Communio et progressio

Dokument nastao 1971. god. od strane Papinskog vijeća za društvna priopćavanja, a svrha mu je pastoralni naputak, koji ide uz koncilski dokument „Inter mirifica“. Genealogija ovog dokumenta se razvijala sukladno sa razvitkom medijim. Prvo je papa Pio XI. (1936. god.) obavio dokument „Vigilanti Cura“, koji se bazira samo na mediju kino, a zatim papa Pio XII. objavljuje dokument „Miranda prossus“ (1957. god.), koji se proširuje i na radio i televiziju. Deset godina nakon, II. vatikaner objavljuje dokument „Inter mirrifica“ (4. prosinca 1963.god.), a zatim kao odgovor na njega izlazi pastoralni naputak „Communio et progressio“ (1971. god.), gdje su se stručnjaci bazirali na svim oblicima društvenih priopćavanja. Redemptoris missio (1979. god.) Redemptor homini (1991. god.) „Aetatis novae“ (1992.god.) Papa Ivan Pavao II. objavljuje ovaj dokument koji se bazira na revoluciji na području komunikacije koja ostavlja trag na čovjeka, a u drugom djelu iznesen je pastoralni plan za društvenu komunikaciju.

-

-

Što se tiče samog dokumenta Communio et progressio, on je podijeljen u tri djela (+uvod i zaključak). U uvod se govori koja je svrha medija danas, odnosno „Zajedništvo i napredak“. U uvodu se precizira svrha (ovog dokumenta), opći značaj i naposljetku oni kojima je ovaj dokument upućen. Svrha sredstava jest zbližavanje, zajedništvoi povezivanje među ljudima. No taj cilje se ne postiže preko svih medija. Mediji to postižu tek onda kad spajaju srce i volju ljudi, a to je ključno za napredak čovječanstva. To bi trebao imati na umu svaki promicatelj mass media, pa se ne bi događalo umjesto da mediji spajaju, razdvajaju. U uvodu se naglašava (pred kraj) da je cilj i svrha ovog dokumenta kad bi se s njim okoristili stručnjaci koji se bave ovim pitanjem, i tek se onda u potpunosti može provesti ono što se u ovom dokumentu nalaže.

-

Prvi dio: Sredstva društvene komunikacije u kršćanskoj viziji: doktrinarni elementi Društveno priopćavanje (nadalje SDP) teži da se ljudi druženjem prožimaju sve jačim osjećajem živog zajedništva – prauzor tome jest Presveto Trojstvo, odnosno zajedništvo Otca, Sina i Duha Svetoga. Može doći do protuefekta tj. da se ukorjeni nebrojeno zala. Isus utojelovivši se propovijedao je narodu, prilagođavajući se njihovu načinu govora i mišljenja. Ustanovivši Euharistiju predoa nam je vrhunsko zajedštvo između Boga čovjeka. Priopćavatelji i primatelji se trebaju adekvatno poučiti da bi SDP postigla svoju potpunu učinkovitost. Uz to svaki priopćaj mora biti pošten i istinit. Mora se paziti na način koji se priopćuje.

-

-

Trebao bi se zadržati određeni medijski pluralizam. i tako nove tehnološke tekovine postoju zajedničko dobro sviju. Sa publicitetom smo bomardirani sa svih strana. valja imati veliku razboritost i diskreciju u širenju vijesti. kultura i zabava U mnogim zemljama audiovizuala sredstva. Publicitet Važnost publiciteta danas raste u modernom društvu. dolaze nerazboriti čini. Zato se treba kloniti načina za prikupljanje publiciteta sa stvarima koje vrijeđaju stid.. pravo na čuvanje tajne kada to traži potreba. omogućuju pouku i naobrazbu velikom broju djece i mladeži. odnosno takve bi se vijesti trebale davati sa mnogo ljudske odgovornosti.. No pravo na informiranje ima svoje granice. Novinari koja daju informacije o određenoj brutalnosti trebali bi iste informacije davati sa dosta pronicavosti. Ne može se sve puštati svakome. i daje mu mogućnost da korisno provede slobodno vrijeme. Dakako različita umjetnička ostavrenja donose različite probleme. te ne smiju doći u sukob sa drugim opće ljudskim pravima. kao pravo na dobar glas. iskorištavaju seksualni nagon u komercijalne svrhe. a više jednostranih širi krivi mentalitet (među narodom). da izrazi svoje osjećaje i svoju misao. pa stoga ne treba biti čudno kada se dogodi neko zlo većih razmjera – sve vuče korjene iz lošeg prenošenja informacija. Iz takvog krivog mentaliteta. Kad je na kocki tako opće dobro. radio i televizija. a to sa sobom uvijek vuče teške posljedice: više krivih informacija širi laž. - Pravo na primanje i davanje informacija Sloboda mišljenja i pravo na informaciju su nerazdovojivi. Posve je nedopustiv oblik propagande koji se protivi zajedničkom dobru. koji teži spriječavanju iskrenog i javnog odgovora. obitelj. a neko kao nevaljano. a neka pak napose će biti uzeta sa kompromisom.). Svaki građanin se mora osjećati dužnim da sudjeluje u tome javnom mijenju. Umjetničke vrste SDP šire u svijetu nove i stare oblike umjetnosti. Odgoj. pravo na osobni život. treba imati u vidu dob. koje uključuje osobe koje su blisko vezane sa odrđenom osobom (prijatelji. Vrijednija i izabrana mišljenja biti će izabrana da vode jedan zajednički pothvat.Javno mnijenje O njemu dokument kaže da je sigurno da svaki čovjek ima pravo na slobodu mišljenja. a neka odbačena. stoga će neko mišljenje biti uzeto kao valjano. koja čovjeku olakšava svakodnevne brige. Novinari se često na ove zabrane ogrješuju. Preko SDP može se priuštiti odrđena razonoda. neka će biti prihvaćena. obrazvanje i druge kriterije. odnosno da svi imaju pravo na korištenje promidžbenog . No slobodom izražavanja dolazi do toga da ta misao bude izložena situ i rešetu.

Teoriju i praksu mass medija bi se trebalo uključiti veći i u teološki studij. onda mediji postane tiranin. stoga katolici trebaju shvatiti da imaju pravo slobode mišljenja. a to je grub napadaj na ljudsku slobodu i dostojanstvo ljudske osobe.. Treći dio Taj dio govori o Katoličkoj Crkvi i njezinom zalaganju da se mediji stave u službu evanđeoskog kvasca. Tamo gdje nema pluralizma. Roditelj i odgojitelji bi trebali mladima dopustiti da sami biraju što će gledati. Na taj način se dolazi do jeftinog. ona je dužna sa svijetom izmjenjivati informacije. Dijeli se na četiri dijela. Crkva osjeća potrebu za javnim mišljenjem. Bilo bi korisno kad bi roditelji i odgojitelji i sami gledali emisije koje zanimaju njihove mlade. časopisima. da se uz pomoć medija navješta (na rzane načine) Božja riječ. ali i za njezin dijalogom sa svijetom. ali nepravednog manipuliranja sa društvom. Susreti Crkve sa svijetom su neophodni za djelotvornost katoličkog života. a ne samo osobe (fizičke ili pravne) koje imaju monopol. uključiti se u suživot. - . Formiranje Potrošači trebaju biti odgojeni da iz sredstava masovnih komunikacija izvuku najveću korist ne samo za sebe. Kaže da svatko tko na neki način predstavlja Crkvu treba sudjelovati u (radijskim ili televizijskim) emisijama. Kao i da se pronađu bolji putovi za postignuće svih tih ciljeva. Prvi dio govori o prinosu katolika na području mass media. a kod redovnika u novicijatu. I katoličko školstvo bi trebalo svesrdno poučavati svoje učenike o važnosti komunikacija. koji lansira samo ono što paše monopolistu. tj.. Ako se ne poštuje taj pluralizam. već i za dobro djelovanje na društvenoj izmjeni ljudske zajednice. S tim odgojem bi se moglo početi i u malom sjemeništu. nema niti demokracije.prostora. Kako Crkva živi i radi u svijetu. tako da sa mladima o istome diskutiraju. Crkva bi se trebala koristit medijima za dijalog unutar Crkve. No ipak više se postiže uvjeravanjem nego zbranom. no ipak na sebi ostaviti da dadu konačnu odluku o svemu tome. ali i s pojedincima.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful