SIRIUS broj 61 – srpanj 1981 – Urednik: Borivoj Jurković – U uređivanju ovog broja sudjelovali su: Krsto Mažuranić, predsjednik kluba Sfera, inž. Damir Mikuličić te mr Zoran Živković – Grafička oprema: Ivica Bartolić (omotne stranice) i Ljudevit Gaj – Lektor: Đuro Šnajder, književnik.

SADRŽAJ: Ray Bradbury:: ZEMLJANI Deset priča domaćih autora: 7. MINI YU SIRIUS

str. 3 21

(Bissi: NIKAD NE ZNAŠ GDJE TE ŠTO ČEKA; Bošnjaković: GRANIČARI; Durman: ZLATOOKA; Jurić: ZAVRŠNI ISPIT; Klein: TRONOGI BLUES; Krstić: PROP’O KONTAKT; Lazović: SRETNO DOBA; Mihajlovski: POSJET; Miljković: ZABORAVLJENI ŽIVOT; Stanković: ZA SVEMIRSKI MUZEJ OSEĆANJA)

Larry Niven: ČETVRTA VJEŠTINA Peter Cartur: MAGLA Mack Reynolds i Frederic Brown: MRAČNA MEĐUIGRA Philip K. Dick: KOORDINACIJSKI TIM

44 95 99 108

SIRIUS – biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu – Izdavač: RO Novinskoizdavačka djelatnost SOUR-a »Vjesnik« n.sol.o. – OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, Redakcija »Romani i stripovi«, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 – Predsjednik Izdavačkog savjeta Redakcije: prof. dr. Adolf Dragičević – Stručni savjet redakcije: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanićgradska 42a – Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurković – Adresa uredništva: »Sirius«, Redakcija »Romani i stripovi«, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 – Cijena pojedinom primjerku 30 dinara. Pretplata: za jednu godinu 360 dinara (s popustom 10% 324 dinara), za šest mjeseci 180 dinara (s popustom 162 dinara). Samo unaprijed uplaćena pretplata osigurava popust od 10 posto. Pretplata se uplaćuje općom uplatnicom u korist računa 30101-833-1216 SOUR-a »Vjesnik«, Interna banka, s oznakom: za »Sirius«. Tisak: RO Štamparska djelatnost »Vjesnik« n.sol.o. – OOUR Novinska rotacija n.sub.o. i OOUR TM n.sub.o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Ekonomska propaganda: »Vjesnik« – OOUR Agencija za marketing, 41000 Zagreb, Trg bratstva i jedinstva 6.

1

Riječ urednika
Dragi čitatelju! Pišete mi: »Opazio sam da na prvoj unutarnjoj stranici SIRIUSA 59 piše da je naslovnu stranicu nacrtao Vjekoslav Ivezić, no pomislio sam da je to tiskarska greška, što dovoljno govori o kvaliteti naslovne stranice. Ja sam za Ivezića, uz uvjet da mu i ostale ilustracije budu na nivou one prve.« — Odgovaram Vam: Radujem se ovakvoj pohvali SIRIUSU, a vjerujem da ni Vjekoslavu Iveziću neće biti mrska. Za svaki slučaj, on je naslikao još jednu omotnu stranicu, za ovaj broj. Sto mislite o njoj? ● Da nastavim u domaćem stilu: sedmi mini YU SIRIUS na stranicama ovog broja — bogatiji nego obično — sastavljen je od priča »različitog intenziteta sf«. ako se mogu tako izraziti: od onih koje su na samoj granici čiste fantastike (Tronogi blues), ili onih koje na nov i svjež način obrađuju bradate teme putovanja u prošlost, ekologije ili prvog kontakta, pa do onih i koje otkrivaju nove puteljke i po sf-u (Zaboravljeni život, Graničari). ● I još o domaćim pričama: ova dva ljetna broja ne bih htio pretrpavati onim što nisu priče, pa Vas molim da uvažite taj razlog i da.se strpite do rujanskog broja u kojem ćete moći pročitati ocjene svojih priča koje ste poslali SIRIUSU. (Da ne bi bilo zabune: prikaz novog Remčevog romana na posljednjim stranicama SIRIUSA je zapravo dobra sf priča! Svakako to pročitajte!) ● Iako ova »riječ« nije zamišljena« kao oglasnik, molim Vas da mi oprostite nekoliko redaka iznimke; naime, uredništvu SIRIUSA je potrebno nekoliko knjiga kojih nema ni u knjižarama ni u antikvarijatima; ako ih Vi imale, dragi čitatelju, a želite ih prodati ili ustupiti SIRIUSU, ili znate gdje bi ih se moglo naći, molim Vas da mi to javite. Riječ je o tri romana što su ih zajedno napisali Z. Furiinger i M. Bjažić (Tajna stare opeke, Varamunga, Mrtvi se vraćaju) te o dva romana Z. Furtingera (Prokockano nasljedstvo, Kralj podzemlja). Dakle, jeste li mi oprostili? I hvala unaprijed! ● U skladu s čuvanjem prostora za što više priča, evo naprasno prekidam »riječ« — uz obećanje da ni ono u idućem SIRIUSU neće biti mnogo duža. A dotada ugodno ljetovanje želi Vam (i sebi Borivoj Jurković

2

Točno? — Elementarna stvar — prasnu ona promatrajući ih. — Da? — Vi govorite engleski! — poviče zapanjeno čovjek koji je stajao pred vratima. — Hoću reći. svi prljavi. Gospođa Ttt otvori vrata gurnuvši ih. — Vi ste Marsovac! — smiješio se čovjek. mi smo ovdje. momci? 3 . živite na četvrtom planetu po udaljenosti od Sunca. A vi ste prvi Marsovac koga smo susreli! — Marsovac? — obrve joj se podigoše upitno. — Što želite? — htjela je da sazna Ttt. Evo nas ovdje.. To je izraz sa Zemlje. ali ne znamo što se s njima dogodilo. svi u velikoj žurbi. vama ta riječ nije znana. Druga ekspedicija! Bila je i Prva ekspedicija. Iza njega stajala su još tri čovjeka. — Naravno. — Glavom pokaže na svoje ljude — Mi smo sa Zemlje.. mi smo sa Zemlje.Ray Bradbury: The Earth Men Preveo Zoran Milović Zemljani Tko god đa je kucao na vrata očito nije namjeravao ta brzo prestati.. svi nasmijani. čist engleski jezik! — čovjek je na sebi imao uniformu. No.. Točno. — Pa to je divan. Prije manje od sata spustili smo se na Mars. — A mi. Ja sam kapetan Williams. — pritisnu svoju veliku ružičastu šaku na grudi — . bilo kako bilo. — Govorim ono što govorim — odvrati ona.

— Slušajte vi! — poviče čovjek kada se vrata grubo otvoriše. — Ako su zbog vas moji kristalni kolači pali u pećnici — uzviknu ona — opalit ću vas cjepanicom posred glave! 4 . — Kako lijepo ime! No. — Sada — reče — nije vrijeme za trivijalnosti. pokušavajući se nasmiješiti. Ttt je gore. Ja mislim — odvrati ona. Ona. — Da? — odgovori čovjek zbunjeno trepćući očima. — Blato! Van! Gubite se van! Ako hoćete ući u moju kuću. Tyrr — smiješio se kapetan govoreći umornim glasom. — Telepatija! Do viđenja! — reče i zalupi vratima.. — Ovo je planet Tyrr — odvrati ona — ako vas zanima njegovo pravo ime. — Moram još skuhati objed. Ispruži ruku govoreći: — Mislim da ne razumijete. Čovjek je s iznenađenjem zurio u nju: — Mi smo sa Zemlje! — Nemam vremena — odgovori ona. Vi. — Vrata se ponovo zalupiše pred njima. kao da je namjerava iznenaditi. Doimao se zbunjeno. kao da bi je to promatranje moglo natjerati da shvati. želite vidjeti moga muža. dobro moja gospođo. — Što? — poviče ona.— Točno. — Svakako bismo htjeli vidjeti Ttta. u svome studiju. — Ima posla. Trenutak kasnije taj grozni čovjek ponovo joj je zakucao na vrata. otvori i upita: — Šta je sad? Čovjek je još bio tu. tada prvo operite čizme. Ovaj put kucanje je bilo pretjerano glasno. a zatim tu je i pospremanje i šivanje i sve ostale dužnosti. Skočio je unutra. Mislim da bismo morali slaviti. blatne čizme. šefel — oglase se trojica u horu. nesumnjivo. kako da govorite tako savršeno engleski? — Ja ne govorim. — Ovako se ne postupa s posjetiocima! — Posvuda po mom čistom podu! — urlikalal je ona. — Promatrao ju je jedan dugi trenutak. Čovjek je zaprepašteno gledao u svoje prljave. — Tyrr. ljutita..

— Recite mu da smo sa Zemlje i da ovako nešto nikada dosad nije ostvareno! — Što nije? — Ona podiže svoju smeđu ruku. — Cigaretu? — upita jedan. — Da — odvrati drugi. Jalova pustinja prostirala se svuda naokolo. Čini mi se da su se ono dvoje pošteno dohvatili. s kata. brzih pokreta. popravljali uniforme. spore minute ranog poslijepodneva. Glasovi na katu pretvorili su se u jedva 5 . Bila je tanka. dubokog oceana. Njezine žute oči gledale su oštro. Odozgo. Nakon petnaest minuta Zemljani počeše hodati tamo-amo kroz kuhinjska vrata dosađujući se. Na vrhu obližnjeg brda odmarao se nevelik svemirski brod. Zbog čega ste došli? Čovjek je bio blijed kao da očekuje da ga čekićem odalami po ruci.Otišla je do male vruće pećnice i zagledala se u nju. pržeći se na suncu poput goleme prethistorijske zemljane tave. beskrajno plavo marsovsko nebo bilo je vruće i nepokretno. Ljudi pred vratima gledali su jedan drugoga. poput toplog. Vidjet ću mogu li vas pustiti da se susretnete s Tttom. — Polagano su promicale tople. Netko izvadi kutiju s cigaretama i oni zapališe. Na katu muški je glas vikao a ženin odgovarao. nije važno. glasa oštra. Njezini koraci odzvanjali su kamenom kućom. a od njega. nestrpljivo poskakujući s noge na nogu. Oni na katu nastaviše svoje mumljanje i viku. začuše se glasovi. namještali ovratnike. Vratit ću se. Vani. Otpuhivali su polagane pruge bijelog dima. do vrata ove kamene kuće ostali su na tlu duboki tragovi koraka. — Dobro. gotovo metalna: — Čekajte ovdje. koža joj je bila blage smeđe boje. Prišao je prozoru i pogledao van. — Vreo dan — primijeti jedan od ljudi. Kapetan Williams pogleda na sat i reče: — Dvadeset pet minuta. Zatim se vratila crvena lica što se pušilo od bijesa. kao da se svađaju. držeći se za svoje opuštene opasače. poput insekta. dok su se valovi vrelog zraka dizali i treperili ponad tla. igrajući se prstima.

— Pa — reče ponovo — hajdemo. Prošao je cio sat u tišini. — Jesam. Kad ga je ugledala. uzduž plavog kanala. ljudi. reče kapetan. napući vši svoje tanke usne. gledaju. — Mi to već znamo. reče: — Znala sam da sam nešto zaboravila. — Da li ste vi Aaa? — pitali su. — Imate papir. ništa se nije čulo. s puteljka nasutog kamenom.. Sve što su čuli bilo je vlastito disanje. Aaa će vam reći o svemu što želite znati. — Otišla je u kuhinju i vratila se s papirom u ruci. Vratila se kuhanju. — Nadam se da nismo izazvali nesreću — reče kapetan. začu izvana. — Pa. a zatim ode i zaviri u dnevnu sobu. — Bio je zaposlen! 6 . Vama treba Aaa.. — Zašto je to učinio? — upita Aaa. Ttt je zalijevala nekakvo cvijeće koje je raslo iz poda u sredini sobe. Stajao je kao da nekoga čeka. Uzmite ovaj papir i pođite do susjedne farme. Izgledao je poput djeteta koje pilji u prazan novogodišnji bor. *** Sat i pol kasnije Aaa. Četvorica ljudi ponovo izađoše u tišinu vrelog marsovskog dana. — Ttt nas je poslao k vama! — vikao je kapetan. škiljeći zbog sunca. Što još želite? — upita ga ona izravno.čujno mrmljanje i sada su sasvim zamrli. gledajući četvoricu ljudi u uniformama kako ga. upravo u trenutku kada je iz metalne šalice ispijao gutljaj električne vatre. — Žalim! Ttt je suviše zauzet i ne može vas primiti. Nasloni se na prozor i isturi glavu. — Mi ništa ne želimo znati — protivio se kapetan. — Ali vama i ne treba Ttt. nekakve glasove. Znao je da mu više ništa neće reći. U kući je sve bilo tiho. oklijevajući da pođe.

kako se svađaju. telefonirat ću mu! — Zemlja. telefonirat ću mu i dati mu dobru lekciju! — vikao je Aaa. Ttt je postupio nepromišljeno. Nestao je s prozora poput lutke koja nestaje s pozornice. — Svemirski brod. Prestanite mahati rukama dok ne završim! Ljudi obično slušaju kad ja govorim. uopće ne razmišljajući. Za nekoliko trenutaka začuše se s nekakva aparata bijesni glasovi. — Samo nas četvorica. lajući divljim pobjedonosnim glasom: — Izazavao sani ga na dvoboj! Na dvoboj sam ga izazavao! Na dvoboj! 7 . a kapetanu se. to ću učiniti. kapetan i njegova posada okrenu se i pogledaju u daljini na lijepi svemirski brod što je stajao na brdu tako sladak. to je prava sramota — reče Aaa sarkastičnim glasom. odnosi prema meni. — Zar on misli da ja nemam pametnijeg posla nego da zabavljam ljude s kojima se on nije htio gnjaviti jer je bio zaposlen? — To uopće nije važno — vikao je kapetan. Njime smo došli. ja i ova tri čovjeka. — Za mene jest. Kapetan reče: — Mi smo sa Zemlje! — Mislim da se uopće nije ponio kao džentlmen — kvocao je dalje Aaa. Putovanje. — Telefonirat ću mu. Aaa se pojavi na prozoru. Svemirski brod. Da. — No — poučavao je Aaa — zar ne mislite da nije pošteno od Ttta što se vlada ovako neuljudno? Četvorica ljudi kroz vrućinu pogledaše prema gore. Eno tamo! — Znate. — No telefonirat ću ja njemu i sve mu reći u lice. I vi ćete me učtivo slušati ili uopće neću s vama razgovarati. Svemir. u očima pojaviše suze. Ovo nije prvi put da se ovako. Moram mnogo toga pročitati. Dolje.— No. Ljudi. Četvorica ljudi u dvorištu smeteno su ga gledali otvarajući usta. nije to prvi pyt da se Ttt vlada tako nerazumno. — Čak sa Zemlje. divan i lijep. moja posada. — Da. dok su mu vene na vratu iskočile.

— Struka. sada moram ići. kapetan reče: — Ipak ćemo naći nekoga tko će nas saslušati. — U ovo doba godine to je samo osamdeset a ne sto milijuna kilometara. Vi samo uzmite taj glupi papir. 8 . maske koje su se smiješile ili koje su se mrštile. želio bih vam reći nešto. upravo ga idem ubiti. Okrenuvši se posadi. On je čovjek kojeg želite vidjeti. Aaa. reče jedan od njih. — Upucat ću ga i ubiti. Na licima nosili su zlatne maske i plave maske i grimizne maske zbog ugodne raznolikosti. Gradić je bio pun ljudi koji su ulazili i izlazili kroz vrata pozdravljajući se. — To bi mogla biti dobra ideja — mrmljao je kapetan umornim glasom. Ne Ttt. Četiri putnika stajali su šokirani. Mene ne trebate jer niste moja struka. i pođite tamo. gdje ćete naći Iiija kome ćete ispričati sve o svom slučaju.. — Do viđenja! — poviče. — poče kapetan iznova tihim glasom. projurivši puteljkom pored njih. — Zar vam je potrebno da budete u određenoj struci. odakle ste došli? Na kapetanovom se licu pojavi smiješak. čujete li me!!! — Aaa. — Što ste ono bili rekli. on je običan idiot. — Možda bismo mogli otići a onda se ponovo vratiti. preko onog brda. Aaa je tek tada zapazio kapetana. struka! — blejao je kapetan. pa da pozdravite Zemljane? — Ne budite smiješni. ovisno o raspoloženju vlasnika. maske sa srebrnim usnama i brončanim obrvama. turobnim glasom. pa to svatko zna! — završi Aaa i sjuri niz stepenice. Da im damo vremena da organiziraju doček. mada ne znam kog će vam vraga uopće koristiti. Sa Zemlje! Aaa zijevnu. Napokon. — Možda bi trebalo da uzletimo a zatim se ponovo spustimo. reče: — Napokon smo došli na pravo mjesto! Zatim se okrenu Aaau i poviče: — Prešli smo stotinu milijuna kilometara. Prešli smo put od gotovo sto milijuna kilometara.. do gradića Iopr. — Podiže nekakvo oružje zastrašujućeg oblika i reče: — No.— Slušajte.

dok je kapetan i dalje govorio. telepatija. pauka. Posjeo ju je na koljeno i svojim velikim rukama primio male smeđe ručice. U njoj je bio čovjek imenom York i njegov pomoćnik. — Da li mi vjeruješ? — Da — odgovori djevojčica... želio bih razgovarati s tobom. gledajući njezino slatko malo lice. — Mi smo Zemljani — reče. Možda su se srušili. zastadoše i upitaše djevojčicu gdje se nalazi Iiijeva kuća. djevojčice. — Zar ti nije drago? 9 .. Da li to vjeruješ? — upita je. Što im se dogodilo. kako bi joj skrenuo pažnju da ga pogleda ponovo. — Tamo — djevojčica pokaza glavom. koju on upravo pažljivo i polako oblikuje u svom umu. — Evo. malo podmuklo. — Vjerujem — odgovori djevojčica. — I. I mi smo došli raketom. čačkajući prstom po nosu. djevojčice. Došli smo čak sa Zemlje. — Divno! Kako to znaš? — O. gledajući kroz proreze svoje bezlične maske. Pauk se poslušno ponovo popeo na njezino koljeno dok je ona hladno razmišljala o njemu. potajno gledajući i pomičući svoju igračku u prašini.. lagano je uštipnuvši za ruku. mi smo Druga ekspedicija. — Fino — nastavi kapetan. ja sam kapetan.. — No. Došli su raketom. Kapetan je nježno prodrma i nastavi priču. Zatim je izvadila zlatnu igračku. malo dobroćudno... Trebalo bi da je vidiš kolika je! Velika raketa! I tako. mokri od duga puta. koja je došla nakon Prve. — Nikada prije u povijesti nitko nije došao iz svemira u velikom svemirskom brodu — recitirala je djevojčica zatvorenih očiju. zar nikada nisi bila uzbuđena? — vikao je kapetan.. izvadi prstić iz nosa. ovako je to. kao da je vrijeme za priču prije spavanja. i pustila ga da padne na tlo. Djevojčica je oslobodila jednu ruku. i postavila na lice bezličnu zlatnu masku.Četvorica ljudi. i. mi ne znamo. reče: — Djevojčice. do u detalje. Kapetan pažljivo i oprezno kleknu na jedno koljeno. — Sagradilil smo naš vlastiti svemirski brod. ne razmišljajući. Prije šest mjeseci jedna se raketa spustila na Mars. i.

. ha! Kako divno! Oni. Naslonio se na stol. iscrpljeni smo. — Sa Zemlje smo. — Pa. zatim ostalu trojicu i prasne u smijeh.. Ostala trojica stajala su na suncu sa svojim sjenama ispred sebe. *** Iii otvori vrata. što žele.. no imao je minutu. crvenih očiju i umornim glasom. izrugujući se: — Oni da potpišu! Ha. Kapetan ostade čučati. Iii ga pogleda kroz stakla debelih naočala. gledajući za djevojčicom. Pljunuše na kamenu ulicu. zar ne? No. čini mi se da nemam kod sebe potrebne formulare — govorio je preturajući po ladicama stola. neprozirnim.— Bit će bolje da odmah odete do Iiija — odvrati ona i pusti igračku da još jednom padne na tlo. ha. Oči su mu postajale sve vlažnije. četvorica nas je. posada i kapetan. Negdje. — No. ha.. plavim kristalom namještenim preko žutih očiju. imamo raketu. — Iii će uživati u razgovoru s vama — doda i otrča. A. — Moramo li proći kroz sve ove formalnosti? — upita kapetan. oni da potpišu! 10 . Željeli bismo da nam netko da gradski ključ ili tako nešto. gladni. — Kažete da ste sa Zemlje. — Negdje. bilo sve. tada treba samo da potpišete te papire. proučavajući nekakve papire a povremeno bi na svoje goste bacao prodorne i pronicave poglede. gdje li sam samo stavio te formulare — mozgao je nastavljajući potragu. ako bi ušli i rekli mu. momci!«. što je brže moguće. Iii je bio visok. evo nas. Gledao je u svoje prazne ruke otvorenih usta. ovdje su! Evo! Pružio je čvrst kartonski papir i rekao: — Naravno. To bi. i da nam netko stegne ruke i kaže »Hura!« i »Čestitamo vam. — Malo pažnje — odgovori kapetan. pruženih ruku. htjeli bismo se negdje ispavati. morat ćete potpisati ove papire. vitak čovjek s debelim. dok je pauk-igračka poslušno bježao za njom. uglavnom. Kapetan potpisa svoje ime i upita: — Želite li da ih potpiše i moja pasada? Iii pogleda kapetana. nejasan. Zurio je na predavanje.

momče!«. — Tako je smiješno. sa Zemlje — odgovori kapetan jednoličnim glasom. ako to — kao krajnja mjera — bude potrebno. Vika prestade. Jedan Marsovac istupi i naklonivši se reče: — Ja sam Uuu. Muškarci i žene sjedili su za stolovima ili stajali. Čak i pristajanje na eutanaziju. »Hoj! Haj! Hej!«. Postaviše ih na stol.. — Heeeej! — Huraaaaa! — vikala je gomila. Na te riječi hol kao da se zatresao od oduševljenja i radosti ! Zabatne grede na stropu podrhtavale su od galame i izvikivanja. Pljesnuo se po koljenu i presavio od smijeha sav se tresući. Ljudi su mahali i vrištali od sreće. mahali rukama po zraku i pljeskali. čim su se otvorila vrata. pričajući o odvojenim grupicama. rojeći se oko njih i vičući gromoglasno. — Što je u tome smiješno? — Oni da potpišu! — dahtao je Iii oslabjelim glasom od veselja i smijeha. Tako je divno. iz New York Cityja. a na kraju ih podigoše na ramena i pronesoše šest puta okolo-naokolo hola. što ga je protresao. Zemljani su bili toliko zatečeni razvojem događaja da im je trebala cijela minuta jahanja na leđima razdragane gomile da počnu dovikivati jedan drugome: »Hej! Pa ovo već nalikuje na nešto!«. pjevajući. — Izgleda da je sve u redu. »Jupiiii!« Namigivali su jedan drugome. »Ovo je život.U očima mu se pojaviše suze od smijanja. Morat ću ovo ispričati Xxxu! Proučavao je potpisane papire. Nastavio se kikotati. — Pristajanje na što? Našli su se u golemom. — A ja sam kapetan Jonathan Williams. prostranom holu obasjanom suncem. skačući od sreće. Ali. — Oni da potpišu! Četiri čovjeka gledala su ga mrko. svi su se okrenuli i pogledali četvoricu ljudi u uniformama. 11 . jurili prema njima rušeći stolove.. i dalje se smijući. vrišteći od radosti. — Hvala vam. Kapetan je zamalo briznuo u plač. tako je divno. Pridržao se za stol.

Kapetan osjeti kako ga ispunjavaju duboki osjećaji. Ostao je tako. Publika je urlikala »Hura!«. Prođite dolje kroz hodnik. — Pa što sada još čekate? Što još želite? — Prišao je kapetanu... da nam bar stisnete ruke i kažete »Dobro ste to uradili. gledajući u pod.. ovoga. Sav u neizvjesnosti i pun sumnji. Uzmite ovaj kluč. »Hej!« »Živjeli!« dok je kapetan predstavljao posadu.. — Hajde. Evo ovdje. — To je velika čast. — To je ključ Kuće. čini. razumijete. — odvrati kapetan.. van s time. — Vi? Sa Zemlje? — kapetan je buljio u njega. kapetan uze ključ. — Iz.. momci!« Da li vam se to. iz koje ste zemlje? — Dosta pričanja. uđite i čvrsto zatvorite i zaključajte vrata.— Pričajte nam o sebi — predloži mu Uuu.. Kapetan pročisti grlo. Bili su dokraja izmoždeni i potpuno suhi iznutra. Ja sam također sa Zemlje.. Svaki od članova održao je mali govor. Ujutro ću poslati Xxxa da vas posjeti. budalo! — poviče Iii. stao pred njega i zagledao mu se u lice. u čemu je stvar? — Ne mogu pretpostaviti da biste čak mogli. i prešli smo dugačak put.. znate. Činilo se kao da je iz njih ispražnjena i iscijeđena sva krv i sva raketna groznica koja ih je ranije obuzimala. Imam nešto za vas.. — Ali. Uuu potapša kapetana po ramenu i reče: — Divno je vidjeti još nekoga sa Zemlje. i kad biste mogli bar. — Bilo nam je teško. — Ma nije to ključ od gradskih vrata. — glas mu je padao i postajao sve nečujniji. — Hoću reći. da li je to moguće? Jeste li došli raketom? Da li svemirski letovi postoje već stoljećima? — U glasu mu se osjeti razočaranje. — Što je sada? Nešto nije u redu? upita Iii.. — oklijevao je. otključajte velika vrata... Tamo možete provesti noć.. pokušali da. prekidan gromkim aplauzom. Iii kruto ispruži ruku i reče: 12 . dok se njegovi ljudi nisu ni pomakli. — Kako to? — Ovdje nas je mnogo sa Zemlje. ili pomislili o.

— A također i Www i Qqq i Vvv. Raskriliše ih. Saturn— mrmljao je kapetan trepćući očima. Iii je bio zauzet promatranjem noktiju na svojim rukama. srebrnih vrata. Došao sam ivamo prije mnogo godina. Gdje se na Zemlji nalazi taj Tuiereol? Da li se ta zemlja nalazi u blizini Amerike? — Što je to Amerika? 13 . također je sa Zemlje. no više se nijednom nije obratio svečanoj četvorci koja je stajala pognutih glava i labavih nogu. Sada je zavladala tišina. koji su. — Sve je ovo suviše nejasno. Bio je u sobi još pet minuta. — Nikada nisam čuo za tu zemlju. *** Vrludali su teškim korakom kroz hodnik obasjan zamornim i dosadnim poslijepodnevnim svjetlom. A što vam znači: duhom svoga tijela? — Evo. usput budi rečeno. — Ja sam sa Saturna — oglasi se drugi. ona tamo.. — Jupiter. Iii se nastavi kretati po sobi. kao da su se rastopili i nestali kroz pod. činilo se kao da svjetlo prodire kroz zidove. duhom svoga tijela. Marsovci su stajali naokolo i sjedili za stolovima. Nemojte zaboraviti ključ. Kapetan je tek sada opazio da u prostoriji uopće nema prozora. Zar ne. — Čestitam! — Zatim se okrenu i na kraju doda: — Sada moram ići. uglačanih.. dok su mu oči sijale lukavim sjajem. i Rrr. — Tuiereol. no više se uopće nije osvrtao na njih. Svi su oni sa Zemlje. bili čudno prazni za stolove na banketu. — Ja sam s Jupitera — izjavio je jedan. zatvoriše a zatim se okrenuše. čisteći kljunom perje. dok im je svjetlost nestajala iz očiju. gospođo Rrr? Rrr kimnu glavom i čudno se nasmiješi. Njihove žute oči čudno su se žarile a ispod obraza im se pojaviše tamne sjenke. spremajući nekakve papire u torbu. Kada je izlazio iz sobe. Kapetan se trgnu. Kad stigoše do velikih. — Tuiereol — mumljao je kapetan.— Čestitam! Nasmiješi se hladnim smiješkom. uđoše. Bila su samo ona jedna vrata. otključaše ih srebrnim ključem.

— U azilu za luđake. gurajući se..— Vi nikada niste čuli za Ameriku? Rekli ste da ste sa Zemlje a ne znate što je Amerika! Uuu ustade sa stolice i bijesnim glasom odvrati: — Na Zemlji postoje mora i ništa više osim mora. kako se koncentriraju i rastapaju. Ne postoji nikakvo kopno. U zatvorenoj prostoriji jedino su se micale oči koje su gledale čas na jedan. Poslušajte ih što govore! Svi ostadoše bez daha. — A gdje smo to? Kapetan uzdahnu.. Žute oči. sve dok nismo došli do Iiija. Poče se tresti i napokon se okrenu prema svojim ljudima i pogleda ih mračnim. iz civilizacije sagrađene od srebra.. koji nas je poslao da prođemo hodnikom. I evo nas ovdje. Ugleda njihove žute oči kako se tope i blijede na svjetlu. — Ja sam došla iz Orrija. sumornim pogledom. U tamnim kutovima mogli su se zapaziti jedva vidljivi pokreti. čas na drugi kraj prostorije. za to znam.. od jednog do drugog. a imate i tu smeđu kožu. — Shvaćate li što je ovo? — Što? — Ovo nije nikakva proslava — odvrati kapetan umornim glasom. — Sada razumijem. Ja sam sa Zemlje. zašto nam je svatko davao papire i savjetovao nas kamo da produžimo dalje.. — javljao se kapetanov glas odnekud iz daljine —. Velika prostorija bila je tiha. — Vi izgledate kao pravi Marsovac. Kapetan okrenu glavu i pogleda Uuua i Wwwa i Zzza i Nnna i Hhha i Bbba. otvorimo vrata.. — Ovo nije banket. sa Zemlje. osvijetljena jedino nejasnim.. uđemo. ležali su muškarci i žene. Četvorica Zemljana sjedila su pognutih glava za drvenim stolom i tiho šaptala. Ovo nije zabava za dobrodošlicu. samotni muškarci ili žene mahali su rukama po zraku. 14 . tamnim svjetlom što je naviralo iz nekakvih izvora u prozirnim zidovima. — Samo trenutak — kapetan sjede na stolicu.. a zatim ih zatvorimo. Na podu. Pogledajte im oči. — Zemlja je mjesto na kojem postoje samo prašume — reče Rrr ponosno. Ovo nisu predstavnici vlade. *** Zanoćilo je.

Pogledajte u kut. kapetane. — I nisam. Telepatija. — Mađioničari. šapućući i uzdišući. zaspalim prilikama i reče: — Paranoici. to je bar jasno. Oni su samo tolerirali ono što je. Pokaže glavom prema tamnim. vrijeme boli i vrijeme tuge. nježno. pjevanje. gdje je stajala jedna žena i transformirala se. jer noćno vrijeme bilo je vrijeme mijenjanja. čarobnjaci — prošaputa jedan Zemljanin. — To vas zabrinjava.. — Nadam se.Svako pola sata jedan od kapetanovih ljudi odlazio bi do vrata i pokušavao ih otvoriti. — Ništa ne pomaže. bilo stalno ponavljajuće psihotično stanje. Iz usta mu je izlazio plavi plamen što se u zraku oblikovao u figuru malene gole žene. — To bi se moglo lako dokazati. govori. Vrlo lijepo je bilo. svi do jednoga! Kakav su nam samo doček priredili! Za trenutak sam — jedva vidljiv plam pojavi mu se u očima i odmah nesta — pomislio da smo konačno doživjeli pravi doček. tihim. Zato i nije ni bilo nikakvog meteža ni dobrodošlice da nas pozdrave. Prvo je bila uložena u kristalni stup. Kroz cio hol obavijen ponoći ljudi su žonglirali tankim ljubičastim plamičcima. pa pretvorila u palicu od uglačanog cedra da bi na kraju ponovo postala žena. mijenjajuće se iz trenutka u trenutak. u mraku. tako da i mi vidimo njihove halucinacije. zar ne.. dok je trajalo? — Koliko će nas dugo držati ovdje. kapetane? — Sve dok ne dokažemo da nismo psihotične osebe. Sve to vikanje. Prenose svoju psihotičnost na nas. Autosugestija i telepatija. kapetane? 15 . Lik je bujao i cvjetao u zraku. kapetane? — Očito. promjenjivi. Kapetan kimnu prema drugom kutu. to su halucinacije. — Oni misle da smo i mi ludi. pomalo nejasan u kobaltnom svjetlu. zatim se rastopila u zlatnu statuu. sam. — Ne izgledate previše uvjereni u to. a zatim bi se vratio do stola. Dobro smo zaključani. Čovjek je čučao. — Ne. prema njihovu mišljenju.

Oko njih. i zmije su nestale. — Oh — oglasiše se njegovi ljudi. Ujutro. a da je tek onda ušao. već čak tri. Xxx je izgledao iznenađen. naravno. gledajući i promatrajući ih. ja ne mislim da ste ste vi psihopate — odvrati psiholog. Samo vi! Ostala trojica nisu ništa drugo nego sekundarne halucinacije.. u velikom holu. Imali su osjećaj da je najmanje tri sata čekao ispred vrata. — U čemu je problem? — Vi mislite da smo mi psihopate. onda uopće nije čudno što nas drže psihotičarima. Maleni demoni crvenog pijeska trčali su među zubima zaspalog čovjeka. sekundarne halucinacije. ako se može istopiti u stup. ako su halucinacije uhvatljive i ako se u njih gotovo može vjerovati. Iza maske. jer na njoj nije bio naslikan samo jedan osmijeh. Iii mi je rekao to — psiholog se smijao kroz izrezbarena nasmijana usta. svi su stajali naokolo i doimali se svježi. Kapetan i njegovi ljudi stajali su kraj srebrnih vrata nadajući se da će se ona otvoriti. sretni i normalni. Ako nam se halucinacije mogu učiniti ovako. onda je sasvim prirodno da će normalni Marsovac pomisliti da smo mi stvorili našu raketu pomoću umova. a ona žena tamo. Iii onako smijao kad sam spomenuo da i moji ljudi potpišu one papire! — Da. Samo nastavite. dakle. Nakon četiri sata stigao je Xxx. 16 . talasali su se plamičci.— I te kako. dao im znak i odveo ih u mali ured. — Ne. ovako »stvarnima«. Ako taj čovjek tamo može stvoriti malu plavu plamen ženu. i da je to samo halucinacija. a mi to nismo — odgovori kapetan. nejasni. upirući malim štapićem u kapetana. Kapetan še pljesnu po koljenu. Gdje sam ono stao? A. U zraku se osjećao miris reptila. drhtavi. — Dakle. bio je to glas ne odveć nasmijanog psihologa. Bio je to dobroćudan. Kada sam ih izliječio. da. »stvarnima« ne samo nama već i svima ostalima. Žene su mi dolazile sa zmijama koje su im izlazile iz ušiju. Žene su postajale uljem namazane zmije.. nasmiješen čovjek. ako se moglo vjerovati maski koju je nosio. — Baš suprotno. U sobi nije više bilo ni plamičaka ni demona. — Dobra šala. — Bit će nam drago ako nas izliječite. plavi. u tome je cijela stvar! Zato se. miris različitih životinja.

onda je to priličan. Da li se lud čovjek šali? — Moram priznati da imate prilično čudan smisao za humor. — Ovo je fantazija bogatija detaljima od ikoje za koju sam dosad čuo. bili smo ovdje sasvim dovoljno dugo! Testirajte nas. s primarnim. auditivnim. Procijedivši kroz usta nešto kao »Tsk«. — Samo da provjerim vaše papire. budalo nijedna! Šalio sam se. Evo ga. Znate. — Provjeravao je po papirima. Kapetan skoči na noge s urlikom. — Do vraga. Kad su stigli do rakete dan je već postao miran i vrlo opao.— Neobično. Tiho je odzvanjalo. Nema mnogo ljudi koji žele biti liječeni. ovakvi slučajevi kao što je vaš zahtijevaju specijalno liječenje. moram istaći. No kada jednom odete ovako daleko. *** Bilo je podne. ispitajte nas. udarite nas bičem po koljenu. pokazati ćemo vam taj svemirski brod! — urlikao je kapetan. provjerite kako nam rade srca. odvedite me do te vaše rakete. — Volio bih ga vidjeti. liječenje je prilično drastično. na kraju svečanim pokretom složi i zaklopi papire a onda upita: — Zašto ste mi rekli da pogledam? Rakete nema ovdje. 17 . dok je psiholog mirno slušao. A sada. Morat ćemo pribjeći eutanaziji. Xxx s ozbiljnim izrazom lica poče listati po papirima. Želio bih je vidjeti. — Tako — reče psiholog prilazeći raketi i lagano kuckaći po njenoj oplati. i to dosta mukotrpan posao. pitajte nas što god želite! — Vi ste slobodni da govorite što god želite. sekundarnim. pod slovom R. — Slušajte. da vidim da li su u redu što se tiče liječenja. među vašim papirima. Kapetan je bjesnio čitav sat. Možete li ga manifestirati u ovoj sobi? — Pa naravno da mogu. — Nevjerojatno — mrmljao je. — Mogu li ući? — pita lukavo. — Naravno da je nema. Ljudi u onom holu jednostavniji su slučajevi i oblici bolesti. Znate. olfaktornim i labijalnim halucinacijama. — Da. — Samo vi liječite! Sasvim sam siguran da ćete se uvjeriti kako smo svi savršeno normalni. zajedno s taktilnim i optičkim fantazijama.

oružje. inducirana osjetilnom telepatijom. ljestve. Koja sumnjičava gomila neotesanaca! — Čini mi se da se iz onoga što smo vidjeli dade zaključiti kako je dobar dio njihova stanovništva luckast. obilaženja. — Mogu li vam čestitati? Vi ste psihotički genije! Načinili ste gotovo savršen posao! Onaj zadatak koji ste vi sebi postavili. da projicirate svoj zamišljeni psihotički život u svijet ljudi oko sebe i da stalno održavate halucinacije na istoj razini. — Da li sada vjerujete? — vikao je kapetan kao da je psiholog nagluh.. Čini se da ja to glavni razlog zbog kojeg se toliko dvoume. odjeća. Prošao sam kroz vašu »raketu«. mirisanja i kusanja okusa. sve ovo tako strašno iritira čovjeka. orasi. vijci. Olfaktorna halucinacija..— Pokucao po trupu broda. — Kapetan je žvakao cigaru dok su čekali. Labijalna fantazija! Psiholog pruži ruku i stegnu kapetanovu. Nakon pola sata provjeravanja. — Iz ovih stopa bih se vratio kući i rekao ljudima da se ne zamaraju Marsom. viljuške. Xxx zatvori oči i počeša se po nosu. — Da.. Vi ste uspjeli uravnotežiti cijeli konglomerat! Vaše ludilo je tako divno. — Poljubi brod. slušanja.— Možete. guma. Koja auditivna fantazija! — Uvuče zrak u sebe. Dugo nije izlazio. Čak su bile i sjenke ispod 18 . da ne postaju osjetilno slabije. zar ne? — Ma ipak. a najviše što su sposobni učiniti jest kombinacija vizualnih i auditivnih. — Mirišem je. Nabrojao sam deset tisuća pojedinačnih primjeraka na vašem brodu. tako kompletno! — Moje ludilo? — Kapetan je bio mrtvački blijed u licu. Nikada dosad nisam vidio nešto ovako kompleksno. Ostali ljudi u Kući obično se koncentriraju na vizualne fantazije. — Osjećam joj okus. Xxx polako zakorači i nestade u unutrašnjosti rakete. psiholog se napokon pojavi na vratima i iziđe iz rakete. — Čujem. da. kako je zovete. sjedala. — Ovo je najnevjerojatniji primjer osjetilnih halucinacija i hipnotičke sugestije na koji sam naišao u svojoj dosadašnjoj praksi. A vi ste uspjeli. — Sve te lude i šašave stvari koje čovjeka ogorčavaju. kuckanja. kakvo divno ludilo! Metal. gorivo. taj je zadatak gotovo nemoguće izvršiti. hrana.

— Naravno. auditivna molba. — Nemojte! — vikala su tri čovjeka. — Pisat ću o tome u svojoj najvećoj monografiji! Govorit ću o tome pred Marsovskom Akademijom idućeg mjeseca! Pogledajte se! Nevjerojatno. Ležali su na pijesku i dalje stvarni. stvaraju zvukove! Dajte da vas zagrlim! — Napokon se odmaknu nekoliko koraka. Napisat ću jasan i opširan izvještaj o nestajanju svih ovih neurotskih slika koje sam vidio danas. jadni čovječe. — Vi i dalje postojite? Pa ovo je savršeno! Halucinacije s neograničenim vremenskim i prostornim trajanjem! Uperi revolver u njih. Spasit ću vas toga jada i prokletstva koje vas je navelo da zamislite ovu raketu i ova tri čovjeka. — Ja sam sa Zemlje! Zovem se Jonathan Williams. — Aha. Zatim se okrenu prema brodu i pokuca. Bit će izvanredan doživljaj gledati kako nestaju vaši prijatelji i vaša raketa u trenutku kada vas budem ubio. bez obzira kako i kada ih testirao. a boju kože iz smeđe u ljubičastu. i ovi ovdje.. Zatim se odmaknu nekoliko koraka.ležaja i ispod svih ostalih stvari! Koja koncentracija volje! I sve stvari. Želite li na kraju nešto reći? — Stanite. Ostala tri čovjeka zavrištaše. čak iako je pacijent mrtav. Bit ćete sretniji kada umrete. Tane ga pogodi točno u srce i on se strovali i ostade ležati na tlu. Vi divni. čvrst oblik. Xxx je buljio u njih. — Da. pa vi ste čak promijenili boju očiju iz žute u plavu. — On postoji! Oni postoje! — Pucao je opet i opet u nepomična tijela. okus. Prišao im je i udario ih nogom da vidi jesu li stvarni. Maska s nacrtanim smiješkom pade mu s lica. Izvadio je mali revolver. vaš je slučaj neizlječiv. 19 . znam — umirivao ga je Xxx povlačeći okidač. — A sad ću i vas poplašiti i vi ćete nestati. ne mičući se. zaboga! Ne pucajte! — Vi. Pa onda ruke koje imaju pet prstiju umjesto šest! Biološke metamorfoze postignute mentalnom neuravnoteženošću! I vaša tri prijatelja. primijeti Xxx i povuče okidač tri puta zaredom. I ta odjeća.. tužna kreaturo. imaju miris. znam.

Pucanj odjeknu tihim podnevnim danom. Revolver mu iskliznu iz opuštenih prstiju. Samo jedan način da ih otjeram. — Halucinacije — mumljao je mahnito. Vid. Promatrao je svoje drhtave ruke. oslonjena na malo. — Okus. Mahao je rukama naokolo. pitali su se što li je to. Cijelu noć padala je kiša Idući dan bio je sunčan i topao. Sada sam ja zaražen.Polako se izraz na njegovu malom licu mijenjao. suncem obasjano brdašce. Halucinacije u svim osjetilnim oblicima. Oči mu iskočiše. — Samo jedan lijek. dok mu je gorak okus ispunjavao usta. a on ju je odvukao i izrezao u staro željezo. da nestanu. Usta mu se objesiše. nije nestala. Kada su ljudi iz grada u zalasku sunca pronašli raketu. Xxx leži gdje je pao. Oči su mu bile beživotne i prazne. Četiri tijela ležala su na suncu. Pipao je po tijelima. Zastane i počne ukočenim rukama pipati u potrazi za revolverom. I tako je prodana čovjeku koji je skupljao otpad. Sada sam ja poludio. Nitko nije znao. Miris. Osjet. — Maknite se! vikao je na nepokretna tijela. Raketa. Podiže ruku i okrenu se oko sebe. Na ustima mu se pojavi pjena. Zvuk. — Prešlo je i na mene. Telepatija. Hipnoza. Xxx pade u pijesak. Objavljeno prema dogovoru s GPA München 20 . — Zaražen — šaputao je divljim glasom. — Maknite se! — Makni se! — vikao je na brod.

. prekrasno-čudnih crta lica. kao da je čekao da se vratim. zaustavljali se i smiješili. Pažnju mi je privukla mlada žena.. Uvijek kad odlazim na takvo putovanje. Živjela je u punom sjaju renesanse. usne. a za ondašnje ljude je praktično nevidljivo — holografska slika koja se može vidjeti jedino iz beskonačnosti. MINI Giuliana Bissi: NIKAD NE ZNAŠ GDJE TE ŠTO ČEKA Toga sam se dana odlučio vratiti u 1500. što mi je bila bliže. Naravno.. Javili su iz uprave grada.. dalekog vremena prolazili su.Deset priča domaćih autora: 7. ne bi mu uspjelo. pjevali. Ošamućen.. Nisu naslućivali. iz kojeg nije moguće bilo što dodirnuti. jer se putnici nalaze u LD-polju (Lorens-Dempster). sjetim se luckastih ideja nekadašnjih »mislilaca« o tome kako se ne smije narušavati normalan slijed događaja u bilo kojem razdoblju historije. pritisnuh dugme i nađoh se ponovo kod kuće. bilo kamo otići. Približavala mi še. nisam mogao priuštiti sebi putovanje u neki drugi grad — ostao sam u rodnoj Firenzi.. da kad bi to netko i pokušao. kosu. uzvikivali. Firenza se te godine doimala upravo onako kako sam je i zamišljao. Prošla je kroz mene — ugodna jeza prostrujila mi je tijelom. upravo u trenutku kad je zazvonio audiovizor. godinu. Ljudi iz tog čudnog. oči. Učinilo mi se da tonem u maglu. da se dogodilo nekoliko uzastopnih grešaka na relejima gradskog 21 . Gledao sam to lice.

. Postavio sam je pokraj kamina. Ali. Nisam se. Idućih sam dana obilazio gradske arhive. ekran je postao taman. sklopio vjeđe i ponovo vidio lik one žene. kao da cevi ne postoje već se vidi samo njihov odraz... gledam tu kosu. Sjeo sam u fotelju. Nije važno što nije original. vremeplovi više nisu za javnu upotrebu. La Gioconda! Miroslav Bošnjaković: GRANIČARI Robert Anderson zamišljeno je gledao u lampice i oscilografe što su blještali u tami kontrolne sobe. Iz dana u dan. U trenutku kada je temperatura dostigla apsolutnu nulu. apsolutna nula bila je sasvim blizu kada je slika unutrašnjosti betonske kocke u kojoj su se nalazili kompresori počela da tamni. Točno je kad kažu da nikad ne znaš. . sada se očito dešavalo nešto neobično. Svi aparati pokazivali su da je video-sistem 22 .. Prošle su godine.vremeplova. iako na poleđini slike piše: Mona Lisa. i u duge zimske večeri. Moja Laura! Tako sam je nazvao onoga dana kad sam je prvi put vidio i tako ću je i dalje zvati. Bilo je mnogo pokušaja da se dostigne ta tačka. stizalo se veoma blizu ali nikada na sam cilj. valjda. Do daljeg se zabranjuje njegova upotreba. Znajući sve to Robert nije očekivao da će i ovaj put biti drugačije. Cela slika doimala se fantomski. gdje te što čeka! Pronašao sam ono što nizašto na svijetu ne bih više dao. Prisutni nisu odvajali oči od ekrana na kome su se videli spletovi cevi čudne sivkaste boje. a prekršitelji te zabrane bit će kažnjeni.15 °C ili apsolutnu nulu. lice. zaljubio? Kako bih drukčije nazvao ono što osjećam kad se nje sjetim? Hvata me vrtoglavica i počinjem sumnjati u vlastitu pamet. kao predstavnik vlade morao je da bude prisutan. Ipak. Svi smo čuli za temperaturu od —273. raspitivao se o tom razdoblju — i ništa. oči i taj osmijeh koji me izluđuje. Jednog sam dana navratio do buvlje pijace. Probijene su sve barijere.

upravo to mislim — odgovori mu David gledajući ga pravo u oči. — Šta se dešava. dobićemo lep i okrugao broj. a.bojim se da nisam razumeo. — Oprostite — reče — ali . Po predstavlja pritisak gasa na 0 °C a t je temperatura gasa. Iako su kompresori i dalje radili nesmanjenom snagom. — Ako ste se setili ovog zakona onda ste se verovatno i setili da je gama termički koeficijent pritiska i da iznosi 1/273. Davide? David poče da pretura po džepovima. Robert ga pogleda začuđeno. — Otkrili su nas — nasmeši se David. izvuče parče papira i napisa nešto. temperatura je počela naglo padati. Robert je zbunjeno gledao u Davida. — Da — nastavi David — hoću da kažem da su nas njihovi graničari greškom propustili na svoju teritoriju. — To me podseća na moje školske dane — prekide ga Robert. što tamo postoji? — uzviknu uzbuđeno Robert. Robert se okrenu prema fizičaru Davidu Jangu. bez toga ne postoji ni materija. A sad. U tom su se trenutku prisutni uskomešali. — I sada to ispravljaju? 23 . David ga pogleda sažaljivo i poče da mu objašnjava: — Pritisak gasa konstantne zapremine. ništa. zastrašujuća tama. ako je tako možemo nazvati.ispravan ali na ekranu je vladala duboka. Robert pogleda na papir i ugleda relaciju Pt = Po (I + gama • t). izračunava se iz ove relacije.15. kao u našem eksperimentu. — Hoćete reći da u onoj betonskoj kocki sada ne postoji pritisak? — To nije samo po sebi strašno. — Pa dobro. Ovo je u stvari matematička formulacija fizikalnog zakona. — Za nas. ali moram vas podsjetiti da onda ne postoji ni kretanje atoma. — Kako mislite za nas. zar tamo ima još nekog? — Da. ako ne budemo leni pa za temperaturu apsolutne nule izračunamo pritisak.15 °C međutim pritisak je pao na nulu. U evom trenutku mi smo postigli temperaturu od —273.

a onda prišao ekranu SVEVIDA. onih koje su se očekivale posle kretanja primećenih u sazvežđu STRELCA. Đoka je proverio sistem za dovod energije. Neko su vreme. buljili jedno u drugo. samo su mnogo.— Upravo to. paralizovani. A bića iz svemira ispod apsolutne nule su otprilike to. Koordinate je jednostavno zanemarivao. Turpija se posle dva udarca o SVEVID slomila. ili munje. Hteo je da vidi da li je došlo do kvalitativnih promena u sazvežđu DEVICE. usavrši eksstelarni kolektor i uda stariju kćerku za direktorovog sina. ali Đoka nije imao razloga da bude nezadovoljan — na ekranu je zatreperila slika predivne devojke. pustili u svoju kuću.. Đoki je preostalo da pokuša popraviti kvar po uputstvu koje sadrži pogovor svakog iole kvalitetnog priručnika URADI SAM. ali očekivanih rezultata nije bilo. Obavio je rutinsku kontrolu tekućih eksperimenata.. čišćenje i pod mazivanje.. ekran učinio još neprozirnijim. Puna dva sata potrošena su na rasklapanje. — Čoveče. ulje u hladnjaku. Čak ni promenom lampe CVRC-565 situacija nije krenula nabolje. sada smo iz njihovog svemira izbačeni kao nepoželjni uljezi. Te srede dežurao je u trećoj smeni. SVEVID. Rastislav Durman: ZLATOOKA SCIENTIA ULTRA CAPTUM najznačajniji je institut te vrste u svetu. ali sa očaravajućim zlatnim očima. pokušajte bar jednom objektivno pogledati celo čovečanstvo i razmislite da li biste protuberance sa Sunca. a onda Je Zlatooka mahnula i nasmešila se. 24 .. — Zašto kao nepoželjni uljezi? — začudi se Robert. nije hteo da se pokori njegovim komandama. mnogo hladnija. međutim. — Zdravo — prošaputao je Đoka. sasvim ćelave. a Đoka u njemu radi samo zato što je uspeo da konstruiše paramaterijalni krokon.

— Šta je »Jupiterovci«? — To su ti bića sa planete Jupiter. to kod nas niko ne radi. ali ja u tu inteligenciju sumnjam otkako sam jednom od njih prodao Mesečevu menu. 25 ..zastranila u pitanju one gluposti koja bi se kod nas zvala tvoj muž? Ako jeste... pauze koristili da razmene neku slatkastu misao. Kaži.. — Sve to nije važno. prema tome. Posmatrala sam Pam-pahe. Svi udžbenici gore od hvalospeva njihovoj inteligenciji.. Trebalo bi da pozovemo naše pretpostavljene... Jedva ako imam malo više klikera od Jupiterovaca. — Pa — nasmijao se Đoka — ne bih rekao da je moj razum baš za istoriju. a sviđa mi se. Volim te Zlatooka. Odmah bih ti ponudio tuce na kredit. Prvo su razgovarali Generalni sekretar OUN i neki žaboliki smežuranko.. Nema te prepreke koju ja neću moći da premostim. samo da si malo manje draga na prvi pogled. nego zato što sam se zaljubio na prvi pogled. ali hoću pre toga nešto da ti predložim. — Zahvaljujući tebi ući ću u istoriju kao prvi Gdeh koji je video razumno biće sa nekog drugog sveta. Hajde da kažemo da smo samo mi sposobni da budemo relej. Zlatooka. nije . slika se odjednom zamutila i ostala mutna sve dok se nisi pojavio. — Možda si mi drag baš zato što puno pričaš bez veze. — Zašto? — Ne zato što se kod nas prekovremeni rad izvanredno plaća. kako si se pojavila na mom ekranu? — To bih ja tebe mogla da pitam. moj SVEVID može svakog trenutka da otkaže. sporazumevamo se na neki telepatski način. — Da? — Ovo moje čudo nema zvučnik. Da li se i kod vas voli? Nadam se da vaša evolucija. ne znamo da li su iste atmosfere koje dišemo. Zlatooka i Đoka prenosili su podatke ne razumevajući ih. — Šta je »Mesečeva mena«? — Videla bi ti šta je. ali mi ne znamo koliko su naši svetovi daleko jedan od drugog. Jako si mi drag. — Ne znam koliko će trajati ovaj kontakt.— Zdravo — odgovorila je. a onda je potekla bujica pitanja koju su lili učenjaci oba sveta.

. Pa čemu je onda posljednje dvije godine provodio dane i noći nad tim diplomskim projektom. Nekoliko dana kasnije pregledao je sređenu građu o svetu u kome živi Zlatooka. onakav kakav se tako često susreće na javnim mjestima). postanak civilizacije itd. razvoj neke inteligentne vrste. Zlatooka živi u drugoj dimenziji. usklađujući zamisli. Kupao se u hladnoj vodi. a i sa zdravljem nije najbolje. kako su ga često zvali. čekajući da izbaci ovjerenu propusnicu za Institut. mladi stručnjaci i svakom od njih pedeset i troje bila je to životna prilika da se dokažu na svome području. Đoka je pretužan. a ni zadnji koji dolazi u 26 . Vrh. metode i postupke s radom ostalih studenata koji su bili dodijeljeni njegovoj grupi? A bili su to sve vrsni. to je značilo »krug S-10«. Majda Jurić: ZAVRŠNI ISPIT Dok je zurio nepomično u prorez identifikatora (bio je to model M-5.Posle dva dana ekran SVEVIDA se ugasio. Rekao je da će njegova ljubav premostiti sve prepreke. A znao je i da nije prvi.. ne bi vredelo — rastojanje ostaje isto jer Zlatookina planeta nije ništa drugo nego elektron koji kruži oko atomskog jezgra azota u Đokinom srcu. Tarha odjednom obuze nevjerica u uspjeh. Đoka je izlomio sve turpije u institutu. Neće. evoluciju. zbog poligona. Tarh je vrlo dobro znao da su dovde stizali samo najuporniji i najsposobniji. da nakon tolikih godina naporna rada i učenja budu uvršteni u sam vrh. to se neće dogoditi. Lekar kaže da ima vodu u kolenu. pa su se Pampahi prehladili toliko da se svaka dva minuta upiške. Besmislica. na kojem bi se tada stvarali specifični uvjeti za nastanak života. pa ništa. koja je služila samo u naučne svrhe i gdje je svake godine na stotine apsolvenata iz cijele Federacije diplomiralo na svojim projektima. Bio bi to. Čak i kada bi postojao način da se smanji. Najuobičajenija je bila praksa da se kao objekt obrade uzme jedan planet. bolje rečeno galaksije S-10. ne.

ISTOČNI LABORATORIJ POKRETNA TRAKA BR. zna se često učiniti vrlo dugim. Torent se neprimjetno trgne.. *** Vrata su se otvorila bešumno i on se nađe pred krupnim čovjekom sijedih zalizaka koji su skladno uokvirivali markantne crte lica. Torent ustane od radnog stola i približi mu se uz ljubazni osmijeh na licu. naravno. CB-795 MOLIMO PROPUSNICU I POTVRDU O PRIJAVI ZAVRŠNOG ISPITA IZ PSIHOLOGIJE Tarh otipka potvrdu na tastaturi identifikatora. Znao je vrlo dobro da neće odstupiti od svoje teorije. trudeći se da potisne ogavne. To je bio Torent. Od tu stvar nikada ne bi izveo drukčije. da nema tog autoriteta koji bi ga prisilio na kompromise i mijenjanja. Krenuo je. tj. otprilike šest tisuća godina pisane povijesti. Tih petnaest dana obilaska planeta.... 67 AKADEMIK DET TORENT Torent? Pa što je to tako izvanredno napravio da je dodijeljen baš Torentu? Neugodna sumnja. ne. stvorio neku drugu koncepciju. — Projekt Terra Sol.... po lokalnom mjerenju vremena.. nema svrhe da zavarava samog sebe. Tarh mu pruži karticu. možda se još izvuče. Ekran nad ulaznim vratima zasvijetli: TARH ANGENIUM. — Dobar dan. Možda i predugim. No. projekta. — Drago mi je. IDENT. četiri i pol milijarde jedinki. Šteta mladića. Tarh Angenium. kolega An. čak i kad je riječ o nekom ovako 27 .. Zašto ga nisu prije obavijetili? Pa to je onaj slučaj. crne misli.dilemu da odustane u posljednjem trenutku i odjavi ispit.. Zatim bi počeo sve iz početka. a zatim priđe vratima i podiže propusnicu prema ekranu koji nanovo zasvijetli: ODJEL 5. Klasifikacijski broj vašeg projekta. — Dobar dan.

Fizičko uništavanje pripadnika iste vrste. prvi put u karijeri osjećao krivim zbog odluke koju će izreći. protivile su se ovom i ovakvom svijetu. Vaš zadatak bio je izrada psiholoških odlika vrste.opsežnom zadatku. agresivnost. znanstveni napredak. 28 . Bilo je toliko stranog. Međutim.. u ovaj projekt bila su uključena pedeset i tri vaša suradnika. kulturu. stoga. razrada karakteristika četiri i pol milijarde jedinki. te ideje nikako nisu mogle biti odraz pasivnosti i nemoći... postoji jedna velika zamjerka. živčanog bolesnika. Cijela civilizacija koju ste stvorili apsolutno je bolesna. i. Nema uzajamnosti. Manifestacije su tih unutrašnjih osobina stravične. usamljenog u svojim noćnim morama.. kao vlastoljublje. te je započeo. Neizlječivo. dok su se u kabini nazirala dva obrisa. a za njim Torent. Prvi iz komore izađe Tarh. Akademik Torent podigne pogled s kartice i sa smiješkom progovori: — Pripremni? Uđoše u staklenu komoru dematerijalizatora i Torent pritisnu komande. sasvim neodržive teorije.. bespomoćnog. Znanstvenik se. uz pomoć kompjutera. koje su se protivile svemu dotad postignutom u ovoj nauci. Taj projekt.. običaje. potpuno besmislen. No. To su bile. tu se nešto nije slagalo. potpuno nepoznatih u psihologiji kakvu mi znamo.. Vi ste ih definirali kao želju za posjedovanjem. Znao je šta sada slijedi. *** Plavičasto svjetlo raskošno je ispunilo prostoriju. kao što je ocjena i provjera izgradnje psiholoških karakteristika pripadnika neke vrste. Posao ste obavili vrlo pedantno. začudo. gotovo apokaliptičkog u njima. očitovanje psihološkog profila jedinki na svakodnevni život. narušavale njegov mir.. Većini je životni cilj. jer su korijeni te bolesti usađeni u psihu svakog pojedinaca. Svuda i uvijek samo sukob. Nijedna osoba ne postiže unutrašnji mir. — Dakle. Bolesna u svakom svom i najmanjem djeliću. osjećajem izgubljenosti i laganim nagovještajem poremećenih reakcija jednog pasivnog. U svakoj individui izraženo je nekoliko karakteristika. metoda provedbe cjelokupne zamisli u praksu. Taj senzibilni mladić vezao ga je za sebe svojom inteligencijom. odbacivši uvodne formalnosti.

ali mislim da bi vam liječenje dobrodošlo. vidio je samo kako mu se Tarh približava. Terra Sol. Dok su ga odvodili. — Vidite. Da. I uvijek ista reakcija na saopćenje negativne ocjene. Onako ukočen. — Komandna kontrola S-10? Det Torent na vezi. No. četiri i pol milijarde jedinki. bilo je izvan njegova shvaćanja. crvenkastoriđe kosice poput 29 . Tarh smjesta ustukne. Torent je u Tarhovu staklenu pogledu uhvatio odbljesak nekog stranog svijeta nepoznatih emocija.. žalim. da je to čak i podsvijest jedva registrirala. Tarh se naglo digne. Djevojčica je bila ljepušna. a nakon toga činili neopisiva zlodjela. Opet neke besmislene asocijacije. ocijenjen negativno. ali sve je bilo tako nezamjetno. Odjednom se duboko u njemu nešto pomjerilo. Jednom ju je otelo i zatvorilo u vulkan. smiri se. Torent se trgne iz letargičnosti i priđe videofonu. Zacijelo neka pogreška u Institutima za stvaranje. izobličena lica.. Sobom je imala samo kovčežić najfinije svilene odjeće i malu zlatnu budilicu koju joj je bila oporučila pokojna Baka — to su stvari uz koje se igrala u trenutku otimačine. divlje. Naređujem uklanjanje života na trećem planetu u solarnom sistemu S-10-93. Torent pritisnu jedno od dugmadi ispod monitora. Prekid veze. Nakon oporavka. Čudovište je bilo ljubomorno na Djevojčicu. na vratima su se pojavila dva robota-bolničara. Det Torent se podiže sa stolice.. krhka kao porculanska pastirica. vidio mu je oči u kojima se iskrilo nešto praiskonsko.. projekt Terra. Zanimljivo! Ovo je već treći sličan slučaj u posljednje dvije godine. mogli biste opet pokušati. Upravo kad je osjetio na sebi Tarhove ruke. ne bi li ipak bilo najbolje da odmah obavijesti o tome Vrhovno vijeće? Carmen Klein: TRONOGI BLUES Bratić je ljubomoran na Čudovište.Tajac. Sjetio se nekog filma o sekti čiji su članovi prilikom svakog obreda uzimali adrenalin. Ono što se sada zbivalo pred očima slavnog akademika.

a onda je išlo u šetnju i u posjete Bratiću i vraćalo se tek navečer. ćutjelo je tek da ona ne sagorijeva za nj. Čudovište je svakodnevno u podne kuhalo svoju porciju graha s repom i kobasicom.prezrelog kukuruza i svijetlih zelenih očiju iz kojih bi isijavao ili se cijedio klorofil kad bi se smijala ili plakala. Osjećala je odvratnost i ljigavost prema svojoj bačenosti i stiješnjenosti. pa do koljena. struja je potekla. nezgrapno građeno s golemom glavom bačvastih izbuljenih očiju i tankih udova. dlakavo. Ono je priglupo i nije osjećalo kako ona osjeća. klica ispod pupka. U prvo vrijeme njene dugačke svilene haljinice skrivale su od očiju Čudovišta ovo opredmećenje duševne patnje. Nije težilo (na njenu sreću). Ona je jela ružine latice kojih je grana virila u vulkan: živjela je ondje samo jednu cvjetnu sezonu. jer je pridošlica na ovoj Zemlji i nema drugog stalnog osim kretanja. smrde mu noge i ne zna se lijepo ponašati. Imala je glasić zvonak i nježan kao potočnice. Imao je samo da nije imao mira. Jednom se on prigne. zrak blag i ljude na terasama s cvijećem pred bistroima. najprije kao posve mali izdanak. Ali. Ona je navijala svoju zlatnu budilicu na tridesetak minuta unaprijed i tihi cincilin bio bi pozdrav do sutra. Nije je mogao uzeti za stalno. nije mogla pobjeći iz vlastite kože. Svakog dana. nije to dobro pa ukleto Čudovište. iz vlažne tame. njezin jad koji je zatomljivala u sebi. Vidjeli su iskre jedno drugom u dnu očiju. najzad je ipak morao probiti: niknuo je u obliku treće noge. idući u grad. nikakvoj harmoniji s njom. masno. a danima se jasno formirala ljupka treća nožića. Napokon je postojao. pa sjede na travu uz obližnji jorgovan i postavi je sebi na krilo. rastući sve više — niže. ni vidjelo kada plače. Čudovište je gojazno. mljackalo. Za to bi vrijeme ona donekle predahnula. Plamičke. a onda ju je vraćao i išao dalje. Nije je istinski čulo kada se smije. podrigivalo se i prdilo. Bilo bi to tako nekih pola sata. Čudovište je naprosto željelo da ono neuhvatljivo i prštavo u 30 . sanjarska pogleda osmjehivala mu se. a iznad venerinog brežuljka. Čudovište je primjećivalo da je Djevojčica duhom odsutna. prolazi pored vulkana visoki lijepi Ženskar. Ne. uvuče ruku u vulkan i izvadi Djevojčicu malo iznutra. sluteći negdje udaljeni život. u kasnijim popodnevnim satima. slikovite melodije protjecale su do njega od nje. kao mala stabljika najprije do iznad koljena. Djevojčica se sitnim šakama držala glinenih rešetaka na okancu i čeznutljivo gledala van. ali gonjeno slijepom sebičnošću. koje bi se pretvorilo u umilno biće kada bi ga ona poljubila.

njoj, što samo nema u sebi — bude njegov rob, slavuj u njegovoj krletki ili zlatna ribica u zamućenoj vodi njegova akvarija. Nije moglo slijediti njene zanesene poglede uvis, zastajkivanja u hodu ukrug i obrtanja i njene misli. Čak ga je i sažalijevala: ona je imala otklon, ono .nije. Sačuvala bi pred očima sliku Ženskarovih sigurnih čvrstih ramena dok bi odlazio i odvijala pažljivo kao da proživljava sadržaj dragocjene filmske vrpce u samotnim noćima i pustim jutrima, od kojeg bi je uvijek iznova hvatale srsi i želudac propadao u pete ili pak obuzimao blaženi mir koji bi činio da se zagonetno smiješi. Čudovište je bilo beznadno, nemoćno i očajno i idućih popodneva povjerilo je svoj trapavi emocionalno—transcendentni neuspjeh lošim opisnim rečenicama Bratiću, naravno također čudovištu. Jedilo se i tužilo što mu i zatvorena u vulkanu izmiče, što je ne može ipak u potpunosti nadgledavati, kontrolirati. Ljubomornom Bratiću Čudovište je bilo otklon, bio je zaljubljen u nj, čak su povremeno održavali i nespretne nezgrapne incestizirane snošaje. Bratiću je jetra kiptjela i pekla mu žuč jer je njegov miljenik okupiran drugom i puni sebi glavu nerazumnim. Mrzio je djevojčicu iz dna svoje mješine, nije mogao shvatiti da ona nije kriva. Djevojčica i Ženskar voljeli su se nježno. Više je voljela ona njega, jer on je prolazio krajevima punim raznobojnog svjetla, pa i tame — drukčije od one u vulkanu, a ona je hvatala njihove odbljeske. On je iskusan. Pametan i smiren. Velik. Kad je odlazio u noć, odlazio bi s njim pritiješnjeni dio nje i širio se, rasipao svijetom, on je bio rasipna leća, a u njoj je ostajao pohranjen komadić dosljednog staloženog svjetla i sjene, te križaljke što postoji u njemu i mijena i trajanje, povratak, centriralo se u njoj preko njega, kao da joj srce bi sabirna leća, jaka projekcija vanjskog svijetla skupljala se u njoj. Sjedeći mu u krilu, zamolila bi ga da podvrne rukave (ako to već prije nije sam učinio) i prelazila prstićima preko dobrih podlaktica, pipala mu trepavice i čuvala u šakama kosu i kojiput protrljala nosićem o netom glatko izbrijano tako svježe lice. Djevojčica je imala jamice u obrazima kad se smijala i rupicu na bradi. On bi taknuo prstom u jamicu na bradi podigavši joj glavu uvis i rekao: »Bog ti je evo ovdje upro prstom u tebe, proričući: — Ova ovdje je baš dobra i sviđa mi se.« Pa bi je slušao kako pjeva i brblja koještarije. "Vrijeme je letjelo. Ponekad bi se ona duboko zamislila i lice joj poprimilo izraz napete maske. »Što je?«, pitao bi. 31

»Ja imam tri noge«, reče jednom i iznenada podigne uvis, preko glave svoju haljinicu pastelnih boja s uzorkom kiše, da ne vidi u prvi mah izraz njegova lica, »meni ubrzano raste treća noga, buja od sabitog nezadrživog bluesa u meni, provaljuje i sve je veća, još joj ima nekoliko centimetara do tla i ni druga haljina je više neće kriti i ti sad više ne trebaš dolaziti ako nećeš, kad znaš istinu o tuzi...« Uostalom, on je već prije vidio istinu. — Djevojčica nije bila neki dobar blefer i često bi joj se načas obrve približile, izbila crta između njih, oči skupile i jače zasjale, lice nabralo i usne stisnule. Rekao je: »Priučit ću se kao i na ostale dvije.« Otada su po pola sata sjedili zagrljeni tako da bi joj položio ruku ispod haljinice preko lijeve i desne noge, a ona njemu treću nogu preko ruke. Sve su tri bile neobično lijepe i fino oblikovane ženske nožice i donio joj je posebnu cipelicu za treće stopalo koje ne bijaše ni lijevo, ni desno, već dražesno simetrično, ušiljeno. Sredinom jeseni treća se noga već doticala poda. Djevojčica se kretala pomalo neobično, ali ipak graciozno, pa čak i ljupkije nego prije, jer je više pazila. Djelovala je kao muzikalni, skladno navijeni tronožac što neprekidno pleše valcer uz nečujne zvuke glazbe: »Eins zwei, drei; Eiens, zwei, drei... Čudovište je, uočivši za njega novost, bilo uvjereno da je treća nožica ono zbog čega su misli Djevojčice negdje daleko, kliske, nepristupačne, njemu zatvorene, zagonetne, neuhvatljive i nedostupne. Povjerilo je bratiću o trećoj nožici, a vlastiti neuspjeh i posesivnost bez otkrića ugasili su u njemu sasvim žeđ za homoseksualnim snošajem. Ljubomorni Bratić, kojemu bijaše već pun kufer, tada naumi ubiti Djevojčicu koja mu misli miljenika odvraća od njega i vratiti stvari na njihovo staro negdanje mjesto. (Obojica su imali nešto malo preko osam stotina pedeset i devet godina, što bi u njihovoj vrsti otprilike značilo da je pubertet već iza njih.) Jedne noći, dok mu je rođak u vulkanu hrkao, izvuče Djevojčicu, začepi joj usta, odalami je toljagom po glavi kao tele prije klanja, odnese je onesvještenu na pan i odsiječe joj sjekirom treću nogu. Djevojčica iskrvari i umre. Bratić zavitla odsječenom nogom i odbaci je daleko. Ujutro tutor Čudovište pronađe tijelo, pokupi ga i zatrpa, izdubivši rupu u dnu vulkana. U rano predvečerje, lijepi Ženskar naiđe na putu na istrgnutu nogu s cipelicom koju joj je bio donio; pažljivo je pohrani ispod onog grma i svake sezone on bi (grm) iznova cvjetao i mirisao nakon 32

pupanja kojem je prethodilo zeleno listanje. U toj nozi i jest Djevojčičina nezadrživa razdiruća snaga obnove, dar providnosti, vrijednost koju je gajila. On i dalje uvečer odlazi u grad i gdjekad duboko udahne izvijajući miris jorgovana. Vulkan i dalje stoji na raskrsnici, prislonjen uz bočni zid neke ruševne kuće u sporednoj ulici. Čudovišni bratići održavaju odnose. Kad se noću ili rano (ili kasno), ujutro vraća kući i nalegne na stol, pokrivši glavu rukama i preturajući u glavi proživljeno, obnavljajući, ignorirajući i prizivajući, ustanovi da je prilično neobične tragove u njemu ostavila jedina ljudska tronoga osoba koju je u svom životu ikad upoznao. Tri stopala ostavljaju prostraniji i upadljiviji trag nego dva. Naročito ako je treće dražesno simetrično usiljeno. Tko ne vjeruje, neka pogleda u snijegu. Doduše, tronogih djevojčica više ne postoji, ali znatiželjnik se može osvjedočiti na temelju tragova osakaćenih mačaka i pasa. P. S. Autorica ovaj Tronogi blues posvećuje Dubravku Šu, ukoliko se dotičnoj osobi melodija svidi.

Nikola Krstić:

PROP’O KONTAKT
Vjetar huji nad Romanijom a dva pastira sviraju u diple. Uto se na nebesima ukaza leteći tanjir. Prvi pastir: — Vidi, bolan, leteći tanjir! Leti 'vamo! Drugi pastir: — Ignjoriši ga! I tako nam niko neće vjerovati! Prvi pastir: — Vid' budale, poplaši nam ovce! Drugi pastir: — Vidi se da je pao s neba! Otud on zna kako ih je teško prikupiti! Valja nam ustajat' s panja! Prvi pastir: — Jest, valja ustajat'! Iz tanjira iskaču dvojica, tanki, visoki, plavi, to jest mali i zeleni. Prilaze pastirima. Mašu pipcima i kracima i nešto govore. Prvi pastir: — Kakvi su ovo, bolan, marsovci, kad nemaju izbuljene oči? Šta ovo kažu? 33

telepatijom. Petrović: SRETNO DOBA Pet ljudi u belom ćutke je zauzelo mesta za kontrolnom pločom. nad brežuljcima. Oni navalili s engleskim. Janković. želi im dobrodošlicu. Odlete. Svitalo je. — I pritisnu dugme. *** Duž kontrolne ploče signali na ekranima igrali su neku svoju. Prvi pastir: — Oni ne razumiju telepatiju. Jutarnja svežina brzo ga je potpuno razbudila. Prvi pastir. ja ne kazivam ingleski! Opet prop'o kontakt! Marsovci se okreću i ulaze u tanjir. ovo ti je ingleski. Drugi pastir: — Prop'o kontakt! Hajde da skupimo ovce! Lazović. 34 . *** Polako okrene glavu. Voleo je svitanje. — Disanje? — Normalno. Pogledavši na sat. *** Ivan Melou otvori oči. — EKG? — Normalan. Ko bi hina razumio?! Probaj der ti s njima. Napolju. poznat u selu kao telepata. jedan od petorice reče: — Vreme je. kao da je noćno nebo prsio u hiljadu komada. nerazumljivu igru. pita ih hoće li sira.Drugi pastir: — Kol'ko znam s televizije. Devojka pored njega je spavala. se napreže. hoće li rakije. širila se pruga rumenila. Zastor oblaka ispresecale su pukotine blede svetlosti.

I sretan. pa postali nepravilni. I da nije bilo svežine koja je prodirala do kostiju poverovao bi da sanja to jutro. Bilo je rano jutro — istočni horizont bio je crven. Trebalo je založiti vatru. zato je živ — i osmehnu se ovim zaboravljenim osećanjima. Spuštali su se ka obali jezera. nabijenog događajima. Najzad blago odmahnu glavom. Gledao ju je. Bio je slobodan. 35 . Prema crvenkastom obzorju oštro su se isticali vrhovi borova. držeći se za ruke. Gotovo je. Činilo mu se da je jutro lepše od svih koje je zapamtio. — Kontrola uspostavljena. Kompjuter ispituje njegovo osećanje. *** Na tri ekrana signali su odjednom ubrzali. gotovo. i ima utisak punog života. Kakav je program za njega? — Ne znam. a oštre crte njegovog lica postajale sii sve mekše. — Da li su mu elektrode dobro priključene na glavu? — Apsolutno. on i devojka.. — U redu. zato što je svitao dan. *** Ivan Melou beše sretan. Tlo je bilo pokriveno mekim tepihom borovih iglica. — Nekontrolisana aktivnost u temenom delu velikog mozga! — Prebaci na skaner! — Nepotrebno. Devojka? — Disanje normalno. crna i tiha.. šuma je čekala. Krenuli su polako.. dok kompjuter ne kompletira program. i koraci su bili nečujni.. Čovek u belom pritisnu dugme. i sam pravi program — zato su programi nekad predugi. — Skaner pokazuje da on prima podatke sa smanjenom uvjerljivošću. Objekt tada proživi sve preostale godine. Šta nije u redu? — To se dešava ponekad.— Tragovi nekontrolisane aktivnosti? — Nema ih. još bez sjaja. — Hladno ti je? Oči mu se sretoše s devojčinim.

Da proživim u snu život kakav sam želeo.. — Pričao je o tome kako čovek treba da živi dostojno tog imena. Zastade zauvek. Čovek preko puta pogleda još jednom na sat i diže se. doduše odsanjanog.. Ne. — Gotovo. dva nepomična tela do pola pokrivena snežnobelim plahtama. Vreme teče ubrzano. A pobunjenik Ivan Melou umreće presrećan. ako hoćeš. koliko Melou intenzivno sanja.. *** Osmehnuvši se devojci. Mislim da mu je najveća želja bila da dočeka kraj našeg DRUŠTVA. a umrećeš sretan! — Hej.— Sviđa li ti se takvo nešto? Drugi čovek u belom se osmehnu: — Probaj.. draži mi je ovaj. — Razmisli: snovi su savršeno uverljivi. dosadio si nam. Bio je slobodan. Ostala četvorica su poustajala. I posle sretnog života. dok mu je u očima lebdeo kroničan smešak... pa se sužavala u kabl. 36 . Svaki svet je drukčiji: onaj o kom si maštao. jer ti ne znaš da spavaš. koji je vodio do kompjutera. — čovek je govorio dubokim. videla su se na metalnim stolovima. Ivan Melou zastade u svitanje. činimo da ljudi odžive život kakav žele. iako nije iz mašte. Mi ispunjavamo snove. Svaki san je kao stvarnost: doživećeš ispunjenje svih svojih želja. Bezbolno. Smrtna kazna je izvršena. Napolju beše sasvim svanulo. Za tebe nema razlike između sna i pravog Života.. Imaće život kakav nikad ne bi doživeo. — Jak strujni udar. umrećeš spokojan i sretan. i sretan. *** — Za desetak minuta.. i o nekom ekološkom raju. Iluzija života je potpuna. Kroz stakleni zid pred njima. — Voleo bih da znam šta sad oseća Melou. A ovo i nisu kazne: mi im omogućujemo da odžive. i kraj. na planinskoj padini. kompjuter stvara svijet samo za njega.. Još trideset sekundi.. zar nije logično da umesto mržnje od njih dobivamo zahvalnost? — Ni Melou ni devojka to nisu shvatili. sporim glasom hipnotizera. Masa žica polazila je sa glave svakog od njih.Ivan Melou najzad je imao život koji je hteo.

položi ga uz aparat za bioanalizu da utvrdi uzrok smrti... Nije se obazirala na tu jedva primjetnu bol jer je pokušala pomoći unesrećenom. Sada je bol postala nepodnošljivom. Ona mu priđe i dok se nad njim naginjala. a zatim mu je dala malo vode. osim toga pokraj njega nije bilo nikakve posude. U lice joj udari jak pustinjski vjetar. Ona odnese mrtvaca prema vremeplovu. osjeti nekakvo probadanje u prsima. Nastavi pješačiti. nije dugo uzimao nikakvu tekućinu jer su mu usta. očigledno. Pokojnik.. svi ljudi njenog vre. bila ispucala. Posudu s vodom imala je ona. voda koju piju svi bez ikakvih posljedica. Životne uvjete nije ni ispitivala: deset stoljeća ih nije moglo promijeniti. Iza pješčane dine ugleda nekog čovjeka koji posljednjim silama podiže glavu. Unijevši tijelo u vremeplov. Uskoro uređaj izbaci rezultat analize: smrt je nastupila odmah poslije uzimanja neke otrovne tekućine... a upravo na tome komadiću zemlje boravili su i živjeli njezini daleki preci. Masažom čela uspjela ga je osvijestiti.. ne. 37 . Glas postade jasniji i ona krene prema mjestu odakle je dolazio. ali kakve veze može imati njezina voda sa smrću toga čovjeka. lica opržena od vrela pijeska. to je nemoguće. Prije nego je krenula u obilazak. Ali čovjeku nije bilo spasa: tijelo mu se poslije kratkog vremena ukoči. Cijelo joj tijelo obuzme panika a mozak zahvati neka obamrlost. Bio je potpuno iscrpen. Misli joj prekine neki glas.. napuni posudu vodom i ponese je sa sobom: Hodajući po pustinjskom pijesku ostavljala je tragove koji su se brzo gubili pod nanosima vjetra. U prvi mah pomisli da se prevarila. ali to je nije brinulo.Ljubomir Mihajlovski: POSJET Vrata vremeplova se otvoriše.. U posudi je samo obična voda.. Tada ponovo osjeti u prsima ono probadanje... Na putu ponovo osjeti ono probadanje u prsima. da je to vjetar fijukao zvukovima što su podsjećali na ljudske. Ona je začuđeno gledala svojim nebeskoplavim očima odgovor aparata.. Grozničavom brzinom odmakne mrtvo tijelo od bioanalizatora i sama se podvrgne testu da vidi što se zbiva s njom. kad ga je našla.

top-top. Spava mi se. Kao da lebdim?. Nigdje ništa.Pogled joj se počeo mutiti. Pokrećem usta kao da jedem. Gotovo opipljiv mrak. ali ne mogu se zavarati. Ne mogu otvoriti oči. polako pružam jednu ruku. Čudno... više nisam gladan... otvorim oči.. Počinjem osjećati neku neugodnu prazninu u sebi... Gnjevno sam udario aogom u — ništa i sada se opet prepuštam uspavljujućem djelovanju toptanja. pa drugu. Nastavljam istraživanje okoline. a uređaj za samouništenje se uključi. Tako mi se. Gdje li sam?.... Svuda mrak. top-top.. Trebao bih malo razmisliti o tome. gladan sam. stroj poče otkucavati rezultat na listu papira koji se. Zatvaram oči... Zatim to činim i š nogama. Ne znam koliko dugo sam spavao. Vrata vremeplova automatski se zatvoriše. Očekujem da ću dotaći nešto.. Razljutila me ta nemoć... Opet ništa. Sada mi je uspjelo da. Predajem se osluškivanju: top-top.. Pa da. Nisam se baš previše trudio oko toga čak ni kad se stvar počela 38 .. Odustajem.... Završivši analizu. Nije ni važno. Ništa ne vidim.. i sam vibriram u jednoličnom ritmu tih potmulih udaraca. i uskoro joj se tijelo beživotno opusti.. Oprezno. polako spusti na ženino tijelo: NASTUPILA JE SMRT UZROK SMRTI: GUŠENJE ZRAKOM S PREVELIKIM SADRŽAJEM KISIKA A BEZ SMOGA I TRAGOVA RADIJACIJE TEST IZVRŠEN Snažan vjetar mrsio je kose dvaju ljudskih bića.. (Izvorni noslou: Poseta — S makedonskog preveo K.. Ničega se ne sjećam... neizmjerno. Poljak) Dubravka Miljković: ZABORAVLJENI ŽIVOT Osvijestio sam se... spava. kad je otkucavanje prestalo. s mukom. Mijenjam položaj i pokušavam ponovno.

. doduše mnogo brže. oživjeti dijelove ovih sjećanja.. Bilo je mnogo drugih pitanja koja su mi se nametala i tražila odgovore kojih nije bilo.. Postalo mi je neudobno. tek da ću možda..... *** E... njeee...redovito ponavljati. Odnekud mi se nameće misao da ću ionako sve ovo zaboraviti. Ne! Evo opet. dopirali i drugačiji zvukovi. obuhvaća me čitavog i gura.. mir. Odakle inače oni udarci što ih neprekidno i čujem i osjećam? (Sigurno mi se to samo čini. Ne mičem se više. Rodili ste sina. Ne znam što.. Kad mi se to prvi put dogodilo. negdje u sebi.. njeee.. Pomalo se bojim. Predosjećam promjenu. ali me uznemirava slutnja da se više nikada neću ovamo vratiti. znat ću. Neka sila oduzima mi svaku misao. Tako sam prehranu potpuno izbacio s popisa problema i eventualna kratkotrajna glad više me nije zabrinjavala. S panikom za petama... iznenadni. e. 39 . e..... Pa to je strašno. uglavnom.. u ovu sigurnost i. njeee..... sad znam da će doći ponovno. Prikupljam snagu. nekada u snu. Strahovit pritisak na glavu cijedi iz mene svijest... To. Izlazak? Radoznao sam.. Kad se pojavi.. silovito se zalijećem na mjesto gdje mi zadnji tragovi svijesti sugeriraju izlaz. osjetio sam pri tom da sam udario o nešto... i sam panično tražim — kamo? Svugdje samo glatke stijenke mog zatvora. ali neki put kao da čujem slične udarce. Uvijek se na njih naglo trgnem. Sav sam se skvrčio... Šta je sad to?! Mora da je. povremeno. pritišće.. Čekam. Želio bih joj umaći... je.. Valjda se neće ponoviti.) Kasnije su do mene.. Tko sam? Gdje sam? Zašto sam tu? Što je izvan toga? Nešto svakako mora postojati.. čestitam.. Uplašila sam se već mi se i prije učinilo da se prostor oko mene smanjuje.. pa je to samo potvrdilo ovu moju bojazan. Ne znam koliko sam dugo ovdje.

Zemlja je visila iznad naših glava u crnom. suviše brzo. sporim skokovima krenuo je u Mesečevu pustinju. kratkotrajnu tišinu u slušalicama naglo je prekinuo glas glavnog dispečera sa Zemlje. jedva primetan šum. Legao sam i buljio u plafon bez ijedne misli. glas nalik na ogromnu ledenu santu što nam se ruši na glave: — Momci. Nismo imali šta da kažemo. Najveći gradovi istovremeno su uništeni. komično posrćući i teturajući u nezgrapnom skafandru. zatim još jednom. lepa. Nisam ga ni pokušao dozvati. kao prigušeni smeh ogromne mase ljudi. metalno zvoneći u našim ušima.000 kilometara daleka Zemlja eksplodirala. daleka. Očekujemo nuklearni.. Nismo govorili ništa. padajući. nisam mu imao što reći. ustajući. bez svesti da postojim. sve dok ga nije progutala crna senka nekog velikog kamena. stajao sam nekoliko minuta ili nekoliko časova. Ovo je. Eterom je zavladala tišina. Eter je bio prazan. sve je otišlo do đavola brzo. suviše lepa.. Stajao sam tako u prašini do gležanja. dubok. Iznenadnu. previše crnom nebu. a onda sam se vratio u modul. a onda više nije prestajao da vrišti. plava. ležeći 40 . taman. prepun hladne. naše poslednje javljanje. Isključio sam radio u svom skafandru i ledena tišina uguši vrištanje sada meni već nevidljivog čoveka.Goran Stanković: ZA SVEMIRSKI MUZEJ OSEĆANJA Vršili smo geološka iskopavanja na rubu Mora Tišine kada je 380. ne znam. Samo se čulo jedva čujno radio brujanje kosmosa. u Moru Tišine na tom Mesecu koji je vekovima svetlio zaljubljenima kao žuta svetiljka na nebu. živim 380. izbio je atomski rat. Čini se da je greška našeg ili njihovog kompjutera. podrugljive tišine koja je probijalo samo čavrljanje kosmičkah kvazara. Ziveo sam u letargiji. prvo jednom. Dugačkim.000 kilometara daleko od uskovitlanog požara atoma na hladnoj i plavoj Zemlji Prošlo je nekoliko dana u kojima nisam postojao. glas koji je u praznini etera odjeknuo hladno i pribrano. nizak. nalik na najmoćniju eksploziju neke supernove. skinuo skafandar i pokušao dozvati Zemlju brodskim radiom. izgleda. Odjednom. moj saputnik je vrisnuo. dižem.

Možda je neki meteor. Sunce je oštro blještalo na izbočenim površinama. Napolju. da stojim pred došljacima sa zvezde! Ali sada sam bio potpuno miran. Tada se na površini broda nešto pomaklo i jedna providna.i opraštajući se od svega što sam poznavao i što nisam poznavao. uskomešana lopta je već doletela i stala desetak metara od mene. vanzemaljski brod. Sa bednim ostaoima radoznalosti uputio sam se prema njihovom brodu. Gotovo mehanički. Nisam se ničega plašio. verovatno sam čekao smrt da dođe po mene. da nismo bili sami u svemiru. U lopti se neka pihtijasta. koji je ostao u letilici što je kružila u Mesečevoj orbiti. da joj skratim zadovoljstvo da me vidi uništenog. Nasmešio sam se ponovo. pomislio sam. Bio je to. Brzo sam navukao skafandar i izašao u susret posetiocima iz svemira. da se izbori i za tu malu. Zašto se nisam odmah ubio? Ne znam. to biće je ličilo loncu u kojem nešto ključa. predstavnik svoje vrste. dok sam se ja praštao sa svojim slomljenim svemirom. Stalno sam pozivao radiom Zemlju. Dugo sanjani susret sa vanzemaljskom civilizacijom desio se nekoliko dana posle propasti Zemlje! Na kraju smo saznali da nismo sami u svemira. svetlucajuća lopta uputi se prema meni. 41 . Zvučnik je ostajao nem. više se nije javljao. Ali. Nisam mogao da se ne nasmejem. uključio sam spoljmi kameru. poslednju pobedu. a ja sam imao vazduha za još tri dana. bez ikakve nade. prozirna emulzija neprestano komešala i kretala. na neku zbrkanu nadrealističku skulpturu. Zakasnili ste. Ukratko. bez prave radoznalosti. Gledao sam taj brod s potpunom prazninom u duši. Nisam imao više čega da se plašim. po navici. draškani. slomljenim životom. za svega nekoliko dana. naravno. visio je iznad tla ogroman brod. velika. bez misli. treći član posade. Pardon. naborane površine nalik na golemi umnoženi kristal. prazan. Ja. bar da izgorim u njenoj atmosferi. U trenucima ludila pomišljao sam da uzletim i vratim se na Zemlju. pa sam se počeo pripremati za kraj. oko kilometar daleko od mog modula. dugačak cilindar neverovatno zbrkane. su se i brzo nestajali klobuci. pravo keženje. Usne su mi se grčile razvlačeći se u osmeh. Ležao sam. lebdeći u praznini. dok su senke bile crnje od Mesečeve noći. kada se modul jedva primetno zatresao. U svakoj drugoj situaciji u tom trenutku u meni bi nastao kovitlac svih mogućih i čoveku dostupnih misli i osećanja. pojavljivali. brod došljaka sa zvezda. uništenom Zemljom.

umirujuća. i u svemiru. Mnoštvo blagih. jedna velika i jedna manja. hladnim. biće sa drugog planeta i ja. između najrazličitijih bića. neodređena osećanja. civilizovani Evropljanin dvadesetog veka i divljak iz Nove Gvineje i osmehivali se. spusti mi se ispred nogu na tlo. Nismo razgovarali telepatski. To je bilo kao da su jedan prema drugome stajala dva čoveka. da su mi nametnuta. Osećanja nisu bila univerzalna samo na Zemlji. ona karika koja ih je spajala pred zajedničkim izvorom postojanja: pred svemirom. 42 . Ali čime? Shvatio sam šta su od mene želeli stranci. simpatiju i zahvalnost prema toj lopti.Ne. saosećanja. osećanja su karika kontakta. Osećao sam da ona nisu moja. ništa se nije dogodilo. Bila je to emocionalna praznina koju sam ja trebao ispuniti. umirujućih osećaja obuzelo mi je duh. samo sam osećao i primao osećanja stranca. beskonačnim i surovim. previše posebni. sada već mog »prijatelja«: otvorili smo jedan drugom »dušu«. da ne mogu biti moja ta tako plemenita i duboka osećanja. crpeći jedan iz drugoga samo čista osećanja. naši sistemi bili su previše različiti. nikakav intelektualni kontakt. Mi smo bili dva sasvim različita univerzuma. Lopta je zasvetlela. Uzvratio mi je val sličnih osećanja. pa čak i da smo našli zajednički način komuniciranja bilo je premalo vremena da pronađemo i neku zajedničku točku razumskog dodira. u stvari. potpuno spontano. dok se velika lopta vratila u brod. Nije ni moglo doći do bilo kakvog intelektualnog kontakta. osetio sam prijateljstvo. lepota je osećala. Odjednom. Vratio sam se u modul. razumevanja. Iz broda su doletele još dve lopte. ostavljajući me pomalo zbunjenog u prašini. Da li je to bio poklon? Ili sredstvo za eutanaziju? U taj tren obuze me val umirujućih osećaja. odjednom me preplavilo duboko i snažno osećanje sažaljenja. seo u kabini i prislonio ruke na površinu lopte. onaj fluid preko koga je tekao sveopšti osećaj života. slala mi svoja neutralna. Odmah mi je postalo jasno da smo stupili u vezu emocijama. Manja lopta (velika kao moja glava). Počeo sam se osećati svet. Ja (i cela moja bivša civilizacija) nisam mogao da ostavim ništa na intelektualnom planu došljacima. sa loptom pored nogu. prvi i poslednji čovek koji je došao u dodir s njima. I dok smo tako stajali. Oni su naše znanje odavno prevazišli Jedino što će preostati od mog sveta moja su osećanja. u svemirskoj praznini. ako je takvih uopšte i bilo. počela se komešati fluidna unutrašnjost svetlucajuči iskrama svitaca. noseći i malu loptu. nisu mi u glavi odjekivale strančeve misli. Ja sam nisam mislio ništa.

proživeti ceo svoj život i ceo svet. Osećam (haosećam?) da imama sada osećanja za ceo svet. neku vrstu emocionalnog kompjutera. i sva ta osećanja moram utisnuti u ovu loptu. sada već bivši moderni ljudi. gradove. tako. prazneći me malo-pomalo. mašinu. da doživljava i preživljava i. gledajući mrtvu Zemlju obešenu u crnom nebu. vetrove. ili neku emocionalnu kameru. Možda će to biti i vrlo istaknuti eksponat. pretvarao se u robota. koja se na kraju sama uništila. Ovo pišem odmarajući se od osećanja. a osećanja smo izgubili negde na putu tehničkih aveti. začaurena u ovu loptu na stolu ispred mene. zaboravili smo da osećamo. u sam izvor emocija. Sve to nalikuje. Moram se setiti svega. da prenesem u »dnevnik osećanja«. polako. za sve ljude. trave.osećanja običnog čoveka. lopta će i to zabeležeti i obavestiti svoje vlasnike. Ponosili smo se svojim razumom. hladnu. Morao sam ponovo da osetim svet koji više ne postoji. A možda će naći i ovaj brod i ovaj zapis. Moram požuriti jer mi nestaje kiseonika. u ovu loptu. A osećati tako duboko i snažno bilo je teško. idejama. mora. Sada ću se vratiti svom »dnevniku« i nastaviti osećati sve. ljude. Čovek je postajao sve manje i manje sposoban da oseća. ja sada moram da uklonim tu barijeru hladnog razuma i da se spustim na dno svog bića. izgleda. Možda će milionima godina kasnije na Zemlji neki novi život gledati u svemir. Smestiću ga u radioaktivnu kriptu. još mnogo stvari na ovoj plavoj kugli iznad moje glave. To sam morao bar pokušati da uradim. nemajući više nikakav osećaj za život. obojiti onim osećanjima koja nikad nisam imao svesno. Onda će oni doći i odneti ta moja osećanja u. što će to biti baš u osnovi moja osećanja. I. tehniku. tehnikom. tako dalekoj i tako bliskoj meni. u sam osećaj života. Mogu biti ponosan. jutra i večeri osetiti. Mi. sve dok mogu disati. ponovo moram sve žene. neki svemirski muzej osećanja. Moram to učiniti valjano. mogu sebi sada oprostiti takve ludosti da verujem u nemoguće. valjda. možda. pretpostavljam. 43 . Ima još mnogo stvari koje moram osetiti sećajući ih se. kao rekvijem za svoju civilizaciju. nešto će ostati od mog sveta. ali. na naučnu fantastiku. sva osećanja koja su ljudi ikad imali. moram — živeći taj svet u sebi — proživeti ga na pravi način. mrtvu. Moram završiti ovaj zapis. Ipak. istina. Kad umrem. sva osećanja koja su postojala u meni i štaviše. U lopti ima sve više blistavih iskrica u bezobličnom fluidu. pitajući se da li je sam.

Poznavao sam to lice. Moji su pak zahtijevali pažnju. Bilo je to kao da pokušavate hodati po žici i istovremeno rješavati zagonetke iz romana Agathe Christie.Larry Niven: The Fourth Profession Preveo Krsto Mažuranić Četvrta vještina Kućno je zvonce zazvrčalo oko podneva. sam. i iskusio najčudniji mamurluk. glava mi je bila pretrpana znanjem: mali milijun podataka bez ikakve međusobne veze kipio je poput one čudotvorne kaše. Kao što već rekoh. debelim prstima. u srijedu. i pilula Koliko pilula? Opet je zazvrčalo zvonce. Čovjek pred mojim vratima bijaše krupan. 44 . Ne posjedujem mišice sposobne za saltomortale unatrag. sjedio sam u krevetu i žmirkao. inzistirajući da ih iskušam. Trudio sam se da odolim toj potrebi. Moj je osjećaj za ravnotežu bio bolno budan. U glavi mi se nije vrtjelo. Vidio sam ga sinoć u »Dugoj Žlici«: njegov je vlasnik sjedio za stolom u kutu.. Imao je čestite. i snažan. Pa ipak. saltomortalom unatrag. Bio sam siguran da nisam popio pilulu za akrobacije. plave oči na uglatom.. Ljudi obično ne obraćaju pažnju na somatske osjete.. Hodati prema vratima bio je doživljaj koji morate iskusiti da biste vjerovali. A onda se sjetih Fratra. Prema špijunki pružao je nekakvu meni nepoznatu legitimaciju držeći je među kratkim. na primjer. Sjeo sam u krevetu. U isto vrijeme. i plavokos. nisam radio nijedno ni drugo. Čudno. poštenom licu..

Njegov je odgovor zvučao kao naučen napamet: — Osim što se brinemo o drugim stvarima kakva je. Sva je moja svijest bila usredotočena na taj inače tako nevažni pokret koji izvodimo savršeno nesvjesno. Zato sam se spustio na rub kreveta. Morris? Mislio sam da je posao Tajne službe da čuva Predsjednika. što vas smetam. — Ovo je vrlo čudan slučaj. što nije pio toliko koliko bi se moglo očekivati od čovjeka s takvim licem. Svu sam težinu oslanjao o nožne prste. — Promatrao je izgužvanu pidžamu u koju sam bio odjeven. Frazeru. Ah. Ovako stojeći.Sinoć je izgledao zlovoljno. nije pokazivao. ali mi se činilo kao da izvodim vježbu na trampolinu. — Sjednite — rekoh. na primjer. tijelo mi jednostavno nije htjelo da stoji drugačije. Pozvao sam ga da uđe. to je točno. Vidim da sam vas probudio. Bio sam savršeno svjestan vlastite ravnoteže. Osim toga. Moje pete nisu htjele doticati pod. mahnuvši rukom prema stolcu. Izraz lica mu je garantirao samoću. izgubljen u neugodnim mislima poput čovjeka kojeg je maločas napustila zaručnica da bi se udala za drugoga. Bio mi je zapeo za oko zato. — Donedavna smo čuvali i ugledne goste iz inozemstva. Jeste li vi Edward Harlev Frazer. gospodine Frazer.. — Morris je spustio pogled na svoje ruke. — William Morris — reče on predstavljajući se. — Tajni služba. — Tako je. Mi smo ga se latili jer je nekoć bio naš 45 . novoizabranog Predsjednika do inauguracije. — Da... Ne. Danas je izgledao strpljiv. Žao mi je. K vragu. i potpredsjednika ako on to od nas zatraži. beskrajno strpljiv. osim na svoje stajanje. tu smo! — Došli ste k meni zbog Fratra. toliko bi se strpljenje inače moglo očekivati samo još od mrtva čovjeka. — Zastao ja. mi čuvamo Predsjednika i njegovu bližu rodbinu. nisam mogao misliti ni na što. vlasnik bara »Duga Žlica«? — Suvlasnik. krivotvorenje novca. Moglo bi se očekivati da će uz svoju legitimaciju pokazivati i određenu dozu samosvijesti i sigurnosti u sebe. imao je legitimaciju. Osjećao sam strašnu potrebu da i sam sjednem. — Što želite od mene.

Sve što je te večeri izgovorio bile su narudžbe. Svako bi piće popio bez ikakvih dodataka. — I tako ste sinoć bili u »Dugoj Žlici« i čuvali gosta iz svemira. Imao je skroz-naskroz šašavi sistem opijanja. Sudeći po načinu na koji se kretao. Osim toga.posao da štitimo inozemne goste. nevjerojatno pokretljive zglobove.. skrivaju oči.. učinilo mi se kao da mu se odjeća malo rastvorila. Ima nešto neobjašnjivo u odjeći na osnovi koje su zaradili svoj nadimak. Nije dopuštao da se išta vidi ispod te njegove mantije. Unutra kao da nije bilo ničega. idući zdesna nalijevo. Ruka je bila slična pilećoj nozi. *** Ušao je nepuni sat pošto sam otvorio lokal.. sjedao?. Sve su oči bile zalijepljene za Fratra dok je. Ja držim piće na zidu iza šanka. u sjeni.. a osim toga. Pio je tiho. Fratri. Kapuljača im je sprijeda otvorena kao da se negdje unutra. na barsku stolicu na jednom kraju šanka i naručivao. na tri dugačke police.. Oblik mu je bio nekako pogrešan. činio se nadnaravnim. da izvrnete vlastite oči i tako ga ispravite. Činilo se kao da lebdi. složeno uglavnom po redu prema tipovima. polako i potpuno koncentriran na ono što radi. sjećajući se. gledajući ga. nerashlađeno. U »Dugoj Žlici« bila je potpuna tišina. moglo je to biti i na kotačima.. osim jedne ruke. — A gdje ste bili večer prije? — To je večer kad se prvi put pojavio? — Aha — rekoh.. — Baš tako. Izgledao je kao stranac. Ali prostrana odjeća krije više nego što bi se moglo pomisliti na prvi pogled. dok je prilazio šanku. pa biste dobili želju. i pet prstiju umjesto četiri. nitko drugi nije htio imati nikakve veze s njime. U jednom času... samo je bila veća i imala je kvrgave. 46 . donji rub njegove odjeće jedva je doticao pod.. Ima previše neprozirnih sjena. Fratar je naručivao redom iz svake boce. — Ponedjeljak. i pelerina je otvorena.. i bio je stranac.

koga je đavla jedan Fratar tražio u Hollywoodu? Mislio sam da su svi Fratri u New Yorku. — Ne bi bilo ni toliko. ali sam se predomislio kad sam vidio da je Fratar već tamo. — I mi. — To je još jedan razlog da sam ovdje — reče Morris. Koliko znamo. — Sve nas je uplašio kao sam vrag. A zašto? Ja sam mu samo točio piće. Ako pijača naškodi Fratru. Kemija se mene ništa ne tiče. Zadržali smo ih podalje od vašega bara. da nisu svi astronomi već i tako gledali na tu stranu. Ja sam sinoć došao da vas ispitam. proučavajući supernovu u Strijelcu. — Komunikaciju smo uspostavili prije godinu dana. — Ha? — Nismo imali pojma da je ovaj na Zapadnoj obali sve dok se o tome nisu raspisale novine jučer ujutro. Fratar je već iskušao sve boce na najgornjoj polici osim posljednje četiri na lijevoj strani. nek' si je provjerava sam.Kad je došlo vrijeme da zatvorim lokal. — Ispitati mene. Zato danas niste vidjeli više reportera. — Hvala. Zar vas nije bilo strah da bi alkohol mogao ubiti Fratra? — Pomislio sam na to. Dajem vam svoju riječ stručnjaka: bio je sasvim trijezan. *** — Ponedjeljak navečer — rekoh. a kamo li nešto više. — U redu. Mi čak ne znamo kako oni izgledaju. Sami su Fratri krivi da o njima ne znamo ništa. da počnemo s time. krećući se sasvim sigurno. — Pa? — Dao sam mu što je tražio. A prije dva tjedna ušli su u orbitu oko Mjeseca. postoji samo 47 . Morrise. — Zvuči logično. pravo mu budi. sam si je kriv. — Oh? — Prvi put sam nešto o njima pročitao u novinama prije mjesec dana. Zato su uhvatili signale s njihova broda nešto ranije. — Premalo znamo o Fratrima. a on je već bio unutar Plutonove orbite. Platio mi je novčanicama od jednog dolara i otišao. Frazeru. Mi čak nismo znali da oni uopće postoje do prije dvije godine. Alkohol na njega uopće nije djelovao.

Vjerovalo se da su Fratri na njoj ujedno i svi Fratri na Zemlji. — Fratri imaju četiri ekstremiteta. Za svaku ruku. Imao je sa sobom kovčeg pun. ha... a svaka ima žuljevitu petu odmah iza prstiju... nesređeno. Morris je govorio: — . štogod vam padne napamet Fratar je došao opet u utorak navečer.jedan fratarski međuzvjezdani brod. i samo jedna letjelica orbita— Zemlja.. Pokušao sam sabrati misli. Morisu. Ja im znam imena. Ova pak pluta u oceanu nedaleko od Manhattana. Znao sam kako se kaže »Odjeća »za-međuStrancima«. nego medicinske izraze za svaku od. mi nemamo pojma kako je vaš Fratar dospio na Zapadnu obalu! Štogod nam možete reći o njemu bit će od velike koristi. — Na Fratru?! Potrajalo je trenutak da shvati kakvu je glupost izvalio. Nemate valjda običaj da i vi Iskušavate alkohol što ga prodajete.. U glavi imam kompas.. — Nešto neobično na Fratru.. Jedno. mora da je to od pilula. Znam koliko očiju ima Fratar. Imam apsolutno točno osjetilo smjera. sve ruke.. — Što je? Što se dogodilo? . Jeste li možda opazili nešto neobično na njemu? — Neobično? — nacerio sam se.. pa me začas zaslijepilo sjećanje na te boje koje ljudi nikad neće vidjeti. Nemaju riječ za »uho«. što je zgodno zbog sjedišta Ujedinjenih naroda. za svaki prst. s vrlo zabrinutim izrazom lica.. znao sam njenu konstrukciju i namjenu. i drhtav od usplahirena hihota. Znao sam nazive za pet primarnih boja. Morrisu. a onda se i sam kiselo nacerio. — Glas mi je bio visok. Izgubljen slučaj. 48 . — Aha — rekoh. Frazeru? — Ja sam suprotno od omamljen. pilula. i čudan. Znao sam sve o Fratrima i alkoholu. — Djelujete mi omamljeno. — Frazeru. RNA. a sve najednom sve zbrda-zdola. Znao sam previše toga. Opet se onaj milijun nepovezanih podataka počeo igrati lovice u mojoj glavi. rezonantnih šupljina između moždanih režnjeva. — Pitajte me. Bila je to velika pogreška. samo pripovijedajte. Morris nije skidao pogleda s mene.. A cijela im lubanja služi kao uho. U koliko sati? — Oko četiri i trideset.

— Najednom sam se zaželio kave. gdje je noć prije prestao. Zahvalio mi je. Fratar je te večeri bio vrlo efikasan. pričajte. Kasnije se samo doda voda i alkohol. Govorilo je polako i vrlo pomno. i većinu likera. Morris se izgubio iza paravana što je dijelio čajnu kuhinjicu od spavaće sobe moga maloga stana. Ja ću pristaviti vodu za kavu.. Ipak. Samo uključite rešo. — Votka i nije drugo do skoro sama voda i alkohol. Čuo mu se još samo glas: — Počnite od početka.. *** Njegov glas ga nije odao jer je to bio samo šapat. Počnite od početka i pripovijedajte. Objasnio mi je vrlo opširno. On je zadužen da skuplja uzorke.. učinilo mi se da je uradio baš to. Vjerojatno će naručiti velike količine nekih napitaka. — Smirite se. četiri boce prije kraja police. A zašto ne? Pa govorilo je strani jezik. — Hej. i nezamislivo je da bi ih mogao naćuliti poput terijera. isušili ih smrzavanjem da se uštedi skladišni prostor. Sad je isprobavao votke. Vrlo je zadovoljan. — Onda vam neće biti potrebno da kušate sve votke — rekoh mu. kruži od zvijezde do zvijezde i trguje.— Pilula? — Morrisove uši su sitne. radi. Tranzistorsko prevodilo govorilo je poput kompjutera slažući riječi od već prije snimljenih pojedinih glasova ljudskoga govora. — Fino. zapravo. Hajde. nastavio je piti tamo. — Džezva je već spremna. i ukrcati ih na brod. — Isto vam je sa džinom. — Poredao sam četiri razna džina preda nj. — Položio mi je ruku na rame. — Pa. Tu sam skupio dovoljno hrabrosti da ga upitam što on to. On se vratio u utorak navečer.. uglate. — Imao je kovčeg pun uzoraka. pretih da bi ga se razumjelo. Fratarski je međuzvjezdani brod u trgovačkoj misiji. Iskušao je sve burbone i irske viskije. pa kava je već kuhana. Opustite se. Mora da ste uključili rešo u snu. Bio bih se zakleo da je savršeno trijezan. 49 .. Ja sve pripremim prije spavanja. Zato je i došao u moj bar: da iskuša sve alkoholne napitke. osim što se mijenja dodana aroma.. edukativnih pilula. tješeći me.. Bar ga njegov glas nije odao. Jedan je bio Tanqueray.

— Ovo su znanja — rekao je Fratar. — Ah — rekao sam ja. Vladala se kao da se baš ništa čudnovato nije dogodilo. Ostala dva su bili sasvim obični. i trokutaste. Želite li možda naučiti moj jezik? 50 . A onda sam pitao: — Čime plaćate robu koju kupujete? — Znanjem. okrugle. ili ne. Skokni na piće u »Dugu Žlicu«. Te su bile malene. Rekao sam mu da je vjerojatno u pravu. pa ćeš vidjeti Stvar iz svemira kako cuga kao smuk. Mogao sam zamisliti kako moji gosti razmišljaju. Sve su se oznake međusobno razlikovale. Kakvim znanjem? Fratar je posegnuo u unutrašnjost svoje odjeće i izvadio plosnatu torbu za uzorke. Računao sam s glasinama.Jedan je bio nekakav holandski džin koji je valjalo hladiti poput nekih likera. pa otišao da poslužim ostale goste. zar ne? Nema nikakva načina da se vidi laže li on to. — Brinu me neke isparive frakcije — rekao je. Svaka je bila umotana u posebni omot i označena krivudavim fratarskim pismom. Ona je prisutna u živčanim sustavima većine organskih oblika života. Stvar iz svemira ima pravo da ga se pusti na miru. Vidio sam i jednu veliku staklenu bocu punu istovjetnih pilula — mora da ih je bilo bar dvjesta. Ponosio sam se Louisom. i ružičaste. Neke su izgledale đavolski komplicirano. Fratar je dovršio isprobavanje džinova. — Jedna kompleksna organska molekula ima veliku ulogu u procesu memoriranja — rekao je Fratar. — Neka od vaših pića izgubit će aromu ako ih se kondenzira. Ali bar je bio napol prazan. Louise se snalazila sasvim lijepo. Mi volimo popiti svoje piće na miru. ne vuče li on to mene za nos. Nigdje ne piše da stranac iz svemira ne smije imati smisla za šalu. i pitao se. Bilo je zabavno usporediti njezinu večerašnju nehajnu bezbrižnost i sinoćnje izbuljene oči od čuda i strave kad je ugledala Fratra. — To je fer. — Ribonukleinska kiselina. Otvorio ju je. Ostavio sam ga da kuša. Bila je puna pilula. One druge pilule bile su kudikamo veće. Bio sam se pripremio za veliku navalu gostiju večeras. Takvo je njezino držanje bilo zarazno. i svih mogućih boja.

fratarski jezik mnogo govori o Fratrima. — Vrijedi. Fratar je stavio pilulu na moj dlan i rekao: — Ovo morate odmah progutati. ja sam računao na njegov osjećaj odgovornosti! Morris je tužno zavrtio glavom. o načinu na koji žive. — Sad se i meni tako čini. Došlo je prekasno. pa sam imao muke da je progutam. — Promislio bi. Alkohol na njih djeluje baš kao i na ljude. zovi me Bili — reče on nestrpljivo. A mora da je bio dobro pripit u utorak. To je bilo znanje iz pilule koje je isplivalo na površinu kao da sam to znao cijelog života. razmislite malo. — Razni jezici mnogo govore o osobama koje se njima služe — o načinu na koji misle.Kimnuo sam glavom. Ali.. Uzmi Fratre i alkohol. vrlo brzo raspada. Zacijelo mi ne bi podmetnuo nešto opasno ne promislivši najprije o mogućim posljedicama.. — Znao sam da je trijezan kad je otišao u ponedjeljak navečer. sličan celofanu. Bila je velika. Danas mi je imala nekako drugačiji okus. a činilo se kao da se iznutra smije na moj račun. a ti to nisi znao. — Sjetio sam se kako alkohol djeluje na Fratre. Samo što Fratri mnogo sporije apsorbiraju alkohol. — Znao? Čovječe. — Daj. Morris je govorio: — . odlepršao je na šank. kao da je sjećanje na neku fratarsku hranu nekako dospjelo u moje osjetilo okusa. Morrisp. Pilula je bila obojena poput streljačke mete crvenim i zeIenim koncentričnim kružnicama. To je bio Fratar.. bolji. Fratar može ostati pod gasom cijeli tjedan pošto je jedne večeri dobro potegnuo iz boce. Pijuckao sam kavu. *** — Vi ste totalno šašav čovjek — rekao je Bili Morris u čudu. Omotač. ambasador svoje vrste.. ovako na zraku. jer se. 51 . to jest malo im izgladnjuje stanice u mozgu. stranac. On je izvadio jednu pilulu iz džepića u torbi za uzorke i razmotao je. ha? — Tako mi se onda činilo.

a onda sam progutao još nekoliko pilula. Glava mi je bila puna fratarskih riječi koje su gonile jedna drugu trudeći se da pronađu svaka svoje značenje. Vjerujem da su koristili obrazovne pilule stotinama godina prije nego što su uspjeli smisliti pilulu za brisanje. Brisači pamćenja. — Ona boca s trokutastim pilulama.« Morrisa cijela ta priča nije zabavljala. — Sjećam se da sam rekao: »A da probam nešto neobično? Zbilja neobično.. One ne brišu cjelokupno pamćenje. ne. Ostale ne dira. — I ne sjećaš se. — Imaš vrašku sreću što si još uopće sposoban govoriti. koliko si pilula progutao? Potresao sam glavom. zar ne? Svaka pojedina molekula RNA u svakoj pojedinoj obrazovnoj piluli ima po jedan slobodni radikal. Morris je zinuo od čuda. pa je dodao: — Nema veze. tako da je pilula za brisanje pronađe i rastavi. Prisjetili se nečega.. Samo nisam bio u stanju da trijezno mislim. Možda je taj pokret istresao novo sjećanje. — Koliko si ti to pilula progutao? — Ne sjećam se. — Napio si se od pilule? — Pa. One brišu samo pamćenje stečeno pilulom. Vidio je izraz moga lica. što se tu događa. Aktivna komponenta u piluli za brisanje je encim skrojen baš za taj radikal. Samo RNA iz pilule. Vrtjelo mi se od neljudskih slika i pojmova i riječi koje nisam mogao izgovoriti. Znam kakve su to pilule. vjeruj mi na riječ.. — Zašto? Valjda sam bio pijan od prve. a ovo. Jasno ti je. Morrisu. RNA u fratarskim pilulama ima neku posebnu oznaku. 52 . — Fantastično. ne baš napio. — Pa nisi viljda..— Poslije smo još malo razgovarali. — Ne... Već su i obrazovne pilule čudo. Konačno reče: — Ovo je nevjerojatno. Pravo je čudo što se jutros nisi probudio kao imbecil! — Jučer mi se to nije činilo loše.

Postoji poseban naziv za pilule namijenjene treningu životinja. Reci joj da je želimo vidjeti. Skočio je kao kobac: — Kako znaš? — Ime za pilulu ima samo jedan slog. Ne sjećam se da si počistio bar. i poseban za robove. a u svakoj pregradi bilo je nekoliko redova džepića s po jednom pilulom u svakom. Bile su četiri tvrde pregrade poput listova u knjizi. Recimo. Hmmm. šesnaest džepića u osam redova. — Ne znam da li je bilo više primjeraka jedne vrste pilula. zar ne? Dobro je uradio svoju domaću zadaću. Možda i desetke tisuća. Pilule su vrlo stare. pa vidiš. — Imate pravo. Postoje tuceti riječi za razne efekte u vezi s pilulama. a ja sam joj rekao da ćemo joj platiti za izgubljeno vrijeme. — Tako je već bolje. Njoj bar glava nije puna svega i svačega. čak ako je i manje primjećivala. nema što. Kad sam spustio slušalicu. Ona će se možda bolje sjećati od mene. da mi se pamćenje polako vraća. Gdje ona stanuje. Glava mi se činila kao zgrušano mlijeko. — Misliš li na Louise Schu. Reci joj da ćemo se naći u »Dugoj Žlici«. morali bismo pozvati Louise. — A koliko je raznih vrsta pilula bilo u onom kovčegu? Pokušao sam se sjetiti. Morrisu. — Izvrsno! I zovi me Bili! — Bili. za prateće pojave kod raznih inteligentnih vrsta. kad progutaš previše pilula odjednom. 53 . — E. — Pozovi je.— Lako moguće. pa. u Santa Monici. Kad progutaš pogrešnu pilulu. kad je Morris rekao: — Čekaj trenutak. Bio sam posljednja mušterija te večeri. Ili bi mogla nekom asocijacijom protresti tvoje sjećanje. šankericu? Pa. rekao bih. upitao sam: — Zašto u »Dugoj Žlici«? — Nečeg sam se sjetio. a ona je rekla a kakav mi je sad to štos. Fratri prodaju svoje pilule po svemiru već tisuće godina. Morrisu. I reci joj da ćemo joj platiti za izgubljeno vrijeme. mogla bi. A onda je Louise podigla slušalicu i rekla da smo je probudili. Bille. Telefon joj je još zvonio. Možda.

Gripa. da je samo riječ prozborio. otišao sam u kuhinju da operem džezvu. Nekako je nastojao da mi stoji blizu. Silazeći liftom mogao sam osjetiti kako se sav svemir pomiče oko mene. — I zovi me Bili. Visoki tip sa Srednjeg zapada. kao da se boji da će me netko ukrasti. osmijeha prepuna zubi. Moj me osjećaj za ravnotežu gnjavio poput pokvarena zuba. Osjećao sam se čudno. ili kao da ću se ja iskrasti i pobjeći. Ne vjerujem da ih nećemo lako identificirati. — Izvrsno. vjerojatno zato. Kad sam se obukao. *** Shvatio sam dok sam se oblačio. To će nam reći koliko si progutao pilula. Frazeru. Nisam ga mogao zaboraviti ni na trenutak. idemo u »Dugu Žlicu«. A Louise i ja obično odlazimo rano. Navika. Poželio sam da ne znam tako mnogo o Fratrima. Bio bih ga ugrizao. Promjenjivim brzinama i pravcima. 54 . obuci se. čeka me spremna. ili nešto slično. Počeo se vladati kao da mi je tutor. na ulici. Uvijek operem džezvu prije nego što odem na posao.— Pa i nisam. Bogata mašta? Možda. i da se sav svemir oko mene pomiče raznim brzinama i pravcima. *** Vani. i zinuo od čuda. i da sam joj ja u centru. ipak smo malo počistili. stajao je još jedan agent Tajne službe. Kad se vratim u tri poslije ponoći. Morrisov se odnos prema meni nekako izmijenio. tek skuhane kave. Nagnuo sam džezvu da izlijem ostatke kave i talog. Džezva je bila puna svježe. Ne. Nije prozborio ni slovca pošto nas je Bili Morris predstavio. Zvao se George Littleton. — Jesi li ispraznio koševe za smeće? — To najčešće mi ne radimo. što sam ja izgledao kao da ću ga ugristi. Činilo mi se da imam četverodimenzionalnu geografsku kartu u glavi. Ima jedan momak koji dođe svako jutro i pobriše pod i isprazni koševe i tome slično. što nam ne dolazi već nekoliko dana. Izbrojat ćemo komadiće fratarskog ceiofana u košu za smeće. Nevolja je u tome.

u Kaliforni ju. — Zbilja? — A ja sam se zezao. Štogod nam kažeš. ali mogu otkazati kad mi se učini da sam rekao sve što znam. Još ih ima na Centru. ha? 55 . ali nije. — Različito od ljudi — rekoh. George je bio za volanom. i penju se. Životinja iz koje su evoluirali živi u šumama biljke koja izgleda poput prevelikog maslačka. četiri stopala. a ti ćeš nam reći sve čega se možeš sjetiti o Fratrima. Imao si fantastičnu sreću. A ja tu ne mogu ništa. — Radije vjeruj. A imaju oteklinu duž jednoga boka koja izgleda kao nekakva oprema ispod mantije. bar ne sada. i napola je prazna. kako izgleda Fratar ispod mantije i kapuljače? _ . Mi još ne znamo kako je taj tvoj Fratar dospio amo. Te pilule za fratarski jezik jako su važne za buduće odnose sa Fratrima. moglo bi se pokazati korisnim. koliko se sjećam. obilazila stolove. — Hoću. A glava im je velika poput naranče. Morat će i oni učiti o nama. Moja je karta postala triput aktivnijom. — Fino — rekoh. bilježeći svaki doticaj Georgeove noge i kočnice i gasa. — Moj Fratar.Vozili smo se u »lincoln-continentalu«. Platit ćemo joj tisuću dolara dnevno. Ne zapisuješ. pa im neće biti druge. Ili. — Ti si zlatna koka. znala što ili ne. to im je pklanet s kojega su potekli. Mogu bacati kamenje bilo kojom nogom. Mi ćemo znati sve o njima. Zato upitah: — A Louise? — Ona je. — Magnetofon radi. To je dio njihova probavnog trakta. Zvat ćemo te savjetnikom i plaćati tisuću dolara na dan. Vjerojatno ne zna ništa naročito. Ti znaš više o Fratrima nego bilo koji živi čovjek. Držat će me tako dugo koliko im se bude svidjelo. — Naravno — rekao je Morris. bar za danas. — Oni stoje uspravno samo da nama ne budu previše čudni. uglavnom. Frazeru. za dva dana. Frazeru. — Oni su prirodni četveronošci? — Aha. Lažac. Šuplja. — Dobivat ćeš od nas plaću — govorio je Morris — ako se slažeš.

osim ako se još koji nije skrivao negdje u brodu. sve uvježbani astronaut: u odijelima za šetnju po Mjesecu. Vraga. — To bi bilo smrtonosno. Osim tebe. jutros se zna gdje su šestorica Fratara.— Jučer su me na brzinu o svemu obavijestili. Sjećanje je došlo kao nešto prirodno. Možeš li se sjetiti kakvoga razloga zašto bi im tako nešto palo na pamet? — Ne mogu. — Što ćete sad? — Ako ne iščačkamo ništa pametnije. da bi stjuardesa odmah zapazila da u avionu ima Fratra? Ha? I jutros bi bila u svim novinama? — Pa da — Također istražujemo nije li bilo vijesti o letećim tanjurima: Tu sam se nasmijao u sav glas. Frazeru. jučer ujutro. Ovo me potreslo.. — I? — Ništa. Zato imam apsolutni osjećaj smjera. naravno. i i to je sasvim logično. kao kad nešto oduvijek znate. 56 . Nekoliko je ljudi prošlo taj brod uzduž i poprijeko. Morris je izbečio oči. — Pa tako ni nitko drugi. A zatim ušutio. Tvoj se Fratar sinoć vratio kući. Nisam ti rekao? Posjetio sam svoje roditelje u Carmelu kad me pozvao šef. Zadržao bih brzinu. Deset sati kasnije znao sam o Fratrima sve što je bilo tko od ljudi mogao znati. Na Zemlju je sišlo šest Fratara. Frazeru. — Možeš teleportirati? — Ne iz jurećeg auta — rekoh obuzet refleksnim strahom. moram znati gdje se točno nalazim. ozbiljno ćemo promisliti o teleportaciji.. I evo. — Dao mi je pilulu za teleportaciju. Istražujemo zrakoplovne linije. — Sve do jučer smo mislili da su svi Fratri koji su se spustili na Zemlju ili u zgradi Ujedinjenih naroda ili u onom njihovu brodu Zemlja—orbita. nimalo se ne iznenadivši. Svi su u New Yorku. Da bih mogao teleportirati. — Kako? — Nemamo pojma. — To je to — rekoh. — Mi smo bili u tome brodu. Zar ne misliš. kakogod to izgledalo budalasto.

*** Louise je čekala na neasfaltiranom parkiralištu pored »Duge Žlice«. — Koga si je vraga gutao.— Oh. Deset kila više ili manje. Morris se nasmijao: — Istina je. zar nisam ja uvijek govorila kako mušterije nisu ljudi? Hej. Morrisu. sad bih bio sigurniji na žici razapetoj između dva krova nego netko drugi hodajući po vlastitoj sobi. ako nije za ljude? — Možda da steknem sposobnost orijentacije. — Sad sam se tek sjetio. Ta je pilula namijenjena drugom tržištu. — Ed. i zato nastavih: — Ljudi i onako ne mogu teleportirati. zubima i noktima. kako je poslije sama pričala. a navečer je svoj uspjeh proslavila najevši se. Popili ste četiri pića. jesus! — Ovo »jesus« pokupila je od mene. po izboru. Moje je sjećanje oživjelo. ali sam dao veliku napojnicu. bila bi ona savršena supruga. Zovite me Bili. — Bio se odmaknuo od mene kao da su mi izrasli rogovi na glavi. Sad neću više. uspjela je da se izgladni. Bili ste sinoć kod nas. — A da nije to »nešto osobito«? — Moguće — rekoh. Ona već cijelu vječnost drži dijetu. Cijele večeri. vrijedi? Louise Schu je vesela plavuša. Ne sjećam se više. natrag na šezdeset i pet kila. Istovremeno sam nekako bio siguran da nije. Baš je izlazila iz svoga »mustanga« kad smo stigli. Uvijek sam se jako lako gubio. ali je moj pređašnji brak bio premalo 57 . Morris je došao k sebi. Cijeli je dan izgledala zanosno vitko. ne od rođenja. zar vi niste Morris? Sjećam vas se. Louisin smrtni neprijatelj je onih deset kila što ih nosi oko sebe kao višak. Mahnula je rukom kao semaforom i žustro krenula prema nama govoreći: — Došljaci iz svemira u »Dugoj Žlici!«. Ipak. Prije dvije godine prestala je varati samu sebe i ozbiljno prionula dijeti. Rijetki od mojih stalnih gostiju znaju moje ime! svi znaju njezino. do pedeset i pet kila. — To si mi mogao odmah reći. I sam sam pomišljao da je zaprosim. Sad već radi pet godina u »Dugoj Žlici«. Slijedećih se nekoliko mjeseci nije moglo živjeti s njome.

Jednoga je istresao na novine na podu. Morris je rasprostirao novine po podu. Izvadio sam ruku iz džepa. I alimentacija. Ipak. »Duga Žlica« je bila svinjac. Louise je slegla ramenima. Frazeru? Možda bi ih moralo biti pet. Zasad pretpostavimo da ih ima četiri. Dok je Louise otvarala lokal. Louise je pomagala pregledavati smeće. — Ovdje nema ništa — rekao je Morris iza bara. — Podvrći ćemo ih kemijskoj analizi — rekao je Louisi 1 meni. Neki me impuls spriječio da viknem.zabavan. a također si ne mogu priuštiti novi brak. I razmišljao sam: Sinoć sam naučio pet novih vještina. kao što je profesija kojoj su bili vješti Hitler i Aleksandar Veliki. Morris je kupio novine. A ja sam razmišljao: Pet. i suviše nedavno. pretražit ćemo bar. a zatim i drugoga. — Da li ti se čini da je to točno. koga sam to još vraga mogao sinoć progutati? Tko zna? Sada sam možda savršeno obrazovan za agenta reklame. Littleton se pojavio iza šanka noseći oba koša za smeće. Ali su prljave čaše ostale prljave. a koševi za smeće još su bili puni. On i Morris čučnuli su i počeli čeprkati po smeću. Morris je pružio četiri listića Littletonu i rekao: — Požuri s ovime Douglasu. A ja sam zastao i promatrao ga s rukom u džepu. Pridružio sam joj se. Zbog alimentacije živim u onoj rupi. Konačno je Morris rekao: — Četiri. praznu. Pozovi me kad stigneš. a razvod suviše bolan.. — Neki bi mogli biti pravi celofan s kakvoga bombona. ili možda za provalnika? A možda i za dvorskoga krvnika vještog svim oblicima torture! Čak je moguće da sam zahtijevao nešto zbilja gadno. Nadam se da je to sve. A moji su prsti opipavali komad fratarskog celofana u džepu. ili tri? 58 . Louise i ja smo bili počistili stolove i pokupili prljave čaše i istresli pepeljare u koš za smeće. Ove sam hlače nosio sinoć ispod pregače. Što bi me to moglo natjerati da poželim zatajiti bar jednu od njih? Ako me je moja moć rasuđivanja tako potpuno napustila da sam progutao pilulu za teleportaciju namijenjenu nekome s previše očiju. — U redu — rekoh.

— Da li pijete na dužnosti? — Pijem — rekao je Morris bez oklijevanja. Ja baš nisam samome sebi najbolja mušterija. razgovarajmo o sinoć.. — Nadam se da mogu pomoći. Identificirali smo dvije pilule. zapravo. ali ih nisam mogao srediti. Zato sam se dobro napio. — Louise mi je uputila jedan pogled iskosa. dogodilo pošto je Ed progutao prvu pilulu? — Mmmm. — Sad nam neće pobjeći ništa važno. Pogrešno je miješao pića.. — Oprostite — rekla je Louise. Sjećaš se. Htjela sam te zadržati. 59 . Ed je govorio engleski. ali to je bio jedan dugi. — Okrenula se k meni i dodirnula mi ruku: — Mislila sam da si poludio. Louise nam je pripremila tri džina i tonika i donijela ih u jedan separe. Louise me je bila nagovorila da ne pijem i poslužujem goste u isto vrijeme. — Ne znam kad je uzeo prvu pilulu. Cijelo je vrijeme razgovarao s Fratrem. Jedna je bila tečaj teleportacije za izvanzemljane. Morris je sjeo i otvorio odeblju torbu za spise u čijoj se unutrašnjosti mogao vidjeti magnetofon. kontrolirati da ne umiješa nešto šašavo. Vidjela sam Eda kako uzima pilulu od Fratra i kako je guta. zaista se nisam sjećao.. prošloga su tjedna pustili fratarski jezik na televiziji? Zvučalo je baš isto. — Što ti je još dao? Osjećao sani kako mi se komadići sjećanja natjeravaju po glavi. Negdje oko jedan opazila sam da se ponaša čudno. Točno? — Tako izgleda. — Dakle. — Zaista nisam znao. Osjetio sam kako mi se lice koči. četiri. — Što se. Morris je bio nesretan.. Louise.— Ne znam. kad je ono dobio rastavu braka. to jest. to sjećanje. Potresao sam glavom. Morala sam pripaziti što radi. dvaput naručivati. sinoć mi se činilo da ima sličan problem. vratio sam se svome poslu barmena. Ta je bol došla iznenada. Vladao se baš kao prošle jeseni. a Fratar je proizvodio one svoje šaptave zvuke iz grla. Predugo je petljao oko narudžbi.... izgubljeni vikend. Louise je govorila: —. Kad sam opet došao k sebi.. Druga je bila tečaj jezika. A Louise i ja nismo bili na dužnosti.

A onda je rekla: — Zar se toga ne sjećaš? — Jedva da se sjećam bilo čega pošto sam uzeo pilulu. nasmijao si se i rekao da će te pilula naučiti da se više ne gubiš! Nisam ti vjerovala Ali je onda Fratar uključio svoju spravu za prevođenje i rekao isto. Znamo čemu služe dvije.. No. zbunjena. ti si uzeo tri pilule. Iz čistoga sam mira počela pričati svoju životnu priču. — Da si me bar uspjela spriječiti — rekoh. — Bar je već bio skoro prazan. Louise. — Frazeru. — I ja sam progutala jednu pilulu. — U redu — rekao je Morris. — Da mi bar nisi to sada rekao — rekla je Louise zabrinuto. Uhvatila me s ustima punim džina i tonika. Ovako na danjem svjetlu ranoga poslijepodneva.. Vjerovala sam mu. Jednome Fratru! Nekako mi se činilo da me sluša sa suosjećajem. Samo smo razgovarali o meni.— Ne sjećam se. zbunjena. Rekao je da će mi pomoći. ali ja sam mu vjerovala i progutala je. a onda je pogledao ravno u mene. — Osjećaš li kakve posljedice? Simptome? Jesi li opazila jutros da znaš nešto novo? Zavrtjela je glavom. čudeći se sama sebi. — Ne znam kako se to dogodilo. Morris se umiješao u razgovor: — Louise. — Ušutjela je da razmisli. Što ti je rekao Fratar. Fratar. — Zar zbilja? Nisi mi izgledao pijan nakon te prve pilule. Vidio je moje lice i ušutio. — Zar Fratar? — Da. i sad već s grozom. Negdje u dubini moje memorije nešto se trgnulo.. tim stranim šaputanjem kojemu ne treba da bude bilo što drugo osim šaputanja jer su osnovni 60 . možda se sjećaš da li si neku odbio? Da li ti je Fratar ponudio. — Načas je zažmirio. čemu ona služi? — Ništa. — Frazeru. Ne znam zašto. *** Zagrcnuo sam se. Fratar je govorio svojim jezikom.. A u jednom je času izvadio jednu pilulu i pružio mi je. ti si uzela jednu. Louise me nekoliko puta tresnula šakom po leđima i tako mi možda spasila život. i nemamo pojma čemu te naučila. ako se ne možeš sjetiti kakvu si pilulu uzeo. pomisao da se popije Fratrovu pilulu izgledala je kao potpuno luckasta. ta pilula koju si progutala.

— Osjećaj preplavljenosti morem podataka više nije bio tako nepodnošljiv kao u podne. Koliko još moramo čekati da asimiliraš i organiziraš sve to tvoje novo znanje? — Rekao je nešto. Jesam li postao paranoidan? — Pričaj mi još o pilulama — reče Morris. — bilo mi je na vrh jezika. Što će mi? Kud bih sa znanjem kako da ubijem naoružanog inteligentnog crva. — Pardon — rekao je Morris.. Svaka je davala detaljan opis anatomije. na njegovu se licu to nije moglo pročitati. ovom tehnikom. jer je to neodgojeno.. — Ne. povezujući se međusobno. tako nedvosmisleni. Htio sam znati o drugim izvanzemljanima.. — Frazeru. a onda sam se sjetio. na. Rekoh: — Odbio sam tečaj plivanja za inteligentne ribe. čak i za ljudsko uho. Frazer bi mogao svakoga časa sići s uma. može postići brzine od šesnaest do dvadeset i četiri. Tečaj također uči ispravnoj gimnastici. Možda sam i bio — rekoh — jer me moj pretjerani osjećaj ravnoteže još vraški mučio. Morrisov me stav zabrinuo. Louise se zahihotala. ali samo ako sam i sam nenaoružani inteligentni crv.zvukovi fratarskog jezika tako međusobno različiti.. Ipak nisam bio toliko zbunjen. — Čini mi se da tu ima mnogo zakasnjele reakcije.. 61 . Ne Fratri. Nema još dva sata kako si mi rekao da sam bio lud što sam uopće gutao te pilule. Ipak. Bolje da iz njega izvučem sve što zna dok ne bude kasno.. Morris je rekao: — Glupariš se.. poznajem ljude koji bi dali lijevu ruku ili nogu za neke od pilula koje si ti odbio. A bilo je još. — I nisi je uzeo? — Nisam. pogotovo ako to pita pripadnik vrste koja još nije dokazala da je odrasla. — Sigurno. — Zanimao sam se kakvoga su oblika izvanzemljani.. Pojedini komadići zacijelo pronalaze svoje mjesto u mojoj glavi.. Ovo uči ispravnoj tehnici plivanja.. Zato mi je Fratar ponudio tečaj borbenih vještina golom rukom u tri verzije. upotrebljavajući ove zamahe.

— Tip ti više nikad neće doći u lokal. stisnuvši usne. a on jest nevjerojatan. jer sam ga sada mogao razumjeti.To djeluje kao sjećanje. I tako lijepo jednostavno ne staviš šećer u »Old Fashioned«. Morrisu. — Morao sam se naceriti. — Bili. Pilula za teleportaciju ne može učiniti ljudski živčani sustav sposobnim za teleportiranje. — Baš obratno. Sad sam se svega sjećao vrlo jasno. Tražio koliko hoćeš. Zvuk stroja mu je išao na živce. kad je svaka sekunda novac. Tada će izići na površinu. Morris je bio šokiran i zgranut. I još. Ali u običnom kafiću. Nijedan bar s bar malo šminke neće dopustiti da u njemu bude takva gužva. škola za barmene daje svojim polaznicima zvanje. Naučio sam ga jednom novom grijehu. rekao je Fratar. govorio je Fratar. Previše stoji. A kako recept zahtijeva šećer. Ćak mi ni moj nevjerojatni osjećaj za ravnotežu. razumije se. u školi se stavlja šećer. tkogod naruči neko komplicirano piće za vrijeme navale. u cijeloj zemlji nema škole za barmene koja će te naučiti da ne stavljaš šećer u koktel »Old Fashioned« za popodnevne navale. Uvijek postoji razlika između znanja stečenog u školi onoga koje vam ostane pošto ste nešto uradili sami. Konačno je rekao: — To znači da te je Fratar upozorio kako ćeš dobiti teoriju. zavrijedio je da dobije što ga ide.. Bille. — Slušaj. Bio je isključio prevodilački stroj i govorio svojim jezikom. Morris je vrtio glavom. Ima stvari kojima vas ne može naučiti učitelj. — Jasno mi je na što je mislio. a ne praksu. Memorija funkcionira preko asocijacija. — Teorija i praksa — protumačio sam Morrisu. pa sam morao vrlo pažljivo slušati da ga razumijem. — To bi morao znati svaki barmen. Stalne mušterije imaju više soli u glavi. Ona ih uči kako da rade posao barmena. — Što si rekao? — Ovisi o baru. Zato mi je i dao pilulu. i jezik je za mene bio nov. Svojom narudžbom zadržava barmena kad mu je dragocjena svaka sekunda. Njegovo je šaputanje bilo tiho. Znanje koje je u piluli postat će dio vaše memorije. — Pa neka ga. ili ne dobiješ diplomu. Nećete znati da ste nešto naučili sve dok to ne zatrebate. Vidiš.. Gledaj na tu stvar ovako. Ionako ti nije stalna mušterija. neće dati 62 .

. Ali ja znam. Ede? — Pazi. ali ne i da nešto kaže. Petnaest zelembaća na sat. — Ako zaista želiš znati što je bilo u piluli — rekla je Louise — zašto ne pitaš Fratra? — Dala je Morrisu vremena da se iznenadi. — Louise. Imaš li kakvu ideju? — rekao je Morris. — Valja nam samo pričekati. Nije. zar ne. Poslije ti valja pripaziti na reflekse jer te pilula ne mijenja fizički. Mora se jako pripaziti na novo naučene reflekse. Na to me je upozorio Fratar. gledajući Morrisa preko njenoga ruba s prenemaganjem. — Samo se nadam da nisi postao stručnjakom za plaćena ubojstva.muskulaturu sposobnu za saltomortole unatrag. — »Tip Top« — sjetio sam se. — To je firma koja šalje ekipu od četiri čovjeka. — Možda popravljam vremenske strojeve. Bar ne bez pomoći. Ne možemo to počistiti na vrijeme. Morris je krenuo na posao. — Da li je njihov broj u imeniku? — Pa jasno. — Ovo ovdje je pravi svinjac. mi još nismo saznali kakvu si to vještinu sinoć naučila. kako se čovjek osjeća kad teleportira. Pričekao sam da se izgubi u telefonskoj kabini. Rekao je to ozbiljno. Louise je mahnula rukom po lokalu. zbilja. A sad je bilo prekasno. Bille? Ti radiš za vladu. Barovi nisu mjesta zamišljena da ih se gleda danju. Morris je uzvratio smiješak: — Ne bih se začudio. Nešto zbog nevolja s pilulama. Morris je naglo ustao. a nešto zbog žalosne činjenice da »Duga Žlica« nikako nije bila mjesto za boravak ljudi. Zar ne bi mogao naći nekoga da nam počisti lokal do pet sati? — Louise. Idiot. Louise i ja smo pomišljali da uopće i ne otvorimo bar večeras. Pilula daje iskustvo. »Duga Žlica« je izgledala kao lokalitet prirodne katastrofe. Ha. Pa sad je tri i petnaest! Zaista. govorio je Fratar. Ali mi ih nikako ne možemo dobiti na vrijeme. On još nije završio ni s drugim redom boca.. ne znaš što govoriš. a onda sam upitao: 63 . — Otpila je iz čaše.

kako mi je stisnula ruku. i bila je potpuno na mojoj strani. Sve mi se čini da će mi pretraživati mozak dok se sam pakao ne smrzne. Mi. — Moramo otkriti kakvu si to pilulu progutala. plativo unaprijed kad stignu! — Bravo! — odgovorih urlikom. Možda je to imalo kakve veze s mojom trećom ili četvrtom vještinom. Nije joj trebalo nikakvih dokaza. Inače će Morris i Tajna služba provesti ostatak svoga života prateći te. Mi smo zajedno u toj gužvi. Možda je 64 .— Jesi li se možda sjetila čega od sinoć? Louise me je pažljivo promotrila: — Misliš na pilulu? Zašto to pitaš tako svečano? — Moramo saznati prije Morrisa.. Louise se nagnula preko stola: — Ed. ne bi li saznali štogod korisno od tebe. Zašto sam bio tako siguran u to? Danas sam već proveo previše vremena u pokušajima da pogodim tuđe misli. a to bi se moglo dogoditi i tebi. Kao što su se prilijepili za me. kako bismo mogli otvoriti. ako si sinoć naučila nešto škakljivo. Okrenula se prema telefonskoj kabini gdje je Morris vrtio brojeve i uputila takav pogled pun otrovne mržnje da je bilo pravo čudo što se čovjek nije na mjestu skamenio. što me ispunilo veseljem i ponosom. — Zatvorio je vrata za sobom. što da uradimo? Taj ton u njezinu glasu!. — Moram još zvati New York. Osjetio sam kako u meni buja samopouzdanje. Rekoh: — Počistit ćemo lokal. Po svoj prilici ću ostati političkim zatvorenikom do kraja života. tim načinom kako se nagnula prema meni. — Zašto? — Kad bi bilo po njegovu — rekoh — proglasili bi mi glavu državnom tajnom. Previše znam. Morris je urlao iz telefonske kabine: — Dolaze! Četrdeset zelembaća na sat. Ona je meni vjerovala. Samo što oni za mene znaju da znam kojekakve korisne stvari. U međuvremenu se pokušaj sjetiti što si sve sinoć naučila. sve je to rekla tim tonom..... a ja ću ga naći. Tada je Louise učinila nešto. Postala je drugačija. i ima izlaz. a istovremeno sam razmišljao: Jučer to ona ne bi mogla izvesti..

— Ima zemalja koje nisu članice UN — prigovorila je Louise. izvrtanje prostora ne možeš prevesti na fratarski. Platit će nam pilulama. tako je. hiperpogon. — Klim. da izbjegnu eventualne optužbe o favoritizmu. Riječi kao nadsvjetlosni. No. Osim toga. — Štoviše. pa natrag. kao kako da uloviš klimbulju pomoću magnetske mreže. — Fratri to znaju.. Dat će našim inženjerima pilule kako bi znali specifikacije i naučili kako da sagrade laser. zašto? Što će Fratrima laserski top? Pa još na našem Mjesecu! 65 . Mučila me nekakva neodređena misao o laserima za lansiranje. Nemoguće je čak reći »brže od svjetlosti« na fratarskom — Oh. Louise je rekla: — Ali. — Razumljivo — rekoh.. — Divovski laserski top. odakle sam znao kako se zovu? — Svoj su prijedlog iznijeli pred Ujedinjene narode — govorio je Morris. — Vrsta koja nije sposobna da leti svemirom nije na višem nivou od životinja. — Oh! A zamisli da me je naučio kako da izradim motor za nadsvjetlosne brzine? — Pobrini se da to Morris nikad ne sazna. — Ha? — Tako na to gledaju Fratri. Louise je dahnula »Što?« a ja sam upitao »Hoćeš reći laser za lansiranje?« — Da. Naravno. Prelazio je pogledom s mene na Louise. Morris se vratio smijuljeći se poput idiota.? — Neka vrsta svemirskih leptira. puštajući da napetost postane neizdrživom. ne brini. Hoće da im ga sagradimo na Mjesecu. nijedna od njih nije za to sposobna. Pitali su da li u nekoj od tih zemalja mogu putovati u svemir.nešto nevino. Laser za lansiranje. i da njihovo znanje bude dostupno što širem krugu ljudi. osim u matematici. prisjećajući se. oni žele sav posao obaviti preko UN. Fratri su se odmah prestali zanimati za njih. — Nikad nećete pogoditi što sad Fratri hoće od nas.

— To je komplicirano — rekao je Morris. kad su na Jodrell Banku otkrili novu zvijezdu u Strijelcu. Frazeru? Opet smo bili na »vi«. Louise je pitala: — Ti si ljubitelj znanstvene fantastkie? — Apsolutno. Moj prvi pištolj je bio GyroJet raketni pištolj. Morris je podigao oči prema nebu. On je samo rekao da je jedan objekt umjetnog. Pulsari su zvijezde koje pulsiraju. Mora da su mu predočili taj prizor uz pomoć pilule.. izvanzemaljskog porijekla ušao u Sunčev sistem. »Slavni astronom kaže da se izvanzemaljski svemirski brod približava Zemlji«. Fratri dolaze iz centra Mliječne staze. — Povod svemu je bio nekoliko mjeseci ranije. — Zaboga! Ja sam skakao po sobi od uzbuđenja. — Pulsare? — Oprostite — rekao je Morris. To je u smjeru galaktičke jezgre. Sklon sam zaboraviti da nije svatko koga sretnem ljubitelj znanstvene fantastike. To je Morrisa potreslo. Isti kakav je imao Buck Rogers. Moj ga Fratar mogao vidjeti za svoja života. Jasno. — Ne sjećate se? Pa bilo je u svim novinama.. — Točno. Radio-astronomi su isprva mislili da primaju signale inteligentnih bića. emitiraju ritmičke impulse radio-energije. Ne sjećate se? — Ne sjećamo. zbog patriotskih razloga. toga se valjda sjećate? Baš sam završavao gimnaziju. — Sjetio sam se blještavog svjetla u Centru. kad se ono pojavio fratarski brod prije dvije godine? — Ne sjećamo se — odgovorismo Louise i ja manje-više uglas. jer ja nisam ljubitelj znanstvene fantastike. on nije uopće spominjao Zemlju. a onda više nisam mogao zadržati ozbiljno lice. Rekoh »Koji to Buck«. — Sjećate li se. Možda je tamo pronašao snage da nastavi. — Slavni je astronom bio Jerome Finney. Jesam li u pravu. To je bilo kao kad su radio-astronomi otkrili pulsare. 66 . pretjerano uljudno. — Moja greška. To novinari uvijek zabrljaju kod takvih vijesti.

— Signali. počeo je slati signale. Svjetlo je postajalo sve jače. — Oh! — sad sam shvatio. drastično pomaknutom prema plavom. a spektralne su se linije pomicale prema crvenom. — Ma sigurno si čitao o tome.— No. Morrisa je nešto potreslo. ali to traje jako dugo. Prilazilo nam je nekakvo ogledalo. Štogod bilo. — Bit će da je tako. Samo okrećeš jedro. Točkice i crtice? To je vrlo lako. — Jedro je debelo tek nekoliko molekula. Pokazivao je neobičan spektar. kad se fratarski brod približio. što ti to znači. a promjer mu je skoro osam stotina kilometara kad je potpuno rašireno. — Novine su pribavile siromašnom Finneyu nekoliko neugodnih trenutaka. Vratio se svojoj priči. pa znao si dovoljno da laserski top nazoveš laserom za lansiranje! — Sad sam tek shvatio zašto se tako zove. Morali su obići Sunce orbitom bližom od Merkurove i vratiti se. ali usporavajući. Bilo kako bilo. — Ali čovječe. potpuno drugačiji od nove. Akceleracija baš nije velika. dobro. Astronomi su proučavali obližnju novu. Frazeru! Mislio sam da to već znaš! — Ne. Morris je bio izvan sebe. Ti to znaš iz tečaja fratarskog jezika. Nisi vidio ni političke karikature? Šteta. A onda je postao još neobičnijim. vraškom brzinom. i mnogo konstantniji. Ne čitam nedjeljne dodatke novinama. pa su uočili uljeza nešto ranije. Sad sam prvi put čuo. — Pa bilo je to sunčevo jedro! — Hej. i dolazio je k nama. Bio je to međuzvjezdani jedrenjak. nije se izjasnio. — Trebale su im dvije godine kočenja da bi se spustili na brzinu podobnu za kretanje kroz Sunčev sistem. kočio je pomoću Sunčeva vjetra. Čak i tako su bili prebrzi kad su prolazili Zemljinu orbitu. Morris je buljio u me nekoliko sekundi. kočeći cijelo vrijeme. A onda reče: — Zaboravio sam. 67 . To je Jerome Finney pokazao. Pritisak svjetla je dovoljan da brod razvije međuzvjezdane brzine. da se radi o svjetlu našega Sunca. — Zašto? Pa to je tako očito. — Proteklo je nekoliko mjeseci dok se netko nije dosjetio.

evo ti u blizini civiliziranoga svijeta koji će ti ga popraviti. — Zašto je fratarski brod morao zaći tako duboko u Sunčev sistem? . ravno prema suncu — rastumačio sam. ne? Ako okreneš jedro tako. Ako znaš da je cilj tvoga puta civiliziran. — Ha? — Pa. — Pa zato. snop laserskog topa je taman toliko disperzirao da ga možeš koristiti bez straha da će ti nešto na brodu spaliti. — Što? — Uvijek ima načina kako da si pomogneš. a motor ostaviš kod kuće. da ga sunčev vjetar udara iskosa. Morris je kimnuo glavom. ne postižeš ništa. kormilariti jedrom. to je sasvim druga stvar. 68 . Da bi mogao kočiti uz pomoć sunčeva vjetra moraš tjerati ravno naprijed. da ako mu se štogod pokvari.Rekoh: — Pa jasno. Morris je zamišljeno kimao. ali je izgledao zbunjen. Nevolja je u tome. Svjetlo se od jedra odbija. Sunčev vjetar. što se sunčev vjetar sastoji od atoma vodika koji su zigubili elektrone. znaš. Kad se brod udalji od lokalne zvijezde toliko da njeno svjetlo više ne daje dovoljan potisak. I tako lijepo odjedriš u trgovinu među zvijezde. najveći dio puta potrošiš na usporavanje. Zašto me svi gledaju kao neko čudo? — Nemoj se uvrijediti — rekao je Morris — ali kako to jedan obični barmen s trbuhom zna tako mnogo o međuzvjezdanim trgovačkim brodovima? — Ha? — Nisam razumio što to on hoće reći. jednako te potiskuje sunčev vjetar kao i svjetlo. Louise je žmirkala kao da vidi dvostruko. Svaki civilizirani sistem ima laser za lansiranje instaliran na mjesecu. ali se sunčev vjetar za nj lijepi. Kad jedriš.. to. — Najljepša stvar kod laserskog topa jest to. — Ah. Ne možeš računati da taj sistem ima laser za lansiranje. Međuzvjezdane brzine moraju biti iznad polovine brzine svjetlosti.. Isti problem kod svih žutih sunaca. Ne moraš ovisiti o svjetlosti zvijezda ako krećeš s civiliziranog sistema. — Razumljivo — rekao je Morris. ako ideš prema nekom nepoznatom sistemu. ili nisi konkurentan u međuzvjezdanoj trgovini. — Zato ne možeš bordižati.

On mora dohvatiti zvijezde za svoju zemlju i za cijelo čovječanstvo. a ne Dvorskog mučitelja. — K vragu. 69 . kako bi na vrijeme mogao spriječiti pobunu. — Kapetan — rekoh. — Pa što to odmah ne kažeš? Čemu to »osam i pet«? Pitanje me je zateklo. Jesus. Umjesto da to kaže s gađenjem. baš sam glup danas. što sam mogao pročitati u Morrisovim očima. Ništa mu ne smije stati na put. još staklasta pogleda. Mornar bi znao više o tome kako da sagradi takav brod. — Trinaest? — Da. kolikim brojem članova posade zapovijedaš? — Osam i pet. Pa. nimala rm se nije svidjelo. i altruist. Kome na Zemlji još treba dvorski mučitelj? Ljudi su svojom domišljatošću i brutalnošću odavno nadmašili takva trivijalna znanja. Oči su mu izgubile fokus baš kao i Louisine. ali oni grupiraju brojke po tri. Takav položaj iskrivljuje usta pa ne možeš vidjeti izraz lica. zbilja neobična vještina koju si zahtijevao od Fratra. poštenog čovjeka kojeg sam toga jutra pustio da uđe u moj stan nije ostalo ništa. Mora da ima koješta u toj piluli. Sjedio je s laktovima na stolu. Mornar na međuzvjezdanom jedrenjaku. Zapravo. Pogotovu ne ja.Morris je kimnuo. — Tako je — rekao je Morris. Jako sam pogriješio. pa tako dobiju bazu osam. Frazeru. — Ne mornar. Opet čitaš misli. Ono pak. još kimajući. — Šteta. Vještina kretanja u bestežinskom stanju. To je profesija koju je trebalo da prikrijem. Morris jc sada postao patriot. Frazeru? Možda posao kapetana međuzvjezdanog jedrenjaka uključuje i čitanje misli pripadnika posade. Kapetan međuzvjezdanog broda! To je dragocjenost bez premca za ljude koji još nisu doprli dalje od svoga Mjeseca! A ja sam to posljednji shvatio... Baza osam. to je bila treća pilula. Od onog normalnog. zar nisam. Morris. — To je fratarski numerički sistem. Moji novi porivi prema akrobatici možda dolaze iz iste pilule. i fanatik. — Oh — rekoh.? Oh. baza dva. naslanjajući bradu na šake. — To mora da je ona neobična. zvučao mi je zavidno.

susjede su. Soda voda. Atomski rat. pa ih svjetska glad upropasti. Izgledalo je baš kao džin i tonik. Znajući da se neće ljutiti. Čudio sam se samo jer Louise obično svoje dijete najavljuje na sva zvona. U redu. Ako bi to pokušala Rodezija. Kompjuterski brojevi. — To bi moglo izazvati međunarodni incident. Frazeru. I grejp. To mi izgleda malo pretjerano. Morrisu. na Zemlji postoje samo dvije države s kojima Fratri žele razgovarati izravno. a da nisam morao razmišljati o tome. — Opazio sam da je Louise pokupila čaše i otišla smiksati svježe piće. Ili ne mogu podnijeti kompleksne probleme života u svemiru. ili Brazil. doživjele bi javnu sramotu. ili nešto treće? — Fratri — rekoh. — U redu. pružila nam čaše i sjela bez riječi. ljudi. — »Vratiti na nivo životinja«. Eonima. — U redu. — Je li? — Da.. srknuo sam iz nje. Morris je dalje tjerao svoje. — Posada ti ima trinaest članova. mora da oni koriste kompjutere već odavno. — Šteta. ili Francuska... Ili otpaci nove tehnologije unište ekologiju. Ima mnogo dvonožaca. čak i meni. — Mi imamo načina da proširimo tu vijest. Svoju je čašu ostavila na stolu. A što je s državama? Zamislimo da ima dvije države. pa tu vještinu izgubi? — To se događa. Što je s vrstom koja dosegne stupanj svemirskih putnika. dopola punu. — Tako je. 70 . Ima li u svemiru humanoidnih bića? — Nema. da im ponestane hrane. dobro će mi doći. Jesu li oni Fratri. Evo. Ili se toliko namnože.. ali se oni međusobno jako razlikuju. i uopće nisu slični nama. — Tako na to gledaju Fratri — podsjetio sam ga. a ne preko UN. — Ranije si rekao da vrsta koja ne može putovati svemirom nije ništa bolja od životinja. ali neka bude. — Morris je hrabro stisnuo čeljusti. Mi i SSSR. Ima mnogo načina kako se neka vrsta može vratiti na nivo životinja. Fino. Louise se vratila s pićem. Mora da je opet na dijeti. kako se to ne bi dogodilo. jedna ima svemirski.— Baza dva.. Imaš pravo.

Mora da se koristio kreditnom karticom. Zar ne? — Sigurno. a srce mi je tuklo kao dvotaktni motor. Gorivo dobivaju iz vode ili leda. Skoro sam znao i zašto. Opet smo sjeli u separe. — Laser za lansirtnje radi na istom principu — sjetio sam se. — Kakav pogon imaju brodovi Zemlja-orbita? — Spora H-bomba u magnetskoj boci. A kako ekstrahiraju deuterij i tricij? — Čemu? Otopiš led. *** Tada je stigla ekipa čistača.Louise je rekla: — Ima zemalja. Šteta. Ne znam kako to funkcionira. 71 ... Nisu one bile krive. — Slušaj. — Kako to misliš. koje ne bi požalile da im netko opere glavu.. — Fuzija. »kad bismo mogli«? — Oni bi nam čak i platili! Sramota. — Sav sam protrnuo od užasa. hoće li svi biti upozoreni. — Ovo je možda spriječilo neki manji rat — rekao je kad se vratio. Usta su mi bila suha. — Fuzija? — Aha. protjeraš električnu struju kroz vodu. čovječe? Mi moramo sagraditi taj laser! Morris je zinuo. mogli bismo se kasnije koristiti istom tehnologijom da sebi sagradimo fuzione motore. Frazeru. Čega se još moram sjetiti u vezi s laserom? Nečega što je strašno važno. a ne barove. One obično čiste privatne stanove. kad bismo samo mogli Fratrima sagraditi taj njihov laser za lansiranje. Morali smo im sve objasniti. što to govoriš. Louise je ostala da pokazuje čistačicama što da rade. Zvali smo već »Tip Top«. — Jesus — rekao je tiho Morris. — Ma.. što ti je? Užas je dobio ime.. Nitko sa sobom ne nosi toliko sitniša. Svi su povezani s jednom magnetskom bocom. ali nam još nisu poslali ove četiri crnopute žene. — Jesus. i imaš vodik. Morris je izgledao zamišljeno. A Moris je nastavio svoju inkviziciju. a ja sam se pitao. — Frazeru. Morris je opet zvao New York. Četiri su crnopute žene miljele amo-tamo s vjedrima i metlama i krpama. Pomoćni motori na velikom brodu također se koriste energijom fuzije. brbljajući na španjolskom i ostavljajući čiste površine kudgod bi prošle..

da njima treba laser? Ovaj brod u orbiti oko nas došao je s jedne Fratarske kolonije. da može sagraditi laser za lansiranje. Mi možemo sagraditi laser za lansiranje. Moraš se pobrinuti da Vijeće sigurnosti obeća Fratrima da će im sagraditi laser za lansiranje! — Pa što ti misliš. — Razloga? Kakvih razloga? — Kad trgovački brod putuje — rastumačio sam mu — on putuje samo s jednog civiliziranog sistema na drugi. Čvrstih razloga... planet koji šalje u svemir svu tu radio-energiju obično je sposoban da sagradi laser. Ciklus obnavljanja ekologije na njihovu brodu nema neograničeni vijek trajanja. tko sam ja. Možemo uz pomoć energije iz lasera topiti asteroide i tako koristiti metale od. — Kad im kažeš o čemu je riječ. ne možemo ga sagraditi. to je lijepa slika. Generalni sekretar? A inače. zamisli samo kakve bi nam to koristi donijelo! Energija iz morske vode! A jedra na svjetlo funkcioniraju sasvim dobro unutar Sunčeva sistema. — Oči su mu načas poprimile sanjarski izraz. sagradit će ga. 72 . radio. — Pazi. oni pošalju trgovački brod.. znam kako će ti to zvučati. Očito je zaželio da pobjegne kros zid separea. Zemlja emitira radio-energije poput neke manje zvijezde. — Kad Fratri otkriju da od neke obližnje zvijezde dolazi toliko radio-energije. ne brini. Možemo jedriti do mjeseca i do Jupitra i Saturna. slušaj me. — O tome sam maštao kao dječak. ne toliko civiliziran da mu ne bi trebalo znanje kojim trguju Fratri. — Batina ima dva kraja — rekoh. Kad brod konačno stigne. kojih su građeni. vjerojatno ne bi uspjeli. Brodovi se lansiraju pomoću zvjezdanog svjetla i lasera.. Na primjer. danas još nismo spremni. da ima razloga. Ipak. Morrisu. — Zar ne shvaćaš. Kad bi oni morali opet krenuti na put samo pomoću svjetla lokalne zvijezde. Samo se sjeti. Ima načina da se vidi da li je neki sistem civiliziran do te mjere.. samo ako cijeli svijet prione poslu. to ti je valjda jasno. Onda se Morris vratio u stvarnost. Jednom ćemo i to raditi. Bar dok nemamo nešto jače od raketa »Saturn«. ali oni koče samo pomoću svjetla jer ne mogu računati da na cilju zaista i postoji laser.— Bože! Što si rekao Fratrima? Morrisu. — Morris je konačno zaključio da sam poludio. Ovako daleko od osi Galaktike zvijezde su rijetke. Na žalost. — Svakako.

idi sad pozovi svoga šefa i reci mu to. *** »Da«. veseo. ne znajući što da radi. Hajde. Bila je napol prazna. Morrisu. Morris je rekao skoro mirnim glasom: — Zašto si prolio piće po mojim koljenima? 73 . Prije nego što je stigao opsovati. sam si rekao da Fratri ne mogu računati da cilj njihova puta mora i ostati civiliziran. Toliko bismo toga izgubili. — Frazeru. Morris je odlučio da mi ne vjeruje. Morrisu. — Pomisli na političare koji razmišljaju kako da biračima opravdaju troškove. Ili smo mutave životinje. prljavi negostoljubivci. pomisli koliko to stoji. Louise je krenula prema nama. — Pa? — Pa kapetan upotrijebi spravu kojom izazove Sunce aa eksplodira. pa zastala. ili smo kriminalni. On je želio taj laser. A Fratri su već krenuli! U tome je vic. a onda se vrati na životinjski nivo.. Vjerovao je da ga ne može imati. i »Sunce« i »Eksplodira?« Nije znao što će. Žene su nas promatrale s užasom na licu. Vidiš. — A ako odbijemo? Ako im kažemo da nećemo. rekoh mu: — Ne igram se. rekao je Morris.— Ali. Katkada civilizacija dosegne nivo na kojem je sposobna sagraditi laser za lansiranje. ne da ne možemo? — To bi bilo glupo. — I negostoljubivo. histeričan smijeh tako da su čistačice okrenule glavu prema njemu radosno se smiješeći. Kontrolirana fuzija. Ako im kažemo da ne možemo sagraditi laser. Polako sam ispružio ruku i izlio čašu po njegovim nogama.. bit ćemo za njih samo životinje. ostane na tome nivou taman tako dugo da pošalje veliku količinu radio-energije. — Naravno. ali je ipak poslužila da mu u hipu prekine smijeh. A Fratarski brod još uvijek treba više svjetla za svoje jedro nego što mu to može dati Sunce. — Morris je izgledao očajan. A onda je iznenada prasnuo u glasan. — Glupo — ponovio sam. pečeni smo kako god okreneš. Fratri drže do gostoljublja. Fratri će izazvati Sunce da eksplodira ako im ne sagradimo laser za lansiranje.

. pričvršćen na. Uključiš ga kad napuštaš orbitu oko sunca. bit ćemo tržište sljedeći put kad nas posjete! — Kako to misliš »slijedeći put«? Čini mi se da nisi shvatio kako je veliko fratarsko tržište.. otprilike. ja ih moram uvjeriti. — Vidiš.. Matematičar ti izračuna intenzitet. — Ali. ne. Komunikacijska praznina između Centra i najbliže fratarske kolonije iznosi. šezdeset i četiri tisuće godina! U vrijeme kad brod završi jedan obilazak većina ga je svjetova koje je posjetio zaboravila. Morris je pitao: — Kako to radi? Kako se natjera sunce da postane nova? — Ima jedan uređaj velik.. a onda je nekako uspio da zaboravi na nju.. što onda? Fratarska baza koja je poslala taj brod možda više ni ne postoji. htio sam da me saslušaš.... a može se okrenuti do šesnaest stupnjeva ulijevo i udesno. Zračiš sunce 74 . I. Ili se vratila na nivo životinja. nego su sposobni da kruže svemirom neovisni o bazama. nema »sljedeći put«. — stao sam da preračunam —. Nitko i ništa ne bi učinilo da eksplodira Sunce samo zbog negostoljubivosti lokalnih stanovnika! — Ne. glavnu potpornu osovinu. Uređaj je uperen ravno prema krmi.. Morrisu. gore i dolje. kao lokomotiva. Louise je u međuvremenu potjerala žene na posao. hoće li mi dati batina. Zato njihovi brodovi nisu obični linijski. Osim toga. Hoćeš li telefonirati u New York? — Ne još. Do svijesti mi je doprlo njihovo hihotanje i diskusija hoće li se Morris tući sa mnom. Bacio je pogled na mrlju koja se širila na njegovim hlačama. kad se trguje među zvijezdama.— Liječenje šokom.. A ni sam ne vjerujem. — Sjeti se. Morrisu. — Čekaj. to se događa i Fratrima. točno? Koji bi to idiot išao uništavati jedno tržište samo da bi otišao na neko drugo? — Ako ne sagradimo laser. hm. ili je toliko tehnološki napredovala u međuvremenu da se brod nema kamo spustiti. mi nismo tržište. — Morris je gutnuo.. — Oh — bilo je sve što je Morris imao reći. mi bismo rekli. Taj tvoj brod je trgovački. Odbijanje da se sagradi laser vrlo je ozbiljna stvar! To bi moglo uništiti i brod! — K vragu brod! A što je s našim planetom?! — Ti na cijelu stvar ne gledaš s prave.. oni moraju izazvati eksploziju Sunca kako bi mogli odjedriti dalje.

počeo mi je vjerovati. a da te ne sprži.. Vidio sam kroz staklena vrata kako Louise izlazi iz svoga automobila vukući gomilu paketa. čim sam progutao pilulu. — Na ovo pitanje nisi odgovorila sa »da« otkako te znam. — Kušaj. Morris je ustao i odšetao bez riječi. — Detalji o nečijoj dijeti za mršavljenje uvijek su dosadni. — Opet na dijeti? — Da. pročitao si me. samo ga uključiš. kojim ludim slučajem. 75 . kapljica sode: htio sam osjetiti kako me peče u grlu. kako to futikcionira? — Pa. Na putu prema telefonskoj govornici stao je uz šank da uzme čisti ubrus. Dakle. već si dovoljno daleko da možeš koristiti potisak sunčeva vjetra. Izaziva eksploziju sunca. Na mene ta spoznaja nije djelovala poput šoka jer sam to sve praktički znao još jučer. »Cutty Sark« preko leda.. Energiju vuče iz fuzionog motora koji. Zašto bih ja to morao znati? — Velik poput lokomotive. *** Otišao sam za šank da priredim svježe piće. ali je odbila: — Ne. istisnuo malo grejpa i stavio na stranu da mi bude pri ruci kad ona uđe. čovječe. Rekao je: — Kad smo prvi put ugledali fratarsko jedro.prvih godinu dana. Siromah. bilo je sasvim blizu nedavnoj novi u Strijelcu. Oh. Jedna je bila dosta. Ede. pa kad ono eksplodira. — Soda. bio bih mu odgovorio potvrdno. — Sve što trebaš za irsku kavu — rekla je. — Ali. hvala. Ja joj pružih čašu. ali je ipak srknula iz čaše kad sam joj je pružio. Čudno me pogledala. Pričaj mi. Spustila je pakete na šank. Ulio sam sodu u čašu s ledom. To ga je konačno uvjerilo. Da sam cijelu priču bio izmislio. — Morris se ponašao pomalo histerično. Da nije. Morala sam to shvatiti već odavna. Zanima te kako ta stvar izazove eksploziju sunca? To ne znam. otprilike. Na posao! Imamo još samo dvadeset minuta. to bila zvijezda koja nije uspjela postati tržištem? — Nemam pojma.

pa se zato morate ostaviti pušenja! S vremenom naučite da ne mašete rukama oko sebe. jer ono ne valja hladno. Rijetki su kafići koji rutinski serviraju irsku kavu. Prevelika komplikacija. mikser. I to mi je teža dijeta — rekoh. jer to morate ponavljati mnogo puta. Ovaj treći.Otvorio sam jednu od papirnih vrećica i napunio hladnjak tučenjm vrhnjem. izvadio pizzu i zagrizao. Hrskava i vruća. zabrinuta sam. Drugi provedu pola sata i više uz čašu skoča. Pripremajući kavu. samo dva-tri okretaja miksera. — Zabrinuta? Riječi je ispalila mitraljeski: — Osjećam kao da se već odavno zaljubljujem u tebe. plosnati paket mora da je pizza. jer se možete opeći. niz vrućih ploča. našao sam vremena da upitam: — Jesi li se čega sjetila? — Jesam — rekla je. Jeo sam je radeći. a ja na samrti od gladi. sad mogu ono što prije nisam mogla. treba vam hladnjak. pokrivena svačim od slanih ringlica do salame. Osim toga... veliki broj onih staklenih kuhala za kavu u oblika broja osam. i — a to je najskuplje — mnogo mjesta iza šanka gdje ćete sve to držati. Zato se to isplati. Vadila je čaše za irsku kavu i slagala ih da mi budu pri ruci. Rijetki su kafići koji serviraju irsku kavu. — Nisam se sjetila kakva je bila pilula. S vremenom naučite da imate pri ruci niz čaša. U drugoj je bila svježe samljevena kava. Poderao sam papir. što znači da u njih morate stavljati šećer kad za to ugrabite vremena. A to opet znači vrijeme. ispit će svoje piće za pet minuta. Zašto se odjednom tako osjećam? 76 . A to nije isitna. kad možete povući par dimova iz cigarete. Čini mi se da mi se promijenio način razmišljanja. — Reci. Naučite tući vrhnje samo napola. Samo. vrhnje se pretvori u putar. — Pizza. a ako pretjerate. Trebaju vam goleme količine tučenog vrhnja i mljevene kave. Bila je specijalka. — To je za Billa i tebe. Vaš prosječni ljubitelj irske kave neće oklijevati da se vozi tih dodatnih dvadeset minuta do »Duge Žlice«. Ede.

— Da. — Kako ti se sad čini? — Pa. pa.. ako bi već ikoga voljela. razumiješ. oprosti. razumije se! — Zaboravi brige o kolgerli. Previše me boljelo. zar ne? Uostalom. Ali sam si počeo ovaj razgovor.. — Čekaj malo — rekoh. Zamisli. — Jesi li zaljubljena u Billa Morrisa? — Ne. Kolgerla bi bila zaljubljena u njega. da to počnem osjećati za svakoga muškarca? Što ako mi je Fratar dao pilulu za kolgerle? Smijao sam se mnogo jače nego što sam smio.. — Već je htjela reći nešto drugo. Promijenio sam temu. ali. — Zašto se nikad nisi udala? — Oh. On ima više para od mene. — Cijeli se dan tako osjećam. — Tako sam i ja prije osjećala. Ede. sigurno je vrijedan da s njime i spavam. a onda se predomislila: — S kim god sam se upoznala htio je samnom u krevet. — Aha — rekoh. zar ne? — To sam ja uradio. Previše me stajalo prvi put.. jer su kolgerle uglavnom frigidne. možda je vrijedan da se i za njega udam. To mi se činilo pogrešnim. — U redu — rekla je — ali to znači da sam zbilja zaljubljena u tebe. a ako je vrijedan da se za njega udam. Nekoć sam i ja tako osjećao. kako je završilo! Oh. Louise se opustila.. — Začudila se.Želudac mi se skvrčio. ali ako je netko vrijedan da s njime hodam. — Zašto mi se to činilo pogrešnim? — Tako si odgojena. Plašim se. razmišljajući. — Čitao sam u novinama. Nisam si mogao priuštiti da se opet zaljubim. — Ušutila je. što ne bi. Louise se ozbiljno naljutila prije nego što sam se mogao zaustaviti. 77 . — Vidiš. Počeo sam shvaćati koliko je bila uzrujana.. Ede. Sad se sve promijenilo. ne bih baš u krevet sa svakim. — Kako znaš? — zatražila je da joj kažem.. i uspio se izliječiti. bila bih luda da se udam za nekoga s kime nisam prije spavala da vidim kakav je. ..

htio ti je pomoći. ili smo svi mi ostali sublimirali svoje apetite u seksualni nagon. nije. Ali. Ne mogu zbijati šale o nečemu u što nisam sigurna. ha? Štogod ti Fratar dao. dok ne saznam čemu sam sposobna. Ipak. Louise je imala vremena da se rve sa svojom savješću. Vratila se istim putem. želim se oženiti tobom. Ili to.. štutnje. Kretala se spretno i graciozno između stolova kroz polumrak »Duge Žlice«. paleći usput svijeće. Glasovi su nam utihnuli do šapta. sad već zna da mi je jezik brži od pameti. — Uzela je pladanj sa svijećama u crvenim vazama i krenula među stolove. — To sam ti i htjela reći. I ja volim tebe. i rekla: — Oprosti. hoću da se udaš za mene. a ti nisi. — Slušaj. Ipak. S mukom je promucala: — Neću. pa su mi zapele u grlu kao da lažem. Bilo je stanki. nagnula se preko njega prema meni. Ede. — Bile su hipnotske. Nije bilo duhovito. Vrlo. ha? — Zamišljeno je promatrala pizzu. — Ne brini više. nikad nisam uočio da je lijepa ne trudeći se da to bude. a Louise joj nije posvetila ni pogleda. rekoh joj: — Kako ti se čini ova teorija? Prije mnogo godina sublimirala si svoj seksualni nagon u nagon za jelom. Ranije nisam bila u stanju da nadzurim pizzu. njišući bokovitna taman toliko da izbjegne oštre rubove stolova.Nismo razgovarali brzo. — Ha? — Volim te. s naporom smo istiskivali riječi. da izgubi dvoboj. što je bilo u piluli. — Odmah sam pazilo te riječi. Ne vrti glavom. — Rijetko koristim ove riječi. — Volim te.. Napola u šali. Povrijedio sam je. ne vjerujem sama sebi! 78 . Imao sam vremena da pojedem tri komada pizze. Ovo nije bilo prvi put da vidim Louise i znao sam da je lijepa. i da pojede jedan komad. ona me već dugo poznaje. — Dobra kolgerla mora paziti na svoju liniju. Zbilja. Pizza je ležala zureći u nju. Očigledno je nije izazivala. — Te maslinaste oči. — Zaboravi. Konačno je položila pladanj na šank. — A onda me je pilula razsublimirala. — Oprosti — rekoh. — Okej. vrlo neobično za Louise.

A onda je rekla nešto čudno. — A. kako dugo? Pet godina? Divno mi je pristajala u naručaj. Louise nije rekla ništa. koliko će vremena provesti trgujući. Njezine se ruke stisnu oko mene. Mi. Odjednom sam se počeo tresti.. otišla nekuda. — Što? — Tako je. — Sve ovisi o tome. i prevodilac s fratarskog. Ako im ne možemo sagraditi laser za lansiranje. — Morris — rekoh.. naravno. Oženjen. Louise je zadrhtala. — Ti to ozbiljno govoriš? Jeste li se oko toga svađali ti i Bili? — Aha. Oh. Čekao sam na to. možemo ih nagovoriti da pričekaju neko vrijeme. Ja. Odmakla se. Bila je i četvrta vještina. Nisi čula. Neke su fratarske ekspedicije čekale i po. Oženjen. Napetost me napustila. — Ne može te zadržati. — Zašto smo to uradili? Zašto smo progutali sve te pilule? Morali smo imati više soli u glavi. izvanzemaljski teleport. četiri godine. — Ali. Nemamo vremena. da si to progutao? — Ne. Louise je prišla.Kakav sam već bio sinoć. Sinoć sam progutao četiri pilule.— Ni ja sebi — rekoh oklijevajući.. Nasmijala se: — Zar zaista vjeruješ. Čelo joj se naboralo. Opet. Ja. tko zna nisam li uzeo tečaj za dizanje revolucija.. Možda i deset. Vidio sam kako je problijedjela čak i u polutami lokala. 79 . — I nešto povrh toga. kad bih bar znala što je bilo u piluli koju sam progutala! Zamisli. Fratri bi mogli uništiti Sunce. Teško meni ako Morris sazna za tako nešto. — Oh? Zašto to nisi rekao Billu? — Šališ se?. Imamo bar tri. ako sam uvježbana ubojica? — A ako sam to ja? Morat ćemo pripaziti jedno na drugo. — Fino — rekoh. Negdje između tri i deset godina od danas. Rekla je: — U redu. a ja sam stavio ruke oko nje i poljubio je. Nisi uradio ništa. ne možemo čekati. pa mi znamo za tebe. ne tri. Udat ću se za tebe. Ti si zapovjednik međuzvjezdanog broda.

ne sjećam se. — Kako onda znaš da si uzeo četiri? — Evo. Možda će nam ovo reći. i tečaj zapovijedanja jedrenjakom. Vjerojatno je većina memorije još netaknuta. ili da je progutam. bio sam zaboravio kako se brzo raspadaju fratarske pilule. Mogu li je staviti u hladnjak? 80 . Znamo da sam uzeo tečaj lingvistike. *** — Mora da sam bio načas pametan. omot je oštećen. Morris je prevrtao pilulu po prstima kao da je to neki neprocjenjivi dijamant. — Naći ćeš RNA.. — Ne znam da li da je dam analizirati.— Možda je i Fratar progutao pilulu. ako se već sjećaš da si uzeo pilule. — Dobro se sjećam. Ali ne gutaj tu prokletinju. zašto se ne sjećaš čemu su one imale služiti? — Ne znam. — Da vidimo. Morris je rekao nešto prosto. Onako smušen. Nečeg tvrdog i okruglog. pa ovo stavio u džep. gledaj. Jednostavno. Odmah sam shvatio da u njemu nečega ima. — To ti bar ne bi naškodilo.. Vjerojatno sam se predomislio i uzeo tečaj karatea za crve. Izgledao je tako pun razumijevanja. — Ja Sam mu zaista vjerovala — rekla je Louise. tečaj teleportacije za Marsovce. A što se tiče. s jedne strane označena narančastim trokutom.. — rekoh ime — U neko doba sinoć. Bila je blijedoplava. — Daj je analizirati — rekoh mu.. Gledaj. Zar bi oni zaista bili u stanju da unište naše Sunce? — Bili bi zaista. — Posegnuo sam u džep i izvukao komad fratarskog celofana. Dovoljno je nekoliko slučajnih promjena u sitnom postotku RNA. Ta pilula više nije ničemu već dobra dvadeset i četiri sata. Ede. Promiješat će ti mozak. Možda postoji pilula koja uči Fratre kako da djeluju povjerljivo. Treba nam jedno dobro čudo. Možda te je ona naučila kako da ih zaustaviš. — Ta četvrta pilula. Oboje smo to promatrali raširenih očiju kad se Morris vratio. — Nemamo vremena da je pošaljemo Douglasu još večeras. a možda ćete čak uspjeti da pronađete što Fratrima služi kao matrica. kad sam se osjećao sposobnim da nešto ukradem Fratru. — Ne zanosi se.

Jesmo li spremni? — Sjedni uz šank. da li ti shvaćaš da sam Predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država danas rekao kako dolazi smak svijeta ako on nešto ne poduzme? Razgovarao sam osobno s njim. Morris je sjeo malo podalje od sredine šanka. pa je ugurao u ledište. — Ne ljuti se. Vrisnuo mi je u lice: — Idi k vragu i ti i tvoj naduti stav i ti tvoji krvoločni monstrumi! — Sljedeće je sekunde već bio hladan kao špricer. Nećeš znati koji su. Idiot. — Ode naše čudo —. — Zato je bilo napola prazno! Morris je pogledao na sat. na ulici. što će biti ako ne uzmognemo sagraditi laser? Ako pokušamo i ne uspijemo? Dao sam mu vrlo hladan i klasičan odgovor: — Glupost je uvijek zločin koji zahtijeva smrtnu kaznu. Slab. Vakuum i hladnoća sačuvat će tu stvarcu. — Vrijeme je da otvoriš. — U redu. Nismo htjeli da u lokalu bude gužva. Poslije izostavi džin. Frazeru. — Da li ti je povjerovao? — Nadam se. — Na posao! Imat ćemo nekoliko naših ljudi vani. i nekoliko unutra. Reći ćemo im neka gledaju novine.— Fino. To je bilo u piluli. — Zapovjednik svemirskog broda mora biti sposoban da uništi sunce kako bi spasio svoj brod. Spustio sam pilulu u plastičnu vrećicu. Večeras će ući jako malo tvojih mušterija. 81 . Nadam se. da ti to neće jako naškoditi poslu. isisao zrak iz nje i zavezao na vrhu. do đavola. Frazeru. — Donijet će mi bogatstvo. Jeste li to možda i sinoć radili? — Da. — Ha? . Fratri možda ne vole lovce autograma. — Nonšalantno.rekao je Morris gorko. Bio je tako đavolski smiren i tješiteljski da sam počeo urlati na njega. Kako da budem nonšalantan. Jedna mu je velika. Louise je otišla da upali svjetla. To sam mogao uraditi još sinoć. Ne možeš si pomoći. Razmišljaš kao kapetan svemirskoga broda. Daj je amo. ako ih zanima zašto im ne damo ući. I vladaj se nonšalantno. uglata šaka čvrsto stiskala rub stolice. — Daj mi džin i tonik. Frazeru. Postat ćemo slavni.

Frazen.K vragu. — Može biti bilo što. Govorio si o »energiji H-bombe«. Zar ne. da ti učiš riječi odmah kako ih ja izgovaram. Oh. I onda sam konačno shvatio što je to.. u telefonskoj kabini da niz ljudskih puževa uspostavi telefonsku vezu s Predsjednikom.. — Nešto me muči — rekao je Morris. Morrisovi ljudi? Ne. pa rekao: — Fino. bio je u pravu. Nije mi dao vremena da razmislim. Pružio sam mu njegov džin i tonik. — Baš nijedan? — Jok. post. ne? Pobjeći-od-svega-toga. Iskrivio je lice u grimasu. na primjer. Ne govorim ni jedan strani jezik. Ti upotrebljavaš velike riječi. Kušao je. Morrisu. skora propast svijeta. Parlez-vouz francais? — Ne. — Vidiš. Odmah je nastavio: — Što je fanac? Opet mi se moja glava činila poput vreće pune rogova. kao što je. pisati za lettercol. — Pa mi je pala šašava misao na pamet. ti ne govoriš kao barmeni. ima jedna stvar koja mi ne da mira. čemu su nas učili u gimnaziji Webster? — Ja parle la langue un peu. je vous dit. Pilula mi je zauzlala mozak. Pa što ti misliš. čekajući tamo. Osim toga. Eksplodiranje sunca koje grije inteligentnu vrstu mora biti zločin. Morrisu. Trgovci nekretninama na službenom putu. — Osim ostalih problema koji mi uništavaju duševni mir. — Pa da. što ti je? — Ovaj tečaj jezika je bio mnogo širi nego što smo mislili. govorio si o »eksplodiranju sunca«. Izdavati zine. — Je li? — Aha. što će ti to? — Što je Gafia? — Pa. ali si znao što je fuzija. katkada. Et tu? — Merde de cochon! Morris. Gimnazija Webster. 82 .. pomagati u organizacija Cona. jesi li ti studirao? — Ne. Frazeru.. oh. možda? Nisam više mogao vjerovati vlastitom osjećaju za pravdu! Ušla su četiri muškarca i sjeli su za jedan od većih stolova. ali si znao na što mislim kad sam rekao »nova«.

83 . i otišao da poslažem čaše na Louisin pladanj. Ni izdaleka. — Na kakvu promjenu ciljaš? Osim činjenice da je ona lijepa. Ne vidim. Čini se da si dobio opći tečaj za učenje jezika odmah čim koji čuješ.. Pa i nema razloga za to. čak i jezik američkih sf-fanova. ali te riječi ne pokrivaju cijeli pojam. — Čitanje misli? Možda. Kad mi neće trebati barmenova dobra volja da izvozam Fratra. — Domaćica. mislio je Morris. ili bolje. da bi ti mogao čitati Fratrove misli. One čistačice govorile su španjolski. Nastavio sam: — Imam na umu jednu vještinu. a samo su dvojica bili od Tajne službe. Za nju nema jednostavna imena od jedne ili dvije riječi. — Španjolski. što jesam opazio. pa ne znaš razliku. znaš. francuski. Hoćeš li to zadržati za sebe neko vrijeme. — Da ne kažem Louisi? Sigurno. Morris je rekao. ali sam ih sve razumio. Ja osjetim kako misliš. ne sviđa mi se ideja da ostanem politički zatvorenik. domaćica. — A on. — Imaš li ideju kakvo je znanje pojela Louise? Tvoje smo vještine prilično dobro pogodili. — O tome ćemo poslije. Umiješao sam četiri pića. neko vrijeme.— Imaš pravo. na koji biti muškarcem ne može biti.. Vučeš me za nos. zašto ne. tehnički jezici. To bi moglo biti presudno. I tvoje. zar ne? Imamo posla s izvanzemljanima. — Kad budem u boljem položaju za cjenkanje. Još nije sasvim jasna. Vidio si Louisu tek sinoć. — Danas sam nekoliko puta osjetio kako s prevelikom sigurnošću pogađa nečije privatne misli. Louise je bila kod stola primajući harudžbu. — Puko nagađanje. možda. Sad sam se baš sjetio. nije to baš čitanje misli. Ostavio sam Morrisa da se znoji nad tim. Konačno. a Louise ih je odnijela. kakva su teleport ili kapetan svemirskog jedrenjaka. — Biti žena — rekoh — može biti vještina na način. — Sad je važno to. Moglo bi se reći i kućanica. kako bi to bilo moguće bez telepatije. Morrisu. — Osvrnuo sam se. Gosti su već sjedili oko četiri stola. ne što misliš. ili prevodilac. »Duga Žlica« se brzo punila. može čitati moje. Morris je pijuckao iz čaše. — Možeš li čitati moje misli? — Pa. — Imam ideju. I čekao. — Ne. fratarski.

usput. Nije ju ni okusila! To sigurno ne bi mogla jučer. još je vruća. — K vragu. Frazeru. — Što ti je? — Prije deset minuta odlučili smo se vjenčati. bar bih ja to mogao znati! — Ne poričem — tiho je rekao Morris. Hm. Doručkovala je dijetno. Sama ju je i kupila. kako da to kažem Morrisu? Pa ja još nisam ni bio u njezinu stanu. Štoviše. — Zagrizao je. — Oh. pročešljali smo malo tvoja prošlost. kako mi se lice promijenilo. Sveta istina. Frazeru. — Zato je možda i uzela pilulu.— Jest.. Ali. pa se nehajno okrenuo natrag. — Još nešto? — Postala je majstor za neverbalnu komunikaciju. — Možda je obilno doručkovala. do vraga. sinoć je imala deset kila previše. Zašto to nisam prije opazio? — Ima još nešto. zašto bi Louise Schu željela takav tečaj? Ti mi i nisi opisao domaćicu. da ih je izgubila preko noći? — Imaš pravo. — Znao sam da nije. Morris je bio slika i prilika sumnjičavosti. Opisao si mi ženu koja hvata muškarca za kojega će se udati. — Vraga. — Sve mi to zvuči vrlo subjektivno. — Osjetio sam. ali preobilna. — Vidio je. Mora da je bila jaka doza. nekoć je Louisu nerviralo ako bi je netko dotaknuo. — U redu. Ti se bojiš braka. ni ona meni. ne vjerujem! Ja znam da me voli. — Morris je okrenuo glavu da baci pogled preko ramena. oh. — Hvala. bila je malo preteška..? — Promatrala je tu pizzu dobrih pola sata. Valjda ne vjeruješ. znaš. Ne. Ali. zvuči mi kao da samoga sebe tjeraš da u to povjeruješ... Htio si reći.. uzmi malo pizze. Teško mi je govoriti o osobnim stvarima.. ona je lijepa. ali joj nikad nije uspjelo da se drži neke od njih. U stanju je da nešto kaže samo tonom glasa ili načinom na koji se naslonila ili.. Do prije deset minuta nismo se čak ni poljubili. — Čestitam — rekao je Morris i čekao. Još uvijek je. Ah. To je vrlo ženstvena vještina. Nikad joj se nisam pokušao približiti. Rekoh: 84 . — A ako je čitanje misli jedna od tvojih novih vještina. kako mi lice crveni. pobijedio si. Godinama je povećavala svoju kolekciju raznih dijeta.. — Aha. Zgodna. A ona nikad nije nikoga doticala.

zavodnički se zibajući u bokovima... Louise je došla s narudžbom. nisam o tome imao pojma.. — Frazeru.. — Slušaj me. Frazeru. zauvijek. pa.. fantastično. 85 . većinom. Konačno je prošaputao: — To je grozno. — Morrisu. Ne gledaj me tako. Samo je to. — Nisam to ja uradio! I ne mogu je tek tako ostavite na cjedilu! — Znam. možda. pokušat ću da se dočepam pilule za zaborav! Ako mi ne uspije. a tečaj se brine da mu bude glavni zgoditak. — To je to! Morris je podigao pogled: — Ha? — Ona se zaljubila u mene zbog nečega u piluli. kako je to Fratar mogao znati. to jest za sretnika koji bi ulovio nju. većinom su muškarci. Možda razgovoram.. — Pitam se. Vic je u tome. — Kako je uopće mogao znati za takvu vještinu? Zašto bi sa sobom imao takvu pilulu? Hajde. pa ti misliš ozbiljno. da su sve promjene u Louisi bile u korist muškaraca. Fratri mogu preslikati ljudsku ili bilo čiju memoriju u prostornu kompjutorsku shemu. što je vidjela u tebi... — Morao bi naučiti od ljudi. Louise je pokusni uzorak.. Što ćemo? — Pa. On čini da se žena zaljubi u prvoga. oženit ću je. Pa. To još ne daje odgovor. zar ne? — Da.. — Oh. zašto ne? To bi je učinilo vrednijom za muškarca koga bi ulovila. U prvoga muškarca kojega sretne. oh. Načinili su od nje zamorca. ti si stručnjak za Fratre. — Morrisov smiješak je usahnuo. Morris je razmišljao. — Ma. hajde! Bajke. Pitam se. pa to proučiti. pa. teško opisana. Pripremio sam piće i poslagao čaše na pladanj. Fratri namjeravaju prodavati takve pilule muškarcima na Zemlji na veliko... Mora da su Fratri ispitali mnogo ljudi. oni koji susreću Fratre. ne možemo joj reći da je pretvorena u domaćeg roba! Morrisu.— Ako me je voljela i prije. u sljedeće piće ne štedi džina. — To je tečaj za robove. Samo ideja. Bila je to komplicirana ideja.. Ona je namignula i otišla.. Ivica i Marica. Možda su to uradili kojemu od naših diplomata. Naši diplomati. — prosiktao sam. Zašto? — Tako.

*** Primicao se klizeći preko poda. Niz leđa su mi išli žmarci opasnosti. On mi je uzvratio ekvivalentnim pozdravom na šapćućem fratarskom. Trgovci nekretninama ušutjeli su u pola rečenice i izbuljili oči. a u mene su zijevale dvije paralelne cijevi. što je to. Fratar mi se primicao poput osvetničke sablasti.. Izgledalo je poput spljoštene lopte za tenis. višefrekventni laser. a jedan je od njih posegnuo za pilulama za srce. prevodeći moje riječi u fratarski šapat. ljudska silueta iskrivljena kao u lošem ogledalu. a ja mu nisam mogao signalizirati. Okrenuo sam se. da natočim. Kad sam se okrenuo prema njemu.. poslije su sitni zamašnjaci zadržavali oružje upereno u cilj. To nije bio isti Fratar. što je očigledno izvukao ispod halje. — Fratar ih je imao spremne u drugoj ruci. Ništa se nije moglo vidjeti osim lepršave sive odjeće. imalo je pet dubokih utora za fratarske kandže. i nije znao što da počne. Po svemu je bio potpuno sličan Fratru koji nas je posjećivao prethodne dvije večeri. Znao sam.— Ne osvrći se — rekoh. Louise i Morris nisu to ni naslutili. Prilika pod kapuljačom. rub mu haljine tik do tla. Morris je vidio. u ruci je držao nešto veličine šake.. sjena u sjeni. Inače biste morali 86 . — Dobra večer — rekoh. Rekao je: — Vjerujem da je na redu »Rock and Rye«. Bile su male i ružičaste i trokutaste. Sjeo je na barsku stolicu koja ga je čekala na kraju šanka. duboke tame ispod kapuljače. Jedna je cijev tražila cilj.. i jednako duboke sjene na mjestima gdje se odjeća rastvarala u hodu. Rekao je: — Moram se uvjeriti da ste ih zaista progutali. Nije prepoznao uređaj. nadnaravna. S druge strane su sjale leće. — Poznat mi je taj alat — potvrdio sam. — Morate progutati ove dvije pilule. Njegov je aparat za prevođenje bio uključen samo upola. ne dirajući njegove riječi. Na vratima se mogla vidjeti sjena i micanje. Projektor zraka. — Da li poznajete ovaj alat? To je.

Ako sada popusti moj stisak.progutati više od dvije. i nije mogao ništa. Fratar ih je napipao dok su silazile niz moj jednjak. nemoćan. jer sam to dobro promislio. Priđite bliže. tvojih igara lopova i žandara! Ali. Sve su osobe u »Dugoj Žlici« zurile u nas. Mogao sam osjetiti agoniju u njegovoj duši. uređaj će opaliti. odmah sam shvatio što krije. Morris je promatrao kako ih gutam. kao male izbočine što prolaze ispod njegovih prstiju. Morrisu. bila je napol prazna. Mogao je čitati svačije misli. Prišao sam. — Vi možete čitati misli — rekoh. Išlo je teško. Morao sam nešto poduzeti. Fratar je ispružio treću ruku/nogu/kandžu. A kad su pilule prošle njegove prste. Fratar nije mogao čitati moje misli. Ako možete spriječiti vladine agente da me napadnu. i jedva primjetno kimnuo glavom ne gledajući u me. Obuhvatio je prstima moje grlo. Pomišljao je da ode. Prevelika doza bi vam oštetila prirodnu memoriju. ne prejako. Kad se čaša opet pojavila. Podignuo je čašu s viskijem i unio je pod kapuljaču. Stavio sam pilule na jezik. Morris je šutke psovao. osim mojih. Čitajući tu stranu dušu shvatio sam da ću umrijeti ako ne progutam pilule. Njegov ste cilj vi. da je Fratar 87 . učinio sam čudo. Fratar je šaptao: — Poznat vam je mehanizam za okidanje. i progutao nasuho. Sada sam znao. — Poklonjeno vam je od nekoga tko nije imao prava da to učini — rekao je Fratar. ali dovoljno čvrsto. jednu po jednu. Upitao sam ga: — Zašto ste mi oteli moje znanje? — Niste ga platili. Bilo kakav signal bi učinio da se istoga časa četiri pištolja upere u Fratra. — Poklonjeno mi je. A mene bi do smrti ispržile rendgenske zrake. — Da — rekao je Fratar. Eto ti. Uputih gestu prema Morrisu. — Vaše sjećanje izazvano pilulama nestat će za dva sata — rekao je Fratar. učinite to. a ja sam gledao u dubinu njegove duše. On ju je shvatio. i svi su bili previše uplašeni da se pomaknu.

A onda asteroid padne u ocean i uzrokuje ledeno doba. Hoćete li nastaviti? Osjetio sam. i diskutirao je žarom fanatika. Njegovo je etičko uvjerenje ušlo u njegov mozak putem pilule RNA. ali su mi moje uši govorile da eam ih izgovorio ispravno. Nije se mogao oteti. Sjećam se da sam rekao: »Zamislimo ovakav slučaj. — Govorili ste o pravu — rekoh Na fratarskom. bio je trijezan. — Da li vam je rečeno koju sam pilulu dobio? — Tečaj jezika. i kako ih nagađa pogrešno. — Da prodiskutiramo pravo. Vjerovao je da želim iskoristiti njegovu znatiželju i naturiti mu još svoje robe kako bih zaradio.. Kasnije sam to bio ja. i on je znao za to. škakljale su me..upleten u neke mračne poslove. ali ne i da ga možete govoriti.« 88 . Upitao sam: — Što mislite o laserima za lansiranje? *** Diskusija je postala duboko tehnička. Sjećam se da sam rekao: »Uzmimo jedan zamišljeni slučaj. — Prošaptane su riječi čudno zujale u mome grlu. »Prirodna katastrofa ne može utjecati na odraslost neke vrste. — On nije dovršio kušanje zemaljskih alkohola. Bio je član posade fratarskog broda. koji ne može sagraditi laser za lansiranje. Pružio sam mu čašu. ili čak nekoliko osmica puta toliko. svijet je naseljen životinjama. Zamislimo.« Isprva ga je zadržala znatiželja. zajedno sa znanjem potrebitim za njegovo zvanje. kako bih ga mogao uvjeriti. čija vrsta živi od trgovine. Fratar je bio iznenađen. A čega se može bojati od mene? Štogod sam naučio iz fratarskih pilula otići će za dva sata. Nikad nije o tome razmišljao.. točno? Pa i sami Fratri se mogu vratiti na nivo životinja. zar ne? Ne ako ne promijeni strukturu mozga. — Rečeno mi je da razumijete naš jezik. mogao je shvatiti motive jednoga trgovca — on. Nisam znao da ima takvu u svojoj torbi za uzorke. Neće biti lako. Bio je član posade svemirskog jedrenjaka.« To se već znalo dogoditi. Osim toga. kako nagađa moje motive. da je neka civilizacija sposobna za svemirski let tokom nekoliko šezdeset četvorki godina.. Mora ostati i saslušati me. Svijet.

ako budem imao vremena. pa se nije uplitao. i čekao da se nešto dogodi. Samo će ga pratiti. brod je svetinja. I tako je on mirno sjedio. Ako ne možete.« Pri kraju diskusije samo sam ja govorio. Dobro mi je išlo. Bit će pametnije da potrošimo preostalo vrijeme zapisujući sve čega se 89 . Košulja mu je bila skroz-naskroz mokra. — Ha? — Reći ću ti. odlebdio do vrata. pio svoje tonike i tonike. A nisam si ga mogao priuštiti. Encimi RNA su već u mome krvotoku. Odjeća Koju Nose Među Strancima ima mnoge namjene. dokaz je da vam brodom zapovijeda životinja. — Neće. ni telepatijom. Zvučalo je. kriveći svoje jadno ljudsko grlo nad stranim frazama. pomaže im da zauzmu uspravan stav sličan ljudima. platio piće novčanicama od jednog dolara. šapćući. U jedan i petnaest Fratar je dosegnuo polovicu najdonjeg niza boca. čak i da sam mogao — ni riječima. Osim toga. kao da sam tjedan dana jeo samo izlizane žilete. pa je jedan ostao. Morris je ustao i zgulio sa sebe svoju sportsku jaknu. Dok sam se ja svađao. i van. Ona ih održava uspravnima. Fali mu samo kosa i pješčana ura. Imao je dva tjedna vremena. Ona je štit i filtar za zrak. i da vam se posada sastoji od životinja. da sam i ja šaptao. Nisam mu smio ništa reći. a drugi otišao. Morris je bio pogodio što se zbiva. čije se glasove tako lako raspoznaje. — Nema svrhe. — Pripazi da ga nitko ne pokuša zaustaviti — rekao sam Morrisu. Na taj su način vjerojatno i došli ovamo. »Sagradite si onda sami taj svoj laser.. »Što će biti s brodom?« Razumio sam njegovu agoniju. da ti ispumpamo želudac? — Kasno. brod!« šaptao je on. mislio sam. ni gestom. Rekao je: — Kako bi bilo. s Fratrom. promatrajući ga kako odlazi. Spuznuo je sa stolice. tvrdim snom.. »Ali. Fratar bi pročitao Morrisove misli. Sve na šaptavom fratarskom jeziku.Znao je to. Gladovao sam za dobrim. Jedan se od članova posade podijelio. ona je plašt nevidljivosti.

Samo sam ga nagnuo da razumno razmotri etiku cijele situacije. htio je. gdje mu nitko ne može pomoći. onda. fratarskom obiteljskom životu. Konačno je skupio hrabrost: — A Fratri? A naše Sunce? — Ovoga sam preobratio. — To je bila bezočna laž. Zato moramo sagraditi laser. — Preobratio ga? Kako? — Nije bilo lako. o fratarskoj tehnologiji. Morrisov je pogled najednom otvrdnuo. Imamo devet ili deset sati vremena dok se sve ne izgubi. — Vraga. — Stajat će te to novaca. U prva četiri sata iscijedio sam iz sebe sve što sam znao o fratarskom sistemu teleportacije. odnosima između Fratara i stranaca. — Oh. Morrisu. — A ako ga netko drugi razuvjeri? — To se može dogoditi.. pa da legnemo na posao. on mora sačuvati brod. — Nisam se namjeravao. — Dao bih dušu da mogu odspavati. — Fino.. nečega se bojao. — Okej. — Nije ga to uvjerilo. Ponudio je da uđem u telefonsku kabinu. — Sto tisuća dolara. Prebacit ćemo pare na moj račnu sada. zato neću da ga pratite on će uvjeriti ostale. Morris je neveselo kimnuo.mogu sjetiti o Fratrima. sjeti se. etici. Izišao je šutke. — Oh? Koliko? Dobro sam to promislio. ali sam odbio ući. ali se predomislio. dok još mogu čitati tvoje misli. *** Sljedećih je dvanaest sati bilo pravi pakao. 90 . — Pa. — Okej. — Pilula mu je to ubacila u gene. Jedrenjak je u opasnosti samo dok je u međuzvjezdanom prostoru. A ako se namjeravaš svađati. To je i u meni. čije vrijeme tratiš. — Ne budi budala. naravno. Da uzmem diktafon. Brod je savršeno siguran u orbiti oko Mjeseca. Znam kako je to snažno. Staklo me neće spriječiti da mu pročitam dušu.

. *** Probudio sam se u tami i osjetio da nisam sam. i nisam više davao od sebe ništa korisno. nogu oslonjenih o rub kreveta.. Louise nam je kuhala kavu. — Kupila sam. Napor je tako bio dvostruk. Netko.. 91 . kako me Morris ne bi vidio da hodam poput atlete na trampolinu. Što može izgubiti? Optuživao me da izmišljam. Rekla je: — Doručak? — Aha. sam da mi vjeruje. pa je konačno otišla spavati u jedan od separea. i znao sam to. oči su me boljele samo malo jače od ostalog tijela.detaljima o raznim strancima. onako sjediti s oborenim ramenima i glavom. Ustao sam. Netko je bio u sobi. Louise je bila u mome naslonjaču. Navalio je na me opskurnim frazama iz matematike i latinskog i šatre sffanova. Opet sam zaspao. Louise. i otišao vidjeti kako se snalazi. Probudio sam se u zoru.. i diktirao nepovezane rečenice svakih tridesetak sekundi. Inače bi me moj mali mozak podignuo na prste i pripremio za eventualnu promjenu u gravitaciji. Morrisov me čovjek doveo u moju sobu i otišao. U jedanaest je u meni bućkala golema lokva crne kave. Natjerao me da sjednem. koordinatama raznih naseljenih i nenaseljenih svjetova. U devet ujutro ležao sam nauznak.. Bolio me svaki mišić. tko mi je želio dobro. Nema baš bogzna što u hladnjaku.. Vjerovao mi je. U dva poslije podne poslao je nekoga da me odveze kući. Onda sam se opustio. i to je boljelo. Osjećao. slušajući priče. ako ne znam ništa. Zapravo. Optuživao me da sam izmislio i same pilule. Bio sam uvjerljiv. zurio u strop. sve. Morris i agenti Tajne službe koji su bili glumili goste sjedili su oko mene poput skauta oko vatre. Nije me mogao navući na tanak led. Nije mu pomoglo. Ako mu nisam od nikakve koristi. morao sam se boriti da održim stav nasmrt umorna čovjeka. — Fino.— Zažmirio sam. i tu me skoro uhvatio. ipak. Morris mi nije davao da se izvučem samo tako. nema potrebe da me mazi. Boljelo je satima. Ipak. Promatrala me. trudio se i dalje. Morao sam izdržati još malo. Poslije pet minuta zaključio sam da sam dosta spavao. jer to nije moglo naškoditi.

Sinoć sam uvjerio jednoga Fratra da je eksplodiranje sunca zao posao. Znao sam da mi je uspjelo i prije nego što je vrućina doprla do mojih dlanova. U posudi je bila vruća. to je stara vještina. u piluli je bilo i drugih vještina. Možda će on uvjeriti ostale Fratre da ja imam pravo. — Prorok — rekla je Louise. Bilo kako bilo. onu spravu pomoću koje se izaziva sunca da postanu nove.. Vrištala je na engleskom. i pokušao se sjetiti. Talent čitanja misli stečen pilulom za »proroka« ide dublje od običnog čitanja misli. Takve pilule nije imao kod sebe. zažmirio. to i sam namjeravam učiniti. Upotrijebio sam taj talent da učinim da mala ružičasta trokutasta pilula nestane prije nego dospije u moj želudac. Profesija koju mi je dao slična je tvojoj. Mogao je isključiti onaj dio koji je vrištao na engleskom meni. Najbliže bi je se moglo opisati kao »prorok«. Prihvatio sam ga s obje ruke. Uostalom. — Kao. Slušala me s punom pažnjom. prorokov talent je i moć uvjeravanja. a to je baš Fratar i tražio. ali ga ona baš nije ispunjavala radošću. — Prokleti? 92 . Hoću reći. — Prorok? — Radila je nešto vrijedno divljenja. mirisna kava. na primjer. Taj Fratar je sada moj sljedbenik. Ona me je promatrala vrlo neobično. pretvaranje hladne vode u vruću kavu? — Da. — Pogriješili smo što se tiče prve pilule — rekoh Louisi. i istovremeno pekla jaja. pa bi sprava još samo šaptala fratarski njemu. Samo što me prije morao naučiti fratarski jezik.. — Dodaj mi to. jaja su čekala da ih se prolije po slanini. i nema za nju imena od jedne riječi. Bio je prilično pijan. ali je uspio pronaći nešto što će poslužiti svrsi. Morris se boji da bi ga netko mogao razuvjeriti. — Evo. Ja čitam duše. čuda. molim te — rekoh. da je to moguće. Ja ne vjerujem. u što sumnjam. Jasno. Louise je u ruci držala automat za kavu.Slanina se pekla u tavi. Nije imao ni generalni tečaj za učenje jezika. Vrištala mu je na uho. — Ili sljedbenik. ta je vještina uključivala Dar za jezike. A možda će samo prokleti hachiroph shisp. Ah. ako takav uopće postoji. što se dogodilo druge večeri. kruh je bio spreman za pečenje u tosteru. Fratar je imao spravu za prevođenje. U njemu je bila samo voda. Ipak.

— Ulila je kavu u šalice.. Za neka dva sata tečaj za robove nestat će iz nje. Zašto nam je potreban laser za lansiranje? — Da dasegnemo zvijezde. nesposobna da se drži dijete. možda će se ipak udati za me. To joj je dalo ozbiljnost opaticeidealista.— Hoće li to spriječiti taj.. i pomalo sramežljiva. Morao bi mu reći da nema razloga da se zabrinjava. mušterije će se tući za mjesto u baru. i najvažnije. Morris mora nagovoriti svijet da sagradi laser za lansiranje. Ti si barmen. Ružičasta pilula ipak neće uništiti sve njezino sjećanje. Rekoh: — Trebat će nam pomoćnik. Podići ćemo cijene. Ja hoću da bude uplašen. Kao prvo. umjesto da baca bombe na fratarski brod. — Barmen. ubacio sam ružičastu trokutastu pilulu u njezinu kavu. Gotovo je. A ja sam osjetio snagu njena vjerovanja. Kad se okrenula da servira jaja. — Ispio sam sok od naranče. kako četrnaest sati spavanja koristi apetitu. Kad se sazna za ovo. neovisna. Dva sata kasnije ona će još znati da je volim. — To je Morrisov posao. ne. to. Dovršila je serviranje doručka. Louise je slijedila svoje misli: — Bili Morris je izgledao strano kad smo odlazili. ja sam barmen. nisi valjda to zaboravio? Četvrta vještina! Zavrtio sam glavom. Naglo je podigla pogled. ne. hach. pa smo sjeh za stol. — Fino — rekla je ođahnuvši. — Sasvim. Louise je rekla: — To je. — Mmm! Fina ti je ova kava. — Sasvim gotovo. da radi? — Da.. Bit će opet kao prije: slobodna.. — Fino — rekla je Louise. 93 . — A. Nama je potreban laser za lansiranje.— Zar misliš da se zezam? — Oh. Divno je. zadnje. Udat ćeš se za barmena. dakle. Sad se mogu posvetiti četvrtoj vještini — jedinoj do koje mi je zbilja stalo. povjerenja u me.

— Ti i Morris. Vi ne shvaćate kako je veliko fratarsko tržište. naš put u besmrtnost! Štogod platili. stvari za koje ni oni ne znaju! Stvari koje su tako opasne.. Stvari kojih se boje i sami Fratri... da se vrtiš oko neke druge zvijezde kad se to dogodi našemu Suncu. Objavljeno prema dogovoru s GPA München 94 . bit će to jeftina. i potpuno uvjerena. Koliko si nova vidjela za svoga života? — Jako malo — nastavio sam. A ja sam shvatio da ću do kraja svoga života morati dobro pripaziti da ne pretjeram sa svojim propovijedima. — Oči ti se krijese — prošaptala je Louise. Fratarski način putovanja svemirom naš je put da se održimo kao vrsta. a prokleto je velik svemir. —Prokleto je mali broj trgovačkih svemirskih jedrenjaka. Vani ima i drugih stvari. Izgledala je napola hipnotizirana. i kako su oni raštrkani.. ne samo Fratara. da je jedina zaštita od njih da budeš negdje drugdje.

— Naravno — potvrdi Browne. ja sam istraživač psihičkih fenomena. pogled izgubljen. kimajući glavom. — Možda je već unutra... — Browne. — Naravno. Browne. ovoga puta a ne samo glasina. Ni ja ni oni drugi nismo lašci. manja nego što bi trebalo da bude — kao da se smežurao. Ako je to stvarno. Browne. molim vas! Brown šutke odmahnu glavom.. — Smežurani čovjek zatvori za trenutak oči i osloni se o stup trijema. Odijelo je visilo na njemu suviše veliko. A ovo je subotnja večer. Oči su mu bile umorne. — Mali čovjek protrlja svoj prst na kome se nalazio veliki zlatan prsten. Browne. molim vas. sav je drhato dok se naginjao naprijed.. — Znam... — Ja znam. Zakleli ste se da govorite istinu. budna pogleda.. Ja moram noćas vidjeti to priviđenje.. ne znam.a onda rekao polako: — Ne mogu to učiniti. pokušavajući da razabere riječi prigušivane lavežom pasa iz štenare u stražnjem dvorištu. oči usplamtjele. ovo je posljednja večer. Odavao je dojam osobe koja je. Mali čovjek na trijemu. slušajte me. na neki način.. — Subotom uvečer moram u grad. — Znam. I bit će tamo još 95 . duhova i sličnih stvari. — Ali. — Ali. i ja ne smijem propustiti.Peter Cartur: The Mist Preveo Gavrilo Vučković Magla Veliki čovjek je zagunđao . to je ono za čim sam tragao. Browne.. Subotom uvečer odlazim u grad. Njegovo sićušno. otegnuto. I drugi su. budno lice bilo je blijedo. Vi ste to vidjeli.

Ono se. Mali čovjek opusti svoju ruku niz tijelo. ja nemam novaca. — Možete ga dobiti.. Oči su mu škiljile lukavo.. zapravo.najviše desetak minuta. Suviše težak da bi bio zlato — ili bilo koji drugi metal. — Trajat će samo jednu minutu. — To je ono. odstupi jedan korak i spusti ruku na bravu.. Browne. Zlatan. 96 . — On zastade.. — Humh! Brown odmahnu glavom. sigurni da znate kako izgleda? — Znam valjda što sam vidio. Potpuni mrak. Browne. — Ne. — Koliko? — Ja.. Sve. Zlatno i blistavo... Nemojte se motati po dvorištu kad pustim pse. Suviše veliki za prste malog čovjeka. Moram ga vidjeti! — Bojim se da neće moći. — Spreman sam dati za to sve što imam. — Brown je motrio oči malog čovjeka. I pogled mu se usredotoči na čudno oblikovani prsten na prstu. mora biti mrak da bi se vidjelo. vidio bol u njima. Ja moram u grad. možete uzeti prsten.. Ali. — Imate lijep prsten. ako bi mi to nešto donijelo. Samo mirno stoji i nekako svjetluca. — Pa. Stao je u stranu.. — Moram da krenem. ne mogu vam dopustiti da dođete u posjed ovoga.. Brown sleže ramenima. Zatim kresnu šibicu i pripali petrolejku na stolu. A ja moram. eto kakvo je. osjećajući kako prijanja uz meso.. Onda je ponovo podiže.. da bi propustio malog čovjeka.. Brown zaškilji očima. E pa. i ne pokreće. — Ja... — Jeste li. ali ne od zlata. jedan trenutak. mislim da je to stvar koja zaslužuje da je čovjek pogleda... — Sada moram zaključati kuću i pustiti pse. — Naravno. Čekajte.... Veilki čovjek uze prsten i otvori zavjesom zastrta vrata. Brovvn ga natakne na svoj mali prst. sada moram u grad. Okretao je prsten u svojim debelim prstima vrlo polako i s velikim zanimanjem. puštajući svoje oči da preklinju u njegovo ime. računam da bi mi se isplatilo ostati kod kuće ove subote. — Ne znam.

U zraku. a zajedno s njom i noć. Nebu na kojem je Brown mogao vidjeti tri divovska sunca. propuštajući Browna da uđe prvi. — Naravno da jesam. I ja ću poći s vama. s prsta na kojem je prsten. Ali mali čovjek stade u stranu. — Naravno da jesam. koračajući nervozno. Visoka možda dva i pol metra. pokušavajući da se dokopa poznatog miljea svoje spavaće sobe. visoko i bez grana. Brown je bio prisljen da produži. i gdje je drveće. — Nije utvara. naprijed. pronađe vrata spavaće sobe. Lice malog čovjeka otvrdnu. Brown se hrapavo nasmija. Dan u nekom poljskom krajoliku gdje je trava bila plava. — Veliki čovjek se nasmija. Zajedno su krerruli naprijed u zlatnu maglu. Ranije je bilo kao da prolazi kroz zrak. nasred spavaće sobe. jel' da? Znao sam da nije. a onda. — Dobro. on je svuda po svojoj koži osjećao oštro bockanje. Onda su iskoračili iz magle. 97 . Kuća je nestala. težilo prema narančastom nebu. Dnevna svjetlost. položi svoje prste ha Brownovu ruku. Čekajte! — Mali čovjek koraknu naprijed. A vi ste zacijelo mislili da plaćate za utvaru. Nije bilo nikakve poznate spavaće sobe. — Čekajte. — Hajde. — Ne mogu nikako vjerovati da ste vi uistinu prošli kroz ovo. Onda slegne ramenima. svjetlucala je zlatna mrlja. Dok su ulazili u maglu. Browne. Pogledao je Browna ispitivački. upola toliko široka. samo s dugim iglicama. Platili ste.Mali čovjek. kao da još nije siguran. Bilo je drukčije za velikog čovjeka — ovoga puta. Činilo mu se sada da dolazi u vrelim strujnim udarima. Pokušao se povući. Gledajte. Brown požuri naprijed. sa žaljenjem. Bockanje je postalo gotovo nepodnošljivo. ali ga je mali čovjek spriječio u tome iznenađujućom snagom. Brown ga grubo gurnu naprijed. kakvu Brown još nikad nije vidio. a tu nema ništa što bi ozlijedilo čovjeka.

I mi ovdje imamo priče o duhovima. Časak kasnije zašao je među visoko drveće. — To je ludost.. koji je nemoćno zurio za njim.. ili s nekim tko nosi prsten. Gdje smo? — Veliki čovjek zastade i ponovo diže pogled prema ona tri sunca.. Divlje priče. Magla je nestala. A to znači s vama.Veli čovjek se oslobodi stiska.. — Nisam mogao proći kroz maglu osim s prstenom na ruci. Pronađite neku drugu maglu dok budete nosili prsten. Mali čovjek se sad mijenjao. Zatim prevuče rukom preko čela.. — Uspjeli smo. pa opet žurno nastavio naprijed. da ispunjava svoju odjeću. opsova i okrene se da pogleda maglu iza sebe.. Mali čovjek se brzo okrene i poče koračati po čudnoj plavoj travi. _ — Žao mi je. magla? — Čut ćete razne glasine. svojoj kući.. Činilo se da raste. Onda se vratite kući. — Ali. — Ali. Kod moje kuće... Mali čovjek odmahnu glavom. Browne.. Jednom se osvrnuo i pogledao Browna. — Kod kuće. Oklijevao je trenutak. 98 . Provjeravajte sve te glasine. Budite istraživač. Browne. a onda nestao iz Brownova vidnog polja. Browne — reče on. — Sretno...

Mack Reynolds i Frederick Brown:

Dark Interlude
Preveo Gavrilo Vučković

Mračna međuigra
Oči šerifa Bena Randa bile su ozbiljne. Rekao je: — Okej, mladiću. Čini mi se da si nervozan; to je prirodno. Ali ako je tvoja priča istinita, ne brini. Ni zbog čega ne brini. Sve će biti u redu, mladiću. — Bilo je to prije tri sata, šerife — reče Allenby. — Žalim što mi je trebalo toliko vremena da stignem u grad i što sam vas probudio. Ali seka je neko vrijeme bila histerična. Morao sam je umiriti, a poslije sam imao muke i s paljenjem one krntije od kola. — Ne smeta ništa što si me probudio, mladiću. Ja kao šerif radim non-stop. Uostalom, nije ni kasno; slučajno sam se večeras vratio kući ranije. A kad dopusti da razbistrimo neke stvari. Kažeš da se zoveš Lou Allenby. To je solidno ime u ovom kraju, Allenby. Jesi li rođak Rancea Allenbyja, koji je imao trgovinu preko u Coopervilleu? Išao sam u školu s Ranceom... A sad da prijeđemo na tog čovu koji je rekao da dolazi iz budućnosti. *** Predsjednik Odsjeka za historijska istraživanja bio je skeptičan do posljednjeg časa. Dokazivao je: 99

— Ja još držim da je projekt neizvodljiv. Postoje u tome neki paradoksi koji predstavljaju nepremostive... Doktor Matthe, čuveni fizičar, prekide ga učtivo: — Vi, bez sumnje, znate što je dihotomija? Predsjednik nije znao i zato je šutio, dajući time na znanje da očekuje objašnjenje. — Zenon je postavio principe dihotomije. On je bio grčki filozof i živio je oko pet stotina godina prije onog drevnog proroka čiji su dan rođenja primitivci koristili da bi njime obilježili početak svoga kalendara. Dihotomija tvrdi da je nemoguće prevaliti bilo koju datu razdaljinu. Dokaz: najprije se mora prijeći polovina razdaljine, zatim polovina preostale razdaljine, zatim opet polovina od onoga što preostane, i tako dalje. Iz toga proizlazi da uvijek ostaje jedan dio razdaljine koji treba prevaliti, i zato je kretanje nemoguće. — Nema tu analogije — reče predsjednik. — Prije svega, vaš Grk je polazio od pretpostavke da svaka cjelina sastavljena od bezbrojnih dijelova mora, samim time, da bude beskrajna, ali mi znamo da beskonačan zbir elemenata sačinjava jednu konačnu cjelinu. Osim toga... Matthe se blago osmjehnu i podiže ruku. — Molim vas, nemojte me pogrešno shvatiti. Ne poričem da mi danas shvaćamo Zenonov paradoks, ali, vjerujte mi, u toku mnogih stoljeća najbolji umovi koje je dao ljudski rod nisu mogli to objasniti. Predsjednik reče taktično: — Ja Vas ne shvaćam, doktore Matthe. Molim vas da mi oprostite zbog moje neupućenosti. Kakve veze ima ta Zenonova dihotomija s vašim projektom ekspedicije u prošlost? — Samo sam povukao jednu paralelu. Zenon je postavio taj paradoks dokazujući da je nemoguće prevaliti bilo koju razdaljinu, a naši drevni preci nisu bili kadri da to objasne. Ali, da li ih je to spriječilo da prevaljuju razdaljine? Očigledno nije. Danas, moji asistenti i ja izmislili smo jednu metodu da pošaljemo onog našeg mladog prijatelja, Jana Obreena, u daleku prošlost. Paradoks se odmah nameće: pretpostavimo da on ubije nekog starog pretka ili da na drugi način izmijeni historiju? Ne tvrdim da mogu objasniti kako se taj očigledni paradoks može prevladati u jednom putovanju kroz vrijeme; znam samo da putovanje kroz vrijeme jest moguće. Nema sumnje, umovi sposobniji od mene riješit će jednog dana paradoks, 100

ali dok se to ne desi nastavit ćemo koristiti putovanje kroz vrijeme, pa bilo to paradoksalno ili ne. Jan Obreen je stajao, nervozno miran, slušajući cijenjene starješine. Sada je kašljucnuo u šaku i rekao: — Mislim da je došao čas za eksperimenat. Slegnuvši ramenima, predsjednik je dao na znanje da se i dalje ne slaže, ali nije nastavljao raspravu. Sumnjičavo je odmjerio opremu koja se nalazila u kutu laboratorija. Matthe baci brz pogled prema uređaju za putovanje kroz vrijeme, a onda, žurno poče davati posljednje upute svome studentu. Dogovorili smo se o svemu još ranije, Jane, ali da sumiram — ti treba da se pojaviš u sredini takozvanog dvadesetog vijeka; gdje zapravo, to ne znamo. Jezik će biti anglo-američki, koji si ti temeljito proučio; s obzirom na to imat ćeš malo teškoća. Pojavit ćeš se u Sjedinjenim Državama sjeverne Amerike, jednoj od najstarijih nacija, kako su ih nazivali, s političkom podjelom čija nam svrha nije sasvim jasna. Jedan od ciljeva tvoje ekspedicije sastojat će se u tome da ustanoviš zašto su ljudi u to vrijeme bili rascjepkani u čitav niz država, umjesto da imaju samo jednu vladu. Morat ćeš se prilagoditi uvjetima koje zatekneš, Jane. Naše historije su toliko nejasne, da ti možemo pružiti samo vrlo oskudne informacije o tome što te očekuje. Predsjednik se umiješa: — Ja sam vrlo pesimističan u tom pogledu, Obreene, ali vi ste se javili dobrovoljno i zato nemam pravo da se miješam. Vaš je najvažniji zadatak da ostavite poruku koja će stići do nas; ako uspijete, doći se do novih pokušaja da se istraže i drugi periodi historije. Ako ne uspijete... — On će uspjeti — reče Matthe. Predsjednik odmahnu glavom i dohvati Obreenovu ruku u znak oproštaja. Jan Obreen uđe u opremu i pope se na malu platformu. Pomalo očajnički zgrabio je metalne ručice na ploči s instrumentima, skrivajući što je bolje mogao zebnju koja ga je zahvatila. *** Šerif reče: — Dakle, taj čovo... kažeš kako ti je rekao da dolazi iz budućnosti, Lou Allenby kimnu glavom. 101

— Otprilike četiri tisuće godina ispred nas. Rekao je da se vratio iz godine trideset dvije stotine ili tako nekako, ali da je to bilo oko četiri tisuće godina računajući od sada unaprijed; oni su u međuvremenu promijenili numerički sistem. — A ti nisi ni pomislio da je to bilo najobičnije buncanje, mladiću? Sudeći po tome kako govoriš, čini mi se da si mu povjerovao. Allenby ovlaži usne. — Da, čini se da sam mu povjerovao — reče on tvrdoglavo. — Bilo je nečeg u vezi s njim; bio je drukčiji. Ne mislim fizički, to jest kao da nije rođen u ovom vremenu, ali bilo je tu... nešto drukčije. Kao da, hm, kao da je bio u miru sa samim sobom; ostavljao je dojam da su takvi i svi ostali tamo odakle je došao. A bio je lukav, lukav kao zmija. I ne bi se moglo reći da je bio lud. — Što je tražio ovdje kod nas iz prošlosti, mladiću? — Šerifov glas bio je blago zajedljiv. — Bio je... neka vrst učenjaka. Čini se, po onome šta je rekao, da su učenjaci gotovo svi oni koji žive u njegovu vremenu. Riješili su sve probleme proizvodnje i raspodjele, nitko se ne mora brinuti za svoju sigurnost; zapravo, čini se kao da oni ne brinu ni o jednoj od stvari o kojima mi sada brinemo. — U glasu Loua Allenbyja bila je jedna nota sjetne zamišljenosti. Uzdahnuo je i nastavio: — Vratio se unatrag da istražuje naše vrijeme. Oni ne znaju mnogo o tome, čini se. Nešto se desilo u međuvremenu; bio je gadan period od nekoliko stotina godina i većina knjiga i izvještaja bili su izgubljeni. Rekao je da oni i sada imaju neke, ali to je premalo. Zato nisu ni znali mnogo o nama i htjeli su upotpuniti ono malo svog znanja. — I ti si povjerovao u sve to, mladiću? Da li je imao neki dokaz? *** Bio je to opasan trenutak; onaj koji je sadržavao najveći rizik. Jer za praktične svrhe ove vrste oni nisu znali kako je zapravo izgledalo zemljište prije četrdeset stoljeća, niti su znali išta o rasporedu drveća ili zgrada. Ako bi se pojavio na pogrešnom mjestu, to bi moglo da znači trenutnu smrt. Jan Obreen je imao sreću; nije tresnuo ni o što. Zapravo, ispalo je sasvim obrnuto: iskrsnuo je u zraku na deset stopa iznad jedne preorane njive. Pad je bio dosta gadan, ali ga je zaštitila meka 102

zemlja; činilo se da je uganuo gležanj, ali ne suviše opasno. Uspravio se bolno na noge i osvrnuo oko sebe. Već i sama njiva bila mu je dovoljan dokaz da se Matthejev postupak pokazao bar djelomično uspješnim. Našao se u prošlosti mnogo prije svog vlastitog vremena. Poljoprivreda je još bila nužna komponenta privrede, ukazujući jasno da je riječ o civilizaciji mnogo starijoj od njegove. .Otprilike kilometar dalje nalazilo se gusto pošumljeno područje; ne park, pa čak ni planski podignuta šuma, koja bi predstavljala obitavalište divljači, kao u njegovo doba. Nasumce izrasla šuma — gotovo nevjerojatno. Ali, na kraju krajeva, on se mora navići na nevjerojatno; od svih historijskih razdoblja, ovo je bilo najmanje poznato. Mnogo toga će biti čudno. Desno od njega, nekoliko stotina metara dalje, nalazila se drvena zgrada. Bilo je to, bez sumnje, ljudsko stanište, uprkos svom primitivnom izgledu. Ne bi vrijedilo zaobići ga; kontakt s ljudskom braćom i tako se mora uspostaviti. Odšepao je nespretno u susret svom sastanku s dvadesetim stoljećem. Djevojka očigledno nije opazila njegov iznenadni dolazak, ali u vrijeme kad se on pojavio u dvorištu seoske kuće već je izašla da ga pozdravi. Njezina haljina bila je iz drugog doba, jer u njegovu vremenu odjeća ženskog dijela ljudskog roda nije imala svrhu da primamljuje muškarce. Njezina je, međutim, bila svijetla i ukusno obojena i isticala je mladalačke konture tijela. Ali nije ga samo haljina začudila. Bilo je malo boje i na njezinim usnama, i njemu odjednom postade jasno da to nije prirodna boja. Čitao je kako su te primitivne žene premazivale svoja lica različitim bojama — i iz nekih razloga, sada dok je to gledao, nije osjećao odbojnost. Ona se osmjehnu, a crvenilo usana samo je pojačalo bjelinu zuba. Zatim reče: — Bilo bi vam lakše da ste došli ovamo putem, umjesto preko polja. — Njezine oči su ga premjeravale, i da je nekim slučajem imao više iskustva, mogao bi u njima pročitati zainteresiranost. Rekao je, pažljivo sričući riječi: — Bojim se da nisam dovoljno upoznat s vašim poljoprivrednim metodama. Nadam se da nisam nepopravljivo oštetio produkte vašeg rada. Susan Allenby zatrepta očima. 103

s diskretnim prizvukom smijeha u glasu — netko se izražava kao da je progutao rječnik. Volio bih da sam i ja to vidio. Jesi li pomislio na to? — Pomislio sam na to.. a ipak ugodno na njegov metabolizam.. ali uvijek u različito vrijeme. Polje na koje se spustio bilo je upravo uzorano. pa vi ste se ozlijedili. pa je seka upregla konje i odvezla se s njim u grad. 104 . u slučaju da je zaista tako.. gdje je ostalo jedno udubljenje poslije pada. — Jesi li siguran da su se oni stvarno. djelomično i zato što smo smatrali da nije loša ideja ako se malo odvojimo jedno od drugog. Pošao je tiho za njom.. Mogla je pratiti sasvim razgovjetno njegov trag do kraja (iznosilo je to Svega nekoliko stotina metara) a tamo nije bilo nijednog mjesta gdje bi mogao sakriti ili zakopati padobran. a i seka je. — Odjednom. možda se spustio iz nekog aviona. i onda su se tamo vjenčali. A završavali su se. — Da. Lou Allenby kimnu glavom. bolje rečeno. — Hej.— Zaboga — rekla je blago. moralo zaključiti da je on progutao padobran. Nešto — nešto fenomenalno — rađalo se u Janu Obreenu. on nije ni znao kako se tjeraju konji. Kola su bila sa mnom.. Ona kaže da bi se. — Mladiću.. Odmah ulazite u kuću i pustite me da vidim mogu li tu nešto pomoći! Hej. poslije onoga šta joj je on ispričao. mladiću. bilo je to prije tri dana. počinjali točno tamo na sredini njive. ona je povjerovala u priču o tome otkuda je došao? — Da. Ali tvoja sestra. ili... — Kažeš da su se odmah zatim vjenčali? — Poslije dva dana.. pomoću padobrana. Nalazio sam se u Miamiju. njezine oči se raširiše kad je opazila kako on udobnije namješta svoje lijevo stopalo. slušajući samo upola njezine riječi. Sestra i ja smo svake godine odlazili nedjelju ili dvije na ljetovanje. — Dakle — reče šerif — ti si bio odsutan kad je on stigao u tvoju kuću. — Svakako dobra ideja. šerife. A imala je i dokaz. bila je dovoljno radoznala. bar za neko vrijeme. mladiću? — upita šerif.. da pođe tragovima njegovih stopa preko vlažne zemlje do mjesta gdje su oni počinjali.. Pošto mu je previla gležanj. gdje sam koristio svoj dvotjedni odmor. — Jesi li vidio vjenčani list. utječući čudno..

najhitnija stvar. ali ne i u budućnost. on bi na taj način bio kadar da upozna sadašnjost. Znao je da one nikada nisu bile iskopane i planirane da sačinjavaju dio njegova izvještaja. činilo se da su on i Susan zaljubljeni ludo jedno u drugo. Bio je vrlo uzbuđen kad su mu pričali o kapsulama vremena koje su bile zakopane na drugim mjestima. mladiću. pošto ostane u ovom vijeku dovoljno dugo da ga temeljito opiše. ali John O'Brien — Susan mu je donekle promijenila prezime — doimao se prilično ugodno. Naravno. iako čudan. napravi izvještaj i stavi ga u jednu kutiju specijalno načinjenu da potraje četrdeset vjekova. usne mu za trenutak zadrhtaše. Važna stvar. nije imao nikakva novca — objasnio je da ga u njegovo vrijeme nisu više upotrebljavali — ali je bio dobar radnik. Da je njegova oprema djelovala samo u jednom pravcu. *** Susan je poslala svome bratu brzojav u kome mu je javila sve o tome. Ako je ovakvu vrst istraživanja trebalo nastaviti. i šerif doda žurno: — U redu je. ali on je u međuvremenu promijenio hotel. Bio je iznenađen. da se moglo putovati samo u prošlost. Nisam mislio ništa ružno. Njih troje planirali su da Susan i John ostanu na farmi sve dok se John malo navikne na novi život. sve je zavisilo od njega. Bez sumnje. A bio je i simpatičan. Imao je točnu lokaciju toga mjesta. 105 . Prvi put je saznao za vjenčanje tek kad se vratio na farmu. Smiri se. Objasnio je Susani i Louu da je ovo bilo jednosmjerno putovanje. osuđen da ostatak svog života provede u ovoj eri. bila je da se smisli nekakav plan za slanje poruke doktoru Mattheu i predsjedniku. tako da mu brzojav nije uručen. kako bi ih ljudi budućnosti mogli naći.Lou Allenby ga pogleda. mladiću. Zamisao je bila u tome da on. nimalo mek. On se nadao da će poslije toga već smisliti kako će zarađivati novac — vrlo optimistički je gledao na vlastite sposobnosti u tom smislu — i korisno upotrijebiti svoje putovanje kroz vrijeme. On je bio dobrovoljni izgnanik. gotovo tjedan dana kasnije. razumije se. Nije bilo nikakva razloga za pretpostavku da se neće snaći u životu. a onda je pohrani tamo gdje će moći da bude iskopana — na mjestu koje je određeno u budućnosti.

— Nije da sumnjam u tvoju riječ. a onda je rekao da se sjeća o vrstama iz povijesti koju je proučavao. a onda sam ga upitao: »Hoćeš kazati kako u tebi ima crnačke krvi?« »Najmanje jedna četvrtina«. Ali čula ga je da to govori. O dugoj borbi za uspon. o čovjekovim pobjedama na području nauke. i malo kasnije zapitao sam ga kako oni izlaze na kraj s rasnim problemom. *** Šerif reče: — I on ti sve do večeras nije rekao što je zapravo bio? — Tako je. i da je do njegova vremena taj proces bio završen. ali bilo bi bolje da ga je i ona čula..Večeri su provodili u dugim razgovorima. pa da su se zatim svi počeli stapati. zaboravio sam kako se zvao — sve rase bile stopljene u jednu. On se oženio mojom sekom. kolonizacijom i mješovitim brakovima. mladiću. ti si učinio točno ono što si morao učiniti — reče šerif ozbiljno — u to nema nikakve sumnje. Rekao je da su do njegova vremena — računajući od završetka nekakva rata. 106 . da se stvar tako dogodila. šerife. on je spavao s njom. Bio je najprije malo zbunjen. medicine i međuljudskih odnosa. Mora da je imao veliki utjecaj na nju. Lou u početku nije bio naročito sretan zbog ove iznenadne ženidbe. Ja sam samo zurio u njega. mladiću. kao što sam rekao. — Pa. Sada je uzrujana. Vrišti da će napustiti i mene i farmu. — Sve mi je bilo crveno pred očima. John je pričao o svome vremenu i svemu onome što je znao o stoljećima koja su mu prethodila. — Tvoja sestra ga je čula kako to govori? Ona će potvrditi tvoju izjavu? — Ja.. Bio sam tako luđački bijesan da se ne sjećam čak ni kako sam pograbio pištolj. opisujući institucije i oblike života koji su njemu izgledali tako jedinstveni. sva nekako histerična. A oni su njemu pričali o svome svijetu. ja mislim da hoće. Sve dok. inače se ne bi ovako vladala. ali da kod njih više nema nikakvih rasa. Da su se bijeli i žuti najvećim dijelom međusobno poubijali i da je Afrika neko vrijeme dominirala svijetom. Kako je došlo do toga? — Postavljao sam mu neka pitanja o stvarima iz njegova vremena... ali je zatekao sebe kako se sve više zagrijava za Johna. mirno je odgovorio.

ili da odlazi tamo Možda da jednostavno prešutimo cijelu stvar. osjećam se vraški gadno zbog toga. — Ali. Objavljeno preroo dogovoru s GPA München 107 . mladiću. Nema nikoga tko dolazi iz budućnosti. mladiću.. On ništa nije znao. Kakav je dokaz za njegovu priču ono udubijenje na njivi? Sve je to bulažnjenje. ne brini ništa. mladiću. to je stvar za diskusiju. Možda si ti progutao malo previše njegova blebetanja.— Pa. Dolaženje iz budućnosti. samo da se nekako proture kao bijeli. Postupio si ispravno. huh! Te crnje izmislit će najprokletije trikove. Bit će to kao da se ništa nije ni dogodilo. tako da nitko nikad ne sazna o tome. — E..

samo rep. Virio mu je. — Tri sata izmjene. Zrake su se presijavale na parkiranim automobilima. Pisar se žurio i. mršteći se. — I mi se uključujemo u T 137? 108 . Sunce je obasjavalo vlažne travnjake i pločnike. — Pogleda na džepni sat. — Za ime svijeta! — usklikne Pisar i podboči ruke. Zaustavi se načas pred malom zelenom kućom i zatim uđe u dvorište kroz stražnja vrata. Možda čak i pretpostavljaš zbog čega sam ovdje. prelistavao hrpu izmiješanih papira i dopisa. — Hej ti tamo! Ustani! — O. Svršit će do podne.Philip K. Zadivljujuće si oštrouman. zadnjim krajem okrenut svijetu. Snažno zakuca olovkom o ploču. moj crnokosi prijatelju. Dick: Adjustment Team Prevela Nada Kralj Koordinacijski tim Jutro je osvanulo vedro. — Tako je. — T 137? Pa to je nedaleko! Pisareve tanke usne zadovoljno su podrhtavale. — Jutros podešavaju Sektor T 137. Pas je spavao u kućici. — Pisar prstom prijeđe preko kontrolne liste prometa. to ste vi! Zar već? Zbivaju se važne stvari.

— Ovaj ovdje. Oči mu se stanu sklapati. Iza čipkastih zavjesa nejasno su se nazirale osobe kako sjede za stolom. Pas pospano kimne glavom. Danas mora poći u osam i trideset. Ali mora biti rano u uredu. — Ed ispije kavu. Uvuče se napola U kućicu i legne. moram sazivati. — Možeš ga ti pojesti. — Pisar pogleda na malu zelenu kuću. — Sit sam. — A što nakon poziva u osam i trideset? — Doći će prijatelj u automobilu. zar ne? — Naravno da neće. Učinit ću kako valja. — Tako će poći u ured čitav sat ranije. Moramo se pobrinuti da budu smješteni na odgovarajućim mjestima u času kada počne podešavanje. — Tako je. — Tvoj je zadatak da se pobrineš za čovjeka iz ove kuće. Pili su kavu. — Ruth. Stol je osvjetljavala nisko postavljena kuhinjska svjetiljka. Jasno? Ni časa kasnije. nešto je tiho cvrčalo šireći kuhinjom ugodan miris. — Vrijeme je da pođem na posao. — Važno — promrlja pas. Pas stane promatrati kuću. — Probudi se.— Tako je. Čovjek i žena. Pas uzdahne. Ja uvijek činim kako valja. 109 .. — Znam. Ako ga pozoveš prerano ili prekasno. Bilo bi poželjno da bude na radnom mjestu prije devet sati. Zaposlen je u poslovnom udruženju koje se nalazi u Sektoru T 137.. On će ga povesti na posao ranije no obično. Obično ne odlazi od kuće prije devet sati. Mora biti u Sektoru 137 prije no što počne koordinaciona akcija. — Pisar provjeri raspored na svome popisu. ustane i stane svlačiti kućnu haljinu. Neki elementi iz ovog Sektora su uključeni u akciju. Ovo se mora izvršiti točno na vrijeme. — Važno. Za njegovim leđima. A to je jako važno. — Moram poći. — Tamo su — promrmlja pas. jer inače neće biti uključen s ostalima u vrijeme podešavanja. *** Ed Fletcher dolije još malo mlijeka u kavu. Uzdahne i upre se o stolicu. — Moraš ga pozvati točno u osam i trideset. U kuhinji je gorjelo svjetlo. u pećnici. — Preklopi spise i prekriži ruke. — Znači. kažeš? Neće mu se ništa dogoditi. — Još jedno pecivo? — upita Ruth. Prozorski su kapci bili podignuti.

— Zdravo.. — Kasnim. nervozno počne brojati. Pas se bio vratio na spavanje.. Ništa se ne dogodi. Lijeno se dovuče do kupaonice i dohvati brijaći pribor. sretnice! Da bar ja mogu lješkarati. Okrene stranu »Chronicla« i zagleda se u sportsku rubriku. Potom se nagne prema Edu i poljubi ga. Ima još vremena napretek. Vrata kupaonice se za njom zatvore. Brijao se polako i lijeno. — Za ime svijeta. Nemoj otipkavati pogrešno slovo ili riječi. Čuo je kako joj odzvanjaju potpetice sve dok se zvuk nije izgubio prema ulici. Ostao je sam. . suknju. Polovni je sat otkucavao ravnomjerno. Bijesno udari nogom o sklupčano krzno. dobro se provedi danas. Otišla je. Morao bi se obrijati. Vremena napretek. Sav napet.— Već? — Naravno. Samo što nije čas. — Kada radiš u državnoj ustanovi. čarape i male bijele cipele. — Još deset sekundi. — Ruth pođe prema kupaonici provlačeći prstima kroz dugu crnu kosu. očiju raširenih od strave. Lijeno se protegne. Čelo mu orosi znoj. — Pa. — Užurbano se kretala po stanu navlačeći na sebe bluzu. Nakvasi lice. Večeras idem u kupovinu. Pisar se okrene. — S a d ! — prosikće Pisar gubeći glas. dušo. Ruth u prozirnom rublju protrči iz kupaonice prema spavaćoj sobi. ukočena tijela. Ispije još malo kave |ia rukom prijeđe po bradi. 110 . — Ali. — Ed spusti novine i obuhvati rukama ženu oko tanka struka — Divno mirišeš. Osam i četrnaest. Za brijanje mu treba svega desetak minuta. Kuća je utihnula. Osam i deset. Nije još ni osam sati. onda rano počinješ raditi. ti se i vraćaš prije — naglasi Ed. — Zdravo. — Spremi se! — poviče Pisar. *** Pisar pogleda na svoj džepni sat i nervozno oblizne usne. Ed ustane i odgurne stolicu. — Sad! — zavrišti Pisar. utrlja kremu za brijanje i počne se brijati. Ne zavodi šefa! Ruth pojuri prema izlazu i potrči vanjskim stepenicama. Iz male je kućice virio debeo crni rep. Ed zijevne i pogleda na zidni sat.

Ed izađe iz kupaonice. — Žao mi je što vas ometam tako rano. Ti bijedna. — Neće — zakuka Pisar. Nemam uputa tko bi mogao doći umjesto njega.. Zurim se. — Probudit će sve susjede. — Nećemo uhvatiti Prijatelja u automobilu. — Pisar polako. Obriše lice osluškujući. Pas se spusti na prednje šape i zabrinuto pođe natrag.. — Dobro jutro — pozdravi i dotakne rub šešira.. — Nadam se da će ipak stići na vrijeme u Sektor T 137. Skrušeno pogleda Pisara. *** Ed je upravo ispirao lice kad začu lavež psa koji odjeknu kroz utihnulu kuću. — Što hoćete? — Radim u Saveznom osiguravajućem društvu na životnom osiguranju. — Mladić dohvati aktovku otvarajući ponovo vrata. obrati mu se sa smiješkom. Nešto hladno i teško projuri mu utrobom. — Iznevjerio si — izusti. pogleda iz kojeg je zračilo povjerenje. — Uh! — izusti. — Vaša mi je supruga rekla da vas jedino u ovo doba mogu zateći kod kuće. — Neće stići. ništavna beštijo. — Oprostite. Ed gurne vrata. — Ne želim nikakvo osiguranje. Zabrljali smo stvar. Tko bi to mogao biti? Da nije Ruth nešto zaboravila? Navuče bijelu košulju i otvori ulazna vrata. Ne smijem ni pomsiliti na posljedice. Mladić pristala izgleda. A tada. Pogriješili smo. Došao sam da vas posjetim u vezi.. stvarno ne znam kako. Dolazi li netko? Šumovi. Pisar je nepomično buljio u svoj sat. — Oh ne! — Postiđen... smrknuta lica. Sanjivo pogleda oko sebe i izađe natraške iz kućice... spusti sat. — Do đavola! — promrmlja Ed. hitro se uputi prema ogradi. Uspravi se na stražnje šape i širom otvori usta. Na satu je već bilo osam i šesnaest. Iznevjerio si. Zazvoni na vratima. Moram na posao. kažete? Hoćete reći da je isteklo vrijeme za poziv? — Zakasnio si pozvati ovog čovjeka. — Iznevjerio. — Iznevjerio sam. 111 .Pas se pokrene.

. Earl Hendriks. 112 . Devet i trideset. tvrđava od cementa i čelika. Bio je to dan kada ne bi smio zakasniti. Zakorači na pločnik na drugoj strani ulice. Jackie. učinio sam ustupak. Nitko osim Eda nije prelazio ulicu. crnokosa Mary velikih grudi i dugih trepavica. — Htio bih vam pokazati neke od slijedećih iznosa. Stari Douglas će ga zacijelo ukoriti. pogasi svjetla. no s obzirom na to da me je ona zamolila. Srce mu zadrhti. Samo čas prije je sjalo. s prstom uperenim u nj. Užurbanim je korakom grabio prema autobusnoj stanici. Sad ga odjednom nema. dohvati kratki kaput. mladi pisar. Već ga vidi. Neće stići u ured prije deset. Mladić položi aktovku na naslonjač i izvuče gomilu papira i ilustracija. — Ed nevoljko uvede mladića u kuću. Joe i Tom. pa potom otprati mladića. Dođe do ugla ulice i zaustavi se na crvenom svjetlu semafora. Ed sjedne i udubi se u gomilu spisa. — Sto mu gromova! Zakasnit ću na posao. Douglas. Zašto je taj nesretnik morao doći baš u vrijeme kada se spremao na posao? Ed počne bjesnjeti. Nad njim su se nadvili sivi oblaci. Na semaforu se upali zeleno svjetlo. Ed pogleda uvis. uznemiren. Svi će se oni zafrkavati na njegov račun do kraja radnog vremena. Službenik Osiguravajućeg društva. Obuze ga tjeskoba. Sunce je naglo iščezlo. Nešto će se dogoditi. isključi pećnicu. Obično ne počinjemo raditi tako rano. greda i staklenih prozora — uredska zgrada. ceri se i hihoće. Možda bi mogao reći da se zaglavilo dizalo. gospođica Evans se smiješi iza svog pisaćeg stroja. Ed zastane. Potpisao je policu osiguranja na svoj život u visini od deset tisuća dolora. Negdje između drugog i trećeg kata.. Od velikog je značenja za vas osobno i za vašu obitelj kad biste vi. Na drugoj strani ulice uzdizala se velika bijela zgrada. crven u licu. Pogleda na sat. ugura posuđe u sudoper i pohita k vratima. Stane kao ukopan. — U redu. — Vi biste mogli ispuniti policu osiguranja dok se ja obučem. ako dopuštate. Uopće ne želi razmišljati o posljedicama zato što kasni. Šesto mu je čulo govorilo da će sve ovo završiti loše.— Naročito me je zamolila da vas posjetim u ovo vrijeme. — Pritegne kravatu.

Nesigurno ispruži ruku i dotakne zid. bezlični oblaci. Dotakne mu sivu ruku. S i v o. Ničega nije bilo. Dio zgrade se sruši. Opazi vratara naslonjena na tezgu. Kao da je od pijeska. — Nemoguće — promuca Ed. lice bezizražajno.Teški.. Počne se verati po hrpi pijeska i ruševina i uspije nekako ući u predvorje zgrade: Bilo je slabo osvijetljeno. Bila je nesnosno siva. Prašina. Padao je niz hrpu pijeska što se osipavao. Duboko potresen krene prema ulaznim stepenicama. Što li je to? Nastavi nesigurno hodati probijajući se kroz maglu. Jasno su se vidjeli tragovi stopala. Bez ikakva šuma. To nije bio beton već krhka masa što je popustila pod njegovom težinom. Ed se sav ukoči. Pogleda na stropne svjetiljke. Ni automobila. Ed mu se približi. Odgovora niotkud. Ed pronađe stepenice. Kad se popeo do kraja. Sav je bio siv. Ovaj se polako stropošta na pod. Šupljina. Pogleda oko sebe.. Ničeg više nije bilo na nebu. stepenice popuste. — Hej — prozbori Ed. Poput prašine. U ustima mu čačkalica. Do najsitnijih djelića. 113 .. čvrsto se prihvati i počne penjati. Sitne sive čestice. Proželi su ga nelagodni trnci. Samo gomila sivog pepela. Ed je panično gledao uokolo nastojeći da nešto vidi kroz maglu. — Pomoć! — poviče ne prepoznavši vlastiti glas. Nikakva zvuka — čak ni prometne buke. no ruka mu prođe k r o z vratarevu ruku. Lebdio je u oblacima prašine. Ni sunca. Ed se tupo zagleda u hrpu sivih krhotina koje su mu se rasipale oko nogu. Samo neka zlokobna sumaglica kroz koju se sve činilo nejasno i mutno. Stopala mu propadnu. Vratareva se ruka opusti. Stepenice su se pod njim urušavale. tek što ih je dotaknuo. Čestice. A na mjestu gdje je dotaknuo zgradu zjapila je golema rupa. — Što se dešava? Vratar ne odgovori. A onda padne na pod i razlomi se u komadiće. Uspio se probiti do drugog kata. Ed priđe čovjeku i dotakne ga. I dvije žene su se raspale. Tiho. Iza njega razrovan put. Posvuda se osjećao nezemaljski dah. Vrlo slabo su svijetljele. Dohvati drvenu ogradu uz stepenice. Nekoliko ljudskih likova stajalo je na drugom kraju predvorja: jedan muškarac je čitao novine a dvije su žene čekale dizalo. Uredska se zgrada pred njim ocrtavala poput golemog duha.

Ljudi u bijelom. — Gledaj! — Nešto se poremetilo. Gospođica Evans sjedila je za pisaćim strojem. kosa. Ljudi priđu Edu i opkole ga. Čitav je ured bio siva prašina bez života i pokreta. Earl Hendriks je stajao kraj prozora sa šalicom u ruci. Bila je bez boje. Oči im zasvjetlucaše. 114 . Hodnik je bio mračan. — Jedan čovjek je još u punoj težini. Ed se ponovo našao u hodniku. Preskoči hrpu stakla i uđe u sobu. ošamućen. Ispusti je na pod pa vršcima prstiju pritisne staklena vrata.. Niti života. Prsti mu prođu kroz njezino rame. — Dohvati aparat za oduzimanje energije! — Ne možemo nastaviti akciju sve dok. Nastavi se uspinjati i nekako dogura do trećeg kata gdje mu se nalazio ured. Ed se okrene i zagleda u sivu maglu. Ed je dotakne. Nesigurno se uzvere na treći kat. Stropne svjetiljke jedva da su svijetlile. pod punom opremom i oružjem. Nije se micala. Staklo se rasprsne u sitne krhotine. Ljudi stanu i rašire usta u čudu. Upute su bile brzo izdiktirane.. Čovjek. — Hej! — prozbori Ed bez snage. Gospođica Evans se ne pomakne. Jedan od njih izvuče dugu cijev na kojoj je bilo nekoliko pipaca. u oblacima prašine. Bila je siva. suhu krhotinu.. koža i odjeća. Pogleda na rupu za sobom i vidje da je to prostor bez dna. Zatrese glavom. Pošao je dalje. Vidio je sve same oblake prašine. Čovjek u bijeloj uniformi. Nepomična siva statua. Iskoči pomična antena. Nigdje nikoga. Ništa se nije micalo. Dohvati kvaku. U zadnjem se djeliću sekunde ispravi i zakorači na slijedeću stepenicu. samo što mu ne pozli. Nehotice dotakne rukom pisaći stol koji se istog časa sruši i nestane u prašini.. U jednom času cipela mu sasvim propadne kroz stepenice. Ed ustukne. Za njim su stizali i ostali. utonuo u tišinu. Šum. Prsti su joj bili na tipkama. Nikakva zvuka. Ostane mu u rukama.Buljio je u hodnik. Neka mu se prilika užurbano približavala. Što sve ovo znači? Da ga slučajno ne napušta razum? Da možda.

Sporo i onemoćalo. Na drugoj strani ulice. djeca u svijetloj.. Trgovine. Dotrči do ugla ulice. Panika. Dospio je na ulicu. hvatajući dah. — Hej — progunđa čovjek. S mjesta gdje je sada stajao uredska se zgrada doimala kao i uvijek: velika. Posvuda ljudi. Ljudi u bijelim uniformama koji su izvikivali naredbe i nosili tešku opremu. Okrene se i pojuri prema stepenicama. izlozi. masivna. Pođe korak natrag i sudari se sa čovjekom koji je žurio. Dešavalo se nešto neslućeno. Ed zastane. Upozoriti ljude. Kupci i prodavači. pravo nebo. Mora izaći odavde. a ljudi u bijelom samo što ga nisu stigli.. Pobjeći. Stepenice popuste pod njegovom težinom. — Pazite kako hodate. I ljude u bijelom koji su ga opkolili. Kada se napokon uspio uspraviti. Za njim su jurili ljudi u bijelom tegleći sa sobom svu svoju opremu i izvikujući nešto nejasno. žene.. 115 . impozantna. Nervozno je koračao gore-dolje ispreplićući prste. natpisi. Stiže do pločnika na drugoj strani ulice a onda. Vidio je zgradu koja se gubila u prašini. Pretrči ulicu raširenih ruku. Nije bilo nikakva drugog objašnjenja. Skine naočale i obriše ih drhtavim rukama. žure.. izgubljen od smušenosti i tjeskobe. Staklo i čelik na njoj bili su stvarni. Možda mu se načas poremetio mozak. Svakako mu se poremetilo nešto u glavi. Upalila se svjetla na semaforu. Okrene se i pogleda iza sebe u pravcu odakle je došao. — Ed zatrese glavom nastojeći se sabrati. Za njim je ostala uredska zgrada nagnuta u stranu. A samo minutu prije. guraju se... Kretao se kao da je slijep. — Oprostite.Ed je polako dolazio k sebi. Čvrsta i postojana. pohita prema prizemlju. Ed nastavi dalje pločnikom teturajući. Osjeti da lebdi u zraku a zatim padne na hrpu prašine i nastavi se bočno kotrljati. Automobili zabrujaše. Pisara su doveli do vrhovnih odaja Administracije i rekli mu da čeka. A nad glavom mu sja sunce. Obuzeo ga je jeziv strah. sav u agoniji iščekivanja. Posvuda sivi oblaci. žuta sunčeva svjetlost ga obasja. Topla. proljetnoj odjeći. Zasja sunce. besciljno. sva u oblacima prašine. S druge strane ulice nazirala se uredska zgrada — onakva kakva je oduvijek i bila.

— Što se točno zbilo? — Uputio sam se jutros s popisom uputa. Starac podigne pogled do maločas uprt u knjigu. — Službenik je zadržao našeg elementa do gotovo devet i trideset. 116 .. — Ali. Uglavnom s onim materijalom koji se odnosio na Sektor T 137. Pisar polagano uđe dok mu se znoj slijevao niz vrat i natapao ovratnik košulje. A nije bila njegova greška. zabrinut glas. Dok sam ga uspio probuditi bilo je već osam i š e s n a e s t. — Pisarev je glas bio slabašan i promukao. Zbog toga je i zakasnio. — Znači. Dao sam upute Pozivatelju u svojoj četvrti i rekao da pozove dotičnu osobu točno u osam i petnaest. Duboka staračka blagost koja još više preplaši Pisara. — Uđite — pozove ga glas. službenika Osiguravajućeg društva. Umoran. element nije bio u Sektoru T 137 kada je počela koordinacija. — Na žalost. Dobio je zadatak da sakupi sve one odabrane koji su se zatim trebali držati njegovih uputa. Pozvao je. Starac je nekoliko trenutaka šutio.. Nabrane plave oči bile su blage. umjesto da je na posao krenuo prije. ali umjesto Prijatelja s automobilom dobili smo. — Zvali ste točno u osam i petnaest? — Točno u osam i petnaest. — Je li Pozivatelj shvatio važnost i urgentnost situacije? — Jest. Vrata se otvore. — Čujem da je došlo do neke greške — promrmlja Starac. on će snositi posljedice. — Pisar je načas oklijevao. Pozvao sam u određenom trenutku ali nije bilo odgovora.Velika neprilika. Radi se o jednom elementu iz jedne od priključnih četvrti grada. Međutim. kako je bilo naznačeno u programu. Tresući se. Bio sam zauzet provjeravajući točno vrijeme na satu. Pozivatelj je zaspao. Izvadi rupčić i obriše obrve. zar ne? — Tako je. — Pisarevo se lice namršti. No. — U vezi sa Sektorom T 137.. — Samo što sam se okrenuo.. Pozivatelj se vratio u svoju tabu i ponovo pošao na spavanje. — Ali što? Pisar se uzvrpolji nemoćno. Mirno pogleda Pisara. Taj bijedni pomagač u pozivanju je ponovo pošao na spavanje i on bi sada trebao za sve odgovarati.

ovog je časa izvan naše kontrole. — Ruth! — Ed u jednom času jednostavno stupi pred nju. — Što ćete učiniti s njim? — Moramo ga pronaći i kontejnirati. Nema drugog izbora. Element je stupio u Sektor u njegovu najvišem stupnju deenergiranja. Male su joj se grudi nadimale dok je udisala proljetni zrak. Ovaj put ne bi koristile uobičajene metode. — Nadam se da ćete ga uskoro uhvatiti — reče Pisar. A kad bismo mu potpuno izbrisali pamćenje. — Negdje u samoj polovini procesa podešavanja. Pisar šmrcne. Stigao je oko deset sati. — Što. prekriženih ruku. — Ovdje? — Sad je već prekasno da mu oduzmemo energiju.. njihove orijentacije ostaju izvan faze. — Starac ustane i počne koračati sobom. iako oklijevamo da li da i dalje surađujemo s njima. gore-dolje. smrknuta lica. — Hoćemo. Odmaglio je izvan Sektora. Zapali cigaretu i požuri ulicom. — Starčeve oči zatrepere. I svi Sakupljači. No. Izašla je u grad obasjan toplim podnevnim suncem. — Jesu li ga uhvatili? — Na žalost. Moram se osobno pozabaviti tim problemom. — Bit će mi drago kada sve ovo završi — promrmlja on. nisu. — Ozbiljan slučaj. što onda? Starac zastane. U vrijeme koordiniranja Sektora svi odgovarajući elementi moraju biti uključeni u akciju. — Ne zhamo. Dok ga se dočepamo već će sve ispričati mnogima. U obližnju četvrt koja je bila u punom energetskom stanju. *** Ruth je silazila stepenicama svoje uredske zgrade bučno udarajući potpeticama.Nije. Inače. Lunjao je uokolo dok ga nije pronašao jedan od timova za podešavanje. Izgubili smo s njim svaki kontakt. Moramo ga dovesti ovamo gore. lica još smrknuta. Svemu u Sektoru bila je oduzeta energija. Podiže tešku ruku i prođe njome kroz sijedu kosu. Angražirani su svi Promatrači. Nekako ćemo ga pronaći. Kada je taj element ušao u Sektor T 137. — Čak i Pisari. 117 . stvari bi se još više zakomplicirale. podešavanje je bilo u pogonu punih petnaest minuta..

. — Reći ću ti kasnije. I zašto nisi na poslu? Da nisi. — Molim te. 118 . Zakasnio sam na posao. da nisi otpušten? Prešli su ulicu i ušli u mali restoran. — Nije. blijeda u licu. kaži mi — molećivo će Ruth. Sve.. — Krenula sam na ručak u obližnji restoran »Kod Luiea«. — Nešto se dogodilo danas. — Idemo negdje gdje možemo popričati. kavu i pitu od bresaka... Ed ju je gledao smrknuta lica dok je jela. Nasamu. Ruke su joj podrhtavale. — Oprosti.. Ruth dođe do zraka. — Dođi — Ed je zgrabi za ruku i povuče. — Otpije malo hladne kave i nespretno spusti šalicu na tanjurić. Jedan nesretni službenik iz Osiguravajućeg društva došao je prije nego što sam krenuo od kuće i zadržao me.— Ed! — usklikne u čudu. — Edovo je lice bilo blijedo i namršteno. Bio je gotovo pun. — Ovdje.. sendvič od tune. — Što radiš ovdje u vrijeme. — O čemu se radi? Što se dogodilo? Tako si mi čudan. — Douglas te otpustio? . Tamo možemo u miru razgovarati. — Ruth spusti svoju malu ruku na njegovu. misliš li da sam poludio? Usne joj zadrhte. što t o? Ed joj ispriča. Ljudi su' objedovali. U detalje.. — Ovdje će nam biti dobro.. — Ruth bez daha požuri za njim. Ed pronađe stol na samom kraju restorana. — Ti si. Kada je završio priču. Ruth se nasloni na stolicu. — Jako sam se bio zabrinuo zbog tog zakašnjenja. — Sjedne naglo za stol. Ed naruči kavu. — Stvarno hoćeš znati? — Naravno da hoću. uzrujan. — Ed pokida papirnati ubrus na komadiće a zatim papiriće spusti u polupraznu čašu. — Ruth. Zakasnio sam pola sata. Opazio sam to kada sam zakoračio na pločnik ispred uredske zgrade. — Ali što. — Ruth se spusti na stolicu do njegove. — Koje li grozne situacije! Ed se ispitivalački nagne prema ženi. — Ja sam ti žena. a Ruth salatu. Jutros. Sišao sam s autobusa i požurio preko ulice. — Idemo odavde. bez sumnje. — Razumijem — promrmlja.

Zbog ljudi u bijelom.. — Za ime svijeta! — Ne za ime svijeta već za tvoje dobro. — Oči mu zasvijetliše. — Kad sam izišao iz zgrade. — Ed zadrhti. Sve što se stvarno tamo zbilo. Ed. I tako sam doživio neku vrst psihičkog šoka. Ed. I ne želim se vratiti. Kao i uvijek. — Hajde. Naravno da se bojim. Likovi od prašine. Moraš pokazati sebi da nema ničeg zbog čega bi se plašio. okrenuo sam se. zar ne? — Naravno da sam se bojao i osjećao krivim. Ne želim ponovo vidjeti ljude od praha.— Ne znam što da ti kažem. — Grčevito zagasi cigaretu. I tako ćeš lijepo vidjeti pravo stanje stvari. Za tvoj mir. — Ed uze cigaretu od Ruth i pripali je nervozno.. Čak ću i osobno poći s tobom k njemu. — Zbog Douglasa? — Ne. Idem s tobom. Prašina. Napokon pogleda u muža dok su joj tamne oči sjale. — Ruth mu dohvati ruku. Vidio sam čak i ispod sebe. Samo sivi prah. Sve je tako čudno. Dva i pol sata. Vraški se bojim poći natrag. — Ja ću poći s tobom — reče. — Dokazao? Što? — Dokazao da je sve u redu. Zakasnio sam i nisam mu se usudio pokazati na oči. Odlutao iz stvarnosti. Moraš se vratiti i suočiti sa stvarima. bila je na svom mjestu! Uredska zgrada. — Ruth. — Znam na što misliš. — Moraš se vratiti. — Ruth naglo ustane navlačeći kaput. Ruth je šutjela. — Natrag? Zašto? — Da bi nešto dokazao. Ed. Ruth je uprla pogled u nj. razilazi. — Ti misliš da sam »skrenuo«. Ed polako ustane zureći tupo u svoju ženu. — Glas mu je bio tih i dubok. Moraš. Gurnou sam ruke sasvim kroz njih. — Ha! Čudno je preslaba riječ. Nikad više. Zajedno ćemo poći u ured gospodina Douglasa. Da se nisam u stanju suočiti sa šefom. Kao da su od praha. nakon toga sam lutao gradom. S onim strašnim cijevima i svom silnom opremom. — Do đavola sve! Zar nakon svega što sam vidio? Vidio sam stvarni svijet koji se raspršuje. — Zar ne? 119 . — Progonili su me. — Bojao si se da će te gospodin Douglas izbaciti.

Ed zastane i počne duboko disati. — Ja. Ed i Ruth stupe na. Ed i Ruth izađu i upute se prema Douglasovu uredu. — Vidiš? Bila je tamo.. — Zdravo Earl — promrmlja Ed. Dizalo stigne. Ulična se buka i dalje čula. sve na svom mjestu. sjalo je sunce i nebo je bilo vedro. od stvarnog metala i stakla. — U redu — reče Ed. Visoka se zgrada uzdizala. Pošli su prema dizalu. gospodine Fletcher — obrati se Edu. visoka. Polagano ju je slijedio. Uđoše. Prozori su bliještali. Pred njima se uzđizala~zgrada. Bili su to ljudi srednjih godina. Zajedno prijeđu ulicu. Tamo će sve biti kako treba. U po bijela dana sve ono što grad nosi sa sobom: zvukove. — Dođi. buku. — Hej. — Tko je ova dama? Zna li vam žena za nju? Ed se nasmije nelagodno. djeca koja prodaju novine. U redu. prekriženih ruku. — Bilo mi je malo loše. — Čekaj. čvrsta i postojana. automobili. ništa se ne desi.Ruth je već krenula prema blagajni. Dizalo se počne uspinjati. — Poći ćemo tamo. No. Ruth je čvrsto držala Eda pod ruku. presijavala se na popodnevnom suncu. Pet-šest poslovnih ljudi stajalo je i čekalo. pločnik pred zgradu. — Dobar dan. — Vidiš — reče Ruth. — Zdravo Ed — reče momak u dizalu. nad njihovim glavama. — Ovlaži usne. A gore. Vidjet ćeš. Vidjet ćemo tko od nas dvoje ima pravo. ljudi koji promiču u žurbi. Vratar je stajao za tezgom. — Je li sada u redu? 120 . Ed se sav stisne i ukoči. Dizalo se zaustavi na trećem katu. Lice mu je zadovoljno sjalo. Fletcheru — reče jedan — gdje si bio čitav dan? Douglas će izludjeti.. — Evo je — reče Ruth. Ruth je mirno čekala dok je Ed rupčićem brisao čelo i vrat. mirise. Popeli su se uličnim stepenicama i ušli u predvorje zgrade. dobro odjeveni. Noge su mu klecale pri svakom koraku. Nestrpljivo su čekali da stigne dizalo. Stegne Ruthinu ruku. — Tko ti je ova zgodna maca? Zašto me ne upoznaš s njom? — Moja žena — mehanički odgovori Ed. — Imala sam pravo. i slušao prijenos utakmice na radiju.

dušo. U to je sasvim siguran. Ed stane promatrati Joea. gruba lica. stolice. Tome. Ne znam koji mi se đavo pomutio u glavi. — Ed zakorači naprijed. Mislim da je sada već sve prošlo. sitne promjene. Ed. — U redu. Gospođica Evans digne pogled i prestane tipkati. Kolega ga je promatrao sa čuđenjem ostavljajući posao. Nevoljko pođe prema šefovim vratima nastojeći da se sabere. Telefoniraj mi ako ti ustrebam. Znam. — Ruth izađe iz ureda i zatvori vrata. — Ed se nesigurno okrene prema Ruth. Ured je bio p o m a k n u t. Znaš li da je Douglas pobjesnio. slike. sada se s tim mora suočiti.. — Ed Fletcher! Gdje ste. — Nasmiješi se a pri tom joj zasja niz bijelih zubi. Tom podigne glavu sa spisa. — Ed je ovlaš poljubi. za ime svijeta? — Bilo mi je slabo. Joe 121 . Oblije ga hladan znoj. Uopće nema sumnje. — Mislim da je najbolje da odmah uđem u njegovu sobu i odlušam paljbu. Šefov ured. Ed odjednom zastane pred ulazom u šefov ured. Drugačije poredane. — Zaboravi na sve... — Što je Ed? Djeluješ poput pobješnjela psa. Do viđenja. Bilo je zaobljenije. — Što ti je Ed? — upita Tom. crvena. Bio je drugačiji. Nikako isti. Već je unaprijed vidio Douglasa. — Daa — Ed kimne popravljajući kravatu. Mnogo ti hvala. p r o m i j e n j e n. Gdje si? — Zdravo. pa on je drugačiji. Joe Kent ga pogleda zabrinuto. Ali trebat će mu prilično vremena da sve rastumači šefu.— Daa. Male. Ruth mu stisne ruku. — Zdravo. Bio je više nego siguran. nema sumnje. Bio je ukočen i disao je ubrzano pa mu je bilo snažno tuklo. police.. Otvori staklena vrata. Polako okrene glavu promatrajući svoj ured i kolege. — Zgodna mala — reče Jackie. Ruth. Pa što je to? Joeovo lice. Ed ne odgovori. Promijenilo se. Zdravo. Stao je sve redom promatrati: pisaće stolove. Promjene. Šefov je ured bio drugačiji. Nastavi se polako primicati šefovu uredu. je imala pravo. — Svakako. Ed sklopi oči a onda ih ponovo otvori polako. — Hvala ti. — Sve će biti u redu. Nema druge. Košulja na plave pruge. Stvari su bile izmijenjene. Da nije nešto. Ed je čuo kako se udaljuje prema dizalu. Sledi se načas. ljudinu..

I veći. osim njega nije ništa znao. Mary kraj prozora. — Gospodine Douglas. Nije bila ista. Bez podočnjaka.nikada nije nosio plave pruge. punija. to ste vi. — Uvijek ste imali ovu. Nathen Douglas ga pogleda uznemireno.... Bio je to drugi čovjek. Nema ni podbratka. Sve na njoj. gospodine Fletcheru? Što vam sad to pada na pamet? Ed se okrene. Ispitivalački pogleda na Joeov pisaći stol. Tapete na zidovima drugačijeg uzorka. Košara za smeće. Bila je izmijenjena: njezina torbica. Fletcheru? Gdje ste bili jutros? 122 . Douglas nije bio isti. Glatko. ali dovoljno uočljivo. — Uđite! Ed otvori vrata. Cio njegov ured je bio promijenjen. I prije ste je imali? Mary se nasmije. Neke su bile nove. Pogleda dalje. Beskonačne. A stvari na policama. Douglas — jedan drugi Douglas. Mary ga pogleda. Kosa Evansonove bila je drugačija. — počne Ed. — Što? — Torbica. I svjetlija. Koketno poravna suknju i zatrepće dugim trepavicama. figura. Kosa smeđa. Sjenila na prozorima — bijela a ne svijetlosmeđa. — Što je? — nestrpljivo upita Douglas. Torbica na njezinu stolu. Svi su bili »prekrojeni«. nije ista. mršaviji. Svjetiljke na stropu. Podiže ruku i zakuca na vrata. Znao je. Stol je bio sasvim drugačiji. Ne mnogo. Kako je ušao u sobu stane kao ukopan. odjeća. Čak ako i ona sama nije znala. ne više crne. Lice ne tako crveno. To je sasvim druga slika. A i sam Douglas. u to nema sumnje. To nije bio isti pisaći stol! Slika na zidu. Nitko. Svi su sada drugačiji. sagovi. — Zašto me to pitate. male izmjene. prema ulaznim vratima. crvena pletena torbica. Oči zelene. ovu torbicu? — upita Ed. Sada je bio mlađi. Hrpa papira i računa.. Pisaći stol od orahovine a ne od mahagonija. a nekih od prijašnjih stvari više nije bilo.. Ed napokon ipak pođe u šefov ured. Sada je viša.. drugačija frizura. zavjese.. — O. U drugačijem izdanju. Ni govora. U glavi mu zazuji. Sada je manja..

*** Pisar potvrdno kimne glavom. Svaki je trenutak dragocjen. On je vidio. Osjećao se jezivo. Tom i Evanosava se u čudu pogledaju. Kabina se dizala sve brže i brže. Govornica prođe i posljednji strop na zgradi pa uvis. kruta ovratnika i u plavom odijelu. Izađe van. Bio je to neki malen. Ed prođe pokraj njih hvatajući za kvaku izlaznih vrata. Morao je požuriti. — Što. Čak ni najmanjeg šuma.. sjajno izglačane cipele. Zalupi vratima šefove sobe. Našao se u golemoj sobi. Na nogama crne. Uđe! Vrata se zalupe za njim. — To je on. Zemlja je bila sve udaljenija. ošamućen i prestrašen. Samo nejasne sjene. Radi se o sekundama. A iza njega. Klone. Sekundama! Telefonska govornica. Dizala se kat po kat. Zemlja je sad već bila vrlo daleko. Pritiskom na dugme pozove dizalo. Oblaci koji se stvoriše odnekud postanu neka vrst međe između govornice u zraku i zemlje. Nije bilo odgovora. Mahnito ubaci kovani novčić u aparat i stane birati broj. Na sunčevu svjetlost. Brzina se povećavala. Ulice i zgrade su svakog časa postajale manje. To je taj element oko kojeg se sve ovo zbiva. Ed kao bez glasa spusti slušalicu. Potrči niz stepenice. Stiže do drugog kata. Gdje je? Kamo se to uspinje? Kamo ga nosi ova sila? Čvrsto je držao ručice na vratima i čekao. bešumno i lako. — Hej! — pozove ga Tom. Bespomoćno se držao za vrata govornice. Hitro. Ed Fletcher pogleda oko sebe. poražen. — Halo! — poviče očajnički. Nije preostalo mnogo vremena. Mora telefonirati policiji.Ed ustukne. Ed zatvori oči. 123 . Sve je više uplašen. Nisu se vidjeli čak ni obrisi zidova. Nije ga imao strpljenja čekati. Ničega. Odjednom shvati da više nije na drugom katu. nervozan čovjek. Telefonska govornica se uspinjala ostavljajući drugi kat i noseći ga uvis sve brže i brže. Ed grozničavo pogleda oko sebe. oštra pogleda. Pred njim je stajao čovjek sa spisima pod rukom i buljio u njega kroz naočale metalnih okvira. Ed požuri niz hodnik.. Prisloni slušalicu na uho dok mu je srce lupalo ubrzano.

Nestane iza vrata. Mirno je promatrao Fletchera plavim... vi ste se sami umiješali u nešto. ja. . kakvo je ovo mjesto? — upita bezglavo. Vidio sam previše. — S elementom ću razgovarati nasamu — promrmlja. — Molim vas. — Gdje. Ili: kako se to dogodilo? — Niste vi krivi. vi niste mrtvi. podrhtavanje kostiju — dubok odraz nekog neobjašnjivog strahopoštovanja izmiješanog s faseinirajućim prizorom. Još je bio ošamućen od brzog uspona. nabasao sam na nešto. Nije to bio strah. — Kada bih bar znao u što. Glas mu je bio dubok. sve je to stjecaj okolnosti. Čudni trnci prođu Fletcherovim tijelom. Starac se pomakne. Prije nekakva vibracija. — složi se Ed. — Ja. — Drago mi je da je napokon u zatvoru.. — Neprijateljski pogleda Eda Fletchera. Ed i Starac ostanu sami. sjednite — reče starac. — Svakako.. no opet je vrati u džep. Podiže ruku. vi ste u sve to umiješani. Greška je učinjena iako vi niste odgovorni za nju. Vidjelo se da je nervozan. — Ti si ovdje da odgovaraš.. Sva ova gužva i muka zbog jednog. — Što nije u redu? — upita starac.Jedan je starac nepomično sjedio u neviđeno velikoj stolici. — Daa. — Mrtav? Ne. — Fletcheru. — Kakva greška? — Ed prijeđe rukom preko čela.. Starac se kratko nasmije. umornim očima. Žrtva ste administrativne greške.. — Upravo počinjem shvaćati. Odjeknuo je tako da je soba vibrirala. Sjedne nespretno. a ne da pitaš.. Eda ponovo obuze isti onaj osjećaj plahosti. vi ste u posjetu. . no. — Nagne se prema Edu. Međutim. Vrata se za njim tiho zatvore. Izvadi kutiju cigareta. Vi ste. Vidio sam nešto što nisam smio vidjeti. — Nasamu? — mali se čovjek makne u stranu i počne prikupljati papire i knjige. Ed pronađe stolicu. 124 . — Ne postavljaj pitanja! — nervozno zasikće čovječuljak udarajući olovkom o svoje spise. Neobična zgoda. — A što? — Da sam mrtav.

Ed zadrhti. — Trebao sam biti izmijenjen kao i ostali. — Hrpe suhog pepela. Greška je učinjena. — Elementi? — Službeni naziv. pod. Obriše ga. U želucu mu se pomakne nešto mučno. ostavimo to sada.. vi niste bili tamo. — Tom je Sektoru bila privremeno oduzeta energija. — Već ste kazali — hladno odgovori starac. Ponovo hladan znoj na čelu. u vrijeme same koordinacije. Vladat ću se kao da sam i ja izmijenjen. Ali. — Oni ljudi — prekine ga Ed. Opet mu trnci projure tijelom. ali se nadamo da ćemo je ispraviti. Pobjegli ste. — Nešto je krivo krenulo. tako je. A sve je bilojia svom mjestu: stepenice. — Vi ste trebali biti u tom Sektoru u vrijeme kada je počela koordinacija. Vidjeli ste. Rekao sam. S lica mu iščezne posljednja rumen. — Sada mi je jasno — glas mu je bio gotovo nečujan. Osobno se nadam da. A sada je iskrsnuo ozbiljan problem. — Koordinacija je završena oko podne. i vas je trebalo izmijeniti. I niste u skladu s novonastalim izmjenama. — Shvaćam — promrmlja Ed. — Tako je. zidovi. Došlo je do greške. — Možete na to računati.. Ali sve je bilo drugačije. — Kome? — Svojoj ženi. Poput ostalih. Sivog. Kao da su bili mrtvi. Ali. pretpostavljam da je nešto krivo krenulo. — Vidjeli ste nešto što niste smjeli vidjeti — nešto čega je samo nekoliko elemenata bilo svjesno. Bez trunka snage pročisti grlo. Sav problijedi. — Izmjene? Tako je — kimne Ed. Vi ste vidjeli. bez imalo života. Umjesto da budete svjedok. — Starčevo lice posta srdito. Edovo se čelo orosi znojem. Sada znate previše. — Kada sam se kasnije vratio sve je opet oživjelo. izmijenjeno. Tim je završio svoj posao i ponovo vratio Sektoru energiju. Omaškom.— Tako je — kimne starac. — Ja?— u čudu će Ed. 125 . Stigli ste u Sektor sa zakašnjenjem. a kada ste se vratili. sve je već bilo gotovo. a niste smjeli vidjeti. a kamo li da to još i vidi. — Ali ja nikome neću ništa reći — promrmlja Ed. No. vi ste trebali biti dio koordiniranog osoblja. Vaša žena zna. Koordinacioni je tim tako mogao ući u zgradu i izvesti izmjene.

— Nisam znao — pokuša se obraniti Ed dok ga je obuzimala panika. — Ta koordinacija. Za vaše dobro. raskršća.se raziđu. — Sada znate. manje pokretan Douglas svakako bi oklijevao. U svakom dijelu grada gorjelo je drugačije svjetlo. sada znam. Ta su se svjetla neprestano izmjenjivala. Ostaci koji će se tamo pronaći uvelike će odjeknuti u svijetu. Edu se vrati trunka hrabrosti. tada bi se pronašli izvjesni antropološki ostaci. Ispravke se moraju izvršiti. zemlja preorala. Svaki je trg bio obojen drugačijom bojom. ste obavijestiti vlasti. Douglas. Vidjeli su se trgovi. Naš koordinacioni tim je obavio posao od vitalnog značenja.. Za sveopće dobro. Takav bi potez zahtijevao od njega najveću moguću pronicavost i domišljatost. paleći se i gaseći.. jedan mlađi Douglas. Već su odavno tamo. Samo mlađi čovjek. Prirodni proces mora biti nadopunjen. našem Sektoru? — Vaš ured i vaša poslovna jedinica bavi se nekretninama. Baš razmišljam kako ćemo postupiti u slijedećoj akciji. A vrlo je važno da ne smije oklijevati. podešen tu i tamo. Kada bi se šuma prokrčila. Prije no što. — I policiji ste telefonirali. Akcija je prijeko potrebna. sve je više postajao nesiguran. Čemu sve to? Uvjeren sam da postoji neki dobar razlog. Douglas će ustupiti svoju zemlju kanadskoj vladi zbog naučnih istraživanja. Rubovi karte se oslobode i listovi se sami počnu okretati. pojavi se golema zemljopisna karta. Starac mahne rukom. Stariji. Čitav lanac zbivanja će se nastaviti. Iza njega. Možete me uzeti kao već izmijenjenog. poput listova knjige. Staračke. — Ploča sa svim sektorima grada — reče starac. Edu zastane dah. 126 . dogovorit . Fizička mu je kondicija naglo opadala. Ured. Lanac događaja će prvi put povezati neke znanstvenike. Htjeli. Mora kupiti taj teren i smjesta ga prokrčiti. u sjeni. ja nisam znao tko je izvršio promjene.. — Vrlo složen posao. no. prihvatio bi se tog zadatka bez oklijevanja. ulice. — Izmjena u našem. neobrađeni šumski teren u zapadnoj Kanadi. Ed opazi da su to sektori grada. Ljudi iz svih krajeva svijeta doći će u Kanadu da proučavaju iskopine. — Ali. Stari je Douglas bio oštrouman čovjek. prikazani vrlo precizno. — Ali. Možete na mene računati.će se da dopisuju. plave oči gledale su ga prodirući mu durboko u misli. Za nekoliko dana Douglasu bi bilo ponuđeno da kupi veliki.

— Gledajte — prozbori. Možda bih trebao ovamo pozvati jedan od koordinacionih timova. No. Tako bi se mogla smanjiti mržnja među ljudima. trka za oružjem i ratovanjem. Upamtite. — Obećavam. s entuzijazmom će prihvatiti taj posao. U Edovoj glavi odvijale su se slike: gusti sivi oblaci. — Hoćete li? Starac načas razmisli. Mogu izaći nakraj s Ruth. Zadrhti. A tko će od toga imati koristi? Vi tamo dolje. Nikada neće saznati u čemu je stvar. — Ako vam dopustim da se vratite. — Poslat ću vas natrag. Držite me za riječ. Ona ne smije saznati više hi slova. — Trudit ću se da ona misli kako je to bio mentalni poremećaj. O tome uopće ne brinite. — Učinit ću nešto. Vi znate mnogo. oni će se zbližiti. sivi muškarci i žene. — Znam da mogu. — Vaša žena. Možda vam naše metode djeluju čudno i neshvatljivo. uvjeravam vas. 127 . — Sigurni ste da možete sačuvati istinu i da joj ne kažete? — Svakako — uvjerljivo će Ed. — Sada je i meni jasno — reče Ed. vidite da je od golemog značenja kupovina tog teritorija u divljini Kanade. Kao i svi ostali. Samo mi nemojte oduzeti energiju. možete li se zakleti da nikada nećete izustiti ni jednu jedinu riječ o tome? Možete li se zakleti da nikada nikome nećete kazati što ste vidjeli? — Svakako — usklikne Ed pun nade. Bilo što. pomlađeno osoblje. dok mu se snaga pomalo vraćala. — Jasno vam je. izmijenjeni Douglas i svi njegovi izmijenjeni suradnici. Bez obzira na porijeklo i politiku svoje vlade. Mora i dalje misliti kako je to bio rezultat psihičkog šoka. Ali.Krug će se širiti. nikome ni riječi. — Ništa joj neću kazati — reče Ed preznojavajući se neprestano. — Ona tako i misli. mi znamo što radimo. — Znoj mu je oblio lice. Više nego što biste smjeli znati. Vaša je sudbina neizbježna. na kraju ćete ipak doći k meni. — U redu. Sve više obrazovanih ljudi će se razmjenjivati. Stari bi se Douglas teško odlučio na takav pothvat. Ni jedan element ne smije posjedovati toliko znanja. Biti će osnovano novo udruženje. — I dalje neka tako misli. — Starac polako kimne glavom. — Zaklinjem se. Međutim. kako ste »odlutali« iz stvarnosti. Dakle.

dušo. — Sve je u redu. — Naravno da sam bio. u vezi sa mnom. Na trenutak zastane na pločniku da bi povratio ravnotežu i duboko udahne zrak. za ime svijeta? — Gdje sam bio? U uredu. 128 . — Gdje si bio. — O? — Ruth otkopča bluzu. — Polako. — Želim znati gdje si bio. sva u suzama. Eda zbuni takvo reagiranje. U vezi s onim što se. Ustane s ruba naslonjača. U glavi mu je šumjelo od naglog spuštanja na zemlju. Rekao je da si otišao. Kucnuo je čas. Ed priđe vješalici i objesi kaput. Ruth sjedne na rub naslonjača. zelenu kuću.. Ruth ga stane promatrati navlačeći u isto vrijeme traperice. — Čim smo se danas rastali. Ed Fletcher se uspravi i pažljivo počne birati riječi. — Ne. što se dogodilo. Usta su joj bila ledeno hladna. — Nisam htio da se zabrinjavaš zbog mene — reče oprezno. Ruth se naglo istrgne iz zagrljaja. — Ed! — Ruth mu pohita u susret. skine ih i objesi o vješalicu. Zatim se vrati k Ruth i poljubi je.*** Sunce je već zalazilo kada se Ed vraćao kući. Obriše suze. Pođe u spavaću sobu i stane se skidati. — Odloži rupčić. Ed ju je slijedio. — Počne otkopčavati kaput. Osjećajući se prilično nelagodno. — Presvući ću se i prirediti večeru.. A gdje bih bio? — Telefonirala sam Douglasu oko tri. kako bi bilo da prvo nešto pojedemo? Umirem od gladi. Ed je nervozno potapša po ramenu. — Kad bi samo znao koliko sam brinula. Sad ili nikad. — Sve ću ti ispričati. Ed. svatio sam da si imala pravo. naravno. Ali. Potom nastavi prema kući. zatim suknju. Izašao si iz zgrade samo što sam je otišla. nisi. Shvaćaš? Savršeno u redu. — Nastavi.. Baci mu se oko vrata i snažno ga privije uza se. Ruth ga je pomno promatrala. — U čemu sam to imala pravo? — Pa.. Otvori vrata i uđe u svoju malenu.

Ruth navuče pamučnu majicu i zakopča traperice. Otišao sam prošetati. — Želim znati gdje si bio — i s kim si bio! Ed širom otvori usta.. Što se stvarno dogodilo? Ed ustukne u panici... Ed se nemoćno nakrivi.— Shvatio sam — izjavi — da je sve ono bilo plod moje mašte. — Ti dobro znaš na što mislim. no. Ruth mu se odlučno približi. Grudi su joj se pod majicom stale nadimati. Ruth. pecati. Nisi bio u šetnji. Grašci znoja mu zasjaše na čelu. — Ed — reče oštro. — Reče to odlučno i sigurno. nemoj meni lagati! Pouzdano znam da lažeš — Suze joj ponovo obliju lice. — Što time hoćeš reći? Ruth bijesno žmirne crnim očima. Misli ini više nisu na poslu. — Reci mi! — Ruth ga dohvati za ruku. Na jezero. — Priznaj. Reci mi! Imam pravo da saznam. Potpuno pravo. — Moram otići. S kim si bio? Kamo si pošao? Reci mi! Otkriću to prije ili kasnije. no bio je zatečen. — Zaista. — Hajde! Želim znati gdje si bio. Htio se oduprijeti. pošao sam. — Ne znam na što misliš. — Eddie Fletcheru. Imala si pravo. Počeo sam već halucinirati. — Pogledaj me u oči. — Premorenost? — Potreban mi je odmor. Zar ti to već nisam rekao? Prošetati. — Ili. — Rekao sam ti već. 129 . — I? Koji je uzrok? — Premorenost. — panično se pokušavao još nečega sjetiti. U brda. — Što ti je? — Uhvati ga panika.. — Zbog čega me tako gledaš? — G d j e s i b i o d a n a s p o s l i j e p o d n e? Ed zadrhti. Ili. Sve je pošlo u krivo. Čak sam shvatio i koji je uzrok tom mom stanju. Da se priberem.. Već godinama nisam koristio godišnji qdmor.. srce mu je pri tom lupalo snažnije. Bespomoćno se okrene prema vratima.

. — Ostani ovdje. — Htio . Neće to trajati dugo. — Samo bih vas zamolio da tu malo pridržite dok ga ja uključim u struju. Rovao je po džepu dok nije pronašao kutiju cigareta. Objavljeno prema dogovoru s GPA München 130 . Bio je poražen. *** Ed Fletcher sjedne na krevet. — Mislim da ćemo uspjeti — na kraju. — Vi samo sjedite. — procijedi kroz zube i otvori vrata — Dobro veče. Smiješeći se. Na vratima zazvoni. Žurno iskopča televizijski aparat i uključi u utičnicu usisivač. Očajnički se borio da dobije na vremenu.. Kad bi samo nočas posustala. — Je li? A baš smo se spremali večerati. — Postavi na cijev maleni dio i uputi se prema zavjesi. — Ruth. Ruth mu nevoljno uzvrati smiješak. Tek tada opazi da mladić u ruci drži veliki usisivač i gomilu dodatnih cijevi koje se na njega ugrađuju. Nasloni se na zid. Trebalo mu je samo malo vremena. a ja ću vam pokazivati kako funkcionira svaki dio. Iznenada se začu neka buka i kućom se prolomi lavež psa..— Nije bilo izlaza. Ruth se nevoljko pomakne.bi demonstrirati rad usisavača na zavjesama. — Hvala ti — reče tiho.. Odmah ću se vratit. Mislim da netko dolazi. Ruke su mu podrhtavale dok je palio cigaretu. obrati se Ruth: — Ja sam iz tvrtke koja prodaje usisavače za prašinu. — To Dobbie laje. moraš. klonuo i opušten. Hitro ga postavi na pod i složi na njega neke dijelove. Pogleda uvis dok mu se na licu ocrtavala zahvalnost. — Bio je to neki mladić koji brzo uđe u predsoblje ruku prepunih stvari. sada je tek toga svjestan. — K vragu. — Samo čas. Mnogo ti hvala. Kad bi je samo mogao navesti da misli nešto drugo. Nije joj mogao zatajiti. Smislio bi on već nešto — neku bolju priču. — Veseli mladićev glas nadjačavao je buku koju je širio usisivač — Opazit ćete. — Ruth izadje iz sobe i uputi se k vratima.

su to uglavnom bili ili poklonici . prema kojoj naučnu fantastiku valja izolirati u svojevrstan »geto«. budući da ie ona već apriori proglašavana za »veliku i jedinu autentičnu književnost«. da bi tek u posljednjoj deceniji nastala opsežna i kompetentna sekundarna literatura. u tome što nijedan od spomenutih autora nije imao akademsko književno-teorijsko obrazovanje. skoro pola stoljeća zabluda i predrasuda nipošto nije bilo lako prevladati. No kako to već biva kod sličnih paravana. koju ona ni do danas. poslije pet decenija upornih nastojanja. To je. premda s vremenom sve izrazitija težnja da se spomenuta nemoć nadraste tako što će se naučna fantastika proglasiti za krajnji kriterij svih literarnih vrijednosti. DICK Gotovo od trenutka žanrovskog konstituiranja. Prvi ozbiljniji Pokušaji da se teorijski i kritički osvijetli naučna fantastika pojavili su se tek negdje na početku sedamdesetih godina. ali zato prigušenija. naime. SF-a. stvoriti njen posebni sistem vrijednosti — a sve to da joj se osigura čisti žanrovski profil. No. usporedo s težnjom prema ograđivanju od prave književnosti. kad je Gernsback nastojao izvući naučnu fantastiku iz pravog kala paraknjiževnog kiča i osigurati joj kakav-takav žanrovski identitet. dakle. ili sami autori s izrazitijim kritičkim! i teoretskim ambicijama. Posrijedi je raskol između dviju suprotnih tendencija — raskol koji se u raznim prilikama manifestirao različito u toku polustoljetne historije SF žanra. Na ovaj je način prividno bila riiešena osnovna protivurječnost SF žanra: on je. prije svega. pogotovu na američkom literarnom tržištu. odsutnost istinski vrijedne kritičke i teorijske literature. mogao ostati izoliran u »getu«. nije uspjela razriješiti na zadovoljavajući način. čak i ti pionirski radovi — kao što su Hodočasnici kroz prostor i vrijeme (Pilgrims Througb Space And Time) Jamesa Oslera Baileya. a istovremeno samo to sučeljavanje. nije moglo biti loše za naučnu fantastiku.Zoran Živković: PHILIP K. krila ozbiljna nemoć jedne književne vrste da u procesu konstituiranja nadraste vlastite žanrovske okvire i počne se razvijati u pravcu istinskih literarnih vrijednosti. već. postoji gernsbekovskokembelovska tradicija. naučnu fantastiku prati jedna ambivalentnost. zapravo. Nije nikakva tajna da su praktčno sve do sredine šezdesetih godina — dakle u toku prve četiri decenije postojanja SF žanra — djela koja su proučavala fenomen naučne fantastike bila toliko rijetka da su se mogla nabrojiti na prste jedne ruke. ako bi do njega i došlo. Nove karte pakla (New Maps Of Hcll) Kingleva Amisa. S jedne strane. gdje nije postojala opasnost ođ sučeljavanja s drugim kriterijima ocjenjivanja. koji se stjecajem okolnosti nisu iskazali kao pisci. Međutim. ni opasnost od izvanžanrovske kritike. postojala je i Jedna suprotno usmjerena. Stvar je. U potrazi za čudom (In Search Of Wonder) Damona Knighta ili Predmet pri ruci (The Issue At Hanđ) Jamesa Blisha — mnogo su više odmogli nego što su oomogfi raščišćavanju situacije u vezi s navedenom ambivalehtnošću SF' žanra. odnosno za jedinu autentičnu književnost novijeg doba. I dok su takva nastojanja još eventualno bila opravdana u toku druge polovine dvadesetih godina. ta je blokada već u Campbellovo vrijeme postala samo puki paravan iza koga se. Nije teško uočiti što je pogodovalo nastajanju ovakve situacije. pa. naime. ograditi je od ostalih žanrova umjetničke proze. gdje na sistem vrijednosti neke književne vrste utječu 131 .

Froust ili Musil — s tom razlikom što u ovih pisaca to nije bilo eksperimentiranje radi eksperimentiranja. 132 . upuštao u pokušaje prevladavanja raskola između žanra i medija — ne uvijek s istim ambicijama. koji knjigu nemilice izjednačuju sa svakom drugom robom. Međutim. doduše. samo valjana i rđava književna ostvarenja. koji se na SF pozornici pojavio mnogo prije predstavnika »novog vala« i kojeg je akademska kritika s početka sedamdesetih godina prvoga »otkrila« kao pisca koji se najdosljednije. prosinca 1928. brzi krah toga pokreta bio je (osim toga što su djela »novog vala« izgubila kontakt s literarno neobrazovanim čitaocem. ne priznaje žanrove. koji su iole upućeni u teoriju književnosti očigledan je korijen tih zabluda: postoje. svako djelo koje je u literarnom pogledu istinski vrijedno automatski prerasta okvire žanra i ulazi u domen »velike književnosti«. u Kaliforniji. Postoji. njihov zajednički imenitelj predstavljala je težnja da se svakako pristupi literarnom (dakle: medijskom) eksperimentu. ta književnost. međutim. Drugim riječima. Mnogo prije no što su se uvidjele te okolnosti u okviru sekundarne literature (tokom sedamdesetih godina) povremeno su se u naučnoj fantastici javljali autori čija su djela bila profilirana tako da se mogao steći utisak o hotimičnom prebacivanju težišta sa žanra na medij. Philip Dick rođen je 16. ali zato s najviše uspjeha. već samo autentične umjetničke vrijednosti. Iako su to bili stvaraoci vrlo različitih pristupa SF žanru. nastavio i nakon opredjeljenja za SF žanr) promijenio je čitav niz zanimanja. ali je skoro svoj cijeli dosadašnji život proveo u Berkeleyu. jedan drugi naučnofantastićni autor. Dok s« u potpunosti nije posvetio profesionalnom stvaralaštvu. zapravo. Dick je imao prilično buran životni put (koji se. da naučna fantastika treba da ostane izolirana u »getu« i da ne mora težiti priključenju takozvanoj »književnosti glavnog toka«. naime. a malo u literarnom pogledu — iz jednostavnog razloga što su kriteriji žanra po definiciji podređeni kriterijima medija (u ovom slučaju. vlasnik prodavaonice gramofonskih ploča). Najpoznatiji primjer u ovom smislu jest takozvani novi val. umjetnosti proznog pripovijedanja). makar i po cijenu izlazenja izvan žanrovskih okvira. contradictio in adjecto ako se kaže za neko ostvarenje da je veliko u žanrovskom. budući da je ona. u Chicagu. što je bio jedini preduvjet stvaranju istinski velikih SF ostvarenja. naime. čiji su se predstavnici počeli javljati u drugoj polovini šezdesetih godina. a ženio se čak pet puta. nespremnim za složenije izražajne zahvate) uvjetovan činjenicom da su ovdje posrijedi bili ipak samo epigonski pokušaji koji su se kretali stazama što su ih pola vijeka ranije stvorili James Joyce. već samo malih i velikih umjetničkih djela. odnosno nema malih i velikih žanrovskih ostvarenja. a žanrovske distinkcije nemaju s tim nikakve veze. razumije se. o Philipu Dicku. najčešće vezanih za muziku (disk-džokej. Riječ je. Sve je to utjecalo da — i pored toga što sekundarna literatura o SF žanru danas obuhvaća više od dvije stotine nezaobilaznih jedinica — još imaju glasne zagovornike dvije stare i — na žalost — duboko ukorijenjene zablude. u cijelom opusu.snažno i zakoni ponude i potražnje. Onima. tako da je neprimjereno govoriti o globalnom priključenju SF žanra literaturi glavnog toka: ova literatura. posrijedi je. naime. već istinsko stvaralačko traganje za mogućnostima novih oblika izražavanja u okviru umjetničke književnosti. međutim.

više raščlanjujemo Diskove tekstove do osnovnih semantičkih i semioloških komponenti. što je u vezi sa sveprisutnošću kiča. aksiologija. sirova. U čemu je tajna? Dajmo ponovo riječ Lemu: »Površina Dickovih knjiga čini mi se ponekad vrlo gruba. postaje sve očitije da on operira gotovo isključivo s onim što bismo mogli nazvati elementima kiča. Tek se tog časa pokazalo da je opus tog pisca već odavna pravi mamac za proučavatelje SF žanra — i to. kao kad bismo sliku kakva impresionista promatrali sasvim izbliza. Van Vogt. mnogo bliža onome što bismo mogli nazvati »evropskim senzibilitetom«. Dick nije kadar potpuno obuzdati kič. Njegova proza ugrožena je nekontroliranim izraslinama. da bi iz nje izišao — slično Frederiku Pohlu — s neslućenim novim poletom i svježinom. godine. Lem pomno i brižljivo analizira neke osnovne antinomije Dickova SF opusa. U svom nađahnutom eseju pod naslovom »Naučna fantastika: beznadni slučaj s izuzecima«. više u Evropi nego u Sjedinjenim Državama. on češće razvija pravi pandemonij i dopušta mu da »sam iz sebe« proključa i istutnji se. Phliip Dick doživio je čast da bude prvi autor kome je posvećen cijeli jedan svezak vodećeg svjetskog časopisa za proučavanje teorije i kritike naučnofantastičnog žanra. na primjer. dok je kod Vogta krajnji ishod katastrofalan (i može se dopasti samo imbecilima). No. Ono što je čak i čitalac koji se samo površno upoznao s naučnofantastičnini djelima tog američkog pisca morao zapaziti jest svojevrstan nesklad izmeuu cjeline i dijelova u njegovim SF ostvarenjima. Njegovoj metafizici počesto uspijeva iskliznuti u pravcu jeftinih cirkuskih trikova. Naime. Nakon toga slijedi rijetko ravnomjerna i uzlazna pripovjedačka karijera sve do 1970. 1976 — pod naslovom »Naučna fantastika.Prvu naucnofanltstičnu priču — »Iza leži Wub« (»Beyond Lies The wuo«) — Dick je objavio 1952. Kako primjećuje Lem. kamenčići od kojih Dick gradi svoje mozaike u osnovi se ne razlikuju od onih koje koristi jedan tako minorni »pisac« kao što je. Science Fiction Studies. godine. kritika«. čime je evropska umjetnost (nipošto samo književnost) zaokupljena cijelo ovo stoljeće. Sto. kad taj američki autor prolazi kroz skoro četverogodišnju stvaralačku. i zato me njegovo djelo primorava da ga čitam brzo. na izgled postojanih vrijednosti. izišao iz štampe 1955. naime. ovdje prije svega imamo na umu svojevrsnu težnju prema razgrađivanju nekih. Ono što on kazuje u jednom poglavlju draže mi je od onoga što kazuje jedna jedina strana. krizu. Dickove konstrukcije djeluju neusporedivo funkcionalnije i suvislije. vješto i uvjerljivo sročena u njegovim najboljim naučnofantastičkim ostvarenjima. a radi podsjeća nja reći ćemo da je upravo esej o kome je riječ bio povod oštrih napada na Lema u Sjedinjenim Drzavama potkraj sedamdesetih godina). No. neka su Dickova uvjerenja. koje se na izvjestan način mogu uopćiti i do nivoa antinomija samog žanra. naprotiv. ali po uvjerenju prilično bliskog kolege — poljskog SF pisca i kritičara Stanislawa Lema. Solarna lutrija (Solar Lottery). da ironija bude veća. jer ako pogled zastane na pojedinostima zapažaju se mnoge neujednačenosti. naročito 133 . čija je jedna verzija izvorno objavljena u sjajnoj Lemovoj dvotomnoj studiji Fantastika i futurologija (kod nas je isti tekst publiciran u zborniku Naučna fantastika — BIGZ. dok mu je prvi roman. najzanimljivije stranice o Dicku potekle su iz pera jednog njegovog prostorno vrlo udaljenog.

koje u toku ove opera cije prestaje da bude »ortodoksno« nebo. Dick nam. uslijed čega njegov čitalac može doživjeti katarzu. na način koji postepeno dovodi do uskrsnuća odavno mrtve metafizičke tajne. koja ne dopušta nikakav kič. Dick se koristi elementima kiča. Dick se neprestano kreće usred tipičnog kiča SFa.kad prelazi u duge nizove fantazmagoričnih nalaza koje su bez bilo kakve izražajne funkcije. pa čak i glupo. da se anulira. Dicku polazi za rukom da unutrašnjost sajamskog šatora preobrati u unutrašnjost hrama. guta sa mo autentičan kič.. čujmo tim povodom još jednom Lema: »Mogli bismo Dicka nazvati i perverznim apologetom napretka. On razara vrijednosti utjelovljujući neke iskonske strahove koji su kroz SF milje našli nov oblik manifestiranja. ne odbacuje ga. No. a potom na tom stratištu kiča gradi zgradu koja se ne bi mogla sazdati drugim sredstvima O pojedinostima ovog originalnog pripovjedačkog postupka ponovo razložno piše Lem: ». odnosno ruši blokadu SF »geta«. povremeno izvanredno uspjelo pretapanje žanru imanentnog optimizma i mediju imanentnog pesimizma. Ostvarena karakteristično žanrovskim sredstvima. originalnu situaciju. pisac sumorna pogleda na svijet. nego od njega pravi ljestve što vode put strašnog neba. predstavlja vjerojatno najznačajnije obilježje Dickova SF opusa i njegov najvažniji doprinos razvoju naučnofantastičnog žanra. i stotina sličnih budalastih tvorevina i fenomena. ovakva poruka uvjerljivo pokazuje u kojem pravcu valja tragati za rješenjem polazne antinomije koja opterećuje naučnu fantastiku od njena nastanka: antinomije između prividno raznorodnih zahtjeva žanra i medija. Ta matica. ali ne i one vrijednosti ostvarene njegovim dijalektičkim negiranjem . u nekim romanima — Dicku polazi za rukom i poneki majstorski trik. gdje kič neumitno ostaje jedini rezultat. On je — uvjeren sam da je do tog otkrića došao nesvjesno i nenamjerno — izmislio jednu vrlo rafiniranu taktiku: služi se elementima kiča.« Koja središnja poruka stoji iza ove »katarze«? Dick je. Jednom riječi. ne poriče ga. ali s vremena na vrijeme — to jest. ovakvim se postupkom taj pisac distancira i od »književnosti glavnog toka« shvaćenoj u užem smislu. 134 . jer on spaja neograničen optimizam na području tehnički ostvarljivog s beskrajnim pesimizmom na području posljedica koje takav »napredak civilizacije« ima za ljude. to jest onim degeneriranim molekulama koje su nekada imale sakralno—metafizičku vrijednost. usred arsenala poluljudipolurobota. službenih proroka (»precogs«). nema sumnje. rekli bismo. zapravo. On tako reći. sve vrijeme poručuje: 'Pa i kad biste mogli ostvariti ono što je nemoguće. svuda prisutan u njegovim knjigama. to vašu bijedu neće promijeniti ni za jotu. pušta kič da se bori protiv kiča. bilo da je riječ o cjelini ili o dijelovima. Kič je.. a ne postaje ni »ortodoksan pakao«. operacija koje mijenjaju mozak. naime. vrlo neobičnu i. primoravaju od iskona pokopanu silu da uskrsne. Međutim. Na taj način on se izdvaja iz paraliterature.« Imamo.'« Upravo ovo. ali krajnji rezultat nije kič. Dick je pronašao svojevrstan treći put: on pušta da kič uništi sam sebe. koje nadrastaju jedna drugu i uzajamno se negiraju. dakle. Čini se. On je sklon i da toliko zalazi u čudovišnosti da iz toga rezultira inverzija efekata: ono što je trebalo da izozve jezu — djeluje samo smiješno. Upravo Dickova najuspjelija djela predstavljaju moćan dokaz da se zidovi »geta« mogu srušiti bez bozajni da će osjetljivo tkivo zakretano u njima biti progutano pri susretu s maticom »velike književnosti. dakle. »psipolja« i »ESP-polja«. ali sfere egzistencije.

Počinje sumnjati u smisao svog posla pa čak i u to da li Iksiom stvarno putuje kroz svemir. srdžbu. koji na površini više nije moguć. no njih razgledavaju samo još rijetki pojedinci i tako legenda o Zemlji i želje za povratkom u vanjski svijet polako umiru. Usporedo s tim pisac opisuje događaje na rodnom planetu. U tim prostorima čovječanstvo. njihova je psiha ostala nepromijenjena te imaju čuvstva kao današnji čovjek. Znanost i tehnika su vrlo razvijene i omogućuju slanje mnogih svemirskih letjelica u daleka zviježđa gdje traže nove sunčeve sisteme i planete na kojima bi se Zemljani mogli naseliti. čežnju. Da bi lakše izdržali neprirodne i teške uvjete života. genetičari su u ljudima izbrisali neka čuvstva: strah. Postaje sve svjesniji da su svi zaslijepljeni lažnim po 135 . seli se u hermetički zatvorene prostore te se gubi svaki dodir s vanjskim svijetom. služeći se usavršenom tehnikom. ljubav. Senzor koji održava svojim mislima vezu s letjelicom Iksion počinje sumnjati u istinitost svemirske katastrofe i u opravdanost prisilnog boravka u zatvorenim prostorima. a da bi mogli uspješno obavljati svoj posao. Pisac opisuje vrijeme kad je već davno nestao posljednji Zemljanin koji je poznavao svijet izvan hermetički zatvorenih prostora a stanovnici tih prostora s pomoću infuzija produžuju sebi život do neslućenih granica. U romanu se istodobno odvijaju dvije niti zbivanja.PRIKAZI ● VIJESTI ● OSVRTI DOGAĐAJI ● POLEMIKE Novi roman prvog dobitnika »SFere«: MIHA REMEC: »IKSION« (POMURSKA ZALOŽBA) Radnja SF-romana Mine Remca »Iksion« zbiva se u daljoj budućnosti. Pisac opisuje događaje na svemirskom brodu koji ie stigao do zvijezde Septima Ora i njenoj blizini otkrio planet na kojem vladaju slični uvjeti kao nekoć na Zemlji. imaju mnogo teškoća prjlikom prilagođavanja nehumanih uvjetima života. a život. O Zemljinoj površini prije katastrofe postoje brojni slikovni zapisi. dali su im naizgled vrlo odgovorne zadatke i poslove i usadili im jaki spolni nagon. koji su sačuvali karakteristike nekadašnjih ljudi. Zovu ih senzori. koristi unutrašnju toplotu Zemlje i s pomoću tako dobijene energije održava se na životu. Senzori. A kako je ljudima bilo potrebno dati osjećaj važnosti i smisla života. Vremenom spoznaje da pojedinci obavljaju lažne i samo prividne poslove kojima u stvarnosti rukovode strojevi. Poslije svemirske katastrofe površina našeg planeta postaje polumračna i ledena. Zahvatili su i svijet podsvijesti i ukinuli sne. Komunikaciju između letjelica i Zemlje održavaju telepati koji putem misli šalju različite upute i obavijesti. u doba kad Zemlja uđe u oblak kozmičke prašine.

Roman »Iksion« može poslužiti kao 136 . Nije čudo da su iz njega izdvojeni kao neka vrst anahronističkog ostatka današnjeg svijeta jer to omogućuje piscu da opiše bijedu društva u kojem nema mašte i želje za spoznajom. Sumnja u istinitost svega što su protagonisti u početku vjerovali stalno se potvrđuje. ne može nikad potpuno oduzeti njegova čovječnost. Na brodu Iksion zbiva se nešto slično. da ih zaposli i dade im osjećaj važnosti.dacima o realnosti objektivnog svijeta u kojem žive. Prividno upravljanje Iksionom. Kad otkrije da su neka vrata na zidu njegova boravišta čvrsto zatvorena. dakle. Svemirski se brod spušta na novi planet a preživjeli članovi posade. Pisac je u tom romanu vrlo zorno opisao dehumanizaciju ljudi u društvu koje je tehnički krajnje usavršeno. Kako su bili u manjini i kako se zbog svojih neobičnih svojstava nisu pokoravali opće važećim društvenim normama. U tom svijetu laži upravo su senzori bili ti koji su sposobni spoznati stvaran svijet. koju ponavlja u mnogim svojim djelima. unatoč potpuno izbrisanom pamćenju. Pilot broda poslije neuspješnog pokušaja da sam pristane s brodom na površinu zaključuje da ljudi nisu nikad stvarno upravljali svemirskim brodom. Je li moguće da se i mi nehhotice zatvaramo u lažne svjetove? Ljudi koji su u opisanom društvu još sačuvali neke ljudske vrijednosti su senzori. dva senzora dolaze do spoznaje o lažnosti svijeta potpuno samostalno. bijedu spolnog iživljavanja bez ljubavi i međusobnog poštovanja te besmislenost navođenja ljudi da rade samo prividno važne poslove. U romanu »Iksion« autor iznosi osnovnu misao: čovjeku se. kreću kao Adam i Eva. Sjetimo se Ivara i Šumara u drami »Kuga plastionska« koji počinju sanjati o Zemlji kakva je bila nekoć iako nisu nikad osjetili prirodu u svoj njenoj autentičnosti i neposrednosti. Nju možemo primiieniti na obiektivnu realnost i na besmislenost pojedinih poslova u svijetu u kojem sami živimo. Misaona veza između Iksiona 'i Zemlje kida se u trenu kad bi trebalo primiti upute za spuštanje na nov planet. drugi ljudi su ih se klonili a sami su bili najprijemljiviji za poimanje drugačije stvarnosti. odlučuje se za bijeg iz tog lažnog svijeta. koja. Na svemirskom brodu Iksion uz pilota i senzora nalazi se i djevojka Eva koja na novom planetu mora začeti ljudski rod iako su u njoj izgubljena sva ljudska čuvstva jer su i njeni preci stoljećima živjeli u zatvorenim boravištima i bili podvrgnuti genetskom zahvatu. Otpor čovjeka zarobljavanju ne može nadvladati ni najsavršenija tehnika. senzor i djevojka. iznosi vrlo neposredno. imalo je samo jednu svrhu. iz izopačavaonice objektivne stvarnosti. duboko u svijesti čuva podatke koji joj omogućuju da pobjegne iz svog prebivališta. tj. Misao da svi protagonisti romana samo figuriraju a da je njihov svijet samo velika iluzija i da u njemu samo prividno obavljaju poslove koji s njihovim iskustvenim svijetom nemaju nište zajedničko ne možemo samo tako zaobići. Iako oba zbivanja teku istodobno. u jednoj od najuvjerljivije opisanih scena Eva se zaljubljuje u senzora i dokazuje da ono ljudsko u njoj nisu zatrli ni vrlo temeljiti genetski zahvati. Miha Remec svoju poruku. Cijelo je putovanje bilo programirano na Zemlji. nakon što su prekinuli svaku vezu s komandom na Zemlji. Sjetimo se protagonistkinje romana »Prepoznavanje«. ma koliko ga mučili i dehumanizirali. Sve se više uvjerava da svi ljudi samo figuriraju i da nisu nikome potrebni te da su tako samo samima sebi svrhom. u divan kraj~ koji je tako sličan Zemlji.

već je lukavo pustio drugove Marinkovića i Bagarića da kao »zadovoljni čitaoci« odgovore u njegovo ime. na osobnom nivou. ma koiiko naizgled bila oanaina. u toku zbivanja otvaraju se neka nova. jer je upravo reakcija navedenih čitalaca trebala pokazati kako sam ja nekompetentno čangrizalo koje galama reda radi. primarno komercijalne sfere zahvaljuje prvenstveno Amerikancima. može pomoći da se ne zatvorimo u lažnost svijeta izopačavanja i iluzija. Koščevića i B. pitanja na koja pisac nije dao odgovora. S obzirom na takvu situaciju prisiljen sam u širem obliku pojasniti neke zablude u koje su upali spomenuti. Može se ustvrditi da je SF u ovom obliku kakav danas poznajemo nastao u Evropi krajem devetnaestog stoljeća. Spomenut ću samo sumnje u čovječnost kapetana svemirskog broda. Od konca dvadesetih godina ovog stoljeća pa naovamo. nepoznate telepatske kontakte koje prima senzor na svemirskoj letjelici i donekle nespretno izvedeno samopotvrđivanje senzora na Iksionu kad pokušava dokazati da mu se nije pomračio um kad na osnovu telepatskih poruka iz nepoznatog izvora na brodu otkrije još jedno živo biće. osjetivši da je takva 137 . potaknem čitaoce da se i oni jave sa svojim prijedlozima i opaskama.značajno upozorenje da u spoznavanju svoje stvarnosti ne smijemo apriori odbacivati baš ništa i da nam svaka konsultacija. da bi se lakše njima manipuliralo. značajne ali za cjelinu romana nisu osobito bitne. Pripovijedanje se nekako udaljuje od nas. Kao i za druga djela tog pisca i za ovaj su roman značajne neke posebnosti. Možda bi trebalo dodati još i iednu usporedbu s romanom »Prepoz navanje«: u njemu je. . postajemo svjesni da se zbivanja ne mogu događati danas već samim tim što jezik nije sastavni dio stvarnosti nego bitni konstruktivni element svijeta mašte. Jurkovića pokazao je da on žonglirajući riječima izvrće činjenice. Nasuprot tome. doduše. Iako autor opisuje svijet u kojem su ljudima. ali svoj prodor u literarne. Na tekst »Kronologija jednog mraka« uopće nije odgovorio.Jurkovića. Sva Romčeva djela odlikuje promišljeni i bogat jezik koji autor uspješno koristi kao pomoćno sredstvo u prikazivanju tuđeg svijeta. jako naglašeni spolni nagoni. ipak on odviše iscrpno i opširno opisuje pojedine ljubavne prizore. dok je »Iksion« vrlo ambiciozno djelo u kojem se pitanja postavljaju u kozmičkim dimenzijama i pred nama se pojavljuje sudbina cjelokupnog čovječanstva. piscu možemo samo čestitati za izuzetno dotjeran opis transformacije Eve u čuvstveno ljudsko biće. moramo imati na umu da je slovenska znanstvena fantastika dobila djelo kojim se može ponositi. izbjegavajući konkretan odgovor na iznesene prigovore. američki urednici i pisci. Time je dokazao da je iskusni novinarski polemičar. Svaka čast Borivoju. Prvi odgovor B. svakog u mjeri i za dio u kojem su radili. • Teorija SF literature nije na adekvatan način pratila svojevrstan bum žanra. lijepo izveden tragičan lik mlade djevojke. Iako je roman na potpuno zadovoljavajući način odgovorio na pitanja postavljena na početku djela. Pri tom sam kao »krivce« za postojeće propuste označio Ž. za konačan rasplet nepotrebna. ŽIGA LESKOVŠEK Polemika (4) • DA KRAJ BUDE POČETAK Pišući »riječ kritičara« vodio sam se željom da ukazujući na određene nedostatke i loše poteze u uređivanju Siriusa. Bez obzira na primjedbe koje su.

Prije svega. Nadajući se da ono prvo nije u pitanju (tada bi svaka daljnja diskusija bila suvišna). daje dovoljno argumenata za takvo stajalište. Radi čitalaca. pa se pojedini teoretičari osjetno razilaze u svojim radovima. izražen brojčano. jer je. Žiga Leskovšek u svojim radovima polazi od sličnih premisa kao i Z. ovaj put sumnjajući u kriterij »stanovite idejne originalnosti«. a recenzije su ograničene na pojedina djela. Na žalost. Iz svega toga proizlazi da nema jedinstvene teoretske osnove SF-a. vođen dok je on bio u posjeti SFeri. Zoran Zivković razvio je kvalitetnu i impresivnu povjesnu analizu u sklopu koje je razradio kriterije vrednovanja SF-a. Vrijedni su pažnje radovi Stojmira Simjanoskog koji SF literaturu analizira usporedbom s fantastikom. pogledajmo što je s drugom varijantom. a Slobodan Vukanović daje nekoliko vrijednih analiza SF poezije. Neću nabrajati još desetak autora koji su se povremeno oglašavali teoretskim radovima kao i desetak mladih još nedovoljno afirmiranih SF teoretičara od kojih treba u budućnosti očekivati velik doprinos na tom polju. Moj osobni stav ne mora biti identičan službenom stavu Komisije.literatura tražena. Teoretski radovi američkih autora uglavnom su površni i manjkavi. potrebno je ujednačiti kriterije 138 . a cjelovitih povijesnih analiza gotovo i nema. U tom kontekstu potrebno je posebno cijeniti radove naših teoretičara. pa ni Vama druže Marinkoviću. iako ste faktor koji nazivati »poštivanje strukture prema književnoj vrsti« (ukoliko mislite na žanr a ne na književne oblike izražavanja) svrstali pod prvi kriterij. Trebali biste znati što je to. pojavu nagrade koja želi popularizirati domaći SF. To na žalost nije zadovoljilo Vaše apetite pa nastavljate uporno dalje. Povrejnena enciklopedijska izdanja pretežno su suhoparno nabrajanje činjenica. Zagrepčanin! Razgovor s Jackom Williamsonom. pri čemu je posebno značajno da je ta koncepcija suprotna Suvinovoj.«. To više što biste Vi. To međutim nikome ne daje pravo. citirat ću dio zapisnika rada Komisije: »S obzirom na relativnu nerazvijenost domaćeg SFa. Z. jer praksa redakcije Siriusa zahtijeva da svaki članak bude potpisan od osobe koja ga je napisala. razvili su izuzetno uspješan biznis i pri tom potpuno zanemarili razvoj kriterija vrijednosti i teoretskih koncepcija SFa. Iz pisama drugova Marinkovića i Bagarića proizlazi da njima treba objasniti neke stvari. kao čitalac. Službeno obrazloženje o dodjeli nagrade napisano u skladu s uputama Komisije potpisano je mojim imenom. moj udio 1/9 njenoga rada. autore ili pravce u SF književnosti. Prvo. moram ponoviti jednu konstataciju u »Kronologiji. pitajući se da li više bodova donosi psihologija likova.. Određena praznina na tom području osjeća se i danas. da ne slažući se s nekim mojim stavovima omalovažavate jednu nagradu. trebali pozdraviti kao dobrodošlu. oko kojih u teoriji nema spora. izražavate sumnju u stručnost i objektivnost Komisije. tj.. U tom kontekstu Vaši pokušaji da oborite kriterije po kojima se nagrada dođjelila mogu djelovati samo kao nedobronamjernost ili nepromišljena glupost. stil pisanja ili dramska radnja. Stvar će najbolje ilustrirati podatak da je jedan od najuglednijih SF teoretičara u SAD Darko Suvin naš sugrađanin. Posebno su zanimljivi radovi Drage Bajta koji vrednuje SF literaturu uspoređujući je s literaturom u cijelini. Nedavno je Aleksandar Laković postavio novu vrlo zanimljivu koncepciju koja djeluje gotovo poetski. Nemam namjeru obrazlagati ta tri parametra i njihove međusobne korelacije takvog pokušaja omalovažavanja. barem one osnovne.

000 stranica književnih ostvarenja izvan SFa. a ti ne bi trebali biti niski. napominjem da se na Pravnom fakultetu. slijedi Vaša izjava da je priča »Prsten« i po Vašem mišljenju odlična. da ne biste brinuli za moju objektivnost. vidimo da obje imaju naglašenu antiratnu poruku. Za razliku od toga. U Siriusu 47 objavljena je priča »Posljednji zadatak«. Zato se morate zadovoljiti kratkim objašnjenjem putem primjera.) sama razrada takvih tema ili ideja bude originalna.000 stranica nalazi 2000 stranica teoretskih radova. Svaka Vam čast. gotovo sav 139 . — op. Takva se priča tada može tretirati kao da su i tema i ideja koju obrađuje originalni. Po Vama. M. onda ste ono što ste sami za sebe napisali: »zagrižljivi čitalac«.«. Uz to. Da li čitate na kojem stranom jeziku? Da li pratite ostala područja umjetničkog izražavanja u kojima se SF javlja? Posebno me zanima: da li se u tih 100. Moram priznati da ste me zaintrigirali podatkom o broju pročitanih stranica. druga ima višu dimenziju. Iznervirani činjenicom da priča »Neposredni susret Zemljana« po meni nema kvalitetu potrebnu za objavljivanje. pa su mu metode i kriteriji utvrđivanja materijalne istine dobro poznati. stupanj angažiranosti u SFu vrlo je slojevit i često višeznačan. za superbak-terijama i za propašću čovječanstva. posvećuje velika pažnja objektivnoj ocjeni činjenica. ali dok prva ostaje na tom nivou. Općenito uzevši. čiji sam student. došao sam do zaključka da ste pročitali SVE što je kod nas objavljeno na području SF-a i to na SVIM jezicima naroda i narodnosti. Angažiranu poruku ima i EPP program. Samo na taj način možete objektivno ocijeniti vrijednost i poziciju SF-a u sklopu cijele svjetske književnosti. Vama za utjehu. B. a kao takav biste prije svega trebali težiti podizanju opće razine kvalitete. radeći po sumnjivim kriterijima. koliko odprilike možete naći na našim jezicima? Ako ste i njih pročitali. to je prepotentnost. Zato od autora priča treba tražiti da obrađujući rabljene teme (a to je bio slučaj sa svim domaćim pričama objavljenim u 1980. jer je to jedini način da SF izađe iz žanrovskog geta u kojem je već 53 godine. Nakon što ste osumnjičili Komisiju i sve njene kriterije. Pa druže Marinkoviću. meni to nije pošlo za rukom. dodjeli nagradu odličnoj priči? Odgovor se vjero jatno izgubio u Vašim sumnjama. trebalo bi napisati esej koji bi zauzeo petinu Siriusa. • Druže Bagariću stara je istina da je bijes loš saveznik. mogli ste razviti vlastite kritičke stavove. komercijalan. a u 37 »Doručak u sumrak«. Ako to niste učinili. Preračunavajući tu brojku.vezane uz pojam originalnosti tema i ideja. samo angažman te poruke je striktno funkcionalan. jer daje čitaocu daleko stvarniji doživljaj užasa rata. Dick kao majstor pera postiže daleko veći efekat smjestivši radnju svoje priče u jednu porodicu nego Carter. god. Jasno je da iz toga izvire masa pitanja. Sto ste time htjeli reći? Kako je moguće da jedna nekompetentna Komisija. jedan od onih fanatika koji svojim nekritičkim stavovima pomaže svima koji nepoznajući SF trpaju taj žanr apriori u šund. Uz to je poželjno da ste pročitali još najmanje 100. Ono što biste vi trebali biti to je istinski ljubitelj SF-a. za obrazlaganje teze poput »angažirane poruke« na način kakvim Vi pokušavate isprovocirati. Treba stati na stanovište da je teško očekivati potpuno originalne radove. koji posiže za bitkom monstruoznih podzemnih krstarica. Usporedimo li te dvije priče. da li u ovom dobronamjernom stavu Komisije želite i dalje tražiti sumnjive kriterije ili njenu nekompetentnost? Ni treći kriterij niste poštedjeli svojih sumnjičenja.

proizašlo je da je svega četvoro njih zadovoljno kvalitetom Siriusa (pardon. Ako meni predbacujete manipulaciju argumentima. Sada mi. ali vrlo rijetko uspjevaju gegpriču razraditi do maksimuma. 2). Kao primjer za tu tezu mogu poslužiti Millerova priča »Poznati podaci o Worpovoj reakciji« (br. Kao naslovnu priču objavio je »Kronojektor« Tatjane Vranić (sjetite se da je B. recite gdje je tu Vaših famoznih 50 posto? Izjavu o nezadovoljstvu čitalaca nisam bazirao na mišljenju članova kluba. ali budite uvjereni da u Gallupu vrlo dobro znaju svoj posao. šalu ili logičku podvalu. Jurković to ne bi učinio jer je upravo ON u rubrici (ni)je za Sirius ocjenio priču »Čokoladizator« kao ODLIČNU. ali se u kontekstu onoga što ste Vi napisali pojavilo nekoliko očiglednih neistina koje je potrebno razobličiti i prikazati u stvarnom svjetlu. poznati ured za ispitivanje javnog mnjenja Gallup. Nisam ubrojio ni dvadesetak bivših. U pokušaju da oborite moje kriterije. Kritika nije i ne može biti izražavanje samo negativnih mišljenja. pa Hudecovu priču analizirate u dvije krajnje izforsirane varijante. ni B. U želji da dokažete moju subjektivnost gubite svaki osjećaj za realnost. za utvrđivanje raspoloženja birača. a kao drugu »Čokoladizator« G. a svega nekoliko redaka Siriusa. a ta brojka ipak nešto govori. b) Priča je pisana jasnim i razumljivim jezikom 140 . B. Da je bio oprezniji. jer oni — s obzirom da više ne čitaju Sirius — nemaju cjelovit uvid u uređivačku politiku. razočaranih čitalaca. Na 60 milijuna američkih birača. drugi plan. U razgovorima sa stotinjak ostalih čitalaca. već ukazivanje na pojedine propuste u uređivačkoj politici koji se mogu negativno odraziti na Sirius u cjelini. Pojedini vrsni pisci ponekad uspijevaju iz takvog materijala stvoriti nešto više. Vaša razmišljanja o broju čitalaca potrebnih za točnu procjenu raspoloženja svih Siriusovih čitalaca pokazuje da Vam statističke metode anketiranja putem oglednih skupina nisu poznate. kako da ja nazovem ovo što ste Vi učinili? Pogledajmo kako bi moja objektivnost izgledala na primjeru i u formi koju ste sami izabrali. na žalost). u tu zamku ste upali Vi. jer oni kao poznavaoci SFa imaju stroge kriterije. Vaš bijes Vas definitivno gura u ponor kad analizirate priču »Čokoladizator«. Posebno se pazi da postotak podgrupa u oglednoj grupi bude identičan takvim postocima u ukupnoj masi ljudi. Ilustracije radi. druže Bagariću. geg-minijatura. ta brojka djeluje beznačajno. J. nominirao njezinu »Partenogenezu«). koje nemaju većih pretenzija osim da naglasak stave na kakvu satiričku opasku. Jurković je u broju 58 postavio jednu lukavu zamku. šestoro treba pribrojiti Vas i druga Marinkovića). a) Priča »Čokoladizator« je minijatura koja zaplet gradi na nemogućnosti svjesnog kontroliranja nesvjesnog. Štošta rečeno drugu Marinkoviću vrijedi i za Vas. lud« (br. koristi ogledne skupine od dvije hiljade ljudi. a kamoli svoju priču. ukoliko se već nisu. Ta priča pripada grupi tzv. Broj jedinki u oglednoj skupini uvijek je minimalan u odnosu na ukupni broj ljudi čiji se stavovi istražuju. Tada takva priča postiže nivo najvećih SF ostvarenja. Moj prvi tekst nije kritika u klasičnom smislu riječi. jedino što ste uspjeli dokazati jest činjenica da niste u stanju objektivno analizirati ni tuđu. čime njeno podgrupno porijeklo pada u. Hudeca (dobitnika nagrade). 11) ili Raphaelova priča »Lud ostaje. Umjesto mene.prostor posvetili ste omalovažavanju mojih stavova (i komisijinih. navodeći time na zaključak da je dobitnik nagrade napisao lošiju priču od nesuđene dobitnice.

• POHL KOD NAS — Postoji mogućnost da potkraj kolovoza. uz Zagreb.c) Tehnička rješenja su neprecizna. koji muku muče sa cijelom serijom tehničkih nedostataka. tu je i važna društvena uloga razbijanja pogrešnih pretpostavki o SF literaturi među širokom publikom. P. barem što se mene tiče. Ono što se ne smije ispustiti iz viđa. a nadam se da će njen kraj biti početak plodnije i dugotrajnije suradnje na relaciji čitaoci-uredništvo. Dradi moj prijatelju Borivoje. ja Vam najdobronamjernije želim uspjeh u daljem spisateljskom radu. d) Angažiranost poruke je na niskom nivou. Proizvod aparata mora biti bliži ljudskoj realnosti. bez nabadanja. polemiku završenom. • I na kraju. posjetiti i neke druge gradove. nedostaje im uvjerljivosti.. Ukoliko preživite. Boris Marini SFera javlja. a da i ne govorim o efektu koji takve priče imaju na čitaoce koji ne poznaju žanr. Gledano u odnosu na slične časopise u svijetu. mogao bi i Ti na kraju izviriti iza zastora šutnje i konkretno odgovoriti. U našim okvirima teret koji Sirius nosi daleko je veći od tereta koje nose slični časopisi u svijetu. a u organizaciji Američkog centra u Zagrebu i »SFere«. jer osim što radi na odgajanju mladin autora.S. ako u pisanje priča uložite toliko energije koliko ste uložili u polemiku sa mnom. umjesto zaključka. sa svih svojih 11/11 čvrste uredničke odgovornosti. nekoliko riječi. čestitam. jer je to cijena pisanja dobre priče. da SF nije bedastoća koja počinje Godzilom a završava Flashom Gordonom. podbadanja i sličnih nestašluka. Znam koliko papira završi u košu prije nego što autor dovrši priču. Treba znati da se samo kvalitetom može uvjeriti razne »nevjerne Tome«. pa predlažem preradu i to: a) tehničku podlogu doraditi ili u potpunosti preraditi. ali tvrdim da bi tog papira trebalo biti i više.. O svemu što je u Siriusu dobro ili pokazuje tendenciju prema dobrom reci ću više u recenziji dosadašnjih brojeva Siriusa. ali nije nerealno tražiti da Sirius ne objavljuje loše ili ispotprosječne priče. a posebno onima čija pisma nisu objavljena. Ovim smatram. On će možda. a Sirius može birati između svega što je napisano u posljednjih pola stoljeća. Zahvaljujem svima koji su se javili i pridonijeli da se čuju stavovi čitalaca. jest podatak da većina tih časopisa objavljuje pretežno nove tekstove. Predložio bih Vam da teorijom kvantitet-kvalitet pokušate utješiti kupce automobila jedne naše poznate tvornice. Sirius se dobro drži. Nemojte me uvjeravati da je potrebno čitati loše priče zato da biste jednog dana čitali i dobre. Nužan je veći stupanj angažiranosti. to više što su mogućnosti koje se pružaju daleko veće od realiziranih. Bilo bi nerealno forsirati apsolutnu kvalitetu. mislim prvenstveno na najkvalitetnije. u posjet našoj zemlji dođe poznati američki Sf pisac i predsjednik WORLD SFa Frederik Pohl. bez obzira da li su one proizvod pera stranih ili domaćih autora. Vjerovali ili ne. jer vjerujem da ćete se afirmirati kao dobar pisac. Priča je na samom rubu objavljivosti. ali bi njeno objavljivanje bilo medvjeđa usluga autoru. Postavka da kvantiteta donosi kvalitetu uglavnom je jednostavan izgovor za vlastite greške. na inicijativu »SFere«. 141 . kao onaj kojeg se često spominjalo a vrlo malo čulo. b) izbaciti čokoladu jer je s tim elementom priča banalna.

Kliford Simak: »Grad«. Lari Niven: »Prsten«. Volter Tevis: »Čovek koji je pao na Zemlju«. Džon Kristofer: »Smrt trave«. Ursula Legvin: »Leva ruka tame«. robot«. 3. Pol Anderson: »Čuvari vremena«. Robert Hajnlajn: »Metusalemova deca«. 21. Frederik Pol i Siril Kornblut: »Reklamokratija«. Sam Lundval: »Nije vreme za heroje«. 25. Roberto Vaka: »Smrt megalopolisa«. 14. 10. 55. Filip Kirval: »Čovek naopako«. Teodor Sterdžen: »Više nego ljudski«. 24. Anatolij i Boris Strugacki: »Golać na urvini«. Do sada su objavljena sledeća dela: 1. Kobo Abe: »Četvrto meduledeno doba«. 9. Dž. kao i da vlada nezapamćeno interesovanje za 142 . 4. KENTAUR je počeo svake godine da objavljuje i specijalno kolo od šest knjiga pod nazivom »Izbor iz opusa velikih majstora žanra«. Oldos Haksli: »Vrli novi svet«. 30. Rodžer Zelazni: »Gospodar svetlosti« Osim izdanja iz redovnog kola. 13. Artur Klark: »Rajski vodoskoci«. Balard: »Potopljeni svet«. Ivan Ivanji: »Na kraju ostaje reč«. pruža vam se izuzetna prilika da na jednom mestu nađete sabrana najbolja SF ostvarenja vaših ljubimaca. 54. 56. Tomas Diš: »Logor koncentracije«. 29. 23. Anatolij i Boris Strugacki: »Teško je biti bog«. 26.KENTAUR JEDINA JUGOSLAVENSKA BIBLIOTEKA NAUČNOFANTASTICNIH ROMANA Prosveta. Ričard Metison: »Ja sam legenda«. 27. 16. 57. Stanislav Lem: »Nepobedivi«. 18. o čemu najbolje svedoče podaci da su Asimovljeva dela bezmalo rasprodata. Jevgenij Zamjatin: »Mi«. Rej Bredberi: »Tetovirani čovek«. 7. 31. drugo. 32. Olga Larionova: »Leopard sa Kilimandžara«. koji su svojim opusom veoma zadužili naučno-fantastični žanr. da se od Klarkovih više ne može nabaviti ni jedan primerak. Stanislav Lem: »Glas gospodara«. 19. 8. 2. Isak Asimov: »Ja. Rene Baržavel: »Neoprezni putnik«. Mišel 2eri: »Neodređeno vreme«. 5. popularnost ovih kompleta već je uveliko doživela potvrdu kod čitalaca-ljubitelja naučne fantastike. godinu biće objavljeno stedecih osam SF romana: 53. Filip Hoze Farmer: »Ljubavnici«. 15. Filip Dick: »Čovek u visokom dvorcu«. 33. Kurt Vonegat: »Kolevka za macu« U redovnom kolu KENTAURA za 1980. 12. 58. OOUR Izdavački zavod Jugoslavija U godišnjem kolu od osam knjiga KENTAUR donosi najbolja ostvarenja svetske naučne fantastike. Fred Hoil i Džon Eliot: »A kao Andromeda« . 22. 11. 6.«. 17. Džejms Bliš: »Zvezdane spore«. 34. Žerar Klajn: »Gospodari rata«. Ursula Legvin: »Svet se kaže šuma«. Karl Ameri: »Kraljevski projekat«. Artur Klark: »Kraj detinjstva«. 60. 20. 28. Erih Koš: »Sneg i led«. Posebno vam skrećemo pažnju na ovu jedinstvenu biblioteku — iz dva razloga: prvo. Džon Vindhem: »Dan Trifida«. Džordž Orvel: »1984. 59.

kao i da će to po svoj prilici uskoro biti sa Herbertovim. »Druga zadužbina« 38. koja postaje pravi bestseler. U pogledu naručivanja kompleta uvodimo jednu novinu. onog časa kada sakupimo određen minimalan broj vaših narudžbenica. »Izgubljeni svetovi 2001. I) Isak Asimov 35. Konačno. »Kraj večnosti« II) Artur Klark 41. što je najpouzdaniji način da dođete do svojih primeraka knjiga. godine imamo u planu objavljivanje kompleta od šest romana Herberta Džordža Velsa. Dovoljno je samo da popunite ovu narudžbenicu — i ostalo je briga KENTAURA. Tačno je. »Golo sunce« 40.sekstalogiju Frenka Herberta »Peščana planeta«. »Prvi ljudi na Mesecu« 63. »U danima komete« Napominjemo na kraju da cene navedenih knjiga nisu jednoobrazne. Tačan iznos biće zaračunat prilikom slanja računa koji ćete dobiti sa knjigama (pouzeće). »Grad i zvezde« 42. koju su pravi ljubitelji naučne fantastike već uveliko prećutno usvojili: reč je. »Zadužbina« 36. doduše. naime. »Deca Arakisa (I) « 52. a ne pojedinačnih dela iz njih. koristimo priliku da vas obavestimo da za sam početak 1981. »Matica Zemlja« III) Frenk Herbert 47. rasparčavanje u slučaju Herbertove serije »Peščana planeta« nema smisla iz jednostavnog razloga što su posredi romani koji se organski nastavljaju jedan na drugi. »Hram bogova« 66. »Arakis« 48. »Deca Arakisa (II) « IV) Herbert Džordž Vels 61. pre no što damo popis objavljenih dela u ediciji »Izbor iz opusa velikih majstora žanra«. I za Velsove romane već sada možete slati narudžbenice. da je Asimovljen na samom izmaku. već da se razlikuju u zavisnosti od godine izdanja — u rasponu od 80 do 150 dinara. »Zadužbina i carstvo« 37. velikog rodonačelnika moderne naučne fantastike — objavljivanje za koje smo uvereni da će predstavljati pravi praznik za sve poklonike SF žanra. da Klarkovog kompleta više nema. »Muad’ Dib« 49. Osim toga. »Vremepolov (I druge priče) « 62. »Mesija« 51. Na sve knjige kupljene ovom narudžbenicom čitaoci uživaju 5% popusta. o tome da predviđamo naručivanje samo celih kompleta. »Rat u vazduhu« 65. »Pod čeličnim nebom« 39. »Ostrvo doktora Moroa« 64. odmah prirediti drugo izdanje onih kompleta koji su rasprodati. 143 . iz prostog razloga što ćemo. »S druge strane neba« 43. kao koncentracije najboljih ostvarenja datog autora. »Sastanak sa Ramom« 46.« 44. iako se tek nedavno pojavio iz štampe — ali mi vas i dalje pozivamo da ih naručujete. koja treba da celovito predoče njegov SF opus. Stvar je u tome što se rasparčavanjem gubi smisao kompleta. »Svetlost zemaljska« 45. »Prorok« 50. Ali odbacite svaku bojazan da ćete ostati bez svojih primeraka ovih izuzetno traženih SF knjiga.

sftim.NARUDŽBENICA Ovim neopozivo naručujem sledeće knjige (ispisati redne brojeve prema gornjem navodu): _______________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ Račun ću platiti poštaru prilikom isporuke knjiga. Narudžbenice slati na adresu: Izdavački zavod »Jugoslavija«. 11000 Beograd Ime i prezime: Adresa: ______________________________________________ ___________________________________________________ Broj lične karte: _________________________ SUP: _______________ SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www. Nemanjina 34/Il.com 144 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful