1

Bulbulistan
Fevzi Mostarac

Bulbulistan
Fevzi Mostarac Izdava: Kulturni centar I.R. Iran u BiH Za izdavaa: Abbas Ariazand Urednik: Fehim Nametak Tehniki urednik: Ahmed Zildi Lektor: Demaludin Lati Likovno oblikovanje i DTP: Tarik Jesenkovi Tira: 1.000 primjeraka tampa: Sabah - print Sarajevo, mart 2003.

ISBN 9958-650-11-8 3

Fevzi Mostarac

Bulbulistan
Prijevod s perzijskog

DEMAL EHAJI

Stilizacija Demaludin Lati

Sarajevo, 2003. 4

SADRAJ

SADRAJ ............................................................................................... 5 RIJE IZDAVAA ................................................................................ 8 UZ OVO IZDANJE .............................................................................. 10 FEVZI MOSTARAC ivot i djelo ........................................................................................... 11 BULBULISTAN ejh-Fevzije iz Mostara ........................................................................ 46 PRVI HULD ......................................................................................... 50 Keramet Delaluddina Rumija .......................................................... 50 Keramet Dunaida al-Bagdadija ....................................................... 51 Keramet Abu Umrana Vasitija. ......................................................... 54 Keramet ejh-Abu-l-Abbasa.............................................................. 55 Keramet Ahmeda Serahsija ............................................................... 56 Keramet ejh Jusuf irvanija ............................................................ 57 Keramet Ibrahima Havvasa. .............................................................. 58 Keramet Zunnuna Misrija. ................................................................ 59 Keramet Selmana Farisija. ................................................................ 61 Keramet ejh-Mahmuda Iskenderija. ................................................ 62 Keramet - Kamen postaje dragulj...................................................... 63 Keramet Sadruddina iz Konje ........................................................... 65 Keramet Haririja. ............................................................................... 69 5

Keramet Abu'l-Husaina Tajnatija ...................................................... 74 DRUGI HULD ...................................................................................... 76 Mudrost - Car i as smrti ................................................................... 76 Mudrost - Pomo dolazi od Allaha i po Njegovoj odredbi ............... 78 Mudrost - Lukmanova mudrost ......................................................... 83 Mudrost - Primjer beskrajne zahvalnosti Bogu ................................. 84 Mudrost - to je zapisano, stii e te................................................. 87 Mudrost - Iskrena teoba je najbolji izlaz grijeniku .......................... 92 Mudrost - Priroda ovog svijeta .......................................................... 96 Mudrost - etiri kategorije ljudi po pitanju znanja ........................... 97 Mudrost - Ne stidim se rei da ne znam ............................................ 98 Mudrost - Znanje oivljava mrtve ..................................................... 99 Mudrost - Tri savjeta umjesto 80 sanduka knjiga ........................... 100 Mudrost - Druenje sa vladarima ili siromasima ............................ 101 TREI HULD ..................................................................................... 103 Iskrenost - Radi dobro u ime Boga.................................................. 103 Iskrenost - Znaci iskrenih ljudi........................................................ 107 Iskrenost - Tri svojstva koja upropatavaju..................................... 108 Iskrenost - Primjer najvie iskrenosti .............................................. 109 Iskrenost - Djelo u ime Boga prati Njegova pomo ........................ 113 Iskrenost - Sufjan Sevri i ejban Rai susreu lava .......................... 114 Iskrenost - Snaga iskrene dove ........................................................ 116 ETVRTI HULD................................................................................ 118 Epigram - Delaluddin Rumi .......................................................... 118 6

Epigram - Sultan Bajazit ibn Sulejman han .................................... 119 Epigram - Hilali ............................................................................... 120 Epigram - Baki ................................................................................ 121 Epigram - Dervi-paa ..................................................................... 122 Epigram - Dervi-paazade ............................................................. 123 Epigram - Husrev-paa .................................................................... 124 Epigram - Hajali Efendi .................................................................. 125 Epigram - Futuhi ............................................................................. 126 Epigram - Rudi .............................................................................. 126 Epigram - Azeri ............................................................................... 127 PETI HULD ........................................................................................ 129 Dosjetka - Starica i Dennet ............................................................ 129 Dosjetka - Dervi nabraja imena poslanika ..................................... 130 Dosjetka - Izgubljena krava i eriat ................................................. 131 Dosjetka - Gladni dervi i krti domain......................................... 132 Dosjetka - Smrt od gladi.................................................................. 134 Dosjetka - Car nagrauje za la....................................................... 135 ESTI HULD ...................................................................................... 138 Dareljivost ..................................................................................... 138 Zavretak knjige .............................................................................. 142 LITERATURA I IZVORI................................................................... 144

RIJE IZDAVAA

Ako prihvatimo da opstojnost naroda u povijesti ovisi o postojanosti i ivosti njegove kulture u prilici smo spoznati istinsku vrijednost kulturnog pregalatva. Zasigurno, kada govorimo o postojanosti kulture pod tim ne podrazumijevamo slijepu i nekritiku privrenost vlastitoj kulturi, izbjegavajui sueljavanje sa misaonim naelima drugih kultura i civilizacija. Ustvari, vitalnost kulture jednog naroda neizostavno osigurava vitalnost i budnost naroda kao nosioca te kulture. Zanemarimo li rasprave o tome da li kultura tvori civilizaciju ili, pak, civilizacija kulturu, panju emo usmjeriti na ouvanje i nastojanje ka oivljavanju elemenata kulture kao trajne kulturne batine. Imajui u vidu ve reeno, moemo konstatovati da je linost ejha Fevzije Mostarca, uenjaka, partiote i vrsnog pjesnika unekoliko zanemarena. Poznajui nekoliko stranih jezika bio je u prilici okoristiti se kulturnim naslijeem drugih. Poetski dar i nadahnue omoguili su mu da se knjievno oglasi na jeziku koji mu nije bio maternji, a njegovo glavno djelo Bulbulistan predstavlja bonjaki doprinos gnostikoj batini islamskog svijeta. Uz Beharistan Damija i ulistan Sadija irazija, njegovo djelo pripada opteljudskoj civilizacijskoj riznici. Fevzijev Bulbulistan je jo jedno svjedoanstvo da perzijski jezik nije bio samo jezik knjievnog izraaja iranskog naroda. Kulturni centar Islamske Republike Iran u Sarajevu u znak sjeanja na ovog velikana pisane rijei poklanja ovu knjigu svim zaljubljenicima knjievnosti. Uz bosanski prijevod, knjiga sadri i originalni rukopis perzijskog teksta Bulbulistana. Na kraju, ali ne i manje vano, elim se zahvaliti gosp. Demaludinu Latiu, savremenom bonjakom pjesniku koji je uinio izuzetan napor na prepjevu stihova Bulbulistana. Takoer se srdano zahvaljujem prof. dr. Fehimu Nametku koji je urednik ovog izdanja, prof. Muhamedu draloviu koji nam je ljubazno ustupio mikrofilm

perzijskog rukopisa knjige, te gosp. Ahmeu Zildiu koji je uloio nesebian trud u realizaciji ovog vanog kulturnog projekta. Nadam se da se oni kojima ova knjiga dode do ruku nee ustruavati da nam dostave sve eventualne primjedbe i prijedloge. Abbas Ariazand Konzul za kulturu i direktor Kulturnog centra I.R. Iran

UZ OVO IZDANJE
Najznaajnije djelo bonjake batine na perzijskom jeziku je Bulbulistan Fevzije Mostarca. Napisan prije vie od dva i pol stoljea u raspjevanom i uenom Mostaru, svjedoi o bogatstvu i razuenosti kulture naeg podneblja. Jo se desetak naih pjesnika oglasilo s ponekom pjesmom na perzijskom jeziku, ali niko kao Fevzija Mostarac nije napisao jedno cjelovito djelo po uzoru na perzijske klasike, posebno Sadija. Tridesetih godina prolog stoljea Abdurahman Mirza (Milivoj) Mali odbranio je u Parizu doktorsku radnju o ejh Fevziji Mostarcu i njegovom Bulbulistanu. Ovaj doktorat je i objavljen 1935. godine u Parizu. Godine 1973. je na iranista rahmetli Demal ehaji (19301989) objavio prijevod Bulbulistana, napisavi i znaajnu uvodnu studiju o ovom piscu i njegovom djelu. Tu je posebno zadrao panju na Fevzijevom stvaralatvu na turskom jeziku o emu do sada nije bilo rijei. Zbog malog tiraa u kojem je knjiga tampana, knjiga odavno nije dostupna iroj italakoj publici pa je Kulturni centar Islamske Republike Iran odluio tampati drugo izdanje ove knjige. Ovoga puta stihove u Bulbulistanu je prepjevao dr Demaludin Lati i time ih uinio razumljivijim i knjievno vrijednijim nego to su to bili u proznom prijevodu. Za ovu priliku uz pomo dr Muhameda dralovia osigurali smo i najstariji rukopis Bulbulistana, prepisan u Mostaru 1747. godine, dakle, koliko se zna, u posljednjoj godini autorova ivota, a koji se nalazi u Orijentalnoj zbirci HAZU-a u Zagrebu. Tako e se po prvi put uz prijevod pojaviti i original na perzijskom jeziku. Ovo izdanje je prireeno u povodu naunog skupa o Fevziji Mostarcu koji se organizira poetkom marta mjeseca 2003. godine.

10

FEVZI MOSTARAC ivot i djelo

Prozni pisac i pjesnik Fevzi Mostarac igrao je znaajnu ulogu u knjievnom i kulturnom ivotu Bonjaka u prvoj polovini osamnaestog stoljea. Kao to su mnogi pisci iz Bosne prije njega i u njegovo vrijeme pisali svoja djela na dva ili vie orijentalnih jezika, tako i Fevzi pie na perzijskom i turskom jeziku. Najznaajnije njegovo djelo Bulbulistan (Baa slavuja) pisano je na perzijskom jeziku i jedino je ono privlailo panju knjievnih historiara i obraivaa knjievnosti na orijentalnim jezicima u junoslavenskim zemljama. O Fevziju i njegovu stvaralatvu prvi je kod nas pisao Safvetbeg Baagi. U svojoj disertaciji on se osvrnuo samo na Fevzijev Bulbulistan dok je o ivotu i cjelokupnom njegovom stvaralatvu iznio veoma malo podataka.1 Zatim je o Fevziju pisao Mehmed Handi, koji je uglavnom ponovio ono to je o Fevziju napisao Baagi.2 O Fevziju Mostarcu napisao je doktorsku disertaciju Milivoje (Abdurahman Mirza) Mali. On je preveo Bulbulistan na francuski i uz prijevod napisao studiju o ivotu i knjievnom djelu Fevzija Mostarca.3 Tako je ovaj na pisac bio prezentiran zapadnom naunom svijetu dok je u svojoj zemlji i dalje ostao, tako rei, nepoznat. Meutim, ni Mali nam nije pruio mnogo vie podataka o stvaralatvu i ivotu Fevzija od svojih prethodnika. U kontekstu Fevzijevog Bulbulistana Mali je jedino pokuao da vie osvijetli lik Fevzija kao pisca i mislioca. On se najvie zadrao na analizi samog
Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1912., 148-150. 2 Mehmed Handi, Knjievni rad Bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1934., 64-65. 3 Milivoje Mali, Bulbulistan du Shaikh Fewzi de Mostar, Libraire L. Rodstein, Paris, 1935.
1

11

djela, kao i isticanju idejnih i estetskih vrijednosti njegovih, posmatrajui to u okviru epohe i drutvenih i politikih kretanja u kojima je autor ivio i radio. I Podaci o ivotu Fevzija Mostarca su zaista veoma oskudni. Zasad se samo zna da se rodio u Blagaju kod Mostara vjerovatno izmeu 1670. i 1677. godine, to se da zakljuiti na osnovu elegije koju je napisao povodom smrti ejh-Juje iz Mostara 1707. godine, u kojoj pokazuje punu poetsku zrelost. Nie srednje obrazovanje stekao je u Bosni najvjerovatnije u Blagaju i Mostaru, a vie u Istanbulu. Koliko je vremena trajalo njegovo kolovanje, nije se, naalost, moglo utvrditi. Iz postojeih podataka zna se da je kao ejh Mevlevijske tekije u Mostaru drao ciklus predavanja iz poznatog mistikog djela Mesnevi koje je napisao ideolog i osniva mevlevijskog reda, veliki iranski pjesnik i mislilac Delaluddin Rumi.4 Da li je prije ove slube obavljao neku
Rumi (Mawlana Galal'ud-Din Muhammad) veliki je perzijski pjesnik i mistik. Rodio se 1207. godine u Belhu. Vodi porijeklo od harezmskih ahova. Jo kao djeak doao je sa svojim ocem Baha'ud-Din Veledom u Malu Aziju i nastanio se u gradu Konji, gdje je i umro 1273. godine. Obrazovao se u Damasku i Halepu. Uio je tefsir (komentar Kurana), tradiciju (hadis), pravo, arapski jezik i knjievnost. Osim toga, devet godina se posvetio izuavanju i prakticiranju mistike, to je postalo odluujue u njegovoj idejnoj orijentaciji i stvaranju. Po zavretku studija predavao je teologiju i izdavao fetve (pravna rjeenja), u emu je slovio kao autoritet. Poslije susreta sa putujuim derviom ams-i Tabrizijem u Saraju u Konji, Rumi naputa katedru i povlai se iz javnog ivota da bi se odao mistici. Iz toga perioda njegova ivota potie i njegovo najvee djelo "Masnawi-yi-ma'nawi" (Duhovna mesnevija ili distihoni), zatim Divan pjesama (Divan-i ams-i Tabriz) i prozno djelo "Fihi ma fihi". Budui da je smatrao poeziju i muziku snanim polugama u traganju za istinom, sva svoja djela izuzev posljednjeg napisao je u stihu i uz zvuke muzike, predavao se ekstazi. Mada su njegove pristalice, poslije smrti svoga idejnog zaetnika, ispostavile izvjestan ritual i formirale neku vrstu "pleuih dervia", Rumi nije stvorio ni kolu, ni sektu, niti mistiki red. Rumi je smatrao da je osnov postojanja i poluga svake egzistencije duh ili ego. Beskonani broj egoa koji izvire iz kosmikog duha ili egoa ini totalitet egzistencije. Po njemu je ak i materija spiritualna pa, prema tome, iva iako na niem
4

12

stupnju gradacije. To spiritualno, transcendentalno, svemu daje ivot i egzistenciju. Rumi je vjerovao da je Bog univerzalna kosmika monada ili duh. Kod Rumija vidimo neoplatonsku ideju o stvaranju. Sva bia nastala su putem izliva Boanskog duha, to rezultira u praiskonskoj pojavi duha (egoa), ali svaki ego (dua) nastoji, odnosno tei da se vrati svom izvoru. Ideju emanacije i povratka nalazimo kod Plotinusa. Za Rumija je ivot kreacija, a osnov i cilj itavog egzistiranja je Bog. ivot je aktivnost koja trai cilj, teenje ka Bogu. Rumi smatra da razvoj, evolucija, ima svoj izvor u vjenoj tenji, sili koja gura bia da se vrate svome izvoru koji Rumi naziva ljubav. Po njegovom miljenju, to je opi princip koji se nalazi kod svih bia, pa ak i materije, neorganske prirode. itav kosmos za Rumija je kraljevstvo ljubavi, i ako se sa njom uporedi, i razum je sekundarni fenomen; razum, meutim, koraa kasnije da to promatra retrospektivno i otkrije zakonitost u mnotvu ivotnih manifestacija. Racionalno miljenje slijedi stvaranje, ono mu ne prethodi. Razum, kao sekundarni fenomen, sam po sebi nije kreativna snaga. Ali i pored toga, on eksplicira da ne postoji kontradikcija izmedu kosmike ljubavi i kosmikog razuma. Meutim, ljudski intelekt (razum), odvojen od kosmikog razuma, ostaje na biolokom nivou. Takoer, i ljudska svijest je usmjerena na bioloke potrebe. I upravo ovaj bioloki instrument Rumi naziva"aql-i-guzvi' (pojedinani, fenomenalni razum) da bi ga razlikovao od kosmikog razuma. Rumi smatra daje smrt iluzija, a ne ivot. ivot u svim fazama treba da bude vjena realnost, usavravanje, progres koji tendira ka uzvienom. ovjek kao nosilac te realnosti treba da se uzdigne iznad religija, hereza, iznad dobra i zla. Ta potencija, taj ideal, tendencija ka usavravanju nalazi se u svakom pojedincu kao mogunost. Svojom koncepcijom kosmike ljubavi Rumi je prevaziao granice religija, sekti i dogmi i stvorio neku vrstu univerzalne kosmike religije. U jednom svom gazelu Rumi istie da nije naao Boga ni u templovima, ni u institucijama, ni u Kabi, niti u pagodi. "Konano pogledah u svoje srce i tamo Ga vidjeh; On nije bio nigdje drugdje!" Jasno je da je Rumi, kao mistik, teio za linim iskustvom i usavravanjem ne zadovoljavajui se ni religijom ni filozofijom. On se borio za ivot bolji i vii, za idealnog ovjeka, za savreno ovjeanstvo koje ispunjavaju kvaliteti apsolutnoga. Ali ipak, i pored onoga to smo gore spomenuli, Rumi je osniva reda dervia, po njemu nazvanih mevlevije, koji su poznati po svojoj pobonosti kao i posebnoj odjei, muzici i muzikom plesu (sama'), koji je simbolini izraz krunog kretanja sfera i unutranji simbol krunog kretanja due, prouzrokovan vibracijama sufijske vatrene ljubavi prema Bogu. Red mevlevija imao je veliki broj tekija irom Turskog carstva, ije vodstvo je zadrano u familiji Delaluddina Rumija. Jedini je izuzetak Husam'udDin koji ga je naslijedio poslije njegove smrti kao voa bratstva, a poslije ovoga mladi i jedini nadivjeli sin ejh Baha'ud-Din Ahmed, koga nazivaju i Sultan Veled, poznat kao autor mistike mesnevije "Rababname" (Knjiga gitare). Veled je umro 1312. godine. Vid. Jan Rypka, History of Iranian Literature, Dordecht - Holland, 1968.,

13

drugu dunost i da li je sve vrijeme po povratku iz Istanbula proveo u Mostaru, ne zna se. Zna se, meutim, da je svoje stare dane proveo u svome rodnom kraju.5 Za Fevzija se znade jo i to da je uestvovao u poznatoj bici pod Banjalukom (1737), u kojoj su Bosanci do nogu potukli austrijsku vojsku. Kako je za Bosance ova bitka imala znaaj otadbinskog rata, nju je opjevalo mnogo pjesnika, pa i sam Fevzi. On je napisao tri hronograma o toj bici iz kojih se razabire da je Fevzi smatrao ovu pobjedu izuzetno velikom i vanom. Fevzi je bio uen i poboan ovjek. O tome svjedoe njegova djela, pa i njegovi savremenici. U jednoj svojoj pjesmi Fevzi pie da se on ve odavno pokajao i da ne pije vino priznajui da je to veoma teko, jer se toga obino odriu ljudi kad osjete kraj, to kod njega nije bio sluaj. On se, kako kae, odrekao pia iz potrebe da potrai lijek za ovjeanstvo sa eljom da pie, da propovijeda, da daje primjer drugima. Kudsi, pjesnik iz Mostara, u jednoj svojoj poslanici govori o njemu kao dobrom poznavaocu perzijskog jezika sposobnom da poduava druge i pretpostavlja da je njegova kua stjecite eljnih nauke i uenja.6 Iz Fevzijevog stvaralatva moe se naslutiti i njegovo sazrijevanje u ivotu, od nemirna ovjeka eljna ivota do ulaska u vode mistike i pobonosti. Sam priznaje da se pokajao zbog ivota koji je provodio u mladosti i da ga je obuzela tuga, vjerovatno zbog bogohulnog vremena i ljudskih zabluda, pa mora da trai lijeka ovjeanstvu. Kudsi, podsjeajui ga na Istanbul i Galatu i poredei to sa Mostarom i okolinom, rekli bismo u izvjesnoj mjeri ironino, odaje, makar i daleko na vidiku, da su Fevzi i on i drugi s njima znali da vode ivot u metropoli. Ali Fevzi je postao besprijekoran privrenik svoga
240-242; The Encyclopaedie Britanica, Elevent Edition, Vol. XXIII, New York, 1911., 850; Encyclopedie de l'Islam, Nouvelle Edition, II, C-G, Leiden, E. Y. Brill, 1963.,402-8; A History of Muslim Philosophy, ed. By M. M. Sharif, II, Otto Harrassowitz, Wiesbaden, 1963., 820-839. 5 S. Baagi, Bonjaci..., 146 6 S. Baagi, Isto, 149,

14

mistikog reda, u emu je, moglo bi se rei, iao previe daleko, a o emu e biti govora kasnije. Fevzi je umro u Mostaru oko 1747. godine. U pogledu datuma njegove smrti slau se M. Handi i M. Mali, dok Baagi spominje samo to da je Fevzi ivio u prvoj polovini XVIII stoljea. O knjievnom djelu Fevzija Mostarca je, takoer, do sada malo pisano. U odnosu na relativno dug period njegova stvaranja malo se zna o broju njegovih radova. Posredno saznajemo da je Fevzija jo kao student pjevao pjesme, a pjesnik Kudsi u jednom stihu poslanice posveene Fevziji pita: "ta je sa papagajem koji sipa napjeve, tj. sa Fevzijem."7 Pa ipak moemo biti zadovoljni to je pronaeno dvadesetak Fevzijevih pjesama na turskom jeziku, koje e uz Bulbulistan na perzijskom jeziku pomoi boljem osvjetljavanju njegovog knjievnog lika i njegovih idejnih i ideolokih preokupacija. Zato, prije nego to se pristupi osnovnom zadatku koji je postavljen u ovom radu, to jest obradi Fevzijevog djela Bulbulistan, treba se ukratko osvrnuti na njegove pjesme na turskom jeziku, koje su do sad uglavnom bile nepoznate. Nama je uspjelo da utvrdimo da je Fevzi napisao dvadeset pjesama na turskom jeziku, i to: tri hronograma8 povodom pobjede Bonjaka nad austrijskom vojskom kod Banjaluke 1737. godine; etiri gazela;9 jednu arkiju;10 jednu rubaiju
S. Baagi, Isto, 149. Hronogram (tarih) - stihovi, rijei ili reenice u kojima brojna vrijednost slova oznaava godinu dogaaja na koji se oni odnose. J. Rypka, History of Iranian Literature, 97. Fevzijevi hronogrami nalaze se u Rukopisu br. 115, str. 2, Orijentalni institut u Sarajevu. 9 Gazel je najea forma lirske poezije. Sadri od 5 do 12 stihova koji imaju istu rimu. U prvom stihu zvanom matla oba polustiha se jednako rimuju. Posljednji stih ili makta sadri pseudonim pjesnika. To je, zapravo, vo, pjesma koja je posveena proljeu, vinu ili Bogu. Prema tome, gazel je ansona, ljubavna elegija, erotiko elegina pjesma. Encyclopedie de l'Islam, II, C-G, Paris, 1965., 1051-61. Fevzijevi gazeli nalaze se u rukopisu br. 2936, str. 47, Orijentalni institut u Sarajevu, i u Rukopisu br. 667, Arhiv Hercegovine u Mostaru, 77-8. 10 arkija (arqi) je ansona, vrsta gazela koji ima drugaiju rimu i obino nema ime pjesnika u zavrnom stihu, a sadri 6 do 8 stihova. One su se pjevale uz pratnju
7 8

15

(etverostih);11 jednu elegiju12 povodom smrti ejh Juje iz Mostara 1707. godine; jednu munadat-pjesmu13 (hvalospjev, odnosno molitva Bogu) devet pobonih pjesama (ilahija)14. II Iako je knjievno djelo Fevzija Mostarca u izvjesnom smislu izraz lokalnog ambijenta, ono u osnovi odraava utjecaj tursko-islamske civilizacije. Da bismo ga shvatili, potrebno je dati kratak osvrt na puteve tih utjecaja i tog fenomena prije nego se pristupi analizi tih njegovih pjesama na turskom jeziku. Naime, Turci su u desetom i jedanaestom stoljeu, sputajui se sa centralnoazijskih visoravni, stavili vei dio Perzije pod svoju vlast. Ve u jedanaestom stoljeu Turci Selduci proirili su svoja osvajanja na zapad i formirali selduko carstvo u Maloj Aziji. Turci Osmanlije prodiru od etrnaestog stoljea i u nae zemlje nosei sa sobom islamsku kulturu i civilizaciju.

muzike. Fevzijeva arkija nalazi se u Rukopisu br. 441, str. 53, Arhiv Hercegovine u Mostaru. Enzyklopaedie des Islam, IV, S-Z, Leiden-Leipzig, 1934., 357-8. 11 Rubai (etverostih) pjesma je od etiri stiha koja ima epigramatski karakter i rimu aaba, rjee aaaa. Ova poetska forma gajila se veoma rano i iziskivala savrenstvo forme, konciznost misli i jasnou. Perzijski pjesnik Omer Hajam (um. 1122) najpoznatiji je kao pisac rubaija. J. Rypka, History of Iranian Literature, str. 96. 12 Elegija (mersija) pjesma je turobnog, nostalginog, bolnorezigniranog karaktera u kojoj pjesnik oplakuje umrloga, tuguje za neim dragim to je izgubio, ali nad veliinama prolosti, sjetno se miri sa nemilom sudbinom ili s nedostinou ideala. Ova poetska vrsta gajila se mnogo u srednjem vijeku, kako na Orijentu, tako i na Zapadu. J. Rypka, Isto, 97. Fevzijeva elegija nalazi se u Rukopisu br. 4322, list 78b, Orijentalni institut u Sarajevu. 13 Munadat je, zapravo, molitva u kojoj se pjesnik skrueno moli i obraa Bogu za spas. Fevzijev munadat nalazi se u Rukopisu br. 4288, list 154b, Orijentalni institut u Sarajevu. 14 Njegove pobone pjesme ilahije nalaze se u Rukopisu br. 667-R inventarski broj 31, Arhiv Hercegovine u Mostaru.

16

Osvojivi Perziju, Turci su prihvatili ne samo islam nego i perzijsku kulturu i civilizaciju. Selduki turski bio je jezik naroda, dok je perzijski bio jezik dvora i aristokracije. to se tie praktinih pitanja svakodnevnog ivota, vlasti, poslovanja, Turci su slijedili vlastite uzore i ideje. Meutim, u nauci, filozofiji i knjievnosti pali su pod utjecaj Perzijanaca. Stvorivi veliko i prostrano carstvo u petnaestom stoljeu i formirajui svoj ekonomski i politiki sistem, Turci-Osmanlije su irili i domen orijentalne kulture u osvojenim zemljama sve do granica Bea. Ta kultura izvrila je naroito jak utjecaj u Bosni i Hercegovini, jednom dijelu Hrvatske, a djelimino i u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Turska literatura, naroito poezija, duguje mnogo inventivnom geniju Perzije. Perzijski utjecaj u literaturi bio je toliko jak da je stvoren perzisirani turski jezik. Literarni utjecaj Perzije zadrao se sve do modernih vremena, kada su nacionalizam i Evropa odveli Turke ka novim zapadnim idealima i utjecajima.15 Meutim, mnogi Turci su, opet, dali znaajan doprinos perzijskoj literaturi, kao to su: sultan Selim I (1462-1520.), Navai (um. 1501.), Fuzuli (um.1562.). Istina, ne moe se zaobii injenica da su sva tri jezika, arapski, perzijski i turski, fenomenalni izraz islamske kulture i civilizacije, pri emu je svaki od njih u tome imao posebnu ulogu. Turski je bio jezik administracije (slubeni jezik turskoosmanskog carstva), arapski - jezik islamske teologije i prava, a perzijski je bio jezik literature. To se sve zapaa i u naim zemljama za vrijeme Turaka. Mnogi nai ljudi pisali su poeziju i prozu kako na turskom, tako i na perzijskom jeziku. Turci su u nae zemlje donijeli i islamski misticizam, koji je bio filozofski potpuno razraen i organiziran u dervike redove. I kao to to Gibb interpretira "pisac i pjesnik veoma esto bio je u isto vrijeme i mistik za koga je Bog istina, apsolutno bie, realna egzistencija, koja je uvijek postojala i koja e uvijek postojati, a koja u sebi sadri sve pojave egzistencije,

E. J. W Gibb, History of Ottoman Poetry, I, Luzac and Company Ltd. London, 1958., 114.
15

17

apsolutno dobro i apsolutnu ljepotu, koja je, opet, samo jedan aspekt dobra."16 Pored utjecaja koje su izvrili drugi derviki redovi, kod nas je znaajnu ulogu odigrao red mevlevija, kome je pripadao na Fevzi i koji je imao znatnog udjela u njegovanju i irenju perzijskog jezika i perzijske mistine knjievnosti kod nas. Upravo u krugu mevlevija bez prekida su se odravale konferanse mistikog djela Mesnevije Delaluddina Rumija na perzijskom jeziku. I sam Fevzi, kao to smo to ve rekli, spada u red onih koji su odravali te konferanse. to se tie njegova literarnog stvaralatva, izgleda da je prvo poeo da pie na turskom jeziku. Fevzijeve pjesme na turskom jeziku izraavaju njegova subjektivna osjeanja i odraavaju tendencije turske literature osamnaestog stoljea kada je ona traila inspiraciju i crpila tematiku iz svog vlastitog ambijenta, iz same narodne prolosti i tradicije. Mada su se sve vie osjeale takve tendencije, ipak poezija u vrijeme Fevzija produava tokove klasine turske knjievnosti (1453.-1600.). Fevzi je, kao i njegov savremenik i istaknuti turski pjesnik Nedim,17 teio originalnom izrazu pokuavajui da poeziju vrati ivotu. Meutim, to su bili samo pokuaji. On je, ipak, u pitanju poetske forme, anra, leksike

16 17

Gibb, Isto, 15. Nedim (Ahmed) istaknuti je turski pjesnik. Rodio se u Istanbulu. Zavrio je studije i posvetio se akademskim zvanjima. Bio je sudac, profesor medrese, bibliotekar Ibrahim-pae. Pisao je pjesme u svim anrovima. Njegov divan pjesama sadri oko trideset kasida u ast sultana i Ibrahim-pae, kratke mesnevije, hronograme, stotinjak gazela na turskom i esnaest na perzijskom jeziku, dvadeset arkija, neto rubaija itd. U njegovoj poeziji osjea se utjecaj Perzijkih klasika Hafiza, Urfija, Saiba i Otomana, a naroito Bakija i Nef'ija. Poezija Nedima je himna ljubavi, daleko od hladnog simbolizma i akademizma, ali i od dubokih emocija. ivot i zanos se naroito osjeaju u njegovoj arkiji, u kojoj pjeva o radostima ivota i imperijalnoj rezidenciji Sa'dabad. Najlinije kod Nedima je njegov jezik. Nedim je dao ivot i konkretan karakter ustaljenim formama klasine umjetnosti. Alessio Bombaci, Histoire de la Litterature Turque, Paris, 1968., 322-4.

18

itd. ostao pod utjecajem i u granicama neoperzijske kole kao i krupni turski pjesnici Nef'i,18 Nabi19 i Sabit Uianin.20 U svojim gazelima Fevzi pjeva o ljubavi, dragoj, vinu i radostima ivota koje on prua, kao to to zapaamo u gazelu koji poinje stihovima: "Dolazi prvosvetenik maga21, hajde da ustanemo na noge! Idimo uz zvuke saza, pripremimo se za sijelo! Okreni se, moja vitka ljepotice, da nas ne vidi suparnik!"

Nef'i je turski pjesnik, roen u Erzerumu. Izvjesno vrijeme je boravio na dvoru krimskog hana. Poetkom sedamnaestog stoljea povlai se u Istanbul na dvor sultana, po ijem je nalogu ubijen 1635. godine. Kao dvorski pjesnik pisao je kaside u pohvalu sultana, u ijem je uvodnom dijelu pokazao raznovrsnost: opis vrta, bae, proljea, grada, carskih konja, filozofskih razmiljanja o srei. Njega smatraju za najboljeg pjesnika kaside meu Otomanima. Iza sebe je ostavio divan pjesama od kojih petinu ine gazeli. I on je bio pod jakim perzijskim utjecajem. Posjedovao je bogatu matu, pretjeranu rjeitost, fluidan i muzikalan jezik. Uivao je veliku popularnost kod svojih savremenika i kod sultana Murata IV A. Bombaci, Isto, 313-15. 19 Nabi (Jusuf) je turski pjesnik. ivio je, uz male prijekide, u Istanbulu. Bio je u slubi Kara Mustafa-pae, a kasnije kod Mustafa-pae Baltadije. Umro je 1712. godine. Interesantno mu je djelo Hayriye (oko 1692.) u kome je dao savjete svome sinu Abu'l-Husainu. Djelo predstavlja najivlji opis turskoga drutva i socijalnih uvjeta Nabijevog vremena. U njegovom divanu pjesama dominirau perzijski utjecaji. Nabi je bio veoma plodan pjesnik. Njegova poezija je puna lirizma i mudrosti, A. Bombaci, Isto, 315-19. 20 Sabit Uianin je istaknuti pjesnik na turskom jeziku. Roen je u Uicu. Studirao je u Istanbulu. Bio je kadija u razliitim mjestima, profesor medrese Rustem-pae Skradinca, muftija, vrhovni sudija u Bosni, a zatim u Konji. Umro je 1712. godine. Kao pjesnik, Sabit je originalan i veliki umjetnik. Traio je originalnost po svaku cijenu pronalazei nove slike, narodne izreke, poslovice, dajui svoje line aluzije, zbog ega je njegov stil komplikovan i teak. U njegovoj poeziji mijea se suptilno i vulgarno, duhovno i svakodnevno. Napisao je epsku poemu u pohvalu Giray-hana Krimskog, koji je pomagao sultanu Sulejmanu protiv Austrijanaca, zatim romantinu poemu "Edhem i Huma". ehoslovaki orijentalist Jan Rypka osvijetlio je njegov ivot, njegovu umjetnost i djela. A. Bombaci, Isto, 319-22. 21 Mag (mugan) je sveenik Zoroastrove vjere. Neki istraivai ih smatraju sveenicima politeistike vjere u Mediji koji su, nakon poetnog otpora, pristali uz zoroastrizam. Vid. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, IV, Zagreb, 1968., str.174.
18

19

Izgleda da se i Fevzi mnogo radovao ivotu i znao kako da provodi prijatne trenutke na "ejtanovoj ariji": "Poimo na ariju ejtana da posebno nazdravimo!" U gazelu Fevzi slika atmosferu u krmi gdje dolazi najstariji mag, odnosno prvi svetenik maga, i svi ustaju na noge i, uz zvuke saza, odlaze na sijelo. Tu je i ljepotica koja se poziva na fetu i kadija kao predstavnik eriata. Na kraju pjesme i Fevzi poziva sebe da uzme uea i da se pridrui ovoj "lijepoj pjesmi". Gazel bi se mogao dvojako shvatiti. Sam poetak "Dolazi prvosvetnik maga, hajde da ustanemo na noge! Idimo uza zvuke saza, pripremimo se za sijelo" kao da simbolizira derviki ambijent kada dervii uz prisustvo ejha i uz pratnju muzike, obavljaju molitvu (zikr) u pokretu, kako ine pripadnici mevlevijskog reda. I kadija, kao predstavnik eriata, potvruje pjesmu veselja. Vino i pjesma su ovdje simboli vjerskog zanosa i ljubavi prema Bogu. Prvosvetenik maga i vino, na izvjestan nain, simboliziraju oslobaanje iz okvira formalistiki shvaene vjere. U pjesmi se prepleu elementi daleke Perzije i aluzija na domae ljude i sredinu: "Da podraavamo ai Dema poput Rumelijca, pijui vino da se pobonjaimo!" Tu se Fevzi vraa i svojoj domovini Bosni, vjerno slikajui temperament Bosanaca koji pokazuju revnost emu god se predaju. Uz au Dema (Perzijanaca) nazdravljaju i Bosanci. Ali, ako pjesmu uzmemo doslovno, ona je onda izraz zanosa, ljubavi, himna ivotu, tendencija pjesnika ka hedonizmu. U vezi sa gore navedenim stihom Fevzija Mostarca treba istai injenicu da su se pjesnici iz naih krajeva, pored toga to su usvojili principe arapsko-perzijske poetike i knjievnosti, u isto vrijeme napajali izrazom i formama nae narodne poezije, pokazivali vie realizma i dublje odraavali lokalni ambijent. Spajajui oboje - orijentalno i nae slavensko - stvorili su poseban anr u turskoj poeziji. Sabit Uianin,

20

prije njega i Dervi-paa Bajezidagi (XVI-XVII St.),22 uspio je vie od drugih da spoji orijentalnu i nau narodnu poeziju i na taj nain prui bogat izraz turskoj poeziji. U njegovim pjesmama susreerno se esto sa izrazima koji su svojstveni jedino bosanskom argonu turskog jezika. Tu posebnost stila i jezika istakao je i sam Sabit u svome stihu: "Sabite, novom tkanju umjetnosti sad-zasad nema cijene u Istanbulu ako na njemu nema halepske marke!"23 Odjeci njegovi mladalakih zanosa, askanja sa prijateljima, a onda ljubav nova, svjea, osjeaju se u gazelu koji poinje stihom: "Srce zavoli uz hiljadu zanosa jednu ljepoticu, moj sultane! udno! Pade u zanos, zavoli mladu ljubu, moj sultane!" U jednom drugom gazelu Fevzi poziva na stoiko podnoenje svega to sudbina daje. Dalje se iznosi kako je Bog podario ovjeku razum, zbog ega treba da Mu bude mnogo zahvalan. Meutim, u Fevzijevim gazelima zapaa se odsustvo jakih strasti i snanih osjeanja. On uvijek ostaje na visini, na jednom etikom nivou. Ljubav izraena u njima nije upravljena na konkretnu linost, jer se trailo od pjesnika da nikad ne spominje ime drage. Fevzijevi gazeli puni su ritma i melodije. Taj lirizam i ta melodinost naroito je dola do izraaja u njegovoj arkiji, koja je kao anr bila popularna u Fevzijevo doba, tj. u vrijeme sultana Ahmeda III (1703-1730). Svi njegovi gazeli su pjesme od po deset stihova. Fevzijevi gazeli su, bez sumnje, nastali u prvoj fazi njegova stvaranja, proizvod su njegove mladosti, kada mistika i mistike ideje nisu bile potpuno zahvatile njegov duh i stvaralatvo, kao to e to biti kasnije u njegovoj zrelijoj dobi. Klasina crta njegove poezije, mistiko-didaktia tendencija, osjea se naroito u njegovoj elegiji, u pjesmi munadatu i u njegovim ilahijama, koje su himna Bogu i poslaniku Muhammedu, ili su izraz vjerskog zanosa pjesnika. U pjesmi "Munadat" Fevzi se obraa Bogu
22 23

Vid. S. Baagi, Bonjaci.... 39-50; M. Mali, Bulbulistan..., 50-53. Vid. S. Baagi, Bonjaci.... 129.

21

molei Ga da spasi ljude od kolere, koja je veoma esto harala u Fevzijevo doba. Fevzijevi hronogrami, pored izvjesne literarne vrijednosti, veoma su vani kao zabiljeka o jednom znaajnom dogaaju, bar to se tie Bosne i njene historije. Meutim, mnogo veu vrijednost ima njegova elegija povodom smrti ejh Juje. Budui da se godina smrti ejh Juje iz Mostara (1707.) i datum naveden u pjesmi poklapaju, smatramo da se pjesma odnosi na smrt ejh Juje, a ne na nekoga drugog.24 Pjesnik pria kako je u zoru njegov pogled odlutao u vasionski prostor gdje je on mogao vidjeti tuan prizor. Zvijezde su se u bolu zavukle u neki ugao vasione i molile se Bogu. Tu je Venera, kao voda, ejh Merkur pravi krugove, i Jupiter, Saturn i Mlijeni Put, kao simbol i vodi mistika. Na zemlji je ostao samo tespih, a vlasnik je poao u raj. U nastavku Fevzi slika ta se deava meu njegovim prijateljima i derviima. U slijedeim stihovima prelazi na samog merhuma, koga prikazuje kao mistika i ejha koji je etrdeset godina, veoma cijenjen i voljen, ne teei za imetkom i au, proveo u molitvi i pobonosti. Njegova privrenost namazu nije bila rezultat elje za nagradom (Dennetom), ili straha od kazne (Dehenema), nego posljedica ljubavi i tenje za pribliavanjem Bogu. Na kraju, u vidu jednog apela, poziva i druge da slijede ovaj svijetli primjer. Pjesma se zavrava stihovima: "Najzad, uzvieni ejh, isto bie, svojim preseljenjem uniti itav svijet!" Zavrni stihovi upravo djeluju kao zakljuak koji Fevzi daje nakon itave ekspresije slika i pejza jutra kada zvijezde gasnu i povlae se dalje. Na zemlji je sve tuno i u bolu za merhumom. Sve je obezglavljeno, bez vode i sigurnog oslonca. Kompoziciona struktura pjesme je izvanredna. Mada je pjesma pobonog sadraja i premda je imala didaktiki cilj, naime, da poui, ona na itaoca ostavlja snaan utisak zbog snage pjesnikog duha
Vid. M. A. Muji, "ejh Jujo (1650-1707.)" u "Zori", 1896-1901., poasni broj, Mostar, 1968/69., str. 291-301.
24

22

Fevzija, koji je iskreno i poetski izrazio alost zbog gubitka svoga prijatelja. Upravo je, ovaj izliv osjeanja snaan i ponesen. Posmatrana sa idejnog aspekta, pjesma povodom smrti ejh Juje za nas ima i drugi znaaj. Naime, ona otkriva ideoloki lik, misli i poglede Fevzija. Sva je natopljena i duboko proeta mistikom. Pjesma izraava osnovnu ideju: da postoje stubovi duhovnog ivota koji su siguran oslonac i koji imaju izvorno znanje. Oni su zato sigurni vodii ka Bogu. Tu je Fevzi odrazio jednu osnovnu mistiku misao. Pored toga, u pjesmi je dola do izraaja i mevlevijska koncepcija obreda: i nebeska tijela, ovdje personificirana, u toku su mistikog obreda. Poznato je da mevlevije obavljaju zikr pravei krugove na nain kretanja sfera i nebeskih tijela. Napisana 1707. godine, oko trideset i dvije godine prije njegova najznaajnijeg djela, Bulbulistana, elegija jasno potvruje injenicu da se Fevzi rano okrenuo mistici. Tu su, u svakom sluaju, dati i njegovi pogledi na svijet i ivot. Mistika inspiracija duboko se osjea i u Bulbulistanu. III Kako smo ranije napomenuli, najznaajnije djelo Fevzije Mostarca je Bulbulistan (Baa slavuja). Za ovo djelo zna se da je zavreno 1152/1739. godine. To zakljuujemo po stihu koji se nalazi na kraju djela, a glasi: "Bio sam s prijate ljima u toj bai snova. Bilo je to hiljadu sto pedeset i druge godine." Djelo je pisano u prozi, mjestimino je protkano stihovima koji predstavljaju zakljuak, rezime misli ili neki aforizam. Podijeljeno je na est zasebnih poglavlja ili huldova(perivoja).25 To su poglavlja: o ejhovima, o mudrosti i pokajanju,
Huld leksiki znai vjenost, drugi svijet, raj. Meutim, ovdje u tekstu znai poglavlje. Vid. B. V Miller, Persidsko-ruskijj slovar, Moskva, 1960.
25

23

o pravednosti i iskrenosti, kratka antologija poezije, dosjetke i duhovitosti, pria o dareljivosti.

Kako se vidi iz zavretka djela, Fevzi ga je pisao u svojoj zreloj dobi. Prema tome, ono predstavlja krajnju granicu do koje je Fevzi doao u svojoj spoznaji i u svome gledanju na ivot i svijet, zbog ega je njegov znaaj jo vei. Ranije smo spomenuli da je Fevzi, spoznavi da je svijet u duhovnom ponoru, ogrezao u grijehu, odluio da napie djelo u kome e predoiti ljudima pravu sutinu ovosvjetskog nitavnog ivota da bi time ljude opomenuo i vratio ih u krilo Boijega zadovoljstva. Uzore je lahko pronaao u svojim slavnim prethodnicima: Sadiju,26 Damiju,27 udau28 Kemal-pai zadeu29 i drugima koji su
Sadi (ejh Muslih'ud-Din) je istaknuti perzijski pjesnik i pisac. Roen je u uglednoj familiji oko 1213-19. godine u irazu. Studirao je na visokoj koli "Nizamiji" u Bagdadu. Vrijeme izmeu 1226. i 1257. godine proveo je na putovanjima. Po povratku, iste godine objavio je svoje djelo "Bustan" (Vonjak) u stihu i godinu dana kasnije drugo djelo "Gulistan" (Ruinjak) u prozi. Umro je 1292. godine u irazu. Njegova sabrana djela "Kulliyyat", pored Bustana i Gulistana, koje smo spomenuli, sadre jo i perzijske kaside, gazele, epske pjesme (mesnevi), rubaije, itd. i est traktata (risalat). Pisao je u svim anrovima i svugdje se pokazao kao veliki majstor. Naroito se mnogo cijeni kao pjesnik gazela, u kome je nadmaio sve svoje prethodnike i tako dao gazelu primarno mjesto kao poetskom anru. Stil Sadija je nedostina lahkoa, tean, briljantan i rafiniran. itavo mu je djelo natopljeno ivotnom mudrou. Sadi je bio aktivni humanist, a svojom tolerancijom svrstao se meu progresivne pisce. Vid. J. Rypka, History of Iranian.... 250-3. 27 Dami (Mawlana Nurud-Din Abdurrahman, 1412.-1492.) posljednji je krupni perzijski pjesnik koji je pisao u stilu klasine tradicije Sadija, Nizamija i Hafiza. ivio je na dvoru timuridskog sultana Husaina Bajkare u Heratu i bio prijatelj njegova vezira Mir Ali Sir Navaija. Bio je iskreno privren dervikom redu nakibendija, kome je posvetio i neka svoja djela, kao "Tuhfatu'l-ahrar" (Dar slobodnih) i "Silsilatuz'zahab" (Zlatni lanac). Mada ortodoksni sunnija, dopunio je svoje poglede uenjem krupnog teoretiara misticizma Ibn Arabija. Napisao je mnogo djela o teologiji, misticizmu, epistolografiji, literaturi i muzici. Najznaajniji su mu poetski radovi: a) Tri divana lirskih pjesama, koja je napisao u mladosti, srednjoj dobi i starosti;
26

24

takoer napisali svoja djela sa ciljem da u njima izloe svoju poruku ljudima. O tome nas u prologu svoga djela obavjetava i sam Fevzi. Otuda se struktura, fabula, motivi i poruka djela ne razlikuju mnogo od djela njegovih slavnih uzora. Razlika je samo u vremenu, koje je drugaije od onoga u kome su stvarali njegovi uzori. To nam olakava da shvatimo Fevzija i njegov ekstremni, gotovo bismo rekli fatalistiki stav prema ivotu, koji se takoer razlikuje od stava njegovih prethodnika. Iako Fevzi spominje etiri velika pisca: Sadija, Damija, Kemalpau zadea i ejh-udaa, mi emo se posebno osvrnuti na Sadija i njegov Gulistan i Damija i njegov Baharestan, koji su imali presudan utjecaj na Fevzijevo stvaralatvo. Sadi (1213-1292) ivi u vrijeme kada je mistika bila ve duboko prodrla u literaturu pa se u njegovom djelu susreemo s mistikom terminologijom. Sadijevo djelo je u svakom sluaju proizvod isprepletene arijevske i semitske misli. Engleski orijentalist Arberry

"Haft ourang" (Sedam prijestolja - sedam spjevova), romantine poeme; "Baharestan" (Proljetna baa). Znaajno mu je djelo u prozi "Nafahat'ul-uns" (Dahovi intimnosti), zapravo, bibliografski rjenik sufija. Dami je pisao u svim poetskim anrovima, ali ipak nije bio originalan kao njegovi veliki prethodnici. Vid. J. Rypka, Isto, 286-9. 28 Sugaud-Din Gurani je napisao svoje djelo u rimovanoj prozi (pod naslovom "Sunbulistan" po uzoru na Gulistan i Baharestan, i posvetio ga i sultanu Sulejmanu I (1520-1566.). O njemu se veoma malo zna. Poznato je samo da je ivio u esnaestom stoljeu. Po jedan primjerak Sunbulistana nalazi se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu i Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi (iz Baagieve kolekcije). 29 Kemal-paa - zade (um. 1534.) istaknuti je turski pisac, pjesnik i uenjak. Potie iz ugledne porodice. Suprotno oekivanjima da se posveti vojnoj karijeri koja se tradicionalno gajila u njegovoj familiji, Kemal-paa - zade se posvetio nauci i pisanju. Svoje djelo "Negarestan" napisao je po uzoru j na Sadijev Gulistan i Damijev Baharestan. Znaajno mu je i djelo "Tarih-i-Ali Osman" (Historija dinastije Osmana), koje je napisao u prozi sa stihovima razasutim tu i tamo i jednom kasidom. Vid. A. Bombaci, Histoire..., 302-307. b) c) d)

25

smatra da se Sadi koristio i mnogo pozajmio iz stare indijske literature, ija tehnika u djelu Hitopadesa uveliko lii Gulistanu.30 Gulistan se sastoji od anegdota napisanih rimovanom prozom sa etikim opservacijama i zakljucima u stihu. Kao uzor posluilo mu je djelo Munadat Ensarije (um. 1088)31 iz ega proizlazi da je Iran ve posjedovao vlastitu tradiciju u ovome anru. Budui da se djelo napajalo i crpilo iz narodne knjievnosti, ono u izvjesnom smislu sadri i duh, ideje i sentiment iransko-indijske civilizacije, koja se kristalizirala u perzijskom narodu. Nju je Sadi umjetniki oblikovao u svome djelu koje je, na taj nain, postalo trezor naroda Orijenta. U idejnom pogledu, Sadi nije predan apstraktnom mistikom razmiljanju. On se vie okrenuo svakodnevnom ivotu, etici i didaktici. U Gulistanu se pokazao kao majstor naracije i suptilnih opservacija o ivotu i ljudima. Ono to provijava kroz itavo djelo jeste utilitarizam, filozofija javnog miljenja i njena primjena te openito prihvatljiv moral. Zbog svega toga, djelo je bilo veoma popularno na itavom Bliskom i Srednjem istoku. Sadi je tu bio ponesen idejom humanizma. Duboko shvata da je rad jedini izvor vrijednosti i daje znaajno mjesto razumu i nauci. Ovo djelo spada u vrstu literature poznate pod nazivima "pand" ili "andarz" (moralizatorska, odnosno didaktika) literatura, koja se njegovala u Iranu i uope na podruju iranske civilizacijske sfere, a koju su prevodili i na arapski islamizirani Perzijanci.32 Ona se bazirala na osnovnoj ideji otpora prema zloupotrebama i nasilju feudalnog drutva. Ona je pokuavala da vlastodrcima utisne u svijest da drevni i oprobani modeli vlasti preporuuje korisnu formu vladavine - ideju
A. J. Arberry, Sufism-An Account of the Mystic of Islam, London, 1956., str. 710. Ensari (Abdullah) (1006-1088.) iz Herata je najstariji pisac rubaija. Literarna historija, meutim, pridaje mu najvei znaaj kao piscu traktata (risalat) pisanih rimovanom prozom. Ritmika i rimovana proza njegovih munadata (molitvi) oduevila je i samog Sadija toliko da ih je imitirao u svom Gulistanu. J. Rypka, History of Iranian..., 234-35. 32 U arapskoj knjievnosti ova vrsta (anr) ve je bila poznata pod imenom adab, antologija proze i stihova, gdje se mijeaju biografije, anegdote moralnih tendencija i dr. Vid. J. M. Abdal Jalil, Histoire de la Litterature Arabe, Paris, 1943., 106.
30 31

26

dobrog i plemenitog cara. Da bi izbjegli gonjenju, pisci su posuivali ovakvu tematiku iz narodne knjievnosti i od anonimnih stvaralaca. Vie nego Gulistan, Fevzija je inspirisao Baharestan Abdurrahmana Damija. Ovo djelo je napisano divnom prozom koja je isprepletena stihovima. Spada u zabavno pounu vrstu i potpuno je proeto mistikom, to je razumljivo jer je sam Dami bio mistik koji je pripadao literarnoj koli u Heratu (XV st.) ija osnovna orijentacija nosi peat misticizma. Osim toga, Dami je stvarao u epohi kada je uglavnom mistika bila u modi, zbog ega je on, ne samo vremenski nego i idejno blii Fevziju. Posmatrano i sa formalne strane, Bulbulistan se moe uporediti sa srameljivim Baharestanom Damija. Fevzi tu imitira ak i zvune asonance i aliteracije Baharestana. Spomenutu pojavu moemo nai u drugoj i treoj pjesmi predgovora Bulbulistana. Ali ne samo uvod nego i poeci poglavlja (huld) oita su imitacija Baharestana. Radi ilustracije i poreenja, donijet emo naslove poglavlja Damijevog djela Baharestan: o ejhovima, o mudrosti, o pravednosti, o dareljivosti i plemenitosti, o ljubavi i prijateljstvu, dosjetke i duhovitosti, kratka antolgija poezije, aljive prie33

Fevzi je u mnogome slijedio Damija u strukturiranju djela, mistikoj inspiraciji i u gledanju na ivot i drutvo. I jedan i drugi daju prvo poglavlje o ejhovima i donose kratku antologiju poezije, a zajednika su im i neka druga poglavlja. I kao autor Bulbulistana, Fevzi zauzima svoje mjesto meu nastavljaima velikih perzijskih klasika - Sadija i Damija. U tome je
33

Uporediti sa poglavljima Bulbulistana ovog uvoda.

27

zadivljujue da je Fevzi, koji je roen u Blagaju i ivio u Mostaru, daleko od perzijske tradicije, ne samo asimilirao perzijski jezik nego i finese perzijske literature veoma cijenjene na Orijentu u to vrijeme. itajui i analizirajui sadraj Bulbulistana, prvo to moemo osjetiti je to da Fevzi razvija misao da je duhovni ivot realnost kojoj treba posvetiti veliku panju. Ta misao se provlai kroza sva poglavlja njegova djela, koje je u cijelosti slika autora i mistike formacije koju je on usvojio. On se kupa u moru misticizma, pobonosti, nostalgiji i ljubavi - dubokoj, realnoj i ljudskoj. Proet krutim pravilima i principima misticizma, prema kome je, na neki nain, bio usmjeren i odgojen, Fevzi je ivio dosta povueno. Otuda je Bulbulistan trebao da bude knjiga omiljena "intimnom drutvu ljudi od duha", misticima. Kao Sadi i Dami, i Fevzi nas uvjerava u vrijednost svoga djela: "U svakom sluaju, ovih pet knjiga potrebno je Bulbulistanu, jer pjesme slavuja stvaraju uivanje u proljeu, u blijesku rua i zumbula, u protjecanju voda." A malo dalje kae: "uda, Sadi i Dami - djela im velika Nose ime njihovih izabranika: Bulbulistan od njih nije manje vrijedan zato to ga krasi junak dian jedan!" (Bulb., prev., 56).34 ta su, zapravo, osnovne misli, ideja vodilja i sentiment njegova djela? Kakva je etika, emu eli da nas poui i ta nam, zapravo, savjetuje Fevzi u svome Bulbulistanu? Odgovor na sva ova pitanja u kontekstu djela nije nimalo lahak ako se uzme u obzir sva retorinost, alegorino i veoma esto simbolino izraavanje. Pokuat emo da pravilno interpretiramo njegove misli koje se ponekad veoma jasno, a ponekad sasvim zagonetno kriju u anegdotskom i alegorino simbolinom izraavanju.

34

Pod izrazom "velikog junaka" Fevzija misli na Hekim-oglu Ali-pau, koji je bio tri puta namjesnik u Bosni (1736., 1740., 1745. i 1747.). Roen je u Carigradu 1100/1689. Otac mu je bio istaknuti lijenik.

28

Kao to smo rekli, sve aspekte svoje misli Fevzi svodi na jedan osnovni princip da je duhovni ivot jedina realnost koja je dostojna njegova interesiranja. Upravo iz ovog i ovakvog gledanja proizlazi i njegov stav i pogled na svijet i ivot i sve njegove manifestacije. Njegov ideal, ono emu stremi njegova misao i duh jeste nadmaterijalno, transcendentalno ili - Bog. On ukazuje na taj mistiko islamski cilj postojanja, priu o porijeklu ovjeka i potrebu da se ovjek ponovo penje i usavrava u svome postepenom oienju ka apsolutnoj ljepoti i dobru da bi u njoj nestao i utopio se. U centru panje je svijet duha, svijet ideje u svome krunom toku, vraajui se u sebe - u pravi Feniksov ivot duha. Fevzi stremi visoko kao Simurg: "Zar Simurgu treba trait' le da kljuje kad kraguju gnjilo meso dolikuje?" (Bulb., prev., 107) Mistina kontemplacija, to duhovno udubljivanje, predstavlja za Fevzija vrhovnu mudrost. I ljubav, i ene sa njihovim arima, djeca i bogatstvo ovog svijeta, vlast i slava su, na izvjestan nain, prepreka za mistinu kontemplaciju. Ako on i govori o ljubavi, to je uvijek ljubav u prenesenom smislu - ljubav prema Bogu. Predmet njegove ljubavi ilustruju stihovi pjesnika Hajalija koje on navodi u svome Bulbulistanu: "Povuem se u manastir pa u mesdid bijeli traei te po kuama povazdan cijeli! To to traih pokraj Ka'be i to duom elih to si bio ti, san i cilj ueni! Pagoda i Ka'ba u dasima vrelim izlike su samo da bismo se sreli! Hodoasnik ide Mekki, ti moj vid naseli; kuu trai, ja vlasnika da mi udjeli!" (Bulb., prev., 135) ljubav: Poluge uspjeha i svakog komuniciranja sa apsolutom jeste

29

"Ko leptir sagori u aku prema Njemu Pa se nadaj Njegovoj milosti u svemu!" (Bulb., prev., 70) Ba zbog njegovog snanog mistino-duhovnog zanosa moemo, na neki nain, i da razumijemo njegov osjeaj prijezira prema svemu to je ovozemaljsko, to nije duhovno.35 Svu svoju ljubav prenio je u svijet duha, svijet ideja: "Ak' od mene trai srebra ili zlata, Cjena im je kod mene vrijedna crnog blata. Pita li da li mi dunjaluk srce mami, Za moju je duu on ko zindan tamni." (Bulb., prev.) To ne znai da se on odrie ivota i svega to on prua; on mu samo ne pridaje mnogo vanosti budui da se opredijelio za nematerijalna bogatstva srca. On kae: "Ako ga (Boga) zaista voli, ukrasi i rasko ovoga svijeta nee ti nanijeti nikakvu tetu kao to je nisu nanijeli ni poslaniku Sulejmanu." "Nema straha ako evlije bljede na divanu prekrasnom ponekada sjede u njihovim srcima ak hakiki gori." (Bulb., prev ) Ali poto je uitelj oba svijeta rekao: "Siromatvo je moj ponos, "To je dunost i onima koji njega slijede." (Bulb., prev )

Mislim da je Milivoje (Abdurahman Mirza) Mali jednostrano shvatio i pogreno interpretirao Fevzijeve misli. On tu govori o teoriji povlaenja kod autora. Meutim, stihovi i citati koje ovdje donosimo govore suprotno i opovrgavaju ovakve zakljuke Malia. M. Mali, Bulbulistan..., 33.
35

30

ini se da je i politika situacija njegova vremena - korupcija i nasilja koja je vrio dravni aparat, odsustvo reda i zakonitosti36 snano pothranjivala Fevzijevu osjetljivost, zapravo njegovu mistiku orijentaciju i njegove fantazije o srei u sjedinjenju s Bogom. Analogno njegovom shvatanju svijeta i sutine postojanja, Fevzi propovijeda savreniji moral i trai potpuniju linost. U nizu pria izgradio je lik mudraca, odnosno mistika, koji je potpuno duhovna istota, prozrano bie koje je isuvie malo optereeno problemima materijalnosti i koje se visoko uzdie u svom etikom usavravanju posjedujui sve kvalitete visoko moralne linosti. Sve njegove ambicije usmjerene su u tom pravcu. U njegovu srcu gori to Boansko svjetlo: "ta moe da nae bijedni ovjek u obilasku Kabe ako u Kabi njegova srca ne gori kandilj vjenog sunca?" Razumije se, na putu svakog mistika, pa i Fevzija, postojale su velike tekoe i prepreke koje je trebalo prebroditi. Sam Fevzi priznaje da odricanje i borba sa vlastitim nagonima i porivima, u tom oslobaanju duhovnog ispod naslaga materijalnosti i tendencija ljudskog bia, veoma esto odjekuju bolno i grevito: "Ne hvali se da si svoju strast odgurn'o, Jer to se ne ostav ja bez kahara crnog! Stablo strasti nije lahko iupati Kad mu korijen srce duboko zahvati!" (Bulb., prev.) Osloboena pritiska materijalnog svijeta, po miljenju Fevzija, ta ista dua uzdie se u visoke predjele duhovnog ivota, kada su sve

O politikim i drutvenim prilikama u Bosni i openito u Osmanskom carstvu u prvoj polovini osamnaestog stoljea vid. A. F. Miller, Mustafa Paa Bajraktar, Moskva-Lenjingrad, 1947.; A. Handi, Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-paa, P.O.F., V, Sarajevo, 1955., str. 135-180; Avdo Sueska, Ajani, Prilog izuavanju lokalne vlasti u naim zemljama za vrijeme Turaka, Sarajevo, 1965., 155-236; Avdo Sueska, Seljake bune u Bosni u XVII i XVIII stoljeu, Godinjak Drutva istoriara BiH god. XVII, 1966-1967., Sarajevo, 1969., str.163-207.
36

31

snage usmjerene na traganje u grevitom naporu da se dokui to transcendentalno. Kao obrazovan ovjek, Fevzi daje visoko mjesto i ulogu nauci. On vjeruje u njenu misiju: "Abu Hajat ako trai, onda e ga nai u ilumu i spoznaji, gdjeno mora zai! Svaki onaj ko popije samo kapcu jednu vjeni ivot postii e i deredu vrijednu!" (Bulb., prev., 109) "Kad se starih i dananjih uposrede znanja, naspram mora beskrajnog, od kapi su manja!" (Bulb., prev., 109) "Ueni su Bojih robova vodii jera skup vrlina takve ljude dii!" (Bulb., prev., 107) "Neznalice su k'o sljepci, za uenim tumaraju; jesu l' dobri ili loi, oni to ne znaju!" (Bulb., prev ) Stie se utisak da je nauka ovdje uzeta u klasinom smislu nauka kao mudrost. To je isto antiko i medijevalno shvatanje nauke i njenog osnovnog zadatka. Naime, ona treba da se primijeni u praksi da oplemeni ovjeka. Takvo shvatanje nauke bilo je raireno u Fevzijevo doba i u epohama koje su joj prethodile. Takav stav susreemo u Gulistanu i Baharestanu, o kojima smo ve govorili. "Dvojica su mrtvi i sa alou su odneseni: onaj koji je posjedovao, a nije uivao, i onaj koji je znao, a nije provodio u praksi." (Zavretak Gulistana) "Dobro je da zna sve to je mogue saznati,

32

a zatim da provodi u praksi sve to zna." (Baharestan, 65) "Koji god ne ivi prema svome znanju neplodna je vrba u rua bostanu" (Bulb., prev., 117) Druga misao prenaglaena u djelu je "neizbjenost sudbine": "Dahile, nitkove, ta ini pred sudbinom?! Ona se ne mjenja ni trudom ni silom! Kako god okrene, - to je zapisano Stii e te jednom, nou ili danom! Ti ne moe ukloniti slovo s `Illijjuna Makar im'o mudrost starog Eflatuna!" (Bulb., prev., 97) Pitanje ljudske egzistencije Sadi rjeava radikalnije. On ne iskljuuje ljudsku aktivnost ve je, ak, preporuuje: "Iako e ti, bez sumnje, stii opskrba, zahtjev razuma je traiti na vratima. Mada niko nee umrjeti bez edela, ne idi u usta adahe!" (Gulistan, 101) Vjera u slijepu sudbinu bila je rezultat kako mistikog uenja, s jedne strane, tako i odraz loih drutvenih i politikih prilika poetkom osamnaestog stoljea. Naime, Bosna je u prvoj polovini toga stoljea ostala kao periferna provincija preputena sama sebi, izloena napadima spolja, teritorij na kome su se esto vodili ratovi.37 Ba takva haotina situacija koju su stvarale ratne prilike i samovolja i razne zloupotrebe
O unutranjim i spoljnim prilikama tadanje Bosne vid.: Historija naroda Jugoslavije, II, (ua redakcija - B. urdev, B. Grafenauer, J. Tadi), kolska knjiga, Zagreb, 1959., str. 477-529, 582-599); Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, II (1739-1878.), J. Studnika i druga, Sarajevo, A. Handi, Isto; A. Sueska, (Ajani i seljake bune).
37

33

predstavnika vlasti jo vie je pothranjivala ideje fatalizma kod Fevzija. Ruka sudbine je svemona; ak i napori i nastojanja su uzaludni. Zbog toga se, na neki nain, i die glas Fevzijeva nezadovoljstva: "Zbog nesretne zvijezde ko e pomo dati? Zbog zuluma neba kom' u zaplakati?" (Bulb., prev., 88) Drutveni ivot njegove epohe bio je optereen, kao i uvijek, razlikama, suprotnostima i protivrjenostima. Postojale su klase, feudalci i kmetovi, ugnjetai i ugnjetavani. Upravo u svom Bulbulistanu, kroz razliite prie i anegdote, Fevzi je, u neku ruku, naslikao tu atmosferu. Tu se moe nazrijeti teak poloaj siromanih masa, za koje on trai vie razumijevanja. On osjea njihov teak poloaj. Moda je i sam ponekad bio u oskudici: "Teko je srcu u velikoj bjedi; Jo je tee bijedu podnositi dedi!" (Bulb., prev., 66) "ta e znati oni najedenih usta kako li je gladnima ukraj oka pusta!" (Bulb., prev., 141) U kontekstu njegova djela moe se sagledati i njegova vizija u pogledu socijalnih struktura. On i njegov istanani i senzibilni duh duboko su osjeali nepravde drutva u kojem vrlina ne biva nagraena, a gdje su novac i bogatstvo svemoni: "Ne znam zato ponavlja se jedan stari adet: i nadareni ljudi u redu su zadnjem! Oni niskog duha misle grijeh da je darovati onog to um'jea daje!" (Bulb., prev., 147) Ono to se naroito zapaa u djelu jeste da Fevzi pripisuje mudrost i vrline malom, siromanom derviu. On je nosilac pozitivnih osobina dok su bogati (feudalci, i carevi) nosioci negativnih osobina. 34

Likovi careva mahom su orijentalni despoti, veoma moni, ali i skloni teroru i nasilju. Fevzi ne voli njihovo drutvo, jer u njihovom ponaanju osjea hipokriziju i nestalnost: "Kako uman moe ikad u ivotu pouzdat' se u silnih careva dobrotu' kad im je dobrota spojena s nasiljem, jedno drugo vee s istovrsnim ciljem?!" (Bulb., prev., 148) "Od opake vlasti spasa ako ima, Nai e ga samo s Bojim milostima." (Bulb., prev., 74) Naroito se istie lik ejh-Haririja koji uti, a kad je prisiljen da govori, on izrie svoj sud smjelo, bez okolienja, iskreno i otvoreno, dok svi drugi laskaju bojei se da se car ne naljuti. U liku ejh-Haririja kao da vidimo i samog Fevzija Mostarca. Na kraju Bulbulistana Fevzi istie i politiki zloin u prii o Fadlu Bermekidu, koji je izvren nad Bermekidima, mada mu to nije bila osnovna namjera. Vie je uoljiv motiv dareljivosti ove porodice i misao da se od plemenitih roditelja raaju plemenita djeca. Iako su linosti historijske, panorama likova i socijalnih struktura je, bez sumnje, odraz Fevzijevog doba. Tu ima interesantnih stvari da se zapaze, kad je u pitanju ivot pojedinca i drutva, tradicija i, shavatanja razliitih slojeva drutva. Mi smo ve rekli da se Fevzi ne samo ugledao u svoje velike prethodnike koji su mu posluili kao uzor i od kojih je crpio ideje i misli, nego je i u formalnom pogledu pozajmljivao fabule i motive, a ponekad i itavu grau iz mnogih i razliitih izvora - pisanih djela i usmene orijentalne tradicije - da bi to sve, uz izvjesne izmjene i proirivanja, ukomponovao u svoje djelo. Fevzi je tu postupao ekletkiki. Preuzimao je onaj materijal koji mu je mogao korisno posluiti za ekspresiju njegovih mistikih pogleda. U ovom dijelu uvoda elimo da pruimo itaocima uvid u to koliko je Fevzi bio 35

originalan i u kojoj je mjeri pozajmljivao materijal iz razliitih izvora te kako je prema tom materijalu postupao. Poetak, odnosno uvodni dio Bulbulistana oevidna je imitacija Damijeva Baharestana, gdje se kae: "Traim od onih koji posmatraju uz divljenje i radoznalost ove prijatne bae, kad uu, da se jednom dovom sjete vrtlara koji je gutao krv svoga srca i prikratio slatki ivot da bi ih doveo u red." (Baharestan, 4) I Fevzi, kao i Dami, trai od onih koji su se skupili u baama da se jednom dovom Bogu sjete vrtlara koji je odgajao drvee "da uivaju u plodovima bae "Fatihe" i kad god paljivo pogledaju, da se jednom dovom Bogu sjete vrtlara koji je prikratio svoj dragocjeni ivot odgajajui svaku biljku i koji je dao krv svoga srca njegujui svako stablo." (Bulb., prev) Prvi huld - Drugi keramet "Dunaid i hrianin" uzet je iz Damijevog djela Nafahat'u-l-Uns (Teheran 1337., 8081), ali ga je Fevzi ispunio lirizmom, vjerskim zanosom i svojim komentarima u stihu. etvrti keramet (Abu `l-Husain Taynati i dvije jabuke) pozajmljen je iz Damijevog djela Nafahat 'u-l-uns (str. 234) koji glasi: "Iraqi je pojeo jednu jabuku i, htijui da pojede i drugu, primijeti da su ponovo bile dvije. On ih je obje pojeo i ponovo su se pojavile u njegovom depu. Kad je stigao u Mosul, sjetio se da su jabuke njegovo blago (bogatstvo) i da su kvarile njegovo pouzdanje u Boga. Susrete jednog siromaha i dade mu ih shvativi da mu ih je ejh dao da nahrani siromaha." Na tu priu Fevzi je dodao stihove: "Biti u tuini - tegoba je ljuta, A dvaput su tee bolest i bijeda!" (Bulb., prev., 83)

36

"Allah prua pomo sinovima puta, Jer bez nje bi putnik presvisn'o od jeda!" (Bulb., prev., 83) Navedeni stihovi izraavaju nostalgiju Fevzija koji je studirao u Istanbulu i koji je osjetio ta znai biti daleko od svoje domovine. Drugi huld - Prva pria "Car i korpion" parafraza je anegdote indijskog porijekla koja postoji na Bliskom istoku.38 Pria o drvetu koje oivljava mrtve pozajmljena je, istina, uz neke modifikacije, iz Kelila i Dimne.39 Trei huld - Legenda "Dunaid i berberin"- nalazi se u djelu Tazkira-i awliya' (prijevod, Pret de Courteille, 1889., str. 201). Fevzi se pokazuje vjet majstor u oblikovanju i nijansiranju prie. Da bismo pruili uvid u razlike, donosimo tekst Tazkire: "Jednog dana sam bio u Mekki. Vidjeh berberina kako ia kosu hodi. - Berberine! - rekoh mu - moe li mi oiati kosu radi Boga? - Berberin ostavi hodu napola oianog i poe da me ia. Zatim, izvukavi iz depa nekoliko novanica, dade mi ih rekavi: - Evo za tvoj troak. Zavjetovao sam se u sebi da u dati tom berberinu sve to mi Bog bude podario. Sutradan ujutro donesoe mi iz Basre hiljadu zlatnika koje sam elio da poklonim berberinu, ali ih on ne primi rekavi: Ne primam plau za ono to inim u ast Uzvienog Gospodara. Idolatrija Jevreja je reflektirana u mnotvu pria i anegdota u cilju diskreditiranja njihovih predrasuda. Pria "Ma iskrenosti" u kojoj se govori o tome kako ejh Razi uzima lava za uho, bez sumnje je, uzeta iz Talmuda. Ona nas podsjea i na priu kako je Behram Gur, da bi Dilarami pokazao svoju hrabrost, uzeo lava za uho govorei: "Ja sam taj strani tigar, ja sam taj junaki lav!"
Alex Haggerty-Krappe, Sagen und Marcbenkunde, Bucarest, 1883. Drevna verzija "Kelile i Dimne", tekst Mss. De Escuriel, G. Allen Macon, Clifford, 1906., 1. I kod nas postoji prijevod "Kelila i Dimna" na bosanskome jeziku od Besim Korkuta, ali on je izvren sa rukopisa u kome se ne nalazi spomenuta pria.
38 39

37

Posljednja pria ovog poglavlja je o jevrejskom uenjaku koji je sakupio etrdeset sanduka knjiga, povodom ega Bog objavljuje poslaniku toga vremena da saopi tome uenjaku da od svega toga nee imati nikakve koristi ako ne ispuni tri uvjeta: 1. da odstrani ljubav iz svoga srca prema ovome svijetu; 2. da ne odrava veze sa vladarimatiranima; 3. da ne vrijea i ne uznemirava nikoga. Ova pria slina je prii drugog dijela Baharestana koja glasi: Ibn-i-Muqaffa' pria: Indijski uenjaci su zatraili za prijenos svojih knjiga (spisa) karavan od sto deva. Car je traio da se to skrati i svede na deset deva, pa je to najzad reducirano na etiri reenice: 1. upuivanje careva na pravdu; 2. preporuivanje dobroinstva gospodarima, a pokornosti podanicima; 3. umjerenost; 4. ednost ena. (Baharestan, 16) etvrti huld - ovdje Fevzi daje izbor pjesama ili odlomaka, mahom gazela od domaih i turskih pjesnika koji su pisali na perzijskom jeziku. Meu njima je i nekoliko pjesnika Irana. Iznimno, on tu donosi i jednu pjesmu (hronogram) na turskom jeziku od pjesnika Hajalija.40 Peti huld - Pria o starici i poslaniku - napisana je po ugledu na priu estog poglavlja Baharestana (str. 51-2): Poslanik Muhammed je rekao starici da starice nee ui u Dennet. Ova starica poe da plae. Poslanik ree: "Bog e ih uiniti mladim i ljepim nego to su bile da bi ih uveo u Dennet." Fevzi je priu proirio, dao joj vie opisa i dijaloga. Pria o ovjeku koji je izgubio kravu podsjea nas na priu koju je dao Abu Hamid al-Andalusi al-Garnati u svoi me djelu Tuhfat' u-lalbab, (Journal Asiatique, 1925., juillet, str. 23).

Hayali (Mehmed-beg) je poznat pod imenom Bekar Memi. On je turski pjesnik epohe sultana Sulejmana Velianstvenog. Roen je u Vardar Yeniceci (Rumeliji). Nalazio se u krugu carskih pjesnika. itav ivot proveo je kao skrueni dervi. Kao pjesnik je veoma plodan. Pjesme su mu snano obojene misticizmom. Umro je u Edreni 1556. godine. Vid. M. Kocaturk, Turk Edebiyati..., 328.
40

38

esti huld - Pria o Fadlu Bermekidu i njegovoj dareljivosti povodom roenja njegova sina - data je veoma vjeto i umjetniki. Neoekivana i iznenadna tragedija ove velike perzijske porodice ne samo daje okupirala historiare, nego je prodrla i u na folklor, kao npr. pjesma Abbasa.41 Povodom ovog traginog dogaaja Fevzi kae: "Ali shodno kretanju prevrtljivog neba, ne proe ni nekoliko mjeseci, Harun alRaid rasrdi se na Bermekide i poubija ih. Na mjestu gdje su nekada bile njihove palae on je posijao jeam i napasao konje. Pleme Bermekida je nestalo s ovog svijeta da niko nije saznao zbog kakvog grijeha je nad njima izvreno takvo nasilje. (Bulb., prev., 133). Fevzi ovdje govori o tragediji koja se desila nekoliko mjeseci poslije roenja sina Fadla Bermekida. Kao motiv ubistva ove porodice, pored drugih razloga, historiari navode da je Harun al-Raid samo formalno dozvolio Daferu Bermekidu da se oeni s njegovom sestrom Al-Abbasom, ali prilikom posjete Mekki radi hodoaa otkriva da mu je ona rodila i sina, koga tu skrivaju.42 Interesantno je primijetiti da se biografije mnogih linosti koje se spominju u Bulbulistanu nalaze u Damijevom djelu i Nafahat'uluns, kao to su: Ibrahim Edhem, Ibrahim Hawwas, Abu'l-Hair, Taynati, Amr, Ahmad b. Asim, Abu'l-Abbas, ibli, Abu Bakr Wasiti, Razi, Gunayd, Du'n-nun al-Misri, aqiq, Lokman, Konyawi, Gazali. Neka se od tih imena spominju u djelu Tazkirat'u-l-awliya' od Feriduddin Attara, kao: Ibrahim Edhem, Sufyan Sawri, Fadl Bermekid, Gunyad, ibli, aqiq. to se tie stila i jezika, Bulbulistan je djelo visoke retorike, artificijelnog stila, puno alegorija i metafora. To je prirodno ako se ima u vidu da je Fevzi ivio u vrijeme kada je literatura sve vie postajala izraz retorike, kada se vie posveivalo formi nego sadraju. S druge strane, Fevzi je imao velike prethodnike, perzijske i turske klasike, u
41 42

Vid. Jovan Ili, Pjesme, Beograd, 1894., str. 34-35. Filip Hiti, Istorija Arapa (prijevod s engleskog, Sarajevo, 1967., str. 275).

39

koje se ugledao, to je, opet, njegovom stilu davalo jednostavnost i jasnou. U svakom sluaju, Fevzi nije mogao da izbjegne i zaobie literarne konvencije i knjievni ukus svoga vremena i sredine. Ta arificijelnost, retorinost, igra frazama i metaforinost doli su do punog izraaja na poetku poglavlja (huld). Tu je jezik pun metafora i hiperbola tako da postaje nejasan. Samo radi ilustracije navest emo nekoliko primjera: Ammara marg-i bi aman rasid wa daftar-i hayatara az lawhayi 'alam nawardid. Zadesi neumitna smrt njegova amidu i zatvori knjigu njegova ivota od ovoga svijeta. (Bulb., prev..). Huld-i aharum pur az nukat-i bulbulan-i sangide maqal be midhat-i hisal-i galil wa durra-i gamal zi durrha yi manzumi rata-yi qal... etvrti huld - pun duhovitih epigrama slavuja koji pjevaju u pohvalu uzvienih svojstava ruine ljepote, pun nanizanih bisera pjesme i blistavih dragulja (Bulb., prev.,). Ali i pored toga, kad se izuzmu uvodni dijelovi u poglavlja, kad se prijede na dijaloge, anegdote i prie, djelo je dovoljno pristupano i jasno mada i tu bljesne poneka visokoretorika fraza. Meutim, im se prijee na stihove u kojima Fevzi daje svoje line zakljuke i opservacije, postaje donekle nejasan i dalek, mada ne u onoj mjeri kao to su to drugi pjesnici i pisci njegova vremena. Posmatran pod uglom sadraja i materije koja je u njemu izloena, Fevzijev Bulbulistan ima znaajnu vrijednost. Djelo je puno mudrosti, briljantnih anegdota zainjenih stihovima u kojima pjesnik izlae svoje poglede i donosi zakljuke i rezimee. Istina, moral i ideali, pa i poruka djela su za mistika, za njega su pisani i njemu namijenjeni. Dok je Sadijev Gulistan u najveem dijelu zahvat u socijalne probleme, 40

dok se bavi meuljudskim odnosima i prua savjete i openito prihvatljiv moral, dotle je Fevzije Bulbulistan ne samo himna Bogu, vjeri i njenim istinama, nego i osvrt na socijalne probleme. Gledajui s tog aspekta, djelo predstavlja dokument i svjedoanstvo o jednom dobu, svijetu dervia, njihovih nazora, ideala i naina rezoniranja. Tu su dovoljno istaknuti i portreti cara i feudalnih gospodara - bogatiji slojevi. Fevzi je pripadao i bolje poznavao svijet dervia, ali ipak je dao potpuniju sliku portretirajui kroz svoje prie i anegdote te predstavnike svih slojeva feudalnog drutva. Drugo je pitanje to Fevzi osjea najvie simpatije i to nalazi pozitivne karaktere meu ljudima u svijetu dervia, koji ne posjeduju materijalna bogatstva, ali zato posjeduju bogatstvo duha i vrline koje ih krase. A ono to je naroito istaknuto jeste mevlevijska koncepcija kosmike ljubavi, svijeta gdje ta ljubav caruje i tenje ljudskog duha za besmrtnou. Fevzi eli svijet gdje vrlina i dobro trijumfuju. IV Prilikom prevoenja i rada na izdanju ovog djela imali smo pri ruci est rukopisa koji su do sada poznati i do kojih smo mogli doi. Meutim, original Fevzijevog djela nije pronaen. etiri manuskripta spomenutog djela nalaze se u Orijentalnoj zbirci (JAZU) u Zagrebu i dva rukopisa u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi (ehoslovaka), koji se nalaze u zaostavtini Safvet-bega Baagia. Kao osnovni rukopis posluio nam je onaj iz Orijentalne zbirke Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) u Zagrebu, registriran pod brojem OZ-6, koji je prepisao Mustafa b. Salih iz Mostara 1160/ 1747. godine. To je i najstariji, a uz to i najljepi i najkorektniji rukopis u pogledu jezika. Drugi rukopisi Bulbulistana pomogli su da se pravilno proita i otklone nejasnoe u tekstu osnovnog rukopisa sa koga je ovaj prijevod sainjen. Radi uvida, dat emo i njihove osnovne karakteristike. Rukopis OZ-6 - u dobro sauvanom je konom povezu sa utisnutim rozetama i u vrlo dobrom stanju. L. 9b-56b (20,5 x 12 cm), 17 41

redaka (16,5 x 7,5 cm). Tekst rukopisa pisan je nestalikom srednje veliine, veoma itko, crnim mastilom; mjestimino na poetku kite', stiha i sl. - crvenim. Naslovna vinjeta, koja je ukraena ornamentikom u raznim bojama, nema naslova. Prva i druga strana teksta obrubljene su dvjema pozlaenim linijama, jednom debljom i jednom tanjom. Stihovi su ovdje dati odvojeno od proznog teksta pozlaenim horizontalama. Prijepis je izvrio Mustafa b. Salih iz Mostara 1160/1747. godine, koja je oznaena kao godina Fevzijeve smrti. To znai da je prijepis izvren, odnosno napravljen odmah poslije Fevzijeve smrti, a moda i za ivota autora, vjerovatno s autografa. Rukopis se uva u Orijentalnoj zbirci JAZU-a u Zagrebu. Rukopis OZ-1531 - iji je poetak i kraj kao pod brojem 6 u tronom je povezu sa preklopcem. L. 153a-200b (21 x 14,5 cm) 15 redaka (14 x 8,5 cm). Djelo je pisano nestalikom srednje veliine, crnim mastilom na bijelom i kvalitetnom papiru. Na kraju se nalazi deset praznih listova. Rukopis se uva u Orijentalnoj zbirci JAZU-a u Zagrebu. Nema nikakvih biljeaka, ali na kraju, na listu 200b, ima kolofon iz koga saznajemo ime prepisivaa: Ahmed b. Abdullah-begzade, i godinu prijepisa: 1185/1771. Rukopis OZ-1232 - dobro je sauvan, u konom povezu sa naslovima pisanim crvenim mastilom. L. 12b-69b (18 i x 12 cm), 13 redaka (12,5 x 7 cm). Pisan je nestalikom srednje veliine, crnim, a naslovi crvenim mastilom, na tankom bijelom papiru dobrog kvaliteta. Rukopis se uva u Orijentalnoj zbirci JAZU-a u Zagrebu. Karakteristino je za ovaj rukopis da stihovi nisu svrstani u strofe, niti im je dat bilo kakav ustaljeni formalni poredak. Stihovi se prosto nastavljaju na prozni tekst pria i anegdota, a samo kruiima, koji su jedina oznaka da se radi o poeziji, odvojeni su polustihovi. Nema nikakvih podataka o prijepisu niti o prepisivau.

42

Rukopis OZ-1502 - u konom je povezu i ouvan. Na 11b stranici nalazi se naziv djela, a ime autora na kraju 13a lista. L. 1a-86a (14,5 x 9,5 cm), 11 redaka (9 x 5 cm). Na poetku se nalazi deset praznih listova, a na kraju tri lista ispunjena stihovima na turskom i perzijskom jeziku. Pisan je sitnim nestalikom, crnim mastilom, a na poetku stihova crvenim. Papir je bijel, tanak i kvalitetan. Na marginama ima ponegdje biljeaka na turskom jeziku. Rukopis se uva u Orijentalnoj zbirci JAZU-a u Zagrebu. Rukopis broj 595 - TG 14 - u konom je povezu sa preklopcem u veoma dobrom stanju. L. 54 - (18 x 11,5 cm), 15 redaka (12,5 x 7 cm). Pisan je sitnim, lijepim i itkim nestalikom crnim, a u naslovima crvenim mastilom. Ime autora i naslov djela nalaze se na listu 54b. Nema nikakvih podataka o prijepisu. Rukopis se uva u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi (ehoslovaka). (Ba., Popis, 268). Sa ove verzije djela M. Mali je napravio svoj prijevod Bulbulistana na francuski. Rukopis broj 596 - TF 153 - u polukonom je povezu i prilino oteen. L. 80 (18,5 x 13 cm), 11 redaka (14 x 7,5 cm). Pisan je neshom srednje veliine na grubom bijelom papiru, na kome ima vodenih mrlja. Rukopis je prilino oteen vodom. Ime autora i naslov djela nalaze se na listu 80a. Podataka o prijepisu nema, ali postoji nekakav datum 1239/1823-4 i mnogo nevanih biljeaka raznih lica. Kao posjednik je Husain-ef. Tuluy-zade (Ba., Popis, 268). M. Mali je koristio i ovaj rukopis prilikom rada na istoimenom djelu. Demal EHAJI

43

Bulbulistan
ejh-Fevzije iz Mostara

44

Napomena prireivaa: Ovo izdanje Bulbulistana prilagoeno je pravilima savremenog bosanskog jezika. Napomene oznaene zvijezdicom (*) sainio je autor prepjeva.

45

BULBULISTAN1
ejh-Fevzije iz Mostara

Na poetku, srce - kao bulbul mali puta svoj glas koji Uzvienog hvali! Zikir2 je posao njegove naravi; djelo dostojno ruinjaka ljubavi! Hiljadu kasida3 (oda) slave i hvale mogu se uti iz usta pjesnika Bulbulistana, pjesnika iskrenosti i vjernosti, koji, sa minbera Boanske jednoe punog vrline i dostojanstva, svojim veselim glasovima recitiraju i nude sjedinjenje danju i nou ljudima od duha koji poznaju sijela intimnosti i onima koji gledaju kroz prozore ruinjaka dvorca uzvienosti. Stihovi: Oni pjevaju Tvorcu umijea i stvaranja, od kojih Zemlja posta jedna ravan manja! Njegova silna Mo see na sve strane; s Njegove se sofre sva stvorenja hrane!

Bulbulistan - baa slavuja. Dolazi od rijei bulbul-slavuj i sufiksa stan, koji oznaava mjesto gdje se neto nalazi u velikoj koliini i broju. 2 Zikir (dikr) znai sjeati se, spominjati, razmiljati. U Kuranu se izriito nareuje zikir: Wa'dkuru'l-lahe dikran katiran (I spominjite Allaha mnogo). U tarikatu (kod dervikih redova) zikir predstavlja veoma vaan element u namazu (molitvi) i ritualu. Vid. Tarih-i tasawwuf dar `islam, t'a'lif dr Kasim Gani, Tehran, 1330., str. 357; Farhang-i mustalahat-i `urafa', ta'lif-i Sayyad Gafar Saggadi, Tehran, 1339., str. 187; R. A. Nicholson, Islam wa tasawwuf, Tehran, 1341., str. 84. 3 Qasida - dua pjesma od 13 do 95 stihova sa rimom aa, ba, ca itd., panegirikog, eleginog ili religioznog sadraja. Ova pjesnika forma je isto arapskog porijekla. Vid. J. Rypka, History of Iranian Literature, Dordrecht-Holland, 1968., str. 94.
1

46

Neka su Njegova Uzvienost i Njegovo Bie daleko od svega to je nisko i prezreno. Njemu hiljade mojih pjesama, koje ine sr radosti, i hiljade hvala koje su uzrok Allahove milosti, (izreenih) melodinim jezikom slavuja koji poznaju rjeitost, melodije i ritam perivoja iskrenosti, koji vode na put ljetnjeg dvorca Boanske upute i koji proizvode melodije nade u kuu milosti i zagovora (efa'ata).4 Stihovi: Oni pjevaju Mjesecu poslanikog zodijaka, spram ijeg je lica Sunce samo jedna zraka! Devet katova nebesa samo jedan ine list iz knjinice pojave mu, fine! Oni pjevaju eljadi mu i ashabima milim, koji su prvi putem njegovim hodili! Jednog dana sam proitao sa divljenjem i odobravanjem nekoliko listova iz knjige Baharestan, blagoslovljenog djela profesora pjesnika i mistika Abdurrahmana Damija (neka mu Allah posveti njegovu tajnu u svim vremenima). Sjetih se tada da je Bustan i Gulistan napisao Sadi, Baharestan Mulla Dami, Negarestan Kemal-paa Zade i Sunbulistan ejh uda (neka Uzvieni Allah posveti njihovu tajnu), i da je svaki od njih zasijao sjeme spoznaje u njivi molitve. Osnov vjere i kosmosa poiva na est stvari. U svakom sluaju, ovih pet knjiga trebaju Bulbulistan, jer pjesme slavuja stvaraju uivanje u proljeu, u bljesku rua i zumbula, u proticanju voda. Stihovi: Bubanj kraljice cvijea ne zatreperi dok bulbul melodiju svoju ne izmjeri! Bulbuli ne kliu nit se na to tue sve dok ne ugledaju trnje oko rue!
efaat (efa'at) - leksiki znai: moliti, traiti oprost i pomo za nekoga. U islamu, kao vjeri, podrazumijeva se zauzimanje poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem (Allah ga blagoslovio i mir mu podario) za svoje sljedbenike na Sudnjem danu. Vid. Enzyklopaedie des Islam, IV, 1934., str. 268.
4

47

I ovaj siromah, po ugledu na istaknute pjesnike i pisce, napisao je nekoliko listova u ovom stilu i na ovaj nain. Stihovi: Zavren je, evo,Bulbulistan moj, a ni od kog peat on ne dobi svoj! Tek Asaf5 jednu pohvalu mu dade, da rekne cijenu koju on imade! Samo je Ali junak!6 ime svoje nosi onog kojim se doba mu ponosi! Ime i slava od gospodara - lava za ije se vlasti pravda izvrava! Neka mu Uzvieni Bog podari pomo na oba svijeta, sauva ga od tuge i nesree. Neka njemu i njegovoj djeci podari dug ivot u okrilju Svoje ljubavi i milosti. Neka ga sauva od onoga to vodi u pohotu i alost. Stihovi: uda, Sadi i Dami - djela im velika nose ime njihovih izabranika: Bulbulistan od njih nije manje vryedan zato to ga krasi junak dian jedan! Stihovi: Baci pogled na moju Bau od bulbula; u njoj e pronai sto mirisnih ula! Ona je izvor ivota raspjevanih ptica; kajdu je nala u mudrosti mladica!

Asaf -legendarana linost, mudri vezir cara Sulejmana. Fevzi ovdje aludira na Hekim-oglu Ali-pau, tadanjeg turskog namjesnika u Bosni, kome on posveuje svoj Bulbulistan. Vid. uvod, biljeka br. 34. Kajda - (ar.) melodija
5 6

48

Bulbulistan je podijeljen na est poglavlja ili huldova.7 Svaki huld, po uzoru na Dennet, ukraen je razliitim drveem, raznobojnim liem, granama i granicama sa raznovrsnim cvjetovima. Svaki je dobio privlane boje i prijatne mirise. Na granama - slavuji melodinih glasova. Njegovi cvjetovi nisu podvrgnuti nepravdi sudbine. Njegovo lie se ne prosipa i ne opada pod utjecajem jesenskog vjetra, niti su grane rastuene nosei teret zimskoga snijega. Stihovi: Na sve strane - zelenilo blizu; lale i drvee - u pravilnom nizu! Pupoljci se rua krasno otvorili, Na vrhu grma bulbuli zauorili! Hiljadu glasova u jedan se svija, hiljadu pjesama, hiljadu melodija! Izdanci doli do svoje punoe, grane pokrivene zarudjelim voem! Pupoljci narcisa i rue se smiju dok se bor i empres povie njih viju! Bosioci iznijeli svoj svijeni struk; zumbul i eboj tek rastu u luk! Tamo je skup mudrih uenjaka; u tu bau ne ulazi divanija svaka! Evo ta traim od tih koji su se skupili u ovoj prijatnoj bai i onih koji etaju po ovom prekrasnom vrtu, koji je ist od trnja interesa i naknade: da uivaju u plodovima bae Fatihe,8 i kad god paljivo pogledaju, da se jednom dovom Bogu sjete vrtlara koji je prikratio svoj dragocjeni ivot odgajajui svaku biljku i koji je dao krv svoga srca njegujui svako stablo, i da kau: "Rob (Fevzi) odnjegovao je ovo drvee. Neka mu svakog asa stie pomo i nagrada Boija."

7 8

Huld - vidi biljeku br. 25 koja se nalazi u uvodu djela. Fatiha - prva sura Kurana.

49

PRVI HULD

Razvijanje skrivenih pupoljaka plemenitosti i zapah njihovih uzvienih parfema u organima mirisa slavuja, poznavalaca narodne pjesme. Radi dovoenja specijalnog vrtlara koji odgaja mladice, on je otvorio prvo poglavlje bae svetosti (vilajeta).1

Keramet2 Delaluddina Rumija3 Jednog dana Muhammad al-Bakri4 je prisustvovao dervikom obredu. U dubini sale u kojoj se drutvo nalazilo muziari su svirali. Jedan izmeu njih je razmiljao: "Svaki dan do kasno uveer ostajemo ovako (u sviranju) i molitvi da nismo u mogunosti pripremiti i osigurati sredstva za ivot naoj porodici. Radei ovako, postajemo robovi bijede i gladi: Stihovi: Ti zna da eni i onom to kmei pojesti i piti poriv je najprei. Ako ih nahrani, ti si miran tada; oni ti ne znaju ima - nema rijei.
Wilayat - doslovno znai provincija, oblast i svetost. Rije je izvedena od wali, a znai nestajanje roba u Bogu, stepen koji je odmah iza poslanika. R. A. Nicholson, Islam wa tasawwuf, 113; Farhang-i mustalahat-i `urafa, 442. 2 Keramet - neobina, nadnaravna djela i inovi evlija (bogougodnika), osoba koje ne tvrde da su Boiji poslanici. Djela koja ine poslanici i nazivaju se mugizat. Mistici smatraju oboje isto, ali da bi napravili razliku, nazivaju to keramet. Vid. K. Gani, Tarih-i tasawwuf, 112-131. 3 Vid. uvod, biljeka br. 4. 4 Muhammad al-Bakri (1493-1545) je komentator Kurana, mistik i afijski pravnik. Rodio se i ivio u Kairu, ali je dugo vremena boravio u Mekki. Pisao je djela iz podruja tefsira (komentar Kurana), islamske mistike i prava. Vid. Al-A'lam, VII, Kairo, 1954-1959.
1

50

Toga asa Mevlana prui ruke prema istoku, povue ih nazad i istrese sadrinu u def. Muziari ugledae hiljadu zlatnika, koji su bili tek izili iz kovnice. A zatim ree: Stihovi: Ej, aici, ej, aici, pretvorit u zemlju u safire! Ej, muziari, ej, muziari, zlatom u vae napunit' daire! Stihovi: Ne budi fukara, ne trpi neznanja; naui alkemiju savrenog stanja: Imuan e biti ako trepavicom skine prah sa praga u dvorcu Delala!5 Keramet Dunaida al-Bagdadija6 Jednog dana neki se ovjek predstavi Dunaidu nazvavi mu selam. - Neka je i na tebe Boiji spas ako si musliman - odgovori Dunaid. Muridi7 (dervii) posmatrali su doljaka koji je na sebi imao
Mulla Galali - iz konteksta se jasno vidi da se misli na Delaluddina Rumija. Gunayd al-Bagdadi je jedan od prvih mistika teoretiara u islamu. Umro je 298/910. On je konkretno postavio problem mistikog sjedinjenja i nestajanja u Bogu u svojim djelima: "Kitab at-tawhid" (Knjiga o Boijoj jednoi), i "Kitab al-fena" (Knjiga o mistikom nestajanju u Bogu). Gunayd je tu prostudirao uvjete koji vode u stanje nadegzistencije (baqa'). Njegov spiritualizam uvjetovan je polaritetom eriata i hakikata. Bio je protiv ekstremnih sufija, koji su zastupali ontoloku supremaciju hakikata nad eriatom. Doktrinu tawhida on je shvatao kao osnovno iskustvo mistikog jedinstva. Vid. Henry Corbin, Histoire de la philosophie islamique, Gallimard, 1964., str. 271-273; Mistique musulmane par G. C. Anawati et Louis Gardet, Paris, 1961., str. 34, 35. 7 Muridi (muridan) pl. od murid, doslovno znai: koji eli, trai. Kod islamskih mistika oznaava osobu koja se odvojila od svega to je osim Boga, odnosno ovjeka
5 6

51

zeleni ogrta i muslimansko odijelo. Meusobno su zapodjenuli razgovor: "Ve nekoliko godina viamo ovoga ovjeka kako se povlai u molitvu (itikaf)8 svakog mjeseca ramazana. ta znae ove rijei "ako si musliman" Dunaid je objasnio: "Ja nisam rekao da se on nije a povlaio u itikaf svakog ramazana" Stihovi: Ako mjesec vjere na nebu srca ne blista, ta e ti itikaf kraj Harema ista? Ko god spozna Boga na vjerskom je putu; vjerniku i nevjerniku odjea je ista! Ovaj ovjek ree: "Potovani ejhu! Vjerovjesnik (Muhammed, s.a.v.s.) je rekao: "uvajte se otroumnosti vjernika, jer on gleda Boanskim svjetlom!" - Da, rekao je. Ako ne vjeruje, pogledaj u njega - ree Dunaid. Stihovi: Ako Boiju svjetlost porie ti srce, ta je otroumnost - pogledaj u Sunce! Spomenuti ovjek obori glavu, a zatim je podie i ree: "Istinu si rekao. Vjerujem i svjedoim da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed njegov rob i poslanik" Zatim ree: "Sada sam se uvjerio da si na Pravom Putu i da je istina sa tobom."

koji trai savrenstvo i Boiju blizinu. Uenici - dervii jednog ejha (voe mistikog reda). Vid. Farhang-i mustalahat-i `urafa', 336. 8 I'tikaf - leksiki znai: povui se u ugao radi molitve. Meutim, najuobiajenija upotreba ove rijei je u znaenju povlaenje u damiju radi molitve zadnjih deset dana mjeseca ramazana (muslimanskog mjeseca posta). Vid. Islam Anksiklopedisi, 5 cilt, 2 kisim, Istanbul, 1950., 1233.

52

Stihovi: Ti si onaj ijeg izdisaja para crn kamen u biser skupocjen pretvara! Od Unzuru ilejhi vijest poslanika meni posta kao naunica bliska. "Otkako sam se rodio pa do ovoga trenutka bio sam hrianin. Uinio sam grijeh i iz straha od kazne, postao sam musliman. Ve nekoliko godina povlaim se u itikaf svakog mjeseca ramazana, ali u potaji sam oboavao idole" Stihovi: Trides't trea godina ve je na pomolu kol'ko sam se, tajno, klanjao idolu! Sad vidim da je aduz sve i jedan; odvojih se od njih, kajanju se predah! Dunaid (neka mu je posveena njegova tajna) obrati se derviima rijeima: "Pogledajte! ta je on imao od itikafa? Mnogo je osoba koje su obukle muslimanski kaftan, a krst nose pod pazuhom. Koliko je, opet, ljudi koji su svana stavili pojas kaluera i izvjesili krst, a u potaji svoga srca izvjesili su svjetiljku Boije milosti!" Stihovi: Slike u srcu ispred svih smrtnika lete; otar pogled i oko tek ih primijete! Karpuza neznanja me' drugim je varka; otrov znaju oni koje pecnu arka!

Unzuru ilejhi (ar.) -"Pogledaj u njega!" Aduz (ar.) - nemoan

53

Keramet Abu Umrana Vasitija9 (neka mu je posveena njegova tajna). Neki ovjek pria: "Bio sam na moru i doivio brodolom. Ja i moja ena smo ostali na komadu daske. Ona je rodila djevojicu. "edna sam," rekla je. "Nai mi slatke vode! Morska voda je slana." - eno! Ti dobro vidi da smo ostali na komadu daske! Odakle da ti donesem slatku vodu? - odgovorio sam joj. Stihovi: enska pamet je kratka - to pametan veli u vjeri i u poslovima njenim. I kad je od smrti jedna daska dijeli, od mua e trait' svilen tof bijeli. Poslije sam vidio Abu Umrana Vasitiju (neka mu je posveena njegova tajna) kako se pojavio u zraku i dao mi bokal od crvenog rubina vezan zlatnim lancem. Ree mi: "Uzmi i pij!" Uzeo sam bokal i napio se vode koja je bila hladnija od leda i slaa od meda. - Abu Umran! Kako i im si stigao do ovog stepena? - upitah ga. - Odrekao sam se svojih elja radi Njega (Boga) i zato mi je omoguio da u zraku letim - odgovori. Stihovi: Ako eli letjeti bez krila i perja, svoje srce oisti od strasti i elja. Sve napusti osim Njega, Jedinoga, pa sljedi put Istine, put Vladara tvoga!

Abu 'Umran Wasiti - nepoznat. Moda se to odnosi na Abu Bakra Wasitija koji je umro u Mervu 932. godine. Dobro je poznavao mistiku. (Massignon, Essai sur Les origines du Lexique tehn. de la Mystique musulmane), Paris, 1922., str. 811.

54

Keramet ejh-Abu-l-Abbasa10 (neka mu je posveena njegova tajna). Neki je ovjek doao kod ejh-Abu-l-Abbasa. Na sebi je imao zelen ogrta. Taj ovjek, koji je mogao imati izmeu osamdeset i devedeset godina, utivo i ponizno nazva selam. Prisutni su bili iznenaeni kad opazie da ejh ne odgovora na pozdrav toga blagoslovljenog starca, gariba,11 koji je doao da ga posjeti i tako mu utivo nazvao selam. Zato oklijeva da mu odgovori na pozdrav? Neki su ak pomislili da je ejh postao senilan od starosti. Stihovi: Mladi razum - dvorac od mramora fina; u starosti, on e biti ruevina! ejh podie glavu i ree: "Jevreju! Odakle si doao? Gdje ti je ostala pravinost? Zato srcem ne prihvati Muhammedovu, s.a.v.s. vjeru?!" Muridi se jo vie zaudie. Meusobno su govorili: "Ovaj starac je musliman, juer smo ga vidjeli u damiji!" A jedan izmeu njih dodade: "Prije etiri godine vidio sam ga u Mekki12 kako ini tavaf13 (obilazi Kabu)." Stihovi: Oku jednog srca ne moe se skriti kako se nevjernik vlada uznositi!
10

ayh Abu'l-Abbas - budui da ime nije donijeto u cijelosti, ne zna se na koga se odnosi, jer ima vie mistika sa imenom Abu'1-Abbas. Meutim, najvjerovatnije je da se odnosi na Abu'1-Abbas al-Nihawendija, uenika i, kasnije, ejha Gafara Huldija. Nafahatu'l-'uns, str. 164. 11 Garib - leksiki znai daleko od domovine, stranac, neobian. Izraz je i kod nas uobiajen, ali vie u smislu jadnik, bijednik. 12 Mekka - grad u Saudijskoj Arabiji u kome se nalazi Kaba, sveti hram muslimana. 13 Tawaf - sedmerostruko obilaenje Kabe, koje ine hadije. Kao kult starih Arapa, igrao je vanu ulogu, a postojao je slian ritual i kod starih Perzijanaca, Indijaca i Rimljana. Ovaj obred prihvatio je i Muhammed, s.a.v s., i postavio ga kao islamski ritual za hodoasnike Mekke. Opirnije vidi: Enzyklopaedie des islam, IV, str. 761.

55

Nema fajde nositi islamsko odjelo, a u srcu krsta prikrivat raspelo! Pokraj Bejtullaha ta e miskin nai ak' iz Kabe srca mu vjeni nur ne zrai! - Govori, ne stidi se! - obrati mu se ponovo ejh. - Vrijeme stida je prolo. Sada je doba iskazivanja Boije jednoe. Starac poe da plae i da se kaje govorei: "Nema drugog Boga osim Allaha, Muhammed je Boiji poslanik." Stihovi: ta da kaem sada u prisustvu tvome kad sav ivot bijah u stanju bezbonome?! Od koje sam vjere niko nije znao; da sam musliman svak' je pomiljao! Al' ja u svom srcu rastadoh se s vjerom premda vjernikovu odjeu sam der'o! Danas stie vjesnik to uputu daje; za sva runa djela od srca se kajem! Od njeg oti' neu, na prag kad ti padnem, ostatak ivota to mi Bog ga dadne! Ozvat u se im me tvoj pogled pozove; ja sam spreman sluat tvoje emerove! Keramet Ahmeda Serahsija14 Pitali su Ahmeda Serahsiju (neka je posveena njegova tajna): "Kakve keramete evlija si vidio?"

Emerovi (ar.) - naredbe Ahmad Sarahsi - roen u Sarahsu (Horasan), bolje poznat pod imenom "Tilmid alKindi" (Uenik al-Kindija). Napisao je mnogo djela. Bio je blizak halifi Al-Mu'tadidu, kome je bio uitelj. Zbog odavanja tajne koja mu je bila povjerena, baen je u zatvor i pogubljen. Huart, Litterature Arabe, Paris, 1923., str. 281.
14

56

Serahsi odgovori: "Dok sam bio murid u poetku, otiao sam u polje da se oistim. Traio sam dugo kamenje i nisam ga pronaao. Na kraju, pade mi pravo u ruku jedan kamen iz zraka. Pogledao sam ga. Bio je to dijamant vei od golubijeg jajeta. Oistio sam se njime, a onda ga bacio. Stihovi: Ukrasi vremena, ove starice, kod dobrih ljudi samo slue da se njima oiste, ne vrijede nizata drugo. Sva dobra koja se skupljaju uz veliki napor i brigu, smjetena su u nunicima za potrebe dervia.

Keramet ejh Jusuf irvanija15 ejh Jusuf irvani (neka mu je posveena njegova tajna) pria: "Na ovom prolaznom svijetu odrekao sam se svih elja, ali se nisam mogao odrei da jedem ipak. Jednog dana ispeo sam se na vrh jednog brda. Tamo sam vidio ovjeka na ijem su se elu blistale svjetlosne zrake. Meutim, neka bolest ga je zahvatila toliko da nije mogao ustati na noge. Prioh mu i rekoh: "Stare! Vjerujem da, milou Boijom, moja dova biva usliana. Ako eli, pomolit u se i za tebe da ozdravi: - Ako je tvoja dova primljena kod Boga kao to kae, moli Boga da te oslobodi strasti jedenja ipka. Stihovi: Ne hvali se da si svoju strast odgurn'o, jer to se ne ostavlja bez kahara crnog! Stablo strasti nije lahko iupati kad mu korjen srce duboko zahvati!

ayh Yusuf irwani (um. 1722.). Rodio se u irvanu, a postao slavan u Medini. Napisao je vie djela iz oblasti islamskog prava. Al'A'lam, VI, 2. izdanje, 283.
15

57

Keramet Ibrahima Havvasa16 (neka mu je posveena njegova tajna). Bio sam u Bagdadu - pria neki starac - i sjedio u damiji u drutvu siromaha. Nekoliko dana nismo dobili nita ni za jelo ni pie. Od gladi smo izgubili i strpljenje i snagu. Stihovi: Teko je srcu u velikoj bijedi; jo je tee bjedu podnositi dedi! Najzad smo otili kod Ibrahima Havvasa da neto zatraimo. Kad nas opazi, ree: "Zna li Bog to to vi traite?" - Da, zna - odgovorismo. - utite! - dodade zatim. - Ne obraajte se ljudima i ne traite od drugoga! Stihovi: Nemoj se brinuti za svoju nafaku! to pod elom pie, sti' e duu svaku! Sve to tebi treba ti od Boga trai; ko je od Njeg dometniji, asniji i drai? Stihovi: Ko saburli podnosi bijede oskudicu taj e prije pronai iz gajba riznicu! Zapisano stii e te, nje izgubljeno! On ti alje nafaku sa svakim vremenom! Ptiice u zraku o nafaci zbore: ko im alje hranu u male kljunove?
16

Ibrahim Hawwas - samo se spominje u djelu "Tabaqat-i suhyya, ta'lif i Hagen Abdullah Ansari", Kabul, 1341., str. 59, 183, 243, 246, 250, 406. Rodio se u Bagdadu. Umro je 191. godine. H. Bio je veliki mistiki pjesnik i voa mistike kole u Horasanu (Iran). Massignon, Essai..., i 241. Domet (tur.) - dareljiv, iroke ruke

58

Kad smo izili iz ejhove kue, opazismo jednu osobu sa kesom u ruci. On nam ree: "Gdje ste bili? Dugo sam tragao za vama!" Svakom od nas dade po deset zlatnika. Nestao je onoga asa kad nam je podijelio zlatnike. Stihovi: Oni to uvaju te riznice teke evljama17 njihovo srdace natee! Ko evliji podari kapcu zadovoljstva imuniji bit e, Vinjega mi Tvorca, a koji ih kori, On e ga odbacit; takav nee moi Pravog Puta nai! Keramet Zunnuna Misrija18 (neka mu je posveena njegova tajna). Neki je dervi zbog gladi pobjegao iz Belha19 i doao u Egipat. Otiao je da posjeti Zunnuna. On ga upita: "Odakle si doao?" - Iz Belha - odgovori. - Radi ega? - primijeti Zunnun. - U naim krajevima ve nekoliko godina ivot je postao teak ree - a u svom selu imam enu i dijete. Doao sam da im pribavim sredstva za ivot.
Awliya' (evlije) od wali (bogougodnik), kako je objanjeno kod izraza wilayat. Du'n-nun al-Misri je Kopt iz Nubijske pustinje. Slovio je kao filozof, alkemist i mistik. Ostavio je izvjestan broj sentenci, anegdota, i parabola koje spominju kasniji istraivai. Uivao je reputaciju duhovnog uitelja. Po R. A. Nicholsonu, on je prvi uveo u islamsku mistiku neoplatonske elemente, razvijao teorije 'etapa' due, kao i ideje o gradaciji koju one nose. Njegove teorije su kasnije razraivane i usavravane. Umro je 245. h. Vid. Mistique Musulmane, 27; R. A. Nicholson, Islam wa tasawwuf, str. 10, 17, 55, 65, 77. 19 Belh - grad u Horosanu, juno od rijeke Oksusa.
17 18

59

- Derviu, - ree Zunnun - zar u tvojoj zemlji nisi stekao nikakvo znanje ni vjetine koje bi ti pomogle i udovoljile tvojim potrebama? - Imao sam jednu mahanu. Bio sam siromaan - na to e dervi i zato mi nijedno nije koristilo. Stihovi: Dok bijah u bijedi, na cijelome svijetu po velikoj pravdi i po merhametu ja nemadoh Jednog svojega akrana. Kod tih niskih ljudi, sa hiljadu znanja ne vrijedi nisi li imunoga stanja! Zunnun mu dade etiri novanice i ree: "Derviu! Upotrijebi ove novie za opskrbu svoga djeteta i ene i vrati se u svoj zaviaj." Dervi uze ta etiri novia i vrati se u Belh. Troio je do kraja svoga ivota, i tome nije bilo kraja. Stihovi: Kad za svoje stanje kae vidovitim, ne tuguj zbog bijede, imuan e biti. Ak' iskreno slui na pragu dervia, tebe eka stolica Darija najvia! Stihovi: Dalekovid ovjek kao sunce sija u dvorcu gdje srea veselje ispija! Sto hiljada tajni on zna alkemije jedan atom kako od nje da dobije!

Akran (ar.-tur.) - prijatelj, drug.

60

Keramet Selmana Farisija20 (neka je Allah zadovoljan njime). Jednog dana nekoliko drugova poslanika Muhammeda posjetili su Selmana Farisija i sjedili u njegovom drutvu. Selman stavi au vode za pie nasred (stola). aa poe da spominje Allaha tako da su svi prisutni uli i ostali zapanjeni. Stihovi: Koga vidi da srcem Allaha spominje znaj: on je stalno u zanosu s Njime! Ko leptir sagori u aku prema Njemu pa se nadaj Njegovoj milosti u svemu! Stihovi: Dovoljan je uzdah - ko mu za cilj znade da njegova elja smjer nov zaimade; I crepulja moe dragulj da postane kad takvoga pogled na tu glinu pane. Stihovi: Kad spomene Boga, trunica malehna blistanjem ljepote bude ukraena! Zikir onog koji Allahu biglie svjetlom na derede uzdie ga vie!

Salman Farisi je drug Boijeg poslanika Muhammeda i veoma popularna linost muslimanske legende. Umro je 36. H. Legenda mu pripisuje dug ivot. Vid. Enzyklopaedie des Islam, IV, 124, 125. ak (ar.) - ljubav prema Uzvienom Allahu delle anuhu.
20

61

Keramet ejh-Mahmuda Iskenderija21 (neka mu je posveena njegova tajna). Asmai22 pria: "ejh Mahmud se razbolio. Odem da ga posjetim. Vidjeh na njemu pokriva od suhih grana. Pomislih: "Srce! Vidi ime se zadovoljavaju Boiji miljenici." Stihovi: Nekim robovima ukraj zemnog ara dovoljna je jedna hasurica stara; ne haju za blagom, djecu rasturili; isto srce - to ih, same, razgovara! Toga trenutka me ejh pogleda i ree: Asmai! Odstrani tu nisku misao iz svoga srca! Svemogui i Uzvieni Bog je pun milosti. Ako Ga zaista voli, ukrasi i rasko ovoga svijeta i nee ti nanijeti nikakvu tetu kao to nisu ni poslaniku Sulejmanu23 (neka je Allahov mir na njega). Stihovi: Nema straha ako evlije blijede na divanu prekrasnom ponekada sjede u njihovim srcima ak hakiki gori; ali poto Uitelj oba svijeta zbori: "El-Faqru fahri, i tri hurme jede, to je dunost i onima koji njega sljede.

ayh Mahmud Iskandari - nepoznat. Asma'i (Abu Sa'id Abd al-Malik b. Kurayb al-Asma'i, 126-216. H. (istaknuti je sakuplja blaga stare arapske knjievnosti i duhovnog ivota. Vid. Encycloedie de l'slam, Nuvelle Editione, I, str, 739-40. 23 Poslanik Sulejman je poznat kao historijsko-legendarna linost pod imenom Sulejman Mudri. Spominje se i u Kur'anu, ali samo kao Boiji poslanik. Vid. Enzyklopaedie des Islam, IV, 561-63. ak hakiki (ar.) - Istinska ljubav, ljubav prema Allahu d.., za razliku od aka medazija, ovozemaljske ljubavu prema dragoj. El faqru fahri (ar.) - "Siromatvo je moj ponos" - hadis Muhammeda a.s.
21 22

62

Keramet - Kamen postaje dragulj Neki ejh (neka mu je posveena njegova tajna) donio je svojoj kui jedan kamen sa obale neke rijeke. Bio je simetrian, okrugao i proporcionalan. Kad god bi spominjao Allaha, okretao bi onaj kamen meu prstima. Tako je prolo nekoliko godina. ejh je imao kerku koja je bila prispjela za udaju. (Jednog dana) njena majka ree ejhu: "Eto, naoj kerki je vrijeme da se uda. Potrebna joj je oprema. ta kae na to?" - eno! Ti dobro zna - odgovori ejh - da etrdeset godina nisam nita radio nego ponavljao "Nema drugog Boga osim Allaha: Ve nekoliko godina nisam vidio ni dirhema24 ni dinara. Pa odakle onda da joj nabavim opremu?" Stihovi: Udaju, ruho, mlddu sa djeverom... ne trai od mene, ti sa slabom vjerom! U ovome manastiru zida ruevnoga ja samo za tespih znadem jednog Boga! Rezil e me ljubavi prema Njemu strti, kad postajem kugla koja se zavrti! Ak' od mene trai srebra ili zlata, cijena im je kod mene vrjedna crnog blata. Pita li da li mi dunjaluk srce mami, za moju je duu on ko zindan tamni. Dadoe mi prijesto za zemaljsko ie; sabur mi je kruna, siromatvo ie!

Dirham (pl. darahim) je drahma (16 karata ili 3,12 grama). Kao moneta, dirham se naziva jo i gro, kopjejka. Arapi su je preuzeli od Sasanida, perzijskih vladara u sedmom stoljeu. Vrijednost joj se mijenja. Vid. Encyclopaedie de l'Islam, II, 328329. Zindan (perz.) - tamnica.
24

63

- Velikanu siromaha i bijednika! - uzviknu njegova ena. - Nee se niko oeniti s naom kerkom bez opreme. - eno! Posjedujem samo ovaj rijeni kamen - na kraju ree ejh. - etrdeset godina je moj nerazdvojni drug. Kad god bih spominjao Allaha, okretao se meu mojim prstima. Evo, uzmi! Ako ti daju neto za nj, prodaj ga. ena uze kamen, pogleda ga i opazi da je postao sjajan uslijed trenja i okretanja. Odnese ga na bazar i stavi pred jednog draguljara rekavi: "Gospodine! Kupi ga ako ti treba i pravo reci koliko vrijedi?" Draguljar se zagleda u nj i ree: "Ovo je dragulj kome do sada nisam vidio slinog. Koliko trai za nj?" - Imam jednu ker - ree mu - i za njegovu vrijednost elim da joj kupim opremu. - I jeftino i skupo, sve to eli, ima kod mene. Kupi sve to ti se svia. ena je uzela sve to joj je trebalo za opremu njene keri i, uz to, dade joj jo hiljadu zlatnika. Stihovi: Crni kamen u rubine evlija pretvara; to je milost i beriet mudrih poglavara! To im nije udo, ve priznanje dara! Kad bi htjeli, oni s kraja na kraj ara prah bi pretvorili u san draguljara.

64

Keramet Sadruddina iz Konje25 (neka mu Allah posveti njegovu tajnu) - Indijski car je poslao mnogobrojne darove vizantijskom vladaru, meu kojima se nalazio dragulj kome nije bilo slina. Car ree: "Ako stavim ovaj dragulj u riznicu, ko e znati da sam dobio jedan takav dragulj?" - Napravit emo jednu zlatnu posudu - rekoe dvorjani - i objesit emo je na stropu tvoga divana (sale za sjednice) tako da ga svi vide. Stihovi: U raskonoj palai ti nek visi plejada, biserna, okrugla kao niska mala! Ko je bolji od tebe na ovome svijetu? Ime ti je Sjena Vlasnika Delala! Dovedoe jednog zlatara i dadoe mu uputstva. Zlatar stavi dragulj u mahramicu, ija tri ugla prihvati, a da ne uzme etvrti. Dragulj je pao pred cara, koji naredi rizniaru da ga stavi u trezor. Zlatar poe svojoj kui i stavi mahramicu na zemlju. Pogleda, u njoj nema dragulja. Istrao je brzo vani i mnogo traio, ali ne nae. Stihovi: Zadesi me bol pa sam tol'ko tuan da u preseliti a ni kriv ni duan! Ko e povjerovat u brige to tite; Bo'ja mi je milost samo utoite!

Sadrud-Din iz Konje je istaknuti mistik, uenik Muhyud-Dina ibn Arabija i lini prijatelj Delaluddina Rumija. Napisao je brojna djela iz razliitih podruja islamske znanosti, naroito tefsira (komentara Kurana) i hadisa (tradicije). Vid. E. G. Browne, A Literary History of Persia, II, Cambridge, 1951., str. 489, 495, 500; Nafahatu'l-uns, 555-57. Delal (ar.) - (Allahova) veliina.
25

65

I svojim prijateljima ree: "Desio mi se takav sluaj od ega je jedini spas bjeanje u zemlju nitavila." Stihovi: Od maa sudbine ja zadobih rane koje l'jee daske koso poredane! Ni kod koga l'jeka, ni sa koje strane, ve melek Azrail nevidljiv da bahne! - Preplaeni jadnie! - ree jedan izmeu njih.- Istina je to si rekao, jer je teko osloboditi se zamke careva. Takav biser ne postoji u ovim krajevima i ne moe se nai. Ako bi se i pronaao, za njegovu vrijednost treba bezbrojno blago. Stihovi: Od opake vlasti spasa ako ima, nai e ga samo s Bo'jim milostima. Nitavilo ta je nee upoznati delatova sablja kada te prekrati! Jedan drugi izmeu njih ree: - Nemoni ovjee u borbi protiv nepravde neba, ja u ti rei jedan lijek. Ako tu ima uope pomoi, od toga moe da bude, inae, ni od ega drugog ne. U naoj zemlji se nalazi vodi na putu carstva upute, svjetiljka svetosti, lua vilajeta. To je Sadruddin iz Konje. Idi i izloi mu svoj poloaj, moda e te pouiti neemu. Stihovi: Ako tvoje srce prima svoga l'jeka, on e biti iz baule svetog vilajeta. Evlija je lijenik od srdaca vini; ako ima ljeka, od njega e stii!

Baula - drvena sehara.

66

Taj tuni ovjek i ucviljeni garib die se i ode kod Sadruddina (neka mu je posveena njegova tajna) i izloi mu svoj teak poloaj. Sadruddin ree: "Tuni ovjee, ne budi potiten! Donesi mi aku zemlje!" ovjek donese zemlje i stavi pred njega. Sadruddin pomou pljuvake napravi blato i dade mu oblik lopte. - Je li bio ovoliki? - upita. - Da, - odgovori ovjek - bio je toliki. Sadruddin stee prste, malo zastade, zatim ih otvori i dade kuglicu zlataru. On pogleda i to je bio dragulj koji mu je car povjerio. Obradova se, poljubi mu istu ruku i ree: Stihovi: ime da ti sluim? Sve do smrti svoje ja u ispunjavat' zapovjedi tvoje! Ti e nareivat, a ja na tvom pragu bit u rope koje vri slubu dragu. Ni od kog ne doe dobrota tolika, a da naknada joj ne bude velika! ta da inim, kako i sa kakvim radom da se darodavcu oduim prikladno? Da sam kuluio hiljadu godina, opet ne bih stek'o ovakvog rubina! U poetku bijah jedno sitno zrnce, a sada sam veliko, blistajue Sunce! Radostan, sa osmijehom na usnama, doe u drutvo svojih prijatelja, koji ga upitae: - O, lieni sofre svijeta, neizljeivi od vrue groznice, bola i patnje, emu te je pouio Sadruddin i ta ti je pokazao? - Dao mi je dio sofre vilajeta - odgovori - i oslobodio me vrue groznice tuge i klonulosti, oslobodio me srdbe nepravednog cara! - A 67

onda stavi dragulj pred njih i ree: "Evo onoga to sam traio!" Svi ostadoe izbezumljeni i upitae: - ovjee koji si predmet panje mudraca, ti kome su podarene riznice kerameta, da li je to dragulj koji si bio izgubio ili neki drugi?! - Ovo je dragulj - ree im - koji je Sadruddin napravio od bezvrijedne ilovae. Svi su povjerovali da je Sadruddin stigao do takvog stepena da jednim polupogledom nitavnu ilovau pretvara u skupocjeni dragulj. Stihovi: Sve to zaeli Boji miljenie, lahko ili teko, on do njega sti' e! Njegovo je bie izraz Budi, - biva! ; razmisli o tome ako jekin ima! On svaki trenutak vidi "Budi - biva" straga - sprijeda kao to se u zrcalu njegov lik ogleda! Zlatar napravi jednu posudu od istog zlata za ovaj dragulj i odnese caru. im vidje dragulj, zaudi se. "Gdje li je on naao ovaj dragulj?" I dvorjani su se iskupili i promatrali ga. To je bio dragulj koji je bio doao od cara Indije kao poklon. Car, u gnjevu i srdbi, obrati se zlataru: - Kradljive carskih trezora, voo drumskih razbojnika, iz koje riznice si ukrao i odakle si donio ovaj dragulj? Ako kae istinu, moda e se spasiti, inae, ne! - O, care, Osvajau, ponosu bogobojaznih, to je dragulj koji si mi dao da za njega napravim vazu. (Tada) car naredi rizniaru da donese onaj dragulj koji je bio pao pred njega i ree:

Jekin - (ar.) - najvre vjerovanje.

68

- Uzurpatoru, evo dragulja koji si izgubio! - Plemeniti care, - povika zlatar - ako kaem istinu, vi opet neete vjerovati? - Naprotiv, - ree car - ako kae istinu, zato ne bih vjerovao? - Plemeniti care, koji zna ta je keramet i spoznaja, ovaj dragulj napravio je Sadruddin, milou Boijom, od nitavne ilovae! Car nije mogao da kae: "Lae, nego izjavi: "Istinu si rekao! Nema mnogo kerameta ovakve vrste!" On zlatara ogrnu sveanom odorom i dade mu dvije hiljade zlatnika. Stihovi: Pogledaj u daha evljina tajne; suhu glinu on pretvara u rubine sjajne! Oni su bez hille, mrnje Kijanida26 koji prate ljude bez srama i stida. Keramet Haririja27 (neka mu je posveena njegova tajna). - Neki je car poeo graditi damiju i potroio mnogo blaga. Jednog dana javie caru da je dovrena. Car se obrati prisutnima rijeima: "Ova uzviena damija je veoma lijepa i, ako Bog da, ona e nama biti zalog na buduem svijetu." - Da, zaista - svi potvrdie. - ta ima od toga bolje na ovom i buduem svijetu? Jedino je utio ejh Hariri koji se nalazio meu njima. Car je primijetio da ejh nije nita rekao u toku razgovora i zato mu se posebno obrati rijeima: - Potovani ejhu meu siromasima i bijednicima, ta ti misli o tome? ta veli?

Hilla (ar.) - varka Kiyanidi su mitski vladari Irana. 27 ayh Hariri - nepoznat.
26

69

ejh ne odgovori, a car ga ponovo upita isto. ejh ree: "Care! Od Uzvienog Boga doao nam je vrst dokaz: "Neka ne pridruuje (ovjek) nikoga u oboavanju svoga Gospodara." Stihovi: Ako gradi sa srca damiju prostranu, to ti je najbolje na Sudnjeme danu, a ako joj ilovau mjea s licemjerstvom, od nje samo bol e imat' i prokletstvo! ejh napusti drutvo, zbog ega se car mnogo naljuti i naredi svome veziru da ga pogubi. - Pravedni care, - ree vezir - ejh Hariri je, bez sumnje, jedan od Boijih evlija. Kako da ga smaknem?! To ne rade razumni ljudi! Stihovi: Ne gledaj poprijeko i s ljutnjom golemom cara koji Kraljevstvu je blizu Uzvienom! Posluaj me, care, ako razum ima: propast tvoje moi ima na ustima! Ako on to samo rekne pa zauti, Bog e to uiniti u istoj minuti! - Iskusni veziru, ti tako misli - ree car. - A ja mislim da taj ovjek nema ni traga od kerameta i vilajeta! - Kremu careva, odabrani vojskovoo! - ree vezir. - Lahko ga je isprobati. Mi emo napraviti jednu probu i ako ne bude kako sam rekao, dunost mi je da ga pogubim. Stihovi: Ne eli li neugode, razmisli ta ini; ko god uri, jednom kajui se kinji! Spas e nai samo u mudrim djelima! 70

Ne boji se razmiljanja ko dokaze ima! - Ponosni mislioe, ime emo ga isprobati? - upita car. - Obui emo jednog ovjeka u mrtvaki pokrov - odgovori vezir - i stavit emo ga u tabut i odnijeti na musallu28 (sobu za namaz). Niko, izuzev mene i tebe, ne treba da zna da li je mrtav ili iv. Rei emo ejhu: "Klanjaj mu denazu!29" Ako bude znao da je ovjek iv, nema sumnje, on je evlija, a ako ne bude znao, odrubit u mu glavu pred musallom. Tako su ovjeka primili i stavili u musallu. Rekli su ejhu: - Ovaj nesretni garib oporuio je da mu ti klanja denazu. ejh ree: - Dobro, ali - da li da je namijenim ivom ili mrtvom? - Kakve su to rijei? ta hoe time da kae? - ree vezir. - On je mrtav. Kako da namijeni namaz ivom? - Vi bolje znate - ree ejh i pristupi naprijed izgovorivi "Allah je najvei" Prisutni su slijedili za njim i obavie denazu-namaz. (Kad se namaz zavri), vezir ree: - Neuki ejhu, ranije sam imao bolje miljenje o tebi - ree vezir - ali ti takav nisi bio. - ta si to mislio? - upita ejh. - Taj ovjek koji se nalazi u tabutu zamotan u efine nije mrtav nego iv - ree vezir. - Ne, nikako! Pogrijeili ste! - ree ejh. - Onoga asa kada sam prvi put izgovorio "Allah je najvei", Allah mu je uzeo duu.

Musalla i musalli je mjesto za namaz. Denaza (ganaza) su posmrtni ostaci i tijelo umrlog, a i molitva koja se obavlja posmrtno prilikom sahrane.
28 29

71

Ljudi se skupie oko mrtvaca, skinue efine i uvjerie se da je stvarno bio mrtav. Svi su ostali zapanjeni. Stihovi: Ne okrei neuljudno halku na vratima onih to su obasuti Bo'jim nimetima! Ti to optuuje, boj se silnog Boga: moe glavu izgubiti zbog ovog dobroga! Ako te prokune srce koje strada, ni kamen na kamenu nee ostat' tada, A tvoju e palau utabati staze, il' e biti bunjite koje obilaze! Vezir mu pade pred noge i ree: - O, ti koji sjedi na poasnom mjestu palae vilajeta i na prijestolju dvorca kerameta, mi smo uinili, ti nemoj! Mi od tebe traimo oprost i naklonost! - ovjee, vama je oproteno! Idi i reci svom caru - ree ejh da postoji i Allahov divan (sud), a smrt je predsjednik njegov. - A caru uputi ovaj tardi-i band,30 iji poetak glasi: Stihovi: ta je to to te na prolaznom svjetu veseli? udno! Do kog cilja stie, jadi te ne sreli? Na taj upit odgovor ja spoznati elim! Zamislimo da si Husrev31 naih dana bijelih,

Nimeti (ar.) - blagodati. Tardi-i band je vrsta pjesme, podijeljena na strofe u kojoj se izmeu strofa ponavlja stih koji nazivaju targi' band. To je, zapravo, refren koji se sastoji od dva rimovana polustiha. Vid. Al-Mugam fi ma'ayiri aar-i'aam, ta'lif-i amsu'd-Din Muhammad b. Qays al-Razi, Paris, 1909., str. 400-1. 31 Husrev I Anuirvan je veliki perzijski car iz dinastije Sasanida. Vladao je od 531. do 557. godine p.n.e. Vodio je dugotrajne ratove protiv Vizantije, Arapa, Indije. Proveo je znatne reforme u dravi. Pomagao je nauku i knjievnost. Kod njega su nali
30

72

onaj kome pokori se svijet vascijeli32 Da si sin neba , Hakkan33 ili Rustem34 zreli, da si Behmen35, il' Feridun36, Dahhak37 okorjeli, Ili Demid38, najvei u iranskoj eri, ti zna bolje neg' ijedan starac os'jedjeli da podl'jee odredbi: "Sve e opepelit"! Ti e zanijemit' kad moradne selit; otac ti je Adem, samo Bog je velik! Zaboravko, znaj da je tvoje tijelo nastalo od jednog zameia bijelog! - Kad su ovi stihovi stigli caru, mnogo se kajao, a ejh je nestao iz toga kraja. Niko nije saznao ta se dogodilo i gdje je otiao. Kratko vrijeme poslije toga i car je umro. Stihovi: Nemoj mislit' da postoje oni koje gleda;
utoite posljednji neoplatonci kada je car Justinijan zatvorio filozofsku kolu u Atini 529. godine. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, III, 1947., 69. 32 Aleksandar - misli na Aleksandra Velikog, sina makedonskog kralja Filipa i osvajaa Perzije. Vid. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, I, Zagreb, 1946., 66. 33 Haqan - arapska transkripcija carske titule za turske kanove (Kaghan). 34 Rustam je legendarni junak Perzije, sin Zala. ivio je u VI vijeku pr.n.e. u Sedistanu kao princ. Vodi porijeklo od Damida. Oslobodio je Kay Kausa (Gutaspa) iz zarobljenitva kod Arapa, odbio invaziju Turanaca. Meutim, tada je pao u nemilost, jer je odbio da primi vjeru Zaratustre. Poginuo je prilikom jedne ekspedicije protiv Indije izdajom njegova brata egada. Vid. Firdusi, Rustam i Suhrab (Odlomak iz ahname), preveo dr. Fehim Bajraktarevi, Beograd, 1928., uvodni dio. 35 Behmen je legendarni kralj Perzije, sin Isfandijara. 36 Feridun je oslobodio iranski narod tiranije Zahhaka Asirskog. Za perzijske muslimanske pjesnike on je bio model i primjer velikog vladara. Bio je esti vladar dinastije Pidadija, mitskih kraljeva Perzije. (ahnama, I, 85-163). 37 Zahhak (Dahhak) je car koji je doao iz Arabije i uzurpirao prijesto Perzije. Bio je neprijatelj cara Perzije Damida. Njega je pobijedio Feridun, neak Damida. Poznat po svojim svirepostima. 38 Dem ili Damid - u Avesti Yina, svjetski car perzijske epopeje. Kullu ejin Halikun (ar.) - Sve to postoji, propast e! (Quran, 28:88).

73

mnogi ovdje dodoe, da im broja ne zna, a onda se sakrie, jadni, potlaeni! Koliko je careva, gladnih i uenih ovdje dolo pa otilo u prikrajak greblja ne naavi jedne mrve milosti sa neba!

Keramet Abu'l-Husaina Tajnatija39 - ejh Abu'l-Husain Iraqi40 (neka mu je posveena njegova tajna) pria: - Otiao sam u posjetu Husainu Tajnatiju. Kad je dolo vrijeme oprotaja, iziao je sa mnom do vrata damije i ree mi: - Znam da nisi nita jeo, ali uzmi ove dvije jabuke. Uzeo sam ih i uputio se u svoj kraj. Putovao sam tri dana i nisam bio jo ogladnio. etvrti dan sebi rekoh. "ejh mi je dao dvije jabuke. Sad u ih pojesti." Izvadio sam ih iz depa. Tada opazih jednog siromaha kako lei bolestan, pokriven ilimom i uzvikuje: "Srce mi eli jabuka!" Dao sam mu te dvije jabuke. Stihovi: Biti u tuini - tegoba je ljuta, a dvaput su tee bolest i bijeda! Allah prua pomo sinovima puta, jer bez nje bi putnik presvisn'o od jeda! etrdeset-pedeset koraka sam se bio udaljio od njega kad mi sinu misao da mi je ejh dao te jabuke za bolesnika.

Abu'l-Hasayn Taynati je porijeklom iz Taynata, sela nedaleko od Kaira. Bio je istaknuti sufija. Umro je 349/960. Vid. Nafahatu'1-`Uns, 233; Nicholson, Islam wa tasawwuf 248. 40 Abu l-Husain 'Iraqi - nepoznat.
39

74

Stihovi: Kerametom smatraj sve to j' od evlija; prijestolje im tajni miso ne obvija! Vratih se da upitam onog dervia ko je i iz kojeg je kraja. Dooh tamo, ali ga ne naoh. Stihovi: Lijek za siromahe i prosjake jadne vidoviti lijenik moi e da dadne! Niko drugi - jer je takav zakon u mudrosti! Ti pometi prag elom poslunosti pa e pt' se na deredu Njegove bliskosti!

Keramet (ar.-tur.) - nadnaravna djela koja ine evlije, za razliku od mudiza koje ine Boiji vjerovjesnici.

75

DRUGI HULD

Satkan od finog lia punog ljepote i ukrasa, svaki ini riznicu pouke za ljude obdarene razumom. Baovan ruinjaka ljubavi (prema Allahu) otvorio je vrata bae mudrosti. Mudrost - Car i as smrti Neki car sakupi sve uenjake i mistike svoga carstva i ree im: - Znate li zato sam vas pozvao? - Ne znamo - odgovorie. - Pozvao sam vas - ree im car - da mi kaete koliko u jo godina ivjeti na ovom svijetu. - Izabranie pametnih i kremu plemenitih, da smo znali - rekoe - takvo neto, mi bismo se obavijestili o naoj vlastitoj smrti, da li je na ivot kratak ili dug. Stihovi: Niko osim Boga ne zna kraj ivota ni bolesnom ija dua je u grlu niti leu to je vrati obamrlu! orav pos'o! Ti uzdahni: Allah, ya, Hu! - Ako me ne obavijestite, - ree im car - malo e vas se spasiti od moje velike moi. Meu njima je bilo nekoliko osoba koje su poznavale astrologiju. One rekoe:

76

- Pravedni i slavni care, ako prihvati, mi emo te obavijestiti o pojedinostima tvoga ivota i smrti. - Recite, prihvatit u sve to kaete - ree car. mu: Traili su rok od nekoliko dana i, shodno njihovoj nauci, rekoe

- Dalekovidni care, ne boj se! Uzvieni Allah zna istinu. Prema tvojoj zvijezdi, ivjet e jo dvadeset godina. - Od kakve u bolesti umrijeti te godine u kojoj e se zavriti moj ivot? - upita zatim car. - I o tome me obavijestite. - Posljednje godine kada pada vrijeme tvoje smrti - odgovorie mu astrolozi - ugrist e te korpion od ijeg e ujeda odmah umrijeti i nikakav ti lijek nee pomoi. - Koga dana i u koji as? - upita ih car. - U prvom mjesecu posljednje godine u subotu popodne odgovorie. Tim rijeima su zavrili razgovor. Car je brojio dan po dan dok nije dola posljednja godina. Stihovi: Stie glas bubnja smrti! to se ne priprema? Osim ahiretskog, drugog puta nema! Da se mudri Lukman1 sad u ivot vrati, ti nee fajde od toga imati; ne l'jei se kog e smrca otrovati! Doao je i dan koji su bili prorekli astrolozi. Car dovede konja, osedla ga i uzjaha. Ispred careve palae nalazila se rijeka. Car zagazi u rijeku da u njoj provede taj as da bi izbjegao smrt, jer u vodi nema
Lukman je legendarna linost meu Arapima predislamskog doba koja se spominje i u Kuranu. Njegovo ime nalazimo u poeziji i prii na Istoku, pa i na Zapadu, gdje slovi kao mudrac i ovjek duga ivota. Vid. Islam Ansiklopedisi, 7 cilt, Istanbul, 1957., 64.
1

77

korpiona. Malo i veliko se skupilo da vide ta e se desiti. Konj pod carem zavrti se u krugu i puhnu. Iz njegove nozdrve iskoi korpion i ugrize cara, koji poslije nekoliko trenutaka ispusti duu. Stihovi: Ko se svojim trudom ruke smrti spasi pa da i ti tako svoje muke skrasi?! Za daleka puta idi spremaj hranu da na pozornici na Sudnjeme danu, kad due u ivot drugi put ustanu, tvoja ne zaplae na tvom neimanju! Mudrost - Pomo dolazi od Allaha i po Njegovoj odredbi Neki ovjek je bio obolio od lepre. Kosa mu je sva opala i koa opuzla tako da je bio izgubio ljudski lik. Na kraju, ljudi se sakupie i rekoe mu: - O, zarobljenie bola i nesree! O, bijednie i jadnie! Idi iz grada, jer zbog straha od tebe ene i djeca ne mogu izai van. Kad u ove rijei, plaui i jecajui ode kod Lukmana i ree: - Ponosu mudraca! Odlinjae meu pametnima! Zadesila me teka nesrea! Ukai mi pomo i kai mi lijek. - ovjee satrven tekom boleu! O, slabi i bijedni ovjee! Ja ne znam da postoji za tebe drugi lijek - ree Lukman - izuzev smrti, jer si obolio od takve bolesti za koju je smrt jedini lijek. - Kremu pametnih! Odabrani meu ljekarima! Zato tako govori? - ree bolesnik. Zar Uzvieni Allah nije nita stvorio na ovom svijetu da bude lijek za moju bolest? - alosni, jadni i bolesni ovjee! Da, uzvieni Allah je stvorio lijek za svaku bolest, - ree Lukman - ali to nije u mojoj i tvojoj ruci.

78

Stihovi: Svakoj boleini koju Allah stvori On je dao i lijek koji e je gonit' Ama ga je skrio od oiju inih koji stvari vide u njihvoj nutrini! Zbog tog ovjek Njegova dometluka trai jer bol srca samo On hoe da ublai! Onaj tuni, bolom izmueni ovjek bez nade (u ozdravljenje) ode na bazar. Kad ga ljudi ugledae, sakupie se oko njega i rekoe: - Bespomoni, nevoljni i tuni ovjee! uli smo da i Lukman nije pronaao lijek za tebe?! - Ne, nije - odgovori. - Tako ti Allaha, idi iz ovoga grada - rekoe - jer ve nekoliko dana naa djeca nisu nita jela zbog tvoga krianja i gaenja! Mi emo hraniti tvoje dijete i enu. Ako ozdravi, ponovo doi. U protivnom, neka ti Allah podari spas! I nemajui drugog izlaza, razdrljenih grudi, bolestan i tuan, plaui i jecajui i lijui suze, ovjek se oprosti sa djetetom i enom i krenu u pustinju govorei: Stihovi: Od ene i djeteta - oh, grdnih li muka! odvoji me nepravedno od sudbine ruka! Zbog nesretne zvijezde ko e pomo dati? Zbog zuluma neba kom' u zaplakati? Pred mojom boleu to je bez dermana Platona2, Lukmana nemona su znanja! Nema nade u ljek, dobar il' lo bio, sem pomoi Boje, da bih ozdravio!
2

Derman (perz.) - lijek. Platon je grki filozof. On je bio veoma cijenjen na islamskom Istoku. Njegova filozofija, posebno u obliku neoplatonizma, izvrila je veliki utjecaj na islamsku misao, a naroito na mistiku. Vid. Enciklopedija Leksik. zavoda, 5, P-Sjo, 157-5.

79

Stihovi: Niko ne gubi u svoj ivot nade, ali moje srce bez toga ostade! Lien lijekova ovoga svijeta, ovjek koji ezne za lijekom lutao je as brdima, as dolinama. Ko god bi ga vidio pobjegao bi od njega. I niko nije imao mira. Nekoliko dana je tako prolo da nije imao nita da jede i pije. Glad i ed postadoe druga bolest. Stihovi: S jedne strane bol, s druge - rastanak me smori, s tree - plamen elje to u meni gori! Nevolje me okruile sve sa strana sviju; ja ostao u sredini nit' jedu' nit' piju'! Najzad, onaj zarobljenik bola i tuge, bez hrane i sredstava, stie do jednog pastira. Kada pastir vidje da su njegova koa i i meso sagnjili i da je bolesnik izgubio ljudski lik, ree mu: - Bolesni ovjee! Za ime Boga, ne ulazi u stado, jer se ovce plae tebe. Ako eli da neto pojede i popije, ja u ti staviti na ovo mjesto. Doi kad ja odem i pojedi. Pristao je. Pastir mu namijeni za njegovu sreu i, oslanjajui se na Allaha, uhvati jednu ovcu ija je dlaka bila ute boje, i nije bilo druge. Pomuze je i ostavi mlijeko na jedan kamen i ree: - O, ti slabi i bolesni ovjee, koji trai lijeka za jednu veliku bolest, namuzao sam ti mlijeka! Doi i popij! (Poslije toga) pastir se uputi za ovcama. Onaj nemoni ovjek takoer htjede da ide ka mlijeku i, dok jo nije bio stigao, iz kamenja se pojavi zmija, popi ono mlijeko i stade nad asom. Onaj nesretni ovjek je gledao kako se stvar zavri. Pomisli: "Nesretnie, to je jedan veliki znak za tebe, da se list tvoje opskrbe presavio na ovom svijetu." 80

Stihovi: Trudio se ili ne - jer je Bo'ja takva u Ezelu odreena sti' e ti nafaka! Ona koju ne odredi Bo'ja sudba pusta nee dospjet nikome u njegova usta Pa makar se napinj'o iz sve snage svoje i smiljao varke i hille bezbrojne! Stihovi: Jer je tvoja nafaka odreena jasno u ajeti-kerimu3: Mi iskomadasmo...!, Ona nit se poveava niti manjom biva; doi e ti kad je spremi Rije iva! Ako ne vjeruje da je Rezzaq dijeli, ti to je nijee svu je dobit' nee! Ta opasna i nemilosrdna zmija udalji se od ase tek kad u nju povrati mlijeko, i ponovo ode meu kamenje. Onaj oajni ovjek, teko se vukui, stie do ase. Primijeti da je mlijeko poprimilo drugu boju u utrobi zmije i postalo vie plavo. Pomisli: I ovo je jedan znak koji mi kae: Popij otrovano mlijeko da bi umro. Mnogo mi je bolje da umrem nego da tako ivim: Uze asu, popi otrovano mlijeko i pade onesvijeen. Stihovi: Poto nema lijeka za bol srca moga, bolja mi je smrt od muenja toga! Nekoliko trenutaka bio je onesvijeen, a onda doe sebi i ree:
3

Ezel (ar.) - praiskon. Ajet je dio sure iz Kurana, reenica ili dio reenice. Nahnu qasemna... - Mi smo razdijelili... (Qur'an, 43.32). Er-Rezzaq (ar.) - Onaj koji daje opskrbu, Allah d..

81

- ta je bilo uzrok da sam ostao iv, nakon to sam popio asu otrova. Moda otrov nije djelovao? Ustade i stisnu ruke: koa se uzdigla i ispod nje vidje jednu novu kou! Pritisnu drugu ruku i ona postade ista. Ode na rijeku i opra svoje tijelo: lepra je nestala sa njegove koe i on je ozdravio! Rekao bi da je sad kao od majke roen. Stihovi: Za bolesti kojima Bog lijek stvara zmijski otrov ravan je iskustvu ljekara! Za tren oka on e bolesnog utjeit' odnijevi mu muke od bolova tekih! Jer to je beriet iz Boije ake za onoga kome d milote takve. Onaj izlijeeni ovjek, siromah koji je upoznao mudrost, ponovo se uputi u svoj grad, ue u Lukmanovu kuu i ree mu: - Izvrsni poznavaoe lijekova! Ponosu mudraca! Zar nisi mi rekao: "Izuzev smrti, nema za mene drugog lijeka?" Ti si uinio da sam bio izgubio nadu u ozdravljenje. - Boiji miljenie! Utopljenie u moru dobroinstva! Da, sve to kae, rekao sam. Ali, ja sam ti ukazao na lijek kako mudrost trai odgovori mu Lukman. - Poslije toga, budi pravedan. Prije svega, trebalo je da ovca bude ute boje, a da nema nikakve druge, i da toga dana ima sedam godina. Kako bih mogao da je pronaem? Uzmi da sam je pronaao i pomuzao je. Ali, gdje bih naao zmiju koja je toga dana imala stotinu godina? Nemam krdo zmija pa da znam da ova ima toliko godina, a ona toliko. Pretpostavimo da sam i nju pronaao. Na koji nain da je prisilim da ona to mlijeko popije i poslije jedan sahat da ga opet povrati u zdjelu da bi ga ti popio i ozdravio? - Istinoljubivi ovjee, pravo reci - samo Allah moe da uini takvu stvar! - Odabrani pomagau Boiji! Kremu pravednih! Da, sve se dogodilo kao to si rekao. Znao sam isto tako da pomo dolazi samo od 82

Uzvienog Allaha, i ni od koga drugog. Ovako radostan, doao sam da vidi kako me Uzvieni Allah izlijeio. Stihovi: Hvala Bogu ija milost moju bol ublai jer pronaoh lijek koji dugo traih! Spasie me od muenja, bolesti proc'jepa gest plemenit i dometluk mog Rahmana lijepa! Voljeni Dost kome moja dua stremi i Car prijestolja zdravlje dade meni! Zato da me sada tuga teka mori zbog nepravde koju dahil meni tvori kad ja imam utoite kome nema para u pomoi svemogueg moga Gospodara?!

Mudrost - Lukmanova mudrost Lukman je rekao svome sinu: - Samo pomou etiri stvari mogue je upoznati etiri osobe: 1. Strpljivog ovjeka mogue je upoznati jedino u bolesti i nevolji. Stihovi: Ja sam strpljiv, svako bez nevolje kae; kad se ona desi, svako zapomae! Kad nevolja doe, tad se moe sudit' ko je strpljiv, a ko grize se i srdi! 2. Blagog ovjeka je mogue upoznati samo kad je u ljutnji i bijesu.

Er-Rahman (ar.) - Milostivi, Allah d.. Dahil (ar.) neznalica i arogantan ovjek.

83

Stihovi: Nemoj da se uzalud hvalie saburom! Oprobaj se kada bude u dumanu burnom! Ako tvoje rijei potvrdi ti tijelo, tada moe hvaliti sebe zacjelo! 3. Hrabrog ovjeka moe upoznati samo u borbi i ratu. Stihovi: Imat' krupnu dovdu - nije hrabrost u tom; ve je hrabar ko pogine na bojitu ljutom! Upita li, svak' e da je hrabar rei, al' u boju rijetkog s maem e zatei! 4. Iskrenog ovjeka moe upoznati jedino u trenutku potrebe i

nude.

Stihovi: Ko god kae da ti je prijatelj do groba, zatrai mu neto, tako ga isprobaj! Ako namah udovolji on traenju tvome, tad se moe nadati dostu iskrenome!

Mudrost - Primjer beskrajne zahvalnosti Bogu Neki mladi se zaljubi u kerku svoga strica, koja mu je uzvratila ljubav. Oboje su bili u zanosu, ljubazni i susretljivi jedno prema drugom. Na kraju, zaprosi je od strica, ali ovaj nije bio zadovoljan, jer je mladi bio siromaan, a djevojka bogata. Kako se stvar zavrila, mladi je oslabio od tugovanja i plakanja toliko da se nije mogao dii na noge.

84

Stihovi: Lud sam za kosom tvojom to se vije! Oh, gdje li je za enju ovu lijek?! Od bola zbog ei za tvojim lijepim licem postao sam zarobljenik svoje posteljice! Najzad, majka ga radi lijeenja odvede lijeniku filozofu i ree: - Ueni lijenie! Besprimjerni mudrae! Moga sina je zahvatila tuga i bolest. Pogledaj ga i daj mu lijek. Filozof mu opipa puls i ree: - Slabana eno, ovaj djeak je obolio od bolesti kojoj, izuzev strpljenja i izdrljivosti, nema drugog lijeka, jer ljubav je stvar iji je lijek bol, a njen bol je lijek. Stihovi: I bolest i lijek su ljubav za one to se vole; samo voljena lijei ovu bolest! Taj lijenik iskustvo ima silno, dugo, pa ljubavna bol nee lijek od drugog! Od filozofa primie ovu beznadenu vijest. Jednog dana prema nepromjenljivoj odredbi zadesi neumitna smrt njegova strica i zatvori knjigu njegova ivota od ovoga svijeta. Duhoviti ljudi su rekli: "Niko nije bio stvoren da mu se nae tako brzo oprema i pogreb kao ovome ovjeku". Odnesoe vijest tome bespomonom mladiu: "Da si iv i zdrav! Tvoj stric se odselio sa ovoga svijeta!" Taj zarobljenik bola postelje, im u ovu radosnu vijest, ustade na noge govorei: Stihovi: Hvala Bogu koji svakom dobro ini; 85

On me spasi od pakosti zavidnika silnih! Bezbroj puta Njemu ja u rei hvala to mi dade ljepoticu lijepu kao lala! Kad suparnik vidje moga dosta lijepog, On zatvori knjigu besleme naslijepo! Posl'je ovog dara, najbolje je meni da zauvjek zborim svoj uur iskreni! Najzad, oeni se s tom djevojkom i prve noi ree: Odabrana ljepotice! Kremu draesnih! Pogledaj kakvu milost nam je uinio Uzvieni Allah! On je podario tebe meni, mene tebi. Sada je najbolje za nas, prije svega, da zahvaljujemo Uzvienom Gospodaru koji nas je spasio od enje (uzdisanja) i koji nas je sjedinio na ovako dostojanstven nain. Ustani da Mu se klanjamo. Oboje su ustali, do zore proveli u namazu i na taj nain mnogo zahvaljivali Allahu. Drugu veer inili su isto, treu takoer. Izvjesno vrijeme je ovako prolo. Jednog dana ueni filozof susrete ovog ovjeka koji je bio ostario i brada mu obijeljela. Od vremena kada je doao da potrai uenog filozofa da ga lijei do momenta kada ga je filozof ponovo vidio, prolo je sedamdeset godina. Upita ga: - Zar ti nisi onaj mladi koji je bio doao kod mene da ga lijeim? - Da, to sam ja - odgovori. - Muenie arke ljubavi, najzad, do ega si dospio? ta je bilo sa djevojkom u koju si bio zaljubljen? - Uitelju lijenika! Pravednie meu apotekarima! Djevojka za koju pita sedamdeset godina je ve sa mnom u braku, ali je jo djevica.

Beslema (tur.) - svakodnevna opskrba.

86

- Iskreni ovjee i prisni prijatelju, zato joj nisi priao? To ti je dozvoljeno - ree mu. - Utjeitelju bolesnih! Potovaoe principa razumnih! Da, odgovori - znam da mi je to dozvoljeno. Ali, sedamdeset godina je prolo kako smo zajedno itave noi zahvaljivali i veliali Allaha. Svaki dan postimo radi Njegova zadovoljstva. Ne postoji nijedan slobodan trenutak da joj se pribliim. Kad filozof u ove rijei, osta u udu i ree: Stihovi: O, kakav zahvalan i iskren rob Allahov, zanesen Njegovim darom i beskrajnim delalom! On nema druge ljubavi ve da spominje Boga; osim Bo'jeg rizaluka ne vidi sjaja drugoga! On samo uzvieno Allahovo trai Bie; samo zahvalu Njemu povazdan radostan srie! On uri putevima koji Bo'joj blizini vode; brige njegova srca na jednu misao se svode!

Mudrost - to je zapisano, stii e te Neki je asket otiao da estita eni svoga roaka, koja je rodila ker, i sjeo pored kolijevke. San ga savlada i on zaspi. Dok je spavao, neko mu ree: - Poboni asketo, ta djevojica e sa devedeset i devet osoba uiniti blud, a onda e postati tvoja ena. Bit e velika ljepotica i ti e je mnogo voljeti. Ova djevojica e umrijeti od ujeda korpiona! Asket se probudi i u sebi ree: - Kako u je uzeti za enu kad poini blud sa devedeset i devet osoba, a onda postane moja supruga? Ne bih je primio za enu da je

Rizaluk (ar.-tur.) - zadovoljstvo.

87

lijepa kao Zulejha!4 Najbolje ta mogu da uinim je to da zakoljem ovu djevojicu u beici da se ne bi desile ove stvari! Najzad, on odlui da je ubije. Majka joj je bila izila van nekim poslom i on nae zgodnu priliku. Brzo povue britvu preko njena vrata. Mislio je da je zaklana. Iziao je van i, iz straha od roditelja djevojice, pobjegao iz toga kraja. Njena majka se povrati i pogleda u beiku. Krv je kapala. Priblii se i ugleda da je djevojica zaklana. Vritei, izie napolje i obavijesti susjede. Oni se iskupie i vidjee da je vrat prerezan, ali vratne ile nisu bile presjeene. Dovedoe hirurga. On zai ranu i stavi mehlem. Najzad, djevojica nije umrla od te rane, ali je ostao oiljak ispod vrata kao dlaka. Stihovi: Dahile, nitkove, ta ini pred sudbinom?! Ona se ne mijenja ni trudom ni silom! Kako god okrene, - to je zapisano stii e te jednom, nou ili danom! Ti ne moe ukloniti slovo s `Illijjuna makar im'o mudrost starog Eflatuna! Kad je navrila etrnaest godina, poela je da se odaje bludu, zbog ega su je protjerali iz grada. Smjestila se na obali mora. Ko god bi joj dao stotinu zlatnika, podavala se jedanput, sve dok broj nije dostigao devedeset i devet osoba. I pobonjak je bio, takoer, u tuini sve do toga vremena. Jednog dana sjeti se svoje domovine i odlui da se vrati. Ukrcao se na jednu lau i Boijom odredbom, stie u luku gdje se bila nastanila spomenuta bludnica. Pobonjak izie iz lae i vidje ovu enu koja se isticala meu ljepoticama. Snana ljubav i strast su
Zulejha je Putifarova ena, ija je ljubav za Jusufom mnogo proslavljena i opisana na Istoku, naroito u elegantnim poemama Nizamija i Damija. Spominje se i u Kuranu. Vid. Qamusu'l-a'lam, II, Istanbul, 1311., str. 2420. Illijun (ar.) - "Knjiga ispisana" (Quran, 83:18, 19); sedma sfera nebesa.
4

88

zagospodarile njime. Poeo je da obilazi oko njene kue. Sa njom je bila jo jedna udovica. Pobonjak upita: - ija je supruga ova lijepa ena? - Poboni ovjee iste due, ova nije za tebe, jer je bludnica. Ko god joj da stotinu zlatnika, sastane se jedanput sa njim i poda mu se. - Iskusna udovice! Ti koja zna tajanstvene stvari, - ree asket mogu li da dam pedeset zlatnika, budui da sam siromaan? Treba da pokaete malo samilosti prema meni. - Raspusni pobonjae! Asketo grjene misli! Samilost prema tebi je u davanju zekjata,5 a ne da troi na prostituciju! - eno! Mogue je da dam pedeset zlatnika, a drugih pedeset da ubrojite u zekjat, jer nemam vie. Jesi li zadovoljna ovim? - Asketo! Varalico! Idi, i da si zdrav! Kad nema novaca, nemoj da radi takve stvari. - Udovice, zato si tako lahkoma? Idi i reci sve. Ako se zadovolji sa pedeset zlatnika, uredu je. U protivnom, odlazim. Najzad, ne mogavi odoljeti navaljivanju askete, saopi eni: - Voo ljepotica! Jedinstvena ljepotice! Vani je jedan pobonjak koji se zaljubio u tebe. Kae: "Imam pedeset zlatnika, a drugih pedeset mi oprostite. Da se samo jedanput sastanem!" - Udovice! Ja sam se pokajala za ono to sam inila u prolosti. Od sada - ree ljepotica - to mogu da uinim samo u braku. Ako se oeni sa mnom grjenom, kako je Bog odredio, moe se sastati sa mnom. Inae, ne. Stihovi: Po hiljadu puta, ja Rabbi, oprosti, kajem se za grijehe, zbog neposlunosti! Svoje lice stavljam na Tvoj prag milosni.
Zekat - leksiki znai ienje i milostinju, tj. dio imetka koji se daje siromanim muslimanima (2,5 %). Vid. opirno: Enzyklopaedie des islam, IV, 1302-1304.
5

89

Ti pomae onom ko oi orosi kaju se zbog grijeha, sve ih vidio si! Gospodaru, Vjeni, Utoku uzdaha, Ti teobu prima do posljednjeg daha! Udovica je saopila ovo pobonjaku rekavi: - Zarobljenie poude! Posluni robe tvrdoglavog demona! Ova estita ena se pokajala i zauzela mjesto meu pokajnicama. Moe je imati jedino putem braka, a ne na nedozvoljen nain. Ako je uzme za enu, moe joj se pribliiti. Inae, nema drugog puta da joj prie. Kad pobonjak u ove prijatne rijei i ovu radosnu vijest, od prevelike radosti stotinu puta je bacio kapu ka nebu rekavi: Stihovi: Svakako, samo da se sjedinim sa njom, zahvalan u biti srcem, duom svom! Prihvatam je, dobra ili loa bila, to god bude, neka bude, moja sestro mila! Na kraju se oeni sa njom i sastade. Tako je prolo izvjesno vrijeme. Jednog dana pogleda ispod vrata svoje supruge i opazi trag rane koji je ostao kao jedna dlaka. - Dobra eno, od ega ti je taj trag ispod vrata? - upita je pobonjak. - Jo dok sam bila u beici - ree mu - posjetio nas je neki poboni, roak moje majke. Majka je bila izila nekim poslom. Niko nije znao ta se desilo pobonjaku. Mene je bezgrjenu zaklao, a onda pobjegao. Kad je majka ula, opazila je da sam u beici zaklana. Dozvala je susjede. Svi su se iskupili i doveli jednog hirurga. Meutim, vene nisu bile prerezane. Hirurg je zaio tu ranu i hvala Bogu, ostala

Teoba (ar.) - pokajanje.

90

sam sve do sada u ivotu. Pobonjak tada sazna da je to upravo ona djevojica koju je zaklao u beici. Spozna da niko ne moe umai Boijoj odredbi i pored svih pokuaja. Stihovi: Niti trudom, nit' napor'ma to ih ludi ine niko nee umai od Bo'je sudbine! Ti nita ne pitaj! Zadovoljan budi ako hoe pravo svojim umom sudit'! Onom ko se smru otruje, akrane, nee nai lijeka na sve et'ri strane! - Dobra eno, ja sam onaj asket - ree pobonjak - koji je htio da te zakolje u beici i pobjegao. - Nemilosrdni ovjee, - ree mu ona - tek sam se bila rodila! Kakvo sam neprijateljstvo pokazala prema tebi da tako postupi prema meni? - Dobra eno, u snu mi je reeno - odgovori asket - da e ova djevojica (kada odraste) uiniti blud sa devedeset i devet osoba, a da e onda postati moja ena, da u je ja mnogo voljeti, i da e umrijeti od ujeda korpiona. Bilo mi je teko da uini bludnu radnju sa devedeset i devet osoba, a onda postane moja ena. Od muke sam htio da te ubijem! Iz dana u dan pobonjak je sve vie volio svoju enu. Iz straha od korpiona napravio joj je humku od klesanog kamena da korpion ne bi naao mogunost da je ugrize. Dan-no je uvao svoju enu da bi je zatitio od korpiona. I ovo je jedan znak varke, jer ko bi se od smrti mogao spasiti uvanjem i kako bi se od nje moglo spasiti. Sudbina je htjela da jednog dana korpion upadne kroz prozor i naoigled oboje njih skoi i ugrize enu za vrat. Poslije nekoliko trenutaka ena umrije. Stihovi: Da li vidje deliju koji smrt pobjedi?! Zar ne vidi kako ona junake obara!? 91

Pripremi uinu - jera tebi slijedi dug i teak put na kom se izgara!

Mudrost - Iskrena teoba je najbolji izlaz grijeniku U Basri6 se pojavila jedna nevaljala ena. Vie puta je bila ukorena i protjerana iz grada, ali se nije okanila prostitucije. Na kraju je odreeno da svaki mjesec policija uzima od nje po sto zlatnika. Jednog dana neki poboni ovjek proe pored njene kue. Pogleda unutra i vidje enu svu u draguljima. Oko nje na zidovima izvjeane zavjese iz Susa,7 a tek prispjele mlade djevojke s rukama na bokovima poredane. U sredini harema postavljeno prijestolje ukraeno draguljima, a na tome prijestolju sjedila je ona bludnica u odjei koja je bila protkana zlatom. Kada je pobonjak bacio svoj pogled na ove ukrase i vidio ovu divnu enu, strast i zanos mu uzavrijee u tolikoj mjeri da ovlada njegovim srcem i on izgubi razum. Kruti principi asketizma se sruie. Kad djevojke ugledae iznutra da se neko pred kuom stropotao, istre van i dignu ga na noge rekavi: - Pobonjae iste prirode, asketo koji trai raj, ta ti se dogodilo? Kad pobonjak otvori oi, njegovo uzbuenje se udvostrui jer su maloprije bile daleko. - Izabrane krasotice! Kremu ljepotica! Da vas neto upitam: Ko je ova ena to sjedi na prijestolju? - isti pobonjae! Asketo blaenog pogleda! Zato pita za nju kad si ti asket na Boijem putu i ide putem naeg uitelja (Muhammeda)? Zar ne zna da posmatranje ljepotica udaljava od pravog cilja?

6 7

Basra je grad na rijei at al-Arabu, 420 km od Bagdada (Irak). Susa (uter) je grad u provinciji Huzistanu (Iran).

92

Stihovi: Pribliit' se Bogu zaljubljene prijee elje srca koje oni ustaviti nee! Ne daj svoje srce u skitnju ljubavi jera njezin prijesto, visoki, ubavi, Treba biti postavljen iznad svake staze jer nije uredu da po njemu gaze! - O, ponosne djevojke! Otroumne kokete! Sinula mi je u glavu elja za njenim uvojcima kose. Moje nesretno srce dospjelo je u ludilo iz arke ljubavi. Kakav asketizam, kakva pobonost! Poludio sam! Neka bude to god hoe! - Zalueni asketo! Utueni pobonjae! Konano, ta hoe sa ovakvom zaluenou? - rekoe mu. - Sam ne znam ta hou, - odgovori im - ali smatram da je elja srca da sjednem na prijesto sa tom enom i posmatram njenu zanosnu ljepotu, a onda uberem nekoliko rua iz ruinjaka njenog lica. - O, zgaeni obrtanjem krte sudbine! Lieni sofre neba! To sve to si rekao da eli tvoje srce i dua moe se postii i ostvariti prosipanjem zlata i srebra, ali ne siromatvom i bijedom - rekoe mu. - Ponosne i odabrane ljepotice, jeste, siromaan sam, - ree im on - ali sve to imam rtvujem vama. Stihovi: Sve u svoje blago rtvovati za te; ne bih mog'o drukije hariti dukate?! Ko svoj ivot ne rtvuje za svoga akrana taj e biti u broju bijednih insana! Na kraju, poboni ovjek je prodao sve to je posjedovao i novac donio spomenutoj eni rekavi: - Evo, donio sam vrijednost mojih dobara.

93

ena naredi svojim slukinjama da uvedu pobonjaka. - Slabiu koji slijedi svoje prohtjeve, - rekoe mu one - ti koji neprestano juri, evo, tvoja voljena je dozvolila da doe i da se sastane sa njom. Kad pobonjak u vijest o radosnom sastanku, da mu se elja ispunila, radost je toliko njime ovladala da su mu se noge tresle i snaga izdala da nije mogao ni koraka kroiti. Na koncu, djevojke ga odnesoe do prijestolja one ene. - Dobri asketo! Pobonjae koji trai sastanak sa mnom! Doi i budi moj najiskreniji drug - ree mu ona. - Stavit u te u broj mojih najprisnijih prijatelja. Uzee pobonjaka i posadie ga na prijesto. Sjeo je sasvim blizu ene i oni poee da se zabavljaju. Stihovi: Ko god se nae blizu prijatelju svom nee biti pregaen bolnim rastankom. Kad mu naumpane slatko sevdisanje, utvren mu zamak ta mis'o postane, pa kako da u njegovo srce tad dospije vojska koju bol rastanka progoni i bije?! U tom trenutku pojavi se voa Boije upute i vjesnik prijestolja cara, koji je izvan vremena, sa knjigom Upute i peatom na kome je napisano: "On upuuje na Pravi Put onoga koga hoe." Iznad toga bilo je napisano to to ukazuje na sjedinjenje: "Bojte se dana kada ete se vratiti Bogu." Sa ovom knjigom sree, brzi kurir Upute prispio je u srce nemarnog askete. Istog trenutka zadrhta mu itavo tijelo. On ustade i ree: - Nemarna eno, pusti me da idem u svoju kolibu! - Bojaljivi pobonjae, ta te mui da se sav trese? Koga si se uplaio da se povlai iz tako prijatnog drutva? - upita ga. 94

- Nemarna eno koja zaboravlja i zanemaruje dehennemske muke, bojim se Uzvienog Allaha, jer je On sudija na Sudnjem danu odgovori asket. - Za ime Boga, pusti me da idem i otvori vrata! Sve to sam ti dao - halal ti bilo! - Bogobojazni asketo! Poteni pobonjae! Zar nikada nisi uinio takve stvari? - upita ga ona. - Ne! - odgovori on. Ona sazna da mu je od Vjenog (Boga) dola Uputa. Vratila mu je sve to je bio donio i uz to ga ispratila sa svim poastima. Posrui, plaui, jecajui i od srca se kajui i korei sam sebe ue u svoju kolibu pokajanja i prijekora. Pade niice. Bujica suza, poput Nila i Eufrata, tekla je bez prestanka niz njegovo lice. Poslije njegova odlaska i ova ena je, takoer, razmiljala o svojim razliitim situacijama. Kajala se i sebi prebacivala govorei: - Ti koja ne haje za kaznu Sudnjega dana! Ti koja se ne ustee od nasilja i nepokornosti! Zna li da se pribliava Dan, koji nazivaju Dan proivljenja. Tamo e biti sud Stvoritelja kome nema ravna. Kako e ti ii? Onaj pobonjak koji je htio samo jedanput u ivotu da uini prostituciju, i jo je nije bio uinio, - vidjela si kako se uplaio od Boije kazne i kako je drhtao od straha! Ti, koja si provela sav ivot na takav nain, ta e uiniti na kraju? Od blagoslovljenog straha spomenutog askete i eni stie vjesnik Upute. Ona se pokaja iz dna svoga srca i due, rasproda sva svoja dobra i podijeli ih kao sadaku siromasima. Zatim se uputi za asketom i stie do njegove kolibe. Javie tom pobonom ovjeku da ga trai neka dobra ena. Kad je iziao, vidio je istu enu u ijoj je kui bio. Ponovo se sjeti grijeha koji je uinio. Iz straha od Gospodara Sudnjega dana, strano kriknu i predade Allahu svoju istu duu. ena se veoma oalosti zbog njegove smrti.

95

- Bila sam dola da budem njegova zakonita ena i - pogledaj moje sree: da i ovaj napusti ovaj prolazni svijet. Zar on nema nijednog roaka koji bi me uzeo za svoju zakonitu enu? - Ima jednog brata, - rekoe joj - ali je puka sirotinja, ne i posjeduje nita! - Ja imam dovoljno da ne umremo od gladi - ree ona. Konano, ona postade zakonita ena brata spomenutog askete i rodi mu sedam sinova koji su postali uveni po askezi i potenju da im nije bilo ravna. Stihovi: Teoba je jedini izlaz grjenom stvoru; reci: Tubtu ilellah, ti to tone u gr'jeha moru! "Teko meni!" rei e na Dan ustajanja ako spas zanemari iz svoga neznanja!

Mudrost - Priroda ovog svijeta Pitali su Imam-Gazalija8: "O ti, koji isti srca i otklanja sumnje onih koji pitaju i koji otkriva tajne ekstaze i govora (zahira i batina), zbog ega su se ljudi podijelili u dvije klase? Jedna klasa trai i eli ovaj svijet, a druga ga se odrie i ne eli ga.9 - Kada biste vidjeli da onaj koji pee halvu pljune u nju, da li biste jeli takvu halvu? - upita Gazali.

Tubtu ilellah (ar.) -"Kajem se pred Allahom." (Qur'an, 46:15), "Ja lejteni..." (ar.) -"Teko meni..." (Quran, 78:40 ) 8 Gazali (Abu Hamid Muhammad al-Gazali) slavni je islamski filozof i mislilac koji je dobio nadimak Huggatu'l-islam (Garancija, autoritet islama). Rodio se 1059. u mjestu Gazalu kod Tusa (Iran), po emu je dobio nadimak Gazali. U Niapuru je osnovao koled i tekiju za sufije. On se oborio na filozofe svojim djelom "Maqasidu'lfalasifah" (Ciljevi filozofa). Vid, Henry Corbin, Historie..., 251-261. 9 Fevzi ovdje podrazumijeva dvije osnovne podjele na ulemu i mistike.

96

- Ne - odgovorie. - Ako odnesu tu istu halvu ljudima koji ne znaju da je pomijeana sa pljuvakom, da li e oni jesti ili ne? - Da - odgovorie. - Sa svih deset prstiju e grabiti i jesti, jer je halva slatka. - Takav je i ovaj svijet - ree - Gazali. - Ko god spozna da je pomijean sa neistoom ne eli ga. Meutim, svaki i onaj koji nije spoznao da je bit njegove prirode pomijeana sa leinom dere ga kao halvu pomijeanu sa pljuvakom. Stihovi: Zar Simurgu,10 treba trait' le da kljuje kad kraguju gnjilo meso dolikuje? Mudrost - etiri kategorije ljudi po pitanju znanja Pitali su iblija11 koliko ima kategorija ljudi i koje su. - etiri - odgovori. - Koje su? - upitae. - Prva kategorija su oni koji znaju i znaju da znaju. To su uenjaci. Slijedite ih, jer je Uitelj oba svijeta (Muhammed s.a.v.s.) rekao: "Uenjaci su povjerenici poslanika kod Allahovih robova." Stihovi: Ueni su Bo'jih robova vodii jera skup vrlina takve ljude dii!
Simurg je mitoloki orao koji se spominje u istonim romansama. U Firdusijevoj "ahnami" je odgojitelj mitskog junaka Zala, oca hrabrog junaka Rustama. Vid. Persian-English dictionary, London, str. 718. 11 ibli (Abu Bakr Muhammad b. Halaf al-ibli) znameniti je sufija. Roen je u Samari, umro u Bagdadu 334. h. Bio je uenik Gunayda iz Bagdada. Vid. Qamusu'1A'lam, IV, 2441-2.
10

97

Druga kategorija su oni koji znaju, a ne znaju da znaju. To su zaspali. Probudite ih! Stihovi: Ima mnogo uenjaka ne znaju ta znaju pa u grupu neznalica sebe ubrajaju! Trea kategorija su oni koji ne znaju i znaju da ne znaju. To su oni koji trae. Pouite ih i probudite kod njih revnost za naukom. Stihovi: Neznalice su k'o sl'jepci, za uenim tumaraju; jesu l' dobri ili loi, oni to ne znaju! etvrta kategorija su oni koji ne znaju i ne znaju da ne znaju. To su oni koji ne znaju za Allahov put. Drite se daleko od njih. Stihovi: Koliko je neznalica to su uvjereni u nauci i spoznaji da su jedinstveni, al' kad uu u skupove gdje sjede ueni, samo zure u stopala, ija povijenih! Mudrost - Ne stidim se rei da ne znam Postavili su jedno pitanje a'biju.12 - Ne znam - odgovori.
a'bi (Abu Amir b. Ibrahim b, Amr al-a'bi) je tradicionalist. Tvrdi da je uo hadise od 500 drugova poslanika Muhammeda. Uivao je ugled na dvoru halife Abdu'lMelika koji mu je povjerio posebnu misiju kod grkog cara. Vid. Qamusul-Alam, IV, 2860.
12

98

- Kremu uenjaka! Odabranie meu otroumnim ljudima! Zar se ne stidi da kae da ne zna? - rekoe mu. - Ti si najbolji pravnik, Iraanin. - Zato se meleki nisu stidjeli da kau: "Slava Tebi! Mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio!" Ako i ja ne znam, kakve tu ima tete i sramote. Stihovi: Kad se starih i dananjih uporede znanja, naspram mora beskrajnog, od kapi su manja! Svaki onaj to u tebe za uenog vai pred Boijim znanjem izvinjenje trai! Mudrost - Znanje oivljava mrtve Neki je car proitao u indijskim knjigama da u Indiji postoje planine na kojima raste drvee iji plodovi oivljavaju mrtve. Pozvao je sebi vezire, mudrace i uenjake i pitao ih za to. Svi su utili, niko nije mogao da odgovori. Svi su ostali u udu. Na kraju, nali su jednog uenjaka koji je bio dovoljno pametan i veoma iskusan. Poslae ga u Indiju da ispita to voe, da to provjeri. Za taj posao dadoe mu godinu dana roka. Taj ovjek je otiao u Indiju i lutao godinu dana po planinama. Ispitivao je svaki list i svaki plod, ali ne nae voe koje oivljava mrtve. Povrati se i sazna da su ove rijei date u prenesenom smislu. Otiao je kod jednog indijskog uenjaka i upita ga za smisao ove alegorije, nato mu ovaj odgovori: - To je alegorija koju su izrekli indijski mudraci: planine oznaavaju uenjake, voe je njihovo znanje, mrtvi - to su srca neznalica koja putem nauke postaju iva. ovjek se povrati caru i saopi mu znaenje alegorije, to su carski uenjaci odobrili i pohvalili njegovo objanjenje rekavi:

99

Stihovi: Abu Hajat ako trai, onda e ga nai u ilumu i spoznaji, gdjeno mora zai! Svaki onaj ko popije samo kapcu jednu vjeni ivot postii e i deredu vrijednu! Spasit e se tmine, vodia nai e, bit' e sa Hizirom13, nov mu ivot svie!

Mudrost - Tri savjeta umjesto 80 sanduka knjiga Meu Izraelianima bio jedan mudrac koji je bio sakupio osamdeset sanduka knjiga. Uzvieni Allah je objavio poslaniku toga vremena: - Reci tome mudracu da, ako bi sakupio jo toliko, nee imati nikakve koristi izuzev ako ne uini tri stvari: 1. da iz svoga srca odstrani ljubav za ovim svijetom, jer ovaj nitavni svijet nije dom vjernika. Rijei Uitelja oba svijeta su nepobitan dokaz za to. Poslanik Muhammed je rekao: "Ovaj svijet je zatvor za vjernika, kabur je njegova tvrava, a Dennet njegovo boravite. Ovaj svijet je Dennet za nevjernika, kabur je njegov zatvor, a Dehennem njegovo stalno boravite." Stihovi: Kako ljudi to imaju razum bistri, vajni svoje srce veu za svijet nitavni? Dunjaluk je za vjernika jama u suzama, pa kako se radovati u tamnici srama?!

Abu Hajat (ar.) "Voda ivota". Hidr je tradiocionalno ime nepoznate linosti koja se spominje u Kur'anu kao Bogu bliska osoba koja vodi poslanika Musaa. Po sufijskom uenju, Hidr je besmrtan budui da je izvanredan duhovni vodi. Islam Ansiklopedisi, 5 cilt, 457-470.
13

100

2. da ne odrava veze sa nepravednim vladarima, jer nisu naklonjeni uenjacima i misticima. I za to su dokaz rijei poslanika Muhammeda, a to je najblii dokaz: "Uenjaci su povjerenici poslanika u odnosu na Allahove robove, ali uz uvjet da ne uestvuju u vlasti i da nisu omamljeni ovim svijetom. Jer ako prigrle ovaj svijet, iznevjerili su poslanike. Klonite ih se i uvajte ih se!" Stihovi: Onom to se dri Prave Staze Bo'je car zulumar jaran nikad bit' ne moe! 3. da ne vrijea nikoga i ne lae, jer vrijeanje i laganje nije posao vjernika nego je to posao nevjernika. asna naredba Abu'1Kasima14 je za to nepobitan dokaz. Naime, Poslanik je rekao: - Dunost je da govorite istinu, jer su to vrata Denneta. uvajte se lai, jer su to vrata Dehennema! Stihovi: Onom ko se zaputi Bo'jim Putem Pravim la ne moe biti u njeg'voj naravi! Samo jedna r'je laljiva iz usta moe da ga zavede sa njegova puta! Ni na jednom sv'jetu laac primit' nee jedan zraak sunca smiraja i sree! Mudrost - Druenje sa vladarima ili siromasima Ko god se drui sa carevima, oholost mu se poveava. Ko se drui sa siromasima (derviima), poveava mu se zahvalnost i umjerenost.
14

Abu'l-Qasim je naziv koji su davali poslaniku Muhammedu po njegovom sinu Kasimu od Koptkinje Merjeme.

101

Stihovi: S carevima ko se drui - taj poniznost gubi; takav srce zamrai i oholost ljubi! A ko sjedi na sohbetu prijaznih dervia zahvalnost mu u srcu postaje sve via!

Sohbet (perz.) - sveani skup s prijaznim razgovorom.

102

TREI HULD

Pun melodija slavuja iskrenosti i prijateljstva. Da bi zadobio zadovoljstvo mirisavih rua i da bi posluio kao primjer i pouka razumnima koji promatraju, baovan, krem mudrih, otvorio je vrata iskrenosti i perivoja pravog puta.

Iskrenost - Radi dobro u ime Boga - Abu Umar1 veli: "Jednog dana je Osman Nasafi2 drao narodu vaz sa minbera. U toku vaza ree: - Ljudi! Htio bih da vas zamolim da mi uinite neto. - ta je to? - upitae. - Potrebno mi je hiljadu drahmi - odgovori. - Hoete li mi dati? Niko ne odgovori. Po drugi put ree: - Zar meu vama nema nijednog Boijeg prijatelja koji bi mi iz Boije ljubavi dao to mi je potrebno? Niko nita ne odgovori i on po trei put ree: - Ako ne moe jedna osoba da to da, neka daju dvije - tri ili deset osoba. Nita ne odgovorie. On sie sa minbera i ode kui. I ja - pria dalje Abu Umar - uzeh hiljadu drahmi i uputih se njegovoj kui. Pokucah na vrata. Jedna sluvaka izie i upita: - Ko si ti i ta hoe?
1

Abu `Umar al-Mazini - roen u Meki 689., umro u Kufi 770. godine, osniva arapske filologije i sakuplja stare arapske poezije. Brockelman, Geschichte der Arabiscben Literatur, Leiden, 1937., Tom I-III, str.117. 64 Osman Nasafi - nepoznat. 2 Osman Nasafi - nepoznat.

103

- Reci ejhu da ga neko trai van - rekoh joj. ejh izie i ja mu predadoh onih hiljadu drahmi i rekoh: Bogati, nemoj nikome rei da ti je Abu Umar dao novac. Moda se pohvala ljudi pomijea sa licemjerstvom. Ne traim pohvalu ljudi, nego elim da vidim ljepotu Milostivog i da postupim shodno naredbi Gospodara Sudnjega dana, Koji kae: "Ko se nada da susretne svoga Gospodara neka ini dobro i neka ne pridruuje nikoga u oboavanju svoga Gospodara." Zbog prijetnje ovog asnog hadisa koji je Uzvieni Allah izrekao u odnosu na licemjerje, Abu Hurejre3 (neka je Allah zadovoljan njime) pria da je na vjerovjesnik Muhammed (neka je Allahov blagoslov i spas na njega) rekao: - Svemogui Allah kae: "Ja sam Bog, Koji nema potrebe da Mi se pridruuje neko. Ko god uini jedno djelo za nekog drugog, Ja, koji sam Bog, ist sam od tog djela." Smisao hadisa je da u svakom poslu i djelu, koji su pomijeani sa licemjerstvom, postoji pridruivanje (irk). Uzvieni Allah ne prima nijedno djelo koje je uinjeno u ime nekog drugog. U drugom hadisu stoji da Allah prima samo ono djelo koje je uinjeno sa iskrenou i radi Njegova zadovoljstva. Ako djelo nije uinjeno sa iskrenou, Uzvieni Allah ne prima to djelo. Nema nagrade za njega na drugom svijetu, a mjesto onoga koji ga je uinio bit e u Dehennemu. Stihovi: D'jeli sadaku, ali da bi njenu etvu brao osim Boga neka niko ne zna da si dao! Ko god ini dobra djela sebe da pokae Bog e takvog protjerati iz drutva najdraeg!

Abu Hurayra je drug poslanika Muhammeda s.a.v.s., koji od njega prenosi vie od 800 hadisa. Za halife Omera bio je namjesnik u Bahrejnu, za Osmana kadija u Meki, a za halife Muavije namjesnik Medine, gdje je umro oko 56/675. godine. Vid. M. Jalil, Historie de la Litterature Arabe, Paris, 1966., 524,
3

104

Sutradan je bio vaz kome sam i ja prisustvovao. Osman Nasafi je poeo da vazi i u toku vaza ree: - Prisutni, imam pravo na vau pomo. Ja sam zatraio, ali mi niste udovoljili. Meutim, Uzvieni Allah mi je poslao, putem jednog od Svojih prijatelja, tih hiljadu drahmi. Nastavio je da vazi, ali nakon jednog asa ponovo e: - Prisutni, ako kaem preko koga mi je Uzvieni Allah poslao taj novac, kakve tu ima tete? Poslao mi je novac putem Abu Umara (neka je Allah zadovoljan njime). Abu Umar pria: - Bilo mi je teko jer sam one drahme dao radi Allahova zadovoljstva i htio sam da niko ne zna za to da se ne bi licemjerstvo pomijealo, da to bude samo radi Allahova zadovoljstva. Kada je Osman Nasafi to razglasio, ustao sam, navukao ogrta na glavu i poeo lano da plaem. Pribliio sam se minberu i uhvatio se za skut Osmana Nasafija rekavi: - Taj novac koji sam ti dao juer bio sam ukrao od oca. Sada je on doznao da sam poinio krau. Mnogo me muio. Boga ti, daj mi onaj novac da mu ga vratim i da se spasim lukavstva. - Kradljive, zato si mi rekao da nikome ne govorim - ree Umar. - Da - odgovorih. - Bojao sam se da moj otac ne sazna i zbog toga sam ti rekao da ne kazuje nikome. Meutim, ti si ipak rekao. I on je primio vijest i sada me prisiljava govorei: Uzmi moje drahme od onoga kome si ih dao! - Malo saekaj da odem kui! - ree. - Tako mi Boga, neu ti pustiti skut odjee dok mi ih ne vrati! - Idi i donesi mi novac ovog kradljivca - ree najzad slugi, a meni je rekao prijekorno:

105

- Sjedi, varalico! Sad e doi! Bog mi je svjedok da nisam potroio nijedan novi od te sume. Sluga donese novac i dade mi ga rekavi: - Uzmi, avo nek nosi i tebe i tvoje pare! Uzeo sam novac i vratio se na svoje mjesto. Prisutnima je teko padao ovaj moj neuljudni postupak. Izgubie raspoloenje i sakupie se oko mene uputivi mi bezbroj prijekora i kletvi: - Prljavi nitkove! krti licemjeru! Neka je prokletstvo na tebe i tvoj novac! Pokvarenjae! Kad si mu ranije dao novac u potaji, trebao si ga sada u potaji i traiti. Zar se ne stidi Boga da javno nanese uvredu tako uenom i savrenom ovjeku? - Ljudi, - rekoh - ja nisam vlasnik tih novaca! Ukrao sam ih od oca! - Idi, nesreo! Tvoj otac je nesretan zbog tebe, a ti si zbog njega nesretniji. Proklet bio i ti i tvoj otac! - rekoe i na kraju se razioe kuama. Ja, meutim, uzeh est hiljada drahmi i odoh kui Osmana Nasafija. Pokucah na vrata. On izide i ree mi: trai? - Kradljive, ta je jo tvoje ostalo kod mene pa si doao da to

- Nita mi nije ostalo kod tebe - rekoh. - Evo, donio sam ti est hiljada drahmi. Uzmi, ali pod uvjetom da nikome nita ne kae. Donio sam ih samo radi Boijeg zadovoljstva. Bogami, ako bude rekao da ti je Abu Umar neto dao, opet u ih uzeti od tebe. - Lopove, mora da si to ukrao od roditelja pa insistira da ne kazujem nikome. - Nema potrebe da to ini - rekoh. - Ako nikome ne kae, to je moj novac. Bogami, niko ga nee uzeti od tebe. Ali, ako se odlui da ispria da sam ih ukrao od roditelja, sigurno e ti ponovo biti oduzeti.

106

- Stavi ih tamo - ree. - Neu da uzmem nita iz tvoje ruke. Stavio sam ih pred njega i vratio se. Poslije toga nije pokuavao da ikome kae. Stihovi: Onom koji trai radost Bo'jeg Lica suvino je da se drugi njemu dive! Pohvala je kao vatra, djelo poput ive; od nje nee ostati ni jedna zehrica ako ona padne na zapaljen iver!

Iskrenost - Znaci iskrenih ljudi - Neki ovjek dode kod aqiqa ibn Ibrahima4 i ree: - Prvi meu mudrima! Vojskovoo armija istih dua! Ljudi me smatraju dobrim i nazivaju me iskrenim ovjekom. Kako mogu da saznam da li sam u broju iskrenih ili ne? - Idi i izloi svoje tajne iskrenim ljudima - ree aqiq. - Ako im se dopadne, znaj da spada meu iskrene. Zatim, ponudi svom srcu zadovoljstva ovoga svijeta. Ako odbije, znaj da spada meu iskrene, ali ako prihvati, znaj da si u skupini licemjera. Poslije toga ponudi smrt svome tijelu, pa ako je poeli, znaj da si u broju iskrenih, ali ako je nee, budi siguran da si ovjek od ovoga svijeta, a ne od iskrenih ljudi. Stihovi: Iskreni ne eli zadovoljstvo sv'jeta od koga smrad stie do estitih ljudi! Ako ima ponaanje isto kao zlato, izloi ga onom ko o vjeri sudi!
aqiq ibn Ibrahim Balhi - uenik Ibrahim ibn Edhema, prvi koji je definirao mistiko stanje (hal), pojam tawakkula, kao i povjerenje i pouzdanje u Boga. Poginuo je 810. godine. Nicholson, Islam wa tasawwuf, 44.
4

107

Iskrenost - Tri svojstva koja upropatavaju - Hamid al-Kaffaf5 pria: - Kad Uzvieni Allah hoe da upropasti Svoga roba kazni ga sa tri svojstva: 1. podari mu znanje, a lii ga primjene znanja u praksi. Stihovi: Koji god ne ivi prema svome znanju neplodna je vrba u rua bostanu; posje' e je sjekira u zamahu vrstom, zavrit' e ivot na ognjitu pustom! 2. On mu podari drutvo dobrih ljudi, a lii ga spoznaje njihove prave vrijednosti. Stihovi: Ko god prema evlijama nema potovanja na oba e svjeta ostat' bez irama; ako sad se pue kao jarebica, sutra e ga morit' od tuge zamkica! 3. On mu daruje pokornost i pobonost, a lii ga potpune iskrenosti. Stihovi: Ako nema iskrenosti prema Bogu dragom, svaki e ti pos o otii sa vragom! O, hanife6 isti, pazi da se ne bi
5

Hamid al-Kaffaf - nepoznat. Bostan (perz.-tur.) - baa.

108

iskrenost i licemjerstvo pom'jeali tebi, jer su djela kao zlato, ista poput sunca, licemjerstvo bujica je koja nosi zrnca! Abu Hurejre pria da je Poslanik rekao: - Ima mnogo tih koji poste, a od toga nemaju nita drugo osim gladi i edi. Mnogo je ljudi koji nou mole, a od toga nemaju nita osim nespavanja (tj. - svaki onaj koji to ne obavlja sa potpunom iskrenou i predanou, jer se u hadisu kae: "Uzvieni Allah prima djelo jedino ako je ono uinjeno sa iskrenou").

Iskrenost - Primjer najvie iskrenosti - Pitali su Dunaja ibn Muhammeda: - Koji je ovjek najiskreniji koga si vidio? - Prije nekoliko godina bio sam u Mekki i zapao u oskudicu i bijedu da nisam imao nijednog novia. Uslijed toga to mi je kosa bila dugaka, dobio sam glavobolju. Nemajui drugog izlaza, lutao sam po bazaru. Opazih jednog berberina u maloj radnji kako brije ljude. Pogledao sam ga ispitivaki i uvjerio se da spada u dobre ljude. Prioh mu rekavi: - Kosa mi je veoma dugaka. Boga radi, oiaj me, jer sam siromaan. Nemam ni prebijene pare. Tada je brijao jednog bogataa. Ostavi ga rekavi: - Gospodine, malo saekaj! Tebe usluujem radi ovoga svijeta, a ovome sluim radi Uzvienog Allaha.

Hanif je osoba koja slijedi vjeru Ibrahimovu, ortodoksni musliman koji je vrst i nepokolebljiv u vjeri (Persian-English dictionary by F. Steingass, London, 1963., V izdanje, str. 432).
6

109

Posadi me na mjesto bogataa i oia, a onda mi dade papir u kome je bilo zamotano nekoliko zlatnika i ree: - Uzmi ovo i troi. Uzeo sam to od njega i otiao odatle mislei: "Prvu stvar koju mi Bog bude podario dat u njemu". Stihovi: Za njegovu ljubav, zinet dunjaluka onog koji Boga voli nee brati ruka! Ko god trai radost Bo'jeg Lica fina sto bogatih rtvovat' e za jednog miskina! im sam uao u damiju, opazih jednog prijatelja koji me trai. Kad me ugleda, ree: - Dunajde, gdje si bio? Traio sam te od zore pa sve do sada. - U dobri as! S kojim dobrom? - Ova kesa je stigla za tebe iz Basre. Uzmi je. Uzeo sam je, izvadio novac i izbrojao: stotinu zlatnika, Obradovao sam se mislei: "Hvala Uzvienom Allahu koji mi je ispunio elju, meni siromahu, i nije me ostavio da se stidim poklona koji mi je dao berberin." Stihovi: Nek' je hvala iz dna due, srca iskrenoga Onom Ko me vodio je do cilja ovoga! Sa Njegovom pomoi, pod tereta dugom ja neu ostati prema nekom drugom!

Zinet (ar.) - nakit, ukras, ures,

110

Ustao sam i otiao u brijanicu. Rekoh: "Selamun alejkum, o plemeniti!" Alejkumu's-selam" - odgovori on. - Treba li neto? - Da - rekoh i pruih mu onu kesu. - ta je ovo? - upita. - Zavjetovao sam se Bogu da u prvu stvar koju dobijem dati tebi. Evo, prvo to sam dobio - rekao sam mu. Uzmi to. - Zar se ne stidi Gospodara Sudnjeg dana? Zar mi nisi rekao: "Oiaj me u ime Boga". - Da - rekoh. - A sada zato kae da primim novac za to? Jesi li vidio da neko neto uradi za Boju ljubav, a onda uzima novac za to? Bacio je onu kesu rekavi: - Bog zna da ti nisi u broju iskrenih. Da si spadao meu njih, ne bi mi tu sramotu uinio. Ako primim novac za rad koji sam uinio za Boju ljubav, kako u otii na Sudnji dan? Ostao sam iznenaen. Pomislih: "O ti koji slijedi svoje elje! Jesi li vidio kako izgleda iskren ovjek i kako izgleda ovjek koji trai Boije zadovoljstvo." Stihovi: Ako eli da bude iskren ovjek, napusti svaku drugu strast, ljubav, osim Boga. Trai zadovoljstvo Bo'je. Ko god od srca trai Boga, ne eli nita izuzev ljubavi Boje koja donosi slavu i ast. Ibn Abbas (neka je uzvieni Bog zadovoljan s njim) pria da je poslanik rekao:

111

- Uzvieni Bog je stvorio dennet i u njemu je, takoer, stvorio izvjesne stvari koje oko nije nikada vidjelo niti je uho ulo, a niti je um mogao zamisliti. Poslije je pozvao dennet: Govori! Tada je dennet tri puta rekao: "Vjernici su spaeni." A zatim je dodao: "Ovdje nemaju pristupa licemjeri i tvrdice." Stihovi: Licemjer e se teko spasiti na sudu pravde. Dostojanstvo i srea pripae svakom onome koji je, uz vlastite napore, uao u krug dareljivih ljudi. Spas pripada vjernima, o licemjeru! Radost je muna, teka za rave ljude. Ako si oboavao Boga za interes neeg drugog, treba da se mnogo stidi Njega. Doi, o, Fevzija, pokaj se za ovo i trai pomo i naklonost Dobroinitelja. Vladar vjernika, Alija odabrani, (neka je Bog zadovoljan sa njim) je rekao: "Licemjer ima tri znaka: 1. Kad je sam, lijen je da ispuni Boje zapovijedi, 2. Kad je pred ljudima, sa radou ini molitvu, 3. Kad ga ljudi hvale, postaje usrdniji, a kad ga kude, smanjuje na tome. Dri se daleko od onoga koji posjeduje ova tri svojstva, jer je on Boji neprijatelj." Stihovi: Daleko se dri od drutva licemjera, jer postoji opasnost za ovjeka pravog puta. Ne dolazi izliv Boje milosti onome koji je oslabio pokornost svojim licemjerstvom. Palma pobonosti sui se od licemjerstva, a suha grana ne donosi nikome ploda.

112

Iskrenost - Djelo u ime Boga prati Njegova pomo Bijae jedno pleme meu Izraelianima koje se, zavedeno od ejtana, klanjalo jednom velikom stablu. To suho drvo su smatrali boanstvom i svaku veer i svaki dan bacali su se niice pred njim. Neki musliman proe pored njih i opazi ih kako se klanjaju i smatraju ga boanstvom. Potaknut arom Boije vjere, naljuti se, razbjesni pa u ime Uzvienog Gospodara ustade, uze sjekiru i htjede da posijee ono stablo. ejtan, u liku ovjeka, pojavi se pred njim i ree mu: - Boiji robe, gdje ide? - Idem da se klanjam Allahu i da izvrim Allahovu naredbu - da posijeem stablo kome se klanjaju - odgovori. - Kakvu korist ima od toga ako posijee to stablo? Bojim se da se ne sakupe idolopoklonici i ne stave te na muke. Odustani od te nakane! Ja u te uputiti na neto od ega e imati vie koristi i dobiti veu nagradu. - ta je to? - upita ovjek. - Ja u ti donijeti svako jutro jedan zlatnik i stavit u ga pod serdadu - ree ejtan. Ti uzmi taj zlatnik i podijeli ga sirotinji kao sadaku, jer za to e biti bolja plaa i nagrada. ovjek se zadovolji, povrati se, srdba mu se smiri. Dan-dva ejtan je dolazio i donosio obeani zlatnik, ali kasnije presta da dolazi i da donosi. ovjek se ponovo razljuti, ustade, stavi sjekiru na rame i, sav bijesan, uputi se stablu da ga posijee. ejtan ponovo doe pred njega i ree: - ovjee, kuda e s tom sjekirom? - Idem da posijeem ono stablo - odgovori. - Prevario si se! Tu ansu si propustio prekjuer - ree mu. Vrati se dok si zdrav, inae u ti opaliti takav amar da e se sravniti sa zemljom.

113

ovjek.

- Zato to nisi uinio prekjuer kad ima takvu snagu? - upita ga

- Tada si bio u srdbi, ponesen arom za pravu vjeru i u ljubavi prema Allahu. Tvoja namjera je bila ista. Tada te Allah pomagao. Sve to si htio, mogao si da uini. Ali sada si se naljutio zbog novaca i pitao si se: Zato ih nije donio? Budui da je nestalo one tvoje iskrenosti, ti vie ne moe posjei to stablo. ovjeku bi jasno da sve to nije uinjeno sa iskrenou ne donosi koristi niti uspjeha. Stihovi: Svako djelo to se ini zarad dragog Boga prati izliv pomoi Tvorca Milosnoga! Ako neto ini da bi hvaljen bio, svojom rukom pokvarenu robu si kupio! A kad doe Dan to e pravdu dati, niko nikog upomo nee moi zvati! Sve to ini neka je za Boji rizaluk; ta e dobit' ako ti podlac djeli hvalu?! Fevzi trai, o, Sultane i moj Gospodare, oprost vel'ki, milost silnu, drage milodare! Iskrenost - Sufjan Sevri i ejban Rai susreu lava - Sufjan Sevri7 i ejban Rai8 su se uputili u Mekku da posjete Ibrahima Edhema.9 Usred pustinje lav se die i poe prema njima. Sufjan ree:
Sufyan Tawri je veoma istaknuti islamski uenjak. Rodio se u Kufi 713. ili 718. godine. Vid. Masigon, Essai sur Les origines de Lexique..., 148. 8 ayban Rai (Abu Abdullah Muhammad b. al-Hasan b. Farkad) hanefijski pravnik. Bio je pod velikim utjecajem Abu Hanife. Bio je dobar poznavalac hadisa i pravnih znanosti. Drao predavanja u Kufi. Njegova djela govore o uenju Abu Hanife, ali u neemu se i razlikuju od njegovih nazora. Enzyklopaedie des Islam, IV, 291.
7

114

- ejbanu, zar ne vidi da nam neprijatelj dolazi u susret, a mi nemamo oruja. Kako da se spasimo? - Voo ljudi Pravoga Puta, heroju koji ukraava Pravi i Put! Ne boj se, ja imam oruje - ree mu. - Koje oruje? - upita. - Ma iskrenosti - odgovori ejban. - Ko god se klanja Allahu ne radi toga da bude pohvaljen od ljudi, ne plai se nikakvog stvorenja, jer je Uzvieni Allah njegov pomaga. On je rob onoga Boga iji smo i mi robovi. Poto se mi njemu klanjamo, i pomo nam dolazi od njega. Stihovi: U uima Bogu bliskih, kad lav strani rii, to revanju magarca ouganog lii! Ako i ti u takvoj blizini eli biti, iz svog srca sve sem Boga mora odstraniti jera pravu robu i veliku paru moe dobit' jedino na ihlas-bazaru! ajban Rai skoi put lava, uze ga za ui i dobro ga prodrma. Sufjan se jo vie zaprepasti i ree: - ejbane, kakvu to glupost pravi? Jo vie e razbjesniti lava pa nas nee uope ostaviti na miru. - Sufjane, to nije runo, nego je sramota da ovjek oboava neto drugo osim Boga. On e na oba svijeta doivjeti sramotu. Zaveza jedno ue na vrat lava, a onda natovarie na njega odjeu i druge stvari, a ejban i uzjaha na njega. Jahao je sve do Mekke. Lav je

Ibrahim Edhem - kraljevi, legendarna figura i asket. Umro je u progonstvu u Siriji 162. Vid. Mystique Musulmane, 30; Nicholson, Islam wa tasawwuf, 21. Ihlas (ar.) - iskrenost.
9

115

morao da se pokorava. Kad su se pribliili predgrau Mekke, skinuli su tovar sa lava i pustili ga. Lav se zatim vrati u pustinju. Stihovi: Iskrenome robu lav postaje sluga; takav nikad Jednom nije metno druga! Ko putuje sa ihlasom sti' e blizu Boga; on putuje iz podlosti do kraja ednoga!

Iskrenost - Snaga iskrene dove - Desilo se da u jednom gradu nekoliko mjeseci nije pala ni jedna kap kie. Trava se sva sasuila, zemlja popucala od edi, nestaica vode. Od suneve ege svi usjevi se sasuili i sagorjeli. Na kraju, i ljudi su izili van da mole za kiu. Molili su. Pojavi se jedan oblak od koga se itav horizont zamrai. Malo i veliko, mlado i staro vrati se radosno u grad. Ali, odmah se pojavi vjetar i rasturi oblake. Nijedna kap kie ne pade na zemlju. Potpuno nestade oblaka. Ljudi se rastuie. Jedan starac od velikih ljudi toga grada proe pored bolnice. On vidje mladia koji je imao okove na nogama i koji je sjedio oborene glave. Starac ree: "Kad sam mu se pribliio i poselamio ga, mladi podie glavu i ree: Alejkumu's-selam, stare." - Stare, gdje si bio? Moda si bio na dovi za kiu? - Da - rekoh mu. - Ili smo radi dove. - Licemjeri, molili ste bez iskrenosti i Uzvieni Allah je poslao oblak bez kie - ree mi. Stihovi: Kako stignu munafici do cilja eljena kad su vrata uslianja za njih zatvorena?! Bog kabuli dove onih koji zerre

Kabuliti (ar.) - primiti.

116

u svom srcu nemaju irka i nevjere! - Mladiu, - rekoh mu - kako bi bilo da ti uputi dovu Allahu da bi ljudima laknulo, jer su jako oajni. Mladi ustade, uze abdest10, podie glavu i uperi pogled ka nebu rekavi: - Ustani, gospodine, da se ne ublati! - Ustao sam - pria starac i jo nisam bio ni iziao iz bolnice, a kia je poela da pada tako snano da su se od curenja s krovova obrazovali potoci. Stihovi: Vrata uslianja uv'jek se otvore molitvama onih to ih srcem zbore! Milostivi nee srce da im slama ne udovolji li njihovim dovama! Jednom e se zbiti tono halis eli; iskrenoj se dovi i nagrada djeli!

10

Zerra (ar.) - trun. Abdest - vjersko pranje koje obavljaju muslimani prije molitve.

117

ETVRTI HULD

Pun duhovitih epigrama slavuja koji pjevaju u pohvalu uzvienih svojstava ruine ljepote, pun nanizanih bisera pjesme i blistavih dragulja iz luke arije stanja. On je namijenjen za etae, odnosno posmatrae koji posjeduju probni kamen za ispitivanje dragulja kao i za i mjenjae koji imaju pero za bruenje dragulja. On je otvorio vrata malog perivoja punog trske i mladog drvea i bujni ruinjak palae savrenstva.

Epigram - Delaluddin Rumi Pjesme Delaluddina Rumija1 (neka mu je posveena njegova tajna) su elegantne, iste, punovrijedne u izrazu i lijepe. Njegovi stihovi sadre tajne Boanskih riznica i izliv vjene ljepote. Evo jedne njegove pjesme: Stihovi: Zaljubljeni, zaljubljeni, ja sam aik stari! O, iskreni, o, iskreni, ja sam aik stari! Kada nur-i aikane Vii Svjet zapali, samo ja tud bijah tada, ja sam aik stari! Gdje su ljudi Qalu bela rije svoju dali, ja sam tamo svjedok bio, ja sam aik stari! Kada ni svjet a ni Adem nisu postojali, ni as ovaj, ja postojah, ja sam aik stari! U Nuhovoj2, lai bijah, Jusufovoj3 jami,

O Delaluddinu Rumiji vid. uvod, biljeka br. 4. Nur-i aikane (ar.) - Svjetlost ljubavi. Qalu bela (ar.) -"Rekli su: Da, svakako!" (Quran, 7:172).

118

i sa Majkom Isaovom, ja sam aik stari! Avaz putam, Aru letim kao bulbul mali, nosaima bliskim reci da sam aik stari! Ej, aie, ems Tebrizi4 ko bijae tajni? emse, nur -i Muhammede, ja sam aik stari!

Epigram - Sultan Bajazit ibn Sulejman han Sultan Bajazit ibn Sulejman han5 (neka je Allahova milost na njih) je, zaista, car pun duha i ah koji zna da cijeni vrijednost nauke i spoznaje. Sve su mu pjesme krepke i pune smisla, a svaki njegov stih je simbol uitka. Ovaj gazel (koji navodimo) napisao je dok je bio princ (prijestolonasljednik). Stihovi: Ako jednom uspijem, carsku krunu dobijem, svojim maem osvojit' u itav taj svijet! Jedan zamah junaki, Tahmasb6 nema ije; Buharu i Semerkand7 stavljam pod svoj biljeg!!
2

Nuh koji se kao jedini pravednik u grijenom rodu ljudskom, po Boijoj odredbi, spasio od potopa i sa svojim sinovima Samom, Hamom i Jafesom postao praotac dananjeg ovjeanstva. Vid. Enzyklopaedie des Islam, III, 1024-1026. 3 Yusuf spominje se u Kuranu, gdje se prenosi kazivanje o njemu i njegovom ocu Jakubu. Vid. Enzyklopaedie des Islam, I V, 1275-77. 4 amsu'd-Din Tabrizi je mistik koji se pojavio u Konji (Mala Azija) i u tolikoj mjeri izvrio utjecaj na Delaluddina Rumija da je ovaj napustio katedru teologije, povukao se i osnovao mistiki red mevlevija. Njegov divan pjesama nosi ime spomenutog dervia amsa Tabrizija. Vid. Rypka, History of Iranian Literature, 264-270. 5 Sultan Bayazit ibn Sulejman je sin sultana Sulejmana Velianstvenog i sultanije Hurrem. Pobunio se protiv svoga oca koji je postavio za svoga nasljednika njegova brata Selima. Pobijeen u Konji (1588.), sklonio se kod perzijskog cara Tahmasba, koji ga, uz svotu od 400 hiljada zlatnika, izrui njegovu ocu. Bio je zadavljen zajedno sa svojih pet sinova. Vid. Turk Ansiklopedisi, 5 cilt, 446. 6 ah Tahmasp je perzijski car iz dinastije Safavida (1524-1576.), najstariji sin ahIsmaila. Vid. E. G. Browne, Literary History of Persia, IV, 84. 7 Samarkand i Buhara su gradovi koji se nalaze u Transoksaniji, sada Turkestan.

119

S malo sree, pokorit u sve ljude i dine i Simorga s one Kaf8 sure planine! Vol' etvero i ashabe, dr' se familije! Do, Rafezi9, tvoja dua rahmet nek' izlije! Imam nadu na pr'jestolje da u da dospijem! Ako Bog da, svojim maem osvojit' u svjet!

Epigram - Hilali Hilali10 (neka mu se Allah smiluje) je pjesnik Anadolije, savren i uen. Pjesme su mu suptilne, tanahne i alegorine. Bio je slavan u doba sultan - Muhammeda ibn Ibrahim-hana11 u tolikoj mjeri da je uestvovao kao ugledna linost carskog divana (vijea). Evo jednog njegova gazela: Stihovi: Slika usne vi' bokala u erbe je pala; to u vodu pade vatra rasplamsala! Sa tvog lica blistavoga pade tanka vala; k'o Mjesec se kroz uvojke solufa pomalja! To kroz sjenu brode zraci utog ogledala! Lijenie, pitaj srca to s' u oaj pala koja ih je od bolesti estoko spopala! Svakog asa s druge strane grma razlistala bulbul sitnu pjesmu srie svoga tunog hala, u zanosu, pokraj rue, bolan od svog ala!
Kaf - legendarna planina za koju se mislilo da okruava svijet sa svih strana i vee se za horizont, i planina na Kavkazu. 9 Rafezi je pseudonim pjesnika. 10 Hilali - turski pjesnik esnaestog stoljea. Umro 1543. godine. Vid, V M. Kocaturk, Turk Edebiyati Tarihi, 392. 11 Sultan Muhammed ibn Ibrahim-han IV, (1648.-1687.) je turski sultan koji je doao na prijesto nakon svrgavanja i pogubljenja njegova oca Ibrahima-hana. Vid. Enzyklopaedie des Islam, III, 713. Vala - zastor.
8

120

Kad pred pragom ugled'o je skruenoga gosta, ree: Vidi siromaha koji velik posta!

Epigram - Baki Baki12 je, izmeu svih pjesnika, bio najsuptilniji u poetskoj umjetnosti. Nijedan njegov stih nije ist od alegorije i aliteracije. Njegov divan pjesama bio je poznat u Jazdu,13 Sarahsu,14 irazu15 i Kandaharu.16 Cijene njegove stihove i nazivaju ga profesorom kao to mi nazivamo Hafiza.17 Evo jednog njegovog gazela: Stihovi: Ljepotice rumene kao rue crvene etaju se niz livade bujno nakiene! Opile su aik bulbule sludene! Ako nema erbeta, gdje su lale snene nale ae boje rue zaljubljene! Zbog nepravde muhtesiba18 teke i goleme, veseljaci dodaju ae nalivene i diu ih u planini, niz dole zelene! Ptice bae - u ruu, imir zaljubljene Baqi, Mahmud (1527.-1600.) je turski pjesnik i najznaajniji predstavnik dvorske poezije. Nastojao je preporoditi tursku liriku po uzoru na perzijske klasike. Njegov divan poezije prezentira ukus i obiaje carigradskog drutva, Proslavio se kasidom (odom) u ast sultana Sulejmana). Vid. M. Kocaturk, Turk Edebiyati Tarihi, 378. 13 Jazd - grad u Iranu. 14 Sarahs - grad u centralnoj Aziji. 15 iraz - glavni grad provincije Fars koja se prua uz obalu Perzijskog i zaliva. 16 Kandahar - grad u Afganistanu, 30 km daleko od Kabula. 17 Hafiz je znameniti i proslavljeni perzijski pjesnik. Umro je 1389. godine u irazu. Njegov divan pjesama (oko 500 gazela) je savrenog stila i prefinjene izraajnosti. Utjecao je na kasnije perzijske, indijske i turske pjesnike, a njegovom poezijom inspirisao se i Gete za svoj Westostlicher Diwan. Vid. E. G. Browne, A. Literary History of Persia, 111, 271-319. 18 Muhtasib - kontrolor bazara, posebna linost zaduena da prati i nadzire moral i ponaanje graana. Izraz se veoma esto susree u Hafizovoj poeziji.
12

121

eznu za tim licem, zbog drage skrivene! Baki, srce ne daj za uvojke svjene, poludit' e, osramotit' knjige izuene!

Epigram - Dervi-paa Dervi-paa19 spada meu uene i hrabre ljude. Pjesme su mu pune duha i alegorije. On je autor dva divana pjesama - jedan na perzijskom, drugi na turskom jeziku. Poezija u oba divana je lijepa, puna elegancije, smisla i suptilnosti. Dvaput je bio namjesnik u Bosni i nekoliko puta guverner u Egri.20 Smatraju da je bio evlija. Po ugledu na Mesneviju Delaluddina Rumija poeo je da pie naziru (imitaciju) i napisao je oko dva sveska, ali jedne noi vidje u snu Rumiju koji mu ree: - Derviu, moje djelo nije mogue podraavati! Okani se te zanesenosti! On je tada odustao. Vidio sam ona dva toma koja jc napisao. Puni su ljepote i smisla. Mislim da meu vezirima nije bilo tako savrena i uena ovjeka. Evo nekoliko stihova iz njegove poezije: Stihovi: Ljepotica ako ona do naega doe doma, to stas ima ko sevlija vitak, visok, loman, za posjetu tu u dati dva sv'jeta ogromna! e ljubavi ne gasi aik suh, neskroman,
19

Dervi-paa - roen je u Mostaru u estoj deceniji esnaestog stoljea. kolovao se u Istanbulu. Jedan od profesora bio mu je na Bosanac Sudi, veliki komentator i poznavalac perzijske klasike. Po zavretku studija stupio je u dvorsku slubu zauzimajui razliite poloaje od efa lova do linog savjetnika cara Murata, poslije ije smrti se spominje kao namjesnik u Bosni (1595.). Vid. S. F. Baagi, Bonjaci..., 20 Egra (Erlau) - grad u Madarskoj koji je osvojio sultan Muhammed III (1005.1596.). Za turskog doba bio je centar vilajeta kome su pripadali sandaci - Segedin, Solnuk, Hatvan, Filek. Vid. Qamusu'l'a'lam, II, 1014. Sevlija (tur.) empres.

122

sedam mora ak' ispije ko kap u dlanov'ma! Tvoje crno oko zanosnim migov'ma hiljadu srdaca dovede do sloma! Nikad ne bje ovakve pljake i proloma! Nje udno zato udim za enskim stvorov'ma! Ko svoj ivot ne bi dao njezinim benov'ma? Pogledajder na Dervia, ljepotica care, smiluj mu se, ne odbaci njegov savjet barem!

Epigram - Dervi-paazade Dervi-paazade21 (neka im se Allah smiluje) je u poeziji i prozi mnogo suptilniji i pedantniji od svoga oca. Sve njegove pjesme na turskom i perzijskom su snane, lijepe i pune alegorije. Bez sumnje, na njega se moe primijeniti poslovica: "Kakav otac, takav sin." Evo nekoliko njegovih stihova: Stihovi: Vidi prizor to ga donosi mejhana: klima joj prijatna, zemlja razdragana! Ne odlai au: za klimavo zdanje krma ima svoje vrsto opstojanje! Nemoj mislit' da e brige napustiti onog iji dost je k'o tulipan viti! Za list jedan opojnog jutarnjega pia odgovara proljee rascvata i ia! Zar se ikad bolje prilike ti daju nego to je vrjeme kad rue cvjetaju?

Dervi-paa zade - sin Dervi-pae. O njemu znamo to to kae Fevzi u svome Bulbulistanu, naime, da je pisao pjesme na turskom i perzijskom jeziku i da su lijepe i snane. Baagi pretpostavlja da je on identian sa Ahmed-beg Varadom, herojem nacionalne nae epopeje. Vid. Juki, "Bosanski prijatelj", II, 105; S. Baagi, Bonjaci..., 83; Handi, Knjievni rad..., 35; M. Mali, Bulbulistan..., 53.
21

123

Epigram - Husrev-paa Husrev-paa22 (neka je Allahova milost na njega) bio je savren ovjek, veliki uenjak i krupni pjesnik. Dobro je poznavao islamsku mistiku. Svi njegovi stihovi sadre asonance i igre rijei. U svakom sluaju, on je najrjeitiji uitelj pjesnika Male Azije. Zapazio sam u nekoliko divana da ovaj gazel pripisuju Husrevu Perzijancu,23 a ja sam vidio isti gazel u Divanu Husrev-pae i mislim da je njegov. Samo Allah, delleanuhu, zna ta je tano. Stihovi: Moje se srce u aku sve vie gubi, gubi; tijelo nek' klone sve vie dok crnu zemlju ljubim! Tvoji kovrdavi solufi zanose aike koji k'o pe gore od vatre velike! Neka tvoje oi jo vie zavode onog koji dumana svojim maem bode! Moje srce od tuge sto komada ima, ne moe se nikad vratit' damarima! No ako je draga zadovoljna samo, neka ono bude jo vie sjeckano! Husrev je navikao na vlani skut i oko; od suza istih neka mu bie bude mokro!

22

Husrev-paa - rodom je iz Bosne, odgojen na dvoru turskih sultana u Istanbulu; godine 1623. postao je jenjiar-aga, zatim namjesnik u Dijaribekru, a 1627. veliki vezir i serdar istone vojske. Uslijed kleveta i smutnji na dvoru, ubijen je po nalogu sultana 1630. godine. Vid. Enciklopedija Leksik. zavoda, III, 108. 23 Husrev Perzijanac - veliki indoperzijski pjesnik roen u Delhiju 1253., umro 1325., godine. Vodi porijeklo od turskog princa iz Belha. Pod njegovim utjecajem razvio se poseban stil, zvani sabk-e hindi (indijski stil). Vid. Browne, A Literary History of Persia, II, 108.

124

Epigram - Hajali Efendi Hajali Efendi24 (neka je Allahova milost na njega) spada meu izabrane evlije. Slovio je kao dobar poznavalac vjerskih znanosti, vjetak u svakoj grani nauke. Postao je tako slavan onoga asa kada je preao iz prolaznog svijeta u svijet apsolutnih savrenstava. U depu su mu nali hronostih njegove smrti koji glasi: Hajali je izrekao hronogram o svome preseljenju: Njegova rije ostala je u srcu, a njegova vizija u oku! Njegove pjesme na perzijskom su ljepe nego na turskom jeziku. Evo jednog njegovog gazela: Stihovi: Srce tvojih aikana dertom zagorjelih slui kao meta tvoje tuge str'jeli! Svi se tobom bave, ti se uv'jek seli! Povuem se u manastir pa u mesdid bjeli traei te po kuama povazdan cijeli! To to traih pokraj Ka'be i to duom elih to si bio ti, san i cilj ueni! Pagoda i Ka'ba u dasima vrelim izlike su samo da bismo se sreli! Hodoasnik ide Mekki, ti moj vid naseli; kuu trai, ja vlasnika da mi udijeli! to ti srce oarava - pria je, bezbeli! Izvan tvoje ljepote je sve matovid svehli! Svako svojim jezikom da te voli veli; aik pjesmom, a muziar tonom usklaenim! Hajali se za grijehe u tvoj rahmet nada;
24

Hayali - vidi uvod, biljeka br. 40. Dert (perz.-tur.) - bol, (ljubavna) patnja.

125

nema boljeg izlaza gr'jeniku nikada!

Epigram - Futuhi Futuhi25 (neka mu se Allah smiluje) je jedan od istaknutih ejhova i dobar poznavalac islamske mistike. U doba sultana Muhammeda bio je tako slavan da je slovio kao vodei mistik Istanbula. Evo jednog njegovog gazela: Stihovi: Zbog njenog je stasa, hoda izokola u neredu ostao sav bazar idola! Njeno lice lii listu rue vedrom; sjaj vrtova ono uniti odjednom! O, ljupkosti! Njene oi zanosne su; pravila krjeposti pogledom odnesu! Srce kom' je oslon prema tebi tuga kako e ga slomit' prjekor vjernog druga! Radostan sam to mi suze se ne sue; kuu mog ivota tunu one rue! S aka ae sad je Futuhija pijan; ae strasti o glavu podlih porazbija!

Epigram - Rudi Rudi26 (neka mu se Allah smiluje) je savren, uen i darovit pjesnik. U svim vrstama nauke bio je jedinstven i neuporediv uitelj.
Futuhi, Husayn Celebi - pjesnik epohe sultana Sulejmana Velianstvenog, koji je opjevao vojne u djelu 'Anisu'1-guzat. Druga djela su mu: "Tuhfatu'l-galis" i poema"Naz-u-niyaz" . Vid. M. Mali, Bulbulistan..., 167. 26 Rudi, Ahmed (1637.-1699.) je pjesnik rodom iz Mostara, kolovao se u Istanbulu da bi se posvetio inovnikoj karijeri. Meutim, kasnije naputa inovniku karijeru i posveuje se poeziji. U duhu konvencionalne istonjake lirike XV-XVII stoljea,
25

126

Pokazao je vie vjetine u graenju pjesme na perzijskom jeziku. Sve su mu pjesme na perzijskom po uzoru na Urfija,27 u turskom na Bakija. Evo jednog njegovog gazela: Stihovi: Od ae vina nema prijatnijeg akrana nit' boljeg dosta od lozja nagizdana! Prijateljstvo nije l'jek za ranu plavog neba! Nebo, za ranu mog srca drugi mehlem treba! Malje izbie! Nek ti je, srce, mubarek ludost! Ponovo ti se javi tuga u stanju alosnom, hudom! Ne skidam krvave oi sa tvoga lica i nosa; tvom licu rue ne prilii drugaija rosa! Rudi, u ai neba su bezbrojni svjetovi; uzmi au vina, - vidjet' e sv'jet novi!

Epigram - Azeri Azeri28 (Allah mu se smilovao) je pisao stihovij pune duha i suptilnosti. Iza sebe je ostavio dva divana pjesama na turskom jeziku pisao je kaside, gazele, hronograme na turskom, a poneto i na perzijskom jeziku. Vid. S. Baagi, Bonjaci...,114-118. 27 Urfi irazi - znaajan pjesnik esnaestog stoljea. Rodio se u irazu. Po zavretku studija u svom rodnom mjestu otiao je Indiju. Umro je 1591. godine, u trideset i estoj godini svoga ivota. Napisao je dvije mesnevije: "Farhd-u-irin" i "Magmau'l'akbar", koje su napisane po ugledu na Nizamijevu "Hamsu". Vid. Rypka, History of Iranian Literature, 299. 28 Azeri (um. 1585) je turski pjesnik. Napisao je divan pjesama i mesneviju "Nak-i hayal" pod utjecajem Nizamijevog djela "Mahzanu'l-asrar", "Matlau'l-anwar" Husreva Dehlevija, i "Tuhfatu'l-asrar" Damija. Djelo je mistiko-didaktikog karaktera. Po tehnici i rasporedu grae najvie se ugledao na Nizamija. Vid. M. Kocaturk, Turk Edebiyati..., 375.

127

jedan bez taaka, drugi sa takama. O drugom nita nisam uo. Azeri je bio savremenik pjesnik, Rudija i u poeziji su se ugledali jedan na drugoga. Izgled, da su kao pjesnici jednake vrijednosti. Evo jednog njegovog gazela: Stihovi: erbe sabura je, srce, gorko kao mahovina, emernija od njega je rastanka gorina! Doekat' rastanak s dostom znamenje je pakla! Jarabbi, zgrjeih: Pakao je njegova osobina! Koliko e me plaiti uasom Sudnjega dana! Sudnji dan je rastanak s milim prijateljima! U nepotrebnost sastanka ne sudi po rastanku! Otrov je u pitanju ako ti napitak ponudi sudbina! Azeri, proivljenje s dostom vea je ast od raja! Kad se udalje prijatelji, Sudnjeg je dana tmina!

128

PETI HULD

Pun prijatnih anegdota (izreenih) jezikom ptica perivoja rjeitosti, od kojih svaka obiluje otroumnou, a za srca je osnov radosti i veliine. Radi irenja duhovitih anegdota ljudi istih dua, vrtlar rjeitosti otvori vrata bae elegancije i otroumnosti.

Dosjetka - Starica i Dennet Jednog dana doe Uitelju oba svijeta, Muhammedu s.a.v.s., neka starica ije je lice bilo svo u borama, bez ijednog zuba u glavi, nestale ljepote. Bog jedini zna koliko je bila stara. Njen stas se povio pod teretom ivota, a njena kosa se splela poput bijelih vlakana datule, i ako bi je neko upitao za vijest o beskrajnom svijetu, govorila bi samo o plemenu Ma'red. - Odabrani poslanie, - ree starica - da li u ja ii u Dennet poslije proivljenja? - Sestro! Kerko svijeta! Radoznala udovice! Nijedna starica kao to si ti nee ui u Dennet. Kad starica u te rijei Poslanika s.a.v.s., poe plakati govorei: - Boiji Poslanie, da li je objavljen ajet koji govori o tome da ja neu ii u Dermet? Ili, gdje u ii ja, koja sam te vidjela na ovom svijetu i bila u tvome drutvu? Zar me nee svojim zauzimanjem na Sudnjem danu dovesti u Dermet? Stihovi: Ako mi se ne smiluje, efadijo Ummeta, moje stanje re' e r'jei: Ja, vejleta, vejleta!

efadija (ar.) - Zagovornik.

129

Niko drugi nee pomo,' ja Mustafa, Odabrani, sav moj ivot, dan i t'jelo za tebe su rtvovani! Poto ti si Bo'ja milost dunjaluka, k'o zindana, oni to te sl'jede trae milodare tvog irama! Ja svjedoim da si ti na oba sv'jeta velika habibullah i na sultan, ukras, ures i dika! Lijenie, Fevzi ti je od grijeha bolestan; srce e mu ozdraviti kad mu prui svoj derman! Tada utoite nesretnih i car blagoslovljenih, poslanik Muhammed uz osmijeh ree: - Razbatinjenie sudbine! Ti koja trai Dennet! Nisi ula da Allah stare ene mijenja u djevojice od trinaest godina, a starce u mladie od trideset i tri godine. Ovako ini sa svim stanovnicima Denneta. Tako izmijenjene uvodi ih u Dennet! Kad starica u ovakve vijesti od Poslanika, obradova se i poe da mu ljubi skute. Stihovi: Velika je Bo'ja milost: stare mladim ini ako tvoju naklonost budu zasluili! Ko jo ima takvu mo da mu uur-dova rijei ga zahvalnosti spram Bo'jih darova?!

Dosjetka - Dervi nabraja imena poslanika Neki dervi posjeti Ahmeda ibn Esamija1 da bi zatraio nafaku za jedan dan. Ahmed ibn Esammi ree:

Ja, vejleta (ar.) -"Teko meni". Dan (perz.) - dua. Habibullah (ar.) - Allahov miljenik.

130

- Ako mi nabroji poslanike jednog po jednog, mnogo u te potovati i uvrstit u te meu najblie prijatelje. Dervi je poeo da broji govorei: "Prvi vjerovjesnik je Adem (alejhi's-selam). On je na praotac. Drugi je Nuh (alejhi's-selam). On je na drugi otac. Trei je Ibrahim (alejhi's-selam). On je pradjed naeg poslanika. etvrti je Musa (alejhi's-selam), sagovornik Allahov. Peti je Faraon, koji je uzdigao Nil. Ahmed ibn Esammi na to ree: - Derviu, Kakva je to glupost? Boijeg neprijatelja ubraja meu vjerovjesnike!? - Care, - ree dervi - on se nije zadovoljio ni poslanstvom; tvrdio je da je Bog! Caru se svidje ova dosjetka. On se uvjeri da je to pametan i duhovit ovjek. Iskazao mu je potovanje, kako je obeao, i uvrstio ga meu svoje najblie prijatelje. Stihovi: Ni u kom sluaju lijepe rjei nije ko je pod zahvale bremenom cicije! Nekad e se rijeit' b'jedina belaja; to je zakon nauke i mudrih spoznaja!

Dosjetka - Izgubljena krava i eriat - Neki ovjek izgubi kravu. Iznajmi telala i on oglasi, ali je ne nae. Na kraju, izgubi nadu i poe da plae. Jedan od njegovih prijatelja otiao je da ga utjei rekavi: - Dokle e tako plakati, stari prijatelju? Nije ti se krava izgubila u ovom gradu! - Da, izgubila se u ovom gradu!
1

ayh Ahmad b. Esammi iz Belha. Vid. Nafahatu l-uns, 64.

131

- Ne plai, jer onaj koji je ukrao uo je glas telala i nije je vratio. Bez sumnje, dobit e je na Sudnjem danu. - Brate, ne plaem ja zbog toga! Bojim se da ne dospije u ruke nekog uenjaka, koji e to uskladiti sa principima eriata i pojesti je tako da ni na Dan proivljenja neu moi da je dobijem. Stihovi: Nae li uenjak seljakovu kravu, pojest' e je bez straha, po svojeme pravu! On ne eli da je vrati uzgajau krava pa makar to bila Musina arava!

Dosjetka - Gladni dervi i krti domain - Jedan dervi jaui na magarcu prispio je kao gost nekog ovjeka ba u vrijeme kada je objed bio zavren. Nekoliko dana je prolo, a da dervi nije vidio ni komada hljeba. To je strpljivo podnosio. Grmljavina njegova praznog stomaka potresla je kuu poput groma. U takvom stanju ekao je sofru nekoliko sati. Najzad vidje da bez traenja nema nita. Onda dervi poe da govori: - Gostoljubivi domaine! Ti dosjetljivi koji izdano hrani gladne! uo sam od velikih ljudi da zijevanje savlada ovjeka iz dva razloga; jedan je od gladi, a drugi od nespavanja. Ja jo nemam sna! Ne znam zato me to zijevanje zahvatilo? - ta znam od ega? Prirode ljudi su razliite - odgovori mu domain. Stihovi: ta e znati oni najedenih usta kako li je gladnima ukraj oka pusta!

132

Dervi vidje da mu njegov domain, i pored takvih dosjetki, nee nita dati. Na kraju otvoreno ree: - Dareljivi domaine! ovjee dobrih svojstava! Kad budemo zavrili jelo, gdje emo spavati? - upita dervi. - Derviu, mi smo hljeb pojeli - odgovori domain. - Hvala Bogu, moja kua je prostrana. Lezi gdje ti je volja i odmaraj se gdje god ti se svidi. Stihovi: Gladan ovjek nigdje mira nai nee ako Bog mu ne podari sabura i sree! Konano, dervi je izgubio nadu u to da e neto pojesti i popiti. Ustade i ode u talu. Skide samar sa magarca i poe da ga tue. Od njegovih udaraca magarac poe da reve tako jako da su djeca mahale od straha poela da plau u svojim beikama. Ljudi se sakupie oko njega i upitae: - Derviu koji zna ta je pravo, kakav je grijeh uinio da zasluuje da ga tako tue? - Pojeo mi je hljeb koji je bio u bisagama, zbog toga ga tuem! odgovori dervi. - Derviu, - ree domain - zaboga, ne tuci ga! Donijet emo ti hljeba odmah sada! - Znam da ete mi donijeti i sira, ali ovaj prostak pojest e to po drugi put - ree dervi. - Idi i donesi sofru - ree domain slugi - da se spasimo od ove nesretne buke! Sluge brzo donesoe sofru i dervi presta da tue magarca.

133

Stihovi: U velikim poslovima ovjek od mudrosti nee biti bez potrebne budnosti! emu tee nitkovi podmukli i gadni Ne dopadne ruku siromaha gladnih!

Dosjetka - Smrt od gladi - Hilali2 (Allah mu se smilovao) doao je u kuu Razija.3 Sjedio je nekoliko sahata. Bilo je vrijeme ruka. Dugo je ekao, ali nita da doe. Pogleda kroz prozor dvorca i vidje kako nose mrtvaca u greblje. Hilali se die i ree: - Dragi prijatelju, od koje si bolesti umro? Malo zastade, a onda ree: - Idi, stari prijatelju, jer i nas je zahvatila ista bolest. Nije mnogo ostalo vremena da ti se pridruimo. - Brate, - ree Razi - Bog zna da si ti poludio, jer kako moe pametan ovjek da razgovara sa mrtvacem. - Ja nisam poludio! - odgovori - Nego, Uzvieni Allah mi je, putem veleduja velikana, podario nijemi jezik stanja. Ovaj umrli je bio moj prijatelj. Zato sam ga upitao za uzrok njegove smrti. - Brate, kad ve zna jezik stanja - upita Razi - zna li onda od koje je bolesti ovaj umro? - Bio je gost, poput mene, kod nekog. Nekoliko sati je ekao sofru, ali nije dola i to je bio uzrok njegove smrti.
Hilali je poetski nadimak Bedruddina. Rodio se u Asterabadu. Uio je u Heratu i spadao u krug pjesnika Herata. Ostavio je divan gazela i tri poeme: "Layli wa Magnun" (Lejla i Mednun) "Sifatu'l-'Uaq" (Opis dragana), i "ah-u geda" (ah i siromah). Umro je 936/1529. godine. Vid. Rypka, History of Iranian Literature, 500. 3 Razi (Gafar ibn Muhammad Abu'l-Qasim) ivio je u Niapuru. Umro je 378/989. godine. Bio je bogat, alije sve to je imao razdijelio sirotinji i umro kao puki siromah (dervi). Vid. Nafahatu'l-Uns, 138.
2

134

Rekao sam, takoer, da sam i ja pogoen istom boleu. Nee mnogo protei vremena dok i meni stigne smrt. Razi shvati od ega potie ta duhovitost. Istog trenutka iznese bogatu sofru. Stihovi: Komad hljeba krtac teko da e dati, eg e lice kiselo gostu pokazati!

Dosjetka - Car nagrauje za la - Nekom caru je dola u srce velika tuga tako da se nigdje nije mogao smiriti. Ree svom veziru: "Neto pripremi to e umiriti moje srce." Vezir napravi jednu jabuku od zlata u veliini nojevog jajeta, odnese je caru i ree: - Care plemeniti! Divni care! Evo, pripremio sam jednu stvar koja e umiriti tvoje srce i koju niko nije posjedovao. - Veziru, koji si daleko od kruga razumnih! Ti koji si radostan da vidi zlato i srebro! Stotinu hvala Uzvienom Allahu ijom neogranienom milou sam postao car ovakve zemlje! Kakvu mi radost i zabavu moe pruiti srebro i zlato? To moe privui pogled i panju siromaha kao to si ti. Stihovi: Kako zlato bogatog veseli i brine; to su enski ukrasi i zamke sudbine! Sretni care! - ree vezir. - Mudri gospodaru! Nisam ovo napravio da bude predmet gledanja nego za posmatranje laljivaca. Reci ljudima da e ga dati onome koji kae jednu neuvenu i nevienu la! 135

Pogledaj kako izgleda prizor laljivaca i kako se srce odmara i dobija smiraj. Car izda naredbu: Svakom onom koji kae nevienu i neuvenu la dat u ovo zlato. Kad se ova vijest proirila po bazarima, laljivci se jedan po jedan iskupie pred carskom palaom. Svaki je pripremio novu la. Car, da ne bi dao zlato, govorio je svakome od njih: "Ti si rekao istinu! To nije la!" Na kraju, neki ovjek priveza vr na svoja lea i uputi se carskoj palai. Vratari mu rekoe: - Ah, ovjee, kuda e s tim vrem? - Ja sam laac. Hou da se predstavim caru! - odgovori. - ovjee, zar nisi jedan od onih koji su juer u prisustvu cara rekli la i kojima je car rekao da je to istina? - Da, jesam. Ali toga dana nisam imao mnogo lai kod sebe. Sada sam donio itav vr. Uzmite svaku la koja vam se svia, a onu koja vam se ne bude sviala vratite meni. Najzad ga odvedoe caru kome on ree: - Dobri i pravedni care, moj otac je bio bogat trgovac i mnogo usluga je uinio tvom ocu. Kada mu je jedno zatrebalo novaca, posudio je od moga oca sedam puta u ovom vru. Ja sam sada u nudi. Daj mi moje pravo da ne bi tvoj otac ostao pod dugom u kaburu. Kad je car uo ovo, bio je izvan sebe. Srce mu se paralo. Potpuno zbunjen, ree: - Kakva je to la to govori? Moj otac ni od koga nije uzimao zajam. - Care, ako kae da govorim istinu, - ree laac - napuni ovaj vr, a ako potvrdi da laem, odmah mi daj tu zlatnu jabuku, jer sam siromaan. Car vidje da on cilja na drugo. Dade mu jabuku i ree:

136

- ovjee, zaboga, ne govori nikad vie takvu jednu la koja para srce. Stihovi: O, ueni ovjee, nikom nemoj rei la od koje srce c'jepa se i jei! Akranima ispriaj koju alu finu; poveaj im duama radost i vedrinu! Ali ako ne zna ljude zasmijati, ne ali se, ne igraj se, alosna ti mati!

137

ESTI HULD

Pun mirisa rua grma dostojanstva i parfema iz usta zumbula bae dareljivosti i mirisa pupoljaka baa irokogrudnosti i glasova kidanja trnja podlosti i plijevljenja ostataka niskosti da bi se uklonila runa trava krtosti. Pero baovana svjeeg ruinjaka dvorca dareljivosti.

Dareljivost - Fadlu Bermekidu1 se rodio sin. Svi ljudi od duha i uma otili su sa hronogramom da mu estitaju. Ali, meu njima je bio jedan ovjek verziran u svim umjetnostima i oproban u svim znanostima. Meutim, zbog nevjernog vremena trpio je nasilje siromatva, a od okretanja toka (neba) iskusio je okrutnost bijede. I on je, takoer, otiao na prijem kod Bermekida i sjeo u posljednji red sale. Stihovi: Ne znam zato ponavlja se jedan stari adet: nadareni ljudi u redu su zadnjem! Oni niskog duha misle grijeh da je darovati onog to um'jea daje! Zar ne znaju da je srce nadarenog udubina odraza Boga Uzvienog? Tada su obukli sina u tkaninu Susa, izveli ga vani i dali svakom u ruke. Svaki od njih je uinio dovu i stavio hronogram pored njega, dok se svi ne izredae. A onda vratie dijete unutra i stavie hronograme pred Fadla Bermekida. On svaki proita, pohvali sve, ali dade prednost
1

Fadl Bermekid - sin Yahyaa ibn Halida, vezir Haruna al-Raida.

138

hronogramu toga siromanog ovjeka. Mnogo ga je pohvalio. Zatim je naredio da se svakom prisutnom da po etiri hiljade zlatnika. A kad su izili na vrata, naredio je da bace kroz prozor njegova balkona jo deset hiljada zlanika, to su i uinili. Stihovi: Ako veleduni darovitog spazi, On ga pospe zlatom, divljenje izrazi! Da l' je domet onaj od ijeg se doma oajan i uvrijeen vraa bon siromah?! Fadl Bermekid ree svome robu: - Dovedi mi ponovo onoga ovjeka koji je sjedio u zadnjem dijelu sale! Rob je stigao spomenutog ovjeka i doveo ga. Fadl Bermekid mu ponovo dade dvanaest hiljada zlatnika i zaodjenu ga sveanim ogrtaem. Ali, shodno kretanju prevrtljivog neba, ne proe ni nekoliko mjeseci, Harun - al-Raid2 rasrdi se na Bermekide i poubija ih. Na mjestu gdje su nekada bile njihove palae on je posijao jeam i napasao konje. Pleme Bermekida je nestalo sa ovog svijeta a da niko nije saznao zbog kakvog grijeha je nad njima izvreno takvo nasilje. Stihovi: Kako uman moe ikad u ivotu pouzdat' se u silnih careva dobrotu' kad im je dobrota spojena s nasiljem, jedao drugo vee s istovrsnim ciljem?!

Harun al-Raid je bagdadski halifa iz porodice Abbasida koji je vladao u periodu od 786. do 809. godine, Arapsko carstvo je uznapredovalo za njegove vladavine. Vodio je uspjene ratove protiv Vizantije. Sjaj i rasko njegova dvora preao je i u prie "Hiljadu i jedne noi" ime je ovaj halifa postao legendarna linost (Filip Hiti, Istorija Arapa, str. 208).

139

Ali, onaj ovjek je postao bogat zahvaljujui obilnoj dareljivost Fadla Bermekida. On kupi toliko hamama, mlinova, nekoliko radionica, nabavi mnogo konja i stada i mnogo sluga i posta jedan od velikih vlastelina Bagdada. Tako je prolo izvjesno vrijeme. Jednog dana upozorio je banjara - zakupnika da isprazni banju i da niko ne ostane u njoj osim masera i nadzornika. Zakupnik tako uini. Tu je bio i jedan mladi vjetiji u maserskom zanatu od drugih i najboljeg ponaanja. Vlastelinu javie da su ispraznili banju, i on doe. Mladi je poeo svoj posao, a gospodar je bio zadovoljan. Tada je vlastelin izrecitirao nekoliko stihova iz hronograma sina Fadla Bermekida. Kad mladi u ove stihove, nestade mu snage, izgubi svijest i pade na zemlju. Vidjevi to, gospodar skoi i pobjee van. Prijekorno se obrati banjaru: slui? - Znao si da je mladi padaviar! Zato si ga odredio da me

- Uzvieni Allah zna da ovaj mladi pet godina vri masersku slubu u ovoj banji! Nisam ga nikada vidio u takvom stanju niti sam uo od koga da ima tu mahanu pri sebi. Mladi doe sebi i vlastelin ga odvede svojoj kui i upita: - Mladiu, od ega ti je odjedanput dolo to stanje? Je li ti se to desilo koji put ranije? - Ne - odgovori mladi. - Zbog ega ti se to desilo sada? - upita ga vlastelin. - Zna li, gospodaru, ta si recitirao u banji? - Znam - ree vlastelin. - Da li si vidio kuu u kojoj su ivjeli Bermekidi? - Da, vidio sam je. Neka Allah obveseli duu Bermekida ljepotom Denneta: itavo ovo bogatstvo koje vidi od njih je. - Jesi li vidio dijete za koje si napisao hronogram? - upita mladi.

140

- Da, to je bio sin Fadla Bermekida - ree vlastelin. Mladi ponovo izgubi svijest i stropota se na zemlju. Polie ga vodom i on ponovo doe sebi i ree: - Gospodaru, znaj da sam ja to nesretno dijete koje je ostalo iza takvog oca. Stihovi: O, moja nesretna zv'jezdo, ko da ali mene: i nju stie posljedica odredbe suene! Tada vlastelin ustade i poe da ga ljubi u oi i elo rekavi: - Ti si uzrok moga bogatstva. Ovog asa pola od toga to posjedujem neka bude tvoje! Druga polovina mi je dovoljna da proivim do smrti. - Gospodaru, ja nisam od takvog roda da ponovo uzimam ono to je moj otac dao. Da sam i ja mogao, i ja bih davao! Sada ti malo saekaj. Neto mi je ostalo u banji, pa bi mogao neko da to uzme. Donijet u to, a onda u se posavjetovati s tobom. Gospodar mu je dozvolio. Mladi je otiao i nestao tako da nikada nije saznao kuda je otiao i ta se sa njim desilo. Stihovi: Dobar evlad k'o sirotan ne naini tetu nego ini dovu bbi na onome sv'jetu! Meazallah kad se d'jete na baksuza baci; takvo nemir donosi i bbi i majci!

Meazallah (ar.) - Sauvaj, Boe!

141

Zavretak knjige Traim od otroumnih ljudi ruinjaka nauke i spoznaje i suptilnih ljudi perivoja palae talenta da, kad god njihov isti pogled padne na ove perivoje, pokriju nedostatke i propuste u slubi baovana uz oprost, po drevnom obiaju velikih ljudi. Stihovi: Hvala Zu'l-Menanu, zadnje misli meem svom kitabu uz pomo Dometa Najveeg!! Ko god meni oprosti gr'jehe i mahane neka milost Milosnika i na njega pane! Kada doe kraj ovome spomenu? Kad Uitelj oba sv'jeta na Ahiret krenu! Stihovi: S prijatelj'ma bjeh u bai mate duge godine hiljadu sto pedeset druge! Mesnevi:3 Zavren je, evo, Bulbulistan moj; ruinjake srdaca puni njegov poj! Mnogo se je napatio njegov baovan; njegov uvar uvae ga obno i obdan! Ako ejh moj samo pogled na me baci, to e za me biti carski srebrenjaci! Njegovim sevepom sufija postadoh, u njegovoj slubi odzivam se rado! Slavni lav Boiji ponosi se njime; Ali Odabrani4 njegovo je ime!
Masnawi (mesnevija), rimovani distihoni u kojoj dva polustiha imaju istu rimu, a svaki distih drukiju. Ovu pjesniku formu koristili su perzijski i turski pjesnici za epopeje, romantine, alegorijske, didaktike i mistike spjevove. U ovoj formi izlagana su i nauna iskustva. Mesnevija je isti proizvod perzijskog duha. Vid. Reuben Levy, An introduction to Persian Literature, New York and London, 1969., str. 42.
3

142

Slavit u ga dok ne doe ovom sv'jetu kraj; na njegovom pragu ja sam suhi prah! Nevidljivi glas mi odnekud govori: O ovoj se tajni uti, a ne zbori! Nije svako dostojan da je sazna, uje; srce mu se, uz dervie, aptom zahvaljuje! Njegovim iramom moj je Bulbulistan drug postao drutvu kom je razbor dan!

Fevzi ovdje spominje ime svog ejha Alije, ali mi nismo mogli ustanoviti na koju linost se to odnosi.

143

LITERATURA I IZVORI

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19.

Abd'al Jalil, J. M. Historie de la Litterature Arabe, Paris, 1943. Anawati, G. C. Et Louis Gardet, Mystique Musulmane, Paris, 1961. Attar, Feriduddin, Tadkiratu'l-Awliya, (trad., R. A. Nicholson), London, 1905. Arberry, A. J., Sufism - An Account of the Mystics of Islam, London, 1956. Audisio, Haroun Ar-Rachid, Paris, 1930. Bajraktarevi, Fehim, Rustam-i Subrab, (Epizoda iz ahname u 24 pjevanja), Beograd, 1982. Baagi, Safvet-beg, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1912. Baagi, Safvet-beg, Popis orijentalnih rukopisa moje biblioteke, Sarajevo, 1912. Baagi, Safvet-beg, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931. Baagi, Safvet-beg, Kratka uputa u povijest Bosne i Hercegovine, 1900. Bethge, Hans, Hafiz, Leipzig, 1922. Blachere, Regis, Histoire de la Litterature Arabe, Paris, 1966. Blochet, Catalogue des Mss Persans, Tome III, IV, Paris, 1934. Blochet, Etudes sur 1'Esotherisme Soupi, Paris, 1902. Bouvet, Les Bermekides dapres les historiens arabes of persans. Brockelman C., Geschichte der Arabischen Litteratur, Leiden, 1937., Tom, I-III. Browne, G. Edward,. A Literary History of Persia, Vol. IV Cambridge, 1953. Brusali Mehmed Tahir, Osmanli muellieri, Constantinople (Istanbul), I, 1333, II,1338. Clifford G. Allen, Lancienne version espagnale de Kelila i Dimna, Macon, 1906. 144

20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43.

Corbin, Henry, Historie de la Philosophie Islamique, Paris, 1964. Cviji, Jovan, Peninsule Balqanique, Paris, 1918. Cyprien Robert, Les Slaves en Turquie, Paris, 1884. elebi, Evlija, Putopis, Odlomci o jugoslavenkim zemljama, (preveo abanovi dr Hazim), Sarajevo, 1967. elebi, Evlija, Seyahatname, Istanbul, 1315. (1897), 6 vol. Enciklopedija Jugoslavije. I-VII, Zagreb, 1968. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, I-IV, 1966-9. Enzyklopaedie des Islam, I-IV, Leipzig, 1936. Gami, Abdurrahman, Baharestan, (trad. Masse), Paris, 1925. Gami, Abdurrahman, Baharestan, Istanbul, 1285/1868. Gami, Abdurrahman, Nafahatu `l-Uns, Teheran, 1336. Gibb, J. W, History of Ottoman Poetry, Vol. I, II, III, Reprinted, London, 1958. Handi Adem, Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-paa, Prilozi za orijentalnu filologiju, V, Sarajevo, 1955. Handi, M., Al-Gaqharu'l-Asna fi Taragumi `Ulama'i wa uara'i, Bosna Misr, 1349/1931. j Handi, M., Knjievni rad Bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1934.1 Hafiz, Divan, Tehran, 1347. Hafiz, Lirika, (prevod s farsi), Moskva, 1956. Hammer, Geschichte der Osmanischen Dichtkunst, Wien, 18361837. Hayyam, Omer, Rubaije, (preveo F. Bajraktarevi), Beograd, 1964. i Hayyam, Omer, Rubaije, (prevod s tadikiskog), Moskva, 1955. Historija naroda Jugoslavije, II dio, u redakciji B. urdeva, Grafenauera, J. Tadia, Zagreb, 1959. Hiti, Filip, Istorija Arapa, (preveo sa engl. Petar Pejinovi) Sarajevo, 1967. Ili, Jovan, Pjesme, Beograd, 1894. Jovanovi, Zmaj Jovan, Istoni Biser, skupljene pjesme raznih istonih pjesnika, Beograd - Sarajevo, 1920. 145

44. 45. 46. 47.

48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62.

Kemal-paa - zade, La Bataille de Mohacz, Paris, 1859. Khayyam, Omer, Les Quatrains, (trad. M. M. Fouladrand), Paris, 1960. Kocaturk, Vasfi Mahir, Turk Edebiyati Tarihi, Ankara, 1964. Kuran asni, (preveli: Muhamed Panda i Demaluddin auevi, redakturu prevoda obavio O. Mui, lekturu i uvod Alija Nametak) Zagreb, 1969. Mali, Milivoje, Bulbulistan du Shaikh Fewzi de Mostar, Paris, 1935. Masse, Henri, Essai sur la poete Sadi, Paris, 1920. Masse, Henri, Islam, Paris, 1931. Massignon, Louis, Essai sur Les origines du Lexique Tehn. de la Mystique Musulmane, Paris, 1922. Mehrdad Mehrin, Falsafe-yi arq, ap-i sevvum, Tehran, 1340. Nizamu'l-Mulk, Traite du Gouvernement (Siyasetname), trad. Schefer, Paris, 1891. Rumi, Galaluddin, Masnawi, Istanbul, Daru'-Tiba'ati'l-Amire. Rypka, Jan, History of Iranian Literature, Dordrecht-Holland, 1968. Sadi irazi, Gulistan, Tehran, 1342, Sadis Gulistan of Flower Garden, (trans. By James Rose), iraz, 1759-1831. Sadi irazi, Gulistan, (Kritiko izdanje na ruskom - priredio: Rustam Musa Alief), Moskva, 1959. Saggadi, Ga'far, Farhang-i mustalahat-i `urafa' wa mutasawwifa, Tehran, 1339. Sudi, arh-i Sudi ber Hafiz, Targeme: Ismat arzade, Tehran, 1341. Veljai, ., Filozofija istonih naroda, II dio, Zagreb, 1958. Zaidan, G., Al-Abbasah ou la soer du caliphe, (trad. de l'arabe par M. Y. Bilder), Paris, 1912. Rukopis br. 115, Orijentalni institut u Sarajevu. Rukopis br. 441, fol. 53, Arhiv Hercegovine u Mostaru. Rukopis br. 667-R, Arhiv Hercegovine u Mostaru. 146

Rukopis br. 2936, Orijentalni institut u Sarajevu. Rukopis br. 4288, Orijentalni institut u Sarajevu. Rukopis br. 4322, Orijentalni institut u Sarajevu. Rukopis OZ-6, Orijentalna zbirka JAZU u Zagrebu. Rukopis OZ-1531, Orijentalna zbirka JAZU u Zagrebu. Rukopis OZ-1232, Orijentalna zbirka JAZU u Zagrebu. Rukopis OZ-1502, Orijentalna zbirka JAZU u Zagrebu. Rukopis 595-TG-14, Univerzitetska biblioteka u Bratislavi (ehoslovaka). Rukopis 596-TF-153, Univerzitetska biblioteka u Bratislavi (ehoslovaka).

147

148