DA LI JE DOZVOLJENO PRAVITI KIPOVE OD SNIJEGA ILI POPULARNIJE KOD NAS TZV. SNJEŠKA?

PITANJE:

Selam alejkum brate. Da te pitam, da li znaš da li ima govora od uleme o pravljenju "Kipova od snijega" ili popularnije kod nas takozvanog "Snješka".

Da li znaš nešto o tome? Jer je rasprostranjeno da se prave sada tokom zime.

Da li je isti propis kao sa drugim kipovima koji nisu od snijega. Allah te nagradio brate.

ODGOVOR:

We alejke selam we rahmetullahi we berekatuhu, a zatim:

1

Hvala Allahu, azze ve dželle, koji je učinio da u Ummet uvijek bude skupina ljudi koja je na istini i kojoj neće naškoditi oni koji im se suprotstave.

Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je kazao: “U mom Ummetu stalno će biti jedna grupa koja će postupati po Allahovim odredbama, neće im naškoditi onaj ko ih napusti, niti onaj ko se s njima ne slaže. Ostat će takvi sve dok ne dođe Allahova odredba.”

Neka je salavat i selam na Vjerovjesnikovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike do Sudnjega dana.

Kako bi detaljno obradio ovu tematiku neophodno je da spomenem historijski pregled nastanka Snješka i odakle on vodi porijeklo. HISTORIJSKI PREGLED NASTANKA SNJEŠKA BIJELIĆA

Prvi trag ili spomen o Snješku nalazimo još davne 1809 godine, dakle prvi Snješko je napravljen u Eau Claire, Wisconsin 7 siječanja 1809 godine, a to je učinio čovjek po imenu Vernona N. Pavla za svoju 9 godišnju kćerku, Yetty Pavla. Prema ovoj predaji Pavl je kazao svojoj kćerci da je Snješko namjenjen za zastrašivanje tokom božićnih dana kako ne bih "vilenjaci" otkrili poklone (božićne darove). Nakon što su susjedi vidjeli snješka u dovrištu Yetty pitali su je šta je to, na što ih je ona obavjestila i kazala kako je to lahko napraviti od snijega i kako je učinkovit u čuvanju i zaštiti božićnih darova, te je ubrzo cijeli grad osvanuo sa Snješkom. Ovaj događaj i riječi ubrzo su se proširili cijelom Zemljom, i New York Times je poslao pisac po imenu Hillary Sherpa da provjeri glasine (o čemu se radi), odnosno kakva je priča grada prepunog ljudi od snijega. Naravno, ona je utvrdila da Eau Clairre nije bio stvarno naseljeno snježnim ljudima, ali umjesto toga on je bio prepravljen figurama ljudi izrađenim od Snijega (činilo se tako da gotovo svaki dio grada naseljen snježnim ljudima). Prema članku Hillary Sherpa Snješko je bio izgrađen od snjega i grančica pa tako da nije ni davao baš neku estetsku ljepotu.

2

Kada je izbio rat u Južnoj Karolini 1861 godine, Times of London i niz drugih međunarodnih novina i novinskih agencija izvješćavaju o ratu, uključujući i berlinskog vodećeg novinara Der Kruller-a, koji je došao u SAD da izvještava o ratu. Times of London su prve međunarodne novine koje će pokupiti priču o tradiciji Snješka, više kao ljudske zainteresiranosti o dotičnoj priči, nego bilo što drugo. A kako kažu, ostalo je povijest. Još je botno nagalasiti da je Snješko kip i čest "pratioc" Djeda Mraza i simbol koji se pojavljuje na Božićnim čestitkama. Poznato je da je priču o Snješku napisao i popularnom učinio Hans Christian Anderson!

Na samom početku ovoga odgovora želim naglasiti da se ovo pitanje može gledati sa dvije strane i svaka strana zahtjeva da se posebno i detaljno obradi, odnosno ovo pitanje se može gledati sa strane: DA LI JE PRAVLJENJE "SNJEŠKA" USTVARI PRAVLJENJE KIPOVA KOJE JE U ISLAMU ZABRANJENO, i DA LI JE PRAVLJENJE "SNJEŠKA" USTVARI OPONAŠANJE KAFIRA (NEVJERNIKA)? DA LI JE PRAVLJENJE "SNJEŠKA" USTVARI PRAVLJENJE KIPOVA? Kod islamski učenjaka nema razilaska po pitanju zabrane pravljenja kipova (i ova stvar je muteffekun alejhi) ili bilo kojih drugih figura i oblika koje liče i podsjećaju na živa stvorenja (bića u 3D dimenziji). Dakle, islamski učenjaci su složni da je HARAM praviti kipove ili figure (rukom) koje svojom vanjštinom podsjećaju na živa bića, sve jedno da li taj ručni rad bio uklesan, urezan, izrezbaren, saliven u gipsu… Muslimanima je, bez sumnje, haram izrađivati kipove, čak i ako ih pravi za nemuslimane.

Islam strogo zabranjuje držanje slika, statua i kipova u kućama muslimana i uopšteno.

Prisustvo slika tj. kipova u kući spriječava da Meleki ulaze u tu kuću.

3

Od dokaza koji upućuju na zabranu slikanja i pravljenja (klesanja) kipova jesu i sljedeće predaje: Buharija i Muslim bilježe slijedeći hadis, od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kome stoji da je kazao: "Meleki ne ulaze u kuću u kojoj ima kipova i slika."

Također, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Među onima kiji će na Sudnjem danu biti kažnjavani najžešćom kaznom bit će oni koji se bave izradom kipova.", ili kako stoji u drugoj predaji: "...oni koji imitiraju ono što je Allah, azze ve dželle, stvorio." (Buharija i Muslim).

Imam Buhari, rahmetullahi alejhi, također prenosi i slijedeću predaju: "Na Sudnjem danu će od onoga ko pravi kipove biti zatraženo da svojim kipovima udahne dušu, a on to neće moći učiniti."

Što se tiče onih koji slikaju ili prave crteže na papiru i drugim ravnim površinama na njih se odnosi hadis koji bilježi Muslim, rahmetullahi alejhi, u kome stoji da je kazao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Na Sudnjem danu najbolniju patnju će iskusiti slikari (El-musavirun)."

Pojašnjavajući značenje ovoga hadisa Et-Taberi, rahmetullahi alejhi, kaže: "Ovdje se misli na one koji slikaju ono što se obožava umjesto Allaha, azze ve dželle, s tim da su oni toga svjesni, a to je Kufr (nevjerstvo).

A što se tiče onoga koji ne izrađuje slike u ovu svrhu, oni čine prekršaj (grijeh) i za to će odgovarati."

I ovdje treba da spomenemo jedno važno pod pitanje, a ono je KAKAV JE PROPIS PRAVLJENJA KIPOVA OD MATERIJALA KOJI NE TRAJE DUGO, ODNOSNO KOJI BRZO IŠČEZNE ILI NESTANE (TJESTO, SNIJEG, VOĆE)?

4

Po ovom pitanju kod islamskih učenjaka postoji razilaženje, odnosno učenjaci Šafiskog i Malikiskog mezheba spomenuli su ovo pitanje, no čak i unutar ova dva mezheba postoje razilaženje međe samim učenjacima, tako da kod Malikija većina učenjaka je stava DA JE ZABRANJENO PRAVITI KIPOVE OPĆENITO PA ČAK I KADA JE U PITANJU MATERIJAL KOJI BRZO IŠČEZNE ILI NESTANE, dok je manji broj učenjaka Malikiskog mezheba stava da je to dozvoljeno i ono ne ulazi u opću zabranu pravljenja kipova opravdavajući svoj stav riječima da će takav kip brzo nestati tj. iščeznuti.

A kada je u pitanju Šafiski mezheb, njihov stav je sličan Malikiskom, odnosno dio učenjaka smatra dozvoljenim pravljenje "privremenih kipova", dok drugi dio to smatra zabranjenim svrstavajući ovo pravljenje u opću zabranu izrade kipova (ar. Temasil).

Kada je u pitanju stav nekih savremenih učenjaka, šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, je spomenuo ovo pitanje odnosno izradu figura od stvari koje brzo iščeznu, te je kazao da one ulaze u opću zabranu pravljenja kipova bez da se pravi razlika u materijalu i vijeku trajanja dotičnog kipa.

I na osnovu riječi koje smo prethodno naveli, kao ispravan stav (jači dokazi) je na stranih oni koji zabranjuju izradu kipova, pa čak i od stvari koje brzo iščeznu kao što je tjesto, slatkiši, snijeg, voće...

DA LI SE OVO PITANJE MOŽE USPOREDITI ANALOGIJOM NA DOZVOLU PRAVLJENJA LUTAKA?

Kod islamskih učenjaka nema razilaska po pitanju dozvole pravljenja lutaka za djevojčice shodno hadisu od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno o predaji u kojoj je spomenuto da se Aiša, radijjallahu anha, igrala sa lutkama.

Što se tiče dječjih igračaka, one su izuzete iz zabrane i na to nas upućuje hadis koji bilježe Buharija i Muslim: Majka vjernika, Aiša, radijjallahu anha, je rekla: "Običavala sam se igrati lutkama u kući Allahova Poslanika, sallallahu alejhgi ve sellem, a moje bi mi drugarice dolazile, pridružile bi mi se u igri. Kada bi ugledale da se Poslanik, sallallahu alejhgi ve sellem, približava kući, posakrivale bi se, a on bi, ustvari bio veoma sretan što su one došle kod mene, i igrele se sa mnom."

5

Eš-Ševkani, rahmetullahi alejhi, kaže da su ovi hadisi dovoljan dokaz da je dozvoljeno da se djeca igraju igračkama u obliku trodimenzionalnih statua (npr. lutke).

I na osnovu ove dozvle (igranja lutkama) postavlja se pitanje, da li je dozvoljeno napraviti analogiju pravljenja snješka na pravljenje i igranje lutkama, jer u oba slučaja s njima se igraju djeca, odnosno to je sredstvo s kojim se djeca zabavljaju?

Na osnovu prethodno spomenuti stvari, odnosno govora islamskih učenjaka (Malikija i Šafija te šejha Ibn Usejmina), bliže istini je (a Allah najbolje zna) da se muslimanska djeca trebaju učiti nečemu drugom mimo snješka, a dozvola lutaka je spomenuta u hadisu i ona ostaje na svojoj osnovi i ne proširuje se na druge stvari – A ZABRANA PRAVLJENJA KIPOVA PA TAKO I SNJEŠKA KOJI JE VRSTA KIPA OSTAJE NA SVOJOJ OSNOVI I NA STRANI VEĆEG BROJA UČENJAKA KOJI TO ZABRANJUJU.

Ovjde posebno treba naglasiti da često roditelji kao odrasli prave snješke djeci kako bi ih zabavili, pa tako i ako bi opravdali djecu u njihovi postupcima šta bi bilo opravdanje odraslima?

Zašto alternativa za snješka ne bi bila recimo pravljenje mesdžida i džamija od snijega?! DA LI JE PRAVLJENJE "SNJEŠKA" USTVARI OPONAŠANJE KAFIRA (NEVJERNIKA)?

Kada je riječ o oponašanju nevjernika postoje mnoge Kuransko-Hadiske predaje o zabrani istog, od njih su:

U kur'anske dokaze zabrane oponašanja nevjernika u bilo kom slučaju i po bilo kom pitanju, spadaju i riječi Uzvišenog: "A vas dvojica na Pravom putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!" (Prijevod značenja sura Junus, ajet broj 89).

6

Zatim riječi Uzvišenog: "I ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!" (Prijevod značenja sura El-A'raf, ajet broj 142).

Zatim: "Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, -a užasno je on boravište." (Prijevod značenja sura En-Nisa', ajet broj 115).

Sve ovo govori da je razlikovanje i neoponašanje nevjernika nešto što je vjerom propisano.

Što se tiče Sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on obiluje mnoštvom tekstova u ovom pogledu.

U tom smislu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada (on je od njih)."

U vezi sa ovim hadisom, Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, kaže da mu je sened dobar i da najmanje što se pod njim podrazumijeva je "zabrana oponašanja nevjernika, iako se iz njegova vanjskog značenja da razumjeti da je onaj ko to čini nevjernik, jer Uzvišeni veli: "A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati." (Prijevod značenja sura ElMa'ide, ajet broj 51). U tom smislu Abdullah Ibn Amr, radijjallahu anhu, je rekao: "Ko se preseli u višebožačku sredinu i učestvuje u proslavljanju paganskih blagdana, kao što je Sultan Nevruz - Nova godina u Perziji i bude ih oponašao sve do smrti, sa njima će na Sudnjem danu biti proživljen."

Ovo poistovjećenje sa višebošcima može biti različito.

7

Ako je one potpuno, one za sobom povlači bezvjerstvo.

Ako je ono djelimično, bez obzira u kom vidu; oponašanju, poricanju, griješenju, i osoba koja to čini je u istoj toj mjeri griješnik ili nevjernik.

Ako se desi da i musliman i nemusliman urade nešto isto, a da se pri tome ni jedan ne rukovodi da oponaša drugog, sporno je da li je to oponašanje ili nije.

Ipak, i ovo može biti zabranjeno, s jedne strane, da to ne bi bilo izgovor za oponašanje nemuslimana i u drugim stvarima, i s druge strane što treba nastojati da se musliman razlikuje od nemuslimana.

Kao dokaz za to služe Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: - Doći će vrijeme kada ćete, pedalj po pedalj, aršin po aršin, slijediti postupke onih koji su bili prije vas. Ako bi se oni zavukli u gušteriju rupu, i vi bi krenuli za njima. "Allahov Poslaniče", upitali smo, "odnosi li se to na Jevreje i kršćane?" "A na koga bi drugo, nego na njih", odgovorio je.

U vjerodostojnom hadisu od Ibn Omera, radijjallahu anhu, se prenosi da su ljudi, u društvu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, odsjeli u Hidžru - mjestu gdje je stanovao (narod) Semud i gdje su iz njihovih bunara zahvatili vodu i zamijesili tijesto, pa im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da proliju zahvaćenu vodu, a da zamiješeno tijesto daju da pojedu kamile, naredivši im da vodu zahvate iz bunara s koga je pila kamila.

Vidjevši da višebošci imaju svoje drvo zvano "Zatu-l-Envat" (koje su u predislamsko doba Arapi smatrali svetim; npm. prev.), neki su ljudi zamolili: "Allahov Poslaniče, kad bi i ti nama odredio Zatu-l-Envat kao što i oni imaju svoje drvo Zatu-l-Envat?" pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah je najveći, rekli ste kao što je Musaov narod rekao Musau: "Daj i ti nama boga kao što i oni imaju svoje bogove!' - to su navike koje ćete slijediti od onih prije vas."

8

Dakle, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osudio je i samu pomisao da njegovi ashabi oponašaju višebošce i da kao i oni imaju drvo oko koga će se okupljati i o njega vješati oružje, a da ne govorimo o nečemu težem, što bi ličilo na poistovjećenje sa višebošcima ili o samom višeboštvu.

Međutim, postoje određene situacije koje muslimanu nameću da se u vanjštini (u nekim stvarima) ne mora, nužno, razlikovati od nemuslimana.

Postavlja se pitanje, kada i u čemu će se od njih razlikovati, a kada neće?

Odgovarajući na ovo pitanje, šejhu-l-Islam Ebu-l-'Abbas Ahmed Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: "Razlikovanje od nemuslimana u vanjštini, uostalom kao i džihad postaju obavezni samo onda kada vjera prevlada i ojača i kada se nemuslimanima nametne plaćanje glavarine i poniznost. Kada su muslimani u početku bili slabi i nemoćni nije im bilo propisano razlikovanje u vanjštini. Propisi o tome došli su tek kasnije, kada je vjera upotpunjenja, kada je preovladala i ojačala. Tako je i danas."

Ako ovako Šejh kaže za svoje vrijeme, šta bi tek rekao za vremena koja su iza toga slijedila?!

- Ako se musliman zatekne u nemuslimanskoj zemlji s kojom se u ratnim odnosima ili u nevjerničkoj zemlji s kojom se nije u ratu, nije mu naređeno, zbog mogućih neprilika da se, po svaku cijenu, nužno, u vanjštini, razlikuje od ostalih, nego mu je preporučeno, a u nekim slučajevima i obavezno da u vanjštini ne odudara od njih, ako je u tome interes vjere, ako radi kao izviđač (špijunira za muslimane) kakve su unutrašnje prilike i o tome dojavljuje muslimanima, radi na otklanjanju opasnosti po muslimane i sl.

S druge strane, u islamskoj zemlji u kojoj je Allah uzdigao vjeru, u kojoj su nevjernici potčinjeni i obavezani na plaćanje glavarine, razlikovanje od nemuslimana je obavezno.

9

Islamski učenjaci, Allah im se smilovao, navode jedno zlatno pravilo, unutar koga se sve mora odvijati i koga se vjernici moraju pridržavati.

Ibn Kajjim, rahmetullahi alejhi, kaže da se one sastoji u tome da se "od dva dobra bira bolje ili od dva zla ono koje je manje, kako se u prvom slučaju, u nastojanju da se postigne neko dobro, ne bi propustilo nešto što je vrjednije, ili, kako u drugom slučaju, u nastojanju da se izbjegne nešto što ne valja, ne bi zadesilo još veće zlo."

Međutim, vjernik, kad se radi o ovom, mora biti krajnje oprezan, jer se znanje o ovakvim stvarima postiže samo Allahovim svjetlom, kojim On prosvjetljava ljudsko srce, a što se opet zaslužuje samo striktnim pridržavanjem pravog puta i slijeđenjem Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje se strogo mora voditi računa o tome koja su djela kod Allaha najodabranija, koja su mu najdraža i s kojimaje najzadovoljniji.

Ako bi se detaljnije htjeli upoznati po čemu se musliman mora razlikovati od sljedbenika Knjige i u čemu im se mora suprotstavljati, vidjeli bi da se to može podijeliti na tri osnove: Ono što je propisano u oba vjerozakona, ili što je propisano nama, ali to čine i oni; kao što je post deseti dan muharrema (Ašura) ili, uopće post i molitva.

Ovdje je do izražaja došlo neslaganje (različitost) u načinu obavljanja molitve i posta.

U tom smislu nama (muslimanima) je propisano da postimo deveti i deseti dan muharrema, da požurimo sa iftarom i akšam-namazom, za razliku od sljedbenika Knjige.

To se isto odnosi i na ostavljanje sehura do pred samu zoru, što je kod njih obrnuto, ili klanjanje u papučama (mestvama) za razliku od Jevreja koji to ne čine.

Ovakvih primjera ima još mnogo i u drugim obredima i u propisima o ophođenju.

10

Ono što je bilo propisano, ali je kasnije derogirano, kao što je slučaj sa neradnom subotom, ili uvođenjem posebnih obreda i posta za taj dan.

Opće poznato je da ih je u tome zabranjeno oponašati. (Tj. Jevreje u pogledu subote i kršćane u pogledu nedjelje. npm. prev.)

Takav je slučaj i sa ostalim njihovim blagdanima.

Uz propisane blagdane propisani su ili preporučeni određeni obredi kao što su: namaz (bajram-namazi), zikr (tekbiri tešrik), sadaka (sadekatu-l-fitr) ili obredi (obredi hadždža), što nije slučaj sa blagdanima koji to nisu.

Osim toga, uz propisane blagdane vežu se i drugi običaji koji mogu biti mubah, mustehab ili vadžib, kao što je slučaj sa jelom (iftarenjem) ili svečanim oblačenjem najljepše odjeće.

Zato je kod nas (muslimana) obavezno iftariti (tj. ne postiti) oba bajrama.

Uz njih je propisan i posebni namaz (bajram-namaz), a pored toga uz Ramazanski bajram još i sadekatu-l-fitr (vitre), a uz Kurbanski klanje kurbana.

I sadekatu-l-fitr i kurban, dakle, u sebi nose značenje neposnih dana i pomaganje siromašnih.

Prema tome, islamski se blagdani moraju obilježavati onako kako je propisano i nikakvim se obredima ili običajima, kakve imaju drugi (Jevreji ili kršćani) ne smiju obilježavati, jer je oponašati ih i povoditi se za onim što je dokinuto, zabranjeno.

11

Novotarije koje su unijeli u obredima ili običajima, ili i jednom i drugom, su još gore od dosada navedenog.

One bi bile ružne, čak, da su ih izmislili muslimani, jer nisu bile propisane u vjerozakonu nijednog poslanika.

A kako su tek ružne kad su ih izmislili nevjernici?

Slagati se i podudarati sa nevjernicima, u osnovi, nije lijepo, pogotovo u obredima ili običajima, ili i u jednom i u drugom, što je vremenom uvedeno kao novotarija i za što u vjeri nema nikakve osnove.

Ovdje se pravi izuzetak u onome što nam je vjerom dozvoljeno i što su prakticirali sljedbenici ispravne prakse i tradicije - To se ne može dovoditi u pitanje.

Ukratko, ono što je navedeno, pod tačkom 1 je pokuđeno, pod tačkom 2 je zabranjeno a pod tačkom 3 strogo zabranjeno.

I nakon što smo spomenuli propis općeg oponašanja nevjenrika, a to smo popratili historijskim pregledom nastanka Snješka biva nam više nego očigledno da je ova stvar preuzeta od Kafira (nevjernika) i da je ona kao što smo vidjeli vezana za njihove određene blagdane ili praznike što spomenutu stvar stavlja na još veći stepen zabrane.

UKRATKO:

Nije dozvoljeno praviti Snješka jer je Snješko ustvari kip, a kipove je u Islamu zabranjeno praviti, a također Snješko je nešto što je bilo od svoga osnivanja svojstveno kršćanima i njihovim praznicima tako da je muslimanima zabranjeno da oponašaju nevjernike općenito, a posebno kada je riječ o nečemu od njihovih blagdana i praznika.

12

A Allah najbolje zna!

Safet Suljić Islamski Univerzitet Riyadh

13.03.1434 – 25.01. 2013

13