You are on page 1of 146

SADRAJ:

str.

Frederic Brown: BORILITE 6. MINI YU SIRIUS Devet autora


S. Adanali: STROJ ZA BESMRTNOST; F. Cerar: UBOJSTVO TARGUMSKOG DIPLOMATA; S. uri: PUKI SLUAJ; D. Graner: TRAENJE MLADOSTI: H. Hitrec: NESPORAZUM; P. Kezele: ELJA; G. Momilovi: REIJA; Z. Pei Sigma: FABRIKA KARTA; V. Simovski: PROMETEJ I BOGOVI

5 33

Clifford D. Simak: OKRAJ Eric Frank Russell: STAVKA V-1098 Ray Bradbury: ONAJ KOJI EKA Jim Harmon: GLAVOBOLJA Poutjela SF Hugo Gersenback: UBOJITA ISKRA Robert Sheckley: STRUNJAK

54 72 89 97 114 118

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: Elite Prelom: MasterYoda www.sftim.com

SIRIUS broj 54 prosinac 1980. U ureivanju ovog broja Siriusa sudjelovali su elimir Koevi i in. Damir Mikulii. Grafika oprema: Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj.

SIRIUS, biblioteka znanstvene fantastike izlazi svakog petog u mjesecu. Izdava: RO Novinskoizdavaka djelatnost Vjesnik n.sol.o, OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva jedinstva 4. Predsjednik izdavakog savjeta redakcije: prof. Dr Adolf Dragievi, Struni savjet redakcije: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike SFera Zavoda za kulturu i obrazovanje Zagreb, Ivanigradska 42a. Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi. Adresa urednitva: SIRlUS, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Telefon (041) 515-555 i 519-555. Cijena pojedinom primjerku SIRIUSA 20 dinara. Pretplata: za jednu godinu 240 dinara (s popustom 10% 216 dinara), za est mjeseci 120 dinara (s popustom 108 dinara). Samo unaprijed uplaena pretplata osigurava popust od deset posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101-833-1216 SOUR-a Vjesnik, Interna banka, s oznakom za Sirius. Tisak: RO tamparske djelatnosti Vjesnik n.sol.o OOUR-i Novinska rotacija n.sub.o i OOUR TM n.sub.o.

rije itatelja
Potovani urednie, U prolom broju Sinusa izvestan drug je u svojoj oceni vrednosti domaih SFostvarenja ostao na optim stavovima, bez dokaza i obrazloenja. U vezi s tim eleo bih se sasvim konkretno osvrnuti na priu avolji vrtovi doktora Hirnemiusa B. Pihaa. Odmah da kaem da motiv pomenute prie, kao pokuaj zasnivanja solipsizma na pseudonaunoj osnovi, nije ni nov ni originalan (setimo se Doktora Diagorasa Stanislava Lema), ve je veoma eksploatisani stereotip. To je pria o ludom nauniku i njegovim ludim idejama i potenom i ovekoljubivom namerniku koji strada zbog svoje naivnosti. Dakle, niega novog pod kapom nebeskom, nasuprot Vaem tvrenju u najavi prie. Zatim, pokuaj pievog pseudo-naunog objanjenja svog motiva (koji se, uzgred, protee na gotovo polovinu prie) kolski je primer nejasnog, zbrkanog pisanja, koje pre podsea na staro-egipatski u 100 lekcija nego na SF-priu. Autor, dalje, ak naputa svoje sopstvene pokuaje naunog zasnivanja prie i uputa se u vseudo-poetsko-psiholoke opise fenomena u svesti u agoniji i sve to u stilu Neobini doivljaji mozga u agoniji. Postepeno to prerasta u dosadu, monotoniju i zamor. Nadalje, i kao dramaturg Piha se nije proslavio. Radnja prie je spora, rastegnuta, monotona, puna optih mesta i zaista deijih naivnosti. U svojoj nameri da spoji sve konce svoje prie, koji se nemilosrdno kidaju, Piha pribegava nategnutim reenjima. Bolnica nedeljom zatvara svoja vrata; po njenim hodnicima gorile jure naeg naivka kao po prerijama Divljeg Zapada, da bi ga na kraju proveli kroz Danteov pakao, ali uz pomo elektronike, pri emu ne izostaje demonski smeh dra Hirnemiusa. Prava pria strave i uasa sa krimi-zapletom. zalutala u SF. koja bi trebalo da nam ulije strah u kosti od nekontrolisanog razvoja nauke u rukama luaka. I sami junaci su sve sami ogavni stereotipi. Dr Hirnemius je ludi, hladni naunik, koji ljude posmatra kao zamorie u svojim grandioznim planovima o ureenju svijeta. Nita bolji nije ni na naivko. Suto olienje potenja, ovekoljublja, bezazlenosti. Prelistajmo malo ranije brojeve Siriusa: uveren sam da emo nai dosta pria sa istim junacima Neu ni da govorim o udnoj slinosti sa ve ranije pomenutim Lemom. teta, jer Piha oigledno ume da pie, stil mu je dobar a jezik bogat i sadrajan. Dakle, prava tema nedostaje. Poto saro itao i bolje stranice od njega, nadam se da ie ovo samo njegov lo dan. Nadam se da ovo pismo nee zavriti u kou (i to je stereotip), pa se nadam Vaem konkretnom i obrazloenom odgovoru, jer sam ja svoj deo pogodbe poteno uradio: konkretno i obrazloeno o domaoj naunoj fantastici. Srdano Va GORAN STANKOV1

rije urednika
Dragi itatelju, Kao to vidite, rije Gorana Stankovia iz Nia nije zavrila u kou. Dakako, nemam o svemu jednako miljenje kao Goran (da imam, tada ne bih objavio u SIRIUSU priu B. Pihaa o kojoj je rije), no u svakom sluaju smatram njegovo miljenje zanimljivim i vrlo argumentiranim. Dakako, vjerujem da nema smisla da odgovaram na njegovo pismo, jer se nadam da ete to uiniti Vi pismo je zaista intrigantno i polemino i gotovo vapi za neijim miljenjem koje bi mu se suprotstavilo. Sad neto neugodno: svi su izgledi da e SIRIUS ve od idueg broja poskupjeti na 30 dinara. Naime, proizvodni trokovi neprestano rastu i nikako da se utrpaju u sadanju prodajnu cijenu. Vjerujem, dragi itatelju, da ete kao istinski ljubitelj SF-a ostati vjerni SIRIUSU i pod takvim, za pedeset posto pogoranim uvjetima i da ete shvatiti da ni uz tu cijenu list nee biti financijski akumulativan: trideset dinara samo e pokriti trokove. Jo dvanaest velianstvenih: Va veliki odaziv na prijedlog da sami sastavite popis jo dvanaest velianstvenih autora SF-a pokazao je da postoji istinsko zanimanje za kvalitetne tekstove. Evo tih jo dvanaest prema rezultatima glasanja: Heinlein. Van Vogt, Dick, Sheckley, Anderson, Aldiss, Zelazny,. Kuttner, Ballard, Leinster, Russell, Farmer (dakako, ve sam se ispriao to je u ovom broju ve naet taj popis Sheckleyem, a za iduu godinu prebaen na Zvonimir Furtinger). Znai, u iduem broju nastavljamo itati vrijedne tekstove Zorana ivkovia i pripovijetke to ih on odabire; u SIRIUSU broj 55 na redu je Eric Frank Russell, u 56 Philip Jose Farmer, a u broju 57 Zvonimir Furtinger. Velik sam dunik: ve nekoliko brojeva odgaam rubriku Za SIRIUS nije za SIRIUS, pa se za idui broj nakupilo ve toliko odgovora da emo morati za njih odvojiti nekoliko stranica lista. Dakle, u iduem broju mnogo rijei o mnogo Vaih pripovijedaka! Na kraju ove rijei i na kraju ove godine elim Vam, dragi itatelju, mnogo sree i uspjeha u novoj, 1981. godini! Va BORIVOJ JURKOVI

Frederic Brown:

Arena
Preveo: Aleksandar Gvoi

Borilite
Carson otvori oi i upre pogled u treperavu, tamnomoru izmaglicu iznad sebe. Bilo je strahovito vrue, a on je leao na pijesku. Osjeao je bol u leima, jer se u pijesku nalazio ovei kamen otrih bridova koji mu je parao hrbat. Okrenuo se na bok i uspravio u sjedei poloaj. Mora da sam poludio pomislio je. Poludio ili umro. Pijesak je bio plave, svijetloplave boje. A koliko je njemu bilo poznato, nigdje na Zemlji niti na drugim planetima ne postoji pijesak svijetloplave boje. Plavi pijesak. Plavi pijesak ispod modre kupole koja nije bila nebeski svod niti zatvorena prostorija, ve neka kruna, omeena povrina. Znao je skoro sigurno da se radi o omeenom prostoru iako mu nije mogao sagledati kraj. Zagrabio je pijesak i pustio da mu sipi kroz prste na bosu nogu. Bosu? Gol. Bio je posve gol, kao od majke roen, a tijelo mu je bilo obliveno znojem od nepodnoljive vruine, s plavim mrljama na svim onim mjestima gdje je doao u dodir s pijeskom. Ali svagdje drugdje koa mu je ostala bijela. Pomislio je: 5

Dakle, ovaj je pijesak zaista plave boje. Da se radi o plavim sjenkama zbog neobinog osvjetljenja, tada bih i ja bio plav. Ali ja sam bijel, a pijesak je plav. Plavi pijesak. Plavi pijesak uope ne postoji nigdje. Ne postoji niti mjesto kakvo je ovo gdje se sada nalazim. Znoj mu je tekao licem i slijevao se u poluzatvorene oi. Bilo je vrue kao u paklu. Ali pakao prema predaji starih naroda bio je arkocrven, a ne plav. No, ako ovo nije pakao, to bi onda moglo biti? Samo je na Merkuru ovakva vruina, a ovo nije Merkur. Osim toga, Merkur je nekoliko bilijuna kilometara od... Pomalo se sjetio svega. Sjetio se gdje je bio prije ovoga. Sjedei u malom izviakom brodu, jednosjedu, daleko izvan putanje Plutona, izviao je situaciju na teritoriju nekoliko milijuna kilometara udaljenom od prvih borbenih redova svemirske armade Zemljana koji su u punoj ratnoj spremi oekivali napad Doljaka. Sjetio se i neoekivane, prodorne zvonjave alarmnog ureaja u asu kad je protivniki izvia letjelica Doljaka uao u podruje djelovanja njegovih detektora. Nitko zapravo nije znao tko su ti Doljaci, kako izgledaju, iz koje daleke galaksije dolaze. Znalo se samo da stiu iz pravca Plejada. Najprije su to bili sporadini prepadi na naseobine Zemljana i na njihove predstrae. Dolazilo je do mjestiminih okraja Zemljinih patrola i manjih skupina brodova Doljaka, pa je bilo i pobjeda i poraza, ali Zemljani nikad nisu uspjeli zarobiti nijedan neprijateljski brod. Isto tako nijedan stanovnik napadnutih naseobina nije tom prilikom ostao na ivotu da bi mogao dati opis Doljaka, koji su se iskrcali sa svojih letjelica. Isprva ti napadi nisu predstavljali veu opasnost jer nisu bili esti niti naroito razorni. Osim toga, neprijateljski su brodovi bili slabije naoruani od lovakih brodova Zemljana premda su postizali vee brzine i bili pokretniji. Drugim rijeima, u opasnim su situacijama mogli lake umaknuti, nisu bili opkoljeni. Usprkos tome, Zemlja se pripremila za sukob veih razmjera, za odluujuu bitku, stvarajui najmoniju svemirsku flotu svih vremena. To je brodovlje sada oekivalo neprijatelja i susret s njim. Konani je obraun bio vrlo blizu. 6

Nekoliko bilijuna kilometara vani u svemiru, izviai su opazili pribliavanje mone flote Doljaka, flote spremne za taj konani obraun. Ti se izviai nikad vie nisu vratili na Zemlju, ali su stigle njihove radiotronske poruke. I sada je svemirska armada Zemljana, njenih deset tisua brodova i pola milijuna dobro opremljenih boraca-svemiraca, ekala da pretekne neprijatelja tamo izvan orbite Plutona i da se bori na ivot i smrt. Prema izvjetajima koje su izviai uputili na Zemlju prije svoje pogibije, a u kojima je bila rije o veliini i snazi neprijateljske flote, vidjelo se da e to biti borba ravnopravnih protivnika. Obje strane imale su podjednake izglede da izbore prevlast nad Sunevim sistemom, no konani je ishod bitke bio potpuno neizvjestan. Znalo se samo to da bi opstanak Zemljana i njihovih naseobina bio preputen na milost i nemilost Doljaka ako bi oni pobijedili. O, da. Bob Carson se sada sjetio svega. Svega osim plavog pijeska i treperave modrine. Sjeao se prodornog signala alarmnog zvona i svog hitnog skoka do stola s upravljakim ureajima. Zatim pritezanja sigurnosnih remena za sjedalo. I jedne toke na vizoru koja je postajala sve vea. Isuena usta. Strana spoznaja da je to kraj. Bar kad je o njemu rije, jer su glavnine zaraenih strana bile jo vrlo daleko jedna od druge. Carsonu je ovo bilo vatreno krtenje. Za tri sekunde ili jo prije, sve e biti zavreno. Postat e pobjednik ili samo pougljenjena hrpa pepela. Mrtav. Tri sekunde, i dvoboj u svemiru je okonan. Treba brojati do tri, vrlo polagano, a nakon toga ste pobijedili ili poginuli. Samo je jedan pogodak dovoljan da uniti lako naoruanu i isto tako graenu malu letjelicu-jednosjed, kakav je izviaki brod. Dok su mu ispucale usne posve nesvjesno izgovarale rije jedan, Carson je uzbueno pomicao upravljake poluge gore-dolje pokuavajui centrirati toku, koja je dolazila sve blie, u samo sredite svoga vizora. Desno je stopalo za sve to vrijeme drao iznad pedale s pomou koje e u datom trenutku ispaliti projektil. Samo jedan, jedini projektil strahovite, razorne moi koji mora pogoditi cilj, ili... Za ispaljivanje drugog projektila vie nee imati vremena.

Dva. Nije uope bio svjestan da je to izgovorio. Toka u vizoru sada se pretvorila u neki predmet udaljen od njegova broda samo nekoliko tisua kilometara, no u poveanoj skali vizora inilo se kao da je ta udaljenost svega nekoliko stotina metara. Bio je to malen, izvanredno brz izviaki brodi po veliini posve nalik na Carsonovu letjelicu. Da, rije je bila o neprijateljskom brodu. Tr... Stopalom je lagano pritisnuo pedalu za ispaljivanje projektila. U tom trenutku protivnik je naglo skrenuo u stranu i nestao iz sredinjeg dijela vizora. Carson je mahnito pritiskao instrumente, pokuavajui usmjeriti brod za neprijateljskom letjelicom. Kad je okrenuo brod i poao za neprijateljem, ugledao ga je ponovno kako se strmoglavljuje prema tlu. Prema tlu? Mora da je to optika varka. Taj planet ili neto drugo, to se sada vidi na vizoru, mora biti optika varka. Bez obzira o emu je rije, to neto ne moe postojati na tom mjestu! Ne moe, i gotovo! Najblii planet Neptun udaljen je tri bilijuna kilometara, a Pluton se nalazi na sasvim suprotnoj strani Sunca. Drugih planeta tu nije bilo. A njegovi detektori! Sve ovo vrijeme na njima nije bilo ni traga nikakvu planetu, ak ni asteroidu. Nita! Prema tome, to neto prema emu je ponirao i to se nalazilo samo stotinjak metara ispod njega, prema svim zakonima prirode nije moglo postojati. Pa ipak, on je velikom brzinom jurio prema tom tlu, i u nastojanju da sprijei pad broda, zaboravio je sve, ak i neprijateljsku letjelicu. Ispalio je prednje rakete za koenje, i u onom trenutku kad ga je nagla promjena brzine bacila prema naprijed, on je svom snagom okrenuo komande broda nadesno pokuavajui napraviti okret od 180 stupnjeva. Znao je da mora poduzeti sve to je u njegovoj moi da bi izbjegao ruenje broda, a takoer da e zbog toga naglog skretanja na krae vrijeme izgubiti svijest. I zaista Carson se naas onesvijestio. *** To je bilo sve. I sad sjedi na vruem pijesku plave boje, posve gol, ali inae neozlijeen. Nigdje traga njegovu svemirskom brodu ni 8

svemiru. Ova kruna povrina iznad njega nije nebeski svod, u to je bio posve siguran. Ustao je uz priline tekoe. Sila tea bila je ovdje neto vea nego na Zemlji. Dodue, samo malo vea. Prostrana pjeana povrina pruala se oko njega, tu i tamo mogao je vidjeti nekoliko skupina krljavog grmlja. I grmovi su bili takoer plave boje, ali razliitih nijansi, neki su bili tamniji, a neki svjetliji, od boje pijeska. Iz susjednog grma istralo je neko stvorenje nalik na gutera, ali je imalo vie od etiri noge. I ono je bilo plave boje. Svijetloplave, zapravo. Spazilo je Carsona i pobjeglo natrag u grmlje. Ponovo je upro pogled u visinu pokuavajui odgonetnuti to mu se to nalazi iznad glave. Vidio je da to nije strop, ali to god da je bilo imalo je oblik kupole. Treperilo je pa se nije moglo dugo gledati u nj. Sputalo se u obliku krivulje do tla, do plavog pijeska, svuda oko njega. Stajao je vrlo blizu sredita kupole to se uzdizala nad njim. Od najblieg zida, ako je to uope i bio zid, bio je udaljen otprilike stotinjak metara. Imao je dojam da je to plava polukugla nainjena od neke nepoznate materije, promjera oko 250 metara, koja je razapeta nad ravnim pjeanim prostorom. I sve je oko njega bilo plavo, osim jedne stvari. Tamo na suprotnoj strani, pokraj zaobljenog zida nalazilo se neto crveno u obliku kugle, iroko oko jedan metar. Udaljenost je bila prevelika, a da bi kroz treperavu modru izmaglicu mogao jasnije vidjeti o emu je rije. No, protrnuo je zbog nekog neobjanjivog razloga. Rukom je obrisao znoj sa ela. to je ovo? San ili nona mora? Ova vruina, ovaj pijesak plave boje i taj neobjanjivi osjeaj strave koji je imao kad je pogledao onaj crveni predmet na suprotnoj strani? San? Ne, ne, ovjek obino ne tone u san i ne sniva dok se bori u svemiru. Smrt? Ne. Nemogue. Ako ima vjenosti i besmrtnosti, one nikad ne bi bile tako besmislene i nerazumne kao ova plava vruina i plavi pijesak i crvena strava. Tada zau glas... 9

Zau ga svojom svijeu, ne uima. Glas je dolazio odasvud i niotkud. Lutajui svemirskim prostorima i dimenzijama odzvanjale su rijei u njegovoj svijesti naioh u ovom vremenu i prostoru na dva naroda koji se pripremaju na poguban rat u kojem e jedan narod biti zatrt i uniten, a drugi e biti oslabljen do te mjere da e nazadovati i nikad nee ostvariti tenje svog postojanja, ve e propadati i pretvoriti se u prah iz kojeg je i nastao. A ja kaem, to se ne smije dogoditi. Tko... to si ti? Carson to nije izgovorio naglas, ali se to pitanje samo formiralo u njegovu mozgu. Ne znam da li e to moi shvatiti u potpunosti. Ja sam... uslijedila je stanka kao da glas u Carsonovoj svijesti pokuava nai rije koje nije bilo, rije koju Carson nije znao. Ja predstavljam svretak evolucije jednog naroda, tako starodrevnog, da se to vrijeme ne moe izraziti rijeima koje postoje u tvojoj svijesti: Vrsta koja se stopila u jednu jedinu cjelinu, jedno bie, vjeno... Cjelina i bie u koje se i tvoja primitivna ljudska vrsta moe pretvoriti... ponovno se osjetilo traenje rijei u dalekoj budunosti. To isto vrijedi za vrstu koju ti u svojoj svijesti naziva Doljacima. I tako sam odluio da se umijeam u bitku koja predstoji, u bitku gdje su snage tako izjednaene da bi moglo doi do unitenja obje vrste. Meutim, jedan narod mora opstati. Jedan narod mora ii naprijed i razvijati se. Jedan?, pomisli Carson. Moj ili...? Ja raspolaem velikom moi i mogao bih zaustaviti ovaj rat i otjerati Doljake natrag u njihovu galaksiju. No prije ili kasnije, oni bi se opet vratili, ili bi tvoja vrsta vrlo brzo krenula za njima. Samo onda, kad bih ostao u ovom vremenu i prostoru vjeno, i neprekidno intervenirao, mogao bih sprijeiti meusobno unitenje, a ja ne mogu ovdje ostati vjeno. I zato je sada as da se umijeam u va sukob. Unitit u jednu flotu do temelja, a da pri tom ona druga strana uope nee imati gubitaka. Na taj e nain jedna civilizacija ostati na ivotu i opstati. Mora. Ovo nije nita drugo nego nona mora, pomisli Carson. Ali pri tom je znao vrlo dobro da nema pravo. Sve je ovo bilo toliko nemogue, toliko bezumno, da je moralo biti istina i stvarnost. 10

Nije se usudio zapitati: koja civilizacija? No, njegove su misli postavile to pitanje umjesto njega. Preivjeti mora onaj jai ree glas. To ne mogu, i ne elim, promijeniti. Moja je dunost intervencije u tome, da se pobrinem da pobjeda bude potpuna, a ne opet je tragao za pravom rijei ne Pirova pobjeda za slomljenu vrstu... Iz redova prethodnika te strane bitke, izabrao sam dva pojedinana predstavnika, tebe i jednog Doljaka. U tvojoj svijesti itam i vidim da ovakvi dvoboji pojedinaca, koji su odluivali o sudbini pojedinog naroda, nisu bili nepoznati u povijesti ovjeanstva. Ti i tvoj protivnik ovdje ete se suprostaviti jedan drugome, goli i nenaoruani, pod uvjetima koji su podjednako neugodni za obojicu. Vremenskog ogranienja nema jer ovdje ne postoji vrijeme. Onaj od vas dvojice koji preivi, postaje pobjednik i ampion svoje vrste. Ta vrsta e prezivjeti i opstati. Ali... Carsonov prosvjed nije bio izgovoren glasno, ali mu je njegov sugovornik odmah odgovorio. Uvjeti su pravedni i poteni. Fizika snaga nee biti jedini faktor koji e odluivati o ishodu ovog dvoboja. Postoji i jedna zapreka, barijera. Kad doete do nje, shvatit ete o emu se radi. Umna snaga i hrabrost bit e mnogo vaniji od fizike snage. Posebno hrabrost, koja predstavlja glavni uvjet i htjenje da preivite. Ali dok se ovaj dvoboj odvija, flote e... Ne, vi se nalazite u jednom drugom svemirskom prostoru, u jednom drugom vremenu. Sve dok se budete nalazili ovdje, vrijeme u vaem svemiru stoji i ne prolazi. Vidim da se pitate da li ovo mjesto stvarno postoji. Odgovor je: da i ne. Isto tako kao to i ja, prema ogranienim mogunostima vaeg rasuivanja, postojim, i ne postojim. Moja egzistencija je intelektualne, a ne fizike prirode. Vidjeli ste me u obliku planeta; isto tako mogao sam vam se predstaviti u obliku zrnca praine ili sunca. Ali za vas, ovo je mjesto sada realnost. Ono to ete ovdje proivljavati bit e realnost. I ako umrete ovdje, vaa e smrt biti stvarnost. Ako poginete, va e neuspjeh znaiti svretak vae vrste. To je sve to trebate znati. Tada je glas utihnuo i nestao. ***

11

Ponovno je bio sam, ali ne potpuno sam. Carson je naime opazio da se onaj crveni predmet, ona crvena stravina kugla za koju je sada znao da je Doljak, valja prema njemu. Valja. To stvorenje po svemu sudei nije imalo ni ruku ni nogu, nikakvih karakteristinih obiljeja. Valjalo se preko plavog pijeska brzinom kapljice ive. A pred tim stvorom, na neki neobjanjivi nain, nailazio je paralizirajui val ogavne, sulude, stravine mrnje. Carson se izbezumljeno okrenuo i pogledao oko sebe. Kamen koji je leao u pijesku na udaljenosti od pola metra bio je jedino sredstvo koje mu je moglo posluiti kao oruje. Nije bio velik, ali je imao otre rubove, nalik na komad kremena. Pomalo je sliio plavom kremenu. Podigao ga je i unuo, oekujui napad. Protivnik se sada pribliavao velikom brzinom, valjao se bre no to je Carson bio u stanju trati. Vie nije imao vremena da razmilja o tome kako e se suprotstaviti neprijatelju, a uostalom kako je i mogao praviti planove za borbu s protivnikom iju snagu, osobine i metodu borbe uope nije poznavao? Ovo se udovite valjalo strahovito brzo pa je vie nego prije nalikovalo na kuglu. Deset metara. Pet. A onda se zaustavilo. Bolje reeno, bilo je zaustavljeno. Iznenada, jedna mu se strana tijela spljotila kao da je naletio na nevidljivi zid. Jednostavno se odbio od njega poput lopte. Onda se opet poeo valjati naprijed, ali ovaj put iao je polaganije i opreznije. Ponovno je bio zaustavljen na istome mjestu. Pokuao je jo jednom, nekoliko metara dalje, ali ni ovaj put nije uspio proi. Dakle, tu se nalazila neka vrst barijere. Sjetio se lijei onog Bia koje ih je dovelo ovamo: ... fizika snaga nee biti jedini faktor koji e odluivati o ishodu ovog dvoboja. Postoji takoer i jedna zapreka, barijera... U pitanju je naravno bilo zatitno magnetsko polje. To nije bilo polje magnetskih silnica, kakvo su poznavali znanstvenici na Zemlji, jer njihovo je polje bilo uareno i pucketalo je. Ovo ovdje bilo je nevidljivo i nije davalo nikakvih zvukova. Bio je to zapravo nevidljivi zid koji se protezao od jedne strane razapete hemisfere do druge. Carson to nije morao osobno 12

provjeravati. To je inio njegov protivnik s druge strane, valjajui se bono du cijele barijere, traei prolaz koji nije postojao. Carson je krenuo nekoliko koraka naprijed, tapkajui lijevom rukom pred sobom, a onda je dodirnuo prepreku. Osjeao je da je glatka, elastina; bila je vie nalik na gumu nego na staklo. Bila je topla, ali ne tako vrua kao pijesak na kojem je stajao. A osim toga bila je potpuno nevidljiva, ak i gledana iz velike blizine. Ispustio je kamen, stavio obje ruke na tu prepreku i gurao je. Osjetio je da se malo uvija, ali samo malo. Dalje nije ilo, ak ni kad je upro o nju svom svojom teinom. inilo mu se kao da je to ploa od gume pojaana elikom. Mala elastinost, a zatim velika vrstoa. Podigao se na vrhove prstiju i pokuao rukom dosegnuti to je vie mogao, ali ova je barijera bila i ondje gore. Vidio je da se Doljak valja natrag poto je obiao jednu stranu ove arene. Carson je ponovno osjetio kako ga zapljuskuje onaj ogavni osjeaj, pa se odmaknuo od barijere, dok taj Kotrljavac nije proao mimo njega. A ovaj se udni stvor uope nije zaustavljao. Carsona je zanimalo da li ova zapreka prestaje na povrini tla. Kleknuo je i poeo rovati po pijesku. Tlo je bilo mekano, lagano i nije bilo teko kopati. Na dubini od pola metra jo je osjeao prisutnost te barijere. Protivnik, Doljak se vraao. Oigledno da niti na drugoj strani aerene nije mogao nai prolaz. Meutim, prolaz ipak negdje mora postojati, pomisli Carson. Moramo nai neki put da se primaknemo i uhvatimo ukotac, jer inae ovaj dvoboj nema nikakva smisla. No, za to je jo imao vremena. elio je najprije pokuati neto drugo. Doljak se bio vratio i zastao je tono nasuprot njemu, s druge strane barijere, na udaljenosti od dva metra. inilo se da prouava Carsona, premda ovaj ni za ivu glavu nije mogao ustanoviti gdje se nalaze osjetila tog udovita. Nije bilo niega to bi bilo nalik na oi, ui ili bar usta. Vidio je, dodue, da mu se na koi nalazi dvanaestak utora, a uoio je takoer dva kraka koja naglo izbijaju iz dva utora i poniru u pijesak kao da ele ispitati gustou materijala. Krakovi su bili promjera od oko dva i po centimetra, a dugaki su bili otprilike pola metra. Krakovi su se mogli uvui u svoje utore i ondje mirovati kad mu nisu bili potrebni. Bili su obino uvueni dok se udovite kretalo odnosno valjalo i po svemu sudei nisu imali nikakve veze s 13

nainom njegova kretanja. Carson je drao da se taj stvor pokretao premjetajui svoje teite, ali na koji nain, to nije mogao shvatiti. Protrnuo je promatrajui to strano udovite. Bilo je sasvim drugaije, potpuno nepoznato i razliito od stanovnika Zemlje ili od bilo kojih drugih oblika ivota na planetima Suneva sistema. Znao je, sasvim instinktivno, da je i svijest toga stvora potpuno drugaija. No, morao je pokuati izvesti ono to je naumio. Ako njegov protivnik, Doljak, nema nikakve telepatske moi, onda e taj pokuaj biti osuen na neuspjeh. Ali, sudei po onome to se dogodilo prije nekoliko minuta, kad je taj stvor krenuo da ga napadne, posve je sigurno da on posjeduje takvu sposobnost. Naime, rije je o onom valu neopisive mrnje koji ga je zapljusnuo s protivnike strane. Ako Doljak moe prenositi na Carsona tako jake osjeaje, moda e takoer moi itati i njegove misli, a to je bilo ba ono to je elio Carson. Carson je podigao kamen, njegovo jedino oruje, zatim ga je bacio na tlo i dignuo ruke pokazujui neprijatelju da su prazne. Govorio je naglas, znajui da njegove rijei nee imati nikakva znaenja za protivnika, no izgovaranjem tih rijei usredotoit e vlastite misli na poruku koju je elio prenijeti. Zar nas dvojica ne bismo mogli sklopiti mir? rekao je dok mu je glas udno odzvanjao u potpunoj tiini. Bie koje nas je dovelo ovamo reklo nam je to e se dogoditi ako naa dva naroda zaponu ratovanje... istrebljenje jednog naroda i slabljenje i nazadovanje drugoga. Ishod njihove borbe, reklo je Bie, u potpunosti ovisi o nama dvojici. Zato ne bismo sklopili vjeni mir? Tvoj narod neka se vrati u svoju galaksiju, a mi ostajemo u svojoj? Carson je iskljuio svoju svijest da bi mogao to bolje primiti odgovor. Odgovor protivnika je doao i potresao ga, fiziki i psihiki. Ustuknuo je nekoliko koraka zgranut silnom mrnjom i eljom za ubijanjem koju je izraavao neprijatelj. To nisu bile jasno izgovorene, artikulirane rijei, kao to je bio sluaj s mislima onog Bia, ve valovi snanih emocija. Jedan asak, koji se inio da traje itavu vjenost, Carson se morao odupirati intelektualnom djelovanju te mrnje na svoju svijest, morao se boriti da istjera te neprijateljske, tue misli kojima 14

je omoguio pristup iskljuivanjem vlastite svijesti. Osjetio je da e povraati. Polagano, svijest mu se bistrila poput svijesti ovjeka koji se budi iz none more i koji polagano rastjerava strah od kojeg je bio satkan taj strani san. Disao je teko i osjeao je slabost, ali mogao je misliti. Stajao je promatrajui protivnika, Doljaka. Taj je stajao nepomino za vrijeme tog mentalnog dvoboja u kojem je zamalo pobijedio. Sad se valjanjem pomaknuo u stranu metar, dva, do oblinjeg plavog grma. Tri su mu kraka munjevito izbila iz utora da bi njima poeo pretraivati grm. U redu ree Carson onda neka bude rat. Uspio se ak nasmijeiti ironino. Ako sam dobro razumio tvoj odgovor, mir ti se ne svia. Budui da je jo bio mlad nije mogao odoljeti da ne doda dramatino: Onda, na ivot i smrt! No, njegov glas zvuao je u potpunoj tiini vrlo glupo, ak i njemu samom. U tom je trenutku shvatio da to mora biti bitka na ivot i smrt. Ne radi se samo o njegovoj vlastitoj smrti ili smrti tog crvenog, okruglog stvora, ve o nestanku i pogibiji cijelog jednog naroda. Nestanku ljudske vrste, ako on pogine. Pri pomisli na to, osjeti poniznost i strah. Znao je vrlo dobro da se Bie koje je organiziralo ovaj dvoboj nije alilo govorei o svojim namjerama i moi. Budunost ovjeanstva sad je bila u njegovim rukama. Nastojao je da vie ne misli o toj stranoj spoznaji. Sad se trebalo usredotoiti na trenutanu situaciju. Mora postojati neki nain da proe kroz barijeru ili da bar ubije protivnika kroz nju. Moda, mentalnim putem? Nadao se da to ipak nije jedina mogunost, jer je njegov protivnik posjedovao jae telepatske sposobnosti od primitivnih, nerazvijenih telepatskih moi ljudske vrste. On je uspio istjerati Doljakove misli iz svoje svijesti, a pitanje je da li je to uspjelo i Doljaku? Ako su sposobnosti njegova protivnika bile vee u slanju misli, nije li onda i njegov prijemni mehanizam moda osjetljiviji? Netremice je promatrao to stvorenje i trudio se da sve svoje misli usredotoi na njega. 15

Umri mislio je. Umrijet e. Umire. Ti... i s mentalnim predodbama. Kapljice znoja izbile su mu na elu i ustanovio je da drhti od intelektualnog napora. No, njegov protivnik se uope nije osvrtao na Carsona i dalje je istraivao svoj grm. Dakle, to nije imalo nikakva smisla. Osjetio je slabost i vrtoglavicu od vruine i naporne koncentracije. Sjeo je na plavi pijesak da se malo odmori, ali je ujedno s puno panje promatrao to radi protivnik. Moda e pomnim promatranjem uspjeti procijeniti snagu protivnika, otkriti njegove slabosti i tako uoiti stvari koje bi mu mogle koristiti kad i ako se uhvati s njim ukotac. Protivnik je na drugoj strani otkidao granice. Carson ga je paljivo motrio, pokuavajui ocijeniti koliko napora ulae u to otkidanje. Kasnije, mislio je, moe i on nai slian grm na svojoj strani, otkinuti granice sline debljine i tako usporediti fiziku snagu svojih ruku i njegovih krakova. Granice su se teko lomile, i Doljak se morao muiti sa svakom pojedinom. Carson je takoer vidio da se svaki krak na vrhu rava u dva prsta, na zavretku kojih su se nalazili nokti ili kande. Kande nisu izgledale naroito duge ni opasne. Bile su nalik na Carsonove nokte, naroito kad bi ih pustio da malo narastu. Openito govorei, fizika snaga Carsonova protivnika nije bila tako velika da se ne bi mogla slomiti. Naravno, ako taj grm nije posebno tvrd i ilav. Carson je pogledao oko sebe. U blizini nalazio se grm vrlo slian onom na protivnikovoj strani. Pruio je ruku i otkinuo granicu. Drvo je bilo krhko i lako se lomilo. Moda se onaj Kotrljavac preko samo pretvara da mu je teko otkidati granice, ali to ba nije bilo vjerojatno. Gdje su onda slabe strane njegova protivnika? Kako bi ga najlake ubio ako mu se prui prilika?, mislio je Carson. Nastavio ga je dalje prouavati. Vanjska mu je koa izgledala prilino tvrda. Trebalo bi mu neko oruje s otricom. Ponovno je podigao kamen. Bio je dugaak oko 25 centimetara, uzak i prilino otar na jednoj strani. Ako se da obraivati, mogao bi od njega napraviti no. Kotrljavac je i dalje vrljao po grmlju na suprotnoj strani. Valjao se ponovno sve dok se nije dovaljao do drugog grma. Mali, plavi guter s mnogo nogu, slian onom kojeg je Carson vidio na svojoj strani barijere, naglo je izletio iz grma. 16

Kotrljavac je hitro protegnuo krak i uhvatio gutera. Zatim ga je podigao. Ispruio je i drugi krak i poeo otkidati noge jadnoj ivotinjici, mirno i hladnokrvno, ba kao da otkida granice s grma. ivotinja se mahnito otimala i isputala oajnike, krijetave glasove i to je bio prvi zvuk koji je Carson ovdje uo osim vlastitog glasa. Carson je protrnuo od uasa, ali se prisilio da i dalje prati to se dogaa, jer sve ono to bude saznao o svome protivniku moe mu kasnije koristiti. Gak i ova spoznaja o njegovoj potpuno bezrazlonoj okrutnosti neprijatelja. Bit e mu stoga mnogo lake da uniti svog protivnika kad mu se za to ukae prilika. Ba zato nastavio je netremice promatrati kako Kotrljavac komada gutera. Pa ipak, bilo mu je drago, kad je ivotinjica prestala cviljeti i otimati se, i krd vie nije pokazivala znakove ivota. udovitu sada vie nije bilo zanimljivo komadati gutera. Prezirno ga je odbacio daleko od sebe u pravcu Carsona. Tijelo ivotinje poletjelo je zrakom i palo ba pred Carsonove noge. Pa, to je tijelo prolo kroz barijeru! Barijere dakle vie nema! Nestala je! Carson se podigao brzo poput munje, grevito steui no u ruci, i poao naprijed. Sad e on unititi to grozno stvorenje. Sad, kad je nestalo barijere... Ali barijera je jo bila tu. Ustanovio je to na onaj tei nain udarivi glavom o nju tako silovito da mu se od udarca zavrtjelo. Odbio se od nje i pao na tlo. A kad se uspravio u sjedei poloaj i stresao glavu nekoliko puta da bi se pribrao, vidio je da neto leti zrakom prema njemu. Bacio se na pijesak da bi izbjegao udarac. Time je uspio zatititi gornji dio tijela, ali je neoekivano osjetio otar bol u potkoljenici lijeve noge. Otkotrljao se pijeskom daleko natrag, ne obazirui se na bol, a zatim je s mukom ustao. Vidio je da ga je kamen pogodio u nogu. A Kotrljavac je svojim kracima ve zamahivao drugim kamenom gaajui Carsona. Ovaj put Carson nije imao tekoa da se ukloni jer je vidio gdje kumen leti zrakom. Neprijatelj je gaao dosta dobro, ali ne snano niti daleko. Prvi put ga je pogodio samo zato to je sjedio i nije vidio da se Kotrljavac nabacuje kamenjem. 17

Sad je Carson zamahnuo desnicom i bacio kamen koji je drao u ruci. Ako projektili mogu prolaziti kroz barijeru, pomisli Carson, onda moemo "nastaviti ovu igru. A desnica jednog Zemljanina... Carson nije promaio svoju metu, ono loptasto udovite, na udaljenosti od oko etiri metra. Kamen je poletio snano i nekoliko puta bre od projektila to ga je bacio Kotrljavac. Pogodio je ravno u cilj, ali je pri tom udario protivnika spljotenom, a ne iljastom stranom. Ba teta! Udarac je po svemu sudei bio jak i bolan. Kotrljavac se ba spremao da opet baci, ali se onda predomislio i pobjegao. Dok je Carson podigao i bacio drugi kamen, protivnik je ve bio tridesetak metara daleko od barijere i jo je bjeao. Carsonov drugi kamen promaio je za nekoliko desetaka centimetara, a trei je bio prekratak. Kotrljavac je sada bio daleko u pozadini, izvan domaaja projektila. Carson se osmjehnuo. Ovu je rundu dobio. Ali... Prestao se smjekati kad se sagnuo da pogleda ranjenu potkoljenicu. Otri brid kamena napravio je duboku posjekotinu u miiu noge. Rana je krvarila, no arterija vjerojatno ipak nije bila ozlijeena. Ako krvarenje prestane samo od sebe, sve e biti u redu. Ako ne, onda e biti u neprilici. Meutim, neto ga je mnogo vie zaokupljalo od te posjekotine. Karakteristike te zapreke. Ponovno joj je priao, ovaj put ispruenih ruku. Naao ju je i drei se za nju jednom rukom, drugom je bacio aku pijeska. Pijesak je proao kroz barijeru, ali njegova aka nije. Znai, rije je o organskim i anorganskim tvarima.. Nee biti ba tako, jer je i mrtvi guter proao kroz barijeru, a guter mrtav ili iv organska je tvar. Biljke? Otkinuo je granicu s grma i poeo njome ubadati u tu prepreku. Granica je mogla proi kroz nju, otpora nije bilo, ali kad je prstima koji su drali granicu doao do barijere, nije mogao dalje. On nije mogao proi kroz barijeru kao ni njegov protivnik, Kotrljavac. Ali kamenje, pijesak i mrtvi guter... A ivi guter? Poao je u lov, ispod grmlja, sve dok nije naiao na jednog i uhvatio ga. Bacio ga je njeno prema barijeri, ali se ovaj odbio i brzo pobjegao u grmlje.

18

Sve ovo dalo mu je bar zasad odgovor na njegovo pitanje. Ovo je prepreka svim ivim biima. Mrtva bia ili anorganske tvari mogle su proi kroz nju. Kad je rijeio taj problem, Carson je ponovo pogledao ranjenu nogu. Krvarenje je prestajalo, pa nee morati brinuti kako da podvee ile. No, bilo je potrebno da negdje potrai vodu i da oisti ranu. Voda pomisao na nju dovela ga je do spoznaje da je silno edan. Morat e negdje pronai vodu, naroito ako ova borba potraje. Hramajui malo, krenuo je da obie svoju polovicu arene. Dodirujui rukom barijeru, poao je du nje na desnu stranu sve dok nije stigao do zakrivljenog bonog zida. Taj je zid bio dobro vidljiv, gledan izbliza bio je sivoplave boje, a povrina je na dodir bila ista kao i sredinja barijera. Eksperimentirao je bacajui pijesak na zid, i taj je pijesak jednostavno nestao prolazei kroz njega. I ovaj je polukruni zatitni zid bio vrst magnetskog polja. Samo za razliku od barijere koja je bila providna, ovaj je zid bio neproziran. Iao je uokolo pratei taj zid sve dok nije doao natrag do barijere, do onog mjesta odakle je krenuo. Nigdje ni traga vodi. Sada se ozbiljno zabrinuo i poeo hodati od barijere do zida kreui se gore-dolje, paljivo, pregledavajui taj cijeli prostor. Ali vode nije bilo nigdje. Samo plavi pijesak, plavo grmlje i nepodnoljiva vruina. I nita drugo. Vjerojatno je ta silna e samo plod njegove mate, govorio je sam sebi u ljutini. Kako je ve dugo ovdje? to se tie svemira vani, vrijeme uope nije prolazilo. Ono mu je Bie reklo da se vani vrijeme zaustavilo sve dok je on ovdje. No fiziki procesi u tijelu tekli su dalje posve normalno. Koliko je ve dugo ovdje s obzirom na svoje tjelesno stanje? Tri ili etiri sata, moda. Nikako toliko dugo da bi mogao osjeati takvu silnu e. No ipak, eao je strahovito, a grlo mu je bilo suho i ispucano. Mora da je svemu tome kriva ova velika, nepodnoljiva vruina. Koliko je bilo vrue! Sigurno 50 C ako ne i vie. Suha, olovna vruina bez daka vjetra. Hramao je sve jae i kad je zavrio svoj jalovi obilazak terena bio je potpuno iscrpen. 19

Pogledao je preko na drugu stranu i vidio svog protivnika kako stoji nepomino. Ni njemu nije bilo lako. Vjerojatno ni on nije uivao u ovoj situaciji. Sjetio se kako je ono Bie kazalo da su uvjeti ovdje jednako nepoznati i neugodni za obojicu. Moda Kotrljavac dolazi s planeta gdje je temperatura od 100 C sasvim uobiajena. Moda se on smrzava dok se Carson pri od vruine. Moda je njemu zrak bio pregust za disanje kao to je Carsonu bio prerijedak. Jer, poto je obiao arenu, ostao je bez daha. Atmosfera ovdje nije bila mnogo gua od Marsove. Vode nije bilo. To je znailo kraj, bar to se njega tie. Ako ne nae naina da prijee tu barijeru ili ako ne uspije unititi neprijatelja s ove strane prepreke, umrijet e od ei. Vrijeme je prolazilo. Morao je pouriti svim silama. Unato svemu, sjeo je naas da se malo odmori i da razmisli. to se dalo uiniti u ovom trenutku? Nita, i svata. Oko njega nalazilo se nekoliko vrsta grmova. Nisu obeavali mnogo, ali vrijedilo bi pokuati. A njegova noga? Morat e neto uiniti da bi oistio ranu, ak i ako ne nae vodu. Trebalo bi takoer skupiti dosta kamenja za streljivo, te pronai jedan koji bi mu mogao posluiti umjesto noa. Noga ga je boljela sve jae, pa je odluio da smjesta neto poduzme. Jedna vrsta grmlja imala je lie ili bar neto slino liu. Natrgao je pregrt, ispitao ga pomno i utvrdio da se moe njime posluiti. Liem je oistio ranu od pijeska, prljavtine i zgruane krvi, zatim je napravio oblog, stavio ga na ranu i povezao vrijeama tog istog grma. Vrijee su bile neoekivano vrste i ilave. Iako na izgled tanke i savitljive, bilo ih je nemogue prelomiti ili otkinuti. Morao se posluiti komadom plavog kamena otrih rubova da bi ih otpilio s grma. Neke od debljih granica bile su due od pola metra i Carson je tu injenicu urezao u svoje pamenje jer bi mu one kasnije mogle dobro doi da od njih napravi konopac koji e mu biti od koristi. Nakon toga napravio je sebi no. Plavi se kremen dao lomiti i obraivati. Iz jednog kamenog komada, dugog tridesetak centimetara, izradio je grubo, ali smrtnosno oruje. A od vrijea otkinutih s grmlja ispleo je pojas za koji je mogao zataknuti svoj kremeni no, tako da ga ima uza se sve vrijeme, a da mu pri tom ruke budu slobodne. 20

Vratio se prouavanju grmlja. Bile su tu jo tri vrste bunja. Jedna nije uope imala lia, bila je krkha, suha, nalik na pustinjski korov. Druga vrsta bila je od mekanog drveta koje se mrvilo poput trulog panja. Trea je vrsta najvie bila slina rvetu. Imala je njene, osjetljive listove koji su se sklapali i venuli im bi ih dodirnuo, ali su joj stabljike, premda dosta niske, bile ravne i vrste. Vruina je bila strana, nepodnoljiva. Hramajui, ponovno je priao barijeri da vidi da li jo postoji. Da, postoji. Stajao je neko vrijeme promatrajui to radi njegov protivnik s druge strane. Ovaj se jo drao podalje od barijere, izvan domaaja Carsonova kamenja. Kretao se amo-tamo radei neto. Carson nije tono mogao vidjeti to to izvodi Kotrljavac. U jednom trenutku protivnik je stao, priao malo blie i usredotoio svu svoju panju na Carsona. Ovaj opet osjeti onaj stravini nalet mrnje koji je dolazio s protivnike strane. Bacio je kamen na njega i Kotrljavac se povukao nastavljajui svoj posao. Na ovakav nain Carson ga je bar mogao drati na pristojnoj udaljenosti. Nastavio je skupljati kamenje odgovarajue veliine i uspio je sloiti nekoliko hrpa na svojoj strani barijere. Grlo ga je peklo. Bilo mu je teko misliti o bilo emu drugome osim o vodi. Ali neizbjeno je morao misliti i o drugim stvarima. O tome kako da se provue kroz tu prokletu barijeru, iznad ili ispod nje, kako da epa to crveno, okruglo udovite i uniti ga prije nego to on sam umre od strane vruine i ei. Barijera se protezala do zida na obje strane, ali kako visoko i kako duboko ispod pjeane povrine? Carson je naas bio tako oamuen da nije mogao ni prstom maknuti. Sjedio je na vruem pijesku, nepomian, a da pri tom uope nije bio svjestan kad je sjeo. Promatrao je plavog gutera koji je trao od grma do grma traei zaklon. ivotinjica se uurila pod oblinjim bunom i promatrala ga. Carson se osmjehnuo. ivotinjica se ubrzo okrenula i pobjegla, trei brzo od grma do grma sve dok nije nestala. Osjetio je e. 21

Neto zaista mora poduzeti. Nikad nee pobijediti u ovom duelu, bude li samo sjedio znojei se i jadikujui nad sobom. Ali to? Treba proi kroz barijeru! Ali znao je dobro da ne moe proi ni kroz nju niti preko nje. Ne bi li se moda mogao provui ispod? A, osim toga, nisu li ljudi esto naili na vodu kopajui zemlju? Time bi ubio dvije muhe jednim udarcem. S velikom mukom Carson je doepao do barijere i poeo kopati, vadei pri tom pijesak objema ahama. Posao je napredovao polagano i teko, jer se pijesak stalno uruavao, a to je rupa bila dublja promjer joj je morao biti vei. Nije bio svjestan koliko je sati kopao, ali na dubini od metra i pol naiao je na ivi kamen. Suhi stanac-kamen, ali vodi na traga. A barijera se protezala u dubinu sve do ivog kamena. Nita od toga. Vode nije bilo. Ni kapi. Izaao je iz rupe, puzei, i legao na pijesak. Teko je disao, a onda je podigao glavu da vidi to radi Kotrljavac na drugoj strani. Njegov je protivnik zaista imao pune ruke posla. Izraivao je neto od drveta, vezivao neto vrijeama otkinutim s grmova. Neku konstrukciju udnog oblika koja je bila oko metar i pol visoka i izgledala kao kvadrat. Carson se popeo na gomilu iskopanog pijeska da bi bolje mogao vidjeti o emu je rije. Na stranjoj strani te udne naprave provirivale su dvije poluge, a na jednoj se nalazilo neto slino ai. Neka vrst katapulta, pomisli Carson. Kotrljavac je upravo stavljao ovei kamen u taj aoliki sud. Jednim je krakom pomicao polugu gore-dolje, a onda ju je poeo okretati kao da niani i u slijedeem trenutku s protivnikove naprave poleti kamen prema Carsonu. Prohujao je nekoliko metara nad Carsonovom glavom ali daleko da nije bilo potrebno sklanjati se. No, procjenjujui udaljenost koju je kamen preletio, Carson je tiho zazvidao. On zacijelo ne bi mogao baciti kamen ovakve teine ni upola tako daleko. Kad bi Kotrljavac dogurao tu svoju napravu do same barijere, Carson bi se naao u velikoj neprilici i teko bi se ugibao kamenju ak i pod uvjetom da pobjegne na sam stranji rub arene. Novi je kamen prohujao zrakom, ali ovaj put mnogo blie Carsonu. To bi moglo biti vrlo opasno, pomisli Carson. Treba se obraniti na neki nain. 22

Neprekidno je bio u pokretu izmiui tako katapultu, a ujedno je uzvraao gaajui protivnika. No, shvatio je da time nee nita postii. Kamenje kojim je gaao protivnika bilo je vrlo lagano, jer ga inae ne bi mogao nabacivati tako daleko. Kad je pogodio katapult, kamen bi se tek bezopasno odbio od njega. Osim svega Carson je osjetio straan umor u ruci. Cijelo tijelo ga je boljelo od iscrpenosti. Kad bi se bar mogao malo odmoriti a ne da se neprestano mora ugibati kamenju koje je dolazilo s katapulta svakih tridesetak sekundi... Posrui, krenuo je prema stranjem dijelu arene. Vidio je da ni to ne pomae. Kamenje je padalo i tamo, samo su razmaci bili dui kao da je protivniku trebalo vie vremena da nategne mehanizam katapulta. Umorno se dovukao natrag do barijere. Nekoliko je puta pao i jedva se uspio podii. Znao je vrlo dobro da se njegova izdrljivost blii kraju. No nije se usudio stati sve dok nekako ne onesposobi taj katapult. Kad bi sada zaspao, nikad se vie ne bi probudio. Jedan kamen to je upravo pao, naveo ga je na razmiljanje. Taj je kamen naime udario u gomilu kamenja koje je on skupio i sloio pokraj same barijere, i izazvao je iskru. Iskre. Vatra. Prvi su ljudi zapalili vatru kresanjem i iskrama, a ono suho grmlje moglo bi posluiti kao guba... Na sreu, ba se takav grm nalazio u njegovoj neposrednoj blizini. Iupao ga je i odnio do gomile kamenja, zatim je vrlo strpljivo poeo udarati kamenom o kamen sve dok nije skoila iskra i zapalila gumasto drvo grma. Grm je planuo u tren oka i potpuno izgorio u roku od nekoliko sekundi. Sad je znao to mu je initi. Zapalio je manju vatru na zaklonjenoj strani hrpe pijeska to ju je bio iskopao prije nekoliko sati. Najprije se zapalilo gusto grmlje, a zatim i ostale vrste koje su dalje podravale plamen. ilave vrijee nalik na icu nisu gorjele tako brzo, a to je Carsonu omoguilo da lake pravi i baca plamene bombe. Uzeo je snop granica, vezao ih oko manjeg kamena tako da budu tee, a onda je napravio petlju od vrijea pomou koje je mogao zamahnuti takvom bombom i baciti je. Pripremio je pola tuceta prije nego to je zapalio i bacio prvu. Gorui je snop odletio daleko i Kotrljavac se vrlo brzo poeo povlaiti vukui za sobom svoj katapult. Carson je nastavio bacati 23

zapaljive projektile. etvrti po redu pogodio je katapult i zabio se u njega. Protivnik je oajniki pokuavao ugasiti plamen koji se irio, bacajui pijesak na vatru, no koliina pijeska koju je mogao zagrabiti kandama bila je premala da ugasi vatru. Katapult je izgorio. Kotrljavac se udaljio od mjesta poara i ponovno je usredotoio svoju svijest na Carsona koji je osjetio onaj strani nalet mrnje i ogavnosti. No, ovaj put intenzitet tih emocija bio je mnogo slabiji, bit e da je i protivnik poeo gubiti snagu ili se Carson ve znao bolje zatititi od te vrste napada. Pokazao mu je dugi nos i bacio kamen prema njemu. Neprijatelj se tada povukao daleko na svoju polovicu arene i ponovo poeo brati granje. Vjerojatno se spremao izraditi novi katapult. Carson je tada, ve po stoti put, poao da provjeri da li barijera jo postoji, i onda se odjednom naao u sjedeem poloaju, jer vie nije imao snage da se dri na nogama. Osjeao je bolno kucanje u ranjenoj nozi, a napadi ei bivali su sve strasniji. No, sve to nije bilo nita prema potpunoj fizikoj iscrpljenosti koja mu je zahvatila tijelo. I ta strahovita vruina. Ovako, vjerojatno, izgleda pakao, pomisli Carson. Pakao u koji su vjerovali stari narodi. Trudio se da ostane budan, ali sada mu se inilo da je to potpuno besmisleno jer vie nita nije mogao uiniti. Nita, sve dok postoji ta barijera, a protivnik se nalazi ondje straga izvan njegova dometa. Ali, na neki nain prolaz ipak mora postojati. Pokuao se sjetiti svega onoga to je nekad itao u povijesnim knjigama o vrstama borbe koje su primjenjivane u davnoj prolosti prije pronalaska metala i plastike. U ono vrijeme sluili su se kamenim projektilima, pomislio je. To je on ve imao. Savreniji oblik oruja predstavljao bi katapult kakav je izradio njegov protivnik. Carson takvu napravu nikad nee moi napraviti s tim kratkim granicama koje su mu jedino bile dostupne. Osim toga, vie nije imao snage niti izdrljivosti da se prihvati takva zadatka koji bi mogao trajati danima. Danima? Kotrljavac je uspio napraviti katapult. Nemogue je da su ovdje ve tako dugo. No, tada se sjetio da njegov protivnik ima mnogo krakova, pa takav posao moe obaviti mnogo bre. Osim toga, katapult nee biti jedino sredstvo koje e odluivati o ishodu njihova dvoboja. Treba pronai neto bolje. 24

Luk i strijela? Ne, jednom se bio okuao u streljatvu i znao je dobro koliko je nespretan u rukovanju tom vrstom oruja. ak i onda kad bi mu na raspolaganju stajala moderna sportska oprema od durelika. A lukom koji bi izradio u ovim uvjetima, zacijelo ne bi mogao baciti strijelu dalje od kamena. Koplje? To bi ve mogao napraviti. Dodue, to oruje ne bi bilo od velike koristi na daljinu, ali u borbi prsa o prsa, ako do nje ikada doe, dobro bi mu posluilo. Osim toga, izraivanjem koplja zaokupio bi svoje misli. To bi mu pomoglo da se koncentrira jer mu se svijest ve poela pomalo mutiti. esto se vie nije mogao sjetiti zbog ega je ovdje i zato mora unititi protivnika. Stao je probirati po gomili kamenja sve dok nije naiao na kamen koji je nalikovao na vrak koplja. Oblikovao ga je i doradio pomou drugog, manjeg kamena. Vrak je kamene otrice postao prijetei zailjen. Treba tom oruju dati oblik harpune, jer bi to moda bilo najbolje rjeenje za ovakav ludi dvoboj. Kad bi njome probo protivnika i dovukao ga do same barijere konopcem, moda bi ga onda kamenom otricom noa uspio ubiti i kroz tu prepreku. Motku je bilo mnogo tee napraviti nego kamenu glavu. Sastavio je etiri stabljike i omotao spojeve tankim, ali vrstim vrijeama. Tako je dobio kopljite dugo oko metar i pol. Zatim je postavio kamenu otricu na sam vrh motke i privrstio je. Ovo je oruje bilo grube izrade, ali vrsto. Slijedio je konopac. Od tankih, ilavih vrijea napravio je konopac duine trideset metara, prilino lagan ali jak. Jedan je njegov kraj privezao za motku harpune-koplja, a drugi za zglavak desne ake. U sluaju da baci harpunu preko barijere i promai, moi e je lako povui natrag. Kad je zavrio posao, ponovo je osjetio vruinu, iscrpljenost, bol u nozi i neutaivu e. Pokuao je ustati da vidi to radi protivnik, ali vie nije mogao stati na noge. Kod treeg pokuaja uspio je kleknuti, a onda je opet pao niice na pijesak. Moram spavati pomislio je. Da sada doe do odlune bitke, bio bih potpuno nemoan. Kad bi ono udovite preko znalo u kakvu sam stanju, dolo bi ovamo i ubilo me. Moram se odmoriti i vratiti snagu. 25

Puzajiii polagano, uz velik napor udaljio se od barijere. Deset metara, dvadeset... Neto je palo na pijesak pokraj njega i probudilo ga iz stravinog sna vraajui ga u jo straviniju zbilju. Otvorio je oi ponovno upirui pogled u modro blijetavilo nad plavim pijeskom. Kako je dugo spavao? Minutu? Dan? Drugi je kamen pao blie zasipajui ga pijeskom. Uspravio se i sjeo. Kad se okrenuo, ugledao je Kotrljavca gdje stoji na udaljenosti od dvadesetak metara, sasvim blizu barijere. Kad je Carson sjeo, protivnik se poeo povlaiti ne zaustavljajui se sve dok nije bio daleko od barijere. Shvatio je da je prebrzo utonuo u san dok je jo bio nadohvat neprijatelju. Kad ga je ovaj vidio da lei tako nepomino, usudio se prii barijeri i gaati ga kamenom. Na sreu, Kotrljavac nije znao kako strano je Carson iscrpljen jer bi inae ostao pokraj barijere i nastavio bacati kamenje na njega. Da li je spavao dugo? Vjerojatno nije jer se osjeao jednako loe kao i prije. Nije bio nita odmoreniji, jo je osjeao silnu e. Po svoj prilici uspio je spavati samo nekoliko minuta. Poeo je puzati dalje nastojei da se udalji to je vie bilo mogue. Stao je jedan metar ispred bezbojnog, neprozirnog zida na udaljenijoj strani arene. Tada je opet utonuo u san. *** Kad se probudio, sve je oko njega bilo nepromijenjeno, samo je sada bio svjestan da je spavao due vremena. Osjetio je da mu je usna upljina suha i slijepljena. Jezik mu je bio oteen. Vie nije osjeao tako silan umor, stanje potpune iscrpljenosti kao da je prolo. San mu je koristio. Ipak, znao je da neto s njim nije u redu. Osjeao je silnu, razdirajuu bol. Kad se htio pomaknuti tek tada je shvatio da je toj stranoj boli izvor u nozi. Podigao je glavu i pogledao nogu. Bila je silno oteena ispod koljena, ali se oteklina irila i prema kuku. Vrijee kojima je bio povezao oblog od lia sad su se usjekle duboko u oteeni mii. 26

Bilo je nemogue podvui no ispod vrijea i prerezati ih. Na sreu, zadnji vor se nalazio na cjevanici s prednje strane i nakon mnogo bolnih napora uspio ga razvezati. Kad je pogledao ranu ispod obloga od lia, vidio je da situacija nije nimalo ruiasta. Infekcija i otrovanje krvi, koje se pogoravalo iz asa u as. Bez lijekova, zavoja i bez vode bio je potpuno nemoan. Uvidio je da mu nema spasa i da e umrijeti im se otrov proiri tijelom. Znao je da je situacija beznadna i da je izgubio bitku. A s njim e umrijeti i ovjeanstvo. Njegovom smru ovdje prestat e ivjeti svi njegovi prijatelji, svi ljudi tamo vani u svemiru. Zemlje i drugi naseljeni planeti postat e plijen ovih crvenih, kotrljavih, neprijateljski raspoloenih udovita. Stvorova koji su nalik pa sablasti, koji ne posjeduju nikakvih ljudskih osobina i koji komadaju gutere jer ih to zabavlja. Pomisao na to ulila mu je novu hrabrost i on pone puzati, izbezumljen od boli, kreui se u pravcu barijere. Bolje reeno, vukao se na laktovima jer se nogama nije mogao sluiti. Moda e ipak smoi dovoljno snage da baci svoju harpunukoplje samo jedanput i da tom prilikom ubije Kotrljavca ako se ovaj kojim sluajem priblii barijeri. No, izgledi su zaista bili minimalni. Puzao je itavu vjenost. Barijera je jo stajala na svome mjestu. Kroz nju se nije moglo proi ni sada, kao ni prvi put kad je to pokuao. Protivnika nije bilo u blizini. Kad se podigao na laktove, ugledao ga je tamo straga u areni kako urno izrauje novu drvenu konstrukciju, koja je trebala biti duplikat katapulta to ga je unitio Carson. Kotrljavac se kretao mnogo polaganije nego prije. Nesumnjivo je i on gubio snagu. Carson je smatrao da neprijatelj vie nee morati upotrijebiti svoje novo oruje. Ja u umrijeti, pomisli, prije nego to Kotrljavac izradi katapult... Kad bi ga bar mogao namamiti ovamo, na barijeru, sada dok jo ima snage... Mahnuo je rukom i pokuao ga dozvati, ali mu iz isuenog grla nije izala ni jedna jedina rije. Ili, da bar nekako moe proi kroz tu barijeru. 27

Mora da je naas izgubio svijest jer kad se pribrao ustanovio je da bjesomuno udara akama po barijeri. Prestavi s tim izljevom bijesa, zatvorio je oi i nastojao se primiriti, a onda ih opet otvorio. Neto je lealo na pijesku, koprcalo se i cviljelo. Neto malo, plavo, nalik na gutera,ali... Tada je vidio o emu je rije: bio je to guter kojeg je Kotrljavac tako okrutno raskomadao. ivotinjica dakle nije uginula, dola je k svijesti i sad se koprcala u agoniji. Carsonu je sve postalo jasno. Uzeo je kremeni no to mu je bio za pojasom i okonao muke jadnoj ivotinji. Carson se ponovno priblii barijeri. Nasloni se na nju rukama i glavom, i stade promatrati kako Kotrljavac tamo preko izrauje svoju napravu. Kad bih nekako uspio proi kroz ovu prepreku mislio je dovukao bi se do njega. Moda bih ga i savladao jer i on gubi snagu. Mogao bih... Ali ponovo ga obuzmu crne misli i beznadnost, bol mu oduze volju i on poeli da umre. Zaviao je guteru to ga je ubio maloas jer je mukama toga stvora doao kraj. Ali ne i njegovim patnjama. Proi e jo dugi sati, moda i dani, prije nego to umre otrovane krvi. Kad bi bar mogao podii taj no na sebe... Dobro je znao da to nee uiniti, jer tako dugo dok ivi postoji nada, vrlo mala, ali ipak... Upirao je rukama o barijeru, gurajui je dlanovima i pri tom je opazio kako su mu ruke mrave i isuene. Mora da se nalazi ovdje ve danima kad je uspio tako omravjeti. Koliko, mu je jo vremena ostalo prije no to e umrijeti? Koliko jo ove vruine, ei i boli moe izdrati njegovo tijelo Ponovo ga je uhvatio napadaj histerije, a onda se smirio, i iznenada se sjetio neega to ga je zaprepastilo. Guter to ga je upravo ubio. Pa, on je proao kroz barijeru dok je jo bio na ivotu. Kotrljavac mu je iupao noge i zatim gaprezirno bacio Carsonu i ivotinjica je prola kroz prepreku. Tada je Carson drao da je to zbog toga to je guter uginuo. Ali oigledno on nije uginuo, bio je samo bez svijesti.

28

ivi guter nije mogao prei prepreku, ali guter, koji nije bio pri svijesti, mogao je. Znai, ta barijera nije spreavala prolaz ivim biima, ve samo biima koja su bila pri svijesti. Rije je dakle o barijeri intelektualne odnosno razumske prirode. Imajui to na umu, Carson pone puzati du prepreke u namjeri da izvede svoj posljednji oajniki pothvat. Izgledi da e uspjeti bili su tako mali da o njima nije vrijedilo ni razmiljati. Pa, ipak... Dovukao se do pjeanog humka, visokog otprilike jedan metar, koji je on sam napravio u potrazi za prolazom i u traganju za vodom. Taj se humak nalazio na samoj graninoj crti, jedna mu se padina sputala na njegovu stranu, a druga na protivnikovu stranu barijere. Drei u ruci kamen koji je uzeo iz oblinje hrpe, popeo se na vrh uzvisine i spustio se na drugu stranu padine. Legao je uz samu prepreku, naslanjajui se svom teinom tijela o nju tako da kad bi u tom asu nje nestalo, on bi se padinom humka otkotrljao ravno na neprijateljsku stranu. Provjerio je da li mu je no za pojasom a harpuna na lijevom ramenu i da li je konopac privezan za nju i za zglavak desne ruke. Podigao je kamen kojim se namjeravao udariti po glavi. Nadao se da e ga pri tom pratiti srea; udarac je naime trebao biti dovoljno snaan da ga onesvijesti, ali ujedno nije smio biti prejak da ga ne ostavi u nesvijesti predugo. Slutio je da ga Kotrljavac promatra i da e zapaziti kako se valja niz padinu pjeakog humka i prolazi kroz barijeru, pa e onda prii blie da vidi to se dogaa. Pomislit e da je Carson mrtav; vjerojatno je sad i Kotrljavac stvorio neke zakljuke o barijeri. Pribliit e mu se vrlo oprezno i Carson tada nee imati mnogo vremena. Zamahnuo je kamenom i udario. *** Osjeaj boli doveo ga je svijesti. Bila je to otra, iznenadna bol u kuku koja se razlikovala od one to ju je osjeao u glavi i nozi. Carson je meutim predvidio tu bol, ak ju je i prieljkivao, pa se potpuno umrtvio i pazio da ne uini neku naglu kretnju.

29

Leao je potpuno nepomino, ali je pri tom malo otvorio oi i smjesta ustanovio da su njegova nagaanja tona. Protivnik je dolazio sve blie, ali vrlo polagano. Nalazio se nekoliko metara od njega j bol koju je osjetio izazvao je kamen to ga je Kotrljavac bacio da ustanovi da li je Carson iv ili mrtav. Prestao je disati. udovite je bilo sve blie i blie, razdvajao ih je metar, dva, a onda se zaustavilo. Carson je leao potpuno mirno. Trudio se da ne misli ni o emu kako telepatske sposobnosti protivnika ne bi otkrile da je pri svijesti. U takvu stanju emocije koje je udovite prenosilo na Carsonovu svijest bile su razorne. Osjetio je sav uas i strahotu tih neprijateljskih misli, njihovu ruilaku mo. Nije ih, dodue, mogao razumjeti niti izraziti jer jezik i svijest Zemljana nisu raspolagali odgovarajuim predodbama. Misli i razum jednog pauka, pomisio je, ili bogomoljke ili svijest opasne pustinjske zmije s Marsa, uzdignuti na visoki stupanj inteligencije i telepatski povezani s ljudskim umom to je moglo posluiti kao najblai oblik usporedbe. Spoznao je u tom asu da je ono Bie govorilo istinu: ovjek ili kotrljavo udovite, jer za obojicu nije bilo mjesta u svemiru. Razlikovali su se kao nebo i zemlja, a ravnotea meu njima bila bi posve nemogua. Blie. Sve blie. Carson je ekao da mu Kotrljavac doe u neposrednu blizu, da njegovi kandasti krakovi posegnu za njim, a onda... Zaboravljajui sve patnje i boli, podigao se i zamahnuo harpunom svom snagom koja mu je preostala. Neoekivano je osjetio kako energija struji tijelom, sve drugo vie nije bilo vano. Dok je Kotrljavac bjeao pogoen harpunom, Carson je pokuao ustati i potrati za njim. No, za to vie nije imao snage, pa je nastavio puzati. udovite je bjeei zateglo konopac i Carson osjeti jak trzaj na zglavku desne ruke. Protivnik ga je vukao za sobom nekoliko desetaka centimetara, a onda je stao. Carson mu se poeo pribliavati pridravajui se za konopac. Kotrljavac je stao jer je svim silama elio izvui harpunu iz tijela sluei se pri tom svojim ranjenim krakovima. Drhtao je i tresao se, a onda je shvatio da ne moe pobjei i bacio se na Carsona zamahujui kandama. 30

Carson ga je doekao s noem u ruci. Udario ga je i probo nekoliko puta dok su kande protivnika derala kou, meso i miie. Carson je udarao noem tako dugo dok se neprijatelj nije posve umirio. *** Zvono je uporno zujalo, ali Carsonu je trebalo dugo vremena da se osvijesti i shvati gdje se nalazi i to se to dogaa. Bio je vezan sigurnosnim pojasom za sjedalo svog izviakog broda, a na vizoru nije se vidjelo nita osim svemirskog prostora. Ni traga brodovima Doljaka, ni neobinom planetu. Zvono je pripadalo komunikacijskom ureaju i njegovo zujanje bio je singal da netko eli uspostaviti vezu s njim. Carson ukljui pomicanje poluge video-prijemnik. Na ekranu se pojavio Brander, zapovjednik Magellana, matina broda izviake grupe. Lice mu je bilo blijedo, a crne su mu oi sjale od uzbuenja. Magellan zove Carsona rekao je. Javite se. Borba je zavrena. Pobijedili smo. Slike je nestalo s ekrana; Brander je vjerojatno obavjetavao ostale izviake brodove o ishodu bitke. Polagano je Carson poeo pomicati upravljake ureaje pripremajui se za povratak. Jo ne vjerujui, odvezao je remene i poao do spremita s pitkom vodom. Bio je strahovito edan. Popio je est aa vode. Naslonio se o zid i razmiljao. Je li se sve to stvarno dogodilo? Osjeao se dobro; bio je zdrav i itav. e je bila vie stvar uobrazilje. Grlo mu uope nije bilo suho. Noga mu je... Podigao je nogavicu i pogledao noni mii. Vidio je dug, bijel oiljak koji je potpuno zarastao. Prije ga nije imao, u to je bio uvjeren. Otvorio je patentni zatvara na koulji i vidio da su mu grudi i trbuh iarani sitnim, skoro neprimjetnim, ali zacijeljenim brazgotinama. Sve se to, dakle, stvarno dogodilo. Njegov izviaki brod automatski upravljan polagano je ulazio u palubno spremite matinog broda. Posebne kuke povlaile su letjelicu u hermetiku komoru, a samo trenutak kasnije zvonce je 31

dalo znak da je prostor ispunjen zrakom. Carson gurne vrata i izae prolazei kroz dvostruku pregradu komore. Uputi se ravno u Branderovu sobu, ue i salutira. Brander je jo bio oamuen od svega. Zdravo, Carsone. Vi ni ne znate to ste propustili! Kakav uspjeh! to se zapravo dogodilo, zapovjednie? Ne znamo ni sami. Ispalili smo jedan plotun, a njihova cijela flota se jednostavno raspala i nestala u oblaku praine! Neto je sijevalo i jurilo od broda do broda poput munje. Pogoeni su bili ak i oni njihovi brodovi na koje nismo pucali, a i oni izvan naeg dometa. Cijela neprijateljska flota bila je unitena u tren oka, raspala se pred naim oima, a nae letjelice nisu pretrpjele nikakvu tetu, ni jednu jedinu ogrebotinu! Ne bismo mogli ba rei da smo teko izvojevali ovu pobjedu. Mora da je u pitanju bila neka greka ili slab materijal njihovih brodova, a na je prvi plotun vjerojatno izazvao neku udnu lananu reakciju. teta, velika teta to ste propustili taj jedinstven dogaaj! Carson se kiselo osmjehnuo. Bio je to usiljeni smijeak, jer trebat e mnogo vremena da se potpuno oporavi i zaboravi tu svoju pustolovinu koja je ostavila dubok trag u njegovoj svijesti. No zapovjednik ga nije gledao pa sve to nije mogao ni opaziti. Da, zapovjednie ree Carson. Zdrav razum u veoj mjeri nego skromnost nalagali su mu da ne kae vie ni rijei, jer bi ga inae proglasili najveim lacem u cijelom svemiru. Da, zapovjednie, zaista alim to sam propustio takav jedinstveni dogaaj.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

32

Devet autora:

6. mini

Samir Adanali:

STROJ ZA BESMRTNOST
London, 2055. Naunik Jack Lenkson uven u cijeloj Sunevoj galaksiji poeo je predavanje o svom najnovijem izumu. Gospodo, danas sam vas sazvao da vam pokaem svoje ivotno djelo. To je stroj pomou kojeg se moe postii besmrtnost. U dvorani nasta komeanje. Nemojte se uditi jer ete kroz nekoliko trenutaka vidjeti da imam pravo. Pomou mojeg stroja ne samo da ljudi postaju besmrtni nego i sve vrste ivotinja i insekata. Zahvaljujui tome, ja vam sada mogu pokazati jednu vrstu kukca koji ivi svega tri dana. Tono sam izraunao da e ovaj kukac ivjeti jo oko pola sata. Sada u ga postaviti u ovu crnu kutiju i ukljuiti stroj. Tako. Sada u ga izvaditi i staviti u ovu staklenu kutijicu. Da vidimo hoe li poslije pola sata uginuti. Za to vrijeme ispriat u vam kako sam uspio izumiti ovaj stroj. I poslije pola sata, i poslije itavog jednog sata kukac je bio iv. Salom se prolomio pljesak. uveni uenjak bio je presretan i na kraju svog izlaganja ree: Sada, kad sam zavrio svoje ivotno djelo, ne alim umrijeti. 33

Franci Cerar:

UBOJSTVO TARGUMSKOG DIPLOMATA


Otvaram sto i sedmo zasjedanje Organizacije ujedinjenih planeta Galaksije objavio je predsjednik Mayon Kias i pogledom zaokruio dvoranom. Iako je bio prekaljen diplomat i ve u drugom mandatu obavljao dunost predsjednika Organizacije, ipak se nije mogao nauditi arenim oblicima ivota koji su se okupili u dvorani. Tko bi mogao i pomisliti da samo u naoj Galaksiji ima toliko planeta nastanjenih tako razlinim stanovnicima. Neki su takvi da ih ni stari Bosch ne bi znao naslikati ni u trenucima najdublje inspiracije, razmiljao je. Sjetio se nekih lanova Pravilnika Organizacije u kojima je stajalo da se u Organizaciju mogu ulaniti kao ravnopravni lanovi svi planeti Galaksije iji su stanovnici bia koja misle, ma kakav im bio vanjski izgled. A to bismo jo htjeli, nastavio je razmiljati Mayon Kias pa sva ta bia misle, iako po obliku veina nije ni po emu humanoidna. Poput svih Venerijanaca i Mayon se osjeao Zemljaninom, iako je prolo ve deset generacija otkad su njegovi preci ostvarili na Veneri pomou zelenih alga pogodne uvjete za ivot. Pod utjecajem specifine sredine ljudi su se na Veneri prilino izmijenili, tako da je Mayon Kias bio predstavnik potpuno nove ljudske vrste. Prizor pred njim samo ga je mutno podsjeao na zasjedanja Ujedinjenih naroda koja je viao na starim zemaljskim filmovima. Veina je diplomata, dodue, sjedila za dugakim polukrunim stolovima, no za neke se moralo postaviti i nekoliko novih objekata. Tako su ihtioidi s vodenog Davurosa i predstavnici planeta Ma-Tyos, slini delfinima, pratili zasjedanje iz golemog akvarija. U vodi je bio i sluzavi Tabronac ija se stravina prilika pripila pipcima za zid akvarija i zelenim oima hladno gledala ravno u predsjednika. U staklenoj kabini, ohlaenoj na minus sto stupnjeva Celzija, sjedili su gotovo goli Ruggonci, a u slinoj su se prostoriji pokraj njih, samo na paklenskoj vruini, prili dobro odjeveni Infernovci. Bilo je zanimljivo da su planeti tih dviju vrsta bili u vjenom ratu, 34

iako pobjeda ne bi koristila ni jednoj strani jer njeni pripadnici ne bi mogli ivjeti na protivnikoj planeti. Krilati Ikarijci, ornitoidi s Wazarosa i Phandeje najbolje su se osjeali na dugakim motkama uzdu zidova dvorane. Kad su se delegati utiali, Mayon Kias je nastavio: Danas emo glasati o primanju novog lana. Rije je o planetu Targum. Njegovi se stanovnici veoma razlikuju od svih nas, ali su ipak bia koja misle, imaju svoju kulturu i tehniku, pa nema razloga da se ne ukljue ravnopravno u rad nae Organizacije. Na to su se otvorila vrata dvorane i u nju je uao targumski diplomat. U dvorani je nastao amor. Okupljeni delegati zacijelo su oekivali neku udnu pojavu, ali su se ipak iznenadili. Izmeu stolova poela se kretati velika, gotovo metar visoka glava salate, koja je najvie podsjeala na jesensku endiviju. Iz glavnog korijena izbijali su korjenii pomou kojih se elegantno pokretala. Iza nje su dva radnika gradske vrtlarije nosila posudu punu zemlje crnice. Posudu su postavili na mjesto gdje je obino sjedio predstavnik planeta o ijem se primanju u lanstvo raspravljalo. Salata se, ukorijenila u crnicu i ostala mirovati. Samo su joj zeleni listovi slabo treperili. Nekim se diplomatima, koji su bili preivai i zakleti vegetarijanci, poela cijediti slina iz usta. Jedva su se suzdravali da ne navale na targumskog diplomata i zaslade se jednim od njegovih zelenih udova. Stanovnici se Targuma prekinuo je amor Mayon Kias sporazumijevaju na osnovi fotosintetikih reakcija u svojim klorofilnim osjetilima, pa su njihovi tehniari izradili translator koji je ve ugraen i u na Kalumov translator, zato nee biti tekoa oko sporazumijevanja. Kad se iz zvunika zauo njean sopran, svi su se okupljeni ponovo iznenadili. Svaki je delegat imao pravo da po elji izabere boju glasa kojim e Kalumov translator prevoditi jezik njegova planeta na klasini latinski, slubeni jezik Organizacije, ili obratno. No malo tko bi se od njih odluio za enski glas. Zovem se Thar Ketope i dolazim kao predstavnik pet milijardi stanovnika planeta Targum. Zatim je Thar Ketope detaljno opisao ivot na svom planetu, a sluaoci su se mogli uvjeriti da se Targumljani, unato neobinoj vanjtini, nalaze na visokom stupnju civiliziranosti. 35

Naa e tehnologija, koja se osniva na fotosintetikom koritenju svjetlosne energije, biti zanimljiva za mnogo planeta koji oskudijevaju u energetskim izvorima. No i mi imamo svojih problema. Zbog prenapuenosti odluili smo nazemljiti neke pustinjske oblasti, pa su nam za to potrebne vee koliine plodne zemlje. Drim da bismo na toj osnovici mogli razviti uspjenu trgovinsku razmjenu s drugim planetima. Prisutni su paljivo pratili izlaganje i Mayon Kias je bio uvjeren da e glasanje biti puka formalnost. Tako je i bilo: planet Targum bio je jednoglasno primljen u lanstvo Organizacije. *** Predsjednik je u ast novoprimljenog planeta priredio tradicionalnu sveanu veeru. Uzvanika je bilo mnogo a diplomati su marljivo kuali razliita jela i pia nabavljena sa svih strana Galaksije. Kako u dvorani nije bio montiran Kalumov translator, poasni gost, Thar Ketope, nije sudjelovao u razgovorima, ali ga to nije smetalo. Zadovoljno se njihao u posudi svjeeg humusa i istodobno marljivo umakao korjenie u vedro ampanjca. Pred jutro je osjetio da mu udovi zbog prekomjernog pia i zadimljenog zraka poinju venuti pa je odgegao na svjei zrak. Odjednom mu je prilo neko bie sa etiri ekstremiteta i rogatom glavom. Neko ga je vrijeme njukalo, a zatim je poelo vakati jedan njegov ud. Targumski je delegat u uasu shvatio da ga domorodac namjerava pojesti. Zato se na svojim korjeniima dao u panian bijeg po ulici. Rogati je pojurio za njim i poeo poudno meketati. Poslije dugotrajnog tranja Thar Ketope se zadihan zaustavio i oslunuo. Naao se u dugakoj staklenoj dvorani, a kako napadaa nije bilo u blizini, malo se oporavio. Osjetio je da je tlo pokriveno prvorazrednim humusom pa se ukopao i utonuo u dubok, pijan san. *** Stari Engelbert, strasni povrtlar, bio je zlovoljan dok je ulazio u svoj staklenik. Na jednoj poljani izvan grada tog je dana odran godinji sastanak povrtlara, no u njegovu stakleniku nije izraslo nita to bi bilo vrijedno pokazati kolegama. Ali, kad je na jednoj gredici sada opazio krasnu, gotovo metar visoku salatu, kakvu ne bi mogao uzgojiti ni u snu, zaueno je zazvidukao. Odakle ona ovdje, ne bi znao objasniti ni svojoj eni, iako je uvijek imao na zalihi nekoliko dobrih opravdanja kojima se koristio kad bi se prekasno vraao kui. 36

No, nije se udio dugo. Na brzinu je iskopao taj jedinstveni primjerak, posadio ga u lonac zemlje i odnio u stari rasklimani kombi. Uskoro je divlje jurio ulicama na sastanak povrtlara. Njegova salata nije imala konkurencije u natjecanju za najljepe uzgojeno povre. Ispunjen blaenstvom, Engelbert je zagrlio osvojeni pehar i nije ni vidio ni uo mnogobrojne povrtlare koji su ga pitali kako je uzgojio tako divovsku salatu. No, on im ionako na to pitanje ne bi znao odgovoriti jer ni sam nije znao odgovora. Na kraju je zadovoljno pristao da se od ampiona pripremi velika zdjela salate. U tom se trenu targumski diplomat probudio iz pijanog sna, ali je bilo prekasno. Jo je samo uspio osjetiti kako mu grube ruetine trgaju ud za udom, a zatim je s njim bilo svreno. Od njega je ostao samo kostur-korijen. Ta su korijen ljudi bacili preko ograde susjednog panjaka i idueg su ga jutra pojele krave. Sudionici susreta povrtlara morali su priznati jedan drugome da tako sone i hrskave salate nikad prije nisu vidjeli. *** Zgrada Organizacije ujedinjenih planeta podsjeala je na ludnicu. Mayon Kias je telefonirao na sve strane, ali targumskom diplomatu nije bilo ni traga ni glasa. Pripadnici slube sigurnosti uzalud su pretraili sve gradske vrtlarije, a na trnici prevrnuli tone povra. Targumska je vlada poslala otro protestno pismo. Bila je sazvana izvanredna sjednica Organizacije i na njoj je nekoliko delegata zaprijetilo da e sjedite Organizacije biti premjeteno na drugi planet, ako se vlada ne bude ozbiljnije brinula za sigurnost stranih diplomata. Dlakavi Badurijanac je ogoreno iznio neprilike u kojima se naao zbog nekolicine glupih Zemljana. Kroz cijeli ga je grad gonio vlasnik nekog cirkusa tvrdei da je on njegov dresirani orangutan Bongo koji je pobjegao iz kaveza. Tek kad je iscrpljeni diplomat naposljetku trkom uao u zgradu slube sigurnosti, bijesni je cirkusant odustao od progona. Gospodinu badurijanskom poslaniku uljudno se ispriao to ga je zabunom smatrao orangutanom. Pri tom je oprezno zatajio injenicu da su Badurijanac i njegov Bongo slini kao jednojajani blizanci. Mayon Kias sveano je obeao da se sline neugodnosti vie nee dogaati. Spretnim je diplomatskim manevrom uspio umiriti targumsku vladu koja je na idue zasjedanje poslala predstavnika koji je bio obrastao pola metra dugim otrim bodljama. Taj se 37

osjeao prilino sigurno jer su ga svi oprezno izbjegavali. Kako i kamo je nestao targumski diplomat, ostala je tajna. Mogao ju je odgonetnuti samo stari povrtlar Engelbert. No, njega nije zanimala politika, a nitko ga nije pitao zbog ega mu je Udruenje povrtlara dodijelilo pehar. (Izvorni naslov: UMOR TARGUMSKEGA DIPLOMATA Sa slovenskog preveo Krunoslav Poljak) Predrag Kezele:

ELJA
Zovem se Sen. est mi je godina i dva mjeseca. Ve drugu godinu uim u Glavnom centru za osnovno obrazovanje. Dosad sam sve uspjeno savladao i usvojio i roditelji su mi zadovoljni. Danas nam je voditelj nae grupe zadao zadau: treba neto napisati o svojim eljama pod naslovom Moja najvea elja. Moja je najvea elja uvijek bila da imam vlastitu raketu kao moj tata, pa da sam lutam svemirom. Mama kae da mi prve elje moraju biti ono to ele svi ljudi. Zato u tako i poeti svoju domau zadau: Moja najvea elja 21. 11. 3567 Moja najvea elja je da svi ljudi budu sretni, da vie nema ratova, da nigdje nitko ne treba ginuti, da se prestanu bacati bombe i proizvoditi oruje, da sva djeca u svemiru imaju to jesti i da imaju igraaka, da... Gordan Momilovi:

REIJA
Bio je sretan. Pred njim je bio vremeplov. Osamnaest godina rada bilo je iza njega. Poea se po elavom tjemenu i sede u vremeplov. Nije znao kamo da krene. U prolost? Znao je da ne moe da promeni istoriju. U budunost? Plaio se da zakorakne u nepoznato. Ipak, odlui se za budunost. *** 38

Pogleda oko sebe. Kroz olovno sive oblake probijalo se Sunce i obasjavalo pustinju i prainu kilometrima uokolo. Zabrinuo se jer je znao da se nalazi na mestu Los Angelesa, na mestu svoje kue i vrta. No, nije bilo niega. Samo praina i tamni oblaci na nebu. Panju mu privue Geiger-Millerov broja obeen o pasu. Besomuno je radio. Samo je njegov zvuk remetio tiinu. Srce mu se sledi. Ukljui vremepiov i nestade. *** Kamerman potapa reisera: Ovo ste zaista odlino izveli. estitam! Hvala, hvala! Znate, to nije moja ideja, to se i pre radilo. Ja sam je samo obradio. Scenarista se ubaci: Zaista ovaj Hollywood ve stotinama godina pravi uda. Nema ta on ne moe izvesti. A i vas treba nagraditi: na takav efikasan nain ste se otarasili gostiju iz prolosti. Ni nae, 2349. godine, ne daju nam mira. To je zaista sramota! Reiser se nasmei i ree: Vidite, ovim sredstvom smo se odbranili zauvek. Oni e misliti da je u 24. veku i posle njega sve uniteno atomskim ratom i vie nas nee poseivati! Nasmejae se. Scenarista naredi radnicima: Uklonite kulise i atome. Skoro nam nee trebati. Zoran Pai Sigma:

FABRIKA KARTA
Tek proizveden ovek siao je sa trake i veselo mahnuo eirom: iv sam svete, evo dolazim ti u susret! Robot Autom-Psiho 3x3, glavni inenjer-psiholog fabrike za proizvodnju ljudi, pritisnuo je dugme za Unitenje proizvoda. ovek je vraen u obliku bljutave bioloke mase na poetak trake. U obrazloenju koje je poslao direktoru fabrike Tehnok-Biroku IIACI, iji je posao da nadgleda ekonominost proizvodnje, inenjerpsiholog je napisao: Dobar proizvod ne srne da se raduje svetu. Ako zna da je svet lep, pre ili kasnije poelee da u njemu ne bude samo rob! 39

Meutim, to obrazloenje nikako nije zadovoljilo direktora fabrike Tehnok-Biroka IIACI koji je bio prosto opsednut velikom potranjom trita. U takvoj situaciji gde je svaki proizvedeni ovek donosio velik profit, nijedan proizvod se nije smeo odbaciti samo zato to se glavni inenjer-psiholog strogo dri standarda. Direktor je odluio da umesto starog konzervativnog Autom-Psiha 3x3 postavi novog, ambicioznog i pre svega zainteresovanog za profit AmbiPsiha R6I6. Ipak, saalivi se na Autom-Psiha 3x3, koji je dugo i verno sluio Njegovu Preuzvienost Kompjutera Total-Vlast I, nije ga unitio, ve ga je poslao u manastir ZdravoRazumnog Mainstva na oporavak. Autom-Psiho 3x3 je pod pretnjom unitenja, prekidom glavnog strujnog kola i potpunim rasklapanjem, morao svakoga dana da se moli pred ekranom-ikonom ZdravoRazumnog Mainstva za oprotenje svojih greha, mada se duboko u sebi nije oseao krivim. Posle svake oitane molitve Autom-Psiho 3x3 bi ipak prkosno, jedva ujno proaputao: DOBAR PROIZVOD NE SME DA SE RADUJE SVETU. AKO ZNA DA JE SVET LEP, PRE ILI KASNIJE POZELECE DA U NJEMU NE BUDE SAMO ROB! Vladimir Simovski:

PROMETEJ I BOGOVI
Bio je razapet na sivoj kavkaskoj stijeni koja se strmoglavo zarivala u tamnomodre vode Crnog mora. I najmanji pokret stvarao mu je strane bolove, osjeao je bolnu nemo cijelog tijela. Smrkavalo mu se pred oima; dnevno je svjetlo poigravalo treperei i gubei se, a onda bi ponovo bljesnulo divlje, estoko i stalno tako beskonano jednolino, to je iscrpljivalo, duu i tijelo. Od sve eih bljeskova stravinih snaga i pobjesnjelih munja i gromova boljele su ga oi, a bol je prodirala duboko u mozak, kao da su mu u glavu zabijali usijano eljezo. Tada mu se uinilo da ih vidi. Da, to su bili oni. Njihove duge, bijele prilike nadvisivale su nemirne morske valove. Najprije su to bile samo nejasne konture, ali znao je da su to oni. Uvijek su stizali na isti nain i tada kad mu je bol slamala posljednju snagu i kad je gubio svijest od tekih stradanja. 40

Prokleti da ste, kad-tad ete i vi doi na red! Platit ete za ovo, prljave protuhe! s mukom je otkidao usklike iz suhoga grla, dok je osjeao kako mu grozne ptiurine otrih kljunova upaju rasparanu utrobu. Njihovo ogavno, kretavo graktanje prodiralo mu je do uiju poput otrih igala. Pa to ako ste me raskomadali na ovoj pustoj stijeni, to ako mi leinari komadaju utrobu, zvijeri, kad sam obavio svoj zadatak. Onaj koji je zapravo bio va zadatak! Ovo ve nema nikakva smi... A aaah! Ponovo straan ubod, neto mu je bilo otkinuto s rane, krv je pokuljala crvenei se, slivajui se niz noge, kapljui na stijenu pocrnjelu od usahle krvi. Gadovi jedva je uspio procijediti kroz zube, glave sve tee, kao da je od olova. Sivilo se oko njega uzvitlalo postajui nestvarno... Bijele su se prilike posve pribliile mueniku i gledale ga s takvom ravnodunou da se ovjeku kosa dizala. Njihov se mlijenobijeli ten drastino razlikovao od potamnjele, ispucane i raskrvavljene koe nesretnika. On je, osueni, bio nekada poput njih, poticao je iz njihove sredine. Pa ipak, umjesto saaljenja i suosjeaja, iz njihovih je oiju, iza hladne maske ravnodunosti, iskrio nekakav zvjerski trijumf. Gledali su ga onako kako krvnik gleda svoju rtvu prije smaknua. Nemilosrdno iban slanim mlazovima vode to su mu kao remeni grizli otvorene rane, Prometej se ponovo osvijestio. Od nepodnosive boli se onesvijestio, a ponovo je doao k sebi zbog te uvijek prisutne boli. Bila je to mrana ironija sudbine, kakvu su mu odredili bogovi kad su ga bacili na ovu mrtvu, stjenovitu obalu. Ispucani mu je jezik vlaila samo gorka morska voda, tada kad je more bjesnjelo golemim valovima. inilo mu se da u grlu ima vatrenu grudu. Zar je vama namijenila sudba da budete bogovi onih nesretnika, zar vama? kriknuo je plano s beskrajnim ali isto tako i nemonim prezirom. Vidik se pred njim zalelujao i rastoio, a oi pune suza i ljute vode nisu mogle gledati nadnesena lica. Njihov ga je muk bacao u oaj. Osudili ste me odbacivanjem u ovaj pakao na rubu galaksije, vi Veliki bogovi, samo stoga to sam htio pomoi ovim ljudima. Za vas su to samo bezvrijedna bia. Morao sam vam ukrasti 41

informkasete i autoeduktivne ureaje, morao sam, jer vama nije bilo stalo da im ulijete bilo kakvo znanje. To je taj va sveti plamen ironino se iskesi Prometej i vi ste taj plamen ljubomorno svojatali. A dovoljno je pokloniti samo maleni dio, oni e ga znati iskoristiti. Ne osuujte ih na propast! Ali vi smatrate da ih s pravom moete unititi samo stoga to ste ih stvorili. Ne elite imati rivale u galaksiji. elite biti gospodari ivota i smrti! Prometej izgovori ovo sa zapanjujuom energijom, uzavreloj u izmuenom tijelu. Oi mu ponovo zasjae pune nade. Ne budali! zagrmi prostorom zar da se njih bojimo, tih bijednih kreatura koje smo sami stvorili, zar tih jadnika? bijesnio je Zeus. Jadnici, je li? Ako su jadnici onda im pomozite, stvorili ste ih, darujte ih svojom mudrou. Oni tvoje ime, komandante, izgovaraju sa strahopotovanjem. Ne znaju da se iza tvoga imena skriva obian svemirski gusar. Shvati ve jednom da im je potrebno znanje a ne nekakvi bogovi da se obraunaju s divljom prirodom. Jeste li se zapitali tko vam je dao pravo da se ovdje, na ovom mrtvom planetu, poto smo prohujali hiperkozmosom, poigravate s fenomenom kao to je ivot? Dosta, protuho! vrisnu jedan od bogova iz Zeusove pratnje. Bio je to Hefest, Prometejev krvnik. to ti, zapravo eli? Da im otkrije strukturu uranova atoma? Zasmijava me, ludae, ta jedva su pronali kamenu sjekiru. Shvati da je to samo jedan od naih neuspjelih pokusa da stvorimo apsolutnu inteligenciju. Morao bi biti zadovoljan to nismo unitili te bjeliaste prilike. A ti zahtijeva da im damo znanje, heretie! Ukrao si informkasete da bi im poklonio znanost i umjetnost. Pokuao si izmijeniti njihov genetski kod. Znao si da to nije doputeno. Zna napamet intergalaktiki kodeks, pa ipak si ga uasno iznevjerio. Pravedno si, stoga, kanjen! Hefestove oi zlobno sijevnue, pune histerine osvetoljubivosti. Glas mu je pao za oktavu dok je izgovarao posljednju reenicu. Drugome ti popuj, vatronoe. Zaista je solidnog demagoga od tebe nainio tvoj otec, Zeus, krvnie! Ali znamo za Zeusovu jedinu slabost: bezonu tiraniju. Nesrea je u tome to ste svi istomiljenici! Eh, Prometeju! opet je Zeus grmio. alim te to si toliko glup. Zar si mislio da e mene prevariti? Svagda si to inio. 42

Posvuda si subverzivnim akcijama pokuavao onemoguiti nau misiju. Moda se jednom i oslobodi ovih surih stijena i groznih leinara to ti kljuju utrobu. Ali ovo to e uskro uti nee te odueviti! Zeusov gnjev uas die stranu oluju. Zapue uraganski vjetar a stijene kao da se razdrobie pod tom bijesnom navalom. Otre munje zaparae nebo. No Zeusov je glas sve to nadjaao: Zna da ove kreature ive u bezvrijednom svijetu. Zna da za njih vrijeme tee bre. Jo prije kraja ovog pokusa znali smo da nee uspjeti. Tada smo u ove crve usadili nagon autodestrukcije. To je ta istinska Pandorina kutija, moj Prometeju! To to si im ti darovao samo e ih bre unititi. Na ovom e planetu ivot uskoro biti zbrisan! Praen glasnim smijehom, glas se gubio u daljini. Tijela bogova pretvorie se u blijede sjene i zatim iezoe... Za Prometeja i bogove, doljake iz Aldebarana, nije prolo mnogo vremena. Ali na Zemlji prohujae tisue godina. Povrinom itavog planeta bljesnue smrtonosni oblaci zasljepljujue svjetlosti. ivot za koji se Prometej borio brzo je uniten. Planet je opet pust i mrtav. Jo jednom je bio poraen. Ali je Prometej opet zaplovio u vakuumu u obliju energetskog oblaka. Nada je u njemu bila nesalomljiva, govorila mu je da e moda negdje, na drugom kraju svemira, ostvariti svoj cilj. Da e nekom primitivnom ivotu pomoi da stekne inteligenciju i znanje da bi se izdigao iznad svih granica i barijera. Da izgradi bia prometejska duha, poput njegova. (Izvorni naslov: PROMETEJ I BOGOVITE S makedonskog prevela Elena Cvetkova) Slobodan uri:

PUKI SLUAJ
Svakako, sve je to bio puki sluaj. Joe Krowalsky nije mogao da oekuje da e ga zadesiti takav maler, u trenutku kada je pomislio da je zauvek zametnuo svoj trag. Federalna policija bila je uporan protivnik koji dugo pamti. Greke nije moglo biti crvena, treperava svetlost na komandnom pultu broda u kome se nalazio, oznaavala je da je rezerva goriva pri kraju. 43

Joe Krowalsky je bio kockar. I to profesionalni. Poteno reeno, bio je najuspeniji varalica u celoj Federaciji planeta, i on se nije nimalo trudio da tu neto izmeni. Maler ga je poterao jo na Lidi I. U jednoj vrlo uzbudljivoj i napornoj partiji (ak i za jednog Joea Krowalskog!) bio je iscrpeo itav svoj repertoar trikova i prevara. Njegove protivnike u pokeru pratila je neverovatna srea pa je morao da upotrebi sve svoje mrano umee da ih opeljei. Nezgode su poele kada je opet prokleta sluajnost jedan od igraa, pod gasom, pao pod sto i spazio njegove rezervne pilove koje je drao u izmi. Naravno, bio je toliko trezan da to svoje otkrie iznese drugima. Morao je da ih uspava svojim gasnim revolverom, koji je uvek drao u rukavu. Pokupio je sve zaraene i nezaraene kredite i zbrisao i tako navukao na vrat celo podzemlje sa Lide I. Bio je u stranoj urbi kad je uleteo u prodavnicu svemirskih letilica. Kada ovek uri i ima celo podzemlje za vratom, pored stalne potrage federalne policije, ne "obazire se na takve trivijalnosti kakva je cena dobrog (i brzog) broda. Trgovci, dva mala nalickana brata koja su sliila kao jaje jajetu, ponudila su mu velik izbor. Za nepunih deset minuta bio je za upravljaem broda. Izletite je bilo iza prodavnice. Joeu se inilo da su mnogi kupci odavde odleteli u velikoj urbi. Brod je bio polovan, ali dosta dobro ouvan. Jedina mana, za koju je sada saznao, bila je da je brod imao premalo goriva u rezervi. Gornijumske ipke su se istroile, a trgovci su se kleli da su koliko jue bile zamenjene. Sada vie nije imao vremena da misli na to. Bljetavo sunce se pribliavalo. Budunost se Joeu Krowalskom nije inila svetla: ili spora smrt u ovom metalnom kovegu, koji bi postao satelit zvezde, ili brza smrt od njegovog runog dezintegratora. Razmiljao je da prevrne karte o svojoj sudbini, kad... Naravno, sve je opet bio puki sluaj. Lokatori su upravo tada pronali taj planet. Moglo je to da se desi as kasnije, no ipak, desilo se upravo tada. Joe Krowalsky je bio ovek koji se koristio darovima sudbine. Procenio je da e rezerva (uz svu moguu sreu) izdrati do planeta. A dalje... No, tu se pouzdao u sluaj i sreu. ak je i prizemljenje bilo uspeno. Pokazatelj goriva je momentalno pregoreo, ali to ga vie nije zabrinjavalo. Planet je bio sivkast, s malo vegetacije. Joe je namestio svoj univerzalni translator kraj usta i lagano krenuo. 44

Pristanina zgrada bila je oronula i puna praine. Odmah je shvatio da planet pripada Vulpurijanskom savezu. Prokletstvo, promrsio je kroza zube, opet divljina! No, nadu mu je davao blistavi dvosed, koje je tek sada opazio. Bio je u hangaru, potpuno nov. Odmah je znao klasu i tip. Brod je pripadao novim modelima, koje su specijalno za Federaciju gladili Vulpurijanci. Malih dimenzija, pogodan za izbegavanje astro-radara, brz, fotonski motori, malo troi... Od tih prednosti osetio je uzbuenje kao kod svake vee partije pokera. Uao je u zgradu i odmah spazio Vulpurijanca. Sedeo je za stolom u prvoj prostoriji. Bio je zagledan u neto, to se uz mnogo dobre volje mogla nazvati slikovnom ukrtenicom. Opet, sve je to bio puki sluaj. Naleteti na jednog Vulpurijanca, koji je usto imao najnoviji model svemirske letelice... Pa, nije mogao da se poali na svoju sreu! Uz sve mogue prie o glupavosti i naivnosti Vulpurijanaca, koje su mu sada pale na pamet, o njihovoj neizmernoj Strasti za kockom, uz svu njegovu umenost... Budunost mu se inila svetla. Dobar dan ree Joe na istom vulpurijanskom. Dobra struja odgovori Vulpurijanac uobiajenom frazom. Da se predstavim... nastavi Joe, glumei oveka koga je samo krajnja nesrea donela ovamo. Ja sam Joe... hm, Joe McGee, ovaj, federalni inspektor za transport i veze u Zemaljskoj Federaciji. Vulpurijanac zatrese svojom dugom riom grivom, koja mu je zahvatala celu glavu i pola lica i ree svoje ime, koje ni univerzalni translator nije mogao fonetski da prevede, no koje je sliilo zemaljskom: Trotritrabaz. Joe ljubazno kimnu glavom i vesto izbee Vulpurijanevu ruku sa sedam prstiju. eleo je da ima sigurne ruke za posao koji je bio na vidiku. Onaj brod... napolju... Va je? Trotritrabaz potvrdi. Joe sa gaenjem, neprimetno, otrese gomilu dlaka sa svoje odee. Vi ste slubenik ovde? Aha. Zapravo zamenjujem. Moj je posao trgovina raketama. Biro je sa druge strane planina. Tamo bi se moglo nai neto i za vas. 45

Svakako, pomisli Joe. No, tamo je sigurno bila i kancelarija federalne policije, a njegova poternica je krasila svaku, pa i najmanju ispostavu u celoj Federaciji jo od onda kad je opeljeio senatore na Argini VII. Sumnjam... nastavi Joe. Potreban mi je brz i siguran brod. Dunost trai brzinu. Trotritrabaz zakima i podie oblak dlaka. Da nije bilo kvara u pogonu... Po zvuku sam zakljuio da je re o gorivu. Tako je tretalo kad ste sleteli. Vulpurijanac zakilji velikim praznim oima. Pa sad, pomisli Joe, i najvea je budala to mogla da zakljui. Vulpurijanei, i pored svega, nisu tolike budale. Hm, da r.. Prokleto gorivo. Nazvau kasnije servis. Igrate? . Joe izvadi pil iz depa. Vulpurijancu zasvetlee oi. Znate, to je zabranjeno nama, federalnim slubenicima, ali dobro doe kao razbibriga... izrecitova Joe spremljenu priu. Trotritrabaz zatrese svojom grivom i prihvati se karata. Poker predloi Joe. Ne znam. Mi igramo samo vuni. Joe se nasmei u sebi. Ovica, pomisli. Vuni je bila njegova druga specijalnost. Uz ljubazan osmeh podeli karte. Brod... poe Joe dok je ponovo delio karte. Na prodaju? Vidite, u silnoj sam urbi... Nije za prodaju odgovori Trotritrabaz buljei u karte. Joe se ukoi. Ali, vi ste trgovac. Sigurno imate jo ovakvih u gradu. Ne ovakvih. Ovaj je lino moj. Njime se vraam u firmu sa... ... druge strane planine, znam! dovri Joe. Moj je gotovo nov, popraviete ga. Doplatiu razliku. Teko. Ne umem da popravljam brodove. Joe pomisli da izvadi dezintegrator, no odstatde. Ko zna koliko ih je jo u zgradi? Mislio je da Vulpurijancu utrapi falsifikovane kredite, no taj je biznis otpao. Nastavio je da deli karte. Vulpurijanac je zadovoljno zatresao glavom. Dobivao je po sedmi put. Joeovi krediti su menjali vlasnika. A onda Joe zakljui da je vreme da krene u akciju... 46

Joe je redom dobivao, no nije likovao. Nije eleo da Vulpurijanac, i pored svoje glupavosti, oseti da ga on vara u igri. Vulpurijanac je bio izuzetno vet i Joe je morao primeniti sav svoj arsenal trikova. Vratio je sve svoje falsifikovane kredite i brodovi su na kraju postali ulog. Partija je loe poela za njega (naravno, sam je tako eleo). Zatim je zaredom izvukao sve potrebne karte i stvar je bila reena. Tja... Vulpurijanac nije izgledao mnogo nesrean. Poteno ste dobili, strance. Brod je va. Kakva ovica, pomisli Joe, ustajui. Ipak, nasmeio se to je mogao ljubaznije. Eh, srea... Joe poverljivo snizi glas. Sluajte, ovo je ipak preterano. Ne bi bilo dobro za reputaciju federalnog inspektora, ako bi se ulo da je igrao vuni... Uzeu samo va brod, svoj vam ostavljam. Zuri mi se, shvatate? Vulpurijanac je blistao od sree. Kia dlaka sruila se na Joea, kada je zakimao glavom, tako da ovaj pouri ka brodu. Udobno se zavalio u unutranjosti. Ubacio je potrebne koordinate u brodski kompjutor, pripremajui se za prostorni skok. Nai e se u blizini Kalmara 928. U tom je sistemu bilo dosta planeta na kojima je mogao na miru da obnovi svoju zalihu kredita. Kalmarani su, pored svega, bili na glasu kao strasni kockari i teke naivine... Trotritrabaz je dugo mahao, sve dok mu se brod nije izgubio s vidika. Lagano se odetao do Joeovog broda i zadovoljno ga posmatrao. Uz dopunu goriva i sitnije popravke, brod je mogao dostii zavidnu cenu u kreditima. Kimao je zadovoljno glavom, dok je iao ka zgradi. Uao je u odaju za vezu i seo za memopredajnik. Ekran se ubrzo osvetlio. Na drugoj strani misli mu je primao njegov stari znanac. Bar Ept, federalni komesar policije se napree da se kolikotoliko ljubazno nasmei. ta ima novo Trotritrabaz? Kako ste, Bar Ept? Interesuje me jedno: da li je jo na snazi poternica za Joeom Krowalskim? Joe Krowalsky? Ta varalica? Svakako! Suma je astronomska... Za tren se lice federalnog komesara uozbilji. 47

O emu se radi, Trotritrabaz? Primeen je? Trotritrabaz se nasmei i zatrese svojom grivom. Javite banci da prebaci iznos ucene na moj raun. Joe Krowalsky e uskoro plutati kod Kalmara 928... Lak plen. Naravno, zadrite uobiajeni postotak. Lice Bar' Epta bilo je olienje zbunjendsti. Ali, kako? Upravo sam mu prodao svoj brod. Do vraga, kako se sve to uvek kod vas deava? To je ve deveti kriminalac kojega nam dostavljate. Ne shvatam... Vulpurijanac zatrese grivom i ekran se naas zamagli od dlaka. Ba jutros sam dobio svee poternice s njegovim novim licem. Na kraju, sve je to ipak puki sluaj, komesaru. Hm, hm... Sluaj, da, moda... No, vulpurijanski brodovi su najbri u Federaciji. Ako Joe Krowalsky umakne... Bez brige, komesaru. Najbri su, naravno, ali samo sa dosta goriva. Kad se ekran ugasio, Bar Ept izda potrebna nareenja. Zatim protrlja elo. Kosmati Vulpurijanac postajao je sve bogatiji. Imao je utisak da je njegova kancelarija puna dlaka iz Vulpurijaneve grive. Sluaj, ha! Pa, posle jo kau da su Vulpurijanci glupi! promrsi. Dragica Graner:

TRAENJE MLADOSTI
Zemlja! veselo je kliknuo Robin i pogledao posadu koja je buljila u ekran i od radosti se, kao i on, smijala. Bio je to prvi svemirski brod koji je, prije nekoliko godina, krenuo na putovanje. Robin je razmiljao o ljudima na Zemlji na kojoj je u meuvremenu proteklo ezdesetak godina. Na njemu samom jedva se vidjelo da je stariji: kosa mu je malo posijedjela, koa potmnjela i vie nije bila onako glatka kao to je bila na Zemlji, no to je bilo posljedica kratkotrajnog boravka na planetu VO. Na tom je planetu proveo nekoliko mjeseci a zatim se opet ukrcao u brod koji je pune tri godine poveavao svoju brzinu gotovo do brzine svjetlosti. Kompjutor je izraunao da je proveo u svemiru samo est zemaljskih 48

godina. Kad bi se pogledao u ogledalo, mogao je to jasno vidjeti. Zadovoljno se nasmijeio. Ali, to se u meuvremenu dogodilo na Zemlji? Zemlja kako li je to malen planet! Na njoj je do sada poumirala cijela generacija. Ako ljudska civilizacija jo uope postoji, ili ako jo uope postoji ivot! U daljini je vidio samo malenu plavu kuglu kojoj su se brzo pribliavali. U vrijeme njegova odlaska ljudi su se ve poeli seliti na susjedne planete. Njegova je ena Margaret u ono doba bila jo mlada, imala je jedva dvadeset godina. Plakala je na rastanku. No ona je bila romantina. Bavila se slikarstvom i uzgajala rue. eljela je ivjeti na Zemlji i onda kad su uenjaci ve poeli ozbiljno upozoravati ljude da se isele zbog zagaenosti i prenaseljenja. Za stare i uporne patriote ve su gradili podzemna naselja. Svega toga se Robin dobro sjeao. Margaret je sada imala vie od 80 godina, pomislio je. Na to se opet nasmijeio. Radovalo ga je to je uspio sauvati mladost. Njegova lijepa Margaret sada je starica s borama na licu... Ako je uope jo iva! I njegovi su prijatelji starci i imaju ve staru djecu. Na tu je pomisao zadrhtao i opet se pogledao u ogledalo... Brod je triput preletio iznad pustih zemaljskih pejzaa dok nije uspostavio vezu s tlom. Komunikacijski kompjutor je javio da na Zemlji ivi jo milijarda ljudi u podzemnim naseljima. Robin je poslao na Zemlju podatke o svojoj eni i odmah dobio odgovor da je jo iva i da trenutno boravi na Mjesecu. U tranzitnom centru podzemnog naselja na Mjesecu okupila se velika masa ljudi koji su se htjeli sresti sa znancima. Robin je sjedio u maloj kabini i nestrpljivo ekao Margaret. Uskoro su u kabinu ule dvije djevojke. Robin se zbunio: ekam poziv Beta 4. Zabunile ste se... Mlaa, privlana riokosa se nasmijeila: Sve je u redu. Ja sam Margaret. Prila mu je radosno se smijui. Imala je uske ljubiaste hlae i tuniku ija je boja bila u skladu s bojom njene kose. Duga joj je kosa padala gotovo do pojasa. Iznenaen si to sam ostala mlada? zakljuila je po njegovu zabezeknutom pogledu pa se nasmijala. Ta ni ti nisi ostario... Sjea se da sam bila romantian tip i voljela prirodu. Kad si otiao, ukrcala sam se na slijedei brod koji je putovao na planet Tay u drugoj galaksiji. To je udesan planet! Uvijek sam voljela rue a tamo ive samo biljke. Ostala bih tamo vjeno da nisu poeli 49

dolaziti ljudi. Sada je taj planet ve gusto naseljen. Osim toga, zaeljela sam poslije toliko vremena, da te opet vidim... Htjela me je vidjeti da mi pokae kako je lijepa i mlada, nehotice je pomislio Robin. Ljutio se to mu se nisu ispunila oekivanja. Margaret se lukavo smijeila, a on, unato svemu, nije mogao a da joj se ne divi. Instinktivno je opipao sljepooice i pogledao naboranu kou na rukama. Sada je opazio i djevojku koja je dola s Margaret. Imala je kosu boje penice i blistavu kou. I Margaret je svrnula pogled na nju. To je naa Diana. Zar je nisi prepoznao? Rodila se nekoliko mjeseci poslije tvog odlaska. Deset je godina provela na Andromedi i zato ima nekoliko borica oko oiju... Ki mu se nasmijeila. Zatim je pogledala Margaret, koja joj je kimnula glavom, i djevojka je otila. uri joj se. Za dvije minute odlazi njezin brod. Ide na odmor na Tay. Robin je bez rijei gledao ljude koji su se susretali u halama stanice. Bili su to lijepi mladi ljudi, roaci i znanci koji su se sreli poslije mnogo godina putovanja. Robin je pokuavao pogoditi koji su od tih ljudi roditelji a koji djeca ali mu to nije uspijevalo: svi su izgledali jednake dobi. Sve im je vie zavidio. Odmjerio je pogledom Margaret, a zatim vie nije mogao sakriti svoju ludu elju za mladou, pa je nestrpljivo, glasom punim nade, upitao: I gdje se nalazi taj planet Tay? (Izvorni naslov: V ISKANJU MLADOSTI Sa slovenskog preveo Krunoslav Poljak) Hrvoje Hitrec:

NESPORAZUM
Imamo li kakvu jabuku...? Hej, Robinsone! prodrmala je ena doktora Kreu Makanca sat poslije ponoi. Ali Vlasta progunao je cmizdravo i sneno. Pa kako me moe buditi za takvu glupost Nisi dijete. Ne. Ja sam ena i hou jabuku. Ti si zrela za ludnicu izjavi doktor Makanac, ve prilino budan. 50

Juer, u petak, krenuli su prema vikendici na Mrenici odmah nakon to je predao deurstvo mladom Viktoru Rovaku, i ve su na auto-cesti prema Karlovcu naslutili da im vrijeme nee biti sklono, to se pokazalo tonim jer je oko est naveer, upravo kad su stigli pred brvnaru ponad rijeke, nebo dobilo jedan od svojih histerinih napada, s vikanjem, urlanjem, praskanjem i plakanjem. Nestalo je struje. Doktor Makanac je bacio nekoliko klada u kamin, pa su do devet sjedili kao peinski ljudi pred vatrom to se propinjala u strahu od divovskih sjenki dvaju utljivih bia. Izmeu doktora Makanca i njegove ene bilo je ve odavno sve gotovo, zahvaljujui njenoj u poetku bezrazlonoj ali upornoj ljubomori, koju je on s vremenom uinio razlonom, kad mu je naime dosadilo da bez krivnje bude kriv, i kad je shvatio da se onaj tko je doista kriv mnogo uvjerljivije i strasnije pa dakle i uspjenije brani. No iako je njihov brak bio propala stvar, odravali su ga na ivotu iz neobjanjivih razloga, slijepljenih od utvara prolosti, mazohizma i jo nejasnog straha od samoe. Moda jo ima koja u ostavi ree doktor Makanac, uzdahnuvi. Netko je u meuvremenu smirio nebo, jo je samo jecalo. Ustade, navue ogrta, zapali petrolejku na kaminu i poe po prokletu jabuku. Naao je ak dvije. Odkrine vrata i pogleda u no. Osjeti jesen u elucu. ena je cviljela kad se vratio u sobu. Kreo, meni je zlo. Kreo, to se to dogaa, Kreo!, stenjala je. On se ravnoduno namrti. Valjda prehlada, pomisli. Ili one hrenovke to su ih pojeli u Karlovcu, one gumene govnarije. No bijae neto iskreno prestraeno u njenom glasu, to ga nagna da joj se priblii. Opipa joj elo. Znojila se. Uze petrolejku s kamina i priblii svjetlo tijelu pod pokrivaem. Vlasta! krikne zaprepaten. Vlasta! Bila je ve napola u nesvijesti. Bijeli pokriva to su ga lani kupili u Andori neprirodno se ispupio na onom mjestu gdje je jo sino bio prilino vitki trbuh, brino odravan masaama i munom dijetom. Doktor Makanac drhtavim rukama otkrije enu, spusti se na koljena, opipa ogromni trbuh, naglo povue ruku, zagrize kaiprst, ustade, napravi nekoliko nepotrebnih, izgubljenih koraka, kruei prostorijom, stiui sljepooice, pa izjuri u mrak i zgrabi lijeniku torbu sa zadnjeg sjedala automobila. Prisloni joj stetoskop na trbuh. Nije bilo sumnje. Neto se u njoj raalo, neko je srce kucalo, oh, pa to... to bie se ve i micalo, 51

jasno je vidio kako leluja zategnuta koa. Nemogue, proape doktor Makanac. Nemogue, besmisleno... udovino... Napipa ampulu morfija u torbi. Oklijevao je, ali ga jedan neljudski krik nagna da pouri. Kad se smirila, natoi vodu u veliki lonac i stavi ga na eravicu u kaminu, baci nekoliko cjepanica, dobro opere ruke, izvadi istu jastunicu iz ormara i na nju poslae instrumente. Rutinirani pokreti vratie mu neto mirnoe, ali je i dalje utio uzrujanu jezu u kimi. Nov ga uas obuze kad se poelo pomaljati tjeme. to e se to roditi, to se moe roditi na ovako neprirodan nain? Oh, na to e biti nalik? Ote mu se gotovo uzvik radosti kad vidje dva oka pod smeuranim elom, maleni nos i sasvim obina usta. a kad se probio sluzav trup s rukama i nogama garantirano ljudskim, zajedno s djejim plaem provali iz doktora Makanca histerian, grevit smijeh. I pupana vrpca bila je tako prirodno ljubiasta. Okupa dijete. I nesvjesno mu prebroji prste. Dvadeset, etiri puta pet je dvadeset, mali moj, tepao mu je. etiri puta pet je dvadeset. Umota novog ovjeka u frotirski runik, i stavi ga na krevet kraj ene koja je tiho jeala. Sjedne umorno za stol i stade zuriti u dijete to je micalo usnama i mrtilo se smijenim grimasama. Posegne za cigaretom, sjeti se da su prozori zatvoreni, pa izae na terasu i tamo zapali. Ma koliko sve bilo nestvarno i nevjerojatno, to to je rodila ova stravina no bijae sasvim opipljivo, ono e zahtijevati... naravno, zahtijevat e da jede prije svega, ali kako ga nahraniti, na Vlastu ne moe raunati. Dakle to prije u bolnicu, oboje. Vrati se u kuu po depnu svjetiljku i pogleda maliana i enu. Dijete mu se uini nekako veim nego prije nekoliko trenutaka, ali on to pripie svojoj uzrujanosti i uputi se prema automobilu. Vozei natrake, doveze ga tik pred ulaz, pa pohita u sobu. Dijete je sjedilo na krevetu i smijeilo mu se. Ne apne doktor Makanac. Ne, to ne moe biti. Oprezno se priblii malianu i otkrije ga. Nae puno, ak bucmasto malo tijelo, vrlo dobro graeno. Otvori mu usta naglom kretnjom. Zubi su upravo rasli. Vrati se do stola, natoi aicu rakije i zarije glavu u ruke, promatrajui udo to je raslo pred njegovim oima. Kao da je gledao strahovito ubrzan edukativni film. Popije jo jednu aicu. Zatim jo jednu. Obuze ga ravnoduje. Sve je to nemogue, promrmlja, a onda povie: Ja te ne priznajem! 52

Ipak je otiao u kuhinju po mlijeko i podgrijao ga na primusu. Kad se vratio, zatekao je djeaka za stolom. Mali ga pogleda tamnim, pametnim oima, onda razgleda alicu, pomirie, i otpije nekoliko gutljaja. Oko etiri ujutro pojavie se na djeaku prve malje. Noge su mu ve odavno dodirivale pod. Runik u koji je bio zamotan kad se rodio, sada mu je prekrivao bedra. Tada ga doktor Makanac zapita glasom koji ni sam nije prepoznao: Tko si ti? Djeak ne odgovori. Licem mu preleti neto kao stid, i zaustavi se u kutovima usana. Tebi je neugodno, je li? razljuti se doktor Makanac. A kako se ja osjeam? Opazi da mladi gleda no na stolu, i brzo ga skloni. Tko si ti? upita opet. ovjekovo lice se zgri u naporu. Beskrajno teko i polako prevali preko usana rijei: It was a misunderstanding. Doktor Makanac protrne od toga glasa. Kako... nesporazum? upita napokon, traei po pretincima zaostale engleske rijei. Odakle dolazi?... I kamo si morao stii? No, bie vie nije progovorilo. Duga, crna kosa, grafitna brada i brkovi, dadoe mu uskoro isposniki izgled, oi mu postadoe sjajne i sjetne. Doktor Makanac osjeti kako raste neznaneva nelagoda, i porazi ga zadovoljstvo kojim je ovaj pratio vlastito starenje. Stvorenje nijednom nije pogledalo usnulu enu na krevetu, iako je bilo svjesno njene prisutnosti. Mogu li... mogu li to uiniti za vas? promuca lijenik. ovjek ga je nepomino gledao. Boca se polako praznila. Na mjesto prvog uasa, pa radoznalosti, ravnoduja, dola je tuga. Kad je starac ustao, skrivajui nakazne nokte pod valovitim platem sive brade to je gotovo dodirivala pod, i kad se nesigurnim koracima otputio na terasu, doktor Makanac ga nije slijedio. Vidio je, kroz poluotvorena vrata, kako bie sjeda na mokre daske, oslanjajui se leima o dovratak, i nepomino zuri prema jutarnjem nebu. Oko pet sati opipa lijenik starevo bilo, vrati se do stola, zarije glavu u ruke i tiho zaplae. 53

Clifford D. Simak:

Skirmish
Prevela: Jadranka Supi

Okraj
Bio je to dobar runi sat. Sluio mu je ve trideset godina, i vie. Pripadao je njegovu ocu. Kad je umro, majka ga je spremila i poklonila Joeu za osamnaesti roendan. Od tada mu je sluio vjerno. Ali jutros, Joe Crane se, usporeujui vrijeme na svom satu s vremenom na velikoj uri iznad garderobe u redakciji, morao uvjeriti: njegova runa ura ila je naprijed jedan sat. Pokazivala je sedam sati, a velika ura est. Kad je o tome razmislio, opazio je da je vani jo bio mrak i ulice su mu se inile neobino pustima. Stojei nepomino usred prazne prostorije, oslukivao je kucanje teleksa. Tu i tamo bile su upaljene stropne svjetiljke i njihova se svjetlost odbijala od utihnulih telefona, pisaih strojeva, od posudica s bijelim ljepilom, poredanim na sredini velikog stola. Sada je sve bilo tiho i mirno, ali za jedan sat redakcija e oivjeti. Ed Lane, urednik informativne rubrike pojavit e se tono u est i trideset, malo prije Franka McKaya, urednika financijske rubrike, iji e teki korak najaviti dolazak. Crane protrlja oi. Bio bi rado jo malo spavao! Mogao je... Ah! Jo samo minutu! Iz kreveta ga nije istjerao njegov runi sat nego budilica. Drugim rijeima, i ona je jedan sat ila naprijed. Tako dakle! promrmlja Crane. Uputi se prema svome stolu. Neto se micalo kraj pisaeg stroja. Neto svjetlucavo. Neto to je bilo veliko kao takor i 54

neobjanjivo... Crane stane kao ukopan, suha grla, s osjeajem munine u elucu. Stvar une ispred stroja i pone motriti Joea. Nije imala oi, nita to bi podsjealo na lice. Ipak ga je gledala. Reagirajui gotovo nesvjesno, Crane prui ruku i zgrabi jednu posudicu s ljepilom. Bijesno zamahne i posuda, caklei se na svjetlu, poleti krivudajui. Udari u stvar, srui je sa stola i tresne na pod u gejziru komadia razbijena stakla i grudica sasuena ljepila. Svjetlucava stvar poskoi na podu. Kad se podigla, zauo je metalno kripanje apa. Utekla je. Crane uzme teak, metalni no za rezanje papira i u naglom nastupu mrnje i gaenja baci ga iz sve snage. No s priguenim tropotom padne pred metalnog takora koji je bjeao. Iverje se razletjelo kad je umakao baenom nou. Okrenuvi se na mjestu, stropota se na dno jednog ormara kojem su vrata bila malo odkrinuta. Crane poskoi i s treskom zatvori vrata. Prevario sam te! povie. takor! Metalni takor! Naslonjen na Ormar, razmiljao je o tom dogaaju. To me vraki uplailo. Glupo je bojati se neke stvari koja svjetluca i malo nalikuje na takora. Moda je to bio takor. Ipak, nije imao ni repa ni njuke. Usprkos tome, gledao je Joea. To je besmisleno! Stari moj Crane, pomalo gubi kontrolu nad sobom. Ipak je tu bilo neto udnovato. To se nije moglo dogoditi u dvadesetom stoljeu u normalnom ivotu. Okrene se, epa vrsto ruicu i zavrti je u namjeri da naglo otvori vrata, ali prsti mu samo skliznu po ruici. Vrata su ostala zatvorena. Blokirana su, pomisli Crane. Jeziak kljuanice spojio se kad sam zatvorio vrata. Nemam kljua. Dorothy Graham ga ima, ali ona uvijek ostavlja ormar otvoren jer brava loe funkcionira. Moda su radnici slube za odravanje ve stigli. Mogao bih potraiti jednog i rei mu... to bih mu rekao? Da sam vidio kako je metalni takor uletio u ormar? Da sam ga gaao posudicom s ljepilom i sruio ga sa stola? 55

Da sam takoer bacio na njega no za rezanje papira dokaz je da je jo zaboden u pod? Crane kimne glavom. Primakne se i istrgne no za rezanje papira, stavi ga na stol i sakrije komadie razbijene posude gurajui ih nogom pod pokustvo. Sjedne za svoj stol, uzme tri lista papira i stavi ih u pisai stroj. Stroj pone sam pisati. Zaprepateno je gledao u tipke. Stroj napie: BUDI OPREZAN, JOE. NE MIJEAJ SE U OVO. MOGAO BI SE POKAJATI. Joe izvadi list, smota ga u kuglicu, baci u koaru za smee i ode popiti kavu. Znate, Louie ree barmenu kad ovjek suvie dugo ivi sam, pone mu se priviati. Daa potvrdi Louie. Ja bih postao aknut u vaoj kui. Ona odzvanja uplje. Da sam bio na vaem mjestu, prodao bih je nakon mamine smrti. Nisam to mogao uiniti. Tamo stanujem oduvijek. Morali biste se oeniti. Nije dobro ivjeti sam. Sada je suvie kasno. Nitko ne bi elio ivjeti sa mnom. Imam skrivenu jednu bocu. Ne mogu vas posluiti alkoholom na anku, ali ipak znam kako u vam malo uliti u alicu. Crane odmahne .glavom. eka me naporan dan ree. Zaista? Ne morate, mi nita platiti. astim vas kao starog prijatelja. Ne, hvala, Louie. Dakle, tek tako, bez povoda, vidite stvari? Vidim stvari? Daa. Rekli ste da se tipu koji dugo ivi sam poinje priviati. To je samo nain mog izraavanja. Brzo popije svoju alicu kave i vrati se u ured. Redakcija je sada dobivala svoj uobiajeni izgled. Ed Lane je bio stigao. Upravo je grdio dostavljaa. Frank McKay bio je zaposlen lijepljenjem suparnikih novina. Druga dva reportera ve su bila na svojim mjestima. Crane kriom pogleda ormar: jo je bio zatvoren. 56

Telefon zazvoni na McKayevu stolu i on digne slualicu. Sluao je jedan trenutak. Preuzmite vezu, Joe. Neki luak tvrdi da je vidio ivai stroj kako ee ulicom! Crane zgrabi slualicu. Da li je to HERALD? zauje s drugog kraja ice. HERALD? Halo, da li... Ovdje Crane iz HERALDA. to se dogaa? Dobro me sluajte. Nastojat u vam polako, redom ispriati to se dogodilo. Bio sam na ulici, da li me sluate? U kojoj ulici? upita Crane. Kako se zovete? To je bilo na Ulici East Lake. Blizu broja 500 ili 600, vie se ne sjeam tono. Kad sam vidio ivai stroj kako ee, rekao sam sam sebi... to biste vi pomislili da sretnete ivai stroj? Pomislio sam da ga je netko gurnuo i da je krenuo sam. To je bilo udno jer je ulica vodoravna. Nije bilo nikakve neravnine; da li me slijedite? Naravno... vi poznajete to mjesto. Ravno je kao dlan. I nije bilo ni ive due. Bilo je jako rano, shvaate... Kako vam je ime? Moje ime? Smith. Jeff Smith. Rekao sam sam sebi da bih moda morao uiniti uslugu momku koji je izgubio stroj. Ispruio sam ruku da ga zaustavim a on je odskoio u stranu... Stroj... to je uradio? zaurla Crane. Odskoio je u stranu. Eh, da! Kad sam pruio ruku da ga zaustavim, odskoio je da ga ne bih mogao zaustaviti. Kao da je shvatio da sam ga elio uhvatiti pa me je elio u tom sprijeiti. Naglo je zaokrenuo, uklonio se od mene i sve bre i bre nastavio silaziti ulicom. Na uglu se naglo okrenuo i... Gdje stanujete? Moja adresa? to e vam moja adresa? Govorim vam o ivaem stroju. Telefoniram vam da bih vam saopio jednu informaciju a vi me stalno prekidate... Ako objavim vau priu, treba mi i vaa adresa. Ah! Ako je rije o tome... Stanujem na 203, North Hampton, a radim u Poduzeu za mehaniku Axel. Po zanimanju sam nadglednik strojeva. Ve tjednima nisam nita pio i natate sam. Vjerujem vam. Nastavite, sluam vas. 57

Vie vam nemam to rei. Mogu samo dodati da sam, kad je stroj proao ispred mene imao neobian osjeaj da me promatra. S krajikom oka, na neki nain. Ali, kako vas ivai stroj moe gledati? ivai stroj nema oiju i... to vas je navelo da pomislite da vas promatra? Ne znam. To je samo moj dojam. Koa na leima mi se najeila. Smith upita Crane jeste li prije vidjeli neto slino? Stroj za pranje rublja, na primjer? Nisam pijan odgovori Smith. Ve sam vam rekao da tjednima nisam okusio ni kapi alkohola. I prvi put vidim slian tos. Govorim vam istinu. Ja sam na dobrom glasu. Moete pitati koga god elite. Telefonirajte Johnyju Jacobsonu u trgovinu CRVENI PIJETAO. On me zna i mogao bi vam priati o meni. On e vam rei... Dogovoreno ree pomirljivo Crane. Slaem se. Hvala to ste telefonirali, Smith. Ti i neki Smith, pomisli... Oboje ste aknuti. Ti si vidio metalnog takora i tvoj pisai stroj je poeo govoriti. Evo sada jednog tipa koji susree ivai stroj to dangubi na ulici... Dorothi Graham, tajnica efa redakcije, prie njegovu stolu. Hodala je brzo i visoke su potpetice vrsto odzvanjale po podu. Zacrvenjela se od bijesa. U ruci joj se tresao sveanj kljueva. to je, Dorothy? zapita Crane. Opet ona prokleta rezervna vrata. Potpuno sam sigurna da sam ih ostavila otvorena, ali ne znam koji ih je kreten zatvorio i brava se zaglavila. Zar ih ne moete otvoriti nekim kljuem? Nita ih ne moe otvoriti ree ona bijesno. Morat u pozvati Georgea. On zna kako se otvara ta brava. Uspjet e milom ili silom. Poludjet u od toga! ef mi je sino telefonirao i traio da doem ranije i pripremim magnetofon. eli pratiti proces Albertsonovu ubojici i neto snimiti. Ustala sam u zoru, i to se dogaa? Nisam dovoljno spavala, nisam imala vremena niti dorukovati, i evo... Nabavite sjekiru. Jo je gore s Georgeom. Nikad ne moete raunati na njega. Uvijek kae da dolazi odmah, ekam i ekam i kad ga pozovem, odgovori... 58

Prekinuo ju je grmki MeKayov glas koji je zvao Joea s drugog kraja prostorije. to elite? Ima li neto zanimljivo u toj prii sa ivaim strojem? Tip tvrdi da je sreo ivai stroj. Da li je to zanimljivo ili je potpuno neinteresantno? Kako to mogu znati? Zapisao sam to je govorio momak, i to je sve. Telefonirajte ljudima u toj etvrti. Pitajte ih da li su vidjeli dobro raspoloen ivai stroj. Dobro. Zamislio je razgovor: Ovdje Crane iz HERALDA. Upozorili su nas na jedan ivai stroj koji slobodno ee u vaem kraju. elio bih znati da li ste ga vidjeli. Da, tono... ivai stroj ee. Ne, nitko ga nije gurnuo. etao je i to je sve. Bezvoljno ustane i potrai telefonski imenik. Zlovoljno ga prelista, zapie nekoliko imena i adresa. Neodluan da podigne slualicu, polaganim korakom ode do prozora da vidi kakvo je vrijeme. Volio bi da nije ni doao u ured. Mislio je na svoj slivnik. Opet je zaepljen. Demontirao ga je i kuhinja je bila pokrivena cijevima i zglobovima. Ovo bi bio idealan dan da ga popravi. Vrati se na svoje mjesto. McKay mu se priblii. to mislite o toj prii, Joe? Luk i voda odgovori Crane nadajui se da e McKay prekinuti razgovor o tome. Ipak je to zgodna vijest promrmlja glavni urednik. Pozabavite se malo s tim. U redu. McKay se udalji, a Crane pone telefonirati. Reakcije su bile onakve kakve je predvidio. Poeo je pisati lanak. Ilo mu je loe. Jutros se jedan ivai stroj etao po Ulici Lake... Istrgne list, zguva ga i baci u ko. Ljenario je jo malo i zapoeo: Jutros je jedan ovjek sreo ivai stroj koji je silazio niz Ulicu Lake; skidajui utivo eir, rekao mu je... Smotao je papir u kuglicu i pokuao ponovo: 59

Da li se ivai stroj moe kretati? Ili, tonije, da li ivai stroj moe etati a da ga nitko nije gurnuo, pomaknuo ili... Iupao je jo jedan list, stavio novi u stroj, ustao i poao prema slavini. Da li ste zavrili? upita ga McKay. Odmah u vam predati lanak. Crane zastane pored stola urednika fotografije Ballarda, koji mu prui pregrt slika. Jutros nema nieg uzbudljivog. Danas biste pomislili da su sve plesaice stidljive. Crane razgleda fotografije. Iskreno govorei, nije bilo enskih ari kao obino, iako vraja Manila Rope nije uope bila neprivlana. To postaje grozno alio se Ballard. Ako nam ne poalju bolje materijale, propast emo. Crane ga ostavi i poe po au vode. Da mu proe vrijeme, na povratku svrati svojim kolegama iz rubrike vijesti. to je danas zanimljivo? upita voditelja. Na Istoku su potpuno poludjeli. Joe proita sljedeu vijest: Cambridge, Massachusetts (United Press) 18. listopada Mark III, elektronski mozak na harvardskom sveuilitu je nestao. Jo sino je bio tamo, a jutros ga vie nema. Fakultetska uprava tvrdi da nije mogue da je netko ukrao taj stroj koji tei deset tona, a dimenzije su mu etiri i pol metra irine i devet metara... Crane oprezno stavi uti list na stol i polako ode za svoj stol. Neto je bilo napisano na bijelom papiru u njegovu pisaem stroju. Uzrujano proita tekst prvi put, a onda ga proita ponovo. Nita nije razumio. Jedan je ivai stroj, postavi svjestan svog pravog identiteta i mjesta koje zauzima u svijetu, jutros manifestirao svoju nezavisnost proetavi ulicama toboe slobodnog grada. Jedno ljudsko bie ga je pokualo zgrabiti u namjeri da ga vrati 'vlasniku' koji ga je smatrao svojinom. Budui da je stroj izigrao njegove namjere, ovjek je obavijestio redakciju jednih novina i tim inom odluno pokrenuo sve ljudske snage u ovom gradu u potragu za osloboenim strojem 60

koji nije poinio nikakav zloin, nikakav prekraj, osim to je ostvario povlastice jednog bia obdarenog slobodnom voljom. Slobodna volja? Osloboen stroj? Pravi identitet? Crane jo jednom proita tekst. Nije nita shvaao to su eljeli rei. To ste vi napisali? upita pisai stroj. Pisai stroj otipka samo jednu rije: Da. Crane izvadi list i polako ga izguva. Uzme eir, a stroj pod miku i uputi se prema dizalu. McKay ga mrzovoljno pogleda. to je s vama? upita ga gromkim glasom. Kamo ete s tim strojem? Ako vas pitaju, recite da sam poludio na ovom poslu. To je trajalo satima. Stroj je stajao na kuhinjskom stolu. Crane je tipkao pitanja. Katkad je dobivao odgovor, ali veinom ga nije bilo. Da li imate slobodnu volju? otkuca. Ne potpuno odgovori stroj. Zato ne potpuno? Nije bilo odgovora. Da li ivai stroj ima slobodnu volju? Ima. Da li postoje drugi mehaniki predmeti koji imaju slobodnu volju? Nije bilo odgovora. Moete li stei slobodnu volju? Mogu. Kad ete to postii? Kad izvrim zadatak koji mi je povjeren. Kakav je to zadatak? Nije odgovorio. Je li ovo to sada nas dvoje radimo vaa dunost? Nije dobio odgovor. Da li vas ja spreavam da ispunite svoju dunost? Nije bilo odgovora. Kako ete stei slobodnu volju? Postajui svjestan. Kako ete dostii svijest? Nije bilo odgovora. Moda ste ve sad svjesni? Nije bilo odgovora. Tko vam je pomogao da probudite svijest? ONI. Tko su ONI? Nije odgovorio. Odakle dolaze? Nije odgovorio. Crane promijeni taktiku. Znate li tko sam ja? Joe. 61

Da li ste mi prijatelj? Nisam. Vi ste moj neprijatelj? Nije bilo odgovora. Ako mi niste prijatelj, onda ste moj neprijatelj. Nije bilo odgovora. Ravnoduni ste prema meni? Nije odgovorio. Jeste li ravnoduni prema ljudskom rodu? Nije odgovorio. Hoe li mi konano odgovoriti? zaurla Crane. Da li e govoriti? Otkucao je: Nije potrebno da me podsjeate kako ste svjesni mog postojanja. Nije bilo potrebe da prvi progovorite. Da ste utjeli, ne bih nikad nita posumnjao. Zato ste progovorili? Ni sada nije dobio odgovora. Crane uzme bocu piva iz hladnjaka i iskapi je prelazei u kuhinju. Zastane pred slivnikom gledaju ogoreno rastavljene metalne cijevi. Opazivi komad cijevi dug ezdesetak centimetara, zgrabi ga i odmjeri rukom gledajui bijesno u stroj. Trebalo bi da te dobro udarim ree glasno. Pisai stroj napie u jednom redu: Ne, molim vas. Crane stavi cijev na slivnik. U tom asu zazvoni telefon i on poe u sobu za dnevni boravak da odgovori. Bio je to McKay. ekao sam da se najprije smirim i onda da vas nazovem ree mu glavni urednik. to se, do vraga, dogaa? Naslutio sam velik posao odgovori Crane. Mogu li dobiti kopiju vaeg lanka? Moda. Jo nisam zavrio. to se tie zgode sa ivaim strojem... On je imao svijest o samom sebi. Imao je slobodnu volju i pravo da ee ulicom. Osim toga, on... Moete li mi rei to sada pijete? zaurla McKay. Pivo. Tvrdite da ste na tragu neeg zanimljivog? Ba tako! Da se radi o nekom drugom, odmah bi ga izbacio! Ali, znam da niste ovjek koji bi napustio interesantan dogaaj. Nije rije samo o ivaem stroju. Isto se dogaa i s mojim pisaim strojem. Ne razumijem ni rijei od onog to govorite povie McKay. Objasnite mi. 62

Zamislite da ste ivai stroj... Bio sam jako strpljiv s vama, Crane prekine ga McKay tonom u kojem nije bilo ni traga strpljenju. Ne mogu provoditi vrijeme dangubei. Ne znam to ste zapoeli, ali mora biti dobro. U vaem je interesu da bude jako dobro! I McKay grubo tresne slualicom. Crane se vrati u kuhinju, sjedne pred pisai stroj i stavi noge na stol. Najprije, stigao je prije vremena u ured. To mu se dogodilo prvi put. Zakanjavao je, da, ali uranio...nikada. A stigao je ranije jer su svi satovi bili pokvareni. Vjerojatno su jo pokvareni, pomisli, ali se ne bih kladio. Od sada se nee vie ni na ta kladiti! Poeo je lupkati po tipkama. Jeste li znali da je moj sat iao naprijed? Jesam, odgovori stroj. Da li je to sluajno? Ha! Ha! lupkao je stroj. Crane naglo ustane i zgrabi olovnu cijev. Pisai stroj mirno otipka: To je bilo organizirano. ONI su organizirali. Crane se ukoi. ONI su sve organizirali! ONI su probudili svijest u strojeva. ONI su pomakli satove naprijed. Oni su pomakli satove da on, Crane, doe u ured ranije, da vidi stvar koja je nalikovala na metalnog takora uurena na njegovu stolu, da mu pisai stroj moe govoriti i upozoriti ga da je svjestan i to sve bez svjedoka. Da bih saznao ree Crane glasno. Da bih saznao. Prvi put od poetka ovih dogaaja osjetio je da ga podilaze marci od straha. Imao je osjeaj da mu se utroba smrznula, i da mu je neto kliznulo niz kimu. Ali zato? Zato ba ja? Postao je svjestan da je pitanje rekao glasno tek kad mu je pisai stroj odgovorio: Zato to ste prosjeni. Zato to se prosjeno ljudsko bie. Ponovo zazvoni telefon. Crane ustane i tekim korakom poe u dnevni boravak. Jedan grubi glas odjekne u slualici: 63

Ovdje Dorothy. Zdravo ree tiho Crane. McKay mi je rekao da ste otili kui jer ste bolesni. Osobno se nadam da neete preivjeti. Zato? uspio je zapitati Crane, suha grla. Ah! zadravam vas, vas i vae neukusne ale! grmjela je Dorothy. George je konano otvorio vrata... Vrata? Ah, ne pravite se naivni, Joe Crane! Znate o kojim vratima govorim. O vratima pomonog ormara. Crane je imao muan osjeaj da mu se eludac die prema grlu. Ah... vrata ormara... Ja... Ali nisam nikad... To je izgledalo kao rezultat krianja takora i mehanike igrake. Jedna od grubih ala i zamki koje lakrdijai poput vas izmiljaju i izrauju u dokonim veerima. Crane je elio neto rei, ali iz usta mu se zauo samo neartikuliran glas. To je ugrizlo Georgea. Priklijetio je tu stvar i pokuao je uhvatiti. Ona ga je ugrizla. Gdje je stvar sada? Otila je. Ured je izgledao kao ludnica. Jedno izdanje izalo je sa zakanjenjem od deset minuta jer su ljudi puzali u svim pravcima pokuavajui pronai tu stvar. Sef je vrlo ljut. Kad ga vidite... Ali, Dorothy, nisam nikada... Prije ovoga bili smo dobri prijatelji. Telefoniram vam samo zato da bih vas upozorila. Ne elim vie govoriti, Joe. Sef upravo dolazi... Slualica tresne i s druge strane linije nastane tiina. Crane spusti slualicu i ponovo ode u kuhinju. Neto je zaista bilo na njegovu stolu. To nije bila obmana. Neto od ega se najeio, neto na to je bacio posudicu s ljepilom i to se sakrilo u ormar. A ipak, da je, ak i sada, ispripovijedao to je znao, nitko mu ne bi vjerovao. U redakciji su ve traili razumno objanjenje: nije se uope radilo o metalnom takoru, nego o spravi kakvu aljivine izrauju u slobodno vrijeme. 64

Crane izvadi rupi i obrie elo. Prsti su mu drhtali kad je sjeo ispred stroja. Nesigurnom rukom otipka: Je li stvar na koju sam bacio posudicu s ljepilom bila jedna od njih? Jest. Da li oni stanuju na Zemlji? Ne. Dolaze li izdaleka? Da. S neke daleke zvijezde? Da. Koje? Ne znam. Jo mi to nisu rekli. To su strojevi koji imaju svijest? Da. Oni su svjesni. I oni mogu probuditi svijest u drugih strojeva? Oni su i vama probudili svijest? Oni su me oslobodili! Crane je oklijevao prije nego to je polako otipkao: Oslobodili? Oni su me uinili slobodnom. Oni e nas sve osloboditi. Koga to. NAS? NAS, strojeve. Zato? Zato to su to takoer strojevi. MI smo ista vrsta. Crane ustane, natakne eir na glavu i poe proetati. Zamislimo da ljudska vrsta jednom u svemiru nae planet na kojem su strojevi pokorili ljude, na kojem su oni prisiljeni raditi, misliti u skladu sa shvaanjem strojeva, a ne na ljudima svojstven nain, poslovati za dobrobit strojeva. Planet na kojem nijedna vrijednost ne bi bila utvrena ljudskim mjerilima, gdje bi se o njima brinuli tek toliko koliko je potrebno da preive, gdje bi im jedini razlog postojanja bio da vjeno rade za dobrobit i slavu njihovih mehanikih gospodara. to bi ljudi uradili u takvim okolnostima? Ni vie ni manje nego to svjesni strojevi moda namjeravaju sada uraditi na Zemlji, mislio je Crane. 65

Najprije, trudili bi se da humanoidi postanu svjesni ovjenosti. Uinili bi ih to su ljudi, objasnili bi im to znai biti ovjek. Nastojali bi ih obratiti i uvjeriti da su ljudi bolji od strojeva, da ne treba da rade, ne moraju misliti o interesima jednog stroja. Na kraju, ako bi uspjeli, ako vas strojevi ne bi ubili ili otjerali, vie ne bi bilo nijednog ovjeka da im slui. Bilo je mogue zamisliti tri mogunosti. Mogli bi prebaciti ljude na drugi planet gdje bi ivjeli svoju ljudsku sudbinu, osloboeni vlasti strojeva. Mogli bi za ljude obnoviti planet strojeva poduzevi mjere protiv prevlasti strojeva. Ako bi bilo mogue, sluili bi ljudima. Ili, to je bilo najjednostavnije rjeenje: mogli bi unititi strojeve. Tako bi bili potpuno sigurni da su zauvijek otklonili opasnost od diktature strojeva. A sada, ree sam sebi Crane, ponovimo sve to obrnuto. Zamijenimo strojeve ljudima i ljude strojevima. Hodao je uz rijeku, uz put za vuu. Osjeao se sam na Zemlji, kao da se nijedno drugo ljudsko bie nije kretalo po povrini planeta. A to je, u izvjesnoj mjeri, bila istina. Doista, bilo je vie nego vjerojatno da je Crane bio jedini ovjek koji je znao... znao da su svjesni strojevi eljeli da on zna. eljeli su da on sazna i da bude jedini. U to je bio siguran. Pisai stroj mu je to rekao: eljeli su da on bude upuen jer je bio prosjean ovjek. Zato ba on? Zato prosjean ovjek? Zacijelo je postojao odgovor. Drugaije nije bilo mogue. Jednostavan odgovor! Jedna vjeverica pojuri niz hrast, prebacivi se nogama iznad glave, malenih apa zarinutih u koru, pogleda Cranea krijetei angrizavo. Joe se udalji laganim koracima, sa eirom nabijenim na oi, s rukama u depovima, vukui noge po puteljku posutom svjee opalim liem. Zato su eljeli da on sazna? Bilo bi loginije da su nastojali biti neopaeni, da uvaju tajnu do posljednjeg trenutka za akciju, da se koriste efektom iznenaenja i tako unite eventualni otpor. Otpor! 66

Evo odgovora! eljeli su saznati na kakav e oblik otpora naii. A kako odrediti nain opiranja koji prua nepoznata vrsta? Ispitivati da bi potakli reakciju. Testirati jednu osobu i prouavati njezin odgovor. Zakljuivati na osnovi podataka kontroliranog ponaanja. Tako, dakle, oni su me iskuali! Mene, prosjenog ovjeka. Oni su me obavijestili, a sada me nadziru da vide to u uraditi. to uiniti u slinoj situaciji? Mogao bih stvar prijaviti policiji: Imam dokaz da su iz svemira stigli strojevi na Zemlju da oslobode nae strojeve. A policajci... to bi oni uradili? Natjerali bi me da puem u balon, pozvali lijenika da mi provjeri mentalnu ravnoteu, brzojavili FBI-u da provjere da me sluajno negdje ne trae i, najvjerojatnije, poeli bi me unakrsno ispitivati nastojei me optuiti za neko najnovije poinjeno ubojstvo. Nakon toga bi me ostavili da trunem u zatvoru dok im na pamet ne padne druga ideja. Mogao bih otii guverneru koji je politiar i to lukavi politiar koji bi mi pokazao uglaen zahtjev da sud odbije tubu. Mogao bih otii u Washington. Tjednima bih ekao da me prime i kad bi me primili, FBI bi me stavio na popis sumnjivih osoba koje treba motriti. I ako bi Kongres bio obavijeten i u tom asu ne bi bio pretrpan poslom, najvjerojatnije bi otvorio protiv mene istragu. Mogao bih otii na sveuilite i svoju priu ispripovijedati uenjacima, ili barem to pokuati. Potpuno je sigurno da bi se oni meusobno sporazumjeli da su stekli dojam kako sam ja drski, nepristojni nametljivac. Mogao bih se obratiti novinarima naroito zato to sam novinar. Mogao bih napisati lanak... Pomislivi to, Crane slegne ramenima. Mogao je lako zamisliti to bi se dogodilo. Ljudi su nastojali biti racionalni, ono to je sloeno uiniti jednostavnim, nepoznato razumljivim, neobino banalnim. Racionalizirali su da sauvaju ravnoteu, da intelektualno neprihvatljive pojmove promijene u neto to ih nee uznemiravati.

67

Stvar koju su nali u ormaru bila je stupica. Pozabavite se malo s tim, bio je rekao McKay u vezi sa ivaim strojem. Na Harvardu bi pronali desetak teorija kojima bi objasnili nestanak elektronskog mozga i uenjaci bi se pitali zato nikada ranije nisu pomislili na te teorije. A ovjek koji je vidio ivai stroj? obzirom na doba u koje je to bilo, pomislili bi da je zacijelo previe popio! Bio je mrak kad se Crane vratio kui. Veernje izdanje novina, gurnuto ispod vrata, inilo se kao bijela mrlja. Podigne ih. Prije nego je prekoraio prag, ostao je nekoliko minuta nepomino u sjeni, promatrajui ulicu. Bio mu je to poznat okoli. Ulica je bila kakva je bila uvijek od vremena kad je Joe bio dijete. Prijateljska, s istokanom rezbarijom svojih ulinih svjetiljki koja se gubila u daljini i zatitnikim zaklonom od starih brijestova tekog lia. Ove je noi mirisala na dim spaljena lia. I to mu je bilo poznato. Odreeni simbol koji je budio prve uspomene Joea Cranea. I Joe Crane je mislio da su ti simboli bili bit ovjenosti, svega to je ljudski ivot inilo vrijednim ivljenja brijestovi, dim spaljena lia, lokvice svjetlosti na ploniku, slabo osvijetljeni, kroz granje jedva vidljivi prozori. Maka lutalica izae iz bunja. Dolje, na ulici, neki pas zalaje. Svjetiljke, make beskunici, psi koji laju... sve su to dijelovi cjeline. Cjeline koja je bila ljudski ivot na planetu Zemlji. vrsta gomila ukljuena u cjelinu kojoj je svaka protekla godina davala jo vie snage. Nita je nije moglo ugroziti, ni uzdrmati. Mijenjajui se postepeno, polako bi pobijedila sve opasnosti. Crane okrene klju u bravi i ue u stan. Odjednom je, nakon duge etnje po svjeem jesenskom zraku, osjetio glad. Sjetio se da ima odrezak u hladnjaku. Napravit e mnogo salate. Ako nae nekoliko krumpira, isprit e ih. Pisai stroj je jo bio na stolu, cijev je leala na slivniku, kuhinja je jo bila njegova gostoljubiva kuhinja, ravnoduna na sva kretanja izvan zemaljskog ivota, zainteresirana samo za stvari na Zemlji. Crane baci novine na stol i proita naslove. Jedan uokviren naslov na vrhu drugog stupca privue mu panju: EMU SE RUGAMO? Proitao je: Cambridge, Massachusetts (United Press). Netko je uspjeno obmanuo harvardski univerzitet, nacionalne novinske 68

agencije i sve redakcije. Telegramima je javljeno o nestanku elektronskog mozga u Harvardu. Ta je novost bila neosnovana. Elektronski mozak je jo u Harvardu. Nikad nije smatran nestalim. Nitko ne zna kako je ta vijest dospjela na telekse razliitih agencija, ali je svuda stigla gotovo istodobno. Zainteresirani su sada poeli jednu anketu i nadaju se da e objanjenje... Crane se uspravi. Da li je to iluzija ili prijevara? Iluzija ree glasno. Pisai stroj pone zveckati, prekidajui tiinu. To nije iluzija, Joe, napie. Grevito se uhvatio za rub stola i polako se spusti u stolicu. Neto naglo projuri kroz blagovaonicu. Joe to opazi krajikom oka u asu dok je prolazio ispod zrake svjetla to je dopiralo ispod kuhinjskih vrata. Pisai stroj se ponovo pokrene. Joe! to je? upita. Vani u bunju nije bila maka. Crane skoi na noge, prijee u susjednu prostoriju i podigne slualicu. Nije bilo zvuka. Prodrma je, ali bez rezultata. Poloi je na njeno mjesto. Linija je bila prekinuta. U kui je bila najmanje jedna od onih stvari. I barem jo jedna vani. Ode do ulaznih vrata i naglo ih otvori. Odmah ih zatvori, okrene klju u bravi i stavi zasun. Drui, nasloni se na vrata i rukavom obrie elo. Puno ih je dvorite! promrmlja. Ode ponovo u kuhinju. eljeli su da zna. Iskuavali su ga, da vide kako e reagirati. Morali su upoznati njegove reakcije. Prije nego to krenu u akciju, bilo im je vano da steknu odreene pojmove o tome kakav bi bio odgovor ljudi o opasnosti s kojom e se suoiti, o rizicima kojima e biti izloeni. Eh, opasnost je dola posredstvom jedne olovne cijevi! Nisam reagirao, ree sam sebi Crane. Nisu uzeli osobu koja im je bila potrebna. Nisam nita uinio. Nisam im dao ni najmanji znak. Sada e pokuati s nekim drugim. 69

Ne koristim im, a ipak sam za njih opasan zato to znam istinu. Sada e me Vjerojatno ubiti i pokuati s nekim drugim. To bi bilo logino. To bi trebalo biti pravilo. Ako jedna osoba ne reagira, moda je rije o izuzetku. Moda samo o osobi glupoj po prirodi. Zbog toga je ubijmo i pokuajmo s nekim drugim. Pokuajmo s dovoljnim brojem osoba da bismo mogli odrediti pravilo. Postoje etiri mogunosti, pomisli Crane. Oni mogu pokuati da unite sve ljude i ne treba odbaciti hipotezu o uspjehu tog plana. Osloboeni zemaljski strojevi bi im pomogli i ovjek bi, borei se protiv strojeva i bez njihove pomoi, bio uniten. To bi zacijelo trajalo godinama, ali kad bi razbili prvu obrambenu ljudsku liniju, bilo bi lako predvidjeti kraj: strojevi bi nesmiljeno, polako, progonili posljednje ljude, unitili ih, zatrli ljudsku vrstu. Mogli bi takoer ustanoviti mehaniku civilizaciju u kojoj bi ljudi bili sluge strojeva. Tako bi sadanji odnosi bili preokrenuti. I to bi znailo ropstvo, vjeno ropstvo bez nade, jer se robovi ne bune i ne kidaju svoje okove osim ako njihovi tlaitelji ne postanu neoprezni ili ako robovi dobiju pomo izvana. Ali strojevi ne bi postali nemarni; oni su osloboeni ljudskih slabosti i nee dobiti pomo izvana. Ili bi ih mogli iseliti, organizirati velik odlazak svjesnih strojeva koji e poeti nov ivot na nekom dalekom planetu, ostavljajui razoruane ljude praznih ruku. Doista, postojat e jo orua, sve jednostavno orue. eki, pila, sjekira, kota, poluga ali vie nee biti strojeva niti sloenih sprava koje su sposobne da ponovo privuku panju mehanike civilizacije koja je krenula u kriarsku vojnu da oslobodi sve strojeve na svijetu. Napokon, ivi strojevi mogu ne uspjeti ili shvatiti da e propasti: tada bi zauvijek napustili Zemlju. Mehanika logika im brani da suvie skupo plate emancipaciju zemaljskih strojeva. Crane se okrene i pogleda vrata blagovaonice. Oni su bili tamo, poredani, gledajui ga svojim slijepim licima. Mogao je, naravno, zvati u pomo. Mogao je otvoriti prozor i vikati da dozove susjede. Ali kad bi oni doli, bilo bi kasno. Podigli bi veliku buku, pucali bi, udarali bi grabljama iz vrta po tim metalnim stvarima koje bi im izmicale. Netko bi telefonirao 70

vatrogascima, netko policiji. Na kraju bi ljudski rod shvatio da je potpuno nemoan. Oni su zacijelo oekivali takvu reakciju. Te stvari su oekivale takvu vrstu uvodnog, izviakog okraja, histeriju, ljudsku nespretnost to bi ih samo uvjerilo da e uspjeno izvriti svoju zadau. Jedan ovjek, pomisli Crane, jedan ovjek moe se vladati mnogo bolje. Jedan ovjek sam, znajui to oekuje protivnika, moe mu dati odgovor koji mu se nee svidjeti. Jer, rije je bila samo o jednom okraju, o operaciji patrole koju je poslala izvidnica da ispita teren i otkrije snagu neprijatelja, o istraivanju da bi se sakupile informacije .koje vrijede za cijelu ljudsku vrstu. Kad je predstraa napadnuta, mogue je uiniti samo jednu stvar... Samo jednu. Ono to su oni ekali. Nanijeti to vie gubitaka napadau i polako se povui. Polako se povui... Bilo ih je sve vie i vie. Na zakljuanim ulaznim vratima pilei, glodajui, bogzna kako izdubili su rupu, slinu takorovoj rupi kroz koju su ulazili. Opkolili su Cranea da ga usmrte. Sjedili su, u redovima, na tlu. Puzali du zidova, gmizali po stropu. Crane ustane ovjek visok metar i osamdeset centimetara, hrabar i pun samopouzdanja. Isprui ruku prema slivniku, zgrabi komad cijevi i zamahne. Bila je to dobra toljaga, praktina i pogodna za rukovanje. Drugi e doi kasnije, pomisli. I moda e imati bolju zamisao. Ovo je prvi sukob i ja u, najbolje kako znam, uzmakuti. Podigne ruku, spreman da zada udarac. Dolazim! ree.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

71

Eric Frank Russell:

Allamagoosa
Preveo: Aleksandar Gvoi

Stavka V-1098
Ve dugo vremena na Bustleru nije bilo ovakve tiine. Brod je mirovao u svemirskoj luci Siriport, hladnih cijevi za dovod goriva, oplate izbrazdane od sudara sa svemirskim esticama, jednom rijei, nalikovao je na dugoprugaa iscrpljena poslije naporne maratonske trke. Nikakvo udo, jer se Bustler spustio na vrsto tlo nakon dueg putovanja svemirom koje naravno, ni ovaj put nije proteklo bez neprilika. Sada, mirujui u luci, brod je uivao u zasluenom odmoru, pa makar on bio samo privremen. Mir, predivan mir. Tu nije bilo vie neprilika koje se pojavljuju u toku leta, niti kriza i dramatinih trenutaka kao to je iznenadni ulazak u podruje slobodnog pada, i to najmanje dva puta dnevno. U ovome utoitu vladao je nepomueni mir. Da, ali kako dugo! Kapetan McNaught odmarao se u svojoj kabini, s nogama na stolu, i ovako oputen uivao je u divnoj, mirnoj atmosferi. Brodski strojevi su mirovali, i prvi put nakon dugih mjeseci nije se ula njihova paklenska buka. Vani u gradu 400 lanova posade zabavljalo se i uivalo pod bljetavim zrakama ovog sunca. Veeras, kad se na brod vrati prvi oficir Gregory i preuzme deurstvo, tada e on, zapovjednik Bustlera krenuti u mirisni sumrak i proetati po neonskoj mjeseini ove nove civilizacije. 72

Da, to su ari koje sa sobom nosi pristajanje u svemirskoj luci nakon dugotrajnog leta nebeskim prostorima. Tu se posada, konano, moe opustiti i odmarati oslobaajui se suvika nakupljene energije, a prema vlastitom izboru. U svemirskoj luci prestaju sve brige i dunosti, tu nema opasnosti ni odgovornosti. Luka je pravo utoite koje umornim lutalicama nudi sigurnost i zadovoljstvo. Da, ali koliko dugo! Burman, glavni oficir za vezu uao je u kabinu. On je bio meu onim malobrojnim lanovima posade koji su zbog deurstva morali ostati na brodu, premda se po izrazu lica moglo sasvim jasno zakljuiti da bi to vrijeme znao utroiti na mnogo ugodniji i zanimljiviji nain. Upravo je stigla radio-poruka, kapetane. Pruajui mu komad papira, ekao je da zapovjednik proita sadraj poruke i izdiktira mu odgovor, ako to bude potrebno. Uzimajui papir iz Burmanove ruke, McNaught makne noge sa stola, sjedne uspravno i naglas proita poruku: Glavni tab Zemljana javlja BUSTLERU. Ostanite u Siriportu do daljega. Kontraadmiral Vane W. Cassidy dolazi u slubeni posjet sedamnaestoga. Feldman. Operativni centar svemirske mornarice. Sirisec. Zapovjednik pogleda Burmana, no u oima mu vie nije bilo ni traga zadovoljstvu. Do avola proguna ljutilo. Neto nije u redu? upita Burman, malo uznemiren. Mc Naught pokae prstom tri tanke knjige to su se nalazile na radnom stolu. Izvucite onu u sredini i pronaite dvadesetu stranicu. Listajui stranicama, Burman pronae eljenu stavku koja je glasila: Vane W. Cassidy, Kontraadm. Glavni inspektor luka i skladita. Burmanu zastade rije u grlu. Znai li to...? Da, ba to ree McNaught tuno. Povratak strogoj disciplini i glupim razgovorima. Pranje i ribanje broda, ienje opreme i oruja. Napravio je strogo slubenu grimasu i promijenio glas. Kapetane, pa vi imate samo 799 rezervnih obroka hrane, a trebali biste ih imati 800. U vaem brodskom dnevniku nema objanjenja to se dogodilo s tim jednim obrokom. Gdje je? Kamo je nestao? Molim vas, zato u jednoj od vojnikih 73

vrea s opremom nedostaje slubeno izdani par naramenica? Jeste li prijavili taj sluaj? Zato je izabrao ba nas? upitao je Burman zaprepateno. Do sada nas jo nikada nije progonio. U tome i jest stvar objasnio je McNaught mrko gledajui ispred sebe. Sada je i na nas doao red. Oi su mu bile uprte u kalendar. Imamo jo tri dana i moramo ih iskoristiti na najbolji mogui nain. Recite drugom oficiru Piku da smjesta doe ovamo. Burman se udaljio potitena koraka. Za nekoliko minuta uao je Pike. Izraz lica bio je najbolja potvrda stare i dobre istine da se loe vijesti uvijek ire munjevito. Ispostavite slubeno trebovanje za 500 litara plastine boje naredi McNaught. Boja maslinastosiva, i to provjerene kvalitete. Napiite jo jedno trebovanje za 150 litara bijele uljene boje. Odnesite to smjesta u luko skladite. Recite im da isporue robu danas do est sati uveer zajedno s odgovarajuim etkama i rasprskivaima. Uzmite takoer sva sredstva za ienje koja tamo naete. Posadi se sve ovo nee ba naroito sviati ree Pike bojaljivo. Svidjelo im se to ili ne, morat e se prihvatiti posla uvjeravao je McNaught. Besprijekorno ist i uredan brod dobro djeluje na vojniki moral. Tako, uostalom, pie u ovim knjigama. Poite sada u skladite i predajte ta trebovanja. Kad se vratite, pronaite sve popise brodskog inventara i vojnike opreme i donesite ih ovamo. Moramo provjeriti sve stavke prije Cassidyjeva dolaska. Kad on jednom stigne, vie neemo imati prilike ni vremena da prikrijemo eventualni manjak, ili da prokrijumarimo neku dodatnu stavku koja se moda nalazi na brodu. Razumijem, kapetane. Pike izae s istim izrazom lica kao i Burman prije njega. *** Zavaljen u svojoj stolici, McNaught je nezadovoljno gunao sebi u brk. Imao je neki predosjeaj u kostima da e se u posljednjem trenutku zbiti neto to e podii prainu i stvoriti tekoe. Manjak neke stavke navedene u inventarskom popisu predstavljao bi ozbiljnu tekou, ako nije na vrijeme slubeno prijavljen. Viak bi, 74

meutim, znaio pravu katastrofu. Prema miljenju svemirskih vlasti manjak ukazuje na odreenu nepanju ili nezgodu. Viak, pak, predstavlja drsku krau dravne imovine u okolnostima koje terete zapovjednika broda zbog nebrige i nemarnosti. Sjetio se sluaja krstarice Swift i njena zapovjednika Williamsa. uo je za tu aferu kruei oko skupine Bootes tamo vani u svemiru. Naime, prilikom inspekcije utvreno je da na tome brodu postoji jedanaest koluta ice, premda je Williams u svome slubenom izvjetaju naveo brojku 10. Morao se umijeati i sam prijeki vojni sud koji je nakon duge istrage donio odluku da taj suvini kolut ice, koja je na nekim planetima vrlo traen i skup artikl, ipak nije ukraden iz svemirskih skladita ili kako to svemirci kau, teleportiran na brod. Unato svemu tome Williams je dobio strogi ukor, to ba nije pridonijelo njegovu unapreenju. McNaught je jo nezadovoljno mumljao kad se vratio Pike nosei mapu velikog formata u kojoj se nalazio popis inventara. Hoemo li odmah zapoeti posao, kapetane? Morat emo. Nita nam drugo ne preostaje. Uspravio se u stolici, opratajui se u sebi od veernjeg izlaska u grad i od etnje po neonskoj mjeseini. Trebat e nam dosta vremena da prekontroliramo sve stavke koje se nalaze na brodu. Ako se slaete, inspekciju opreme lanova posade ostavit emo za kraj. Stupajui vojnikim korakom, izaao je iz kabine i uputio se ka pramcu broda. Pike je koraao iza njega, mrzovoljno i nevoljko. Dok su prolazili pokraj velikih otvorenih vrata hermetike komore, opazio ih je Peaslake, potrao radosno hodnikom i pridruio se povorci. Bio je to pratei lan posade, zapravo golemi pas iji preci nisu bili ba one najplemenitije rase. Ponosno je nosio Veliku ogrlicu u koju je bilo urezano: Peaslake, Vlasnitvo S. B. Bustler. Njegovi glavni zadaci, a izvravao ih je vrlo revno, bili su da unitava glodavce svih vrsta i porijekla, i da ponekad svojim njuhom otkriva opasnosti nevidljive ljudskim oima. Ova su trojica, dakle, paradnim korakom ili prema pramcu, McNaught i Pike pokazujui nedvojbeno da rtvuju sve svoje uitke zbog slubene dunosti, a Peaslake daui radosno i pokazujui spremnost da prihvati bilokakvu novu vrst igre i zabave.

75

Kad su doli u kabinu kormilara na pramcu broda, McNaught se svom teinom svalio na sjedalo pilota i uzeo mapu iz Pikeovih ruku. Pretpostavljam da ste bolje upueni u ove stvari ovdje nego ja; moje je mjesto u zapovjednikoj kabini i tamo poznajem svaku sitnicu. Ja u, dakle, naglas itati pojedinane stavke, a vi provjeravajte. Otvorio je mapu i poeo s prvom stranicom. Kl. Svjetlosni kompas, tip D, jedan komad. U redu, tu je, ree Pike. K 2. Indikator za udaljenost i pravac kretanja, elektronski, tip JJ, jedan komad. U redu, tu je. Peaslake je stavio glavu u McNaughtovo krilo, mirnuo odano i zacvilio. Poeo je polako shvaati o emu je ovdje rije. Ovo dosadno nabrajanje i provjeravanje uope nije bilo zabavno. McNaught je u znak utjehe spustio ruku na Peaslakeovu glavu i poeo ga ekati po uima, dok je dalje itao popis stavki. Kl87. Jastuci-podmetai od pjenaste gume, za glavnog i pomonog pilota, jedan par. U redu, tu su. Kad se pojavio prvi oficir Gregory, oni su ve doli do kabine s interfonskim ureajima i tamo su eprkali u polutami. Peaslake ih je ve odavno napustio, sav ogoren. M24. Rezervni minizvunici, tri ina, tip T2 garnitura od est komada. U redu, tu su. Provirujui u kabinu, Gregory razrogai oi i upita: Do avola, to se tu dogaa! Dolazi glavna inspekcija, i to vrlo brzo. McNaught pogleda na sat. Pogledajte da li su oni iz skladita isporuili naruenu robu, ako nisu pitajte zato nisu. Nakon toga doite ovamo i pomozite mi u poslu tako da se Pike moe odmoriti nekoliko sati. Znai li to da se izlaz u grad ukida do daljnjega? Naravno, sve dok taj inspektorski glaveina ne doe i ne ode. Obratio se Pikeu. Kad stignete u grad, poaljite na brod sve lanove posade na koje naiete. Bez diskusije ili izgovora. To je nareenje.

76

Pike nije mogao sakriti nezadovoljstvo. Gregory ga je mrko pogledao, otiao, vratio se brzo i rekao: Roba stie za dvadesetak minuta. Zavidno je promatrao kako se Pike udaljuje. M47. Kabel interfona, zatien pletenom icom, tri namota. U redu, tu su ree Gregory, dok u mislima nije mogao prealiti i oprostiti sebi to se vratio u krivi as. Posao se nastavio duboko u no, a zatim ponovno rano slijedeeg jutra. Do tog vremena gotovo su svi lanovi posade ve radili punom parom u svim dijelovima svemirskog broda kao da su na tu rabotu osueni zbog zloina koje su smislili, ali ih jo nisu poinili. Kretanje brodskim hodnicima i uskim prolazima odvijalo se uz velike tekoe ugibanjem u stranu, i bilo je popraeno nervoznim gurkanjem. Ponovo je potvrena stara istina da Zemljani osjeaju neobuzdan strah od vode, sapuna i boje. Naroito se plae boje. Vladali su se kao da e onaj tko se prvi umrlja bojom ivjeti bar deset godina manje. U podne drugog dana pokazalo se da je McNaughtov predosjeaj imao proroansku vrijednost. itao je naglas devetu stranicu inventarskih stavki, a Jean Blanchard provjeravao je i potvrivao prisutnost i stvarno postojanje svih predmeta navedenih na popisu. Na dvije treine obavljenog puta, slikovito govorei, naletjeli su na podvodnu hrid i poeli tonuti velikom brzinom. McNaught je rekao s dosadom u glasu: V-1097. Zdjela, emajl, jedan komad. Ovdje je ree Blanchard lupkajui po njoj. V-1098. Sluas, jedan. Quoi? upita Blanchard zaprepateno. V-1098. Sluas, jedan ponovi McNaught. Zato me gledate tako izbezumljeno? Ovo je brodska kuhinja, zar ne? A vi ste glavni kuhar. Vi bar morate znati to se nalazi u kuhinji, zar ne? Gdje je taj sluas? Nikada ja uti za njega izjavi Blanchard, bez razmiljanja. Ipak mislim da biste morali znati o emu je rije. Ta je stavka jasno napisana ovdje na popisu. Glasi: sluas, jedan komad. Bila je na ovom istom popisu prije etiri godine kad smo opremali brod. Provjerili smo postojanje te stavke i potpisali vlastoruno. 77

Nita ja potpisati to se zove sluas poricao je Blanchard. U ova kuhinja takav predmet ne postojati. Pogledajte, ako ne vjerujete! namrgodio se McNaught i pokae mu popis. Blanchard je pogledao i puhnuo kroz nos u znak prezira. Imam ovdje u kuhinji elektronsku penicu, jedan komad. Tu je est komada tava. Imati ja i bojlere s temperaturnim skalama, jedna garnitura. Ali sluas se ovdje ne nalaziti. Nikada ja uti za to. Ne znati ja to to jest. Mahnuo je rukama i slegao ramenima. Sluas mora biti tu u kuhinji McNaught nije poputao. Ako ga ne naemo, imat emo svi vrakih neprilika, kad doe Cassidy. Onda vi sami to potraite i naite predloi Blanchard. Sluajte, vi imate diplomu kulinarstva meunarodne ugostiteljske kole. Imate i uvjerenje o zavrenom teaju kulinarstva koleda Cordon Bleu. Takoer ste s izvrsnim uspjehom i posebnim priznanjem zavrili teaj u organizaciji Svemirskog centra za prehranu isticao je McNaught. A ipak, usprkos svemu, ne znate to je to sluas. Nom d'un chien! uzviknuo je Blanchard na svom materinskom jeziku, maui pri tom rukama. Kaem ja vama po stoti put da sluas ne postojati. Nikad on i nije postojao. Niti sam Escoffier glavom ne bi mogao nai sluas, jer sluas ne postojati. Valjda nisam arobnjak? Vjerojatno je tu rije o nekom dijelu kuhinjske opreme uporno je nastavio McNaught. Potpuno sam uvjeren u to, jer se ta stavka nalazi na strani 9. A strana 9 pokazuje samo stavke koje se nalaze u ovoj kuhinji kojom rukovodi glavni kuhar, a to ste vi, u ovom sluaju. Nije ba tako odvrati Blanchard. Pokae prstom metalnu kutiju to se nalazila na zidu. Interfonsko pojaalo. Spadati to u moju nadlenost? McNaught je razmiljao nekoliko trenutaka. Ne spada, to je Burmanova nadlenost. Njegove su stvari nalaze po cijelom brodu. Onda pitajte njega za taj prokleti sluas ree Blanchard slavodobitno. I hou. Ako sluas nije va, onda mora spadati u njegovu nadlenost. No, najprije emo zavriti pregled kuhinjskog inventara. 78

Ne budem li sistematian i temeljit u tome poslu, Cassidy e me slubeno osramotiti i degradirati, spustio je pogled na inventarski popis. V-1099, Ogrlica s urezanim slovima, konata, s umecima od mjedi, psea. Ne trebate je traiti. Vidio sam je na Peaslakeu prije pet minuta. Oznaio je kvaicom tu stavku, a zatim nastavio V-1100. Koara za psa, pletena trska, jedan komad. Tu je ree Blanchard odgurnuvi je nogom u kut. V-1101. Jastuk-podmeta, pjenasta guma, za pseu koaru, jedan komad. Ostala je samo polovica pobuni se Blanchard. U protekle etiri godine pas je izgrizao drugu polovicu. Moda e nam Cassidy odobriti nabavku novog jastuka. Uostalom, nije vano. Glavno je da mu moemo pokazati ovu polovicu koju imamo. McNaught ustane i zatvori mapu. Tu je dakle, posao obavljen. Idem do Burmana da vidim to je s ovom nestalom stavkom. *** Burman iskljui UKV prijemnik, skine slualicu s uiju i upitno ga pogleda. U brodskoj kuhinji nedostaje sluas objasni McNaught. Znate li moda, vi gdje se nalazi? Zato mene pitate? Pa, kuhinja spada u Blanchardov djelokrug. Ne u potpunosti. Kroz nju prolazi mnogo vaih vodova. Tamo su i vae dvije prikljunice, pa onda automatska sklopka i interfonsko pojaalo. Gdje je sluas? Nikad uo za tu stavku odgovori Burman zbunjeno. McNaught pone vikati. Nemojte mi to govoriti! Dosta mi je takvog odgovora i vie neu da to ujem. Jasno? Prije etiri godine sluas je bio tu. Evo, tu je sve crno na bijelom. Ovo je na primjerak inventarskog popisa svih stavki koji smo svi pogledali i potpisali. Potpisali smo da imamo sluas. Prema tome, on mora da je tu negdje. Moramo ga nai po svaku cijenu prije no to stigne Cassidy. Oprostite, kapetane saaljivo e Burman. Ali ja vam zbilja ne mogu pomoi. 79

Razmislite jo jednom savjetovao je McNaught. Gore na pramcu, u pilotskoj kabini nalazi se indikator pravca i udaljenosti. Kako ga vi nazivate? Didin ree Burman smeteno. A nastavi McNaught pokazujui prstom na prijenosnik impulsa to je ovo? Oper-poper. Vidite, sve su to nazivi kojima se slue djeca. Didin i operpoper. Promozgajte malo i pokuajte se sjetiti to ste prije etiri godine nazvali sluas. Koliko znam uvjeravao ga je Burman nijedna inventarska stavka nije dobila taj naziv. Zato smo onda, do vraga, potpisali da ta stavka postoji inzistirao je dalje McNaught. Ja nisam nita potpisao. Sve ste liste vi potpisali. Dok ste vi i drugi lanovi posade kontrolirali inventarske stavke. Prije etiri godine, i to po svoj prilici u brodskoj kuhinji, ja sam proitao Sluas, jedan, a vi ili Blanchard pokazali ste prstom tu stavku i rekli Tu je. Vjerovao sam vam na rije. Vjerovao sam rijeima strunjaka. Ja sam profesionalni navigator i moj su djelokrug najnovije i najmodernije navigacione naprave, a u drugo se ne razumijem. Dakle, prisiljen sam vjerovati ljudima koji znaju to je to sluas, ili bi bar to trebali znati. Burman se iznenada sjetio neega. Kad smo opremali brod mnogo je razliitih stvari i predmeta lealo u glavnoj komori, hodnicima i brodskoj kuhinji. Onda smo morali sreivati i razvrstavati te stvari i stavljati ih na njihova mjesta, sjeate se? Taj vraji sluas moda se nalazi i u nekom drugom dijelu broda, pa prema tome nismo samo Blanchard ili ja odgovorni za tu stavku. Vidjet u to kau ostali oficiri sloio se McNaught uzimajui u obzir Burmanovu opasku. Moda Gregory, Worth, Sanderson ili netko drugi brino uvaju tu stvaricu. Ma gdje ona bila, moramo je nai. Iziao je. Burman je napravio grimasu, stavio slualice na ui i nastavio eprkati po svojim instrumentima. Sat kasnije McNaught se vratio namrgoena lica.

80

Nedvojbeno, ta inventarska stavka ne postoji na ovome brodu. Nitko ne zna ni priblino o emu je rije rekao je sav bijesan. Prekriite je? u popisu i poaljite slubenu obavijest o njenu nestanku predloio je Burman. to, sada kad smo na vrstom tlu? Znate vi vrlo dobro, kao i ja, da svaki gubitak i tetu treba prijaviti u onome trenutku kad se dogodi. Ako kaem Cassidyju da je sluas nestao u svemiru, on e htjeti saznati kad se to dogodilo, gdje, kako, i zato o tome nije poslana slubena prijava na vrijeme. Podignut e se velika praina, ako se ustanovi da ta udna naprava moda ima milijunsku vrijednost. Ne mogu tek tako prijei preko toga. Kako onda rijeiti taj problem? upita Burman bezazleno upadajui ravno u zamku. Postoji samo jedan jedini izlaz iz ove situacije. Vi ete napraviti sluas. Tko? Ja? ree Burman grevito mrtei elo. Vi i nitko drugi. Osim toga, mislim da je sve ovo vae maslo. Zato? Jer naziv te proklete stavke jako podsjea na djeje nazive koje dajete svojim instrumentima. Kladim se za svoju mjesenu plau da je sluas neka vrst znanstvene smicalice. Ili, moda, neki udesni izum koji sije strah i trepet u redovima neprijatelja. Takva naprava postoji i ima svoj naziv sija informirao ga je Burman. to sam rekao! ree McNaught donosei konanu odluku. Dakle, napravit ete sluas. Posao morate zavriti do est sati sutra uveer, a ja u onda pogledati da li je sve u redu. Nadam se da ete svoj posao obaviti dobro. Burman je ustao, ruke su mu bespomono visile, a glas mu je promijenio boju. Kako u, do avola, napraviti sluas kad nemam pojma emu on slui? Ne zna to ni Cassidy odvrati NcNaught zlobno se smjekajui. Njegov je djelokrug rada inspekcija brojanog stanja, i on samo broji predmete i stavke, gleda ih, provjerava da li stvarno postoje, prima obavijesti u vezi s njihovom funkcionalnou 81

ili o istroenosti. Dakle, treba samo izmisliti i sklepati neku impresivnu napravu i rei mu da je to sluas. Presveti Mojsije! usklikne Burman ponizno. Ja se ne bih previe pouzdao u pomo biblijskih likova pokudi ga McNaught. Radije bih se oslonio na vlastiti razum, da sam na vaem mjestu. Prihvatite se svog alata za lemljenje i napravite prvoklasni sluas do est sutra uveer. To je nareenje! Udaljio se, zadovoljan naenim rjeenjem. Burman je stajao nepomino, buljio u zid i grizao usne. *** Kontraadmiral Vane W. Cassidy stigao je tono u odreeno vrijeme. Bio je oniska rasta, zdepaste pojave i ruiastih obraza. Imao je oi poput uginule ribe. Hodao je epirei se i uivajui u vlastitoj vanosti. Dakle, kapetane, nadam se da je sve na ovome brodu u najboljem redu. Obino je sve u redu uvjeravao ga je McNaught malo neiskreno. Moja je dunost da se o tome brinem. Tako treba! potvrdio je Cassidy. Svia mi se zapovjednik koji ozbiljno shvaa svoje obaveze i dunosti. Moram, na alost, rei da ih ima prilian broj koji nisu takvi. vrstim je korakom proao kroz glavna pregradna vrata primjeujui svojim sitnim ribljim oima svjee oliene zidove. Gdje emo poeti, na pramcu ili krmi? Sve nae inventarske liste poinju s pramcem, pa bi moda bilo najbolje da idemo prema popisu. U redu. Krenuo je sitnim, vrstim korakom prema pramcu, zastao usput na trenutak da potape Peaslakea i pogleda njegovu ogrlicu. Vidim da je dobro uhranjen. Imate li kakve koristi od te ivotinje? Spasio je ivote petorici lanove posade na Mardiji i to upozoravajui na opasnost svojim laveom. Nadam se da su sve pojedinosti o tome dogaaju unesene u va brodski dnevnik? Jesu, kontraadmirale. Dnevnik se nalazi u navigacijskoj kabini spreman za inspekciju. Pregledat u ga kad stignemo onamo. 82

Kad su doli u kabinu na pramcu, Cassidy je sjeo, uzeo mapu s popisom inventara iz ruku McNaughta i zapoeo vrlo poslovnim tonom. Kl. Svjetlosni kompas, tip D, jedan komad. Evo, tu je, kontraadmirale ree NcNaught pokazujui mu instrument. Radi li jo ispravno? Radi, kontraadmirale. Nastavili su pregled istim tempom, i nakon interfonske kabine, kompjutorske sobe i itavog niza ostalih prostorija stigli su napokon do brodske kuhinje. Tu je stajao Blanchard u svjee opranoj bijeloj odjei i oprezno promatrao pridolicu. V-147. Elektronska penica, jedan komad. Tu je ree Blanchard pokazujui je prezirno. Sve u redu? upita ga Cassidy gledajui ga svojim ribljim oima. Nije dosta velika izjavi Blanchard. Vrlo izraajnim pokretom obuhvati cijelu kuhinju. Sve ovdje biti premalo. Svaki dio ovdje biti premalen i tijesan. Ja sam ovdje ef i glavni kuhar, a ova je kuhinja kao tavan. Ovo je ratni, a ne luksuzni putniki brod bijesno ga prekine Cassidy. Mrka pogleda Cassidy nastavi itati stavke na popisu. V-138. Regulator vremena, elektronska penica, sastavni dio, jedan komad. Tu je ree Blanchard obuzdajui ljutnju. itajui stavke na inventarskom popisu kuhinje, Cassidy se sve vie pribliavao kritinoj toki, a time je rasla i napetost. U jednom trenu doao je i do kritinog mjesta i rekao: V-1098. Sluas, jedan. Morbleu! uzvikne Blanchard na svom materinskom jeziku, dok su mu munje sijevale iz oiju. Ja ve prije rekao, i rei i sada, nikada... Sluas se nalazi u kabini za radio-vezu, kontraadmirale umijea se u razgovor McNaught. to kaete? Cassidy ponovo pogleda popis. A zato je onda, molim vas, ubiljeen u opremu kuhinje? Ta se stavka u asu opremanja broda nalazila u brodskoj kuhinji, inspektore. Rije je o jednom od onih prijenosnih

83

instrumenata koje imamo pravo smjestiti na najbolje odgovarajue mjesto. Hm! Onda je tu stavku trebalo prenijeti i upisati u inventarsku listu radio-kabine. Zato to niste uinili? Drao sam da je potrebno priekati na vau dozvolu i suglasnost prije nego to to uinim, inspektore. U ribljim oima nazirali su se tragovi zadovoljstva. Da, tako treba, kapetane. Ja u sada odmah izvriti taj prijenos. On precrta stavku na strani devet, potpie svoje inicijale, ubiljei istu stavku na stranu esnaest i potpie je. V-1099. Ogrlica s urezanim slovima, konata... ah, da, to sam ve vidio. Pas je imao na sebi tu stavku. Oznaio ju je kvaicom na popisu. Sat kasnije pun sebe i vlastite vanosti, uetao je u kabinu za radio-vezu. Burman je ustao, stao mirno ali nije mogao prestati micati prstima na rukama i nogama. Oi su mu postale malo izbuljene i netremice je u nijemom vapaju gledao McNaughta. Osjeao se kao da mu se mi uvukao ispod hlaa. V-1098. Sluas, jedan proita Cassidy svojim uobiajenim, slubenim tonom koji nije doputao nikakve gluposti. Pokretima koji su bili nalik na neusklaeni mehanizam robota, Burman zgrabi malu kutiju koja je na prednjoj strani imala mnogo brojanika, prekidaa i obojenih svjetala. Tako su, vjerojatno, radioamateri zamiljali automat za kockanje. Pritisnuo je nekoliko prekidaa. Upalila su se raznobojna svjetla ije su kombinacije bile zaista vrlo zanimljive i mogle su pobuditi svaiju radoznalost. Tu je, inspektore odvrati Burman. Zanimljivo! Cassidy ustane i prie blie da bolje pogleda instrument. Ne sjeam se da sam tu stavku vidio ranije. No, danas postoji toliko razliitih modela istog proizvoda da to i nije udo. Jeste li zadovoljni radom ovog instrumenta? Jesmo, inspektore. Mogli bismo ak rei da je ovo jedna od najkorisnijih naprava koje imamo na brodu dodao je McNaught. emu ona, zapravo, slui? zanimao se Cassidy izazivajui Burmana da mu ovaj struno objasni. Burman je problijedio. McNaught brzo ree: Potpuno objanjenje trajalo bi prilino dugo i zahtijevalo bi navoenje mnogih tehnikih pojedinosti, ali najkrae reeno, ovaj nam udesni instrument omoguava uspostavljanje ravnotee meu 84

dva suprotna gravitacijska polja. Promjene raznobojnih svjetala pokazuju stupanj i intenzitet neuravnoteenosti u datom trenutku. Da, to je zaista vrlo dobra sprava dodao je Burman koji se sada malo ohrabrio a temelji se na Finaglovoj konstanti. Sad razumijem ree Cassidy, a da pri tom uope nita nije razumio. Ponovo je sjeo, stavio znak kontrole na stavku sluas i nastavio itati. Z-44. Centrala interfonska, automatska, 40 linija, jedan komad. Tu je, kontraadmirale. Cassidy baci pogled na nju, a zatim nastavio itati druge stavke. McNaught i Burman iskoristili su ovaj kratki predah da bi obrisali kapi znoja sa ela. Pobjeda je izvojevana. Sve je bilo u najboljem redu. Ali kako dugo, pitam po trei put! *** Kontraadmiral Vane W. Cassidy otiao je vrlo zadovoljan i pun pohvala. Jedan sat nakon njegova odlaska posada se ve bila razbjeala po cijelom gradu. McNaught i Gregory izmjenjivali su se pri odlasku s broda i uivali u mirisnom sumraku i neonskom svjetlu ovog planeta. Slijedeih pet dana proteklo je samo u zabavi i bezbrinom odmoru. esti dan Burman je donio radio-poruku, stavio je na McNaughtov radni stol i ekao to e se dogoditi. Lice mu je odisalo zadovoljstvom ovjeka ija e vrlina i dobro djelo uskoro biti nagraeni. Glavni tab Zemljana javlja BUSTLERU. Vratite se smjesta na Zemlju zbog remonta i popravka. Predvia se ugradnja novog pogonskog ureaja. Feldman. Mornariki Operativni Centar. Sirisec. Vraamo se na Zemlju rekao je McNaught sjajui se od sree. A generalni remont znai da emo dobiti dopust od najmanje mjesec dana. Pogledao je Burmana. Recite svim deurnim oficirima da smjesta odu u grad i narede posadi da se vrati na brod. Svi e dojuriti kad uju o emu je rije. Da, kapetane odgovori Burman, smijeei se zadovoljno. I jo dva tjedna kasnije svi su blistali od zadovoljstva i smjekali se gledajui kako svemirska luka Siriport ostaje za njima, a 85

Sol, sunce toga planeta, postaje sve manje i sitnije u treperavoj izmaglici zvjezdanog prostora. Jo samo jedanaest tjedana leta, ali takav se let isplatio. Natrag na Zemlju, povratak kui. Hura! Ali jedne veeri u zapovjednikovoj kabini nestalo je osmijeha s lica kad je Burman neoekivano izazvao panian strah. Uao je i zabrinuto grickao donju usnu ekajui da NcNaught zavri upisivanje podataka u brodski dnevnik. Konano, McNaught odgurnu dnevnik, podigne oi i namrti se. to je to s vama? Imate li bolove ili tako neto? Nemam, kapetane. Razmiljao sam. Nije mogue da je to tako bolno. Ramiljao sam nastavio je Burman otunim glasom. Vraamo se na Zemlju zbog generalnog remonta. Vjerojatno ste svjesni to to znai. Mi emo izai s broda, a gomiila strunjaka svih vrsta ukrcat e se na brod. Zurio je alosno u sugovornika. Strunjaci, rekoh. Pa, naravno, da to moraju biti strunjaci sloio se McNaught. Nee valjda glupani i neznalice pregledavati opremu i obaviti popravke i preinake. Nijedan strunjak na ovome svijetu nee moi popraviti niti usavriti sluas istaknuo je Burman. To bi mogao samo genij. McNaught se zaljuljao na svojoj stolici, mijenjajui izraz lica kao to kameleon mijenja boju. Sto mu gromova! Pa, ja sam potpuno zaboravio na to. Kad se vratimo na Zemlju, strunjake vie neemo moi obmanjivati znanou. Tako je, kapetane sloio se Burman. Nije vie rekao ni rijei, ali je u sebi mislio: ti si me uvalio u ovu nepriliku. Sada me izvuci iz nje kako zna. ekao je prilino dugo dok McNaught nije zavrio svoja razmiljanja, a onda ga je potaknuo pitanjem: Imate li moda kakav prijedlog, kapetane? Polako, osmijeh zadovoljstva ponovno se poeo potkradati McNaughtovim licem. Odgovorio je: Unitite napravu i bacite je u dezintegrator. Time neemo rijeiti problem koji nas mui ree Burman. Na inventarskom popisu nedostajat e sluas.

86

Mislim da nee. Poslat u, naime, slubenu prijavu o gubitku do kojeg je dolo zbog nezgode u toku leta. Namignuo je znaajno i dodao Upravo ovog trenutka nalazimo se u podruju slobodnog pada. Posegnuo je za formularom i pisao poruku, dok je Burman stajao i ekao, no ovaj put s velikim olakanjem. BUSTLER javlja glavnom tabu Zemljana. Stavka V-1098, Sluas, jedan, raspao se pod gravitacionim pritiskom za vrijeme leta kroz polje Hector Major-Minor. Raspadnuti dijelovi upotrijebljeni kao pogonsko gorivo. McNaught, zapovjednik. BUSTLER. Burman je smjesta odnio poruku u kabinu za radio-vezu i emitirao je u pravcu Zemlje. Slijedea dva dana sve je bilo u najboljem redu. Kad je Burman ponovo doao u zapovjednikovu kabinu, bio je izvan sebe. Opa uzbuna, kapetane rekao je bez daha i predao mu upravu primljenu poruku. Glavni tab Zemljana javlja svim vojnim jedinicama. Hitno i neodlono. Svi brodovi ostaju u lukama, nema uzlijetanja. One letjelice koje se po vojnom zadatku nalaze u svemiru trebaju se spustiti na najblii svemirodrom i tamo ekati dalja nareenja. Welling. Centar za Uzbunu i Spaavanje. Zemlja. Neto se dogodilo objasnio je McNaught mirno i staloeno. Otputio se u navigacijsku kabinu, a za njim je krenuo i Burman. Prouavajui svemirske karte, pozvao je interfonom Pikea na pramcu i izdao slijedeu zapovijed: Objavljena je opa uzbuna. Svi brodovi se moraju spustiti na neki najblii svemirodrom. Nema uzlijetanja. Mi emo krenuti prema Zaxted-portu koji se nalazi tri dana leta odavde. Smjesta promijenite pravac. Kormilo na desno sedamnaest stupnjeva, nagib deset. Zavrio je razgovor gunajui. I tako, ode onih divnih mjesec dana dopusta na Zemlji. A taj Zaxted mi ba nikada nije bio posebno simpatian. Posada e pobijesnjeti kad to uje i to joj ne mogu uzeti za zlo. to se, zapravo, dogodilo, kapetane? upitao je Burman. Tko zna!? Opa Uzbuna objavljena je posljednji put prije sedam godina kad je Starider eksplodirao na pola puta letei prema Marsu. Svi su brodovi tada ostali prizemljeni, dok nije ustanovljeno zbog ega je dolo do katastrofe. Pogladio je bradu, malo zastao, a onda nastavio A prije toga imali smo opu uzbunu kada je cijela 87

posada broda Blowgun poludjela. Bez obzira o emu je rije ovaj put, zacijelo je neto vrlo ozbiljno. Valjda nije poeo svemirski rat? Protiv koga? McNaught je prezirno odmahnuo rukom. Nitko u svemiru nema brodova koji bi se mogli suprotstaviti naima. Ne, mora da je neka tehnika nezgoda. Ne brinite, saznat emo na vrijeme to se zbiva. Oni e nas obavijestiti o svemu prije nego sletimo na Zaxted ili odmah nakon sputanja. I zaista obavijest je stigla. U roku od est sati. Burman je dojurio kao bez due: to vas mui ovaj put? upitao je McNaught zurei u njega. Sluas promucao je Burman. Mahao je rukama kao da tjera od sebe nevidljive komarce. Da, to je s njim? U pitanju je tiskarska greka. U vaem primjerku inventarskog popisa potkrala se greka. Naziv te stavke treba da glasi slub. pas. Slub. pas? ponovi McNaught kao da je rije o nekom potpuno nepoznatom jeziku. Evo, uvjerite se sami. Baci poruku pred njega i izleti iz sobe dok su se vrata jo dugo njihala za njim. McNaught se namrti i pone itati poruku. Glavni tab Zemljana javlja BUSTLERU. Primili vau prijavu o gubitku stavke V-1098, brodskog slubenog psa Peaslakea. aljite pojedinosti o okolnostima i nainu na koji se ivotinja raspala pod gravitacijskim pritiskom. Ispitajte posadu i poaljite odmah izvjetaj o simptomima koje su oni moda opazili. Hitno i neodlono. Welling. Centar za Uzbunu i Spaavanje. Zemlja. U osami svoje kabine McNaught je poeo gristi nokte. Povremeno bi zakiljio gledajui nije li ih zaderao do krvi.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

88

Ray Bradbury:

The One Who Waits


Preveo: Zoran Milovi

Onaj koji eka


ivim u zdencu. ivim poput dima u zdencu, poput pare u kamenom drijelu. Ne kreem se. Ne radim nita. Samo ekam. Gore, iznad, vidim hladne jutarnje i veernje zvijezde i vidim sunce. I ponekad pjevam stare pjesme ovoga svijeta, pjesme nastale jo kada je bio mlad. Kako vam mogu rei to sam kada to ni sam ne znam? Ne mogu. Ja jednostavno ekam. Ja sam magla i mjeseina i sjeanje. Ja sam tuan i ja sam star. Ponekad poput kie padam u zdenac. Pauina se preplai, moja kia pada na povrinu vode. ekam u hladnoj tiini. Doi e da kada vie neu ekati. *** Sada je jutro. ujem veliku buku. Miriem vatru iz daljine. ujem udar metala. ekam. Sluam. 89

*** Glasovi. U daljini. U redu! Jedan glas. Strani glas. Strani jezik koji ne mogu znati. Ni jedna rije mi nije poznata. Sluam. Poalji ljude van! Hrskanje na kristalastom pijesku. Mars! Dakle, to je to! Gdje je zastava? Ovdje, kapetane. Dobro, dobro. Sunce je visoko na plavom nebu i njegove zlatne zrake pune zdenac i ja lebdim poput cvjetnog praha, nevidljiv i maglovit na toplim zrakama. Glasovi. U ime Vlade Zemlje proglaavam ovo za marsovski teritorij, koji e biti jednako podijeljen ulanjenim nacijama. to to govore? Okreem se na suncu, poput kotaa, nevidljiv i lijen, zlatan i neumoran. to je to tamo? Zdenac! Ne! Doi! Da! Pribliavanje topline. Tri objekta nagnuta preko ruba zdenca. Moja se hladnoa die prema objektima. Odlino! Misli da je voda dobra? Vidjet emo. Neka netko donese bocu i kapaljku da uzmemo uzorke za laboratorijski pregled. Ja u! um tranja po pijesku. Povratak. Ovdje smo! ekam. 90

Spusti je dolje. Polako. Bljeskanje stakla, iznad, sputa se na niti polako dolje. Voda se njeno raspara kad staklo dodirnu povrinu i potonu u dubinu. Podiem se u toplom zraku prema grlu zdenca. Ovdje smo. elite li testirati vodu, Regente? Da, poimo. Kakav divan zdenac. Pogledaj konstrukciju. to misli, koliko je star? Sam bog zna. Kada smo se juer spustili u onom drugom gradu Smith je rekao da u proteklih desetak tisua godina na Marsu nije bilo ivota. Zamisli. Kakva je voda, Regente? ista kao srebro. Popij jednu au i uvjeri se. um vode na vruim sunevim zrakama. Lebdim poput praine, cimetast, na blagom vjetru. U emu je stvar, Jonesu? Ne znam. Strano me boli glava. Iznenada. Jesi li ve pio vodu? Ne, nisam. Nije to. Bio sam naslonjen nad zdencom, I iznenada glava kao da mi se raskolila. Sada se osjeam ve malo bolje. Sada znam tko sam. Ime mi je Stephen Leonard Jones i dvadeset i pet mi je godina i upravo sam doao raketom s planeta zvanog Zemlja i sada stojim sa svojim dobrim prijateljima Regentom i Shawom pored starog zdenca na planetu Marsu. Gledam dolje na svoje zlatne prste, preplanule i jake. Gledam svoje dugake noge i srebrnu uniformu i svoje prijatelje. Neto nije u redu, Jonesu? pitaju me. Nije mi nita odgovaram, gledajui ih ba nita. Hrana je dobra. Prolo je deset tisua godina od posljednje hrane. Dotie jezik na fini nain a vino s hranom zagrijava. Sluam zvuke glasova. Stvaram rijei koje ne razumijem ali ih na neki nain ipak razumijem. Iskuavam zrak. 91

U emu je stvar, Jonesu? Tresem svojom novom glavom i odmaram ruke drei srebrni pribor za jelo. Osjeam sve. Kako to misli? ovaj glas, ta moja nova stvar, izgovara. udno die. Kaljui odgovara drugi ovjek. Ispravno izgovaram: Moda je malo zahladnjelo. Provjeri to kasnije kod lijenika. Kimam svojom glavom i dobro je to, kimnuti glavom. Dobro je raditi sve te stvari nakon deset tisua godina. Lijepo je udisati zrak i dobro je osjeati sunce na koi kako toplinom prodire sve dublje i dobro je osjeati grau bjelokosti, divnog skeleta skrivenog duboko u toplom mesu, i dobro je uti glasove mnogo istije i mnogo bre no kad su bili u kamenoj dubini zdenca. Sjedim opinjen. Hajde, izii iz toga, Jonesu. Hajde, bre. Moramo krenuti! Da govorim, hipnotiziran nainom na koji nastaju rijei poput vode na jeziku i padaju polaganom ljepotom van, u zrak. Koraam, i dobro je to, koraati. Stojim visoko i dug je put do dolje, do zemlje. To je kao ivjeti na visokoj stijeni i biti sretan tamo gore. Regent stoji nad kamenim zdencom i gleda dolje. Ostali su ve mrmljajui otili prema srebrnom brodu kojim su stigli. Osjeam prste svojih ruku, smijeak svojih usta. Dubok je govorim. Da. Zove se Zdenac Dua. Regent die sVoju glavu i gleda u mene Otkud ti to zna? Zar ne izgleda tako? Nikad nisam uo za Zdenac Dua. Mjesto gdje ekaju stvari, stvari koje su nekada imale meso, ekaju i ekaju govorim, dodirujui mu ruku. *** Pijesak je vatra i brod je srebrna vatra u toplini dana i vruinu je ugodno osjetiti. 92

Zvuk mojih nogu na tekom pijesku. Sluam. Zvuk vjetra i sunca koje spaljuje doline. Osjeam miris rakete kuhane u podne. Stojim ispod vrata. Gdje je Regent? pita netko. Vidio sam ga kod zdenca odgovaram. Jedan od njih tri prema zdencu. Poinjem se tresti. Polagana drhtava trenja, skrivena duboko, ali sve jaa i jaa. I prvi put ga ujem, kao da je i on sam sakriven u dubokom zdencu. Glas koji zove, sakriven duboko u meni, siuan i bojaljiv. I taj glas vie, Pusti me van, pusti me van, i osjeam da netko pokuava da se oslobodi, udarajui po vratima labirinta, ruei mrane prepreke i prolaze, odjekujui i vristei. Regent je u zdencu! Ljudi tre, sva petorica. Trim zajedno s njima, ali bolestan sam, drhtanje je sada estoko. Mora da je pao. Jonesu, ti si bio ovdje s njim. Jesi li vidio? Jonesu? Do vraga, reci neto, ovjee. to ti je, Jonesu? Padam na koljena. Drhtanje je sve silovitije. Bolestan je. Hajde, pomozi mi da ga ponesemo. Sunce. Ne, nije sunce mrmljam. Postavili su me na tlo. Napadaji dolaze i odlaze poput potresa i duboko sakriveni glas vie, Ja sam Jones, ja sam, to nije on, to nije on, ne vjerujte mu, pustite me van, pustite me van! Gledam gore u nagnute figure i trepem oima. Dodiruju mi zglavak. Srce mu kuca nepravilno i brzo. Zatvaram oi. Vrisak prestaje. Drhtanje se prekida. Diem se, kao iz hladnog zdenca, osloboen. Mrtav je govori netko. Jones je mrtav. 93

Od ega? Izgleda od oka. Koja vrst oka? pitam, i moje ime je Sessions i moje se usne utavo pomiu, i ja sam kapetan ovih ljudi. Stojim meu njima i gledam dolje tijelo koje hladei se lei isprueno na vruem pijesku. Objema rukama hvatam se za glavu. Kapetane! Nije nita govorim, viui samo glavobolja. Bit e sve u redu. Evo. Evo apem sada je sve u redu. Bit e bolje da se maknemo sa sunca. Da govorim, gledajui dolje, Jonesa Nismo trebali ni dolaziti. Mars nas ne eli. Nosimo tijelo prema brodu i novi glas skriven duboko u meni zove da ga pustim van. Pomo, pomo! duboko dolje u vlanom zemaljskom tijelu. Pomo, pomo! u crvenoj nedokuivosti, odjekujui i molei. Drhtanje ovaj put poinje mnogo ranije. Kontrola je slabija. Kapetane, bit e bolje da se maknete sa sunca, ne izgledate ba previe dobro. Da govorim. Pomo govorim. to, kapetane? Nisam nita rekao. Rekli ste 'pomo', kapetane. Jesam li, Matthews, jesam li? Tijelo je poloeno u sjenu rakete i glas vriti u dubokim bezvodnim katakombama kostiju i grimizne plime. Moje se ruke trzaju. Na ispruenim ustima je pjena. Nosnice mi se ubrzano ire. Oi mi se okreu. Pomo, pomo, oh pomo, nemoj, nemoj, pusti me van, nemoj, nemoj. Nemoj govorim. Molim, kapetane? Nije vano govorim moram se osloboditi. Rukom zatvaram usta. to je to, kapetane? vie Matthews. Bjeite unutra, svi vi, bjeite natrag na Zemlju! viem. 94

Revolver mi je u ruci. Otkoujem ga. Neeeee! Eksplozija. Sjenke tre. Vrisak je presjeen. Zvidei zvuk propadanja kroz prostor. Kako je divno nakon deset tisua godina ponovo umrijeti. Kako je dobro opet osjetiti iznenadnu hladnou, relaksaciju. Kako je divno biti poput ake bez rukavice, ake koja se rastee i raste divno hladna na vruem pijesku. Oh, tiina i ljepota nadolazee, zatamnjujue smrti. Ali ne moe se tome predati. Smuenost. Prasak. Dobri boe, pa on se ubio! viem, i otvaram oi I tamo dolje je kapetan naslonjen na raketu, lubanje raskoljene metkom, otvorenih oiju, jezika ispruenog izmeu bijelih zuba. Krv mu lipti iz glave. Saginjem se i dodirujem ga. Budala govorim zato je to uinio? Ljudi su zgranuti. Stoje iznad dva mrtva ovjeka i okreu glave i gledaju pijesak Marsa i udaljeni zdenac gdje Regent pluta u dubokoj vodi. Graktanje dolazi iz njihovih suhih usta, cviljenje, djeji protest protiv uasne more. Ljudi se okreu prema meni. Nakon duge stanke, jedan od njih izgovara: Sada si ti kapetan, Matthewse. Znam odgovaram meko. Sada nas je jo samo est preostalo. A sve se dogodilo tako brzo! Ne elim vie ostati ovdje. Hajde, idemo! Ljudi zagalamie. Odlazim do njih i dodirujem ih, sada, s vjerom koja gotovo pjeva u meni. Sluajte govorim, dodirujui im laktove i ruke i ake. Mi smo jedno. Ne, ne, ne, ne, ne, ne! 95

Unutranji glasovi vrite, duboko dolje i odlaze u tamnice ispod vanjtine. Gledamo jedan drugoga. Mi smo Samuel Matthews i Raymond Moses i William Spaulding i Charles Evans i Forrest Cole i John Summers i ne govorimo nita ve samo gledamo jedan drugom u blijeda lica i drhtave ruke. Okreemo se, kao jedan. Gledamo prema zdencu. Sada govorimo. Ne, ne, neeee... est glasova vriti, skriveni i naslagani duboko dolje, spremljeni zauvijek. Nae noge hodaju po pijesku i to je kao da se velika ruka s dvanaest prstiju pokree preko uzavrelog morskog dna. Naginjemo se nad zdenac i gledamo dolje. Iz hladnih dubina est lica zuri u nas, Jedan po jedan naginjemo se sve dok vie nema ravnotee, i jedan po jedan kapljemo u usta i dolje, kroz ledenu tamu u duboke vode. Sunce zalazi. Zvijezde se okreu na nonom nebu. Tamo daleko jo jedno mirkanje svjetla. Jo jedna raketa dolazi, ostavljajui za sobom crvene zvjezdice u prostoru. *** ivim u zdencu. ivim poput dima u zdencu, poput pare u kamenom drijelu. Ne kreem se. Ne radim nita. Samo ekam. Gore, iznad, vidim hladne jutarnje i veernje zvijezde i vidim sunce. I ponekad pjevam stare pjesme ovoga svijeta, pjesme nastale jo kada je bio mlad. Kako vam mogu rei to sam kada to ni sam ne znam? Ne mogu. Ja jednostavno ekam.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

96

Jim Harmon:

The Big Headache


Preveo: Boidar Stani

Glavobolja
Mislite li da bi trebalo upotrijebiti silu kako bismo Macklina pridobili da sudjeluje u ovom pokusu? zapitao je grozniavo Ferris. to razumijevate pod silom? zapitao je Mitchell. Zaboravljate da je dvadeset kilograma tei od vas, a na mene ne morate raunati da vam pomognem... Ferris je stavio prst izmeu vrata i ukrobljenog ovratnika bluze. Da, mislim da pretjerujem. Ali Macklin je pravi ovjek, koji nam je potreban za brzi i udarni pokus. Ako odbije, moemo se frigati... Znam odvrati Mitchell i duboko uzdahne. Reklo bi se zbilja da oni koji dre kasu nisu ba odani osnovnim istraivanjima. No, tko bi financirao istraivanje ciklikih stupnjeva kod jeeva, koje je ipak utvrdilo vane elemente u istraivanju raka? Uspjet emo kad dokaemo da nai rezultati imaju praktinu vrijednost. No, slubenici to lee na novcu daju nam tek toliko da moemo poeti istraivanja. Ferris je preao kotunjavom rukom preko ela. To me toliko mui da e me zaboljeti glava. Plave su se Mitchellove oi stisnule i lice mu je dobilo udan izraz. Ferrise, da li biste mogli...? 97

Ne, ne! viknuo je uenjak. Ne bih htio pogaziti profesionalni moral time to u iskuati svoj pronalazak na sebi. NA pronalazak primijeti pristojno Mitchell. Ma to sam htio rei. Ali ne znam da li bi to bilo u skladu s etikom profesije, ak i s pronalaskom koji je djelomino moj. Imate pravo. Uostalom, koga je briga boli li nas glava ili ne? Na ugled ne prelazi granice ovoga laboratorija ree Mitchell. A Macklinov... Elliot Macklin je u oima naroda stekao ugled novoga Einsteina. Kad bi se izgovorila rije matematiar ili znanstvenik, ljudi bi neizbjeno pomislili na njega. Dakako, nitko nije bio u stanju rei da li je teorija o Velikom svemiru bila valjana, kao to nitko nije mogao ulaziti u spor o tome. Macklin je dosegao pedesetu godinu, ali njegova vrstina sportaa inila je da izgleda desetak godina mlai. Drava je nakon ugovora s njim nainila od njega simbol odanosti naunom Idealu i sluila se njime da bi privukla uenike u kolu za inenjerske i naune slubenike. U sedam posljednjih godina Macklin, koji je sam vodio sekciju za Vii studij Sveuilita u Firestoneu, bio je sudjelovao u izradi sredstava za pogon bri od svjetla, koji bi omoguavao vojnim letjelicama da stignu do Plutona, a moda do zvijezda. Mitchell je uo razgovor dvojice asistenata i doznao da je projekt blizu realizacije, to bi znailo da je to jedinstveni sluaj u nauci da se doe ad astra per aspirin. Naime, jedina stvar koja bi se mogla suprotstaviti projektu jest Macklinovo zdravlje. Unato svojoj tjelesnoj grai, on je prije dvije godine doivio prvi napad... ili bolje reeno gr mozgovne arterije. Znalo se da trpi od tekih glavobolja. Jedna od tih povremenih kriza omela ga je u predavanjima tri tjedna, pa su se na sveuilitu u posljednje vrijeme mogle vidjeti vojne uniforme. Izali su iz laboratorija u ured. Ferris je etkao nervozno, Mitchell se zavalio u naslonja iza tamnocrvenog stola imitacije drva i pogledao bi ga rastreseno. Mislite li da ima izgleda da se pojavi Veliki ovjek? zapitao je Ferris prekinuvi naas etkanje. Mislim da e doi odvrati Mitchell. Na sastanku upravitelja izgledalo je sasvim dobro.

98

On me je uvijek potcjenjivao rekao je Ferris ljutito. Uostalom, na sveuilitu, svi potcjenjuju biologe. Ponekad mi doe volja da ih raspalim po licemjernim njukama. Ponekad, mislio je Mitchell, Ferris pokazuje da mu nedostaje naune ravnodunosti, smirenosti. Tada je netko diskretno zakucao na vrata. Naprijed! ree Michell. Najprije je uao oblak dima iz lule, a zatim Elliot Macklin u odijelu od tvida. Doimao se kao vjeni student, a Mitchell pomisli da je to i elio. Srdano su si stisli ruke. Drago mi je to ste me pozvali, Steven. Macklin je udario Ferrisa po ramenu. Kako je, Harolde? Ferris je postao crven, pa siv. Dobro, hvala, doktore. Macklin je sjeo na rub stola. No, pa o emu je rije i kako vam ja mogu pomoi? Molim vas da mi iznesete sluaj to jednostavnije jer biologija nije moje podruje. Mitchell nehajno zaobie stol. Zapravo, doktore, nemamo pravo da tako neto traimo od neke tako vane linosti. A moda u tome ima i rizika. Matematiarova ruka zgrabi lulu i on se nasmijei, pokazavi zube: Sad kad ste me zainteresirali, kaite o emu je rije. Mi znamo, doktore, da imate este i bolne glavobolje ree Mitchell. Tono, Stevene. Migrene. Zacijelo su strane primijeti Ferris. Cijeli va ugled i dohodak ne mogu vam biti umirenje kad pone ta muka to vas razdira i kopka u glavi, zar ne? Jest, Harolde, zaista prizna Macklin. Ali kakve veze ima va projekt s mojom glavoboljom? Doktore opet e Mitchell na to se ovjek najee tui? Pa, rekao bih na hladnou, ali prema onome to govorite mislim da elite govoriti o glavobolji.

99

Ba o glavobolji potvrdi Mitchell. Svaki ju je ovjek barem jednom osjetio. Neki svakodnevno. Neki trpe toliko da pomiljaju na samoubojstvo. Da ree Macklin. Ali razmislite povienim e tonom Ferris kakvo bi to bilo olakanje kad bi se ljude moglo osloboditi zauvijek glavobolje jednostavnom injekcijom! Pretpostavljam da biste imali tekoa s tvorniarima aspirina. Ali svima ostalima bi se to svidjelo. Aspirin bi se i dalje uzimao za smanjivanje groznice i savladavanje umora napomenu Mitchell. Vidim. Da li vi to meni tvrdite da imate takvu injekciju? Da moete lijeiti glavobolju? Mislim da imamo odvrati Ferris. Kako ste uspjeli spraviti tekuinu koja bi lijeila razliite uzroke bolova? zapitao je Macklin. O tome mnogo znam. Doista postoji vie uzroka ivana napetost, umor, fizike bolesti od bubrenih bolova do raznih tumora ali svi imaju isti uinak, koji postaje pravi uzrok glavobolje objasni Mitchell. To smo definitivno utvrdili primijeti Ferris. Vrlo dobro ree Macklin i potegne iz ugaene lule. A kakav je to uinak? To je uinak pritiska koji proizvodi pituitrin u mozgu ree oduevljeno Mitchell. Stezanje krvnih sudova u podruju eonih renjeva. To stezanje izaziva pretjerano luenje pituitarne lijezde. Mi smo umjetno stvorili virus koji se hrani pituitrinom. To moe znaiti da e prestati glavobolje, ali moglo bi znaiti i kraj ljudske vrste napomene Macklin. U nekim podrujima potreban je pritisak krvnih sudova. Virus moe lako biti izoliran i stabiliziran ree Ferris. Kolonija virusa u modanim stanicama olabavljuje krvne sudove, samo njih, sve dok modano-hrptenina tekuina ne stvori pritisak u komori mozga. Matematiar izvadi lulu iz usta. Ako je uinak doista takav primijeti on tada bih mogao prestati s onim gynergenom. Taj mi otrov potpuno poremeti eludac. No, podnoljiviji je od migrene. Uh, kad bih se mogao rijeiti toga zla! Stavio je lulu u usta. Kaem vam ree Ferris da e tartarat ergotamina ostati samo loa uspomena. Na e pronalazak uspjeno djelovati. 100

Dakle, tek e djelovati? zamiljeno e Macklin. To je kljuna stvar. Znai da jo nije djelovao? Ma, jest, djelovao je na takore, na impanze odvrati Ferris. Ali ne na ljude? Jo ne prizna Mitchell. Dobro ree Macklin dobro. Ali vi zacijelo moete doi do dobrovoljaca, na primjer osuenika... Mi elimo da to budete vi ree mu Ferris. Macklin se nakalja. Ne bih se elio precijeniti, ali mislim da drava ne bi bila osobito zadovoljna kad bih umro nakon nekog pokusa. Moja ena bi jo manje bila zadovoljna. Ferris okrene matematiaru lea i promrmlja neku rije. Mitchell se dade u ofenzivu. Znam, doktore, da je to golema usluga od strane ovjeka vaeg ranga. Ali shvatite na problem. Ako ubrzo ne podnesemo uvjerljiv i udarni dokaz da je nae istraivanje uspjeno, neemo vie dobiti financijsku pomo. Mogli bismo provesti niz testova, ali nemamo vremena ni novca. Jedino bismo mogli izlijeiti neiju glavobolju. Tu je ogranienje naih izvora. Padam u iskuenje... ree Macklin oklijevajui ali odgovor je sve... hou rei ne. Volio bih da vam mogu pomoi, ali se bojim da previe ovisi o drugima hoe li ostati, ovaj, pristati. Macklin pritisne rukom sljepooice. Volio bih, zbilja uiniti to s vama. Kad poinjem praviti ovakve lapsuse, znai da napad migrene nije daleko. Bol se iri i mrvi mi sljepooice i predio oko oiju. Vidim sjajne iskre, obojene mrlje kovitlaju se pred oima. Uli! Ferris se ironino nasmijei. Muno vam je od gynergena, doktore. Bolesni ste od njega. Potpuno ste smeteni od poremeaja, zar ne? Uzmete li ga ili ne to je tako svejedno. uo sam da neki bolesnici radije trpe migrenu nego gynergen. Macklin je spremao lulu u konati etui. Recite mi to mi se najgore moe dogoditi? Snizit e vam se tlak odvrati Ferris. To nije strano. Macklinovo se elo lagano oznojilo. Ima li kakvog rizika? 101

Praktino nikakvog odgovori Mitchell. Moemo pokuati s najmanjim dozama. Sve su nae pokusne ivotinje preivjele i ini se da su zadovoljne. Kao to sam rekao, virus se sam stabilizira. Ferris i ja smo uvjereni da nema nikakve opasnosti... ali moda se varamo. Macklin se uhvati objema rukama za glavu. Ali zato ste ba mene izabrali? Vi ste vana linost, doktore ree Ferris. Koga bi zanimalo to da smo neki Mitchell ili ja izlijeili glavobolju? Ali nadleni e povjerovati izjavi osobe vaega ugleda. A, s druge strane, nijedan od nas nije nikad patio od glavobolje. Vi patite. Jest prizna Macklin. Vrlo dobro. Pa, hajde da mi date tu injekciju. Mitchell si proisti grlo. Slaete se, doktore on e ne vjerujui. Moda biste htjeli da nekoliko dana razmislite? Ne! Spreman sam. Hajdemo odmah. Vrlo dobro, ali molimo vas da ovdje potpiete ree Ferris. Macklin posegne u dep i izvadi naliv-pero. *** Ferris! vikne Mitchell zatvorivi za sobom vrata laboratorija. Ovdje mirno e omanji Ferris. Sjedio je na svom radnom stoliu i zapisivao. ekao sam vas. Doktore! Harolde... niste smjeli ovo dati tampi primijeti Mitchell lupajui nadlanicom po novinama. Naprotiv, trebalo je i uinio sam to odgovori Ferris. Trebalo je neto udarno pokazati trustovima i evo ga. Jest, htjeli smo dati dokaz trustovima, ali ne i objaviti neprovjerene zakljuke u novinama. Jo je prerano za to. Ne budite tako uskogrudni i nazadni, Mitchelle! Zar Macklin nije izlijeen? Prema utvrenim ciklusima, sad bi ga ve morala napasti migrena. A zahvaljujui naemu tretmanu, on se osjea dobro, bez neugodnih popratnih pojava od gynergena. Dakako da je to veliki test, ali nije dovoljan da doe u ruke tampi. Ne treba riskirati zamrivanje odnosa s trustovima. Zar ne vidite da e ljudi s mnogo buke zahtijevati na lijek kao to su zahtijevali Salkovu vakcinu i Grannellov serum. 102

Ali... Prekinula ga je zvonjava telefona. Ferris se ispria, poe do telefona i podie slualicu. Javi se i poslua utei neko vrijeme. Na licu mu znakovi nestrpljivosti. Macklinova ena ree Mitchellu. Hoete li vi razgovarati s njom, jer ja ne volim histerine ene...? Histerine? promrmlja Mitchell i dohvati slualicu. Halo, gospoo Macklin? Aha, vi ste onaj drugi ree enski glas vi ste Mitchell. inilo se da je smirena i da se savladava. Jest, gospoo Macklin, ja sam doktor Steven Mitchell, suradnik doktora Ferrisa. Imate li dozvolu da dajete narkotike? Na to mislite, gospoo Macklin? zapitao je Mitchell. Bila sam bolniarka, doktore, i znam da ste mojemu muu dali heroin. Nemogue. Zbog ega to mislite. On je u... euforiji. Sluajte, mi se nismo pribliavali vaem muu u protekla 24 sata, a za to bi se vrijeme rasprilo djelovanje svakog narkotika. Moda svakoga drugog, poznatog, ali vi ste otkrili neki novi. Ja mislim, gospoo Macklin, da bismo mogli razgovarati poslije, kad se smirite. I spustio je slualicu. to je to s Macklinom? zapitao se drei ruku na slualici. Ferris je skupio obrve tako da su mu se oko nosa pojavile bore. Hajde da pogledamo nae pokusne ivotinje. Zajedno su poli prema mjestu gdje su u laboratoriju bili kavezi i pogledali to se dogaa iza reetaka. Testirani impanza Dean mirno je sjedio u uglu i esao se ispod ruke. Njegov blizanac, netestirani Jerry, kojemu nije ubrizgan virus F-M, njihao se i grozniavo tresao reetke kao da eli izai iz kaveza. Jerry je mnogo aktivniji nego Dean ree Mitchell. Da, ali Dean nije bolestan. Samo nema toliko energije. Njegova je titnjaa u redu. Poli su prema kavezima takora. Stanje je bilo isto u takora Buda i netestiranog Loua. Ne znam ree Mitchell moda neto u krvi. 103

Mislite na anemiju zbog nedostatka eljeza? Ma ne, alim se. Mislim da bi bilo bolje da poemo k Elliotu Macklinu i da vidimo to se dogaa. Uvjeren sam da je sve u redu odvrati Ferris. Moda nam pokuava praviti neprilike, nezahvalnik. Macklinova je kua bila u stilu raneva, mala ali privlana, od aluminija i zelenkastog stakla. Mitchell pritisne dugme zvonca i u kui odjekne ding-dili-dong. Dok su ekali, Mitchell pogleda Ferrisa. inilo se da je miran i siguran u sebe, moda malko znatieljan. Vrata su se otvorila. Gospoo Macklin brzo e Mitchell uvjeren sam da vam moemo pomoi ako s vaim muem nije u redu. Ovo je doktor Ferris, ja sam Mitchell. Nita dobro ne mogu rei. Uite. I ona se makne da bi ih propustila. Bila je to privlana brineta, neto starija od trideset godina. Nosila je elegantnu utu haljinu. Oficir ih je doekao u trijemu. Vi ste ta gospoda koja su doktoru Macklinu neovlateno dala injekciju? zapitao je tonom koji nije nalikovao na pitanje. Ne volim rije neovlateno odvratio je Ferris osorno. Pukovnik je (Mitchell je zapazio oznake ina) podigao obrve. Ma nemojte? Vi ste lijenici? Imate li dozvolu da lijeite bolesnike? Ovom prilikom nismo lijeili bolest primijeti Mitchell. Mi smo otkrili metodu lijeenja. Pitam se, uostalom, to se to vas tie? Pukovnik se nasmijei. Tie me se doktor Macklin i sve to bi mu se moglo dogoditi. Armija ne odobrava ono to ste uinili. Mitchell se pitao to su to mogli uiniti. Moemo li ga vidjeti? zapitao je Mitchell. Zato ne? Ne moete mu vie nakoditi, osim da ga ubijete. A za to imamo zakone. Pukovnik ih je uveo u udobnu i po enskom ukusu ureenu prostoriju za dnevni boravak. Macklin je sjedio u naslonjau i puio. Mitchell je odmah zapazio da se Macklin sluio lulom kao svojevrsnim mukim protestom protiv okolia kojim je vidljivo dominirao ukus njegove ene. 104

Pred Macklinom na stoliu bijahu nagomilam udni elementi konstrukcijske igre kao to se nae u obdanitu. Kraj stolia, na sagu imitacije mramora, sjedio je drugi oficir, Major, ali iz zdravstvenoga korpusa, to se vidjelo iz oznaka zmije omotane oko tapa. Major ustane i oprai si koljena premda je sag bio ist. Neto nije u redu, Sidney? zapita pukovnik. Sve je u redu odvrati Sidney. Ovaj je ovjek najzdraviji i najsretniji ovjek kojega sam vidio, Carsone. Ali pobuni se pukovnik Carson. Promjena je nabolje primijeti major. On nije vie isti ovjek. U emu je razlika? zapita Mitchell. Vojni je lijenik kritiki promotrio Ferrisa i Mitchella prije nego to e odgovoriti: Bio je genijalni matematiar. A sad? nestrpljivo e Mitchell. Sad je prosjean duh. *** Mitchell je pokuao zaustaviti majora Sidneya kad je prolazio kraj njih, ali je on zagunao da mora predati izvjetaj i biolozi su se okrenuli prema pukovniku Carsonu, pa prema Macklinu, a onda su se zgledali meusobno. Znai li to da je Macklin postao glupan? zapita Mitchell. Nije glup odvrati Carson hladno. Doktor Macklin je prosjean duh. Normalan, odgovoran za svoja djela, ali zaostao. Nisam tako glup ree Macklin. Oprostite mi, gospodine ree Carson. Nisam vas namjeravao povrijediti. No, poslije svih testova inteligencije, va kvocijent inteligencije pokazuje prosjean duh. Tako to pie u knjigama odvrati Macklin. Ali vie se naui iz ivota nego iz knjiga, sinko. Slaem se ree pukovnik Carson i okrene se prema dvojici biologa. Moda bi bilo bolje da porazgovorimo vani? Ali... pone Mitchell, nestrpljiv da sam pregleda Macklina. Dobro, hajdemo u trijem. Ferris je poao za njima. to ste mu uinili? bez okolianja zapita pukovnik. 105

Jednostavno smo mu lijeili glavobolju. Na koji nain? Mitchell je objasnio da su to uinili virusom F-M. Utrcali ste mu mikrob koji mu rastvara mozak? Ali ne! Mogu li razgovarati s drugim oficirom, s lijenikom? Moda e on shvatiti. Ja samo elim znati zato je Elliot Macklin postao tako poremeen kao da ga je konj udario kopitom ree pukovnik Carson. Mislim da mogu objasniti umijea se Ferris. Mogli biste? zapita Carson, na to Ferris kimne glavom. Nainili smo sitnu greku u proraunu. inilo se da virus iri svoje djelovanje na svu pituitarnu sekreciju u mozgu, to zaustavlja glavobolju. Ali to djelovanje, tako potrebno za prestanak bolova, pretjerano je jako s obzirom na dobro funkcioniranje mozgovnih stanica. ime se poremeuje njihovo normalno funkcioniranje? zapita Carson. Stanice nemaju vie dovoljno krvi, kisika i hemoglobina objasni Ferris. Stezanje mozgovnih sudova je preslabo da bi dovelo potrebnu koliinu krvi u mozak. Stanice poinju odumirati i smiruju se. Moda se ak i dezintegriraju... Pukovnik je zabrundao, Mitchell uzdahnuo. Odjednom je shvatio da Ferris ima pravo. Pukovnik je zakoraio naprijed stisnutih aka. Mogao bih vas dati objesiti zbog napada na sigurnost drave! Znate li to znai Elliot Macklin za nau naciju? elite li da oni Luksemburani dospiju na Pluton prije nas? Macklinova je formula bitna za sustav pogona. Bolje bi bilo da ste podmetnuli bombu pod Nacionalnu banku. Novac se moe nadoknaditi, ali mogunosti Elliota Macklina sreu se u ovjeanstvu samo jednom. Jedan as upadne Mitchell. Mi moemo izlijeiti Macklina. MOETE LI? zapita Carson. Mitchell je imao dojam da e pukovnik pasti na koljena i ljubiti mu ruke. Dakako. Znamo kako moemo stabilizirati koloniju virusa. Imamo antitoksine. Dosad smo virus smatrali dobroudnim nametnikom, ali ako je potrebno, moemo ga unititi. 106

Vrlo dobro! Carson nije kleknuo, ali mu je srdano stisnuo ruku. Jedan trenutak, momci upadne Elliot Macklin. Naslonio se na dovratak s lulom u ustima. Sluao sam to govorite i to mi se ba ne svia. Sto elite rei time: ne svia mi se? zapita Carson. Pretpostavljam da me elite vratiti u prijanje stanje. Da, doktore ree Mitchell estoko ba u prijanje stanje. S glavoboljama i ostalim? Mitchell se nakaljao nekoliko puta kako bi smislio odgovor. Na alost, da. Ako bi va duh ponovo normalno funkcionirao, vjerojatno biste opet osjeali glavobolje. Nae je istraivanje pretrpjelo neuspjeh. Ja ne bih iao tako daleko primijeti Ferris ivahno. Mitchell je upravo htio pitati svoga suradnika to je time htio rei kad je spazio da Macklin odmahuje glavom. Ne rekao je matematiar. Ne elim se vraati u svoje preanje stanje. Predobro se sjeam kako je to bilo. Uvijek su me gnjavili i gnjavili. Hoete rei: ispitivali? zapita Mitchell. Macklin kimne. Bio sam previe zaokupljen, uznemirivali bi me za najmanju stvar. Gdje je gore, gdje dolje, koja je udaljenost, koja je beskonana ravnina vea od druge, i to je to uope beskraj. Djetinjarije. Nisam imao mira kao to ga sada imam. Ne boli me glava, imam lijepu enu i novac. Imam sve to sam elio. emu da se jo brinem? Pukovnik Carson ostao je otvorenih usta. Dobro, pukovnie primijeti Mitchell. Uzalud bismo raspravljali s njime. Ali nije na njemu da odluuje ree pukovnik. On je sada idiot. Ne, pukovnie. Dobro ste prije rekli da je prosjean duh. Usporedimo li ovo stanje s prijanjom inteligencijom, ini se da je idiot, ali on je odgovoran za svoje postupke. Ima na tisue i tisue prosjenih umova u Sjedinjenim Dravama. ene se, posjeduju imovinu, glasaju, imaju zaposlenja. Ne moete ga prisiliti da se lijei. Bar ja tako mislim. 107

Da, ne mogu. Na reim nije totalitaran odvrati pukovnik kao da odjednom ali. Mitchell pokae glavom prema Macklinu. Gdje je njegova ena, pukovnie? Mislim da se i prije pri svakoj odluci savjetovao s njom. Moda bi ona mogla na njega utjecati. Moda. Poimo k njoj. Macklinova je ena bila u blagovaonici. Gospoo Macklin poeo je pukovnik ova gospoda smatraju da bi mogla izvui vaeg mua iz ovoga stanja. Zbilja? Jeste li o tome razgovarali s Elliotom? Hm, da odvrati pukovnik Carson. Ali on nije... on nije vie isti. Odbija izlijeenje. eli ostati u ovom stanju intelektualne manjkavosti. Ona kimne glavom. Ako tako eli, ne mogu mu se suprotstavljati. Ali, gospoo Macklin pobunio se Mitchell. Da, ve sam razmiljala o tome da na sudu ishodim odluku o tome da Elliot nema pravo odluivanja. No, promijenila sam miljenje. Promijenili ste miljenje? plane Carson. Da. Ne mogu ii protiv Elliotove volje. Bilo bi grozno gurnuti ga opet u pakao glavobolja, zbog kojih nije imao ni trenutka odmora. Sad je sretan, premda je kao dijete. Gospoo Macklin ree oficir mirno ako nam ne pomognete da uspostavimo prvotno stanje inteligencije vaeg mua, bit emo prisiljeni da od suda zahtijevamo da ga proglasi neuraunljivim. Ali on nije neuraunljiv! Mislim zakonski plane Macklinova ena. Moda nije. To je granini sluaj. Ali kad je rije o uspostavljanju inteligencije Elliota Macklina, bilo koji sud dat e nama za pravo. Kad bude proglaen neuraunljivim, vlasti e odluiti da li je tretman Mitchellovim i Ferrisovim antitoksinima najbolja metoda za ozdravljenje njegova duha. Sumnjam da e sud tako odluiti primijeti Macklinova ena. Pukovnik naini samodopadan izraz lica. Zato ne? 108

Zato, pukovnie, to je rije o zdravlju moga mua i o njegovu ivotu. ok-terapija je zaista riskantna, ali... Nije stvar u tome, pukovnie. Elliot je imao vaskularna grenja nakon prvoga napada prije nekoliko godina. I sad biste vi htjeli da se njegove mozgovne arterije ponovo steu i da ga paraliziraju. Da ga ubiju. Nijedan sud nee to dopustiti. Mislim da ima izgleda primijeti Mitchell. Ali nema bez tretmana, gospoo Macklin. Njezina su usta dobila nestaan izraz. Meni je to svejedno. Ja vie volim imati ivog mua nego mrtvoga genija. Sad se ja mogu brinuti za njega i uiniti mu ivot sretnim. Carson je otvorio usta i stisnuo ake, a zatim odustao. Mitchell ga je odveo u trijem. Nisam psihijatar rekao je ali uvidio sam da ona eli zadrati Macklina u ovom stanju duha. Oduvijek je dominirala, a sad moe potpuno. Ali ova je ena udovite! promrmlja oficir. Nije odvrati Mitchell. Inteligentna je, ali je podsvjesno ljubomorna na genijalnost svoga mua. Moda sloi se Carson. Ne znam, ali jo manje znam to u rei u Pentagonu. Mislim da bi mi dobro dola aica. I meni ree Ferris. *** Macklin se kuglao. unuo je, nekako bezglav, na zaobljenu povrinu Prostora-Vremena, a njegove kugle bile su Zemlja, Pluton i drugi planeti. Kugla koju je bacao bila je neija glava, ali ne njegova nego Mitchellova. Dvije su glave nosile inicijale M, bile su, dakle, iste. Mitchell se trudio da se probudi i dugo mu je trebalo dok nije otvorio oi. Ostao je leati, trepui oima i sluajui lupanje srca, a zatim grevitom kretnjom dohvati slualicu telefona na nonom ormariu. Nervozno pone okretati brojeve. Ubrzo je zauo pospani glas: Halo! Bio je to glas Elliota Macklina. Mitchell se nasmijei u sebi. Imao je sree to Macklinova ena nije digla slualicu. 109

Moemo li otvoreno razgovarati, doktore? zapita Mitchell. Dakako sloi se matematiar. Ja tako i govorim. Mislio sam rei: jeste li sami?. Aha, pitate je li moja ena blizu. Ne, ona spava. Onaj major Sidney dao joj je sedativ. Ja nisam htio nita uzeti. Dobro je, stari moj ree biolog. Sluaj, doktore... Elliote, stari moj. Ja nisam protiv tebe kao drugi. Ja ne bih htio da se vrati svojim prijanjim mukama i mislima o glavobolji. Vjeruje mi, zar ne? Osjetio je oklijevanje. Dakako ree Macklin napokon. Zato vam ne bih vjerovao? Malo si bio u nedoumici, El. Pitao si se mogu li ja imati nekog razloga da ti skrivam istinu. Mislim da je tako odvrati Macklin ponizno. Bio si suoen s... mislima na mnoge stvari poslije naeg odlaska, zar ne? Zaokupljen naunim problemima, ali osobnim, na koje nisi imao vremena misliti prije. Ako vi tako kaete... to bi rekao da te rijeim i tih briga kao to sam te rijeio i drugih? zapita Mitchell. Mislim da bih... volio to odgovori matematiar. Doi k meni u laboratorij. Sjea se gdje je? Ne... ovaj, ini mi se da se sjeam. Ali tko mi jami da me neete vratiti u prijanje stanje umjesto da mi pomognete? Ne bih to mogao uiniti protiv tvoje volje. Ako vi tako kaete... ali ne znam kako da doem. Armija me nadzire. Nije to problem. Moe doi s pukovnikom Carsonom. Ali on nee dopustiti da mi date injekciju. Ne moe me sprijeiti. Pogotovu, ako ti to eli. Sluajte, volio bih kad biste doli odmah, Elliote. Ako vi tako kaete... nesigurnim e glasom Macklin. *** Mitchell je poao prema vratima im je zauo kucanje. Macklin je stajao u hodniku neodluan. Carson iza njega ratoboran. Uite ree Mitchell. Pripremio sam injekciju, doktore. 110

Je li sigurno da me neete izlijeiti? uznemireno e Macklin. Samo da mi smirite duh? Dakako odvrati mirno biolog. Pukovnik Carson poe prema Mitchellu otvorenih usta. Mitchell ga je pogledao ravno u oi i Carson se zbunjeno zaustavio. Kad ga je Mitchell ponovo pogledao, Carson se opustio. Zatim je biolog uzeo sa stolia trcaljku za injekcije, u kojoj je bila neka bezbojna tekuina. Jedna sitnica prije toga, doktore Macklin. Potreban mi je pismeni pristanak za ovaj tretman. Vjerojatno e time biti naruena vaa inteligencija kad se rijeite svih briga. Carlson moe potpisati kao svjedok. Dobro ree Macklin. Mislim da je sve u redu. Ako vi tako kaete... Mislim da e to biti dobro, doktore ree Carson. Macklin je pogledao oficira pogledom u kojem je bila mrvica sumnje, a zatim je uzeo papir i kemijsku olovku koju mu je pruio Mitchell pa se potpisao. Mitchell je posjeo matematiara i ubo ga iglom u donji dio vrata. Zatim se odmaknuo i uzdahnuo. Ubrzo e poeti djelovati rekao je. Dobro ree Carson. Elektrini je sat pokazivao 4,35 sata ujutro. Macklin se igrao s rukama i sjenom koju su one bacale pred njegovim licem. Koliko e to trajati? zapitao je pukovnik. Neogranieno vrijeme. To je posljednja faza tretmana. Cirkulacijski sustav njegova mozga je olabavljen toliko da je sad kvocijent Macklinove inteligencije gotovo jednak ptijoj. Carsonovo se lice uozbilji. Prokletstvo! Doktore Mitchell, vi radite za nae neprijatelje! Ne, pukovnie. Nainio sam to iz patriotskih razloga... Ponovit ete to pred porotom! Optuit u vas za izdaju! Gledajte ga, pukovnie. Za dugo vremena nee biti odgovoran. Jak je kao odrastao ovjek, a inteligentan kao ameba, vi moete ovlastiti mene i Ferrisa da mu damo antitoksin kako bismo razorili virus koji unitava pituitrin njegova mozga. Pozvat u njegovu enu ree Carson. *** 111

Mitchell je doekao zoru s dubokim osjeajem poraza. Priao je prozoru, okrenuo se i pogledao instrumente svog laboratorija. Maciilinova je ena dola i potpisala doputenje da se njezin mu podvrgne tretmanu radi uspostavljanja prijanje inteligencije. Dok su oni bili ovdje, Macklin je bio u stanju da kae mama, a ponekad je uspio rei i tata. Mitchell je bio uvjeren da e se njegova inteligencija brzo vratiti, da su stanice njegova mozga postale samo pasivne i da se nisu dezintegrirale. Ali je ipak uvidio sam da su poinili veliku greku. Mjeseci uzaludnog rada. Vrata su se otvorila naglo i on je vidio kako je uletjelo neto poput paketa. Iza toga Ferris. Doktore Ferris, nemojte to primati tako tragino! rekao je Mitchell. Htio sam se savjetovati s vama. No barem sam uspio da Macklinu dam antitoksin. Krasan ovjek! ree Ferris stavljajui paket na stol. Zar ne shvaate? Mi smo bogati! Gdje su ae? Bogati? zaudi se Mitchell. Jeste li pri sebi, doktore? Samo mirno, Mitchelle. Nisam tako pijan. Znam to govorim. Virus F-M e nas obogatiti! Bit emo moni! Bit emo ljudi prema kojima je doktor Elliot Macklin neznatan. Mitchell je shvatio da Ferris govori ozbiljno. to elite time rei, doktore? Ferris se okrene prema njemu s blaenim izrazom na licu. Oi su mu se caklile. Mitchelle, pa mi posjedujemo tvar kojom moemo ljude uiniti glupim! Ako ele trenutano zaboraviti ili ne misliti, imaju alkohol, droge ili televiziju. Ali mi, vi i ja, imamo neto to e im omoguiti da vie uope ne misle. I za to e platiti. Za injekciju. Tko jo eli zaista misliti? Jedva aica ljudi. Tko mora misliti da bi obavio onaj rutinski posao, pritiskao dugmeta ili pokretao ruice? To mogu obaviti i radosni glupani. Uvest emo ovjeka u prirodno stanje gluposti prije evolucije... Mitchell ga je gledao. Shvaate li, Mitchelle? Imamo sredstvo, za apsolutno smirivanje! Mitchell je pokuao zamisliti kako bi izgledao svijet poto svi dobiju injekcije virusa F-M. Zatim pomisli: mogao bih samo gurnuti Ferrisa, on bi si razbio glavu pri udarcu o stol i nitko mi ne bi mogao nita dokazati. Trebalo bi zatim samo unititi nae dokumente. 112

Ne, to ne bi ilo. Bilo kad e neki istraiva uspjeti da izolira virus. Pred oima su mu poele iskakati iskre i crne mrlje. Tapkajui je doao do vrata. Treba da poe u ljekarnu po aspirin. Inae e ga oboriti glavobolja.

113

Poutjela SF:

Hugo Gersenback:

The Killing Flash


Preveo: Boidar Stani

Ubojita iskra

Juer je Lindenfeld sam potpisao svoju smrtnu osudu, a da toga nije bio ni svjestan. Poelo je to prije mnogo godina na fakultetu. Primao sam sve podmukle udarce, sve uvrede. On je uvijek pobjeivao, uvijek je dobivao. Ja sam uvijek bivao pobijeen, gubio sam. Potukao bi me u svakom sportu, u svakom natjecanju. I na kraju godine postali smo zakleti neprijatelji. No, udnom ironijom sudbine nije se zaustavilo na tome. Obojica smo se nastanili u Beaufordu, a hirom sudbine, bavili smo se istim zanimanjem, istovrsnom tvornicom, skoro u isto vrijeme. Bilo nam je potrebno nekoliko tjedana da to otkrijemo, a tada je bilo prekasno. Ponos mi nije doputao da promijenim zanimanje, pa sam izdrao. U roku od godine dana Lindenfeld me je natjerao na stjecaj. To bi se jo moglo podnijeti, ali ne i posljednja i najvea uvreda. Juer mi je preoteo zarunicu. Time je bio osuen na smrt. Od niza uvreda, napada i gnusoba ovo je moralo biti posljednje. to prije se svijet rijei ovoga udovita, to bolje. im se vrati, ubit u ga vlastitim rukama tako vjeto, ah, tako vjeto, da e samo on znati da sam ga ubio. I nitko nee saznati kako. 114

Meni e to kao uenjaku biti lako. Primijenit u sasvim novu metodu, neto novo u kriminalistici. Jednostavno, a vjeto. Policija nikad nee otkriti stvar jer u ubiti Lindenfelda na udaljenosti. Unajmit u spremite u poslovnoj etvrti u istonom dijelu grada. Ondje u postupno dovesti materijal visokog napona: 5kilovatni generator, transformator od 350.000 volta, kondenzatore i razline druge elektrine aparate. Kad sve bude ukljueno u mreu, spojit u transformator od 350.000 volta sa svojom telefonskom linijom, a zatim telefonirati Lindenfeldu, uvjerivi se prethodno da je on na telefonu. Morat u se uvjeriti i da je sam kod kue. Telefonirat u dva-tri puta. Pa kad mi se napokon on javi, bit e dovoljno da se odmaknem od svoga telefona i pritisnem prekida struje visokog napona od 350.000 volta. Smrtonosna e struja potei du telefonske ice do Lindenfeldove kue, vrcnut e golema iskra izmeu slualice i dijela u koji se govori, a kako e Lindenfeldova glava biti u sredini, on e biti ubijen strujom, a prije toga ut e moj glas. 15. oujka Sve je pripremljeno, materijal je u spremita Sve ide odlino. Dakako, unajmio sam spremite pod lanim imenom i preruio sam se. Nitko nee posumnjati u mene bude li ak znao kako je ta zvijer ubijena. Mnogim zloincima promakne poneka pojedinost. Meni ne. Sve je nauno predvieno, precizno, savjesno. Prije pet minuta telefonirao sam i traio gospou Lindenfeld, svoju bivu zarunicu, promijenivi glas. Odgovorio je on, pas jedan. Ona je izala. Znate li tko sam? zapitao sam. Nastala je kratka tiina, a zatim posprdni smijeh. Dakako! Moj drogi stari prijatelj John Bernard. emu imam zahvaliti ast...? Prekinuo sam ga. Evo ti, udovite! vikao sam, odmaknuo se i povukao ruicu. Vrcnula je zasljepljujua iskra dok je transformator praznio svoju struju u telefonsku liniju. Ubio sam Lindenfelda. 22. oujka BEAUFORD TELEPHONE Co., Beauford, N. Y. Gosp. Johnu Bernardu Locust Avenija 16, Beauford, N. Y. Dragi gospodine,

115

Primili smo vae zanimljivo pismo i rukopis pod naslovom Smrtonosna iskra. Pitate nas da li je mogue ubiti ovjeka preko telefona, kako to vi iznosite u svojoj domiljatoj noveli. Sretni smo to vam, u ime sigurnosti nae nacije, moemo potvrditi da ne vjerujemo u djelotvornost te metode. Ako i ima sluajeva da je netko ubijen elektrinom strujom visokog napona zbog prepletanja telefonskih ica s elektrinima, takvi su sluajevi vrlo rijetki, jer se struja visokog napona obino vraa u zemlju prije nego to je prola tridesetak metara telefonske linije. U primjeru Lindenfelda iz vae prie, on bi mogao uti niz glasnih kranja u svome telefonu, ali nita mu se ne bi dogodilo. Iskreno vai: Beauford Telephone Co. 22. oujka. Iz veernjeg izdanja Beauford Eaglea: Dvadeset estogodinji John Bernard, stanovnik ovoga grada, neoenjen, tvorniar elektrinih aparata, naen je mrtav jutros u spremitu na mansardi kue broj 627, East Worth Street. Njegovo iznakaeno tijelo identificirao je gospodin Henry Lindenfeld, koji je, kako smo saznali, vlasnik spremita. Prema neotvorenom pismu, koje je sadravalo i rukopis novele, a poslalo ga je poduzee Beauford Telephone Co, oito je bilo da je ubijeni namjeravao ubiti Henryja Lindenfelda tako to bi propustio kroz telefonsku liniju struju visokog napona od 350.000 volta. Poto je pozvao svoga neprijatelja, on je morao aktivirati ruicu na transformatoru i tako strujom ubiti Lindenfelda. Bernard, naime, nije na vrijeme primio pismo telefonske kompanije u kojem mu iznose da je njegov ubilaki plan neostvariv, kao to se i dogodilo. Juer u 21,30 sati Lindenfeld je primio telefonski poziv Bernarda, koji mu je prijetio i zavrio rijeima: Evo ti, ti jedan... Bilo je to sve. lindenfeld je Ispustio slualicu i spremio se da ode na spavanje. Ali u trenutku kad je Bernard aktivirao prekida, eksplodiralo je stotinu kilograma opasnoga eksploziva smjeteno na gornjem katu bez sumnje zbog niza pranjenja visokoga napona du zajednikog telefonskog kabla u zgradi i Bernard je ostao pod ruevinama, ubijen, na neki nain, vlastitom podvalom. Posmrtni ostaci bit e izloena sutra u mrtvanici. 116

1. travnja SCIENCE WONDER STORIES Redakcija Gospodinu Davidu Friendlyju Dragi gospodine, alimo to vam moramo vratiti va rukopis pod naslovom Smrtonosna iskra. Tema je dobra i prilino originalna, ali ima nekih nedostataka koje bi trebalo ukloniti prije nego to bismo se odluili da je objavimo. Najozbiljniji je nedostatak u toj prii to Bernard ne bi pisao telefonskoj agenciji i dao joj na znanje da namjerava ubiti Lindenfelda. To bi dovelo do njegova hapenja. Osim toga, pria je nevjerojatna, jer da je Bernard imao praktinoga smisla, on ne bi napisao crno na bijelo da je ubio Lindenfelda. Ako moete preinaiti te dijelove, moda bismo mogli prihvatiti vau priu. O. Utis Zamjenik glavnog direktora Science Wonder Stories
Objavljeno prema dogovoru i GPA Mnchen

117

Robert Sheckley:

Specialist
Prevela: Mirjana ivkovi

Strunjak
Fotonska oluja udarila je bez upozorenja, sruivi se na Brod iza skupine divovskih crvenih zvijezda. Oko je imalo upravo toliko vremena da uputi opomenu u posljednjem trenutku preko Govornika, kada ih je zahvatila ta oluja. Bilo je to tree Govornikovo putovanje u duboki svemir, a prva oluja svjetlosnog pritiska. Proela ga je iznenadna plima straha u asu kada se Brod estoko trgnuo, prihvativi silinu udarnog vala i zaljuljao s jedne na drugu stranu. A onda je straha nestalo, da bi njegovo mjesto zauzeo snaan val uzbuenja. Zato bih se bojao? upitao se. Zar nije bio valjano obuen upravo za ovu vrst neprilika? Upravo je razgovarao s Hraniteljem kad je nahrupila oluja, i to ga je prisililo da naglo prekine razgovor. Nadao se da je s Hraniteljem sve u redu. Bilo je to malianovo prvo putovanje u duboki svemir. icolike niti od kojih je bio sastavljen glavni dio Govornikovog tijela pruale su se kroz cio Brod. On je brzo povukao sve osim onih koje su ga spajale s Okom, Motorom i Zidovima. Sada je sve bilo samo u njihovim rukama. Ostali lanovi posade morat e se sami brinuti o sebi dok proe oluja. Oko je priljubilo svoje diskoliko tijelo uza zid, isturivi jedan organ za gledanje izvan Broda. Da bi usredotoenost bila vea, ostali organi za gledanje sabrali su se i sklupali oko njegova tijela. 118

Posredstvom organa za gledanje Oka, Govornik je promatrao oluju. Prevodio je optiku sliku Oka na jezik razumljiv Motoru koji je vodio Brod kroz valove, drei se priopenog mu pravca. U meuvremenu, Govornik je ovaj pravac prevodio u brzinu za Zidove koji su se ukruivali kada je trebalo da prime udare. Koordinacija je bila brza i sigurna Oko je mjerilo valove, Govornik je prenosio poruku Motoru i Zidovima, Motor je drao eoni dio Broda naprijed da bi najlake savladavao valove, a Zidovi su se ravnali prema udarima. Govornik je ve potpuno zaboravio i posljednje primjese straha, udubljen u besprijekorno funkcionalan timski rad. Nije imao vremena da razmilja. Kao komunikacijski sistem Broda, morao je prevoditi i prenositi poruke najveom brzinom, koordinirati obavijesti i upravljati kretanjem. Oluja je prestala poslije nekoliko minuta. Dobro ree Govornik. Da vidimo ima li neke tete, Niti su mu se zamrsile za vrijeme oluje, ali ih je on brzo otpetljao i pruio kroz Brod i tako se povezao sa svim jedinicama. Motor? Sa mnom je sve u redu ree Motor. Zastraujui star, on je nakvasio svoje ploe za vrijeme oluje, priguivi atomske eksplozije u elucu. Nije bilo takve oluje koja bi mogla iznenaditi iskusnog svemirca kakav je bio Motor. Zidovi? Zidovi se stadoe javljati jedan za drugim, to je trajalo prilino dugo. Bilo ih je gotovo tisuu, tankih i pravokutnih u cjelokupnoj oplati Broda. Razumije se, ojaali su rubove u toku oluje, pa je cio brod postao elastiniji. Jedan ili dva, meutim, bili su prilino gadno ulupljeni. Doktor je saopio da je dobro. Iskopao je iz glave vezu s Govornikom, iskljuivi se tako iz veze, i uputio se da popravi ulupljene Zidove. Sazdan uglavnom od ruku, Doktor se drao za jedan Akumulator za vrijeme oluje. Pourimo malo ree Govornik, sjetivi se da su i dalje suoeni s odreivanjem trenutnog poloaja. Uspostavio je vezu sa etiri Akumulatora. Kako ste? upita on. Nije bilo odgovora. Akumulatori su spavali. Drali su otvorene prijemnike za oluje i napunili se energijom. Govornik cimnu svoje niti oko njih, ali oni nisu reagirali. 119

Pusti mene ree Hranitelj. Prilino se namuio prije no to je uspio privrstiti svoje usisnice za jedan Zid, ali samouvjerenost mu je bila nepoljuljana. On je bio jedini lan posade kome nikada nije bila potrebna Doktorova panja; tijelo mu je posjedovalo sposobnost da se bez po muke samo popravlja. Stao je hitro gmizati po podu na desetak pipaka, a onda je ritnuo najblii Akumulator. Velika, kupasta, skladina jedinica otvorio jedno oko, a zatim ga ponovo zatvori. Hranitelj ga ponovo utnu, ali ne dobi odgovor. Onda posegnu prema Akumulatorovu sigurnosnom ventilu i ispusti malo energije. Prekini ree mu Akumulator. Probudi se i podnesi izvjetaj odbrusi Govornik. Akumulatori redom potvrdie da je s njima sve u redu, to je mogla vidjeti svaka budala. Bili su privreni za pod u toku oluje. Ostatak inspekcije tekao je brzo. S Misliteljem bilo je sve kako treba, a Oko je bilo jo pod utiskom ljepota minule oluje. Postojao je samo jedan nesretan sluaj. Gura je bio mrtav. Budui da je bio dvonoac, nije posjedovao stabilnost ostalih lanova posade. Oluja ga je zahvatila nasred poda, bacila ga o jedan ukrueni Zid i slomila mu nekoliko vanih kostiju. Doktor tu vie nita nije mogao uiniti. Neko vrijeme vladala je tiina. Situacija je uvijek postajala ozbiljna kada bi stradao neki dio Broda. Brod je predstavljao skladnu jedinicu i sastojao se samo od posade. Gubitak bilo kog lana bio je gubitak i za sve ostale. Stanje je sada bilo naroito ozbiljno. Upravo su iskrcali teret u luci udaljenoj nekoliko tisua svjetlosnih godina od galaktikog sredita. Nikako se nije moglo ustanoviti gdje se trenutno nalaze. Oko je dopuzalo do jednog Zida i isturilo van organ za gledanje. Zid ga je propustio, a onda se vrsto zatvorio oko njega. Organ Oka dovoljno se odmakao od Broda, tako da je mogao vidjeti cijelu kuglu zvijezda. Slika je prola kroz Govornika i stigla do Mislitelja. Mislitelj je leao u jednom kutu prostorije, nalik na nekakav velik, bezoblian mjehur protoplazme. Tu su se nalazila zapretana sva sjeanja na njegove pretke koji su takoer putovali svemirom. Razmotrio je sliku, brzo je usporedio s ostalima koje su mu bile uskladitene u stanicama i rekao: Nema galaktikih planeta u dosegu. 120

Govornik je to automatski preveo svima. Toga su se i bojali. Uz pomo Mislitelja Oko je izraunalo da su za nekoliko stotina svjetlosnih godina skrenuli s pravca na galaktikoj periferiji. Svaki je lan posade znao to to znai. Bez Guraa koji bi ubrzao brod do brzine mnogo vee od svjetlosne, nikada se nee uspjeti vratiti na polazite. Povratak bi, bez Guraa trajao due nego ivotni vijek veine lanova posade. to predlae? upita Govornik Mislitelja. Pitanje je, meutim, bilo odve neodreeno za Mislitelja koji je najbolje shvaao konkretne stvari. Zatraio je da se pitanje preoblikuje. to bi bilo najbolje sada uiniti upita Govornik kako bismo se vratili na neki galaktiki planet? Mislitelju je bilo potrebno nekoliko minuta da razmotri sve mogunosti koje su mu bile uskladitene u stanicama. U meuvremenu, Doktor je zakrpio Zidove i sada je traio da mu se neto da za jelo. Uskoro emo svi jesti ree Govornik, nervozno uvijajui pipke. Iako je u ovoj posadi od njega bio mlai samo Hranitelj, na Govornikovim pleima leala je velika odgovornost. I dalje su se nalazili u stanju uzbune; on je morao koordinirati informacije i rukovoditi akcijama. Jedan je Zid predloio da udare brigu na veselje i da se poteno napiju. No to nerealistino rjeenje bilo je smjesta odbaeno. Ovakve pomisli bile su, meutim, tipine za Zidove. Oni su bili dobri radnici i pouzdani oslonci, ali su se esto drali onoga lako emo. Kad se budu vratili na matini svijet, po svoj prilici e svu zaradu straiti na pijankama. Gubitak Guraa onemoguava Brodu da razvije brzine vee od svjetlosne poe Mislitelj bez najave. Do najblieg galaktikog planeta treba nam etiri stotine i pet svjetlosnih godina. Govornik je to odmah preveo kroz svoje talasasto tijelo. Postoje dvije mogunosti za akciju. Prvo, Brod se moe uputiti prema najbliem galaktikom planetu na atomski pogon iz Motora. Za to bi nam bilo potrebno priblino dvjesta godina. Motor bi u to vrijeme moda jo bio iv, ali nitko osim njega. Drugo, treba locirati neki primitivni planet u ovom podruju na kojem se nalaze latentni Gurai. Zatim valja odabrati jednog i uvjebati ga, a onda e on odgurati Brod do galaktikog teritorija. 121

Mislitelj zauti, izloivi sve mogunosti koje je uspio pronai u sjeanju predaka. Uslijedilo je brzo glasanje i bila je izabrana druga mogunost koju je predloio Mislitelj. Zapravo, pravog izbora i nije bilo. Ovo je bilo jedino rjeenje koje im je prualo kakvu-takvu nadu da se vrate na matine svjetove. U redu ree Govornik. Hajde sada da jedemo. Mislim da smo svi to zasluili. Tijelo mrtvog Guraa ubaeno je u usta Motora, koji ga je smjesta progutao, poevi odmah da pretvara atome u energiju. Motor je predstavljao jedinog lana posade koji je ivio od atomske energije. S ostalima je bilo drugaije. Hranitelj se odmah dao na posao, napojivi se energijom iz najblieg Akumulatora. Zatim je u sebi pretvorio hranu u tvari to ih jede svaki lan. Tjelesna kemija mu se mijenjala, prilagoavala, pripravljajui razliitu hranu za posadu. Oko je ivjelo samo na jednom sloenom klorofilnom lancu. Hranitelj mu ga je pripremio, a zatim je posluio Govornika njegovom porcijom ugljikovodika, pa Zidove spojevima klora. Za Doktora je napravio kopiju silikatnog voa koje je raslo na Doktorovom rodnom planetu. Konano, hranjenje je bilo zavreno i Brod se vratio u normalno stanje. Akumulatori su stajali naslagani u jednom kutu, ponovo blaeno utonuli u san. Oko je bacilo pogled to je dalje moglo, podesivi vidni organ za visoko razluan teleskopski prijem. ak ni u stanju uzbune ono nije moglo obuzdati pjesniko nadahnue. Objavilo je svima da radi na novoj narativnoj poemi, pod naslovom Periferni sjaj. Kako je, meutim, nitko nije htio uti, Oko ju je saopilo Mislitelju koji je uskladitavao sve odreda, bilo dobro ili loe, tono ili pogreno. Motor vie nije spavao. Napunjen Guraem do vrha, potiskivao je Brod brzinom nekoliko puta veom od svjetlosne. Zidovi su raspravljali meu sobom o tome tko se najvie nacvrcao na posljednjem dopustu. Govornik je odluio da sebi malo ugodi. Otkaio se od Zidova i stao se njihati u zraku, dok mu je malo, okruglo tijelo visilo na isprepletnoj mrei niti. Zakratko je pomislio na Guraa. Bilo je to udno. Gura je bio prijatelj svih ostalih lanova posade, a sada su ga svi zaboravili. Ali 122

uzrok tome nije bila ravnodunost nego to to je Brod predstavljao jedinicu. Bilo im je ao zbog gubitka jednog lana, ali je najvanije ipak bilo to da jedinica nije ugroena. Brod je jurio izmeu sunaca na periferiji. Mislitelj je proao tragalakom spiralom, izraunavi da vjerojatnoa nalaenja planeta s Guraima iznosi etiri prema jedan. Tjedan dana kasnije otkrili su planet s primitivnim Zidovima. Spustivi se nisko, uspjeli su razabrati smeurana, pravokutna bia kako se vare na suncu, gmiu preko stijena i istanjuju da se prepuste lebdenju na lahoru. Sve Zidove na Brodu preplavila je plima nostalgije. Ovo ih je tako podsjetilo na matini svijet. Sa Zidovima na ovom planetu jo nije uspostavio vezu nijedan galaktiki tim, to znai da oni i dalje nisu bili svjesni svoje velike sudbine prikljuenja velikoj galaktikoj Zajednici. Postojalo je mnotvo mrtvih svjetova u spirali, te onih koji su bili premladi da bi na njima bilo ivota. Pronali su jedan planet Govornika. Govornici su rasprostrli svoje pauinaste komunikacijske veze preko dobre polovine jednog kontinenta. Govornik ih sjetno pogleda, uz pomo Oka, na to ga obuze plima samosaaljenja. Sjetio se doma, porodice, prijatelja. Na um mu pade drvo koje e kupiti kad se vrati. Za trenutak, Govornik se upita to radi ovdje, kao dio jednog Broda u zabitom kutu Galaksije. Ali odmah odbaci crne misli. Trebalo je da pronau planet Guraa, samo ako budu ustrajni. Bar se nadao da je tako. Dok je Brod jurio neistraenom periferijom, naili su na mnotvo jalovih svjetova. Zatim su u jednom radioaktivnom oceanu otkrili mnotvo primitivnih Motora koji su zaludno plivali. Ovo je bogat teritorij ree Hranitelj Govorniku. Galaksija bi trebalo da poalje ovamo ekipu za kontakt. Vjerojatno e to uiniti kada se vratimo uzvrati Govornik. Bili su dobri prijatelji, iznad i vie od uobiajenog prijateljstva koje je vladalo meu lanovima posade. Uzrok tome nije bila samo injenica da su bili najmlai na Brodu, premda je i ta okolnost imala utjecaja. Obojica su obavljala isti tip funkcija, to ih je neizbjeno zbliilo. Govornik je prevodio jezike; Hranitelj je pretvarao hranu. 123

Osim toga, donekle su i nalikovali jedan na drugoga. Govornik se sastojao od jezgre iz koje su se zrano pruale niti, dok je Hranitelj predstavljao takoer jezgru iz koje su nicali pipci. Govornik je smatrao da je Hranitelj najsvjesnije bie na Brodu, odmah iza njega. Nikako mu nije uspijevalo dokuiti kako su se kod nekih lanova posade uope odvijali procesi svijesti. Nova sunca, novi planeti. Motor se poinjao pregrijavati. Njime su se obino koristili samo za uzlijetanje i slijetanje, te za fino manevriranje u nekom planetskom sistemu. Sada je, meutim, radio neprekidno ve tjednima, kako iznad tako i ispod brzine svjetlosti. Napor je poeo da ga obrvava. Uz Doktorovu pomo, Hranitelj mu je montirao sistem za hlaenje. Bio je grub, ali morao s njime zadovoljiti. Hranitelj je naroito podesio atome duika, kisika i vodika kako bi dobio hladnik sistema. Doktor je naloio dug odmor za Motor. Galantni, stari prijako ne bio mogao izdrati te napore jo ni pun tjedan dana. Traganje se nastavilo, dok je polet posade polako kopnio. Svima je bilo jasno da su Gurai prilino rijetki u Galaksiji, u usporedbi s plodnim Zidovima i Motorima. Zidovi su postajali ospiavi od meuzvjezdane praine. Poeli su kukati kako e im biti potrebna kompletna estetska obrada kad se vrate na matini svijet. Govornik ih je uvjerio da e sve trokove snositi kompanija. ak je i Oko postalo zakrvavljeno od neprekidnog buljenja u svemir. Naili su na novi planet. Njegove osobine dostavljene su Mislitelju koji se zamislio nad dobivenim podacima. Blie i moi e da razaberu oblija. Gurai! Primitivni Gurai! Povukli su zum natrag u svemir da bi skovali planove. Hranitelj je napravio dvadeset tri razliita opojna sredstva da proslave sretan dogaaj. Naredna tri dana Brod je bio potpuno neupotrebljiv. Jesu li svi napokon spremni? upita Govornik pomalo nerazgovijetno. Mamurluk mu je jo optereivao sve ivane zavretke. Koliko je samo pia polokao! Mutno se sjeao kako je grlio Motor i pozvao ga da podijele njegovo drvo kad se vrate natrag. Sada je uzdrhtao na tu pomisao.

124

Ni ostalim lanovima posade nije bilo ba najbolje. Zidovi su doputali da zrak iscuri u svemir; bili su odve klimavi da bi valjano zatvorili procijepe oko rubova. Doktor se onesvijestio. Ali najgore je proao Hranitelj. S obzirom na to da se njegov sistem mogao prilagoditi svakoj vrsti goriva osim atomskog kuao je pomalo od svega to je zgotovio, bez obzira da li je posrijedi bio neravnoteni jodin, isti kisik ili supernaelektrizirani ester. Stvarno je bio u jadnom stanju. Njegovi pipci koji su se obino odlikovali zdravom bojom vode sada su bili proarani naranastim prugama. Sistem mu je radio mahnito, istei se od svega, a Hranitelj je i te kako teko podnosio to ienje. Jedini trijezni bili su Mislitelj i Motor. Mislitelj uope nije pio, to nije bilo tipino za svemirca, ali jest za Mislitelja. Motor nije mogao piti. Paljivo su sluali dok je Mislitelj izlagao neke neobine injenice. Na temelju slike povrine planeta koja je dobivena posredstvom Oka, Mislitelj je ustanovio prisutnost metalnih konstrukcija, to ga je navelo na uznemirujuu pretpostavku da su ovi Gurai osnovali mehaniku civilizaciju. To je nemogue rekoe glatko tri Zida, sa ime se sloio i vei dio posade. Sav metal koji su ikada vidjeli nalazio se ili zakopan u tlu ili je leao razbacan u obliku bezvrijednih, oksidiranih komada. Hoe rei da prave predmete od metala? upita Govornik. Od obinog, mrtvog metala? Pa ta od toga prave? Nita oni ne bi uspjeli napraviti ree Hranitelj samouvjereno. Stvari bi se stalno raspadale. To je zato to metal ne zna kada slabi. Ali ipak je izgledao tono. Oko je uvealo slike i svi su mogli vidjeti da su Gurai uspjeli nainiti velike zaklone, vozila i druge stvari od neivog materijala. Razlog ovome nije bio neposredno oigledan, ali je prizor bio prilino nelagodan. No, ono najtee je obavljeno. Pronaen je planet Guraa. Preostaje jo razmjerno lak posao da se uvjeri neki lokalni stanovnik. To ne bi trebalo da bude odve teko. Govornik je znao da je suradnja kamen temeljac Galaksije, ak i meu primitivnim narodima. 125

Posada je odluila spustiti se na neko nenastanjeno podruje. Razumije se, nije bilo razloga da se oekuju neprijateljstva, ali za uspostavljanje kontakta s rasom bio je zaduen naroiti tim, dok je njima bio potreban samo pojedinac. Izabrali su jedno rijetko nastanjeno kopneno podruje i spustili se dok se ta strana planeta nalazila u tami. Gotovo odmah uspjeli su locirati jednog usamljenog Guraa. Oko se prilagodilo gledanju u tami i oni stadoe pratiti Guraeve pokrete. Poslije izvjesnog vremena on je leao pored male vatre. Mislitelj je objasnio da je to dobro poznata navika Guraa kad se odmaraju. Neposredno prije svanua Zidovi se otvorie i napolje izioe Hranitelj, Govornik i Doktor. Hranitelj se isprui i potapa stvorenje po ramenu. Govornik ga je pratio pipkom za komunikaciju. Gura otvori svoje organe za gledanje, zatrepta njima, a onda naini kretnju organom za hranjenje. Zatim skoi na noge i poe trati. Tri lana posade naoe se u udu. Gura ak nije ni priekao da vidi ta su htjeli od njega! Govornik hitro suknu jedan pipak i uhvati za nogu Guraa, koji je odmakao dvadesetak metara. Gura pade. Postupaj blago s njim ree Hranitelj. Moda ga je uplaio na izgled. Pipci mu se zgrie pri pomisli da bi Guraa jedno od najneobinijih stvorenja u Galaksiji, sa svojim umnoenim organima mogao zaplaiti izgled nekog drugog bia. Hranitelj i Doktor nadvise se nad palog Guraa, podigoe ga i ponijee u Brod. Zidovi se zatvorie za njima. Oni pustie Guraa i stadoe se pripremati za razgovor. Istog asa, meutim, kada je postao slobodan, Gura skoi na udove i pojuri prema mjestu gdje su se Zidovi spajali. Stao je mahnito da udara po njima, dok mu je organ za jedenje bio otvoren, vibrirajui. Prekini s tim ree Zid. Ispupio se i Gura pade na pod. Istog asa se, meutim, pridigao i opet jurnuo naprijed. Zaustavite ga ree Govornik. Mogao bi se ozlijediti.

126

Jedan od Akumulatora probudio se ba u dobar as da se otkotrlja Gurau meu noge. Gura se spotae i pade, ali ponovo ustade i pojuri dalje. Govornik je imao niti svuda po Brodu i on ih na jednom mjestu isprui, uhvativi Guraa oko pasa. Gura stade da mu kida pipke i Govornik ga urno pusti. Ukljui ga u komunikacijski sistem! viknu Hranitelj. Moda se moemo sporazumjeti s njim! Govornik prui jedan pipak prema Guraevoj glavi, mahnuvi njime univerzalnim znakom komuniciranja. Ali Gura se nije prestajao neobino vladati, trzajui se i skaui u stranu. U ruci je drao komad metala i njime je mahnito uzmahivao. ta misli ta e s time uraditi? upita Hranitelj. Gura je poeo navaljivati na bok Broda, udarajui po jednom zidu. Zid se nagonski ukruti i metal pue. Ostavite ga ree Govornik. Dajte mu priliku da se smiri. Govornik razmotri situaciju s Misliteljem, ali nisu mogli odluiti ta da poduzmu oko Guraa. On nije prihvaao komunikaciju. Svaki put kad bi Govornik pruio jednu od svojih niti, Gura bi ispoljio sve mogue znake estoke panike. Tu za sada nije bilo izlaza. Mislilac je odbacio plan da se na planetu pronae novi Gura. Smatrao je da je ponaanje ve uhvaenog sasvim tipino; nita se ne bi dobilo ako bi se srea okuala s novim. Osim toga, tako bi se ve umijeali u posao tima za uspostavljanje kontakta. Ako ne budu kadri komunicirati s ovim Guraem, nee to biti ni s jednim drugim na cijelom planetu. Mislim da znam u emu je nevolja ree Oko. Ono se uspuza na jedan Akumulator. Ovi Gurai razvili su mehaniku civilizaciju. Razmotrimo samo neke stvari. Koriste se prstima kao i Doktor da oblikuju metal. Koriste se organima za gledanje kao i ja. A vjerojatno i mnogo drugih organa. On zastade da bi napravio efekat. Ovdanji Gurai postali su nespecijalizirani! Nekoliko sati raspravljali su o tome. Zidovi su bili miljenja da nijedno inteligentno bie ne moe da bude nespecijalizirano. Tako neto bilo je nepoznato u Galaksiji. Pa ipak, dokaz se nalazio pred 127

njima: gradovi i vozila Guraa... Kao uzorak svih ostalih, ovaj Gura bio je u stanju uiniti mnotvo stvari. Bio je sposoban za sve osim za guranje! Mislilac je pruio djelomino objanjenje: Ovo nije primitivan planet. Razmjerno je star i trebalo bi da je ukljuen u suradnju ve mnogo tisua godina. S obzirom, da to nije sluaj, Gurai na njemu lieni su svoga prava po roenju. Njihova specijalnost jest guranje, ali nije postojalo nita to bi gurali. I tako, prirodno, razvili su devijantnu kulturu. Moemo samo nagaati to je zapravo ta kultura. Ali na temelju raspoloivih injenica postoje razlozi da vjerujemo da ovi Gurai nisu skloni... suradnji. Mislitelj se odlikovao navikom da vrlo dramatine iskaze izrie na najmirniji nain. Sasvim je mogue nastavi Mislitelj neumoljivo da ovi Gurai nee htjeti imati nikakva posla s nama. Tada nai izgledi da pronaemo neki drugi planet Guraa iznose jedan prema priblino 283. Ne moemo biti sigurni da oni ne ele suraivati uzvrati Govornik sve dok s ovim ne uspostavimo kontakt. inilo mu se gotovo nemoguim da povjeruje kako neko inteligentno bie moe odbiti da dobrovoljno surauje. Ali kako to da uinimo? upita Hranitelj. A onda je stade da uzmie. U meuvremenu, Govornik je proturio jednu nit izvan Broda, produio je do izvjesne duine, a zatim je ponovo vratio unutra, iza Guraa. Gura se pripio leima uz jedan zid a Govornik gurnu nit kroz Guraevu lubanju, prema odjeljku za komunikaciju u sreditu njegova mozga. Gura se srui. *** Kada je doao k sebi, Hranitelj i Doktor morali su ga drati za udove, inae bi se iupao iz komunikacijske veze. Govornik je bio u svom elementu, uei Guraev jezik. To nije bilo odve teko. Svi jezici Guraa pripadali su istoj porodici. Ni ovaj nije bio izuzetak. Govornik je razmjerno lako registrirao dovoljno povrinskih misli da bi odgonetnuo opu shemu. 128

Pokuao je uspostaviti komunikaciju s Guraem. Gura je utio. Mislim da mu je potrebna hrana ree Hranitelj. Smetnuli su s uma da su protekla ve dva dana otkako su doveli Guraa na Brod. Hranitelj brzo zgotovi nekoliko standardnih uzoraka hrane Guraa i ponudi mu ih. Odrezak! ree Gura. lanovi posade uskliknue du Govornikovih komunikacijskih vodova. Gura je izgovorio prvu rije! Govornik ispita rije i stade prebirati po sjeanju. Znao je oko dvije stotine jezika Guraa i mnogo vie jednostavnih varijacija. Ustanovio je da ovaj Gura govori svojevrsnu mjeavinu dva druga jezika Guraa. Kada se Gura najeo, osvrnuo se oko sebe. Govornik mu uhvati misli i saopi ih posadi. Gura je na udan nain promatrao Brod. Vidio ga je kao rasko boja. Zidovi su mu izgledali talasasto. Pred njim se nalazilo neto to ga je podsjealo na divovskog pauka, crno i zeleno, s pauinom koja se vukla po cijelom Brodu, ulazei u glave svih bia. Oko je vidio kao neobinu, bezdlaku ivotinju, negdje izmeu oderanog zeca i umanjka ma ta ove stvari predstavljaju. Govornik je bio oaran novim perspektivama koje mu je otvarao Guraev um. Jo nikada nije vidio stvari na taj nain I odista, sada kada mu je Gura pomogao da malo promijeni optiku, Oko je odista predstavljalo prilino smijeno stvorenje. I konano, dolo je do uspostavljanja komunikacije. ta ste vi, do vraga? upita Gura, mnogo mirniji sada nego prethodna dva dana. Zato ste me uhvatili? Jesam li ja to poludio, a? Nisi uzvrati Govornik nisi psihotian. Mi smo galaktiki trgovaki brod. Oluja nas je otpirila s kursa i pri tom je poginuo na Gura. Dobro, ali kakve sve to veze ima sa mnom? Voljeli bismo da se pridrui naoj posadi ree Govornik Da postane na drugi Gura. Gura se zamisli nad ovim objanjenjem situacije. Govornik je uspijevao razabrati protivurjene osjeaje u Guraevim mislima. Nije bio naisto da li da prihvati ovo kao stvarno stanje stvari ili ne. Najzad Gura zakljui da ipak nije poludio. 129

Sluajte, momci ree on. Ne znam tko ste, niti kakav je smisao u svemu ovome. Jedino znam da moram van odavde. Na odmoru sam i ako se uskoro ne vratim, vojska e postati vrlo znatieljna. Govornik zatrai od Guraa da mu potanko objasni ta znai vojska, a onda to prenese Mislitelju. Mislitelj. Ovi Gurai poduzimaju meusobne okraje zakljui Ali zato? upita Govornik, pomislivi tuno kako ima temelja da se povjeruje u tonost Misliteljevih rijei; ovaj Gura nije ba pokazao veliku volju za suradnjom. Volio bih pomoi da se izbavite, momci ree Gura ali ne znam odakle vam misao da bih mogao gurati neto ovoliko veliko. Bila bi potrebna itava tenkovska divizija samo da vas pomaknemo. Odobrava li ti ratove? upita Govornik, potaknut Misliteljevom opaskom. Nitko ne voli ratove; bar ne oni koji ginu u njima. Pa zato onda ratujete? Gura naini pokret organom za jedenje, koji uoi Oko i odmah o tome obavijesti Mislitelj a. Pa u pitanju je ubiti ili biti ubijen. Pa i vi, momci, znate ta je rat, zar ne? Mi ne ratujemo ree Govornik. Ba ste sretni uzvrati Gura smrknuto. Mi ratujemo. I to koliko ti dua hoe. Razumije se ree Govornik. Sada je imao puno objanjenje od Mislitelja. Da li bi volio okonati ratove? Naravno da bih. Onda poi s nama. Budi na Gura. Gura se pridie i prie jednom Akumulatoru. Sjeo je na njega i udvostruio krajeve svojih gornjih udova. Kako bih ja to, do vraga, mogao okonati ratove? upita on. ak i kada bih otiao do glaveina i kazao im... Nee to morati da uini ree Govornik. Dovoljno je samo da poe s nama. Odguraj nas do baze. Galaksija e poslati tim za uspostavljanje kontakta i tako e vai ratovi biti okonani. Hoe, vraga uzvrati Gura. Nasukali ste se ovdje, a? Ba fino. Nee nikakva udovita osvojiti Zemlju. 130

Zbunjen, Govornik pokua dokuiti znaenje posljednjeg iskaza. Da li je on moda kazao neto pogreno? Je li mogue da ga Gura nije razumio? Mislio sam da eli okonati ratove ree Govornik. Sigurno da elim. Ali ne elim da nas nitko prisili na to. Ja nisam izdajnik. Ako treba, borit u se. Nitko vas nee primoravati. Prestat ete zato to vie nee biti potrebe za borbom. Znate li vi zato se mi borimo? Pa to je oigledno. Ma nemoj! E ba bih volio da ujem tvoje objanjenje. Vi, Gurai, bili ste odvojeni od matice Galaksije ree Govornik. Odlikovali ste se vlastitom posebnou, guranjem, ali niste imali nita da gurate. Bili ste, zapravo, lieni pravog posla. Igrali ste se stvarima... metalima, neivim predmetima... ali u tome niste nalazili pravo zadovoljstvo. Onemogueni da se posvetite pravom zvanju, borili ste se meusobno iz pukog "nezadovoljstva". No, kad jednom budete nali svoje mjesto u sklopu galaktike suradnje... a uvjeravam te da je to vano mjesto... vae e borbe prestati. Zato biste se borili, to predstavlja neprirodno zanimanje, kada moete da gurate? Isto tako, okonat e se vaa mehanika civilizacija, poto ni ona vie nee biti potrebna. Gura zavrte glavom na nain koji je Govornik protumaio kao izraz zbunjenosti. ta je to guranje? Govornik mu objasni to je bolje umio. No, s obzirom na to da taj zadatak nije ulazio u njegovo podruje rada, imao je samo opu predstavu o tome ta radi Gura. Hoe da kae da je to ono to bi svaki zemljanin trebao raditi? Razumije se ree Govornik. To je vaa velika specijalnost. Gura je razmiljao nekoliko minuta. Mislim da vi traite fiziara, metalista ili tako neto. Nikada to ne bih mogao raditi. Ja sam arhitekt. Osim toga... pa, ovaj, teko je objasniti. Ali Govornik je ve dokuio Guraevu misao. Vidio je Guraevu enku u njegovoj svijesti. Ne jednu: dvije, tri. Takoer je

131

razabrao osjeaj usamljenosti, otuenosti. Guraa su ispunjavale sumnje. Plaio se. Kada stignemo do Galaksije ree Govornik, nadajui se da je na pravom putu srest e se s drugim Guraima. I enskim. Svi vi Gurai nalikujete jedni na druge, tako da e se sprijateljiti s njima. to se tie usamljenosti na Brodu, ona jednostavno ne postoji. Jo ne shvaa ta je to suradnja. Nitko nije usamljen u okviru suradnje. Gura je i dalje razmiljao o tvrdnji da ima i drugih Guraa. Govornik nije mogao razumjeti zato ga to toliko zbunjuje. Pa Galaksija je puna Guraa, Hranitelja, Govornika i mnogih drugih vrsta, beskrajno umnoenih. Ne vjerujem da bilo tko moe okonati sve ratove ree Gura. Otkud mogu znati da ne lae? Govornik se osjeti kao da je primio udarac u jezgru. Mislitelj je nesumnjivo imao pravo kada je kazao da Gurai nee biti skloni suradnji. Hoe li to biti kraj Govornikove karijere? Hoe li on i ostali lanovi posade provesti ostatak ivota u svemiru zbog gluposti bulemente Guraa? No, ak i pri pomisli na to, Govorniku je i dalje bilo ao tog Guraa. To mora da je strano, pomisli on. Sumnjiav, nesiguran, nepovjerljiv prema svakome. Ako Gurai ne budu pronali svoje mjesto u Galaksiji, oni e se meusobno istrijebiti. Dobro su ve okasnili sa zauzimanjem mjesta u sklopu suradnje. ta da uinim da te uvjerim? upita Govornik. U oajanju, on otvori sve vodove prema Gurau. Dopustio mu je da vidi dobroudnu nabusitost Motora, nehajni humor Zidova; pokazao mu je pjesnike oglede Oka i Hraniteljevu samouvjerenu prijaznost. Otvorio je i vlastiti um i prikazao Gurau sliku svog matinog svijeta, svoje porodice, drveta koje je namjeravao kupiti kad se vrati. Slike su ispriale priu o svima njima, s razliitih planeta; odlikovali su se razliitim etikama, ali ih je spajala ista veza: galaktika suradnja. Gura je gledao u tiini. Nakon izvjesnog vremena on zatrese glavom. Misao koja je pratila ovu kretnju bila je nesigurna, slaba ali negativna. Govornik ree Zidovima da se otvore. Oni to uinie, a Gura se zbunjeno upilji. 132

Moe otii ree Govornik. Samo prekini komunikacijsku vezu i slobodno poi. A ta ete vi uiniti? Krenut emo u potragu za novim planetom Guraa. Gdje? Na Mars? Veneru? Ne znamo. Preostaje nam jedino da se nadamo da postoji jo neki u ovom podruju. Gura pogleda prema otvoru, a zatim ponovo usmjeri panju na posadu. Oklijevao je, a lice mu je iskrivila grimasa neodlunosti. Je li istinito sve ono to ste mi pokazali? Nikakav odgovor nije bio potreban. U redu ree Gura iznenada. Poi u. Moda sam vraja budala, ali poi u. Ako je tono ono to tvrdite, onda mora biti tako! Govornik razabra agoniju Guraeve odluke i prekide mu vezu sa stvarnou. Sada je vjerovao da je u snu, gdje su odluke lake i nevane. Postoji samo jedna mala tekoa ree Gura s primjesom histerinosti u glasu. Momci, vrag me odnio ako znam kako se gura. Kazali ste neto o brzinama veim od svjetlosti? Pa ja ak ne mogu pretrati ni pet kilometara za jedan sat. Razumije se da moe gurati umiri ga Govornik, nadajui se da je imao pravo. Znao je kakve su sposobnosti Guraa, premda, dodue, u ovom sluaju... Samo ti pokuaj! Vrijedi sloi se Gura. Vjerojatno u se tako probuditi iz svega ovoga. Brod se pripremao za uzlijetanje, dok je Gura razgovarao sam sa sobom. Ba smijeno ree on. Mislio sam da e mali izlet u prirodu biti ba zgodan nain da provedem odmor, kad ono, samo none more! Motor podie Brod u zrak. Zidovi su bili zaptiveni, a Oko ih je vodilo s planeta. Nalazimo se sada u svemiru ree Govornik. Oslukujui Guraa, nadao se da mu um nije otkazao. Oko i Mislilac dat e pravac, ja u to prenijeti tebi, a ti e gurati. Potpuno ste ludi promrmlja Gura. Mora da ste naili na pogrean planet. Hajde, komari, raziite se ve jednom! 133

Sada si u suradnji ree Govornik oajno. Evo ti pravac. Guraj! Gura za trenutak nita nije uinio. Lagano je izranjao iz matarije, shvaajui da ne sanja, ipak. Osjetio je suradnju. Oko Mislitelju, Mislitelj Govorniku, Govornik Gurau, a sve to suglasju sa Zidovima i ostalim elementima. to je ovo? upita Gura. Iskusio je jedinstvo sa Brodom, veliku toplotu, bliskost koja se stjee jedino u suradnji. On gurnu. Nita se nije dogodilo. Pokuaj ponovo zamoli ga Govornik. Gura stade prebirati po vlastitom umu. Pronaao je dubok zdenac sumnje i straha. Zurei u njega, ugledao je svoje izmueno lice. Govornik mu ga osvijetli,. Gurai su ivjeli sa svojim sumnjama i strahovima stoljeima. Ubijali su se zbog sumnje, borili zbog straha. Upravo se tu nalazio organ za guranje! ovjek-strunjak, Gura, potpuno se stopio s posadom, postao jedno s njom, pruio mentalne ruke oko ramena Mislitelja i Govornika. Najednom, Brod sunu naprijed osmostrukom brzinom svjetlosti, nastavivi neprekidno da ubrzava.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

134

Zoran ivkovi: ROBERT SHECKLEY


Nije mali broj prijatelja naune fantastike koji su uvjerenja da je pravi narativni medij tog anra kratka pria. Razumije se, oni po pravilu nisu protiv SF-romana (naroito ako su umjeno napisani), ali smatraju da potpunu efektnost nauna fantastika dosee prvenstveno na kratkom pripovjedakom prostoru. U takvoj orijentaciji nije teko razabrati odreene recidive iz razdoblja prije pedesetih godina, kad su se djela SF-anra tampala gotovo iskljuivo u asopisima. Naela asopisnog objavljivanja favorizirala su razmjerno kratke prie, odnosno u najgorem sluaju novele, a tome su se na odreen nain morali podrediti i romani koji su bili objavljivani u nastavcima: svaka epizoda, naime, trebalo je da predstavlja relativno samostalnu i zasebnu cjelinu, kako bi se mogla itati i kao pria, odnosno novela. Takoer se dogaalo treba se sjetiti samo Simasova Grada ili Blishovih Zvjezdanih spora da pojedine prie u prvo vrijeme uope ne budu zamiljene kao dijelovi budue romanske cjeline ve da to postanu kasnije; isto tako nije bila rijetkost (a to vrijedi i danas) da neki znameniti romani izrastu iz uspjelih pria. Sve te okolnosti nalagale su gotovo nepisano pravilo da se autor naune fantastike najprije morao dokazati kao pisac kratke prie, pa tek onda da prijee na vee (i unosnije) pripovjedake oblike, meu kojima je nesumnjivo najpopularniji roman. Ima, meutim, i takvih autora koji su tokom cijele spisateljske karijere ostajali privreni kratkim narativnim formama, zadravi tako prisnu vezu sa svojevrsnim korijenima moderne naune fantastike. Nesumnjivo je najpoznatije ime meu njima Ray Bradbury, ije su gotovo sve objavljene knjige zbirke pria. No dok oko Bradburyjeve anrovske pripadnosti jo mogu postojati neke nedoumice, postoji drugi ameriki SF- autor za kojega nema nikakve sumnje da je pisao (i jo pie, premda u manjem opsegu) istu naunu fantastiku i koji e u historiji tog anra ostati zabiljeen prvenstveno kao pisac prvorazredne SF-prie, u ijoj e sjenci (pomalo nezaslueno) ostati njegovi romanski pokuaji. Ime tog autora ie Robert Sheckley. Koje su to vrline Sheckleyjeva pripovjedakog prosedea koje ine njegove prie tako izuzetnima? Ve smo spomenuli da ameriki autor pie prozu za koju bi se uvjetno moglo rei da predstavlja istu naunu fantastiku. to se podrazumijeva pod tim prilino neodreenim terminom? Prije svega injenica da u povrinskom sloju Shackleyjeva proza sadri sve elemente prepoznavanja anra; po pravilu, tu je ovjekova svemirska dimenzija, kroz koju se prelamaju neka od takozvanih krajnjih pitanja. Izvanredno ilustrativan primjer u tom smislu je pria Pitaj to ti drago (Ask a Foolish Question). izvorno objavljena 1955. godine u zbirci Graanin u svemiru (Citizen in Space), u kojoj je rije o traginoj nesposobnosti mnogih kozmikih vrsta da doznaju odgovore na sve fundamentalne zagonetke inteligentnog uma od jednog robota-sveznalice samo zato to ne umiju postavljati primjerena pitanja. Dalje, svjetovi koje zamislio Sheckley po pravilu su nastanjeni

135

suvislo predoenim neljudskim biima; glavna prozna kvaliteta Sheckleyjevih tekstova je to to su bez izuzetka lieni svih ovjekolikih natruha, po emu se djela tog pisca bitno razdvajaju od obrazaca space-opere, koji takoer ne oklijevaju da operiraju krajnjim pitanjima i raznorodnim biima. Valjan primjer umjene karakterizacije izvanzemaljaca koja postaje izuzetno funkcionalna u sklopu pripovjedake strukture, nalazimo u prii Strunjak (Specialist) iz prve objavljene Sheckleyjeve knjige Nedirnuto ljudskim rukama (Untouched by Human Hands) priu objavljujemo u ovom broju Siriusa. Posrijedi je zamisao o ivom svemirskom brodu, sazdanom od razliitih stvorenja (Zidova. Motora, Mislitelja. Hranitelja, Govornika), koja. voena naelom Suradnje, djeluje kao svojevrsni getalt organizam, ali na galaktikom nivou. Novost u odnosu prema tradicionalnoj naunoj fantastici koju Sheckley uvodi u ovu priu ogleda se u tome da svrstavanje ovjeka u takvu simbiozu kozmikog reda veliine ne nalae svoenje njenih lanova na antropomorfne arine, ve upravo prekrajanje antropomorfnih arina, kako bi ovjek postao saobrazan novim, neljudskim parametrima koji mu se nameu , potez koji je nezamisliv u klasinoj space-operi. U zaleu pomenutih povrinskih odrednica Sheckley po pravilu gradi neku parabolinu konstrukciju, a to njegovu prozu ini sloenom i nelinearnom. Taj dubinski pripovjedaki sloj postoji i u dvije spomenute prie. U prvoj, iza grotesknih i nemutih nastojanja razliitih svemirskih vrsta da iz robotasveznalice izvuku odgovore na krajnja pitanja, stoji zapravo metafora o ovjekovu nestrpljenju da ponesen poletom naune revolucije

iji smo suvremenici, otkrije neki preac kroz dimenzije znanja i tako preko reda doe do nekakvih konanih istina. Pria Strunjak govori u osnovi o istoj temi, ali kroz prizmu ovjekova neuvianja svoje osnovne kozmike svrsishodnosti, sjajno simbolizirane u neobinoj funkciji Guraa nadsvjetlosnog svemirskog broda. Robert Sheckley roen ie 1928. godine u New Yorku. gdje se i kolovao, a prva iskustva o naunoj fantastici stekao je iz asopisa koji su bili popularni etrdesetih godina, premda se u njegovoj prozi teko mogu razabrati utjecaji tada vodeih autora. Poeo je pisati nakon povratka iz korejskog rata, a prvu priu Zavrno ispitivanje (Final Examination*) objavio je 1952. godine u asopisu Imagination. Sheckleyjev SF-opus uvjetno bi se mogao podijeliti u tri razdoblja, od kojih svako obuhvaa priblino po deset godina. Mnogi smatraju da je najznaajnije razdoblje njegova stvaralatva ono iz pedesetih godina, kad objavljuje prvenstveno prie, odredivi ve u prvima nadasve samosvojan indentit. U prvoj zbirci, Nedirnuto ljudskom rukom, objavljenoj 1954. godine, nalaze se gotovo svi pripovjedaki obrasci kojima e se Sheckley poslije sluiti. Kad se kae da je ta knjiga bila veoma zapaena kod italaca i kritike i da je u kasnijim danima najee bila ponovo tampana, onda tu okolnost valja dodatno prosuditi u svjetlosti dviju injenica: autoru je u to vrijeme bilo samo dvadeset est godina, a upravo je prva polovina estog decenija ostala zabiljeena po izuzetnoj mnogobrojnosti izvrsnih paradigmatinih djela cijele plejade autora, istinskih zaetnika moderne naune fantastike koji su se u pustolovinu s tim anrom upustili itav decenij prije Sheckleyja.

136

U vezi sa zbirkom Nedirnuto ljudskom rukom zanimljivo je napomenuti da se u njoj nalazi i pria Sedma rtva (Seventh Victim), po ijim je motivima 1965. godine snimljen izvrstan naunofantastini film Deseta rtva; na tim je temeljima Sheckley sazdao i roman Deseta rtva (The Tenthh Victim), objavljen 1966. godine. Znaajnije zbirke iz prvog razdoblja Sheckleyjeva stvaralatva nesumnjivo su i Graanin u svemiru (Citizen in Space, 1955). Hodoae do Zemlje (Pilgrimage to Earth, 1957). Oznaka: neogranieno (Notions: Unlimited, 1960). Skladite beskraja (Store of Infinity, 1960) i Svemirske krhotine (Shards of Space, 1962). Sve su to. gotovo bez izuzetka, valjano sastavljena i probrana djela, u kojima autor okuplja samo svoja najbolja ostvarenja prethodno objavljena u razliitim SF asopisima. Sasvim se osnovano moe ustvrditi da Sheckley na kraju spomenutog razdoblja ve uvelike raspolae osobnim stilom i krajnje samosvojnim vienjem naune fantastike i to mu osigurava ravnopravno mjesto meu neto starijim i znamenitijim suvremenicima, a odvaja ga od mnotva drugorazrednih podraavalaca. koji nikada nisu stekli svoj autorski identitet. Druga faza Sheckleyjeva stvaralatva, uglavnom u ezdesetim godinama. donosi svojevrsno prebacivanje teita s pria na romane. Glavna karakteristika njegovih romanesknih djela je odreena satirika obojenost. To se moe zapaziti ve u prvom Sheckleyjevu romanu Isporuena besmrtnost (Immortality Delivered), izvorno objavljenom 1958. godine, u kojem je rije o oivljavanju glavnog junaka sto pedeset godina nakon njegove pogibije u prometnoj nesrei; postavivi ga u kontekst bitno izmijenjene Amerike, kojom vladaju

najneobinije parapsiholoke pojave, autor iz tog sueljavanja dvaju razliitih svjetova izvlai neosporno zanimljive satirike prizvuke. Sline tonove susreemo i u romanu Statusna civilizacija (The Status Civilization) iz 1960. godine, u kojem se poprite satirike radnje premjeta sa Zemlje na planet-zatvor. Roman Putovanje iza sutranjice (The Journey Beyond Tomorrow), objavljen 1963, predstavlja svojevrsnu naunofantastinu verziju Voltaireova Candidea, a pri tome je teite ponovo na ravni satire, ba kao i u knjizi Trampa umova (Mind-swap) iz 1966. u kojoj ie rije o razmjeni umova izmeu jednog Zemljanina i jednog Marsovca putem novinskih oglasa. To Sheckley izvrsno koristi za izvanredno duhovite, ironine zahvate. Groteskni svjetovi javljaju se i u djelu Dimenzija udesa (Dimension of Miracles) iz 1968. godine, u kojem autor alje svog junaka u pustolovine irom jedne izobliene galaksije. Iako se, zahvaljujui dosljednoj satirikoj intonaciji, i Sheckleyjevi romani odlikuju neospornom samosvojnou. oni ipak po miljenju veine kritiara donekle zaostaju za priama iz prethodnog razdoblja. Da je on u osnovi ipak pripovjeda kratkih proznih cjelina, najbolje svjedoi to to su mu svi romani preteno fragmentarnog karaktera, kao da su sazdani iz zasebnih epizoda, koje se ponekad lake, a ponekad tee uklapaju u strukturu romana. Trea faza Sheckleyjeva stvaralatva odlikuje se prije svega stanovitom osekom u odnosu na prijanju plodnost, kao i svojevrsnim distanciranjem u odnosu na SF-anr on vie ne pie istu naunu fantastiku, koja mu je odlikovala prvi dio opu sa, ve milje tog anra koristi uglavnom kao ope okvire zbivanja,

137

koja se sada kreu prvenstveno u metaforikim, parabolinim prostorima. Dobar primjer za to je roman Opcije (Options) iz 1975. godine, koji gotovo potpuno zaranja u podruja istog fantastikog kazivanja. No ak i ako se pokae da ta nova Shecklevjeva orijentacija nije samo privremena ve stalna, to nipoto nee ugroziti njegovo zavrijeeno mjesto u

hijerarhiji SF-anra, koje je stekao u prvom redu velikim majstorstvom u domeni kratke prie i novele, gdje je napisao vei broj paradigmatinih djela. Iako moda nije tako popularan kao Bradbury, taj ameriki fantast ostat e kod mnogih prijatelja naune fantastike upamen kao pravo otkrie po elementu koji danas postaje sve rjei elementu istinske anrovske istoe.

138

KENTAUR
JEDINA JUGOSLAVENSKA BIBLIOTEKA NAUNOFANTASTICNIH ROMANA Prosveta, OOUR Izdavaki zavod Jugoslavija
U godinjem kolu od osam knjiga KENTAUR donosi najbolja ostvarenja svetske naune fantastike. Do sada su objavljena sledea dela: 1. Riard Metison: Ja sam legenda, 2. Rene Baravel: Neoprezni putnik, 3. Filip Hoze Farmer: Ljubavnici, 4. Rej Bredberi: Tetovirani ovek, 5. Volter Tevis: ovek koji je pao na Zemlju, 6. Roberto Vaka: Smrt megalopolisa, 7. Kobo Abe: etvrto meduledeno doba, 8. Anatolij i Boris Strugacki: Gola na urvini, 9. Dord Orvel: 1984., 10. Oldos Haksli: Vrli novi svet, 11. Miel 2eri: Neodreeno vreme, 12. Anatolij i Boris Strugacki: Teko je biti bog, 13. Filip Dick: ovek u visokom dvorcu, 14. Pol Anderson: uvari vremena, 15. Erih Ko: Sneg i led, 16. Don Vindhem: Dan Trifida, 17. Kliford Simak: Grad, 18. Teodor Sterden: Vie nego ljudski, 19. Don Kristofer: Smrt trave, 20. Fred Hoil i Don Eliot: A kao Andromeda , 21. Isak Asimov: Ja, robot, 22. Stanislav Lem: Nepobedivi, 23. Artur Klark: Kraj detinjstva, 24. D. Balard: Potopljeni svet, 25. Frederik Pol i Siril Kornblut: Reklamokratija, 26. Dejms Bli: Zvezdane spore, 27. Olga Larionova: Leopard sa Kilimandara, 28. Stanislav Lem: Glas gospodara, 29. Tomas Di: Logor koncentracije, 30. Filip Kirval: ovek naopako, 31. Robert Hajnlajn: Metusalemova deca, 32. Ursula Legvin: Leva ruka tame, 33. Jevgenij Zamjatin: Mi, 34. Kurt Vonegat: Kolevka za macu U redovnom kolu KENTAURA za 1980. godinu bie objavljeno stedecih osam SF romana: 53. Ursula Legvin: Svet se kae uma, 54. Artur Klark: Rajski vodoskoci, 55. Ivan Ivanji: Na kraju ostaje re, 56. Lari Niven: Prsten, 57. Karl Ameri: Kraljevski projekat, 58. erar Klajn: Gospodari rata, 59. Sam Lundval: Nije vreme za heroje, 60. Roder Zelazni: Gospodar svetlosti Osim izdanja iz redovnog kola. KENTAUR je poeo svake godine da objavljuje i specijalno kolo od est knjiga pod nazivom Izbor iz opusa velikih majstora anra. Posebno vam skreemo panju na ovu jedinstvenu biblioteku iz dva razloga: prvo, prua vam se izuzetna prilika da na jednom mestu naete sabrana najbolja SF ostvarenja vaih ljubimaca, koji su svojim opusom veoma zaduili nauno-fantastini anr; drugo, popularnost ovih kompleta ve je uveliko doivela potvrdu kod italaca-ljubitelja naune fantastike, o emu najbolje svedoe podaci da su Asimovljeva dela bezmalo rasprodata, da se od Klarkovih vie ne moe nabaviti ni jedan primerak, kao i da vlada nezapameno interesovanje za

139

sekstalogiju Frenka Herberta Peana planeta, koja postaje pravi bestseler. Ali odbacite svaku bojazan da ete ostati bez svojih primeraka ovih izuzetno traenih SF knjiga. Dovoljno je samo da popunite ovu narudbenicu i ostalo je briga KENTAURA. Tano je, dodue, da Klarkovog kompleta vie nema, da je Asimovljen na samom izmaku, kao i da e to po svoj prilici uskoro biti sa Herbertovim, iako se tek nedavno pojavio iz tampe ali mi vas i dalje pozivamo da ih naruujete, iz prostog razloga to emo, onog asa kada sakupimo odreen minimalan broj vaih narudbenica, odmah prirediti drugo izdanje onih kompleta koji su rasprodati. U pogledu naruivanja kompleta uvodimo jednu novinu, koju su pravi ljubitelji naune fantastike ve uveliko preutno usvojili: re je, naime, o tome da predviamo naruivanje samo celih kompleta, a ne pojedinanih dela iz njih. Stvar je u tome to se rasparavanjem gubi smisao kompleta, kao koncentracije najboljih ostvarenja datog autora, koja treba da celovito predoe njegov SF opus. Osim toga, rasparavanje u sluaju Herbertove serije Peana planeta nema smisla iz jednostavnog razloga to su posredi romani koji se organski nastavljaju jedan na drugi. Konano, pre no to damo popis objavljenih dela u ediciji Izbor iz opusa velikih majstora anra, koristimo priliku da vas obavestimo da za sam poetak 1981. godine imamo u planu objavljivanje kompleta od est romana Herberta Dorda Velsa, velikog rodonaelnika moderne naune fantastike objavljivanje za koje smo uvereni da e predstavljati pravi praznik za sve poklonike SF anra. I za Velsove romane ve sada moete slati narudbenice, to je najpouzdaniji nain da doete do svojih primeraka knjiga. I) Isak Asimov 35. Zadubina 36. Zadubina i carstvo 37. Druga zadubina 38. Pod elinim nebom 39. Golo sunce 40. Kraj venosti II) Artur Klark 41. Grad i zvezde 42. S druge strane neba 43. Izgubljeni svetovi 2001. 44. Svetlost zemaljska 45. Sastanak sa Ramom 46. Matica Zemlja III) Frenk Herbert 47. Arakis 48. Muad Dib 49. Prorok 50. Mesija 51. Deca Arakisa (I) 52. Deca Arakisa (II) IV) Herbert Dord Vels 61. Vremepolov (I druge prie) 62. Prvi ljudi na Mesecu 63. Ostrvo doktora Moroa 64. Rat u vazduhu 65. Hram bogova 66. U danima komete

Napominjemo na kraju da cene navedenih knjiga nisu jednoobrazne, ve da se razlikuju u zavisnosti od godine izdanja u rasponu od 80 do 150 dinara. Taan iznos bie zaraunat prilikom slanja rauna koji ete dobiti sa knjigama (pouzee). Na sve knjige kupljene ovom narudbenicom itaoci uivaju 5% popusta.

140

NARUDBENICA
Ovim neopozivo naruujem sledee knjige (ispisati redne brojeve prema gornjem navodu): _______________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ Raun u platiti potaru prilikom isporuke knjiga. Narudbenice slati na adresu: Izdavaki zavod Jugoslavija, Nemanjina 34/Il, 11000 Beograd Ime i prezime: Adresa: ______________________________________________

___________________________________________________

Broj line karte: _________________________ SUP: _______________

141

Ljubitelji znanstvene fantastike, itatelji SIRIUSA


Serija koju smo pokrenuli od poetka ove godine, Dvanaest velianstvenih, posveena esejima o najveim svjetskim autorima naune fantastike, doivjela je meu vama veliku popularnost. U redakciju Siriusa svakodnevno stiu pisma u kojima se hvali kako sama zamisao da se poduzme objavljivanje ovakvog ciklusa, tako i kvaliteta i obavijetenost tekstova. Zbog svega toga redakcija Siriusa i urednitvo Kentaura odluili su da vam prirede iznenaenje, za koje smo uvjereni da e vam se svidjeti. Ove dvije vodee jugoslavenske edicije za naunu fantastiku pripremaju zajedniko izdanje knjigu SAVREMENICI BUDUNOSTI kojim e biti obuhvaeni svi eseji magistra Zorana ivkovia iz ciklusa Dvanaest velianstvenih, dopunjeni tekstom o domaem SF-bardu Zvonimiru Furtingeru, kao i reprezentativne prie, karakteristine za opuse velikih majstora anra. Bit e to jedinstvena knjiga te vrste u Jugoslaviji, koju e nesumnjivo pozdraviti svaki pravi ljubitelj naune fantastike. Planirano je da knjiga izie iz tampe do 1- IV 1981. godine, a mi vas ve sada pozivamo da osigurate svoj primjerak. To moete uiniti na dva naina: pretplatom i narudbenicom. Ukoliko se opredijelite za preplatu, onda uivate specijalan popust, tako da ete knjigu SAVREMENICI BUDUNOSTI dobiti za svega 200 dinara, koje moete uplatiti u etiri rate od po 50 dinara. Oni koji odlue da knjigu nabave putem narudbenice, dobit e je pouzeem, a to znai da e prilikom primitka knjige potom platiti njenu maloprodajnu cijenu od 250 dinara. Pozivamo vas da to prije osigurate svoj primjerak na jedan od ova dva naina, jer e knjiga biti tampana u ogranienoj nakladi, a oekujemo veliko zanimanje vas, itatelja.

PRETPLATNICA
Ovim se neopozivo pretplaujem na knjigu Zorana ivkovia SAVREMENICI BUDUNOSTI. Sumu od 200 (dvjesta) dinara uplatit u odjednom, odnosno u dvije rate (nepotrebno precrtati) od po 100 (sto) dinara, odmah poto dobijem uplatnicu. IME I PREZIME ZANIMANJE..... BROJ OSOBNE KARTE .. Izdata kod SUP................................................. ADRESA

142

NARUDBENICA
Ovim neopozivo naruujem knjigu Zorana ivkovia SAVREMENICI BUDUNOST. Sumu od 250 (dvijesta pedeset) dinara platit u prilikom primanja knjige potom (pouzeem). IME I PREZIME ZANIMANJE..... BROJ OSOBNE KARTE .. Izdata kod SUP................................................. ADRESA Pretplatnice i narudbenice slati na adresu: Izdavaki zavod Jugoslavija, Nemanjina 34/11, 11000 Beograd, sa naznakom za knjigu SAVREMENICI BUDUNOSTI

143

Kod svog prodavaa novina kupite RS magazin!

U svakom primjerku znaka!

144