Eric H.

Cline

ARMAGEDONSKE BITKE
Megido i Jizreelska dolina od Brončanog do Nuklearnog doba

Copyright © by the University of Michigan 2000 Naslov originala:THE BATTLES OF ARMAGEDDON Megiddo and the Jezreel Valley from the Bronze Age to the Nuclear Age

Četiri tisuće godina Jizreelska dolina je patila u skoro neprestanom ratovanju. Burna povijest cijeloga Izraela, Judeje, Kanaana i Palestine odražava se u mikrokozmosu u toj, krvlju natopljenoj dolini. Barem su se 34 krvava sukoba vodila uz drevno mjesto Megido i susjednim područjima Jizreelske doline, a vjerojatno, u budućnosti, slijedi i kobna majka svih bitaka - Armagedonska bitka. Egipćani, Kanaanaci, Izraelićani, Midjanci, Amalečani. Filistejci, Hasmonejci, Grci, Rimljani, Bizantinci, muslimani, križari, Mameluci, Mongoli, Palestinci, Francuzi, Australci, Nijemci Arapi i Izraelci - svi su se oni tu borili i umirali. Tu je Tutmozis III vojevao prvu bitku koja je zabilježena u svijetu; tu je Gideon vodio prvi poznati noćni pohod; tu su Mongoli izgubili svoju prvu bitku. No, to je također i mjesto završetaka, jer se očekuje da će se upravo ovdje dogoditi biblijski Armagedon. Kada govorimo o svim tim bitkama, mogli bismo parafrazirati riječi sir Winstona Churchila: "Nikada se na polju ljudskoga sukoba nije toliko mnogo njih borilo, tako često, oko tako maloga prostora." Ova je knjiga potvrda kako se povijest ponavlja, unatoč ljudskoj tvrdo­ glavosti i iracionalnom nagonu za osvajanjem, što, nažalost, uvijek za sobom povlači uništavanje i smrt. Ona je čak i danas jasna potvrda da još uvijek nismo spremni izvlačiti pouke iz krikova umirućih u prohujalim tisućljećima.

Sadržaj

Kratice Uvod: Armagedonske bitke 1. POGLAVLJE: Povijest se ponavlja Tutmozis III i Kanaanci, 1479. pr. Kr. Allenbv i Turci. 1918 po Kr. 2. POGLAVLJE: Na rubu Egipta Pepi I i "Nos gazeline glave", 2350. pr. Kr. Amenhotep II i Jizreelska dolina, 1430. pr. Kr. Biridija i Labavu, 1360-1350 pr. Kr. 3. POGLAVLJE: Osvajanje Kanaana Debora, Barak i Sisera, 1125. pr. Kr. Gideon, Midjanci i Amalečani, 1090 pr. Kr. Saul, Jonatan i Filistejci, 1016. pr. Kr. 4. POGLAVLJE: Kraljevstva pod opsadom Šešonk I (Šišak) u Jizreelskoj dolini, 925 pr. Kr. Jehu, Joram i Ahazja, 841. pr. Kr. Neko II i Jošija. 609. pr. Kr. 5. POGLAVLJE: Na rubu carstava Antioh III i Ptolemej IV, 218 pr. Kr. Gabinije i Aleksandar, sin Aristobula II, 55. pr. Kr. Vespazijan i židovski pobunjenici, 67. po Kr. 6. POGLAVLJE: Islamski napadači Ikšididi i Hamdanidi, 946. po Kr. Fatimidi i Bizant, 975. po Kr.

05 06 11

35

51

83

111

127

po Kr. Jom Kipurski rat. g. 9. POGLAVLJE: Snovi o slavi Mameluci i Mongoli. g. 1113.7. g. 1735-73. POGLAVLJE: Bitka između Dobra i Zla Megido i Jizreelska dolina za vrijeme Armagedona 136 153 176 189 . 1260. 10. po Kr. 1247. 1217. Peta križarska vojna. po Kr. 1967. 8. Saladin i križari. Ajubidi i križari. 1182-83. POGLAVLJE: Dolazak križara Maudud i križari.. Napoleon na brdu Taboru. g. Mameluci i križari. po Kr. 1187. 1948. po Kr. 1799. POGLAVLJE: Borba za opstanak Rat za nezavisnost. 1973. Zahir al-'Umar i Nablus-Saqrov savez. po Kr. po Kr. 1263-64. Šestodnevni rat.

Quarterly Statement Vetus Testamentum Westminster Theological Journal Zeitschrift fur Alttestamentliche Wissenschaft Zeitschrift des Deutschen Palastina-Vereins .Kratice AUSS BA BAR BASOR BibOr EHR HJAS HSCP HTR HUCA IEJ JANES JAOS JARCE JBL JEA JETS JNES JPOS JSS JSSEA JTS MIO PEFQS VT WTJ ZAW ZDPV Andrews University Seminary Studies Biblical Archaeologist Biblical Archaeology Review Bulletin of the American Schools of Oriental Research Bibliotheca Orientalis English Historical Review Harvard Journal of Asiatic Studies Harvard Studies in Classical Philology Harvard Theological Review Hebrew Union College Annual Israel Exploration Journal Journal of the Ancient Near Eastern Society of Columbia University Journal of the American Oriental Society Journal of the American Research Center in Egypt Journal of Biblical Literature Journal of Egyptian Archaeology Journal of the Evangelist Theological Society Journal of Near Eastern Studies Journal of the Palestine Oriental Society Journal of Strategic Studies Journal of the Society for the Study of Egyptian Antiquities Journal of Theological Studies Mitteilungen des Instituts fur Orientforschung Palestine Exploration Fund.

muslimani. Filistejci. Mongoli. bilo mjesni ili strani. a tu je i drevni Megido. križari. Nijemci. Napoleon je vodio veliku bitku na brdu Taboru. Judeje. čovjek bi se mogao ozbiljno zapi­ tati je li ikada postojalo vrijeme kada vladari toga područja. Midjanci. Grci. Kitchener. Rimljani. Barem su se trideset četiri krvava sukoba već vodila na drevnom mjestu Megidu i u susjednim podru­ čjima Jizreelske doline.Uvod: Armagedonske bitke Kada pogledaš niz široku ravnicu Esdraelona koja se širi takoreći od naših nogu. Egipćani. H . Hasmonejci. Britanci. od Jošuinih dana i poraza moćne Siserine vojske pa sve skoro do naših dana. nisu bili u ratu. Francuzi. Kanaana i Palestine. Palestinci. nemoguće je ne sjetiti se da je to najveće bojno polje na svijetu. Bizantinci. Kanaanci. Arapi i Izraelci . Četiri tisuće godina taj je kraj patio u skoro nepre­ stanom ratovanju. Burna povijest cijeloga Izraela. tu je Jošija dočekao svoj usud. Izraelićani.svi su se oni tu borili i umirali. tu je Gideon vodio prvi poznati noćni pohod. tu su Mongoli izgubili svoju prvu bitku uopće tijekom pobjedničkoga pohoda kroz Aziju i Srednji Istok. — Poručnik H . 1878 ijetko je mir u Izraelu. Turci. gdje će se voditi posljednja velika Armagedonska bitka. Australci. odražava se u mikrokozmosu u toj krvlju nato­ pljenoj dolini. Nigdje to nije očitije nego u Jizreelskoj dolini. To je također mjesto završetaka: tu je Šaul izvojevao svoju zadnju ju­ načku bitku. Ustvari. Mameluci. tu se očekuje da će se R . jer je praktički svaki veći napadač na Izrael morao vojevati bitku u Jizreelskoj dolini. Amalečani. a vjerojatno slijedi i kobna Armagedonska bitka. Jizreelska dolina je mjesto prvih putova: Tu je Tutmozis III vojevao prvu bitku koja je ikada zabilježena na svijetu.

Stoga su dokazi o tome kako se povijest ponavlja mnogobrojni. Kada govorimo o bitkama što su se vodile u granicama Jizreelske doline tijekom prošlih četiri tisuće godina. Joram. žena Ahaba i kraljica majka Izraela. Konji i bojna kola Kanaanaca i Izraelićana ustupila su mjesto tenkovima i zrakoplovima izraelskih obrambenih snaga. Sisera. kralj Judeje. da spomenemo samo neke najpoznatije. Jonatan. Šišak. tako često. također voditi u tom kraju. Vespazijan. Jošija. sin Šaula i nasljednik prijestolja. a kojih se odjeci osjećaju nadaleko. prije više tri tisuće i četiristo godina. Jehu. Imena ratnih generala i vođa koji su se borili u toj maloj dolini odjekuju kroz cijelu povijest. Med njima: Tutmozis III. Jošua. Napoleon i Allenby. Antioh. Jezebel. Megido i Jizreelska dolina bili su glavno boj­ no polje za bitke koje su odlučile o tijeku civilizacije. kako u geografskom tako i u vremenskom smislu te riječi. oko tako maloga prostora." . Šaul. kralj Izraela. ko što je Labayu. ali taktike su ostale slične. i mnogo drugih. a mačeve i lukove zamijenile su strojnice i ručne granate. Ptolemej. Debora i Barak. Joram. Što se događa s tim područjem da ono pobuđuje stalno sta­ nje ratovanja? Jedino će ustrajno proučavanje vojne povijesti toga područja pružiti odgovore na to pitanje. mongolski general Kitbuqa. Saul i Jonatan. dobu. Ahazja.zbiti Armagedon. mogli bismo svakako parafrazirati besmrtne riječi sir Winstona Churchilla: "Nikada se na polju ljudskoga sukoba nije tolko mnogo njih borilo. Jezebel. Ratovi u Jizreelskoj dolini uvijek su bili spoj borbe na otvore­ nom i gerilske taktike. udri i pobjegni. Gideon. gdje pritisak i napetost često imaju za ishod kataklizmičke događaje ogromnih razmjera što potresaju zemlju. Vrlo su poznata i imena onih koji su poginuli u bitci u Jizreelskoj dolini. Tijekom povijesti. Područje Jizreelske doline možemo usporedit sa sastajalištem dviju tektonskih ploča. Saladin. vladar Šekema u Bronč. kanaanski general Sisera. kralj Judeje. pretposlje­ dnja bitka između Dobra i Zla. uspješno oponašao taktike koje je koristio Tutmozis III kod Megida. kao što je general Allenby u dvade­ setom st. Ona uključuju mnoge spomenute vođe a i druge. Ne čudi što je pisac Otkrivenja vjerovao kako će se Armagedon. prvi kralj Izraela.

po Kr. Kr. Megido i Lejjun Ramat David. 218. Kr. Kr. 1479. 609. 1090. 841. po Kr. po Kr. Kr. po Kr. 1430. 1735. 925. 940. 67. po Kr. pr. Kr. 1360-1350. po Kr. 1187. 1948. 1771-1773. pr. pr. 1973. zračna luka Ramat David. po Kr. Daburiya. po Kr. po Kr. 1247. po Kr. 1113. Kr. pr. po Kr. ? Tabela 1 Protivnici Pepi I protiv pobunjenika kod "Gazeline glave" Tutmozis III protiv Kanaanaca Amenhotep II protiv naselja u dolini Biridija protiv Labayua Debora i Barak protiv Sisere Gideon orotiv Midjanaca/Amalečana Šaul i Jonatan protiv Filistejaca Šešonk I (Šišak) protiv Megida Jehu protiv Jorama i Ahazje Neko II protiv Jošije Antioh III protiv Ptolemeja IV Gabinije protiv Aleksandra Vespazijan protiv židovskih pobunjenika Ikšididi protiv Abasida (bez pobjednika) Ikšididi protiv Hamdanida Bizantinci protiv Fatimida Maudud protiv križara Saladin protiv. 55. pr. po Kr. 1260. pr. 1948. 1217. Kr. Kr. po Kr. 1016. Kr. 946. pr. pr.Trideset i pet bitaka koje su se vodile i koje će se još voditi u Jizreelskoj dolini Godina 2350. po. pr. zračna luka Armagedon . po Kr. 1182. po Kr. Kr. po Kr. 1183. pr. 1264 po Kr. 975. Kr. pr. po Kr. 1263. Kr. 1799. po Kr. 1967. po Kr. 1125. Zarin i al-Fula brdo Tabor brdo Tabor Ain Jalut brdo Tabor Lejjun Al-Rawdah Lejjun brdo Tabor Megido Mishmar Haemek Zarin. Kr. 1182. po Kr. 1918. Daburiyana Saladin protiv križara Saladin protiv križara (bez pobjednika) Saladin protiv križara Križari protiv muslimana Ajubidi protiv križara Mameluci protiv Mongola Mameluci protiv hospitalaca hospitalci / templari protiv Mamluka Zahir al-'Umar protiv Nablus-Saqrovog saveza Zahir al-'Umar protiv Lejjuna Napoleon protiv Otomana Allenby protiv Otomana Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Sirijaca Dobro protiv Zla Mjesto Jizreelska dolina Megido Jizreelska dolina Megido Tanak / brdo Tabor Brežuljak Moreh / Endor brdo Gilboa Megido Jizreel Megido brdo Tabor brdo Tabor brdo Tabor Lejjun Lejjun/Aksal brdo Tabor brdo Tabor Daburiya Forbeiet 'Ayn Jalut brdo Tabor. pr.

Sirija-Palestina u Brončanom i Starijem željeznom dobu (drugo i početak prvog tisućljeća pr. Kr.) .Karta 1.

www.uk © copyright Andromeda . (Pretiskano uz ljubazno dopuštenje Andromede Oxford Limited. Detaljna karta Jizreelske doline.Karta 2.andromeda.co.

i jedne i druge. Kr. toptajući nervozno. K .najizravniji put no i najuži i najopasniji. predvođena faraonom Tutmozisom III ili je to godina 1918 po Kr. naravno. jer je njegova taktika tako očito oponašala faraonovu. P O G LAVLJE Povijest se ponavlja . nakon čega slijedi jurnjava preko Jizreelske doline i borba s neprijateljem koji nadzire drevni Megido.Allenbyja. Kr. pr. klanac Musmus je središnji . kao gorljivi proučavatelj vojne povije­ sti. čvrsto! — Tutmozis III okupljajući svoje postrojbe u bitci kod Megida 1478. grad smješten visoko na brijegu iznad glavne ceste od Egipta prema Eufratu. uhvativši neprijatelja nespremna i zauzevši ­­­­teško mjesto Megido. Godina je 1479.1 . I Tutmozis III i Allenby ko­ ckali su se poslavši svoje ljude kroz uski klanac Musmus. Zauzeće Megida znači zauzeće tisuću gradova! Zauzmite ga čvrsto..H. pripremajući se da napadnu Megido pod nadzorom Osmanlija? Odgovor je. Pred njima je dnevna zapovijed: opasan pohod uz Wadi 'Aru i kroz uski klanac Musmus.. a vojska koja se ustremljuje na kanaanski Megido je egipatska. pr. Od tri prolaza koja vode u Jizreelsku dolinu blizu Megida. Povijest se ponovila nakon tri tisuće četiristo godina. znao za manevre Tutmozisa III iz daleke prošlosti? Većina Allenbyjevih biografa ustrajava na tvrdnji da je Allenby to morao znati. Oba su čovjeka dobila odlučnu bitku. dok se njihovi jahači penju po hladnom zraku prije zore.. onji potiho njište. pred kraj Prvoga svjetskoga rata? Jesu li postroj­ be u naletu ustvari savezničke snage pod zapovjedništvom generala Edmunda H. Je li to bila puka slučajnost? Ili je Allenby.

. To je bio međunarodni vojni i trgovački put koji je prolazio između Egipta na jugu i Sirije. "pun masivnih utvrđenih zidina. Ono je označeno u Novome zavjetu kao mjesto gdje će se održati pretposljednja bitka između snaga do­ bra i zla. proročki duhovi koji proizvode znakove i koji od­ laze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga. Stoga ne čudi. uistinu. također poznatoj kao ravnica Esdraelon (Esdraelon je grčka modifikacija Jizreela). Nalazeći se po­ strance od toga glavnoga trgovačkog puta u smjeru sjever-jug kako on prolazi kroz klanac Musmus (Wadi 'Ara) i vijuga kroz Jizreelsku dolinu. Ne čudi što je to bilo jedno od mjesta na kojima je James Michener temeljio svoju knjigu The Source (Izvor). Okupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. jer tkogod je nadzirao taj grad i tamo držao svoju vojsku vladao je vitalnim međunarodnim putom. . Svemogućega .Bitka koja se vodila kod Megida 20. Via Maris.. To je svakako najbogatije arheološko nalazište u Izraelu i općenito se smatra jednim od najva­ žnijih arheoloških mjesta na cijelom Bliskom Istoku. rujna 1918. Allenby je znao da ime Armagedon potječe od hebrejskoga Har Megiddo i da doslovno znači "brdo Megido". Svojim povoljnim položajem. barem su se trideset četiri . opravdala je pobjednički naslov "Allenby od Armagedona" koji je general (po­ slije feldmaršal vikont) Allenby dobio u danima koji su prethodili konačnoj savezničkoj ofenzivi protiv turske vojske u Palestini. Megido je nadzirao jednu od naj­ važnijih cesta u drevnom svijetu. Kao što sadašnji istraživači toga mjesto opisuju.. vidjelo više borbi i prolijevanja krvi tijekom dugog vremenskoga razdoblja nego bilo koje drugo mjesto na zemlji . da je područje koje okružuje drevno mjesto Megi­ do u Jizreelskoj dolini. "Megido je bio kraljica gradova u Ka­ naanu/Izraelu. Megido je imao veliki strateški značaj. ( Otkrivenje )" Megido se nalazi u Jizreelskoj dolini.. Fenicije. Anatolije i Mezopotamije na sjeveru i istoku. dojmljive arhitekture i vodenih instalacija.tijekom proteklih četiri tisuće godina. Mjesto se smje­ stilo skoro točno između Haife i sredozemne obale na zapadu i Tiberiasa na Galilejskom moru na istoku. "To su. raskošnih palača i važnih hramova.

.

Slika 1. Jeruzalem) . Jizreelska dolina (Zev Radovan. Megido i Jizreelska dolina (Zev Radovan. Jeruzalem) Slika 2.

Najpoznatiji među njima uzduž južnoga ruba uključuju. što je postalo predmetom mnogih znanstvenih i pučkih rasprava. manji klanac Abu Shusheh. Ta sjeverna strana proteže se skoro dvadeset pet kilometara od brda Karmel na zapadu do brda Tabora na istoku. Boljim uređenjem rijeke Kišon i isušivanjem močvara u nedavnom vremenu. oso­ bito zadnjih godina. koji izba­ cuje svoje putnike u ravnicu pokraj mjesta Megido. Ustvari. a možda još u rimskom razdoblju pa čak i u biblijskim vremenima. Barem na jednom dijelu ona je široka samo tri kilometra. Ulazak u Jizreelsku dolinu sa sjevera i juga moguć je samo kroz nekoliko uskih planinskih prolaza. Brežuljci Nazareta i planine Donje Galileje čine sjeverni rub Jizreelske doline. veći dio tla Jizreelske doline pretvarao se u prljavu močvaru za kišnih mjeseci. ali to nije bio slučaj tijekom većega dijela pisane povijesti u toj dolini. Među­ tim. Jizreelska dolina ima približan oblik trokuta koji leži na svojoj strani. istočni kraj nikako nije najuži dio doline. Istočna strana Jizreelske doline široka je samo jedanaest kilometara od brda Tabora na sjeveru do brda Gilboa na jugu. . Njezin južni rub okružen tisuću metara visokim planinama brda Karmel i planinskim lancem Gilboa. proteže se tridesetak kilometara od brda Karmel da bi skoro dosegao rijeku Jordan. što je dovodilo do širenja malarije sve do 1920-ih godina. Te vode i slabo prirodno isušivanje stvo­ rile su mulj u ravnom tlu te doline tijekom većega dijela godine. klanac koji vodi od Dothanske doline i pojavljuje se kod drevnoga mjesta Tanaka. uvjeti su se dramatično promijenili na bolje. barem od bizantskoga razdoblja do nedavno. od najistočnijega do naj­ zapadnijega. s vrhom koji dodiruje ravnicu Ake (Ako) na zapadu a svojom osnovicom gleda na rijeku Jordan na istoku. koji izlazi blizu suvremenoga mjesta Mishmar Haemek. Pisac Otkrivenja u Novom zavjetu logički je zaključio da će se pretposljednja bitka između dobra i zla također voditi kod Megida.bitke vodile u toj maloj dolini. osim u najsušnijim ljetnim mjesecima. Jizreelska dolina ispresijecana je nepresušnom rijekom Kišon i njezinim brojnim pritocima. Većina njih je mala. Wadi 'Ara (klanac Musmus). uzdižući se ponovo skoro tri stotine metara iznad ravne donje doline. Stoga je ta bitka dobila naziv Armagedon.

koji je posjetio Allenbyja u Egiptu i Palestini u 2. 09. Harodska dolina se nastavlja tamo gdje Jizreelska dolina prestaje. gdje je dolina podijeljena u tri dijela brdom Taborom na sjeyeru. Klanci prema dolini koje putnici najčešće koriste dolazeći sa sjevera preko brežuljaka Donje Galileje uključuju onaj što ide iz Nazareta i jedan drugi smješten točno istočno od brda Tabora.bili prisiljeni gotovo u svakom slučaju prijeći dolinu i susresti s njezinim stanovnicima. koji je želio da britanske postrojbe prve prijeđu Jordansku dolinu i poruše željezničku prugu Hejaz blizu Amana. čini se. 10. Stoga ne čudi što je sko­ ro svaki osvajač od otprilike 2350. Međutim.bilo to trgovci. 1918. do 2000. izvorni vojni plan da se zauzme Palestina. U dijelu stvorenom između brežuljka Moreh i brda Gilboa. njegova pobjeda kod Megida 2 0 . Taj plan mnogo je dugovao Allenbyju. otvarajući pristup iz Sredozemnoga mora i prema njemu pa dalje. do 21. Stoga su tijekom povijesti. koristeći obavijesti koje je dobio od južnoafričkoga generala Jana Smutsa.mj. brdom Gilboom na jugu i brežuljkom Moreh između. Možda je to bila i prijelomna točka cijeloga rata na Srednjem Istoku. bitka kod Megida. Izgleda da je odlučujući trenutak cijele ofenzive. Jenina i Beisana (drevni Bet-Šean) toga istoga dana. predstavljali su glavnu savezničku pobjedu. zajedno s njegovim kasnijim pobjedama kod Na­ zareta.kao i klanac koji se pojavljuje pokraj drevnoga mjesta Jogneam. . U dolinu se može ući i sa istoka. Allenbyjeva bitka kod Armagedona bila je dio mnogo većega sa­ vezničkog pohoda od 18. povezuju­ ći obalno područje s Jordanskom dolinom i leži na stjecištu glavnih trgovačkih i vojnih putova. oslobođenje Palestine i Sirije i zauzeće Damaska i Alepoa. putnici koji su putovali po Izraelu u svim smjerovima . Afule. nastavljajući prema istoku dok ne dosegne Bet-Šean (Beisan) i rijeku Jordan. 1918. Jizreelska dolina proteže se skoro preko širine Izraela. Zapadni vrh doline također je jedan od ulaza. 0 9 . gdje se rijeka Kišon spaja preko uskoga klanca s ravnicom Ake (Ako). Britanski imperijalni ratni kabinet predložio je. pr. po Kr morao vodi­ ti bitku u Jizreelskoj dolini. a onda da na- . Kr. " kao što je sam Allenby pisao 31. ubrzo imala za ishod "uni­ štenje neprijateljske vojske. hodočasni­ ci ili napadači ratnici . vodeći prema području Galilejskoga mora.

brigadnoga generala HowardVysea. Uz pratnju Australske brigade lake ko­ njice. rujna. Kada se spustila tama. vraćao se uzduž klanca oko ponoći . Prethodnoga jutra. zauzmu Haifu i Tiberias i nastave mar­ širati prema sredozemnoj obali do Beiruta. Ona je prošla bez incidenta. Barrow je degra­ dirao zapovjednika Desete brigade. Međutim. ko što je učinila i Jedanaesta brigada. Drugim kopljanicima. koja se sastojala od Desete. Deseta brigada. Četvrta konjička divizija napustila je svoj tabor u voćnjacima naranči oko Sarone i uputila se uz Wadi 'Aru prema klancu Musmus. prije no što je otkrila pogrešku. Ratni kabinet odobrio je plan vojne krajem proljeća.koje su ih čekale ravno ispred. Napad na Megido predvodila je Četvrta konjička divizija. a ubrzo nakon toga. Zapovjednik divizije.Trinaestu pričuvnu pukovniju smještenu u Nazaretu . rujna 1918. na licu mjesta i dao je Dvanaestoj brigadi povlasticu da prva prođe kroz klanac Musmus.30 sati uju­ tro 19. Jedanaeste i Dvanaeste brigade. . cijeli je turski bataljun dobio naredbu da maršira do klanca Musmus i brani ga od savezničkih postrojbi koje se pribli­ žavaju. 20.ali njegovih po­ strojbi nije bilo na vidiku. Nakon što se zbrka riješila. Međutim. Allenby je znatno promijenio izvorni plan.preduju u Jizreelsku dolinu. general bojnik Barrow. umorna od cjelodnevnoga putovanja. oko osamdeset kilometara jugoza­ padno od Megida i pripremao se za napad. promašila je ulaz u klanac i nastavila osam kilometara predaleko prema sjeveru. invazija je zapo­ čela. i izgubljena Deseta brigada. Oko petnaest minuta poslije. On je potajno skupio snage blizu Jaffe. Do kraja ljeta on je bio spreman prijeći u ofen­ zivu. koji se već vozio kroz klanac sa svojim stožernim časnikom i prethodnicom brigade. savezničke postrojbe za­ pazile su u zoru kontingent turskih postrojbi . uz potporu artiljerije i oklopnih jedinica. sve snage Četvrte konjičke divizije prodrle su kroz klanac Musmus i bile spremne ući na južni dio Jizreelske doline kod Megida. dajući Allenbyju zeleno svjetlo. Do početka sljedećega jutra. manje od mjesec dana prije no što je planirano da ofenziva počne. Ofenziva je počela artiljerijskim bombardiranjem u 4. vodeća jedinica. ali samo je mala prethodnica doprla do ravnice 20 rujna iako je Turcima trebalo gotovo osamnaest sati da prijeđu kratak raz­ mak od dvadeset šest kilometara od Nazareta.

Treća australska brigada lake konjice prolazi kroz klanac Musmus. 2 b. Četvrta konjička divizija maršira uz Wadi 'Aru (klanac Musmus).Karta 4. l b. 1 c. dok Trinaesta brigada napreduje prema Nazaretu. Allenby kod Armagedona l a. Četvrta konjička divizija nastavlja prema el-Fulehu (Afuli) i zatim prema Beisanu (Bet Šeanu). 3 b. obično pridodani Desetoj brigadi ali sada prerazmješteni uz Dvanaestu brigadu nakon zbrke iz prethodne večeri. dolazi do Lejjuna i onda nastavlja dalje da bi zauzela Jenin. Saveznički Drugi kopljanici. a Peta konjička divizija maršira uz klanac Abu Shusheh. dok turska Trinaesta pričuvna pukovnija napreduje iz Nazareta prema Megidu. 3 a. bili su na čelu marša tijekom cijele noći. 2 a. Rano ujutro oni su . Drugi kopljanici svladavaju turske postrojbe kod Megida. 2 c a Četrnaesta brigada maršira prema el-Fulehu (Afuli) i poslije joj se pridružuje Petnaesta brigada.

Četrnaeste i Petnaeste brigade. Tako su. nekoliko sati nakon ponoći 20. Tamo im se poslije istoga dana pridružila Petnaesta brigada. Doprla je do Nazareta rano ujutro na potpuno iznenađenje njemačkoga zapovjednika. Divizija se kratko zaustavila kod sela Liktera (moderne Hadere). Nakon kratke ali odlučujuće bitke kod Megida. nepunih trideset i šest sati nakon po­ četka vojne. dospjevši do grada oko osam sati ujutro pola sata nakon što je grad zauzela Peta konjička . Limana von Sandersa. nekoliko kilometara sjever­ no i zapadno od Megida. kojega su dosegnuli i zauzeli u kasno poslijepodne istoga dana. gdje su osta­ vljene Petnaesta brigada i njezina artiljerija kako bi mogli prijeći na­ poran teren po dnevnom svjetlu sljedećega dana. austral­ ska konjička divizija došla je do Lejjuna. dodatne savezničke postrojbe napredovale su prema zapadnom dijelu Jizreelske doline. One su opkolile . Treća australska brigada lake konjice zauzela je Jenin toga poslijepodneva.napali turske jedinice i lako ih svladali. Četrnaesta brigada marširala je prema jugu u pravcu el-Fuleha (moderne Afule) i uz malo napora zauzela grad. te artiljerije i oklopnih jedinica . Peta konjička divizija . rujna. Međutim. Samo je jedan saveznički vojnik bio ranjen u okršaju. arapskoga sela smješteno­ ga pokraj Megida. i uputila prema klancu Abu Shusheh. Trinaesta brigada otišla je okušati sreću prema sjeveru u pravcu Nazareta. Allenbyjeve postrojbe postigle svoj cilj. jedva izbjegavši uhićenje. a onda usmjerile prema odvojenim ciljevima. Ostatak divizije ušao je u klanac Abu Shusheh u predvečerje i došao do Jizreelske do­ line. To se na kraju pokazalo kao jedina značajnija borba u bitci kod Megida 1918. 20. gdje je bio smješten neprijateljski stožer. Turci nisu tako dobro prošli.spremila se za pohod rano ujutro 19. U međuvremenu. koji je navodno pobjegao u pidžami.i zatim nastavila prema Beisanu (Bet Šeanu). do večeri 20. cijela Četvrta ko­ njička divizija nastavila je uz drevne humke prema el-Fulehu (Afuli). koji ide usporedno s klancom Musmus. 09. Kopljanici su ubili 46 turskih vojnika i zarobili 470.koja se sastojala od Trinaeste. blizu današnjega naselja Mishmar Haemek. rujna. Odatle su se i Trinaesta i Četrnaesta brigada Pete konjičke divizije okrenule prema istoku. 09. 09. do podne 20. Slijedeći u stopu Četvrtu diviziju kroz klanac Musmus..

"Ja sam sam gotovo zaprepašten veličinom te pobjede. 40 km sjeveroistočno od Tul Karma. Značilo je to marširati na El Afulu. plan za odlučnu bitku kod Megida predložio Louis Bols. bio suviše ograničen i neambiciozan. koji je podnio general Smuts a odobrio Britanski imperijalni ratni kabinet u veljači 1918. obično se pripisuje samo Allenbyju. koji je sastavio službenu povijest Prvoga svjet­ skoga rata na temelju dokumenata u britanskim arhivima. izgubivši pri tome samo dvadeset i šest konja. značilo je to sići u Jordan­ sku dolinu kod Beisana . Koji bi stožerni časnik predložio takav plan koji uključuje veliku mogućnost da će konji pobjeći iz svoga prijevoza i morati živjeti na zemlji. Bila je /to/ uloga konjice koja je najtemeljitije promijenjena.. iako je sam Allenby poslije često govorio da je. "Počinjem mislit da možemo postić vrlo veliki uspjeh". On je doi­ sta imao malo veze s prvim planom.cijelu Sedmu i Osmu tursku vojsku i osigurale nadzor Palestine. veli­ čanstven. na povratku s jutarnjega jahanja. Bio je to sasvim drugi plan. Ostavljajući snage da zatvore tursko povlačenje prema sjeveru i sjeverozapadu. .." i da "on ne bi doveo do uništenja turskih vojski. iznenadio svoje korpusne zapov­ jednike najdrastičnijim ispravkom . ustvari. neka mu se odgovori s još jednim pitanjem.. Ujutro pred napad pisao je svojoj ženi.. Prema nekoliko njegovih biografa. Allenby je osjećao da je izvorni plan. samo 5 dana poslije pisao joj je. kao što ju je na kraju odobrio Britanski imperijalni ratni kabinet.. Sama Četvrta konjička začudo je pokrila oko 128 km za manje od jednoga i po dana." Strategija za pohod na Megido. smion. za koju se očekivalo daje pustija nego što je ustvari bio slučaj?. Ako netko zapita je li to bila shema glavnoga zapovjed­ nika. zapisavši da je izvorni plan "bio dovoljno dobra shema. što gaje predložio general Smuts nakon posjeta Allenbyju i kojega je ustvari odobrio Ratni kabinet u proljeće.. Kapetan Cyril Falls. poslije je napisao knjigu o Allenbyjevoj konačnoj ofenzivi. a zatim ući u ravnicu Esdraelon kod Lajuna (Megida). pravim pješadijskim. jer je postala stvarnost brže nego se on mogao nadati. a još manje s onim. Taka je pobjeda nadmašila najbolje Allenbyeve snove." Falls nastavlja: On /Allenby/ razmišljao je o njemu još 3 tjedna prije nego što je. ali ne smiona. tada njegov šef stožera a poslije glavni zapovjednik britanskih snaga u Palestini.

S obzirom da je bio tako mlad. Godine njegova isključiva vladanja označuje ogromna građevinska aktivnost i brojni vojni pohodi u Siriji-Pale­ stini u rasponu od samo dvadeset godina. Tutmozis III bio je možda najveći egipatski faraon. . primjećuje da je Allenby koristio knjige o drevnom Bliskom Istoku. Tutmozis III također je vodio rat kod Megida. koji je napisao nekoliko knjiga o bitkama na Bliskom Istoku. Jedan biograf. (Povijesna geo­ grafija Svete Zemlje).400 godina prije Allenbyja. a zatim kao "faraon" sa svim nasljednim pravima. pr. barem u smislu vojnih pobjeda. prikaze križara i Herodotove povijesti pa da je čak nešto od toga materijala nosio na bojišnicu.. Dvije je knjige čitao gotovo svakoga dana. pukovnik (poslije sir general) Archibald Percival Wavell. Kr. Otprilike. pr. On je naslijedio svoga oca na egipatskom prijestolju 1490. Wavell dalje kaže: Sigurno nijedan zapovjednik nikada nije tako pomno proučavao povijest i topografiju ratišta na kojemu je ratovao kao general Allenby. Bibliju i George Adam Smithovu Historical Geography of the Holy Land. naj­ prije kao koregent. umjesto njega vladala je njegova maćeha. 3. Hatšeput. koja je došla iz Sharona srednjim od tri klanca u Esdraelon. . Kr. Tutmozisu III trebalo je mnogo godina da preuzme isključivo pravo na prijestolje od Hatšepsut.Kako je Allenby došao na tu zamisao? Njegovi biografi bilježe činjenicu da je on izučavao vojnu povijest i mnogo čitao o drevnome Egiptu. i snaga nekih sirijskih država ujedinjenih protiv Egipta. Siriji-Palestini prije i tijekom svoje vojne iz 1918. između egipatske vojske Tutmozisa III. u vojni koja se jezgrovito opisuje u knjizi Georgea Adama Smitha. uključujući i Allenbyjevu vojnu. nadoknadio je izgubljeno vrijeme. kada mu je bilo samo deset godina. Zemljopisni detalji egipatskih priprema za tu vojnu i napredovanje sjeverno od Gaze od velikoga su zanimanja zbog nji­ hove bliske podudarnosti sa svim kasnijim napredovanjima vojski od Sharona do bitke u Esdraelonu. Kada je jednom to doživio. Najranija povijesna bitka kod Megida vodila se 1479.

detaljno je zabilježen u pretisku njegovih Anala koji su ispisani na zidovima hrama Amon u Karnaku u Egiptu. Tutmozis III konačno je zadobio egipatsko prijestolje nakon ne­ stanka (a vjerojatno smrti) njegove maćehe. tek kada je Champollion dešifrirao egipatske hijeroglife 1823. tako da je razdaljinu od 240 km prešao samo za de­ set dana. To je prepisano iz dnevnika što gaje vodio tijekom stvarno­ ga pohoda kraljev pisar. u Egiptu. tako je dosad vrlo dobro poznata i prepri­ čavala se mnogo puta u zadnjim godinama. u gradu Megidu. a onda je brzo marširao sve do Gaze. izvorno napisan na svitku pergamenta i pohranjen u hramu. uključujući kako borna kola tako i pješadiju. Kralj Kadeša. možda predviđajući sla­ bost u Egiptu zbog faraonova nasljedstva. činjenič­ nih natuknica. Tjaneni. iako se procjenjuje na oko 10 do 15 tisuća ljudi. Ta je bitka prva u povijesti svijeta za koju imamo tako detaljan prikaz. Kr. Obavijesti sadržane u tim Analima nadopunjene su trima dodatnima natpisima koji spominju razne vido­ ve pohoda na Megido. iako su one za kasnije pohode manje razumljive od onih ranijih. Priča o napadu Tutmozisa III na Megido 1479. Izgleda da je to bio model za većinu godišnjih natuknica na tim zidovima. poveo je pobunu kanaanskih kraljeva protiv mladoga egipatskoga faraona. slikovitu prozu i na kraju upisane na zidu hrama. Gebel Barkaeu i Karnaku. bila je najvažnija i najpotpunije je zabilježena. sjeverna Sirija i južna Anatolija (moderna Turska). grada na rijeci Oront u Siriji. Tutmozisov forsirani marš prešao je ogromnu razdaljinu u .Prva vojna koja je dosegnula vrhunac zauzećem Megida. Pobunjenička kanaanska vojska skupila se u Jizreelskoj dolini. Tutmozis III sakupio je svoju vojsku kod Silea. U to su vrijeme kanaanski vladari Sirije i Palestine bili vazali moćnoga egipatskoga carstva na jugozapadu i plaćali su danak egipatskim gospodarima. moderni je svijet otkrio strategiju koja je bila uključena u tu bitku. Dnevnik. Međutim. Hatšepsut. ispisan je kao niz sažetih. tvr­ đave u istočnoj Delti na granici Egipta. koje su poslije prenesene u književnu. pr. Među nji­ ma su bili brojni vladari i ljudi iz zemalja tako udaljenih kao što je Mezopotamija (moderni Irak i Iran). zabilježenima na stelama pronađenima u Armantu. Kao odgovor. Pohod na Megido Tutmozisa III. Ne zna se točno koliko je velika bila ta pobunje­ nička vojska.

one iz Kodea. govoreći kako slijedi: "Ta /bijedna/ vojska Kadeshova došla je i ušla u Megido. vjerojatno 6.'Ja ću čekati /ovdje/ u Megidu /da se borim protiv njegova veličanstva/. njihove riječi zapisane su na zidovima u Karnaku. Pozvao je k sebi prinčeve /svih/ stranih zemalja / koje su bile lojalne/ Egiptu.tako smo obaviješteni . osobito ako se uzme u obzir broj ljudi. /Njegovo veličanstvo/ naredilo je konferenciju . Vojska Tutmozisa III zatim je nastavila marši­ rati još deset dana stigavši u Jehem (Yemma). Pretpostavlja se da se vojska Tutmozisa III odmarala nekoliko dana u Jehemu dok su se izviđanja nastavila. 05. Kr. otprilike polo­ vica razdaljine od Silee do Gaze.. i ravni središnji put uz klanac 'Aruna ili Wadi 'Ara (sjeveroistočni i moderni Nahal Iron. kako bi odlučilo o najboljem putu za napredovanje prema Megidu. krivudavi južni put kroz Dothansku dolinu koji se gubio u ravnici pokraj grada Tanaka. Kao što smo vidjeli. pr.. njihove vojske /i njihove ljude/. mjesec treće sezone. Ratno Vijeće sastalo se 11.. nekoliko kilometara južno i istočno od Megida.sve do grada Jemena . . ali on je bio također i najuži pa je tako bio pogodan za zasjedu Kanaanaca. Procjenjuje se da je egipatska vojska brojila između deset i dvadeset tisuća ljudi. a ipak je vojsci.. jer kaže on . one iz Hurua. . nekoliko kilometara sjeverno i zapadno od Megida. njihove konje. trebalo isto toliko vremena da prijeđe tu manju razdaljinu. svibnja 1479. Anali bilježe uvodni govor Tutmozisa III Godina 23.vrlo kratko vrijeme. središnji klanac bio je najizravniji put. Razda­ ljina od Gaze do Jehema samo je oko 128 k m . grad na južnim padinama planinskoga lanca Karmel.' Hoćete li mi reći /što vam leži na srcu/?" Pretpostavlja se da su postojale tri mogućnosti kako nastaviti od Jehema do Jizreelske doline: krivudavi sjeverni put koji se gubio u ravnici pokraj današnjega Mishmar Haemeka. izgleda. konja i opreme. Pitanje je bilo hoće li se uputiti središnjim klancem koji je izravno vodio u Megido ili jednim od alternativnih klanaca prema sjeveru i prema jugu. kao i (one) sve do Naharina i M/itannija/. Vijeće je predlagalo Tutmozisu III da pođu bilo sjevernim bilo južnim putom. dan 16 . To može značiti da je faraon posvetio neko vrijeme podvrgavanju pobunjeničkih grado­ va kao što je Joppa (moderna Jaffa) i Gezer dok je marširao. On je /tamo/ sada. 1. također poznat kao klanac Musmus) koji je vodio u ravnicu pokraj samog grada Megida.

Jedna od cesta . Klanac Musmus tako je uzak (samo 10 metara u jed­ nom dijelu) da je egipatskoj vojsci trebalo vjerojatno barem 12 sati da dođe do Jizreelske doline na drugom kraju..pa­ zite. Kako se pokazalo. protezala skoro dvadeset dva k m . i mi ćemo izići sjeverno od Megida. Tutmozis III odgovorio je svom vijeću: "Ja . Pretpostavljajući da će vođe Kanaanaca razmišljati kao i njegovo ratno vijeće i prema tome očekivati da egipatska vojska prođe bilo kroz sjeverni bilo kroz južni klanac (ili kroz oba). Kao što natpis u Karnaku bilježi. Ipak. Pobunjenička kanaanska vojska nije očekivala da će Egipćani doći kroz središnji klanac pa je usredotočila svoje snage na sjevernom i južnom klancu. Izgleda da se . čekajući /izvana. Egipćani su napali. Tutmozis III nepokolebljivo je odbacio njihov savjet. Utaborivši se pokraj potoka Qina gdje se klanac Musmus otvara u Jizreelsku dolinu iza Megida. ali izgleda da je Tutmo­ zis III najprije prešao potok Qinu i raširio svoje ljude prema istoku i zapadu. a samo mala pričuva čuvala je klanac Musmus. 05. izgleda da je prolaz prošao bez borbi osim manjega okršaja na ulazu u klanac.. Rano ujutro 14. marš na Megido počeo je najozbiljnije. Točni detalji same bitke ponešto su nejasni. dok oni/postaju (sve) brojniji. (ali) ali nemojte nam narediti da idemo teškom cestom! Međutim. tako da izlazi kod Tanaka.. On je onda poslao jedno krilo svoje vojske. i ne može se boriti? Dakle. da napadne uokolo sjeverozapadno od Megida. prema procjenama. uključujući borna kola. onaje na sjevernoj strani Djeftija. Neka naš pobjednički gospodar pođe onom koja /zadovoljava/ njego­ vo srce. Druga . U ranim satima 15. Sam faraon bio je na čelu vojske.. marširala prema 'Aruni. 05. i vojskom/ i ljudi isto tako? Hoće li se naša prethodnica boriti dok /pozadina/ čeka ovdje u 'Aruni. ona je /istočno od/ nas. Tutmozis III omogućio je svojim sna­ gama da zbiju redove i da se odmore tijekom noći.pazite. gdje je provela noć. Tutmozis III imao je pravo. dok je drugo krilo poslao da napadne jugoistočno od grada. koja se. ću poći po toj 'Aruna cesti!" Sljedeći dan Egipćani su posvetili pripremama. tu su dvije (druge) ceste. Neće li konj (morati) ići za /konjem. Vojska je 13. iznenadivši pobunjenike i opkolivši ih.Kako to izgleda poći tim /putom) koji postaje (tako) uzak? /Govore da/je neprijatelj tamo. on je odlučio poći neo­ čekivanim putem i povesti svoju vojsku kroz opasan središnji klanac (Musmus). 05.

Kanaanske snage. Kanaanske snage okupljaju se kod Megida. Egipatski napad iznenađuju male kanaanske snage ostavljene da brane Megido. 4. Opis Tutmozisa III u Tebi sažeto bilježi napad i njegov ishod. Preživjeli Kanaanci nalaze se unutar grada Megida pod opsadom prije nego što se konačno predaju Tutmozisu III sam Tutmozis III smjestio u središtu s ostatkom svojih snaga. Kanaanske snage raspoređene sjeverno i južno od Megida žure se pri­ družiti borbi. 3. Tutmozis III maršira s egipatskom vojskom kroz Wadi 'Aru (klanac Musmus). probile su se i pobjegle u panici. vidjevši da su napadnute s obje strane i da im prijeti okruženje. . ali Egipćani pobjeđuju.Karta 5. zapo­ vijedajući iz svojih zlatnih bornih kola. 2. Tutmozis III i Kanaanci 1. 5.

jedna borna kola izrađena od zlata. Plijen koji su Egipćani zarobili uvelike im je nadoknadio dugo čekanje . /1/ lijepa borna kola izrađe­ na od zlata koja su pripadala princu /Megida/. iz šatora toga neprijatelja. 1 lijepi oklop od brončanih plo­ čica koji je pripadao tom neprijatelju. iskopavši oko njega širok jarak i izgradivši zid od balvana.. Južno krilo vojske njegova veličanstva bilo je na brijegu južno od /potoka/ Qine. i uskrate Egipćanima potpunu pobjedu toga dana.. Nije potpuno jasno koji su grad kod Megida (tj.. /1/ lijepi oklop od brončanih pločica koji je pripadao princu Megida.. /Popis plijena koji je vojska njegova veličanstva odnijela iz grada/ Megida: 340 živih zarobljenika i 83 radnika. kako su ga nazvali arheolozi . 502 luka. dok je njegovo veličanstvo bilo u njihovom središtu Onda su oni vidjeli kako njegovo veličanstvo savladava /neprijatelje/ koji su pobjegli /prema/ Megidu s izrazima straha na licima. Oni su napu­ stili svoje konje i svoja kola od zlata i srebra . a sjeverno krilo bilo je sjeverozapadno od Megida.Onda se /njegovo/ veličanstvo postavilo /na čelo/ svoje /vojske/. koji je pripadao tom neprijatelju. . i/ 200 oklopa od /kožnatih/ pločica koji su pripadali njegovoj jadnoj vojsci. i 892 borna kola njegove jadne vojske . 6 pastuha. ukrašenima njegovim borbenim znakovi­ ma. optočenih srebrom. koji od 20 naselja smještenih jedan poviše drugoga na tom mjestu) opsjedali i konačno osvojili Tutmozis III i njegove snage 1479. /Ono nije srelo/ nijednoga jedinoga /neprijatelja. Najvje­ rojatnije je osvojio grad Stratum IX.041 konj. Egipćani su odmah opsjeli grad.magaraca.Njegovo veličanstvo krenulo je u bornim kolima od suhoga zlata... 2.. Kr.ukupno 924. i . . prošlo je punih 7 mjeseci prije nego što je grad pao.. pr...kao što je Tutmozis III zabilježio u Karnaku. Njihovo/ južno krilo bilo je u Tanaku. sa zlatnim likom. na žalost samog Tutmozisa III njegova se vojska zau­ stavila da pljačka tabore kanaanske vojske. uključujući i šator kralja Kadeša. To je stanovnicima Megida ostavilo dosta vreme­ na da zatvore gradska vrata. Ali pre­ ma steli Jebel Barkal. . a za to vrijeme kralj Kadesha je pobjego.. /dok je njihovo/ sjeverno krilo bilo na južnoj strani /Doline Qina/. Međutim. podignu vojnike u bijegu preko zidina uz pomoć konopa načinjenih od isprepletene odjeće. 191 ždrijebe. i 7 motki od drva meru.

Izgleda da je Stratum VIII izgrađen u fazi ponovne gradnje neposredno nakon opsade. Tanak. Detaljan pogled na Wadi 'Ara / klanac Musmus (Erich Lessing. ostalo je još nekoliko tajni oko osvajanja Megida što ga je izvršio Tutmozis III. Ustvari. koje su se vojevale skoro svake godine u sljedeća 2 desetljeća njegove vladavine. Nakon što su osvojili još nekoliko gradova u Jizreelskoj dolini. Egipatska prisut­ nost na južnom Levantu ostat će stabilna u sljedećih dvjesto godina. Kao što su znanstvenici ukazali. kao što su Shimon/Shimron. najznačajniji. Međutim. Šunem i Yoqneam. možda se egipatski guverner Kanaana namjerno smjestio u Megidu. završivši tako prvu od svojih sedamnaest vojni u Siriji-Palestini.Slika 3. jer je odmah ponovo uspostavio egipatsku vlast na tom području i pokazao je Kanaancima da njihovi gospodari namjeravaju tamo i ostati. Beč) iz Chicaga. Pohod na Megido bio je. Tutmozis III i njegovi ljudi vratili su se u svoju domo­ vinu u Egipat sredinom listopada. Ophel. izgleda. nikakva . Geba-Shumen.

Jesu li stanov­ nici konačno otvorili gradska vrata i predali se. Jeruzalem) iskopavanja nisu otkrila ostatke porušenoga Megida. na­ predovali u Libanon. tako da nije bilo potrebe za novim sustavom zidina. masivne utvrde iz Srednjega brončanoga doba izgrađene oko Megida nastavljale funkcionirati u Kasnijem bron­ čanom dobu. Možda je Megido bio neutvrđen. 1. Ako je tome bilo tako. 3. Suvremeni pogled na Wadi 'Ara / klanac Musmus (Zev Radovan.Slika 4. 2. Možda je opsada trajala samo jedan mjesec a ne sedam. osvojili tri druga grada i marširali cijelim pu­ tom natrag u Egipat. To može govoriti da je razdoblje od sedam . u vremenu između početka opsade i kasnijega povratka vojske u Egipat. Možda su ranije. Kako je Tutmozis III mogao opsjedati neutvrđeni grad sedam mjeseci? Pojavljuju se 3 moguća rješenja. egipatska vojska ne bi morala porušiti zidine ali još uvijek bi morala napasti grad i njegove branitelje. Možda zapisi Tutmozisa III znače da su on i njegova vojska. izbjegavajući tako razaranje svoga grada? Također nema dokaza za postojanje gradskih zidina u Megidu u Kasnijem brončanom dobu.

osobito njihove odlučne odluke da udare kroz klanac Musmus. sam Nelson navodi u predgovoru da se knjiga nije pojavila prije 1920." Nelson je naglasio "uočljivu usporedbu" između "stra­ tegije najranijih i najkasnijih pobjedničkih zapovjednika vojni u središnjoj Palestini.. zapažajući da su i Allenby i Tutmozis III porazili "neprijatelja koji je napredovao iz sjevera pre­ ma Egiptu. Sličnosti između Allenbyjeva i Tutmozisova III osvajanja Megi­ da.. pa čak ni u obliku rukopisa. a to je datum koji se poja­ vljuje na koricama knjige. U tome slučaju ona bi bila dostupna Allenbyju 1918. Izdanje objavljeno 1919. Međutim. Sljedeća izdanja obja­ vljivala su se skoro svake godine. možda će napokon razriješiti te dvojbe i baciti novo svjetlo na vojnu Tutmozisa III pro­ tiv Megida 1479. Četvrto izdanje pojavilo se 1896.. kao što znamo. koja je nekoliko desetljeća važila kao konačan opis te vojne. Iako je Smithova knjiga bila izvorno objavljena 1894. ali nije došlo do bitnih promjena u tekstu više od tri desetljeća. čak dugo vremena iza kraja rata. u godinu 1913. uključujući i ona koja trenutno vrše Sveuči­ lište u Tel Avivu i Pennsylvania State University. Allenby je. . pr. Još je početkom 1920-ih godina egiptolog Harold Nelson to doveo u vezu." Te dvije bitke od tada su se povezivale u raz­ nim tekstovima. sadržavajući više bilježaka i novi predgovor ali još uvijek nije spominjalo vojnu Tutmozisa III u Kanaanu. Kr. Ali je li Allenby doista znao za vojnu Tutmozisa III kada je ostva­ rivao svoj plan bitke? Pojedini autori postavljaju objavljivanje Nelsonove knjige o bitki kod Megida. mnoge su navele na zaključak da se povijest nije samo ponovila. jer se on "zatekao iza turskih redova tijekom cijeloga rata. već daje svjesno sebe oponašala. a ne samo opsadu samoga Megida. Daljnja istraživanja.spominje bitke koje su kod Me- .nakon Allen­ byjeve uspješne vojne kod Megida .mjeseci pokrilo jednomjesečnu opsadu Megida kao i sve druge aktivnosti. njezina prva dva izdanja nisu sadrža­ vala raspravu o vojnama Tutmozisa III." Stoga ona nije mogla biti dostupna Allenbyju. redovito konzultirao Adam Smithovu Povijesnu geografiju Svete Zemlje. Ali postoje problemi u citiranju te knjige kao izvora Allenbyjeve strategije. godine.

Mnogo su mi pomogli velikodušni prilozi feldmaršala vikonta Allenbyja i mnogih njegovih časnika u Palestini kako bi moja knjiga bila doista korisna u prikazu strategije i taktike njihove vojne. te Jošija i faraon Neko. Koliko je god Allenby mogao profitirati čitajući ranije inačice Povijesne geografije Svete Zemlje. Šaul i Filistejci.. kao i sukobe iz­ među Saladina i križara i između Napoleona i Turaka. gene­ rala Allenbyja . Joram i Ahazja. on nije mogao čitati Smithov opis vojne Tutmozisa III kod Megida-jer je on napisan tek 1931. U ovom sam izdanju slijedio pojedine faze vojne iz 1917-18.. Jehu. Jeruzalem) gida vojevali Debora. . Barak i Sisera. To izdanje uključuje po prvi put opis pohoda Tutmozisa III na Megido koji su biografi često citirali kao izvor za Allenbyjev vojni plan. punih trinaest godina nakon što je Allenby skovao svoj plan da napreduje kroz klanac Musmus.. Megido (Zev Radovan. Gideon i Midjanci. Ono što je zavelo biografe bilo je nekoliko rečenica u uvo­ du dvadeset petoga izdanja.Slika 5. za dvadeset peto izdanje. Smith je značajno nadopunio svoj tekst 1931. Ali nema upute na Tutmozisa III i njegovu bitku kod Megida.

a to je časopis za koji znamo da ga je Allenby čitao.Ali priča se tu ne završava. križari.. jer Gardner izvješćuje: Sam je Allenby proučavao Palestinu marljivošću studenta koji radi na doktoratu. nazvano Ancient Record of Egypt (Drevni zapis o Egiptu). Slično magnus opus. Prema tome prikazi egipatskoga zaposjedanja Kanaana bili su dostupni 1918. Prije Allenbyjeve vojne kod Megida iz 1918. iz pera arheologa sa Sveučilišta u Chicagu.). kao i generala koji se pripremao osvojiti tu zemlju. Rimljani. za Geographical Journal . koju je napisao Coutts Trotter 1894. Sidonu i Maloj Aziji. a kasnija promijenjena izdanja objavljena su 1898. koji su bili među svjetski poznatim egiptolozima. to je bio i put sirijskih. Jamesa Henryja Breasteda (poslije direktora Orijentalnoga insti­ tuta na Sveučilištu i poticatelja čikaških iskopavanja kod Megida od 1925-39. Iako Trotter ne spominje Tutmozisa III ni njegovu vojnu kod Megida u svojoj recenziji Smithove knjige. i preko lakih cesta u veliku ravnicu Esdraelon. barem je morao znati za Petriea i Breasteda. on piše: Pristup Pomorskoj ravnici. babilonskih i perzijskih napadača. Drugi svezak toga ogromnoga djela sadržavao je potpuni prijevod Anala Tutmozisa III. Njegova žena u Londonu zatražila je članke koji su se pojavili u Geographical Journalu. te. Također je moguće da je Allenbyjeva mašta dobila poti­ caj u općim prikazima bliskoistočnih vojni. Poslije su preko Esdraelona došli grčki naseljenici iz konfederacije Dekapolis. britanski arheolog sir William Flinders Petrie objavio je svoju Povijest Egipta u nekoliko svezaka. koji se nalazio u Kairu 1917. predstavljao je utabanu stazu za egipatske vojske koje su išle sjeverno prema Tiru. kao što je rana recenzija Povijesne geografije Svete Zemlje od Georgea Adama Smitha. i 1904. uključujući i zapis o njegovoj vojni kod Megida.. Ali je li ih Allenby čitao prije vlastitoga osvajanja Palestine? Allenby. Drugo izdanje uključuje Breastedov vlastiti prijevod i nje­ gov komentar Anala Tutmozisa III u Karnaku. tisuću godina poslije. uključujući i bilješke o faraonovoj vojni protiv kanaanskoga saveza kod Megida. pojavilo se 1906. .. prvo izdanje toga djela pojavilo se 1896. ili istočno Jizreelskom dolinom do Jordana i Damaska.

godine kod Megida. Eason. sjeća se da je i prije palestinske vojne. Allenby je ustvari poslao postrojbe kroz dva moguća klanca. Međutim. Bilješka u Breastedovom dnevniku iznosi razgovor koji se vodio između njega i generala Allenbyja kada su oba bila u Kairu nakon rata. ­­­ 1919. očni kirurg koji je sreo Allenbyja u Egiptu 1917. ali Allenbyjeva Peta konjička divizija ušla je kroz manji klanac Abu Shusheh upravo prema sjeveru. sigurno bi Lawrence. Allenbyjevi su pozvali Breasteda. L. Četvrta konjička divizija prošla je kroz klanac Musmus do Megida. general bio "uvjeren da će se na nepromjenljivom Istoku povijest ponoviti." Međutim. kao pronicavi proučavatelj vojne povijesti.Zar ne bi Allenby. H. na putu za Nazaret i Afulu. sa svojim poznavanjem drevne povijesti. On je to navodno rekao u pismima svojoj ženi. zar on i njegovi biografi ne bi spome­ nuli tu činjenicu? Jedan znanstvenik otišao je tako daleko da se pitao nije li "to bio pukovnik /Lawrence od Arabije /. iako je to zanimljiv navještaj. " i Eason se prisjeća da je "na samom početku /Allenby/ rekao da će se odlučna bitka te vojne voditi u klancu Megida. postoji konačan odgovor. koji je prvi dao navještaj što je potaknuo Allenbyev potez. između . Nasreću po Allenbyja. u osobnom dnevniku arheologa Jamesa Breasteda sa Sveučilišta u Chicagu. ili jedan od Lawrenceovih biografa spomenuo tu činjenicu. pa je tako izbje­ gnuta smrtonosna zasjeda. Također je važno napomenuti da Allenby nije točno slijedio stra­ tegiju Tutmozisa III Iako je faraon koristio samo središnji klanac Musmus.. ali on se ne nalazi u Allenbyjevoj arhivi. sretnim stjecajem okolnosti. Turci nisu pokrili klanac Abu Šušeh." Ali opet. da je Allenby znao za voj­ nu Tutmozisa III kod Megida. Umjesto toga.bilješke datirane 10. sadašnji lord Allenby posjetio je nalazište i rekao da je njegov prastric znao za bitku Tutmozisa III kod Megida te da je prema tome promijenio pohod što gaje predložio Britanski ratni kabinet. on dolazi iz neočekivanoga izvora . razmotrio oponašajuće ratne taktike koje su se tako često pokazale uspješnima tijekom tisuća godina? Allenby je isto tako znao mnogo o vojnoj povijesti Jizreelske doline. Nijedan biograf koji je imao pristup Alelnbyjevoj arhivi nikada nije spomenuo takvu raspravu u Allenbyjevim pismima. Tijekom iskopavanja 1996.

Miran. Za vrijeme večere Breasted je dulje razgovarao s Alelnbyjem.B. duboko su me se dojmile. ali ja sam to odbio.." "Posve točno. Allenby me. Bilo bi to suviše senzacionalno i pružilo bi beskrajne mogućnosti svim čudacima u kršćanskome svijetu. uzduž koje bi se neprijatelj mogao povlačiti. Tek je prije nekoliko mjeseci Allenby zadao odlučujući udarac vodećem orijentalnom carstvu /Turskoj/. poveo do naslonjača podalje od ostaloga društva... Nakon večere...H. . . uopće ne ukočeno ili formalno. usprkos brojnim važnim osobama koje su bile nazo­ čne. . Nastavio mi je govo­ riti tijekom ostatka večeri. /Allenby:/ "Kada su mi dali plemićki naslov željeli su mu pridodati 'Armagedon'. na večeru. Konjica je prošla kroz prolaz i proslijedila dalje s naredbama da izbjegavaju borbe.. njegova nepatvorena i neupit­ na iskrenost. Znate.. prirodan način na koji je govorio o značajnim događajima u ko­ jima je on igrao tako veliku ulogu. pozvali su me na večeru u rezidenciji /u Kairu/. koja je vladala Bliskim Istokom oko šest stoljeća.. .. Razgovor je objavljen u Charles Breastedovom ­­­­topisu njegovoga oca. ubili njih tridesetoricu ili četrdesetoricu. .. Bilo je vrlo ugodno.. bez prekida i ne upućujući nijednu riječ ostalim gostima.ostalih. tim više što je jednostav­ nost njegova ponašanja u početku posve prekrila veličinu toga čovjeka. .. a javnost nikada neće to otkriti." J. ja sam prošao ravno kroz klanac Megida. Megido bi imao svojih prednosti. Tako sam ja jednostavno uzeo Megido.: "Vjerojatno samo orijentalisti znaju da je to istovjetno s Armagedonom. zar ne. Kada su Allenbyjevi stigli iz Engleske. a ostale zarobili. i nakon što je sjeo počeo govoriti o mojoj primjedbi.. ali Allenby je oči­ to razgovarao o tome s velikim zadovoljstvom.. . na moje veliko iznenađenje. "i ako bi se takve stvari uopće koristile. " on /Allenby/je odgovorio. te da jašu preko ravnice Megido i zaposjednu svaku cestu koja vodi prema sjeveru. Čudno. da smo doživjeli točno Tutmozisovo iskustvo i naišli na . i na vrhu klanca poslao sam pješadiju da napravi prolaz za konjicu. Oni su našli neko­ liko bojni Turaka koji su zaposjeli visove. Ne mogu se sada sjetiti što je u tome trenutku us­ mjerilo naš razgovor prema bitci kod Megida.

" S obzirom da znamo kako je izdanje George Adam Smithove knji­ ge bilo dostupno Allenbyju 1918. Allenby je proučavao drugi svezak James Henry Breastedovih Drevnih zapisa o Egiptu.: "Nažalost.H. možda je Allenby čitao i Petriejevu knjigu.B. Ako je to tako.. Prije marša na Megido 1918. kada je slijedio opa­ san put da uhvati neprijatelja nespremna. vjerojatno je Allenby saznao o detaljima Tutmozisove taktike kod Megida iz Breastedove knjige. U Allenbyjevom slučaju. Allenby je svjesno slijedio strategiju Tutmozisa III i u nevjerojatnoj ponovnoj dramatizaciji po­ vijesnih okolnosti. mi u Americi imamo vrlo malo onih koji pozna­ ju Bliski Istok ili koji shvaćaju obvezu civiliziranoga svijeta da tamo održe red. Vidite. kod Megida. onda se on pristojno suzdržao od komentara o tom izvoru za vrijeme razgovora s Bersteadom.neprijateljsku predstražu te ih neutralizirali na vrhu klanca koji vodi prema Megidu!. čitao sam vašu knjigu /Drevni zapis o Egiptu/ i /George/ Adam Smithovu Povijesnu geografiju Svete Zemlje i znao sam što se tamo opisivalo. navodno. ali je također točno da su oni koji se doista sjećaju prošlosti sposobni je ponoviti. treba pridodati još jednu knjigu što ju je Allenby pročitao a koja je svakako utjecala na njegovu izvede­ nu taktiku tijekom Velikoga rata. ako to žele. Naravno. Tako je to pitanje riješeno jednom zauvijek. rekao da su oni koji se ne mogu prisjetiti svoje prošlosti osuđeni je ponavljati. Mi znamo da popisu što ga navode njegovi biografi." ." J. George Santayana jednom je. iznenadio Turke. i nije sadržavalo raspravu o bitci Tutmozisa III. njegovo proučavanje prošlih bitaka kod Megida i u Jizreelskoj dolini dovelo je do "jednoga od najbržih odlučnih pohoda i najpotpunijih odlučnih bitaka u cijeloj povijesti. On je znao da se Tutmozis III kockao.

mojemu gospodaru i mojemu Suncu: Poruka od Biridije. On se pojavio iz anonimnosti da bi vodio pet vojnih pohoda u vri­ jeme vladavine Pepija I u dvadeset četvrtom stoljeću pr. Kr. 1430. lojalnoga sluge kralja. na zemlji su u miru.. moj gospodar. Wenijeva autobiografija ispisana je na velikoj vapnenastoj ploči na njegovom grobu (ili možda pogrebnom spomeniku) u Abidosu. /oni/ . predstavlja prvo poznato egipatsko osvajanje Palestine. Kr.Tetijem. Kr. pr. prva bitka koja se vjerojatno vodila u Jizreelskoj dolini izgubila bi se u povijesnoj magli. pr. 7 puta i 7 puta. otpr. 1360-13. Weni je živio za vrijeme Šeste dinastije Staroga kraljevstva otprilike 2350. Odgovarajući dio nat­ pisa glasi: D . — Pismo iz Amarne EA 242 poslano faraonu Amenhotepu III otpr. vladara Megida. i egipatsko uključivanje u lokalnu svađu između dva kanaanska vazala.. zahtijevao: 30 volova. vladara Šekema i Biridije. pr. Kr.. Ovime predajem ono što je kralj.2. pr. 2350. Kr. Labayua. Kr.50 pr. a nije bilo autobiografije egipatskoga vojnoga časnika po imenu Weni. I /doista/. On je vodio prvu od nekoliko bitaka u kojima su Egipćani sudjelovali u Jizreelskoj dolini koju su Egipćani sma­ trali svojim teritorijem ili na njegovom rubu. Pepijem I i Merenreom. Kr. (o čemu smo raspravljali u 1.. pohod faraona Amenhotepa II otpr. Među tim bitkama spada i bitka koju je kod Megida vodio Tutmozis III otprilike 1479. 1360. POGLAVLJE Na rubu Egipta Recite kralju. i služio pod prvima trima faraonima Šeste dinastije . ali ja sam u ratu. vladara Megida. pr. mojega gospodara i mojega Sunca. Bacam se pred noge kralja. Zadnji od tih pohoda koji se vjerojatno zbio otpr. poglavlju).

Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je raskomadala zemlju Stanovnika pijeska. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je zdrobila zemlju Stanovnika pijeska. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je porušila njezine ograde. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je oborila njezina stabla smokava i njezine vinograde. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je bacila plamene jezike u sve njezine zgrade. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je pobila desetke tisuća vojnika. Ova vojska vratila se sigurno /Nakon što je zarobila postrojbe/ u njoj, veliko mnoštvo kao žive zarobljenike... Kada smo dobili obavijest da su i pobunjenici zbog određenoga ra­ zloga bili među tim strancima na Nosu gazeline glave, ja sam pre­ šao prijeko i iskrcao se u pozadini visova planinskoga lanca na sjeveru zemlje Stanovnika pijeska. Dok je polovica vojske bila (još uvijek) na cesti, ja sam stigao, zaskočio ih i svaki je pobunjenik među njima bio pogubljen.

Tko su točno bili ti "Stanovnici pijeska" što ih je Weni napao? Gdje se nalazila njihova zemlja? A što je i gdje bio Nos gazeline glave? Većina povjesničara slaže se da je zemlja Stanovnika pije­ ska drevno egipatsko ime za zemlje istočno od Egipta i da je "Nos gazeline glave" najvjerovatnije uputa na planinski lanac Karmel u Izraelu, kojega "nos" prodire točno u Sredozemno more. Međutim, ta temeljna pitanja predstavljaju samo vrh sante leda kada se radi o Wenijevoj problematičnoj autobiografiji. S obzirom da tih nekoliko crta pruža jedini dostupan dokaz za tu vojnu, detalji su očito nejasni i mogu se protumačiti na nekoliko načina. Očito, Weni i barem polovica njegovih ljudi otplovili su u kraj koji se pobunio, iskrcavajući se iza "Nosa gazeline glave", t j . , planine Karmel. On je onda marširao u unutarnjost, vjerojatno kroz ravnicu Ake i u Jizreelsku dolinu, napao pobunjenike i sve poubi­ jao. Njegov natpis samo kaže: "Dok je polovica te vojske bila (još

Karta 6. Pepi I i "Nos gazeline glave" 1. Pepi I napada Jizreelsku dolinu (vjerojatan put).

uvijek) na cesti, ja sam stigao, zaskočio ih i svaki je pobunjenik među njima bio pogubljen." To se može protumačiti na dva različita načina. Weni je mogao kazati da su cijele snage poslane putem brodskoga prijevoza i da je bitka tako brzo dobivena da je 50 posto njegove vojske još uvijek marširalo s obale kada su pobunjenici zarobljeni i pogubljeni. Alternativno, mogao je reći da je samo polovica njegove vojske došla morem, dok je druga polovica poslana kopnom iz Egipta, u kojemu su slučaju oni što su putovali morem stigli prije i porazili pobunjenike dok su u to područje došli oni koji su putovali kopnom. Vrativši se u Egipat kao pobjednik, Weni je poslije unaprijeđen i uzorno služio kao guverner Gornjega Egipta pod Merenreom, na­ sljednikom Pepija I. Možda je njegova uspješna vojna ekspedicija na "Nos gazeline glave" bila prva zabilježena bitka u Jizreelskoj do-

lini, ali to je bila tek početna natuknica u dugom popisu bitaka koje će uslijediti. Grad Stratum XVI kod Megida, iz Starijega brončanoga doba, nestao je oko 2350. pr. Kr. Stratum XV koji ga je naslijedio doživio je radikalne promjene u arhitekturi što može značiti da su ga tada zau­ zeli drugi ljudi ili barem da je bio pod nadzorom novoga vladara. Stoga dolazimo u iskušenje da pripišemo razaranje grada Stratuma XVI i inovacije u gradu Stratumu XV kod Megida vojni Pepija I u Jizrelskoj dolini oko 2350. pr. Kr. i mogućem kasnijem egipatskom nadzoru toga područja, ali takva hipoteza ne može se za sada doka­ zati i može ostati samo kao naviještaj. Sljedeći poznati egipatski pohod na Jizreelsku dolinu bio je onaj Tutmozisa III 1479. pr. Kr., o kojemu smo već detaljno raspravljali u 1. poglavlju. Kao što sam tamo napisao, Tutmozis III sedamnaest je puta vojevao u Siriji-Palestini tijekom vladavine i doveo to područje pod čvrsti nadzor Egipta. Kanaan je ostao egipatski vazal tijekom slje­ dećih dvjesto godina i barem su ga Egipćani smatrali dijelom egipat­ skoga teritorija. Stoga su bitke koje su egipatski faraoni vodili u Ka­ naanu i Jizreelskoj dolini tijekom ostatka Kasnijega brončanoga doba (oko 1400-1200. pr. Kr.) Egipćani smatrali ne toliko osvajanjem ne­ prijateljskoga teritorija koliko pohodima u vlastite rubne zemlje. Tako je stoljeće nakon slavne bitke kod Megida Tutmozisa III fa­ raon Amenhotep izveo barem dva, a vjerojatnije tri, upada u SirijuPalestinu. Posljednji se dogodio oko 1430. pr. Kr., a cilj mu je bio Jizreelska dolina i susjedni predjeli. Ta je vojna izgledala ponešto neobično, barem zbog toga što se vodila tijekom mjeseca studenoga, što je za Egipćane bilo vrlo neuobičajeno za ratovanje jer je bio kraj godine. Poticaj za pohod bila je pobuna Kanaanaca koji su živjeli na po­ dručju Jizreelske doline kao i Donje Galileje. Pobuna je bila na lo­ kalnoj razini iako je iza nemira najvjerojatnije stajalo kraljevstvo Mitani u sjevernoj Siriji i Mezopotamiji. Iako je to bila prilično mala pobuna, ipak je bila dovoljno velika za egipatsku posadu u Megidu koja je sama nije mogla ugušiti. Neprilike u Jizreelskoj dolini u vrijeme Amenhotepa II odraža­ vaju se u dva pisma ispisana na glinenim pločicama pronađenim u nalazištu Tanak, smještenom otprilike osam kilometara jugoistočno

Pisma su napisana na akadijskom. koji se djelomice poklapaju. može se pretpostaviti da su pisma napisana u vrijeme vojnoga pohoda Amenhotepa II u Jizreelsku dolinu oko 1430. za neiskazivanje odanosti i za neisporučivanje vojnika lokalnoj egipatskoj posadi. Točnije. princ od Tanaka optužuje se za nelojalnost Egipćanima. što je bio dio arhiva princa od Tanaka. ili je to lokalni egipatski upravitelj istoga imena koji je bio postavljen u Kanaanu otprilike u isto vrije­ me . Talwisharu. U pismu 6. ovako (govori) Amenhotep: Neka Olujni bog čuva tvoj život! Pošalji svoju braću (kolege) s njihovim bornim kolima. iz pet­ naestoga stoljeća pr. pošalji ih sutra u Megido. Iako se ime Amenhotep pojavljuje u pismima bez kraljevskoga naslova. Postoje problemi u tumačenju tih pisama. jesu li ona bila napisana prije ili nakon što je on postao faraon? Izgleda najvjerojatnije. . Kr. te zbog toga što nije oso­ bno došao niti je poslao predstavnika kada je Amenhotep privremeno posjetio grad Gazu. i pošalji svoju kvotu konja i danak kao i sve ashiru postrojbe koje su s tobom. kako je pisma doista napisao Amenhotep II i da su ona poslana nakon što je on naslijedio prijestolje Egipta i postao faraon. kao što većina znanstvenika vjeruje.možda čovjek po imenu Amenhotep koji je poslije postao gu­ vernerom Nubije. naravno. Jedan je vrlo oštećen . U pismu 5 Amenhotep zahtijeva da princ od Tanaka pošalje vojnike. namirnice i konje u Megido. koje je izgleda bilo ranije.natpis pronađen južno od Osmoga stupa u Karnaku u Egiptu. U spomenutom slučaju postavlja se prvo pitanje: tko je točno Amenhotep koji piše ta pisma? Je li autor ustvari faraon Amenhotep II. Ukupno je 13 takvih pisama pronađeno u tom nalazištu. jer ništa nije jednostavno kao što izgleda u proučavanju drevnih tekstova. ton u pismima je sasvim kra­ ljevski. To je uobiča­ jeno u takvim slučajevima. da slijedimo Occanovu logiku (načelo da je najjednostavnije rješenje vjerojatno točno). Kr. Drugi. po imenu Talwishar (prije poznat kao "Rewassa" ili "Riashar"). Naše obavijesti o toj vojni dolaze prvenstveno iz dva izvora. pr. tijekom vladavine Tutmozisa IV? Pa čak da ih je napisao faraon Amenhotep II. koji je bio službeni jezik toga vremena za diplomatsko dopisivanje u Egiptu i na Bliskom Istoku. detaljniji i stoga važniji.od Megida u Jizreelskoj dolini.

. 3. konja: 54. dva grada zapadno od Sochoa. radnika: 372. protiv grada Yehema. kola: 54.. gdje su se zaustavili. Anali izvješćuju da su Amenhotep II i njegove snage.gdje se ponovno koristila kao strop dvorane za pokope u grobu izgrađenom za princa Dvadeset druge dinastije oko 875.. Njegovo veličanstvo otišlo je dalje u svojim bornim kolima u zoru.. merui: 57. zajedno s naseljima Khettjena. Jeruzalem) je ispisana stela koja sadrži Anale Amenhotepa II. mjeseca prve sezone. .Slika 6. Kr. Godina 9. . pr.. izgleda. slijedile Via Maris iz Egipta u Siriju-Palestinu. dan 25. koja je nađena u Memfisu u Egiptu . protiv grada Iterena.. Njegovo veličanstvo vozilo se u bornim kolima ukraše­ nima ratnim grbom. Područje Tanak (Zev Radovan. sva- . južno od Jizreelske doline. Pored svih oružja. Nekoliko manjih postrojbi otišlo je prema malim gradovima u Šaronskoj dolini. Njegovo veličanstvo pro­ slijedilo je prema Retenuu u drugi pobjednički pohod protiv gradu Afeku. živih Azijata: 231. Ono je odvelo njihove prinčeve: 34. One su marširale najprije do Afeka a odatle prema Jehemu. Tada je njegovo veličan­ stvo osvojilo naselja Mepesena. . upravo kao i Tutmozis III pola stoljeća prije njega. kao i Migdolyena.

oni su pretvoreni u žive zarobljenike. glavni napad u tom pohodu izveden je protiv grada Ana­ haratha nekoliko dana poslije. Bitka kod Anaharatha vojevala se na najsjevernijoj točki pohoda Amenhotepa II. njegovo veličanstvo otišlo u bornim kolima. djece prinčeva: 6. očito je da su Amenhotep i njego­ ve snage marširale kroz Wadi 'Aru. sam. točno sjeverno od Jizreelske doline. Počujte. Stoga je vrlo vjerojatno da mjesni Kanaanci nisu pružili mnogo otpora dok je egipatska vojska marširala kroz Šaron i Jizreelsku dolinu na svom putu prema Anaharathu. na putu u Jizreelsku dolinu i moguće nešto iza nje. nekih osam kilometara jugoistočno od brda Tabora. krava: 370. Smještaj Anaharatha je upitan. Popis plijena njegova veličanstva samo unutar toga dana: živi maryanu: 17. dok je vojska bila daleko od njega. Vjerojatno ga možemo poistovjetiti ili s Tell el-Mukharkhashom u Jizreelskoj dolini. Tada je nakon svitanja drugoga dana. radnika: 123. bez ijednog s njim. jer je prošlo tako malo vremena. živih Azijata: 68. ali nije bilo .koga sposobnoga muškarca Retenua. bezgranično. a oko njih su iskopana dva jarka. bezgranični. daleko od faraonovoga krika. Međutim. ili s Tell al-Ajjulom u Donjoj Galileji. Na dan Proslave kra­ ljevskoga krunjenja njegova veličanstva: Anaharath je bio opljačkan. Tu se vojska utaborila. jer Anali kažu da se vojska tada okrenula i odmarširala natrag u blizinu Megida. i svih (vrsta) životinja. zapre­ ga: 7. u području koje vodi od brda Tabora prema rijeci Jordan. pored svih njihovih oružja. a njegovo veličanstvo čuvalo ih je do svitanja dana. Anaharath je bio osvojen samo 6 dana nakon što su snage Amenhotepa II bile u Afeku. i svu njihovu imovinu. jer Anali ne pružaju nikakve detalje o bitci osim što kažu da su Egipćani pobije­ dili i daje Anaharath opljačkan. U svakom slučaju. dok je njegova bojna sjekira bila u njegovoj desnoj ruci. oni su bili ispunjeni vatrom. bornih kola iz srebra i zlata: 7. ali grad se smatra onim istim što je spomenut u Jošija 19:19 (Anaharat od Isakara). opet upravo kao i Tutmozis III prije njega. ali u tome ne možemo biti sigurni. ukrašenima opremom Montua. Onda je vojska donijela vrlo obilan plijen. Nakon što je njegovo veličanstvo vidjelo vrlo obilan plijen. njihove žene. bikova: 444. njihovu djecu. Izgleda da se ni stanovnici Anaharatha nisu mnogo borili.

Izgleda da je egipatska posada koja je bila smje­ štena u Megidu od dana Tutmozisa III.Karta 7. 3. kao i sa svim njegovim slugama. imala do toga vremena stanje pod nadzorom. s njegovom ženom. njegovom djecom. . Amenhotep II i Jizreelska dolina 1. zajedno sa ženom. Tu ga je faraon opomenuo i uklonio s položaja. "Njegovo veličanstvo došlo je u blizinu Megida. potrebe za borbom. Amenhotep i njegovi ljudi vraćaju se u Egipat. Princ od Geba-Shumena. Umjesto toga. Drugi je princ postavljen na njegovo mjesto. 2. izvjesni princ Qaqa. doveden je." Geba-Shumen vjerojatno se nalazio na mjestu današnjega Tell 'Amra. 4. Egipatske snage marširaju prema Megidu. vladar grada po imenu GebaShumen. doveden je u Megido. čije je ime bilo Qaqa. djecom i slugama. Egipatske snage marširaju na Anaharath. Princ Qaqa je doveden u Megido.

oni bi prošli kroz Geba-Shumen. Da su marširali zapadno prema obali. Oni su vjerojatno ponovo prošli kroz Wadi 'Aru natrag u Afek a odatle u Memphis." Nije posve jasno zbog čega je princ Qaqa uklonjen s položaja. grada oko Četrdesetak kilometara južno od Megida. vladar GebaShumena. koji je vladao kao faraon Amenhotep III gotovo stoljeće poslije. egi­ patski nadzor nad Jizreelskom dolinom nastavio tijekom vladavine Amenhotepa II. pr. to je popis izaslanika u Egipat koji su dolazili iz raznih gradova i mjesta u Siriji-Palestini. djelomice i zbog bitke koju je on vodio u Anaharathu oko 1430. donekle zabrinuo kada je jedan od kanaanskih vladara. egipatski faraon služio je kao nadgospodar brojnim vladarima raznih kanaanskih gradovanaselja koji su se međusobno svađali. vjerojatno iz istih razloga iz kojih je zamijenjen Qaqa. blizu današnjega Nablusa. Iz pouzdanih izvora očito je da su Egipćani nadzirali Jizreelsku dolinu tijekom vladavine Amenhotepa II. Kr. Tako se.nekih šest i po kilometara sjeverozapadno od Megida. vladar Šekema. Poznat kao Papyrus Hermitage 1116A i napisan oko desetljeće nakon pohoda Amenhotepa II na Jizreelsku dolinu. Zbog egipatskoga nadzora Sirije-Palestine u vrijeme između če­ trnaestoga do dvanaestoga stoljeća pr. Labayu. Taj zaključak potvrđuje i dokument datiran u dvadesetoj godini vladavine Amenhotepa II. Zanimljivo je zabilježiti kako se u pismima pronađenima u Tanaku. a nisu proslijedili zapadno prema jugu kroz Jizreelsku dolinu do obale i onda prema jugu kao što su neki znanstvenici ustvrdili. kojima su Egipćani davali žito i pivo. Kr. izgleda. Smatra se istovjetnim s gradom koji je tijekom rimskoga razdoblja bio poznat kao "Gaba od konjice. što se spominju prije u ovome poglavlju. na cesti koja je vodila iz Jizreelske doline prema Aki (Ako) i sredozemnoj obali. i ne bi bilo potrebe da prije pozovu princa Qaqu u Megido. Iz Megida Amenhotep II i njegova vojska vratili su se natrag u Egipat bez incidenta. a izgleda da je Megido bio središte egipatske uprave u tome području. kaže kako je Amenhotep II opomenuo princa od Tanaka. Među tim imenima nalaze se predstavnici kako iz Megida tako i iz Tanaka. uključio u vrlo ozbiljan napad na carsku .. ali vjerojatno se to dogodilo jer nije bio lojalan ili je nešto slično skrivio. Tako da se nasljednik Amen­ hotepa II.

danju i noću. Prema postojećim pismima. 250. I doista. francuskog. i ja doista branim Megido. Kr. moj gospodar. A kako je ratovanje Apirua (Habirua) na zemlji ozbiljno. Sva su ta pisma napisana na akadskom. u Ekhnatonovu kratkotrajnom glavnom gradu Akhetaten. /oni. Ja sam poslušao naredbe kralja. pa nam je stoga sada poznata priča samo iz kuta gledišta kanaanskih sudionika ./. Biridija je ubrzo napi­ sao i drugo pismo faraonu Amenhotepu III koje sadrži više detalja. U arhivu Amarne nalaze se i tri pisma koje je Labayu poslao iz Šekema... Njih je pronašla jedna egipatska seljanka 1887.. 365). 365) sedam ih je poslao Biridija. 242-48. mojega gospodara. mojega gospodara. uzme * mješavina romanskih jezika.. pr. Tako se Megido u tim dokumentima spominje kao "Magidda". Ekhnatonu (Akhenatenu).zgradu sredinom četrnaestoga stoljeća pr. Biridija je napisao prvo pismo fa­ raonu Amenhotepu III kako bi mu dao do znanja da postoji problem. Kr. grad kralja. Mi još uvijek nemamo odgovore na nijedno od tih pisama..kao sredst­ vo sporazumijevanja na Bliskome Istoku . ali ona se tiču njegovih uvjeravanja o nevinosti u raznim drugim aktivnostima izvan njegovih osvajanja Jizreelske doline. Od deset takvih pisama (EA 234. osobito Megido. diplomatskom linga franca* u Kasni­ jemu brončanome dobu na drevnom Bliskom Istoku. Detalji Labayuovoa napada na carsku zgradu poznati su iz deset pisama poslanih faraonu Amenhotepu III i njegovu sinu i nasljedniku. španjolskog i grčkog .talijanskog. vladar opsjednutoga Megida (EA 242-47. najvjerojatnije tijekom godina 1360-1350.ali moguće je da će se egipatski odgovori pronaći tijekom iskopavanja koja sada vrše Sveučilište u Tel Avivu i Pennsylvania State University na lokaciji Megida. Labayu i njegova dva sina željeli su pridodati svojim posjedima bogate gradove i gradiće Jizreelske doline. na zemlji su u miru. ali ja sam u ratu" (pismo iz Amarne EA 242). Po danu branim ga od polja iz kojih stižu borna kola. kao dio po­ hranjene korespondencije poznate pod zajedničkim nazivom Pisma iz Amarne. mojega gospodara i mojega Sunca. govoreći u zaključku: "/. neka kralj.. a po noći na zidinama kralja. smještenom na pola puta između modernoga Kaira i Luksora u Egiptu.

Labayu je mogao imati špijune aktivne u obližnjim gradovima. kao što je bio njegov čovjek u Bet-Šeanu. ali Biridija je uspio obraniti Megido tako da grad nije pao. čiji su ljudi bili smješteni u Bet-Šeanu. Neka kralj spasi svoj grad da ga Labayu ne zauzme. opisuje djelatnost Tagija. Nije poznato je li faraon tada poslao zatraženu posadu od stotinu vojnika da pomogne Biridiji kako bi suzbio Labayuove napade. kao što je Bet-Šean (Beisan). zna da Labayu vodi rat protiv mene od povratka strijelaca (u Egipat). ali mogao bi biti i potajan izvještaj nekoga špijuna u službi Laba­ yua. Labayu je napao i druge obližnje gradove i gradiće u Jizreelskoj dolini. poslano Labayuu. on je odmah odlučio zauzeti Megido. vladara Šekema.na znanje što se događa na njegovoj zemlji. (pismo iz Amarne EA 243) Iako se još ne spominju konkretna imena. To pismo.. Neka kralj. skupinu izopćenika od zakona i drugih ljudi na rubu društva. gradom hara kuga. možemo zaključiti da je Labayu zgrabio priliku za napad kada je postrojba egipatskih stri­ jelaca pozvana natrag u Egipat iz Megida. U određenom trenutku. koji ga želi držati u tijeku. . On jednostavno hoće osvojiti Magiddu (pismo iz Amarne EA244) Na temelju opisa događaja u tom pismu. moj gospodar. vladara Gath Carmela. U svom sljedećem pismu Biridija konačno imenuje Labayua. ako je nedavno pronađeno pismo na tom mjestu ikakva naznaka. Gledajte. Biridija izdvaja Habiru. Ne možemo vršiti trganje (berbu) i ne možemo izaći izvan gradskih vrata zbog Labayua. Obično se misli da je to službeno dopisivanje između ta dva vladara. koji su u isto vrijeme pravili neprilike ne samo u Jizreelskoj dolini već i u drugim područjima Sirije-Palestine i Bliskoga Istoka. Kada je saznao da se strijelci neće vratiti.. i možda se koristeći podacima što su ih sakupili obavještajci. Zato ako bi kralj mogao dati posadu od 100 ljudi da brani njegov grad da ga Labayu ne zauzme. Jedno pismo iz Amarne (EA 250) bilježi da je Labayu razorio Šunem (akadski Shunama) u Jizreelskoj dolini i također zauzeo Gath . bilo prije pokušaja zauzeća Megida ili nakon što je njegov pokušaj propao. Labayu nema nikakav drugi cilj. kao čovjeka koji mu pravi najviše problema.

Međutim. 4. jer je njihov put iz Šekema prolazio po­ kraj toga grada. Biridija i Labayu la. tako da je Biridija dobio upozore- . Carmel (akadski Gittirimmunima) blizu Tanaka. 3. ali je Labavu ubijen u bitci blizu Gine (vjerojatno moderni Jenin) prije nego Biridija stiže. ali zauzima Gat-rimon. razaranje Šunema vjerojatno se dogodilo u odvojenom napadu. 2. lb. ali plaća otkup­ ninu i bježi. Labayu je uhićen i odveden iz Megida u Aku (Ako). Biridija šalje radnike za kulučenje da obrađuju opustošena polja Šu­ nema. Labayu bezuspješno napada Megido. Približno u isto vrijeme Labayu napada i razara Šunem (Shunem). Biridija maršira u borbu protiv Labayua. jer on leži u drugom smjeru unutar Jizreelske doline.Karta 8. Mogli bismo smatrati da se napad koji je razorio Šunem dogodio prije napada na Megido. Vjerojatno je da se napad na Gat-rimon dogodio kada su Labayu i njegovi ljudi bili na putu da napadnu Megido.

točno južno od Jizreelske doline. nažalost. Biridija. (pismo iz Amame EA 245) U istom pismu." Surata ga je uzeo. došao na lice mjesta. kaže da savladamo Labayua. kro­ nološki slijed tih događaja. U međuvremenu.. Labayu je podmitio vladara grada. vjerojatno nakon Labayuove smrti. (pismo iz Amame EA 245) Labayuova smrt najvjerojatnije se dogodila blizu Gine (vjerojat­ no moderni Jenin). na­ šega gospodara. "Poslat ću ga kralju brodom. od kojih je jedan bio vladar Pellae preko puta rijeke Jordan. njegova dva sina. Štoviše. Pisma iz Amarne ne daju nam. onda ga moramo dovesti živa do kralja. možda u zasjedi. onda ćemo mi biti vaši neprijatelji" (pismo iz Amarne EA 250).nje i imao je vremena pripremiti obranu Megida.. faraon je naredio da Labayua dovedu u Egipat na ispitivanje. (jer su je ubili). U određenom trenutku. kako je moja kobila bila izvan stroja. Ali mogao se isto tako dogoditi i poslije. prije nego što je on. Povezu- . odlučili su nastaviti s politikom ekspanzije koju je provodio njihov otac. Međutim. I neka to kralj. "Međutim. A ako ne zaratite. Surata ga je pustio da ode. (oboje) njihovim ku­ ćama. To konkretno mjesto podrazumijeva se u prijetećem pismu što se pripisuje nje­ govim sinovima: "Zaratite protiv ljudi iz Gine jer su ubili našega oca. kada je bio u Aki. rekao sam svojoj braći. . čovjeka po imenu Surata i ponovo zado­ bio slobodu. . jer je Surata primio od njega otkupninu. naš gospodar. Odmah su ga uhitili i odveli iz Megida u Aku (Ako) kako bi ga prebacili u Egipat. Ali prije moga dolaska oni su ga /Labayua/ oborili. nakon smrti Labayua. Biridija je poslao radnike za kulučenje da obrađuju polja koja su pri­ padala gradu Šunemu u Jizreelskoj dolini.. moj gospodar zna. ja sam stao iza njega i odjahao s Yashdatom. Nakon tih napada. i Surata je pustio Ba'1-mehira da ode. Jadni Biridiju bio je tada prisiljen to objasniti faraonu. Biridija je prisiljen priznati da je Labayu poslije ubijen u bitci. koji je Labayu prije razo­ rio. "Ako bog kralj.. ali ga je poslao iz Hinnatunua njegovoj kući. Surata je odveo Labayua iz Megida i rekao mi.

izvijestio je faraona u pismu da su ljudi iz Tanaka (akadski Tahnak) preoteli njegove posjede i da je bio prisiljen potražiti utočište kod Biridije u Megidu. Prema najnovijem računanju. U drugim pismima iz Amarne postoje izvještaji da su Sum-Ada. možda i zbog toga što je egipatski faraon konačno poslao ­­strojbe u Megido. ima kalen­ darsku zabilješku koja govori da je ono vjerojatno bilo poslano Amenhotepu III u Egipat trideset druge godine. Neka Kralj. Međutim. koje prikazuje njegovu stranu priče u događajima što nisu povezani s njegovim smicalicama u Jizreelskoj dolini. Svi ti događaji koji uključuju Biridiju i Labayua mogu se datirati otprilike između 1360. i označavati da je Labayu već počeo stva­ rati probleme tijekom posljednjega desetljeća vladavine Amenhote­ pa III. Babilonski kralj Burna-Buriaš II bio je vrlo nezadovoljan kada su ga izvijestili o tom incidentu i on se požalio na to egipatskom faraonu.. dva Labayuova sina. Ti egipatski vazali nisu gubili vrijeme i odmah su obavijestili faraona o novom slijedu događaja. biblijski Shimron) na sjeverozapadnom dijelu Jizreelske doline. postavili sebi za cilj osvajanje zemlje kralja. početkom vladavine Ekhnatona. . moj gospodar zna da su dva sina pobunjenika protiv kralja. (pismo iz Amarne EA 250) Nasreću. Druga pisma u arhivu Amarne naznačuju da su Labayu i nje­ govi sinovi poslije njega. do 1353. Kr.jući se s plemenom Habiru kao što je Labayu prije učinio. moga gospodara. Kr. Kr. vladar grada blizu Megida. novi vladar obližnjega grada Ake. došlo je i do drugih manjih nemira u Jizreelskoj doli­ ni tijekom istoga razdoblja. Pismo bi stoga moglo biti otprilike iz 1360. ta dva sina počela su opet napadati Biridija iz Megida i druge mjesne kanaanske vladare. vladar Shimona (akadski Shamhuna.. Yashdata. pr. pr. Ne može . pr. udružili snage i napali babilonsku karavanu koja je putovala kroz susjedno područje Hannathana. Jedno od Labayuovih pisama pronađeno u arhivu Amarne. i 1350. nastavili stvarati neprilike tijekom nared­ nih sedam godina ili više. moga gospodara. i Satatna. Jizreelska dolina uspješno je odoljela ekspanzionističkim ciljevima Labayuovih sinova i drugih grabežljivih ljudi sa sličnim že­ ljama. vladavina Amenhotepa III nad Egiptom trajala je otprilike od 1391. pored gubitka što ga je prouzročio njihov otac.

nikakve vojske iza tebe. Ti si sam. negdje između 1360. dobro se uklapa s predloženim datumima Labayuova pokušaja osvajanja Megida. kako su ga označili istraživači sa Sveučilišta u Chicagu. pr. kao što neki navode. i 1350. Nedavna hipoteza da je grad doživio svoj kraj oko 1320/1310. Neki su znanstvenici tvrdili da je taj grad doživio kraj još 1380. Skoro stoljeće nakon što su napisana pisma iz Amarne. Kr. ali izgleda da je Megido služio kao odmorište na cesti između egipat­ skoga i hetitskoga kraljevskoga dvora. Kr. ako je taj grad nastao još oko 1380. pr. doznajemo za nemire u Wadi 'Ari u obliku putujućih razbojnika koji su vrebali na putnike što su putovali prema Jizreelskoj dolini i iz nje.se točno utvrditi koji je grad kod Megida Labayu nastojao osvojiti. Kr. ali to je vjerojatno grad Stratum VIII. Točni datumi za Stratuma VIII bili su de­ setljećima predmet rasprave. Oba grada kod Megida. kroz taj važan klanac. Egipatski faraon Seti I možda je marširao kroz Jizreelsku dolinu zbog suzbi­ janja pobune u Bet-Šeanu (Beisanu) oko 1291. dok drugi tvrde da je trajao do 1250. Njihova srca nisu milostiva i ne slušaju nikakvo laskanje. pr. pr. pr. Egipat je nastavio svoju aktivnu ulogu u Siriji-Palestini i Jizreelskoj dolini tijekom dvanaestoga stoljeća pr. toliko dugo koliko je postojao egipatski nadzor nad južnom Palestinom. Uska dolina je opasna jer se Beduini skrivaju ispod grmlja. Kr. Neki od njih imaju četiri do pet lakata od nosa do pete i divljega su lica. Već je u to vrijeme Megido uživao međunarodni glas i bio je poznat suvremenim vladarima. Ne čudi što su Megido i Jizreelska dolina bili tako poželjni za osvajanje.. Kr. onaj Stratum VIII i onaj Stratum VIIB bila su vrlo razvijena i prema tome bili su zamamni ciljevi za Labayua. Kr. Odlučuješ ići . spominje se Megido (kao "Makkitta") u nepotpunom i pocijepanom pismu hetitskom vladaru Hatušiliju III oko 1250. Kr. Jedina druga mogućnost je da je Labayu možda pokušao osvojiti grad Stratum VIIB. Kr. nema nikakvoga pisara s tobom. Kr. pr. Tijekom vladavine faraona Ramzesa II koji je vladao u isto vrijeme kao i prije spomenuti hetitski kralj Hatušili III u trinaestom stoljeću pr. pr. mjesto gdje su se glasnici zadržavali na dugom putu između Egipta i središnje Anatolije (mo­ derne Turske). Kontekst i sadržaj pisma nisu nam danas jasni.. Ne možeš naći nikakvoga izviđača s kojim bi mogao prijeći put.

Kr. To bi mogao biti i ishod razaranja što ga je izvršio faraon Merenptah. a planina se uzdiže na drugoj. Ugrabljen Gezer. iako to nije potvrđeno.. Izrael nije ostao opustošen dugo vremena jer su se Debora. bojiš se potjerati snažno konja. kosa ti se diže na glavi i duša ti je u petama. Ako se to doista do­ godilo." Poharan je Kanaan svakim zlom..) to bi moglo biti uslijed naleta na Megido putujućih razbojnika u vrijeme Ramzesa II. i 1200. Izrael je opustošen. pr. Počneš kaskati. Međutim. tijekom osva­ janja Kanaana. Barak. oglavnik će ostati nepokriven i kolan će ti pasti. Ta je vojna zabilježena na jednom zidu koji stoji oko­ mito na južnu stranu hrama Karnak u Egiptu. ali je bolje poznata iz pobjedničke pjesme koju je Merenptah napisao na onome što se da­ nas naziva "Izraelska stela. jer je. Stalno se drndaš.. Merenptah možda marširao kroz Jizreelsku dolinu i osvojio grad Megido tijekom svoje poznate vojne na Kanaan oko 1207.. Ti skidaš jaram ka­ ko bi popravio oglavnik usred uske doline. Istraživači sa sveučilišta u Chicagu vjeruju da je Megido doživio svoj kraj u vatrenom razaranju tako teškom da su gomile ostataka na nekim mjestima dosizale jedan metar uvis. na Megido. Yanoam kao da više ne postoji. pak.. Ti onda misliš da je neprijatelj iza tebe. S jedne strane ti je provalija. Odnesen je Aškelon.pr. .naprijed iako ne poznaš cestu. bez maloga odmorišta. trnjem. Gideon i drugi izraelićanski junaci i junakinje pojavili u dvanaestom i početkom jedanaestoga stoljeća pr. Nisi sposoban to pove­ zati. ali ne i njegovo sjeme. Nebo se otvo­ rilo. to bio ishod inače ne­ zabilježenoga napada samoga Ramzesa II. obrasla korovom. Svjetlo je onda opet zasjalo snažno u smjeru Megida i Jizreelske doline. Staza ti je ispunjena kamenjem i šljun­ kom. grmovima kupine i "vučjom šapom". ili je. kočija ti ide na jednu stranu. Ako je staza baci prema provaliji. Kr. Počneš se tresti. . ne znaš kako ošinuti bičem. i ovisno o tome kada se datira (obično negdje između 1250.Kr.

Kr. bilo je burno vrijeme u Siriji-Palestini jer su Izraelićani pokušali osvojiti zemlju Kanaan i uspostaviti vlastito kraljevstvo. uključujući i jednu od prvih vojni u povijesti koju je uspje­ šno vodila žena. te Šaula i Jonatana protiv Filistejaca sastavni su dio ratova koje su Izraelićani vodili kako bi ustanovili najprije uporište a zatim kraljevstvo u "zemlji mlijeka i meda. POGLAVLJE Osvajanje Kanaana Ne šuti Jahve. Bitke koje su se vodile u Jizreelskoj dolini tijekom tih stoljeća su mikrokozam veće borbe za cijeli Kanaan. — Psalmi 83:2. ali je vjerojatno napi- D . Ona u pjesničkom obliku govori o bitci Debore i Baraka protiv Sisere i njegovih saveznika u Jizreelskoj dolini. Vojska Izraelićana borila se protiv vojske Kanaanaca tijekom druge polovice dvanaestoga sto­ ljeća pr. prvu zabilježenu noćnu bitku. Bože! Učini njima ko Midjancima. Kr. ne budi nijem i nemoj mirovati. neposredno prije pjesničke inačice u Knjizi sudaca (4:1-24) mnogo je detaljniji.10-11 vanaesto i jedanaesto stoljeće pr. Gideona protiv Midjanaca i Amalečana. Najprije se susrećemo s Deborom i njezinom bitkom protiv Sisere u Jizrelskoj dolini oko 1125. Prozni prikaz priče. Pjesma o Debori u Knjizi sudaca (5:1-31) smatra se jednim od najstarijih odlomaka u Bibliji. Kr. pr." Te su bitke također zanimljive mješavine prvih i posljednjih događaja.3. te posljednju bitku mnogo voljenoga kralja Šaula. Bitke Debore i Baraka protiv Kanaanaca. ko Siseri i Jabinu na potoku Kišonu: koji padoše blizu En-Dora i postaše gnojivo njivi.

Aia i možda Jerihona. vrijeme i ishod Deborine i Barakove vojne protiv Kanaanaca u Jizreelskoj dolini nisu sporni. na jednoj od dviju mogućih lokacija . kao što je bitka kod "meromskih voda" u Galileji (Jošua 11:5). iako neki unutarnji detalji nisu tako jasni kao što bi mogli biti. Nasuprot tome. Lako naoružana pješadija Izraelićana snažno je porazila kanaanske snage usprkos njihovom većem broju i njihovim devet stotina željeznih bornih kola. Debora je proročica koja je stanovala u brdovitoj zemlji Efraim.bilo kod "Tanaka. Tanaka. Vjerojatno su neka mjesta u Ji­ zreelskoj dolini svjedočila o nekim poznatijim Jošuinim osvajanji­ ma. Joknoama i druge u Jizreelskoj dolini (Jošija 12:20-21) kao i to da Izraelićani nisu odbacili Kanaance iz Megida. od kojih nisu svi potpuno vjerni hebrejskom tekstu. pokraj voda Megida" (Suci 5:19. Stvarni događaji tijekom sukoba nisu baš tako složeni.san nešto kasnije od pjesme. južno od Jizreelske doline. To je možda bila druga faza Izraelićanskoga osvajačkog rata pro­ tiv Kanaanaca. citirano poslije u ovom poglavlju) ili u dnu doline negdje između rijeke Kišon i brda Tabora. Priča je jedna od najproblematičnijih u Bibliji. Stanje je još teže zbog raznovrsnih dostupnih engleskih prijevoda. Doseg Jošuinih pohoda u Jizreelskoj dolini i točan datum i ishod tih vojni još uvijek su stvar mnogih rasprava. generala u izraelićanskoj vojsci da porazi kanaanske snage kralja Jabina od Hazora. Postoji ipak mogućnost da su se Jošuine vojne dogodile nakon one koju su vodili Debora i Barak. ili prema jugu. . ne samo zbog toga što je teško zemljopisno odredit konkret­ na mjesta spomenuta kako u pjesničkom tako i u proznom prikazu. Tanaka i drugih gradova u Jizreelskoj dolini (Suci 1:27-28). Bitka se vodila u Jizreelskoj dolini blizu rijeke Kišon. kao što su one kod Gibeona. iako se većina njegovih bitaka vodila dalje na sjeveru. To pričinjava poteškoće ne samo znanstvenicima da rekonstruiraju to­ pografiju i taktiku u bitci već i običnim čitateljima da razumiju što se stvarno dogodilo. Shimrona. Zbunjuje to što Biblija kaže da je Jošua porazio kraljeve Megida. koji je Jošua počeo vjerojatno nekoliko desetljeća prije. Ona je pozvala Baraka. Jabinovu vojsku predvodio je njegov general Sisera u savezništvu s drugima neimenovanima kanaanskim kraljevi­ ma. barem ne na prvi pogled.

je da Harosheth-ha-goiim nije konkre­ tno mjesto već prije zemljopisni izraz koji označuje predio Jizreelske doline oko Megida. pozvala je vojnoga zapovjednika . kao odgovor na povike Izraelićana za pomoć protiv Jabina. kanaanskom kralju koji je vla­ dao u Hasoru. pa je prema tome mogao biti smješten na raznim mjestima kako u Jizreelskoj dolini tako i u obližnjim podru­ čjima. prozni prikaz istoga sukoba mno­ go je detaljniji. s imenima i mjestima u cijelom tekstu (Suci 4:1-24). Jedno osobito omiljeno objašnjenje postavlja Harosheth-ha-goi­ im na sjeverozapadni kraj ravnice Esdraelon. Priča što ju je napisao Josip. Jer Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola. proročica Debora. Izraelci su opet stali činiti što Jahvi nije po volji. jer ona vjerno slijedi prozni prikaz. Iako nije očito je li bolje slijediti sažeti sastavak ili prošireni prozni prikaz. iako s njegovim uobičajenim dodacima i pretjeriva­ njima. Priča počinje s Jabinom. gdje je stanovao Sisera? Ne možemo reći sigurno. Međutim. Međutim. ta dva prikaza više nadopu­ njuju jedan drugoga nego što proturječe jedan drugome. usprkos razlikama između pjesničke i prozne inačice o Deborinoj i Barakovoj bitci protiv Sisere. Vojskovođa vojsci njegovoj bijaše Sisera. i teško je tlačio Izraelce dvadeset godina. i Jahve ih predade u ruke Jabinu. Kr. stariji prikaz bitke. mogli bismo slijediti sljedeći scenarij. Poslije smrti Ehudove. židovski general. na ulaz u obalnu ravnicu Haife i Ake.Dok je pjesnička inačica Deborine i Barakove bitke protiv Sisere i Kanaanaca sažeta (Suci 5:1-31). koji je živio u Harosheth-ha-goiimu. uključujući Tanak. privlačnije objašnjenje. blizu brda Karmel. koji je postao autor i apologet u vrijeme Vespazijana u prvom stoljeću po. dok je prozni prikaz vjerojatno kasniji pokušaj da se priča proširi. Tad Izraelci zavapiše Jahvi. kraljem Hazora i njegovim generalom Siserom. Izgleda da je pjesnička inačica izvoran. (Suci 4:1-3) Gdje je točno bio Harosheth-ha-goiim. uopće nismo sigurni može li se tim detaljima vjerovati. ako spojimo dva pristupa do određene mjere. Iako to može biti točno. od male je pomoći. iz raznih razloga. što je u tekst nenamjerno unijelo neke pogreške. U svakom slučaju.

Ona dozva Baraka. Sisera bježi prema sjeveru nakon poraza svojih snaga. Izraelićani idu prema jugu ususret kanaanskim snagama. i k njoj su dolazili Izraelci da presuđuje u njihovim spo­ rovima. 6. Debora i Barak idu u Kedeš. U to vrijeme Izraelu je sudila proročica Debora. 3. Debora. žena Lapidotova. i predložila plan ­­­­da protiv Sisere i Kanaanaca. Izraelićani pobjeđuju. Debora poziva Baraka u Efraim. 7. sina Abinoamova. 4. 2. Baraka u Efraim. 1. ali ga lael ubija. Barak i Izraelićani marširaju na Sarid. južno od Jizreelske doline. 5.Karta 9. iz Naftalijeva Kede- . Bitka se vodi pokraj Kišonske rijeke blizu Tanaka. koja slijedi pjesničku inačicu u Sucima 5:1-31) 1. Živjela je pod Deborinom palmom između Rame i Betela u Efrajimovoj gori. Barak i Sisera (mogućnost br. Izraelićani se okupljaju kod Kedeša.

s možda samo 10 ljudi u svakoj bojni." Drugi opet kažu da se tu možda samo govori o 10 bojni. Iako mnogi znanstvenici prihvaćaju taj broj bez ikakve sumnje. iako tamo jasno stoji." Tada Debora ustane i pođe s Barakom u Kedeš. koji je trebao poslužit kao okupljalište za izraelićanske snage. zapovijeda: 'Idi. Barače. od kojih se prvih 5 spominje kako slijedi: I narod Jahvin siđe na vrata. s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima. vojskovođu Jabinove vojske.000 ratnika išlo je iz njega." "Idem s tobom .000 ljudi koje prozni prikaz dodjeljuje Debori i Baraku pretjeran ili može biti uobičajena folklorna figura. jer će Jahve ženi predati u ruke Siseru. njih dvoje vraćaju se natrag u Kedeš. i reče mu: "Evo što ti Jahve. sine Abinoamov! Tad siđe na vrata Izrael. Prozni prikaz kaže da su samo dva plemena (Zebulum i Naftali) poslala ljude.' " Barak joj odgovori: "Ako ti pođeš sa mnom. Ja ću k tebi na Kišonski potok privući Siseru. . Probudi se. (Suci: 4:4-10) Nakon što se Barak složio s Deborinim planom. Ona­ mo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. kre­ ni na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisuća ljudi između Naftalijevih i Zebulunovih sinova. ići ću. Deboro. Tu treba riješiti nekoliko problema. ako li ne pođeš sa mnom. "a 10. pod uvjetom da ga ona prati. što izgleda prilično mali broj da bi pobijedio Kanaance.000 ljudi iz svakoga od 2 plemena.ša. moguće je da je broj od 10. pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani. Barakov rodni grad. neki su ga čak povisili na ­­­­­­. Deset tisuća ljudi pođe za njim. pod pretpostavkom da tekst možda govori o 10. Nasuprot tome.reče mu ona .ali na putu kojim ćeš poći slava neće tebi pripasti. To bi moglo značiti da je Barak imao samo stotinu ljudi na raspolaganju. ustani! Ustani. te ću ga predati u tvoje ruke. Prvo. Bog Izraelov. pjesnička inačica kaže da je sudjelo­ valo 6 plemena. ne idem. vodi u roblje porobljivače svoje. narod Jahvin pohrli junački. a išla je s njim i Debora. Stvaran broj vjerojatno leži negdje između dvije krajnosti od 100 ljudi i 20 tisuća.

I Jisakar vjeran Baraku. Gilead osta s onu stranu Jordana. To dovodi do skupine od šest ple­ mena navedenih u pjesmi koja su sudjelovala u bitci. za njima. Iz Makira stupaju glavari. U svakom slučaju. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. ali možda je samo 10 plemena činilo cjelinu poznatu kao "Izrael" u dvanaestom stoljeću pr.Iz Efrajima potekoše u dolinu. (Suci 5:15-18) Zašto plemena Ruben. koji se po drugi put ponavlja u toj pjesničkoj inačici. iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednički. mirno prebiva u svojim zaljevima? Zebulun je narod što prkosi smrti. a ne 12 plemena. na­ kon kojih slijede imena dvaju plemena za koje prozni prikaz kaže da su odgovorila na poziv (Zebulun. Kr. Gilead. te Naftali). Pohrle u dolinu da mu se pred noge bace. A zašto je Dan na stranim lađama? Zašto na obali mora Ašer sjedi. navedeno u Deborinoj pjesmi također predstavlja određeni problem. Moguće je da se proširenje u bolje znani Amfiktionijski savez od dvanaest plemena Izraela nije dogodilo prije kraja jedanaestoga stoljeća pr. da slušaš sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potka dugo se savjetuju. Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu. Dan i Ašer nisu odgovorili na De­ borin poziv na oružje? Nikada to nećemo saznati zasigurno. Zašto si ostao u torovima. stiže među čete tvoje Benjamin. ali mo­ guće je da su ta konkretna plemena bila previše zaposlena gospo­ darskim i trgovačkim djelatnostima s Kanaancima da bi išla u rat protiv njih. (Suci 5:11-15) Pjesma tada navodi 4 izraelićanska plemena koja nisu odgo­ vorila na Deborin poziv na oružje (Ruben. s Naftalijem na visoravnima. To što je samo 10.. Dan i Ašer). izgleda da su De- . Kr. Gilead.

tasta Mojsijeva. Opet. Pitanje koje se sljedeće postavlja: Kamo su točno otišli Izraelićani u Jizreelsku dolinu kada su jednom napustili Kedeš u Naftaliju. Heber Kenijac bijaše se odvojio od Kajina. Drugi teži problem je smještanje Barakovoga rodnoga grada Ke­ deša u Naftaliju. jednoga od sinova Hababa. mala uz­ visina smještena samo nekoliko kilometara od Tanaka u samoj Jizreel­ skoj dolini. izašao na goru Tabor. vjerojatnije. nedaleko od Kedeša. ta je lokacija također malo vjerojatna jer je pre­ blizu Harosheth-ha-goiimu i Siserinim snagama. bili u pričuvi u slučaju potrebe. gdje su Barak i Debora okupili njihove ljude. jer oni ne bi morali proći kroz Jizreelsku dolinu na putu prema mjestu okupljanja. Gdje je bilo to mjesto? Poput Harosheth-ha-goiima (o kojemu smo raspra­ vili u ovom poglavlju). razapeo je svoj šator kod Hrasta u Saananimu. blizu Galilejskoga mora na str­ mim padinama planina između ravnice Jizreel i rijeke Jordan. bez obzira gdje treba smjestiti Harosheth-ha-goiim u Jizreelskoj dolini. znanstvenici su smjestili Kedeš u sva moguća mjesta. Javiše Siseri da je Barak.. Druga omiljena lokacija je Kedeš s Tel Kedešom (Tel Abu Kudeis). Od svih predloženih mogućnosti za smještaj Kedeša. sin Abinoamov. prije nego su se sukobili s Kanaancima? Prozni prikaz priče govori da su Izraelićani marširali prema brdu Taboru. prven­ stveno iz plemena Zebulun i Naftali. (Suci 4:11-12) . što je položaj koji je Kanaancima otkrio Heber Kenijac (Jaelin muž). To mjesto izgleda prilično nevjerojatno jer je daleko od događaja u Jizreelskoj dolini i zbog toga što Debora i Barak ne bi mogli okupiti svoju vojsku tako blizu kanaanskoga glavnoga grada Hazora. Možda je bilo i nekoliko drugih . pored jezera Huleh. Omiljena prijašnja lokacija Kedeša bila je jedanaest kilome­ tara sjeverozapadno od Hazora u Gornjoj Galileji. To bi mjesto bilo na južnoj granici Naftalija i moglo je poslužiti kao savr­ šeno sastajalište za dragovoljce koji su stizali iz predjela što su ih nadzirala plemena Naftali i Zebulun.bora i Barak okupili između stotinu ljudi i dvadeset tisuća ljudi. najvjeroajatnije je mjesto Kirbet Kadiš (Horvat Kedeš). Benjamin. . Debora i Ba­ rak ne bi mogli okupiti svoju vojsku tako blizu Siserinoga tabora.koji su se ili borili u toj bitci ili. Makir i Jisakar.iz plemena Efraim.. možda s prethodnim znanjem i odobrenjem izraelićanskih zapovjednika. Međutim.

Nažalost. Ona jednostavno kaže. U međuvremenu Sisera je okupio ljude i devet stotina željeznih bornih kola svoje kanaanske vojske u Harosheth-ha-goiimu. za koji smo već rekli da je predio koji se vjerojatno nalazio na južnom rubu Jizreelske doline. Stoga je izvorna inačica mogla izgledati ovako: Onda je dolje prema Saridu on marširao prema moćnima. Neki kažu da se problematična hebrejska riječ u tom stihu. Zebulun je narod koji prezire smrt. Ako je to novo tumačenje točno. što inače nedostaje u pjesničkoj inačici. što je činjenica koja bi ostala na­ glašena da su stihovi u pjesmi postavljeni u svom izvornom pravilnom poretku.Međutim. Također kažu da su stihovi u pjesmi koji se tiču prvih pet sudjelujućih plemena i četiri plemena koji nisu sudjelovali (Suci 5:14-17) kasniji umetak koji je odvojio stih koji se tiče Zebuluna i Naftalija (Suci 5:18) od svoga izvornoga ispravnoga mjesta u pjesmi. ono bi nam dalo ime izraelićanskoga tabora u Jizreelskoj dolini. Stoga ne možemo doći do konačnoga zaključka. Narod YHWH /Jahvin/ marširao je dolje za njega s ratnicima. narod Jahvin marširao je prema dolje za njega a protiv moćnih" (suci 5:13). bilo to prema brdu Taboru (prozni prikaz) ili prema gradu Saridu blizu Me­ gida (izmijenjena pjesnička inačica). "Tada je prema dolje marširao ostatak plemeni­ tih. Naftali također. pjesnička inačica uopće ne spominje brdo Tabor. . pretpostavka da su Izraelićani marširali iz Kedeša u Sarid izravno protuslovi proznom prikazu. koji je smješten blizu Megida. koji kaže da su umjesto toga Izraelićani marširali prema brdu Taboru. treba tumačiti kao grad Sarid. sayd. ako prosuđujemo po proznom prikazu kao i po prethodnoj raspravi. Izgleda vjerojatno. nakon stiha 13. Možemo samo kazati da je izraelićanska vojska marširala od Kedeša u Naftaliju u Jizreelsku dolinu. na visoravnima. da su plemena Zebulun i Naftali imala za­ paženu ulogu u predstojećoj bitci. Nadav Na'aman navijestio je novo rješenje da je autor ili urednik proznoga prikaza možda promi­ jenio lokaciju od grada Sarida u bolje poznato brdo Tabor na korist kasnijega čitateljstva. i koji je uključivao kako Megido tako i Tanak.

U tome slučaju. poslužio kao Siserin stožer. pod vodstvom njegovoga generala Sisere? Ili su oni jednostavno bili Siserini ljudi? Kralj Jabin više se povezuje s Jošuinim bitkama u biblijskim pričama. Štoviše. jer taj broj donekle podsjeća na 892 ka­ naanska borna kola koja je zarobio Tutmozis III kod Megida skoro četiri stoljeća prije. uopće nije sigurno da Siserine snage treba ustvari povezati s kraljem Jabinom od Hazora. Izgleda da se kanaanska voj­ ska sastojala prvenstveno od ljudi iz Siserinih snaga. Sličnost u brojevima može se uzeti kao dokaz da je Siseri doista bilo moguće skupiti devet stotina bornih kola i da prema tome to nije pretjeran broj. ne možemo ga isključiti. ime Jabin moglo je biti dinastijsko ime koje je koristio više nego jedan kralj Hazora. ranijih priča da bi ukrasio svoju priču. Alternativno. Hazor je mogao biti pono­ vo izgrađen do Deborina vremena. Drugo. Ako su Jošuine vojne prethodile onima Debore i Baraka ne­ koliko desetljeća. ustvari. Ukra­ tko. Ipak. nakon što su već bile značajno oslabljene ranijim gubicima koje su pretrpjele od Debore i Baraka u Jizreelskoj dolini. kako je Jabin još uvijek mogao vladati u Hazoru i imati vojsku od devet stotina željeznih bornih kola? Dva moguća objašnjenja odmah padaju na um.Možda je Megido. prema biblijskom prikazu. Iako to objašnje­ nje izgleda daleko manje vjerojatno. Jesu li oni doista bili ljudi kralja Jabina. Siserinih devet stotina željeznih bornih kola također predstavlja­ ju određenu zanimljivost. da Siserine snage nemaju uopće nikakve veze s Jabinom od Hazora i da ih je neki neuki autor pogrešno povezao. Nadopu­ njavali su je ljudi iz privatnih vojski drugih neimenovanih kanaanskih kraljeva. Konačna moguć­ nost je. Jošua bi je­ dnostavno razorio Hazor i dokrajčio kralja Jabina i njegove snage. ta sličnost može se smatrati mogućim dokazom da je autor ili kasniji urednik proznoga prikaza koristio elemente drugih. porota još uvijek zasjeda o tom pitanju. već sam spomenuo da su se Jošuine vojne mogle dogoditi nakon Deborinih i Barakovih a ne prije njih. koji je. Dodatne usporednice možemo naći između bitke Tutmozisa . Međutim. Prvo. iako je to samo nagađanje nekih znanstvenika. govori se da je grad Hazor bio potpuno porušen tijekom Jabinove konačne bitke protiv Jošue koji ga je po­ razio. odgovarao kralju Jabinu od Hazora.

ali ga Jael ubija. 3. 2. Sisera prodire svojim bojnim kolima i postrojbama prema brdu Taboru. Sisera bježi prema sjeveru pješice nakon poraza njegovih snaga. dok se preživjeli Kanaanci povlače prema Harosheth-ha-goiimu. ali nalazi da je već mrtav u ruka­ ma Jaela. 5. 7b. Barak i Izraelićani dolaze dolje s brda Tabora i približavaju se kanaanskim snagama. Debora. 6. Sisera i kanaanske snage smještene su u Harosheth-ha-goiimu. gone ih Barak i Izraelićani. prema proznom pri­ kazu u Sucima 4:1-24) 1. Izraelićani se okupljaju kod Kedeša. 4. Barak slijedi Siseru prema sjeveru. 7a. 2. 8. Barak i Izraelićani marširaju prema brdu Taboru. Barak i Sisera (mogućnost br.Karta 10. Izraelićani poražavaju Kanaance u bitci. .

na tlu Jizreelske doline. pored rijeke Kišon (Suci 4:7). i sve ljude koje je doveo od Harosheth-ha-goiima do Kišonskoga potoka. Ako je to slučaj onda nije jasno gdje se vodila bitka. boj zametnuli. Međutim. kao da piše da su postrojbe koje je Sisera prikupio bile toliko brojne da se njihov tabor prostirao "od Harosheth-ha-goiima do Kišonskoga potoka". sin Abinoamov. Sve otplavi potok Kišon. u Tanaku na vodi megidskoj. taj se tekst može čitati na drugi način. izašao na goru Tabor. Pjesnička inačica uopće ne spo­ minje borna kola pa ni broj ljudi uključenih bilo na kanaanskoj bilo na izraelićanskoj strani. Sa nebeskih staza vojevahu. dvije suprotstavljene vojske napo­ kon su se susrele u bitci u Jizreelskoj dolini. Nato Sisera sabra sva svoja kola. boj bili kraljevi kanaanski. to jest. potok Kišon pradavni. Gazi čvrsto. (Suci 4:12-14) Ako se tekst čita tako da je Sisera pokrenuo svoje ljude i borna kola "iz Harosheth-ha-goiima prema Kišonskom potoku" to bi značilo da je Sisera uredno i bezuvjetno slijedio Deborin prvi prijedlog da namami kanaansku vojsku na točno to mjesto. evo dana kada će Jahve predati Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak siđe s gore Tabora s deset tisuća ljudi za sobom. vjero­ jatno da je to bilo negdje između rijeke Kišon i Sarida ili brda Tabora. vojevahu zvijezde prot Siseri. Da sada nastavimo s pričom. Debora reče Baraku: "Ustani. Pjesnička inačica samo zamršuje stvari. jer u možda najpoznatijim stihovima pjesme o Debori ona kaže: Došli su kraljevi. moja dušo! (Suci 5:19-21) . devet stotina željeznih kola.III kod Megida i proznoga prikaza o Deborinoj i Barakovoj bitci protiv Sisere u Jizreelskoj dolini. al ni mrve srebra ne dobiše. Ali gdje su se u dolini one susrele? Prozni prikaz kaže: Javiše Siseri da je Barak. naime.

Bez sumnje su Debora i Barak znali za mogućnost kišne oluje i računali su na nju. koji je živio i borio se punih šest stoljeća prije. nemojte je locirati blizu rijeka kada susrećete protivnika. ljeta (osam bitaka) i jeseni (šest bitaka). Međutim. To ne bi samo pogodilo postrojbe tijekom bitke već bi i kanaanska borna kola učinilo beskorisnima u blatnoj ilovači pokraj rijeke u dolini. "Megidska voda" vjerojatno se odnosi na pritok rijeke Kišon koji je tekao kako mogidskom uzvisinom tako i mjestom Tanak. a dvadeset od njih zbile su se u osam mjeseci između travnja i studenoga. kao što izgleda da navještava pjesnička inačica. osobito zbog toga što se bitka trebala voditi u zimsko vrijeme. U bilo kojem slučaju." ali taj je savjet malo mogao pomoći Siseri. "Ako je bitka poželjna.Taj odlomak očito podrazumijeva da se bitka vodila kod Tanaka. jer se većina bitaka u Jizreelskoj dolini vojevala u kasno proljeće. osobito ako je prije i za vrijeme bitke počela padati kiša. možda nešto više može čuditi da nije bilo bitaka u kolovozu. ili "u Tanaku na vodi megidskoj" (pjesnička inačica) ili u samoj dolini istočno od Megida i predjela poznatom kao Haroshethha-goiim (prozni prikaz). Kineski vojni strateg Sun-Tzu iz petoga stoljeća pr. Ne čudi što su samo dvije bitke bile u prosincu i samo dvije u siječnju i veljači ili ožujku. upozoravao je. kao što mnogi znanstvenici vjeruju. nabujale vode rijeke Kišon i možda popla­ va u samome Wadi Kišonu. skoro točno podijeljene između proljeća (šest bitaka). Poznati su točni datumi za dvadeset četiri bitke. Ustvari. jer to je bilo vrijeme kada je tlo bilo najtvrđe i kada su ljudi i konji mogli najlakše manevrirati. iako se to može objasniti činjenicom da je uvi­ jek bilo suviše vruće za borbu u Jizreelskoj dolini u to doba godine. najbo­ lje što sada možemo reći je da su se dvije vojske susrele pokraj Wadi Kišona. . Međutim. ratovanje tijekom zime bilo je prilično neuobičajeno. jer je kišna sezona u Jizreelskoj dolini od prosin­ ca do kraja travnja. Kr. nakon što su prošle proljetne kiše i prije nego što su zimske počele. Znanstvenici obično tumače da rečenica "vojevahu zvijezde proti Siseri" iz Sudaca 5:20 znači da je došlo do slučajne ili privremene kišne oluje. ljeto ili u ranu jesen. odnijela je borna kola i ljude kanaanske vojske. Takvo su vrijeme vladari svakako birali zbog uporabe konjice i/ili bornih kola. Stoga. izbor bojnoga polja svakako je pogodovao Izraelićaima.

jer između Jabina. i nijedan čovjek nije umakao. ali ga je Barak našao mrtvoga u rukama Jaele. Ona tada uzima klin (ili čavao) i prišuljavši se otraga udara ga s njim po glavi u uspijeva ga ubiti. Sva je Siserina vojska pala od oštrog mača. ne opisuje kako je Sisera pobjegao s bojnoga polja. sva njegova kola i čitavu njegovu vojsku. napuštajući svoje ljudi i završivši u šatoru Jaele. prema proznom prika­ zu (kako pjesnička inačica ne otkriva druge detalje o samoj bitci). izgleda. Sisera siđe sa svojih kola i pobježe pješice. To je ostavljeno proznom prikazu. među ženama šatora nek je slavljena! . Pjesnička inačica. Blagoslovljena među ženama bila Jaela. pjesma se jednostavno nastavlja s prizorom u kojemu Jaela nudi Siseri osvježenja. Tu nailazimo na zanimljiva razilaže­ nja između pjesničke inačice i proznoga prikaza priče. žene Hebera Kenijca.Koalicija kanaanskih kraljeva spomenutih u gornjim stihovima podsjeća na konfederaciju pobunjenih kanaanskih prinčeva protiv faraona Tutmozisa III u toj istoj Jizreelskoj dolini nekoliko stoljeća prije ili pak na konfederaciju kralja Jabina od Hazora i manjih kanaanskih kraljeva s kojom se sukobio Jošua neposredno prije ili nakon Deborine i Barakove bitke. Jahve zastraši Siseru. (Suci 4:15-16) Barak se tada dao u potjeru za Siserom koji je pobjegao pješice. otkrio Kanaancima smještaj izraelićanske vojske na brdu Taboru. Barak je gonio kola i vojsku sve do Harosheth-hagoiima. za koju mnogi smatraju da je starija (kao što sam spomenuo prije u ovom poglavlju). koja naže u bijeg pred mačem Barakovim. i kuće Hebera Kenijca bijaše mir. ali to izgleda udaljena i možda preosjetljiva mogućnost. žena Hebera Kenijca. U međuvremenu. istoga čovjeka koji je. pobjednički Izraelićani gonili su Kanaance natrag prema njihovome izvornome taboru u Harosheth-ha-goiimu i uništili ih. Umjesto toga. koji su razni biblijski autori opetovano koristili. kralja hasorskog. koji popunjava prazninu izvješćujući: "Sisera je dotle bježao pješice prema šatoru Jaele. žene Hebera Kenijca. Postoji mala mogućnost da to nisu tri odvojene kanaanske koalicije već jedan te isti savez.

(Suci 4:18-23) Razlike izmed pjesničke inačice i proznog prikaza kako je Jaela ubila Siseru vjerovatno su nastale zbog nesvaćanja figure ponavlja­ nja u izvornoj pjesmi. sruši se. kao odgovor na njegovo traženje vode. tiho mu se približi i žabi mu klin kroza sljepoočice tako da se zario u zemlju. napoji ga i opet ga pokri. klin (ili čavao) s kojim je Jaela udrila i ubila Siseru. mrtav osta. uze šatorski klin i čekić u ruke. svrati se k meni. Ne boj se ničega!" On svrati k njoj pod šator. vjerojatno je bio samo 1 jedini klin (ili čavao) a ne i čekić i šatorski klin ko što kaže prozni prikaz. glavu mu razmrska." On uđe k njoj. Naprimjer. a desnom za čekićem kovačkim. a ona ga pokri pokrivačem. leže do nogu pade joj. razbi sljepoočicu. mlijeka mu ona dade.On vode zaiska. Autor ili urednik kasnijega proznoga prikaza krivo shvaća te ni­ janse te ponešto mijenja priču. žena Heberova. On joj reče: "Daj mi malo vode. u zdjelu dragocjenu nali mu povlake."Ona otvori mijeh s mlijekom.p a ako tko naiđe i zapita te: 'Ima li tu koga?' ti odgovori: 'Nema!'" A Jaela. On od iscrpljenosti bijaše tvrdo zaspao. jer sam žedan. "klin" i "kovački čekić" vjerojatno se odnose samo na jedan alat. ali također je moguće da ne trebamo tražiti previše detalja u tim dvostihovima već da te stihove treba jednostavno shvatit kao općenitu izjavu da je Sisera zatražio i dobio neko piće. i tako umrije. s klinom u sljepoočici. i gle . dođe Barak progoneći Siseru. Jaela iziđe Siseru ususret i reče mu: "Zaustavi se gospodaru. Do nogu pade joj. naime kozje mlijeko (ghee).Sisera ležaše mrtav." (Suci 5:24-27) Kao što je primijetio Baruch Halpern. Jaela iziđe preda nj i re­ če mu: "Dođi da ti pokažem čovjeka kojega tražiš.reče joj o n . Vjerojatno trebamo shvatiti da je Jaela ponudila Siseri samo jednu vrstu pića. i gdje pade. sruši se. . Slično tome. u tim je stihovima mnogo pjesničkoga ponavljanja. Udari Siseru. I gle. Rukom lijevom za klinom segnu. probode mu. "Stani na ulazu u šator.

Što se tiče arheološkoga nalazišta te priče. mir je bio samo privremen. ni pjesnička inačica ni prozni prikaz ništa ne govore o tome da je Tanak bio razoren tijekom ili poslije bitke. pred Izraelcima. znanstvenici su mnogo pisali pokušavajući odgonetnuti koje slojeve u nalazištima Tanaka i Megida treba povezati s Deborinom i Barakovom bitkom protiv Sisere. Prozni prikaz kaže da je ubrzo nakon poraza Kanaanaca u Jizreelskoj dolini kanaanski kralj Jabin doživio tragičnu sudbinu. pa su tako odmah povezali razaranje s kanaanskim porazom. pa je zato ne­ moguće ustvrditi da su ruševine što su ih pronašli istraživači Tanaka bile izravan ishod bitke. nalazio Heberov i Jaelin šator. Ruka Izraelaca postajaše sve teža Jabinu. s velikom prazninom u naseljavanju nakon kata­ strofe. Kr. Međutim." (Suci 4:24). Tako je završila glavna faza ra­ tovanja između Kanaanaca i Izraelićana. za koje vrijeme su se Izraelićani uspjeli konsolidirati i proširiti svoj teritorij. uključujući i potrebu da Sisera leži a ne stoji i da je spavao a ne bio budan.. kralju kanaanskom. prema proznom prikazu. Nakon Siserine smrti od ruku Jaele. te smještaj Hrasta u Saananimu. "Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina. proklinjanjem neprijatelja i blago­ slivljanjem Gospodinovih prijatelja. točan smjer u kojemu je Sisera pobjegao s bojnoga polja. prije nego što je konačno koračala u Jizreelsku do­ linu). gdje se. pr. kralja kanaanskog. kao i uvijek. dok ga nije napokon zatrla. pjesnička inačica završava se slikom Siserine majke koja uzaludno čeka svoga sina da se vrati s bojnoga polja (Suci 5:28-30). Ti su problemi objašnjavani na razne načine.Uporaba dvaju predmeta a ne jednoga zahtijeva svu silu problema­ tičnih dodavanja izvornoj priči. Drugi potencijalni pro­ blemi u proznom prikazu uključuju očito dugotrajno hodanje tamo i natrag najprije Baraka a onda i Debore (od Kedeša do Efrajima i natrag u Kedeš. Najjednostavnija i najuvjerljivija mogućnost je da autor ili kasniji ured­ nik nije poznavao zemljopis Jizreelske doline i obližnjih područja. te konačnom izjavom da je na zemlji zavladao mir u sljedećih četrdeset godina (Suci 5:31). Drugi arheolozi i povjesničari tvrde da se cijeli taj događaj morao zbiti u vrijeme kada je Megido bio napušten . Istraživači Tanaka vjerovali su kako je cijeli grad bio porušen oko 1125. zaključujući ili predviđajući Jošuine vojne protiv istoga neprijatelja. Međutim.

daje Megido doista bio Siserin stožer. Nasilni i vatreni kraj ra­ zvijenoga grada Stratuma VIIA kod Megida sada se datira između 1140. brdo Tabor. Stoga se može navijestiti veza između zamijećenoga razaranja Megida i bitke koju su Debora i Barak vodili protiv Sisere u tom po­ dručju. Jokneama i drugih gra­ dova u Jizreelskoj dolini. Amalečani i sinovi Istoka bijahu se skupili i. odgovaralo i vremenu Jošuinih vojni. ali to ni­ kako ne podrazumijeva da je to mjesto bilo nužno napušteno kada se u blizini zbila bitke Debore i Baraka. Kr. Kr. Uz sve to. navodno.i nenaseljen. Među njima su bili Midjanci i Amalečani. ali nije preporučljivo. ne samo što bi grad u vrijeme sukoba bio naseljen. Tanaka. onda bi razaranje grada Stratuma VIIA kod Megida iz­ među 1140. i 1130. Jer." Tako su se dugačke rasprave razvile oko pitanja može li to razdoblje bolje predstaviti prekid između gradova Megida Strata VIIA i VIB ili prekid između gradova Megida Strata VIA i VB. da je Megido doista bio Siserin stožer kao što neki tvrde. inače bi pjesma o Debori spomenula sam Megido a ne "megidske vode. prema Sucima 6:33-35: "Svi Midjanci. ako je Jošua vodio vojne u Jizreelskoj dolini desetljeće ili dva prije one Deborine i Barakove i ako je on porazio kraljeve Megida. tamošnjem čovjeku koji je. ako ne i bolje nego onoj Deborinoj i Barakovoj protiv Sisere. Shimrona. vjerojatno bi se ta činjenica spo­ minjala u tekstovima. pa čak i Haroshethha-goiim bili su vjerojatno isto tako poznati kao Megido svakoj mo­ gućoj publici. Dok su Izraelićani mogli zahtijevati zemlju i naseliti se u dolini." Izraelićani su se okrenuli za pomoć Gideonu. što ga stavlja u približno isto vrijeme kada se vodila Deborina i Barakova bitka protiv Sisere. Ali. Tanak. pr. kao što kaže jedan biblijski prikaz (Jošua 12:20-21). već se moglo oče­ kivati i razaranje grada po završetku bitke. utaborili se u Jizreelskoj ravnici. Štoviše. Nakon poraza što su ga Kanaanci doživjeli od Debore i Izraelićana njihova vlast u Jizreelskoj dolini donekle je oslabjela. rođen u gradu Ofri (vjerojatno modernoj Afuli). prešavši Jordan. lutajuća nomadska plemena po pustinji također su mogla ući u Jizreelsku do­ linu i opustošiti njezina bogatstva i izvore. nekoliko godina prije ili poslije. i 1130. Stoga nije bilo potrebe spominjati Megido. Pohod koji je uslijedio da se izbace nomadski .. pr.

7:3). ni vola ni magarca. unovačeni iz plemena Ašer. Biblijski prikaz kaže da ih je bilo 135. Gideonovi ljudi brojali su u početku trideset dvije tisuće.000 (Suci 8:10). Midjanci i nji­ hovi saveznici utaborili su se ispod brda Moreha.napadači iz Jizreelske doline s pravom je poznat u biblijskim i vojnopovijesnim analima. blizu Endora. ni ovce ni koze. I kada bi Izraelci posijali. Ne ostavljahu Izraelu ništa da se prehrani. jer dolažahu sa svojim stadima i svojim šatorima u takvu mnoštvu kao skakavci.7:8). kada je trebalo skupiti ljetinu. Okupili su se pokraj Izvora Harod na brežuljku koji gle­ da na neprijateljski tabor (Suci 7:1. Tako su Mid­ janci bacili Izraela u veliku bijedu. ako ne i isti . upravo južno od brda Tabora (Suci 7:1). Izraelićani u Jizreelskoj dolini odlučili su okončati upade Midjanaca i Amalečana. pustošeći i paleći sazrele usjeve po poljima izvan Atene svakoga proljeća tijekom pr­ vih godina Peloponeskoga rata oko 431. pr. Svakoga proljeća. nomadski napadači vodili su rat s ciljem da unište izvore opstanka Izraelićana. te Izraelci zavapiše Jahvi. počele su pripreme za totalni rat.000 ljudi. člana klana Abiezer iz plemena Manaše. vjerojatno u istom predjelu gdje i kasniji 'Ayn Jalut. Taj broj izgleda prevelik i vjerojatno je pretjeran. Nevolje su počele još sedam godina prije nego što su se Gideon i njegova vojska pojavili na pozornici. Zebulu. ne samo zato što je Gideonov početni napad na Midjance i Amalečane prva noćna bitka u povijesti o kojoj imamo detaljan prikaz. dolazili bi na njih Midjanci i Amalečani i sinovi Istoka. ne bijaše broja njima ni njihovim devama. Pod vodstvom Gideona. Kr. (Suci 6:3-6) Zanimljivo je da su Spartanci upotrijebili sličnu taktiku protiv Atenjana skoro sedamsto godina poslije u Grčkoj. uništavali bi rod zemlje sve do Gaze. ostavljajući Izraelićanima vrlo malo ili ništa hrane. Prema prikazu u Sucima 6. preplavili bi zemlju. već i po vrlo neuobičajenom načinu na koji je izabirao ljude koji su ga trebali pratiti u bitku. opustošili je. ili "Golijatov izvor". napa­ dači na devama stigli bi u masi i uništili usjeve. Naftali i Manaseh (Suci 6:35. Izvor. iako Josipov kasniji prikaz govori o još većem broju od 138. Utaborivši se na njihovoj zemlji.

kao i da ga zaposle i zadrže na jednom mjestu dok je Gideon skupljao svoje postrojbe i pripremao napad. predvođeni Gideonovom braćom. koji broj daje i Josip u svom prikazu. Izraelićani. Možda nas ne bi trebalo previše iznenaditi što je on želio tako malo ljudi s obzirom da nije planirao napasti Midjance u otvorenoj borbi licem u lice. nomadi su jahali na leđima deva i napravili bi rasulo među Izraelićanima. bio je smješten sjeverozapadno od brda Gilboa i odmah južno od brda Moreh. "one što se plaše i dršću" u njegovoj vojsci. Štoviše. Gideonova taktika trebala je nadmašiti kako nomadsko jahanje na devama tako i njihov veći broj. već je prije imao na umu iznenadni napad pod okriljem tame. koji su bili uglavnom pješaci. svih trideset dvije tisuće članova izraelićanskih postrojbi (manje samo onih tri stotine ljudi koje je Gideon izabrao) još uvijek bi bilo dostupno da se suprotstave Midjancima i Amalečanima. U međuvremenu Gideon je bio zaposlen tražeći kukavice. što je iziskivalo manje ljudi ali hrabrih kojima je mogao instinktivno vjerovati. sjeverno od tabora Midjanaca (Suci 8:18-19). Početni se okršaj dogodio na padinama brda Tabora. Konačno. ali je stajala života Gideonove braće. pre­ ma biblijskom prikazu). nomadi Midjanci i Amalečani bi uvelike brojčano nadjačali Izraelićane. Ta privremena manja bitka omogućila je Izraelićanima da dobiju na vremenu i da se neotkriveno okupljaju. Način na koji je Gideon izabrao svojih tri stotine hvalisavaca za napad bio je u najmanju ruku vrlo originalan.000 Midjanaca i Ameličana. pa čak i da Gideon nije otpustio nijednoga od ljudi koji su se na početku prijavili na dužnost (32. Štoviše. Od trideset dvije tisuće Izraelićana dvadeset dvije tisuće koji su se okupili na Izvoru Harod od­ govaralo je tom opisu i poslani su svojim kućama (Suci 7:3). jer postoje problemi s uobičajenim prije- . ako bi se takva obrana pokazala potrebnom. čak kada bi Gideonov iz­ nenadni napad propao. izveli su taj manevar kako bi zaustavili nomadskoga napadača da ne prodire dalje u dolinu. Ostalo ih je deset tisuća.000 Izraelićana nasuprot 135.izvor. Gideon je zatim počeo tražiti tri stotine ljudi od preostalih deset tisuća. U otvorenoj borbi koja bi se vodi­ la pod jakim suncem Jizreelske doline. u dnevnoj borbi. oko toga je nastao određeni prijepor.

Nova preuređena standardna inačica Bibilije predstavlja taj odlomak kako slijedi: Jahve reče Gideonu: "Još je previše naroda. Midjanci i Amalečani upadaju u Jizreelsku dolinu. 6.Karta 11. 7. Gideon ide na Izvor Harod (moguće 'Ayn Jalut) iz Opraha (Afule). 5." Gideon povede narod na vodu. Midjanci i Amalečani bježe pred Gideonom i Izraelićanima vodom biblijskoga teksta. Midjanci prihvaćaju sukob i ubijaju Gideonovu braću. Gideonovi ljudi se okupljaju i prorjeđuju se na konačnih tri stotine. taj neće ići. 3. 2. 4. Za koga ti kažem: 'Neka ide s tobom'. Povedi ih na vodu i ondje ću ih iskušati. Gideonova braća izvode početni juriš na brdo Tabor. Midjanci i Amalečani 1. i Jahve mu reče: "Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapće pas. Gideon i Izraelićani napadaju midjanski i amalečanski tabor. stavi ga na stranu. taj će s tobom ići. A za koga ti kažem: Neka ne ide s tobom'. Koji klekne da . Gideon.

po. koju je teže pogoditi strijelom ili kopljem nego što je to čovjek koji kleči da pije. Tad Jahve reče Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ću vas izbaviti. Kr. prinoseći ruku ustima. a sav je ostali narod kleknuo da pije. Kao što . Većina vojnih stručnjaka misle da je Gideon iskušavao svoje ljude na razne načine. tri stotine ljudi u svojoj vojsci da napadne trideset tisuća neprijateljskih vojnika skrivenih u jednom taboru visoko u planinama Indije. oni ratnici koji istovremeno legnu licem dolje i onda prinesu vodu ustima jednom šakom moći će držati oružje u svojoj slo­ bodnoj ruci i gledati prema neprijatelju dok ispijaju vodu." Onih koji su laptali vodu jezikom . koji je u Grčkoj snažno ustao protiv Perzijanaca u Termopilskom klancu 480. Brojne su se bitke vodile u povijesti u kojima je jedna strana namjerno koristila samo tri stotine ljudi. Drugo. kao što se opisuje u reče­ nici koja neposredno prethodi ovoj protuslovnoj. i predat ću Midjance u vaše ruke. Fokas izabrao je tri stotine ljudi između svojih 80. jer samo oni koji su kleknuli trebali su donijeti vodu do svojih usta preko ruke savijene kao pehar. odvoji ga na drugu stranu. još uvijek ostaje pitanje zašto je Gideon iza­ brao 300 ljudi koji su laptali vodu a ne 9. Kr. a bizantski car Nikifor II.700 ljudi koji su kleknuli da piju. pr.000 vojnika da izvrši noćni napad na grad Antiohiju 968. te da bi ustvari on trebao ići na kraj rečenice. Činjenica što je Gideon izabrao samo tri stotine ljudi također ne iznenađuje kao što bi moglo izgledati na prvi pogled. oni koji su legli na tlo da bi pili po­ kazali su svoje vojno iskustvo jer će neprijatelju izložiti smanjenu metu. g. u izvornom hebrejskom tekstu postoji dodatna. Konačno. ako prihvatimo hebrejski tekst bez pro­ pitkivanja. bio je tri stotine ljudi: ali sav ostali narod kleknuo je da pije vodu" (Suci 7. možda uslijed prepisivačeve pogreške. Kako bilo da bilo. Kaže se da je izraz "prinoseći ruku ustima" tu krivo ubačen. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kući. Najpoznatija od njih je Leonidova bitka s nje­ govom skupinom od tri stotine Spartanaca.6).prinoseći vodu rukom k ustima .bijaše tri stotine. pr. Kr. Alek­ sandar Veliki izabrao je 327/326. ponešto protuslovna rečenica pridodana pretposljednjoj rečenici u gornjem citatu: "A broj onih koji su laptali. oni vojnici koji se nisu željeli baciti na tlo da piju mogli bi isto tako nevoljko suočiti se s neudobnostima koje će bitka zahtijevati. Prvo.pije."(Suci 7:4-7) Međutim.

Gideon se vratio u svoj tabor i podijelio ljude u tri satnije. uzbunu i zbrku. Napali su oko ponoći. Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri čete. Gideonovi trubeži iz rogova i iznenadna zasljepljujuća svjetla brzo su stvorila paniku. I sva se vojska razbježa do Bet-Hašita. broj neprijatelja. Tada se probudi sav tabor. lijevom rukom držahu luč. Onda je on sam otišao u izviđanje u pratnji samo svoga sluge Puraha. s poražavajućim ishodom po neprijatelja. Tako tri čete zasviraše u rogove i razbiše vrčeve. vrijeme smjene straže i moral neprijateljskih vojnika (Suci 7:9-15). činite što budem i ja činio! Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom. i Midjanci vičući nagnaše u bijeg. tada i vi zasvirajte u rog oko sveg tabora i vičite: 'Za Jahvu i Gideona!'" Gideon i stotina ljudi što ga je pratila dođoše na rub tabora. pri početku ponoćne straže: tek što su postavili straže. Dok su one tri stotine trubile u rogove. tri stotine do četiri stotine ljudi maksimalni je broj ljudi koje učinkovito može voditi jedan jedini vođa. do Abel-Meholske obale kod Tabata. te učestalost kojom se smjenjuju straže. I svaki sta­ jaše nepomično na svome mjestu uokrug tabora. Buka je bez sumnje učinila da su . Svakome je vojniku dao rog i baklju s njezinim upaljenim krajem u vrču. a desnom rogove da trube. prazan vrč i luč u vrču: "Gledajte mene . i udaraše vikati: "Za Jahvu i Gideona!". odmah nakon smjene straže. Svakome čovje­ ku dade u ruke rog. sposobnosti svojih ljudi. potrebu za tišinom i brzinom. Ašerova i iz svega pleme­ na Manašeova sabraše se i prognaše Midjance. učini Jahve te oni u ta­ boru okrenuše mač jedan na drugoga. prema Sartanu. (Suci 7:16-23) Dok je zora zarudjela. oni zatrubiše u rogove i razbiše vrčeve koje su imali u ruci. A Izraelci iz plemena Naftalijeva. Kada je utvrdio da je moral neprijatelja nizak.su prethodni znanstvenici ukazali. uzimajući u obzir teren koji tre­ ba prijeći noću. Tada se te tri satnije mogu spremno rasporediti da obli­ kuju središnju jedinicu s dva bočna krila. a tri stotine ljudi mogu se lako podijeliti u tri satnije od stotinu ljudi svaka.reče im .i činite što i ja! Kada dođem na rub tabora. kako bi proučio tlocrt neprijateljskoga tabora. Tako je Gideon smanjio svoje postrojbe na maksimalni broj što mu je dopuštao njegov smjeli plan. od kojih je svaka imala sto ljudi. vjerojatno pored uo­ bičajenoga oružja mača i koplja. midjanska i amalečanska vojska se razbila.

pruski vojni strateg iz devetnaestoga stoljeća. Sam Gideon. bez sumnje. čija djela još uvijek proučavaju vojni taktičari. nakon što je uspješno uništio midjansku/ amalečansku prijetnju i donio mir u Jizreelsku dolinu: "Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave. dva generala midjanske vojske i donijeli njihove glave Gideonu (Suci 7:25). Gideonov iznenadni napad na Midjance i Amalečane bio je nesumnjiv uspjeh. koristeći teren." Gideon je poslije odbio da ga proglase kraljem i doživio je visoku starost (Suci 8:22-23. vrlo pokretnu snagu mnogo brojnijem neprijatelju. (Suci 8:28). tamu. raspodijeljenih u tri satnije od kojih je svaka. iako taj broj. s velikim je odobravanjem pisao o takvoj taktici "dobro isplaniran (no­ ćni) napad najbolji je način kako dobro iskoristiti malobrojnu vojsku. treba uzeti s rezervom i razmotriti. i zemlja bi mirna četrdeset godina. Preostalih petnaest tisuća neprijateljskih vojnika pobjeglo je na­ vrat nanos prema istoku. . koliko još potraja vijek Gideonov". Goneći Midjance i Amalečane preko rijeke Jordan. koji su uhvatili i ubili Oreba i Zeeba. čime je donekle osvetio svoju braću koji su ubijeni na brdu Ta­ boru u ranoj fazi vojne. Njegova majstorska taktika . Carl von Clausewitz. kako je neprijatelj pretpostavljao. iznenadnu buku. Međutim. sa svojim je ljudima nastavio napadati preostale neprijateljske postrojbe te uhitio i pogubio dva midjanska kralja. svjetlo i strku -još uvijek je predmet proučavanja a citiraju je i današnji vojni stručnjaci. što je stvorilo još veći metež i kaos. Čak 120. Tako su Gideonove male snage od tri stotine ljudi. Zebaha i Salmunu (Suci 8:1021).deve i druge životinje Midjanaca i Amalečana počele bezglavo juri­ ti. Ustvari. a gonile su ih dodatne izraelićanske snage iz plemena Ašera. Mnoge su očito ubili vlastiti drugovi u zbrci i tami. iznenađenje. opet je mir bio samo privremen.32). Naftalija i Manašea (Suci 7:23-24).000 Midjanaca i Amalečana bilo je navodno pobijeno u metežu (Suci 8:10). djelomice zbog toga što je njegova strategija bila tako neuobičajena. napadala iz drugoga pravca. Gideon je pozvao pojačanja od ljudi iz Efrajima. uspjele lako zastrašiti mnogo brojnije neprijateljske snage. u jedinom smjeru koji im je bio otvoren. više od tri tisuće godina nakon što je njegov sjajan plan tako uspješno ostvaren.suprotstavljajući malu.

i I Ljetopisima 10 hebrejske Biblije. Neprijatelji su bili Filistejci. Šaul upita za savjet Jahvu. Dobro je znao što će se dogoditi ako izgubi.Kako je vrijeme odmicalo. Kr. koje je proslavio Šaulov nasljednik David a zatim Salomon. doživjevši tako poraz od svojih osvetoljubivih neprijatelja. dok. ali mu Jahve ne dade odgovora. kao i obalnu ravnicu na zapadu doline. Kad bi za­ dobili brdo Gilboa. Šaul i tri njegova sina vodili su posljednju veliku bitku i poginuli oko 1016. on bi ne samo otklonio prijet­ nju svome kraljevstvu. Šaul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi. II Samuelu 1. ni po Urimu. Kad Šaul ugleda filistejski tabor. obratili su se Šaulu i postavili ga za kralja izraelićanskoga kraljevstva. Josip u svojoj knjizi naslovljenoj Židovske starine Iskaz u I Samuelu sa­ žeto bilježi pokrete postrojbi i spletkarenja koja su se zbivala prije stvarnoga sukoba. oni bi rascijepili Šaulovo kraljevstvo na dva dijela i odvojili Izraelićane u Galileji i Jizreelskoj dolini od ostalih plemena. Ustvari. Još uvijek ne postoje suvremeni izvanbiblijski izvori koji bi potvrdili te prikaze. približno tisuću godina poslije. Šaul stoga nije imao nikakvoga izbora već se morao boriti protiv Fi­ listejaca za nadzor nad Jizreelskom dolinom. ni u snima. To će postati Ujedinjeno kraljev­ stvo. Prije kraja jedanaestoga stoljeća pr. U ono vrijeme Filistejci skupiše svoje čete za rat protiv Izraela . uplaši se i srce mu snažno zadrhta.. protiv kojih se Šaul borio većim dijelom svoje vladavine. nije sve bilo mirno u toj zemlji. Međutim. s određenim uljepšavanjem. kao što i ne postoje za Deborinu i Gideonovu bitku. već bi njegova vojska vjerojatno mogla napre­ dovati prema Ben-Šeanu što su ga nadzirali Filistejci. Kr. Međutim. jer su još uvijek ogorčeni neprijatelji osporavali Izraelićanima njihovo pravo na to područje. Izraeličani su dovršili preuzimanje Kanaana i počeli su osnivati vlastito kraljevstvo na toj zemlji. O tome se pripovijeda samo u I Samuelu 28-3. ni . nakon godina ratovanja.. pr. Bitka između Šaula i Filistejaca u Jizreelskoj dolini bila je klju­ čna za Filistejce koji su postigli svoj cilj: okruženje i zauzimanje srca Šaulovoga kraljevstva. Šaulovu priču ponovio je. Dok su se Filistejci skupljali te došli i utaborili se kod Šumena. Već su držali Bet-Šean (Beisan) na istoku od Jizreelske doline.. ako pobijedi. na brdu Gilboa u Jizreelskoj dolini.

da se ne okrene protiv nas u boju!... Slično tome. Izraelićani bi se opet najprije utaborili kod izvora Ein Jizreel. a David i njegovi ljudi išli su sasvim na kraju s Akišem. a da se tek tada vrate u Jizreel (I Samuel 29:11) i konačno bore na brdu Gilboa (I Samuel 31:1). sluga izrael­ skoga kralja Šaula! Već je godinu-dvije kod mene. ali nisam našao na njemu ništa sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do današnjega dana.. zatim da otpuste Davida i njegove ljude (I Samuel 29:2-11). Nije logično da se Filistejci utabore kod Šunema u Jizreelskoj dolini (I Samuel 28:4). neka se vrati na mjesto koje si mu označio.. (I Samuel 28-29) Prikaz koji je dan u biblijskom tekstu nema potpunoga smisla. . i krenu odmah ujutro. a tek potom da se vrate istim putem da bi se borili kod brda Gilboa (I Samuel 31:1). Takav promijenjeni scenarij logički spaja odlomke . dosta daleko na jugu doline (I Samuel 29:1). Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisu­ ćama." A sluge mu odgovoriše: "Evo u En Doru ima žena koja zaziva duhove. a Izraelci se utaboriše kod izvora u Jizreelu." Ali filistejski knezovi planuše na njega i rekoše mu: "Pošalji toga čovjeka natrag. . i konačno se pripremali za bitku dok su utaboreni u Jizreelu (vjerovatno kod izvora a ne u gradu. i vrati se u filistejsku zemlju. a onda stupali do Šunema u Jizreelskoj dolini. iako je i ovo drugo moguće). Zato Šaul reče svojim slugama: "Potražite mi ženu koja zaziva duhove. jer je izvan kronološkoga slijeda. obuče druge haljine i otputi se sa dva čovjeka. a Filistejci odoše u Jizreel.Filistejci skupiše sve svoje čete u Afeku. zatim da skupe svoje snage kod Afeka. potom bi se vratio prema brdu Gilboa kada filistejske snage budu napredovale prema Šunemu i odatle u Jizreel. a onda da pomaknu tabor do „izvora koji je i Jizreelu" (I Samuel 29:1). Filistejski knezovi zapitaše: "Što hoće ti Hebreji ovdje?" A Akiš odgovori filistejskim knezovima: "Pa ovo je David." Tada se Šaul preruši. nema nikakvoga smisla da se Izraelićani utabore kod Gilboe (I Samuel 28:4) i da Šaul riskira proći pokraj Filistejaca kod Šunema da bi vidio vješticu u Endoru blizu brda Tabora (I Samuel 28:6-25). a David i njegovi ljudi bi tada bili otpušteni. Neka ne ide s nama u boj. da odem k njoj i upitam je.Tako David sa svojim ljudima ustade rano. Bilo bi logičnije da su Filistejci najprije okupili svoje snage kod Afeka.preko proroka. a Šaul bi u međuvremenu posjetio vješticu kod En Dora dosta prije dolaska Filistejaca.

iz biblijske priče i smisleniji je logički i zemljopisno: to jest, najprije se Filistejci okupljaju kod Afeka i otpuštaju Davida dok se Izraelićani okupljaju kod Ein Jizreela a Šaul posjećuje vješticu kod En Dora; zatim Filistejci stupaju prema Šunemu dok se Izraelićani povlače prema brdu Gilboa; poslije Filistejci napreduju prema Jizreelu dok Izraelićani vjerojatno drže svoj položaj kod brda Gilboa. Bibilijski prikaz same bitke je kratak, samo nekoliko rečenica.
Filistejci su zavojštili na Izraelce a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. Filistejci stisnuše Saula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu. Boj je postao žešći oko Saula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima, i on pade teško ranjen od strijelaca. ... Tako onoga dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi. Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani Jordana vidješe da su sino­ vi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostaviše svoje gradove te se razbježaše. Filistejci dođoše i nastaniše se u njima. (Samuel I, 31:1-3, 6-7; usp, Ljetopisi I, 10:1-3, 6-7)

Biblijski prikaz ne daje ukupni broj poginulih ili ranjenih na ijednoj strani, osim usputne opaske da su mnogi u izraelićanskoj vojsci pali i poginuli (II Samuel 1:4). Mnogo kasnije, Josip (Židovske starine 6.368-7.6) je ustvrdio da je deset tisuća Izraelićana bilo odsječeno (i vjerojatno pogubljeno), ali njegove brojke nisu utemeljene i vje­ rojatno su pretjerane. Iako se bitka očito vodila u blizini brda Gilboe - to jest gdje je mnogo Izraelićana navodno ubijeno (Samuel I, 31:1) - točna lokaci­ ja i detalji bitke nisu uopće jasni. Mnogi znanstvenici pretpostavljaju da su Filistejci iskoristili prednost široke doline u podnožju brda Gilboa kako bi upotrijebili svoja borna kola protiv Izraelićana, koji su bili brzo desetkovani i prisiljeni se povući uz zapadnu padinu pla­ nine, gdje su bili dotučeni. Međutim, biblijski tekst ustvari samo ka­ že, "Filistejci su zavojštili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi." (Samuel I, 31:1). Nigdje se ne spominje gdje će započeti boj; jedino se kaže da se okončao na brdu Gilboi. Štoviše ne spominju se konkretne taktike nijedne strane, osim što se spominju filistejski strijelci koji su teško ranili Šaula (Samuel I,

Karta 12. Šaul, Jonatan i Filistejci 1. 2a, 2b. 3a. 3b. 4. 5. 6. Izraelićani se okupljaju kod Ein Jizreela. Filistejci stupaju prema Šunemu. Šaul posjećuje vješticu En Dora. Filistejci se kreću prema Jizreelu. dok Izraelićani idu prema brdu Gilboi. Filistejci napreduju prema brdu Gilboi. Izraelićani su poraženi u boju; Šaul i Jonatan su ubijeni. Filistejci stupaju prema Bet-Šeanu i vješaju Šaula i Jonatana na grad­ ske zidine.

31:3). Jedina uputa na uporabu filistejskih bornih kola daje se kada mladi preživjeli Amalečanin izvješćuje Davida nakon bitke, "Slu­ čajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro o svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. (Samuel II, 1:6). Nijedan prikaz ne spominje izraelićanska borna kola ili konja­ nike. To ipak ne čudi, jer se ni borna kola ni konjanici nikada ne spominju kao dio izraelićanskih snaga u svim bitkama koje su vodili Šaul, Jonatan i David protiv Filistejaca prije bitke na brdu Gilbou

Slika 7. Endor (Zev Radovan, Jeruzalem) (usp. Samuel I, 13-27). Nema razloga pretpostaviti da je izraelićanska vojska koja se okupila na Gilboi pod Šaulom bila ikako drukčije opremljena. Uostalom, biblijski tekst ne spominje bilo kakva izrae­ lićanska borna kola medu snagama Debore i Baraka koji su se borili protiv Sisere (Suci 4-5), niti se ona spominju među Gideonovim snagama koje su se borile protiv Midjanaca i Amalečana (Suci 7). Izgleda da je Yigael Yadin imao pravo kada je zaključio da izraeli­ ćanska vojska nije uvelike koristila borna kola sve do Davidova vre­ mena. Međutim, ona su se sigurno koristila u vrijeme Salomona, Davidova sina, jer on je imao "tisuću i četiri stotine bornih kola i dvanaest tisuća konja, i rasporedio ih je po gradovima bornih kola i kod kralja u Jeruzalemu." ( Kraljevi I, 10:26; usp. Kraljevi I, 9:15, Kraljevi I, 4:26 i Ljetopisi II, 9:25). Ako su se Izraelićani doista već nalazili na Gilboi kada su Filistejci bili u Šunemu (kao što sam gore pretpostavio) i tada zadržali svoj položaj dok su Filistejci napredovali prema Jizreelu, onda iz­ gleda malo vjerojatno da bi se bitka vodila na otvorenoj ravnici u podnožju brda Gilboe kao što su mnogi prethodno tvrdili. Ako su postrojbe filistejske vojske doista brojile stotine i tisuće (Samuel I, 29:2), i ako su doista posjedovali borna kola (Samuel II, 1:6), onda

U slučaju veće bitke.. jer su oni i onako izgubili bitku. Jeruzalem) bi imalo više smisla da su se Izraelićani. . Zapadne padine brda Gilboe predstavljaju upravo takovu priliku. naprotiv .a ni posljednji . Clausewitz je mnogo kasnije naglasio u svojoj magistralnoj knji­ zi o vojnoj strategiji nazvanoj O ratu: Planinski teren nije od nikakve pomoći branitelju. blizu mjesta Jezreel (Zev Radovan. To ne bi bilo prvi put . koji su bili bez kola.da se neka veća bitka vodila na planinskim padinama u Jizreelskoj dolini.. ako je takav bio plan Izraelićana on se potpuno izjalovio. Stoga izgleda vjerojat­ nim da su se izraelićanske snage rasporedile u obrambenom položa­ ju na zapadnim padinama brda Gilboe (a ne da su se povlačili uz planinu nakon što su bili opkoljeni u dolini kao što je pretpostavila većina prethodnih znanstvenika) i da se cijela bitka namjerno tamo vodila. Vojna povijest jasno pokazuje koliko su planine nepodobne za odlučne obrambene okršaje.Slika 8... on više odgovara napadaču . Ein Jezreel. pri­ premali za bitku na brdovitom području koje bi brojnost vojske uči­ nilo manje važnom a neprijateljska borna kola gotovo beskorisnima. prednost će biti na strani napadača . Međutim.. pa su Izraelci najvjerojatnije to i iskoristili.. a Šaul i njegova tri sina su poginuli.

Šaul je sam sebi oduzeo život jer nije želio da ga Filistejci zarobe. Prije kraja bitke. Iznenadiše ga strijelci s lukovima. Jeruzalem) Šaulov poraz pokazuje da je Clausewitzova procjena bila točna. baci se i on na svoj mač i umrije s njim. Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro. nakon što su Filistejci ubili tri Šaulova sina Jonatana. pa je Šaul uzeo vlastiti mač i pao na njega.Slika 9. (Samuel I." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga učiniti. jer Šaulov položaj na padinama brda Gilboe. Zato Šaul uze mač i baci se na nj. Tu se govori da Šaul nije sebe ubio svojom rukom već je nagovorio mla­ doga amalečanskoga vojnika da ga usmrti. Brdo Gilboa (Zev Radovan. nije spriječio Filistejce da poraze Izraelićane. počinivši tako ju­ načko samoubojstvo. Boj je postao žešći oko Šaula. Šaul tada reče svome štitonoši: "Izvuci svoj mač i probodi me da ne dođu ti neobrezanici i ne narugaju mi se. Prema jednoj inačici priče. ali štitonoša to nije mo­ gao. i on pade teško ranjen od strijelaca. . Abinadaba i Malki-Šuu . Šaul je zatražio od svojega štitonoše da ga ubije. 31:3-5 i I Ljetopisi 10:3-5) Ponešto drukčija inačica Šaulove smrti dana je u II Samuel 1. ako je to doista bio nje­ gov plan.

nađoše Šaula i njegova tri sina gdje leže na gori Gilboi. Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijeđene. donesoh to svome gospodaru. Vrlo je vjerojatno da Amalečanin iz II. Tamo su oklop stavili u Hram Astarte. razdrtih haljina i prahom posute glave. a duša je još sva u meni!' Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac. a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim." A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja. Šaul. evo. koje poslaše po svojoj filistejskoj zemlji naokolo. kako bi ih izložili vremenskim nepogodama i kako bi ih svi mogli vidjeti. Čak i tada. obazrevši se. dok su tijela objesili na gradske zidine." (Sa­ muel II. Samuela predstavlja retoričku figuru koju koristi autor II Samuela kako bi se posljednji trenuci Saulova života i njegova junačka smrt u boju mogli prenijeti publici . Filistejci su svukli oklop i odjeću sa Šaula i njegova tri sina i odnijeli ih u Bet-Šean (Beisan). Filistejci odsijecaju Šaulovu glavu i glave njegova tri sina.u tom slučaju Davidu u njegovu taboru u Ziklagu . Samuelu 31. 1:1-10. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvi­ cu koju imaše na ruci i. a ja mu se odaz­ vali: 'Evo me!' I upita me on: 'Tko si ti? A ja mu odgovorih: 'Amalečanin sam. a mnogo je ljudi i poginulo. ugleda mene pa me zovnu. Po- . vidi također Josip.Poslije Šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane.i tako donekle potvrditi prikaz dan u I. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan." Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?" A mladi gla­ sonoša odgovori: "Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro i svoje koplje. Oni mu odsjekoše glavu i skidoše s njega oružje. uključujući Jonatana.' Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij. Nakon bitke. Židovske starine 6. David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskoga tabora. jer me obuzeo smrtni grč. Došavši k Davidu baci se na zemlju i pokloni mu se.368-73) Nema objašnjenja za protuslovne prikaze koji su izazvali burnu raspravu u znanstvenoj literaturi. javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu. Trećega dana dođe neki čovjek iz Saulova tabora. Dva je dana proveo u Siklagu. malo začuđuje da biblijski tekst nije usuglašen u vezi točnih detalja Šaulove smrti. jer sam znao da neće preživjeti nakon pada.

Ali kad oni u Jabešu Gileadskom čuše što su Filistejci učinili od Saula. Nakon Šaulove smrti. ustadoše svi hrabri ljudi i. 31:8-13. u bezuspješnom pokušaju da se još jednom riješi filistejske zle kobi protiv koje se borio veći dio svoje vladavine. iako bi razaranje Stratuma VIA moglo biti posljedica Davidova djelovanja. Pobjednici Filistejci zadobili su nadzor nad cijelom Jizreelskom dolinom i presjekli Šaulovo kraljevstvo na dva dijela. upravo onako kako su planirali. Ljetopisi I. Kr. da ih ljudi iz Jabeša Gileadskoga ni­ su spasili u smjelom noćnom napadu i dostojno ih pokopali u nji­ hovu gradu. Potom uzeše njihove kosti i ukopaše ih pod tamarisom u Jabešu. 31:9). (Samuel I. dok se sam David dao proglasiti kraljem Judeje. Šaulovo se kraljevstvo nije nikada potpuno oporavilo. Čak nije potpuno jasno koja se od mnogih razaranja Megida mogu pripisati Davidovim snagama. uzeše Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida Grada Bet Šana. Ne spominje se jesu li ljudi iz Jabeša Gileadskoga spasili odsječene glave u vrijeme kada su našli osakaćena tijela Saula i njegovih sino­ va. pa ih donesoše u Jabeš i ondje spališe. i postiše sedam dana. ne dokumentiraju konkret­ ne bitke ili pobjede na bilo kojem ratištu unutar Jizreelske doline. pošto su hodili svu noć. jednom od preostalih Šaulovih sinova. iako je vrlo vjerojatno da su ih pokazivali po zemlji Filistejaca zajedno s porukom o pobjedi ( Samuel I.374-77) Nema sumnje da bi tijela ostala visjeti na zidinama Bet-Šeana. usp. mnogo prije nego što je postao kralj. pr. 2:1-4. Nije jasno što su učinili s odsječenim glavama Šaula i njegovih sinova.tom oružje metnuše u Astartin hram. južnoga dijela kraljevstva (Samuel II. Mjesna tradicija doista kaže da je neki mladi David. porazio filistejskoga ratnika Golijata na mjestu nazvanom 'Ayn Jalut ("Go- . Ali nikakvi ostavljeni pisani zapisi. Možda se kralj David poslije i dalje borio u Jizreelskoj dolini. 10:7-12: Josip. i trunuti na suncu neko vrijeme. 8). pa čak ni u Bibliji. Židovske starine 6. Tako se okončala Šaulova vladavina. pa izgleda prilično nevjerojatno da su njihovi dijelovi tijela usp­ ješno spojeni prije pogreba. a Šaulovo mrtvo tijelo pribiše na zid grada Bet Šeana. sjeverna polovica njegova kraljevstva predana je Išbalu. uključujući je u svoje novo kraljevstvo oko 1000.

zasad.lijatov izvor"). nekoliko kilometara od Megida. čak ako je David i ratovao u Jizreelskoj dolini. ali to je vjerojatno folkorna priča. . daleko na jugu od Jizreelske doline. Stoga su. detalji izgubljeni u tami povijesti. jer se taj poznati događaj vjerojatnije zbio blizu Jeruzalema.

gdje su ga bacili Schumakerovi radnici tijekom niza iskopavanja dvadeset godina prije. Jedan egipatski poslovođa koji je radio za tim iz Chicaga sretnim je stjecajem okolnosti primijetio da vapnenački blok ima na sebi upisane blijede tragove hijeroglifa i upozorio je na tu činjenicu. da se neće moći kazati: Ovo je Jezebela. tadašnji direktor Orijentalnoga instituta na Sveučilištu u Chicagu. pr. ali je bio razbijen i ponovo iskorišten nakon Šešonkove smrti. u prvim danima njihove prve sezone istraživanja. 1925. 10. R . suvenirnicu i restoran. James Henry Breasted. libijskom plaćeniku koji je utemeljio Dvadeset drugu egipatsku dinastiju i vladao otprilike od 945.. Taj je komad potjecao iz jednoga pobjedničkoga spomenika koji je izvor­ no bio visok više od tri metra. Kuća s teniskim terenom izgrađena od Rockefellerove donacije. veliki komad vapnenačkoga kamena s vrha brda Megida. do 923. Ona je još uvijek tamo ali je već odavno pretvorena u muzej. s natpisom o kraljevim pobjedama koji je pokrivao cijeli donji dio spomenika. bila je smještena u podnožju brda. to je trebao biti prizor u kojemu Šešonk I štuje boga Amona na vrhu megidske stele. Kameni blok nađen je na gomili odbačene zemlje i ruševina blizu istočnoga ruba brda. došao je posjetiti nalazište nakon nekoliko tjedana i utvrdio je da je kraljevski crtež na bloku pripadao faraonu Šešonku I.4. Kr. POGLAVLJE Kraljevstva pod opsadom U polju jizreelskom psi će proždrijeti Jezebelino tijelo. — Kraljevi II 9:36-37 adnik koji je pomagao graditi kuću za smještaj istraživača sa Sveučilišta u Chicagu donio je 31. Ako su usporedbe s drugim egipatskim pobjedničkim stelama točne. Jezebelino truplo bit će kao gnoj u polju.

Slične su pobjedničke stele podigli faraoni Seti I. pripadao je gornjem desnom dijelu isklesanoga prizora na spomeniku. već objavio raspravu o tom natpisu u 4. Dio stele Šešonka I u Megidu (Fisher 1929." Tu su vrstu pobjedničkoga spomenika egipatski faraoni podizali u stranim ze­ mljama. Slika 10. Je li Šešonk doista vodio bitku i osvojio Megido 925. svesku svoje monumentalne knjige Ancient Records of Egypt (Drevni zapisi u Egiptu). Svijetao je oblik (boga-sunca) Ra. kao što označuje ispisani komad pronađen na tom arheološkom nalazištu? Svakako jest. što može objasniti lakoću s kojom je on utvrdio Šešonkov kraljevski znak na megidskom fragmentu. sto­ ljećima prije. i Ramzes II. ustvari. osobito u gradovima koje su osvojili i poslije nastanili. blizu Bet-Šeana nakon uspješnih pohoda u Siriji-Palestini. pr. Ljubaznošću Orijentalnog insti­ tuta Čikaškog sveučilišta . Kr.Dio koji je pronađen toga listopadskoga dana 1925. Natpisi na kamenom komadu govorili su. kao što je i sam faraon potvrdio na drugom mnogo većem natpisu isklesanom na zidu takozvanoga Portala Bubasite u Amonovu hramu u Karnaku u Egiptu. James Breasted bio je. "Hedj-kheper-Re. voljenoga Amunovoga Šešonka (I).

Ljubaznošću Orijentalnog instituta Cikaškog sveučilišta Prema Šešonkovom urezanom prikazu u Karnaku. već i Tanak. nije samo Megido pao kao žrtva pobjedničke egipatske vojske. Šunem i drugi gradovi u Jizreelskoj dolini uz ostale gradove u Izraelu i Negev. Rekonstrukcija Šešonkove stele u Megidu (Fisher 1929. ako je Šešonk I ista osoba kao i egipatski faraon Šišak spomenut . Štovi­ še. Njegov pohod u Siriji-Palestini treba vjerojatno promatrati kao pokušaj da vrati prijašnju slavu egipatske prevlasti kada se Kanaan smatrao rubnim teritorijem koji pripada Egipatskom carstvu.Slika 11.

sve je uzeo. Vrlo je malo vjerojatno da su to zapisi o dvije različite vojne. Opljačka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljev­ skog dvora. on se također borio u Judeji s tisuću i dvjesto bornih kola i šezdeset ti­ suća konjanika u istoj toj vojni. i gradove za konjicu. dok egipatski prikaz naglašava veće vojne događaje koji su se dogodili u Izraelu i Negevu.u Kraljevima I i Ljetopisima II u Bibliji. To je bez sumnje zbog toga što se biblijski zapis prvenstveno bavi događaji­ ma u Judeji. 14:25-26. ali Biblija bilježi da je on utvr­ dio Megido i možda ga pretvorio u jedan od svojih "gradova za borna kola". Megido i Gezer. Ljetopisi II 12:2-9) Gradovi spomenuti u egipatskim i biblijskim prikazima skoro su potpuno različiti (samo je grad Aijalon isti u oba popisa). svoj dvor. Izgleda da se Salomon nije borio u nekoj bitci unutar Jizreelske doline tijekom svoje vladavine. na . osvoji Gezer. (Kraljevi I. Jizreelska dolina očito se nalazila unutar kraljevstva kojim je vladao Salomon. Ahiludov sin. Judeji i Negevu nakon kraja Ujedinjenoga kraljevstva koje su ustanovili David i Salomon tijekom prethodnoga stoljeća. po­ pali i poubija Kanaance koji su ondje živjeli. s obzirom da je Judeja pru­ žila samo manji otpor. kralj Egipta. Gradovi u dolini bili su podijeljeni između tri upravna okruga kraljevstva. gradove za borna kola. a Salomon obnovi Gezer. Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem. ženi Salomonovoj. i sve što je Salomon želio sagraditi u Jeruzaelmu. Megido je bio sjedište Petoga okruga. Davidov sin i nasljednik. Tamar u pustinji u zemlji. Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi Dom Jahvin. Tako je bitka što ju je vojevao Šešonk I (Šišak) kod Megida bila dio veće egipatske vojne u Izraelu. sve gradoveskladišta koje je Salomon imao. usp. dok je čovjek po imenu Baana. uze i zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. Hasor. Bet Horon Donji. zatim dade grad u miraz svojoj kćeri. kada je opsjedao Jeruzalem i odnio veliku otkupninu. služio kao upravitelj okruga i živio u samome gradu (Kraljevi I 4:712). Milo i zidove Jeruzalema. Faraon. što je vjerojatno slučaj. krenu u vojni pohod. Baalat.

Ako imena čitamo prema tom redoslijedu. (37) Kekri. ali to je vjerojatno imalo veze s uzdizanjem Šešeonka I u Egiptu. (32) Aruna. (12) Makedah. sastoji se prvenstveno od imena osvojenih gradova i gradića u Siriji-Palestini. trebala bi biti napisana pored Megida. (19) Adoraim. kao što poka­ zuje Šešonkova vojna u Siriji-Palestini nakon Salomonove smrti. (39) Bettapuah. Salomon je pametno predvidio veliku faraonovu moć. Tekst ispisan na zidu u Amonu. (23) Gibeon. (30) /Heb/el?. onda ona nemaju zemljopisnoga smisla i ne izgledaju kao pravi smjer nekoga vojnog pohoda. (24) Betoron. (26) Aijalon. (Kraljevi I 9:15-19) Nije točno jasno zašto je Salomon utvrdio Megido. (31) Honim. (29) Jadhamelek. Gezer i Hazor. (28) Adar. (33) Borim. (10) Uvod. Tako bi se imena u redovima . a prva tri reda glasila su ovako: Red I. Rješenje je možda dao Benjamin Mazar. (25) Kiriathai?. (35) Jehem. (38) Sokoh. (36) Betaruma. (34) Gathpadala. a iz te slike potječe izraz boustrophedon. onda se izravno spustiti na red III i čitati zdesna ulijevo. (16) BetŠean. napisanima u desert redova. Red III. od kojih nijedan grad nije smješten u Jizreelskoj dolini. već zdesna ulijevo uredu I. onda se treba spustiti ravno dolje na red II i čitati slijeva udesno. Šunem i Tanak. Egiptolozi koji su prvi pretiskali natpis vjerovali su da sva imena treba čitati zdesna ulijevo. (21) Šaud/i/. (20) /izgu­ bljeno/. Red II. pa su ih tako i numerirali (brojevi 1-39). (17) Rehob. koji je predložio da se redovi na tom popisu ne trebaju čitati zdesna ulijevo. (11) Gaza. počinjući s desne strane): (27) Megido. Današnja analiza Šešonkovog dugačkog uklesanog natpisa u Karnaku pokazala se iznenađujuće teškom u dugom vremenskom razdoblju. oba mjesta u Jizreelskoj dolini. ali su umjesto toga oni odvojeni od Megida za jedanaest imena. (13) Rubuti. Naprimjer. (18) Hafaraim. i tako dalje. (15) Šunem. počinjući s desne strane): (1-9) Devet lukova.Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podložne. (22) Mahanaim. kao što se vol kreće kada ore polje. počinjući s desne strane): (14) Tanak.

16. zatim se opet okrenuo prema jugu kroz klance Wadi 'Ara i Musmus. 1 26. 23. osvajajući Šunem. 20. 27 Šišakov redoslijed osvajanja tako bi išao od (16) Bet-Šean do (15) Šunem do (14) Tanak do (27) Megido do (28) Adar i tako sve kroz Jizreelsku dolinu dok ne prođe kroz (32) Arunu. 32. Šešonk I vodio je svoj pohod iz Gaze za Judeju i Sjephelah.3.12.4.6.I-III trebala ustvari čitati po sljedećem redu. 11. Tada se imena u redovima I-III mogu jednostavno čitati od 1-39 zaredom. počinjući s desne stra­ ne prvoga reda: 13. onda je krenuo prema Transjordaniji i uz Jordansku dolinu do Bet-Šeana (Beisana). Tanak i Megido. tako da Šunem i Tanak neposredno prethode Megidu na popisu. prema takvom redoslijedu. 21.8. 15.5. topografskoga i vojnoga stajališta. i vratio se u Egipat. Prema tome. 28. što je puno logičnije sa zemljopisnoga. 35. zatim je krenuo prema zapadu i stupao kroz Jizreelsku dolinu. onda trebamo premjestiti imena u redu II tako da Aijalon dobije broj 14 a Tanak broj 26. 31. 29. 22. bez obzira treba li se tekst čitati na način boustro­ phedon kao što je Mazar predložio ili je drugi red imena bio jednos­ tavno krivo prepisan i mora se čitati po obrnutom redoslijedu.9. * bustrofedon . 25. 34. 30. Ako je to točno. 33. 14 39. presjekao preko ravnice Sharon.7. 19. Sličan prijedlog. na­ kon čega je zauzimao manja mjesta u dolini.2. 17. 37. 24.način pisanja u drevnoj davnini po kojem ste nakon završetka jednog reda prelazilo u sljedeći odmah ispod posljednjeg slova prethodnog retka i tako pisalo natraške . Druga snaga u tom pohodu napustila je. To dovodi do is­ toga čitanja kao i boustrophedon. 18. 36. bilo da su to učinili modeli egiptolozi odgovor­ ni za prepisivanje natpisa ili drevni egipatski pisari/umjetnici koji su uklesavali imena na zidu hrama. 38. možda prihvatljiviji egiptolozima koji su uka­ zali da Egipćani nisu obično pisali na način boustrophedon* je da ie drugi red imena možda jednostavno krivo prepisan i postavljen u obrnuti redoslijed.10. čitajući svaki redak zdesna ulijevo.

5. od kojih je svaka imala različiti cilj. Ako je tome tako. izgleda. i konačno kreću zapadno prema Jizreelskoj dolini i na jug prema Egiptu. kao što je Jizreelska dolina ili Negev. zatim marširaju prema Šunemu.Karta 13. ostavši tamo dulje vremena odaši- . 4. glavne snage koje su se utaborile kod Megida i borile se na području Negeva prije nego što se pridružila ostaloj vojsci. onda je glavna snaga predvođena Šešonkom I vjerojatno napala i pokorila Judeju a zatim nastavila prema sjeveru i smjestila svoj stožer u Megidu. Šešonk I (Šišak) u Jizreelskoj dolini 1. pa do Megida. Moguće je također da Šešonk I nije samo poslao jednu jedinu ve­ liku vojsku koja je slijedila unaprijed postavljen smjer osvajanja. nastavljaju do Tanaka. već je možda poslala nekoliko različitih manjih snaga vojnika. 2. 3. Egipatske snage kreću prema dolini Jordan.

Prema tome. te po biblijskim prikazima danima u Kraljevi I i Ljetopisi II. pr.. kao dio uspješnoga egipatskoga pohoda u Siriju-Palestinu oko 925. Jedan odlomak stele iz Karnaka naviješta da je možda došlo do pobune u Siriji-Palestini koja je Šešonku I pružila izgovor da napadne. da bi se vratio u Egipat i vratio prethodne dane slave. većina je ostala nedirnuta. . Samo je nekoliko zgrada na toj razini uništila vatra... Općenito se misli da je grad kod Megida.. Činjenica što je on podigao pobjed­ nički spomenik pokazuje da Šešonk I nije potpuno razorio Megido kada je zauzeo taj grad. i daje jednostavno odgađao sa slanjem vojske u otvorenu bitku čekajući Salomonou smrt. sudeći po ispisanom fragmentu što su ga slučajno pronašli čikaški istraživači kod Megida 1925. Njegovo Veličanstvo bilo je uznemireno zbog njih. kao što sam već pretpo­ stavio. Bez obzira na različite scenarije. . Iako se ne daju detalji bitke. na rubu Gorkih jezera. Zašto se taj pohod uopće vodio nije potpuno jasno. fragment iz Šešonkova pobjed­ ničkoga spomenika što su ga u Megidu pronašli čikaški istražitelji označuje da Šešonkova tvrdnja u Karnaku nije bila puko hvalisanje. Egipćani su tako postupali samo s onim gradovima koje su poslije imali namjeru nastaniti. po Šešonkovom vla­ stitom natpisu u Karnaku. što su ga čikaški istraživači imenovali Stratum VA-IVB. Dakle. Kr. Sešonkovo zauzimanje Megida bilo je vjerojatno brzo i možda je postignuto bez opsade ili složenih taktičkih manevara. Njegovo Veličanstvo izvršilo je među njima veliko klanje. Prema tome. Moje Veličanstvo saznalo je da su /oni/ ubili . /Njegovo Veličanstvo išlo je naprijed/.. uz pratnju bojnih kola za koja (nepri­ jatelj) nije znao. uključu­ jući zgradu 10 i dijelove palače 6000.. vojskovođe. osvojio je faraon Sešonk I (Šišak) u petoj godini vladavine Salomonova nasljednika Roboama.ljući manje kontingente u razne pravce da se bore u obližnjim po­ dručjima. grad što ga je Salomon utvrdio kod Megida.. . onaj grad koji je utvrdio Salomon i zauzeo Še­ šonk I. vidljivo je iz natpisa na zidu hrama u Karnaku u Egiptu da je Sešonk I tvrdio kako je zauzeo Megido. izgleda vjerojat­ nim da je Sešonk I još odavno želio ući u Judeju i Izrael.

Prokletstvo koje je bačeno na Ahaba i njegove potomke poteklo je od smrti Nabota. koje je bacilo prokletstvo na Kuću Ahaba zbog toga što je on prouzročio smrt nevina čovjeka. pr. snažno su se razvijali tijekom tih stoljeća. Ahazja je uspio pobjeći sve do Megida. koji su vjerojatno zaslužni za kopanje pozna­ toga vodenoga tunela i izgradnje takozvanih staja Stratuma IVA. Kr. kao i nekih četrdeset dva rođaka Ahazje.Kada se jednom vojna Šešonka I završila u Siriji-Palestini. Jehu je izvršio svoj neslav­ ni udar oko 841. kralj Izraela želio je vinograd koji je Nabot posjedovao izvan grada Jizreela. pr. udovica kralja Ahaba doživjeli svoj prijevremeni kraj. Ahabova žena. Iako su njihove povi­ jesti i dalje bile isprepletene. kralj Izraela.. čak ni u ključnim gradovima. Kr. Megido je bio ponovo sagrađen i preuređen. a zatim su ga kame­ novali do smrti izvan grada.. i njegova majka Jezebel. Djelomice zbog pohoda Šešonka I na Siriju-Palestinu. Nekih sedamdeset Ahabovih potomaka također je poubijano tijekom Jehuina udara. osobito gradovi Megido i Jizreel. ali ga je Nabot odbio dati. Izgleda da je Šešonk I umro ubrzo nakon uspješne vojne. kao i Ahazja. istaknutoga člana bogate jizreelske obitelji. nijed­ na egipatska vojna jedinica ili političko osoblje nisu tamo ostali dugo. Kraljica Jezebel. postavši drugi grad iza glavnoga grada u Samariji. pr. a Babilonci Judeju 586. Jizreel je postao pomoćna rezidencija za te kraljeve i njegova je važnost rasla. kao što je Megido. što su najvjerojatnije učinili izraelićanski kraljevi Omri i Ahab (Omrijev sin). Kr. da bi tamo umro. novoproglašeni kralj Judeje. pa je završila dugačka egipatska prisutnost u Siriji-Pa­ lestini. koji je imao nesreću naći se u Jizreelu (Zarinu) kada je tamo stigao osvetnički Jehu. bilo kakva nada da će se kraljevstva Izraela i Judeje ponovo ujediniti u Ujedi­ njeno kraljevstvo bila je zauvijek izgubljena. dva kraljevstva ostala su odvojene cje­ line dok Asirci nisu osvojili Izrael 721. U gradu Jizreelu (modernom Zarinu). koji su ga išli posjetiti u Jizreelu. Time se ispunilo proročanstvo koje je prorečeno mnogo godi­ na prije. Prema dobro poznatoj priči ispričanoj u Kraljevima I. Ona i Ahab tada su jednostavno ugra- . dala ga pred sud. možda nakon godinu dana ili nešto više. u kojemu su Joram. lažno je op­ tužila Nabota zbog svetogrđa. Smrtno ranjen. Jizreelska dolina.

on odgoditi kažnjavanje njegove obi­ telji.. i nepravedno ubio građanina.105-13). i da će sva njego­ va obitelj umrijeti. proliti kako njegova krv tako i krv njegove žene.bili vinograd koji je Ahab tako žarko želio (Kraljevi I 21). iskoristio je prednost kraljeva odsustva kako bi izvršio udar i proglasio se kraljem. Joram je poveo vojsku Izraela protiv kralja Hazaela od Arama (kraljevstvo smješteno u današnjoj Siriji). Ljetopisi II. d o š o je u Jizreel da posjeti Jorama za vrijeme njegovoga oporavka (Kraljevi II. kralj Judeje i sam rođak Joramov. i to prilično teško tako da su ga odveli s bojnog polja i od­ veli u Jizreel da se oporavi u relativnom miru. On je također priznao svoje grijehe i tako pokušao udobrovoljiti Boga. .Ilija je rekao da će se na tom istom mjestu na kojemu su psi pojeli mrtvo tijelo Nabotovo. On je tako možda bio Joramov rođak i rođak kraljevske obitelji. Ahazja. i kad je kralj rekao da s njim može činiti što želi. U bitci kod Ramota Gileadskoga. (Josip. zbog toga što je bio tako drzak i zao.. i da mu kaže da je on nepravedno ubio pravoga vlasnika vinograda. Čim je došao do njega. suprotno zakonima zemlje. ali su ga stražari prepoznali na gradskim vratima mnogo prije nego što je stigo u grad. Josip Bog se vrlo razgnjevio zbog toga i poslao je proroka Iliju u Nabotovo polje. 9:14-16. zapovjednik u vojsci kralja Jorama. na prelazu rijeke Jordan iz Jizreelske doline. da razgovara s Ahabom.355-62) Nekoliko g. Josip. Židovske starine 9. bilježi naredne događaje. Stoga su Joram i Ahazja imali vreme­ na da opreme borna kola i izađu izvan grada. Na to je Ahabu počelo biti žao zbog onoga što je učinio i pokajao se. Jehu. možda od aramejske strele. gdje su se susreli s Jehuom i svojom sudbinom u Nabotovu vinogradu. poslije. pr. jer se pokajao za drske zločine za koje je kriv. . Židovske starine 8. Joram je bio ranjen. Kr. tijekom ljeta 841. tu je poruku prorok izručio kralju. ali da će on ipak izvršiti svoju prijetnju nad Ahabovim sinom. Možda je Jehu bio više od vojnoga zapovjednika jer njega asirski zapisi opisuju kao člana Kuće Omri koju je uspostavio Joramov djed. Jehu je brzo odjahao u Jizreel prije no što su vijesti o udaru postale opće poznate. Ali Bog je rekao proroku da će. 22:5-7). nakon što je Ahab umro a Joram došo na prijestolj Izraela. dok Ahab živi..

kralja Judeje.114-21). kćeri fe- .riječ je Jahvina . sam je Jehu. nakon što je vidio Jo­ rama hladnokrvno rasječenoga. usp. 9:27-28. pokraj grada Ibleama.114-21). Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom kako Jahve iz­ reče protiv njega: Kunem se kako sinoć vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova . 22:5-9). neozlijeđen od Jehuove ruke. ali je tamo umro." (Kraljevi II 9:22-26. (o tome se raspravlja poslije u ovom po­ glavlju). Prikaz u Ljetopisima II priča ponešto drukčiju priču o Ahazjevoj smrti. Ahabovoj udovici. progonio Ahazju i pogodio ga. Tu se ne spominje da je Ahazja bio ranjen dok se nalazio u kolima. kro­ ničar. Josip. prema današnjem Jeninu. Kr. bilo pogrešno ili namjerno. Digni ga.Kad Joram ugleda Jehua. Jehu reče svome dvorjaniku Bidkaru: "Digni ga i baci na njivu Nabota Jizreelca. Ahazja uspješno utekao iz Jizreela. najvjerovatnije jer je iskrvario do smrti tijekom divlje vožnje kolima. započinjući s činjenicom da je on. Židovske starine 9. ili njegovi ljudi. Prema tom prikazu. Prema prikazu u Kraljevima II. usp. ili da su njegovo tijelo poslije odni­ jeli u Jeruzalem radi pokopa (Ljetopisi II. Međutim. Ahazja!" Jehu se lati luka. Ahazja je. Josip. pr. pokušao pobjeći u prema Bet haganu.tako ću ti vratiti isto na ovome polju . Nakon ubojstva Jorama i Ahazje. Jehu?" Ovaj odgovori: "Kakvu miru dok traje bludništvo tvoje majke Izebele i njena mnoga čaranja!" Joram okrenu i udari u bijeg govoreći Ahazji: "Izdaja. kod Megida 609. te se on sruši u kola. Židovske starine 9. ali nije ga uspio uhititi. Prema tom prikazu. Taj prikaz kaže da je nakon uboj­ stva Jorama u Nabotovom vinogradu. prenosi sve te različite ili pogre­ šne detalje u sljedeću priču koja se tiče smrti Jošue. ali su ga poslije uhitili dok se skrivao u Samariji. upita ga: "Je li sve u miru. Jehu usredotočuje svoju pozor­ nost prema Jezebeli. dakle.riječ je Jahvina. ustvari bio saveznik Joramov protiv kralja Hazaela od Arama i da je bio prisutan u bitci kod Ramot Gilaeda kada je Joram bio ranjen. tada su ga odveli Jehuu i usmrtili. i baci ga na to polje. da je umro u Megidu. Ahazja je promijenio smjer i došao sve do Megida. prema riječi Jahvinoj. Njegovo su tijelo poslije odnijeli u Je­ ruzalem i pokopali u grobu pokraj njegovih predaka (Kraljevi II. Joramovoj majci. ustrijeli Jorama među pleća: strijela mu prođe posred srca.

gdje umire. Joram ide u Jizreel iz Ramot Gileada da se oporavi: Ahazja ga slijedi. Jehu se vraća u Jizreel i ubija Jezebel. nakon što je obojala oči i ukrasila glavu. Prikaz u Kraljevima II kaže: Jehu okrene lice prema prozoru i reče: "Tko je sa mnom. Joram i Ahazja 1. 4. Jehu. Jehu je vidio da ga Jezebela čeka. i tada kraljici majci u Izraelu." . Nju su optužili ne samo za poticanje na nepravedno ubojstvo Nabota zbog vinograda već i za štovanje stranih bogova. Ona je gledala iz prozora na drugom katu. Ula­ zeći u grad Jizreel. On reče: "Bacite je dolje. Jehu jaše u Jizreel iz Ramot Gileada. 3. ničkoga kralja Etbaala od Sidona. kao što je Baal. 5. tko?" I dva-tri dvoranina pogledaše prema njemu. Ahazja dolazi do Megida. 2.Karta 14. Joram je ubijen u Jizreelu. Ahazja bježi ali je smrtno ranjen blizu Ibleama.

Tri fragmenta iz staroga aramejskoga natpisa otkrivena u Tel Danu 1993.. Ljetopisi II. Izebelino truplo bit će kao gnoj u polju. da se neće moći kazati: Ovo je Izebela.. jeo i pio.. a ne Jehu. Josip Židovske starine 9. proslijedio prema Samariji. kralja Izraela. A Hadad je išao ispred mene.. I ja sam /srušio njihove gradove i pretvorio/ njihovu zemlju u /pustoš. Ako su obnova i prijevod natpisa na toj steli ispravni. 9:32-37./ .. kralja/ Kuće Davidove. (Kraljevi II 10:17). nogu i ruku. usp./ mojih kra­ lj evstava/kraljeva. Hazael tvrdi da je on. kasnijih umorstava Ahabovih rođaka u Jizreelu i odrubljivanjem glave sedamdesetorici sinova Ahabovih u Samariji. Vratiše se i javiše. sina A/habova/. i /ja/ sam ubio /Ahaz/jina sina /Jorama. čije je glave Jehu naredio da mu donesu i onda ih je postavio na dva stupa izvan gradskih vrata Jizreela. jer je bila kraljevska kći. Kao što sam već spomenuo.. na putu prema Jizreelu. Kr. kola i tisuće konja. i 1994. a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i pokopajte je.. izgleda.. ali ne nađoše ništa od nje osim lubanje. dok nije poubijao sve preživjele iz obitelji Ahabove u Samariji. i 842.. Židovske strarine 9. a Jehu reče: "To je riječ koju je Jahve objavio preko svoje­ ga sluge Ilije Tišbijca: U polju jizreelskom psi će proždrijeti Izebelino tijelo. iako ne možda tako nevini. pr. ubio Jorama i Ahazju. 22:8.. (Kraljevi II. i bio je isti onaj kralj protiv kojega se Joram (a možda i Ahazja) borio kada je zadobio ranu što ga je navelo da se povuče u Jizreel. 10:1-14). između 845.125-31). kraljeve. a ja sam ubio /moćne/. /i/ i otišao iz sedam /. Jehu je.. Izgleda da je Ahazja bio nesretni.122-24) Tako se ostvarilo prokletstvo na Kuću Ahab u vidu ubojstava Jorama i Jezebele.I oni je baciše. usp. promatrač koji je uhićen i ubijen u tom udaru." I odoše daje pokopa­ ju. gdje je progonio "sve one koji su Ahabu preostali" . Hazael je uzurpirao prijestolje Arama malo prije Jehuove pobune. koji su upreg­ nuli tisuće .. Nedavna arheološka istraživanja možda će rasvijetliti priču o Jehuovoj pobuni i smrti Jorama i Ahazje. Ušao je on. nekih četrdeset i dva Ahazjeva rođaka. pripisuju se steli kralja Hazaela od Arama. /Ja sam ubio Jo/rama . Njena je krv poprskala zidove i konje. imali su nesreću da naiđu na Jehua i da također izgube svoje živote (Kraljevi II. Josip. koji je pogaziše.

sina Mimsijeva. a tko utekne od Jehuina mača. Nakon što je preuzeo prijestolje Izraela. Pomaži Jehuu. uključujući Megido. Hazael je svakako doživljavao Jehua kao svoga predstavnika ili vazala koji djeluje u njegovo ime pa je zato pripisao tu zaslugu sebi na vlastitoj steli. Međutim. Inače. koji baca krivnju na Jehua. samoga Hazaela. 9.Kao što su sami istraživači stele ukazali. i biblijskoga prikaza iz Kraljeva II. vatreno razaranje što su ga moderni istraživači nalazišta pokraj Jizreela pripisali Jehuovu udaru. njega će pogubiti Jehu. jedan stih u Kraljevima I mogao bi pomoći razriješiti tu protuslovnost. Jehu vjerojatno nije morao imati posla samo sa Hazaelom Aramskim već je odmah bio . postoji ozbiljno protu­ slovlje između natpisa pronađenoga u Tel Danu. jer on naviješta da su ta dva čovjeka vjerojatno djelovala zajedno. Stoga izgleda da postoji mogućnost da je Jehuova kasnija vladavina nad Izraelom. . ali tu hipotezu treba potpuno istražiti. Možda je Jehu sam izvršio ubojstva. Kad dođeš. Jehu ne bi mogao sigurno napustiti bitku i odvesti svoja kola do Jizreela da ubije Jorama i Ahazju. pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Ukratko. (Kraljevi I 19:15-17) Iako nije jasan točan odnos Jehua i njegove pobune protiv napa­ da Hazaela i njegovih aramskih snaga (najvećim dijelom zbog toga što su detalji aramske invazije izgubljeni za znanstvenike i povje­ sničare).. ali ako je to točno. pokraj Jizreela. u kojemu Hazael tvrdi da je ubio Jorama i Ahazju. to jest. Jahve mu reče: "Idi. Barem se jedan od današnjih istraživača Megida slaže da je to jedna od mo­ gućnosti. za kralja izraelskoga. Možda treba pripisati jednaku odgovornost Jehuu i Hazaelu za ubojstva Jorama i Ahazje. Nedavno se pojavila teorija da se razaranja zabilježena na nizu nalazišta u Jizreelskoj dolini. mogu pripi­ sati Hazaelovim pobjedničkim pohodima protiv Izraelićana. S tim u vezi. vrati se istim putom u damaščansku pustinju. bila u statusu vazala ili barem saveznika aramskoga kralja Hazaela. odnedavno postoji teorija da Jehu nije mogao organizirati pobunu bez prešutnoga pristanka njegova aramskog suparnika u bitci kod Ramot Gilaeda. Tanak i Jokneam. Hazael je uvelike podupro Jehuov udar. . možda je nastalo uslijed kasnijega Hazaelova osvajanja.

g. a koju su neki znanstvenici prepoznali kao Jizreelsku dolinu. Taj je pohod zabilježen na takozvanom Crnom obelisku. Kr. Izrael). zlato. Popratni natpis glasi: "Štovanje Iaue /Jehua/.. To je već bila peta Salmanasarova vojna na Zapad iz njegove domovine Mezopotamije. Grad Dabara (biblijski Daberat/kasnije Daburiya) zapadno od brda Tabora i grada Samhune (biblijski Šimon/Shimron) blizu sjeverozapadnoga kraja Jizreelske doline spominje se. t. Kr. xx zasužnjenih iz gra­ da Dabare . koju je otkrio Austen Henry Layard u Nimrudu (na rijeci Tigris u modernom Iranu) 1846. u prikazu Tiglata-Pilesera III koji povezuje pohod i listu iseljenih iz toga područja 733.. Srebro. predvođenih kraljem Salmanasarom III. zlatna zdjela." Biblija ne spominje da je Jehu odavao što­ vanje Salmanasaru. pr. Kedeš. nakon čega je slijedila "Galileja naroda" kao što je opisuje Izaija (Izaija 9:1). do 732. /i/ sulice. Neoasirska vojska prošla je kroz Izrael ponovno 733-732. Zemlja Omrija. ali nažalost u tom prikazu nisu nam dostupni daljnji . pr. pod zapovjedništvom Tiglata-Pilesera III poznatoga kao "Pulu" u Bibliji (Kraljevi II. ispisanoj vapnenastoj steli višoj od tri metra.suočen s napadom strašnih Neoasiraca. sina Omrija. vrče­ vi od zlata. potpore za kraljevu ruku. i navode da su Jehu i njegovi nasljed­ nici postali lojalni vazali nakon asirske vojne 841. Kr. Na jednoj ploči Crnoga obeliska vidi se Jehu kako leži na zemlji licem prema tlu ispred Salmanasara. Tijekom pohoda Tiglata-Pilesera III barem se jedna bitka (a vjerojatno i više) vodila u Jizreelskoj dolini. Njegova je vojska prodrla s jugoistoka iz doline Beke u Libanonu osvojivši Gornju Galileju. Hazoe. 650 zasužnjenih iz grada Sa/mhune/. ali tri dodatna asirska natpisa također upućuju na "Jehua. ja /Salmanasar/ primio od njega. pr... zlatna kupa. pr. 15:19 -20. sina Omrijevoga". što znači da je Jehuova vladavina naišla na trnovit put vjerojatno iste one godine u kojoj je uzurpirao prijestolje Izraela. Jiron i Merom u kratkom vremenu." Malo je vjero­ jatno da bi ti gradovi kapitulirali a njihovi stanovnici bili iseljeni bez ikakve borbe. zlatne čaše s drškom. 29-30).j. izgleda.. Ramot Gilead i "zemlja s onu stranu Jordana" pala je sljedeća u ruke Tiglata-Pile­ sera III. koja se datira 841.. limenka.: "/Sravnio sam sa zemljom xx gradova/ u 16 okruga zemlje Bita /Humri (to jest. Kr.

Pokrajina Magiddu obu­ hvaćala je ne samo Jizreelsku dolinu već i dolinu Bet-Šean i vjero­ jatno i Donju Galileju. Skoro je sigurno da na toj razini u Megidu vidimo asirski pokrajin­ ski glavni grad. ali opet nije jasno jesu li se neke bitke vodile u Jizreelskoj dolini tijekom tih pohoda. pr. Kr. konkretno se spominje za godinu 679 pr.. Kraj razdoblja omridske okupacije Megida. sve do dolaska Babilonaca početkom šestoga stoljeća pr. od ruku egipatskoga faraona Neka II kod Megida 609. Nije jasno je li se ijedna od tih bitaka vodila u Jizreelskoj dolini. a ono se vjerojatno dogodilo tijekom napa­ da Tiglat Pilesera III 733-732. Kr. pr. Neoasirske vojske prošle su pokraj Megida barem još dvaput za vrijeme pohoda prema jugu. vjerojatno preplavljen valom novih doseljenika shodno asirskoj praksi da raseljavaju zarobljeno stanovništvo po ci­ jelom carstvu. a Asirija je potpuno pripojila tu ze­ mlju. za vrijeme Asarhadonova drugog i uspješnog poku­ šaja da osvoji Egipat 671. Smrt Jošije.. Pola stoljeća poslije. Je- . Kr. protiv Samarije i zatim Ašdoda. Grad Megido spominje se nekoliko puta kao glavni grad te pokrajine u neoasirskim zapisima. kao dio prostranoga Neoasirskoga carstva. označen je nekim dokazima o razaranju u takozvanim guvernerovim prostorijama (zgrada 338) i na drugim mjestima toga nalazišta. pr. Grad Megido. Kr. koje istraživači pre­ dviđaju za Stratum IVA. nekoga Iti-Adad-aninua. poglavlje).detalji a nisu se pojavili dodatni zapisi koji bi dokumentirali te događaje. jer je imala učinak koncentričnih krugova s ogromnim posljedicama. Kr. pr. bila je poput kamena bačenoga u vodu. kralja Judeje i zadnjega kraljevskoga potomka kuće Davidove. Sljedeći grad Stratum III ima potpuno novi tlocrt. S padom Samarije u ruke Sargona II 722-721. Megido i Jizreelska dolina ostali su pod snažnom asirskom vlašću. Ali mir se nije dugo zadržao pod Asircima. neoasirska vojska je vjerojatno još jedanput prošla pokraj Megida u vrijeme kada je Jizreelska dolina bila "osporavani obod" (vidi 5. a zgrade snažno podsjećaju na asirsku arhitekturu. kraljevst­ vo Izraela prestalo je postojati. Kr. a ime jednoga guvernera Megida. poslije je postao glavni grad asirske pokrajine Magiddu i zadržao taj položaj više od stoljeća.

pr. aNekova vojska trebala je prijeći cijelu Siriju-Pa- . Kasniji pisci slavili su ga kao "drugoga" Davida. između ostalog jer je bio zakoniti nasljednik kuće Davidove. 25-32 Apokrifa i pri­ povijedanje Josipa {Židovske starine 10. Jošija je došao na prijestolje Judeje 639. pr. Ako rekonstruiramo događaje spajajući sve dostupne izvore. Na prvi pogled. jer svaki predstavlja ponešto posebnu sliku događaja. Babilonije. upravo ti različiti prikazi prouzročili su probleme. ali Nekovo kraljeubojstvo Jošije bilo je doslovce katastrofa biblijskih razmjera za cijeli zapadni svijet. Jošija je os­ tvario korjenite religijske i političke reforme. Kr. Za mnoge znanstvenike i proučavatelje religije i povijesti susret Jošije i Neka II. koje su uključivale širenje teritorija Judeje prema sjeveru i pripajanje Samarije i Jizreelske doline. svaki od njih pripovijeda različitu inačicu onoga što se dogodilo.74). a najviše zbog toga što je planirao da svome narodu vrati veličinu vremena Ujedi­ njenoga kraljevstva od prije tri stoljeća. Shvaćajući da je narod Judeje zastranio.. kad je Jošija poginuo od ruke faraona Neka II. pr. egipatski faraon Neko II i njegova vojska žurili su u pomoć svome savezniku Asiriji. rekonstruiranje događaja kod Megida koji su doveli do Jošijine smrti 609. kod Megida 609. razni moderni prijevodi Biblije pridonijeli su zbrci. najznačajniji je događaj koji se dogodio u Jizreelskoj dolini tijekom prošlih četiri tisuće godina. pripremajući se za borbu protiv zajedni­ čkoga neprijatelja. njegovi snovi o preporodu Judeje pokopani su zajedno s njim. Međutim. izgleda relativno jednostavno jer prikazi o tome uključuju ne samo Kraljeve II. jer. kao golobradi os­ mogodišnji dječak. Kr. Kr.. Nažalost. 23:29-30 i Ljetopise II 35:20-25 unutar same Biblije. Štoviše. već i Ezra I. način Jošijine smrti i dalje ostaje neriješena višestoljetna tajna. Kr. Štoviše. zbog važnosti Jošijinih reformi i njihovoga prestanka s Jošijinom smrću.huino ubojstvo Jorama i Ahazja moglo je imati katastrofalan udarac kako za Izrael tako i za Judeju. on je po­ duzeo niz dalekosežnih reformi kada je pergamentski svitak zakona (vjerojatno prijepis Ponovljenoga zakona) "pronađen" u hramu u Jeruzalemu. Na polovici razdoblja svoje vladavine. Bitka se trebala voditi u Karkemišu u sjevernoj Siriji. pri­ ča se odvija kako slijedi: U kasno proljeće ili rano ljeto godine 609. pr. poput svjedoka u pri­ zoru zločina.

Jošija se popeo u svoja kola i jurio gore dolje uz svoje prve redove hrabreći ljude prerušen. On je zatrubio za napad i pripremao se promatrati kako će njegove snage uništiti egipatske napadače. Postoje veliki problemi s prethodnom hipotetskom rekonstrukci­ jom. Dok se vraćao u Egipat. na prijestolje. da bi doživjeli veliki poraz. Jošija i njegova vojska krenuli su u Jizreelsku dolinu i čekali da se egipatska vojska pojavi iz klanca Musmus (Wadi 'Ara).možda i iznenadnog napada Jošije na Nekovu vojsku. postoji i mogućnost da uopće nije bilo bitke kod Mogida 609. gdje je po­ kopan. kralja Judeje. Neko je pozvao Joahaza da ga sretne kod Riblaha u Siriji. ogromno je pitanje: Je li Jošija poginuo dok se borio protiv Egipćana kod Megida. Jošijina sina. s obzirom da je. prema svim prikazima. da prođe kroz njegove zemlje na putu prema sjevernoj Siriji i predstojećoj bitci s Babiloncima. Međutim. Jošija očito poginuo kod Megida u to vrijeme. dok su Neko II i njegova egipatska vojska proslijedili prema sjeveru da se spoje s Asircima i bore u velikoj bitci kod Karkemiša protiv Babilonaca.? Je li on ubijen u bitci ili su .lestinu da bi tamo stigla. dok su Jojakim i Judejci ostavljeni da se suoče Nabukodonozorom i pljačkaškim Babiloncima samo nekoliko godina poslije.. zajedno sa svojim snovima o obnovi Judeje. Ne želeći dati dozvolu egipatskom kralju. jedan egipatski strijelac pogodio je Jošiju smrtno ga ranivši. Međutim. Jošiju su pre­ nijeli u druga kola i otpremili prema jugu u Jeruzalem. Judejci su u žalosti postavili Joahaza. Potpuno je nejasno zašto su to učinili. Jojakima da umjesto njega vlada Judejom. Neko II je zatražio dopuštenje Jošije. Kr. zatim ga smi­ jenio s judejskoga prijestolja i postavio drugoga Jošijina sina. Najvažnija prepreka je jednostavno ovo: iako je sasvim mogu­ će da je došlo do bitke kod Megida . ili ga je tamo umorio Neko II. pr. Kada su se Egipćani okupili u Jizreelskoj dolini blizu Megida nakon što su prešli uski i opasni planinski klanac (upravo kao što su Tutmozis III i njegovi vojnici učinili skoro tisuću godina prije). iako je moguće da je Jošija bio ili pod pritiskom Babilonaca da to učini ili je želio braniti svoj novopripojeni teritorij. kako se bitka razvijala. vid­ jeli su da ih judejska vojska očekuje. Joahaz je odveden u Egipat. gdje je poslije i umro.

Neko II i njegovi ljudi marširaju iz Egipta preko Wadi 'Are (Musmus prolaza).Karta 15. Jošija i njegovi ljudi napreduju prema Jeruzalemu. Praktički svi važni komentatori prihvaćaju bez pogovora mini­ malistički prikaz u Kraljevima II. iako neki kažu da bi to mogao biti dodatak nekoga kasnijega pisca. kao i na raznim prijevodima različitih modernih izdanja Biblije. ga izdajnički umorili po naredbi egipatskoga faraona? Pitanje poči­ va na dva različita prikaza dana u Bibliji. 3. Neko II i Jošija 1. 2. kao što bi to Agatha Christie rekla. Neko ubija Jošuu i nastavlja marširati prema Karkemišu. To je tajna vrijedna Herculea Poirota i njegovih "malih sivih ćelija". Apokrifima i Josipu. Većina modernih izdanja Biblije prevodi taj stih kako slijedi: .

a ne da je "otišao kralju Asirije". pr. pri prvom susretu. 23:29-30) Izvorni hebrejski tekst navodi da je Neko "krenuo protiv kralja Asirije". što još više doprinosi zbrci. Neke inačice Biblije prevode rečenicu koja govori o susretu Neka i Jošije prilično različito. kralj Egipta. . jer su prevoditelji Nove međunarodne inačice jednostavno i pogrešno prenijeli tekst iz duljega prikaza koji su po­ slije našli u II Ljetopisima. Prevoditelji Nove međunarodne inačice netočno su dodali riječi koje nisu postojale u izvornom hebrejskom tekstu pa su time značajno pro­ mijenili značenje onoga što Kraljevi II kažu da se dogodilo u Megidu 1609. Kralj Jošija pošao je preda nj. Izvorni hebrejski tekst Kraljeva II. faraon Neko. To je očita povijesna pogreška. krenuo protiv asirskoga kralja. otišao je do rijeke Eufrat kako bi pomogao kralju Asirije. To bi značilo da je Neko otišao boriti se protiv Asiraca a ne da se udruži s njima protiv Babilonaca. pr. Jošijine sluge donijele su njegovo tijelo u kolima iz Megida do Jeruza­ lema u pokopale ga u njegovom grobu. jer je iz drugih izvora pozna­ to da su Egipćani i Asirci bili saveznici u borbi protiv Babilonaca u bitci kod Karkemiša 609. na rijeci Eufratu. U međuvremenu. egipatski kralj. Ne trebamo daleko ići da bismo vidjeli kako se dogodio taj netočni prijevod. ali ga on ubi u Megidu. (Kraljevi II. Kralj Jošija krenuo je da ga sretne u bitci. 23:29-30 ne spominje nikakvu bitku.U njegovo je vrijeme faraon Neko. koju je možda namjerno počinio urednik toga odlomka. Sluge njegove prenesoše mu tijelo kolima iz Megida. govoreći jedino da je Neko ubio Jošiju "kada ga je vidio". Moderni znanstvenici dugo su po­ kušavali objasniti tu pogrešku u hebrejskom tekstu. skoro većina modernih prijevoda odavno je "ispravila" taj tekst u smislu da je Neko "otišao kralju Asirije" a ne kao što kaže izvornik "krenuo pro­ tiv kralja Asirije". Isti netočan prijevod događa se i u drugim izdanjima Biblije. ali Neko mu se suprotstavio i ubio ga u Megidu. Kr. odvezoše ga u Jeruzalem i sahraniše u njegovoj grobnici. The New Stu­ dent Bible (Nova studentska Biblija) (Nova međunarodna inačica) prevodi taj stih kako slijedi: Dok je Jošija bio kralj. Kr.

ali se to isto tako ne može ni osporiti. Među­ tim. koje dokumentiraju. Sve u svemu. Strijelci ustrijeliše kralja Jošiju. bilo biblijskim ili izvanbiblijskim. I Jeremija je protužio za Jošijom. pa ga odvezoše u Jeruzalem. a Jošija je izašao preda nj. niti otkrivaju da se bilo što neugodno zbilo tijekom Nekova marša na Karkemiš. Iako te Babilonske kronike. one ne spominju ni Jošiju ni Judeju. ne poslušavši Nekonovih riječi iz Božjih usta. Vjerovatniji mogući izvor su t z v . došao je egipatski kralj Neko da se bije kod Karkemiša na Eufratu. događaje koji su se zbivali tijekom vladavine ba­ bilonskog kralja Nabopolasara. Kr. koje se danas nalaze u Britanskom muzeju. i Bog mi je zapovjedio da se požurim. spominju da je jedna egipatska vojska priskočila upomoć Asircima 609. Okani se Boga koji je sa mnom. da bi bila poražena. ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. kad je Jošija uredio dom. To bi značilo da se ostvarila vojna strategija koju Kanaanci nisu uspjeli .Poslije svega toga. nego na dom s kojim sam u ratu. došao je da se bije na Megidskom polju.. Kralj Neko poslao je Jošiji glasnike i poručio: "Što ja imam s tobom. ne može se dokazati da je Kroničar imao pristup drugim izvorima obavijesti. da te ne upropastim!" Ali Jošija nije odvra­ tio lica od njega. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom. (Ljetopisi II. pr. Jedna skupina znanstvenika čvrsto vjeruje u valjanost prikaza u Ljetopisima i tvrde da je Jošija pokušao iznenadni napad na Nekovu vojsku kada su se egipatski vojnici pojavili iz klanca Musmus. izgleda nevjerojatno da je Kroničar koristio proširenu inačicu Petoknjižja koja je danas izgubljena ili čak prijepis Midraša. i eno su zapisane u Tužbalicama. I svi pjevači i pje­ vačice spominju u tužbalicama Jošiju do danas. 35:20-25) Kako su Ljetopisi došli do te duže i detaljnije inačice priče o Jošuinoj smrti iz ruku egipatskoga faraona Neka II? Iako je moguće da je Kroničar iskoristio neke detalje dostupne iz Knjige o Jeremiji (koja spominje Karkemiš. kao što neki tvrde. između ostaloga. Babilonske kronike. judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe. nego se ojunačio da se bije s njim. uveli su ih u običaj u Izraelu. niz tekstova klinastim pismom Mezopotamije. on je možda imao pristupa još jednom nizu dokumenata koji su mu pružili dodatne detalje. naprimjer)." Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga koja je imao. a on reče slugama: "Izvedite me. jer sam teško ranjen.

kažu da je bio pogođen i ranjen od neprijateljskog strijelca dok je bio prerušen i da je zatražio od svojih ljudi da ga maknu s bojnoga polja kod Ramot Gilaeda (Kraljevi I. neki detalji u priči o Jošiji u Lje­ topisima čudno podsjećaju na detalje u epizodama koje su se zbile nekoliko stoljeća prije. U slučaju kralja Ahazje.. neki su primijetili da bi Jošiji bilo bolje da je uhvatio Egićane u zasjedi kada su koračali kroz klanac Musmus a ne da ih čeka dok ne izađu u Jizreelsku dolinu. što je kritična točka ako događaje iz Megida hoćemo povezati s pro- . On je mogao dodati da je Jošija preživio dok nije došao do Jeruzalema. U slučaju kralja Ahaba. kao što se navode u Kraljevima I i II. druga skupina znanstvenika. Kr. govori se kako je smrtno pogođen od stri­ jele Jošijinih ljudi ali da je uspio doći na kolima do Megida prije nego što je umro. poput skeptičnih detektiva. jednostavnim preuzimanjem motiva iz ranijih epizoda iz izraelićanske i judejske povijesti. otprilike dvije tisuće i petsto godina posije. napadno podsjećaju na ranije priče kako o izraelskom kralju Ahabu tako i judejskom kralju Ahazji iz devetoga stoljeća pr. 22:34. kad se ne bi moglo odmah primije­ titi da je Kroničar uljepšao i/ili na drugi način pretjerano opisao druge priče u svom tekstu. Ustvari. Oba ta događaja zbila su se barem dvije stotine godina prije bitke između Jošije i Neka II. pr. Stoga. zatim su ga odveli u Jeruzalem i pokopali (Kraljevi II 9:21-28). kao što je učinio i s drugim pričama u svome tekstu. i završavajući njegovim pokopom u Jeruzalemu. Kr.izvesti kada su se suočili s egipatskom vojskom Tutmozisa III u is­ tom predjelu tisuću godina prije i koju su Turci također propustili upotrijebiti kada su se suočili sa savezničkim snagama generala Allenbyja kod Megida. Ne bi bilo ozbiljnih razloga posumnjati u inačicu događaja iz Ljetopisa. pr. Osobito. moguće je da je on sam jedno­ stavno razradio događaje kod Megida. Kr. barem na prvi pogled. Međutim. Te sličnosti su prije nastale zbog toga što je Kroničar koristio detalje iz ranijih priča kako bi uljepšao priču o Jošijinoj smrti kod Megida 609. uključujući i njegovo putovanje kolima da umre na drugom mjestu. II Ljetopisi 18:28-34). ne vjeruje u Kroničarev prikaz. cijeli niz događaja koji počinju Jošijinim ranjavanjem od neprijateljske strijele. Kroničar je mogao uvećati detalje o tom okrutnom susretu kod Megida 609. Doista.

sličan je onome iz Ljetopisa II i 1. jer mu je želja bila zavladati Azijom. sa svojim ženama. odlučili su da se tako čini u cijelom narodu u Izraelu. a Jošija je krenuo protiv njega. Tada kada je došao do grada Mendesa /Megida/. već se pokušao boriti protiv njega i nije se osvrtao na riječi Jeremije proroka iz usta Gospodina. tugovali su za njim do dana današnjega. Tek kad je došao u Jeruzalem umro je i kasnije pokopan. kralju judejski? Bog me nije poslao protiv tebe. jer je moj rat na Eufratu. jer je to vjerojatno kasnija razrada temeljena na prikazu što se daje u Ljetopisima II. on kaže samo da je bio slab. A sada je Bog sa mnom! Bog je sa mnom i potiče me naprijed! Makni se s puta i ne suprotstavljaj se Bogu. Prikaz pronađen u Josipa. a svi najvažniji ljudi. A kralj reče svojim slugama. On je zapodje­ nuo bitku s njim na Megidsom polju. kralj Egipta. napisan tijekom rimskoga razdoblja skoro 700 godina nakon što su se Jošija i Neko II. kralj egipatski. Jeremija prorok tugovao je za Jošijom. Ezra ali dodaje neke značajne detalje. (1 Ezra 25-32) Ovaj prikaz čak i ne spominje da je Jošija bio smrtno ranjen kod Megida. ovaj skupi vojsku kako bi ga spriječio da prođe kroz njegovu .ročanstvom što ga je prije prorekla proročica Hulda. susreli kod Megida. i pokopan je u grob svojih predaka. Prikaz iz Ezdra iz Apokrifa od male je pomoći u rješavanju te tajne. i krenuo prema rijeci Eufrat da bi se borio protiv Medejaca i Babilonaca koji su zbacili pre­ vlast Asiraca. a zapovjednici su se obrušili na kralja Jošiju. a koje je pre­ dvidjelo da će Jošija umrijeti u miru i da će biti pokopan zajedno sa svojim precima u Jeruzalemu (Kraljevi II 22:15-20)." I odmah su ga njegove sluge odnijele iz crte boji­ šnice. Taj tekst govori: Nakon svih tih Jošijinih činova. "Odvedite me iz bitke jer sam vrlo slab. ispunjajući još konkretnije proročanstvo koje je dala Hulda (II Kraljevi 22:15-20). faraon. a nakon što su ga doveli do Jeruzalema umro je." Ali Jošija se nije vratio u svoja kola. skupio vojsku. otišao je u rat kod Karkemiša na Eufratu. A on je ušao u svoja druga kola. "Što mi imamo jedan s drugim. koji je pripadao kraljevstvu Jošije. Tada je Neko. A kralj Egipta poslao mu je glasnika i poručio mu. I u cijeloj Judeji tugovali su za Jošijom.

Ali svi su ljudi duboko tugovali za njim. a od tih je vladao trideset i jednu.159. Židovske starine 10. neki znanstvenici kažu da je i Josip imao pristupa dodatnim doku­ mentima. proživjevši trideset i devet godina. a prorok Jeremija sastavio je elegiju da ga oplače. žaleći ga mnogo dana. a neki u Arapskom zaljevu.1-3) . (Herodot Povijesti 2. kada ga je smrtno pogodila egipatska strijela. razmijenjena pisma između 2 vladara. kako je bio teško ranjen. koji jednostavno kaže: Necos je onda prestao s gradnjom kanala i upustio se u pripreme za ratovanje. da mu se suprotstavi. možda. na svom pohodu protiv Medejaca. On je te brodove koristio po potrebi i sa svojom kopnenom vojskom susreo se sa Sirijcima kod Magdolusa i pobijedio ih. već se ispriječio njegovom namjeravanom napredovanju. Uskoro je umro nakon što je vladao šesnaest godina. jer. Ali Jošija nije prihvatio taj Nekov savjet. prijašnji general. Iz tog i drugih sličnih razloga. Tada Neko pošalje glas­ nika Jošiji i poruči mu da on ne ide u pohod na njega.zemlju. na obali Crvenoga mora: još uvijek se mogu vidjeti njihova vitla. neki njegovi ratni brodovi izgrađeni su na sjevernom moru. i vozio se u svojim kolima.74-77) Josip. i bio veličanstveno pokopan u grobnici svojih otaca. jer dok je on svrstavao svoju vojsku u bojne redove. Međutim. (Josip. zauzevši veliki sirijski grad Kadit nakon bitke. kaže da je Jošija jahao uokolo u svo­ jim kolima. odlazeći na krila vojske da bi je hrabrio. već da se žuri prema Eufratu. uz moguć dodatak iz Knjige Jeremijine i Josipove ­­­­­­je o tome što bi on sam bio učinio na Jošijinom mjestu neposredno prije bitke. On je poslao Branhideju od Miletusa i tamo posvetio Apolu odjeću u kojoj je izvojevao te pobjede. Jošijin prikaz vjerojatno se također temeljio na prikazu iz Ljetopisa II. od jednoga krila svoje vojske do drugoga. Ja pretpostavljam da ga je sudbina gurnula u takvo ponašanje. i želi da ga ne izaziva na borbu jer mu stoji na putu u pravcu kojim je odlučio krenuti. jedan Egipćanin odapeo je strijelu prema njemu i tako okončao nje­ govu želju za borbom. Jedini drugi drevni izvor koji bi mogo dodatno rasvjetlit tu tajnu kod Megida je grčki povjesničar Herodot. zapovjedio je uzmicanje svoje vojske i vratio se u Jeruzalem i umro od te rane. kao što su. a njegov sin Psamis ga je naslijedio.

tvrđavom na granici Egipta. gdje se "Necos" borio protiv "Sirijaca". Stoga je vjerojatno Jošijina vla­ davina završila nešto prije toga datuma. kod Megida treba shvatiti jedno­ stavno kao pitanje vjerovanja. koji su uvijek brzi u bilježenju neke pobjede protiv stranih suparnika. ali činjenicu da je on umro. S jedne strane. Ezre I i Josipa. One naznačuju da je Jojakim naslijedio prijestolje Judeje oko 604/605. kada se najprije platio danak babilon­ skom vladaru Nabukodonozoru. Kr. te zašto je izabrao Jizreelsku dolinu kao mjesto za napad na egipatsku vojsku. "Magdolus" se danas više poistovjećuje s gradom Migdolom. pot­ puno je shvatljivo zašto je Jizreelska dolina bila savršeno pogodna za Jošijin obrambeni položaj. Kr. gdje je Neko II ratovao protiv Jošije.. pr. Kr. U tome slučaju.Prijašnji znanstvenici zajednički su tvrdili da je Herodotov grad "Magdolus". S druge strane. pa vjerojatno on nema nikakve veze bilo s Megidom bilo s Jošijom. kao što govore prikazi iz Ljetopisa II. ustvari grad Megido. možemo se samo za­ pitati za mogući ishod bitke da Jošija nije bio smrtno ranjen na samom početku. i možda je Jošija poginuo u borbi. ili barem da je bio smrtno ranjen. Još uvijek se moramo zapitati zašto je Jošija uopće odlučio napast egipatsku vojsku. da bi se tek onda iskrcala i pješice pro- . Međutim. Tri točke oko kojih se svi prikazi slažu su da je Jošija doista "su­ sreo svoga stvoritelja" kod Megida. Stoga mo­ žemo vjerojatno isključiti Herodotovo svjedočenje iz naših rasprava. da je počinitelj zločina egipat­ ski faraon Neko II i da se taj događaj zbio 609. a nije im do­ pustio da prođu kroz njegov teritorij. Napad na egipatsku vojsku dok izlazi iz planinskoga klanca blizu Megida bila bi dobra strategija za broj­ čano manju judejsku vojsku. Možda se bitka između Neka II i Jošije doista dogodila kod Me­ gida 609. pr. možda Nekova vojska uopće nije prošla kroz Judeju. nijemi o temi Nekove "bitke" protiv Jošije kod Megida. Čak su i egipatski zapisi. osobito ako je znao da će Nekova vojska proći kroz klanac Musmus. pr. nije jasno jesu li ti osnovni detalji stvarno točni. koju je Neko II vjerojatno nekada prije zauzeo. jer uopće ne postoji izvanbiblijski dokaz koji bi podupro ta temeljna vjerovanja. Možda je plovila prema sjeveru sve do Ake (Ako) kako bi uštedjela na vremenu i snazi. Najbliži dokaz je datum događaja koji neizravno prenose Ba­ bilonske kronike. Međutim.

nasuprot tvrdnjama Ljetopisa II. pr. Ali ako nije bilo bitke kod Megida između Jošije i Neka. Ali zašto bi Neko ubio Jošiju? Po svoj prilici. Psametika I. To bi odgovaralo kratkom opisu u Kralje­ vima II. dvije su mogućnosti (kao što smo prije spomenuli). godinu dana prije. osobito zbog toga što je faraon već bio na tom području. što bi bio slučaj da se sastanak održao u Jeruzalemu. kao što bi priličilo novom faraonu. 610. gdje bi Neko svakako imao veću riječ. Ezre I i Josipa. uz raskošne svečanosti.marširala ostatak puta do Karkemiša. mogli bismo se opravdano zapitati zašto bi se takav sastanak održao kod Megida a ne u Jeruzalemu ili čak u Memfisu (Kairu). Kr. Ako. na putu za Karkemiš. Možda je Neko želio izbjeći Jošijin obred ili iskazivanje njegove moći. kako je onda Jošija umro u Megidu kao što izvješćuju Kraljevi II? Neko II tek je bio naslijedio egipatsko prijestolje nakon smrti oca. Kr. a Jošijina smrt nije uslijedila zbog strijele što ju je odapeo egipatski strijelac u početnoj fazi sukoba. Onda bi Megido u Jizreelskoj dolini bio najbliža točka susreta za Jošiju koji je marširao prema sjeveru iz Jeruzalema i Neka koji je marširao kopnom iz Ake. što ga je onda potaknulo da počini ubojstvo kralja. te tako obnovio vezu između Judeje i Egipta. Neko II je onda izdajnički prevario Jošiju i ubio ga. umjesto da je propusti da prođe kroz njegov predio neometana. . Ali Neko je bez sumnje mogao zahtijevati da Jošija dođe u Egipat na svečanost ukazivanja vjernosti. već je samo dogovoren sastanak kako bi Jošija prisegnuo na vjernost novom faraonu. koji jednostavno bilježe da je Neko ubio Jošiju "kad ga je vidio". vjeroja­ tno su ga više ozlojedili Jošijini pokušaji da zadobije teritorij i pro­ širi sjeverne granice Judeje pripajanjem Samarije i Jizreelske do­ line. pr. iako su Jošijine religijske reforme mogle preplašiti Neka u određenoj mjeri. Sasvim je moguće da su Megido i Jizreelska dolina predstavljali neutralni teren koji bi bio vrlo povoljan. je li to bio babilonski pritisak da tako učini ili želja da obrani novoosvojeni teritorij. nije bilo bitke kod Megida 609. Nakon što je sredio da ga Jošija susretne kod Megida. Još uvijek nije jasno zbog čega bi Jošija osjetio obvezu da napadne egi­ patsku vojsku. On je mogao odlučiti da isko­ risti svoj pohod na sjevernu Siriju te se zaustavio na putu i zahtije­ vao od Jošije da mu prisegne na vjernost.

ali taj put samo na nekoliko godina. Ako je Jošija bio ubijen. iako izgleda da se u oba navrata nisu vodile nikakve bitke u Jizreelskoj dolini. Nije sigurno idu li zasluge za njezinu izgradnju Psametiku (Nekovu ocu). je li ona izgrađena nakon što je on započeo svoje širenje prema sjeveru u zadnjoj četvr­ tini sedmoga stoljeća pr.. Dolazak Babilonaca pokazao se još gorim po Judejce jer su Nabukodonozor i njegove vojske razorili grad Jeruzalem 597. ali zasad dostupni dokazi nisu dovoljni da se osudi egipatski faraon.. Čak i najnesposobniji odvjet­ nik mogao bi prenijeti "razumnu sumnju" na članove porote koja bi se okupila da presudi taj slučaj. Uza sve to. Moguće je da su "tvrđavu" čak i poslije izgradili Perzijanci u šestom ili petom stoljeću pr. ili Stratum III. nejasno je je li grad Stratum II bio u egipatskim rukama 609. Taj konačni udarac ostavio je tim zemljama vrlo mali postotak prijašnjega broja stanovnika za . pr. Kr. Toliko je jasno. ustupio svoje mjesto Stratumu II. Kada je počeo babilonski izlazak 586. To pitanje još nije riješeno na zadovoljavajući način. je li ona izgrađena dok je Megido bio u egipatskim rukama nekoliko desetljeća počet­ kom sedmoga stoljeća pr. Nažalost. pr. jer je posve moguće da je Jošijina smrt uslijedila u žaru borbe. ili pak. dvama odvojenim kraljevstvima koja su bila pod opsadom od svrgavanja kralja Salomona i nestanka Ujedi­ njenoga kraljevstva mnogo stoljeća prije. Takozvana tvrđava pronađena unutar Stratuma II u Megidu. smrtno zvono za­ zvonilo je Izraelu i Judeji. ili je već bio u Jošijinim rukama kao ishod novoga pro­ širenja i pripajanja toga teritorija. naša tajna o ubojstvu također se ne može riješiti na zadovoljavajuć način. pa opet 586. koja pokazuje neke znakove nasilnoga raza­ ranja. Međutim. Kr. Judejci su još jednom bili poniženi pred egipatskom moći. reforme koje je započeo ubrzo su se zaustavile.. Kr. usprkos desetljećima iskopa­ vanja na tom nalazištu. Kr. središte je arheološke rasprave. to je učinio Neko II ili je barem dao naredbu. to jest.. Marš na Jeruzalem oba je puta vodio izravno preko Megida. Kr. prema istra­ živačima sa sveučilišta u Chicagu. protjeravši vladare i vodeće obitelji te zemlje.U to je vrijeme asirski grad Megido. odričući tako zapadnom svijetu bilo kakvu mogućnost da se Judeja stalno obnavlja. pr. Jošiji. Kr. Bez obzira na način na koji je Jošija umoren kod Megida. Kr. to jest. pr.

bit će posljednji put da je Megido doživio izgradnju imalo značajnijih građevina na svom drevnom tlu. Kr. a dolazak Aleksandra Velikoga 332. počevši 539. (a to je Stratum I prema istraživa­ čima sa sveučilišta u Chicagu). pr. Tek kada Kir Veliki od Perzije oslobodi Babilon i kada se vrate judejske izbjeglice. pr. jer taj brežuljak nikada više nije bio stalnije nastanjen nakon toga datuma. označit će kraj puta toga dičnoga grada. Kr. Sljedeće perzijsko razdoblje u povijesti toga grada. .narednih šezdeset godina. Jizreelska dolina i Megido još će se jednom napučiti.

Kr. zatim se povlačeći i praveći se da odlaze u velikoj zbrci... jezgrovito priča: O Antioh. Istodobno su se seleukidske postrojbe naglo okrenule i napale iznenađene bra­ nitelje Atabiriuma. prešao je planinsku zemlju i došao do Atabiriuma. jer su bili zaprepašteni preokretom. Lako­ vjerni branitelji otvorili su gradska vrata i počeli progoniti seleukidske snage "u povlačenju". Antioh III i njegova seleukidska vojska zauzeli su grad 218. — Josip.5... ali nad braniteljima koji su bili odsječeni u zasjedi. s usponom više od . Strahovito je ubijanje doista slijedilo. jer su generali Antioha III postavili dodatne skrivene postrojbe u blizini. Židovski rat 4-54 čito je da su Ptolemejeve snage koje su branile Atabirium u Jizreelskoj dolini bile namamljene u pogibelj. sa svojom vojskom. pr. napadajući utvrđenja i tako zapošljavajući brani­ telje. a taj je bio pokoriti one koji su ugrabili brdo Tabor.. koji više nisu pružali veliki otpor. ljudi An­ tioha III brzo su osvojili grad i preostale branitelje. Polibije. Vraćajući se u Atabirium. koji su se tada našli između dviju seleukidskih snaga i ubrzo su doživjeli pokolj. Kada su branitelji Atabiriuma počeli trčati za seleukidskim vojnicima "u bijegu". grčki povjesničar koji se rodio samo jedno desetljeće nakon bitke. pomoću česte varke. . mjesto koje se nalazi u sredini između velike ravnice i Skitopolisa. koji leži na čunovitom brežuljku.. POGLAVLJE Na rubu carstava Ali tada se Vespazijan dao na drugi posao. kako je na toj planini bilo mnoštvo naroda. oni skriveni ratnici ustali su iz svojih skrovišta i napali Ptolemejske snage iza leđa. Vespazijan je tamo poslao Placida sa šest stoti­ na konjanika.. očekujući da će napraviti veliki pokolj.

. Megido i Jizreelska dolina postali su ono što bi mogli nazvati "osporavani obod". U takvoj zemljopisnoj i političkoj situaciji to se područje nalazilo između dva carstva. (Polibije Histories 5. u Aziji kraljevi Babilonije. g. kraljevstva ili društvena ure­ đenja uspostavljena na njezine obje strane. bilo da marširaju iz Azije u Afriku ili obratno.u Africi veli­ ka civilizacija egipatskih faraona... možda je to najbolje izrazio 1929.. dugačkoj bitci tisućama godina. Jizreelske doline i Izraela/Palestine kao cjeline koje je u takvom stanju živjelo više od stoljeća.. on je izazvao one u prvim redo­ vima da progone njegove postrojbe što su se povlačile dosta daleko niz brdo. Tako je slavna ravnica . napali neprijatelje i mnoge ubili. a onda se okrenuo i počeo napredovati. postala bojno polje gdje su se velike sile susjedne Afrike i Azije sukobljavale u jednoj drugoj. ili makedonski vladari Istoka. moćne vojske asirskoga' vojnoga carstva. prolaze uz i niz doline Palestine . do­ bivši svoje ime po Megidu (Armagedonu) ili po Esdraelonu (Jizreelu). pr. Kamus i Gefrus. on je napre­ dovao dalje i zauzeo Pelu. postala sukob oko teritorija koji leži na rubovima kako Ptolemejeva casrtva u Egiptu tako i Seleukidskoga carstva u Siriji - . Uz pomoć zasjede i varke pri usponu on je uspio zauzeti i taj grad: nakon što je namamio posadu da provali iz opkolje­ ne utvrde i da se ogleda u okršaju. Nakon što je postavio posadu u Atabiriumu.. Vojske tih velikih sila. Bilo je neizbježno da se tamo uspostavi uporište koje će nadzirati klanac i dolinu. ali nijedna strana u su­ kobu ne živi na osporavanom području. pr. zatim ih je slijedio u stopu i unio paniku među njima pa je tako zauzeo taj grad najuriš . Tako je bitka između Antioha III i Ptolemeja IV na brdu Taboru 218. 1-12) Kada su kraljevstva Izraela i Judeje praktički prestala postojati a babilonski izlazak počeo nakon razaranja Jeruzalema oko 586. Fisher. ospo­ ravajući jedna drugoj političku prevlast na Bliskome Istoku. dok su oni skrive­ ni provalili iz zasjede.. neka vrsta drevne "Ničije zemlje" koja leži između velikih vojnih sila utaborenih na obje njezine strane . jedan od istraživača Megida.petnaest stadija. Svim je povjesničarima već dugo vremena očito da je Palestina sre­ dišnja zemlja. Povjesničari su dali posebnu oznaku za područje Megida. Kr. Kr.70.

Kr. pr. Kr. Isto je točno za bitke koje će uslijediti u Jizrelskoj dolini između Ikšidida.. Dolazak Grka 332. do 30.. i Osmanlija i Napoleona 1799 i Osmanlija i Allenbyja 1918. To je dovelo do rasta Antigonidskoga. Aleksandar Veliki i njegova vojska. Seleukidi u Siriji i . Kr. Kr. Kr.. pr. jer je Jošija bio kralj Judeje.ali ni Egipćani ni Sirijsci nisu stvarno živjeli u dolini u vrijeme kada su se zbog nje borili. nekoliko njegovih generala među­ sobno je podijelilo zemlje koje je osvojio. pr. i muslimana i kri­ žara u dvanaestom i trinaestom stoljeću po Kr. promijenio je narodnost napadajućih voj­ ski ali gotovo ništa drugo. pr. Čak i sukob između Jošije.. Kr. Status Megida i Jizreelske doline kao osporavanog oboda počeo je ustvari tijekom neoasirskoga razdoblja i nastavio se u kasnijem babilonskom i perzijskom razdoblju. po Kr. a Jošijin napad na Neka II bio je nuzgredan događaj u stvarnom egipat­ skom pohodu u sjevernoj Siriji. ne­ posredno prije kraja kraljevstva Judeje i početka babilonskoga izg­ nanstva.Jizreelska dolina bila je doslovce osporavani obod . Tek kada je država Izrael bila utemeljena 1948. Neoasirski kralj Asarhadon (Esarhadon) vjerojatno je prošao pokraj Megida tijekom uspješno­ ga pohoda na Egipat 671. i 586. pr. a ne Izraela. gdje su namjeravali pomoći Asircima protiv Babilonaca. i mogla sebe vojno braniti. Seleukidskoga i Ptolemejskoga carstva tijekom sljedećeg helenističkoga razdoblja od 323. g. također je ponovo prošao kroz to po­ dručje tijekom pokušaja osvajanja Egipta 569. a perzijski kralj Kambiz bez sumnje je također promarširao tim područjem kada je bio na putu da osvoji Egipat 526. poglavlju. pr. Kr.. kralja Judeje. bitke u Jizreelskoj dolini opet su postale sukobi u kojima je barem jedna strana stvarno živjela u osporavanom području. dok su bili na putu da osvoje Siriju-Palestinu i Egipat.. tamo 609. Abasida i Hamdanida tijekom godina 940-46. Kr. izgleda bez potrebe da vode bitku.. i egipatskoga faraona Neka II. koji je tuda prošao 597. zastrašujući neobabilonski kralj Nabukodonozor. gotovo su sigurno prošli pokraj Megida. između muslimana i Bizantinaca 975. između Mameluka i Mongola 1260. kada su vojske koje su išle na Egipat stalno presijecale to područje. pr. možemo smatrati ranim primjerom bitke u kojoj je Jizreelska dolina bila osporavani obod. Nakon Aleksandrove smrti 323.. kao što sam kratko spomenuo u 4. po Kr. pr.

Nakon što je Antioh III zauzeo Filoteriju. Sukob između Antioha III i Ptolemeja IV nije se riješio kao ishod te bitke iz 218. prenio na jug sve do brda Tabora u Jizreelskoj do­ lini. 221. koje uključuju ostatke tvrđava i samostana. datiraju tek iz rimskoga razdoblja i poslije. upravo u vrijeme kada je Ptolemej IV došao na prijestolje u Egiptu. pr.. pr. pr. u vrijeme Antioha III i Ptolemeja IV. pr. Kr. pr. pr. Ali postoji velika ruševina iz helenističkoga ra­ zdoblja na terasi sjeverno od planine. do 198. Kr. na kraju perzijskoga razdoblja oko 332. Seleukidi će preuzeti većinu Palestine-Sirije od egipatskih Ptolemejevića tek nakon Petoga sirijskoga rata. Pobunu . jer su jedni i drugi željeli osvojiti područje drugoga. Antioh III popeo se na seleukidsko prijestolje u Siriji 223/222. Kr. Kr. u koje­ mu je jednom zauvijek pokušao oteti Ptolemeju IV Siriju-Palestinu. Iako ta ruševina još nije iskopa­ na. započeo ono što se danas naziva Četvrti sirijski rat. pr. jer je Megido već odavno bio pretvoren u ruševine.. Čak je samo mjesto događaja izazvalo raspravu. Jizreelska dolina ponovo je postala poprište prolijevanja krvi kao rezultat njezinoga statusa osporavanoga oboda. Možda je grad ležao sjeverno od brda Tabora. Rat se 218. Kr. jer ruševine nađene na samom brdu Taboru. Većina znanstvenika smatra da je Atabirium bio ili na vrhu ili na gornjim obroncima brda Tabora. Seleukidi nisu dugo držali tu područje jer su Zidovi. i veliki grad Skitopolis (helenistička inačica Bet-Seana/Beisana). malo znamo o bitci kod Atabiriuma. ona bi mogla sadržavati ostatke helenističkoga grada Atabiriuma koji je uništio Antioh i njegova seleukidska vojska. Kr. produžio je prema Atabiriumu (također znan kao Itabirium ili Atabirion). Tijekom toga razdoblja. U zanimljivom stjecaju okolnosti. Kr. koje su te dvije sile vodile od 201.Ptolemejevići u Egiptu bili su skoro stalno u ratu jedni s drugima. uspješno zbacili he­ lenističke gospodare u Makabejskoj pobuni oko 167. Kr. Antioh je. na obalama Galilejskoga mora. niti nakon novih bitaka 217. Osim onoga što nam Polibije pripovijeda (ranije u ovom poglavlju). Grad je služio kao upravno središte Jizreelske doline tije­ kom helenističkoga razdoblja. Ustvari. Ta su dva mlada čovjeka ratovala jedan protiv drugoga skoro cijelo vrijeme svojih vladavina u bitkama koje su pogodile cijelu Siriju-Palestinu. nakon manje od trideset godina poslije. pr.

2 Makabejci 6:2). Seleukidske snage marširaju iz Skitopolisa (Bet-Šeana/Beisana). Ptolemejske snage smještene u Atabiriumu. Antioh III i Ptolemej IV 1. 4. Čašu je prelilo Antiohovo postavlja­ nje žrtvenika Zeusu s Olimpa u Jeruzalemski hram (vidi Daniel 11: 31. Kr. zatim osvajaju Atabi­ rium.Karta 16. a po­ taknula ju je tlačiteljska vjerska politika Antioha IV Epifana koja je zabranjivala štovanje na sabat. pr. 3. su predvodili svećenik Matatija i njegov sin Juda Makabejac. stavila obrezivanje izvan zakona i uklonila ograničenja na ishranu. 2. a Pto­ lemejske snage ih gone. Iako se nikakve bitke nisu stvarno vodile u Jizreelskoj dolini ti­ jekom makabejske pobune oko 167. onda se prave da bježe. 1 Makabejci 1:20-61. Seleukidske snage napadaju Atabirium. Seleukidi dočekuju u zasjedu ptolemejske snage. ili u narednom hasmo- .

). pr. pr. nasljednika Aristobula I. pr. Kr. pr. većina bitaka koje su se vodile u tom i širem području tijekom hasmonejskoga razdoblja dogodila se u blizini Skitopolisa (Bet-Šeana/Beisana). nasljednika Jude Ma­ kabejca. To se zbilo na brdu Taboru ili blizu njega 55. g. Bitka za koju se može potvrditi da se vojevala u Jizreelskoj dolini je pohod Gabinija. što se možda neizravno odnosi na Jizreelsku dolinu. Josip također bilježi da su dva hasmonejska brata. i sigurno izveo Židove iz toga područja u Jeruzalem.. dok su išle ususret bitkama protiv Iturejaca u Gornjoj Galileji i dalje na sjever. vojske Hasmonejca Ivana Hirkana i njegovih sinova Aristobula I i Antigona. te hasmonejskim zauzećem samoga Skitopolisa 108/107. pr. Kr. iako su mnoge vojske promarširale kroz Jizreelsku dolinu.nejskom razdoblju židovske samouprave do Pompejeve opsade 63. Snage Aristobula I vjerojatno su tada prošle kroz Jizreelsku do­ linu 104/103. ta je dolina ipak doživjela prijelaz nekoliko vojski u tom raz­ doblju. do oko 63. Uza sve to. . Kr. razne suprotne snage uglavnom se nisu zaustavljale da se tu bore više od stotinu godina. Kr. Kr. od kojih je dvije tisuće ostalo u Jizreelskoj dolini i zapadnoj Galileji. kao i snage njihova seleukidskoga neprija­ telja Antioha IX Cizicena. pr. pr. dok je os­ tatak marširao dalje prema Ptolomaisu (Aki) i stradao 143/142. istočno od Jizreelske doline. između Skitopolisa (helenistički Bet-Šean/Beisan) i Samarije. Umjesto toga. Aristobul I i Antigon. prošao pokraj Skitopolisa. također je promarširalo kroz Jizreelsku dolinu. Kr. pr. pr. Tri tisuće ljudi Jonatana. Kr. Židovski rat. Među njima je bilo i tri tisuće vojnika Simona. Skitopolis i Gadara. Prema tome. Kr. "opustošili svu zemlju koja leži oko brda Karmel" (Josip. 1.. rimskoga guvernera (prokonzula) Sirije. Kr. protiv hasmonej­ skoga pobunjenika Aleksandra. pr. otprilike od 167. prelazile su preko istočnoga dijela Jizreelske doline tijekom njihovih raznih sukoba. sina Aristobula II prvog unuka Alek­ sandra Janeja. Ta se borba konačno odlučila u bitci južno od doline. iako se to ne može sa sigurnošću utvrditi.66). Čak je i Pompejev pohod na Palestinu 63. To vjerojatno podrazumijeva stalan hasmonejski nadzor nad Jizreelskom dolinom i mogući prijelaz vojski kroz to područje. brata Jude Makabejca. koji se probio 163. među kojima su se nalazili Tabor brdo. Kr. Josip također daje popis gradova koji su se nalazili unutar kraljevstva Aleksandra Janeja (103-76.

pr. bila je dio silovitih ustanaka pro­ tiv Rimljana po cijeloj Palestini koji su počeli poslije Pompejevoga prodora u Palestinu 63. Rimske snage marširaju iz Egipta prema brdu Taboru.onu Aleksandra.Karta 17. Kr. Kr. Pobunjenički Židovi okupljaju se oko brda Tabora. Gabinije i Aleksandar. Aleksandro­ va bitka protiv Gabinija prva je od pet koje će se voditi u Jizreelskoj dolini u različitim vremenskim razmacima tijekom sljedećih dvije tisuće godina kao dio većih. Bitka na padinama brda Tabora. 4. sina Aristobala II. Kr. pr. sin Aristobula II 1. pr. povezanih pokušaja da se uspostavi neo­ visno židovsko kraljevstvo ili nacija u Siriji-Palestini. i postajali još žešći nakon Gabinijevoga postavljanja za guvernera (prokonzula) Sirije 57. 3. Rimljani marširaju na Jeruzalem. Aleksandrova pobuna 55. Te bitke uklju­ čuju ne samo dvije koje su se vodile u Jizreelskoj dolini tijekom rim­ skoga razdoblja .. protiv rimskoga . 2.

trideset tisuća još je uvijek nastavilo s Aleksandrom. na to se Gabinije uplašio (jer on se već vratio iz Egipta. Okupljajući veliku vojsku. Josip na drugome mjestu daje kraću inačicu istih događaja. Samariju i Galileju i počeo ubijati sve Rimljane u tim područjima. a ostatak mnoštva se raspršio i pobjegao. g. a Aleksandar.guvernera Gabinija 55. ali se Aleksan­ dar sa svojih otprilike trideset tisuća vojnika povukao da bi pružio posljednji otpor blizu brda Tabora. Prema povjesničaru Josipu. kako je Gabinije bio odsutan. koji je uspio nagovoriti neke pobunjenike da se primire. koji je bio željan borbe. Aleksandar je ugrabio priliku kada je Gabinije bio privremeno zauzet boreći se najprije protiv Parta u Me­ zopotamiji a zatim protiv Ptolemejevića iz Egipta. Oku­ pio je veliku vojsku i počeo ubijati sve Rimljane koji su se nalazili u zemlji. poveo je Židove ponovo u pobunu. deset tisuća ih je poginulo. Antipater je prilično uspio i nagovorio mnoge stanovnike da prihvate rimsku vlast. Šestodnevnoga rata 1967. i onu židovskih pobunjenika protiv rim­ skoga generala Vespazijana 67. Aleksandar je brzo zauzeo Jeruzalem. pr. Gabinije je najprije poslao Antipatera da uguši pobunu. a bio je prisiljen brzo se vratiti zbog tih nereda) i poslao Antipatera. i Jom Kipurskoga rata 1973. (Josip. god.. Josip ne opisuje detaljno samu bitku. kada su mu se Zidovi ispriječili. prema tome Gabinije je otišao u boj. ali kaže da je deset tisuća židovskih pobunjenika poubi­ jano a da su ostali pobjegli.175).već i sukobe tijekom Izraelskoga rata za nezavisnost 1948. Ali. i tako dok se bitka vodila blizu brda Tabora. Judeju. sin Aristobula. Židovski rat 1. Tako je Ga­ binije došao u Jeruzalem i učvrstio vlast kao što je Antipater to trebao učiniti. Sam Gabinije vratio se na vrijeme da povede bitku protiv Aleksandrovih snaga. . drugi dio Sirije bio je u komešanju. po Kr. g. poglavlje). Kr. . (vidi 9. Međutim.

proveo svoje legije kroz Jizreelsku dolinu na putu od Ptolemaisa (Ake) prema Transjordaniji ususret sukobu s Aretom . Jeruzalem) Iako Josip govori da se bitka vodila blizu brda Tabor. da bi ga nekih šest godina poslije ubio Pompej. Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća došlo je do manjih pobuna u Siriji-Palestini. osim jednoga jedinoga okršaja 36. on ne bi­ lježi točno mjesto.Slika 12. Gideona i Napoleona. Možda se vodila na padinama same planine ili u susjednoj Jizreelskoj dolini. god. obližnje ravno tlo Jizreelske doline. Da je bilo manje ljudi sukob bi mogao biti na padinama planine. izgleda da je ta dolina ostala prilično mirna cijelo stoljeće. U svakom slučaju. ali onda je teško povjerovati u Josipove brojke od trideset tisuća pobunjenika i deset tisuća mrtvih. Brdo Tabor i Jizreelska dolina u blizini Ain Jaluta s brdom Gilboa u pozadni (Zev Radovan. po Kr. Ustvari. ali one se nisu ticale Jizreelske doline. Govori se da je Gabinije poštedio Aleksandru život. pozornica drugih prošlih i budućih bitaka. pobuna je skršena a rimska prisutnost u SirijiPalestini ojačana. Aleksandru bi svakako bilo teško razmje­ stiti trideset tisuća ljudi na samoj planini što bi značilo da se bitka vodila u susjednoj ravnici. inače. kada je Vitelije. uključujući one Debore. vjerojatnije je mjesto na kojemu bi se mogle rasporediti židovske i rimske snage. rimski dužnosnik odgovoran za pro­ vinciju Palestinu.

utvrda i drugih obrambenih građevina u Jizreelskoj dolini. bio je sagrađen i zid koji je okruživao vrh brda Tabora. Neron je poslao svojega najboljeg generala. Josip je pokušao pripremiti Židove kako je najbolje znao za predstojeće bitke protiv Rimljana. po Kr. Najpoznatije su bile utvrde u Gamli i Jotapati. Kr.. Slijedio je napad na brdo Tabor koji nije trajao toliko dugo i nije ni izdaleka bio tako težak. koju su pobunjenici mogli koristiti. sredinom prvo­ ga stoljeća po. koju je Agripa već opsjedao sedam mjeseci. Vespazijan je u listopadu 67. Prije nego što su odlučili postaviti opsadu tih manjih utvrda. kraljem Nabatejaca. Svakako. Vespazijan i njegove postrojbe skrenule su s puta da osvoje Gamalu na Golanskoj visoravni. Trajao je od oko 66 do 73. te gradnju zidi­ na. između ostalih djela. ruševine iz rimskoga doba još uvijek su . u Palestinu kako bi stavio pod nadzor stanje koje se sve više pogorša­ valo.. po Kr. Njegove pripreme uključivale su vojne vježbe za pobunjenike. s tri legije. dok je Petnaesta legija imala svoj stožer u Skitopolisu (Bet-Šeanu (Beisanu).IV. Okrenuvši se najprije protiv Sepphorisa i Jotapate 67. u onome što danas nazivamo Prvi židovski ustanak. Od te tri legije. a još uvijek su odolijevale pobunjeničke posade u Gišali i na brdu Taboru. Ubrzo je slijedila predaja Tiberijade. kojih je navodno bilo skoro sto tisuća na početku pobune. isti onaj čovjek koji će poslije postati povjesničar i apologet i koji je. Vespazijana. Židovske pobunjenike predvodio je lukavi general Josip. napisao dvije knjige koje često citiram u ovim poglav­ ljima: Židovske starine i Židovski rat. ali možda je i Herod izgradio tvrđavu na istom području. a završio u poznatom (iako da­ nas osporavanom) masovnom samoubojstvu kod Masade i izazvao pozornost rimskoga cara Nerona u samim prvima danima pobune. Tri rimske legije mjesec dana su opsjedale i konačno osvojile tu tvrđavu-grad. Tariheje i većega dijela Galileje. Vespazijan je smjestio svoj stožer u Ptolemaisu (Aki) i brzo izazvao na bitku Josipa i pobunjenike. po Kr. Rimljani su doživjeli brzi uspjeh i čak su uhvatili samoga Josipa. skrenuo svoju pozornost na židovske pobunjenike utvrđene u tvrđavi na brdu Taboru. Još jednom su odnosi Rimljana i Židova dostigli kritičku točku u vrijeme Nerona i Vespazijana. Josip tvrdi da je on dao izgraditi obrambeni zid oko vrha planine. Peta i Deseta legija bile su smještene u Cezareji na obali. Gali­ leji u današnjoj Golanskoj visoravni.

54) Josip ne daje točan br. jer kada su se Židovi počeli boriti. on se pret­ varao da bježi. kom je Vespazijan povjerio vodstvo napada. Oni su se stoga spustili dolje ali s izdajnič­ kim planom. dok su se ljudi te zemlje s njim nagodili jer im je ponestalo vode. Vespazijan je tamo poslao Placida sa šest stotina konjanika. a kojega je brdo uzdignu­ to trideset "furlonga" tako da se teško popeti s njegove sjeverne strane. imao samo 600 konjanika. Židovski rat 4. Kako je njemu bilo nemoguće popeti se uz planinu. po Kr. planirajući ih zaskočiti u dolini.bile vidljive putnicima na brdu Taboru krajem devetnaestoga s t . Nije jasno je li bila uklju­ čeno i rimsko pješaštvo. ali govorise da je Placid. Placidova varka bila je suviše teška za njih. (Josip. te vodom odozdo. Kako je na tome brdu bilo mnoštvo ljudi. Oni su se također spustili. i snabdio ga drugim materijalima. kao što je i on imao za njih izdajnički plan na drugoj strani. A to su bile teške okolnosti u kojima se našao narod Gamale. Tako su oni napustili Tabor i pobjegli u Jeruzalem. mjesto koje se na­ lazi između velike ravnice i Skitopolisa. jer su stanov­ nici koristili samo kišnicu. Josip je ne spominje. tijekom te opsade. koje su na razmacima ojačavale če­ tvrtaste kule zatvarajući velik pravokutni prostor koji je zauzimao cijeli vrh brežuljka. ali s ciljem da se obruše na njega kada on ne bude oprezan. a činjenica da izvješ­ ćuje kako se rimske snage nisu mogle popet uz brdo može ukazivat ." Josip daje prilično detaljan opis bitke izmed židovskih pobunje­ nika i rimskih snaga na brdu Taboru 67. on ih je na­ mamio daleko na ravnicu. Kitchener ih opisuje kako se sastoje od "čvrstoga zida izgrađenog od velikog spojenog kamenja. g. kao da se slažu s njegovim prijedlogom. i onda naredio svojim konjanicima da se okrenu. nakon toga ih je porazio i pobio ih veliki broj. a to je značilo pokoriti one koji su osvojili brdo Tabor. pozvao je mnoge od njih na mir. a cijela je oivičena zidom. njegov vrh je ravnica od dvadeset i šest furlonga. Međutim. a kada su oni stali progoniti Rimljane. a ostalima odsjekao odstupnicu i spriječio povratak. Taj je dugačak zid Josip podigao u četrdeset dana. pa su prepustili planinu i sami se predali Placidu. Ali tada je Vespazijan započeo druge poslove. židovskih pobunjenika koji su branili brdo Tabor. nudeći svoju desnu ruku za njihovu sigurnost i za svoje zalaganje za njih.

da je dobar dio rimskih napadača doista bio na konjima. Međutim, uzimajući u obzir standardnu rimsku taktiku, trebamo pretpostaviti da je bio prisutan barem manji broj rimskog pješaštva. U svakom slučaju izgleda da je mali broj ljudi bio uključen na objema stranama, barem u odnosu na ono što Josip govori za prethodnu bitku između Gabinija i Aleksandra u istom području. Postoje problemi i s drugim brojkama spomenutim u Josipovom prikazu. Naprimjer, brdo Tabor je samo tri furlonga visoko (600 me­ tara), a ne trideset kako kaže Josip, a obodnica na vrhu planine samo je šest furlonga (1200 metara) dugačka a ne dvadeset šest furlonga, kako piše Josip. Bilo bi skoro nemoguće izgraditi zid koji bi okru­ živao dvadeset i šest furlonga (5200 metara) u samo nekoliko dana kao što Josip tvrdi, ali zid od samo šest furlonga vjerojatno bi se mo­ gao izgraditi u tako kratkom razdoblju. Ti problemi s Josipovim broj­ kama nisu neuobičajeni; prije u ovome poglavlju, zabilježio sam njegovo vjerojatno pretjerivanje s brojem hasmonejskih branitelja za vrijeme bitke između Gabinija i Aleksandra, sina Aristobula II 55. g. pr. Kr. I drugi znanstvenici koji su proučavali Josipov prikaz bitke koja se dogodila kod Megida 73. po Kr., nekih šest godina nakon poraza pobunjenika na brdu zvanom Tabor, ukazali su na nesuglasja i probleme s prikazanima visinama, razdaljinama i brojem ljudi koji su sudjelovali u bitci. Sve tri bitke koje su se dogodile u Jizreelskoj dolini tijekom he­ lenističkoga i rimskoga razdoblja (218. pr. Kr., 55. pr. Kr. i 67. po Kr.) vodile su se na brdu Taboru ili blizu njega, jer su ta planina i grad Atabirium funkcionirali kao upravno središte Jizreelske doline u to vrijeme. Možda nas ne bi trebala previše iznenaditi sličnost taktika u dvije od tri bitke (218. pr. Kr. i 67. po Kr.). koje su se sastojale u tome da se branitelji izmame iz svojih utvrda i zaskoče u zasjedi, jer je prirodni zemljopis brda Tabora možda nalagao takvu taktiku, slično kao što su, na suprotnoj strani Jizreelske doline. Tutmozis III i gene­ ral Allenby slijedili planove bitke koji su podsjećali jedan na dru­ goga tako što su jednako marširali kroz klanac Musmus prema Megidu iako razdvojeni tri tisuće četiristo godina. Međutim, branitelji brda Tabora, kako u bitci protiv Antioha III 218. pr. Kr. tako i u bitci protiv Vespazijana 67. po Kr., bili bi se

Karta 18. Vespazijan i židovski pobunjenici 1. Židovski pobunjenici okupljaju se na vrhu brda Tabora. 2. Rimljani marširaju na brdo Tabor. 3. Pobunjenici marširaju dolje da susretnu Rimljane u miru, a da ih onda iznenadno napadnu. 4. Rimljani se pretvaraju da bježe pred Židovima, a onda se okreću i za­ skoče pobunjenike.

okoristili strateškim savjetima koje je poslije predočio pruski vojni genij Clausewitz u svojoj knjizi Načela ratovanja. Svrha utvrda je zadržati značajan dio neprijateljske vojske kao op­ sadne postrojbe, a da mi dobijemo priliku da porazimo ostatak voj­ ske. Prema tome, najbolje je voditi naše bitke iza naših utvrda a ne ispred njih.

U objema bitkama, branitelji brda Tabora, umjesto da ostanu iza utvrda, dopustili su svojim napadačima da ih namame izvan utvrda te da ih onda zaskoče u zasjedi i poraze. Istina u dobro poznatoj uzrečici "Zemljopis diktira kako povijest tako i bitke" nigdje nije očitija nego u Jizreelskoj dolini, s njezinim planinama i brežuljcima, koritima rijeka i rijekama i plodnom ravni­ com. Kao što je Clausewitz pisao u svojoj knjizi jednostavno na­ slovljenoj O ratu: ... zemljopis i obilježje tla imaju blizak i uvijek prisutan odnos prema ratovanju. Oni imaju odlučujući utjecaj na bitku, kako na njezin tijek tako i na njezino planiranje i izvršavanje." Međutim, Clausewitz je otišao dalje i ukazao da su još važniji od te­ rena "odnosna vrijednost dviju vojski i njihovih zapovjednika." On je zaključio, "Veliki zapovjednici... obično su više voljeli zauzeti položaj na otvorenom zemljištu." Prema tome, iako je očito da je zemljopis Jizreelske doline možda nalagao uporabu sličnih strategi­ ja u trideset i četiri bitke koje su se tamo vojevale tijekom proteklih četiri tisuće godina, u nekoliko slučajeva pobjeda je postignuta kori­ štenjem superiorne strategije koja bi se pokazala djelotvornom bez obzira na vrstu terena na kojima se ostvarivala. Najočitiji primjer je strategija tobožnjega uzmaka što namamljuje neprijatelja u zasjedu, kao što smo već raspravljali u ovome poglavlju. Ne samo što su Antioh III 218. godine pr. Kr. i Vespazijan 67. po kr. koristili tu strategiju, već ćemo ubrzo vidjeti da ju je koristio i Zahir al-'Umar 1735., a možda i Mameluci 1260.g. Međutim, treba imati na umu da su u bitci protiv Vespazijana i Rimljana, židovski pobunjenici, izgleda, napustili dragovoljno svoje obrambene položaje i otišli susresti se s Rimljanima kao što su ovi pre­ dložili. Pobunjenici nisu bili naivni i vjerojatno su intuitivno osjećali upozorenje kineskoga vojnoga stratega Sun Tzua iz petoga stoljeća pr. Kr. "Kada se zatraži prestanak vatre bez prethodnih dogovora, to govori o planu." Tako su pobunjenici otišli na predloženi sastanak, ali su i nosili izdajstvo u srcima, jer su namjeravali napasti Rimljane kada dođu blizu. Tek kada su pobunjenici počeli napad, Rimljani su izveli varku i pretvarali se da uzmiču, namamivši pobunjenike dalje u dolinu, gdje se rimska konjica mogla razmahati i sasjeći židovske branitelje na komade.

to se ime nije održalo. po Kr. legija je postavila svoj stožer samo jednu milju od drevnoga mjesta Megida. g. Lejjun ili Lajjun. rimski ostaci u Kefar 'Otnaiju/Capacotneiju/Legiju nisu još potpuno arheološki istraženi. koje su Rimljani nazvali "Caparcotnei". i 120. Poslije je Šesta legija dala svoje ime gradu koji je izrastao oko vojnoga tabora. g. a kasniji bizantski ostaci još su manje poznat. po Kr. To selo. oko 300 do 634. Tijekom bizantskoga razdoblje. koji su tada nazvali Aelia Capitolina. Shvativši važnost Palestine kao cjeline i Jizreelske doline posebno. Izgleda da je sa­ ma njezina prisutnost bila dovoljna kako bi osigurala da se nikakva bitka ne vodi u toj dolini tijekom njezinoga stoljetnoga boravka. s mogućim masovnim samoubojstvom kod Masade. osnovano je tijekom hasmonejskoga razdoblja. a mještani su ga nastavili nazivati Legio. po Kr. ali su dotad Rimljani naučili lekciju. Glavna rimska cesta vodila je od Legija prema Sepforisu.) ili Maximianusu Galeriusu (305.. po Kr. To objašnjava preobrazbu ime­ na u arapski Lejjun ili Lajjun nakon kasnijega dolaska muslimanskih snaga 634. Ta metropola postala je poznata kao Legio. g. tijekom burnoga desetljeća prije Drugoga židovskoga ustanka. Nažalost. kako bi se čuvao vitalni put koji je vodio kroz Wadi 'Aru (klanac Musmus) i dalje za Jeruza­ lem. po Kr. osobito nadzirući Jizreelsku dolinu.). raselivši židovsko selo Kefar 'Otnai. ili prema Diokle­ cijanovom suvladaru Maxiamianusu Herculiusu (286-304. Cezareji. g. dok je Jizreelska dolina kao cjelina nazvana "Campus Maximus Legionis". Ptolemisu (Aki) i Jeruzalemu. Skitopolisu (Bet-Šeanu/Beisanu). poslali su drugu rimsku legiju u to područje pedesetak godina poslije. Poznata kao Legio VI Ferrata ("Željezna"). po Kr. Šesta rimska legija stigla je u Palestinu najvjerojatnije između 117. koji je počeo oko 132. će se onda koristiti za .Tako su Rimljani porazili židovske pobunjenike na brdu Taboru 67. i nastavili neumorno na svome putu da zauzmu Jeruzalem i unište Drugi hram tri godine poslije. po Kr. g. Konačan otpor je uklonjen tek 73. Legio je bio privremeno preimenovan u Maximianopolis. To ime. Šesta rimska legija bit će prisutna u tome području narednih stotinu godina. po Kr. Nasreću. a možda i prije. kao odgovor na pojačano židovsko neprijatelj­ stvo i otpor rimskim okupatorima. koji je bio augustus provin­ cija Istočnoga rimskoga carstva.

. sve do Izraelskoga rata za nezavisnost 1948.arapsko selo stalno smješteno na tome području u sljedećih tisuću i tristo godina. kada je selo konačno napušteno jer su stanovnici pobjegli pred ratom.

Prvi se mogao dogoditi još 634. Međutim. geografi ne mogu potvrditi da tamo posto­ ji mjesto takva naziva. nastavljajući svoju ulogu "osporavanoga oboda" (vidi 5.. Bitka kod Adjnadayna (ta­ kođer poznatoga kao Ijnadayn) dogodila se 30.6. srpnja iste godine. dobit će od nas veliku nagradu. 74 olaskom islama u područje Sirije-Palestine. Iako muslimanski izvori kažu da je Adjnadayn smješten daleko južno od Jizreelske doline. a većina modernih znanstvenika vjeru­ je da Adjnadayn nema nikakve veze s Jizreelskom dolinom već da ga treba poistovjetiti s Yarmuthom blizu Wadi al Samta. dok ga križari ne preotmu iz njihova nadzora 1099. u blizini dvaju sela al-Djannaba.). pog.. nema dovoljno podataka koji bi potvrdili ili opovrgnuli tu mogućnost. ostavljajući cijelu Palestinu na milost i nemilost musliman­ skim napadačima. još je jednom postala pozornicom nekoliko vojnih sukoba. koje znači "Dvije vojske". arapska istoznačnica za latinski legionum. POGLAVLJE Islamski napadači . — Kuran. islamska je vojska nanijela strahovit poraz bizantskim vojnicima. D . tkogod se bori u slavu Alaha. bilo da pogine ili bude pobjed­ nik. Postoji manja mogućnost da je ime Adjnadayn. brat cara Heraklija i drugi bizantski vođe bili su prisiljeni povući se sve do Da­ maska. g. U toj bitci. 638. pa tako može značiti da se bitka ustvari dogodila kod Lejjuna u Jizreelskoj dolini. Sura 4 ("Žene"). između bizantskih i islamskih snaga. Teodor. nekih dva­ deset pet kilometara zapadno-jugozapadno od Jeruzalema. Oni će posjedovati taj Sveti grad sljedećih 450 godina. Jizreelska do­ lina. koji su krenuli zauzeti Jeruzalem četiri godine poslije.

On je smjesta išao u pohod kako bi preuzeo ostatak Sirije. očito je da su se sve vodile zbog toga što je to područje nastavilo biti osporavani obod. On je poslije odbacio abasidsku vlast i utemeljio ikšididsku dinastiju Egipta. kada je bizantski car Ivan Cimisko (Tzimikes) vidio priliku da osvoji Palestinu. On je brzo uspostavio nadzor u Egiptu. Ibn Ra'ik privremeno se povukao prema Damasku. on se nije zadovo­ ljio na duži rok.Međutim. Muhamed ibn Tughj i njegove ikšididske snage smjesta su kre­ nule prema sjeveru iz Egipta. ili "Sluga". nudeći mu mirovni sporazum kojim bi mu prepustio veći dio Sirije i Palestine južno. i u studenom iste godine. Ibn Tughj i njegova vojska uspjeli su se preustrojiti i dočekati u zasjedi Ibn Ra'ika prije nego što se on uspio uputiti prema Egiptu. Ibn Tughj bio je sin prijašnjega guvernera Damaska i proveo je veći dio djetinjstva u Siriji i Palestini. Dvije od njih dogodile su se u razmaku od samo šest godina.. Iako su bili poraženi u bitci blizu el-Arisha na Sinaju. a 939. Kao odgovor na to Muhamed ibn Tughj velikodušno je ponudio mir. Iako je Ibn Ra'ik u početku prihvatio tu ponudu. odakle je potjecala njegova obitelj. između Ikšidida i Hamdanida iz Mosula i sjeverne Sirije. Treća se vodila oko trideset godina poslije. Skoro u isto vrijeme. dobio je naslov alIkšid. može se sa sigurnošću potvrditi da se nekoliko bitaka vodilo u Jizreelskoj dolini tijekom stoljeća islamske vladavine u Siriji-Palestini. prije dolaska križara. što je naslov koji su prethodno koristili prinčevi iz Fraghane u Središnjoj Aziji. kao i godišnji danak u novcu. Napustio je sa svo­ jom vojskom Bagdad u siječnju 939. Iako je malo detalja dostupno za bilo koju od tih bitaka. a jedna 946. sve do Tiberiasa. koja će trajati približno trideset godina. bio je postavljen za guvernera regije Gornjega Eufrata i sjeverne Sirije. prekinuo je mir i poslao svoju vojsku prema jugu do Ramla u Palestini. čovjek po imenu Ibn Ra'ik. dok su se Ikšididi vratili u Egipat da priku- . u namjeri da odbiju napadače. između egipatske ikšididske dinastije i abasidske dinastije iz Mezopotamije. g. g. koji je služio kao vrhovni zapovjednik abasidske vojske. jedna 940. Palestine i Egipta od novoosnovanoga ikšididskoga režima. krajem prosinca 938. Abasidski vladari u Bagdadu postavili su Muhameda ibn Tughja za guvernera Egipta u srpnju 935. i krenuo prema Siriji-Pale­ stini.

iako je ishod bio više izjednačen a ne prava pobje­ da jedne ili druge strane. i Fatime.. sina Ibn Ra'ika. Ibn Tughj također se složio da plaća godišnji danak od 140. Saif ad-Daulaha. u listopadu 945. Muhamed ibn Tughj al-Ikšid od Egipta. U žalosti za smrću Ikšididova brata. čime je taj sporazum postao gotovo istovjetan kao onaj što ga je u početku ponudio Ibn Ra'iku još 939. Ibn Tughj spremno je odgovorio jednostavnim zahtjevom da se stanje vrati na ono koje je vladalo prije zadnjeg ratovanja. vođa ikšididskih snaga i brat Ibn Tughjya. najprije rođaka Husaina a zatim mla­ đega brata. nekoliko mjeseci poslije. ili "Branitelj dinastije". g. član suparničke hamdanidske obitelji podrijetlom iz Mosula.. pa je zaključen trajniji mir bračnim savezom između Muzahima.pe još jednu vojsku.000 zlat­ nika. Iz tog se razloga ta bitka ponekad doživljava kao abasidska pobjeda. i dalje je bio u vlasti Ibn Tughja i njegovih ikšididskih snaga. mir nije dugo trajao jer je samo dvije godine poslije. pripao Ibn Ra'iku i njegovim abasidskim snagama. nakon nekoliko čarki i barem jedne izravne bitke. Međutim. 942. sredinom Ramadana. Južni dio Sirije-Palestine. osim jedne jedine činjenice daje Abu Nasr al. lipnja 940. dok je sjeverni dio. Te dvije sile susrest će se ponovno. Bitka se vodila kod Lejjuna u Jizreelskoj dolini 24. ali je tada nije vodio Muhamed ibn Tughj već njegov brat Abu Nasr al-Husain. Nisu poznati ni točni detalji bitke. Ibn Ra'ik poslao je sina Muzahima kao taoca u Egipat. Ikšididska vojska još je jednom krenula sjeverno od Egipta. poručujući Ibn Tughju da čini s Muzahimom što god želi. po­ četkom ljeta 940. Abasidsku vojsku koja je krenula južno od Damaska u isto vrijeme opet je predvodio Ibn Ra'ik. složio se oko mirovnih . uključujući područje od Tiberiasa i Galilejskoga mora prema jugu. Nasir ad-Daulah poslao je 944. poginuo tijekom sukoba.Husain. kao dio us­ postave vlastitoga kraljevstva. Postoji priča da je sam Ibn Ra'ik otkrio Abu Nasrovo tijelo i dos­ tojno ga pokopao. Ibn Ra'ik ubijen. ili "Mača dinastije" da zauzmu Alepo i da preuzmu područje Sirije koje je prije nadzirao Ibn Ra'ik. kćeri Ibn Tughja. Nije zabilježeno koliko su obje strane bile brojčano snažne. uključujući većinu Sirije. Njegovo ubojstvo naredio je Nasir ad-Daulah. i to u Jizreelskoj dolini. Ibn Ra'ik se složio.

3. uvjeta s novo silom u tome području. pod zapovje­ dništvom Saif ad-Daulaha. Saif adDaulah i njegove hamdanidske snage iskoristile uočeni prazan pros­ tor i zauzeli Palestinu u vlasti Ikšidida. Hasana ibn Tughjya i Abu'l Kasima Unujura (brata i sina nedavno preminuloga Muhameda ibn Tughja al-Ikšida). Abasidska vojska kreće južno od Damaska.Karta 19. kao i Kafura.. prije nego što je novi sporazum ostvaren. Ikšididi i Abasidi 1. Te dvije vojske susrele su se u Jizreel- . 2. Ikšididska vojska napredovala je sjever­ no od Egipta. poznatog crnačkog eunuha. egipatskoga regenta. Ikšididska vojska kreće sjeverno od Egipta.. da bi umro u ljeto 946. Bitka kod Lejjuna. Hamdanidska vojska napredovala je južno od Sirije. Slijedila je oružana borba između dvije suparničke islamske sile. pod zapovjedništvom vladara Egipta. Tako su ujesen 946.

Ustvari. predstavlja određenu izuzetnost u povijesti Jizreelske doline. Detalji o samoj bitci su nepotpuni. u bitci koju su Ikšididi doista dobili. umjesto kod Lejjuna kao što je bilo planirano. podijelivši SirijuPalestinu između sebe. bitka koju su vodili Ikšididi 946. kao onaj što ga je napisao al-Kindi. Od trinaest bitaka u kojima je Jizreelska dolina bila bojno polje zbog svojega statusa osporava­ noga oboda. Iako ikšididska vojska nije uspjela pobijediti abasidske snage u prvoj bitci 940. Je li puka slučajnost da su se nakon razmaka od tri stotine godine (od 634.H. kaže on.skoj dolini 21. strana koja . Kao ishod svega. dok su Unujur i ikšididske snage ušli pobjednički u Damask i Alepo. čiji se prikaz smatra najtočnijim u vezi sa Saif ad-Daulahom. To je mogao biti više nego dovoljan motiv za njegova brata i sina da provedu istu strategiju 946.. Tako se.) od pretho­ dnoga sukoba u Jizreelskoj dolini. dok su Ikšididi nastavili vladati područjem Palestine sve do Damaska. Štoviše. kaže da je hamdanidska vojska marširala prema jugu s prvotnom namjerom da presretne ikšididsku vojsku kod Lejjuna. dvije bitke vodile kod Lejjuna šest godina jedna nakon druge? To svakako može biti slučaj. ali prije nego što je uspjela doći do grada. 335). ali tre­ bamo uzeti u obzir da je ikšididska vojska sudjelovala u objema bitkama. Hamdanidi su dobili prava na sjevernu Siriju i dijelove Mezopotamije. Svakako postoji mogućnost kako su ikšididski vojni stratezi namjerno izabrali Jizreelsku dolinu kao logično mjesto da se bore protiv svojih abasidskih i hamdanidskih neprijatelja. g. a nijedna strana nije stalno živjela u dolini. Ibn al-Amin. u oba slučaja. (24 Jumada I A. Ikšididi ne samo da su već bili doprli do njega već su marširali prema sjeveru. kažu da se to zbilo u samom Lejjunu. još uvijek u Jizreelskoj dolini. Neki prikazi. Ibn Tughj još uvijek je uspio postići mir i osigurati sigur­ nost samoga Egipta. ikšididski i hamdanidski vladari potpisali su sporazum 947. Hamdanidska vojska bila je prisiljena povući se daleko na sjever. ta je bitka bila ili posljednja ili jedi­ na u cijelom ratu.) a možda čak i devet stotina godina (od 67. blizu Nazareta. prosinca 946. ali svi se prikazi slažu da je ikšididska vojska iz Egipta nanijela težak poraz Saif ad-Daulahu i hamdanidskim napadačima iz Sirije. bitka dogodila kod Iksala.

Ikšididi i Hamdanidi 1. Dvije od druge tri bitke bile su izjednačene. je stigla druga (tj. Ikšididska vojska kreće iz Egipta prema sjeveru. Bitka se dogodila a) kod Lejjuna ili b) kod Iksala. izgleda na prvi pogled nelogično. 3. pa je tako jedini slučaj u kojemu je prva strana koja je stigla na bojno polje premoćno dobila bitku ona iz 946. dobila je bitku u deset slučaja. 2. Mogli bismo . kada obje strane nisu poznavale Jizreelsku dolinu.Karta 20. bila je zadnja na bojnom polju). s obzirom da je to bila Ikšididima druga bitka u Jizreelskoj dolini u jednom desetljeću. Hamdanidska vojska kreće iz Sirije prema jugu. mogli bismo reći da su oni očito naučili lekciju kada su se izjednačeno borili s Abasidima u istom predjelu šest godina prije. Zapažanje da je strana koja je došla zadnja na bojno polje dobila bitku u deset od trinaest slučajeva. kada su Ikšididi porazili hamdanidske snage. Međutim.

Beisan (drevni Bet-Šean) i Nazaret. Međutim. Sveta Djevica Marija. Bizantski car Ivan I Cimisko ubrzo je ugrabio priliku da preotme tu regiju iz mu­ slimanskoga nadzora i poveo je vojnu s namjerom da osvoji Jeruza­ lem. ne računajući mnoge druge vrijedne daro­ ve. gdje je naš Gospodin Isus Krist izveo čudo sa stotinu pedeset i tri ribe. Ivan I uputio se iz Antioha u travnju 975.očekivati da će strana koja prva dođe skoro svaki put pobijediti. jer ima priliku izabrati položaj i teren na kojemu će se bitka voditi i ta­ ko se pripremiti na području po vlastitom izboru. štoviše.) mi smo se usmjerili prema Feniciji i Palestini i napredovali u ta područja. otišli smo prema Galilejskom moru. Također smo otišli na brdo Tabor . Osvojila je brdo Tabor bez borbe. ali su tamošnji ljudi iskazali pokornost našemu carskome veličanstvu i donijeli nam mnogo da­ rova kao što su učinili i stanovnici Damaska kao i danak u iznosu od trideset tisuća dahekana. progonili smo strašne Afrikance koji su došli u regiju Sirije. sam je Ivan napisao slje­ deći prikaz pohoda. a Ivan I Cimisko smjestio je svoj dvor na toj planini. Isto smo to osjećali prema Nazaretu gdje je Theodokos. uključujući i Jezrieelsku dolinu. Oslanjajući se na to nismo ih zasužnjili i ni­ smo ih opljačkali jer je to područje rodna gruda svetih apostola.. kako bi pripremio napad prije nego što se igra nastavi. god. bizantska vojska krenula je južno na Palestinu i ubrzo osvojila Tiberias. primajući izasla­ nike iz Jeruzalema i Ramle koji su mu obećavali lojalnost i danak. Osvojivši Baalbek i Damask u Siriji.slično kao što trener u američkom nogometu ili košarci najprije vidi ob­ rambeni razmještaj svoga protivnika a onda zatraži kratak prekid. Predvodeći snagu od dvadeset i pet do sedamdeset tisuća pje­ šaka i od šesnaest do četrdeset tisuća konjanika. čula dobre vijesti od anđela. Namjeravali smo i postaviti opsadu ispred grada Tiberiasa. Prema suvremenoj kronici Mateja iz Ezre. Odlazeći odatle /iz Damas­ ka/. obećavajući da će biti naši stalni podanici i da će nam ne­ prestano davati danak. a također je prisvojio Palestinu. U mjesecu travnju (975. Oni su zatražili da jednoga od naših zapovjednika postavimo nad njima i iskazali su nam lojalnost kao što su učinili i stanovnici Damaska. možda je ona vojska koja je stigla druga imala prednost jer je vidjela ra­ zmještaj prve strane i shodno tome pripremila svoj napad . Fatimidski kalifat preuzeo je vlast u Egiptu 969..

Šešonka I (Šišaka). Aka). Gideon iz Ophraha (moderne Afule) u 11. napadačka snaga.. Carl von Claussewitz dao je mogući odgovor izjavljujući. zaklinjući se da će nam služiti. jedan je od 21 sukoba tijekom proteklih 4000 godina u kojemu je barem jedna strana stvarno živjela ili je bila smještena u Jizreelskoj dolini. i to punom snagom.. i ako uspije svoje pripreme zadržati dovoljno tajnim. izašla je kao pobjednik.-om stoljeću pr. koje je izvršio bizantski car Ivan I Cimisko i njegova vojska 975. i 1973. i oni su se također pokorili i došli pod našu vlast. kao što je Ivanova bizantska vojska. Dok smo boravili na tome mjestu. Ali možda je još važnije ono na što je Claussewitz rekao: Prednost koju posjeduje napadač je ta. tražeći od nas milost. Osvajanje Jizreelske doline.. Amenhotepa II. ko što ćemo vidjeti u 7. sve što su zatražili mi smo doista i učinili. Otišli smo prema Cezareji. muslimani na brdu Tabor 1217. kao što su pohodi Pepija I. U 15 od 21 slučaja. on može zateći svoju žrtvu. napadač često odlučuje o ratu prije nego ne­ vini branitelj.-om stoljeću pr. a oni su se pismeno obvezali plaćati danak neprestano iz godine u godinu i služiti nam. strateg iz 19. i postali su naši vazali.i popeli se na to mjesto gdje je Krist naš Bog doživio Preobraženje. i. i Izraelci iz kibuca Mishmara Haemeka 1948. Uspostavili smo vojne zapo­ vjednike u svim područjima koja su nam se pokorila i postala vaza­ lima našem carskom veličanstvu. Genesareth i Acre (također zvan Ptolemais. . Zašto napadačka snaga obično pobijedi? Je li lakše pripremiti dobar napad nego djelotvorno obranu? Pruski general i voj. i 9. poglavlju. da je on slobodan udariti na bilo koju točku uzduž crte obrane. koja je na obali velikoga Sredozemnoga mora. To je moglo biti točno za nekoliko bitaka u Jizreelskoj dolini. Kr. Kr.. "Doduše. Za napa­ dača lakše je opkoliti cijelu protivnu snagu i odsjeći je nego što je . ljudi su dolazili iz Ramle i Jeruza­ lema da se pokore našem carskom veličanstvu. Također smo imali namjeru osloboditi grob Krista našega Gospodina iz ruku muslimana. Jedine strane koje su se uspješno obranile od svojih napadača bile su Biridije iz Megida u 14. Ivana I Cimiska i Saladina. Zatražili su da nad njima postavimo zapovjednika. te u zračnom stožeru Ramat David 1967. po Kr.-og st. to su bili Baisan (zvan Decapolis.

bila su samo prolazna. Ivanova osvajanja u Palestini.to za branitelja: ovaj posljednji je vezan za svoj položaj i tako pruža cilj napadaču . iako su kolale glasine da ga je ustvari otrovala njegova žena i čovjek koji je na kraju naslijedio bizantsko prijestolje. Bilo bi zanimljivo vidjeti je li taj postotak uspjeha sličan onome drugih napadačkih snaga drugdje u svijetu i u raznim vremenima. Bazilije II. g. usprkos stalnim promjenama u tehnologiji. iz bilo kojega razlo­ ga. uklju­ čujući i ona u Jizreelskoj dolini i oko nje. 1099. napadači na Jizreelsku dolinu imali uvijek više uspjeha nego što su ga imali branitelji doline tijekom četiri minula tisućljeća. siječnja 976. Nakon uspješnoga zauzimanja Jizreelske doline i pobjedničkoga povratka u Carigrad. car Ivan I Cimisko iznenada je umro 10. taktici i tehnikama ratovanja. . Možemo prosuditi s velikom vjerojatnošću da je nekoliko čimbe­ nika bilo uključeno u svaku tu pobjedu osvajačkih snaga u Jizreelskoj dolini. i da ne možemo izdvojiti nijedan konkretan element za nji­ hov 75 postotni uspjeh (pobijedivši u petnaest od dvadeset i jedne bitke) u prošlih četiri tisuće godina. Očito je da su. Najvjerojatnije je bio žrtva tifusa. ali njegova vojna kao cjelina bila je navještaj onoga što slijedi kada kri­ žari dođu ponovo osvojiti Svetu Zemlju nešto više od stoljeća po­ slije.

Priča o pozivu Pape Urbana II 1096. bilo stanje u kraljevstvu. on se po­ vezao s Tughtiginom iz Damaska. kada su muslimani zapo­ čeli s nizom protunapada s ciljem da preotmu Svetu Zemlju od kri­ žara. Što više da kažem? Nijednome od njih nisu dopu­ stili da živi. a povjesničari su je vrlo dobro dokumentirali. 1113. na čelu velikoga mnoštva naoružanoga do zuba. dakle. opisujući zauzeće Jeruzalema tijekom Prve križarske vojne 1099. POGLAVLJE Dolazak križara Takvo je. gdje su susrele i po­ razile kralja Baudouina i njegovu križarsku vojsku u bitci blizu alSanabre 28. Tijekom tog posljednjeg od četiri Maududova pohoda. 06.7. nakon mnogo savjetovanja. Baudouin je izgubio tisuću i dvjesto pješaka D . — Vilim od Tira a ste bili tamo vaše bi noge bile uprljane krvlju ubijenih do gležnja. Prvi vojskovođa bio je Maudud iz Mosula. dok se u međuvremenu veći dio vojske okupio u Seforiji. g. pozvao svoje snage iz zemalja s onu stranu Eufrata i sa svom konjicom koju je mogao okupiti iz svih izvora prešao granice kraljevstva. Tijekom toga vremena Saladin je. do 1291. koji je poveo četiri odvojena pohoda početkom dvanaestoga stoljeća. Megido i Jizreelska dolina prvi su put postali aktualni oko jedno deset­ ljeće nakon uspjeha Prve križarske vojne. Te udružene muslimanske vojske prvi su put krenule niz istočnu stranu jezera Tiberias. na križarsku vojnu da se Sveta Zemlja spasi od muslimana i o kasnijoj povijesti slijedećih križarskih vojni u toj zemlji od 1099.tako je pisao Fulcher od Chartresa. prvi je put pogodio Jizreelsku dolinu. dobro je poznata. koji je imao problema s križarskim napadima na njegove zemlje. Nisu štedjeli ni žene ni djecu" . Njegov napad go­ dine 1113.

i po osvajanju Jeruzalema dvije godine poslije. da bi 2. nakon što se zakleo da će vratiti Svetu Zemlju od križara. gdje su ih Maudud i Tughtigin opsjedali dvadeset i šest dana i izmorili ih žeđu. 1113.i trideset vitezova od svojih snaga. Tughtigin je bio na kraju prisiljen potpisati primirje s križarima i okončati svoje na­ pade na Palestinu. plan mu nije uspio. Najpoznatiji po tome što je gotovo potpuno uništio križarske snage u bitci kod Hattina blizu Tiberiasa 1187. 10. tako da je muslimanska opsada Jizreelske doline i susjednih područja prestala krajem ljeta 1113. do dolaska Saladina. bio tamo ubijen. on je bio vrlo sumnjiv i izgubio je naklonost svojih nadređenih u Bagdadu. križari su mogli potpuno izbjeći teški poraz kod ro- . U to su vrijeme mu­ slimanske vojske harale po Jizreelskoj dolini kako su htjele. Tada su iračke snage u Maududovoj vojsci zahtijevale da se vrate kući. Samariju i tri kršćan­ ska samostana na vrhu brda Tabora. ali nakon što je prešao rijeku Jordan. Nažalost ne postoje detalji o bor­ bama na brdu Taboru. Jizreelska dolina bila je pozornica nekoliko Saladinovih upada u godinama prije i poslije bitke kod Hattina. vojskama Rogera iz Antiohije i Ponsa iz Tripolija. koji je sam želio nadzirati ta područja Palestine.. kroz ista "Tiberiaska vrata" koja je koristio Maudud. Maududovu smrt vjerojatno je naručio njegov prijašnji savez­ nik Tughtigin. koje su brojile četiri tisuće pješa­ ka i sedam stotina vitezova. Križari su dobro upoznali Saladina tijekom tih godina. iako izgleda da su Nablus i Beisan (Bet-Sean) doživjeli razaranje u isto vrijeme. Križari su se povukli na neime­ novano brdo zapadno od Tiberiasa. ako je on doista bio krivac. Ustvari. Me­ đutim. jer je Saladin nastavio koristiti taktiku koju je prije njega tako uspješno koristio Maudud iz Mosula. 09. a Maudud je sa svojim snagama osvojio i razorio Galileju. južno od Tiberiasa. Saladinova je vojska ne jednom već barem četiri puta u jednom desetljeću prešla rijeku Jordan i ušla u Jizreelsku dolinu. Saladin je počeo svoj uspon na vlast tijekom međurazdoblja između Druge i Treće križarske vojne. jer iako ga nikada nisu optužili za Maududovo ubojstvo. Maudud im je to dopustio i otpu­ stio ostatak svojih ljudi. To je bio posljednji Maududov pohod u Palestinu. jer se on vratio u Damask s Tughtiginom 5. on se uspio spojiti s pojačanjima. Jizreelska dolina živjela je zatim u miru skoro se­ damdeset godina.

Prema tome. ustvari.. koja se dogodila u vrijeme Saladinova osvajanja Jizreelske doline 1183. Prvi je vodio Saladinov pod­ ređeni Farruk-Shah. Ljudi u tim područjima nisu još bili svjesni da je prekršen mir. Uvečer 12.. pod zapovjedništvom Raymonda iz Tripolija. blizu Tiberiasa. u svoju zemlju. Tako je Farruk-Shah prešao rijeku Jordan i napao grad Daburiyu (biblijski Debir). godinu dana prije. koji je poveo islamske postrojbe iz Damaska u lipnju 1182. koji je naš glavni izvor. kada su Saladinovi ljudi izvršili dva odvojena napada u lipnju i srpnju. oni nisu poduzeli zaštitne mjere. da su samo uzeli u obzir lekciju koju su naučili u bitci kod 'Ayn Jaluta ("Golijatovog izvora"). koji je ležao u podnožju zapadnih obronaka brda Tabora. i tre­ balo joj je malo više od jednoga dana da dođe do Galilejskoga mora." Saladin tvrdi da je Farruk-Shah u stvari nastavio dalje prema zapadu do Ake (Ako) na svom pohodu i ubio i zarobio tisuću muškaraca i žena i dvadeset tisuća grla stoke prije nego što se vratio preko rijeke Jordana. 07. Nakon što su pregazili dio Galileje. Priča o sukobu križara i Saladina u Jizreelskoj dolini počinje. a povijest križara mogla je poprimiti potpuno drukčiji smjer. a predvodio ga je sam Saladin. sigurni. što je bila uo­ bičajena strategija islamskih napadača. već su zaprijetili gradu Tiberiasu. On i njegovi ljudi opkolili su grad prije zore. Kada su se stanovnici grada probudili našli su se već opkoljenima. Križari u Tiberiasu. Njegova je vojska napustila Damask 11. ali njihova obrana brzo je popustila i u roku od četiri sata pet stotina ljudi bilo je zarobljeno. Saladinov drugi napad uslijedio je u srpnju 1182. koji je bio ože- . blizu drevnoga grada Naina..gova Hattina 1187. "Onda su Turci ponovno prešli Jordan i vratili se. g. i potajno ušli u našu zemlju. oslanjajući se potpuno na to. Iako Vilim od Tira kaže. 07. Prema povjesničaru Vilimu od Tira. Branitelji Daburiye povukli su se u tvrđavu. radnja se zatim zbivala ovako: Oni su prešli Jordan blizu Galilejskoga mora. došli su do mjesta u podnožju brda Tabora zvanog Buria /Daburiya/. 1182. Tako se neprijatelj obrušio na njih kradomice po noći i potpuno opkolio to mjesto tako da opko­ ljeni nisu mogli pobjeći u planine koje su se uzdizale iznad njih. to jest.

Međutim. Križare su pak predvodili franački plemići među kojima su se nalazili braća Ibelin. Taqi al-Dinom na istoku i samim Saladinom na jugu u središtu." Međutim. Baudouin iz Ramlaha i Balian iz Nablusa. Prema Vilimu od Tira. prema muslimanskim izvorima. Saladinove snage brojale su dvadeset tisuća boraca i izgleda da je to bila najveća muslimanska vojska od početka križar­ skih vojni. Stoga je te večeri Saladin krenuo južno da napadne Beisan (Bet-Šean). srpnja.nio Lady od Tiberiasa. srpnja. Saladinove snage osvojile su i opljačkale Beisan.. srpnja. križari su bili prisiljeni odstupiti sjeverno prema padini brda. s rijekom Jordan na svojoj lijevoj strani. Proveli su noć utaborivši se na padini jednoga brežuljka radi zaštite. nadajući se da će iza­ zvati križare da izađu iz Tiberiasa. ali su brojali jedva sedam stotina konjanika i ne­ poznat broj pješaka. "Čvrsto su odolijevali napadima protiv sebe. Saladina su obavijestili o dolasku tih pojačanja i on je odlučio izazvati bitku poslavši u boj svoje lijevo krilo pod zapovjedništvom Farruk-Shah. križari su krenuli južno. ipak smo se mi u tom sukobu pokazali nadmoćnijima nad našim neprijateljima." Zatim nastavlja. kao i Hugo Mlađi. Kada je osvanuo dan 15. Saladinove snage opkolile su križare s tri strane. barem prema onome što piše Vilim od Tira. što je Saladin upravo želio. Ujutro 13. kukavički pobjegli iz žara bitke. To je konačno na­ velo križare u Tiberiasu da se pokrenu. križari su se našli licem u lice sa Saladinovim ljudima.. Vilim od Tira izvješćuje da su križari "povukli svoje crte bojišnice prema pravilima vojne znanosti i svojom uobičajenom hrabrošću napredovali prema neprijatelju. križari nisu prihvatili bitku. događaji oko bitke i njezin ishod dogodili su se ponešto drukčije. poslao je po pojačanja iz obližnjih dvoraca Safeda i Kaukaba. s Farruk-Shahom na zapadu. Te dodatne snage došle su do grada u noći od 12. pastorak grofa od Tripolija. i došli do Jizreelske doline između Beisana i Forbeleta (moderne Taiyibe) uvečer 14. koji su prekinuli svoj napad na Beisan kada su čuli da su križari na­ pustili Tiberias. Nakon žestoke borbe. iako se posada snažno opirala. Franačka konjica je napala ali su je muslimani vrlo brzo odbacili i onda počeli napadati franačku pješadiju. u jedinom smjeru koji im je . srpnja i uspjele se uvući među branitelje. pa iako su na njihovu trajnu sramotu mnogi kršćani.

3. Križari se povlače u dvorac Forbelet. Islamske postrojbe prelaze rijeku Jordan i zauzimaju Daburiyju u lip­ nju 1182. dva . 5. pred Saladinovim snagama. možda razmišljajuć da izvrše opsadu dvorca i križara unutar njega. 6.. 2. Saladin kreće ususret križarima. ponovo prelazi rijeku Jordan i vraća se na sjever. zatim kreće u napad na Beisan. 07. Iako je Vilim tvr­ dio da su križari dobili bitku. 4. Saladin prijeti Tiberiasu u srpnju 1182. 7. Križari napadaju muslimansku vojsku ali ih ova odbacuje. zatim nastavljaju na Aku. 8. koje su se utaborile u blizini. 1182. Križari kreću iz Tiberiasa prema Jizreelskoj dolini.Karta 21. pokraj Forbeleta.. Saladin napušta opsadu. bio otvoren i povuć se u obližnji dvorac Forbelet. 1. Križari kreću prema Sepphorisu da se oporave u miru. južno od Forbeleta. izgleda da su toga dana Saladinove snage izašle kao pobjednici. ali su napustili okoliš dvorca dan. Saladin i križari. Saladin i njegovi ljudi tada su proveli noć 15.

kao što su Godfrey III. Lombardske doline i Genove.poslije. Međutim. "samo je nekoliko naših vitezova palo . Saladin i njegova vojska vratili su se u Jizreelsku dolinu samo godinu dana poslije. dok Vilim od Tira bilježi da je isto toliko ljudi umrlo od srča­ noga udara koliko u stvarnoj borbi. muslimanske snage koje su napredovale pod Saladinom opet su ih nadjačale.. sredinom rujna 1183. Nije jasno koliko je ljudi bilo točno u Saladinovoj vojsci. Križari su brojili otprilike tisuću i tristo vitezova i više od tisuću i petsto dobro naoružanih pješaka. šurjaka mladoga jeruzalemskoga kralja Baudouina IV. Prema Vilimu od Tira. kroničarima dvaju suprotnih strana. među njima su bili bogati križari-gosti. vojvo­ da od Brabanta. Saladin se žalio da mu je podnevno sunce onemogućilo potpunu pobjedu. ali mnogo drugih ljudi je poginulo. Uza sve to." Izgleda da su muslimani iz­ gubili oko tisuću ljudi. ostavljajući križare da se ukopaju kod Sepphorisa (Sepforisa) i viđaju svoje rane u relativnom miru. iako je taj broj samo približan. do križara je dopro glas da je Saladin ponovno u pokretu.. ali su rijeku Jordan prešli južno od jezera Tiberi­ as tek 29. jer su Saladinovi ljudi odnijeli tijela i tajno ih pokopali tijekom noći.. Svi križari bili su pod vodstvom Guya de Lusignana. vojvoda od Louvaina. Oni su napustili Damask 17. Sam kralj nije mogao zapovijedati zbog gube koja mu je i oduzela prerano život u Nazaretu. rujna. U među­ vremenu. te su ga opljačkali i spalili. trgovci i hodočasnici iz Pise. Našli su grad Beisan prazan jer su njegovi stanovnici pobjegli u Tiberias. ali arapski povjesničari izvije­ stili su da ih je bio "ogroman broj" i kazali da su se među njima na­ lazile postrojbe iz Alepoa i one s onu stranu Eufrata kao i turkmenska konjica i veliki broj dragovoljaca i pomoćnih postrojbi. jaka srpanjska vrućina očito je znatno utjecala na bit­ ku. Nije poznat točan broj mrtvih. rujna. Izgleda da su neke križarske vođe bile protiv Guyjevoga nadzora nad vojskom. srpnja ponovo prešao rijeku Jordan i vratio se na sjever. prema Vilimu od Tira i Tmad alDinu. Njihove snage pojačali su talijanski pomorci. nakon što su zauzeli si­ rijski grad Alepo i razne gradove u Mezopotamiji. iz kraljevstva Teuto- . Vilim kaže za križarske snage. Saladin je 18. Henry. pa su počeli okupljati vlastite snage u gradu Sepforisu. koji su svoje brodove ostavili u Aki da bi se pridružili sve brojnijoj vojsci.

Reynald od Chatillona. 1183. a onda natrag prema Damasku. te Ralf de Maleine. gospodar područja s onu stranu rijeke Jordan. Križari iz Sepphorisa kreću prema al-Fuli (Afuli) 30. Saladin i križari 1183. 10. 4b. Saladin kreće prema brdu Taboru 6. Križari kreću i utabore se kod 'Ayn Jaluta 1. U bitci je sudje­ lovala i većina mjesnih križarskih plemića. 2b.Karta 22. 09. (Puna strelica) Saladin kreće iz Beisana prema 'Ayn Jalutu 30. koji je prije bio princ . 09. 3b. slavni ratnik iz Akvitanije. 4a. Križari kreću natrag prema al-Fuli 6. (iscrtkana strelica) dok islamski odred dočekuje u zasjedi križare koji kreću prema Sepphorisu. velikoga majstora hospitalaca. 10. Križari iz Ake pridružuju se drugima koji su već u Sepphorisu.. 1. 3a. 2a. 10. 10. uključujući i Raymonda od Tripolija. a onda natrag prema Sepphorisu. naca. Saladin neočekivano kreće prema "Ain Tubaniyji 1.

kraljevski majordom. Na putu prema 'Ayn Jalutu. u podnožju sjeverozapadnoga kuta brda Gilboe i nalazi se u istom području. Taj se izvor nalazi zapadno od današnjega sela Gidone. 1183. 09. Baudouin od Ramlaha i Balian od Nablusa. Walter od Cezareje. koja je išla iz dvoraca Keraka i Shaubaka prema gradu Sepphorisu da se pridruži ostatku križarske vojske. Vilim izvješćuje da su ga oni smatrali "tajanstvenim čovjekom. . braća Ibelin. prema zapadu nekih petnaest kilometara od Jizreelske doline i utaborili se kod 'Ayn Jaluta ("Golijatov izvor"). potpuno nesposobnim i nesmotrenim" Saladinovi ljudi krenuli su 30. kao i Zdenac Harod. Jeruzalem) od Antiohije. dok je islamska prethodnica izgubila samo jednoga čovjeka. te Joscelin de Courtenay. prethodnica što su je predvodile islamske vođe Chauli i Tz al-Din Jurdik naišla je na križarsku zasjedu pod zapovjedništvom Humphreya IV Od Torona.Slika 13. Islamske snage uhvatile su iz zasjede manju križarsku skupinu na padinama brda Gilboe i sve njezine članove ubile ili zarobile. gdje je Gideon okupio snage da se bore protiv Midjanaca i Amalečana prije više od dvije tisuće godina. Ein Harod / 'Ayn Jalut (Zev Radovan. ili je čak jedan te isti izvor. Oni su očito smatrali da je Guy nesposoban vođa.

ne­ prijatelj nije nailazio na otpor na našem području u blizini rijeke Jor­ dan i da je svakoga dana nekažnjeno nanosio veliko zlo našoj vojsci. u blizini drevnog mjesta Jizreela samo 3 km od 'Ayn Jaluta. s postrojbama poredanima u bojni poredak. Saladin stoga nije mogao upotrijebiti svoju konjicu protiv brojnoga križarskoga poretka i bio je prisiljen čekati buduću priliku. križarske snage krenule su ravno prema Saladinu kod 'Ayn Jaluta. 09. da 7 ili 8 dana uzastopce. pored izvora 'Ayn Tubaniyje. u kri­ žarskom zamku poznatom kao La Feve." Tijekom tih napada muslimani su napali selo Zarin. 10. oni su se usmjerili prema izvorima Tubaniyje (ustvari. grad našega Gospoda­ ra. Tijekom toga marša. Međutim.. Saladinovi ljudi namjeravali su opljačkati sela na svome putu. Vilim piše.Tog istoga dana. podalje od 'Ayn Jaluta i u otvoreno polje. ili "Grah". Vi­ lim od Tira bilježi da su napali grčki manastir na vrhu brda Tabora. i razorili Forbelet .. Ostatak marša prošao je bez prepreka i križari su odmah iskoristili priliku da se sami utabore kod Ayn Jaluta. gdje se Saladin sa snažnim snagama iza­ branih vitezova poznatih po svojoj vještini utvrdio blizu vode. raspoređenima prema pravilima vojne znanosti. Jalute). Ujutro. Odatle. smjestivši se pokraj izvora okrenuti leđima prema brdu Gilboi i nadohvat Saladinovih snaga udaljenih samo kilometar i pol. ali da su ih redovnici odbili uz pomoć izbjeglica iz obližnjih sela. križarsku prethodnicu u pravo je vrijeme spasio dolazak pojačanja koje su predvodili braća Ibelin. pet stotina muslimanskih vojnika napalo je križarsku prethodnicu koju je predvodio zapovjednik zamka Amalric. danas zatrpan ispod modernog kibuca Merhaviyja. Baudouin i Balian. "Činjenica je . i spustili se u veliku ravnicu.. Možda je Saladin iskušavao križare poslavši naprijed tih pet stotina ljudi i onda pokrenuo svoje snage prema otvorenom po­ lju kod 'Ayn Tubaniye kako bi upotrijebio svoju konjicu ako mu se pruži prilika. 30. Vilim od Tira izvješćuje: Oni su prešli planine tamo gdje leži Nazaret. Križari su se utaborili te noći kod al-Fule (moderne Afule). križari koji su se okupili kod Sepphorisa i konačno su krenuli. Saladin se neočekivano povukao pokrećući svoje ljude oko jedan i po kilometar u dolinu. kojoj je drevno ime bilo Esdraelon. 1.

Vitezovi i pješaci došli su snabdjeveni namirnicama. dok su dvije vojske stajale jedna prema drugoj oči u oči. Križari su doista napustili tabor ali tek da krenu natrag prema al-Fuli i zatim u svoju stožer u Sepphorisu (Sepforisu) nakon što su uspješno odvratili napadače. tamo gdje je prije nije bilo. gdje su se križari sklonili pred Saladinom još u 7.(Taiyibu). Oni su mislili . Jedan je događaj vrijedan da se zabilježi. tijekom njegovih upada u to područje. Saladin je 8. kažu da je ribe bilo dovoljno za cijelu vojsku. koji su ostavili svoje brodove u luci Aki i pridružili se spontano ma­ lom križarskom pohodu. U međuvremenu. ali za vrijeme križarskoga boravka. 13. 10. 1182. svaka izazivajući onu drugu da prva krene u napad. očeku­ jući da će sukob trajati samo nekoliko dana. ponovno prešao rijeku Jordan. Vilim od Tira izvješćuje da su mnogi u križarskoj vojsci bili bi­ jesni na plan bitke što ga je slijedio Guy de Lusignan. a stanovnici Nazareta tvrdili su da su vidjeli kako muslimanski vojnici gledaju dolje prema njihovu gradu s obliž­ njih brda. Saladinove snage također su se suočile s prijet­ njom glađu nakon što skoro tjedan dana nisu uspjele namamiti kri­ žare u borbu pod svojim uvjetima. nije bilo većih sukob u sljedećih pet dana. Vilim od Tira piše kako se dogodilo manje čudo i da su križari iznenada otkrili ribu u izvorima. 10. nadajući se da će ga križari početi progoniti. Muslimani su uspjeli presjeći crte snabdijevanja križara tako da je glad ubrzo zavladala u taboru pokraj 'Ayn Jaluta. Opsjedali su i druge manje utvrde u tom području.mj.. Međutim. dogodio se kada je naša vojska čekala kod izvora Tubaniyje. došli su doslovno bez ikakve hrane. on i njegova ogromna vojska bili su natrag u Damasku. trgovci hodočasnici. Tako je konfrontacija iz 1183 kod 'Ayn Ja­ luta bila ustvari ne-događaj. 10. Saladin je stoga počeo marširati prema brdu Taboru 6. ali mornari. Ta riba koja je hranila cijelu vojsku opet je nestala nakon što su se kolone s opskrbom probile kroz muslimansku blokadu i tako okončale prijetnju glađu. Do toga se vremena vjerovalo da taj izvor i potoci što iz njega istječu sadrže malo ili nimalo ribe. ali ta činjenica pogodovala je križarskim snagama.

Kritike koje je primio što se nije upustio u borbu sa Saladinom 1183. kao što se ustvari nije ni dogodilo . Guy je taj put odlučio boriti se. Od toga trenutka nadalje odbrojeni su dani križara u Svetoj Zemlji Saladin je neposredno nakon bitke kod Hattina zauzeo brdo Tabor. 07.daje Guy trebao napasti Saladina a ne ostati pasivan. kod Hattinskih rogova pokraj Galilejskoga mora sjeverno od Jizreelske doline. .što svakako nije sukob o kojemu bi se poslije pisali junački epovi." U svakom slučaju. strpljivo čekanje da se Saladinove zalihe iscrpe i da se on onda mora povući. bio vjerojatno najrazumniji plan za križare." Malo je detalja zna­ no osim činjenice da brdo Tabor nije bilo jedino križarsko uporište u Jizreelskoj dolini koje je tada osvojeno. Uspjeh taktike nenapadanja koja je prisilila Saladina da se povuče a da nije nanio ozbiljnu štetu Jizreelskoj doli­ ni. Iako je Guy možda slijedio svoju stra­ tegiju iz puke neodlučnosti ili zbog toga što nije mogao dobiti nije­ dnoga ljubomornoga križarskoga vođu da uskladi napad. Međutim. 3. odrubljivanje glave Reynaldu od Chatillona. Tada su Guy de Lusignon i križari slijedili kata­ strofalnu ofenzivnu politiku. g. Zarin (Jizreel) i zamak kod al-Fule (moderne Afule). možda su bile pogonska snaga u pozadini njegova ludo odvažnoga plana da napadne Hattin. Svi se kasniji povjesničari slažu da bi Saladin još jednom bio prisiljen na povlačenje da su kri­ žari to učinili. te do najveće pobjede muslimanskih snaga tijekom cijele povijesti križarskih vojni. i 4.križari su naučili vrijednu lekciju u njihovom tadašnjem ratovanju sa Saladinom i njegovim muslimanskim snagama. ustvari. upravo su mu savje­ tovali da ostane pasivan. učinila je taj sukob ili bolje ne-sukob istovremeno neriješenim susretom i pravom križarskom pobjedom. koja je dovela do pokolja križarskih snaga. Oni su optužili Guyja za kukavičluk. jer su pred Saladinom pali i Daburiya. Iako je on završio tišinom a ne treskom . a ipak je dopustio Saladinu da nekažnjeno napada franački teritorij. dotad poznato na arapskom kao "Qalat al-Tur. to je. Guy je zapovi­ jedao najvećom križarskom vojskom koja se ikada okupila. uhićenja samoga Guyja. 1187. 1187. Baudouin i Balian. Raymond od Tripolija. te braća Ibelin. Guy de Lusignan i križari imali su priliku pri­ mijeniti tu lekciju i slijediti istu obrambenu strategiju četiri godine poslije. nešto u smislu aforizma Alexandera Popea: "Budale jure tamo gdje se anđeli plaše stupiti.

Peta križarska vojna počela je trideset godina poslije. sultan al-'Adil. 1213. Bartolomeja. Saladin je osvojio i druga utvrđenja kao što su ona u Nazaretu. Mađarski kralj Andrija II. Cezareji. Međutim. on je pribavio glave sv. nakon što Rikard Lavljeg Srca nije uspio u Trećoj vojni izbaciti Saladina i muslimane iz Svete Zemlje i nakon što su križari u Trećoj vojni po­ gubili stanovnike Carigrada umjesto Jeruzalema. jedan od tri na vrhu brda Tabora. obojica članovi ajubidske dinastije u Egiptu koju je osnovao Saladin. ili je Andrija barem u to vjerovao. Andrija je postao poznat ne po svome odvažnom ponašanju u borbi tijekom Pete vojne 1217. počeli su graditi čvrstu tvrđavu na vrhu brda Tabora. već po broju moći i dijelova svetačkih tijela koje je skupio dok je bio u Svetoj Zemlji. Govorilo se da je Saladin opljačkao sve unutar križarskih utvrda i da je iznio toliki plijen da bi mogao ispuniti jednu veliku dolinu. ali ne prije nego što su križari pokušali bezuspješno zauzeti muslimansku utvrdu na brdu Taboru. između ostalih. odazvao se na poziv pape da preotmu upo­ rište na brdu Taboru. Naprimjer. Margarete te desne ruke sv.Ustvari. gdje se prije nalazio kršćanski samostan koji je označavao mjesto Kristova Preobraženja To je bio isti onaj samostan. Stjepana i sv.mj. Tome i sv. Kao dodatak prijašnjim velikim i teškim uvredama koje su izdajnič­ ki Saraceni nanijeli našemu Iskupitelju. što je zabilježeno u Novom zavjetu.. Haifi i Sepphorisu (Sepforisu). Također je pri­ bavio dio štapa biblijskoga Aarona i jedan od vrčeva za vodu koji su se koristili prilikom svadbene večere u Kani. isti himbeni Saraceni ne­ davno su izgradili utvrđeno uporište da bi posramili kršćansko ime . g. na Petom Lateranskom saboru u križarsku vojnu kako bi se uništilo to uporište na vrhu brda Tabora. g. i sultanov sin al-Mu'azam. Godine 1121. Pre­ tvaranje toga samostana u muslimansku tvrđavu pokrenulo je Petu križarsku vojnu. kao i radi spašavanja tisuća križara koji su zarobljeni u prijašnjim križarskim vojnama i koji su tada ča­ mili u muslimanskim zatvorima. križari nisu uopće branili svoje utvrde između Ake i Tiberiasa. Papa Inocent III Pozvao je u 4. Saladinov brat. On je sve te pre­ dmete donio u Europu sljedeće godine napustivši križarsku vojnu odmah nakon što je počela. što su ga prije napali Maudud od Mosula i sam Saladin.

ili bolje reći što se nije dogodilo. pun poštovanja podigao je drvo životvornoga Križa. nismo bili sigurni je li oni žure da nas napa­ dnu ili bježe. gdje je Krist svojim učenicima otkrio viziju svoje buduće slave. usprkos smrti Inocenta III prethodne godine. Izgleda da Andrija. Patrijarh Jeruzalema.na brdu Taboru. Ta križarska vojna počela je 1217. 3. a kada smo poslali naprijed izvidnicu. možda su izmislile križarske snage koje su već bile u Palestini a ne sam papa. Prelazeći odatle rijeku Jordan . vidjevši prašinu koju su po­ dizali naši neprijatelji. sudionik i svjedok koji je napisao kroniku događaja što su se dogodili tijekom Pete križarske vojne. . koji im je vrlo blizu. ostavljajući zemlju da je opustoše Kristovi voj­ nici. ali bojeći se dolaska vojske živoga Boga... Oliver od Paderborna. oni su napu­ stili tabor i pobjegli. osim što je oduševljeno skupljao moći svetaca. i njihovim ljudima. najbolje govori što se dogodilo... koja je bila tako brojna i stupala u tako savršenom poretku. koje su nam bile zdesna. jer je on gotovo potpuno bez ikakvih snaga ili namirnica (Prog­ las pape Inocenta III. i uputio se iz Ake šestoga dana nakon blagdana Svih svetih. prema Beisanu gdje su se neprijatelji utaborili. jer je njegov nasljednik Honorije III preuzeo od­ govornost za ostvarenje Inocentovoga plana.. uz velike napore toga dana. moderne Afule/ sve do izvora Tubanije. . Nakon što se iskrcao u Aki. misle da će pomoću te tvrđave lako osvojiti grad Aku. i odmarali smo se dva dana na istome mjestu pronašavši obilje hrane i krme. s velikom poniznošću dijela svećenstva i na­ roda. Oni su odmah započeli pohod. 11. Sljedeći dan uputili smo se preko planina Gilboe. oprali smo naša tijela u njoj.. napad na Damiettu u Egiptu. Za Petu križarsku vojnu) Dodatni cilj Pete vojne. s močvarom nadesno. 1217. tada smo se tri dana odmarali na obali Galilejskoga mora. a onda zauzeti ostatak zemlje bez ikakva otpo­ ra. on i njegove mađarske postrojbe spojile su se s austrij­ skim vojvodom Leopoldom i Johnom de Brienneom. kraljem Jeru­ zalema. Pod tim bar­ jakom napredovali smo u bojnom poretku kroz dolinu Fabe /Al-Fule. koji je imao na umu ograničeniju metu. i marširali od Ake (Ako) prema istoku kroz Jizreelsku dolinu. nije mnogo postigao za vrijeme svoga tadašnjega boravka u Svetoj Zemlji.

i tako se vratili u Aku. Ali. Brdo Tabor (Zev Radovan. pripremajući se za na­ pad jedino u slučaju da križari pokažu namjeru krenuti prema Nablusu ili Jeruzalemu. bili brojniji. koji su mogli imati četiri tisuće vitezova ili više u križarskoj vojsci.. zajedno s ciparskim kraljem Hugom . s nesretnim ishodom. sultan al-' Adil i njegove muslimanske snage povukli su se pre­ ko rijeke Jordan pred nadolazećim križarima. Andrija je ostao u Aki uživa­ jući u raskoši.Slika 14. U svakom slu­ čaju. noseći našu bolesnu i izne­ moglu braću kroz Kafarnaum na teglećoj marvi. Njegovi su se ljudi uključili u barem još jedan upad sjever­ no u Siriju. Pogledali smo Bet Saidu. te je naredio svome sinu al-Mu'azamu da se isto tako ustegne od napada. Sudjelovanje u tom prvom pohodu kroz Jizreelsku dolinu i dalje bio je uglavnom cijeli doseg Andrijinoga uključivanja u Petu križar­ sku vojnu. Jeruzalem) lutajući kroz mjesta u kojima se Naš Spasitelj usudio stvarati čuda i razgovarali s ljudima u Njegovoj tjelesnoj prisutnosti. Izgleda da je egipatski sultan al-'Adil odlučio da ne napadne pljačkaške križare. što se nije dogodilo. . dok nije otišao. ili čak više. Neki izvori kažu da je bilo ukupno petnaest tisuća ljudi. vjerojatno iz jednostavnoga razloga što su križari.. ali to je vjerojatno pretjerani broj.

kako bi nazočio vjenčanju grofa Bohemonda IV i Hugove polusestre Melisende u Tripoliju. Kao što Oliver od Paderborna izvješćuje. izgrađena sa sedamdeset pet kula i posadom od dvije tisuće muslimanskih vojnika. John de Brienne. u međuvremenu. Pomogao im je jedan mjesni muslimanski mladac. 1217. 12. odlučio je uzeti stvari u svoje ruke. ostavljajući tako preostale križarske snage ozbiljno os­ labljenima u Aki. 1217. 01.. kojega su pokrstili i koji im je pokazao put gore prema tvrđavi. držeći dijelove Pravoga križa u pratnji biskupa i svećenika koji su pjevali i molili. bila skoro neosvojiva. John je opet krenuo iz Ake kroz Jizreelsku dolinu 30. 11. Jakov Vitrijski (u to vrijeme biskup Ake) navodi nedostatak strojeva za opsadu. Međutim. usprkos činjenici štoj e tvrđava. glava i ruku raznih svetaca. što nije dovršio križarsku vojnu i što je svoje ljude poveo kući. Zašto je John dao tu naredbu ostaje jedna od velikih tajni toga sukoba. nakon prvoga neučinkovitoga poho­ da nakon kojega se križarska vojska vratila u Aku 14. Pruživši svojim ljudima samo dva tjedna odmora. Oliver od Paderborna napisao je: . kao što su ovnovi za rušenje bedema. odlučivši zauzeti brdo Tabor i tako postići jedan o prvotnih ciljeva Pete vojne. Njegove su snage taj put bile mnogo manje. Nakon Hugove iznenadne smrti u dobi od samo dvadeset i tri godine u Tripoliju 10. pa makar i privremeno. patri­ jarh Jeruzalema (Ralph od Merencourta) išao je na čelu križarskih snaga. 3.. John je sam ubio muslimanskoga emira i zapovjednika tvrđave. Armenije i Carigrada. Križari su se primaknuli neprimijećeni. Tada je uslijedila teška borba na zidinama same tvrđave. Andrija je odlučio vratiti se u Europu sa svojom zbirkom moći. 1218. ali je njihov prvi napad na tvrđavu. On je odmah krenuo kopnom natrag u Mađarsku preko Tripolija. 11. na sirijskoj obali. zahvaljujući debelom oblaku koji je pokrivao vrh planine. a onda je iznenada i neobjašnjivo naredio svojim ljudima da odustanu i vrate se niz planinu. ljestve za juriš na bedeme i drugi teški strojevi za napad. Dok su koračali uzbrdo u gustoj magli. zamalo uspio. usprkos najprije prijetnji a zatim i činjenici da ga je jeruzalemski patrijarh ekskomunicirao. predvodeći put prema planini. križari su iznenadili malu muslimansku voj­ sku izvan tvrđave koja se brzo povukla unutra.. Antiohije.. kralj Jeruzalema.

koju će osvojiti osamnaest mjeseci poslije. Moguće je da John nije znao koliko je bio blizu pobjede i povukao se očekujući opremu za opsadu ili očekujući pojačanje. Drugi napad dva dana poslije propao je usprkos dodatnim snaga­ ma hospitalaca i templara koji su pristigli da pojačaju križarske sna­ ge. 12.Ali. kada su je djelomi- . On je ispravno mislio kako je bolje da tvrđavu razore njegovi ljudi nego da padne u ruke križara. što njemu vjerojatno nije bilo poznato. ali su muslimanski branitelji stupili u protunapad. jer su svi čuli priče kako je Rikard Lavljeg Srca izdajnički pogubio skoro tri tisuće njihove braće koji su se predali križarima u dobroj vjeri nakon što su napustili Aku tijekom Treće križarske vojne. zauzeću Damiette u Egiptu . Obeshrabreni snažnim muslimanskim otpo­ rom. sultanov sin i Saladinov si­ novac. jer bi križarski nadzor tvrđave predstavljao opasnost za cijelu Galileju. on je ohrabrio nevjernike i ostavio im vremena da se organiziraju. ali mi ne znamo zbog kakvoga je Božjega suda ili zbog kakvoga plana svojih vođa Božja vojska tada sišla i neslavno se povukla. g. sve do 1229. križari su napustili opsadu i vratili se u Aku 7. Štoviše. ostavlja­ jući ajubidske snage kao posadu u tvrđavi na vrhu brda Tabora. spremala na predaju kada su se križari povukli po Johnovom nalogu. muslimani su tada krenuli u napad odlučivši da se taj put bore na život i smrt. nego je dobio uspinjući se. jer silazeći te iste nedjelje i naređujući drugima da siđu. sami muslimani srušili tvrđavu koju križari nisu uspjeli osvojiti. djelomice zbog toga što više nije imao dovoljno ljudi da brani to uporište.. Njegova je odluka poslije naišla na žestoku kritiku jer se muslimanska posada. 1218.. Tada su križari uspjeli uznijeti ogromne ljestve uz planinu i po­ staviti ih uz zidine tvrđave. sultan al-'Adil naredio je svome sinu al-Mu'azamu da razori muslimansku tvrđavu na vrhu brda Tabora. Nakon što ju je porušio al-Mu'azam. Polijevajući križare "grčkom vatrom" (napalmom tadašnjega doba). muslimani su zapalili ljestve i ubili skoro cijelu skupinu ljudi na njima. Križari su tada prestali s napadima u Jizreelskoj dolini i usmjerili se prema svome dodatnome cilju.. Skoro odmah nakon što su križari krenuli u Egipat. Kralj je izgubio je mnogo više na ugledu silazeći. Tako su samo šest mjeseci nakon križar­ skoga neslavnoga uzmaka s brda Tabora. muslimanska tvrđava na brdu Taboru ostala je u ruše­ vinama u sljedećem desetljeću.

. 06. poslije. u podnožju brda Gilboe. ali i borbama protiv križara. uglavnom protiv ujaka. daleko južno od Jizreelske doline. ajubidski vladar as-Salih Ajub. Međutim... Tada je mamelučki sultan Baibars iz Egipta preuzeo nadzor nad brdom Taborom. 1244. Ajub se pojavio na pozornici kao sultan u Egiptu nakon što je zbacio mlađega brata 1240.ce obnovili mađarski redovnici. pod zapovjedništvom generala Fakhra al-Dina ibn al-Shaykha. upravo preko puta doline. jer su imali suviše malo tjelesno sposobnih ljudi da se obrane. a onda su krenuli na Damask. Ajub je poslao vojsku sjeverno prema Jizreelskoj dolini i Gelileji. nakon što je pobijedio ujaka i rođaka. uključujući i bitku koja se pokazala ve­ likom pobjedom nad združenim snagama tih triju neprijatelja kod Harbiyye (La Forbie).g Od tada je bio zauzet borbama. manje od desetljeća. muslimani su je opet osvojili. Egi­ patska je vojska. Međutim. asSaliha Isma'ila od Damaska i rođaka an-Nasiraa Da'uda od Keraka. Ajub i njegova vojska krenuli su zatim da opsjednu i zauzmu Aškelon. U kasno proljeće 1247. a zatim osvo­ jila brdo Tabor. kao ishod mirovnoga sporazuma što ga je potpisao Richard od Cornwalla. Belvoir i Kaukab nešto poslije. Jizreelska dolina spasila se od daljnjih Ajubovih upada jer ga je pogodila smrtonosna bolest pa je ubrzo umro. napala najprije Tiberias. . muslimani su opet osvojili tvrđavu u kasno proljeće 1247. 16. Taj ih je put predvodio novi sudionik na svjetskoj pozornici. g. Tvrđava na vrhu brda Tabora još je jednom došla u križarske ruke 1255.. nakon slavne pobjede nad mongolskom vojskom u bitci kod 'Ayn Jaluta. kada su hospitalci uputili molbu papi Aleksandru IV i dobili njegovu privo­ lu da poprave tvrđavu i postave posadu od četrdeset vitezova Među­ tim. 1247.. nekoliko kilometara sjeveroistočno od Gaze. Križari su pružili slabi otpor kako u obrani brda Tabora tako i drugih tvrđava. Ona je još jednom došla u križarske ruke 1241.

Oni su bili glasnici nove ere.. na istom mjestu gdje su Saladin i križari stajali i zurili jedni u druge u neodlučnom sukobu prije sedamdeset i pet godina. Stoga se postavljaju mnoga važna pitanja: je li postojala M . g. da spomenemo samo neke od njih čiji su snovi o slavi potresli Jizreelsku dolinu u drugom tisućljeću. Mongola i Mameluka. pogubljujući. Osmanlija i Napoleona. s obzirom da imamo zapise iz promongolskih i protumongolskih izvora.uključujući ona Mongola i Mameluka. POGLAVLJE Snovi o slavi Sve vojske na svijetu mogle bi vršiti manevre po toj prostranoj ravnici. Jizreelska dolina bila je 3.. paleći i pljačkajući sve što im se našlo na putu. poprište žestokoga sukoba dvaju relativnih novopridošlica na svjetskoj pozornici. Mameluci su pobijedili u tom novom sukobu nanijevši Mongolima prvi veći poraz i spasivši SirijuPalestinu i Egipat od mongolske prevlasti. Oni su bili neuništiva snaga. Ne postoji mjesto na svijetu pogodnije za rat od ovoga. Me­ đutim. . Detalji te bitke prilično su dobro poznati zahvaljujući nekolikim suvremenim i skoro suvre­ menim prikazima. od kojih se neki temelje na opisima svjedoka.8.. Oni su se susreli toga dana u ogorčenoj borbi kod 'Ayn Jaluta ("Golijatovog izvora") u Jizreelskoj dolini. koja je od trinaestoga do osamnaestoga stoljeća svjedočila o širenju carstava kroz to područje . ongolske horde nahrupile su iz svoje postojbine u azijskim stepama. u početku šireći se poput prolivene tinte po Srednjem Istoku a onda se sručivši na Siriju-Palestinu.. postoji nekoliko inačica o tijeku bitke i sudbini nekih od su­ dionika. u namjeri da zagospodare sve većim carstvom. pretpostavlja se da je to izrekao dok je promatrao Jizreelsku dolinu 1799. . rujna 1260. /To je/ najprirodnije bojno polje na cijeloj zemlji — Napoleon Bonaparte (?).

Raspravlja se o veličini njegove vojske a procjene se kreću od 60. Alepo je brzo pao pred napadačima. to nije bila ve- . s obzirom da je Hulagu poveo većinu vojske sa sobom natrag u Azerbejdžan. Glas da je Veliki kan umro i da su se Hulaguova dva starija brat svađala oko nasljedstva naveli su Hulagua da se vrati s većim dijelom vojske. prešla je Eufrat i napala Alepo u Siriji. blizu Tabriza. Pismo je požurivalo sultana: "Požurite s vašim odgovorom prije nego što se vatra rata ne rasplamsa. govorilo je da je svaki otpor uzaludan. da je mongolsko pravo da vladaju svijetom Bogom dano. god. Međutim. Mezopotamiju.. ili možda nakon što je već bio na putu za Azerbejdžan. On se možda i brinuo što nema dovoljno zemlje za ispašu u Siriji za njegovu ogromnu vojsku i njezinu konjicu u većem vremenskom razdoblju.. Palestine i Egipta jednome od svojih najpovjerljivijih generala.000 ljudi. Kitbuqi.." Hulagu je prepustio zauzimanje Sirije. ili su mu poslije odsjekli glavu? Koliko je ishod bitke bio važan za po­ vijest Srednjega Istoka i za zapadni svijet u cjelini? Mongoli su se širili prema zapadu iz azijskih stepa još od vreme­ na Džingis-kana početkom trinaestoga stoljeća. Pretrpjet ćete najstrašniju katastrofu. zahtijevajući da se mamelučki sultan ili pokori Mongolima i postane vazal ili da se suoči s gnjevom njihove vojske. 1260. te da će svi pobunjenici biti unište­ ni ako se mirno ne pokore.000 vojnika. Prije nego što je otišao krajem 4..000 do 300.. oni su namjeravali osvojiti i Siriju-Palestinu i Egipat. kao što tvrdi perzijski povjesničar Raši dal-Din? Je li mongolski vođa Kitbuqa ubijen usred bitke.zasjeda mongolskih postrojbi. Pismo koje je sadr­ žavalo stihove iz Kurana zajedno s uvredama prema egipatskom sul­ tanu. Kitbuqi je preostalo ne više od deset do dvanaest tisuća mongolskih vojnika. sjeveroistočno u Azerbejdžan. ali su događaji u mongol­ skoj postojbini zahtijevali promjenu Hulaguovih planova. Čak ako su novaci na licu mjesta povećali snage na dvade­ set tisuća vojnika. vaše zemlje postat će pustinje. kao što neki drevni izvori govore. Anatoliju i Irak do 1258. . Armeniju. ali je najvjerojatnije bilo oko 120. ..mj. a mi ćemo ubiti vašu djecu i vaše starce. Hulagu je poslao emisare u Egipat. Mongolska vojska pod zapovjedništvom Hulagua. Nakon što su prega­ zili Iran. unuka Džingis-kana i mlađega brata vladajućega Velikoga kana Mongkea. Gruziju.

lika vojska. On je došao na vlast u Egiptu u studenom 1259. Kutuz je iskoristio prijetnju mongolske vojske i egipatsku potrebu za snaž­ nim vođom kao izgovor za svoja djela. dali im naziv Ibn Abdulah ("Abdulahov sin" .. Kitbuqa je brzo krenuo u napad. krajem 1259. osvojivši Damask i Sidon do kolovoza 1260. Po­ čele su pripreme za obranu Egipta od neizbježnoga mongolskoga napada. samo nekoliko mje­ seci prije nego što je pristigla Hulaguova poruka. ajubidski sultani. isto tako dobro ako ne i bolje nego njihovi prijašnji gospodari. On je bio Mameluk. i poslavši prethodnicu u Palestinu sve do Gaze. ali izgleda da su Hulagu i Mongoli podcijenili egi­ patske snage kako u brojčanom smislu tako i u smislu njihove od­ lučnosti za borbu. jedan od robova-vojnika koje su egipatski sultani toliko cijenili u trinaestom stoljeću. kako bi promotrio krajolik. Nije potpuno jasno zašto ga je Hulagu ostavio s tako malo postrojbi.. Možda se to temeljilo na krivim obavještajnim podacima što su im ih namjerno davali sirijski zarobljenici. Oni su ulijevali strahopoštovanje i bili su žestoki i vjerni ratnici. Ti su Mameluci skoro svi bili turskoga podrije­ tla. Kutuz je zbacio Alija i proglasio se sultanom umjesto njega. pa je tako Kutuz postavljen za regenta kako bi pomogao mladiću da vlada. Oni su bili robovi koje su kao djecu kupili i doveli u Egipat. Kako bilo da bilo. Međutim. kojega je taj čin prkosa samo pospješio.zato što je Abdulah bio Muhamedov otac). U međuvremenu je u Kairu mamelučki sultan Kutuz primio i pro­ čitao prijeteću poruku koju mu je poslao Hulagu. Mameluci su shvatili da su dovoljno brojni i snažni da mogu vladati Egiptom. Kutuz je bio povjerljivi zapovjednik vojske pod prethodnim egipat­ skim sultanom Ajbakom. Kada su dosegnuli zre­ lost dali su im slobodu u zamjenu za službu u egipatskoj vojsci. njego sin Ali imao je samo petnaest godina. Sam Kutuz bio je relativno nova osoba na političkoj pozornici. usput je pljačkao i palio kadgod mu je to bilo moguće. Kada su Ajbaka ubili 1257. Odlučivši preduhitriti prijeteći mongolski napad i preuzeti inicija- . Tamo su ih preobratili na islam.. On je brzo reagi­ rao: pogubio je mongolske izaslanike koji su donijeli pismo tako što ih je prepolovio a glave im je pribio na vrata Zuvaila u Kairu. g. i odgajali ih pod strogim nadzorom mamelučkoga narednika.

bila brojka do koje se došlo kada se jedan izvorni arapski izvor prevodio na francuski a onda na engleski. Na taj način. Malo je vjerojatno da je brojala preko 100. Kutuz je okupio Egipćane gorljivim govorom i ubrzo podigao vojsku od mamelučkih vojnika i drugih skupljenih postrojbi. mongolska i mamelučka vojska koje su se trebale uskoro susresti kod 'Ayn Jaluta imale su pri­ bližno isti broj vojnika. ali sigurno ne više od toga. između deset i dvadeset tisuća ljudi u svakoj od njih.000 ljudi. kao što neki tvrde. zoni koncentracije. čak i da njegove snage dožive početni poraz. 1260. izgleda. približno 120 kilometara sje­ veroistočno od Kaira. Ako egipatske snage ostanu u Kairu i čekaju da dođu Mongoli. Broj vojnika u tim mamelučko egipatskim snagama je prijeporan. 07.tivu. "Sam ću se boriti protiv Mongola!" Oni su postali odlučniji. ali izgleda da je bilo oko dvanaest tisuća mamelučkih vojnika. one će biti sposobne povlačiti se i bori­ ti još nekoliko puta prije nego što Mongoli stvarno prijeđu u Egipat. Vjero­ jatno je vjerovao kako je najbolja prilika da se obrani Egipat ako krene prema sjeveru i izazove sučeljavanje s Mongolima u području koje je daleko od egipatskih granica.000 ljudi. Uz Mameluke. neće biti prilike za uzmak ako izgube prvu bitku. On ih je uspio posramiti i natjerati da nastave napredovanje tako što je u jednom trenutku uzviknuo. pretho­ dnica pod zapovjedništvom mamelučkoga zapovjednika Baibarsa. Mamelučka je vojska napustila Kairo 26. Štoviše. Na početku su moderni znanstvenici smatrali da je moglo biti oko 120. ali to je. vojska se sastojala i od prebjeglih sirijskih postrojbi i drugih boraca koji su pobjegli pred mongolskim napredovanjem u sjevernim zemljama. Ukratko. Oni su povećali broj egipatske vojske na nekih dvadeset tisuća voj­ nika. Nijedan od mamelučkih izvora ne daje točne brojke. Tu je Kutuz ponovo morao upotrijebiti svoju govorničku vještinu kako bi nagovorio kolebljive egipatske vođe da nastave napredovati prema sjeveru. i napredova­ la prema Salihiji. Kutuz se možda bojao da će njegove snage izgubiti moral kad se mongolska vojska počne približavati Kairu i da se neće boriti onako dobro kao što bi se borile ako prijeđu u napad protiv snaga za koje je Kutuz već znao da su samo mali dio mongolske vojske koja je zauzela Siriju. napustila je Gazu i porazila malu skupinu Mongola koji su tamo bili .

Čim je Kitbuqa čuo da egipatska vojska ide prema sjeveru. Franci su odlučili ostati neutralni ali su dopustili egipatskoj vojsci da prođe kroz njihov teritorij te su ih snabdjeli i drugim zalihama. Međutim. pobuna je izbila u Damasku upravo u to vrijeme i Kitbuqa je bio prisiljen odgoditi pohod dok se pobuna ne uguši. marširao uz obalu i utaborio se izvan križar­ skoga grada Ake. To je omogućilo Kutuzu i Egipćanima da dođu neometani do Ake. a sada su Mongoli čekali Mameluke. koje je na nekim mjestima široko oko deset kilometara. Prvo. Tamo je Kutuz stupio u pregovore s franačkim kri­ žarima. prešle rijeku Jordan i utaborile se u Jizreelskoj dolini krajem kolo­ voza ili početkom rujna 1260. Tu su. a onda je. Ustvari neki povjesničari tvrde da je to bila zadnja južna točka koja je nudila takve prednosti na putu od Damaska do Egipta. i brdo Gilboa i obližnji bre­ žuljak Moreh može se iskoristiti kao izvidnička točka. Zašto su Mongoli izabrali baš to mjesto u Jizreelskoj dolini. isto onako kao što je učinio Tutmozis III dvije i po tisuće godina prije. koji su se našli u unakrsnoj vatri između Mameluka i Mon­ gola. i kao što će gene- . Mongolske snage konačno su krenule iz Damaska prema jugu. Ostatak egipatske vojske. nakon što se odmorio samo jedan dan. za svoje bojno polje? Nekoliko čimbenika doprinijelo je takvom njiho­ vom izboru. on je odlučio napustiti tabor i povesti mongolsku vojsku prema jugu i poći ususret Egipćanima. sužava se samo na nešto manje od pet kilometara kod 'Ayn Jaluta pa ga velika vojska može lako nadzirati ili čak potpuno blokirati. nekih petnaestak kilometara u Jizrelskoj dolini.smješteni. Treće. to je područje pružalo vodu i dobru ispašu za nji­ hove konje i prilično dobre uvjete za konjičko ratovanje. jer je bio početak ljeta ili rana jesen. Ono malo preživjelih Mongola pobjeglo je u sigurni Da­ mask i izvijestilo o obratu događaja Kitbuqa i mongolske generale. Četvrto. pod zapovjedništvom samoga Kutuza. kod 'Ayn Jaluta pokraj brda Gilboe. tlo Jizreelske doline. slijedilo je Baibarsa i prethodnicu do Gaze. g. Drugo. Saladin i križari stajali jedni prema drugima stoljeće prije. a brdo Gilboa moglo bi se iskoristiti kao uporište za mongolski bok tijekom bitke. te se pojaviti u Jizreel­ skoj dolini pokraj drevnoga mjesta Megida. Mongoli su mogli pomisliti da će Mameluci doći s juga i poslati svoju vojsku kroz klanac Wadi 'Ara.

Bitka kod 'Ayn Jaluta 3. prelaze rijeku Jordan i utabore se kod 'Ayn Jaluta. Mameluci pobjeđuju. Mameluci napreduju iz Ake prema 'Ayn Jalutu. Karta 23. . Mameluci se kreću prema sjeveru iz Egipta preko Salihije i Gaze prema Aki. 2. Međutim.1.. U tom slučaju. na koju su egipatski generali upozoravali Tutmozisa III. uz obalu Ake i kretali se južno i istočno preko Jizreelske doline prema mongolskim položajima kod Ayn Jaluta. Ma­ meluci su umjesto toga već krenuli dalje na sjever. 09. oni bi mogli napasti mamelučku vojsku dok ona bude još dolazila kroz klanac raspoređena u tankoj koloni dugačkoj nekoliko kilometara i ranjiva na zasjedu. 4. 3. Mameluci i Mongoli ral Allenby opet učiniti 700 godina poslije. kao što sam prije spomenuo u ovoj raspravi. Mongoli se pokreću južno od Damaska.

smatraju općenito pouzdanijima. kao što je onaj al-Makrizija. ali nedavno istra­ živanje koje se koristilo dodatnim izvorima. što možda ne bi trebalo potpuno čuditi. Danas se promamelučki prikazi bitke. Postoje barem dva različita prikaza događaja koji su se događali u bitci kod 'Ain-Jaluta: prikaz promonogolskoga perzijskoga povje­ sničara Rašid al-Dina napisan u četrnaestom stoljeću i onaj promamelučkoga egipatskoga povjesničara iz petnaestoga stoljeća. Donedavno se smatralo da je promongolski prikaz Rašida al-Dina točniji.Slika 15. Jeruzalem) Kutuz je bodrio svoju mamelučku vojsku utaborenu izvan Ake. ali izgleda sve u svemu da se isti­ niti tijek bitke nalazi negdje u sredini između opisa Rašida i al-Ma­ krizija. pozivajući se na potrebu da zaštite svoje obitelji. te naglaša­ vajući potrebu da brane islam od nevjernika. koji sasvim drukčije prikazuje bitku. dramatično je promijenilo sliku događaja. podsjećajući ih na mongolska zvjerstva u prošlosti. uključujući neka svje­ dočanstva s lica mjesta. . imovinu i način života. Pokrov Jizreelske doline (Zev Radovan. On je zatim poslao po­ vjerljivoga zapovjednika Baibarsa naprijed s mamelučkom pretho­ dnicom i oprezno poveo ostatak vojske iz Ake prema Mongolima. al-Makrizija.

uklonivši svoju kacigu kako bi ga mogli prepoznati i jašući ravno na neprijatelje uzvikujući svim svojim glasom "O islam!". Mongoli. koje su Kutuz i njegovi generali možda namjerno ostavili slabim. Nije trebao dugo čekati jer su Kutuz i njegova vojska bili samo na dan jahanja iza Baibarsa. Baibars je jednostavno javio Kutuzu i kratko se povukao očekujući pojača­ nja. izgleda da su se ti mali okršaji dogodili dan prije stvarne bitke kada su Bai­ bars i njegova prethodnica naišli na prve mongolske izvidnice.Kada je mamelučka prethodnica predvođena Baibarsom naišla na prve mongolske izvidnice. Mameluci su se spasili samo zato što je Kutuz još jednom ohrabrio svoje postrojbe. "O Bože daj nam pobjedu!" dok je jurišao po bojnom polju. ali samo onda ako je Kutuz namjerno dopustio da njegovo lijevo krilo popusti kako bi namamio Mongolske postrojbe i opkolio ih u pogodnom trenutku. Na početku. došlo je do niza manjih okršaja. Međutim. a Mongoli su počeli bježati glavom bez obzira da bi ih Mameluci sasijecali dok su trčali. Rašid zapisuje da su Kutuz i ostatak mamelučke vojske. dok nisu navele mongolske postrojbe u zasjedu. Kitbuqa je pozvao svoje ljude i izvršio očajnički pro­ tunapad. upravo onako kao što je Antioh III učinio Ptolomeju IV stoljećima prije. nema potvrde za Rašidov prikaz i on je možda slobodno protumačio činjenice. Ubrzo nakon što je svanulo sunce sljedećega dana. 1260.. Rašid al-Din tvrdi da su se Baibars i njegova mala skupina povlačili malo po malo pred navalom Mongola. brzo su napali i razbili lijevo krilo mamelučke vojske. Kutuz je okupio svoje ljude. onda se to dogodilo u tomu trenutku. Postavlja­ jući svoje ljude uokolo poput figura na šahovskoj ploči. koji su prvi stigli i rasporedili se po bojnom polju. kao što Rašid tvrdi. prešao je u protunapad i taktički nadigrao Mongolce. a svaka od njih bila je poredana po crti sjever-jug protežući se po cijeloj dolini. 09. koji su se sakrili na povoljnom položaju. Mameluci su se žestoko borili. Umjesto toga. Ako je i postojala zasjeda u bilo kojem trenutku bitke. spremno napali i desetkovali Kitbuqine snage. bitka kod 'Ayn Jaluta službeno je počela. ujutro 3. tako da je izravnao bitku. jašući iz Ake uzduž Jizreelske doline. te skoro preokrenuo situaciju toga dana. dvije vojske stajale su jedna nasuprot drugoj u doli­ ni sjeverno ili sjeveroistočno od izvora kod 'Ayn Jaluta. . Međutim. zaurlavši.

Međutim. gdje su njihove žene i djeca još uvijek čekali u taboru. cijelu će zemlju pregaziti kopita mongolskih konja a naši vojnici će nositi u bisagama svojih konja pijesak Egipta. U svakom slučaju. Druge su ubili seljaci. Prema Rašidu. Kutuz je onda ostvario svoju prijetnju: Kitbuqu su odmah smakli. tijekom kojega su nadjačali mongolske snage i sasje­ kli ih na komade.. Al-Makrizijev prikaz kaže da je Kitbuqa galopirao "naprijed nazad ispred svojih ljudi vičući da je njihova dužnost umrijeti na bojnome polju" kada su ga oborili i ubili. Nema točnoga podatka koliko je mongolskih ratnika poginulo toga dana kod 'Ayn Jaluta. . bez obzira je li ubijen u borbi ili po­ gubljen odmah poslije nje. Mnogi su se penjali na obližnje brdo da bi ih Baibars i nje­ govi ljudi sustigli i pogubili na licu mjesta. dok su se neki pokušali skriti u poljima šaša. a tamo ih je opet sustigao Baibars i njegova prethodnica i još jednom pora­ zio. Rašid izvješćuje da je došlo do žestoke razmjene riječi i uvreda između dvojice vođa. Nakon poraza ono malo preživjelih Mongola pobjeglo je na razne strane. Kulagu-kan ima među svojim sljedbenicima 300. rekao mamelučkom vođi: Ne budi suviše ushićen svojom trenutnom pobjedom. te da je. njegov će bijes uskipjeti poput ljutitoga mora. Preostali preživjeli pobjegli su sjeverno u Siriju. Požuri i dokrajči me kako ne bih više morao slušati tvoja predbacivanja.Mameluci su slijedili svojega neustrašivoga vođu u konačnom odvažnom napadu..000 ratnika koji su ravni Kitbuqi. što je možda bliže istini. Rašid kaže da Kitbuqa nije bio ubijen u bitci već uhićen nakon što je izgubio konja i doveden pred Kutuza. očito je iz oba prikaza da su Kitbuqi odru­ bili glavu i poslali je u Kairo kao pravi dokaz mamelučke pobjede. ali su ih Mameluci iz­ mamili vatrom i ubili. drugi zapis spomi­ nje brojku od tisuću i petsto mrtvih. a njegovu odrubljenu glavu poslali u Kairo najbr­ žim putom. Ako poginem bit će to od Božje ruke a ne od tvoje. Jedan zapis koji govori da je cijela mon­ golska vojska našla smrt vjerojatno je pretjeran. Od Azerbeidžana do vrata Egipta. na­ kon što mu je Kutuz zaprijetio odrubljivanjem glave. Čim vijest o mojoj smrti dođe do ušiju Kulagu-kana.. Ne postoje zabilježeni podaci o broju mamelučkih žrtava. Moja smrt bit će za njih samo jedan vojnik manje.

nisu bili uspješniji od borbe Kitbuqe i njegovih snaga toga kobnoga dana kod 'Ayn Jaluta u Jizreelskoj dolini. kako bi iskušale odluč­ nost novoga mamelučkog sultana Baibarsa.. sam se proglasio sultanom i kao takvoga su ga službeno ustoličili u Kairu sljedećega dana. 10. Mit o mongolskoj nepobje­ divosti razbio se. Kutuz je bio sultan manje od godine dana.. Baibarsova politika u tom području bila je pod utjecajem . dovevši Siriju pod mamelučku vlas i stvorivši novu političku i vojnu snagu u Siriji-Palestini. Tu je skupinu predvodio nitko drugi do njegov povjerljivi zapovjednik Baibars. Baibars. Ona je ne samo zaustavila napredovanje Mongola prema zapadu i spasila Egipat i Siriju-Palestinu od mongolske prevlasti.. Međutim. On se u listopadu vraćao u Egipat. 1303. oni su naslijedili i pridružene teritorije u Siriji-Pale­ stini. ali su poražene kod Homsa u Siriji. namjeravajući slaviti mamelučku pobjedu u sigurnosti vlastita doma. vojevala kod 'Ayn Jaluta ne može se precijeniti. s kojom će se preostali križari boriti ubuduće. koji je možda bio bijesan što ga Kutuz nije imenovao guvernerom Sirije. na kraju. 1300. već je označila početak mamelučkoga utjecaja u tome području. On je nastavio predvoditi ostatak mamelučke vojske prema sjeveru nakon bitke kod 'Ayn Jaluta i zauzeo Damask i Alepo. na njegovu žalost. Uslijedili su pohodi 1281. Ta je bitka uticala na cijelu povijest zapadne civi­ lizacije. 1299. skupina urotnika ubila ga je nekoliko kilometara izvan Kaira. kojega se smatra "pravim utemeljiteljem ma­ melučke moći. Taj njihov poraz pokazao je da su oni ipak pobjedivi.svi su izgledali malodušni i. Sim­ boličke snage krenule su u studenome 1260.. u pustinji iz­ među el-Arisha i Salihije. Važnost bitke koja se toga dana u rujnu 1260. g.. Bilo je to 22.Egipatski sultan Kutuz. 1260. Mongoli nisu nika­ da ozbiljno pokušali osvetiti se za svoj poraz kod 'Ayn Jaluta. Kada su Baibars i njegovi mamelučki sljedbenici preuzeli vlast u Egiptu 1260. počevši vladavinom Baibarsa.1300. i 1312." Iz razloga koji još uvijek nisu potpuno jasni. kada su Mongoli trenutno ponovo zauzeli Siriju . . nije dugo vremena uži­ vao u pobjedi. ali samo uz jedan jedini izuzetak . Bio je to prvi put da su Mongoli doži­ vjeli poraz bilo gdje na bojnom polju od nekog neprijatelja..

Stoga je Baibars osjetio izravnu i neposrednu prijetnju svojoj vojnoj žili kucavici što se protezala od Kaira do Da­ maska kada su se hospitalci dali na obnovu porušene muslimanske tvrđave na vrhu brda Tabora.g. Malo je dostupnih detalja o toj bitci. tijekom putovanja natrag u Carigrad. . tijekom pobjedničkih pohoda protiv Mameluka 1516/1517. jer je Sirija-Palestina bila sve samo ne mirna tijekom tih godina. 12. tijekom putovanja do Kaira. Za odmazdu. koji je put prolazio kroz Jizreelsku dolinu. koje je onda preuzelo vlast na tom području za sljedećih četiristo godina. a možda su ga i predali bez borbe. Opet. koju im je dao papa Aleksandar IV 1255. i napučili je sa četrdeset vitezova (kao što smo spomenuli u 7.. koristeći svoj tabor na brdu Taboru kao stožer za te i druge pohode. na svom putu od Cari­ grada do Jeruzalema. ali to je bilo najbliže Jizreelskoj dolini dokle su uspjeli ikada doprijeti.stalne prijetnje koju su Mongoli predstavljali u sljedećih pola stoljeća. nanoseći težak poraz mamelučkim snagama. a Jizreelska dolina nije bila izuzetak. Jizreelska dolina doživjela je brojne vojske koje su je prelazile uzduž i poprijeko tijekom ranoga otomanskog razdoblja. Baibars je zatim nastavio pljačkati Nazaret i Aku u travnju 1263. te opet 3. 1516. 1517. Baibars je osobito nastojao osigurati stalan i slobodan prolaz za svoje mamelučke vojske od Kaira do Damaska. a govorilo se da su "takvi besplodni izleti samo služili da razljute sultana. malo je dostupnih detalja o bitci. Selim I i njegovi ljudi boravili su dvaput u Khan Lejunu i drevnom Megidu . blizu Beisana.jednom 24. i druge su se bitke dogodile u Jizreelskoj dolini tije­ kom sljedećih nekoliko stoljeća. Sultan Seim I i njegova otomanska vojska marširala je kroz Jizreelsku dolinu poznatu na arapskom kao "Marj Ibn 'Amir". prosinca 1516. 09. Naprimjer. možda zbog toga što su. g. Kaira i natrag." Bez sumnje. izgleda. Taj je pohod slomio Mamelucima kralježnicu i uspostavio je Otomansko carstvo. poglavlju). Vojnici Selima I također su vodili veću bitku 24. sve do Prvog svjetskog rata. Baibars je stoga napao i uništio djelomice obnovljeno križarsko uporište na vrhu brda Tabora početkom 1263. hospitalci i templari ujedinili su se te napali i osvojili Baibarsovu malu tvrđavu u al-Lejjunu blizu Megida u siječnju 1264.. hospitalci napu­ stili zamak kada su vidjeli da se Baibars približava. slično stanju tijekom neoasirskoga i perzijskoga razdo­ blja.

ali tek kada se mjesni palestinski vođa Zahir al-'Umar pojavio na pozornici tijekom osamnaestoga stoljeća. ruski car i otomanski sultan. Imamo zabilježene podatke o takvim su­ kobima. Kao ishod Zahirovih agresivnih akcija da proširi svoje mini carstvo i pokušaja drugih da ga zaustave. on je nadzirao područje koje se protezalo od Tiberiasa i rijeke Jordana na istoku do Ake i Sredo­ zemlja na zapadu. Vladari Nablusa bojali su se da će se Zahir umiješati u poslove Nazareta koji su oni tada nadzirali. shvatio je da je nužna promjena plana i potpuno nova taktika.. Tako se stvorio savez Nablus-Sakr protiv Zahira al-'Umara. S obzirom da nije bilo vremena unovačiti nove ratnike. s neprijateljskim savezom šeika iz Nablusa i beduinskog plemena Bani Sakr. Rođen oko 1690.. Započevši svoju karijeru prilično nezapaženo. uključujući Safed i Nazaret. smještenom u Jizreelskoj dolini nešto za­ padno od Lejjuna i Megida. pun snova o slavi. kao najmlađi sin jedne beduinske obitelji skupljača poreza po imenu Zayadinah. jer su ih neprijatelji opkolili i teško porazili. oni su isplanirali zasjedu na združene snage saveza Nablus-Sakr u mjestu poznatom kao al-Rawdah. 1735. on i njegovi ljudi su se povukli u velikoj zbrci. Kada je čuo da su se te dvije sile udružile protiv njega. Zahir al-'Umar brzo je uspostavio vlast nad većim dijelom Galileje i vladao nad njom željeznom rukom. Pleme Bani Sakr gajilo je duboku i ukorijenjenu mržnju prema Zahiru zbog toga što je on uspostavio relativan mir u Jizreel­ skoj dolini koji je sprječavao njih kao razbojnike da napadaju i plja­ čkaju putnike što su prolazili kroz taj teritorij. Vojnici Nablus-Sakra jurili . kao što je nacrtano na karti. Sazvao je vijeće svoje obi­ telji Zayadinah i dobio pomoć svojega brata Sa'da i drugih članova obitelj. Zahir je za­ počeo uspostavljati svoje mini carstvo iz uporišta u Tiberiasu 1720-ih godina. Zahir je u početku računao na nekih tri tisuće konjanika iz ple­ mena Bani-Sakr kao pomoć u borbi protiv nabluskih šeika. U prvom je redu Zahir bio suočen.Moguće je da su se i druge bitke vodile u Jizreelskoj dolini tijekom prvih stoljeća otomanske vladavine. Do vremena svoje smrti 1775. Zahir je poveo glavne snage od dvije tisuće ljudi ravno na vojni­ ke Nablus-Sakra. Jizreelska dolina bila je poprište barem dviju bitaka za života Zahir al-'Umara. a bio je pouzdanik tako moćnih vladara kao što su egipatski 'Ali Beg. Nakon što se upustio u žestoku bitku.

Zahir al'-Umar i Nablus-Saqrov savez su za njima u veseloj potjeri. 2. Zahirovi vojnici pretvaraju se da se povlače. zatim se naglo okreću i zatvaraju kruk oko Nablus-Saqrove vosjke Karta 24. Kr. te vjerojatno i Mameluci 1260. Povijest se tako ponovila. spremno su reagirale i uhvatile snage Nablus-Sakra u stupicu. po Kr. jer je Zahir upotri­ jebio istu taktiku koju su u Jizreelsoj dolini koristili Antioh III 218. Nablus-Saqrova vosjka maršira do al-Rawdaha. ta se taktika još jednom pokazala uspješnom. (kao što smo upravo naveli). Dvije odvojene i dodatne snage od Zahirovih pet stotina vojnika svaka pod zapovjedništvom Zahirovoga brata Sa'da i drugih vođa. i Vespazijan 67. onda se naglo okrenule kao jedan i zatvorile krug oko neprijateljskih vojnika. Neki prikazi tvrde da je Zahirova pobjeda bila tako nad- .1. Nablus-Saqrova vojska ih sijedi. pr. Zahir al'-Umar napreduje do al-Rawdaha i napada snage Nablus-Saqra 3... jer su se Zahirovih dvije tisuće ljudi pretvarale da se povlače. I doista.

zauzeti grad Aku. poznata po svojem žitu. Tijekom Napoleonovih neuspjelih pokušaja da oslobodi Egipat i Siriju-Palestinu od Otomanskoga carstva oko 1798-1801. Međutim... Jizreelska dolina neće dugo biti bez sukoba jer je to područje postalo poprištem Napoleonovih snova o slavi manje od četvrt stoljeća poslije. drugo. Zahirovo mini carstvo ubrzo je palo nakon njegove smrti. on je izveo pohod na Siriju-Palestinu 1799. pamuku. pa je on uspio. kada je pokušavao osvojiti Nablus. iako nisu dostupni točni detalji te bitke. prvo. Međutim. Međutim. presresti i poraziti tursku vojsku koju je u Siriji okupio otomanski sultan za napad na Egipat i. razrušivši veći njegov dio. Govori se da je upotrijebio topove protiv grada Lejjuna. Neke su se doista i zausta­ vile i utaborile se pokraj Megida. smješten nešto južnije od doline. sve su one bile ili na putu prema velikim bitkama izvan same doline ili su se povlačile nakon njih. uključujući i onu vlastitih sinova. Toliko je kosti ostalo na bojnom polju da ga nije bilo moguće obrađivati sljedećih dvadeset godina.izvan Ake 1775. duha­ nu. Prvenstveni ciljevi bili su.moćna da je skoro osam tisuća neprijatelja poginulo u bitci. ne samo zadržati nadzor već proširiti svoje po­ sjede u Galileji i Jizreelskoj dolini tijekom sljedećih desetljeća sre­ dinom osamnaestoga stoljeća. a možda i od vlastitih ljudi . osobito uzevši u obzir stalnu stratešku važnost Jizreelske doline uzduž trgo­ vačkih putova što su vodili iz Damaska. drugi znanstvenici smatraju da je taj pohod bio . Uopće ne začuđuje.31 Znanstvenici i vojni povjesničari tumačili su da je taj pohod bio neuspješan zbog toga što Napoleon nije uspio zauzeti grad Aku ni nakon dugotrajne opsade. Kada se drugi put Zahir al-'Umar borio u Jizreelskoj dolini bilo je to tijekom njegova pohoda 1771/73. g. dok s borio protiv otomanskih snaga u uzaludnom pokušaju da zaštiti svoje posjede. vjerojatno po naredbi otomanskoga sultana. Tijekom istoga razdoblja nekoliko je vojski promarširalo kroz Jizreelsku dolinu. iznad svega. usprkos brojnim pokušajima pobune protiv njega. Zahirova moć i ugled nastavili su rasti nakon te bitke. da je Zahir al-'Umar proveo veći dio svoje vladavine u sukobu s drugim silama koje su željele preoteti njegove zemlje. dinjama i. Lejjuna i drugih mjesta. On je bio umoren. To je vrijeme Jizreelska dolina bila najplodnije područje u cijeloj Palestini.

travnja 1799. generala Berthiera poslan ministru rata u Parizu. izvještaj Napoleonovoga šefa stožera. Pod pretpostavkom daje najbolja obrana dobar napad. i vršio posljednje pripreme za pohod na Palestinu. bio je da je Napoleon raspršio tursku "Damašćansku vojsku". 1798. On je također želio osvojiti grad Aku.koje je oto­ manski sultan planirao poslati protiv Napoleona u pokušaju da oslo­ bodi Egipat od Francuza.uspješan.druga je bila "vojska s Rodosa" . ali s Napoleonom čovjek uvijek mora očekivati iznenađenje. Ta se vojska okupila u Siriji i bila je jedna od dvije snage . još bolje poznat kao El Jezzar (Džezar). Tijekom jeseni i početka zime 1798. Arti­ ljerijska divizija pod zapovjedništvom generala Dommartina. iste godine. koji je Napoleon zauzeo nešto prije. Izvještaji govore da je Napoleon dobio "bitku kod brda Tabora" jednostavno tako što je ispalio dva topa preko pozadine turske vojske. Njegovi su se ljudi raspodijelili u četiri pješadijske di­ vizije koje su brojale skoro deset tisuća vojnika. uključujući i pisani izvještaj generala Klebera. pod zapovjedništvom generala Klebera. kojim je vladao Ahmedpaša (rođeni Hercegovac . nakon čega su otomanske snage pobjegle glavom bez obzira. te inženjerska divizija pod zapovjedništvom generala Caffarellija. g. Je li se to baš tako dogodilo? Izgleda malo vje­ rojatnim. te razna svjedočan­ stva s lica mjesta. na palestinskoj obali. Ishod te bitke. Ostavivši nekih šesnaest tisuća ljudi iza sebe da brane Egipat u njegovoj odsutnosti. uključujući Napoleonovu korespondenciju s Izvršnim Direktorijem u Francuskoj i njegove kasnije memoare. prev.prim. .mj. Tu je bila i divizija od osam stotina konjanika pod zapovjedništvom generala Murata. ili '"Mesar". Napoleon je okupio trinaest tisuća ljudi i pripre­ mao je susresti s turskom Damaščanskom vojskom prije nego što ona prijeđe pustinju od Palestine i napadne sam Egipat. Napoleonu nakon bitke. Regniera. isključivo zbog takozvane Bitke kod brda Tabora koja se vodila 16. Bona i Lannesa. koja se vodila u Jizreelskoj dolini blizu današnjega grada Afule. do Napeolona su došle vi­ jesti da se otomanski sultan priprema ponovo osvojiti Egipat.). Napolen je poveo malu snagu od trinaest tisuća prema Suezu u 12. Detalji o cijelom pohodu i o bitci koja se vo­ dila kod brda Tabor dostupni su iz brojnih izvora. i slijedeći rasuđivanje Ikšidida i Mameluka prije njega.

Karta 25. Napoleon kod brda Tabora, 15-16. 04. 1799. 1. Otomanski odredi okupljaju se kod el-Fuleha (Afule), kod Lejjuna i u podnožju brda Tabora. 2. Kleber maršira iz Nazareta u noći od 15. na 16. 04. 3. Francuske snage, opkoljene od otomanske vojske, bore se u neravno­ pravnoj borbi 16. 04. 4. Napoleon maršira, preko Sepphorisa (Sepforis), u pomoć Kleberu. 5. Trideset druga brigada generala Rambauda ide ravno u borbu; Osam­ naesta brigada generala Bona i Viala nastavlja marširati prema brdu Gilboa; divizija izviđača-pješaka nastavlja marširati prema Jeninu; a konjica se okreće i napada mamelučki tabor kod Lejjuna. 6. Otomanske snage raštrkavaju se i bježe; mnogi se utapaju dok pokuša­ vaju prijeći rijeku Jordan. Napoleon je do 18. 03. 1799., nakon niza bitaka kod el-Arisha, Jaffe i drugih mjesta, d o š o do Ake i postavio opsadu toga grada. Istovremeno je poslao razne odrede da zauzmu luku Safed, osvoje

Nazaret i Tir. Svi su ti ciljevi uspješno izvršeni. Početkom travnja, proširile su se vijesti da je Damaščanska vojska u pokretu i da ide prema Galileji i Jizreelskoj dolini. Došlo je do nekoliko manjih bita­ ka i okršaja između francuskih snaga i raznih odreda turske vojske i njihovih saveznika tijekom tjedna od 8. do 15. 04.. General se Kleber našao 15.04. u Nazaretu s nekih dvije ti­ suće ljudi pod svojim zapovjedništvom. On je čuo da su se turske snage utaborile na brdu Taboru i u obližnjem gradu el-Fulehu (da­ našnjoj Afuli) u Jizreelskoj dolini. Kleber je odlučio poduzeti noćni marš do toga brda i izvesti iznenadni napad ujutro 16. 04. Uputili su se u 10 sati te večeri, očekujući da će stići do cilja za otprilike če­ tiri sata, oko 2 ujutro. Međutim, nažalost, za razliku o Gideona u sličnoj situaciji dvije tisuće i devetsto godina prije, Kleber nije prije osobno izvidio cestu te nije znao daljinu, teškoće terena noću i vre­ mena koje će mu trebati da prevali taj put. On i njegovih dvije tisuće pješaka marširali su istočno od Nazareta; okrenuli se na jug kada su prešli brdo Tabor, kako bi obišli oko planine; a tek onda krenuli opet na zapad uz Jizreelsku dolinu u sje­ ni brda Tabora. Stigli su na određeno mjesto četiri sata kasnije nego što su očekivali, oko 6 sati ujutro 16. 04. Trebalo im je punih osam sati da promarširaju 25 kilometara. Trenutno su se našli okruženi s dvadeset i pet tisuća konjanika i deset tisuća pješaka, koji su svi pripadali paši od Damaska. Kleber je uspješno locirao Damaščansku vojsku ali je izgubio kritični element iznenađenja. Prema Kleberovom vlastitom izvještaju Napoleonu, napisanom nakon bitke, on je odmah zauzeo obližnju "utvrdu" (vjerojatno ru­ ševine križarskoga zamka poznatoga kao La Feve, blizu el-Fuleha /Afule/ koji nije bio dostupan konjici). On ga je do 7 sati ujutro na­ pučio sa stotinu ljudi namjeravajući ga koristiti kao uporište i mje­ sto za uzmak u slučaju potrebe. Kleber je ubrzo rasporedio ostatak svojih ljudi u dva četverokuta, što je bila omiljena Napoleonova tak­ tika i uspješno odbijao val za valom otomanskih konjanika u napadu. Jedan izvjestitelj izvješćuje kako je bitka tako brzo počela da fran­ cuske postrojbe nisu imale vremena pojesti svoj doručak niti napiti se iz obližnjega jezera koje ih je mamilo tijekom cijeloga dana. Broj­ čano nadjačani s omjerom sedamnaest prema jedan, Kleber i njegovi ljudi bili su prisiljeni voditi potpuno obrambenu bitku, što su i činili

cijelo jutro. U podne, Kleber je zapovjedio svojim ljudima da se spoje u jedan četverokut i počnu štedjeti streljivo. Oni su nastavili boriti se do ranoga poslijepodneva, a stanje je za njih postajalo beznadno. Iznenada, oko jedan sat poslije podne, ili možda nešto malo poslije, čuli su pucnjeve iz dva francuska topa južno od bojnoga polja. To su bila ona dva legendarna topa, prvi "pucnjevi koji su se čuli u svi­ jetu", ili barem u plodnoj ravnici Jizreelske doline. Izgleda da je Napoleon posumnjao kako bi se Kleber mogao naći u teškoj situaciji. Stoga je i on počeo marširati prema brdu Taboru 15. 04., prepuštajući generalu Lannesu i njegovoj diviziji da nastavi s opsadom Ake. Napoleon je poveo sa sobom pješačku divi­ ziju generala Bona, kao i cijelu konjičku diviziju generala Murata, te osam topova iz artiljerijske divizije generala Dommartina. Nakon što su prenoćili pored Sepphorisa, počeli su ponovo marširati u zoru 16. 04.. Između 9 i 10 sati ujutro, gledajući dvogledima s uzvisi­ na oko Nazareta, mogli su u daljini vidjeti Kleberove ljude, barem pet a možda čak i 15 kilometara daleko. Vidjeli su nejasno kako su raspoređeni u dva četverokuta okruženi vrtložnim oblacima dima, braneći se hrabro od napada konjice Damaščanske vojske. Maršira­ jući izravno prema jugu, zapadno od Nazareta i dolje u Jizreelsku dolinu, a ne istočno i iza brda Tabora kao što su učinili Kleberovi ljudi, Napoleon i njegove snage brzo su prešle preostalu udaljenost. Na­ kon što se približio pozadini turske vojske, Napoleon je ispalio dva pucnja iz svojih topova. Prema Kleberu i samom Napoleonu turska se vojska tada raspala i razbježala "u svim smjerovima, prema planinama i u doline." Kleber i Napoleon su izvijestili: "Francuzi koji su to gledali iz daljine uživali su u prizoru i smijali se." Međutim, kao što je uobičajeno u takvim pričama koje se prepričavaju u barovima i konobama one su suviše dobre da bi bile istinite. A ova priča nije izuzetak jer izgleda da posto­ ji istovremeno skraćena i pretjerana inačica onoga što se stvarno do­ godilo. Ne iznenađuje činjenica da je trebalo više od dva topovska pucnja da se prestraši trideset pet tisuća otomanskih vojnika. Drugi izvori, uključujući i nekoliko sudionika u bitci, daju detaljniji prikaz zadnjih sati borbe, koje prepričavam u odlomcima što slijede. Iako su Napoleonove postrojbe, marširajući brzo prema bojnome polju, mogle vidjeti borbu s vrhova planina već u 9 ili 10 sati ujutro

dok se konjica okrenula udesno i napala bazni tabor mamelučkoga dijela otomanske vojske. izvješćuje da je Na­ poleon razdvojio pješadijsku diviziju generala Bona na dva dijela i poslao ih u raznim smjerovima. pa je Napoleon stoga odlučio da im treba odmor. koji je bio smješ­ ten blizu Lejjuna. podijelio svoje ljude u četiri je­ dinice. turske su snage popustile i njihovi voj­ nici su u panici počeli bježati prema rijeci Jordan i obližnjim planina- . Nakon početnoga otpora. Jedan svjedok s licu mjesta. dok je Osamnaesta brigada generala Bona i Viala nastavila marširati prema brdu Gilboe. travnja (samo nekoliko sati nakon što je bitka počela). artiljerijski pukovnik po imenu Jean-Pierre Doguereau. s neprijateljem uhvaćenim u sredini. počeli su se boriti obnovljenom snagom. Kleberovi ljudi. kako bi s Kleberovim ljudima obli­ kovali tri strane trokuta. uzvikujući. ustvari. koji se poslije uzdigao do čina generala u Francuskoj vojsci. Tako je. Kada su Napoleonovi ljudi započeli svoj konačan napad na nepri­ jatelja. Trideset četvrta brigada generala Rambauda otišla je ravno u borbu koja je bila u tijeku. postrojbe su marširale od rane zore i preko planinskoga područja koje im je upra­ vo omogućilo pogled na bojno polje. na­ kon što su čuli pucnjeve. Napoleon je ispa­ lio te pucnjeve kako bi zbunio neprijatelja te da najavi opkoljenim Kleberovim ljudima skori dolazak s pojačanjima. kako bi bile odmorne kada stupe u boj. razdalji­ na do bojnoga polja još je uvijek bila velika. usprkos želji svojih ljudi. s razdaljinom između svake jedinice od osam stotina metara. Nakon što su prije marširali prema zapadu od neprijateljskih postrojbi. Kada se marš nastavio i Napoleon odlučio ispaliti pucnjeve iz dva topa.16. Drugi izvori kažu da je Napoleon. Izviđači-pješaci usmjerili su se prema Jeninu. Tako je Napoleon ne samo ubacio neke svoje snage izravno u borbu nego je neke poslao da napadnu neprijateljski tabor a opet druge da odsijeku moguće crte povlačenja. iskoristivši tako psihološku kao i fizičku taktiku protiv otomanske vojske. Napoleon zapovjedio odmor od nekoliko sati. Štoviše. bilo je već barem jedan sat poslije podne. "To je Bonaparte! To je Bonaparte!" Napoleon i njegovi ljudi tada su brzo napredovali ususret otomanskoj Damaščanskoj vojsci. Francuzi su tada mogli napasti pozadinu otomanskih snaga i tako uhvatiti u stupicu neprijatelja iz­ među Kleberovih i Napoleonovih ljudi. Visoke stabljike pšenice koja je rasla u dolini štitile su francuske snage od pogleda otomanskih vojnika do zadnje minute.

Ti brojevi izgledaju nevjerojatni. kada je nakon bitke izvršena prozivka. iako je još uvijek malo prenizak." To izgleda mnogo razumniji ukupni broj francuskih gubitaka. koji su se samo trenutak prije nadali kako će nam odsjeći glave i utopiti naša tijela u isto ono jeze­ ro. Na drugoj strani. a u većini slučaja namjerno iskrivljeni. samo su dvojica njegovih ljudi bila ubijena a šezdeset ih je bilo ra­ njeno. dok su Napoleonove dodatne postrojbe također bile uključene u zadnju fazu bitke. uključujući dvije tisuće onih koji su se utopili dok su bježali i pokušali prijeći rijeku Jordan nakon same bitke. barem pet tisuća vojnika Damaščanske vojske je izgubilo živote. Jedan sudionik u bitci izjavio je. Heleni mnogo godina poslije. bez obzira koliko ih je stvarno bilo ubijenih ili ranjenih. Bitka je okončana oko 4 sata poslije podne. napisao je pismo kući izvješćujući konkretno da je "bitka kod brda Tabora stajala neprijatelja šest tisuća života. On ne spominje koliko je poginulo vojnika što ih je doveo Napoleon.ma." Jedan francuski sudionik po imenu Bernoyer. uzimajući u obzir da su se borili punih deset sati i da su bili brojčano nadjačani s omjerom sedamnaest prema jedan tijekom većega dijela bitke. Ta dugačka priča tu se ne zaustavlja jer. Carla von Clausewitza koji je primi­ jetio da "da izvještaji o broju žrtava na jednoj i drugoj strani nikada nisu točni. Kolona /Napoleonova imala ih je 3 ili 4. prema izvještaju generala Klebera. francuska strategija korištenja disciplinirane . potkrepljuju tu veću brojku navodeći da je "Kleber imao 250 do 300 ubijenih ili ranjenih ljudi. Francuske su ih snage slijedile. koje je napisao dok je bio zatočen na Sv." Napoleonovi vlastiti memoari. Doista. dok smo mi izgubili samo dvije sto­ tine. gdje su se sami utopili i koje je bilo ispunjeno njihovim trupli­ ma. punih 10 sati nakon što je počela. Nismo više mislili na vodu već samo na ubijanje i na to kako ćemo jezero učiniti crvenim krvlju barbara. Međutim. trebali bismo se prisjetiti pruskoga vojnoga stra­ tega iz devetnaestoga stoljeća. osobito uzimajući u obzir činjenicu da se dvije tisuće Kleberovih ljudi borilo protiv trideset i pet tisuća neprijateljskih konjanika i pješaka dobar dio dana. osvojivši selo el-Fulah (današnju Afulu) i poubijali veći dio Damaščanske vojske. Ostatak se razbježao na sve četiri strane svijeta. rijetko istiniti.

lb. jer je ta planina bila vjerojatno daleko od mjesta stvarne bitke. Francuske snage pale Nuris na brdu Gilboi i Jenin ujutro 17. Napoleonovi ljudi marširaju natrag u Nazaret. 3. 1799. paleći Sunem na putu. Napoleon se pobjednički vraća u Aku 18. Napoleonov tabor mogao je biti smješten nešto bliže drevnom mjestu Jizreelu i 'Ayn Jalutu ("Golijatovom izvoru").la. Napoleon i njegove postrojbe prespavali na brdu Taboru. Napoleon kod brda Tabora. iako i ta priča može biti kasnija krivo­ tvorina. Karta 26. Kleber je bio s Napoleonom u šatoru do . prema zapisima. 04. te bliže brdu Gilboi nego brdu Taboru. dok Kleber i njegovi ljudi čuvaju stražu na rijeci Jordan. 2. pješadije poredane u četverokute nasuprot dezorganiziranim ma­ sovnim konjičkim napadima neprijatelja očito se pokazala nadmoć­ nijom taktikom toga dana u Jizreelskoj dolini. 04. Toga su dana. 04. poslije 17. 17-18. 04.

zahvaljujući djelomice provali kuge koja je harala njegovim postrojbama. kada je otišao kako bi se ponovno pridružio svojoj diviziji i poveo ljude da čuvaju stražu na rijeci Jordan protiv mogućega upada otomanskih snaga i njihovih saveznika. Napoleonova bitka kod brda Tabora bit će posljednja borba u Jizreelskoj dolini za više od jednoga stoljeća. Napoleon i njegovi ljudi tada su proveli noć 17. taj poznati propagandist. prije nego što su napustili Aku poslije istoga dana: Vojnici! Vi ste prešli pustinju koja dijeli Afriku od Azije većom brzinom nego arapska vojska. 04. koja je pokušala preoteti Egipat od francuskih snaga. 1799. vrativši se u Aku sljedećega dana. Vi ste zarobili njezina generala. 04.. Nakon što su ustale. iako nije postigao sve ono što je pred sebe postavio. Tijekom marša natrag u Nazaret oni su. Napoleon je s velikim uspjehom porazio i raspršio tursku Damaščansku vojsku u "Bitci kod brda Ta­ bora". njezine boce od kozje kože. 06. Doista. Napoleonove su postrojbe osvojile i spalile selo Nuris na brdu Gilboi i grad Jenin dalje prema jugu. Napoleon je ubrzo bio prisiljen napustiti bezuspješnu opsadu Ake. što je bio vjerojatno jedan od prven­ stvenih ciljeva palestinskog pohoda.rano ujutro 17. On je izjavio u vatrenom govoru svojoj vojsci. vi ste raspršili na polju brda Tabora to mnoštvo ljudi koje je došlo iz svih dijelova Azije u nadi da će opljačkati Egipat. drugom savezničkom polovicom otomanskoga sultana. Nakon što je postigao barem taj cilj. izvan Jizreelske doline. 20. Napoleon. izgleda. u jednom samostanu u Nazaretu. 05.. njezinu ratnu opre­ mu. spalili i selo Šunem u Jizreelskoj dolini. sve do Prvoga svjet- . njegov glavni cilj da razbije tursku vojsku prije nego što ona prijeđe pustinju i napadne sam Egipat u potpunosti je postignut. Vojska koja je marširala da osvoji Egi­ pat razbijena je. pro­ glasio je da je njegov pohod na Siriju-Palestinu i Jizreelsku dolinu bio velik uspjeh i upriličio je trijumfalni marš kroz Kairo 14. prije nego što su se vratile u tabor i onda krenule u opušteni marš prema sjeveru i zapadu do Nazareta. god. 1799. Iako nije uspio osvojiti Aku. njezinu popudbinu. On je zatim povukao svoje ljude i krenuo natrag u Egipat da bi se suočio s Rodoskom vojskom. vi ste osvojili sve utvrđene gradove i obranili pustinjske bunare.

skoga rata. Već sam u 1. jer su 1918.kako bih došao do sljedećega suko­ ba koji se zbio na krvlju natopljenom tlu Jizreelske doline. potomak Olivera Cromwella. prelazim na vrijeme točno trideset godina poslije Allenbyjeve pobjede . general Edmund H. 09. Naime. 1918. Allenby. Čovjek koji ga je naslijedio kao pobjednik u sljedećemu sukobu. . bio je nezasitni čitatelj drevne povijesti i starih vojnih taktika. znao je sve o Napoleonu i bitci kod brda Tabora.u razdoblje kada su Britanci odstupili od svojih prava na Palestinu i kada se mlada dr­ žava Izrael borila za goli život . Allenby. poglavlju raspravljao kako je on isko­ ristio svoje znanje o vojnoj povijesti Jizreelske doline u vođenju britanske vojske i njezinih saveznika prema pobjedi nad Otomani­ ma kod Megida 20. Napoleonove pobjede bile te­ meljno štivo u udžbenicima Kraljevskog vojnoga koledža u Sandhurstu i Staff Collegeu gdje je Allenby studirao.H.

većina branitelja uspjela je potražiti zaklon u dubokim rovo­ vima koji su isprekrižali kibuc. POGLAVLJE Borba za opstanak Ispred nas je duga trnovita staza. umrla je nekoliko sati poslije na provizornom operacijskom stolu postavlje­ nom u kupaonici razrušene zgrade.. Ispred nas je teško i opasno vrijeme . koja je pokušala zaštiti svoju bebu. do 12. pri čemu su židovski doseljenici pretrpjeli teške gu­ bitke i borili se za goli život cijelo vrijeme protiv nadmoćnijega ne­ prijatelja. 05. Napad je počeo udarom od tisuću granata baražne vatre na židovsko naselje bez upozorenja u vrijeme čaja poslije podne 4. Dužnost svakoga od nas i svakoga mjesnoga tijela je da poduzmemo prikladne obrambene mjere. Također primamo izviješća da su našu zemlju napale sa sjevera.. Prošlo je točno trideset godina otkad se Allenby borio B .... kao što je izgradnja skloništa. One su bile prve žrtve napada na Mishmar Haemek. Nasreću.9. Na dan kada je Država Izrael uspostavljena. 04. čak i one koje su izgrađene od betona. 1948. egipatski zrakoplovi bombardirali su Tel Aviv . kibuc smješten nekoliko kilometara sjeveroza­ padno od Megida u Jizreelskoj dolini. 1948. 04. od 4. Bitka kod Mishmar Haemeka trajala je devet dana. Majka. kopanje rovova itd. istoka i juga redovne vojske susjednih arapskih država. 1948. — Premijer David Ben-Gurion Radio govor narodu Izraela 15. Trajao je dva sata i ostavio većinu zgrada u ruševinama. Osobito se moramo usredotočiti na izgradnju vojne udarne sile koja je sposobna odbiti i uništiti neprijateljske snage gdje god se nalaze. eba je odmah poginula na razrušenom drugom katu dječje kuće kada je artiljerijska granata probila betonsku zgradu kibuca.

Megido. g. ogranka izraelskih obrambenih snaga. napadajući židovsko naselje. te priliku Kaukjiju da vrati svoj ugled koji mu je bio poljuljan porazom kod Tirat Zvija južno od Beisana još u 4. Lejjun i. Tijekom Rata za nezavisnost 1948. dva minobacača od 50 mm. Za obje strane. Međutim.protiv Otomana kod obližnjeg Megida 1918. koja se službeno vodila od 6. koji su se sastojali od približno 300 muškaraca. dvije lake stroj­ nice i oko 50 pušaka. do 12. grad Jenin. 04. Yehudom Yevzorijem. Kaukji je bio zadužen za više od tisuću ljudi. One su marširale zapadno od Nazareta 3. topove od 75 i 105 milimetara. strane su se promijenile jer su Izraelci bili agresori u napadu na arapska sela i obrambene položaje. 04. Branitelji su na početku bitke imali na raspolaganju samo jednu strojnicu. Sada je napad izvršila Arapska oslobodilačka vojska (ALA) pod vodstvom Fauzija el-Kaukjija. Kaukji je također imao oko dva­ naest minobacača od 76 mm. vodila su se u Jizreelskoj dolini između arapskih i izraelskih snaga. 04. mi­ nobacač od 76 milimetra. bivšega sirijskog časnika u otomanskoj vojsci. Kibuc su branili naoružani doseljenici Mishmar Haemeka. uključujući Zarin. 06. bila je to bitka na život i smrt. Arapi su bili agresori. 4. U prvom nizu bitaka od 4. mogućnost ometanja židovskih komunikacija uzduž ceste Haifa-Tel Aviv. oni su svoju obranu pripremali skoro 2 mjeseca prije. podigli su bodljikavu žicu i iskopali dubo- . uključujući bojnu Dadisia. 1948.mj.. dalje prema jugu i izvan Jizreelske doline. do 4. otvaranju ceste Tel AvivJeruzalem. žena i djece. koje mu je dala sirijska vojska i koje je prve upotrijebio u ratu. bojnu Hittin i jedinice Prve Yarmuk bojne.. do 15.. Dobili su pojačanje maloga odreda Haganaha. predvođe­ ni zapovjednikom. 04. sedam artiljerijskih oruđa. na kraju.. 05. g. kao dio napora Izraelaca da uspostave novu državu Izrael i Arapa da oslobode Palestinu od neželjenih uljeza. on je rasporedio svoje ljude oko kibuca u labavom krugu koji se može u bilo koje doba zategnuti. Pobjeda kod Mishmar Haemeka priskrbila bi žilu kucavicu u snabdijevanju arap­ skih snaga. dva odvojena niza bitaka. kibuc Mishmar Haemek. u razmaku od 6 tjedana. On je odlučio zauzeti Mishmar Haemek dok su se glavne snage mlade židovske vojske usredotočile na Operaciju Nachshon. Ujutro sljedećega dana.. U drugom nizu bitaka koje su se dogodile od 28. Postavio ih je na brdima iznad Mishmar Haemeka.

Napad pješadije koji je neposredno slijedio artiljerijsku baražnu vatru u vrijeme čaja 4. Te noći. naziva "Galilejske eskadrile" Zračnih snaga. 1948. koji su izviđali 5.. Umje­ sto toga. travnja. Možda je to bio prst sudbine ili namjerna odluka da Prva bojna Palmach dođe u pomoć. koji je zahtijevao da se evakuiraju ranjene žene i djeca. jedva je odbila vatra iz kratkoga oružja i granata na vanjskoj ogradi kibuca kada se spustila noć. Razlog je bio neočekivano primirje koje je dogovoreno posredstvom britanskih časnika iz Treće husarske pukovnije. tako da su obje strane nasto­ jale zauzeti arapska sela i položaje na brdima oko Mishmar Haeme­ ka. 04. dodat­ no židovsko pojačanje u vidu Prve bojne Palmacha koju je predvo­ dio bojnik Dan Laner. Bitka je trajala pet dana. ujutro 5.. Sljedeći dan. 04. "Odredi za napad" koje je uspostavio Haganah) vršio intenzivne vježbe još 1942. bojnik Laner i Prva bojna napali su Kaukjijeve arapske snage. 04. Oni su učili sabotažu i izviđanje. Peela. ipak se nastavila sporadična borba. očekivan napad arapskih snaga nije se ostvario. 04. Stoga je to bio vrlo poznati teren za mnoge vojnike Prve bojne. a kibuc je bio pod teškom paljbom granata veći dio dana. u ranim satima 5. spremalo se u obližnjem selu Ein Hashofet za iznenadni napad na arapske snage koje su opkolile Mishmar Haemek. jedna satnija iz Golanske brigade pri­ stigla je kao pojačanje opkoljenim braniteljima u Mishmar Haemeku. koje su se u to vrijeme sastojale od dva zra­ koplova tipa Piper Cubs i tri pilota. Kaukji je odlučio propustiti Izraelce da se ušuljaju bez prepreka kako bi mogao ubiti više židovskih branitelja. 04. Te noći. koja je bila smještena oko tri kilometra dalje od bojišnice. Međutim.. sa 600 novaka.ke povezane rovove preko terena u kibucu. Neka područja prelazila su u arapske ruke tijekom dana da bi ih židovske snage ponovo zauzele po noći. . dogovoreno je drugo primirje. jer je upravo u Mishmar Haemeku novoformi­ rani Palmach (tj. 6. ovaj put na zahtjev potpukovnika britanske vojske. 04. Također su pripremili zalihe hrane za mjesec dana. Ujutro 4. Kaukji i arapske snage znale su za dolazak pojačanja i mogli su pucati na njih u bilo koje vrijeme dok su se približavali kibucu. Piloti. između ostalih vještina i uvježbavali su se u šumama oko Mishmar Haemeka. Tih dana borbi pojavile su se po prvi put mlade Izraelske zračne snage. Ujutro 7.

Karta 27. su bacali zalihe streljiva zapmotanog u stare krpe. sa stožerom u selu Shfar-Amu.mj. Rat za neovisnost: Mishmar Haemek (4. Kaukjiju postalo očito da Prva bojna Palmacha postupno pobjeđuje. 11. 04. 2. 04. i 8. 7. Nakon 5 dana borbi. Napad na Mishmar Haemek počinje 4. Izraelska pojačanja stižu tijekom noći od 4.04. te izravno napali arapske snage 9.) 1. 1948. Kada je. 4. Druzi su okupili plaćeničke snage koje . 04. Jeruzalem i Jaffu. 04. Njihove "bombe" sastojale su se od cijevi za navodnjavanje s vrhom koji se odvijao najednom kraju i fitiljem koji se palio šibicom na drugom. on je poslao brzojav Druzijskoj bojni. Izraelski naseljenici utvrđuju kibuc Mishmar pripremajući se za arap­ ski napad.. 3. 5. 04. Bacali su ih na Kaukjijeve ljude a osobito na bitnice u brdima iz kojih se mogao gađati kibuc. arapske snage povlače se u Jenin. Arapske snage kreću zapadno od Nazareta prema Mishmar Haemeku. na 5.

dok je nekoliko sela. Približno. U isto su vrijeme iz­ raelski vojnici Haganaha osvojili dva arapska sela iza i istočno od Kaukjija i prijetile da opkole njegove snage i odsjeku mu crte ko­ munikacije. "10. objavljena je Deklaracija o osnivanju države Izrael. U nevolji sam. Haganahove snage krenule su u žestoku potjeru i došli su skoro do ždrijela Wadi 'Are (klanca Musmusa) pokraj Megida. mogu se obratiti samo Bogu. Ba­ rem su jedne arapske novine. Kaukji je pisao: "Obraćam se vama Sinovima Marufa. najavljujući. da je Kaukji izašao kao pobjednik." Kao odgovor. "lopovom" i "izdajnikom". u Jenin i dalje. još jednom pokušao izravno napasti Mish­ mar Haemek. poslavši svoju dragocjenu artiljeriju prema jugu u Jeruzalem a dio svojih postrojbi u Jaffu. Uspješna obrana Mishmar Haemeka bio je vrlo važan i ohrabru­ jući događaj za Izraelce. razoreno dinamitom ili na drugi način u vremenu od 8. 04. u Beirutu. Mnogi stanovnici u selima što su okruživala Mishmar Haemek protjerani su na jug. Druzi su se povu­ kli ne ostvarivši nikakvu prednost u toj operaciji. Kaukji je brzo poslao očajnički brzojav Arapskoj ligi. Poslije su odlučili da im je korisnije boriti se na strani Židova. 14." On je onda odustao od napada na Mishmar Haemek i povukao se u Jenin. Međutim. 1948.su bile voljne boriti se na strani onoga koji ponudi najvišu cijenu. Sljede­ ćega dana arapske su države službeno objavile rat Izraelu i postavljen je plan za naredne bitke koje će se voditi u Jizreelskoj dolini. do 9. ali nisu bili u savezu ni s Arapima ni sa Židovima. objavile. 12.000 Židova odsjeklo je Mishmar Haemek i zatva­ raju ga sa svih strana. 05. ne samo da nije kod Mishmar Haemeka zadobio prijašnji ugled i slavu. suočeni sa žestokim otporom. Druzi su odmah napali dva obližnja arapska sela koja su židovske snage prethodno zauzele. Doista. ali njegove su snage pale u zasjedu u šumama oko kibuca prije nego što su uspjele izvršiti napad. kao što je 'Ayn al-Mansi. iako pogrešno. 04. mjesec dana poslije. Ako mi ne po­ mognete. Kaukji je. osobito što je došla u isto vrijeme kao i us­ pješno otvaranje ceste Tel Aviv-Jeruzalem pod pokroviteljstvom Operacije Nachshon. Kaukji je doživio još jedan ponižavajući poraz nakon njegovoga prijašnjega sloma kod Tirat Zvija u veljači. . nakon toga drugog neuspjeha. već su ga kralj Transjordanije i predsjednik Sirije u svojim brzojavima nazivali "psom".

osvajanje Lejjuna nije bilo tako jednostavno. Naselje Ein Hashofet. Kada su Golanske pješadijske snage došle do Lejjuna u ranim jutarnjim satima 31. 05. prvenstveno.. uključujući Zarin. oklopnih kola. ali Megido je ostao u izraelskim rukama. 29. smješten dalje na jugozapad uzduž klanca koji vodi prema dolini Dothan. 1948. Borbe pokraj Megida uzbunile su arapske branitelje Lejjuna pa su oni is­ koristili priliku da se pripreme za moguć napad Izraelaca. najprije na drevno mjesto Megido a zatim na obližnje arap­ sko selo Lejjun. selo Zarin je os­ vojeno. bilo je polazište za napad. dogodile od 28. 05. 05. Te su se bitke. Selo Zarin. Odmorivši se tijekom dana 29.Drugi krug borbi započeo je oko šest tjedana nakon bitke kod Mishmar Haemeka i dva tjedna nakon službenoga početka Rata za nezavisnost. Do jutra narednoga dana. smješte­ no je blizu brda Gilboe. do završetka noći i izlaska sunca sljedećega jutra. jedno na vrhu a drugo u podnožju brda Gilboe (poznato na arapskom kao "brdo al-Mazar"). ta su sela i cijelo brdo Gilboa pali u Izraelske ruke. Međutim. 30. 05. krajnji cilj pokreta bio je napad na Jenin. svib­ nja napad. Poslije će iračka artiljerija granatirati selo. U pitanju je bilo nekoliko gra­ dova i sela u Jizreelskoj dolini. Utvrdili su policijsku postaju i radio vezom pozvali pojačanja. Iračani su izvršili protunapad sljedeći dan. od kojih se većina u početku vodila noću. (nakon što je napad na Megido . ista satnija iz Golanske bri­ gade krenula je te večeri s ciljem da zauzme još dva sela. Opet. gdje se je Prva bojna Palmacha okupila prije nego što je ušla u bitku kod Mishmar Haemeka u travnju. 05. Međutim. a arapske neredovite postrojbe pokušati izvršiti protunapad.. do 31. To je selo postalo prva meta napada. usprkos nedostatku artiljerijske potpore i raspadu izraelskoga komunikacijskoga sustava. pokraj drevnoga mjesta Jizreela. pa je drevno mjesto osvojeno nakon manjih okršaja. nekih desetak kilometara sjeverno od Jenina. 1948. Jedna satnija Golanske brigade izraelskih snaga dobila je naredbu da krene iz el-Fuleha (Afule) uvečer 28. ali je Zarin ostao u izraelskim rukama. al-Mazar i Nuris. Lejjun i Megido.. Druge jedinice iz Golanske brigade izvršile su u noći od 30. 05. Arapske snage koje su branile Megido bile su potpuno iznenađene.

Karta 28. 06. 05. uspješno okončan). a završava pobjedom 4. Snage Golanske brigade kreću prema Zarinu uvečer 28. 4. us­ prkos svemu. Dodatne snage Golanske brigade idu prema Megidu uvečer 30. Rat za nezavisnost: Zarin. . brzo zauzele policijski stožer.mj.-6. 2. Izraelske snage nastavljaju ići prema Lejjunu rano ujutro 31. našle su se pod vatrom kako oklopnih kola iz­ vana tako i branitelja iznutra. i osvajaju ga do sljedećeg jutra. i osvajaju ih do sljedećeg jutra. Megido i Lejjun (5. Izraelci nastavljaju napredovati. Napad na Jenin koji provode bojne izraelskih brigada Carmeli i Golani počinje 1. 05. 06. 1948) 1. i osvajaju taj grad nakon žestokih borbi 5. Međutim. i osva­ jaju ga sljedećeg jutra.mj. koji je poslije pristigao. 3. 05. 05.. Uz pomoć vlastitih ok­ lopnih vozila i jednoga Renaultova tenka. izraelske su postrojbe. krećući prema al-Mazaru i Nurisu uvečer 29.

i vodile su ga dvije sjeverne bojne iz brigade Carmeli uz pomoć jedne bojne iz brigade Golani. na 31. Uspjeh kratkog pohoda krajem svi­ bnja i početkom lipnja ujutro je put za sljedeću fazu izraelske ofen­ zive izvan Jizreelske doline. sprje­ čavajući tako daljnje arapske napade. Na dnu rova nađeni su potrošeni meci. Neki materijalni ostaci iz bitaka 1948. Ti ostaci i drugi. Četiri potrošene čahure i neispaljena patrona. Jenin i okolna brda tada su osvojena nakon žestoke borbe koja je trajala do 4. ili izraelskim snagama koje su se pripremale po- . Iskopavanja izvršena 1994. nađeni po okolnim mjestima pripadali su ili arapskim snagama koje su izraelske snage brigade Golani porazili u noći od 30. Snage Carmeli prošle su kroz Jizreelsku dolinu. koja je tada bila u sigurnim rukama brigade Golani. 06. godine još uvijek se mogu naći u mjestu Megidu. 05. Napad na Jenin uslijedio je sljedećeg dana. na njihovom putu prema Jeninu.Slika 16. 06. 1. u ljeto 1948. nađeni u rovu u Megidu (Eric H. izvan ulaza u taj drevni grad otkrila su rov dubok skoro jedan metar na obodnici nižega humka. Gine) Izraelci su tada trebali izdržati žestoki irački protunapad u preos­ talom dijelu dana i uspjeli su poslije iste večeri minirati ceste. koluti žice (kako bodljikave tako i one za poljski telefon) i komadi drvenih oplata.

Do toga rata. u lipnju. Bodljikava žica nađena u rovu u Megidu (Eric H. Uspjeh na bojnom polju u Jizreelskoj dolini više je ovisio o nadmoć­ noj strategiji i taktici nego o nadmoćnom broju vojnika i tehnologiji. 1949. Proći će manje od dvadeset go­ dina prije nego što Megido i Jizreelska dolina budu opet napadnuti. u počast tom drevnom mjestu. napredak u tehnologiji ratovanja nije mnogo utjecao na tehnike koje su se koristile u bitkama u Jizreelskoj dolini tijekom prošlih četiri tisućljeća. osim što su tenk i oklopno vozilo zamijenili kola i konja. u 1. Kibuc je imao klimatizirano svratište i bazen olimpijskih dimenzija. Yosef Kaplan približno pola kilometra sjeveroistočno od prijašnjega sela Lejjun. a njegovi stanovnici prisiljeni se boriti za goli život.mj.Slika 17. za srpanjsku ofenzivu protiv Kaukjija i ALA-e pozna­ te pod nazivom Operacija Dekel. Sljedeće godine.. Primjeri takve nadmoćne strategije i taktike su: Kleberovo raspore- . a stanovnici su se bavili obradom zemlje i mljekarstvom. To je naselje poslije nazvano kibuc Megido. a i danas se tu nalazi. Cline) slije. i bili su potpuno drukčiji od prijašnja 32 vojna sukoba koja su se dogodila u tom području. Ti su se događaji zbili u Jizreelskoj dolini za vrijeme Šestodnev­ noga rata 1967. uspostavljeno je naselje kibuc.

4. Izraelsko zrakoplovstvo odmah bombardira sirijska uzletišta za odmazdu. 06. 06. Irački zrakoplov napada zračni stožer Ramat David ujutro 6. 5. 06. 06. pobjeda je osigura­ la da više ne bude artiljerijske vatre na zračni stožer Ramat David. neočekivano slanje trupa kroz klanac Musmus što su ga izvršili Tutmozis III i Allenby. 6. 06. Šestodnevni rat 1. Izraelsko zrakoplovstvo vrši nekoliko uzvratnih napada na Irak 6. kada je pješadija Debore i . Izraelske kopnene snage napadaju Jenin i Yamun sa sjevera i juga po­ slije podne 5. bitka traje sve do predvečerja. 3. Sirijski MIG-ovi napadaju zračnu luku Ramat David prije podne 5. Jordanske artiljerijske granate ispaljene iz Yamuna pogađaju zračni sto­ žer Ramat David ujutro 5. i razara zračni stožer Habbaniyah pokraj naftovoda Kirkuk. 2. đivanje ljudi u četverokute nasuprot brojnoj ali nediscipliniranoj otomanskoj konjici. 06.Karta 29. Irački zrakoplovi napadaju zračni stožer Ramat David u 2 sata poslije podne 5. 7.

uključujući oklopnu brigadu pod pu­ kovnikom Urijem Ramom. te kada su Antioh III. 06. krenula je preko Jizreelske doline prema Jordancima. Jordanska Dvadeset i peta pješadijska brigada. bili su temelj vojne taktike koja se ko­ ristila u Jizreelskoj dolini 1967. pod zapovjed­ ništvom potpukovnika Khalidija branila je Jenin i obližnje područje. Neprijateljstva su počela u ponedjeljak. te artiljerija dugoga dometa. Nekoliko izraelskih jedinica. Salva granata ispucana između 10 i 10. Vespazijan i Zahir al-'Umar za­ skočili neprijatelja u dobro planiranim i dobro izvedenim iznenadnim zasjedama. što je još važnije.Baraka nadvladala Siserinih devet stotina željeznih bornih kola u bitci u dolini. prvi put korišteni u tome području kao novina u Ratu za nezavisnost 1948. 1967. Kao odgovor na to. g. (kao što smo prije spomenuli u ovom poglavlju). To je bio najveći Izraelski zračni stožer sjeverno od Tel Aviva i smatrao se vitalnim za nacionalnu obranu. izumi zrakoplova i topova dugoga dometa dramatično su promijenili način na koji su se bitke vodile u Jizreelskoj dolini. prijeteći da taj zračni stožer stave izvan uporabe upravo u trenutku kada je on bio potreban na sirijskoj bojišnici. počele su postavljati ozbiljne probleme za izraelske zrakoplove. na zračni stožer Ramat David u Jizreelskoj doli­ ni. Druge su se jedinice približavale Jeninu s juga. poz­ natih kao Long Tom. napravila duboke rupe na uzletištima. i praktički jedini cilja napada u Jizreelskoj dolini jordanskih. Ta nova tehnologija značila je da se po prvi put u povijesti Jizreelske doline. počela je u 9 sati ujutro sporadično pucati iz svoje bitnice dalekometnim američkim topovima od 155 milimetara. Te salve granata i kratere koje su pričinile. Posada jordanske artiljerije smještene u Yamunu. Glavni. sjeverozapadno od Jenina u dolini Dothan. kako bi pružio zračnu potporu iz­ raelskim pješadijskim postrojbama smještenima u Gornjoj Galileji. ratovalo isključivo oru­ žjima dugoga dometa. i. 5. Uz sve . Izrael je započeo kopnenim operacijama ši­ rokoga dometa protiv jordanskih položaja u Jeninu i dalje prema jugu. Zrakoplovi. 15 sati ujutro oštetila je instalacije u stožeru. Međutim. sirijskih i iračkih snaga tijekom Šestodnevnoga rata bila je zračna luka Ramat David blizu Megida. bez sudionika koji su se suočavali licem u lice u samoj dolini.

osiguravši tako da jordanska da­ lekometna artiljerija ne može dosegnuti zračni stožer Ramat David. Osveta je odgođena za sljedeći dan. Iračko zrakoplovstvo također je napalo zračni stožer Ramat David. sirij­ sko zrakoplovstvo poslano je u napad na zračni stožer Ramat David. Izraelske snage zarobile su ne­ taknute topove od 155 milimetara. 06. kada je Izraelsko ratno zrako­ plovstvo bilo sigurno u svoju nadmoć sve do Iraka. bombardiralo rafinerije nafte u Haifi i pogodilo druge položaje blizu Tiberiasa. Nekoliko minuta prije nego što su trebali poletjeti jedan irački bom­ barder TU-16 Tupoljev. približavajući se od jugozapada uz dolinu Dothan pod zapovjedništvom potpukovnika Moshea Bara Kochve. Ujutro 6. u međuvremenu. 30h . vojnici koji su bili posada bitnice topova Long Tom povukli su se nakon samo nekoliko pucnjeva. ušla je u selo Yamun. jugoistočno od Megida i Jizreelske doline počela je poslije 15h 5. Malo prije podneva. Nekoliko sekunda nakon što je artiljerac u velikom bombarderu otvorio vatru na stožer. blizu Kirkuškoga naftovoda. šest izraelskih zrakoplova pripremalo se da poleti s uzletišta Ramat David u osvetnički napad na Irak. dva izraelska Miragea sručila su se na irački zrakoplov. 3 sirijska MIG-a koja su napadala Ramat David pogrešno su bombardirala obližnje uzletište za zrakoplove-zaprašivače usjeva na kojemu se nalazila maketa borbenoga zrakoplova i tako su dragocjena uzletišta u zračnom stožeru Ramat David bila pošteđena. približio se zračnom stožeru Ramat David leteći u napad. Međutim. oko 2 sata poslije podne. napadajući većinu sirij­ skih uzletišta i razorivši veći dio sirijskoga ratnoga zrakoplovstva. Bitka za Jenin i okolno područje. lipnja. Već u 19. Jedan je Mirage pucao iz svojih topova a drugi je ispalio raketu i irački bombarder pao . zračni stožer pretrpio je dodatne zra­ čne udarce od dvije neprijateljske snage. s ciljem da ga­ đaju zračni stožer H-3 u Habbaniyahu. Tijekom napada barem je jedan MIG bio oboren. Nekih dva sata nakon sirijskoga napada. leteći bez oznaka ili kamuflaže. jedna bojna izraelske oklopne pješadije. Kao ironija sudbine.to. izraelsko zrakoplovstvo započelo je sa stalnim napadima na bit­ nicu koja je pucala na zračnu luku Ramat David. a možda i dva. Iako su se jordanske postrojbe pod pukovni­ kom Khalidijem žestoko borile na drugim mjestima u području Jenina. Izraelci su odmah uzvratili.

u istome danu izvršena su još dva napada na irački zračni stožer. ubivši dvanaest izraelskih vojnika i ranivši mnogo više. Doista. 1967. "Majku svih bita­ ka" . Borba za preživljavanje još je jednom završila kao pobjeda Izraelaca. ispaljene su sirijske dalekometne rakete zemlja-zemlja tipa FROG na Jizreelsku dolinu i to 7. skladišne prostore. Iz­ raelci su odmah odgovorili. Ti se bombaški napadi ne mogu nazvati bitkama kao takovima ali mogli bi biti preteče borbi koje će se još dogoditi na tom području smještenom tako blizu Jenina i Zapadne obale. Jizreelska dolina bila je prilično mirna od 1973. su za odmazdu. g. ali njihovo netočno gađanje ugrozilo je civilno stanovništvo po cijeloj Jizreelskoj dolini i Središnjoj Galileji. straha i strašnih predviđanja. 06. 1973. izraelski zrakoplovi u zračnom stožeru Ramat David oslobodili prijetnje od daljnjih jordanskih. s dozom zabrinutosti. dobar dio svjetskoga stanovništva danas iščekuje.24 Tako su se. 10. Sirijci su pokuša­ vali pogoditi Ramat David. Zračni stožer Ramat David postat će meta napada tek u ratu Jom Kipur 1973. 9. sirij­ skih i iračkih napada do kraja toga kratkotrajnoga rata. u današnjem gradu Afuli kao dio ustan­ ka poznatoga kao Intifada. Taj put.je u plamenu. i 8. do 1998. do večeri 6. ako izuzmemo razne terorističke činove. Tada su prestali sirijski artiljerijski napadi na zračni stožer Ramat David i Središnju Galileju. električne centrale i industrijske pogo­ ne po cijeloj zemlji. dok Jizreelska doli­ na nije doživjela napade do kraja Jom Kipurškoga rata. . 10. poslavši dva Vautoursa i dva Miragesa da prelete pet stotina milja do Iraka i bombardiraju zračni stožer Habbaniyah.za koju se pretpostavlja da će se odigrati.. počeli sustavno bombardirati sirij­ ske luke. Poslije. uglavnom bombaške napade. koji su se do­ gađali od 1994. kod Megida i u Jizreelskoj dolini nekada u budućnosti.konačnu Armagedonsku bitku koju je predvidio Ivan u biblij­ skoj Knjizi Otkrivenja . Na nesreću srušio se na vojni logor smješten blizu Megida. Izraelski zrakoplovi. Još je jednom izraelska reakcija bila trenutačna. Izraelci su iznenadili deset iračkih zrakoplova u stože­ ru i sve ih uništili prije nego što su se mogli dići sa zemlje.

i izvojevat ćemo je kao što smo već izvojevali tako mnogo pobjeda. Kraj vremena. kraju svijeta i milenijskim nadama i strahovima. Sudnji dan. kojega mnogi znanstvenici. Borimo se na častan način za dobro čovječanstva. Opći odnos javnosti prema konceptu Armagedona doživio je vrhunac dolaskom dvadeset i prvoga stoljeća. U samom središtu ra­ sprave nalazi se Megido. čistom i poštenom borbom za najuzvišenije ciljeve. štogod to moglo biti. . a bila je i predmetom brojnih prodika. na koje u biti nema odgovora. POGLAVLJE Borba između dobra i zla . To su samo neke od najprisutnijih tema. pobjeda će biti naša. — Theodore Roosevelt.. bez straha od budućnosti.evokativan. dok taj događaj sam ne ishlapi. mi stojimo u Armagedonu. i borimo se za Gospodina. Ali hoće li se to dogoditi? Hoće li doći do bitke kod Armagedona? A ako hoće. snažan i zastrašujući koncept "Majke svih bitaka" zaokuplja maštu pripadnika judeokršćanske civilizacije otkad je Ivan napisao Knjigu Otkrivenja u Novom zavjetu u prvom stoljeću po Kr. kada će se i gdje ona dogo­ diti? O tim se pitanjima dugo raspravljalo i o njima će se bez sum­ nje nastaviti žestoko raspravljati u predvidivoj budućnosti. o njoj se raspravljalo u mnogobrojnim popu­ larnim i znanstvenim člancima i knjigama. zanimljivih pitanja o prirodi dobra i zla. Armagedon.10. kataklizmička bitka između snaga Zla i snaga Dobra . prikazivana je na televiziji i u brojnim hollywooddskim filmovima.. govor na Republikanskoj konvenciji u Chicagu 17. laici i turistički vodiči smatraju mjestom koje je u središtu udara Armagedona. bez obzira na naše pojedinačne sud­ bine. 06. Bitka kod Armagedona koju je Biblija predvidjela prikazana je na bezbroj srednjovjekovnih slika. punoga važnih. 1912. s nepokolebljivim srcem i bistrim očima. A pokalipsa.

Usprkos vrtoglavom nizanju simbola. samoj bitci i kasnijim radnjama prikazuju se. uistinu. Ivan je svakako mogao biti čovjek kojega znamo kao Ivana Apostola..Možda će nas iznenaditi da se Armagedon spominje samo jedan­ put u Bibiliji. brojeva. iz usta Zvijeri i iz usta lažnog Proroka izlaze tri nečista duha kao "žabe". bolje rečeno. Svemogućega. Iskrivljavanje izraza Har Megiddon u Harmageddon i odatle u Armageddon lako se vidi." Ivan je napisao Knjigu Otkrivenja dok je boravio na otoku Patmosu. unutarnje upute upućuju da je Knjiga Otkrivenja vjerojatno napisana u prvom stoljeću po Kr. ustvari. ili. psihodeličkih slika i snova u Knjizi Otkrivenja. On se pojavljuje samo u Knjizi Otkrivenja. To nam se kaže u uvodnom poglavlju knjige (Otkrivenje 1:111). kako u Novom i Starom zavjetu tako i u apokrifnim knjigama. ustvari. osobito u ranim inačicama No­ voga zavjeta gdje se grčki često piše s aspriranim " H " na početku riječi. Sama riječ Armagedon dolazi od grčkoga koje opet najvjerojatnije potječe od hebrejskoga Har Megiddon. na jasan i izravan način. to jest kao (transliterirano kao "Harmagedon"). Arrnagedon jest Megido. gdje se kaže: Uto opazih gdje iz usta Zmaja. u značenju "brdo Megido". Skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.. uopće nije jasno jesu li detalji napisani u Knjizi Otkri­ venja trebali biti samo simbolički. ili su oni pro- . koje je pisanje vrlo blisko izvornom hebrejskom Har Meggidon. ali usprkos gomili učenih knjiga i članaka. Međutim. "Skupiše ih na mjestu koje se hebrejski zove 'brdo Megiddo'. do­ gađaji koji vode prema Armagedonu. Tkogod je bio autor. To su. znanstvenici nisu uspjeli utvrditi je li autor bio.. Megido je Armagedon. proročki duhovi koji proizvode znakove i koji odlaze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga. (Otkrivenje 16:13-16) Koji je odnos između Armagedona i mjesta Megida? Doslovce. tijekom vladavine rimskoga cara Domicijana. Tako bi pravi prije­ vod Otkrivenja 16:16 u stvari trebao glasiti. kao što je slučaj s većinom apokaliptičkih vizija opisanih u Starom i Novom zavjetu. apostol ili netko drugi po imenu Ivan. Grčka riječ povremeno ima i drugu pridodanu deltu pa dobivamo (transliterirano "Harmageddon").

radi same postavke. tuču i velike požare (8:7. pretvaranje sve vode u rijekama i izvori­ ma u krv (16:4). onda ne možemo shvatiti opis u Otkrivenju 6-21 kao točno predviđanje događaja prije.13. komet ili asteroid (8:10-11). Ako pretpostavimo.kao što je Ivan sam mogao misliti. da će se ta bitka doista dogoditi kao stvaran povijesni događaj. potpunu tamu (16:10). Pred­ met je to velike rasprave. 8:5.ročansko proricanje budućnosti. trećinu poginuloga čovječanstva. S ob­ zirom da se o toj temi i dalje raspravlja s obzirom kako postoji barem mala mogućnost da je Ivanova vizija doista predviđanje onoga što će doći. pošast ska­ kavaca (9:3-11). kada su Rimljani vladali civiliziranim svijetom. 14:20). s krvlju koja teče dvije stotine milja (9:15. osobito ako uzmemo u . kada se samo 13 bitaka zbilo u Jizreelskoj dolini a dvadeset i jedna još se tre­ bala dogoditi. smrt svih živih bića u moru (16:3). 11:19. te isušenje velike rijeke Eufrat kako bi se pripremio put za kraljeve s istoka (16:12). 19). Bilo je to vrijeme prije skoro dvije tisuće godina.onda nam priliči da detaljno razmotrimo opis u Otkrivenju 6-21. djelomične pomrčine. ja krećem pomno kroz znanstveno i religijsko minsko polje kako bih raspravio taj moguć sukob na isti način kao što sam raspravljao o prethodne trideset i četiri bitke koje su se vodile u Jizreelskoj dolini. Stoga je Ivanov opis bitke izražen riječima koje su primjerenije prvom stoljeću po Kr. te odražava političku i tehnološku stvarnost te ranije ere. međutim. kako sunca tako i mjeseca (8 :12). Oni uključuju velike zemljotrese (6:12-17. Koje od tih događaja treba shvatiti doslovce a koje figurativno? Neki kažu da se nekoliko takvih događaja već dogodilo ili se događaju danas u svijetu. nego dvadeset i prvom stoljeću. 11. Ako. pošast gnojnih i bolnih rana (16:2). 11:19). za vrijeme i nakon Armagedonske bitke i ne možemo početi raspravljati o detaljima bitke. još uvijek moramo imati na umu da je Ivan opisivao događaje u bitci tijekom prvoga stoljeća po Kr. grom i munju (8:5. 16:8-9). i kao što većina televizijskih evanđelista i autori nedavnih bestselera o toj temi osjećaju . postoji i najmanja mogućnost da su ti detalji doslovni kao proročanstvo onoga što do­ lazi . Ako su oni sasvim simbolički. konjičke postrojbe od dvije stotine milijuna (9:16). Detalji o događajima koji će neposredno prethoditi Armagedonskoj bitci prikazani su u Otkrivenju 6-16:15.

2. Vojske neba predvođene "jahačem na konju" lete iz neba za Armagedonsku bitku (Otk. Poraženi od vojski neba. Na tom se mjestu Armagedon spomi­ nje po prvi i jedini put u Bibliji. . zvijeri i lažnoga proroka (Otk. potaknuli su ih tri nečista duha koji dolaze iz usta zmaja. 19:19-20:3) obzir pomrčine i poplavu zemljotresa te vulkanske aktivnosti koje su se dogodile tijekom ljeta i jeseni 1999. "Kraljevi cijeloga svijeta" i njihove vojske okupili su se za bitku kod Armagedona. borci će se taka okupiti na katastrofalnu bitku. kada se jednom ti događaji dogode. g. "jahač na konju" ubija mačem "kraljeve cijeloga svijeta"". Prema Ivanu.Karta 30. 16:13-16). u obliku žaba. zvijer i lažni prorok bačeni su živi u vatreno jezero. Megido i Jizreelska dolina kod Armagedona 1. zvijeri i lažnog proroka. 3. koju su onda zatvorili i zapečatili za tisuću godina (Otk. Ivan kaže da je vidio 3 nečista du­ ha. dok je zmaj (sotona) zavezan i bačen u jamu. 19:11-16). kako izlaze iz usta zmaja.

. koji nad njim zaključa i zapečati.a to je đavao. što iznenađuje mnoge ljude koji pogrešno pretpostavljaju da će ljudi biti na strani dobra a ne zla u toj bitci. da više ne zavodi naroda dok se ne navrši tisuću godina. Iz njegovih usta izlazi oštar mač da njime pobije pogane. čist lan.na boku . Obučen je u ogrtač umočen u krv. . Ali Zvijer bi uhvaćena zajedno s lažnim prorokom koji je u službi Zvijeri činio znakove i njima zaveo one koji su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Kao što su istaknuli mnogi "dispenzijski" autori i teolozi (nazvani "dispenzijski" jer tumače povijest kao niz oprosta od Boga). staru zmiju . Vodi se žestoka rasprava hoće li ta era slijediti nakon povratka Krista. On nosi napisano ime koje nitko ne zna osim njega. A ostali su ubijeni mačem što izlazi iz usta jahača na konju.Ti duhovi odlaze "kraljevima cijeloga svijeta" kako bi ih okupili za bitku "na mjestu koje se na hebrejskom zove Harmagedon" (Otkri­ venje 16:13-16). kada su snage zla poražene. na glavi mu mnoge krune. sotona . obučene u bijel.. Oboje su živi bačeni u ognjeno jezero koje gori sumporom. i pojavi se bijeli konj. Zatim opazih Zvijer s kraljevima zemlje i njihove vojske skupljene da zametnu rat protiv onog koji jaše na konju i protiv nje­ gove vojske. One će se boriti za Antikrista a ne za novoga Mesiju. Potvrda dolazi od oskudnih detalja o toj stvarnoj bitci u Otkrivenju 19-20. Potom opazih anđela gdje silazi s neba držeći u ruci ključ od Bezdana i velike verige. oni ljudi koji su prije umrli kao mučenici vratit će se u život i vladati s Kristom u razdoblju od tisuću godina. Tako zli duhovi pozivaju "kraljeve cijeloga svije­ ta" i njihove vojske u rat. sve se ptice nasitiše njihova mesa. a njego­ vo ime glasi: Riječ Božja. On uhvati Zmaja. On će nad njima vladati željeznim žezlom. Jahač na njemu zove se Vjerni i Istiniti. ljudske vojske borit će se na strani zla a ne na strani dobra. on sudi i vojuje pravedno.i sveza ga za tisuću godina te ga baci u Bezdan. Zatim opazih otvoreno nebo. On gazi tijesak vina uskipjelog gnjeva Boga Svemogućega. ili se ona događa u današnje vrijeme. nakon bitke. Pratile ga nebeske vojske na bijelim konji­ ma. kao što vjeruju takozvani predmilenijalisti.nosi napisano ime: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara . A na svom ogrtaču . Oči su mu pla­ men ognjeni. (Otkrivenje 19:11-20:3) Prema Knjizi Otkrivenja (20:4-6). Poslije toga ima biti odvezan kratko vrijeme.

kao što je brdo Carmel ili možda brdo Gilboa ili brdo Tabor. te da ta riječ upućuje na brdo Sion u Jeruzalemu a ne na Megido. i ne moraju povezivati. sotona će biti pušten iz zatvora i još će jednom obmanuti narode svijeta.uvlače u svoju raspravu o Armagedonu detalje iz proročanstava opisanih u knjigama Ezekiela. koji se također spominju u Ezekielu 38-39 i o identitetu kojih se mnogo raspravlja. Neki znanstvenici smatraju da se to možda odnosi na planinu negdje u blizini Megida. Drugi opet . Tako. propovjednici i vjernici očito krivo tumače ili vrlo slobodno objašnjavaju tekst iz Knjige Otkrivenja. ali se smatra da je naj­ vjerojatnija lokacija Dolina Jehoshaphat. marširati onda protiv Jeruza­ lema i vojske svetaca. Zaharija i Joela. Tada će se dogoditi Sudnji dan. ali će opet biti poraženi u konačnom sukobu između dobra i zla (Otkrivenje 20:7-10). Ponekad se čuje primjedba da ne postoji pravo brdo kod Megida. da će Armagedon početi u Megidu ali završiti u Je­ ruzalemu. koja se događa tijekom prve faze konačnoga sukoba. kao što smatraju takozvani amilenijalisti. što se temelji na moguće povezanim uputama u Ezekielu 38-39 i Joelu 3:1-16. svi će mrtvi ustati i bit će im suđeno prema onome što su uradili (20:11-15). neki autori. Prijeporno je gdje će se točno ta konačna bitka dogoditi. Drugi umjesto toga predlažu da Armageddon treba prevesti kao "Brdo okupljanja" a ne "brdo Megido". odvojene razdobljem od tisuću godina.mnogi drugi . Druga bitka. Daniela. Ti će narodi. bitka koja se treba voditi kod Armagedona ustvari ne bi bila posljednja koja je ikada vođena već pretposljednja. koja bi se vodila kod Jeruzalema nakon međurazdoblja od tisuću godina mira (Otkrivenje 20:7-10) bit će konačna bitka u sukobu između dobra i zla. .možda na nebu a ne na zemlji. a ta se proročanstva mogu ali. Drugi spajaju te dvije bitke. uključujući one Goga i Magoga. Kada to razdoblje istekne. te će započeti nova era (21:1-8). Neki ukra­ šavaju jednostavan opis Armagedonske bitke detaljno prikazujući detalje prijašnjih događaja kao da su dio same bitke. u Jeruzalemu ili oko njega. što je doista problem ako riječ Armageddon potječe iz hebrejskoga Har Megiddon i odnosi se na "brdo Megido". Međutim. nasuprot općem vjerovanju. u jednu jedin­ stvenu bitku i tvrde da će se Armagedon dogoditi u dolini Jehoshaphat pokraj Jeruzalema. ili da su Jizrelska dolina i dolina Jehoshaphat jedna te ista.

proširenjem značenja. kojega su mnogi do­ življavali kao "drugoga kralja Davida". možda čak 3 metra visoko. na okolnu Jizreelsku dolinu. pr. poglavlju. Velike naslage zemlje i mulja nataložile su se u prošle dvije tisuće godina. ne marionetski) vladar što je potekao od Kuće Davidove. ot­ prilike. iako napravljeno ljudskom ru­ kom. Kr. kao rezultat poplava i sličnih pojava. Kr. U početku se ono doimalo još višim jer je tlo doline oko Megida u to vrijeme bilo niže nego što je sada. ili Rim. od 1000. a u rimskom i helenističkom razdoblju bilo je još više. poput plača hadad-rimonskog u ravnici megi- . Megido je doista brdo. a o njoj govori i Josip. do 600. tako će i buduća Armagedonska bitka kod Megida otvoriti novu eru i ponovo uspostaviti Božje kra­ ljevstvo. trebalo je osvetiti. nema nikakve sumnje da su ljudi vidjeli Megido kao "brdo" u vrijeme kada je Ivan pisao Knjigu Otkrivenja u prvom stoljeću po. autor Knjige Otkrivenja. kralja Judeje koji je bio posljednji pravi (tj. a koja spominje Megido u kontekstu obnove Davidova Jeruzalema: "U onaj dan plač veliki će nastati u Jeruzalemu. početkom prvoga tisućljeća pr.. a ubio ga je egipatski faraon Neko II.. kao što sam obrazlagao u 4. pa prema tome ne postoji problem ako riječ Armageddon pro­ tumačimo da dolazi od Har Megiddon i da se stoga odnosi na Me­ gido i.. Jošija je bio ubijen u bitci kod Megida 609. objašnjenje nas vraća natrag na smrt Jošije. Ono je dosegnulo svoju današnju visinu još u Željeznom dobu. Zlodjelo koje je učinjeno nad tim dobrim i pravednim kraljem. pr. Humak drevnoga Megida uzdiže se oko dvadeset metara iznad obližnje ravnice i ono ima dojmljiv izgled iz mnogih kutova. Ivan. Kr. Ivan je najvjerojatnije poznavao i proročanstva iz Staroga zavje­ ta koja se mogu naći u Knjizi o Zahariji.Međutim. Kr.. Ali zašto je Ivan izabrao Megido i Jizreelsku dolinu kao mjesto za kataklizmičku bitku? Zašto ne Jeruzalem. upra­ vo kao što je Jošijina smrt kod Megida okončala eru Božjega kraljev­ stva u obliku Kuće Davidove koja je vladala najprije nad Ujedinjenim kraljevstvom a zatim nad južnim dijelom Davidova kraljevstva. koja se spominje na dva mjes­ ta u Bibliji ( Kraljevi II 23:29-30 i Ljetopisi II 35:20-24). ili čak Atenu? Najvjerojatnije. sigurno je poznavao priču o Jošuji i njegovoj smrti kod Megida. U svakome slučaju. a koje je mjesto bolje za osvetu od lokacije na kojoj je ubijen? Štoviše. g.

pa bi stoga to bilo logično mjesto. Zaharijina proročanstva u toj knjizi također se tiču konačne bitke između Boga i "svih naroda koji su došli pro­ tiv Jeruzalema" (12:9). a dvije u široj Jizreelskoj dolini). Tako će se. jer je tu Isus živio i umro. te drev­ nim mjestima Megidom i Jizreelom. Uza sve to. i 67. brojne su se bitke vodile kod Megida i u Jizreelskoj dolini (četiri kod samoga Megida. 55. pr. brežuljkom Morehom. Bilo bi doista primjereno da se rađanje nove ere dogodi točno na mjestu na kojemu je umro posljednji potomak Kuće Davidove i gdje se ugasila zadnja iskra razdrmanog Ujedinjenog kraljevstva koje su uspostavili David i Salomon. izabirući konkretan lokalitet unutar same doline. do prvoga stoljeća po.nego bilo gdje drugdje u Palestini. za one tijekom helenističkoga i rimskoga razdoblja.a Ivan je znao za barem sedam njih . Kr. Gideon. po. od kojih je posljednje dvije zabilježio i opisao Josip.. Zatim. to jest. Kr. one u kojima su sudjelovali Debora. Kr. četiri na brdu Tabor i jedna na brdu Gilboi. to jest. a možda i zbog toga što se Megido spominje u Zaharijinim proročan­ stvima. brdom Gilboom. Šaul i Jošija. bilo je očito da se Armagedonska bitka treba voditi u Palestini. Stoga bismo mogli rekonstruirati Ivanov proces razmišljanja ka­ ko slijedi: Prvo. kao što su bitke na brdu Taboru 218. on je bez svake sumnje znao za one koje su opisane u pričama u Bibliji. Moglo je izgledati logičnim da će regija koja je doživjela tako mnogo bitaka i tako mnogo prolijevanja krvi u prošlosti biti priklad­ na lokacija za pretposljednju "Majku svih bitaka". ističe se humak Megido zbog toga što se smrt Jošije povezuje u narodu s tim jedinstvenim mjestom. pretposljednja bitka između Dobra i Zla najvjerojatnije dogoditi "na mjestu koje se na hebrejskom zove Armageddon". pr. te suočen s izborom brda Tabora (gdje se dogodilo Kri­ stovo Preobraženje). . Kr.donskoj" (Zaharija 12:11). prema Ivanovim proračunima. Iako Ivan nije mogao znati za sve te bitke. Ali gdje će se u Palestini ona voditi? Više se bitaka vojevalo u Jizreelskoj dolini .. jedna na brežuljku Moreh/Endor. Vjerojatno je znao za one koje su se vojevale bliže njegovu vremenu. na "brdu Megido". To svakako ne bi bilo promaknuto Ivanu i možda je utjecalo na lokaciju konačnih bitaka u njegovim proročan­ stvima zabilježenima u Knjizi Otkrivenja. jedna u gradu Jizreelu.

g. i prve godine po Kr. Što u tome području privlači bitke i što je dovelo do skoro stal­ noga ratovanja u proteklih četiri tisuće godina? Na početku ove knjige usporedio sam Jizreelsku dolinu sa sastajalištem dviju tektonskih ploča. i 1997. Da počnemo s najočitijim zapažanjima. možemo li doći do ikakvih zaključaka kao rezultata naših istraživanja? Koje lekcije možemo naučiti iz trideset i četiri bitke koje su se vojevale u Jizreelskoj dolini u prošlih četiri tisuće godina? Moj iskaz ovdje poslužit će samo kao poticaj za raspravu. jer je početak tisućljeća došao i prošao mirno. ako se uopće dogodi? Današnja predviđanja da se ona treba dogoditi ili da se tre­ bala dogoditi na prijelazu tisućljeća su neutemeljena.. Tako bi trebalo biti u svim raspravama takvoga obi­ ma. bez ikakvih većih promjena ili trajnih loših učinaka. te sustav računanja godina prije i poslije Krista. Prema tome. Usprkos strašnim predviđanjima "dispenzijskih" autora. Međutim. Kr. godine pr. Sada. Iako su Megido i Jizreelska dolina sami po sebi vrijedni pozornosti. u ovom trenutku možemo dati nekoliko jezgrovitih primjedbi. kao što je Dionizije izraču­ nao. novi milenij je stvarno došao između 1996.. uzimajući u obzir vojnu povijest Megida i Jizreelske doline u proteklih četiri tisuće godina. Kr. godine pr. danas smatramo da se Kristovo rođenje zbilo 4. a ne kao njezin kraj. kada smo detaljno zavi­ rili u vojnu povijest Megida i Jizreelske doline. a ne izme­ đu 1. Kada je redovnik Dionizije Egzigus u šestome stoljeću poku­ šao izračunati točnu godinu Kristova rođenja i neizravno stvorio kalendar koji danas koristimo. kako prostorno tako i vremenski. kada će se dogoditi Armagedonska bitka.Dakle. Ako bismo htjeli pravilno podesiti naše kalendare morali bismo dodati četiri godine našem današnjem datumu. on je pogriješio za nekoliko godina. iako je većina ljudi vjerovala u su­ protno. Kao ishod toga. i drugih koji tvrde da su vidjeli znakove što prethode Armagedonu i koji se događaju ili su se već dogodili oko nas. Rekao sam da će samo stalno proučavanje toga područja priskrbiti odgovore na takva pitanja.14 ne postoje jasne naznake kada će se (ili hoće li se) Armagedon dogoditi. možda je samo pitanje vremena kada će se sljedeća bitka dogoditi u tome području. Pa ipak. ono što ih čini . kada pritisak i napetost često imaju za ishod kataklizmičke događaje čije se posljedice osjećaju nadaleko.

s jedne strane. s druge strane. želio bih spomenuti dva važna za­ pažanja koja se tiču Armagedonske bitke. ili pak ravnica i dolina kojom dominira beotijska Teba u Grčkoj. to je i zbog jedinstvenog smješ­ taja Jizreelske doline na rubovima Egipta. da su oni doslovce bili na putu svakome tko je želio proći od sjevera prema jugu ili od juga prema sjeveru. tkogod da je nadzirao Jizreelsku dolinu. i snage zla. rekao bih da će tijekom bitke Megido i Jizreelska dolina biti još jed­ nom "osporavani obod" . Još važnije. To je doista dobra vijest. Djelomice. onako. to nas ne bi trebalo iznenaditi. kako ju je prore­ kao Ivan u Novome zavjetu (Knjizi Otkrivenja). ne znam. dovodi velike osvajače kroz vrijeme kao nigdje drugdje. bila zadnja na bojnom polju) dobila bitku u deset od trinaest slučajeva. strana koja je stigla druga (tj.. Možda se u tom pogledu mogu spomenuti samo Trojanska ravnica i susjedni predjeli koji graniče s Hellespontom.jer će to bit područje na kojemu će se bori­ ti snage dobra. Jizreelska dolina bila je... od kojih nijedne ne žive danas u samoj dolini. Da završimo vedrijim krajem. u kojima nijedna strana nije stalno živjela u Jizreelskoj dolini. bilo to zauzećem Megida. Jizrela. na kraju carstava i na pu­ tu snovima o slavi. već sam istaknuo (u 6. nomadi ili kraljevi." Doista. koje kako se čini.još vrednijima je činjenica.) kako je u 13 bitaka koje su se vodile. Postoji također nešto u vezi s tom dolinom. Uzimajući u obzir prošlost Jiz­ reelske doline. neko zemljopisno. Stoga. u kojoj se skoro trećina bitaka koje su se tamo vodile zbog statusa osporavanoga oboda. nadzirao je i trgovinu i promet kroz to područje. glavno raskrižje. ili bilo kojega dru­ goga istaknutoga grada ili mjesta koje se uzdizalo i propadalo kroz tisućljeća. ukratko. malo drugih područja svijeta mogu se pohvaliti da su vidjela tako mnogo različitih vojski i tako mnogo slavnih vođa kako marširaju kroz njihove zemlje. pogl. Kao što je Napoleon prikladno rekao. bez obzira na razdoblje. jer je ona također nadzirala putove od istoka prema zapadu i zapada prema istoku. bili to tr­ govci ili ratnici. brda Tabora. ali čak i ta područja blijede u usporedbi s pravom paradom vojnih sukoba koje čine krvavu po­ vijest Jizreelske doline. /Ono je/ najprirodnije bojno polje na cijeloj zemlji. "Ne postoji nijedno mjesto na cijelome svijetu pogodnije za rat od ovoga. . Prvo i najvažnije.

" U slučaju Megida i Jizreelske doline. kada bi zapamtili krvavu povijest te male doline i da uvijek imaju na umu poznatu rečenicu koja se pripisuje Georgeu Santayani. da snage dobra s neba imaju izgleda poraziti snage zla. pretpostavljajući da se ljudska vrsta neće pro­ mijeniti u bliskoj budućnosti.jer će prema Ivanu snage neba stupiti u Armagedonsku bitku tek nakon što se "kraljevi cijeloga svijeta" već okupe u Jizreelskoj doli­ ni. Stoga bih mogao riskirati sasvim neznanstveno a ipak dobrodoš­ lo predviđanje (možda sa 75 % sigurnosti. da je ponavljaju. "Oni koji ne mogu zapamtiti prošlost osuđeni su. U svakom slučaju. današnji stanovnici Jizreelske doline. da će. iz bilo kojih razloga. Pripremajući se za mogućnost budućih bitaka. doći do daljnjih bitaka u Jizreelskoj dolini od današnjega vremena do konačne Armagedonske bitke. pa i svijet kao cjelina. ako i jedino zbog toga što će zadnje stići na bojno polje Megido u Jizreelskoj dolini. imali bi korist. . a osobito pokušavajući ih spriječi­ ti. postoji vrlo stvarna mogućnost. ako su prethodne bitke koje su se vodile u dolini ikakva naznaka). Ostaje nam da vidimo koliko još sudionika i koliko još bitaka treba pridodati tom popisu prije nego što nam se Armagedon pojavi pred vratima. popis propalih ponavljača povijesti već je daleko duži nego za bilo koje mjesto na zemlji.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful