3 35

Bjelogorica Gorskoga kotara

Godine 1891. napisao sam u umarskom listu" razpravu "P o g l e d u f l o r u h r v a t s k o g a P r i m o r j a , s o s o b i t i m o b z i r o m n a u m s k o d r v e e i g r m l j e ", a sad u opisati bjelogoricu Gorskoga kotara. Na ovo me ponukalo dvoje; prvo, to je o umskoj flori toga kraja dosele pisano veoma malo, a drugo, to je ta flora veoma zanimiva, dapae najzanimivija poslije flore hrvatskoga Primorja. Gorski kotar sastavni je dio jugo-zapadne ili liburnike visoine, sterui se od Velike Kapele do istarsko-kranjske medje, te od abranke i Kupe do Primorskih planina. Visoka ravnica ili vis-poljana na iztonoj se i zapaduoj strani uzvisuje, a u sredini snizuje i tu se medju bregovima i vrhovima steru polja i ponikve. Na zapadnom krilu vispoljane uzdiu se i najvii briegovi Gorskoga kotara, kao Veliki Risnjak (1528 m.), Veliki Snjenik (1506 m.), Medvrh (427 m.), Guslice (1344 m.), Kobilja glava (1315 m.) i visoki, te umom klekovine (kosodrvine) okrunjeni J elenac. Prama sjeveru ne sputa se visoka ravnina lagano, ve obronci bregova padaju strmo, to se naroito opaa u dolini, koju protie rieka Kupa. Te su strmine zarasle umom bjelogorice, doim je prama tjemenicama obino zahvatila crnogorica. Juni su obronci poloitiji, zarasli slabom umom ili pusti i goli ili lazima i koenicama pokriveni. Gorske kose manjkaju u Gorskom kotaru, ve se tu iztakoe sklopovi i hrpe. Ne manjkaju doline i prodoli, dolci, ponikve i snjenice. Potoci i potoii su mnogobrojni, vlaga je velika, crnica debela, ume bujne, a bujna i njihova flora. Iztaknuti nam je, da se na vis-poljani razvilo vie formacija, a medju ovima i ugljevna (kameni ugalj, raznobojni brusilj, pjeskar, konglomerat i vapnenac). Dolnju trijadu sastavljaju pjeskari, vapnenci i dolomiti, a najmonije se razvio od pjeskara crveni werfenski kriljevac, koji ulazi u Gorski kotar od Ogulina na Komorske Moravice, Skrad, Delnice,

 3 36

Fuinu, Lokve, Mrzlu vodicu nekim drugim mjestima.

i Crni lug, a pojavlja se i na

Veoma je znamenito, da umsko tlo sastavlja i jedna vrsta prolomnog ili eruptivnog kamena, a bit e to valjda porphyriki diorit. Pojavlja se na Kobiljaku kod Lia te se prua pod vrhovima crnogorice sa zapadne strane Likoga polja prema Velikom Tuhobiu, a odavlje do Lepenica. Zastupnici flore Gorskoga kotara spadaju na pontsku, baltiku i alpinsku cvjetanu, a ima i takovih, iz mediteranske ili sredozemne. Glavni je zastupnik listnatog drvea u Gorskom kotaru b u k v a (Fagus silvatica) i bukove su ume tu i tamo prekrasne, pokrivajui obronke bregova ili sizui i pod samu tjemenicu. Briegovi oko Skrada zarasli su bukvom, pa tako kod Delnica Veliki Drgomalj, kojemu je podnoje zarubljeno viencem crnogorice. Bukva uspieva na Javorju, Velikoj Vievici i Tuhobiu kod Fuine, Ima je oko Lokava, Mrzle vodice i po mnogim bregovima kotara abarskoga. Ne manjka na Risnjaku, Snjenjaku, odkud prelazi kao uma na susjedne alpinske bregove. Briegovi doline rieke Kupe zarasli su takodjer bukovom umom. Bukva izbjegava vrui jug i daleki sjever i tie samo nekoje najjunije djelove Norveke, odkuda prelazi preko Knigsberga do Kavkaza. Ona ne voli kontinantalnu klimu, ne ide u pustu Rusiju ili kao lipa i hrast, do Filandije i Norveke. U Gorskom kotaru zaprema bukva takodjer ravna polja i dolove, a vidimo je obino kao umu, u umi crnogorice. To gledamo i na Risnjaku, te Snenjiku, gdje se ona od svega drvea uzdie najvie. Podnone su ume n. pr. na Jelencu obrasle umom crnogorice, sredina obronaka bukvom, a sama tjemenica briega umom boria ili klekovine (Krummholz). Bukova uma na visokim je bregovima Gorskoga kotara veoma znaajna, to putniku pada u oi u onaj mah, kad je stupio u pojas klekovine ili boria, do kuda se uzpinje i bukva. Deblo je u takovih bukava kadkada samo metar i po visoko, imajui u premjeru 23 dm. Ima debala, koja su

 33 7

posve povaljena, ime bukva prima oblik klekovine. Iz taka povaljena, debla izbijaju svri ili bolje reku stabla razne debljine puna kvrga, obrasla debelom mahovinom ili liajima. Grane su kratke, debele, izprevijane, granice tvrde poput kosti, slabo gibke, lie tvrdo, manje od tipine forme i malone konato. Ima bukava, kojima su debla u dnu izpremotana, a ima i takovih, kojima se grane u visini izpremataju. 1 Na Malom Risnjaku, i u umi, gdje se ve najavlja bori, naao sam bukvu kojoj izbija iz korjena 18 debala (!), jedno 5 m. visoko, doim sam na vrhu Grebenu vidio bukve, koje bijahu udivljenja vriedne i valjda su jo jedini svjedoci neko divotnik bukovih uma Gorskoga kotara, ali nisam nigdje vidio onakovih bukava, kakove Niemci zovu W e t t r b u c h e ". Od grmlja, koje je utreeno u bukovu umu, spominjem p l a n i n s k i z o v (Sambucus racemosa), i vrst kupine R u b u s h i r t u s , koja tlo ume kadkad tako izpreplete, da se teko prolazi. Veoma uzbuja b o r o v n i c a (Vaccinium Myrtillus), a na nekojim je mjestima R o s a a l p i n a tako brojna, kao da bi je sadio. Znaajne su biline O m p h a l o d e s v e r n a , S a n i c u l a e u r o p a e a , D e n t a r i a e n n e a p h y l l a i D . b u l i b i f e r a , a od papradi O n o c l e a (Strutiopteris) germanica na metar dugim i uzdignutim hvojama. 2 H r a s t je na vis-poljani Gorskoga kotara veoma riedak i znadem kod Lia samo za jedno jedino stablo na koje seljaci putnika upozoruju. Kod Pleaca dva su hrasta, a jedan opet kao velika, riedkost kraj puta izmedju Pleaca i abra, nu ovo je ve u dolini. Hrastove ume poimaju tek dalje Broda prama Zavrju i Podstjenama, gdje ima i cera.

Ta k o v u u m u n a a o s a m g o d . 1 8 9 2 . i n a V e l e b i t u , n a M a l o j V i so i c i , t e j e i t u p r e d t e a a l p i n s k o g a g r ml j a , d r v e a , n e ma n j ka u d r u gi m a l p i n s ki m z e m l j a ma . C h r i s t j u s p o m i n j e z a v i c a r s ku ( D a s P fl a n z e n l e b e n d . S c h we i z . )
2

K a o t o j e p o z n a t o g o j i m o o d b u k ve u vr t o v i ma r a z n e o d l i ke ka o F . p yr a mi d a l i s f. p e n d u l a ( H n g e b u c h e ) , F . h e t e r o p h yl l a ( G e s c h l i t z b l t t r i ge B . ) , F . p u r p u r e a ( B l u t b u c h e ) i t . d . n u i ma i d i v l j a o d l i k a l a c i n i a t a i l i q u e r c o i d e s, k o j o j l i e n a l i k u j e h r a s t u , a vi d i o j e G o e t h e u j e d n o j u mi ko d W e i ma r a , ( d r K a r l K o c h : D e n d r o l o g i e . E r l a n ge n 1 8 7 3 I I . T h . , p . 1 8 . )

 33 8

U umu bukovu utreen je g r a b r i (Ostrya carpinifolia; Hopfenbuche.) Porasao je na vapnenim peina kao plodonosan grm oko abra, Tra i u Ljeskovoj drazi kod Kuelja. Riedak je zastupnik bukove ume mljeak 1 (Acer platanoides; Spiztahorn), koji se po perivojima razvije u visoko i debelo stablo, doim je u umama Gorskoga kotara stabalce srednje debljine. Mljeak ne stvara hrpe, ve stoji pojedince, odavajui se svojim vitkim, sivim stabalcem, uglednim, gladkim, gotikoizrezuckanim liem. Mljeka ima oko Delnica, na Tijaku kod Lia, oko Broda, gdje je porasao grmolik sa bielim javorom (A. obtusatum.) K l e n (A. campestre) se sbija u male hrpe i krasna su stabla. kod Mrzle vodice, na Svetoj gori i u Leskovoj drazi, nu nije to tipika forma, ve A c e r m o l l e u kojega je lie pahuljasto. Znaajan za umu je bukovu Gorskoga kotara j a v o r c r v e n i (A. obtusatum: stumpfblttriger Ahorn), koji se dostao imena, to su mu mlade granice sa liem i peteljkama crvene. Crveni je javor u nekojim krajevima grmolik, ali poraste u nas i kao ugledno, visoko stablo. Takovih sam stabala vidio u Leskovoj drazi, na Plitvicama oko Gradinskoga jezera i Galovca te medju Bruanama i Otarijama na Velebitu. Crvena javora ima u Gorskom kotaru u dolini Kupe kod Grbajela, u prodolu Ievnice kod Broda, odkuda prelazi i na vis-poljanu, jer raste izmedju Broda i Delnica, na Debelom briegu kod ovoga mjesta i oko Mrzle vodice. U Zagorju naao sam crveni javor oko Lobora u drutvu sa bielim javorom, tu mu zabiljeio i narodno ime. Po dru Barbau raste i na Visoici, Vierujni na Velebitu u Lici, na Mrsinju u Krbavi i na

T a k o z o v u t u v r s t j a v o r a u Go r sko m ko t a r u , j e r ma s e i z p r e l o ml j e n i h g r a n a c i e d i m l j e a n so k .
2 D r . V . B o r b a : S p e c i e s A c e r u m H u n ga r i a e a t q u a e B a l c a n a e . B u d i mp e t a 1 8 9 1 . , 6 8 . 1

P e n i n su l a e

 3 39

Vratniku kod Senja. C rveni javor poznamo i iz Bosne, Hercegovine, 2 Crne gore, Bugarske, Srbije 3 i Istrije. 4

Svri su u crvena javora uzpravne, neto dlakave, sa ukastim do crveno-zagasitim granama. Lie je obino 5krpasto, riedje 3-krpasto, okruglasto, u osnovi srasto, obodom krupnozubato. Lapovi su polokruni ili polokruno dugoljasti, tupi ili kratko-iljasti. Staro mu je lie sgora obino golo, sdola gusto pusteno i ukasto-sivo. Cvjetne su granice uzpravne, cvietovi ukasto-zeleni, a cvate u travnju, kad je obino izlistao. Perutke su gladke sa uzdignutim ili odmaknutim krilcima, kora siva. 5 Osviedoio sam se na svojim botanikim ekskurzijama, da mnogi Acer obtusatum dre za A. o p u l i f o l i u m , koji bi po Schlosseru i Vukotinovia imao rasti oko Samobora, Sutinskoga (Zagorje) i u Farkai drazi (Flora Croatica, p. 386), nu ja sam se uvjerio, da je i ovo c r v e n i j a v o r . I Visianijev A c e r o p u l i f o l i u m var. a b t u s a t u m (Flora dalmatica, III. p. 221), sa Velebita, Promine, Svilaje, Prologa, Vrlike, Sinja, Aranja, nije ino ve Acer o b t u s a t u m i toga se radi bar za sada A. o p u l i f o l i u m (Schneeballblttriger Ahorn) ima brisati iz hrvatske flore. A. opulifolium, ima list kao vodeni zov ili ibikovina, a u pazuicama smedje, guste, dlakave snopie kao n. pr. T i l i a p l a t y p h y l l o s . Mlado lie nije pahuljasto, ve obraslo prileglim dlaicama, a staro golo i riedko dlakavo. Ovaj javor spada u mediteransku floru te see od Dalmacije do Granade.

P o g r o fu B r a n d i s u o k o O v a r e v a ; p o F o r ma n e ku o k o L i sk o vi c e . U u ma ma b r i e g a Gl j i v e k o d T r e b i n j a , o k o D u b o vc a n a B i e l o j gori; u Crnoj go ri u M edovu do lu. 3 D r . I . P a n i : u m sk o d r v e e i g r m l j e u S r b i j i ( Gl a sn i k sr b s k o g u e n o g d r u t v a ; k n j . X X X . , 1 8 7 1 . ) U S r b i j i t o j e st a b l o r i e d k o ; P a n i s p o m i n j e s a mo dva stanovita, a navadja ga kao A. italum. 4 I . F r e yu : F l o r a v . S u d - I s t r i e n . p 2 9 7 . 5 D r . L . D i p p e l n a v a d j a d v i e o d l i k e o d c r ve n a j a v o r a , k o j e n e ko j i s ma t r a j u k a o v r s t i ; j e d n o j e A . ma l v a c e u m ( M a l ve n b l a t t r i g e r A h o r n ) , d r u go A . N e a p o l i t a n u m , t o r a s t e o k o N a p u l j a . ( H a n d b u c h d La u b h o l z ku n d e . B e r l i n go d . 1892., . p. 441 -442)
2 1

34 0

Od biela javora ima u Gorskom kotaru divotnih stabala. Najljepa i najvea je uma u Javorovoj drai na Bitoraju. I Javorje, kao i Javorova dolina dobie ime od ovoga uglednoga stabla, koje u perivojima goje takodjer u vie odlika. Prekrasan je ures bukove ume n e g n i l j 1 (Laburnum vulgare; Kleebaum; Goldregen,) u kojega su dugi grozdovi puni uta leptirasta cviea, a listovi trojni, kao u djeteline. Oko Fuine nije negnilj riedak, a kod Lia ima i draga Negnjila. Ima ga i na izvoru abranke, a na Hribu stabala od 60110 cm. objama i velika mora da je naslada za oko, kad se mjeseca lipnja gizdavim cvieem okite. Od negnjilovih srodnika raste u Gorskom kotaru C y t i s u s n i g r i c a n s , C . c a p i t a t u s , a na Velikoj Vievici C. r a d i a t u s , koji joj pokriva malone cijelu tjemenicu. Od utica (Genista) etiri vrsti. G e n i s t a t i n c t o r i a obina je po prisojnim, pieskovitoilovastim obroncima i eljeznikim nasipima, odavajui se ve iz daleka zlato-utim, leptirastim cvieem. Po splotenoj, lankovitoj stabliki prepoznat e G. s a g i t t a l i s (Fuina, Crni lug, Gerovo), koju, jer je kao izpretrgana, zovu p r e t r g a n k a ". Riedka je Wulfenova G e n i s t a s i l v e s t r i s , koju sam dosele naao samo na tjemenici Medvedjaka kod Lia, a najzanimivija povaljena G. h e t e r o a c a n t h a , koja raste po mravim paincima Likoga polja, a inae kod Ogulina i u umici Jasikovcu kod Gospia. J asen, briest i lipa rastu ponajvie uz umske okrajke i ne manjhaju cielomu Gorskomu kotaru.

1 O v o sa m i m e z a b i l j e i o u L i u , a z o vu t o s t a b a l c e t o g a r a d i t a ko , j e r m u d r v o t e k o g n i j e . L a b u r m a n a l p i n u m ( = C yt i s u s a l p i n u s ) , n i s a m u G o r s k o m k o t a r u n a a o a l i g a p o z n a m s a Z a gr e b a ke go r e i z p o d s v . Ja ko va . L i st i i su o v o g a d u g o l j a s t o - b o d k a s t i t e g o l i , k a o t o i p e t e l j k e , c v j e t n e s t a b k e i k o m u k e , r i e k o s d o l a d l a k a ve ( C yt . a l p . va r . p i l o s u s W e t t st . ) G r o z d o v i su 2 5 3 0 c m . d u g i , r a h l i , g o l i , vi sa v i ( m a c r o s t a c h ys W e t t s t . ) i l i k r a i , v i e m a n j e p r i d i g n u t i ( mi c r o st a c h ys W e t t st . ) , c v i e e ma n j e i b l i e d j e , s j e m e z a g a si t o - u t o . N e g n j i l j i m a t u p e l i s t i e , ko j i s u n a n a l i j u s v i l a st o p u st e n i , k a o i p e t e l j k e , c v i e t n e s t a b k e , a s ke i k o m u k e ; gr o z d o vi su z l a t o u t i , 1 5 2 0 c m. d r u g i i p r o c v a t u 1 4 d a n a p r i j e o d n e gn j i l a a l p i n sk o ga .

 3 41

B i e l i j a s e n (Fraxinus excelsior), prekrasno ovo stablo, perasta lia, visoka, vitka i gladka debla, sbija se u Slavoniji u ume, nu u Gorskom kotaru raste po dolinama i poljima ponajve pojedince te zalazi i u alpinsku floru. Ima ga i uz potoke i vrela, gdje druguje sa crnim jagnjedom ili jovom (jalom), doim oko Pleaca, oko izvora Cabranke i druguda u sitnogorici uspieva c r n i j a s e n (F. Ornus). B r i e s t je samo utreen ili pred kuama porasao, iztiui se svojim velikim, tamno-zelenim i svietlim liem. Po vrsti je to c r n i b r i e s t (Ulmus scabra subsp. major; Hoher BergRster) bujno, jako stablo sa velikim, krugljastim pupovima. Lie je kratko-stabkasto, jajasto ili dugoljasto-jajasto, do 15 cm. dugo, 8 cm. iroko. C viee je neto stabkasto, pranice ljubiaste, plod jajast. U druge podvrsti m o n t a n a pupovi su mali, krugljasti, lie krugljasto ili jajasto-krugljasto, 812 cm. dugo, 69 cm. iroko, pranice grimizne, plodovi veliki, krugljasti ili krugljasto-jajasti, cviee krae stabkasto. Najljepa stabla od crna briesta vidio sam oko Lia, a ini se, da je u Gorskom kotaru dosta riedak. L i p a i l i p i ne udebljaju jako u umama, nu zato ima od prve divotnih stabala po selima, pred crkvama i trgovima. 1 C r n a l i p a (Tilia platiphyllos) cvate prije lipia (T. cordata); na Hribu u drugoj polovici srpnja, oko Zlobina i Fuine koncem lipnja i kad je na polak u plodu, procvate tek lipi, obino oko 10. srpnja. Uz vodu porasla je c r n a j o v a ili j a l a (Alnus glutinosa.) Tamno-zeleno, svjee i svietlo lie pristaje liepo onim gorskim lukama, koje protiu protoci i potoii. Od topola je najobinija t r e p e t l j i k a ili j a s i k a , u Gorskom kotaru poznata kao t r e p e l j " (Populus trenula). Sa brezom, glogom i utikovinom

O g r o mn o j e d n o s t a b l o r a st e n a t r g u u a b r u , m j e r e i u o b j a mu ( 1 8 8 5 . ) 4 m. 2 5 c m. ; d r u g o j e n e d a l e k o Tr a s a o b j a mo m o d 3 m. 8 0 c m. ; a i ma kr a s n i h s t a b a l a i n a S v . g o r i o d 2 1 6 , 2 7 0 , 3 6 9 , 4 0 6 c m. , a i ma t a m o i j e d n a b u k va o d 3 8 0 c m. u o b j a m u .
1

 342

raste izmedju Delnica i Broda; na Strabenici kod Zlobina naao sam ju sa planinskim zovom, lieskom i mukovnicom (Sorbus Aria.) Kao stablo raste oko Fuine, obina je na Crkvenom hribu kod Gerova, Prezida i druguda. Uz jovu porasao je i c r n i j a g n j e d (Populus nigra), kadkada i kao debelo stablo. I b i e l a t o p o l a (P. alba) ne manjka Gorskomu kotaru, ali je na vis poljani nisam vidio. Jedno od najkrasnijih stabala ne samo Gorskoga kotara, ve ciele Evrope jest b r e z a i nigdje u Hrvatskoj nisam vidio tako liepih breza i brezovih uma, kao ba u ovom prezanimivom kraju domovine. Tu je breza zahvatila obronke bregova, zaokupila mnoga mjesta po dolinama, a ne manjka ni u ravnicama. Vjerna je drugarica bjelo- i crnogorice, ali se ne uzpinje tako visoko kao bukva ili javor bieli. Po vrsti je naa breza B e t u l a v e r r u c o s a (Warzige, Birke, Rauchbirke, gemeine B.). Lie joj je rombino-jajoliko, na vrhu dugo, otrljasto, tanko, g gora posuto bradavicama, kao i granice, koje su jo k tomu smolaste. iroko krilati plod je eliptian, na oba kraja suen. 1 Tko se je uzpeo na na u floristikom pogledu glasoviti Veliki Risnjak i odtuda se preko Medvedovih vrata vraao prama Mrzloj vodici, prolazio je bukovim mladikom u kojem je porasao i bieli javor. Proav gorom, otvara se pred njime na uru duga, koritasta dolina Suha Rjeina, uklopljena, medju visoke bregove bukove ume. Slieve je strane porasla breza, doim je prama Mrzloj vodici zahvatila bujna crnogorica. Ova brezova uma najkrasnija je ne samo u Gorskom kotaru, ve u svoj Hrvatskoj. Na Svetoj gori znaajna je za brezove ume b u j a d (Ptetridim aquilinum; Adlerfarn), b o r o v n i c a (Vaccinium Myrtillus; Heidelbeere) i z r n o v a c ili v r i e s (Calluna vulgaris; Besenhaide).

B e t u l a a l t a , ( N o r d i s c h e B i r k e ) , ko j a v e o ma va r i r a , st a b l o j e sr e d n j e i s j e v e r n e E v r o p e , z a p a d n e i s j e v e r n e Az i e i n e r a s t e n a o j d o mo vi n i , t e se i ma b r i s a t i i z h r v a t sk e f l o r e . B . v e r r u c o sa E h r h . ( 1 7 9 1 . ) = B . p e n d u l a R o t h ( 1 7 8 8 . ) r a s t e u sr e d n j o j i j u n j o j E v r o p i t e n a I z t o k u . ( D i p p l . 1 . c . I I . p . 1 6 6 , 1 7 2 . )
1

 34 3

Znamenito je stablo Gorskoga kotara b i e l a j o v a (A. incana, Weiss-Erle), koje nema na vis-poljani, ali je zato obina uz Kupu, Kupicu, abranku i druge potoke i jedno je od najobinijih stabala. Kao grm pokriva oko Gerova ciele bregove, nu ponajljepa je uma kod Turaka povie sela Poara, a prama vrhu Grebenu, gdje oko ne gleda ino, ve liepu ovu jalu. Mnogobrojna je izmedju Kraljeva vrha i Kamenskoga hriba kod Pleaca i tu izmieana grmolikom brezom. Biela jova, koja raste u Evropi, zapadnoj i sjevernoj Aziji i sjevernoj Americi, ima granice pusteno-dlakave, pupove jajaste ili jajasto-krugljaste, mekano-dlakave, riedje gole. Lie je iroko-jajasto, jajoliko ili jajasto-dugoljasto, na podini zaokrueno ili srasto, iljasto ili zailjeno, dvostruko i otro zubato, sgora sivo-zeleno, sdola modrikasto ili bjelkasto-sivozeleno, pusteno-dlakavo. Cvate prije, nego je izlistala. U perivojima goje od biele jove vie suvrsti i odlika kao g l a u c a (Blaugraue Weiss-Erle), t o m e n t o s a (Filzige WeissErle) p i n n a t i f i d a (Fiederrspaltige Weiss-Erle) itd. Oko abra ima od ove i crne jove jedan bastard, kojega je tamo naao L j u d . R o s i . Krianjem ovih vrsti postala je A l n u s p u b e s c e n s (Weichhaarige Erle), koju takodjer goje po perivojima. Od grmlja bjelogorice pada u oi osobito l i e s k a (Corylus Avellana), jer je obina uz okrajke bukove ume. Tako izmedju Zlobina i Lia, oko Likoga polja, a mnogobrojna u u Leskovoj drazi kod Kuelja gdje je i stablasta. Crkveni hrib kod Gerova je zarasao lieskom, a druguje tu sa p a s j i m d r i e n o m (Rhamnus frangula), v o d e n i m z o v o m (Virburnum opulus) i h u d i k o v i n o m (V. Lantana, koje ima i oko Delnica, na Sv. gori i druguda. Z i m o l e z , m e k o v a c , k a l i n a ili b i s e r o v o d r v o (Ligustrum vulgare) krasi svojim bielim, cvietnim grozdovima prisojnija mjesta oko Turaka, abra i Tra. Tu i tamo po istinama oko Delnica i Broda nije riedka u t i k o v i n a (Berberis vulgaris), koja procvate poetkom

 3 44

svibnja. Raste i na Velikoj Vievici (1428 m.) i Burnom Bitoraju (1385m.) kao onizak grm promienjene spoljanosti. To je odlika A e t n e n s i s (Sdlicher Sauerdorn), kojeg inae ima na Siciliji, Sardiniji i Korsici. Onizak je to i gust grm sa 3 ili 5 dielnim trnjem. Lie je polukonato, napako jajasto-ovalno ili naopako jajoliko, prama podini klinasto zaueno, tupkasto ili kratko-iljkasto, obrubom bodljasto, sa osobito iztaknutim ilicama. 1 Riedka je u Gorkom kotaru b r e k i n j a (Sorbus torminalis; Aechte Elzbeere), doim je obinija m u k i n j a (mukovnica, Sorbus Aria; gemeine Mehlbirn), tamo poznata kao b j e l o g r m i c a ." Brekinja poraste kao onizak grm, doim bude u drugim zemljama visoko stablo, u vicarskoj n. pr. i preko 10 m. visoko. Mukinja je obina po gorskim laima i sitnogorici naroito oko Lia i Fuine i to kao odlika e d u l i s , jer joj se plod moe jesti. Ona je takodjer grmolika, nu kao visoko i debelo stablo porasla je na gorskim koenicama izmedju Razdrtoga i Komorskih Moravica, gdje je zovu m a k o l n i c a ". 2 Krasan je nakit planinskih uma j a r e b i k a (Sorbus Aucuparia; gemeine Eberesche, Vogelbeere), iztiui se osobito svojim poput koralja crvenim bobuljama i u abarskim krajevima bude i odeblje stablo. Njezinu srodnicu S. d o m e s t i c a (okoru; Aechter Speirling) nali smo na raztrganom Medvedjaku kod Lia, gdje je grmolika, do im se u Primorju razvije u stablo. Na Alpama, Pirenejima, na Balkanu i Apeninima raste S o r b u s C h a m a e m e s p i l u s (Berg-Mehlbirn), a ne manjka ni Gorskom kotaru, jer ga ima oko Otroga i Medvedovih vrata pod Risnjakom. Ova vrst Sorbusa poraste l2 m. visoko sa zagasitim (braun), razmaknutim granama, u mladosti zelenim ili

naao sam i na nekojim O v u v e o ma z n a a j n u o d l i k u u t i k o vi n e v r h o v i m a n a V e l e b i t u , a o so b i t o j e n i z k a n a V e l . V i s o i c i .

2 1

N a K l e k u , V i so i c i r a s t e o d m u k i n j e o d l i ka l a n i g e r a .

 3 45

zagasito-zelenim granicama, koje su bielo pustene. Lie je konato, eleptiko, ili dugoljasto eliptiko, s obih strana saueno, fino, otro, te dvostruko pilasto, 36 cm. dugo, 2 3 cm. iroko, zgora tamno-zeleno, sdola bliedo-zeleno, u mladosti dlakavo, u starosti golo. C vate mjeseca svibnja ruiastim cvjetiima, koji su pribrani u polokrunom grozdolikim patitcima (Doldentraube.) Bobulja je jajasta, 10 12 mm. visoka i toliko iroka, u poetku crveno-naranasta, poslije zagasito crvena, pustena. 1 Familija P o m a c e a ima jo nekoje zastupnike u Gorskom kotaru. Na Risnjaku, Velikoj Vievici i drugim visokim bregovima rastu dvie vrsti s l a d u n a (Cotoneaster) ili m u m u l a e i to: C o t o n e a s t e r t o m e n t o s a (Filzige Zwergmispel) i C. i n t e g e r i m a var. p a r v i f r o n s , a obje na kamenim, prisojnim mjestima. Svojim bielim i bujnim cvietom pada u oi A m e l a n c h i e r r o t u n d i f o l i a (= Aronia rotundifolia; gemeine Felsbirn), koju oko Broda zovu b o j a h r u i c a ", pa se goji i po perivojima. Iz familije C a p r i f o l i a c e a (Gaisblattgewachse) imao u Gorskom kotaru vie vrsti od kojih naroito padaju u oi b a z g e (Sambucus; Hollunder) i L o n i c e r e . Od Sambucusa na prvome je mjestu p l a n i n s k i z o v Sambucus racemosa; Traubenhollunder), kojemu se postojbina iri srednjom i junom Evropom, Sibirijom i Iztokom te poraste 23 m. visoko. Lie je u ovoga zova dugo-petljasto; listii (Fiederblattchen njih 5, riedje 7) su dugoljasto-jajasti ili jajasto-bodkasti, na podini zaokrueni, u vrhu iljasti, otro pilasti, jasno zeleni. Dugoljasta, sbijena metlica mjeseca je svibnja puna bielo-uta cvieta, poslije crvenih bobulja i tada najkrasniji nakit umskih okrajaka u Gorskom kotaru naroito od Zlobina do Lia i Fuine, a iste tako uz umske okrajke oko Lokava i Mrzle vodice, uzpinjui se pod podnoje Maloga R isnjaka.

M i n a o v u , u n a s p r e r i e d k u v r st S o r b u sa u p o z o r u j e mo i mo l i m o z a mo e b i t n a n o v a st a n o v i t a .
1

gg .

umare

osobito

 346

U selima, kraj vrtova, "u poljskim ivicama porasao je o b i n i b a z a g (Sambucus nigra) kadkad kao odebelo stablo, a u blizini ljudskih stanova pridruuje mu se i h a b e t ili h a b t o v i n a (Sambucus Ebulus.) Iz roda V i b u r n u m imamo dvie vrsti: V i b u r n u m O p u l u s i V. L a n t a n a od kojih je prvi dosta brojan oko Lia, Fuine, Lokava te se iri vie vis-poljanom, doim je drugi obiniji po dolinama. Lonicera Caprifolium, obina u naoj domovini vrsta kozolista, nije zastupana u Gorskoga kotaru, ali imamo zato pet drugih vrsti od kojih je najobinija, dapae za planinske ume znaajna L. a l p i g e n a (Alpen-Heckenkirsche.) Ova se vrsta iri od Alpa do Himalaje, lista je ugledna, dugoljasta, eliptina ili dugoljasto-bodkasta za mladosti trepavasta i dlakava. aska je u cvieta veoma kratka, tvorei zubast ljezasto-trepavast obrub. Vieni 15 cm. dug, iz vana gol, iz nutra dlakav, u dnu cievi zelenkast, zelenkasto-ut ili crvenkast; Gornja ustnica uzpravna sa etiri kratka zaokruena ciepca, dolnja ustna dugoljasta, zaokruena i sunovraena. Bobulje-bliznice (Doppelbeere) velike su kao graak, dugoljasto-krugljaste, c r v e n e . Ova je vrst kozolista u Gorskom kotaru mnogobrojna uz umske okrajke bjelogorice naroito pak na Javorju, Debeloj kosi, oko Velike i Male Vievice i pod kamenim dragama oko Likoga polja te uz planinski zov ponajkrasniji ljetni nakit bukove ume. Sitnogorice se rado dri L o n i c e r a X y l o s t e u m (Gemeine Heckenkirsche) u koje je cviet biel, ukasto-biel za odcvjetavanja ut, bobulje krugljaste, t r e n j e v i t e b o j e . Crnogorici pridruuje nigra se L. (Schwarze Heckenkirsche) u koje je cviet ruiast, bobulje u dnu srasle, c r n o - m o d r e . Ovaj je grm dosta obian izmedju Gerova, Kriulne i Lazca, a po gotovo u kotaru abarskom medju Trem i Policom. Vie osebice porasla je etvrta vrst L. P e r y c l i m e n u m (Wald-Gaisblatt) u koje je cviet ruiast i ukasto-biel, bobulje su c r v e n e poput k o r a l j n a , ukraena zubcima aske.

 347

Jedan od najriedjih grmova nesamo Gorskoga kotara, ve ciele domovine jest L. c o e r u l e a (Blaue Heckenkirsche), raznolina vrst, koja raste na Alpama i bregovima, srednje Evrope, u sjevernoj Evropi i sjevernoj Aziji, u Kanadi, odkuda see zapadno do Alake, a ima je i na planinama Saveznih drava te Kalifornije. Ovaj grm, na koji takodjer upozorujemo, poraste l m. visoko, grane su mu sivo-ute, gole ili raznodlakave; granice, uzpravne ili razastrte i crvenkaste. iljasti, kadkad zagasiti pupovi ili su goli ili dlakavi. ' Lie je debelo, poneto konato, kratko-petljasto, krugljasto, jajasto, dugoljasto, jajasto-dugoljasto ili duguljasto-eliptino, riedje naopako jajoliko, u podini zaokrueno ili vie manje zaueno, tupkasto, vee 49 cm. dugo, 2, 54 iroko, obrubom meko-dlakavo ili etihasto, modro-zeleno, zdola jasno-modro ili sivo-zeleno. Cvjetne stabke kratke, gole ili dlakave; aska kratka sa etinasto-trepavastim zubcima. Vieni do 2 cm. dug, bielozelenkast, ili bielo-ukast, riedje ut, ljeskast, dlakav. Bobulje-dvojnice krugljaste, c r n o - m o d r e , jasno-modrom maglicom pokrivene (bereift.) Od p a s j a k o v i c a (Rhamnaceae; Kreuzdorngeholze) rastu u Gorskom kotaru dvie vrste: R h a m n u s C a r n i o l i c a i R h a mnus pumila. Prva, koju zovu o r e h o v a c ili s m r d i l i j e , uzpinje se iz dolina do najviih alpinskih bregova, a dri se naroito rado bjelogorice, a inae je grm srednje i june Evrope te Kavkaza. Lie mu je okrulo-jajasto ili jajasto, sgora tamno-zeleno i svietlo, sdola jasnije, nalikujui poneto listu oraha, pa mu odtuda prvo hrvatsko ime, doim je drugo dobio, to mu liko smrdi, a u mljeko ukuhano, dobar je liek od svraba. Cvate mjeseca svibnja zelenkastim cvietom, koji se poslije prometne u krugljastu, crnu jagodu. Rhamnus pumila (Zwerg-Ohndorn) onizak je grmi, kratkih, krutih granica, kojemu lie jako varira, jer je okrugljasto,

 348

ovalno, iroko-dugoljasto ili eliptino, jajoliko, jajolikodugoljasto ili naopako-jajoliko, na podini zaokrueno. U Gorskom kotaru uspieva ova vrst pasjakovine medju peinama, kadkad u njihovim razpuklinama, razastrv svoje granice po tvrdoj kami. Ima ga na Risnjaku, na peinama oko Hajdove hie (spilje) i druguda. I rod vrba ne manjka bjelogorici Gorskoga kotara, te se na vis-poljani osobito iztie S a l i x a p p e n d i c u l a t a (Grossbltterige Weide), koja uspieva i u tirolskim, vicarskim, savojskim Alpama, kao i na bregovima june Francezke. Mnogobrojna je ova liepa vrba osobito oko Lokava na briegu Golubnjaku uz okrajke crnogorice, ne manjka ni kamenu tlu te se uzpinje do velikoga Risnjaka, ima je i na najviim bregovima Velebita, ali promienjene spoljanosti (var. W e l e b i t i c a .) Na Visoici nali smo ju sa S. W a l d s t e i n i a n a , alpinskom vrsti vrbe. Lie bude u velolisto vrbe i do 13 cm. dugo, 5 cm. iroko, te u mladosti s obih strana svilasto-dlakavo, poslije sgora golo, tamno-zeleno, svietlo. Palistii su veliki, bubreasti, zubasto-pilasti, iljasti. 1 U dolini Broda ima i S a l i x a m y g d a l i n a (Mandel Weide), nu prekrasan joj je nakit uz rieku Kupu i njezine pritoke S. c a n d i d a (= S. incana; Weissblatterige Weide), kojoj lie nalikuje listu plemenite dafine (Elaeagnus angustifolia) i naa je najuglednija vrba. U Gorskom kotaru bude ova vrba visoko i debelo stablo, nu na kamenim mjestima i onizak grm, a kao takav nali smo je i na Grobikom polju, u koritu potoka Suice. Grane su joj uzpravne zagasite ili zagasito-zelene, granice bielo-pustene, crvenkasto-zagasite, mladi pupovi bielo-pus-teni, poslije zagasiti. Lie je uzko ili linealnobodkasto, zailjeno, 5 -12. cm, dugo, 516 mm. iroko dok je mlado gusto i bielo vunasto, poslije na sivo-elenom naliju vunasto-pahu-

 34 9

ljavo, na opaku (Unterseite) poput mlieka bielo, vunasto ili pustenasto. Palistii jajoliki ili linealno-bodkasti. E v o n y m u s v e r r u c o s a i E. l a t i f o l i a zastupaju u bjelogorici kurikovine (Celastrea; Baumwurgergehlze), te je prva obinija od druge. Prva vrst odaje se sivo-zelenim granama i zelenim, etverobridnim granicama, koje su posute tamnim, zagasitim b r a d a v i c a m a , aska je ukasto-zelena, razastrta, zaokruenim ciepcima; latice dvojinom dulje od aske, zaokruene, zagasite ili jasno crvenkasto-zagasite. Tobolac etero-brazdast crveno-ut, sjeme c r n o , ovojak (Mantel.) c r v e n . Kurika bradaviasta. (Warziger Spindelbaum) obina je na nekim mjestima vis-poljane, doim se ona -druga dri vie dolina, lie joj, i do 10 cm. dugo, 5 cm. iroko. Veliki tobolac je jasno k a r m i n a s t e b o j e , sjeme b l i e d o - c r v e n o , ovojak n a r a n a s t , doim je u obine kurike (E. europaea; gemeiner Spindelbaum) ovojak takodjer naranaste boje, ali joj s j e m e b i e l o . Od grmia spominjemo i r u j (Rhus Cotinus; gemeiner Perckenstrauch), kojega ima u Ljeskovoj drai, gdje je onizak, kao i u primorju ili na Plitvicama, doim su nas kod abra iznenadili pojedinci kojima bijahu stabalca na 5 cm. debela. Grane su u ruja zagasito-sive, granice zelenkaste, gusto posute sa zagasitim voriima (Rindenhckerchen.) Vei dio cvieta odpada kod ruja ne oplodjen, te se cvjetne stabke, gustim dlakama posute, znatno izdulje i time postaje razastrta metlica perolika. Bjelogorici ne manjkaju i povijue, a na prvome je mjestu b i e l a l o z a , s r e b r u t i l i p a v i t i n a (Clematis Vitalba; gemeine Waldrebe), u Gorskom kotaru poznata kao t r t n i c a . Razirena je Evropom, zapadnom Azijom i sjevernom Afrikom. U hrvatskom primorju lazi biela loza po grmlju, nu u Gorskom kotaru bude ona kao nadlaktica debela te se vije do

 4 07

na vrh kronje visokih stabala. Takove prekrasne pojedince vidio sam u Ljeskovoj drai i velika mora da je naslada za oko, kada u ljetu procvatu bielim cvietom, a u jeseni. se okite pahuljastim, uglednim patitcima. Uz Dobru medju Skradom i Moravicama najobinije je stablo crna jova (Alnus glutinosa), koju povija biela loza, te je i po drugom drveu i grmlju tako esta, da u jeseni, " kad se je plodom zakitila, putujuemu osobito pada u oi. Prekrasan je nakit umskih okrajaka crnogorice s r e b r u t a l p i n s k i (Clematis alpina; Alpen Waldrebe) u kojega je stablika povaljena ili pridignuta, lazui po granama smreke ili jele, koje ukrasuje velikim, modrim cvietom, a poslije zaokruenim, perastim plodom. Trea, ali puno riedja povijua je b r l j a n (Hedera Helix), doim je u primorju, gdje bude i poput stegna debeo, veoma obian. Brljan povija stabla ili po njima lazi, ali lazi i po zemlji, kamenju i peinama. U Goskom kotaru nali smo ga na peinama oko Hajdove hie u malim pojedincima, gdje niti cvate niti plodi, doim je kraj mora tako pun crnih bobulja, kao da bi ih po granicama povezao. 1 Brljan spada medju epiphyte, nu imamo u bjelogorici i jedan parasit, a to je i m e l a b i e l a ili i m e l i c a (Viscum album; weisse Mistel), koje ima i po j e l a m a , u umi Ilovcu, prama Brodu, a list joj sitniji od pojedinaca, koji rastu po naim vokama. Veoma je riedka S p i r a e a c a n a (Graufilziger Spierstrauch), jer dosele poznata samo sa Risnjaka, a inae raste oko Plitvikih jezera, a nije riedka kod Smiljana u Lici na vrhu Krmaru.

1 T e k k a d s e b r l j a n u d e b l j a , c v a t e i p l o d i s v a ke go d i n e . K a d ka d mu o b u mr e d o l n j i d i o s t a b l a , n u o n i p a k r a st e i b u j i . T a ka v b r l j a n i m a u H a m p t o n - C o u r t u k o d Lo n d o n a , v e l i k o m, z a o kr u e n o m kr o n j o m. N u b r l j a n s e d a d e i u z g o j i t i k a o st a b a l c e , p a se o n d a i r i p o p u t k i o b r a n a . ( K o c h : Dendrologie, I., 679.).

 4 08

Ova vrst suruice raste i u Dalmaciji, Hercegovini, Bosni i Srbiji, ali je u svim tim zemljama riedka. 1 Grm je onizak, gust, razgranjen, granice oble, mekano dlakave. Lie je kratko-stabkasto, eliptiko, s obih strana saueno, bodljavo, ponajvie cjelovito, l-2 cm, dugo, 5-9 cm, iroko, s gora sivo-zeleno, svilasto-kudravo, s dola bielosivo, gustije-dlakavo. Cvate bielo poetkom svibnja patitkastim, meko dlakavim grozdom. J o nam valja spomenuti dva grmia; jedno je (Satureja montana), drugo P o l y g a l a C h a m a e b u x u s . brisi

Brisi spadajui u rod usnatica, biljka je vapnovita tla i ne zalazi u velike visine. Najvie ga ima po kamenim obroncima oko Lia, gdje daje pelama obilnu pau. Jo je riedja bilina druga vrst iz familije P o l y g a l a c e a (Kreuzblmler), malen, povaljen i zimzelen grmi sa brojnim pridignutim, etverobridim uto-zelenim granicama. Lie je debelo, konato, jajasto ili naopako jajoliko, dugoljasto, cjelovito, 3 5 cm. dugo, 7 - 9 mm. iroko. Cviet je ut, nalikujui cvietu bagrena (akacije) ili utice (Genista), doim listom oponaa imir, odtuda i njemako ime B u c h s b a u m b l t t e r i g e K r e u z b l u m e . I familija R i b e s i a c e a (Ribitzelgewachse) zastupana je u Gorskom kotaru. G r o z d j i c e (Ribes alpinum; gemeine Bergbeere) koje nalikuju vrtnom ribizlu, raste kao povisok grm na Kobiljaku kod Lia, na Padeu, Javorju, Velikoj Vievici, Risnjaku, Snjeniku i drugim bregovima, a ne manjka u nas i Velikoj Kapeli, Velebitu, a nije riedak i na nekim primorskim vrhovima. Ima ga na Grleu 2 , Obruu, Suhom vrhu, u obe na cielom sklopu obrukom, to se uzdie sjevero-zapadno Grobnikomu polju.

1 O. F. N y m a n ; Conspectua Florae Europeae. Orebro. Sueciae 1878. 1882., p. 214. 2 N a o v o me j e b r i j e g a t a j g r m t a ko o b i a n , d a mj e s t i mi c e p o k r i v a sve o b r o n k e u t a mo n j i m p o n i k v a ma .

 40 9

Ovaj je grm veoma promienljive spoljanosti pa su odtuda nastale i razne vrsti kao R. Scopolii, Hladnikianum, grossulariaefolium, pilosum i druge, koje su botaniari u novije doba sveli na odlike tipike forme. Ribes alpinum Gorskoga kotara odlikuje se time, to mu je lie s obih strana gusto etinasto (var. F l e i s c h m a n n i .) Bobulja je crvena (scharlach-roth),osladka, sok gust, sluzav. Ribizlu se pridruuje o g r o z d (Ribes Grossularia, Gemeine Stachelbeere) i to ba onaj ogrozd, to ga sadimo po vrtovima, ali u toliko promienjene spoljanosti, to su mu bobulje ljezdatim ekinjama posute. Ima ga na Javorju, Bitoraju i drugada u Gorskom kotaru. Od v r i e s n j a a (Ericaceae, Heidepflanzen) spomenuli smo ve vritinu (Calluna), te tri vrsti Vaccinia od kojih je naroito obina po bukovim i brezovim umama b o r o v n i c a , koja se inae iri malo ne cielom Evropom, sjevernom Azijom i Amerikom. Bobulje su u ove vrsti c r n o - m o d r e , maglicom pokrivene (bereift), ugodna okusa ali mogu bobulje biti i biele 1 Vaccinium uliginosum ima vee bobulje, koje su izprva crvenkaste, poslije crno-modre, doim su u zimzelene b o r o v k e (V. Vitis Idaea) t a m n o - c r v e n e , kiselasto-gorka okusa, Riedak je u Gorskom kotaru g o r n i k (Arctostaphylos Uvaursi; gemeine Brentraube), doim je n. pr. obian na Velebitu, osobito na Velikoj Visoici Grmi je to zimzelen, gustih, razgranjenih i povaljenih granica, konata, naopako-jajolika ili dugoljasto-lopatasta, cjelovita lia, koje je l53 cm. dugo, 58 mm. iroko, s gora tamno-zeleno, navorano, svietlo, s dola jasnije, gladko, ukasto-zeleno. Grozdasta ucvast ima obino 4 6, blieocrvenkastih ili bliedih cvjetaka, kojima su latice u dnu crvene, kao i krugljasta jagoda sa 5 koica.

1 T a o d l i k a , k o j u z o v u l e u c o e a r p u m' , p o z n a t a j e i z o k o l i c e b e ko ga N o v o g a mj e s t a .

 4 10

Ljepotom cvieta i grimiznim pranicima osobito, pada u oi c r n i c a ili r i s j e (Erica carnea; Fleischrpthe Heide); koja n. pr. u dolini brodskoj s nae i slovenske strane pokriva ciele bregove i s proljea im je prekrasnim nakitom. Na najodlinijem je mjestu ne samo medju vriesovima, nego medju. ukupnim grmljem Gorskoga kotara g o r s k a r u a (Rhododendron hirsutum; Behaarte Alpenrose, Alpenrschen) na l m: visok, okomit, razgranjen grm; zagasitim, golim ili u mladosti dlakavim granicama. Lie je u ovoga prekrasnoga grma stabkasto, tankokonato, jajasto, dugoljasto ili eliptino, cjelovito ili plitko, narovaeno, trepavasto, na naliju tamno-zeleno, golo, s dola jasnozeleno, ljezdicama iztakano. Ljevkasti cvjetci su tamno-ruiasti ili karminasti, ukastim ljezdicama posuti. Gorske rue ima na Risnjaku, Snjeniku, s kojega se sputa do Srebrnih vrata; ima je na Guslicama medju krljavim bukovim grmljem i na tjemenici sa borovkom, crnicom i vrbom velolistom. Na susjednoj Planini obilna je po travnatim, pustim obroncima sa iztone strane, gdje smo ju jo 10. kolovoza g. 1885. sabirali u cvietu. Najbujnija je gorska rua iznad potoka Male Bjelice kod Kuelja prama pilji Hajdovoj hii, gdje takodjer druguje sa Ericom, odkuda see i u dolinu, jer je ima oko izvora istoga potoka. U drutvu Rhododendrona nai e turista i obljubljeni bjelolist (Leontopodium alpinum; Edelweiss) i mnogo drugo, koli liepo, toli riedko alpinsko bilje. Aquifoliaceae (Stechpalmengewchse) zastupa u Gorskom kotaru b o i k o v i n a ili b o j e d r i e v c e (Ilex aquifolium) oblikom i bojom lista jedna od najraznolinijih gojenih jer poznamo do sada preko 6 raznih odlika. Radi ugledna lista, isto biela cvieta i koraljno-crvenih jagoda, obljubljena je boikovina i u naega naroda, koji pria da su njome krunili Isusa Krista. Na Gustolakom Drgomlju kod Broda ima od boikovine ciela uma i tu kao osobitost jedno stablo do 3 m. visoko,

 41 1

mjerei u objamu 60 cm. Iznad Male Bjelice tamonja je bukova, uma puna. boikovine, ne manjka u Leskovoj drazi, na Dobrom vrhu (nad Crnim lazima) kod Tra vis-poljani oko Delnica, odkuda zalazi i u Primorje, jer je ima oko Otrovice i Brestove drage sjeverno od Krasice, a u visini od 6oo m. 1 C r n i t r n ili t r n u l a (Prunus spinosa) i g l o g (Crataegus) ne manjkaju takodjer, nu ovaj potonji nije obian, a na prikladnim se mjestima razvije u stabalce. Takovo smo vidjeli kod Broda i mjerilo je u objamu 40 cm. Od grmia, koji po umama rastu, spominjem i l i k o v a c o t r o v n i (Daphne Mezereum), u kojega su bobulje c r v e n e te mu se na visinama pridruuje l i k o v a c l o v o r o l i s t i , kojeg ima u srednjoj i junoj Europi, Maloj Aziji i na Azorskim otocima. Bude - m visok i golih je, zagasito-zelenih grana. Lie je izmjenito, kratko-stabkasto, naopako dugoljasto, bodkasto, klinasto u petlju zaueno, golo, s gora tamno-zeleno, svietlo, s dola jasnije. Likovac lovorolisti cvate u nas mjeseca travnja, cviee mu, je. u titkastom grozdu ukasto-zeleno sa tanahnim, naskoro padavim priperkom. Bobulje su sone i c r n e . Trea vrst likovca je D a p h n e a l p i n a , kojeg spomenusmo i za hrvatko Primorje. Staro je lie u ovoga likovca neto konato, inae kratkostabkasto, jajasto, do bodkasto, na podini zaueno, 25 5 cm. dugo, 613 mm iroko. Mlado lie je svilasto, poslije prileglim dlaicama obraslo, s. gora jasno-zeleno s dola svjetlije. Cviee je sitno, bielo ili ruiasto, pribrano u glaviastoj ucvasti, svilasto dlakavo, 1215 mm. dugo, bobulja je dugoljasta, c r v e n k a s t a . U primorju cvate alpinski likovac u svibnju, na visinama (Obru, Medvedjak, Bitoraj) u lipnju te se svojim opojnim mirisom odaje ve iz daleka.

1 O b i n o j e b o j e d r i e v c e o k o S e ve r i n a n a K u p i i o k o r a z va l i n a gr a d a O k i a g d j e s mo g . 1 8 6 9 . t a k o j e r , v i d j e l i c i e l u u mu .

 41 2

Iz roda k u p i n a (R ubus) raste u Gorskom kotaru vie vrsti to po umama, to uz njihove okrajke. Spominjem R u b u s h i r t u s , R. R a d u l a , R. m a c r o p h y l l u s , R. c a e s i u s , R. s u l c a t u s , R. p l i c a t u s , R. I d a e u s , R. s a x a t i l i s od kojih je najobiniji prvi, zapremajui cielo umsko tlo i priguujui drugo bilje. To mi je palo u oi naroito u umama izmedju Delnica i Crnoga luga, ovoga mjesta i Lokava, te oko iberlike. Rubus hirtus (Rauchhaariger Brombeerstrauch) iri se daleko srednjom Evropom i zapadnom Azijom. Spoljanosti je promieljive, polokruno povaljenih ili uzdignutih mladica. Ove su s dola zaobljene, prama kraju bridaste, gusto dlakave, kraim ili duljim nataknutim ljezdama pokrivene kao i cvietna stabka sa askom. Lie je 3 ili 5 prstasto, listii pilasti ili narovaeno-pilasto-zubati, s gora tamno-zeleni, s dola bliedo-zeleni. Palistovi su linealni, dlakavi, ljezdasti. Cvate od konca mjeseca lipnja do poetka srpnja, listanim, sastavljenim dugim grozdom, kojega pokrivaju nataknute ljezde. Lapovi su u aske jajasti, zailjeni, dlakavi, za cvatnje sunovraeni, poslije k plodu prilegli. Cviet je biel ili bliedo-ruiast, plod malen i okrugao. umska flora bjelogorice Gorskoga kotara prebogata je i zato u od javno- i tajnocvjetka iztaknuti one biline, koje su najznaajnije. Takova je bilina P r e n a n t h e s p u r p u r e a , koja obino pojedince svojim ljubiastim cvjetcima ume krasi. Gdje je hlada i puno vlage, raste rado po peinama vrst loike L a c t u c a m u r a l i s , nadalje M o e h r i n g i a m u s c o s a njenim poput mljeka bielim cvjetcima, a rado se uz peine k njoj pridruuje S c r o p h u l a r i a n o d o s a utom, velikom i klimavom ucvasti, velikim, tamno-zelenim liem, pada u oi Cirsium ochroleucum, a po istinama riedko-listavi C i r s i u m palustre. Nemanjka Geum urbanum, Aremonia agrimonoides, Majanthemum bifolium i Phytheuma s p i c a t u m u koje je cviee kadkad uto, kadkad modro. Liepa je A d e n o s t y l e s a l b i f r o n s , pak ona krasna srasta lista L u n a r i a r e d i v i v a var. a l p i n a i utocvjeta

 4 13

slavulja S a l v i a g l u t i n o s a . Bjelo- kao i crnogorici prilagodjuju se C a l a m i t h a g r a n d i f l o r a . Od jedia raste uz okrajke A c o n i t u m V u l p a r i a , od titarka C h a e r o p h y l l u m aureum i Ch. Cicutarium, Laserpitium verticillatum, C n i d i u m a p i o i d e s , L a s e r p i t u m S i l e r , L. l a t i f o l i u m , L. m a r g i n a t u m . Znaajne, su takodjer R a n u n c u l u s l a n u gin osus , Linaria C ymb alaria, Valeriana offic inalis i tripteris, Aquilegia nigricans, Saxifraga rotundifolia i t. d. Od trava raste hrpimice C a l a m a g r o t i s s i l v a t i c a i C . E p i g e i o s , A i r a c a e s p i t o s a var. p a l l i d a i M i l i u m e f f u s u m . Papradi zastupa po vlanim mjestima A s p i d i u m lo batum, As pleniu m viride, Polypo dium v ulgare, P o l y s t i c h u m m o n t a n u m , A s p i d i u m F e l i x f e m i n a var. f i s s i d e n s i A. F i l i x m a s , a na prisojnim okrajcima kadkad veoma brojno B l e c h n u m S p i c a n t . Od s i t i n j a a (Juncaceae) nije riedka L u z u l a a l b i d a , L. m u l t i f i o r a i L. G r a e c a (Kobiljak kod Lia, Bitoraj). Jo mi valja spomenuti nekoje biline, koje su za bjelogoricu znamenite, a i nekoje takove, koje rastu po proplancima ili uz umske okrajke. Osobito je bujna i mnogobrojna ponajjaa bilina otrovnica velebilje (Atropa bella donna), koju u Gorskom kotaru zovu. "kozjak", jer lie i bobulje koze rado jedu i to im ne kodi 1 . U bukovoj umi Maloga Risnjaka vidio sam g. 1879. na 2 metra visokih pojedinaca, te je kozjak i druguda obian tako n. pr. uz umske okrajke izmedju Crnoga luga i Delnica i u bukovoj umi iznad Male Bjelice. Uz umske okrajke, naroito po dolcima buji o p u h (Telekia speciosa), krasna bilina iz velike obitelji sucvjetaka (Compositae). Nalikuje sunanici i poraste jedan i po metra

1 O v o s a m i me n a j p r i j e z a b i l j e i o u C r n o m l u gu , p o sl i j e g a u o u D e l n i c a ma , Lo k v a m a i n a F u i n i . U R a d o b o j u z o v u At r o p u , " v u j e z e l j e " , u Li c i " b u n " , u P o e k o j d o l i n i d u h a n i " , j e r m u l i e n a l i ku j e d u h a n u i j e r g a su e i k a o d u h a n p u e . D a l m a t i n sk i H r va t i p o z n a j u k o z j a k ka o p o m a m n i c u "

 414

visoko. Lie je tamno-zeleno, srasto, dvostruko-pilasto, na 4 dm. dugo, 3 dm. iroko, cviet velik, ut kao zlato. U drugim zemljama monarkije opuh je riedka bilina, nu u Gorskom kotaru jedna od najobinijih, a kad poraste bujno, krasan ures ljetne flore. Ima ga kod Delnica, Fuine, Mrzle Vodice, na Sv. gori kod Pleca, oko Gerova, Tra, u Leskovoj drazi te zalazi i u alpinsku floru, jer raste u Smrekovcu, na Risnjaku, Bitoraju, Velikoj Vievici i druguda. Nigdje nije opuh tako mnogobrojan kao kod Lokvarskih dolomita, na briegu Koprive kod Crnoga luga i u kraju Zaturine kod Lokava, gdje je zaokupio dno i obronke tamonjih dolaca tako gusto, da uglednim svojim liem zasjenjuje cielo tlo. Za umske istine i proplanke znamenita je bilina S i l e n e S c h l o s s e r i , jer dosele nije nadjena izvan granica nae domovine, a odkrio ju god. 1875. Lj. V u k o t i n o v i na Javorju kod Fuine. Poslije je nadjena u Benkovoj drazi poznamo ju sa podnoja Maloga Risnjaka i iz Lokava. 1 Na Javorju uspieva i H i e r a c i u m R a k i i , velezanimivi bastard runjike od H. Pilosella i H. florentinum, tu nas je iznenadio i S e n e c i o C r o a t i c u s , a ima na Javorju, Padeu, Maloj Vievici, Debeloj kosi, Igritu i okolici i drugih zanimivih bilina. Osobito padaju u oi Anthyllis tricolor, Arnica montana, Erigeron alpinus, Gentiana Styriaca, Saxifraga lasiophylla, Cynogllosum cheirifolium, Chrysanthemum macrophyllum, Trifolium aureum, Lilium Martagon, L. bulbiferum, Veratrum album, Viola saxatilis, Inula hirta i druge. Nisam nigdje u domovini naao toliko rua, koliko ih ima na J avorju i okoliu. To je hrvatski ruinjak i tko je mjeseca lipnja, preko Likoga polja uzlazio prama J avorju, taj one naslade nee nikada zaboraviti. Razkoi prirode ne moe da se naudi, niti do sita oko napasti na onim krasnim bojama raznolinih rua. Najuglednija je R o s a r u b r i f o l i a var. l i v i d a u koje su granice, palistii i bodlje grimizne i modrastom maglicom

U 34. knjizi Jugoslavenske akademije (1876.) ta je Silena opisana i naslikana.

pokrivene, (corimbus; bojom. Na uz umske flore.

1015 arko-crvenih cvjetaka sjedi u grunjiima Doldetraube), utrudjujui ti oko svojom ivom Javorju raste i R o s a v i n e a l i s , R o s a a r v e n s i s , a okrajke ona divna R. a l p i n a , kraljica alpinske

Na Javorju rastu jo ove rue: R. l i t o r a l i s , R. g l a u c a , var. f a l c a t a , R. a r v e n s i s var. o v a t a , doim ima kod Delnica R. Ps e u d o - c u s p i d a t a, R. K a r s t l a n a , R . s t e n o c a n h a , R. r u b i f o l i a var. p i a (=R. primorensis). Oko Fuine, Lokava i Mrzle Vodice prekrasan je ures umskih okrajka R. p e t r o p h y l l a , a kod Tra ima R. f i s s i d e n s , na Sv. gori R. c i n e r a s c e n s , u koje je veliko lie kao barun mekano, a poput ljenjaka : debeo plod nataknutim ljezdama posut.

Dragutin Hirc

O bja vlj eno u uma rs ko m li s tu 1 8 9 8. g odi ne.