● SAVJET REDAKCIJE: Josip Adaković. prof. dr. Vladimir Antić, Ljudevit Bauer (predsjedavajući), Nenad Brixy, prof. dr. Adolf Dragičević, inž. Vesna Gazdag, Igor Golik, prof. Marija Jurela, Borivoj Jurković, Želimir Koščević, Ismet Voljevica, Ana Župan-Bender. ● GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Borivoj Jurković. ● SIRIUS – biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu – Izdavač: RO Novinsko-izdavačka djelatnost SOUR-a »Vjesnik« n.sol.o. – OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. Redakcija »Romani i stripovi«, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 – Stručni savjet »Siriusa«: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanićgradska 42a – Adresa uredništva: »Sirius«, Redakcija »Romani i stripovi«, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 – Tisak: RO Štamparska djelatnost »Vjesnik« n.sol.o. – OOUR-i Novinska rotacija n.sub.o. i TM n.sub. o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. – Cijena pojedinom primjerku 40 dinara. Pretplata: za jednu godinu 480 dinara (s popustom 10% 432 dinara), za šest mjeseci 240 dinara (s popustom 216 dinara). Samo unaprijed plaćena pretplata osigurava popust od 10 posto. Pretplata se uplaćuje općom uplatnicom u korist računa 30101833-1216 SOUR-a »Vjesnik«, Interna banka, s oznakom: za »Sirius«. ● UREDNIK: Borivoj Jurković. – Recenzent domaćih priča Darije Đokić i Krsto Mažuranić. – Grafička oprema: Ivica Bartolić (naslovna strana) i Ljudevit Gaj – Crtež na naslovnoj stranici: Miroslav Sinovčić – Lektor: Đuro Šnajder.

SIRIUS broj 73, srpanj 1982.

SADRŽAJ: Bertram Chandler: KRLETKA Robert Silverberg: VJETAR I KIŠA Slobodan Ivkov: SVEČANO OTVARANJE Alain Doremieux: ŽENA-MODEL Dragan R. Filipović: TRAGOM STARE PRIČE Terry Carr: VIRRA Živko Prodanović: KATASTROFA – KRAJ ILI POČETAK Alan E. Nourse: PRIJELAZ SVIJETLOM STRANOM Miran Župan: KRUG Doris Vallejo: ZAVOĐENJE Ray Bradbury: USHER II Frank L. Calloway: MIŠ Roger Zelazny: IGRA KRVI I PRAŠINE

str. 4 17 26 30 43 48 69 75 99 106 116 134 136

-1-

Riječ urednika
Dragi čitatelju! Vjerojatno ste dovoljno potkovani u enigmatici da se možete uspješno probijati kroz labirinte tiskarskih grešaka što ih naša korektura propušta korigirati u tekstovima i da ste posljednu rečenicu posljednjeg odlomka na posljednjoj stranici posljednjeg broja SIRIUSA shvatili onako kako sam je ja napisao: »A o Vašem pismu u kojem moje malo JA raskrinkavate kao poltrona VELIKOG ASIMOVA (i NJEGOVOG šaljivog savjeta o pisanju sf priča porazgovarat ćemo za trideset dana...« — a ne onako kako je bila odštampana. Elem, tih je trideset dana prošlo, ja sam sve to trideset puta prespavao, pa da sad porazgovaramo. Najprije, dio Vašeg dijela diskusije: ● »Zaista nemam ništa protiv Isaca Asimova, ali evo, stjecajem okolnosti, kao što me je jednom jedna loša pričica tog autora (objavljena u SIRIUSU) navela da Vam pišem, sad me na to navode njegove 'upute' sf-a istrošenim temama o kojima ne treba više pisati i koje ste ('upute') Vi, čini se, pripravni prihvatiti zdravo za gotovo. Shvatljiva je i Vaša i njegova želja za proširenjem svijeta ideja, ali ne bih se složio s odbacivanjem tema... Zašto bi sf, za ljubav Isaaca Asimova, trebalo da sama sebi siječe ruke i noge? Tvrdim da nema istrošenih tema. Mnoge su ideje stoga hiljadostruko upotrebljive. Jedino što je tu važno jest: kako napisati! Smatrajte ovo pismo u obranu sf, jer smatram da nije ni malo bitno hoće li ta 'stra-

vična čudovišta' doći 'baš sa Zemlje' još hiljadu puta, nego da je bitno da sakaćenje sf ne dođe iz njenih vlastitih redova! — PS: Isaac Asimov se baš osilio kao zakonodatiac! Prvo, što ne smije robot, poslije, što ne smije pisac, uskoro će, valjda, što ne smije čitalac! Nije li to već kompleks Velikog brata, Velikog učitelja naučne fantastike?« ● A sada i dio onoga što ja mislim o tome: 1. Nigdje nisam dao naslutiti da AsimovIjeve upute prihvaćam zdravo za gotovo; napisao sam samo to da mi je Asimov nehotice pomogao da sistematiziram Vaše priče što pristižu u SIRIUS. 2. Ono »kako«, koje ste i Vi sami napisali razmaknutim slovima, ne samo da prihvaćam, nego i provodim od prvog broja SIRIUSA. Naime, što je ideja bradatija, mora biti vrhunskije obrađena da bi mogla konkurirati za ulazak na stranice SIRIUSA, a kuko su autori domaćih priča više ili manje početnici i prema tome nevjesti vrhunskoj obradi (koja je stvar rutine) a i te kako vješti u smišljanju novih ideja (koje su stvar maštovitosti) za NJIH je, a ne za Asimova ili mene, korisno da se laćaju svježih zamisli, žele li se probili u SIRIUS u zaista žestokoj konkurenciji, kako kvalitativnoj, tako i količinskoj. Možda je baš ovaj broj SIRIUSA karakterističan za to, jer čak tri priče u njemu potvrđuju ovaj moj kriterij. »Svečano otvaranje« je varijacija teme iz priče »Rollerbali«; slavni Bradbury je u priči »Usher II« priznao čak i naslovom da ga je nadahnuo glasoviti »Pad kuće Usher« Edgara Allana Poea (čak je oživio i neke Poeove likove);

-2-

Da sam ja shvatio Asimovljave »upute« i moj komentar onako kako ste ih shvatili Vi. niste jedini koji neke stvari — iz emocionalnih razloga — ne shvaćate onakvima kakve jesu. 3. ● Da Vi. reagirao bih kao Vi...»Zavođenje« je stoljećima ponavljana priča o vampirima i nikad ne bi osvanula u SIRIUSU da nije izvrsno pisana (i to s onom »s« komponentom. pogrešno naveo i nazv društvenog organa koji je organizirao tu raspravu i u kojem je ona održana: to je Odbor za izdavačku djelatnost RK SSRNH (tu već nije problem u emocijama nego u pogrešnom čitanju natpisa na vratima dvorane u kojoj je skup održan). čitajući službeni rezime te rasprave. umjesto da počnem otkrivati toplu vodu pod stare dane? 4. a Damir Mikuličić piše nekoliko novih priča specijalno za SIRIUS.. kako je nastala i kako se razvijala«.. svojim vlastitim primjerom. dragi čitatelju. onaj »velikog brata« gotovo da imam pomišljajući na to da Asimov u svom siriusu objavljuje SAMO DOMAČE (u njegovom slučaju: američke) priče. moram priznati njegovu »Grudu« nisam shvatio)?« — Ja: u SIRIUSU 75. šteta što je završila. a onaj »velikog učitelja« sasvim sigurno imam i ne stidim se što to priznajem — čovjek i kao esesovac i kao erudit zna o-ho-ho više od mene — i zašto ne bih i naučio ponešto od njega. ali. svjedočim ja glavom. napisao sam da su sudionici rasprave »dali bezrezervnu podršku izdanjma Redakcije« — a poslije sam. kao što jednom reče jedan čitatelji nije mi drago kad se skraćuje na jednu stranicu. ● Vi: »Žao mi je kad se 'riječ urednika' svede samo na jednu stranicu. baš onako kako sam svojedobno i napisao: njima dvojici su. u nekoliko navrata. također!) širom otvorene stranice SIRIUSA — uz samo jedan uvjet: kvaliteta! Malo pokajnički. Kad je riječ o kompleksima. pročitao da je ona »u cjelini pozitivno ocijenila dosadašnji rad i ostvarenja Redakcije«. ● Vi: »Rubrika dvanaest veličanstvenih« bila je izvanredna. baš kao i Asimovu ili bilo kojem pripadniku ljudskog roda (ili svemircu. ona je kao susret sa starim prijateljem.. Dakle. 76 i 77 bit će objavljena Zivkovićeva izvanredno zanimljiva i poučna studija »Što je sf.« Ja: Ni meni to nije drago. Možda u SIRIUSU neću više čitati izvanredne Živkovićeve tekstove i jednako tako dobre Mikuličićeve priče (iako. Naime. I ne samo to: čak sam. sociopsihološkom. razdragan vlastitim shvaćanjem toka javne rasprave o izdanjima Redakcije »Romani i stripovi« (baš kao što ste vi bili razgnjevljeni svojim shvaćanjem moga svačanja Asimovljevog shvaćanja). o ženinim nastojanjima da se u ljubavi oslobodi potčinjenesti muškarcu). a malo više kvalitetno Vaš Borivoj Jurković -3- . u »riječ« u prošlom broju.

-4- . Prošlo je najmanje dvije stotine dana otkako su se spustili na ovaj bezimeni planet. Već je dovoljno loše i kada te zatvori tvoja vlastita vrsta. Brodski Ehrenhaftovi generatori. U krajnjem slučaju. no uskoro (jer nevolja nikad ne dolazi sama) pokvario se atomski reaktor i kapetan je naredio svome prvom oficiru Hawkinsu da evakuira sve putnike i one članove posade koji nisu bili prijeko potrebni u borbi s opasnošću. Samo slijetanje proteklo je bez problema. i kad to čine ne s namjerom da te ponize već iz sasvim iskrenog uvjerenja.Bertram Chandler: The Cage Preveo Zoran Milović Krletka Biti zatvoren uvijek je nešto ponižavajuće. Ipak. Neplanirano slijetanje došlo je kao posljedica greške. nižoj životinji. možeš se pozvati i na čovječnost onih koji su te zatvorili. oni te mogu razumjeti. i da ih što je moguće više udalji od broda. bez obzira na to s kolikom dozom filozofske mirnoće sâm zatvorenik prihvaća svoju osudu. bili su opterećeni znatno iznad normale i otpravili su brod izvan svih normalnih putničkih ruta u ovo neistraženo područje svemira. ali u toj situaciji bar možeš razgovarati s onima koji su te zatvorili. Ali ono što neizmjerno više ponižava jest kad se oni koji su te uhvatili i zatvorili odnose prema tebi kao prema evolucijski nerazvijenoj. ako zatreba. društvu iz istraživačkog broda mogli bismo možda i oprostiti što preživjele iz međuzvjezdanog linijskog broda Polarna zvijezda nisu prepoznali kao razumna bića. greškom elektronskog regulatora. možeš komunicirati.

U nešto malo manjoj mjeri napadale su metale i proizvode od sintetičkih vlakana. s vremena na vrijeme. bojeći se radioaktivnosti. U tjednima koji su slijedili pronađene su i druge -5- . malo slična žabama. Klima je bila sasvim nepogodna. Zrak je. Nakon petosatnog čekanja. I tako je ta gljiva postala glavnom hranom brodolomaca. čak su pokrenuli hrabru borbu za spašavanje. brodskim liječnikom. bez ikakvih šansi. zajedno sa svim oficirjma i tehničarima. preživjelih s Polarne zvijezde. Kada je postalo očito da su pirotehničke pojave završene. Dva su čovjeka. dobrovoljci nisu ni umrli niti su se žalili na bolove u želucu. no Hawkins ih potjera naprijed. od morskih pasa do punoglavaca. kvaseći ih. sočne gljive što su rasle po deblima drveća nalik na golemu paprat — i proglasili ih dobrima. No bila je to beznadna borba. psujući ih i. U mnogobrojnim rijekama i rječicama plivala su neka stvorenja nalik na ribe najrazličitijih veličina. vratio na mjesto nesreće. Nisu postojale nikakva opasne životinje. odjeću.. označujući mjesto na kojem se donedavno nalazio brod. Hawkins se. bio prepun sitnih spora raznih gljiva. uvijek iznad trideset stupnjeva Celzijusa. nalazili su se uz vjetar od mjesta eksplozije. degeneriralo i promijenilo se. koje su neki od brodolomaca nosili na sebi. čini se. Bilo im je sasvim jasno da je kapetan. Nakon prvih nekoliko gladnih sati pokazalo se da hrana neće biti nikakav problem. bili vrlo oprezni i ostali su na sigurnoj udaljenosti od plitkog kratera koji se dimio. uz pomoć savjeta što su ga osnovali odgovorniji i razumniji putnici. udarajući nogom u stražnjicu. Dobrovoljci su kušali velike. no nije bilo nikakve vanjske opasnosti. zajedno s doktorom Boyleom. kada se na nebu pojavio visok plamen oslobođene energije ne odviše žestoke eksplozije. Stalno je bilo vruće. Preživjeli su poželjeli da se okrenu i pogledaju. sada samo sićušan dio užarenog bijelog oblaka što je. Na svu sreću. Kasnije je pedesetak muškaraca i žena. Imali su sreću što te gljve nisu napadale živu organsku materiju. samo neka nevelika stvorenja glatke kože. izrastao i uronio u neproziran sloj niske naoblake. koja su skakala preko vlažnog bilja. i sva su ona bila ratoborna.Hawkins i njegovi štićenici prilično su se udaljili. Hawkins i Boyle. I vlažno: topla kiša sićušnih kapi sipila je neprekidno s neba. već samo mrtve tvari. i tako su izbjegli uništenje. U ovakvoj bi situaciji opasnost izvana pomogla da se održi moral među ljudima. poput gljive. Nije to bio brz proces.

Članovi savjeta sakupili su se i čučnuli ukrug. (Što se brežuljka tiče. I tako se ne bi moglo reći da im je jelovnik bio previše jednoličan. i izabrali su savjet. Da su je imali. vatra bi im pomogla da u dugim noćima otjeraju tamu. na svoje veliko iznenađenje. i svojom bi stvarnom toplinom i svjetlom razbila iluziju hladnoće stvorenu neprestanim kapanjem kiše sa svakog lista i svakog debla paprati. shvatio je da dobar dio putnik vjerojatno još drži da su članovi posade izravno odgovorni za stanje u kojem su se svi zajedno sada zatekli. No bilo je to više zbog želje za koliko-toliko privatnim životom. Prvi sastanak savjeta bio je održan u kolibi — ako bi se tako moglo reći — koja je bila posebno napravljena upravo za takve sastanke. mogli su jelovnik obogatiti i kuhanim stvorovima nalik na žabe. na planetu nije bilo planina. Neki od tvrdoglavijih kušali su te životinje i sirove. Uspoređivao je -6- . Boyle. a i onim ribama iz potoka. Unatoč toplini. većina je preživjelih sa sobom imala džepne upaljače. Hawkins je. Uspjeli su otkinuti široke listove s drveća koje je bilo nalik na paprat i izgraditi jednostavne. propali su svi pokušaji da se upali vatra. nego zbog udobnosti koju bi mogla pružiti tako napravljena skrovišta. onih prvih dana.vrste gljiva te različito zrnje i korijenje — i sve je to bilo jestivo. Čak i da je među njima bio neki stručnjak za stvaranje vatre trljanjem dvaju suhih štapića. Kada su krenuli s broda. no oni su bili izgubljeni i propali jer su im se džepovi. zajedno s ostalim dijelovima odjeće raspali i nestali. u ovakvoj situaciji ne bi nikako uspio pronaći materijal s kojim bi to mogao raditi. brodski liječnik.) Vrh brežuljka bio je malo manje natopljen vodom. U svakom slučaju. Kada je malo razmislio. polako je ustao. u usporedbi s okolnom ravnicom. — Sada je paljenje vatre bilo potpuno onemogućeno. bio je predsjednik savjeta. S vidljivom beznadnošću držali su se oblika društvenog uređenja kakvo je postojalo na svijetu s kojeg su došli. a i tlo je bilo malo čvršće pod nogama. Na vrhu jednog nevelikog brežuljka napravili su naselje. koja je sve prožimala. Hawkins se nacerio. otkrio da je postao član savjeta s većinom od samo dva glasa. S druge strane. predsjednik. Boyle. no ostali članovi zajednice samo su ih gledali mrkim pogledima. nezgrapne zaklone. koliko su mogli otkriti. dok su upaljači još biti ispravni. — Na cijelom prokletom planetu — opsovao je tada Hawkins — ne postoji ni jedno jedino suho mjesto. najviše im je nedostajala vatra.

kao predstavnici ljudske zajednice na ovom planetu.liječnikovu golotinju s pompoznošću s kojom je Boyle povezao položaj predsjednika. a bit će po svoj prilici vrlo slične golemim gušterima koji su se na Zemlji pojavili u trijasu. nije moguća nikakva komunikacija. Kad smo već kod toga. — Kao što znate. mi ćemo biti već dobro organizirani i s dugom tradicijom.. kada je uključen međuzvjezdani pogon.. mi ćemo biti mrtvi! — poviče jedan član savjeta. prljavim noktima muškaraca i blijedim usnama žena.. blijedim tijelima. kao što znate.. Kao što znamo. ni s planetnim stanicama. mi ćemo biti mrtvi — složi se liječnik — ali naši će potomci biti živi. još ne postoje vrste koje bi mogle ugroziti našu vladavinu i premoć. — Što se nas tiče. — Željela bih pitati Hawkinsa kakve su šanse da nas spasu — poviče jedna od dviju žena članova savjeta. mogla bi se približno usporediti sa starošću Zemlje u doba karbona. Čini mi se da ni ja više ne nalikujem na prvog oficira i džentlmena. dugim. dugim kosama bez sjaja. Kasnije će biti vremena za rasprave i diskusije... poslali smo poziv za pomoć. istaknutih rebara i kralješnice. Kao što je većina od vas vjerojatno već i pretpostavila. Predložio bih da na ovom prvom sastanku razmotrimo kakve su nam šanse za opstanak.. — Slabe. pomisli. Bilo je zanimljivo usporediti njegovo ponosno držanje i prljavu pojavu duge razbarušene sive kose i zamršene bujne sive brade. Na nama je da odlučimo kako da im osiguramo što bolje uvjete za razvoj i napredak. masnim. i to ne kao pojedincima nego kao vrsti. Hawkins pogleda po golim.. mi čak ne znamo ni to da li je naš poziv za pomoć uopće negdje primljen. no nismo znali reći gdje se nalazimo. — Dame i gospodo — progovori Boyle. isušena usidjelica. gotovo nikakve — odgovori Hawkins. starost ovog planeta. Kad smo iskočili iz pogona i počeli se spuštati na planet. — Dame i gospodo — ponovi Boyle — izabrani smo. — Da. Do vremena kada se takve vrste budu pojavile. ni s drugim brodovima. Jezik koji ćemo im ostaviti u -7- . govoreći u smislu evolucije njegovih bioloških sistema. — Gospođice Taylor — reče Boyle uvrijeđeno — moram vas podsjetiti da sam ja pošteno izabran za predsjednika ovog savjeta.

naravno — oštrim glasom reče jedan visok. a to je ono što ne želim. — Kao što ste istakli. doktore — upade druga žena. vrlo oprezne. Nismo sve mlade. onda — reče djevojka — monogamija. ljubav -8- . bilo zbog otrovanja ili drugih sličnih razloga. kao što znate. dakle. Ovdje nas je pedeset i. — Nisam još završila — odvrati Mary Hart. nemam ni lijekova ni instrumenata. petnaest. On je bio jedini od prisutnih koji je nosio odjeću — ako bi se to moglo tako nazvati. Predstavljam žene koje još mogu imati djecu. u recimo. Ima razloga za to. I reći ću vam zašto. I meni se to više sviđa. Deset je parova vjenčano. — Upravo je pitanje naših nasljednika i potomaka razlog zbog kojeg sam ja ovdje. troje muškaraca i žena. jamčiti. mršava plavuša oštrih crta lica. većina nas bi već odavno bila mrtva. od kojih su dvadesetorica muškarci. Ali mogu vas uvjeriti da su vaše šanse da bez problema rodite mnogo veće nego što bi bile da ste kojim slučajem živjeli na Zemlji. ne služeći baš osobito svrsi. — U redu.nasljedstvo. Naravno. Do sada su djevojke bile vrlo.. doktore. Kada na red dođe ženidba. — Samo ovo. — Bit ću iskren — reče. gospođice Hart. što predlažete? — upita Boyle.. Koliko do sada znamo. Bila je to niska. Možete li vi. Ima nas. Ostalo nam je trideset troje ljudi. na ovom planetu ne postoje mikroorganizmi koji bi mogli naškoditi čovjeku. Kada bi oni postojali. naša bi tijela do sada bila samo obične hrpe gnoja. Dronjci u raspadanju visili su mu oko struka. njih možemo oduzeti. — Sada nije bitan jezik. — Ima još nešto. Mislim da ovo predstavlja dobar odgovor na oba vaša pitanja. imajući na umu da nemate nikakvih lijekova ni instrumenata. osamnaestom stoljeću. — U tom slučaju. Ali upozoravam vas da će biti gužve ako odaberemo takav način. mršav muškarac. A u svakom ubojstvu koje bi došlo kao posljedica strasti i ljubomore žena bi isto tako lako mogla biti žrtva kao i muškarac. Kako ćemo urediti te odnose? Monogamija? Poliandrija? — Monogamija. porođaje bez opasnosti za život majki i djece? Možete li jamčiti da će naša djeca imati dobre šanse za opstanak? Boyle odbci svoju pompoznost. Dvadeset muškaraca na trinaest žena (nismo li mi djevojke uvijek nesretne?). ali sve smo žene. kao liječnik.

zdravom mesu i mišićima —reče debeljko i pogladi se po nabreklom trbuhu. a Clemens. tada neka se bore za nju. Fennet se pripremao i vježbao. morat ćemo je staviti na glasanje.u dobrom. Uz to. Vidio je ženu kako se šepiri. Oko njenog ruba sjedili su brodolomci. Svejedno. — Fennet je ipak u boljem položaju — odvrati Hawkins. Četvoro ih se nalazilo u areni. Da li je riječ — razmišljao je Hawkins. spavao i žderao. Jedan od njih bio je Boyle. a za Clemensa se to baš i ne bi moglo reći. — promrmlja liječnik. vidio je napuhana starca i dvojicu mladih ljudi dugih sivih brada i sjajnih blijedih tijela... Ako se dva muškarca žele oženiti istom ženom. Taj vaš kadet nema ni pola posto šanse da pobijedi. sedam godina stariji od Fenneta. stare Zemlje. a u ruci je držala vijenac žutog cvijeća kojim će okruniti pobjednika. Pogledajte samo koliko taj Clemens ima sala na sebi! — Nema ništa loše. Jači dobiva ženu i zadržava je. Negdje je pronašla nazupčanu biljčicu kojom je počešljala svoju dugu kosu. Obojicu je poznavao — Fennet je bio stariji kadet na Polarnoj zvijezdi. on je navikao na sportsku i fer borbu. mogli bismo borbu organizirati po rundama i prirediti pravi profesionalni meč. I ostali su smatrali da je on najkompetentniji da prosudi kada je jedan od boraca u opasnosti da zadobije teže ozljede.isključujemo. ili je to vraćanje u nešto mnogo starije i mračnije? — Baš je prava šteta što nam je ova prokleta plijesan uništila satove — reče debeljko s Hawkinsove desne strane. -9- . putovao je kao rudarski stručnjak na granične svjetove.. — Kad bi postojao neki način da utvrdimo točno vrijeme.. Pogleda četvorku u središtu arene. Druga od četiri osobe u areni bila je Mary Hart. — Kad bi postojalo nešto u što bismo se mogli kladiti — sretnim glasom poče debeljko — kladio bih se na Clemensa. — Dok je Clemens samo ležao. — Prirodna selekcija. Na svoje zadovoljstvo otkrio je da položaj predsjednika savjeta uključuje i položaj suca. Hawkins kimnu. — Slažem se s tom idejom. sjedeći s ostalim članovima savjeta — o žudnji za ceremonijom vjenčanja s dobre. * * * Pod samim vrhom brežuljka nalazila se plitka udubina — prava prirodna arena.

Jedna od njegovih ruku sada se već omotala oko mladićeva vrata. a zatim hitro podiže koljeno. ciljajući među noge. ali je i dalje slijepom snagom stezao Fenneta.«. — Ako ikada budem imala kćer! — poviče ona. dok su stajali i promatrali se spuštenih ruku.. stežući ga.. Hawkins je mogao čuti glasno »pšššš. Ovaj put nije udario protivnika u lice već u trbuh. prstiju svinutih u divljem grču. — U ovakvoj situaciji zaista sumnjam! — Hajde! Počnite! — povikaše glasovi sa svih strana. Čvrsto je stao. Hawkinsa je iznenadila mirnoća s kojom je Clemens primao mnogobrojne udarce. i uputio još jedan udarac desnom šakom. Clemens se svom težinom baci na njega.. Dvojica muškaraca izgledali su zbunjeni i smeteni. ne odviše jaka udarca desnom rukom. Bojažljivo je koraknuo naprijed i desnom šakom lagano udario Clemensa u nezaštićeno lice. Fennet je odlučio da ne uzmiče. a to vam neće biti ugodno ako uza se ne budete imali ženu! — Mary. odmaknu ruku i pogleda toplu. — Hajde! — napokon poviče Mary Hart.10 - . mogu pričekati dok ti kćeri ne porastu! — poviče jedan od njezinih prijatelja. a druga je. Čini se da je bio mnogo čvršći. u svakom slučaju. Zareži i nezgrapnim kretnjama krenu naprijed. je li? Znate. — Zašto ga pošteno ne opali? — uzrujavao se debeljko. Fennet se podlo sagnu. Kadet elegantno odskoči u stranu. Clemens dodirnu nos. — I da slomi sve kosti u šaci. oni ne nose rukavice — odvrati Hawkins. Clemensove snažno ruke sklopiše se oko mladićeva tijela. — Hajde! Fennet prvi krenu u napad.— Bez varanja i bez prljavština! — poviče Boyle dolje u areni. i okliznu se o mokru travu. — Zar me ne želite? Na ovom ćete planetu dočekati starost. no što bi se to moglo naslutiti prema njegovu izgledu. Udarac očito nije bio jak. Činilo se kao da obojica žale što je došlo do ovakva raspleta situacije. — I neka pobijedi bolji! Elegantnim korakom zakorači unatrag i stade pored Mary Hart. ali čini se prilično bolan. malo raširivši noge. posezala . Clemens se presavio od boli. crvenu krv.. pružajući ruke u namjeri da stegne i zadavi. Kadet odskoči unatrag i zada još dva. dok je zrak izlazio iz mladićevih pluća.

—ooo— Svijet u kojem su se našli mogao bi se označiti kao poboljšana kopija svijeta iz kojeg su došli. svjetlucavog trbuha izleti mreža. očito napravljena od tankih. Trenutak kasnije helikopter uleti u sloj niskih oblaka. U tom trenutku nešto natjera Hawkinsa da podigne pogled. Kada su se napokon spustili. Mreža obavi dvojicu ljudi. Hawkins otvori usta i bezglasno kriknu. mada je to malo vjerojatno — gledaoci su se vladali kao podivljali navijači na profesionalnom boks-meču. No mreža se micala kao da je živa. metalnih žica. koji su se još rvali na tlu te liječnika i Mary Hart. kakvo imaju svi dobri svemirski letači. samo da nije bila riječ o potpuno pogrešnoj ljubaznosti onih koji su ih uhvatili. bilo je to prvo pravo uzbuđenje otkako su izgubili brod. Nije se moglo vidjeti ništa osim blago uzburkane bjeline oblaka. Neka pojedinost u njegovu izgledu. Dakle.prema kadetovim očima. Možda je to bio nekakav zvuk. — Bez prljavština! — vikao je Boyle. savitljivih. — Bježite! Dalja odavde! Tihi zuj rotora sljedeći se trenutak pojača i stroj se podiže u zrak. što je manje vjerojatno. Svijala mu se oko zglavaka i gležnjeva. možda je to bio nekakav zvuk. Teško da bi se brodolomce moglo osuđivati zbog ovakva ponašanja. blijedozeleni tanjur prepun sićušnih bijelih mravi koji su trčali naokolo glavom bez obzira. a možda se aktiviralo ono sedmo čulo. Krletka u kojoj su bila smještena trojica muškaraca sa zadivljujućom je preciznošću . stežući objema rukama Clemensov zglavak. kazivala mu je da stroj nije zemaljskog porijekla. Skoči na noge i pojuri u pomoć svojim zarobljenim prijateljima. neka neobična različitost. Iznad arene lebdio je helikopter. Iz njegovog glatkog. — Bez prljavština! Bez podlosti! Liječnik pojuri prema njima i kleknu. Nevjerojatno brzo podigli su se u visinu i arena im je sada izgledala kao nevelik. Hawkinsa nije iznenadio golem srebrnast svemirski brod koji je stajao među niskim drvećem na jednom ravnom platou.11 - . Ostali brodolomci pojuriše da mu pomognu. Ono što je ugledao natjeralo ga je da poviče iz svega glasa. — Dalje odavde! — poviče Hawkins. izroni s gornje strane i nastavi let.

. a s vrha krletke. uspjeli uvjeriti da smo i mi inteligentna bića. žene. nalik na medvjede. — I mi bismo. pokazivati rukama. Domoroci — jedan prilično velik. ali nijednom nisu ugledali što je ili tko je u njima. — Da su bar humanoidi — uzdahnu liječnik. Tada bismo mogli pokušati uspostaviti nekakav kontakt kretnjama i gestama. a zatim kleknu i na vlažnom podu poče slagati pravokutan trokut s kvadratima konstruiranim na svim trima strancima. možda. Hawkins. U jednoj nalazila se Mary Hart — sama. Na podu nalazila se jedna rupa.savršeno predstavljala duplikat klimatskih uvjeta planeta na koji se bila spustila Polarna zvijezda. ona im je mogla mahati. pokušaj još jednom s Pitagorinim poučkom. imali priličnih problema dok bismo shvatili da su ove šestonoge bačve. za koju su zatvorenici s pravom pretpostavili da služi u sanitarne svrhe. S druge strane širokog prolaza mogli su vidjeti i druge krletke. — Što se toga tiče. Ono razdere omotač i stade vaditi nekakve svijetloplave .. Onaj najveći slavi vrh jednog od svojih pipaka u nešto što bi se moglo nazvati džepom — nosili su odjeću — i izvadi paketić obojen svijetlim bojama. zadivljujući sličnih onima na koje su se već bili navikli. Taj njihov mikrosvijet završavao je staklenom pregradom. Dva puta dnevno na stražnjoj bi se strani krletke otvorila vratašca i bili bi ubačeni komadi gljiva. jedan nešto malo manji i jedan sasvim malen — nezainteresirano su ih promatrali ravnim. koja je oblikom prilično podsjećala na jastoga. S njihove lijeve i desne strane nalazile su se druge krletke. malodušnih stabala paprati svojim su listovima činili kakvo-takvo skrovište i zaštitu od izluđujućeg kapanja tople vode. izlomi ih na sitnije komadiće. pružajući ga onom malom biću. Mladić bez ikakve volje odlomi nekoliko grana s obližnjeg drveta. i to je bilo sve. Okrenu se na drugu stranu i reče kadetu: — Fennet. ali je donekle bila nalik i na lignje. bića isto tako inteligentna kao i mi. Boyle i Fennet sjedili su na mokrom podu i kroz debelo staklo i rešetke gledali prema bićima koja su ih promatrala. Mogli su je vidjeti. oni nisu ni istog oblika ni iste građe kao mi — odvrati Hawkins. kroz mnogobrojne rupe. da su i oni muškarci. Tada bismo. stalno je rominjala topla kišica. U krletki s druge strane nalazila se neka neobična zvijer. braća. tupim očima. Nekoliko velikih. — Da su bar isto građeni kao mi. da je situacija obrnuta.12 - .

. — Dakle. — Napokon. — Problem je u tome — nastavi Boyle — da ta stvorenja uvjerimo da smo i mi razumna bića. Nakon toga. Prenijeli su nas u istraživački brod. — Moram iskreno priznati da mi je već muka od tih prokletih gljiva. da razmotrimo situaciju — reče Boyle.. a Taylorovu tek sutradan. jer ništa nismo ni vidjeli. Mi smo vivisecirali životinje kuje su bile mnogo više nalik na nas nego što smo mi na njih. sine — posavjetova ga Havvkins.. prorez koji je očito služio kao usta. ništa nam drugo i ne preostaje.. — Moram priznati da mi se Clemens nikada nije odviše dopadao. Nema nikakvih nasilja.. — Smiri se. Clemensa više uopće nismo vidjeli. Uhvatili su Clemensa i Taylorovu i izvukli ih. ti si nas uvjeravao da se njihov brod koristi za pogon Ehrenhaftovim generatorima ili nečim vrlo nalik na to.komadiće. — Kada bi im bar bilo dopušteno hraniti životinje — uzdahnu Hawkins. — Tako se uvijek radi s primjercima novih životinja.. ali o njemu zasad ne znamo ništa. vrata su se otvorila i nekoliko onih pokretnih medvjedolikih bačava gurnulo je prema nama nekakve štapove s malim metalnim mrežama na vrhu. Iz naselja nas je oteo onaj helikopter. Mi ostali proveli smo taj dan u zasebnim krletkama. — Mislite da su ih vivisecirali? — upita Fennet. Hawkinse. je li tako? — Tako je — složi se Hawkins. kao stoku. Kako biste definirali razumno biće? Kako bi uopće čovjek definirao razumno stvorenje? — Razumna su bića ona koja znaju Pitagorin poučak — . Sve što znamo jest da su nas odvezli nekamo. zoološki vrt. — Prljave. stavljajući ih u prorez na svojoj gornjoj strani. — Bojim se da jesu — odvrati Boyle.. nalik na onu kojoj su nas pokupili iz arene. surove životinje! — poviče mladić. Kamion je stao. Nesreća je u tome što se na taj način ne može izmjeriti inteligencija. nas šestoro. a sutradan su nas prenijeli u ovaj. u one zatvorene kamione. — Ne možeš ih kriviti što tako postupaju s nama. — Na brodu su nas držali u zasebnim krletkama. Valja reći da s nama ne postupaju tako loše. ali ipak.13 - . Iz brodskih krletki utjerali su nas. a hranu i vodu dobivamo u pravilnim vremenskim razmacima. koji se ni u čemu nije činio superiorniji našim međuzvjezdanim brodovima.. Spustili smo se na ovaj čudan i nepoznat planet.

što je Mary s njima. dabar izvanredno vješto gradi brane. praviti mnogobrojne neobične čvorove i tome slično. Na primjer. — zastade. stvarno bi moglo upaliti. u njihovu je krletku dovedena Mary Hart. Smatrali smo se izravnim nasljednicima starih mornara s jedrenjaka i tako smo naučili upletati i izrađivati konopce i užad.. kao dio rituala udvaranja. pospano pomisli Hawkins. hajdemo napraviti vatru — predloži Boyle. — Hm. — Hajde da napravimo neka oruđa i služimo se njima. nastala je. — Plest ćemo košare i time demonstrirati spretnost svojih ruku. blago rečeno. zatim izumjela oruđe i naučiia se koristiti njime. bojili ih kričavim bojama. ponovo je postala prilično mrzovoljna i ljutita. kadetima u međuzvjezdanim brodovima. Vrlo dobro znate da uza se nemamo ništa što bi bilo umjetnog porijekla. Da. Kadeturu smo provodili na putničkom brodu. — U tom slučaju.. Tada je jednom od nas pala na pamet ideja da plelemo košare. za što su im bile potrebne gotovo sve grane s postelja i papratnih stabala. čak ni metalnih plombi. nemojte zaboraviti da određene ptice i životinje. među nama. na Zemlji. kao prave suvenire s izgubljenog planeta Arktura VI... prave slične stvari.14 - . s druge strane.. — Ne budite smiješni. Dobro je. košare smo izrađivali u tajnosti. No i sadašnja je situacija imala svojih loših strana. ponovo su oživjele stare.. može s nekim razgovarati.... prilično neugodna situacija.. Ja ću vas naučiti kako se to radi. Kada su stari kapetan i ostali oficiri otkrili što se zbiva. zaboravljene umjetnosti i vještine. Nakon tri dana grozničavog pletenja košara. No. a ptica sjenica pravi posebno gnijezdo za svoju ženku. da. Još nekoliko dana samice zacijelo bi je otjeralo u ludilo. Čak i u tom slučaju.. Kad ju je prošlo histerično zadovoljstvo što. — Negdje sam pročitao — reče Hawkins — da je čovjekova povijest zapravo povijest životinje koja je pronašla vatru. Glavni čuvar zoološkog vrta mora da je znao za životinje čije je ponašanje bilo vrlo slično ponašanju ptica sjenica sa Zemlje.mrzovoljnim glasom odgovori kadet. Morao je osobito paziti na mladog . a zatim prodavali putnicima. Nemamo čak ni umjetnih zuba. moglo bi upaliti. zamisli se i nastavi: — Kada sam bio sasvim mlad.. — polagano reče Boyle. — Na što ciljate? — upita liječnik. napokon.

— Ne znam točno što on.. Dolazi odnekle iz poda.. Fenneta i Boylea. — Sutra — čvrstim glasom zaključi Havvkins. Mogao je vidjeti njezinu blijedu priliku — u ovom svijetu nije bilo sasvim tamno ni usred noći — i. koji je ležao budan na krevetu. — Uhvatili smo ga — reče joj. Hawkins je probudi. traži hranu. * * * Pokazalo se da nije osobito teško uloviti Joea. — Istina.. Stavili su dvije plitke košare i namjestili ih u položaj poluotvorene školjke. Otrujte ga. Mary Hart je spavala. — Zahtijevam da odmah učinite nešto. — Ne. Sada! — Sutra — odvrati Hawkins.. — Sada! — ponovo zavrišti Mary. Pretrčalo je preko mene. — Mislim da je to sigurno on — reče liječnik. uhvatite ga. — Podržavate njegove okrutnosti? — završi Mary. začu jedva čujan zvuk pomicanja sistema grančica i tupi udar — i bilo mu je jasno da se klopka zatvorila. Ne znam.. a ni stari jarac Boyle nije bio sasvim bezazlen..Fenneta. Nešto malo. Žurno skoči na noge i posrćući priđe djevojci.. Čuo je Joeovo bijesno cviljenje i grebanje njegovih sićušnih kandži po čvrstim stranama klopke. — Joe? — upita Mary zaprepašteno. — A što je Joe? — upita ona ponovo. Lukavo su namjestili da se košare sklope na najmanji pomak mamca. Hawkins se u trenutku sasvim razbudi. . ili ona.. — Onda ga ubijte — odvrati ona pospanim glasom. s oštrim kandžama. Unutra su stavili mamac — velik sočni komad gljive.15 - . ali. na drugoj strani krletke. Mary zavrišti. nije mu odviše sličan.. — Što se dogodilo? — upita... Pokušavamo ga pripitomiti. jest. . Hawkins. — O — reče Hawkins — to je bio Joe. — Po svoj prilici lokalni ekvivalent našeg miša — odgovori Bayle.. bilo što.

— Hajde. Čak se i djevojka smirila kad je ugledala neopasnu lopticu raznobojnog krzna kako bijesno skače gore-dolje u novom zatvoru. Tri dana sjajno su se zabavljali sa svojim mezimcem. — Ne vjerujem — reče djevojka. — Samo razumna bića — reče — stavljaju druga bića u krletke. — Objasni nam prvo malo situaciju. veselo je povikala. Četvrtog su dana bića koja su ih uhvatila ušla u krletku. ne brinite! Iziđite! U krletku uđe Hawkins.. hoćeš li? Što ih je uvjerilo da smo mi. iziđite — reče ponovo. — I mogu. — Naši se domaćini iskreno ispričavaju i već su nam priredili prostorije za boravak koje će nam više odgovarati. — Bojim se da nema nikakve nade — reče Boyle. — Čekaj..16 - . — Prošao je isto kao i. uspavala njezine stanovnike i odnijela Joea i Hawkinsa. začu se poznat glas: — U redu je. Bio je svježe obrijan a njegovo je lice počelo ponovo poprimati svoju normalnu boju.Ali Joe nije bio ubijen. Prije nego što su se tri ljudska bića mogla povući. ipak. . ne tako brzo — reče Boyle. Kada je svanulo. Na sebi je imao kratke hlače izrađene od nekog svijetlocrvenog materijala. prenijeli su ga u kavez koji je Hawkins napravio posebno za njega. Iznenada se otvoriše vratašca na stražnjoj strani krletke. — Preparirali su ga i postavili kao izložak u nekom muzeju — promrmlja Fennet mračnim glasom. — Nisu mogli učiniti takvo nešto! — Mogli su — odvrati Boyle. razumna bića? Hawkinsovo se lice smrači. Trojica muškaraca bili su mu prilično odani. otići ćemo pokupiti ostale preživjele s polarne zvijezde. Bila je uporna u svojim pokušajima da hrani malenu životinjicu i kada joj je Joeov tanki pipak napokon uzeo iz ruke komad gljive. Čim jedan od njihovih brodova bude spreman.

kao i azijskih rižinih polja gnojenih ljudskim ili životinjskim izmetom. mi smo samo pomoćno sredstvo.da ubrzamo proces. smrdljiva jezera — sve je to prirodan ritam. Djelovanje vjetra i kiše. snažne rijeke što ispiru zagušena. Međutim. Njegovi su sastojci ugljik i vodik. Metan je plin bez boje i mirisa. Ne smijemo preuveličavati vrijednost svoga rada. Naravno. No.17 - . planet bi se ionako oporavio za 20 do 50 milijuna godina. Da i nismo ovdje. koje se treba sjetiti kad postanemo previše samozadovoljni. Ne smijemo se zavaravati i smatrati da smo važni. Procijenjeno je da naša prisutnost skraćuje to vrijeme za nešto više od polovine. . Proces zaliječenja je prirodan i neizbježan. metan je nusproizvod probavnog procesa. Činimo sve što možemo. (Jupiter i Saturn nikad nisu bili pogodni za naseljavanje ljudskih bića). Veći dio atmosfere Jupitera i Saturna sastoji se od metana. * * * Nekontrolirano ispuštanje metana u atmosferu bilo je jedan od najozbiljnijih problema. rast ljudske populacije uzrokovao je povećano ispuštanje metana. i znamo to. Mala količina metana je uvijek bila prisutna u Zemljinoj atmosferi. Lažan ponos gori je od grijeha: to je glupost. sve su to zdrave manifestacije sveopćeg sklada. Dobar dio metana dopro je u atmosferu iz močvara i ugljenokopa. izmjenjivanje plime i oseke.Robert Silverberg: The Wind and the Rain Prevela Vesna Parović Vjetar i kiša Planet se sam čisti. To je važna činjenica. i mi smo ovdje. ponekad poznat kao »močvarni plin«.

Bruceu. te žutu. a ne o Mississippiju. a boja joj je ovdje crna a ondje tamnozelena. pa plavu. različite su gustoće pa oblikuju paralelne trake koje teku mnogo stotina kilometara niz rijeku. Najprije ubacujemo crvenu. Bilo kako bilo. To metanom inducirano smanjivanje ozona u stratosferi omogućilo je nekontrolirano bombardiranje Zemlje ultraljubičastim zrakama i time povećalo učestalost raka kože. Povećanju količine metana najviše je pridonijela flatulencija domaćih životinja.Višak metana odlazio je u niže dijelove stratosfere. Ne moramo baš znati što radimo. iako postoje neki dokazi da bi to mogao biti i Nil. Elaine u šali govori o kupanju. Rijeka je široka i duboka. Oliveru. Štoviše. Većina članova ekipe vjeruje da je ta rijeka Mississippi. Zar vam se pomisao na svijet što su ga uništila stada prdljivih krava ne čini smiješnom? Ljudima potkraj dvadesetog stoljeća zacijelo nije bila smiješna. 15—50 kilometara iznad Zemljine površine. * * * Danas moramo ubaciti obojene tekućine u jednu od najvećih rijeka.18 - . Elaini. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede SAD. tvari za otapanje krutih zagađivača kojima je obloženo riječno korito — ili samo markeri koji omogućavaju kemijske analize rijeke orbitalnim sistemom satelita. reakcije s metanom u stratosferi dovele su do stvaranja vodene pare što je još više smanjilo količinu ozona. moramo se samo izričito držati dobivenih uputa. nije učinjeno ništa da se obuzda djelatnost tih opasnih bića. potkraj dvadesetog stoljeća domaći su preživači »proizvodili« više od 85 milijuna tona metana godišnje. no pokoravaju se mišljenju većine. . Pa ipak. koji tvore tri atoma kisika. u velikoj tvornici koju je podigla jedna od prethodnih ekipa za sanaciju. — Kako je to apsurdno! Ova je rijeka poznata po smrtonosnim ribama koje doslovce gule meso s kostiju — kaže Bruce. Ozon. Tekućine se kompjuterski miješaju na istočnoj obali rijeke. nepoželjni je metan smanjio količinu kisika za stvaranje ozona. Ne znamo jesu li te tekućine aktivna ljekovita sredstva — to jest. Reagirajući sa slobodnim atomima kisika u stratosferi. izumrće domaćih preživača ubrzo je ublažilo djelovanje tog procesa. Mi nadziremo ubacivanje tekućina u rijeku. Ronaldu i meni. gdje je nekad postojao sloj molekula ozona. Bruce i Edith smatraju vjerojatnijim da je riječ o Nilu. apsorbira štetno ultraljubičasto zračenje Sunca. Taj je zadatak dodijeljen Edithi. Oliver. Paulu.

Vidite li kako su maleni kosturi stanovnika? To je jedan od načina kojim možemo ustanoviti da je ovo Japan. Edwardovi preci bili su Japanci. što se tiče etičke složenosti. ne posjedujemo onu dinamičku raskoš energije koja je omogućila našim precima da načine ovakvu pustoš. iako nas naši svakodnevni zadaci umaraju i iscrpljuju. Jučer sam nadrljao pjesmu. proždire svoje epistemološke osnove. veličanstvenom procesu njegova uništenja. zar ne? Možda je to najznačajniji oblik umjetnosti. Niskog je stasa. a vjerojatno otopila i naše kosti. pa u tom uzvišenom poništavanju — vraćanju na početke — uvelike nadmašuje. i papir je odmah nestao. jer obnavljajući ovaj svijet. na neki način sudjelujemo i u prvobitnom. Ipak. Zašto nije žuta?) — Gle! — uzvikuje Edward. — Eto planine Fuji! . budući da umjetnost oplemenjuje i zanosi duh onih koji je opažaju. * * * Stigli smo do Tokija. oni nas i stimuliraju i uzbuđuju. (Edith tvrdi da bi mu koža morala biti žuta. razrješenje disonantnog akorda dio je same disonance. To jest. bacio je u rijeku. Znamo da smo mi sitne duše nevažne suvremene epohe. Njegova koža je poput naše. Zalasci na ovoj obali uljepšani su bogatim nijansama ljubičastog. mi smo oplemenjeni i zaneseni uvjetima na Zemlju Zavidimo onima koji su pridonijeli stvaranju ovih neobičnih uvjeta. glavnog grada otočnog carstva Japana. zelenog. jer destruktivna umjetnost troši svoj medij. Raspoloženi smo uvijek veselo i optimistički.19 - . Čak i opustošenost može biti oblik umjetnosti. Naravno. matični svijet čovječanstva. Poznato je da su bili niska rasta. one oblike koji su samo produktivni. više cijenim umjetnost koja mijenja od stvaralačke umjetnosti. grimiznog i žutog. Hoću reći.Svi se tome smijemo. Jesam li jasan? Bilo kako bilo. Ponekad naročito uživamo kad osobito lijepa kombinacija atmosferskih plinova mijenja Sunčevo svjetlo. mogli biste tvrditi da je više energije potrebno za obnovu planeta nego za njegovo uništenje. ali ne biste imali pravo. Nikad nas ne deprimira ono što nalazimo na ovom planetu. * * * Uvečer šećemo po obali i filozofiramo. Ovaj svijet je simfonija. Ribe? Ovdje? Koja bi riba mogla biti smrtonosnija od same rijeke? Ova bi voda izjela naše meso čim bismo ušli u nju.

bušeći ispod snijega tunele da sakupi uzorke iz naslaga kemijskih ostataka. Ovdje imamo mnogo dosadnog i sumornog posla. Ne bismo smjeli zaboraviti ni to da je ovaj grad imao više od 1.000 tvorničkih dimnjaka — kaže ponosno Edward — koji su ispuštali stotine tona sumpora. u tadašnjoj saveznoj državi Washington. Nakon nekog vremena dosadi nam Edwardovo neprekidno hvalisanje.20 - . izjedeni gotovo do kraja djelovanjem atmosfere. Evo izrazitog primjera crnog humora naših drevnih predaka. ruše se u oblačićima sivog dima. tvrdi Edward. Dočarava nam sliku svojih malih. Ovo je samo jedna faza u dugom. a grane svinute. Kad ih dotaknemo. te stanovništvu pruže bezbrižnost i nadu«. Na njenim obroncima radi jedna od naših arheoloških ekipa. Bit će još mnogo ovakvih incidenata.000 automobila. marljivih žutih predaka kako vedro i neumorno rintaju u zatrovanoj sredini. to jest da »povećaju i ojačaju sigurnost Sjedinjenih Država. U mjestu zvanom Richland. pa nam priča: — Gustoća ugljičnog monoksida u zraku nerijetko je ovdje prelazila dopustive granice za 250 posto po toplom ljetnom vremenu. dušikova oksida. — Nekad je u području Tokija bilo više od 75. — Mnogi su automobili još vidljivi.500. i tako dalje. Lišće im je sjajno i plavo. Vodimo Paul i ja kopajući rovove golemim strojevima. mogli održavati pa čak i povećati svoj bruto nacionalni dohodak u vrijeme kad su ostali narodi već počeli nazadovati u svjetskoj ekonomskoj borbi jer im se stanovništvo smanjivalo zbog nepovoljnih ekoloških uvjeta. I tako dalje. prašine i pepela iz dvadesetog stoljeća. uglati grmovi. Jednog će dani na ovom mjestu cvasti trešnje.To je neobično lijepa planina. Nismo se uznemirili. U razmjerno kratkom vremenskom razdoblju ta je tvornica proizvela oko 55 milijuna galona koncentriranih radioaktivnih . Zbog atmosferskih uvjeta Fuji se mogao vidjeti samo jednom svakih devet dana. ali su krhki. sporom procesu obnove. — Ako se ne prestaneš hvalisati — prijeti mu Oliver — izložit ćemo te atmosferi. slijede Oliver i Ronald koji sade sjeme. Japanci su. nitko nije očajavao. Činili su to u ime »nacionalne sigurnosti«. nalazila se tvornica koja je proizvodila plutomj za nuklearno oružje. Jedan od grmova zgrabio je jučer Elaine za vrat i možda bi je i ozbiljno ozlijedio da ga Bruce nije iščupao. Edward je dobro proučio svoje nasljeđe. ovijena bijelim snijegom. Gotovo odmah iz tla niču čudni. amonijaka i ugljičnih plinova svaki dan. Pa ipak.

Niz komora s nepropusnim vratima sprečava prodiranje vanjskog zraka. Tu su sagradili 140 betonsko-čeličnih rezervoara neposredno ispod površine i sedamdesetak metara iznad razine podzemne vode bazena rijeke Columbije. iz koje se gusto naseljena regija napajala vodom. Možemo ih razgledati na širokim trgovima. Zbog neredovitih zapisa. smješteno između dva krševita brijega.21 - . a radioaktivne tekućine u rijeku. u restoranima i na rekreacijskim prostorima. Za samo nekoliko godina. Neki su promatrači predvidjeli da će za manje od 10—20 godina spojevi rezervoara pući od vrućine. Obiteljske skupine drže se zajed. osloboditi tih otpadaka? Pronađeno je baš duhovito rješenje. možda i posljednjeg. blagu temperaturu. Kako se. pošto su prvi put otkrili da rezervoari propuštaju. a ostao bi virulentno toksičan tisućama godina. Projektanti rezervoara su ipak tvrdili da su rezervoari tako čvrsti da mogu izdržati najmanje jedno stoljeće. Samo je selo. Ulazi se kroz podugačak tunel od svjetlucave ružičaste opeke. što je nastao u snažnom potresu pola stoljeća ranije. Ova epizoda budi u meni golemo divljenje. kao muzej za turiste koji će jednog dana poželeti da razgledaju matični svijet. Mjesto za uskladištavanje radioaktivnih otpadaka odabrano je nedaleko od uređaja. ne možemo odrediti koja je procjena bila bliža istini. zaštićeno prozirnom sjajnom kupolom. Taj materijal bio je tako intenzivno vruć da bi mogao desetljećima spontano ključati. Otkrila ga je jedna od sanacijskih ekipa prije nekoliko stotina godina i sačuvala u prvotnom stanju. Prisutnost tako opasnih otpadaka predstavljala je veliku ekološku opasnost za značajan dio Sjedinjenih Država.otpadaka. onda. Kako li su samo morali uživati naši preci. neposredno iznad rasjeda. šala je postala očita u svoj svojoj rafiniranosti. Tu je bilo tisuću stanovnika. U te su rezervoare izlijevali kipuće radioaktivne otpatke: veličanstven poklon budućim generacijama. Naše dekontaminacijske ekipe moći će kročiti na zahvaćena područja za 800 do 1300 godina. Valja primijetiti da je to jedva jedan posta poznatog poluperioda materijala smještenih u rezervoare. Uređaji za proizvodnju bili su smješteni u seizmički nestabilnom području duž potresnog pojasa koji opasuje Tihi ocean. kakva li zdrava humora! * * * Dobili smo dopust pa smo otišli u planine Urugvaja da posjetimo jedno od posljednjih ljudskih naselja. Automatski uređaji održavaju konstantnu. i tada će radioaktivni plinovi dospjeti u atmosferu.

rasle su silne šume golemih morskih algi. Njima su se hranili krznati morski sisavci vidre. Nakon nekog . U oceanu uz obalu područja. živjeli su ježinci. — Ovo su možda baš naši preci — uzvikuje Ronald. * * * Sačuvana dokumentacija otkriva nam mnogo fascinirajućih pojedinosti. — Smijem li je zadržati? — pitam vodiča. na 30 metara dubine. i znanstvenici su uložili dosta napora. presadili su zdrave alge iz drugih dijelova mora kao jezgre nove »šume«. Kad je jedan tanker slučajno ispustio svoj teret u more.no. Svi su neobično dobro očuvani. Predloženo je obnavljanje populacije vidri. Neki su umrli govoreći. mnogo ježinaca je uništeno i alge su se počele oporavljati. Ne samo da su nestali njihovi prirodni neprijatelji. Ali to se pokazalo vrlo nepraktičnim načinom suzbijanja ježinaca. No Bruce ga gleda prezirno: — Pričaš gluposti. Na primjer. iako zasad bez uspjeha. Nekoliko ih nosi kišobrane. Istraživanja morskog dna pokazala su znatan porast broja ježinaca. već su se i hranili silnim količinama organskih tvari što su kanalizacijom dospijevale u more. zvanog Kalifornija. pošto su ježinci uništeni. ali on me natjerava da poklonim kost muzeju. ali nije bilo dovoljno živih sisavaca. iskorjenjujući time te goleme biljke i ubijajući ih. što je imalo ozbiljne privredne posljedice. Ne smijemo nikoga dotaknuti. vidre. Nestajale su šume na površinama od mnogo četvornih kilometara.22 - . možda cjevanicu djeteta. Milijuni ježinaca grickali su rizoide algi. To je bilo smrtonosno za ježince. Zatim su alge počele umirati. Na dnu oceana. Neposredno izavn naselja našao sam malu svjetlucavu kost. u otkrivanje i prevođenje riječi zamrznutih na njihovim usnama. Još se ne zna zašto su ti ljudi izginuli. Kalifornijski prerađivači algi riješili su problem bacanjem živog vapna sa šlepova u more. između rizoide kojima su se alge držale za dno. ali smijemo im ući u kuće i razgledati imovinu i razne potrepštine. stanište neizmjerno složene zajednice morskih bića. Posjet me ganuo do suza. budući da su alge bile vrijedna sirovina. kao i još nekolicinu. Mnogi se smiju. Naši su se preci morali izvući odavde mnogo prije no što su ovi ljudi živjeli. krasan primjer ironične suzdržljivosti prema očuvanju okoline. možda dio psećeg repa. Ljudi su uništili vidre jer im je trebalo njihovo krzno. kao i životinje koje su u njima živjele. često sa svojim kućnim ljubimcima.

ali nismo pretjerano zaokupljeni lakoćom i djelotvornošću. * * * Vodimo filozofske razgovore. Oblaci betonske prašine lebde ulicama gradova. Dojam je nježan i osvježavajući. čak i složenija. I poezija je zbunjuje. Kad jednom podignemo betonske ploče. Ethel ističe da nikad ne bi bilo problema s algama da Zemljani nisu najprije uništili vidre. Ježinci su uništeni i zasađene su nove alge. * * * Potkraj su svi na Zemlji nosili odijela za disanje. ako mu je namjera bila samo da je vrati u stanje nenastanjivosti? Da li je stvorio čovječanstvo posebno u tu svrhu. oklijevanje Zemljana da napuste zaštitna odijela čak i za te funkcije silno je ubrzalo opadanje broja stanovnika pred kraj. ili je čovjek imao slobodne ruke da . Najsloženiji tipovi bili su kompletni pojedinačni stambeni objekti. Edward misli da u tim djelatnostima ima nečeg što neobično nalikuje na Japance. Edward više ne želi spavati s Ethel. eksplozivi ili kiseline mogli bi još više naškoditi okolini. Moramo dosta toga skinuti kako bi planet mogao početi ponovo disati. brzo se mrve. Kako je Ethel naivna! Uopće ne shvaća principe ironije. pa su počeli u more bacati druge kemikalije. Ne obazirući se na definiranje pojmova kao što su »Bog« i »stvorio«. pitamo se: zašto se toliko trudio da napravi Zemlju. Očito nije bilo potrebno napuštati odijelo osim kod takvih životnih funkcija kao što su spolni odnos i rađanje. * * * U posljednjim stoljećima svoje ere Zemljani su uspjeli prekriti gotovo cijeli planet slojem betona i čelika. pokrivajući ostatke zgrada finim. Nalazimo ta odijela posvuda kao odbačene ljušture golemih kukaca. Ponovo su bacali vapno. slična našima. Koliko nam je poznato. Paul je jučer natuknuo da možda štetno utječemo na okolinu dižući svu tu prašinu. Stoga upotrebljavamo velike strojeve koji ubacuju šiljke u velike pukotine što su se pojavile u betonu.vremena ježinci su se oporavili i ponovo počeli jesti alge. Bog je stvorio ovaj planet. Premjestit će ga u drugu grupu.23 - . Zamisao me prestrašila i prijavio sam Paula vođi naše ekipe. čistim pokrivačem sivobijelog praha. osim toga. Poslije se otkrilo da živo vapno štetno djeluje na morsko dno. Bilo bi lako i djelotvorno upotrijebiti eksplozive ili kiseline. Sve je to zahtijevalo fantastičnu domišljatost i golemu potrošnju energije i sredstava.

Zemlja će postati samo još jedan svijet za turiste. * * * Dočuli smo da je na Tibetanskoj visoravni pronađena kolonija živih Zemljana. Lako dižemo vanjske ploče. i tupo nas gleda. puste. ljubičasta neba. zašto? U svemiru ima dovoljno nastanjivih planeta! Da li su. No. s druge strane. planet se čisti. objekt sentimentalne radoznalosti. Tada se zaustavlja. korodirane pašnjake. plima i oseka. crvenkaste visoravni. Njene zarđale potoke. S nama ili bez nas. Mislim da ga moramo promatrati s posve estetskog gledišta. u odijelima za disanje neobične konstrukcije? Spuštamo se. Unutra nema ničega osim mehanizama i spirala svjetlucave žice. Jedino tako možemo shvatiti kako su Zemljani mogli s tolikom veselošću pridonositi vlastitom gušenju.24 - . Članovi drugih sanacijskih ekipa već su sletjeli. tj. ali se ne može podići. zahvaljujući predanom radu sanacijskih ekipa poput naše. ovi površinski ali prekrasni znaci smrti nestati. svijetleće rijeke. zapravo. * * * Moj službeni boravak na Zemlji bliži se kraju. svi naši napori ovdje bili pogreška? Ponekad mislim da smo pošli pogrešnim putem kad smo se latili ovog projekta. Bio je to za mene fantastičan doživljaj koji me izmijenio zauvijek. Kreće se u nesigurnom krugu. zašto. njene plavkaste bare. kao da nas hoće izazvati da ga zagrlimo. ali bez jedinstvene osjećajne vrijednosti. Uskoro će. odmah se podsjećam koliko smo. koje je samo sebi svrhom i ne zahtijeva nikakvo tumačenje. ono nijemo pokreće svoje masivne udove. u osnovi nebitni. ispuštajući nerazgovijetne krikove i roktaje. Udovi se . Nakon kratkog savjetovanja. Putujemo tamo da provjerimo je li to istina. Ruševine.učini sve ono što je ovdje učinio? Da li je Bog stvorio čovječanstvo samo zato da se osveti vlastitoj kreaciji? Zašto bi se htio osvetiti vlastitoj kreaciji? Možda je pogrešno razmišljati o uništenju Zemlje s moralnog ili etičkog stajališta. poput fouetié en tournant ili entrechat-dix. znači. Proces zaliječenja prirodan je i neizbježan. odlučujemo da ga rastavimo. Okružili su jedno od krupnih bića. Vjetar i kiša. Lebdeći iznad prostrane. Mi tome samo pomažemo. Kako li će to biti bezizražajno: ponovno zelena i ugodna Zemlja. kao samostalno umjetničko ostvarenje. vidimo krupne tamne likove kako se polako kreću uokolo. Jesu li to Zemljani. Moram biti zahvalan što su mi pružili priliku da vidim Zemlju gotovo onakvu kakvu su je znali Zemljani. goli obronci. Rušimo ga.

skidajući time svu krivicu i sa SFere i sa Krste.. a prebacujući je na mene jadnoga uprezatelja neumnoga). jer priča je zaista dobra! — Grad se. svojoj domaćoj atmosferi i najviše autorovoj pismenosti. pričekat će. moći ispraviti redaktorskim zahvatima). zarobljene kod prošlogodišnjeg SIRIUSOVOG recenzenta Krste Mažuranića.više ne miču. Objavljeno prema dogovoru s GPA München Za SIRIUS. RAZUMLJIVIJI Ml JE I PRIJEVOD S VAŠEG JEZIKA NEGO TEKST STO GA PIŠETE NA JEZIKU KOJI NE POZNAJETE DOVOLJNO — On i no: nekoliko logičkih sumnjivosti narušava lijepu osnovu zamisao i duhovitost priče »Za«. unatoč simakovskom naslovu odlikuje dobrim. nadam se. * * * Vjetar.. Neobično smo impresionirani trajnošću i elastičnošću ovih strojeva. još nepročitane i nedostupne kako SIRIUSU tako i meni. unatoč osnovnoj ideji »a la Rollerball« izborilo mjesto pod Sirijusom zahvaljujući aktualnosti. stranici . no ipak ne toliko da ga se ne bi moglo uglačati u redakciji. ponegdje i lepršavim stilom i naracijom. koje su i danas. prezime i adresu). — Vrata Vam se malo presporo i prerazvučeno otvaraju. da tema nije poznata. pa čak i oko ste Vi napisati priču Resnična vrednost. kao što je. svoje ime. a konstrukcija još poznatija. — DOBAR STARI SVET: priča je izvrsna i bit će objavljena čim mi javite tko ste (tj. i 30. Plima i oseka. stil malo ćoškast. u privatnom sfživotu predsjednika kluba SFera. Sve tuge utječu u more. dakle iako je dobro napisano. Nastavak na 42. — Pismo Arturu je (hvala Vam na iskrenosti!) odviše nedavno objavljeno u nas da bi se opet pojavilo u SIRIUSU! Pričekajte koju godinicu. inače dobar stil. Možda će u bliskoj budućnosti takva bića posve zamijeniti nježnije i krhkije oblike života na svim svjetovima. — Tu negde među nama: bilo bi odmah objavljivo.25 - . Inače. jednu od rijetkih koja se može svrstati u socijalnu sf (i u kojoj ste malo pretjerali u matematičkim objašnjenjima kako funkcionira taj kreditni društveni sistem — no to će se. travnja ove (!) godine (Uskličnik se odnosi na Vaše priče iz druge polovice prošle godine..  Nakon one gomile tromjesečnih zaostataka ove rubrike kojom sam Vas. kao što vidite. čini se. ali »za čekanje«. vjerujem. Kiša. »Kakvog vola upregneš u taljige tako ćeš i na cilj stići« kaže naš narod. naracija i (povremeno poovska) atmosfera. — Svečano otvaranje je.. Dakle. bilo na Zemlji.. ugnjavio u prošlom SIRIUSU. evo i malo kraćeg raporta: onoga o pričama što ste ih SIRIUSU poslali između 1. fabula još više. evo najprije naslova vaših priča koje ozbiljno konkuriraju za mjesto na stranicama SIRIUSA:  Buđenje: ideja zanimljiva.. iako se iznutra još neko vrijeme čuje škljocanje i šum. SAVJET: PIŠITE SVOJIM JEZIKOM.

Slobodan Ivkov:

Svečano otvaranje
Slavlje ovde traje već ceo dan. No, može se slobodno reći da se od sumraka oseća laki umor i zasićenost ljudi bogatim programom. Dve stotine hiljada duša već satima urla, igra, komeša se, gazi i to, naravno, nije bez posledica. Ali takvo je svako Otvaranje i tu se više ništa ne može menjati. Nestrpljivo očekivani svečani trenutak neke je razočarao, dok su drugi ravnodušno slušali govor i razgovarali međusobno. Činjenica je da je Predsjednik Svetske Organizacije zaista dugo govorio. Istini za volju, od prvog Otvaranja do danas dosta se toga dogodilo i zaista je imao o čemu pričati, pa mu to nije uzeto za veliko zlo. Da nije bio odviše dosadan videlo se i po reakcijama prisutne publike. Istina, doletela je iz gledališta jedna ručna bomba ali prilično male snage, tako da je ukupan efekt bio gotovo ništavan pošlo su je ljudi iz obezbeđenja odmah vratili u masu, što je na trenutak izazvalo izvesnu zbrku i pometnju. Sve govori u prilog hipotezi kako je ovaj incident pre adolescentska reakcija nekoliko frustriranih i nestašnih namćora, nego smišljena akcija uperena protiv života prvog čoveka Organizacije. Uostalom, eksces je ništavan u odnosu na dobro znani pokušaj da se na prošlom Otvaranju usred prostora za publiku izazove nuklearna eksplozija. Ili na pretprošlom kada je, kao što znate, i došlo do nemilih događaja i takve eksplozije. Kada je Predsednik završio govor, žagor slušalaca se pojačao, pozdravljajući početak višednevnog slavlja. Pod upaljenim svetlima masa je još dosta dugo vikala, vikala, vikala... - 26 -

Zatim su, jedan po jedan, glasovi gubili razgovetnost i snagu. Na kraju se još tu i tamo čuo po koji uzvik. Pucanj, koji je odnekle odjeknuo, kao da je bio znak za nastanak opšte tišine. Uskoro su se i svetla pogasila. Trenutno samo još Mesec obasjava ovu pravougaonu livadu prekrivenu niskim šibljem i grmljem. Biće, ipak, da su mir i tišina kratko trajali pošto se, izgleda, pokrenuo onaj grm na levoj strani... * * * — Slušaj, Guzina, Marković je budala; to sam oduvek tvrdio. Krenuti u napad sa desne strtme je krajnji idiotizam. Mora da imaju minsko polje tamo dole... * * * Da, to je, ipak, Jugosloven. U svakom slučaju samoubilački poduhvat. Ali zašto je baš tuda, i to sam, krenuo u napad na Irce? * * * Naivna im je taktika, Rory. Desno je bar pola naših ljudi zaduženih za odbranu. — Njihova stvar, Seane. * * * — Znao sam da će otići dovraga. — Cuj, Marković je sasvim dobro napredovao... — Da, dok nije naišao, na žicu i bombaše... — Šta kaže Glavni Kontrolor? — Regularna smrt. — Pazi, dolaze Irci... * * * — ... Barry je ierešetan nedaleko od vrata, Rory je poginuo na odbrambenom bedemu, a Kirkpatrick je upao u rupu sa kočevima. Dosta smo igrača izgubili do sada... — Da uložimo žalbu međunarodnom sudu? — Na osnovu čega? — Recimo, da su im koplja u rupi bila otrovana... ili... ili možda da koriste dum-dum metke. Znaš ono: dehumanizacija sukoba, eskalacija brutalnosti... — Bolje ne izazivati političke sukobe sa njihovom vladom...' * * * — Željko, Markovićeva smrt nam ruje bila potrebna... — Šta sada; Kapetane? — I bez ovih žrtava smo znali da njihove odbrambene snage ne - 27 -

možemo probiti individualnim akcijama. Znamo da prolaz mora postojati, a sledeći koji će ga tražiti biće Damjanović, Javoršek i Zabec... — Pas mater... — Nemoj tako... — Ma, ja to njima... — Hej, ljudi, da li je neko možda video Vitomira Sudarskog? — Lalu? Ne. Izgubio se odmah na početku... — Kukavica! — O dezerterima ćemo posle. A sada u napad... * * * Damjanović pogođen u glavu pada bez reci. Javoršek se još uvek... * * * — Svaka mu čast! Udavio je Irca golim rukama! — Šta je drugo mogao da radi? Imao je nož u stomaku već pet minuta. Samo, opet, hrabro je poginuo, nije da nije.. — Šteta, odoše nam već četvorica, a još uvek se nismo ni približili njihovim Vratima. — Kako je peti? — Vuk? Sekira mu je odsekla desnu nogu, ali ima pravo na zamenu. Preživeće već nekako. * * * Puzao je dobrih pola sata preko leve strane. Prošlo je oko dvadeset minuta kako je prešao na protivničku teritoriju. Zastao je da se odmori. U mraku je opipao torbu. Rukom je prelazio po oblini na njoj. Bila je još na svom mestu. Znoj mu je oblivao čelo i vlažio ruku kojom je čvrsto držao debelu i dugačku granu. Sve vreme ju je gurao ispred sebe i do sada mu je sedam puta spasla život. Tri jame, dva samosekača, pa jedna sekira, mina i konopac. I sve to duž samo pedesetak metara neprijateljske granične teritorije. Kako li je tek unutra? * * * Sukob je neizbežan i, po svemu sudeći, nećemo još dugo čekati na veliku bitku, čerečenje ili bar živahnije puškaranje. O sudbini Vitomira Sudarskog vam još ne možemo dati precizne podatke... * * * Bilo je vreme da skrene na desno prema Vratima koja je tako srčano branio neprijatelj, jer bi ga u suprotnom, pouzdano je to znao, - 28 -

. dok za 6. uostalom.. * * * .Sporedni Kontrolor optužio za dezerterstvo i izlazak van poprišta. po petorica sa svake strane. Skide rukavice vlažne od znoja.29 - .. Iskočio je iz žbuna i potrčio iz sve snage. Ostali učesnici su zastali gledajući u pravcu vrata. ali je zato u golovima 1:0 za Jugoslaviju. Ali šta je to prema. jul 2084. Bitka je već poprimala značajnije razmere. i bilo zabranjeno u ovoj fazi bitke. gdje su ostala petorica njegovih suboraca? Da nije bilo nekih izmena? Produžio je bočno prema Vratima. Pljuštali su najraznovrsniji udarci. utrčao u šesnaesterac i dao gol. Samo.. Sudarski je zamahnuo levom nogom i.. .. lomile se kosti. Znao je da po šesnaest metara sa svake strane vrata nije bilo minirano. začepi je i vrati u torbu. U vidokrugu su mu se nalazila desetorica boraca. * * * Izvadio je loptast predmet iz torbe i bacio ga ispred sebe. Drugi ga već zagreja. Dok je glavnina frontalno napadala. bio je to koliko odavde vidimo Sudarski. jer imamo dva slobodna termina Dobar prijem i laku noć. još vodimo pregovore sa SSSR-om i Brazilom. Prvi gol postignut na trideset i sedmom prvenstvu sveta u fudbalu! Gde su granice. Zatim se okrenu da još jednom pogleda ostale. liptala krv. u ljudima je 4:4. usred glavnog sudara igrača obe ekipe. * * * Dvesta hiljada ljudi je zaurlalo. Izgleda da su Jugosloveni uveli teorijsku inovaciju u završnici napada. a računao je i na iznenađenja.. krišom je prošao levom stranom duž aut-linije i kornera da bi iznenada. jedan borac. Uhvatili su se u koštac bez hladnog oružja koje je. Otpi gutljaj iz flaše. Obriše dlanom otvor flaše. pitam se po ko zna koji put. dragi gledaoci? Gde su granice ljudskih mogućnosti? Vreme nam ističe i ostaje samo da vas obavestimo kako smo vam za sutra obezbedili direktan prenos utakmice Francuska — SR Nemačka i SAD — Kina. Negde među njima je eksplodiralo nekoliko paklenih mašina.. Vratar O'Neil ga nije očekivao i ostalo mu je samo da uz preteći uzvik potrči u susret lopti.

— Ponudio je posjetiocu da sjedne. — I pri tom potrebno je da se aktivno uključi i mašta naručioca. Jedan mi je prijatelj pričao o vama. nedovršene androiđe od kojih su neki bili presvučeni plastičnom puti. a on se smjestio nasuprot. Da li i vi oplakujete izgubljenu ljubav? — Recimo radije da je riječ o ljubavi koja se nikada nije ostvarila. — To je samo iluzija ćula — reče Hereb samodopadno. — Drago mi je. gledajući krhke.. Shvaćate li razliku? . Vaš model je bio toliko dobro napravljen da je zaboravio svoju tugu i doista se osjećao tako kao da je ta djevojka oživjela. gospodine Halderu. Tko je on? — Gil Orsel.. Halder je došao do sredine ateljea. Naručio je kod vas nešto prije četiri mjeseca. Na oštrom licu oči su mu sjale čudno. i vrlo je zadovoljan vašim poslom. — Vi ste spasili moga prijatelja i pomogli mu da se odrva neurasteniji.30 - . — Zovem se Halder — rekao je stežući umjetniku ruku — Axel Halder. — Doista — promrmlja umjetnik.Alain Dorémieux: La femme modèle Prevela Jadranka Supić Žena-model Čovjek koji je ušao u atelje modelara Hereba bio je visok i mršav. Čini mi se da se radilo o djevojci koja se utopila. — Vratimo se svrsi vašeg dolaska. sjećam se. Bilo je to ovjekovječenje sjećanja na jednu ljubav.

ako sazna. — U ovom slučaju modelirat ćete bez znanja mlade žene. gospodine Halderu. može tužiti sudu. -— Vi. bila je zavodljiva i doimala se da je spremna oživjeti na kraju tog ugrabljenog trenutka života. Ono što tražite trebalo bi zamijeniti vašu neostvarenu ljubav. Njihove patnje bile su mu dobro znane i uklapale se u tok njegova života. smiješeći se. Vi to ne možete shvatiti. — Shvaćam vas i te kako.. — Vi također znate da vas. ili treba paziti da on ništa ne sazna o. — Donio sam vam jednu fotografiju — reče žurno Halder. Pretpostavimo da i ja želim sebi stvoriti iluziju i živjeti od nje jer ne mogu podnijeti stvarnost. Tko ne bi bio oduševljen? Hereb nije priznao svome posjetiocu da je više volio društvo vlastitih ostvarenja nego žena od krvi i mesa koje su ga već odavno ostavljale potpuno ravnodušnim. — Novac ne predstavlja nikakav problem — odgovori prezirno posjetilac Umjetnik.. i da i ja mogu biti optužen i odgovarati pred zakonom. Morate mi. znate — nastavio je — da se modelirati po uzoru na neku živu osobu može samo pod izvjesnim. Modelar uzme fotografiju. Hereb je ravnodušno sklopio prste. zacijelo. u tri dimenzije.. posao je zaključen. Hereb je začuo zvižduk divljenja. — Dobro.31 - . Slika u boji. Dobro je poznavao te bogate neurastenike koji su ga salijetali u njegovu ateljeu. Gledala ih je s udaljenosti od nekoliko metara. Patite zbog nekog i osećate se zakinuti. smeđokose mlade žene ispuni u prirodnoj veličini prostoriju. Mlada žena je bila izuzetno lijepa. — Uvijek sam malo uzbuđen. Ili model mora dati svoj pristanak. naravno. čak i pri pogledu na fotografiju. . — Nazovite to kako hoćete. dati podatke o osobi čiju ću vjernu kopiju morati napraviti.. — Tada — završi modelar — shvaćate da je normalno da su zbog opasnosti kojoj se izlažem moje cijene. — Znam — prekinuo ga je Halder. — Oprostite — reče Halder suha grla.— Shvaćam. stavi je u aparat za projekcije i pritisne jednu tipku.. — Ja sve to znam — reče nestrpljivo Halder. ustane. uvjetima. otvarajući omotnicu koju je izvadio iz džepa..

Kad je izišao. upravo takva kakva mi treba — nastavio je modelar. modelar se načas zamislio.Ponovo je pritisnuo jednu tipku i slika se rasprsnula kao mjehur od sapunice. Cynthia. — Ali. Ponovo je pritisnuo tipku aparata za projekcije u kojem je ostala fotografija i nasmijao se kad se pojavila nedodirljiva slika mlade žene. bio je gotovo iskren. u skladu s vašim željama. Taj će mi posao biti zadovoljstvo. — Nisam mislio na sve to — rekao je zbunjeno Halder. te što precizniji opis njezine prošlosti i karaktera (izvjesne ispravke. Isto tako morao bih znati točne dane menstruacije te žene. Hereb je prekinuo neugodnu tišinu i nastavio: — Želite li da se dogovorimo za sljedeći sastanak? Možete li doći idućeg tjedna u isto vrijeme? Halder potvrdno kimne glavom. pošto je on svečano obećao da će je ostaviti na miru i da je više neće obasipati svojim osjećajima. dragi moj Axel. Pomisao da će uskoro u svome stanu imati drugu Cynthiju. kad bi joj zamjerio zbog njezine hladnoće). kao neki lopov. ja vas volim«. izgledala mu je . Činilo se da mu se odjednom žuri da ode. Što više elemenata mi pružite. — Siguran sam da ćete skupiti sve što je potrebno. raspala se u komadiće čiji su djelići titrali još sekundu. —ooo— Cynthiju je trebalo moliti da dođe na sastanak s Halderom. Potrebno mi je još fotografija. Napokon je pristala.. to ćete biti zadovoljniji mojim poslom. potrebne su mi snimke njezina glasa. sestru blizanku one koja je odbijala njegovu ljubav bila je dovoljan razlog da položi oružje i stavi melem na ranu. prava Cynthia. Čestitam vam. treba platiti unaprijed. I ne trepnuvši čuo je cijenu koju je tražio Hereb i nije ništa rekao kad je modelar objasnio: — Taj iznos. — Nastojat ću da. ona nije dovoljna. naravno. govorila je katkad s ljubaznorću koja je vrijeđala. Zakleo se da je riječ o prijateljskom susretu (Cynthia je uživala da muškarcima bude PRIJATELJICA: »Ali. Također.. snimljenih pod raznim kutovima. — Fotografija je vrlo jasna. mogu unijeti u taj karakter). Dva muškarca oprostila su se i Halder je otišao žurno. gospodine Halderu. I obećavši joj to. vaša prijateljica je neobično šarmantna.32 - . Halder je pocrvenio i zašutio.

odjednom bez privlačnosti, dok mu se duh unapred obraćao drugoj Cynthiji, koja još nije postojala, koja će — oh! poslušna i pokorna — biti podložna njegovim maštanjima. Ipak, osjetio je poznati šok kad je Cyntia ušla uputivši mu čaroban osmijeh i pogled svojih prekrasnih crnih očiju. S naporom se nasmiješio i s hinjenom nemarnošću prirodno je govorio nudeći joj piće. Za ovaj sastanak s Cynthijom dobro je pripremio svoj stan. Znao je da su, čim se pojavila Cynthia, nevidljive kamere počele snimati njezine kretnje, magnetofoni hvatati glas, a sintetizeri mjeriti, na distanci, dimenzije tijela. Ta misao i spoznaja da je zapravo prevario Cynthiju pomogli su mu da se opusti i da se sabere. Osjećajući se ugodno, uzeo ju je za ruku kad su prestali piti i odveo do malog stola na kojem je bila poslužena hladna večera. Cynthia se čudila kvaliteti jela i vina i uznemirena rezerviranim držanjem svoga domaćina živahno je pričala. Njezin je govor, mislio je Halder, zapravo površan i to će Hereb svakako morati »dotjerati«. Na kraju večere, zbog djelovanja vina, ponovo je postao sentimentalan. Osjećao je da ga ponovo obuzima slabost, bio je bespomoćan pred Cynthijinom neobičnom ljepotom. Ona je to uočila i gnjevno se odmakla od njega: — Alex, obećali ste mi! — Njezin bijes otrijeznio je Haldera i pomisao na kamere koje su to snimale pomogla mu je da ne ispadne smiješan. Ostatak večeri prošao je sumorno. Cynthia se dosađivala, a Halderu više nije uspijevalo da se oraspoloži. Laknulo mu je kad je odlučila otići. Ukočeno ju je otpratio do vrata, hladno joj poljubio ruku i rekao kako mu je bilo pravo zadovoljstvo vidjeti je, misleći pri tome da se ona više neće izlagati opasnosti da prekorači prag njegova stana, jer će tu biti njezina blizanka. Kad je ostao sam, otvorio je u zidu postavljene pretince i s izrazom pohote isprazio aparate koji su zabilježili sve ono što je bilo uvod u njegovo najdraže blago. * * * Halder je gledao još nezavršen android koji je bio postavljen na stalku u ateljeu modelara. Lice je blistalo, ne zbog hladnog savršenstva vještog oponašanja nego zbog ljepote koja je u sebi imala svu toplinu stvarnog lika. Sličnost sa Cynthijom bila je tako očita da je Halder, ušavši maločas u atelje, pomislio da će se onesvijestiti. Shvatio je da je Hereb zaista zaslužio da ga zovu umjetnikom. - 33 -

Industrija modelarstva bila se razvila prije pedesetak godina, kad je napredak kibernetike omogućio izradu androida koji su izgledali potpuno jednako kao i živi uzorci. Mušterije prvih modelara uglavnom su bili ljudi koji su željeli ovjekovječiti draga, nestala bića i bili zadovoljni površnom sličnošću. U toku godina modelarstvo se usavršavalo, pa je od obične tehnike nastala umjetnost jednog Hereba koji je u svome radu ujedinjavao vještinu inženjera i istančanost kipara. Umjetnik je vješto i sigurno, imajući već dugogodišnje iskustvo, na osnovi podataka što mu ih je dao Halder, stvorio, a da je nikada nije vidio, Cynthiju — blizanku vjerniju od modela. Nedostajao joj je još samo dašak života. Haldera je, još više od savršeno vjerna lica, uzbudilo nago tijelo; Cynthijina golotinja, koju Hereb nije morao vidjeti na fotografiji, da bi je točno predočio, u što je Halder bio uvjeren. Osmjelivši se, prstom je dotakao umjetnu put androida, gipku i meku na dodir. Koža je imala baršunastu mekoću prave kože i bila je čak — zbog savršeno usklađenih unutrašnjih kolanja — topla. Uznemiren tim dodirom, Halder povuče ruku. Nije se usudio pogledati modelara, kao da je bio zatečen u nedopuštenom poslu. Trgnuo ga je Herebov glas: — Vaše ponašanje mi dovoljno pokazuje da sam uspio. Vjerujte mi da sam i ja oduševljen. Usuđujem se reći da je ovaj posao jedno od mojih remek-djela. Sada shvaćate zašto vam nisam želio ništa pokazati u toku proteklih tjedana. Htio sam da vam priredim iznenađenje. Halder se šutke složio. Teško se oporavljao od toga šoka. — Kao što vidite — nastavio je umjetnik — nedostaje još samo ono najvažnije: iskra života. Svi uređaji, sve naprave su na mjestu. U dijelu predviđenom za pamćenje nalaze se svi podaci koje ste mi dali: Cynthia II će se sjećati, zavisno od toga što ste mi ispričali, svih događaja iz života Cynthije I. Blizanka će se kretati, gestikulirati, vladati i osjećati poput žive Cynthije, ali s jednom bitnom razlikom: bit će zaljubljena u vas. Halder se, zadrhtavši, okrenuo, kao da je pogled na android odjednom bio više nego što je mogao podnijeti. — Moram još samo uključiti generatore — govorio je Hereb neprirodnim glasom — prije nego što zatvorim posljednji otvor. Sjednite i strpite se još malo.

- 34 -

Modelar se užurbao oko svoga modela. Okrenuo je leđa Halderu i djelomično zaklonio androida. Prošlo je nekoliko minuta i Halder je osjetio da mu se lice ovlažilo od znoja. Zatim je Hereb ustuknuo nekoliko koraka i promatrao svoje djelo. — Da li ste zadovoljni, gospodine Halderu? Cynthia II sišla je sa svoga postolja i krenula prema njemu provlačeći ruku kroz kosu, a taj je pokret naslijedila od svoga uzorka. Glasom, koji je imao boju Cynthijina glasa (ali i nešto više: divnu, neopisivu blagost), poviče: — Oh, dobar dan, Alex! Toliko sam sretna što te vidim! * * * Sjedeći u naslonjaču, Halder je uporno promatrao Cynthiju koja je, ispruživši se lijeno u ljubičastoj kućnoj haljini, rastreseno gledala emisiju na zidnoj televiziji. Nježna muzika tiho je brujala u pravilnim akordima. Pod prigušenim svjetlom Cynthijina je kosa imala riđe odsjaje, a kućna joj je haljina do najsitnijih pojedinosti otkrivala obline tijela. Halder je osjetio kako u njemu raste želja. Najviše se čudio — i na to se još nije bio navikao, iako je već petnaest dana Cynthia živjela s njim — osjećajući da je riječ o pravom ženskom tijelu. Kretnje, glas, čak i način razmišljanja mogao je izvoditi i najobičniji android, no to toplo, glatko tijelo, mirisna kosa, okus u podatnim ustima koja je vlažila slina za koju je teško bilo vjerovati da je umjetna, zbunjivalo ga je najviše. Nije potrebno ni spominjati savršenu ljubavnu ulogu. Androidi su, mislio je Halder, bili obdareni nepredvidivim savršenstvima. I budući da im se nikad ranije nije približio, osjećao je katkad u blizini Cynthijine blizanke nevjericu pomiješena sa zabrinutošću. Cynthia se graciozno protegne i zijevne, prinoseći ruku ustima, što je savršeno odgovaralo ljudskoj kretnji. — Dragi — reče maznim glasom — da li ćeš doći u krevet? Halder uzdahne. Koliko je puta u svojim maštanjima bio zamišljao sličan prizor? Sada, kad se ponavljao svaki dan, bio mu je prirodan, gotovo banalan i postao je zbog toga nezadovoljan. Cynthia je ustala, krećući se gipko kao mačka. Ponovo ju je poželio, došao do nje i zagrlio je. Njegovi prsti otkopčali su joj kućnu kaljinu, a ona je u tome uživala. Odveo ju je u krevet, a ona mu je čvrsto ovila ruke oko vrata i svojim mu finim zubima grickala uho. * * * - 35 -

sve posjeduje. dočekan odanošću androida. opazila ironiju u njegovim očima i ukrutila se u uvrijeđenom dostojanstvu. Cynthia je. Sintetički kapci nevidljivo su trepnuli nad laskavim očima i Cynthia poviče: — Ali. oduvijek sam bila zaljubljena u tebe! Očigledno. sigurna i. Tada ga je prvi put razljutila lakoća njegova osvajanja. Kad se vratio u stan. koju je izbjegavao nakon posljednjeg susreta u stanu. ne više kao nesretan zaljubljenik nego kao sretan ljubavnik. nije mogao da ne primijeti: — Koliko dokaza! Bila si manje strasna kad sam ti udvarao.Mjesec dana poslije slučajno se našao u blizini prave Cynthije. Nedostajeta nam! Najradije bi je bio udario zbog tog tona. Rasrđen. Zbunila ju je nagla promjena ponašanja inače tako čeznutljivog udvarača. Šteta. ne shvativši. Prava Cynthia mu je postala strana. shvatio je da ga — pošto je prvoj Cynthiji zamjerao da je nepristupačna — u blizanke smetala ljubaznost Bio bi je volio osvajati. intimnim i posjedničkim pogledom. Istodobno je osjećao izvjesno zadovoljstvo. nedostižna. Ali. smatrajući pikantnim da od te žene koja ga ne cijeni. dragi Axel. — Zašto me tako gledate? Sagnuo je glavu s osjećajem krivnje. i tijelo koje mu nije bilo nimalo strano. više nego ikada. Bila mu je dosadna spoznaja da mu blizanka. trebao je tražiti da Hereb napravi neki usporeni električni vod koji bi blizanki omogućavao da katkad šuti i bude sramežljiva. a da ona ništa ne sumnja. pomisli zlovoljno Halder. Halderu se žurilo da se od nje oprosti i neodređeno je obećao da će joj se javiti. što se događa? Više vas ne viđamo. Ona je bila uvijek ista. pobijediti njezin otpor. mislio je. — Axel. tajni ponos što je potanko ispituje pogledom. Cynthia je bila daleko od toga da nasluti istinu. jedino može pasti u zagrljaj. Upornim. Gledao ju je drsko. budući je zbog toga i postojala.36 - . — Nesvjesno je to rekao i bio iznenađen besmislenošću svojih riječi. podrugljivim pogledom pažljivo je promatrao lice čijeg je savršenog dvojnika tako dobro poznavao. blistava. što je uvijek izazov koji . a kod kuće je imao nešto bolje. ona ništa drugo i ne može odgovoriti: mozak joj je tako programiran. tako da je to bilo zamalo kao priznanje koje ga je moglo i odati.

mušakarac treba svladati. Odlučio je da sutra ode k njemu. Prepoznao je Haldera i podigne obrve ne pokazavši da je iznenađen. Još nije bilo prekasno. Sve je na njoj savršeno. — Axel. vi se žalite — kako se to nekada govorilo — da je mladenka prelijepa. Bio bih žalostan ako vam moj posao. Na ekranu što je bio povezan s ulaznim vratima vidio je sliku posjetioca. Zašto žaliti za onim što je propušteno. a svilena je kosa poput slapa padala na glatka. Čak suviše savršeno: oko je bilo previše ljudsko. budite bez brige. ljubavi moja.. Bijele ruke su ga zagrlile. Cynthia ga je stalno promatrala zaljubljenim pogledom. Halder je — kretnjom ruke kojim kao da je želio odgurnuti bujicu riječi — naglo sjeo na stolicu. — Drugim riječima. — Možete li nešto učiniti? — upitao je sa zabrinutošću u glasu.. usne predrhtave. Halder mu nije zamjerio što se ruga. — Gospodine Halderu. dok mu je topli dah dodirivao obraze. Trebao sam shvatiti da ste malo mazohist. grudi preteperave. S nekoliko riječi objasnio je cilj svoga dolaska. Ipak. Idem potražiti dosje vaše Cynthije.37 - . i ona se mazno. Svukla se i njezino gipko tijelo njihalo se zavodnički. * * * Hereb je vješto dotjerivao jedno žensko lice kad je začuo zvonjavu. Pritisne tipku koja mu je bila nadohvat ruke.. — Nemam nikakva prigovora vašem poslu. Ti vanjski znakovi strasti iznenađivali su svojim izgledom. Ali nadam se da ne dolazite zbog reklamacije. Cynthia se već trudila da pokvari tu lucidnost. Pred tako lakim ciljem. oslobodi ulaz u atelje i brišući ruke pođe mu u susret. Hereb je bio govorio o popravcima koje se uvijek moglo izvesti. mislio je. . okrugla ramena. Sjetio se Herebovih riječi kad ga je prvi put posjetio: »Neophodno je da aktivno sudjeluje mašta osobe. Hereb nije mogao sakriti zrnce ironije. sjetio se Herebove misli.. — Ja mogu SVE učiniti. kad se malo kasnije odmaknuo od nje. Halder više nije brinuo za formu. neću reći da mi je drago što vas vidim. Htio bih vas zamoliti da samo nešto malo izmijenite. privila uz njega.« Možda je njegova mašta bila suviše lucidna? Ali.

Halder nije mogao izustiti ni riječi. Uputio je umjetniku prijeteću gestu.Otišao je u susjednu prostoriju i Halder je čuo kako je pritisnuo niz dugmeta. dok se ona nježno privila uz njega. ti goropadnici. nalazila se Cynthia. Modelar koji je ušao u atelje opazio je koliko se Hadler zaprepastio. — Shvaćate — ispričavao se Hereb — bio sam prisiljen. Izašao je i ne pogledavši Hereba koji ga je ispratio pogledom. napol sakrivena paravanom.38 - . Zatim ga je izdala sva snaga i on se. Dotaknuo je potiljak. To nije bila kopija blizanke nego drugi android izrađen prema njezinu stvarnom liku. — Što vam je gospodne Halderu? Izgledate bolesni. potpuno iznemogao. a ona ga je zagrlila oko vrata. kao prvi put. Odveo ju je prema ležaju u drugom kutu ateljea. — Vaša prijateljica mi se toliko svidjela da sam načinio još jednu kopiju za moju osobnu upotrebu. prešao je pogledom po ateljeu gdje su bili položeni androidi u izradbi. To je čast. uprogramirati u nju podatke meni u prilog. — Sada nije uključena — objasnio je Hereb. . — Jesi li vidjela? Svi su isti. Halder još nije izgovorio ni jednu riječ. što se MENE TIČE. To nije bila varka ni slučajnost. Stisnutih zuba. smirio. a onda se okrenuo prema androidu. Cynthia III se. — Dragi — reče pružajući ruke prema modelaru. — Koliko sam sretna da te ponovo vidim! Tko je ovaj gospodin? — upita pokazavši na Haldera. Odjednom je naglo zadrhtao ne vjerujući svojim očima. Zar to nije zanimljiv rezultat? — završio je i pomilovao Cynthiju. U jednom kutu ateljea. shvatite: čast za one naručioce čiji su modeli najprivlačniji.pomakne i nasmiješi. Približio se. to će vas zabavati. Došao je do paravana i maknuo ga. Otvorenih usta. Predstavljam vam Cynthiju III. Nesvjesno. prekriven teškom kosom. Nadam se da mi nećete zamjeriti. — Odmah ću je pokrenuti. — Ah! Vidim da ste otkrili moju malu tajnu.

cijelo začuđeno lice bilo je puno ljubavi i nježnosti. — Mila moja.39 - . trebalo mi je vremena da otkriem istinu o vama.— Ne smijem se ipak žaliti jer od njih živim. volim te. — Ne. moja umiljata ljubavnica. Ne govorimo više. a usta su ponavljala čudnim glasom: — Volim te. — Što se događa.. Halder ustane.. okrenuvši se. Tijelo se. Želim. Pretvarala se da se želi svući i pozvala ga kretnjom. kako to možeš reći? Dobro znaš da volim samo tebe. VOLIM. Ni na što drugo i ne mislim. Ne odgovorivši. To si ti. Činilo se da ga je odjednom bijes napustio.. — trepnula je — Axel. — Robot?? — ponovila je ona.. volim te. Mirno je prekrižio ruke i glasom koji je uspio kontrolirati i u kojem se jedva osjećao histeričan bijes rekao: — Moja draga Cynthia. — Ha! — reče smijući se divlje. Njezine čeznutljive oči. Halder ustane i ponovo ga uhvati bijes. Izgledala je uplašena kad ju je grubo odgurnuo. Axel. S jedne zbirke oružja na zidu uzme sablju koju je bio donio s nekog dalekog planeta. moja ljubljena golubica. Žao mi je da to moram reći. Podigla je oči i neprirodni smiješak razvuče joj usne. Vi ste samo ROBOT: da li shvaćate? I pitam se zašto toliko brinem zbog običnog robota. otkrivajući unutarnje zupčanike. šaptala rnu je u uho riječi koje su ga nagnale da prasne u smijeh. zar ne? — Ali. — Vratio si se! Toliko si mi nedostajao! Ustala je i neprirodnim korakom pošla prema Halderu. Usta su joj se zaokružila u savršeno oponašdnje žalosnog zaprepaštenja.. naravno. vlažne usne. Cynthia mu se približila i on joj bez oklijevanja presiječe vrat... Radost što ga ponovo vidi ozarila joj je lice. vi ste najobičnija uličarka. dragi? Ti si ljut? Halder je sjeo. . ja sam Cynthia i volim te. — Axel. Cynthia ga više nije slušala.. Otvorila je širom začuđene oči. trzalo i umjetna glava pade na pod. * * * Cynthia je nemarno lakirala nokte na nogama kad se Halder vratio.. Krenuo je prema njoj prijetećim osmijehom — Moram vam još nešto reći. Približavala mu se krećući se izazovno... Kapci su udarali pomamno..

Postojala je ipak jedna razlika: androidi nemaju krvi. a glavu na koljena. Za njega je Cynthia zauvijek mrtva i to mu je dovoljno. Sav bijes koji je malo prije osjetio prema androidu. i da bi otklonio sve tragove. osvojiti. — Vjerujem — rekao je glasno — da sam našao jedini način da s tom ženom razgovaram posljednji put. Nije mu bilo važno što lažna Cynthia tamo nastavlja živjeti. ona će ponovo. neuhvatljiva. oslobodio te neprestane opsesije. Ponovo je sjeo a prije je pokupio sablju i glavu androida. promatrajući je zamišljeno. potaknuta njegovom ravnodušnošću. željela izazvati. — Za trenutak ću biti kod vas.. Mislila sam na vas.40 - . prepušten njezinoj milosti. Axel.. Uspostavio je vezu: bila je Cynthia. ubio je i svoju patnju. Da bi se oslobodio ostataka. uzmaknuti. — Bit će mi drago da vas vidim. — Vi me oduševljavate — promrmljao je sa smiješkom i prekinuo vezu. Ona pljesne rukama. dođite odmah. jučer ste me tako grubo ostavili. kao sat ranije i android napravljen prema njezinu liku. ne koprcati se više u okovima čiji je ključ imala ona. Ubivši je. Prstima je slijedio liniju odsječenog vrata. mila moja — rekao je sladunjavim glasom. Halder ga pokupi i baci U otvor za smeće a pozivni signal na teleekranu odjekne u trenutku kad je to dovršavao. * * * Gotovo je prelazilo njegove snage da je ubije po DRUGI PUT. biti slobodan. Ležala je na sagu. a tjednima vas nisam vidjela. U njemu je planula mržnja. — Axel. Sablju je položio kraj sebe. Vjerujem da sam se ružno vladala i morate mi oprostiti. Ali sad se osjećao oslobođen. Sada je mogao disati.Onda se tijelo potpuno smirilo. Izgledala mu je kao poguban simbol njegova vječnog poraza. Sva je bila slatka kao med. — Ako želite. Cynthia ga više neće moći dostići. postupio . A kad bude dobro nakljukan. prenio je sada na živu Cynthiju. Ostao je još Herebov android ali više nikada neće otići modelaru. Vi me napuštate. a znate da mi je stalo do vas. konačno se riješio nje. Halder je shvatio: Cynthia ga je.

u izlozima. Malo dalje. ili Herebova? S naporom se okrenuo i udaljio dok mu je bilo na sljepoočicama snažno udaralo. Posljednji put je pogledao lijepo oblikovanu glavu prije nego ju je bacio u odvod za smeće. natapala zrak koji je Halder udisao s mukom.41 - . s lažnom mimikom bilo je Cynthijino lice . jer sve te strašne stvari nisu mogle biti realne. Nije bilo nikakva traga Cynthijine smrti. Bit ćete zacijelo iznenađeni kad saznate da mi je Vaša Cynthia bila od velike koristi. a mora ga nije napuštala. Odjednom je zadrhtao. Pred kućom za užitke prišla mu je neka žena šapćući mu u uho nježne riječi. Odlučio je izići i lutati gradskim ulicama. svuda oko njega... Ugledao je lutku-manekena u jednom izlogu. jedna se ruka spusti na njegovu mišicu. kao da ju je reflektirala neka prizma s bezbroj ploha. Zbog probuđenih uspomena oblio ga je hladan znoj. četvrtu Cynthiju. Sjeo je da predahne i tada je. Sve žene su mu izgledale lijepe. kao cvjetovi na koje će sletjeti leptir. Nema sumnje. Kad je sve završio. koju nije otvorio. na televijskom ekranu. Mrska slika ponavljala se na sve strane. to je bila Cynthia. na na raznim mjestima. Halder se počeo smijati trljajući zadovoljno ruke. Obuzuo ga je divan osjećaj lakoće. Nasmiješeno lice s očima koje obaćevaju. Pretpostavljao je da je riječ o tlapnji. osjetio je da više nema snage. sitne. Vidio je treću. na plakatima. Njen pogled okrznuo je Haldera i srce mu je zalupalo. Zračni auto doveo ga je do terase njegova stana u kojem se ništa nije promijenilo. Sutradan je krenuo na krstarenje i vratio se nakon tri mjeseca. Vlada je nedavno donijela odluku kojim je dopuštena serijska proizvodnja . Bio je sretan. Učinio je isto i sa sagom na kojem je bilo tijelo. Lebdjela je u zraku. u različitim bojama. Vratio «e u svoj stan malaksao. među poštom pristiglom za njegove odsutnosti. u crnom. Otvorio je pismo i počeo čitati: Dragi gospodine Halderu. velike ili u prirodnoj veličini.. jedan neobičano snažan oblik opsesije. NOVA Cynthia. još mnoštvo Cynthia.je kao i malo prije. kao da će se ugušiti. Podigao je oči i ugušio u sebi krik. misleći da mora potražiti savjet liječnika jer je to vjerojatno. ugledao pismo što ga je bio poslao Hereb. bio halucinantan delirij. Morao je odmah otići negdje. Proljetni zrak ga je opijao kao blagi alkohol. privlačne. Pobjegao je i prolazio kroz mnoge ulice. Približio se.

tako da se ni najvještiji čitatelj ne bi mogao domisliti koji je od njih dvojice zapravo protagonist Vaše priče.nije za SIRIUS  Razlozi zbog kojih su Vam se priče našle u ovoj rubrici.. Iščekivanje. Preradite to. kao raritet.androida u komercijalne i propagandne svrhe — kakav god bio živi model i bez njegova obaveznog pristanka.. Smišljajte novije teme! — Povratak u maštu je. pogrešne znanstvene pretpostavke (u drugoj priči) o tome kako pauk promatra neku drugu civilizaciju. — Zemljin kraj treba da bude početak: imate dara. no mnogo. osim toga: sf nije vježbalište stilskih vježbi! — Falklandski otoki su bez veze. — Kliker i kocke: u posljednjoj Nastavak na 47. čitajte i čitajte pa ćete izgraditi i stil. te sam uvjeren da će Vam biti drago vidjeti Cynthiju ne samo u svome domu nego svuda. Držali ste se onih sporadičnih (i šaljivih) upita: kako ne treba pisati sf priču — i zato ste se i našli na ovom popisu:  Presuda: čini mi se (nisam posve siguran u to. svojim cikličkim buđenjem životnih sokova djelovalo pozitivno ne same na kvalitativnost nego i na produktivnost (kao što se može vidjeti u rubrici nije za) domaćih autora. — Intermezzo je izvrsno konstruiran. — Kasno. zaboga. je Plavi signal takav da ga morate preraditi: prve stranice priče posvećene su bratu glavnog lika. kao i sve Vaše priče (osim one jedne.. pogotovu što je. kao i Nešto nedefinirano posve nedefiniran.. jer znate pisati! Savjet: pišite suvislo. stranici . objaviti tolike za priče? Proljeće je očito. Možda samo nesvjesno? Priča je. .: Pisali ste rukom a ne strojem. satiričan!  Nije li i previše za trideset dana? Gdje ću. Nakon dugog razmišljanja zaključio sam da odabrati Cynthiju za tu povijesnu ulogu znači izraziti poštovanje njezinoj ljepoti. imote ga (u zagradama u pismu) i uaradile ga u priču (kao i nešto bolje umjesto onih 3000). dobro pisana! — Goran D.42 - . Zar svijet naseljen Cynthijom i njezinim sestrama nije i najslađi zemaljski pakao? Za SIRIUS. zbrkana! — Lovac: već je previše (objavljenih) priča na temu izvanzemaljca koji lovi ljude kao trofeje. mnogo premalo iskustva. razuvjerite me oko griješim!} da ste to napisali nezadovoljni spolom kojemu pripadate. a uz to i još neke nedostatke. te (u trećoj priči) kombinacija grešaka iz prve dvije Savjet: odabirite novije i znanstvenije motive — i obradite ih svojim stilom. Šteta je što pišete bezvezarije. — Plan je.. nesretnice!) vrlo za. a brod u orbiti ne mijenja brzinu pošto se oslobcđa dijela tereta (kaže recenzent). inače. Dobio sam narudžbu za jedan uzorak. pa Vam je priča (kao i sve takve) završila u košu i prije čitanja! — Malo čudna igra: ideja dobra. Činilo mi se da Vam je toliko stalo do nje. Čitajte. stranice dok.. obrada konfuzna. treba Vam čestitati samo na brzini kojom ste (pokušali) postići aktualnost. a ne u onoj za vjerojatno Vam je već poznat: u nekoliko prilika SIRIUS je objavljivao upute kako da pišete svoju (prvu) sf priču — a Vi se toga niste držali. ali bez vica. Ima i jeftinijih načina ubijanja nego što je to odvođenje u orbitu. a i naučiti kako se i što se piše (Sunce: nova — ne ide: 1000 Zemljana što bježe — još manje). koji je dobor! — Povratak: sve isto kao i za prethodne tri priče. Nastavak sa 25. Kraj: stil dobar. no (u prvoj priči) prastara tema o svemirskim trgovcima koji na Zemlii postaju bogovi.

i ležao u praiskonskoj sigurnosti doma. Najradije bi se vratio u krevet. nikad čuven po hrabrosti i srčanosti. povivši se malo. ali osećanje neumitnosti nekih razarajućih i podmuklih zbivanja nije nikako prolazilo. Suočivši se sa hladnim jutrom. sluteći da ni on nije danas spokojan. Dok se vukao uz kosu. ne miče se ni pedalj od gazdinih opanaka. sa drvenim kalkanima umesto stakala. oklopu koji štiti od haosa i iskušenja. Okrenu se baš na vreme da spazi pobratima kako se čvrstim. Filipović: Tragom stare priče Pritisnut teškom morom. odmerenim kretnjama spušta niz. Napetost malo odmeknu. opasa fišeklije. u mekoću i mirisnost zaštitničke postelje. — Nenade! — Ohoooj! — odvrati mu glas sa štale. zabaci pušku na rame i pođe. mešanac bezbrojnih seoskih jajara i položara.Dragan R. strese se i. nejasnim odjecima mučnog sna. Dođe do brvnare sa prozorima veličine osrednjih puškarnica. obasjaše ga zraci. — Ništa . — Što si mi se to jutroske umusio? — upita ga Nenad.43 - . najavljujući najnovije u nizu sunčevih rađanja. Miloš pomilova psa. uputi se prema kući pobratima Nenada. Raspoloženje mu je bilo suprotno Miloševom: širok osmeh preko lica povranelog od sunca iskazivao je sigurnost. A i Garo. drvene merdevine uronjene u svežu i mirisnu balegu.

do ljudi i normalnih okolnosti. sav uzdrhtao od vatre sveproždiruće. gazili travke koje sa zaboravile da im nije na stazi rasti. izbrazdan mirisima šume. on odlazi. Gledao je u široka leđa ispred sebe i kleo svoju slabost: »Eto. Kroz vazduh. Koliko sam ih hteo. već se video u paklenom trku do sela. Prema zavijutku jaruge sve je bilo veće i zelenije. Uzima ih drsko.. koliko sam ih. Otpozadi. — Insan i sanja ono od čega strahuje. Jefta Vodeničara. Širokim. osećali su se neki drhtaji. Valjda sa sebe teret da sapere. skoro na silu uzeta. keseći se zubima kao vilama. Vitonogu Lelu džarao je dok je sa prozora mahala mužu koji je prevrtao gnojivo u dolini. pijance i kurvare što iz mehane pored starog oraha u selo dolaze. življe i brojnije nego što bi to trebalo da bude u martu. pohotno. Zastaše. Miloševe grudi zaigraše suzbijajući jecaje.. Zvuka. ručno klepanim opancima od jagnjeće kože poravnavali su uznemirene grudvice zemlje. a sličnosti nemamo! On obrće udovice. Videše i biljke. pa i devojke. Kako su se peli uz jarugu bilo je sve toplije. Bojim se mraka. kako mu se prohte. I stvarno. dotad neosećani. vibracije primetnije i pune upozorenja. ukopani u . Iza stene zastaše. drveće razlistalije. Žena hoće da bude oteta. iako im je svojta negde u blizini. Nenad se uputi ka tom zavijutku davši Milošu znak da ga prati.— Pobro. Ipak. posluša ga. Išli su uskom stazom nekoliko koraka jedan od drugoga. Miloša su i dalje obuzimali zlosluti. ne ja.44 - . — Pretopio je ovde! — progunđa namrgođeni Nenad. upokojenog davno. životinjski. nemoj ti meni! Oči su ti zalojile. nutrine pune žmaraca. vazdan smo zajedno. plaši kockare. na groblja krcata vampira. — Ne boj se! — zagrli ga pobratim. mrak ti je na licu! — Sanjao sam noćas strašne stvari — procedi Miloš. dubine i visine. koji. Sebe se sama plašim!« Nenadov nagli potez rukom preseče mu razmišljanja. I Nenad uze pušku i pođoše prema šumi. A on. u tom delu šume bilo je toplije no igde. žene. A ja ženu nisam imao. U mračne šume pune prikaza. dozivao iz gustih kukuruza! Nijedna me ne hte. istinske krike preplašene duše.

svaka iz svog — a istog razloga. I dugo posle toga se nagađalo što je sa njim bilo: • žene su tvrdile da ga je odvela gorska vila. pratili su im trag i našli mesto gde Nenadov nestaje. Kao bez duše utrča u kuću i viknu: — Ubiše pobra! Seljani. Miloš pobeže u svoju brvnaru. nikad zajažena. okupljeni oko pečenih krompira i starog sira. ali i strahovi.travu do kolena. i lov sa pobratimom. večito potiskivana pitanja. Po travi su skakutali zečevi i srne. onemoćao. pomalo kobiljoj figuri. ali i ostavili prazninu za sobom. drži svecu dok zle žene obležava. Meštani. orao je i spavao na njivi i ženi. Tlo je bilo spaljeno. Strahovi su ga odavno napustili. Sumrak je i njenoj debeljuškastoj. ustade i krene kroz drveće. Miloš sedi pod strejom i suče brkove gledajući ženu kako posluje po dvorištu. takođe kukavičkim Garom. Miloš jeknu i kljoknu na kolena: — Vampiri! Tada ih i prikaze primetiše. retkom za to doba godine. predvođeni iskusnim lovcem Dragoljubom. Na proširenju je stajala metalna kula šireći oko sebe toplotu i mir. lomio šiblje. Okrenuše se i mahnuše im. počeše da zapomažu. skoči izobličena lica i stušti se praćen vernim. davao poželjnost. okružen mnoštvom plićih i sitnijih. ni sa kim ne progovarajući. a Miloš vrisnu kao vepar zdruzganih muda. U svest mu se vrati i šuma. Ipak. željna mlada tela.45 - . sav izgreban i ugruvan. Žene zavrištaše. Miloš je ćutao i ždrao se. • starci su pominjali samozapaljenje. nastalo zbog buktavih želja i stremljenja. Vratiše se u selo krsteći se i pljujući preko ramena. —ooo— Prošle su godine. da mu. Padao je. Sada je uvek bio pijan. Najverovatnije mu je pomogao . pozivajući ih da priđu. Iznenada nebo zapara svetlost jača od svih gromova i spusti se u šumu. privučeni hranom. Nenad pođe. I to je sve. Između njih su šetale prilike obučene u blistava odela. • muškarci pričahu da ga je sam Repati odneo da mu služi.

Miloše! Postoji svet i izvan našeg sela! A Miloš je tek počinjao da se kravi i poima pobratimovo kazivanje. bez otpora. u njihovom zavičaju. svemirska lađa. iako svesna njegovih švalerskih sposobnosti. žena je ta koja ume iz muškarca da iscedi ono što joj treba. stakla sa pomičnim slikama. prekrsti se i ućuta. ilustraciju Nenadovih reči i tražio vremena da se odluči. I dok se opraštao sa pobratimom i novopečenim . Daleko na nebu. Sve mu je bilo novo i nepoznato. Žena Miloševa. Mali stvorovi ga okružiše dotičući ga prijateljski i svi zajedno uđoše. Kada je sve saznala. nećkao se i trzao licem. Mucao je nešto. Koji sat docnije. Ali Miloš nije smeo. prikaze i Nenada sa njima. Nenad je proricao šta će biti sa njihovim narodom. Gazio je oprezno. pominjući neke »ekonomske zakone«. posumnja i navali na njega da joj oda gde to noći provodi. Izviri i vide ono što je i očekivao: metalnu kupolu. gvozdene stolice sa mekim naslonima. nagoveštavao godine gladi i ratova. zvao ga da već jednom krenu. — Brate moj! Mnoge su godine prošle otkad smo se ovde rastali! Sav presreean povede ga ka kupoli na kojoj su se palila svetla. svestan da je prekršio obećanje. Prenu ga dodir ruke na ramenu. Činilo mu se da ponovo gazi ne samo istim putem već i u istom trenu.višak alkohola u krvi. Dođe do jaruge i proširenja u njoj. od zvezda. Osećao se kao goveče pušteno u kuću. ljudi zdravi i nezavidni! Pođi sa nama. Miloš je išao spokojno. Miloš se obuče i uteče u noć. I svake je noći Miloš dolazio. imajući sve vreme utisak da posmatra događaje koji se zbivaju nekom drugom. Brojne sijalice igrale su mu pred očima obasja/aj ući nepoznate mašine. — Brate! — uzviknu Nenad i potrča ka njemu širom raširenih ruku. sve imaju i sve znaju. — Miloše — poče Nenad — ovi ljudi nisu odavde. sve je čvrsto i bezblatno. uvek znanjem bogatiji a znatiželjniji. predvođen pobratimom. Rastaše se kasno u noć uz obavezu da će ponovo doći i ćutati o svemu. što leti u nebo i roni do dna mora! Hrana za godine putovanja staje im u torbicu. Gledao jezive slike. Dolaze izdaleka.46 - . — Nenade! — pozva ga bojažljivo. Uzalud se branio i branio. Ovo im je kuća. bulazneći o neobranim šljivama i kruškama jeribasnama.

neoriginalno. — Spašavanje (dupini što govore naški i spašavaju pilota). atmosferom i psihologijom prilično u redu.. Pokušajte sve to ispraviti i ponovo poslati pričul — San: samo jedan mali savjet — da ne pišete već napisane priče. Na zvuk paljenja motora seljaci se razbežaše kud koji i kula se.. . J. pa mjestimice nerazumljiv i neprecizan u izrazu.. no svršetak je posve ofucan. gde su nas čekale gorske vile. urednički. a seljani prstom priprećivali previše samouverenoj deci. na žalost.. početnički stil. nije-zapričama mogu Vas samo najsrdačnije pozdraviti: Vaš B. Seljanke su šmrcale i obarale oči. odviše denikenovski — promašena tema kao i pisac«. »Zašto sam opet bio kukavica?« .). stranice četvrtini priče ponestalo Vam je nadahnuća.. dobro opisane pogrešne stvori. bit će dobra pojednostavite li joj stil. — Putovanje u beskraj je stilski. A ako Vam je ideja izvorna. To ste napisali sami. duhove i nečisti. teme (zamalo rekoh: priče). — Drama jednog. makar i na račun poetičnosti (može i bez »makar« — B. —ooo— Moba za tren prekinu komušanje i svi pogledaše u Miloša očekujući da počne. početničke besmislice.prijateljima. Oprostite. — Sretni bog: greška je u zamisli — dvije tako različite vrste u prirodi ne bi se mogle uspješno sparivati. podiže i nesta u nebo. uz urnebesnu tutnjavu. i preradite li ga. promijenite joj i naslov! Akordi su posve konfuzni. spasit ćete (inače dobru!) priču. i to odlično.. — Tako je sve počelo. ukazujući im kakva ih sudbina može zadesiti.. I sedeli smo tako. istraživanje bez plana za povratak još je besmislenije.. pa ste sve završili u stilu bezveznog Štosa. — Zeleno svjetlo: »Nemaštovito. jedna od njih je »dosizanje kraja univerzuma« (svemir se širi brzinom blizu svjetlosne. J. u jarugu nahrupiše seljaci sa vilama i glogovim kočevima. sve. uz to: miješanje uzroka s posljedicama. Šteta! — Sparno popodne: sve ste pokvarili sa šest posljednjih redaka! — Zvezdane race: ne prepričavajte stare.47 - .. Vireći iz koša (svog). Stil Vam je odveć kitnjast. Svi sem Miloša utrčaše u kulu. a on mi je pričao šta je bilo i šta će biti. — Jedne noći me poseti mrtvi pobratim. a na recenzentu i meni je samo da Vam zaplješčemo što ste nam pomogli da Vam ne moramo to reći — sami. dakle brže od putnika). zatim. ali: početnički... no ima u sebi i nekoliko besmislica. Miloš diže glavu ka svodu izbodenom zvezdama.nije za SIRIUS Nastavak sa 42.. urlajući pesme koje teraju đavole. eto. Edina možnost je da to napišete shvatljivije. Savjeti: više jasnoće u izlaganju radnje! Poetičnost teksta ne smije mu ubijati jasnoćul — Teupini posjeti: opet.  To je. On spusti pogled sa noćnog neba. realizirajte prvu iduću takvu koja Vam padne na um — Planete. tada Vam svaka čast. okruženi igrom i pesmom. Pruži mi ruku i odvede me u šumu. Klice (iz kojih se ljudi pretvaraju u bilje) i Gastarbajter (s izvrsnim početkom ali i bez ikakva kraja) idu u isti koš: moj. zatrpan Vašim.

polagan i težak. Svu je svoju krv usmjerio u te nove udove. Žurio sam. Mordenov smijeh zatrese njegove malobrojne listove. opažam da su dva korijena još na svojim mjestima.48 - . Posrnuh preko jednoga od njih. Dok obilazim njegovo korijenje. Ja sam Wesk.Terry Carr: Virra Preveo Žarko Vodinelić Virra Ja hodam. gdje se korijenje ne dodiruje. napuštam svoju obitelj. — Tko je to? — upita Morden pospano. Oprostite što sam vas uznemirio. govorili su mi da će Morden ugušiti Sunce ako ga razljutim). bojim. — Tko si ti? — Wesk. . Uskoro ću ih ostaviti za sobom. Bit ću sam u poljima. dok se svi ostali raspadaju i pokriva ih led. i ja vas se. gorostas koji je zaklanjao Sunce na trideset metara unaokolo. zatim se nakon niza godina srušio. da ne možeš osjetiti kad je korijenje u blizini? — Njegov je glas kao zimska krv. — Jesi li toliko dijete.. Mladi udovi izbijaju mu sa strane. Otkako se sjećam. prolazim kraj svojih rođaka dan za danom i jedva da ima vremena za razgovor. pod zemljom. da ga još hrane.. Izlazim na sumračnu čistinu koja je nastala kad je Monden pao i za sobom povukao još tri člana obitelji. — Nisam. On nije mrtav. Wesk. Morden je bio jedan od najstarijih. Munja ga je ranila. (Užasno ga se bojim.

Zove se Virra. — Neću krasti tvoje sunce. Kako rođaci sve više izrastaju nada mnom. U blizini se nalazilo mjesto objasjano sunčevom svjetlošću. — No vidio sam je u prolazu. onda baš nisi razuman. Zastadoh i ponovo prionuh uz tlo. I dalje idem oko njega. — Vidio sam jednoga u vrijeme svog drugoga goda. — Čuvaj ih se dijete. pomakne jedan od svojih udova prema meni. odmičući se. kako si mogao znati za njega? — upitah. Kretala se tako brzo! Bila je malena i nije mogla dosegnuti sunce. oduzimaju mi čak i podnevnu svjetlost. ali oklijevam i koristim priliku da se nahranim u njegovu tlu. Sada sam pažljiviji dok provlačim svoje korijenje kroz tlo. Zatim je pao i uginuo.— No. Bolje da loviš kukce. — Kamo ideš? Ima li više sunca negdje u blizini? — Ne — kažem — no bila je jedna koja je nosila sunce sa sobom. Ponovo je do mene prodro njegov smijeh od kojega korijenje podrhtava. ako nisi mlad. — Ako ga nisi mogao vidjeti. tvoje su misli izgladnjele. — Samo prolazim — kažem. Dodirujem samo površinu. Energija me omamljuje i postajem nerazborit. Nju tražim. . tvoje se korijenje napaja u spilji. Stvor je jedva bio velik poput pupoljka. ali je nosila svjetlost u svojim listovima. — Kukci jedino postoje u pričama za djecu — rekoh izazovno. Kako bi ti netko tako štur kao ja mogao nauditi? Ležim postrance i hvatam podnevno Sunce u sjeni ostalih članova obitelji. ali je letio brže od pogleda. oni su ostaci prošlosti. Sunce je sada visoko i grane rastežem uvis. Vjerujem da je to bio posljednji. Morden neočekivano brzo.49 - . Sada sam gotovo obišao Mordena i postajem odvažniji. no sada sam se udaljio i više me ne može uzdrmati. — Insekti su postojali — reče. jedva prodirući kroz krhki led što pokriva zemlju čak i ljeti. Udaljavam se iz brazda u kojima se napaja njegovo korijenje. — Znači brzi još žive — reče podrugljivo. zaustavi sunčeve zrake i ja se nađoh u sjeni. Morden se sumorno nasmija i od toga je moje korijenje zadrhtalo. — Baš! Nitko ne nosi sunce.

Upijam sunce i kažem mu s poštovanjem: — Kako je strašno što te je takva stvar dotaknula. — Čekaj — povikah za njom. — Želim razgovarati s tobom. je li to Morden zadrhtao? — Pretraživao je moje lišće u potrazi za cvjetovima i njegov je dodir bio odvratan. Sitnija od mladice. svi se oni ruše. — Mi ne krademo! — povikah. poput legendarnih kurtizana. Zatim sam ga pojeo. On reče sanjivo: — Ona o kojoj govoriš je poput kukaca. pri čemu su njezini gipki. Vraćam se u polje. znaš. Virra je za mene bila previše lijepa da bih mogao zamisliti njezinu smrt. lišćem obasuti udovi izbjegavali bilo kakav dodir s nama ostalima. — Mordenov se glas počinje gubiti jer sunce prolazi. Jednom smo se. no ona je već bila gotovo izvan dosega moga glasa. stranaca koji narušavaju mir. Oni vole govoriti o prošlosti. — Čekaj — opet sam povikao. poput mnogih staraca. ali nam više ne trebaju. I tako sada hodam. želim te upoznati! — Onda dođi u polje. krećući se tako brzo da je već bila gotovo iščezla prije nego što sam joj se uspio obratiti. Kretala se poput udova što plešu na vjetru. — Što si ti? — Ja sam Virra — reče ona. — Tlo se namreška oko mojega korijenja. da su bili bez udova? — Bio je ružan. pri čemu je njezino sićušno korijenje doticalo tlo tako nježno da je izgledala kao hrpa uskovitlanog lišća. a čini se da ih posebno zabavljaju neobične priče. Sjećam se dana kad je prošla pokraj mene. Tada su nam trebali kukci koji su raznosili naše sjeme. kretala se sigurno i ljupko.50 - . ali kukac nije dobio ništa od mene. i naše se čisto sjeme nahranilo zemljom koju su oni obogatili. stvorova što se brzo kreću. U meni se probudi znatiželja. otputio sam se daleko. — Da. Gunđao je. Srušio se. razmnožavali pomoću šarenog lišća i mirisa. ni od bilo koga.— Vidio sam ga kad je pao. — Kako je izgledao? Je li istina da kukci uopće nisu imali listova. — I ne mogu čekati. Nastavljam se kretati i ne želim u to vjerovati. dalje nego što je to itko . Ali bila je svijetla od sunca koje je u sebi sadržavala. gdje gorostasi ne kradu sunce. Oni će uskoro nestati.

Zaustavljam se tek sat vremena na suncu prije nego što jurnem u njezinu sjenu. Prostor iz kojega ona crpi hranu širi se desetke metara od njezina stabla. Zato ne obilazim njezino područje. a onda začujem smijeh Querce (ona ispusti još zelen žir). Možda će ovaj put biti teži nego što sam mislio. Neki su prodrli kroz površinu tla i možda će proklijati. izlanuh: — Jesi li vidjela jednu kako je prošla noseći sunčevu svjetlost u svojim listovima? Uspijem još nekoliko puta zakoraknuti svojim korijenjem.51 - . Ima ga dovoljno da obnovim svoju energiju. Već sam prošao Mordena. Querca tromo pokrene svoje korijenje. što se raspadaju. Dolazim na mjesto gdje stoji Querca. isprečavaju na putu. Zove se Virra. Prešao sam tek malo više od polovice sjene kad me ona opazi.u mojoj obitelji učinio. ali moje korijenje postaje krhko i istrošeno od tolike izloženosti zraku i opažam da u tragovima korijenja ostavljam svoju srž. ima razum. znam jedino da živi u polju. grm nije ništa. Paprat koja ne posjeduje duh ne pruža mi otpor u mom napredovanju. Zatim reče: — Zar misliš grm? Zadrhtah od prezira u njezinu glasu i dograbih podzemno kamenje da se učvrstim. Zastanem sat vremena tu i tamo kad naiđem na nepotrošeno sunce. Još sam mlad. Ni s kim ne govorim tri dana. grm. Lako ih zaobilazim jer se njihovo korijenje odavno izgubilo u zemlji. — Vidim da si mlad — zar nemaš obzira? Uplašen. koji je utihnuo u svojoj sjeni. Ona je stara i nedavno su joj otpali žirovi. — Tko je to? — zagunđa. — Ali taj. crpeći hranu iz tla ispod leda.. . No sada sam pun bojazni zato što moje vlastito korijenje krvari. Od paprati ima više koristi. Uvijek ima između nas mnogo prostora i jedino mi se tijela palih predaka. prodirući u mekanu. Oni ocrtavaju moj put. Brzo prolazim pored staraca koji stoje drijemajući na suncu. ona nas barem hrani kad umre. mogu to učiniti. — Ne poznajem njezinu obitelj.... Put je lagan jer je obitelj svake godine sve malobrojnija. Što je »grm«? — Ništa.

— Hoćeš reći da me se ona neće sjećati kad je nađem? — Ha! Sjećati se? — Querca se polagano obavi oko mene. Pažljivo silazim niz padinu posutu razmrvljenim ostacima drevnih piedaka. do početka polja. — Pitat ću je o rasipanju sunca — kažem i naposljetku izlazim iz Quercine sjene. — Ali ona je uistinu mislila — približavam se rubu Quercine sjene i postajem odvažan. Dolazim do ruba obitelji. Izašao sam iz Quercine sjene i oslobodio se njezina glasa. — Znat ću te u budućnosti — obeća Querca. — Ono rasipa prošlost isto kao što rasipa sunce. nije uvijek bilo tako maleno kao što je danas. spaljujući sunce u nama sve dok se nije gotovo ugasilo. Nastavljam preko suncem išaranog obronka. — Grmlje nema ni prošlosti ni budućnosti.52 - . — Njezini se udovi uzdižu iznad mojih dok se izvlačim ispod nje. Tu se nalaze čudna bića koja se rijetko viđaju u dubljoj šumi. — Točno — reče Querca. ali ja se nastavljam kretati. ono je neprijatelj! — Ona spusti divovsku granu. moramo govoriti o prošlosti jer smo iscrpli Sunce! Bili smo toliko različiti: bića koja su tračla i trčala. — No moramo li govoriti toliko o prošlosti? Querca se od toga razljuti. Dužnost nam je da njegovu energiju mudro trošimo. ali grmlje o tome ne vodi brigu. Ti me ne poznaješ. ostarjelih listova. Ima ih manje nego dosad i razmaknutiji su. — Čak su joj misli bile pune sunca i nije ga čuvala kao što to čine starci u našoj obitelji. Njezine su riječi poput mraza.svježu zemlju. Ono je istjerano iz obitelji i mora živjeti samo u otvorenom polju. — Da. — Kako se ti zoveš? — Ja sam Wesk. Nehotice uzmaknuh pred dodirom suhih. Ono nema potrebe da se sjeća jer brzo umire. — Grmlje nema pamćenja. Starci iz naše obitelji samo me poprate pogledom. Sunce je staro. Ono izraste i umre gotovo u jednom našem snu. . Grmlje je još takvo. preplećući svoje krhke grane s mojim mladim granama. — Grmlje odbacuje svoje misli i nikad ih više ponovo ne misli. Kakve svrhe ima ako taj stvor ima razum. a ne može se sjećati? Zapljusnu me zabrinutost i zastadoh u prolazu kroz Quercinu ledenu sjenu.

U drevnim pričama zovu se trave i to je dobro ime. — Ime mi je Wesk. reci mi i brže ću nastaviti put. U tome su nalik na paprat. žele li preživjeti. Ako znaš gdje je. — Počinje dizati svoje udove prema jutarnjem suncu. No njihovo se korijenje hrani tankom ilovačom trava. još u polusnu. U obitelji se priča da se pustinjaci jednog dana moraju vratiti na naše tlo. Zaobilazim njegovo hladno korijenje koje je neobično široko i kažem: — Tražim grm po imenu Virra. ni one ne mogu misliti ni reći nam svoje ime. Jesi li vidio grm koji je nedavno posjetio šumsku obitelj? — Nisam. razljućen odbijanjem. On stoji sam na malenom brežuljku što ga njegovo korijenje drži na okupu i iz toga zaključujem da je star. — Zove se Virra — kažem. Ni s kim nemam veze. — Nastavi svojim putem i naći ćeš Virru. — Virra? — kaže pospano — uvijek Virra. Visoka su samo nekoliko centimetara i nemaju udova.Vitka zelena tijela uzdižu se iz tla. kao ni paprat. i dok odlazim. ali su mnogo jednostavniji stvorovi. Ovdje su i pustinjaci. — Tko god da si. — Ono još više raširi svoje udove. Stabla su im ujedno i lišće. osjećam zadovoljstvo. Budim ga iz jutarnjeg sna. Oni naširoko rasprostiru svoje goleme udove i naslađuju se energijom crvenog Sunca. — Izrekao sam to kao uvredu. Osjećam kako mu se korijenje polagano kreće dok se budi. poslušno brzajući prema rubu pustinjakove sjene. — Onda zbogom — kažem dok ponovo izlazim na sunce — i neka tvoje misli o samom sebi budu plodonosne. — Nemam nikakve veze s grmljem.53 - . Za tren se upitam hoće li se ono ikad moći vratiti obitelji jer sam osjetio kako mu je korijenje žilavo. nadajući se da će me tako ponukati da odem u potrazi za suncem. kao i svako drugo. . Noć je došla i prošla prije no što sam na svojem putu naišao na još jednoga pustinjaka. Odlazi. — Odlazi — gunđa stablo. jer. oni koji su otišli preko ruba obitelji i koji su misli usmjerili samo na sebe. Moje se korijenje spotiče preko korijenja nekog pustinjačkog stabla koje leži ispod površine tla.

54 - . Drvo. da ga zaobiđem. Opažam s tračkom ponosa. znak gorostasa koji moćno korača po zemlji. — Jesi li? Jesi li stariji od stijenja? — Stijene nisu ljudi — odrežem. mijenjajući smjer kretanja. kao da mogu crpsti život iz sunca. — Drvo? — upita mladi grm. Nisi ti ona Virra. i muško si. Neki od njih izviruju iz tla. sigurno jesi. dubok i jasan. tako si velik! Jesi li stariji od stijenja? Pokušavam da se ne obazirem na nj i koračam naprijed u tišini. — Pa zar drveće hoda? Drskost! Kažem mu s mirnim ponosom: — Drveće je plemstvo svijeta. — Ja sam grm — kaže stvor. — Ja sam Wesk.. mi radimo što god želimo. . Dolazim do nekog malog stvora. Grm se pomaknu ispred mene i zaustavi se. — Što si ti? — pita on. a led s površine prodire dublje nego u tlo moje obitelji. — Nastojim se udaljiti od tog neupućenog stvora. Odlazim. — Stijene su mrtve. — Jesi li ti uistinu drvo? — Pita me. mnogo više nego u obitelji. — Tragam za grmom po imenu Virra — kažem. — Da. — Onda kreni dalje u polje — kaže on — i naći ćeš svoju Virru. ali mi je korijenje ponovo umorno i ranjavo od tvrdog tla. koji u tlu ostavlja moje korijenje. On se iznenada nasmija. Ovdje pušu i snažni vjetrovi i oni mi kovitlaju lišće. omamljen jakim poljskim suncem. Ovdje ima stijenja i oblutaka. trošeći obilje energije koju daje Sunce na otvorenom prostoru. žurim se sada kad se približavam kraju svoga putovanja. nadajući se da će me mladi stvor razumjeti. Grm ide za mnom i zapanjuje me njegova okretnost. da je trag.. — Ja sam Virra. bića od lišća poput Virre. ali ja žurno nastavljam put. ali je jnladi grm prebrz za mene. ti si premalen. iako svaki list pokušavam usmjeriti prema Suncu.. no starog tek jedno ljeto. pri čemu su mu se zatresli smiješni sićušni listovi. Kamenje i šljunak u tlu urezuju mi se u korijenje.Krv se u meni uzburka i požurim naprijed kroz niske trave. — Ne..

čudesna bića od mesa. Ona su bila tako divna. — Starci su i zlovoljni — kaže. a misli su im bile veličanstvene.. — Čuo sam da su oni uistinu stari ljudi. Kradom posegnem za njegovim korijenjem. ili se sve drveće kreće poput invalida? Kroza me prostruji bijes. — Nije lijepo što kažeš takve stvari o bićima od mesa. On se još jednom pokrenuo i zastao ispred mene. namjerno ga lomeći. Ali. i žurno tapka izvan dosega mojih udova. — Ali ti se krećeš tako sporo! Jesi li bolestan. najzad samo zločesto dijete. Odvaja se od svoga zarobljenoga korijena. Neki od njih su otišli. kretala su se poput zimskih vjetrova. Zaustavlja se na suncu. može pohraniti Sunce u svojim listovima. a jedino mlađe još žive. pitajući se mogu li ga nekako dosegnuti prije no što mi ponovo pebjegne. a oni koji su ostali. — Promatra me kritički dok ga pokušavam obići. on bi osjetio moje golemo korijenje kako se probija prema njemu pod zemljom. ni njih više nije bilo. Bijesan sam. da su podigli svoje korijenje. uhvatim jedan i smirujem ga svojom nadmoćnom snagom. da je grm potisnut unatrag. On se čak okreće i slijedi me dok prolazim. no moj bijes ionako jenjava — on je. No on čini nešto nezamislivo. Prema tome. da ga tako prisilim da zaspe.55 - . Još ga neko vrijeme promatram.— Znači da su oni stariji! Svatko zna da su stare stvari mrtve. jer je podnevno sunce razmekšalo tlo... — Zacereka se. no još nisam dovoljno brz da se riješim grma.. odlazi! Ionako mi dosađuješ svojom sporošću. — Ja nisam biće od mesa. kao i Virra koju tražim. Lišće mi zadrhti i raširim svoje najduže udove da ga pokrijem sjenom. malo poviše na brežuljku i vidim da mu udovi trepere. bili toliko nezadovoljni svijetom. i odletjeli u oblake. Ne smiješ govoriti loše o njima! — Pusti me da prođem! — gunđam i korijenjem tako silovito uskomešam tlo. ako su ga imali. Primaknem mu se. vidiš koji su od nas čudesniji.. — No kad su oblaci nestali. Sada se krećem brže. hoteći ga obaviti svojim udovima. kao što kažeš. — Odlazi! Čini se da mu to ne smeta i opažam da i on. oni su se pretvorili u nas.. umrli su ili su postali drveće. Bez riječi . (Udovi! Nisu veći od šiblja!) Dugo gledamo jedan drugoga i on najzad progovara: — Dobro onda.

smrznuo sam se od poljskih vjetrova. — Zovem se Virra — kaže ona. Izgubio sam ga iz vida negdje iza sebe. baš kao i Virrine. — Vjerujem da tragam za tobom otkad sam se rodio — kažem joj. — Ali nisam to znao dok te nisam ugledao.krećem dalje. Hodam dok sunce ne dodirne moj goli trup. Promatram je. — Ali ti si drvo. — Petnaest? — Ponovo njezin šuštavi smijeh. to netko trči za mnom. u mraku bih mogao proći pokraj Virre. Za tren me pretječe jer sam zastao da je pričekam. prije no što je pala noć. a bez obiteljske zaštite oko sebe. ali ne obraćam pažnju na to. Sjećam se boje i oblika njezinog lišća. Prošli su dani otkako sam se zadnji put odmarao. zadržavajući dostojanstvo. kad blijede zrake sunca dodirnu moje najviše listove. iako mi korijenje gori od bolova kad ga oslobodim od leda i nastavim hodati. Ne. To je grm. a da ju ne opazim. i žensko je. Dražesna je. vrijeme sigurno prolazi brže za ta bića koja se brzo kreću. hvata me vrtoglavica. Osim toga. Mora da si tako star! — Ne. Ona se nasmije i šuštanje njezina lišća postane glazba. Svjetlost u njezinim listovima je veličanstvena. Lagašno se smjesta u tlo pokraj mene. Ujutro. uranjajući korijenjem duboko kroz ledenu površinu. ponosno drži svoje sićušno lišće na jutarnjem povjetarcu i ljupko korača pored moga dubokoga traga. . svaki je list minijaturno zeleno sunce. Njezine grane trepere od suzdržanog uzbuđenja.56 - . — Onda živiš dvostruko više od mene. — Jesi li mene tražio? Njezin je glas u mojem sjećanju i poznat i stran. Odlučio sam da te noći spavam. probudim se osvježen. — Valjda sam vjerovao u tebe prije nego što sam te uopće ugledao. Jesam li zaboravio kakav je zvuk njezina glasa ili se ona izmijenila otkako sam je vidio u svojoj obitelji? Na koncu. grmlje je tako maleno. Korijenje mi krvari i boli me. veći od onoga što sam ga jučer sreo. a zatim opažam da me netko slijedi. imam samo petnaest godova. upijajući oskudne životne sokove koji se nalaze u tom kamenitom tlu. Kako si me mogao tražiti prije nego što sam se rodila? Krv pulsira kroz moje žile. ali ne u moju sjenu. Bol se pretvara u sumornu nelagodu.

— Oni tako često govore o stvarima iz prošlosti. a nema toliko mnogo stvari na svijetu o kojima bi se moglo razmišljati. tražeći siguran oslonac. Ne. — Preplavljuje me radost jer shvaćam da sam je zbilja pronašao. — To su snovi? — Snovi na javi. — Zastanem. Zatim reče neobično prigušenim glasom: — Može li onda drveće vidjeti budućnost? — Ne. a zvuk njezina smijeha je poput lake kiše u mojim najvišim granama. Oni mi kažu da mislim samo o onome što je stvarno — ako nije stvarno sada. ne miče se tlo. onda barem u prošlosti. — Da. umjesto toga. konačno smo zajedno. — Jesam li tako lijepa kao u tvojim snovima? — Još ljepša. To su njihovi snovi. Nitko iz obitelji ne priča mi nikad o svojim snovima. drveće koje sam vidjela nije čak htjelo ni govoriti sa mnom. — Sanjao si o meni i evo me pred tobom. Ti me zapanjuješ. uzdiže svoje lišće prema Suncu i okreće se preda mnom.Njezino se lišće za trenutak umiri. ali ne i moji. nisu.. ali mi sanjamo. ne može biti. Virra je ispružila jedan svoj tanašni korijen i . — Uzdišem. zbunjen. — Moja obitelj smatra da sam neodgovoran — priznajem. Vidim kako njezino nježno korijenje uranja u zemlju. — Vidim da se ti slažeš s njom. Možeš misliti o stvarima koje nikad nisi vidio! Kako zanosni mora da su tvoji razgovori s obitelji! — Na žalost. ovdje si. šepireći se. tako lagašan i siguran. No čini se da mi ne zamjera zbog prisnosti. — Onda su tvoji snovi stvarniji od njihovih — kaže ona. Zato razmišljamo o stvarima koje ne postoje. Nikad ne bih bio mogao zamisliti tvoj hod. Imamo vremena za razmišljanje. — Ne! — Ona se prestaje kretati i sada preda mnom mirno stoji. — Mislim da si ti čudesan. razveseljena. Ona se smije.. — Je li sve drveće poput tebe? —Ne. o ljudima punim svjetla i radosti. kao što si ti. Mislim o stvarima za koje bih volio da postoje...57 - . prisjećajući se kako su moji stariji strogi prema meni. — Ti si luckast — kaže. Vjetrovi s otvorenog polja pokreću moje listove i čini se da se tlo oko moga korijenja miče.

— Zoveš se Wesk? Onda ne budi tako tmuran. vidim to po tvome hodu — tako je miran i dostojanstven. Naglo uzmiče. ne! Toliko sam sićušna pokraj tebe. — Ali ti si tako ozbiljan! — povikne. Sada nisi u šumi.. ti si divan i mudar i sigurna sam da si nježan. Moja obitelj potječe od ljudi od mesa. ne bih se usudila! No svejedno. više od zbunjenosti nego od boli. no naše je nasljeđe isto. Virra se ponovo prišuljala pod zemljom. oklijevajući posegnem za njom. no trebalo je da znam da si jak! Zbunjen sam naglom promjenom njezina raspoloženja. Sigurno je da su ljudi koji su odlučili postati drveće i grmlje bili različite vrste. ali vjerojatno i tvoja. ali u tebi vidim čuda koja su za mene nova. Osjećam neku čudnu nelagodu zbog toga. Ustuknem. molim te. zgrabila me i iznenada povukla. kao da sam neki starac iz njezine obitelji. ne dovodi me u iskušenje laskanjem.dodirnula jedan od mojih. — Mi smo ponosna obitelj. Ona lagašno odskakuta prije no što sam uspio reagirati i njezin je smijeh sada poput potoka. — Tako si jak! Nikad prije nisam dotaknula drvo. molim te. Ona naglo zgrabi moj korijen i snažno ga povuče.. — Što treba da radim? . — Ti mi se rugaš? — O. i njezin korijen isklizne.. — Imaš li ti ime? — Moje korijenje uskomeša kamenje ispod mene. U njezinu je glasu prisutno toliko molbe da moram reagirati. o.. Nastojim se oprijeti ponosu svoje obitelji. nego na suncu! Budi sretan sa mnom. (No prisjećam se prezirnog prijekora koji sam jučer uputio onom zločestom grmu. Njezin dodir lagan je poput milovanja. — Ja sam obično drvo — kažem. iako sam zbunjen i sumnjičav.58 - . pri čemu se čuje meko šuštanje njezina smijeha. Kako bih ti se mogla rugati? Njezini su udovi mirni dok govori. ali promrmljam: — Wesk. — Zar ne znaš da ne smiješ biti ozbiljan s grmljem? — Zastane. Je li ova skromnost primjerenija?) Novi trzaj moga korijenja prekida mi misli. Wesk.

ali ih nije briga«. pri čemu joj korijenje gotovo ne dotiče ledeno tlo.. Gledam je zapanjen. Virra.) — Što da činim? — pitam je. jedva dotičući vrške moga korijenja dok prolazi kraj moga stabla. Znaš toliko mnogo. — Ali ti si tako pametan. Pokušavaš li me prevariti? Znam da vi. Mene su naučili da u svim stvarima budem ozbiljan. Moje su grane sada potpuno spuštene. ne bi izazvala moju mudrost. nikada. krećući se lagašno preko moga korijenja. Wesk. Ona se primiče bliže. sigurno. Ona i dalje ide naprijed. ali shvaćam njezinu aluziju i krišom spuštam svoje udove dok mi se ona približava. Mora da su se tako kretali hitri ljudi od mesa kad je Sunce bilo mlado. ne bih te uspio zadržati. Zaleti se prema rubu moje sjene na drugoj strani i iako spuštam svoje ostale udove što brže mogu.59 - . Čini se da ona to ne opaža jer joj je glas bezbrižan dok govori: — Samo se igramo. imate tako duboke misli da mogu prodrijeti u stijene. sada zapravo stoji dijelom u mojoj sjeni. U mislima su mi žirovi što odskaču nizbrdo. nikad te ne bih mogao uhvatiti. — Misliš li da me možeš uhvatiti? — Ne. Sada se nalazi potpuno u mojoj sjeni i možda bih je mogao zaskočiti prije no što se uspije povući. a ona . Ona i dalje kruži oko mene. — Opet mi laskaš. ona dopire do sunca prije no što je uspijevam uhvatiti. — A i kad bih te mogao uhvatiti. a lišće mi leži rasprostrto po tlu iza nje. drveće. čak se i drveće ponekad igra. — Ne. Ne mičem korijene. (U mislima čujem Quercin glas: »Oni rasipaju sunce. a moje se grane i listovi ruše u travu. Nikad se ne bi mogla probiti van.— Igraj se sa mnom! — Ona počinje plesati oko mene.. Ostavljam ih tamo. Nastavljam spuštati udove i oni se sada približavaju tlu. Ona zastaje trepereći dok moji udovi sa zakašnjenjem udaraju o tlo. — Sjećam se mladoga grma od jučer. Uhvaćena je u zamku. — Teško — kažem joj. da još ne pokuša pobjeći. To je igra. Da uistinu misliš da sam tako mudar. — Onda te mogu naučiti raznim igrama! — povika i iznenada pojuri naprijed. Dodiruje me njezino svijetlo lišće. Wesk.

no ja sam bila prva. Ona opazi sjetu u mome glasu. donekle sam se smirio. sežući dublje u stjenovito poljsko tlo. dakako da je zabavnije pobijediti! Ali uopće ne bi bilo zabavno ako ne bi mogao izgubiti. Moja obitelj skuplja njegovu energiju i ako budemo dugo živjeli. drveće. — Kladim se da vi. — Ona nestašno zašušti svojim lišćem prema meni. inače se nikad ne bi sjetio da me onako uhvatiš. Čini se čudno. ali mi ćemo umrijeti mnogo prije. Kad sam ponovo podigao udove. — Možda Sunce umire. — Igre pružaju više veselja onima koji se uspješno igraju — kažem. — I ti si pametna..60 - . Samo sjedite tako u svojoj šumi i nastojite preživjeti. već samo sanjaju o prošlosti. Opažam da je stala ravno na moj najdulji korijen i oprezno. možda ćemo sačuvati plodove Sunca stoljećima nakon pojave konačne tame. sada vidim. To u Virri izazva smijeh od koga joj se zatrese lišće. Kažem joj: — Ipak si mi se rugala. Možda zato da njoj ugodim. pa sam se dosjetila što bi ti mogao učiniti. A zašto? To je takvo rasipanje! Njezine me riječi potresaju. uopće nikada ne riskirate.. ne ljuti se na mene. pružam korijen dok ne dopre iza nje. naposljetku. iako si se pretvarala da nisi. Hej. Virro. Je li bitno što će se dogoditi kad proteknu vjekovi? . to sigurno znaš. moja igra. svakog sata. ah je radosna plesala amo-tamo. — Ne. znaš. — No. Ima pravo. jer se nikad prije nisi igrao na takav način! A ja sam navikla na igre. Virra se prestala smijati. — Ne bi me smjela optuživati zbog rasipanja — kažem — jer ti sagorijevaš Sunčevu energiju svakodnevno. Sunce umire. Ako je uvučem u razgovor. o ne! Ti jesi pametan. Ali obećao sam Querci da ću pitati Virru zašto rasipa sunce. nastojeći živjeti dulje u budućnosti — time se samo još više udaljavamo od vremena drevnih radosti.prasne u smijeh. Bila je to igra. ne. no sve što sam u životu naučio. Posramljen sam zato što sam se dao prevariti tako lako. Nisam siguran zašto nastavljam tu igru. pa odmah reče: — Oboje smo se poslužili lukastvima. možda neće opaziti da je pokušavam uhvatiti. suprotno je onomu što ona kaže. Toliki mnogi među nama ne čine ništa drugo. bila je to.

o danima koji možda nikad neće doći. naša je prošlost golema. Ne kaže više ništa.61 - . o umrlim danima. Prošlost je čudovište što nas posvuda slijedi. I dalje je držim. Ali napetost naglo prestaje — ona se potpuno opušta. No njezino se raspoloženje ponovo mijenja. ali je hvatam i držim je čvrsto. Glas joj je nježan: — Imaš pravo. I dalje će te držati. Ona se previja u mom stisku. ne može nas sustići. — Ne. Wesk. No dok se krećemo. Konačno popuštam stisak i povlačim svoj korijen u hladnu zemlju. — Ta je pomisao led što prodire do moga korijenja. A sada me pusti. Njezino tijelo drhti od suzdržane energije. U tišini koja slijedi kažem joj: — Možemo mi misliti i o sadašnjosti. U posljednjem trenu ona opazi kako je nastojim uhvatiti i pokuša odskočiti. — Čemu onda pobjeda? Vrijeme nagriza sve. i misliš o budućnosti. — Ne možeš pobijediti prianjajući uz nešto. Ovaj si put ti pobijedio. baš bi mogao loviti i kamenje. čini se.Ne odgovaram joj odmah. Za trenutak se smiruje iako je i dalje čvrsto držim. pa ću neprestano biti pobjednik. Osjećam kako držim zauvijek zarobljen život. tiho lomim ledenu zemlju svojim korijenom i iznenada posegnem za njezinim krhkim trupom. Wesk. uhvatio si me. Ti jesi pametan. Kao što vidiš. ali ona se više ne pokušava micati. Ona tiho kaže: — Dobro. — Dakle. — Ti zbilja ne znaš uopće ništa o igrama. zar ne? — kaže ona. Ona moju šutnju shvaća kao slaganje i nastavlja: — Ti misliš o drevnoj prošlosti. ali sam prejak za nju. upravo kao što sam rekla. veća od svega ostalog na svijetu. Misliš li ikad o sadašnjem trenutku? U njezinu je glasu prisutno neobično uzbuđenje. jedino možemo bježati od nje. Dok joj je pažnja skrenuta na razgovor. A od svojega se trupa ne može odvojiti. ne. — O. Kad bi to bilo moguće. podižem vrh svoga korijena prema površini. Iznenada postajem mrzovoljan. možemo se kretati tolikim pravcima koji ne .

dakle. — Eto! — kaže ona. drugim korijenom. — Ali možeš. Osjećam se glupavo i nespretno. Tada sam osjetio da je to nešto čudesno i možda sam zbog toga pošao ga njom toliko daleko. listovi se njišu iako vjetra nema. Budi otmjen. promrmljam. Ja sam prespor. Moram stati jer sam iscrpen i omamljen vrtoglavicom. Još jedan korak. Njezino korijenje miluje mrazom pokriveno tlo. Zakoračim prema njoj. pa naravno da možeš! Hajde. Možeš li i ti plesati? No. Već sam prije vidio kako to radi. nije tako. Oklijevajući. pa čak i kao neki zvuk u njezinu lišću što šušti. Da li ljepota. i ja počinjem plesati. grčevito i s velikim naporom izvlačim korijenje iz tla i okrećem se. — Možeš li to učiniti? Pokušavam. Pokazat ću ti. Njezine sićušne grane njišu se nježne poput grana velikih skupljača sunca. lagašno poniranje njezinih grana. figure koje se ponavljaju. Zar ne vidiš. čeznutljivo. Ona ponovo počinje plesati. no ne osvrćem se na to. — Tako si dražesna. zapleši sa mnom. hipnotizira prošlost? — Ne. ovaj put lagano. Promatram je i njezini ritmovi prodiru u moje srce. ako to želiš tako nazvati. Kad je prolazila kroz moju šumsku obitelj. Spuštam jedan dugački korijen . ovako se kretala. — Vidiš? Evo me opet ovdje. Oponašam njezine kretnje.znače bježanje! Da ti pokažem! Počinje plesati. ali prošlost je iščezla. Wesk? Plesanje je lijepo. nije važno. Vidiš! Ona napravi puni krug na tlu. ono je sreća. Ona me lovi.62 - . ostavivši pri tom sićušne tragove na mjestima gdje je dodirnula tlo. Naprosto se kreći i budi sretan. Pomalo počinjem opažati pravilnost u njezinim kretnjama. Kao da se moje grane svijaju iako znam da miruju. Pleše vrteći se oko mene i ja je promatram sa strahopoštovanjem. budi dostojanstven. ljupki pokreti korijenja i udova. ali se u meni širi radost. ali me nikad neće sustići. Vjetrovi hrle kroz moje grane i zbunjuju me jer se čini da istovremeno dolaze iz svih pravaca. Vjetrovi polja čine se topli. ali još nešto — zar ona to pjeva svojim tijelom? Vraća se na početak svoga plesa i zastaje. Ledena zemlja me zadržava. dragi Wesk! — Ne mogu.

Njezini su listovi sada još jedini izvor svjetla. krećući se lagašno. — O. a svoje je malene grane obavila oko moga debla. pokraj moga korijenja. Znala sam da možeš! — Virrane se grane dižu uvis. kada se polagano budim i svoje udove podižem prema Suncu. Smaragdno svjetlo njezinih listova izdvaja se iz sve tamnijeg crvenila predvečernjeg neba. Virra opaža kako su mi udovi klonuli i prestaje plesati. Ničega nisam svjestan do sljedećeg jutra. više od njega ionako ne mogu crpsti energiju. ali joj uspijevam reći: — Volim te. da povratim snagu. To je potpuno stran osjećaj. Dokrajčen sam i vjetrovi ponovo postaju hladni. Osjećam kako joj korijenje prodire u tlo i obavija se oko mojega. Iz njega se širi toplina.ravno u tlo. Ja nisam korijen koji pije rosu s površine tla i pohranjuje Sunčevo svjetlo u svojim listovima. a ipak prekrasan. bit će to moja smrt — kažem joj. — Iako znam da to činim loše. da! Možeš plesati kad god zaželiš i koliko god zaželiš!! Griješi. Otkrivam da se smijem. Ubrzo imam čvrst oslonac. Zemlja oko mene podrhtava. Zatim uistinu usnem. — Ako budem još plesao. — Mogu plesati — kažem zadivljen. Stojim nepokretan. — Nisam znala da drveće još može biti hrabro. a led na površini raspada se u tisuću sićušnih bora. Neodoljivo padam u san od iscrpljenosti i hladnoće. nadajući se da ona to neće opaziti. Uvlačim korijene u tlo da bih joj olakšao prolaz. — Nikad ne bih izazvala tvoju smrt — kaže mi blago. Da li me ona namjerno hrani? Moja obitelj bi to nazvala ludošću. Sunce je potpuno zašlo. — Pa ti možeš plesati. — Ali ne dugo — kažem klonulo. — Bit će bolje kad budeš malo vježbao. a zatim prodirem prema toplijoj zemlji ispod površine.63 - . Mičem . Ona ih i dalje obavija oko mene i upijam iz njih energije koliko mogu. Ona mi se približava. Sunce je gotovo zašlo. — Ti si vrlo hrabar — kaže. Moje korijenje boli i krvari i više ne mogu podizati svoje grane prema Suncu. kao i uvijek. Noć je ledena. Virra stoji na samom početku moga korijenja.

obavijajući ih što čvršće oko sebe...64 - .. Kad je Sunce zašlo. počinjem se prisjećati stvari što ih je ona kazala: »Jesam li tako lijepa kao što si sanjao?. Ali ti si tako ozbiljan! Zar ne znaš da ne smiješ biti ozbiljan s grmljem?.. U tami. iako čekam učvršćen korijenjem i pijem. Kad bi to bilo moguće. Ta jedna jedina riječ sleđuje me jače od leda jer to nije njezin glas. . optužbu iako ne znam zašto. — Drveće vlada svijetom! Mi smo konačni proizvod cijele povijesti. uvjeren da je samo otišla nekamo. Crveni sunčev disk dostiže zenit i počinje se spuštati. Grm se hitro odmiče od mene.. Možemo što god hoćemo! — Krv mi se uzburkala. Sunčevo svjetlo je još slabo. najviša bića! Tresem se tako silovito da krhotine leda otpadaju s mojih udova i mrvi se zemlja oko mene. iako noćni mraz otpada s njih.. šireći udove i skupljajući energiju da opet mogu plessjti ako ona to zaželi. ali ostajem tamo gdje me je ostavila. još tražeći Virru pogledom. nadirući u moj trup i udove. Možda i jest. ali nje nema. — Ne. Ne možeš pobijediti prianjajući uz nešto. potaknuta nekim nepredvidljivim grmskim hirom. — Vratila si se! — uzviknem. Ujutro se rano budim i vidim jedan grm u blizini. — Što radiš ovdje vani tako daleko? Pa ti si drvo! Ljutito eksplodiram na tu. — Smiješan si kao i ostali. ali nazirem sićušne svjetlucave listove.« Tražim pogledom svjetlo njezinih listova. Sjećam se njezina smijeha i kako je plesala i igrala se sa mnom.. To izaziva bol. baš bi mogao loviti i kamenje. Povremeno mi se čini da sanjam.korijenje dok se slobađam smrznute zemlje i otkrivam da je Virra otišla. spusito sam udove. — Nisam te nikad prije vidjela — kaže grm. mi možemo čak i plesati. Kako si došao ovamo? — Hodao sam! Drveće može hodati. . Noć postaje hladnija i ja padam u san. Donekle sam zahvalan što imam na raspolaganju ovo vrijeme da se mogu oporaviti i ojačati.. zadržavajući toplinu što dulje.. Stresam svoje listove prema grmu iako to baš nije posve hotimično. ali se ne vraća. Isprva strpljivo čekam da se vrati.

zar ne? Sve se grmlje zove Virra — zašto da se brinemo za imena? Zbunjen sam. a ja se uplićem u vlastito korijenje koje je doprlo toliko duboko da moram zastati kako bih se ispetljao. Ono se stalno kreće pa nema svoga tla. — Što hoćeš reći? — pitam. pokušavam skočiti za grmom. Grm se još više povlači. Nešto me žacnu. ali je isto tako hladno. iako mi nešto u meni govori da je trebalo da to znam. čak ni uz imena. Svi smo mi Virra. čak i žensko poput nje. Oh. Nije to led. Pleši za mene. Mladi grm što sam ga najprije sreo rekao je isto da je on Virra. — Ja sam Virra. Ono ne prianja ni uz što. A ponajmanje voli mene. Grm se ponovo smije. Ali ona je otišla i moram je naći. Uhvatio bih je i rastrgao. — I ti to nazivaš plesom? Pružam svoje slobodne korijenje prema njoj. Grm upita: — Kad je to bilo? . ugušio je svojim listovima i zgrnuo led sa zemlje da je zatrpam: — Ti nisi Virra! Gdje je ona? Ali moj glas ne može zagrmjeti i zaprijetiti kako bih to želio. — Ako znaš plesati. kad ponovo progovori. blaži. Razbiješnjen. Kamenje i krhotine leda lete unaokolo. Život grmlja je tako kratak. — Ti ne znaš. podižući odjednom tri korijena sa zemlje. pokaži mi. Velik je kao virra. baš bih te htjela vidjeti kako plešeš! Hoće li i stijenje nakon tebe zaplesati? — Ja plešem samo za Virru. svukao joj lišće. Ona stoji neobično mirno i njezin je glas. Poljski vjetrovi i dalje jure mimo nas. Ali u njezinu je smijehu poruga. još se upinjući da oslobodim svoje duboko usađeno korijenje. on preklinje. — Moj je glas hladan poput jutarnjeg vjetra. ali je ona predaleko. Udaram nespretno. — Dakako da sam Virra. Silim se da govorim. — Bila je jedna od vas koja mi je došla i razveselila me. Ni uz ljubav.65 - .Grm mi se smije.

Smaragdni sjaj njezina lišća blista poput Virrinoga — lišća prave Virre. Tragam za Virr'om dok tmurno crveno Sunce izlazi i zalazi. stijene i pustu zemlju. Svijet je nestvaran ovdje. — Hoću! — Silina moga uzvika uplaši grm i ona pobjegne. — Ona oklijeva. Nijedna mogućnost nije vjerojatna. izlazi i zalazi. Nikad ne bih mogao prestići Virru. — Onda je nikad nećeš sustići. — No svejedno. Nekoliko se puta vraćam na mjesto gdje sam stajao kad je Virra otišla. ali nešto moram učiniti. Okrećem se lijevo ili desno kad me pogađa beznađe i nastavljam dalje iako jedino nalazim bešeutne trave. osim dubokih . mora da je do sada odmakla toliko daleko da je nikada nećeš pronaći. mi smo nalik jedni na druge.— Prije dva dana. Kaži mi. a ne znam u kojem pravcu da krenem da je. ništa nije onako kako bi trebalo da bude. Nemam određen pravac. opazivši da mi lišće podrhatva. Jesi li ti Virra? — Svi smo mi Virre! Idem dalje. Konačno oslobađam svoje preostalo korijenje — sada mogu hodati. Ali tlo je pokriveno mrazom. I tako počinjem. jer shvaćam da ima pravo. Bez nade. No nje tamo nikad nema i nema drugih tragova.tražim. u ovom velikom otvorenom polju. Za tren je iščezla iza nekog niskog brežuljka. ili se moram nadati da ću je pronaći tragajući za njom u polju naslijepo. Zbunjen i ispunjen strahom.66 - . posuta kamenjem i komadima leda. Povremeno susrećem neki putujući grm — Tražim grm koji se zove Virra. Okrećem svoje udove prema studenom Suncu i razmatram svoj položaj. bez nade. tragam za sićušnim tragovima Virrinog korijenja. više puta nego što želim brojiti. kažem: — Moraš znati kamo je Virra otišla. Ni toliko. Čak i glas ove Virre nalik je sada njezinome. Gledam je kako nestaje kao da u njoj gubim svaku nadu. Imam samo dvije mogućnosti: Ili će se Virra vratiti. čak i da znam kuda moram ići. Krećem se kroz vjetrovita polja. — Kako bih znala? Ne znam čak ni o kojoj Vini govoriš. a ipak se nadam.

ali ipak idem dalje. a sada je prekriveno nečim što je gotovo potpuno nalik na koru. približavajući se zimi. Jednog sam se dana našao na rubu šumske obitelji. ali kako je zapravo zvučao? Nečega se dobro sjećam. Posljednje riječi koje mi je uputila bile su: »Nikada ne bih izazvala tvoju smrt. ispunjeno vjetrovima i strancima. zaobilazim je i odmičem u šumu. ali kakve točno boje? Njezin je smijeh odzvanjao životnošću. Kad sam napuštao obitelj. Još jednom se osvrćem na veliko prazno polje. slavna Querea. Ostarjela. a sada osjećam kako se zemlja hladi na sve većim dubinama. ljeto je bilo na vrhuncu. koja me je nekad ispunjavala strahom. dok Sunce potamnjuje. jer ga naše korijenje neprestano pokreće. Pustinjaci stoje bez riječi i ja ih ne uznemiravam. Sada ne osjećam ništa. Drveće postaje sve brojnije i bliže jedno drugome i nakon nekog vremena počinjem razaznavati njihove maglovite snove. Krećem se sve sporije. Ali nje nikad nema.brazda moga vlastitog korijenja. jesi li je našao? To je Querca. to je istina.« Tada sam vjerovao da je to izjava ljubavi. skutrenih zajedno. i iako sjećanje drveća seže dalje od sjećanja svih drugih bića na svijetu. ali se ne osvrćem na njih. koja je obećala da će me se sjećati kada ponovo dođem.67 - . Onda se začuje glas: — Dakle. Bolno se krećem od jednog do drugog osunčanog dijela šume. Svaki se dan sve teže krećem. Možda su već u svojem zimskom snu. Iza njih je tama i toplina stotina članova moje obitelji. počinjem zaboravljati kako je Virra izgledala. — Da. Moja je duša potpuno utihnula dok pažljivo koračam pod sjenu nepokretnog pustinjaka. ali vjerojatno je to bilo nešto drugo. izbrazdano kamenjem. Korijenje mi je otvrdnulo. Hotimično crpim vodu iz tla koje Querca posjeduje još od vremena prije moga . Kako je to objasnila? Zastajem i pružam svoje korijenje duboko u zemlju. Prisjećam se kako se tlo pomiče u obitelji. Quercino krhko lišće zašušti. — Stvorenje koje ubija Sunce. našao sam je. Svaki put pomislim: ona će ih vidjeti ako dođe i moći će me naći. Njezino je lišće bilo svjetlozeleno.

Naposljetku Querca upita: — Kakvo je tamo tlo? Bogato i meko.rođenja. — Mi ćemo sve naslijediti. Objavljeno prema dogovoru s GPA München . uistinu će živjeti! Querca priguši smijeh u svome korijenju prije no što je uspjela spustiti svoje lišće. — Ali dok budu tamo. iza pustinje. Nastupa muk. ali prije no što uspije zaustiti. — Shvaćam. Pažljivo se udaljavam i kažem joj: — Neka onda dođe kraj. kao ovdje? Od njezinih riječi moje se korijenje pomiče u dubokoj ilovači. I sada se ponovo krećem prema rubu obitelji. — Ona kaže da je Sunčeva energija za život i za radost. ili je možda nepomična zbog dolaska zime. Iznenada me preplavljuju osjećaji i prođe nekoliko trenutaka dok shvatim što se zbiva: osjećam sažaljenje prema Querci. Ako Virra — neka Virra — dođe do mene.68 - . neće više biti grmlja — kaže ona. Kaže da je rasipamo ako je ne trošimo. možda u blizini poljskog stijenja. — Neće još dugo živjeti. — Tamo ima kamenja. opet ću zaplesati. — Osjećam kako Quercin prezir pokreće tlo. dodajem: — Vjerujem da ima pravo. Baš kao što sam mislila — kaže Querca. Dakako. kao što je to uobičajeno u obitelji dok traje zima. — Zašto si se onda vratio? — Nema načina da objasnim što se dogodilo: — Izgubio sam je — kažem. Naći ću sebi mjesto izvan šume. — Kada dođe kraj. Zemlja je posvuda suha ispod leda. Ona je prestara da se buni. Izvlačim korijenje iz njezine zemlje i okrećem se prema polju.

s iskrenim je veseljiem i vrlo pažljvo promatrao to pražnjenje tek natočene čaše. već dobrano načetu. Uvrijeđeni Eskulap čim malo gurne nos u vatrenu vodu. zadimljenom. čim popije malo samom sebi zabranjene tekućine. neuredni i bradati pripadnik novinarskog staleža. Odlučno prelazi u analitičare ljudske ispičuturske vještine i odmah dijeli packe. Torn lagano klatio na visokom barskom stolcu i ispijao više-ne-pitaj-koju čašicu votke. naglo mijenja karakter. neobavezno se zagledao u neodređenu točku iza barmenovih leđa. . — Bravo! Bravo! Moje skrene čestitke i duboko poštovanje. Medicina pije. ti neobrijana novinarska bačvo nad bačvama! Zaveži. a ovaj je spremno dohvatio bocu i bez pitanja natočio još jednu čašu. Bez leda i limuna i bez ikakve očitije namjere da te večeri odustane od pića prije nego što dokrajči bocu. Kao da vidim sebe u najboljim danima. najbliži Jonathonov prijatelj i odličan poznavalac njegovih principijelnih antialkoholičarskih stavova.Živko Prodanović: Katastrofa kraj ili početak U malom. popij nešto i crkni. izliječeni pacijent iz sveg srca zlobno likuje! — Zaveži. ali na svoj način luksuznom klupskom baru poznati se liječnik Jonathc Q. pomalo turobnom. Ali ovo je mnogo bolje. Strašno je kada sveci i liječnici piju! Jonathon je samo zakolutao očima. — Ho! Ho-ho. Witt Edwardson.69 - .

uopće te nisam razumio što blebećeš. iza tvojih leđa. ali sam tako mislio. Ako se ovako nastavi. . pohlepna. Logika mladog. razgovaram s ovim. — Ti podla. provjerio sam svaku. Što se tiče mog dobrog glasa. Charles Smith. ali cijenjeni kolega sa Jonathonova studija. s osmijehom mjereći čovječuljka od glave do pete.. ocrnio te. a ne vidim uzrok. da li sam te ikada upoznao sa svojim kolegom Chatiesom Smithom? Zajedno smo studirali. —. Moja klinika kao da više ne postoji. — Vi se ne miješajte. a u drugom redu. prijane. sve je u redu. mogućnost.. pohlepna svinja. Torna — zabio pogled koji je obećavao samo najteže samrtne muke. No. oklevetao. — Witt.. — To je razgovor? Kazali ste: svinja. — Hm. pijem jer mi je tako lakše — Logika trećerazrednog pijanca. zanimljivo napisanih. Nekoliko reportaža.— U prvom redu. A već mjesecima nijedna ljupka mlada dama nije došla k meni radi utvrđivanja trudnoće. Ti i ne slutiš koliko stoji održavanje jedne takve klinike. svinjo! — Witt je mirno nastavio. uspješnog akušera. bilo kako bilo. pa se lijepo izgubi. Međutim. — Prilično teška optužba. pa je tvoja dobro stojeća klijentela potražila drugog liječnika? Znaš i sam kako to ide. — U znak najdubljeg suosjećanja i ja ću popiti jednu votku s tobom.. Witt se lagano nakloni. Da te nije netko uzeo na zub? Onako. — To sam i ja pomislio. nitko više ne dolazi k meni. ja sam propao. vlasnika najbolje i najmodernije klinike za porođaje u cijelom Londonu koji već tri tjedna nije imao nijedan porođaj na svojoj klinici.70 - . sumnjam da je nešto važno kada si nastupio tako svečano. Ledeno stisnutih usana pristupio je prijateljima votke i — ravno u votkom razvodnjene oči Jonathona Q. — Ne. nije više obraćao pažnju na njega. Ne.. pa i najmanju. Uostalom. — Nisam. to mi je prvi glas. Za to vrijeme pažljivo ih je promatrao neki besprijekorno odjeveni čovječuljak. i sve će biti u najboljem redu. A mogu i preko svojih novina učiniti nešto za tebe. istresi sve što imaš. Ovako i onako već sam dobro načet. Ne može biti bolje. Prokleta. a možda i još ponešto. licemjerna.

brzo je natočio tri votke. * * * To bunilo trajalo je mnogo duže i nije bilo samo njihova Bilo je na tisuće takvih ili sličnih razgovora tih dana u svim krajevima svijeta. što bi se teško moglo kazati za mene. Dakle. Čak ni umišljenu trudnicu.— Čuj. — Znaš i sam. — A čemu sva ta komedija? — Iskreno da ti kažem. trijezan. Kratko i jasno. — Ne. kazat ću ti. pa moraš krasti i tuđe.. — Sada ja ništa ne razumijem. Zar ti nije dosta tvojih razmaženih pacijenata. kao da sve shvaća.. Do posljednjega! — Charles Smith bio je na rubu plača. ti tvrdiš da tri tjedna nisi imao nijedan porođaj na svojoj klinici. slučajnog pijanstva. Kao da su propale u zemlju. kao što vidim. — Ostao sam bez pacijenata. jer ti si. — Upravo to. hvala. ni ja već desetak dana nisam imao nijednu pacijenticu. Barmen. Novinarski mu je instinkt kazao da se tu događa nešto ozbiljnije. ne uspijevajući dokučiti što se zbiva. može li bez tih okolišavajućih gluposti. što se događa? Što je? — U redu. Kao da se u Engleskoj te stvari više ne rade. a zatim živo raspravljajući utonuli u bunilo jednog dobrog. Učini to pažljivo. ne razumijem ni jednu jedinu tvoju riječ. — Molim te. — Pa. — Ma što mi kažeš! A ja ti velim da već tri tjedna nisam imao nijedan jedini porođaj na svojoj klinici. Witt se pokušao nasmijati. Počni iz početka i objasni mi u čemu je stvar. Uskoro ništa nije moglo spriječiti lavinu najveće senzacije . pacijente svoga kolege sa studija? — Charlie. ali mu to nije uspjelo. kada već želiš. Trojica muškaraca zbunjeno su promatrala čuđenje na vlastitim licima.71 - . Ti i tvoja prokleta snobovska klinika preoteli ste mi sve moje pacijente. to nije pošteno što radiš. vjerujem ti. čak i moje. Joe. — A što to ja radim? I to još nepošteno. Popili su ih. važnije od svega što je dosad čuo ili vidio. Sasvim bi lijepo mogao zaključiti da ti meni kradeš pacijente. izmotavanja i pripremnih rečenica? Govori kratko i jasno. — Nikada nisam bio ozbiljniji. Dođi sutra k meni i pregledaj kartone. — Što? Zavitlavaš.

.. — Upravo u ovo vrijeme. Negdje se taj prekid dogodio tjedan dana ranije. A sada. te vrijeme kada je zajednička nesreća konačno prekinula sve sukobe i optužbe. To je postala surova istina. Svijet koji više nije imao smisla jer je polako umirao. crkvenim moljcima. izvjesno i bez pomoći. negdje tjedan kasnije. Na svijet. Na svijet. — Da. Joe.72 - .. koji je odjednom postao isprazan. Sjever-Jug.. uvijek sam se rugao onima koji su vjerovali.. Na svijet koji je nestajao. — Svašta smo tada mislili. sada mislim da možda imaju pravo oni koji kažu da nas je stigla božja kazna.. te vrijeme kada je svijet bio na rubu rata. najrazličitijih teorija. * * * Vratimo se u klupski bar.. kongresa. Preskočimo vrijeme senzacionalnih članaka i alarmantnih televizijskih izvještaja. luđačkih proročanstava.. prije osam godina. I tako smo stitgli u panikom rastrojeni svijet nekoliko godina kasnije. kad se saznala tragična istina. koji je još živio po inerciji vlastitog postojanja. ali je konačna posljedica uvijek bila ista: na Zemlji su prestali porodi. bez osmijeha zamišljen. — Nikada nisam vjerovao u boga. ali nije znao zašto. . bez izuzetka. Smatrao sam ih neznalicama. zanemarimo i bezuspješna stalna zasjedanja Ujedinjenih naroda. Za šankom sjede trojica prijatelja. Witt i Charlie. — A ja sam pomislio. tih. Na cijeloj kugli Zemljinoj. — Prije osam godina. kao i uobičajene optužbe na relacijama Zapad-Istok. — Prije osam godina. nijedna žena nije više ostajala trudna.. budalama koje ne mogu shvatiti da u svijetu znanosti i tehnike dvadesetog stoljeća nema mjesta za te izmišljotine. Charlie bojažljivo pogleda prijatelja. Tu je i votka. Dapače. * * * Preskočimo prvo vrijeme šoka. umirali. savjetovanja. bolno uvučen a vrtlog vlastitog nemira. miran. To je počelo. naglo gurnut u postojanje bez nade.svih vremena — žene su prestala rađati. Ljudi su starjeli. hipoteza.. magičnih lijekova. a nitko više nije dolazio na njihova mjesta.

— Vjerojatno. Prvi put u povijesti čovječanstva ulaže se više novaca u znanstvena istraživanja nego u sve ostale djelatnosti. prvi put riječ znanstvenika ne nailazi na državne granice. a što ako boga nema? — Onda mi ti. netko kasnije. objasni što je To. — Svakako. Charlie. Jonathon Q Torn naglo problijedi u licu. Žila kucavica stade luđački udarati.a nešeć saznati. a rezultat svega je jedno golemo ništa.73 - . Što ima od toga da čeka kako će čovječanstvo polagano crkavati? Jonathon se umiješa: — Dobro. Kažem vam. dragi kolega. ne bih čuvao za sebe ono što znam. Puhne i nema ga više. Zauvijek. Charlie se gorko nasmješi. — Možda.. Nema treće mogućnosti. Ipak. — Zašto ne bi bilo razloga? Mi smo izgubili igru. — Sumnjam da ćemo doznati što je To.. Da znam.— Glupost.. — Tako je! Sve se u prirodi kreće unutar prirodnih zakona. Tolike su godine već prošle. — I umrijet ćeš. ali nema razloga i pomisliti da je odgovor negdje izvan tih zakona uopće. evolucijsko kretanje ljudske vrste preko noći može samo netko tko znao mnogo o prirodi čovjeka i prirodi samoj. a stotinama. — Glupost! Bogomoljačka sljeparija! U prirodi postoje samo prirodni zakoni... kao da ga nikada nije ni bilo.. netko prije. Sada je vrijeme u kojem postoji samo jedno: ili će čovječanstvo pronaći uzrok ovoj katastrofalnoj nesreći i tada uspjeti da je ukloni. A kada umre i taj posljednji čovjek. iz svemira. milijuni ljudi istražuju samo To. Bog bi izabrao efikasniji način da se osveti jadnom čovjeku-mravu. Ovo je izvan svih zakona prirode koje mi znamo. A prekinuti prirodni put. Zar nije nuklearno oružje postalo prijetnja svoj prirodi samog . I drugi će. Otkud bih znao. To je kazna. Valja se pomiriti s tim. Čovjek je postao prijetnja prirodi. Svi smo u istom loncu. svemu živom na vlastitom planetu. tisuća znanstvenika iz cijelog svijeta nije uspjelo pronaći ni djelić naznake koja bi objašnjavala i najmanju mogućnost. ili će nestati. — Nemom pojma. tko će nam kazati kako je glasio prirodni zakon o čovjeku? I kako je To došlo na svijet? Iz neba. Netko tko je toliko razuman da zna sve o nama i da zna više od nas. ostaje nam još mnogo godina do posljednjeg čovjeka.

ne bog ili bogtepitaj kakvo božanstvo. već netko nadmoćno razuman i dovoljno sposoban da nas onemogući. vidiš i sam: kazna. ako je opomena. Netko je. Mi smo sami postali opasni za prirodu Zemlje. — Charlie. Da ne pričao o ostalom.. za Sunčev sistem i tko bi znao kakva smo sve prijetnja s našim suludim arsenalima nuklearnog oružja. Možda i samog sebe. — Ako je toliko superioran zašto nas nije jednostavno umlatio? To bar ne bi bilo teško. Iz jednog dijela svemira javlja se opasnost.. — Eto. ova katastrofa.74 - .planeta? Zar nije čovjek postao suprotan svemu što je stvorila priroda? — Bez pesimizma: da. Kako. — Dakle. vlastitog planeta. prekinuo prirodni slijed reprodukcije ljudi da bi zaštitio prirodu i vjerojatno još mnogo toga. Mi! — A netko je. Ako je taj netko. tada je stigao kraj ljudskom rodu. potpuno zasluženo. Ako je kazna. I kao što kaže prijatelj Charlie. — Upravo to.. * * * Trojica prijatelja sa zebnjom i nadom promatraju kroz otvoreni prozor londonskog klupskog bara nebo. Da li će ikada doznati istinu? . kao šta je čovjek? Rješenje je jednostavno: zaustaviti čovjekov reprodukcijski ciklus prije nego što čovjek postane previše moćan. — Ona je ili kazna ili opomena. Ono je posuto tisućama zvijezda. a da se ne bude ubojica. toliko visoko razvijen da može prekinuti reprodukcijski ciklus.. — I to imam na umu.... Možda i nikada nisu ubijali druga bića. onda je logično pretpostaviti da se nalazi na takvom stupnju razvoja na kojem se više ne ubija kao kod nas. jer kako bi tek tada uništavao sve oko sebe. ostavi se toga. odnosno ta razumna bića. možda je početak nečeg novog. Čovjeka je trebalo zaustaviti.

nije rekao kako se zove. čuo da će imati posjetioca. nisu imali pristup u »Crveni lav«: bili su zamoljeni. ulazeći te večeri u »Crveni lav«. ni male ni velike.75 - .Alan E. prepozna starog Balmera. koji je na mapi zabilježio prvi prolaz do središta Vulkanskog kratera na Veneri. ili bar dvoiica od njih. Vratit će se do osam sati. vratar mu je dao znak da zastane i rekao: — Tisuću puta oprostite. ljubazno ali i odlučno. Na njegov smiješak Baron uzvrati kimanjem glave. bila je grupa koju je Baron samo površno poznavao — penjači na Ande. Neki čovjek. Nourse: Brightside Crossing Preveo Zoran Milović Prijelaz Svijetlom stranom James Baron nije bio oduševljen kada je. u blizini vrata. oni s ulice. gospodine Barone. a. s desne strane. S druge strane. Baron je bubnjao prstima po stolu i promatrao tihu i mirnu prostoriju. uz to. Preko puta. Gostiju je bilo svega nekoliko. dok je dolazio s ulice. Pa ipak. Nije podnosio tajne. Obični ljudi. Nemirnim kretnjama odavao je svoju nestrpljivost da . zatim se ponovo nasloni i stade čekati. kazao je da biste ga željeli vidjeti. sada je bilo neodložnijih stvari o kojima je valjalo razmišljati.

vidi tog nametljivca koji je zahtijevao njegovo vrijeme, ničim to ne opravdavajući. U tom trenutku jedan onizak, prosijed čovjek priđe Baronovu stolu i sjede pokraj njega. Nije bio visok, no njegova je pojava odavala žilavu osobu. Na licu mu se nije moglo pročitati koliko mu je godina — moglo mu je biti trideset, ali isto tako i tisuću — no izgledao je umorno i neizmjerno ružno. Obrazi su mu bili izborani i smeđi, prekriveni ožiljcima, od kojih neki nisu još ni zacijeljeli. — Drago mi je što ste me pričekali. Čuo sam da namjeravate pokušati Svijetlom stranom — reče stranac. Baron se za trenutak zagleda u njega, a zatim odvrati hladnim glasom: — Vidim da ste u stanju čitati tele-novosti. Da, vijest je točna. Cilj nam je Prijelaz svijetlom stranom. — U perihelu? — Naravno. A u koje drugo vrijeme? Prosijedi je čovjek nekoliko trenutaka bezizražajno promatrao Baronovo lice, a zatim polagano reče: — Ne, bojim se da vam Prijelaz Svijetlom stranom neće uspjeti. — Samo trenutak. Tko ste vi, ako smijem znati? — upita Baron. — Zovem se Claney — reče stranac. Nekoliko je trenutaka vladala tišina. Zatim: — Claney? Peter Claney? — Točno tako. Baronove su oči bile širom otvorene od uzbuđenja. U glasu mu više nije bilo ni traga bijesu. — Čovječe, ta gdje ste se skrivali sve ovo vrijeme? Već mjesecima pokušavamo uspostaviti s vama vezu! — Znam. Nadao sam se da ćete me prestati tražiti i da ćete odbaciti cijelu stvar. — Prestati tražiti! — Baron se nagnu preko stola. — Prijatelju, izgubili smo nadu da ćemo vas pronaći ali nijednog vas trenutka nismo prestali tražiti. Evo, uzmite piće. Toliko je toga što nam možete reći. — Prsti su mu drhtali od uzbuđenja. Peter Claney zatrese glavom: — Ne mogu vam reći ništa što biste željeli čuti. — Ali, morate. Vi ste jedini Zemljanin koji je krenuo Prijelazom preko Svijetle strane i preživio! Ona priča koju ste ispričali novinarima, to je ništa. Nama su potrebni detalji. Gdje vas je izdala - 76 -

oprema? Gdje ste krivo proračunali? Koja su najteža i najopasnija mjesta? — Baron uperi prst u Claneyevo lice: — Ovo, na primjer, ovo s kožom? Zbog čega? Što nije bilo u redu s vašim staklima? Što nije bilo u redu s filtrima? Moramo znati sve te stvari. Ako nam kažete, uspjet ćemo ondje gdje vama nije uspjelo... — Želite znati zašto nam nije uspjelo? — upita Claney. — Naravno da želimo znati. Moramo znati. — Stvar je jednostavna. Nije nam uspjelo zbog toga jer je to nemoguće. Nismo mogli mi, a ni vi nećete uspjeti. Nijedno ljudsko biće nikada neće prijeći Svijetlu stranu i preživjeti. Čak ni ako budu pokušavali stoljećima. — Glupost — izjavi Baron. — Mi ćemo uspjeti. Claney slegnu ramenima. — Bio sam tamo. Znam o čemu govorim. Možete kriviti opremu ili ljude — grešaka ima i u jednom i u drugom — ali mi jednostavno nismo znali sa čime smo se borili. Taj nas je planet porazio, zajedno sa Suncem. Uništit će i vas, također, samo ako pokušate. — Nikada — reče Baron. — Da vam ispričam — reče Peter Claney. * * * Svijetla strana zanimala me još od onih dana do kojih mi dopire sjećanje — počeo je Claney. — Čini mi se da mi je bilo deset godina kada su Wyatt i Carpenter pokušali onaj posljednji put — bilo je to 2082, ako me sjećanje ne vara. Pratio sam izvještaje s istim onim zanimanjem s kojim sam očekivao tri-V serije, a kada su jednostavno nestali bio sam strašno tužan i potišten. Sada znam da su njih dvojica bili običan par budala. Krenuli su bez potrebne opreme, praktički bez ikakva znanja o uvjetima koji vladaju na površini, bez ikakvih karata. Ali onda ništa o tome nisam znao i za mene je njihova propast predstavljala strašnu tragediju. Nakon toga, pratio sam Sandersonov rad, tamo gore, u Sumrak Labu. i Svijetla je strana polako ušla u mene i moju krv. No, ideja da se pokuša Prijelaz bila je Toma Mikute. Jeste li ikada čuli za Toma Mikutu? Ne vjerujem da ste čuli. Ne, nije Japanac već Amerikanac poljskog porijekla. Bio je major u Međuplanetarnoj službi. Nekoliko je godina radio kod njih, a kada je napustio tu službu, estavio je sebi taj čin, i po njemu su ga svi i znali. Dok je bio u toj službi, radio je s Armstrongom na Marsu. Dobar - 77 -

dio istraživanja i kartografiranja za koloniju njegovo je djelo. Prvi sam ga put sreo na Veneri; proveli smo pet godina tamo gore, baveći se jednim od najneugodnijih i najtežih istraživanja nakon Matto Grossa. Poslije toga, on je krenuo u Vulkanski krater, utirući put Balmerovim istraživanjima nekoliko godina kasnije. Major mi se oduvijek dopadao. Bio je snažan, miran i hladnokrvan, od one vrste ljudi kojima uvijek uspijeva ocijeniti situaciju malo prije od drugih i, kad se nađu u stisci, uvijek znaju što treba činiti. U ovoj igri suviše mnogo ljudi ima samo živce i sreću, ali ne i sposobnost procjenjivanja. Major je imao i jedno i drugo. Bio je, kao ličnost, od onih koji su u stanju uzeti posadu sastavljenu od divljih ljudi i srediti ih da djeluju kao dobro podmazani stroj, kroz tisuće kilometara prašume na Veneri. Volio sam ga i vjerovao sam mu. Kasnije je sa mnom ponovo uspostavio vezu ovdje, u New Yorku. Isprva je sve izgledalo kao slučajan susret. Proveli smo večer ovdje, kod »Crvenog lava«. Razgovarali smo o starim vremenima; ispričao mi je o radu na Vulkanu, i o tome kako je bio sa Sendersonom, gore, u Sumrak Labu na Merkuru, govorio je kako su mu oduvijek bila mnogo draža vrela putovanja od onih hladnih, a onda me upitao što sam ja radio nakon Venere i kakvi su mi planovi u tom trenutku. — Nemam nekih osobitih planova — rekao sam mu. — Zašto pitaš? Ponovo me pogledao. — Koliko si težak, Peter? Rekoh mu, šezdeset pet-šest kilograma. — Sasvim u redu. Vruće putovanje — reče i naceri se. — U svakom slučaju, moglo bi, i bit će opasno. Kako podnosiš toplinu? — Ti bi bar trebao znati odgovor na to pitanje — rekoh. — Venera baš ne nalikuje mnogo na hladnjak. — Ne, mislim na pravu vrelinu. U lom sam trenutku počeo shvaćati što mu je na usnu. — Planiraš putovanje. — Točno. Jedno vrelo putovanje — ponovo se naceri. — Uz to i opasno. — Kakvo putovanje? — Svijetla strana Merkura — reče Major.

- 78 -

Merkur je ničiji. To čini Svijetlu stranu Merkura u perihelu najvrelijim mjestom u Sunčevu sistemu. ali nikada se nisam usudio ni pokušati. Na Merkuru temperatura Svijetle strane dosiže 380 stupnjeva Celzijusa u perihelu. Nijedan uređaj s ljudskom posadom ne bi bio u stanju stalno podnositi bilo koji od ova dva ekstrema. Sumrak Lab. dok je Tamna strana na manje-više konstantnih minus 230 stupnjeva. Bit će to pakleni put. ukopane duboko u tlo i toranj sa solarnim teleskopom. u blizini sjevernog Merkurovog pola. prelazeći četrdeset četiri dana kasnije u perihelu? Ne. laboratoriji i prostorije za Sandersonovu posadu. ali se nijedan nije vratio da ispriča o tome. ali netko će ga jednoga dana ipak prijeći. i sve to samo zato da bi došao neki šaljivdžija.Polako zazviždah: — U afelu? On zabaci glavu i odvrati: — Zbog čega pokušati Prijelaz u afelu? Što si onda napravio? Šest i pol tisuća kilometara po krvničkoj vrelini. Želim Svijetlu stranu bez ikakvih sličnih gluposti: —Žustrom se kretnjom nagnuo prema meni i nastavio: — Želim prijeći u perihelu i želim Prijelaz površinom. a Merkur je odabrao kao Suncu najbliži komad stijene na kojem je mogao podići svoj opservatorij. još od vremena kada su nestali Wyatt i Carpenter. naravno. bio je prirodno mjesto odakle je valjalo krenuti. Bio je to pravi Prijelaz pakla. što znači da je Svijetla strana sve vrijeme okrenuta Sunčevim zrakama. Merkur se oko svoje osi okreće u istom vremenu koje mu je potrebno za jedan krug oko Sunca. iskoristio tvoje podatke i oteo ti slavu. . Sunce je bilo Sandersonova beba. zona sumraka između Svijetle i Tamne strane nudi temperature bliže onima na kojima se može preživjeti. Baza nije bila osobito velika: uzletište za rakete. s jednim jedinim izuzetkom: površinom samog Sunca. Želio sam da među lim ljudima budem i ja. Dok se to ne ostvari. izabrao je vrlo pogodno mjesto. Želim Merkur — ali potrebna mi je pomoć da bih u tome uspio. koji je Sanderson izgradio još prije desetak godina. Isto kao što nije pokušao i nitko drugi. I ja sam tisuću puta mislio o tome. Merkur je njegov. No.79 - . Sumrak Lab nije bio osobito zainteresiran za Svijetlu stranu jer. hvala. s Merkurovom rozetom. Uz to. Ako je čovjek u stanju učiniti tako nešto. Svega je nekoliko ljudi uopće saznalo koliko paklen.

Jadni nas je Jack dočekao na uzletištu gotovo plačući: Sanderson mu je tako mračno prikazao Svijetlu stranu. Sanderson nam je. koji je sa zalihama i opremom stigao nekoliko dana prije nas. no pomogao nam je koliko je god mogao. od kojih su troja bili lagani modeli s velikim. doduše. Stone je bio prilično mlad — jedva dvadeset i pet godina. slijedeći ga svuda poput mladog psića. završavajući posljednje pripreme. oblim. Stone je iz Laba posudio trojicu ljudi i. Imali smo četvoro lakih kola. »buba«. S priličnim fondom — tri-V novac i nešto gotovine koju je Major uspio dobiti od vlade — omogućilo nam je da nabavimo novu i dobru opremu. Meni to nije bilo bitno. U ovoj se igri ne pita ljude zašto to čine — lako postanu strašno smeteni i nesigurni. no bio je s majorom u Vulkanu i molio ga je da se i on pridruži ovom putovanju. Stvari smo sredili na najbolji mogući način. zapravo nisu mnogo zanimala istraživanja. rekao da smo zacijelo poludjeli. U svakom slučaju. trećim članom naše grupe. izbrazdanim gumama i specijalnim odvojenim uređajem za olovno hlađenje. koliko je planetu potrebno da jedanput obiđe oko svoje matične zvijezde.80 - . i nitko vam nije u stanju dati neki razumni odgovor. zalihe i oprema bili su priređeni i spremni za provjeru i testiranje. kada smo stigli.Sanderson je svoj laboratorij podigao u blizini pola. čija je glavna dužnost bila vuča saonica. uz priličnu pomoć Sandersona. gdje je zona široka nekih osam kilometara i gdje temperatura varira svega od 25 do 30 stupnjeva. Zatim reče: — Jesi li čuo išta od McIversa? . koje je prikupljalo suvišnu toplinu. proveo je skoro taj cijeli tjedan ukratko ga informirajući o situaciji. već je o Mikuti razmišljao kao o nekakvom božanstvu. a dobru i jasnu sliku Sunca imali su u toku 70 od ukupno 88 dana. Mikuta je sam izradio nacrt opreme i sam ju je testirao. Uz njih. Major je računao da Sanderson zna i o Merkuru bar djelić od onoga koliko zna o Suncu. Solarni je teleskop bio u stanju podnijeti takvu razliku temperatura. Major je radio na njima s veseljem djeteta u cirkusu. S Jackom Stoneom. Imam čudan osjećaj da Jacka. sve dok je on sam znao zbog čega se upušta u sve ovo. I nije se prevario. Kada smo stigli u Lab. četvrto je vozilo bio specijalan traktor za osobito teške zadatke.

Major o tome nije mnogo govorio. proučavajući kartu — u velikoj je mjeri tektonski neaktivan.— Tko je on? — Želio je Stone znati. McIvers se još nije pojavio. kod kuće. On je čovjek koji ima sreće i sposobnosti. Svijetla strana nije mjesto na kojem možeš računati na sreću. Kada sam mu govorio o našoj namjeri i putovanju.. Seizmografska istraživanja govore o priličnoj aktivnosti u tom području. bar za. Snimci su načinjeni s tako velike visine da su detalji nestajali u zamagljenim mrljama. Nije riječ samo o vulkanskoj aktivnosti već i o uzdizanjima ispod same površine. što je bilo sve. . Zabrinut si? — Ne baš zabrinut. a da bismo se zamarali sličnim. proslavio se planinarenjem. krateri i rasjedi. vjerojatno. Ostalo nam je samo malo vremena. je li? — rekoh. — Jesi li ikada radio s njim? — upitah. — U međuvremenu. Dva dana kasnije. Pa ipak. Drugi smo dan proveli proučavajući zemljopisne karte Svijetle strane koje su do tada bile napravljene. koja postaje sve ozbiljnija što se više približavamo ekvatoru. jedan drugom bit ćemo suviše potrebni. — Major se okrenu prema meni — Ti si za njega. No ovi prema jugu i zapadu mogli bi biti aktivni.. nepotrebnim razmišljanjima. sasvim smo se dobro razumjeli. — Tip koji se ne boji ni vraga.81 - . moglo ih se iskoristiti. No. Major se nasmija. Uz to. Morat ćemo veoma paziti na težinu vozila. Okrenu se natrag popisu zaliha i reče. — Nisam. — Ovaj gorski lanac ovdje — reče major dok smo jedan pored drugog stajali nagnuti nad stolom. mogli su se uočiti samo najveći planinski lanci. hajde da popišemo i spremimo ove stvari. — On će s nama. Sanderson kaže da bismo trebali krenuti za tri dana. planiranje vjerojatno najpogodnije okvirne rute našeg prijelaza.. no Stone i ja smo postali malo nervozni. I najbolje dostupne karte bile su vrlo loše. O Tedu McIversu slušao sam mnogo priča i moram reći da nisam bio odviše sretan kada sam čuo da će i on s nama. I jedno i drugo bit će nam potrebno. čuo. — Mislim da o McIversu ne bismo trebali brinuti. — Možda. Dobar je to čovjek — dolje. kako kaže Sanderson.

Bio je McIvers visok. — upozorio nas je major. Postojala je atmosfera i stalan atmosferski protok sa Svijetle na Tamnu stranu. . trećega dana. da smo sve dalje od njegova rješenja. Napokon. No jedini način da se to izbjegne jest putovanje preko pola. kao da je ovo njegov uobičajeni način za sređivanje stvari u posljednji trenutak. u to nema sumnje. stalno je nešto radio s rukama. Nije toga bilo mnogo: lakši su plinovi dosegli prvu kozmičku brzinu i nestali sa Svjetle strane prije mnogo tisuća godina. vjerojatno. donoseći sa sobom dovoljno vulkanskog pepela po kojem je Sanderson bio u stanju procijeniti dubinu i prirodu površinskih uzdizanja na Svijetloj strani. no bilo je ugljičnog dioksida. u nadi da će uspjeti naći nekakav prijevoz dovdje. ili je jednostavno hodao naokolo. i najkompletnije dostupne analize pokazale su da smo jedva malo zagrebali površinu svog planeta. — Pa. I nikada nije bio miran. no tamo je površinska aktivnost bila mnogo mirnija i lokalizirana samo na određena područja. gotovo ravnodušne. Činilo se što više razmatramo problem. pospane. dušika i tragova ostalih težih plinova.. prerano posivjele valovite kose. bilo je napretek sumpornih para.. isto kao i ugljičnog disulfida i sumpornog dioksida.— Sanderson mi je rekao da je tamo. Atmosferska se plima kretala prema Tamnoj strani i tamo se kondenzirala. S druge strane. i nije mogao razumjeti zbog čega su svi toliko uzbuđeni. no time bismo izgubili nekoliko dana a opet ne bismo bili sigurni da je na zapadu površinska aktivnost manja. ili je pričao. na drugu stranu. Uz to. teretnom raketom koja je stigla s Venere došao je i McIvers. Dobro smo znali da na Svijetloj strani postoje aktivni vulkani — bilo ih je i na Tamnoj. nesigurno jest. Osim toga. Nije izgledao odviše potišten zbog propusta. No. a onda oštro skrenemo na istok. ali sposobne da se u trenutku razbude i uzbune. snažan čovjek duge. a onda je požurio na Veneru. s očima kakve viđaš u planinara — napol' zatvorene. konstantna površinska aktivnost — doda Stone. na Svijetloj je strani isto tako bilo problema i s atmosferom. Jedini način da se sazna što se doista događa bilo je naći se tamo i u to vrijeme. stalno je bio u pokretu. Za nekoliko je sati zakasnio na onaj brod kojim smo stigli major Mikuta i ja. Stvar je bila u tome da je trebalo pronaći putove i prolaze koji bi bili što dalje od ovakvih područja uzdizanja. veće bismo potrese možda mogli izbjeći ako nađemo prolaz kroz ovaj lanac.82 - .

Uz to. i sat kasnije posljednji put sme provjeravali naša odijela. * * * — A to je — reče Baron. a pod povećanim pritiskom. Sve je bilo spremno za rani polazak sutra ujutro. i one su bile izolirane. no bilo je jasno da ćemo mnogo rada. Omogućavale su nam veću pokretljivost i služile kao spremište instrumenata i zaliha. ako bi odijela negdje iznevjerila. na njih nije valjalo odviše računati. Te večeri Stone i McIvers postadoše pravi. — Niste računali na njih! — uzviknu Baron. — A što je bilo s »bubama«? — Naravno. a zatim pravac putovanja. Peter Claney podiže obrve i upita: — McIvers? — Naravno.Bilo je očigledno da major nema namjeru potezati pitanje njegova dolaska. — Zbog čega? — Znali smo da ćemo vrlo mnogo vremena provesti izvan njih. — Svako je imalo unutrašnju podstavu od modificirane staklene vune. prisni prijatelji. između vanjskog i unutrašnjeg dijela postojao je međuprostor širok oko centimetar. Na Sunčevoj smo svjetlosti blistali poput okićenih jelki. Baron kimnu glavom. — Na mjestima kao što je ovo nađe se mnogo bizarnih ličnosti — reče. Najviše nas je brinula oprema. no. ispijajući posljednje kapi pića i dajući znak konobaru za još jednu rundu — bila vaša prva velika greška. što se zaštite tiče. — Neki od najboljih ljudi na prvi pogled ne doimaju se osobito pouzdano. Još je bilo stvari koje je valjalo učiniti. što se . Vanjski je pokrov bio obložen monomolekularnim reflektirajućim slojem kroma. čime je izbjegnuta nespretnost odijela s azbestnom izolacijom. i alarmni termoelementi. Claney slegnu ramenima i preleti pogledom preko malih. odobravajući: — Kakve ste vrst odijela imali? — Najbolje izolirana odijela ikada napravljena — reče Claney.83 - . jer uz temperaturu od 380 stupnjeva ne bi trebalo odviše vremena pa da se pretvorimo u pepeo. tihih stolova. Jedinice za hlađenje i spremišta s kisikom uzimali smo sa saonica i mijenjali svakih osam sati. U tom trenutku naš veliki problem nije bila ličnost kao takva. Naravno.

dvostruko veće nego što izgleda sa Zemlje. — odvrati Claney — krenuli smo po planu. Major je razjasnio posljednje detalje sat prije nego što smo krenuli. — Nastavite — reče napetim glasom. da. morati obaviti pješice. Baron obliza usne. Uspije li nam u prosjeku prevaliti stotinjak kilometara na dan. golemo i žuto. Na nama je bilo da prijeđemo tih stotinu kilometara na dan. otprilike šezdeset dana od polaska iz Sumrak Laba.samog napredovanja tiče. Sanderson će nas čekati na drugoj strani. u točki u kojoj je Merkur najbliži Suncu — što je Centar činilo najvrelijim dijelom planeta u najvrelijem trenutku u kojem se može naći. To je bio plan. — Krenuli ste po planu? — O. premda u sjenci. Svakog će dana to Sunce postajati sve veće i sve bjelje i svakim će danom površina postajati sve vrelija i vrelija. to je sve. Stone i ja nalazit ćemo ti se sa . što smo svi znali. s izviđačkim brodom laboratorija. — Peter. to je bilo u redu. oslonivši se na naslon. Odlaganja bi nas mogla stajati života. Smjesti se. temperature na kojoj su sumporni bazeni. No stići ću i do toga. posao će biti samo napol završen — još će pred nama biti put od 3200 kilometara prema suprotnoj strani zone sumraka. Prsti su mu udarali po hladnom. — Claney se s gorčinom nasmiješi i nastavi: — A to je značilo da se samo dva i pol centimetra staklenih niti i centimetar slobodnog prostora pod pritiskom nalazi između nas i površinske temperature na kojoj je olovo teklo kao voda a cink gotovo dosizao točku taljenja. mogli bismo se naći na ekvatoru točno u perihelu. No kada jednom dosegnemo Centar. Kada smo krenuli. Riječ je o tome da nismo sasvim završili po planu. i nastavi: * * * Sa Sumraka krenuli smo na jugoistok: do centra Svijetle strane trebalo nam je trideset dana. mokrom staklu. ti ćeš uzeti prvu bubu. okvirno. onu malu koju smo olakšali i uredili za tebe. bit ćeš prethodnica. bez obzira na to koliko vrelo postalo.84 - . Sunce je već bilo iznad horizonta. bez obzira na to kojim područjem i kakvim terenom moramo proći: Vraćanje i traženje drugih putova bilo bi opasno i oduzelo bi nam dragocjeno vrijeme. ključali poput zobene kaše iznad logorske vatre.

naravno — odgovori McIvers. — To je točno. Uzbuđenim kretnjama poravna karte i nastavi: .. Peterov je posao da u svakom trenutku odabere put kojim ćemo krenuti. — Ja sam mislio na samu prethodnicu pri napredovanju. — A tko će kao prethodnica ići u istraživanje? — Pa.85 - . Male pukotine. pedesetak metara iza tebe. Je li jasno? McIvers i Stone izmijenjaše poglede. Ostao je samo okvir i kotači — reče Mikuta kimnuvši glavom. — Vodeća »buba« mora biti što lakša. svi ćemo ga istražiti pješke. — Upravo za to nam služe karte — odvrati major oštrim glasom. — slegnu Stone ramenima. potežući prstom donju usnu. — Potreban je netko tko će biti više ispred — najmanje šest do osam kilometara — i koji će otkrivati velike pukotine i aktivne promjene tla. pristaješ li na to? — Ne smeta mi. Major oštro pogleda Stonea.strane. Čini li to neku razliku? — Pretpostavljam da ne čini — reče major. kako možemo znati u kakvu vrstu nevolje srljamo. Peterova je »buba« ogoljena do kraja. — I on bi bio u stanju raditi sa saonicama. tvoj će posao biti vuča saonica. a tek onda ćemo krenuti bubama. — Karte! Ja govorim o preciznom i detaljnom istraživanju. U redu? — Naravno.. S druge strane. Riječ je jednostavno o tome da se bolje osjećam kada se krećem. sa strane. one koje se na kartama ne mogu vidjeti. Bude li ikakve sumnje u sigurnost puta. McIvers. McIvers načini nevini gest rukama i reče: — Nije važno. —reče McIvers. — Jack. zvučalo je kao da ću ja — presjekoh ga. ti ćeš sa mnom ići iza Petera. Nema potrebe da brinemo oko većih topografskih elemenata. — Znači. — Jack i ja smo razmišljali o tome da izmijenimo uloge — reče McIlvers. to je ono što nas može stajati života. tako da će naš zadatak biti da bi što preciznije odredimo pravac kretanja. zar ne? — Zagleda se u majora i nastavi: — Hoću reći. meni bi to omogućilo malo više pokretljivosti. Mac je želio. ako pred sobom nemamo nekog tko će izviđati.

ako ti tako kažeš. Razumiješ li?' McIvers kimnu. Prvih tridesetak kilometara čak smo imali i put koji smo mogli slijediti. sa svakim kilometrom koji smo prešli. bez prekida. McIvers se zagleda u njega. A onda. I nas dvojica kimnusmo u znak slaganja. da ja uzmem »bubu« i krenem naprijed u izviđanje. Kada stignemo do Centra. Ne želim nikakve gluposti. tako kažem i tako mislim.— Gledaj. Napokon mrzovoljno kimnu glavom i promrmlja: — U redu. — Da..86 - . a ne mrtvaci. Ostajemo zajedno. Ja sam išao prvi. možda i punih šesnaest kilometara ispred vas. želim da sa mnom budu živi ljudi. Iza njih Stone je vukao saonice. — Nema kockanja — upade major. Do Centra ćemo stići svi zajedno. mogao sam vidjeti majora i McIversa kako mile za mnom. postajući sve vrelije i vrelije. ali ipak pažljivo istražiti područje i radiom javiti Peteru gdje treba izbjeći pukotine. zašto ne? Mogli bismo uštedjeti dane i dane! — odvrati McIvers. sve dok površine skija nisu zagrizle u pahuljastu vulkansku prašinu i pepeo što su pokrivali dolinu. dok su mu obrazi bili crveni od bijesa. čvrstom tlu. — Sada. mogli bismo krenuti. i Prijelaz ćemo završiti svi zajedno. Naravno. osam. kada je svima sve jasno. okrugle gume njihovih »buba« s lakoćom prolaze neravnim dnom klanca. Mikuta se okrenu prema Stoneu i meni. — U redu — zaključi major polagano.. — Ne zanima me što bismo mogli uštedjeti. dok široke. iza sebe. preko ramena. To znači da ćemo u svakom trenutku jedan drugome biti u vidnom polju. nikada neću zaboraviti golemo žuto Sunce kako sja na nas. nazupčanog gorskog klanca koji se protezao prema jugoistoku od Sumrak Laba. bili smo odmoreni i svježi kada smo krenuli duž dugačkog. Čak i pri gravitaciji koja je iznosila samo jednu trećinu Zemljine. Bilo je vrelo. traktor je uz dosta napora vukao saonice. Znali smo da će prvih nekoliko dana biti najlakše a. uz to. Ako s tog putovanja zaboravim sve ostalo. mogu ostati na dobrom. — Ali. na bilo kojem mjestu. Svaki alpinist zna da je sigurniji u grupi nego sam: u bilo koje vrijeme. Oči su mi bile zalijepljene za sliku koju je davao veliki polaroidni .

Nalazili smo se na djevičanskom. Major je odlučno i strogo odmjeravao vodu. prebacili preko njih lagani aluminijski štitnik protiv Sunčevih zraka. Suncem ispržene raspukline. Sve smo više ulazili u pustoš. no izazov je bio toliko snažan da si ga gotovo mogao osjetiti. Kada je došlo vrijeme za spavanje. počeo sam gotovo sasvim ovladavati svojim vozilom. paklena rupa. vitamine. Sjedili smo i gledali jedan drugoga. Nakon nekoliko perioda vožnje. Jedinice za hlađenje osvježavale su nam kožu s ugodnih 23 stupnja. na neki način. Upitajte psihologe i psihijatre zbog čega. a spavali pet. otkrivajući tragove koje su na rubu Svijetle strane ostavile ranije istraživačke grupe. bez prestanka žedni. rastvorene na dnu klanca. i to je ipak bilo nešto. održavanih u odijelu.dalekozor. Prostrane. prema kojoj se Dolina smrti na Zemlji činila poput japanskog ružičnjaka. zrak je bio ispunjen jedva vidljivom žućkastom izmaglicom sumpora i sumpornih plinova. Oči su nam gorjele unatoč filtrima. Vidjeli smo je. mrtva.87 - . Znojili smo se kao da se nalazimo u superpregrijanoj pećnici. U tim trenucima priklali bismo i vlastite bake za jednu ledeno-hladnu bocu piva. i tragovi nestadoše. Nitko prije nas nije prošao ovim područjem i . Onda bi McIvers rekao kako bi silno prijalo jedno pivo i to bi nas do kraja otjeralo u aut. ugljikohidrate. ili o čemu smo marili. i optužili se po prašini i kamenju. mjesto koje nije stvoreno ni za jednog čovjeka. Oni bi vam mogli dati mnogo zanimljivih razloga. no ni jedno ni drugo nismo mogli otjerati snom. Bili smo stalno. Vozili smo osam sati. jalova. zavrtjele u spirali. ali sve što smo mi znali. masnu želatinu. Tih prvih dana nismo toliko osjećali tu vrelinu. No nekoliko sati kasnije protutnjali smo pored Sandersonovog isturenog istraživačkog opservatorija. a Sunce je već počinjalo gristi. A zatim smo s prednjih saonica uzimali hranu. i neke su se nervne staze. sisajući je iz tuba: proteine. namjestili smo »bube« u četverokut. Štitnik je uspijevao smanjiti temperaturu za nekih 30 do 35 stupnjeva. bilo je to da se stvar dogodila upravo tako. Kao posljedica takve situacije prvih nekoliko odmorišta nismo ni oka sklopili. netaknutom teritoriju. sa crnim stijenama što strše s obiju strana. imali smo teške glavobolje. Bilo je vrelo. no naše su oči gledale blještavo Sunce i spržene žute stijene kako promiču pokraj nas. jer inače bismo pili preko svake mjere i za tjedan dana zaradili upalu.

vapnenac i granitni pepeo. Tih prvih nekoliko perioda vožnje mnogo sam novog naučio o Merkuru. kroz sve ono što je moglo baciti na nas. . prekrivenu nepravilnim. nazupčanim kraterima. Suviše lagano. napredujući. No išlo je bez problema. prije četrdeset godina. Moralo je biti pobijeđeno na najteži mogući način: površinom.88 - . taj lanac nije pokazivao nikakve znakove aktivnosti. i moralo je biti pobijeđeno i prijeđeno. Mi ćemo dobiti nju. Takva je bila pogodba. Ipak. Oni koji su pokušali. dok bismo nas četvorica pješke krenuli u istraživanje prolaza. no iza njega čekalo nas je područje aktivnih vulkana. sumporast povjetarac. okrutno su kažnjeni. Svijetla je strana bila vrijedna ovog pokušaja. Klanac je pomalo prestajao i nakon nekih stotinu i pedesetak kilometara prešli smo na padinu gorskog lanca. Ispod njih bile su prostrane žute visoravni. Vjetar nismo mogli otkriti. »bube« bi mirovale. visoko uzdignuta koplja stijenja i krša. Bio je to krvav posao. sve je to ispunjavalo pukotine i rascjepe. a očito su i ostali mislili isto. zadimljene i šištave od plinova ispod površine. Iz kratera pokraj kojih smo prolazili stalno se dizao žut dim. S vremena na vrijeme. nije ga bilo dovoljno za neku vidljiviju eroziju. koja se protezala prema jugu i istoku. no znali smo da postoji vruć. Sunca. kopajući. Jedina još teža vrelina u Sunčevu sistemu bila je površina samog Sunca. naučio sam zapažati rasjekline koje smo bili u stanju prijeći. činilo mi se. u najteže moguće vrijeme. Nad svime je ležala siva prašina — silikati i soli.mama naših »buba«. a strane su im bile zaodjenute mrtvačkim plastom debelog sloja pepela. nudeći meku. otkrivati prekrivene pukotine po blagom ulekhuću u prašini. podmuklu i varavu površinu širokim gi. ili će ona dobiti nas. ali to je tlo još bilo ovdje. znali smo da se čak i ovo tlo može pobijediti i pokoriti prije. Još od prvog spuštanja na Merkur. Ne na lagan način. i razlikovati ih od nepremostivih usjeka. Ranije smo se borili s apsolutnom hladnoćom i pobijedili smo. Krateri su izrastali iz nazupčanih klanaca. osim. međusobno povezani laganim bakrenim kablom. Naučio sam čitati tlo.pobjegao živ. koji je u golemim kontinentalnim plimama prelazio površinom planeta. golema. spavali smo od iscrpljenosti. sve dok ne bismo postali sasvim sigurni da će površina moći izdržati naša vozila. U početku. kamen plavac. još malo kopajući. No nikada se nismo borili s ovakvom vrelinom i pobijedili. A opet.

ali tu i tamo osjetilo bi se da je drugačiji. okrenuo sam »bubu« i pogledao kroz dalekozor. i već nam je gotovo nestao iz vida u oblaku pepela. nikada daleko. To mi se nije sviđalo. ili vozili: duhovite primjedbe. Doovdje su Wyatt i Carpenter stigli na svom Prijelazu Svijetlom siranom. onako kao što su nas oči stalno peckale a koža na licu svrbjela i treperila na kraju svakog našeg osmosatnog putovanja. bilo da smo se odmarali. Major i ja smo skrenuli s rute. bolje mi je uspijevalo da to prikrijem.. Bila je to olupina jedne »bube«. staromodnog modela s jednom gusjenicom. zapazivši ga kako stoji na vozilu i mahnito nam maše. Suviše je pričao. slomljene osovine. Odvezao se duž jednog od pokrajnih ogranaka našeg kanjona. prvi put. ali svaki put malo dalje. sve zabrinutiji. drndavo pojurivši niz klanac za njim.McIversov nemir počeo nam je ići na živce. * * * Za vrijeme petog razdoblja vožnje. najbrže što su nam »bube« dopuštale. no računao sam da će ga to proći nakon nekog vremena. sa svakim zaustavljanjem postajao je sve tiši. Izgledao je isto. širom rastvorene središnje oplate. s bijelim kostima što su sjale kroz prednji vizir kaciga. Tu i tamo bi skrenuo s pravca i odvezao se malo u stranu. Dok mi je srce bubnjalo u grlu. već dovoljno istrošeni živci dobiju odlučujući udarac. Našli smo ga kako nepomično stoji i pokazuje duž klanca i. dok su nam glavom jurile tisuće strašnih slika. dosjetke.89 - . od one vrste koja se ne upotrebljava već godinama. I ja sam bio dovoljno zabrinut. Jack Stone vladao se sasvim drukčije. Bez ultraljubičastih zaslona i tamnih filtara oslijepjeli bismo. sve odvojeniji. .. teren se polako počeo mijenjati. No bio je potreban jedan od onih McIversovih pokrajnih izleta pa da naši. Nekoliko metara dalje nalazila su se dva izolirana odijela. jednostavno. toliko ponavljani da im je brada bila već do koljena. napola pokopana u rasjeklini. Svakim je kilometrom Sunce postajalo sve veće i sve svjetlije i više na nebu i vrelije. koji je skretao prema zapadu od pravca napredovanja. glupi vicevi. Bila je čvrsto ukliještena u raspuklini jedne velike stijene. šuti. nemajući što da nam kaže. kada iznenada začusmo oštar krik u slušalicama.

Nisam mogao vidjeti daleko naprijed zbog žute izmaglice što se dizala iz rasjeklina. Naglo uzviknuh. opasnije za pojedinca. bolje da ode McIvers nego ja. Mogao sam vidjeti mutnosivu tvar kako se penje uz široke kotače. probijajući se prostranom zaravni izmičući mreži zjapećih površinskih rasjeklina. uski greben sive tvari. u trenutku kada sam u posljednji trenutak ugledao oštar rez ispred sebe. Nastavio sam razmišljati.Dvaput sam osjetio kako mi se gume okreću i začuo zavijajući protest motora. a to mi se nije dopadalo. A onda. Ulazili smo u područje nedavnih površinskih aktivnosti. A onda. vrlo zabrinut. ali ja nisam mnogo mislio na svoje suputnike. Tvar je izgledala savršeno slična blatu. Znao sam što se dogodilo kad su me gume izdale i. Uhvatio sam samoga sebe u želji da je major ipak odobrio McIversovu ideju o prethodnom izviđanju terena. Kretali smo se još polaganije. debela i postojana. Bio sam zabrinut zbog sebe. u naporu da vozila održimo na čvrstoj kamenoj površini. nekoliko minuta kasnije. Krenuh dvadesetak metara nalijevo. no ništa se nije dogodilo. Postojalo je samo jedno mjesto koje je izgledalo kao mogući prijelaz: dugačak. no radilo se o rupi ispunjenoj rastaljenim olovom. ponovo u »bube«.90 - . Nakon toga. tamo gdje je površina padala dva metra s one strane dubokog usjeka. Jedna kriva procjena i svi smo mogli propasti. gledajući prema dolje. mnogo sam opreznije odabirao put kojim smo se kretali. snažno sam ponovo pokrenuo motor. zaustavljajući ostale. . tako da sam se gotovo našao nad njom. površina je doista bila varava i na svakom nas je koraku mogla izdati. Bila je duboka i široka. a zatim okrenuh »bubu« i postrance se približih raspuklini. osjetio sam kako ispod mene podrhtava površinska kora i ugledah kako se greben pomiče nekoliko desetaka centimetara u stranu. što je poput rampe ležao preko jednog dijela rasjekline. leteći naokolo u komadićima koji su se pušili. dok su se kotači okretali uzalud. možda. sasvim iznenada »buba« se jako zaljuljala i stala. ali vozio sam naslijepo. privezali su me za traktor i izvukli iz blata. ali nisam mogao istjerati tu misao iz glave. i znao sam to. Vijugali smo naprijed-naatrag. Nije bilo u redu što sam tako razmišljao. Bilo je to iscrpljujućih osam sati. Čak i dok sam ga promatrao. što se pušilo ispod mekog sloja pepela koji ga je sakrivao. a zatim ponovo nadesno. i gotovo da i nismo spavali.

— A što je s onim grebenom? Oklijevao sam. za jedan užasan trenutak činilo se kako se izmiče ispod vozila. hvatajući brzinu. Greben se zatrese kada gume udariše u nj. Obišao me i pojurio ravno prema sivom grebenu. koji je za volanom izgledao kao vozač na trkama.U ušima mi zazvuča Mikutin glas: — Kako ti se sve to čini. kreni polako. kako radosno viče: — Dođite. — Peter.. — Vidio sam da se pomiče — povikah. — U redu. Još samo jedan takav trik i zavezat ću te za prvi kamen i ostaviti! Razumiješ li me? Još samo jednom . Uzvik mi zaslade u grlu. Pomozi Jacku sa saonicama — reče major glasom koji je bio napet kao žica. obavijena oblakom prašine. zaustavi tu stvar! — a trenutak kasnije MeIversova je »buba« već bila na grebenu. Deset minuta kasnije svi smo bili na drugoj strani usjekline.. budalo blesava. U slušalicama začuh grmljavinu gnušanja i MeIversova »buba« pojuri naprijed. vi spori puževi.. McIversov je glas bio pun protesta: — Ako stvar prepustimo Claneyu. Peter? — Ne znam. znači da te vid još dobro služi. Prošla je pokraj mene. — Bojim ga se. ostat ćemo ovdje zauvijek! Pa svaka bi slijepa budala bila u stanju vidjeti da taj greben može podnijeti našu težinu. majore. Major provjeri vozila. s McIversom. začuh kako major hvata dah i urliče: — Mac. natjera »bubu« na groben i polako prijeđe na drugu stranu.91 - . a zatim se bijesno okrenu prema McIversu: — Još samo jedan takav trik. Čemu sva ova gužva? Prešli smo prijeko. Pridržat ću vas! Kroz slušalice začuše se riječi koje nije pristojno zapisati i major prođe pokraj mene. Ova kora kao da se nalazi na koturaljkama — odgovorih. no »buba«je već bila na drugoj strani. drndavo jureći. i ja začuh McIversov glas. u redu. nismo li? Sve što kažem jest da treba . Bit će najbolje da se okrenemo i potražimo prijelaz na drugoj strani.. nalik na čudovište.

Još smo zaista u dobrom stanju.. prišao mi je major. da njegove riječi počnu djelovati. — Uplašen sam. — U čemu je problem? — Vrelo je — odgovori on polako. u trulom smo stanju. — Pričekao je nekoliko trenutaka. iskašljavajući riječ po riječ. Nije on tako nesmotren kako izgleda. Vidio sam kako snažno steže komad stijene. podalje od nas. momče — rekoh. Stone se tresao. I dalje se. a onda potjera »bubu« ponovo na stranu. hajdemo dalje. ali nije spavao. ako misliš da sam se šalio kad sam ti ono rekao. — Ako mene pitaš. — Mikuta je uplašen. Nije odgovorio. — Peter. Nećemo uspjeti. zabrinut sam — rekao je polagano. tresao. Ali. ne brini za to. — U redu. jesi li svjestan toga? Ta će nas poludjela budala sigurno ubiti. Kasnimo već više od stotinu i pedeset kilometara. i jednostavno je ležao na leđima. — Hoćeš li da ti donesem vode? — upitao sam ga. . — Ne mislim na McIversa. Nalazio se s druge strane. I nitko ne pokušava biti junak. Nisam trebao doći ovamo. — McIvers? Ne brini. — Hej. — Slušaj — rekoh. no dok sam se pripremao za spavanje.. samo je nestrpljiv. samo me pokušaj iskušati..92 - . — Potrebno nam je također i malo procjene — presiječe Mikuta. — Nitko. što li? Kažem ti da sam uplašen. Razumljivo je to. Koga li sam đavola pokušao dokazati dolaskom ovamo? Jesam li nekakav junak. Mislim na malog — zatrese glavom Mikuta. Bojim se. — Jack? Što je s njim? — Pogledaj. Za posljednje vožnje prošli smo tek nešto više od šezdeset kilometara. Kada smo stali. incident se više nije spominjao. — Iznenada je počeo jecati kao dijete..... — Naravno da je vrelo. samo junak Stone — odvrati s gorčinom u glasu. pokraj traktora. ali nemoj da te to zabrinjava.. Priđoh mu i sjedoh do njega. Pa što? Uspjet će nam.imati malo živaca i s vremena na vrijeme ih koristiti namjeravamo li ikada prijeći preko ovog prokletog vrelog pakla. a krećemo se strašno sporo. — Nismo — presiječe. Cijelo mu se tijelo grčilo. ja sam uplašen.

93 - . Nazupčana je površina bila gotovo neprolazna. Bio sam dovoljno uplašen tjeranjem »bube« po ovim grebenima.. Otišao sam na drugu stranu. I dalje sam mislio o onom grebenu. — Strašan junak. od one vrste na koju nas je Sanderson osobito upozorio. a onda bi se ponovo penjao u »bubu«. — Oprosti. bijel od vreline. Znao sam što želi. ha? — Uspjet će nam — rekoh. tako da smo se našli 160. jedva primjetno. U dosadašnjih šest razdoblja vožnje prešli smo svega oko 510 kilometara. — Žalim. — Neće nam uspjeti — žalio bi se McIvers bijesnim glasom. Teško da smo uopće napredovali. Samo okušaj sreću.. Desetak sam puta morao izlaziti iz »bube« i provjeravati nesigurno područje vlastitim nogama i specijalnim štapom. Četiri sata kasnije bili smo ponovo za volanima. Čim sam ga pogledao. sasvim nedavno izbačen iz unutrašnjosti planeta. Prostrana površina gotovo čistog cinka koji je. — Naravno — odgovori on napokon. čak . bilo mi je jasno od čega je napravljen. ali ne mogu brže — odvratio sam mu. Sunce će već proći perihel i stići do afela. otvoreni kanjoni pretvarali su se u močvare olova ili rupe pune sumpora. no pričekao sam dok se nije sasvim smirio. šuplja košuljica od cinka. i cijela će površina pući poput suhe borove daske. — Dok mi stignemo do Centra. ako ne i više kilometara u zaostatku iza plana. no nije mi baš najbolje uspijevalo. Bit će sve u redu. Velike su stijene stršale posvuda po platou. i McIvers mi ni trenutka nije dopuštao da to zaboravim. dugački. da bismo pokrenuli vozila još dva ili tri kilometra naprijed. O cinku sam znao da na ovim temperaturama postaje lomljiv poput stakla. Svaki put kada sam pješke krenuo naprijed. nasmiješio. za mnom bi pojurio McIvers. Postajao sam sve bješnji. kao što je to učinio McIvers. Vrijeme nas je počelo dobro pritiskati. trčeći poput školarca na sajmu. crvenoga lica i zadihan. grebeni su se rasipali čim bi ih gume moje »bube« dotakle. ali se nisam usudio da mu to i dam.Pribrao se i ukočeno. čekajući da ga kisik i sumpor sasvim izbuše i unište. No nije bila McIversova greška što se to nije dogodilo. Zatim sam pokušao spavati.

Našli smo se na prostranoj. Kada sam se zaustavio. A onda sam iznenada hitro nagazio na kočnicu. Budi i dalje pažljiv. prišao mi je major i tihim glasom rekao: — Peter. Ipak. nalik na golemi ledenjak od kamena i metala. dugačkom padinom što se uzdizala i svijala pod nama kao da je ispod nje neki rastaljeni sloj. Claney? . Već idućeg trenutka u uhu začujem McIversov glas: — U čemu je sada problem. Krenuo sam preko desetak klimavih prijelaza. Major se složi. no McIvers nije mogao suzdržati svoje nestrpljenje.i ako sam znao da odluku donosim ja. — To će biti baš dobro — reče. viseći greben. ali i riskiraj malo. Kretali smo se nizbrdo. sve dok iznenada nisam krajičkom oka zapazio pukotinu ispod nas. koja se doimala čvrstom. nećemo preživjeti ni osam sati. Bilo je to nemoguće i Mikuta je to znao. Što se god bude dogodilo. i »buba« se trznula i zaustavila u oblaku prašine. U svakom slučaju. čak ako bi vozila i izdržala. naši živci zacijelo ne bi. poda mnom se zanjihao jedan pokretan. ako ikada dospijemo tako daleko. To nije bilo mjesto na kojem se trebalo kretati jureći. no dok smo se pripremali za novi polazak. taj će se momak raspuknuti ako se ne budemo brže kretali. Krutim koracima poče hodati tamo-amo ispod raširenog štitnika. Nismo se obazirali na tu primjedbu. Jack Stone podiže pogled s velikih aluminijskih karata i reče: — Još stotinu i pedeset kilometara i naići ćemo na pristojnu stazu. kao da ima nešto osobno protiv njega. ne želim da se on nade na čelu. Otišao sam suviše daleko. Stavimo li njega na čelo. Nastavi promatrati Sunce. Ipak sam pokušao. U redu? — Pokušat ću — rekoh. ima pravo kad kaže da se moramo brže kretati. Temperatura je dosizala 278 stupnjeva i rasla je i dalje. Izišli smo na ravnu površinu što se protezala u daljinu i pojurili naprijed. ravnoj plahti sive tvari.94 - . padina je bila izlomljena prostranim raspuklinama. uspeo se. napol prekrivenim prašinom i tankom cinkovom korom. Neko je vrijeme stvar izgledala jednostavna i dobro smo napredovali. polako sam se probijao do ravnih grebena cinka. — Što će reći. Možda bismo tu razdaljinu mogli prijeći za nekoliko dana. a onda projurio na drugu stranu.

Samo sam gledao i osjećao kako mi krv navire u glavu... sve dalje i dalje. osjećajući izraz Stoneova lica. Slomljena noga. a tek onda ugledao. Stajali smo i zurili dolje. čini mi se. Moja »buba« bolesno je zateturala i na površini pojavila se dugačka crna raspuklina proširujući se sve više. nego polako.. Nije bilo lijepo. puknut će. Tako je. sva trojica. Žestoko sam pokrenuo motor i polako se počeo približavati svježe izlomljenom rubu grebena. Prašina se još u valovima zasljepljujući dizala iz dubine. I čuo je. da. Na trenutak uspio sam ugledati Stoneovo lice kroz vizir njegove kacige. Začuo sam krik. Začuo sam McIversa kako kune. a onda se sjurila u rastvorenu rasjeklinu. Nisam se mogao pomaknuti sve dok nisam čuo Jacka Stonea kako ječi. Krenite natrag! Polako sam krenuo natrag duž grebena. — Želiš li raspravljati o tome? Suviše je tanko. niti neoprezno. dok se McIversova »buba« podizala sve više i više. eto što se dogodilo — zagrmio sam. a majora kako viče: — Claney! Nisam mogao vidjeti.— Povucite se! — povikao sam. .. a onda sam ugledao kako njegova »buba« polako mili površinom naprijed. Onda: — Čini mi se da se hladnjak pokvario. — Mac! — pozva Major. — Izgleda — rekoh. — reče major teškim glasom — to je to. Čini mi se da sam cijelu minutu samo ostajao i gledao. nisam vidio ni traga vozilu. — Nastade duga stanka. s laganim oblakom prašine za sobom.. — Ne može nas držati! — Odavde izgleda sasvim čvrsto. Ovaj put nije to bilo brzo.95 - . Izgledalo je toliko vrelo da sam jedva disao dok je polako prolazio pored mene. — Čekajte — reče Stone. — Čuo sam nešto.. što se dogodilo? — Puklo je pod njim. jedva čujan. — Pa. Bio je to glas u slušalicama.. praćena grmljavinom raspuknutog stijenja i razmrskanog metala. Čini mi se da sam prvo osjetio kako se otvara.. A onda se greben počeo uzdizati. vruće. možeš li me čuti? — Da. Rasjeklina je zjapila preda mnom. Mogu vas čuti — glas je bio vrlo slab. — Jesi li dobro? — Ne znam. — Mac.

* * * — Sretno. Bit će nam potrebno svjetlo. Lice mu je bilo mrtvački. Zašto se ne povučemo i spustimo mu uže? — Ne bi bilo dobro. — Oklijevao je svega trenutak. Spuštao sam uže malo-pomalo. ali mi nije uspijevalo. natrag! — Pokrenuo sam traktor unatrag. A onda sam osjetio kako se tlo uzdiže a traktor ljulja na stranu. Pokušao sam ih opustiti. a onda se okrenu Stoneu: — Brzo. — Pogledao je prvo mene. Cijela ova strana rasjekline može se urušiti svakog trenutka. lice mu je bilo iskrivljeno. — Nisam ni ja tako težak. — Ipak. blijedo. — Peter. dohvati uže s drugih saonica. dok se traktor . a on je u njoj. — Loše — odgovori major. — Peter. Peter! Povuci se. bit će bolje da ti kreneš sa mnom. a onda reče.96 - . — Kimnuh glavom. Ako uočiš bilo kakvu opasnost. provjeri kuke i polako nas spusti dolje. — Pusti me da ja pođem s tobom. neće još dugo. Pusti me da siđem dolje. otpusti konopac. Krenuli su preko ruba grebena. Začuh majorov povik: — Ruši se. Kada sam ga izvukao. Peter. — Peter je lakši. bilo što. — Čekajte — reče Stone. a onda jednim dugim pogledom promotrio Stonea. — U redu. razumiješ li? Cio bi greben mogao potonuti.Major me pogleda na trenutak. — Pomakao se dvaput otkako sam uzmaknuo. Minute su prolazile u tišini. ako tako želiš — reče Mikuta i pruži mu svjetiljku. a jedan od vas poći će sa mnom da mi pomogne. Upotrijebi vitlo na traktoru. — Ne dopada mi se taj greben — rekoh. ruke su mi se trzale na kontrolnim uređajima. — Još je živ — dahtao je od napora. — Morat ćemo brzo raditi. sve dok se nije odmotalo sedamdeset metara i olabavilo. Spustio sam ga. ostao je dolje svega nekoliko trenutaka. — Kako izgleda? — povikao sam. »Buba« je uništena. Ziv će se ispeći ako ga ne izvučemo odande. Spusti nas još malo.: — Moramo pokušati. oslobodi se i makni se dalje odavde. ti ćeš me spustiti dolje.

odsijecajući pokrajni zid mamutski golemim rezom.97 - . Baronova šaka. s trzajem zaustaviti traktor. Peter Claney se nasloni. Nestali su — sva trojica. pogleda u Barona. Nekoliko se sekundi njihala amo-tamo nad rubom. iskapi piće i. — Uzeli ste sa sobom pogrešnog čovjeka — reče Baron. Nije postojala nikakva nada da će im itko ikada pronaći kosti. sivim oblacima. Imao sam traktor i saonice.tutnjeći udaljavao od ruba rasjekline. — Naravno. uspjeli biste. Zar ne shvaćate? Udaralo nas je Sunce. Da ste krenuli bez njega. Ali to nije istina. da njega treba kriviti. — Nikada — zatrese Clanev glavom. Bio je neobuzdan. kojom je snažno stezao naslon za ruku. Imao sam sedam dana vožnje natrag pod tim golemim žutim Suncem. opusti se. uz grmljavinu. — Čovjek kao što je McIvers bio je potreban. udarala nas je površina planeta. čak i po cijenu da nas to ubije. Sada se već sva površina ispod mene žestoko tresla. trljajući svoje lice puno brazgotina. dok mu se u očima nazirala molba za razumijevanjem. — Claney se nagnu preko stola. — To je bila vaša greška. pepeo se podizao u golemim. i McIvers i major i Jack Stone — pokopani pod tisućama tona stijenja. Polagano. surva u rasjeklinu. — Vi ste se vratili. — To sam i ja mislio prvog dana povratka: da je sve to McIversova greška. — Ali njegova je procjena bila pogrešna! — Nije mogla biti razboritija. Postoje mjesta na koja čovjek ne može ići. ja sam se vratio. Uže je puklo i namotalo se na vitlo poput slomljene opruge sata. ali to je jednostavno istina. a onda se. — Mi to nismo shvaćali. Imao sam mnogo vremena za razmišljanje. A onda. Morali smo se držati plana. rušeći se. Možda smo bili osuđeni na propast već prvog dana kad smo krenuli. uvjeti koje čovjek nije u stanju . jer da ga se nismo držalj sasvim bismo sigurno bili mrtvi. — Ali čovjek kao što je on... Dok su se prašina i plameni jezici pomaljali iz zadimljene raspukline. Claney kimnu glavom. cinka i rastaljenog olova. nemiran i imao je mnogo živaca. cijela se jedna strana rasjekline zanjiše i skliznu u stranu.

— Vi ste lažljivac — reče mu Earon. — Zbogom. — Pretpostavimo da ja uopće nemam pravo. i još nešto. Dok se podizao od stola. neće li? — smijao se. pretpostavimo da ćete uspjeti — iznenada reče Claney. — Mi hoćemo — odvrati Baron. U blijedoplavim očima mogao se vidjeti poraz. Ja sam imao sreće. vratio sam se. — No? Peter Claney raširi ruke u bespomoćnoj gesti. — Kada polazite. — Dobro. a zatim se slomljeno spusti u stolicu.podnijeti. Jako zgodan razgovor i tome slično. Ali pokušavam vam reći ono što sam otkrio: da nitko nikada neće osvojiti Prijelaz Svijetlom stranom. Baron ga uhvati za zglavak. Zbog čega ste došli ovamo? — Da bih vas pokušao uvjeriti da ne odete u smrt — odvrati Clanev. — Da. To će biti to. Barone? Želim krenuti s vama. Claney. Što nakon toga? Što dolazi nakon toga? — Sunce — odgovori Baron. Hvala što ste me saslušali. — Samo još jedno pitanje. pretpostavimo da ćete vi stvarno uspjeti.98 - . Claney polako kimnu glavom. — Neće to biti izlet. ali uspjet ćemo. Barone. . Jedan dugi trenutak Claney ga je mirno promatrao. Ostali su morali umrijeti da bi se to napokon shvatilo.

99 - . svejedno.Miran Župan: Krug Sunce je već bilo visoko na nebu kad je Guala izašao iz pećine. Vjetar je oko njegovih ušiju pronosio glasove i Guala se trudio da uhvati smisao tih šumova što su se miješali s pjevom ptica. Osluškivao je. . Koračao je oprezno i visoko dizao noge da slučajno ne slomi kakvu suhu grančicu i time oda svoju prisutnost. Zašto bi ljudi i dalje umirali kad ih je tako malo? Šuma se i dalje širila i Guala je već pomislio na povratak kad su ga neki nejasni šumovi odvratili od te namjere. Između paprati počelo se pojavljivati drveće i sada je znao da od vepra neće biti ništa jer se on najradije zadržava u gustom zelenilu ili grmlju. Zaustavio se i gotovo prestao disati. a to je osjetio i Guala kad se počeo spuštati u dolinu. ali je svaki rizik bio preopasan i besmislen. iako se nije sjećao niti se mogao sjetiti onog čega bi se zapravo. Mislio je na vepra kojeg je već nekoliko puta ovuda lovio ali bezuspješno. on nije bio kukavica. morao. Topli sunčevi zraci potpuno su ga razbudili i on je pomislio na obilan i ukusan doručak. Nisku je travu zamijenila visoka paprat. protegao se. Gotovo instinktivno potražio je koplje i sjekiru i laganim se koracima uputio nizbrdo. snažno zijevnuo i naslonio na stijenu. Ali. Dakako. Tlo je postajalo sve ravnije i Guala je prestao trčati da ne uplaši divljač. idealno sklonište i za čovjeka i za divljač. sigurnost je sigurnost glad je glad. Bio je na sigurnom. Njegova je pećina bila visoko u planini tako da je mogao promatrati cijelo područje ispod sebe. a Guali to nije bilo osobito drago. bojati. I zato će se morati uhvatiti ukoštac s nekom većom životinjom. Približno im je odredio pravac i oprezno je otpuzao tamo. Zastao je pred ulazom.

No to za njega nije predstavljalo problem: bio je dobar trkač i ubrzo ju je dostigao. jedno nasuprot drugom. — Lažeš. — Tamo je Grad! — Što je to Grad? Nastala je tišina. kretao se vrlo polako i osluškivao. — Nikad nisam bio u Gradu. Opet je čuo govor. Dok je taj padao na tlo sav u krvi. Proždiraoju je očima i gotovo obamro u svome skrovištu. Muškarac je imao jednaki kombinezon kao i on i bio mu okrenut leđima. Prekrasno lice dopunjavalo je savršeno skladno tijelo. — Došao si odande? — žena je pokazala rukom prema sjeveru. Ugledao je proplanak i dvoje ljudi kako sjede na tlu. i gledaju se. zar je važno odakle sam došao? — Meni je važno! Opet tišina. — Lijepa si. ali mu je ponovo vjetar zapuhao oko ušiju. — Čuj. Bila je to najljepša žena koju je ikada vidio. . Guala je buljio u obline i u trenu se strasno uspalio. ali se time nije dugo bavio jer je djevojka u strahu pobjegla. pružio se još dalje i prstima odmaknuo nekoliko listova grma kako bi imao bolji pregled. muškarca i žene. — Guala je smatrao prisutnost tog muškarca potpuno nepotrebnom i počeo ga je mrziti. — Djevojka je to rekla mirno i ne trepnuvši okom.100 - . Nastavio je puzati dok nije stigao do zida gustog grmlja. Duga svijetla kosa joj je pada na grudi a osim uske trake oko bokova žena na sebi nije imala nikakve odjeće. Glas je govorio strogo i odlučno kao da silom želi uvjeriti ženu: — Ne razumijem o čemu govoriš! Guala je položio sjekiru pokraj sebe. Oboje je buljilo jedno u drugo i šutjelo. sudeći po glasovima.Vrlo je pažljivo razmicao paprat. — Pobjegao si iz Grada. Guali se učinilo da ga odnekud poznaje. — Muškarac je ustao i pokušao je zagrliti ali Guala je već skočio iz grmlja i sjekirom raspolio čovjeku glavu. ali on ga nije osobito zanimao jer Guala nije mogao skinuti pogled sa žene. — I što ima ondje? — pitao je muškarac. zar ne? — Oči su joj zablistale kao da očekuju priznanje. a Guali se ton njegova glasa nije svidio. Odjednom je jasno začuo govor. Muški mu je glas bio poznat ali si time nije razbijao glavu.

— Oprosti što se još nisam predstavio. Počeo se znojiti. Svježi i hladni zrak u pećini brzo ju je osvijestio. mislio je i čekao odgovor. Guali se takav razgovor nije sviđao i malo se .. Ona je još drhtala. — Možeš ostati ovdje ako ti se sviđa. Guala je shvaćao njezin strah. mi. mislio je Guala. kopkalo ga je nešto.101 - ..— Mene se ne moraš bojati. — Napao te je i ja sam bio tamo. ništa ti neću učiniti — rekao je još u trku i pri tom nastojao da mu glas zvuči što ugodnije.. Ja sam Guala. Nema smisla.. a još manje što sada valja učiniti. možda se prenaglio. nije znao kakvu je grešku napravio. Možda je pogriješio. — Ako želiš. možda i nije pogriješio. ti si ga ubio? Dakle. opravdanje. — A kako te onda zovu? — A tko? — Pa ljudi. Napol se digla i pogled joj je bježao od njega po pećini prema izlazu. kriknula je i pala u paprat.. — A onaj tip? — Sreli smo se posve slučajno. a kad ga je pogledala. branio sam te. Guala. možeš otići.. Ali.. — Ja nemam imena. Gledali su jedno u drugo upitnim pogledom. — Glas joj se nije promijenio. — Mora je na neki način nagovoriti da ostane. Bila je lagana kao pero i Guali se činilo da bi je mogao nositi cijeli život a da se ne umori. — Nisam. A ti? — Lijepa djevojka mora imati i lijepo ime. To je da poludiš. — Ti. Sada bi je mogao početi osvajati. to je muči. ali je Guali bilo mnogo lakše. — Jesi li ga voljela? — tiho je pitao i osjetio neku zbunjenost.. Guala je grozničavo tražio izlaz iz situacije.. Guala je neko vrijeme začuđeno stajao. — Ne poznajem nijednog čovjeka.. a zatim ju je nježno podigao i odnio u pećinu. — Guala se začudio ravnodušnom odgovoru. Djevojka se vladala kao da je razgovor ne zanima. zapravo. Život bi bio potpuno drugačiji ako bi ostala. Gledala ga je i nije rekla ni riječi.

prijeteće a ipak divno. Uskoro se umorio. u rukama. onda debelo laže... Djevojka je došla za njim i sjela na kamen nasuprot njemu. Jurnuo je preko kamenja i počeo trčati po obronku. Srce mu je divlje udaralo i njegovo je muklo kucanje osjećao po cijelom tijelu. jasno. uzeo kamen i bacio ga u životinju koja se prestrašeno sakrila. ali je morao od nje doznati još nešto. i te kako dobro znao. Guala je naslutio nekakvu opasnost. Naglo se okrenuo kad je čuo smijeh. Sunce je bilo negdje u zenitu. A on je to znao. Nije se obazirao a osjećao se kao da ga netko progoni. mislio je Guala i počeo se bojati. Ali čega? Djevojka je ustala. ha. U njoj je bilo nešto tajnovito. Drhtala je i smijala se. Pogledao je njezine svijetlocrvene oči i vrisnuo kad se sjetio da joj je malo prije uspoređivao plave oči s bojom neba. Ustao je i otišao na ulaz pećine da se odmori. ali nije uspijevao u tome. Pred istinom ili pred prividom? Da li on uopće živi ili su sve to snovi. oči su joj svijetljele kao u mačke. i ti si pobjegao iz Grada samo što se toga više ne sjećaš. Pogledao je u kut gdje je obično stavljao sjekiru. ha. — Dakle i ti. pružila ruke i smijući se krenula prema Guali koji je — problijedivši — gledao u nju i drhtao cijelim tijelom. Bio je uvjeren da djevojka nešto taji. ha. Iscrpljen. u grudima. a pogled joj je sve više topio Gualovu iznenadnu srdžbu. sjeo je u travu i pokušao se sabrati. Guala je sve to dobro znao. Pitao ju je kao najprirodniju stvar: — Gdje je Grad? Glava joj se stresla.. Guala je Ijutito ustao.. a kad ga je pogledala.102 - . Vidio je samo šumu i nekoliko majmuna koji su ga budalasto gledali baš kao i on njih. sjećati se... Jedan od majmuna počeo mu je bacati na glavu lišće i pri tom se očigledno zabavljao. Dakako. Vrijeme više uopće nije bilo važno. Trčao je kao lud i više nije ni gledao kuda trči. u glavi. zatim je stao i prvi se put osvrnuo. bio je muškarac.ozlovoljio.. a ako ne taji. Što se dogodilo? Zašto je pobjegao? Pred kim? Zašto toliki strah? Možda pred istinom. Gusto . Djevojka je sjedila na stijeni i suludo se smijala. Pogledao je oko sebe.. Sigurno je luda. duga i mučna mora? Počeo je misliti. I ostalo mu je još vrlo malo vremena da nešto od nje dozna prije nego potpuno nestane Njegove ljutitosti i prije nego je podigne u naručaj i odnese u pećinu gdje će se duboko u noć ljubiti. Tamo je više nije bilo. ha. Unatoč usamljenosti. Pogledao je djevojčino tijelo i u trenutku odlučio da prekine takav razgovor.

lijanama i velikim lišćem koje je jedva propuštalo sunčeve zrake. Očigledno je onaj majmun doveo ostale pa su svi zajedno tresli grane i strahovito vrištali. Živi fosili nisu bili sposobni za teže zadatke i zato su Gradom upravljali umjetni mozgovi. A ako on nije stanovnik šume. potpuno uništenje. film koji nije snimio nijedan redatelj nego samo čovječanstvo. zapravo. Bio je relativno mlad. Zbog toga je svako kretanje izvan Grada bilo najstrože zabranjeno. pojavljivali su se sve češće vremenski pomaci. rušenje kuća i bijeg ljudi. vatrene kugle. Sve je bilo automatsko.. uplašeno cviljenje i bijeg manjih životinja. uništenja i smrti. i Gualin se mozak sve jače otvarao sjećao se. pa i čovjeka. prirode. pjev ptica. pa svoju odjeću i polako je počeo shvaćati razliku. Okupili su se i osnovali Grad. iako se nije mogao sjetiti kad bi to bilo. Čuo je riku zvjeradi. bilo je nešto slično. neka svijetleća kupola. a zatim divljinu oko sebe. Nastale su mutacije svih oblika i vrsta. Polako se sjetio i drugih . krupnom paprati. A ako je došao iz Grada? Guala se naprezao i odjeća mu je već bila sva mokra od znoja. start raketa. Zatim je sve utihnulo. doduše. i htio je vidjeti kako izgleda stvarni svijet. Nešto takvo nema nijedno živo biće u šumi. naslonio na drvo i polako se spuštao niz njega dok nije sjeo na tlo. Iz razmišljanja ga je trgla lavina lišća odozgo. I djevojka je.. ljudi su živjeli bezbrižno i uz pomoć mnogobrojnih operacija polako se oporavljali. poplave. da se tu rodio. Posvuda se valjala gusta siva magla i zakrivala sunce. Zemljin se magnetizam sve više mijenjao u neke spirale i elipse. Pogledao je svoj plavi kombinezon. ali Guala je ipak otišao. pa ipak. Stao je usred rečenice. Pogledao je majmune. i s vremenom postale otporne na radioaktivnost. Život se nastavio još oko sto godina. Uvijek je mislio da je on dio te sredine. otprilike 150 godina. film užasa i patnje.. svijetao pojas.103 - . Kroz maglu je gledao bljeskove. gledao je pomicanje zemlje. Fauna i flora na Zemlji potpuno su se promijenile. onda je došao iz susjedne. Upoznao ga je i preživio.. Da. Samo je malo ljudi preživjelo. još sva u magli. Ali radijacija je ostavila posljedice. smeđe cipele. kad biste se koristile svojim mozgom i za nešto drugo a ne samo za ludosti.. kad biste znale. neki su mu uzvratili pogled.. Guala je ispod drveta vikao: — Proklete životinje. Ako nije iz ove šume.izraslo drveće ispreplelo se s visokom crvenkastom travom. Pred očima mu se počeo odvijali film prošlosti. bila gola. ako je došao iz nekog drugog kraja? Guala se na tu misao uhvatio za glavu.

— Tamo je Grad! — u njezinu se glasu osjećala srdžba. — Nije dovršio rečenicu. Vidio je nekog drugog sebe kako zamahuje sjekirom . — Došao si iz onog pravca! — pružila je ruku prema sjeveru. — Što je to Grad? — Pobjegao si iz Grada. Djevojci neće reći ništa.. još nikad nije razgovarao s tom djevojkom. ipak mu se činilo sve poznatim. zar ne? — Oči su joj se svijetlile kao da očekuje priznanje..pojedinosti samo se nije mogao sjetiti gdje je izgubio pamćenje. Naglo se okrenuo ali je bilo prekasno.104 - . otresao lišće sa sebe i krenuo s proplanka kad je iznenada pred sobom ugledao djevojku. a tada je iza sebe čuo krik. — Njezina je vanjština ostala nepromijenjena. — Govorila je tiho i odlučno. usprkos svemu. zar je važno odakle sam došao. Polako je ustao. Ipak. Sjetio se djevojke u pećini. Možda je samo mutant. Vjerojatno im je ponestalo lišća. Prišao joj je. — Čuj. Važno je da zna tko je i otkud je došao. — Priznaj da si bio u Gradu. Morat će se mnogo truditi da mu povjeruju. Uhvatio ju je oko pasa i nježno položio na travu a sam je sjeo uz nju. Svi su došli odande pa i ti. Odlučio je da se pokuša vratiti u Grad. Nije se branila. druge mogućnosti nema. — Gualu je cijela stvar već počela zabavljati. — I što sada? — rekao je naglas Guala i pogledao prema krošnjama tražeći majmune koji su nestali tko zna gdje. na toj livadi. Ustao je i pokušao zagrliti. Bila je jednako čarobna kao i prije. Gualu je ta igra zabavljala jer je znao da sada on ima adute u rukama. Gdje je već sve to vidio? — Lijepa si! — Možda će je smiriti nježnošću. — Ne razumijem o čemu govoriš. — I šta ima tamo? — pitao je Guala i pravio se istodobno začuđen i znatiželjan. Ali to sada i nije toliko važno. — Lažeš. Iako tu. — Nikad nisam bio u Gradu. ona to ionako ne bi razumjela. I dalje je blefirao. mislio je Guala. ali je tu neugodnu misao odmah otjerao iz glave. zagrlio i poljubio. — Za mene je važno! Nešto nije u redu. a nadao se da će mu to uspjeti. Možda je mutant. nešto nije bilo u redu.

. To je. to. (Izvorni naslov: KROG — Sa slovenskog: K.prema njegovoj glavi. Još prije nego mu je sjekira pala na sljepoočieu..105 - . dakle. Poljak) . opsovao je: — Prokleti Zemljin magnetizam.

(Pjesma nad pjesmama. Ljubavnik može biti bilo tko. Probudila sam se i ugledala ga kako leži kraj mene. pomalo čudesnima. Jedne noći u moju je sobu ušao vampir. ali ljubavnik nikad nije od ovoga svijeta. Prije toga je padala topla kiša.. Možda je došao da se skloni od kiše. Dragi moj progovori i reče mi: Ustani. . Vjerojatno to nikad neću saznati. 2:8 — 10) Čini se da je najnovija priča Doris Vallejo dostojna da joj Pjesma nad pjesmama posluži kao uvod. a srce u sužnja. preskače brežuljke. Da ljubavnik bude vampir. Zašto ne? Čak i ljubav običnog smrtnika pretvara krv u led. Dragi je moj kao srndać. zaviruje kroz rešetke. U oba djela riječ je o ljubavnicima. Ili je možda mene tražio. a ja sam ostavila prozor otvoren kako bih je bolje čula. ljepoto moja. kao mladi jelen.Doris Vallejo: Seduction Preveo Žarko Vodinelić Zavođenje Osluhni dragoga moga! Euo ga. gleda kroz prozor. Evo ga pred našim zidom. Potpuno je točno da svi ljubavnici pomalo nadilaze život. kako da znam da će mi reći istinu. dolazi. prelijeće planine. ljubljena moja..106 - . dodi. bilo što. Ako ga upitam. kao da se iskupljuju magičnom smrću.

otkrivale su dva srebrnasta očnjaka. jedva otvorene kao da očekuju poljubac. izgovorene gotovo kao upozorenje.Izgledao je kao da spava. Mislila sam da je kod mene potražio zaklon od nevremena. u iskušenju da poljubim te savršene usne. — Ne spavam — reče. Kao znamen davno prohujalih vremena. Nisam mogla pogoditi je li me gledao ili je naslutio moju tek napol ozbiljnu nakanu — da mu probodem srce. možda da mi pričvrsti kopče na leđima koje bih sama teško dosegnula. Bila sam zatravljena ljepotom njegova mišićavog tijela. pomislih. koje kao da su me poticale na to. Priviđa mi se. Stajao je tako u svojoj dugoj crnoj pelerini. Moram iskoristiti ovaj trenutak. Zavaravala sam se da on spava. Oči su mu se gubile u tami. ali nije otvorio oči. Prebacio je pelerinu preko ramena i zakopčao je pod vratom. rekoh sama sebi.107 - . Njegovo savršeno građeno tijelo bilo je previše čvrsto. No ipak to nisam učinila. A on zapravo i nije spavao. Njegova divna crna kosa talasala mu se poput sjenki oko glave. Iznenada se podigao i ushodao po sobi. Njegove usne. Osim toga. da svučem tanke čipkaste naramenice spavaćice s ramena. Jasni obrisi njegovih prsa ravnomjerno su se dizali i spuštali pod priljubljenom tkaninom. podsjećao je na nekog prijatelja koji je došao da me otprati na maskenbal. nisam imala drveni šiljak pri ruci. samo besmisleni zvukovi koje je promrmljao u snu. Osjetih slab bol i ugledah dvije sićušne ranice od uboda. Njegovo lice. No nisam ga poljubila. Spava. Nagnuh se nada nj. . Ruka mi nehotice pođe prema grlu. da su one tihe riječi. da ostavim spavaćicu na podu. To me na čudan način utješilo. drvenim šiljkom probosti njegovo srce. kao skupocjeni kip. obasjano svjetlom zvijezda. Upravo sada moram. kao da je bilo izrezbareno u sedefu. kako to nalažu legende o vampirima. Nosio je bijelu svilenu košulju s dubokim izrezom. S njezinih nabora cerilo se prema meni nakazno lice neke sablasti. ponovo legnem među jastuke.. previše stvarno. Oči su mu bile zatvorene. Nema nikakve sablasti na pelerini. pozovem ga. Visoki ovratnik pelerine i okolne sjenke gotovo su potpuno skrivali njegovo lice. Njegova crna pelerina ležala je prebačena preko moje stolice. Ili je možda čekao da ustanem. Kao da je čekao da odjenem svoj kostim. Kretao se bešumno i ljupko poput divlje mačke.. no došao je zbog mene.

Zanimljivo je da su mi sada same od sebe navirale riječi koje. Monotono sam naklapala o sitnicama — o kutu pod kojim bi se najbolje istaknulo lice ovog ili onog modela. Te večeri posjetio me znanac. o najnižoj cijeni mjesta za sjedenje u gostionici. Dugo sam se kupala u raskošno namirisanoj vodi. kao neobična tajna koju nitko nije naslućivao. hladna elegancija tjerala me u očaj i uzdizala se kao nepremostiva prepreka između mene i njih.108 - . udahnulo mi je ugodan osjećaj nadmoći. na tržnici gdje sam kupovala jabuke. Kad je brzo lepršanje utihnulo. U prošlosti sam često trpjela od osjećaja manje vrijednosti i beskorisnosti. i upitao me bih li s njim izašla na večeru. ali riječi nisu htjele izaći. * * * Sjećanje na vampira zbunjivalo me čitav dan — u foto-studiju gdje sam mehanički namještala svjetla i raspoređivala kulise. grimiznocrvene jabuke čija me boja podsjećala na mlaz krvi. — Dragi moj — prošaptala sam u beskrajnu noć. da ga nešto upitam.Na prozoru se ocrtavao samo kao silueta ispred tamnih obrisa kuća i svijetlog noćnog neba. Očita laž. prije nisam mogla izustiti. Izgledao je uvrijeđeno i odmah sam požalila zbog svoje naglosti.. Kosu sam . vratila sam se u krevet i smjesta zaspala. Možda sam je zapravo zazvala iz podsvijesti. No stvari se nisu mogle promijeniti. — Ne običavam da tako brzo prihvaćam pozive — rekoh mu osorno. Htjela sam da mu nešto kažem. podarivši joj lik i dah iz dugo sputavanih žudnji i strahovanja.. Spodoba je nestala. Ni u prethodnim prilikama on me nije ranije pozivao. Pretvorila se u sitnu krilatu priliku koja je zatim odletjela. s kojim sam izašla nekoliko puta. No sve to zbog čega sam bila nesretna iznenada više nije bilo bitno. prišla sam prozoru. Osjećala bih se neuglednom i običnom u usporedbi s djevojkama koje su kao modeli dolazile u studio. Ne samo da sam potpuno premostila tu prepreku već su i sve te djevojke ostale daleko iza mene. Čekala sam nijemo dok je silueta iščezavala u koprenama crne magle. Sjećanje na nj. Njihova udaljena. i kao da mi je tim priznanjem pao teret sa srca. u gostionici u kojoj sam naručila samo kavu iako mi je konobar nabusito dao do znanja da ću svejedno morati platiti utvrđeni minimum.

mnogo veći od lika iz mog sjećanja. Prisjećam se obrisa nekih čudnih snova: neke stare žene. plačući. Ležala sam tako — ne znam koliko dugo — i promatrala šare mjesečine na zidu. a mjesečina je svjetlucala i plesala oko njega kao nečujni vatromet. otvorila prozor i legla u iščekivanju. Bilo mi je potpuno jasno što će se zatim dogoditi. da postanem dio njega. Tjerani lakim ljetnim povjetarcem. A onda su odjednom nestale. silno uzbuđena. Topla struja krvi ovila je zube kad su lako i (tako mi se činilo) nježno prodrli duboko u venu.109 - . izgledale izazovno tamne. Ovih ruke i noge oko njegova tijela. Posegnuh za njim. oblaci su neumorno plovili preko mjesečeva lica. pomicale. Bilo je u tome neke neobične ljepote. vrelina koja je tako silovito prodirala kroza me da sam bila sigurna kako mu moja krv prži usne. od užasa tog lica. zrak je postao gust. Bol je bio trenutačan. Sigurno sam se od toga probudila. Vjerojatno sam s prekidima padala u san. Šare su se mijenjale. da se sjedinim s njim. zagušljiv. Na tren je zastao na prozoru. Navukoh tanku bijelu kućnu haljinu ispod koje su moje bradavice. Zatim se stvorio kraj mene. Trajao je samo djelić sekunde u kojemu su zubi probili kožu. koja je nešto nerazumljivo jadikovala — o nekakvoj opasnosti. stapale jedna u drugu. Kao da sam njega udisala sa zrakom. velik. koje je na mene djelovalo kao narkotik — Mogu li poljupci zarobili poput opijuma? — promrmIjala sam u sjenke njegove kose i kao da sam na njegovom licu ugledala smiješak odobravanja. opazih svoju krv u kutovima njegovih usana. .češljala sve dok se nije zatalasala svilenkastim valovima. kako usijeca grimizni trag u njemu kao proključala lava. Tama je preplavila sobu. tako me ispunio slatkim. opojnim otrovom svoga bića. ta me pomisao uzbudi. napinjući se. Kad se podigao. da ga utisnem u sebe. spreman da ode. Na kraju ostadoh u njegovim rukama. No nisam se nimalo bojala niti sam ustuknula pred slabašnim ubodom njegovih očnjaka koji su nestali u mom grlu. Taj me napor potpuno iscrpio. kao da se . Povukla sam zastore. Zatim se sve jača toplina počela širiti kroz moje tijelo. Opet sam mogla disati. težak. tvrde poput mramora. Začudo. ispijene bijele kože poput mlijeka. ispunjavajući otvor u kojemu je zamrla mjesečeva i zvjezdana svjetlost. uzdrhtala. tako je potpuno ušao u mene.

a da to isprva nisam opazila. prodornih sunčanih zraka. iako trenutačno uzbuđena. čekajući izlazak sunca. Nakon tih epizoda. prospavam nekoliko sati. no ljudi u studiju su počeli zapažati promjene. podbuhlih podočnjaka. neprirodan sjaj. kao što sam već opisala. iščezla kao kakva čarolija. pregledala sam pažljivo svoje lice. Ili bi se preobrazio u kunu tamna krzna sa šiljastim rilom . Apsolutno. Sumorna magla zastirala je ulicu. kad u tome tako bolesno uživaju. Tako se u meni uvriježila navika da očekujem svaki novi izlazak sunca i da zatim. još više isticao zbog tamnih. uspjenjene krvi. bez sumnje. Podigla se s prvim blijedim nagovještajem svjetla i zarobila svojim sivilom vrške krovova manjih kuća. ponovo me zavoditi. predući. tako mi se činilo. * * * Nismo uvijek provodili noći u silovitim zagrljajima. koji se. Kasnije. Bila sam odlučna u tome da ne želim postati žrtva i stajala sam na prozoru. pomislih. Sve je to bilo vrlo prirodno s obzirom na to koliko sam malo spavala tih dana. Nema razloga da se nepotrebno zabrinjavam. da se moram nemilosrdno od njega odvojiti.naslađivao ružama. Bila sam svjesna mnogih opasnosti. Ali napor je počeo izbijati na vidjelo. uvijek sam se osjećala iscrpljenom i potištenom. pomislih. potpuno sigurna. vjerojatno potaknuta ustrajnošću svojih kolega. Kako sam iscrpljena. umiljavati mi se. Zbog toga me moj ljubavnik morao maziti. kad je on otišao. Iz mojih je očiju uistinu izbijao grozničav. Sunčane su zrake godile mojoj koži. Činilo mi se da se nisam izmijenila. nakon izlaska toplih. Pretvorio bi se u prekrasnu mačku sjajne dlake i legao. Ako mi svjetlo bude smetalo. Neka oni samo naklapaju. Isprva sam se samo ljutila zbog tih.110 - . to će značiti da ga više ne smijem pustiti u svoju sobu. a dvije slatke latice koje su mu pri tome pretekle sada su ljupko prianjale uz rubove njegarih usta. Još sam izvan opasnosti. kad bih spokojno zaključila da sam sretno prebrodila još jedan dan. A zatim je. blijeda. a on je to činio vrlo dražesno. u moje krilo. da ga moram odagnati iz svojih sanja. Jesam li bolesna? Ne bi li možda trebalo da odem liječniku? Jesam li sigurna da mi je dobro? Da. * * * Ne mogu se zavaravati da sam lakomisleno prihvatila tu vezu. Nikakva sluzava maglica nije se vila oko dimnjaka kao nekakav sablasni ostatak. nastrljivih ispitivanja.

Na tim sam se letovima osjećala neranjivom. poluotvorenog kao na smiješak. zapravo. Je li nas vidjela? Sigurno nije. Ubrzo zatim njezino se čitavo tijelo. počelo opuštati. vlažnim nosom. — odgovor. Isprva bih ga čvrsto slegnula nogama da uhvatim ravnotežu. U pokretu njegova oštrog. kako prodire iglom u svoju ruku i ubrizgava tekućinu u nju. — Praznovjerje. pomislih. Odgovor se zakovitlao u nasrtaju vjetra. ne očekujući. kao da me želi opčiniti. sjajnim perjem okićena ptica.i dugim. sjajnog kljuna. pri čemu bi iz njega iskakale iskrice neodoljivih užitaka. Jednom smo kružili oko crkvenog tornja i za tren se spustih na vrh velikog kamenog križa. Njezin bi jezik munjevito palucao. iako se obično bojim visina. širom otvorene i zamućene od čuđenja. kao da se kretala kroz vodu ili kroz san. Polako. omekšavati. Nezapaženi. kose spletene u čvor. hladnim. kože poput satena. bile okrenute prema nama. Vidjeli smo ženu u plavom kimonu. Pritrčao bi mi i ljupko mi njuškao oko nogu svojim malim.. On okrenu svoju perjem prekrivenu glavu prema meni. Uskoro je klonula preko jastuka na ležaljci od baršuna.111 - . Ponekad bi to bila velika. Smirenje i smrt. a ruke bih uronila u prsten od perja pored njegovih krila. Mrtva je.. sasvim krotku. elegantnim repom. Je li sretna? Sanja li? Diše li? Ne bih mogla reći. Ponekad bi uzeo lik zmije duginih boja. odgovor. — Mislila sam da se vampiri boje križeva — rekoh.. morala bih pronaći neki drugi način obrane od tebe ako zatreba — pecnuh ga. — Sličnost — započe moj dragi — između smirenja i smrti.. Izraz potpunog blaženstva odagnao je napetost s njezina lica. koja se polako izvijala. Nemoguće. pahuljastim. Čudno je što se nikad nisam bojala da ću pasti dok smo tako letjeli. — Dakle. koje je dotad izgledalo ukočeno i kruto. Nitko nas nije mogao vidjeti. No bilo je jasno što je htio reći. — nije završio. Igla je bešumno kliznula na sagom zastrti pod. Tada bih se uspela na njezina leđa i uzlet jeli bismo nad grad. posjećivali smo mnoge dijelove grada. Tako se lako . Iznenadila sam se što nitko nije opazio kako smo se spuštali na ulice i prolijetali kraj prozora. on. naziralo se nešto zbog čega me naglo obuze ledena slutnja. očiju skrivenih u sjeni od perja. — Jesmo li nevidljivi? — viknula bih. No njezine su oči.

— Ništa on tu ne može učiniti — reče druga. koji mi je na koncu izmakao u hrapavom jecaju. isprva. ništa ne može učiniti Kad je izvor naposljetku prestao žuboriti. žuborio polako — posljedica neke nepoznate bolesti. Nevidljiva. Pričekali smo da pobjednik izvuče nož i nestane. duži čak i od srebrnastih očnjaka moga dragoga. a njegov je dah. Krv koja je navirala iz njegova tijela podsjetila me na bujicu koja probija branu. kad je iznenada nastao stavičan muk. Pojava noža pokrenula je neko čudno uzbuđenje. srebrni sabljasti zub. izgledali kao neki starinski ples. Ples je završio posljednjim posrtajima. one su tako stajale. dvije su žene ostale bez riječi. Držak noža izvirivao je iz prsa jednog plesača. Jedne smo noći prošli kroz četvrt barova i svratišta. ćutjela sam svojim bokovima i stražnjicom kako su se ubrzali udarci njegova srca. te sam se pitala kako su mogla održati zajednički sklad. Obilazili su jedan drugoga takvom okretnošću i Ijupkošću.može doplutati iz jednog stanja u drugo. Dah ranjenika bio je toliko slab i toliko kratak da se nije moglo točno znati kada je . Iščekivala sam koliko dugo mogu zadržati dah. poput izvorske vode. Usred mračnog zadaha bijednih sudbina ugledali smo dvojicu ljudi zaokupljenih pokretima koji su. ne znajući da ga je on konačno dosegao. Ne sluteći svjetlo za kojim je starac žudio.. Naša su srca bila isprekidano. Njegovo je lice tražilo svjetlo. Zatim sam pomislila koliko će sve to trajati. Osjetila sam kako se izoštrila budnost u pernatom tijelu moga dragoga. Sjedeći na njegovim leđima. Blještavi.. a njezine su riječi ostale lebdjeti među hladnim bijelim zidovima kao uvenulo lišće zarobljeno na sablasnim granama. — Mislim da bi doktor morao biti ovdje — prošaputa mlađa s pritajenim bijesom. U snovima i smrti ima toliko sigurnosti.112 - .. Dvije su žene stajale zajedno pored njegova kreveta. promatrali smo ples. Onda se u ruci jednoga od njih pojavio nož. Vidjeli smo starca na bolničkom krevetu kako se miče i prevrće poput utopljenika koji se upinje da prodre na površiriu. no bila su mnogo brža od koraka i malih skokova dvaju plesača. kako bi moj ljubavnik mogao malo utažiti svoju beskrajnu žeđ. takvom prikrivenom snagom da se nazirala i u njihovim koracima..

.. mjesečina. jednoličnih. u njegovoj odsutnosti.. Tada bih se pitala kako bih mogla dalje živjeti. — Zašto mi nikad ne daš da ti vidim oči? — upitah ga jedne noći. kako bih mogla hitro otvorili okno. * * * Noći su postale hladne.. ništa ne shvaćajući.. * * * Teško je odgovoriti na pitanje koliko bi moje tijelo moglo podnijeti teret te neuobičajene veze. Je li to nedostatak povjerenja kod njega? Je li me se bojao na neki tajanstven način? I na što je mislio kad je rekao da sam sama izabrala? Ta su me pitanja opsjedala. a da ga više nikad ne ugledam. zar ne? Spas od tog čekanja. Olakšanje . Kako bih mogla podnositi dugi niz beznačajnih. Tako je moj interes počeo slabiti mnogo prije nego što me izdala snaga. čekajući svoga dragoga. s izrazom neodređene zapanjenosti. kad se on pojavi i smjesta ga zatvoriti. Sjećanja na moga ljubavnika. Nestalo je uzbuđenje koje sam osjećala na početku. ne pružajući mi tu posljednju. svjetlost zvijezda nikad nisu izravno pali na njegovo lice. kao da se vraćam iz neke velike daljine. kad bi me snimatelj nestrpljivo zamolio da mu pružim određenu leću ili film.. konačnu intimnost. Ali ono što je bizarno ubrzo postaje dio običnosti i navike. kao i oči žene s iglom. Ono što me isprva privlačilo počelo mi se činiti uobičajenim. On skriva nešto od mene. a ja bih ga gledala netremice. zbog njih sam često izgledala odsutna duhom. Više nego jednom pribirala bih se. uživala kao u nekom skrivenom blagu..113 - . ostale otvorene. No ipak. a to je još povećalo moje nezadovoljstvo. Ponekad bi već odavno prošla ponoć. od neizvjesnosti. Kad bih samo znala kada će doći. — Sama si izabrala — odgovorio je zagonetno. postala su otrcana. pa čak i vulgarna. u kojima sam. To očekivanje me umaraio. omamljena. Na početku mi se nije činilo osobito neobičnim to što se on držao sjenovitih kutaka.utihnuo.. Sad se to činilo izrazito čudno i u meni je počelo izazivati sve veću nelagodu. to što ulično svjetlo. Njegove su oči. Više nisam ostavljala otvoren prozor svoje sobe. Umjesto toga. Činilo se da uopće neće doći. predvidljivim dana. ipak bi to bilo olakšanje. sjedila samkraj prozora. zaključila sam. Olakšanje od iscrpijujuće slutnje da on nešto namjerno skriva od mene.

Osvijestila sam se na podu. Oni bi uklonili sjene š bilo kojeg predmeta. bilo kakvog bića koje bi se našlo pod njihovim blještavilom. kad je on tako tajnovito pronicao u moja raspoloženja. i ja. poput dražesnog lepršanja krila neke krhke ptice. zaključah ga i čvrsto navukoh zavjese? U sobi je bilo nepodnošljivo hladno. Tako sam odlučila. dijelom da se soba ugrije. toliko razorna.114 - . Njegove oči.. Činilo se da nije ni uznemiren ni posebno iznenađen. sama.od tegobnih nedoumica koje je izazvala njegova izjava: — Sama sj izabrala. povukla sam se unatrag. uočih da se on nije ni pomaknuo.. u sve sitne promjene moje ćudi). Vrisnuh. prije nego što sam izgubila svijest.. Tako je bio prisiljen da mi se približi. Soba bijaše osvijetljena poput pozornice. on bi se uvijek pojavio i nešto u meni bi se tada umirilo. Ali nisam. Sablasna bezdana vrela paklenske vječnosti. pitam kako je to bilo moguće. okruženi reflektorima. s trijumfalnim samozadovoljstvom neprosvijetljene osobe. U trenu. dakle. Bili su međusobno povezani i mogla sam ih sve odjednom upaliti. Posudila sam nekoliko reflektora iz studija i razmjestila ih uokolo po sobi. Kad je došao. postaje sve prozirnija. u koju se preobrazilo njegovo lice. mislila sam tako jednog dana. Tmina bez nade. Ugledah ništavilo koje je dotad skrivala. koja je često bila bez zvijezda. Zatvoriti prozor. A iza prozora ugledah nezamislivo daleke zvijezde. pritisnuh prekidač. Ostavila sam reflektore upaljene. Iznenadna eksplozija svjetla raspršila je sjajne vrele iglice prema mojim raširenim zjenicama. Kroz nju se naziralo jedva vidljivo lelujarje prozorskih zavjesa. umornija i očajni ja nego prije. nacerena maska. . I činilo se da mi je ta noć došaptavala nerazumljivi odgovor. gledajući unatrag. Kad sam ponovo progledala. ugledah kako zlokobna. kroz prozor je ulazila noć. da se duša pred njom pretvara u sićušan smežurani grumen... Stajali smo nasred sobe. misli. Izabrat ću. Praznina toliko stravična. Sama sam izabrala. ništa ne sluteći (iako se sada. Patnja ili izbavljenje? Neprestano sam sebi postavljala to pitanje dok sam upirala pogled u noć. Da sam barem bila opreznija zbog prijašnjih nagovještaja.. Ipak. a zavjese su udarale po oknima kao da su kroz njih ulazila i izlazila nevidljiva bića. Na trenutak oslijepjeh.

Ako uspijem.115 - . Drhteći. od kojega sada strepim. Prelazim ispijenim očima preko njih. Noću ne izlazim iz kuće. Sjećanje na njega tišti me kao podmukao osjećaj krivnje.ali ponajviše zato da odagnam sjene koje su lebdjele u kutovima i pod krevetom. Poduzimam sve mjere opreza. ne mislim na to. Čini se da je njegov povratak. a vjerojatno ih i neću vidjeti. Prozore ostavljam zaključane. . Promatram šare na navučenim zavjesama koje sve više blijede. a zavjese navlačim ne samo u spavaonici nego i u ostalim prostorijama. neizbježan. Više nisam vidjela vampira. Ponekad slušam glazbu— glasnu. Reflektori su do jutra izgorjeli.. Mnogo čitam. Slušam novosti na radiju i otrcane brbljarije u govornim emisijama. očima koje su predugo zagledale u bezdan. divljačku glazbu koja omamljuje sluh i misli. šaljem pisma ljudima koje godinama nisam vidjela. navukoh pokrivače na sebe.

— Isplanirana. plaćena. e. na konju. i napokon. dok su se večernje sjenke već počele izduživati. Evo ključa. — Završena je. — Kuća Ushera — reče Stenđahl sa zadovoljstvom a glasu. dok su oblaci teško i nisko visili na nebu.«.. a na njezinim temeljima bio je uklesan datum »2005. Tamo. kroz neobično turoban i pust kraj..« William Stendahl prekine recitiranje. kupljena. stajala je Kuća. prolazio sam sam. nađoh se na mjestu s kojeg se mogla vidjeti sumorna Kuća Ushera. okruženi tihim jesenjim popodnevom.116 - . vrlo užasno! — Zidovi su »tmurni«? — Zadivljujući tmurni! — Jezerce. n. u tišini. mračnog i tihog jesenjeg dana. dok su im detaljni planovi Kuće Ushera šuštali pod nogama razastrti na mrkoj travi.Ray Bradbury: Usher II Preveo Zoran Milović Usher II »Cijelog jednog tmurnog. je li dovoljno »crno i mračno«? . Dva čovjeka stajala su jedan pored drugog. sagrađena. Stendahle — progovori arhitekta Bigelow. Ne bi li Poe bio očaran! Bigelow zaškilji i upita: — Da li je to sve što ste željeli? — Sve! — Je li boja u redu? Izgleda li »osamljeno i užasno«? — Vrlo osamljeno. na vrhu nevelikog tamnog brežuljka.

jezero. inače nam nikada ne bi dopustili prenijeti svu potrebnu opremu. tako vidljivo. Morao sam raditi u potpunoj tajnosti. da li je ispravno »siv i blijed«? — Ogavno! Bigelow pogleda u svoj notes i pročita jedan dio: — Da li sve to zajedno uzrokuje »hladnoću. — Sada. sakriveni. nijedan Marsovac! Stalno je sumrak. turobnost misli«? Kuća.. Negdje tamo. nevjerojatno crno i mračno! — A šaš. te gljive. Deset tisuća tona praška DDT.117 - . Ubili smo sve živo. — Zar vam ime Usher ništa ne govori? — Ništa. za vanjski zvuk nedostupnim svijetom. negdje daleko. tešku izmaglicu. Negdje tamo daleko bio je mjesec travanj na planetu Marsu. ovim drevnim svijetom jeseni. Stalno je »turobna« atmosfera. s tutnjavom spuštale su se rakete. A Kuća! Taj truli užas u raspadanju. jalov. žuti mjesec s prozračno plavim nebom. Nije ostala nijedna zmija. u visini. s one strane. da civiliziraju jedan predivan mrtav planet. Postoje strojevi.. obojili smo ga. Stendahle? — Bigelow. Stendahl je upijao sve oko sebe — turobnost. tjeskobu. tko bi to pogodio? Pogleda prema jesenjem nebu. stalno je listopad. Bilo je prilično posla. Zacijelo ste uočili da je u ovom kraju stalno sumrak. Sreća je što ste imali svoje vlastite rakete. to. cijela okolina. . stezanje srca. bilo je sunce. Negdje gore.. neplodan. a da li vam nešto govori ime Edgar Allan Poe? Bigelow zatrese glavom pokazujući da mu ni ovo ime ništa ne kazuje. ta je Kuća vrijedna svakog penija koji sam uložio u nju! Kako je predivna! — Hvala vam. Stendahle. tako savršeno izvedenu i postignutu. mrtav. iznad.— Izvanredno. Zvuk njihovih bučnih motora bio je prigušen ovim nijemim. pošto sam završio posao — progovori Bigelow nesigurnim glasom — osjećam se slobodnim da vas zapitam što namjeravate učiniti s ovim? — S Usherom? Zar niste pogodili? — Nisam. — No.. to đavolje jezero. raspadanje! Plastika ili nešto drugo. cijelu »atmosferu«. koji blokiraju Sunčeve zrake. i zbog toga sam ponosan. znate. nijedna žaba.

što se toga tiče. — Shvaćam. stavljajući ih u jednu ili pak u drugu grupu. zapetljane u čvor i razbacane na sve strane. i velika većina što se bojala mraka. u kazalištima je zavladala tama. Spalili su dvorce od papira. jedan od onih. — Kako sam uopće mogao očekivati da ćete znali to blagoslovljeno ime? On je umro davno. umjetnost i književnost uskoro su postali nalik na velik upleten konopac napravljen od traka karamele. govorili su. priče o budućnosti — sve je to spaljeno. Naravno. budućnosti. poredali su ih sve. I »Djeda Mraza« i »Bezglave konjanike« i »Snjeguljicu« i »Palčića« i »Mamu Gusku« i — koje li tuge! — sve su ih poubijali. moralo je nestati. — Jedan od onih! — Da. sve dok na kraju nisu nestale i posljednje trunke teka i elastičnosti. počelo je malo-pomalo. 1985. Pedeset devete i šezdesete bilo je to tek sićušno zrnce pijeska. On i Lovecraft i Hawthorne i Amrose Bierce i sve priče strave i fantastike i užasa i. stare . pojasom nategnutim tamo. jednog blagog nedjeljnog jutra prije trideset godina. Sve su njegove knjige spaljene u Velikoj Vatri. guranjem. Bigelow. i sama riječ »bijeg« također je bila radikalna i opasna! — Je li? — Jest! Svaki se čovjek. Uvijek je postojala manjina koja se nečeg bojala. s vijkom zavrnutim ovdje. Bezdušno. na ovaj ili onaj način. začarane žabe. A onda su filmske kamere ostale bez filma. 1985. još prije Lincolna. riječ za koju sam čuo da su mnogi glavu izgubili samo zato što su je spomenuli). religiozne predrasude. Sve one predivne književne laži i letove mašte trebalo je oboriti u letu! I tako. filmove. jednog jutra poredali su ih pred zidom jedne biblioteke. — Ah — progovori Bigelovv glasom koji je pokazivao da je napokon razumio. Počeli su kontrolirati stripove. Bilo je to prije dvadeset godina. i. bojala se sama sebe i svojih sjenki. sadašnjosti. potezanjem. već obično bezazleno kapanje »čistih« materijala.118 - . pritisci »sindikata«. naravno. političke sklonosti. medu najreakcionarnijim elementima postala sinonimom za riječ »komunizam«. zavrnute u pletenice. prošlosti. Izglasali su zakon. pa onda detektivske knjige i. na kraju. Mora se suočiti s Ovdje i Sada! Sve što nije spadalo u Ovdje i Sada. — Bojali su se riječi »politika« (koja je. a štamparski strojevi nisu više stvarali veliku Nijagaru novina i knjiga. O. a na licu mu se pojavi izraz razočarariosii i prezira.— Naravno — blago se namršti Stenđahl. navlačenjem. mora suočiti sa stvarnošću.

Žustrim korakom prijeđe preko jarka i stade pred nepomičnim malim čovjekom. Iz nje hitrim korakom iziđe neki čovjek.kraljeve. da bi idućeg trenutka umrla od smrtonosnog uboda njegove štrcaljke. čuvajte se. Prema onome što su mi rekli. vi. — Dobro me čujte — reče on nevidljivim raketama — došao sam na Mars zato da bih pobjegao od vas.119 - . na Plesu Biologa! Čarobni grah zagušila je šikara kompjuterskih traka! Uspavana Ljepotica probudila se od poljupca učenjaka. naravno. Zatrepće i napokon reče: — Žalim. Baci pogled na Kuću. zajedno s ostacima porušene »Zemlje Oz«. — Vi ste Stendahl? .. smrvili ih u prah i proučili polikromatskim spektroskopom. * * * Raketa je prizemljila. Što se tiče Bigelowa. Od današnjeg dana. on je bio preneražen ovom dugotrajnom provalom bijesa. »Alisu« su prisilili da popije nekakav napitak.. a udarcem čekića razbili su »Čarobno Ogledalce« i prognali »Kralja Srce« i »Ostrige«! Stiskao je pesnice. — Svoj ste posao napravili i sada me ostavite na miru. Stendahl ostade sam ispred svoje Kuće. i tako je »Bilo Jednom« postalo »Nikad Više«! A onda su razbacali pepeo »Fantoma Rickshawa«. Nije mi uopće jasno o čemu govorite. Zdravo — Razumnih ljudi. kao muhe na otpatke iz mesnice. Kako je još nedavno sve to postojalo! Lice mu je bilo žarko crveno i teško je disao hvatajući dah. a onda su »Bućoglava Jacka« servirali. obloženog kolačićima. vi idiote! Bigelow pokupi radnike i ode. Za mene su to samo imena. i sve one ljude koji su na kraju priče živjeli sretno sve do kraja života (jer. Pokazat ću ja vama! Dat ću ja vama dobru lekciju zbog svega onog što ste učinili Poeu na Zemlji. Kuća Ushera je otvorena! I uperi stisnutu pesnicu prema nebu. koji ju je toliko smanjio da više nije mogla vikati »Sve čudnije i čudnije!«. bila je činjenica da nitko nije živio sretno »sve do kraja života«). ali vi sve više i više nalijećete na ovaj planet. — Gubite se! — zaurla Stendahl. Velika Vatra bila je dobra stvar. U istu su vreću strpali »Dobru Glindu« i »Ozmu«. i u sivim mu se očima pojavi nezadovoljstvo i uvrijeđenost.

Stenđahl.. pa. U njegovoj unutrašnjosti.. — Četiri milijuna! Ali. — Kako bi bilo da mi ponešto kažete o ovom mjestu. Rušioci i Ekipa za spaljivanje stići će ovamo po svoj prilici navečer. dvadeset četiri sata? — Poznajete zakon! On je sasvim jasan. na elektronskim zrakama lete slijepi miševi od bakra. — To mi se uopće ne sviđa. Pojasnite malo što vam znači ta riječ »začarani«. uz pomoć raznih kemijskih produkata. mjedeni štakori trče po podrumima od plastične mase. Do vraga. kosturi plešu. inspektor Moralne higijene. — To je bar jasno. fantomi. konstruirao sam neku vrst mehaničkog utočišta. tu živi čitav jedan svijet koji je stvorila čovjekova mašta i oštroumnost. vampire. držeći u ruci identifikacijsku legitimaciju. Utrošili toliko tako teško stečenog novca na jednu ovakvu glupost. Garrette. demoni. nikakvih kuća. — Znao sam da ćete doći čim budete otkrili što se ovdje događa. Nema ni jedan sat od kako je Kuća završena. — Ha. Točno u ponoć vaša će Kuća biti sravnjena sa zemljom. čini mi se da ste postupili prilično nerazumno. glupost. Stenđahl? — Ako već inzistirate: to je začarani dvorac. Nikakvih knjiga. Ne biste li mi bar dopustili da se poigram sa svojom igračkom bar. — Trebalo je da dođem i ranije. recimo. kako je vi nazvaste. — Ja sam Garrett.. — Bojim se da ćemo biti prisiljeni srušiti vašu kuću. Godine 2005. vampiri. isto kao i roboti. tako da sebi mogu dopustiti ovakvu. Garrett razdraženim pokretom pokaza prema Kući.— Pogodili ste. zabranjeno je proizvoditi sve što bi na bilo koji način moglo sugerirati fantome. No ipak mi se čini da u vašim postupcima ima nečeg sadističkog.120 - . pa to mora da vas je stajalo najmanje tri milijuna dolara. vile. zašto ne dolazite! — Stigli smo prošlog tjedna. ili bilo koje drugo stvorenje . u ranoj sam mladosti naslijedio dvadeset pet milijuna. ali smo se mi iz Moralne higijene željeli uvjeriti u to kakve su vam namjere prije nego interveniramo. a vi i vaši Rušioci već se obarate na nju. Uskoro će i ovdje sve biti isto tako čisto i pospremljeno kao na Zemlji.. Stendahle. — Upravo toga sam se i bojao — reče Garrett s blagim smiješkom na usnama. i vi iz Moralne higijene napokon ste stigli na Mars? Baš sam se počeo pitati što je to s vama. to mi se uopće ne sviđa.

nalik na samrtan hropac koji dopire iz izgubljenih podzemnih katakombi. Trenutak kasnije začu se neko neizmjerno uzdisanje i teško stenjanje. Ali. ja i moja biblioteka. ako i dalje žele raditi svoj posao. Prije dvadeset godina. ja sam imao svoje malo skrovište. a vi ste onda poslali svoje ljude s vatrom i spravama za spaljivanje. je li? — Zadali ste nam dosta nevolja. Poe je tada već dugo godina bio zaboravljena ličnost. Iz njezine unutrašnjosti provali zadah vlage. žarko narančaste i turobno plave. realizam! Oh. Stendhale. Štakor pade. oh. — U redu. isto kao i Oz i mnogi drugi likovi. preporučujem vam da uđete i malo pogledate naokolo.stvoreno maštom. I nekoliko drugih. po Kući. Kažem vam. — Zapanjujuće! — promrmlja Garrett saginjući se da bolje vidi. Štakor protrča preko kamenih ploča poda. Koliko li sam samo puta gledao Kome zvona zvone! Trideset različitih verzija. oh. Neka je stara vještica sjedila u udubini zida i drhtavim rukama od voska premetala karte za tarok. O. Sve to stoji u vašem dosjeu. Garrett kriknu i udari ga nogom. Ovdje. kako biste što bolje upoznali pravo stanje stvari. Bilo nas je malo koji smo uspjeli sačuvati svoje biblioteke. je li tako? — Tako je! — U tom slučaju. a s njegova najlonskog krzna podiže se nevjerojatan roj metalnih buha. Vi i vaša biblioteka. Rastrgali ste mi i spalili pedeset tisuća knjiga. trajat će svega nekoliko minuta. I ne pokušavajte nikakve trikove. — Da. Vrata Kuće Ushera otvoriše se sa škripom. — Smrt! — poviče. Na Zemlji. Sada. Oh. Imam revolver uza se.121 - . Sve realistične. samo iznova i opet rade Ernesta Hemingwaya. Idem s vama. a idući će na redu biti Babbiti. Isto onako kao što ste Djeda Mraza proboli kroz srce i objavili svojim filmskim producentima da. vi svakako morate napraviti potpun izvještaj. do vraga sa svim tim! — Gorčina sada više ne koristi ničemu! — Garrette. — Ha. Zasikće svojim bezubim desnima prema Garretu. pokazujući svoje zamašćne karte. sličnih meni. .

kao i u vještice. — To je običan robot.— Ha. Da kažem da sam uspio oživiti drevnu atmosferu u jednom ovakvom. — Ne bojte se — pokuca Stendahl po metalnim grudima goleme životinje. sve je spremno. Kostur načinjen od bakra. — Stvarno? — u Garrettovu se glasu osjeti zadovoljstvo. — Vrijedno sažaljenja! Bijedno! — Dopustit ću vam da je vi osobno spalite. na sve se strane. neodređeno nalikujući na izvanredno lijepu ženu nejasna lika. Ukazaše se metalne cijevi i ploče. I gorila ubi Garretta. Poput pramenova šećerne vune što izlaze iz centrifuge. pred njima se pojavi gorila. za to sam i plaćen — reče Pikes Stendahlu tihim blagim . Iznenada. Garrette. Ali se bojim da nemam dovoljno vremena da vam sve to lijepo i na miru objasnim. u sada tihom hodniku. Vlada će sve to ionako ubrzo otkriti — reče Stendahl i kimnu prema gorili — U redu. modernom i sterilnom svijetu. Garrett drhtavom rukom pogladi čudovište! — Ali čemu. upravo je to ona vrst stvari na koje sam mislio — reče Garrett. Da kažem: učinio sam to. — Pa. i sve ostalo. — Izvrsno si obavio posao. stvoren kao od magle. Pikes? Pikes podiže oči sa stola i odgovori: — Da. kamenog poda začu se zujanje nevidljivog stroja. — Moram priznati da se i protiv svoje volje pomalo i sam divim vašem geniju.122 - . S kraja vlažnog hodnika pljesnivog. Stendahle čemu sve ovo? Što vas je to obuzeto? — Birokracija. Sad. Vidite? — Stendhal malo podiže gorilino krzno. koji je prolazio i nešto mrmljao. — Stani! — poviče Garrett. umjetno. * * * — Da li je sve spremno. počeše širiti krpe guste vlažne magle. — Zadovoljan sam što sam bio u stanju stvoriti jedno ovakvo mjesto. Zatim se malo namršti i doda: — Moram priznati da me začuđuje način na koji ste sve ovo shvatili. Garret je promatrao neki lik. niotkuda.

pogledajući ga žmirkavim iskričavim očima. Garrett. zar ne? Pikes otkotrlja Garretta do peći za spaljivanje. kako su bijes i mržnja rasli u njemu sve ove godine. Dat ću dopunski izvještaj. Stenđahl podiže čašu prema njima i nazdravi: — Za naš uspjeh. Zbogom. Reći ću da moram potanje ispitati situaciju. zatvori oči. i to smo napravili.123 - . — A što ćemo s ovim? — Pikes kimnu glavom prema postolju na kojem je ležalo mrtvo tijelo praveg Garretta. Stendahl stade pred robota i zagleda se u njega. Oh. Protrese sherry u čaši koju je držao u ruci. Vrištali su. — Robot ustade. visjeli su krhki tamni šišmiši načinjeni od bakra. Odložit ću akciju za najmanje četrdeset osam sati. — Vraćam se u glavni ured Moralne higijene. Pikes. Ha. naređenja su ti poznata? — Jesu. Sve mi se čini da se nećemo dosađivati. S obzirom na to da smo čekali dvadeset godina. — Evo. Ne bismo željeli da nam se pojave dva Garretta. Iznad njega. na hrastovim gredama. kako će samo uživati! Kako će uživati pod svoje stare dane u ovoj osveti. Robot požuri prema Garrettovoj raketi. ~y * * * Sedam sati. sakrivenog pod gumenom kožom. — U redu. — Isti Garrett. osveti ovoj sterilnoj antiseptičkoj vladi zbog njezina teroriziranja literature. — Zbogom — gurnu ga unutra i zalupi vratima. i u mislima još jednom ponovi cijelu operaciju. uđe i ubrzo uzleti. nije sreo Pikesa. — Bit će najbolje da ga spalimo. zacijelo nam neće biti dosadno! Namignuše jedan drugom. i kako se cio plan lagano stvarao u njegovu obamrlom umu. Pikes. Još malo. Stenđahl gleda na sat. prije tri godine. Oh. . Zatim polako sjede. sve dok jednog dana. pošaljimo posljednje pozive za noćas. govoreći: — Garrette. Zatim se zavali u naslonjač. što misliš? — Sasvim sam siguran. Stenđahl se okrenu i reče: — A sada.glasom i podigne robotov plastičan očni kapak te namjesti stakleno oko s gumenim mišićima.

kao da su iščupali tvoju.124 - . označenih slovima F. ali bez osobnosti. boje zelenkastog šumskog jezera. Gosti su stizali. nikoga kome bi mogao pokazati što zna. Bilo je tiho kao u grobu. ni za žive. Bolji i od onog drugog nekadašnjeg čudovišta i strašila? Kako se ono zvaše? Karloff: Mnogo bolji! Lugosi? I sama je usporedba besmislena! Ne. * * * Odrasli bez pamćenja. nagrizen gorčinom dubokom poput mračnog zdenca zelene kiseline. roboti su ležali. Bilo mu je zabranjeno čak i to da glumi sam za sebe. Da. roboti su čekali u svili. Sa žutom kosom boje sunca i pijeska — čekali su.Ah. U lijesovima. s kostima od bakarnih cijevi prelivenih želatinom. I što je onda bilo prirodnije nego da noći i noći provedu zajedno. mrtvi. začu se neizreciva škripa čavala koje su čupali. Pikes. bolji je od Chaneya. u razgovoru i razmišljajući. ležali su metronomi. Pikes. načinjenim ni za mrtve. vrlo starim filmovima. jer nikada. da je bace na gomilu. čekajući da budu pokrenuti. da. osim humanosti. čovjek s deset tisuća lica. Pikes. plavičasta magla. Golemo crkveno zvono poče zvoniti. a da nisu ni umrli.B. Iz noći u noć promatrao je Chaneya u njegovim starim. Pokplopci se podigoše. Podmazani. pred ogledalom! Jadni. bijes. čudovište — takav je bio Pikes. Prožme ga bezuman bijes. one noći kada su ti oduzeli filmove. unište i bace u užarenu peć! Da li je bilo isto tako mučno i teško. sa svim crtama ljudskih bića. bio je samo jedan Pikes. Prostorijom je lebdio miris ulja za podmazivanje i politiranog bakra. Stendahl se sa smiješkom podiže i krenu da ih dočeka. uz kavu. Muški i ženski roboti. . nisu ni živjeli. rastrgaju. dok su mu ruke postajale sve ledenije. nemogući. kao i pogled na pedeset tisuća knjiga spaljenih i uništenih bez riječi? Da. kada su iz tvojih kamera istrgli utrobu. najveći od svih njih! Pikes.O. A onda. i to je bio čovjek kojemu su sada sve fantazije zabranjene. S imenom. ali bez spola. Da li je bio bolji od Lona Chaneya. dim. u svili boje žaba i paprati. poraženi Pikes! Kakvog li strašnog osjećaja. Tko je bio Pikes? Jednostavno. Na Zemlji nije imao ni najmanjeg utočišta. Da. oca? Stendahl je razmišljao. roboti su zurili praznim očima u zatvorene poklopce svojih kovčega. I tako je nastao ovaj gorki napitak — Kuća Ushera. u drvenim kovčezima.

Njezine se duge kose razmotaše u ljestve. Stizale su rakete gostiju prekrivši cijelo nebo. pa Ludi šeširdžija. golema ljuskava zmija. pogleda prema jednom od prozora visokog dvorca i pozva: — Lorelei. patuljci od ilovače i papirnati kepeci. a zatim opet metež. paleći ga. i opet kriknu. uz jedva čujno kuckanje. to je Usher! — Ali. Pokrenuše se mramorne prozirne oči ispod elastičnih gumenih kapaka. pretvarajući svojim toplinom jesen u proljeće. zmaj u čijem je trbuhu bila užarena peć. odjeveni u krzno majmuna i bijele dlake kunića: Tweedledum je koračao iza Tweedledeeja. Tik-Tak. Roboti se uspraviše. i začu se kuckanje. a onda utopljenici prekriveni bijelim zrncima soli i algama. zasta. Noć je bila začarana. iz kojih su iskakali jezičci zelenkaste vatre. sa zavjesom od snježne mećave koja se valjala pred njim. rika. po kojima se nasmijani uzvanici popeše u Kuću Usher. Zatim se okrenu. Još jedan sa začu. na kraju. i još jedan. Lorelei. a ulje je protjecalo. Nosnice zadrhtaše.125 - . pusti svojs kose! A odozgo. Ruke su dodirivale. izbuljenih staklastih očiju. Deset tisuća poklopaca pade pored kovčega. izroni iz vatre gmižući valovito. Ruggedo. pa tišina.Sjenke se nadvise nad kovčege. — Dakle. * * * Topao povjetarac preleti ponad tla. Stendahl podiže ruku da ih ušuti. pa Modrobradi. Iz rakete su izlazili muškarci u večernjim odijelima i njihove žene s ekstravagantnim frizurama. a onda prostorijom zabruji ustaljeno zujanje bezbrojnih pokrenutih satova. acetilenskom plamenom oreolom oko glave. a za njima kristalna stvorenja prekrivena blistavim srebrnim zvjezdicama. otvarajući vrata. gdje su vrata? U taj tren pojavi se Stendahl. i Kornjača s telećom glavom. a bilo je i oblaka od sumpornih para. Žene su međusobno bleletale i smijale se. Koji eminentni sociolozi! Koji inteligenti psiholozi! Koji neiz. neka se predivna djevojka nagnu u noćni povjetarac i rasplete svoje duge zlatne pletenice. Bezbroj satova zabruji Kućom Ushera. pa kriknu. Djed Mraz. i na kraju vjetar. nesigurni u hodu. po oni obješeni. vratova posutih crvenkasto modrim masnicama. Pokrenu se mehanizam mnogobrojnih satova. i.

Uznemireni uzvanici nesigurno su se ogledavali naokolo. — To mi se čini sasvim protuzakonitim — progovori Steffens. — Ne dopada mi se ova okolina. čisti. pažljivo. ubojice šišmiša. upoznao se s njima i sprijateljio na Zemlji u toku ove posljednje godine! — Dobro došli u prostrane dvorane i hodnike Smrti! — uzvikivao je Stendahl. neurolozi! Evo ih.. uđite! Gospođe. da. Owen. A svi oni bili su njegovi prijatelji! Da. ti čangrizavci s krvlju od žive i očima od joda. svi zajedno. došli su da uvedu svoju Moralnu higijenu. bijeli su miševi plesali minijaturne kadrile. vrlo znameniti ljudi. kakve su to ideje — smijao se Stendahl. Dunne. Što sve ovo treba da znači? — Vidjet ćete. Steffens. Sutra će sve ovo biti samo ruševina. — Hajte. Uđite u kabine! Kuća je blistala od razigranosti i blještavila boja. nosioci baklji. I tada. — Uđite. vrlo pažljivo. — Uživajte. Fletcher. To mi izgleda tako. Čekali su da ogrubjeli pioniri očiste sve i pokopaju Marsovce i steriliziraju njihove gradove i sagrade naselja i poprave putove i sve naprave normalnim i sigurnim. svi do jednog. spaljivači knjiga. Stendahle. Gibbs. pa to je običan kostimirani ples. U kabinama sa strane hodnika naći ćete kostime u koje treba da se preodjenete. a žene na drugu stranu. udjeljujući svakome dio svoje bezgranične revnosti.. svi oni — članovi Društva za suzbijanje fantazije. bakteriolozi. Znameniti. i dva tuceta ostalih uglednika. dok su patuljci sićušnim gudalima svirali . dobri. Pope. molim vas. Lang. pasterizirani i sterilizirani građani. A sada se svi skinite. i dvadesetak drugih. kada je sve bilo već dobro na putu ka Sigurnosti. ti Uništavači lijepog. — Besmislica. prelijepih žena. unutar vlažnih mračnih zidina Kuće.126 - . Muškarci ovamo. sakupili su se. Churchill. harlekini su cilikali zvončićima obješenim na svojim kapama. pogledajući naokolo i sumnjičavo udišući vlažan zrak. Durmmond.mjerno važni političari. — Dobra večer. — Dobro došli! Tyron. tako neprilično. Blunt. — Ne znam da li bismo smjeli ostati — reče gospođa Pope. savjesni i ispravni. predlagači ukidanja Nove Godine i Djeda Mraza.

sobi. maksiranih lica. jureći između robota iz mašte. između Puhova i Ludih šeširdžija. prva je bila plava. — O čemu je riječ? — Evo. — Svi smo mi vampiri! — smijao se Fletcher. a pod nogama im je kameni pod odzvanjao od pritajenih snažnih otkucaja nekog skrivenog tajnovitog srca. zastavice su vijorile s grubih hrapavih greda. bijeli sat od bjelokosti glasno je otkucavao. a jedna narančasta. polurastaljenih i pougljenjenih. jedna bijela.na sićućnim violinama. Crnih mačaka i Bijelih kraljica. obložena crnim baršunom. Malo prije sam čistio peć za spaljivanje i ugledao sam ovo. između Trola i Divova. Uzvanici bi pili iz njega i s iznenađenjem otkrivali da je to sherry. — Stendahle! Čudovište s maskom smrti stajalo je pored njega. — Mrtvi! Vampiri! Bilo je sedam soba. prepuna mnogobrojnih vijaka i žica. a u mnogobrojnim ogledalima mje bilo nijednog odraza. smijući se. — Imate li trenutak vremena da porazgovaramo nasamo? — upita tihim glasom. Bio je to Pikes. Izlazili su iz kabina. napokon pijani. Kroz sedam soba kostimiranog plesa tekao je potok. — Stendahle! — Šapatom. Muškarci su se tiskali pozivajući ih na ples. — Pikes pokaže jednu otrgnutu ruku. druga ljubičasta. sedmoj. šesta ružičasta. jedna pak zelena. Na mjestima je bila rastopljena. preobučeni u likove iz davnih vremena. i svaka je bila drugačije obojena. razdragane. Žene su klizile naokolo u dugim crvenim baršunastim haljinama.127 - . dok su slijepi miševi u jatima oblijetali oko zdenaca iz kojih su šuštali izvori svježeg pjenušavog vina. a žalim povuče Pikesa u obližnji hodnik i prošapta: — Garrett? Pikes kimnu glavom. Sama činjenica da su bili maskirani pomogla im je da zaborave svoju mržnju i nesnošljivost prema fantaziji i užasu. — Umjesto sebe poslao je robota. a sedma mračna. A kroz raznobojne sobe trčali su gosti. Mahnito su plesali. . Po zidovima promicale su sjenke nevidljivih ljudi. Stendahl ju je neko vrijeme razgledao. A u toj.

Pusti Garretta unutra. još vina donesi! Veliko se zvono još jednom oglasi. u narančasto odjevenih ljudi. — Kladim se da je to on. Za jedan sat oni će biti ovdje i srušiti ovaj strahoviti brlog. je li tako? E.. pa on bi svakog trenutka mogao osobno pojaviti pred vratima! Vina. Hej. iz opreznosti. — Zločin je to. Garrett nam je poslao robota. u plavo. zacijelo neće opaziti razliku.Obojica su nekoliko trenutaka gledala robotovu ruku. Pikes. čekaj! — Što je! — Ništa. gledajući šareni vrtlog u žuto. — Morao sam pretpostaviti da Garrett neće biti toliko neoprezan da samo dođe ovamo. — Naravno! — Slijedeći puta doći će sam. na robote se ne možete osloniti. — Zločin nad zločinima. Lorelei razvi svoje zlatne kose. Garrette. zločin! — reče Garrett. Stendahl se nakloni. pa mi smo mu robota poslali natrag. Sada. Ako ne bude pažljivo provjeravao. koja je izazivala sumnjičavost i tjerala na razmišljanje i oprez. Želite li možda malo vina? — Ne. Posebno ne na robote koje vam drugi podmetnu. ovo grozomorno mjesto.. mogli biste nam se pridružiti. Ali. koliko nisko može potonuti jedan čovjek? — Uvjerite se sami. — U međuvremenu. Znate. — To znači da bi policija mogla svaki trenutak stići ovamo — reče Pikes. — Naš će plan pasti u vodu! — Ne znam — promrmlja Stendahl. — Hvala vam što ste me obavijestili — reče i rukom mu pokaza prema glavnom holu. slažem se s vama — odgovori Stendahl . kad je uvjeren da je sve sigurno i u redu. — Mislio sam da će biti najbolje ako sam dođem i razgledam ovo ovdje. hvala. pozvao i Rušioce. — Standahl? — Garrett? Stvarni Garrett? — Isti — Garrett je pomnim pogledom razgledao vlažne zidove i uzavrelu gomilu ljudi. Glazba je u valovima nadirala blještavim hodnicima i sobama. Što se uopće ovdje događa? Pitam se. Nema nikakvih problema.128 - . Također sam.

dugačak disk velikog čeličnog noža. ne — smijala se gospođa Blunt.ljubaznim glasom. Nad njim se poče njihati. Začu se krik neke žene. Četiri bijela kunića nosila su Steffensa na ramenima.. Garrett ispi piće. kako neobično — vidjeti samoga sebe kako umireš. spuštajući se sve niže i niže. izvrsno izrađena kopija! — Ali. Kojeg li mjesta! Ovo stvarno zaslužuje da se sravni sa zemljom. Taj vas je gorila bacio u kamin! — Ali. da se pogledam. da. čvrsto ga vezaše i ostaviše.129 - . Meni je sasvim dobro. . Kao što ste rekli. Klatno se zanjiše posljednji put.. Iznenada. — Jesam li to ja ondje dolje? — upita Steffens pojavljujući se pored Garretta. — Ne vičite. — Ali.. Nije li to smiješno? Gospođa Blunt ode smijući se.. zadihana. zastrašena lica. Garrett? — Da. ali. — Želite li piće. — U pitanju je bio samo moj robot. draga moja. Ovo me prilično protreslo. primičući se malo-pomalo njegovu iznemoglom tijelu. Ta vidite. pa ja sam vas prije nekoliko trenutaka vidjela zadavljenu. — Upravo se dogodilo nešto strašno! Vidjela sam kako je neki gorila zadavio gospođu Blunt i bacio je u kamin! Pogledaše prema kaminu i ugledaše kako iz dimnjaka visi pramen duge plave kose.. i nestala s njim niz stepenice što su se na neki magični način pojavile u podu. blijeda. ovdje sam! U kamin pa u dimnjak. Nagnu se nad rupu i doda: — Kako je to čudno. — Grozno! — jecala je gospoda Pope. Evo... Još jedan krik. Garrett kriknu.. Gospođa Pope dojuri u hol. . U jednom sam trenutku pomislio. — Kako realistično! — reče Steffens odlazeći u jednu od prostorija. naglo zastade i raskolači oči. kopija. progovarajući drhtavim glasom: — Gospođa Blunt? — Glavom! — odgovori gospođa Blunt stojeći kraj nje. hoću. Unespše ga u neku rupu.

prema katakombama. kroz bezbrojne podzemne hodnike. — Što ćete mi sve pokazati ovdje dolje? — upita Garrett. A drugu gospođu Drummond živu su strpali u mrtvački kovčeg i zabili ga čavlima. — Vašu vlastitu smrt. I po treći put začu se prodoran krik... Ubojstva u ulici Morgue.— Još jedno piće. taj kamin i dimnjak. — To je iz onih zabranjenih knjiga. Ta rupa. — Sada je na meni red — reče gospođa Drummond. pa toga se sjećam — dahnu inspektor Moralne higijene. I. zar ne? Stajali su i gledali kako umiru još petorica. a ostale žrtve zadavljene su i utopljene u crnom jezeru. — Što? — Amontillado — odgovori Stendahl vodeći ga s uzdignutom svjetiljkom u ruci. bunar. — Tada pođite sa mnom. — Hej. Jedan je završio u čeljustima zmaja. dok je ona vrištala. I ovo ostalo. samo čvrsto držite čašu da vam ne ispadne iz ruke.. još ponešto. a zatim su kovčeg ubacili kroz otvor u podu.. cijela će ova prokleta stvar uskoro biti uništena. u srce zemlje.. — Ne biste li željeli vidjeti što smo priredili za vas? — upita Stendahl. Vidjeli su se ukočeni kosturi napol uzdignuti iz svojih mrtvačkih . Još malo pa će i Rušioci stići. Ovuda. — Naravno — odvrati Garrett. Garrett? — Da. Neće dugo trajati. da. Da. i taj majmun. — Gledajte. malim vas.130 - . — Ta vi stvarno imate maštu. Prerana smrt. Stendahl povede Garretta u dubinu. — Što je to sada? — upita Garrett drhtavim glasom. niz mnogobrojne zavojite stepenice. iz knjiga koje sam spalio! — Želite li još jedno piće. — Ovako ili onako. i klatno. koji se trenutak zatim ponovo zatvori. Vi mora da ste neka prilična dobričina. Garrett? Evo. ispod poda.. — Smrt mog dvojnika?? — Da.

U polutami Stendahl poče stavljati okove svom napol pijanom pratiocu. doista. — Zaboga. Garrett zašuti. okovao sam vas. to uopće nije uljudno. Nemojte prekidati čovjeka kad ironizira. bauljajući naokolo i zvekećući lancima. što to radite? — vikao je Garrett. Recite to. čiju ste smrt gledali.kovčega. znate. Dvojnici. stajali su tamo i gledali sve to. oni ostali! — Ostali su mrtvi. roboti. — Izvrsna šala. — Šalite se. — Ali. — Zar bih trebao? — Ili možda ovo? — Stendahl ispod ogrtača izvadi zidarsku žlicu smiješeći se. bili su pravi ljudi.131 - . budalo. Evo! — Pa vi ste me okovali! — Da. Oni. ali. Uđoše u ćeliju.. — Gdje je moj dvojnik. za ljubav božju. — Vi. moj robot? Zar nismo došli ovamo da bismo vidjeli njegovu smrt? — Nema nikakvog dvojnika. Montresore!« — reče Stendahl.. — Što je to? — Zar nikada niste čuli za Amontillado? — Nisam! — Zar ne prepoznajete ovo ovdje? — pokaza Stendahl rukom prema jednoj ćeliji. — Što ćete sad učiniti? — Ostavit ću vas ovdje. — Ironiziram.« Zar to nećete reći? Hajde. Garrett je držao ruku na nosu. — A ja ću vam onda odgovoriti: »Da. dok mu se na licu mogao vidjeti izraz gađenja. recite. . — A sada treba da kažete: »Za ljubav božju. — Što je to? — Dođite ovamo — reče Stendahl.

.. — Tako će prizor biti mnogo uspješniji i ljepši. ti idiote. Krici su se sada slili u otegnut stravičan urlik. Ako je stavite.— Trebam li vas nagovarati? Recite to. pustite me van! Trebalo je još samo jednu opeku staviti na mjesto. jedan red. zapravo. — Garrette? — Stendahl zazva blagim tihim glasom. Sada je već bio sasvim trijezan. dok smo silazili. Stavite ovo na sebe — Stendahl mu dobaci nešto što je zvonilo i zvečalo. udarajte i vičite što više — reče Stendahl. Evo. shvatio bi što te čeka ovdje dolje. Redovi opeka postajali su sve viši. — Zar nemate osjećaj da se sve ovo već jednom dogodilo? — raspitivao se Stendahl. Garrette. ti. Garrett je bio tih. — Što to radite? — Zazidat ću vas. Neznanje je fatalna stvar. a da ih. žbukom i opekama. kad vam kažem! Garrett posluša. Pustite me odavde. možda ću vas i pustiti.132 - . i iznutra se začuše krici i udaranje po zidovima. — Garrette — upita Stendahl — znaš li zbog čega sam ti sve ovo učinio? Zato što si spalio knjige onoga Poea. — Vi ste lud! — O tom detalju nećemo sada raspravljati. — Zbog ovoga ćete odgovarati pred sudom! Stendahl pjevuckajući namjesti opeku na mokru žbuku. Vjerovao si onima koji su te uvjeravali da ih treba spaliti. Garrett se umiri. Zvončići zazovniše. prihvaćajući se posla sa zidarskom žlicom. — Što je to? — Kapa sa zvončićima. Da si ih pročitao. — Evo. — Pustite me van. Recite: »Za ljubav božju. — Molim vas.. Montresore!« — Neću. Skrovište je malo-pomalo postajalo sve mračnije. Evo i drugi. nisi ni pročitao. — Stendahle! — Stavite je na glavu.

Sve stade. Začu se cincilinkanje zvončića na kapi. mozak mi se zavrtio. Montresore«. projuri preko jarka i dotrča do helikoptera koji ga je čekao. — A sada zazvonite zvončićima. a zatim groteksno ponovi: — Za ljubav božju Montresore. Requiescat in pace. — A sada. začu se dug. kako bi osvijetilo Garretovo iskrivljeno lice. začu Pikesa kako tihim glasom. — Ah! — reče Stendahl zatvorenih očiju. * * * U svih sedam soba veliki je sat odbijao dvanaset.— Želim da sve do kraja bude savršeno — reče Stendahl. Smjesti posljednju opeku na njezino mjesto i brižljivo učvrsti. nad ruševinama Kuće Ushera. podižući svjetiljku. Stendahl se za trenutak okrenu prema vratima. nalik na glas tisuću slapova. bučan. gledajući. — Je li sve u redu.133 - . U tom slučaju možda ću vas pustiti. Pikes? — Sve je u redu. Čovjekovo se lice pokaza na svjetlu. dok sam gledao moćne zidove kako se ruše i raspadaju. Zatim iziđe iz katakombi. i duboki baroviti ribnjak pred mojim se nogama zaklopi. Objavljeno prema dogovoru s GPA München . ritmički recitira: «. tmurno i tiho. kao da se zemlja počela tresti. da li biste bili toliko ljubazni da kažete: »Za ljubav božju. Nasred njezina pročelja pojavi se golema pukotina.. urličući zvuk.« Helikopter se podiže iznad uzavrele vode i odleti. — Eno počinje! Gledali su prema velikoj Kući smiješeći se. i dok je Stendahl motrio veličanstven prizor. Nekoliko je trenutaka oklijevao. dragi prijatelju. Pojavi se Crvena Smrt. a zatim potrči iz velike Kuće..

nije razaumio ništa od onoga što je govorila djevojčica. dok su joj se pletenice njihale s jedne na drugu stranu. — Ovaj specijalni pištolj puca samo na životinje. — On kaže da su nakon posljednjeg rata stvari postale čudne. — Moj tatica kaže da se čuvam divljih životinja — nastavi ona — ali ti mi uopće ne izgledaš kao divlji miš. — Izgledaš mi kao i svaki drugi miš. očigledno. Miš se nije ni pokušao pomaknuti jer. Na ljude ne puca. — Tatica mi je dao specijalni pištolj da se zaštitim od divljih životinja. — Cijuuu — odgovori miš. znaš. — Ako mi se ne makneš s puta. Miš je šutio. radoznalo trzajući njuškom. odmahujući glavom lijevo-desno.134 - . Iz džepa izvadi malu metalnu stvar i stade njome mahati zrakom. Jesi li i ti postao čudan.Frank L. — Ne bojim se ja nikakvog starog miša — reče djevojčica. gospodine Mišu? — Cijuuu? — upita miš. — Cijuuu — odvrati miš. mišu — reče mala djevojčica. gospodine Mišu — ili kako se već zoveš — pucat ću u tebe. Calloway: Mr. Uperi revolver u miša. . Miš ju je promatrao zabrinutim pogledom. — Zloban sjaj pojavi joj se u očima. Mouse Preveo Zoran Milović Miš — Zdravo.

da znaš — prezrivo frknu mala djevojčica. Idućeg jutra došao je veliki kamion-tegljač da odvuče tijelo miša koje je zakrčilo ulicu.Taf — učini revolver. i miš pade na stranu. sivim repom. — Uopće nisi bio ništa posebno. A zatim nastavi svojim putem. mrtav. ne mrdnuvši čak ni svojim krznenim. .135 - .

— Kreni — reče onaj koji ga je izvadio. Drugi ga izolira od temporalnog toka. — Priznajem gubitak.136 - . ugledaše prvu emitiranu česticu kako nestaje smjerom suprotne staze. njihove gradove. Promatrali su svijet.« »Ja sam Prašina — ja te slijedim. Nakon nekog vremena. njihove naprave.Roger Zelazny: The Game of Blood and Dust Preveo Zoran Milović Igra krvi i prašine »Ja sam Krv. onaj na bližoj točki progovori: — Zadovoljan sam. vadeći malo stroncija90. Ja idem naprijed. Nastade duga pauza. — Ovaj. — Tri poteza svaki. — Ja sam Prašina — reče onaj što še nastanio na bližoj točki. stvori antipodne staze i obrati se prvome: — Odaberi. njegovih dvije i pol milijarde ljudi.« Skrenuli su prema Zemlji i zauzeli položaje na njezinim Trojanskim točkama. Njihove svijesti sretoše se iznad metala. zatim: — Bit će sasvim dovoljno — reče drugi. Odaberi. Drugi oslobodi polje. Istovremeno. .

proučavajući poziciju. — Drugi potez završen. i u ono jutro.— A ja sam Krv — odgovori drugi. — Spreman? — upita Krv. Prašina se zamisli nad igrom. i učini isto Abou Iskafaru. rezbario uvijena. u trenutku dok je stajao pred rimskim senatom. A onda Prašina upade u paleolit. — Treći potez završen. u nevelikim blokovima tvrdog drveta. — Ali. Potvrđeno. koji su Isaaca Newtona stajali života. u sobi u kojoj je. prije pretrage. — Odabirem da krenem prvi. u Damask. — Lukav i profinjen potez. te podiže i otkri naslage metala smještene po Južnoj Evropi. neposredno prije nego što je namjeravao reći: »Carthago delenda est«. Lava od Mitre. čini mi se da te imam. Ipak. — Treći potez završen. — Hvala. Krv se pokrenu u osmo stoljeće. u Englesku. — Drugi potez završen. Potvrđeno. čini mi se.137 - . — Prvi potez završen. iz laboratorija ukloni sve tragove zabranjenih kemijskih eksperimenata. Krv je razmišljala jedan bezvremenski trenutak. Ponovo uđoše u temporalni tok. u točki u kojoj su ga bili napustili. — Ja te slijedim. Prašina uđe u četvrto stoljeće nove ere i ubaci zračni mjehurić u krvotok usnulog Juliusa Ambrosiusa. Krv upade u Englesku ranog devenaestog stoljeća i ukloni Charleša Babbagea. Gledaj. . ne i dovoljno dobar. — Da. Odmaknuše se od temporalnog toka i razmotriše povijest svijeta. — Dobar potez. Prašina se pokrenu u sedamnaesto stoljeće. kovrčava slova arapske abecede. — Prva potez završen. a zatim se pomaknu u drugo stoljeće prije nove ere i prouzrokova velike rane na vratnoj arteriji Marka Porcija Katona. — Tri poteza. Obojica predahnuše.

Opaziše: Južna je Evropa procvjetala. sličnom onome u prvobitnoj. — Da. Mitraizam je priznat za njihovu državnu religiju. ekonomska depresija prošla je Mediteranom. U Maloj Aziji. dok su granice njezina carstva prema zapadu pomaknute do Aleksandrije. Grčka je pokorena prije nego se plam Atene razgorio svojim najblistavijim sjajem. ali pogledaj što je učinio Newton. U svakom slučaju.. Smrću Katona Starijeg. Rim je osnovan i postao moćan nekoliko stoljeća ranije nego što se to prethodno dogodilo.. Krv baci pogled na kraj temporalnog toka. papa je pozvao na križarski rat. Opća anarhija. što je slijedila nakon mnogobrojnih ratova za otcjepljenje. Borbe su prestale na kraju potpuno. Mislio sam da bih njihove kompjutere ipak mogao ubiti uništenjem osnivača Međunarodnih matematičkih strojeva. dovde je bila remi-pozicija — reče Krv. Beagle je poveo mladog prirodnjaka Darwina. Zapazio sam njegove sposobnosti još dok se zaluđivao alkemijom.138 - . Ltd. — Da. nepromijenjenoj povijesti. — To se stvarno zove ironija. Kartaga je također nastavila svoj rast. Pedeset godina kasnije. Pokrenuo se poput pucnja biča ispod njih. Sama Kartaga je razorena. Ovo se s izvjesnom pravilnošću ponavljalo iduće stoljeće i četvrt. Prašine se zakikota. Umjesto da sa sobom ponese MMS 120. gdje je radioaktivna . sve više nagrizajući carstvo Kartage i u isto vrijeme snažeći golemu birokraciju što je izrasla u Italiji. revoltirana. kada je krajnji rezultat već bio poznat. Još jednom napustiše tok. smirila se u mračnom razdoblju. Udaljenija područja bunila su se zbog poreza i kovala zavjere. Kartažani su proširili svoju moć po cijelom Srednjem istoku. proučavajući pojedinačne efekte svojih poteza sada. Smrt Juliusa Ambrosiusa prekinula je ponovno oživljavanje mitraizma i kršćanstvo je postalo državna religija u Rimu. šireći svoje carstvo daleko na istok i na jug. Pogledaj samo što je sve učinio za znanost. posljednji punski rat bio je odgođen. štamparski stroj nije izumljen. Međusobnih sukoba nije bilo sve do petog stoljeća. granice su određene. — Kako si mogao znati? — To je razlika između dobrog i nadahnutog igrača.Bio je potreban svega trenutak. i to sasvim sam — sve! Tvoj sljedeći potez uslijedio je suviše kasno i bio je odveć slab.

— Drugi potez završen. Tražim revanš. učini da pogodi svoj eilj. — U redu. i zaliječi rane na vratnoj arteriji. niti religija. . Krv je s dubokom koncentracijom proučavala područje igre. Bezvremenski trenutak kasnije. — Sve je to stvar naglaska. — Imao si sreće. — Sve istinitije i istinitije. — Čekaj i vidjet ćeš. — Sve je to stvar naglaska. — Drugi potez završen. Njegova će propast značiti više. nego da nikada i nije bilo osnovano — a propast će. Prašina stade pomno i oštro motriti područje igre. — Naravno da ne — odvrati Prašina. to je sigurno. Prašina uđe u dvadeseto stoljeće i načini nekoliko popravaka u . Krv uđe u Chewyjev Teatar. Ja ću spasiti Babbagea. Onda: »U redu«. Spasio si Luthera.139 - . — Prvi potez završen. to nije učinila znanost. Ja ću jednoga spasiti — ili barem malo produžiti njegov život. koje su uzrokovale Katonovu smrt. — Vrlo dobro. Sićušnom izmjenom pravca metka. Ispričaj me. u drugo stoljeće. Želim da Woodrow Wilson vidi osnovano svoje udruženje nacija. Čak ću ti dati da izabereš: Krv ili Prašina? — Ostat ću Krv. kada je onaj nezadovoljni glumac pucao na predsjednika Sjedinjenih Država. Pobjednik odabire prvi potez. Prašina se pokrenu u Rim. Krv uđe u istočnu Njemačku šesnaestog stoljeća i na identičan način likvidira vatikanskog ubojicu. Ubio si predsjednika. — Prilično si daleko skočio. Vrlo dobro. . — Ali. Ispričaj me. — Nisi mogao proučiti sva grananja mogućih posljedica. Ispričaj me. — Vjerujem da blefiraš — reče Prašina. koji je trebao ubiti Martina Luthera. — Prvi potez završen. — U redu. one večeri 1865.prašina prekrivala beživotnu zemaljsku kuglu. Prašina je već bila natrag. onda.

njihove gradove. Krv uđe u isto stoljeće. Ja idem naprijed. — I sreće si imao. Ja te slijedim. Ptice su se selile. Ponovo uđoše u temporalni tok. i ja ću. njegovih dvije i pol milijarde ljudi. Brodovi su sjekli oceane. Ribe su se poigravale. stanovnik prednje točke progovori: — Najbolja dva od tri? — U redu. Oko njih zujala je buka radio-programa. — Treći potez završen. — U tom slučaju. postoji razlika između dobrog i nadahnutog igrača..140 - . nešto kasnije. Ja sam Krv. — . — Kao što si rekao.. — Onda. čovjek koji je ubio Nikitu Hruščova. Promatrali su svijet. Prašnjavi gradovi širili su svoju moć nadaleko. jesi li spreman? — Spreman. Avioni su rezali atmosferu. A ja sam Prašina. Krv se zakikota.. njihove naprave. također. Objavljeno prema dogovoru s GPA München . Auto-ceste prekrivale su kontinente. i pobrine se da Leon Nozdrev. Dugi bič pucnu još jednom. — Treći potez završen. Sateliti su kružili oko planeta.čovjeku dugih čeljusti. — Moraš priznati da je bilo zamalo — reče Prašina. Trava je rasla. Krv se ponovo zakikota. ne uspije u svojoj namjeri. spasiti jednoga.. Nakon nekog vremena.

Radnja »Vidovitosti« odvija se u . U posljednjih sedam godina King se pokazao i kao plodan autor. To je Kinga razočaralo do te mjere da je odustao od pisanja »čistog« SF-a i posvetio se žanru strave i užasa. a žrtava je mnogo. Zatim. da je King unio nekoliko komponenti koje izlaze izvan ustaljenog klišeja priča te vrsti.. Ovaj potez urednika Zvonimira Majdaka zaslužuje svaku pohvalu. nasilje je brutalno. Napisao je tri filmska scenarija koji su u realizaciji i jednu nerealiziranu TV seriju. Poe i M. Hoper. pogotovo kad one u sebi nosea stravičnu sliku smrti i nasilja. Svoje literarno umijeće King dokazuje kroz lik dječaka — a nije nipošto lako voditi radnju kad se ona mora podrediti načinu razmišljanja malog djeteta koje zahvaljujući svojim paranormalnim (telepatskim) svojstvima saznaje daleko više informacija nego što ih može shvatiti. četvrti »Mrtva zona« (»The Dead Zone«) 1979. Malo je pisaca koji se mogu pohvalit tako brojnim ekranizacijama svojih djela. Tadašnji urednik ACF Books comp.141 - . Već to upućuje na zaključak da smo se sreli s piscem koji je uspio spojiti dvije naoko suprotne komponente: atraktivnu. javlja se naglo. Kubirck). u »Vidovitosti« je nasilje ograničeno na vrlo uzak krug ljudi. angažiran sadržaj. To vrijedi i za roman »Vidovitost«. a roman »Salomov usud« snimljen je kao TV film (T. U dvadesetoj godini (1967) objavio je svoju prvu SF priču »Staklena vrata«.. Donald A. Prijelomni trenutak u njegovoj karijeri bio je pokušaj da objavi svoj prvi SF roman. te impresivna slika moderne američke obitelji. Od tada se kritičari pomalo šaljivo pitaju da li je više izgubio čisti SF ili je više dobio žanr strave. napetu radnju i kvalitetan. treći »Vidovitost« 1978. jer je riječ o vrlo kvalitetnom romanu darovitog američkog autora. Autor se nije slučajno upustio u taj eksperiment. već se u romanu »Kerrv« bavi mladim bićem. Prvi roman »Kerry« objavio je 1974. Shelly). Prije svega. Jackson (ranije E... glavni junak Kingova romana je šestogodišnji dječačić. Mora se priznati da je King svojim radom dobrano uticao na porast ugleda i podizanja kvalitete djela strave i užasa. Strani su kritičari ovaj roman svrstali u priče kakve danas najčešće pišu Matheson i S. Romani »Kerry« i »Vidovitost« preneseni su na filmsko platno (B. drugi »Salemov usud« (»Salem's Lot«) 1975. tu je i sustavna (iako previše frojdovska) analiza junaka. 1980). a posljednji »Fire Starter« 1980. S. Objavljuje i pripovijetke od kojih je dio obuhvaćen u zbirci »Mračne sile« (»The Dark Forces«. za CBS). de Palma. Za razliku od toga. ali upravo u takvoj okolini postaje uočljivije. King je jedan od najzanimljivijih mlađih američkih pisaca..PRIKAZI  VIJESTI  OSVRTI DOGAĐAJI  POLEMIKE Vidovitost Zagrebačka »Mladost« priredila je čitaocima SF-a ugodno iznenađenje kad je u biblioteci Gama objavila roman Stephena Kinga »Vidovitost« (»Shining«). Ipak treba naglasiti. Wollhein odbio je taj roman s obrazloženjem da njegova izdavačka kuća ne izdaje antiutopije. A.

mafijaša. već svojevrsnih realnih odraza nekadašnjih zločina i nasilnih smrti koje su se događale u hotelu. Dapače. 43. a sam Jack simbolizira svu slabost i nesposobnost prosječnog Amerikanca da se odupre zovu lažne moći i utjecaja. — Josip Jaramazović. Risanska 10. što ih može steći onaj tko postane poslušni sluga vladajućeg sloja. • Za ukoričeni komplet »Galaksije« iz 1981. hrani se i jača sa svakim novim zločinom. 20. Kako tek neznatno može utjecati na materijalne predmete. Prisutan socijalni angažman vidljiv je kroz analizu bračnih odnosa. Oa smatra da budućnost leži u generacijama mladih (Dannv) koje dolaze ili će tek doći.142 - . . Uz to. • Kupio bih SIRIUS broj 41 (ili dao za njega dva — po izboru — od ovih SIRIUSA: 3. Hotel je pun duhova živih ljudi. — Zoran Jovanovie. njegovu moralnu bijedu i povezanost s organiziranim kriminalom Obitelj Jacka Torrancea predstavlja uobičajenu američku obitelj. a koje će imati dovoljno snage da se odupru takvim naoko primamljivim ponudama. predstavnika krupnog Kapitala i jet seta koji su tamo zato što su prepuni istog onog zla koje je temelj postojanja Hotelovog zla. prisutna je naglašena kritika modernog američkog društva. Kad otkrije kakav je Danny telepat Hotel ga želi ubiti i njegovu snažnu (iako još neoblikovanu) ličnost iskoristiti i time steći snage da se otisne i izvan svojh početnh granica. 24000 Subotica. Hotel treba saveznika u stvarnom svijetu pa napada najslabiju kariku u lancu — Dannyjeva oca. potiče ih na nasilje. Trg oktobarske revolucije 8'14. te sve brojeve »Pegaza«. Hotel se ne napaja samo energijom iž nasilja. ali ne onih klasičnih. 29. Nije potrebno mnogo mašte da bi se vidjelo na što autor aludira. ako ne i još više. a posebno ljubiteljima žanra strave i užasa. 44 i 66. sa ženom Wendy i sinom Dannyjem provesti nekoliko mjeseci odsječen od svijeta. Njih ne može vidjeti svatko. Boris MARINI Sirius-burza • Ako netko ima suvišne brojeve SIRIUSA 28 i 29 molim da mi to javi (ili pošalje. sklonosti prema alkoholu i nasilju. plaćam pouzećem). Prijevod Anke Katušić je sasvim na mjestu a likovna oprema koju je izradio Mirko Stojić pravi je primjer kako se jednostavnim rješenjem može postići maksimalan domet. 11000 Beograd. Napad je psihičke prirode i sastoji se u buđenju Jackovih najvećih mana. Hotel je pun duhova. Hotel simbolizira moderno američko vladajuće poli- tičko i ekonomsko uređenje. 17. zimski čuvar. a i kroz analizu slabe i opasne ličnosti kakav je Dannvjev otac. — Nebojša Jeremić. Kupio bih i »Andromedu« broj 1. »Prikazanja« i »Prokletstvo faraona«. emanacija zla koja raste i jača sa svakom nasilnom smrću koja se u njemu dogodi. već isto.hotelu u kojem će Jack Torrance. 11000 Beograd. novembra i 22. Pravo je otkriće čitaocu kad shvati da je sam Hotel neka vrst kolektivnog duha. ili ga kupujem. energijom onih koji su živjeli u njemu i upravljali njim. jer imam cio komplet osim ta dva broja i želio bih ga uvezati. bivših vlasnika i posjetilaca. Zbog svih iznesenih vrijednosti ovu knjigu toplo preporučujemo svim ljubiteljima dobre literature. No King nije bez nade. Hotel utječe na ljude. godine dajem knjige »Đavolji trokut«. već samo oni koji imaju paranormalne osobine. To nije sve s čim se susrećemo u ovom romanu.

• »GOSTI IZ GALAKSIJE«. Walczewski. ilustracije i dijelovi stripova Sirlusovog ilustratora Vjekoslava Ivezića. Szulkin i T. tu je prikazano i izuzetno zanimljivo i kvalitetno ostvarenje Pjotra Szulkina »Golem«. razoren atomskim ratom. Ljubljani i Beogradu Tjedan poljskog filma. prosvjetno-kulturnu i tehničku suradnju i beogradskog Sava centra. NVBS.Rad društva »Lazar Komarčić« Dugogodišnja želja beogradskih ljubitelja naučne fantastike najzad je ispunjena 28. što bi onemogućilo stvaranje čvrstog jezgra koje sada čini temelj društva Lazar Komarčić i najsigurniji je zalog njegove budućnosti. Skoplju Zagrebu. Velika se pažnja posvećuje stvaraocima-početnicima na polju SF književnosti i u tom cilju raspisan je natječaj za SF priče koje će.. Film obrađuje legendu o Golemu. s povremenim gostima-stručnjacima iz drugih oblasti. K. uglavnom iz repertoara jugoslavenskih kinematografa. Dosad su izašla tri broja. Svaki mjesec se prikazuje i po jedan film. nastavak poznate .. dobio je prvu nagradu publike.. Clarke završio je svoj novi roman.. bude li ih dovoljno kvalitetnih. godine.) SFera javlja. • »2010: ODISEJA V SVEMIRU DVA«. Prostorije u kojima se odvijaju gotovo sve djelatnosti društva. u početku slijedeće godine. Zorana Zivkovića i Aleksandra Nedeljkovića. Mitropolita Petra 8. Majckrazak. obuhvaća redovne cikluse predavanja dvojice magistara naučne fantastike. svakog utorka u sedam na večer. Sobolewski. biti domaćin petom YUCON-u. • V.. Pravo sudjelovanja na natječaju imaju svi članovi društva »Lazar Komarčić« s neograničenim brojem radova. mogu pisati na adresu: Društvo »Lazar Komarčić«. IX 1981. ili se obratiti telefonski sekretaru društva Slobodanu Kneževiću — (011)150-615. Na nedavno završenom Festivalu fantastičnog i znanstveno fantastičnog filma u Madridu. Potkraj svibnja i u toku lipnja u knjižari Tehničke knjige u Zagrebu bile su izložene SF slike. lipnja u Titogradu. tek s pokojom viješću u dnevnoj štampi. a glavne uloge igraju M. nagradu za najbolju masku i nagradu za režiju. IVEZIC.. Jedna od primarnih aktivnosti društva je i izdavanje biltena (»Emitor«) koji izlazi dvomjesečno. biti objavljene u specijalnom izdanju edicije »Kentaur«. Janda i K. • GOLEM.. Svi koji su zainteresirani za rad društva ili se žele uključiti u neke od spomenutih aktivnosti. »2010: Odiseja u svemiru dva«. Arthur C. filmu »Gosti iz galaksije« Dušana Vukotića dodjeljen je cijeli niz novih priznanja: proglašen je najboljim SF ostvarenjem festivala. smještene su u Narodnom univerzitetu »Braća Stamenković«. koji će 1983. a u njemu su zastupljeni teorijski i literarni radovi članova. održan je od 30. Postanak društva kao i prvi koraci protekli su gotovo nezapaženo. Scenario su napisali P. svibnja do 4. 11000 Beograd a mogu i doći na sastanak društva. kad je službeno registrirano »Društvo prijatelja naučne fantastike Lazar Komarčić«. Između ostalog.143 - . U organizaciji Saveznog zavoda za međunarodnu naučnu.. prenesenu u svijet budućnosti. ali tako je izbjegnuto nekontrolirano omasovljenje. Program rada do IX 1982. K. (S...

• SPIELBERG.. koji se od ožujka snima u Londonu i New Yorku.. Lisa Tuttle.. Knjiga će Iz štampe izaći u studenom ove godine. ~»Xanađu« i »Odiseja u svemiru 2001«.. U Londonu se od sredine siječnja snima treći nastavak »Ratova zvijezda«.. • EUROCON. izvršni producent George Lucas. koji sklapa tajni savez s dječakom Elliotom i njegovom mlađom sestrom. »Ralje«. Nedavno je u SAD počelo prikazivanje novog SF filma Stevena Spielberga. • VIDEO Američko udruženje proizvođača video kazeta najavilo je dobitnike platinastih i zlatnih video kazeta. pod naslovom »E. Dječak je. a ovaj film vrijedan 25 milijuna dolara režirat će Richard Marquand. Radni naslov je »Granica zadužbine« (Foundation's Edge). »Flach Gordon«. Ovo se priznanje dodjeljuje najbolje prodavanim filmovima snimljenim na videu (50000. Switzerland. do 15. kratki roman: »The Šaturn Game«.. naravno. James Castigan je po romanu Whitleya Streibera napisao scenario. . — (Z.»Odiseje u svemiru 2001«. pod naslovom »Osveta džedaja« (Revenge of the Jedi). Producent je Howard Kazanjian.. kratka priča: »The Bone Flute«.) • »LUDI MAX«. Poul Anderson. »Muppeti«. Platinaste kazete dobili su: »Osmi putnik«. odnosno 25000 prodanih primjeraka). duža priča: »The Quickening«. roman: »The Claw of the Conciliator«. . David Bowie i Catherine Deneuve igraju glavne uloge u filmu »Glad« (The Hunger). Adresa: Eurocon VII 1982.« (E. Na filmskom festivalu fantastike u francuskom zimskom centru Avoriazu glavnu je nagradu dobio George Miller za australski SF film »Ludi Max«. M. kao i u slučaju »Rajskih vodoskoka«... Gene Wolfe. Nadajmo se da će »Kentaur« reagirati. • TREĆI NASTAVAK »RATOVA ZVIJEZDA«. prema scenariju Lawrencea Kasdana (»Otimači izgubljenog kovčega«. strančev spasitelj i jedini prijatelj. La Chaux-de-Fonds CCP 23-20234. pa mora čuvati glavu od odraslih Zemljana).. a zlatne: »Bliski susreti treće vrste«. Najesen bi se trebao pojaviti novi roman Isaaca Asimova.. EUROCON održava se od 10.. a režiser je Tony Scott.. svibnja 1983. • NOVI ROMAN IZ SERIJE »ZADUZBINA«. Premijera je najavljena za 27.. 7. Ovogodišnji. • BOWIE I DENEUVE.144 - . T. »Superman«.. koncipiran kao nastavak njegove poznate serije »Zadužbina«. NR Kina se otvara zapadnoj filmskoj industriji: »Lucas Film« Ltđ namjerava u središnjoj Kini snimiti nastavak »Otimača izgubljenog kovčega«. je svemirac star nekoliko stotina godina.. • KINA. Michael Bishop. T. »Imperija uzvraća udarac«). Congres Europeen de Science Fiction. kolovoza u švicarskom gradu La Chaux-de-Fonds. • NAGRADE »NEBULA« ZA 1981. Tema: vampirizam danas.

sftim.SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www.145 - .com .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful