Glavni likovi, kao i neke od najpoznatijih epizoda, tokom vremena postali su opa mjesta kulture u hispanskom svijetu i izvan njega. Iz Cervantesova opusa izdvajaju se pastoralni roman Galatea, zbirka Uzorite novele, pustolovno ljubavni roman Zgode Persilesa i Sigismunde i satiriko-didaktika poema Put na Parnas. Miguel de Servantes umro je 23. 4. 1616.

DON QUIJOTE
(preveli: Iso Velikanovi i Josip Tabak) DIO PRVI Cide Hamete Benengeli, maurski biograf, opisao je, kako nam to pisac navodi, pustolovine ovog luckastog viteza po imenu don Quijote. Tako se Cervantes poveo za mnogim piscima vitekih romana koji su svoju storiju stavljali u usta nekom drugom, koji je navodno, po istini i vjerodostojnosti, zabiljeio sve te dogaaje i doivljaje. Don Quijote, ije se pravo ime ne zna (Cervantes kaziva da se pisci razilaze oko toga: jedni tvrde da se zvao Quijada, drugi Quesada, trei Quejana), ivio je u jednom malom selu u panjolskoj pokrajini Manchi. U vremenu kasne renesanse, kad se i radnja dogaa, i kad su prie o vitezovima skitnicima postajale tek tivo za razonodu u koje nitko nije ozbiljno vjerovao, na je junak bio prosto zaluen tim knjigama. Bio je to ovjek koji je ve zaao u poznu ivotnu dob, ali je pod uticajem tih knjiga umislio da je i on jedan od tih slavnih vitezova te da mora krenuti na put da se bori protiv nepravde i zla. U ostavi nae pradjedovsku bojnu opremu i vidje da nedostaje ljem s vizirom, no tome doskoi tako to od lepenke naini neto nalik tome. Zatim stade smiljati kako e svom konju, mravom kljusetu, nai pravo viteko ime i zakljui da je najbolje zvati ga Rocinante58 to je znailo da je do tada bio obino kljuse, a od sada e biti konj slavnog viteza. Zatim i sebi nae ime don Quiote, a kako su mnogi slavni vitezovi poput Amadisa od Galije pridodavali svom imenu ime mjesta ili pokrajine ili neeg treeg, na se junak dakle prozva don Quijotom od Manhe. Sada je trebalo nai i neku uzvienu gospu koja e mu biti zatitnica i u koju e se zaljubiti. U selu blizu njegovog ivjela je jedna siromana i lijepa djevojka u koju je Quijote nekad bio zaljubljen, a ona nije marila za njega. Zvala se Aldonza Lorenzo. Don Quijote izabra nju i odmah je, kako prilii, prekrsti u Dulcineu od Tobosa, jer je iz Tobosa bila rodom. Poto je sve bilo na svom mjestu, on krenu u pustolovine. Sjeti se da se najprije mora oviteiti pa odlui da to uini u prvom mjestu na koje naie. Doe do jedne krme koja mu se
58

Rocin kljuse; ante (prije).

101

uini kao dvorac, dvije razuzdanice u njoj kao dame, a krmar kao katelan. Njegova pojava prisutnim bijae jako smijena a i njegove rijei nagonile su ih na uenje i smijuljenje. Bludnice mu pomogoe da skine oklop no nije dao, da mu se vezice ne bi poremetile, da mu skidaju ljem. Tako je ispao jo smjeniji: mravko i dugonja s udnim ljemom na glavi. Djevojke su ga morale pitati kako bi ga nahranile. A on je umislio da ga u ovom prekrasnom zamku dvore kako dolikuje najsjajnijim vitezovima. Oskudna hrana koju je primao uinila mu se kraljevskom. Uskoro je stupio pred krmara, kleknuo i zatraio da ga ovaj ovitei. Zbunjeni krmar, koji je sam po sebi bio objeenjak, odmah se dosjeti da je pred njim potpuno lud ovjek, te prihvati igru izgovarajui neke rijei koje su priliile toj sveanosti i don Quijote bi oviteen. Konano krmar zatrai da mu se plati, a na junak odgovori da skitnicima vitezovima, budui da oni brane potrebite, nije prilino plaati nikakve dadbine. Krmaru bi krivo, ali mu je oprostio poto su se svi dobro zabavili s luckastim vitezom. Don Quiote je uskoro naiao na svoju prvu pustolovinu. Vidio je kako neki seljak mlati djeaka remenom jer je, kako je to seljak fino objasnio vitezu, taj djeak koji radi za njega kao oban, toliko nemaran, da mu stalno nestaju ovce. Don Quijote natjera seljaka da obea da e mladiu isplatiti novac i da ga vie nee tui, u protivnom e mu on, slavni vitez, znati dobro naplatiti. Seljak se zakune da e uiniti kako mu je naloeno, a kad je don Quijote zamakao, jo se vie rasrdio i udario po djeaku. Idui dalje na vitez nabasa na skupinu toledskih trgovaca. Pristupi im i zatrai da priznaju da je njegova Dulcinea od Tobosa najljepa gospa na svijetu. Ovi, poto se najprije nisu mogli nauditi nezgrapnoj pojavi vitezovoj, sasvim uljudno rekoe da ne mogu govoriti o nekome ako ga ne poznaju. To razljuti Quijotea i on jurne na njih. Meutim konj mu se spotakne, vitez pane na pod i ostade leati jer mu teka oprema nije dozvoljavala da se ustane. U to jedan od trgovakih sluga pristupi, uze vitezovo koplje, prelomi ga, a naeg junaka smlati kao vola u kupusu. Don Quijota poslije pokupi neki seljak koji ga vrati u njegovo selo. Vitez od njega miljae da je markiz od Mantove. Seljak mu je uzalud pokuavao dokazati da je polupao lonie. Viteza doekae u selu. Najvie su se za njegovo izbivanje zabrinule njegova gazdarica i njegova neakinja Antonia koje su bile don Quijotove ukuanke, te njegovi prijatelji: upnik po imenu Pero Perez, te brija majstor Nikolas. Nije im bilo jasno kako je njihovog razboritog ukuanina i druga moglo uhvatiti ovakvo neto. Napokon zakljuie da su sve krive knjige, te upnik i brija izvre prepad na vitezovu biblioteku kako bi izbacili sve nepoeljne knjige. Kad je Quijote upitao gdje su mu knjige, rekoe mu da ih je odnio zli arobnjak, a on tome povjerova i zaree se da e se osvetiti. Potom nekoliko dana nije odavao svoje namjere, ukuani miljae da ga je manija prola, on se stade sve ee razgovarati s 102

jednim svojim seljaninom po imenu Sancho Panza. Stao mu je puniti glavu o svojoj misiji te mu je obeao pokloniti koju dravu ili koji otok ako pristane da mu bude titonoa. Neuki Sancho povjerovao je tim priama i, voen snom o otoku, pristao poi za vitezom. Jednoga dana njih dvojica kriom napuste selo. Sancho je za svog konja izabrao magarca Sivca. Prva zajednika im zgoda bila je opepoznata hajka na vjetrenjae. Don Quijote je od vjetrenjaa mislio da su ogromni divovi koji mau rukama, pa je, iako ga je vjerni Sancho upozoravao da su to vjetrenjae, nasrnuo na njih i grdno se polomio. Slijedea zgoda bila je s fratrima. Naime dva fratra imala su na sebi zatitne naoale i suncobrane. Iza njih je, neovisno o njihovom putu, ila svita koja je pratila neku gospou u koiji. Vitez pomisli od fratara da su arobnjaci koji su zarobili neke uzorite dame. Don Quijote u trku odalami fratra i obori ga s konja, a zatim se priblii koiji. Za to je vrijeme Sancho, drei da po vitekoj navadi ima pravo pljakati poraenog, stao fratru drijeiti kesicu. Fratrove sluge ga na to dobrano prebie. Vitez je u meuvremenu objanjavao gospoi da ju je oslobodio arobnjaka, a ona je premirala od straha ne znajui kakav je svat pred njom. Neki je Viskajac iz njene pratnje pokuao vitezu objasniti da je posrijedi nesporazum, ali se tada Quijote surnu na njega, a jadni Viskajac imae samo jastuk kao tit. No ipak on momaki zamahnu maem i, sreom za Quijotea, samo okrzne naeg viteza. To ovoga razljuti i on svom silinom odalami Viskajca, ovaj se nae na podu, mazga ga svali. Stade moliti milost, a isto tako uinie i dame. Vitez kaza da e konjuaru potediti ivot ukoliko otie u selo Toboso i javi se Dulcineji. Dame, iako nisu shvaale, obeae da e Viskajac to uiniti. Nakon ovoga Sancho se stane aliti gospodaru za primljeni degenek i poe ga upozoravati da nije dobro to su nasrnuli na bespomone fratre jer bi mogli imati problema sa Svetim bratstvom.59 Sada Sancho, kad je vidio u kakvim to pustolovinama pliva don Quijote, poinje sumnjati da e dobiti otok. Vitez mu govori neka se ne brine i neka ne zalazi priom u podruja koja mu nisu svojstvena. Sancho bi umiren. Slijedea njihova zgoda zbi se s kozarima. Oni ih prijateljski doekae uz vatricu. Don Quijote stade dubokoumno zboriti. Inae on je i dalje zadrao svoju pamet i o svim stvarima znao je pametno priati, jedina

59

Protiv razbojnika i pustahija kraljica je Izabela Katolika ustanovila 1476. Sveto bratstvo, novo, za cijelu panjolsku, kao nastavak Svetog bratstva toledskog. Sveto bratstvo, kojemu bijae zadaa uvati drumove te straariti i donositi kaznu za zloine izvrene izvan gradskih podruja, brojilo je 2000 ljudi, dijelom konjanika, dijelom pjeaka, a pod zapovjednitvom don Alfonsa Aragonskog. Ta oruana snaga stajae na raspolaganju posebnu sudu zvanu Sud Sv. Bratstva, koji imaae vlastitu legislaciju i jurisdikciju. Ta ustanova postojae i u Cervantesovo doba, a poslije se pretvorila u neku vrstu orunitva. Smrtna kazna za zloince, predviena zakonima toga bratstva, vrila se tako to su se na osuenika, vezana o stup na otvorenu polju, odapinjale strijele. (Tako ubijeni ovjek ostavljao se ondje neko vrijeme da bude alosna opomena onima koji bi poli po istom zlu. Izabela Katolika, da osuenike lii te muke, odredila je da se zloinac prije samog strijeljanja ima udaviti stezanjem ome oko vrata.)

103

boljka bila mu je tema skitnikog vitetva. Jedan kozar ispria priu kako je toga jutra umro pastir Grisostromo od ljubavi prema pastirki Marceli. Marcela je bila ugledna seljanka koja je zbog svoje ljepote, a da izbjegne brojnim proscima, odluila ivjeti kao pastirica. No, onda su se i brojni ugledni mladii poeli preruavati u pastire kako bi dobili njenu ljubav. Takav bjee i Grisostromo koji je, ne mogavi podnijeti Marcelino odbijanje, neslavno zavrio i sada mu je pogreb. Don Quijote svakako odlui sudjelovati sahrani. Sutradan on krene tamo u pratnji nekog tipa koji je i sam bio krenuo na pogreb. Suputnik je, nakon to se nasluao Quijotovih pria o vitetvu, zakljuio da je ovaj lud. Na pogrebu Ambrosio, najbolji prijatelj Grisostroma, dade da se proita proita pokojnikova pjesma koja je obilovala tugom ali i prezirom prema Marceli koja je okrutno odbila njegovu ljubav. Pjesma se dojmi prisutnih, a tada se pojavi i sam Marcela koju ne doekae ljubazno. Ona tada stade govoriti u svoju obranu govorei da je njezina slobodna volja to eli li prihvatiti ili odbiti neiju ljubav, pa prema tome ona nije skrivila pastirovu smrt jer mu nije nijednom dala ni povoda da se nada njenoj ljubavi. Taj se govor svidje don Quijotu i on osjeti da je njegova prilika pa prozbori da e svatko tko bude optuivao Marcelu s njim imati problema. Kad su se svi razili, na junak odlui sam potraiti Marcelu i ponuditi joj svoju zatitu. Tako se on i Sancho uputie u pravcu kojim je otila djevojka. Kad su stigli do jednog potoka kako bi predahnuli, Roscinante spazi nekakve kobile koje su pile vodu, te im se krene udvarati. Opazie ga vlasnici kobila pa ga isprebijae. Don Quijote junaki nasrnu na njih. No konjari dadoe i njemu i Sanchu dobar degenek. Tako izranjeni, vie Quijote nego Sancho, stigoe u jednu krmu da nau utoite. Sancho je vodio za ulan Sivca preko ijih lea je leao vitez, dok je Roscinante kaskao za njima. Doekae ih krmar, ozbiljan ovjek, njegova pobona i saaljiva ena, te slukinja Maritornes iz Asturije. Slukinja i krmarica odmah stadoe vidati rane ranjenicima, a vitez, kojemu se opet uinilo da je u dvorcu i da ga njeguju dame visokog roda, stade zahvaljivati govorei im sofisticirane komplimente koje ove nisu razumijevale. Maritornes je inae bila zaljubljena u mazgara koji je takoer sluio tu u krmi. Ona mu je veeras zakazala sastanak kad svi polijegaju. Dok je don Quijote u krevetu matao (mata = zbilja) da mu je ker vlasnika kastela obeala da e ga pohoditi noas, i dok je smiljao kako je kulturno odbiti zbog ljubavi prema Dulcineji, pojavila se Maritornes koja se kretala prema mazgaru. Don Quijote je nasilu uhvati za ruku i stade joj biranim rijeima govoriti zato ne moe uzvratiti njenu ljubav. Vidjevi kako se Maritornes otimlje, mazgar iz prikrajka navali na viteza, krevet propade, buka probudi krmara koji doe u tu sobu sa svjetiljkom. Maritornes se uplai gospodara i sakri se Sanchu pod deku. Sancho je u bunilu buenja stade mlatiti, ona se braniti, prikljui se mazgar, umijea se krmar, ispade mu 104

svijea, nasta opa gungula. Kraj krme tada prolazie lanovi toledskog Svetog bratstva te upadoe da vide to se zbiva. Kad su vidjeli izranjenog Quijota, pomislili su da je mrtav i da se ovdje desilo ubojstvo. Nekako se svi razbjeae osim Sancha i Ouijota. Vitez stade govoriti perjaniku da je ovo zaarani dvorac i da su ih napali zaarani Mauri. U prostoriju ue orunik da vidi mrtvaca. Kad je vidio da je ovaj iv, i kad je uo kakvim mu se tonom obraa, udario ga je svjetiljkom, tako da je na junak pretrpio jo jedan udarac Maura. Kad se sve razbistrilo, i kad su akteri shvatili da Quijote nije pri sebi, atmosfera je bila drugaija. Quijote zatrai da mu se donese rumarin, vino, sol i ulje kako bi si spravio udotvoran napitak koji e ga izlijeiti od bolova. Sancho uini kako mu je reeno, vitez spravi napitak, popije ga, zatim ispovraa sve to je imao u sebi, od silnih greva se preznoji i nakon svega toga ozdravi. Sancho povjerova da je to uistinu djelotvoran lijek pa i sam odlui kuati. No njegov eludac nije bio tako osjetljiv kao gospodarev, pa se dobrano namuio u bolovima i grevima proklinjui don Quijota i skitniko vitetvo. Kad je ponovo sve dolo na svoje mjesto i Sancho i Quijote bili spremni za put, krmar je zatraio raun nakon to je viteza uvjerio da je to doista krma. Don Quijote je na to rekao kako skitnicima vitezovima, zbog njihove zadubine prema domovini, nije navada plaati prenoita. Nakon toga je jednostavno otiao nadajui se da i Sancho ide za njim. Sancha su meutim uhvatili i zaiskali da plati, a kako ovaj nije imao, dobro su ga izloptali. Slijedea zgoda naih junaka bila je sa stadom ovaca. Don Quijote je umislio da su ovce na koje su nabasali neprijateljski vitezovi te se sjurnuo na njih. Pastiri koji su bili s ovcama stadoe nepozvanog i ludog doljaka gaati kamenjem iz praki te ga oborie na zemlju, pokupie ovce i nastavie dalje. Sancho, nakon to je pridigao Quijotea, stade govoriti kako sumnja u sve to vitez ini. No inteligentni vitez uvjeri Sancha kako pod utjecajem arolije njih dvojica iste stvari vide razliito, tako da perjanik, poto nije vitez, ne moe vidjeti stvari onakve kakve jesu. Lakovjerni Sancho i to povjerova te dade Quijotu nadimak koji se jako svidje vitezu Vitez Tunog Lika. Ne proe mnogo, a oni u mraku ue nekakvu stranu buku. Sancho zamoli viteza da se ne uputa odmah u pustolovinu ve da prieka jutro kako bi mogao vidjeti s kakvom nemani ima posla. Quijote nevoljko pristade. Ujutro otkrie da je buka koja ih je cijelu no drala u neizvjesnosti zapravo dolazila od est tukova iz oblinje ljevaonice. To je vitez vidio u jasnom obliku pa ga je pomalo bilo stid. No stid ga nije dugo drao jer se spremala nova pustolovina. Prilazio im je neki ovjek na magarcu na ijoj se glavi neto svijetlilo. Don Quijote je bio uvjeren da je to vitez na konju i da mu je na

105

glavi Mambrinov ljem60, ljem za koji se svaki vitez treba boriti, jer predstavlja veliki trofej. A sada pravo stanje: doljak je bio brija koji je, da bi od mogue kie zatitio novi eir, stavio mjedenu posudu za brijanje preko eira. Napadne dakle vitez brijaa, a ovaj od silnog straha od pomahnitale spodobe koja na nj juria ranjem, pobjee a ljem mu ispade. Kad je Sancho vidio posudu za brijanje stao se smijati, ali don Quijote je i dalje bio uvjeren da je to Mambrinov ljem. Jadni Sancho ni sada se nije mogao usprotiviti. Uskoro nabasae na vojnike koji su vodili osuenike na galiju. Don Quijote osjeti potrebu da pomogne tim ljudima u nevolji te pristupi i upita vojnike to su ti ljudi zgrijeili. Zatim mu svaki osuenik kaza zbog ega je osuen. Iz njihovih rijei vitez razabra da im je ao zbog njihovih ina pa zakljui da nije u redu ljude, makar bili i zloinci, tako vezane voditi i muiti na galiji. Tu misao ree straarima i zatrai da se zatoenici puste. Ovi se samo slatko nasmijae, don Quijote planu, nasrnu na njih, zarobljenici se uskomeae, Sancho oslobodi najopasnijeg zloinca po imenu Gines od Pasamonta, ovaj odmah ote od jednog straara puku, vojnici se razbjeae, Sancho poali svoj in jer se sjeti Svetog bratstva. Sada su zarobljenici bili na slobodi. Pozove ih dakle don Quijote te im zapovjedi da u znak zahvalnosti to ih je spasio otiu u Toboso i preporue se Dulcineji. Gines kaza kako je to nemogue jer se oni, da ih Sveto bratstvo ne bi ulovilo, sada moraju razdvojiti i svaki krenuti svojim putem. Te rijei razgnjevie viteza i on krenu da se obrauna s nezahvalnicima. Vide sad i oni da s Quijoteom neto nije u redu, pa ga iskamenjaju, opljakaju njega i Sancha, te uhvatie dadu. Odveli su i magarca Sivca. Slijedea destinacija naih junaka bile su planine Siera Morene. Tamo naioe na torbu u kojoj je bilo dosta novaca, neto odjee i nekakvi spisi. Don Quijote proita ta pisma i razabra da se radi o nekom prezrenom zaljubljeniku otmjena roda koji je zbog ljubavi doivio lou sudbinu. Odlui, iako je Sancho predlagao da zadre novac, potraiti vlasnika te torbe i vratiti mu ono to je njegovo. Na nekim stijenama ugledae ovjeka kako polugol skakuta tamo-vamo, pa im umae iz vida. Don Quijote zapovjedi da se dadnu u potragu za njim. Neki im pastir kaza kako je taj mladi stigao ovamo prije nekoliko mjeseci i da se kao gortak skriva po planini i da je prema njima, pastirima, pokazao dvostruko lice: jednom je pretukao nekog pastira i opljakao ga, drugi put se za to izvinjavao i molio ih da mu se smiluju jer ga je snala velika bol u ivotu. Sada je u Quijoteu bila jo snanija elja da nae tog momka. To mu, nakon izvjesne potrage, i poe za rukom. Momak je izgledao zbilja odrpano ali mu je govor bio visokog stila. Rekao je da se zove Cardenio i da je plemenita roda. Naime, priao je

60

Usp. Manganorov ljem iz Bijesnog Orlanda. To je to, samo su valjda drugaiji prijevodi jednog istog imena.

106

kako se vjerio s lijepom Luscindom, takoer plemkinjom. Kad je dolo vrijeme vjenanja, Cardenijev otac iznenada primi ponudu od andaluskog vojvode Rikarda u kojem ovaj trai da Cardenio stupi u njegovu slubu. Otac nagovori Cardenija da odmah poe jer stupanje u vojvodinu slubu znai poetak blistave karijere. Cardenio je tako na neko vrijeme morao odgoditi vjenanje. Doavi Rikardu, odmah se prisno sprijateljio s vojvodinim sinom don Fernandom. Ovaj mu se povjeravao kako ljubi ker jednog njihovog kmeta i kako namjerava obeati joj enidbu da bi je mogao obljubiti. Cardenio, kao vjeran slubenik, zaprijetio mu je da e o toj neasnoj namjeri obavijestiti Rikarda. Prepredeni Cardenio kazao je uskoro, bojei se toga, da bi najbolje bilo da njih dvojica na neko vrijeme otputuju na Cardenijevo imanje kako bi Fernando toboe zaboravio na svoju ljubav, a ustvari on je ve obljubio seosku djevojku pa se bojao oeve kazne. Tako i bi. Meutim, kad su doli kod Cardenija, Fernandu se probudi strast za Cardenijevom zarunicom. Ovdje Cardenio spomenu nevezano i viteku knjigu Amadis od Galije (Quijoteova omiljena knjiga), a don Quijote se razvee o toj knjizi, to razljuti Cardenija i obuze ga luaki gnjev, namlati nae junake i otie za svojim poslom. Vitez Tunog Lika uskoro namisli da je potrebno, kao to je to i red u vitekom svijetu, raditi pokoru, mahnitati, tugovati i ludovati. Zato odlui biti sjetan kao Amadis, biti lud kao Roland, udarati se i samovati u planini sve dok mu njegova ljubljena Dulcineja ne uzvrati ljubav. Za tu priliku otkine jedan listi iz Carednijeve biljenice, napisa pismo svojoj jedinoj, te odlui poslati Sancha da joj preda poruku s tim da je i usmeno obavijesti o njegovom psihikom stanju. Sancho se zabezeknu: njegov gospodar je zbilja prekrio svaku mjeru. Zato je odbio ispuniti taj zadatak jer je to ipak bilo previe. No ipak je pristao kad mu je Quijote za nagradu obeao tri svoja magarca iz staje, koje e Sancho dobiti od njegove sinovce, kod koje e perjanik otii kad obavi zadatak. Napisao mu je i mjenicu. Tako se Sancho na Roscinanteu (jer je Sivac bio ukraden) uputi iz planina Siera Morene. Put ga nanese opet na onu krmu gdje je bio izubijan. Ne htjede ui, no nuda i glad ga natjeraju. Tamo su bili upnik i brija iz njihovog sela koji su bili u potrazi za svojim mjetanom. Oni odmah stadoe ispitivati Sancha: ta, kako, gdje, a ovaj im kaza da trai ovjeka koji bi mu mogao na fin papir prepisati gospodarevo pismo upueno Dulcineji. upnik kaza da e on to rado uiniti, a kad se Sancho maio za dep, vidio je da teke nema jer je ni ponio. Sancho se rastui a metri ga stadoe tjeiti, istodobno smiljajui plan kako da dovedu Viteza Tunog Lika. Oni kazae Sanchu da nije dobro to to njegov gospodar od sebe radi i da e njih dvojica sada poi s njim u planinu kako bi Quijotea nagovorili na manje bolan put vitetva. Zato zamolie Sancha da uti i da ne prigovara nita nainu njihova ponaanja jer je sve to nuno, a pogotovo da Quijoteu nita ne spominje, ve da mu kae da je predao pismo i da mu 107

Dulcineja poruuje neka je posjeti. upnik i brija namjerili su da se obuku u ucviljenu djevojku i njenog konjuara kako bi pred vitezom odigrali predstavu kako je tobonjoj djevojci nanesena nepravda i sl. bili su sigurni da e Quijote popuiti. Sancho im je usput ispriao sve njihove zajednike zgode. Maske su ponijeli u torbama i odluili da se preobuku kad dou u blizinu mjesta gdje je Quijote. Sancho nije nita shvaao ali je odluio uestvovati jer se nadao da e mu gospodar tako doi sebi. U planinama upnik i brija, kad su poslali Sancha u izvidnicu da pripremi Quijota za njihov dolazak, naiu na Cardenia. Mladi je sada bio ljubazan i stao im je govoriti o svojoj nevolji. Budui da je doao do mjesta gdje ga je onomadine prekinuo Quijote, nastavio je svoju priu. On, priao je dalje, nita nije slutio o don Fernandovim namjerama. Ovaj mu je obeao da e govorit s njegovim ocem o svadbi a njega poslao svom bratu radi kupnje konja. Cardenio otputuje tamo i kroz tri dana dobi pismo od Luscinde u kojem ga ova izvjetava kako ju je Fernando isprosio od njenog oca koji je, van sebe od sree, pristao na to. Svadba e biti odmah i odrat e se u tajnosti. Cardenio se odmah zaputi onamo i zatee svoju zarunicu u vjenanici kako se sprema za vjenanje. Ona mu kaza da je spremila bode i da e si pred oltarom oduzeti ivot. Cardenio joj je predlagao da zajedno pobjegnu, ali ona se ve bila okrenula i otila. Cardenio se tada sakrio u crkvu s maem u ruci i iekivao je to e se dogoditi. Na njegovu alost Luscinda je ispred oltara rekla ono sudbonosno: Da! i zatim se onesvijestila. Cardenio nije elio znati to se dalje dogaalo ve je urno napustio i crkvu i grad te se od tada potuca po planinama proklinjui i Fernanda i Luscindu i ivei o milosti pastira koji mu po proplancima ostavljaju hranu. Ova tuna pria istinski gane sluatelje. No upnik jo nije uspio ni utjeiti nesretnika, kadli se zauju jo neiji glasovi. Oni se uputie ka potoku odakle su glasi dolazili i ondje ugledae djevojku preobuenu u mladia pastira. Ona im htjede umai, no spotae se. Kad je vidjela da namjere doljaka nisu zle, stala im je govoriti svoju priu. Bila je to Dorotea, bogata seoska djevojka, ona djevojka s ijom se au poigrao don Fernando prije nego to e on i Cardenio otii na imanje Cardenievog oca. Cardenio je odluio posluati cijelu priu prije nego to se otkrije. Dorotea je kazala da je, im je ula da se bezobzirni Fernando eni drugom djevojkom, otputovala onamo preruena i u pratnji jednoga pastira. Saznala je da se u toku svadbene ceremonije mladenka onesvijestila i da su joj u njedrima pronali pismo u kojem je pisalo da je rekla da, samo da udovolji roditeljima i da je njen istinski izabranik Cardenio. Nadalje je pisalo da se ona namjerava ubiti neposredno nakon vjenanja. Fernando je tada u bijesu krenuo da usmrti Luscindu ali je u tome bio sprijeen. Tada se jednostavno izgubio. Ta je vijest bila sretna za Doroteu ali je i Cardenio, koji ju je sluao, bio oduevljen jer je saznao da ga Luscinda i dalje voli. Luscinda je takoer nakon vjenanja nestala. Dorotein otac je pak 108

za to vrijeme digao uzbunu traei ker iji je dobar glas ve bio nastradao jer se prialo da je pobjegla s onim pastirom koji joj je bio vodi. Taj se pastir jednom prilikom i sam odluio okoristiti tim glasom pa je Doroteu pokuao silovati. Ona se spasila gurnuvi ga u provaliju. Tada se kao pastir zaposlila kod nekog seoskog gazde, no i on je naskoro vidio da je ona ensko pa je pokuao isto to i reeni pastir. Dorotea je pobjegla i sad se skita po planini traei utoite. Tada se Cardenio otkri, Dorotea bi sretna to je nala osobu s kojom dijeli zajedniku kob, a upnik i brija obeae im svoju pomo u njihovim potragama. Tada upnik ispria i priu o don Quijoteu koga oni ele privesti pameti i ta pria razveseli sve aktere. Dorotea rado uze na sebe da glumi ucviljenu damu pred Quijoteom. Potom obue svoju lijepu haljinu koju je nosila u torbi. Kad je doao Sancho, rekoe mu da je to princeza Micomicona iz Afrike koja je dola traiti pomo uvenog don Quijotea jer su njeno kraljevstvo opsjeli divovi. Sancho povjerova. Pooe dakle Sancho, Micomicona i brija kao konjuar s lanom bradom, ravno don Quijoteu. Nakon to je princeza razloila svoju stvar, vitez joj je obeao da e s njom krenuti u njenu zemlju da savlada divove. Micomicona je traila i da se Quijote ne uputa u druge pustolovine dok ne rijei njen problem. Krenue oni, a putem im se pridrue i upnik i Cardenio. Cardenio je bio dobro namakaren da ga Quijote ne prepozna, dok se upnik pojavio u svom pravom liku. Kazao je da su se on i metar Nikolas bili uputili da podignu neke novce, ali su ih putem presreli razbojnici i opljakali ih. Kad su se svi tako toboe sluajno sreli, upute se prema Quijoteovom selu jer to je, kako kae upnik, najblii put do luke iz koje e vitez isploviti prema Africi. Putem nabasaju na razbojnika Ginesa koji je preobuen u Ciganina jahao na Sanchovom Sivcu. Pozna Sancho svog miljenika te se tako razadera, da je jadni Ginese smjesta skoio s magarca i nestao u umi. Sancho bijae presretan. Kad se sabrao, Quijote ga je stao pitati kako je prola pria s Dulcinejom. Sancho stade petljati kako je, budui da je zaboravio pismo, njegov sadraj nauio napamet i da je diktirao nekom crkvenjaku u pero. Zatim je pismo predao Dulcineji koja naravno ne zna itati. Na Quijoteova pitanja kakva je i to radi Dulcineja, Sancho poe opisivati njenu runou i neukost. Kazao je da je sva odrpana i nezgrapna, no Quijote je sve te osobine izvrtao na dobro predbacujui perjaniku da nije dobro vidio. Kad su sjahali da se odmore, pristupi im onaj momak Andres, kojega je Quijote oslobodio u jednoj od prvih pustolovina. Andres napade viteza govorei mu kako ga je gospodar, nakon to je Quijote otiao, toliko izmlatio da je jadnik dugo vremena leao u bolnici. Htjede Quijote odmah krenuti da osveti malca, ali ga Dorotea podsjeti na njegovu zakletvu. Vitez obea da e pomoi Andresu im se obrauna s divovima, ali djeak mu zaprijeti da se vie nikada ne mijea tamo gdje mu nije

109

mjesto proklinjui i vitetvo i sve naume plemenitosti. Mladi otie dok su drugi jedva susprezali smijeh. Potom povorka stigne do ranije spomenute krme. Brija je drao da se vie ne treba pretvarati u konjuara: pojavit e se toboe kao da je sluajno naiao, a za konjuara Micomicone rei e da je iznenada morao otputovati. Kad je Quijote smjeten u sobu, njegova povorka zajedno s krmarom, krmaricom i ostalim stade raspredati o Quijoteovom ludilu. upnik stade napadati viteke knjige, dok ih je krmar branio jer ih je i sam volio. On dade da se proita Pripovijest o nerazboritom znatieljniku koju je on uvao ispod anka. Ta pripovijetka, opisana u dva poglavlja, nema veze s radnjom u romanu (ali je pouna!) pa emo je preskoiti. Kad je pripovijest bila pri kraju, dotri Sancho i kaza kako je njegov gospodar zapodjenuo najljui boj u svom ivotu i da je porazio gorostasa. Krmar je, stigavi na lice mjesta, vidio da mu je vitez probuio sve vinske mjeine i upropastio hektolitre dobra vina. Njegov bijes umanjio je upnik obeavi da e mu platiti tetu. Nakon toga su se svi slatko nasmijali novoj Quijotovoj ludoriji ali i Sanchu koji je u to sve povjerovao. Uskoro panju prisutnih privue povorka koja se pribliavala krmi. Meu njima je bila jedna ena, zamotana u koprenu i jedan otmjen mukarac. ena je bila utljiva i zamiljena, uzalud su je u krmi nastojali raspoloiti i saznati tko je. Dorotea uskoro u onom mladiu prepozna Fernanda i onesvijesti se. Nastaje dramatian zaplet: ona pod koprenom bila je Luscinda koju je oito Fernando na silu vukao za sobom, a ona se branila pasivnim otporom. Dorotea pak sada izljevima iskrenosti gane Fernanda i on se odrekne uzaludnog iskanja Luscindine ljubavi. U dirljivom prizoru rijei se spor: Luscinda poe za Cardenia, a Dorotea za Fernanda. Nakon jo nekih zanimljivih zgoda u krmi, upnik i brija dosjetie se da se, zajedno sa jo nekim ljudima namakare i tako uvjere don Quijotea da su neke sablasti. To i uinie, pa ga zatvorie u kavez koji su vukla volovska kola. Don Quijote, siguran da se radi o tamnim silama protiv kojih je ma nemoan, prepusti se govorei da e se kad-tad osvetiti. Tako dooe u njegovo selo i tu zavrava prvi dio ove pripovijesti. DIO DRUGI U proslovu pisac napada osobu koja je pod pseudonimom Alonso Fernandez, poto se ve proslavila pria o don Quijoteu, objavila drugi, apokrifni dio prie. Ime toga ovjeka ni danas nije otkriveno. U Quijoteovo selo dolazi bakalaur Sanson Carrasco i on kaziva kako je storija o don Quijoteu ve objavljena i da se po veim gradovima ljudi koji itaju zabavljaju njegovim

110

pustolovinama. To je i rekao naem junaku a ovaj se silno obradovao injenici da je netko zabiljeio i njegove pustolovine. Zato je namjerio to prije otii iz sela i nastaviti ih. Sancho, pod uticajem dugog boravka s don Quijoteom, sada se gradi uenim i jedina stvar koju on moe u tu svrhu rabiti su poslovice. Sancho ih sipa nemilice, i kad treba i kad ne treba, a esto nemaju veze s temom o kojoj se pria. Na taj nain Sancho esto ispada dosadan. Gazdarica prozire don Quijoteove namjere pa moli bakalaura da ga on, kao uen ovjek, odvrati od novog pohoda. Sanson potom odlazi vitezu i govori mu da je vrijeme da krene u nove pustolovine. Naime ak je namjerio da se prvom prilikom prerui u nekog viteza i izazove don Quijotea. Kad ga pobijedi, ovaj e se posramljen vratiti u selo i vie se nee laati vitetva. Tako su se nai junaci ponovo otisnuli u svijet. Prva stanica bila je grad Toboso. U njega su uli nou i Sancho, koji se bojao da e gospodar otkriti njegovu negdanju prevaru da je vidio Dulcineju, stade se vaditi da ne moe po noi nikako nai Dulcinejine dvore. Zato je predloio don Quijoteu da negdje van grada zanoe, a on e, Sancho, im se svane, otii u grad, nai Dulcineju i ugovoriti sastanak. Don Quijote se sloi. Sancho ujutro, im je izmakao don Quijoteovom pogledu, sjede pod neko drvo i stade dumati kako da izvede stvar. Tada se sjeti da gospodara uvjeri kako je Dulcineja zaarana i da je preruena u obinu seljanku. A potom e, kad naiu na prvu djevojku, on, Sancho, pokazati don Quijoteu kako je to istina. On se tada vrati gospodaru, ree tako i tako, a ba tada tri djevojke iz sela koraae u blizini. Sancho kleknu pred najruniju od njih i stade je nazivati uzvienim imenima. Don Quijote je sada jasno razabirao crte obine seljanke, ali se ipak pridruio Sanchu. Djevojke su ih grubo otjerale. Meutim rezultat je postignut: don Quijote je popuio priu. Zakleo se da e se prvom prilikom osvetiti zlim arobnjacima koji su zaarali njegovu ljubav. Slijedea zgoda zbi se s Vitezom od Ogledala. To je bio, dakako, Sanson Carrasco. On je unajmio jednog seljaka, koji je stavio lani nos da ga ne prepoznaju, da mu glumi konjuara. Ponovo je bila no kad se Quijote sreo s njim. Sanson je traio povod za kavgu i naao ga u prii o tome ija je izabranica ljepa. Jo je i dodao da je on savladao slavnog don Quijotea. Vitez Tunog Lika je planuo. Dvoboj je neizbjean. im se svanulo, oni su bili na svojim mjestima. Uvjet borbe bio je da poraeni nekoliko godina nee smjeti nositi viteko oruje, kako je to bio obiaj i navada u starini. Sansonu je otkazala srea jer mu se konj spotakao. Don Quijote je sjahao s konja i uperio mu koplje u glavu. Sanson se morao predati. Tada mu je Quijote skinuo vizir i ugledao Carrasca. Bio je uvjeren da je i to djelo arobnjaka koji su, da bi mu umanjili pobjedu, preobrazili reenog viteza u njegovog susjeda. Odluio ga je proburaziti, ali je tada Sanchov susjed skinuo lani nos i zatraio milost jer to je 111

uistinu bio Sanson. Don Quijote, koji je i dalje bio pri svom uvjerenju, potedio mu je ipak ivot uz uvjet da otie u Toboso i preporui se Dulcineji. Nesretni Sanson kune se da e to uiniti, samo neka ga pusti ivog. Tako je propao Sansonov pokuaj da vrati viteza kui. Na daljnjem putu Sanchu i don Quijoteu prikljui se vitez-plemi don Diego de Miranda, koga je Quijote odmah prozvao Vitezom od Zelenog Plata. To je bio bogat ovjek, ali skroman i uman, irokih nazora. Put mu se poklopio s Quijoteovim pa je odluio jahati zajedno s njim jer ga je neto u toj pojavi zaintrigiralo. Zaudi se don Diego razboritosti i dubokoumnosti svog suputnika, te razabra da se radi o vrlo pametnom ovjeku. No takav stav se pokolebao kad su naili na kola s lavovima. Upravo je tada Sancho od nekih seljana kupio sir i stavio ga u urbi u Quijoteov ljem. Kad ga je gospodar zovnuo da urno doe, Sancho mu je, ne stigavi izvaditi sir, pruio ljem tako da se niz Quijoteovu glavu razlila surutka, a on pomislio da su mu arobnjaci smekali mozak. Takav je pristupio povorci koja je vodila u kavezu nekakav par lavova za kraljevsku obitelj. Priao je i zatraio da se puste lavovi kako bi se obraunao s njima. lanovi povorke su ga uzalud odbijali: Quijote bijae uporan. Napokon, nakon to su se svi sklonili na sigurnu udaljenost, krotitelj pusti mujaka. No ovome oito nije bilo do borbe. Zatim je Quijote traio da ga krotitelj nekako razdrai, no krotitelj mu ree da to nije potrebno, da je samim tim to je izazvao lava pokazao veliku hrabrost. Zatim pozvae ostale kojim krotitelj kaza, samo da se rijei neobinog napasnika, kako se lav prepao i nije se smio sukobiti s vitezom. To je godilo naem junaku koji kaza da se od sada zove Vitez od Lavova. Don Diego ga pozva u svoje selo da mu ukae gostoprimstvo. On jednostavno nije mogao shvatiti kako netko moe biti tako pametan, a tako lud. Don Diego, nakon to je objasnio ukuanima o kakvom je gost rije, zapovjedi da mu se ukazuju poasti kakve su se ukazivale skitnicima vitezovima u ranija doba. Poto su se tu okrijepili, don Quijote je, mada se Sancho koji se poelio ognjita i sigurnosti tome protivio, traio da se ide dalje. Sljedei poduhvat zbio se s ljubavnim trolistom Basilije-Quiteria-Camacho. Od nekih pastira don Quijote je naime saznao kako je neki siromani mladi Basilije ljubio isto tako siromanu djevu Quiteriju, ali je, kako to obino biva, ona morala pripasti drugome, bogatijem Camachu. Sada je upravo bila svadba, pa je na junak elio otii tamo. Dok se dakle Sancho mastio oko lonaca, a don Quijote paljivo gledao to se zbiva, svadbu prekine Basilije koji iznenada banu pred Quiteriju. Kazavi da njegov ivot vie nema smisla, on se baci na no. Nastane ope zaprepatenje, a Basilije zamoli da mu ispune posljednju elju da se Quiteria uda za nj. To je bilo lako ispuniti jer se znalo da e Basilije umrijeti za koju minutu, a potom e se Quiteria moi ponovo udati za Camancha. Pristupi im dakle sveenik, obred se izvri a Basilije ustade. Bio 112

je zdrav zdravcat. Ovaj in bio je dakle vjeta varka. Kad su Camanchovi ljudi otkrili prevaru, mae se oruja, protivna strana takoer. Njima je na elu bio don Quijote. On stade govoriti mudro i razborito da nije u redu zamjerati Basiliju kad se vidjelo koliko se on i Quiteria vole. Sveenik pak ublai Camanchovu stranu i situacija se smiri. Camancho zakljui da nasiljem nee nita postii i da je najbolje da pusti na miru Basilija i Quiteriju. Oni koji su bili na Basilijevoj strani pooe dakle u njegovo selo da tamo proslave novu svadbu. Pozvae i don Quijotea iji ih je uman govor zadivio. Kad su veselice prole, zamoli vitez da mu daju vodia koji e ga odvesti do uvene Montesinove pilje61. Sancho i vodi, kad stigoe tamo, spustie viteza dolje kako bi istraio. Kad su nakon nekog vremena vidjeli da on ne reagira na njihove povike, odluie ga izvui. Bio je onesvijeten. Don Quijote, doavi sebi, poe priati tako fantastinu priu o vitezovima iz prethodne biljeke i kleo se svim da mu je pria istinita. Vidje Sancho da mu je gospodar potpuno enuo pameu. Slijedea scena dogodi se u nekoj krmi (ne dvorcu!) u kojoj se naoe don Quijote i Sancho. Tamo je uveni majstor Pedro izvodio glumu i gatanje uz pomo majmuna. Bio je to ustvari reeni razbojnik Gines koji je, od straha da ga vlast ne progoni, obukao opsjenarsku uniformu i hodao od sela do sela prikazujui predstave. Nabavio je negdje majmuna i nauio ga da mu se penje na rame i prislanja glavu uz njegovo uho. Na taj nain majmun mu je toboe aptao ono to bi koga zanimalo. Prethodno bi se u susjednom selu pomno raspitao o svima iz sela u koje je namjeravao ii pa mu nije bilo teko pogoditi kakvu kob tko nosi sa sobom. Pogaao je ljudima naravno samo prolost i sadanjost a budunost nije dirao. Dizao je tu kao i na predstavama koje je izvodio lutkama dobru paru. im je vidio Sancha i Quijotea, odmah se ponudio da ih pomou majmuna proita. Kad je majmun zavrio besjedu, Gines se bacio pred Quijotea i poeo ga hvaliti govorei da je on cvijet skitnikog vitetva i sl. Don Quijotea, koji mu je povjerovao, najvie je zanimalo je li istina ono to je vidio u Montesinovoj spilji. Dobio je diplomatski odgovor da je neto istina, a neto la. Potom je Gines izvodio predstavu. Na nesreu, lutkarska predstava bila je s vitekom tematikom. Don Quijoteu se pomraio vid i on je u lutkama vidio stvarne ljude te je nasrnuo na binu sijekui svaku lutku. Ginesovi rekviziti bijahu uniteni. Slavni vitez je morao na kraju sve to platiti. Ludost don Quijoteova najjasnije je izraena u ovoj zgodi: na rijeci Ebro on i perjanik naoe amac. Don Quijote je smatrao da je taj amac poslan za njega od nekog drugog viteza

61

U vitekom ciklusu panjolskih romanca pjeva se o tome kako je francuski paladin grof Grimaldos.

113

koji je u nevolji. Naime, u vitekim knjigama esto bi se spominjalo da arobnjaci, kad vide da je kojem skitniku vitezu potrebna pomo, jednostavno prenesu u oblacima drugog viteza ili mu poalju amac pa ga, dok trepne okom, prenesu daleko, tamo gdje je unesreeni vitez. Sancho se protivi tome da uu u amac jer je to sigurno vlasnitvo nekog ribara koji e, kad sazna da mu je nestao amac, biti ljut. No don Quijoteova je bila zadnja. Tako se oni upute u nova prostranstva i naioe na dvore u kojima su zatoeni vitezovi, tj. na vodenice kojih je bilo dosta na toj rijeci. Dok je Quijote vikao na mlinare da puste zarobljenike, ovi su uzalud pokuavali otrgnuti njihov amac od vodenikog jaza. Kad su ih spasili, ni onda Quijote nije doao sebi. I dalje je govorio mlinarima nerazumljive rijei. Doli su i ribari kojima je otuen amac. amac se sada rasturio o vodeniko kolo. Sancho je iz kese morao izvaditi poprilinu svotu da nadoknadi tetu. Ribari i mlinari nisu se mogli udom nauditi pojavi Sancha i don Quijotea. Na kraju su ih pustili zakljuivi da se radi o luacima. Na daljnjem putu neki vojvoda i vojvotkinja srdano doekaju nae junake. Naime, oni su ve bili proitali storiju o njima pa su odluili glumiti kako se dive don Quijoteovim podvizima, kako bi razbili dosadu i kako bi se zabavili. Oni prireuju ale i tobonje pustolovine u kojima e se don Quijote okuavati. Tako insceniraju jedan lov u koji su vojvotkinja i vojvoda poveli Sancha i Quijotea. Kad se smrklo, zauju se bojni poklici i urlici a njima dopade tekli koji se predstavio da je sam vrag i koji je nosio za Quijotea vijest da e mu sam Montesino pokazati kako skinuti ari s Dulcineje (sve ove pojedinosti vojvoda i vojvotkinja itali su u knjizi ili su ih uli ranije od samog Quijotea). Sancho je bio zauen jer je znao da Dulcineja nije zaarana. itava pratnja maskiranih ljudi odvede vojvodu, vojvotkinju, Sancha i Quijotea ispred neke vatre i tamo im se ukaza sam Merlin. On ree da je jedini nain da se zaaranost skine s Dulcineje taj da vitezovov perjanik odbroji sebi 3000 udaraca. Sancho je bio zabezeknut tim. Rekao je da to nipoto nee raditi a Quijote ga je zamolio da to, njemu za ljubav, uini. Vojvoda mu obea namjesnitvo, koje je Sancho toliko sanjao, ako da rije da e se ibati. I dalje se nastavlja ala s don Quijoteom. Dolazi na vojvodin posjed navodna grofica Trifaldi zajedno sa svojim slubenicama. Nju i slubenice je, kako je rekla, zloesti arobnjak Malabruno pretvorio u mukarce (to su normalno bili pravimukarci). Preklinje grofica don Quijotea da ih spasi. Ovaj kaza da je spreman samo neka mu kae to mu je initi. Ova kaziva kako e mu arobnjak poslati drvenog konja koji e ga prenijeti u daleku zemlju iz koje ona dolazi. Pripremi se dakle Pegaz i vitez i perjanik, iako ovaj potonji nevoljko, uzjau. Svezae im oi te im stadoe puhati iz mjehova tako da su nai junaci mislili da stvarno lete. Nakon duga leta oni tresnue i zakljuie da su stigli (vojvoda i vojvotkinja su izveli taj 114

manevar tako to su konju pripalili rakete i konj je stvarno malo poletio u zrak). Kad su skinuli povez, vidjeli su da su na istom mjestu. Vojvoda i vojvotkinja bili su onesvijeteni a zaaranih djevojaka nije bilo. Naoe pergament u kojem je pisalo da arobnjaci estitaju smjelom vitezu na pothvatu i da su zakljuili da je on hrabrost iskazao samim tim to je pristao poi te da je arolija s grofice i njene pratnje skinuta. Osvijestie se i vojvoda i vojvotkinja te im estitahu. Rekoe da su djevojke nestale im su oni sletili i da im je vraen prijanji oblik. Sanchu uskoro dadoe namjesnitvo na otoku. To ustvari nije bio otok, ali to nije bilo vano. Bio je to jedan dio vojvodininog imanja gdje je vojvoda ve obavijestio sluge kako da se odnose prema vladaru. Sancho, iako sumnja u sve, van sebe je od sree. U velikoj sveanosti sjede on na vladarsku stolicu. Za to je vrijeme Quijote, koji je svog perjanika otpratio valjanim savjetima, bio i dalje kod vojvotkinje. Poela mu se, naravno na vojvotkinjin nagovor, udvarati djevojka iz slube po imenu Altisidora. No don Quijote je postojan prema ljubavi Dulcinejinoj. Dotle je Sancho nastojao da to bolje vlada. Svojoj je eni Teresi poslao pismo da je postao vladar kako joj je i obeao. No to ne potraja. Kraj njegove vladavine obiljeio je sukob, takoer inscenirani. Rekli su mu da je neprijateljska vojska napala njihov otok, te ih on treba voditi u bitku. Sancho je, sa srcem u petama, pristao. Poto je u boju oboren na zemlju, bio je toliko izgazan da je poslije boja odmah dao ostavku i vratio se svom gospodaru koji je upravo bio izazvan na dvoboj. Naime vojvotkinjina drubenica dona Rodrigez alila se, ali stvarno jer je bila plitke pameti, don Quijoteu kako neki vitez koji je trebao poi za njenu ker ne dri obeanje, ve je vara i iskoritava. Don Quijote se odmah stavlja u zatitu. Kad je vojvoda saznao za to, posegnuo je za svojim lakajem Tosilosom te mu objasnio da e predstavljati navedenog neharnog viteza i dao mu upute kako se drati u dvoboju. Kroz nekoliko dana sve bi organizirano. Vojvoda i vojvotkinja nadali su se da e lakaj pobijediti Quijotea te da e tako dona Rodrigez odustati od udaje keri. Meutim desi se da se na borilitu lakaj, kojem je na glavi bio vizir, zagledao u lijepu djevojku i zaboravio na boj. Izjavio je da se predaje a samim tim i da uzima ker done Rodrigez. Vojvoda je bio zaprepaten. Toga nije bilo u scenariju. Kad je skinuo vizir, dona Rodrigez je bila zabezeknuta. Njena ker je meutim izjavila da e radije biti lakajeva zakonita ena, nego igraka nekog viteza. Najsmjeniji je dakako ispao don Quijote koji je rekao da su viteza arobnjaci preobrazili u lakaja samo da umanje ast njegove pobjede. Vojvoda ree da vjeruje don Quijoteu i da e najbolje biti lakaja zatvoriti dok se opet ne preobrazi u viteza.

115

Ljepotica Alsidora toliko je salijetala don Quijotea i radila mu scene, da je on uskoro morao napustiti vojvodu. Nakon to im je prireen oprotaj, Quijote i Sancho nastavie dalje. Sancho je, to se tie svog ibanja, vjeto varao Quijotea. Mlatio bi neko drvo dok je vitez mislio da Sancho sebi zadaje udarce. Nakon jo nekih pustolovina stigoe u Barcelonu. Tamo ih doeka don Antonio Moreno, velika i prijatelj reenog vojvode. On je takoer htio napraviti egu s naim junacima. Bilo je dosta pustolovina, ali da skratimo: Quijote je nakon jednog poraza bio prinuen neko vrijeme okaniti se vitetva i ivjeti kao pastir. Odlui se vratiti u svoje selo kako bi tamo obavljao tu dunost i nagovorio i upnika i Sansona i brijaa da ine to i on. Po povratku u selu shrva ga bolest i on se srui u postelju. Kad je bio blizu smrti, pamet mu se vratila. U oporuci odlui izravnati raune sa Sanchom koji je bio rtva njegove ludosti, kao i sa svim koji su ga, radi njegova dobra pokuavali odvratiti od skitnikog vitetva. Bio sam lud, a sada sam pametan: bio sam don Quijote od Manche, a sada sam, kako rekoh, Alonso Quijano Dobri. Neka moje pokajanje i moja iskrenost vrate meni vae tovanje. Na taj nain zavrio je svoj ivot don Quijote. Sanson Carrasco je sastavio grobni epitaf koji je bio i svojevrsna sinteza pieve misli o junaku kojeg je stvorio: Ovdje vitez sanak sniva, Junak hrabri nad junakom, Koji slavu zadobiva. Ni samrt mu smrtnim smakom ivot dini ne sakriva. Prezrio je cio svijet, Strailom je svijetu bio I baukom, al je let Sretnjim znanjem dokrajio: Ludo ivjet, mudro mrijet.

LOPE DE VEGA (1562 - 1635)

Lope de Vega panjolski komediograf, prozni pisac i pjesnik. ivio je burnim ivotom, punim ljubavnih avantura i skandala, a bio je i vojnik u panjolskoj mornarici. Prema vlastitim izjavama napisao je oko 1800 kazalinih komada, od kojih se sauvalo oko

116

500. U njegovim djelima moemo otkriti raznovrsne uticaje, od Biblije, antike mitologije, povijesti, vitekih romana, do tema iz njegova vremena.

VRTLAROV PAS
(El perro del bortelano, 1615). Grofica se Dijana razbjesnila kada je ula kako neki mukarac naputa njezinu palau. Pozvala je svoje dvorske dame Doroteu i Anardu da pokua saznati koju od njih je prole noi posjeti mukarac. One su izjavile da njih nitko nije posjetio, ve Marcelu, takoer dvorsku damu. Bio je to Teodoro, Dijanin tajnik. Marcella je priznala da je zaljubljena u njega, ali je tvrdila da se radi o istoj ljubavi. Teodoro se htio vjenati s Marcelom. Dijana je pristala na to vjenanje, ali je traila da Marcella ne prima Teodora do dana vjenanja. Dijana je bila prisiljena sama sebi priznati da voli Teodora, ali kako on nije bio plemikog roda, nije bio podoban za njezina supruga. Teodoro se bojao da bi mogao izgubiti svoje mjesto, pa ak i ivot ako nastavi udvarati Marcelli. Njegov sluga Tristan apelirao je na Teodora da zaboravi Marcellu jer bi obojica mogla zbog toga stradati. Dijana je Teodoru posredno dala do znanja da ga voli. U meuvremenu, Marcella je Teodora obavijestila da je Dijana pristala na njihovo vjenanje. Teodoro je zagrlio Marcellu upravo kada je Dijana ulazila u sobu. Dijana se sada predomislila i naredila da Marcella bude zatvorena u svojoj sobi dok ona, Dijana, ne donese konanu odluku. Opet je natuknula da voli Teodora, a ovaj se zbog njezinih rijei odrekao Marcelle. Privlailo ga je bogatstvo i mo koje bi dobio kada bi postao Dijanin suprug. I prema samoj Marcelli, koju su pustili iz njezine sobe, bio je sada hladan. Srdita Marcella zaklela se da e se osvetiti Teodoru i Anardi koja je prva odala grofici Dijani vezu izmeu nje i Teodora. Kada je srela Fabija, u kojega je bila zaljubljena Anarda, ponudila mu je svoju ljubav da napakosti Anardi. Za Dijaninu naklonost borila su se dva plemia, markiz Riccardo i grof Federigo. Dijana je poslala Teodora Riccardu da mu saopi kako je odluila pristati na njegovo udvaranje. Shvativi da ga je Dijana napustila, Teodoro se opet okrenuo Marcelli. Najprije ga je odbijala, ali je naposljetku priznala da ga jo uvijek voli i traila od njega da se zauvijek odrekne Dijane. Sluili su se pogrdnim imenima govorei o Dijani, ne znajui da je ona, zajedno s Anardom, skrivena u blizini te da prislukuje. Teodoro i Marcella su protrnuli kada se Dijana najednom pojavila. Dijana je Teodoru izdiktirala pismo u kojem se navodi da ako plemenitaica voli nekog ovjeka, on ne smije svoju naklonost iskazivati drugoj eni. Prevrtljivi Teodoro opet se odrekao Marcelle nagovarajui je da se vjena s Fabijem.

117

Kada se Riccardo odazvao na Dijanin poziv, rekli su mu da ona nema namjeru da se uda za njega. Na temelju toga je Teodoro povjerovao da Dijana njega voli te joj je izrazio svoju ljubav. Dijana ga je izgrdila zato to on, koji je niskog roda, govori o svojoj ljubavi za plemkinju. Teodoro je na to moli da mu dopusti da udvara Marcelli. No ona nije bila sklona da mu prepusti djevojku, nego ga u srdbi ozlijedi noem. Kada se vratila da obrie njegovu krv, Teodoro je bio siguran da ona to radi iz ljubavi prema njemu. Kad su Federigo i Riccardo uli za taj izgred, bili su uvjereni da je Teodoro povrijedio Dijaninu ast te su odluili da Teodora treba likvidirati. Za ubojicu su izabrali Teodorova slugu Tristana; on je uzeo najprije od njih novac ali je onda o zavjeri obavijestio svoga gospodara. Tristan je uo priu o grofu Lodoviku koji je prije 20 godina izgubio sina koji se zvao Teodoro. Djeaka su zarobili Mauri i o njemu se kasnije nije nita znalo. Tristanova je namjera bila da nagovori staroga grofa da prizna Teodora kao svoga davno izgubljena sina. To bi znailo da Teodoro dolazi iz ugledne obitelji i nita ne bi stajalo na putu njegovu vjenanju s groficom Dijanom. No Teodoro ipak nije htio pristati na takvu prevaru; odlazi do Dijane da joj objasni kako je odluio da ode u panjolsku ne bi li izbjegao planove o likvidaciji te da ne bude stalno u njezinoj blizini, a bez izgleda za uspjeh. Sama Dijana nije znala ta da mu kae, as mu je govorila da ide, a onda opet da ostane. Kad ju je Marcella zamolila da joj dozvoli da ode s Teodorom u panjolsku, Dijana je ponovila da ona treba poi za Fabija. Teodoro je rekao Dijani kako je Tristan uvjerio grofa Lodovica da je on njegov sin, no Dijana je u meuvremenu uvidila da drutveni poloaj nije bitan u ljubavi. Obeala je Teodoru vjenanje. Federigo i Riccardo su priznali svoju urotu protiv Teodora, a Dijana je obeala Doroteu Tristanu. Sam naslov komedije temelji se na prii o psu koji nije htio jesti hranu koja mu je namijenjena, ali nije ni drugome psu dozvolio da je pojede. Tako ni Dijana nije neko vrijeme htjela Teodora, ali ga nije hitjela prepustiti Marcelli. Kritiari smatraju Vrtlarevog psa jednom od najuspjenijih Veginih komedija, koja podsjea na neka Shakespeareova djela.

118

PEDRO CALDERON DE LA BARCA (1600 - 1681)

Uz Lopea de Vegu, najvei pisac panjolskog klasinog teatra bio je de la Barca. Rodio se u Madridu, gdje je primio i prvu naobrazbu. Teologiju je studirao u Salamanki, ali je nije zavrio. Nasuprot mnogim piscima svoga vremena, proveo je relativno miran ivot. Bio je neko vrijeme vojnik. U pedesetoj godini se zaredio i kao vitez ivio je do kraja ivota mirno, uz kraljevski dvor, piui neumorno, i umro je tako rei s perom u ruci. Bio je posljednji veliki pisac zlatnog vijeka panjolske knjievnosti, ovjek koji je imao za sobom svu onu sjajnu i mranu slavu velike panjolske drave, a u knjievnosti i umjetnosti itav niz velikih pisaca i slikara. I doao je nakon svega toga kao vrhunac panjolske politike i stvaralake slave, da bi, poslije tolikih iskustava, mogao osjeati snagu i sigurnost, ali isto tako i zasienost i umor. Kao ovjek velika duha i velike tradicije, one e nastojati da u sebi sintetizira svu prolost i da se vine najvie i najdublje od svih; pokuat e nadii i sama sebe, da bi se, mnogo puta, izgubio u tami i na bespuima svojih misli i svojih predrasuda. Kako je bio plemikog roda, a nie kole je uio kod isusovaca, u sebi je sjedinjavao ukorijenjeni ponos hidalga i gorljivost vjernika, te e postati odani pristaa protureformacije. Calderon je bio branitelj apsolutistike monarhije i ortodoksnog katolicizma, aristokrat i nacionalist, u biti svojoj u svakom pogledu reakcionar. Osjeajui da mu je sudbina dosudila da ivi i proivi kraj jedne velike epohe, kad je panjolska drava pod vlau nesposobnog Filipa IV (16211665) naglo kretala prema svom zapadu, Calderon je postao veliki pjesnik tog propadanja. Zajedno s itavim drutvom i on je gubio tlo pod nogama. Videi da stvarnost postaje sve teom, a bez dovoljno snage da joj se suprotstavi i bez nade da bi mogao utjecati na nju, on je bjeao od te stvarnosti i njenih problema, predajui se sav obmanama; obljescima stare slave, apstraktnim pitanjima morala, asti i ponosa, vjere i rtve, sna, postojanja i smrti. ivio je u svijetu nestvarnog i neuhvatljivog, u svijetu ideja, uglavnom onih to mu ih je nametnuo studij teologije, i Calderon je mnogo puta u svojim scenskim djelima stvarao poeziju koju su, ne bez razloga, nazivali istom. Rjeavao je pitanja slobodne ljudske volje (jer su protestanti negirali slobodnu volju), te pitanje smrti i prekogrobnog ivota, i naroito problem asti, s kojom su se panjolci odavno nosili i o kojem su uvijek imali svoje posebne krute pojmove. Calderon je bio pjesnik katolicizma, njegove ideologije i mistike. Propovijedao je kranski moral, muenitvo, nepokolebljivu postojanost u vjeri Kristovoj, mo magije i udesa. Pisao je mnoga svjetootajstvena prikazanja (autos sacramentales), u kojima se svom snagom svoje mone fantazije zalijetao u pitanja teologije i misterij vjere. Tu je on, u tim

119

maglenim podrujima, lutao kao kakav arobnjak, domiljao se i raskono treperio u praznim prostorima duha. Ne nalazei vrstog oslonca svojoj misli, on je izvanrednom igrom rijei stvarao svijet muzike i fluidnih slika, svijet poezije, koji lebdi izvan ivota i vremena, s onu stranu moguega i dostupnoga. Kako je Calderon, u dramskim djelima, neposredan nastavlja Lopea de Vege, nuno nam se nameu i usporedbe s tim njegovim velikim prethodnikom. Lope je bio ovjek od krvi i mesa, do dna svoje biti vezan za ivot, za puk, i njegov je teatar nosio sve puke osobine; jednostavnost miljenja i izraavanja. Calderon je bio dvorski ovjek i stvarao je svoja djela za izabranu elitu. Osim toga, on je bio pjesnik visokog baroka, i djela su mu na mnogim mjestima prenatrpana raskonom metaforikom; upio je u sebe sve tekovine kulteranizma i konceptizma62. Lopeova pozornica nalazila se u gradskom dvoritu i bila je vrlo skromna. Calderon je imao zatvoreno dvorsko kazalite, s velikim mogunostima dekora i rasvjete. Nadalje, mnogo puta je isticano da je Lope puanin, a Calderon aristokrat, da Lope predstavlja prirodu, Calderon umjetnost (artizam), da je Lope vadio iz ivota, Calderon je konstruirao i doraivao, da je prvi vezan za nacionalne, lokalne i aktualne, drugi za moralne i univerzalne teme; da je Lope neiscrpan i inventivan, a Calderon da je manje originalan, ali je dublji i vie refleksivan. Prvi je sve bacao na akciju i zaplet, drugi sve podreuje misaonosti i njegovi likovi se esto pretvaraju u simbole. Kod prvog nema glavnih likova, nego su njih nekoliko nositelji radnje, drugi stvara hijerarhiju, usredotouje panju na pojedince, gradi velike dramske figure. U poetku svog stvaranja Calderon pie vie-manje tehnikom Lopea de Vege, uzima sadraje iz suvremenog ivota, s ljubavnim zapletima, ili iz panjolske prolosti, a takve drame pisat e on i poslije, iako rijetko. Poznate su mu dvije komedije plata i maa, pune intriga i iznenaenja: ena vampir (La dama duende, 1629) i Teko je nadzirati kuu s dvojim vratima (Casa con dos puertas mala es a guardar, 1629). Tipinije su za Calderona drame u kojima je obradio problem asti i ljubomore, sa zanimljivim psiholokim analizama. U Lijeniku svoje asti (1635), tetrarh Herod toliko voli svoju enu te nareuje da je moraju ubiti ako on umre, da ne bi pripala nekom drugom. Od religioznih drama poznate su Odanost kriu (1625), Postojani princ (1629) i udesni mag (1637). U Postojanom princu prikazan je portugalski princ Fernando koji je pao u maursko ropstvo i Portugalci su spremni da Maurima vrate grad Ceutu za njega, ali princ nee i radije umire. U udesnom magu Ciprijan prodaje duu vragu da bi zadobio Justininu ljubav, ali vrag, kad nije mogao pridobiti djevojku, dovodi
62

To su dvije struje u panjolskoj poeziji 16. st.; prva je propovijedala kienost u izrazu, druga misaonost prije svega.

120

mu neku prikazu. Ciprijan hoe da je zagrli i otkriva ljudski kostur. To ga navede da primi kranstvo i umire, zajedno s Justinom, kao muenik. Tu dramu su posebno cijenili njemaki romantiari, nalazei u njoj slinosti s Faustom. Ali iznad svih ovih i mnogih drugih kazalinih komada stoje dva Calderonova remekdjela: Sudac zalamejski (El alcalde de Zalamea, 1643) i ivot je san (La vida es sueno, 1635), prvo posve realistiko, drugo poetsko-filozofsko i simbolistiko. Sudac zalamejski u Calderonovu djelu zauzima posebno mjesto, jer to je jedina njegova izrazito realistika drama, kojoj je tema uzeta iz konkretnog panjolskog ivota i u kojoj se problemi rjeavaju na posve ovozemaljski nain. Osim toga, okvir drame je puki, akteri su seljaci i vojnici, to je takoer neobino za Calderona, dvorskog pisca, koji se preteno bavio uzvienim likovima i problemima. Isto takva tema nije predstavljala njegovo pravo podruje, ipak je u njoj dao jedno od svojih najboljih ostvarenja, neki ak misle da je to moda najbolje dramsko djelo panjolskog klasinog teatra. Zanimljivo je napomenuti da je Calderon Suca zalamejskog napravio po istoimenoj drami Lopea de Vege, stvorivi od neuspjelog i nabacanog komada genijalno djelo. Tu se otprilike vide i razlike izmeu ta dva pisca. Iako je okvir drame puki, ona po svoj snazi i dubini znai neto mnogo vie od obinog pukog teatra. Njena je osnovna problematika u analiziranju odnosa izmeu vojske i graana, naroito izmeu vojne i graanske vlasti, zatim u pitanjima osnovnih graanskih prava, asti i dostojanstva ovjeka. Pisac je u sve te probleme zahvatio ozbiljno i smiono i, to ne bismo oekivali, njegove su simpatije na strani puka. tovie, on je osloboenog seljaka, koji se uzdigao svojim upornim radom, digao do takvog dostojanstva, sigurnosti i odlunosti u traenju svojih prava te su mnogi takav Calderonov stav na njegovo vrijeme smatrali revolucionarnim. S druge strane, karikirao je i ismijao sitno plemstvo, koje se ponosi titulama, a gladuje, jer je nesposobno za rad. Vojska za Calderona predstavlja nuno zlo i sve se odvija po onoj: jao kraju kuda vojska proe. A to je pisac sam imao priliku vidjeti kad je sudjelovao u katalonskom ratu (1640), te je ovu dramu i napisao odmah po povratku s bojita. Vojska, na putu za Portugal (1580), dolazi u Zalameju i jedan asnik siluje ker bogatog seljaka Pedra Crespa, koji je ujedno i alkald (sudac i naelnik). Otac najprije moli asnika da se vjena s njegovom keri, a kad ga ovaj grubo odbije, on ga na brzinu osudi i smakne. Intervenira general don Lope de Figueroa, ali uzalud. Dolazi kralj i potvruje Crespov in i jo ga imenuje doivotnim naelnikom. Gotovo svaki, pa i najsporedniji lik u Sucu zalamejskom ima svoj jasno uoblien portret, svoj smisao i svoju ulogu, a sve se kree oko dvije zaista velike dramske linosti, oko 121

Pedra Crespa, seljaka, i don Lopea, starog generala i poznatog ratnika. U svakog od njih Calderon je zbio tipine osobine njegove klase, koje su stopljene s individualnim osobinama karaktera i temperamenta, tako da djeluju kao potpuno ivi ljudi. Pisac ih je dao svakoga zasebno u svom svijetu i u sukobu njihovih razliitih i u mnogome suprotnih svjetova, od kojih svaki ima svoju neumoljivu logiku. Upravo u toj antinomiji, u tom srazu, Calderon je pokazao svoj najvii doseg, dubinu i snagu. Crespo i don Lope postupno rastu jedan uz drugoga i jedan naprema drugome, kao dvije goleme snage koje se privlae upravo zato to su razliite, koje se bore jer su obje tvrde i koje se potivaju kao to ovjek uvijek potiva snana protivnika. No Crespo je ipak neto izrazitiji i neki misle da je to najjaa i najpotpunija figura starog panjolskog teatra.

IVOT JE SAN
Preveo: Nikola Milievi Poljskom kralju Baziliju (koji je uz to i astrolog) rodi se sin Sigizmund, a zvijezde mu rekoe da e mali biti okrutan i da e upropastiti kraljevstvo. Zato ga zatvori u neku tvravu u pustoj umi i dade mu samo jednog odgojitelja. Sigizmund je tu odrastao, u divljini. Ali staroga kralja, koji nije imao nasljednika, poe progoniti savjest i sumnja da su zvijezde moda ipak pogrijeile. Zato e napraviti pokus: sina e dovesti u dvor i sve e mu rei, pa ako se pokae dobar, dat e mu vlast, ako bude zao, vratit e ga gdje je bio. I, tako, Sigizmunda uspavaju nekim napitkom i dovedu ga u dvor. Kad se probudio i uo od oca svu istinu, razbjesnio sa kao zvijer. Na to ga ponovo uspavaju i vrate u njegovo boravite. Kad se probudio, stari ga uvar uvjeri da nita od toga nije bilo, da je on to samo sanjao, ali ga usput upozorava da i u snu treba initi dobro. Tad se u njemu javljaju sumnje i razmiljanja sa zakljukom da je ivot samo san i da emo se tek u smrti probuditi. Zato treba pobijediti sebe i zlo u sebi. Ali, dok je on tako razmiljao, u kraljevstvu se digla pobuna. Vojnici dolaze da ga oslobode, da im on bude voa i kralj. I za Sigizmunda evo nove uasne sumnje: nije li to opet samo san, nova obmana koja e mu donijeti samo bol? to je stvarnost, a to san? Da li je ivot jedno buenje izmeu dva sna, ili san izmeu dva buenja? I on, ni tada ni poslije, ne nalazi nikakva vrsta uporita, nikakva dokaza da bi mogao rijeiti tu ubitanu zagonetku. Ali nita, kad je ivot i tako san, hajdemo bar da sanjamo. No s tim da uvijek imamo u vidu da je sve san koji se mora raspriti. I Sigizmund poe s vojskom, pobijedi svog oca i pokaza se velikodunim i plemenitim. I rei e da se njegovim postupcima ne treba uditi, jer mu je

122

uitelj bio san. On se, veli, i sada pribojava da e se ponovo nai u svojoj kuli, jer sve u ivotu nestaje poput sna. Ta nestvarna legenda i nestvarni likovi, koji su zapravo simboli, pruie Calderonu priliku za beskrajna i lelujava razmiljanja o ulozi odgoja u ljudskom ivotu, o sudbini koja visi nad ovjekom, o snazi razuma i slobodne volje koji se mogu suprotstaviti usudu, o snu i stvarnosti, o prolaznosti i nestalnosti svega. U samom Sigizmundu je utjelovljena drama ljudske linosti, drama ljudskog dostojanstva u ljudske egzistencije. Na samom poetku, u glasovitom monologu, on e nevidljivom boanstvu uputiti pitanje o svojoj krivnji. to je on to zapravo zgrijeio da ga prati tako zla sudbina? Je li sav njegov grijeh u tome to se rodio? Jer ako nerazumne zvijeri i ptice i ribe ive slobodnim ivotom, zato je to uskraeno njemu kao razumnom biu, sa slobodnom ljudskom voljom? I eto bitnog pitanja ove drame, pitanja o ljudskom pravu na slobodu. Da li smije jedan ovjek (u ovom sluaju kralj) upotrijebiti svoju slobodu da bi oduzeo slobodu drugom ovjeku (Sigizmundu)? Odmah zatim postavlja se i pitanje ljudske sudbine: da li je ovjek zaista nemoan pred onim to mu vie sile dosude? Da li zaista mora biti rob one mrane kobi koju nosi u sebi ili moda ipak snagom volje moe nadvladati sudbinu i svoj ivot usmjeriti drugaije? Na to pitanje e Calderon dati dvojak odgovor. U sluaju Klarina, kada ovaj na kraju pogine, rei e da sudbinu ne moemo izbjei, makar koliko bjeali od nje. Na drugom e mjestu rei da se ovjek svojom upornou i razboritou ipak moe suprotstaviti viim silama. A to znai da ih moe nadvladati svojom slobodom samo ako je zna usmjeriti. Sigizmund je izvojevao pobjedu nad fatumom tako to je pobijedio sama sebe. A mogao je izvojevati pobjedu nad sobom samo zato to je spoznao da je sve na ovom svijetu prolazno, da je slava kratkotrajna, da je ivot zapravo samo san koji se brzo raspline i zato, umjesto ovozemaljskih, treba traiti trajnije i dublje duhovne vrijednosti. U ovom Calderonovu djelu odvija se, dakle, uporedo misaona i teatarska drama, transcendentalnost i intriga, simbolika i stvarnost. I ma koliko nam se uinilo da je sva radnja iskonstruirana zbog misaono-filozofskih tokova i da im je podreena, ipak emo lako primijetiti da ivotna praksa (radnja) mnogo puta utjee na tok misli. ini nam se kao da je pisac odustao od nekih svojih stavova samo zato to ih je stvarnost negirala. A u tome je moda i dramska vrijednost ovog djela, u tome to ono sadri unutranju spontanost, to simbolika i stvarnost niu pred nama kao sinteza. A iznad svega nas osvaja, kad itamo ili sluamo ovu dramu, neiscrpna misaonost koja je u nju utkana. Tu su ljudska iskustva,

123

spoznaje, sumnje, pitanja koja pisac postavlja sa strau i bolom, zapravo s bolnom eljom da se na njih nae odgovor. Calderon je gledao u mrani ponor ljudske due i ljudske sudbine s tvrdom, gotovo okrutnom analitikom hladnoom. Slutio je ljudski pakao i njegove vrtloge, ali je bio previe optereen kranskim dogmama i uvrijeenim moralnim zasadama, a da bi bio u stanju razrijeiti sva tamna pitanja i mune dileme oko ljudske egzistencije, s kojima se hvatao u kotac. Ali je njegova veliina ve u tome to je sve te teke i bitne probleme znao osjetiti i to se usudio tako smiono uroniti u njih. To je moda daleko vanije od nekih njegovih odgovora na ta pitanja i od naina na koji ih je pokuao rijeiti. No kad govorimo o tome, treba imati u vidu da Calderon nije samo mislilac nego i veliki pjesnik, i tamo gdje nije mogla doprijeti njegova filozofska misao, tamo je dosezala pjesnika imaginacija i snaga njegove mate. I pravu vrijednost njegovih tekstova ne treba traiti u logici i domiljenosti, nego u sugestivnoj i fluidnoj snazi njegovih pjesnikih vizija. Jer mnoge sumnje, koje je nametao sebi u ovoj drami, stajale su pred njim kao utvare koje su ga muile. I on se svojom milju i prodornom imaginacijom kao kakav vjetak poigravao njima, sluei se raskonom baroknom kienou: uzdizao se i padao i zapletao u gorkom pesimizmu i izgubljenosti. Borio se s utvarama, ali se borio snagom dostojnom velika pjesnika, i nabacio je toliki broj sumnji i pitanja te je talijanski hispanist A. Farineli mogao o ovoj drami napisati dva debela sveska, u namjeri da rasplete njene udake i bolne postavke. Zbog svega toga drama ivot je san ide meu najvea djela evropske dramske knjievnosti. Radnja u drami Prvi in: Rosaura, dama iz Moskve, putuje u Poljsku kako bi se osvetila Astolfu, knezu moskovskom, koji ju je zaveo i uzeo nevinost, a sada se namjerava eniti Stelom, princezom Poljske. Ovdje treba rei nekolike rijei i o vezama izmeu junaka. Naime kralj Poljske Bazilije imao je dvije sestre. Jedna je bila u Moskvi, i od nje je Astolfo, a druga u Poljskoj, od koje je Stela. Poto je Bazilije krio od svijeta svoga sina jedinca, sada su realni nasljednici bili Astolfo i Stela. Logian je potez bio da se Astolfo oeni Stelom i tako se uvrste dva kraljevstva branom vezom. Rosaura putuje u Poljsku preobuena u mukarca da bi mogla izazvati Astolfa na dvoboj. S njom ide lakrdija Klarin. Sasvim sluajno nabasaju na Sigizmundovu tamnicu skrivenu u brdu. Sigizmund je bio okovan u lance i jadikovao je. Rosaura ga je iz prikrajka sluala i saalila se nad njim. Vidjela je da njen kri nije najtei kako je do sada mislila. 124

Sigizmund se najprije osorno postavio prema njoj, no zatim je uvidio da je njegov gost (mislio je da je mukarac) sasvim plemenit. Tada upada njegov uvar i odgojitelj Klotaldo s vojnicima i hapsi Rosauru i Klarina. Starac Klotaldo, koji je jedini osim kralja znao pravu istinu o Sigizmundu, imao je naredbu da eliminira svakoga tko neovlateno ue u tvravu. Traio je od doljaka da predaju oruje. Rosaura skida svoj ma i moli Klotalda da barem pripazi na taj ma jer je dragocjen. Zatim pria kako joj je ma majka dala prije odlaska i rekla da e u nekom od plemia s tim maem Rosaura nai oca. Tada se Klotaldo sjeti da je on davno imao aferu s jednom djevojkom po imenu Violante i da joj je poklonio taj ma. Rosaura je, dakle, njegova ki. Klotaldo sada ne zna to da radi. Zakon se mora izvriti, a kako da ubije vlastitog sina? Ne govorei nita Rosauri tko je on, odlui otii kralju i pokuati ga umiliti. Za to vrijeme u dvoru su se sastali Astolfo i Stela. Astolfo eli pridobiti Stelinu ljubav, dok Stela trai od njega za uzvrat da promijeni svoju ud, jer je Astolfo po naravi bio sirovi vojnik. Dolazi kralj Bazilije i moli ih da ga sasluaju. Priznaje im da ima sina i da ga je sve ovo vrijeme, poto su zvijezde pri njegovom roenju kazale da e biti opak, drao u pritvoru, no sada ga je ipak odluio pustiti da vidi kako e se mladi ponaati ako mu se da vlast u ruke. Ukoliko zadovolji Sigizmund e biti kraljem, ukoliko se pokae da je opak, vratit e ga u tamnicu. Ovo ba nije bilo ugodno za Astolfove i Steline ui jer su njih oboje oekivali to kraljevstvo. Kad je kralj ostao sam, doao mu je Klotaldo s Rosaurom i Klarinom. Kralj zatim govori kako nitko nee biti kanjen jer e od sada biti druga politika. Klotaldo je presretan i puta sunje na slobodu i dalje ne otkrivajui se. Rosaura je zahvalna, a Klotaldo pokuaje iz nje izmusti neke pojedinosti o njenim namjerama, i o tome zato se eli osvetiti Astolfu. Ona odgovara da iza njenog odijela ne stoji lik kojim se predstavlja, i da je za nju uvreda Astolfova enidba Stelom. Zatim Rosaura odlazi. Klotaldo napokon zakljuuje da nema sina, ve ker, i da se po pitanju njene osvete mora neto uiniti jer je protivnik vrlo moan. Drugi in: Klotaldo izvjetava Bazilija da je uinio sve kako mu je nareeno: Sigizmunda je uspavao dajui mu nekakve napitke i u takvom su ga stanju prenijeli na dvor. U meuvremenu je Rosaura skinula muko odijelo te se ubacila na dvor kao Stelina slukinja pod imenom Astrea, dok se Klarin uklopio u sluge. Klotaldo je obeao da e na se uzeti dunost osvete. Sigizmund se, probudivi se, naao u veliku udu: nestalo je tamnice i okova, a svi su ga dvorili i ugaali mu. Kad je saznao svoj identitet, postao je vrlo okrutan, pogotovo prema Klotaldu. Jednog je slugu, koji ga je pokuao ublaiti, bacio s balkona u vodu.

125

Sigizmund je prijazan jedino prema Klarinu, Steli i Rosauri (ona mu se ini odnekud poznata). On eli razgovarati i udvarati se Rosauri, ona se eli povui, Sigizmund joj ne da. eli je prisiliti na ljubav. Upada Klotaldo i nasre na Sigizmunda. Nastaje bitka. Rosaura izlazi i zove pomo. Astolfo se pojavljuje i spaava ivot Klotaldu. Kralj ih na kraju rastavlja. On je ve stvorio odluku: Sigizmund se pokazao lo i vratit e ga u tamnicu. Astolfo i Stela razgovaraju. Stela trai od Astolfa da joj, ako eli njenu ljubav, donese portret djevojke koju je nekada volio, a za koji Stela zna da ga Astolf uva kod sebe (naravno, to je bio Rosaurin portret). Astolfo je obeao da e to uiniti. Rosaura je skrivena sluala taj razgovor. Astolfo odlazi po portret, a Rosaura, koja se vrijedno skrivala od Astolfa, prilazi Steli. Ova joj povjerava svoju ljubav prema Astolfu i moli je da umjesto nje primi sliku koju e Astolfo donijeti. Astolfo se vraa i ostaje zabezeknut vidjevi Rosauru. Ona se pravi i dalje slukinjom i trai portret, on joj ga ne da, nastaje otimanje za sliku. Pojavljuje se Stela. eli saznati razlog svae. Rosaura joj govori da joj je Astolfo pokuao oteti njen portret, a da nije sa sobom donio sliku svoje bive djevojke. Stela gleda sliku, poznaje svoju slukinju, a zatim se okomljuje na Astolfa optuujui ga da ju je pokuao prevariti. Astolfo je u kripcu i ne zna nai rijei kojima bi se opravdao. U slijedeoj sceni Sigizmund je ponovno spavao u svojoj kuli. Tu su ga donijeli Klotaldo, dvije sluge i Klarin. Klotaldo je rekao Klarinu da e i on morati ovdje ostati budui da zna previe. Klarin se buni, ali uzalud. Sigizmund se budi nakon to je pod opijumom proveo dosta vremena spavajui i opet mu nita nije jasno. Klotaldo ga uvjerava da je cijelo vrijeme spavao u kuli i da nije bio na nikakvom dvoru. Zatim trai da mu Sigizmund ispria to je sanjao. Kad je ovaj to ispriao, starac ga je savjetovao da i u snu treba biti dobar i initi dobro. U zavrnom prizoru ina Sigizmund kaziva jedan misaono-refleksivni monolog od kojeg su poznati ovi stihovi: to je ivot? Mahnitanje. to je ivot? Puste sanje, prazna sjena to nas ovi. O, malen je dar nam dan, jer sav ivot to je san, a san su i sami snovi. Trei in: I dalje je radnja u Sigizmundovoj kuli. Vojnici dolaze traiti Sigizmunda jer je narod saznao u emu je stvar, pa je htio njega za vladara. Nastaje najprije jedan komian razgovor

126

izmeu jednog vojnika i Klarina jer je vojnik mislio da je lakrdija Sigizmund, no i to se razjasnilo. Uskoro se tamnica oslobodi i Sigizmunda stavie na elo vojske. Ovaj misli da se opet radi o nekom snu pa je skeptian. No ipak se sjea to mu je Klotaldo govorio pa je odluio initi dobro. Zato je sada najvie milostiv prema Klotaldu. eli ga u svoju vojsku, no Klotaldo kaziva da je njegova dunost sluiti kralju Baziliju i odlazi u dvor. Tamo ga Rosaura podsjea na njegovo obeanje da e se osvetiti Astolfu. Klotaldo kaziva da to ne moe uiniti jer mu je Astolfo spasio ivot. Zatim Rosaura izjavljuje da e onda sama ubiti Astolfa. Klotaldo je preklinje da to ne radi, ali ona odlazi neumoljiva. Na bojnom polju Rosaura sree Sigizmunda. Konano mu govori sve o sebi i o svojim namjerama. Ona se eli prikljuiti Sigizmundovoj vojsci jer su sada na istoj strani. Dalje mu govori da ni sluajno ne pokuaje da joj prie, kao to je nedavno u dvorcu pokuao ju prisiliti na ljubav, jer bi se mogao grdno opei. Sigizmund je sada jo zbunjeniji jer se njene rijei mogu tumaiti kao da je sve ovo java. Blii se Sigizmundova pobjeda. Bazilije, Klotaldo i Astolfo su u bijegu. Blizu njih pada smrtno ranjeni Klarin. Na izdisaju govori Baziliju da mu je bijeg uzaludan ako mu je sueno da umre. U to dolaze Sigizmundovi vojnici a Bazilije pada na koljena pred sina i trai milost. Nakon to mu je Sigizmund oitao molenje, rekao mu je da ustane jer on, njegov sin, danas je milostiv. Dosta je bilo krvi: Astolfo neka se oeni Rosaurom, a on, Sigizmund, kao novi kralj, oenit e se Stelom. Konano i Klotaldo pred svima govori da mu je Rosaura ki. Svi su zadivljeni Sigizmundovom promjenom. Njegove rijei zavravaju dramu: emu divljenje i uenje? Zar ne vidite sasvim jasno da je san bio moj uitelj i da jo uvijek, evo, strepim da u se opet probuditi i opet doi u tamnicu? Pa kad i ne bi bilo tako, samo sanjati ve je dosta, jer sanjajui spoznao sam da svaka srea ovjekova nestaje kao pusti snovi

127

WILLIAM SHAKESPEARE (1564 - 1616) HAMLET

Tragedija poinje razgovorom danskih vojnika koji priaju o tom kako svake noi susreu utvaru biveg danskog kralja Hamleta. Duh se pojavljuje ali nita ne pria. Plemi Horacijo, najbolji prijatelj istoimenog kraljevog sina Hamleta, odlui otii svom prijatelju i obavijestit ga o ovom sluaju. Mladi Hamlet, uvi ovo, nije mogao vjerovati no ipak je poao za prijateljem da provjeri je li to istina. I bila je istina. Duh biveg kralja progovorio je kad je ostao nasamo s Hamletom. Rekao mu je kako on nije umro prirodnom smru kako se pria, vea ga je ubio brat, sadanji kralj Klaudije, kako bi se dokopao vlasti i njegove ene, kraljice Gertrude. Duh trai od mladia da se zakune da e ga osvetiti. Ovaj daje rije. Nakon tog dogaaja u dui dotad mirnog i samozatajnog mladia stvara se preokret. Budui da nema nikakvih dokaza protiv Klaudija, mora sve gutati u se. To jo vie oteava njegovo duevno stanje koje se nakon saznanja istine poelo vidno pogoravati. Klaudije vlada, ivi mu s majkom, i to je jo alosnije ona ga voli i cijeni, a prvog mua je, kako se Hamletu ini, bacila u zaborav. Hamlet se prema svima poinje odnositi odrjeito i arogantno. Pria dvosmislene rijei, zagonetne i nerazumljive izraze, pa ga polako poinju smatrati ludim. ak se i prema svojoj djevojci Ofeliji, kojoj je uvijek bio iskren, postavlja hladno savjetujui joj da se ne udaje za njega te da e svoje potenje najbolje ouvati ako ode u samostan. Negdje u podsvijesti Hamlet je i dalje voli, ali mu je sada pred oima samo slika njegove majke koja se udala za ubojicu svog mua. Ofelija je kerka kraljevog velikog savjetnika Polonija. Polonije jedini sumnja u Hamletovo ludilo i pokuaje kralju dokazati da mladia neto teko titi i da u biti nije lud kao to se to svima ini. Polonije pokuaje traiti smisao u Hamletovim rijeima i kae: iako je to ludilo, ipak u njemu ima metode. Zato predlae kralju da zajedno s njim prislukuje razgovor Ofelije i Hamleta jer smatra da e mladi sa svojom ljubljenom ipak trezveno zboriti. No preao se: vidjee da se Hamlet udno ponaa i prema Ofeliji, ali se sada u tonu njegova glasa sluti neka velika duevna bol. Polonije zakljuuje da je ljubav ta koja je mladia otjerala u ludilo. Klaudije pak smatra da ljubav nema veze s tim, ali da u Hamletovoj dui ima neka mrlja iz koje bi se mogla razviti opasnost za samog Hamleta, za kralja i za itav dvor. Zato Klaudije smatra da bi ga bilo najbolje poslati u Englesku na rehabilitaciju. Polonije ipak smatra da bi Gertruda, poto najbolje poznaje Hamleta, mogla dokuiti tajnu, a on, Polonije,

128

za vrijeme njihova razgovora e biti skriven. Ako se pak ni tada ne sazna nita, neka ga se onda poalje na rehabilitaciju. Kralj prihvaa ovaj prijedlog. Uskoro na dvor dolazi glumaka druina. Hamlet ih moli da u predstavu ubace nekoliko reenica koje e im on napisati. Voa druine pristaje na to. Predstava uskoro bi izvedena i Klaudije je, nakon to su izreene rijei iz Hamletovog dodatka koje su se izravno odnosile na njega, urno napustio salu. Sada je znao da je Hamlet nekako douo za njegov zloin. Zato stade pripremati svoje dvorjane Gildensterna i Rozenkranca da odvedu Hamleta iz Danske. Polonije uskoro prislukuje razgovor Gertrude i Hamleta i u trenutku kada je unuo iza zastora, Hamlet je maem probio zastor i usmrtio ga. Nasta opa panika i strka na dvoru. Klaudije ne moe kazniti Hamleta jer je dosta svijeta na mladievoj strani. Osim toga Hamlet bi, ako ga uhapse, mogao i progovoriti. Zato govori slugama da Hamleta jo iste noi pokupe i odvedu u Englesku. Tako se i zbi. Ofelija nakon oeve smrti pada u depresiju, oaj i ludilo. Iz Francuske dolazi njen brat Laert koji je uo za ubojstvo svog oca i namjerava se osvetiti. Za to vrijeme Hamletov brod napadaju gusari i on se igrom sluaja vraa opet u Dansku. Sada se u kraljevoj glavi zainje plan da konano rijei Hamleta: osvetniki raspoloen Laert e Hamleta izazvati na dvoboj a Klaudije e Laertov ma namazati smrtonosnim travama koje e ubiti Hamleta pri najmanjem ubodu. Stie vijest da je Ofelija oduzela sebi ivot utopivi se. Posljednji in poinje razgovorom dvojice grobara koji kopaju raku za Ofeliju. Ovdje vidimo malo i groteske: grobari kopajui nailaze na kosti ranije umrlih linosti s dvora pa po grai lubanje zakljuuju koje su to bile osobe. Hamlet i Horacijo ih iz blizine promatraju i pitaju se za koga je taj grob. Uskoro stie i odgovor: u sprovodu su kralj, kraljica, Laert i ostali nose mrtvu Ofeliju. Laert se od tuge baca u jamu. Vidjevi da je njegova zarunica mrtva, to isto ini i Hamlet. U jami sada nastaje estoka tua. No kroz tuu se ubaci i pokoja rije i iz Hamletovog ponaanja i rijei Laert zakljui da je Hamlet istinski i nadasve ljubio njegovu sestru. Nastaje kratko primirje i Hamlet objanjava da on nije namjerno ubio Polonija. Laert sada ne zna to bi: pred njim stoji sasvim pristojan mladi u kojem, unato prii, ne moe biti zlih pobuda. No ipak dvoboj se morao odrati jer je ve bio dogovoren, uostalom tu je bila i oklada. Nakon nekog vremena sve bi spremno za okraj. Kralj se kladio na Hamleta kako se ne bi sumnjalo u njegove namjere. Za sluaj Hamletove pobjede kralj je spremio otrovni pehar. Tako je Hamlet u oba sluaja mrtav. Hamlet je poeo pobjeivati a kralj mu poe odmah nuditi da malo popije. Meutim otrov popi Gertruda. Zatim Laert ranjava Hamleta. 129

Hamlet mu potom otima ma i zadaje mu ranu. Kraljica pada mrtva i nastaje uzbuna. Laert kazuje Hamletu kako je ona otrovana i kako e obojica takmaca umrijeti poto su ranjeni smrtonosnim maem. Hamlet potom estoko nasre na kralja i probada ga. Horacijo vidjevi da e mu najbolji prijatelj izgubiti ivot i sam uzima au ali ga Hamlet zaklinje prijateljstvom da ne die ruku na sebe jer on mora biti taj koji e svijetu rei istinu o kraljeviu Hamletu. Na kraju, kad su svi ve mrtvi, dolazi norveki kralj Fortinbras ali njegova pojava nije u stanju da neutralie razorni efekat tog propadanja. Finale tragedije podsea na puinu neposredno posle potapanja broda. Spasioci su stigli, ali suvie kasno: na povrini je ostao samo splav sa kouljom razapetom umesto jedra.

SAN IVANJSKE NOI

Preveo: Milan Bogdanovi. Predgovor: Josip Torbarina. Iako je Bogdanovi u svom prijevodu koristio doslovan prepjev naziva (San ljetne noi A Midsummer Night's Dream), danas je prihvaen termin San ivanjske noi zato to Midsummer ne znai neko neodreeno ljeto, nego vrijeme oko ljetnog solsticija. Meutim Midsummer Day jedan je od tzv. kvartalnih dana, tj. tromjesenih rokova kad poinju i istiu rokovi za plaanje najamnine. Pada tano na dan Svetog Ivana (24.6.). Prema tome, i Midsummer Night pada na isti datum. To je dakle Ivanjska no, koja je u folkloru svih evropskih naroda bila posveena arolijama, vilama i vilenjacima, kresovima i obredima. Velika je uloga mjeseca i mjeseine u Ivanjskoj noi jer, prema engleskom vjerovanju, za vrijeme Ivanjskog mjeseca kod ljudi prevladava ludilo i ludovanje. Zato je prirodno, da se u toj noi sanja o neobinim, grotesknim i fantastinim dogaajima. Tako nam je Shakespeare ve u naslovu djela oznaio basnoslovni svijet, u koji nas prenosi njegova mata. Da je Shakespeare imao na umu neku neodreenu, bilo koju no, bio bi nazvao svoju komediju A Summer-Night's Dream, ali on to nije uinio. Stoga je ispravnije koristiti termin San ivanjske noi. Drama ima pet inova. Mjesto radnje je Atena i uma u blizini Atene. Postoje tri kompleta likova u drami: dvorski, graanski i nadnaravni likovi, tj. vile. Radnja poinje u palai kralja Tezeja gdje su u toku pripreme za njegovo vjenanje s amazonskom kraljicom Hipolitom. Odlueno je da e vjenanje biti za 4 dana, u noi mladog mjeseca. Tezej se eli iskupiti Hipoliti budui da ju je isprosio maem, pa joj obeaje da e svadbu prirediti u vrhunskom sjaju, te e joj ta no ostati nezaboravna. Uskoro dolazi starac

130

Egej i ali se na svoju ker Hermiju jer ona nee da se uda za Demetrija, momka kojeg joj je on namijenio, ve voli Lisandra. Egej trai dozvolu od atenskog kralja da, ako Hermija ne promijeni miljenje, svoju ker poalje u smrt. Tezej, pritijenjen starevim navaljivanjem, daje Hermiji rok od 4 dana, tj. do svojeg vjenanja, da se predomisli. Hermija je oajna. Lisandar joj predlae da oni sutra naveer pobjegnu kod njegove tetke, udovice bez djece, koja ivi daleko od Atene gdje ne vladaju atenski zakoni. Hermija drage volje pristaje. Dogovor je bio da se slijedee noi sastanu u umi nedaleko od grada. Ovdje je bitna i djevojka Helena. Ona je zaljubljena u Demetrija, no on je ignorira poto bezizgledno voli Hermiju. Ipak ona se stalno nada njegovoj ljubavi. Svoj naum o bijegu Hermija i Lisandar saopavaju Heleni. Helena to prenosi Demetriju nadajui se da e dobiti vie njegove panje poto mu je kazala vanu stvar. Za to vrijeme, u jednoj kolibi, skupili su se glumci-diletanti koji su bili u biti zanatlije. Oni uvjebavaju komad o Piramu i Tizbi kojeg e izvesti na dan kraljevskog vjenanja. Najznaajniji meu njima svakako je Vratilo, tkalac, koji bi trebao glumiti Pirama63. Glumci su se te veeri dogovorili da e glavnu probu odrati sutra naveer, u istoj onoj umi u kojoj e se sastati Lisandar i Hermija. Ta uma je ujedno i vilinska uma u kojoj vladaju vilinski kralj Oberon i kraljica Titanija. Oni su posvaani. Uzrok njihovoj svai bio je djeak, kojeg je, po smrti njegove majke, prisvojila Titanija. Oberon eli tog djeaka za paa, Titanija ga ne da. Da bi joj se osvetio, Oberon trai od svog pomonika, nestanog vilenjaka Puka, da ubere arobni crveni cvijet hir ljubavi, te da mu ga donese. Oberon je namjerio da sok od tog cvijeta uspe Titaniji u oi dok spava. Kad se probudi, zaljubit e se u prvo ivo bie koje ugleda. Tako e moi ucijeniti Titaniju da mu da djeaka. Dolaze Demetrije i Helena a Oberon, skriven, slua njihov razgovor. Dok Demetrije u bijesu trai Lisandara i Hermiju, Helena ga preklinje da joj uzvrati ljubav. Vidjevi kako se Demetrije ignorantski dri prema Heleni, Oberon se razgnjevi. Puk mu u to donese cvijet, Oberon ode da izvri naum, a Puku ostavi dio cvijeta da mladom Atenjaninu namae oi kako bi djevojci bila uzvraena ljubav. Nestani Puk pak pronalazi grekom Lisandara i Hermiju koji su, shrvani umorom, spavali. Puk stavlja sok u Lisandarove oi. Ovdje se uskoro naoe Demetrije i Helena. Helena, umorna od tranja za Demetrijem, odlui zaspati. Ugleda tada Lisandara koji se upravo budio. Ovaj se pod uticajem cvijeta odmah zaljubi u Helenu. Poe
63

J. B. Priestley posvetio je Vratilu cijeli prvi esej svoje knjige The English Comic Characters, u kojemu, meu ostalom, kae: Vratilo je daleko najopipljivije lice u komediji (). Premda je najvea luda, () on se meu svojim zanatlijama istie kao romantik, pjesnik, ovjek od mate, koji sasvim prirodno uzima vodstvo u svoje ruke. Predbacuju mu, da je umiljen, ali je u neku ruku umjetnik, a poznato je da su svi umjetnici umiljeni. On je jedini, koji se oduevljava za scensku glumu. Ostali misle kako e ugoditi vojvodi i kako e od njega dobiti nagradu.

131

joj govoriti njene ljubavne rijei i Helena pomisli da zbija alu i trai od njega da prestane. Kako je ovaj bio jo nesnoljiviji, Helena pobjee. Hermija se budi ali Lisandar je ne eli ni pogledati. Govori joj da je vie ne voli i odlazi u pravcu u kojem je otila Helena. Hermija je u oku ne znajui to se zbiva s njenim dragim. Za to vrijeme glumci smiljaju kako e urediti pozornicu u nedostatku rekvizita. Oni tome pristupaju ozbiljno ali rjeenja koja daju zbilja su komina: kroja Gladnica treba navui na se grm i uzeti svjetiljku te tako predstavlja mjesec; kotlokrpa Gubac e na se staviti malter i sluit e kao zid koji odvaja Pirama i Tizbu; stolar Spretko e biti lav. Osim vratila i navedenih drubu ine jo i tesar Dunja voa druine, i krpa mjeina Frula koji e glumiti Tizbu. Kad je vidio nespretne glumce kako probaju komad, objeenjak Puk se odluio poigrati s njima. Oni su vjebali blizu mjesta na kojem je spavala Titanija pa je i to bio razlog da ih Puk malo trecne da mu ne uznemiruju kraljicu. Dok je Vratilo bio u grmlju, Puk mu je glavu pretvorio u magareu. Vidjevi ga, ostali se glumci razbjeae. U to se budi Titanija i ugleda Vratila. Ljubavna enja je preplavi. Svojim vilama Grai, Pauini, Grinji i Goruici nareuje da se brinu za Vratila jer e on biti njen dragi. Puk u meuvremenu obavjetaje Oberona da se Titanija zaljubila u ovjeka s magareom glavom. Pojavljuju se Demetrije i Helena. Oberon pita Puka je li usuo sok ovom mladiu u oi. Puk odgovara da nije njemu, ve drugom jer se zabunio. Oberon je ljut na Puka. Demetrije, za kojeg je Hermija mislila da je opinio njezina dragog pa je ovaj ne voli, bio je umoran i legao da spava kako bi se, kad se probudi, konano obraunao s Lisandrom. Oberon govori Puku da Demetriju naspe sok u oi. Zatim mu nareuje da, kako bi se iskupio za svoju pogreku, poto-poto obie umu, nae Helenu i dovede je ovamo te se pobrine da Demetrije najprije ugleda nju kad se prene iz sna. Puk se vraa s Helenom (naravno ona ga ne vidi, ve on, poto ima vilenjake moi, upravlja njenim kretnjama) za kojom dolazi Lisandar. Demetrije se budi i nastaje neoekivana situacija: ova dva mladia, koja su se prije borila za Hermijinu ljubav, sad se bore za Helenu. Helena i dalje misli da je to neka ala i da su se mladii urotili da joj se narugaju. Pristie i Hermija koja trai Lisandra. Ona je uvjerena da su Demetrije i Helena omaijali Lisandra, a Helena misli da su se svi urotili protiv nje. Nastaje estoka svaa: Hermije i Helene, Lisandra i Demetrija. Njih dvojica odlaze da se obraunaju. Meutim Puk, na Oberonov zahtjev, itavu umu posiplje gustom maglom tako da nitko nikoga nije mogao vidjeti. Lisandar i Hermije dozivaju jedan drugoga i trae se. Puk ih zbunjuje dajui svakom od njih da uje tobonje glasove ovoga drugoga. Umorni od traenja zaspu: jedan u blizini 132

drugoga. Na to mjesto Puk dovede i djevojke koje takoer zaspae. Puk se sjeti sada da bi samo jednim potezom mogao ispraviti ovu pometnju kojoj je sam bio uzrok. Odlui Hermiju smjestiti kraj Lisandara a njemu usuti cvjetni sok, Helena je spavala kraj Demetrija. Za to vrijeme Vratilo uiva u astima kojima ga obasipaju vile. Titanija je bez velikog nekanja sada ustupila onoga djeaka Oberonu jer je bila u potpunosti zaokupljena Vratilom. Zato je sada Oberon, poto je dobio to je htio, odluio prekinuti aroliju. Dok je Titanija spavala, dao joj je lijek od kojeg e ju proi ljubavna strast kad se probudi. Vilinska kraljica, kad se probudila, nije mogla vjerovati da kraj nje lei spodoba s magareom glavom. Odgurnula ga je i poela vrijeati. Vratilu nije bila jasna ova promjena raspoloenja. Dosada je uivao najvee poasti, a sada je bio odbaen. Oberon se sada pobrinuo da Vratilo dobije prijanji izgled, a sam se pomirio s Titanijom. Ve je bila zora i u umu su doli Tezej, Hipolita, Egej i pratnja. Tezej i Hipolita, koji su se spremali za vjenanje, sad su krenuli na vrh brda da sluaju odjeke pasje lavei. Najedanput ugledae kako tu u umi spavaju Lisandar, Hermija, Demetrije i Helena. Tezej u udu zapovjedi lovcima da ih probude rogovima. Kad su se ovi probudili, kroz maglu su se prisjeali prole noi, nisu zapravo znali ta ih je bilo spopalo, ali je bilo sigurno jedno: Lisandar voli Hermiju, a Demetrije Helenu. Svi su bili sretni samo se jo starac Egej malo bunio, ali se i on uskoro pomirio sa situacijom pa je dopustio da se njegova ker uda za Lisandra. Sve je bilo spremno za slavlje trostrukog vjenanja. Svi se uputie u hram. Vratilo, koji je nakon svih onih dogaaja usnuo, probudivi se, slabo se iega sjeao. Odmah se uputio u Dunjinu kuu gdje su bili okupljeni glumci. Spazivi Vratila za kojeg su mislili da je nepovratno nestao, druina se obradova: najbolji je glumac tu i predstava se moe odrati. Nakon to su svi ceremonijali vezani za vjenanje obavljeni, novi brani parovi su odluili pogledati predstavu koju su priredile zanatlije. Naivnosti zanatlija svi su se od srca nasmijali. Najvie su bile smijene dionice u kojima su Zid, Mjesec i Lav imali dijaloki nastup.64 Nakon predstave svi odlaze na spavanje a slavlje e potrajati jo 14 dana. Drama zavrava pjesmom i plesom vila i vilenjaka.

64

Treba naglasiti i jo jednu stvar koja je kod Shakespeara interesantna. U njegovim dramama, koje su mahom pisane u prepoznatljivim dvanaestercima (kod nas su prevoene veinom u jedanaestercima zbog jezinih zahtjeva), prozne dionice govor tzv. obini svijet. Ti likovi imaju veinom komian naboj, a govor im je prostoduan, jednostavan i nimalo patetian. U trenutku kad Vratilo i njegova druina izvode predstavu, situacija se mijenja: zanatlije govore u stihovima, a Tezej i svi koji gledaju predstavu govore u prozi.

133

Iz predgovora: Priu o Piramu i Tizbi Shakespeare je naao u Goldingovu engleskom prijevodu Ovidijevih Metamorfoza, ali zanatlije, koje izvode tu glumu, plod su njegova genija. Vratilo i njegovi prijatelji oito ne potjeu iz drevne Atene; oni su Englezi, kao to je englesko i ono pivo, kojim su se bez sumnje osvjeili nakon slavne predstave (J. B. Priestly: English Humor, 1929) Priu o Tezeju i Hipoliti Shakespeare je naao kod Chaucera (Canterbury Tales) i u Northovom engleskom prijevodu Plutarhovih ivotopisa, ali sam je izmislio zaplet dvaju para ljubavnika. Taj zaplet je na prvi pogled tako sloen, da ni kod itanja komedije ni kod gledanja predstave mije nikad sasvim jasno, tko koga ljubi i tko za kim bjei po toj arobnoj umi obasjanom mjeseinom. Osjeaj maglovitosti povean je jo i time, to ta etiri lica nisu dosta odreeno ocrtana (ini se, da je Shakespeare sam to osjetio pa je morao pribjei jeftinijem nainu diferenciranja karaktera po stasu i boji kose i koe: Hermija je crnokosa i malena, Helena je visoka plavojka. Ali Demetrija i Lisandra ne moemo razlikovati ak ni po tim vanjskim znacima) U svim Shakespeareovim djelima ljubav prema prirodi zauzima vano mjesto, ali u Snu ivanjske noi taj je osjeaj osobito istaknut i sainjava bitni dio komedije. Radnja se odvija u atmosferi sna, o Ivanju, u toploj noi zasienoj mjeseinom. Ovu arobnu atmosferu mjeseinom obasjane noi, Shakespeare je jo samo dva puta doarao i to u posljednjem inu Mletakog trgovca i u prizoru pod balkonom u Romeu i Juliji. Ali tu se radi o jednom inu, odnosno prizoru, dok mjeseina daje intonaciju cijelom Snu ivanjske noi, koji se odvija u njezinom udesnom svijetlu. Ve se u prvom prizoru spominje mlaak, to je kao srebrn luk napet usred neba, a zatim cijela komedija vrvi aluzijama na mjesec. (pokazalo se, da je opasno astronomski prouavati mijene toga mjeseca!) Rije moon i njezine sloenice (moonlight, moonshine, moonbeam) pojavljuju se nebrojeno puta u djelu, a Shakespeare vjeto iskoritava njihovu fonetsku vrijednost. Ta se muzika rijei nuno gubi u prijevodu, ali to ne prijei da je San ivanjske noi pored toga i u prijevodima jedno od najpopularnijih Shakespearovih djela U doba, kad je nekoliko rekvizita naznaavalo mjesto radnje, kad nije bilo reflektora ni svjetlosnih efekata, i kad je orkestar, ako ga je bilo, bio veoma mrav, pjesnik je sam u svoj tekst morao unositi umjetnost scenografa, elektriara i muziara. Shakespeare je u ovoj komediji tu svoju ulogu u punoj mjeri ispunio Unato nekim ranije spomenutim izvorima, San ivanjske noi ide u mali broj Shakespeareovih djela, za koja je on sam izmisli fabulu. Moda zato to je u kompoziciji te komedije uloen svjestan napor volje, nalazimo u njoj jednu misao, jedan simbol, koji je od poetka do kraja dosljedno proveden. To je ljubav. U prvom redu ljubav u uem smislu, ali 134

zatim proirena u saosjeanje s cijelim ovjeanstvom, sa svim njegovim slabostima i ludostima. U komediji Shakespeare ispituje zakone, kojima se ljubav pokorava, kazuje kako se nit simpatije prede i kako se ponekad kida, govori o naglim obratima srca, o ukrtavanju njenosti i antipatije San ivanjske noi (odnosno ljetne) prikazan je prvi put na ovim prostorima 1895. u (posrednom) prijevodu Stjepka pania. Engleski je original objavljen za ivota pjesnikova 1600., a nakon njegove smrti, 1623. u skupnom folio-izdanju.

OTHELO
Orighinal: THE TRAGEDY of OTHELO, THE MOOR OF VENICE by William Shakespeare. Preveli: ivojin Simi i Sima Pandurovi. Mjesto radnje: Mleci i pomorsko pristanite na Cipru. Vrijeme radnje: Maj, 1570.65 Othelo je tragedija u pet inova pisana u stihu, mada ima i proznih dionica. Othelo je mletaki vojskovoa maurskog podrijekla koji se istakao u raznim borbama hrabrou i potenjem. Mletaki ga je dud vrlo cijenio. Glavni smutljivac, psihopat i licemjer u drami je Jago. On prati sve dogaaje, sa svakim je dobar, svi ga vole jer mu ne poznaju ud. On sve linosti drame, koje su inae pozitivne, zavauje i suprotstavlja jedne drugima izvlaei veliku korist za sebe. Najvie mrzi Othela, to zbog zavisti, to zbog boje koe, a gradi mu se velikim prijateljem. Jago se nadao da e postati Othelovim zamjenikom (a kad bi to postao, pobrinuo bi se vrlo lako i da postane vojskovoa). Meutim, mladi Cassio imenovan je tim inom, a Jago je dobio poloaj Othelovog stjegonoe to je za njega bilo poniavajue. Prvi in: Jago podbada mletakog plemia Rodriga, koji je bio zaljubljen u Othelovu enu Dezdemonu obeavajui mu svoju pomo u osvajanju one koje voli. Rodrigo je svjestan da je njegova ljubav uzaludna ali na Jagino navaljivanje ipak poputa. Njih dvojica zajedno odlaze mletakom senatoru Brabantiju, Dezdemoninom ocu i, na Jagino inzistiranje, iznose mnoge lai protiv Othela. Govore kako su uli iz pouzdanih izvora da e Maur samo iskoristiti senatorovu ker i da nikako nije dobro to su se oni uzeli. Govore da je Othelo dvolinik i prevarant i da puca na to da prijevarom pribavlja sebi vlast i bogatstvo. Lakovjerni Brabantio
65

U drami se spominje bitka mletakog i turskog brodovlja. To nije uvena Bitka kod Lepanta koja se dogodila 1571., godinu kasnije.

135

pui priu i skuplja potjeru za Othelom. Namjeravao ga je poslati u zatvor ali je Othelo za to vrijeme ve bio pozvan na vaan vojni sastanak kod mletakog duda jer se turska vojska pribliavala Cipru. Brabantio je, zajedno s Othelom, otiao na taj sastanak i iznio pred duda sve ono to je uo o Mauru. Othelo se na ove optube brani izjavljujui da je njegova ljubav prema Dezdemoni ista i iskrena te da je Brabantieva ker jedina koju je ikada volio i koju e voljeti. Dolazi i sama Dezdemona i potvruje Othelove rijei. Dud, koji ne eli izgubiti svog najboljeg vojskovou, sada savjetuje Brabantia da se pomiri s Othelom jer su oito posrijedi neke glasine. Brabantio je napokon uvjeren i smiren. Othelo uskoro mora u borbu na vode oko Cipra. Dezdemoni preporua da putuje s Jagom i njegovom enom Emiliom do Cipra gdje e i on doi nakon okraja. Othelo je pun povjerenja u svog barjaktara i smatra da je Dezdemona s njim u sigurnim rukama. Jago pak u ovome mirie svoju priliku pa savjetuje Rodriga proda svoje imanje kako bi skupio dovoljno novaca za Dezdemonu, da se maskira i da poe s njima na Cipar gdje e on, Jago, srediti da Dezdemona ostavi Othela i poe za Rodriga. Drugi in: Othelo, nakon to je porazio tursku vojsku, dolazi na Cipar. Svi su u euforinom raspoloenju i slave svog vou. Othelo je sada i upravitelj Cipra. Ta no je bila za Dezdemonu i Othela prva brana no. Jago u meuvremenu govori Rodrigu kojeg ovdje nitko ne pozna jer je preruen, kako je Dezdemona ustvari zaljubljena u Casia a da je za Othela pola samo zbog njegova ugleda. Zato e najbolje biti da se Casio ukloni. Jago je smislio plan. Rodrigo treba isprovocirati Casija, a kad izbije tua, Jago e podjarmiti graane da se dignu na Casija, nakon ega e Casio biti smijenjen. Jago odlazi do Casija koji je bio na strai i nagovara ga da popiju koju u ime prijateljstva. Casio, koji inae ne voli alkohol, poputa. Jago je naravno improvizirao dok je Casio pio ljudski. Zatim Jago odlazi Montanu, Othelovom prethodniku u upravi Cipra i govori mu kako se Casio esto opija na dunosti i time ne prua dobar primjer. U to se zauje larma i Jago i Montano krenue da vide to se dogaa. Rodrigo i Casio. Jago je odmah priskoio, toboe da smiri situaciju, a ustvari je apnuo Rodrigu da tri kroz grad i vie: Pobuna!. Casio potra za njim i rani Montana koji ga je pokuao zaustaviti. Ubrzo je dotrao i Othelo kojeg je buka probudila i zatraio da mu ispriaju ta se dogodilo. Montano govori kako je svojim oima vidio Casija kako tri za nekim plemiem s maem u ruci te da je i njega samog ranio kad se pokuao umijeati. Jago potvruje tu priu ali i pokuaje fol obraniti Casija istiui i njegove vojnike zasluge. Othelo govori Jagi da je on suvie dobar i da sve gleda pozitivno, ali njegova odluka je jasna Casija e smijeniti.

136

Kad su Jago i Casio bili sami na sceni, Jago je stao tjeiti smijenjenog zamjenika govorei mu da e najbolje biti ako ode do Dezdemone kako bi se ona zauzela za njega. Othelo joj sigurno nee odbiti elju. Casio je zahvalan na savjetu i obeaje da e to uiniti. Casio odlazi, a dolazi Rodrigo. Ovaj se ali to je potroio skoro sav novac i jo dobio batina, a nije dobio onu koju eli. Jago mu predlae da bude strpljiv jer ne moe sve biti odjednom. Trei in: Casio odlazi do Emilije, Jagine ene, koja ga odvodi do Dezdemone budui da su njih dvije dobre prijateljice. Dezdemona, sasluavi priu, obeaje da e se zauzeti za njega i da e moliti Othela da mu vrati in. Kad se Casio opratao od Dezdemone, doli su Jago i Othelo. Jago daje naznake Othelu da mu je sumnjiv ovaj posjet. Dezdemona govori muu da je upravo dolazio Casio s molbom da se vrati u slubu. Othelo joj obeaje da e stvar imati u vidu. Kad ostadoe sami, Jago baca Othelu sumnje na Casija o tome kako ovaj sigurno neto muti s generalovom enom. Othelo govori da to ne moe biti istina, ena mu je vjerna. Jago mu na to odgovara neka samo promatra sa strane odnos Casija i Dezdemone i sve e mu biti jasno. Casija jo neko vrijeme ne treba vraati u slubu. Othelo treba promatrati na koji se nain Dezdemona zauzima za Casija, tj. koliko joj je zapravo stalo do njega. Takav pristup dat e Othelu mnoge odgovore. Othelo se slae s ovim prijedlozima, mada sumnja u Jagine tvrdnje. ubre s druge strane odlazi Casiju i nagovara ga da to vie puta salijee Dezdemonu kako bi se to prije vratio u slubu. Zatim Emiliji zapovijeda da, kako zna i umije, ukrade jagluk koji je Dezdemona dobila od Othela kao vjenani dar. Emilija, mislei da to zasigurno ima neku plemenitu svrhu, obeaje da e to uiniti. Ona je svog mua, kao i svi drugi, smatrala dobrom osobom, i vjerovala je da njegovi postupci ne mogu biti loi. Osim toga nije imala pojma da je to vjenani dar. Kad je izvrila krau, Jago kriom odnosi jagluk u Casijevu sobu. Nakon toga ubre odlazi Othelu i govori mu da sada ima i materijalni dokaz Dezdemonine nevjere: Othelov vjenani dar poklonila je Casiju. Othelo urno odlazi Dezdemoni kako bi to provjerio. Od svoje ene trai da mu pokae jagluk. Dezdemona je, potraivi ga, vidjela da ga nema, ali je bila sigurna da e ga pronai. Nije joj bilo jasno zato je Othelo toliko zapeo za taj jagluk. Usput ga pokuaje umoliti da se smiluje Casiju, nakon ega Othelo bijesan naputa sobu. Dezdemona ga jo nije vidjela takvog. Casio svojoj djevojci Bjanki daje jagluk koji je iznenada pronaao u svojoj sobi da mu ona naini isti takav vez kao i na tom jagluku. Bjanka napada Casija mislei da je taj jagluk dobio od neke svoje ljubavnice. Casio se kune da to nije istina i da se to jednostavno stvorilo u njegovoj sobi. Bjanka mu ne vjeruje.

137

etvrti in: Jago puni Othelove ui priama da mu se Casio hvalio kako je spavao s Dezdemonom. U to dolazi Casio i Jago trai od Othela da se sakrije i da slua njihov razgovor. Othelo uini tako. Jago stade Casiu napominjati njegov povratak u slubu. Jago izree jednu od onih reenica u kojima zamjenica ne doputa da tono odredimo o kojem se imenu radi. Casio se nadovee na tu reenicu izraavajui se aljivo o toj spomenutoj osobi. Casio je mislio na Bjanku, a skriveni Othelo bio je uvjeren da se radi o njegovoj eni. Casio je govorio kako je ta osoba svakome podatna, da je laka i sl. Treba ovdje malo prikoiti i objasniti odnos Bjanke i Casija. Naime, Bjanka je bila bludnica, no u Casija je bila istinski zaljubljena. Da je on malo vie mario za nju, moda bi i ona poela estito ivjeti. No Casio ju je smatrao samo kao igraku i stvar i uvijek je koristio priliku da joj se iza lea ismijava. Tako je inio i sada. U to se pojavljuje i Bjanka koja vraa jagluk Casiju govorei da ga moe slobodno vratiti svojoj ljubavnici. Othelo, koji je poznao svoj jagluk, nije vie sumnjao. Pomraene pameti odluio je ubiti Dezdemonu. U Jagi sada gleda svoga jedinog prijatelja i pouzdanika. Svi su ostali varalice. Jago-servis mu obeaje da e on pola zadatka preuzeti na sebe time to e ubiti Casija. Dogovor pade. Uskoro Othelo izvrijea Dezdemonu najpogrdnijim rijeima nazivajui je svakakvim imenima. Dezdemona je bila preplaena. Nije znala to se dogaa s Othelom u zadnje vrijeme. Za to vrijeme Rodrigo se opet ali Jagi da se ovako vie ne moe. Svu je imovinu spiskao na nakite koje je preko Jage slao Dezdemoni a nije dobio nimalo njene panje. Jago na to izmilja priu kako je iz Mletaka stiglo nareenje da Casio preuzima Othelovo mjesto u upravi Cipra. Kada bi se to dogodilo, Othelo bi se, zajedno s Dezdemonom odselio s Cipra, te bi tako Dezdemona bila udaljena. Da se to ne bi dogodilo, najbolje bi bilo ukloniti Casija, ali ovaj put u smislu ubiti. Kad bi on bio mrtav, on koga navodno voli Dezdemona, Rodrigo bi vrlo brzo naao put do njenog srca. Oajni i praznoglavi Rodrigo prihvaa tu zamisao. Jago ree da e se te noi Casio vraati s veere kod Bjanke. Bit e fina prilika kad bude sam. Rodrigo ga treba ukokati a i on, Jago, bit e u blizini. U meuvremenu se Othelo sprema za okrutni in. Nareuje Dezdemoni da raspremi postelju i da veeras otpusti Emiliju. On e se ubrzo vratiti nakon etnje s Lodovicom, Brabantijevim roakom. Peti in: Rodrigo je saekao Casija te ga napao iz zasjede. Casio se uspio obraniti i raniti Rodriga. Vidjevi to, Jago je s lea ranio Casija u nogu. Jauk Casijev uli su Lodovico i Gratiano, Brabancijev brat, koji su bili u blizini. Kad ih je spazio, Jago se takoer pravio da je

138

sluajni prolaznik. Njih trojica pritrae ranjenom Casiju da mu pomognu, a Jago je zatim, kad su ovi vidjeli da je Casio napadnut, usmrtio Rodriga koji je krenuo bjeati. To e uradio da ne bi bilo nepotrebnih komplikacija. Uostalom u oima ovih izvrio je pravdu i junako djelo. Dolazi i Bjanka koja se prestrai kad vidje da je njen dragi ranjen. Jago je pred Lodovicom i Gratijanom odmah bacio sumnju na Bjanku da ona stoji iza ovog napada jer je Casio upravo bio kod nje na veeri. U to nailazi i Emilija a Jago joj govori da ode javiti Othelu da je Casio ranjen. A u meuvremenu Othelo pokuaje od Dezdemone iznuditi priznanje za nevjeru. Dezdemona se kune da to nije istina to Othela jo vie razgnjevljuje i on je krene daviti. Dolazi Emilija, ali kasno: Dezdemona je na izdisaju. Emilija, koja jo nije ugledala svoju prijateljicu, javlja da je Casio ranjen. Othelo se udi kako nije mrtav. Emilija ugleda Dezdemonu i prestravi se. Upita tko joj je to uinio. Dezdemona odgovori da je ona sama to uinila. Ree Emiliji da joj pozdravi mua i tada ispusti duu. Nakon toga Othelo govori da ju je on ubio, i to s razlogom, i tada ispria Emiliji svoju verziju prie. Emilija, prestravljena i okirana, upita kako je mogao takvo neto pomisliti. Othelo govori da ima mnotvo dokaza koje najbolje moe potvrditi Jago. Emilija tvrdi da je sve to velika la te zove upomo. Upadaju Montano, Gratiano i Jago. Emilija napada mua kako je moga govoriti Othelu da ga Dezdemona vara. Jago je pokuaje uutiti. Othelo izjavljuje kako vie nije mogao podnositi eninu podvalu, a spomenu je i jagluk. Tada je Emiliji sinula pred oi istina. Usprkos tome to joj je Jago sada pokuavao zaepiti usta, ona je rekla kako ju je Jago natjerao da ukrade taj jagluk. Othelo, uvi ovo, nasrne na Jagu. Jago pobjegne ubijajui pritom Emiliju. Kad su ga uhvatili, polako se sve iskristaliziralo. Othelo ali to je bio rtva igra tog bijednika te trai od Gratiana i ostalih da shvate da on nita nije uinio iz mrnje, ve iz asti. Lodovico zatim pokazuje pismo koje je pronaeno u Rodrigovom depu u kojem stoji Jagina zapovijed Rodrigu o ubojstvu Casija. U drugom pismu Rodrigo napada Jagu to mu je rekao da napadne Casija dok je ovaj bio na strai. Casio je potvrdio da je jagluk naao na podu svoje sobe i da ga nije primio od Dezdemone. Othelo, skrhan, dolazi do Dezdemoninog odra i poinjava samoubojstvo. Pao je na Dezdemonin lijes. Casio je postao novi zapovjednik i Lodovico mu ostavlja da izabere vrijeme i mjesto osude za zlotvora.

139

RIKARD III
To je jedna od 10 Shakespearovih tzv. kraljevskih drama, kojima su glavna lica engleskih kraljevi iz 13., 14. i 15. st. etiri od tih historija obrauju borbu kue Lancester za prijestolje te njenu pobjedu i slavu (Rikard II, Henrik IV. I., Henrik IV. II., Henrik V), etiri ljute bojeve kua Lancaster i York (crvene i bijele rue) te krvavu vladu kue York (Henrik VI u tri dijela i Rikard III), a dvije stoje izvan tog okvira (Kralj Ivan i Henrik VIII). Te su historije vrlo razliite i ne mogu se obraivati kao cjelina. NEKE HISTORIJSKE INJENICE Eduard III., koji je vladao od 1327. do 1377., imao je 7 sinova. Drugi i sedmi umrijee bez nasljednika. Ostaje dakle 5 loza: - Eduard Wales (1330-1376). Njegov sin je Rikard II. - Lionel, vojvoda Clarence (1338-1368). Nije imao mukih potomaka. - John Gaunt, vojvoda Lancester (1340-1399). Njegovi su potomci bili kraljevi Henrik IV, Henrik V i Henrik VI. - Edmund Langley, vojvoda York (1341-1402). Njegovi su praunuci bili kraljevi Eduard IV i Rikard III. - Toma Woodstock, vojvoda Gloster (Gloucester, 1343-1397). Njegov je praunuk bio Henrik Stafford, vojvoda Buckingham, koji ima vanu ulogu u ovoj tragediji.

Nijedan od Eduardovih sinova nije postao kraljem, jer je najstariji sin Eduard umro prije oca pa je kruna pripala njegovom sinu Rikardu II. Koji je vladao od 1377. do 1399. Budui da je bio mlad, isprva su dravom vladali strievi Lancester i York, a kad je narastao vladao je loe pa je vojvoda Gloster digao bunu. Buna je uguena, a Gloster ubijen. Kad je umro Lancester, Rikard II. je zaplijenio njegova imanja i prognao mu sina Henrika Hereforda (Henrik IV). Meutim Henrik se uskoro vratio, savladao Rikarda i postao kraljem (13991413). Zatim vlada njegov sin Henrik V (1413-1422), pa onda opet njegov sin Henrik VI, koji vlada slabo. Ustvari, vie vlada njegova ena Margareta. Slaba vlada Henrika VI. i nezadovoljstvo koje je nastalo, potaklo je Rikarda, vojvodu od Yorka, unuka Edmunda Langleya (peta loza), da trai pravo na prijestolje. Njegova je mati bila praunuka Lionela (trea loza), pa je zato smatrao da ima vie prava od Henrika (etvrta loza). Tako su nastali ratovi crvenih i bijelih rua (Lancester je bila crvena, a York bijela rua).

140

Ratovi su trajali preko 30 godina s promjenljivom sreom. Rikard je stradao ali je njegovu ulogu preuzeo Eduard IV koji je uspio postati kralj (1461-1483). Nakon mnogih previranja Henrik IV je zatvoren u Toweru i ubijen 1471. (poslije se razglasilo da je i njega ubio vojvoda Gloster, kasnije kralj Rikard III, mlai brat Eduarda IV.). Margareta je isto tako zatvorena u Toweru, odakle je 1476. putena. Umrla je 1482. u Francuskoj. Kad je Eduard IV umro (1483), posluio se njegov najmlai i jedini ivi brat Rikard raznim spletkama da doe na prijestolje. Eduardova starijeg sina, Eduarda, proglasio je dodue kraljem (Eduard V), a sebe njegovim zatitnikom, ali je i njega i mlaeg mu brata Rikarda spremio u Towers. Zatim je brata kraljice Elizabete (ene Eduarda IV) grofa Riversa i sina joj iz prvog braka, lorda Greya, s drugim njihovim pristaama u Pomfretu bez osude pogubio, a onda razglasio da Elizabeta nije bila Eduardova zakonita ena, pa stoga nisu ni njena djeca zakonita i nemaju pravo na prijestolje. Napokon je dobio za sebe i graanstvo i parlament, te je konano proglaen jedinim pravim batinikom svoga pokojnog oca i okrunjen za kralja (1483). Mladi kraljevii bili su jo iste godine smaknuti i tako je Rikard postao neogranienim vladarem. Najvjerniji njegov pomaga bio je Henrik Stafford, vojvoda Buckingham. No kako ga Rikard nije htio nagraditi, podigao je Buckingham bunu, ali je bio uhvaen i smaknut. Jo 1472. Rikard III uzima za enu Anu Nevil, mlau ker monog grofa Warwicka, koja je bila ena ili vjerenica mladog Eduarda, sina Henrika VI. Poslije njezine smrti 1485. naumio je Rikard da se oeni Elizabetom, najstarijom kerkom svoga brata Eduarda, ali ga je u tome netko drugi pretekao: U Francuskoj je ivio u progonstvu mladi Henrik Tudor, grof Richmond, koji je po materi pripadao kui Lancaster, jer je njegova mati Margareta Beaufort bila unuka Johna Gaunta. Taj Henrik, grof Richmond, skupio je vojsku, iskrcao se na engleskoj obali, okupio oko sebe nezadovoljnike, kojih je bio veliki broj, te u bici kod Boswortha 1485. potukao Rikardovu vojsku gdje je Rikard izgubio ivot. Henrik je postao kralj (Henrik VII) i onda se oenio spomenutom Elizabetom, kerkom Eduarda VI., te tako zdruio crvenu i bijelu ruu i vladao do 1509. On je osniva kue Tudor, koja je vladala do 1603. Njegova unuka Elizabeta (1558-1603) vladala je u Shakespearovo doba. Historijsko vrelo, iz kojega je Shakespeare crpio grau za Rikarda III., bile su Hallova ili Holinshedova kronika. Obje su te kronike pisane prema biografiji Rikarda III. od Thomasa Morea. More je bio u mladosti pa biskupa Johna Mortona, a poslije kancelar Henrika VIII. John Morton u ovoj drami ima malu ulogu biskupa od Elyja koji je pristaa kue Lancester.

141

Radnja u drami Rikard (na poetku drame Gloster) je bio niska rasta, gurav, lice mu je bilo mrko i neprijazno. Bio je zloban, zavidan i podmukao. Prijatelj i neprijatelj mu je bio jednak, i tko god mu je smetao, kad se radilo o njegovoj koristi, morao je umrijeti. Jedna od prvih njegovih rtava bio je njegov brat66 George Clarence. Kralja je inae zbunilo prorotvo da e poslije njega zavladati netko komu ime poinje sa g. To se kasnije i obistinilo jer je zavladao Gloster. Gloster je uspio potai kraljevu nevjeru i mrnju prema Clarenceu pa je, po smrti kralja Eduarda IV., iznudio da se Clarence okrivi za izdaju i osudi na smrt. ivot je okonao prije izvrenja presude: utopljen je u buretu malvazije (opet Glosterovi prsti). Poto je sredio brata, uklonio je mogue sumnje na njega da bi on mogao biti taj koji e oteti prijestolje. Sada se Glosterova mrnja usmjerila prema grofu Riversu, jednom od pouzdanih kraljevih ljudi koji je bio mudar i pronicljiv. Bio je to brat kraljice Elizabete. Gloster je zdruivi se s vojvodom Buckinghamom i lordom Hastingsom, poeo izmiljati lai protiv Riversa. Buckingham i Hastings bili su moni ljudi, jedan po svojim preima, drugi kao kraljev komornik. Obojica su bili povrni ljudi i vjerovali su u Glosterove prie. Gloster uspijeva optuiti Riversa da zajedno sa sir Tomom Vaughanom pokuaje prijestolje iznuditi za lorda Greya, kraljiina sina iz prvog braka. Zbog toga su Rivers, Gray i Toma poslani na sjever u izgnanstvo, dok nisu napokon dovedeni u Pomfret, gdje su sva trojica bili smaknuti. Kad je kraljica za to ula, uzela je svog drugog sinia i svoje keri, te s njima, pola u svetite. Gloster je isticao da je sramotno to to je kraljica odvela djecu te je slao kardinala nadbiskupa od Canterburya da ih dovede. Nadbiskup se tome opirao, ali je na to Buckhingham rekao da na svetite imaju pravo samo oni koji su nevini. Onda je Gloster sazvao sve kralju vjerne ljude u Baynardov dvorac da se dogovore o krunidbi, a sam se sa svojim ljudima sastao u svojoj kui da uglave protivno i da njega posade na prijestolje. I sam Hastings uskoro plaa glavom. Razlog tome je banalan: Gloster je pokazao Hastingsu svoju usahlu ruku i za to okrivio vraarstva gospoe Shore. To je bila Hastingsova ljubavnica. Hastings je rekao da je zasluila kaznu AKO je to uinila. Taj ako je tako razgnjevio Glostera, te je Hastingsa odmah smaknuo. Sad su na red dola kraljeva djeca. Gloster se trudio da razglasi kako oni nisu bili njegova zakonita djeca, ve su roeni u preljubu. Sam se toboe pravio da nita ne zna o tim glasinama i da ne eli biti taj koji e otimati pravim nasljednicima prijestolje. Javnost je pak bila ve zaraena tim priama i svi su eljeli Glostera za kralja. Kad su doli Buckingham i
66

Historijsko vrelo govori da je Rikard bio jedini ivi brat kralja Eduarda IV. Ne znam kako je ovdje ubaen jo jedan brat Clarence (ili sam ja moda pogreno razumio).

142

graani u kraljev dvorac da bi njemu predali krunu, Gloster se dugo nekao da doe meu njih. Napokon se pojavio u glumljenom skruenom stanju, a sa svake strane bio mu je po jedan biskup. Graani ga zamolie da primi krunu, ali on je odgovorio da ljubi Eduarda i njegovu djecu i da nikad nije teio za krunom. Na to mu je Buckhingham odgovorio da njima nee vladati, zbog dobro znanih razloga, Eduardova loza, nego e traiti i nai drugog ovjeka. Onda je Rikard, fol nevoljko, ipak prihvati krunu. Nakon krunidbe je vidio da e, dokle god budu iva Eduardova djeca, biti ljudi koji e mu poricati pravo na prijestolje. Zato je djeake, pod izlikom da ih eli smjestiti na sigurno, doveo u tvravu Tower. Zaduio je svog ovjeka, nekog Tyrrela, za ubojstvo. Tyrell je doveo neke plaene ubojice i oni su jastucima uguili mladog Eduarda i Rikarda. Jedan je sveenik djeake pokopao na nekom skrovitom mjestu. To Rikardu nije davalo mira jer je sumnjao da li su oni uope ubijeni. Uskoro se i vjerni Buckhingham pobunjuje protiv Rikarda jer je smatrao da nije dovoljno nagraen za svoje pomaganje. Nervoza Buckinghema ila je dotle da je skupio ljude i pruio otpor, dodue kratkotrajan. Uskoro je uhvaen i smaknut. U drami je zanimljiva uloga i Ane Nevil, ene Eduarda, sina Henrika VI. Henrik i Eduard bile su jedne od prvih rtava Glosterovih. Ana najprije napada i proklinje Glostera da bi zatim on, hinei kajanje i pretvarajui se da je sve uinio iz ljubavi prema njoj, uspio ugasiti njeno bjesnilo i isprosit je za enu. Ana je bila dobra osoba ali i naivna jer je vjerovala njegovom laskanju. Uskoro Rikard saznaje da se grof Richmond, koji je ivio u progonstvu u Francuskoj, namjerava oeniti kerkom Eduarda IV., Elizabetom, htio ga je preduhitriti, a i sam je elio spojiti se s istom kraljevskom krvi kako bi se uvrsti na prijestolju. Da izvri svoju zamisao trebalo je da nestane ene mu Ane. Ubrzo je dakle i ona neslavno zavrila. Mnogo je bilo plemia kojima Richard nije vjerovao, a najmanje lordu Stanleyu jer je bio oenjen Margaretom, majkom grofa Richmonda, te je, da se zatiti od mogue odmazde, uzeo za taoca njegova sina. Na kraju slijedi odluan boj Rikarda i Richmonda u kojem Rikard, kada se naao na zemlji nakon to je izgubio konja, izgovara poznatu reenicu: Kraljevstvo za konja!. Rikard pogiba a Richmond postaje kralj Henrik VII i on se eni Elizabetom te tako zdruuje dvije zavaene kraljevske obitelji Lanchester i York.

143

KRALJ LEAR
Tragedija u 5 inova; mjesto radnje: Britanija. Kralj Lear, starac od 80 godina, blii se smrti i eli stei dostojne batinike. Mukog potomka nije imao. Njegova najmlaa, a ujedno i najtemperamentnija ker bila je Kodilija. Bila je prostoduna, iskrena, ali i odreita. Otac ju je najvie volio, sve dok se ova nije udala za vojvodu od Burgundije. Lear je bio protiv tog braka, a kako se Kodilija nije hitjela pokoriti njegovoj volji, otac ju je zamrzio i odrekao je se. enidba za Francuza bila je za njega neprihvatljiva bez obzira na to to je vojvoda od Burgundije bio plemenit i istinski volio Kodiliju. Za razliku od Kodilije njene druge sestre, Gonarila i Rigana, bile su fine, takve su se mislim pravile, a ustvari bile su dvoline i podmukle i zajedno s njihovim muevima (vojvoda od Konvala bio je Gonarilin mu, a vojvoda od Olbanija Riganin) mute stvari kako bi se izborile za prijestolje. U tim e im se spletkama prikljuiti i Edmund, posinak vojvode Glostera. Edmund je ljubomoran i pun jala na svog polubrata Edgara, zakonitog sina vojvodinog. Zbog toga nastoji i uspijeva oklevetati brata pred Glosterom, a Edgara prijateljski savjetuje da bjei jer je otac ljut na njega. Jedini pravi Learov prijatelj je grof Kent. On je prozreo namjere Learovih starijih keri i savjetuje kralja da se pomiri s Kodilijom. Meutim kralja je ve poelo hvatati starako ludilo i on proganja Kenta. Kent zatim putem sree Gonarilinog dvoroupravitelja Osvalda koji ga provocira. Nastaje tua. Rigana i Osvald stavljaju Kenta u kvrge. Dolazi Lear i trai da mu keri objasne zato su zatvorile njegova ovjeka. Keri, koje su ve pola dravnih stvari uzele u ruke, odnose se arogantno prema ocu videi da ga je ludilo ve poprilino uzelo. No ipak Kent je puten. Uskoro s Learom ostaju samo dvorska luda i Kent. Vojvoda Gloster, koji je bio u tuzi zbog toga to je Edgar otiao, takoer je na strani kralja, ali je nemoan da bilo ta uini. Gloster uvia da e uskoro izmeu pohlepnih sestara izbiti sukob te se nada da e iz Francuske stii rjeenje i da e se njemu vratiti njegova prava. O tome govori sa sinom Edmundom u kojeg nita ne sumnja. Edmund, koji se sada ve poeo lepati Gonarili i Rigani i nuditi im svoju pomo, obavjetava uskoro Konvala da je Gloster izdajnik. To mu je bila sjajna prilika da se, nakon to se rijeio polubrata, rijei i oca. Za to vrijeme Edgar luta bez cilja preobuen u nekog sirotog Toma i pria nepovezane rijei. Pridruuje se Learu, Kentu i dvorskoj ludi koji su takoer sada bili skitnice. Edgar naravno nije enuo, ve se pravio lud. Kralj, koji je zapravo bio u deliriju, vjeruje da

144

je Edgar neki ueni ovjek koji mudro zbori. U meuvremenu Gonarila, Rigana i njihovi muevi hvataju Glostera te ga mue i napokon osljepljuju. Gloster u oaju zapomae i priziva svog ljubljenog Edmunda da ga oslobodi. Tada mu Rigana govori da je Edmund upravo taj koji im je otkrio njegove izdajnike namjere. Glosteru se sada, kada je slijep, lagano poinju otvarati oi. No, samo poinju! Nakon to je puten poe lutati bez cilja i razmiljati o svojim sinovima. Najvie ga titi Edgarov nestanak. Sumnja da u njemu uea ima Edmund. No ipak je vjerovao da je sve to neka greka i da je Edmund ipak dobar. Uskoro se sreta sa sirotim Tomom. Edgar se namjerno ne eli otkriti ocu dok ne sazna zato ga je ovaj htio prognati. Pristaje pak da vodi slijepog Glostera. Kodilija je ula to se dogaa u Engleskoj te je sa svojom vojskom dola tamo i ulogorila se. Spremao se estok boj. Edmund je pak sada imao u rukama veliku mo. Potajno se zaruio i s Gonarilom i s Riganom. Sestre su eljele njegovu pomo i uzdavale su se u njega kako bi, svaka za sebe, pridobile kraljevstvo. Edgar i Gloster nabasae na Osvalda. Drski sluga je elio da i on iskali bijes na izdajniku pa je krenuo da ga udari. Edgar, pun ljubavi prema ocu, staje ovom pokvarenjaku na put i smrtno ga ranjava. U zadnjim izdisajima Osvald, ne znajui tko ga je savladao, moli Edgara da mu ispuni posljednju elju: da u engleskoj vojsci pronae Edmunda i preda mu pismo. Edgar uzima pismo i ita ga. To je bilo ljubavno pismo Gonarile upueno Edmundu u kojem mu ona obeaje ljubav i prijestolje ako ubije njena mua. Gloster je u potpunom oaju. Oi su mu se konano otvorile. Govori da mu je ao to se bio priklonio toj hulji koja je prevarila i njega i njegovog zakonitog sina. Govori da bi volio sresti Edgara i zatraiti oprost. Edgar se jo ne otkriva. U francuskom logoru susreu se Kodilija i Lear. Learu Kodilijino prisustvo potpuno vraa pamet ali kasno: njihova vojska je poraena i oni su odvedeni u tamnicu. Edgar se konano otkriva Glosteru i kree da izazove Edmunda. Edmund ne prepoznavajui brata zakljuuje po odjei da se radi o niem staleu te se neka da prihvati dvoboj. No ipak prihvaa. Edgar pobjeuje i otkriva mu svoje lice. Dolazi glasnik i govori da su Rigana i Gonarila mrtve. Meusobno su se poubijale zbog Edmunda. Edmunda sada ipak pee ono zrno savjesti i nareuje oficiru da tri u tamnicu gdje su Lear i Kodilija i obustavi smrtnu kaznu. No kasno je. Lear dolazi s mrtvom keri u naruju. Njegov svijet bila je samo ona! Ona mu je otvorila oi i izlijeila ga! Ona ga je voljela! Od alosti uskoro umre i Lear. Edmund poinjava samoubistvo. Na kraju se vojvoda Olbani kaje vidjevi razorne posljedice spletkarenja u kojem je i sam uestvovao te kraljevstvo preputa Edgaru i Kentu. Na tom mjestu drama zavrava. 145

OLUJA (The Tempest)

Ovo je komedija u 5 inova, napisana u stihu, izuzev Trinculovih i Stefanovih dionica koje su napisane u prozi. Dugo su se razilazila miljenja o tome kada je nastala Oluja. Radilo se o velikom razdoblju izmeu 1596. i 1613., dok nije engleski knjievnik Petar Cunningham 1842. naao dokument o zabavama na dvoru kraljice Elizabethe i Jakova I. Tu pie da je drama The Tempest bila prikazivana pred kraljevskim dvorom u Whitehallu (staroj kraljevskoj palai u Londonu) o Svisvetima 1611. Isprva se dralo da bi taj dokument mogao biti laan, ali je 1911. Ernest Law dokazao njegovu istinitost. Prema tome, Oluja je nastala ili 1611. ili 1610. Za dokaz da nije mogla prije nastati, istie se ponajvie putni opis A Discovery of the Bermudas, otherwisecalled the Ile of Divels, by Sir Tomas Gates, Lord George Somers, and Captain Newport with divers others. To je djelo izalo 1610., a u njemu se opisuje kako je ekspediciju, u kojoj su bila i lica spomenuta u naslovu knjige, na putu u Virginiju (engleska kolonija u Sjevernoj Americi) estoka oluja bacila na puste Bermudske otoke u Atlantskom oceanu, kojima su se mornari dotle uvijek uklanjali, jer se dralo, da su zaarani, pa su zato i bili poznati pod imenom Vrajih otoka. Djelo je napisao Silvester Jordan, jedan od lanova unesreene ekspedicije, koja je morala devet mjeseci ivjeti na samotnom otoju. U prianju o njihovim doivljajima i stradanjima nalazimo doista kojeta, to je Shakespeareu moglo posluiti kao graa za ovu dramu, npr. opis oluje i brodoloma u kojem nitko nije izgubio ivot (kao i u Oluji), zaarani otok, klima i vegetacija na njemu, itd., a osim toga se u 2. prizoru 1. ina izrijekom spominju Bermudski otoci. Oluja je dakle napisana u posljednjem razdoblju Shakespearovog ivota. U prilog tome govori i injenica da ranija Shakespeareova djela odaju mnogo vatreniji i neobuzdaniji temperament, a u Oluji se vidi da ju je napisao ovjek zrelijih godina, u ijoj su se dui strasti smirile, te koji promatra svijet objektivnim pogledom filozofa, kakav je i sam glavni junak ove drame. Dokazano je i da su metrika i gradnja stihova kakve se nalaze u Oluji, sline i u djelima Cymbeline i Zimska pria, takoer posljednjim Shakespearovim djelima. Pravo vrelo, po kojemu je Shakespeare napisao Oluju, nije dosad utvreno. Gregor Sarrazin iznio je neke historijske podatke, koji ponajvie samo imenima opominju na Shakespearovu Oluju. Napuljski kralj Alfonso (Alonso) odrekao se 1495. prijestolja u korist svome sinu Ferdinandu. Ferdinanda je narod veoma volio, ali ga je francuska vojska primorala da se odrekne prijestolja i da pobjegne na otok Iskiju (blizu Napulja), a onda na Siciliju. Za kratko vrijeme ipak se vrati na prijestolje, a u tome mu je pomogao vojvoda Gonsalvo Hermandes de Cordova (Gonzalo?).

146

Prospero Adorno bio je genovski dud, ali Genova je u ono vrijeme bila pod milanskom vojvodinom. Prospero je iao za tim, da Genovu oslobodi od Milana, pa je poeo pregovarati s napuljskim kraljem Ferdinandom, ali ga je milanska vojska potukla i on je morao bjeati. Kasnije se ne zna nita o njemu. Nakon vie desetljea postao je dudom u Genovi Antonio Adorno (valjda neak Prosperov), koji je doao u Genovu s milanskom vojskom i s vojskovoom Prosperom Colonna. Te historijske podatke Shakespeare dakako nije neposredno upotrijebio, ali se moe zamisliti, da je ljudska fantazija iz tih historijskih dogaaja i imena iskonstruirala neku priu. Kao u Snu ivanjske noi, vodi nas Shakespeare i u Oluji u carstvo pria na samotni otok, gdje je sav ivot kao obavit nekom lakom i mekanom koprenom sna, gdje je sve puno glazbe i slatkih pjesama, koje nam duu blae i koje nas uspavljuju, te u blagom snu gledamo gdje se otvaraju nebesa, da na nas prospu svoje blago. Sva su Shakespearova djela poetina, ali nijedno nema toliko njene, blage i slatke poezije, koliko Oluja. Lik Mirandin, Arijelov i Ferdinandov, pa onda prizor izmeu Prospera i Mirande, Prospera i Arijela, Mirande i Ferdinanda puni su divne lirske poezije. Jaih dramskih sukoba u Oluji nema. Sve je samo refleks nekadanjih burnih dogaaja i doivljaja no ipak se radnja od poetka ivo i zanimljivo razvija, a aljivi prizori izmeu pijanih kraljevih slubenika i nakaznog Calibana nagone nas obilno na smijeh. Glavno lice je Prospero. On je bio milanski vojvoda, ali nije mario za vladarske poslove, nego se zatvarao u svoju knjinicu i tamo se bavio naukom, a vladu je prepustio svom bratu. Za to je doivio crnu nezahvalnost (kao Lear ili Timon), te je bio prognan na pusti otok, gdje je s kerkom Mirandom ivio dvanaest godina. To mu vrijeme nije prolo uzalud, jer je tako usavrio svoje znanje, da je potpuno zavladao prirodnim silama, podvrgao pod svoju vlast i grubu tvar i zrane duhove, te tako postao mnogo monijim vladaocem nego to je bio u Milanu. On je kako veli Brandes ne samo zagospodario vanjskom prirodom, nego je i svoju unutranju, esto estoku prirodu sveo u ravnoteu, a gorinu zbog naneene krivice utopio u harmoniji svoga bogatog duevnog ivota. U Mirandinoj pojavi je ar neodoljive poezije. Ona je doista miranda, to na latinskom znai ona, kojoj se treba diviti. Plemenitost njene udi, nesebinost i dobrota srca, istiu se najjae u njenom saaljenju prema brodolomcima, a jo vie prema Ferdinandu u veoma poetinom 1. prizoru III. ina, gdje eli mladiu pomoi nositi teke klade. Radnja u drami poinje olujom koju je svojim magijskim moima stvorio sam Prospero da bi izazvao brodolom broda u kojem su se nalazili njegovi neprijatelji kralj Alonso i brat Antonio. Tu su bili jo i Ferdinand Alonsov sin, Sebastian Alonsov brat, te 147

Gonzalo poteni stari savjetnik. Naime Prospero se elio osvetiti svojem bratu za davno uinjenu nepravdu kada je Antonio nagovorio kralja da progna Prospera na samotni otok, zajedno s njegovom malom keri, kako bi ovaj imao potpunu vlast. Inae, oluja je Alonsov brod uhvatila na povratku iz Tunisa, gdje su bili na svadbi kraljeve keri Claribelle i tuniskoga kralja. U nevremenu, po Prosperovoj elji, nitko nije stradao, ve su izbaeni na razliite strane otoka. Na jednoj strani naao se Ferdinand, na drugoj strani bili su Alonso i ostali, dok su dvoje propalica aljivac Trinculo i pijani podrumar Stefano, bili na treem kraju. Prosperu u njegovim vraanjima pomae njegova desna ruka i sluga Arijel zrani duh, vedar kao azurni zrak i hitar kao misao, vjeran pomaga plemenitih namjera svoga gospodara. On leti po zraku, pliva po vodi, roni u vatru, jae po oblacima, prodire u tvrdu i studenu zemlju, on je i glazba i pjesma i pasji lave i pijetlovo kukurikanje, itd. Arijel ezne za slobodom i ova mu je oluja jedan od zadnjih zadataka prije nego to dobije slobodu. I jedan drugi Prosperov sluga, Caliban, takoer eli slobodu. On je uroenik, divljak, koji je ostao rob niskih nagona, premda se Prospero mnogo godina trudio, da u njemu probudi osjeaj za vii duevni ivot. Caliban umjesto zahvalnosti proklinje Prospera i Mirandu, to su ga nauili govoriti, i slui se tim govorom samo zato da ih grdi i psuje. To je sin avla i vjetice Sikoraks, koji sebe smatra batinikom otoka, jer je prije Prospera onamo doao sa svojom materom. Alonso, Gonzalo i ostali pretpostavljaju da je Ferdinand mrtav, a i Ferdinand misli da je on jedini preivio. On je ubrzo naletio na Prospera i Mirandu. Ferdinand je plemenit i junaan mladi, posve drukiji nego otac mu Alonso, koji je iz sebinosti pomogao u gadnoj zavjeri protiv Prospera. Izmeu Ferdinanda i Mirande javlja se ljubav na prvi pogled. Prospero je zadovoljan tim ali to ne eli pokazati ve Ferdinanda uzima kao roba nareujui mu da nosi teke klade. Divna je strpljivost, s kojom Ferdinand vri najprostiju slubu za ljubav Mirandi. Na drugom dijelu otoka Caliban susree dvoje brodolomaca: Trincula i Stefana. Caliban se baca na koljena pred Stefana nudei im svoju pokornost i nazivajui Stefana kraljem otoka. Caliban im predlae da zajedno smaknu Prospera i Mirandu, te tako zauzmu vlast na otoku gdje e Stefano, pijanac, biti kralj, a on, Caliban, njegov rob. Trinculo i Stefano, ne znajui ta ih je snalo, pristaju na pogodbu. Caliban im se uinio malo lud, pa su eljeli vidjeti dokle e to ii. Za to vrijeme zlobni Antonio predlae Sebastianu da se rijei brata Alonsa na slian nain na koji se i on rijeio svoga brata. Njihove planove mrsi Ariel koji se uvijek pojavljuje 148

na pravom mjestu. Ariel im postavlja neku halucinogenu hranu od koje se ovima poinju priviati razne pojave. Caliban dovodi pred Prosperovu kuu svoje nove prijatelje, namjeravaju napasti Prospera, ali Prospero i Ariel hukaju duhove na njih, koji ih otjeraju. Rasplet se dogaa kada Prospero sve aktere dovodi na scenu i otkriva im se. Ree da je on taj koji je davno prognan i otpisan od ivota, a sada u svojim rukama ima njihove ivote. Nakon to je skinuo sve ari i nakon to su Alonsovi drugovi doli sebi, Prospero baca svoj arobni tap i ogrta, Arijela puta konano na eljenu slobodu, blagoslivlja brak Ferdinanda i Mirande, a svojim progoniteljima prata. Caliban, posramljen zbog plemenitosti svog gospodara, kaje se to je pristao da slui pijanicu umjesto tako mudra ovjeka. Prospero nareuje njemu i njegovim drugovima da, ako se nadaju njegovoj milosti, urede njegovu kuu. Kratki epilog vjerovatno nije napisao Shakespeare, ve neki drugi, slabiji pjesnik. Epilog govori Prospero i on nije drugo nego pjesnika izjava, da je komad zavren, i ujedno molba za odobravanje. Motiv Oluje bio je inspiracija mnogim piscima iza Shakespearea: 1622. Fletcher The Sea Voyage (Putovanje po moru) drama; 1638. John Suckling The Goblins (Vilenjaci) drama; 1667. Dryden i Davenunt The Enchanted Island (Zaarani otok) prerada Oluje; 1797. F. G. Wadron The Virgin Queen (Djevianska kraljica) nastavak Oluje; 1684. Robert Browing Caliban upon Setebos, or, Natural Theology in the Island; 1878. Ernest Renan Caliban filozofska drama, nastavak Oluje. Prospero se vratio u Milano, te poveo sa sobom i Calibana, ali se opet bavi samo naukom. Caliban stupa na elo revolucionarne stranke, koja nadvlada i postavi Calibana na Prosperovo mjesto. No im Caliban preuzme vlast, postane pristaa starih ideala i uredaba, napose vlasnitva, protiv kojega je revolucija i bila uperena. Napokon dade Prospero Arijelu slobodu, no ona mu donese smrt, na to i Prospero umre.

149