Dr Enver Imamović

PORIJEKLO I PRIPADNOST STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

Sarajevo 1998.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 94 (497.6) : 323.11+314.18 IMAMOVIĆ, ENVER Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine / Enver Imamović /. - Sarajevo 1998: Art 7, 1998. - 115 str.: ilustr.: 24 cm. (Edicija Bosanski korijeni) Bibliografske i druge bilješke uz tekst The Origins and Ethnicitv os the Population os Bosnia and Herzegovina Copvright © 1998. by Enver Imamovic ISBN 9958 - 9732 -0-0

UVOD Iako je prošlost Bosne i Hercegovine obrađena u znatnoj mjeri, ne može se reći da je u svim slučajevima to učinjeno na zadovoljavajući način. Bosna predstavlja školski primjer kako i u kojoj mjeri se nauka može podrediti interesima politike i nacionalizma. Mnogo toga što je napisano iz bosanske povijesti učinjeno je s ciljem da se potkrijepe političke i teritorijalne aspiracije susjednih zemalja na njen prostor i narod. Pri tome je proučavanje stanovništva kod zainteresiranih strana dobilo strateško značenje. Većina pisaca koji su se bavili bosanskohercegovačkom prošlošću, a oni su skoro svi odreda bili stranci, uglavnom Srbi i Hrvati, polazila je od predubjeđenja da suvremeno bosansko stanovništvo, i to prije svega većinsko muslimansko, pripada srpskom, a po drugima hrvatskom etničkom korpusu. Srpska i hrvatska historiografija ne priznaje postojanje bosanskog naroda, a time ništa od onoga što karakterizira njegovu zemlju: povijest, kulturu, tradiciju, državnost. Pitanje bosanskog etnosa samo po sebi ne predstavlja problem. Takvim su ga učinili oni koji su u prvi plan svojih istraživanja stavili zadatak da dokažu ono što je bilo u interesu njihovih političkih ubjeđenja. Do ovakvog zaključka dolazi se već pri površnom iščitavanju onoga kako je interpretirana bosanska povijest. Na to se veoma kompetentno osvrnula Nada Klaić, profesorica povijesti na Zagrebačkom sveučilištu, u svojoj posljednjoj studiji "Srednjovjekovna Bosna" (Zagreb 1989.). Tu analitički i argumentiranoosporava mnogo toga što je srpska i hrvatska historiografija do sada iznijela o političkom i kulturnom identitetu srednjovjekovne Bosne. Kada je u pitanju proučavanje stanovništva Bosne i Hercegovine mora se konstatirati da je taj problem složen utoliko što mu se prilazilo s predubjeđenjem da se radi o pripadnicima srpskog ili hrvatskog naroda. Stručna obrada ovog pitanja se kod svih istraživača uglavnom svodi na angažiranje da se dokaže srpska, odnosno hrvatska pripadnost bosanskog stanovništva. Ta nastojanja su toliko naglašena da u nekim slučajevima pojedine studije više liče na nacionalističko-politički propagandni materijal nego na ozbiljnu znanstvenu raspravu. Da bi se ušlo u problematiku etnogeneze bosanskohercegovačkog stanovništva, neophodno je dotični problem sagledati u daleko dubljem i širem vremenskom kontekstu nego je to većina istraživača činila. Ne može se, naime, raspravljati o porijeklu stanovništva bez sagledavanja arheološko-povijesne problematike i događaja koji su se odvijali na ovim prostorima u kontinuitetu dvamilenija. U tome su događaji iz kasnoantičkog doba i seobe naroda imali poseban značaj jer su oni doveli Slavene na Balkanski poluotok. Zbunjujuća za istraživače ovog problema je činjenica da u slavenskoj masi koja je naselila balkanske prostore nije bilo plemena bosanskog naziva, kakav je bio slučaj sa Srbima i Hrvatima. Shodno tome historiografija jednih i drugih je izvela teoriju da je slavenskom seobom bilo obuhvaćeno i područje današnje Bosne i Hercegovine, s tim da su po jednima toučinila srpska, a po drugima hrvatska plemena. Kao uporište za te teorije služi im Konstantin Porfirogenet i Pop Dukljanin, čija se djela eksploatiraju i interpretiraju na način kako kome odgovara. Ono što koristi njihovim konstrukcijama uzima se bez ikakve rezerve a ono što se ne uklapa prešućuje se ili mu se atribuira povijesna neutemeljenost. Takav selektivan pristup upotrebe historijskih izvora akcentiran je prije svega kod pisanja bosanske povijesti. Prilikom proučavanja stanovništva Bosne i Hercegovine mora se uzeti u obzir etnička višeslojnost kojoj je osnova predslavenski supstrat, nešto slično kakav je slučaj sa Albanijom i Grčkom, gdje autohtoni elementi nisu bili ugroženi slavenskim prodorom. Bosna se od tih zemalja razlikuje utoliko što se svojim geografskim položajem našla u totalnom okruženju pa je proces slavenizacije bio neminovan i maksimalan. Geografska izdvojenost Albanije i Grčke spriječila je taj proces, što je imalo za posljedicu da su sačuvale svoj etnički i kulturni identitet. Bosna je, za razliku od njih, zbog navedenih razloga bila potpuno slavenizirana već u ranom srednjem vijeku. Studioznom analizom bosanske povijesti moguće je identificirati pojedine kulturne i etničke elemente koji nedvojbeno ukazuju na predslavenska obilježja. Antropološka obrada skeleta iskopanih ispod srednjovjekovnih stećaka kao i analiza suvremenih živućih individua, također pokazuje da se radi o pripadnicima naroda atipičnog slavenskim rasnim osobinama. To govori da su srednjovjekovni Bošnjani autohtoni narod ovog prostora ilirske etničke pripadnosti. Slavenska

komponenta u njihovoj genezi svodi se samo na kulturno a nikako na etničko preslojavanje. Ta komponenta je vremenom postala dominantna u njihovom ukupnom identitetu, pa je to razlog da većina istraživača današnji bosanski narod (Bošnjake, Bosance - muslimane, katolike i pravoslavce) smatra slavenskim narodom, to jest Srbima, odnosno Hrvatima. Predstojeća istraživanja usmjerena u ovom pravcu koja će biti lišena političkih i nacionalističkih predrasuda, jamačno će baciti više svjetla na ovo pitanje. Mjerodavne znanstvene discipline, među kojima na prvom mjestu povijest, arheologija i etnologija, nude dovoljno ubjedljivih dokaza. Ovaj naš prilog ima cilj da naznači tek smjernice budućih takvih istraživanja. I. DOBA PRETHISTORIJE I ANTIKE Zemlja migracionih raskrižja Proučavanje porijekla bosansko- hercegovačkog stanovništva predstavlja veoma složen problem. Riječ je o zemlji koju zbog izuzetnog strateškog i geografskog položaja nije mogla mimoići nijedna migracija do kojih je dolazilo na širem prostoru Evrope od prethistorije do današnjeg dana. Preko bosanskohercegovačkog prostora prolazila je jedna od najvažnijih transverzala Evrope koja je vodila s juga na sjever i obrnuto. To su doline rijeka Neretve i Bosne, koje su spajale Mediteran i Podunavlje (srednju Evropu) -dva potpuno različita klimatska, kulturna, etnička i politička svijeta. Zahvaljujući izuzetnom strateškom i geografskom položaju Bosna i Hercegovina sadrži veoma bogat i raznolik arheološki materijal koji su iza sebe ostavile nebrojene ljudske zajednice iz raznih epoha koje su ovdje boravile ili prolazile na svom putu iz Azije u Evropu i obrnuto. Brdsko - planinska konfiguracija zemlje, obilje šuma, divljači i pašnjaka, plodne doline rijeka, rudno blago i druga bogatstva kojima je bosanskohercegovačko tlo oduvijek obilovalo, činilo je idealne uvjete za život ljudi. U nauci je već davno iznesena konstatacija da Bosna i Hercegovina predstavlja izuzetno važno arheološko područje jer su se tu kao malo gdje taložili milenijski tragovi života ljudi koji su pripadali raznim rasnim, etničkim, kulturnim I geografskim skupinama Bosansko- hercegovački lokaliteti su dali unikatne nalaze koji u nekim slučajevima predstavljaju ključ za rješavanje arheološke problematike šireg dijela Evrope, pogotovo Balkanskog poluotoka. Takve su, naprimjer, antropomorfne figure iskopane u Butmiru kod Sarajeva koje prikazuju pripadnike čak tri rase (crnačku, kavkasku i alpsku). To je zagonetka kojom se već dugo bave arheolozi i etnolozi.1* Prvi ljudi na tlu Bosne Sve se donedavno smatralo da su se ljudi naselili na područje današnje Bosne i Hercegovine tek koju hiljadu godina unazad, odnosno u epohi mlađeg kamenog doba prije 5-6 hiljada godina. Intenzivna arheološka istraživanja obavljena nakon Drugog svjetskog rata pod vodstvom dr Đure Baslera, dugogodišnjeg radnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu, oborila su to mišljenje. On je sustavnim iskopavanjima otkrio tragove čovjeka koji je ovdje živio još u epohi starijeg kamenog doba, ili tačnije, u srednjem paleolitu koji obuhvaća vrijeme od 120.000 - 60.000 godina stare ere. Riječ je o davnašnjem ljudskom pretku (pračovjeku) koji se izgledom i umom uveliko razlikovao od današnjih ljudi. To biće se u nauci naziva Homo neanderthalensis (Neandertalski čovjek), nazvan tako po čuvenom nalazu u Neandertalu u Njemačkoj. Za nauku je značajan jer predstavlja jednu od najvažnijih karika u razvoju ljudskog roda. Treba napomenuti da u Bosni nisu pronađeni njegovi fizički ostaci (kosti) nego oruđe (kamene sjekire) kojima se služio. To ne umanjuje značaj nalaza jer oni nedvojbeno potvrđuju prisustvo pračovjeka na bosanskohercegovačkom prostoru prije nekih stotinjak hiljada godina.2*
1* A. Benac, Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo 1964., p. 49, 123 - 124. 2* Đ. Basler, u knjizi: "Kulturna istorija Bosne i Hercegovine", Sarajevo 1984., p. 13 i d; isti autor u knjizi: "Praistorija jugoslavenskih zemalja" I, Sarajevo 1979., p. 309 i d.

mesom divljači (nosoroga. To je uvjetovalo da počne upotrebljavati složenija oruđa i oružja kao što su primitivno koplje. luk strijela i dr. Oni pripadaju razdoblju mlađeg paleolita koje obuhvaća vrijeme od 60. a u hladnijim razdobljima zaogrtao se kožama ubijenih zvijeri. Konstitucija tijela. Paleolitsko prebivalište Badanj kod Stoca. za ovog iz mlađeg paleolita smatra se da je stigao iz Prednje Azije. . Glasnik Zemaljskog muzeja. bolesti i slično. XXIX. prije svega predjele oko utoka Usore u Bosnu kod Doboja (lokaliteti: Kamen.000 godina st. To su bili revolucionarni pomaci u kulturi čovjeka. to još nije bilo potpuno razumno biće. izradom zemljanog posuda itd. Analiza sustava njegovog skeleta pokazuje da je bio veoma okretan i vješt lovac na brzu divljač. ili su postali žrtve prodora nove savršenije vrste ljudi. Basler.Najjužnija tačka gdje su nađeni ovakvi nalazi jeste Gradina Varvara na vrelu Rame kod Prozora. 16 . puževima. p. izgled lica i način pokreta. Uz brojne primjerke kamenog oruđa i oružja (preko 200. Mala Gradina. divljih konja itd. a onda iz susjedne Hrvatske otkud potječe znameniti nalaz Krapinskog čovjeka. odnosno razumna bića (Homo sapiens). Markovci u Detluku kod Dervente.10. Homo bosniacus (Bosanski pračovjek) O tome kako je fizički izgledao bosanski pračovjek znamo preko potpunijih nalaza iz drugih krajeva Evrope.18. u knjizi: "Kulturna istorija Bosne i Hercegovine". 3* Đ. odnosno hoda. Lupljanica. Crkvina i Lonđa kod Makljenovca).000 godina.3* Najpoznatiji bosanskohercegovački lokalitet iz kasne faze mlađeg paleolita jeste pećina Badanj kod Stoca u Hercegovini.šest hiljada godina desile su se nove velike promjene u Evropi pa tako i na tlu Bosne i Hercegovine. p. Većinom su to ogrlice. prije svega iz Neandertala u Njemačkoj. Pojava razumnog bića Prvo razumno biće na bosanskohercegovačkom prostoru pojavilo se prije nekih 35.).4* Prvi zemljoradnici i stočari na tlu Bosne i Hercegovine Prije pet .) . Gaj i Krčevine u Kulašima. zuba divljači. Veliki Majdan kod Tešnja. Ustvari. Matica Glavica u Dragalovcima.14. n. I Bosna je s tim promjenama dobila nove stanovnike. e. Bila je intenzivno naseljena prije 12. neizvjesno je. Hodao je go.. To je do sada jedini nalaz spiljske umjetnosti paleolitskih ljudi na području jugoistočne Evrope. mamuta.000 . Jedino oružje kojim se služio bio je kameni šiljak. Pećine u Glamočanima kod Banje Luke itd. Ne zna se tačno kada i kako su iščezli ti prvi stanovnici Bosne. Ne zna se pouzdano odakle su došli. 4* Đ. Njegovi tragovi su dosta brojni. tek malo pritesan za lakše rukovanje. Dok se za Neandertalskog čovjeka drži da je pripadao tipu evropskog pračovjeka.Po rasporedu nalaza može se zaključiti da su ti prastari bosanski stanovnici pretežno naseljavali sjeverni (ravničarski) dio Bosne. Krndija itd. šumskim plodovima. Krčevine u Maloj Brijesnici kod Gračanice.000 godina. Najvažniji nalaz iz ove pećine je urezani crtež na živoj stijeni koji prikazuje konja. načinjene od probušenih pužića. Prastanovnici Bosne živjeli su u pećinama a u nekim slučajevima na otvorenom prostoru pod nekom vrstom šatora napravljenog od granja ili životinjskih koža.000 . Lukšić. Nakon izumiranja Neandertalaca Bosnu su naselila savršenija. s. školjki i sl. Evidentirano je više od deset lokaliteta koji potvrđuju njegovu prisutnost (Kadar kod Gornjeg Svilaja nedaleko od Odžaka. mnogo se razlikovao od suvremenog čovjeka. Stupanj umnog razvoja nije mu dozvoljavao da izrađuje savršenija oruđa. 5 -18. Sarajevo 1974. oblik glave. Novost je bila da su se ljudi počeli baviti obradom zemlje. Bile su karakterizirane pojavom novog stanovništva i općim kulturnim napretkom. Nisu imali stalna staništa jer su lutali za stadima životinja i čoporima zvijeri. zatim oko sastava Velike i Male Ukrine (lokaliteti: Čelinjak u Popovačama. Jedva je poznavao vatru. Da li su to uzrokovale prirodne pojave kao što je naglo oštro zahlađenje.). uzgojem domaćih životinja. Basler. hranio se korijenjem.000 komada) nađeno je mnogo nakita.

izbor poglavice. U nekim slučajevima umrlog pretka su jeli kako bi u svojim potomcima "nastavio" živjeti. Doba mira i spokoja Razdoblje neolita je bilo mirno doba bez sukoba. Tako bosanski neolitičari održavaju veze sa zajednicama i izvan Balkanskog poluotoka. U kostur načinjen od greda ugrađivao se pleter koji se potom s obje strane lijepio ilovačom.. . žena i sl. Nisu nigdje pronađeni tragovi života iz ovog doba. p. U Obrima kod Kaknja i u Zelenoj pećini iznad vrela Bune kod Mostara uz ognjište su nađene kosti djece izmiješane s kostima životinja. Panonije ili jadranskih otoka. Ovaj lokalitet je. Jedan od glavnih trgovačkih puteva u to doba vodio je dolinom Neretve i Bosne. Nebo kod Travnika. Bosanski crnci Neolitsko nalazište u Butmiru kod Sarajeva je po svom neobičnom sadržaju postalo poznato širom svijeta i nezaobilazno je kada se govori o evropskom neolitu. 118 i d. U Gornjoj Tuzli otkriveno je sojeničko naselje.000 m2. Naseljavanje neolitskog stanovništva odvijalo se uglavnom u rejonima plodnih polja i dolina rijeka. U ostalim krajevima Bosne naseljenost je bila veoma gusta. Sarajevo 1979. Kakanj. ali nije jasno na koji način. Butmir kod Sarajeva itd. Sada se grade nastambe uglavnom od drveta nad zemljom. Smatra se da su ovi posljednji izumrli prije dolaska neolitičara.šest hiljada godina. o. Podunavlja itd. što je dalo još veći podstrek kulturnom razvoju. pljačkanja i pohoda. Obrima i Lisičićima kod Konjica. Bio je čest slučaj i žrtvovanja djece. Veličina pojedinih kuća iznosila je 50 . Njihova vrijednost je ta što na realističan način prikazuju osobe različitih rasa 5* A. p. Ravlića pećinom kod Gruda itd. p.6* Ritualno ubijanje djece bilo je uobičajena pojava u neolitsko doba. 6* A. 384 i d. Na ovdašnjim lokalitetima nađeni su predmeti iz Italije. U to doba imao je veliki značaj kult predaka. često se susreće nakit načinjen od morskih školjki koje su ovamo dospjele trgovinom. kakav je slučaj sa Zelenom pećinom iznad vrela Bune.Situacija na lokalitetima govori da između njih i paleolitskih starosjedilaca nije bilo sukoba. međutim. Značaj tuzlanskog naselja je što je to jedno od najstarijih i rijetkih sojeničkih naselja iz razdoblja neolita. isti autor u knjizi "Praistorija jugoslavenskih zemalja" II.5* Neolitsko doba je donijelo napredak i u načinu stanovanja. To dokazuje da je prije pet -šest hiljada godina dio današnje Tuzle bio pod jezerom ili močvarom. 28 i d. U kraškoj Hercegovini za nastambe su korišćene pećine. Na nalazištima u Kaknju. Smatra se da je razlog nedostatak kvalitetnog kamena od kojeg su neolitičari izrađivali oruđe i oružje. odnosno uz obalu. Njih su često zakopavali uz ognjište ili ispod poda nastambe kako bi ostali trajno uz svoje potomke i "čuvali" ih od zla. p.). a u toplijim razdobljima ložilo se vani. Na lokalitetu Lisičići kod Konjica pored ognjišta su nađeni dijelovi ljudskog kostura što predstavlja ostatke kultnog obreda obožavanja umrlog pretka. Neolitičari su po pravilu podizali naselja u ravnicama ili na riječnim terasama (Gornja Tuzla. Naselja su u prosjeku zapremala površinu od 20. Benac.000 do 30. Grčke. poznat prije svega po izradi ljudskih figura. Još su češći nalazi keramike rađene po uzorima iz Sicilije.60 m2 . jer su ona specifikum brončanog i željeznog doba. To se činilo u posebnim prilikama kao što je podizanje novog naselja. 368 i d. Ognjište se nalazilo u sredini prostorije. Obre kod Kaknja. Kod ljudi se javlja potreba da međusobno komuniciraju pa se uspostavljaju trgovačke veze između najudaljenijih zajednica. Zanimljivo je da su predjeli zapadne Bosne ostali nenaseljeni u ovoj epohi. c. da se pospješi plodnost stoke. Studije o kamenom i bakarnom dobu. To je bilo tipično zemljoradničko naselje čiji su stanovnici bili nosioci napredne kulture. Dosta smo dobro obaviješteni i o duhovnom životu bosanskohercegovačkih stanovnika od prije pet . posebno dojenčadi. Benac. Izrađivali su veoma kvalitetno zemljanoposude jedinstvenih oblika i ukrasa. kakav je slučaj s lokalitetom Kraljevina kod Novog Šehera nedaleko od Žepča. Tu su kuće stajale na kolju iznad vode. isti autor u knjizi: "Praistorija jugoslavenskih zemalja" II. ili dopola ukopane u zemlju (zemunice).

Ilirska Bosna Tokom seobe Bosna i Hercegovina je dobila nove stanovnike. što je osobina alpske rase. naglašene jagodice i debele usne prikazuju tipičnog predstavnika crnačke rase. Ostaci spaljenih kuća. prepoznaju se osobine armenoidne (kavkaske) rase. Babiloncima i dr. Ta seoba je u Europu dovela brojne nove narode. Oni su Bosni dali trajno kulturno. To se dovodi u vezu s prodorom pripadnika te rase u sjeverno-mediteranske predjele. što govori da je prostor današnje Bosne i Hercegovine prije 4. Čorović. Bosna i indoevropska seoba Koncem III i početkom II milenija st. među kojima starim Egipćanima. Zahvaljujući novom ubojitom oružju od metala. Jedni su krenuli na zapad u Evropu. p. Pronalaskom metala iusavršavanjem sredstava za vođenje rata. bili su posvuda proganjani pa su za kratko vrijeme bili sasvim istrijebljeni. zvijezda).000 godina bio gusto naseljen.Na jednoj od njih kovrdžava kosa. p. drugi na jugozapad. što je potvrđeno i na nekim nalazištima u Italiji. Na drugoj figuri sa jako zabačenim čelom. Ovi posljednji nevični ratovanju. razbijeno pokućstvo. U Obrima kod Kaknja iskopan je pljosnat kolut načinjen od pečene zemlje na kojem su četiri rupice koje su služile za vješanje tog predmeta. poznavanju konja i lahkoj pokretljivosti. o. Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu.e. Njihovu kompaktnost razbili su tek Sloveni dvije hiljade godina kasnije. astralnom kultu. tokom VII stoljeća n. Bili su to Iliri. 8* O tome: B. naselivši obale istočnog Mediterana. 71 i d. zbili su se krupni događaji koji su imali dalekosežne posljedice za povijest ljudi na tri kontinenta. poznatog mnogim starim narodima.. nagorjele i prebijene ljudske kosti i dr. Ta mjesta se obično nazivaju gradinama. Sarajevo 1976. Bila su okružena bedemima načinjenim od suhozida. Bosanskohercegovački neolitski stanovnici bili su poklonici jednog specifičnog kulta. 123 . Došlo je do velikih etničkih pomjeranja koja su zahvatila široki euroazijski prostor. U Lisičićima kod Konjica iskopana je keramika na kojoj su ukrasi u obliku polumjeseca. Sastojao se od obožavanja nebeskih tijela (sunca..124. To je primoralo ljude da podižu naselja na uzvisinama s kojih se moglo lakše braniti. širok i spljošten nos. Obožavanje nebeskih tijela bilo je prisutno kod svih zemljoradničkih zajednica a bilo je u uskoj vezi s kultom plodnosti. Na području naše zemlje takvih gradina je evidentirano na hiljade. i to u najvećem intenzitetu.000 godina. Arheološka iskopavanja nam predočavaju pravu dramu koja se odvijala na ovim prostorima prije 4.Svi su bili nosioci jedne nove kulture koja se zasnivala na poznavanju metala (bakar i bronca). Treća figura prikazuje standardne crte lica s pravilno zaobljenom glavom. Brojne zajednice koje su do tada naseljavale prostrane euroazijske stepe pokrenule su se i pošle u raznim pravcima. p. 52 . nosioci napredne kulture i tvorci novog društvenog poretka koji je doveo do stvaranja prvih političkih organizacija na ovim prostorima iz kojih su potom nastale prve države (Ilirska kraljevina). palisadama ili jarkovima. među kojima su najvažniji Germani. Riječ je o sunčevom disku koji je upotrebljavan u obredu obožavanja sunca. Značajni su i po tome što su to prvi bosanskohercegovački stanovnici čije nam je ime poznato. B. O onome šta se tada dešavalo na tlu današnje Bosne i Hercegovine svjedoče ostaci spaljenih i porušenih neolitskih naselja. mjeseca. Benac. e. Čović. . 7* A. c. Hindusima. posvuda su uništavali mirne neolitske starosjedioce.8* Sukob Indoevropljana i neolitičara bio je nemilosrdan. opremljeni kamenim oruđem i oružjem i fizički inferiorniji u odnosu na indoevropske zavojevače.7* Nauka nije još odgonetnula pojavu i smisao ovih figura. daju jasnu predstavu o razmjerama tragičnih zbivanja. etničko i političko obilježje. otpočelo je razdoblje trajnih neprijateljstava među ljudskim zajednicama. Od Butmira do Ilira. a treći na jugoistok prema Perziji i Indiji. Iliri su bili vrsni ratnici. Kelti (Gali) i Iliri. Riječ je o tzv. Posebno je zanimljiva predstava crnca. istaknutim i povijenim nosom izvedenim u jedinstvenoj kosoj liniji glave. To se odrazilo i na područje današnje Bosne i Hercegovine.65.

knj. Mnogi od njih su ovdje stalno ostali. društvenom poretku i kulturi tih starobosanskih starosjedilaca. dosta smo dobro obaviješteni o izgledu. Zahvaljujući obilju ruda koje su im osiguravale dovoljno metala za izradu oružja. LXVI. 36 .Privredni i politički uspon Ilira veže se za razdoblje željeza (od X do I stoljeća st. knj. Sasvim je izvjesno da su Iliri pripadali indoeuropskoj grani naroda. trgovci. Oni su početkom IV stoljeća st. 31 i d. za bosanskohercegovačke Ilire desila su se tri velika događaja koja su odredila njihovu daljnju sudbinu. Zagreb 1974. prastanovnika današnje Francuske i sjeverne Italije. sjevernu Mezeji. p. Zahvaljujući rezultatima arheoloških iskopavanja i djelima grčkih i rimskih pisaca. Sjeverozapadnu Bosnu naseljavali su Japodi.. srodnih precima današnjih Francuza. Sarajevo 1969. načinu života. 6. Grčki i rimski pisci ih opisuju kao visoke.10* Stopedesetogodišnji rat protiv Rima Najvažniji događaj u historiji bosanskohercegovačkih Dira bio je stopedesetogodišnji rat protiv Rima i njihovo konačno pokorenje s te strane (I stoljeće n.84. Time započinje historijsko doba bosanskohercegovačkih zemalja. knj... srednju Desidijati. Djela. provalili na Balkanski poluotok kojom prilikom je jedan njihov dio napao bosanske starosjedioce. Kroz to vrijeme dijelili su sudbinu ostalih pokorenih naroda objedinjeni moćnim Rimskim Carstvom koje se prostiralo od današnjeg Maroka na zapadu do Irana na istoku. Iz tog vremena potječu i prvi pisani podaci o našoj zemlji i njenim stanovnicima. Pleme Ardijejaca.. Grka.pomjerilo se niz Neretvu i zaustavilo na dijelu primorja i južne Hercegovine od ušća Neretve do Boke kotorske. e. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. 1. Vođeni su dugi i teški ratovi o čemu nas dosta opširno obavještavaju grčki pisci. 60 i d. radna snaga (robovi). Centar za balkanološka ispitivanja. riđe. Korijeni multietničke. Od VII stoljeća st. zanatlije i dr. Papazoglu. isti autor: Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba. Kako je Bosna izuzetno bogata zlatom. Iliri. To je za Ilire imalo veliki značaj jer su ih Grci uveli u historijsko doba. Povezivala ih je krvnai jezička srodnost. srebrom. i još k tome gorštaci. ratoborne i slobodoljubive ljude. e. Španjolaca. Nijemaca. To je predstavljalo veliku prekretnicu u njihovom životu.. naseljavala najpoznatija i najjača ilirska plemena. bakrom. O teritoriji ilirskog plemena Ardijeja. Bosnu su. Iz srednje Bosne potisnuli su Autarijate koji su se uputili u istočnu Hercegovinu i današnju Crnu Goru. O tome 9* A. Centar za balkanološka ispitivanja. Pod njihovim utjecajem Iliri počinju kovati novac. počinju kontaktirati sa Grcima pa se uspostavljaju obostrane kulturne i trgovačke veze. e. Bojanovski. multivjerske i multikulturne Bosne Rimsko osvajanje Bosne znatno je izmijenilo njenu etničku sliku. željezom itd. e. Rim je već tokom osvajanja doveo na ovaj prostor veliki broj vojnih jedinica koje su bile sastavljene od pripadnika raznih naroda sa raznih strana prostranog Rimskog Carstva.41.. Iranaca. Osnovno zanimanje bilo im je stočarstvo. zapadnu Dalmati. južnu Daorsi i Ardijejci itd. p. Bosna i Hercegovina u antičko doba. knj. U historijsko doba živjeli su u plemenima kojih je bilo na desetine.9* Tokom I milenija st. Djela. Beograd 1963. Stipčević. p. 71 . Drugi važan događaj veže se za prodor Kelta (Gala). Njihov prodor u Bosnu prouzrokovao je velika pomjeranja tamošnjih plemena. p. Za vojskom su došli činovnici. istočnu Dindari. VII .). Sarajevo 1988.e. XXX.1. Od njih potječe naziv rijeke Tare.). spretne. multivjersku i multikulturnu zemlju. 10* F. bili su neustrašivi ratnici. Iliri s ovog područja su stekli znatnu prednost u odnosu na svoje susjede pa je to razlog da se Bosna i Hercegovina smatra njihovom centralnom kulturnom i političkom zonom. knj. I. od njih preuzimaju savršeniji oblik društvenog organiziranja i druge tekovine visoke helenske kulture. koje je naseljavalo gornji tok Neretve (od Konjica na jug). To je razlog da je moćni Rim protiv njih vodio stoljetne iscrpljujuće ratove. . Hindusa itd. naime. susreću se s pismom. Tu su kasnije stekli veliku moć pa su osnovali kraljevstvo koje je dugo predstavljalo bitan politički faktor na srednjem Jadranu. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu. Jedno od njihovih glavnih središta nalazilo se na Glasincu nedaleko od Sarajeva. S dolaskom Rimljana započeo je proces koji je Bosnu doslovno pretvorio u multietničku. Pod rimskom vlašću ostali su duže od 500 godina. ANUBiH. i od Velike Britanije na sjeveru do današnjeg Sudana na jugu.

Britanci. bili su sudbonosni i za bosanskohercegovačko područje i njegove starosjedioce. Na udaru barbarskih zavojevača prvo su se našli stanovnici gradova. dok su starosjedioci živjeli po vrletnim selima pa su bili manje izloženi stradanjima. Ostrogoti. Oni su za sve vrijeme rimske okupacije uglavnom ostali stanovnici sela i malo su saobraćali i miješali se sa strancima.polomljeni inventar. DOBA SREDNJEG VIJEKA Čija je Bosna Jedan od najsloženijih problema koji se veže za srednjovjekovnu bosansku povijest odnosi se na doseljenje Slavena na ove prostore. palili. Iskopavanja ruševina iznose na vidjelo stravična svjedočanstva onoga što se ovdje dešavalo u doba seobe naroda (kraj VI i početak VII stoljeća n. a njega su najvećim dijelom činili stranci. Zapisi suvremenih pisaca podrobno opisuju stravična zbivanja koja su pod konac antičkog doba zahvatila Evropu. Oni su u velikoj mjeri izmijenili dotadašnju etničku sliku ovog prostora. nestali su u plamenu svojih kuća i gradova. međutim. Sa zemljom je sravnjeno više od 100 gradova. Tako smo saznali da su u antičko doba uz starosjedilačke Ilire u Bosni živjeli i Rimljani. bio s čitavim Balkanskim poluotokom. Njihove žrtve su uglavnom bili gradski stanovnici. Na njegovoj tendencioznoj interpretaciji građene su sve političke aspiracije stranaca prema Bosni. opremljeni tekućom vodom. bio mali broj i oni nisu utjecali na etničko raslojavanje svojih sunarodnjaka. Ono pored naučnog ima i politički značaj. Iranci itd. Grci. pustošenju i pljačkanju bosanskohercegovačkog prostora bili su Vizigoti. Balkan je u tome imao posebno mjesto. To je bilo praćeno prodorom brojnih znanih i neznanih hordi. Oni koji nisu uspjeli pobjeći. Evidentirane su čak 24 razne vjere i desetine raznih božanstava. Imamović. Bosna. Bosna je u takvim okolnostima i u takvom stanju ušla u srednji vijek.30-godišnjeg vojnog roka vraćali u svoj zavičaj inastanjivali u gradovima. Skoro u svakoj ruševini nailazi se na sloj gareži a u njoj ljudske kosti.svjedoče brojni nadgrobni spomenici na kojima se skoro uvijek navodi etnička pripadnost umrlog. sistemom centralnog grijanja itd. Na ovom pitanju spoticali su se skoro svi historičari koji su se bavili srednjovjekovnom bosanskom poviješću. Avari i Slaveni. Sarajevo 1977.e. Pri tome se prvenstveno misli na srpske i hrvatske historičare koji su se odnosili krajnje tendenciozno i nekritički u svome pristupu izučavanju i pisanju bosanske povijesti. . Na taj način nestalo je svega što je na ovim prostorima do tada postojalo i što je stvarano više od pola milenija. Svaka od nacionalnih skupina donosila je svoje vjerske predstave pa se tako stvorilo multivjersko društvo. Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine. bez 11* E. plemena i naroda koji su posvuda rušili. Romaniziranih (civiliziranih) Ilira bilo je malo. Germani. II. a u njemu.). Takvi su živjeli po rimskim uzorima. kanalizacijom. Osnovno pitanje je da li i u kojoj su mjeri Slaveni zaposjeli prostor današnje Bosne i Hercegovine. Egipćani. Gali.11* Prisustvo stranaca nije narušilo etničku kompaktnost starosjedilačkog ilirskog stanovništva. I jedni i drugi su bez ikakvog uporišta u izvornoj gradi iznosili proizvoljne i ničim utemeljene zaključke koji su u mnogo slučajeva imali dalekosežne političke posljedice za Bosnu. a svi su bili građeni po standardima visoke rimske civilizacije. Njih je. do čega je došlo krajem VI i početkom VII stoljeća n. uključivali se u javni život. Sirijci. Hrvatski povjesničari su. manje .više.. pak. Prisustvo stranaca potvrđuju i vjerski (kultno-votivni) spomenici. Slom antičke civilizacije i Bosna Kraj rimskog prisustva i slom antiičke civilizacije. vrhovi strjelica i sl. i obično se ženili strankinjama. Isti je slučaj. Pustošenja su bila tolika da se na većini takvih mjesta nije nikada više obnovio život. Od naroda za koje se pouzdano zna da su najviše učestvovali u napadima. Italici.e. pljačkali i ubijali. Njih su uglavnom činili isluženi vojnici koji su se po odsluženju 20 . naime.

Može biti u pitanju retardirano umjetničko oblikovanje ili refleks koji zrači sa strane. Sarajevo . to jest tamo dokle su vjerojatno dopirali pokušaji prodora slavenskih zavojevača. Ćorović. čega su bili lišeni stanovnici ravničarskih krajeva. Klaić.. Slaveni su ovdje naišli na otpor starosjedilačkog stanovništva. p. 157 i d. Povjest Hrvatske.. Ne uzima se u obzir pojava koja je u arheologiji dosta česta i istraživače može lahko zavesti. bez kojeg nema odbrane.. Beograd 1940. 32 i d. 5. S. p. daje to hrvatska zemlja i daje sve u njoj hrvatsko. govore da je Bosna ustvari bila zaobiđena u slavenskoj najezdi. stoljeća. Bosna ulazi u najmračnije razdoblje svoje povijesti. Okružena sa svih strana slavenskim elementima (Hrvatskom. 104. U tom vremenu se. Drugo. Beograd 1964. sv. P. O.. Bosna nije mogla trajno zadržati svoju etničku i kulturnu samobitnost. Ćirković. 203 i d. odnosno od 7. Zagreb 1882. naime. 43. Povjest Hrvata. Većina arheologa pojedine nalaze bez dovoljno kritičnosti pripisuje Slavenima. nije odgovarala brdovita Bosna. Živković. što je. 173 . Kroz to vrijeme nema ama baš nikakvih pisanih vijesti o Bosni. T. suprotno.Kako za jednu te istu stvar ne mogu postojati dvije istine. odnosno "istorijsko" pravo na Bosnu. ili su sasvim rijetki. U takvim slučajevima objekti materijalne kulture mogu biti potpuno identični s onima iz bližeg ili daljeg okruženja a da nisu u pitanju etnička preslojavanja izvedena s ove ili one strane. D. grobovi. oruđe. Imamović. jasno je da nijedna od tih strana nije u pravu. Klaić. pak. predstavljali kap u moru u odnosu na starosjedioce. I oni nalazi koji su označeni slavenskim dosta su upitni. Državna i vjerska pripadnost srednjovjekovne Bosne i Hercegovine.). U nastalom metežu koji je zahvatio čitav Balkan. Srbijom i Dukljom (Crnom Gorom). Bosanski starosjedioci su se na koncu toliko slavenizirali da je u srednjem vijeku Bosna po svemu izgledala kao tipična slavenska zemlja iako u suštini to nije bila. Evidentirani slučajevi uglavnom potječu iz perifernih oblasti uz Savu. Historija Bosne. 26. stoljeća. Drinu i prema morskoj obali. nakit i dr. 39. Mnoge okolnosti. Tome treba dodati još jedan bitan faktor. Obilje ruda osiguravalo je starosjediocima dovoljno metala za izradu oružja.. Korijeni Bosne i bosanstva. Bosna i Hercegovina. u vrijeme doseljenja Slavena na Balkan desilo nešto što srpski i hrvatski historičari nisu nikada pokušali uzeti u obzir ni kao mogućnost a kamoli kao činjenicu. pa je shodno tome etnički. Poviest Bosne. Slavenima kao izrazitim ratarima došlim iz ravničarske postojbine. S Bosnom se. u "Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine. p. pismo. Chicago -Rim 1978. 13* V. . Ilirski korijeni Da je slavenska najezda dobrim dijelom zaobišla Bosnu potvrdili bi i rezultati arheoloških istraživanja.. I. Oni pokazuju da nema. Sarajevo 1995. bez sumnje. međutim. uspjele probiti odbranu ilirskih starosjedilaca i prodrijeti u dubinu zemlje gdje su se trajno naselili. za razliku od susjednih zemalja gdje su takvi nalazi česti i brojni. 188. Slavonije i Srijema do konca XVII.10 i d. kulturno i politički pripadala Srbiji i Srbima. p. S trgovinom dolazili su kulturni utjecaji (Jezik.. Etnička i vjerska povijest Bosne. 34. Po njima. pojedine slavenske skupine su. do 10. 135. bilo odlučujuće.13* Državne politike tih zemalja su na takvim teorijama izgradile svoje tobožnje "povijesno". tipični slavenski nalazi kao što sunastambe.. I. Sarajevo 1942. Ono nešto malo arheoloških spomenika ni u kom slučaju ne može nadoknaditi pisanu gradu. otpočeo je neminovan proces kontakata sa susjedima u kojima su bosanski starosjedioci kao manjina bili u podređenom položaju naspram svog slavenskog okruženja. p. Taj mrak je trajao skoro 300 godina.. običaji i dr. U pitanju je gorštačka populacija za koju se tradicionalno veže visoka borbenost. p. bez sumnje.14* Doba mraka Nakon burnih zbivanja koja su pratila slom antičke civilizacije i doseljenja Slavena na Balkanski poluotok. Njen brdsko planinski karakter omogućio je starosjediocima da se spase ispred zavojevača. naime. Istorija srednjovekovne Bosne. Kada se stanje nakon seobe smirilo. Na koncu treba uzeti u obzir činjenicu da se Bosna nije uspjela apsolutno oduprijeti slavenskoj najezdi. Mandić. Zagreb 1882. Bosnu su naselili Srbi.174. vršila konsolidacija doselje12* V. I.. bez sumnje. V. p. Zagreb 1899.12* Srpski historičari tvrde.ikakve rezerve tvrdili da su Bosnu u doba seobe naselili Hrvati. Takvisu. p. Skoro da je isti slučaj s ostalim okolnim zemljama. oružje. p. i treće.Mostar 1996. Smičiklas. sv. Knezović. 14* O tome: E.

osobna imena su slavenska itd. bez ikakve dublje analize i oslonca na izvornu gradu iznijela sasvim decidne zaključke. Bosthna. isto tako kako je pod slavenskim jezičkim uplivom nastao suvremeni oblik Bosna. to ne mora značiti da oni oslikavaju stvarno stanje na terenu. Bošnjaci i Bosanci. U odnosu na susjedne zemlje koje su dobile ime po doseljenim Slavenima. Bitno je međutim napomenuti da se već tada Bosna navodi kao zasebna geografska i politička cjelina. naprimjer. Bizantski pisac Konstantin Porfirogenet iz 10. Bossena. a mnogo toga su i pogrešno zapisali. stoljeću. pa tako Hrvatska po Hrvatima ili Srbija po Srbima.. c. Jasno da je svaki narod izvorni iliro .nih slavenskih plemena koja su se konačno razmjestila i stabilizirala u onom rasporedu kako ih vidimo u 9. Njezin naziv je predslavenskog korijena. 277.Bošnjani. stoljeća Bosnu naziva Bosona. Proces transformacije iliro – rimskog naziva Bassania u Bosna i od Boseni ili Bassani u Bošnjani. 15* F. prema nečijim kazivanjima. Taj naziv su naslijedili srednjovjekovni Bošnjani. Imamović. što se odnosi na rijeku Bosnu). Povijest Hrvata. odnosnoBosanci. međutim. ona ni po čemu ne razlikuje od susjednih slavenskih zemalja kakva je bila Hrvatska. Nauka je već davno utvrdila da se Bosna u rimsko doba nazivala otprilike Bassania. a potom Bosna. a njeni stanovnici kao zaseban narod. To je bilo tako radikalno da se u prvim vijestima počev od 10. Zahvaljujući grčkom historičaru Apijanu iz I stoljeća n. U slučajevima kad neki od onovremenih pisaca daje drugačije podatke o Bosni. a kasniji latino . stoljeću ne prave razliku između Srba i Hrvata. odnosno Bošnjaci i Bosanci. Neki pisci. Bissena i sl.romanski naziv prilagođavao svom izvornom izgovoru. To se ne odnosi samo na Bosnu.planinskoj Bosni i njenom narodu. 23 . Zagreb 1925. a od naroda Bassani (Boseni) nastali su srednjovjekovni Bošnjani.narod zemlje Bosne Nema nikakve sumnje da je u Bosni u srednjem vijeku živio jedinstven bosanski narod zvan Bošnjani. Srbija ili Duklja. Germania zemlja Germana ili Trakia zemlja Tračana i sl.. p. e. s Bosnom je bilo drugačije. Ono što je napisano o tome potječe od srpskih i hrvatskih povjesničara. Kako je svugdje bio slučaj da toponim odgovara etnonimu.000 godina. stoljeća pa nadalje. saznali smo da je u antičko doba u Bosni živjelo jedno ilirsko pleme koje se zvalo Poseni (bez sumnje iskvarena grafija od Boseni). takav je bio slučaj i s Bosnom: Bassania zemlja Bassana. p. pa tako Galia zemlja Gala. kako se to može pročitati na epigrafskim spomenicima (ablativni oblik Ad Bassantem. čak u 11. . Tako bizantski pisac Ivan Scylices iz sredine 11. šta su onda mogli znati o zabačenoj brdsko . odnosno Bosena. 16* O tome: E. riječ je o jednom te istom narodu istog imena s kontinuitetom od preko 2.15* Ako im je takvo znanje o Srbima i Hrvatima koji su takoreći graničili sa Bizantom i Italijom.16* Mitovi i povijesna zbilja U naučnoj literaturi nije se nikada ozbiljno razmotrilo pitanje ko su bili stanovnici srednjovjekovne Bosne.. Šišić. U njoj se govori slavenskim jezikom. može se donekle pratiti u srednjovjekovnoj izvornoj gradi. o.talijanski dokumenti donose razne varijante tog naziva kao Bosonium. odnosno Bosanci. Ustvari. Iz tog naziva razvio se suvremeni oblik Bošnjaci. Utvrđeno je i to da su Rimljani taj naziv preuzeli od starosjedilačkih Ilira. stoljeća u djelu "Epitome historion" doslovno kaže: "Narod Srbi. Bosanci . Većina starih pisaca su koristili podatke iz druge ruke. U procesu slavenizacije od Bassania je nastao naziv Bosona. U to vrijeme Bosna je jamačno prolazila kroz proces slavenizacije.25. piše se slavenskim pismom. koje također zovu Hrvati". Većina ih je. i 10.

Može se reći da je ustvari to bio zvanični stav skoro svih bosanskih franjevaca. Analiza Porfirogenetova spisa pokazuje da je njegov sastavljač jednostavno kupio podatke iz raznih razdoblja i slagao ihkronološkog reda i povezanosti.18* Izvlačiti historijske zaključke iz grade ovakvog karaktera. c. Zagreb 1950. knj. 11 . U jeku živih polemika srpskih i hrvatskih historičara i političara oko toga "čija je Bosna". Bosnu su naselili Srbi.. pohitaše Srbi i rekoše Bošnjacima: "Amo k nama. Iako su obje strane koristile istu izvornu gradu iznesene su potpuno dijametralne konstatacije. Ipak. ne samo da je naučno neprihvatljivo nego je i opasno.. Vizantološki institut. predstavljaju dva izvora. kao takve one se još uvijek uče u školama. p. iako su daleko od historijske istine.. 234 i d. godine 1895. Takvi zaključci su veoma plodno tlo za rađanje nacionalističkih ideologija i veliko-državnih pretenzija na tuđe teritorije što u kriznim vremenima može dovesti do nesagledivih tragedija među zemljama i narodima. da vide da li jeta hitnja "bratska ljubav" ili što drugo. knj. izmišljenja od nekih zanešenjakah". već k nama. Opći zaključak je da su obojica krajnje nepouzdani za izvođenje historijske rekonstrukcije. odnosno Hrvati. .5. stoljeća od bizantskog pisca Konstantina Porfirogeneta. To jasno ukazuje na neutemeljenost njihovih teorija. tom IL Srpska Akademija nauka i umetnosti. dotični historičari se stalno na njih pozivaju i to im je glavno uporište u njihovim teorijama. Glavno uporište srpskim i hrvatskim historičarima za tvrdnju da su Bosnu naselili Srbi. logično. vi ste Srbi". p.. p. pos. Sredi: F. 17* O tome: Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Oba govore o događajima koji su se zbili nekoliko stotina godina prije njih. Kad to opaziše Hrvati. Prvi je spis "De administrando imperio" (O upravljanju državom).36 19* A. Od ovih. od Vrbasa pa ko Hrvatska i Hrvati. vi ste Hrvati". Knežević. To je razlog da je pun kontradikcija i netačnosti.19* Zanimljivo je pisanje Josipa Ljubica. Historijska kritika je već davno dala sud o valjanosti onoga što pišu Porfirogenet i Pop Dukljanin. 7 . drugi da su u cieloj Bosni svi Srbi koji pišu ćirilicom. od kojih se posebno isticao fra Anto Knežević (rođen u Varcar-Vakufu). Prije nego što bi se odlučili il' na desno il' na lijevo. Historijska kritika nalaže krajnji oprez kada je u pitanju taj vid izvora.. izd. On je još u prošlom stoljeću s ponosom isticao svoje bošnjaštvo a Bosnu smatrao svojom jedinom i dragom domovinom. i to na svim nivoima. a među njima i pojedini franjevci. One su međutim ušle u historiografiju pa se već dugo prenose iz knjige u knjigu kao historijska činjenica. Ali Bošnjaci nisu bile lude. koji je pod pseudonimom Ud Bogdanov. Uopće. p. a drugi je "Ljetopis" Popa Dukljanina iz 12. o. CCCXXIII. Bosanski franjevci brane bošnjaštvo Protiv takvih teorija dizali su..Za njih se može reći da su više izraz njihovih nacionalističkih predrasuda nego su u pitanju naučno utemeljene konstatacije. jednakokrvnu bratju Srbe i Hrvate.8. kako su to činili srpski i hrvatski historičari. treći da su u ovoj Bosni sami Srbi. Pad Bosne. po drugima Hrvati. Ovako dakle "Bosna ponosna" i Bošnjaci na glasu junaci kod ovakvih samo su prazna imena. sasma logično. Beograd 1959. doćim četvrti proglasiše da su zgoljni Hrvati. a Bošnjaci Srbi. prohtjelo im se. Srba i Hrvata na Bosnu. pohitaše i oni i rekoše Bošnjacima: "Ne k Srbima. veoma oštar glas učeni Bošnjaci. Iako se u tim djelima nigdje izričito ne navodi da su Bosnu naselili jedni ili drugi. 7. a Hrvati koji pišu latinicom. stoljeća. već svak za se". Šišić. međutim. pa kad vidješe o čemu se radi. fra Anto Knežević je 1871. 18* Ljetopis Popa Dukljanina. tad jednostavno. Po jednima. od osnovnog i srednjeg do fakultetskog obrazovanja. Bosna je već nekoliko puta u svojoj daljoj i bližoj prošlosti osjetila na svojoj koži težinu takvih pseudo-naučnih teorija. u brošuri "Spor između Srba i Hrvata" napisao ovo: "Kad se Bosna i Hercegovina iz stoljetna sna prenula u život.17* Isti je slučaj sa Popom Dukljaninom. Senj 1886. pa kaže: "Žao mi je na Mađare ali mi je žalije na . dođoše do zaključka: "Ni amo ni tamo. koji potječe iz 10. i to uglavnom na osnovi narodnih predanja. 4 . Knežević je bio žestoki borac za nacionalnu afirmaciju bošnjaštva. godineobjavio u zagrebačkom "Zatočeniku" raspravu u kojoj pobija aspiracije Mađara. jedni nam razciepiše Bosnu i Bošnjake te rekoše da je Bosna do Vrbasa Srbija.

kad dođe mali dječarac. 10. Zagreb 1906.Sedamdeset godina kasnije opet se spominje bosanski ban. p. Izvorna građa je zabilježila da su i tada na čelu Bosne stajali banovi. Sredinom 10. 43. jer su jedni pravoslavni. Herkalović.) još nije bilo srpstva u Bosni". O svijesti bosanskih franjevaca da se nacionalno osjećaju Bošnjacima i da to svoje opredjeljenje prenose na svoje vjernike. g.) na sav mah razmahalo u Bosni i Hercegovini". Zagreb 1906. Sarajevo 1910. od 30. tek štose oslobodila. Prilikom napada Hrvata 968."22* Slično je bilo i u vezi sa srpskim imenom. Arnautović. zašto ne bi i mi. p. pisac pozamašnog djela o Bosni tog vremena T. pa sam si mislio: Bože moj što ne ubiješ onog fratra i popa koji kaže: najprije si katolik. bili "treći narod"?20* Srpski i hrvatski nacionalisti su na ovakvo pisanje odgovarali još žešće. zašto ne bi i mi. što je? Nakon nekog vremena reče da je katolik. "Rkači" ili "Rišćani". od 19. g. da se tim u njima još većma pobuđuje revnost k tome odgovoru". kad smo muhamedanci. godine itd. (Sredi: S.19. Zagreb. ni bosanski. trgovci. pijem crnu kavu. a fra Grga Martić je s time u vezi zapisao da "onda (1848. kad smo vlastite kraljeve imali. i posvuda su propagirali pravoslavcima da se ubuduće ne zovu "Vlasi". bili "treći narod?" Kad Srbi i Hrvati kažu.).21* Pojedini franjevci su čak u javnim glasilima odrješito ustajali protiv toga da se bosanski katolici počinju nazivati Hrvatima. da ne mogu da budu isti narod. Zaboli me duša. s ciljem da se širi srpsko ime. već samo srpsko hrvatski".24* Šezdesetih godina prošlog stoljeća srpski nacionalisti su u Bosni osnovali naročito društvo sa sjedištem u Sarajevu. jer nisu nad njima u prošlosti isti kraljevi vladali.. pa tako mladobosanski srpski ideolog Pero Slijepčević piše 1910. godine: "Mladi narodni rad smije da zna među domaćima samo dva imena. stoljeća srpski župan Časlav je zauzeo sjeveroistočni dio Bosne. pa 1103.po toj žalosnoj politici bosanska. zašto ne bi i mi. tumačeći da oni nisu Hrvati nego Bosanci. Slijepčević. a jezik ni zemaljski. Članovi su bili učitelji.Evo logike kojom se poslužiše: Kad se Hrvati i Srbi smatraju "dva naroda".). nego samo srpska i hrvatska. nego kad bi bili Hrvati. i da se "kao Bosanci imaju mnogo većim slavama ponositi. Herkalović. nego "Srbi". a jezik im je jedan. Stara i nova kultura. popovi i dr. kad govorimo kao oni.25* Doba bezimenih banova Da je Bosna već u ranom srednjem vijeku bila zasebna i samostalna država s posebnim (bosanskim) narodom svjedoče između ostaloga kontinuirani napadi na nju koji su dolazili iz susjednih zemalja. U svojim putnim bilješkama je između ostaloga zapisao: "U jednom hanu. 23* T.("Obzor". Suvremenik zbivanja. Dobro bi bilo kad bi se neki dobri ljudi našli koji bi diečici po koju kraicaru zato darivali. 17 . "Hrvatski dnevnik". Bosnu je napao hrvatski kralj Krešimir II. Spor između Srba i Hrvata.) počinju pravoslavci zvati Srbima". kad nam je ime drugačije nego li njihovo. Zapamćenja. zanimljiva je direktiva Vaše Pelagića upućena školama i učiteljima. za namjesnikovanja Osman Topal-paše (1860-1869. 78. 24* Fra G. ovaj put u ratu s dukljanskim kraljemBodinom (1042. 20* Ild Bogdanov (Josip Ljubić). a drugi katolici. III 1911. razočarano je svojevremeno pisao hrvatski javni djelatnik Ivan Radić. Dokumenti ne navode njihova imena. bili "treći narod?" Kad Srbi i Hrvati kažu. te da se "istom tada. 22* To se odnosi na fra Antu Kneževića. Kalendar Prosvjete za godinu 1911. godine tadašnji bosanski ban je pod velikim pritiskom morao izbjeći iz Bosne i sklonio se u Madžarsku. S time u vezi. zašto ne bi i mi.. makar i živinče". Vidim odmah da je Hrvat. Bosna i Hercegovina ne smije više da bude . da ne mogu da budu isti narod. iza toga dukljanski vladari itd. br.g. Srbi i Hrvati. g. koji se u to uvjerio na terenu prilikom putovanja po Bosni. Zadar 1895.23*. bili "treći narod"? Kad Srbi i Hrvati kažu. Tu između ostaloga stoji: "Svaki učitelj treba da nauči prvo svoje učenike. samo se kaže"ban bosanski" pa se zato taj dio bosanske povijesti naziva dobom bezimenih banova. Martić. g. Nakon toga. Pitam ga. 21* P. onda budi što hoćeš. da ne mogu da budu isti narod. a posle svu ostalu varošku diečicu koia god umeju govoriti: da kad jih kogod upita: šta si ti mladiću? pa da mladić na to pitanje odma odgovori: ia sam Srbin. augusta 1917. . a onda 1084. jer su im "dva" imena. zapisao je da se "tekar od tog vremena (1862. Vorgeschichte der Occupation Bosniens und der Hercegovina.

Dešavalo se da je izgladnjeli narod išao potražiti spas izvan zemlje. 1339. zanatlije. Bio je tolikih razmjera da se nije ničim mogao ugasiti. Sarajevo 1990. Kad se Bosna od 12. hranio se žirom. Dalje kaže da su Bosanci (Bošnjani) narod koji živi samostalno. p. godine skupine Humljana (Hercegovaca) došle na teritorij Dubrovačke Republike. U tome su prednjačili trgovci. U Bosni je bio još jedan bitan faktor koji je izazivao česta pomjeranja stanovništva.26* O stanovnicima srednjovjekovne Bosne izvorna građa nije baš obilata.. Radonić. napominjući usput da se njegova Bosna proteže sve do Drine i tu graniči sa Srbijom. Izvorna građa pokazuje da su se bosanski stočari naseljavali i na jadranske otoke. II. odnosno primorje. Do toga je najčešće dolazilo za gladnih godina. godine kojom im jamči osobnu i imovinsku sigurnost u svojoj "vladaniji" (državi). uskratila pomoć pa se izgladnjeli narod morao nastaniti po pećinama. Razlikovali su se od dalmatinskih starosjedilaca i po imenima. Preseljavanja stanovništva iz jedne zemlje u drugu bilo je u svim vremenima. 1418. U zadarskom arhivu spominju se bosanski katuni već u 14. Poviest Bosne. da je to bio etnički kompaktan narod kojeg dokumenti uvijek nazivaju jedinstvenim imenom Bošnjani. u zborniku: "Migracije i Bosna i Hercegovina". Petar. ali ga je bez sumnje bilo jer se tokom stoljeća svakako doseljavao na ovaj ili onaj način. 1356. U Dubrovačkom arhivu ima puno grade koja podrobno opisuje te nesreće. 21. Iz mog putovanja po Bosni. p. diplomatski emisari i dr. knj. "Slobodni dani". godine zabilježeno njihovo prisustvo čak na otoku Rabu. priliv stranog stanovništva je bio još veći. U jednom spisu iz zadarskog arhiva spominje se izvjesna Bosna. Radić.. uredbe. Činili su ih stočari iz jugoistočne Bosne i istočnog Huma. U arhivskoj gradi primorskih gradova Bosanci redovito nose narodna imena (Milovac. zbog ratnih pustošenja. Zagreb 1882. 19. za njega kaže da se sa svojom vojskom borio kao saveznik mađarskog kralja. Opisujući rat između Mađara i Bizanta (1154. Bosanski doseljenici vrlo često nose ime Bosna. velikog priraštaja stanovništva itd. Klaić. 419. stoljeća počela otvarati prema vanjskom svijetu. bilo da se radi o muškim ili ženskim članovima. Ona im je. Zabilježio ga je bizantski ljetopisac Cinam. nazvana tako po zemlji iz koje je došla. Teško je reći koliko je u Bosni bilo slavenskog življa. epidemija. . stoljeća potječe dragocjen podatak o Bosni i njenom narodu. 83. Bili su to vjerski progoni bogumila koji su ispred križara bježali i sklanjali se i izvan zemlje. Najviše je bilo Dubrovčana. međutim. Radmil i sl.28* 26* V.). Bogavac. 28* B. da imaju svoje običaje. Putnik. nap. 51. U najgorem sjećanju ostale su 1338. g) u kojem je učestvovao i bosanski ban Borić na strani Mađara. Bili su to uglavnom stočari (vlasi). međutim. 1416. 1454-1456. Kada su snažni vladari ban Stjepan II i kralj Tvrtko I započeli proširivanje bosanskih granica. Iz 12. 14.25* I. Pomjeranje stanovništva Bosnu su u srednjem vijeku često pogađale i nerodne godine. stoljeću. godina itd. Tako je 1443. ožujak 1923. Oni su i ranije tamo tjerali stoku ali s puno teškoća koje su im pravile tamošnje vlasti. o čemu govori i Kulinova povelja iz 1189. Zagreb. 27* K. travom i korijenjem.J. Jireček . dok hrvatski starosjedioci imaju kršćanska imena (Nikola. kao i svog vladara. Sasvim je izvjesno. gdje su se nalazila izvrsna zimska ispasišta. Njihov pravac kretanja bila je Dalmacija. u novoosvojene oblasti su krenule mnoge skupine stanovnika. Beograd 1952.. Istorija Srba. Pomjeranje i preseljavanje stanovništva uzrokovale su i druge pojave. Pustošio je dotle dok se nije sam od sebe ugasio. Izbio je požar u kojem su izgorjele skoro sve šume. a bila je supruga izvjesnog zadarskog građanina zvanog Stanko. Tako su 1456. Pavle i sl.).27* U vrijeme kralja Tvrtka I Bosnu je pogodila još jedna teška nesreća. p. Naseljavanje hercegovačkih i bosanskih vlaha u Dalmatinsku zagoru u XIV. Hrabak.. XV i XVI veku. umjetnici.

Sarajevo 1990. Tu vjeru. ili sjeveroistočne dijelove Bosne.glavnom gradu Huma. budući da je riječ o pripadnicima naroda susjednih zemalja. Povremena osvajanja i kratka prevlast ove ili one strane nije značila trajno priključenje Bosne tim zemljama niti je mogla uzrokovati značajnije etničko preslojavanje s tih strana. Dizdar. osobito ako je u pitanju stočarski dio stanovništva. godine protjerao Srbe iz Huma nestalo je i pravoslavne episkopije u Stonu. Oni. Stari bosanski tekstovi. međutim. On je bio toliko snažan da je iz Stona na koncu izbjegao i posljednji kaluđer. ne smatraju bosanskim zato što su došli u sastav bosanske države tek u 14. Jamačno je odranije postojao izvjestan broj Bošnjana koji su ispovijedali tu vjeru. Među njima je bilo najviše Hrvata i Srba. Nakon što je ban Stjepan II 1325. U Bosni se najviše Srba naselilo kad je južni dio zemlje (Hum) osvojio srpski car Nemanja (druga polovica 12. 80 i 349 . U srednjovjekovnoj Bosni bila je veoma jako izražena svijest o nacionalnom i teritorijalnom jedinstvu. To su iz izvornegrade dobro poznati Bošnjani. odnosno do dolaska Turaka. 30* M. Njihov broj je međutim još uvijek bio simboličan.29* Neutemeljene aspiracije Bosna je sačuvala svoje starosjedilačko stanovništvo u punoj etničkoj kompaktnosti sve do sredine 15. Huma. stoljeća. Tome je najviše doprinijela geografska izoliranost zemlje i njene prirodne granice koje zaokružuju strogo definiran geografski prostor smješten između tri velike rijeke: Une. To je najbolje izraženo riječima dijaka bana Stjepana II koji je na kraju jedne povelje sastavljena 1325. oblasti Duvanjskog. Njen rad je ustvari već ranije zamro zbog pritiska bogumila. i sada su sa doseljenim Srbima predstavljali brojniji pravoslavni korpus u tom dijelu Bosne. Izvorna građa je sasvim jasna o etničkoj pripadnosti stanovnika onovremene Bosne. i 15. p.. a Srbi narod Srbije. Kako su god Hrvati narod Hrvatske.30* U raspravama o srednjovjekovnoj Bosni i njenom stanovništvu neki pisci iznose određene zaključke bez dovoljno kritičnosti i sagledavanja problema..) u Stonu . Naprijed je bilo govora o neargumentiranim tvrdnjama da je Bosna u srednjem vijeku bila zemlja Srba ili Hrvata. Do tada su se između državnih jezgri nalazili teritoriji tzv "ničije 29* B. stoljeću. a potom i politička potpuno izdvojena kompaktna zajednica sa svim svojim specifičnostima. Nakon toga se u izvornoj gradi pravoslavnoj episkopiji u Stonu gubi svaki trag. periferne bosanske oblasti kao što su područja današnjeg Bihaća. Od tada pa do 1325. Nilević. godine taj dio Bosne je s prekidima bio podSrbima. tvrdeći da su do tada pripadali Srbiji ili Hrvatskoj. koje dokumenti vjerojatno s razlogom često nazivaju i Dobrim Bošnjanima. Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Pećke patrijaršije. To je znatno podstaklo širenje pravoslavlja na prostoru današnje južne i istočne Hercegovine. osnovana srpska pravoslavna episkopija. od Cetine do Drine". Drine i Save i mora.Starosjedioci i stranci Kako je god izvan Bosne bilo Bosanaca tako je u Bosni bilo stranaca. Glamočkog i Livanjskog polja. Sarajevo 1990. ne treba isključivo vezati za pripadnike srpskog naroda na ovom prostoru. Pripadnika srpskog i hrvatskog naroda u Bosni je bilo onoliko koliko je Bosanaca bilo u tim zemljama postoje uvijek bilo seljakanja i prelaženja granica. tako su i Bosanci narod Bosne. Cazina. U tom je razdoblju (1219. godine ponosno dopisao da ie on dijak bana "koji držaše od Save do mora. g. Pri tome se zaboravlja činjenica da su sve stare države nastajale etapno i da su tek u završnoj fazi dobile konačnu teritorijalnu fizionomiju. naprimjer. stoljeća). Svi spomenici isključivo spominju bosanski narod (Natio bosnensis) koji nosi ime po svojoj domovini. p. 41. Unutar tih granica već se u prethistorijsko doba formirala kulturna i etnička. Kladuše.

da Bosni nisu oduvijek pripadale i one njene oblasti koje su priključne državnom jezgru u kasnijem razdoblju. Bosna se i u Kulinovo doba sterala od Save do mora i od Une do Drine. Oni se na Balkanskom poluotoku javljaju u većim skupinama već u 14. p. bez obzira što je bosanska država u to vrijeme obuhvaćala samouži prostor današnje srednje Bosne. u Visokom 370. malo ih je trajno ostajalo u Bosni. c. koja je također bila naseljena Hrvatima. vrsni stručnjaci. i to puno godina prije pada Bosne pod Tursku. o. zanatlije. 228 . U Zvorniku je između 1415. Iako su njihovi boravci po pravilu bili privremeni. Taj grad je za nju predstavljao. posebice Dubrovnik. njihov je broj je u tom gradu iznosio blizu pet stotina.svog čelnika (konzula). kancelariju. vlastito sudstvo itd. Vjerska ekskluzivnost Bosanaca. crkveni emisari. Hrvatska država je. naime. I susjedne države su prošle sličan politički razvoj. naime. bili katolici a bosanska sredina je mahom bila bogumilska. "etničkog" i "političkog". Među takvim je najviše bilo trgovaca i zanatlija. Ženidbe s domaćim djevojkama su bile rijetke zbog vjerskih razlika.31* Njihovo mnoštvo. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Kako joj je rasla politička moć tako se i teritorijalno širila pa je na koncu u njen sastav ušla i Panonija (Slavonija). p.. treba razlikovati pojam "geografskog".159-164. Zabilježeno je i prisustvo Cigana. Zna se pouzdano da su mnogi od njih ovdje trajno ostali. Turaka. Ne znači. Godine 1434. Srba itd. Trgovci su bili prvi koji su počeli zalaziti u Bosnu privučeni njenim rudnim i drugim bogatstvom. a u Srebrenici tokom 1431. Osim toga.zemlje" (teritorium nullis) koji su etapno ulazili u sastav ove ili one političke organizacije. godine 300. Sarajevo 1978.Grka. U tome su pionirsku ulogu imali primorski gradovi. Bosna prema tome ne predstavlja nikakav izuzetak. Taj grad je bio životno zainteresiran za bosansko tržište i vremenom je postao glavni trgovački partner Bosne. izvorna građa je zabilježila prisustvo stranaca i iz drugih zemalja . izaslanici dvorova. Najviše ih je bilo u Fojnici i Srebrenici. Riječ je o političkom objedinjavanju etničkog prostora pošto je u navedenim granicama odranije živio jedan te isti narod . doprinijela je da oni dugo vremena sačuvaju svoja specifična kulturna i etnička obilježja. Tako je nastala dalmatinsko . 32* D. 1432. Vremenom su se potpuno utopili u domaću sredinu i tako izgubili svoja etnička obilježja. I Bosna je mnogo ovisila od Dubrovnika.32* Pored Nijemaca i Hrvata (Dubrovčana). Zbog tako bliskih obostranih veza Bosna je bila puna Dubrovčana. Na bogatstvu stečenom trgovinom s Bosnom izgrađena je njegova ukupna moć i blagostanje. stoljeću. Zemlja jedinstvenog etničkog prostora. kakva je bila Bosna. Talijana. nije utjecalo na promjenu nacionalne strukture domaćeg stanovništva. odnosno podvojenost. Kovačević. Druga po brojnosti kategorija stranaca koji su dolazili i boravili u Bosni bili su zanatlije. i 1435. u procesu političkog organiziranja zadržala je svu svoju kompaktnost. Osobito su bili brojni Mlečani i Fiorentinci. nastala iz jezgra koje se nalazilo u Dalmaciji. naprimjer. U Srebrenici je bilo i Turaka. Od susjednih država se razlikuje utoliko što predstavlja prastari strogo omeđeni geografski i etnički prostor koji je dobio tu fizionomiju još u prethistorijsko doba. vlada i sl. Kovačević. Dolazak stranaca u Bosnu Stranci su dolazili i boravili u Bosni raznim poslovima i dužnostima. U većim naseljima postojale su njihove kolonije koje su imale određenu autonomiju .najčešće kao trgovci.Bošnjani. stoljeću došli brojni rudari (Sasi). bilo je slučajeva da su neki od njih trajno ostajali. i 1431. Iako su mnogi od njih boravili po 10. Oni su. Na poziv bosanskih vladara iz Njemačke su u 14. 20 pa i više godina. . vrata u svijet. pak. Nije bilo kutka gdje ih nije bilo. U jednom arhiv – 31* D. godine registrirano 640 dubrovačkih građana.panonska hrvatska država.229. međutim.

dobri i razumni ljudi". 35* J. navodi da su se bosanske izbjeglice i njihovi potomci koji su po padu Bosne pod Tursku izbjegli u Split i Dalmaciju. ANUBiH. Takvi su mahom bili svi veličina pronađenog oružja ispod stećaka kao i njihovi skeleti. 51. XXIII / 21. p. portreti. Illyricum sacrum. veliki vojvoda bosanski. Spomenimo da su se već u srednjem vijeku vodile rasprave u učenim krugovima o etničkom porijeklu Bosanaca. Iako se to odnosi na Bošnjake 17. G. ispravno držanje i plemenitost. godine ovo: "Ne slažem se s onima koji misle da su Bosanci i Slaveni istog porijekla. 38* D. O naravi i karakteru naših srednjovjekovnih predaka saznajemo iz opisa suvremenika. . Tako hrvatski učeni benediktinac iz Dubrovnika Ludovik Crijević. na osnovi starih splitskih kronika. Jedan od nađenih prstenova u njegovoj grobnici ima promjer čak 3. a onda kaže da su zbog toga bili svima "ugodni i mili". Njihovo masovnije prisustvo na bosanskohercegovačkom prostoru veže se za dolazak Turaka u ove krajeve. Oni su došli do rezultata koji pokazuju da veliki dio populacije. Vindobonae 1746. Putopis. Čelebija.34* To jasno ukazuje na njihovu antropološku osobenost u odnosu na mjesne Hrvate.. Sarajevo 1985. pravičnost i odanost onome u koga jednom steknu povjerenje. tako su i oni čisti. o.. Izgled i narav srednjovjekovnih Bošnjana O tome kako su fizički izgledali srednjovjekovni Bošnjani ponešto saznajemo iz izvorne grade kao što su likovne predstave na stećcima. neustrašivi. knj.. c. i pored sličnosti u jeziku". hitri i okretni. nabijeno tijelo. i to prije svega muslimanske. Farlati. pisac znamenite crkvene povijesti južnoslavenskih zemalja. p. stoljeća.37* To sve govori da je veliki dio bosanskohercegovačkog stanovništva sačuvao svoje predslavenske (ilirske) antropološke osobine do u kasni srednji vijek.36* Austrijski antropolozi su krajem opsežna antropološka istraživanja bosanskohercegovačkog stanovništva. 37* Z.. o. Imamović. strah i trepet Evrope.5 cm. Prema svjedočanstvima suvremenika takvog je izgleda bio i Hrvoje Vukčić. vrsni ratnici i pronicljivi. zvani Tubero. Schwandtner. opisi suvremenika..35* Vrijedno zapažanje o Bosancima donosi i Evlija Čelebija. Do istih rezultata je došao poznati hrvatski arheolog Ćiro Truhelka. 55 . Godišnjak. piše oko 1500. Prilog antropološkoj strukturi skeleta iz nekropola sa stećcima u Jugoslaviji. 36* E. Mikić. godine u Srebrenici se spominje izvjesni Radojko Ciganin koji se bavio trgovinom. Važno je istaknuti da se radi o strancima pa je njihov sud tim mjerodavniji. To je potvrdila i antropološka obrada skeleta iskopanih ispod stećaka na raznim stranama Bosne i Hercegovine. Mletački povjesničar Danijel Farlati iz 18. 397. zanimljivo je jer se radi o potomcima srednjovjekovnih Bošnjana. p. c. p. pokazuje u velikom postotku neslavenske antropološke crte. Gore spomenuti mletačkipovjesničar Danijel Farlati u opisu bosanskih izbjeglica u Splitu također hvali njihovo poštenje.67. p.38* 33* O tome: E. Opći zaključak je da su nam srednjovjekovni preci imali sve osobine koje karakteriziraju gorštake: krupan stas. Venetiis 1751. Sarajevo 1979. zaista. II. kako im je jezik. 189 -192. 397. Bosna je jedna od rijetkih zemalja koja ima sačuvane posmrtne ostatke svojih srednjovjekovnih vladara. razlikovali i isticali među tamošnjim stanovnicima također likom i izgledom. analiza posmrtnih ostataka itd. što je obavljeno prije nekoliko godina u organizaciji Balkanološkog instituta Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Centar za balkanološka ispitivanja. stoljeća. 34* D. Scriptores rerum hungaricarum.. Svi jednodušno ističu njihovo poštenje. Za posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića suvremeni ljetopisac je zapisao da je rastom bio pravi div. Može se zamisliti kolika ga je ruka nosila. rukopisne ilustracije. za koje kaže: "Svijet ih zove Bošnjacima ali oni više vole da se zovu Bosnevijama (Bošnjanima) .33* Srednjovjekovni Bošnjani su se vidno antropološki razlikovali od susjednih Srba i Hrvata. p.skom spisu iz 1442. Farlati. 121. U kraljevskom mauzoleju u Arnautovićima kod Visokog pronađeni su ostaci kralja Tvrtka.

215. kojima je pripadalo čitavo uže i šire bosansko okruženje. p. Ako su u pitanju izvještaji suvremenika podaci su uopćeni i kao takvi takoreći neupotrebljivi. naprimjer. 149 -153.planinskoj Bosni. knj. Brak na bosanski način Srednjovjekovni Bošnjani su bili neobični strancima i zbog svog braka. kako se to može pročitati na brojnim dokumentima. On je preteča braka koji su evropske zemlje uvele tek u naše doba. Kao takav već je u srednjem vijeku dobio pravni izraz "matrimonium ad modus bosnensis" (brak na bosanski način). u Bosni toga nije bilo. S. Tako su se i sami Bošnjani između se zvali. Vjerske razlike su iskrsavale kao problem i u slučajevima kada su bili u pitanju brakovi vlastele i vladara. odnosno članove dvora. To su preostaci prastarih društvenih odnosa koji su se sačuvali i u brojnim drugim oblicima u brdsko . 161 -164. vjenčavali tako što je mladoženja pitao djevojku: "Hoćeš li mi biti dobra i vjerna?" (Si eris mihi bona et fidelis). 167 . što je ipak predstavljalo rijetke iznimke. i kad bi ova odgovorila potvrdno. To se uglavnom odnosilo na vladare. . Kod njih je bio na snazi građanski brak. prije svega Dubrovčani i Mlečani. Tim vrijednostima ih je učila i njihova (bogumilska) vjera. 68 i d. iznose jedinstven sud o njima. odnosno načina kako su ga sklapali i kako su se prema njemu odnosili. S. Stari Bošnjani su se. Broj stanovnika srednjovjekovne Bosne O tome koliko je srednjovjekovna Bosna imala stanovnika nema pouzdanih podataka.vjernost i dobrota.39* Bogumilstvo . prvenstveno oni koji su visokomoralnim načelima zaslužili da steknu i nose taj epitet. kad bi se. Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. poštenje i pravičnost. U krajnjim slučajevima pravio se neki kompromis. odnosno katolicima i pravoslavcima. 270. Studija o bosanskim bogumilima.životna odrednica Bošnjana Moralne osobine i način življenja srednjovjekovnih Bošnjana bili su u uskoj vezi s njihovom vjerom. Rad. Bošnjani je se nisu htjeli odreći bez obzira na strahote koje su zbog nje trpjeli. Kniewald. o. o. I oni na prvom mjestu ističu njihovu dobrotu. Njegova neobičnost je bila i u tome što je ženi davao veliku slobodu i punu ravnopravnost. Uglavnom se iznose paušalne procjene.Svi stranci koji su dolazili u dodir s Bosancima. Jalimam. Zagreb 1949. Papinska kurija je na tužbe svojih izaslanika često šutke prelazila preko takvih pojava. koji je proputovao Bosnu 66 39* D. p. Jalimam. U Bosni je bio toliko ukorijenjen da ga se nisu htjeli odreći čak ni oni koji su prelazili na katoličku vjeru.. naime. Na Bosnu su stoljećima polazile križarske vojne daje iskorijene ali nije bilo uspjeha. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. p. bez vjerskog posredništva. Koliko god su katolici i pravoslavci zazirali od bogumila. Riječ je o arhajskom obliku sklapanja braka praćenom paganskim običajima kojih u zvaničnoj crkvi dakako nije bilo. sklapan na jednostavan način. Poštenje i dobrota Bošnjana bili su poslovični. Tako austrijski putopisac Benedikt Kuripešić. sadržaj joj je bio u suštoj suprotnosti s učenjem zvanične crkve zbog čega je proglašena herezom (krivom vjerom) i kao takva najoštrije je proganjana i zabranjivana. naše princeze udavale na evropske dvorove. ovi su još više zazirali od njih. Imamović. što je podrazumijevalo crkveno vjenčanje ispred svećenika uz propisani ritual. To je razlog što su ih suvremenici nazivali Dobrim Bošnjanima. U literaturi se ovaj brak naziva i bogumilskim brakom.c. U našem narodu je poznata pod nazivom bogumilska vjera. c. U tim pitanjima sadržano je ustvari ono osnovno što brak čini sretnim i čvrstim . brak je bio sklopljen.. 40* E. dok se u dubrovačkim izvorima naziva "Vjera bosanska". Dok je u cijeloj Evropi bio na snazi crkveni brak. Uglavnom je riječ o stranim putopiscima koji su prolazili Bosnom i koji to pitanje dotiču uzgred.40* Ova vjera je bila razlogom da su se srednjovjekovni Bošnjani rijetko rasno miješali s drugim narodima. vodeći računa o specifičnostima Bosne koje je bilo nemoguće iskorijeniti. Iako se temeljila na kršćanskom učenju. Sami Bošnjani su je nazivali "Naša vjera" ili "Naš zakon". ili bi se koja katolička princeza udala na bosanski dvor. Tuzla 1996. p. Ta vjera ih je životno nadahnjivala kroz čitavo razdoblje srednjeg vijeka i bila je njihova trajna odrednica.

godine krenuli na Bosnu.44* 41* B. Gradskih naselja bilo je malo. vol. München 1914. godine iz Jajca izvještaj u Rim u kojem navodi da se bosanski kralj Tomaš ne može sam boriti protiv Turaka zbog bogumila. . iz čega proizilazi da su njegovi bogumilski zemljaci trnje. 27 43* L. 44* O tome: E. Tursko osvajanje Bosne odvijalo se pod okolnostima i na način kakav se nije ponovio ni u jednoj drugoj zemlji koja je potpala pod tursku vlast. Za neka sela kaže da su prije imala do 80 kuća a u njegovo doba svega 7 . ratna pustošenja i dr. koji je bio pristao uz katoličku crkvu. bez jasnih i preciznih navoda.211. gospodara sjeveroistočne Bosne. Narod je bio ljut na svoga kralja koji je prislonio uz njihove progonitelje . izemlje je izbjegao veliki broj stanovnika. c. čak i današnja Hercegovina. Tokom krvavih obračuna i stradanja. odnosno s vjerskim progonima bogumila. o. Imamović. Česteepidemije i sušne godine ili oštre zime. 42* T. nije je imao ko braniti. neprestano su prorjeđivali stanovništvo.416. Mnogi bogumili su prebjegli Turcima kod kojih su našli spas. i zato je ostao pasivan. Dalmatiae et Slavoniae.. navodi da je stanovništvo u nekim mjestima znatno opalo poslije dolaska Turaka. Na to su utjecali i prirodni uvjeti. Kad su Turci 1463. p. Oni koji su ostali u zemlji mogli su birati: preći na katoličku vjeru ili otići na lomaču. a posebno na Balkanu. Oni koji su tokom progona nasilu postali katolici sad su iskoristili priliku da se osvete za sve ono što su pretrpjeli tokom progona. Smičiklas. 209 . stoljeća u Bosni su se zbili događaji koji su za nju bili sudbonosni. Olovo i Foča ispod hiljadu. u kojem hrabri usorskog kneza Sebislava. Višegrad. Zagreb 1906. Iako je Bosansko Kraljevstvo predstavljalo jaku državu. Ovi su ih objeručke prihvatili s namjerom da ih u potrebnom trenutku iskoriste za svoje političke ciljeve u pogledu Bosne..000 stanovnika. Prača. odnosno 1530. Njihova pažnja je uglavnom bila usmjerena na bogumilski dio stanovništva. od koje je preostalo svega 10 -12 kuća.godina nakon njenog pada pod Tursku.. p. Fojnica.43* Ovi i slični izvještaji samo aludiraju na broj stanovnika srednjovjekovne Bosne. U vrijeme dolaska Turaka (polovica 15. Za Blažuj kod Sarajeva navodi da je u doba bosanske samostalnosti to bila velika varoš. Kreševo i Srebrenica imali su do 2. Bosna je u ono vrijeme bila prekrivena gustim šumama. Bugarsku i Rumeliju 1530. Mora se imati na umu činjenica da je broj stanovnika posvuda.inkviziciju i križare. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. Putopis kroz Bosnu. i početkom 7. p. Codex diplomaticus regni Croatiae. O tome su pisali već suvremenici i svi se slažu s konstatacijom da je to bilo u uskoj vezi s političkim prilikama u zemlji. ratna pustošenja i dr. 340 i d. 18. a Goražde. p. godine nestalo je srednjovjekovne bosanske države. i zato papa poručuje Sebislavu daje on ljiljan. Porast stanovništva se veže za dolazak Turaka kada je uslijedio napredak u svim sferama života. U pismu pape Grgura IX iz 1236. Bogumili postaju muslimani Sredinom 15. Srbiju.8. To je predstavljalo veliku prekretnicu koja se po važnosti i posljedicama može jedino porediti s događajima koje je izazvala seoba naroda s kraja 6. stoljeća) gradovi Visoko. To je aluzija na običaj bosanskih bogumila koji su sebe poistovjećivali sa ljiljanima. Iako su bili česti. Sarajevo 1950. Većina populacije živjela je po selima. na opće iznenađenje suvremenika nije pružen očekivani otpor. stoljeća kad su u ovim krajevima bile definitivno uništene tekovine antičke civilizacije i kad su se Slaveni trajno naselili na balkanske prostore. 415 . Za njih često samo kažu da ih ima puno i to je sve. Treba naglasiti da Bosna u tom pogledu nije nikakav izuzetak jer tih podataka nema ni za ostale evropske zemlje. IV. Thalloczy. sudbonosni su bili oni koji su poduzeti neposredno pred najezdu Turaka. Kuripešić. a ravničarski krajevi sjeverne Bosne (Posavina) bili su puni močvara. godine. Kao razlog opadanja broja stanovništva navodi kugu. Pod navalom Turaka 1463.41* Određene podatke crpimo i iz izvještaja papinih izaslanika i drugih stranih dužnosnika koji su dolazili i boravili u Bosni. koji "više vole Turke nego kršćane.42* Dominikanac Nikola Barbuci šalje 1459. godine. bio dosta skroman. kaže da je opstao među bogumilima kao ljiljan među trnjem. a malo da nije veći dio stanovništva bogumilski".

Kao da je Bosancima sama sudbina odredila da budu vječiti mučenici zbog svojih vjerskih ubjeđenja. stradanja i borbe za vjerski i nacionalni opstanak. Sve se desilo neočekivano i na način daje i sultan time bio zatečen. trgovaca i radnika koji su bili raznog nacionalnog i geografskog porijekla. Na koncilu održanom u Tridentu 1563. Takvo stanje je i nadalje ostalo. Prve evidencije o bosanskohercegovačkom stanovništvu Jedan od najvažnijih i najpouzdanijih izvora za izučavanje razvoja i porijekla stanovništva u zemljama Evrope jesu matične knjige rođenih. 20-21. taj princip je bio primijenjen i u Bosni. Handžić. zanimanje i boravište upisane osobe. međutim. te knjige vjenčanih.. p. Bošnjaci u osmanskoj državi. DOBA TURSKE VLADAVINE Vjersko šarenilo Bosne U Bosni je i prije dolaska Turaka postojalo izvjesno vjersko šarenilo jer je uz većinske bogumile bilo nešto katolika i pravoslavaca. Popisi vjernika po parohijama javljaju se dosta kasno. vodena je evidencija o svim zbivanjima. No 3 .. Bosna je na taj način izgubila svoju staru vjeru s kojom je živjela duže od pola milenija. Population et société. U ranijim vremenima vodene su isključivo u crkvenim institucijama. Predstavnici domaćeg plemstva i vjerske starješine s masama bogumilskog stanovništva samoinicijativno su došli pred sultana u Jajce da mu se poklone i priznaju ga za svoga gospodara.4. činovnika.46* Ovaj vid evidentiranja pučanstva važan je i za Bosnu s obzirom da je i u njoj bilo katolika koji su u svojim župama bili obuhvaćeni na ovaj način. godine zaveden je jedinstven sistem knjiga vjernika u čitavom katoličkom svijetu. Uzimajući u obzir i bogumilsko razdoblje. S obzirom da je Turska Carevina predstavljala kozmopolitsku zajednicu u kojoj nije bilo vjerskih ni nacionalnih predrasuda. I opet se desio fenomen koji je još jednom pokazao svu neobičnost Bosne. Papskom enciklikom (Rituale romanum) iz 1614. 48. Zahvaljujući činjenici da je TurskoCarstvo predstavljalo naprednu i administrativno dobru organiziranu državu. osigurale poseban status u Turskom Carstvu. iza njih je preko hiljadu godina patnji. stoljeću. obliku porodice i sl. Kao odgovor na sve to dao im jeneuobičajeno niz krupnih povlastica koje su Bosni i njenom narodu. Cluj 1980. krštenih i umrlih koje moraju sadržavati ime. . odnose samo na jedan dio stanovništva -katolike. 13-14. zanatlija. Vojne i ekonomske potrebe Carstva u Bosnu su dovele kontingente vojnika. kada su primili islam. Promjene su se zbile u tom pogledu što su se bogumili pretopili u muslimane. 46* S. pa i o stanovništvu. Ti podaci omogućavaju kvalitetnu analizu i kvantitativnu rekonstrukciju demografske slike na ovim prostorima u svim segmentima. Tursko osvajanje Bosne znatno je utjecalo na njeno stanovništvo. Oni se. Tom prilikom su izjavili da od svoje volje žele preći na islam. dinamici rasta. p. sada. odnosno bivšim bogumilima. Prva uredba kojom se nalaže njihovo uvođenje donesena je u Parizu 1515. L'actualité de la démographie historique. tek u 16.. Kako god su Bošnjani do tada bili nepokolebljivi privrženici bogumilske vjere zbog koje su radije odlazili na lomaču nego je se odricali. oni imaju veliku vrijednost jer su daleko pouzdaniji i sadrže više podataka od onovremenih državnih popisa stanovništva. godine donesena je naredba da se u svim parohijama vode spiskovi vjernika (Status animarum). Pascu. Sarajevo 1940. godine. U njoj su ustrajavali punih pet stotina godina unatoč brojnim iskušenjima kroz koja su za sve to vrijeme prolazili. priraštaju. One daju podatke o strukturi stanovništva. a sada novim muslimanima. Ti popisi predstavljaju dragocjen materijal za proučavanje bosansko-hercegovačkog stanovništva kroz razdoblje od preko četiri stotine godina.45* III. unutarnjim migracijama. U svakom slučaju. Sućeska. na isti način su prigrlili tu vjeru. Sarajevo 1995. p.U tim sudbonosnim trenucima zbili su se neki događaji koji su trajno odredili sudbinu Bosne i njenog naroda. 45* M. Islamizacija Bosne i Hercegovine. Zbog čestih ratnih pustošenja i požara crkvenih objekata većina ovih dokumenata je nažalost nestala.

Prvi pokušaj je učinjen 1851.): "Svet treba da zna i da se uveri. njihovi popovi i vjerski poglavari nisu vodili nikakve potpunije podatke o svojim vjernicima. pos. tendencioznom interpretacijom izvorne grade nastoji se dokazati historijsko pravo ove ili one strane na pojedine oblasti ili cijelu zemlju. Katolici i pravoslavci su krili članove porodice zbog poreza a muslimani su opet iz patrijarhalnih razloga nerado davali podatke o ženskim članovima svoje porodice. ali su rezultati bili slabi. Srpska akademija nauka i umetnosti. nisu bili obuhvaćeni vojnim obavezama. Na čelu projekta bio je poznati srpski etnograf Jovan Cvijić. jedan od glavnih ondašnjih ideologa velikosrpskog nacionalizma. Pejanović. . U slučajevima kada su u njegovoj pozadini politički motivi. Nedostatak im je što ne evidentiraju cjelokupno stanovništvo nego samo nosioce poreskih obveznika. godine. Ne treba prezati od toga da se taj strah ulije u svet. 31 . knj. Zagreb 1959. Isti je slučaj s popisom vojnih obveznika. 12. koja je za rat spremna i u kojoj je narod gotov na sve žrtve. učitelji.) koji su pripadali nacionalističkom pokretu Srba u Bosni i Hercegovini. odnosno domaćine ili odrasle muške članove. Niškanović. Od Srbije mogu da podu najveće teritorijalne transformacije. kakav je slučaj s Bosnom. g. studentska omladina i dr. izd. da Srbija može da operiše s mnogo većom celinom. mitropolit Milan Karanović itd. trebalo je dokazati da je Bosna i etnički srpska zemlja. međutim. 48* Đ. stoje raja izbjegavala na svaki način. Glavni organizator istraživanja i nosilac projekta u ime Srpske akademije nauka bio je akademik Jovan Cvijić. Ustvari. 49* J. Beograd 1987. p. Pregled etnografskih istraživanja. U njima. Ni slijedeći pokušaji popisa nisu urodili plodom iz istih razloga. Kada se s tim opet pokušalo 1875. nacionalnih i političkih zbivanja. n. knj.48* Svojatanje bosanskohercegovačkog stanovništva U zemljama čija je historijska sudbina bila u znaku burnih vjerskih. 116 i d. Istraživanja vezana za Bosnu predstavljaju primjer kako se jedna čitava znanstvena grana može podrediti potrebama određene nacionalističke politike sa zadatkom da se dokaže da je Bosna ovoga ili onoga. odnosno kršćani. Oni su obuhvaćali samo muslimanski dio stanovništva poštoraja. Odelenje društvenih nauka. u Hercegovini etnolog Jefto Dedijer. CCXXIX. Poznate su njegove riječi koje je izgovorio uoči austrijske aneksije Bosne i Hercegovine (1908. Ali da bismo takav strah mogli sa uspehom izazvati. To se nije činilo i iz praktičnih razloga pošto je takva evidencija mogla poslužiti vlastima za provjeru poreskih spiskova.38. Sarajevo 1990. u zborniku "Migracije i Bosna i Hercegovina". Poreski spiskovi (defteri) također služe za proučavanje stanovništva. godine pobunila se skoro cijela zemlja. s. mi moramo biti zemlja. On je u tu akciju pokušao uključiti i Zemaljski muzej u Sarajevu ali je tadašnji direktor Košta Herman to odlučno odbio nazirući pozadinu tog projekta. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. p.. Rijetko spominju broj stanovnika i više se osvrću na pripadnike ove ili one vjere. O tim istraživanjima: M. U Sarajevu je istraživački tim predvodio pop Stjepo Trifković."49* 47* Historija naroda Jugoslavije II. ako je korisno za naše nacionalne interese. U uputama za ovo istraživanje je između ostaloga stajalo da se tu "radi o pitanjima od najvećeg nacionalnog i patriotskog interesa". Istraživački tim je sastavljen od bosanskohercegovačkih Srba (popovi. Govori i članci.. migracija i porijekla stanovništva Bosne i Hercegovine. 66. proučavanje stanovništva ima poseban značaj. u Krajini književnik Petar Kočić.Što se tiče pravoslavnog dijela stanovništva. Beograd 1958. ukoje je također uračunata Bosna i Hercegovina. bilo da je riječ o pojedinim oblastima ili cijeloj zemlji. Pravog popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini nije bilo sve do sredine prošlog stoljeća. no što je njena teritorija. Popisivači su došli u životnu opasnost pa se akcija morala obustaviti.. p. Cvijić.47* Koristan materijal predstavljaju i putopisna djela stranih putnika koji su posjećivali Bosnu. nema puno podataka. Oni su redovno i revnosno vodeni od strane turske administracije a važni su jer sadrže niz podataka korisnih za historiju stanovništva. Tako je pod konac prošlog stoljeća Srpska akademija nauka poduzela opsežna etnografska i demografska istraživanja Srbije i srpskih zemalja.

Tako u popisu stanovnika Sarajeva iz 1489. međutim. s obzirom da su bili većinski narod u toj zemlji. muslim". Radovan. Bošnjaci katolici i Bošnjaci pravoslavci. Ima slučajeva da su u istoj porodici jedni članovi primili islam dok su drugi još u staroj (bogumilskoj) vjeri. Istanbul 1994. dok su sinovi Džafera vi nosili imena Ali i Bali. U kasabi Visoko su zabilježeni slučajevi da su neka lica primila islam ali nisu još promijenila ime. muslim i Alija.politički projekat u Bosni iz g. Petar. To je razlog da njihova nacionalna imena nisu nikada ušla u opću komunikacijsko administrativnu upotrebu na bosanskohercegovačkom prostoru. 50. "Jusuf. stric mu je Vukas.nacionalnoj problematici bosanskohercegovačkog stanovništva. sin Mihovila. Muslimani . To su dva potpuno odjelita pojma što treba imati na umu kada se raspravlja o vjersko . kako je to svojevremeno definirao "otac hrvatske nacije" dr Ante Starčević. Po tumačenju srpskih učenjaka oni su islamizirani Srbi a po hrvatskim su islamizirani Hrvati. Pavko i Vukman. dakle pet godina nakon osvajanja zemlje. nastala je poznata krilatica da su oni "cvijeće hrvatskog naroda". Milenko Filipović itd. Povijesna vrela pružaju dosta podataka koji pokazuju kako je tekao taj proces. sin Radiće.51* 50* A. godine. 1853. Njihov broj.. Grubiša. p. 0 širenju islama u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. Handžić. Opći zaključak povjesničara je da se primanje islama u Bosni odvijalo na takav način da je on postao trajnom vjerskom odrednicom većine stanovništva ovog prostora. pa tako: "Ivan. I srpski i hrvatski istraživači su složni u konstataciji da su muslimani autohtoni narod ovih prostora.. Džaferov brat je Petar. p. Svi stanovnici Bosne su Bošnjaci koji se između se razlikuju samo po vjeri. tako su u doba pod turskom upravom to bili muslimani. Zagreb 1966 ."cvijeće hrvatskog naroda" Svi koji su se bavili proučavanjem etnogeneze bosanskohercegovačkog stanovništva najviše su se bavili muslimanima. 430. Vladimir Skarić. Aleksandar Solovljev. pa tako Bošnjaci muslimani. nije nikada dostigao tolike razmjere da bi formirali značajniju masu koja bi ugrozila starosjedilački etnički korpus.). muslim". u knjizi: "Studije o Bosni". Marko i sl.XX. U selu Dubrave (Spreča) dokumenti bilježe jednu porodicu na čijem čelu je stajao izvjesni Džafer. O stavu Ante Starčevića prema muslimanima: M. Naprijed je bilo govora kada i na koji način je izvršen prijelaz bogumila na islam. Jefto Dedijer. . Već u prvom turskom popisu stanovništva provedenom 1468. najviše Srbi i Hrvati. Hadžijahić. Starčević. a amidžići su Đuro. godine stoji: "Hizir. Doseljeni Srbi i Hrvati su se gubili u istovjernoj masi autohtonih bosanskih katolika i pravoslavaca. Zagreb 1945. sin Pavla. XIX . Izabrani spisi. Dovoljno neupućeni u ovu problematiku veoma griješe kad u današnje vrijeme sve bosanske katolike identificiraju s Hrvatima. muslim. muslim" i sl. odnosno Hrvati. Sve do autonomnog pokreta Husein-bega Gradaščevića (tridesetih godina prošlog stoljeća) u Bosni se rijetko spominju druge nacionalnosti. odnosno pravoslavce sa Srbima.Desilo se. 51* A. Tu tezu su od poznatijih historičara zastupali Ćiro Truhelka. Historijski zbornik. ili "Božidar. godine. sin popa" Kako su god u doba srednjovjekovne bosanske samostalnosti većinsko stanovništvo u zemlji bili bogumili. Radman. Vladimir Ćorović. da je najveći dio skupljene grade o istraživanju stanovništva Bosne i Hercegovine u organizaciji Cvijića i Srpske akademije nauka uništen u bombardiranju Beograda 1941. 87 i d. Vjekoslav Klaić. U selu Trbušnica (Ptičar) spominje se izvjesni Hasan za kojeg se kaže da je sin popa. Jedan neostvareni nacionalno . njegov brat muslim".1967.. navode se brojni pojedinci koji nose tipična muslimanska imena uz koje stoji kršćansko ime njihovog oca (Pribiša.50* Naprijed je bilo govora ko su i otkad postoje bosanski muslimani i šta o tome kaže nauka Raspoloživa izvorna građa nam daje obilje podatak o tome kada i na koji način su u Bosnu počeli doseljavati pripadnici drugihnaroda. p. "Hasan. sin Abdulaha. U vrijeme utrke između Srba i Hrvata u dokazivanju da su bosanski muslimani islamizirani Srbi. s tim što su po jednima srpskog a po drugima hrvatskog porijekla. međutim.

sadrže sasvim mali procenat muslimana dok nahije s lijeve strane Drine. vjerski progoni i događaji koji su pratili tursko osvajanje znatno prorijedili. što se opet podudara s političkim granicama srednjovjekovne bosanske države. Nju su pratile mase hizmetara (radno . Treba napomenuti da je Srbija došla pod tursku vlast čak prije Bosne. Kao granična.Širenje islama na bosansko-hercegovačkom prostoru predstavlja karakterističnu pojavu iz još jednog razloga. Specifičnost Bosne je ta što je u njoj islam primljen od svih društvenih slojeva. Glavna migraciona područja iz kojih su krenule' rijeke iseljenika prema Bosni bili su stočarski krajevi susjednih zemalja. a za ove su. Doseljenje Srba i Hrvata Uključivanje Bosne u sastav Turskog Carstva. u prvoj fazi je imalo za posljedicu naseljavanje brojnih stranaca na njen teritorij. Sjenica. to jest vlasi. U ranijoj fazi Dubrovčani i stanovnici drugih primorskih gradova. Brodar i dr.. Titograd 1981. Stočari su zbog specifičnog načina privređivanja i lahke pokretljivosti predstavljali najpodesniji elemenat za preseljavanje i naseljavanje drugih teritorija. Etimologija pojma "Vlah" i njegova razna značenja. Germanski Bastarni su na području Besarabije (u današnjoj Moldaviji) tako zvali doseljene Kelte (Volh. sadrže veliki procenat muslimana a malo kršćana. kao Višegrad. bili su skoro potpuno pusti. Bilo je nekoliko razloga koji su utjecali da se u Bosnu počnu naseljavati stranci. U naučnoj literaturi se dosta raspravljalo o tome ko su.pomoćno osoblje) koji su obavljali razne poslove za vojne potrebe (gradnja puteva.. Nahije istočno od Drine među kojima Aržane. Bosanski muslimani su vlasima nazivali sve 52* N. kako od vlastele tako i od seoskog stanovništva. To je razlog da su u tursko doba u Bosni skoro isključivo naseljavani stočarski narodi. Važno je napomenuti da se u tursko doba pod pojmom vlaha nije podrazumijevao narod nego zanimanje. i to stočarsko. Splićani.političku pozadinu (teološka bliskost bogumilstva sa islamom i stoljetni vjerski progoni bogumila) pa se zato opseg islamizacije ovdje savršeno podudara s vjersko . sada vlasima nazivaju stočare Hercegovine. Pri tome je važno naglasiti da rijeka Drina predstavlja oštru granicu širenja islama prema Srbiji.etničkim prostorom koji su naseljavali srednjovjekovni Bošnjani (bogumili). Drugo. Zadrani i dr.52* Najzad. prijevoz opreme i naoružanja. koje sunekada Slaveni nazivali vlasima. dok su u drugim zemljama to uglavnom činili gornji društveni slojevi koji su željeli na taj način sačuvati povlašteni status. to stanovnici zaleđa. Općenito se smatrada to ime potječe od naziva keltskog etnosa.. naziv vlah nije u svim vremenima imao isto značenje na svim prostorima. odnosno najisturenija provincija Carstva (serhat. Naime. dakle Dubrovčani. iako su obje zemlje bile u okviru iste države i pod istim zakonima. Oni su kasnije tim imenom nazivali ne samo preostale stočarske starosjedioce po balkanskim planinama nego i stanovnike primorskih gradova. dakle na bosanskoj strani. Ras. koji su također bili romanski starosjedioci. pak. čuvanje klanaca i sl. Zvečan. Volhoz). mostova. krajište) prema Evropi. posebno Posavina. koje je objedinjavalo brojne zemlje i narode. Na isti način su Splićani i Zadrani tako zvali stočare sa planine Dinare i Velebita. odakle su i šta su vlasi. Dobrun i dr. iako su pod turskom vlašću bile sve balkanske zemlje. Vratar. za stanovnike jadranskih otoka vlasi su stanovnici obale. u zborniku: "Predmet i metod istraživanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji".). pa tako i susjedna Srbija. uvijek je bila puna vojske. . ni u jednoj od njih islam nije prihvaćen na način i u onoj mjeri kako je to bilo u Bosni. a u drugoj fazi iseljavanje njenog starosjedilačkog stanovništva. Borac. odnosno stanovnike svog zaleđa. Neki krajevi. Mač. utvrda. Od starih Germana taj naziv su preuzeli Slaveni. Vukčević. Osat. Turske vlasti su naseljavanjem stranaca također željele popuniti domaće stanovništvo koje su česte epidemije. U Bosni su motivi promjene vjere imali jaku ideološko . Takvo stanje nije odgovaralo turskim vlastima ni iz strateških razloga jer se radilo o graničnoj provinciji. Vrače.

54* nS.54* Naseljavanje vlaškog stanovništva Tursko osvajanje je znatno utjecalo na etničku sliku Bosne. iako je takvih bilo i u muslimanskim redovima. Sarajevo 1995. održavanje i čuvanje puteva i tvrđava. odnosno bježanje od kazni zbog raznih prijestupa. Oni su zauzvrat preuzeli određene obaveze prema novom gospodaru uz uvjet da zadrže baštinu. Bošnjaci u Osmanskoj državi. Njihovo teritorijalno porijeklo određuje njihovu etničku pripadnost. sv. Vlasi su se kasnije naseljavali mimo inicijative i organizacije od strane vlasti jer su im bosanskohercegovačka brda i doline veoma pogodovale za njihovo stočarsko privređivanje. prišlo se naseljavanju stranaca.. isporuka mesa. stanovništvo se stalno prorjeđivalo. Ogroman broj Bošnjaka dosegao je najveće časti u državi bilo kao veliki veziri. admirali. p. Zbog stalne ratne zauzetosti muslimana i njihove velike pogibije na bojištima Carstva te čestih epidemija. Feudalni posjedi su u većini slučajeva ostavljeni starim vlasnicima. p. Sućeska. Zbog lahke pokretljivosti (kao stočari i nomadi). mliječnih proizvoda i sl. 11 i d.433.. Zahvaljujući ratničkoj tradiciji brzo su stekli visoko mjesto u vojnoj hijerarhiji Carstva. u čemu je inače svaki zavojevač prvo intervenirao. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. došli iz Srbije. Da bi se došlo do potrebne radne snage. pošto je sva zemlja uglavnom ostala u rukama domaće vlastele koji su postali spahije. a to znači da su ti doseljenici dio srpskog. i katolike i pravoslavce. Ušli su u redove spahijske vojske koja se na svaki poziv morala odazvati i poći u pohod. beglerbegovi. ali i kao uleme. a posebno ih je tjerala prenapučenost pa je višak stanovništva morao potražiti druga staništa. crnogorskog i hrvatskog naroda. Važno je napomenuti da su skoro svi stranci koji su za turske vladavine doselili u Bosnu bili upravo vlasi. Etničke promjene u Bosanskoj krajini u XVI vijeku. Turci su masovno naseljavali vlaško (stočarsko) stanovništvo iz Srbije i Crne Gore koje su koristili kao radnu snagu u vojnim pohodima i za naseljavanje opustjelih graničnih područja. Mnogi vlasi su iz svoje zemlje bježali od bijede s nadom da će im u novim krajevima biti bolje. Nije došlo do većih promjena ni u vlasničkim odnosima. 329 . Tu obavezu su i ranije imali prema svojim banovima i kraljevima tako da im to nije predstavljalo posebno opterećenje pa su se brzo prilagodili novim uvjetima. Većina bosanskog muslimanskog stanovništva je u tursko doba pripadala povlaštenom sloju dok su raju uglavnom činili kršćani (katolici i pravoslavci). 235 i d.55* 53* A. Između njih je bio međusloj gradskog stanovništva (zanatlije i trgovci) koji nisu plaćali rajinski porez. pjesnici ili učenjaci. Brojne vojvode. p. Bosanski feudalizam se temeljio na istim principima kao kod Turaka pa nisu bile potrebne nove intervencije za usklađivanje. XIII.. Crne Gore i masiva južne Hrvatske. Znameniti Hrvati. Korijeni bosanskog begovata Turci su po dolasku u Bosnu zadržali mnoge zatečene oblike društvenih odnosa s tim da su ih prilagodili svojim normama.kršćane u svojoj zemlji. . ta kategorija stanovništva je bila veoma pogodna da prati vojsku i njena osvajanja pružajući joj razne usluge kao što je gradnja. Bašagić. Uzrok seljenja je često bio i krvna osveta. Zemlja je ostajala pusta i nije je imao ko obrađivati. Sarajevo 1962. što je bilo u uskoj vezi s beneficijama koje su bogumili dobili od sultana kada su mu došli na poklonstvo u Jajce. I u ovom slučaju su lahko pokretljivi vlasi iz susjednih zemalja za to bili najpogodniji elementi. Vasić. prijevoz ratnog materijala (teških topova). 55* M. Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini.53* Bitno je napomenuti da se u Bosnu nisu naseljavali turski feudalci niti su uopće stranci ovdje stjecali posjede u onoj mjeri kako je to bilo u drugim državama. Sarajevo 1986. Stanovništvo se i nadalje dijelilo na dvije osnovne skupine: feudalce (spahije) i raju (radne slojeve). knezovi i ostala vlastela postali su spahije odgovarajućih rangova tako da je Bosna takoreći u cijelosti sačuvala svoje staro plemstvo.

stoljeća morale donijeti posebne propise. Usput ih je izvjestan broj zaostao u Hercegovini i Bosanskoj krajini. O kretanju stanovništva u regionu srednjeg toka Bosne od druge polovine XV do kraja XVI stoljeća.58* 56* A.) i trajao je do konca 16.vlaška magistrala Hercegovina je odigrala značajnu ulogu u procesu naseljavanja vlaha na bosanskohercegovačko područje. p. Bilo je. Vlaške zakone. Naseljavanje bosansko . O društvenoj strukturi stanovništva u Bosni početkom XVII stoljeća. u knjizi: "Studije o Bosni". u zborniku: "Migracije i Bosna i Hercegovina".). To je tipični stočarski kraj čija su bogata ispasišta bila na meti crnogorskih i srpskih stočara još u srednjem vijeku. Odavde su u 16. a na njihova mjesta su dolazile nove skupine pristigle iz njihove postojbine (Crne Gore i Srbije). koji su trebali regulirati njihovo prisustvo i obaveze prema državi. raznih sudskih dokumenata. To su bili domaći vlasi koji su pripadali bosanskom narodu i kao takvi nisu imali ništa zajedničko sa vlasima iz okolnih zemalja. Žurovići (kojih ima oko Trebinja). Handžić. posebno u Hercegovini. Srbije i Hrvatske) odvijalo se u takvim razmjerama da su turske vlasti već pod konac 15. stoljeću krenuli za turskim osvajačima i pojedina njihova bratstva su se zaustavila tek u okolici Plitvičkih jezera. godine govori o vlasima naseljenim u zemlji Pavlovića (istočna Bosna). Preko Hercegovine je vodio jedan od glavnih migracionih pravaca srpskih i crnogorskih vlaha na njihovom putu prema zapadu (Dalmaciji. Lici. u knjizi: "Studije o Bosni". Za te usluge dobijali su izvjesne poreske olakšice u odnosu na zemljoradničko stanovništvo koje je bilo pod punim poreskimopterećenjem. Znatan broj bosanskohercegovačkih pravoslavnih i katoličkih vlaških rodova na ovim prostorima ima grčko i albansko porijeklo. tzv. 20. a na njihova mjesta dolazili su novi kontingenti njihovih sunarodnjaka. vojnuci i sl. koji su odgovarali njihovoj stočarskoj privredi.hercegovačkih vlaha u Dalmatinsku Zagoru XIV i XV veku. U takve. Prva takva uredba datira iz 1477.Dolazak vlaha znatno je izmijenio vjersku strukturu bosansko-hercegovačkog stanovništva. p. Hercegovina kao i Bosna. bile su im sabirne i privremene stanice odakle su nakon određenog vremena kretali dalje prema Hrvatskoj. jer su uglavnom dolazili iz pravoslavnih zemalja (Srbije i Crne Gore). stoljeća kada je završeno osvajanje Bihaćke krajine (1592. dok je treća iz 1489. g. godine a regulira njihovo prisustvo na području srednjeg toka rijeke Bosne. Pratili su turska osvajanja i zaposjedali novostečena područja. Kroz tih stotinjak godina bila su naseljena mnoga slobodna prostranstva. Pravci njihovog naseljavanja u Bosnu mogu se pratiti preko deftera (lista popisa stanovništva). naprimjer. Naseljavanje vlaha iz susjednih zemalja (Crne Gore. g. derbendžije. godine. Makedonije. po ostacima crkvene arhitekture koja je podizana u mjestima njihovog naseljavanja. Prije dolaska u Hercegovinu stanište im se nalazilo u okolici Nikšića. Hrabak. Dolazak Turaka širom im je otvorio vrata i ubrzo je sva Hercegovina bila preplavljena tom kategorijom stranaca. Većina vlaškog stanovništva pristiglog u Bosnu bila je pravoslavne vjere. 58* B.). međutim. ali manje. Hercegovina . godine a odnosi se na hercegovačke vlahe. Istri itd.57* Prvi val naseljavanja vlaha uslijedio je neposredno nakon pada Bosne pod Turke (1463.56* Vlasti su iz strateških razloga vlahe najviše naseljavale u granična područja (na liniju osvajanja) gdje su obavljali razne poslove za potrebe vojske (kao martolozi. spadaju Sopoti. Taj proces se odvijao kroz čitavo razdoblje turske vladavine. pa čak i Grčke (Epira i Tesalije). Malo je vlaha trajno ostajalo najednom mjestu. gdje se spominju 1330. . prije svega brdski i šumoviti tereni. Dalmaciju). U Hercegovinu su također dolazili ili su njome prolazili stočari iz Albanije. 80. Kordun. 237 i d. Njihovi potomci su današnji Šuputi (iskvareni oblik od Sopot). došli su iz Žura kod Prizrena.Handžić. posebno primorju. 57* A. koje uz južnu Srbiju i Crnu Goru predstavljaju glavne stočarske oblasti. p. Mnogi od njih su kasnije prešli granicu i naselili se na austrijski teritorij (Liku. odnosno maglajskog kraja. U Bosni je i prije dolaska Turaka bilo vlaškog stanovništva. Druga iz 1485.crkvenim matičnim knjigama itd.). i katoličkih vlaha koji su dolazili iz Hrvatske.

Naseljavanje pravoslavnih vlaha u podrinjski kraj Podrinje je odigralo važnu ulogu u procesu naseljavanja crnogorskih i srpskih vlaha u Bosnu i Hercegovinu. 18% iz Dalmatinske zagore (Sinjske krajine). Isti slučaj je bio s nahijom Sapna. Kulušić. Strež. Oni su u kratkom razdoblju naselili sve krajeve zvorničke nahije. u knjizi: "Studije o Bosni". 95 -109. Handžić.. starosjedilačko stanovništvo se čvrsto održalo u svim dijelovima Hercegovine. a 1700. godine evidentirano 370 vlaških domaćinstava. V. Bač Dol itd. p. Mnogi rodovi su tu stalno ostali. s porodicama su se za stalno preseljavali a onda bi nakon nekog vremena odatle krenuli dalje a na njihovo mjesto su dolazili novi doseljenici % iz njihove postojbine. oko Stoca itd. 46. Dejan.60* Prisustvo vlaha u Zvorničkom kraju evidentirano je već 1476. s. Sarajevo 1959. a po starini su tesalsko . XIV XV. Od svih rodova 62. 225. Nakon što bi upoznali teren i sagledali mogućnosti. stoljeća a potječu iz nikšićkog kraja kao i Krivokapići kojima je postojbina Kobilj Do (Crna Gora). Brajan. selima oko Popova. U dubrovačkom primorju stanovnike neumskog kraja nazivaju vlasima a ovi njih Latinima. godine. posebno u bilećkom kraju. U okolicu Gacka naselili su se Pivljani a oko Bileće ima puno rodova koji potječu iz nikšićkog kraja. n.83. Tamo je 1528.Na području Hercegovine spominje se puno vlaških imena koja su tipična za južnu Srbiju i Makedoniju kao naprimjer: Oliver. Sela Kotezi i Ravno redovito su plaćala vlaški porez.59* Unatoč kontinuiranom naseljavanju i prolazu stranaca. svim došlim sa crnogorskih planina. Vasojevići iz Polimlja itd. u zborniku: "Migracije i Bosna i Hercegovina". Garčevići iz Ržanice. godine u Korjeniće je doselilo 750 članova roda Drobnjaka. u zborniku: "Etnološko . Isti slučaj je sa Cucama. Prvi doseljenici su uglavnom potjecali iz Vasojevića i doline Lima. 61* A. German. koji su se dugo održali u okolici Ljubuškog. Rod Riđana koji je u Hercegovinu došao iz Crne Gore. tako: Vindo (brdo jugoistočno od Graca). a 18% iz Crne Gore. Podveležji na Dubravama. godine navodi se 165 vlaških doseljenih domaćinstava čijih 89 domaćina služe u tvrđavi. u istom zborniku: Porijeklo stanovništva.folklorističko ispitivanje Neuma i okolice". Na srpsko . Područje današnjeg Neuma dugo je služilo kao zimsko ispasište vlaškim stočarima iz unutrašnjosti.vlaško porijeklo jednog dijela stanovništva ukazuju tipični srpski svadbeni običaji. Strahinja. na Dubravama.epirski vlasi. Žujevići iz Police. Na taj način su u istočnu Bosnu doselila bratstva Grujice iz Šekulara. Bjelicama i Đeklićima. Muslimanski starosjedioci su bih najmanje pokretni mada je i među njima bilo vlaha (stočara). 60* B. Milten. . Neki od njih su se tu stalno naselili. Današnji stanovnici neumskog kraja skoro su u cijelosti noviji doseljenici. u Podveležju. Palavestra. Etničke promjene u sjeveroistočnoj Bosni i Posavini u XV i XVI vijeku. p. p. Crnogorski vlasi koji su naselili okolicu Zvornika podigli su naselje Čelopek. Glasnik Zemaljskog muzeja. Dokumenti su zabilježili da su se njihovi čobani često lažno predstavljali muslimanskim imenima da bi bolje prošli kod vlasti i mjesnog stanovništva. Osobito je bio ekspanzivan rod Banjana koji su se kroz dugo razdoblje u valovima naseljavali po Hercegovini. sv. Kuci su doselili u nevesinjski kraj krajem 16. porijeklom je iz okolice Ohrida po kojem je dobio ime (Ohriđani = Riđani= Riđanovići). U popisu stanovništva tog kraja iz 1476. Staver. p. U tim seobama fočanski kraj je imao ulogu prve stanice odakle su nastavljali put u druge krajeve Bosne. i početkom 17.61* 59* S. predanja. Oni su dugo prije stalnog nastanjenja dogonili stoku na zimsku ispašu u taj dio Bosne i u Posavinu. Na tom prostoru je sačuvano dosta toponima koji ukazuju na vlaško porijeklo starijeg stanovništva. 77 . U okolicu Mostara i u Hrasno naselili su se Bjelopavlići. Etnologija. Migracije u prošlosti i sadašnjosti iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu. Balduin itd.10% otpada na doseljenike iz ostale Hercegovine. Badula. kojem su dali ime po istoimenoj planini u njihovoj postojbini. Starije vlaško stanovništvo je mahom izumrlo dok su neki njihovi rodovi prešli na katoličku vjeru čiji potomci još uvijek žive u tom kraju. Za većinu njih Hercegovina je predstavljala etapnu stanicu odakle su nakon nekog vremena kretali dalje na zapad i sjever. Motoruge. Šekularac. Neki od njih su bili vezani za tamošnju tvrđavu za čiju posadu su obavijali uslužne poslove za plaću. prezimena i dr.

Filipović. stoljeća na ovaj prostor su doselili brojni Bošnjaci povratnici iz Madžarske. Slavonije i Srijema do konca XVII stoljeća.67* U tuzlanskom kraju su do 1528. Filipović . Među doseljenim vlasima u okolici Teočaka bilo je bratstava koja su došla iz porječja Tamnave u Srbiji (sjeverno od Valjeva). M.743 vlaška domaćinstva.63* Maglajski kraj je također rano dobio vlaške doseljenike. Maglaj je dugo za vlahe predstavljao prolaznu stanicu. stoljeća naseljen prostrani stočarski kraj između Krivaje i Spreče. stoljeća u kojima se opisuje nastojanje srpskog kralja Dragutina da ih prevede na pravoslavlje. Vlasi su naselili i Lopare (Lipovice. Na područje Ugljevika doselili su vlasi sa Laba u Srbiji. Vozuća.66* Kasnije je i katolička crkva vršila velike napore da mjesno stanovništvo prevede na katoličanstvo. U popisu stanovništva iz navedene godine stojida su u 103 tamošnja sela bila 2. 64* M. Beograd 1878. poznat kao sjedište Zvorničke eparhije. 30 – 40 .113. p. 96 . 243.Mostar 1996. Beograd 1951. SAN. Filipović . Koraj. Žepče 12 itd. Zvornik. U defteru iz te godine stoji da su se u okolicu tamošnje tvrđave naselila 64 domaćinstva (u Komušine 34. Labucka. Živković. I ovdje su doseljenici mijenjali zatečene toponime. n. godine doslovno se kaže da su to vlasi koji su "došli sa strane".65* Tokom 17. Bratunac. Gornja Tuzla. s ukupno 151 domaćinstvom. godine vlasi naselili svih ll nahija. Najviše ih se naselilo u Kalesiju i Caparde.). O širenju islama u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. II. Lomnica. koji predstavljaju tipična nacionalna grobna obilježja bosanskog naroda. Handžić. 66* R. Srpska akademija nauka i umetnosti. Handžić.Đ. 47. p. M. 63* A.62* Vlasi se u tešanjskom kraju prvi put spominju 1476. Odelenje društvenih nauka. godine. Spomenik. Naseljavanje sjeveroistočne Bosne Do dolaska Turaka stanovništvo sjeveroistočne Bosne bilo je stopostotno bosansko. Manastir Vozuća u Bosni. Predstavljali su masu od 900 domaćinstava. Gostović i Ozren). Mazalić. Bijeljina. p. Iz tog vremena potječu pravoslavne crkve i manastiri na Ozrenu (Paprača. Vlasi su naselili i rudarsku nahiju Ludmer na području Srebrenice. O širenju islama u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. najviše na sjever i sjeveroistok. Beograd 1950. Godišnjak Nikole Čupića. O širenju islama u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. a u šire područje 134 domaćinstva.64* Dolina Spreče je također bila naseljena vlasima. Manastir Tamna u Banjici podignut je nešto prije 1580. Handžić. evidentirano je čak 520 vlaških domaćinstava. Manastir Paprača u Bosni. 11. U tamošnjoj nahiji su od 9 sela vlasi naselili 6. Donja Tuzla. 3.. XCIX. 62* A. Na taj način je u prvoj polovici 16. Podlistina. Vranovići i Priboj) s ukupno 151 domaćinstvom.. I ovdje su bilivezani radnim obavezama za mjesnu tvrđavu.. Manastir Ozren. Papratnicu 5. a selo Srednji Lokanj kod Teočaka u "Rudine". p. 67* O tome: A. CI. U Zakonu o maglajskim vlasima iz 1489. Svi su nastali prije dolaska Turaka ali se nisu dugo održali jer je ovaj dio Bosne zahvatila intenzivna islamizacija. 37. Maglaj 32.123. Oni sa Laba Ugljevik su bilipreimenovali u "Dolina Laba".. U tu svrhu je u tom dijelu Bosne podignuto desetak franjevačkih samostana (Srebrenica. bogumilska vjera imala veoma jako uporište. godine. U ovom dijelu Bosne ukupno je registrirano 900 vlaških domaćinstava. Mazalić. 65* A. godine navodi se vlaško bratstvo Rudinjana koji su se doselili iz Rudina u Crnoj Gori. Handžić. p. po Rudinama u Crnoj Gori. Etničke promjene u sjeveroistočnoj Bosni i Posavini. Teočak. To dokazuje i veliki broj stećaka. s. p. Za jednu njihovu skupinu navodi se da su to Banjani (iz Crne Gore). 89 . Nakon određenog zadržavanja odatle su nastavljali put u druge krajeve Bosne ili još dalje. Etnička i vjerska povijest Bosne. Skoplje 1940. U 12 tamošnjih sela od ukupno 13. To je razlog da je ovdje domaća. p. O tome govore i srpski izvori iz 13.U popisu stanovništva Teočaka iz 1528. Sarajevo . P. 47. Spomenik. Među doseljenicima bilo je najviše zastupljeno crnogorsko bratstvo Banjana. Kako ovuda prolazi važna komunikacija. Modriča). Na njihovo zamiranje utjecao je i veliki priliv i pritisak pravoslavnih doseljenika iz Crne Gore i Srbije. Oni koji su iz Zvornika prosljeđivani u zapadne krajeve kretali su se uz Drinjaču. Nešto o Bosni. p. I ovdje su u prvo vrijeme opsluživali tvrđavsku posadu. Ilarion.Đ. i 18.

71* A. 47. p. Intenzivno naseljavanje započinje u 16. Jeremić. Koviljače. Svi su pravoslavne vjere. Djela. Filipović. Jadru itd. br. U 18. 10. vlasi su se naselili prije 1528. ANUBiH. Odjeljenje društvenih nakuka.72* 68* A. knj. Sarajevo 1969.konfesionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Brgule kod Tuzle nazvane su po Brgulama u Tamnavi u južnoj Srbiji. zatim u Kusonjama. Doseljenici iz Srbije potječu sa Starog Vlaha i Sjenice na Kosovu. kud su otišle u vrijeme turskog osvajanja te zemlje. Sela Piperi kod Visora na Majevici i Piperci kod Koraj a na rječici Lukavcu nazvana su po Piperima u Crnoj Gori. knj.69* Muslimansko stanovništvo tuzlanskog kraja je najvećim dijelom starosjedilačkog porijekla čiji su bogumilski preci primili islam u vrijeme mrskog osvajanja Bosne. Karavlaha je bilo i u Bijeljini (Batkoviću i Modranu) gdje se spominju 1725. Naselili su svih 14 sela.68* Novi val crnogorskih i srpskih stočara zapljusnuo je tuzlanski kraj u 17. Filipović. p. Među starosjediocima bilo je i katoličkih porodica. knj. Kasnije je semberski kraj znatno opustio zbog kuge pa se prišlo novom naseljavanju. Dragaljevac kod Bijeljine po Dragaljevcu u Piperima (Crna Gora). Te godine ih je u 11 sela bilo 243 domaćinstva. Modriča. Majevica. zatim iz okolice Užica. godine tim doseljenicima je bila preplavljena cijela nahija. s lijeve strane Gornje Tinje. stoljeću su iz Makedonije doselili Cincari i naselili se u brčanski i gradačački kraj (Bijela. i 1548. stoljeću. Bobari iz Lopara došli su iz Pive a Šakote u Tobutu iz Kolašina. sv. One su krajem 17. M. stoljeća tokom austrijsko -turskih ratova većim dijelom iselile preko Save a preostali su mahom izumrli u naletima kuge. Beograd 1922. stoljeća doselilo je 10 novih rodova iz Pipera u Crnoj Gori. najviše u Drijenči i Humcima. Handžić. Građa. XXI. Kačera itd. svi porijeklom iz Crne Gore i Srbije. godine. U Banovićkom okrugu (nahija Dramešina) je do 1476. Institut za istoriju. U popisu stanovništva iz 1532. Zovik. U majevički kraj je koncem 18. godine navodi se mnoštvo doseljenika uz koje stoji oznaka "došljak" ili "došljaci" (došle). 12..153. Maoča ispod Majevice po Maoči kod Pljevalja. Popova i Korita). 11. XVI. Pitanje etničko . o. c. stoljeću. p. Rovine kod Srebrenice po Rovinama u Crnoj Gori itd. stojeća na ovaj prostor su doselile mnoge bošnjačke porodice izbjegle iz Madžarske. Sarajevo 1960. Sarajevo 1986. Etničke promjene u sjeveroistočnoj Bosni i Posavini. Turske vlasti su ih tu naselile da čuvaju i održavaju važan putni pravac koji je preko Majevice povezivao Tuzlu sa brčanskom skelom preko koje se išlo u Slavoniju. p. 27.71* Bijeljinski kraj je pred dolazak Turaka bio slabo naseljen zbog čestih srpskih i ugarskih pustošenja.Tuzlanski kraj su naselili brojni crnogorski i srpski rodovi među kojima su najbrojniji bili Rudinjani. 70* R. zajedno sa Jasenicama. Kamenici.. p. i početkom 19. Doseljeni vlasi su po svuda mijenjali toponime i davali im nazive po onima iz starog zavičaja pa tako: Vraneši kod Rogatice i Foče nazvani su po Vranešima kod Sjenice u Polimlju. Smjestili su se uz rječicu Gnjice u Loparama. O poreklu stanovništva tuzlanske oblasti. Prilozi. Etničke promjene u sjeveroistočnoj Bosni i Posavini u XV i XVI vijeku. 69* R. Kako su hercegovački beži Sijerčići i Ljubovići ovdje imali svoje posjede naselili su brojne kmete iz Hercegovine (iz Gornje Čađavice. 19. knj. U Nahovcima se naselilo nešto bijelih cigana. Bavili su se izradom drvenog posuda (čančari). godine bilo samo jedno selo naseljeno vlasima a već 1512. XXXIV. stoljeća doselilo nešto Karavlaha (rumunski cigani). 144 -146. p. Nilević. . 14. godine. Mačkovac na Majevici po Mačkovcu u Toplici kod Kuršumlije u Srbiji. Krajem 17. Prilozi etnološkom poznavanju sjeveroistočne Bosne. Loznice. 152 . 72* M. Glasnik Geografskog društva. kojima je postojbina Gornja Zeta u Crnoj Gori. Maoči. Odjeljenje društvenih nauka. Handžić. Porebrica).223. 7-8. p.. Krajem 18. Jeremić. s osobitim obzirom na etničku prošlost i etničke osobine majevičkih Srba. ANUBiH. Uglavnom se radilo o crnogorskim i srpskim vlasima. 221 . B. Purkoviću.70* U nahiji Smoluča.

i 19. Prvo odelenje. 372 na pravoslavce. Godine 1533. Razlog je bila gusta naseljenost pa nije bilo slobodnog prostora kao i to što je bila daleko od linije osvajanja.75* I katoličko stanovništvo je u najvećem broju doselilo tokom 18. Damjanovići (iz Cerovca). Zbog slabe naseljenosti veći dio nahije je predstavljao tzv. Handžić. Ispitivanja obavljena 20 . što pokazuje da se radi o pripadnicima istog naroda (Bosancima muslimanima i katolicima). 275 na katolike i 71 na ostale. od kojih na muslimane otpada 322 roda. c. p. zapadne Bosne i Dalmacije. "ničiju zemlju". Sarajevo 1974. o. godine uputio poziv vlaškim knezovima da se nasele na gradačačko područje. Mićunovići i dr.tih godina ovog stoljeća pokazala su da od ukupno 1560 rodova. Institut za istoriju. 74* A. Postanak i razvoj Dervente u XVI stoljeću. Starosjedilačko stanovništvo uglavnom čine muslimani. 842 roda se odnosi na muslimane. Dalmacije i Like. Iz Crne Gore su rodovi: Perendije (iz okolice Pljevalja). stoljeću kad su učestale epidemije kuge koje su prorijedile domaće stanovništvo.73* Derventski kraj se počinje intenzivnije naseljavati početkom 16. Bosne i Save sa sjedištem u Gradačću. Tokom 18. Handžić. uglavnom iz zapadne Hercegovine. Šekare. Učvršćenje turske vlasti u ovom dijelu Bosne pokrenulo je skupine maglajskih vlaha pa su zaposjeli prostor koji se stere između lijeve obale Bosne i Save.76* Ispitivanja su pokazala veliku antropološku sličnost između muslimanskih i katoličkih starosjedilaca. stoljeću po vlaškim derbendžijama (čuvarima klanaca). međutim. Iz Srbije su Đokići (iz Peći) i Jevrići. Povoljni uvjeti za to stvoreni su tek u 17. Jeftići. p. te Kravljače iz Pive. Naselje Derventa je nastalo oko 1570. 294 i d. (starjenici). knj. stoljeća. U popisu stanovništva iz 1570. p. Mnogi su. Srpska kraljevska akademija. u čitavom kraju bila su svega 4 naseljena mjesta: "varoš grada Gračaca".200 godina. Filipović.. Beograd 1928. obećavajući im poreske olakšice. Zvornički sandžakbeg je 1541. Visočica nahija. Banovići. tamnija kosa 73* A. Filipović... Bihća Glavica. Naselja i poreklo stanovništva. 284 i d . Katoličkih starosjedilačkih rodova je 52. K|ivači su iz Duvna. stoljeću. kao i za katolike koji su bili na putu za sjevernu i sjeverozapadnu Bosnu. Visoko je u srednjoj Bosni imalo ulogu prolazne stanice za većinu pravoslavnog vlaškog stanovništva. Ristić!. Naseljavanje srednje Bosne Vlaški stočari su u prvom valu dobrim dijelom zaobišli srednju Bosnu. Manjići. O širenju islama u sjeveroistočnoj Bosni u XV i XVI vijeku. a pravoslavnih svega 3 roda. gdje im je bila etapna stanica na putu iz Dalmacije. 61 . Dabići. stoljeća u čestim naletima kuge i kolere mnogi čifluci su ostali bez radne snage pa su age dovodili novu radnu snagu. 116. s više od 5000 domaćinstava naseljenih u visočkom kraju.74* Katoličko stanovništvo se mahom doselilo iz Dalmacije i Hercegovine. 76* M. Udici (iz Kolašina). gdje su im preci ranije doselili iz Crne Gore.Područje Gradačca je dugo ostalo slabo naseljeno. Ognjenovići i Kosanovići (svi iz Banjana). stoljeća. s ukupno 49 kuća poreznika. Najveći broj pravoslavaca je doselio iz Crne Gore. i u prvoj polovici 19. dok su Kapori iz Makedonije.62. ovdje stalno ostali. Ostali doseljenici se znatno razlikuju od ovih (tamnija pigmentacija kože. Koprivnica i Modriča. Pripadalo je nahiji Nenavište koja je obuhvaćala prostor između rijeke Tinje. X/ 2. Dragutinovići. Ćetkovići. 75*M. godine pod nazivom Gornja Ukrina a sadašnje ime je dobila u 18. Prilozi. p. godine od dvadeset navedenih naselja 18 ih je bilo naseljeno doseljenim vlasima. 25. Godine 1528. doselili su iz okolice Bileća. Posljednji veliki val naseljavanja Bosanske Posavine zbio se u 19. Hercegovine. maglajski vlasi su zaposjeli i Doborsku nahiju (porječje Ukrine). Od toga je 377rodova starosjedilačkih. Mojsići. Među njima ima dosta rodova albanskog porijekla. Boškovići. U visočkom kraju skoro da nemapravoslavnih i katoličkih rodova starijih od 150 .

o. Crnogorski brđani su doseljavali u ovaj dio Bosne u još dva navrata: 1866. Kraljevići. godine.18. To dokazuju i njihova rodovska imena koja su tipična crnogorska i srpska. a nazvano je po ibarskom Semetišu. Poprdani (Radosavljevići) sa Starog Vlaha u južnoj Srbiji. Poljčići. Nikšićana. Prva. Skoro sve pravoslavno stanovništvo zeničkog kraja je crnogorskog i srpskog porijekla. Porijeklo pravoslavnog naroda u sjeverozapadnoj Bosni. Etnografska ispitivanja obavljena početkom ovog stoljeća dala su ovakvu sliku stanovništva jednog dijela Sarajevskog polja: od ukupno 55 starosjedilačkih rodova 46 ih otpada na muslimanske (Zukići. Stambolici itd. tamo doselili iz Crne Gore i Srbije. Šarenci.. jača dovela je stanovnike iz južnih i jugoistočnih krajeva (iz istočne Hercegovine i Crne Gore). 120 121. a drugu hrvatsko (katoličko). ustvari. Sarajkići. Sarajevo 1918. Trnovo). Naselja i poreklo stanovništva.. Titograd 1962. i 19. Viteškići. Jošilovići su. osobito one koja je teško harala u razdoblju 1781 .. c. Mnogo muslimana je doselilo iz Madžarske. Starije doseljeno stanovništvo Sarajevskog polja je do 18. Pivljana. Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku. a nešto manje iz istočne Hercegovine čiji su preci.). 259 . Ćeklića. Isti je slučaj sa doseljenim muslimanskim rodovima. kao naprimjer u Bijelom Polju. Prača. Krajišnici iz Pećke u Kraji77* V.138 i 153j Đ. Za mnoge rodove tačno se zna kada su došli i odakle potječu. Bjelopavlića. Beograd 1950. Prvu struju je uglavnom činilo srpsko i crnogorsko (pravoslavno) stanovništvo. stoljeća dobrim dijelom izumrlo u čestim naletima kuge. Serdarevići. XXX. Tokom 18. uglavnom begovskim. Pravoslavno stanovništvo u najvećem broju potječe iz Srbije i Crne Gore. Filipović. Bosanski namjesnik Numan-paša Ćuprilić dobioje naredbu da uspostavi red što je ovaj i učinio vojnim pohodom. Drobnjaka i dr. a druga.137 . Sokolac. kao što su Here. bile su dvije faze naseljavanja. Popare.19. . stoljeća naseljen je i zenički kraj. a ostale sa ženama i djecom dotjerao u Bosnu i odredio im Glasinac sa širom okolicom kao novo stanište. Glasnik Zemaljskog muzeja. koje je doselilo iz Polimlja. stoljeću. i 19. 78* M. Turske vlasti su ih. kao i u kiseljačko . Šakote.78* Sarajevsko polje Područje Sarajevskog polja. Do posljednjeg većeg vala naseljavanja kršćanskog stanovništva na ovo područje došlo je sredinom prošlog stoljeća. Dženanovići.260. Kavici. Šekularac. došli iz Pive u Crnoj Gori. Gori i Moštru. Antropogeografsko-etnološka rasprava. 225. Banjana. iz Dalmacije i zapadne Hercegovine. godine. p. p. Bila su to bratstva Cuca. Vogošće i Blažuja primilo je u većem broju strane doseljenike tek u 18. godine na Glasinac kod Sarajeva. p. Tom prilikom je pohvatao odgovorne i kaznio ih. . U većini slučajeva radi se o domaćim. stoljeća.i oči. Hrvatske i drugih zemalja koje je Turska izgubila tokom 17.1785. nešto slabija. Hajrići. Od tih doseljenika potječe skoro sve današnje pravoslavno stanovništvo naseljeno po Romaniji i njenoj široj okolici (Pale. p. Bjelica. Balorde. također. 1878. Skarić.Starosjedioce u najvećem broju čine muslimanski rodovi. Pejanović. 50. Slavonije. Pješivaca. To je razlog da je među tamošnjim pravoslavnim i katoličkim rodovima teško naći one koji su stariji od 150-200 godina. 32.). B. SAN. povijen nos i sl. Ovdje. I selo Semetiš su osnovali doseljenici sa Ibra.77* Više crnogorskih rodova s nekoliko hiljada čeljadi doselilo je 1714. knj. bošnjačkim radovima koji su svojevremeno s turskom vojskom odselili u te zemlje pa se radi o povratnicima. Tamošnje selo Židovo dobilo je ime po bratstvu Židovića.lašvanskom kraju. Nakon toga je došlo do ponovnog naseljavanja opustjele sarajevske okolice. ovdje prisilno naselile za kaznu zbog odmetništava i stalnih pljački po drumovima Crne Gore. Glasinac. Selo Tetovo su osnovali vlasi koji su doselili iz Stare Srbije (gornjeg toka rijeke Ibra). naprimjer.

Furtule iz Vranješa u Kolašinu. Zagreb.Ogranića iz 1675. Zete. Kuča (sve u Crnoj Gori) i iz Like. p. Matične crkvene knjige pokazuju da je 1778. Spomenici kulture rada bosanskih franjevaca. Koliko je preostalo starjenika ne može se reći jer ih je mnogo nestalo u čestim epidemijama kuge. Kolovrati. XXXVI. Ovamo su došli preko kraških polja (Duvna. Seratlije iz Drobnjaka u Crnoj Gori. knj. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Srpski etnografski zbornik. Lukići. 142. 80* S. Bulaići (Bulajići) iz Duge u Crnoj Gori. dok katolika ima svega 70 duša. Srpska kraljevska akademija. p. Monografija "Lepenka". Gavrići (Savići) sa Starog Vlaha na Kosovu. Na to upućuju brojna stara muslimanska groblja koja se skoro sva nalaze uz srednjovjekovne nekropole stećaka. Hrgići. Starine. odnosno Cetinskoj krajini i zapadnoj Hercegovini. p. Dokumenti pokazuju da se proces prelaska na islam u fojničko . Dodici. Među starosjedilačke rodove spadaju Tomići. 185 81* J. Kostadinovići (Sikiraši) su iz okolice Užica.lepeničkom i kiseljačkom kraju od vio neposredno nakon pada Bosne. Hrvatski doseljenici koji su naselili ostale dijelove srednje Bosne većinom potječu iz Dalmacije. g. 179. 116..79* Katoličko stanovništvo je mahom doselilo iz Dalmacije i zapadne Hercegovine. Jukići. Pušići. Frankovići. U izvještaju biskupa N. a tu su također bili doseljenici. Kelava.225. 82* Monografija "Lepenica".. Mladeni (starinom Šamturi) doselili su sa planine Goleš na Kosovu.215.81* Masovno naseljavanje katoličkog stanovništva na ovo područje zbilo se krajem 18. o. godine u čitavoj Lepenici rođeno samo jedno katoličko dijete. Sarajevsko polje. 211. 215. Sarajevska okolina: I. O ranijim stanovnicima govore i greblja sa starim nišanima kao i defteri te drugidokumenti. 94 . Barnjaci. stoljeća nakon strahovitog pomora stanovništva koji je izazvala velika epidemija kuge 1781 . što ukazuje na vlaško porijeklo. Škoro itd. Sretenovići (Krsmanovići). Kelave. p. 139. 213 . godine o kanonskoj vizitaciji kreševskoj crkvi. Miočevići.82* 79* S. odnosno čifluke. Jurići (Jurišići). Veze srednje Bosne sa Dalmacijom i zapadnom Hercegovinom potvrđuju i prezimena (Škore.busovački kraj imalo je dvojaku tendenciju: s ciljem da se tu trajno nasele kao radna snaga na spahijskimposjedima. Trifković. 122. Olovčića . kaže se da većinu stanovništva čine muslimani. V. 136.ni gdje su se zvali Aćimovići. c. Livna. Zemlja je ostala bez radne snage pa je pozvano stanovništvo iz Dalmacije i zapadne Hercegovine da naseli pustasela.) kojih ima posvuda u Dalmaciji. Miličevići. V. Milosi I dr. 1918. naselja srpskih zemalja. Pušići itd. Mijatovići.Lepenice ima više od 20 sela u kojima je do prošlog stoljeća živjelo isključivo muslimansko stanovništvo dok su to danas pretežno ili isključivo katolička sela. Jamakovići.Dalmatinskog porijekla su porodice Grbeše.. Nikšići iz Cuca u Crnoj Gori. Lalići iz Banjana u Crnoj Gori. Na području Kiseljaka .80* Pravoslavno stanovništvo naseljeno u Vogošći i okolici uglavnom potječe iz Kolašina. 11. . Vidici. Među doseljenim Hrvatima (katolicima) teško je odrediti na osnovi prezimena da li se radi o pripadnicima hrvatskog naroda ili pokatoličenim srpskim i crnogorskim vlasima koji su nakon doseljenja u Dalmaciju primili katoličku vjeru. 182. V. Mnoga njihova prezimena su netipična slavenska (bez nastavka -ić) kao Bencun. Biletići. Jelenić. ili da im to bude prolazna stanica za daljnji put prema posavskim i prekosavskim krajevima.busovački kraj Naseljavanje Hrvata u kiseljačko . Glamoča) i iz Listiće (Širokog Brijega). Martinovići. Kneževići. Kiseljačko . koja je pokrivala i lepenicki (kiseljački) kraj. Beograd 1908. Trifković. knj. Sarajevo 1963. što govori da je riječ o starosjedilačkom stanovništvu koje je s bogumilstva prešlo na islam. Radonje i Šućuri su također iz Kolašina. Antici iz Pive u Crnoj Gori itd..1785. p. Bencuni.. Batalije.

Mučibabe. 231.Većina doseljenih katoličkih rodova potječe iz Dalmacije (Cetinske i Kninske krajine) te zapadne Hercegovine. Današnje katoličko stanovništvo mahom je doselilo posljednjih godina turske uprave. 221. Lukende. Kuliješi. Katava) naselili su se u ovaj kraj tek u doba austrougarske uprave. Rod Đehulići je. Šakići. p. Satare. I stanovništvo Prozora.. Neki od njih su došli u Bosnu ispred Turaka a drugi s njima. Glavaši. sv. Buzuci.86* Na svom putu su u više navrata mijenjali vjeru. kao i oni koje je u Dalmaciju doveo srpski car Dušan u vrijeme svog vojnog pohoda u te krajeve. Vode porijeklo iz Srbije. jer su mnogi vlasi prešli na islam. godine. potvrđuju i identična prezimena (Jelaši. Rod Kuči. Bencuni itd. To je razlog da ista vlaška prezimena (bez nastavka -ić) danas nose mnogi pripadnici i pravoslavne i katoličke vjere. odnosno Rame. Oni koji su došli iz Srbije i Crne Gore prvotno su bili pravoslavci. ima u Crnoj Gori. Puljizi.. Oni su već tada zaposjeli većinu tamošnjih planina. Krilići. Glamoč. Gulići iz Kistanja. 86* V. Tako Ardomelje (Ardomile. stoljeća. Kapčevići iz Makarske itd. Cvijanovići. 46 iz Dalmacije i 10 iz zapadne Bosne (Duvna. p. a ima i muslimana. Busovača. Šekerije. što je inače bilo česta pojava kod vlaškog stanovništva. Jedan dio ih je odavde proslijedio dalje na zapad i sjever prema Sani. je novijeg datuma. onda opet na pravoslavnu itd. Stojići). Samo u lepeničkom kraju evidentirano je 50 rodova koji potječu iz donje Hercegovine. Vrcići. Time je započelo naseljavanje pravoslavnog stanovništva na prostor sjeverozapadne Bosne (Krajine). Sliškovići. Na njihovo srpsko i crnogorsko porijeklo poredostaloga dokazuju rodovska prezimena. 221 i d. Tihić.) dalmatinskog su porijekla. nije bilo u sjeverozapadnoj Bosni sve do dolaska Turaka. Ljuhari. p. Rod Motika je raširen u Crnoj Gori (u Drobnjaku). Sarajevo 1971. Šurlani. stoljeću. a ima ih također u predjelu Unca i oko Banje Luke. Prozor. 11-15. Knezovići. p. Isti slučaj je bio s katoličkim vlasima iz Dalmacije i dalmatinskog zaleđa. Porodice talijanskog porijekla (Batista.85* Sasvim je izvjesno da pravoslavnog. Meštrovići iz Studenca kod Imotskog. Taori. . stoljeću. Dio pravoslavnog stanovništva je ovdje doselio već pod konac 15. Duvno) kao i stanovnici Rame. iz Dalmacije a dijelom kao raselice iz zapadne Hercegovine. i početkom16.84* Naseljavanje zapadne i sjeverozapadne Bosne Hrvatsko stanovništvo koje se naselilo na prostore kraških polja zapadne Bosne (Kupres. Beograd 1932. XVIII. Petrovići iz Dalmacije. Hardomile) koje se susreću i u zapadnoj Hercegovini (u okolici Ljubuškog). stoljeća bosanski beglerbeg Hasan-paša Predojević je dio ovih pravoslavnih vlaha odveo da nasele puste krajeve oko rijeke Une. to jest iza 1878. Po župnim knjigama rođenih i vjenčanih može se odrediti porijeklo mnogih porodica u tom kraju. Hrgole. U sjeverozapadnoj Bosni je veoma raširen rod Drljača. ali ih ima i iz Like (Čavići. odnosno krajem 15. Livna i Glamoča). Neki pravoslavni vlasi su prešli na katoličku vjeru još u 14. Škore. 206. Ćorići itd. Palinići iz Splita (s prethodnim zadržavanjem u Bugojnu). Kegelji. Imotskom i Kninskom krajinom te zapadnom Hercegovinom. odnosno srpskog stanovništva.). vode porijeklo od albanskih vlaha. Tek ih oni počinju ovdje masovnije naseljavati. Starosjedioce uglavnom čine muslimanski rodovi i na njih otpada 62. 83* Monografija "Lepenica". Ibalji. a potom su neki od njih prešli na katoličku vjeru. Marijanovići. naprimjer. kojih ima također uSrbiji (u Azlaukovici) gdje im je postojbina. i to sa raznih strana. Pranići.c.. Koncem 16.71% svih rodova u ovom kraju. 84* S. Većina današnjih tamošnjih katoličkih porodica (Batinići. 85* M. o. Plivi i Krajini. doselio iz Zlatara u Hrvatskoj. Filipović. Drljača ima i u istočnoj Bosni oko planine Konjuh.83* Slična situacija je i u busovačkom kraju. Skarić. Glasnik Geografskog društva. a potekli su od Bratonožića.234. mahom su došli sa juga. Glibo. Vukadini i dr. Škare. Livno. i u 16. Macure su dosta raširene u sjevernoj Bosni i u Dalmaciji. Vezu katolika ovog dijela Bosne sa Cetinskom. Prušci.

Šolaja ima i oko Glamoča kao i u travničkom i bugojanskomkraju. godine prešli Unu i naselili se u Žumberak. Svima je postojbina Kozomar kod Nove Varoši u Srbiji. gdje postoji selo Šaponje.88* Iz Srbije i Crne Gore preko Dalmacije u Bosnu Arhivska građa pokazuje da se mnogo crnogorskih i srpskih vlaha naselilo u sjevernu Dalmaciju u razdoblju 1523 . Skarić. Liku. Kordun i Baniju. c. 92* V. Prilozi za orijentalnu filologiju. Općenito. gdje im je ustupio zemlju tamošnji vlastelin Ivan Kobašić. 90* V. c. 42 . To se može pratiti u defterima iz 16. Oba roda su iz Drobnjaka u Crnoj Gori. Skarić.Veliki dio starosjedilačkog stanovništva kraških polja zapadne Bosne prešao je na islam već u prvim decenijama turske vladavine. p. grad je brojao 540 kuća. o. kao i u Uncu i izvorištu Une.242. Zagreb 1943. 89* R. odnosno 1528.albanske granice. godine. Svi vode porijeklo iz Kuča u Crnoj Gori. 241 . godine imalo 63 kršćanske kuće. Kalaba ima i u Prnjavoru.91* Bosansko Grahovo U Bosanskom Grahovu i okolici skoro sve stanovništvo vodi porijeklo iz Crne Gore i Srbije. godine izvještava Papsku kuriju kako su Turci u posljednjih pedeset godina uspjeli veoma pridobiti tamošnji narod koji ostavlja staru vjeru i prima islam. o. naseljene oko Glamoča i Livna. p. godine. Split 1899. Mnogi crnogorski i srpski vlasi koji su preko Hercegovine stigli u Dalmaciju. dok su neki već 1526. Sjeverni dio Livanjskog polja naselili su crnogorski Rudinjani. Skarić. 88* A. Dalje se navodi da ne predstavljaju rijetkostni miješani brakovi između kršćana i muslimana. Bosanskom Novom i Bistrici.43. U Vukovsko i Ravno naselile su Katane i Lugonje. o. Planinu Krug iznad Livna naselili su vlasi Cuce iz sela Kruge u Crnoj Gori. Drugi rodovi doselili su na ovaj prostor sa Lima u Crnoj Gori. Jedan vlah Lukač spominje se na Velebitu 1433. Dosta je raširen i rod Lukača. austrijski general Ivan Lenković javlja caru Ferdinandu II da su Turci doveli iz unutrašnjostiviše hiljada vlaha i da su ih naselili oko Srba i Knina. Neki od njih su prešli na islam pa otud ima i muslimana Kalaba. Rod Džepina naseljen oko Bosanskog Grahova vodi porijeklo iz Skopske crne gore. stoljeća. XXII.89* Godine 1551. godine. Bihać i Bihaćka krajina. Godine 1575. sve vlaško stanovništvo brižno čuva predanja o svom porijeklu... To je za Bosnu važno jer je uz Crnu Goru i Srbiju to najvažnije migraciono ishodište otkud je Bosna stoljećima primala doseljenike. 237 . p. sv. a stanovništvo je bilo skoro stopostotno muslimansko. O tome daju podatke i pojedini crkveni djelatnici kao što je svećenik Stjepan Posedarski koji 1520. otkud je koje bratstvo došlo i kada. 136. p. Lopašić. Iz Drobnjaka su i Kalabe.238. Tu su i pripadnici roda Arnauti koji su došli sa srpsko . Handžić.90* Kod svih njih je jako predanje da su im preci došli iz Crne Gore ili Srbije. Osam godina kasnije.87* Livno je oko 1520. godine. Iz Starog vlaha su i Šolaje. Jedan njihov dio naselio je izvorište rijeke Šujice. p. 91* V. p. 242. Rod Šaponja u nedalekom Tiškovcu doselio je sa Starog vlaha u južnoj Srbiji. . kako u Dalmaciji tako i u Bosni.. Neki Lukači su došli u Dalmaciju prije Turaka. a svega dvije muslimanske.92* 87* Bullettino dalmato. gdje također ima Džepina (u selu Čučeru). Prvo odredište Kozomara bio je livanjski i glamočki kraj a onda su se odatleraselili u druge dijelove Bosne. Iste godine jedan dio ih je prešao na austrijski teritorij (u Hrvatsku). 191. Konfesionalni sastav stanovništva u Bosni i Hercegovini u prvim stoljećima osmanske vladavine. Sarajevo 1995.1527. c. 17. oni ili njihovi potomci su nastavili put u zapadnu Hercegovinu i Bosnu. broj muslimanskih kuća se povećao na 90 dok je kršćanskih bilo svega 14. Srbi se u Glamoču prvi put spominju već 1530.

Krnjeuše i Pounja većinom vodi porijeklo iz Crne Gore i istočne Hercegovine. Skarić.93* S obzirom da je Jajce došlo pod tursku vlast tek 1528. p. gdje postoji selo Ožegovići. Rod Darde iz Ošre Luke u sanskom kraju vodi porijeklo sa srpsko . Zbog stalnih ratnih sukoba starosjedilačko stanovništvo je selilo u sigurnije krajeve. 251-252. c.albanske granice. c. Baračima i Varcaru. Skarić. Smolovići) doselio je sa platoa između Tare i Pive u Crnoj Gori. Većina pravoslavnih rodova u Bosni nosi imena po toponimima u njihovoj postojbini (Srbiji i Crnoj Gori). U ove krajeve su doselili nakon kraćeg zadržavanja u Uncu. Neki dokumenti upućuju da se ovdje zbila jedna migracija još u doba bosanske samostalnosti prilikom pada srpske despotovine (15. Plive. Najveći dio. I ovdje su prednjačili srpski i crnogorski vlasi. Pravoslavno stanovništvo oko Ključa je novijeg datuma i u velikoj mjeri potječe iz Dalmacije. o. Veće skupine vlaha dolaze. Naseljavanje vlaha u ovaj dio Bosneodvijalo se kroz čitavo razdoblje od 16. p. doselili su iz Dubnice u Vranjskoj Pčinji u južnoj Srbiji. Rod Korača kojih ima u Vrbljanima i Varcaru doselili su iz južne Hercegovine gdje su prije togadoselili iz Bratonožića u Crnoj Gori. Skarić. 94* V. gdje i danas postoji selo tog imena. 246. kao i donji tok Sane i Posavina. Ima ih i na izvorištu Ćehotine. kao i Vranješi. p. S obzirom da Balabana ima najviše u Crnoj Gori smatra se da im je tu postojbina. Iz Grahova su Vukobrade.. Glamoču i Bosanskom Grahovu. Sarajevo 1950. Šikmani. Sabljići i Ercezi. o. pak. godine naseljavanje vlaškog stanovništva na ovaj prostor je započelo dosta kasno. Rađenovići. naročito Pounje. došli iz Dalmacije. Bure iz Livna i Glamoča vode porijeklo iz Boke kotorske. Sanice i Ključa primilo je nešto manje stranaca. Tamo nije bilo nijedne kuće čak 30 godina nakon uspostavljanja turske vlasti. Kuripešić. Neki od njih su prešli na islam. 96* V. o. Santraci su iz Kolasina. Raselica Balabana ima u čitavoj sjeverozapadnoj Bosni a došli su izjužne Srbije. 249. I rod Ožegovića je porijeklom iz Crne Gore. Balabani iz Balabana u južnoj Srbiji itd. Kecmani. Cikote potječu sa planine Stari vlah u južnoj Srbiji. tek s Turcima. o. c. stoljeća. Kecmana (Kecmanaca) ima i u južnoj Srbiji. Dio ih je prešao na austrijski teritorij u Kordun i Baniju. Zorici. Njihovih raselica ima i u visočkom kraju (kod Moštra) gdje se nalazi selo Mokronoge. Unčani. 236. o. bilo je pusto sve do Jajca. Skarić. Rod Smoljana (Smolići. dok ih je ranije bilo 80. Tu su se dugo kompaktno zadržali starosjedioci koji su uglavnom prešli na islam. M. Putopis kroz Bosnu.97* Raselice od Unca su Grubiše. Među njima su bratstva Kokoruši. Kada je putopisac Kuripešić 1530. Kauri itd. 249. 15. međutim. kojih ima u krupskom. Vasić. 246. Krajine je u to vrijeme bio pust. Oljače. Bursaći. Banjani iz Banjana također u Crnoj Gori. p.Članovi bratstva Mokronoge u duvanjskom i unačkom kraju i oko Unca. Grmuše su. iz okolice Prištine. do 19. 95* B.94* Slika stanovništva Bosanske krajine Pravoslavno stanovništvo naseljeno u krajevima oko Petrovca. Latinovići. Za rod Bogunovića predanje kaže da su došli iz Bjelaja u južnoj Srbiji.96* Područje Bravskog. Iz tog kraja su i Bulajići. Bugarsku i Rumeliju 1530. Skarić. p. c. Vrbasa i Sane. Rod Krnjeuša doselio je iz sjeverne Dalmacije kao i rod Kecmana. 251. 97* V. .98* 93* V. Cuce su iz Cuca u Crnoj Gori. p. Ustvari. Karanovići. c. zapisao je da selo Zablaće kod Ključa ima svega 7 kuća. Kulići. Pravac njihovog naseljavanja je vodio dolinom Rame. Ovima je postojbina u Drobnjaku ispod Durmitora (polimskiVranješi). Grbici i Banjci. Mataruge sa Kozare i oko Prijedora potječu iz Mataruga u Crnoj Gori (kod Grahova). 98* V.95* Petrovački kraj je naseljavan u više navrata.savskom i dubičkom kraju. c. godine prolazio ovim krajem. kao i u Crnoj Gori (blizu Skadarskog jezera). p. Srbiju. U nedalekom Šipovu naselili su se Šipovci porijeklom iz Drobnjaka u Crnoj Gori. doselili su iz Mokronoga u Polimlju (Crna Gora). Slično stanje je bilo i u dubičkom kraju koji je ostao sasvim bez stanovništva. je Oparnica u Levču (južna Srbija). stoljeće). Soboti. Kordići. o. Postojbina Oparnica kojih ima u Gerzovu. ili tačnije.

257 . s. Prilog proučavanju stanovništva Zmijanja. Među njima su bratstva Jasnici i Abaze. Kondići vuku korijen iz kolubarskog kraja. Desnice.U mlađem naseljavanju Krajine i sjeverne Bosne najviše su učestvovali rodovi iz Dalmacije. Tako selo Koturovi i Draksenići imaju pandan na planini Stari vlah u južnoj Srbiji. o. a drugi iz Dalmacije. c. o.. ili tačnije. stoljeća. a u drugom kao raselice iz Dalmacije. o. c. s nešto katolika. Goleši su raselice iz travničkog kraja. 253 . Japundže. Prvi njihovi doseljenici su naselili kraj oko Unca a potom su se odatle raselili po Krajini. Dalmatinskog porijekla su spominjani Bursaći. U prvom valu doseljenici su bili iz Crne Gore i istočne Hercegovine. Etnologija. Koralije. U prvom valu doseljavanja došli su direktno iz Srbije. 253. Selaci su sa Starog vlaha (južna Srbija) a ima ih i oko Kolubare i u Donjem Dragačevu (također južna Srbija). Do dolaska Turaka tu je većinom živjelo bogumilsko starosjedilačko stanovništvo. Obućine u dubičkom kraju su doseljenici iz Kolašina. 104* M. Žeželji. Radi se o starosjedilačkim dalmatinskim stočarima. 260. c. Toromani (Turomani) u dubičkom i gradiškom kraju su iz Polimlja u Crnoj Gori gdje živi bratstvo Toromani. 10 – 17 . Ključa i Banje Luke) doseljavalo se kontinuirano kroz duže razdoblje već od 16. a tu su ranije doselili sa planine Goleš u južnoj Srbiji (na Kosovu). p. Tintori. Marčete i Sanaderi. Debeljaka ima i u glamočkom kraju gdje se naselila jedna njihova grana.104* 99* V. Niškanović.258.101* Stanovništvo Kozare i Zmijanja Stanovništvo Kozare i Zmijanja je uglavnom crnogorskog i srpskog porijekla. Skarić. Toromanovići (došli iz Polimlja u Crnoj Gori). i 19. iz Degurića u okolici Užica. Na njihovo srpsko i crnogorsko porijeklo upućuju toponimi i imena rodova. Posljednji val doseljavanja na ovaj prostor zbio se tokom 18. Komadine (došli iz Vasojevića u Crnoj Gori). p.102* Prostor između Vrbasa i Vrbanje naselili su vlasi iz Polimlja (Crna Gora). Raselice Abaze su Baze naseljeni u gradiškoj oblasti. 256. Skarić. Hercegovine (gdje su zastali na putu iz Crne Gore) i Dalmacije. Postojbina katoličkih vlaha su planine Dinara i Velebit. Skarić. c. 103* V. Mudrinići. Skarić. ali su nešto mlađeg datuma. Cikote. p. Od razgranatijih tamošnjih rodova su Batnoge. stoljeća. Crnobrnje. Stanovnici sela Klimenta kod Jajca su albanskog porijekla (sa Kosova). o. Šumani su također iz Polimlja (između Pljevalja i Potpeći) gdje postoji toponim Šumane. odnosno dalmatinsko zalede. kojih ima kod Banje Luke postoje također u okolici Užica. n. Živinice su dobile ime po crnogorskim vlasima u Polimlju kojima se takozvala postojbina. Alauvuci i Draksenići. Ugrenovići. Sarajevo 1978.100* Stanovništvo koje naseljava okolicu Prijedora također najvećim dijelom potječe iz Stare Srbije (sa Kosova) i Crne Gore. Zlojutri su iz Kuča (Crna Gora) kao i Komodine. uglavnom vodi porijeklo iz Crne Gore i Srbije. c. zatim predanja i razni arhivski spisi. Abazovića ima i u Drobnjaku u Crnoj Gori. Torbice.99* Neki od ovih rodova su porijeklom srpski i crnogorski vlasi i bili su pravoslane vjere ali neke njihove raselice po Bosni i Lici prešli su na katoličku vjeru i danas se drže Hrvatima. Stanovnici sela Debeljaci na Vrbanji i u blizini Banja Luke doselili su iz zapadne Srbije. Durbabe su raselice sa Vlašića gdje su ranije došli iz Crne Gore.103* Pravoslavno stanovništvo Zmijanja (prostor između Mrkonjić-Grada. Plavanjaci. Postoji i selo Goleš u Polimlju. 101* V. Iz južne Srbije su rodovi Bukvići (Bukve). o. p. p. Rodici. 102* V. Pravoslavno stanovništvo koje je naselilo krajeve zapadno od Une. 100* V. zatim Puhače. XXXIII. GZM. Komodina ima i u Vasojevićima u Crnoj Gori. Opačići. Rod Lopara kojih ima u gradiškom i banjalučkom kraju albanskog su porijekla sa postojbinom na Kosovu.255. Skarić.Jagare i Šundulje. Alaule u Kozarcu kod Prijedora i oni iz okolice Živinica potječu sa Kolubare. Pačeni. U većem broju zadržali su se u gornjem Vrbasu dok su ostali prostor naselili vlasi. p. Macure.

Naselili su se u Sarajevu. naime.. Neki od njih su kasnije preselili u maglajski kraj. n. Na to ukazuju i zajednička prezimena kod jednih i drugih (Selaci. Njihov dolazak je bio u uskoj vezi s njihovim izgonom iz Španije (1492. to jest na prostoru od Novog Pazara preko Sjenice do Drobnjaka. 106* M. Muslimansko starosjedilačkostanovništvo je u većem broju napustilo lištički kraj tek iza 1919. a mnogi su i zastali. Etnološka istraživanja su dokazala da je većina muslimanskih rodova na Livanjskom polju starosjedilačkog porijekla. vodili glavni migracioni putevi od juga prema sjeveru i tuda su prošle brojne skupine vlaha.). Sinjske krajine. Neki rodovi su porijeklom sa Lima u Crnoj Gori.107* Današnje stanovništvo Livanjskog polja je također u najvećoj mjeri novijeg datuma. Preko njih su. godine sa izbjeglim Bošnjacima je tada u Bosnu došlo i nešto Židova koji su do tada živjeli u Ugarskoj. pripada novim doseljenicima. S druge strane. c. XXIV / XXV. g.). toponima i predanja. Mudrinići itd. Na Vlašiću se zadržalo puno starosjedilaca. Dio pravoslavnih vlaha je doselio i iz Dalmacije (Vrlike. 105* V. Valjevići i dr. gdje su u početku gonili stoku na zimsku ispašu. Vlaška glavica. i 1565. To se podjednako odnosi na pravoslavno i katoličko stanovništvo. i 19.108* Među brojnim strancima koji su doselili u Bosnu bili su i Židovi. p. 5 i d. čitava oblast zapadne Hercegovine u velikom postotku ima doseljeničko stanovništvo. pa je to razlog da Bencuna ima i katolika i pravoslavaca. Na njihovo dalmatinsko porijeklo pored predanja upućuje i specifičan ikavski govor. Merčepe. stoljeću. n. Sarajevo 1970. Etnologija. u: Glasnik Zemaljskog muzeja. Petrić. prave sir od jamuže (svježeg mlijeka). što je jedinstven slučaj na Balkanu. njih 119. Njihova zajednica je za sve vrijeme ostala malobrojna i nije nikada utjecala na nacionalnu strukturu starosjedilačkog stanovništva Bosne i Hercegovine. Oni koji su danas katolici ranije su bili pravoslavci i obrnuto. g.). Među takvim su rodovi: Grubači. odnosno Sarajevo (između 1541. Vlaštak.stoljeća u južnojSrbiji (kod Peći) gdje postoji i selo tog imena. Katunišće i sl. Petrić. Etnologija. Stočari sa Vlašića i oni iz južne Srbije (Sandžaka) i sjeverne Crne Gore.. 224 . pripada doseljenicima iz dinarskih oblasti (Dalmacije) i Crne Gore. Većina tamošnjihrodova je doselila tek u 18. p. Tada ih je jedan broj doselio u Bosnu. Sa Vlašića su i Bencuni kojih kao raselica ima u zeničko-busovačkom i kiseljačkom kraju. Nakon pada Budima 1686. Uglavnom su sebavili trgovinom i zanatima. običaji.106* Na vlaški karakter širokobriješkog (lištičkog) kraja ukazuju i tamošnji toponimi: Vlaške njive. o. dio vlaškog pravoslavnog stanovništva s ovog prostora srodan je sa stanovnicima Starog vlaha u južnoj Srbiji. Katunina. okolice Drniša i Zadra). 21. 24 i d. p. Židova je bilo i u drugim mjestima po Bosni i Hercegovini i posvuda su bili stanovnici gradova. Prezime im je nastalo od Bencug koje se susreće u dokumentima iz 14. Na njihovo dalmatinsko porijeklo ukazuju jezički elementi dalmatinske čakavštine. s. Etničku vezu vlašićkih pravoslavnih stočara sa stanovnicima južne Srbije i Crne Gore. Vlaški put. Na Vlašić su došli iz južne Srbije. Kelemanoći. nazivi rodova. Benco i Bencur (zapadna Bosna Vukovsko). c. pa je to razlog da se na tom prostoru malo zadržalo starosjedilačkog stanovništva. Ustvari. Benci. GZM. s. To je posljedica geografskog položaja tih krajeva. gdje su pojačali postojeću isto-nacionalnu zajednicu. Njihova imanja (čifluke) preuzelo je mjesno stanovništvo. Neke njihove raselice nose nešto izmijenjena imena Bencuz (okolica Živinica).225. Sarajevo 1961.XVI. 107* M.Planina Vlašić iznad Travnika čini jednu etničku cjelinu i uglavnom je naseljena vlaškim stanovništvom iz Drobnjaka u Crnoj Gori. Etnička prošlost na području Listiće i zapadne Hercegovine. predanja itd.105* Stanovništvo zapadne Hercegovine Etnografska istraživanja lištičkog (širokobriješkog) kraja dokazala su da više od polovice tamošnjih rodova. Jedan njihov dio je tokom seobe prešao na katoličku vjeru. ili 43 % ukupnog stanovništva. 108* S. Čak 344 roda. p. pored istihprezimena. XV!. godine. Njihove brojne raselice naselile su se u Posavini. Kod mnogih rodova ni vjerska pripadnost nije izvorna. . Kulušić. potvrđuje i jedinstven način pravljenja sira. Skarić. Mnogi su tada našli utočište i zaštitu u Turskoj Carevini. o.

III 1709..113* U pokrštavanju Bošnjaka na području Like i Krbave posebno se istakao izvjesni župnik Marko Mesić. Like. u Zagrebu 1889. sv. Podaci govore da je većina gradova Cetinske krajine. Podaci o tome mogu se naći i u crkvenim evidencijama koje su pedantno evidentirale ta pokrštavanja. Đ. kad je iz sjeveroistočne Bosne odveo više od 3. može se zamisliti koliko je takvih silom pokršteno.000 kršćana. c. Živković. 246 . 113* R. Provala princa Eugena Savojskog u srednju Bosnu sve do Sarajeva 1697. Šiklošu. a bosanski im je na prvom mjestu. treba napomenuti da su one bile dvosmjerne.112* Povratak iseljenih Bošnjaka Za iseljene Bošnjake u evropskim zemljama započele su velike nesreće krajem 17. p. o. 534. Vrlici 85. godine kad je s vojskom upao u Bosnu mađarski kralj Korvin. 514 .44. Banata. Dalmacije. Ako se uzme u obzir da je još 1680. I stanovnici Kanjiže su većinom bili Bošnjaci. Dalmacije. Uzrok su bili porazi turske vojske koje je doživljavala na evropskim i drugim ratištima. Pečuju. 82 i d. 1730.). godine. p. 189. godine uzročila je iseljavanje više od 40.111* Slične podatke donosi 1625. Sarajevo 1939. 15 id. Drnišu 300. Naime. Oni koji su ostali bili su proganjani. do 1780.000 katolika. fra Juro Tuzlić itd. dobijali su posjede u evropskim zemljama čija su osvajanja platili potocima krvi i nebrojenim žrtvama. 132 . Horvat. 112* O tome: P. od 1693.109* I muslimansko stanovništvo se iseljavalo u ogromnom broju. Sejahatname.133. u dodatku od g.Iseljavanje bosanskog stanovništva Kada se raspravlja o migracijama koje su se odvijale na bosanskohercegovačkom prostoru. Spomenici hrvatske krajine. O emigraciji katolika u Bosni. Povijest Bosne i Hercegovine do konca 18. godine splitski plemić Atanasije Jurjević. Zemuniku 150. p. 201. Tako su se morali povući iz Madžarske.. p. Lika i Krbava. knj. godinu. Đ. Turski putopisac Evlija Čelebija je 1660. bila naseljena Bošnjacima. Putopis. o. III. Koprivčević. Temišvara itd. pretežno katolika. Senjski biskup Sebastijan Glavinić u svom izvještaju o Lici iz 1696. kako muslimani tako i kršćani. CXLII. fra Jure Ramčanin.000 čeljadi. Mnogi su u tim zemljama stalno ostali kao spahije i visoki državni. 27 i d. Karinu 230. 26. godine nakon što su se Bošnjaci uključili u tursku osvajačku silu koja je nezadrživo napredovala u Evropu. Hrvatski narodni kalendar za 1940. sv. godine navodi da je tamo veliki broj onih koji su "ranije ispovijedali islam". nakon njegovog pokušaja osvajanja Zvornika. Sigetu. odnosno vojni dužnosnici. godine samo u Lici bilo više od 7. p. Preostalo katoličko starosjedilačko stanovništvo sjeveroistočne Bosne odselilo se 1717. zatim nakon upada austrijskog vojvode Perčnlija 1690. U više navrata su i franjevci odvodili katoličko stanovništvo (fra Mijo Veličanin. Zagreb 1941. 111* E. Mostar 1994. Kninu 300. 43 .. Katolici su se najviše iseljavali prilikom prodora stranih vojski. godine i neuspjelom opsadom Beča nakon čega je Turska počela gubiti sve osvojene zemlje u Evropi. Stolnom Biogradu). ubijani i na silu pokrštavani.110* Tako u Drnišu (Dalmacija) živi više od 300 muslimanskih porodica te da iz tog kraja ode svake godine na hadž 100 do 150 hadžija. u Petrovu Polju u 40 sela i zaselaka 600 kuća itd. u Vrani (kod Zadra) 200. p. kakav je bio slučaj 1478. fra Juro Zgošćanin. 110* E. H. koji su se naselili preko Save. Sarajevo 1967. p. u Skradinu (kod Šibenika) 200. S vojskom se iseljavalo i muslimansko. p. . Srijema. a za stanovnike Budima kaže da su svi Bošnjaci. godine zabilježio da se u većini gradova osvojene Ugarske (Budimu. 109* J. On navodi da je u to vrijeme u Sinju bilo 100 muslimanskih (bošnjačkih) kuća. Sve je započelo velikim Bečkim ratom 1683. godine pri povlačenjuvojske pod zapovjedništvom generala Petraša.517. Slavonije i Madžarske. Bačke.. Like. a nešto kasnije i iz Srbije. Pejanović. stoljeća. Napredak. Pejanović. kako god su u nju masovno doseljavali stranci tako je iz nje iseljavalo njeno starosjedilačko stanovništvo. M.247. 247.. fra Šimun Modričanin. Kao nagradu za njihova junačka djela i ogroman doprinos stvaranju turske moći.000 bošnjačkih domaćinstava s više od 30. R. koji govore nekoliko jezika. Čelebija. 1. 503. pri čemu su morali promijeniti i ime pa su takvi za Bosnu izgubljeni za sva vremena. VI.c. Lopašić. stoljeća i trajale su sve do Prvog svjetskog rata. Čelebija. a u njegovoj okolici 500. Slavonije. Čelebija dalje navodi da su i drugi gradovi bošnjačke varoši. To je uslijedilo odmah iza 1463. odnosno bošnjačko stanovništvo. čuje samo bosanski jezik.

500 bošnjačkih kuća. a drugo što je Bosna zdrava zemlja. Rusima. odredbama Jedrenskog mira sklopljenog 1830. godine između Turske i Rusije. GZM. tako nazvana po sultanu Abdulazizu. Taj pomor je početkom 18. ostatak pokršten.000 Bošnjaka.. Tursko Carstvo se nalazilo u teškom stanju i s velikim naporima je branilo stečevine i Ranice. IX 1862. Neretve. koji su masovno ginuli u nebrojenim bitkama sa Austrijancima.000 bošnjačkih kuća i dvadeset džamija. Slično se zbilo s Bošnjacima 1878. Hrvatske i drugih krajevadoselilo je u Bosnu jer se radilo o Bošnjacima. Jedan suvremenik je opisujući njihovo iseljavanje zapisao: "Sve je otišlo plačući". Mađarima.226. Prače. Pejanović. Sane.966 Bošnjaka. prekaljene ratnike. stoljeća dostigao zabrinjavajuće razmjere. Vrbanje. Biogradlija i sl.114* Stradanje preostalih Bošnjaka u Srbiji nastavilo se i tokom Drugog srpskog ustanka. Bošnjaci i prvi srpski ustanak. c. Samo iz Užica iselilo se 2. g.oko rijeke Une. Putešestvije po Srbiji. naprimjer Užica. a dio protjeran. godine. Perzijancima itd. oko Vrbasa. prvo što je mnogo Turaka pobeglo iz Ugarske pa su se naselili u Bosni. . 115* J. posebno uBeogradu. Spreče. Tako je pećki patrijarh Vasilije Brkić. XXIX (1917). da svimuslimani moraju napustiti tlo Srbije. a oni iz Srba u Jezero kod Ostrošca. godine: "Namnožilo se mnogo Turaka (muslimana) u Bosni. Samo u dvije bitke na perzijskom i ruskom ratištu izginulo ih je više od 30. Naseljavali su se u razne dijelove Bosne . Iseljenici iz Dalmacije. godine. Sarajevo 1918.Sve izbjeglo stanovništvo iz Madžarske. p. 116* Đ. godine kad su istjerani iz Crne Gore. kad je nastao opći pokolj "Turaka". čije je interese zastupala Rusija. Save. godine u Kanlidži (Turska). Bregave itd. pa tako: Užičanin. p. Valjevac. Srpski ustanici su posvuda progonili muslimansko stanovništvo. Oni koji su došli iz Novopazarskog sandžaka u narodu su dobili nadimak Arnauti.bajrama. govori podatak daje tih godina prošlogstoljeća u njemu bilo 2. Tamo gdje je bilo najteže slali su Bošnjake.000. što je sankcionirala i međunarodna konferencija. p. Krivaje. Računa se da je samo u Beogradskom pašaluku u to vrijeme živjelo 20.. usvojen je zahtjev Srbije. Kuršumlić. Pećanin. naime. Čitavo razdoblje 18.. Požegija.1813. Oni iz Cetinske krajine došli su u Malu Kladušu i Todorovo. Mlečanima. Rame. godine u njemu je bilo 3. a svega 80 srpskih domaćinstava. a Turci drže sve plodne zemlje pa se narod namnožio mnogo". koji je jedno vrijeme bio mitropolit u Sarajevu. Posljednja naredba o izgonu muslimana (Bošnjaka) iz Srbije izdata je 1862. Cetinske i Kninske krajine uglavnom su se naselili u Krajinu. u znaku najvećih stradanja i pomora Bošnjaka. Najzad. Osmanske vlasti su iseljenim Bošnjacima iz Užica i Sokola podigle u Bosni dva nova naselja na Savi . 114* Više o tome: Ć. Od tada se to mjesto naziva Srbljani. To je poprimilo još veće razmjere nakon pada Beograda 1807. i 19. pljačkali ih i ubijali. Mnoge doseljene porodice dobile su nadimke po gradovima iz kojih su doselile. Poljacima. Vujić. u srednju Bosnu. održana 22. Priliv velikog broja povratnika veoma je povećao broj muslimana u Bosni. i to na prvi dan Kurban . o. 27. Izgon muslimana iz Srbije Položaj Bošnjaka muslimana pogoršao se i u Srbiji nakon Karađorđevog ustanka (1804 . Budimlija (Budimlić). stoljeća bilo je.Gornju i Donju Aziziju (danas Bosanski Šamac i Orašje). pisao 1771. U svim slučajevima uglavnom se radilo o gradskom stanovništvu. Unca. 20. 225 .). Lašve.116* Zahvaljujući povratku Bošnjaka iz dijaspore spriječeno je da ih potpuno nestane u vlastitoj domovini. O bošnjačkoj fizionomiji mnogih srpskih varoši. Truhelka. Ukrine. a svega 600 srpskih. štosu pripadnici druge dvije vjere nerado gledali. Izvještaji govore kako je nakon toga među ustaničkim vođama nastalo razračunavanje oko raspodjele bošnjačke opljačkane i prisvojene imovine u mnogim srpskim gradovima. Od njih su mnogi pobijeni. Uslijedila je masovna selidba (izgon) i većina ih je prešla Drinu i naselila se po Bosni jer se i u ovom slučaju uglavnom radilo o Bošnjacima. Beograd 1902.115* Po izvještaju engleskog putopisca Archibalda Pattona iz 1843. Drine.

1782. c. javile su se epidemije koje su sa svoje strane desetkovale stanovništvo.vjersku sliku u onom obliku i rasporedu kakva je manje . 297. bosansko . Tu je živjelo više od 66 % ukupnog broja Bošnjaka muslimana.hrvatsku granicu od izvorišta Une do planine Troglav. Na tim prostorima živjelo je oko 80 % svih bosanskohercegovačkih katolika i doseljenih Hrvata. p. zatim krajeve desne obale rijeke Bosne od Doboja do Modrice.119* 117* M. odnosno sve do Prvog svjetskog rata. 118* M.1818. stoljeću toliko smanjio da je u mnogim mjestima bilozabranjeno klanjati džumu i bajram-namaz na musalama (otvorenim mjestima). J. Novi priliv stanovništva i njegov razmještaj dao je Bosni konačnu nacionalno . Izvještaji govore da su novi doseljenici nalazili u kućama pustih sela čitave skelete pomrle čeljadi. i 19. Starosjedilačko bošnjačko . Pomor se nastavio i u narednom stoljeću. Pejanović. Filipović. Travnika. Jeremić.Kako jedna nesreća ne dolazi sama. te u lepeničko .1765. Prvi val je uslijedio početkom 18. 19 i d. 1773. uz Savu (od ušća Drine do Brčkog) te istočno od linije povučena od Brčkog prema Vlasenici i Višegradu. To je trajalo promjenljivim intenzitetom kroz čitavo razdoblje 18. Pejanović. 1781 . Visočka nahija. Beograd 1931. Bilo je slučajeva da su mnoge crnogorske i dalmatinske porodice bježeći od zla i neimaštine same dolazile i nudile se agama da ih prime na svoja imanja kao kmetove. Zemlji je bila potrebna nova radna (kmetovska) snaga pa je tako započeo novi val naseljavanja stranaca u Bosnu i Hercegovinu. godine slika naseljenosti u Bosni i Hercegovini je ovako izgledala: u srednjoj. 1761 . 119* Đ. c. Zagreb 1887. Na tim prostorima bilo je koncentrirano oko 70 % ukupnog pravoslavnog stanovništva Bosne i Hercegovine. o. Raspored stanovništva u Bosni i Hercegovini sredinom prošlog stoljeća Oko 1865. jer se uglavnom radilo o gornjoj društvenoj klasi čiji su bili podložnici. p. Đ. zatim duž desne obale Save od Brčkog do Broda. sv. međutim.1785. Po izvještaju suvremenika pomor je prepolovio stanovništvo i mnogi krajevi su ostali potpuno nenaseljeni. Srbije i Dalmacije i naseljavali ih kao kmetove ili čifčije (zakupce) na svoja opustjela imanja. Pravoslavno starosjedilačko stanovništvo. i dalje do Broda. III. 1753. I ovaj put doseljenici su uglavnom bili iz susjednih zemalja (Srbije.lašvanskom kraju. o. p.117* Begovi i age su na svoju ruku dovodili potrebnu radnu snagu iz Crne Gore. Crne Gore i Hrvatske). Epidemije su.118* Kad bi kuga pomorila seosko stanovništvo tada bi same age išle tražiti novu radnu snagu. Broj muslimana se u 18. na području između srednje i donje Drine (Od Višegrada do ušća Drine). nakon čega je zemlja ostala polupusta. kako domaji kršćani ne bi primijetili koliko je ostalo muslimanskog svijeta što bi ih ohrabrilo za pobunu. stoljeća nakon novog teškog pomora kuge. Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini. južnoj te sjeverozapadnoj Bosni većinsko stanovništvo su činili muslimani. desetkovale i seosko stanovništvo(kršćane). Batinić. 22 i d.katoličko stanovništvo i doseljeni Hrvati ustalili su se u zapadnoj Hercegovini. 1741. preko Glamoča i Donjeg Vakufa do Doboja idući između Jajca.više i danas. stoljeća. Pravoslavci su činili apsolutnu većinu i u istočnoj Hercegovini. te doseljeni Srbi i Crnogorci zauzeli su u apsolutnoj većini prostrane oblasti na sjeverozapadu zemlje između Sane (od Broda do ušća Une) i Une (od ušća do njenog izvorišta). Neki su sa svim ukućanima i imovinom koju su mogli natovariti na konja išli od mjesta do mjesta ili bi ispred neke aginske kule razapeli čergu i čekali u nadi da ih primijeti aga i ponudi im posao na svom čifluku. Najviše svijeta je pomrlo u razdoblju 1813 . istočnoj. Prilozi za istoriju zdravstva i medicinskih prilika u Bosni i Hercegovini pod Turskom i Austro-Ugarskom. 1744. . Mada je ta zaraza često harala najteže su bile one iz godine 1721 -1732. jugozapadnoj Bosni. Posvuda su se susretale kosti nepokopanih stanovnika jer su čitavi krajevi ostajali bez ijednog živog. godine.

XXV. u zborniku: "Migracije i Bosna i Hercegovina". Zvanična austrijska politika je išla za tim da u Bosni i Hercegovini što više ojača katolički elemenat pa je provođena planski razrađena politika naseljavanja stranaca iz njenih provincija. u izmijenjenim političkim prilikama. Spomenik.355. navodi se daje u razdoblju 1878 . Po ukidanju turske vlasti toliko su se osilili da su nasilu počeli otimati aginske posjede. Puno Ličana je doselilo u bosanskopetrovački i sanski kraj a nešto manje u cazinski. koji je jedno vrijeme proveo u Crnoj Gori. a onda pripadnici drugih naroda koji su živjeli u sklopu Monarhije (Hrvati. nema zakona za prekršioce.12. na svaki način nanosili su štetu i uznemiravali starosjedioce. prije svega muslimana. 121* M. sirovi. Taj narod nema nikakvih svojstava kojima bi ličio na državu. Draganović. gdje caruju sve ljudske mane i poroci". godine na taj prostor doselilo 10.IV. stoljeća ponašanje vlaških doseljenika dostiglo je neslućene razmjere. Ono je bilo u potrazi za obradivom zemljom pa ih je većina primljena na aginska imanja. postali su još agresivniji. posebno šumske površine. nema tijela koje bi donosilo općevažeće odluke. Kako je ta kategorija doseljenika uglavnom bila vlaškog porijekla. Političke promjene su uzrokovale masovno iseljavanje muslimana u tuđi svijet. sada. bez smisla za procjenjivanje međuljudskih odnosa. g. . oficir Pučkov. On je veliki egoista i srebroljubac. p.1883. U prvoj fazi.120* Doseljenici su pravili velike probleme domaćem stanovništvu. ali također katolika i pravoslavaca jer je ova seoba konačno izbrisala nacionalnu kategoriju Bošnjaka (Bosanaca) katolika i Bošnjaka (Bosanaca) pravoslavaca. Istovremeno jeuslijedilo doseljavanje seoskog stanovništva iz hrvatskih krajeva (Dalmacije i Like). Mnogi od njih su uzurpirali državno zemljište. Sarajevo 1990. stoljeće). Ustvari. Iz tog vremena potječu naselja naobroncima Grmeča (Hasani i Gornja Suhaja). Sa svojimstadima pričinjavali su obrađenim površinama velike štete. 183. i općenito.000 .. pače i teških sukoba između doma-ćeg stanovništva i doseljenika. najbrojniji doseljenici (službena lica) bili su sami Austrijanci. čak ugrožavati živote njihovih vlasnika.121* 120* Đ. treća knj. crnogorski i srpski glavari su bahati. Mađari. 354 .). tom I. Među njima bilo je i uzurpatora koji su samoinicijativno zaposjedali zemlju starosjedilaca. To je zemlja u kojoj caruje hajdučko zbjezište. knj. Sam Vasilije vladika je najbolji primjer glavara s negativnim osobinama. Mikić. u svim proteklim vremenima bilo je puno nesporazuma. Titograd 1975. 25 . Česi. a oni koji su se naselili na aginskim imanjima odbijali su izvršavati zakonske obaveze prema gospodarima pa su uslijedile incidentne situacije. pa će. Najviše doseljenika u prvom valu doselilo se u bosansko-krupski kraj... najbolje je oslikao izaslanik ruske carice Jelisavete (18. u: "Istorija Crne Gore". nakon čega je zapisao: "Kao divlji narod za kojega ne važe nikakve norme uređenja međusobnih odnosa i ponašanja. poznata po svojoj besprimjernoj agresivnosti i općenito krajnje nezgodnom karakteru. SKA. I ovoga puta promjene su išle na štetu starosjedilačkog stanovništva. Šta su i kakvi su bili ti elementi koji su doseljavali u Bosnu iz Crne Gore i Srbije. koja je uslijedila odmah nakon uspostavljanja austrijske vlasti (1878.000 hrvatskih doseljenika iz Like. p. DOBA AUSTROUGARSKE UPRAVE Austrijska kolonizacija Bosne i Hercegovine Uspostavljanje austrijske vlasti u Bosni i Hercegovini izazvalo je nove migracione pokrete i razmještanje stanovništva na čitavom bosanskohercegovačkom prostoru. O kolonizaciji stranih seljaka u Bosni i Hercegovini u vrijeme austrougarske uprave. Iz njihovih redova su se regrutirale hajdučke čete koje su se profesionalno bavile pljačkom i napadale imanja. pohlepni za novac. Sredinom 19. Materijal za istoriju Crne Gore. p. prekoračivali data im prava. ne ustručava se ni od laži i podvala samo da bi postigao cilj.28. Neki od njih su na begovskim i aginskim imanjima zauzeli mjesta domaćih seljaka koji su izbjegli ili su nestali u pobunama i ratnim vihorima u prethodnom razdoblju. Stonojević.. Beograd 1895. Tirolci). U izvještaju carskog inspektora baruna Huga Kučera koji je obišao bihaćki kraj. spremni na nepromišljene poteze.

c.o. do 1905. Godine 1878. tadašnji starješina trapističkog samostana "Marija Zvijezda" nedaleko od Banje Luke. Kupili su zemlju u Brezikama od bega Arifa Šabića. Čeha.. Konigsfeld . Svaka porodica je dobila 12 duluma po članu. 125* Đ. a dva mjeseca kasnije pristiglo je novih 247. Čitluka kod Nevesinja i Mostara. Ovaj put crnogorski doseljenici su uglavnom naselili okolicu Stoca. p. br. Sarajevo 1965. stiglo je novih 11 rodova sa 84 domaćinstva. 226 . Regulisanje zemljišnog posjeda u Bosni i Hercegovini i počeci naseljavanja stranih seljaka u doba austrougarske vladavine. međutim. Grahovljana. u okolicu Gacka stigli su novi članovi bratstva Bjelica. a beg Hadžiselimović iz Kotor . o. Pojedina bratstva su proslijedila prema sjevernoj Bosni i nastanili su se na prostoru između Broda i ušća Une. Austrija je nastojala dovesti što više doseljenika iz svog pasivnog južnog Tirola. c. 186. s ukupno 1300 članova. a uznjih još 41 porodica iz Hrvatske. Sačuvane pasoške knjige daju precizne podatke o broju doseljenika. Konačan broj crnogorskih doseljenika u ovoj fazi iznosio je oko 2. c. godine iz Hanovera s ukupno 25 porodica. 1879.p. Rusina i Poljaka. derventskog i banjalučkog okruga.126* Tih godina crnogorski doseljenici su stigli i na Glasinac kod Sarajeva.125* I Hercegovina je u austrijsko doba primila mnoge doseljenike. do 1882. Tako je u banjalučkom kraju nastalo nekoliko njemačkih naselja (Rudolfsthal . Godišnjak. Godine 1866. 183 . Banjana i Oputnorudinjana. U prnjavorskom okrugu beži Krupici i Hadžiselimovići primili su 28 porodica sa 150 članova i naselili ih na svoja imanja.Dubrave. Mikić. Odmah iza 1878. On je u njemačkom časopisu "Christlichen Pilger" objavio članak o Bosni i ukazao na velike mogućnosti naseljavanja u njoj. Mikić. XVI. Mnoge njihove porodice naselile su se u sarajevsku okolicu. Godine 1889. Mahovljana i Jazovca. godine stiglo je u Mahovljane kod Banje Luke novih 25 tirolskih porodica sa 165 članova. Javili su se međutim stari vlasnici (begovi i age) i nastao je spor s vlastima i doseljenicima. Ovdje su opet prednjačili crnogorski brdani bezemljaši. Gacka. 123* Đ. godine stigla su 142 domaćinstva. Tamo je niklo njihovo naselje Nova Ves.Nova Topola itd.Varoši primio je određen broj na svoje imanjeu Planoj.227. Cuca i Prekotarača.000. Hauptman. Kolonisti su skučene parcele proširivali tako što su zaposjedali slobodne šumske površine koje su krčili. Izvjestan broj ih se naselio i u srednjoj Bosni. Windhorst . . godine. Mikić..184. Prvi doseljenici su stigli 1878. Poljaci su se naselili na kompleks zemljišta oko Čelinca i Bakinačke Kozare. Vlast im je dodijelila državno zemljište koje je nakon deset godina obrađivanja bez naknade prelazilo u njihovo trajno vlasništvo. p. p. Slijedeće. I Rama je tih godina dobila nove stanovnike iz Crne Gore. Bilo je. Dabra. 124* Đ. godine došlo je mnogo Talijana. o.127* 122* F. Društvo istoričara BiH.Austrija je ubrzo počela naseljavati koloniste iz svih dijelova svoje države.124* U drugoj fazi naseljavanja koja je trajala od 1890. 126+ Đ. Ukrajinaca. Česi su se naselili u općini Kobaš i u Seferovce.). Talijanski doseljenici su se uglavnom koncentrirali u banjalučkoj regiji oko Laktaša. Do sredine marta 1879. 187-188. U tome je veliku ulogu odigrao Franz Pfanner. teško naći slobodno zemljište. Iza toga su stigle još 22 porodice s ukupno 320 članova. Mikić. Godine 1881. došli su doseljenici iz južnog Tirola i naselili se na prostor između Kostajnice i Bosanske Gradiške. došlo je bratstvo Ugrenovića i Riđana.danas Bosanski Aleksandrovac. godine iz nikšićkog kraja iselila je 391 porodica kojima je odrednica bila Bosna. bosanskodubičkog. došli su kolonisti iz Oldenburga i Braunsveiga i naselili se na područje Laminaca i Rovina. o. godine doselilo se puno Rudinjana. Krajem 1883. c. Ovoliki priliv crnogorskih doseljenika zabrinuo je austrijske vlasti jer su se naseljavali bez ikakve kontrole pa su poduzete mjere da se to spriječi ali nije bilo uspjeha. Bjelica. gdje su osnovali naselje Franz Josefsfeld. imenima bratstava i dr. U tom dijelu Bosne naselilo se još Galicijana i Rusina. 158. Tada su došli i kolonisti u organizaciji evanđelističke crkve iz Madžarske.123* Nijemci su kolonizirali i bijeljinski kraj. s ukupno 199 porodica. Jedan broj porodica primili su banjalučki beži Džinići na svoja imanja u selu Rremna. Slovaka. Svi su se naselili na područje bosansko-novskog. p. Od jeseni 1877.122* Naseljavanje Nijemaca U okolicu Banje Luke doselili su kolonisti iz Njemačke.

kulturnom.129* Odnos muslimana prema austrijskim vlastima Odlazak Turaka. od toga Čeha 7. Svoj stav prema pogodbi velikih sila da Turska prepusti njihovu zemlju Austriji iskazali su pružanjem žestokog otpora austrijskoj okupacionoj vojsci. Većinu nasilja su činile statusno ovisne osobe kmetovi i zakupci (čifčije) spahijske zemlje. 32. drugi nakon uvođenja vojne obaveze 1881. Pravac iseljavanja bila je Turska. Po vjerskoj pripadnosti bili su skoro svi katolici. nametanje gospodara druge vjere. antropogeografske) . SAN. godine. 144 . do godine 1895. Učestali napadi na njihove posjede i njih same. Filipović.027 hektara ziratskog zemljišta.politički dominirajućeg bošnjačko . godine u kojem su učestvovali i muslimani. Đ. osoba.500 itd. godine i nakon ustanka 1882. Politika iseljavanja na području Bosne i Hercegovine 1918 -1921. Pripadnici druge dvije vjere (katolici i pravoslavci) dolazak Austrije su doživjeli drugačije. kod većine Bošnjaka muslimana izazvali su nelagodu. godine. zanatlija. p. Jedno vrijeme je predsjednik Zemaljske vlade general Albori predlagao da se u Bosni osigura zemlja (imanja) za naseljavanje penzioniranih žandara. Iseljavanje Bošnjaka u Tursku Iseljavanje Bošnjaka nije prestajalo za sve vrijeme austrougarske vladavine Bosnom. To su u najvećem broju bili Hrvati.128* Od ukupnog broja doseljenih.nacionalnih i političkih odnosa sa nesagledivim posljedicama da nova vlast nije kategorički svima dala na znanje da se njena vladavina temelji na principima pravne države u kojoj su svi njeni podanici jednaki pred zakonom. c.151. Zvanični izvještaji barataju brojem od 137. očekivali su temeljne društvene promjene . Ukidanje turske vlasti s kojom su živjeli duže od četiri stotine godina.438 stranaca.859 lica. a iz Ugarske 61. vjerskom i društvenom polju.. Prvi val je uslijedio odmah nakon okupacije 1878.848. strah i neizvjesnost.). Broj doseljenih stranaca Austrijske vlasti su naseljavanjem kolonista s područja Monarhije željele brojčano ojačati katoličko stanovništvo kao siguran oslonac svoje vlasti na ovim prostorima. knj.000 ali se vjeruje da je iznosio više od 200. godine i peti u vrijeme balkanskih ratova (1912/1913.49 % od svih zaposlenih. Također su očekivali preuzimanje političke inicijative naspram do tada društveno .mearifsku autonomiju muslimana koja je počela 1899. Kolonisti su 1895. 42. to jest agrarnu reformu. p.000.591. Naselja i poreklo stanovništva. Poljaka 11. 70. a do 1910. Do 1885. izazivali su opću nesigurnost i strah. o. 23. Pejović. dok su vojne vlasti to tražile za penzionirane oficire. depresiju. godine 114. Austrijske vlasti su iz državnih razloga krile stvarni broj doseljenih stranaca. preuzimanje vlasti od strane Austro Ugarske i promjene koje su potom uslijedile na političkom. Pored zemljoradničkih kolonista u Bosnu je doselio veliki broj državnih činovnika. Glasinac. Razvoj događaj bi bez sumnje krenuo u pravcu teškog zaoštravanja vjersko . Prije svega. Bili su puni mržnje i prezira prema onima koji su ih doveli u takvu situaciju. vojnog kadra i dr. zabrinulo je sveukupno muslimansko stanovništvo. Česi i Poljaci. g. iz Austrije je bilo 46. p. treći u vrijeme borbe za vjersku i vakufsko . Hrvati su za Austriju bili važni zbog poznavanja jezika pa ih je jedno vrijeme u administraciji bilo 23.etnološka rasprava.000. Mađara 6. vlada je imala brojne planove u vezi s tim. u monografiji: "Migracije i Bosna i Hercegovina". Šehić.muslimanskog stanovništva. Mađari. Tu kategoriju doseljenika narod u Bosni je nazivao kuferašima.pritisci. i osjećaj gubitka privilegiranog društvenog i političkog statusa koji su uživali stotinama godina. što je iznosilo 6. godine u svojim rukama držali 51. 128* N. drugačije kulture i običaja.000 ljudi. Slovenci. . 205.127* M. Veliki broj muslimana je izlaz iz takve situacije vidio u napuštanju zemlje i odlasku u tuđinu. četvrti nakon aneksije 1908. 195 196. trgovaca. Beograd 1950. S nastalim promjenama ipak se nije mogao pomiriti veliki dio muslimanskog stanovništva. zastrašivanja i prijetnje.ukidanje begovata. Ustvari.145. Austrijanci.04 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. godine ukupno je doselilo 27.

muslimanskih domaćinstava je bilo 45. Čak je raznim mjerama sprječavala povratak onih koji su odlučili da se vrate u domovinu. godine. 12. Historijski zbornik. 132* A.2. a kršćanskih (katoličkih i pravoslavnih) svega 18. p. Beograd 1906. SKG. Mostarski biskup fra Paškol Buconjić je kupovao imanja iseljenih Bošnjaka iz Nevesinja i Bijelog Polja i na njih naseljavao katoličko stanovništvo iz Ljubuškog i mostarskog kotara. kaže se da u toj zemlji ima oko 300. Jedan od njih je bio i pjesnik Aleksa Šantić. Njoj je bio potreban slobodan prostor za naseljavanje njenih kolonista. i svijetlih primjera kada su pojedinci iz redova pripadnika druge dvije vjere odvraćali svoje zemljake da napuštaju svojaognjišta. Strani putnici se na taj problem uglavnom osvrću kada govore o odnosu vjera.192. odnosno koliko je pripadnika jedne ili druge vjere. Đ.c.721 kuće. p. Taj srpski učenjak ne propušta priliku da još jednom istakne tobožnju srpsku pripadnost bosanskih muslimana. sredi: V.. p.000 zlatnih lira za pomoć izbjeglim Bošnjacima. Podaci se često navode odoka a i u tim slučajevima govori se samo o pojedinim gradovima ili oblastima.184. Iseljenika je bilo iz svih krajeva zemlje. Na taj zaključak navodi podatak da je u Balkanskim ratovima tokom 1912/1913.000 lica. u kojem govori o stanju katolika u Bosni. Emigracija Muslimana Bosne i Hercegovine u Tursku u doba austrougarske vladavine 1878 . mada su razgovarajući s njima u stanici. O tome koliko se ukupno iselilo Bošnjaka nema tačnih podataka jer su ih austrijske vlasti krile kao i broj useljenih stranaca u Bosnu.131* Austrija se nije trudila da zaustavi to iseljavanje. godine. evidentirani su samo vojni obveznici dok se kod kršćana evidentiraju oni koji su podlijegali poreskim obavezama. Cvijić. Brojčano stanje stanovnika Bosne i Hercegovine u posljednja tri stoljeća O tome koliko je Bosna imala stanovnika u doba turske uprave nema pouzdanih podataka jer malo koji izvor precizno o tome govori. 1891 . 131* J. . Handžić.000 vojnika regrutiranih iz redova bosanskohercegovačkih muslimana koji su tih godina doselili u Tursku. pa s time u vezi konstatira: "Ako se iseljavanje ne zaustavi. br. 1 . On navodi da je tih godina beogradska željeznička stanica svakodnevno bila krcata bosanskohercegovačkim muslimanima koji su preko Beograda odlazili solunskim vozom za Tursku. p. S raznih strana su vršeni svakojaki pritisci da se što više ljudi odluči na odlazak..000 katolika. 1899.133* 130* O iseljavanju Bošnjaka u Tursku: V.1912. br. 1900 – 1901.000. poznatog srpskog etnologa. U općem popisu Bosanskog sandžaka (bez Hercegovine) iz 1604.000 i 200. p. godinu predvidjela 1. od ukupno 64.129* Đ. 134. najviše iz gradova.1892. Godine velikih iseljavanja bile su 1878 1883.130* Sačuvan je izvještaj Jovana Cvijića. koji je tim povodom spjevao čuvenu pjesmu namijenjenu Bošnjacima "Ostajte ovdje". c. 175 . Ako su u pitanju muslimani. Bogićević. odnosno odrasle muške glave. Zagreb 1950. 175 . Omjer jednih i drugih je 71% naspram 29 %.000 ljudi.1905. samo u razdoblju od 1900 . o. u kojem opisuje kako je i sam bio svjedokom masovnog odlaska bosanskih muslimana u Tursku. međutim.891. Turski popisi stanovništva su nepotpuni jer obuhvaćaju samo njihove određene kategorije. Po njenim zvaničnim izvještajima iselilo ih se tek 137. o. Bogićević.43. to jest domaćini. XXIV. Pejanović. Prilozi za orijentalnu filologiju. Pejanović.000. c. dok je po austrijskim zvaničnim izvještajima taj broj iznosio svega 13. o. dok procjene govore daje taj broj iznosio između 180. 42 . 1888. O iseljavanju bosanskih muhamedanaca. godine na bojištima u sastavu turske vojske bilooko 20. Bilo je. oni (muslimani) nesvesni svog srpskog porekla i imena". 42 . godine doselilo je 72. Konfesionalni sastav stanovništva u Bosni i Hercegovini u prvim stoljećima osmanske vladavine.132* U izvještaju papskog vizitatora Petra Masarechija upućenom Svetoj stolici 1624.941.750 osoba.. godine navodi da u Bosni neće ostati ni polovica naroda ako se iseljavanje nastavi tim razmjerama.. 43.43. Sarajevo 1995. u Bosni će sasvim nestati srpskog jezika. godine. Prema podacima carigradskog povjerenika za smještaj izbjeglica.. Cvijić u svom osvrtu iz 1910. 1909 . a možda i više. Turska je u budžetu za 1882/1883.1918.

000 pravoslavaca. najviše Srba.000 ljudi.164 stanovnika. Đ Pejanović.000.134* Godine 1655. što bi iznosilo oko 900. Ko je ko u Bosni Kada se razmatra problem bosanskohercegovačkog stanovništva. Đ. 137* Đ. godine navodi da na muslimane otpada dvije trećine stanovnika.223.000 -jedna šestina stanovništva. Pejanović. Lorković. 135* M.391 (18. Pejanović. naime.08). Bosna u očima apostolskog vizitatora Petra Masarechija godine 1624. u Bosni je 1840. a to bi bila jedna polovica ukupnog stanovništva. p. bosanski biskup Marijan Maravić javlja u Rim da su "stanovnici Bosne većim dijelom muslimani od poroda. 147. Pejanović. a šizmatika (pravoslavaca).88%) i katolika 209. srpske i crnogorske nacionalnosti. treba ukazati na neke pojave koje se obično zanemaruju od strane istraživača. Takva situacija je rezultat agresivne nacionalističke propagande susjednih zemalja s čime se započelo sredinom prošlog stoljeća. Stjecajem niza historijskih okolnosti. c. a nešto manje od muslimana.100. Posljedica tog procesa je da se danas uopće ne pravi razlika između Bosanaca katolika i doseljenih Hrvata kao ni između Bosanaca pravoslavaca i doseljenih Srba. 26. 28. Dolaskom Turaka otpočinje naseljavanje stranaca.613 (38. što je pogrešno. Draganović. 134* K. Konzul Chaumette des Fosses piše 1807.223. Godine 1655. Atanasije Grgičević šalje 1626. "Napredak".000 muslimana. stoljeća.000. 215 . . godinu.136* O broju muslimanskog stanovništva nema pouzdanih podataka sve do početka 19. On dalje kaže da Židova ima 1200 a Cigana 30. godine navodi da pravoslavaca ima više nego katolika a katolika je po njemu oko 250.p. 25. p.485 (42. c. godine da u Bosni ima oko 600.158. obično određuje po njegovoj vjerskoj pripadnosti.138* Prvi potpuni popis stanovništva Bosne i Hercegovine proveden je tek 1879.137* Po Frani Jukiću. o. o.p. c. Pojedini papini izaslanici. Naprijed spominjani papin izaslanik Petar Masarechi u izvještaju iz 1624. biskup Maravić piše Papskoj kuriji da su većinsko stanovništvo u Bosni muslimani. o. godine da u Bosni šizmatika (pravoslavaca) ima oko 150. domaći katolički dužnosnici i strani putopisci daju tek uopćenepodatke..000 stanovnika od kojih pravoslavnih oko 500. o. Zagreb 1939.000. Hrvata i Crnogoraca i na taj način Bosna je dobila znatan broj stanovnika hrvatske. g. puno više nego katolika. Jevreja oko 2500 i Cigana 6000. 25. c. muslimana oko 378. Ponešto se nalazi u izvještajima stranih putopisaca mada je to nepotpuno i nepouzdano.. znamenitom domaćem franjevačkom djelatniku iz prve polovice 19.000.000..133* K. u kojem stoji: "Katolika ima u Kraljevstvu bosanskom 250. Od toga muslimana je bilo 448. starosjedilačko bosansko . Pejanović. Naprijed je bilo govora da je sve do dolaska Turaka u Bosni živio jednonacionalan narod (Bošnjani) koji su u najvećoj mjeri pripadali bogumilskoj vjeri dok su manji dio činili katolici i pravoslavci. 136* Đ. stoljeća. katolika oko 150. p.c. Sarajevo 1936.000.135* Ni za pravoslavno stanovništvo nema pouzdanih podataka. 25.pravoslavno stanovništvo počelo se nacionalno identificirati s doseljenim Srbima (pravoslavcima) a Bosanci katolici s Hrvatima (katolicima). Ne zna se na koji je način Chaumette došao do ovih podataka i koliko su pouzdani. a Cigana posvuda". o. p. a djemično poturčenjaci. Draganović. Kalendar za 1937. o. 215 .) bilo oko 500. Po vjerskoj pripadnosti bili su to pravoslavci i katolici. u ovom Kraljevstvu ima veći broj nego katolika". p. stoljeća u bitkama za autonomiju pod vodstvom Husein-bega Gradaščevića i u sukobima sa Omer-pašom Latasom.139* Smanjenje muslimanskog stanovništva bilo je u uskoj vezi s iseljavanjem u Tursku. Spomenuti Petar Masarachi piše 1624. godine od strane austrijskih vlasti. Njime je evidentirano ukupno 1. Osim njih ima katolika i hrišćana. a onda teškim stradanjima u sukobima s turskom vojskom u prvoj polovici 19. odnosno Crnogoraca. godine austrijskom caru Ferdinandu II izvještaj o svom putovanju po Bosni.. Nacionalna pripadnost bosanskohercegovačkog stanovništva se. c. Francuski konzul u Bosni Chaumette des Fosses u svojoj knjizi navodi daje u njegovo doba (1807.75%). godine bilo ukupno 1. p. Zidova ima jedino u Sarajevu. pravoslavaca 496. Atanasije Grgičević u izvještaju austrijskom caru iz 1628. Đ. Narod i zemlja Hrvata.

čak ni nacionalnom manjinom. Hrvata i Crnogoraca. shodno postojećoj kategoriji "Bošnjak musliman". p. Osvrćući se na to isključivo s historijskog aspekta mora se ukazati na krajnji apsurd. a to su bili dobro znani Bošnjani. c. imala svoje vladare. pokazat će koliko u Bosni još uvijek ima takvih. danas zvani Bošnjaci ili Bosanci. katolicima i pravoslavcima danas čine realnu demografsku sliku Bosne i Hercegovine. apsurdno je govoriti o konstitutivnosti nekoliko naroda u zemlji koja iza sebe ima hiljadugodišnju političku povijest. ko Srbin a ko pravoslavac i sl. nakit. o. Kolika konfuzija vlada u vezi s nacionalnim identificiranjem bosanskohercegovačkog stanovništva pokazuje primjer da se danas mnogi izjašnjavaju Hrvatima a potomci su Čeha. i što je najvažnije. mada se u Bosni o tome nije nikada niko pitao. što je bila karakteristika svih proteklih vremena i režima. ima ogroman broj Bosanaca katolika kao i u masi Srba Bosanaca pravoslavaca. Tu su i etnološki podaci (nošnja. odnosno pravoslavaca sa Srbima. Kasnije doseljeni stranci nisu imali šta "konstituirati" da bi ih se smatralo konstitutivnim narodima. koja je preko pola milenija bila samostalna država. Oni sa starosjedilačkim muslimanima..138* F. S historijsko . Iako su jedni i drugi izmiješani i takoreći između njih nema nikakve razlike. imala je svoj vlastiti narod. odnosno određeni teritorij.etnografski radovi. Sarajevo 1953. koji se zvanično tako izjašnjavaju. iako s Bosnom nemaju ama baš ništa. 139* Đ. pa i onih u neposrednom bosanskom susjedstvu. To je posljedica starih veliko-državnih i nacionalističkih aspiracija susjednih zemalja prema Bosni. Nijemaca i drugih stranaca (katolika). čiji su preci došli u Bosnu kao kolonisti ili činovnici tek u doba austrougarske uprave. njihovo identificiranje za nauku ne predstavlja problem. učinilo je uvođenje pravno -političkog pojma "konstitutivni narodi". Jukić. 343. Pri tome se postavlja neminovno pitanje kud su nestali bosanski katolici i pravoslavci kojih je do dolaska Turaka u Bosni bio ne mali broj. međutim. u kojima uz dominantan državotvoran narod ima i Bošnjaka koji su se kao bošnjačka etnička grana tamo doselili prije puno stoljeća. "Konstitutivnost" naroda na bosanski način Dodatnu konfuziju u raspoznavanju ko je u Bosni Hrvat. Propaganda je bila tako intenzivna da su kod mjesnog stanovništva te ideje potpuno saživjele. 9. p. običaji i dr.140* Možda neki budući popis stanovništva u kojem bi bile i rubrike "Bošnjak (Bosanac) katolik" i " Bošnjak (Bosanac) pravoslavac". vojsku. 8.). Koliko god ima historijskog opravdanja da se u Bosni i Hercegovini konstitutivnim smatraju narodi susjednih .pravnog gledišta taj vid konstitutivnosti je nemoguće objasniti. državne simbole. Naime. kao što je apsurd i identificiranje svih bosanskih katolika s Hrvatima. što je važno za naučnu obradu i određivanje etničke pripadnosti stanovništva Bosne i Hercegovine. ali ih se ipak ne smatra "konstitutivnim". Može se pouzdano reći da u masi današnjih Hrvata. Postoje antropološke studije koje podrobno obraduju osobenosti bosanskih starosjedilaca u odnosu na kasnije doseljene Srbe i Hrvate. To bi eventualno imalo opravdanje da je neki od njih doseljenjem u Bosnu donio "u miraz" dio svoje države. Ne može se. ko katolik. bez obzira što nemaju nikakvog uporišta u historiji. Kolika je konfuzija u vezi s tim pokazuje primjer da se "konstitutivnim" smatrajui oni Srbi i Hrvati koji su u Bosnu došli prije koju godinu ili koji se danas dosele. Višenacionalnost je karakteristika mnogih zemalja u svijetu. to se nije desilo jer se Bosna i Hercegovina i danas stere u onim granicama kakve su bile u doba njenih banova i kraljeva prije 7. Poljaka. 46. Pozadina toga su svakako politički motivi. Putopisi i istorijsko . Koliko se zna. Pejanović. Srpski i hrvatski nacionalisti počeli su s istomišljenicima u samoj Bosni propagirati da su svi bosanski katolici Hrvati a pravoslavci Srbi. nijekati povijesna činjenica da se u tursko doba ovdje doselio znatan broj Srba. 10 i više stoljeća.

06. bez obzira kojoj vjeri pripadaju. S. odnosno Bosanci. Srpski književni glasnik.289. nauke. 1998. Sarajevo Recenzenti: Dr Behija Zlatar Dr Ibrahim Bušatlija Lektor: Adil Hajrić Naslovna strana: Nedžad Čmajčanin DTP: Edina Čmajčanin Tisak: Kaligraf. p. Radovanović. 286 . . ova knjiga je oslobođena plaćanja poreza na promet. kulture i sporta br. Beograd 1940. Evolucija etničkih odnosa u Bosni i Hercegovini. g. 04-413-2719/98 od 02.. toliko ima opravdanja da se u njima takvima smatraju Bošnjaci. Dr Enver Imamović PORIJEKLO I PRIPADNOST STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE Izdavač: ART 7. Sarajevo Naklada: 1000 primjeraka ISBN 9958-9732-0-0 Na osnovi mišljenja Ministarstva obrazovanja. 140* O tome: M.zemalja.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful