Nepoznata autorica

DNEVNIK JEDNE NARKOMANKE

Go Ask Alice preuzeto iz pjesme "White Rabbit" koju je napisala Grace Slick

Knjiga

GO

ASK

ALICE

temelji

se

na

stvarnom

dnevniku

petnaestogodinje narkomanke. Ova knjiga nije studija narkomana tinejdera iz srednjeg stalea. Ne nudi rjeenja. Ali, jest vrlo osobna i specifina kronika. Nadamo se da e, kao takva, baciti svjetlo na neke dijelove sve sloenijeg svijeta u kojem ivimo. Imena, datumi i neki dogaaji promijenjeni su u skladu sa eljama onih kojih se tiu. Urednici

16. rujna

Sjeam se kako sam juer mislila da sam najsretnija osoba na cijelom svijetu, u cijeloj galaksiji, u svemu to je Bog stvorio. Je li to doista bilo jo juer ili se dogodilo prije bezbroj svjetlosnih godina? Mislila sam kako trava nikada nije mirisala tako opojno, a nebo nikada nije bilo tako visoko. Sad mi se sve to razbilo o glavu i najradije bih se stopila u taj bljakasti svemir i prestala postojati. Zato, zato, zato to ne mogu? Kako u pogledati u oi Sharon i Debbie i ostalima? Kako? Sad ve zna cijela kola, sto posto! Juer sam kupila ovaj dnevnik mislei kako u napokon moi rei neto prekrasno, neto super, neto tako osobno da to neu moi podijeliti ni sa kim ivim, samo sa sobom. A sada se i to, kao i sve u mojem ivotu, pretvorilo u veliku niticu. Stvarno ne razumijem kako mi je Roger to mogao uiniti kad ga volim otkad znam za sebe i cijeli ivot ekam da izaem s njim. Kad mi je juer zakazao sudar mislila sam da u doslovce umrijeti od sree. Stvarno sam tako mislila! A sad je cijeli svijet hladan i siv i bezosjeajan, a mama me gnjavi da pospremim sobu. Kako me moe tako gnjaviti kad bih najradije umrla? Zar ne mogu biti nasamo ni s vlastitom duom? Dnevnie, morat e priekati do sutra jer u inae opet morati sluati cijelu onu istu prodiku o tome kako se ponaam i kako sam nezrela. Vidimo se.

17. rujna

kola je bila ista nona mora. Bojala sam se da u naletjeti na Rogera svaki put kad sam zala za neki ugao, a istodobno sam se oajniki bojala da ga neu vidjeti. Stalno sam si ponavljala: "Moda se neto dogodilo i on e mi objasniti." Na ruku sam morala rei curama da nije doao. Pretvarala sam se da mi nije stalo, ali, dragi dnevnie, i te kako mi je stalo! Toliko mi je stalo da mi se ini kako se sve u meni razbilo na tisuu komada. Kako je mogue da sam tako oajna, posramljena i poniena a da ipak funkcioniram, govorim i smijeim se i mislim? Ja nikoga na svijetu ne bih namjerno povrijedila. Ni tjelesno, ni osjeajno. Zato onda meni drugi to stalno rade? ak se i moji roditelji ponaaju prema meni kao da sam glupa i manje vrijedna i ak niska. ini mi se da nikad neu zadovoljiti niija oekivanja. Sigurno je da nisam onakva kakva bih sama eljela biti.

19. rujna Tatin roendan. Nita naroito.

20. rujna Moj roendan. Sad mi je petnaest. Nita.

25. rujna Dragi dnevnie, Nisam pisala gotovo cijeli tjedan jer se nije dogaalo nita zanimljivo. Isti glupi nastavnici predaju iste glupe predmete u istoj glupoj koli. Kao da za sve gubim zanimanje. U poetku sam mislila da je gimnazija fora, ali zapravo je dosadna. Sve je dosadno. Moda je to samo zato to

odrastam i ivot postaje bezvezniji. Julie Brown je priredila tulum ali nisam otila. Dobila sam etiri rune, debele, masne kile i nemam to obui. Poinjem izgledati onako kako se i osjeam.

30. rujna Sjajne vijesti, dnevnie! Selimo se. Tata je dobio mjesto proelnika katedre politikih znanosti u ......... Nije li to uzbudljivo! Moda e biti kao kad sam bila mala. Moda e opet svakog ljeta predavati u Europi i mi emo ii s njim kao onda. Kako su to bila dobra vremena! Jo danas idem na dijetu. Bit u nova osoba kad stignemo u na novi dom. Neu progutati ni komadi okolade, ni jedan preni krumpiri dok ne skinem pet odvratnih kila masnog sala. I kupit u si novu garderobu. Koga je briga za Runog Rogera? U povjerenju, dnevnie, meni je jo uvijek stalo. Valjda u ga uvijek voljeti, ali moda me dan-dva prije nego to odemo, kad budem vitka, kad mi ten bude besprijekoran i ist i gladak, kad budem imala odjeu kao fotomodel, ponovno pozvati van. Hou li ga odbiti ili se ne pojaviti ili u a bojim se da hou popustiti i izii s njim? Molim te, dnevnie, pomozi mi da budem jaka i uporna. Pomozi mi da vjebam svakog jutra i veeri, da istim lice i ostanem na dijeti i budem optimistina i ugodna i pozitivna i vedra. Tako elim biti netko vaan, ili da me barem katkad neki deko pozove van. Moda u nova ja biti drukija.

10. listopada Dragi dnevnie,

skinula sam kilu i pol i napola se pripremamo za selidbu. Naa se kua prodaje, a mama i tata su otili potraiti novu u ...... Ja sam ostala ovdje s Timom i Alexandrijom i, nee vjerovati, uope mi ne idu na ivce. Svi smo uzbueni zbog selidbe i oni me u svemu sluaju i pomau u kui i s hranom i slino no dobro, gotovo u svemu. Mislim da e tata prei na novi posao polovicom semestra. Uzbuen je kao djeai i sve je gotovo kao nekada. Sjedimo za stolom i smijemo se i alimo i zajedno planiramo. Super je! Tim i Alex ele ponijeti sve svoje igrake i ostale drangulije. A ja bih najradije imala sve novo, dakako osim mojih knjiga, one su sastavni dio mojeg ivota. Kad me u petom razredu udario auto i kad sam onako dugo bila u gipsu, umrla bih da ih nisam imala. Ni sad nisam sasvim sigurna to je u meni stvarno a to iz knjiga. Ali, nema veze, jer ovo je super! ivot je prekrasan i uzbudljiv i jedva ekam to me eka iza sljedeeg ugla i svih uglova poslije.

16. listopada Mama i tata su se danas vratili. Hura, imamo novu kuu! Veliku, u panjolskom stilu koji se mami toliko svia. Jedva ekam da se preselimo! Jedva ekam! Jedva ekam! Fotografirali su je i fotografije e biti gotove za tri-etiri dana. Jedva ekam, jedva ekam jesam li to ve rekla najmanje milijun puta?

17. listopada ak je i u koli opet uzbudljivo. Dobila sam peticu na testu iz algebre, a i sve ostalu su same petice i etvorke. Algebra mi je najtea. Ako nju mogu proi, onda mogu sve to poelim! Obino sam sretna ako dobijem

trojku, ak i kad se ubijem od uenja. Nije li to udno, kad jedna stvar ide dobro, onda kao da i sve ostalo takoer ide dobro. ak se i s mamom bolje slaem. Vie me toliko ne gnjavi. Nije mi jasno koja se od nas promijenila, stvarno ne znam. Jesam li ja vie onakva kakva ona eli da budem pa me ne mora stalno daviti, ili je ona manje zahtjevna? ak sam srela Rogera u hodniku i uope me nije bilo briga. Pozdravio me i zastao da razgovaramo, ali ja sam samo prola. Nee me taj vie okrenuti naglavake! Ah, jo samo neto vie od tri mjeseca!

22. listopada Scott Lossee me pozvao da u petak idem s njim u kino. Skinula sam pet kila. Sad imam 52, to je u redu, ali voljela bih skinuti jo pet. Mama kae da ne bih trebala biti tako mrava, ali to ona zna! elim to! Tako dugo nisam pojela nita slasno da sam ve zaboravila okus mojih omiljenih jela. Moda u petak popustim i pojedem nekoliko

krumpiria... mmmm....

26. listopada Bilo je zgodno u kinu sa Scottom. Poslije smo izili i ja sam pojela est prekrasnih, zanosnih, slasnih, rajskih prenih krumpiria. Koji uitak! Za Scotta ne osjeam ono to sam nekada osjeala za Rogera. On mi je valjda bio jedina prava ljubav, ali drago mi je to je prola. Zamisli, tek sam u prvom gimnazije, imam petnaest godina, a moja jedina ivotna ljubav je prola. To mi se ini pomalo tragino. Moda se opet sretnemo jednog dana kad budemo na fakultetu. Nadam se da e biti tako. Stvarno se nadam. Prolog ljeta na pidama-partiju kod Marion Hill

netko je donio Playboy u kojem je bila pria o djevojci koja prvi put spava s dekom, a ja sam mogla misliti samo na Rogera. Ne elim nikada spavati s nekim drugim dekom, nikada... Kunem se da u umrijeti kao djevica ako Roger i ja ne budemo zajedno. Ne bih podnijela da me netko drugi makar i dotakne. Nisam ak sigurna ni za Rogera. Moda u drukije misliti kad budem malo starija. Mama kae da kad djevojke odrastu u njihov krvotok navale hormoni i jaaju spolne elje. Valjda sam ja zaostala u razvoju. ula sam nevjerojatne prie o nekima iz kole, ali ja nisam oni, ja sam ja, a osim toga, seks mi se ini tako udnim i nespretnim i neugodnim. Stalno mislim na nau nastavnicu tjelovjebe koja nas ui modernim plesovima i uvijek ponavlja kako e to ojaati nae tijelo za raanje, a onda tupi kako sve mora biti graciozno, graciozno,

graciozno. Nikako ne mogu zamisliti seks ili raanje kao neto graciozno. Jurim. Vidimo se.

10. studenog Oh, dragi dnevnie, tako mi je ao to sam te zanemarila, ali bila sam tako zauzeta. Ve se spremamo za Dan zahvalnosti, a onda i Boi. Proli tjedan smo prodali kuu Dulburrowsovima koji imaju sedmoro djece. Voljela bih da smo je mogli prodati nekoj manjoj obitelji. Muka mi je od pomisli kako e onih est djeaka trkarati po naim prekrasnim stubama i prljavim, ljepljivim prstima dodirivati zidove a prljavim nogama gaziti po maminim bijelim sagovima. Zna, kad se sjetim takvih stvari, uope mi se ne odlazi! Bojim se! U ovoj sam sobi

provela svih svojih petnaest godina, svih 5530 dana. Tu sam se smijala i plakala, stenjala i mrmljala. Voljela sam ljude i stvari i mrzila ih. To je velik dio mojeg ivota, mene same. Hoemo li biti isti kad oko nas budu drugi zidovi? Hoemo li misliti drukije misli i osjeati drukije osjeaje? Oh, mama, tata, moda je ovo greka, moda za sobom ostavljamo prevelik dio sebe! Dragi moj dnevnie, krstim te svojim suzama. Znam da moramo ii i da u jednog dana ak morati otii od mame i tate u vlastiti dom. Ali, tebe u uvijek nositi sa sobom.

30. studenog Dragi dnevnie, oprosti to nisam razgovarala s tobom na Dan zahvalnosti. Bilo je tako lijepo, baka i djed su doli na dva dana i priali smo o starim vremenima i izleavali se po dnevnoj sobi. Tata ak uope nije otiao u ured. Baka je s nama pravila karamele kao kad smo bili mali, ak nam se i tata pridruio. Mnogo smo se smijali, Alex su karamele dospjele u kosu a djedu su se slijepile umjetne vilice, valjali smo se od smijeha. ao im je to se selimo tako daleko od njih, a i nama je ao. Nee biti isto kad baka i djed ne budu mogli navratiti. Stvarno se nadam da je tata u pravo to se odluio za ovo.

4. prosinca Dragi dnevnie, mama mi vie ne doputa da drim dijetu. Meu nama, nije mi jasno to se to nje tie. Istina je da sam ve nekoliko tjedana prehlaena, ali znam

da to nije zbog dijete. Kako moe biti tako glupa i nerazumna? Jutros sam za doruak htjela pojesti uobiajenu polovicu grejpa, a ona me natjerala da pojedem kriku bijelog kruha i jaje i komadi slanine. To je vjerojatno najmanje 400 kalorija, moda ak i petsto ili esto ili sedamsto. Ne znam zato mi ne doputa da ivim svoj ivot. Ne voli kad izgledam kao krava, nitko to ne voli, ak se ni ja sama sebi tad ne sviam. Pitam se bih li mogla gurnuti prst u grlo i povratiti nakon svakog obroka. Rekla je da u morati ponovno poeti jesti veeru, i to upravo sad kad sam se pribliila cilju i kad me vie ne mui glad. Roditelji su takva muka! Ti se, dragi dnevnie, barem zbog toga ne mora brinuti. Ja sam ti jedina briga. Ali, tu ti se ba i nije posreilo, jer nisam ba laka.

10. prosinca Kad sam te kupila, dnevnie, namjeravala sam svakoga dana neto zapisati u tebe, ali nekih se dana ne dogodi nita vrijedno spomena, a nekih sam tako zauzeta ili mi je dosadno ili sam ljuta ili razdraena ili jednostavno odve ja da bih radila ita to ne moram. Nisam ba neka prijateljica, ak ni tebi. Ali, ti si mi blii nego Debbie, Marie i Sharon, koje su mi najbolje prijateljice. ak ni s njima nisam prava ja. Djelomice sam netko drugi tko se eli uklopiti i rei pravu stvar i biti na pravom mjestu i nositi isto to i svi ostali. Katkad mi se ini da svi elimo jedni drugima biti sjene, stalno kupujemo iste ploe i takve stvari, ak i ako nam se ne sviaju. Klinci su kao roboti, kao s tekue vrpce, a ja ne elim biti robot!

14. prosinca Upravo sam kupila prekrasan bro s biserom mami za Boi. Stajao me devet i pol dolara, ali isplatilo se. To je uzgojeni biser to znai da je pravi i izgleda ba kao moja mama. Mekan i sjajan, ali ispod toga vrst i otp oran pa se nee tek tako raspasti. Oh, tako se nadam da e joj se svidjeti! Tako elim da joj se svidi i da joj se ja sviam! Jo ne znam to u kupiti Timu i tati, ali s njima je lake. Voljela bih tati kupiti zlatni dra za olovke da ga stavi na radni stol u novoj, velikoj sobi na sveuilitu tako da me se sjeti svaki put kad ga pogleda, ak i usred nekog silno vanog sastanka s najveim umovima na svijetu, ali kao i obino, nemam novca ni za djeli onoga to elim.

17. prosinca Lucy Martin prireuje boini domjenak i ja trebam donijeti ele-salatu. Mislim da e biti lijepo. (Barem se nadam.) Saila sam si novu bijelu haljinu od meke vune. Mama mi je pomogla i haljina je stvarno prekrasna. Nadam se da u jednog dana znati tako dobro ivati kao ona. Zapravo, nadam se da u jednog dana biti kao ona. Pitam se je li se ona u mojoj dobi bojala da se ne svia dekima i da su joj cure samo napola prijateljice. Pitam se jesu li deki tada bili isto tako vjeno uspaljeni kao sada. Kad mi cure priamo o izlascima, zvui kao da su svi isti. Nijedna od mojih prijateljica nikada ne ide do kraja, ali vjerojatno mnoge cure u koli idu. Voljela bih da mogu s mamom razgovarati o takvim stvarima jer ne vjerujem da neki u koli znaju o emu govore, ili barem ne mogu vjerovati da je sve to ujem istina.

22. prosinca Bilo je zgodno na domjenku kod Martinovih. Dick Hill me dovezao kui. Imao je oev automobil pa smo se vozali po cijelom gradu i gledali ukrase i pjevali boine pjesme. Znam da to zvui malo otrcano, ali nije bilo. Kad smo stigli pred moju kuu, poljubio me za laku no, ali to je bilo sve. Bila sam malo nesigurna jer mi nije bilo jasno da li mu se ne sviam ili me samo potuje ili to? Izgleda da nisam samopouzdana to god se dogodilo. Katkad poelim da s nekim hodam jer bih onda uvijek znala da imam s kim izai i stvarno razgovarati, ali mojim se roditeljima to ne bi svidjelo, a osim toga, u povjerenju, nitko se nikad nije toliko zanimao za mene. Ponekad mi se ini da nikad i nee. Deki mi se stvarno jako sviaju, katkad mi se ini i previe, ali nisam osobito popularna. Da sam barem popularna, lijepa, bogata i darovita! Ne bi li bilo lijepo biti takav?

25. prosinca Boi je! Prekrasni, udesni, sretni, sveti Boi! Tako sam sretna da jedva vladam sobom. Dobila sam knjige i ploe i suknju koja mi se jako svia i jo neke sitnice. A mami se jako svidio bro. Stvarno joj se svidio! Odmah ga je stavila na spavaicu i nosila ga cijeli dan. Tako sam sretna to joj se svidio! Doli su baka i djed i stric Arthur i strina Jeannie i njihova djeca. Bilo je ba super. Boi je valjda najljepi dan u godini. Svi se osjeaju toplo i sigurno i eljeno. (ak i ja.) Voljela bih da stalno moe biti tako. Bilo mi je tako ao to je dan zavrio. Ne samo zato to je dan bio tako lijep nego i zato to nam je ovo posljednji veliki blagdan u ovoj kui.

Zbogom, draga kuo odjevena u blagdansku odoru od sjajnog papira, boikovine i arenih svjetalaca. Volim te! Nedostajat e mi!

1. sijenja Sino sam bila na novogodinjem tulumu kod Scotta. Neki su se prilino otkaili, a deki su poeli prostaiti. Rano sam otila kui rekavi da mi nije dobro, ali zapravo sam samo tako uzbuena jer se selimo za dva dana da sam izvan sebe. Uvjerena sam da sljedee dvije noi uope neu spavati. Zamisli, selimo se istodobno u novu kuu i novi grad i novi okrug i novu dravu. Mama i tata poznaju nekoliko profesora i barem su bili u naoj novoj kui. Ja sam vidjela fotografije, ali jo mi izgleda kao veliki, hladni, prijetei stranac. Nadam se da e nam se svidjeti i da e nam se prilagoditi. Iskreno govorei, a to ne bih mogla rei nikome osim tebi, dnevnie, nisam sigurna da u uspjeti u novom gradu. Jedva sam se odravala i ovdje gdje sve poznajem i svi poznaju mene. Dosad si nisam doputala ni misliti o tome, ali nemam bogzna to za ponuditi u novoj situaciji. O, dragi Boe, pomozi mi da se prilagodim, pomozi mi da budem prihvaena, pomozi mi da pripadam, ne daj da budem izopenica iz drutva i na teret svojoj obitelji. Eto, opet cmizdrim, ba sam gupaa, ali tu ne mogu nita ba kao to ne mogu promijeniti injenicu da se selimo. I tako si opet vlaan! Sva srea to se dnevnici ne mogu prehladiti!

4. sijenja

Stigli smo! 4. sijenja je tek poeo, tek je jedan i deset. Tim i Alex se svaaju a mama ili ima eluanu virozu ili se samo uzrujala zbog tolikog uzbuenja; bilo kako bilo, tata je dvaput morao stati jer joj se povraalo. Dolo je do zabune i nisu nam ukljuili struju i mislim da je ak i tata na rubu da se okrene i vrati kui. Mama je izradila nacrt gdje eli da nam prijevoznik ostavi stvari, a oni su sve uinili naopako. I tako emo se svi samo umotati u posteljinu i zaspati u najbliem krevetu. Drago mi je to sam ponijela malu depnu bateriju, barem vidim pisati. U povjerenju, kua izgleda kao da u njoj ima duhova, ali moda je to samo zato to nema zavjesa ni niega. Moda e sutra sve bolje izgledati. Gore sigurno ne moe.

6. sijenja Oprosti to dva dana nisam stigla pisati, ali nismo imali vremena odahnuti. Jo uvijek vjeamo zavjese, otvaramo kutije i raspremamo. Kua je prekrasna. Na zidovima je oplata od debelog, tamnog drva, a u veliki dnevni boravak silazi se niz dvije stube. Ispriala sam se svakoj sobi zbog onoga to sam sino mislila. Jo sam zabrinuta zbog kole a DANAS moram ii. Da je barem i Tim u gimnaziji. Bilo bi bolje imati makar i mlaeg brata a ne nikoga, ali on je jo u osmom razredu. Ve je upoznao vrnjaka u naoj ulici i trebala bih biti sretna zbog njega, ali nisam tuna sam zbog sebe. Alexandria je jo mala, a jedan profesor ivi blizu i ima ker njezine dobi pa e poslije kole ii k njoj. Neki ba imaju sree, dobiju i ugraene prijatelje i to sve ne! Za mene, kao i obino, nema nita. Veliko, debelo nita, a to sam vjerojatno i zasluila. Pitam se nosi li se

ovdje ista odjea kao kod kue. Uh, nadam se da neu biti toliko drukija da e svi zuriti u mene! Da barem imam prijateljicu! Ali, bit e najbolje da sad namjestim onaj iroki, lani smijeak, jer mama mezove i moram regirati "dranjem koje e odrediti moju budunost". Jedan, dva, tri, evo muenice.

Veer, 6. sijenja Oh, dnevnie, bilo je grozno! kola je najosamljenije, najhladnije mjesto na svijetu. Cijelog beskrajno dugog dana nitko mi ni rije nije uputio. Za vrijeme ruka pobjegla sam medicinskoj sestri i rekla da me boli glava. Onda sam zbrisala sa zadnjeg sata i svratila u mljeni restoran i popila frape od okolade, pojela dvije porcije prenih krumpiria i divovsku okoladu. Morala sam nai neto lijepo u ivotu. A dok sam jela, mrzila sam sebe to sam tako djetinjasta. Koliko god sam povrijeena, vjerojatno sam se isto tako ponaala prema svim novim uenicima u mojoj koli ili sam se pravila da ih nevidim, ili sam radoznalo piljila u njih. I tako mi se samo vraa ono to sam i sama inila, ali to me tako boli! Bole me ak i nokti na rukama i nogama i kosa.

7. sijenja Veera je sino bila pravo muenje. Alex oboava novu kolu i novu prijateljicu Triciju. Tim je iao u kolu autobusom s onim dekom iz susjedstva i kae da su djevojice slae nego kod kue i da su se sve motale oko njega, ali uvijek je tako kad doe novi deko. Mama je bila kod nekoga na aju i kae da su svi bili "draesni, krasni i ugodni".

(Nije li to krasno?) Kao ulje u vodi, ja se ne mogu uklopiti. Ponekad mi se ini kao da izvana gledam i vlastitu obitelj. Kako mogu biti tako bezvezna kad potjeem iz te vedre, srdane, fleksibilne obitelji? Djed je bio politiar i uvijek je bio omiljeni kandidat, a baka je putovala s njim. to je to sa mnom? Jesam li ja neki mutant? Ja sam obina greka!

14. sijenja Proao je cijeli tjedan, a svi samo zure u mene nekim radoznalim, neprijateljskim pogledom koji kao da me pita: "to e ti ovdje?" Pokuala sam se zakopati u knjige i uenje i glazbu i pretvarati se da me nije briga. Moda me zapravo i nije briga, a osim toga, to i da jest? Dobila sam dvije i pol kile i ak me ni za to nije briga. Mama se brine zbog mene. Znam, zato to sam postala tako tiha, ali o emu bih govorila? Kad bih se drala njezinog pravila "ako ne moe rei neto lijepo, radije nemoj rei nita", ne bih ni otvarala usta osim kad jedem, a jedem poprilino!

8. veljae E pa, dobila sam osam kila otkako smo se doselili, ten mi je grozan a kosa masna. Morala bih je prati svake veeri da izgleda pristojno. Tate nikad nema kod kue, a mama me stalno gnjavi. "Budi vesela, uredi kosu, budi optimistina, smijei se, pokai malo duha, budi srdana", a ako mi jo jednom kau da se ponaam negativno i nezrelo, povratit u. Ne mogu nositi nita od odjee koju sam saila prije dolaska i znam da se Tim srami to sam mu sestra. Kad mu dou prijatelji, ponaa se prema meni kao prema nekoj glupai, vrijea me i spominje moju

"hipijevsku frizuru". Dovde mi je doao ovaj grad i kola, a osobito moja obitelj i ja sama.

18. oujka No, napokon sam nala prijateljicu u koli. Nezgrapna je i neprilagoena ba kao i ja. Ali, valjda je tona ona izreka svaka ptica svome jatu. Jedne veeri je Gerta dola po mene da idemo u kino i moji su prema njoj bili gotovo nepristojni. Zamisli kako moja slatkorjeiva mama neto komentira o mojoj bezveznoj prijateljici! Trebala bi malo bolje pogledati svoju bezveznu ker, ali moda bi to bilo previe za njegovanu, vitku, armantnu suprugu velikog profesora koji bi za koju godinu mogao postati dekan. Vidjela sam kako se svi nelagodno mekolje, onako kako se ja mekoljim otkad smo doli u ovu groznu rupu.

10. travnja Oh, kakva srea i radost! Mama mi je obeala da ljeto mogu provesti kod bake. Jo danas idem na dijetu, iz ovih stopa. Naravno, postavila je uvjet, kao i uvijek moram popraviti ocjene.

20. travnja kolska godina je pri kraju, jo samo dva mjeseca. Jedva ekam. Tim je nesnosan, a mama me stalno, stalno gnjavi. "Nemoj ovo, nemoj ono, uini ovo, uini ono, zato nisi ovako, zato nisi onako... a sad se opet ponaa djetinjasto i nezrelo." Znam da me uvijek usporeuje s Timom i Alexandrijom, a ja se jednostavno ne mogu mjeriti s njima. Kao da

svaka obitelj mora imati jednu nakazu, a pogodi tko je to u ovoj kui? Prirodno je da se braa i sestre malo meusobno natjeu, ali kod nas je to prevrilo svaku mjeru. Stvarno volim Tima i Alex, ali i oni imaju mana i teko mi je odluiti volim li ih vie nego to ih mrzim ili ih mrzim vie nego to ih volim. To vrijedi i za mamu i tatu. Ali, iskreno govorei, najvie vrijedi za mene samu.

5. svibnja Svi nastavnici koje imam ove godine su idioti i davitelji. Jednom sam proitala da je ovjek sretan ako naie na dva dobra nastavnika koji ga potiu i motiviraju u cijelom ivotu. Ja sam na svoje valjda naila u vrtiu i prvom razredu.

13. svibnja Na povratku iz kole upoznala sam jo jednu curu. ivi samo tri ugla od nas i zove se Beth Baum. Stvarno je draga. I ona je pomalo srameljiva i drae su joj knjige nego ljudi. Otac joj je lijenik i gotovo nikad nije kod kue kao ni moj tata, a mama je gnjavi, ali to valjda rade sve mame. Da to ne ine, kako bi samo izgledale kue i dvorita i cijeli svijet. Uh, nadam se da ja neu morati biti takva majka, ali vjerojatno hou, ne znam kako bi se drukije ita obavilo.

19. svibnja Danas sam poslije kole otila k Beth. Imaju lijepu kuu i kunu pomonicu koja stanuje kod njih. Beth je idovka. Nikad prije nisam imala prijateljicu idovku i zbog neega sam mislila da su oni drukiji.

Ne znam kako, jer svi smo ljudi, ali jednostavno sam mislila da su oni... pa, vie kao... kao i obino, nemam pojma o emu lupetam. Beth je vrlo savjesna pa smo najprije uile, a onda smo sluale ploe i pile dijetnu kolu (i ona eli smraviti). Stvarno mi se svia i lijepo je imati pravu prijateljicu, jer, iskreno govorei, s Gertom se nikad nisam osjeala posve sigurno, stalno sam joj htjela ispravljati gramatike greke i govoriti da pripazi na odjeu i dranje. Slinija sam mami nego to sam mislila! Nije da sam snob stvarno nisam. Ali, pravo prijateljstvo se ne moe temeljiti na saaljenju i dranju za nekoga samo zato da ne potone. Mora se temeljiti na zajednikim sklonostima i sposobnostima i da, ak i slinom porijeklu. Uh, to bi mama danas bila ponosna na mene! Prava je teta to vie ne moemo komunicirati. Sjeam se da sam, kad sam bila mala, mogla razgovarati s njom, ali sad kao da govorimo razliite jezike i jednostavno se ne razumijemo. Ona eli rei jedno, ja to shvatim drukije ili ona neto kae a ja mislim da me ispravlja ili "oraspolouje" ili propovijeda, a vjerojatno ne ini nita od toga nego se samo mui i jednako je izgubljena u rijeima kao ja. Ha, valjda je ivot takav.

22. svibnja Beth je danas dola k meni da uimo, i svidjela se i mami i tati! ak su joj rekli neka nazove doma i pita moe li ostati na veeri, a onda e nas mama povesti u kupovinu jer je etvrtak naveer i sve su trgovine otvorene. Otrala sam se presvui, a Beth je otila kui po svoje stvari. Pokupit emo je kad krenemo, ali jednostavno sam morala sjesti i

zapisati cijelo to udesno iskustvo. Odve je nevjerojatno i prekrasno da ga zadrim u sebi.

24. svibnja Beth je odlina prijateljica. Ona je valjda jedina "najbolja" prijateljica koju sam imala jo od vrtia. O svemu moemo razgovarati. ak razgovaramo i o vjeri. idovska vjera je vrlo razliita od nae. Oni se sastaju subotom i jo ekaju Krista ili Mesiju. Beth voli baku i djeda i eli da ih upoznam. Kae da su oni ortodoksni idovi i jedu meso s jednih tanjura a mljene proizvode s drugih. Voljela bih da znam neto vie o vlastitoj vjeri kako bih imala to ispriati Beth.

3. lipnja Danas smo Beth i ja razgovarale o seksu. Baka joj je rekla da kad se idovski mladi i djevojka vjenavaju, ako netko kae da djevojka nije djevica i moe to dokazati, mladi se ne mora oeniti s njom. Pitale smo se kako bi se to dokazalo, ali ne znamo. Rekla je da bi ona radije pitala baku nego mamu, ali ja bih radije pitala mamu kad bih ikog pitala, to naravno ne dolazi u obzir. Osim toga, moja mama ionako ne poznaje idovske obiaje. Beth kae da ima none more o tome kako hoda u prekrasnoj bijeloj vjenanici izmeu stotina ljudi koji su joj doli na vjenanje a onda netko apne rabinu da ona nije djevica i mladi se okrene i ostavi je. Razumijem je i ja bih se tako osjeala. Jednog dana kad skupi hrabrost pitat e baku ili nekoga o tome. Nadam se da e mi rei jer i mene to stvarno zanima.

10. lipnja Dragi dnevnie, kolska godina uskoro zavrava a ja to ne elim. Beth i ja se tako dobro provodimo. Ni za nju ni za mene se deki ne zanimaju osobito, ali Beth katkad mora izai sa sinovima majinih prijateljica. Kae da je to obino grozno dosadno i ona se dekima ne svia nita vie nego oni njoj, ali idovske obitelji su takve, ele da se njihova djeca vjenaju sa idovima. Jednom e mi Beth srediti "sudar na slijepo" s jednim "finim idovskim dekom", kako to kae njena mama. Beth kae da e se njemu to jako svidjeti jer ja nisam idovka pa e imati osjeaj da je preveslao svoju mamu. Mislim da mi se ve svia.

13. lipnja Hura! kola je gotova! Ali, malo sam i tuna.

15. lipnja Beth mi je sredila sudar s dekom koji se zove Sammy Green. Bio je nevjerojatno pristojan i uljudan prema mojim roditeljima, zbog ega im se svidio, ali kad smo jednom sjeli u auto, ruke su mu bile posvuda. Roditelji uope ne znaju procijeniti karakter. Katkad se pitam kako su dogurali do svojih godina. Uglavnom, veer je prola ba glupo. Sam mi nije dao ni da u miru pogledam film. Osim toga, film je bio tako prost da smo Beth i ja ostale u zahodu dugo nakon to je zavrio. Objema nam je bilo neugodno izii, ali budui da nismo mogle tamo ostati cijelu no, napokon smo "dostojanstveno" izile u predvorje drei se kao da

se nita nije dogodilo. Deki su htjeli razgovarati o filmu, ali smo ih mi ignorirale.

18. lipnja Danas me doekala grozna vijest da Beth mora ii u ljetni kamp na est tjedana. Njeni idu u Europu pa su joj rezervirali mjesto u kampu koji je samo za idove. Obje smo oajne. Pokuale smo razgovarati s roditeljima, ali to je kao da razgovara sa zidom. Ne uju nas, ak ni ne sluaju. Valjda u onda provesti ljeto kod bake kao to sam planirala, ali ni to mi vie nije osobito zanimljivo.

23. lipnja Beth i meni preostala su jo samo dva dana zajedno. Kad pomislim na to da e nas razdvojiti, osjeam se gotovo kao da me eka smrt. ini mi se kao da je oduvijek poznajem, jer ona me razumije. Moram priznati da sam katkad bila i ljubomorna kad bi joj majka dogovorila sudar. Nadam se da nije udno osjeati takvo to prema drugoj curi. Uh, nadam se da nije! Je li mogue da sam zaljubljena u nju? Ma ne, to bi ak i od mene bilo glupo. Stvar je samo u tome to je ona najbolja prijateljica koju sam ikad imala ili u imati.

25. lipnja Svreno je! Beth odlazi u podne. Sino smo se oprostile i obje smo plakale i drale se jedna za drugu kao uplaena djeca. Beth je isto tako osamljena kao ja. Njena majka stalno vie i govori joj da je djetinjasta i aava. Moji barem suosjeaju i razumiju kako u biti osamljena.

tovie, mama me odvela u kupovinu i dopustila mi da potroim pet dolara na malu zlatnu ogrlicu s osobnom posvetom s unutranje strane, a tata mi je rekao da je smijem dvaput nazvati jer je u drugoj dravi. To je prilino uviavno i lijepo od njih. Izgleda da imam sree.

1. srpnja Dragi dnevnie, kod bake sam i nikad mi u ivotu nije bilo dosadnije. Pravo dugo, toplo ljeto... a pravo ljeto jo nije ni poelo! Mislim da u poludjeti! itam knjigu na dan otkako sam dola i ve umirem od dosade. udno je to, jer dok je trajala kolska godina jedva sam ekala da se mogu satima izleavati i itati, itati, itati i gledati televiziju i raditi to elim, ali sad vie nita ne elim. Uas. Sharon se odselila, Debbie izlazi s nekim tipom a Marie je sa svojima otila na ljetovanje. Tu sam tek pet dana. Moram se prisiliti da ostanem barem cijeli tjedan prije nego to zamolim da me vrate kui. Hou li to moi podnijeti a da ne poludim?

7. srpnja Danas se dogodilo neto vrlo neobino ili se barem nadam da e se dogoditi. Oh, da se barem dogodi! Djed i ja smo otili u grad da kupimo Alex roendanski dar i dok smo bili u robnoj kui, naila je Jill Peters. Pozdravila me i malo smo popriale. Nisam je vidjela otkako sam se odselila, a nikada nisam ni spadala u njezino drutvo, koje je bilo kolska elita, ali rekla mi je da se eli upisati na tatino sveuilite kad maturira i da jedva eka da ode iz ove selendre i preseli se nekamo gdje se stvarno ivi. Pokuala sam se pretvarati da smo svi mi tamo silno

otmjeni i sofisticirani iako zapravo ne vidim neku razliku izmeu ta dva grada. Ali, valjda sam dobro odglumila, jer mi je rekla da e sutra pozvati drutvo k sebi i da e me nazvati. Oh, nadam se da hoe!

8. srpnja O, dnevnie, tako sam sretna da bih se najradije rasplakala! Dogodilo se! Jill me nazvala tono u 10 i 32. To znam zato to sam sjedila kraj telefona sa satom u ruci i pokuavala joj slati telepatske poruke. Pozvala je drutvo na potpisivanje kolskog godinjaka sva srea da sam ponijela svoj. Nije isti kao njihov i u mome nee biti njihovih slika, ali ni u njihovom nee biti moje. Odjenut u novi bijeli kostim s hlaama i sad moram ii oprati kosu i urediti je. Stvarno je jako narasla, ali ako umjesto uvijaa stavim limenke od soka izgleda dobro i na dnu ima lijepe velike uvojke. Nadam se da imamo dovoljno limenki moramo ih imati! Jednostavno moramo!

10. srpnja Dragi dnevnie, ne znam bih li se sramila ili bila sretna. Znam samo da sam sino doivjela najnevjerojatnije iskustvo u svom ivotu. Kad ga pokuam opisati, zvui morbidno, ali zapravo je bilo nevjerojatno, prekrasno, udesno. Drutvo koje se okupilo kod Jill bilo je tako srdano i oputeno da sam se i ja odmah opustila. Prihvatili su me kao da sam oduvijek pripadala njihovom drutvu i svi su se doimali sretno i bez urbe. Ugoaj je bio sjajan. Super, super, super! Uglavnom, ubrzo nakon to

smo se okupili, Jill i jedan od mladia donijeli su pladanj coca cole i svi su odmah sjeli na pod, na jastuke, ili na kaue i naslonjae. Jill mi je namignula i rekla: "Veeras se igramo 'Gumbi, gumbi, kod koga je gumbi?' Zna, kao kad smo bili mali." Bill Thompson, koji se ispruio kraj mene, nasmijao se i rekao: "Samo je teta to sad neki moraju biti dadilje." Pogledala sam ga i nasmijeila se. Nisam se htjela doimati glupo. Svi su polako pijuckali kolu i kao da su svi promatrali sve druge. Ja sam gledala Jill zakljuila sam da e biti najbolje budem li radila sve to i ona. Odjednom sam u sebi osjetila neto udno, kao oluju. Sjeam se da smo posluali dvije-tri ploe otkako smo popili kolu, a onda kao da su svi gledali mene. Dlanovi su mi se oznojili i osjetila sam kapi znoja na potiljku i vratu. inilo mi se da je u sobi neobino tiho, a kad je Jill ustala i zatvorila rebrenice, pomislila sam: "Hoe me otrovati! Zato bi me eljeli otrovati, zato?" Cijelo mi je tijelo bilo napeto i obuzeo me udan strah. Davio me i guio. Kad sam otvorila oi, shvatila sam da mi je to samo Bill stavio ruku oko ramena. "Ba si sretnica", govorio je tako sporo kao kad pusti plou pogrenom brzinom. "Ali, ne brini se. Ja u ti biti dadilja. Ovo e biti dobar trip. Hajde, opusti se, uivaj." Njeno mi je pomilovao lice i vrat i rekao: "Ozbiljno, neu dopustiti da ti se dogodi ita loe." Odjednom kao da se poeo ponavljati u beskraj, usporeno, kao jeka. Poela sam se luaki smijati. inilo mi se da nikad u ivotu nisam ula nita smjenije. Onda sam primijetila neobine pomine sjene na stropu. Bill me spustio tako da mi je glava poivala u njegovom krilu

dok sam gledala kako se sjene pretvaraju u ive boje, velike povrine crvenog, plavog i utog. Pokuala sam tu ljepotu opisati ostalima, ali rijei su mi izlazile iz usta vlane, cijedile su se ili su imale okus boje. Ustala sam i poela hodati. Pritom sam osjetila neku hladnou i iznutra i izvana i htjela sam to rei Billu, ali nisam mogla, mogla sam se samo smijati. Domalo su mi se izmeu svake rijei poeli pojavljivati cijeli vlakovi misli. Otkrila sam savreni, pravi, izvorni jezik kojim su govorili Adam i Eva, ali kad sam to pokuala objasniti, rijei koje sam upotrijebila nisu imale nikakve veze s onim to sam mislila. Poela mi se gubiti, izmicati iz domaaja, ta udesna, neprocjenjiva, prava stvar koju treba sauvati za sljedee narataje. Osjeala sam se grozno i na kraju vie nisam mogla govoriti pa sam se spustila na pod, sklopila oi a onda me glazba poela tjelesno uvlaiti u sebe. Mogla sam osjetiti njezin miris i dotaknuti je, a ne samo uti. Nikad na svijetu nije bilo niega ljepeg. Bila sam dio svakog pojedinog instrumenta, doslovce njihov dio. Svaka je nota imala vlastitu osobnost, oblik i boju i kao da je bila posve odvojena od ostalih tako da sam mogla vidjeti njezin odnos prema njima i prema cijeloj skladbi, sve dok ne bih zaula sljedeu notu. U moj se um slila mudrost cijele povijesti a nije bilo rijei kojima bih to mogla opisati. Pogledala sam asopis na stolu i vidjela ga u stotinu dimenzija. Bio je tako lijep da nisam mogla podnijeti taj prizor pa sam zatvorila oi. Odmah sam odlebdjela u drugu sferu, drugi svijet, drugo stanje. Stvari su jurile prema meni i od mene, oduzimale mi dah. Osjeala sam se kao kap vode u brzom dizalu. Nisam znala to je stvarno a to

nestvarno. Jesam li ja stol ili knjiga ili glazba ili sam dio svega toga... ali, nije ni bilo vano, jer to god da sam bila, bila sam udesna. Prvi put otkad pamtim u cijelom svom ivotu bila sam posve neinhibirana. Plesala sam pred svima, izvodila, pravila se vana i uivala u svakom trenutku. Osjetila su mi bila tako pojaana da sam ula kako netko die u susjednoj kui i namirisala kako netko kilometrima dalje pravi

naranasti, crveni i zeleni ele. inilo mi se da je prola cijela vjenost prije nego to sam se poela sputati a drutvo se poelo razilaziti. Nekako sam uspjela pitati Jill to se dogodilo, a ona mi je rekla da je u deset od etrnaest boca bio LSD, i "gumbi, gumbi...", nitko nije znao tko e ih dobiti. Uh, ba sam sretnica to sam ga ja dobila. Djedova kua bila je u mraku kad smo stigli kui i Jill me ispratila do sobe, pomogla mi se svui i lei pa sam utonula u nekakav mamurni san. Openito sam se dobro osjeala, osim to me malo boljela glava, vjerojatno zato to sam se toliko dugo i jako smijala. Bilo je super! Fantastino! Prekrasno! Ali, ne vjerujem da u to ikad vie uiniti. ula sam previe zastraujuih pria o drogama. Sad mi je jasno da sam trebala znati to se dogaa. Svaka bi budala znala, ali meni je tulum bio tako neobian i uzbudljiv da vjerojatno nisam dobro sluala ili nisam eljela uti bilo bi me uasno strah da sam znala. Zato mi je drago to su mi oni to uinili jer se sad mogu osjeati slobodno i iskreno i poteno jer nisam sama donijela odluku. Osim toga, cijelo je to iskustvo sad iza mene i nikad vie neu misliti na njega.

13. srpnja Dragi dnevnie, ve se dva dana pokuavam uvjeriti da me uzimanje LSD-a pretvara u "narkomanku" i sve ostale prljave, odvratne stvari koje spadaju u niu klasu o kojima sam ula kad se prialo o klincima koji uzimaju LSD i ostale droge; ali, tako sam silno radoznala da jedva ekam da kuam travu, samo jednom, asna rije! Jednostavno moram vidjeti je li onakva kakva tvrde da nije! Sve to sam ula o LSD-u oigledno su napisale neobavijetene neznalice poput mojih roditelja koji nemaju pojma o emu govore; moda je isto s travom. Uglavnom, Jill me jutros nazvala i rekla da ide kod prijatelja preko vikenda i da e me nazvati odmah u ponedjeljak ujutro. Rekla sam joj kako sam se sjajno provela i ini mi se da joj je bilo drago. Sigurna sam da e se, ako neto nabacim, pobrinuti da kuam travu samo jednom, a onda u se odmah vratiti kui i zaboraviti cijelu priu o drogama, ali dobro je biti obavijeten i znati kakvo je neto zapravo. Naravno, ne bih voljela da itko dozna da sam ih probala i bit e najbolje da kupim jednu od onih metalnih kutija s kljuiem u koji u te spremiti. Ne mogu riskirati da te netko proita, osobito sad! Zapravo, bit e najbolje da te ponesem sa sobom u knjinicu jer idem neto pogledati u vezi s drogama. Hvala Bogu to postoji katalog, ne bih se nikoga usudila pitati. Osim toga, ako odem sada kad se knjinica tek otvara, vjerojatno u biti sama.

14. srpnja

Na putu u knjinicu srela sam Billa. Veeras idemo van. Jedva ekam da vidim to e se dogoditi. Istraujem posve novi svijet i ti ne moe ni zamisliti kakva se velika nova vrata otvaraju preda mnom. Osjeam se kao Alica u zemlji uda. Moda se i Lewis G. Carroll drogirao.

20. srpnja Dragi bliski, topli, prisni dnevnie, kakav sam nevjerojatan, uzbudljiv tjedan provela! Nikad mi se nije dogodilo nita slino. Sjea se da sam ti rekla kako u izii s Billom? E pa, on me u petak upoznao s torpedima, a u nedjelju sa spidom. I jedno i drugo je kao da jae zvijezdu repaticu kroz Mlijenu stazu, samo milijun, bilijun puta bolje! Spid me najprije malo plaio jer mi ga je Bill morao ubrizgati direktno u ilu. Sjetila sam se koliko sam mrzila injekcije kad sam bila u bolnici, ali ovo je drukije, sad jedva ekam, doslovce jedva ekam da ga ponovno kuam. Nije ni udo da ga zovu spid! Jedva sam vladala sobom, zapravo ne bih to mogla ni da sam htjela, a nisam htjela. Plesala sam onako kako nisam mislila da moe plesati bezbojan mali mi poput mene. Osjeala sam se sjajno, slobodno, otkaeno, kao drukiji, usavreni primjerak drukije, usavrene vrste. Bilo je ludo! Bilo je prekrasno! Stvarno.

23. srpnja Dragi dnevnie, djed je sino imao blagi infarkt. Sreom, dogodio se upravo kad sam se spremala van i nije bio ozbiljan. Jadna baka je prilino izvan sebe ali se izvana dri smireno. Uope me nisu gnjavili otkako sam dola i tako im

je bilo drago to se dobro provodim i to sam srela toliko prijatelja da me ni u emu nisu ometali. Dragi staromodni ljudi. Da samo znaju to se zapravo dogaa! Od oka bi im se obrve podigle do sredine ela. Djed e samo nekoliko tjedana morati ostati u krevetu, ali morat u paziti da ne izazovem dodatne probleme da me ne bi vratili kui. Ako ponem malo vie pomagati po kui, moda ak pomisle da sam im potrebna. Nadam se da se djedu nee dogoditi nita loe. Toliko ga volim. Znam da i on i baka jednom moraju umrijeti, ali nadam se da se to jo dugo, dugo nee dogoditi. udno, ali nikad dosad nisam mnogo razmiljala o umiranju. Valjda u i ja jednog dana morati umrijeti. Pitam se postoji li doista ivot poslije smrti. Oh, nadam se da postoji! Ali, nije to ono to me zapravo brine. Znam da e se nae due vratiti Bogu, ali kad se sjetim da e nam tijela zakopati u tamnu, hladnu zemlju gdje e ih pojesti crvi, jedva to mogu podnijeti. Mislim da bi mi bilo drae kad bi me kremirali. Da, tako je. Zamolit u mamu i tatu i klince im se vratim kui da me kremiraju ako umrem. Uinit e oni to, oni su draga, dobra, krasna obitelj i volim ih i sretna sam to ih imam. Ne smijem zaboraviti da im jo danas ponovno piem. Nisam ba bila dobra u tom pogledu i jednostavno se moram popraviti! I mislim da u im napisati da se elim odmah vratiti kui! elim se maknuti od Billa i Jill i ostalih. Ne znam zato ne bih trebala uzimati droge jer su lude, prekrasne i udesne, ali znam da ne bih trebala i neu! Nikad vie. Ovime se sveano obvezujem da u od danas nadalje ivjeti tako da svi mogu biti ponosni na mene i da i sama mogu biti ponosna na sebe!

25. srpnja Djedu je dobro. Ja sam preuzela kuhanje i spremanje i sve ostalo tako da baka moe stalno biti s njim. Jako to cijene, a i ja njih cijenim.

6:30 Jill me nazvala i pozvala na tulum, ali rekla sam joj da se moram brinuti za djeda i baku dok se stanje ne popravi. Drago mi je to sam imala izliku.

28. srpnja Mama i tata nazivaju svaki dan otkako je djed imao infarkt. Pitali su me elim li se vratiti kui i zapravo elim, ali mislim da moram ostati tu barem do sljedeeg tjedna i pomagati baki.

2. kolovoza Uasno mi je dosadno ali barem baki dajem moralnu podrku, a nakon svega to je ona za mene uinila u ivotu, to je najmanje to mogu uiniti da joj uzvratim. Bill me opet nazvao i pozvao van, a baka eli da malo iziem pa u se valjda nai s njim, ali samo u mu biti dadilja ako eli uzeti trip.

3. kolovoza Kod Billa nas je sino bilo osmoro. Njegovi su otili u grad pa smo znali da se nee vratiti prije jedan ili dva. Svi su odluili uzeti trip, a budui da sam tako dugo sjedila u kui, zakljuila sam da mogu i ja uzeti taj jedan posljednji trip. Kad se vratim kui, sigurno neu uzimati

nita od toga. Bilo je super, jo bolje nego prije. Nije mi jasno kako svaki trip moe biti jo bolji od prethodnih, ali jest. Satima sam sjedila i prouavala egzotinost i udesnost moje desne ruke. Vidjela sam miie, stanice i pore. Svaka je ila bila zasebno udo i um mi jo treperi od pomisli na sve to.

6. kolovoza E pa, napokon se dogodilo. Vie nisam djevica. Na neki nain mi je ao jer sam uvijek eljela da Roger bude prvi i jedini deko u mojem ivotu, ali on nije tu, nisam ga ni vidjela otkako sam dola, a osim toga, moda se ionako pretvorio u nespretnog, glupog kretena. Pitam se je li seks bez tripa tako uzbudljiv, prekrasan, neopisiv. Uvijek sam mislila da to traje samo minutu ili da je kao kad se psi pare, ali uope nije bilo tako. Zapravo, sino je trebalo prilino dugo da trip pone djelovati. Sjedila sam u kutu i osjeala se izostavljeno i nekako zlovoljno, a onda se odjednom dogodilo i htjela sam ludo plesati i voditi ljubav. Nisam ni znala da prema Billu tako neto osjeam. Mislila sam o njemu kao o dragoj, mirnoj osobi koja se brine za mene kad mi treba podrka, ali odjedanput mi uope nije bilo neugodno to ga pokuavam zavesti, a i nije ga trebalo puno nagovarati. Zapravo, sve mi se to jo ne ini posve stvarnim. Cijeli sam ivot mislila da e prvi put kad s nekim budem spavala to biti neto posebno, moda i bolno, ali zapravo je bilo samo dio bljetavog, otkaenog, nevjerojatnog doivljaja. Jo to dvoje ne mogu razdvojiti.

Pitam se jesu li svi iz drutva s nekim spavali ali ne, to bi ipak bilo odve ivotinjski i nepristojno! Pitam se koliko bi se Roger okirao kad bi znao, ili moji roditelji i Tim i Alex i djed i baka? Mislim da bi se zgraali, ali ne vie nego to se ja sama zgraam! Moda ak i volim Billa, ali u ovom trenutku ne mogu se sjetiti ni kako izgleda. Uh, tako sam uasno, grozno smuena i to ako sam trudna? Da barem imam nekoga, bilo koga, s kim bih mogla razgovarati, tko zna o emu govori. Dosad mi trudnoa nije pala na pamet. Moe li se dogoditi prvi put? Hoe li se Bill oeniti sa mnom ako jesam ili e samo misliti da sam obina glupaa koja to radi sa svakim? Naravno da se nee oeniti sa mnom, pa tek mu je petnaest godina. Valjda u jednostavno morati pobaciti. Ne bih mogla podnijeti da se moram ispisati iz kole kao ......... prole godine. U koli se tjednima nije prialo ni o emu drugom. O, Boe, molim te, molim te, daj da nisam trudna! Idem odmah nazvati mamu. Zamolit u baku da mi kupi kartu i sutra idem kui. Mrzim ovo prokleto mjesto i mrzim Billa Thompsona i cijelo ono drutvo. Ne znam kako sam se uope spetljala s njima, ali bilo mi je tako drago i osjeala sam se tako pametno kad su me prihvatili, a sad se osjeam bijedno i posramljeno. Kao da mi to moe pomoi.

7. kolovoza Mama i tata misle da bih trebala ostati jo do sljedeeg tjedna. Nisam se mogla usprotiviti jer me baka stvarno treba. Ali, dotad se neu javljati na telefon ni izii iz kue.

Kasnije Jill me nazvala, ali rekla sam baki neka joj kae da mi nije dobro. Prilino je oigledno, ak i baki, da mi doista nije dobro. ivim u sumnji i strahu kakav prije nisam mogla ni zamisliti.

9. kolovoza Zemlja se doslovce prestala okretati. S mojim je ivotom svreno. Poslije veere, kad smo baka i ja sjedili u vrtu, ule smo da netko kuca na stranja vrata i pogodi tko je svratio? Roger i njegovi roditelji. Vratili su se poslijepodne, uli da se djed razbolio i navratili da ga posjete. Bila sam izvan sebe. Roger je jo nevjerojatnije zgodan nego ikad i najradije bih mu se bila bacila u zagrljaj i isplakala se. Umjesto toga, rukovali smo se i ja sam brzo otila svima donijeti neko pie. Poslije, kad smo malo popriali, baka me poslala po ips i umak, a Roger je poao za mnom! Moe li zamisliti kako Roger ide za mnom? ak me pozvao van! Najradije bih bila propala u zemlju. Poslije, kad smo sjedili u vrtu, priao mi je da ide na godinu i pol u vojnu kolu, a onda na sveuilite. ak je rekao da se malo boji da e biti osamljen kad ode, prvi put sam, i rekao mi je da eli postati aeronautiki inenjer i raditi na novim modelima zrakoplova. Ima izvrsne ideje! To je kao da ita Julesa Vernea, i ima toliko planova, i vojsku i sve to. Onda me poljubio i bilo je onako kako sam oduvijek sanjala da e biti, jo otkako smo bili u vrtiu. I drugi su me deki ljubili, ali uope nije bilo tako. U ovom je poljupcu bilo i dragosti i naklonosti i elje i

potovanja i divljenja i osjeajnosti i njenosti i pripadnosti i udnje. Bilo je to neto najljepe to mi se ikad dogodilo. Ali, sada tu sjedim i zlo mi je. to ako dozna to sam radila otkako sam dola? Kako bi mi ikad mogao oprostiti? Kako bi mogao shvatiti? Bi li svhatio? Da sam barem katolikinja, moda bih mogla odraditi neku groznu pokoru i platiti za svoje prijestupe. Odgojena sam u uvjerenju da Bog prata ljudske grijehe, ali kako da oprostim sama sebi? Kako mi Roger moe oprostiti? Uh, groza i uas!

10. kolovoza Roger me danas etiri puta zvao ali nisam htjela razgovarati s njim. Baka i djed hoe da ostanem jo nekoliko dana dok mi ne bude bolje, ali ne mogu, jednostavno se ne mogu suoiti s Rogerom dok mi se misli ne razbistre. Kako sam se uope upetljala u sve ovo? Zamisli, izgubim nevinost etiri dana prije ponovnog susreta s Rogerom! Kakva ironija. Ali, i bez toga, bi li razumio to sam uzimala tripove? Bi li me elio poslije toga? Prije me nije bilo briga za to, ali sada jest! A prekasno je! Moram razgovarati s nekim. Moram nai nekoga tko zna o drogama i razgovarati. Pitam se bih li mogla razgovarati s nekim na tatinom sveuilitu? Ma ne, ne, ne, oni bi mu sigurno rekli i tek bih se onda nala u govnima. Moda bih mogla rei da piem referat o drogama ili tako neto, ali to ne mogu dok ne pone kola. Bit e najbolje da uzmem nekoliko djedovih pilula za spavanje jer bez njih nikako neu moi zaspati. Zapravo, jo bolje da ih uzmem malo vie. On ih ima

dosta, a sigurna sam da u kod kue provesti nekoliko gadnih noi dok se ne sredim. Uh, nadam se da e ih biti samo nekoliko!

13. kolovoza Na rubu sam suza. Mama i tata su upravo nazvali da mi kau kako su ponosni to sam im ja ki. Nema rijei kojima bih izrazila to osjeam.

14. kolovoza Baka me odvezla na aerodrom. Misli da smo se Roger i ja posvaali. Stalno mi je ponavljala da e sve biti u redu i da ene moraju biti strpljive i tolerantne i pune razumijevanja. Kad bi samo znala! Doekali su me mama, tata, Tim i Alex i rekli da sam blijeda i mrava i bili su njeni i dragi prema meni. Dobro je biti kod kue. Moram sve zaboraviti. Moram se pokajati i oprostiti sebi i krenuti od poetka; na kraju krajeva, tek mi je petnaest godina i ne mogu zaustaviti ivot i sii. Osim toga, otkako sam razmiljala o djedovoj moguoj smrti, ne elim umrijeti. Bojim se. Nije li to sablasno i ironino? Bojim se ivjeti i bojim se umrijeti, kao u onoj staroj crnakoj duhovnoj pjesmi. Pitam se to je njih muilo.

16. kolovoza Majka me tjera da jedem. Pripravlja sva moja omiljena jela, ali meni nemaju osobitog okusa. Roger mi je napisao dugo pismo i pitao jesam li dobro, ali nemam energije ni snage ni elje da mu odgovorim. Svi su silno zabrinuti za mene, a i ja sam zabrinuta za sebe. Jo ne znam jesam li trudna i neu znati jo deset-dvanaest dana. Oh, daj Boe da nisam.

Stalno se pitam kako sam mogla biti takva glupaa, a nema drugog odgovora nego da sam glupaa. Blesava, maloumna, glupa neznalica!

17. kolovoza Potroila sam zadnju djedovu tabletu za spavanje i uasno sam ivana. Ne mogu spavati, sva sam sjebana i mama me tjera da odem doktoru Langleyju. Moda mi to pomogne. Spremna sam uiniti bilo to.

18. kolovoza Jutros sam bila kod doktora Langleyja i rasprela cijelu priu o tome kako ne mogu spavati. Postavljao mi je mnoga pitanja o tome zato ne mogu, ali ja sam samo ponavljala da ne znam, ne znam, ne znam. Na kraju se slomio i dao mi pilule. Zapravo mi san nije toliko potreban koliko mi je potreban bijeg. Prekrasno je pobjei. Pomisli da to vie ne mogu podnijeti i onda samo uzmem pilulu i ekam da me obuzme nitavilo. U ovom trenutku je nitavilo mnogo bolje od netavila.

20. kolovoza ini mi se da pilule koje mi je dao doktor Langley nisu tako jake kao djedove jer moram uzeti dvije, katkad i tri. Moda je to zato to sam tako ivana. Ne znam koliko vie mogu izdrati; ako se ubrzo neto ne dogodi, opalit u si metak u glavu.

22. kolovoza

Rekla sam mami da nazove doktora Langleyja i trait u da mi da sedative. Ne mogu po itav dan spavati, a ne mogu ni hodati naokolo u ovakvom stanju, pa se nadam da e mi ih dati. Jednostavno mora!

23. kolovoza Sedativi su super. Danas sam uzela jedan netom prije nego to je potar donio jo jedno pismo od Rogera. Umjesto da se uzrujam kao obino, sjela sam i izlila mu duu, dakako nita o tripovima i spidu, a jo manje o Billu i moguoj trudnoi, nego sve o vanim stvarima koje nas se oboje tiu. ak sam se poela pitati bih li mogla Rogeru samo jednom dati trip tako da shvati. Bih li to mogla? Bih li ga mogla navesti da prvi trip uzme nesvjesno, kao ja? Kad bih se barem usudila! Moda je to zato to sam tako dugo potitena, moda od pilula za spavanje i sedativa, ali ima trenutaka kad bih se jednostavno eljela osloboditi i poletjeti, ali ti su dani za mene proli zauvijek! Stvarno sam zbunjena. Da barem imam s kim razgovarati!

26. kolovoza Kakav aroban, prekrasan, sretan dan! Dobila sam mjesenicu! Nikad u ivotu ni zbog ega nisam bila tako sretna. Sad mogu baciti pilule za spavanje i sedative. Ja ponovno mogu biti ja! Uh, super!

6. rujna Beth se vratila iz kampa, ali vie nije ista i upoznala je nekog idovskog kretena s kojim hoda. Stalno e biti zajedno, i danju i nou. Moda sam malo ljubomorna jer Roger ivi tako daleko i kola je poela i Alex i

njezine bune male prijateljice me izluuju a i mama me opet poela gnjaviti. Danas sam svratila u odlian mali butik i nala zgodan par mokasinki i prsluk s resama i super hlae. Chris, djevojka koja tamo radi, pokazala mi je kako mogu izglaati kosu (to sam veeras i uinila) tako da je sad posve ravna. Izgleda super! Super, osim to se mami nimalo ne svia. Sila sam da joj pokaem, a ona mi je rekla da izgledam kao hipi i da ona, tata i ja jedne veeri moramo popriati. Mogla bih im i ja poneto rei, jer pretpostavljam da seks bez droge nije ni slian onom ludom, otkaenom udu kad leti. Uglavnom, izgleda da nita ne radim kako treba i to god uinila, ne mogu zadovoljiti Sistem.

7. rujna Sino je bio kraj. Mama i tata su lili suze u potocima o tome koliko me vole i koliko su zabrinuti za mene otkako sam se vratila od bake. Mrze moju kosu oni misle da bih jo uvijek trebala nositi pletenice kao mala djeca. Priali su i priali, ali nisu uli ni jednu jedinu stvar koju sam im eljela rei. U poetku, kad su mi govorili koliko su zabrinuti, obuzela me silna elja da se slomim i sve im kaem. eljela sam im rei! Vie nego ita na svijetu eljela sam znati da razumiju, ali naravno, oni su samo nastavili govoriti i govoriti jer zapravo nisu kadri nita shvatiti. Kad bi roditelji samo sluali! Kad bi nam samo dopustili da govorimo umjesto to samo vjeito i beskrajno gnjave i propovijedaju i dave i ispravljaju i blebeu, blebeu, blebeu! Ali, ne sluaju! Jednostavno nee ili ne mogu ili ne ele sluati, a mi klinci uvijek zavrimo u istom osamljenom kutu, izgubljeni i frustrirani, bez ikoga s kim bismo

komunicirali, verbalno ili tjelesno. Meutim, imam sree to imam Rogera... ako ga doista imam.

9. rujna Danas jo jedan udarac. Roger definitvino ide u onu vojnu kolu i nee dolaziti kui do Boia a moda ni tada! Tata mu je iao u tu kolu, djed isto, pa praktiki mora i on, ali ja ga trebam ovdje, a ne tamo u nekoj idiotskoj koli gdje e cijelu godinu marirati naokolo. Sad e nas razdvajati cijeli kontinent. Napisala sam mu pismo od deset stranica i rekla da u ga ekati iako mi je u posljednjem pismu napisao da oekuje da u izlaziti i zabavljati se. Ali, kako se mogu zabavljati u ovoj rupetini???

10. rujna Bila sam tako u komi zbog Rogera da sam otila razgledati odjeu u onaj butik u kojem radi Chris. Dola sam ba prije njezine pauze, pa smo otile u susjedni kafi na kolu i ispriala sam joj kako se osjeam zbog Rogera. Odmah me shvatila. Bilo je sjajno opet moi s nekim priati. Kad smo se vratile u butik, dala mi je neki mali crveni bombon i rekla neka odem kui, uzmem ga i sluam dobru glazbu. Rekla je: "Ovo srce e te razvedriti onako kako te sedativi usporavaju", i imala je pravo! Uzimala sam previe pilula za spavanje i sedativa. Ne znam zato mi onaj glupi lijenik nije dao neto od ega e mi biti bolje a ne neto od ega sam se osjeala jo gore. Cijelo se poslijepodne sjajno osjeam, kao da sam ponovno oivjela. Oprala sam kosu i pospremila sobu i glaala i radila sve ono to me mama gnjavi da uinim ve danima.

Jedini je problem to je sad veer a ja ne mogu iskljuiti tu energiju. Pisala bih Rogeru, ali juer sam mu napisala ogromno pismo pa bi pomislio da sam prolupala. Morat u potratiti jednu od pilula za spavanje da zaustavim ovo. Takav ti je ivot. Vidimo se.

12. rujna Tata i mama mi stalno prigovaraju zbog izgleda. Ponavljaju da znaju kako sam ja dobra i draga djevojka, ali sam se poela ponaati kao hipi i boje se da u time privui pogreno drutvo. Sve u svemu, toliko su konzervativni da nemaju pojma to se dogaa. Chris i ja mnogo priamo o roditeljima i Sistemu. Njezin tata je direktor u nekoj tvornici prehrambenih proizvoda i mnogo putuje, "esto u drutvu drugih ena", kako mi je povjerila. A mama joj je takva velika dobroiniteljica i vana pripadnica visokog drutva da bi vjerojatno cijeli grad pao u nesvijest kad bi jednu veer odvojila da saslua svoju ker. "Mama je u ovom gradu 'stup drutva'", tako mi je Chris rekla. "Podrava sve i svakoga osim mene i, ovjee, kako sam zbog toga pala!" Chris ne mora raditi ali mrzi biti kod kue. Rekla sam joj da sam se i ja poela tako osjeati pa e mi pokuati srediti posao kod sebe, nije li to super?

13. rujna Uh, ovo je pravi ivot! Imam posao. Chris je sino pitala efa i on je rekao da moe. Nije li to super? Radit u s Chris etvrtkom i petkom naveer i cijeli dan u subotu i moi u si kupiti sve to moje

nekonformistiko srce poeli. Chris je godinu starija od mene i u koli je godinu ispred mene, ali je super cura i volim je i s njom imam bolji odnos nego i s kim u ivotu, ak bolji nego s Beth. Mislim da poneto zna o drogama jer mi je nekoliko puta kad sam bila loe volje dala srce. Jednog dana moram s njom porazgovarati o tome.

21. rujna Dragi moj dnevnie, oprosti to sam te zapostavila, ali stvarno sam bila zauzeta sad kad radim i poela je kola i sve to, ali ti si i dalje moj najdrai prijatelj i povjerenik, iako se i s Chris odlino razumijem. Nikad nismo umorne i u koli smo najpopularnije djevojke. Znam da odlino izgledam, i dalje imam 46,5 kg i svaki put kad ogladnim samo uzmem Bennyja. Imamo energije koliko hoe i nevjerojatnu garderobu. Kosa mi je prekrasna. Perem je majonezom i tako je sjajna i meka da se mora svakome svidjeti. Jo nisam srela frajera koji bi mi se sviao, ali to je vjerojatno u redu jer ionako ekam Rogera.

23. rujna Dnevnie, moji e me roditelji naisto izludjeti. Moram uzimati Dexije da imam energije u koli i na poslu i na sudarima i kad piem zadae, a onda moram uzimati sedative da podnesem ivot kod kue. Tata misli da mu kvarim ugled kao dekanu. ak je sino vikao na mene za stolom zato to sam rekla "ovjee". On ima svoje izraze kad neto eli naglasiti i to

je u redu, a ako ja samo kaem "ovjee", to je kao da sam poinila smrtni grijeh. Chris i ja smo manje-vie spremne za odlazak. Ona ima

prijateljicu u San Franciscu koja bi nam pomogla nai posao, a budui da obje imamo iskustvo u butiku, to ne bi trebao biti problem. Osim toga, roditelji e joj se razvesti. Samo se svaaju kad su zajedno i njoj je stvarno dosta. Ja barem to ne moram podnositi. Osim toga, Roger kae da je odve zauzet da bi esto pisao, to ba nije vjerojatno. Kao to Chris kae, "mukarcu se krv brzo ohladi kad nisi blizu da mu je zagrije".

26. rujna Prijatelju moj, sino je bila prava veer! Napokon sam puila travu i jo je bolja nego to sam oekivala! Chris mi je poslije posla dogovorila sudar s njenim prijateljem s fakulteta koji zna da sam uzimala tripove itd., ali je htio da probam hai. Rekao je neka ne oekujem da u se osjeati kao kad pijem alkohol, a ja sam mu rekla da nikad nisam popila nita osim malo pjenuca na roendanima i ostataka poslije koktela. To nam je svima bilo strano smijeno i Ted, s kojim je Chris izila, je rekao da mnogi klinci nikad ne kuaju cugu, ne samo zato to je to stvar koju troe njihovi starci, nego zato to ju je tee nabaviti nego travu. Ted je rekao da je, kad je tek poeo eksperimentirati, otkrio da moe ukrasti mnogo novca od roditelja i da oni nita ne bi primijetili, ali ako je popio samo gutljaj nekog njihvog pia, ispalo je kao da su ga izmjerili na mililitar.

Onda mi je Richie pokazao kako se pui. A ja nikad ni cigaretu nisam zapalila! Dao mi je neke upute, recimo, da oslukujem sitne stvari koje inae ne bih ula i da se samo opustim. Najprije sam prejako povukla i zagrcnula se, pa mi je Richie rekao neka uvlaim otvorenih usta tako da ue to vie zraka. Ali, ni to ba nije uspjelo, pa je Ted nakon nekog vremena donio nargilu. Izgledala mi je smijeno i egzotino, ali u poetku nisam mogla povui dim i osjeala sam se prevareno jer su ostali ve oito bili ulagirani. Na kraju je ipak profunkcioniralo, upravo kad sam ve pomislila da ni nee, i stvarno sam se poela osjeati sretno i slobodno kao kanarinac koji cvrkue na otvorenom, beskrajnom nebu. I bila sam tako oputena! ini mi se da cijeli ivot nisam bila tako oputena! Bilo je prekrasno. Poslije je Rich iz svoje sobe donio prostirku od ovjeg runa pa smo hodali po njoj i uope ne mogu opisati osjeaj koji sam imala u stopalima, neto mekano mi je obavilo cijelo tijelo i odjednom sam mogla uti neobian, gotovo neujan zvuk dugih, svilenkastih vlasi kako se traljaju jedna o drugu i o moja stopala. Takav zvuk nikad prije nisam ula i oajniki sam pokuala odrati predavanje o fenomenu da svaka pojedina vlas ima vlastiti ton. Ali, dakako, nisam mogla bilo je odve savreno. Onda sam uzela slani kikiriki i primijetila da nikad prije nisam okusila nita tako slano. Kao kad sam bila mala i pokuavala plivati u Velikom slanom jezeru. Samo to je kikiriki bio jo slaniji. Jetra, slezena i crijeva su mi bili izjedeni slanoom. eznula sam za svjeom breskvom ili jagodom, da me i njihov okus tako posve obuzme. Bilo je super i poela sam se luaki smijati. Bila sam oduevljena to sam toliko drukija. Svi su na svijetu bili ludi osim mene. Ja sam bila jedino

razumno i savreno bie. Sjetila sam se da sam negdje proitala kako je tisuu dana za ovjeka samo jedan dan za Boga, i pomislila sam da sam otkrila klju za to. U tom svojem novom vremenu ivjela sam ivote tisuu ljudi u samo nekoliko sati. Poslije smo svi bili jako edni i umirali za neim slatkim. Otili smo do slastiarnice smijui se nevjerojatno visokom ploniku i udnom obliku mjeseca koji je stalno mijenjao boje. Ne znam jesmo li svi bili ba tako lagirani kako smo tvrdili, ali bilo je zabavno. A u slastiarnici smo se alili i smijali kao da samo mi poznajemo sve tajne ovoga svijeta. Kad me Richie oko ponoi dovezao doma, moji roditelji (a oboje su bili budni) su bili vrlo zadovoljni tim uljudnim i urednim mladiem s kojim sam izila. ak mi nisu prigovarali da je kasno! Da ne povjeruje! P. S. Richie mi je dao nekoliko dointova da ih popuim kad sam sama a elim u raj. Nije li to lijepo?

5. listopada Chris i ja razmiljamo o tome da damo otkaz jer od posla ne stiemo raditi ono to elimo. Jako sam zaljubljena u Richieja, a Chris je zaljubljena u Teda i elimo to vie vremena provoditi s njima. Vrag je u tome to nitko od nas nema dovoljno love, pa smo Chris i ja morale malo dilati travu. Naravno, prodajemo samo klincima koji su odavno korisnici i koji bi je kupili od nekoga drugog kad im je mi ne bi prodale. Ted i Richie su na fakultetu i moraju uiti mnogo vie nego mi u gimnaziji, pa nemaju vremena prodavati. Osim toga, deke puno lake ulove nego cure. U poetku mi je bilo prilino teko ostati mirna kad

sam sa Sistemom, ali sad kad sam Richiejev komad srcem i duom moram initi sve to mogu da mu pomognem.

8. listopada Uvjerila sam Richa da bi bilo lake dilati tripove nego travu, njih barem moemo staviti na marke i vakae ili peperminte i nositi ih sa sobom bez straha da nam je murija za leima i da e neki kreten otkriti gdje nam je torba i to je u njoj. Richie je prema meni tako dobar a seks s njim je kao munje i duge i proljee. S drogama se samo poigravam, ali o tom sam deku stvarno postala ovisna. Sve bismo uinili jedno za drugo. Ii e na medicinu i ja mu moram pomoi kako znam i umijem. Dugo e trajati, ali mi emo ve nekako progurati. Zamisli, on e studirati jo osam ili deset godina, a ve je na drugoj godini fakulteta! Mama i tata misle da je jo u gimnaziji. Mislim da ja neu na fakultet. Tata e biti strano pogoen, ali meni je vanije raditi i pomoi Richu. im zavrim gimnaziju, zaposlit u se za stalno i onda emo se srediti. On je odlian student, ali kae da je u posljednje vrijeme malo popustio. Stvarno volim tog ovjeka. Stvarno ga volim. Jedva ekam da budem s njim. Zadirkuje me i kae da sam seksualni manijak jer ga moljakam da mi dopusti doivjeti seks bez droge. Obeao je da hoe. To e za mene biti posve novo iskustvo. Jedva ekam.

(?)

Richie i ja nikad nikamo ne idemo. Ve se pretvorilo u ritual da doe po mene, provede nekoliko minuta s mojim rodieljima i onda odjurimo u stan koji dijeli s Tedom. Htjela bih da smo zajedno i ulagirani svake veeri, ali on mi doputa da doem samo kad mi obnavlja zalihu tripova za prodaju i da mi dovoljno trave i barbiturata dok se opet ne vidimo. Znam da mnogo ui pa se pokuavam zadovoljiti onim to mi daje, ali to je sve manje i manje. Moda stvarno imam pretjeranu potrebu za seksom. Oito je da me seks vie zanima nego njega. Ali, to je samo zato to se toliko brine zbog mene. Voljela bih da mi dopusti uzimati pilulu i da ne mora toliko raditi i uiti. Ali, ono to imam tako je super da ne znam kako bih mogla poeljeti neto vie.

17. listopada Danas sam opet bila u osnovnoj koli. Ne smeta mi dilati u gimnaziji jer je robu katkad teko nabaviti i ljudi mi obino sami prilaze i pitaju. Chris i ja samo donosim od Richieja. On moe nabaviti to god ele, barbiturate ili amfetamine, LSD ili DMT, met ili bilo to. Klinci u gimnaziji su jedna stvar, ak i oni mlai, ali danas sam prodala deset markica s LSD-em nekom klincu koji jo nema ni devet godina, uvjerena sam. Sigurna sam da on prodaje dalje, a ta su djeca jednostavno premala! Pomisao da se devetogodinjaci i desetogodinjaci unitavaju tako mi je odbojna da vie neu ii tamo! Znam da e nabaviti od nekoga drugog, ali od mene bome nee! Evo, leim na krevetu i razmiljam o tome otkako sam se vratila kui i zakljuila sam da Richie mora doi i porazgovarati s tatom o nekoj stipendiji, s onakvim ocjenama sigurno se neto moe srediti. Sigurno.

18. listopada Da postoje medalje i nagrade za glupost i lakovjernost, ja bih sigurno osvojila najveu. Chris i ja otile smo u Richijev i Tedov stan i nali ih ulagirane kako vode ljubav jedan s drugim. Nije ni udo da Richie nije bio zainteresiran za mene! A ja za to vrijeme dilam drogu za bijednog pedera iji tata vjerojatno uope nije bolestan. Pitam se koliko jo glupaa radi za njega. Tako se sramim! Ne mogu vjerovati da sam prodavala jedanaestogodinjacima i dvanaestogodinjacima, ak i

devetogodinjacima i desetogodinjacima. Kakva sam ja sramota za sebe i svoju obitelj i sve ostale. Nisam nita bolja od onog kurvinog sina Richieja.

19. listopada Chris i ja smo cijeli dan sjedile u parku i razmiljale. Ona uzima drogu vie od godinu dana, a ja tono od 10. srpnja. Zakljuile smo da se ne bismo mogle promijenii dok smo tu, pa emo otii u San Francisco. I jednostavno moram Richieja prijaviti policiji. Nije to zbog

osvetoljubivosti, prkosa ili ljubomore, stvarno nije, nego jednostavno moram nekako zatiti onu djecu u osnovnoj koli. Sva ta sranja koja mi je Richie priao o tome kako e oni samo kupiti drogu drugdje obine su bljezgarije. Njemu nije stalo ni do koga na svijetu osim njega samoga i jedini nain da se iskupim za ono to sam inila jest da ga sprijeim da ne navue jo djece. To je jedna od najgorih stvari u cijeloj toj prii s drogom. Gotovo svatko tko uzima istodobno i prodaje i to je kao krug koji se sve vie iri dok ne zavri ne

znam ni ja gdje! Stvarno ne znam! Da barem nikad nisam ni poela. A sad smo se Chris i ja zaklele jedna drugoj da vie neemo nita uzimati. I stvarno neemo! Dale smo asnu rije i obeale. U San Franciscu neemo poznavati ni ivu duu koja se drogira pa e biti lako.

(?) Vrlo je tuno iskrasti se usred noi, ali Chris i ja nismo mogle smisliti nijedan drugi nain. Autobus kree u 4:30 ujutro i mi moramo biti u njemu. Prvo emo na neko vrijeme u Salt Lake City, a onda emo se vratiti i otii u San Francisco. Stvarno me strah to bi mi Richie uinio kad bi me ulovio. Gotovo sigurno e znati tko ga je prijavio jer sam u pismu policiji opisala onih nekoliko mjesta gdje uva zalihe. Da barem zatvore sve dilere! Zbogom, dragi dome, zbogom, dobra obitelji. Zapravo odlazim najvie zato to vas toliko volim i ne elim da ikada doznate kakva sam slaba i loa osoba bila. I mrsko mi je to u prekinuti kolovanje, ali ne usuujem se pisati i traiti papire da se mogu upisati drugdje jer znam da biste ih i vi i Richie slijedili. Dragi moji, ostavljam vam pismo, ali nikad vam ne mogu rei koliko ste mi zapravo sveti.

26. listopada U San Franciscu smo, u prljavom, smrdljivom, zaguljivom malom jednosobnom stanu. Obje smo prljave nakon toliko groznih sati u autobusu i dok se Chris kupa u kupaonici koja je vani na hodniku, malo u pisati dok ja ne doem na red. Sigurna sam da emo imati dovoljno novca dok ne naemo posao jer sam zadrala onih sto trideset dolara

koje sam trebala dati onom odvratnom Richieju, a Chris e moi podii etiristo i neto dolara koje ima u banci. Ova odvratna mala rupa u kojoj smo kota devedeset dolara mjeseno, ali barem emo imati dovoljno vremena da se zaposlimo i naemo neki pristojan stan. Grozno se osjeam zbog roditelja, ali barem e znati da sam s Chris, a oni misle da je ona draga i pristojna djevojka koja me nee odvesti na stranputicu. Kao da bih uope mogla zastraniti vie nego to ve jesam!

27. listopada Chris i ja smo cijeli dan traile posao. Javile smo se na sve oglase u novinama, ali ili smo premlade, ili nemamo dovoljno iskustva, ili nemamo preporuke, ili trae nekoga tko ve ima muterije ili e nas nazvati. Nikad u ivotu nisam bila tako iscrpljena. Veeras nam nee trebati nikakva tableta da nas uspava, ak ni na kvrgastoj, odvratnoj napravi koja se ovdje zove krevet.

28. listopada Ovdje je sve uvijek vlano i ljepljivo. U ormaru ak raste nekakva zelena plijesan, ali sreom neemo morati dugo ostati tu, barem se tako nadam! Ali, danas nismo imale nita vie uspjeha nego juer u traenju posla. Nismo mogli nai ni Chrisinu prijateljicu.

29. listopada Zaposlila sam se u jednoj bezveznoj maloj prodavaonici donjeg rublja. Plaa nije neto, ali barem emo imati za hranu itd. Chris e nastaviti

traiti bolji posao i kad ga nae, ja u dati otkaz i potraiti neto bolje. Chris se nada da bismo za godinu dana moda mogle otvoriti vlastiti butik. Ne bi li to bilo super? I kad budemo uspjene, moda emo moi pozvati svoje da nas vide i uivaju u naem uspjehu.

31. listopada Chris jo nije nala posao. Svaki ga dan trai, ali odluile smo da nee uzeti bilo to, nego neto u nekoj prvorazrednoj trgovini gdje e moi nauiti sve to e nam trebati za na butik. Ja sam svake veeri tako umorna da se jedva dovuem do kreveta. Nisam znala da te stajanje po cijeli dan i posluivanje zlovoljnih bezveznjaka moe tako iscrpiti.

1. studenog Chris i ja smo provele dan obilazei Chinatown i park Golden Gate i odvezle smo se autobusom preko mosta. Grad je lijep, uzbudljiv i prekrasan, ali najradije bih se vratila doma. Naravno, nisam to mogla rei Chris.

3. studenog Chris je napokon nala posao! U najljepoj maloj trgovini koju sam ikad vidjela! Poslije posla sam otila tamo i kupila sandale. Tu moe nauiti sve to treba o nabavljanju i izlaganju i prodaji jer ih je samo dvije u trgovini. Sheila je vlasnica i nedvojbeno najzanosnija ena koju sam ikad vidjela. Put joj je bijela i ista poput snijega i ima nevjerojatno duge trepavice, naravno, lane. Kosa joj je crna poput ebanovine, a visoka je sigurno 180. Nije mi jasno zato nije fotomodel ili glumica.

Njezina trgovina je u ekskluzivnoj etvrti. Cijene su nevjerojatno visoke, ak i s Chrisinim popustom, ali jednostavno sam morala malo uivati nakon to tako dugo tedimo, a i dalje emo morati.

5. studenog Svaki dan sve vie eznem za domom umjesto da bude obrnuto. Pitam se kako se Chris osjea. Ne usuujem se nita rei da ona ne bi pomislila kako sam djetinjasta, to vjerojatno i jesam. Mislim da bih se i vratila kui da se toliko ne bojim Richieja. Sigurna sam da bi me pokuao uplesti ako bi ikako mogao. On je takav osvetoljubivi slabi. Sad kod njega vidim toliko odbojnih osobina da mi nije jasno kako sam si onako dala isprati mozak. Valjda sam samo bila glupa klinka koja je jedva ekala da je netko nasanjka. I, ovjee, kako sam se samo nasanjkala! Ali, sljedei put neu biti tako glupa, a osim toga nee ni biti nikakvog drugog puta. Nikada vie nipoto neu uzeti drogu! Ona je kriva za sva ova govna u kojima sam se nala i voljela bih da nikad nisam ni ula za nju. I voljela bih da na pisma ne stavljaju ig jer bih onda mogla pisati mami i tati i klincima i baki i djedu i moda ak Rogeru. Toliko bih im toga eljela rei. teta to to nisam na vrijeme shvatila.

8. studenog Ustani, radi, jedi, radi i srui se u krevet mrtva umorna. ak se vie ni ne kupam svaki dan, prenaporno mi je ekati da se zajednika kupaonica u hodniku isprazni.

10. studenog

Dala sam otkaz i sad u potraiti zanimljiviji posao. Sheila mi je dala popis mjesta na kojima mogu pogledati i rekla da se mogu pozvati na nju. P. S. Kupile smo rabljeni televizor za 15 dolara. Ne radi ba dobro, ali je s njim ipak ljepe.

11. studenog E pa, dnevnie, to veli na ovo? Dobila sam posao u prvih sat vremena traenja, zapravo u drugoj trgovini u koju sam otila. Mario Mellani izrauje prekrasan nakit po narudbi. Mnogi komadi su prepuni dragulja. Htio je nekoga mladog i svjeeg da mu slui pomalo kao ukras. Laska mi to je izabrao mene! Gospodin Mellani je visok i debeo i vedar i kae da ima enu i osmoro djece koji ive u Sausalitu i ve me pozvao da u jednu nedjelju doem na ruak i upoznam ih.

13. studenog Oboavam novi posao. Gospodin Mellani mi je kao drugi otac. Ima ekskluzivnu trgovinu u predvorju vrlo skupog hotela, a ipak svaki dan donosi ruak u papirnatoj vreici i dijeli ga sa mnom. Kae da to radi kako se ne bi previe udebljao. A Chris i ja u nedjelju idemo k njegovima na ruak! Nije li to super? Bit e ba krasno opet vidjeti malu djecu. Njegov sin Roberto je Timove dobi, a drugi mu je sin samo tri dana mlai od Alexandrije. Misli da sam ja siroe i na neki nain i jesam. No, dobro.

Zna, mogla bih esto izlaziti da nisam izbirljiva. Nae predvorje je prepuno bogatih debelih staraca i njihovih bogatih starih ena u nercu i hermelinu. Mukarci strpaju ene u apartmane a onda mi se dou upucavati. A ima i bezbroj trgovakih putnika koji prou kroz trgovinu i pokuavaju me dotaknuti. Nije mi trebalo dugo da ih nauim prepoznati im se pojave na vratima.

(?) Chris i ja imamo sree to su i njezina i moja trgovina zatvorene nedjeljom i ponedjeljkom pa moemo zajedno provoditi slobodne dane. Nismo srele mnogo mladih ljudi naih godina. Sheila je vjerojatno tridesetogodinjakinja koja se izvrsno dri, a gospodin Mellani je, dakako, dovoljno star da mi bude otac, to sve bre i postaje. Sutra idemo k njemu.

16. studenog Kod gospodina Mellanija je bilo odlino. ive u brdovitom predjelu, izgleda gotovo kao da si na selu. To je na samom kraju autobusne linije i sve je prepuno prastarih stabala. Gospoa Mellani i djeca su ba kao talijanske obitelji iz filmova, a nikad nisam vidjela da netko tako dobro kuha. Djeca, ak i ona starija, stalno se maze s roditeljima. Tako neto nikad nisam vidjela. Mario, veliki sedamnaestogodinjak, iao je na nekakav izlet i izljubio je i izgrlio oca i sve ostale kao da odlazi zauvijek. I poslije su se stalno uzajamno pljeskali,cmakali i dodirivali. Prekrasno iskustvo od kojeg se osjeam samo jo osamljenije.

19. studenog Chris je s posla dola sva u oblacima. Da je gospodin Mellani ne bi nadmaio, Sheila nas je pozvala na tulum u subotu naveer poslije posla. Poet e prilino kasno jer svi radimo do devet, ali drago mi je jer zvui jako glamurozno i sofisticirano ii na tulum koji poinje u pola jedanaest.

20. studenog Chris i ja smo se najprije zabrinule to emo odjenuti kad bude ile k Sheili. Ali, ona nam je rekla neka samo odjenemo neto udobno, to je odlino jer smo od kue ponijele samo po jedan koveg, a ne elimo troiti ako ba ne moramo. Mislim da emo ostati u ovom stanu jo nekih est mjeseci, a onda emo vjerojatno imati dovoljno novca da krenemo svojim putom. Nadam se da e nam Sheila dati svoj blagoslov i pomoi nam. Moda bi nam i gospodin Mellani dao da prodajemo neke od njegovih jeftinijih komada. Mario e doi raditi u trgovinu im maturira, pa me moda ionako vie nee trebati.

21. studenog Sheilin tulum je sutra. Pitam se tko e jo doi. Chris mi uvijek pria o ljudima s filma i televizije koji navraaju i koje Sheila osobno poznaje. Ili se barem svi ljube i govore jedno drugome "dragi" i "draga". Zamisli kako bi to bilo osobno poznavati filmske i televizijske zvijezde! ....... je jednom dola u trgovinu gospodina Mellanija i kupila veliki prsten, ali ona je tako stara da sam je vidjela samo u jednom filmu

na televiziji, u kojem je glumila ne osobito uzbudljivu ni glamuroznu luakinju.

22. studenog Oh, sretne li subote! Danas je veer sofisticiranosti. Pitam se hoe li me smatrati jako naivnom ako budem pila kolu a ne pjenuac ili to ve oni budu pili. Moda nitko nee ni primijetiti. Moram juriti na posao, tramvaj je katkad pretrpan u ovo doba dana, a ne elim visjeti kroz vrata. Pokvarila bi mi se frizura.

23. studenog Opet se dogodilo i ne znam bih li plakala ili se veselila. Ali, ovaj put smo barem svi bili odrasli i nismo kvarili djecu. Istina, mene neki ne bi smatrali sasvim odraslom, ali svi misle da i ja i Chris imamo osamnaest godina i to je najvanije. Uglavnom, Sheila stanuje u nevjerojatno lijepom stanu s prekrasnim pogledom. Imaju portira koji izgleda jo otmjenije nego portiri u hotelu u kojem radim a oni su prilino impresivni. Odvezle smo se dizalom do njezinog stana nastojei se drati kao svjetske ene kojih se nita ne moe dojmiti, a zapravo smo obje ostale bez daha nakon one nae rupe. ak je i dizalo bilo impresivno, sa zlatnim vinilpapirom na dvije strane i crnom oplatom na druge dvije. Sheilin stan izgleda kao da si uao u asopis za unutranji dizajn. Cijela dva zida su od stakla i gledaju na svjetla grada. Morala sam se napinjati da ne zinem od uda, ali to je bilo kao da smo u filmu.

Sheila nas je obje blago poljubila u obraz i uvela nas u sobu u kojoj su, oko velikog stolia ukraenog zlatom i zrcalima, bili razbacani jastuci ivih boja. Kraj kamina je golemi upavi smei naslonja i sve je to skupa stvarno bilo nevjerojatno. Onda je zazvonilo zvonce i poela su dolaziti najljepa ljudska bia koja sam ikad vidjela. Mukarci su bili prekrasni, kao suncem opaljeni kipovi rimskih bogova, a ene tako zanosne da sam istodobno bila i sretna i uplaena. Ali, nakon nekog vremena mi je sinulo da smo mi mlade i blistave i zdrave, a te su ene stare, stare, stare. Vjerojatno ujutro ne mogu izii iz kue bez pola tone minke. Tako da se zapravo nismo trebale brinuti. Onda sam je namirisala. Gotovo sam se prekinula upola reenice, miris je bio tako jak. Chris je bila na drugoj strani sobe, ali vidjela sam da se i ona ogleda i znala da ju je i ona namirisala. Zrak kao da se zgusnuo i dio moga uma je preklinjao da i ja malo dobijem. Nisam znala bih li pobjegla, ostala ili to. Onda sam se okrenula i neki mukarac mi je dodao doint i to je bilo to. Htjela sam se ulagirati vie nego ita drugo na svijetu. To je bio pravi svijet, tu su bili pravi ljudi i ja sam eljela biti dio svega toga. Ostatak veeri protekao je sjajno. Svjetla, glazba, zvukovi i San Francisco bili su dio mene a ja dio njih. Bilo je to jo jedno nevjerojatno putovanje i ne znam kako je dugo trajalo. I Chris i ja smo ostale spavati kod Sheile i tek smo poslijepodne dovoljno dole k sebi da se pokupimo i vratimo u naa bijedna etiri zida. Malo me brine jer ne znam to se zapravo dogodilo. Ne znam jesmo li puili hai, koji je sada prilino teko nabaviti, ili neto drugo.

Ali, nadam se da neu opet morati prolaziti ono "jesam li ili nisam" do sljedeeg mjeseca. Ako se vraamo na isti stari vrtuljak, barem u nabaviti kontracepcijske pilule. Ne mogu podnijeti tu neizvjesnost, a samo mi jo nedostaje da ostanem... Ne elim ni misliti o tome.

(?) Kod Sheile je tulum gotovo svake veeri i mi smo uvijek pozvane. Nisam jo srela nekoga tko bi mi se doista sviao, ali ludo je i zabavno i gotovo uvijek prespavamo kod nje, to je mnogo bolje nego vratiti se u nau rupu. Chris je doznala da je Sheila bila udana za ....... i da joj je alimentacija tako velika da i ona i njezini prijatelji mogu raditi to god ele. Uh, kako bi bilo super imati toliko love! Mislim da bih ivjela isto kao ona, samo jo bolje.

3. prosinca Prola je no bila najgora no u cijelom mom usranom, trulom, smrdljivom, sjebanom ivotu. Bilo nas je samo etvoro, i Sheila i Rod, njezin sadanji "deko", dali su nam heroin. Isprva smo se malo bojale, ali oni su nas uvjerili da su sve prie o njemu samo obino mitovi ha, ha! Ali, bila sam i prilino uzbuena i zapravo sam jedva ekala dok sam ih gledala kako se pripremaju. Heroin je fantastian, posve drukiji od svega to sam dosad probala. Osjeala sam se njeno i pospano i nevjerojatno mekano, kao da lebdim iznad stvarnosti i da su

svakodnevni problemi zauvijek izgubljeni u svemiru. Ali, upravo prije nego to sam otila predaleko da bih znala to se dogaa, vidjela sam kako Sheila i onaj kurvin sin uzimaju spid. Sjeam se da sam se upitala

zato oni ubrzavaju kad su nas tako lijepo usporili, i tek sam poslije shvatila da su nas gadovi naizmjence silovali i to surovo i sadistiki. To su sve vrijeme i planirali, govnari obini. Kad smo se Chris i ja napokon spustile, nekako smo se odvukle do stana i dugo razgovarale. Dosta nam je! Sranje koje ide uz drogu jednostavno je previsoka cijena. Ovaj put emo zaista uvati jedna drugu i pomagati si. Osuivala sam Richieja to je jebeni homi, ali moda ne bih smjela biti tako stroga. Sa svime to je svaki dan uzimao, nije ni udo da je izgubio vlast nad sobom.

Jo uvijek 3. prosinca Chris i ja smo ponovno razgovarale i odluile smo se izvui iz ovog sranja. S jueranjom plaom imamo sedamsto dolara pa moda moemo otvoriti butik u nekoj ne tako otmjenoj etvrti. A sigurno je da se vie neemo drogirati. Toga nam je objema dosta! ao mi je to u otii od gospodina Mellanija. Bio je prema meni tako dobar i ljubazan, ali ni Chris ni ja ne moemo podnijeti pomisao da ikad vie vidimo onu sadistiku gaduru Sheilu... I tako u jo jednom morati napisati "hvala" i "volim vas".

5. prosinca Deset sati na dan traimo neko zgodno mjesto, ali zasad nismo imale sree pa smo zakljuile da bismo moda trebale otvoriti trgovinu u blizini Berkeleyja. Tamo svi studenti nose mnogo nakita, a Chris je barem uspjela zapisati imena nekih nabavljaa prije nego to je otila, a mislim da bih ja znala izraditi neke originalne stvari nakon to sam

promatrala gospodina Mellanija. Bilo bi ba super kad bismo imale trgovinu u kojoj bi Chris obavljala nabavku i prodaju,a ja radila neto kreativno.

6. prosinca E pa, danas smo ga nale na novi dom. Mali stani u prizemlju blizu Berkeleyja koji je sad postao komercijalna etvrt pa moemo koristiti spavau sobu i kuhinju za ivot, a dnevnu sobu i siunu blagovaonicu za izlaganje i rad. Sutra se selimo i poinjemo liiti. Imamo lijep veliki prozor samo oko metar iznad ulice pa e nam to biti odlian izlog, a ako popravimo i obojimo namjetaj, sve skupa nee izgledati tako loe. Radit emo svakakve ludorije, na primjer, stare stolove emo prekriti pustom, koji nije skup, i staviti imitaciju leopardove koe na stolce i na dio zida ako budemo imale dovoljno novca. Bit e tako lijepo opet imati mjesto koje moe nazvati svojim domom, a mi emo ga urediti tako da izgleda kao da ga netko voli i ivi u njemu. Na prijanji stan nismo potroile ni novia.

9. prosinca Imala sam previe posla da bih pisala. Radimo dvadeset sati na dan. Obje se smijemo i kaemo kako bi nam dobro dola neka tabletica, ali ni jedna ni druga nikad vie neemo popustiti iskuenju. U prostorijama za ivot nismo nita radile, ali trgovina izgleda prekrasno. Ve je navratilo nekoliko studenata i reklo nam kako sjajno izgleda i pitalo kad otvaramo. Nismo imale novca za sag pa smo pod obojile ruiasto, zidove ruiasto i bijelo, a ukrase crveno i purpurno. Super izgleda.

Umjesto imitacije leoparda odluile smo se za umjetno bijelo krzno i izgleda fenomenalno. Chris je cijeli dan u veletrgovinama, a sutra otvaramo, spavale noas ili ne.

10. prosinca Izgleda da je Chris tono znala to treba kupiti jer smo danas prodale robe za dvadeset dolara. Sutra e morati otii kupiti jo.

12. prosinca Vodovod proputa i zahod se zaepljuje, a toplu vodu imamo samo ponekad, ali ni to nam nije vano. Studenti navraaju gledati nau televiziju koju smo stavile u trgovinu ili samo sjediti i priati. Skratile smo noge na stolcima tako da su samo tridesetak centimetara od poda, a budui da ih imamo pet (jedan je bio slomljen), sad imamo zgodan prostor za druenje. Netko nam je predloio da napunimo hladionik osvjeavajuim napicima i onda naplaujemo 50 centi uz mogunost gledanja televizije. Mislim da emo i to pokuati. Razmiljamo i o tome da za nekoliko tjedana kupimo neki jeftini rabljeni gramofon ako stvari i dalje budu ile tako dobro. Trgovina nam je prilino velika i samo nam polovica prostora treba za posao. Veina studenata izgleda ima prilino love, a dovoljno kupuju da zasluuju malo sjediti i priati ako ele.

13. prosinca Danas nam je jedan deko koji je dolazio ve nekoliko puta ponudio svoj gramofon za dvadeset pet dolara jer e si on napraviti novi. Bile

smo oduevljene i veeras emo ga ukrasiti crvenim barunom i zlatnim poklopcima za gumbe. Kako e se sutra svi iznenaditi! Drago mi je to sam stalno tako umorna da zaspim im dotaknem krevet jer ne elim razmiljati, osobito ne o Boiu.

15. prosinca Chris je danas ustala rano jer je ila u veletrgovine, a ja sam sluala radio dok sam istila trgovinu. Onda su pustili "She's Leaving Home" i dok se nisam ni snala, potekle su mi suze kao da je netko otvorio dvije slavine u mojoj glavi. Oh, ta je pjesma napisana za mene i za tisue djevojaka poput mene koje pokuavaju pobjei. Moda se nakon Boia vratim kui, moda ak i prije Boia. Ona zbrka s Richiejem se dosad valjda sredila pa se mogu vratiti i na polugoditu krenuti u kolu. Chris moe zadrati cijelu trgovinu, a dotad emo ve biti na vrstim nogama, ili e se moda i ona htjeti vratiti kui sa mnom, ali neu joj to jo spominjati.

17. prosinca Postalo nam je pomalo monotono. Svi samo ele razgovarati o drogi koju uzimaju i o tome kako se osjeaju kad je uzmu. Sjeam se kako je tatin tata prije nego to je umro priao samo o tome to ga i koliko boli. Ovo drutvo poinje na mene djelovati na isti nain. Nikad ne govore o tome to ele u ivotu ili o obitelji nego samo o tome tko prodaje, koliko e idue godine dobiti love i tko ima najmanje i hoe li spojiti kraj s krajem. A i mene je poelo hvatati "ludilo". Pitam se hoe li se ove godine stvarno dogoditi revolucija u ovoj zemlji. Kad oni o

tome govore, sve zvui prilino razumno i uzbudljivo unititi sve i krenuti iz poetka, nova zemlja, nova ljubav, zajednitvo i mir. Ali, kad sam sama, sve mi to izgleda kao samo jo jedno ludo drutvo drogeraa. Tako sam zbunjena. Teko mi je povjerovati da e se uskoro majke boriti protiv keri i oevi protiv sinova kako bi se stvorio novi svijet. Ali, moda me uvjere u svoja stajalita kad doem na fakultet ako ikada uope dospijem do fakulteta.

18. prosinca Danas smo jednostavno zakljuale trgovinu i otile. To je prvi put u nekoliko tjedana da smo zajedno izile, a klinci i njihovi problemi stvarno su nam dojadili. Dugo smo se vozile autobusom, a onda spiskale lovu na veeru u francuskom restoranu. ak je bilo ugodno ponovno biti dotjerana nakon tolikih tjedana u starim hlaama i radnoj odjei. Ali, kad gledamo sve te boine ukrase po ulicama i trgovinama, obje se osjeamo pomalo osamljeno iako ni jedna ni druga nita ne kaemo. ak sam i samoj sebi pokuala odglumiti da me nije briga, ali tebi, dragi dnevnie, mogu priznati istinu. Osamljena sam, boli me srce, mrzim ovakav ivot, imam osjeaj da u potratiti ivot. elim se vratiti svojoj obitelji i koli. Ne elim samo sjediti i sluati klince koji mogu doma za Boi i mogu pisati i telefonirati kad god ele. Zato ja ne mogu? Vjerojatno nisam uinila nita to nisu i oni. Svi narkomani dio vremena provedu u kanalizaciji svijeta, to dvoje je nerazdvojno.

22. prosinca

Nazvala sam mamu. Bila je tako sretna to me uje da sam je jedva razumjela, toliko je plakala. Ponudila je da e mi poslati novac ili da e tata doi po mene, ali rekla sam joj da imamo dovoljno i da emo se vratiti veeras, prvim zrakoplovom. Zato to nismo uinile prije nekoliko tjedana, mjeseci, svjetlosnih godina? Ba smo glupe!

23. prosinca Sino je bilo kao da sam stigla u raj. Zrakoplov je kasnio, ali mama, tata, Tim i Alexandria su me doekali i svi smo bez srama plakali kao djeca. Baka i djed e danas doletjeti da me vide i ostat e za Boi. Ljepi doek ne mogu ni zamisliti. Osjeam se kao razmetni sin kojeg primaju natrag u obitelj i nikad vie neu otii. Chris su doekali mama i tata i takoer su svi plakali. Chrisin odlazak imao je jednu dobru posljedicu. Njezini su opet bliski kao to, kau, odavno nisu bili.

Kasnije Tako mi je drago to smo Chris i ja bile uspjene u naem malom pothvatu. Mark, jedan od mladia koji su navraali u trgovinu, napravio je nekoliko polaroid snimki i nai su bili zadivljeni. Naravno, ispustili smo iz prie sve one pustolovine u San Franciscu i mami je bilo drago to nismo ni otile na Haight-Ashbury, koji sad ionako vie nije nita. Poslijepodne sam nazvala informacije i traila Richiejev i Tedov broj telefona, ali nisu ih imali. Pretpostavljam da su se jednostavno izgubili i od toga mi je lake. Sad svi misle da smo pobjegle samo zato

to smo htjele biti samostalne. Provjerit u jesu li jo upisani na fakultet, za svaki sluaj.

24. prosinca Cijela kua mirie. Ispekli smo hrpu torti, pita i kolaia. Baka je odlina kuharica i znam da od nje mnogo toga mogu nauiti i doista u se potruditi. Okitili smo bor i ukrasili cijelu kuu i Boi e ove godine biti jo ljepi nego ikad prije. Danas sam nazvala Chris. Odlino se osjea. Njezini roditelji i teta Doris koja je invalid i ivi s njima jako se trude da budu dobri prema njoj. Oh, tako je dobro biti kod kue. Mama je valjda imala pravo, Chris i ja smo razmiljale samo o loim stvarima. Ali, vie neemo!

25. prosinca Dnevnie, danas je Boi i ekam da se moji probude da odemo isprazniti arape i razmotati darove. Ali, najprije sam htjela imati vlastiti sveti dio ovog posebnog svetog dana. Htjela sam se osvrnuti na sve to sam uinila i pokajati se i obeati da u biti dobra. Sad mogu s ostalima pjevati "O, doite svi vi vjerni, veseli i pobjedonosni" jer ovaj put se stvarno osjeam pobjedniki!

26. prosinca Dan poslije Boia obino je pomalo tuan, ali ove godine sam uivala pomagati mami i baki, prati, pospremati i istiti. Osjeam se odraslo. Vie ne spadam s djecom, sad pripadam meu odrasle! I to mi se silno

svia! Prihvatili su me kao osobu, kao individuu. Pripadam! Vana sam! Netko sam! Adolescenti prolaze teko razdoblje. Odrasli se prema njima ponaaju kao prema djeci, ali oekuju da se oni ponaaju kao odrasli. Zapovijedaju im kao da su male ivotinje, a onda oekuju da reagiraju kao zrele, uvijek racionalne i samopouzdane osobe. Teko je to vrijeme izgubljenosti i traenja. Moda je najgore sad iza mene. Barem se tako nadam, jer znam da nemam ni snage ni otpornosti da jo jednom proem tako neto.

27. prosinca Posvuda se osjea boino raspoloenje. Ono prekrasno, posebno doba godine kad se sve to je dobro ponovno raa na zemlji. Uivam! Kao da nikad nisam ni odlazila.

28. prosinca Pregledala sam boine estitke i nala estitku od Rogerovih roditelja. Grozno se osjeam zbog toga. Ne bi li bilo lijepo da su nae obitelji u rodu? Ali, to sad vie nije mogue i ne smijem se muiti razmiljajui o tome. Osim toga, to je vjerojatno bila samo djeja ljubav.

29. prosinca Mama i tata prireuju novogodinji domjenak za sve ljude povezane s tatinim odsjekom. Moglo bi biti zabavno. Baka e pripraviti onaj svoj nabujak od prokule i piletine i kolaie s naranom. Mljac! Obeala mi je da mogu pomoi, a doi e i Chris.

30. prosinca Jo su blagdani a ja se dan i no osjeam blaeno!

31. prosinca Ova veer donijet e mi prekrasnu novu godinu. Kako sam skrueno zahvalna to sam se rijeila stare. Kao da nije stvarna! Voljela bih da je mogu jednostavno istrgnuti iz svojeg ivota kao stranicu kalendara, barem posljednjih est mjeseci. Kako mi se samo to moglo dogoditi? Meni, koja sam iz ove dobre, drage, ugledne obitelji! Ali, nova e godina biti drukija, puna ivota i novih mogunosti. Voljela bih da postoji nain da doslovno, trajno i potpuno izbriem stvarne none more koje sam proivjela, ali budui da ne postoji, moram ih gurnuti natrag u najmranije i najnedostupnije kutke mozga gdje e se moda s

vremenom izgubiti ili e ih prekriti novi slojevi. Ali, dosta ovog brbljanja i piskaranja. Moram dolje, pomoi mami i baki. Moramo jo obaviti milijun sitnica prije domjenka. Jurim.

1. sijenja Domjenak je stvarno bio zabavan. Nisam mislila da tatini prijatelji mogu biti tako zanimljivi i duhoviti. Neki mukarci su priali o nevjerojatnim sudskim sluajevima i jo nevjerojatnijim presudama. Neka stara bogata ekscentriarka ostavila je cijelo svoje bogatstvo dvjema obinim

makama koje su nosile ogrlice s dijamantima dok su se motale po kui i zavijale po ulici. U oporuci je pisalo i da se makama ne smije nametati nita to bi se protivilo njihovim prirodnim nagonima. I tako je sud

unajmio etiri maje dadilje s punim radnim vremenom koje su ih neprestano drale na oku. Moda su ti ljudi koji su to priali malo pretjerali jer je bilo tako smijeno, ali nisam sigurna. Moda su samo bili dobri pripovijedai. Neki roditelji su priali o otkaenim stvarima koje su uinila njihova djeca, a tata je ak s ponosom ispriao neke dobre stvari o meni... zamisli! U pono su svi stavili papirnate kape i zvonili zvoncima i udarali o gongove itd., a onda je bila ponona veera i baka, Chris, Tim i ja smo posluivali. Nismo legli sve do etiri, ali taj dio je jo bio najzabavniji. Kad su gosti otili, moji i Chris i ja smo se presvukli u pidame i oprali sue i spremili kuu, a bili smo nevjerojatno oputeni i sretni. Djed je prao sue. Pjena od deterdenta mu je bila do lakata, a pjevao je na sav glas. Tvrdio je da je perilica za sue prespora kad ima toliko posla, a tata je donosio posue i lizao prste. Stvarno je bilo super! Ne znam je li pravim gostima bilo tako lijepo kao mami, tati, baki, djedu, Timu i meni. Bi li Chris radije bila sa svojima da nisu otili na neki drugi domjenak? Valjda su to samo neka od pitanja na koja nikada neu znati odgovor, a nisu ni osobito vana.

2. sijenja Sutra ponovno kreem u kolu. Osjeam se kao da me nije bilo stoljeima, a ne samo dio polugodita. Ali, sad u je znati cijeniti, vjeruj mi. Nauit u hablati Espanol kao prava panjolka. Prije sam

mislila da je glupo uiti strane jezike, ali sad shvaam koliko je vano moi komunicirati s ljudima, sa svim ljudima.

3. sijenja Chris ide u etvrti razred, ali i dalje moemo ruati zajedno. Malo je gadno ponovno se prilagoditi.

4. sijenja Kakav ok! Danas mi je priao Joe Driggs i pitao imam li robe. Stvarno sam zaboravila da sam jo do nedavno bila dilerica. Uh, nadam se da se pria nee iriti i da u to progurati. Joe isprva nije vjerovao da sam sad ista. Bila mu je frka i molio me da mu nabavim bilo to. Nadam se da George nee nita uti o tome.

5. sijenja Danas nitko nije spominjao drogu. Nadam se da je Joe rekao ostalima.

6. sijenja I Chris i meni su rekli za neki tulum ovaj vikend, ali pitala sam mamu moe li Chris vikend provesti kod nas. Sigurna sam da ne bih dola u iskuenje, ali jednostavno ne elim riskirati. Osim toga, iskreno sam (ili barem djelomice iskreno) rekla mami da nas u koli gnjavi loe drutvo i da nam sljedeih nekoliko tjedana treba podrka obitelji. Mama je bila gotovo zahvalna to sam joj se povjerila i rekla je da e tata i ona pokuati isplanirati neto posebno za sljedea dva vikenda i vidjeti s Chrisinima mogu li oni uiniti isto ona dva iza toga. Bio je tako ugodan,

topao osjeaj znati da komuniciramo, i to ne samo rijeima. Sjajno je imati obitelj!

11. sijenja Moja obitelj i Chris proveli smo vikend u planinama. Bilo je onako kako sam se i nadala. Tata je posudio kuu od nekoga s posla i kad smo otkrili kako ukljuiti vodovod i upaliti pe i sve ostalo, bilo je super. Nou je padao snijeg i svi smo naizmjence istili auto, ali i to je bilo krasno. Tata kae da e sad ee posuivati ili unajmljivati planinsku kuu. Izvrsna je za odmor. udno kako uvijek moe dobiti slobodne dane kad smatra da doista mora.

13. sijenja George me pozvao da iziemo u petak naveer. Prilino je bezvezan, ali takvi su valjda najbezopasniji.

14. sijenja Lane mi je priao za vrijeme ruka i navaljivao da ga spojim s nekim drugim. Njegovog dilera su ulovili i sad mu je gadno. Izvrtao mi je ruku dok nije pomodrjela i natjerao me da mu obeam da u mu za veeras nabaviti barem malo ita. Nemam pojma to da radim. Chris mi je predloila da ga nabavim od Joea, ali ne elim imati posla ni s kim od njih. Tako me strah da sam se gotovo razboljela. Zapravo, i jesam bolesna.

15. sijenja

Draga naivna mama! Lane me sino dvaput zvao i zahtijevao da razgovara sa mnom, ali ona je osjetila da neto nije u redu i rekla mu je da sam bolesna i da mi nipoto ne moe smetati. ak mi je rekla neka danas izostanem iz kole zamisli da mi ONA to predloi, a uvijek je bila protiv toga da ikad izostajem. Uglavnom, stvarno cijenim to to joj je stalo i voljela bih da joj se mogu povjeriti. Pitam se koliko Lane zna o Richu i meni???

17. sijenja George me odveo na kolski ples, ali sve su pokvarili Joe i Lane, koji su me neprestano gnjavili. George je elio znati to se dogaa pa sam mu rekla da je Lane ljubomoran jer me on pozvao van a ja sam ga odbila. Hvala Bogu to je glazba bila tako glasna da nismo mogli mnogo razgovarati. Kad bi me barem ostavili na miru!

20. sijenja Tata ima puno obveza pa sljedei vikend ne moemo nikamo, ali barem moemo neto raditi. Mama je rekla da e mi pomoi saiti novi kostim od vinila, koji izgleda kao koa.

21. sijenja Gloria i Babs su me doekale poslije kole i otpratile me dio puta do kue. Nisam znala kako ih se otarasiti a da ne budem potpuno gruba, ali voljela bih da me ostave na miru. Mama je naila u autu ba kad smo doli do ugla Ulice Elm pa sam je zaustavila. Nevjerojatno! Cijelim putem do kue priala je kako su Gloria i Babs drage djevojke i kako bi

bilo dobro da imam mnogo prijateljica a ne samo Chris. Kad bi samo znala!

24. sijenja Oh, k vragu, k vragu, opet se dogodilo. Ne znam bih li vriskala od sree ili se posula pepelom i navukla vreu, to god to znailo. Svi koji kau da trava i tripovi ne stvaraju ovisnost proklete su, glupe budale! Pojma nemaju! Uzimam ih od 10. srpnja, a kad nisam uzimala bojala sam se i pomisliti na ita to na bilo koji nain podsjea na drogu. I sve sam se vrijeme pretvarala pred samom sobom da je mogu ostaviti kad god hou. Svi glupi, kretenski klinci koji misle da se samo poigravaju zapravo ive samo za sljedee iskustvo. Kad ih jednom kua, ne moe vie ivjeti bez droge. Sve ostalo je dosadno, prazno, besmisleno postojanje. Odvratno je. I drago mi je to sam se vratila! Drago, drago, drago! Nikad mi nije bilo bolje nego sino. Svaki sljedei put je najbolji put. I Chris se slae. Kad me sino nazvala i zamolila da doem k njoj, znala sam da se dogodilo neto strano. Zvuala je kao da ne zna to da radi. Ali, kad sam dola tamo i osjetila onaj nevjerojatni miris, samo sam sjela na pod u njezinoj sobi i plakala i puila. Bilo je divno i krasno i predugo smo bile bez iega. Nikada neu moi opisati kako je to super. Poslije sam nazvala mamu i rekla joj da u prenoiti kod Chris jer je malo potitena. Potitena! Nitko osim narkomana ne zna pravu suprotnost potitenosti.

26. sijenja

Chris se osjea pomalo krivom, ali meni je drago to opet uzimamo i pripadamo svijetu! I svijet pripada nama! Jadni dobri stari George morat e otii onamo kamo odlaze svi staromodnjaci. Svratio je da me poveze u kolu, ali mene to uope nije zanimalo. Vie mi ne treba ni kao voza.

30. sijenja Danas sam razgovarala s Laneom i on je stvarno nevjerojatan. Ima novi kontakt i moe mi nabaviti to god elim. I tako sam mu rekla da najvie volim spid. Tko bi se iv elio usporavati kad se moe ubrzati, nije li tako?

6. veljae ivot je sad stvarno nevjerojatan. Vrijeme kao da je beskrajno, a ipak sve tee tako brzo. Uivam! P. S. Mami je drago to sam se opet "snala". Drago joj je uti da me ljudi nazivaju. Nije li to nevjerojatno?

13. veljae Lanea su sino ulovili. Ne znam kako su doznali za njega, ali valjda je previe prodavao onim svojim klincima. Samo mi je drago to nisam bila tamo. Moji dragi, nevini i naivni roditelji ne doputaju mi da vikendom ostajem do kasna vani. Pokuavaju me zatititi od Baba Roge. Nisam previe zabrinuta za Lanea. Ima samo esnaest godina i vjerojatno ga nee puno gnjaviti, samo mu dati packu.

18. veljae

Zalihe su nam presuile sad kad se Lane mora uzorno ponaati, ali Chris i ja smo snalaljive. Uglavnom, snalazimo se. Mislim da u poeti uzimati pilulu. To je mnogo lake nego se stalno brinuti. Kladim se da je do pilule tee doi nego do droge po emu se vidi kako je ovaj svijet zapravo sjeban.

23. veljae Dragi dnevnie, uh, ovjee! Sino su napravili raciju kod Chris dok su joj teta i roditelji bili vani, ali Chris i ja smo glumatale. Murjak je samo stajao i odmahivao glavom dok smo se mi klele roditeljima da nam je to bio prvi put i da se zapravo nita nije dogodilo. Hvala Bogu to su doli dok smo jo bile pribrane. Pitam se kako su znali da smo tamo???

24. veljae Ovo je neto najsmjenije to sam ikad ula: mama je zabrinuta da se njezinoj curici moda dogodilo neto o emu se ne moe prisliti ni govoriti. Hoe da odem dr. Langleyju na pregled, nije li to komino? Trebalo mi je neko vrijeme da uvjerljivo odglumim nevinost i neznanje. Gledala sam je kao da nemam pojma na to misli pa ju je na kraju ak bilo sram to je uope tako neto pomislila. (?) Svi smo dobili uvjetnu i ne smijemo se druiti, a mama i tata me od ponedjeljka alju psihijatru. To je valjda dio uvjeta da ne zavrimo na sudu. Pria se da su Lanea poslali u neku kolu za oporavak gdje e ivjeti pod kljuem. To je bio trei put da su ga ulovili. Nisam to znala.

Pa, barem nee misliti da sam ja s tim imala neke veze budui da su i mene ulovili. Meni je to barem prvi put. Zapravo sam imala sree.

27. veljae Po tome kako se mama i tata ponaaju prema meni ovjek bi pomislio da mi je est godina. Moram poslije kole ravno kui kao da sam mala beba. Kad sam jutros odlazila, mama mi je rekla: "Poslije kole odmah doi kui." Kao da u se ulagirati u pola etiri poslijepodne to, uostalom, i ne zvui tako loe.

Kasnije Poslije veere sam krenula u papirnicu da kupim bojice kako bih zavrila mapu i kad sam krenula kroz vrata, mama je rekla Timu neka ide sa mnom. Stvarno pretjeruje! Da me uva moj mlai brat! Njemu se to nije svidjelo nita vie nego meni. Zamalo sam mu rekla zato je traila da ide sa mnom. Tako im i treba. Znam to bih trebala uiniti, trebala bih i njemu dati da neto proba! Moda i hou! Moda ga iznenadim tripom na bombonu. Ha! Kad bih barem mogla biti sigurna da bi uspjelo.

1. oujka Dosta mi je. Sve me ovo toliko ivcira da u poludjeti. Praktiki ni u zahod ne mogu sama.

2. oujka Danas sam bila kod psihijatra, debelog, runog ovjeuljka koji nema muda ni smraviti. ovjee, zamalo sam mu preporuila amfetamine

smanjili bi mu apetit i istodobo dali energiju. To bi mu ba i trebalo. Samo je sjedio i gledao me preko naoala i ekao da mu ispriam sone pojedinosti. On je gotovo neto najgore to mi se ikad dogodilo.

5. oujka Jackie mi je na engleskom doturila nekoliko kopilota kad je dijelila testove. Veeras kad svi legnuli ulagirat u se sama. Jedva ekam.

(?)* /Kod sljedeih unosa nema nadnevaka. Zapisani su na komadiima papira, papirnati vreicama itd./ I eto mene u Denveru. Dok sam bila ulagirana jednostavno sam izila i dola ovamo autostopom, ali sad je sve suludo tiho i nestvarno, moda zato to je jo tako rano. Nadam se, jer imam samo dvadeset dolara koje sam uzela iz tatinih hlaa, a nemam nikakvih kontakata.

(?) Stanujem s nekim drutvom koje sam srela, ali oni misle da je ovdje dosadno pa emo otii u Oregon i vidjeti to se dogaa u Coos Bayu. Imamo dovoljno tripova da nam potraju sljedea dva tjedna ili zauvijek, a to je jedino vano.

Oujak... Nemam odjee osim ove u kojoj sam bila kad sam otila od kue i tako sam prljava da imam osjeaj da mi je srasla s tijelom. U Denveru je padao snijeg, ali ovdje u Oregonu je tako vlano da je jo gore.

Prehladila sam se i sva sam nikakva, i mjesenica mi je poela a nemam tampona. Uh, da mi je barem malo heroina.

(?) Sino sam spavala u parku ispod nekog grma, a danas pada kia i ne mogu nai drutvo s kojim sam dola iz Denvera. Na kraju sam otila u crkvu i pitala istaa, ili to je ve bio, to da radim. On mi je rekao neka ostanem tamo dok ne prestane kia, a onda neka odem kod Vojske spasa. Nemam izbora jer znam da imam vruicu i sva sam mokra i tako prljava i smrdljiva da se jedva i sama mogu podnijeti. Pokuala sam upotrijebiti toaletni papir umjesto uloka, to je prilino neudobno. Uh, da mi je barem malo spida. Crkva je lijepa. Mala je i mirna i ista. Ja tu nikako ne pripadam, a poela sam se osjeati tako osamljeno da se moram maknuti. Pokuat u tu misiju ili to ve jest nai po kii. Samo se nadam da mi onaj krvavi papir nee ispasti negdje na ulici.

Kasnije Ovdje je stvarno super! Stvarno! Dopustili su mi da se istuiram i dali mi istu staromodnu odjeu i uloke i nahranili me iako sam im rekla da se neu pridravati njihovih strogih pravila. Htjeli su da ostanem nekoliko dana i dopustim im da nazovu moje roditelje kako bismo se dogovorili i nali nain da premostimo nae nesuglasice. Ali, roditelji mi sigurno nee dopustiti da uzimam travu i tripove, a ja ne namjeravam prestati! Taj ovjek je stvarno bio ljubazan. ak e me odvesti u ambulantu da mi daju neto protiv prehlade. Stvarno se osjeam bijedno,

moda mi dobri doktor da neto od ega e mi biti bolje. Bilo to! Kad bi se samo onaj drugi stari kreten pourio i obavio to to radi tako da moemo krenuti. Jo je... ne znam koji datum. U ekaonici kod lijenika upoznala sam jednu djevojku, Doris, i ona mi je rekla da mogu doi u njezin stan jer su njezin deko i par s kojim su dijelili stan zbrisali tijekom noi. Onda mi je lijenik dao injekciju i bocu vitamina. Zamisli, vitamina! Rekao mi je da mi je tijelo ispaeno i neuhranjeno kao i kod veine mladih ljudi koje via. Ali, bio je zapavo vrlo ljubazan. Ponaao se kao da mu je stalo i rekao neka se vratim za nekoliko dana. Rekla sam mu da nemam love, a on se nasmijao i rekao da bi ga zaudilo da imam.

(?) Barem je prestala ona odvratna kia. Doris i ja smo se proetale Coos Bayom. Imaju odlinih trgovina! Priala sam joj o onoj koju smo Chris i ja otvorile i Doris bi htjela da i mi to uinimo kad skupimo lovu, ali meni to nekako vie nije vano. Doris ima cijelu limenku trave pa moemo smotati doint kad god hoemo. Ulagirale smo se i sve je izgledalo dobro iako sam jo uvijek bolesna.

(?) Dovoljno je i samo biti iv. Oboavam Coos Bay i oboavam tripove! Ljudi su ovdje, barem u naem dijelu grada, prekrasni. Razumiju ivot i razumiju mene. Mogu govoriti kako elim i odijevati se kako elim i to nikome ne smeta. Super je ak i gledati plakate u izlozima i proi kraj autobusne stanice da vidim tko dolazi. Svratili smo u jednu trgovinu

gdje izrauju plakate i pomoi u Doris prekriti zidove kad skupimo malo love. Svratile smo u Coffee House i Digger Free Store i Psychedelic Shop. Sutra emo razgledati ostalo. Doris je tu ve nekoliko mjeseci i zna sva mjesta i ljude. Zapanjila sam se kad sam ula da ima samo etrnaest godina. Mislila sam da je samo sitna i nezrela osamnaestogodinjakinja ili devetnaestogodinjakinja.

(?) Doris je sino bila jako potitena. Ponestalo nam je trave i love i gladne smo a prokleta kia sve jae pada. U ovom sobiku imamo samo kaljevu pe koja kao da uope ne grije. Moje ui i sinusi (eto vidi, znam ja svata, gledam televiziju, ili sam je barem gledala) su kao da ih je netko napunio betonom, a prsa kao da su mi utegnuta elinom vrpcom. Otile bismo nekamo i pokuale dobiti besplatnu hranu, ali po kii se ne isplati truditi pa emo opet jesti tjesteninu i suhe itne pahuljice. Govorile smo kako mrzimo turiste i lanjake i prosjake, ali mislim da u im se sutra i ja pridruiti. Pokuat u isprositi malo novca za hranu i drogu. Doris i meni doista je potrebno i jedno i drugo.

(?) Oh, da i je biti ulagirana, kad bi mi samo netko dao bilo to! ula sam da je paregoric izvrstan. Ma, voljela bih da imam dovoljno bilo ega da okonam cijelo ovo sranje. Spavala sam i ne znam je li isti dan, tjedan ili godina, ali koga je za to briga?

Kia je jo gora nego juer. Kao da cijelo nebo pia na nas. Pokuala sam jednom izii, ali tako sam prehlaena da sam se smrzla prije nego to sam uope stigla do prvog ugla pa sam se vratila i legla odjevena i pokuala se skvriti da mi bude toplo i da ne umrem. Vjerojatno imam visoku temperaturu jer se stalno gubim a to je jo jedino zbog ega nisam pukla. Tako mi treba bilo to! Najradije bih vritala i lupala glavom o zid i penjala se uz one proklete pranjave i razderane zavjese. Moram otii odavde. Moram se izvui dok potpuno ne odem k vragu. Trudila sam se da ne mislim o mojima dok mi Doris nije poela priati cijelu svoju usranu ivotnu priu i sad pucam po avovima. Kad bih imala love, vratila bih se odakle sam dola, ili bih barem nazvala. Sutra u se vratiti u crkvu i zamoliti ih da nazovu moje. Ne znam zato sam se ponijela tako glupo kad mi je uvijek bilo dobro. Jadna Doris od desete godine ivi u paklu. Do njezinog desetog roendana mama joj se udavala etiri puta, a izmeu brakova je imala tko zna koliko veza. A kad je Doris napunila jedanaest godina, njezin tadanji ouh ju je poeo eviti i to redovito, a ona nije znala to da radi jer je prijetio da e je ubiti ako ita kae majci ili bilo kome drugom. I tako je to trpjela do dvanaeste godine. Onda je jednog dana, kad ju je prilino ozlijedio, rekla nastavnici tjelesnog zato ne moe vjebati. Nastavnica je organizirala da je odvedu u dom dok joj ne nau obitelj s kojom e ivjeti. Ali, ni to nije bilo mnogo bolje jer jer su je evila oba sina obitelji, a poslije ju je neka starija djevojka uvela u svijet droge i poela s njom lezbijski odnos. Otad je lijegala sa svakim tko je razgrnuo posteljinu ili je odvukao u grmlje. Oh, Oe, moram se izvui iz ove

movare. Usisava me i gui! Moram se izvui odavde dok jo mogu. Sutra! Sigurno sutra! im prestane prokleta kia!

(?) Ma, koga je briga? Barem je prestala prokleta kia! Nebo je intenzivno plavo, to je, izgleda, ovdje neobino. Doris i ja briemo odavde. Odrat e se neki festival u junoj Kaliforniji. Hura! Eto nas!

(?) Tako mi je zlo da to ne mogu ni opisati. Najradije bih povraala po cijelom svijetu. Veinu puta vozile smo se s nekim debelim

kamiondijom koji je uivao u tome da tue Doris i gleda je kako plae. Kad je stao da natanka gorivo, pobjegle smo iako nam je prijetio. Uh, koji govnar... Napokon su nas povezli neki klinci poput nas. Dali su nam malo svoje trave, ali mora da je domaeg uzgoja jer je bila tako slaba da nas je jedva malo digla.

(?) Festival je bio super, trave, cuge i tripova koliko hoe, sve besplatno. Na mene se jo slijevaju nove boje, a pukotina na prozoru je prekrasna. ivot je prekrasan. Tako je lijep da to gotovo ne mogu podnijeti. A ja sam njegov prekrasni dio! Svi ostali samo zauzimaju prostor. Prokleti glupi ljudi. Voljela bih im gurnuti ivot niz grlo pa mi onda moda znali o emu se radi. Pokraj vrata neka debela djevojka duge masne plave kose sputa se na koljena na prostirku koja je zelena i zelena i purpurna. S njom je

neki tip s prstenom u nosu i arama na izbrijanoj glavi. Govore jedno drugom "ljubav". Prekrasno je to gledati. Boje se mijeaju s bojama. Ljudi se mijeaju s ljudima. Boje i ljudi u snoaju.

(?) Ne znam to je ni kada ni gdje ni tko. Znam samo da sam sad Sotonina sveenica i pokuavam se odrati nakon testa koji je trebao pokazati koliko smo slobodni da bismo poloili zakletvu.

Dragi dnevnie, grozno sam nadrkana i bijesna na sve. Strano sam zbunjena. Svialo mi se ovdje, ali sada kad pogledam neku djevojku isto mi je kao da gledam mladia. Uzbuuje me. elim poeviti djevojku, a onda me uhvate napetost i strah. Na jedan se nain osjeam super, a na drugi grozno. elim se udati i imati djecu, ali se bojim. Drae mi je da se sviam deku nego curi. Radije bih se evila s dekom, ali ne mogu. Valjda mi se neto dogodilo. Katkad elim da me ljubi neka od djevojaka. elim da me dodiruje, da spava poda mnom, ali onda se osjeam grozno. Osjeam krivicu i zlo mi je. Onda se sjetim svoje majke. elim vikati na nju i rei joj neka mi oslobodi prostor jer se vraam kui i osjeam se kao mukarac. Onda mi pozli i elim bilo koga i trebala bih ii kopati. Stvarno sam bolesna. Prolupala sam.

Dragi dnevnie, Sad je tisuu svjetlosnih godina kasnije, po mjeseevom vremenu.

Svi priaju prie osim mene. Nemam nijednu priu koju bi vrijedilo ispriati. Znam samo crtati udovita i unutranje organe i mrnju.

(?) Jo jedan dan, jo jedna puiona. Murja nas je pritisla i grad je potpuno presuio. Ako ne popuim Debelom, nee mi nita dati. Tresem se iznutra ak vie nego izvana. Svijet nita ne vrijedi bez droge. Prljavi gad koji hoe da mu puim zna da sam bolesna, ali on jo jedini ima robu. Bila bih se u stanju uhvatiti u kotac s Debelim Maorima ili Bogatim Filistrima ili cijelim svijetom samo za jo jedan ut. Prokleti Debeli me tjera da mu to radim prije nego to mi da robu. Ovdje svi samo lee kao da su mrtvi. Mali Jacon vie: "Mama, tata sad ne moe doi, evi Carlu." Moram se izvui iz ovih govana.

(?) Ne znam koliko je sati ni koji je dan ili godina ni u kojem sam gradu. Valjda sam se onesvijestila ili su nam dali loe pilule. Djevojka koja lei na travi pokraj mene ima bijelo lice i nalikuje na Mona Lisu i trudna je. Pitala sam je to e s bebom, a ona mi je odgovorila: "Pripadat e svima. Svi emo je dijeliti." Htjela sam otii potraiti nekoga tko jo neto ima, ali to s bebom me ukomiralo. Pitala sam je ima li spida, a ona je samo odmahnula glavom praznog pogleda i shvatila sam da je potpuno izgorjela. Iza tog lijepog ulagiranog lica je samo hrpa pepela i ona lei kao glupo govno nesposobno za bilo to.

Ja barem nisam izgorjela i nisam trudna. Ili moda jesam. Ne bih mogla uzimati pilule ni da ih imam. Nijedna narkomanka ne moe uzimati pilule jer ne zna koji je dan. I tako sam moda trudna. Pa to onda. Ima tu jedan bivi student medicine koji e se pobrinuti za to. Ili bi me moda neki idiot zgazio dok sam izvan sebe pa bih ionako izgubila dijete. Ili moda sutra eksplodira bomba. Tko zna? Kad pogledam sve ove seratore oko sebe, stvarno pomislim da smo hrpa kretena. Poludimo kad nam netko govori to da radimo, ali ne znamo to da radimo osim ako nam ne kae neki debeli gad. Neka netko drugi misli za nas i djeluje umjesto nas. Neka oni grade ceste i prave automobile i kue i struju i plin i vodu i kanalizaciju. Mi emo samo sjediti na guzici dok nam um luta i pruati ruke da nam neto daju. Uh, zvuim kao da sam iz Sistema, a nemam pilulu koja bi mi popravila okus u ustima i otjerala te glupe misli.

Kada? Upravo mi je na elo pala kap kie, kao suza s neba. Plau li to oblaci i nebo doista nada mnom? Jesam li stvarno potpuno sama u cijelom ovom sivom svijetu? Je li mogue da ak Bog plae zbog mene? O, ne... ne... ne... Gubim razum. Molim te, Boe, pomozi mi.

(?) Prema nebu vidim da je rano jutro. itala sam neki papir koji je vjetar donio do mene. Pie da je neka djevojka rodila u parku, druga imala spontani pobaaj, a dvoje ljudi naeni su mrtvi od prevelike doze. Da sam barem ja jedna od to dvoje!

Jo jedan dan Napokon sam razgovarala s nekim starim sveenikom koji doista razumije mlade. Beskrajno smo dugo razgovarali o tome zato klinci bjee od kue, a onda je nazvao mamu i tatu. Dok sam ekala da dobije vezu, pogledala sam se u zrcalu. Ne mogu vjerovati da sam se tako malo promijenila. Oekivala sam da u izgledati staro, prazno i sivo, ali valjda sam propala samo iznutra. Mama se javila iz dnevne sobe, a tata je otrao na kat da se tamo javi i nas smo troje zamalo suzama potopili vezu. Ne razumijem kako me mogu jo voljeti i htjeti, ali me hoe! Hoe! Hoe! Bilo im je drago to sam se javila i to sam dobro. Nisu me prekorijevali ni drali prodike ni nita. udno je to kako tata, kad se meni neto dogodi, uvijek sve ostavi i doe. Mislim da bi i da je na nekoj svjetskoj misiji koja se tie cijelog ovjeanstva i svih zvijea, on otiao i doao po mene. On me voli! On me voli! On me voli! Stvarno me voli! Kad bih barem i ja samu sebe mogla voljeti. Ne znam kako sam se prema svojoj obitelji mogla tako ponaati. Ali, nadoknadit u im to. Gotovo je sa svim ovim sranjem. Vie o tome neu ni govoriti ni misliti ni pisati. Odsad u samo nastojati da im ugodim.

Dragi dnevnie, ne mogu spavati pa sam malo lutala ulicama. Izgledam malo staromodno jer ne elim izgledati otkaeno kad mi dou roditelji. Svezala sam kosu u rep i zamijenila se za odjeu s najkonzervativnijom djevojkom koju sam uspjela nai. Na nogama imam bijele tenisice koje sam nala u jarku. Klinci s kojima sam priala u kafiu isprva su bili malo suzdrani

zbog mojeg izgleda, ali kad sam im rekla da sam nazvala svoje da dou po mene, bilo im je drago. Neshvatljivo mi je da Chris i ja dok smo bile u Berkeleyju nismo nita doznale o ostalima. Tamo je bila samo praznina i elja da se sve srui. Veeras sam doznala poneto o Mikeu i Marie i Heidi i Lilac i jo mnogima. Vjerojatno u potroiti preostale stranice priajui o njima, ali to je dobro, jer ionako elim nabaviti nov, ist dnevnik kad doem kui. Ti e, dragi dnevnie, biti moja prolost. Onaj koji u kupiti kad doem kui bit e moja budunost. Sad se moram pouriti i pisati o ljudima koje sam noas upoznala. Zapanjila sam se koliko se roditelji i djeca svaaju zbog kose! I mene su moji uvijek gnjavili zbog moje. Htjeli su da napravim uvojke ili se oiam ili je maknem s oiju ili sveem itd. itd. itd. Katkad mi se ini da nam je to bio najvei kamen razdora. Mikea sam upoznala u kafiu i kad sam mu objasnila svoju situaciju i rekla da me zanima zato klinci bjee od kue, postao je vrlo razgovorljiv i rekao mi da je i njemu kosa bila jedan od najveih problema. Njegov tata se toliko naljutio da mu je dvaput silom obrijao glavu i zulufe. Kae da su mu roditelji oduzeli svu slobodu i pravo odluivanja. Postao je dehumaniziran, mehanian, gurali su ga u kalup da bude isti kao otac. ak nije smio birati koje e predmete sluati u koli! Htio je na likovni, ali njegovi su smatrali da se samo slabii i propalice bave slikanjem. Na kraju je pobjegao da bi sauvao svoju osobnost i duevno zdravlje. Ispriala sam mu o crkvi i o tome kako oni pokuavaju stvoriti nove odnose izmeu mojih roditelja i mene. Nadam se da e i on otii k njima.

Onda sam razgovarala s Alice koju sam nala kako

sjedi

ulagirana na rubu plonika. Nije bila sigurna bjei li od neega ili tri prema neemu, ali mi je priznala da bi najradije otila kui. Ostali s kojima sam razgovarala, oni koji imaju dom, svi su eljeli natrag ali su smatrali da ne mogu jer bi to znailo odrei se svoje osobnosti. Pomislila sam na stotine tisua klinaca koji su pobjegli i lutaju po cijeloj zemlji. Odakle su doli? Gdje uope spavaju? Veina nema novca i nema kamo otii. Mislim da u kad zavrim kolovanje postati savjetnica za djecu. Ili moda psihologinja. Barem u moi shvatiti to se dogaa s mladima i moda u tako moi nadoknaditi sve to sam uinila svojoj obitelji i sebi. Moda sam ak i morala sve to propatiti kako bih imala vie razumijevanja i tolerancije za druge ljude. O, mili, dragi prijatelju dnevnie, upravo u to uiniti. Cijeli u ivot pomagati ljudima koji su kao ja! Osjeam se tako dobro i sretno. Napokon imam neto to elim raditi cijeli ivot. I s drogama je gotovo! One najjae sam uzela samo nekoliko puta i ne sviaju mi se. Nita mi se od toga ne svia. Ni apere ni daunere. Zavrila sam sa svim tim. Stvarno jesam.

Kasnije Upravo sam proitala sve to sam pisala prolih nekoliko tjedana i ini mi se da u se utopiti u vlastitim suzama, guim se, davim, utapam. Sve su to lai! Odvratne, proklete lai! Tako neto ja nisam mogla napisati! Tako neto nisam mogla initi! Bio je to netko drugi! Morao je biti! Morao je! Neka zla, odvratna, nastrana osoba pisala je u mom dnevniku,

preuzela moj ivot. Sigurno! Ali, i dok ovo piem, znam da je to jo vea la! Ili moda nije? Je li mi um oteen? Je li to doista sve bila nona mora koja mi se inila stvarnom? Mislim da sam pobrkala stvarne i nestvarne stvari. Ne moe sve to biti istina. Zacijelo sam luda. Plakala sam sve dok nisam dehidrirala, ali to to se nazivam bijednom glupaom, bezvrijednom, jadnom, oajnom, zlom, nesretnom, izgubljenom, izmuenom, bolesnom... nee mi pomoi. Imam dvije mogunosti: ili u se ubiti ili pokuati ispraviti svoj ivot pomaui drugima. Tim putom moram krenuti, jer ne mogu vie sramotiti i muiti svoju obitelj. Nemam vie to rei, dragi dnevnie, osim da te volim i da volim ivot i Boga. Stvarno vas volim.

DRUGI DNEVNIK 6. travnja Kako krasan dan za poetak novog dnevnika i novog ivota. Proljee je. Opet sam kod kue sa svojima. Baka i djed e opet doi da zagrle razmetnu ker. Tim i Alexandria su ono to jesu, a nita ne moe biti bolje! Ne sjeam se vie tko je napisao: "Bog je na nebu i sve je na svijetu dobro", ali upravo se tako osjeam. Svatko tko je ikad oajniki elio doi kui zna kako je nevjerojatan osjeaj leati u vlastitom krevetu! Moj jastuk! Moj madrac! Moje staro srebrno zrcalo. Sve se doima tako trajnim, istodobno novim i starim. Ali, pitam se hou li se ja ikad vie osjeati novom. Ili u se do kraja ivota osjeati kao bolest??? Kad postanem savjetnica, stvarno u pokuati objasniti mladima da se petljanje s drogom jednostavno ne isplati! Da, lijepo je, super biti

na tripu, nikad neu moi rei da nije. Uzbudljivo je i aroliko i opasno, ali nije vrijedno muka koje donosi. Jednostavno nije! Svaki u se dan do kraja ivota bojati da opet ne popustim i ne postanem neto to uope ne elim biti. Morat u se boriti protiv toga iz dana u dan i nadam se da e mi Bog pomoi. Nadam se da nisam svima pokvarila ivot time to sam se vratila kui. Nadam se da Timu i Alex ne bi bilo bolje da nisam tu.

7. travnja Danas smo se Tim i ja dugo etali po parku. Otvoreno sam razgovarala s njim o drogi jer njemu je sad trinaest godina i poznaje klince koji pue travu. Naravno, nisam mu ispriala pojedinosti o mojoj prolosti, ali razgovarali smo o vanim stvarima u ivotu kao to su religija i Bog i nai roditelji i budunost i rat i sve ono o emu klinci priaju kad su ulagirani. Bilo je neobino i vrlo lijepo. Tim ima tako jasna, pristojna i asna stajalita o ivotu. Drago mi je to mi je on brat. Drago mi je to e ga viati sa mnom. Njemu e to sigurno biti neugodno jer svi znaju da me murija ulovila i da sam pobjegla. Uh, kako sam samo uprskala! Tim i ja dobro komuniciramo i on kae da uspijeva premostiti jaz s mamom i tatom. Tolerantan je prema njihovoj ulozi roditelja i pokuava vidjeti stvari i s njihovog stajalita. Stvarno je vrlo poseban. Pitam se koliko sam ja odgovorna za tu njegovu zrelost. Sigurno je mnogo razmiljao dok me nije bilo a mama i tata oajavali od brige i straha. Ba sam bila idiot.

8. travnja

Danas su stigli baka i djed. Otili smo po njih na aerodrom i ja sam plakala kao velika beba. Toliko su ostarjeli, a znam da sam za to dobrim dijelom ja odgovorna. Djed je posve osijedio, a baka ima duboke bore koje proli put nije imala. Je li mogue da sam sve to izazvala za samo mjesec dana? U autu, dok smo se vozili kui, djed mi je ekao lea kao kad sam bila mala i apnuo mi da samo moram oprostiti sebi. Tako je drag i pokuat u, iako znam da nee biti lako. Moram se potruditi da opet budu ponosni na mene.

Kasnije Nisam mogla spavati pa sam ustala i proetala se po kui. Alexina maka se upravo omacila. Sjedila sam na trijemu i gledala maie. To je bilo pravo otkrivenje! I to bez droge! Bez iega osim maia ije je krzno tako mekano kao da se skupila sva mekoa svijeta. Tako je mekano da, kad sam zatvorila oi, nisam bila sigurna da ga uope dodirujem. Stavila sam onog malog sivog koji se zove Sreko uz uho i osjetila toplinu njegovog siunog tijela i sluala kako prede. Onda mi je pokuao oprati uho i tako su me ispunili osjeaji da sam mislila da u se raspasti. To je bilo bolje nego trip, tisuu puta bolje, milijun puta bolje, bilijun puta. Jer to je bilo stvarno! Mekoa nije bila halucinacija, kao ni noni zvukovi, automobili koji su prolazili, cvrci. Stvarno sam bila tu, ula to i vidjela, i elim da ivot uvijek bude takav! I takav e i biti!

2. travnja

Danas sam se vratila u kolu i odmah su me pozvali direktoru. Obavijestio me da ima dosje o mojem ponaanju i da sam odvratan primjer mlade Amerikanke. Onda mi je rekao da sam neizmjerno sebina, nedisciplinirana i nezrela i da ne namjerava tolerirati nikakve moje prijestupe. Onda me poslao na nastavu kao da je bacio smee u kantu. Koji kreten! Ako sam ikad imalo sumnjala u to hou li se baviti psihijatrijom i biti savjetnica, sad vie ne sumnjam. Mladima su potrebni ljudi koji ih razumiju, koji ih sluaju, kojima je stalo do njih. Potrebna sam im ja! Novim sam naratajima potrebna ja! A taj glupi jadnik koji je vjerojatno sto tine klinaca otjerao iz kole kao da mi je bacio rukavicu izazova. Moda moe otjerati druge, ali mene nee! Veeras sam uila etiri sata i nastavit u uiti dok ne nadoknadim zaostatke. ak i ako mi za to bude trebalo sedam ili osam sati na dan! Vidimo se.

3. travnja Sad kad imam cilj, osjeam se mnogo jae. Zapravo, iz dana u dan sam sve jaa. Moda se sada doista mogu oduprijeti drogama, moda se vie ne zavaravam kao prije.

4. travnja Dragi dnevnie, najradije ovo ne bih ni napisala jer to elim zauvijek izbrisati iz pamenja, ali tako sam se uplaila da e mi moda biti malo lake ako

tebi sve ispriam. Oh, dnevnie, pomozi mi, molim te. Bojim se. Tako se bojim da su mi se oznojili dlanovi i tresem se. Valjda sam imala flashback jer sjedila sam na krevetu i pravila planove za mamin roendan, razmiljala o tome to da joj kupim i kako da je iznenadim kad su mi se misli odjednom pobrkale. Ne mogu to ba dobro objasniti, ali kao da su mi misli tekle natrake, kao da mi se um vrti u krug, a ja to nikako nisam mogla zaustaviti. Soba je postala zadimljena i inilo mi se da sam u nekoj psihodelinoj trgovini. Svi smo stajali i itali oglase za prodaju rabljene robe i sve mogue seksualne ponude. Poela sam se smijati. Osjeala sam se super! Bila sam najvia osoba na svijetu i sve ostale sam gledala s visine i cijeli je svijet bio udan i sjenovit. Onda se odjednom sve pretvorilo u pornografski film. Sve je bilo sporo i lijeno, a munje su stvarno bile udne. Gole djevojke su plesale unaokolo i vodile ljubav s kipovima. Sjeam se da je jedna djevojka liznula kip i on je oivio i odveo je u visoku plavu travu. Nisam tono vidjela to se dogaa, ali oigledno ju je evio. Osjetila sam takvu pohotu da bih najradije bila potrala za njima. Ali, u sljedeem trenutku nala sam se opet na ulici i prosjaila i svi smo vikali na turiste: "Ba lijepo od vas, nadam se da ete veeras doivjeti lijep orgazam sa svojim psom." Onda mi se uinilo da se guim a oko mene su se ludo vrtjela nekakva svjetla. Sve se okretalo. Bila sam zvijezda repatica, komet koji se probija kroz nebo. Kad sam se napokon pribrala, leala sam na podu, gola.

Jo uvijek ne mogu povjerovati. to mi se to dogaa? Samo sam leala na krevetu, razmiljala o maminom roendanu i sluala ploe, a onda tres! Moda to i nije bio flashback. Moda sam shizofrenina. To se tinejderima esto dogaa kad izgube dodir sa stvarnou, zar ne? to god bilo, sva sam spetljana. Ne vladam ni vlastitim mislima. Rijei koje sam zapisala dok mi se to dogaalo samo su nekakve vrljotine i staze i kojekakve gadosti i simboli. to da radim? Moram s nekim razgovarati. To mi je oajniki potrebno. O, Boe, molim te, pomozi mi. Tako sam uplaena i osamljena, tako mi je hladno. Imam samo tebe, dnevnie. Ti i ja, kakav smo mi samo par!

Kasnije Rijeila sam nekoliko matematikih zadataka i ak proitala nekoliko stranica. Barem jo mogu itati. Nekoliko redaka sam nauila napamet i izgleda da mi mozak sad dobro radi. Malo sam i vjebala i izgleda da vladam svojim tijelom. Ali, voljela bih da imam nekog tko zna to se dogaa i to e se dogoditi. Ali ga nemam, pa moram sve to zaboraviti. Zaboraviti, zaboraviti i ne osvrtati se. Nastavit u planirati mamin roendan. Moda mogu zamoliti Tima i Alex da je poslije kole odvedu u kino, a ja za to vrijeme mogu skuhati neto dobro da ih doeka kad se vrate. Pretvarat u se da je sve ovo bila nona mora i zaboraviti. Molim te, Boe, daj da zaboravim i da se vie ne ponovi. Molim te, molim, molim!

5. travnja

Danas sam imala puno posla i uope nisam mislila na to. Mislim da u sutra napraviti onu frizuru koja se mami svia. To e joj sigurno biti drago.

6. travnja Roendanska proslava je bila vrlo lijepa. Tim i Alex su odveli mamu u kino i mislim da joj se film svidio i vie nego njima. Tata je morao dokasna raditi, ali to mi je bilo drago jer bih se osjeala vrlo nesigurno da sam morala pred njim kuhati, ali sve je ispalo super. Piletina je izgledala kao iz asopisa, jo i bolje jer je i mirisala, a paroge su bile mekane a pecivo ba kao to ga baka pravi. Zapravo, voljela bih da je ona bila tu, bila bi tako ponosna na mene. Napravila sam svjeu vonu salatu i zelenu salatu s preljevom od slanine koja je bila malo prepeena, zapravo jako prepeena, ali su se svi pretvarali da ne primjeuju i tata me zafrkavao i rekao da u jednog dana nekome biti dobra ena. Nadam se da nije primijetio suze u mojim oima jer silno elim upravo to. Za desert smo imali svje sladoled od bresaka prekriven

polovicama bresaka i sve skupa je bilo odlino, osobito budui da je to prvi kompletan obrok koji sam ikad pripravila sama. Alex je mami napravila keramiku posudicu za bombone u obliku njene ruke. Stvarno je draesna, utoliko vie to ju je Alex i ispekla, pomogla joj je voditeljica skauta, a mama to nije znala. Nekada sam bila pomalo ljubomorna na Alex i vjerojatno sam se neprijateljski drala prema njoj iako sam je voljela. Ali, sad je sve drukije. Stvarno osjeam da je u meni poelo rasti neto novo i lijepo i uzbudljivo. Moda na taj nain

ljudi stvaraju novu ljubav tako da je imaju dovoljno za svako svoje dijete? Oh, stvarno se nadam da e se jednog dana netko htjeti oeniti sa mnom.

7. travnja Jutros sam rano ustala kako bih se mogla oputeno okupati prije nego to Alex i Tim ponu lupati po vratima. Bilo je krasno. Volim raditi stvari polako i uivati u njima. Kad sam obrijala noge i pazuha, prvi put u ivotu sam stvarno kritiki promotrila svoje tijelo. Nije loe, samo su mi grudi vrlo male. Bi li pomoglo kad bih vjebala? Ali, ne bih htjela na kraju izgledati kao krava muzara. Drago mi je to sam ensko. ak mi je drago to imam mjesenicu. Valjda nikad nisam ni eljela biti deko. Mnoge djevojke to ele, ali ja ne. Teko mi je povjerovati da sam u jednom trenutku bila tako smotana da nisam znala to sam. Oh, kad bih samo mogla zbrisati tu trulu prolost. Znam da djed ima pravo. Moram si oprostiti i zaboraviti, ali ne mogu. Jednostavno ne mogu! I kad razmiljam o neemu najljepem, crna runa prolost obuzme me kao nona mora. I ve mi je pokvarila itav dan.

(?) Pogodi to se dogodilo? Tvoja genijalna prijateljica napisala je sve tono na testu iz engleskog. Znam da jesam jer je bilo tako lako, a mislim da sam i na matematici napisala gotovo jednako dobro. Moda imam dvije-tri greke, ali ne vie. Nije li to uzbudljivo?

19. travnja K vragu! Opet je poelo! Srela sam Jan u gradu i pozvala me veeras na "tulum". Nitko ne vjeruje da se doista vie neu drogirati jer veina onih koje je policija ulovila sad samo vie pazi. Kad sam rekla Jan: "Ne, hvala", ona se samo nasmijeila! To me na smrt prepalo. Nita nije rekla. Samo se nasmijeila kao da kae: "Znamo mi da e se vratiti." Oh, nadam se da neu. Stvarno se nadam.

21. travnja Kad se sretnemo, George mi samo vrlo hladno kae "zdravo". Svakome je jasno da je on ist i da ne eli imati posla ni sa kakvim narkomanima. Svi u koli uglavnom znaju tko uzima a tko ne i ja se elim pridruiti onima koji ne uzimaju, ali ne znam kako e mi to uspjeti s obzirom na lo glas koji me prati. Ne mogu to rei mami i tati, ali doista bih voljela izlaziti s dekima. Ne s onima iz drogerakog drutva, nego s pristojnim dekima. Voljela bih da me u kinu netko zagrli. Ali, to nikad ne bih mogla imati s nekim od drogeraa. Svi znaju da seks i it idu zajedno, i to se mene tie oni su drutveni gubavci, a tako misle i svi pristojni uenici. Tuno je to to i mene jo uvijek smatraju jednom od njih i vjerojatno e uvijek biti tako! Stvarno je udno da imam toliko seksualnog iskustva, a istodobno mi se ini da ga uope nemam. Jo uvijek elim da netko bude pristojan i samo me poljubi za laku no pred vratima. Nije li to smijeno? Oprosti mi, dnevnie, doista se trudim biti pozitivna, ali ne ide mi. Ne mogu. Ti si jedini kojem doista mogu otvoriti duu. Da se barem mogu vratiti kroz vrijeme i sve izbrisati i

poeti iz poetka. Ali, iznutra sam stara i tvrda i vjerojatno sam odgovorna to ne znam ni ja koliko klinaca iz osnovne kole sad uzima drogu, a oni su vjerojatno navukli druge. Kako mi Bog ikada moe oprostiti? Zato bi mi uope htio oprostiti? Bit e bolje da se odem okupati prije nego to moji roditelji uju ove glupe, blesave jecaje koje vie ne mogu suspregnuti. Hvala ti to si me sasluao.

24. travnja U koli su me stvarno poeli gnjaviti. Danas se Jan dvaput zaletjela u mene u hodniku i nazvala me istunkom i slino. Ali, sad mi je dosta. Ovaj put mi je stvarno dosta i ako se to nastavi, zamolit u mamu i tatu da me prebace u drugu kolu. Samo, pitanje je kamo mogu otii a da se ne dozna za mene? I kako mogu mami i tati sve rei kako bi mi dopustili da prijeem u drugu kolu? Ne znam to da radim. ak sam se svake veeri poela moliti kao kad sam bila mala, ali sad to vie nije samo izgovaranje rijei. Sad molim. Preklinjem. Laku no, dnevnie.

27. travnja Grozno je kad nema prijatelja. Tako sam osamljena i sama. ini mi se da je vikendom jo gore nego tijekom tjedna, ali nisam sigurna. I jedno i drugo je uasno.

28. travnja

Danas su nam vratili neke testove i ni jedna mi ocijena nije manja od 4+. Poela sam i skupljati statistike podatke o mladima i drogi. Ispriat u ti o tome jednom kad ne budem stalno morala uiti.

1. svibnja Djed je dobio modani udar. Dogodio se nou i mama i tata danas idu tamo. Kad mi doemo iz kole, vie ih nee biti. Tako su dragi. Vie ih je brinulo to mene ostavljaju nego ita drugo. Sigurno znaju kako sam osamljena i frustrirana i sigurno im je jednako teko zbog djeda kao i meni. Prije sam mislila da samo ja imam osjeaje. Ali, zapravo sam samo siuan djeli ovjeanstva koje pati. Srea je to veina ljudi krvari iznutra jer bi svijet inae doista izgledao strano. Baka e biti tako osamljena ako djed umre. Jednostavno je ne mogu zamisliti bez njega. To je kao da jednu osobu presijee na pola. Dragi djed, kad sam bila mala zvao me je svojom "generalicom s pet zvijezda". Mislim da u mu napisati pismo prije nego to odem u kolu i potpisati se kao "djedova generalica s pet zvijezda". Nitko drugi nee znati o emu je rije, ali on hoe. Vidimo se poslije.

(?) Tata je upravo nazvao da vidi kako smo i da nam kae da se djedu stanje pogoralo. Sad je u komi i svi smo strano potreseni, posebno Alex. Kad sam je uukala u krevet kao to mama uvijek ini i poljubila je za laku no, pitala me moe li doi k meni u krevet ako se tijekom

noi uplai. Slatkica mala. Ali, to moe rei nekome kad se grozno osjea a nema pravih odgovora? Onda sam otila u Timovu sobu i njega poljubila. I on je prilino potresen. Svi smo loe, ak i tata.

4.svibnja Tim, Alex i ja smo svi ustali u isto vrijeme, spremili sobe, napravili doruak i zajedno oprali sue. Bili smo jako djelotvorni, ako to moe zamisliti. Moram u kolu, ali pisat u jo veeras ako se dogodi ita lijepo ili grozno.

21:50 Tata je nazvao, ali situacija je ista. Djedu je malo gore, ali se jo dri. Lijenici ne mogu predvidjeti to e se dogoditi. Ali, mislim da je stanje prilino kritino. Alex se drala za mene i plakala. I ja bih se najradije bila rasplakala. Kua je bez mame i tate tako velika, samotna i tiha.

5. svibnja Djed je noas umro. Doktor ....... sa sveuilita e prekosutra odvesti Tima, Alex i mene na aerodrom. Idemo na sprovod. Ne mogu vjerovati da vie nikad neu vidjeti djeda. Pitam se to mu se dogodilo. Nadam se da nije samo mrtav i hladan. Ne mogu ni misliti o tome kako njegovo tijelo jedu crvi. Ne mogu to podnijeti. Moda se tijelo zbog one tekuine za balzamiranje samo raspadne u prah. Nadam se da je tako.

8. svibnja Nisam mogla vjerovati da to djed lei u lijesu. Bio je to samo umorni, izmodeni kostur prevuen koom. Vidjela sam mrtve abe i ptice i gutere i pilie, ali ovo mi je bio takav ok! inilo mi se nestvarno. Skoro kao lo trip. Imala sam sree to se meni nikad nije dogodio neki jako lo. Dodue, da mi je prvi bio lo, moda nikad ne bih uzela drugi. U tom smislu bi mi bilo drae da je bilo tako. Baka se doimala tako smireno i puno ljubavi. Jednom je rukom zagrlila Alexandriju a drugom mene. Draga, snana baka, nije ni jednom zaplakala za vrijeme cijelog dugog, dugog sprovoda. Samo je sjedila sputene glave. Imala sam udan, gotovo sablastan osjeaj da je djed uz nju. Poslije sam razgovarala s Timom i on je imao isti dojam. Najgore je bilo kad su lijes spustili u zemlju. To je neto najgore na svijetu! Alexandria i ja smo plakale iako nitko drugi iz obitelji nije. Trudila sam se biti tako jaka i suzdrana kao oni, ali jednostavno nisam mogla. Mama, baka i tata su povremeno rupiima brisali oi a Tim je mrcao, a Alex je, naravno, mala djevojica, ali ja, ja sam, naravno, opet napravila scenu.

9. svibnja Baka se veeras vraa kui s nama i ostat e do kraja kolske godine. Onda u se ja vratiti s njom i pomoi joj da se organizira i preseli k nama dok ne nae neki stani u blizini. Ne pamtim da sam ikad u ivotu bila tako umorna. Nije mi jasno kako se baka uspijeva odrati jer se ja jedva pomiem. Svi izgledamo kao da smo vrlo dugo bili bolesni. ak i mala Alex. Pitam se kako e

nam dugo trebati da se naviknemo na ivot bez djeda. Hoe li ikada vie biti isto? Kako e se draga baka snai? Kad se preseli u novi stan, esto u odlaziti k njoj i voditi je u kino i u etnju i slino.

12. svibnja Jutros sam pogledala kroz prozor i vidjela da nie nova trava i opet sam poela neobuzdano plakati. Zapravo ne razumijem uskrsnue. Ne mogu zamisliti kako e se djedovo tijelo koje e istrunuti i biti pokriveno plijesni i raspasti se u prah ponovno spojiti? Ali, ne znam ni kako smea, isuena lukovica gladiole moe ponovno procvasti. Valjda Bog moe ponovno spojiti atome, molekule i tijela kad to moe gladiola koja ak nema ni mozak. Od toga se bolje osjeam i ne znam kako mogu oekivati da shvatim smrt kad ne shvaam ni kako funkcioniraju televizija, struja ili gramofon. Zapravo, razumijem tako malo da mi nije jasno kako preivljavam. Jednom sam negdje proitala da se ljudi slue s manje od deset (ini mi se) posto kapaciteta svoga mozga. Zamisli kako bi bilo imati 90 posto vie sposobnosti razmiljanja i svu je iskoristiti. To bi bilo fantastino! Kako bi ovo bio udesan planet kad bi nai mozgovi bili 90 posto djelotvorniji nego sada.

14. svibnja Noas sam imala nonu moru o djedovu tijelu prekrivenom crvima i mislila sam o tome to bi se dogodilo kad bih ja umrla. Crvi pod zemljom ne prave razlike. Ne bi ih bilo briga to sam mlada i to je moje meso vrsto. Na svu sreu, mama je ula kako jauem pa je dola i

pomogla mi da se priberem. Onda smo otile i popile malo toplog mlijeka, ali jo sam se grozno osjeala, a nisam joj mogla rei to je. Ona je sigurno mislila da to ima neke veze s vremenom kad sam bila pobjegla, a nisam joj mogla rei istinu jer je ona jo groznija. Jo sam se tresla kad sam popila mlijeko pa smo obule cipele i etale se vrtom. Bilo nam je malo hladno iako smo navukle kune ogrtae preko spavaica, ali razgovarale smo o mnogim stvarima, meu ostalim i o tome kako u postati socijalna radnica ili neto slino i mami je vrlo drago to elim pomagati drugima. Stvarno ima razumijevanja za mene. Svi bi trebali imati sree kao ja.

2. svibnja Teko mi se usredotoiti u koli. Nisam znala da smrt tako pogaa. Osjeam se iscijeeno i na sve se jo uvijek moram prisiljavati.

3. svibnja Danas me tata odveo na proturatne demonstracije na sveuilitu. Jako je zabrinut i uzrujan zbog studenata i razgovarao je sa mnom kao da sam odrasla. Ba sam uivala. Tata nije tako zabrinut zbog militantnih studenata, s kojima bi, prema njegovom miljenju, trebalo postupati otro, nego vie zbog onih koje je lako zavesti na krivi put. I ja sam zabrinuta zbog njih. Zabrinuta sam zbog sebe! Poslije smo otili posjetiti doktora ........ koji je takoer veoma zabrinut za mlai narataj. Mnogo je govorio o tome kamo sve to vodi, a onda je naveo neke statistike podatke koji su me doista iznenadili. Nisam zapamtila ni polovicu jer je tako brzo govorio, ali npr.: svake se

godine ubije tisuu studenata, a jo devet tisua pokua. Spolne bolesti su porasle 25 posto meu mladima moje dobi, a trudnoa jo vie, unato piluli. Rekao je i da je strano porastao broj zloina i duevnih oboljenja mladih. Zapravo, govorio je same strane stvari. Kad smo otili, ne znam je li mi bilo bolje jer je tolikim drugima kao i meni ili loije jer su svi odjednom poludjeli. Ali, iskreno govorei, ne mislim da su mladi za to krivi, barem ne sasvim. Ni odraslima ne ide mnogo bolje. Zapravo, ne znam nikoga koga bih poeljela za

predsjednika drave osim tate kojeg nikad ne bi izabrali jer sam mu ja ki.

19. svibnja Danas sam opet imala paniku. Netko mi je u torbicu stavio doint i strano sam se prepala. Morala sam izostati sa sljedeeg sata i odvesti se taksijem k tati. Jednostavno ne razumijem zato me ne ostave na miru! Zato me ovako mue? Je li im muka zato to sam tu? Mislim da je tako. Mislim da me ele zbrisati s lica zemlje ili me poslati u ludnicu. Kao da sam otkrila golemi pijunski krug i sad vie ne smijem ostati iva! Tata kae da moram biti jaka i zrela. Dugo je razgovarao sa mnom i zahvalna sam to mu je stalo, ali znam da ne razumije njihovu motivaciju nita bolje nego ja. Osim toga, on ne zna za Richieja i Lanea i ostale. Rekao mi je da me cijela obitelj podrava. Ali, kako mi to moe pomoi kad je cijeli svijet protiv mene? To je kao djedova smrt. Svi se grozno osjeaju, ali nitko nita ne moe poduzeti, ak ni ja!

20. svibnja Uspjela sam se natjerati da ponovno uim pa mi je lake. Barem ne razmiljam o zna ve emu.

21. svibnja Baka je bolesna, ali mama misli da je to samo od tuge. Nadam se da ima pravo, jer baka stvarno grozno izgleda. Uh, zamalo sam zaboravila. Tata mi je nabavio propusnicu za sveuilinu knjinicu i danas sam prvi put otila. Stvarno je zabavno. Osjeala sam se tako odraslo i mnogi su mislili da sam studentica. Nije li to smijeno?

22. svibnja Danas sam u knjinici upoznala jednog deka. Zove se Joel Reems i na prvoj je godini. Uili smo zajedno, a onda me otpratio do tatinog ureda. Tata je imao posla pa smo sjedili na stubama pred zgradom i ekali ga. Odluila sam ne pretvarati se pred Joelom nego mu rei istinu o sebi i dopustiti da sam odlui (no dobro, gotovo cijelu istinu). Rekla sam mu da imam samo esnaest godina i da smijem dolaziti u knjinicu zbog tate. Vrlo je drag. Samo se nasmijao i rekao da je to u redu jer me ionako nije mislio zaprositi jo ovaj semestar. Kad je tata iziao, sjedio je neko vrijeme s nama na stubama i razgovarali smo kao da se svi oduvijek poznajemo. Bilo je super! Prije nego to je otiao, Joel me pitao kada u opet doi uiti, a ja sam mu rekla da uim po cijele dane. ini mi se da mu je to bilo drago.

23. svibnja Dragi tata, vjerojatno bih se trebala ljutiti na njega, ali se ne ljutim. Otiao je i pogledao Joelove podatke i rekao mi sve o njemu. Ba me nasmijala pomisao na to kako tata pijunira da bi mi pribavio

informacije. Uglavnom, Joel ubrzano studira jer ve je na sveuilitu iako je tek navrio osamnaest godina. Tata mu je umro a mama mu radi u tvornici a on radi smjenu od sedam sati svaki dan kao kolski ista. Radi od ponoi do sedam ujutro, a onda ponedjeljkom, srijedom i petkom ima predavanja ve u devet. Kakav raspored! Tata me upozorio da ga ne ometam u uenju i obeala sam da neu. Ali, ako me eli svako poslijepodne otpratiti od knjinice do tatinog ureda (ak i subotom), ne vidim to tu ne valja, a ti?

Naveer Joel me stvarno otpratio do tatinog ureda. I bilo je gotovo kao da smo na sudaru! Oboje smo bili zbunjeni i smijali smo se i avrljali i govori u isto vrijeme. (Bilo je vrlo zbrkano i divno.) Joel kae da nikad nije imao mnogo vremena za djevojke i nije mu jasno odakle tako mnogo znam o njemu. Rekla sam da je to samo enska intuicija. Nisam li dosjetljiva?

25. svibnja Joel me opet otpratio do tatinog ureda i nisam ja to predloila, ali tata ga je pozvao da sutra doe na veeru. Mama je rekla da njoj odgovara, a znam da jedva eka da ga upozna jer me tata zadirkuje.

26. svibnja

Odjurila sam kui iz kole i pomogla mami pospremiti kuu kao da dolazi kralj svijeta i provjerila sam imamo li sve sastojke za kolaie s naranama, moj jedini specijalitet. Jedva ekam!

Kasnije Joel je upravo otiao. Veer je protekla fantastino. Ne znam zato to kaem jer su on i tata veinu vremena proveli zajedno. Valjda zato to je njegov tata umro kad mu je bilo sedam godina, ali imali su dobar odnos. ak je i Tim bio zadivljen dok su razgovarali, osobito o Joelovim mogunostima za kolovanje. (MIslim da je Tim poeo razmiljati o fakultetu. Ve!) Moji kolaii su bili savreni, ak je i baka rekla da ih ni ona ne bi bolje napravila, a Joel ih je pojeo sedam! Sedam! I rekao je da bi ih ponio u depu za doruak da je koji ostao. Naravno, da je ostao, on to sigurno ne bi rekao. Prilino je suzdran. Pitat u mamu smijem li ispei pleh samo za njega i ostaviti mu ih kod tate.

29. svibnja Oh, dnevnie, zamisli to se dogodilo! Tata nam je za veerom rekao prekrasnu vijest! (I to jako leerno.) Pokuat e Joelu pomoi da dobije stipendiju. Kae da je prilino siguran da e uspjeti, ali e za to trebati vremena i ja nita ne smijem rei dok sve ne bude sreeno. Nadam se da se neu izlanuti. uvanje tajni mi ba ne ide. P. S. ini se da je u koli sad sve u redu. Nitko ne razgovara sa mnom, ali me nitko ni ne gnjavi. Ha, valjda ne moe imati sve.

1. lipnja Danas je prodana bakina kua. Odluili su da jednostavno daju sve zapakirati i staviti u skladite. Rasplakala se kad je ula. Prvi put sam je vidjela kako plae. Djeda nema, a sad kad vie nema ni kue u kojoj je provela gotovo cijeli ivot, valjda joj sve izgleda tako konano.

Kasnije Pitam se sviam li se ja stvarno Joelu. Misli li da sam slatka ili zgodna ili privlana? Jesam li tip djevojke koja bi mu mogla neto ozbiljno znaiti? Nadam se da mu se sviam jer se on meni jako svia. Zapravo, mislim da ga volim... Ga Joela Reemsa GA JOELA REEMSA Gospodin i gospoa Reems Doktor i gospoa Reems Ne izgleda li to super?

2. lipnja Upravo je nazvala gospoa Larsen i rekla mi da je Jan obeala da e joj priuvati dijete, ali je u posljednjem trenutku otkazala, to joj je i slino. No dobro, mogu i tamo uiti. Moram skupiti stvari. Vidimo se.

Poslijepodne Dragi dnevnie, tako sam izmuena i umorna i tuna i iscrpljena i sita.

Jan je svratila pola sata nakon to je gospoa Larsen otila i rekla da ona eli uvati dijete jer joj treba lova. Ali, nisam je mogla pustiti jer je bila ulagirana, a dijete ima tek etiri mjeseca. Ali, nije htjela otii pa sam na kraju morala nazvati njezine roditelje da dou po nju. Rekla sam im da joj nije dobro, ali do vremena kad su stigli, ona se posve otkaila. Sluala je ploe tako glasno da bi probudile bebu koja je ionako bila mokra i uplakana, a ja ju se nisam usudila ni presvui jer sam se bojala to bi Jan mogla uiniti. Bila je toliko razvaljena da su je mama i tata morali odvui do auta i oboje su plakali i molili me da ne kaem njezinom socijalnom radniku. Nadam se da sam ispravno postupila. Vjerojatno nisam trebala zvati njene roditelje, ali stvarno je se nisam mogla osloboditi, a s bebom je nikako nisam mogla ostaviti. Mogu ve zamisliti kako e biti sutra kad se to prouje u koli. Mene nitko nee htjeti ni sluati. Osim toga, narkomani ne razumiju strah za bebu. Nita oni ne razumiju.

3. lipnja Mama i tata kau da sam sino postupila upravo onako kako treba i ao im je to nisu bili dostupni da mi pomognu. Ali, to bi mogli uiniti osim da nazovu Janine roditelje? Zapravo, moda bi bilo jo gore da su i oni bili tamo. Tko zna? Sad moram ii.

Poslijepodne Srela sam Jan u hodniku i pogledala me s takvom gorinom i mrnjom kao nikad prije. "Osvetit u se ja tebi, gospoice istunko", rekla je,

zapravo viknula pred svima. Pokuala sam joj objasniti, ali ona se okrenula i otila kao da ja ni ne postojim. Poslije sam otila u knjinicu. Joel je primijetio da neto nije u redu pa sam mu na kraju rekla da me hvata prehlada i da se grozno osjeam. (To posljednje je bilo tono.) Rekao mi je neka uzmem aspirin i legnem. ivot je tako jednostavan za pristojne ljude.

(?) Ne znam to je Jan rekla ostalima, ali mora da je neto stvarno gadno jer mi se sad rugaju i hihou, to je mnogo gore nego kad su me ignorirali. Voljela bih da mogu razgovarati s Joelom, ali neu ak ni otii u knjinicu, previe sam napeta. Ponijet u knjige kui i uiti u svojoj sobi. (Moja soba e biti itav moj svijet.)

(?) Joel me upravo nazvao iz knjinice jer se zabrinuo za mene. Razgovarao je s tatinom tajnicom, a ona mu nita nije mogla rei. Tako mi je drago to je nazvao, ali rekla sam mu da sam bolesna i da ovaj tjedan neu dolaziti u knjinicu. (Stvarno sam bolesna, zlo mi je od tih sjebanih narkomana i dilera koji me progone.) Uglavnom, Joel me pitao bi li mi smetalo da me nazove svaku veer i ja mu nisam rekla da u sjediti kraj telefona i ekati, ali hou! Ali, ti si to ve ionako znao, zar ne?

7. lipnja Baki je noas pozlilo. Mislim da jednostavno ne eli ivjeti bez djeda. Nije sila na doruak. Odnijela sam joj pladanj, ali samo se poigravala

hranom. Poslije kole u otii i malo sjediti s njom umjesto da odem u knjinicu kao to sam napokon odluila uiniti. Joel e shvatiti. Vidimo se poslije.

8. lipnja Tako su me pritisli da ne znam to da radim. Jan mi je prila kad sam izlazila iz kole i prosiktala: "Reci onoj svojoj sestrici da ne uzima bombone od neznanaca pa ni od prijatelja, osobito tvojih prijatelja." Ali, ne bi to Jan uinila! Ne moe! to god mislila o meni, sigurno mi se ne bi osvetila preko Alexandrije. Ili bi? Da joj barem mogu objasniti, ali ne znam kako. Voljela bih da o tome mogu razgovarati s mamom ili tatom ili Joelom ili Timom, ali to god ja poduzmem kao da samo jo pogora stvari. Pokuat u jednom za veerom, onako, kao usput, rei da osvetoljubivi klinci znaju staviti LSD na bombone ili vakae i daju ih nekom. Moda e me ozbiljnije shvatiti ako kaem da nam je nastavnik priao o klincu koji je u Detroitu od toga umro. Moraju paziti!

9. lipnja Vraala sam se iz trgovine kad se neki auto pun klinaca zaustavio pokraj mene i poeli su vikati stvari kao to su: "Vidi, vidi, eno one radodajke gospoice istunke!" "Ne, to je gospoica Lajavica." "Gospoica superlajavica!" "to mislite, to bi se dogodilo kad bismo stavili malo ita u auto njezinog starog?"

"Ne bi li bilo super kad bi murije pokupila njezinog starog, gospodina profesora?" Onda su mi dobacivali sve pogrdne nadimke kojih su se mogli sjetiti i odjurili smijui se kao ludi, a ja sam ostala kao zdrobljena ili premlaena. Mislim da me samo ele izludjeti prijetnjama. Ali, tko zna? Prolog ljeta sam itala o nekim drogiranim klincima koji su stavili maku u perilicu i ukljuili je da vide to e se dogoditi. Moda bi ovi stvarno voljeli vidjeti kako bi tata reagirao. Kakva je to gomila glupih, ludih gadova! Nisu oni iznad tako neega. Ali, ipak mislim da nee otii tako daleko. Moda odustanu ako ih budem ignorirala.

10. lipnja Prvi put sam sasvim sigurna da bih i kad bi me zakljuali u prostoriju prepunu tripova, spida i svih drugih droga osjetila samo gaenje, jer vidim to droga radi ljudima koji su mi nekada bili prijatelji. Sigurno me ne bi tako muili da nisu drogirani, zar ne? Danas mi je netko u kolski ormari stavio zapaljeni doint i ak je i direktor, koji me pozvao, znao da ne bih uinila neto tako glupo. Imam veliku rupu na novoj jakni, neki su se papiri zapalili i sve se zadimilo. Pitao me da mu kaem imena onih koji su to mogli uiniti i, premda sumnjam na Jan, ne bih ju se usudila tuiti, a ne elim nabrojati sve narkomane u koli. Tko sam ja da upirem prstom u druge? Osim toga, vjerojatno bi me ubili. Stvarno me strah.

11. lipnja

Tako mi je drago to je kolska godina skoro gotova, a idue godine moda mogu ii u kolu u Seattleu i stanovati kod tete Jeannie i strica Arthura. Voljela bih da baka nije prodala kuu, ali kad je ovako bolesna, ionako ne bih mogla biti tamo.

P. S. Otila sam u sveuilinu knjinicu i Joel i ja smo neko vrijeme sjedili na travnjaku, ali to vie nije isto. Kao da je svakog dana sve gore. Da je barem Joel tatin sin, da se barem ja nikad nisam ni rodila.

12. lipnja Veeras je kolski ples, ali ja, naravno, ne idem. ak me i George, s kojim sam prije izlazila, sad gleda s prezirom ili se pravi da me nije ni vidio. Oigledno me svi sve vie ogovaraju. Ne mogu ni zamisliti to govore o meni ni kako da ih zaustavim.

(?) Mislim da me staro drogerako drutvo pokuava potpuno izludjeti, a jo malo pa e i uspjeti. Mama i ja smo danas bile na trnici i srele smo Marcie i njenu mamu. Dok su one razgovarale, Marcie se okrenula prema meni i, sve se vrijeme draesno smijeei, rekla: "Danas imamo tulum i to ti je posljednja prilika." Rekla sam "ne, hvala" to sam mirnije mogla, ali inilo mi se da u se uguiti. Stajala je samo pet centimetara od svoje mame! Onda se opet onako nasmijeila i rekla: "Bolje ti je da doe i utedi si trud jer emo te ionako srediti." Moe li to vjerovati? Petnaestogodinjakinja iz obrazovane, ugledne obitelji ne bi valjda javno prijetila drugoj

djevojci, ne u onoj lijepoj, istoj voarni. Mislila sam da u izgubiti razum, da e mi na licu mjesta mozak ispasti i rastopiti se. Dok smo se vraale kui, mama je primijetila da sam vrlo tiha. Onda me pitala zato ne zamolim onu simpatinu Marcie Green da mi povremeno sredi neki sudar. Simpatina Marcie Green, ha ha! Moda stvarno ludim. Moda se sve to zapravo ne dogaa.

16. lipnja Baka je sino umrla u snu. Pokuala sam si rei da je otila djedu, ali tako sam potitena da mogu misliti samo o tome kako joj crvi prodiru tijelo. Prazne one duplje i u njima cijele kolonije crva. Vie ne mogu jesti. U kui je ludnica zbog sprovoda. Jadna mama, oboje roditelja za dva mjeseca! Kako to moe podnijeti? ini mi se da bih ja umrla kad bih sad ostala bez roditelja. Pokuavam joj pomoi i olakati, ali tako sam iscrpljena da se na sve moram prisiljavati.

17. lipnja Joel je uo da je baka umrla i nazvao me da mi izrazi suut. Stvarno me je ohrabrio i ponudio da svrati sutra poslije pogreba. Tako mi drago to e doi. Trebat u ga.

19. lipnja Mislim da me danas spasilo samo to to sam znala da e me Joel ekati. Svaki put kad sam bila na rubu da se rasplaem, pomislila bih na njega kako sjedi u naem dnevnom boravku i odmah mi je bilo lake. Da je barem i mama imala na to misliti. Bila je strano potresena. Nikad je

nisam vidjela u takvom stanju. Tata se trudio koliko je god mogao, ali mislim da ona toga nije bila ni svjesna. Kad smo se vratili kui, Joel i ja smo sjedili u vrtu iza kue i dugo priali. Njemu je tata umro kad je imao sedam godina i otad je esto razmiljao o smrti i ivotu. Tako je zreo da ne mogu vjerovati da nema ve sto tisua godina! Osim toga, vrlo je duhovan, ne religiozan nego ba duhovan i vrlo osjeajan. Mislim da je cijela naa generacija takva. ak i na tripovima mnogi misle da su vidjeli Boga ili doli u dodir s neim nebeskim. Uglavnom, kad je odlazio, Joel me njeno poljubio u usta, prvi put. Tako je dobar i drag da se nadam da emo jednoga dana imati jedno drugo. Stvarno se nadam. Najgore je danas bilo vidjeti kako blagu, dragu baku sputaju u onu mranu, beskrajnu rupu. Kao da ju je progutala. inilo mi se da u poeti vritati kad su bacali zemlju na njezin lijes. Ali, Joel mi je rekao neka ne mislim na to jer smrt zapravo ne znai to i vjerojatno ima pravo. Uope ne mogu razmiljati o tome.

20. lipnja Sad kad je kola zavrila ima mnogo drutvenih dogaaja i trudim se da me ne boli to mene nitko ne poziva. Osim toga vjerojatno je nepristojno eljeti izai sad kad je baka umrla. Ali, iskreno govorei, dragi dnevnie, dojadilo mi je to me stalno zaobilaze a ja se moram pretvarati da me to ne boli. Tako sam umorna od toga da katkad poelim opet pobjei i vie se nikad ne vratiti.

22. lipnja

Sino je policija na nekom tulumu pokupila nekoliko klinaca, a danas svi za to okrivljuju mene. Jan mi je, kad je prola pokraj mene, rekla da se ovaj put neu izvui s otkucavanjem. Pokuala sam joj rei da ne znam nita o tome, ali kao i obino, nije me htjela sluati. Ne znam to u ako me opet ponu gnjaviti. Stvarno mislim da to vie ne mogu podnijeti, ak ni uz podrku koju mi daju Joel i moja obitelj. Jednostavno je preteko.

23. lipnja Sve je polo po zlu i ja vie ne mogu. Stvarno ne mogu! Danas sam ila ulicom uz park kad me neki deko kojeg nikad prije nisam vidjela zgrabio i prijetio mi. Savijao mi je ruku i vrijeao me. Prolazili su mnogi drugi ljudi i htjela sam vritati ali nisam mogla. Tko bi mi pomogao? Pristojni klinci ni ne znaju da postojim. Onda me gurnuo iza nekog grma i poljubio me. To je bilo nevjerojatno poniavajue i odvratno. Gurnuo mi je jezik u usta i kruio njime sve dok se nisam zagrcnula i poela plakati. Onda mi je rekao da me samo treba dobro pojebati i da mi je bolje da nikome nita ne kaem jer e se inae vratiti i ozbiljno porazgovarati sa mnom. Tako sam se uplaila da sam otrala u odvjetniku kancelariju gospodina ...... i zamolila ga da me odveze kui. On i mama su mislili da mi je pozlilo pa me mama odvela u krevet. I jest mi zlo. Jo uvijek ne mogu prestati povraati i ne mogu se usredotoiti. to da radim? to? Ne mogu rei mami, nakon djeda i bake to bi joj bila posljednja kap. to da radim?

Upravo je proao neki automobil koji je palio i gasio svjetla i trubio i cijela je obitelj istrala da vidi to je osim mene. Jednostavno mi vie ni do ega nije stalo.

24. lipnja Jutros sam za dorukom rekla svojima da me staro drutvo opet jako gnjavi. Tata je ponudio da e razgovarati s njihovim roditeljima, ali ja sam ga molila da to ne ini jer bi sve bilo samo jo gore. ak sam rekla tati da zakljuava auto jer je netko zaprijetio da e mu podmetnuti marihuanu. Naravno, ponovno sam morala upozoriti Tima i Alex da se uvaju, ali nita ne pomae. Kao da smo pod opsadom a nitko drugi to ne shvaa osobito ozbiljno. Tata misli da me oni samo zezaju i da mi ne bi zapravo nita uinili. Nisam mu mogla rei to se juer dogodilo, pa u ga morati pustiti da i dalje misli kako je sve u redu.

Kasnije Draga mama me danas odvezla na sveuilite da vidim Joela. Rekla je da mora neto uzeti u tatinom uredu, ali znam da je samo htjela biti paljiva. Stvarno je tako draga. Nakon to sam malo popriala s Joelom, ne znam zato, ali zamolila sam ga da se proeta sa mnom i dok mi se srce raspadalo rekla sam mu djelominu istinu. Nisam mu namjeravala rei, ali sad mi je drago to jesam. Reagirao je onako kako sam oduvijek znala da e reagirati. Rekao je da mu je stvarno stalo do mene i da je uvjeren da u ja s tim izii na kraj jer sam u biti dobra i jaka. Moda je to rekao samo zato to odlazi kui sad kad je gotovo renoviranje sveuilita, ali dao mi

je zlatni sat koji je njemu dao otac, a ja njemu bakin prsten. Bilo je grozno. I sad se osjeam kao da se u meni nakupilo sivilo svih sivih dana na svijetu.

25. lipnja Danas je u naoj etvrti bila ludnica, svi su trali i spremali se za veeranju proslavu svretka kolske godine. Nitko od drogeraa me nije ni pogledao i to mi je drago. Moda imaju neki drugi projekt. udno je da tako velika gimnazija moe biti podijeljena na dva posve razliita svijeta koji kao da nita ne znaju jedan o drugom. Ili moda ima mnogo svjetova? Je li kola zapravo kao malo zvijee i svaka manjinska skupina ima vlastiti svijet, svijet za siromane, svijet za bogate i svijet za narkie, moda ak zaseban svijet za bogate narkie a zaseban za siromane? A svi smo nesvjesni ostalih svjetova sve dok netko ne pokua prijei iz jednoga u drugi. Je li to grijeh? Ili je najvei problem vratiti se na svijet iz kojeg si doao? Nije mogue da svi koji su kuali drogu imaju ovakve probleme. Ili ih moda ipak imaju? Valjda u to otkriti u budunosti, ili u barem pokuati. Chris je imala sree, njezini su se jednostavno preselili u grad u kojem je nitko ne poznaje.

P. S. Danas sam srela troje pristojnih uenika i pitali su me hou li doi na proslavu i sve tako. Moda se led ipak probija. Nadam se, nadam se.

27. lipnja Probudila sam se tek u pola dvanaest i osjeam se odlino. Ptice pjevaju pred mojim prozorom. Ljeto je, dragi prijatelju, i ja sam iva i sretna u

svojem dobrom starom krevetu. Hura! Mislim da u se upisati u ljetnu kolu i ii na predavanja. Onda moda sljedee godine mogu ii u sveuilinu ljetnu kolu. To bi ba bilo super.

1. srpnja Zamisli, prvi dan srpnja. Da je barem Joel tu da vidi kako je sve lijepo. Iz njegovih pisama vidim da je ve jako osamljen. ini mi se da je njegova mama draga, ali nije neka intelektualka, a njemu nedostaje netko za razgovor kao to su moji roditelji. Napisao je neka mu obeam da u uivati u njima i za sebe i za njega. Prestala sam odlaziti na satove klavira jo davno, ali danas sam opet poela. Uiteljica mi je dala strano teak koncert, ali valjda u ga svladati. elim da Joel bude ponosan na moju glazbenu nadarenost kao i sve drugo!

P. S. Tim i ja smo juer otili u dugu etnju i sreli smo Jan u trgovini i Marcie u parku i ni jedna ni druga nisu obraale pozornost na mene. Super! Valjda su odustale od mene sad kad su praznici. Odustale su od mene i napokon mogu biti slobodna. Nije li to najljepi osjeaj na svijetu? Tako sam sretna da bih mogla umrijeti od sree.

3. srpnja Danas je jo jedan krasan, krasan dan osim to je tata dobio fotografije bakinog groba i nadgrobnog spomenika koji je napokon podignut. Lijep je, ali se stalno pitam u kakvom je stanju sad njezino tijelo, a tek djedovo, njegovo je sigurno grozno! Jednom u u knjinici uzeti knjigu o balzamiranju i otkriti kako se sve to odvija. Razmiljaju li i mama i

tata i Tim o takvim stvarima, ili samo ja? Jesam li morbidna zbog moje prolosti? Valjda ipak nisam, jer Joel mi je rekao da je i on razmiljao o takvim stvarima kad mu je tata umro, a njemu je bilo samo sedam godina.

7. srpnja Gospoa Larsen je slomila nogu u prometnoj nesrei i ja odlazim k njoj svaki dan i spremam i kuham i brinem se za bebu dok ne doe njezina mama. (Dobro e mi doi u budunosti!) Mala Lu Ann je slatka. Uivat u. Sad moram ii na svoj novi posao. (Nadam se da gospodin Larsen nee stalno jesti u bolnici jer elim vjebati kuhanje.) Vidimo se

(?) Dragi moj prijatelju, tako sam zahvalna to su dopustili mami da te donese u tvojoj zakljuanoj kutiji. Bilo mi je uasno neugodno kad me sestra natjerala da je otkljuam i izvadim tebe i rezervne olovke i kemijske. Ali, valjda su samo htjeli provjeriti da nisi pun droge. Ne osjeam se stvarno, kao da sam netko drugi. Jo uvijek ne mogu povjerovati da mi se ovo dogodilo. Na prozoru je debela ica. To je valjda ipak bolje nego reetke, ali znam da sam u nekoj vrsti zatvorske bolnice. Pokuala sam sloiti sliku onoga to se dogodilo, ali ne mogu. Lijenici i sestre mi stalno ponavljaju da e mi biti bolje, ali nita mi nije jasno. Ne mogu zatvoriti oi jer crvi jo gmiu po meni. Prodiru me. Puu mi kroz nos i usta i... o, Boe, moram te vratiti u tvoju kutiju

jer crvi s mojih krvavih ruku puu na tvoje stranice. Zakljuat u te. Tako e biti na sigurnom.

(?) Danas mi je malo bolje. Skinuli su mi povoje s ruku i promijenili ih. Nije ni udo da me tako bole. Vrhovi prstiju su mi otrgnuti, dva nokta su potpuno iupana a ostali su prelomljeni napola. Boli kad piem, ali poludjet u ako ne budem pisala. Voljela bih da mogu pisati Joelu, ali to bih mu rekla? Osim toga, nitko ne bi mogao proitati ove vrljotine jer su mi obje ruke tako zamotane da izgledaju kao boksake rukavice. Jo uvijek sam prekrivena crvima, ali poela sam se navikavati na njih, ili sam moda zapravo mrtva a oni iskuavaju moju duu?

(?) Crvi najprije prodiru moje enske dijelove. Skoro su mi potpuno pojeli vaginu i grudi i sad su se bacili na usta i grlo. Voljela bih da lijenici puste moju duu da umre, ali jo eksperimentiraju i pokuavaju povezati duu i tijelo.

(?) Danas sam se probudila zdravog razuma. Valjda je lo trip proao. Sestra kae da sam tu ve deset dana, a kad sam proitala to sam zapisala, vidim da sam stvarno bila prolupala.

(?)

Danas

su

mi

stavljali

ruke

pod

nekakvu

svjetiljku

da

ubrzaju

ozdravljenje. Jo mi nisu dali zrcalo, ali osjeam da mi je i lice razderano, a isto tako i koljena i stopala i laktovi, zapravo gotovo cijelo tijelo mi je izgrebano i izudarano. Pitam se hoe li moje ruke ikad vie izgledati kao ruke. Vrhovi mojih prstiju izgledaju kao hrenovke koje se peku pod onom svjetiljkom. Dali su mi neki sprej protiv bolova. Ruke mi vie nisu u zavojima, ali gotovo bi mi bilo drae da jesu jer ih stalno moram gledati i provjeravati ima li crva.

(?) Danas je u moju sobu uletjela muha i ja nisam mogla prestati vritati. Tako sam se bojala da e poloiti jo jajaaca na moje lice, ruke i tijelo. Sestra je morala pozvati drugu da joj je pomogne ubiti. Ne mogu dopustiti da me dotakne muha. Moda je najbolje da uope ne spavam.

(?) Ustala sam i otila do zrcala. etiri nona prsta su mi slomljena. Jedva sam se prepoznala. Lice mi je podbulo i nateeno, crno i plavo i izgrebano, a kosa mi je iupana u pramenovima tako da ima posve elavih dijelova. Moda to i nisam ja.

(?) Ponovno sam slomila dva nona prsta kad sam ustala pa su mi sad obje noge u longetama. Mama i tata me svaki dan dou vidjeti, ali ne ostaju dugo nema se bogzna to za rei dok mi se mozak ne sredi.

(?) Mui me vrtoglavica, ali sestra kae da je to samo posljedica potresa mozga. Crvi su gotovo posve nestali. Valjda ih onaj sprej ubija.

(?) Doznala sam kako su mi podmetnuli trip. Tata kae da ga je netko stavio na okoladu s kikirikijem i valjda je tako jer sjeam se da sam je pojela nakon to sam okupala bebu. Tada sam mislila da mi ju je ostavio gospodin Larsen kao iznenaenje. Ali, kad sad razmiljam o tome, ne znam zato sam mislila da je gospodin Larsen doao i otiao bez rijei. Tu mi je praznina u glavi. Zapravo, udi me da se iega sjeam. Ali, izgleda da mi mozak nastavlja raditi ma to si uinila. Lijenik kae da je to normalno i da je doista potrebno neto vrlo jako da ti mozak potpuno prestane raditi. Nadam se da je to tono, jer mi se ini da sam ve podnijela dosta toga. Uglavnom, sjeam se da me okoladica podsjetila na djeda jer je on uvijek jeo takve. I sjeam se da me poela hvatati vrtoglavica i munina. Pokuala sam nazvati mamu i zamoliti je da doe po mene i bebu kad sam shvatila da mi je netko nekako podmetnuo trip. Sve mi je to nejasno jer kad se pokuam prisjetiti kao da gledam kroz mutna, arena svjetla, ali sjeam se da sam pokuala nazvati mamu i da je trebala cijela vjenost da se pojedini broj okrene do kraja. ini mi se da je bilo zauzeto i ne sjeam se to se zatim dogodilo osim da sam vritala i da mi je djed doao pomoi, ali je njegovo tijelo bilo cijelo prekriveno bljetavim arenim crvima koji su padali po podu. Pokuao me podii, ali od ruku i aka ostale su mu samo kosti. Sve ostalo pojeli su

migoljavi, sluzavi crvi koji su bili posvuda. derali su i derali. One duplje su mu bile prepune bijelih, mekunih ivotinjica koje su ulazile i izlazile, a bile su fosforescentne i zalijetale su se jedne u druge. Crvi i paraziti su poeli puzati i juriti prema djejoj sobi i ja sam ih pokuavala zgaziti i izudarati rukama, ali razmnoavali su se bre nego to sam ih ja uspijevala ubiti. Onda su poeli puzati po mojim rukama i licu i tijelu. Bili su mi u nosu i oima i ustima i grlu, guili su me, davili. Trakavice, larve i crvi unitavali su mi tkivo i prodirali me. Djed me dozivao ali nisam mogla ostaviti bebu, a nisam ni mogla otii s njim jer me plaio i gadio mi se. Toliko su ga ve pojeli da sam ga jedva mogla prepoznati. Pokazivao mi je lijes pokraj svojeg i pokuala sam pobjei ali su me tisue drugih mrtvih stvorenja i ljudi gurali unutra i silom zatvarali poklopac. Vritala sam i vritala i pokuala izgrebati poklopac da izaem, ali me nisu putali. Po tome kako sad izgledam vidim da sam zderala komade mesa i iupala kosu kad sam pokuavala skinuti crve sa sebe. Ne znam kako sam razbila glavu. Moda sam pokuavala izbiti trip iz glave, stvarno se ne sjeam, kao da je sve to bilo tako davno, a ovo me pisanje silno umorilo. Nikad u ivotu nisam bila tako umorna.

(?) Mama i tata mi vjeruju da mi je netko podmetnuo trip! Stvarno mi vjeruju! Mogu zamisliti tko je to bio, ali nikad neu moi tono doznati. Moram se samo odmarati i nastojati oporaviti kako su mi rekli. Ne elim misliti o onome to se dogodilo. Hvala Bogu to nisam ozlijedila bebu. Hvala ti Boe.

(?) Za nekoliko dana prebacit e me u drugu bolnicu. Nadala sam se da e me pustiti kui jer mi ruke zacjeljuju i ogrebotine pomalo blijede. Lijenik je rekao da e mi se ruke posve oporaviti i ona dva nokta narasti tek za godinu dana, ali ve za nekoliko tjedana nee vie biti tako odvratni. Lice mi je ve gotovo posve normalno, a na elavim mjestima poela mi je rasti kosa. Mama je donijela kare i ona i sestra su me oiali vrlo kratko. Frizura ba nije neka, ali mama kae da mogu otii frizeru za tjedan-dva, odnosno kad me puste iz bolnice. Ionako ne bih htjela da me itko vidi u ovakvom stanju. Jo uvijek imam none more o crvima, ali pokuavam se svladati i vie ne govorim o njima. Koja je korist od toga? Znam da nisu stvarni i svi ostali znaju da nisu stvarni, ali katkad se doimaju tako stvarnima da osjeam njihova topla, ljigava tjeleca po sebi. I svaki put kad me zasvrbi nos ili neki od oiljaka, moram se suzdrati da ne ponem dozivati u pomo.

(?) Mama mi je donijela cijeli kup Joelovih pisama. Pisala mu je i rekla da sam u bolnici, da sam jako bolesna, a on je otad pisao svaki dan. ak je jedne veeri nazvao, a ona se nije htjela upletati pa mu je rekla da sam imala neku vrstu sloma ivaca. Pa, moe se to i tako nazvati!

22. srpnja Kad je mama danas dola, vidjela sam da je plakala pa sam se trudila biti jaka i izgledati veselo. I dobro da jesam, jer alju me u ludnicu gdje u moi bauljati naokolo s ostalim idiotima i luacima. Toliko me strah da ne mogu ni disati. Tata je sve to pokuao struno objasniti, ali oigledno je da je i on potresen. Ali, ne toliko kao ja. To nitko ne moe biti. Rekao je da su, kad je sluaj doao na sud za maloljetnike, Jan i Marcie svjedoile i rekle da sam im tjednima pokuavala prodati LSD i da sam u koli poznata narkomanka i dilerica. Sve su okolnosti stvarno bile protiv mene. Ve imam dosje i tata kae da je susjeda gospoe Larsen, kad je ula kako vritim, dola s vrtlarom pa su me zatvorili u mali ormar mislei da sam poludjela, onda su pogledali bebu koja se isto probudila od mojih vriskova i nazvali su policiju. Do vremena kad je policija stigla ja sam se ve teko ozlijedila i pokuavala sam izgrebati tvrdi gips sa zidova kako bih izila i udarala glavom o vrata dok nisam dobila potres mozga i prijelom lubanje. I sad me alju u ludnicu kamo vjerojatno i spadam. Tata kae da vjerojatno neu morati dugo ostati i da e odmah pokrenuti postupak da me puste i stave u ruke dobrog psihijatra. Tata i mama stalno nazivaju mjesto kamo idem "centrom za mlade", ali to me ne moe zavarati. A ni njih same. alju me u ludnicu! Ne shvaam kako je to mogue. I drugi su imali loe tripove pa nisu zato zavrili u ludnici. Kau da moji crvi nisu stvarni, a alju me na mjesto koje je gore od svih lijesova i crva zajedno. Ne shvaam zato mi se ovo dogaa. Kao da sam odletjela s planeta i nikad neu prestati

padati. Molim te, molim te, ne daj da me odvedu. Ne daj da me strpaju zajedno s luacima. Bojim ih se. Molim te neka me puste kui u moju sobu da spavam. Molim te Boe.

23. srpnja Doao je moj socijalni radnik i odveo me u Dravnu psihijatrijsku bolnicu gdje su me upisali i katalogizirali i ispitivali i samo to mi nisu uzeli otiske prstiju. Onda su me odveli k psihijatru i on je malo razgovarao sa mnom. Ali, nisam mu nita mogla rei jer nisam mogla ni misliti. Kroz glavu mi je samo prolazilo koliko se bojim, bojim, bojim. Onda su me odveli niz smrdljivi, runi hodnik u kojem se gule zidovi pa kroz vrata koja su pod kljuem morali su ih otkljuati i onda opet zakljuati za mnom. Srce mi je tako tuklo da sam mislila da e se svaki as raspasti i poprskati cijeli hodnik. ula sam kako mi tue u uima i jedva sam stavljala nogu pred nogu. Ili smo niz beskrajno dug mraan hodnik i vidjela sam neke od ljudi koji su tu i sad znam da ne pripadam ovamo. Ne mogu se naviknuti na pomisao da sam u svijetu ludih ljudi. I vani i unutra sami ludi ljudi. Ne spadam ovamo, ali sam tu. Pa zar to nije ludo? I tako, moj dragi prijatelju, moj jedini prijatelju, nemam kamo otii jer je cijeli svijet poludio.

24. srpnja No je bila beskrajna. Ovdje bi se moglo bilo to dogoditi i nitko o tome ne bi nita znao.

25. srpnja Jutros su me probudili u pola sedam i odveli na doruak koji nisam mogla pojesti, a onda su me onako pospanu i uplaenu odveli niz dugi, mrani hodnik do onih velikih metalnih vrata s reetkama. Otkljuali su ih pa smo izili, a onda su ih opet zakljuali. Ljudi iz dnevne smjene mnogo su priali ali ih ja zapravo nisam sluala. Ui su mi zaepljene, vjerojatno od straha. Onda su me odveli u centar za mlade, dvije zgrade dalje. Proli smo kraj dva mukarca koji su slinili i pometali lie a uvao ih je drugi uvar. U centru za mlade bilo je pedeset, ezdeset, moda i sedamdeset klinaca koji su se etkarali i spremali za nastavu ili kamo su ve ili. Svi su se doimali prilino normalno osim jedne djevojke koja je otprilike moje dobi ali je dvadesetak centimetara via i najmanje dvadeset pet kila tea. Ona je glupavo leala ispod flipera u dnevnom boravku, a bio je tamo i neki deko koji je trzao glavom i mrmljao besmislice. Zazvonilo je zvono i svi su otili osim tih dvoje. Mene su ostavili s njima. Na kraju je neka krupna ena (kolska medicinska sestra) dola i rekla da ako elim imati povlasticu da idem u kolu, moram otii doktoru Milleru i potpisati da sam spremna ivjeti u skladu s pravilima i propisima centra. Rekla sam da sam spremna, ali doktora Millera nije bilo, pa sam prijepodne provela u dnevnom boravku i gledala ono dvoje, nju kako spava i njega kako se trza. Upitala sam se kako li ja njima izgledam s izubijanim licem i frizurom kao da me iala kosilica za travu. Tijekom cijelog beskrajnog prijepodneva zvonilo je zvono i ljudi su dolazili i odlazili. Na malom okruglom stoliu u hodniku bila je hrpa

asopisa, ali ih nisam mogla itati. Misli su mi jurile tisuu kilometara na sat ali nikamo nisu stizale. U pola dvanaest mi je Marj, medicinska sestra, pokazala gdje je blagovaonica. Klinaca je bilo posvuda i nitko od njih nije izgledao lud, ali zacijelo jesu kad su tu. Za ruak smo imali makarone sa sirom i malo nasjeckanog parizera i mahune iz konzerve i nekakav vodnjikavi puding. Samo sam tratila vrijeme pokuavajui jesti. Nisam nita mogla

progutati jer mi je knedla u grlu. Mnogi su se smijali i zafrkavali i oito i nastavnike i terapeute i socijalne radnike nazivaju po imenu. Valjda sve osim lijenika. Nitko od njih ne izgleda uplaen kao ja. Jesu li se bojali kad su tek doli? Ili se moda jo uvijek boje ali se trude da to ne pokau? Ne shvaam kako mogu ivjeti ovdje. Dodue, moram priznati da centar za mlade nije tako straan kao psihijatrijski odjel. Izgleda gotovo kao neka mala kola, ali bolnica je nepodnoljiva. Smrdljivi hodnici, sumorni ljudi, zakljuana vrata s reetkama. Sve je to grozna nona mora, lo trip, sve najgore ega se mogu sjetiti. Doktor Miller se poslijepodne napokon vratio pa sam razgovarala s njim. Rekao mi je da mi ne mogu pomoi ni bolnica, ni osoblje, ni nastavnici, ni program koji se pokazao vrlo uspjenim, ako ja sama ne elim da mi pomognu! Rekao mi je da najprije moram priznati da imam problem ako ga elim rijeiti, ali kako da to uinim kad zapravo nemam problem? Sada znam da me droga ne bi dovela u iskuenje ni da se utapam u njoj. Ali, kako da uvjerim ikoga osim mame, tate, Tima i, nadam se, Joela, da nisam nita namjerno uzela taj posljednji put? Zvui nevjerojatno da sam i prvi trip i taj posljednji zbog kojeg sam zavrila u

ludnici uzela nesvjesno. Nitko ne bi povjerovao da netko moe biti tako glup. I samoj mi je to teko povjerovati iako znam da je istina. Osim toga, kako da ita priznam kad me toliko strah da jedva govorim? Samo sam sjedila i kimala glavom kod doktora Millera kako ne bih morala otvoriti usta. Ionako iz njih nita ne bi izilo. U pola tri je nastava zavrila i neki su klinci otili igrati nogomet, a drugi su ostali na grupnoj terapiji. Sad se prisjeam to su mi rekli onaj prvi lijenik i socijalni radnik. Klinci su podijeljeni na dvije skupine. U prvu spadaju svi oni koji se pridravaju pravila i koje poslije puste van. Oni uivaju sve povlastice. U drugoj su oni kojima tota nije doputeno. Ne

pridravaju se pravila ili prave scene ili psuju, kradu, seksaju se i slino, pa su u svemu ogranieni. Nadam se da ovdje nema trave. Znam da mogu odoljeti, ali ne bih mogla podnijeti vie ni jedan problem, poludjela bih. Valjda lijenici znaju to rade, ali tako sam osamljena i izgubljena i uplaena. Mislim da stvarno gubim razum. U pola pet smo se svi morali vratiti na odjel kako bi nas zakljuali kao ivotinje u zoolokom vrtu. Na mojem odjelu ima jo est cura i pet deki, hvala Bogu, jer se sama ne bih mogla vratiti. Primijetila sam da su svi malo ustuknuli (kao i ja) kad su se za nama zatvorila vrata. Dok smo prolazili, neka je ena rekla kako je dosad bilo mirno, a najsitnija djevojka se okrenula i rekla "jebi se". Tako sam se iznenadila da sam mislila da e se strop sruiti na nju, ali nitko nije obratio pozornost osim mene.

26. srpnja Ona sitna djevojka koju sam juer spomenula spava u sobi do moje. Ima trinaest godina i stalno je na rubu suza. Kad sam je pitala kako je dugo tu, odgovorila je: "Cijelu vjenost, cijelu vjenost." Kad smo ili na veeru, ila je sa mnom i zajedno smo sjele za jedan od dugakih stolova i nismo jele. Ostatak veeri bili smo slobodni da se eemo po odjelu. Nismo imali to raditi. Strano sam poeljela rei mami i tati kako je ovdje, ali neu. Samo bi se jo vie brinuli. Jedna starija ena na odjelu je pohotna alkoholiarka i bojim je se, ali se jo vie bojim zbog Babbie. to tu kreaturu moe sprijeiti da nam se upucava? Kad smo veeras prole kraj nje napravila je neke udne pokrete i pitala sam Babbie moemo li neto poduzeti. Ali, Babbie je samo slegnula ramenima i rekla da je moemo prijaviti uvaru, ali da je bolje jednostavno ne obraati pozornost na nju. Onda se dogodilo neto stvarno udno i zastraujue. Sjedili smo u jednoj od soba za "rekreaciju" i gledali ostale kako gledaju nas. To je bilo kao da majmuni gledaju majmune pa sam pitala Babbie ne bi li radije razgovarala u mojoj sobi, a ona mi je rekla da se ne smijemo eviti u sobama, ali bismo mogle sutra u skladitu! Nisam znala to bih joj rekla. Mislila je da je elim zavesti i to me tako zapanjilo da nisam nita rekla. Poslije sam joj pokuala objasniti, ali ona se raspriala o sebi kao da mene ni nema. Rekla je da ima trinaest godina i da se drogira dvije godine. Roditelji su joj se razveli kad je imala deset godina i nju su poslali da ivi s ocem koji je graevinski poduzetnik i koji se ponovno oenio. Neko je vrijeme sve bilo u redu, ali bila je ljubomorna na maehinu

djecu i osjeala se kao izopenica. Onda je poela sve vie i vie vremena provoditi izvan kue. Maehi bi rekla da ima problema s uenjem i da ide u knjinicu i slino. Uobiajene izlike, a zapravo je samo pola vremena provodila u koli. Ali, i dalje je imala dobre ocjene pa joj roditelji nisu nita posumnjali. Na kraju su ih nazvali iz kole jer je toliko izostajala. Ali, ona je rekla ocu da je kola tako velika da ni ne znaju tko je tamo a tko nije. Ne znam zato joj je otac to povjerovao, ali oito jest. Valjda mu je tako bilo lake. A zapravo je neki 32-godinjak kojeg je upoznala na matineji u kinu poeo davati Babbie drogu. Nije mi ispriala pojedinosti, ali pretpostavljam da ju je upoznao i s drogama i sa ivotom uope. Nakon nekoliko mjeseci on se izgubio, a ona je otkrila da je vrlo lako nai nove mukarce. S dvanaest godina je ve bila prostitutka. Sve mi je to ispriala tako mirno da sam mislila da e mi srce prepui. Ali, mislim da ona ne bi primijetila ni da sam se rasplakala (to nisam), toliko je bila u svojoj prii. Kad se drogirala ve godinu dana, njezini su naivni roditelji poeli neto sumnjati. Ali, ni tad se nisu sasvim suoili s problemom. Samo su joj postavljali niz pitanja i gnjavili je pa je pokrala sljedeeg mukarca u kinu i sjela na autobus za L. A. Neka prijateljica joj je rekla da se djeje prostitutke svugdje mogu snai i Babbie kae da je imala pravo. Ve drugog dana u Los Angelesu srela je "prijateljicu", prekrasno odjevenu enu koja ju je odvela u veliki stan u

Bulevaru .......... Kad je stigla tamo, u dnevnoj sobi je bilo nekoliko djevojica njezine dobi, a posvuda su u posudama za bombone bile tablete. Za pola sata bila je ve totalno lagirana.

Kad se spustila, ona joj je ena rekla da moe tu stanovati i ii u kolu. Rekla je da za nju mora raditi samo dva sata na dan uglavnom poslijepodne. I tako se sljedeeg dana upisala u kolu kao neakinja te ene i poela ivjeti kao skupa djeja prostitutka. S njima su ivjele jo etiri "neakinje" dok je Babbie bila tamo. Voza ih je vozio u kolu i dolazio po njih, a nikad nisu vidjele novac koji su zaradile. Babbie kae da su samo sjedile u stanu kao majmuni, nisu ni razgovarale i nikada nikamo nisu ile. To mi je zvualo tako nevjerojatno da sam joj pokuala

postavljati pitanja, ali ona je samo nastavila priati i bila je tako tuna i daleka da mislim da je govorila istinu. Osim toga, nakon svega to se meni dogodilo, mislim da sve mogu povjerovati. Nije li to tuno, biti na mjestu gdje je sve tako nevjerojatno da moe povjerovati bilo to? Ja mislim da jest, dragi prijatelju, stvarno tako mislim. Uglavnom, nakon nekoliko tjedana, Babbie je pobjegla i otila autostopom u San Francisco. Ali, tamo su je etvorica silovala i pretukla. Kad je pokuala isprositi malo novca da nazove roditelje, nitko joj nita nije htio dati. Rekla je da je bila spremna otpuzati kui i dopustiti da je veu lancem u ormar, ali kad sam je pitala zato nije otila na policiju ili u bolnicu, poela je vikati i pljuvati po podu. Poslije je ipak nazvala roditelje, ali dok su oni stigli u San Francisco, ona je ve odlutala s nekim ovjekom koji je sam proizvodio LSD. Oboje su upali u nevolje i na kraju je zavrila ovdje, kao i ja. Dnevnie, tako sam zahvalna to imam tebe jer u ovom kavezu nemam to raditi i svi su tako ludi da mislim da ne bih preivjela bez tebe.

Negdje u hodniku je neka ena koja stenje i jaue i isputa nezemaljske zvukove. ujem je i kad svojim slomljenim rukama pokrijem ui i stavim jastuk preko glave. Hou li ikad vie u ivotu moi spavati a da ne drim jezik meu zubima da ne bi cvokotali i da me ne obuzima ivi uas kad mislim o ovom mjestu? To ne moe biti stvarno. Jo sam na onom loem tripu. Sigurno. Mislim da e sutra dovesti nekoliko autobusa kolske djece koja e nam kroz reetke davati kikiriki.

27. srpnja Dragi dnevnie, zacijelo sam posve izgubila razum ili barem vlast nad njim jer upravo sam se pokuala moliti. Htjela sam zamoliti Boga da mi pomogne, ali iz mene su izlazile samo rijei, mrane, beskorisne rijei koje su padale na pod kraj mene i kotrljale se po podu. Pokuala sam, doista sam se pokuala sjetiti to ide poslije "Sad kad lijeem na poinak...", ali to su samo rijei, beskorisne, lane, teke rijei bez znaenja i snage. Iste su kao blebetanje one lude ene koja je sad dio moje bolnike obitelji. Samo blebetanje, beskorisno i nevano, bez moi i sjaja. Katkad mi se ini da je smrt jedini izlaz iz ove sobe.

29. srpnja Danas su mi dopustili da idem u kolu, a ovdje je kola doista povlastica. Nita ne moe biti gore nego sjediti sate i sate i nemati to raditi.

Izgleda da sam plakala u snu jer mi je jutros jastuk bio vlaan a osjeala sam se posve iscrpljeno. Mlai klinci imaju svoja dva

nastavnika, a mi iz gimnazije svoja dva. Obojica su prilino ljubazni, a i veina klinaca se ponaa pristojno. Valjda zato to se boje da ih opet ne poalju u niiju zemlju, u svijet lutanja i samoe. ovjek se izgleda na sve moe naviknuti, ak i na to da bude zakljuan u ludnici. Kad su veeras zakljuavali ona velika vrata, to me nije osobito pogodilo, ili sam se moda jednostavno isplakala do kraja. Babbie i ja smo neko vrijeme priale i ja sam joj napravila frizuru, ali u ovakvom ivotu nema nimalo radosti i spontanosti. Poela sam se vui i jedva preivljavati ba kao i ona. Druge djevojke na odjelu priaju i ale se i gledaju televiziju i iskradaju se u zahod kako bi puile, ali Babbie i ja se samo nastojimo ne raspasti. Ovdje svi pue i hodnici su prepuni sivog dima koji nema kamo izii. I on je uhvaen i zbunjen kao i pacijenti. Svi uvari nose teke zveketave kljueve na pregaama. Njihovo neprestano zveketanje stalno me podsjea gdje sam.

30. srpnja Babbie je danas otila u dnevni boravak gledati televiziju a ja sam ljubomorna. Hou li zavriti kao lezbijka koja se ljuti na dijete jer se umiljava nekoj starici koja ima cigarete? To nije mogue. Nije mogue da mi se to dogaa!

31. srpnja

Danas smo poslije nastave imali grupnu terapiju u dnevnom boravku centra za mlade. Bilo je vrlo zanimljivo sluati ostale. Silno sam ih eljela pitati kako su se osjeali kad su tek doli, ali nisam se usudila ni zucnuti. Rosie je bila nesretna jer joj se ini da je ostali ignoriraju, a onda su joj svi rekli zato je s njom teko: jer eli svakoga

monopolizirati i ponaa se kao priljepak. Najprije se naljutila i psovala, ali mislim da je na kraju ipak neto vie doznala o sebi, ili je barem trebala. Onda se razgovaralo o tome kako ostali "hrane vlastite probleme" i to je bilo zanimljivo. Moda u nakon vremena provedenog ovdje ak postati pametnija. Poslije terapije, Carter, koji je trenutano predsjednik grupe (svakih est tjedana biraju novog), je sjeo i priao sa mnom. Rekao mi je da slobodno iznesem svoje misli, ljutnje i strahove na otvoreno kako bih ih preispitala. Kae da se, kad ih zadrava u sebi, ine mnogo veima nego to jesu. I rekao je da se, kad je tek doao, toliko bojao da je tri dana doslovce bio nijem. Nije mogao govoriti! Poslali su ga

ovamo jer nitko s njim nije mogao izii na kraj. Bio je u toliko domova i porpavnih domova i ivio kod staratelja da im ne zna ni broj, ali pomisao da je u psihijatrijskoj bolnici stvarno ga je zdrmala. Rekao mi je da se moemo izvui iz druge grupe kad pokaemo da smo napredovali i da vladamo sobom. On je ve nekoliko puta bio u prvoj grupi, ali su ga uvijek vraali jer je pravio scene. Rekao je i da za dva tjedna prva grupa ide na izletu neku spilju u planinama. Tako elim ii na taj izlet! Moram se nekako izvui odavde. Jednostavno moram.

1. kolovoza Danas su me posjetili mama i tata. Jo uvijek mi vjeruju i tata je razgovarao s Jan i kae da misli da e je uskoro moi nagovoriti da barem povue izjavu da sam joj pokuavala prodati drogu. Tako mi je drago to postoji grupna terapija. Moda u sad neto dobiti time to sam tu umjesto da me ovo mjesto slomi.

2. kolovoza Bila sam kod doktora Millera i mislim da mi i on vjeruje! Bio je oduevljen kad je uo da se elim baviti socijalnim radom i kae da postoji velika potreba za ljudima koji razumiju to se zapravo dogaa. Predloio mi je da pitam neke klince ovdje o njihovom ivotu jer u ih tako bolje razumjeti, ali me upozorio da se ne okiram nekim stvarima koje u uti. On oigledno misli da na ovom svijetu jo ima stvari koje me mogu okirati. Sva srea da ne zna sve o meni, ili ja barem mislim da ne zna? U poetku mi se inilo da e mi biti neugodno izravno pitati klince da mi priaju o sebi. Ali, on je rekao neka im kaem zato me to zanima pa e mi onda sigurno htjeti pomoi. Jo nisam sigurna elim li njukati po tuim ivotima. Nisam nimalo sigurna da bih ja nekome htjela ispriati o mojem. Ali, vjerojatno ipak bih osim, moda, najgorih dijelova. Veeras sam malo gledala televiziju, ali na ovom odjelu ima samo est mladih pacijenata i tridesetak starijih ena, a budui da moramo glasati koju emo emisiju gledati, one, naravno, uvijek pobijede. Uostalom, ionako bih radije pisala ili itala. Pokuavam nagovoriti

Babbie da pone itati i sutra e moda uzeti neku knjigu iz knjinice ako je malo poguram. To e joj ipak odvui misli od njezinih problema, samo ako se uspije usredotoiti. Njezina socijalna radnica joj pokuava nai obitelj s kojom bi ivjela, ali s njezinim dosjeom to nije lako, a njezini je roditelji izgleda vie ne ele. Kako je to tuno!

3. kolovoza Danas je krasan, topao, lijen dan. Izleavali smo se na travnjaku i onda sam skupila hrabrost i pitala Toma ........, koji je u mukom dijelu mog odjela, zato je ovdje. Tom je zgodan, simpatian i vrlo rjeit. Ima petnaest godina i tip je s kojim se svatko odmah osjea ugodno. Kae da je njegova obitelj dobra i pristojna, a u prvom razredu gimnazije izabrali su ga za najsimpatinijeg uenika kole. Mene bi sigurno izabrali za najveeg idiota da u naoj koli rade takve stvari. Uglavnom, prolog proljea on i njegova tri prijatelja uli su za snifanje ljepila i to im je zvualo uzbudljivo pa su kupili ljepilo i pokuali. Kae da ih je sve diglo i bilo im je super. Vidjela sam mu po oima da jo uvijek misli kako je to super. Kae da su bili vrlo buni, vikali i valjali se po podu pa im je otac deka kod kojeg su bili doviknuo da se stiaju. Nije ni posumnjao u pravi razlog njihovog divljanja. Mislio je da se zafrkavaju kao i obino. Tjedan poslije isto drutvo je kualo ljepilo koje je imao njegov otac, ali nije im se toliko svidjelo, a otkrili su da ga je tee nabaviti nego travu ili tablete. Rekao mi je ono isto to sam ve ula, da roditelji nikad ne primijete da im nestaju dijetne pilule, sedativi, lijekovi

protiv prehlade, tablete za spavanje ni nita drugo to klincima "pomae" kad ne mogu nabaviti nita drugo. On je poeo postupno, ali kae da mu je nakon est mjeseci trebalo toliko novca da se morao zaposliti. I tako je pokuao na najloginijem mjestu u apoteci. Njegovom efu trebalo je prilino dugo da otkrije to mu se dogaa sa zalihama. Kad je otkrio, dao je Tommyju otkaz kako bi obitelj potedio sramote. Nitko nita nije rekao i samo su ef i Tommy znali to se dogodilo. Ali, Tommyju nije smetalo to je dobio otkaz jer je sad ve bio na tekim drogama i uope ga nije bilo briga to mu se dogaa. Neki mu je prijatelj dao heroin i onda je poeo dilati u koli da bi imao love. Onda je zavrio ovdje i, po mojem nestrunom miljenju, jo je u loem stanju jer gotovo doivi kontaktno dizanje / contact high/ samo od razgovora o drogi. Primijetila sam da je Julie, koja je sjedila blizu nas i sluala, reagirala na isti nain. To je slino kao kad vidi da netko zijeva. I ti pone zijevati. Tako sam sretna to ja nisam nita osjetila, ali gotovo mi je ao to sam ga sve to pitala jer me je rastuilo kad sam vidjela kako on i Julie jedva ekaju da iziu i vrate se drogi. Ovdje je tako odvratno. Zahod koji smrdi na mokrau. Mali kavezi u koje te zatvore ako se ne ponaa kako treba. Jedna starija ena koja je posve luda gotovo je stalno u kavezu i ja to ne mogu podnijeti. Nema niega goreg od ljudi.

4. kolovoza Danas smo ili na plivanje. Kad smo se vraali autobusom, sjedila sam s Margie Ann, koja kae da nikad ne eli izii. Kae da e je, im izie, klinci opet poeti gnjaviti da se vrati drogi, a u ovom trenutku ne bi

imala snage odbiti. Onda me pogledala i rekla: "Zato ne bismo pobjegle, samo ti i ja? Znam mjesto gdje odmah moemo dobiti to god elimo."

5. kolovoza Mama i tata su danas opet doli i donijeli mi pismo od Joela dugo deset stranica. Mama je htjela da ga odmah proitam, ali ja sam htjela priekati dok ne budem sama. To mi je neto posebno i ne elim ga dijeliti ni s kim osim tebe. Osim toga, malo se bojim jer je tata Joelu rekao istinu o meni, odnosno onoliko koliko on zna. Zato u jo malo priekati da otvorim pismo. Tata je rekao i da je napokon nagovorio Jan da potpie izjavu u kojoj pie da nisam prodavala drogu u koli. Sad i ona i tata pokuavaju nagovoriti Marcie da i ona to uini. Tata kae da e me, ako uspiju, za tili as izvui odavde. Ne usuujem se nadati ali si ne mogu pomoi, a pomisao o nadi u ovom najbeznadnijem mjestu na svijetu tjera me na suze.

Kasnije Joelovo pismo je prekrasno. Stvarno sam ga se bojala proitati, ali sad mi je drago to jesam. On je najtopliji, najsuosjeajniji, najdrai ovjek na svijetu koji zna pratati i shvatiti i voljeti i jedva ekam jesen kad emo opet biti zajedno. Znam da vie neu imati problema s drogom, ali takva sam glupaa, tako nezrela, djetinjasta i nepraktina da u doista morati jako potruditi da Joel bude ponosan na mene. Kako bih voljela da je sada tu i da sam jaka kao ostali u mojoj obitelji!

8. kolovoza Kakav prekrasan, udesan, fantastian, nevjerojatan dan! Dan pun ptica koje pjevaju i sunca i cvijea! Ne mogu ti rei koliko sam sretna. Odlazim odavde! Idem KUI! Danas e srediti sve papire i tata i mama e sutra doi po mene. Oh, daleko, daleko sutra! Doe mi da vritim od uzbuenja, ali onda bi doli i opet me zakljuali. Zapravo, nepravedna sam prema ovom mjestu. Koliko god bilo grozno, bolje je od popravnog doma. Kay kae da bi, da su je tamo poslali, nauila sve mogue prljave trikove. Ovdje se barem dri onih koje ve zna. To bi se vjerojatno moglo rei za sve nas. Ne mogu vjerovati da stvarno, stvarno idem kui. Netko se na nebu valjda zaloio za mene. Vjerojatno moj dragi djed.

Kasnije Nisam mogla spavati pa sam se razbudila i poela razmiljati o Babbie. Grize me savjest to ja odlazim a ona ostaje. Kad stvarno ojaam i kad none more u mom ivotu malo izblijede, moda moemo doi po nju. Ali, vjerojatno sam djetinjasta. Takve se stvari u pravom ivotu ne dogaaju, to je teta. Ali, ne mogu vie misliti o tome.

9. kolovoza Napokon sam konano i zauvijek kod kue. Tim i Alex su se tako radovali to me vide da me uasno grizla savjest to sam napravila takvo sranje. A kad je doao Sreko i polizao mi lice i ruke, mama se

zamalo rasplakala, i samo mi je bilo drago to nema bake i djeda da vide to se dogodilo. Tata je oigledno znao kako se osjeam jer je bio tako drag i obziran. Dragi, dragi tata, on uvijek zna. Nakon to smo svi zajedno malo popriali, predloio mi je da odem gore i naspavam se, to je bilo izvrsno jer sam doista eljela biti sama u svojoj sobi sa svojim prekrasnim zavjesama i svojim tapetama i svojim krevetom i osjetiti svoju kuu svuda oko sebe i znati da je moja divna obitelj u prizemlju. Tako mi je drago to me ne mrze, jer na mnogo naina mrzim samu sebe.

10. kolovoza Dragi dnevnie, sada je dva ujutro. Upravo sam doivjela neto prekrasno. Opet sam se pokuala moliti. Zapravo, pokuavala sam se zahvaliti Bogu to me pustio odande i doveo me kui, a onda sam poela misliti na Jan i Marcie i prvi sam put poeljela da Bog i njima pomogne. Stvarno sam poeljela da ozdrave i ne moraju zavriti u psihijatrijskoj bolnici. Molim te, Boe, daj da ozdrave. Molim te, pomozi im, a i meni.

12. kolovoza Tata je dobio priliku da se vrati na istonu obalu na dva tjedna i dri predavanja. Nije li to sjajno? Dakako, nije ba sjajno za

doktora ........... koji je imao sranu kap i nadam se da e se oporaviti. Uglavnom, tata e ga zamjenjivati i svi emo stanovati u njegovoj prekrasnoj kui. Nije li to super?

14. kolovoza U motelu su imali samo jo jednu dvokrevetnu sobu, pa Alex i ja spavamo u jednom krevetu, mama i tata u drugom, a Tim mora spavati na podu jer ak nemaju ni pomonih leajeva. Ali, njemu to ne smeta, kae da je to kao na logorovanju. Vuemo ibice da vidimo tko e prvi u kupaonicu. Ja sam posljednja, ali nema veze, jer ionako sam htjela sve to zapisati. Sve bi bilo savreno da je samo Joel tu. On je jedino dobro koje nam jo nedostaje, ali vjerojatno bi bilo nezgodno biti u istoj sobi i sve to, a nismo ni vjenani. Moda bi bilo jo nezgodnije da jesmo ali, o tome ne elim ni razmiljati. U mom ivotu vie nee biti seksa dok ne uzmem mukarca u dobru i u zlu dok nas smrt ne razdvoji, ali mislim da emo i poslije toga biti zajedno. Ne mogu zamisliti da bi Bog natjerao ljude koji se vole da u raju budu samci. Baka i djed ili mama i tata ne bi mogli biti sretni kad ne bi bili zajedno. Uvjerena sam da je baka umrla samo zato to nije mogla podnijeti razdvojenost od djeda. Bila je potpuno zdrava, samo nije htjela dalje ivjeti bez djeda. Pitam se je li mama ikad poljubila ikoga osim tate. Ma sigurno je, jer je tata ponekad zadirkuje zbog nekog Humphreyja, ali sigurna sam da nije spavala s tim Humphreyjem. Mislim da je to malo koja djevojka radila kad su mama ili baka bile mlade. Voljela bih da je i sad tako. Bilo bi mnogo bolje biti djevica, onda se udati za nekoga i otkriti tajne ivota. Pitam se kako e to biti sa mnom. Moglo bi biti odlino jer ja i jesam djevica kad je rije o seksu bez droge i bez droge u sigurno biti uasno uplaena. Samo se nadam da u sve to moi zaboraviti kad se

udam za nekoga koga u voljeti. Kako je to lijepa pomisao! Otii u krevet s nekim koga voli. Sad je moj red za kupaonicu pa moram ii. Vidimo se.

2. kolovoza Smjestili smo se. Tata danas poinje predavati, a mi emo poslijepodne malo razgledati grad. Bio je mrak kad smo stigli, ali ova je etvrt nevjerojatna, sve je zeleno i mirisno. Tako sam sretna to smo tu. Ali, svi smo strano umorni jer su mama i tata naizmjenice vozili cijela dva dana i jednu no. Od toga smo svi pomalo razdraljivi, i premda je bilo zabavno i zanimljivo vidjeti razne dijelove zemlje, drago nam je to smo se napokon skrasili. Tata kae da emo se vraati sporije, moda ak svratiti u Chicago i posjetiti Joela. To bi bilo fantastino!!! Drim paleve i ne usuujem ih se pustiti ni da bih jela ili pisala.

20. kolovoza Zamisli mene na sveuilinoj ajanki! I to je jo nevjerojatnije, zamisli, svidjelo mi se iako je bilo pomalo utogljeno. Valjda odrastam. Vidimo se.

22. kolovoza E pa, superena vie nee u istraivanje. Ugazila sam juer u otrovni brljan i udesila se. Ovdje ga i nema mnogo, ali pogodi tko e ga sigurno nai!

Sva sam oteena i crvena i sve me svrbi i oi su mi natekle i gotovo se zatvorile. Izgledam super! Doao je lijenik i dao mi injekciju, ali po onome to je rekao zakljuujem da mi nee ba mnogo pomoi. Fuj!

24. kolovoza Nisam znala da je otrovni brljan zarazan, ali sad se i Alex zarazila, valjda s moje odjee. Nije joj tako grozno kao meni, ali ipak je sve svrbi. Neki ljudi sa sveuilita doli su me pitati gdje sam ga nala kako bi ga iupali, ali ja ak ne znam ni kako izgleda.

27. kolovoza Hura! Idemo u New York na vikend. Mama, Tim, Alex i ja sutra idemo vlakom i neemo se vratiti do ponedjeljka. Nije li to prekrasno? Svi oni duani i sve ostalo. Jedva ekam! Od otrovnog brljana ostale su mi samo ruiaste mrlje koje sigurno mogu prikriti minkom. Barem se nadam! Vlak nam polazi sutra u 7:15 i tata je rekao da smijem kupiti mnogo novih svari za kolu. Hura! Hura!

29. kolovoza Na Manhattanu je nevjerojatno vrue i zaguljivo. Dobro je dok smo u velikim trgovinama, ali kad iziemo na ulicu, to je kao da smo uli u penicu. Vruina se die s plonika u velikim oblacima i nije mi jasno kako to podnose ljudi koji ovdje ive. Joel kae da je u Chicagu isto, ali to mi je teko povjerovati. Uglavnom, gotovo cijelo prijepodne smo

proveli u kupnji u Bloomingdaleu a onda smo otili pogledati film u Radio Cityju, samo da pobjegnemo od vruine. Najvea nam je greka bila to smo se ili voziti podzemnom. Bila je tako pretrpana da smo se osjeali kao sardine, a tako smo i mirisali. Neka debela stara ena drala se za ruku pokraj moje i imala je haljinu bez rukava pa sam joj pod pazuhom vidjela najnevjerojatniju praumu. Nikad u ivotu nisam vidjela nita smrdljivije. Nadam se da Tim to nije vidio jer bi mu se ene zauvijek zgadile. Sutra idemo u Muzej suvremene umjetnosti i na jo neka mjesta. Mislim da se u nedjelju neemo dugo zadravati jer se mama ne osjea nita bolje nego ja.

1. rujna Ipak ne idemo preko Chicaga. Na sveuilitu uvode neke promjene osoblja i tata se jednostavno mora vratiti. Ponudio je da nakratko svratimo u Chicago jer me nije htio razoarati, ali ne mogu biti tako djetinjasta osim toga, vidjet u Joela za samo nekoliko tjedana, a osim toga, nismo ni zarueni ni nita. Da barem jesmo!

1. rujna Stvarno je grozno voziti se cijeli dan i gotovo cijelu no. Tata samo to nije poeo gledati u kri, a Alex vie ne moe mirno sjediti. Voljela bih da mogu pomoi i malo voziti, ali tata kae da vonja bez vozake ne dolazi u obzir. Poloit u ga im budem mogla. Ako vidim jo samo jedan putokaz, poludjet u!

1. rujna Napokon kod kue. Jadni tata mora na sveuilite, a znam da je mrtav umoran. Ako sam ja u svojim godinama tako umorna, ne znam kako njemu uspijeva staviti nogu pred nogu. Mama jurca po kui vesela kao ptiica, ali to samo zato to je DOMA, DOMA, DOMA. Kakva prekrasna, udesna, boanstvena rije. ak se i ja poinjem osjeati bolje. Prije samo nekoliko sati mislili smo da ne moemo izdrati vie ni minutu, ali sad smo opet doli do daha. Alex je odjurila k Triciji po Honey i njezine maie i Sreka, a Tim neto radi u svojoj "smrdionici", kako je zove Alex, a ja radim ono to mi je najdrae, uivam u svojoj sobi i svojim stvarima. Ne mogu odluiti to da prvo uinim, sviram glasovir ili neto itam ili odspavam. Mislim da u ipak odspavati.

2. rujna Danas sam u trgovini srela Fawn ....... i pozvala me da naveer doem k njoj pa emo plivati u njezinom bazenu. Nije li to krasno? Moda se ove godine uspijem ponovno uklopiti s pristojnim uenicima pa me narkii vie nee gnjaviti. Ne bi li to bilo savreno? Uglavnom, Fawn i njezine sestre vjebaju balet pod vodom a ja nisam neka plivaica, ali je obeala da e me nauiti. Nadam se da se neu utopiti ili pasti na glavu u plitkom dijelu bazena.

10. rujna Ne znam zato sam uvijek tako nesigurna i uplaena. Tek to sam upoznala Fawn, a ve sam ljubomorna na njezine druge prijateljice. ini

mi se da su ljepe i pametnije od mene i da me zapravo nitko ne eli u drutvu to je glupo jer me stalno pozivaju. Ja sam obian kreten. Samo se nadam da nitko od njih nije uo sve one rune prie o meni. Stvarno ne znam s kim su Jan i Marcie i ostali razgovarali, ali nadam se da ipak nisu sa cijelom kolom. Tako se nadam da me nee opet povrijediti. Pitam se jesu li sve djevojke tako plaljive kao ja. Kad pomislim da bi me neki deko mogao pozvati van, uasno se bojim da ipak nee, a ako me pozove, bojim se otii. Na primjer, sino smo plivale kad su se neki deki dovezli autom a Fawnin tata, koji je stvarno simpatian, pozvao ih je na pun. I tako smo se neko vrijeme zafrkavali i onda smo pustili vodu kroz crijevo na terasi i plesali na mokrom cementu. Bilo je zabavno i valjda sam dobro izgledala jer me Frank ......... pozvao van. Zapravo, htio me odvesti kui, ali ja sam eljela ostati i pomoi Fawn pospremati. Ali, zapravo se vie ne osjeam ugodno u mukom drutvu. Mama kae da je to samo zato to sam uplaena i nesigurna, i nadam se da ima pravo!

11. rujna Fawn me nazvala odmah ujutro. eli u petak prirediti tulum i pozvati deke. Poslijepodne idem k njoj da joj pomognem planirati, ali zapravo se radije ne bih upletala. Nju je sino Wally pozvao van pa veeras ide s njim u kino. Nekako bih radije da ne ide. Ne znam zato se toliko brinem za nju, nekoliko je mjeseci starija od mene, ali mislim da svi problemi poinju s dekima. Barem je sa mnom bilo tako. Ili je to moda velika la. Uglavnom, jutros sam proitala lanak o identitetu i odgovornosti i pie da djeca kojoj nikad ne doputaju donositi vlastite

odluke nikad ne odrastu, a djeca koja stalno moraju o svemu odluivati dok za to jo nisu spremna isto nikad ne odrastu. Mislim da ja ne spadam ni u jednu od te dvije kategorije, ali zamisao je zanimljiva. Vidimo se.

16. rujna Pogodi to se dogodilo? Gospoa ........, moja stara uiteljica glasovira nazvala me i zamolila me da budem solistica na koncertu najboljih uenika. ak eli unajmiti malu dvoranu na sveuilitu i za reklamu upotrijebiti program na kojem e biti moja slika. Naravno, zna za moje ruke pa bi to bilo tek kasnije ove jeseni, ali nije li to uzbudljivo? Nisam znala da sam tako dobra! Stvarno nisam! eli se uskoro nai s mojima i razgovarati o tome, ali ja jo lebdim. Ne mogu vjerovati da je to istina. Mislim, vjebam svaki dan i katkad sjednem i sviram iz guta kad nemam to drugo raditi, ali to je uglavnom zato to ne volim televiziju, barem ne ono to ele gledati Tim i Alex, a ne mogu uvijek samo itati. Stvarno nisam znala da sam tako dobra. Pitam se hoe li moje drutvo misliti da je to glupo. Stvarno ne elim pokvariti odnose s njima, osobito sad kad mi je tako dobro krenulo. Mislim da u priekati i porazgovarati s Fawn o tome, ali priekat u do poslije njezinog tuluma. Znam da sad misli samo na to.

P. S. Dobila sam prekrasno pismo od Joela, kae da jedva eka da me vidi. Nisam mu rekla da se i ja tako osjeam, ali sigurna sam da zna.

17. rujna

Kakve sam sree, naravno da sam morala ba sad dobiti mjesenicu. Sad u jo i zbog toga biti nesigurna! Pitam se bi li se mama uzrujala kad bih umjesto uloaka kupila tampone. Vjerojatno bi pa mi je bolje da ne riskiram, ali to mi je stvarno pokvarilo planove za sutra naveer. Uostalom, moda to i nije vano. Mogu odjenuti nove karirne hlae i novu bluzu, ali ba mi ide na ivce. No dobro, to ne mogu promijenti pa mi je najbolje da se prestanem uzrujavati. Jel' tako? Laku no.

18. rujna Jutros sam pogledala nebo i shvatila da je ljeto gotovo prolo i to me rastuilo jer mi se ini kao da ga nije ni bilo. Tako bih voljela da jo nije zavrilo. Ne elim ostariti. Hvata me strah, dragi dnevnie, da u jednog dana biti stara a da nikada nisam ni bila mlada. Moe li se to dogoditi tako brzo? Jesam li ve upropastila svoj ivot? Moe li ivot proletjeti kraj tebe a da ti to i ne primijeti? Grozno mi je od te pomisli.

(?) Koja sam ja glupaa! Sutra je tatin roendan, a ja sam potpuno zaboravila. Tim i mama su isplanirali izlet samo za obitelj, ali ja sam toliko bila s Fawn i ostalima da me nisu htjeli gnjaviti pojedinostima, po emu se vidi tko je kreten u ovoj obitelji. No dobro, nema smisla da se sad optuujem zbog toga. Jednostavno u morati smisliti neto posebno za tatu i sve iznenaditi. Vidimo se.

19. rujna Mama je imala pravo. Moji strahovi u vezi s Fawninim tulumom bili su posve neopravdani. Bilo je super, super, super! Fawnini roditelji su stvarno simpatini i klinci koji su doli isto tako. Jess ........... e biti predsjednik uenikog vijea sljedee godine, a Tess e biti

predsjednica za uenice. I Judy je super, a i svi ostali. Sjeam se kako sam prije godinu dana mislila kako su oni obini dosadnjakovii, ali sad se samo nadam da e mi dati jo jednu priliku i da me nee odbaciti. Da sam stvarno odrasla, prihvatila bih injenicu da e prije ili poslije netko nekome ispriati da me policija pokupila iako je to bilo prije sto godina, a onda e svim pristojnim uenicima roditelji zabraniti da se drue sa mnom da im ne bih pokvarila ugled. A klinci e se pitati kakva sam zapravo. A ako doznaju da sam bila u psihijatrijskoj bolnici, mogu si misliti to e pomisliti i govoriti. ovjek bi pomislio da u koli koja ima 900 uenika mogu prijei s jedne strane na drugu, a i mogu ako mi dopuste! Molim te, Boe, daj da mi dopuste! Moda bih trebala biti iskrena i rei Fawn i njezinim roditeljima. to misli, bi li shvatili ili bi nam samo svima bilo neugodno. Znam da u prije ili poslije jednostavno morati rei Fawn za bolnicu. Ve me pitala za ruke i neugodno mi je to joj laem. Kad bih samo znala to je najbolje. Da imam nekoga tko zna kako treba postupiti u takvoj situaciji ne bih morala sjediti i uzrujavati tebe i sebe. Ta bi osoba jednostavno rekla: "Uini ovako" ili "Uini onako". Uvjerena sam da su mama i tata jo zbunjeniji po tom pitanju nego ja. Trudili su se da sve proe to tie i mislim da ni njihovi najbolji prijatelji ne znaju to se dogodilo. Zato je ivot tako kompliciran? Zato svi ne moemo biti onakvi kakvi smo i

zato nas takve ne mogu prihvatiti? Zato ja ne mogu biti ja, onakva kakva sam sada? Onda se ne bih morala muiti i pjeniti zbog prolosti i budunosti. Grozno mi je to nikad ne znam hoe li se sutra Jan, Lane i Marcie opet okomiti na mene. Ponekad poelim da se nikad nisam ni rodila. Pitam se to bi pristojni Frank mislio kad bi znao to je sve u meni? Vjerojatno bi pobjegao kao uplaeni zec ili bi odmah pomislio da moe od mene dobiti to god hoe, a htio bi samo jedno! Da barem mogu spavati. Nije li udno kako vrijeme katkada leti tako brzo da ne moe uhvatiti korak, kao posljednja dva-tri tjedna? Sati i minute, dani i tjedni i mjeseci stope se za tren oka u jedno. Danas je tatin roendan, a sutra moj. Prije sto godina do sad bih ve bila udana i ivjela na nekoj farmi i raala djecu. Ipak imam sree to se danas to ne dogaa tako brzo. Ali, u svakom sluaju, moram se poeti ponaati vie kao odrasla osoba.

Kasnije Danas poslijepodne otrala sam i kupila tati pleteni prsluk. Sigurna sam da e mu se svidjeti jer je vidio neto slino u izlogu kod gospodina Taylora i rekao je da bi mu bilo savreno za ured kad ne eli nositi sako. Sad samo jo moram dovriti pjesmu koju mu piem. Barem sam neto obavila kako valja. Pitam se je li i drugim ljudima ivot tako eksplozivan i zbunjujui. Nadam se da nije jer ovakvu zbrku nikome ne bih poeljela.

Ne znam hoe li se i moj roendan slaviti danas, s tatinim, ili u ja imati zasebnu proslavu. Od dvije roendanske torte u istom tjednu moglo bi svima pozliti. Zamisli, jo jedan roendan! Bit u gotovo starica. U svakom sluaju, prevalila sam vie od polovice tinejderskih godina. ini mi se da sam jo juer bila mala djevojica.

20. rujna Tek to sam otvorila oi nazvao me Frank i pozvao van, ali rekla sam mu da u cijeli vikend biti zauzeta s obitelji. Zvuao je razoarano, ali mislim da mi je povjerovao. Osjeam miris slanine koja se pee u kuhinji a tako sam gladna da bih mogla pojesti vlastiti pokriva. Vidimo se.

P. S. Tatin roendan je bio super! Svi smo se osjeali blisko i toplo i krasno smo se proveli, ali priat u ti vie o tome poslije. P. P. S. Strano su mu se svidjeli prsluk i moja pjesma. Mislim da mu se osobito svidjela pjesma jer sam je napisala samo za njega. ak je ispuhao nos dok ju je itao.

Kasnije Svi su dolje i ponaaju se kao urotnici, a cijela kua mirie na jela koja bi se mogla posluiti i na kraljevskom dvoru. Pitam se to rade. Mama, Tim i Alex me ak nisu pustili u dnevni boravak. Rekli su mi neka odem gore i okupam se i sredim kosu i neka ne silazim dok ne budem naljepa

djevojka na svijetu. Ne znam kako oekuju da to postignem, ali bit e zabavno pokuati.

Kasnije Nikad nee pogoditi to se dogodilo! Doao je Joel! Znala sam da e se kasno upisivati na fakultet zbog posla koji je imao, ali... Jo uvijek ne mogu vjerovati. Pokvarenjak jedan! Tu je ve itava etiri dana i ak je bio u dnevnom boravku kad sam danas dola kui u starim odrezanim trapericama i tatinoj staroj majici zamrljanoj bojom. Rekao je da je, kad me vidio kako prilazim kui, zamalo pobjegao natrag u Chicago; sva srea da sam poslije odjenula novu bijelu haljinu i bijele sandale. Nije mogao vjerovati da sam ista osoba. Tim i tata su se smijali i rekli da su ga morali zavezati za stolac da bi ostao nakon to me prvi put vidio. Veer je bila prekrasna i sigurna sam da su se alili. Uglavnom, kad me Joel vidio, poljubio me u usta pred cijelom mojom obitelji i tako me dugo grlio da mi se inilo da e mi se kosti zdrobiti. Bilo je lijepo, iako mi je bilo malo neugodno. Oni su to planirali cijelo ljeto, a ja sam mislila da e za moj roendan biti samo ostaci od tatinog. Umjesto toga, bio je to najljepi roendan koji sam ikad imala. Joel mi je dao bijeli prsten prijateljstva s cvjetiima i nosit u ga dok sam iva. I sad ga nosim i prekrasan je. Mama i tata su mi kupili onu konu jaknu koju sam eljela, Tim mi je darovao al, a Alex mi je napravila kekse s kikirikijem koje su pojeli tata, Joel i Tim da mi se osvete to sam ja pojela veinu tatinih za njegov roendan. Slatka mala Alex, pravi bolje kekse s kikirikijem nego

mama ili ja i zna to i nee nam rei u emu je tajna. Moda je to samo zato to je tako slatka da se dio nje otopi u kolaie. Provela sam s Joelom samo desetak minuta na trijemu, a onda ga je tata odvezao tamo gdje stanuje. Zaboravila sam ga pitati gdje je to jer smo imali toliko tema za razgovor. Uvjerena sam da mu se sviam na miran, njean, blag, trajan nain. Gotovo cijelu veer smo se drali za ruke ali to nije znailo neto posebno jer ga je Alex drala za drugu ruku, a Tim ga je stalno pokuavao odvui da mu pokae to je sve skupio preko ljeta. E pa, ako mislim ustati u est i vjebati i suoiti se sa sutranjim danom, moram spavati. Osim toga, elim sanjariti o ovom prekrasnom danu i o tome kako e lijepi biti svi dani poslije njega.

21. rujna Probudila sam se i prije nego to je zazvonila budilica. Tek je pet i pet i sumnjam da je itko drugi u ovoj etvrti budan, ali ja sam tako potpuno budna da to ne mogu podnijeti. Iskreno govorei, mislim da se smrtno bojim povratka u kolu, ali u sebi znam da e sve biti u redu jer imam Joela i nove dobre prijatelje i oni e mi pomoi. Osim toga, sad sam mnogo jaa. Znam da jesam. Mislila sam da u nabaviti novi dnevnik kad tebe potroim, ak da u cijeli ivot pisati dnevnik. Ali, sad mislim da neu. Dnevnici su odlini dok si mlad. Ti si mi spasio zdrav razum stotinu, tisuu, milijun puta. Ali, mislim da kad netko odraste treba o svojim problemima i mislima razgovarati s drugim ljudima a ne samo s drugim dijelom sebe, jer to si ti meni bio. Slae se? Nadam se da se slae jer ti si mi

najdrai prijatelj i uvijek u ti biti zahvalna to sam s tobom mogla podijeliti suze i bol i borbu i radost i sreu. Sve je to na svoj osobit nain bilo dobro. Vidimo se.

Epilog Djevojka koja je napisala ovaj dnevnik umrla je tri tjedna nakon to je donijela odluku da vie nee pisati dnevnik. Njezini su roditelji doli iz kina i nali je mrtvu. Pozvali su policiju i hitnu pomo, ali vie nije bilo pomoi. Je li prevelika doza bila sluajna ili namjerna? Nitko ne zna, i u odreenom smislu to i nije vano. Vano je to da je umrla i da je bila samo jedna od tisua mladih koji su te godine umrli od droge.

/ovitak, stranja strana, u sluaju da se zadri naslov "Pitaj Alicu/Alisu"

ALICU VIE NITA NE MOETE PITATI Ali, moete uiniti neto drugo. Moete proitati njezin dnevnik. Snaan, iskren do boli, posve otvoren, on je stvarna pria oajne djevojke koja je uzimala drogu i pokuavala pobjei od nje. Zamalo je uspjela.

"Izvanredno djelo... Dokument o uasavajuoj stvarnosti." The New York Times