You are on page 1of 272

OPERACIJA:GRAD

PRIRUNIK ZA IVOT U NEOLIBERALNOJ STVARNOSTI

OPERACIJA:GRAD

PRIRUNIK NEOLIBERAL

ZA IVOT U NOJ STVARNOSTI

ZAGREB, PROSINAC 2008.

OPERACIJA:GRAD PRIRUNIK ZA IVOT U NEOLIBERALNOJ STVARNOSTI


4
Izdavai Savez za centar za nezavisnu kulturu i mlade Multimedijalni institut Platforma 9,81 - Institut za istraivanja u arhitekturi BLOK - Lokalna baza za osvjeavanje kulture SU Klubtura / Clubture Leonardo Kovaevi Tomislav Medak Petar Milat Marko Sananin Toni Valenti Vesna Vukovi Toni Valenti Tomislav Domes Ruta Oton Reisinger Tiskara Reprint Tiskanje ove publikacije omogueno je temeljem financijske potpore Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga drutva. Miljenja izraena u ovoj publikaciji su miljenja autora i ne izraavaju nuno stajalite Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga drutva. Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga drutva, Zagreb, Kulanova 27 http://zaklada.civilnodrustvo.hr Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Gradski ured za obrazovanje, kulturu i port Grada Zagreba European Cultural Foundation Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske u RH Naklada Cijena ISBN 1000 primjeraka 99 kuna 978-953-95317-2-8 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 685391. Publikacija je objavljena u sklopu projekta Operacija:grad 2008 www.operacijagrad.org Zagreb, prosinac 2008. Urednici

Lektura Izvrni urednik Dizajn Karikature Tisak Donatori

ublikacija koju drite u rukama proizvod je nastao na 5 Operaciji:grad 2008 - trotjednom nizu dogaanja kojim se saima zajedniko djelovanje zagrebake nezavisne kulturne scene na poljima kulturne produkcije, urbanog razvoja, prostorne politike, kulturne politike i graanske participacije. Program Operacije:grad 2008 sastavljen je od tri glavna dijela: meunarodne konferencije Poprita neoliberalizma: Urbani sukobi u postsocijalistikim drutvima, umjetnikih intervencija u javnom prostoru naslovljenih Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se te dokumentacijske izlobe Grad gradi grad. Vie o pobudama da organiziramo ta pojedinana dogaanja moete proitati u uvodnim tekstovima svakog od segmenata ovog prirunika. Na ovom bi pak mjestu, uvodno, trebali neto rei o karakteru ove tiskovine, to jest zato smo je nazvali upravo prirunikom za ivot u neoliberalnoj stvarnosti. Naslov koji u prvi mah djeluje preuzetno i reklamerski, isuvie naglaavajui neposrednu iskoristivost nabaenih pojmova i imena. Nita nam pak zasigurno nije vie strano od takva podrazumjevajueg i samouvjerenog stava, utoliko to procese koji su dokumentirani u ovom priruniku smatrano kontinuiranim, kritikim i eksperimentalnim propitivanjem ustaljenih obrazaca miljenja i ponaanja. Prirunik tako shvaen nije tek instrumentalizacija dostignutih uvida, ve ponajprije stalni podsjetnik da svaka kulturna proizvodnja, na ovaj ili onaj nain, postavlja drutveno obvezujue zahtjeve. Relevantne zahtjeve koji iziskuju odgovornost to nadilazi vlastite direktne interese, struke i ivotne stilove. Operacija:grad 2008 moe se stoga tumaiti kao opetovani poziv na intelektualnu odgovornost na nesigurnom terenu u kojem se presjecaju silnice globalizacije i post-socijalistike tranzicije, kao korak koji u istodobnom pogledu unatrag i unaprijed pokuava definirati osnovne intelektualne parametre za orijentaciju u naoj specifinoj neoliberalnoj stvarnosti. Fraza neoliberalna stvarnost zvui poneto visokoparno i rasplinuto, no im se ta stvarnost konkretnije sagleda pa je opiite kao refeudalizaciju javnih prostora i dobara, pitanja koja nas ovdje zanimaju gube svoju prividnu nedunost i postaju orue u borbama za stvaranje i ouvanje prostora javnog i kolektivnog djelovanja. S onu stranu kulturnih i politikih kruha i igara, nadamo se da e vas ovaj prirunik potaknuti da postavite u pitanje novi drutveni konsenzus, koji vam kao jedine dvije opcije ostavlja trijumfalizam i viktimizaciju. Urednici

OPERACIJA:GRAD

5 Uvod

1. POPRITA NEOLIBERALIZMA
10 Petar Milat: Najmanje i najvie - uvodne napomene Prostor, proizvodnja, pravo 16 Henri Lefebvre: Pravo na grad 30 Michel Foucault: O drugim prostorima 40 David Harvey: Pravo na grad 60 Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija Pedagogija i kritika 86 Don Mitchell: Nova vladavina kapitala, pedagogija ulice 92 Jason Hackworth: Kritika neoliberalnog grada Urbani narativi 104 Richard Sennett: Otvoreni grad 114 Keller Easterling: Kriva pria 127 Svjetska povelja o Pravu na grad

2. GRAD GRADI GRAD


146 Marko Sananin: Kapitulacija zagrebakog urbanizma 150 Zagrebake panorame 177 Organigrami planiranja Zagreba (do 2008.) 196 Fedja Vuki: Identitet, plan i tradicija

PRIRUNIK ZA IVOT U NEOLIBERALNOJ STVARNOSTI


3. AKO IH SRETNETE NA CESTI, PRIDRUITE IM SE
209 Uvod 210 Rosalyn Deutsche: Agorafobija 220 Chantal Mouffe: Umjetniki aktivizam i agonistiki prostori 230 Nemanja Cvijanovi: Aplauz! 232 Igor Grubi: 3 akcije iz 366 rituala oslobaanja 234 Sanja Ivekovi: Nada Dimi 08 235 Sanja Ivekovi: Tko su bile sestre Bakovi? 236 Sinia Labrovi: Dodiplomsko obrazovanje 238 Kristina Leko: Suprematistika kompozicija br. 1, Crno na sivom 240 Dalibor Martinis: Zagrebaki projekt socijalne stanogradnje (za ptice) 242 Marko Paali: tgtt zg 08 (Transitional Gossiping Tourist Tour Zagreb 08) 244 Lina Rica: Pozdrav iz budunosti 246 Mladen Stilinovi: Za Marie-Antoinette 68, 2008. 248 kart i 3 vezilje (Lenka Zelenovi, Brigita Meo, Mirjana Boksan): Kako jeste - moje kuvarice 250 Slaven Tolj: Volim Zagreb 252 Slivio Vujii: Prikaza 254 Zagrebaki zbor pritubi 256 Prisvajanje autoriteta. Strategije intervencije kao naslijee feminizma. Razgovor sa Sanjom Ivekovi 264 Iza zastora. Razgovor sa Silvijom Vujiiem

OP RI T A

MA IZ AL ER IB OL NE

PETAR MILAT

NAJMANJE I NAJVIE

UVODNE NAPOMENE

onferencijom koja se bavi neoliberalizmom i Isto nom Evropom preuzeli smo odreeni rizik, ve na retorikoj razini. Metodoloki rizik utoliko to spa jamo dva imena koja oznaavaju najvie i najma nje. Naime, s jedne strane imamo oznaitelj sa sko ro nepreglednim opsegom: neoliberalizam tako da nas oznaava sve od mjera popravaka razbijenih prozora u grad skim etvrtima ili svakodnevnog stresa na poslu pa do meetare nja globalnih visokih financija i politikog intervencionizma. S druge pak strane Istona Evropa regija ija poslovino pretpostav ljena manjkavost i deficijentnost pozitivno, pa moda ak i bilo ka kvo, odreenje ine naizgled nedostinim. Najvie i najmanje, sve i nita. Nije li to retorikologika konvergencija koja Istonu Evropu i neoliberalizam dovodi u ve zu, kako prenapregnutost znaenjskih odreenja pojma neolibe ralizam u jednom trenutku rezultira da taj skup svim moguih znaenja ne objanjava ama ba nita? ini nam se da je upravo to sluaj i da takva konvergencija neoliberalizma i Istone Evrope u znaenjsku neodredljivost i ana litiku neupotrebljivost tjera da se dislociraju prihvaeni modeli tumaenja i djelovanja. Za ogledni primjer uzeli smo gradski prostor kao paradig matski sluaj neoliberalnih strategija i otpora istima. To nije jedi ni mogui nain da se praksa neoliberalizma dovede u pitanje, no nama se barem ini to je vjerojatno najbri put da se u cjelini sagledaju divergentne strategije neoliberalizma. Dok je u procesu drutvene modernizacije u gradskim tki vima bila postignuta krhka, ali ipak nekakva ravnotea izmeu javnih i privatnih interesa koja se shodno tome reflektirala i na prostorno ureenje grada stvaranjem tzv. javnog prostora neoli beralna je doktrina za svoj proklamirani cilj odabrala upravo izvlaenje javnog gradskog prostora i njegovu posvemanju privatizaciju. No, za razliku od uobiajenog tumaenja neoliberalnih globa lizacijskih procesa koji e faktiki utjecaj globalizacije na konkret na lokalna drutva tumaiti odozgo, tj. kao proces u kojem domi niraju transnacionalni, globalni akteri (bilo da je rije o kompani jama ili o internacionalnim organizacijama), privatizacija se jav nog gradskog prostora moe tumaiti i rjenikom Saskije Sassen koja o globalizaciji govori kao denacionalizaciji. Naime, denacio nalizacija u ovom sluaju oznaava onu vrstu fenomena u kojima su upravo sama lokalna drutva ta koja svojim vlastitim mjerama i nainima drutvene regulacije rastau klasini okvir nacionalne drave rezultirajui u nekoj vrsti globalizacije odozdo. Ukoliko je dakle globalizacija sloena i difuzna rezultanta procesa odozgo i odozdo, u slinoj je mjeri kompleksan i difuzan pojam javnog prostora.

11
Poprita neoliberalizma / Petar Milat: Najmanje i najvie

12

Javni gradski prostor koji je bio zamanjak drutvenog raz voja i modernizacije danas je dakle stjenjen prosesima globaliza cije odozgo i denacionalizacije odozdo, te je odreen jo nedo voljno shvaenim odnosom fizikog i digitalnog. Jasni neoliberal ni odgovor na takvo hibridno i difuzno stanje je totalna privatiza cija javnog prostora.

KOMPRIMIRAJMO NEOLIBERALIZAM
Parametar brzine i urgentnosti kojeg smo naveli u vezi sa opisom neoliberalizma i sam je u upisan u neoliberalnu retoriku ekonominosti, to samo dodatno pokazuje u kojoj su mjeri linije otpora postale propusne i kako otpadnika praksa itekako moe bi ti instrument postizanja prinudnog drutvenog konsenzusa. Operacija:grad, kako glasi naslov dogaanja iji je ova konfe rencija dio, istie razlikovanje koje nam se ini bitnim: operacija grad naspram intervencija u grad. Operativnost i operacionalizaci ja kao otvoreni, kolektivni procesi osmiljavanja, odluivanja i dje lovanja nasuprot stihijskog intervencionizma ekspertskoeksklu zivistikih politika. Problem, i to ne samo metodski, kojeg smo svjes ni i kojeg naglaavamo jest da operativnost o kojoj govorimo nije jednoobrazno i jednim iskljuivim ciljem odreeno postavljanje na djelo raznorodnih nastojanja i elja, ve da se radi o artikulaciji i tavog kolopleta zahtjeva koji isprva niti ne moraju obeavati (da e se iscrpiti tj. realizirati tokom vlastite operacionalizacije). Operativnost uzeta kao norma potrauje odgovornost i do sljednost, pravovremenost i odmjerenost, no jednako tako i ludi zam pa ak i ignoranciju ili tvrdoglavost. Uzeta kao norma ili dje latni stav ona transverzalno presjeca struke, ivotne stilove i drut vene grupe kreirajui solidarnost jednog zaista politikog djelo vanja suprotstavljenog privatizaciji i refeudalizaciji.

NEOLIBERALIZAM, NEOLIBERALIZMI?
Koliko zapravo postoji neoliberalizama? Pitanje je to koje se ne tie samo definicije ili taksonomije oblika neoliberalne stvarnos ti, ve se radi o pitanju same sri onoga to nazivamo neolibera lizmom. Neoliberalizam kao pojam, s jedne strane, ini se uvrijee nim tehnikim terminom no on je u osnovi peorativan pa time i polemian. Govor o neoliberalizmu stoga, htjeli mi to ili ne, ve una prijed svrstava. Ali drugi aspekt tog samog pojma ini se karakteris tinijim i vanijim: neoliberalizam je tu oznaka za mjesto ili proce se gdje se sistemike kategorije transferiraju i prevode u geograf skoprostorne kategorije. Moe se rei da neoliberalizam shodno to me nije iskljuivo niti odjeliti skup praksi i koncepata, ni nekakav opis novog globalnog poretka ve je rije o fenomenu u ije pojmov no odreenje bitno spada njegova prostorna ekstenzija, kao to u geografskom smislu neoliberalizam ne predstavlja jednu novu ge opolitiku intuiciju ve se radi o opisu novih prostornih konstela cija koje su odreene posve konkretnim mjerama.

Poprita neoliberalizma / Petar Milat: Najmanje i najvie

13

14

Navedeno neoliberalizam ini neim zaista novim: to da je neoliberalizam sistemprostor ili pojamprostor i da ga se stoga ne moe odbaciti pozivajui se na klasine matrice ideologije ili svjet skog poretka. Na pitanje koliko neoliberalizama postoji, tj. na pitanje nje gove jednoobraznosti i/ili mnotvenosti, moemo odgovoriti ana lizirajui mjeru u kojoj su preklopljeni sistem i prostor. Ako neoliberalizam uzmemo kao uniformni globalni nara tiv gdje se sistem i prostor skoro u cjelosti preklapaju, radi se o sku pu razliitih mjera koje su u konanici doveli do rastakanja mode la moderne socijalne drave. Neoliberalizam tako, na primjer, podstie potpunu slobodu trita, privatizaciju javnih dobara te is kljuivo ogranienu dravnu intervenciju u gospodarstvo. Takav neoliberalni model svoju punu afirmaciju postie po etkom 90ih godina, novim valom globalizacije. Od tog se momen ta neoliberalne gospodarske mjere oslanjaju na ve postojei neu jednaen nivo razvoja svjetskih regija i drutava, te se time iona ko ve velika razlika u bogatstvu naroda samo jo vie produblja va. Faktika sloboda prometa roba i kapitala za to se zalau za govornici neoliberalizma ne dovodi i do slobode kretanja ljudi. Dapae, deklarativna sloboda izbora za mnoge je ljude svedena na izrabljivaki rad koji nije dostatan ni za zadovoljenje elementarnih potreba, ak niti u zemljama bogatog Sjevera (tzv. workingpoor fenomen). Za elite pak nov nain upravljanja ekonomijom donosi ekstraprofite, koji su nemalim dijelom utemeljeni i na golemom razvoju informacijskih tehnologija koje su premreile i spojile i tav globus ili barem onaj njegov dio koji je u posjedu i koji upra vlja tim informacijskim tokovima. Neoliberalizam, opisan tako, dovodi do stanja u kojem samo malobrojni uivaju blagodati sve zahuktalijeg tehnolokog razvoja, dok je velika veina svjetske populacije osuena na ivot u trajnom siromatvu na rubovima megalopolisa, u slamovima. David Harvey to izjednaava sa procesom prvobitne akumulacije nazvavi neoli beralno drutveno ureenje akumulacijom putem otimaine. No, ako se preklapanje sistema i prostora sagleda manje to talno, dobijamo priu, bolje reeno, nebrojene prie o neoliberaliz mu koje su skoro pa neprevodive i nerazumljive izvan konteksta vlastita nastajanja. Hrvatsko je drutvo, primjerice, uinke neoli beralne ekonomske politike u pravom smislu te rijei iskusilo sa zakanjenjem tek posljednjih godina dijelom zbog rata, a dijelom i zbog istovremenog procesa ekonomske tranzicije (tzv. pretvorba i privatizacija) koji se, iako slian nekim neoliberalnim postavka ma, ipak razlikovao od irih, globalnih procesa. U hrvatskom slu aju takoer i znaaj turistike industrije istonojadranski prostor specifino smjeta u nove globalne geografije.

U ovakvom, labavom narativu neoliberalizam je prije iznim ka no pravilo i dogaa se u strogo definiranim prostornim depo vima. Neoliberalne prakse ovdje parazitiraju na ve postojeim in frastrukturama, i ekstraprofit stvaraju raunajui sa diferencija lom razliitih regija i prostora. Neoliberalizam: to je istodobno ime za novu historijsku fa zu kapitalizma, no to je i jedna teko odredljiva praksa koja parazi tira izmeu ve postojeih modela, iskoritavajui i produbljujui postojee razlike. I kao to je na globalnoj razini mnotvo alterglobalistikih inicijativa i glasova prije desetak godina poelo glasno artikulirati svoje neprihvaanje neoliberalistikog drutvenog razvoja koji sve mjeri uskim ekonomskim parametrima, tako su i u Hrvatskoj sve zamjetnije graanske inicijative koje se suprotstavljaju nepravda ma i krenjima prava koje takav ekonomski razvoj donosi. Ali u uvjetima kada je osnovna drutvena solidarnost skoro pa nestala, kada je dravni aparat izgubio svoje nekadanju ulogu glavnog medijatora drutvenih konflikata i kada je tehnoloki raz voj doveo do fragmentacije javnog (medijskog) prostora i dosada nji oblici graanstva te graanskog angamana postali su sami upitni. Stoga kritiko propitivanje neoliberalizma ujedno znai i bitnu redefiniciju pojma graanstva. Zagovaranje socijalne solidar nosti zbog sloenog i fragmentiranog institucionalnog okvira ne moe tako vie biti jednoznano, niti se moe oslanjati na unifor mirane obrasce drutvenog angamana. Novo, kritiko graanstvo koji se eli suprotstaviti praksi sveope privatizacije javnih dobara i razvlaivanja u interesu ne kolicine tako mora iznai nove naine samoorganiziranja i artiku lacije interesa od opeg znaaja.

15
Poprita neoliberalizma / Petar Milat: Najmanje i najvie

HENRI LEFEBVRE

PRAVO NA GRAD

izvorno objavljeno u Le Droit a la ville, ed. Anthropos, Pariz, 1971. / str. 115-133

eorijsko promiljanje prinueno je redefinirati eko nomske, politike, kulturalne i ostale gradske obli ke, funkcije i strukture kao i drutvene potrebe in herentne urbanom drutvu. Dosada su individual ne potrebe, sa svojim motivacijama obiljeenim ta kozvanim potroakim drutvom (birokratsko dru tvo voeno potronjom), bile samo razmatrane i s njima se uosta lom vie manipuliralo, nego to ih se poznavalo i priznavalo. Drut vene potrebe imaju antropoloko utemeljenje; meusobno supro tstavljene i komplementarne, one obuhvaaju potrebu za sigur nou i za otvaranjem, za izvjesnou i pustolovinom, za organi zacijom rada i organizacijom igre, potrebe za predvidljivou i nepredvienim, za jedinstvom i razlikom, za izdvajanjem i susre tom, razmjenama i ulaganjima, neovisnou (tj. za samoom) i ko munikacijom, za neposrednou i dugoronom perspektivom. Ljud sko bie takoer ima potrebu za akumulacijom energije i za njezi nu potronju kao i za tim da je spiska u igri. Ono ima potrebu da vi di, uje, dotakne, isproba i potrebu da te percepcije iznova ujedini u jedan svijet. Tim antropolokim potrebama drutvene upora be (nekad razdvojenima, nekad povezanima, ovdje smanjenima, ondje hipertrofiranima), pridruuju se specifine potrebe koje ne zadovoljavaju trgovinske ili kulturne opskrbe, potrebe koje urba nisti viemanje krto razmatraju. Rije je o potrebi za stvarala kom aktivnou, za djelom (ne samo za materijalnim i potroivim proizvodima i dobrima), o potrebama za informacijom, simbo lizmom, za imaginarnim i ludikim djelatnostima. Takva temeljna udnja ivi i preivljava pomou tako razvrstanih potreba, pri e mu su igra, seksualnost, tjelesna djelatnost kao to je sport, stva ralaka aktivnost, umjetnost i spoznaja njezine djelomine mani festacije i trenuci koji vie ili manje nadilaze parceliziranu podje lu poslova. Naposljetku, potreba za gradom i za urbanim ivotom slobodno se izraava samo u perspektivama koje ovdje pokuava mo osloboditi otvarajui im obzor. Nee li specifine urbane potre be biti potrebe za odreenim mjestima simultanosti i susreta, mjes tima na kojima se razmjena nee smatrati razmjenskom vrije dnou, trgovinom i profitom? Ne podrazumijeva li ta potreba i po trebu za vremenom tih susreta i razmjena? Analitika znanost grada, po svojoj naravi nuna, danas se nalazi tek u povojima. Pojmovi i teorije koje se poinju izraivati mogu se unaprijediti samo zajedno s urbanom stvarnou u razvo ju, s (drutvenom) praksom urbanog drutva. Nadilaenje ideolo gija i praksi koje su zakrivale obzor, koje su predstavljale tek zagu eno grlo znanja i djelovanja te prag koji treba prijei, danas se ne izvrava bez muke. Znanost o gradu kao svoj predmet ima grad. Ta znanost svo je metode, postupke i pojmove posuuje od razliitih znanosti. Sin teza joj dvostruko izmie. Najprije, utoliko to eli biti cjelovita, a

17
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Henri Lefebvre: Pravo na grad

18

s obzirom na analitinost moe se sastojati samo u sistematizaciji i stratekom programiranju. A potom zato jer se izobliuje grad kao njen predmet, kao dovrena stvarnost. Povijesni grad kao spozna ja koja se nalazi pred njom i koju treba ralaniti na fragmente i po novno sastaviti, ve je transformiran. Taj se povijesni grad kao drutveni tekst vie suvislo ne nadovezuje na neke propise, on ne ma nita vie s uporabom vremena povezanom sa simbolima, s ne kim stilom. Taj tekst uzmie. On poprima oblik nekog dokumen ta, izlobe, muzeja. Povijesno oblikovani grad vie ne ivi, on prak tiki vie nije dokuiv. On je tek predmet kulturne konzumacije za turiste, estetizam eljan spektakla i pitoresknog. Grad je mrtav ak i za one koji ga arko ele razumjeti. Pa ipak, ono urbano ustraje, u trenutnom rasplinutom i otuenom stanju, kao klica, kao virtualnost. Ono to oi i analiza zamjeuju na terenu, u naj boljem sluaju moe se smatrati sjenom budueg predmeta na svjet losti izlazeeg sunca. Nemogue je zamisliti obnovu starinskog, ve samo izgradnju nekog novog grada, na drugim osnovama, na drugoj ravni, u drugim uvjetima, u drugom drutvu. Nalog glasi: ni povratak prema nazad (prema tradicionalnom gradu) niti bijeg prema naprijed, prema kolosalnim i bezoblinim aglomeracijama. Drugim rijeima, kada je grad u pitanju, predmet znanosti nije za dan. Ono prolo, sadanje i ono mogue ne razdvajaju se. To je virtualni predmet kojeg prouava miljenje koje priziva nove mjere. Stari klasini humanizam ve je odavno okonao i loe zavr io svoju karijeru. On je mrtav. Njegov je le mumificiran, balza miran, teak i ne mirie dobro. On zauzima mnogo javnih mjesta koja se u ljudskim prilikama transformiraju u kulturna groblja: mu zeji, sveuilita, razliite publikacije. Sve je vie novih citsa i urbanistikih asopisa. Trivijalnost i povrnost prekrivaju se takvom ambalaom. Po mjeri ovjeka, kao to se kae. A mi mo ramo preuzeti brigu za prekomjernost, i stvoriti neto po mjeri svijeta. Taj je stari humanizam svoju smrt pronaao u svjetskim ra tovima, tijekom demografskog porasta koji slijedi velika krvopro lia, pred grubim zahtjevima gospodarskog rasta i kompetitivnos ti kao i pred uzletom tehnike kojom se loe upravljalo. On ak ni je vie ni ideologija, i jedva da je tema slubenih govora. Kao da se smrt klasinog humanizma izjednaila sa smru ovjeka, pa odnedavno poinjemo vritati: Bog je mrtav, ovjek takoer. Nema nita novog u tim formulama rasprostranjenim po bestselerima koje izdaju neodgovorni izdavai. Nietzschevo raz matranje poelo je (ima ve jedno stoljee) oko rata iz 187071, kao lo znak za Europu, njezinu kulturu i civilizaciju. Navijestivi smrt Boga i ovjeka, Nietzsche nije ostavio nikakav zjapei procijep; on tu prazninu nije zaepio s materijalima sree, s jezikom i lingvis tikom. Navijestio je takoer Nadovjeka za kojeg je mislio da e se

Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Henri Lefebvre: Pravo na grad

19

20

pojaviti. On bi trebao prevladati dijagnosticirani nihilizam. Auto ri koji su sa stoljeem zakanjenja unovili tu teorijsku i poetiku monetu, opet su nas vratili u nihilizam. Nakon Nietzschea, opas nosti nadljudskog javile su se s okrutnom oiglednou. S druge strane, novi ovjek kojeg gledamo kako se raa iz industrijske proizvodnje i planske racionalizacije, previe je obmanut. Pa ipak, otvara se jo jedan put, onaj urbane drutvenosti i onog ljudskog kao djela u tom drutvu, koje e biti djelo, a ne proizvod. Ili isto dobno prevladavanje stare drutvene ivotinje i starinskog grad skog ovjeka, urbane ivotinje prema urbanom, polivalentnom, polisenzornom ovjeku, sposobnim za sloene i providne odnose sa svijetom (okolinom i njim samim) ili nihilizam. Ako je ovjek mrtav, zato ga izgraivati? I kako ga izgraditi? Nije vano je li grad nestao ili nije, treba li ga iznova promisliti, rekonstruirati ga na no vim temeljima ili ga prevladati. Nije vano to vlada teror, hoe li se lansirati atomska bomba ili e Zemlja eksplodirati. to je vano? Tko misli, tko djeluje, tko jo govori i za koga? Ako su smisao i svr ha nestali, i ako se ak vie ne moemo deklarirati nekom praksom, vie nita nije vano i zanimljivo. I ako se sposobnosti ljudskog bia, tehnika, znanost, imaginacija, umjetnost ili njegova bit iz diu u autonomne snage, a refleksivno se miljenje zadovoljava tom tvrdnjom o odsutnosti subjekta, kako na to dogovoriti? to uiniti? Stari humanizam uzmie, nestaje. Nostalgija za njim jenja va, a mi mu se sve rjee okreemo kako bismo se osvrnuli na nje gove rairene oblike na svom putu. Bila je to ideologija liberalne buroazije. Ona se oslanjala na narod, na ljudske patnje. Ona je pre krivala i podravala retoriku lijepih dua, velikih sentimenata, dob re svijesti. Sastojala se od grkolatinskih citata prekrivenih jude okranstvom. Odvratan koktel, mjeavina za povratiti. Samo je jo nekoliko intelektualaca (ljevice no, postoje li uope desni arski intelektualci?) jo uvijek voljelo taj tuni napitak koji nisu htjeli ni revolucionari niti otvoreni reakcionari, ni dionizijevci ni ti apolinijevci. Znai, moramo se usmjeriti i uprijeti prema novom huma nizmu, odnosno prema novoj praksi i drugaijem ovjeku, ovje ku urbanog drutva. Izmiui mitovima koji prijete toj volji, razor ne ideologije nas odvraaju od tog projekta kao i strategije koje nas od njega odmiu. Urbani ivot jo nije poeo. Danas zavravamo s inventarom naplavina jednog tisuljetnog drutva u kojem je selo vladalo gradom, ije su ideje i vrijednosti, tabui i pravila velikim djelom po podrijetlu bili agrarni, uglavnom ruralni i prirodni. Jedva da je iz oceana sela izronio neki grad. Ruralno je drutvo bi lo (i jo uvijek jest) drutvo neobilja, oskudice, prihvaenog ili od bijanog odricanja, sporazumnih zabrana i reguliranih liavanja. Meu tim regulacijama bila je i ona o sveanostima, no taj najbol ji oblik sela nije zadran, i njega danas treba obnoviti, a ne mitove

i ogranienja! Kljuna napomena: krizu tradicionalnog grada pra ti svjetska kriza agrarne civilizacije, podjednako tradicionalne. Te dvije krize idu rukom pod ruku te se ak i podudaraju. Na nama je da razrijeimo tu dvostruku krizu, osobito tako da stvaranjem novog grada stvorimo i novi ivot u gradu. Revolucionarne su ze mlje predvidjele razvoj drutva utemeljen na industriji (meu ko jim je SSSR to predosjetio ve deset ili petnaest godina nakon Ok tobarske revolucije). No, to se samo nasluivalo. U prethodnim reenicama ovo mi samo naginje metafori. Ono se odnosi na zainteresirane. Ni arhitekt niti urbanist, ni soci olog niti ekonomist, ni filozof ili politika ne mogu iz nitavila de kretom izvui nove oblike i odnose. Da budemo precizniji, kao to ni arhitekt nema udotvorne moi, isto tako nema ih ni sociolog. Nijedan ni drugi ne stvaraju drutvene odnose. U odreenim po voljnim okolnostima oni pomau da se formuliraju tendencije (da poprime oblik). Samo drutveni ivot (praxis) u svojoj globalnoj mogunosti posjeduje takve moi. Ili je moda ne posjeduje. Gore imenovani ljudi, uzeti zasebno ili zajedno, mogu prokriti put; mo gu takoer predloiti, pokuati, pripremiti oblike, ali iznad svega i inventirati steeno iskustvo, izvui pouke iz neuspjeha, pomoi stvaranju moguega majeutikom hranjenom znanou. Sada dolazimo do toke kada moramo upozoriti na urnost preobrazbe intelektualnih puteva i instrumenata. Preuzimajui formulacije koje su bile koritene na drugim mjestima, neki jo uvijek manje poznati mentalni postupci ine se neophodnima. a) Transdukcija. To je intelektualna operacija koja se moe izvoditi metodiki i koja se razlikuje od indukcije, od klasine de dukcije kao i od obinog iskazivanja hipoteza. Transdukcija izrauje i gradi teorijski predmet, mogui predmet, uzimajui u obzir in formacije koje se tiu stvarnosti, kao i problematiku koju ta stvar nost postavlja. Transdukcija pretpostavlja trajni feedback izmeu empirijskih opaanja i uporabljenog konceptualnog okvira. Njezi na teorija (metodologija) oblikuje odreene spontane mentalne radnje urbanista, arhitekata, sociologa, politiara, filozofa. Ona u invenciju uvodi strogost, a u utopiju spoznaju. b) Eksperimentalna utopija. to danas nije utopijsko? To su samo usko specijalizirani praktiari koji rade po naredbi, bez podvrgavanja traenih normi i prinuda i najmanjem kritikom is pitivanju; samo takve ne osobito zanimljive osobe izmiu utopiz mu. Svi su utopisti, pa ak i futurolozi, tvorci planova koji rade na projekcijama Pariza 2000. godine, inenjeri koji su sagradili Brasi liju, itd. No, ima nekoliko vrsti utopizama. Nije li najgora ona vrs ta koja ne izrie svoje ime, koja se skriva iza pozitivizma, koja ti me namee najgrublje prinude i najpodrugljiviju odsutnost tehninosti? Utopija se treba razmatrati eksperimentalno, prouavajui na terenu njezine implikacije i posljedice. One mogu iznenaditi.

21
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Henri Lefebvre: Pravo na grad

22

Koja su i koja e biti drutveno uspjena mjesta? Kako ih detekti rati? Po kojim kriterijima? Kakva se vremena i kakvi ritmovi sva kodnevice upisuju, ispisuju, propisuju u tim uspjelim, odnosno srei sklonim prostorima? Eto, to je ono to nas zanima. Drugi intelektualno neizbjeni postupci: razluiti, ali bez razdvajanja, tri temeljna teorijska pojma: strukturu, funkciju, for mu. Upoznati njihove uloge, njihovu vrijednost, njihove granice i reciprone odnose uvidjeti kako ine cjelinu, ali da elementi te cjeline imaju odreenu neovisnost i relativnu autonomiju; ne pri vilegirati nijedan od tih elemenata, u suprotnom bi bila rije o ide ologiji odnosno o dogmatskom sustavu i zatvorenim znaenjima: strukturalizam, formalizam, funkcionalizam. Rabiti podjednako te elemente jedan po jedan, kako za analizu stvarnoga (analizu ko ja nikada nije iscrpna i bez ostataka) tako i za tzv. operaciju trans dukcije. Shvatiti da se neka funkcija moe izvriti posredstvom razliitih struktura, da nema jednoznane veze meu terminima. Da funkcija i struktura preuzimaju oblike koji otkrivaju i skrivaju i da trostrukost tih vidova sainjava cjelinu koja je vie od tih vi dova, elemenata i dijelova. Meu intelektualnim alatima kojima raspolaemo postoji jedan koji ne zasluuje ni prezir ni apsolutnu povlasticu, to je sustav (ili bolje, podsustav) znaenja. Politike imaju svoje sustave znaenja (ideologije) koji im omoguuju da njima nadahnutim drutvenim inima i dogaajima podvrgnu svoje strategije. Skromni stanovnik ima svoj sustav znaenja (ili bolje, svoj podsustav) na ekolokoj razini. injenica stanovanja ovdje ili on dje obuhvaa recepciju, prisvajanje i prijenos jednog takvog susta va, na primjer, stanovanje u kui. Sustav znaenja stanovnika iz raava njegove pasivnosti i aktivnosti; on je prihvaen, ali je u prak si modificiran. On je zamijeen. ini se da su arhitekti ustoliili i dogmatizirali skup znae nja koji je kao takav loe eksplicitiran i postavljen u razliite po jmove: funkcija, forma, struktura, ili preciznije: funkciona lizam, formalizam, strukturalizam. Oni ih ne izrauju uzimajui u obzir znaenja koja su zamijetili i proivjeli oni koji negdje sta nuju, nego poevi od injenice stanovanja koju oni tumae. Taj je skup znaenja verbalan i diskurzivan, smjera prema metajeziku. On je grafizam i vizualizacija. Premda ti arhitekti ine drutveno tijelo, premda se povezuju s institucijama, njihov sustav tei za tvaranju, nametanju, izbjegavanju svake kritike. Mjesto formuli ranja tog sustava postavljalo bi se esto ekstrapolacijom u urbanizmu, bez ikakve druge procedure ili upozorenja. Teoriju koju bismo mogli legitimno nazvati urbanizmom, koja bi si iznova pridruila znaenja stare prakse koju nazivamo stanovanje (odnosno ljudsko stanovanje), koja bi tim parcijal nim injenicama dodala opu teoriju urbanog prostora-vremena

i ukazala na novu praksu proisteklu iz takve elaboracije: takav ur banizam postoji virtualno. On se moe zamisliti samo kao prakti na implikacija jedne cjelovite teorije grada i urbanog koja nadilazi trenutne rascijepe i podjele, a osobito rascjep izmeu filozofije gra da i znanosti (ili znanosti u mnoini) o gradu, izmeu parcijalnog i globalnog. U tom sluaju, trenutni urbanistiki projekti mogu imati vanu ulogu, ali samo posredstvom neumoljive kritike nji hovih ideolokih i stratekih implikacija. Sve dok ga moemo definirati, na predmet (ono urbano) ni kada nee biti u potpunosti prisutan i aktualan pred naim dana njim promiljanjem. Vie nego bilo koji drugi predmet, njegovo je obiljeje krajnje sloena cjelina, istodobno aktualna i potenci jalna, cjelina koja poziva na istraivanje, postupno se otkriva, i ko ja se moe samo sporo iscrpljivati, a moda nikada posve iscrpiti. Smatrati taj predmet stvarnim, kao istinsku danost, predstavlja ideologiju, mitsku radnju. Spoznaja mora iznai znatan broj meto da da bi proniknula u taj predmet da se ne fiksira ni na jedan postu pak. Analitika e ralanjivanja to je vie mogue morati pratiti unutarnje artikulacije te stvari koja nije jedna stvar; one e biti praene a njihove rekonstrukcije nikada nee biti dovrene. Opisi, analize i pokuaji sinteze nikada se nee moi smatrati iscrpljeni ma ili konanima. Svi e pojmovi i itav komplet koncepata ui u akciju: forma, struktura, ravan, dimenzija, ovisne ili neovisne va rijable, korelacije, totalitet, skup, sustav, itd. Tu se kao i drugdje, no vie nego drugdje, najvanijim pokazuje ostatak. Svaki e izgraeni predmet biti zasebno podvrgnut kritikom propitiva nju. U onoj mjeri u kojoj je to mogue, on e biti ostvaren i podvr gnut eksperimentalnoj verifikaciji. Znanost o gradu zahtjeva po vijesno razdoblje samouspostave i orijentacije drutvene prakse. Iako je nuna, ta znanost nije dostatna. Dok shvaamo nje zinu nunost, zamjeujemo njezine granice. Urbanistika refleksi ja predlae uspostavljanje ili obnavljanje (lokaliziranih) drutvenih jedinica koje su posve originalne, partikularizirane i centralizirane, ije e sveze i napetosti iznova uspostaviti urbano jedinstvo s unu tarnjim sloenim poretkom, ne bez strukture, ali s mekom struk turom i hijerarhijom. Jo preciznije, socioloka refleksija cilja na spoznaju i na obnavljanje urbanih integrativnih kapaciteta kao i uvjeta za praktinu participaciju. Zato ne? Pod jednim uvjetom: nikada ne sustezati svoje podijeljene, dakle parcijalne pokuaje od kritike, od praktine verifikacije i globalne preokupacije. Dakle, spoznaja moe izgraditi i predloiti modele. Svaki predmet u tom smislu nije nita drugo nego model urbane stvar nosti. Pa ipak, nikada takva stvarnost nee biti izvediva kao ne ka stvar, nikada nee biti instrumentalna, ak ni za najdjelotvor niju spoznaju. elimo li da grad opet postane ono to je nekada bio, in i djelo nekog kompleksnog miljenja, miljenja koje ga ne bi eljelo? No, tako bismo ostali na razini elja i aspiracija, tako se ne

23
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Henri Lefebvre: Pravo na grad

24

odreuje urbana strategija. Ona ne moe a da s jedne strane ne uzme u obzir postojee strategije, a s druge strane steene spozna je: znanost o gradu, spoznaju koja tei planiranju rasta i ovladava nje razvojem. Tko govori o strategiji govori o hijerarhiji varijabli koje se moraju uzeti u razmatranje, od kojih neke imaju strateki kapacitet, a druge ostaju na taktikoj ravni on govori takoer o snazi koja tu strategiju moe ostvariti na terenu. Samo grupe, kla se ili frakcije drutvenih klasa sposobne za revolucionarne inici jative mogu preuzeti odgovornost i rjeenja urbanih problema od vesti do potpunog izvrenja; obnovljeni grad bit e djelo takvih drutvenih i politikih snaga. Rije je najprije o tome da se razvr gnu prevladavajue strategije i ideologije postojeeg drutva. inje nica da ima vie grupa ili vie strategija koje se razilaze (na prim jer, izmeu drave i privatnog sektora), ne mijenja situaciju. Od pi tanja o zemljinom vlasnitvu do problema segregacije, svaki pro jekt urbane reforme postavlja u pitanje strukture postojeeg dru tva, strukture neposrednih (individualnih) i svakodnevnih odno sa, ali i strukture koje prinudnim i institucionalnim putem poku avamo nametnuti ostatku urbane stvarnosti. Budui da je reformistika sama po sebi, strategija urbane obnove neizbjeno pos taje revolucionarna, ne po sili stvari, nego protiv postojeeg stanja. Da bi postala djelatna, urbana strategija utemeljena na znanosti o gradu ima potrebu za drutvenom podrkom i politikim snagama. Ona ne moe djelovati sama po sebi. Ona ne moe bez oslanjanja na prisutnost i djelovanje radnike klase koja jedina moe okona ti segregaciju koja se ponajprije vodi protiv nje same. Samo ta kla sa, ukoliko je klasa, moe odluno pridonijeti rekonstrukciji sre dita unitenog strategijom segregacije koju iznova pronalazimo u prijeteem obliku sredita odluivanja. To ne znai da e samo radnika klasa sainjavati urbano drutvo, nego da ono bez nje ni je mogue. Integracija bez radnike klase nema smisla, a dezinte gracija e se nastaviti pod maskom nostalgije za integracijom. Ni je tu rije samo o jednom izboru, nego i o obzoru koji se otvara i za tvara. Kada radnika klasa uti, kada ne djeluje i kada ne moe is puniti ono to teorija definira kao njezinu historijsku misiju, ta da nedostaje subjekt i objekt. Reflektirajue miljenje potvr uje tu odsutnost. To znai da treba izraditi dva niza prijedloga: a. Politiki program urbane reforme koja se ne definira po okvirima i mogunostima postojeeg drutva, nepodinjenog realizmu, premda utemeljenom na prouavanju stvarnosti (dru gim rijeima: tako shvaena reforma ne ograniava se na reformi zam). Dakle, taj e program imati posebno, pa ak i paradoksalno obiljeje. On e biti uspostavljen kako bi se predloio politikim snagama, tj. strankama. Moemo ak dodati da e se on predati pri je svega strankama ljevice, politikim formacijama koje pred stavljaju ili ele predstavljati radniku klasu. No, on se nee uspos taviti u funkciji tih snaga i formacija. U odnosu na njih, taj e pro

Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Henri Lefebvre: Pravo na grad

25

Oprostite, ali ja ovdje ivim!

26

gram imati specifino obiljeje koje dolazi iz spoznaje. On e dak le jednim djelom biti znanstven. On e biti predloen (i oni koji su preuzeli odgovornost za njega, nee ga vie moi mijenjati). Ne ka politike snage preuzmu svoju odgovornost. U tome podruju koje se odnosi na budunost modernog drutva i budunost proizvoaa, neznanje i nerazumijevanje privlai odgovornosti pred povijeu na koju se pozivamo. b. Posebno isticati urbanistike projekte koji obuhvaaju modele, prostorne forme i urbana vremena, ne bavei se odvie njihovom naravi trenutne ostvarivosti ili neostvarivosti, utopi nosti ili neutopinosti (odnosno, da budemo jasniji, njihovom uto pijskosti). Ne izgleda da ti modeli mogu rezultirati bilo pukom studijom gradova i vrstama postojeih urbanosti bilo pukom kom binacijom elemenata. Vremenski i prostorni oblici, osim suprotnog iskustva, bit e iznaeni i predloeni praksi. Neka se razvija ima ginacija, ne imaginarno koje omoguuje bijeg i izbjegavanje, koje posreduje ideologije, nego imaginarno koje se ulae u prisvajanje (vremena, prostora, fiziolokog ivota, udnje). Zato vjenom gra du ne suprotstaviti prolazne gradove, vrstim sreditima pokret na sredita? Dozvoljene su sve odvanosti. Zato te prijedloge ogra niiti samo na morfologiju prostora i vremena? Nije iskljueno da se ti prijedlozi odnose na ivotni stil, na vrstu ivota u gradu i ur bani razvoj na tome planu. Drutvo u kojem ivimo ini se usmjereno prema ispunje nju ili barem prema cjelini (trajne stvari i dobra, koliina, zado voljstvo, racionalnost). Ono se zaista moe beskonano crpiti; u tom bezdanu djeluju ideologije, razlijevaju se retorike magle. Je dan od najveih ciljeva koje moe predloiti aktivno miljenje, pro izalo iz spekulacije i kontemplacije, takoer je i fragmentarno ralanjivanje i djelomina spoznaja, to je ispunjavanje te prazni ne, ne samo jezikom. U vremenu u kojem ideolozi neprestano brbljaju o struktu rama, destrukturacija grada manifestira dubinu fenomena (drut vene, kulturalne) dezintegracije. To drutvo koje se smatra global nim otkriva svoje praznine. Izmeu podsustava i struktura koje su konsolidirane razliitim sredstvima (prisila, teror, ideoloko uvjeravanje), nalaze se rupe, a ponekad i bezdani. Te praznine ni su sluajne. One sadre lebdee ili rasplinute elemente, ali ne i sna gu koja se moe povezati. tovie: strukturirajua djelovanja i mo drutvene praznine pokuavaju zabraniti akciju i obinu prisut nost jedne takve snage. Instancije mogueg mogu se javiti samo tijekom neke radikalne preobrazbe. U toj konjunkturi, ideologija pokuava znanstvenosti po dariti obiljeje apsolutnosti, pri emu se znanost odnosi na stvar nost koju ralanjuje, pa ponovno sastavlja i samim time odstra njuje ono mogue zapreujui mu put. No, znanost (tj. parcijalne znanosti) u toj konjunkturi moe biti samo programatska. Ona

jednom programu dodaje elemente. Prihvatimo li da ti elementi ve ine neki totalitet, i elimo li doslovno izvriti taj program, ve tada virtualni predmet smatramo tehnikim predmetom. Ispu njavamo tada neki projekt bez kritike i samokritike, a taj projekt, projicirajui ga na nekom terenu, ostvaruje odreenu tehnokrat sku ideologiju. Iako je nuno, programiranje nije dostatno. Ono se transformira tijekom realizacije. Samo drutvena snaga koja mo e uloiti samu sebe u urbanost tijekom nekog dugog politikog is kustva, moe preuzeti odgovornost za ostvarenje programa koji se tie urbanog drutva. Shodno tome, znanost o gradu toj perspek tivi pridonosi teorijskim i kritikim temeljem, nekom pozitivnom osnovom. Utopija koju nadzire dijalektiki um slui kao ograda od tobonjih znanstvenih fikcija, od imaginarnog koje bi se uruilo. S druge strane, taj temelj i ta osnova onemoguuju refleksiji da se iz gubi u istom programiranju. Ovdje se dijalektiki pokret pred stavlja kao odnos izmeu znanosti i politike snage, kao dijalog ko ji aktualizira teorijskopraktine odnose i pozitivnonegativnu kritiku. Nuna, ali i nedostatna poput znanosti, umjetnost prido nosi ostvarenju urbanog drutva svojim trajnim razmiljanjem o ivotu kao drami i uitku. tovie, umjetnost iznad svega obnav lja osjeaj za djelo; ona nudi mnogostruke prisvojene figure vre mena i prostora: i to figure neprihvaene i nepodinjene pasivnoj rezignaciji, koje se u procesu ostvarenja mijenjaju. Glazba pokazu je prisvajanje vremena, a slikarstvo i kiparstvo prisvajanje prosto ra. Ako znanosti otkrivaju djelomine determinizme, onda umjet nost (a i filozofija) pokazuju kako se iz djelominih determiniza ma raa neki totalitet. Drutvenoj snazi koja je sposobna za ostva renje urbanog drutva treba dati djelatno i uinkovito jedinstvo (sintezu) umjetnosti, tehnike, spoznaje. Kao i znanost o gradu, tako i umjetnosti i povijest umjetnosti ulaze u to promiljanje ur banog koje eli slike koje ga nagovjeuju uiniti djelatnima. To bi promiljanje usmjereno prema ostvariteljskom djelovanju bilo sto ga i utopijsko i realistino, nadilazei time njihovu razliku. ak je mogue smatrati da e se maksimumu utopizma pridruiti opti mum realizma. Meu karakteristinim proturjejima vremena, postoje i ona (osobito teka) izmeu drutvenih stvarnosti i civilizacijskih injenica koje se u nju upisuju. S jedne strane genocid, a s druge (medijske i druge) izvedbe koje omoguuju da se spasi neko dijete ili da se produi neka agonija. Jedno od posljednjih, no ne i najmanje vanih proturjeja bi lo je ak i ovdje objelodanjeno: proturjeje izmeu socijalizacije drutva i ope segregacije. Ima tu i mnogih drugih, na primjer, proturjeje izmeu etikete revolucionara i privrenosti katego rijama prevladanog produktivistikog racionalizma. Usred dru tvenih uinaka podvrgnutih pritisku masa, individualac ne umire,

27
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Henri Lefebvre: Pravo na grad

28

nego se afirmira. Prava kre svoj put; ona ulaze u obiaje ili u ma nje ili vie potivane propise, a znamo kako ta konkretna prava nadopunjuju apstraktna prava ovjeka i graanina koje je demo kracija upisala u zabate zgrada poetkom svoje revolucije: prava dobi i spola (ena, dijete, starac), prava na uvjete (proleter, seljak), prava na pouavanje i na obrazovanje, pravo na rad, kulturu, od mor, zdravlje, smjetaj. Unato golemim razaranjima, svjetskim ratovima, prijetnjama, nuklearnim uasom, ili ba zbog njih. Pri tisak radnike klase bio je i ostaje nuan (ali nedostatan) za prizna vanje njegovih prava, za prihvaanje njegovih navika, njegovo upi sivanje u zakone, jo itekako manjkave. Dosta je neobino da pravo na prirodu (na selo i na istu prirodu) u drutvenu praksu ulazi od prije nekoliko godina kao sklonost dokolici. Uao je tako posredstvom banalnih napada na buku, na umor, na koncentracijski svijet gradova (dok grad tru ne ili se raspruje). Neobian put, rekli bismo: priroda postaje raz mjenskom vrijednou i robom; ona se kupuje i prodaje. Komerci jalne, industrijalizirane, institucionalno organizirane dokolice unitavaju tu prirodnost kojom se toliko bavimo da bismo njo me trgovali. Priroda ili ono to pretendira njome biti, to pod tim imenom opstoji, postaje getom dokolice, mjestom odvojenim od zadovoljstva, povlaenjem kreativnosti. Oni urbani prenose ur bano sa sobom, makar im urbanost i ne pripadala! Selo je kolonizi rano njima izgubilo kvalitete, svojstva i dra seoskog ivota. Ovi urbani pustoe selo; to se urbanizirano selo suprotstavlja razvla tenoj ruralnosti, ekstremnom sluaju velike bijede svojih stanov nika i njihova boravita. Ne unitavaju li pravo na prirodu i pravo na selo sami sebe? Pred tim pravom ili pseudopravom, pravo na grad se navje uje kao poziv, kao zahtjev. To pravo se polako troi iznenaujuim zastranjenjima nostalgija, turizam, povratak u sredite starin skog grada, prizivanje postojeih ili novoizraenih sredita. Zahtjev za prirodom, elja da se u njoj uiva odvraa nas od prava na grad. Ovaj se posljednji zahtjev neizravno izrie kao sklonost bijega od istroenog i neobnovljenog grada, od urbanog ivota otuenog od njegova prijanjeg istinskog postojanja. Potreba i pravo na pri rodu suprotstavlja se pravu na grad, a da ga nije uspio mimoii. (To ne znai da ne treba sauvati ogromne prirodne povrine pred mnoenjem razbijenih gradova). Pravo na grad ne moe se shvatiti kao obino pravo na po sjetu ili na povratak u starinske gradove. Ono se moe formulirati samo kao pravo na urbani ivot transformiran i obnovljen. Ni je toliko vano to urbano tkivo obuhvaa selo i ono to je preivje lo od seoskog ivota, samo ako ono urbano, mjesto susreta, prvo bitnost uporabne vrijednosti, upisivanje vremena u prostor pro maknutog na najviu ravan od svih obara, nalazi svoju morfolo ku osnovu, svoje praktinoosjetilno ostvarenje. To pretpostavlja

integralnu teoriju grada i urbanog drutva, rabei izvore iz znanos ti i umjetnosti. Samo radnika klasa moe postati drutvenim im benikom, nositeljem ili podrkom tog ostvarenja. Tu jo uvijek, kao i prije sto godina, ta klasa samom svojom egzistencijom nije e i osporava strategiju vodee klase usmjerenu protiv nje. Kao i prije sto godina, iako u drugim uvjetima, ona okuplja interese (ko ji nadilaze ono neposredno i povrno) itavog drutva, a prije sve ga onih koji stanuju. Oni s Olimpa i nova burujska aristokratska klasa (tko to ne zna?), vie ne stanuje. Oni idu od palae do palae ili od dvorca do dvorca; oni upravljaju nekom flotom ili zemljom iz jahte; oni su posvuda i nigdje. Otuda fascinacija njima kod ljudi uronjenih u svakodnevicu; oni transcendiraju svakodnevicu, po sjeduju prirodu i putaju da murja stvara kulturu. Je li nuno na dugo opisivati stanje mladih i mladei, studenata i intelektualaca, vojske radnika s ili bez bijelih ovratnika, ljudi iz provincije, kolo niziranih ili nekoloniziranih na razliite naine, svih onih pod injenih itekako ustrojenoj svakodnevici, je li nuno ovdje prika zivati podrugljivu i ne traginu bijedu stanara, ljudi iz predgraa, onih koji borave u rezidencijalnim getima, u trulim sreditima sta rih gradova i umnoenim unitenim sreditima daleko od tih gra dova? Dovoljno je otvoriti oi da bismo razumjeli svakodnevni i vot onih koji od svog prebivalita tre do daljeg ili blieg kolodvo ra, do pretrpanog metroa, pa do ureda ili tvornice da bi se naveer vratili istim tim putem i sutra ga opet zapoeli. Slika te ope bije de ne ide bez slike zadovoljstava koji ju rasplinjuju i koja posta ju sredstva mimoilaenja i bijega od te bijede.
preveo s francuskog Leonardo Kovaevi

29
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Henri Lefebvre: Pravo na grad

MICHEL FOUCAULT

O DRUGIM PROSTORIMA

izvorno objavljeno u Dits et crits (svezak br. 4), Gallimard, Pariz, 1984. / str. 752 - 762

ao to je dobro znano, veliki i opsesivni strah XIX. stoljea bila je povijest i njezine teme razvoja i sta gnacije, krize i ciklusa, akumulacije prolosti, vi ka mrtvih i pogibelji zahlaenja koja prijeti svije tu. Devetnaesto je stoljee bit mitova kojima je ras polagalo nalo u drugom zakonu termodinamike. S druge pak strane, izgleda da je nae doba zapravo doba prostora. ivimo u stoljeu jednovremenog, usporednog, bliskog i dalekog, susjednog i ratrkanog. U razdoblju u kojemu se, prema mom mi ljenju, svijet stavlja na kunju, ne toliko kao jedan veliki ivot pre dodreen razvijati se tijekom vremena, nego kao mrea koja pove zuje toke i stvara vlastiti nered. Moglo bi se rei da stanoviti ide ologijski sukobi koji lee u osnovi kontroverzi naega doba nasta ju izmeu pobonih potomaka vremena i tvrdokornih stanovnika prostora. Strukturalizam je (ili barem ono to je sabrano pod tim poprilino neodreenim nazivom) pokuaj da se meu elementi ma koji su moda tijekom vremena bili razdvojeni uspostavi jedan skup odnosa koji ih postavlja u usporedan poloaj, protustavlja ili povezuje kako bi se obrazovala neka vrsta konfiguracije. Zapravo, nije toliko posrijedi negiranje vremena koliko odreen odnos spram onoga to nazivamo vremenom i povezujemo pod imenom povijesti. Prvo, prostor koji se sada pomalja na obzorju naih razmil janja, naih teorija i sustava nije novina u zapadnjakoj povijesti zato jer i sam ima povijest. Ne moe se negirati ni njegova usudna veza s vremenom. U vrlo grubom pregledu te povijesti moglo bi se rei da je u srednjovjekovlju postojao jedan hijerarhijski sustav mjesta: ona su bila sveta ili profana, zatiena ili naprotiv nebra njena, urbana ili ruralna (u svakom sluaju, namijenjena stvarnom ivotu ljudi). U kozmologijskoj teoriji postojala su nadnebeska mjesta, nasuprot nebeskom koje se, sa svoje strane, razlikovalo od zemaljskog; bilo je mjesta na kojima su se stvari nalazile zato to su tamo prispjele nasilno i drugih gdje su, naprotiv, one nale svoj prirodni poloaj i mir. Ta hijerarhija, kontrast i proimanje mjesta inili su ono to bi se, tek priblino, moglo nazvati srednjovjekov nim prostorom, to jest prostor lokalizacije. Taj je prostor lokalizacije otvorio Galilei, budui da prava sab last koju je izazvalo Galilejevo djelo nije bilo iznaae ili ponov no iznaae da se Zemlja okree oko Sunca, nego afirmacija jed nog beskrajnog i beskrajno otvorenog prostora u kojemu se prostor srednjovjekovlja donekle rasplinuo. Mjesto na kojemu se neka stvar nalazila zapravo nije bilo nita vie doli toka u njezinom kretan ju, njezino zaustavljanje tek beskonano usporeno kretanje. Dru gim rijeima, od Galileja naovamo, od XVII. stoljea lokalizaciju je zamijenilo prostiranje. Danas rasporeivanje dolazi na mjesto prostiranja koje je ne ko zamijenilo lokalizaciju. Ono je odreeno odnosima bliskosti

31
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Michel Foucault: O drugim prostorima

32

izmeu toaka i elemenata koji se formalno mogu opisati kao niz, drvo i mrea. S druge pak strane, vrlo dobro nam je znano kakav znaaj ima problem rasporeivanja u suvremenoj tehnologiji: po hranjivanje podataka i parcijalnih rezultata prorauna u memori ju stroja; kretanje diskretnih elemenata s nasuminim izlazima (automobili, primjerice, pa ak i zvukovi koji se prenose telefon skim linijama); poloaj obiljeenih ili ifriranih elemenata u okvi ru nasumino podijeljenog skupa ili skupova koji je razvrstan pre ma univokalnom ili plurivokalnom sustavu, itd. Na jo konkretniji nain ovjek se s problemom rasporeivanja suoava i u demografskom smislu. Pitanje rasporeivanja stanov nika Zemlje ne svodi se samo na to hoe li biti dovoljno mjesta za sve problem koji je, u svakom sluaju, od prvorazredna znaaja nego je ono i takvo da treba znati kojim odnosima blizine, kakvoj vrsti pohranjivanja, kretanja, oznaavanja i razvrstavanja se mora dati prvenstvo, u ovoj ili onoj situaciji, ovisno od cilja kojemu se tei. U naem dobu prostor nam se ukazuje u obliju obrasca rasporeivanja. Bilo kako bilo, mislim da je dananji nemir bitno povezan s prostorom, puno vie nego s vremenom: ovo potonje vjerojatno iz gleda samo jedan od mnogobrojnih moguih obrazaca raspodjele elemenata ratrkanih u prostoru. Sada moe biti da suvremeni prostor jo nije izgubio one sa kralne znaajke (koje je vrijeme zacijelo izgubilo u XIX. stoljeu) unato svim tehnikama koje ga opsjedaju i mrei znanja koja omo guuje njegovo odreenje i formaliziranje. Naravno, teorijska de sakralizacija prostora iji poetak je oznailo Galilejevo djelo, ve se dogodila: ostaje vidjeti jesmo li njegovu desakralizaciju realizi rali u praksi. Mogue je, zapravo, da naim ivotima jo upravlja odreen broj nepopustljivih oprenosti koje obiaji i praksa nema ju smjelosti razoriti. Tu mislim na oprenosti koje se podrazumi jevaju, kao to su kontrast izmeu javnog i privatnog prostora, obi teljskog i drutvenog, kulturnog i utilitarnog, prostora zabave i pro stora rada sve su to oprenosti koje i dalje izaziva jedna prikrive na sakralnost. Bachelardovo golemo djelo i opisi fenomena nauili su nas da ne ivimo u homogenom i praznom prostoru, nego u prostoru zasienom svojstvima, koji je moda ak obavijen jednom sablas nom aurom. Prostor nae primarne percepcije, naih snova i stras ti ima gotovo intrinzina svojstva: on je lak, eterian, proziran, ili je mraan, nejednak i pretrpan. To je jo i prostor visina, vrhova ili naprotiv dubina, kala; prostor koji tee kao izvorska voda ili nepo mian, kao kamen i kristal. U svakom sluaju, ove se analize, ma kako kljune za suvremenu misao, ponajprije odnose na unutar nji prostor. A ja bih sada elio govoriti o izvanjskom prostoru. Prostor u kojemu ivimo, u koji izlazimo iz sebe, ba onaj u kojemu se dogaa erozija naih ivota, naeg vremena, nae povi

33
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Michel Foucault: O drugim prostorima

To nam je dodatni troak kojeg nismo unijeli u trokovnik. Tu zbog inspekcije skrivamo radnike na crno!

34

jesti, taj prostor koji nas slama i troi i sam je raznorodan. Drugim rijeima, mi ne ivimo u nekoj vrsti vakuuma u kojemu se mogu nalaziti osobe i stvari, nego u nekakvom skupu odnosa koji odreuje poloaje koji se ne mogu izjednaiti niti na bilo koji nain hijerarhizirati. Naravno, ovjek bi mogao pokuati opisati razliite raspore de traei onaj skup odnosa koji ih odreuje. Primjerice, tako to bi opisao skup odnosa koji odreuje raspored prijelaza, putova, vla kova (kad je rije o vlaku, zamislite to klupko odnosa koje pred stavlja stvar kroz koju moete proi, pomou koje prelazimo s jed ne toke na drugu i koja je i sama sposobna prelaziti). Preko skupa koji ih odreuje, ovjek bi mogao opisati rasporede privremenog zaustavljanja: kafii, kina, plae. Bilo bi preko njihovih mrea od nosa takoer mogue odrediti rasporede odmora, zatvorene ili po luotvorene, od kojih se sastoji kua, spavaa soba, krevet itd. No, mene zanima samo poneki od ovih rasporeda, tonije reeno, oni koji su obdareni tim neobinim svojstvom da budu povezani sa svi ma ostalima, ali na takav nain da ukidaju, obesnauju ili preokreu skup odnosa koji sami oblikuju i koji se u njima ogledaju ili odra avaju. Ti prostori koji su na neki nain povezani sa svima ostali ma, a ipak u opreci s njima, dijele se na dva glavna tipa. Prije svega, utopija. To su rasporedi koji nemaju pravog pro stora. Rasporedi koji, openito uzevi, stupaju u odnos direktne ili obrnute analogije sa stvarnim prostorom ili drutvom. Oni pred stavljaju samo drutvo dovedeno do savrenstva ili njegovo nalije, a u svakom sluaju utopije su prostori koji su po svojoj biti nestvarni. Postoje, takoer, i to vjerojatno vrijedi za sve kulture i sve civilizacije, stvarni, efektivni prostori, obrisi kojih se naziru u sva koj ustanovi drutva, ali koji predstavljaju neku vrstu obrnutog rasporeda u odnosu na istinski ostvarenu utopiju i u kojem su svi stvarni rasporedi ili svi drugi rasporedi koji se mogu nai u drutvu, istovremeno predstavljeni, osporeni i preokrenuti: mjesto koje se nalazi izvan svakog mjesta, a poloaj kojega se ipak moe odredi ti. Naspram utopija, ta mjesta koja apsolutno predstavljaju neto drugo u odnosu na sve rasporede koje odraavaju i o kojima govo re mogla bi se opisati kao heterotopije. Izmeu ovoga dvoga ja bih tada postavio onu vrstu kombiniranog doivljaja koji ima odlike oba tipa lokacije: zrcalo. Ono je, naposljetku, utopija po tome to predstavlja mjesto bez mjesta. U njemu se vidim tamo gdje nisam, u jednom nestvarnom prostoru koji se potencijalno otvara s onu stranu svoje povrine, tu se nalazim tamo gdje me nema, kao ne ka sjena koja mi vlastitu pojavu ini vidljivom, koja mi omoguu je da se vidim tamo gdje ne postojim: utopija zrcala. Istodobno, ima mo posla i s heteronomijom. Zrcalo doista postoji i ima neku vrs tu povratnog uinka na mjesto koje zauzimljem: poavi od njega ja zapravo zamjeujem da sam odsutan s mjesta na kojemu jesam,

jer se vidim tamo, u njemu. Poam od tog pogleda koji mi se u sta novitoj mjeri vraa, iz dubina toga virtualnog prostora s druge stra ne zrcala, ja se okreem sebi, polako svraajui pogled na sebe, re konstruirajui se na mjestu na kojem se stvarno nahodim. Otuda zrcalo funkcionira kao heterotopija budui da, kad god se pogle dam u njemu, mjesto koje zauzimljem biva i sasvim stvarnim ono je zapravo u svezi s cjelokupnim okolnim prostorima i sas vim nestvarno, jer, da bi bilo zamijeeno, ono nuno mora proi kroz tu virtualnu toku koja se nalazi tamo, u zrcalu. to se tie heterotopija u pravom smislu rijei, kako ih mo emo opisati? Kakvo je njihovo znaenje? Mogli bismo postulira ti, ne znanost, to je danas odve rabljena rije, nego neku vrstu sus tavnog opisa. U odnosu na dano drutvo, njegov bi cilj bio proua vanje, analiza, opis i itanje, kako je to danas moderno rei, tih razliitih prostora, tih drugih mjesta u nekoj vrsti mitskog i isto dobno stvarnog nadmetanja s prostorom u kojemu ivimo. Takav bi se opis mogao nazvati heterotopologijom. Njegovo je prvo naelo da vjerojatno ne postoji nijedna kul tura u svijetu koja nije sainjena od heterotopija. One su stalno obiljeje svih ljudskih skupina. Bjelodano je, meutim, da su ob lija koja heterotopije poprimaju razliiti do te mjere da jedno uni verzalno oblije moda uope ne postoji. Bilo kako bilo, mogu se podijeliti na dva glavna tipa. U takozvanim se primitivnim drutvima javlja odreena vrs ta heterotopije koju bih opisao kao heterotopiju krize; ona sadri povlatena ili sveta ili zabranjena mjesta namijenjena pojedinci ma koji se nalaze u stanju krize glede drutva ili okolice u kojoj i ve: adolescenti, ene tijekom menstrualnog perioda ili poroaja, starci itd. U naem drutvu ove heterotopije krize polako nestaju, iako neki njihovi ostaci i dalje opstaju. Primjerice, takvu ulogu igra li su internati za mladie u obliku kakvog su imali u XIX. stoljeu ili vojna obuka, omoguili su da se prva znamenja muke seksual nosti oituju drugdje, izvan obitelji. Za djevojke je do sredine XIX. stoljea postojala tradicija medenog mjeseca ili voyage de noces (brano putovanje). Defloracija djevojke se u to vrijeme ni je smjela dogoditi nigdje, vlak ili hotel bili su to mjesto koje se nije nalazilo nigdje, heterotopija bez zemljopisnih koordinata. Ipak, ove heterotopije krize danas nestaju, kako mi se ini, samo stoga da bi bile zamijenjene drugima koje bi se mogle opisa ti kao heterotopije odstupanja koje zauzimaju pojedinci ije pona anje odstupa od uobiajenoga prosjeka ili norme. To su prihvati lita, psihijatrijske klinike i naravno zatvori, a ovomu se popisu ne dvojbeno moraju dodati i staraki domovi koji se u stanovitom smislu nalaze na granici izmeu heterotopija krize i odstupanja. To je stoga to se u drutvu poput naega u kojemu je zadovoljstvo pravilo, neaktivnost starosti ne dri krizom nego odstupanjem.

35
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Michel Foucault: O drugim prostorima

36

Drugo naelo mojega opisa: tijekom svoje povijesti drutvo moe na vrlo razliite naine primjenjivati jednu istu heterotopi ju koja nikada ne prestaje postojati. Zapravo, svaka heterotopija ima jasnu i tono odreenu ulogu u drutvu i jedna ista heteroto pija, u ovisnosti od sinkronije kulture u kojoj se nalazi, moe ima ti razliitu ulogu. Uzmimo, primjerice, neobinu heterotopiju groblja. Ono je svakako drugo mjesto u odnosu na obine kulturne prostore, ali je, ipak, u svezi sa svim lokacijama grada, drutva, sela i tako dalje, budui da svaka obitelj tu ima ponekog srodnika. Moglo bi se rei da ta heterotopija oduvijek postoji u zapadnjakoj kulturi. A ipak, preivjela je znaajne promjene. Do XVIII. stoljea groblje se nala zilo u samom srcu grada, pored crkve. Tu je postojala hijerarhija svih moguih vrsta grobova. Bilo je kosturnica u kojima su mrtvi gubili i zadnje tragove individualnosti, bilo je pojedinanih grobo va kao i grobova u samoj crkvi koji su obino podizani prema dva modela, jednostavna mramorna ploa ili grobnica sa statuama itd. Groblje, smjeteno u sveti prostor crkve, poprima sasvim drukije obiljeje u modernoj civilizaciji. Zanimljivo je da je u doba koje se vrlo grubo odreuje kao ateistiko u zapadnjakoj kulturi nast ao takozvani kult mrtvih. Naposljetku, sve dok su ljudi doista vjerovali u uskrsnue ti jela i besmrtnost due, bilo je prirodno da se zemnim ostacima ne pridaje veliki znaaj. Naprotiv. Od trenutka kad ljudi vie nisu bi li tako sigurni u zagrobni ivot, postalo je logino da se puno vea pozornost poklanja posmrtnim ostacima koji su, naposljetku, je dini trag naeg postojanja u svijetu i u rijeima. Bilo kako bilo, od XIX. stoljea naovamo svatko od nas ima pravo na vlastitu malu kutiju za vlastito malo raspadanje ali je tek u XIX. stoljeu poelo premjetanje groblja na periferiju grada. Usporedo s ovom indivi dualizacijom smrti i graanskim prisvajanjem groblja javlja se opsjednutost smru kao boleu. Pretpostavlja se da mrtvi pre nose bolest na ive i da njihovo prisustvo u blizini kua i crkve, go tovo nasred ulice, sije smrt. Taj veliki strah od irenja bolesti zara zom koja potjee od groblja poeo se uporno javljati krajem XVIII. stoljea, ali su tek tijekom XIX. stoljea groblja bila preseljena u predgraa. Otada ona vie nisu bila sveti i besmrtni dah grada ne go drugi grad u kojemu je svaka obitelj imala svoj sumorni dom. Tree naelo. Heterotopija ima mo da na jednom stvarnom mjestu postavi u usporedan odnos razliite prostore i lokacije koji su meusobno nespojivi. Tako se u kazalitu, na pravokutniku po zornice, smjenjuju nizovi mjesta koja su jedna drugima strana, ta ko kino predstavlja vrlo neobinu pravokutnu prostoriju iz poza dine koje se trodimenzionalni prostor projektira na dvodimenzio nalni ekran. Vrt predstavlja vjerojatno najstariji primjer ovih he terotopija u obliku nespojivih lokacija. Nemojmo zaboraviti da je

ova zaudna, drevna tvorevina na Istoku imala veoma duboka zna enja i da su ona, po svemu sudei, bila superponirana. Tradicional ni je perzijski vrt bio sveto mjesto koje je u okviru svojega pravo kutnika trebalo sadravati etiri odvojena dijela koji su predstav ljali etiri strane svijeta, kao i jedan prostor, jo svetiji od ostalih, sredite svijeta dovedeno u vrt (tu se nalazio bazen s vodom ili fon tana). Sva je vegetacija bila koncentrirana u toj zoni, kao u nekoj vrsti mikrokozmosa. Glede ilima, oni su prvotno predstavljali re produkciju vrta, budui da je vrt bio ilim na kojemu je sveukup ni svijet dostigao simbolino savrenstvo, a ilim neka vrsta po kretnog vrta u prostoru. Vrt je najsitniji djeli svijeta i on u isto vri jeme predstavlja njegovu sveukupnost, obrazujui na taj nain jed nu vrstu sretne i univerzalne heterotopije (iz koje su izvedeni na i zooloki vrtovi). etvrto naelo. Heterotopije su uglavnom u svezi s fragmen tima vremena, to jest, one se otvaraju kroz ono to bismo mogli odrediti kao istu simetriju heterokronizma. Heterotopija posve obavlja svoju funkciju od trenutka kad se ljudi nau u nekoj vrsti posvemanjeg prekida svojega tradicionalnog vremena. Tada je la ko vidjeti do koje je mjere groblje heterotopijsko mjesto po tomu to poinje s tim udnim heterokronizmom koji za ljudsko bie predstavlja gubitak ivota i ta navodna vjenost u kojoj se ono ipak ne prestaje rastakati i nestajati. Openito uzevi, u drutvima poput naeg heterotopija i he terokronizam organizirani su i rasporeeni na relativno sloen na in. Ponajprije, postoje heterotopije vremena koje se akumulira ad infinitum, kao to su muzeji i biblioteke. Ovo su heterotopije kod kojih se vrijeme ne prestaje akumulirati, nalazei se, da tako kae mo, na vlastitom vrhu. Ipak, do XVII. stoljea one su jo bile izra aj pojedinanog izbora. Naprotiv. Ideja skupljanja svega, elja da se sva vremena, sva razdoblja, oblija i stilovi okupe na jednom mjestu, zamisao da se sva vremena pretvore u jedno mjesto, ali mjesto koje je ipak izvan vremena, zatieno od posvemanjega propadanja, prema jednom planu gotovo neprestane i neogranie ne akumulacije u okviru jednog nepokretnog mjesta, sve ovo po sve pripada naem modernom pogledu na svijet. Muzeji i bibliote ke su heterotopije karakteristine za zapadnjaku kulturu XIX. stoljea. Pokraj ovog tipa, vezanog za akumulaciju vremena, postoje i heterotopije glede vremena u njegovom povrnijem, prolaznijem i nestalnijem vidu, vremena koje se doivljava kao svetkovina. To su tada heterotopije koje ne naginju vjenom. One su apsolutno ovisne o vremenu. Ovoj klasi pripadaju sajmita, ti udesni prazni prostori izvan gradskih granica koje dva puta godinje ispune at re, tezge, najrazliitiji predmeti, hrvai, enezmije, gatare itd. Ne davno je izmiljen jedan novi oblik vremenske heterotopije, na selje za odmor: neka vrsta polinezijskog sela koje stanovnicima gra

37
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Michel Foucault: O drugim prostorima

38

dova nudi tri tjedna primitivne i vjene golote. Lako se uoava, s druge strane, da se ova dva tipa heterotopije, heterotopija svetko vine i vjenosti vremena koje se akumulira, pribliavaju jedan dru gom: kolibe na otoku Derba su na neki nain srodne biblioteka ma i muzejima. I zar se, ponovnim otkrivanjem polineanskog na ina ivota, vrijeme zapravo ne ukida upravo u trenutku u kojemu je ponovno naeno? U tomu je sadrana cijela pria o ljudskom ro du koja see pravo do prapoetka, kao neka vrsta velikog i nepo srednog znanja. Peto naelo. Heterotopije vazda pretpostavljaju jedan sus tav otvaranja i zatvaranja koji ih ini nedostupnim i istodobno omo guuje da se u njih prodre. ovjek na heterotopijsku lokaciju obi no ne dolazi svojevoljno. On je ili prisiljen na to, kao kad ide u voj sku ili u zatvor, ili se mora podvrgnuti obredu ienja. Tamo se moe dospjeti samo uz posebnu dozvolu ili nakon obavljanja odreenoga broja radnji. Postoje i heterotopije posveene iskljui vo obredima oienja, znaaj kojih je upola religiozan upola hi gijenski (muslimanski haman), ili bjelodano samo higijenski (skan dinavske saune). Druge heterotopije, naprotiv, izgledaju kao ista otvaranja, iako obino kriju udna iskljuenja. Svatko moe doi na jednu od ovih heterotopijskih lokacija, ali one su zapravo obina varka: vi mislite da ste uli, ali vas sm in ulaska iskljuuje. Mislim, primje rice, na one znamenite sobe kakvih je bilo na velikim farmama u Brazilu i openito diljem june Amerike. Ulazna vrata nisu vodila u glavni dio kue u kojemu je ivjela obitelj, tako da je svatko tko bi tuda prolazio, svaki putniknamjernik imao pravo da ta vrata ot vori, ue u sobu i u njoj prenoi. Sada su te sobe bile tako rasporeene da onaj tko bi u njih uao nije nikada mogao doprijeti do sredita obiteljskog ivota: vie nego ikada sluajni prolaznik, nikada pra vi gost. Ovaj bi se tip heterotopije, koji je danas gotovo posve ne stao iz nae civilizacije, mogao moda prepoznati u amerikoj mo telskoj sobi u koju ovjek ulazi u svojemu vozilu i sa svojim part nerom i gdje je nezakoniti seks posvema skriven i posve zatien daleko od svijeta a ipak ne pod otvorenim nebom. esto naelo. Posljednja odlika heterotopija jest da one, u od nosu na ostatak prostora, imaju jednu funkciju koja se realizira izmeu dva oprena pola. S jedne strane, one imaju zadau stva ranja prostora priina koji otkriva kako je sav stvarni prostor, sve te lokacije na koje je podijeljen ivot, jo puno vei priin. S druge pak strane, one trebaju stvoriti jo jedan stvarni prostor, onoliko savren, besprijekoran i dobro ureen koliko je ovaj na u neredu, loe zamiljen i manjkav. To nije heterotopija priina nego kom penzacije, i pitam se nisu li neke kolonije funkcionirale na slian nain. U nekoliko sluajeva one su, na razini organizacije zemlji nog prostora, igrale ulogu pravih heterotopija. Jedan ovakav pri mjer, iz prvog vala kolonizacije u XVII. stoljeu, mogle bi biti ne

ke puritanske kolonije koje su Englezi osnovali u Americi i koje su bile apsolutno savrena mjesta. Ili, one izvanredne jezuitske kolo nije, osnovane u Junoj Americi: divne, posvema ureene koloni je u kojima je ovjek stvarno dostigao savrenstvo. Jezuiti su u Pa ragvaju osnovali naselja u kojima je ivot bio ureen do najsitnijih pojedinosti. Selo je graeno prema strogom obrascu, oko pravokut nog trga s crkvom na jednom kraju, kolom s jedne i grobljem s dru ge strane i, naspram crkve, ulicom koja je s drugom ulicom inila pravi kut. Sve su obiteljske kue leale du jedne od ovih dviju osa obrazujui na taj nain Kristovo znamenje. Tako je kranstvo bit no obiljeilo prostor i zemljopis amerikog svijeta. Svakodnevni ivot pojedinaca nije ureivala pitaljka nego zvono: obvezno buenje u isto vrijeme, obrasci u podne i u pet sa ti. Potom su ljudi odlazili na spavanje, a u pono se zbivalo ono to je znano kao brano buenje: na zvuk samostanskog zvona svatko je od njih pristupao svojoj branoj dunosti. Bordeli i kolonije, to su dva ekstremna tipa heterotopije. Raz miljajte o brodu: to je komad prostora koji pliva, mjesto bez mjes ta koje ivi za sebe, zatvoreno u sebe, i pluta u isto vrijeme u bes krajnom oceanu, a ipak, od luke do luke, as ovdje as tamo, od bor dela do bordela, on putuje ak do kolonija u traganju za najdrago cjenijom stvari koju kriju njihovi vrtovi. Tada ete shvatiti zato je on, za nau civilizaciju, od XVI. stoljea do dananjih dana, pred stavljao ne samo nedvojbeno glavno sredstvo ekonomskog razvo ja (u to ovdje ne elim ulaziti) nego istodobno i ponajvee vrelo mate. Brod je heterotopija par excellence. U civilizacijama koje ga nemaju umjesto avanture postoji pijunaa, umjesto gusara policija.
preveo s francuskog Mario Kopi

39
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Michel Foucault: O drugim prostorima

DAVID HARVEY

PRAVO NA GRAD

izvorno objavljeno u New Left Review [53. godite, rujan-listopad 2008.], London / str. 23-40

promijenimo svijet, rekao je Marx; promijenimo ivot, Rekao je Rimbaud; za nas su ta dva zadatka identina Andr Breton

41
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / David Harvey: Pravo na grad

(Transparent na Plaza de las Tres Culturas u Ciudad de Mxico, popritu pokolja studenata 1968., sijenja 2008.)

ivimo u razdoblju kada su ideali ljudskih prava do spjeli na sredite pozornice, i u politikom i u eti kom smislu. Mnogo politike energije ulae se u unapreivanje, zatitu i artikuliranje njihove va nosti za izgradnju boljeg svijeta. Pojmovi koji su u optjecaju uglavnom su individualistiki i zasnova ni na vlasnitvu, i kao takvi ne mogu ugroziti temelje hegemon ske liberalne i neoliberalne trine logike ni neoliberalne moduse pravnog sustava i djelovanja drave. Uostalom, ivimo u svijetu u kojemu pravo na privatno vlasnitvo i profitna stopa nadjaavaju sva ostala shvaanja prava kojih se uope moemo sjetiti. No u ne kim prilikama ideali ljudskih prava kreu u kolektivnom smjeru, na primjer kad u prvi plan dolaze prava radnika, ena, homoseksu alaca i manjina (naslijee dugogodinjeg radnikog pokreta i po kreta za graanska prava iz 1960ih u Sjedinjenim Dravama, koji je bio kolektivan i imao odjeka u svijetu). Te borbe za kolektivna prava povremeno daju rezultate (npr. to to su ena i crnac ozbiljni kandidati za amerikog predsjednika). Ovdje elim istraiti drugu vrstu kolektivnog prava, naime pravo na grad. To je vano zato jer je dolo do obnove zanimanja za ideje Henrija Lefebvrea o toj te mi, ideja koje je artikulirao u vezi s pokretom 1968. u Francuskoj, dok razni drutveni pokreti u svijetu danas zahtijevaju pravo na grad kao svoj cilj. Dakle, to bi pravo na grad moglo znaiti? Kako je jednom napisao ugledni sociolog urbanizma Robert Park, grad je:
ovjekov najkonzistentniji i u cjelini najuspjeniji pokuaj da svijet u kojemu ivi preobrazi prema svojim eljama. No ako je grad svijet koji je ovjek stvorio, to je i svijet u kojemu je otad osuen ivjeti. Tako je ovjek, neizravno i bez jasnog shvaanja prirode svoga posla, gradei grad iznova stvorio sebe.01

Ako Park ima pravo, onda se pitanje kakav grad elimo ne moe odvojiti od pitanja kakvi ljudi elimo biti, kakve drutvene odnose traimo, kakve odnose prema prirodi cijenimo, kakvu sva kodnevicu elimo, kakve tehnologije smatramo prikladnima, kak ve estetske vrijednosti zastupamo. Pravo na grad stoga je mnogo vie nego pravo na pojedinaan pristup resursima koje grad utjelo vljuje: pravo na grad je pravo da se mijenjamo mijenjajui grad pre

01 Park, R., On Social Control and Collective Behavior, Chicago, Chicago University Press, str. 3.

42

02 Engels, F., The Condition of the Working Class in England in 1844, Oxford, Blackwell, 1952 [Poloaj radnike klase u Engleskoj, Zagreb, 1952.]; Simmel, G. The Metropolis and Mental Life, in Levine, D. (ur.) On Individuality and Social Forms, Chicago, Chicago University Press, 324-39. 03 Davis, M., Planet of Slums, London, Verso, 2006. (Poglavlje iz knjige objavljeno je u Knjievnoj republici, br. 9-12, 2005., str. 66-89.)

ma svojim eljama. tovie, ono je vie kolektivno nego pojedina no pravo, jer promjena grada nuno ovisi o ostvarivanju kolektiv ne moi u procesu urbanizacije. Tvrdim da je sloboda da stvaramo i preinaujemo sebe i svoje gradove jedno od najdragocjenijih ljud skih prava, ali i ono koje je najvie zanemareno. No, kako upozorava Park, budui da dosad nismo imali nika kav jasan dojam o prirodi svog zadatka, prvo moramo razmisliti o tome kako smo bili stvarani i mijenjani u povijesti, u procesu urba nizacije koji su nametale jake drutvene sile. Na primjer, zapanju jui ritam i opseg urbanizacije proteklih stotinu godina promijenio nas je nekoliko puta, a da nismo znali zato, kako ni s kojim ciljem. Je li to pridonijelo ljudskoj dobrobiti? Je li nas to uinilo boljim lju dima ili nas ostavilo da lebdimo u svijetu bezakonja i alijenacije, gnjeva i razoaranosti? Jesmo li postali puke monade koje baca ur bano more? Takva pitanja zanimala su svakojake komentatore, po put Engelsa i Simmela, koji su ponudili prodorne kritike urbanih persona koje su se tada pojavljivale kao reakcija na brzu urbaniza ciju.02 Danas nije teko nabrojiti svakojake urbane tegobe i tjesko be usred sve brih urbanih transformacija. No ini se da nemamo eluca za sistematsku kritiku. Na primjer, to da se radi s golemom koncentracijom bogatstva, povlastica i konzumerizma u gotovo svim gradovima svijeta, usred eksplozije planeta slamova?03 Polagati pravo na grad u smislu koji ovdje razlaem znai za lagati se za svojevrsnu oblikovnu mo u procesima urbanizacije, mo nad nainima na koje se nai gradovi grade i preoblikuju, i ini ti to na fundamentalan i radikalan nain. Od samog poetka, grado vi su nastajali na geografskim i drutvenim koncentracijama vika proizvoda. Urbanizacija je stoga uvijek bila svojevrsna klasna po java, jer se viak crpi odnekud i od nekoga (obino od potlaenog seljatva) dok kontrola nad raspodjelom vika obino lei u neko liko ruku. Naravno, takva opa situacija opstaje i u kapitalizmu, ali u ovom sluaju postoji bliska veza s trajnom potragom za vikom vrijednosti (profitom) koji pokree dinamiku kapitalizma. Da bi proizveli viak vrijednosti, kapitalizmi moraju proizvesti viak proizvoda. Budui da urbanizacija ovisi o mobilizaciji vika proiz voda, nastaje bliska povezanost izmeu razvoja kapitalizma i urbanizacije. Pogledajmo poblie to rade kapitalisti. Poinju dan s odree nom koliinom novca, a zavravaju ga s veom koliinom. Sutradan se probude i moraju odluiti to initi s vikom novca koji su zara dili juer. Suoavaju se s faustovskom dilemom: ponovno uloiti da bi dobili jo vie novca ili potroiti svoj viak na uitke. Jaki zakoni konkurencije prisiljavaju ih da ponovno ulau, jer ako netko ne ulo i, drugi sigurno hoe. Da bi ostao kapitalist, on mora uloiti neki viak kako bi stvorio jo vika. Uspjeni kapitalisti obino proizve du i vie nego dovoljno vika kako bi uloili u ekspanziju i zadovolji li svoju potrebu za uicima. Ali rezultat trajnog ponovnog ulaganja

43
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / David Harvey: Pravo na grad

Kolege, predstoji nam ponovna izmjena urbanistikog plana! Na dogovor dolazi novi investitor!

44

04 Perceptivni kritiari nedvojbeno e primijetiti da svaka od prepreka akumulaciji kapitala nabrojenih u ovom vrlo pojednostavljenom prikazu grubo odgovara jednoj teoriji krize: ogranienja radne snage upuuju na teorije crpljenja profita; ogranienja prirodnih resursa vode prema OConnorovom drugom proturjeju kapitalizma; pretjerane ili neuravnoteene tehnoloke promjene sniavaju profitnu stopu (i stvaraju razornu konkurenciju); gubitak trita upuuje na problem smanjene potronje. Moje pojednostavljeno gledite glasi da krize mogu poprimiti i poprimaju sve te oblike u osobitim povijesnim i geografskim situacijama i sve te prepreke katkad mogu biti implicirane, premda bi se jedna od njih mogla istaknuti kao glavni problem s kojim se treba suoiti (kao to su npr. Reagan i Thatcher oito smatrali da je bitno suoiti se s moi radne snage poetkom 1980-ih, dok je glavni problem uglavnom u potronji zaduivanjem, koja se uruava i prijeti smanjivanjem potranje).

je ekspanzija proizvodnje vika geometrijskom progresijom odat le sve one krivulje logistikog rasta (novca, kapitala, proizvodnje i stanovnitva) koje se povezuju s povijeu akumulacije kapitala. Paralela toga je logistiki rast urbanizacije u kapitalizmu. Na politiku kapitalizma utjee trajna potreba da se pronau profitabilni teritoriji za proizvodnju i apsorpciju vika kapitala. U tome se kapitalist suoava s odreenim brojem prepreka kontinui ranoj i neometanoj ekspanziji. Ako postoji oskudica radne snage i nadnice su previsoke, onda ili treba disciplinirati postojeu radnu snagu (dvije glavne metode su tehnoloki inducirana nezaposle nost i napad na organiziranu radniku klasu) ili treba pronai svje u radnu snagu (imigracijom, izvozom kapitala ili proletarizacijom nezavisnih elemenata stanovnitva). Treba pronai nova sredstva za proizvodnju openito, a posebno nove resurse. Tako jaa priti sak na okoli u cilju pronalaenja potrebnih sirovina i apsorbiranja neizbjenog otpada. Potrebno je otvoriti nova podruja za ekstrak ciju sirovina (to je est cilj imperijalistikih i neokolonijalistikih poduhvata). Jaki zakoni trinog natjecanja prisiljavaju i na uvoe nje novih tehnologija i organizacijskih oblika, jer kapitalisti koji ostvaruju viu produktivnost mogu nadmaiti one koji primjenju ju inferiorne metode. Inovacije definiraju nove elje i potrebe, skra uju vrijeme obrta kapitala, ubrzavanjem i smanjivanjem proble ma udaljenosti koji ograniava geografski doseg unutar kojeg ka pitalist moe traiti iru ponudu radne snage, sirovina itd. Ako na tritu nema dovoljno kupovne moi, onda je nuno pronai nova trita proirivanjem vanjske trgovine, reklamiranjem novih pro izvoda i ivotnih stilova, stvaranjem novih kreditnih instrumena ta te dravnih i privatnih trokova koje se financira zaduivanjem. Ako je i nakon svega profitna stopa preniska, onda je izlaz u drav noj regulaciji razorne konkurencije, monopolizaciji (fuzijama i preuzimanjima tvrtki) te u izvozu kapitala na nova lovita. Ako postane nemogue zaobii neku od navedenih prepre ka neprekidnom optjecaju kapitala, onda se akumulacija kapitala blokira i kapitalisti se suoavaju s krizom. Kapital se ne moe po novno uloiti na profitabilan nain. Akumulacija kapitala stagni ra ili prestaje; kapital gubi vrijednost, a u nekim sluajevima mo e biti i fiziki uniten. Gubljenje vrijednosti moe poprimiti broj ne oblike. Viku robe moe se sniavati cijena ili ga se unitavati, proizvodne kapacitete i opremu moe se otpisivati i iskljuivati iz proizvodnje, a i sam novac se moe devaluirati inflacijom. A radna snaga, naravno, gubi vrijednost masovnom nezaposlenou. Dak le, na koje naine je kapitalistika urbanizacija usmjeravana potre bom da se te prepreke zaobiu i da se proiri podruje profitabilne kapitalistike aktivnosti? Ovdje tvrdim da ona igra aktivnu ulogu (zajedno s drugim pojavama, poput vojnih trokova) u apsorbira nju vika proizvoda koji kapitalisti neprekidno proizvode u potra zi za vikom vrijednosti.04

URBANE REVOLUCIJE
Razmotrimo na poetku sluaj Pariza u Drugom Carstvu. Kriza 1848. bila je jedna od prvih jasnih kriza neuloenog vika ka pitala i vika radne snage koja se pojavila u cijeloj Evropi. Posebno teko je pogodila Pariz, a rezultat je bio neuspjela revolucija neza poslenih radnika i onih buroaskih utopista kojima je socijalna re publika bila protuotrov za kapitalistiku pohlepu i nejednakost ko je su obiljeavale Srpanjsku monarhiju. Republikanska buroazija nasilno je potisnula revolucionare, ali nije uspjela rijeiti krizu. Po sljedica toga bio je uspon Napoleona III., koji je 1851. proveo drav ni udar i 1852. proglasio se carem. Kako bi politiki opstao, autori tarni car pribjegao je rairenoj politikoj represiji alternativnih po litikih pokreta, ali znao je i da mora rijeiti problem vika kapita la, a to je uinio objavivi opiran program ulaganja u infrastruk turu, i u zemlji i u inozemstvu. Ulaganja u inozemstvu obuhvaa la su gradnju eljeznica diljem Evrope, na Orijentu, te sudjelova nje u velikim radovima, npr. na Sueskom kanalu. Ulaganja u zeml ji odnosila su se na usavravanje eljeznike mree, graenje luka, isuivanje movara i slino. No prije svega ona su znaila preobraz bu urbane infrastrukture Pariza. Napoleon III. doveo je Haussman na u Pariz 1853. kako bi preuzeo nadzor nad javnim radovima. Haussmannu je bilo jasno kako je njegova zadaa da urbani zacijom pomogne rijeiti problem vika kapitala i problem neza poslenosti. Preobrazba Pariza apsorbirala je goleme koliine radne snage i kapitala po mjerilima toga doba, a u kombinaciji s autori tarnim potiskivanjem tenji parike radne snage bila je i osnovno sredstvo stabilizacije drutva. Haussmann se oslanjao na utopisti ke planove (sljedbenika Fouriera i SaintSimona) za preoblikova nje Pariza, o kojima se raspravljalo 1840ih, ali s jednom vanom razlikom. Promijenio je razmjere u kojima se zamiljalo proces urbanizacije. Kad je arhitekt Hittorf pokazao Haussmannu nacrte za nov bulevar, Haussmann mu ih je vratio i rekao nedovoljno je irok... stavili ste irinu od 40 metara, a ja hou 120. Haussmann je zamiljao grad u golemim razmjerima, anektirao je predgraa, preobliio je cijele etvrti (npr. Les Halles), a ne samo neke dijelo ve urbanoga tkiva. Takorei, promijenio je grad u kompletu. Da bi to uinio, trebao je nove financijske institucije i instrumente zad uivanja koji su osmiljeni na tragu SaintSimona (Credit Mobili r i Credit Immobilire). U biti, pomogao je razrijeiti problem ula ganja vika kapitala uspostavom gotovo kejnzijanskog sustava po boljanja urbane infrastrukture koji se financirao zaduivanjem. Taj sustav izvrsno je funkcionirao petnaestak godina i sa so bom nije donio samo preobrazbu urbane infrastrukture nego i stva ranje posve novog naina urbanog ivota, kao i nastanak nove vrs te urbane persone. Pariz je postao grad svjetlosti, veliki centar potronje, turizma i razonode kavane, trgovine, modna indus trija, velike izlobe sve to promijenilo je nain urbanog ivota ta

45
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / David Harvey: Pravo na grad

46

05 Ovaj prikaz zasniva se na Harvey, D., Paris, Capital of Modernity, New York, Routledge, 2003. 06 Moses, R., What Happened to Haussmann? Architectural Forum, 77, 1942, 1-10.

ko da on uspije apsorbirati goleme vikove putem obilnog i frivol nog konzumerizma (koji je vrijeao i tradicionaliste i iskljuene radnike). No 1868. dolo je do kraha tog prenategnutog i sve spe kulativnijeg financijskog sustava i kreditnih struktura na kojima se temeljio. Haussmann je izgubio mo, Napoleon III. u oaju je za ratio s Bismarckovom Njemakom i izgubio rat, a u vakuumu koji je uslijedio uzdigla se Parika komuna, jedan od najveih revoluci onarnih dogaaja u povijesti urbanog kapitalizma. Komuna je na stala dijelom iz nostalgije za urbanim svijetom koji je Haussmann unitio (tragovi revolucije 1848.) i iz elje da se vrati grad u ime onih koji su bili razvlateni Haussmannovim radovima. Ali Komu na je takoer artikulirala sukobljene vizije buduih alternativnih socijalistikih moderniteta (suprotstavljenih modernitetu mono polistikog kapitalizma) u kojima su se ideali centralizirane hije rarhijske kontrole (jakobinska struja) suprotstavljali decentralizi ranim anarhistikim vizijama organizacije naroda (koje su zastu pali sljedbenici Proudhona), to je 1872. dovelo do ogorenih optu aba za krivnju za pad Komune, te do radikalnog i nesretnog rasko la na marksiste i anarhiste koji i danas optereuje sve vrste ljevi arske opozicije kapitalizmu.05 Vratimo se sada na 1942. godinu u Sjedinjenim Dravama. Problem ulaganja vika kapitala koji se 1930ih doimao tako teko rjeivim (kao i problem nezaposlenosti koja ga je pratila) bio je pri vremeno rijeen golemom mobilizacijom za ratnu proizvodnju. No svi su se bojali to e se dogoditi poslije rata. Politika situacija bi la je opasna. Savezna vlada zapravo je vodila nacionaliziranu eko nomiju, bila je saveznica komunistikog Sovjetskog Saveza, a u 1930ima nastali su jaki drutveni pokreti sa socijalistikim te njama. Svima nam je poznata tadanja politika makartizma i hlad nog rata (ijih je predznaka bilo ve 1942.). Kao i u doba Louisa Bo napartea, vladajue klase oito su zahtijevale jaku dozu politike represije. Ali to je s problemom ulaganja vika kapitala? U jednom asopisu za arhitekturu 1942. objavljen je opiran prikaz Haussmannovih djela. Detaljno je dokumentirano to je ui nio, provedena je analiza njegovih greaka, ali Haussmann je reha bilitiran kao jedan od najveih urbanista svih vremena. lanak ni je napisao nitko drugi nego Robert Moses, koji je nakon Drugog svjetskog rata s cijelim New Yorkom i okolicom uinio ono to je Haussmann uinio s Parizom.06 Naime, Moses je promiljao proces urbanizacije u novim razmjerima, u okviru sustava (zaduivanjem financiranih) autocesta i infrastrukturnih transformacija, subur banizacije i totalne pregradnje, ne samo grada nego i cijele metro politanske regije, apsorbirao je viak proizvoda i tako pomogao ra zrijeiti problem apsorpcije vika kapitala. Da bi se to dogodilo, mo rao je zagristi u nove financijske institucije i porezne propise (sub vencije za posjedovanje kue) koji su omoguili kreditiranje urba ne ekspanzije. Kad je taj proces zahvatio cijelu zemlju, odnosno

sve velike gradske centre u Sjedinjenim Dravama (u jo jednoj promjeni razmjera), igrao je glavnu ulogu u stabilizaciji globalnog kapitalizma nakon Drugog svjetskog rata (u tom razdoblju Sjedi njene Drave mogle su si priutiti financiranje globalne nekomu nistike ekonomije putem trgovinskog deficita). Suburbanizacija Sjedinjenih Drava nije bila samo pitanje nove infrastrukture. Kao i u Parizu Drugoga Carstva, ona je imala za posljedicu i radikalnu preobrazbu ivotnih stilova i stvorila sasvim nov nain ivota u ko jima su novi proizvodi, od stanova, preko hladnjaka do klimatiza cije, kao i dva automobila na prilazu, uz golem porast potronje nafte, igrali vanu ulogu u apsorpciji vika. Promijenila je politi ki krajolik kad je subvencionirano vlasnitvo srednje klase preusm jerilo zajednicu prema obrani vrijednosti vlasnitva i individuali ziranih identiteta (okreui suburbane glasove prema konzerva tivnom republikanizmu). U svakom sluaju, kako se tvrdilo, zad ueni vlasnici kua vjerojatno nee trajkati. Taj projekt uspio je apsorbirati viak i osigurati drutvenu stabilnost, dodue po cijeni pranjenja sredita gradova i stvaranja takozvane urbane krize s pobunama u mnogim sreditima gradova u koja su se naselile ma njine (uglavnom afroamerika) kojima je uskraen pristup novom prosperitetu. To je trajalo do kraja 1960ih, kada je izbila nova kriza, upra vo kao to se dogodilo i Haussmannu, pa je Moses pao u nemilost i njegova rjeenja poelo se smatrati neprikladnima i neprihvatlji vima. Prije svega, sredita gradova su se pobunila. Tradicionalisti su se okupljali oko Jane Jacobs i zahtijevali da se brutalnom moder nizmu Mosesovih projekata suprotstavi estetikom lokaliziranih etvrti. No predgraa su ve bila izgraena i radikalna preobrazba ivotnog stila koju je simbolizirala imala je svakojake drutvene posljedice; na primjer, vodee feministice proglaavale su predgraa i njihov ivotni stil epicentrom svojih glavnih prituaba. A ako je Haussmannova preobrazba Pariza igrala ulogu u objanjavanju di namike Parike komune, onda je bezduna kvaliteta ivota u predgrau igrala presudnu ulogu u dramatinim pokretima 1968. u Sjedinjenim Dravama, kad su nezadovoljni studenti iz srednje klase uli u fazu buntovnitva i poeli traiti saveze s marginalizi ranim skupinama koje su zahtijevale graanska prava u sreditima gradova te odravale mitinge protiv amerikog imperijalizma ka ko bi stvorile pokret koji bi stvorio drukiji svijet, koji bi ukljui vao i drukije urbano iskustvo. U Parizu je pokret da se sprijei iz gradnja autoceste kroz lijevu obalu, a time i invazija sredita Pari za i unitenje tradicionalnih etvrti invazijom divovskih nebode ra, iji su najbolji primjeri Place dItalie i Tour Montparnasse, bio jaka inspiracija za ire procese pobune 68. U tom kontekstu Lefeb vre je napisao svoj proroki tekst u kojem je predvidio, izmeu ostaloga, ne samo da e proces urbanizacije biti kljuan za opstanak kapitalizma i stoga e postati aritem politike i klasne borbe, ne

47
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / David Harvey: Pravo na grad

48

go i da taj proces postupno brie razlike izmeu grada i sela, i to stvaranjem integriranih prostora u cijeloj zemlji, ako ne i izvan nje.07 Pravo na grad moralo je znaiti pravo na upravljanje cijelim procesom urbanizacije koji je sve vie prevladavao na selu (od ag robiznisa preko vikendica do seoskog turizma). No uz pobunu 68., koja je dijelom bila nostalgija za izgub ljenim, a dijelom pogled unaprijed koji je zahtijevao nastanak druk ije vrste urbanog iskustva, jaala je i financijska kriza kreditnih institucija koje su napajale ekspanziju vlasnitva nad nekretnina ma putem zaduivanja u prethodnim desetljeima. Ta kriza raz mahala se krajem 1960ih i cijeli kapitalistiki sustav utonuo je u veliku globalnu krizu koja je poela puknuem napuhanog global nog trita nekretnina 1973., a 1975. uslijedio je steaj grada New Yorka. Dolo je mrano doba 1970ih i, kao to se ve mnogo puta dogodilo, pitanje je bilo kako spasiti kapitalizam od njegovih vlas titih proturjeja, a ako je suditi prema povijesti, u tome e proces urbanizacije igrati vanu ulogu. U tom sluaju, kako je odavno ustvrdio Bill Tabb, rjeavanje fiskalne krize New Yorka 1975. utrlo je put prema osmiljavanju neoliberalnog odgovora na probleme odravanja klasne moi i obnove kapaciteta za apsorbiranje vika koji kapitalizam mora proizvoditi da bi opstao.08

OPASATI GLOBUS
Vratimo se sada na trenutno stanje stvari. Meunarodni ka pitalizam vozi se na toboganu regionalnih kriza i krahova (Istona i Jugoistona Azija 19978; Rusija 1998; Argentina 2001. itd.) ali za sad je izbjegao globalni krah, premda je suoen s kroninim pro blemom ulaganja vika kapitala. Koja je uloga urbanizacije u sta bilizaciji te situacije? U Sjedinjenim Dravama smatra se samora zumljivom istinom da je trite kua i stanova vaan stabilizator ekonomije, posebno nakon 2000. (odnosno pada cijena visokoteh nolokih dionica krajem 1990ih), premda je bilo aktivan element ekspanzije tijekom 1990ih. Trite nekretnina izravno je apsorbi ralo velik dio vika kapitala putem nove gradnje (u sreditima gra dova, u predgraima i u novim uredskim prostorima) dok je brza inflacija cijena stanova, uz jak val reprogramiranja hipoteka po po vijesno najniim kamatama napuhala cijene na amerikom tri tu roba i usluga. Globalno trite djelomino se stabiliziralo ame rikom urbanom ekspanzijom jer su Sjedinjene Drave ule u vi sok trgovinski deficit s ostalim svijetom, pozajmljujui oko dvije milijarde dolara na dan kako bi zadovoljile svoj nezasitni konzu merizam i zaduivanjem financirane ratove u Afganistanu i Iraku. No proces urbanizacije doivio je jo jednu transformaciju razmjera. Ukratko, postao je globalan. Zato se ne moemo usredo toiti samo na Sjedinjene Drave. Slian porast trita nekretnina u Britaniji i panjolskoj i mnogim drugim zemljama potpomogao

07 Lefebvre, H., The Urban Revolution, Minneapolis, Minnesota University Press, 2003 [Urbana revolucija. Beograd, 1974.]; Writing on Cities, Oxford, Blackwell, 1996. 08 Tabb, W., The Long Default: New York City and the Urban Fiscal Crisis, New York, Monthly Review Press, 1982.

je napajanje kapitalistike dinamike na naine koji su donekle sli ni onome to se dogaalo u Sjedinjenim Dravama. Urbanizacija Kine proteklih dvadeset godina drukijeg je karaktera (s jakim na glaskom na gradnji infrastrukture), ali jo je vanija od one u Sje dinjenim Dravama. Njezin ritam naglo se pojaao nakon kratke recesije 1997, tako da Kina nakon 2000. apsorbira gotovo polovicu svjetske proizvodnje cementa. Proteklih dvadeset godina vie od stotinu gradova prelo je granicu od milijun stanovnika, a mala se la poput Shenzena pretvorila su se u metropolise sa 6 do 10 miliju na ljudi. Krajolik preobraavaju golemi infrastrukturni projekti (svi se financiraju zaduivanjem) poput brana i autocesta.09 Pos ljedice za globalnu ekonomiju i apsorpciju vika kapitala bile su znaajne: ile cvjeta zbog potranje za bakrom, Australija napre duje, a ak i Brazil i Argentina djelomice su se oporavili zbog jake kineske potranje za sirovinama. Je li urbanizacija Kine glavni sta bilizator globalnog kapitalizma? Odgovor mora biti djelomino po zitivan. Ali Kina je samo epicentar procesa urbanizacije koji je ve postao istinski globalan, dijelom zbog zapanjujue globalne inte gracije financijskih trita koja se slue svojom fleksibilnou ka ko bi zaduivanjem financirala urbane megaprojekte od Dubaija do Sao Paula i od Mumbaija do Hong Konga i Londona. Na primjer, Kineska sredinja banka aktivna je na tritu sekundarnih hipote ka u Sjedinjenim Dravama, banka Goldman Sachs mnogo je ulo ila u bujajue trite nekretnina u Mumbaiju, a hongkonki kapi tal ulae u Baltimore. Svako urbano podruje na svijetu ima svoj graevinski boom, usred rijeke osiromaenih migranata koja isto dobno stvara planet slamova. Graevinski boomovi oiti su u Ciu dad de Mxico, Santiagu, Mumbaiju, Johannesburgu, Seoulu, Tai peiju, Moskvi i diljem Evrope (najdramatinije u panjolskoj), kao i u gradovima starih kapitalistikih zemalja kao to su London, Los Angeles, San Diego i New York (gdje se odvija vie velikih urbanih projekata nego ikad prije, a kao izraz duha vremena postavljena je izloba koja rehabilitira Mosesa kao autora uspona New Yorka, a ne agenta njegova pada, kako ga je prikazao Robert Caro u knjizi objavljenoj 1974.10). Na Bliskom Istoku na mjestima poput Dubai ja i Abu Dhabija nastaju zadivljujui, a u nekim sluajevima i kri minalno apsurdni projekti megaurbanizacije, kao nain materija lizacije vika koji nastaje zbog obilja nafte, na najupadljivije, drut veno najnepravednije i ekoloki najneracionalnije mogue naine (npr. skijalite u dvorani). Tu vidimo jo jednu promjenu razmje ra, zbog koje je tee shvatiti da je ono to se dogaa u globalnim razmjerima u naelu slino procesima koje je Haussmann neko vri jeme vjeto uspijevao ostvarivati u Parizu Drugog Carstva. Taj boom globalne urbanizacije ovisi, kao i svi prije njega, o izgradnji novih financijskih institucija i sporazuma kojima se orga niziraju krediti potrebni da bi se on odravao. Kljunu ulogu ima ju financijske inovacije uvedene 1980ih, posebno osiguravanje i

49
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / David Harvey: Pravo na grad 09 Harvey, D., A Brief History of Neoliberalism, Oxford, Oxford University Press, 2005, pogl. 5. 10 Caro, R., The Power Broker: Robert Moses and the Fall of New York, New York, Knopf, 1974; Ballon, H. i Jackson, K., Robert Moses and the Modern City: The Transformation of New York, New York, Norton, 2007.

50

pakiranje lokalnih hipoteka za prodaju diljem svijeta, i uspostava novih financijskih institucija u svrhu ispunjavanja kolateralizi ranih financijskih obaveza. Prednosti tih inovacija su mnogobroj ne: tako se raspodjeljivao rizik i omoguavalo se da viak tednje ima pristup viku potranje za nekretninama, a uz pomo finan cijskih koordinacija sputane su kamatne stope (pri emu se stva ralo golemo bogatstvo financijskim posrednicima koji su izvodili ta uda). No raspodjela rizika ne uklanja rizik. Nadalje, injenica da se rizik moe tako nairoko raspodijeliti potie jo rizinije drut veno ponaanje jer se rizik moe premjestiti. Bez adekvatne kon trole procjene rizika, trite hipoteka izmaknulo se nadzoru i ono to se dogodilo banci Pereire Brothers 18678. i fiskalnoj rastro nosti New Yorka poetkom 1970ih danas se pretvorilo u takozva ne sub-prime hipoteke i krizu vrijednosti nekretnina. Ta kriza pri je svega je koncentrirana u amerikim gradovima i oko njih, s po sebno ozbiljnim implikacijama za Afroamerikance s niskim priho dima i samohrane majke u sreditima gradova. Ona pogaa i one koji su, budui da ne mogu platiti podivljale cijene nekretnina u urbanim sreditima, posebno na amerikom jugozapadu, bili pri siljeni otii na poluperiferiju metropolitanskih sredita kako bi ku pili na spekulacijama izgraene kue u nizovima po cijenama ko je su na poetku bile niske, ali sada se njihovi kupci suoavaju s ras tuim trokovima putovanja na posao, prouzroenim porastom ci jene nafte, i sa sve veim otplatama hipoteka zbog primjene tr inih kamatnih stopa. Ta kriza koja ima ozbiljne lokalne posljedi ce na urbani ivot i infrastrukturu, ugroava i cjelokupnu arhitek turu globalnog financijskog sustava i mogla bi prouzroiti global nu recesiju. Paralele sa 1970ima su, blago reeno, jezovite (uklju ujui i neposrednu reakciju novanim intervencijama amerike banke Federal Reserve 20078, koja e u ne tako dalekoj budunos ti gotovo sigurno generirati jake impulse neobuzdane inflacije, ako ne i stagflacije, kao to se dogodilo 1970ih nakon slinih poteza). Ali situacija je danas mnogo sloenija i otvoreno je pitanje moe li se ozbiljan krah u Sjedinjenim Dravama kompenzirati drugdje (npr. u Kini, premda se ini da se ak i tamo ritam urbani zacije usporava). No financijski sustav je mnogo povezaniji nego ikad prije.11 Kada trgovanje koje se provodi uz pomo kompjutora u djeliu sekunde izmakne kontroli, uvijek prijeti da e stvoriti ne ku veliku divergenciju na tritu (ve stvara nevjerojatnu hirovi tost na burzi) koja e prouzroiti golemu krizu zbog koje e biti nuno iznova promisliti kako djeluje financijski kapital i trite novca, ukljuujui i njihov odnos prema procesu urbanizacije.

11 Bookstaber, R., A Demon of our own Design: Markets, Hedge Funds, and the Perils of Financial Innovation, Hoboken, NJ., Wiley, 2007.

VLASNITVO I PACIFIKACIJA
Kao u svim prethodnim fazama, ova najnovija radikalna ekspanzija urbanog procesa sa sobom donosi nevjerojatne preob razbe ivotnog stila. Kvaliteta urbanog ivota postala je roba za one

koji imaju novac, kao to je i sam grad u svijetu u kojem su konzu merizam, turizam, kulturalna industrija i industrija zasnovana na znanju postali glavni aspekti urbane politike ekonomije. Postmo dernistika sklonost poticanju stvaranja trinih nia, i kad je rije o izvoru urbanog ivotnog stila i o potroakim navikama, daje suvremenom urbanom iskustvu auru slobode izbora na tritu, pod uvjetom da imate novca. Kupovni centri, multipleksi i veletr govine bujaju (njihova proizvodnja postala je velik biznis), kao i trite brze hrane i obrtnikih proizvoda, kultura butika i, kako to vjeto kae Sharon Zukin, pacifikacija cappuccinom. ak i neko herentna, dosadna i monotona gradnja kua u nizu u predgrau ko ja i dalje dominira na mnogim podrujima, danas dobiva protuot rov u pokretu novog urbanizma koji zastupa prodaju ivotnog stila malih konzumeristikih zajednica kao graevinskog proizvo da za ostvarivanje urbanih snova. To je svijet u kojem neoliberal na etika intenzivnog posesivnog individualizma i njezin srodnik, politiko uskraivanje podrke kolektivnim oblicima djelovanja, mogu postati predlokom za socijalizaciju ljudske linosti.12 Obra na vlasnitva dobiva najveu moguu politiku vanost, tako da, kako istie Mike Davis, udruenja vlasnika kua u dravi Kalifor niji postaju bastioni politike reakcije, ako ne i fragmentiranog sub urbanog faizma.13 Meutim, mi sve vie ivimo u podijeljenim, fragmentira nim gradovima optereenim sukobima. Kako vidimo svijet i kako definiramo mogunosti ovisi o tome s koje smo strane pruge i ka kvom konzumerizmu imamo pristup. U proteklim desetljeima, neoliberalni zaokret obnovio je klasnu mo bogatih elita.14 U Meksi ku je nakon neoliberalnog zaokreta nastalo etrnaest milijardera i Meksiko se danas moe podiiti najbogatijim ovjekom na svijetu, Carlosom Slimom, dok u isto vrijeme prihodi siromanih stagnira ju ili se pak smanjuju. Ti rezultati neizbrisivo su urezani u prostor ne forme naih gradova, koji sve vie postaju gradovi utvrenih fragmenata ili zatvorenih, uvanih zajednica i privatiziranih javnih prostora pod neprekidnim nadzorom. Osobito u svijetu u razvoju, grad se
dijeli na razliite odvojene dijelove, uz oito nastajanje mnogih mikrodrava. Bogate etvrti opskrbljene su svim vrstama usluga, poput ekskluzivnih kola, igralita za golf, teniskih terena i privatne policije koja danonono patrolira podrujem, isprepleu se s ilegalnim naseljima u kojima je voda dostupna samo na javnim hidrantima, nema kanalizacije, struju krade povlatena manjina, ceste se kad god kii pretvaraju u blatne potoke, a ivot vie obitelji u jednoj kui je posve uobiajen. ini se da svaki fragment ivi i funkcionira autonomno, vrsto se drei onoga to uspijeva zgrabiti na dnevnom svjetlu kako bi opstao.15

51
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / David Harvey: Pravo na grad 12 Nafstad, H., Blakar, R., Carlquist, E., Phelps, J., i Rand-Hendrikson, K., Ideology and Power: The Influence of Current Neoliberalism in Society, Journal of Community and Applied Social Psychology, 17, 2007, 313-27. 13 Davis, M. City of Quartz: Excavating the Future in Los Angeles, London, Verso, 1990. 14 Vidi Harvey, D., op. cit., pogl. 2. 15 Balbo, M., citiran u: National Research Council, Cities Transformed: Demographic Change and Its Implications in the Developing World, Washington, D.C., The National Academies Press, 2003, str. 379.

52

U tim uvjetima postaje mnogo tee odravati ideale urbanog identiteta, graanstva i pripadanja, ionako ve ugroene neolibe ralnom etikom. Privatizacija redistribucije putem kriminalne ak tivnosti ugroava sigurnost pojedinca i u svakom trenutku potie zahtjeve javnosti za policijskom represijom. ak i ideja da bi grad mogao funkcionirati kao kolektivno politiko tijelo, poprite unu tar kojega bi mogli nastati i iz njega se iriti progresivni drutveni pokreti, doima se sve manje uvjerljivom. No doista postoje svako jaki urbani drutveni pokreti koji tee izai iz izolacije i preobliko vati grad prema drukijoj drutvenoj slici u odnosu na mo graevinara koje podupire financijski, korporacijski kapital, i lo kalni dravni aparat sa sve jaim poduzetnikim sklonostima.

RAZVLAIVANJA
No apsorpcija vika putem urbane preobrazbe ima jo mra niji aspekt. Ona implicira ponovljene udare urbanog restrukturi ranja kreativnom destrukcijom. To gotovo uvijek ima klasnu di menziju jer obino siromani, potlaeni i oni lieni politike moi najprije i najvie pate u tom procesu. Nasilje je potrebno kako bi se ostvario novi urbani svijet na ruevinama staroga. Haussmann je sravnio stare parike slamove sluei se ovlastima eksproprijacije navodno u svrhu opeg dobra, i to je uinio u ime graanskog unapreivanja i renoviranja. Namjerno je osmislio uklanjanje veli kog dijela radnike klase i drugih nemirnih elemenata iz sredita Pariza, gdje su predstavljali prijetnju javnom poretku i politikoj moi. Stvorio je urbanu formu u kojoj se vjerovalo (pogreno, kako se pokazalo 1871.) da je mogue ostvariti dovoljnu razinu nadzora i vojne kontrole kako bi se osiguralo da vojska moe lako suzbijati re volucionarne pokrete. Ali, kako je Engels istaknuo 1872:
U stvari, buroazija ima samo jednu metodu da stambeno pitanje rjeava na svoj nain t.j. da ga rjeava tako da rjeenje uvijek stvara pitanje iznova. Ova metoda se zove: Haussmann (...) Pod nazivom Haussmann razumijevam sada ve opu praksu prosijecanja radnikih etvrti u naim velikim gradovima, naroito onih koja lee u centru, bilo da su povod za ovo prosijecanje bili sanitarni obziri i obziri uljepavanja, bilo potranja velikih trgovakih lokala u centru grada ili potrebe saobraaja, kao na primjer gradnja eljeznica, ulica itd. (ini se da je ponekad cilj toga oteati borbu na barikadama)... Rezultat je uvijek jedan te isti, ma koliko razliit bio povod: najskandaloznije ulice i uliice iezavaju uz veliko samouzdizanje buroazije povodom ovog ogromnog uspjeha, ali one odmah nastaju ponovo na nekom drugom mjestu. ... Legla zaraza, najsramnije jazbine i jame, u koje kapitalistiki nain proizvodnje svake noi zatvara nae radnike ne odstranjuju se, samo se premjetaju! Ista ekonomska nunost koja ih je stvorila na prvom mjestu, stvara ih i na drugom.16

16 Engels, F., O stambenom pitanju, u: K. Marx, F. Engels, Izabrana djela, tom I, Zagreb, Kultura, 1949., str. 554-56.

Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / David Harvey: Pravo na grad

53

54

17 Berman, M., All That Is Solid Melts Into Air, New York, Simon and Schuster, 1982. 18 Engels, op. cit., str. 509-10. 19 Harvey, D., The New Imperialism, Oxford, Oxford University Press, 2003, pogl. 4.

Zapravo je bilo potrebno vie od stotinu godina da se dovri buroazifikacija sredita Pariza, s posljedicama koje smo vidjeli pro teklih godina: pobune i neredi u onim izoliranim predgraima u kojima je sve vie marginaliziranih radnika i omladine. Pritom je tuno to to se procesi koje je Engels opisao pojavljuju uvijek izno va u kapitalistikoj urbanoj povijesti. Robert Moses udario je me sarskom sjekirom po Bronxu (prema njegovim zloglasnim rijei ma) i uslijedile su glasne i dugotrajne pritube raznih skupina i po kreta u etvrtima, koje su se na kraju izrazile retorikom Jane Ja cobs o temi nezamislivog unitenja vrijednog urbanog tkiva, ali i cijelih zajednica stanovnika i njihovih davno uspostavljenih mre a drutvene integracije.17 No u sluaju New Yorka i Pariza, nakon uspjenog odupiranja brutalnoj moi dravne eksproprijacije usli jedio je mnogo podmukliji i kancerogeniji proces preobrazbe pu tem fiskalnog discipliniranja demokratskih urbanih vijea, putem trita nekretnina, spekulacija s nekretninama i prenamjene ze mlje u one svrhe koje donose najviu moguu stopu financijske do biti kako bi se zemlja najvie i najbolje iskoristila. Engels je i pre dobro razumio o emu je rije u tom procesu: Poveanje modernih velikih gradova daje zemljitu u izvjes nim, naroito centralnim dijelovima umjetnu, esto ogromno po veanu vrijednost; na njemu podignute zgrade umjesto da podiu ovu vrijednost, one je naprotiv obaraju, jer ne odgovaraju vie pro mijenjenim uvjetima; zato ih rue i zamjenjuju drugima. Ovo se deava prije svega sa radnikim stanovima u centru, ija zakupni na i pri najveoj pretrpanosti ne moe nikad, ili moe samo vrlo sporo, da prekorai izvjestan maksimum. Zato ih rue i grade na njihovom mjestu duane, robna stovarita, javne zgrade.18 Depresivno je pomisliti da je sve to napisano 1872, jer se Engelsov opis moe izravno primijeniti na suvremene urbane pro cese u velikom dijelu Azije (Delhi, Seoul, Mumbai) kao i na suvre meno uljepavanje Harlema u New Yorku. Proces premjetanja i ono to nazivam akumulacijom putem razvlaivanja takoer se krije u sri procesa urbanizacije u kapitalizmu.19 On je zrcalna slika apsorpcije kapitala putem urbanog razvoja i uzrokuje svakojake su kobe u vezi s preuzimanjem visokovrijedne zemlje od siromanog stanovnitva koje je na njoj ivjelo mnogo godina. Razmotrimo slu aj Mumbaija, gdje se 6 milijuna ljudi slubeno smatra stanovnici ma slamova naseljenim na zemlji koja pravno nije ni u ijem vlas nitvu (na svim kartama grada mjesta na kojima ive predstavlje na su bijelim povrinama). Zbog pokuaja da se Mumbai pretvori u globalni financijski centar koji bi konkurirao angaju, graevinski boom stjee zamah i zemlja koju zauzimaju stanovnici slamova po staje sve vrednijom. Vrijednost zemlje u Dharaviju, jednom od naj uoljivijih slamova u Mumbaiju, procjenjuje se na 2 milijarde dola ra i stoga svakodnevno raste pritisak da se slam oisti (zbog ekolo kih i socijalnih razloga koji prikrivaju otimainu zemlje). Financij

ske sile s podrkom drave zastupaju nasilno ienje slama, u ne kim sluajevima i nasilno zaposjedanje terena koji stanovnici sla ma zauzimaju ve cijelu generaciju. Akumulacija kapitala na zem lji u okviru booma trita nekretnina ostvaruje se gotovo bez ika kvih trokova. Hoe li preseljeni ljudi dobiti naknadu? Sretniji meu njima neto e i dobiti. Ali premda indijski ustav odreuje da dra va ima obavezu tititi ivot i dobrobit cjelokupnog stanovnitva, bez obzira na kastu i klasu, te jamiti pravo na stan, indijski Vrhov ni sud objavio je i miljenja i presude koje zanemaruju taj ustavni propis. Budui da su stanovnici slamova ilegalni prebivaoci i mno gi ne mogu nepobitno dokazati svoje dugogodinje prebivanje na zemlji, nemaju pravo na naknadu. Priznati to pravo, kae Vrhovni sud, bilo bi jednako nagraivanju depara za njegova djela. Stoga se stanovnici slamova ili odupiru i bore ili se sa svojom oskudnom imo vinom sele u kampove uz autoceste ili gdje god uspiju pronai ma lo mjesta.20 Sline primjere oduzimanja vlasnitva (premda manje brutalne i u veoj mjeri legalistike) moemo nai u Sjedinjenim Dravama, gdje se zloupotrebljava pravo na dravnu eksproprijaci ju kako bi se iselilo dugogodinje stanare iz njihovih posve pri kladnih kua u svrhu profitabilnije upotrebe zemlje (npr. gradnje kondominija i trgovakih centara). Na Vrhovnom sudu su liberalni suci odnijeli prevagu nad konzervativcima i presudili da nema ni eg protuustavnog u tome da se lokalna vlast tako ponaa u svrhu poveavanja porezne osnovice nekretnina. U Seoulu 1990ih graevinske tvrtke i poduzetnici unajml jivali su bande snagatora da upadaju u etvrti i maljevima razbija ju ne samo kue nego i svu imovinu onih koji su 1950ih izgradili svoje kue na obroncima grada, koji su se pretvorili u visokovrije dnu zemlju. Ti obronci danas su prekriveni neboderima na kojima se ne vide tragovi brutalnog procesa ienja zemlje koji su omo guili njihovu gradnju. U Kini se milijune ljudi liava prostora na kojem su dugo ivjeli (tri milijuna samo u Pekingu). Budui da pra vo na privatno vlasnitvo zemlje ne postoji, drava ih naprosto mo e premjestiti sa zemlje i ponuditi im beznaajnu isplatu u gotovi ni kao pripomo (te predati zemlju poduzetnicima uz velik profit). U nekim sluajevima ljudi se dobrovoljno sele, ali ima izvjetaja i o jakom otporu, na koji Komunistika partija obino reagira brutal nom represijom. U kineskom sluaju esto se iseljava populaciju na ruralnim marginama, to ilustrira vanost Lefebvreovog argu menta, proroki izloenog jo 1960ih, da se jasna distinkcija izmeu urbanog i ruralnog koja je neko postojala, postupno brie i pretvara u skup nejednako razvijenih poroznih prostora pod he gemonskom kontrolom kapitala i drave. To je sluaj i u Indiji, gdje politika zona posebnog ekonomskog razvoja koju sada provodi sre dinja vlada, kao i dravne vlade, vodi do nasilja prema poljopriv rednim proizvoaima, iji najgori sluaj je pokolj u Nandigramu u Zapadnom Bengalu, koji je orkestrirala vladajua marksistika

55
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / David Harvey: Pravo na grad 20 Ramanathan, U., Illegality and the Urban Poor, Economic and Political Weekly, 41, br.29, 22. srpnja 2006; Shukla, R., Rights of the Poor: An Overview of the Supreme Court, Economic and Political Weekly, 41, br. 35, 2. rujna 2006.

56

stranka kako bi napravila mjesta jakom indonezijskom kapitalu koji se zanima i za izgradnju i za industrijski razvoj. Pravo na pri vatno vlasnitvo u tom sluaju nije znailo nikakvu zatitu. Tako je i s naizgled progresivnim prijedlogom da se skvoterima ponudi pravo na privatno vlasnitvo kako bi dobili sredstva kojima bi se izvukli iz siromatva. Takve prijedloge danas se razmatra za fave le u Riu, ali problem je u tome to se siromani, koji zbog nesigur nosti prihoda esto upadaju u financijske potekoe, lako daju na govoriti da svoje vlasnitvo zamijene na isplatu u gotovini po rela tivno niskoj cijeni (bogati obino odbijaju prodati svoje vlasnitvo bez obzira na cijenu, zbog ega je Moses uspio mesarskom sjeki rom ukrotiti Bronx, ali ne i bogatu Park Avenue). Kladim se da e se, ako se sadanji trendovi nastave, za petnaestak godina na svim obroncima u Riu na kojima su sada favele uzdizati stambeni nebo deri s prekrasnim pogledom na slavni zaljev, a nekadanji stanov nici favela bit e profiltrirani na neku daleku periferiju.21 Dugoro na posljedica privatizacije drutvenih stanova koju je provela Mar garet Thatcher je nastanak strukture cijena stanarina i kua koja na cijelom gradskom podruju spreava ljude s niskim prihodima, pa ak i srednjoj klasi, da stanuju blizu urbanih centara.

FORMULIRATI ZAHTJEVE
Moemo zakljuiti da urbanizacija igra glavnu ulogu u ap sorpciji vika kapitala i ini to u sve veim geografskim razmjeri ma, ali po cijenu sve jae kreativne destrukcije koja implicira i odu zimanje urbanim masama prava na grad. Planet slamova suoava se s planetom kao golemim gradilitem. To povremeno uzrokuje pobune, kao to su se osiromaeni u Parizu digli na ustanak 1871., traei pravo na grad koji su izgubili. Urbani drutveni pokreti 1960ih (u Sjedinjenim Dravama, nakon atentata na Martina Lu thera Kinga 1968.) takoer su teili definirati drukiji nain urba nog ivljenja od onoga koji su im nametali kapitalistiki poduze tnici i drava. Ako se dananje financijske tekoe pogoraju, kao to se doima vjerojatnim, i ako je dosad uspjena neoliberalna, post modernistika i konzumeristika faza kapitalistike apsorpcije vi ka putem urbanizacije sada pri kraju i slijedi nam ira kriza, onda se postavlja pitanje: gdje je naa 68. ili, jo dramatinije reeno, naa verzija Komune? to se tie fiskalnog sustava, odgovor bi morao biti kompleks niji upravo zato to je proces urbanizacije poprimio globalne raz mjere. Znakova pobune ima posvuda (nemiri u Kini i Indiji ve su kronini, Afrikom haraju graanski ratovi, Latinska Amerika vri je, pokreti za autonomiju nastaju posvuda, a ak i u Sjedinjenim Dravama politiki znakovi sugeriraju da veina stanovnitva go vori dosta je bilo kad je rije o ekstremnim nejednakostima). Sve te pobune mogle bi se naglo proiriti. Meutim, za razliku od fis kalnog sustava, urbani i periurbani drutveni opozicijski pokreti,

21 Velik dio tog razmiljanja slijedi iz rada Hernana de Sota, The Mystery of Capital: Why Capitalism Triumphs in the West and Fails Everywhere Else, New York, Basic Books, 2000; vidi kritiko istraivanje, Mitchell, T., The Work of Economics: How a Discipline Makes its World, Archives Europennes de Sociologie, 46, 2005, 297-320.

kojih je mnogo diljem svijeta, uope nisu blisko povezani. tovie, mnogi nemaju nikakve veze s drugima. No kad bi se nekako udru ili, to bi mogli zahtijevati? Odgovor na posljednje pitanje u naelu je jednostavan: veu demokratsku kontrolu nad proizvodnjom i upotrebom vika. Bu dui da je proces urbanizacije glavni nain te upotrebe, pravo na grad gradi se uspostavljanjem demokratske kontrole nad ulaga njem vika putem urbanizacije. Imati viak proizvoda nije nita lo e: tovie, u mnogim situacijama viak je presudan za preivlja vanje. U cijeloj kapitalistikoj povijesti drava je porezima oduzi mala dio vika vrijednosti, a u socijaldemokratskim fazama udio pod dravnom kontrolom znatno je rastao. Cijeli neoliberalni pro jekt usmjeren je na privatizaciju kontrole nad vikom vrijednosti. No podaci za sve zemlje OECDa pokazuju da je ukupan iznos ko ji uzima drava uglavnom konstantan jo od 1970ih. Dakle, glav ni uspjeh neoliberalnog napada sastoji se u tome to je sprijeio po rast dravnog udjela kakav je bio 1960ih. Sljedea reakcija bila je stvaranje novih sustava vladanja koji integriraju dravne i korpo racijske interese i primjenom financijske moi osiguravaju da upra vljanje raspodjelom vika putem dravnog aparata favorizira kor poracijski kapital (npr. korporaciju Halliburton) i viu klasu putem oblikovanja procesa urbanizacije. Jaanje dravne kontrole nad vi kom vrijednosti uspjet e samo ako se sama drava vrati pod demo kratski nadzor. Sve ee vidimo kako pravo na grad pada u ruke privatnih ili pseudoprivatnih interesa. Na primjer, u New Yorku imamo gra donaelnika milijardera, Michaela Bloomberga, koji preoblikuje grad kako god hoe, tako da odgovara graditeljskim tvrtkama, Wall Streetu i elementima transnacionalne kapitalistike klase, dok i dalje prodaje grad kao optimalnu lokaciju za visokoprofitabilne tvrtke i kao fantastino odredite za turiste, ime pretvara Man hattan u golemu zatvorenu zajednicu za bogate. Ne eli subvenci onirati dolazak tvrtki u grad, jer kako sam kae, ako nekoj tvrtki treba subvencija da bude na toj skupoj, ali kvalitetnoj lokaciji, on da je ne elimo. O ljudima nije rekao nita slino, ali u praksi pri mjenjuje isto naelo. Milijarder Paul Allen vlada Seattleom, a naj bogatiji ovjek u Meksiku, Carlos Slim, obnovio je ulice Ciudad de Mexica kako bi turisti imali ljepi pogled. No nemaju samo bogati pojedinci izravnu mo. U gradu New Havenu, lienom vlastitih re sursa za urbani razvoj, sveuilite Yale, jedno od najbogatijih na svijetu, preureuje urbano tkivo kako bi odgovaralo njegovim po trebama. Sveuilite Johns Hopkins ini isto u East Baltimoreu, a sveuilite Columbia planira to uiniti s nekim podrujima New Yorka (u oba sluaja nastaju pokreti otpora u etvrtima). Pravo na grad danas je preusko definirano i u veini sluajeva u rukama je malobrojne politike i ekonomske elite koja ima mogunosti da sve vie oblikuje grad prema vlastitim eljama.

57
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / David Harvey: Pravo na grad

58

U sijenju svake godine objavljuje se procjena ukupnih bo nusa isplaenih za teak rad financijera u prethodnoj godini. Godi ne 2007., koja je po svakom mjerilu bila katastrofalna za financij ska trita, bonusi su iznosili 33,2 milijarde dolara, samo dva posto manje nego prethodne godine. Sredinom ljeta 2007. Amerika sre dinja banka [FED] i Evropska sredinja banka ubrizgali su milijar de dolara kratkoronih kredita u financijski sustav kako bi mu osi gurali stabilnost, a potom je FED dramatino sniavala kamatne stope i ubrizgavala goleme koliine novca svaki put kad bi trita Wall Streeta zaprijetila naglim padom. U meuvremenu je dva mi lijuna ljudi, uglavnom samohranih majki, Afroamerikanaca u sre ditima gradova i marginaliziranih bijelaca na urbanoj poluperife riji, izgubilo dom u ovrhama. Mnoge gradske etvrti, pa ak i cije le periurbane zajednice u Sjedinjenim Dravama, preuzete su i van dalizirane, opljakane predatorskim zajmovima financijskih insti tucija. To stanovnitvo ne dobiva nikakve bonuse. tovie, budui da ovrha znai opratanje duga, a to se u Sjedinjenim Dravama smatra prihodom, mnogi od onih koji su ostali bez doma sada se suoavaju i s velikim porezom koji moraju platiti na novac koji ni kad nisu ni vidjeli. Tu uasnu asimetriju moe se protumaiti samo kao jak ob lik klasnog sukoba. Stoga se namee sljedee pitanje: zato FED ni je ponudila srednjoronu pomo onim dvama milijunima ugroe nih kuanstava kako bi sprijeila ovrhe dok se problem ne rijei re programiranjem hipoteka? estina kreditne krize bila bi ublae na, a osiromaeni ljudi i etvrti u kojima su ivjeli bili bi zatieni. Naravno, tako bi se misija banke FED proirila izvan normalne nadlenosti i protivila bi se neoliberalnim pravilima o raspodjeli prihoda i osobnoj odgovornosti. No usto bi i sprijeila odvijanje te financijske Katrine, koja ba prikladno (za graevinske poduze tnike) prijeti da e izbrisati etvrti u kojima ivi stanovnitvo s nis kim prihodima na potencijalno visokovrijednoj zemlji, i to mno go djelotvornije i bre nego to se moe postii zakonom o ekspro prijaciji zemlje. Golema je drutvena cijena, a da ni ne govorimo o ekonomskoj, koju plaamo za potovanje tih pravila i za besmisle no kreativno razaranje koje ona doputaju. No u 21. stoljeu jo nema koherentnog pokreta koji bi se suprotstavio svemu tome. Naravno, postoji mnotvo razliitih drutvenih pokreta koji se usredotouju na urbana pitanja od In dije i Brazila, preko Kine, panjolske i Argentine do Sjedinjenih Dr ava ukljuujui i pokret za pravo na grad, koji je u nastajanju. Problem je u tome to se tek trebaju sloiti o jedinstvenom cilju ostvarivanja vee kontrole nad upotrebom vika (a kamoli nad uvjetima njegove proizvodnje). U ovom trenutku u povijesti to mo ra biti globalna borba, uglavnom protiv financijskog kapitala, jer procesi urbanizacije danas djeluju na toj razini. Naravno, politika zadaa organiziranja takvog sukoba teka je, ako ne i zastraujua.

Ali mogunosti su viestruke, djelomice zato to, kako se vidi u ovoj kratkoj povijesti kapitalistike urbanizacije, uvijek iznova iz bijaju lokalne krize (npr. na tritu zemlje i nekretnina u Japanu 1989., kriza tedionica u Sjedinjenim Dravama 198790.), a i globalne krize (npr. 1973. ili danas) koje se vrte oko procesa urba nizacije, a djelomice zato to je urbanost danas poprite golemog sukoba (smijemo li rei klasne borbe?) izmeu akumulacije oduzi manjem posjeda u slamovima i razvojnog impulsa koji tei koloni zirati sve vie urbanog prostora za bogate, kako bi oni mogli uiva ti u svojim urbanim i kozmopolitskim zadovoljstvima. Korak pre ma ujedinjenju tih borbi jest usredotoiti se na pravo na grad kao radni slogan i politiki ideal, upravo zato to se time usmjeravamo na onoga tko upravlja unutarnjom spregom koja postoji od davnih vremena izmeu urbanizacije i proizvodnje i upotrebe vika proi zvoda. Imperativ je demokratizacija prava na grad i gradnja irokog drutvenog pokreta koji e raditi na njenom provoenju, ako ra zvlateni ele vratiti kontrolu nad gradom, iz koje su tako dugo is kljueni, i ako ele uspostaviti nove naine upravljanja vikom ka pitala u procesu urbanizacije. Lefebvre je s pravom inzistirao da re volucija mora biti urbana, u najirem smislu tog pojma ili nikakva.
preveo s engleskog Goran Vujasinovi

59
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / David Harvey: Pravo na grad

NEIL SMITH

NOVI GLOBALIZAM, NOVI URBANIZAM: GENTRIFIKACIJA KAO GLOBALNA URBANA STRATEGIJA


izvorno objavljeno u Antipode [34. godite, broj 3/2002], str. 434-457

vaj lanak koristi nekoliko dogaaja iz New Yor ka s kraja devedesetih godina 20. stoljea kako bi se uvela dva sredinja argumenta o promjeni od nosa neoliberalnog urbanizma i takozvane globa lizacije. Kao prvo, iako neoliberalna drava um jesto regulatorom postaje konzumentom trita, novi revanistiki urbanizam koji zamjenjuje liberalnu urbanu po litiku u gradovima razvijenog kapitalistikog svijeta sve vie izra ava poticaje kapitalistike proizvodnje, a ne drutvene reproduk cije. Kako globalizacija diktira preskaliranje globalnoga, tako se preoblikuje i skala urbanoga. Moda su brzorastue metropolitan ske ekonomije Azije, Latinske Amerike i (u neto manjoj mjeri) Af rike, jednako kao i komandni centri Europe, Sjeverne Amerike i Ja pana stvarni globalni gradovi. Kao drugo, proces gentrifikacije ko ji se isprva javio kao sporadina, osebujna i lokalna anomalija na tritima nekretnina nekih gradovakomandnih sredita, sada se sa svim poopio kao urbana strategija koja crpi iz liberalne urbane po litike. Poticaj u osnovi gentrifikacije vie nije izoliran ili ogranien na Europu, Sjevernu Ameriku ili Oceaniju, nego je generaliziran; njegova je pojava globalna i vrsto je ukljuen u strujne krugove globalnog kapitala i kulturne cirkulacije. Ono to povezuje ta dva argumenta jest pomak s urbane skale, definirane uvjetima drut vene reprodukcije, na onu u kojoj investicija proizvodnog kapita la ima definitivnu prednost. etiri niza dogaaja u New York Cityju krajem devedesetih godina jezgrovito prikazuju neke od sredinjih obrisa novog neo liberalnog urbanizma. Prvi se tie kapitala i drave. U posljednjim danima 1998. godine njujorki je gradonaelnik Rudy Giuliani na javio golem boini dar najelitnijim kapitalistima grada. Odgo varajui na prijetnje da bi se njujorka burza (NYSE) mogla pre seliti kilometar i pol dalje, preko Hudsona u New Jersey, Giuliani je najavio poticaj od 900 milijuna dolara iz poreznog fonda, navod no kako bi zadrao burzu u sreditu grada. Bilo je to samo najnovi je i najvee u nizu geomita koje je grad isplatio globalnim kor poracijama. Poticaj ukljuuje 400 milijuna dolara s kojima e grad i savezna drava izgraditi novi ured Burze od preko 60 tisua e tvornih metara na Wall Streetu. Nitko se nikada nije ak ni pretva rao da se u tom poslu radi o financijskoj potrebi, budui da je poti caj doao u vrijeme kada su se na burzu slijevale neviene kolii ne vika kapitala iz ekonomija irom svijeta. Umjesto toga, grad ski i dravni oci govorili su o sklopljenom poslu kao o partner stvu. Dakako, i prije je bilo partnerstava izmeu javnog i privat nog sektora, ali je ovaj bio dvojako bez presedana. Kao prvo i naj oitije radilo se o razmjeru geomita privatnom kapitalu: prema ivi bilijun dolara do 2001. godine, taj je poticaj po veliini bio sa svim bez presedana. Kao drugo i jo vanije, lokalna drava u ovom je sluaju odustala od svakog pretvaranja da regulira ili usmjerava

61
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

62

privatni sektor prema rezultatima koje on inae, preputen sam sebi, ne bi mogao postii. Umjesto toga, poticaj se opravdavao kao investicija grada i drave, kao dobra poslovna praksa. injenica da je prijetnja najvjerojatnije bila lana i da NYSE ne bi nikada oz biljno razmatrala naputanje sredita grada samo potvruje cijelu stvar: umjesto da modulira put kojim je krenulo privatno investi ranje, savezna drava naprosto se prilagodila brazdama koje je ve utrla trina logika, postajui ustvari mlai, iako veoma aktivan partner globalnog kapitala. Unitenje WTCa stvorilo je sasvim re alnu mogunost da e burza zauzeti tu lokaciju. Drugi niz dogaaja tie se drutvene reprodukcije radne sna ge. Poetkom 1998. Ured za obrazovanje New York Cityja obzna nio je kako je suoen s manjkom uitelja matematike te zbog toga uvozi etrdeset mladih uitelja iz Austrije. to je jo udnije, u gra du s vie od dva milijuna panjolskih govornika manjak uitelja panjolskog jezika odluilo se nadoknaditi uvozom uitelja iz pan jolske. Godinje meunarodno regrutiranje srednjokolskih ui telja danas je ve rutina. Gotovo istodobno je objavljeno kako e njujorki Police Department preuzeti od kolskog odbora odgovor nost za sigurnost u gradskim kolama. U cjelini gledano, ti dogaaji upuuju na duboku krizu, ne samo u obrazovnom sustavu grada, nego i u irem sustavu drutvene reprodukcije. Trei niz dogaaja govori o drastinom poveanju drutve ne kontrole. Godine 1997. izaao je na vidjelo stravian sluaj po licijske brutalnosti protiv Abnera Louime, haianskog imigranta. Godinu i pol kasnije nenaoruani gvinejski imigrant Amadou Di allo ustrijeljen je kiom od etrdeset jednog policijskog metka u predvorju vlastitog stana. Dvojica Louiminih napadaa naposljet ku su zavrila u zatvoru, ali poput veine policajaca koji su ree tali nedune Njujorane krajem devedesetih Diallovi ubojice osloboeni su svake kaznene odgovornosti. Idue godine, u pote zu koji je privremeno zaustavljen Diallovim ubojstvom, njujorka policija opremljena je zloglasnim dum dum mecima kojima je svrha nanijeti najveu moguu tjelesnu povredu. U meuvremenu je otkriveno da je u razdoblju od 1994. do 1997. grad New York pla tio rekordnih 96,8 milijuna dolara kako bi ublaio galopirajui broj tubi zbog policijske brutalnosti. Prije katastrofe WTCa, obini Njujorani sve vie su osjeali kako njihova policija izmie nadzo ru; ak je i predsjednik ozloglaenog policijskog sindikata izrazio strahovanje da su represivne policijske mjere u gradu krajem de vedesetih godina postale uzorom policijske drave i tiranije (Co oper 1998., B5; Cooper 1999.). Ti dogaaji bili su direktna posljedi ca Giulianijeva nametanja taktike nulte tolerancije, ali su jedna ko tako bili dio veeg pomaka u urbanoj politici, pomaka s libera lizma koji je dominirao veim dijelom 20. stoljea prema onome to je drugdje nazvano revanistikim gradom (Smith 1996.; Swyngedouw 1997.).

63
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

Gospodine predsjednie opine, ova trojica neovisnih strunjaka ukratko e vam objasniti zato bi panjak u vlasnitvu nae firme trebalo hitno prebaciti u graevinsku zonu!

64

01 Ovaj pojam gradske politike vanjskih poslova s globalnim dometom sasvim je doslovno izvuen iz socijaldemokratskih prijedloga koji su izneseni na istodobnoj meunarodnoj konferenciji u New Yorku, koju je organizirao bivi gradonaelnik Barcelone Pasqual Maragal. Giuliani je odbio sudjelovati, ali je svejedno prisvojio njihove ideje.

etvrti i moda najintrigantniji dogaaj tie se promje ne u politikoj ulozi gradske uprave. Razgnjevljen bezbrinou s kojom su diplomati Ujedinjenih naroda (UN), kako se inilo, igno rirali lokalne zakone o parkiranju i proglaavajui ih glavnim kriv cima za prometni kaos na Manhattanu, Giuliani je zaprijetio da e poeti odvlaiti ilegalno parkirane automobile s diplomatskim ta blicama. Budui da je izloen otvorenoj poruzi zbog svoje politike sitniave, iako ne i sitne represije, Benito Giuliani (kako ga je pro zvao ak i New York Times) usmjerio je svoj gnjev i na ameriki Sta te Department zbog toga to je prividno kapitulirao pred promet nom zloestoom UN diplomata. Moda smo doli do toke, pjenio se Giuliani, kada je gradu New Yorku potrebna vlastita politika vanjskih poslova.01 Vanije je, meutim, to da usred prestrukturi ranja odnosa kapitala i drave, rastue krize drutvene reproduk cije i sve veih valova politike represije dolazi i do preskaliranja urbanih praksi, kultura i funkcija u kontekstu promjene globalnih odnosa i dramatino drugaije sudbine nacionalne drave. Ta etiri dogaaja upuuju na mnogo toga u neoliberalnom urbanizmu to se pripremalo jo od osamdesetih godina. Pod neo liberalizmom podrazumijevam neto posve specifino. Liberali zam 18. stoljea, od Johna Lockea do Adama Smitha, zasnivao se na dvjema kljunim pretpostavkama: da slobodno i demokratsko ba vljenje individualnim i osobnim interesom vodi u optimalni ko lektivni i drutveni boljitak, i da trite zna najbolje: to jest, da je privatno vlasnitvo temelj tog osobnog interesa, dok je slobodna trina razmjena njegovo idealno sredstvo. Ameriki liberalizam 20. stoljea, od Woodrowa Wilsona do Franklina Roosevelta i za tim Johna F. Kennedyja koji naglaava drutvenu kompenzaciju trinih ekscesa i privatnog vlasnitva nije, dakle, sasvim pogre no imenovan, budui da nipoto nije opozvao te aksiome liberaliz ma ali je drugaiji utoliko to je, kao koopcijski odgovor na iza zov socijalizma, nastojao regulirati njihov zamah. Prema tome, neoliberalizam koji je ponio 20. u 21. stoljee predstavlja znaajan povratak izvornim aksiomima liberalizma, iako galvaniziran do sad nevienom mobilizacijom, ne samo sile nacionalne drave, ne go i dravne sile koja je organizirana i vrena na razliitim geograf skim skalama. U skladu s time, veze izmeu kapitala i drave, kao i drut vene reprodukcije i drutvene kontrole, drastino su se promijeni le. Takva transformacija, ije obrise tek poinjemo zapaati, naj ivlje je izraena u promijenjenoj geografiji drutvenih odnosa konkretnije reeno, u preskaliranju drutvenih procesa i odnosa koji stvaraju nove amalgame skale kao zamjenu za stare koji se openito asociraju uz pojmove zajednice, urbanog, regional nog, nacionalnog i globalnog. U ovom lanku usredotoit u se samo na neoliberalni urbanizam i odnos globalnog i urbanog. Ni poto ne namjeravam ustvrditi kako su druge skale manje relevant

ne u iroj shemi stvari, ali elim se pozabaviti onime to se ini po sebnom vezom koja se uspostavlja izmeu globalnih i urbanih pro mjena. Osobito elim iznijeti dva argumenta, koji e se isprva i niti sasvim nepovezanima. Kao prvo, elim ustvrditi da u konteks tu preinaenog globalizma koji se iroko (iako djelomino) izraa va kroz ideoloke diskurse o globalizaciji, takoer vidimo iroku redefiniciju urbane skale (ustvari, novi urbanizam) koji iznova fo kusira kriterije konstrukcije skala, u ovom sluaju prema procesi ma proizvodnje i prema izvanrednom urbanom rastu u Aziji, La tinskoj Americi i Africi. Kao drugo, usredotoujui se vie na Euro pu i Sjevernu Ameriku, elim ustvrditi da je relativno noviji pro ces gentrifikacije poopen kao sredinje obiljeje tog novog urba nizma. Stoga nudim dvije linije argumentacije koja sugerira da ne oliberalizam razvija nove oblike unutar ire povijesti kapitalisti ke urbanizacije. Nadam se da u u zakljuku pokazati kako su dva pomaka koje ovdje istraujem ustvari meusobno povezana.

65
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

NOVI URBANIZAM
U svojim umjeno sintetskim prikazima (1992., 1998., 2000.) Saskia Sassen je iznijela definicijski argument o vanosti lokalnog mjesta u novom globalizmu. Mjesto je, kako ona tvrdi, od sredi nje vanosti za cirkulaciju ljudi i kapitala koji sainjava globaliza ciju, a usredotoenost na urbana mjesta u globalizirajuem svije tu donosi sa sobom priznanje rapidno smanjenog znaaja nacional ne ekonomije, istovremeno ustrajui na tome da se globalizacija dogaa kroz specifine drutvene i ekonomske sklopove koji su ukorijenjeni u specifinim mjestima. To se temelji na dobro po znatoj slici globalizacije, definirane u okvirima ekonomskog po maka s proizvodnje na financije. Globalni gradovi iznikli su sedam desetih godina kada se globalni financijski sustav dramatino pro irio i kada direktnim stranim investicijama nije dominirao kapi tal investiran direktno u proizvodne funkcije, nego kapital koji se prelijevao u trita kapitala i meu njima. To je pak potaknulo i roku ekspanziju pomonih proizvodnih usluga, koncentriranih na komandnim i kontrolnim mjestima u financijskoj ekonomiji; tak vi novi urbani oblici obiljeeni su ekstremnim grananjem bogat stva i siromatva, dramatinim preslagivanjem klasnih odnosa i ovisnou o novim strujanjima imigrantske radne snage. To je, dakako, paradigmatski globalni grad. Ravnotea ekonomske moi doivjela je nakon 70ih godina pomak s mjesta proizvodnje, po put Detroita i Manchestera, na sredita financija i visoko specija liziranih usluga (Sassen 1992., str. 325). Prikaz Sassenove dobrodola je alternativa bezbrinom op timizmu globaliziranih utopija i pronicljivo govori o pomaku sadr aja nekih urbanih ekonomija. Meutim, taj prikaz je ranjiv u po gledu empirijskih osnova koje ukazuju na daleko sloeniji skup od nosa koji povezuju globalne gradove i iri spektar gradova koji se

66

mogu svrstati pod oznaku globalnih gradova (Taylor 1999.), kao i u pogledu teorijskih osnova. Naposljetku, njezina argumentacija poneto je neprecizna kada se radi o tome kako se mjesta ustvari konstruiraju. Ona ne odlazi dovoljno daleko. ini se kao da global na drutvena ekonomija obuhvaa obilje spremnika nacionalnih drava unutar kojih pluta niz manjih spremnika, gradova. Globa lizacija potie dramatinu promjenu u vrstama drutvenih i eko nomskih odnosa i aktivnosti koje se odvijaju u tim spremnicima, kao i sve veu poroznost nacionalnih spremnika, tako da turbulen cije u irem globalnom moru sve neposrednije potresaju gradove. Meutim, uz iznimku nekih nacionalnih spremnika koji bi ak mo gli potonuti, sami spremnici u toj viziji ostaju prilino nepopust ljivi i netaknuti, ak i kada se odnosi meu njima transformiraju. Kako kae Brenner (1998., str. 11), prikaz Sassenove ostaje zauu jue dravocentrian. Ovdje elim ustvrditi kako u kontekstu no vog globalizma svjedoimo pojavi jednog novog urbanizma u ko jemu se spremnici temeljno preoblikuju. Urbano se redefinira jednako dramatino kao i globalno; stari konceptualni spremnici nae pretpostavke iz 70ih godina o tome to urbano jest ili je bilo vie ne dre vodu. Nova ulananost urbanih funkcija i aktiv nosti naspram nacionalnih i globalnih promjene ne mijenja samo izgled grada, nego i samu definiciju onoga to doslovce sainjava urbanu skalu. Gradovi su kroz povijest vrili brojne funkcije, poevi od vojne i vjerske pa do politike i trgovinske, simboline i kulturne, ovisno o povijesti i geografiji njihove konstrukcije i transformaci je. Skala urbanoga jednako tako odraava specifine drutvene ge ografije i povijesti. S razvojem i irenjem industrijskog kapitaliz ma, rastui gradovi sve vie izraavaju moan poriv za centraliza cijom kapitala, dok se skala urbanoga sve ee definira u okviru geografskih ogranienja svakodnevne migracije radne snage. Dru gim rijeima, im drutvena podjela rada na proizvodnju i repro dukciju istodobno postane prostornom podjelom, i bez obzira na druge funkcije koje grad vri i druge aktivnosti koje utjelovljuje, drutvena i teritorijalna organizacija drutvene reprodukcije rada snabdijevanje i odravanje radnike populacije poinje igrati kljunu ulogu u odreenju urbane skale. Vie od bilo ega drugo ga, skala modernoga grada kalibrirana je neim sasvim prozainim: proturjenim odreenjima geografskih ogranienja svakodnevne komutacije radnika izmeu doma i radnoga mjesta (Smith 1990., str. 136137). Keynesov grad razvijenog kapitalizma, u kojemu je drava osiguravala iroke zone drutvene reprodukcije, od stanovanja do socijalne skrbi i prometne infrastrukture, predstavljao je vrhunac tog definitivnog odnosa urbane skale i drutvene reprodukcije. To je tema koja neprestano proima djela europskih i amerikih ur banih teoretiara od 60ih godina nadalje, od urbane revolucije (Le

febvre 1971.) do urbane krize (Harvey 1973.) i Castellsove (1977.) eksplicitne definicije urbanoga u kontekstu kolektivne potronje, a za nju je trajno zainteresirana i feministika urbana teorija (Han sen i Pratt 1995.; Katz 2001.; Rose 1981.). Iako sredite akumulaci je kapitala, Keynesov grad bio je umnogome kombinacija centra za zapoljavanje i drutvenog centra za svaki nacionalni kapital. tovie, takozvanu urbanu krizu kasnih 60ih i 70ih godina mno gi su interpretirali kao krizu drutvene reprodukcije, posljedicu poremeaja poput rasizma, klasnog izrabljivanja, i patrijarhata te proturjeja izmeu urbane forme uvjetovane kriterijima akumu lacije i one koju je trebalo opravdati na osnovi uinkovitosti drut vene reprodukcije. Vratimo se sada korak unatrag i razmotrimo pitanje globa lizacije, jer ako govorimo o globalnim gradovima, pretpostavlja se da je njihova definicija sadrana u njezinim procesima. to bi to no bilo globaliziranje na poetku 21. stoljea? Koja je novost nae ga doba? Svakako robni kapital nije taj koji globalizira: i Adam Smi th i Karl Marx priznavali su svjetsko trite. Po istoj logici ni finan cijski kapital ne moe biti taj koji globalizira. Suvremene razine globalne financijske razmjene tek sada poinju ponovo dostizati ra zine iz razdoblja izmeu devedesetih godina 19. stojea i Prvog svjet skog rata. Svrha Bretton Woods institucija, ustanovljenih nakon 1944. godine, osobito Meunarodnog monetarnog fonda, bila je da ponovo stimuliraju i reguliraju globalne financijske tokove koje su prekinuli depresija i rat. Razmotrimo li ih u tom povijesnom svjet lu, globalna ekspanzija dionikih i novanih trita te iroka finan cijska deregulacija od osamdesetih godina 20. stoljea nadalje mo da su prije reakcija na globalizaciju nego njezin uzrok. Globalizaci ja kulturnih slika u eri kompjutera i migracije bez presedana takoer je veoma snana, ali je teko obraniti tvrdnju o novosti kulturne globalizacije s obzirom na opseg ve postojee unakrsne kulturne oplodnje. Daleko prije osamdesetih godina sve su nacionalne kulture bile vie ili manje hibridne. To nas ostavlja s proizvodnim kapitalom i smatram da je mogue valjano argumentirati kako se u onoj mjeri u kojoj globalizacija navjeuje bilo to novo, novi globa lizam moe objasniti sve globalnijom ili barem sve internacional nijom skalom ekonomske proizvodnje. Jo se sedamdesetih godi na 20. stoljea veina potroake robe proizvodila u jednoj nacio nalnoj ekonomiji, bilo za tamonju potronju, bilo za izvoz na dru go nacionalno trite. Devedesetih godina taj je model ve zastario i bilo je sve tee odrediti definitivna mjesta proizvodnje specifinih vrsta robe, dok je stari jezik ekonomske geografije izgubio smisao. Proizvodnja automobila, elektronike, odjee, kompjutera i biome dicinske robe, kao i mnogi drugi industrijski sektori u rasponu od visoke do niske tehnologije, sada je organizirana bez obzira na na cionalne granice, i to do te mjere da su pitanja nacionalnog uvoza i izvoza zamijenjena pitanjima globalne trgovine koja pripadaju

67
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

68

procesu proizvodnje. Ideja nacionalnog kapitala danas ba i nema smisla, budui da je veina globalne trgovine onkraj nacionalnih granica sada intrakompanijska: odvija se unutar proizvodnih mre a pojedinanih korporacija. Nedvojbeno je da mo veine drava erodira u strogo eko nomskom smislu, organizirana na nacionalnoj skali. To nipoto ne priziva koncepciju skale nultog zbroja (Brenner 1998.; MacLeod 2001.) i nije simplicistiki argument da nacionalna drava polako nestaje. Kao prvo, politika i kulturna mo nacionalne drave uope ne erodira nuno, nego se na mnogim mjestima moda ak uvr uje. Kao drugo, erozija ekonomske moi na nacionalnoj skali ve oma je nejednaka i nije nuno univerzalna, budui da amerika ili kineska drava imaju sasvim drugaiju sudbinu od Malezije ili Zim babvea. Na primjer, Mszros (2001.) tvrdi kako se ini da je ambi cija amerike drave transformacija u globalnu dravu, a voenje brutalnog rata protiv terorizma koji je ustvari rat za globalnu hegemoniju (Smith, u pripremi) izgleda potvruje tu analizu. Meutim, izvori sve vee ekonomske poroznosti na nacionalnoj skali ne mogu se porei: komunikacije i financijska deregulacija proirile su geografsku mobilnost kapitala; dosad neviene migra cije radne snage udaljile su lokalne ekonomije od automatske ovis nosti o domaoj radnoj snazi; nacionalne i lokalne drave (uklju ujui gradske uprave) odgovorile su nudei mrkve kapitalu i isto dobno mlatei tapom radnu snagu te razgraujui ranije potpore drutvenoj reprodukciji; naposljetku, borbe na klasnoj i rasnoj os novi uvelike su popustile, nudei lokalnim i nacionalnim vladama vie manevarskog prostora za naputanje tog sektora populacije, koji je prestrukturiranje ekonomije i sakaenje socijalnih slubi uinilo vikom. Masovno utamnienje radnike klase i manjinskih populacija, osobito u SADu, nacionalna je analogija nastanku re vanistikog grada. Relativno niske razine borbe bile su kljune u doslovnom nedostatku vladine reakcije na nemire u Los Angelesu nakon 1992., to je u dramatinoj suprotnosti s poboljavajuim iako paternalistikim odgovorom na nemire ezdesetih godina. Dva uzajamno potiua pomaka prestrukturirala su nakon toga funkcije i aktivne uloge gradova. Kao prvo, sustavi proizvod nje koji su prethodno teritorijalizirani na (subnacionalnoj) regio nalnoj skali sve vie su se oslobaali svog definitivnog nacionalnog konteksta, to nije rezultiralo samo valovima deindustrijalizacije 70ih i 80ih godina, nego i cjelokupnim regionalnim prestruktu riranjem i destrukturiranjem kao dijelom preoblikovanja etabli ranih hijerarhija skala. Rezultat je bio taj da su proizvodni sustavi preli na niu skalu. Teritorijalizacija proizvodnje sve vie je usre dotoena na proirena metropolitanska sredita umjesto na vee regije: metropolitanska skala ponovo poinje dominirati regional nom skalom umjesto obrnuto. Tako na mjestu amerikog sjevero istoka ili srednjeg istoka, engleskog Midlandsa i njemake Rurske

oblasti klasinih geografskih plodova modernog industrijskog ka pitalizma sada imamo So Paolo i Bangkok, Mexico City i angaj, Mumbai i Seoul. Dok su tradicionalne industrijske regije bile ki ma nacionalnih kapitala u 19. i dobrim dijelom u 20. stoljeu, te nove, goleme urbane ekonomije sve vie su platforme globalne pro izvodnje. To preskaliranje proizvodnje u smjeru metropolitanske skale odraava globalnu promjenu; istodobno ono predstavlja sa mu sr novog urbanizma. To je prirodna posljedica i injenice da su se nacionalne dra ve znatno udaljile od liberalnih urbanih politika koje su dominira le sredinjim desetljeima 20. stoljea u razvijenim kapitalistikim ekonomijama. U SADu je odluka predsjednika Forda da nee finan cijski poduprijeti New York City usred duboke fiskalne krize (le gendarno iskazane u uvenom naslovu lista Daily News: Ford to Ci ty: Drop Dead), nakon koje je slijedio neuspjeli urbani plan pred sjednika Cartera iz 1978., dala prvi nagovjetaj nacionalne ekono mije koja je sve manje vezana uz svoje gradove i sve slobodnija od njih. Potpuna propast liberalne urbane politike uslijedila je u nale tima i skokovima, kreui se prema Clintonovu cininom sreziva nju sustava socijalne skrbi 1996. godine. Iako su uinci esto prigu eniji i poprimaju mnotvo oblika, putanja promjene slina je u vei ni najbogatijih ekonomija, iako bi Italija unato prijenosu dijela moi nacionalne drave na Europsku uniju mogla biti iznimka. Bit stvari ovdje nije u tome to nacionalna drava nuno sla bi ili to je teritorijalnost politike i ekonomske moi nekako izgu bila snagu. Taj argument da globalna mo danas poiva u mrei ekonomskih veza, a ne na nekom konkretnom mjestu utjelov ljen je u utjecajnom prikazu Hardta i Negrija pod naslovom Imperij (Empire, 2000.), ali njegov nedostatak je u nekoj vrsti priziva nja duhova financijskog kapitala i u sljepoi prema proturjejima moi koja prati nuno fiksiranje ekonomskih aktivnosti i politi ke kontrole u prostoru. Dakako, odreene funkcije i aktivnosti ko je su ranije bile organizirane na nacionalnoj razini sada su raspre ne po drugim skalama koje se nalaze vie ili nie u hijerarhiji ska la. Istodobno se, meutim, nacionalne drave prestrukturiraju kao ii, teritorijalno ukorijenjeni ekonomski subjekti trita i na tri tu, umjesto da budu njegovi izvanjski dodaci. Drutvenoekonom sko prestrukturiranje istodobno je prestrukturiranje prostorne ska le, utoliko to fiksacija skala kristalizira obrise drutvene moi tko je na vlasti, a tko je pod njom, tko pobjeuje, a tko gubi u pre oblikovane fizike pejzae (Brenner 1998.; Smith i Dennis 1987.; Swyngedouw 1996., 1997.). Neoliberalni urbanizam je integralan dio tog ireg preskali ranja funkcija, aktivnosti i odnosa. Odlikuje se znatnim naglaskom na vezi proizvodnje i financijskog kapitala, ali na raun pitanja drutvene reprodukcije. Ne radi se o tome da organizacija drutve ne reprodukcije vie ne modulira definiciju urbane skale, nego o

69
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

70

tome da je njezina mo za tako neto sada znatno oslabljena. Jav ne debate o suburbanom razlijevanju u Europi i osobito u SADu, intenzivne europske kampanje koje potiu na urbanu regenera ciju i pojava pokreta za okolinu pravednost redom ukazuju ne sa mo na to da je kriza drutvene reprodukcije potpuno teritorijalizi rana, nego i obrnuto, da je proizvodnja urbanog prostora takoer poela utjelovljavati tu krizu. Postoji veza izmeu proizvodnje ur bane skale i uinkovite ekspanzije vrijednosti pa pogreno skali rani urbanizam moe ozbiljno omesti akumulaciju kapitala. Kri za svakodnevne komutacije nalazi se u sreditu te krize. Jednom sam pretpostavio (Smith 1990., str. 137) da ondje gdje je geograf ska ekspanzija gradova premaila njihovu sposobnost da prebace ljude od kue do radnog mjesta i natrag, rezultat nije samo urbani kaos, nego fragmentacija i poremeaj ravnotee u univerzalizaci ji apstraktnog rada, to pogaa samu sr ekonomske kohezije. Ia ko nedvojbeno i dalje postoji to proturjeje izmeu geografskog oblika i ekonomskog razvoja, situacija u gradovima mnogih dije lova Azije, Afrike i Latinske Amerike nudi sasvim drugaiju sliku. Svakodnevno putovanje na posao u So Paolo, na primjer, za mno ge moe zapoeti u 3:30 ujutro i potrajati ak etiri sata u svakom pravcu. U Harareu (Zimbabve) prosjeno vrijeme putovanja na po sao iz crnakih naselja na periferiji grada takoer iznosi etiri sata u svakom pravcu, to ini radni dan u kojemu su radnici odsutni od kue esnaest sati i prespavaju veinu preostalog vremena. Eko nomski troak komutacije takoer je dramatino porastao za te is te radnike, dijelom kao posljedica privatizacije prijevoza po nalo gu Svjetske banke: putovanja koja su gutala otprilike 8% tjednog prihoda poetkom 80ih godina poskupjela su sredinom 90tih na razinu izmeu 22% i 45% (Ramsamy 2001., str. 375377). Zato se to dogaa? Mnogi dobronamjerni planeri okrivlju ju nedostatak odgovarajue infrastrukture i to je nedvojbeno jedan od problema. Meutim, ako se vratimo za jedan stupanj apstrakci je nie, postoji temeljno geografsko proturjeje izmeu dramati nog poveanja vrijednosti zemljita, koje prati centralizaciju kapi tala u jezgri tih metropola, i marginalnih, eksurbanih lokacija gdje su radnici prisiljeni ivjeti zbog bijednih nadnica na kojima je iz rasla ta centralizacija kapitala. A ipak, nevjerojatno je da takva ka otina i muna komutacija jo uvijek nije prouzroila ekonomski slom; porivi ekonomske proizvodnje osobito potreba za radnici ma koji e se pojaviti na radnom mjestu nadvladali su bilo kakve potekoe koje proizlaze iz uvjeta drutvene reprodukcije. Teina gotovo nepodnoljive komutacije jo nije dovela u pitanje ekonom sku proizvodnju. Umjesto toga, izazvala je oajniku ilavost i apsorbirala se u iri drutveni slom koji je Katz (tekst u pripremi) nazvao procesima dezintegracije. Tako glavni moment u kombiniranom restrukturiranju ur bane skale i funkcije nije u starim gradovima razvijenog kapitaliz

ma, gdje su dezintegracija tradicionalnih regija, zasnovanih na pro izvodnji, i sve vea dislokacija drutvene reprodukcije na urbanoj skali svakako bolne i vjerojatno nee proi samo tako, ali su takoer i djelomine. Naprotiv, nalazimo ga u velikim i brzo ekspandira juim metropolama Azije, Latinske Amerike i dijelova Afrike, gdje se Keynesova socijalna drava nikada nije konkretnije uspostavi la, gdje definitivna veza izmeu grada i drutvene reprodukcije ni kada nije bila od vrhunskog znaaja i gdje okovi starih oblika, struk tura i pejzaa nisu ni izdaleka toliko moni. Te metropolitanske ekonomije postaju proizvodnim ognjitima novog globalizma. Za razliku od suburbanizacije poslijeratnih godina u Sjevernoj Ame rici i Europi, Oceaniji i Japanu, dramatinu urbanu ekspanziju ra nog 21. stoljea nedvojbeno e povesti ekspanzija drutvene proi zvodnje, a ne reprodukcije. U tom pogledu barem e Lefebvreov nagovjetaj urbane revolucije koja e redefinirati grad i urbanih borbi u okviru drutvene reprodukcije pa ak i Castellsova defi nicija urbanoga u kontekstu kolektivne potronje utonuti u po vijesno sjeanje. Ako je kapitalizam promijenio brzinu s do laskom keynesizma s urbanizacije ponude na onu potranje, kako je jednom primijetio Harvey (1985., str. 202 i 209), urbani zam 21. stoljea potencijalno je obrnuo taj pomak. To prestrukturiranje skale i oprezno ponovno jaanje urba ne skale poput Giulianijeve ambicije da stvori politiku vanjskih poslova za pet okruga predstavlja samo jednu liniju neoliberal nog urbanizma. Ona je usklaena s kulturnije orijentiranom pro cjenom politikog geografa Petera Taylora (1995., str. 58) koji tvr di kako gradovi smjenjuju drave u konstrukciji drutvenih iden titeta. Gradovi poput So Paola i angaja, Lagosa i Mumbaija, vje rojatno e biti izazov tradicionalnijim urbanim sreditima, ne sa mo zbog svoje veliine i gustoe ekonomske aktivnosti jer to su ve uinili nego prvenstveno kao vodei inkubatori globalne eko nomije, zaetnici nove urbane forme, procesa i identiteta. Nitko ozbiljno ne tvrdi da e 21. stoljee svjedoiti povratak svijetu gra dovadrava ali e zato svjedoiti ponovnom osvajanju urbane po litike prerogative naspram regija i nacionalnih drava. Naposljetku, redefinicija skale urbanoga u kontekstu drut vene proizvodnje, a ne reprodukcije, nipoto ne umanjuje vanost drutvene reprodukcije u potrazi za urbanim ivotom. Upravo obr nuto: borbe za drutvenu reprodukciju poprimaju sve veu vanost upravo zbog razgradnje dravne odgovornosti. Meutim, suzdra nost drave na tom podruju popraena je pojaanim dravnim ak tivizmom u pogledu drutvene kontrole. Transformacija New Yor ka u revanistiki grad nije izoliran dogaaj, a pojavu autoritar nijih dravnih oblika i praksi nije teko shvatiti u kontekstu pres kaliranja globalnih i lokalnih geografija. Prema Swyngedouwu (1997., str. 138), supstitucija trine discipline onom obezvrijeene socijalne drave namjerno iskljuuje znatne dijelove stanovnitva,

71
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

72

dok strah od drutvenog otpora dovodi do poveanja dravnog au toritarizma. Istodobno nova urbana radna snaga sve vie ukljuu je marginalne i sezonske radnike koji nisu u potpunosti integrira ni u suene sustave dravne ekonomske discipline, kao i imigran te, ije kulturne i politike mree dio sredstava drutvene repro dukcije takoer nude alternativne norme drutvene prakse, alter nativne mogunosti otpora. Ukratko, moja nakana nije ovdje ustvrditi kako gradovima poput New Yorka, Londona i Tokyja nedostaje mo u globalnoj hi jerarhiji urbanih mjesta i visokih financija. Ne moe se porei kon centracija financijskih i drugih komandnih funkcija u tim sredi tima. Umjesto toga, nastojim staviti tu mo u kontekst i, preispi tujui uobiajenu pretpostavku da je mo financijskog kapitala nuno od vrhunske vanosti, preispitati i kriterije prema kojima se gradovi nazivaju globalnima. Ako ima ikakve istine u tvrdnji da je takozvana globalizacija u prvom redu posljedica globalizaci je proizvodnje, onda bi naa procjena onoga to ini grad globalnim vjerojatno trebala odraavati tu tvrdnju.

URBANA REGENERACIJA: GENTRIFIKACIJA KAO GLOBALNA URBANA STRATEGIJA


Dopustite mi da sada prebacim teite i usredotoim se na proces gentrifikacije. Ako je jedna dimenzija neoliberalnog urba nizma u 21. stoljeu neravnomjerno ukljuenje azijskih i latinoa merikih urbanih iskustava, osobito u prvim redovima novog ur banizma, onda se druga dimenzija tie neega to bismo mogli na zvati generalizacijom gentrifikacije kao globalne urbane strategije. Na prvi pogled to se svakako ini sasvim razliitim argumentima, budui da se jedan tie luksuznog stanovanja u sreditima global ne moi, a drugi novih modela urbanizma s integrirajuih perife rija. Ta dva argumenta dakako odraavaju suprotna iskustva novog urbanizma, ali upravo u tome i jest stvar. Neoliberalni urbanizam obuhvaa iroki spektar drutvenih, ekonomskih i geografskih po maka, i cilj tih suprotstavljenih argumenata je pozabaviti se pita njem koliko je raznovrsno iskustvo neoliberalnog urbanizma i ka ko se slau ta dva suprotstavljena svijeta. Nain na koji veina znanstvenika vidi gentrifikaciju jo uvi jek je usko povezan s nainom na koji je taj proces 60ih godina de finirala sociologinja Ruth Glass. Evo njezina temeljnog iskaza iz 1964. godine (Glass 1964., str. xviii), koji je ukazao na specifinost procesa gentrifikacije:
Jednu po jednu, mnoge radnike etvrti Londona zaposjele su srednje klase via i nia. Preuzele su nekadanje trone i skromne konjunice i kolibe s dvjema sobama u prizemlju i dvjema na prvom katu nakon to im je najam istekao i pretvorile ih u elegantne, skupe rezidencije. Vee viktorijanske kue u kojima su iznajmljivane pojedinane

sobe ili su na neki drugi nain sluile kao boravite veem broju osoba, a koje su propale u prolosti ili nedavno, ponovo su unaprijeene im takav proces gentrifikacije zapone u nekoj etvrti, brzo e napredovati, sve dok svi njegovi izvorni stanari, ili barem veina, ne budu premjeteni i dok se ne promijeni cjelokupni drutveni karakter okruga.

73
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

Glassova je gotovo pjesniki izrazila novost tog novog pro cesa, u kojemu je nova urbana vlastela transformirala radnike etvrti. Pogledajmo sada aktualizirani iskaz trideset pet godina kas nije, ponovo iz Londona. Slijedi isjeak odredbe iz 1999. godine ko jom se nalae urbana renesansa (DETR 1999.), a koju je objavila posebna Jedinica za urbane zadatke (Urban Task Force) imenova na od britanskog Ministarstva za okoli, prijevoz i regije (DETR):
Jedinica za urbane zadatke identificirat e uzroke urbanog propadanja i iznai praktina rjeenja koja e dovesti ljude natrag u nae gradove, gradie i urbane etvrti. Uspostavit e novu viziju urbane regeneracije [Tijekom iduih dvadeset pet godina] 60% novih stanova treba izgraditi na prethodno razvijenoj zemlji [I]zgubili smo kontrolu nad svojim gradiima i gradovima, doputajui da ih iskvari lo dizajn, ekonomski rasap i drutvena polarizacija. Poetak 21. stoljea je trenutak promjene, [koji nudi] mogunost urbane renesanse.

Dakako, taj diskurs renesanse nije nov, ali ovdje poprima da leko vei znaaj. Skala ambicija nove urbane izgradnje dramatino se proirila. Dok je dravno sponzorirana urbana obnova u grado vima Zapada pomogla i potaknula razasutu gentrifikaciju privat nog trita, ta gentrifikacija, kao i intenzivna privatizacija zemlji ta u sreditu grada i trita nekretnina od 80ih godina nadalje, stvorile su platformu na kojoj se donose viestruki planovi urbane regeneracije velikih razmjera koji uvelike nadmauju urbanu ob novu 60ih godina. Aktualni diskurs urbane regeneracije, osobito u Europi, nije jednodimenzionalan, ali on izmeu ostaloga diktira poopavanje gentrifikacije u urbanom pejzau. Razmotrimo neke kljune razlike u vienjima kakva iznose Glassova i DETR. Dok je za Glassovu gentrifikacija 60ih godina bi la marginalna zanimljivost na tritu nekretnina u Islingtonu (ose bujan urbani sport nekonvencionalnijih klasa koje se nisu bojale oeati o neoprane mase), do kraja 20. stoljea ona je postala sre dinjim ciljem britanske urbane politike. Dok su glavni akteri u prii Glassove vjerojatno bili useljenici koji su u okrug doli iz sred nje i vie srednje klase, subjekti urbane regeneracije trideset pet godina kasnije su vladina, korporacijska ili korporacijskovladina partnerstva. Naizgled sretna sluajnost i neplanirani proces koji je

74

neoekivano iskrsnuo na poslijeratnom tritu nekretnina sada je u jednoj svojoj krajnosti ambiciozno i obzirno planiran. Ono to je bilo sasvim sluajno sada je preteno sistematizirano. Po svojoj ska li i raznolikosti, proces gentrifikacije naglo se razvio do toke na kojoj se usko rezidencijalni projekti rehabilitacije, koji su bili tako paradigmatini za razvoj 60ih i 70ih godina, ine zastarjelima, i to ne samo u urbanom pejzau, nego i u literaturi urbane teorije. Moda je najvanije to to je jedna izrazito lokalna realnost, koja je prvi put prepoznata u nekolicini veih razvijenih kapitalis tikih gradova poput Londona, New Yorka, Pariza i Sydneya, sada doslovce globalna. Njezina evolucija bila je i vertikalna i bona. S jedne strane, gentrifikacija kao proces ubrzano se spustila po ljes tvici urbane hijerarhije; to je oito ne samo u najveim gradovima, nego i u manje oekivanim sreditima poput nekadanjih indust rijskih gradova, Clevelanda ili Glasgowa, manjih mjesta poput Mal ma ili Grenade, pa ak i malenih trgovita poput Lancastera u Pennsylvaniji ili eskog Krumlova u ekoj. Istodobno se proces i geografski rasprio te imamo izvjea o gentrifikaciji od Tokyja do Tenerifa (Garcia 2001.), od So Paola do Pueble u Meksiku (Jones i Varley 1999.), od Cape Towna (Garside 1993.) do Karipskog otoja (Thomas 1991.), od angaja do Seoula. U svojevrsnoj ironiji ak i Hobart, prijestolnica Van Diemenove zemlje (Tasmanije), gdje su se razvlateni britanski seljaci pretvorili u zvjerokradice, pobunje nici prognani u 19. stoljeu, a lokalno stanovnitvo istrijebljeno, takoer prolazi proces gentrifikacije. Dakako, ta iskustva gentrifikacije uvelike variraju i nerav nomjerno su rasprostranjena, daleko raznolikije nego to je to bio sluaj s ranim europskim ili sjevernoamerikim primjerima. Oni izviru iz sasvim razliitih lokalnih ekonomija i kulturnih sklopo va te su na brojne i sloene naine povezani sa irim nacionalnim i globalnim politikim ekonomijama. Ono to je tu vano jest br zina evolucije jednog izvorno marginalnog urbanog procesa koji je prvi put zamijeen 60ih godina, i njegove neprestane transforma cije u znaajnu dimenziju suvremenog urbanizma. Bilo u starin skom obliku kakav predstavljaju bive konjunice o kojima pie Ruth Glass, bilo u drutveno organiziranom obliku 21. stoljea, gen trifikacija povlai za sobom premjetanje stanovnika iz radnike klase izvan urbanih sredita. tovie, klasna priroda tog procesa, koja je razvidna u verziji gentrifikacije kakvu iznosi Glassova, tvr dokorno se prikriva u formulaciji britanske laburistike vlade. Ta simptomatina utnja jednako govori o promjenama u drutvenoj i kulturnoj geografiji grada, popratnim promjenama u ekonomskoj geografiji, kao i njezini oitiji i rjeitiji znakovi. U kontekstu Sjeverne Amerike i Europe mogue je prepo znati tri vala gentrifikacije (Hackworth 2000.). Prvi val krenuo je pedesetih godina 20. stoljea i moe se smatrati sporadinom gen trifikacijom, uglavnom onakvom kakvu je zamijetila Glassova.

Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

75

76

Drugi val slijedio je sedamdesetih i osamdesetih godina kada se gentrifikacija sve vie isprepletala sa irim procesima urbanog i ekonomskog prestrukturiranja. Hackworth (2000.) ga je nazvao fazom usidrenja gentrifikacije. Trei val pojavio se devedesetih godina; mogli bismo ga smatrati poopavanjem gentrifikacije. Daka ko, ta evolucija gentrifikacije dogodila se na veoma razliite nai ne u razliitim gradovima i etvrtima, kao i u razliitim vremen skim ritmovima. U Mexico Cityju, na primjer, taj proces nije niti izdaleka tako visoko kapitaliziran ili rairen kao u New Yorku, bu dui da je ogranien na sredinji okrug grada, uz dodatak Coyoac na, i razgranienje triju prepoznatljivih valova gentrifikacije tu ima malo empirijske valjanosti, ako uope ikakve. U Seoulu ili So Paolu proces je geografski izoliran i jo u povojima. Na Karibima se sve izrazitije veze izmeu gentrifikacije i globalnog kapitala uglav nom filtriraju kroz turistiku industriju, to joj daje vlastitu speci finu notu. Po istoj logici, transformacija starog brodogradilita i skladinih prostora du obaju obala Temze, milju po milju, ukazu je na to da je u Londonu gentrifikacija ekspanzivnija nego u vei ni sjevernoamerikih gradova. U onoj mjeri u kojoj je gentrifikaci ja izraz irih drutvenih, ekonomskih i politikih odnosa, ona e u svakom pojedinom gradu izraavati osebujnosti tog mjesta u stva ranju njegova urbanog prostora. A ipak, gentrifikacija se do 90ih godina u gradovima irom svijeta, iako u razliitim razmjerima, razvila u kljunu urbanu stra tegiju gradskih uprava u suradnji s privatnim kapitalom. Liberal na urbana politika, koja u Europi potjee na nekim mjestima s kra ja 19. stoljea, a u Sjevernoj Americi iz razdoblja prijelaza iz ere napretka u Rooseveltov New Deal, sustavno je doivljavala pora ze jo od politikoekonomskih kriza 70ih godina i konzervativnih nacionalnih vlada koje su slijedile u osamdesetima. Od Reagana do Thatcherove i kasnije Kohla, sredstva te liberalne urbane politike sustavno su oslabljivana ili razgraivana na nacionalnoj razini, dok su ogranienja gentrifikacije koja je nametala dravna politika za mijenjena financijski poticanom transformacijom urbano izgrae nog okolia od strane privatnog trita. Tu je transformaciju poja ala klika neoliberalnih voa koja je uslijedila Clinton, Blair, Schrder te nova faza gentrifikacije stoga ide ruku pod ruku s ve im klasnim osvajanjima, ne samo nacionalne moi, nego i urba ne politike. Do kraja 20. stoljea je gentrifikacija, hranjena uskla enim i sustavnim partnerstvom dravnog planiranja s dravnim i privatnim kapitalom, dospjela u vakuum koji je iza sebe ostavio slom liberalne urbane politike. Na drugim mjestima, gdje gradovi ma veim dijelom 20. stoljea nije upravljala liberalna urbana po litika, putanja promjene bila je drugaija, ali prihvaanje iroko shvaene gentrifikacije starih sredita kao konkurentne urbane strategije na globalnom tritu ipak vodi u slinom smjeru. Barem u tom pogledu neoliberalizam na prijelomu stoljea naznauje li

niju konvergencije izmeu urbanih iskustava veih gradova u ono me to se nekada nazivalo Prvim i Drugim svijetom. Poopavanje gentrifikacije ima vie dimenzija. Mogue ih je razumjeti u okviru pet meusobno povezanih karakteristika: trans formirane uloge drave, prodora globalnih financija, promijenje nih razina politike oporbe, geografske rasprenosti i sektorskog poopavanja gentrifikacije. Razmotrit emo svaku od njih poseb no. Kao prvo, izmeu prvog i drugog vala gentrifikacije uloga dr ave dramatino se promijenila (Hackworth i Smith 2001.). Deve desetih godina 20. stoljea relativno povlaenje nacionalne dra ve iz financijskog poticanja gentrifikacije, kakvo je postojalo u osamdesetima, doivjelo je obrat s intenzifikacijom partnerstava izmeu privatnog kapitala i lokalne drave, to je rezultiralo veim, skupljim i izrazito simbolinim projektima, od rive u Barceloni do Potsdamer Platza u Berlinu. Urbana politika vie ne tei tome da vodi ili regulira smjer ekonomskog razvoja, nego prije da se uklo pi u tokove koje je trite ve stvorilo u potrazi za najveim profi tom, bilo neposredno, bilo u obliku poreznog prinosa. Nova uloga koju igra globalni kapital takoer je presudna za poopavanje gentrifikacije. Od londonskog Canary Wharfa do Batte ry Park Cityja koje je izgradila ista kanadska firma, lako je pokaza ti novi priljev globalnog kapitala u velike megaprojekte u urba nim sreditima (Fainstein 1994.). Meutim, jednako je zanimljiv opseg u kojemu je globalni kapital proeo skromnije, kvartovske projekte. U tom pogledu simptomatina je nova stambena zgrada sa ezdeset jednim stanom na njujorkom Lower East Sideu, tri ki lometra od Wall Streeta, gdje je svaki stan premreen najnovijim brzim internetskim vezama. To je skroman razvoj prema global nim gradskim standardima, ali je rezultat nesindikalnog imigrant skog rada (to je zapanjujui napredak za New York devedesetih godina), izvoa je izraelski, a glavni izvor financiranja bila je Eu ropean American Bank (Smith i DiFilippis 1999.). Domet global nog kapitala sve do razine lokalne etvrti takoer je znak najnovi je faze gentrifikacije. Kao tree, tu je pitanje otpora prema gentrifikaciji. Od Am sterdama do Sydneya, od Berlina do Vancouvera, od San Francisca do Pariza, drugi val gentrifikacije bio je popraen obiljem pokreta beskunika, skvotera, socijalne gradnje i drugih protugentrifika cijskih pokreta i organizacija koji su esto bili labavo povezani ond je gdje su se njihovi ciljevi preklapali. Rijetko bi se udruili u po krete na nivou itavoga grada, ali su predstavljali dovoljan izazov za gentrifikaciju, a da u svakom od tih sluajeva postanu metom napada gradskih politiara i policijskih snaga. Bez obzira na bilo to drugo, poviene razine represije usmjerene protiv protugentrifi kacijskih pokreta 80ih i 90ih godina svjedoe o sve veoj vanos ti razvoja nekretnina u novoj urbanoj ekonomiji. Politiki progra mi gradova mijenjali su se u skladu s njihovim ekonomskim profi

77
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

78

lom, a razgradnja liberalne urbane politike nudila je i politiku i ekonomsku mogunost za nove reime urbane moi. Pojava revan istikoga grada (Smith 1996.) nije bila samo njujorki fenomen: moe se zamijetiti i u antiskvoterskim kampanjama u Amsterda mu 80ih godina, napadima parike policije na sklonita beskuni ka (uglavnom imigranata) i preuzimanju njujorkih metoda nulte tolerancije od strane policijskih snaga irom svijeta. U So Paolu se izrazito represivne metode koje se primjenjuju na graane koji i ve na ulici racionaliziraju u okvirima znanstvene doktrine nul te tolerancije, koja se iri iz New Yorka. U svim tim sluajevima novi je revanizam eksplicitno opravdavan time da grad treba ui niti sigurnim za gentrifikaciju. Novi autoritarizam gui oporbu i istodobno ini ulice sigurnima za gentrifikaciju. etvrta karakteristika te posljednje faze je difuzija gentrifi kacije izvan gradskog sredita. To nipoto nije gladak ili redovit pro ces, ali budui da gentrifikacija u blizini centra rezultira viim ci jenama zemljita i stanova, ak i za stare, nepoboljane nekretni ne, okruzi udaljeni od centra takoer su uhvaeni u zamah gentri fikacije. Obrazac difuzije je izrazito varijabilan i podloan utjecaju svih moguih imbenika, od arhitekture i parkova do prisutnosti vode. Prije svega, usklaen je s povijesnim obrascima investiranja i dezinvestiranja kapitala u pejza. to je manje ravnomjeran po etni izvanjski rast kapitalnih investicija i to je manje ravnomjer no dezinvestiranje u te novije pejzae, difuzija gentrifikacije bit e takoer manje ravnomjerna. Po istoj logici, u gradovima gdje se veina prostorne ekspanzije dogodila posljednjih godina i gdje su mogunosti za odrivo dezinvestiranje ograniene, difuzija gen trifikacije vjerojatno e biti jednako ograniena. Naposljetku, sektorsko poopavanje koje je tipino za tu naj noviju fazu u samoj je sri onoga to razlikuje novu gentrifikaciju od starije. Iako je urbana obnova 50ih, 60ih i 70ih godina nasto jala postii potpuno preureenje sredita mnogih gradova te je u tom procesu galvanizirala mnoge sektore urbane ekonomije, bila je uvelike regulirana, kao i ekonomski i geografski ograniena, injenicom da je bila u potpunosti ovisna o javnom financiranju te se stoga morala baviti pitanjima od ire drutvene nunosti, poput socijalnog stanovanja. Za razliku od toga, najraniji val gentrifika cije koji je slijedio urbanu obnovu odlikovao se znatnom neovis nou o javnom sektoru. Unato znatnoj dravnoj potpori, puna teina financiranja s privatnog trita nije se osjetila do treeg va la. Ono to karakterizira najnoviju fazu gentrifikacije u mnogim gradovima je stoga injenica da je stvoren novi amalgam korpora cijske i dravne moi i prakse u daleko ambicioznijem nastojanju da se grad gentrificira nego to je to ranije bio sluaj. Ponovno osvajanje grada za srednje klase podrazumijeva da leko vie od puke ponude gentrificiranog stanovanja. Gentrifika cija treeg vala razvila se u sredstvo za transformaciju itavih pod

ruja u nove pejzane komplekse koji uvode sveobuhvatnu, klas no prilagoenu urbanu obnovu. Ti novi pejzani kompleksi sada integriraju stanovanje s kupovinom, restoranima, kulturnim ob jektima (usp. Vine 2001.), otvorenim prostorom i mogunostima zapoljavanja to su sasvim novi kompleksi rekreacije, potronje, proizvodnje i uitka, kao i stanovanja. Jednako je vano to to gen trifikacija kao urbana strategija usko povezuje globalna financijska trita s velikim i srednjim izvoaima nekretnina te lokalne tr govce i posrednike s prodavaima brendova, a sve to podmazuju gradske i lokalne uprave, koje sada pretpostavljaju da pozitivni drutveni rezultati proizlaze iz trita, a ne iz njegove regulacije. to je najvanije, izgradnja nekretnina postaje sreditem proizvodne ekonomije grada i cilj za sebe, opravdavan pozivanjem na radna mjesta, poreze i turizam. Na naine koji se 60ih godina nisu mo gli ni zamisliti, konstrukcija novih gentrifikacijskih kompleksa u sredinjim gradovima irom svijeta postala je sasvim nedodirljiva strategija akumulacije kapitala za konkurentne urbane ekonomi je. U tome je kljuna veza s novim urbanizmom u irim crtama i ubrzo emo se na to vratiti. Strateko prisvajanje i poopavanje gentrifikacije kao sred stva globalnog interurbanog natjecanja nalazi svoj najrazvijeniji izraz u diskursu urbane regeneracije. U suglasju s vanou dra ve u novom valu urbane promjene, taj proces nije najdalje uzna predovao u SADu, nego u Europi. Laburistika vlada Tonyja Blai ra moda je najotvoreniji zagovornik preformuliranja gentrifika cije kao urbane regeneracije, ali gentrifikacija je pokret europ skih razmjera. Danska je, na primjer, uinila regeneraciju svojom slubenom politikom 1997. godine, osnivanjem zasebnog Nacio nalnog ministarstva za urbanu regeneraciju, a berlinski birokrati poeli su promatrati itavo razdoblje ponovne izgradnje nakon 1991. kao eru urbane regeneracije. U prosincu 2000. odrana je u Parizu velika konferencija na temu Konvergencije u urbanoj re generaciji i stambenoj politici Europe. Konferenciji su prisustvo vali vii strateki upravitelji i savjetnici koji su predstavljali sve vla de Europske unije, zajedno s nekoliko susjednih zemalja kandida ta za lanstvo; broura je signalizirala namjeru da se debata o sta novanju i regeneraciji izvue iz uskog djelokruga fizikog razvo ja i preispitaju institucionalne strukture koje treba razviti kako bi urbana regeneracija postala stvarnou. Misija onih koji su pri sustvovali konferenciji bila je praktina i sveobuhvatna: urbana transformacija velikih razmjera zahtijevat e vrste veze izmeu ponuaa socijalnog stanovanja, privatnih investitora i onih koji su odgovorni za izobrazbu ili strateko planiranje, kao i izmeu lokalnih agencija za regeneraciju, lokalnih vlasti i nacionalnih vlada. Strategije regeneracije su viestruke i ukljuuju razna na stojanja koja bi se obino svrstala pod oznaku gentrifikacije, ali takoer ima smisla gledati na te inicijative britanski manifest ur

79
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

80

bane regeneracije, europske dravne politike i nastojanja da se ob likuje strategija urbane regeneracije na europskom nivou kao ve oma ambiciozne pokuaje da se gentrifikacija inkorporira u samo srce transnacionalnih urbanih politika. Postoji niz zanimljivih aspekata u programima te urbane regeneracije. Prvi je pitanje razmjera. Koordinacija strategija ur bane regeneracije koje nadilaze nacionalne granice poduhvat je bez presedana. Iako su razni meunarodni izvori svakako pridoni jeli ponovnoj izgradnji europskih gradova nakon Drugog svjetskog rata, kasniji programi urbane obnove bili su odluno nacionalni po svojem podrijetlu, financiranju i opsegu. Za razliku od toga, danas inicijative za urbanu regeneraciju na razini Europe uvode meunarodnu gentrifikaciju na dosad nevienoj razini. Sredinja briga pritom su nastojanja da se stambene inicijative integriraju s drugim regeneracijskim aktivnostima. Tako je prijelaz sa stam beno orijentirane politike gentrifikacije na iroko zasnovanu mul tisektorsku regeneraciju jo uvijek u tijeku, kao to naznauje naslov parike konferencije a za razliku od situacije u SADu, pi tanje socijalnog stanovanja ne moe se sasvim iskljuiti iz vizije regeneracije. Prema tome, iako dravno fokusirana strategija urba ne regeneracije na razini Europe nipoto jo nije stvorena, ona je za eurokrate, poduzetnike i financijere irom kontinenta itekako na vidiku. Kljuna veza s ranijom raspravom o novom urbanizmu sada postaje oita: gentrifikacija treega vala sve vie odraava pres kaliranje urbane skale u odnosu na nacionalnu i globalnu. Drugo pitanje tie se geografskog fokusa. Britanski manifest regeneracije iz 1999. godine, koji je, kako se ini, brino pratio oko line posljedice neprekidnog suburbanog razlijevanja, izjavljuje kako bi se tijekom iduih dvadeset pet godina 60% opskrbe novim stanovima trebalo dogoditi na takozvanim brownfield lokacija ma to jest, na urbanom zemljitu koje je ve prolo kroz jedan ili vie razvojnih ciklusa. Dakako, ta e inicijativa biti usmjerena na starija urbana podruja koja su podnijela odrivo dezinvestiranje, i iako ta podruja mogu biti razasuta irom metropolitanskog teri torija, razumno je oekivati da e biti koncentrirana u urbanim sre ditima ili blizu njih. Uvijena u diskurs regeneracije, gentrifikaci ja se tako predstavlja kao pozitivna i nuna okolina strategija. S time je povezano i pitanje drutvene ravnotee i potre be, kako to formulira strategija regeneracije, da se ljudi dovedu natrag u nae gradove (DETR 1999.). Drutvena ravnotea zvu i kao neto dobro tko bi se protivio drutvenoj ravnotei? sve dok ne ispitamo etvrti koje su meta te regeneracije, nakon e ga nam postaje jasno da strategija ukljuuje oveu kolonizaciju srednjih i viih srednjih klasa. Za politiara, planera ili ekonomis ta, drutvena ravnotea u londonskom Brixtonu znai dovoenje natrag vie bjelakih srednjih klasa. Zagovornici drutvene rav notee rijetko, ako ikada, trae da se etvrti uravnotee naselja

vanjem jednakog broja ljudi afrikog, karipskog ili azijskog podri jetla. Stoga nisu ljudi openito ti koje valja dovesti natrag u na e gradove; taj poziv nije upuen velkim rudarima, bavarskim seljacima ili bretonskim ribarima. Naprotiv, poziv da se ljudi dove du natrag u grad uvijek je poziv voen osobnim interesom, naime da bjelake srednje i vie srednje klase ponovo preuzmu kontrolu nad politikom i kulturnom ekonomijom, kao i nad geografijom najveih gradova. Sondiranje simptomatine utnje o tome koga bi trebalo pozvati natrag u grad poinje otkrivati klasnu politiku koja je u to ukljuena. Zatim je tu pitanje analgetikog jezika regeneracije kao takvog. Kao prvo, odakle taj jezik uope dolazi? Kao biomedicin ski i ekoloki termin, regeneracija se odnosi na pojedinane biljke, vrste ili organe (mogunost regeneracije jetre ili ume) i insinui ra kako je strateka gentrifikacija grada ustvari prirodan proces. Takvo zagovaranje regeneracijskih strategija prikriva sutinski drutvene korijene i ciljeve urbane promjene, briui politiku po bjednika i gubitnika, iz koje takve strategije ustvari proizlaze. Gen trifikacija uglavnom podrazumijeva dislokaciju, ali ni britanski ma nifest urbane regeneracije ni program parike konferencije na europskoj razini ne govore o bilo kakvom prepoznavanju sudbine onih ljudi koje se dislocira radi predloenog ponovnog osvajanja grada. Jezik regeneracije stavlja eernu glazuru na gentrifikaciju. Upravo zato to jezik gentrifikacije govori istinu o klasnom pomaku koji je ukljuen u regeneraciju grada, ona je postala nekom vrs tom proste rijei za poduzetnike, politiare i financijere; nali smo se u ironinom poloaju, budui da je u SADu, gdje je ideologija besklasnog drutva izrazito dominantna, jezik gentrifikacije sas vim poopen, dok se u Europi suzbija. Tako su ak i naizgled pro gresivni planeri i lokalni vijenici od Bochuma do Brixtona, koji se jo uvijek smatraju socijalistima i koji su moda itekako svjesni opasnosti dislokacije stanovnitva, prigrlili birokratsko obeanje regeneracije do te mjere da je cjeloviti program sveope gentri fikacije urbanih sredita ostao uglavnom nevidljiv. Ne samo da ur bana regeneracija predstavlja idui val gentrifikacije, planiran i fi nanciran u dosad nevienim razmjerima, nego pobjeda tog diskur sa u anesteziranju naeg kritikog razumijevanja gentrifikacije u Europi predstavlja znatnu ideoloku pobjedu neoliberalnih vizija grada. Namjera mi ovdje nije bila po svaku cijenu izjednaiti stra tegije regeneracije i gentrifikacije ili osuditi sve strategije regene racije kao trojanske konje u kojima se skriva gentrifikacija. Umjes to toga, elio sam istaknuti kako je gentrifikacija mona, iako es to kamuflirana, namjera unutar strategija urbane regeneracije, kao i kritiki dovesti u pitanje ideoloku analgetiku koja zakriva po gled na gentrifikaciju iako razmjeri tog procesa predstavljaju sve

81
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

82

veu prijetnju, a apsorpcija gentrifikacije u iri neoliberalni urba nizam postaje sve opipljivijom. Gentrifikacija kao globalna urba na strategija savren je izraz neoliberalnog urbanizma. Ona mobi lizira individualne pretenzije na vlasnitvo putem trita koje pod mazuju dravne donacije.

ZAKLJUAK
U ovom lanku iznio sam dvije prilino razliite argumen tacije. S jedne strane, elio sam dovesti u pitanje eurocentrinu pretpostavku da bi globalne gradove trebalo definirati prema ko mandnim funkcijama umjesto prema sudjelovanju u globalnoj pro izvodnji vika vrijednosti. S druge strane, elio sam istaknuti na ine na koje se gentrifikacija razvila kao kompetitivna urbana stra tegija unutar iste te globalne ekonomije. Poopavanje gentrifika cije kao globalne urbane strategije nakon devedesetih godina 20. stoljea igra kljunu ulogu u neoliberalnom urbanizmu na dva na ina. Kao prvo, ispunjava vakuum koji je ostavilo iza sebe napu tanje liberalne urbane politike 20. stoljea. Kao drugo, opsluuje trita nekretnina u sreditu i srcu grada kao rastue sektore proizvodne kapitalne investicije: globalizacija proizvodnog kapitala prigrlila je gentrifikaciju. To nije bilo ni neizbjeno ni sluajno. Na protiv, kako su gradovi postajali globalnima, isto se dogaalo i s nji hovim odreujuim karakteristikama. Sve vea globalizacija gen trifikacije, kao i ona samih gradova, predstavlja pobjedu odreenih ekonomskih i drutvenih interesa nad drugima, ponovnu potvrdu (neoliberalnih) ekonomskih pretpostavki preko putanje gentrifi kacije (Smith i DiFilippis 1999.). ak i ondje gdje gentrifikacija kao takva ostaje ograniena, mobilizacija urbanih trita nekretnina kao sredstva akumulacije kapitala je sveprisutna. Daljnji simptom intenzivne integracije in dustrije nekretnina u definicijsku jezgru neoliberalnog urbanizma dolazi iz gradova poput Kuala Lumpura, Singapura, Ria de Janeira i Mumbaija, gdje su se cijene nekretnina devedesetih godina vie puta umnogostruile. Isti procesi centralizacije kapitala koji nagla avaju proturjeje izmeu proizvodnje i drutvene reprodukcije takoer potiu proces gentrifikacije, iako se to, dakako, odvija na sasvim razliite naine na raznim mjestima. U Mumbaiju su, na primjer, deregulacija trita i globalno natjecanje sredinom deve desetih godina doveli do ekstravagantno visokih cijena, koje su nakratko zasjenile ak i one u New Yorku, Londonu i Tokyju (Nij man 2000., str. 575). Izrazito volatilni ekstremi iz 1996. su se po vukli, ali je gornja granica trita nekretnina u Mumbaiju ostala zauvijek konkurentna nekretninama irom svijeta, stanje koje je u nekim etvrtima uzrokovalo sasvim konkretnu gentrifikaciju, iako malenih razmjera.

Dok je glavna teritorijalna osovina ekonomskog natjecanja prije sedamdesetih godina nahukala regionalne i nacionalne eko nomije jedne protiv drugih, devedesetih godina je nova geograf ska osovina konkurencije u globalnoj ekonomiji ve hukala gra dove protiv gradova. To natjecanje ne odvija se naprosto u smislu privlaenja i zadravanja industrijske proizvodnje, nego i u marke tingu gradova kao rezidencijalnih i turistikih odredita. Ono je bi lo eksplicitno u britanskim strategijama regeneracije kao to je bio City Challenge 90ih godina i jednako eksplicitno od New Yorka do Atlante ili Vancouvera, gdje je politika protiv beskunika oprav davana u kontekstu poticanja turistike industrije. asopis Travel and Leisure sada ima redovitu kolumnu koja koristi jezik novih ekonomija kako bi se uperili reflektore na nove gradove. Mon tevideo je poznat po ivom druenju u kafiima; Tunis ima gran dioznost koja podsjea na Prag i Be; Panama City se oblikuje kao kulturno znalaki ulaz u Kanalsku zonu: im se smjestite, izaite u kupovinu; dok Krakow doivljava renesansu (On the Town 2000., str. 50). Sline aspiracije vodile su i gradonaelnika Giulia nija u njegovu intenzivnom urbanom propagandizmu nakon ka tastrofe s WTCom: Izaite i vodite normalan ivot, poticao je tri dana nakon 11. rujna. Idite u restorane, idite na predstave i u ho tele, troite novac. Lefebvre (1971) je jednom ustvrdio kako je urbanizam zami jenio industrijalizaciju kao pokretaka snaga kapitalistike ekspan zije: industrijalizacija je moda i iznjedrila sustavnu urbanizaciju, ali je urbanizacija sada zaela industrijalizaciju. Ta je tvrdnja izdr ala test vremena, osobito s obzirom na globalizaciju industrijske proizvodnje i ekspanziju istone Azije, koja se ve zahuktala u vri jeme kada je Lefebvre pisao. A ipak, ini se da on nije predvidio ne to veoma stvarno. Dakako, u globalnom smislu urbanizacija nije zamijenila industrijalizaciju; svi proizvodi koji hrane urbanizaci ju napravljeni su negdje u globalnoj ekonomiji. Meutim, urbani razvoj trita nekretnina gentrifikacija pisana velikim slovima sada je postala sredinjom pokretakom snagom urbane ekonom ske ekspanzije, kljunim sektorom novih urbanih ekonomija. Ade kvatno teorijsko razumijevanje neoliberalnog urbanizma morat e preispitati Lefebvreovu argumentaciju i razluiti uvide od pretjerivanja.

83
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

ZAHVALE
Veoma sam sretan to mogu zahvaliti Julianu Brashu, Elizi Darling, Jeffu Derksenu i Davidu Vineu na komentarima i potpo ri, kao i urednicima i lektorima ovoga lanka.
prevela s engleskog Marina Miladinov

84

Bibliografija
Brenner, N. (1998.) Global cities, glocal states: Global city formation and state territorial restructuring in contemporary Europe. Review of International Political Economy 5, 1-37. Castells, M. (1977.) The Urban Question. London: Edward Arnold. Cooper, M. (1998.) Study says stricter oversight of police would save city money. New York Times, 16. studenoga, B1, B5. Cooper, M. (1999.) Vote by PBA rebukes Safir and his policy. New York Times, 15. travnja, B3. ___ Department of the Environment, Transport and the Regions (DETR) (1999.) Towards an Urban Renaissance. http://www.regeneration.detr.gov.uk/utf/renais/ (stranica posljednji put osvjeena 9. travnja 2002.) Fainstein, S. (1994.) City Builders: Property, Politics, and Planning in London and New York. Oxford: Basil Blackwell. Garcia, L. M. (2001.) Gentrification in Tenerife. Referat, ISA Group 21 Conference, Amsterdam, u lipnju. Garside, J. (1993.) Inner-city gentrification in South Africa: The case of Woodstock, Cape Town. GeoJournal 30, 29-35. Glass, R. (1964.) London: Aspects of Change. London: Centre for Urban Studies i MacGibbon and Kee. Hackworth, J. (2000.) The Third Wave. Doktorska disertacija, Department of Geography, Rutgers University. Hackworth, J. i Smith, N. (2001.) The state of gentrification. Tijdschrift voor Economische en Sociale Geografie 92(4), 464-477. Hansen, S. i Pratt, G. (1995.) Gender, Work, and Space. London: Routledge. Hardt, M. i Negri, A. (2000.) Empire. Cambridge, MA: Harvard University Press. [Imperij, Zagreb, 2003.] Harvey, D. (1973.) Social Justice and the City. London: Edward Arnold. Harvey, D. (1985.) The Urbanization of Capital. Oxford: Basil Blackwell. Jones, G. i Varley, A. (1999.) The reconquest of the historic centre: Urban conservation and gentrification in Puebla, Mexico. Environment and Planning A 31, 1547-1566. Katz, C. (2001.) Vagabond capitalism and the necessity of social reproduction. Antipode 33, 708-72. Katz, C. (u pripremi) Disintegrating Developments: Global Economic Restructuring and Childrens Everyday Lives. Minneapolis: University of Minnesota Press. Lefebvre, H. (1971.) La Rvolution Urbaine. Gallimard: Paris. [Urbana revolucija, Beograd, 1974.] MacLeod, G. (2001.) New regionalism reconsidered: Globalization and the remaking of political economic space. International Journal of Urban and Regional Research 25, 804-829. Mszros, I. (2001.) Socialism or Barbarism: From the American Century to the Crossroads. New York: Monthly Review. Nijman, J. (2000.) Mumbais real estate market in the 1990s: Deregulation, global money and casino capitalism. Economic and Political Weekly, 12. veljae, 575-582. ___ On the Town. Emerging Cities (2000.) Travel and Leisure, sijeanj, 42-50. Ramsamy, E. (2001.) From Projects to Policy: The World Bank and Housing in the Developing World. Doktorska disertacija, Department of Urban Planning, Rutgers University. Rose, D. (1981.) Accumulation versus reproduction in the inner city. U: M. Dear i A. Scott (ur.), Urbanization and Urban Planning in Capitalist Society (str. 339-382). London: Methuen. Sassen, S. (1992.) The Global City. Princeton, NJ: Princeton University Press. Sassen, S. (1998.) Globalization and Its Discontents. New York: New Press. Sassen, S. (2000.) Cities in the World Economy. Thousand Oaks, CA: Pine Forge Press. Smith, N. (1990.) Uneven Development: Nature, Capital, and the Production of Space. Oxford: Basil Blackwell. Smith, N. (1996.) New Urban Frontier: Gentrification and the Revanchist City. London: Routledge. Smith, N. (u pripremi) Scales of terror: The manufacturing of nationalism and the war for US globalism. U: S. Zukin i M. Sorkin (ur.), After the World Trade Center. New York: Routledge. Smith, N. i W. Dennis (1987.) The restructuring of geographical scale: Coalescence and fragmentation of the northern core region. Economic Geography 63, 160-182. Smith, N. i J. DiFilippis (1999.) The reassertion of economics: 1990s gentrification in the Lower East Side. International Journal of Urban and Regional Research 23, 638-653.

Swyngedouw, E. (1996.) Reconstructing citizenship, the rescaling of the state, and the new authoritarianism: Closing the Belgian mines. Urban Studies 33, 1499-1521. Swyngedouw, E. (1997.) Neither global nor local: Glocalization and the politics of scale. U: K. Cox (ur.), Spaces of Globalization: Reasserting the Power of the Local (str. 137-166). New York: Guilford. Taylor, P. (1995.) World cities and territorial states: The rise and fall of their mutuality. U: P. Knox i P. Taylor (ur.) World Cities in a World System (str. 48-62). Cambridge, UK: Cambridge University Press. Taylor, P. (1999.) So-called world cities: The evidential structure within a literature. Environment and Planning 31, 1901-1904. Thomas, G. (1991.) The gentrification of paradise: St Johns, Antigua. Urban Geography 12, 469-487. Vine, D. (2001.) Development or Displacement?: The Brooklyn Academy of Music and Gentrification in Fort Greene. Neobjavljeni referat odran na konferenciji Gotham: History of New York, CUNY Graduate Center, 7. listopada.

85
Poprita neoliberalizma / Prostor, proizvodnja, pravo / Neil Smith: Novi globalizam, novi urbanizam: gentrifikacija kao globalna urbana strategija

DON MITCHELL

NOVA VLADAVINA KAPITALA, PEDAGOGIJA ULICE

izvorno objavljeno u The Review of Education, Pedagogy and Cultural Studies [24. godite, 2002.] / str. 147-151

svakom narataju neki dogaaji slue tomu da nas podsjete kako je primjena moi uvijek djelomi no u slubi nadzora nad geografijom. To jest, ko liko god se nadali da to nije tako i unato svim is praznim rijeima o tome kako u dananjem svije tu ne postoje granice, doba teritorijalne vladavi ne jo uvijek nije zavrilo. Ono to razlikuje uline borbe u Seatt leu, Pragu, Bangkoku, Washingtonu, Davosu, Quebec Cityu i Ge novi od ranijih epoha jest da je geopolitika o kojoj se ui na ulica ma (udjelovljena s one strane titova i ograda) ona koja ne djeluje samo putem kontrole ekstenzivnog prisvajanja prostora (itavih nacija i kontinenata), nego i putem veoma paljive kontrole pro stora svakodnevice ulica i trnica, parkova i igralita, kola i do mova. Ono to su mnogi nazvali totalnom komodifikacijom svije ta (ili totalnom dominacijom korporativne moi) primjena je do minacije koja moe biti osporavana jedino do one razine u kojoj e mo kao to je Henri Lefebvre objasnio uoi parike pobune 1968. proizvesti nove vrste prostora istovremeno s radikalnom preob razbom prostora koji su bili proizvedeni za nas. Ili, kao to je Guy Debord nezaboravno rekao istinska revolucija sastoji se u tome da kritika ljudske geografije pomou pojedinaca i zajednica...pro izvede prostore i dogaaje primjerene prisvajanju ne vie samo nji hovog rada, ve i njihove cjelokupne povijesti.01 Borbe u Seattleu i diljem globusa zametak su takve kritike. Ta se kritika jasno mogla uti u spontanom uzvikivanju ko je je zapoelo istovremeno s policijskim tjeranjem prosvjednika prema Capitol Hillu prosvjednici su vikali ije ulice?, iji svi jet?. Njihov je vlastiti odgovor glasio: Nae ulice, na svijet!. Uz vikivanje je bilo vie prkosan izraz elje nego injenice, to je na pose postalo oevidno kada su mnogi od uhienih prosvjednika bi li optueni ne zbog metea ili buntovnog ponaanja, nego zbog krenja uredbi o kvaliteti ivota u Seattleu, osobito uredbi o ometanju pjeaka i zabrani kampiranja, a obje uredbe donije te su kao sredstvo tjeranja beskunika iz centra grada.02 Propisi o kvaliteti ivota su zakoni koji onemoguavaju beskunicima da i ve na ulicama na kojima su prisiljeni ivjeti.03 Tipine kampanje o kvaliteti ivota ukljuuju propisane zakone protiv agresivnog pro sjaenja, sjedenja ili leanja na plonicima (osim ako se ne pijuc ka kava iz oblinjeg kafia to je posebna iznimka u zakonu koji zabranjuje sjedenje na ulici), protiv tumaranja javnim prostorima, ulaenja na parkiralite osim ako nam tamo nije parkiran automo bil, protiv spavanja i kampiranja na javnim mjestima, a takoer do zvoljavaju policiji da zatvori bilo koji javan prostor za koji smat ra da predstavlja prijetnju zajednici. Osmiljeni kao zakoni koji e gradske ulice vratiti iz naruja beskunika i uiniti ih ponovo dostupnima potroakoj srednjoj klasi, zakoni o kvaliteti ivota u Seattleu predstavljaju usklaeno nastojanje da se gradu vrati sta

87
Poprita neoliberalizma / Pedagogija i kritika / Don Mitchell: Nova vladavina kapitala, pedagogija ulice 01 Guy Debord, The Society of the Spectacle, prijevod D. Nicholson-Smith (New York, Zone Books, 1994), 126. [Drutvo spektakla, Zagreb, 1999.] 02 Vidi A. Falit-Balamonte, Identity, Public Space, and Protest-Scales of Challenge. Rad je predstavljen na godinjoj skuptini amerikih geografa, Pittsburgh, travanj, 2000. 03 Vidi The Annihilation of Space by Law- The Roots and Implications of Anti-homeless Laws in the United States, Antipode 29 (1997)-303-335; Anti-homeless Laws and Public Space:I. Begging and the First Amendment, Urban Geography 19 (1998): 6-11: and Anti-homeless Laws and Public Space:II. Further Constitutional Issues, Urban Geography 19(1998): 98-104.

88

04 Za pregled ovih tema vidi Mike Davis, City of Quartz: Excavating the Future in Los Angeles (London:Verso,1990);John Goss, The Magic of the Mall: An Analysis of form, Function and Meaning in the Retail Built Enviroment, Annals of the Association of American Geographers 83 (1993):18-47; Cindi Katz, Hiding the Target: Social Reproduction in the Privatized Urban Environment, in Postmodern Geography: Theory and Praxis, ur. Claudio Minca (Oxford: Blackwell, 2001); Naomi Klein, No Logo: Taking Aim and the Brand Bullies (New York:Picador ,1999); Don Mitchell, The Annihilation of Space by Law: The Roots and Implications of Anti-homeless Laws in the United States, Antipode 29 (1997): 303-335; i Michael Sorkin, ur. Variations on a Theme park: The New American City and the End of Public Space. New York: Hill and Wang, 1992.

tus dobrog mjesta za ivot (kao to je naglasio gradski pravobra nitelj) te kako bi se privukao i zadrao korporativni kapital koji bi mu jamio ovaj status. Nadzor nad ulicama i uklanjanje beskuni ka s njih, nuna je sastavnica sigurnosti grada ako ni zbog ega drugog a onda zbog kontinuirane akumulacije kapitala. ije ulice? Veinom u vlasti kapitala naposljetku to je i cilj projektanata i politiara koji nameu zakone protiv beskunika. Zakoni za kvalitetu ivota usmjereni protiv beskunika nisu naravno specifinost Seattlea, oni su instrumentalan aspekt nametanja neoliberalnih reformi u razvijenim dravamanaci jama, reformi koje su unitile programe za socijalnu skrb i socijal no stanovanje podjednako kao sredstvo pojeftinjenja cjelokupne cijene rada (uveavajui rezervu kvalificirane radne snage) i kao sredstvo sniavanja poreza u nadi da e se poboljati investicijska klima (to jest kontinuirani prijenos bogatstva prema gore). Siro mani i esto mentalno i fiziki nesposobni ili bolesni ljudi koji su izbaeni na ulicu upravo zbog smanjenja dravnih socijalnih pro grama imaju tu nesretnu sklonost da zakruju ulicu, zauzimaju mjesta u parku i uope da izgledaju i ponaaju se neugledno i ne prilino. Odnosno, imaju tu nesretnu sklonost da prijete kvalite ti ivota, nesretnu osobinu da predstavljaju runu mrlju na fasa di nove blistave vladavine kapitala. Oni naprosto predstavljaju, kao to su to ve Wilson i Kelling nezaboravno istaknuli, toliko mno go razbijenih prozora koji prijete itavim gradovima zaraznim raspadanjem. Iz toga logino slijedi da ukoliko gradovi ele prospe rirati, onda ovi razbijeni prozori moraju biti uklonjeni, a javni grad ski prostori paljivo nadzirani. Stoga inicijative za kvalitetu ivota idu ruku pod ruku sa sveprisutnom privatizacijom javnog prostora koja se manifestira u svemu, od formiranja takozvanog javno privatnog partnerstva za izgradnju novih stadiona zaogrnutih privatnim loama ili uprav ljanje nominalno javnim parkovima, od brendiranja itavih etvr ti (kao to je Disney Times Square) do promoviranja privatnih i pro fitabilnih drutvenih prostora kao to su trnice i trgovaki cent ri.04 Zato je provoenje zakona o kvaliteti ivota kako bi se spri jeili antiglobalizacijski prosvjedi vie nego ironino. To je kristal no jasna lekcija o tome tko kontrolira prostore u kojima bismo tre bali ivjeti. To je ujedno i lekcija o namjerama do kojih su arhitekti ovog po svoj prilici slobodnog svijeta slobodne trgovine spremni ii kako bi nas uvjerili da trgovanje i drutveni ivot trebaju biti voeni jedino pod njihovim uvjetima. Primjena zakona protiv bes kunika ui nas istoj lekciji kao i velike metalne ograde u Quebecu i Genovi to je jak podsjetnik da geografija i vlasnitvo neto zna e, bez obzira koliko god bismo trebali u udu gledati na novi svijet u kojem ne postoje granice. Ti zakoni pobijaju prastara razmetanja poput onog poslovnog gurua Georgea Gildera koji tvrdi da kapitali zam i kapitalisti vie nisu upleteni u teritorij, vezani za zemlju, (ne

Poprita neoliberalizma / Pedagogija i kritika / Don Mitchell: Nova vladavina kapitala, pedagogija ulice

89

90

05 George Gilder citiran u Thomas Frank, One Market Under God: Extreme Capitalism, Market Populism, and the End of Economic Democracy (New York: Doubleday, 2000), 347. 06 Vidi Mitchell, The Annihilation of Space by Law; i Jeremy Waldron, Homelessness and the Issue of Freedom, UCLA Law Review 39 (1991), 295-324. 07 O proizvodnji prostora vidi Henri Lefebvre, The Production of Space, prijevod D. Nicholson-Smith (Oxford:Blackwell, 1991). 08 Neil Smith; New Urban Frontier: Genrification and the Revanchist City (New York: Routledge, 1996). 09 O razliitim razinama globalizacije vidi Neil Smith, The Satanic Geographies of Globalization: Uneven Development in the 1990s, Public Culture 10, No.1 (1997), 169-189.

pokretan) kapital ili nacionalnost.05 Teritorij je jo uvijek znaajan, i to u tolikoj mjeri da su lokalne i nacionalne drave spremne ii vr lo daleko (primjerice, uvoenjem zakona usmjerenih protiv bes kunika) kako bi preuzele kontrolu nad kapitalom. 06 To je vana lekcija koju mnogi prosvjednici nipoto nisu smet nuli s uma (jer je za mnoge upravo to bio razlog radi kojeg su pro testirali); meutim, to je lekcija koja veinu svoje snage dobiva ka da se smjesti u pravi kontekst. Prosvjednici nisu samo uzvikivali slogan ije ulice, nae ulice! nego i iji svijet, na svijet!. Ulice Seattlea, Bangkoka, Quebeca, Praga i Genove nisu izolirane, ve su dio ireg svijeta rastue korporativne kontrole. Kao to Gilder na vodi, to je neobian svijet utemeljen na pretpostavljenom unite nju prostora, a ipak duboko zavisan o njegovoj proizvodnji.07 Obean nam je svijet brze komunikacije, globalnih putovanja i nestanka granica. Stvarnost je zapravo suprotna, barem za veinu ljudi ako ne i za kapital i proizvode. Kao to je Joe Nevins dojmljivo pokazao, realizacija operacije Gatekeeper (amerike politike ojaavanja gra nice i izgradnje barijera u okrugu San Diega koja je znatno oteala prelaenje graninog podruja) u istoj godini kao i implementacija Sjevernoamerikog sporazuma o slobodnoj trgovini, daleko je od sluajnosti. Postroenje kontrole na granicama koje prelaze pjea ci (naroito granica koje omeuju razmjerno bogate zemlje) nuna je sastavnica otvaranja tih istih granica slobodnom protoku roba. Slobodan protok roba zahtijeva odravanje upadljivo nejednakog geografskog razvoja kao i neprekidnu i potpunu nejednakost unu tar i izmeu gradova, naroda i regija. Ojaavanje urbanog prosto ra kojem su doprinijele kampanje za kvalitetu ivota povezano je s ojaavanjem internacionalnih granica. Ovdje nije posrijedi unite nje prostora i teritorija nego njihova rekonfiguracija. Ali sada je tu rije o rekonfiguraciji i pojaavanju nadzora nad prostorom na svakoj moguoj razini, od ulica i plonika koje regu liraju loi zakoni usmjereni protiv beskunika i revanistike kam panje za kvalitetu ivota, do prostora nacije, od spavaih i dje jih soba do regionalnih i globalnih prostora kapitalistike proiz vodnje.08 Korporativna, kapitalistika globalizacija prodire u sva ki prostor ivota bez obzira koliko on bio velik ili malen. Stoga je rekonfiguracija prostora i teritorija rekonfiguracija geografske ra zine. To znai da je na ulicama Seattlea postalo jasno do kojeg su stupnja pretenzije novog kapitalistikog poretka totalne. A to zna i da, kao to su Doreen Massey, Neil Smith i drugi jasno argumenti rali, antikapitalistiki, antikorporacijski pokreti ne mogu biti anti globalistiki. Kompleksna i unutarnje povezana hijerarhija razina u kojoj danas ivimo i putem kojih kapital nuno posluje, zahtije va da, kao i uvijek, bilo koji antikapitalistiki pokret bude onoliko velik ili malen kao i kapital sam po sebi.09 Stari slogan misli global no, djeluj lokalno nije nita drugo do besplatna ulaznica korpora tivnom kapitalu koji eli biti posvuda djelatan. Novi slogan ije

ulice, iji svijet; nae ulice, na svijet! mnogo bolje upuuje gdje moramo djelovati (puko razmiljanje nee nam pomoi). Prostori svijeta, teritoriji koje je kapitalizam zauvijek otuio i pretvorio u privatno vlasnitvo (od najmanje stanice u Petrijevoj zdjelici do prostora cijelog svijeta) upravo su ono to kapital eli i ima potre bu nadzirati. ak i neto tako naoko bezazleno kao zakon koji re gulira uvjete pod kojima netko moe sjesti na ulicu ili proi par kingom, moe postati oruje u beskrajnoj borbi kapitala da se uvu e u svaki pa i najmanji kutak naih ivota. Na je zadatak boriti se protiv ove nove neodlone teritorijalne vladavine kapitala na sva koj moguoj razini i pronai one naine koji uistinu ine ovaj svi jet i ulice naima.
prevela s engleskog Daniela Sestri

91
Poprita neoliberalizma / Pedagogija i kritika / Don Mitchell: Nova vladavina kapitala, pedagogija ulice

Literatura:
Massy, Doreen. The Geography of Power. Redpepper Archive. ___ www.redpeper.org/ul/intrach/xgloball.html,July2000 Nevins, Joseph. Operation Gatekeeper; The Rise of the Illegal Alien and the Remaking of the U.S.-Mexico Boundary. New York: Routledge,2001. Smith, Neil. Global Seattle. Environment and Planning D: Society and Space 18 (2000), 1-5. Wilson, James i George Kelling. Broken Windows: The Police and Neighborhood Safety. Atlantic Monthly 249, No. 3 (March 1982), 29-38.

JASON HACKWORTH

KRITIKA NEOLIBERALNOG GRADA

NEOLIBERALIZAM OVAMO, NEOLIBERALIZAM ONAMO, NEOLIBERALIZAM POSVUDA


Za vrijeme mog boravka u Jugoslaviji, izraunao sam da je razlika izmeu stupnja socijalizma u Jugoslaviji i u SAD-u tada bila, ako me pamenje ne vara, etrnaest posto. U SAD-u je porez na dohodak poduzea tada bio 52 posto, to znai da je vlada posjedovala 52 posto svih poduzea. U Jugoslaviji vlast je uzimala otprilike 66 posto profita od radnikih poduzea (Milton Friedman, 1984, str. 16)

93
Poprita neoliberalizma / Pedagogija i kritika / Jason Hackworth: Kritika neoliberalnog grada

dluio sam poeti tekst s ovim maglovitim citatom jednog od utemeljitelja modernog neoliberalizma, Miltona Friedmana, podjednako u ironinom po kuaju da sebe (kao autora koji istrauje amerike gradove) predstavim grupi ljudi koju prije svega zanima postsocijalistika tranzicija, kao i u oz biljnijoj namjeri da naglasim izostanak geografskih razlika unutar neoliberalnog svjetonazora. Za Friedmana, kao i za mnoge druge njegove ideoloke istomiljenike, nije postojala neka velika razlika izmeu socijalizma u Istonoj Europi i visokih poreza u SADu tije kom 1960tih i 70tih godina. Svi oblici kolektivizacije (bilo da se radi o postupnom oporezivanju, radnikim sindikatima, javnom prostoru, stambenim poticajima, socijalistikom drutvu ili napro sto razvojnim planovima) bili su i ostali podvrgnuti kritici i ismija vanju od strane neoliberalnih ideologa kao onome to predstavlja neprijatelja slobode. Gotovo da i nije vano jesu li se ti oblici po javili u Jugoslaviji 1965. godine ili u SADu 2008. godine za neoli beralni svjetonazor, svi oblici kolektivizacije predstavljaju put u ropstvo, da se posluim poznatim Hayekovim naslovom (1944). S jedne strane, takvu apsurdnu pretpostavku da se svi obli ci kolektivizacije mogu tretirati na isti nain, neki napredni auto ri mogli bi primiti s neprimjerenom radou, s obzirom da se nju moe odbaciti jednostavnim istraivanjem i djelovanjem. No, inje nica da smo se okupili na ovoj konferenciji kako bismo zdvajali nad usponom urbanog neoliberalizma i promiljali naine kojima ga moemo promijeniti, sugerira nam da, ako nita drugo, unato nje govim naoigled lanim tvrdnjama, neoliberalizam i njegovi zago vornici predstavljaju snagu s kojom treba raunati, te da puko raz otkrivanje istine koje ine teoretiari i aktivisti naprosto nije do voljno. Kako kae Perry Anderson (2000), neoliberalizam je, osim toga, najuspjenija ideologija u svjetskoj povijesti. On je izmije nio i razvijeni svijet kao i svijet koji se jo uvijek razvija. On je utje cao na trine odnose izmeu zemalja, izmijenio lokalnu politiku u brojnim i raznolikim drutvima i transformirao osnovnu zami sao o zdravom razumu koju je teko promijeniti. Njegova logika usredotoena na velianje uloge pojedinca i trita te klevetanje

94

svega onog to je drutveno i kolektivno proela je drutva i razli ite kontekste diljem svijeta. Kao to je to sluaj s mnogim drut venim snagama, njegovi uinci napose su vidljivi u gradovima. Di ljem svjetskih gradova neoliberalizam je koriten da bi se prodava la javna dobra, da bi se privatizirao javni prostor, da bi se energi nim akcijama i otrim mjerama udarilo na sindikate, da bi se uni tila dravna stambena skrb. On se prodaje biraima kao rjee nje, ali rijetko se uope i priblii tom navodnom cilju. Mnogo ee on na ironian nain dovodi do poveanja dravne moi osim to umjesto poticajne stanogradnje i blagostanja drava gradi zatvor ske elije, takoer zapoljava sve vie policajaca i primjenjuje no va pravila da bi otrim mjerama uguila nepoeljne. Zbog ega je tako teko boriti se protiv neoliberalizma? S obzirom da je rije o apstraktnom nizu principa, on rijetko uiva iroku podrku u javnosti, a nije uspio postii ni proklamirane cil jeve diljem svijeta, od Zagreba do Washingtona i Toronta. Na ovo pitanje ne postoji jednoznaan odgovor, no smatram da se najvei teret kojeg snosimo mi teoretiari i aktivisti sastoji u neprestanom ponavljanju da, unato njegovom uspjehu na polju politike, neoli beralizam nije neizbjean ili prirodan kakvim ga esto opisu ju njegovi pristalice. Neoliberalizam je neopisivo moan, ali nije neizbjean, prirodan, pa ak ni poeljan. To je politika filozofija koja donosi dobit jednoj maloj grupi ljudi. Iako on predstavlja za vidnu politiku snagu, smatram da ga se moe dovesti u pitanje. Ono to slijedi u tekstu predstavlja niz refleksija o nekim strate kim pozicijama koje napredni teoretiari mogu uiniti jaim u bor bi protiv neoliberalizma. Ovaj popis je neizbjeno parcijalan i pred stavlja poetnu toku razgovora, a ne njegov definitivan kraj.

IZAZOV NEOLIBERALIZMU
Dopustite mi da zaponem s jednim pojanjenjem koje nee biti dobro primljeno ovdje u publici, ali koje neizostavno treba ka zati. Mislim da teoretiari igraju samo jednu malu ulogu u borbi pro tiv neoliberalizma ili bilo koje druge drutvene snage o kojoj se ra di. Mi moemo, a uvjeren sam da i moramo dovesti u pitanje bes mislice kojima neoliberalni politiki ekonomisti hrane zainteresi ranu, nezainteresiranu i ignorantsku tampu, i nasuprot toga podr ati jasan stav kojeg iznose napredni ekonomisti i napredni novi nari. Meutim, to nipoto nije dovoljno. Upravo one institucije ko je su Friedman i njegovi istomiljenici toliko proklinjali (radnike sindikate, naprednu dravnu politiku, socijalizam, kolektive) i sa me su bile rezultat dugogodinjih borbi razliitih stranaka. Teore tiari su imali udjela u mnogim takvim priama, ali oni su se pojav ljivali tek kad se velik broj radnika, graana ili studenata ve uklju io u izravnu akciju ili izaao na biralita da bi potaknuo promjene. Napredni teoretiari imaju svoju ulogu, ali jedino ako se ona bavi sa stvarnou koju treba potaknuti i inspirirati aktivizam s ulice.

95
Poprita neoliberalizma / Pedagogija i kritika / Jason Hackworth: Kritika neoliberalnog grada

Dragi sugraani, naalost, morat emo premjestiti na tridesetpeti prosvjed protiv izgradnje robne kue na mjestu djejeg igralita, jer upravo poinje njena izgradnja!

96

U emu bi se, dakle, sastojala takva uloga? Ne mislim da imam odgovor na sva ova pitanja, ali smatram da je od kljunog znaaja prepoznavanje ovog procesa kao dugotrajne borbe ideja umjesto neeg to se naprosto moe objasniti u jednoj jedinoj stu diji. U posljednjih deset godina prouavanja neoliberalizma u ame rikim gradovima zapanjilo me da su napredni teoretiari ve una prijed razvili uvjerljivu pripovijest koja ovaj pokret vezuje za uo biajene sumnjivce: Reagana i Thatcher, Meunarodni monetar ni fond (MMF) i Svjetsku banku, kao i desniarske trustove moz gova u Washingotnu i Londonu. Iako ni na koji nain ne elim umanjiti vanost ovih pripovijesti, elio bih rei da glavnina poli tikog uspjeha neoliberalizma ne proizlazi iz pomne usporedbe s ostalim alternativama, kao da ga je izabralo svjetsko birako tije lo, ili suci na nekom procesu. Mislim da se glavnina njegova uspje ha na ironian nain sastoji u tome to se on oblikuje i prilagoava drugim politikim pokretima koji mogu ali i ne moraju imati nekak ve veze s neoliberalizmom u idejnom smislu. Smatram da je klju no usredotoiti nau panju na razotkrivanje neoliberalizma koji se skriva iza vlada lijevoga centra, religije i sloenih financijskih institucija. Da bih objasnio to zapravo mislim, saeo sam sadraj tri odvojena istraivaka projekta na kojima trenutno radim i pre oblikovao ih u tri strategije izazova neoliberalizmu.

NEOLIBERALNI RASCJ EP
Smatram da neoliberalizam velik dio svoje trenutne moi moe zahvaliti sposobnosti njegovih zagovornika da iskoriste dru ge pokrete i ideologije kao politiku krinku. Da se o podrci neoli beralizmu treba izjasniti na izborima, malo je vjerojatno da bi do bio veinsku potporu. Meutim, kao to to esto biva, on je pove zan s drugaijom logikom, onom koja u samoj sebi nalazi izvor vlas tite legitimacije, pa uvjeti i oblici takve politike odluke postaju sve sloeniji. Mislim da je vano da progresivni teoretiari porade na razdvajanju neoliberalizma od raznih drugih pokreta kojima se njegovi zagovornici slue da bi zbunili, izobliili i legitimirali nje gove pojavnosti. Terminom razdvajanje elim rei da bismo tre bali razotkriti i razdvojiti neoliberalizam od ostalih pokreta koji ma je on prikrpan i od kojih crpi iroki legitimitet. Uzmimo za pri mjer evangeliko kranstvo u Sjedinjenim dravama. Evangeliki krani predstavljaju veoma snano glasako ti jelo u SADu za koje se pretpostavlja da dosee i do 41 posto od raslog stanovnitva (Lindsay, 2007). Iako u SADu ne postoji zajed nika platforma evangelike zajednice, postoji stotine monih gru pacija koje svoje politike interese organiziraju tako da njihov ui nak nadmauje njihov stvarni postotak u stanovnitvu (Wilcox i Larsen, 2006). esto puta, iako ne i uvijek, struktura takvih poli tikih organizacija koristi se za promoviranje neoliberalnih cilje va. Ovo je zanimljivo barem u tom smislu da je religija tijekom po

vijesti bila iskoritena za legitimiranje posve neneoliberalnih ide ja poput teologije osloboenja (Beaumont, 2008; Jamoul i Wills, 2008) i organiziranje sindikata (Sziarto, 2008). Za mobiliziranje posve suprotnih i opasnih ciljeva upotrijebljeni su proturjeni ni zovi principa. Meutim, posao aktivista mnogo je vei od pukog ukaziva nja na ove proturjenosti. Radikalni konzervativci ne samo da su uspjeno mobilizirali institucije religijske desnice u neoliberalne svrhe poput smanjivanja poreza ili deregulacije (ukidanja ograni enja uvjetovanog monopolom); oni su takoer uspjeli neolibera lizmu priskrbiti izvjesnu dozu duhovnog kredibiliteta doslovno prizivajui boansku inspiraciju. U sklopu evangelikog kran skog pokreta koritene su barem tri razliite logike da bi se oprav dala takva pozicija: 1) dominionizam, 2) kranski libertinizam i 3) teologija prosperiteta. Dominionizam je termin kojeg je skova la sociologinja Sara Diamond (1995) upuujui na nastojanje meu konzervativnim evangelicima da sekularne zakone i institucije moraju biti zamijenjene onima zasnovanim na religiji, napose oni ma koje su bile potaknute idealima kolektivizma. Njegovi zago vornici inspiraciju su pronali u knjizi Postanka (1:26, 1:28) gdje je potvreno ljudsko gospodarenje nad zemljom. Oni su takvu lo giku proirili i na stav da bi krani trebali preuzeti kontrolu nad institucijama sekularne vlasti za ostvarenje svojih ciljeva. Na sli an nain i kranski libertizam poziva se na Bibliju da bi opravdao antisocijalistiki svjetonazor. On smatra da Biblija potvruje li bertinske (ili neoliberalne) principe, pozivajui se konkretno na Ivana 8:36 koji govori o jeziku ljudskog osloboenja. Njega je vr lo snano artikulirao glavni savjetnik predsjednika Busha, Marvin Olasky, a zagovarali su ga strunjaci iz Acton instituta. Naposljet ku, teologija prosperiteta je pokret koji daje krila stjecanju bogat stva smatrajui da se zbog toga ovjek ne treba osjeati kriv. On se oslanja na razne citate iz Biblije i predstavlja organizacijsko nae lo mnogih utjecajnih televizijskih evanelista u SADu, ukljuu jui Joela Osteena i TD Jakesa. Iako su im namjere razliite, svi ovi pokreti pridaju kredibilitet neoliberalizmu osnaujui njegovu ide ologiju. Dominionizam se poziva na boansku inspiraciju da bi do veo u pitanje sekularnu dravu. Kranski libertinizam poziva se na boansku inspiraciju da bi se okrenuo protiv socijalizma i dra ve blagostanja. Teologija prosperiteta koristi boanski oprost da bi opravdala akumulaciju kapitala. Svaki od njih inspiraciju crpi iz Biblije i stoga svoj legitimitet zasniva na vjeri. Ovo je vrlo teko do vesti u pitanje racionalnim argumentima, ali je vrijedno pokuati izdvojiti takve stavove od neoliberalizma, s obzirom da je on u sta nju legitimitet priskrbiti na temelju pozivanja na religiju. Stoga nije dovoljno da napredni teoretiari samo ukazuju na ove oigledne proturjenosti, nego i da kopaju dublje da bi doveli u pitanje izvore legitimiteta koji neoliberalizmu priskrbljuju dio

97
Poprita neoliberalizma / Pedagogija i kritika / Jason Hackworth: Kritika neoliberalnog grada

98

njegove moi. Kad se jednom razdvoji od pokreta koji mu daju le gitimitet ili politiku krinku, moi e ga se kritizirati i ak moda uspjenije dovesti u pitanje s obzirom na njegove temelje. Meutim, kao to nam pokazuje sluaj s evangelikim kranstvom, to mo e znaiti da bi napredni teoretiari trebali svoju usredotoenost na uobiajene sumnjivce (MMF, Svjetska banka, Thatcher, Rea gan) nadopuniti takoer i s kritikom uloge onih koji toboe ne pru aju legitimitet neoliberalizmu.

DESTABILIZIRANJE NEOLIBERALIZMA
Neoliberalizam velik dio svoje moi takoer moe zahvaliti pretpostavci da nema alternative, kako bi to rekla Margaret That cher. Politiari skloni neoliberalizmu desetljeima su neoliberali zam predstavljali kao nunost. Trite e se uruiti, radna mjesta bit e izgubljena, a ivoti ljudi uniteni ukoliko ne uvedemo priva tizaciju, nie poreze i deregulaciju. Ljevica je bila spora, plaha ili se nevoljko prihvaala zadae suprotstavljanja ovakvoj logici vlasti tim uvjerljivim alternativama. Dakako, to je uvelike rezultat i slo enosti problema o kojima je ovdje rije, tako da nijedan razuman kritiar ne bi mogao rei da ljevica naprosto mora doi s nekom vlastitom alternativom ovdje se ne radi o raspravi koja se boduje i u kojoj pobjeuju racionalni argumenti. No, dok se na vidjelo iz nose napredna i sveobuhvatna rjeenja za razliite probleme koje neoliberalizam ne moe rijeiti, ta rjeenja ne moraju nuno biti neizvediva ako kaemo da ljevici nedostaju thinktankovi i ideo lozi kakvima je opremljena desnica; s druge strane, za ljevicu ima smisla dovesti u pitanje pojedine premise na kojima se zasnivaju neoliberalna rjeenja. Naalost, napredni teoretiari pokazali su malo zanimanja za ulazak u takve okraje. Uzmimo za primjer akademsku literaturu o vladinim neus pjesima. Tijekom proteklih trideset godina grupa desniarskih au tora potajno je razvijala koncept vladinih neuspjeha kao protu teu trinim neuspjesima. Shvaanje trinih neuspjeha pove zano je sa socijalistikim i Keynesovskim skepticizmom spram to ga da trite ima svoje zakone koji spreavaju omoguavanje pru anja dobara i usluga na uinkovit ili prikladan nain. Sredinom dvadesetog stoljea pojavilo se mnogo literature o studijama slu ajeva, teorijski radovi i analize ija je nakana bila pokazati i raz motriti ovu injenicu. Takva su istraivanja koritena da bi se oprav dalo vladino interveniranje u svrhu ispravljanja trinih neu spjeha. Desniarski politiki ekonomisti i obini ekonomisti jo od sredine 1970tih pokuali su skrenuti fokus od trinih neuspjeha na sukladne vladine neuspjehe. Pojavila se golema koliina lite rature, uglavnom objavljene u konzervativnim asopisima i stru nim publikacijama ija je svrha bila potkrijepiti tvrdnju kako su vlade financijski inferiorne tritu kad je rije o pruanju itavog niza dobara i usluga. Takvi ekonomisti svoje radove namjerno ob

Poprita neoliberalizma / Pedagogija i kritika / Jason Hackworth: Kritika neoliberalnog grada

99

ini se vrlo solidno graeni objekt! Ima velike anse da doeka graevinsku dozvolu!

100

likuju kao opravdanje teze o tritu koje rjeava probleme, napo se kad je rije o privatizaciji javnih dobara. Proirujui ovu logiku, ta skupina teoretiara koristi vladine neuspjehe da bi opravdala trina rjeenja. Ovo je kljuna premisa u sklopu jednog ireg ne oliberalnog argumenta, ali mali broj naprednih ekonomista, geo grafa ili politikih ekonomista uloilo je stvarni trud u suprotstav ljanju ovoj zamisli, ili svim ostalima na temelju kojih ovaj pokret i postoji. Naalost, takve ideje postaju dominantnima bez prethod nog propitivanja. Takva logika na razliite naine proima dominantne novin ske medije. Primjerice, upravo sam dovrio studiju u kojoj govorim o nainu na koji je humanitarna organizacija Habitat for Humanity, svjetski prisutna nevladina organizacija u dominantnim medi jima u Sjevernoj Americi zadobila upravo takav okvir (Hackworth, 2008). Rezultati te studije su zbunjujui, naime Habitat for Humanity se postepeno pozicionirao kao zamjena za dravu blagostanja, kao rjeenje za vladine neuspjehe. To se dogodilo na nekoliko naina od izravnog prijedloga da bi takve organizacije trebale za mijeniti dravu blagostanja, do mnogo suptilnijih podbadanja ka ko bi vlada trebala deregulirati sektor da bi se takve organizacije mogle nesmetano razvijati; u svakom sluaju, vladu se karakteri zira kao neuspjenu, a privatne nevladine organizacije predstav ljene su kao rjeenje. Takva pretpostavka proima novine lijevog centra poput New York Timesa, ali i desniarske poput Wall Street Journala, kanadske novine poput Globe and Mail i amerike kao to je Washington Times. Dakako, postoje razlike u pristupu, ali sve na vedene tiskovine svoje su novinarstvo beskrupulozno temeljile na premisi da su stambeni objekti koje je ustupala drava bili proma aj te da je pravo rjeenje Habitat for Humanity. Nemogue je ukazati na izravnu vezu izmeu aktivnosti desniarski orijenti ranih ekonomista i onoga to se novinarima ini kao zdrav razum, ali posve je jasno da su ideje novinara postale dominantne te da ih napredni teoretiari nisu dovodili u pitanje. Pretpostavka o neizbjenosti neoliberalizma zasniva se na odreenom broju manjih pretpostavki koje napredni teoretiari ne problematiziraju. Desnica veoma uspjeno koristi legitimacij ski okvir znanstvenih istraivanja kako bi potkrijepila te tvrdnje. Akademska literatura i pripadajue dominantno prisvajanje ideje o vladinim neuspjesima jedna je od takvih pretpostavki. Takve stvari preesto prolaze bez propitivanja mnogi od nas ih usko grudno odbacuju kao oiglednu ideologiju ili kao neto na to ne postoji spreman odgovor. Neoliberalizam nije mogue destabilizi rati sve dok se takve pretpostavke odluno dovedu u pitanje.

DENATURALIZIRANJE NEOLIBERALIZMA
Neoliberalizam se obino ne predstavlja samo kao nuan, ve i kao prirodan, ili pak apolitian. esto puta se takav oblik ne oliberalizma pripisuje velikim institucijama ija je svrha mnogo ira od pukog javnog proklamiranja neoliberalizma. Uzmite za primjer agencije za rangiranje obveznica i njihov uinak na grado ve i suverenu vlast diljem svijeta. Takve agencije su zatvorene or ganizacije ije se lanstvo ne bira; one dre u rukama nevjerojatnu koliinu moi nad financijskim tritem i u svakodnevnom upra vljanju gradovima, dravama i nacionalnim vladama. One nad nji ma imaju mo zato jer uistinu postavljaju uvjete vladi pod kojima ona posuuje novac nuan za infrastrukturu, isplatu plaa i sline trokove. Ukoliko se vlada ponaa previe socijalistiki (primje rice, gradei previe stanova u sklopu poticajne stanogradnje), takva agencija moe donijeti odluku o tome da je njihov kreditni rejting ugroen i taj stav prenijeti investitorima koji e gradu naplatiti mnogo vee kamate ukoliko mu bude potreban kapital za kojeg e se kreditno zaduiti. One to ine skrivajui se iza diskursa o pri rodnom stanju; one nameu takve uvjete zato jer je za investito re prirodno oekivati takve uvjete. Oni smatraju da ne rade ni ta prijeporno ili politiki oni uzimaju neoliberalizam zdravo za gotovo. U Americi, a u sve veoj mjeri i irom svijeta, trgovci obvez nicama redovito se sastaju s gradskim dunosnicima da bi donije li budue dotacijske planove. Njihova je uloga postala jo snanija u posljednja tri desetljea zbog razliitih razloga (Hackworth 2007; Hackworth, 2002). Prvo, posljednjih je godina ubrzan proces odu stajanja od dravne kontrole nad javnom potronjom u SADu. Gra dovi sada dobivaju manje dolara po glavi stanovnika nego ranije, ali njihova odgovornost esto puta je i dalje velika. Opinsko da vanje u najam djelomice je pokrilo postojee stambene objekte, standard i openitu potranju za podrkom, kao i sve vee pritiske u zadnje vrijeme koji se odnose na izgradnju zatvora i ouvanje re da. Gradovi su stoga prirodno postali mnogo ugroeniji i podloni ji odlukama onih koji dre kljueve trita kapitala. Drugo, zbog demografskih promjena i openitog prijelaza prema postizanju bla gostanja financijskim kapitalom, institucije poput mirovinskih fondova, investicijskih fondova i osiguravajuih tvrtki sada tvore vei udio u osiguravajuem pogonu nego prije. Nekoliko novih i postojeih federalnih zakona u SADu i inozemstvu ograniavaju koliinu spekulativne razine duga institucija koje se zaduuju. S obzirom na sve veu prisutnost fondova koji imaju takva ograni enja, prosudbe agencija za kreditni rejting postale su po sebi jo vanije stoga to ima sve manje novih dioniara koji su spremni svjesno i legalno zanemariti njihovu procjenu. Tree, smanjivanje opinskog najma dogaa se uz posredovanje tradicionalnih ban karskih institucija vie nego to je to bio sluaj ranije. Relativna si

101
Poprita neoliberalizma / Pedagogija i kritika / Jason Hackworth: Kritika neoliberalnog grada

102

gurnost takvog oblika najma i ulaganja zamijenjena je mnogo ne stabilnijim sustavom izravnog najma. Preostali investitori (kuan stva i fondovi) sve se vie oslanjaju na profesionalne procjene nego prije zato jer banke vie nemaju ulogu posrednika. U takvom nizu zbivanja nije zanimljiva samo injenica ka ko se mo institucija koja proviruje iz sjene poveala tijekom po sljednjih trideset godina, nego i injenica da se to dogodilo bez lje viarske kritike. Odnosno, to znai da je velik dio kritike upuene neoliberalizmu usmjeren na uobiajene sumnjivce (Reagan, That cher, MMF), dok istodobno veinu prljavog posla ovog pokreta iza kulisa obavljaju organizacije kao to su agencije za procjenu kre ditnog rejtinga. Njihovo djelovanje kritiari neoliberalizma odba cuju kao zbrkano ili nevano, a zagovornici neoliberalizma kao prirodno i nuno. Napredno istraivanje ne treba samo nasta viti kritizirati uobiajene sumnjivce, nego i razviti kritian dis kurs prema neoliberalnim snagama u sjeni kao to su agencije za procjenu kreditnog rejtinga. Prvi korak prema tome je denaturali zacija njihova djelovanja. One funkcioniraju pod pretpostavkom kako njihovo djelovanje nije kontroverzno niti implicitno politi ko, a ono je nedvojbeno i jedno i drugo. Raskrinkavanje takve stvar nosti predstavlja prvi korak prema njenoj promjeni.

JESMO LI SADA SVI NEOLIBERALI?


Teoretiar David Harvey 2005. godine napisao je knjigu Kratka povijest neoliberalizma u kojoj je na struan nain prikazao raz voj te ideologije od rasprava u Mont Pelerin drutvu do implemen tacije politike koje su potaknuli Reagan i Thatcher. Osvrui se na zbivanja 1990tih, Harvey je postavio pitanje jesmo li sada svi ne oliberali, prizivajui u sjeanje alopojku amerikog predsjedni ka Richarda Nixona kako smo sada svi Keynesijanci. Nixon je e lio ostvariti neoliberalnu politiku, ali u tome nije uspio jer je pre vladavajua doktrina Keynesijanizma suvie dominirala politikom. Harvey se pozvao na ovu reenicu ne zato jer je elio rei kako svi potajno udimo postati neoliberali, nego da bi ukazao kako se po litiki etos u velikoj mjeri promijenio, kako su neoliberalne pret postavke postale hegemonijske, te da bi njihova promjena iziski vala mnogo vie od pukog zagovaranja povrnih alternativa. Iako smatram da Harvey u velikoj mjeri ima pravo kad postavlja to pi tanje, jo uvijek je vrlo teko izbjei sveproimajui nihilizam ukoliko su neoliberalne pretpostavke toliko duboko ukorijenjene, onda pesimistino pitanje glasi: ima li uope smisla pokuati ih pro mijeniti? Slobodno me nazovite naivnom osobom, ali ja ipak mis lim da jo uvijek ima prostora za promjene. U ovom eseju pokuao sam ocrtati neke od tih ideja. Smat ram da napredni teoretiari mogu izvriti utjecaj razdvajanjem, de stabiliziranjem i denaturaliziranjem neoliberalizma. Potrebno je razdvojiti ga od ostalih diskursa koji mu priskrbljuju legitimitet,

destabilizirati ga sve vie dovodei u pitanje razliite mikropret postavke na kojima se zasniva metateorija neoliberalizma, te de naturalizirati ga dovodei u pitanje oblike provoenja politika i praksi koje su imenovane normalnima, prirodnima, ili pak sastavnim dijelom poslovanja. No, najvie od svega, napredno istraivanje ovog fenomena moralo bi podrati tezu da taj posao predstavlja samo jedan mali djeli u cjelini mi bismo kao teoreti ari trebali podrati, a ne zamijeniti drutvene pokrete koji za cilj imaju osporiti neoliberalizam. Jedino u tom sluaju mogli bi dois ta zamisliti sliku svijeta u kojem neoliberalizam predstavlja svre nu doktrinu o kojoj se govori samo u povijesnim udbenicima.
preveo s engleskog Toni Valenti

103
Poprita neoliberalizma / Pedagogija i kritika / Jason Hackworth: Kritika neoliberalnog grada

Literatura:
Anderson, P. 2000. Renewals. New Left Review. 1: 17. Beaumont, J. 2008. Faith action on urban social issues. Urban Studies. 45(10): 2019-2034. Diamond, S. 1995. Roads to Dominion: Right-winged movements and political power in the United States. New York: Guilford. Friedman, M. 1984. Market or Plan? An exposition of the case for the market. London: The Centre for Research into Communist Economies. Hackworth, J. 2008. Normalizing solutions to government failure: Media representations of Habitat for Humanity, manuskript Hackworth, J. 2007. The Neoliberal City: Governance, ideology and development in American urbanism. Ithaca NY: Cornell University Press. Hackworth, J. 2002. Local autonomy, bond-rating agencies and neoliberal urbanism in the US. International Journal of Urban and Regional Research. 26(4): 707-725. Harvey, D. 2005. A Brief History of Neoliberalism. Oxford: Oxford University Press. Hayek, F. 1944. Road to Serfdom. Chicago: University of Chicago Press. [usp. hrv. izdanje Put u ropstvo. Zagreb: Kruzak, 2001]. Jamoul, L. i Wills, J. 2008. Faith in politics. Urban Studies. 45(10): 2035-2056. Lindsay, D. M. 2007. Faith in the Halls of Power: How evangelicals joined the American elite. Oxford University Press. Sziarto, K. 2008. Placing legitimacy: Organizing religious support in a hospital workers contract campaign. Tijdschrift voor economische en sociale geografie. 99(4): 406-425. Wilcox, C. i Larson, C. 2006. Onward Christian Soldiers: The religious right in American Politics. Boulder, CO: Westview Press.

RICHARD SENNETT

OTVORENI GRAD

izvorno objavljeno u konferencijskim novinama Urban Age [Berlin, studeni 2006.]

radovi u kojima svi ele ivjeti trebali bi biti isti i sigurni, imati uinkovite javne slube, poivati na dinaminoj ekonomiji, nuditi kulturnu stimu laciju i poduzimati to je mogue vie da bi se za lijeile rasne, klasne i etnike podjele u drutvu. To nisu gradovi u kojima ivimo. Gradovi nisu uspjeni ni po jednom od tih faktora zbog po litika upravljanja, nepopravljivih socijalnih problema i ekonom skih silnica van lokalne kontrole. Grad nije svoj gospodar. Pa ipak, neto je krenulo krivo, radikalno krivo u naem shvaanju to bi grad trebao biti. Trebamo zamisliti kako bi konkretno izgledao ist, siguran, uinkovit, dinamian, poticajan, pravedan grad potreb ne su nam slike da bismo nae gospodare kritiki suoili s onime to bi trebali initi a upravo je ta kritika imaginacija grada slaba. Ta slabost je posve moderan problem: umijee projektiranja gradova drastino je nazadovalo sredinom 20. stoljea. Kada to ka em, iznosim paradoks, budui da dananji planer raspolae ita vim arsenalom tehnolokih alatki od rasvjete preko mostova i tu nela do graevinskih materijala koje urbanist ni pred sto godina nije mogao zamisliti: imamo vie resursa na raspolaganju nego u prolosti, ali resursima ne raspolaemo dovoljno kreativno. Taj paradoks vue korijene iz jedne velike pogreke. Ta po greka je prekomjerna odreenost, kako vizualnih oblika grada ta ko i njegovih drutvenih funkcija. Tehnologije koje omoguuju eksperimentiranje podredilo se reimu moi koji eli red i nadzor. U cjelini gledano, urbanisti su anticipirali zaluenost nadzorom New Laboura za dobrih pola stoljea u stezi rigidnih slika i jasnih razgranienja, urbana imaginacija izgubila je svoju vitalnost. Ono to posebno nedostaje u modernom urbanizmu jest osjeaj za vri jeme ne vrijeme koje gleda nostalgino unatrag, ve vrijeme ko je gleda unaprijed, grad pojmljen kao proces, njegove slike kako se mijenjaju kroz upotrebu, slika urbane imaginacije obrazovane an ticipacijom, prijateljski otvorene iznenaenjima. Predznaci zamrzavanja urbane imaginacije javljaju se ve u Le Corbusierovom Plan Voisin za Pariz sredinom 1920tih. Arhi tektova zamisao bila je zamijeniti golemu povrinu u povijesnom centru Pariza jednoobraznim zgradama Xoblika, dokinuti javni i vot na razini ulice, koordinirati namjenu svih objekata generalnim planom. Le Corbusierova arhitektura nije samo svojevrsna indust rijska proizvodnja zgrada, nego je on u Plan Voisin pokuao uni titi upravo one drutvene sastavnice grada koje proizvode promje nu u vremenu eliminacijom nereguliranog ivota na razini uli ce. Ljudi bi u izolaciji ivjeli i radili na gornjim etaama.

ZATVORENI SISTEM: KRTI GRAD

105
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Richard Sennett: Otvoreni grad

106

Ta distopija prerasla je na raznorazne naine u stvarnost. Ti pologija zgrade iz Plan Voisin dala je oblik javnim projektima sta nogradnje od Chicaga do Moskve, proizvevi stambene zgrade ko je su naposljetku nalikovale skladitima za siromane. Le Corbu sierovo namjerno razaranje pulsirajueg ulinog ivota kasnije se ostvarilo u irenju rezidencijalnih predgraa za srednje klase, za mjenom glavnih ulica monofunkcionalnim trgovakim centrima, ograenim naseljima, kolama i bolnicama izgraenim na izolira nim kampusima. Proliferacija zonske regulacije u 20. stoljeu ne ma presedana u povijesti urbanog planiranja, a ta proliferacija pra vila i birokratskih regulativa sprijeila je lokalnu inovaciju i rast, zamrznula je grad u vremenu. Rezultat prekomjerne odreenosti je ono to bismo mogli nazvati Krtim gradom. Moderne urbane sredine propadaju daleko bre no urbano tkivo naslijeeno iz prolosti. Kako se upotrebe mi jenjaju, zgrade se danas prije rue nego adaptiraju dapae, prespe cifinost oblika i funkcije ine modernu urbanu sredinu posebno podlonom propadanju. Prosjeni ivotni vijek novog javnog stam benog projekta u Velikoj Britaniji sada je 40 godina, prosjeni i votni vijek novih nebodera u New Yorku je 35 godina. Moglo bi se initi da Krti grad zapravo potie urbani rast, bu dui da novo sada bre uklanja staro, ali injenice opet govore supro tno. U Sjedinjenim Amerikim Dravama ljudi radije naputaju predgraa koja propadaju nego da ponovno ulau u njih; u Velikoj Britaniji i na europskom kontinentu, kao i u Americi, renoviranje centra grada uobiajeno znai iseljavanje ljudi koji su dotada tamo ivjeli. Rast je u urbanoj sredini puno kompliciraniji fenomen od jednostavne zamjene prijanjega rast iziskuje dijalog izmeu pro losti i sadanjosti, on je pitanje evolucije, a ne brisanja. To je naelo podjednako istinito kako za drutvo tako i za arhitekturu. Sveze zajednice ne mogu se stvoriti magijom, dodi rom planerovog pera i one iziskuju vrijeme da bi se razvile. Da nanji nain gradnje gradova razdvajanje funkcija, homogeniza cija populacije, prevencija zoniranjem i regulacijom znaenja mjes ta ne uspijeva zajednicama osigurati vrijeme i prostor potrebne za rast. Krti grad je simptom. On predstavlja shvaanje samog dru tva kao zatvorenog sistema. Zatvoreni sistem je koncepcija koja je uporno pratila dravni socijalizam tijekom 20. stoljea, kao to je oblikovala i birokratski kapitalizam. To vienje drutva ima dva bitna atributa: ekvilibrij i integracija. Zatvoren sistem kojim upravlja ekvilibrij proizlazi iz pred kejnzijanske predodbe funkcioniranja trita. Ekvilibrij pretpo stavlja neku krajnju toku u kojoj se prihodi i rashodi uravnoteu ju. U dravnom planiranju, informacijske povratne sprege i unut arnja trita osiguravaju da programi ne uu u prevelike obave ze, da ne usiu resurse u crnu rupu, kako to formulira jezik ne

davnih reformi zdravstvenog sistema, urbanistima poznat iz nai na na koji se raspodjeljuju infrastrukturni resursi za promet. Ogra nienje na to da se neka stvar dobro odradi postavlja strah da se ne zanemare drugi zadaci. U zatvorenom sistemu istovremeno se dogaa pomalo od svaega. Kao drugo, zatvoren sistem trebao bi biti integriran sistem. Idealno, svaki dio sistema ima svoje mjesto u opem planu pos ljedica tog ideala je odbacivanje, izbacivanje iskustava koja se ne uklapaju jer dovode u pitanje ili dezorijentiraju stvari koje se ne uklapaju gube na vrijednosti. Naglasak na integraciji postavlja vi dljivo ogranienje na eksperimentiranje kao to je jednom pri mijetio izumitelj raunalne ikonice John Seely Brown: svaki teh noloki napredak u trenutku svog raanja prijeti poremetiti ili ui niti disfunkcionalnim neki vei sistem. Iste prijetee iznimke jav ljaju se u urbanom okruenju, prijetnje koje je moderno urbano planiranje pokualo sprijeiti akumuliranjem gomile pravila koja definiraju povijesni, arhitektonski, ekonomski i drutveni kon tekst kontekst kao pristojnu, ali snanu rije za potiskivanje svega to se ne uklapa, kontekst koji osigurava da nita nee iska kati, vrijeati, dovoditi u pitanje. Dakle, grijesi ekvilibrija i integracije podrivaju koherent nost, kako za one koji planiraju obrazovanje tako i za one koji pla niraju gradove, budui da grijesi planiranja nadilaze podjelu izmeu dravnog kapitalizma i dravnog socijalizma. Zatvoren sistem ta ko otkriva strah dvadesetostoljetnog birokrata pred neredom. Drutveni kontrast zatvorenom sistemu nije slobodno tri te, kao to ni mjesto kojim vladaju investitori nije alternativa Kr tom gradu. Ta suprotnost zapravo nije onakva kakvom se ini. Lu kavstvo neoliberalizma openito, a posebno taerizma, bilo je go voriti jezikom slobode, a istodobno manipulirati zatvorenim biro kratskim sistemima na privatnu korist elite. Isto tako, govorei iz iskustva kojeg sam stekao kao planer, upravo su investitori koji se u Londonu, kao i u New Yorku, najglasnije bune protiv zonskih ogranienja vrlo vjeti u koritenju tih pravila na tetu zajednica. Kontrast zatvorenom sistemu nalazi se u drugom tipu drutvenog sistema, a ne u sirovom privatnom poduzetnitvu u drut venom sistemu koji je otvoren, a ne zatvoren. Obiljeja takvog ot vorenog sistema i njegova realizacija u otvorenom gradu ono su to elim istraiti u ovom ogledu.

107
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Richard Sennett: Otvoreni grad

OTVORENI GRAD
Ideja otvorenog grada nije moja: zasluga pripada velikoj ur banistici Jane Jacobs koja ju je razvila u svojoj argumentaciji protiv urbane vizije Le Corbursiera. Ona je pokuala shvatiti to se dogaa kada mjesta postignu gustou i raznolikost, kao to je sluaj s na puenim ulicama ili trgovima, ije su funkcije istodobno javne i pri vatne u takvim se uvjetima raa neoekivani susret, sluajno

108

otkrie, inovacija. Njeno je stajalite, saeto u doskoici Williama Empsona, bilo da umjetnosti nastaju iz prenapuenosti. Jacobs je pokuala odrediti strategije urbanog razvoja jed nom kada se grad oslobodi ogranienja bilo ekvilibrija bilo integ racije. Meu njih se ubrajaju udne, improvizirane adaptacije ili dodaci postojeim zgradama, poticanje namjena javnog prostora koje se ne uklapaju kao to je izgradnja hospicija za oboljele od AIDSa usred trgovake ulice. Iz njene perspektive megakapitali zam i moni investitori tendiraju preferirati homogenost: jasno de finiranu, predvidivu i uravnoteenu u formi. Uloga radikalnog pla nera je unositi nesklad. Kao to kae njen slavni iskaz: ako gus toa i raznolikost daju ivot, ivot koji one stvaraju je neureen. U otvorenom gradu osjeamo se kao u Napulju, u zatvorenom gra du osjeamo se kao u Frankfurtu. Dugo vremena u svom radu boravio sam sretno u njenoj sje ni u sjeni njenog neprijateljstva prema zatvorenim sistemima (premda je taj formalni koncept moj, a ne njen) i njenom zalaga nju za kompleksnost, raznolikost i nesklad. Nedavno, itajui po novno njena djela, detektirao sam naznake neega to se krije u tom snanom kontrastu. Ako je Jane Jacobs doista urbana anarhistica kao to se govo ri, onda je ona anarhistica posebne vrste, duhovno blia Edmundu Burkeu nego Emmi Goldmann. Njen je stav da se u otvorenom gra du, kao i u svijetu prirode, drutveni i vizualni oblici mijenjaju kroz sluajne varijacije ljudi najbolje mogu usvojiti promjenu, sudje lovati u njoj i prilagoditi joj se ako se ona dogaa u ivim koracima. To je vrijeme urbane evolucije, sporo vrijeme potrebno da se uko rijeni neka urbana kultura, da se proizvede i zatim usvoji sluaj nost i promjena. Zbog toga Napulj, Kairo ili Lower East Side u New Yorku, iako oskudijevaju resursima, ipak funkcioniraju u smislu da je ljudima duboko stalo do toga gdje ive. Ljudi se uivljuju u ta mjesta, oni se ugnjeuju. Vrijeme stvara tu privrenost mjestu. U svojim promiljanjima razmiljao sam koji bi vizualni ob lici mogli poticati to iskustvo vremena. Mogu li te privrenosti pro jektirati arhitekti? Koji projekti mogu pogodovati drutvenim od nosima koji e trajati, s obzirom da oni mogu evoluirati i preobra avati se? Vizualno strukturiranje evolucionarnog vremena jest sistemsko svojstvo otvorenog grada. Kako bih konkretizirao tu tvrdnju, opisat u tri sistemska elementa otvorenog grada: 1. pro lazni teritoriji, 2. nedovrena forma, 3. narativi razvoja.

1.

PROLAZNI TERITORIJI

109
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Richard Sennett: Otvoreni grad

elio bih detaljnije opisati iskustvo prolaenja razliitim te ritorijima grada, budui da je in prolaenja nain kako spoznaje mo grad kao cjelinu i budui da planeri i arhitekti imaju toliko pro blema pri projektiranju iskustva prelaenja iz mjesta u mjesto. Kre nut u od zidova, koji se doimaju strukturama koje prijee prolaz, a zatim u preispitati neke od naina kako rubovi urbanog terito rija funkcioniraju kao zidovi. a. Zidovi: Zid se ne ini kao oigledni izbor ta rije je o urba noj konstrukciji koja u gradu doslovno zatvara. Do pronalaska ar tiljerije, ljudi su se za napada skrivali iza zidina, vrata u zidinama sluila su reguliranju trgovine koja je ulazila u gradove, esto pred stavljajui mjesto gdje su se ubirali porezi. Masivne srednjovjekovne zidine, poput onih sauvanih u AixenProvenceu ili Rimu, moda pruaju krivu opu sliku anti ke grke zidine bile su nie i tanje. Ali mi takoer krivo zamilja mo i funkcioniranje tih srednjovjekovnih zidina. Iako su one za tvarale, one su sluile i kao mjesta nereguliranog razvoja u gradu: kue su se gradile na obje strane srednjovjekovnih gradskih zidi na, neformalne trnice koje su prodavale crnotrinu ili neocari njenu robu izrastale su uz njih, zoni zidina gravitirali su heretici, iseljenici i drugi neprilagoeni, opet daleko od nadzora centra. To su bili prostori koji bi bili privlani anarhinoj Jane Jacobs. No, to su bila mjesta koja bi odgovarala i njenom organikom temperamentu. Te su zidine funkcionirale vrlo slino staninim membranama, istodobno porozne i otporne. Smatram da je to dvo struko svojstvo membrane vano naelo za vizualiziranje moder nijih urbanih formi ivota. Kada god podignemo neku barijeru, mo ramo je isto tako uiniti poroznom razlikovanje izmeu unutra njeg i vanjskog mora biti probojivo, ako ve ne i nerazluivo. Dananje uobiajeno koritenje staklenih povrina kao zi dova nema taj uinak istina, iz prizemlja vidite to se nalazi unu tar zgrade, ali ne moete dodirnuti, pomirisati ili uti nita od onog to je unutra. Staklene stijene uglavnom su nepomino postavlje ne tako da postoji samo jedan regulirani ulaz unutra. Rezultat je taj da nita ne nastaje bilo s jedne bilo s druge strane tih prozirnih zidova, kao to je sluaj sa Seagram Building Miesa van der Rohea u New Yorku ili s novom Londonskom vijenicom Normana Fos tera s obje strane zida imate mrtav prostor, a oekivali biste da e se tu akumulirati ivot u zgradi. Za razliku od toga, devetnaesto stoljetni arhitekt Louis Sullivan fleksibilnije je rabio puno primi tivnije oblike staklenih povrina kao poziv za okupljanje, da se ue u zgradu ili boravi uz nju njegove staklene stijene funkcioniraju kao porozni zidovi. Taj kontrast u oblikovanju staklenih povrina iznosi na vidjelo neuspjeh imaginacije da iskoristi moderni mate rijal kako bi se postigao socijalizirajui uinak.

110

Ideja stanine stijene koja je istodobno otporna i porozna, moe se proiriti sa zgrade na zone u kojima se u gradu susreu raz liite zajednice. b. Granice: Ekolozi poput Stevena Goulda upozoravaju nas na vano razlikovanje u ivom svijetu razlikovanje izmeu mea i granica. Mea je rub gdje stvari zavravaju, granica je rub gdje raz liite skupine ulaze u interakciju. U prirodnim ekosistemima gra nice su mjesta gdje organizmi intenziviraju interakciju, budui da se susreu razliite vrste ili fiziki uvjeti. Primjerice, tamo gdje se vodena linija jezera susree s kopnom aktivna je zona razmjene, tu organizmi nalaze druge organizme i hrane se njima. Isto vai za temperaturne slojeve u jezeru: mjesto gdje se susreu slojevi defi nira zonu najintenzivnije bioloke aktivnosti. Ne iznenauje da je u graninom prostoru proces prirodne selekcije takoer najinten zivniji. Mea je uvan teritorij, onaj koji uspostavljaju opor lavo va ili vukova. Mea uspostavlja zatvaranje, dok granica vie funk cionira poput srednjovjekovne zidine. Granica je liminalni prostor. U polju ljudske kulture teritoriji se na slian nain sastoje od mea i granica najjednostavnije gledano, u gradovima postoji kon trast izmeu ograenih naselja i kompleksnih, otvorenih ulica. Ali u urbanom planiranju to razlikovanje see dublje. Kada zamiljamo gdje moemo nai ivot zajednice, uobia jeno ga traimo u centru zajednice. Kada pokuavamo osnaiti i vot zajednice, pokuavamo intenzivirati ivot u centru. Rubno stanje uzima se kao inertno, i doista urbanistika praksa poput za tvaranja rubova zajednice autocestama stvara stroge mee kojima nedostaje poroznosti. Ali zanemarivanje rubnog stanja (omeeno razmiljanje, ako elite) znai da se smanjuje razmjena izmeu raz liitih rasnih, etnikih ili klasnih zajednica. Privilegiranjem cen tra tako moemo oslabiti kompleksne interakcije koje su nune da bi se ujedinile razliite skupine ljudi koje su obuhvaene gradom. Porozni zid i rub kao granica stvaraju bitne fizike elemen te otvorenog sistema u gradovima. I porozni zidovi i granice stva raju liminalni prostor, to jest prostor na rubovima kontrole, rubo vima koji doputaju pojavu nepredvienih, ali usmjerenih i smje tenih stvari, djela i osoba. Biopsiholog Lionel Festinger jednom je prilikom liminalne prostore okarakterizirao kao one koji odreuju znaaj periferne vizije socioloki i urbanistiki gledano, ta mjes ta funkcioniraju drugaije od onih mjesta koja koncentriraju raz like u centru. Istiu se razlike na horizontu, na periferiji, na grani ci, budui da smo svjesni da stupamo iz jednog teritorija u drugi.

2.

NEDOVRENA FORMA

111
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Richard Sennett: Otvoreni grad

Diskusija o zidovima i granicama vodi logino k drugoj sis temskoj karakteristici otvorenog grada: nedovrenoj formi. Nedo vrenost se moe doimati neprijateljem strukture, meutim to ni je tako. Projektant mora stvoriti fizike oblike posebne vrste, ne dovrene na poseban nain. Kada projektiramo ulice tako da su, primjerice, zgrade uvu ene u odnosu na liniju ulinog zida, prostor koji ostaje otvoren pred njima nije pravi javni prostor, ve je to samo uvlaenje zgra da od ulice. Znamo koje su praktine konzekvence ljudi koji ho daju ulicom nastoje izbjegavati uvuene prostore. Bolje je plani ranje ako se zgradu izvue naprijed, u kontekst drugih zgrada. Ia ko e zgrada time postati dijelom urbanog tkiva, neki od njenih vo lumetrijskih elemenata sada e biti nepotpuno otkriveni. Javlja se nedovrenost percepcije toga to je taj objekt. Nedovrenost forme protee se i na sam kontekst u kojemu su zgrade smjetene. U klasinom Rimu Hadrijanov Panteon koe gzistirao je uz bok manje istaknutih graevina koje su ga okrui vale u urbanom tkivu, iako je Hadrijanov arhitekt zamislio Pante on kao autoreferentni objekt. Istu takvu koegzistenciju nalazimo kod mnogih drugih arhitektonskih spomenika: Katedrale Sv. Pav la u Londonu, Rockefeller Centera u New Yorku, Maison Arbe u Pa rizu sve velebnih djela arhitekture koja potiu gradnju oko sebe. injenica tog poticanja, a ne injenica da su te okolne graevine manje kvalitetne, jest ono to je bitno u urbanim okvirima: posto janje jedne zgrade koja je poloena tako da potie razvoj drugih zgrada oko sebe. A tada zgrade u svom meusobnom odnoenju mogu stei svoju specifino urbanu vrijednost, postaju u vremen skom pogledu nedovrene forme kad se na njih gleda izolirano i pojedinano. Nedovrena forma je prije svega svojevrstan kreativni kre do. U kiparstvu ona je posredovana namjerno nedovrenom skulp turom, u pjesnitvu upotrijebimo frazu Wallacea Stevensa in enjerskom tvorbom fragmenta. Arhitekt Peter Eisenman poku ao je evocirati neto od tog kreda pojmom lagana arhitektura, pojmom koji bi trebao znaiti arhitekturu koja je planirana tako da se na nju moe nadodavati ili, jo vanije, da ju se iznutra moe re vidirati tijekom vremena, kako e se mijenjati i potrebe obitava nja u njoj. Taj kredo suprotan je jednostavnoj ideji zamjene forme ko ja odlikuje Krti grad. Ali ta je suprotnost zahtjevna: primjerice, ka da pokuamo prenamijeniti uredske blokove za stambenu upotrebu.

112

3.

NARATIVI RAZVOJA

Na rad kao urbanista prvenstveno ima za cilj oblikovati na rative urbanog razvoja. Pod time mislimo da su u naem fokusu sta diji kroz koje prolazi neki pojedini projekt. Specifinije, pokuava mo shvatiti koji bi se elementi trebali prije dogoditi, to su onda posljedice tog polaznog koraka. Namjesto zbijenog mara prema postizanju jednog cilja, mi razmatramo razliite i suprotstavljene mogunosti koje bi svaki stadij procesa projektiranja trebao otvo riti sistem projektiranja otvara zadravanje tih mogunosti in taktnima, ostavlja u igri konfliktne elemente. Ne tvrdimo da je rije o originalnom pristupu. Kada bi ro mansijer na poetku prie najavio: dogodit e se sljedee, likovi e proi kroz ovu preobrazbu i znaenje prie je ovakvo, odmah bis mo zatvorili knjigu. Dobar narativ ima karakteristiku da istrauje nepredvieno, da otkriva. Umijee romansijera je da oblikuje pro ces tog istraivanja. Umijee urbanog planera je slino. Sve u svemu, otvoreni sistem moemo definirati kao sistem u kojemu rast doputa konflikt i nesklad. Ova je definicija u sri Darwinovog poimanja evolucije: on nije toliko stavljao naglasak na preivljavanje najjaega (ili najljepega) koliko na proces rasta kao kontinuiranu borbu izmeu uravnoteenosti i neuravnotee nosti. Okoli koji je krut u formi i statian u programu, osuen je da s vremenom propadne. Naprotiv, bioraznolikost nudi svijetu prirode resurse potrebne da se osigura promjena. Ta ekoloka vizija ima podjednakog smisla i za ljudske nase obine, ali to nije vizija kojom se vodilo dvadesetostoljetno drav no planiranje. Ni dravni kapitalizam niti dravni socijalizam ni su prihvatili rast u smislu u kojem ga je Darwin pojmio u svijetu prirode u okoliima koji su doputali interakciju meu organiz mima razliitih funkcija, obdarenih razliitim moima.

4.

DEMOKRATSKI PROSTOR

Kada grad funkcionira kao otvoren sistem kada sadri na ela poroznosti teritorija, narativne neodreenosti i nedovrene forme on postaje demokratski, ne u pravnom smislu nego kao fiziko iskustvo. U prolosti je razmiljanje o demokraciji bilo fokusirano na problematiku formalne vladavine, danas je ono fokusirano na gra anstvo i problematiku participacije. Participacija je pitanje koje je bezostatno povezano s fizikim gradom i njegovim planom. Pri mjerice, u antikom polisu Atenjani su amfiteatar koristili u poli tike svrhe. Taj je arhitektonski oblik nudio dobru akustiku i jasan pogled na govornike u debatama, a k tome je omoguavao prae nje odgovora koji su drugi ljudi davali tijekom debata. U modernim vremenima mi vie nemamo takav model de mokratskog prostora svakako nemamo jesnu zamisao urbanog de mokratskog prostora. John Locke definirao je demokraciju kao kor

pus zakona koji se mogu upranjavati bilo gdje. Demokracija u oi ma Thomasa Jeffersona pak bila je nepomirljiva sa ivotom u gra dovima on je smatrao da prostor koji joj je potreban nije mogao biti vei od sela. Njegovo stajalite je nastavilo ivjeti. Tijekom 19. i 20. stoljea prvaci demokratske prakse poistovjeivali su je s ma lim, lokalnim zajednicama, izravnim meuljudskim odnosima. Dananji je grad velik, pun migranata i etnikih raznoliko sti, grad u kojemu su ljudi istodobno ukljueni u vie razliitih za jednica kroz posao, obitelj, potroake navike i razonode. Za gra dove koji poput Londona i New Yorka postaju globalni, problem graanske participacije postaje kako se ljudi mogu osjetiti poveza ni s drugima kada ih nuno ne mogu poznavati. Stvoriti demokrat ski prostor znai stvoriti forum da bi ti neznanci mogli ui u interakciju. Dobar primjer iz Londona kako se to moe dogoditi jest ko ridor koji povezuje Katedralu Sv. Pavla i Tate Modern, koridor koji ih spaja novim Millenium Bridgeom. Iako je koridor visoko defini ran, on nije zatvorena forma du june i sjeverne obale Temze on potie obnovu pokrajnjih zgrada koje nemaju veze s njegovom svr hom i nacrtom. Gotovo odmah nakon otvaranja taj je koridor po taknuo neformalna mijeanja i povezivanja meu ljudima koji su prolazili njime unutar tog mosta te generirao oputenost meu ne znancima, to je temelj istinskog modernog osjeaja onoga mi. To je demokratski prostor. Problem s kojim se suoavaju dananji gradovi jest kako, i u manje ceremonijalnim prostorima, stvoriti neto od tog osjeaja povezanosti meu neznancima. To je problem pri projektiranju javnih prostora u bolnicama, pri strukturiranju gradskih kola, u velikim uredskim kompleksima, pri renoviranju glavnih ulica te pogotovu na mjestima gdje se odvija posao vlasti. Kako se takva mjesta mogu otvoriti? Kako se moe premostiti podijeljenost na unutranje i izvanjsko? Kako oblikovanje prostora moe generira ti novi rast? Kako vidljiva forma moe pozvati na angaman i pois tovjeivanje? To su hitna pitanja na koja urbano projektiranje mo ra pokuati dati odgovore u urbanom dobu.
preveo s engleskog Tomislav Medak

113
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Richard Sennett: Otvoreni grad

KELLER EASTERLING

KRIVA PRIA

udui da od politikih pria esto oekujemo da slijede poznate epske ili tragine zaplete, naizgled neizgledna politika dogaanja bude osjeaj upuenosti na vlastitu snalaljivost. Ona tvore pe riferne dokaze i kategorijalne preostatke leptire koji ne zavre pribodeni na plou, jer ne potvruju oekivanja. Te krive prie nadilaze prevladavajuu logiku i konven cionalna shvaanja te izokreu nae uvrijeene narative. Pobuuju nevjericu, moda naprosto zato to su njihova instrumentalna vri jednost i logika neistraene. Mnoge takve fantomske prekretnice ili obrate ljevica ili desnica ne mogu jednostavno razvrstati u kate gorije ili moralizirati. Meutim, koliko god nevidljivi za nau po litiku ortodoksiju, oni mogu biti stvaran uzrok preokreta u sen timentu, promjena u ekonomskom blagostanju, eskalacije ili obustave nasilja te nagle zaraze preobrazbom. Premda nemaju insti tucionalni ekvivalent u nekoj priznatoj formaciji politikog poret ka, ti dogaaji imaju svoje mjesto unutar obuhvatnijeg politikog poretka ureenog jednom udljivom ili neiskazanom logikom. Primjerice: Politiki konzervativne i naizgled nepromjenjive republi kanske savezne drave u SADu iznenada su i naglo preustrojile svoje ekonomije. Iako podupiru krupne naftake politiare, poe le su uzgajati etanol. Njihove megacrkve stavile su potpis na Kyo to protokol, a benzinski pirati poeli su krasti staro kuhinjsko ulje iz velikih fast-food restorana ne bi li ga iskoristili kao pogonsko gorivo za aute. Za razliku od automobilistikih i aeronautikih istraiva kih napora koji su poduzimani i prenoeni u drutvima velesila, poslijeratni Japan bacio se na brze vlakove i sada tu tehnologiju iznajmljuje zemljama Srednjeg Istoka naftnom epicentru. Pro metni rivali poput avionskih kompanija i eljeznica koji su svoje dobno zaglibili u meusobno ratovanje tko je vie zastario i koga treba zamijeniti, sada apsorbiraju i oponaaju jedan drugoga. Iako se lobiji industrije oruja i industrije duhana u SADu doimaju podjednako snanima, poprilino je lako jedan dan kupi ti oruje i ve idui dan nekoga ubiti, ali je zato sada nemogue za paliti cigaretu nakon veere u restoranu. Protivno svim zaklinjanjima Ministarstva obrane SADa u nunost [muenja], istraitelji poput Deucea Martineza u ameri kim zatvorima izvan teritorija SADa izvlae vie informacija du gim suosjeajnim razgovorima negoli nasilnom agresijom.01 U popis stvari koje se ne bi trebale dogoditi svakako bismo mogli uzeti u obzir arhitekturu. Ve smo se umorili od iskazivanja nevjerice u podnoju zgrada u Kini ili na Bliskom Istoku. esto imamo spremnu jo koju hvalisavu priu o nekom hiperbolikom zdanju u Dubaiju, Kataru, Kuvajtu, ungingu, Astani ili Moskvi.

KRIVA PRIA

115
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Keller Easterling: Kriva pria 01 Scott Shane, Inside a 9/11 Masterminds Interrogation, New York Times, 22. lipnja 2008., A1.

116

Arhitektura je navikla sebe uvjeravati da ona nije pozvana davati miljenja o slubenoj politici i da ne moe snositi odgovornost za nju. Ali unutar parametara krive prie, manje slubeno politiko polje ini se irim i bremenitim posljedicama. Dapae, veinu onoga to se dogaa u svijetu moglo bi se uze ti za dio krive prie stvari koje se ne bi trebale dogaati.

PRAVA PRIA
Unato iscrpljenju naih pravih narativa esto nastavljamo drati se pravih pria namjesto da uimo od krivih. Dana 15. velja e 2003. u velegradovima se mariralo ulicama protiv jo jedne ne izrecivo krive prie: rata u Iraku. Za velike stratege neorealpoliti ke, Bushevo predsjednikovanje trebala je biti prava pria, jedna je dina epska povijesna pria. Meutim, Bush u svom kripavom oklopu nije trebao davati krive izjave. A za opoziciju epidemija neslaganja nije trebala zavriti neuspjehom... meutim, do njega je dolo. Navodno reprezentativna vladavina nije funkcionirala kao participativna demokracija koju je htjela ponuditi netom oslobo enom Iraku. Oigledno su tu na djelu bile druge politike prie. Pa ipak, kad se podvue crta nakon spektakularnog neuspjeha si rove, primitivne ratobornosti Busheve administracije, ljevica i des nica podupiru svoju meusobno simetrinu opoziciju i uvruju svoja slubena kljuna stajalita. Primjerice, za aktivista ispravna je pria, prema prevladava juem shvaanju, otpor. On pretpostavlja okvir opozicije organi zacijski dispozitiv simetrine sukobljenosti na vrstim pozicijama. Valja se boriti za pravu stvar, opredijeliti za stranu, iznositi naela i odluiti tko je pobornik, a tko nije. Rije je o vrlo ogranienoj, ali dobrano uvjebanoj navici uma koja je organizirala veinu nae klasine politike misli i priznatih epistemikih okvira velikog kor pusa znanja. Prava pria esto je epski, tragini, totalizirajui nara tiv u kojem se globalne sile prirodno cijepaju na simetriki supro tstavljene sile koje moraju prevladati jedna nad drugom ne bi li ostvarile totalnu revoluciju. Sve ostalo bi predstavljalo spletku. Pravinost intenzivira takve borbene nastrojenosti. ak i teorije koje prihvaaju upletenosti i umijeanosti svejedno nekako kliu prema epskom vitetvu i vjenim motivima neprijatelj i nedunih. U suvremenim teorijama imperija, mnotva ili totalnog ratovanja monistike i binarne strukture su one koje stjeu prevlast i orga niziraju informacije. Velike strategije ljevice i desnice utoliko dije le i strukturnu slinost. Dapae, nita ne dira u naviku uma da ovo ubijaono koja povijesna dogaanja i politike fenomene organizi ra kao uzgredna, a ne usporedna i opetovana dogaanja. Pirotehni ka ratnih sukoba moda zakriva i druge oblike nasilja u svijetu. ak i kada neka argumentacija samo promilja tu strukturu, ona nu nim slijedom postaje sadraj i poruka medija, formirajui misao i nudei utjeni osjeaj toga da smo u pravu.

117
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Keller Easterling: Kriva pria

Gospodo, najprije u pokuati pomoi u otkrivanju krivca za otrovanu vodu u stambenom objektu, zatim u prijei na traenje krivca za uruavanje pri gradnji jama za podzemne garae!

118

Neki oblici aktivizma poput otpora moraju deklarirati svo je ime i saveznitvo. Meutim, zadravajui uvrijeene navike uma koje iskljuuju suprotne dokaze, otpor je esto prisiljen marirati protiv iluzornog ili nepostojeeg neprijatelja i lijeiti svoje neus pjehe ritualom proiavanja. Toliko je znanja bilo i nastavlja biti ustrojeno prema epistemama rata i otpora na bojitu ili barikada ma. No, koliko netko tko konzistentno marira u tom smjeru mo e znati o svijetu? Ratovi i konflikti nameu se naem pogledu. Meutim, razotkrivajui su oni momenti kada se ini da obrasci ma i narativima rata nedostaje informacija (u tom smislu Bush je bio vrlo koristan). Nai iscrpljeni oblici traginih ili borbenih na rativa opet nas dovode u redovne ratove usmjerene protiv krivog nasilja, gdje kemija praviarske mimikrije i rivalstva ima mo da samo jo dodatno eskalira napetosti. Kada je svijet podijeljen na simetrine ratne blokove, onda se javljaju i druge lane suprotnosti i kategorijalne pogreke. Na ravno, arhitektura globalnih odnosa nije ureena kao niz simetri nih sueljavanja ili izravnih bojita. Daleko od toga da bi svijet bio podijeljen na strane i svrhe, dovoljno je dokaza koje upuuju na preklapanje mree utjecaja i saveznitava. Primjerice, teorije koje suprotstavljaju dravne protiv nedravnih ili nacionalne protiv ne nacionalnih/transnacionalnih sila vjerojatno stvaraju lanu opo ziciju koja iskrivljuje teoriju. Ono to je Stephen Krasner nazvao hipokritinom suverenou, dravni i nedravni akteri u starom, uzajamno pothranjivanom partnerstvu, oslanja se na mazivo transnacionalnih posrednika, udvajanja i kamuflae ne bi li uvrs tila moi drave. tovie, otvoreni sukobi rata esto su samo naci onalne parade koje prikrivaju iroki spektar nedravnih aktivnos ti koje bi radije eljele ostati dvoline, neprimjetne i van politike nadlenosti. Stajalite da postoji pravo iskreno polje politikog pregova ranja (prava pria) esto funkcionira kao savrena kamuflaa za pa ralelno politiko djelovanje (kriva pria). esto je greka vrsto se drati rekurzivne logike i zanemariti kapric izgovor, varku i hi perbolu koji zapravo vladaju svijetom. Mo izmie. Postajui kate gorijalnom pogrekom za apsolutnu logiku i igru konstantnog zbro ja, ona migolji i nalazi skrovite u nekoj drugoj smicalici ili se pridru uje drugim pokretnim metama. Za svaku iskrenu gestu postoji dvolina gesta. Nije tako teko biti u pravu. Mnogi ljudi dolaze pre rueni kao da su u pravu. Moda je neispravno biti u pravu, pogo tovu biti apsolutno u pravu. Moda naa oekivanja ispravnih tehnika i teritorija za politiko djelovanje postavljaju moda i najznaajnija ogranienja aktivizmu. Odustanemo li od monizma, binarnih opo zicija, suprotstavljenih stajalita i rituala proiavanja, kakav pro ireni repertoar moemo izvui iz krivih pria?

NESLAGANJE
...radije bih govorio o neslaganju nego o otporu... Jacques Rancire, Artforum International Veinu politikog ivota podreenih skupina neemo nai ni u otvorenom kolektivnom prkoenju monicima niti u potpunom hegemonijskom posluhu, ve u prostranom teritoriju izmeu ta dva suprotstavljena pola. James C. Scott, Domination and the Arts of Resistance: Hidden Transcripts

119
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Keller Easterling: Kriva pria

Fantomski narativ neprie konstituira neku vrstu vandr avnog umijea*. Tu se nalazi bogati izvor neprilagoenog materi jala koji see preko naih restriktivnih igara [jednoznanih] zaklju aka. Vandravno umijee moda se nee prilagoditi zahtjevima or todoksije ili priznate ekonomske logike, a ostat e izvanjsko i pre komjerno pravim politikim kanalima. Mnogostruke sile koje se sklapaju i mijenjaju oblike, smjenjuju fantazijskog Golijata mono litnog kapitala ili korporativne kulture jo podmuklijim pokret nim metama. Pored izravnog, konfliktnog politikog djelovanja ova stu dija traga za politikom instrumentalnom vrijednou neizravnih tehnika ili estetskih reima koji bi, prema Rancireu i drugima, mogli generirati neslaganje namjesto otpora. Politika estetike Jacque sa Rancirea ili relacionalna estetika Nicholasa Bourriauda nude indi kacije estetskih praksi s politikom moi. Te prakse moda ne po stoje u nominativnom ili simbolikom registru, niti su ogranie ne na utvreni okvir znaenja i upuenosti. One se, naprotiv, na laze u aktivnom, odnosnom registru. Njihova mo lei u kompleks nim koktelima afektivnih i podtekstualnih poruka. U tom polju neslaganja nailazimo na proireni repertoar op strukcije i pritiska koji esto ironino ne ukljuuje suprotstavljenost intenzivnog otpora i sueljavanja, ve poklone, pristajanje, estetsko svianje, nijansirane nastrojenosti, krivo navoenje/ometanje, bes mislice, kominost, nerazumne inovacije i prostorne zaraze.

PANDA, ODNOSNO POKLON


Mona tehnika pritiska je poklon ili panda. Godine 2005. Kina je Tajvanu ponudila dvije pande nazvane TuanTuan i Yuan Yuan, nazvane imenima koja u prijevodu znae jedinstvo. Pan da je izgledom takva da predstavlja ponudu koju ne moete odbi ti. To je parni valjak ubavosti i dobrote. To je sredstvo kontrole i pri tiska na druge, a istodobno ostavlja dojam ivosti i slatkoe. Arhi tektura i urbanizam, nerazmrsivo vezani uz iracionalne elje i ri valske porive utjelovljene u simbolikom kapitalu, esto su poput pandi. Meutim, pande su esto obdarene s vie kapitulacija nego suprotstavljenih zahtjeva.

* U engleskom izvorniku extrastatecraft, neologizam izveden iz extra- van, izvan i statecraft umijee vladavine, dravnitvo; op. prev.

120

Arhitektura i urbanizam u formama arhitekturizma, malo prodaje, zabave ili gradnje odmaralita esto se isporuuju uz fik ciju traperica i Coca Cole, povezujui globalna trita sa eljom za participativnom demokracijom. Arhitekti oajavaju dvojei treba ju li sudjelovati u tom transferu svedenom na repertoar izbora izmeu pristajanja ili odbijanja. Panda je podsjetnik na uvijek pri sutnu mogunost pritiska. Ona nudi tehniku ekscesivno mekog i slatkog, ali tekog stiska ruke.

POSLUNOST
...trimo svi vrlo polako! Milan Kundera, ala

U knjizi Domination and the Arts of Resistance James C. Scott podsjea na priu ala Milana Kundere u kojoj su zatvorenici iza zvani na tafetnu utrku protiv uvara logora. Zatvorenici se odlu e trati vrlo sporo protiv uvara koji sprintaju, ali pritom glasno bodre jedni druge. Njihova poslunost objedinila ih je u inu prko sa koji ne umanjuje ili crpi njihove energije takmienjem i borbom. Pretjerana poslunost ima mo da razorua i stvori nezavisnost od sile. Poput pande i ona moe pretpostavljenu silu uiniti obavez nom na poslunost prema sluzi.02 Arhitektovo tipino sikofantsko ponaanje prema klijentu takoer se moe preobraziti u pretjeranu poslunost koja demon strira vlastitu umjenu mo. Kada je danskobelgijski arhitekton ski tim PLOT (sada BIG i JDS arhitekti) projektirao VM kue 2002., uklopili su portret investitora u projekt u vidu ulaznog murala. BIG je na slian nain projektirao aerodromski hotel i konferencijski centar u Stockholmu iji prozori tvore portrete prestolonasljedni ce Victorije, priceze Madeleine i princa CarlPhilipea (dovrenje 2010.). Kada je gradonaelnik Copenhagena Ritt Bjerregaard naja vio da e izgraditi pet tisua poticanih stanova, BIG je, lanom po slunou, odmah isporuio projekt za svih pet tisua stanova (pro jekt Kloverkarren).03 Projekt je ostao kao trajan podsjetnik na prvotno obeanje.

GLASINA/OGOVARANJE
James C. Scott detektira glasinu i ogovaranje kao jedan od glavnih oblika napada koji su na raspolaganju nemonima. Iako je glasina omiljeno sredstvo u svakom pa i najmanjem salonu, ono je takoer i praktina tehnika trita i vlada. Smicalica i spin su siro vine politike. Smicalica koja je pokuala pokazati da je globalno za grijavanje smicalica uspjeno je doprinijela da se odgodi politika podrka ekolokim politikama. Meutim, tu igru mogu igrati dvi je strane. Dizajn je, na neki nain, smicalica. On ivo anticipira i materijalizira kulturne projekcije instrumentima koji se koriste u razliitim oblicima uvjeravanja. Utopijsko i vizionarsko ponekad

02 James C. Scott, Domination and the Arts of Resistance: Hidden Transcripts (New Haven: Yale University Press, 1990),139-40; Milan Kundera, The Joke (New York: Harper, 1992), 9497. 03 www.plot.dk; www.big.dk

sa sobom moe donijeti umrtvljujue pomirenje konsenzusa. Vi jesti koje nisu toliko rezolutne, ali se zato rasprostiru glasinama mogle bi biti zaraznije kao dio igre povjeravanja u nastojanju da se popularizira i kapitalizira promjena.

121
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Keller Easterling: Kriva pria

NASTROJENOST
Nastrojenou koja je pohranjena u logici, ureenju i kemiji globalnih prostora i mrea mogue je manipulirati za aktivistike ciljeve. Primjerice, lako moemo procijeniti ponaanja i ureenja moi koja proizlaze iz razgranate, hijerarhijske mree ili vorine organizacije. Jasna nam je otpornost ili slabost paralelno, a ne se rijski sloene raunalne mree. Mogli bismo neto nauiti od Gre goryja Batesona koji je ponaanje opisao u koordinatama arhitek ture grupnih interakcija i okupljanja. Bateson je detektirao simet rine lanane sljedove koji eskaliraju nasilje i rivalstvo, poput bi narnih podjela koje nae miljenje ustrojavaju u argumentacijske oblike sukoba. Detektirao je takoer asimetrine ili komplemen tarne organizacije u kojima su uloge dominacije i podvrgavanja jas ne. Naposljetku, detektirao je i reciprone organizacije u kojima su mnogostruki odnosi toliko meusobno prepleteni i izbalansira ni da vie nisu nuno proizvodili reagens nasilja. A neto bismo mo gli nauiti i od Ervinga Goffmana koji je raspravljao o nastrojenos tima koja nastaju iz nakupljanja mnotva tekstova i subtekstova koje donosi svaki pojedinac ili skupina.

KOMINOST
Kominost odavno ini tajno aktivistiko oruje. Umjesto da izaziva rovovsko rivalstvo, komiar zbunjuje, otupljuje nape tost i razoruava. Humor rui uvrijeene konstrukte, ali pritom skida svoju krinku da bi ukazao i na vlastiti trik. Komedija razot kriva krutost i opasnost koje prate kako koncentracije moi, tako i otpor suprotstavljen toj moi. Kultura arhitekture nije pretjera no uspjena u kominom registru. To nije umjetnika forma koju bi netko iao gledati ne bi li ga poduila kako proizvesti urnebes nost koja razoruava. Kontrakulturne postupke i parodiranja Art Farma ili Archigrama valjalo bi uvrstiti meu modele, a ne ironij ske postupke u postmodernoj maniri. Logopelago Erandi De Silve satira je na The World znamenitu otoku formaciju ispred Dubai ja kreirajui slinu otoku formaciju u obliku logotipa. Ali taj hu mor nije toliko razoruavajui koliko je to sm The World, prena puhana izgradnja koja na neki nain proizvodi kritiku same sebe. Projekt DustyRelief/B_mu Franoise Roche intenzivira svoju mo prelaskom u relacionalni, aktivni registar. Zgrada je projektirana 2002. za Bangkok (Tajland) kako bi elektrostatiki privlaila pra inu iz okolnog zagaenog zraka.04 Postojana susretljiva spremnost graevine da isti svoj okoli, kao i njeno polagano napredovanje prema tome da postane gigantsko i ljupko pahuljasto klupko, ak

04 http://www.newterritories.com/roche2002bis. htm

122

tivno je komino u vizualnom, vremenskom i kognitivnom pogle du. Njena kritika zagaenja kao neega to postvaruje u pokuaju da ga izlijei ne moe biti eksplicitnija. Ona svojim entuzijazmom budi empatinu snalaljivost, a istodobno elju za istim zrakom povezuje s bespomonom samodegradacijom namjesto krutim pi jetizmom i stezanjem remena.

KRIVO NAVOENJE/OMETANJE
Mes enfants, ne smijete napasti stvari direktno, preslabi ste: ugledajte se na mene i priite im iz nekog kuta... Pravite se mrtvi, izigravajte usnulog psa. Balzac, Seljaci

Aktivizam u formi otpora najee ide u paru s represivnom moi ne bi li konano otkrio svoj identitet i ukazao na previanu istinu. Meutim, zaobilazno i neizravno djelovanje drevno je tak tiko sredstvo sukoba i ratovanja od Sun Tzua do Machiavellija. U Imperiju Hardt i Negri raspravljaju o itavom nizu tehnika politi ke vjetine, ukljuujui i odbijanje koje nalazimo kod likova kao to su Bartleby Hermana Melvillea ili Michael K. J. M. Coetzeeja, posebnu panju poklanjajui upravo Michaelu K. kao vrtlaru ije stalno kretanje oponaa brljane koje eli uzgajati. Ta vitiasta sklo nost ublaava opasan ulog koji lei u prkosnom odbijanju i uvea va njegove izglede za uspjeh.05 Moda je u naoj raspravi Melville ov ovjek od povjerenja bolja zamjena za Bartelbyja, budui da nu di viestruke narative i zaodjevene identitete kao sredstvo stjeca nja moi i zbunjivanja nadlene vlasti. Arhitekt i urbanist esto po kuavaju izravno napasti izvor nekog urbanog problema i izlijei ti ga. Praksa ne oskudijeva iskazima o popravljanju i premoenju jaza oblikom, ureenjem i geometrijom, kao da te stvari proizvo de neposredne uinke na kompleksne okolnosti urbanosti. Disci plina je neizvjetena u posrednim zahvatima i neizravnim ili sis temskim uincima koji potencijalno mogu dovesti do silovitih ob rata, ako ih se sagleda u relacionalnom registru. Kada London do nese jednostavnu odluku da e urbanu gradnju zadrati unutar ogranienog podruja, to ima itav niz neizravnih i razgranatih ui naka. U svakom od arhitektovih mnogostrukih ustupaka korelaci onalno razmiljanje o programskim, kulturalnim i financijskim sistemima proizvodi neizravne prilagodbe ili navodi projekt na pu teve koji su motivirani alternativnim politikim ciljevima. Obilje enost nastrojenou, krivim navoenjem ili ometanjem, kao i ko minou, esto predstavlja ono to simetrine sukobe pomie s mrtve toke i sputa ih na niu razinu prema vie uzajamnoj, ot vorenoj arhitekturi odnosa.
05 Hardt, Michael i Negri, Antonio. Imperij (Zagreb: Multimedijalni institut, 2003.), 174-176.

BESMISLICA/IRACIONALNOST
Globalno drutvo je racionalizirani svijet, ali ne i svijet koji bismo mogli nazvati racionalnim. John W. Meyer, Gili S. Drori, Hoyku Hwang, Globalization and Organization: World Society and Organizational Change

123
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Keller Easterling: Kriva pria

Srodan s konceptom krivog navoenja mogao bi biti koncept besmislice i iracionalnosti. Drugi vrtlar kojeg bismo mogli uzeti u obzir u ovom postavu potencijalnih modela jest Chancey Gardiner iz romana Being There Jerzyja Kosinskog. On je istodobno komiar, ovjek od povjerenja i lijepa dua iji mu besmisleni iskazi o rastu vrta ili neumitnosti sezona omoguuju da se susretne s predsjed nikom SADa i drugim vodeim ljudima od nacionalnog znaaja. Besmislica i namjerni izostanak nadovezivosti na prepoznatljive dogme politikih strana generiraju politiku instrumentalnost. Studije Johna W. Meyera o organizacijama nastavljaju se na Bates onove, Goffmanove, Bourriaudove i Rancireove studije proua vanjem afektivnih formi ponaanja i igranja uloga u kulturi. Orga nizacije svake vrste postavljaju kolektivne protokole koji predvi divo pokuavaju stei korist, vladati ili odrati mo na neki drugi nain. Te organizacije obino moraju iznai racionalizirajue for mule koje kataliziraju evidencije, ali moraju razviti i tehnike kako predvidjeti evidencije koje proturjee tim formulacijama. One mo raju iznai naine razdvajanja proizvoljnih dogaaja od kontro lirajue logike. Te racionalizirajue formule, nastojei ostati izo metrine i intaktne, mogu stvoriti besmislena uvjerenja koja gru pa slijepo slijedi. Primjerice, iracionalne aspiracije i fikcije rutinski pogone nastanak infrastrukturnih mrea kao nositelja simboli kog kapitala nacija i industrija. Sistem autocesta u SADu, projek tiran na osnovu lane logike prometa gustoe i brzine, moe ima ti iracionalno djelovanje na javnu potronju za promet. Veina svjet skih organizacija koje razvijaju prostor optimiziraju formule, pro grame i privremena koritenja upravo na taj nain, kvantificirajui pritom i promjenjive elje u iskustvenoj ekonomiji. Ako je racionalizirana struktura najbolji prijenosnik iracio nalnog sadraja, onda znatna politika instrumentalna vrijednost lei u besmislenim porukama i sentimentima. Brojne naizgled mo nolitne ili zatvorene organizacije profitiraju zahvaljujui efemer nosti elje. im neki totalitarni reim prigrli poruke turistikih fantazija, prodajnih scenarija ili produhovljenih golferskih zajed nica, moi besmislice ve su na djelu. Besmisao pogoduje situaci jama u kojima bi inae postojala budna spremnost na antagonizi rajua gledita ili rovovska pravovjerja koja su proizvela konflikt. Ta zajednika nekonzistentnost kontrolnih organizacija potenci jalno je mek i plodan teritorij aktivizma.

124

PIRATSTVO
Intelektualac kao gusar nije to lo san. Peter Sloterdijk, Kritika cinikog uma

Piratstvo je najee motivirano sebinim porivima, bilo da je pirat obini kriminalac ili produena ruka drave. Piratstvo mo e pomagati kontroli autoreferentnih organizacija, a moe i samo djelovati kao autoreferentna kontrola. Meutim, piratstvo je tako er esto organizacijska forma koja svoj sebini postotak nalazi u djelovanju izmeu organizacija, manipulirajui neuskladivou nji hovih pojedinanih logika. Prema tome, produktivno piratstvo moglo bi znaiti one poteze koji objavljuju i miksaju vie informa cija nego to ih nakupljaju i pridravaju. Moda ima pomalo pirat stva i u krivom navoenju i u varkama potrebnim da se kompani ju poput WalMarta uvjeri da bi trebala poticati zelene politike. Ta ko je eto WalMart odluio da koritenje dnevnog svijetla uinko vitije prodaje proizvode ili da e ih prodaja fluorescentnih arulja svrstati na pravu stranu predvianja rizika globalnog zatopljenja.06 Pirat zna kako prevariti varalicu. Iz sebinih pobuda on motivira druge da ine stvari iz sebinih razloga. Daleko od toga da bi ga po razio ili uzbudio Behemot, pirat rauna kako e njegove poteze po jaati veliina druine upravo kao to je klasini pirat devetnaes tog stoljea trebao ustanoviti koliko bi ljudi htjelo piti rum tije kom embarga. Koji god bili motivi, produktivnost lukavstava ili poduzetnikih poslova ne mjeri se u moralnim okvirima prema odreenju to jest dobro ve prema tome jesu li otvorili i oboga tili protok informacija odnosno slomili okove informacijske tam nice koju namee destruktivna kontrola.

NERAZUMNA INOVACIJA
Moda je jedna od najuspjenijih piratskih tehnika inovaci ja. Za izumitelje i poduzetnike esto se dri da su nerazumni, isto kao to se praktino i teorijsko esto dri oprenim konceptima. Poduzetnici e biti uspjeniji ako njihove inovacije teoretiziraju drugaije, praktinije rjeenje ako renoviraju ono to se smatra praktinim. One su dapae toliko praktine da razumiju i anticipi raju uspjehe neteoretiziranih dogaaja prie koje se ne bi treba le dogoditi. One esto nalaze plodan teritorij u izokretanju. Drut veni poduzetnici poput Muhammada Yunusa, utemeljitelja Gra meen Banke i izumitelja mikrokredita, ironino su oplodili kapi tal pomou siromatva. Arhitekti, unato svojoj bliskosti velikim investicijama koje definiraju politiku i ekoloku nastrojenost globalnog prostora, esto nisu obueni da bi svoju praksu organi zirali poduzetniki, uz vie moi da usmjere svoje projekte prema vlastitim politikim ciljevima.

06 Vie o tom prosvijetljenju, meu brojnim referencama, moete saznati na: http:// www.ci.seattle.wa.us/light/ conserve/sustainability/ studies/cv5_ss.htm; http:// www.savethebulbs.org/retail. html; http://www. majorskylights.com/school/ walmart.php

ZARAZE
Poduzetnici razumiju mo multiplikatora kako interveni rati u mree trita epidemijskom diseminacijom predmeta i es tetskih reima. Bivajui vie od puke baze klijenata za prodaju ili za stil rukovoenja, multiplikatori ine mreno okruenje unutar kojeg su smjetene kompanije i globalne populacije s kojima ko municiraju. Multiplikator je zaraza ili klica na tritu koja se ekspo nencijalno vezuje. Umjetnosti danas spremnije eksperimentiraju s mrenim praksama, performansom i relacionalnom estetikom namjesto da se iskljuivo bave podukom kako cijeniti objekte po jedinanog autorstva. Arhitektura je sazdana na ponovljivim kom ponentama i receptima profesija je strukturirana tako da jedin stvene kreacije podrava kao izolirane ili kao planirane realizaci je. Skupovi koje organiziraju drugi (primjerice, graevinska indu strija) potencijalno su u horizontu arhitektaaktivista koji pozna je mo tih sastavnih populacija da mijenjaju lokalizirana ili global no distribuirana okruenja. Novi objekti prakse i poduzetnitva, redefinirani u relacionalnom registru, odraavaju sposobnost mre e da amplificira strukturne promjene i manje pomake. Arhitektura moe pridonijeti nastanku mnogih krivih pria i neteoretiziranih dogaaja potrebnih da se odmijene uvrijeeni oblici konfliktnog aktivizma i proiri polje djelovanja van institucionaliziranog (pa ak i zatitnikog) politikog teritorija granica, poprita i barikada. Ako ikone pravovjernosti, spletke ili sukoba esto eskaliraju na petosti, mogu li domiljatosti alternativnog projektiranja odvrati ti od njih? Moemo li onkraj simetrinih sukobljenosti otpora s nji hovom politikom pozadinom nazrijeti disenzus koji je manje sa mozadovoljan, manje automatizirano opozicijski, ali uinkovitiji (i lukaviji)? Dapae, nakon to je dugo vremena sebe iskljuivala iz slubenih politikih kanala ne bi li izbjegla odgovornost, arhi tektura kao vandravno umijee*, nala se neoekivano u poslje dicama bremenitoj poziciji, gdje manipulira kodove protoka i ot pora u sve monijim skrivenim kanalima prostornih infrastruktu ra diljem svijeta.
preveo s engleskog Tomislav Medak

125
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Keller Easterling: Kriva pria

SVJETSKA POVELJA O PRAVU NA GRAD FORUM DVAJU SOCIJALNI


AMERIKA
(QUITO, SRPANJ 2004)

SVJETSKI URBANI FORUM


(BARCELONA, RUJAN 2004)

ulaskom u novi milenij polovica stanovnitva u svi jetu ivi u gradovima, a oekuje se da e do 2005. godine stupanj urbanizacije dosegnuti 65 posto. Gradovi potencijalno predstavljaju podruja koja obiluju bogatstvima, kao i ekonomskim, okolinim, politikim i kulturalnim raznolikostima. Urbani stil ivota utjee na nain na koji uspostavljamo veze s ostalim lju dima i podrujem na kojem ive. Meutim, nasuprot tom potencijalu, u razvojnim programi ma koji se trenutno provode u veini gradova Treega svijeta, fokus se nalazi samo na koncentriranju bogatstva, moi i ubrzanim urba nizacijskim procesima koji doprinose unitenju okolia i privatiza ciji javnog prostora to dovodi do drutvene i fizike segregacije. Veina gradova jo je daleko od toga da ponudi ravnomjerne uvjete i mogunosti stanovnicima koji u njima ive. Velik postotak urbane populacije lien je zadovoljenja svojih osnovnih potreba ili su one ograniene zbog njihovih ekonomskih, socijalnih, kulturnih ili etikih karakteristika, ili pak zbog pripadnosti odreenom spo lu ili ivotnoj dobi. To pogoduje nastanku karakteristinih drut venih pokreta koji se bore za urbana prava, iako su oni esto raspr eni i nesposobni iznjedriti znakovitu promjenu unutar postojeih razvojnih modela. Suoeni s takvim stanjem stvari, skupine civilnog drutva koje su ostale u meusobnom kontaktu jo od prvog Svjetskog soci jalnog foruma 2001. godine, analizirale su i razmotrile ovaj pro blem, te preuzele na sebe izazov zagovaranja odrivog modela urba nog drutva i ivotnih stilova zasnovanog na temeljnim naelima solidarnosti, slobode, jednakosti, dostojanstva i drutvene praved nosti. Temeljni aspekt ovog modela postat e potovanje razliitih urbanih kultura i ravnotea izmeu urbanog i ruralnog okolia. Jo od prvog Svjetskog socijalnog foruma odranog u Porto Alegreu u Brazilu 2001. godine, razni drutveni pokreti, nevladine organizacije, profesionalne udruge, forumi te dravne i meuna rodne mree koje se u obliku drutvenih nastojanja bore za to da gradovi budu demokratskiji, pravedniji, humaniji i bolje odrivi, sastavili su Svjetsku povelju u kojoj su opisani zadaci i mjere koje trebaju poduzeti civilno drutvo, lokalne vlasti i nacionalne vlade te meunarodne organizacije koje bi jamile da e ivot stanovni ka grada biti dostojanstven. Povelja o Pravu na grad predstavlja orue ija je svrha dopri nijeti urbanim nastojanjima i pomoi u procesu prepoznavanja pra va na grad kao sastavnog dijela meunarodnog sustava ljudskih prava. Sredinji element tog prava je pravedno i nepristrano ui vanje u dobrobitima grada kad je rije o naelima odrivosti i drut vene pravednosti. To pravo treba shvatiti kao kolektivno pravo svih

UVODNI DIO

127
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Svjetska povelja o Pravu na grad

128

stanovnika grada, napose onih ugroenih i zapostavljenih, potvru jui legitimnost djelovanja i organiziranja u skladu s njihovom upo rabom i obiajima da bi se ostvarilo cjelovito provoenje prava na adekvatni ivotni standard. Pozivamo sve ljude, organizacije civilnog drutva, lokalne i nacionalne vlade i meunarodne organizacije da sudjeluju u ovom projektu na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, te da doprinesu uspostavljanju, irenju i provoenju Svjetske pove lje o Pravu na grad kao paradigmi novog milenija koja pokazuje da je bolji svijet mogu.

PRVI DIO

129
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Svjetska povelja o Pravu na grad

OPI PLAN
LANAK 1

PRAVO NA GRAD
1. Svatko ima pravo na grad bez diskriminacije na spolnoj, dob noj, rasnoj, etnikoj, politikoj i religijskoj osnovi i pravo na ouvanje kulturne memorije i identiteta, u skladu s naeli ma i normama koje su ovdje navedene. 2. Grad predstavlja kulturalno bogatstvo i raznolik kulturalni prostor koji pripada svim stanovnicima. 3. Gradovi, zajedno s nacionalnim dravama, preuzimaju odgo vornost i obavezu usvajanja mjera za njihovo maksimalno poveanje u skladu s raspoloivim sredstvima, te poduzima ju sve potrebne korake, napose kad je rije o pravnim mjera ma, da bi postepeno u cijelosti bilo mogue uivanje univer zalnih ekonomskih, drutvenih, kulturnih prava i prava na okoli, bez da u bilo kojem obliku smanjuju minimalni sadr aj tih prava. 4. U svrhu ove Povelje, oznaka grad dodjeljuje se svakom gra du, selu, naselju, metropoli, lokalitetu, predgrau, naseobi ni ili srodnim mjestima koja su institucionalno organizira na kao lokalne zajednice opinske ili sredinje vlasti neovis no o tome jesu li urbana, ruralna ili poluurbana. 5. U svrhu ove Povelje, graanima se nazivaju sve osobe koje trajno ili povremeno ive u gradu.
LANAK 2

NAELA PRAVA NA GRAD


1. demokratsko upravljanje gradom. Svi graani ima ju pravo na izravno ili posredovano sudjelovanje u nadzira nju, planiranju i vladanju gradom da bi se poveala transpa rentnost, uinkovitost i autonomija lokalne javne uprave i drutvenih organizacija. Svi graani imaju pravo sudjelova ti u planiranju, poslovanju, nadzoru, upravljanju, obnovi i poboljanju gradova. 2. drutvena funkcija grada. Grad ima svoju drutve no funkciju ukoliko on svim ljudima moe jamiti cjelovito uivanje prava u kontekstu ekonomije, kulture i resursa, kao i ukoliko se urbani projekti i uloeni kapital implementira ju na dobrobit graana, vodei rauna o kriterijima praved ne raspodjele i u skladu s kulturnom i ekolokom odrivou; dakle, o dobrobiti svih graana u suglasju s prirodom, kako za sadanje, tako i za budue generacije.

130

3. drutvena funkcija vlasnitva. a. Javni i privatni prostori i vlasnitva koja pripadaju gradu i njegovim graanima moraju se koristiti na nain da na prvo mjesto stavljaju drutveni, kulturni interes kao i ouvanje okolia. Svi graani moraju biti ravnopravni vlasnici urba nog podruja na temelju demokratskih parametara, na ide alima drutvene pravednosti i pod uvjetima odrivog razvo ja okolia. U oblikovanju i implementaciji javnih politika nuno je zagovarati drutveno pravedno koritenje urbanog prostora i zemlje, vodei rauna o sigurnosti te jednakosti spolova i upravljanja okoliem. b. U oblikovanju i implementaciji urbane politike drutveni i kulturni interes mora imati prednost nad individualnim pra vom vlasnitva. c. Svi graani imaju pravo sudjelovanja u procesima poveanja zemljine vrijednosti javnim ulaganjem u urbana podruja koja su u cijelosti zaposjeli privatni vlasnici bez povratne re akcije ili aktivnosti koja je poduzeta u smjeru njihova vlasnitva. 4. cjelovito ostvarivanje graanskih prava. Grado vi bi trebali biti mjesta ostvarivanja svih ljudskih prava i te meljnih sloboda koje jame dostojanstvo i zajedniku dob robit svim ljudima, kako u jednakosti i pravednosti tako i u cjelovitom potivanju drutvenog stvaranja prebivalita. Svatko ima pravo u gradu pronai nune preduvjete za vlas titi politiki, ekonomski, drutveni i prirodni razvoj pri hvaajui obavezu solidarnosti. 5. jednakost i ukidanje diskriminacije. Prava uspos tavljena u ovoj Povelji bit e zajamena svim osobama koje trajno ili privremeno ive u gradovima bez ikakvog oblika diskriminacije zasnovane na dobi, spolu, seksualnoj orijen taciji, jeziku, religiji, stavovima, rasnom ili etnikom pori jeklu, dohotku, dravljanstvu ili promjeni boravita. Grado vi se obvezuju implementirati javnu politiku koja bi omo guila jednake mogunosti enama u gradovima u skladu s CEDAWom te skupovima o okoliu (Rio, 1992), enama (Pe king, 1995) i boravitu II (Istanbul, 1996). Gradovi se obve zuju iskoristiti resurse koji se nalaze u budetu vlade da bi primijenili ovu politiku i uspostavili instrumente i pokaza telje kojima bi se moglo nadgledati ispunjavanje ovih ciljeva. 6. posebna zatita ugroenih osoba i skupina. Po sebno ugroene skupine i pojedinci imaju pravo na posebne mjere zatite i cjelovitosti kojima bi se mogle zadovoljiti os novne potrebe i boriti protiv diskriminacije. U svrhu ove Povelje, ugroenim ljudima nazivamo osobe i skupine koje se nalaze u stanju siromatva, zdravstvenog i

prirodnog rizika, rtve nasilja, hendikepirane ljude, migran te, izbjeglice i sve ostale skupine koje se u stvarnoj situaciji u gradovima nalaze deprivilegirani u odnosu na ostale sta novnike. Unutar ove skupine posebna panja mora se prida ti starijim osobama, enama, i djeci. Konkretnim djelovanjem u korist ugroenih skupina, gra dovi bi trebali ukloniti ekonomske i drutvene prepreke ko je u stvarnosti ograniavaju slobodu i jednakost graana, ometaju cjelovit ljudski razvitak i uinkovito politiko, eko nomsko, kulturno i drutveno sudjelovanje u gradu. 7. drutvena odgovornost privatnog sektora. Gradovi se moraju pobrinuti da privatni ekonomski akteri sudjeluju u drutvenim programima i ekonomskim mjera ma u svrhu razvoja solidarnosti i jednakosti meu stanovnicima. 8. osnaivanje ekonomske solidarnosti i provoenje napredne politike. Gradovi moraju zagovarati i jamiti ekonomsku politiku i programe zasnovane na solidarnosti.

131
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Svjetska povelja o Pravu na grad

132

DRUGI DIO

PRAVA U KONTEKSTU UPRAVLJANJA GRADOVIMA


LANAK 3

ODRIV I PRAVEDAN URBANI RAZVOJ


1. Gradovi se obvezuju uz sudjelovanje svih graana sastaviti planove urbanog razvoja i okolia, reguliranja i upravljanja koje bi bilo u stanju jamiti ravnoteu izmeu urbanog raz voja i zatite okolia te kulturne, povijesne, arhitektonske i umjetnike batine, kao i spreavanje segregacije i teritori jalne iskljuenosti. Gradovi moraju na prvo mjesto staviti drutvenu ulogu obitavalita i razmatranje drutvene funk cije grada i privatnog vlasnitva. Da bi se to ostvarilo, grado vi moraju poduzeti mjere prilagoavanja urbanom razvoju, napose kad je rije o obnovi nesigurnih ili marginaliziranih naselja da bi stvorili integriranu i pravinu gradsku cjelinu. 2. Planiranje, kao i odjeliti programi i projekti za podruja u gradovima moraju uzeti u obzir sigurnost u gradu. 3. Gradovi moraju poduzeti mjere koje bi jamile da e admi nistrativno uspostavljanje javnih slubi biti to je blie mo gue stanovnitvu te da e graani sudjelovati u njihovom upravljanju i kontroli nad njima. Javnim slubama mora se dodijeliti pravni status javnog dobra i moraju biti zatiene od privatizacije. 4. Gradovi moraju uspostaviti sustave drutvene kontrole urbanih usluga koje nude javni ili privatni sektor, napose u odnosu na kvalitetu tih usluga i njihovu cijenu.
LANAK 4

SUDJELOVANJE U OBLIKOVANJU GRADSKOG BUDETA


1. Gradovi moraju uzeti u obzir zagovaranje prava na grad u skladu s definicijama iz ovog poglavlja da bi raspolagali jav nim resursima. 2. Gradovi se obvezuju zajamiti izravno i deliberativno sudje lovanje u politikama donoenja odluka i budeta, kako unu tar institucionalnih sfera otvorenih svim graanima i orga nizacijama zajednice, tako i unutar sektora ili teritorijalnih vijea i komisija.

LANAK 5

133
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Svjetska povelja o Pravu na grad

TRANSPARENTNOST UPRAVLJANJA GRADOM


1. Da bi se ouvalo naelo administrativne transparentnosti, gradovi moraju poduzeti mjere organiziranja administrativ ne strukture na taj nain da graani na uinkovit nain mo gu nadzirati odgovoran posao kojeg obavljaju dravni slu benici i vlada. Na isti nain i lokalne vlasti moraju biti trans parentne u svojem djelovanju spram viih organa vlasti ta ko da ovaj nadzor demokratskog upravljanja bude cjelovit. 2. U skladu s temeljnim naelima vlastitog individualnog prav nog statusa, gradovi moraju oblikovati i primijeniti koordi niranu i uinkovitu politiku usmjerenu protiv korupcije ko ja zagovara sudjelovanje drutva i odraava naela vladavi ne zakona, prikladnog upravljanja javnim poslovima i dob rima, javnim integritetom, transparentnou i obvezom po laganja rauna.
LANAK 6

PRAVO NA INFORMIRANJE JAVNOSTI


1. Svatko ima pravo zahtijevati i dobiti cjelovitu, tonu, ade kvatnu i pravodobnu informaciju od bilo kojeg odjela grad ske uprave ili od pravnih ili sudskih tijela koja se odnosi na njihove vlastite administrativne ili financijske aktivnosti ili one koje se odnose na kompanije i privatna ili mjeovita udruenja koja su ugovorno vezana za pruanje javnih usluga. 2. Zaposlenici gradske uprave ili privatnog sektora koji od graana zaprime zahtjev za nekom informacijom duni su je pruiti, ukoliko se ona odnosi na njihovo podruje u ko jem su strunjaci i ukoliko je informaciju u tom trenutku mogue dati. Jedino ogranienje pristupu javnim informa cijama odnosi se na ono koje namee pravo na privatnost osoba koje su u to ukljuene. 3. Gradovi moraju poduzeti mjere kako bi se zajamila mogu nost postojanja takvih procedura ili mehanizama na teme lju kojih bi svatko mogao imati pristup stvarnim i transpa rentnim javnim informacijama. U tu svrhu oni moraju omo guiti pristup svim slojevima stanovnitva i pruiti upute koritenja informacijske tehnologije i pojasniti kako se mo e pristupiti podacima koji se periodiki obnavljaju.

134

TREI DIO

GRAANSKA I POLITIKA PRAVA GRADA


LANAK 7

SLOBODA I INTEGRITET
Svatko ima pravo na slobodu te fiziki i duhovni integritet. Gradovi moraju jamiti da e osigurati zatitu tako da ni po jedinci niti bilo koja institucija ne prekri ova prava.
LANAK 8

POLITIKO SUDJELOVANJE
1. U skladu sa zakonima koji reguliraju ostvarivanje graanskih prava, svi graani imaju pravo sudjelovati u lokalnom poli tikom ivotu u obliku demokratskog izbora lokalnih pred stavnika te u svim odlukama koje utjeu na lokalnu politi ku koja se odnosi na grad, ukljuujui urbano planiranje, raz voj, upravljanje, obnovu i poboljanje kvalitete ivota u etvrtima. 2. Gradovi moraju jamiti pravo na slobodno i demokratsko bi ranje lokalnih predstavnika, provoenje plebiscita i inicija tiva javnog zakonodavstva te slobodan i ravnopravan pristup raspravama i javnim debatama. 3. Gradovi moraju provesti konkretne akcije u vezi kvota za predstavljanje i politiko sudjelovanje ena i manjima u svim lokalnim izbornim tijelima i u definiranju vlastite javne politike.
LANAK 9

PRAVO NA UDRUIVANJE, VIJEANJE, IZRAAVANJE I DEMOKRATSKO KORITENJE URBANOG JAVNOG PROSTORA


Svatko ima pravo na udruivanje, vijeanje i izraavanje mi ljenja. Gradovi moraju omoguiti da javni prostori budu ot voreni za susrete i neformalna okupljanja.
LANAK 10

PRAVO NA PRAVEDNOST
1. Gradovi potpisnici ove povelje poduzet e korake potrebne za poboljanje prava pristupa svim osobama na pravedno suenje.

2. Gradovi potpisnici ove povelje podravaju rjeavanje graan skih, kriminalnih, administrativnih i radnih sporova pro voenjem mjera javne nagodbe, posredovanja i prilagodbe. 3. Gradovi moraju jamiti pristup pravosudnom sustavu uspos tavljanjem posebne politike blagonaklonog postupanja sa si romanim drutvenim skupinama i ojaavanjem sustava slo bodne javne pravne pomoi.
LANAK 11

135
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Svjetska povelja o Pravu na grad

PRAVO NA JAVNU SIGURNOST I KOEGZISTENCIJU ZASNOVANU NA MIRU, SOLIDARNOSTI I MULTIKULTURALIZMU


1. Gradovi se obvezuju stvoriti uvjete javne sigurnosti, miro ljubive koegzistencije, kolektivnog razvoja i prakse solidar nosti. Da bi se postigao taj cilj, grad ima zajameno potpuno pravo potovanja razliitosti i ouvanja memorije i kultural nog identiteta svih graana bez diskriminacije. 2. Temeljna naela snaga sigurnosti prije svega se odnose na potovanje i zatitu prava graana. Grad jami da e snage si gurnosti kojima upravlja, svoju silu upotrijebiti iskljuivo u skladu s pravnim odredbama i demokratskom kontrolom. 3. Gradovi jame sudjelovanje svih graana u nadzoru i vred novanju sigurnosnih snaga.

136

ETVRTI DIO

EKONOMSKA, DRUTVENA, KULTURNA I PRAVA NA OKOLI GRAANA


LANAK 12

PRISTUP LOKALNIM I URBANIM JAVNIM USLUGAMA I NJIHOVIM ZALIHAMA


1. Gradovi svim graanima moraju jamiti pravo na pristup za lihama pitke vode, elektrinoj energiji, rasvjeti i grijanju, zdravstvenoj skrbi, kolama, odlagalitima otpada, sanitar nim ureajima, telekomunikacijama, dijelei tu obvezu s drugim privatnim ili javnim sektorima u skladu s pravnim regulativama svake pojedine zemlje. 2. Gradovi moraju poduzeti mjere kojima e jamiti da javne slube, ak i ako su privatizirane prije potpisivanja ove po velje, naplauju svoje usluge po cijenama socijalno prihvat ljivima obiteljima koje imaju niske dohotke i nezaposleni ma, te da e se te mjere adekvatno primjenjivati.
LANAK 13

PRAVO NA PRIJEVOZ I JAVNU MOBILNOST


1. Gradovi jame pravo na gradsku mobilnost i kretanje susta vom javnog prijevoza koji mora biti primjeran i cjenovno pri hvatljiv svim graanima. Gradovi moraju zagovarati uspos tavljanje sustava javnog prijevoza koji je dostupan svima u skladu s odgovarajuim gradskim i meugradskim voznim redom i u skladu s razliitim potrebama okolia i drutva (spol, dob i hendikepiranost). Gradovi takoer moraju poti cati koritenje prijevoznih sredstava koja ne zagauju oko li i omoguiti trajno ili povremeno zatvaranje prometa i ot varanje pjeake zone u odreeno doba dana. 2. Gradovi moraju zagovarati uklanjanje strukturnih prepreka i postavljanje opreme nune za olakavanje kretanja i pro meta, kao i prilagodbu svih javnih zgrada (ili onih koje su u javnoj uporabi), radnih mjesta i prostora za evakuaciju kako bi ih lake mogle koristiti hendikepirane osobe.

LANAK 14

137
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Svjetska povelja o Pravu na grad

PRAVO NA DOM
1. U onoj mjeri u kojoj su to u mogunosti uiniti, gradovi mo raju omoguiti i zajamiti svim graanima pravo na dom ko ji je cjenovno usklaen s njihovim primanjima; dom mora biti nastanjiv, izgraen na pristupanoj i prikladnoj lokaciji i prilagoen kulturnim karakteristikama njegovih stanara. 2. Gradovi moraju svim graanima omoguiti prikladnu ponu du stambenog prostora i pripadajue opreme i usluge, te si romanijim obiteljima jamiti mogunost stjecanja vlasti tog stambenog prostora, kao i omoguavanja pruanja po moi starijim osobama i djeci. 3. Gradovi moraju jamiti ugroenim skupinama i beskunici ma da e prvi imati korist od stambenih zakona i programa. Oni takoer moraju pruiti potporu i kreditne programe za kupnju zemlje ili nekretnine u gradu, reguliranje prava na vlasnitvo nad zemljom i poboljanje ivota u nesigurnim etvrtima i bespravno sagraenim objektima. 4. Gradovi moraju u dokumente ukljuiti sve ene koje prima ju gradsku pomo i koje, neovisno o njihovu graanskom statusu, posjeduju dokumente o vlasnitvu i posrednitvu zemlje ili dobara koja su regulirana ili registrirana u sklopu javnih programa dodjele zemljita ili stambenog objekta. 5. Svi beskunici, bez obzira radi li se o pojedincima ili obite ljima, imaju pravo na trenutno sklonite kojim se od strane gradskih vlasti dodjeljuje prikladan, dostatan i neovisan i votni prostor. Hosteli, utoita i smjetaji koji nude noenje i doruak mogu se koristiti kao privremeno i korisno rjee nje, ali zato ne liavaju vlast odgovornosti da pronae trajno rjeenje za njihov smjetaj. 6. Svatko ima pravo na sigurnost boravka u nekretnini u kon tekstu pravne regulative koja jami pravo na zatitu protiv deloacije, eksproprijacije i prinudnog ili proizvoljnog iseljenja. 7. Gradovi moraju omesti pekulacije trgovanja nekretninama stvaranjem urbanih kriterija i regulative za ravnomjernu i pravednu distribuciju trokova i dobiti koje stvara proces ur banizacije u skladu s prilagodbom ekonomskih, poreznih i financijskih javnih instrumenata u svrhu i ciljeve urbanoga razvoja. 8. Gradovi moraju zagovarati prikladnu legislativu i usposta viti mehanizme i sankcije osmiljene da bi se u cijelosti is koristilo koritenje javnim zemljitem te javnim i privatnim zgradama koje se ne koriste, loe koriste ili su pak prazne, da bi se osiguralo ispunjavanje drutvene funkcije vlasnitva.

138

9. Gradovi moraju vlasnike stanarskog prava zatititi od proi zvoljne deloacije, a stanare od lihvarenja reguliranjem na jamnine nekretnine u skladu s Opom primjedbom br.7 Po vjerenstva UNa za ekonomska, drutvena i kulturna prava. 10. Ovaj lanak mora se primijeniti na sve osobe, ukljuujui i (ali ne ograniavajui se samo na njih) obitelji, stanare bez stanarskih prava, beskunike i one iji su stambeni uvjeti podloni promjeni, poput nomada, putnika i Roma. 11. Gradovi moraju pruiti utoite i dom enama koje su rtve obiteljskog nasilja.
LANAK 15

PRAVO NA OBRAZOVANJE
1. Svatko ima pravo na obrazovanje. Gradovi i nacionalne dra ve zajedno su odgovorne za omoguavanje pristupa osnov nom obrazovanju djevojicama i djeacima i mladim ljudi ma kolske dobi, te za poticanje obrazovanja odraslih. Zajed no s ostalim razinama vlasti, oni takoer moraju provesti u djelo politiku visokog obrazovanja ugroenih grupa. 2. Gradovi moraju svih ljudima pruiti prostor za obrazovanje i kulturu te obrazovne centre, u multikulturalnom konteks tu i na drutveno kohezivan nain. 3. Gradovi moraju zagovarati poboljanje kvalitete graanskog ivota omoguavajui izgradnju vjetina i obrazovanja usre dotoenog na borbu protiv seksizma, rasizma, ksenofobije i diskriminacije, te implementiranjem naela dobrosusjed skih odnosa, ouvanja okolia, sudjelovanja u kulturi mira i njenom kultiviranju.
LANAK 16

PRAVO NA RAD
1. Gradovi i nacionalne drave moraju u to veoj mjeri nasto jati osigurati punu zaposlenost u gradu. U tu svrhu moraju zagovarati nadogradnju i proirivanje znanja radnika traj nom edukacijom i razvojem vjetina. 2. Gradovi moraju stvoriti uvjete u kojima e djeca bezbrino provesti svoje djetinjstvo i boriti se protiv iskoritavanja djeje radne snage. 3. U suradnji s javnom upravom i kompanijama, gradovi mora ju razviti mehanizme osiguranja jednakih mogunosti za poljavanja svim radnicima bez diskriminacije. 4. Gradovi moraju zagovarati jednake uvjete za ene koje tra e posao osiguravanjem dnevnog boravka za djecu i drugim uslugama, a za hendikepirane postaviti primjerenu i priklad nu opremu za svladavanje gradskih prepreka. Da bi se po

boljali radni uvjeti, gradovi moraju pokrenuti programe za poboljanje ivota u objektima koje koriste ene i ugroene grupe kao svoje radno mjesto. 5. Gradovi moraju zagovarati integriranje malog poduzetni tva koje vode ljudi s malim primanjima ili nezaposleni, spre avajui njihovo propadanje i omoguavajui im prikladan prostor i zakonski okvir sve dok takvi radnici ne budu inte grirani u trinu urbanu ekonomiju.
LANAK 17

139
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Svjetska povelja o Pravu na grad

PRAVO NA KULTURU I SLOBODNO VRIJEME


1. Svatko ima pravo na kulturu u svim njenim oblicima, mani festacijama i modalitetima. 2. U suradnji s kulturnim udrugama i privatnim sektorom, gra dovi moraju zagovarati razvoj urbanog kulturnog ivota po tujui njegovu raznolikost. 3. Gradovi moraju prikladne javne prostore uiniti dostupni ma za igre i kulturne aktivnosti pod jednakim uvjetima za sve. 4. U suradnji s drugim nacionalnim dravama, gradovi su odgo vorni za pruanje podrke u aktivnom bavljenju sportom i izgradnju potrebnih sportskih stadiona i slinih mjesta za cjelokupno stanovnitvo.
LANAK 18

PRAVO NA ZDRAVSTVO
1. Gradovi moraju suraivati s vladom kad je rije o promovi ranju fizikog i mentalnog zdravlja svih svojih stanovnika na nain prikladnih ekonomskih, kulturnih, drutvenih i urbanih akcija. 2. Gradovi i vlada zajedno na sebe preuzimaju odgovornost za pravo na pristup javnim slubama u svrhu prevencije epide mije i lijenike skrbi za sve. 3. Gradovi moraju usvojiti posebne mjere kojima se ugroenim skupinama i marginaliziranim grupama omoguava pristup javnim slubama u svrhu spreavanja bolesti i dobivanja me dicinske njege. 4. Gradovi moraju suraivati s vladom na nacionalnoj razini ustupajui nune lijekove u skladu s regulativom donese nom u Programu djelovanja o nunim lijekovima Svjetske zdravstvene organizacije, kao i za cijepljenje protiv glavnih zaraznih bolesti koje pogaaju zajednicu.

140

LANAK 19

PRAVO NA OKOLI
1. Gradovi se obvezuju na usvajanje mjera protiv ilegalnog za posjedanja teritorija i/ili zatite zatienih podruja i protiv zagaenja, ukljuujui i tednju energije, upravljanje i isko ritavanje otpada, recikliranje i obnovu rijenih tokova da bi se proirile i zatitile zelene povrine. 2. Gradovi se obavezuju potovati svoju prirodnu, arhitekton sku, kulturnu i umjetniku batinu i promovirati obnovu i revitalizaciju degradiranih urbanih podruja i transportnih sredstava.

PETI DIO

141
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Svjetska povelja o Pravu na grad

ZAKLJUNI PLANOVI
LANAK 20

MJERE ZA PROVOENJE PRAVA NA GRAD


1. Gradovi potpisnici ove povelje na primjeren e nain odmah poduzeti sve potrebne mjere i korake da bi se ostvarilo Pra vo na grad za sve, kako je izneseno u ovom dokumentu. Gra dovi jame da e u procesu pravne revizije sudjelovati graani i udruge civilnog drutva. Gradovi se obvezuju maksimalno iskoristiti svoje resurse pri ispunjavanju pravnih obveza upi sanih u ovoj Povelji. 2. Gradovi moraju omoguiti obrazovanje o ljudskim pravima svim zaposlenicima ukljuenim u provedbu Prava na grad, kao i pripadajue obaveze. Posebno je potrebno obrazovati one dravne slubenike u javnoj upravi ije provoenje po litike na bilo koji nain utjee na cjelovito ostvarivanje Pra va na grad. 3. Gradovi moraju zagovarati poduavanje o naelima Prava na grad u kolama i na sveuilitima te u masovnim medijima. 4. Graani moraju redovito nadgledati i evaluirati stupanj do kojeg se u cjelini ova prava potuju. 5. Gradovi moraju uspostaviti sustave nadzora i nadgledanja provoenja spomenutih politika urbanog razvoja i drutve nog ukljuivanja. Potrebno je uspostaviti uinkovit sustav indikatora za nadgledanje i evaluaciju prava na grad, a on mora biti primjenjiv na sve gradove da bi se potvrdilo ostva renje obveza iz ove povelje.
LANAK 21

KRENJE PRAVA NA GRAD


1. Krenje Prava na grad sastoji se od neizvravanja svega onog to je potrebno uiniti i izvravanja onog to ne treba napra viti, a koje poduzimaju pravne, administrativne i sudbene institucije i/ili drutvene prakse koje rezultiraju opstrukci jom, odbijanjem, oteavanjem ili onemoguavanjem ovih toaka: ostvarivanje prava ukljuenih u ovu Povelju; sudjelovanje stanovnika, drutvenih grupa i graana u urba nom planiranju ili sudjelovanje u provedbi odluka i priorite ta definiranih u participativnim procesima od kojih se sasto ji ivot u gradu; ispunjavanje preuzetih obaveza i prioriteta definiranih u sklopu participativnog procesa urbanog upravljanja;

142

odravanja kulturalnih identiteta, metoda miroljubive koe gzistencije, drutvenog znaenja doma, kao i oblika manifes tacije, organizacije i djelovanja drutvenih grupa ili udruga graana, napose ugroenih grupa i zapostavljenih, zasno vanih na njihovim ponaanjima ili obiajima. 2. Izvravanje i/ili neizvravanje ovisi o administrativnom sek toru tijekom procesa provoenja projekata, programa ili pla nova; unutar pravne sfere donoenjem zakona, nadzorom nad javnim sredstvima ili javnim politikama; ili pak u sudbe noj sferi donoenjem presuda ili rjeenja za javne sukobe ko ji se odnose na teme od urbanog znaaja.
LANAK 22

PROVEDIVOST PRAVA NA GRAD


Svatko ima pravo na uinkovitu i potpunu administrativnu i pravnu zatitu i pomo u kontekstu prava navedenih u ovoj povelji, ukljuujui i pravo da ne iskoristi ta prava.
LANAK 23

OBAVEZE KOJE PROIZLAZE IZ PRAVA NA GRAD


i mree i drutvene organizacije obvezuju se da e: 1. iriti ovu povelju i ojaati njeno meunarodno artikuliranje putem Prava na grad u kontekstu Svjetskog socijalnog foru ma, na konferencijama i meunarodnim forumima u cilju osnaivanja drutvenih pokreta i mrea nevladinih organi zacija te za izgradnju dostojanstvenog ivota u gradovima. 2. Izgraditi platformu provedivosti Prava na grad, zabiljeiti i dalje iriti lokalna i nacionalna iskustva koja smjeraju na ostvarivanje ovih prava. 3. Predstaviti ovu Povelju o pravu na grad razliitim organiza cijama i tijelima Ujedinjenih nacija i Regionalnih ljudskih prava, zapoeti proces priznavanja prava na grad kao meu narodnog ljudskog prava. ii lokalne i nacionalne vlasti obvezuju se da e: 1. Proizvesti i zagovarati institucionalni okvir priznavanja i za tite Prava na grad, poput oblikovanja hitnih planova djelo vanja usmjerenog prema odrivom razvoju gradova, u su glasju s naelima upisanim u ovu Povelju; 2. Izgraditi platforme udruivanja s cjelovitim sudjelovanjem civilnoga drutva sa svrhom zagovaranja odrivog razvoja u gradovima;

3. Zagovarati ratifikaciju i primjenjivanje temeljnih ljudskih prava i ostalih meunarodnih instrumenata koji e doprini jeti ostvarenju Prava na grad. iii meunarodne organizacije obvezuju se da e: 1. Poduzeti korake stimuliranja, osvjeivanja i podrke vladi inom zagovaranja kampanja, seminara i konferencija, te pruiti pomo strunim publikacijama koje naglaavaju privrenost naelima iznesenim u ovoj Povelji; 2. Nadgledati i zagovarati primjenu temeljnih ljudskih prava i ostalih meunarodnih instrumenata koji e doprinijeti ostvarivanju Prava na grad; 3. Otvoriti prostor za sudjelovanje savjetodavnim i izvrnim tijelima Ujedinjenih nacija koja pruaju pomo pri pokre tanju rasprave o ovoj inicijativi.
preveo s engleskog Toni Valenti

143
Poprita neoliberalizma / Urbani narativi / Svjetska povelja o Pravu na grad

144

145

KAPITULACIJA ZAGREBAKOG URBANIZMA

MARKO SANANIN

rad gradi Grad je radionica i dokumentacijsko-istraivaki projekt. Svojevrsnom kritikom rekapitulacijom nekih poznatih injenica o zagrebakom urbanizmu elimo pokazati kako su interpretacije ovih injenica u strunim, kulturnim i politikim krugovima esto bespotrebno netone. Nepotrebno je prolost zagrebakog urbanizma i participacije graana slaviti kao nedovreno remek djelo. Ipak, smatramo kako je zagrebaki urbanizam u periodu socijalizma doao na prag vrlo zanimljivih postavki koje su bile spoj autentinih iskustava i originalnih teorijskih zamisli. Takoer ne priznajemo nemo da se dananji Zagreb zamilja bez projekcija drutvenog ugovora izmeu svih aktera urbanog razvoja. Urbanizam je uvijek plan iza kojega stoji ekonomska i politika imaginacija. Plan se ne smije svesti na izdavanje lokacijskih dozvola! Bavljenjem zagrebakim aktualnim planerskim tendencijama, pokuali smo razlikovati kvalitetno planiranje od osrednjeg razvoja. Dok Generalni urbanistiki plan predstavlja teritorijalnu strukturu, planiranje usmjeruje urbani rast i daje mu smisao. U tom je pogledu planiranje u socijalizmu uvijek imalo odreeni stupanj cjelovitosti, odnosno ideju o tom to bi grad trebao biti. U posljednjih 150 godina Zagreb je doivio dva pristupa planiranju koja su pokazala razliito razumijevanje upravljanja razvojem grada. Socijalistiki pristup bio je sveobuhvatan u svom integritetu, dajui cjelovitu viziju grada, dok je aktualni pristup vie temeljen na stratekim arinim tokama razvoja koje mogu bolje koegzistirati s istovremenim planerskim tendencijama. Preciznom usporedbom dva pristupa moemo razlikovati uinkovit od neuinkovitog upravljanja koje zastupa aktualni model.

147
Planiranje 80-ih na neki je nain interesantniji period od onog ranijeg, tzv. herojskog doba urbanistikog modernizma 50-ih do 70-ih. Naime injenica je da su srednjoroni planovi iz 80-ih razvijali urbane modele koji su ozbiljno doveli u pitanje logiku istog zoniranja. Grad ima primarno mjeovitu namjenu! bila je kolokvijalna potapalica koja je doista imala veze sa stvarnim pristupom. Takoer je u tehnologiji izrade planova tada prvi put zaivjela interdisciplinarnost, a s razvojem urbane sociologije, metode izrade planova ukljuivale su ekstenzivna istraivanja koja su ponekad ukljuivala graane kao urbane aktere u proces istraivanja i prikupljanja podataka. Oblici integralnog planiranja iz 80-ih koji se danas ponovno pojavljuju u nekim novim varijantama ine dananju post-socijalistiku nepreglednost upravljanja gradom dodatno zanimljivom. Takoer su vrlo interesantni tzv. urbano-politiki recidivi razliitih vizija i pristupa. Jedan od takvih je i logika velike gradske livade kao instrumenta planiranja. Sjeate se sluaja sveuiline bolnice: duge javne rasprave i obeanja, mukotrpan izbor lokacije pa dva uzastopna referenduma. Bolnica je svakako interesantan sluaj po mnogo emu, ali ono to nazivam logikom velike gradske livade znai da je grad i danas sposoban planirati i graditi kapitalne projekt iskljuivo na onom zemljitu na kojem nema drugih suvlasnika. Logika se zapravo odnosi i na sve one situacije u kojima se grad slui svojim postojeim materijalnim ili socijalnim resursima kao sredstvima pregovaranja s privatnim interesom. Tu se zapravo uvijek radi o razliitim pogodovanjima u kojima grad nedovoljno koristi svoju pregovaraku poziciju. Od trgovakih centara na periferiji i stanova za elitu na Cvjetnom, do razliitih javno-privatnih ortakluka na Lanitu ili projekata izgradnje infrastrukture projekata socijalnog stanovanja u panskom, svuda se ini da grad
Grad gradi grad / Marko Sananin: Kapitulacija zagrebakog urbanizma

148
usprkos injenici da posjeduje zemljite, infrastrukturu te ima nominalnu politiku mo usmjeravanja urbanog razvoja, ne djeluje kao suverena strana u pregovorima s privatnim interesom. Pregled povijesti operativnih mehanizama planiranja i provedbe upuuje na visoku kulturu organizacije i sistemskog udruivanja ovih institucija. Mnoga rjeenja i zamisli koje su dovele do osnivanja zavoda i instituta, bile su originalni ne samo zato to je ukupno dravno ustrojstvo Jugoslavije bio autentian izum, ve i zato to se na ovim mehanizmima kontinuirano radilo te su se oni prilagoavali razvoju svih disciplina koje sudjeluju u procesu planiranja. Kljuno je primjetiti kako je razvoj ovih institucija pratila tendencija njihovog financijskog i politikog emancipiranja od gradske vlasti. Naalost, struna nezavisnost koja je bila jedan od osnovnih vrijednosnih kriterija urbanistike struke poetkom 90-ih je, promjenom drutvenog sustava, ponovo dovedena u pitanje. Da li se radilo o vraanju zavoda za planiranje u sastav Grada ili brzopletoj privatizaciji postojeih instituta, sasvim je svejedno. Struka je danas postala ovisna. Tijekom 70-ih i 80-ih, urbanistike institucije su se osim planerskom djelatnou bavile i razvojem urbanistikog diskursa i proizvodnjom znanja. Brojna publicistika zavoda, razliiti formati javnog komuniciranja te naposljetku intenzivna struna i popularna izdanja, govore o vrlo intenzivnom diskursu o gradu. Radilo se o nastojanjima da strune organizacije sustavno proizvode novo znanje i razvijaju kognitivne aspekte struke kroz informiranje, edukaciju i samoedukaciju. Strune rasprave bile su samo dio proizvodnje urbanistikog diskursa. Rasprave o gradu na iroj znanstvenoj i kulturnoj sceni, bile su vrlo este. Tiskani mediji pratili su stanja u zagrebakom urbanizmu i kritizirali razvoj grada. Teme prostornog razvoju bile su tada esti razlog politikih smjena. Kozmetike ili stvarne, nisu bile nita manje zanimljive javnosti nego danas. Oito je da su esto na djelu bili razni modeli kvazisamoupravljanja u kojima stvarna participacija nije dolazila do izraaja. Ondanje mjesne zajednice samo su radile na prikupljanju podataka za analize, ali bi podaci i utjecaj na kvalitetu i brzinu provedbe planova bili manjkavi. Ipak, rad na stalnom poboljanju javnih formata populariziranja i informiranja stanovnitva o planovima te komunikacijska estitost kojom su se urbanisti u socijalizmu odnosili prema gradu i njegovim stanovnicima, rezultirala je nekim uspjenim primjerima. Zoran Hebar iz Zavoda za urbanizam grada Zagreba, prepriavao nam je iskustva suradnje Zavoda s opinskim referentima na periferiji koji su komunicirali sa stanovnicima i tumaili plan. Tada bi stanovnici na rasprave o planu dolazili s katastarskim izvadcima svojih parcela, a opinski referenti bi ih precrtane na proziran papir prislanjali na veliku kartu plana kako bi im zorno prikazali planiranu budunost. Urbanizam u kojem referenti zorno tumae generalnu viziju plana u mikroprostoru, imao je smisla dok god je postojao makroprostor plana. Danas se urbanizam uglavnom zasniva na logici malog mjerila , upravo kao to su se javnost i politika pretvorile u rascjepkani kola mikropolitika u kojem se odmak od partikularnog, specifinog i privatnog ini nemogu. Taj lokacijski urbanizam je urbanizam koji vode referenti koji se bavi samo parcelama. Radi zbunjenosti oko uloge drave i institucija, kao i zbog oite nesposobnosti da se smisleno upravlja resursima koji su nekad bili zajedniki, ini se potpuno opravdanim postaviti pitanje smisla prostornog planiranja. to ako se prostorni planeri vie uope ne bave projekcijama i planiranjem, nego se njihovo djelovanje svodi na intervencije i mjere upravljanja krizom urbanosti koja urbanu zajednicu promatra

149
kao posljedicu mikropolitika i partikularnih interesa? Nekad je planiranje bilo prostorna aplikacija, projekcija i nadogradnja drutvenog ugovora, danas je ono svedeno na upravljanje kriznim stanjima. Dali to onda znai da ako su politika i ekonomska mo Grada slabe, uloga urbanista postaje suvina? Tijekom jednog razgovora o nasljeu komunizma, Boris Groys je spomenuo neto to mi se ini vrlo inspirativnim. Rekao je da su esta boljka zemalja europskog istoka tzv. strategije brisanja sve intelektualne i emocionalne, kulturne i politike prtljage prolosti. Ali takoer je ponudio savren kontraargument kada je ustvrdio da je iskustvo socijalistike utopije postalo operativno tek sada kada smo iz nje izali. Groys upozorava da se ovo tehniko znanje utopije ne smije brisati iz pamenja jer bi nam moglo biti vrlo korisno u blioj budunosti. Na pamet mi takoer pada ona sjajna scena iz Sjeanja na nerazvijenost, kubanskog redatelja Gutirrez Alea, kada glavni lik cinino konstatira kako je esta odlika drutava u razvoju nedostatak kolektivnog kritikog pamenja. Ili je moda kolektivna amnezija zapravo povezana s oblicima represije koji odravaju stanje nerazvijenosti? Moda uzroci represije koji danas pritiu zagrepane potiu od neoliberalnog urbanizma? Nevjerojatno je da se , usprkos tome to neoliberalne investicije zahtijevaju stalne intervencije Grada , upravo javnom sektoru zamjera neefikasnost i neodrivost. Zaokupljeni ritmom mikropolitika i individualnih povijesti, neoliberalnu ekonomiju grada zagrepani danas uzimaju zdravo za gotovo. Zato je projekt Grad gradi Grad prilog izgradnji kolektivne memorije zagrebakog urbanizma. Politika imaginacija koja se nalazi iza svakog plana, tijesno je vezana uz utopijske aspekte grada. Mjera utopijske uloge arhitekata i urbanista odreena je uvjetima proizvodnje vrijednosti. Do perioda internacionalnog modernizma postalo je oigledno da je arhitektura podvojena izmeu dva osnovna modela proizvodnje vrijednosti : izmeu proizvodnje kojoj vrijednost odreuje diskurs i ideologija te proizvodnje koja svoju cijenu osigurava na tritu. Sasvim odreeni aspekti arhitekture, mogli su se razviti u odnosu na ova dva modela. Kognitivni aspekti su uvijek preteito ovisili o diskursu, dok su graevinsko-tehnoloki uvijek inklinirali tritu. Premda je ovaj opis pojednostavljen, on prilino dobro opisuje stanje zagrebakog urbanizma u kojem trite oblikuje strategije razvoja i urbane artefakte, a nedostatak kognitivnih aspekata arhitekture i urbanizma ugroava opstanak grada. Nesposobnost arhitekata da se bave kognitivnim aspektima discipline, usko je vezana za kapitulaciju zagrebakog urbanizma. Ako nas kao arhitekte prestane interesirati grad, ako odustanemo od urbanog suivota, zapravo se odriemo socijalne legitimacije djelovanja i sposobnosti razumijevanja zagrebake nove urbanosti. Znakovi ove kapitulacije nisu samo urbanistiki promaaji i loi projekti, nego se primarno radi o odustajanju od govora o urbanizmu, odustajanju od komunikacije o zajednikom gradskom prostoru i openito od bilo kakvog urbanog pregovaranja. Odustajanje kao prestanak aktivnog sudjelovanja, prestanak volje da se grad promatra kao zajednica razliitih ljudi je prestanak posebne vrste ljubavi koja je odlika velikog grada. To je ljubav koja postoji meu strancima i jedino se stanovnici grada mogu tako voljeti. U svom Nestanku javnog ovjeka, Richard Sennett kae neto jako vano. Zakljuuje kako je jedino grad, kao sredstvo impersonalnog ivota zapravo matrica u kojoj raznolikost i sloenost osoba, interesa i ukusa biva dostupna kao drutveno iskustvo. Upravo je to preduvjet razgovora o gradu. Razgovor o gradu koji vode istomiljenici, potpuni je oksimoron.
Grad gradi grad / Marko Sananin: Kapitulacija zagrebakog urbanizma

ZAGREBAKE PANORAME

150

Stambeno naselje Trnsko i Zagrebaki velesajam (javni projekti)

Grad gradi grad / Zagrebake panorame

151

152

Avenija Vukovar (javni projekt)

Grad gradi grad / Zagrebake panorame

153

Sveuilina aleja (javni projekt)

154
Stambeno naselje Siget - naselje Trnsko u pozadini (javni projekti)

Stambeno naselje Trnsko (javni projekt)

155
Grad gradi grad / Zagrebake panorame

Stambeno naselje Remetinec (javni projekt)

Stambeno naselje Zaprue (javni projekt)

156

157
Grad gradi grad / Zagrebake panorame

Stambeno naselje Siget (javni projekt)

158

Stambeno naselje Travno (javni projekt)

159
Grad gradi grad / Zagrebake panorame

Stambeno naselje Dugave (javni projekt)

160

Stambeno naselje Kneija (javni projekt)

Savski nasip - stambeni tornjevi u Veslakoj i zgrada CK (javni projekti)

Grad gradi grad / Zagrebake panorame

161

Slavonska avenija (javni projekt)

162

Arena na Lanitu (javni projekt)

Muzej suvremene umjetnosti (javni projekt)

163
Grad gradi grad / Zagrebake panorame

Jezero Bundek (javni projekt)

Planirani stadion na Kajzerici (javni projekt)

164

Planirana rekonstrukcija Stadiona Maksimir (javni projekt)

kola u panskom (javni projekt)

165
Grad gradi grad / Zagrebake panorame

Djeji vrti u Dubravi (javni projekt)

Djeji vrti na Jarunu (javni projekt)

166

Stambeno naselje u panskom (javno poticana stanogradnja - partnerstvo sa privatnim graevinskim tvrtkama)

Grad gradi grad / Zagrebake panorame

167

168

Stambeno naselje u Vrbanima (javno poticana stanogradnja - partnerstvo sa privatnim graevinskim tvrtkama)

169
Grad gradi grad / Zagrebake panorame

Stambeno naselje uz novu Branimirovu (privatni projekt)

170

Stambeno naselje na Lanitu (privatni projekt)

171
Grad gradi grad / Zagrebake panorame

Stanovanje najvee trite nekretnina

172

Urbane vile na estinama (privatni projekti)

Grad gradi grad / Zagrebake panorame

173

174

Poslovne zgrade na Radnikoj cesti (privatni projekt)

175
Grad gradi grad / Zagrebake panorame

Poslovne zgrade na Aveniji Vukovar (privatni projekt)

176

Avenue Mall (privatni projekt)

City Center One (privatni projekt)

Planirani Shopping City (privatni projekt)

ORGANIGRAMI PLANIRANJA ZAGREBA

177

Izvori ilustracija:
asopisi Arhitektura i ovijek i prostor od 1947. do 1989. godine Arhiv i publicistika Zavoda za urbanizam Grada Zagreba Arhiv i publicistika Gradskog zavoda za planiranje Studijski arhiv Arhitektonskog fakulteta Arhiv Drutva arhitekata Zagreba Dravni arhiv Zagreb Hrvatski dravni arhiv Arhiv Muzeja grada Zagreba Nacionalna i sveuilina biblioteka

178

1830. 1856.
GRADSKA UPRAVA

1830. osnovana Komisija za poljepanje grada 1852. osnovana slina komisija (Nije poznato da li su komisije bile stalne slube ili su osnivane samo u posebnim sluajevima.)

KOMISIJA ZA POLJEPAVANJE GRADA

Regulatorna osnova grada Zagreba 1889.

Nacrt grada Zagreba 1878.

Prva regulatorna osnova grada Zagreba 1865.

179
Grad gradi grad / Organigrami planiranja Zagreba (do 2008.)

1857.
GRADSKA UPRAVA

1857. osnovana Komisija za graenje i gaenje ognja nakon proglaenja Graevnog reda za zemaljski glavni grad Zagreb

GRADSKA UPRAVA KOMISIJA ZA GRAENJE I GAENJE OGNJA

Nacrt grada Zagreba 1898.

180

1928.
GRADSKA UPRAVA

1928. osnovan Odsjek za regulaciju u okviru Graevinskog odjela Gradske uprave

Regulatorni plan Zagreba (Antoli, Seissel, Hribar, Ulrich) 1932.-1945.

ODSJEK ZA REGULACIJU

GRAEVINSKI ODJEL

Zagreb - Donji grad u tridesetima Regulatorna osnova grada Zagreba 1923.

Meunarodni natjeaj za Generalnu regulatornu osnovu grada Zagreba 1930.-1931.

181
Grad gradi grad / Organigrami planiranja Zagreba (do 2008.)

1949.

1949. osnovan Graevinski regulatorni odbor Narodnog odbora grada Zagreba (NOGZ)

GRAEVINSKI REGULATORNI ODBOR NARODNI ODBOR GRADA ZAGREBA (NOGZ)

Na federalnom nivou izdana je direktiva da se krene sa izradom urbanistikih planova svih mjesta i gradova FNRJ - shema strukture generalnog plana

Shema irenja Zagreba

Shema procesa prostornog planiranja

182

1951.

1951. osnovan Biro za Urbanizam koji nakon 9 mjeseci postaje Zavod za urbanizam NOGZ

BIRO ZA URBANIZAM

ZAVOD ZA URBANIZAM NOGZ-a

NARODNI ODBOR GRADA ZAGREBA (NOGZ)

Zapadni segment Avenije Proleterskih brigada 1958.

Bukolike scene Trnje 60ih

183
Grad gradi grad / Organigrami planiranja Zagreba (do 2008.)

Shematski prikaz Direktivne regulatorne osnove grada Zagreba 1953. (A.Srnec)

Produetak Zrinjevca (centralna os) 1958.

184

1956.

1956. osnovan Urbanistiki zavod grada Zagreba (UZGZ) na sljedeim osnovama: Zavod se financirao samostalno, a direktora je postavljao NOGZ. U poetku Zavod zapoljava 18 strunjaka. 1967. broj raste na 46 zaposlenika.

URBANISTIKI ZAVOD GRADA ZAGREBA S.O.U. R. (UZGZ)

Otvaranje izlobe Juni Zagreb, 7.12.1962. (Balti, Holjevac, Kolacio, Cvetkovi, Brki)
NARODNI ODBOR GRADA ZAGREBA (NOGZ)

Stambeno naselje Zaprue

Idejno rjeenje junog Zagreba 1962.

185
Grad gradi grad / Organigrami planiranja Zagreba (do 2008.)

Urbanistiki program Zagreba 1963. (doneen 1964./1965.)

Gradnja nove gradske vijenice

186

1973.

1973. Zavod dobija veu samostalnost: direktora UZGZ predlae Radniki savjet, a konani izbor odobrava Skuptina grada Zagreba.

1. 2. 3.

SKUPTINA GRADA ZAGREBA

URBANISTIKI ZAVOD GRADA ZAGREBA S.O.U. R. (UZGZ) 1. ODJEL ZA RAZVOJNO PLANIRANJE 2. ODJEL ZA PROVEDBENO PLANIRANJE 3. ODJEL ZA DOKUMENTACIJU

Generalni urbanistiki plan grada (GUP) Zagreba 1971.

Detaljni urbanistiki plan centra Zagreba 1974.

187
Grad gradi grad / Organigrami planiranja Zagreba (do 2008.)

Provedbeni urbanistiki plan (PUP) Dugave 1974.

Prostorni plan zagrebake regije (publikacija UZGZ)

188

1978.
biro

1978. UZGZ postaje tvrtka s punom odgovornou (p.o.) Od 125 zaposlenih 1977 godine, 1982. broj raste na 144 i zapoljava 16 razliitih struka. Zavod surauje s opinskim biroima na izradi srednjeronih planove za 12 gradskih opina.

biro biro biro

URBANISTIKI ZAVOD GRADA ZAGREBA p.o. 1. ODJEL ZA RAZVOJNO PLANIRANJE 2. ODJEL ZA PROVEDBENO PLANIRANJE referenti (r) za pojedine gradske opine suradnike radne organizacije (biro) koji djeluju na lokaciji 3. ODJEL ZA DOKUMENTACIJU

biro

1. biro r r

r r r r

r r r 2. r r r

biro

biro 3.

biro

biro

biro

biro

Naselje Utrina proizvodnja i montaa stambenog tornja

189
Grad gradi grad / Organigrami planiranja Zagreba (do 2008.)

Generalni urbanistiki plan grada (GUP) Zagreba 1986.

Trenuci koncentracije zaposlenica UZGZ-a 80ih

Srednjeroni provedbeni plan (SPP) Zagreba 1976.-1980.

Naslovnica kataloga izlobe 25 godina UZGZ.

190

1990./1994.

1990. osnivanje Zavoda za planiranje razvoja i zatitu okolia u okviru Gradske uprave gotovo polovica strunog kadra prelazi u novoosnovani zavod , dok UZGZ nastavlja rad kao privatna tvrtka u smanjenom obimu i restrukturira se u skladu sa zahtjevima

p p 1. p p 3.

2.

GRADSKI ZAVOD ZA PLANIRANJE RAZVOJA I ZATITU OKOLIA

URBANISTIKI ZAVOD GRADA ZAGREBA d.o.o. 1. Organizacijska jedinica za prostorno i urbanistiko planiranje podjedinice za (p): dokumentaciju , istraivaku djelatnost, konzalting i projektiranje 2. Radna jedinica za zajednike poslove 3. Radna jedinica za raunovodstveno-planske poslove

GRADSKA UPRAVA

Proslava 40 godina UZGZ '97.

191
Grad gradi grad / Organigrami planiranja Zagreba (do 2008.)

trita. Privatizacijom je UZGZ pripao malim dioniarima pravo kupnje dionica imali su svi bivi i tadanji zaposlenici. Zavoda za planiranje razvoja i zatitu okolia preuzima izradu GUP-a Grada Zagreba, dok se UZGZ prestaje baviti stratekim razvojem Zagreba (planovima vieg reda).

Generalni urbanistiki plan grada (GUP) Zagreba 2003.

Publicistika Gradskog zavoda za planiranje razvoja i zatitu okolia

192

2005.
1. 4. 3.

U razdoblju 1990. - 2008. Gradski zavod za planiranje i zatitu okolia triput mijenja naziv- u Gradski zavod za planiranje, u Gradski zavod za prostorno ureenje i natrag u Gradski zavod za planiranje. 2005. Osniva se Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada u okviru Gradske uprave.
GRADSKI ZAVOD ZA PLANIRANJE 1. odjel za prostorno planiranje 2. odjel za promet i infrastrukturu 3. odjel za statistiku 4. odjel za demografiju URBANISTIKI ZAVOD GRADA ZAGREBA d.o.o. 1. radna jedinica za prostorno i urbanistiko planiranje i projektoranje 2. radna jedinica za zajednike poslove i dokumentaciju

2.

1. 2.

GRADSKA UPRAVA

GRADSKI URED ZA STRATEGIJSKO PLANIRANJE I RAZVOJ GRADA

Tjednik Globus, 2005.

Publicistika Gradskog zavoda za planiranje razvoja i zatitu okolia: Zagreb 2000+ prema novoj urbanoj strategiji

193
Grad gradi grad / Organigrami planiranja Zagreba (do 2008.)

UZGZ: Generalni urbanistiki plan grada (GUP) Vukovara 2004.

Vjesnik 2005.

194

2008.
1. 3. 6. 4. 7. 2.

2008. pripajanje Gradskog zavoda za planiranje, Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj grada.

GRADSKI URED ZA STRATEGIJSKO PLANIRANJE I RAZVOJ GRADA 1. odjel za strategijsko planiranje 2. odjel za izradu i provedbu strategijskih planova i projekata 3. odjel za pripremu i provedbu regionalnih i meunarodnih projekata 4. odjel za prezentaciju projekata (Zagreb Forum) 5. odjel za prostorne informacije i istraivanja 6. odjel za statistiku 7. odjel za demografiju 5.

GRADSKA UPRAVA

Zagrebaki vjesnik 2006.

Generalni urbanistiki plan grada (GUP) Zagreba 2006.

Grad gradi grad / Organigrami planiranja Zagreba (do 2008.)

Zagrebaki vjesnik 2007: Vizija Zagreba 2020.

195

IDENTITET, PLAN I TRADICIJA


JEDAN MOGUI OKVIR ZA VIENJE PEDESET GODINA DJELATNOSTI URBANISTIKOG INSTITUTA GRADA ZAGREBA

FEDJA VUKI

Z
UVOD

197
Grad gradi grad / Fedja Vuki: Identitet, plan i tradicija

a urbani razvoj Zagreba nakon 1945. godine ulica Proleterskih brigada ima znaaj jednako velik kao to je i za Zagreb s kraja XIX i poetka XX stoljea imala eljeznika pruga. No, dok je pruga u kontekstu poetka razvoja liberalnog kapitalizma oznaila zamiljeni rub grada (a koji je vrlo brzo taj rub negirao), nekadanja Ulica proleterskih brigada zamiljena je u kontekstu drutva zasnovanog na planskoj ekonomiji kao reprezentativna avenija i ulaz u novi dio Zagreba, a na tragu urbanistikih zamisli iz tridesetih godina dvadesetog stoljea. Ta je zamisao provedena kako bi se napravilo prostora za usmjereni razvoj grada unutar kojeg bi ideologijska promjena konteksta nakon Drugog svjetskog rata dobila ne samo funkcionalni prostor za smjetanje elemenata dravnog aparata nego i reprezentativni okvir za simboliko posredovanje ideje o novom ustrojstvu drutva. A Zagreb je od 1945 godine nadalje doivio ekstremni prostorni i demografski rast unutar novog politikog sustava o emu svjedoi ak i najopenitija literatura (Bilandi 1980, kalamera 1994.). Ulica Proleterskih brigada, njen planirani okolinski sustav, u komunikacijskom, funkcionalnom i arhitektonskom smislu, simboliki je iskaz prostornih i planerskih ambicija u drutvenom kontekstu a ujedno i neposredni okvir za tematiziranje djelovanja Urbanistikog instituta Grada Zagreba. Koje su glavne karakteristike prostornih promjena u Zagrebu nakon 1945? Uz evidentnu injenicu da je nova vlast vrlo lako odbacila sovjetski model reporezentativnog socijalistikog realizma i prihvatila modernu arhitekturu kao dostatan simboliki osnov za vlastitu reprezentaciju, moglo bi se hipotetiki tvrditi kako je upravo planirano ekstremno irenje grada jedna od osnovnih karakteristika promjena Zagreba u doba samoupravnog soocijalizma. Zagreb prolazi kroz promjene od trgovakog u industrijski grad, no ipak zadrava i odreene elemente politikog grada, to je posljedica njegove sredinje pozicije unutar Hrvatske, kako u upravnom tako i u gospodarskom smislu (Lefebvre 15-22:1974).

POECI RADA URBANISTIKOG ZAVODA GRADA ZAGREBA U ZATEENOM KONTEKSTU


U takvom kontekstu zapoeo je s radom 1957. godine Urbanistiki zavod grada Zagreba, iznikao iz Biroa za urbanizam koji je ve poetkom pedesetih preimenovan u Zavod za urbanizam, a na valu decentralizacije odluivanja o prostoru i razvoju u duhu ideje o samoupravljakim regulatornim mehanizmima u drutvu. Drugim rijeima, Zagrebu se mijenja paradigma funkcionalnosti, ali se zadrava njegovo znaenje u kontekstu politika metropola prvobitne akumulacije kapitala poinje se ubrzano razvijati ideologijskom odlukom u pravcu industrijske modernizacije, i ta se pro-

198

mjena evidentno zrcali u poetku djelovanja Urbanistikog zavoda, odnosno to mu je nuan kontekst. Na tragu opeg drutvenog projekta osloboenja u okvirima ideje ekonomskog razvoja Zagreb je u kontekstu tadanje Hrvatske i Jugoslavije dobio poziciju grada u neprestanoj tranziciji koji se, poput drutva u cjelini, stalno pomie u prostornom i demografskom razvoju, a u smjeru lokalne izvedenice marksistikog nauka o dijalektikom materijalizmu i nunosti prevladavanja socijalistikog drutvenog ureenja u cijelom svijetu (Bilandi 1-13:1966.). Zagreb je kao projekt nakon 1945. godine poprimio drukije karakteristike od Zagreba koji je bio projekt prvog graanskog drutva i kapitalizma u doba Austro-ugarske i Kraljevine SHS. Zagreb prvog graanskog drutva zacrtan je u okvirima pravilne sheme modernog kvartovskog grada kao birokratsko sredite monarhije i kraljevine, a simboliki utemeljen u ideju kulturalne arkadije gradskih trgova i perivoja u kojima kultura i kultivirana priroda povezuju palae hrvatske trgovake aristokracije i umjetnikih te znanstvenih institucija prve hrvatske modernizacije (Kneevi 1996, Rogi 323-413:2000). Zagreb kao projekt ideologije samoupravnog socijalizma, meutim, razvija se prema jugu i prema obali rijeke Save na principima formalno izvedenim iz ideologije CIAM-a, a instrumentalno je taj novi Zagreb zamiljen i izveden kao hibrid upravnog i industrijskog grada, odnosno kao grad koji je funkcija tvornice. Dok je urbana tranzicija Zagreba tijekom prve modernizacije zamiljena direktivno a izvedena klasno, odnosno onako kako je koncepcijski utvrdila politika elita, razvojni napori tijekom druge modernizacije tekli su kanalima drutvenog aktivizma koji je, dakako, ponovno potican od vladajue politike elite, tek to je sada to bila vlast jedne politike partije. Postavi li se pitanje participativnosti, odnosno udjela koji su u promjenama grada imali svi njegovi sudionici onda se s odreenom lakoom moe naelno tvrditi kako su u prvom zagrebakom kapitalizmu jaeg udjela u promjenama grada uzeli subjekti koji su raspolagali s financijskim kapitalom pa tako i drutvenim utjecajem. Tijekom socijalistikog perioda mogunost utjecaja na tranziciju grada rairila se, barem formalno, na sve sudionike projekta razvoja u gradu koncepcijski uspostavljenom kao prostor za drutveni dogovor.

PROSTORNO PLANIRANJE U KULTURALNOM KONTEKSTU


Identitet urbane tranzicije Zagreba nakon 1945. godine uspostavljen je upravo na osnovi zamisli o participativnosti, odnosno na osnovi intenzivnije identitetske razmjene pojedinca i zajednice. Pritom je vrijedno napomenuti kako su tradicionalni elementi regulacije razvojnih zadataka u gradu, poput razliitih vrsta urbanistikih planova, nadopunjeni s nekoliko drutvenih ak-

cija s direktnim posljedicama na razvoj grada i kvalitetu ivljenja u njemu. Te su akcije nadopunjavale planove kroz jednu vrstu holistikog pristupa razvoju grada. Drugim rijeima, tradicionalna disciplina urbanog planiranja i arhitekture u Zagrebu je nadopunjavana s nekoliko teorijskih zamisli i praktinih akcija nakon 1945. godine pa sve do kraja sedamdesetih godina i poetka prve ozbiljnije krize jugoslavenskog socijalistikog projekta Mogue je identificirati etiri takve zamisli i akcije: teoriju i kritiku pojma primijenjena umjetnost, potom drutveni aktivizam u sferi stanovanja i naposljetku koritenje metodologije industrijskog dizajna u stanogradnji te oglaavanje kao komunikacijski fenomen. Prva je zamisao o teoriji i praksi primijenjenih umjetnosti kao koncepcijskoj i operativnoj poveznici kreativnosti i masovne proizvodnje. Ta je zamisao 1948. uvedena u edukacijski sustav cijele bive Jugoslavije kroz osnivanje srednjih kola za primijenjenu umjetnost, a poetkom pedesetih godina ak nakratko uvedena i u visokokolski kurikulum pokretanjem Akademije primijenjenih umjetnosti u Zagrebu (Vuki 2003. ). Kako se u svim temeljnim dokumentima vezanim uz teorijsko temeljenje primijenjenih umjetnosti navodi potreba uvoenja umjetnosti i umjetnika u industriju, oito je to bio poticaj za ureenje svih slojeva predmetne okoline koji nastaju masovnom proizvodnjom i uglavnom se realiziraju u gradu. Da je praksa primijenjenih umjetnosti nedostatna i kao teorijska postavka zastarjela, meutim, tijekom pedesetih godina nedvosmislemno su tvrdili teoretiari, kritiari i praktiari okupljeni oko umjetniuke skupine EXAT 51 koji su obavili opsenu i temeljitu kritiku tog politiki uvedenog pojma i prakse te ga argumentirano zamijenili s pojmom oblikovanje (Vuki 2003.). Taj se pojam kao industrijsko oblikovanje razvio i kroz temeljenje posebnih sekcija strukovnih udruenja, no tijekom pedesetih godina nije se praksa projektiranja predmeta sustavno povezala s dinaminim razvojem industrije pa i grada., izostala je, primjerice, sustavna akcija opremanja urbanih prostora. Iako treba napomenuti kako je pojam stalno elaboriran u strunoj periodici i da je na razini poticajnih projekata promoviran tijekom itavog desetljea od strane samih umjetnika i arhitekata a prije svega u domeni stvaranja predmeta svakodnevne upotrebe. Tako je reprezentativna skupina umjetnika i arhitekata na XI. triennale di Milano dobila srebrenu medalju za stambeni ambijent, no namjetaj izraen za tu prigodu, kako su zapazili ve i lokalni kritiari, bio je standard kakav se tek moe poeljeti a ne injenica svakodnevnog ivljenja u gradu (Sinobad Pintari 4-5:1957.). Neto direktiniji oblik modernizacijhkih napora bio je i drutveni aktivizam u podruu stanovanja, a koji je potaknut od strane niza drutvenih i politikih organizacija koje su u drugoj po-

199
Grad gradi grad / Fedja Vuki: Identitet, plan i tradicija

lovici pedesetih godina utemeljile organizaciju Porodica i domainstvo. Ta je organizacija izvela tri istoimene didaktike izlobe na Zagrebakom velesajmu: 1957, 1958 i 1960. godine, a da bi se educiralo stanovnitva grada o modelima zajednikog ivljenja u novim urbanim okolnostima. Ti su napori bili nastavak natjeaja i izlobe Stan za nae porilike odrane u Ljubljani 1956. godine, a gdje su istraivane mogunosti optimiziranja izgradnje stanova i masovne produkcije namjetaja u sklopu poslijeratne obnove (Tepina 1957.). Izlobe porodica i domainstvo, meutim, koncepcijski su promiljale razvoj gradova na makro i mikro razini. Prije svega promocijom zamisli o stambenoj zajednici za 5000 stanovnika kao novom modelu participativne organizacije ivota u gradu, unutar koje tehnoloka modernizacija i soliodarnoist pojedinaca omoguuju kvalitetan ivot i, dakako, bolje funkcioniranje pojedinca u opem mehanizmu industrijske proizvodnje. Nadalje, promocijom projekta Stan za nae prilike 1960. godine izlobe su ponudile rjeenje za stalan problem niskog standarda stanovanja i funkcionalistiki nadomjestak za oskudicu u drutvu unutar kojeg je mogla zaivjeti zamisao da je modernistiki skroman namjetaj funkcionalan jer zauzima manje prostora iako je simboliki manjkav jer ne posreduje ideju drutvenog statusa. Naposljetku, izlobe Porodica i domainstvo ponudile su edukaciju i u sferi novih metoda potronje, didaktikim reality-show izlobama paviljona samopusluge i konfekcijske robne kue (Vuki, 2004.).

URBANA PROBLEMATI KA I OMASOVLJENJE GRADA


Nimalo sluajno, promotivni aktivizam u domeni stanovanja koincidira s poetkom ozbiljnije aktivnosti Zavoda za urbanizam, koji djeluje na tragu prethodno ve donesene Direktivne regulatorne osnove za Zagreb iz 1953. godine, koja nikada nije u potpunosti prihvaena, ali se parcijalno realizirala, posebice u segmentu bazine ideje tog dokumenta koji zasniva razvoj polmilijunskog grada na ideji o mikrorajonima. Ve tada, krajem pedesetih, posve je jasno da e ambiciozni planovi drutvenog rasta i industrijalizacije moi zaivjeti samo uz neprestano irenje kadrovske proizvodne baze, a to znai i intenzivne urbanizacije, koja je krajem pedesetih u Zagrebu planirana juno od rijeke Save. Ideje o stambenim zajednicama za vie tisua ljudi ugraene su i u osnovne dokumente koji su tijekom ezdesetih izraeni u Zavodu, a tiu se uglavnom artikulacije i regulacije prostora u tada novom dijelu Zagreba na desnoj obali rijeke. Stambene zajednice, meutim, mogle su zaivjeti tek nakon to je krajem pedesetih godina donesen niz zakona o nacionalizaciji graevinskog zemljita, pa je tako ostvaren pravni okvir za stvaranje novih dijelova Zagreba udaljenih od sredita (Jelini 20:1994.). Tako je ezdesetih godina zamiljen Novi Zagreb juno od toka rijeke Save, a koji danas udomljuje 250.000 stanovnika. No prije tog

posve novog dijela grada koji je najvie utjecao na tranziciju grada tijekom socijalistike modernizacije, nastale su pojedine mikrozajednice, a mahom na zamisli o masovnoj proizvodnji stanova. ak je i nukleus Novog Zagreba u naselju Zaprue planiran i potom izgraen uz pomo sustava JU 60 tvrtke Jugomont a koji je sustav koristio metodologiju industrijskog dizajna za masovnu proizvodnju stanova. Ideja optimiziranja postojeih elemenata u masovnoj industrijskoj proizvodnji pa time i optimiziranja vremena izgradnje i na koncu cijene stana kasnije je razvijena i u sustav JU 61, a praena je poetkom teorijskog diskursa o dizajnu koji kao pojam tijekom ezdesetih godina poinje nadomjetati pojam oblikovanje iz pedesetih godina (Metrovi 197-205:1967, Vuki 89-92:1996). Proirenje tradicijskog djelovanja urbanizma kroz teoriju i praksu industrijskog dizajna vjerojatno je uvjetovano istim razlozima koji su i doveli do elaboracije novog pojma koji nije bio tek puka zamjena za oblikovanje. Pojam dizajn koji se od poetka ezdesetih godina pa do danas koristi u hrvatskom jeziku i kulturi konstruiran je u svojem znaenjskom polju kao teorijski i metodiki odgovor na probleme s kojima se suoila koncepcija samoupravnog socijalizma, a to je bila injenica da su gospodarski rezultati koncepcije bili vrlo slabi (Bilandi 305-319:1985). Tako se poetkom ezdesetih godina dvadesetoig stoljea politikom odlukom vladajue partije odluilo pristupiti privrednoj reformi, odnosno uvoenju elemenata slobodnog trita u sklop socijalistikog planskog gospodarstva. Teorijski i kritiki diskurs o dizajnu pratio je upravo takvu novu drutvenu koncepciju i stoga je sam pojam dizajn iz ezdesetih razliit od pojma oblikovanje iz pedesetih jer ukljuuje komponentu trita kao konstruktivnu u znaenjskom polju (Vuki 2003). Promjena drutvene ekonomske paradigme bila je evidentna i na izlobi Porodica i domainstvo 1960. godine s paviljonima koji su upuivali korisnike na nove naine pristupanosti masovnih proizvoda pa time i potronje koja ukljuuje elemente slobodnog trita. Ti su paviljoni nakon izlobe premjeteni u gradsko tkivo i nastavili su funkcionirati kao stvarni prostori potronje a ne vie samo kao pokazni modeli (Karavani 21-33:1988). Istovremeno je Zagrebaki velesajam premjeten iz sredita grada u prostor juno od Save, tako da je skupa s prvim stambenim zajednicama koje su izgraene sustavom JU 60 posluio kao generator urbane tranzicije grada. U prostore biveg Velesajma (i Zagrebakog zbora iz doba prve kapitalistike modernizacije) uselio je Studentski centar, institucija koja je od kraja pedesetih postala sredite novih oblika drutvenog okupljanja i, uglavnom, inkubator razliitih oblika mladenakog i supkulturnog drutvenog i kulturnoumjetnikog aktivizma (Rogi 16-40:2003, Radovi-Mahei 62-84:2003).

201
Grad gradi grad / Fedja Vuki: Identitet, plan i tradicija

202

PROMJENE U DRUTVENOM KONTEKSTU I U PROSTORU


Tranzicija grada u novim okolnostima hibridne socijalistiko-trine ekonomske paradigme nastavila se i unutar stare strukture sredita, ne samo arhitektonskim zahvatima u neispunjene prostore u zonama etvrti Zagreba iz prve modernizacije, nego i ukljuenjem novog oblika simbolikog posredovanja identiteta u zajednici. Privredna reforma s poetka ezdesetih, naime, uvodi u javni prostor novi tip poruka koje kvantitetom i kvalitetom poinju konkurirati politikim porukama. Komercijalno oglaavanje kao nova drutvena disciplina se nakon poetaka kasnih pedesetih godina poinje dinamino razvijati upravo u ezdesdetim godinama, kroz nove medije, prije svega televiziju, a i kroz oglasna mjesta u gradu koje je, dakako, omoguila upravo gradska vlast, a koja je vlast bila ista ona koja je upravljala i cijelom dravom. Oglaivake poruke komercijalnog tipa poinju otada initi svakodnevmni dio urbane okoline grada, budui da su politikom odlukom dravne tvornice postale donekle samostalni gospodarski subjekti koji poinju ekonomski i simboliki konkurirati dotada jedinom ekonomskom subjektu dravi kao korporaciji (Hanson 102-107, 138-147: 1974, Crowley, Reid 13-14:2000). Tako je tijekom pedesetih i ezdesetih godina kroz interdisciplinarnu teoriju i praksu djelovanja u urbanoj okolini (uvoenjem i kritikom raspravom pojma primijenjena umjetnost, potom drutvenim aktivizmom u sferi stanovanja i naposljetku koritenjem metodologije industrijskog dizajna u stanogradnji te oglaavanjem kao komunikacijskim fenomenom) nadopunjavana tradicijska pozicija i metoda urbanizma, odnosno stvoren je svojevrsni multidisciplinarni okvir ua pristorno planiranje grada koje se tako i prakticiralo uz pomo strunkaka raznih profila i uz preispitivanje na nekoliko razina. Dinamina tranzicija Zagreba u prostornom i demografskom smislu je tako zapoela. Koji su njeni dosezi danas se uslijed male vremenske distance moe tek nasluivati, odnosno mogue je samo dati naznake za istraivanja i metode pristupa kroz iskustvo posljedica socijalistike modernizacije i urbane tranzicije grada danas u kontekstu tranzicije grada prema neokapitalizmu. Znakovito, upravo je nakon poetka privredne reforme i pomaka prema trino gospodatstvu Zavod izradio Urbanistiki program Zagreba, potom i plan sredinjeg dijela Trnja, a sve do poetka sedamdesetih radio se i generalni urbanistiki plana Zagreba. Slobodno se moe rei da su ti dokumenti, ak i kada nisu prihvaeni ili provedeni u cijelosti, bitno utjecali na rast grada tijekom sedamdesetih, posebice nakon donoenja novog Zakona o prostornom ureenju i koritenju graevinskog zemljita 1973. Tijekom sedamdesetih Zavod izrauje i veliki broj detaljnih planova, prometnih planova i planova revitalizacije te planova urbane obnove

(sredite Trenjevke, Vrbik). Uz to, sedamdesete godine prolog stoljea obiljeene su i izradom srednjeronih prostornih planova kao i brojnih provedbenih urbanistikih planova pojedinih etvrti Zagreba, a napose izradom detaljnog urbanistikog plana centra Zagreba koji je doivren 1974. Nakon pedesetih i ezdesetih godina, u kojima je drutveni okvir pogodovao velikom planerskom zahvatu, sedamdesete i osamdesete su atomizirale tip djelatnosti Zavoda, vjerojatno uslijed ope drutvene krize koja se manifestirala u nekoliko navrata. S ope drutvene zamisli koja se preslikavala na razvoj Zagreba naglasak je prenesen na identitete manjih zona i revalorizaciju starih etvrti grada. Za neko budue sustavnije istraivanja svakako ostaje tema usporedbe planiranoga i realiziranog, kao i istraivanje razloga zbog kojih se od planova odstupilo. No ve sada se iz sauvane dokumentacije u Zavodu mogu izvoditi neki vrlo konkretni zakljuci, primjerice iz Srednjronog prostornog plana grada Zagreba i tablice problema definiranih po mjesnim zajednicama i opinama iz godina 1975-1980. Kako je to razdoblje u kojem se delegatski sustav poeo implementirati u radne i proizvodne procese, da bi s poetka osamdesetih kroz izraeniju ekonomsku krizu taj sustav pokazao sve slabosti, navedena dokumentacija vrlo dobro upuuje i na neke demografske, socijalne pa i kulturalne probleme Zagreba u kontekstu ire dravne zajednice, a uz to ini se vrlo instruktivna i za primjerenije sagledavanje nekih aktualnih problema urbanog razvoja grada, u okolnostima koje jesu drukije u politikom i ekonomskom smislu, ali su urbani problemi planskog rasta uglavnom ostali isti ili se jo umnoili.

203
Grad gradi grad / Fedja Vuki: Identitet, plan i tradicija

IDENTITETSKA PROBLEMATIKA
Promjena/tranzicija u zajednici i u gradu, meutim, moe se svakako motriti i kao praksa razmjene identiteta, odnosno kao ritual zajednitva (Mauss). Na podlogi takve hipoteze mogue je vrednovati dosege urbane tranzicije a u vezi sa problemima identiteta koje Zagreb ima kao milijunski grad danas. Kako je prolost urbane tranzicije Zagreba jo uvijek djelomino istraena a i necjelovito interpretirana mogue je uspostaviti tezu o ivom tkivu grada kao modelu za prouavanje interakcije identiteta, plana i tradicije u tranziciji grada, a na osnovu zamisli o arheologiji neposredne prolosti kao teorijskoj postavci i kao istraivakoj metodi (Buchli, Lucas 3-19:2001). Tako zamiljenoj metodi Zagreb moe posluiti kao vrlo dobar istraivaki model, a dokumentacija Zavoda za urbanizam grada Zagreba kao kvalitetan istraivaki materijal, jer se mnogi konflikti identiteta u materijalnom i simbolikom smislu mogu registrirati u neposrednom dodiru u istom prostoru iako pripadaju razliitim drutvenim kontekstima. No, kako se ti identiteti realiziraju u istom povijesnom vremenu kao nerazrijeeni odnosi vlasnitva, koritenja ili neke drutvene aspiraci-

204

je, mogue je Zagreb danas itati kao identitetsku mapu povijesnih slojeva posljedica relacije plana i tradicije, odnosno, u konanici, kao poticaj za analizu odnosa kolektivnog i pojedinanog identiteta u socijalizmu. Pritom se tvrdnja o konfuziji ideologije i ekonomije...pa i teorije i prakse u jugoslavenskom socijalistikom projektu 1945-1990. ini vrlo primjerena kao polazna kritika pretpostavka koja moe biti instrumentalna i za analizu urbane tranzicije Zagreba kao reprezentativnog sredita industrijske modernizacije (Zukin 17:1975). To stoga jer je i urbano planiranje mogue (ili ak nuno?) motriti kao injenicu kulture, a prihvati li se teza da je Komunistika (socijalistika) partija Jugoslavije na razini programa zahtijevala od kulture da bude ideologijski korektna, visoko estetiki kvalitetna i popularna, onda se takva protutrjenost zahtjeva moda moe u metodike svrhe prenijeti i na podruje urbanog planiranja (Lilly 139-163:1997). A to bi onda znailo da se i u podruju urbanog planiranja, kao i kulturi uope, pojavila ideologijska pukotina koja je izazvala veliki procjep uslijed nemogunosgti povezivanja tri nespojiva zahtjeva, a koji su bilo nespojivi upravo uslijed problema identitetske razmjene izmeu Ja i Mi. Poe li se od pretpostavke o ideologijskoj pukotini i u teoriji i praksi urbanog planiranja Zagreba tijekom socijalistike modernizacije, bilo bi mogue istraiti i vrednovati identitetske situacije koje iz tog perioda nasljeuje suvremeni Zagreb u novoj etapi tranzicije.

ZAKLJUAK
Zavod za urbanizam grada Zagreba i sam je proao kroz strukturalnu tranziciju i nastoji se maksimalno kvalitetno uklopiti u novonastale odnose koji su uspostavili trinu utakmicu i u domeni prostornog planiranja. Danas, meutim, u realnosti urbanog ivljenja pojavili su se neki parametri za planiranje kojih tijekom veeg dijela povijesti Zavoda naprosto nije bilo, poput odnosa javnog i privatnog prostora. Do 1990. naime sav je prostor, barem nominalno, bio javni, odnosno drutveni, pa je osnovni planerski zadatak bio sadran u zoningu kao distribucijskoj tehnici funkcionalnosti. Danas, meutim, pritisak kapitala i investitora uspostavlja posve drukije okolnosti pa i uvjete za prostorno planiranje, pa nepostojanje planova, odustajanje od njih ili namjerno negiranje i nepotivanje planerskih ili ak zakonskih odredbi jesu posve standardna praksa u operiranju prostorom koji se vie ne percipira kao ope dobro nego kao kapitalni resurs. Uza svu tradiciju i ogromno iskustvo koje Zavod za urbanizam grada Zagreba ima, moglo bi se zakljuiti kako e u budunosti najvei izazov za tu instituciju u profesionalnom i organizacijskom smislu biti pitanje kako opstati na tritu i zadovoljiti potrebe naruitelja, a istovremeno zadrati visoku razinu planerske prakse u generiranju urbanog prostora na korist svih stanovnika grada. Nekadanja ideja participativnosti u planiranju i ko-

ritenju prostora aktualnija je no ikada prije, kako u socijalnom tako i ekolokom smislu, a teorija okoline, koju lokalni hrvatski kontekst batini od Visoke kole za oblikovanje u Ulmu, koncepcija odrivog razvoja i realno shvaanje resursnih i biotehnolokih ogranienja rasta grada, to su neke od magistralnih planerskih tema koje su postale aktualne ako ne i krucijalne za ivot i budunost svakog velikog grada pa tako i Zagreba. Pritom e, kao i tijekom veeg dijela povijesti Zavoda, kljuno pitanje planerske teorije i prakse biti: u ijem se interesu planira prostor u gradu kojeg su dioniari i batinici, barem nominalno, svi njegovi stanovnici.

205
Grad gradi grad / Fedja Vuki: Identitet, plan i tradicija

Literatura:
Bilandi Duan, Radniko samoupravljanje i modrna privreda, u: Dvadeset godina tehnike i privrede Jugoslavije, Savez inenjera i tehniara Jugoslavije, Beograd 1966. Bilandi Duan, Povijest Socijalistike federativne republike Jugoslavije, glavni procesi 1918-1985., 3. dopunjeno izdanje, kolska knjiga Zagreb 1985. Buchli Victor, Lucas Gavin, The absent present: archaeologies of the Contemporary Past, in Buchli, Lucas (eds.) Archaeologies of the Contemporary Past, Routledge, London New York 2001. Crowley David, Reid E. Susan, Style and Socialism: Modernity and Material Culture in Post-War eastern Europe, Berg, London 2000. Hanson Philip, Advertising and Socialism, International Arts and Sciences Press, New York 1975. Jelini Grga, Kako rijeiti stambenu krizu, AGM, Zagreb 1994. Karavani Antun, Prilog grai za izuavanje rada na podruju primijenjene ujmjetnosti i dizajna, u: Karavani A. (ed.) Od ideje do artefakta, zbornik 7. kongresa Saveza udruenja umjetnika prim ijenjenih umjetnosti i dizajnera Jugoslavije, Pula 1988. Kneevi Snjeka, Zagrebaka zelena potkova, kolska knjiga, Zagreb 1996. Lilly Carol, Propaganda tro Pornography: Party, Society and Culture in Postwar Yugoslavia, in: Bokovoy, Irvine, Lilly (eds.), State- Society relations in Yugoslavia 1945-1992., St. Martins Press, new York 1997. Lefebvre Henri, Urbana revolocija, Nolit, Beograd 1974. (izvornik: Henri Lefebvre, La revolution urbaine, Gallimard, Paris 1970.) Mauss Marcel, A Category of the human mind: the notion of person; the notion of self, in du Gay, Evans, Redman, (eds.), identity: A Reader, Sage, the Open University, London 2000. Metrovi Matko, Jedan dosljedan primjer suvremenog miljenja arhitrekture, Od pojedinanog opem, Mladost, Zagreb 1967. Radovi-Mahei Darja, Architecture and the Modernization of the City, in Vuki F. (ed.) Zagreb, Modernity and the City, Zagreb 2003. Rogi Ivan, Tehnika i samostalnost, Okvir za sliku tree hrvatske modernizacije, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 2000. Rogi Ivan, What Has Happened in Zagreb, in Vuki F. (ed.) Zagreb, Modernity and the City, Zagreb 2003 Sinobad Pintari Vera, XI triennale, ovjek i prostor 66, str.137., Zagreb 1957. kalamera, eljko, Zagreb na geodetsko katasterskim zemljovidima i u zemljinim knjigama, Gradski zavod za katastar i geodetske poslove, Zagreb 1994. Tepina Marijan (ed.), Stan za nae prilike, izloba uz Prvo optejugoslavensko savetovanje o stambenoj izgradnji i stanu u Ljubljani maja 1956., Ljubljana 1957. Vuki Fedja, A Centutry of Croatian Design, Meandar, Zagreb 1996. Vuki Fea, Od oblikovanja do dizajna, Meandar, Zagreb 2003. Vuki Fea, Oblikovanje i dizajn pedesetih godina u Hrvatskoj i Sloveniji, doktorska disertacija (rukopis), Zagreb-Ljubljana 2004. Zukin Sharon, Beyond Marx and Tito, Theory and Practice in Yugoslav Socialism, Cambridge University Press, London 1975.

AKO IH SRETNETE NA CESTI,


206

PRIDRUIT

207

E IM SE!

AKO IH SRETNETE NA CESTI, PRIDRUITE IM SE! SERIJA INTERVENCIJA U


JAVNOM PROSTORU 22. 11. 7. 12.

ovor o gradu 21. stoljea kao da sve stvarnijom potvruje 209 distopijsku nonu moru: da emo grad dijeliti iskljuivo kao fiziki prostor, a ne i kao zajednicu. Figura smrt grada ve neko vrijeme krui diskursima o gradu, o 21. stoljeu kao stoljeu bez gradova, a njen trag, osim kao pomak u ljudskom imaginariju, ve nasluujemo i u institucijama i politikama. Dok se jo mislilo kako je grad donekle prostorni otisak zajednice graana, bilo je lako njegovu drutvenu funkciju identificirati s problemima zajednitva. No obnova javne kulture koja je bila primjerena velegradu 19. i 20. stoljea danas jednostavno vie nije mogua. Usitnjeno mnotvo interesa, individualnih povijesti, ivotnih stilova, mikropolitika i partikularnih drutvenih aktera danas ne ini drutvo, ve upravo ljudstvo bez poriva za zajednikim djelovanjem. Ali to ako je ivot bez suivota nova politika paradigma urbanosti, u kojoj se interesi graana poklapaju tek onoliko koliko se poklapaju njihovi apetiti za masovnom potronjom gradskih usluga, odnosno njihova vizija kvalitete ivota koja - daleko od toga da predstavlja jednakost svih graana - danas urbani prostor definira kao zajednicu interesa koji se temelje na stanovanju i vlasnitvu nad nekretninom? Nestajanje i komodifikacija javnog prostora, pojava kvazi javnih prostora s ogranienim pristupom dogaa se usporedo s agresijom komercijalne kulture, komodifikacijom umjetnosti i pojavom iskljuivih okolia kulturnog spektakla. Koncept grada nalazi se u procijepu elje za obnovom poznatih oblika zajednitva i oslabljene djelotvornosti javnog djelovanja, a u sadanjem su trenutku uporita za drutveni angaman i ciljevi djelovanja prilino neodreeni. Pesimizam drutvenog trenutka zaokuplja i dananje umjetnike, a upravo se u prostoru imaginacije mogu redefinirati drutvene okolnosti kako bi se barem privremeno postavilo novu dijagnozu stanja, ukazalo na skriveno ili ponudilo vizije koje dovode u pitanje polje realnog, ali zato afirmiraju nevidljive potencijale. Okvir ove serije intervencija podjednako je odreen nunou radikalne redefinicije suivota u gradu i vjerovanjem kako je upravo suivot preduvjet grada.

ROSALYN DEUTSCHE

AGORAFOBIJA

ulomak je ljubaznou autorice preuzet iz knjige: Deutsche, Rosalyn, Evictions: Art and Spatial Politics, MIT Press, 2002 (3. izdanje), str. 279-290

posvemanjoj atmosferi konzervativne demokra cije moe se smatrati ohrabrujuim znakom to to je dananji sveopi entuzijazam za javnu umjet nost unaprijed ublaen neizvjesnou u pogle du definicije tog termina. Umjetnici i kritiari uvi jek se iznova pitaju to znai dovesti rije javno u blizinu umjetnosti. Autori koji su svjesni problema koji optereuju konvencionalne koncepte javnosti esto zapoinju svoja istrai vanja javne umjetnosti preispitivanjem identiteta, pa ak i posto janja predmeta svoga izuavanja. Tako je 1985. Jerry Allen, direk tor Odjela za kulturu grada Dallasa formulirao tu zbunjujuu situ aciju na sljedei nain: Gotovo 26 godina nakon donoenja prve odredbe Percent for Art u Philadelphiji jo uvijek nismo u mogu nosti tono definirati to javna umjetnost jest ili bi trebala biti.01 Tri godine kasnije kritiarka Patricia Phillips dodala je: Iako se jav na umjetnost pojavila krajem 20. stoljea kao potpuno razvijena disciplina, to je podruje bez jasnih definicija.02 Suvremene mu ke oko kategorije javne umjetnosti mogle bi posluiti kao kol ski primjer postmoderne ideje da su predmeti izuavanja posljedi ca, a ne uzrok disciplinarne spoznaje. Kritiari odani demokratskom potencijalu javne umjetnos ti, ali nezadovoljni njezinim tradicionalnim klasifikacijama i upo rabama pretvorili su takvu neizvjesnost u nalog za redefiniranjem te kategorije. Do 1988. autori poput Kathy Halbreich iz Nacional ne umjetnike zaklade poeli su ve ustrajati na tome da je bitan dio te redefinicije staviti jednak naglasak na rijei javna i umjet nost.03 Uskoro se ravnotea pomaknula jo dalje u prilog prvoj ri jei. Danas je pozornost upuena terminu javno ve dospjela u a rite redefinicija javne umjetnosti. Neki su autori iskovali nove na zive, poput novoga anra javne umjetnosti (new genre public art) Suzanne Lacy, kako bi oznaili rad javnih umjetnika koji su, kako pie Lacyjeva, usvojili javno kao svoj operativni koncept i stra tegiju.04 Nedvojbeno, uinjeni su odreeni koraci u smjeru demo kratizacije diskursa javne umjetnosti. Meutim, kritiari esto predlau definicije javnoga koje zaobilaze ili ukidaju ono to sam ja, slijedei Leforta, nazvala pitanjem koje uspostavlja javni pro stor. Umjesto da opisuju javni prostor tako da se u potpunosti iz bjegne prisvajanje, oni koji dovode u pitanje konzervativnu domi naciju diskursa javne umjetnosti uglavnom su iznova prisvojili taj termin. Ta tendencija oito dominira glavnim oblicima liberalnog diskursa o javnoj umjetnosti. Za Allena, uzmemo li samo jedan primjer, javna umjetnost ne predstavlja problem zato to su zna enja umjetnosti i javnoga neizvjesna ili ak podlona povijesnoj varijaciji; naprotiv, problemi se javljaju zato to su znaenja tih dva ju termina unaprijed fiksirana i neizbjeno se sukobljavaju:

211
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Rosalyn Deutsche: Agorafobija 01 Jerry Allen, How Art Becomes Public, 1985; pretisak u: Going Public: A Field Guide to Developments in Art in Public Places (Arts Extension Service and the Visual Arts Program of the National Endowments for the Arts, 1988), 246. 02 Patricia Phillips, The Public Art Machine: Out of Order, Artforum 27 (prosinac 1988), 9. 03 Kathy Halbreich, Stretching the Terrain: Sketching Twenty Years of Public Art, u: Going Public: A Field Guide to Developments in Art in Public Places, 9. 04 Suzanne Lacy, Cultural Pilgrimages and Metaphoric Journeys, u: Suzanne Lacy, ur., Mapping the terrain: New Genre Public Art (Seattle: Bay Press, 1995), 20.

212

Pojam javne umjetnosti sam po sebi prilino je proturjean. U njemu spajamo dvije rijei ija su znaenja na neki nain antitetska. Umjetnost [u 20. stoljeu] prepoznajemo kao kiparevo ili slikarevo individualno istraivanje, kao simbol samopotvrivanja. K tome onda pridodajemo javno, koje se odnosi na kolektivno, na drutveni poredak i negaciju sebstva. Na taj nain povezujemo privatno i javno u jedinstveni koncept ili predmet, od kojega oekujemo i koherentnost i integritet.05 Ta formulacija zanemaruje snani izazov koji su odreene kljune grane umjetnosti i kritike 20. stoljea postavile pred indi vidualistika poimanja umjetnika kao autonomne individue i um jetnosti kao izraza koji je zasnovan na tom strogo privatnom biu. Pojedinci ili umjetnici moda i nisu tako sigurno privatni kao to to Allen misli. Odbacivanje te mogunosti navodi kritiare da po dravaju strogu opoziciju izmeu umjetnosti i javnoga, koja parafrazira standardne liberalne dihotomije izmeu pojedinca i drutva, privatnog i javnog. Dihotomija privatno/javno takoer se mobilizira kako bi se umjetnost i javno ujedinili umjesto da se polariziraju. Kritiari esto pristupaju i umjetnosti i javnome kao univerzalnim sferama koje, usklaene zajednikom ljudskom bi ti, nadilaze konfliktne domene atomiziranih pojedinaca, sasvim privatnih razlika i specifinih interesa. U tim sluajevima javna umjetnost nije, kako pretpostavlja Allen, proturjeni entitet, ne go postaje dvostruko optereena kao pojava od univerzalne dostupnosti. Iako te dvije formulacije umjetnost suprotstavljena javnos ti, umjetnost sjedinjena s javnou postavljaju umjetnost na raz liite strane jaza izmeu javnog i privatnog, one ostaju u istom te orijskom okviru. Nesposobnost da se taj okvir prevlada dovela je mnoge kritiare do toga da jednim potezom otvore i zatvore pita nje javnosti. Iako zamjeuju da je javnu umjetnost teko definirati i naglaavaju nekoherentnost suvremene javnosti, oni jo uvijek izjednaavaju javni prostor s konsenzusom, koherentnou i uni verzalnou, premjetajui pluralizam, podijeljenost i razliitost u domenu privatnoga. Na mnogostrukost i sukob koji karakterizira ju javnost oni preutno gledaju kao na problematine injenice, dok zagovornici javnog prostora moraju pronai postupke kojima e ih reducirati i naposljetku eliminirati. Na primjer, Allen nudi rjeenje koje u pravilu usvajaju mnogi zagovornici javne umjetnos ti, priznajui od poetka kako je javni kontekst umjetnosti irok i heterogen. Javna umjetnost ne moe se nadati da e izraziti vri jednosti koje su svima zajednike. Ipak, njezin bi cilj trebao biti da slui ujedinjenoj, ma koliko raznovrsnoj javnosti, koja se, kako ka e Allen, moe pronai ako umjetnici potisnu vlastiti ego i posavje tuju se s ljudima kojih se projekt neposredno tie ve posto jeim skupinama ili zajednicama koje koriste odreene urbane lo

05 Allen, How Art Becomes Public, 246.

kalitete, specifinim grupacijama od kojih je svaka odreena ne kom zajednikom identifikacijom.06 Homogenost i jednodunost esto uobliene kao zajedni ca postaju predmetom potrage za istinskom javnou, budui da neki kritiari, iako korisno dokumentiraju sporove koji se dogaaju oko specifinih javnih umjetnikih djela te ak prihvaaju spor kao prirodni sastojak procesa javne umjetnosti, javni prostor i demo kraciju i dalje dovode u vezu s ciljevima izgradnje konsenzusa, kon solidacije zajednica i ublaavanja sukoba. Istodobno se definicija demokratskog javnog prostora smjeta naelno izvan spora. Tu dinamiku ilustrira antologija iz 1992. naslovljena Critical Issues in Public Art: Content, Context, and Controversy. U uvodnoj re enici te knjige urednici povezuju umjetnost s demokracijom: Jav na umjetnost, sa svojim ugraenim drutvenim fokusom, inila bi se idealnim anrom demokracije.07 Zatim nastavljaju: Meutim, od njezina poetka su pitanja koja okruuju njezin prikladni oblik i smjetaj, kao i njezino financiranje, ee uinila javnu umjetnost predmetom spora nego konsenzusa ili velianja.08 Veznik meutim, koji povezuje ove dvije reenice, obavlja vaan ideoloki posao. On povezuje demokraciju koju uvodi prva reenica i spor koji uvo di druga u problematian odnos. Javna umjetnost bila bi demo kratska, ali je sporna, ili u optimistinijem tumaenju javna um jetnost zadrava svoj potencijal unato injenici da je sporna. Taj meutim oznaava obrat. Javna umjetnost inila bi se demokrat skom, ali se umjesto toga otkriva kao sporna. tovie, spor tu slu i osujeivanju konsenzusa, koji se shodno tome javlja kao pravi cilj demokracije i k tome se povezuje s velianjem. Iako urednici knjige i mnogi autori lanaka naglaavaju ili ak cijene nejedinstvo i antagonizam, rije meutim otkriva neodlunost u sri prikaz javne umjetnosti, jer oni preispituju znaenje javnog prostora sa mo da bi dokazali neto to ve ionako stoji. Meutim razdvaja demokraciju od injenice sukoba i vee je uz homogenizirajue ide je javnog prostora i javne umjetnosti, usmjerene na konsenzus. Su kob se istodobno priznaje i negira kao fetiistiki proces ija suzbi janja stvaraju izvjesnost o znaenju javnog prostora. Na primjer, kasnije u knjizi Critical Issues in Public Art urednici naprosto ponav ljaju svoje univerzalizirajue pretpostavke: Sam koncept javne umjetnosti, definira li se na iole smislen nain, pretpostavlja pri lino homogenu javnost i jezik umjetnosti koji se obraa svima.09 Konzervativni i liberalni estetski diskursi nipoto nisu osa mljeni u pronalaenju naina da se istodobno otvori i zatvori pi tanje javnog prostora. Neke od najutjecajnijih radikalnih kritika tih diskursa takoer nastoje raspriti neizvjesnost. Na primjer, mno gi ljeviarski kritiari kulture pretrauju povijest kako bi otkrili podrijetlo i bit demokratskog graanskog ivota. U atenskom po lisu, rimskoj republici, Francuskoj s kraja 18. stoljea i opinama

213
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Rosalyn Deutsche: Agorafobija

06 Ibid., 250. 07 Harriet F. Senie i Sally Webster, ur., Critical Issues in Public Art: Content, Context, and Controversy (New York: HarperCollins, 1992.), xi. 08 Ibid.

09 Ibid., 171.

214

10 Michael Sorkin, Introduction: Variations on a Theme Park, u: Michael Sorkin, ur., Variations on a Theme Park: The New American City and the End of Public Space (New York: The Noonday Press, 1992), xv. 11 Ibid.

12 Kombinacija maksimalizacije profita i deseksualizirajuih tendencija u suvremenom urbanom planiranju oita je u uporabi Disneylanda kao uzora suvremenog urbanizma, kao i ulozi koju Disney Development Company igra u trenutanom urbanom oivljavanju. Od vremena objavljivanja Sorkinove knjige tvrtka Disney je financijski i simboliki pridonijela aktualnom partnerstvu koje se trenutno u New Yorku oblikuje izmeu interesa trita nekretnina i moralnih kriara koji ele suzbiti urbane seksualne kulture. Disneyeva instrumentalnost jasno se pokazala u nedavnom lanku u New York Timesu, koji je obznanio namjeru grada da toj tvrtki, u suradnji s Tishman Urban Development Corporation, povjeri izgradnju novog ugla 42. ulice i Osme avenije kao dijela obnove Times Squarea: Projekt od 303 milijuna dolara u sreditu je nastojanja savezne drave i grada da se 42. ulica izmeu Sedme i Osme avenije pretvori iz otrcanog poteza s vjeno prisutnim prostitutkama i seksshopovima u kieni, obiteljski orijentirani centar zabave Ali moda jo veu vrijednost ima Disneyevo ime. U nastojanju da se preobrati etvrt koja je dugo bila sinonim za urbanu opasnost i degradaciju, grad sada ima partnera koji je simbol za zdravu zabavu irom svijeta. Shawn G. Kennedy, Disney and Developer Are Chosen To Build 42nd Street Hotel Complex, New york Times, 1. svibnja 1995, B1. 13 Sorkin, Introduction: Variations on a Theme Park, xv.

prvih amerikih gradova kritiari pronalaze prostorne forme koje, kako se pretpostavlja, utjelovljuju takav ivot. Takva potraga oso bito se uvrijeila meu lijevo orijentiranim teoretiarima urbaniz ma i arhitekture, koji su, potaknuti otporom prema nedavno ho mogeniziranim, privatiziranim i dravno reguliranim javnim pro storima kakve je stvorila razvijena kapitalistika urbanizacija, stvo rili utjecajna saveznitva. Tako je npr. Michael Sorkin u uvodu svo je interdisciplinarne antologije kritikih ogleda pod naslovom Variations on a Theme Park: The New American City and the End of Public Space izrazio elju za povratkom poznatim prostorima tradici onalnih gradova, ulicama i trgovima, dvoritima i parkovima, ko ji su nai divni prizori graanskog ivota.10 Sorkin zakljuuje ka ko je u novim javnim prostorima tematskog parka ili trgovakog centra ograniena i sama sloboda govora: u Disneylandu nema de monstracija. Nastojanje da se povrati grad predstavlja borbu za de mokraciju kao takvu.11 Kada Sorkin govori o javnom prostoru kao o mjestu politi ke aktivnosti, a ne kao o univerzalnoj domeni koju valja zatititi od politike, on znakovito preusmjerava glavnu struju diskursa o javnom prostoru. U pravu je kada povezuje javni prostor s kori tenjem prava na slobodu govora i kada dovodi u pitanje trenutanu proliferaciju sterilnih urbanih prostora koji ne podnose gotovo nikakav otpor protiv sasvim ogranienih uporaba.12 Ali kada Sor kin idealizira tradicionalni gradski prostor kao autentiniju urba nost,13 prostor koji je bitan za demokratsku politiku, on zanema ruje politiku njegove povijesne uspostave, kao i mogunost njego ve politike transformacije. Unutar te idealizirajue perspektive odmaci od etabliranih prostornih ureenja neizbjeno naznauju kraj javnog prostora. Edge cities, trgovaki centri, masovni medi ji i elektronski prostor (a za desnicu i bizarno oblikovani biraki okruzi) poistovjeuju se s propau demokracije. Omot knjige Variations on a Theme Park otkriva odreene probleme vezane uz taj pristup. Tu je prikazana skupina rene sansnih likova, mukaraca i ena kakvi se obino viaju na slika ma iz 15. i 16. stoljea rasporeeni irom perspektivno prikazanih, pravokutno ureenih i vizualno ujednaenih vanjskih trgova tali janskih gradova. Ali na omotu knjige ti su stanovnici stabilne jav ne domene prostorno i vremenski dislocirani. Iako netaknutih pa tricijskih poza i drapirane odjee, nalazimo ih kako se voze pomi nim stepenicama neke nove antiurbane strukture moda je to neki unutranji atrij hotela ili vierazinski trgovaki centar strukture koja, prema hipotezi knjige, oznaava kraj javnog pro stora. Prilagoena vizualizaciji te hipoteze, ilustracija nudi doslov nu pozadinu za podnaslov knjige i povezuje Sorkinovu britku kri tiku suvremenog urbanizma sa snanom strujom urbane nostal gije, koja doista proima mnoge od sabranih ogleda.

Postoje dobri razlozi zbog kojih radikalni urbani kritiari iz bjegavaju tu vezu. Najoitiji je taj da ih okretanje prolosti dovodi neugodno blizu konzervativnom urbanom diskursu. Tijekom ita vog razdoblja urbanog procvata i ponovnog razvoja takve su nos talgine slike grada koristili poduzetnici na tritu nekretnina, po vijesni prezervacionisti i gradske vlasti, oglaavajui pojedinane projekte ponovnog razvoja kao napredak u trajnoj borbi za povra tak grada iz vie ili manje udaljene prolosti. U New Yorku su tak vi projekti promicani kao postupni doprinosi renesansi grada, ponovnom roenju izgubljene urbane tradicije. Projekti ponovnog razvoja, tvrdilo se, pomoi e New Yorku da ponovo zauzme mjes to u rodoslovlju nekadanjih gradova koji su, iako usredotoeni na ekspanzivne javne prostore, bili u cijelosti skladni.14 Ta se tradici ja nastavlja. Za Paula Goldbergera nedavno renovirani Bryant Park u sreditu Manhattana nudi doivljaj izleta van grada. Njegova ocjena, kao i mnogi drugi suvremeni prikazi grada, implicira da beskunici nadziru pristup javnom prostoru: Bryant Park je, kae on, mjesto gdje su siromasi poeli dijeliti prostor. Sada se doima kao da je baen u nekakav idilini pejza veoma daleko odavde.15 Ti komentari upuuju na to da javni prostor nije naprosto neto to nemamo. Upravo obrnuto, to je neto to smo neko ima li izgubljeno stanje punine. Ali budui da je izgubljeno, a ne na prosto mrtvo, jo uvijek ga moemo vratiti. to se dogodilo s jav nim trgom? pita Harpers Magazine u tematskom lanku iz 1990. godine, preludiju potrazi za novim urbanim nacrtima koji e vra titi javni trg ono to Harpers naziva velikim dobrim mjestom.16 to je prikazano na omotu knjige Variations on a Theme Park ako ne gubitak? Tu vidimo, in absentia, zonu sigurnosti, veliko dobro mjes to s kojega smo prognani barem oni meu nama koji se poisto vjeuju s renesansnim graanima kao prognanim stanovnicima demokratskog javnog prostora. Ova bi nas ograda trebala natjerati da razmislimo. Budui da tei specifinosti, ona postavlja dva niza pitanja koji nam mogu po moi da izotrimo trenutano mutne slike javnog prostora. Prvi is pituje konkretni identitet ljudi koji su naznaeni kao primjeri ono ga to se prikazuje kao istinska javnost na koricama Sorkinove knji ge. Koje su drutvene skupine ustvari bile ukljuene a koje isklju ene u navodno potpuno inkluzivne, ili barem inkluzivnije ur bane javne prostore nae blie ili dalje prolosti? Tko se mogao smat rati graaninom u tim velikim prizorima graanskog ivota za koje se pretpostavlja da su nestali? Za koga je, kako pita kulturni kritiar Bruce Robbins, grad neko bio javniji nego danas? Je li on ikada bio otvoren za preispitivanje i sudjelovanje, a kamoli za nad zor veine?... Ako je tako, gdje su bili radnici, ene, lezbijke, homo seksualci, Afroamerikanci?17

215
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Rosalyn Deutsche: Agorafobija 14 Za analizu funkcija prezervacionistike retorike koja je pratila obnovu, vidi moj lanak Architecture of the Evicted, u: Krzysztof Wodiczko: New York City Tableaux and the Homeless Vehicle Project, katalog izlobe (New York: Exit Art, 1989.), 28-37, pretisak u: Strategies 3 (1990.), 159-83; i Krzysztof Wodiczkos Homeless Projection and the Site of Urban Revitalization, u ovoj knjizi. 15 Paul Goldberger, Bryant Park, An Out-of-Town Experience, New York Times, 3. svibnja 1992, H34. 16 Whatever Became of the Public Square? New Designs for a Great Good Place, Harpers (srpanj 1990), 49-60. 17 Bruce Robbins, Introduction: The Public as Phantom, u: Bruce Robbins, ur., The Phantom Public Sphere, Cultural Politics 5 (Minneapolis: University of Minnesota Press, 1993), viii.

216

18 Jrgen Habermas, Strukturwandel der ffentlichkeit (Darmstadt: Hermann Luchterhand Verlag, 1962.), na engleskom objavljeno pod naslovom The Structural Transformation of the Public Sphere: An Inquiry into a Category of Bourgeois Society, prev. Thomas Burger uz pomo Fredericka Lawrencea (Cambridge: MIT Press, 1989). 19 Immanuel Kant, Beantwortung der Frage: Was ist Aufklrung?, Berlinische Monatsschrift 4 (1784), 481-494.

Postavljanje pitanja tko se poistovjeuje s dislociranim sta novnicima klasinog urbanog trga ne potie nas samo da razmot rimo atribute likova na slici javnog prostora, nego takoer svraa pozornost na promatrae te slike. To pak uvodi drugo pitanje, ko je se uglavnom zanemaruje, a ponekad i aktivno odbacuje u estet skim raspravama o javnom prostoru: pitanje subjektivnosti repre zentacije. Kako slike javnog prostora stvaraju javne identitete za koje se ini da ih samo prikazuju? Drugim rijeima, kako pozivaju promatrae da zauzmu poziciju koja ih zatim odreuje kao javna bia? Kako te slike stvaraju ono mi, odnosno javnost, i tko zami ljamo da jesmo dok zauzimamo propisano mjesto? Ako omot knji ge Variations on a Theme Park prikazuje renesansni trg kao arhetip javnog prostora, kao to tvrdim, onda se postavlja pitanje iji se identitet danas proizvodi i naglaava slikom javnog prostora koja je vezana uz tradicionalne prostore perspektivne reprezentacije? to je javnost ako je izjednaena s fiksiranim gleditem iz kojeg se sve vidi, gleditem koje je stvarni subjekt tih renesansnih prosto ra? Tko mora biti dislociran kako bi se zajamio autoritet te jedin stvene referentne toke? Je li posjednik tog gledita doista javno bie pojedinac koji moe ostati siguran iza pravokutnog okvira tog prozora u svijet i koji moe, poput likova na slici, uetati u javni prostor i jednako lako ietati iz njega? I je li mogue da dislo kacija tog sigurnog subjekta nije kraj javnog prostora, kako to su gerira Sorkinov omot, nego upravo posljedica bivanja u javnom pro storu kao domeni naeg subivanja u kojoj, kako se esto kae, susreemo druge i pronalazimo svoju egzistenciju izvan sebe samih? Ista pitanja tiu se i drugog diskursa o javnom prostoru, ko ji je usko povezan s knjigom Variations on a Theme Park, a kojeg su u novije vrijeme prigrlili ljeviarski kritiari umjetnosti. Poput strunjak za arhitekturu i urbanizam, a ponekad i udruujui sna ge s njima, kritiki sektori svijeta umjetnosti pokuali su spasiti termin javnoga od konzervativnih depolitizacija tako to su javni prostor definirali kao arenu politike aktivnosti, a javnu umjetnost redefinirali kao umjetnost koja sudjeluje u prostoru politike ili ga stvara. U tu svrhu kritiari su pronali vrijedan resurs u kategoriji javne sfere. Taj termin koristi se donekle slobodno kako bi se oznaila domena diskurzivne interakcije u pitanjima politike. U javnoj sferi ljudi poprimaju politike identitete. Termin neizbjeno priziva Jrgena Habermasa, ija knjiga Strukturwandel der ffentlichkeit nudi arhetipski prikaz javne sfe re kao izgubljenog demokratskog ideala.18 Habermas opisuje javnu sferu kao specifinu povijesnu formaciju, koja je prvi put razraena kao ideja u Kantovoj definiciji prosvjetiteljstva uporabe uma u javnoj kritici.19 Prema Habermasu, javna sfera nastala je s pojavom graanskoga drutva, koje je uvelo strogu podjelu na privatnu i po litiku domenu. U sigurnosti privatne sfere graanstvo je moglo

teiti financijskom profitu neometano drutvom ili dravom. Ali graansko drutvo, kae Habermas, takoer je iznjedrilo niz insti tucija javnu sferu kroz koje je graanstvo moglo vriti nadzor nad djelovanjem drave, istovremeno se odriui pretenzija na vlast. U javnoj sferi domeni izmeu drutva i drave sferi koja je u naelu otvorena i dostupna svima, drava se smatrala odgovor nom graanima. Tu su ljudi izlazili iz privatnosti i ustanovljavali se kao javnost, odbacujui privatne interese kako bi se posvetili stvarima od zajednikog interesa i uputali se u racionalnokriti ku politiku raspravu. Ali Habermas smatra da je javna sfera izgu bila na vanosti s nastupom negraanskih skupina, procvatom ma sovnih medija i usponom socijalne drave. Ti fenomeni nagrizli su sigurnu granicu izmeu javnog i privatnog ivota, koja je za Haber masa izvor postojanja javne sfere i njezin trajni preduvjet. Mogli bismo dovesti u pitanje homogenizirajuu tendenci ju koja se nazire ak i u ovom kratkom opisu Habermasova ideala jedinstvene, ujedinjene javne sfere, koja nadilazi partikularnosti i ostvaruje racionalni neprisilni konsenzus. Zasad emo, meutim, samo istaknuti da postoje i druge koncepcije javne sfe re, koje nisu tako neprijateljske prema razlikama ili sukobu i ne okreu nuno lea kritikama modernosti, a takoer su i skeptini je po pitanju nedunosti uma ili jezika te zamjeuju snagu utjeca ja koji bilo koja koncepcija javne sfere vri na konvencionalne pret postavke o javnoj umjetnosti. Jer tumaenje javne umjetnosti kao umjetnosti koja djeluje u javnoj sferi ili kao javna sfera bez obzi ra na to slijedi li Habermasov model ili ga odbacuje znai da um jetnika javnost, za razliku od umjetnike publike, nije unaprijed dan entitet, nego nastaje i proizvedena je kroz svoje sudjelovanje u politikom djelovanju. Uvoenje koncepta javne sfere u umjetniku kritiku uzdr malo je glavne struje kategorizacije javne umjetnosti. Ono takoer pomae da se izbjegne zbrka koja teti nekim kritikim rasprava ma. Iako nadilazi granice koje konvencionalno razdvajaju javnu umjetnost od nejavne razlike koje, na primjer, postoje izmeu umjetnosti otvorenog i zatvorenog prostora, izmeu umjetnikih djela koja se izlau u konvencionalnim ustanovama i onih koja su izloena u gradu, izmeu dravno sponzorirane i privatno finan cirane umjetnosti javna sfera iznosi na vidjelo neke druge razli itosti, koje su, iako neutralizirane prevladavajuim definicijama javnog prostora, kljune za demokratsku praksu. Na primjer,raz luujui javni prostor od domene drave koncept javne sfere supro tstavlja se diskursu o javnoj umjetnosti koji definira javnost kao dravnu upravu i ograniava demokraciju na jedan od oblika vla davine. Ideja javne sfere smjeta demokraciju u drutvo kojemu je dravna vlast odgovorna. Budui da je javni prostor vezan uz poli tiko odluivanje te uz prava i drutvenu legitimnost, umjetnika administracija ne moe tako lako ignorirati dislokaciju drutvenih

217
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Rosalyn Deutsche: Agorafobija

218

20 Vito Acconci, Making Public: The Writing and Reading of Public Space (The Hague: Uitgever, 1993.), 16. Ova publikacija popratila je izlobu Vito Acconci: Models, Projects for Streets, Squares, and Parks, Stroom: The Hagues Center for Visual Arts, 1993. 21 Chantal Mouffe, Democratic Citizenship and the Political Community, u: Chantal Mouffe, ur., Dimensions of Radical Democracy: Pluralism, Citizenship, Community (London: Verso, 1992), 234. 22 Ibid., 235.

skupina iz urbanih prostora, a da istodobno nastavi opisivati ta mjesta kao dostupna. Osim toga, to je moda najvanije, javna sfera zamjenjuje definicije javne umjetnosti kao djela koje zauzi ma ili dizajnira fizike prostore i obraa se postojeoj publici s kon cepcijom javne umjetnosti kao prakse koja uspostavlja javnost, ukljuujui ljude u politiku raspravu ili ulazei u politike borbe. Budui da svako mjesto ima potencijal za pretvorbu u javni ili, kad smo ve kod toga, privatni prostor, javna umjetnost moe se smat rati oruem koje pomae u proizvodnji javnog prostora ili pak do vodi u pitanje neki zauzeti prostor koji je slubeno odreen kao javni. Funkcija javne umjetnosti postaje ta da, kako pie Vito Ac conci, stvori ili razori neki javni prostor.20 Ali jedna od posljedica uvoenja te ideje javne sfere u raspra ve o javnoj umjetnosti premauje sve druge snagom izazova koji postavlja pred neutralizirajue definicije: kada kritiari redefinira ju javnu umjetnost kao onu koja djeluje u javnoj sferi ili kao javna sfera, dosad jednoduna opomena da bi umjetnost trebalo uiniti javnom postaje doslovce istoznana sa zahtjevom za politizacijom umjetnosti. Umjetnost koja je javna sudjeluje u politikom pro storu ili ga stvara, kao to je i sama prostor u kojemu poprimamo politike identitete. A ipak, ponuena kao odgovor na pitanje o javnom prosto ru, ideja javne sfere ne ispunjava sama po sebi nalog za ouvanjem demokracije kao pitanja. Ustvari, tvrdnja da je javni prostor mjes to demokratskog politikog djelovanja moda ponavlja upravo ono izbjegavanje politike koje se takvom tvrdnjom nastoji dovesti u pi tanje. Jer kao to urbani kritiar brani tradicionalni gradski prostor kao teren na kojemu se odvija politiki diskurs, ta tvrdnja ne zahti jeva od nas da priznamo ak nas u tome moe i sprijeiti kako politika javna sfera nije samo mjesto diskursa; ona je takoer dis kurzivno konstruirano mjesto. Sa stajalita radikalne demokraci je, politika se ne moe svesti na neto to se dogaa unutar grani ca javnog prostora ili politike zajednice koja je naprosto prihvae na kao stvarna. Kako pie Chantal Mouffe, u politici se radi o uspostavi politike zajednice.21 Radi se o oprostorujuim aktivnos tima kojima se proizvodi prostor politike. Ako demokracija znai da politika zajednica javnost, mi, narod nema apsolutne os nove, onda je polaganje temelja koji omeuju neki politiki javni prostor i odluivanje o tome to je tu legitimno, a to ne, neminov no politiki proces. Tu se zacrtavaju razliitosti i slinosti, provo de iskljuenja, donose odluke. Koliko god demokratska javna sfe ra obeavala otvorenost i dostupnost, ona nikada ne moe biti pot puno inkluzivna ili potpuno uspostavljena politika zajednica. Ona je od samoga poetka strategija distinkcije, ovisna o konstitutiv nim iskljuenjima, pokuaj da se neto smjesti izvan domene.22 Su kob, podjela i nestabilnost stoga ne unitavaju demokratski javni prostor; oni su preduvjeti njegova postojanja. Prijetnja se javlja s

pokuajima da se prevlada sukob, budui da javna sfera ostaje de mokratska samo u onoj mjeri u kojoj se njezina iskljuenja uzima ju u obzir i ostaju otvorenima za osporavanje. Kada se iskljuenja koja upravljaju uspostavom politikog javnog prostora naturalizi raju, a osporavanja briu obznanom da su odreene forme prosto ra inherentno, vjeno ili samorazumljivo javne, time se prisvaja javni prostor. Iako se izjednauje s politikim prostorom, pripisu je mu se predpolitiki izvor politikog znaenja i time on postaje orujem protiv politike borbe umjesto njezinim sredstvom. elimo li ponititi to prisvajanje, mogli bismo pristupiti pi tanju javnog prostora u vie genealokom duhu od onoga koji je do sada pokretao ljeviarske estetske ili urbane debate. Neemo uhva titi istinu javnog prostora tako to emo otkriti njegovo podrijet lo. Prema Friedrichu Nietzscheu, koji je termin genealogija supro tstavio koncepcijama povijesti iz 19. stoljea, otkrivanje podrijet la ne otkriva i bitno, nepromjenjivo znaenje nekog koncepta; upra vo obrnuto, ono pokazuje da su znaenja uvjetovana i oblikovana u borbama. Upravo zato to je bit javnosti povijesno ustanovlje na figura koja raste i mijenja se, javnost je retoriko orue, podlo no raznovrsnim, pa ak i antagonistikim uporabama koje varira ju sa irokim spektrom konteksta. Podrijetlo i svrha nekog pred meta spoznaje, kako upozorava Nietzsche, dva su razliita proble ma, iako se esto brkaju: Uzrok nastanka neke stvari i njezina ko nana korisnost, njezina zbiljska primjena i svrstavanje u sustav svrha, toto coelo su odvojeni; neto postojee, na bilo koji nain na stalo, biva uvijek iznova od neke tomu nadreene moi tumaeno s novih stajalita, iznova sebi podvrgavano, preoblikovano i preu deavano za neku novu korist.23 Prikrivati neki odreeni sustav svrha pozivanjem na bitne istine koje su sadrane u nastanku jav noga lukavtina je autoritarne vlasti koja, ignorirajui razliitost izmeu poetaka nekog termina i njegovih kasnijih uporaba, jav no ini neosjetljivim na transformaciju. Ukratko, u priama o po ecima javnog prostora ne radi se doista o prolosti; one nam govo re o brigama i tjeskobama koje obuzimaju naa aktualna drutve na ureenja. S genealokog gledita moda jo uvijek vrijedi posta viti pitanje o tome to za umjetnost znai biti javna, ali ono zahti jeva dodatno pitanje: koje politike funkcije trenutno obavlja po ziv da se umjetnost uini javnom to jest, politikom?
prevela Marina Miladinov

219
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Rosalyn Deutsche: Agorafobija 23 Friedrich Nietzsche, Zur Genealogie der Moral (1887), hrv. prijevod Mario Kopi, Uz genealogiju morala (Zagreb: AGM, 2004), str. 81-82.

CHANTAL MOUFFE

UMJETNIKI AKTIVIZAM I AGONISTIKI PROSTORI

lanak je ljubaznou autorice preuzet iz: Art & Research. A Journal of Ideas, Contexts and Methods, sv. 1, br. 2, ljeto 2007

ogu li umjetnike prakse jo uvijek imati kri tiku ulogu u drutvu u kojem su razlike izmeu umjetnosti i oglaavanja postale nejas ne i u kojem su umjetnici i kulturni radnici po stali nuan dio kapitalistike proizvodnje? Prouavajui novi duh kapitalizma Luc Bol tanski i Eve Chiapello01 pokazali su kako su zahtjevi novih pokre ta 1960ih za autonomijom upregnuti u razvoj postfordistike umreene ekonomije te pretvoreni u nove oblike kontrole. Estet ske strategije kontrakulture: potraga za autentinou, ideal sa moupravljanja, nunost antihijerarhijskog naina organizacije, sa da se koriste kako bi se promicali uvjeti koje zahtijeva aktualni na in kapitalistike regulacije zamjenjujui disciplinarni okvir ka rakteristian za fordistiko razdoblje. Danas umjetnika i kultur na proizvodnja igraju sredinju ulogu u procesu podizanja vrije dnosti kapitala, a umjetnika je kritika, posredstvom neomenad menta, postala vaan element u kapitalistikoj produktivnosti. Ovo je neke navelo na tvrdnju da je umjetnost izgubila svo ju kritiku mo budui da kapitalizam automatski jaa i neutralizi ra svaki oblik kritike. Drugi, meutim, nude drugaiji pogled i na novu situaciju gledaju kao na otvaranje prolaza razliitim strate gijama otpora. Takav se pogled moe potkrijepiti uvidima Andr Gorza koji kae: Kad samoizrabljivanje zauzima sredinju ulogu u procesu podizanja vrijednosti, proizvodnja subjektivnosti postaje teren glavne borbe... Drutveni odnosi koje izmiu dosegu procje ne vrijednosti, kompetitivnom individualizmu i trinoj razmjeni usporedbom razotkrivaju potonje u njihovoj politikoj dimenziji, kao produetke moi kapitala. Omoguena je fronta posvemanjeg otpora ovoj moi. Ona nuno preplavljuje teren proizvodnje zna nja u smjeru novih praksi ivljenja, potronje i kolektivnog prisva janja zajednikih prostora i svakodnevne kulture.02 Nedvojbeno je da treba napustiti modernistiku ideju avan garde, no to ne znai da je svaki oblik kritike postao nemoguim. Po trebno je upravo iriti polje umjetnike intervencije direktno inter venirajui u mnogostrukost drutvenih prostora kako bi se suprot stavilo programu potpune drutvene mobilizacije kapitalizma. Cilj bi trebao biti podrivanje imaginarnog okolia nunog za njegovu re produkciju. Kako to kae Brian Holmes, umjetnost moe drutvu pruiti priliku da kolektivno promisli imaginarne figure o kojima ovisi radi same svoje postojanosti, svog samorazumijevanja.03 Slaem se da bi umjetnike prakse mogle doprinijeti borbi protiv kapitalistike dominacije, no ovo zahtijeva pravilno razu mijevanje dinamika demokratske politike; razumijevanje za koje se zalaem moe se postii priznanjem politikog u njegovoj anta gonistikoj dimenziji, kao i kontingentne prirode bilo kojeg drut venog poretka. Jedino se iz takve perspektive moe pojmiti hege monijska borba koja karakterizira demokratsku politiku, hegemo

221
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Chantal Mouffe: Umjetniki aktivizam i agonistiki prostori 01 Luc Boltanski i Eve Chiapello, The New Spirit of Capitalism, London: Verso, 2005. 02 Intervju s Andr Gorzom, Multitude, br. 15, 2004, str. 209 03 Brian Holmes, Artistic Autonomy, www.u-tangente. org

222

nijska borba u kojoj umjetnike prakse mogu zauzeti presudnu ulogu.

POLITIKO KAO ANTAGONIZAM


Polazite teorijskih razmiljanja koje u ponuditi u ovom ra du je naa trenutna potekoa da si probleme s kojima se naa dru tva suoavaju predoimo na politiki nain. Protivno onome to bi neoliberalni ideolozi voljeli da vjerujemo, politika pitanja nisu samo tehnika pitanja koja trebaju rijeiti strunjaci. Prava politi ka pitanja uvijek ukljuuju odluke koje nas stavljaju pred izbor izmeu suprotstavljenih alternativa. Ova nemogunost da se raz milja politiki u velikoj mjeri je posljedica neosporne hegemoni je liberalizma. Liberalizam, onako kako koristim taj pojam u da nanjem kontekstu, odnosi se na filozofski diskurs s mnogim va rijantama koje ne ujedinjuje zajednika bit, ve mnogostrukost onoga to Wittgenstein naziva obiteljske slinosti. Dakako, po stoji mnogo liberalizama, jedni su progresivniji od drugih, no, osim nekoliko iznimki, dominantnu tendenciju liberalnog miljenja ka rakterizira racionalistiki i individualistiki pristup koji ne moe primjereno obuhvatiti pluralistiku prirodu drutvenog svijeta, za jedno sa sukobima koje pluralizam za sobom povlai; sukobima za koje nikad ne moe biti racionalnog rjeenja, a odatle i dimenziju antagonizma koja karakterizira ljudska drutva. Tipino liberalno razumijevanje pluralizma je ono da ivimo u svijetu u kojemu, do due, ima mnogo perspektiva i vrijednosti te da, uslijed iskustve nih ogranienja, nikad neemo biti sposobni da ih sve prisvojimo, ali da, kad se spoje, one tvore skladnu cjelinu. Upravo stoga ovaj tip liberalizma mora negirati politiko u njegovoj antagonistikoj di menziji. Naravno, jedno je od glavnih postavki ovoga liberalizma racionalistiko uvjerenje u dostupnost univerzalnog konsenzusa utemeljenog na razumu. Ne udi da politiko onda predstavlja nje govu slijepu mrlju. Liberalizam mora negirati antagonizam budu i da antagonizam, dovodei u prvi plan neizbjeni moment odlu ke u strogom smislu nunosti da se odluuje na neodluivom te renu, razotkriva samu granicu svakog racionalnog konsenzusa.

POLITIKA KAO HEGEM ONIJA


Pored antagonizma, koncept hegemonije je u mom pristu pu drugi kljuni pojam u vezi s pitanjem politikog. Prihvatiti di menziju politikog kao uvijek prisutnu mogunost antagonizma zahtijeva da se sloimo s nedostatkom konanog temelja i neodlu ivou koja proima svaki poredak. Drugim rijeima, ono zahti jeva prepoznavanje hegemonijske prirode svake vrste drutvenog poretka i injenice da je svako drutvo proizvod niza praksi koje nastoje uspostaviti poredak u kontekstu kontingencije. Politiko je vezano za djelovanje hegemonijskog utemeljenja. Upravo u ovo me smislu valja razlikovati drutveno od politikog. Drutveno je

podruje sedimentiranih praksi, to jest praksi koje prikrivaju izvor ne inove njihovog kontingentnog politikog utemeljenja i koje se prihvaaju kao gotove injenice, kao da su samoutemeljene. Sedi mentirane drutvene prakse su konstitutivni dio svakog mogueg drutva; nisu svi drutveni ugovori istovremeno dovedeni u pita nje. Drutveno i politiko stoga ima status onoga to Heidegger na ziva egzistencijali, tj. nunih dimenzija svakog drutvenog ivota. Ako politiko shvaeno u svom hegemonijskom smislu sadra va vidljivost inova drutvenog utemeljenja, nemogue je unapri jed ustanoviti to je drutveno a to je politiko neovisno o svakom kontekstualnom odnosu. Drutvo ne treba promatrati kao razvi janje logike izvanjske sebi samoj, kojigod bio izvor ove logike: pro izvodne snage, razvoj Duha, zakoni povijesti itd. Svaki je poredak privremena i nesigurna artikulacija kontingentnih praksi. Grani ca izmeu drutvenog i politikog je u osnovi nestabilna i zahtije va stalna pomicanja i ponovna pregovaranja meu drutvenim ak terima. Stvari bi uvijek mogle biti i drugaije, stoga se svaki pore dak temelji na iskljuivanju drugih mogunosti. Upravo se u tom smislu moe i zvati politikim budui da je izraz osobite struktu re odnosa moi. Mo je konstitutivna drutvenom zato to drut veno ne moe postojati bez odnosa moi koji ga oblikuju. Ono to se u odreenom trenutku smatra prirodnim poretkom zajedno sa zdravim razumom koji ga prati rezultat je sedimentiranih he gemonijskih praksi; ono nikad nije manifestacija dublje objektiv nosti izvanjske praksama koje je proizvode. Svaki je poredak stoga politiki i utemeljen na nekom obli ku iskljuenja. Uvijek ima drugih mogunosti koje se potiskuju i koje se mogu ponovno aktivirati. Artikulacijske prakse kojima se uspostavlja odreeni poredak i uvruje znaenje drutvenih in stitucija su hegemonijske prakse. Svaki je hegemonijski poredak podloan osporavanju od strane kontrahegemonijskih praksi, tj. praksi koje e nastojati razglobiti postojei poredak i tako uvesti novi oblik hegemonije. Ono o emu je rije u onome to nazivam agonistika bor 04 ba, a na koju gledam kao na samu sr drhtave demokracije, jest sama konfiguracija odnosa moi oko koje se strukturira odreeno drutvo. To je borba meu suprotstavljenim hegemonijskim pro jektima koji se nikad ne mogu racionalno izmiriti. Agonistika kon cepcija demokracije priznaje kontingentni karakter hegemonij skih politikoekonomskih artikulacija koje odreuju specifinu konfiguraciju nekog drutva u odreenom trenutku. One su nesi gurne i pragmatine konstrukcije koje se kao rezultat agonistike borbe meu suparnicima mogu razglobiti i transformirati. Suprot no raznolikim liberalnim modelima agonistiki pristup koji ovdje zagovaram priznaje da je drutvo uvijek politiki ustanovljeno i nikad ne zaboravlja da je teren na kojem se odvijaju hegemonijske intervencije uvijek posljedica prethodnih hegemonijskih praksi i

223
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Chantal Mouffe: Umjetniki aktivizam i agonistiki prostori 04 Za daljnju razradu agonistikog pristupa pogledati: Chantal Mouffe, The Democratic Paradox, London: Verso, 2000, poglavlje 4

224

da on nikad nije neutralan. Upravo stoga on porie mogunost ne suparnike demokratske politike i kritizira one koji, ignorirajui tu dimenziju politikoga, politiku svode na skup toboe tehni kih poteza i neutralnih procedura.

JAVNI PROSTOR
Koje su posljedice agonistikog modela demokratske politi ke koji sam upravo predstavila po vizualizaciju javnog prostora? Najvanija je posljedica u tome to on prkosi nairoko rasprostra njenom shvaanju koje, iako na razliite naine, oblikuje veinu vizija javnog prostora koncipiranog kao terena na kojem moe na stupiti konsenzus. Za agonistiki model, naprotiv, javni je prostor bojite na kojem se sukobljavaju razliiti hegemonijski projekti, bez ikakve mogunosti za konanim pomirenjem. Dosad sam go vorila o javnom prostoru, no moram odmah naznaiti da se ne ra di o jednom jedinom prostoru. Shodno agonistikom pristupu, jav ni prostori su uvijek viestruki, a agonistiki se obraun zbiva u mnogostrukosti diskurzivnih ravni. Isto tako elim inzistirati na drugom vanom mjestu. Dok nema temeljnog principa jedinstva ni unaprijed odreenog sredita ove raznovrsnosti prostora, uvi jek e meu njima postojati raznoliki oblici artikulacije i neemo se suoiti s vrstom disperzije kakvu predviaju neki postmoderni mislioci. Ne radi se niti o vrsti glatkog prostora kakav nalazimo kod Deleuzea i njegovih sljedbenika. Javni su prostori uvijek iz brazdani i hegemonijski strukturirani. Odreena hegemonija pro izlazi iz specifine artikulacije raznovrsnosti prostora, a ovo znai da hegemonijsku borbu isto tako ini i nastojanje da se stvori dru gaiji oblik artikulacije meu javnim prostorima. Moj je pristup stoga bez sumnje vrlo razliit od onoga kojeg brani Jrgen Habermas koji, zamiljajui politiki javni prostor (na zivajui ga javnom sferom), ovaj predstavlja kao mjesto gdje se zbiva rasuivanje usmjereno racionalnom konsenzusu. Dakako, Habermas sada priznaje da nije vjerojatno da bi se, s obzirom na ogranienja drutvenog ivota, takav konsenzus mogao u stvar nosti i postii te svoju idealnu situaciju komunikacije vidi kao re gulativnu ideju. Kakogod, s obzirom na perspektivu koju zagova ram, zapreke habermasovskoj idealnoj govornoj situaciji nisu is kustvene, ve ontoloke, a racionalni konsenzus koji on predstav lja kao regulativnu ideju zapravo je konceptualna nemogunost. Zapravo ona bi zahtijevala dostinost konsenzusa bez iskljuiva nja koji je upravo ono to agonistiki pristup razotkriva kao nemo gue. Takoer elim naznaiti da se, usprkos slinoj terminologiji, moja koncepcija agonistikog javnog prostora razlikuje od one Han nah Arendt koja je u zadnje vrijeme postala tako popularna. S mog je stajalita glavni problem arendtovskog razumijevanja agoniz ma taj to je to, da to najsaetije izrazim, agonizam bez antago nizma. Pod tim podrazumijevam sljedee: dok Arendt jako istie

ljudsku pluralnost i inzistira na tome da se politika bavi zajedni com i uzajamnou ljudskih bia koja su razliita, ona nikad ne pri znaje da se ta pluralnost nalazi u korijenu antagonistikih sukoba. Prema Arendt, misliti politiki znai razvijati sposobnost da se stva ri promatraju iz mnogostrukosti perspektiva. Tako i njeno pozi vanje na Kanta i njegovu ideju proirenog miljenja potvruju da njen pluralizam nije u osnovi drugaiji od onog liberalnog budui da je ucrtan u horizont intersubjektivnog sporazuma. Zapravo ono to trai u Kantovom uenju o estetskom sudu je procedura potvrivanja intersubjektivnog sporazuma u javnom prostoru. Usprkos znaajnim razlikama meu njihovim pojedinanim pristu pima, Arendt, poput Habermasa, zakljuuje vizijom javnog prosto ra na konsenzualni nain. Neosporno je da, kako je ukazala Linda Zerilli,05 u njenom sluaju konsenzus proizlazi iz razmjene glaso va i miljenja (u smislu grke rijei doxa), a ne iz racionalnog dis kursa kao u Habermasa. Dok za Habermasa konsenzus proizlazi iz onoga to Kant naziva disputieren (raspravljati, op.p.), iz razmje ne argumenata prema logikim pravilima, za Arendt on je pitanje streiten (prepirati se, op.p.), gdje se sporazum stvara uvjeravanjem, a ne neoborivim dokazima. Kakogod, nijedno od njih nije sposob no prihvatiti hegemonijsku prirodu svakog oblika konsenzusa i ne iskorjenjivost antagonizma, moment Wiederstreita (ponovnog spora, op.p.), na to Lyotard ukazuje kao na differend (raskol, op.p.). Znakovito je da, usprkos tome to svoju inspiraciju nalaze u razli itim aspektima Kantove filozofije, oboje, i Arendt i Habermas, da ju prednost aspektu lijepoga u Kantovoj estetici i zanemaruju nje govo promiljanje sublimnog. To je bez sumnje povezano s njiho vim izbjegavanjem differend.

225
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Chantal Mouffe: Umjetniki aktivizam i agonistiki prostori

KRITIKE UMJETNIKE PRAKSE I HEGEM ONIJA


Kakvu vezu moemo uspostaviti izmeu ove teorijske rasprave i podruja umjetnikih praksi? Prije negoli pristupim ovom pitanju, elim naglasiti da odnos umjetnosti i politike ne sagleda vam u terminima dvaju odvojeno konstituiranih podruja, gdje je umjetnost s jedne, a politika s druge strane i gdje meu njima va lja uspostaviti vezu. U politikom je prisutna estetska dimenzija, a u umjetnosti politika dimenzija. Stoga i drim da nema koristi od uvoenja razlike izmeu politike i nepolitike umjetnosti. Sa stajalita teorije hegemonije umjetnike prakse imaju stanovitu ulogu u ureenju i odravanju odreenog simbolikog poretka ili u njegovom osporavanju, upravo stoga one nuno imaju politiku dimenziju. Politiko se, sa svoje strane, odnosi na simboliko ureenje drutvenih odnosa, to Claude Lefort naziva mise en scne, mise en forme ljudskog supostojanja, a upravo u tome le i njegova estetska dimenzija. Pravo se pitanje tie moguih oblika kritike umjetnosti, raz liitih naina na koje umjetnike prakse mogu doprinijeti propiti

05 Linda Zerilli, Feminism and the Abyss of Freedom, Chicago: University of Chicago Press, 2005, poglavlje 4

226

06 Pogledati njihovu knjigu: The Yes Men. The True Story of the End of the World Trade Organization, The Disinformation Company Ltd, 2004. 07 Web stranice skupine The Yes Men: http://www. theyesmen.org

vanju dominantne hegemonije. Kada jednom prihvatimo da iden titeti nikada nisu unaprijed odreeni nego su uvijek rezultat pro ces identifikacije, da su diskurzivno konstruirani, postavlja se pi tanje tipa identiteta kakvog bi kritike umjetnike prakse trebale poticati. Dakako, oni koji zagovaraju stvaranje agonistikih javnih prostora, gdje je cilj otkriti sve to je dominantnim konsenzusom potisnuto, odnos izmeu umjetnikih praksi i njihove javnosti za miljat e bitno drugaije od onih iji je cilj stvaranje konsenzusa, pa ak i onda kada se taj konsenzus smatra kritikim. Shodno ago nistikom pristupu kritika je umjetnost ona koja potie neslaga nje, koja razotkriva ono to dominantni konsenzus tei zasjeniti i zatrti. Sainjena je od mnogostrukih umjetnikih praksi kojima je cilj dati glas svima onima koji su uutkani u okviru postojee hegemonije. S mog stajalita ovaj agonistiki pristup je osobito prikladan za razumijevanje novih oblika umjetnikog aktivizma koji su se pojavili u zadnje vrijeme i koji su, na mnogo razliitih naina, usm jereni na osporavanje postojeeg konsenzusa. Ove su aktivistiko umjetnike prakse vrlo razliitih tipova, od mnotva novih urbanih borbi poput Reclaim the streets u Velikoj Britaniji ili Tute Bianche u Italiji do kampanje Stop advertizing u Francuskoj i Nike Ground Rethinking Space u Austriji. Drugi primjer moemo nai u stra tegiji korekcije identiteta skupine The Yes Men koja nastupajui pod razliitim identitetima primjerice, kao predstavnici Svjetske trgovinske organizacije razvija vrlo djelotvornu satiru neolibe ralne ideologije.06 Cilj im je tui po institucijama koje potiu neo liberalizam na raun ljudskog blagostanja i preuzeti njihove iden titete kako bi ponudili korektive. Na primjer, 1999. u parodiji web stranica WTOa pojavio se sljedei tekst: Svjetska trgovinska or ganizacija je gigantska meunarodna birokracija iji je cilj pomoi biznisu nameui slobodnu trgovinu: slobodu transnacionalnih (kompanija, op.p.) da posluju kako im odgovara. WTO ovu slobo du stavlja iznad svih ostalih sloboda, ukljuujui i slobodu da se je de, pije voda, da se ne jedu odreene stvari, da se tretira bolesne, zatiti okoli, uzgaja vlastiti usjev, organizira sindikat, odravaju socijalne slube, da se vlada, da se ima vanjska politika. Sve su ove slobode ugroene od strane golemih korporacija koje rade pod krin kom slobodne trgovine, ovog misterioznog prava koje, rekli su nam, mora istisnuti sva druga.07 Neki su ove lane web stranice uzeli za prave, The Yes Men su se ak uspjeli i pojaviti kao predstav nici WTOa na nekoliko meunarodnih konferencija, a njihove su satirike intervencije primjerice obuhvaale predlaganje ureaja za telematski nadzor radnika u obliku zlatnog falusa duljine jed nog jarda. Priznajem, da bismo dokuili politiki karakter ovih razno likosti umjetnikog aktivizma, moramo ih promatrati kao kontra hegemonijske intervencije iji je cilj zaposjesti javni prostor kako

bi poremetili uglaanu sliku kakvu korporativni kapitalizam po kuava proiriti i u prvi plan doveli njegov represivni karakter. Pri znavanje politike dimenzije takvih intervencija pretpostavlja na putanje ideje da bivanje politikim podrazumijeva potpuni ras kid s postojeim stanjem stvari kako bi se stvorilo neto apsolutno novo. Danas umjetnici vie ne mogu pretendirati na to da pred stavljaju avangardu koja nudi radikalnu kritiku, no to nije razlog da se njihova politika uloga proglasi zavrenom. Oni jo uvijek mogu imati vanu ulogu u hegemonijskoj borbi potkopavajui do minantnu hegemoniju i doprinosei izgraivanju novih subjekti viteta. Zapravo, ovo je uvijek i bila njihova uloga i samo nas je mo dernistika iluzija privilegirane pozicije umjetnika natjerala da mislimo drugaije. Kada jednom odbacimo ovu iluziju, zajedno s revolucionarnom koncepcijom politike koja je prati, uvidjet emo da kritike umjetnike prakse predstavljaju vanu dimenziju de mokratske politike. Ovo, meutim, ne znai, kako ini se neki vje ruju, da one mogu samostalno provesti transformacije potrebne za uspostavljanje nove hegemonije. Kako tvrdimo u knjizi Hegemonija i socijalistika strategija,08 radikalna demokratska politika izis kuje artikulaciju razliitih razina borbe kako bi stvorila lanac ekvi valencije meu njima. Jer da bi rat pozicija bio uspjean, ne moe se izbjei povezivanje s tradicionalnim oblicima politike inter vencije poput stranaka i sindikata. Bila bi ozbiljna greka vjerova ti da umjetniki aktivizam moe sm stati na kraj neoliberalnoj hegemoniji.
prevela Vesna Vukovi

227
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Chantal Mouffe: Umjetniki aktivizam i agonistiki prostori 08 Ernesto Laclau i Chantal Mouffe, Hegemony and Socialist Strategy. Towards a Radical Democratic Politics, London: Verso, 1985

voditeljica kustosice

Sonja Soldo Olga Majcen, Sunica Ostoji, Sonja Soldo, Vesna Vukovi Ivo Popari Marko Matoi

asistent tehnika

AKO IH SRETNETE NA CESTI,

PRIDRUITE IM SE!

230

NEMANJA CVIJANOVI
Aplauz!
akcija / video Cvjetni trg rojekt Aplauz! je fiktivna manifestacija (demonstracije), filmski set s graanstvom, statistima, plaenim da izvode (ili prosvje duju) na trgu s transparentima na kojima itamo aktualne slogane koji osuuju neoliberalno kapita listiko drutvo koje kroz imperij i neprekidni rat osvaja planet, uzrokujui siromatvo i glad naj veem dijelu eksploatiranog stanovnitva. Propi tujui drutvo u tranziciji projekt Aplauz! nastoji dotaknuti anomalije drutvenih odnosa, graan skih prava i obveza, metodom izravne komunika cije s graanima kroz medij akcije. Bitna kompo nenta projekta je kontekst ove predstave smjetanje akcije na Cvjetni trg (kao svojevrsni nastavak nedavno odranih prosvjeda) u Zagrebu (jednom od mnogih gradova u kojima od promjene ekonomskog sistema nije zabiljeena niti jedna bitnija manifestacija usmjerena protiv dominant ne politike divljeg neoliberalnog kapitalizma nestanak ili nedostatak ideologije otpora globali zaciji imperija multinacionalnih kompanija proizveo je klimu letargine pasivnosti najveeg dijela populacije).

Kontekst i sadraj demonstracije su realni, ali su demonstranti (birani upravo iz najugroenijih drutvenih skupina) plaeni da odigraju ulogu vlastite drutvene obveze. Apsurdnost ove pred stave interpretacija je stanja politike paralize globalnog drutva spram diktature ekonomije ka pitala. Diverzifikacija i fragmentacija frontova borbe (otpora) i mnotvo pokreta (movement of the movements), ukazuju na tekou fokusiranja neprijatelja (imperija) koji se koristi metodom opsjene (marketinga) stratificirajui napad na sve ono to jo izgleda ili jest drutveno. Projekt Aplauz! mogue je iitati i kao isticanje diskuta bilnosti umjetnikog projekta kao politike akcije (Moe li umjetniki projekt zaista zamijeniti i preuzeti drutvenu teinu politike akcije odree nog pokreta, partije (stranke), sindikata ili se radi samo o mimikriji?). [NC]

Nemanja Cvijanovi je roen u Rijeci 1972. godine. Aktivno se bavi kulturnom djelatnou od 1995. godine. ivi i radi u Rijeci i Veneciji. lan je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskih drutava likovnih umjetnika Rijeke i Zagreba, Udruge Drugo More iz Rijeke, Udruge Ruki iz Vrbnika, talijanske partiije Rifondazione Comunista. Prisutan je na tritu suvremenih umjetnina pri galerijama T293 iz Napulja i KUC iz Ljubljane. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji i pohaa poslijediplomski studij Projektiranja i produkcije vizualnih umjetnosti na arhitektonskom univerzitetu I.U.A.V. u Veneciji.

Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Nemanja Cvijanovi: Aplauz!

231

232

IGOR GRUBI
3 akcije iz 366 rituala oslobaanja*
rojekt obuhvaa seriju mikropolitikih ak Formati koje primjenjuje u ovom kontinuira cija i intervencija koje Igor Grubi svako nom, svakodnevnom procesu prizivaju taktike ko dnevno provodi tijekom 2008. godine. Ovi je su neko koristili konceptualni umjetnici rituali kako ih naziva u javnosti djeluju kao 1970ih u Hrvatskoj, posebno praksu Grupe estoriskup opozicijskih signala i usko su povezani u ce autora koju karakterizira direktni govor, nerijet svom pokuaju da isprovociraju i konfrontiraju ko upravo govor u prvom licu, izlazak iz sigurnog suvremeno neutralizirano stanje infiltracijom galerijskog okruenja, ispitivanje individualne vizualnih virusa u postojei poredak stvari. Umjet slobode u javnom prostoru te pribliavanje sluaj nik ovdje preuzima ulogu usamljenog revolucio noj publici. esto oponaajui osobni, utopijski i nara koji se, u prvom redu, bori pro poetski izraz, neki su od ovih umjet * Akcije su dio je tiv svog vlastitog potencijalnog utia nika (posebno Mladen Stilinovi) za cjelogodinjeg projekta 366 vanja i defetizma. Radi se o borbi pro pravo artikulirali geste koje implici rituala oslobaanja, koji tiv sebe i za sebe. Od radikalnih i ile raju esto igrino obojanu potragu za se odvija kontinuirano kao galnih intervencija u javnosti do ti iskazom individualnog u unificira niz svakodnevnih akcija i hih i gotovo nevidljivih infiltracija u nom javnom tijelu te u ideoloki za gesti tijekom 2008. godine opeprihvaene drutvene sustave i sienom okruenju. Sve izlobeak u produkciji Galerije Miroslav Kraljevi u sklopu matrice, Grubi se kree na granici cije ovih umjetnika obraale su se izmeu poetikog i politikog, u pod partnerskog projekta Land obinim prolaznicima i zbivale u jav of Human Rights. ruju poetskog terorizma. Njegove nom prostoru upuujui panju ne taktike dovode u pitanje asimetriju umjetnike publike na njihovu ne javnog i privatnog, osobnog i politikog i tako, jaa umjetniku umjetnost. Samom ovom injenicom njem individualnih, direktnih akcija prizivaju ve su bile politike, na nain blizak senzibilitetu prakse historijskog konceptualizma. Grubieva procesno orijentiranog projekta 366 ri366 rituala oslobaanja obuhvaaju raspon od tuala oslobaanja. malih intervencija poput korigiranja grafita s fa Ovaj suvremeni obrat ka historijskom koncep istikim i nacionalistikim elementima ili upisi tualizmu nije novi fenomen, dapae. ini se da u vanja jednostavne reenice Odupiri se epidemiji dananjem trenutku, definiranom kapitalistikim pohlepe na novanice hrvatskih kuna te njihova oblicima individualnih i javnih postojanja i potre putanja u sustav cirkulacije novca, postavljanja ba transformiranih u politiki govor, subjekt koji transparenata politikopoetinog sadraja na spo eli zauzeti aktivnu poziciju nerijetko okrenut menike u javnom prostoru, do ekstremnijih, vid prolosti u potrazi za entuzijazmom za budunost ljivijih akcija poput bojanja u crveno vode u fonta ili pak za sadanjost. Umjesto da samo otvaraju pi ni pred Hrvatskom narodnom bankom tijekom po tanja, ove intervencije, bez obzira koliko se mali sjeta Georgea Busha. ma ili beznaajnima inile, zagovaraju zauzimanje Svojom praksom malih gesti, svakodnevnih ri aktivne pozicije umjetnika kao javnog intelektu tuala oslobaanja, Grubi skree panju na razlii alca te nude mogui model ispunjenja njegove te aspekte drutvenih i politikih pitanja, kao to drutvene uloge. je korumpirani privatizacijski proces, sudbina rad Moe li se na trenutak uiniti moguim da nike klase nakon pada socijalizma, prozivajui is upravo ovim, malim koracima moda kreemo u tovremeno kolektivnu amneziju s korijenima u smjeru poticanja kritike statusa quo, bez obzira formiranju nacionalne drave 1990ih ili nagovje koliko obespravljene? tavajui globalno relevantne politike procese koji utjeu na sve nas. Antonia Majaa (ulomak iz teksta za nadolazeu publikaciju Igor Grubi- 366 rituala oslobaanja u izdanju Galerije Miroslav Kraljevi)

233
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Igor Grubi: 3 akcije iz 366 rituala oslobaanja

Igor Grubi (Zagreb, 1969) zapoeo je 1992. studij filozofije, a kasnije psihoterapije temeljene na Gestalt- i transakcijskoj analizi. Njegovo umjetniko djelovanje, od 1996. godine, obuhvaa sitespecific intervencije u javnom prostoru s ciljem ukljuivanja drugih u kreativne procese. Od 2000. radi u studiju za aktivistiki video Fade In kao producent dokumentaraca, televizijskih reportaa i drutveno angairanih reklama. Radove je prezentirao u mnogim meunarodnim institucijama i manifestacijama. Recentne samostalne izlobe ukljuuju: Prije i poslije oluje, MMC Luka, 2008, Pula i Aneli garavog lica, BELEF, 2006, Beograd. Neki od najvanijih projekata i

akcija u javnom prostoru: Poziv na smjenu uprave Studentskog centra, 2000, Zagreb, Crni Peristil, 1998, Split/Zagreb, Knjiga i drutvo-22%, 1998, Zagreb, NO KI TEKA, 1997/8, Zagreb. Izbor iz grupnih izlobi na kojima je sudjelovao ukljuuje: Be A Happy Worker: Work-To-Rule, Galerija Miroslav Kraljevi, 2008, Zagreb, Bad Joke, 2007, Tallin, October. Exit, Desire and Memory, Artra Gallery, 2007, Milano, Revolution is not a garden party, Trafo Gallery, 2006, Budimpeta, Side-effects, Muzej savremene umetnosti, 2006, Beograd, Looking Awry, Apexart Gallery, 2003, New York, Imaginary Balkans, Site Gallery, 2002, Sheffield, Manifesta 4, 2002, Frankfurt, What, how and for whom, Kunsthalle Exmergasse, 2001, Be.

234

SANJA IVEKOVI
Nada Dimi 08
intervencija na fasadi bive tvornice Nada Dimi
Sanja Ivekovi roena je 1949. u Zagrebu, gdje ivi i radi. Njen rad obiljeava kritiki diskurs o politici slika i tijela, a njene umjetnike strategije obuhvaaju analizu medijske konstrukcije identiteta, kao i politiki angaman, solidarnost i aktivizam. Od 1970-ih radi u mediju videa, instalacije, performansa i akcija u javnom prostoru. Od 1990-ih u radovima se usmjerava na slom socijalistikog reima i posljedice pobjede kapitalizma i trine ekonomije po nae ivotne uvjete, a posebno po ivot ena.

ada Dimi 08 nastavak je projekta Nada Dimi File kojeg je umjetnica koncipirala 1998. i dalje razvijala u obliku performansa i instalacije koju je sainjavala njena vlastita arhi va dokumenata, fotografija, knjiga, tiskanih mate rijala i odjee proizvodene u tvornici Nada Dimi Endi International te makete tvornike zgrade. Projekt je bio dijelom meunarodne izlobe to, kako i za koga posveene 150godinjici komunis tikog manifesta koju je kurirao kustoski tim WHW. Radilo se o intervenciji na fasadi tvornice, tada je dobivena dozvola da se postojei neonski znak restaurira i stavi u funkciju za vrijeme traja nja izlobe. U meuvremenu je zgrada tvornice privatizirana, hoe li novi vlasnici omoguiti da se postojei neonski natpis ponovo stavi u funkciju? [SI]

235
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Sanja Ivekovi: Nada Dimi 08 / Tko su bile sestre Bakovi?

Tko su bile sestre Bakovi?


intervencija Mikecov prolaz

Izbor iz posljednjih izlobi ukljuuje: 49. oktobarski salon, Umetnik-graanin/ Umetnica-graanka, Beograd; Cutting Realities, Gender strategies in Art, Austrian Cultural Forum, New York; The Living Currency (La Monnaie Vivante), Tate Modern, London (2008); documenta 12, Kassel; 3. Praki bijenale, Prag; Memorial to the Iraq war, ICA, London; 10. Meunarodni istanbulski bijenale, Istanbul; Gender Battle, Santiago de Compostela; Stalking with Stories The Pioneers of the Immemorable, Apexart, New York; If I cant dance, MuHKA, Antverp; Forms of Resistance - Artists and the Desire for Social Change, Van Abbemuseum Eindhoven; WACK! Art and the Feminist Revolution, MOCA, Los Angeles; General Alert, Fundacio Antoni Tapies, Gothenburg Konsthall (2007); General Alert, Klnischer Kunstverein; Public Cuts, Galerija P74, Ljubljana (2006); Open Systems: Rethinking Art c. 1970, Tate Modern, London; Die Regierung, Secession (2005); Womens House, Palazzo Ferreri, Genoa (2004); documenta 11, Kassel; Personal Cuts NGBK (2002); Galerie im Taxispalais, Innsbruck (2001); After the Wall, Moderna Muset, (1999/2001); Manifesta 2, Luxemburg (1998).

pomen obiljeje antifaistkinjama Rajki i Zdenki Bakovi devastirano je devedesetih godina u doba kada je vladajua nomenkla tura otvoreno proklamirala borbu protiv tzv. lijeve kulturne hegemonije i kada je antifaistiko naslijee i itava socijalistika era bila izloena kolektivnoj amneziji. Iako je u meuvremenu javni diskurs donekle promijenjen, ovo spomen obiljeje, koje se nalazi u najfrekventnijem dijelu grada, do danas nije obnovljeno. Projekt pretpo stavlja postavljanje ploe na mjestu na kojem je postojao uklesani tekst s biografskim podacima o sestrama Bakovi. Na plou e graani moi upisi vati svoj vlastiti tekst. [SI]

236

SINIA LABROVI
Dodiplomsko obrazovanje
radionica Kino Mosor, Zvonimirova 63

adionica je zamiljena kao niz praktinih predavanja iz kriminala i, po mogunosti, politike i poduzetnitva na koju bi pristup imali svi graani koji ele poraditi na svom dodat nom obrazovanju. Zbog sve breg razvoja u svim ivotnim podrujima velika nuda je bila pronai novi obrazovni i pedagoki model pa su se umni ljudi dovinuli rjeenju koje se zove doivotno ob razovanje. Opet, ivimo u drutvu u kojem je no vac esto sam sebi mjerilo i gdje su granice biznisa, politike i kriminala vrlo propusne, pa sam pomis lio kako bi bilo lijepo stjecanje odreenih vjetina omoguiti svim naim graanima, naem, to bi reko Hrvatski Politiar, malom ovjeku. Idealno bi bilo kad bismo za predavae uspjeli dobiti vodee politiare i biznismene, ali bismo se zadovoljili i deparoima, provalnicima, pljakai ma, lopovima, prostitukama, krivotvoriteljima, svim onim malim ljudima koji su se uhvatili uko tac s neuspjehom i sami ili u suradnji s drugima vo de bitku s kapitalizmom i njegovim meandrima. Takoer, svi oni koji su uspjeni u bilo kojoj vrsti ilegalnih djelatnosti dobrodoli su podijeliti svoje vjetine s drugim sudionicima. Ne smjemo podci jeniti niti vercanje u tramvaju, lana bolovanja, icanje i proenje, krau struje, krau svega, verc u svakom obliku, prepisivanje diplomskih i slino stjecanje akademskih zvanja, varanje na kartama,

ucjenjivanje, potplaivanje i nepotizam, sitna i krupna napredovanja putem lanstva u politikim strankama, ali i (ne)vladinim organizacijama, va ranje u kladionicama, krau u duanima, posebno supermaketima, stvaranje mree suradnika za slo enije operacije i bilo koji zamislivi, a izvedivi ob lik stjecanja nezasluene koristi. Na ideal jest pribliiti se amerikom snu zem lje jednakih mogunosti. Moda u poetku nee mo svi postati predsjednici vlade, ministri, grado naelnici, biskupi, veinski dioniari, suci ili efo vi policije, moda se neemo voziti u jahtama i letjeti avionima, ali e na prvi korak to moda omoguiti naim potomcima. Na budunost mora mo gledati s optimizmom, samo moramo osvijesti ti da jesti govna nije uvijek sudbina, nego je dije lom i na izbor. Od neeg se mora poeti. A priznaj te da bi bilo lijepo jednog dana vidjeti kako vam ker predsjeda Hrvatskim saborom ili vam unuk vodi Ministarstvo graditeljstva i intergalaktikih veza. Do tog vremena sigurno emo graditi most do Mjeseca, a zato to ne bi radio va unuk, a ne ne ki Rapi ili Droduli. Kraa salate i verc u tramva ju izgledaju banalno, ali to moe biti tek poetak. Samo moramo imati vjeru i rijeiti se skrupula. Moral je za slabie i gubitnike, balast koji vas vue na dno. A vi ste pobjednik! Mi smo pobjednici! Naprijed! Zajedno svi protiv svih! [SL]

Sinia je Labrovi roen 12. veljae 1965. u Sinju. Treeg dana krade majino mlijeko Ivani, dojila ga je Marica. S 4 godine kauboj s lasom roaka Zvonka sluajno mu ostaje u depu. U 2. osnovne Zdravko dobija 5 iba po svakom dlanu jer je priznao da je on sruio klupu pa je mogao nastaviti prepisivati testove od Sinie. U 6. posuuje prekrasnu kemijsku olovku od Vinje, ali je zaboravlja vratiti. U 7. i 8. nekoliko puta kupuje

Sportske za koje se lijepi Politikin zabavnik. Pred kraj 7. majka ga hvata kako pui Opatiju jer ga je nagovorio Miro. U 8. investira u karte s kojima gotovo nikad nije izgubio. U 2. srednje iz Bobinog depa posuuje 30 dinara u svlaionici tjelesnog. abi zaboravlja spomenuti da je termin utakmice NK Borac NK OSK pomaknut s 14 na 12 sati. aba kasni, a Sinia osigurava mjesto u poetnih 11 u sljedeih 5 kola. Uvijek prvi rasprodaje

kupus na pazaru jer bi kupci saznali da je kod drugih zatrovan. U 3. srednje povjerava Ankici da Brajo misli da je glupaa. Ankica ostavlja Braju, hoda sa Siniom tri dana pa ostavlja i njega. Zbog karakternih slabosti vraa se Braji s kojim danas ima troje djece. Sinia na maturu izlazi bolestan pa je bez ijednog pitanja polae s odlinim. Nakon upisa na Filozofski nosi prut u tajnitvo oevom prijatelju iz vojske.

Upoznaje slasti uzimanja knjiga bez plaanja. U razvuenoj karijeri nije ih platio nekoliko desetaka. Prijatelji mu esto gube bonove za hranu. U ljudskom dogovoru s instruktorom vozaki je za njega polagao Milivoj B. Tijekom rata hrabro je izbjegao sve pozive za mobilizaciju. Diplomira nakon 12 godina radom o utjecaju usmene poezije na Dinka imunovia s tezama slinim onima u radu Domagoja N.

237
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Sinia Labrovi: Dodiplomsko obrazovanje

Zapoljava se kao uitelj hrvatskog na Hvaru koji naputa nakon dvije godine muen ogovaranjima o proporcionalnom odnosu ocjena i litara maslinovog ulja/kilograma oborite ribe. Vraa se u Sinj, kao uitelj je omiljen. Na posao je rijetko kasnio i nije ranije odlazio, a nije proteirao djecu doktorica, odvjetnika, opinara i policajaca. Sreu je odluio potraiti u metropoli koju oboava. Umjetniku karijeru poinje

u 35. s idejama kojima ga je zarazio Zrinko T, a koji je na njih zaboravio mislei da su mladenaki hir. Paljivo slua planove kolega umjetnika i nalazi da i on ima sline. To pripisuje duhu vremena. Ne kupuje poklone kustosicama, ne cinkari to o njima loe govore kolege umjetnici. Zlobna je la da neki prelaze na drugu stranu ulice kad ga vide. Nije lan nijedne politike parlamentarne stranke. Ali ba nijedne.

foto: Marijan Crtali

238

KRISTINA LEKO
intervencija u javnom prostoru, Trg bana J. Jelaia suradnici: Ana Plani, Ivo Popari, Sonja Soldo

Suprematistika kompozicija br. 1, crno na sivom, 2008.

ve, ali ba sve reklame, oglase, imena i zna kove tvrtki na Trgu bana J. Jelaia prekriti crnim platnom na 24 sata. Ova poetska in tervencija ima cilj prolaznike potaknuti na relati viziranje materijalnih dobara. Bit e izvedena uz odobrenje i u suradnji s tvrtkama o ijim se rekla mama radi, tvrtkama koje raspolau oglasnim po vrinama te s gradskim vlastima. Poetkom pro sinca 2008. realizirat e se probna intervencija na istonoj strani trga, u trajanju od tri dana, a doku mentacija ovog dugog procesa bit e izloena u izlogu Turistikog informativnog centra. U naelu ovo umjetniko djelo moe postojati u nekoliko kromatskih varijanti: crno na sivom, crveno na sivom, crno i crveno na sivom te razno bojno, areno na sivom. Na srcu mi lei kompozici ja Crno na sivom, jer ima najvei komunikacijski potencijal. Kompozicija nosi konotacije cenzure, nasilnog ukljanjanja, smrti, mraka, to e, u odno su na oglase i znakove tvrtki, odnosno znakove ekonomskog napretka, prosjeni sluajni prolaz nik moi iitati bez veih nesporazuma. Svatko e, opisujui to je vidio/vidjela, nepogreivo rei: Reklame firmi netko je prekrio crnim platnom. Druga po komunikacijskom potencijalu stoji kom pozicija Crveno i crno na sivom.

Za ovo je djelo izuzetno bitan nain izvedbe. Ono jednostavno mora biti realizirano u suradnji sa svim stranama u ukljuenim javni prostor: grad skom administracijom, tvrtkama koje oglasnim povrinama trguju te tvrtkama koje oglasne povr ine kupuju, tj. koje su svojim oglasima prisutne u javnom, tj. marketinkom prostoru trga i tako ga suoblikuju. Svojim umjetnikim djelovanjem uvi jek teim ostvariti kvalitativne promjene, kako u pojedinanim percepcijama (razina individue), ta ko i u socijalnoj okolini (kao zbroj individua, tj. ra zina intersubjektiviteta). U ovome sluaju, da bi se djelo izvelo vodei rauna o ovoj obavezi preobli kovanja okoline i svijesti, nuno je otii u svaku od ukljuenih tvrki i s odgovornim osobama po razgovoarati o djelu, predstaviti kako e djelo iz gledati, pitati ih to o tome misle. Nakon toga, tre ba na licu mjesta odgovornima pribliiti i objasniti ve spomenuti glavni cilj projekta koji glasi: Pro laznike uputiti na relativiziranje materijalnih do bara te ih potaknuti na pozitivno razmiljanje o prolaznosti ivota, odnosno afirmaciju nemateri jalnih vrijednosti. U posljednjih nekoliko tjedana bili smo na ne kolicini sastanaka u malim i velikim tvrtkama, s tim istim ciljem, postii da ljudi shvate projekt, da ga zavole, odobre i da se pismeno obaveu da e njihova tvrtka snositi trokove pokrivanja vlasti tih oglasa. O tijeku ovih razgovora vodim dnevnik koji e dokumentirati u kolikoj su mjeri osobe ne upuene u umjetnost spremne rtvovati svoj re klamni prostor za jednu poetsku intervenciju. Re zultati su uglavnom vrlo pozitivni, a razgovarali smo s osobama koje rade u marketingu, te koje ne mogu donijeti konanu odluku o sufinanciranju projekta. U jednoj od najveih trgovakih tvrtki uli smo izjavu: Trg vjerojatno vie nikada nee biti onakav kakav je nakad bio, da se vide sve kue. U drugoj tvrtki saznali smo da je cijena za oglas po kvadratnom metru tisuu kuna dnevno (neprovjerena informacija). U jednoj telekomuni kacijskoj tvrtki vjerojatno nee biti nikakvih pro blema, dok je konkurentska tvrtka u prvoj rundi nagovaranja odbila sudjelovati u projektu. [KL]

239
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Kristina Leko: Suprematistika kompozicija br. 1, Crno na sivom

Kristina Leko, multimedijska umjetnica, roena je u Zagrebu 1966. U svom radu koristi medije videa, fotografije, teksta te objekte, intervencije i socijalne interakcije. Opus see od zbirke naenih predmete (Mes objets trouves, od 1992), preko akcija i intervencija u javnom prostoru do komunikacijskodokumentarnih projekata u suradnji s pojedinim socijalnim skupinama te eksperimentalnih i dokumentarnih video radova i filmova. Radovi pokazani, izmeu ostaloga, u: P.S.1, New York, Neue Galerie, Graz, GfzK, Leipzig, Renaissance Society,

Chicago, Ernst Muzeum, Budimpeta, TBA 21, Be, Moderna Museet, Stockholm. Samostalne izlobe ukljuuju: ICADunaujvaros, 2003; MSU, Zagreb, 2005; Secession, Be, 2006; Kunst im ffentlichen Raum Steiermark, Graz, 2007. www.sirivrhnje.org www.kristinaleko.net

240

DALIBOR MARTINIS
Ogledno naselje A/F01-24 Park Maksimir ilot projekt socijalne stanogradnje (za pti ce) ini naselje logorskog tipa od 144 (4x36) tipske kuice dimenzija 12x15x30 cm. Na selje je projektirano modularno i moe se povea vati u skladu s potrebama zagrebake ptije popu lacije. Sve su kuice jednake kako bi se izbjeglo drutveno raslojavanje. Prostorna matrica ogled nog naselja A/F0124 potie stanovnike na drut venu suradnju. Sve kuice su s pogledom, imaju okrugli otvor i sletnu gredicu, a premazane su vo dootpornom bojom. Tijek usvajanja projekta od strane ptije popu lacije bit e promatran i dokumentiran. [DM]

Zagrebaki projekt socijalne stanogradnje (za ptice), 2008.

Dalibor Martinis roen je u Zagrebu 1947. Diplomirao 1971. na Akademiji likovnih umjetnosti. Izlae od 1969. Od 1973. djeluje kao videoautor (do 1992. i u koautorstvu sa Sanjom Ivekovi). Odrao brojne samostalne izlobe, performanse i projekcije, i sudjelovao na brojnim meunarodnim izlobama (Bijenala u Veneciji, Sao Paulu, Kwangjuu, Dokumenta/Kassel) te na videofestivalima (Berlin, Tokyo, Montreal, Locarno). Bio je stipendistom Canada Councila, Kanada 1978; Jaicae, Japan, 1984; Artslinka, SAD, 1994. Osvojio vie meunarodnih nagrada (Tokyo Video festival 1984, Locarno 1984, Alpe/Adria Film Festival Trst 1996.). Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, The Museum of Modern Art u New Yorku, Stedelijk Museum u Amsterdamu, ZKM u Karlsruhe, New York Public Library, Kontakt/Erste Bank u Beu i dr. Predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (1987-1991) i Ontario College of Art u Torontu (1991/2), a trenutno predaje na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. 1996. nagraen je Vjesnikovom nagradom Josip Rai, a 1998. nagradom grada Zagreba.

Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Dalibor Martinis: Zagrebaki projekt socijalne stanogradnje (za ptice)

241

242

MARKO PAALI
turistiki obilazak

tgtt zg 08 (Transitional Gossiping Tourist Tour Zagreb 08)

gtt (hrv. 4t) je zamiljen kao multiakcijsko operacijski spektakl. ine ga tri provedbene faze: tranzicijska, traerska i turistika. Pr ve su dvije faze istraivake, a prikupljeni materi jali bit e objavljeni na web stranicama te obraeni i prevedeni u mape grada s obiljeenim kljunim mjestima arhitektonskograevinskih intervenci ja u tkivo grada, prema medijskim izvorima u zad njih pet godina i s naglaskom na najsvjeije slua jeve, kao i lokacijama bitnih dogaanja u javnim ivotima bitnih javnih osoba. Trea faza je perfor mativnog karaktera, a obuhvaa voeni turistiki obilazak kljunih mjesta s mape te sastavljanje pri jedloga i plana za postavljanje mape u obliku turis tikog panoa na javnom mjestu kao materijalnog mementa jednog vremena. Grad kao mjesto kojim prolaze ljudi koji ga ne gledaju svakodnevno otkriva se bez vela koloteine i barijere emocija. Grad je i prostor svakodnevnog ivota i djelatnosti ljudi koji ga kroz veo koloteine i barijeru emocija ne vide, ali ga osjeaju. Tranzicija je apsurd jer podrazumjeva promjenu, a zapravo je opis stanja. Grad u tranziciji je koncept, odnosno nemjesto, utopija, na putu prema distopiji. Turizam povezuje ljude koji prolaze i ljude koji ive. Tra je nain razmjene informacija, on kasnije valorizacijom postaje povijesna injenica. Grad u tranziciji se istovremeno i kree i stoji, pa je onda pokuati ga nai kao loviti bika. [MP]

Marko Paali je roen 23. travnja 1976. godine u Zenici. Godine 2001. upisuje se na grafiki odsjek Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Trenutno je apsolvent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Roberta imraka. Bavi se performansom, videom, grafikom i istraivanjem u digitalnim medijima. Javno izlae od 2003. godine.

Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Marko Paali: tgtt zg 08 (Transitional Gossiping Tourist Tour Zagreb 08)

243

244

LINA RICA
Pozdrav iz budunosti
akcija Cvjetni trg Draga Pernilla, Zagreb se jako promijenio i, na svu nau sreu, transformirao u grad u kojemu je ugodno ivjeti. Ulice u centru pretvorene su u pjeake i biciklistike staze, a krovovi zgrada u zelene povrine. Crkve su se preobrazile u autonomne kulturne centre i sada narod, umjesto da nedjeljom slua misu, pohaa kreativne uradi-sam radionice. Na gradskim trgovima raste organski uzgojeno voe i povre, dok veina kuanstava koristi obnovljive izvore energije. Radno vrijeme srezalo se na pola, samim tim i proizvodnja/potronja. Ljudi zadovoljni i nasmijani hodaju gradom. Nadam se da e uskoro doi i uivati s nama. Pozdrav, Lina

ozdrav iz budunosti je participacijski pro jekt u procesu zapoet u proljee 2008. go dine. Formalni okvir rada su gotove raz glednice, dok konceptualnu okosnicu ine pojedi nane vizije budunosti. Cjelodnevna akcija radio nikog tipa nudi posjetitelji(ca)ma platformu za stvaranje fiktivnog svijeta u zamiljenom vreme nu: razglednicama se mijenja slikovni izgled, uno si se tekstualni sadraj te ih se potom po elji auto rica i autora alje na adresu naslovljene osobe. (Su) djelovanje u kreiranju izmatanog svijeta u budu nosti stvara kolektivni slikovnotekstualni mani fest simbolikog isprepletanja prolih, trenutnih i buduih zbilja. Meu razliitim razglednicama Za greba nude se i prikazi lokacije Cvjetni prolaz koje se, nakon intervencija, alju na adrese privatnog investitora i gradonaelnika grada Zagreba. [LR]

Lina Rica, multimedijalna umjetnica, roena 17. oujka 1980. u Makarskoj. 2008. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Lina Rica: Pozdrav iz budunosti

245

246

MLADEN STILINOVI
Za Marie-Antoinette 68, 2008.
instalacija: kruh, kolai, kamenje Zvonimirova ulica

Eto teksta
ije lijepo bacati kruh. Nije. Nije lijepo baca ti kolae. Nije. Ali nisam siguran. Nije lije po bacati kamenje. To ba nisam siguran. Ali to je taj mali cinizam prema cinizmu vlasti? Nita, ba nita. Moda moe nekoga malo naljuti ti ili razveseliti. Moda... Mladen Stilinovi

Mladen Stilinovi roen je 1947. u Beogradu. ivi i radi u Zagrebu. Izlae od 1975. Godine 2002. sudjelovao je na izlobi In Search of Balkania u Neue Galerie am Landesmuseum Joanneum u Grazu, Austrija, a 2003. na izlobama Blood & Honey Art in the Balkans, Essl Collection u Beu, Austrija, i In the Gorges of the Balkans u Kunsthalle Fridericianum, Kassel, Njemaka. Godine 2005. sudjelovao je na Bijenalu u Sydneyu.

Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Mladen Stilinovi: Za Marie-Antoinette 68, 2008.

247

248

KART I 3 VEZILJE
(Mirjana Boksan, Brigita Meo, Lenka Zelenovi)

Kako jeste - nove kuvarice


ulina akcija jedan od gradskih shopping centara, Cvjetni trg, trnica Dolac

kart se 2000. godine ohrabrio da ohrabri ne koliko enskih grupa da, nakon stoljea i po prepisivakih kuvarica/dozidnica, na platno iznesu svoje stavove i sumnje. Ovaj zaboravljeni, zanemareni kuhinjski svijet tako je svoju pravu ulogu dobio u Novim kuvaricama, koje ene iz raz liitih socijalnih sredina vezu ve osam godina i pokazuju ulicama irom svijeta. Dekonstrukcijom pomodarskog naslijea nastaju vezovi koji se vie ne bave samo idilinim prikazom poslune, bogo bojazne, naivne domaice, nego i spremnou na direktno suoavanje s obiteljskim, socijalnim i po litikim tabuima i predrasudama. Kuhinjsko apu tanje due se pamti od kolskih diktata. Nove kuvarice su tu da zamijene pogrene lekcije. U fabrici muk / na ulici huk. Od poreta kompjuter joj drai / ta u njemu domaica trai? Pod tepihom zloin se krije / kao da nikada bio nije. Zar opet strah da vlada / ulicama moga grada? Na starim kuvaricama je pisalo KAKO TREBA, a na naim pie KAKO JESTE, kae Brigita Meo, zrenjaninska vezilja. Smem li da napiem neto o sebi?, pita se Mirjana Bokan, beogradska vezilja. Celog ivota su me uili da utim. E, neu vie da utim!, komentira Lenka Zelenovi, zemunska vezilja. Prole godine akciji su se prikljuile i Muke vezilje, koje/koji javno vezu svoje rimovane ispovijesti. Nadam se da te niko nee videti dok veze, savjet je sestre jednog od Mukih vezilja. Ba hoe! Akcija obuhvaa javnu izradu i izlobu novih kuvarica/dozidnica, a prolaznike se poziva da i sami nacrtaju/izloe svoju priu/parolu. [kart]
Grupa KART nastala je 1990. godine u naputenom grafikom ateljeu Arhitektonskog fakulteta u Beogradu. Rad u grupi temelji se na konstantnom produktivnom sukobu naoruanom-razoruanom poezijom, grafikim dizajnom, izdavatvom, performansom, glazbom, drutvenim aktivizmom. Akcija/reakcija: prvih 10 godina, za vrijeme rata u bivoj Jugoslaviji, grupa je izvela niz samoinicijativnih ulinih radova kao komentar socijanopolitikog okruenja Konstrukcija: 2000. godine unutargrupni rad je otvoren iniciranjem novih kolektiva: osnovan je 45-lani zbor i orkestar Horkekart (jo uvijek aktivan, od 2007. osamostaljen pod imenom Horkestar) i organizirana mrea ena-vezilja ukljuenih u rad Moje kuvarice, a 2007. godine pokrenute su nove snage: grupa mukih vezilja, i Proba, kolektiv (pokuaja) objedinjenjenja rasutih kreativnih snaga. Svoje akcije, radove, koncerte i radionice KART je izveo u Europi, Americi i Aziji.

Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / kart i 3 vezilje (Lenka Zelenovi, Brigita Meo, Mirjana Boksan): Kako jeste - moje kuvarice

249

250

SLAVEN TOLJ
Volim Zagreb
performans

jednosatnom i jednostavnom performansu Volim Zagreb umjetnik ee gradom s motoristikom kacigom sa zatamnjenim vizirom na glavi. Ovim radom Tolj potvruje temeljno naelo svoje umjetnike prakse: krajnje krt no maksi malno sadrajan govor. Kritika suvremenog drut venog stanja alternirana je osobnim sudjelova njem, isticanjem potpune prisutnosti u drutvu u kojem djelovanje ne pogaa cilj i u kojem se svaki drutveni angaman ini nemoan.

Slaven Tolj roen je u Dubrovniku 1964. Od kraja osamdesetih intenzivno se bavi vizualnom umjetnou (performans, ambijenti, fotografija, akcije). Takoer, od 1988. voditelj je Art radionice Lazareti iz Dubrovnika. Premda je jedan od meunarodno priznatijih domaih umjetnika, koji je sudjelovao na brojnim uglednim grupnim izlobama (Documenta X, Kunsthalle Fridericianum, Kassel, 1997; Cetinje Biennale V, Cetinje Dubrovnik - Tirana, 2004; Interrupted games, Galerie fr Zeitgenssische Kunst, Leipzig, 2004; Serial Cases_1 Acquaintance, Cake and Coffee, Faculty for Art and Design, st nad Labem, 2006; Arteast Collection 2000+23, Moderna galerija Ljubljana, 2006; History Started Playing With My Life, Israeli Center for Digital Art, Holon), relativno rijetko izlae svoje radove, osobito u Hrvatskoj.

Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Slaven Tolj: Volim Zagreb

251

252

SILVIO VUJII
Prikaza / Apparition
Francuski paviljon, Studentski centar

to se krije iza zavjese? to skriva zastor od tanahne bijele tvari u dvoritu Studentskog centra? Rotondu Francuskog paviljona, moda medijski najprisutniju graevinu nekada njeg Zagrebakog zbora, spomenik kulture koji, nadajmo se, oekuju bolji dani i skoranji poetak obnove. Silvio Vujii u intervenciji u javnom prostoru, kulturama promjene dinamiziranom dvoritu Stu dentskog centra, naizgled paradoksalno, skrivajui graevinu istie njezinu ljepotu. Zahtijeva odreeni napor sjetiti se kako je Paviljon izgledao u vrijeme kada su se u njemu odigravale predstave i koncerti: izgled ove sjajne ali i osjetljive drvene graevine pamtimo, uglavnom, u procesu njezina tihog propadanja. Intervencija, koja kratkorono ispred zdanja razapinje bijeli polivinil alkohol, supstancu koja se koristi u odjevnoj industriji ka

ko bi omoguila laku dodradu materijala, neodreenog je trajanja. Naime, priroda je polivi nil alkohola da se topi u vodi te e prilikom prve kie ili snijega bijela zavjesa nestati. Od interven cije, preputene atmosferskim hirovima, nedugo nakon postava nee ostati nita. Kada e se to do goditi? Samo nebo zna, i to doslovno: opisani dogaaj e se, uzevi u obzir vremensku prognozu, moi pratiti prijenosom uivo koji e omoguiti si gurnosna kamera. Paviljon e se tada ukazati, neizmijenjen, no moda ak i ogrnut sretnom najavom svog novog stanja i funkcije zatitne su trake postavljene, sveani se zastor podigao i obeana obnova moe poeti! A do tada uivajte jo malo u dekadentnoj ljepoti rastoene drvene konstrukcije i njezinoj apokaliptinoj auri, i ona je, kao i zavjesa, kratkog trajanja. Sve dok ne nastupi svijetla budunost! Jasna Jaki

253
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Slivio Vujii: Prikaza

Silvio Vujii roen je 1978. u Zagrebu. Studirao je modni dizajn na Tekstilnotehnolokom fakultetu. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Miroslava uteja. Izlagao na vie samostalnih i skupnih izlobi u zemlji i inozemstvu, a meu radovima se izdavajuju:

Izloenost virusu i modi, Tvornica TKZ, Zagreb, 2006; Parfem, Device art, Galerija RX Galerija, San Francisco, SAD, 2006; Zebra, Piazza Santa Maria Novella, Firenca, Italija, 2005; Ispod tratinica, Galerija Josip Rai, Zagreb, 2005; Izbjegavanje, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (s I. Franke i D. Okom ), 2005; E.A. 1/1 S.V. Menswear shop #1, Galerija VN, Zagreb, 2004; Darkroom, Pilot 04, Studio Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb, 2002.

254

ZAGREBAKI ZBOR PRITUBI


autori: Tellervo Kalleinen i Oliver Kochta-Kalleinen voditeljica zbora: Lidija Dokuzovi kino Mosor, Zvonimirova 63, neki od javnih gradskih prostora

lo ti je od: Neka institucije pravne drave rade svoj posao? Nerviraju te djeca koja viu ispod prozora? Tvoj susjed glasno slua narodnjake? Zato uvijek dugo eka tramvaj? Ne moe se izvui iz minusa? Nema gdje parkirati bicikl? Smeta ti guva na cesti? Svi koji se vole aliti neka se pridrue Zagrebakom zboru pritubi! Umjetnici Tellervo Kalleinen i Oliver KochtaKalleinen pozvali su graane Zagreba da se tue zbog svega to ele i da o svojim pritubama pjeva ju naglas. Poziv je bio upuen svima nisu se trai le pjevake vjetine, a sve to smeta graanima Za greba smatralo se korisnim materijalom. Sudionici su za vrijeme vietjedne radionice uz pomo glaz benice Lidije Dokuzovi pritube preoblikovali u impresivnu zborsku pjesmu. Prvi Complaints Choir of Birmingham pokrenut je 2005. godine. Puno je ljudi poslalo svoje pritu be o Birminghamu, o drugim ljudima, o svjet skim pitanjima te najee: o sebi samima. Na kon cu se projektu prikljuilo petnaest ljudi, koji su imali hrabrosti da preuzmu odgovornost za svoje

pritube. Rad je ponjeo neoekivan uspjeh i usko ro su poeli pristizati zahtjevi s raznih strana svi jeta. Do sada su zborovi pritubi organizirani u: Birminghamu, Hamburgu, Helsinkiju, Sankt Pe tersburgu, Poikkilaaksou, Jeruzalemu, Melbour neu, Budimpeti, Chicagou, Singaporeu, Malmu, uvijek u suradnji s lokalnim muziarima. Pritube koje ine pjesmu su razliite, od malih dnevnih iri tacija do globalnih problema. U Birminghamu, primjerice, ljudi su se tuili na neljubazne vozae autobusa, trule banane i spore kompjutere. U Hel sinkiju su najomiljenije teme bile zvuk mobitela, ljudi koji smrde u javnom prijevozu i injenica da Finska na natjecanjima uvijek gubi od vedske. Dok je pjesma iz HamburgWilhelmsburga bila sadrajem vie politina, stanovnici Sankt Peters burga su istaknuli duboka ljudska pitanja poput: alim se na egzistencijalni uas. http://zborprituzbizagreb.blog.hr Svi zborovi pritubi mogu se vidjeti na www.complaintschoir.org.

255
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Zagrebaki zbor pritubi

Umjetnike prakse Tellervo Kalleinen (1975, Lohja, FI) i Olivera Kochta-Kalleinen (1971, Dresden, DE) kreu se od organizacije dogaaja poput Prvog samita mikronacija u Hesinkiju preko snimanja filmova u suradnji s volonterima do performansa i predavanja. Njihove recentne aktivnosti obuhvaa projekt Complaints Choir (Zbor pritubi) te film o utopijskim zajednicama u Australiji, The Making of Utopia. Urednici su dvaju knjiga o mikronacijama, a zajedno s umjetnikom grupom YKON pripremaju sljedei samit mikronacija na Brijunima. Video projekt Tellervo Kalleinen In The Middle of a Movie, u kojem amateri reiraju kratke filmske scene u vlastitim domovima, predstavljen je u muzejima i galerijama irom svijeta.

Suradniki radovi Tellervo Kalleinen i Olivera KochtaKalleinen predstavljeni su izmeu ostaloga u sljedeim institucijama i manifestacijama: P.S.1, New York; Sparwasser HQ, Berlin; Signal Galleri, Malm; Hamburger Kunsthalle; Momentum 06, Norveka; Singapore Biennale; Galerie fr Landschaftskunst, Hamburg; MOCA Taipei; S.M.A.K, Ghent; KUMU, Tallin; ARS06, finski muzej suvremene umjetnosti KIASMA, Helsinki.

PRISVAJANJE AUTORITETA. STRATEGIJE INTERVENCIJE KAO NASLIJEE FEMINIZMA

RAZGOVOR SA SANJOM IVEKOVI RAZGOVARALA:


ANTONIA MAJAA

intervju je naruila fondacija Thyssen-Bornemisza Art Contemporary, a preuzet je iz: The Collection Book. Edited by Thyssen-Bornemisza Art Contemporary, 2008

Antonia Majaa Konceptualnoj umjetnosti kasnih 60-ih i 70-ih iz bivih socijalistikih europskih zemalja nerijetko se u diskursu i modelima prezentacije pridaje odreeni disidentski i aktivistiki predznak. S obzirom da su zaeci tvojih bavljenja granicama javnog i privatnog kroz feministiku prizmu zapoeli ve u tom periodu zanima me kako, kao sudionica tih dogaanja, vidi konceptualnu umjetnost u regiji u tom smislu, odnosno, do koje je mjere umjetnost bila i uope mogla biti kritika prema politikom sustavu te koliku je javnu vidljivost suvremena umjetnost uope imala u javnoj sferi? Naime, ini mi se da je polje vizualnih umjetnosti uvijek imalo vie autonomije i slobode, ali jednako tako i manje dosege i manju publiku to ju je inilo i manje opasnom (za razliku od primjerice filma u kojem su reiseri tzv. crnog vala smatrani opasnima i radikalno cenzurirani)?

257
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Prisvajanje autoriteta. Strategije intervencije kao naslijee feminizma. Razgovor sa Sanjom Ivekovi

sanja ivekovi [si]: Moramo se dogovoriti to podrazumijeva mo pod terminom regija, a to pod pojmom aktivistika. Nae jugoslavensko iskustvo je bilo drugaije od onog u zemljama Isto nog bloka, a i situacija u SSSRu je opet bila drugaija. Nova umjetnika praksa, kako su kritiari nazvali umjetnost koja je nastajala u 70ima u Jugoslaviji, dogaala se uglavnom u galerijama koje su djelovale u okviru studentskih kulturnih centara, ali povremeno i u pojedinim dravnim galerijama koje su u svojim programima predstavljale lokalnu i meunarodnu avangardnu scenu i koje su imale veliki ugled (sluaj Galerije suvremene umjetnosti u Zagre bu). Iako je, dakle, ta praksa bila s jedne strane marginalizirana (stu dentski kulturni centri su imali ulogu mjesta u kojima se praktici rala alternativna djelatnost), ona se ne moe definirati kao disi dentska jer je bila podravana (i financirana) od umjetnikih insti tucija i izvjesnog broja progresivnih kritiara i intelektualaca od kojih su neki jo uvijek bili utjecajni lanovi Komunistike parti je i imali jak politiki poloaj u umjetnikim institucijama i drut venim tijelima. Ni sami umjetnici nisu se pozicionirali kao disi denti, njihova kritika nije bila bitka protiv mranog komunisti kog totalitarizma, ve su bili skloniji svoju praksu doivljavati kao kritiku birokratizirane vlasti koja je pod svaku cijenu htjela odra ti status quo. Zato se s pravom moe rei da su akteri na tadanjoj kontrakulturnoj sceni socijalistiki projekt shvaali puno ozbiljni je od vladajue cinine politike elite. Mladi kulturni radnici koji su tada pisali u omladinskoj tampi zahtjevali su permanentnu revoluciju, a konceptualni umjetnici su u svojim manifestima tra ili adekvatnu revolucionarnu umjetnost koja bi odgovarala re volucionarnom drutvu. Nova umjetnika praksa je doista bila no va po tome to je prvi put postavljala radikalna pitanja o prirodi i funkciji same umjetnosti, o autonomiji galerijskomuzejskog konteksta, o utjecaju trine logike na proizvodnju umjetnikog djela itd. Sve je to, istina, bilo agenda umjetnika sa Zapada, no na ma se inilo da je ideja o dematerijalizaciji umjetnikog djela i ope

258

nito o umjetnosti koja izlazi iz institucija i komunicira s narodom puno blia socijalistikoj ideji drutva. Paradoks je u tome to smo kao umjetnici imali ozbiljne namjere demokratizirati umjetnost, no umjetniki jezik koji smo upotrebljavali bio je toliko radikalno nov da je naa publika zaista bila limitirana. Film je, dakako, uvi jek bio opasniji za reim jer je imao masovniju publiku. estoka kritika drutva koju su reiseri jugoslavenskog filmskog crnog va la artikulirali ve u ezdesetima na nau generaciju je sigurno osta vila dubok trag, no kad smo mi poeli raditi mnogi od njih (Pavlo vi, Makavejev) su ve bili uklonjeni sa scene. Ono to je karak teristino za konceptualnu umjetnost 70ih u socijalistikoj Jugo slaviji jest da se njena kritika odnosila iskljuivo na umjetniki sustav. Ta institucionalna kritika je imala izuzetno vanu ulo gu u rasturanju modernistike paradigme koja je snano karakte rizirala slubenu dravnu umjetnost, no pitanje je moemo li je izjednaiti s aktivistikom umjetnikom praksom koja se na Zapa du javila u sklopu pokreta za graanska prava ezdesetih. Kod nas su korijeni tog pokreta vidljivi u osamdesetima, u dekadentnoj fazi socijalizma, no u likovnoj umjetnosti se teme kao to su en ska prava, seksizam, homofobija, siromatvo, ovinizam, naciona lizam, privatizacija itd, pojavljuju tek kasnije, u devedesetima, u demokraciji, kada su se otvorili novi kanali i produkcije i distribu cije kritike prakse i kada je postmodernistika paradigma postala prihvatljiva i kulturnoj eliti. Ono to elim ovdje naglasiti jest da moramo razlikovati ak tivistiku i politiku umjetnost. Razlika nije u sadraju, temi ko jom se rad bavi, ve u metodologiji, formalnoj strategiji i aktivis tikom cilju. Na primjer, ja smatram da sam tek nakon suradnje na projektima enskih nevladinih organizacija (koje su se oformile u devedestima) bila u mogunosti realizirati rad koji se moe smat rati aktivistikim projektom. Mislim na projekt enska kua u ko jem sam suraivala s Autonomnom enskom kuom, tada jedinim za grebakim sklonitem za ene rtve obiteljskog nasilja koje nije bilo financirano od drave jer nova demokratska vlast pitanje na silja nad enama jo uvijek nije smatrala pitanjem od dravnog interesa .
Tvoj antologijski rad Trokut iz 1979. nalazi se u nekim od najznaajnijih svjetskih kolekcija. injenica je da je upravo ovaj rad izazvao najeksplicitniju reakciju vlasti, odnosno, on bez reakcije vlasti ne bi postojao. Jesi li u izvoenju performansa, u realizaciji rada raunala s cenzurom i participacijom aktera cenzure, dravnih organa reda? Kakav je bio odnos cenzure i autocenzure u vrijeme nastanka Trokuta, u socijalistikoj Jugoslaviji, iz perspektive tvoje umjetnike prakse? Koje oblike cenzura ima danas u neoliberalnoj demokraciji?

[si]: Tono, Trokut se zaista ne bi realizirao da ona dva organa re da nisu odluili izvriti zadane im uloge i zaustaviti moj perfor mans, zahvalna sam im na tome! Iako se radilo o drugovima koji sigurno nisu bili upoznati s idejom participacije publike u stva ranju umjetnikog djela moram iskreno rei da sam taj rad zami ljala kao nastavak serije performansa koje sam u to vrijeme reali zirala i u Jugoslaviji i za vrijeme svojih gostovanja u Kanadi, Italiji i Njemakoj, a u kojima je publika bila konstitutivan element dje la. Dodue, ti performansi su se dogaali u umjetnikim centrima i u galerijama, dok sam u sluaju Trokuta bila svjesna da ovo radim u sasvim drugaijem, neumjetnikom kontekstu te da e moje pokazivanje (enskog) prava na uitak (pa makar to bilo u polu privatnom prostoru balkona) vrlo vjerojatno izazvati reakciju vlas ti jer e se shvatiti kao izravna provokacija, danas bi rekli, graanski neposluh. Ipak smatram da u ovom sluaju ne moemo govoriti o klasinoj cenzuri. Jer ako je to cenzura, onda bi injenicu da ni pro le godine nisam smjela biti na tom istom balkonu u vrijeme kada je tom ulicom prolazio G.W.Bush za vrijeme posjeta Zagrebu mo rali nazvati cenzurom! Ili bi (barem na ovom primjeru) mogli rei da se naprosto radi o kontroli javnog prostora koja ima za cilj za tititi politiku figuru, dakle vlast, i koja je u neoliberalnoj demo kraciji jo jaa i prisutnija nego u socijalizmu? Institucija cenzure je danas sofisticiranija, ali je naravno i dalje prisutna. 1998. sam do ivjela da mi je domaa nacionalna televizija preoblikovala spo tove producirane u sklopu kampanje protiv nasilja nad enama, a u kojima sam upotrijebila neke nacionalne simbole; u sluaju pro jekta Miss Croatia and Miss Brasil read iek and Chomsky, koji sam kao hrvatska predstavnica pripremala za Sao Paolo Bienale 2001, cenzor koji mi je odbio projekt nikad nije otkriven, no vrlo je vje rojatno da je to bio sam kustos koji je dobio upute od nacionalnog Ministarstva kulture. Ipak, najvie me je okiralo kada su 2004. na Liverpoolskom bijenalu organizatori izlobe odbili ukljuiti neko liko pitanja koja sam odabrala za projekt, meu njima i ono: Should we pull out of Iraq? Naime, medijski sponzor Bijenala (lokalne novine) je jednostavno izjavio je da ih nee objaviti! To bih nazva la cenzurom. Sponzori su, kao to znamo, danas najefikasniji cen zori, ali je njihovu ulogu esto teko detektirati. Pitanje autocen zure je pak, ini mi se, puno kompleksnije. Razumljivo je da su um jetnici u bivim komunistikim reimima bili vrlo oprezni u oda biru tema za svoje radove jer su granice izmeu dozvoljenog i za branjenog bile relativno jasno definirane. S pojavom demokracije ta crnobijela slika je postala malo arenija, ali pitanje graanske hrabrosti je ostalo isto.

259
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Prisvajanje autoriteta. Strategije intervencije kao naslijee feminizma. Razgovor sa Sanjom Ivekovi

260

Tvoja drutveno-kritika praksa upravo u tom periodu, u transformiranom ekonomsko-politikom okolitu, postaje politiki jo izravnija. U projektu iz tranzicijskih 90-ih GENXX supostavlja sveprisutne reklamne slike novog konzumeristikog okolia s potisnutim i namjerno politiki manipuliranim i demoniziranim narativima antifaistike, partizanske povijesti Slui se, rekla bih, taktikom umetanja virusa u javni prostor definiran s jedne strane stanjem kolektivne amnezije i pobjenjelog nacionalizmom s druge. U tom radu na slike poznatih manekenki koje reklamiraju luksuznu potroaku robu u doba novog divljeg kapitalizma aplicira imena i kratke informacije o stradavanju junakinja antifaistike borbe u II. svjetskom ratu (dakle, emancipiranih, samosvjesnih ena - politikih subjekata) ije sudbine mlade generacije ena (ujedno ciljana skupina ovih reklama) ne poznaju i koje su u novoj konzumeristikoj okolini voene potpunoj politikoj pasivizaciji. ini se da uvijek pronalazi novi model ostranenia upravo tom fleksibilnou navigiranja u svijetu hiperprodukcije slika. Radi li se o potrebi eksponiranja onog to je openito potisnuto u neutraliziranoj, normaliziranoj javnoj sferi ili izravnom reagiranju na stanje urgentnosti?

[si]: Motiv za GENXX je bila elja da artikuliram vlastiti akt otpo ra u trenutku kad nam je drutvo bilo zaraeno nacionalistikom ideologijom i borbom protiv tzv. lijeve kulturne hegemonije. Cije lo antifaistiko naslijee je bilo izloeno tihoj kolektivnoj amne ziji pa su svi lanovi antifaistikog pokreta otpora naprosto bili iz brisani iz javne memorije. Mojoj generaciji mnogi od njih su bili dobro poznati, naroito one ene i mukarci koji su u titoistikoj Jugoslaviji bili proglaeni narodnim herojima, ali generacija koja je 90ih poela stasati nije mogla nita o njima saznati u koli jer su bili nestali iz svih udbenika. Iako sam i prije radila intervencije u medijima i koristila se medijskim slikama u svojim kolaima, u trenutku kada sam koncipirala ovu seriju, reklamni oglas u aso pisima mi se nametnuo kao najadekvatniji medij. Naime, nisam u tom trenutku eljela izlagati u dravnim umjetnikim institucija ma jer su one bile totalno kontaminirane nacionalistikom ide ologijom, a htjela sam pokuati doprijeti do to ire publike. Moja je namjera bila da se GENXX distribuira kroz komercijalnu tam pu, a ne samo kroz alternativni tisak. Naalost, domai komerci jalni enski asopisi nisu pristali objaviti ni jedan rad (cenzura?) pa je cijela serija objavljena u alternativnim asopisima koji je su tada bili i jedina mjesta otvorena za domae i strane teoretiare i aktiviste koji su njegovali kritiki diskurs. No iako je cirkulacija bi la ograniena, GENXX je vrlo brzo postao popularan, naroito meu mladima. to se strategije tie, ovdje je moe s pravom nazvati i ouenje (klovski mi je jo uvijek zanimljiv), a ja je volim na zvati prisvajanjem autoriteta. Institucija reklame neosporno ima autoritet u dananjem medijskom prostoru, a modeli i nadalje funk cioniraju kao uzori ogromnoj publici potroaica.

injenica je da su moji radovi formalno vrlo razliiti jer po kuavam uvijek ponovo osmisliti kako u u zadanom kontekstu najefikasnije prenijeti poruku. Mislim da stanje urgentnosti, to je karakteristika vremena u kojem ivimo, zahtijeva od umjetni ka izuzetnu fleksibilnost, a upravo su strategije intervencije (na suprot individualnom stilu, auratskom, ideji umjetnika genija) naslijee feminizma koje je izuzetno relevantno za dananju um jetniku praksu.
Na Documenti 12 izvela si intervenciju u javnom prostoru Mohnfeld (Polje makova). Na zelenoj povrini ispred Fridericianuma, centralne zgrade izlobe, uz pomo strunjaka posadila si polje maka koje se sastojalo od dvije vrste biljaka - crvenog, poljskog maka i opijumskog, ljubiastog maka. Friedrichplatz (koji je i u povijesti manifestacije i u povijesti grada imao razliite uloge) pretvara u polje divljeg cvijeta snane vizualnosti i simbolikog potencijala. Zato si se odluila upravo na ovu biljku i koje si od mnogih asocijacija eljela potaknuti?

261
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Prisvajanje autoriteta. Strategije intervencije kao naslijee feminizma. Razgovor sa Sanjom Ivekovi

[si]: Kada sam pozvana na Documentu 12, odmah sam poeljela re alizirati rad ispred Fridericianuma, na trgu Friedrichplatz o ijoj sam povijesti tada ve neto znala. U 18. st. to je bio najvei njemaki trg, a za vrijeme nacionalsocijalizma su na njemu organizirane mi litaristike vjebe, vojne demonstracije i parade. Naravno, nama strancima je to mjesto poznato samo kao izlagaki prostor Docu mente na kojemu su veliki (muki?) umjetnici ostavili trajni trag. Na prethodnoj Documenti sudjelovala sam s projektom Searching for My Mothers Number kojemu je ishodina toka bio ivot moje majke koja je bila partizanski borac i zatoenik Auschwitza, pa mi se uinilo zanimljivim da sad interveniram u prostor koji ima tu povijest koja je, pretpostavljala sam, poznata stanovnicima Kasse la. S druge strane, cvijet maka je silno bogat znaenjima, ali je nje govo tumaenje razliito na zapadu i na istoku. Na engleskom go vornom podruju crveni mak se uvrijeio kao simbol za vojnike po ginule u ratu, a na istoku je prihvaen kao simbol otpora i revo lucije. Zato je meni koja sam odrasla u socijalistikoj Jugoslaviji bi la vrlo dobro poznata popularna partizanska pjesma Crveni makovi. Kao i mnoge druge reference na socijalistiku prolost, ona je usto lienjem neolibelarne demokracije nestala iz javne memorije i ka da su je mlade lanice enskog zbora iz Zagreba prije par godina sta vile na svoj repertoar, bio je to njihov in otpora ideologiji hrvat skog divljeg kapitalizma. S druge strane, sliku ljubiastog (ili bijelog) opijumskog ma ka vrlo direktno vezujemo uz problematini uzgoj te biljke u Afga nistanu koja danas proizvodi 92% svjetskih zaliha heroina. Pozna to je da je nakon objavljivanja rata protiv terorizma kojim je sru en talibanski reim, Busheva administracija objavila i rat protiv droge, no taj se rat sveo na napade na siromane afganistanske

262

teake kojima je uzgoj maka jedini prihod, dok su veliki narkoe fovi oekivano uvijek bili poteeni. Mak je jedinstvena biljka, ima tu dvostruku prirodu, dvije karakteristike koje su tako oprene, onu vidljivu, koju ini cvijet izvanredne ljepote, i onu nevidljivu, njen proizvod, koji je poten cijalno ubitaan, dakle, estetika i politika! Skoro da bih mogla rei da mak predstavlja finu metaforu za ono to nastojim raditi...
Sastavni dio instalacije inio je i audio zapis 9 revolucionarnih pjesama koje pjevaju zborovi enskih aktivistikih grupa Le Zbor iz Zagreba koje si spomenula te grupe RAWA iz Afganistana, a koji se dva puta dnevno reproducirao na velikim zvunicima na javnom prostoru trga. Jedna od konstanti tvoga rada upravo je suradnja s aktivistikim grupama i inicijativama civilnog drutva. Koliko je u podlozi takvog postupka ideja empowermenta, a koliko davanja vidljivosti problemima koji su apsorbirani medijskom manipulacijom i proizvodnjom slika, kao primjerice u sluaju amerike hegemonijalne politike na Bliskom Istoku?

[si]: Mjesec dana prije otvorenja Documente sudjelovala sam na izlobi Memorial to the Iraq War u londonskom Institute of Con temporary Art. Za tu sam izlobu (na kojoj su predstavljeni umjet niki koncepti spomenika) nainila prijedlog projekta White Poppy Field Guarded by Women in Black (Polje bijelih makova koje u vaju ene u crnom). I ovdje, kao i u projektu za Documentu, elje la sam nastaviti kolaboraciju s aktivistikim organizacijama jer mislim da je to jedan od novih moguih efikasnih modela produk cije koji iri granice uskog umjetnikog svijeta. Ne radi se tu samo o empowermentu, ve i o elji da se realizira plodan dijalog izmeu jo uvijek udaljenih aktivnosti one umjetnike i one ak tivista. Pritom nastojim biti kritina prema vlastitoj ulozi pa se suzdravam dati svoju interpretaciju problematike koja mi je ne poznata i njenu prezentaciju radije preputam onima (aktivisti ma) koji su u nju uronjeni, ali sam isto tako spremna izboriti se za vlastiti likovni jezik za kojeg smatram da e na najbolji mogui na in oblikovati projekt i ostvariti komunikaciju s publikom te tako pridonijeti boljoj vidljivosti zajednikog cilja.

Friedrichplatz je tijekom trajanja Documente postao crveni trg koji objedinjuje razliite simbolike konotacije o kojima govori, ali i omiljena lokacija posjetitelja izlobe i stanovnika Kassela. U anglosaksonskom kulturnom podruju lako se diferencira publika (audience) i javnost (public). Kako odnos prema publici vidi u takvoj dihotomiji (pasivno/aktivno)? Kome se obraaju tvoji projekti?

263
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Prisvajanje autoriteta. Strategije intervencije kao naslijee feminizma. Razgovor sa Sanjom Ivekovi

[si]: ini se da je u sferi suvremene umjetnosti gledatelj nerijetko sveden upravo na promatraa, pasivnog konzumenta, a manje na nekog tko je i sam osnaen na to da ne bude samo sudionik (participant), ve i subjekt koji je pozvan da govori i djeluje. Spomenu la sam ve da sam u svojim ranim radovima posebnu panju prida vala participaciji publike u razvoju djela, no dananje kulturalne i politike konstelacije trae nove modele djelovanja. Kad sam zamis lila projekt polja makova, bilo mi je jasno da se radi o dugotrajnom procesu jer se uzgoj maka ni danas ne moe potpuno kontrolira ti pa e zapravo samo graani Kassela biti u mogunosti svjedoi ti tom procesu rasta, razvoja i propadanja polja. Iako naravno ne podcijenjujem tipinu art publiku Documente (koja je oito ui vala u prisvajanju djela svojim kamerama), veselilo me je da su graani Kassela vrlo dobro prihvatili ovaj projekt pa su ak bili os naeni da oforme incijativnu grupu koja me kontaktirala s mol bom da im doniram rad, odnosno da se polje zadri i uistinu posta ne javni prostor u gradu, prostor koji pripada graanima. U tom se trenutku pokazalo da je status Friedrichplatza kao gradskog trga upitan jer on tek svake pete godine zapravo pripada Documenti pa je time bila razrijeena i budunost polja. Tako se pokazao skri ven, ali oito neravnopravan odnos moi izmeu graana i (umjet nike) institucije.

IZA ZASTORA

RAZGOVOR SA SILVIJEM VUJIIEM


RAZGOVARALA: JASNA JAKI

Jasna Jaki na izlobi?

Moe li ukratko rei u emu se sastoji tvoj projekt

265
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Iza zastora. Razgovor sa Silvijom Vujiiem

silvio vujii [sv]: Radi se o zastorima od tekstila (polivinil alkohola) koji su dovedeni u neki odnos s Francuskim paviljonom unutar kompleksa SCa u Zagrebu. Nazvao sam ga Apparition / Prikaza. Prikaza u smislu fan tomske zgrade (ghost building). Svi je ale, oko nje je nastao neki mit. Ako se srui (sama ili od strane nekoga), vjerojatno e se poe ti prikazivati kao utvara. ala.
U sluaju Francuskog paviljona radi se o arhitektonskoj batini koja je deklarativno zatiena, no istodobno propada, uglavnom zbog naputenosti, neodravanja i preputanja atmosferskim prilikama. Intervencija na jezgrovit nain ponavlja taj postupak. Moe li ga detaljnije opisati?

[sv]: Jedna ideja je da se na zgradu aplicira ovojnica od PV alkoho la u formi zastora. Drugo rjeenje je da se ispred zgrade konstru ira situacija kao u kazalitu, znai zastor u prostoru koji bi otva rao scenu s paviljonom. Trenutano ispitujemo mogunosti rea lizacije jedne od dvije ideje. Polivinil alkohol je u stvari bijeli netkani tekstil koji u tre nutku kontakta s vodom potpuno nestaje, topi se. Kapi kie raza raju tekstil/membranu. Rupice se ire i u vrlo kratkom vremenu cijela forma nestane. Radi se o otkrivanju nekog prikaza/slike iza zastora.
Publika je, znai, upoznata s tim to se nalazi iza zastora? Ili e poziv biti upuen i onima koji moda nikada nisu bili u ovom dijelu svijeta?

[sv]: Publika ne bi trebala imati informaciju o tome to je iza za stora, barem ne ona publika izvan prostora Zagreba, Hrvatske... Ide ja je da se u kadru vidi samo bijeli zastor, kao u onim bingo! emi sijama gdje je iza zastora auto, kuhinja i usisava te hostesa emisi je. U ovom sluaju to je Francuski paviljon u sadanjem stanju.
Kada kae iza zastora, priziva se neko stanje ili situacija koja je skrivena od oiju veine. Tvoj je rad u Galeriji BOP bio postavljen tako da se stopio s izlobenom kulisom i mimikrirao u platneni zid. Samo skrivanje vodi podjeli prostora na ispred i iza, na zaklanjanje i uvanje. No esto se smjer takve podjele prostora ini dvoznanim, sjetimo li se primjerice Uljeza, filma u kojemu su zastori imali vanu ulogu

[sv]: Rad u Galeriji BOP je nastao kao site specific. Galeriju je treba lo pregraditi kako bi se jedan dio jo vie zamraio. Predloio sam da napravim site specific koji e s jedne strane biti funkcionalne na ravi. Posjetitelji s razvijenom percepcijom odmah bi pri ulasku u prostor shvatili da je rije o radu, a oni bez osjetljivosti na stvari ko

266

je ih okruuju automatski bi se zabijali u zastor i pokuavali ga raz maknuti rukama. Znai, svakako se prvo radi o tome da stvar tre ba prepoznati ili osjetiti. Htio sam da se crni zastor mimikrijski uklopi u zatamnjeni prostor, a s druge strane cijela je forma bila bono osvijetljena, tako da su svi planirani i programirani nabo ri imali dramatine sjene. Upravo ta umjetna bona rasvjeta tre bala je odati da se radi o umjetnikom radu. Govori iza zastora (behind the curtain) meni se ini da uvijek postoji mogunost da je netko iza zastora i to je ta drama ko ju ta tekstilna forma evocira bilo u obliku politike pijunae, Po lonija u Hamletu ili duhova koji ne vole svjetlo.
Koliki je materijalni, a koliko je simboliki rizik tvoje akcije? Koliko sam rad dijeli temu alovanja i u kojoj se mjeri dotie problematike tranzicijskih gradova i njihovog pamenja?

[sv]: Materija nije toksina, nema mirisa i negativnih posljedica po ostale materije s kojima je u dodiru. Svakako ne bi htio da rad aluje za zgradom s kojom je u dijalogu. Sve je u tranziciji i mis lim da je to normalni proces. Poput smrti. Tuga traje jedan period koji se ak moe i izraunati. Ne bih mistificirao stvari. Neto je je dan dan tu, drugi dan nije. Moda doe neto bolje, moda ne. Ja u stvari nemam nekih prevelikih osjeaja prema stvarima, pa tako niti prema ovoj zgradi. Ona je sada tu i lijepa je. Taj trenutak me za nima. Bilo bi moda dobro da ona ostane na svojoj lokaciji, ali, kao to sam rekao, nije kraj svijeta ako je netko i srui. Moda zvui pomalo bezobrazno, ali meni je svejedno.
Kada kae da je lijepa, koliko se ta ljepota odnosi na sadanje stanje u kojemu se nalazi? Naime, moe li se njezina ljepota povezati s tim vidljivim propadanjem, organskim uruavanjem zdanja koje je velikim dijelom napravljeno od drveta?

[sv]: Nikada nisam vidio Francuski paviljon u njegovom prvobit nom stanju (osim na par fotografija). Tako da se odnosim prema njegovom trenutanom stanju. Pretpostavljam da kad/ako ga sas vim restauriraju, vie nee izgledati tako dobro. Uvijek sam se pitao zato restauratori vraaju proces na sam poetak, zato se ne moe, recimo, samo zaustaviti daljnji proces promjene stanja materije, stvoriti neke minimalne uvjete da zgra da funkcionira te joj dati namjenu. Taman da se samo poklopi sta klenim zvonom. U tom sluaju ona ne bi samo imala kulturnu vri jednost kao arhitektura nego bi takoer emitirala poruku o tome koliko su ljudi u stvari glupi kada mogu uope dopustiti da se ne to tako dogodi s takvim objektom.
Zavjesa je napravljena od polivinil alkohola. Koja je uvrijeena primjena te vrste tekstila i jesi li koristio neto slino u svom radu do sada?

[sv]: Prvobitna primjena tog tekstila je u tekstilnoj industriji, a koristi se od izrade vezova na tekstilu pa do izrade jeftinih zastora koji imitiraju ipku. Na tu materiju se direktno aplicira vez te se nakon ivanja sve opere i ostane ipkasta struktura. Ranije sam koristio razliite svilene papire koji su se topili pod vodom, ali uvijek bi ostao otpad. Ono to me privuklo ovom materijalu je to da nema otpada. Potpuno nestane.
U svojim si se radovima nerijetko koristio, ponekad usporenim, procesima koji uglavnom mijenjanju strukturu materijala tekstila ili metala do njegovog, oekivanog, raspadanja. Koliko je u ovom radu prisutno prepoznavanje slinih procesa, i prekrivanjem zavjesom, neka vrst prisvajanja?

267
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Iza zastora. Razgovor sa Silvijom Vujiiem

[sv]: Zanima me materija koja se mijenja. Pokuavam programi rati proces, ali uvijek ostane neki postotak koji ne uspijem kont rolirati. Za prisvajanje nisam siguran, cijeli taj koncept prisvajanja mi je diskutabilan.
Istovremeno, zavjesa se esto osvjeuje u svojoj funkciji prekrivanja, skrivanja, zaklanjanja. U ovom radu ti zavjesu uvodi upravo kako bi se skrivanjem naglasilo postojanje objekata i prostora koji se uruavaju u tiini, da li bi se u tim prvim koracima moglo prepoznati uljanje tihog spektakla?

[sv]: Promatrao sam sebe kako esto primijetim neke zgrade tek kada je na njima skela za restauraciju i onaj zatitni sloj tekstila ko ji se polae na skelu. Moda tek kada prekrije neto, to pone pli jeniti panju. Poput tradicionalne (vjerske) odjee ena u Iranu, Pakistanu... pita se to je ispod, kako izgleda, u kojem je stanju... U sluaju ovog rada zaklanjanje je ujedno i otkrivanje. Nemogu nost zaklanjanja u smislu nemogunosti zatite.
Moda se upravo pogled titi od skrivenoga? Naime, i tradicionalna odjea poput burke ili adora nametala se enama kako estite mukarce ne bi dovodile u napast. Ali, sila znatielje je upravo ona koja elju dri sapetom.

[sv]: Sad je pitanje koga pogled na ovaj objekt dovodi u napast. estite mukarce? Opet ala.
Moda estite investitore?

[sv]: Moda si u pravu. Najlaki nain da doe do nekog zemlji ta danas je da pusti da se objekt na njemu sam urui. Onda ga sa mo pomete and nothing ever happened. Ako proeta Tukancem, vidjet e nekoliko vila koje su odreeni pojedinci kupili, uklonili im stakla i pustili da propadnu jer valjda im se ne svia taj tip arhitekture.

268

Pod tim tihom spektaklom mislim na teatralizacija samog postupka. U kratkom objanjenju govori o teatarskoj inscenaciji koja se, oekivanim kazalinim postupcima unato, uglavnom ne moe izravno, neposredno konzumirati na mjestu zbivanja ve putem tehnike medijacije: widgeta koji je potencijalno neprekidno prisutan na raunalu, ali kojemu bi se, zbog vremenske nepredvidivosti, moda u onome to bi se inilo kljunim trenutkom, osjetili iskljueni. Predstava se, preputena atmosferskim prilikama poput same graevine, zbiva i doslovno iza zavjese.

[sv]: Widget/Live streaming mi se inio najelegantniji nain na ko ji se publika moe (ako eli) ukljuiti u predstavu, s obzirom da e proces trajati od 5 do 10 minuta to je premalo vremena da se doe na lokaciju i rad doivi uivo. Moda se nekome posrei pa se nae pored rada u trenutku prvih kapi kie ili snijega.
Dakle, konani se ishod, koji svi jo iekujemo, zbiva u nekoj vrsti najavljenog spektakla koji nam je uskraen. Naime, svoji tiini i eleginoj rezignaciji unato, sam in pada a ne sputanja zavjese bit e spektakularan. No moda e se dogoditi u neko gluho doba noi kada ga nitko nee moi vidjeti. Ili u neko tmurno nedjeljno decembarsko jutro kada se u kompleksu Studentskog centra nalaze samo pospani uvari.

[sv]: Tako je, moda e biti potpuno nezamijeen. Nemam pro blem s time. Dogodit e se i bit e dokumentirano.
Ako se sloimo da je rije o teatarskom ili filmskom radu, ima li kakvu elju kada bi se i kako trebao dogoditi (ras)pad zavjese? Vjerujem da je dio rada samo preputanje i neizvjesnost, no dolazi li u napast projicirati ishod?

[sv]: Moda se moemo sloiti oko filmskog uratka. Ne mogu pro jicirati trenutak. Ne bih upotrijebio ni rije raspadanje, zvui ne gativno. Materija se mijenja to ne znai nuno da se raspada. Svi se svakodnevno mijenjamo pa ne bih rekao da se raspadamo. Radi se samo o drugom vremenu.
Ovo nije tvoja prva intervencija u gradskom prostoru, kao to nije niti prvi performans. Ono po emu se izdvaja i to jo dalje razvija jest priroda rada koja se ini samodovoljnom performans se doista radi za prostor u koji je postavljen. Prisutnost promatraa je prije sluajna, i oni tek putem posrednika mogu vidjeti to se dogodilo, odnosno to prenose ili to su zabiljeile sigurnosne kamere.

[sv]: Ve neko vrijeme radim na koncepciji samodovoljnog per formansa i samodovoljnih objekata koji se obraaju sami sebi. Promatra je uvijek u situaciji da ne moe doivjeti cijeli rad. Cik lus radova s procesom kristalizacije pokazan prole godine bio je napravljen s tom koncepcijom. Radilo se o zatvorenim kristalizi

ranim prostorima u koje promatra (sisavac u ovom sluaju) nije mogao ui te ih je mogao doivjeti jedino izvana, gledajui kroz kristalizirane reetke. Prostor su eventualno mogli iznutra doivje ti insekti, duhovi...
Kao da se, saznavi za rad, nalazimo u ulozi seljaka pred vratima Zakona u Kafkinu Procesu. Zatvorila su se vrata koja su bila otvorena samo za nas. Predstava, koja je trebala igrati samo za nae oi, odigrala se daleko od njih svaki se trenutak ini poput gubitka. Ili manjka.

269
Ako ih sretnete na cesti, pridruite im se / Iza zastora. Razgovor sa Silvijom Vujiiem

[sv]: Ne znam da li bi rekao gubitak, manjak, uskraivanje, nemo gunost... moda treba prihvatiti injenicu da se neke stvari ne mo gu vidjeti ili su rezervirane za nekog drugog. Ljudi esto imaju tu suludu ideju da se sve mora moi vidjeti/ doivjeti.

270

271

272