You are on page 1of 1

22

USKRSNI PRILOG

19., 20. i 21. travnja 2003.

S LJUBAVLJU: Podravske Sesvete, 1994.

URES TKANINOM: Podravske Sesvete, 1955.

BILJNI MOTIV: Dra, Baranja, 1992.

MARINA TENERA

AROBNI SJAJ HRVATSKIH PISANICA


UKRAAVANJE PISANICA JO OD POGANSKOGA DOBA
skupljene pisanice ukraene raznorodnim tehnikama. Opseg zbirke poslije Drugog svjetskog rata sporije se popunjavao, a u zadnjih je deset godina naglo porastao. Unutar zbirke muzeja uvaju se i jaja iz Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Srbije, Kosova, Slovenije, Poljske i Ukrajine. Ukraavanje jaja ve su poznavali poganski Germani i Slaveni, pa tako i stari Hrvati, kod kojih se areno jaje nalazilo kao popudbina u grobnom prilogu, istie u svom zanimljivom istraivanju profesor Josip Barlek. Da je ukraavanje jaja batinjeno iz staroslavenske pradomovine, dokazuju i ornamenti na dananjim pisanicama koji se podudaraju u svih slavenskih naroda, osobito Slovaka, Poljaka, Ukrajinaca i Hrvata. Meu najstarije ornamente ubrajaju se geometrijski i geometrizirani oblici koji se na pisanicama pojavljuju kao zaobljeni kri (svastika), simbol vatre i plodnosti u brojnim varijantama i suvrsticama. Osim geometrijskim, pisanice se najee oslikavaju biljnom ornamentikom (pupovi, granice, lozice i cvjetii), to se tumai i povezuje s obiajima vezanim uz proljee, doba klijanja sjemenja i bujanja ivota. U novije doba, sve je vie prisutna i figurativna ornamentika (pile, zec i druge ivotinje). Jaja su se u hrvatskoj narodnoj tradiciji bojila u pravilu u Velikom tjednu, poglavito na Veliku subotu, ponegdje i na Veliki petak, a samo u nekim krajevima, primjerice, u okolici Dubrovnika i Slunja i desetak da-

MOTIV SPIRALE: Okolica Gospia, 1935.

PENGANO JAJE: Dubrovnik, 1930.

UZORAK IZ 1900: Podravske Sesvete, 1949.

OPLETENO JAJE: Okolica Bjelovara, 1945.

ARANA VOSKOM: akovo, 1900.

Zahvaljujui nekadanjoj kustosici Ivanki Bakra, a danas marnom viem kustosu Josipu Barleku, pisanice se sustavno prikupljaju i uvaju. Odsjek Etnografskoga muzeja za prouavanje obiaja i vjerovanja uva najstariju pisanicu iz 1847. koju je u Beu na dar dobio tadanji dvorski kapelan i doskoranji akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer. Pisanice su se sustavno prikupljale tijekom 20-ih i 30-ih godina prologa stoljea, a skupljai su bili muzejski povjerenici, uitelji i sveenici. Iz svih su krajeva Hrvatske tada

Povijest ukraavanja jaja

omu nije u najljepem sjeanju ostalo djetinje bojenje jaja, sveto okruje doma, mirisi pince i vina, razmiljanje o Golgoti i stranoj sudbini Bojega Sina, u iekivanju najvanijeg kranskog blagdana Uskrsa? Bojenje uskrsnih pisanica pripada najstarijim i najljepim hrvatskim tradicijskim obiajima to uvaju drevna pamenja jo na poganske obiaje isprepletene s tradicijom novoga doba. Samo jaje jest simbol ivota u mnogim kulturama, a simboliko tumaenje jajeta povezano je sa ivotnom snagom, zaeem, plodnou, mladou, jakou, zdravljem i obiljem. Jednu od najljepih, najveih i najvrjednijih zbirki pisanica (1900 komada) u Europi uva zagrebaki Etnografski muzej.

na prije Uskrsa. Pisanice su ukraavale vjete osobe. Jo je uvijek poznat starinski nain aranja pisanica pomou voska (posebnom pisalicom u obliku lijevka, svinute ice ili pribadae igle), uz struganje (rezanje ili grecanje) ve obojenog jajeta posebnim noiem, britvom ili iglom. Dok se kod pisanja voskom jaje moe bojiti i ukrasiti u vie boja (tehnika batik), strugani ornament dolazi samo na jednobojno jaje. Slini ornamenti osim struganjem mogu se postii jetkanjem, pisanjem kiselinom (duinom) ili octom, pomou trjeice ili pera. Izjedanje boja kiselinom nanoenom perom daje ornament tankih linija vrlo precizne izvedbe. U davnini bojenje jaja obavljalo se iskljuivo biljnom bojom, a danas se od prirodnih

Jedna od najljepih, najveih i najvrjednijih zbirki pisanica u Europi nalazi se u zagrebakome Etnografskom muzeju. Najstariju pisanicu iz 1847. dobio je u Beu na dar tadanji dvorski kapelan i doskoranji akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer

ZORA NOVOGA VREMENA: Uskrsnue Mathiasa Grnewalda

Korijen broa koji je sluio za dobivanje crvene boje spominje i na slavni Mavro Vetranovi u pjesmi Remeta u 16. stoljeu. I dok se bro poslije spominje i u Slavoniji, na cijelom podruju Hrvatske krajem 19. i poetkom 20. stoljea bilo je rasprostranjeno tzv. varzilo trjeice drvca kore brazilskog drveta koje su prodavali putujui trgovci. Najvie se koristila crvena, uta i crna boja, manje smea i zelena, rjee plava i ljubiasta, a najmanje ruiasta. Pojedini krajevi Hrvatske preferiraju odreene boje, tehnike ukraavanja i ornamentiranja. Dubrovako podruje od Stona do Vitaljine odlikuje se penganim jajem pisanicom crvene boje s bijelim kapljiastim ornamentom (zvijezde, rozete, srca, vitice, lepeze, krievi) dobivene nanoenjem voska glaviastom iglom. Tehnika voska popularna je i u drugim krajevima, samo se vosak nanosi u vie slojeva ljevkastim pisaljkama, pa se dobiva viebojna pisanica (Slavonija, Srijem, dio Podravine i Meimurja). Ornamentika tih krajeva ponajvie je biljnog oblija od sitnih lozica do cvjetia i granica. Dok u sjevernoj Hrvatskoj (Podravina i okolica Zagreba) prevladava pisanje voskom ko-

Bogatstvo hrvatskih pisanica

boja koristi samo lukovina te prehrambene kupovne boje. Zanimljivo je, istie prof. Barlek, koliko su stare pisanice i danas svjeih crvenih, utih i plavih nijansi boja.

ji se na plamenu svijee zagrijava na lijevku pisalice, u Slavoniji, Srijemu i okolici Dubrovnika pie se namakanjem pisalice u zagrijani i rastopljeni vosak. Neki su krajevi njegovali naroit ukras, primjerice, Slavonija krajem prolog stoljea jer se tamo u lijevak pisalice umetao svileni koni ili struna konjskog repa po emu je vosak tanko klizio. Takva tehnika se zvala svilovez, a karakterizirala ju je viebojna ornamentika. Dok su u Srijemu rubovi ornamenta esto ureeni tokicama, sitnim crticama i lozom, u Slavoniji su to vei ili manji stilizirani cvjetovi ili granice.

Osnovna boja akovakih pisanica je tamno ljubiasta, dok je ornament bijele i oker boje. U Baranji susreemo posebnu ornamentiku: cvit, tri pera i loza. Od ivotinjskih likova tu je tica, koka i patka, a od geometrijskih lanac krugova, stilizirane granice, slovo S i tzv. njivice (etverokut razdijeljen tokama). Baranjci vole modru, crvenu i boju ciklame. U Srijemu su osnovne boje jaja smea, crvena i crna. U viebojnim ukrasima, naroito oko Tovarnika, istiu se naranaste i crvene toke te bijeli gusti ornament ispunjen tokicama. Podravina uva viebojne, znalaki ornamentirane pisanice. Po kakvoi i finoi ravne su najstarijim slavonskim i srijemskim pisanicama. Tu prije svega mislimo na stare pisanice iz Podravskih Sesveta izvedenih voskom u etiri boje (bi-

Potkivanje jaja

jela, uta, crvena i crna). Takoer je slikovito ukraavanje pisanica u Meimurju gdje uz smeu i crnu povrinu dolazi u ukrasu ornament crvene i zelene boje (cvjetovi, bobice i listovi). U Zagorju, pak, nalazimo bogato ornamentiranu (ukras u obliku borovih granica, spirala, zvijezda, tokica i cvjetia), ali jednobojnu pisanicu, obino crvene boje. Jednobojna pisanica neto grubljeg uzorka potjee iz okolice Zagreba, samo je smee podloge. Da se u jednoj boji mogu napraviti naroito lijepe i vjeto ornamentirane pisanice, dokaz je Slunj, u kojem se vosak nanosi perom. Od tehnika struganja valja spomenuti pisanice sredinje Hrvatske i dijela Podravine. Kiselinom se izjedalo u dijelu Podravine, bjelovarskome kraju i dijelu Slavonije. Posebno su slikovite pisanice opletane raznobojnom svilom i vunom u Slavoniji i pamunim koncem u Posavini (opleteno jaje). Nekad je bilo poznato i ukraavanje jaja srikom bazge, koja se u sitnim vijugama i spiralama lijepila na koru jaja, uz popunjavanje praznina vunenim nitima ili aplikacijom tekstila (Pakrac i Vukovar). Stariji nain je bilo i ukraavanje jaja vjetinom potkivanja (okolica Slavonskog Broda) sitnim potkovicama privrenim avliima. Danas je osobito popularna tehnika ukraavanja otiscima biljaka (faksimil metoda), a bilo je i oslikavanja kistom i bojom. U okolici Novske i Virovitice oslikavale su se drvene pisanice.

SANDRA-VIKTORIJA ANTI

Priprava za ulazak u svijet otkupljen Isusovom rtvom


ljudskoga roda. Uskrsno je razdoblje ispunjeno razliitim obiajima u kojima je starija etnologija pronalazila ak pretkranske sadraje vezane uz godinju proljetnu obnovu prirode. To razdoblje zapoinje korizmom, a zavrava tjedan nakon Uskrsa, na Mali Uskrs. Obiaji koji ga obiljeavaju mogu se analizirati kao obred prijelaza. Naime, u mnogim religijskim vjerovanjima prisutna je ideja da umiranje na ovome svijetu znai ivot, odnosno roenje na drugome svijetu. U kranstvu to potvruju smrt i uskrsnue Isusa Krista. Kako je rekao hrvatski teolog Bonaventura Duda, Uskrs je pobjeda ivota nad smru, a vjera u Isusovo uskrsnue ujedno je nada u uskrsnue svih ljudi. Sjeanjem na Isusovo uskrsnue slavi se, dakle, obeanje novoga ivota ljudi na drugome svijetu. Stoga uskrsni obiaji sadre obrede prijelaza

HRVATSKI USKRSNI OBIAJI NEKAD I DANAS

lagoslov granica na Cvjetnicu, bojenje i ukraavanje jaja, pripremanje posebne hrane, procesije u spomen na Isusovu muku i uskrsnue samo su dio bogatih obiaja kojima hrvatski puk i danas, batinei naslijee vlastite prolosti i europsku tradiciju, proslavlja najvei kranski blagdan i sredinji dogaaj liturgijske godine Uskrs, dogaaj otkupljenja i vrhunac povijesti spasenja

Zabrana povrede zemlje

SIMBOL NOVOGA IVOTA: Posni krui, pogaa i pereci

USKRSNI ZAJUTRAK: estitka Otta Antoninija, 1930.

Sjeanjem na Isusovo uskrsnue slavi se obeanje novoga ivota ljudi na drugome svijetu. Stoga uskrsni obiaji sadre obrede prijelaza kojima se korizmenom pripravom naputa staro stanje stanje smrtnoga ovjeka, i uvodi u novo stanje stanje ivota

KROZ TAMU DO SVJETLA: Bdijenje uz krijes

NA USKRSNO JUTRO: Tucanje jajima Zlatka ulentia, 1930.

kojima se korizmenom pripravom naputa staro stanje stanje smrtnoga ovjeka, i uvodi u novo stanje stanje ivota uskrsnoga i poslijeuskrsnoga razdoblja u kojemu je Otkupiteljevom smru na kriu ljudima obeano ponovno roenje. ienjem doma, naselja i tijela ljudi se odvajaju od poklada i zalaze u korizmeno razdoblje u kojemu se pripremaju za Uskrs pridravanjem posebnih propisa o jelu, odijevanju i ponaanju (izostanak pjesme, glazbe, veselja i vjenanja). Potkraj korizme, na Veliki etvrtak i petak, priprava kulminira: nemrs prelazi u post bez uzimanja vode, vrlo se mnogo moli i sudjeluje u crkvenim pobonostima... Na Veliku subotu jo su dva postupka simbolinoga ienja radi odvajanja ljudi od svakidanjega svijeta i priprave za ulazak u svijet otkupljen Isusovom rtvom na kriu paljenje crkvene vatre i blagoslov vode. U hrvatskim krajevima prve polovice 20. stoljea sredinom korizme se na trenutak prekidao korizmeni post i pokora, a pete korizmene nedjelje kune slike svetaca i raspela prekrivale su se tamnim tkaninama. este korizmene nedjelje, na Cvjetnicu, u crkvu se na blagoslov nosio struak proljetnih granica i cvijea (maslinove, palmine, vrbove, drijenkove grane i slino). Tako blagoslovljeno bilje koristilo se u razliite svrhe za zatitu ljudi, ivotinja i ivotnoga prostora te za plodnost polja. U sjeveroistonim hrvatskim krajevima na Cvjetnicu su se prireivali ophodi mladei uz kienje seoskih dvorita i bunara. Karakteristian obiaj u Velikome tjednu bilo je i udaranje ibama o crkvene klupe, u Slavoniji poznato pod nazivom ibarine, a u Dalmaciji baraban. Na Veliki etvrtak, petak i subotu se na crkvene obrede, umjesto crkvenim zvonimana, pozivalo posebnim drvenim instrumentima, koji su bili omiljeno zvuno sredstvo seoske mladei. Kako se ne bi

povrijedilo Isusovo tijelo koje lei u grobu, na Veliki se petak, osim u iznimnim sluajevima, nije smjela kopati zemlja, a zbog vjerovanja da se vino toga dana pretvara u krv, u junim je krajevima vrijedila preporuka da na Veliki petak valja popiti veu koliinu vina. U Dalmaciji je Veliki petak dan vane godinje procesije vjernika. U trenutku zamiranja zvona na Veliki etvrtak ponegdje su saeni razliiti plodovi, a pri ponovnome oglaavanju crkvenih zvona na Veliku subotu valjalo se umiti blagoslovljenom ili obinom vodom. Velika je subota obilovala obiajima. Iz crkve se kuama nosila blagoslovljena vatra i voda, a esto se toga dana obavljao i blagoslov hrane koja e se jesti na Uskrs: beskvasnih pogaa, peciva umijeanog s mnogo jaja, unke, janjetine, luka, sira i slino. U mjestima sjeverne Hrvatske na Veliku se subotu organizirala radosna i buna procesija uskrsnua. Na veer se u sjeverozapadnim hrvatskim krajevima bdjelo uz krijes, koji se pripaljivao u zoru Uskrsa. Uoi blagdana posvuda su se bojila i ornamentirala jaja, a u sjeverozapadnim krajevima prije Malog Uskrsa. Uskrsna su jaja glavni i uz uskrsna peciva gotovo jedini uskrsni dar. Nakon prvoga dana Uskrsa, koji se najee provodio unutar obitelji, drugi dan toga blagdana Uskrsni ponedjeljak slavio se izvan nje. Djeca su se na ulicama i livadama igrala jajima, a mladi su ljudi nakon duge korizmene zabrane plesa i veselja otvorili novo razdoblje kalendarske i blagdanske godine. Dodir i razmjena meu ljudima, kojima iskazuju ljubav i radost zbog Kristova uskrsnua, osim darivanja pisanica, upotpunjeni su i estitanjem, najee na sam blagdan ili pak na Uskrsni ponedjeljak, nekada ba kao i u dananje vrijeme.

ZEC I JAJA: Uskrsna estitka iz 1938.

Od poganskoga doba jaje simbolizira ivot i prati neke boanske i mitoloke likove. I u kranstvu je prihvaena ta simbolika na razini obiaja vezanih uz blagdan Uskrsa. Iako i zec kao simbol plodnosti ima poganske obiajne korijene, uetao je u uskrsnu ikonografiju tek s pojavom protestantizma

Simbolika novoga ivota

JAJE I ZEC KROZ POVIJEST

Radost Uskrsa

ANTE NOVAK

aje je oduvijek bilo simbol ivota, blagostanja i mira. U iranskom zoroastrizmu, stvoritelj svijeta Ahura Mazda, mudri Gospod, poslije poznat kao Ormuzd, najprije je stvorio nebeska bia, a zatim svemir. Svemir je imao oblik jajeta u ijoj je sredini lebdjela Zemlja, a bila je plosnata i obla poput zdjele. U grkoj mitologiji Zeus je u liku labuda oplodio Ledu, kraljicu Sparte, koja je snijela jaje iz kojeg su se izlegli Kastor i Poluks. A i stari Babilonci su u kultu boginje Itar i boginje Astarote (odatle i engleski pojam Easter za Uskrs) vjerovali da je s neba palo golemo jaje u rijeku Tigris i da se iz toga jajeta izlegla Astarota, boginja plodnosti. Prelaskom na kranstvo poganska religija je doivjela reinterpretaciju tako da je jaje postalo simbolom Isusova uskrsnua. Jaje poput zatvorenog groba izgleda mrtvo, no upravo se iz njegove ljuske raa novi ivot, ba kao to i iz mrane grobnice izlazi uskrsli Krist. Jaja se, zbog toga, tijekom korizme u nekim razdobljima i nisu smjela jesti, ali bi se vjernici zato naveliko astili njima na sam Uskrs. I to je utjecalo na toliku popularnost jaja kao prepoznatljivog uskrsnog jela. Danas se to udo stvaranja iz jajeta ve iskoritava u izradi i prodaji djejih okolada jaja iznenaenja, poznatijih kao Kinder-jaja. No, ne samo u uskrsnom vremenu. Simbol zeca pak vue svoje korijenje iz vjetije religije. Enci-

klopedia Britanica govori o zecu kao o poganskom simbolu koji od pamtivijeka predstavlja plodnost, no njegova prisutnost unutar uskrsnih obiaja zapoinje tek od reformacije. Tonije od vremena borbi protestanata i katolika u drugoj polovici 16. stoljea zec je pokuao zamijeniti jaje. Imao je protukatoliku dimenziju, no dananja prisutnost i jednoga i drugoga govori o konanoj pomirbi obiju strana, barem to se tie obiaja. Zec s jajetom potvruje istu poruku proljetno buenje prirode, novo stvaranje, odnosno Uskrsnue. Uz to, zec podsjea i na irenje vijesti o Isusovu uskrsnuu koja se proirila svijetom brzinom njegova trka. Postoji tako obiaj da djeca na uskrsno jutro krenu u potragu za jajetom koje je uskrsni zec sakrio u kui ili vrtu. U nekim mjestima, ak, postoji obiaj skrivanja jaja po cijelom naselju, na javnim mjestima, pa se potraga pretvara u dogaaj u kojem sudjeluje cijela zajednica. Kod protestanata se, uz to, razvio i obiaj natjecanja tko e dalje otkotrljati jaje niz obronak, a da se ne razbije. Jedno od najpoznatijih kotrljanja je ono na tratini Bijele kue u Washingtonu. Stotine djece s koarama punim obojenih jaja dolaze tamo i kotrljaju ih niz poznatu tratinu. S obzirom na obiaje vezane uz jaja, i Hrvati se mogu pohvaliti lijepim crticama iz svoje povijesti. U starome Zagrebu, naime, i njegovoj okolici, obiaj tucanja jaja upozoravao je na Uskrs kao prijelomnicu u vremenu, pa su tim dogaajem oznaavali i vrijeme biljeei u dokumen-

tima u 15. stojeu da se neto dogodilo poslije tucanja jaja, odnosno nakon Uskrsa. Ipak, to se tie slavlja i proslave vezane za Uskrs, jaje je tu najprepoznatljiviji simbol, pa stoga i ne zauuje to obiaji vezani uz ukraavanje jaja traju stoljeima. Boje su se nekada pravile od raznih trava, cvijea i kore drva, no danas se uglavnom upotrebljavaju umjetne koje su u drugi plan gurnule prirodne. Ali oprez! Upravo je stiglo upozorenje Inicijative za zatitu potroaa iz Njemake, koje bi moglo vratiti staru slavu prirodnih boja. Naime, kemijski proizvedeni ekstrati sadre preteno azo-boje koje se dobivaju iz katrana kamenog ugljena, a po podatcima Inicijative, te organske boje mogu kod ljudi osjetljivih na alergiju izazvati kone nadraaje, svrab, a u najgorem sluaju ak neurodermitis ili astmu. A i prilikom bojenja pisanica boje prodiru kroz pore ljuske jajeta, ulaze u njega, pa se u manjim koliinama i pojedu. Za razliku od njih prirodne su boje bezopasne. Od bazge se mogu dobiti lijepi plavi tonovi, kora crvenog luka daje utu i smeu, cikla crvenu, a pinat zelenu boju. Neke od boja proizvedenih iz tih prirodnih materijala mogu se nai ve u biljnim apotekama ili duanima zdrave hrane. Koliko je velika zbirka vaih iaranih jaja u uskrsnom jutru najbolje ete znati, ako je usporedite s 13.000 pisanica koje se uvaju u zbirci Etnografskog muzeja Instituta za etnologiju Ukrajinske akademije znanosti u Lavovu.