RICHARD BACH Bijeg od sigurnosti RICHARD BACH NASLOV IZVORNIKA Running from Safety Copyright 1994 by Alternate Futures

s Incorporated Published by arrangement with William Morrovv & Company, a division of the Hearst Corporation. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb UDK 820(73 )-31 =862 BACH, Richard Bijeg od sigurnosti: pustolovina duha / Richard Bach ; prevela Blanka Hrvat. Zagreb : Zagrebaka naklada, 1997. - 215 str. ; 18 cm. -(Feniks) Prijevod djela: Running from Safetv ISBN 953-6234-34-3 970925050 Bijeg od sigurnosti Pustolovina duha PREVELA BLANKA HRVAT I ZAGREBAKA NAKLADA! ZAGREB, 1997. k Uvod Moja istina proiavala se dugo vremena. Istraivao sam s nadom i intuicijom i zgusnuo je najbolje to sam mogao uzevi u obzir sve aspekte, da bi je zatim pustio poput pogonskog goriva u motore, prestraen u poetku, da vidim to e se dogoditi. Bilo je nekoliko uzvraenih udaraca, moram priznati, jedna ili dvije eksplozije na toj stazi kada sam nauio kako prolazna mora biti bilo koja filozofija nastala u vlastitoj kunoj izvedbi. aaviji, ali mudriji, trepnuo sam trenutak prije no to sam shvatio da je moj um veliku veinu mog ivota koristio ovo udnovato gorivo kao pogonsku energiju. ak i danas, oprezno vratoloman, kap po kap, postupno mu podiem oktane. Nije bio moj izbor da uzgojim vlastite injenice tek radi pukog veselja i samo zato da stvorim neto razliito ili zato to nikada nisam mogao upotrijebiti niskooktanski regular. Strastven u namjeri da otkrijem razloge postojanja i obrasce po kojima bi trebalo ivjeti, ve kao tinejder proivio sam religije, studirao Aristotela i Descartesa i Kanta kao izvanredni student dok sam jo uvijek bio pilot u Air Forceu. Po zavretku posljednjeg predavanja, tekih i sporih koraka na ploniku, bio sam uhvaen u udnovatu depresiju. Bilo je potpuno jasno u toj uionici, da ta gospoda znaju ak manje nego ja tko smo i zbog ega smo ovdje, a ja jedva da sam imao pojma o tome. Veliki umovi, a oni to jesu, kruili su stratosferom iznad vrhova kabina mojih borbenih aviona. Bio sam spreman besramno posuditi jedan dio njihovog unutranjeg svijeta da bih izgradio svoj vlastiti, i tada, sluajui njihova predavanja u uionici jedino to sam mogao uiniti bilo je da se suzdrim i ne vrisnem: "Kome je stalo?" Praktinom Sokratu divio sam se zbog njegovog izbora koji je znaio umrijeti za principe kada bi bijeg sigurno bio laki put. Ostali nisu bili tako izuzetni. Sve te vrsto uvezane stranice, mikroskopska slova i na kraju njihov mudri zakljuak: Sada ovisi samo o sebi, Richarde. Kako bi mi mogli znati to je najbolje za tebe? Zavrivi sa studiranjem, besciljno sam otiao u no, koracima koji odzvanjaju kroz prazno studentsko naselje, bez cilja prema kojem bih krenuo.

Krenuo sam na to predavanje da mi bude putokaz, mislio sam, potreban mije kompas s kojim u lake proi kroz praumu. Organizirane religije bile su klimavi mostovi, slabo povezane granice koje bi pukle ve pri prvom pritisku, kad djeja pitanja postaju nemogue misterije. Zbog ega se religije tako vrsto dre Neodgovorivih Pitanja? Znaju li da To je neodgovo-rivo nije odgovor? I opet sam se susreo s novom teologijom, i svaki put bi se ponovilo isto pitanje: Uzimam li ovo uvjerenje da postane moj ivot? Svaki put kada sam postavio to pitanje, iskuavajui da li e izdrati moju teinu, tapii mikada bi zatreperili i slomili se, i, najedanput, sve bi se sruilo preda mnom, zemlja bi se izmakla pod nogama, i sve bi nestalo. Zgrabio bih svijet, otpuzao dalje od ruba zahvalan to me taj pad nije ubio. Kakav bi bio osjeaj, kada bi netko dao srce religiji koja bi jamila da e se Zemlja otopiti u vatri 31. prosinca i probuditi se na prvi dan nove godine uz pjesmu snjenih ptica? Tupav, eto takav bi to bio osjeaj. Iza mene, dok sam hodao, uo se odjek enskih koraka u noi. Pomaknuo sam se udesno da bih je pustio da proe. Sada kada sam zavrio s predavanjima o dvadeset filozofija, najsjajnijim zvijezdama povijesti, sve do jedne pokazale su se kao neuspjeh. Jedino to sam ikada traio bilo je da mi pokau na koji nain razmiljati o Svemiru kako bi me to vodilo kroz svakodnevnicu - ne previe zahtjevan zadatak za Tho-masa Aquina ili Georga Wilhelma Fridricha Hegela, pomislili biste. Njihovi odgovori bili su dobri njima, ali njihova svakodnevnica lutala je drukijim putovima od moje. "Zar ste uili za nita?" rekla je. "Oni su vas samo nauili onome emu ste se sve ove godine nadali i to ste eljeli pronai, a ak niste ni svjesni toga?" Traak zlovolje ... ta ena nije prolazila pokraj mene, ona je sluala moje misli. "Oprostite?" rekao sam, hladno koliko sam mogao. Tamna kosa s neoekivano drskim pramenom plave, dvadeset godina starija od mene, obina, ne previe dobro odjevena, nesvjesna onoga to ja radim ljudima koji naruavaju moj mir. "Dali su vam ono to ste doli nauiti", rekla je. "Va ivot se mijenja ove noi, zar ne osjeate?" Okrenuo sam se i pogledao niz ulicu, nikoga nije bilo na vidiku. Znao sam da razgovara s krivom osobom. Nije bila iz filozofske grupe, nije bila nitko koga sam ikada poznavao ili ikada sreo. "Ne vjerujem da se poznajemo", rekao sam. Umjesto da se ukoi, nasmijala se. "Ne vjerujem da se poznajemo!" Mahnula je rukom ispred mojih oiju. "Nauili su vas da nemaju odgovore! Zar jo ne shvaate! Nitko nema vae odgovore osim vas!" Boe pomozi, pomislio sam. Sad e mi rei da je Isus Krist moj Spasitelj i da e me okupati u krvi Jaganjca Bojeg. Moram li se izrugivati biblijskim citatima da bih je se rijeio? Uzdahnuo sam. "Kad Isus ree: 'Nitko ne dolazi Gospodinu osim mene' nije mislio mene - biveg stolara nego mene -onog koji eli spoznati duh u ..." "Richarde", rekla je. "Molim vas!" Stao sam, suoio se s njom, ekajui. Njen osmjeh je ostao isti, zvijezde su joj treperile iz oiju. Puno je ljepa nego 'samo obina', pomislio sam, kako to da nisam opazio? Zar moja zlovolja pretvara druge ljude u bezobline kreature? Dok sam je gledao, mora da se promijenila ulina rasvjeta. ekala je sve dok nije imala moju potpunu pozornost. Da li se to ona mijenjala, pitao sam se, a ne svjetlo? to se to dogaalo? "Isus nema istinu za kojom traga", rekla je. "Niti je ima Lao-Ce ili Henry James. Ono to bi spoznao veeras kada bi otvorio oi neem to nije samo

lijepo lice, bilo bi... to?" ekala je. "Ja te poznajem?" rekao sam. Prvi puta te veeri ona se namrtila. "Prokleto si u pravu. Da, poznaje me!" Tako je bilo oduvijek. Uvijek me netko pratio, najednom bi se stvorio u meni svaki put kada skrenem iza ugla, javio bi se u podzemnoj eljeznici ili u pilotskoj kabini kako bi mi rekao to je bila poenta svakog udnovatog dogaaja. U poetku sam mislio da su svi oni fantomi, tvorevine moje vlastite mate, i u poetku je i bilo tako. Koje iznenaenje, kada sam uvidio daje sljedeih nekoliko od ovih dua-uitelja smrtno i da su neopozivo vrste trodimenzionalne konstrukcije poput mene, i bili su zapanjeni injenicom to su zatekli mene usred svojih pustolovina jednako kao i ja injenicom to sam zatekao njih u mojima. Nakon nekog vremena nisam vie mogao tono rei da li je osoba koja je nadzirala mene i moju poduku bila smrtna ili ne, a danas pretpostavljam da su ljudi, sve do trenutka dok ne ieznu u sredini reenice ili dok me ne bi jednostavno otpuhnuli u alternativne svjetove kako bi demonstrirali neke od udesnih zakona metafizike. Na kraju krajeva, zapravo, vie nije niti vano tko su oni. Neki od njih su aneli bez ikakve potrebe za pristojnim predstavljanjem. Neke sam poznavao dugi niz godina prije nego sam shvatio da imaju perje, dok sam za neke vjerovao da su ivui sveci sve do trenutka kada se pokazalo da su zapravo nevolja. Ova knjiga je pria o jednom od tih susreta u mojoj maloj tvornici proienih misli, o tome to sam nauio od toga i kako je to uenje promijenilo moj ivot. Ali pourite, ili emo zakasniti na prvo poglavlje. 8 Jedan Stajao sam na vrhu planine promatrajui vjetar. Tamo negdje na horizontu njeno je dotakao jezero, proteui se u mom pravcu. Nakrivio je dim iz nekoliko tvornikih dimnjaka u gradu, sedamsto metara ispod, uskomeao smaragdne kronje drvea u podnoju planine. Prozrana koprena spletena strujom vjetra na rubu klisure leprala je izmjenjujui se s toplom strujom, dvije minute lijeno, pola minute uurbano. Bolje da imam jai vjetar kada skoim s klisure, odluio sam, bolje da priekam udar vjetra. "Jesi li danas pokusni kuni ti ili ja?" Okrenuo sam se i nasmijao Ceejav Sturtevant, letaici ne vioj od mog ramena, stegnutoj u letaku opremu, sa zavezanom kacigom i u izmama, i s otrcanom maskotom plianog medvjedia koji zuri preko ruba depa njenog letakog odijela, njen padobran, uredno sloeni slojevi najlona arkih boja i paljivo poloeni iza nje. "ekam jo malo jai vjetar", rekao sam. "Ti idi prva ako hoe." "Hvala, Richarde", rekla je. "Moe?" Maknuo sam se u stranu. "Moe." Zastala je sekundu gledajui horizont, i tada, najednom se bacila prema klisuri. Za trenutak je liilo na neminovno samoubojstvo, jurila je u neizbjenu smrt koja je ekala dolje na stijenama. Sljedei trenutak, njezin padobran se uz kljocaj pretvorio iz mlohave hrpe najlona u zrani vrtlog divlje ute i neonski ruiaste boje, oblak tanke tkanine koji je naglo odskoio iznad njene glave, nenadani veliki kineski zmaj stvorio se tu da je spasi od sigurne smrti. U trenutku kada su njezine izme dosegle ponor vie nije padala ve je

letjela, u zraku ju je drao ovjes u obliku kolijevke ije remenje je povezivalo sigurnosnu opremu i di-vovsko krilo. Sve to promatrao je njen suprug dok je zakopavao remenje na vlastitoj opremi. "Samo naprijed, Ceejav!" vikao je. "Nadi nam dobar vjetar!" Prvi koji skoi s planine je pokusni kuni za vjetar, mi ostali gledamo i molimo se za jaku uzlaznu struju u blizini obronaka, za dan stvoren za dugi let nebu pod oblacima. Bude li uzaludna molitva, eka nas uspavani zrak za jednostavno leb-denje do podnoja planine, ponovo pjeaenje uzbrdo ili vonja s kakvim dobrodunim vozaem koji bi se autom uputio na vrh. Bljetava kupola padobrana zaokrenula se i poela dizati na vie. uli su se povici odobravanja nas estoro koji smo ekali da poletimo. I tada je opet potonuo, odlazei dalje. Gunanje. anse su bile da ovaj dan bude jedan od onih kada samo najvjetiji mogu ostati u zraku pola sata nakon skoka. Neko vrijeme sam gledao Ceejav, tada sam ugledao moju struju toplog zraka kako se uspinje uz planinu, kronje kako podrhtavaju, razdvajaju se u staze, nadolazeu struju vjetra koja se oholo priprema na uzlet. Vrijeme za polijetanje. Okreui lea vjetru, otro sam povukao vrpce na ovjesu i moj padobran se uzdigao iz zemljanog groba uz pucketanje i utanje zraka poput spinakera velikog jedrenjaka baenog u nebo. Bilo je kao da sam dobio vlastiti oblak na kraju konopca, moj padobran izgledao je kao svilena duga u svim bojama s rasponom od deset metara od jednog do drugog vrha, poput limuna ute zrake lebdjele su izvan udaljenih granica. Osjeao sam puls u glavi dok sam tako stajao na povjetarcu. Nije bilo niti perja, niti voska - niti jastreba koji bi sprijeio Ikarov pad. Tri tisue godina prekasno za njega, mislio sam, tono na vrijeme za mene. mirkao sam gledajui dugu, provjerio da trake na ovjesu nisu zapetljane, i okrenuo se licem prema vjetru. Slasnog li ivota. Uvukao sam se u opremu, i odveo svoju veliku pticu do ruba hridine, sporo i teko poput ronioca u 10 ronilakom zvonu koji se sprema na etnju morskim dnom. 1 napokon, namjeran korak u prazno pokraj ruba litice. Umjesto da padnem preko ruba, duga me podigla, i ponijela me brzinom koraka preko vrhova drvea sve dalje od planine. "Samo naprijed, Richarde!" netko je viknuo. Lagano sam povukao polugu jedne konice, okrenuo se i nacerio im se s druge strane zranog ponora, petorici letaa padobranom u svili i pauini, dok su nestrpljivo ekali da bace svoju pauinu u vjetar i odu gdje ih nebo odvede. "Dobar vjetar", odvratio sam. Moj vjetar se pokrenuo i uzlazna zrana struja poela je slabiti nosei me mimo njih. Iz moje perspektive, letai na vrhu planine uzdigli su se iznad mene dok sam ja tonuo, pokuavajui uloviti topli zrak. Tamo na sjeveru letjela je Ceejav, iskrivljena u vrstoj spirali, jedva zadravajui visinu. Dolje, ispod mene, planina se udaljavala, samo je provalija postajala sve vea ispod krhkog zranog broda. Prije dvije godine, mislio sam, ovo bi bilo poput istog adrenalina u krvi, vratolomija koja se sastojala od osamsto metara dubine i samo pedeset remena koji me dre u zraku. Sada je to samo lijep i ugodan san o letu, bez motora, bez metal-no-staklene ahure uokolo, samo enja da se prepustim noen bojama kroz prostranstvo. Na trenutak sam ugledao gavrana sa strane, na udaljenosti izmeu straha i radoznalosti. Crnih radoznalih oiju, glave koja se ukipila od iznenaenja vidjevi prizor: kukuruzni klip uhvaen u dugu.

Ponovo sam utonuo u ormu poput djeteta na njihaljci, promatrajui kako se obronci planine diu iznad mene, prestao sam traiti uzlaznu struju. To je ono o emu sam sanjao kao dijete dok sam bio na livadi s mojim papirnatim zmajem. Biti bri od orla bio je dio sna, ali isto tako i sporiji od leptira, ono divno i njeno prijateljstvo s nebeskim prostranstvom. Ispod mene se ukazala zelena uzvisina koja nam je sluila za slijetanje, a naokolo su bili parkirani, oni koji bi stali i 11 promatrali let padobrana. Dok sam se naginjao prema travi, jo uvijek trideset metara u zraku, prebrojao sam pet automobila kako ekaju i est koji usporavaju kako bi stali. Osjeao sam se udno jer je svatko na zemlji mogao pogledati u vis i vidjeti me, moj privatni doivljaj u visinama postao je javno dobro. Izuzev zranih parada, uvijek sam se osjeao nevidljivim u zraku. Deset minuta nakon to sam zakoraio u zrano prostranstvo, izaao sam iz njega, smanjio brzinu padobrana na nulu pred samom zelenom livadom, i dotaknuo zemlju jednom a zatim i drugom nogom. Padobran je stajao iznad mene, titei me sve dok nisam bio siguran na zemlji, i kada sam povukao stranje konope pretvorio se opet u bezoblinu masu svile, poput oblaka boje koji me okruivao. Gore, Ceejav i ostali bili su tokice na nebu, drali su se, traili jo jedan uzlet u visine i nalazili ga, upotrijebivi svu snagu koju su imali, koristei svaku uzlaznu struju. Bili su daleko nepopustljiviji od mene i nagrada za njihov trud bila je oita. Oni su bili u zraku dok sam ja stajao na zemlji. Rairio sam i poravnao krilo zmaja, zatim slagao krajeve u sredinu, sve dok nije liio na prozrani etverokut, istisnuo zrak i zarolao ga u futrolu. "Da vas odvezem do vrha?" Za letaa je to glas iz raja koji obeava da e ga potedjeti sat i pol pjeaenja. "Hvala!" Okrenuo sam se i naao nasuprot onieg ovjeka, sijede kose, prijateljskog pogleda sveuilinog profesora, podstavljenih ramena kojima se naslonio na auto promatrajui me. "Straan port", ree. "Izgledate poput vatrometa na nebu." "Zabavno je", rekao sam diui futrolu na jedno rame i koraajui prema njegovom autu. "Zaista sam vam zahvalan za vonju." "Mogu zamisliti", rekao je. "Drago mije to to mogu uiniti." Pruio je ruku. "Zovem se Shepherd." 12 "Richard", odgovorio sam. Spustio sam upakirani padobran na stranje sjedalo i kliznuo na suvozaevo mjesto hrdavog Forda iz 1955. godine. "Skrenite lijevo na autoput", rekao sam, "i onda jo kilometar i pol do sljedeeg ulaza." Pokrenuo je motor, vratio se na cestu, lagano se ubacio na autoput i skrenuo lijevo. "Prekrasan dan, zar ne?" rekoh. Kad je netko ljubazan toliko da mi ponudi vonju na vrh planine, pomislio sam, pristojnost nalae neobveznu konverzaciju. Nije nita odgovorio, mislio sam da je koncentriran na vonju. "Jeste li ikada sreli nekoga", upita, "poput ljudi u vaim knjigama?" Srce mije potonulo. Nije kraj svijeta ako stranac zna vae ime. Ono to vas tjera u Anonimnost je to to nikada niste sigurni da li ba taj stranac zna vae ime i to e se dogoditi sljedee. Nakostrijeite se, i ispast ete pompozna budala. Prigrlite luaka koji koluta oima i zatei ete samog sebe kako grlite nagaznu minu. U stotinki sekunde pretpostavio sam da bi taj Shepherd mogao biti luak i da

bih trebao naglo otvoriti vrata i baciti se na autoput. U sljedeoj stotinki odluio sam riskirati, odnosno, skoiti mogu i kasnije, a osim toga skakanje iz njegovog auta ba i nije bio umjesan odgovor. "Svi u mojim knjigama su stvarni ljudi", rekao sam, vjerujui da e mi istina pomoi da se izvuem, "unato tome to neke od njih nisam sreo u svemirskom vremenu." "Da lije Leslie stvarna?" "Njeno najdrae pitanje." Stoje htio? Razgovor je svakom minutom postajao opasniji. "Ovdje moete skrenuti, to je cesta koja vodi na planinu. Blatna je i strma mjestimino, ali uglavnom je bezopasna za vonju. Pripazite kad doete na vrh jer je let tako uzbudljiv da postanete ovisni o tom uitku prije nego se vratite u podnoje, i toliko se promijenite da vie nikada ne moete biti isti." 13 Shepherd je ignorirao moj pokuaj da promijenim temu. "Razlog zbog kojeg pitam je to to sam ja jedan od onih ljudi o kojima piete. Ja sam bio s vama kada ste bili djeak. Ja sam aneo-uitelj." Sudario sam se s Najviim Stupnjem Opasnosti, i digao zatitni zid bre od svjetlosti. "Dosta pitanja", rekao sam. "Recite otvoreno. to hoete?" "Ne radi se o tome to ja hou, Richarde, radi se o tome to ti hoe." Auto je iao dovoljno sporo da sam mogao iskoiti bez da me to ubije. Ipak, mislio sam, nije me nazvao bez-bonim antikristom, najvjerojatniji; nije naoruan i tu sam se nekako zagrijao za njega. Tip je govorio poput luaka, ali dopao mi se. "Ako jesi andeo-uitelj, onda ima odgovore", rekao sam. Na trenutak se okrenuo prema meni i nasmijeio se, iznenaen. "Tono! Naravno da imam! Zato i jesam tu! Kako si znao?" "Imam pitanja", rekao sam. "Ja pitam, ti odgovara, mo-e?" Ako je Shepherd bio jedan od likova iz mojih knjiga kanio sam to saznati. "Naravno", odgovorio mi je. "Kao dijete imao sam dvije krpene ivotinje. Kako su se zvale?" "Tvoja deva je Cammie", rekao je, "a tvoja zebra Zeebie." "Prvi stroj koji sam napravio. Kakav je bio?" Pitanje za zavaravanje. "Napadaki mlanjak od pola metra," rekao je "deset centimetara u promjeru, lemljeni spojevi, privren na kraju dva metra dugakog protuutega. Znao si da e toplina istopiti lem i da e sve eksplodirati za minutu ili dvije, ali prije nego se to dogodi, vidio si da tvoja ideja ima osnove. Alkohol kao gorivo. Sve je odletjelo u zrak, naravno. Vatra po itavom stranjem dvoritu ..." Priao je cijelo vrijeme vonje, opisujui moje rakete, moju kuu, prijatelje i obitelj i psa; ispriao je ulomke mog ranog 14 djetinjstva do u detalje kojih se nisam mogao prisjetiti sve dok ih on nije spomenuo. Likovi u mojim knjigama su stvarni, siguran sam, ali neki od njih su nekako opipljivi ... postoji dimenzija u kojoj oni egzistiraju, svaki kao snaan izraz ivota u njihovom svijetu, jednako kao to smo mi u naem. U knjigama, oni uetaju u moju dimenziju i promijene je. Shepherd je bio, ili jedan od ovih ljudi ili najvei ita misli na svijetu. "... grm oleandra u kutu kod zida. S grede na dimnjaku visi mobil koji si napravio od bakrene ploe i zavarenih sipki. Zakrivljene elipse - nazvao si ih Radar. U garai je drveni ugljen i slike vezane u snopove, zadaa koju je tvoja majka imala na tom teaju iz umjetnosti. Drvena kutija, koju si koristio kao tajni ulaz u kuu ..." "Pitanje." Prestao je govoriti u sekundi i vozili smo se u tiini, zaklonjeni podnevnom

sjenom divovskog zimzelena, dok je stari auto kripao u nioj brzini svladavajui strme i opasne zavoje na cesti. "Ti ne govori BILO JE, govori SADA JE", rekao sam. "To vrijeme, moje djetinjstvo. Za tebe ono jo uvijek postoji. Ja o kojem ti govori koji eli neto, misli na Dickieja, misli na mene iz moje vlastite prolosti." Kimnuo je. "Naravno. To vrijeme je tamo preko puta ulice." "Sljedee pitanje." "Pitaj bilo to." "Koliko je sto trideset i jedan na treu?" Nasmijao se. "Ja sam aneo, nisam raunalo." "Pogodi." "Petsto dvadeset i sedam?" Krivi odgovor, kriv u milijunima. Tip nije sveznajui, mislio sam, ili mu barem matematika nije jaa strana. to jo ne zna? "Postoji li gravitacija na nebu?" 15 Okrenuo se iznenaeno prema meni. "Kada si se poeo pitati o tome?" "Prije godinu dana otprilike. Bio sam ... pazi kamen, tamo!" Prekasno. Udarac je odvratio njegovu panju natrag na cestu, ali on je vozio dalje, boanstveno miran. "Jo pitanja?" Pustio sam gravitaciju. Sada mi je bilo vanije upoznati ovu udnu osobu nego razglabati o nebesima. "Zato si... zato si ono to jesi?" "Mi imamo poslovicu: Previe srca, premalo mozga" Nain na koji je rekao te rijei, pretvorio je poslovicu u tunu istinu. Znao sam da me nee povrijediti, znao sam da me pronaao jutros sa sasvim drukijom namjerom nego to je prijevoz do vrha planine, znao sam da nije arobnjak s brojevima. Bio sam ispunjen pitanjima o milijun razliitih stvari. "A ti meni reci neto", rekao sam, "zbog toga to to ima veze sa injenicom zbog ega si ti ovdje." "Svakako." Da li mi se dopao na prvi pogled zbog toga to sam ve negdje vidio taj osmjeh? 16 Dva Aneli-uitelji i nisu ba iskusni vozai. Jedan zavoj na cesti Tiger Mountain nagnuo nas je preko ruba litice, i veina ljudi bi se zgrila u unutranjosti u nastojanju da se spasi. Tragovi guma od Shepherdova auta vide se jo i danas, crna guma, spaljena dok je beznadno pokuavao svladati zavoj na goloj stijeni. "Oprosti", ree, "nisam dugo vozio." Upro sam nogama o pod i zgrabio poderani rukohvat. "Mogli bi malo uspriti." Teko ili lako, uope nije bilo vano mom vozau; on je imao potpuno drukiji plan. "Ti se ne sjea puno toga o sebi kada si bio malen, zar ne?" "Kada mi ti pria o tome onda da, inae ne previe." "Bio si dobar djeak. Kada si odluio neto nauiti, bio si vrlo ozbiljan u namjeri. Sjea se kako si uio pisati?" Mislio sam na Johna Gartnera i njegove satove kreativnog pisanja u srednjoj koli. Da li itko ui pisanje, ili jednostavno taj dar dotakne nekoga tko e im dozvoliti da vide snagu izbrisane rijei. "Ne", rekao je. "Rukopis. Tvoja majka u kuhinji za stolom, pie pisma, ti sjedi uz nju s olovkom i papirom, crta "O" i "L" i "E" svih oblika, petlje i krivulje i krugove, stranicu za stranicom." Sjetio sam se. Crvene olovke. I "R" i "S". Osjeao sam se tako odraslim dok sam nizao redove ovih znakova s lijeva na desno preko cijele stranice. Mama je rekla da sam to odlino napravio, a moja elja za vjebanjem pisanja rasla je

sve vie i vie. Danas imam najgori rukopis na svijetu. "Vidim da poznaje Dickieja prilino dobro", rekao sam. Kimnuo je. "Daleko bolje no to poznajem tebe." "Zbog toga to on treba pomo, a ja ne?" 17 "Zbog toga to on eli pomo, a ti ne." Ford je savladao posljednji zavoj i popeli smo se na vrh planine, drvee je iznenada ustupilo mjesto prekrasnim vidicima koji su se otvorili sjeverno i zapadno od nas. Parkirao je otprilike tridesetak metara od mjesta gdje letai uzlijecu, i ja sam posegnuo za vratima da ih otvorim. "Drago mi je to si uz njega", rekao sam. "Pozdravi ga u moje ime, hoe li?" Nije odgovorio. Izaao sam iz auta, uzeo upakirani padobran sa stranjeg sjedala i podigao na ramena. Vjetar je bio jednako blag kao i prije. Ne budem li se mogao vinuti ovaj put, mislio sam, bit e to zadnji skok danas, spakirat u se i otii kui. Sagnuo sam se i mahnuo mu kroz prozor. "Drago mi je da sam vas upoznao, gospodine Shepherd", rekao sam. "Hvala na vonji." Kimnuo je, i ja sam krenuo. "O, samo jo neto" ree. Vratio sam se do auta. "Da li bi htio potpisati ovu knjigu za Dickieja?" "Svakako." Daje tako neto nemogue, nije mi uope palo na pamet. Ono to moe zaobii i pobiti vrijeme je nada i intuicija, a ne hrpa papira i tinte. Stavio sam paket na zemlju, otvorio vrata i ponovo kliznuo u auto. Shepherd je dotaknuo knjigu koja je leala izmeu nas na prednjem sjedalu. "Dao si obeanje", rekao je. "Sigurno se ne sjea." "U pravu si. Ne sjeam se." Kao dijete bio sam pun snova: elje i snovi, stvoreni tako da odgovaraju stvarima kakve bi trebale biti. Ne bih se iznenadio kada bih se nekih svojih snova sjeao kao injenica, i nekih injenica kojih bih se sjeao kao snova. "Bilo je to davno, gospodine Shepherd. Dickie je tako daleko, on je sada potpuno druga osoba, zaboravio sam tko je on uope bio. " 18 "Da, ali ti njemu nisi drukija osoba. On je uvjeren da ga nikada nee zaboraviti, da e uiniti sve da mu pomogne nauiti kako treba ivjeti. Oajniki eli otkriti ono to ti zna." "Ve e otkriti", rekao sam. Shepherd je kimnuo glavom. "1944., kada sam ti rekao da vrijeme ne predstavlja nepremostivi zid za mene, nego za tebe. Obeao si da e za pedeset godina napisati knjigu i donijeti je natrag, djeaku koji si bio, i u njoj napisati sve to zna. Na to treba paziti, kako biti sretan, znanje koje e ti sauvati ivot, stvari koje bi elio znati kada si bio on." "Ne, stvarno?" Zrane struje su se mrekale doseui vrh planine. "Kakva divna zamisao." Shepherd je proistio grlo. "Sada je pedeset godina kasnije, Richarde." Pomaknuo se, osjeao se neudobno u sjedalu. "On eka, djeak koji si bio. Obeao si." "Ne sjeam se nikakvog obeanja." Aneo me pogledao kao da sam prodao vlastitu duu. Rijei su zvuale moda malo grubo, pomislio sam, ali ni djeak ni aneo ne znaju kako je teko pisati. "Reci mu da sam zaboravio na obeanje, ali da e sve biti u redu i da se nema ega bojati." Shepherd je uzdahnuo. "O, Richarde", rekao je. "Zar ti obeanja djeci ne znae nita?" "Ne ako odrati obeanje znai slomiti im srce. On ne eli znati da ga ekaju oluje, da e uskoro on biti jedini preivjeli u svojoj obitelji, ne eli znati

o razvodu i izdaji i bankrotu, da se nee oeniti enom koju voli sljedeih trideset pet godina. Shepherde, JEDNA godina je vjenost devetogodinjaku. U pravu si, to obeanje ne znai nita." "Pretpostavljao sam da e tako reagirati", rekao je. Tuan osmjeh. "Ja znam kako je teko napisati knjigu. Znao sam da je ti nee napisati, pa sam je napisao umjesto tebe." 19 Tri amo je treba potpisati", rekao je aneo, pruajui mi knjigu. "To e biti naa tajna, to da nisi imao vremena I sam je napisati. Dickie to ne treba nikada saznati. On, bez obzira na sve, misli da si ti Bog." "Nema laganja tom malom ovjeku", rekao sam. "Reci mu istinu: On nema pojma to trai. Reci mu da sam ti rekao da e, kada bude mojih godina, shvatiti da se knjige ne piu iz hira ili zbog starih obeanja. Knjige su rezultat vremena, godinama sakupljanih misli koje nikada ne iziu van osim ako ih ne tiska, pa ak i onda pisanje je posljednje utoite, oajniko pokajanje kojim plaa pokuaj da dobije svoj ivot natrag. Predivno kada je gotovo a i sve ono to sam ikada elio rei ve sam napisao, budi Bogu hvala, i sada sam zasluio moje poslijepodne na vrhu planine sa svojim padobranom." "Rei u mu ono to mu moram rei", rekao je, ne previe obeshrabren. "I naravno, znam to bi ti napisao. Samo potpii knjigu, ne da si je napisao, moda, nego da si je naslovio, da zna daje istinita. Tada u otii." Izvukao je olovku iz depa. "Samo rijei ohrabrenja: Imaj vjeru! i potpii." Po prvi put sam pogledao svezak koji mi je dao. Korice tamnozelene boje, naslov bijele boje tiskan velikim slovima. ODGOVORI - neke od uputa to raditi i misliti s ciljem da se ivi sretnim ivotom. Rezultati zagarantirani po Richardu Bachu. Srce mi je potonulo. Ipak, mislio sam, puno dobrih knjiga ima stvarno glupe naslove. Otvorio sam korice i pogledao sadraj. Obitelj kola Studij 20 Posao Novac Odgovornost Obveze Sluba Briga za druge Gledao sam dalje, dvije stranice tiskane sitnim slovima s navedenim poglavljima. Ako Dickie ima bilo kakvih problema sa spavanjem, uskoro e doi kraj njegovim mukama. Nasumce sam okrenuo stranice. Vaan dio vaeg radnog okruenja je briga za povlastice na radu. Dobar program mirovinskog osiguranja jednak je dobroj plai i klauzula o usklaenju s trokovima ivota vrijedi jednako kao i novac u banci. Svata, pomislio sam. to se dogodilo s traenjem onoga to voli raditi i mogunou da to bude posao kojim e se baviti? Pokuaj ponovo. Sve to radi odraava se na tvoju obitelj. Prije nego uini neto to bi ih moglo dovesti u nezgodan poloaj, razmisli: Hoe li moja obitelj biti sretna budem li uhvaen u tome? O, Boe! Trei put u valjda pogoditi. Bog gleda. Doi e vrijeme i upitat e: Jesi li bio dobar graanin? Reci mu da si barem pokuao. Progutao sam knedlu, najednom nervozan, i okrenuo stranicu. To dijete hoe saznati to sam nauio u proteklih pedeset godina, i onda dobije ovo? Kako

jedan aneo moe zapisati ovakve ideje koje proizlaze iz pakla? Ti stvara vlastitu realnost, zato se potrudi da stvori sretnu. rtvuj se za druge, i oni e biti dobri prema tebi. Bio sam zateen injenicom da mi je bilo teko potrgati knjigu na dvoje, ali kada sam uspio, gurnuo sam jednu od otrgnutih polovica pred Shepherdovo lice. "Ti stvara vlastitu realnost? Biti e dobri prema tebi? Ne znam da li bih mislio da si lud zato to vjeruje u to ili si lud zato to misli da ja u to vjerujem. U svakom sluaju lud si ako to stavlja u knjigu namijenjenu nevinom djetetu... Dickieju! Daje ita! Stvarnost 21 je ono to on vidi svojim oima? Za kakvog dijabolinog ... bolesnog gada ti radi?" Stao sam jer se nisam mogao natjerati da viknem jo glasnije i primijetio sam da mi drhti ruka kojom sam grevito drao istrgnute stranice udaljene samo dva centimetra od nosa mog anela. "To ne mora tako biti", ponudio je. "Mogu promijeniti, ako hoe..." "Shepherde, taj mali djeak ima san. Ima veliku misao, sa-. znati kakvim bi ivotom ivio kada ne bi morao provesti pola i stoljea razdvajajui istinu od lai! Ti uzima njegov san i pretvara ga upovlastice na radul I rei e mu daje to od mene?" "To je bilo tvoje obeanje", rekao je, glasom due posrednika. "Znao sam da ti nije dovoljno stalo do toga daje napie. Samo sam ti htio olakati." Najedanput sam bio povuen u rijeku prepunu gnjeva, du njenih obala bili su postavljeni natpisi: Opasnost. Slapovi. Koji slapovi? Kako bih uope mogao biti ljui nego to jesam? Jesam li htio zadaviti to stvorenje golim rukama? Moj glas postao je vrlo tih. "Shepherde, moe uiniti sve ono to eli. Ali ako tom nevinom djetetu da ovu hrpu ispraznih brbljarija i nazove ih polustoljetnim uenjem, s mojim imenom gore," ovdje su mi oi vjerojatno bljesnule probadajui poput uarenih bodea, "nai u te makar u paklu i natjerati te da pojede sve to si napisao, stranicu po stranicu." Nije ga dirnula moja prijetnja, ini mi se, ve moja vrsta odlunost. "Pa", rekao je, "drago mi je da ti je stalo." j To je ono to je potrebno da bi netko bio aneo - oni uvi-ijek vide vedriju stranu. 22 etiri Podigao sam svoj paket i bijesno uzmaknuo, tresui glavom. Jo jedna lekcija je nauena, mislio sam. Samo zato to netko bane na tebe iz druge dimenzije, Richar-de, nemoj odmah misliti da je mudriji od tebe u bilo emu, ili da moe uiniti neto bolje nego ti. Bestjelesni ili smrtni, ono to je vano kod ljudi je kvaliteta onoga to su nauili. Odmotao sam krilo padobrana na vrhu planine odakle smo skakali, gunajui o anelu koji umjesto mozga ima vakuum u glavi i koji mi se mijea u prolost. Kada sam digao pogled, Ford i njegov udnovati voza ve su nestali. Molio sam se da Shepherd iezne, umjesto da pokua voziti dolje. Ako je izabrao vonju, oekivao sam da u ga nai pokraj ceste meu drveem sljedei put kad budem iao na planinu. Navukao sam opremu; rukavice na ruke; kope i kacigu; sve je bilo provjereno i uvreno. Ostali letai bili su dugo u zraku od kada su skoili, i troje je sletjelo. Tri padobrana jo su bila visoko na nebu, a nisko dolje nalazili su se leptiri nad zimzelenom, oekujui let. Zbog pomanjkanja povjetarca koji bi napeo krilo padobrana prije skoka, skoio sam ravno s litice, pogledao gore da provjerim da li se krilo napelo iznad mene poput duge i jurnuo u prazan prostor. Ne bi li Dickie uivao letei sa mnom ... mogao bi vidjeti to je vano u ivotu. Spozna to voli i naui sve o tome.'?' Stavi ivot u zalog i kladi se na ono to zna i pobjegne od sigurnosti, sa svoje planine u prazan

prostor, uzdajui se da e te naela letenja odnijeti visoko, nebu pod oblake, tako visoko da ne moe vidjeti golim okom. Na trenutak, kao zarez iza moje misli, padobran je uhvatio uzlaznu struju zraka. Povukao sam ruicu desne konice, okreui se u toplu struju, i onda smo ja i duga poletjeli prema nebu. 23 Preko zapadnih breuljaka dizali su se daleki obrisi Seat-tlea, blistavi Smaragdni grad iz prolostoljetnog Oza. Suneva svjetlost blistala je na zgradi Puget Sounda, i tamo daleko, Olvmpic Mountains ostala je i dalje hladna ispod snjene kape. Ima puno toga u ovom trenutku to bi on elio vidjeti. Najednom sam ugledao leptira, kako nepokolebljivo leprajui svojim krilcima, ne vie od tri metra udaljen s moje desne strane, leti istom brzinom. Okrenuo sam se prema njemu i on se nagnuo u stranu, zatim se vratio prema meni, glasno projurio mimo moje kacige i nestao na jugu. Da li je to neto to bi Dickie znao, on koji je volio sve to je bilo roeno u zraku, to je uope leptir radio tu, letei na jug na visini od sedamsto metara? Napokon, mislio sam, dijete koje sam bio nije ivjelo u Shepherdovim mislima, ivjelo je u mojima. Tako slabo se sjeam svog djetinjstva, a Dickie ima ta sjeanja. Moji motivi i vrijednosti uzdrmali bi svakoga iz temelja u njegovom svakodnevnom ivotu. Naem li naina da doem do njega mogao bih i sam neto nauiti, kao to bih mogao i njega nauiti puno stvari o iskuenjima i grekama koje ga oekuju. Prestao sam se uzdizati - za nekoliko trenutaka Seattle je zaao jo jednom za planine. Prvi od letaa koji su sletjeli ve su se vratili na vrh, gledajui me kako klizim prema podnoju. <* Opustim li se, tu izmeu neba i zemlje, mislio sam, zatraim li da se otvore vrata izmeu mene i djeteta koje sam bio, to bi se dogodilo? Prolo je ve dugo vremena otkako sam uope pomislio na malog djeaka. Da nije bilo Shepherda i njegove laljive knjige, ne bih se ak ni sjetio Dickieja. Doarao sam vrata duboko u mojoj prolosti, dignuo teki drveni zasun i odkrinuo vrata. Unutra je mrano, i hladno -iznenaenje. Moda spava. "Dickie", zvao sam ga u mislima "ja sam, Richard. Prolo je pedeset godina, mali moj! eli li me pozdraviti?" ekao me u mraku, uperivi baca plamena ravno u mene. Desetinku sekunde, i sve je bljesnulo od odsjaja vatre i grimiznog bijesa. "VAN! GUBI SE VAN TI PROKLETA BOJA 24 PRIKRPO GUBI SE TI BEZOBZIRNI SEBINI PATETINI SAMOZVANI ODRASLI STVORE PREPUN MRNJE U KOJEG SE, VJERUJEM, NIKADA NEU PRETVORITI! GUBI SE I NIKAD SE NEMOJ VRATITI I OSTAVI ME NA MIRU!" Poeo sam dahtati, drhtao sam u svojoj kacigi, zalupio vratima, i brzo se vratio svojoj opremi i padobranu iznad drvea podno Tiger Mountaina. Joj, mislio sam. Zar moj mozak puni moje motore umjesto mene? Vidio sam sebe, kako oekujem da mali djeak dotri ravno u moj zagrljaj, iz tame u svjetlost, pun pitanja, otvoren prema svakoj mudrosti koju mu mogu dati. Otkljuao sam vrata jednom predivnom novom prijateljstvu i nije bilo nikakvog upozorenja da e me ivog spaliti. Toliko o onom unutranjem njenom djetetu. Sva srea da vrata imaju veliku teku bravu. Budem li ikada i prolazio pokraj njih, neu ni dodirnuti tu tempiranu bombu. Kada sam sletio, ostali letai ve su bili spremni za jo jedan skok, s vjetrom ili bez njega. Svejedno, pomislio sam. Sloio sam i zapakirao padobran, stavio ga u prtljanik, upalio auto i vraajui se kui razmiljao o onome to se dogodilo. Leslie je mahala sa ljive kada sam stigao, s vrtlarskim karama u ruci, dok

su nejednaki vrhovi odrezanih grana pravili smee ispod drveta. "Stigao si, ljubavi", viknula je. "Jesi li imao dobar let? Jesi li se zabavio?" Moja supruga je njena i prekrasna ena, srodna dua naena kada sam ve prestao traiti. Kad bi bar mogla biti sve ovo ali ovaj put ne tako duboko i tajanstveno i izazivajue. 'Jesi li se zabavio?' Kako bih mogao odgovoriti na to pitanje? 25 "B Pet aca plamena?" Bilo tko drugi bi se nasmijao, mu joj dolazi kui i ispria takvu priu. Smotala se na kauu iza mene, s dekom preko nogu, alicu aja od mente obuhvatila je dlanovima da joj ugrije ruke. Ako netko trai nain da se prehladi, tvrdila je, obrezivanje drvea u proljee je najbolji nain. "to tebi predstavlja baca plamena?" "Znai da sam uzrujan", rekao sam. "elim potpuno zaboraviti nekoga. Ne samo ubiti ga, nego ga pretvoriti uglavnom u prah." "Ako je to ono to se dogaa kada si uzrujan", upitala je, "to se dogaa kada si stvarno ljut?" "U redu Leslie. On nije samo uzrujan, on je stvarno ljut." Kada sam joj ispriao priu, promijenio sam je iz uznemirujue u smijenu. Shepherd je bio trknuti fanatik, proitao je neto o knjizi to ga je fiksiralo na mene, izmislio itavu ovu priu, napisao uasno lo tekst i nadao se da u ga ja objaviti u njegovo ime. Da lije stvarno aneo-uitelj? Svi smo mi aneli-uitelji, svi smo mi nauili neto to bi netko negdje trebao zapamtiti. Trebao sam mu odmah rei da sam danas zaboravio svoju Carobnjaku kapu, i da sam i tako planirao pjeaiti na vrh planine, hvala lijepo i elim vam ugodan dan. Moja ena nije se ba olako nasmijala mom susretu s djete-| tom koje sam bio. Ve dugo vremena je sumnjala daje taj djeak ivi dio mene, zanemaren i zaboravljen, s potrebom da bude pronaen i voljen. U Shepherdu je pronala saveznika. "Moe li zamisliti ijedan razlog zbog kojeg bi Dickie bio ljut na tebe?" "Bilo je mrano i hladno tamo dolje, bila je to elija u tamnici", rekao sam joj. "Ako misli da sam ga ja zatvorio tamo, 26 jednostavno se okrenuo i otiao i ostavio ga samog i bespomonog u mraku ..." Uzeo sam u obzir osjeaje. "Mogu zamisliti da mu je pomalo dosadilo." "Dosadilo!" Namrtila se. "Dobro. Mogu zamisliti da bi me najradije izrezao na komadie i nahranio time takore." Naslonio sam glavu na njeno rame, i uzdahnuo gledajui stropne grede. "Zar bih ga trebao voditi sa sobom? Svaki tjedan tu je nova skupina ljudi koja sam nekada bio, ukljuujui i one koji su doli prije. Sutra u biti jedan od njih, svoj. Da li trenutni-ja moram vui tu gomilu okolo s njim, paljivo, da ne povrijedim niije osjeaje, da glasujemo o tome to emo uiniti sljedee?" ak i samom sebi zvuao sam kao da se branim. "Ne itavu gomilu", rekla je. "Ali ako ih sve odgurne od sebe, pa ak i uspomene iz djetinjstva, hoe li uope imati prolost?" "Imam uspomene." Namrtio sam se, i znao sam daje ula i neizgovoreni dio: ponekad se prisjetim, ratrkane zelene oaze u divljini djetinjstva. Trebala je biti Zemlja uda, mislio sam, ali pogledam li unatrag vidim da je prazna i izgubljena, kao da sam upao tamo, posjetilac iz Sadanjosti koji se prikrada kroz lani prolaz. "Ispriaj mi stotinu uspomena", rekla je. Lesliena prolost ima svoje vlastite crne rupe, skrbnici i njihovi domovi

pretvorili su se u praznu statistiku u njenim mislima, bez sjeanja na povrede koje je imala kao malo dijete, a koje su se dobro vidjele na rengenskim snimcima. Sada je > njen svakodnevni ivot obogaen uspomenama na dijete kakvo je bila, stara saznanja pomau joj da donese odluke danas i odabere sutra. "Moe dvije?" "U redu, dvije" rekla je. "Zaboravio sam." "Molim te. Moe se sjetiti ako hoe." 27 "Promatranje oblaka. Leanje na leima, skriven na praznoj parceli uz moju kuu, divlja zelena penica oko mene. Gledanje u nebo bilo je gledanje kroz nepostojee duboko more, oblaci su bili plutajui otoci." "U redu," rekla je. "Promatranje oblaka. Sljedea?" Ali to je vano, mislio sam. Ne moe samo tako izbrisati promatranje oblaka, nebo je bilo moj bijeg, moja ljubav, postalo je moja budunost i jo uvijek je moja budunost, i danas. Ne moe rei sljedea samo tako, nebo mi je znailo sve! "Vodeni toranj", rekao sam. "to je to vodeni toranj?" "ivjeli smo u Arizoni kad sam bio mali. Na rancu koji je imao vodeni toranj." "to je bilo s tim vodenim tornjem? Zato ga se sjea?" "Ne znam", rekao sam. "Bio je najvea stvar u okolici, valjda zato." "Dobro. Sljedea uspomena?" "To su dvije." ekala je dugo vremena, kao da je oekivala tri uspomene nakon to sam joj umjesto sto ispriao samo dvije. "Proveo sam poslijepodne na drvetu, jednom, sve dok nije pao mrak", rekao sam. Evo, dao sam joj vie nego sam obeao. "Zato si bio na drvetu?" "Ne znam. Uostalom, htjela si uspomene, a ne razloge." Jo snanija tiina. Nekoliko drugih slika naglo je skrenulo u unutarnji fokus mog uzdrmanog kolebljivog poljuljanog djetinjstva, kako sam ga ja zvao, ali isto kao i drvo i vodeni toranj bili su spomenici niega, vonja biciklom sa kolskim prijateljem, siuna figura nasmijeenog Buddhe. Da joj kaem i da zatrai objanjenje, izgubio bih se. "Troje od mojih djedova i baka je umrlo prije nego sam se rodio, posljednji je umro kad sam bio mali. I moj brat je tada umro. Ali zna to." Statistika, mislio sam, nije uspomena. Leslie je bila skrhana smru svog brata, i odbijala je vjerovati da ja nisam bio shrvan smru svoga. Ali istina je da sam to jedva osjetio. "Toliko o tome." 28 Oekivao sam da e opet zapoeti: Kako je mogue da ti brat umre i da ti to naziva statistikom a ne uspomenom? "Da li se sjea da si obeao Dickieju da e mu napisati knjigu?" Rijei su joj bile tako ujednaene da sam pogodio kako smilja nekakav plan. Nita od onog to se danas dogodilo, mislio sam, ne znai kraj materijalnog svijeta. Ono najstranije, dijete s bacaem plamena, to je u mojoj glavi. "Ne budi smijena", rekao sam. "Otkud bih se sjeao neeg takvog?" "Pretvaraj se, Richarde. Pretvaraj se da opet ima devet godina. Baka i djed Shaw su mrtvi, baka i djed Bach su mrtvi, tvoj brat Bobby je nedavno umro. Tko je sljedei? Zar se ne boji da e sutra i ti umrijeti? Zar te ne brine budunost? to osjea?" Stoje pokuavala rei? Zna da ja ne brinem. Ako se pojavi prijetnja pokuat u izbjei udarac ako mogu. Ako ne mogu, suoit u se. Ili planira to e

napraviti ili se bori s onim to ti je na raspolaganju; brinuti predstavlja gubitak vremena. / Ali zbog nje sklopio sam oi i pretvarao se da sam ondje, gledajui devetogodinjaka, znajui o emu razmilja. Odmah sam ga pronaao, smrznutog na krevetu, zatvorenih oiju, vrsto stisnutih aka, samog. Nije bio zabrinut. Bio je prestraen. "Ako Bobby sa svojim prosvijetljenim umom nije mogao pronai put da nadivi dob od jedanaest godina, onda nemam to rei." Rekao sam Leslie to sam vidio. "Znam da nema smisla, ali znam da u umrijeti kad navrim deset godina." Kakav udan osjeaj, biti opet u svojoj staroj sobi. Krevet na kat pokraj prozora, gornji krevet jo na istom mjestu nakon Bobbvjeve smrti, stol od bijelog bora, povrina posuta Testo-rovim Extra-Fast Drving cementom i X-Acto iletima; dio splavi od balse pokriven papirom, Dometov letei model kako visi na koncu objeen na strop, obojeni drveni Stombeckerovi modeli smjeteni visoko na policama meu knjigama, svi raeni satima i sviju sam se odmah sjetio: JU-88 tuka smee 29 boje, Piper-Club ute boje, Lockheed P-38, jedan od dva identina repa napuknut jo od lansiranja s gornjeg kreveta ... zaboravio sam da je bilo toliko malih aviona u mom djetinjstvu. Metalni model P-40 i FW-190, oba s nedovrenim detaljima, parkirani na stolu pokraj none svjetiljke. "Pogledaj tu sobu", rekao sam. "Kako se mogu svega sjetiti tako jasno? Sve ove godine bila je u magli!" Preko puta ormara bila su dvoja vrata. Unutra su, znao sam, monopolv, ouija ploa, Cammie i Zeebie, zimski pokrivai. Paljivo preko te krpe od starog tkanog tepiha kojim je prekriven pod od tvrdog drveta, poskliznut e se kao na ledu ne bude li koraao vrlo polako. "Zar ne eli razgovarati s njim?" upitala me Leslie. "Ne. Samo promatram." Zato bi me razgovor s njim trebao uplaiti? Bio je obuen u traperice i jaknu i flanelsku koulju dugih rukava s crnim kvadratima na tamnocrvenoj podlozi i tankim blijedoutim prugama. Imao je tako mlado lice. Sunane pjegice preko nosa i obraza, kosa svjetlija od moje, put tamnija, zbog sati provedenih na suncu. Lice ire i okruglije, suze koje su bjeale unato vrsto zatvorenim oima. Zdravo dijete, preplaeno na smrt. Ma daj Dickie, mislio sam. Sve e biti u redu. Najednom je otvorio oi, vidio je kako ga promatram i otvorio usta kao da e zavritati. Munjevito sam se vratio natrag u moderna vremena, i djeak je ieznuo pred mojim oima u onom istom djeliu sekunde u kojem sam vjerojatno i ja ieznuo pred njim. "Bog!" rekao sam, ali prekasno. 30 est "B og, kome?" rekla je Leslie. "Smijeno", rekao sam joj. "Vidio me." ____ "to je rekao?" "Nita. Obojica smo bili poprilino zapanjeni. Kakav udan osjeaj." "Sto misli o njemu?" "Sve e biti u redu s njim. Bit e dobar u koli, zabavljat e se dok bude uio razliite stvari: o avionima, astronomiji, raketama, jedrenju, ronjenju..." Dotakla je moju ruku: "to misli o njemu?" "Srce mi se slomilo. Sve bih dao da ga mogu podignuti i zagrliti i rei mu da ne treba plakati i da je siguran i da nee umrijeti."

Draga Leslie, moja ljubav i moj najiskreniji prijatelj. Nije rekla ni rijei. Pustila me da posluam ono to sam rekao, u tiini, dok su se rijei ponavljale. Poeo sam se grevito boriti za ravnoteu. Nikada nisam bio osobito jak na osjeajima, i tako sam zastupao miljenje da su osjeaji privatno vlasnitvo i samim time esto potisnuti. Uzviena zadaa to potiskivanje, mislio sam, ali ne i nemogua. itava ta stvar, na kraju krajeva, ionako postoji samo u mojoj glavi. "Ti si uvar njegove budunosti", rekla je prekidajui tiinu. "Njegove najvjerojatnije budunosti", rekao sam. "On ima i druge." "Ti si onaj koji zna to on treba znati. Ako njegov ivot.. bude ikada nadrastao tvoj, ti si taj koji mu treba rei kako."' U tom trenutku, istinski sam volio tog malog djeaka. I kada sam bio s njim moje djetinjstvo nije bilo u magli, bilo je poput kristala, nita nije bilo izgubljeno. 31 "Ja sam uvar njegove budunosti", rekao sam. "On je uvar moje prolosti." Cijelog me obuzeo taj udan osjeaj da oni trebaju jedan drugoga, Dickie i Richard, ako je ijedan od njih elio biti cjelovita osoba. Trebam li ii sam, ja koji sam ve jednom uzmaknuo, susresti se s djetetom koje me mrzi toliko da bi me najradije pretvorilo u pepeo, da mu osobno pokaem koliko ga volim, bez obzira na sve? Radije bih preko stakla puzao do Oregona. Ima li drugi nain? Moj prirodni nagon bio je zamuen cmo-bijelirn slikama vremena iz kojeg sam doao, s izblijedje-lim upitnicima, Dickie kako urno koraa kroz prolaze suneve svjetlosti, detalji urezani poput fine gravure, i nita nije nedostajalo. Ipak, jo uvijek se tresao zbog nadolazee tame, bez obzira koliko mi je jasno bilo daje tama samo sjena predstojee pustolovine, dalokoseno i temeljito otkrie koje je ekalo tamo dolje da ga se uzme i naui onome za to je i preklinjao da mu se kae. Ui u svoje strahove, poelio sam da mu mogu rei, ohrabri ih da uine ono najgore i pokosi ih kada pokuaju. Ne uini / li to, Dickie, samo e se razmnoavati, gomilat e se oko tebe * sve dok ne ugue put kojim si htio poi. Svaki korak kojeg se boji samo je prazan prostor, on samo izgleda kao trnoviti pakao. Meni je to lako rei, mislio sam, ja sam sve to proivio. Njemu i nije tako lako. Da se ja danas bojim, razmiljao sam, to bih najvie elio uti od mudrog budueg sebe? Kada doe vrijeme za borbu, Richarde, ja u biti uz tebe, i oruje koje e trebati biti e u tvojoj ruci. Jesam li mu mogao to rei sada, nadajui se da e me moda razumjeti? Ne bih rekao, pomislio sam, ne ako sam ja onaj protiv koga se bori. Sedam "L eslie, zato ne bih sve ovo jednostavno zaboravio? Imam pametnijih stvari kojima mogu ispuniti ivot ' nego da se poigravam vlastitom matom." "Svakako", rekla je, raskono se proteui. "Moe ria za veeru?" "Ne, mislim stvarno. to bih uope dobio tim sklapanjem oiju i pretvaranjem da sam prijatelj toj maloj osobi koja posjeduje moje djetinjstvo? Zbog ega bih trebao brinuti o neemu to je ionako daleka prolost?" "To nije daleka prolosti, to je sada", rekla je. "Ti zna tko si, on zna zato si. Ako ste prijatelji, moete trgovati. Ali nitko ne kae da mora neto uiniti. Ja te volim ovakvog kakav jesi." Zagrlio sam je zbog tih rijei. "Hvala, ljubavi." "Nije mi vano", rekla je, "nije me briga ako si beskarakterna kukavica, ako

se boji priznati da ima i traak osjeaja ili njenosti ili bilo koje druge ljudske emocije, ako ne shvaa da si nekada bio dijete, misli ako hoe da si nekakav doljak koji je samo uetao iz drugog svijeta. Ti dobro kuha i to je ono to je vano za jednog supruga." O, Boe, pomislio sam. Ona vjeruje da e zapravo biti Dobro Za Mene da se vratim natrag i otvorim tu Pandorinu kutiju koja vodi u Dickiejevu tamnicu. Neka druga ena rekla bi da nikada nije eljela mua koji bi kopao tko zna koliko dugo po mranom dijelu svoje svijesti pokuavajui se sprijateljiti s djetetom koje je sam izmislio. Djeca imaju izmiljene odrasle osobe za svoje prijatelje, mislio sam, zato ne bi i odrasli mogli imati izmiljeno dijete za prijatelja. U mojim knjigama, pomislih, Galeb Jonathan je izmiljen lik, i Donald Shimoda i Pye ... troje od mojih etvero najbliih prijatelja i najdraih uitelja su bestjelesni. to bi bilo toliko udno ako bi Dickie isto tako mogao promijeniti moj ivot? Poeo sam se gubiti, pomislio sam, zahvaljujui ludom Shep-herdu i njegovim suludim izmiljotinama. Vidim li ikada vie taj stari Ford, najprije u zapisati broj tablice i saznati to tip dri u tajnosti. Kako je uope mogue da jedan aavi tip preokrene moj ustaljeni ivotni ritam u kompletnu ludnicu. "U redu, moe ria", napokon sam rekao. Ostavio sam Leslie na kauu s hladnom alicom aja, stavio sam wok na tednjak, pojaao plamen, malo maslinovog ulja, izvukao sam celer i luk i paprike i umbir iz hladnjaka i sve to sitno narezao. ega se zapravo bojim? Tko na kraju upravlja mojim umom? Jednostavno u zamisliti malog djeaka kako je puno ljubazniji prema meni ovaj put... moe doi k meni s isprikom za baca plamena, popuniti praznine u sjeanjima iz mog djetinjstva i otii svojim zamiljenim putem razliitim od mojeg, praviti se sretnijim, praviti se mudrijim, zapravo nitko ne bi bio loiji izbor za taj susret. Mijeao sam na kockice narezano povre, jueranju riu koja je cvrala, soju, dodao sam jo klica. Ako me ve toliko veseli postaviti novi fiziki rekord, mislio sam, tri tisuu petsto za deset minuta, umjesto deset i trideset pet, ostani u zraku sa padobranom dva i pol sata umjesto dva i petnaest minuta - primoram li se da proirim svoja fizika dostignua, to ima loe u tome primoram li se i da i emocionalno postignem neto vie? Postavio sam tanjure, plave na bijele, oslikane cvijeem kako bi odgovarali svjeem cvijeu koje je Leslie ubrala za kuu. Ne moram to uiniti, razmiljao sam, nitko me ne prisiljava. Ali ako sam radoznao da saznam to sam ostavio u djetinj-, stvu i naem li ono to sam ostavio, kako bi me to moglo pro-' mijeniti danas, ima li u tome neto protuzakonito? Hoe li se pojaviti nekakva takozvana macho-policija, lupajui mi na vrata i uhititi me zato to sam popustio osjeajima? Netko se 34 usuuje braniti mi etnju po mom djetinjstvu samo zato to me to veseli? "Veera je gotova, Wookie!" viknuo sam. Razgovarali smo o djeci uz veeru, o svemu. Rekao sam joj koliko sam ponosan na svoju zbog izbora koje su napravili, kako sam sretan to nisam vie dijete, to se ne moram ponovo suoiti s najteim i najokrutnijim i najslabijim izgubljenim godinama koje drugi ljudi rijetko kada okuse. "U pravu si", rekla je Leslie, dok sam nam nosio jagode za desert. "Prava je sramota da svako dijete mora sve to proi potpuno samo." Osam Nikada neu moi zaspati. Inae poljubim enu za laku no, udarim akom u jastuk i napravim udubljenje, padnem i prije nego glavom taknem jastuk ve sam otiao. Ali ne veeras. Dva sata nakon stoje Leslie bila u dubokom snu, jo uvijek sam

zurio u strop, proivljavajui ovaj dan po trinaesti put. Zadnji put kada sam pogledao sat bilo je jedan iza ponoi, est sati do svitanja. U podne u biti vani, petljati oko Daisy, nae Cessne. Nadam se da e sutra padati kia, razmiljao sam u mraku. Trebao bih isprobati nove prilaze s loim vremenom, otresti hru s instrumenata. U Bayview, isprobati prilaz s indirektnim osvjetljenjem, skoiti u Port Angels zbog sustava ureaja za slijetanje ... 35 Bilo gdje, samo da ne spavam, mislio sam. | Boji se da e Dickie pronai put kroz vrata i spaliti te u * krevetu? , Ovo je smijeno. ega se ja to bojim? Kad se Leslie naljuti ( na mene, da li jo uvijek bjeim? Naravno. Ne kao nekada. Pa zbog ega onda bjeim iz te drvene elije? Ja sam ga tamo ' zatvorio, to nisam smio napraviti, bilo je pogreno i ao mi \ je, ne mogu shvatiti zato sam to napravio. To nije bio unaprijed planirani in i jedino to mogu napraviti je da otvorim vrata i pustim ga van, malog izmiljenog djeaka. Nakon pola sata, na rubu sna, opet sam vidio vrata, hladni- l ja i tamnija nego ikada. Uroni u svoje strahove, mislio sam, ohrabri ih da uine ono najgore i onda ih razori kada pokuaju. Svaki korak kojeg I se bojim samo je zrakoprazan prostor i samo izgleda kao pakao. Podigao sam zasun, ali vrata sam drao zatvorena. "Dickie, ja sam, Richard. Nisam znao to radim. Nisam to smio uiniti. Strano mi je ao zbog onoga to sam napravio." uo sam ga kako se mie unutra. "Dobro", rekao je. "Sad ui unutra i pusti da ja zakljuam vrata za tobom na pedeset godina. Nakon toga ja u doi natrag i ja u rei tebi koliko; mije ao. Vidim to misli o tome. Milo za drago, zar ne?" ' Otvorio sam vrata. "U pravu si", rekao sam. "ao mi je. !, Bio sam budala to sam te ostavio. Moj ivot je siromaniji za ono to sam uinio. Sada je red na tebi. Zatvori me." \: elino plavi okida na cijevi njegovog bacaa plamena ; podrhtavao je, uperen prema mom licu u trenutku kad sam otvorio vrata. Da se ne znam to dogodi, neu pobjei. Njegova sloboda daje mu pravo da me ubije ako hoe. Nije se pomakao s mjesta na klupi preko puta vrata gdje je sjedio. "Zatvorio si me tu i ostavio samog] Nije te bilo briga da li sam vritao ili plakao, nisi uo i nije te bilo briga!" rekao je. ; "RICHARDE, JA SAM TI MOGAO POMOI! Ja sam ti ' mogao pomoi ali me nisi trebao, nisi me volio, ak te nije bilo BRIGA!" 36 "Vratio sam se natrag da ti kaem da mi je ao", rekao sam. "Ja sam najvei i najgluplji idiot na svijetu." "Misli li da samo zato to ja postojim u tvojoj svijesti, da nisam vaan, da me ne boli, da te ne trebam, da me zatiti i da me ui i voli, e pa da zna, TREBAM TE! Ti misli da nisam stvaran, da nemam svoj ivot, da se ne bojim onoga to e mi napraviti, pa ipak, JESAM!" "Ne znam previe o tome to znai brinuti, Dickie. Kada sam zatvorio tebe, zatvorio sam i veinu svojih osjeaja s tobom, iao sam kroz ivot uglavnom s razumom. Nisam znao da si tu do juer, i odmah sam doao." Najednom su mi se otvorile oi u mraku. "Ovog trenutka ti plai mene isto koliko i ja tebe. Ima sva prava prekinuti veze sa mnom. Prije nego to napravi, hou da zna da sam te vidio kako lei na krevetu, odmah nakon to je Bobby umro. Htio sam ti rei kako e sve biti u redu. Htio sam ti rei da te volim." Oi su mu plamtjele, tamnije od mraka u njegovoj tamnici. "Ovo je nain na koji me voli? Da me zatvori? Da ne budem dio tvog ivota? Proivio sam

najgore trenutke umjesto tebe, ja ZASLUUJEM da mi kae ono to ti zna, a JA NE ZNAM! ZATVORIO SI ME! AK NI PROZOR NISAM IMAO, ZATVORIO SI ME! JESI LI SVJESTAN KAKAV JE TO OSJEAJ?" "Ne." "To je kao dijamant u sefu! To je kao leptir u lancima! To je osjeaj beivotnosti! Zna li to znai beivotno? Zna li to je hladnoa? Zna li nekoga tko bi te trebao voljeti vie nego ikoga na svijetu, a jednostavno mu nije stalo da li si iv ili mrtav?" "Znam to je usamljenost", rekao sam. "Usamljenost, da ne bi! Pokuaj nekoga koga voli, pokuaj mene pustiti da te zgrabim protiv tvoje volje i da te gurnem u drveni kavez i stavim veliki lokot na vrata i ostavim te bez hrane, Bez vode, bez pozdrava, sljedeih pedeset godina! To probaj i onda mi reci da ti je ao! Mrzim te! Ako postoji ita to ti mogu dati, ita to ti treba od mene, ita bez ega bi 37 umro dozvoli da ja tebe muim dok se ne slomi i onda mi reci da ti je ao! MRZIM TO TVOJE ALJENJE!" Sve to sam imao bio je razlog, jedino oruje u ruci. "Ova minuta, Dickie, je prva od milijun minuta koje moemo provesti zajedno. Postoji li ita to ti eli od naeg druenja? Ne znam koliko minuta imamo, ti i ja. Moe mi okrenuti leda, moe me zatvoriti ovdje i otii zauvijek i ako e time naplatiti moju okrutnost prema tebi, napravimo to. Ali mogu ti pokazati puno o tome kako ja vidim svijet. Htio bi znati u ovom trenutku sve to e nauiti u pedeset godina? To sam ja, stojim tono ispred tebe. Pola stoljea iskuenja, uglavnom pogrenih odluka, ali i onda i sada posrtao sam preko istine. Zatvori me ako hoe, ili me iskoristi i dozvoli da tvoj san postane stvarnost. Izbor je tvoj." "Mrzim te", rekao je. "Ima pravo mrziti me. Postoji li ita to mogu napraviti da se iskupim? Postoji li ita o emu si sanjao a da ti ja to mogu pokazati? Ako sam to uinio, ako sam proivio, ako sam znao, pripada tebi." Gledao me u polumraku, okrenuo je baca plamena u stranu i njegove tamne oi napunile su se suzama. "O, Richarde", rekao je. "Kakav je osjeaj letjeti?" 38 Devet Leslie je sluala priu sve do jutra i kada sam zavrio, sjela je u krevet, i promatrala svoj cvijetnjak kroz prozor, tia od misli. "Puno toga si ostavio iza sebe, Richie. Zar se nikada nisi osvrnuo?" "Ne rade to ba svi, mislim da nisam. Djetinjstvo je neto za to mi nitko nikada nije rekao da je dragocjeno i da ga treba uvati. Bilo je vano proi kroz njega. Usput nauiti najvie to moe, ali sagne se, zadri dah, baci se niz taj brijeg ovisnosti dok ne dobije dovoljnu brzinu da moe stisnuti kvailo i sam upaliti vlastiti motor." "Bilo ti je devet godina kad ti je umro brat?" "Otprilike", rekao sam. "Kakve veze to ima s ovim?" "Dickie ima devet godina", rekla je. Kimnuo sam. "Bilo ti je teko tada, zar nije?" "Ne. Bobbvjeva smrt nije utjecala na mene. udno, zar ne? Osjeam kao da bih ti trebao lagati, da bih trebao rei da mije bilo teko. Ali nije, Wookie. Otiao je u bolnicu, umro, i mi ostali nastavili smo svojim poslom. Nitko nije plakao, znam to. Nema svrhe plakati ako nita ne moe promijeniti." "Veina ljudi bila bi shrvana." "Zato? alimo li za nekim ako ode? ivi su isto kao to smo i mi, ali samo zato to ih ne viamo znai li da trebamo aliti za njima? To nema smisla. Ako smo vjeita bia ..."

"Jesi li mislio da si vjeit kada si imao devet godina? Jesi li mislio da je Bobby samo otiao kada je umro?" "Ne sjeam se. Ali to je duboka intuicija. Ne bih se iznenadio." "Ja bih. Mislim da si pronaao jako puno te intuicije nakon to je tvoj brat otiao u bolnicu i vie se nije vratio." 39 "Moda je i bilo tako", rekao sam. "Izgubio sam zabilje-ke." Okrenula se prema meni, irom otvorenih plavih oiju. "Pisao si biljeke? Dok ti je brat..." "alim se, ljubavi. Nisam pisao biljeke. Jedva da se i sjeam da je uope umro." Nije se smijala. "Kladim se da se Dickie sjea." "Nisam siguran da elim znati. Jedino to sada elim je uspostaviti mir izmeu nas i krenuti dalje." "Opet e ga zatvoriti?" Legao sam natrag na krevet, promatrajui neravnine na drvenoj gredi iznad moje glave, kvrgu koja je izgledala poput pauka pripijenog svojim sitnim noicama uza sami rub. Ne, nikoga ne mislim zatvoriti. "Stoje mislio time, Leslie, da mije mogao pomoi?" "Kada ide letjeti", rekla je. "Recimo da je prekrasan dan, i hoe letjeti samo da bi uivao u tome. Da li ide na aerodrom i kupi kartu i vozi se kao putnik na stranjem sjedalu najveeg i najteeg eljeznog udovita koje moe nai?" Pojma nisam imao na to cilja. "Ne. Ili u uzeti padobran na planinu ili u izrulati Daisy iz hangara i izabrati najljepi komadi neba i stopiti u se s krilima i prostranstvom sve dok ne postanem samo duh na sunevoj zraci. Sigurno postoji razlog zato me to pita." "Zna kako se nosi s problemima kada ne moe pobjei od njih?" "Zar postoji drugi nain? Prebaci u niu brzinu," rekao sam, "stisne grkljanom zemlju, vrsto zatvori oi, osam kilometara na sat i vozi ravno preko njih." "Misli li da je Dickie time 'Ja sam ti mogao pomoi' mislio na to da e, nae li naina da budete prijatelji, moi otvoriti oi?" 40 Deset Smjetajui se u Daisvnu kabinu s Dickiejem u mislima osjeao sam se opet kao dijete. Djeak koji sam bio nije vie predstavljao nekakvog iznenadnog prijatelja, ve divljeg rakuna spaenog iz zamke, ali kada je po prvi puta ugledao avion kroz moje oi, a ja kroz njegove, odjeknuo mi je u svijesti njegov glas. "Hej! Gledaj sve te brojanike i prekidae! Stoje to!" "To je visinomjer", rekao sam. "Vidi mali avion ovdje? To smo mi a ovdje je mali horizont, i ako smo u oblacima, znamo gdje..." "to je to?" "Komande za kontrolu nagiba, po jedna za svaki motor. Postavimo ih u prednji poloaj kod polijetanja i kasnije ..." "Stoje to?" "To pokazuje gdje su munje kada je vrijeme olujno. Tako da znam gdje ne smijemo letjeti." "Daj da gaja pokrenem!" Nasmijao sam se tome. Izgledalo je kao da dotiem komande po prvi puta u ivotu, teko ali lako ostvarivo. Dosta posla, no ugodnog. "to su ovi prekidai?" "Ovo je mikrofon. Tu je prekida za ravnoteu. Ovo su konice, iskljuivanje automatskog pilota, ovo su komande za pokretne karte..." "Upali motore!"

Pritisnuo sam gumb za mijeanje goriva. "Mogu ja?" Kakav je osjeaj, tom djetetu u meni? Sjediti u pilotskom sjedalu pravog aviona po prvi put, i ve znati kako cijela stvar funkcionira! Nebesa! Glavni akumulator - ukljuen, usisne pumpe - ukljuene za prednji motor. 41 "OSLOBODI PREDNJI POTPORANJ!!!" viknuo sam. Magneto-prekida na START, i... Boanstveno, sluaj kako motori grme! Potmuli tutanj i iskre koje lete unaokolo; naa vlastita olujna grmljavina. Zaboravio sam nain na koji avion podrhtava i plee, tu sekundu kada se ukljue motori, kao da ne moe vjerovati da je opet iv, i da e poletjeti. "OSLOBODI STRANJI POTPORANJ!" Magneto-prekida na START. DVIJE olujne grmljavine! Pokazivao je na sve komande koje su se micale, i ja sam odgovarao na njegova pitanja. "Tahometar! Pritisak ulja! Razina goriva! Ispuni plinovi!" Koliko dugo sam letio, koliko godina, da nisam kao on osjetio ni mrvicu tog predivnog uzbuenja to se raa u ovoj kabini? Bilo je to mirno, dobro skriveno zadovoljstvo, tako odraslo. "Sluam!" rekao sam i stisnuo prekida za radio vezu s aerodromskim prometnim informacijama. Sluam? Mislio sam. " ... vjetar jedan sedam nula stupnjeva brzina jedan pet vorova", rekao je glas u slualicama, "uzletno-sletna staza jedan est desno, obavijestite kod startanja da imate informaciju Kilo ..." Pritisnuo sam prekida mikrofona i on se izbezumio od sree. Razgovarao je s kontrolnim tornjem! "Pozdrav Zemlji, Skvmaster jedan etiri etiri etiri alfa, na pisti kod zapadnih hangara s Kilo ..." On je bio duh iza mog glasa, govorei onako kako bi pravi pilot govorio, i stajao je iza sebe. "Ispod - O!" rekao je dok smo taksirali u poziciju za uzlijetanje. Po prvi puta je uvidio da vie nema tijelo malog djeaka. Mogao je dosegnuti poluge i upravljake pedale bez da mora nabacati jastuke unaokolo, mogao je preko titnika za sunce vidjeti pistu ba kao pravi pilot. 42 Gurajui poluge i upravlja od sebe, prvi put u svom ivotu dotaknuo je veliku snagu. Olujna grmljavina pretvorila se u tornado, Daisy je jurnula naprijed, pritiui nas na sjedalo, urei u nebo. Sredinja linija du uzletne staze promijenila se iz spore bijele isprekidane crte u sto kilometara brzo razmazano blje-tavilo ispod nas. "Vie! Vie! Vie!" S naporom je vukao upravlja, avion se uzdigao prema gore i mi smo se penjali, kao snjena raketa ispaljena u nebo. "Kotai uvueni! Krilca gore!" vikao je. "Hajde, Daisy! Idemo! Idemo!" Za mene je uspon znaio petsto metara u minuti, mogao sam to oitati na indikatoru vertikalnog ubrzanja. Za njega je to znailo prerezane lance, zemlja je nestala i bili smo daleko u svemiru. Konano slobodni! Okrenuo sam nas daleko od aerodroma, od aviona, daleko od kontrole zranog prometa, a on nas je vozio bono prema velikom kumulusu, plutajuem otoku blizu planinskih vrhova. Bolje od snova, milijun puta bolje od leanja u penici i pretvaranja da si na oblaku. Kad smo uletjeli u kumulus, ve smo letjeli brzinom od preko 350 kilometara na sat, od uzbuenja su nas prolazili trnci dok smo ulazili u vrsti mramorni blok i nita na svijetu nije bilo ravno ovom ushienju. "Hej! Hej! Hej!" Avion se tresao, u oblaku, ali uz ovu brzinu nije dugo trajalo. Izjurili smo

iz oblaka sa suprotne strane kao uarena bijela kugla, vukui iza sebe spiralne tragove magle koja je izlazila iz vrhova naih krila. "Nebesa!" Vratili smo se natrag, popeli uz snjeni toranj i preletjeli vrh, koso niz strminu do uzavrelog vrha kojeg nitko do sada na svijetu nije vidio niti e ikada vidjeti, zatim smo preletjeli okomitu liticu, vidjeli smo nekoliko iznimno hrabrih skijaa na visini od dvije tisue petsto metara, odbaenih do samog ruba. 43 "Naprijed, Daisy!" Nevjerojatno, mislio sam. On je pravo dijete! "Preko planina!" viknuo je. "Gdje se jo nitko nije popeo!" Vodio sam rauna da budemo u granicama zakona i sigurnosti, pretraujui pogledom mjesto za eventualno prisilno sputanje u sluaju da oba motora zataje, jednim okom na indikatoru koliine goriva, pritiska ulja i temperature motora. Pogledao je kroz prozorski zaslon i natjerao Daisy da leti. Ispod nas, planinska jezera plutala su iznad rubova ume, kao sjajni otopljeni kobalt koji izranja iz snjenog prostranstva. Nijedne ceste, nijedne planinarske staze, nijednog drve-ta. Poput ileta otri granitni vrhunci, nepregledni stjenoviti platoi i uzvisine prekrivene snjenim pahuljicama, nebesko plavi rijeni brzaci koji se divlje valjaju jedan preko drugog zaboravljeni u svemiru. "MEDVJED! Richarde, gledaj gledaj gledaj! MEDVJED!" Znao sam da medvjedi nemaju to traiti ovako visoko u planinama, zatim sam uhvatio tu svoju misao tako karakteristinu razmiljanju 'za odrasle' gdje sve mora biti u skladu s razlozima, jednostavno ignorirajui grizlija koji je stajao tamo dolje. Medvjed je stajao na stranjim nogama, njukajui zrak u naem pravcu, pretpostavljam, dok smo kruili iznad njega. "Dickie, potpuno si u pravu! Medvjed!" "Mae nam!" Zaljuljao je krilima odzdravljajui medvjedu, i ve sljedee sekunde projurili smo preko planinskog vrhunca, sputajui se prema dolini, ja i dijete koje sam bio, ono koje nikada nije imalo priliku poletjeti. Sat kasnije, nakon to smo sletjeli i dotaksirali natrag u hangar, Dickie se odvojio od mene i ugledao sam ga opet u njegovom tijelu, bio je nestrpljiv da to prije izae iz Daisyne kabine. Otvorio je vrata, iskoio i preao rukama po avionu, kao da nije dovoljno promatrati ga s udaljenosti od pola metra. Iskoio sam, gledajui za trenutak. "to vidi?" 44 "Ovaj metal," rekao je, "ova boja je upravo bila iznutra u oblaku! Prola je iznad najvie planine! Bila je! Dotakni i sam!" Bilo je kao da se arolija vrsto priljubila uz Daisvnu povrinu, i on nije htio izgubiti niti djeli te arolije. I ja sam je osjetio. "Hvala, Daisy", rekao sam, iz pristojnosti, stara navika, Dickie je potrao prema prednjem dijelu aviona, zagrlio rukama propeler prednjeg motora i poljubio sjajni metal. "Hvala, Daisy," rekao je, "za prekrasnu prelijepu najsretniju najljepu prekrasnu prekrasnu prekrasnu vonju ti velika sjajna brza prekrasna ptico volim te!" Nije me bilo briga ako su ostali otisci prstiju i poljubaca ha Daisynoj glatkoj boji. Sjetio sam se to je to letenje! Jedanaest Kada sam doao kui, naao sam Leslie za raunalom, kako radi do kasno. Stao sam uz vrata njenog ureda i digla je pogled, smijeei se. "Doao si, Wook. Kakav je bio let s Dickiejem?" "Dobar", rekao sam. "Jako zanimljiv." Spustio sam letaku torbu pokraj vrata,

prebacio jaknu preko stolice, preletio pogledom potu. Zato mi je bilo teko ispriati joj kako je uzbudljiv bio let? "Svaki let je zanimljiv", rekla je. "to nije u redu?" "Nita. Samo je... tako djetinjasto, valjda, osjeam se kao budala, priajui o tome." 45 "Richarde, to i treba biti djetinjasto!" rekla je. "Pozvao si dijete u svoju svijest, gdje ga nikada nije bilo!" "Nee misliti da sam lud, ako ti ispriam?" "Uvijek sam mislila da si lud", rekla je. "Nemoj me tjerati da sada mijenjam miljenje." Smijao sam se, ispriao joj to se dogodilo, kako je bilo ponovo razmiljati kao dijete, sve je bilo novo, kao da nikada prije nisam letio, opet sam osjetio ono isto uzbuenje kao da se sve dogodilo prvi put. "Prekrasno, ljubavi", rekla je. "Koliko ljudi bi se usudilo uiniti ono to si ti uinio danas? Ponosna sam na tebe!" "Ali to ne moe trajati zauvijek. to e se dogoditi kad mu poelim ispriati o stvarima iz svijeta odraslih, hoe li ga to zanimati? ena, brak, posao i ivot, stvaranje vjere - nita nije toliko zanimljivo i bojim se da e me prekinuti u sredini reenice i zatraiti lizaljku. Ja ne poznajem djecu, ne znam to bih rekao djeci dok ne odrastu." "Zar ne bi on mogao biti ono to si ti govorio za sebe?" pitala je. "Potpuno nesvjestan ali beskrajno inteligentan? Ako se on nada na mu pie knjigu o svemu to si nauio proteklih pedeset godina, onda najvjerojatnije treba daleko vie nego stoje lizaljka." Kimnuo sam glavom, sjeajui se vremena kada sam bio on... Morao sam znati sve o svemu osim poslu, vladi i medicini, i morao sam to saznati odmah. Mozgao sam o tome za trenutak, zbog ega iznimke? Danas sam ve otupio na to jer se sve svodilo na drutvene ustupke, i nema nieg dosadnijeg od usuglaavanja nesklone veine. Mora da se i on tako osjeao. Je li mogue da imamo zajednikog vie nego to je prolost, je li mogue da jo nismo otkrili da smo u sri jednaki, da priznajemo iste vrijednosti? to bi njemu moglo biti vrijedno? Buljio sam u tepih. Devetogodinjak s vrijednostima? Nemojmo se ba previe zanositi, Richarde! Leslie me promatrala kako tonem u misli, okrenuvi se kompjutoru. 46 On eli znati ono to ja znam. Objasniti, to je laki dio posla, ali iza injenice nema osjeaja, nema puno toga to bi se moglo osjetiti. Sumnjao sam da bi on to mogao promijeniti, ali nema nita loe u tome da ga poduavam i da on ui. Nitko ne tvrdi da to mora biti dvosmjerni put. Nije skidala pogled s ekrana. "Gdje je on sada?" "Vidjet emo." Sklopio sam oi. Nita. Bez slike, bez djeteta koje sam bio. Bezlina crna praznina. "Wookie, da li ti zvuim ludo?" rekao sam. "Nestao je!" Dvanaest Kada sam se bacio na krevet te noi i zatvorio oi, prvo mjesto na kojem sam ga potraio bila je elija u tamnici. "Dickie!" zvao sam ga. "Oprosti! Zaboravio sam!" Masivna vrata stajala su otvorena. "Dickie? uje me?" Unutra, nita. Klupa, poljski krevet, hladan baca plamena. Proveo je desetljea ovdje zato to sam ja odluio ne biti zatoenik osjeaja, neodluno rastrgan izmeu sadanjosti i prolosti dok su razlozi slabili. Zato sam toliko pretjerao u toj odluci? Zbog ega prekomjernost - zar nisam bio dovoljno siguran u ono to jesam? "DICKIE!" Odjeci. On je negdje u mojoj svijesti, mislio sam. Ima dovoljno mranih kutaka gdje se

moe sakriti ako ne bude htio izai 47 van. Zbog ega ne bi htio biti sa mnom? Zato to je nekako uspio preivjeti sam sve ove godine i zna da ne bi bilo previe pametno vjerovati tamniaru. Pobjegao je kada sam prestao razgovarati s njim, na putu kui dok sam se vraao s aerodroma. Kad sam ga promijenio iz ljudskog bia u udnovatu umnu zagonetku nestao je kroz vrata, a ja nisam ak ni primijetio. U to sam to upao, mumljao sam, moram li s njim razgovarati svaku minutu samo da ne pobjegne? Moda ne moramo razgovarati, mislio sam, ali trebao bih oistiti od trnja i pauine taj put izmeu nas. Moda bi bilo dovoljno da brinem o njemu. "DICKIE!" Bez odgovora. Podigao sam se u mislima na visinu helikoptera, rasprostro sam kartu i poeo ga traiti. Vidio sam neprohodne obronke breuljaka, izgledalo je kao Arizona, dok je podnevno sunce prilo svom snagom. Spustio sam se na zemlju na samom rubu nepreglednog suhog jezera ija je povrina izgledala kao razmrskani cijepovi. U daljini, u sredini te penice, stajala je siuna figura. Razdaljina je bila vea nego to se inilo na prvi pogled, i dok sam trao prema njemu, pitao sam se emu tako zlokoban pejza. Da li ga je on izabrao ili sam moda ja? "DICKIE!" Okrenuo se prema meni, gledajui koliko sam udaljen, ali nije se ni pomaknuo niti progovorio. "Dickie", dahtao sam. "to radi tu?" "Hoe li me opet zatvoriti?" "Ne! Nikada! Kako moe i pomisliti da bih, nakon to smo letjeli zajedno? Bio je to najljepi let u mom ivotu, zato to si ti bio tamo, letjeli smo zajedno!" "Odbacio si me! im smo krenuli kui, odmah si prestao misliti na mene! Ja sam onaj koji mora odluiti, i nemoj misliti da ne znam da mogu otii! Mogu te ostaviti i nikada se ne vratiti! Gdje e onda biti?" 48 Rekao je to tako kao da sam ja trebao odgovoriti na to, kao da bi bio kraj svijeta ako ode, kao da nisam ve ivio bez njega najvei dio svog ivota i nije mi uope nedostajao. "Zbog ega te ja ne mogu upoznati? Zato ne moemo biti prijatelji?" Preivjet u, mislio sam. Ali mrzio bih samoga sebe da sada iezne, nevin i neotkriven, izgubljen u ranama i opekotinama moje unutranjosti. Nije odgovorio. Ovo bi moglo biti gusto i moglo bi potrajati, mislio sam, ali on nije budala koja e pobjei od mene. Zato bi vjerovao nekome tko ga je bacio u tamnicu i otiao zauvijek? Ako je itko ovdje budala, onda to nije on. Sjeo sam na suhe glinene ploe na rubu jezera, gledajui brda u daljini. "Gdje smo?" pitao sam. Rekao je to tuno. "Ovo je moja domovina." "Tvoja domovina? Zato tu, Dickie? Mogao si izabrati bilo koje mjesto u mojim mislima, bilo gdje, mogao si izabrati savreno mjesto gdje e biti, ako si htio." "Ovo je savreno mjesto", rekao je. "Pogledaj ga." "Mrtvo je! Izabere najvee isueno jezero u junoj pustinji i nazove to svojom domovinom, zove to svojim savrenim mjestom?" "To nije isueno jezero." "To samo ti vidi", rekao sam. "Ravno kao penica, kilometri i kilometri blata spaljenog u obliku kvadrata? Ako ovo nije Dolina smrti, to je onda?" Okrenuo je glavu od mene, gledajui u daljinu. "To nisu napukle kocke", rekao je. "Svaka je razliita. To su tvoje uspomene. Ova pustinja je tvoje djetinjstvo." 49 Trinaest

Svaka rije odzvanjala mi je u glavi, dok sam stajao u tiini bez odgovora. U pravu je, pomislio sam, napokon, ovo je njegova domovina. Onih nekoliko puta to sam posegnuo za starim uspomenama, to je mjesto kamo sam doao: suho, mrtvo, izgubljeno, sve ono to je nekada postojalo, pretvoreno je u prah. Nakon nekog vremena slegnuo sam ramenima, sretno djetinjstvo, ali uasne uspomene, i nauio sam ivjeti bez mladosti, njenog najveeg dijela. Tu ona lei. Okrenuo se i pogledao mene, sebe-odraslog, nakon svih ovih godina, oi u oi. Povratio mi se glas. "Jesu li uspomene i za tebe mrtve?" "Naravno da ne, Richarde." "Zbog ega tako izgledaju?" "Sahranjene su. Sve do jedne. Mogu ih izvui van, ako hoe." Smijao se kao da me polio kantom vode i kao da ima jo tisue kanti s vodom. "Moje cijelo djetinjstvo?" "Da", rekao je. "Ti si napustio mene, ja sam napustio tebe." Pokazao sam prstom na tvrdu zemlju ispod mene, trznuvi se dalje od korom prekrivenog, spaljenog poligona. Glina je isto tako mogla biti i izbrazdani eljezni plato. "Je li vodeni toranj tu? Zbog ega se sjeam vodenog tornja? Kakvo znaenje ima?" Nasmijao se, oponaajui moj glas najbolje to je mogao. "To je najvea stvar u okolici, mislim." "Dickie, molim te, moram znati. Mijenjat u vonju avionom za vodeni toranj, to kae?" "Ve imam vonju avionom", rekao je. "To si mi dugovao. A duguje mi jo milijun stvari." Nitko ne tvrdi da se moramo dopadati jedan drugom, mislio sam, ali nisam mislio da e doi do ovakvog pogaanja, svaki sjedne strane eljezne ploe. Ovo je osueno na propast. 50 "Dickie, u pravu si. ao mi je. Dugujem ti milijun letova avionom, i dugujem ti vie od toga. Dugujem ti sve ono to sam nauio u godinama kada smo prestali biti jedno, i platit u ti to. Ti zadri svoje uspomene. Ti meni ne duguje nita, ja dugujem tebi." Usta su mu se otvorila od iznenaenja. "Stvarno tako misli?" "Moe bjeati koliko god te volja. Ja u se vraati i pokuavati ispraviti, sve dok ivim." Tada je napravio najudniju stvar. Otiao je nekoliko koraka dalje, posegnuo za suhom glinom i taknuo jedan kvadrat u mozaiku, po niemu drugaiji od ostalih. Na njegov dodir, mozaik se uzdigao, staklena saa jantarno ute boje iz njegove pustinjske riznice. "Evo ti tvoj vodeni toranj", rekao je, i bacio tu krhku stvar da se smrska o zemlju pred mojim oima. etrnaest Nikada se nijedna uspomena nije bre razbila, djelii su jo letjeli na sve strane, i onda se svijet oko mene izmijenio, potpuno prizivajui prolost. Vidio sam egrtue oko kue, prisjeao sam se, korpione u kui, stonoge u kadi. Ali za djeaka s ranca u Arizoni, to su rizici s kojima se moe nositi. Ne oblai cipele prije nego nekoliko puta lupi njima o pod kako bi noni posjetioci uspjeli pobjei. Ne guraj ruke 1 pod stijene dok ne provjeri da li bi nekom izgledao kao uljez kojeg treba otjerati napadom. Pustinja je bila more mudrosti i stijena. Planine su bili oblaci na horizontu. Sve drugo pretvorilo se u ravninu, vrijeme uhvaeno u pjeane stijene. 51 To i nije bio ba vodeni toranj, vie je liio na vjetrenjau. Jedina vertikalna dimenzija u mom ivotu bila je ta nejasna struktura. Svaki dan

netko je imao obvezu da se popne na drvene stepenice na vjetrenjai i oita razinu vode u otvorenom spremniku smjetenom visoko iznad vrha krova. Moja braa obavljala su to kao dosadnu dunost. Za mene, stepenice koje su bile na tornju bile su isto to i vjeala osueniku na smrt. Nije bila visina ono ega sam se toliko bojao, ve pad s te visine, i to nisam nikako mogao objasniti. Bobby me pokuao natjerati da se popnem. "Na tebi je red, Dickie. Popni se i oitaj razinu vode." "Nije moj red." "Nikada nije! Roy se penje gore, ja se penjem. I ti mora isto tako." "Ja sam premali, Bobby, nemoj me tjerati na to." "Boji se, to je?" zadirkivao me. "Mala beba boji se popeti na toranj?" Pola stoljea je prolo i ne bih znao koliko sam volio svog brata, a tad je tako lako bilo poeljeti da umre. "Previsoko je." "Mala beba boji se popeti", i otiao je gore, bezbrian, popeo se uz ljestve do ruba spremnika, viknuo 1990 litara, spustio se niz ljestve i otiao u nau sobu itati knjigu. Bilo bi tako lako priznati, tada: U pravu si, Bobe, ja sam samo malo dijete i previe se bojim da bih se popeo, ja sam malo dijete koje je prokleto sigurno da e se okliznuti i pasti, i udariti tri-etiri puta u ljestve padajui, i tresnuti naglavake ravno na otar kamen i radije u priekati s tim iskustvom dok ne porastem jo malo, hvala ti lijepo. Danas to mogu rei i slutim da bi me moj brat ionako mogao razumjeti. Tada, bez obzira, priznati da si dijete bilo je nezamislivo ak i djetetu, i toranj je gubio svoje uzvieno svojstvo pred rijeju kukavica. Mrzio sam tu visoku graevinu kao to igla mrzi magnet. Visoko hrapavo drvo kao spomenik prezira prema maloj djeci, prema slabiima koje kontrolira strah, prema djeacima koji su poraeni i prije nego zavre drugi osnovne. S vremena na vrijeme, u razdoblju u kojem smo ivjeli na rancu, zatekao bih samoga sebe, samog na irokoj prvoj preki Ijestava, pola metra od zemlje. Druga preka bila je neto ua od prve, i bila je ezdeset centimetara u zraku. Trea je bila gdje ve poinje strah, devedeset centimetara iznad zemlje, i od tamo sam se obino vraao na poetak. Usuujui se stati na etvrtu preku, gledajui gore, ljestve su izgledale kao drvene tranice koje su se ne ba posve ravno penjale u nebo. Ljestve se jesu iskrivile prema unutra, privrene kao dizalo do uskog krana na tornju, ali nije bilo uvara na kranu, i vrsti stisak na povrini od dva-puta-etiri preke postajao je slabiji kako je rastao strah od visine. Na petoj preki sam ve bio smrznut, dvadeset preki udaljen od vrha Ijestava. Nitko me ne gleda, mogao bih pasti i ubiti se s ove visine. Sto bi bilo da su te gledali, da li bi to neto promijenilo, Dickie? Jo uvijek se moe ubiti. Sam si i vrijeme je da sie dolje. Neto o sjedenju na zemlji: moe biti siguran da nee pasti. Polako, sasvim polako, spustio sam jednu nogu dolje, zatim drugu, na pijesak. Natrag na zemlju, drhtao sam od olakanja i bijesa. Mrzim biti kukavica. Uasava me umiranje. Zato moram riskirati vlastiti ivot samo zato to on sada jednostavno tu stoji i nije ga briga to ja radim i nitko uostalom i nije traio da se popnem na glupi toranj. Naslonio sam se na drvo. Nije bilo tako loe na treoj preki. Mogu se popeti na treu preku i naviknuti se na to, i sii dolje ako hou i penjati se gore ako hou. Ako se mogu popeti na treu preku i fukati, znai da sam dobro. Ako mogu fukati, ostat u sve dok mogu fukati, ili u sii i nitko nee znati. Proklinjanje tornja nije tako lagan posao ako ne znate rijei za proklinjanje osim prokletstvo, i prokletstvo je bilo moj najvii domet jo mnogo godina. Prokletstvo ne pretvara strah u ljutnju na nain na koji to radi moderni rjenik - bio je to dugaak, spor uspon na petu preku.

52 53 Ali ideja je funkcionirala. Sprijatelji se sa svakom prekom, korak po korak. Svaka od njih je posebna... ostanem li dovoljno dugo da popriam sa svakom prekom, moda bih se mogao popeti. Kada bih mogao fukati na petoj preki, popeo bih se na estu. Ostao bih dugo tamo ... teko se die, jo tee fuka: Zbog ega se ini tako visoko, samo sam metar i osamdeset iznad zemlje... ... stopala su mi samo metar i osamdeset iznad zemlje, Moja glava, centar svijesti i ivota i bia gotovo je tri metra gore! Nemam zraka za fukanje. Ali, hej! Ako je to tako, ne moram se popeti uz preostalih devetnaest preki! Moram se popeti samo toliko da mogu vidjet preko ruba spremnika - moja stopala ne moraju gledati u spremnik, oi trebaju ... to su tri i pol preke manje za penjanje. Zafukao sam na estoj, i popeo se na sedmu. Ne gledaj dolje, bio mi je rekao brat. Jedva ujno fukanje, i osjeao sam se jednako ugodno kao kada bih gledao korpiona dok plazi po meni u krevetu. Radije sam ovdje na ljestvama nego da korpion gazi po meni sa alcem uzdignutim preko glave i rairenim klijetima. Fukanje. Jo jedan korak. Osjeao sam kako mi stisak poputa na prekama, bacio sam ruku oko dva-putaetiri preke i vrsto je stisnuo na pr-> sima. Ruka e mi morati otpasti prije nego padnem. Ili u jednostavno popustiti i pasti naglavake. to radim ja ovdje? Zar u poginuti ni zbog ega? Zbog ega radim sve ovo? Stajao sam na sedamnaestoj preki, prianjajui vrsto s obje ruke oko drveta, ali sada ne ireg od ezdesetak centimetara. Rame mi je sezalo do tamne ljunkom posute strane spremnika, umirujua masa, ali za nita se neu moi uhvatiti kada se jednom popnem na toranj. Nisam fukao. Mogao sam samo vrsto zagrliti drvo i suzdrati se da ne ponem vritati od straha, a ostale su mi jo tri preke za penjanje. 54 Dvije preke, rekao sam sam sebi. Samo jo dva koraka, nije me briga ako su jo tri, ja imam jo samo dva. I neu gledati dolje dolje dolje. Gledat u gore. 'I upravit u oi prema brdu ...' Tata izgovara molitvu za stolom u blagovaonici, a nitko nee pasti za stolom. Nebesa, ovo je visoko! Jo dvije preke. Nakon dvije preke razbolio sam se od pogleda na okrugli rub spremnika. Ne od pogleda, nego od pomisli da je rub bio tako blizu da sam ga mogao zgrabiti s obje ruke i napravim li to, ostat u visjeti preko ruba i nema izgleda da opet dograbim ljestve i visjet u tako u svemiru sve dok mi prsti ne popuste ... Zato tako razmiljam? to se dogodilo s mojom glavom? Stani stani stani. Misli na jo jednu preku. Cijeli rub spremnika je premazan katranom. Netko se nekada popeo tu gore, i ne samo popeo, nego popeo s kantom katrana u jednoj ruci i etkom u drugoj i namazao je katran po cijelom rubu na vrhu tornja kako drvo ne bi istrunulo. Je li se bojao? Bio je tu prije nego sam ja i postojao i nije se uasavao pomisli da bi mogao pasti, bojao se da bi drvo moglo istrunuti... sigurno je sjeo na rub spremnika, hodao uokolo, mazao sve dok nije potroio sav katran i onda se spustio dolje, uzeo jo katrana, popeo se natrag i zavrio posao. ega se ja bojim? Ja ne moram nita mazati, ja ne moram napraviti nita, ja se samo moram popeti jo jednu preku i pogledati preko tog spremnika spremnika spremnika. Bila je etrdeset centimetara iroka ta posljednja preka za kojom sam posegnuo teko se uzdiui, gledajui u kota vjetrenjae, ogroman, sada, metar i osamdeset iznad moje glave.

Vidi eljezne klinove i zakovice na plosnatim otricama koje je pokretao vjetar, mrlje hre. Slabaan povjetarac pokrenuo je plosnate dijelove za centimetar i kada je stao, sekundu kasnije, kota se vratio taj isti centimetar unatrag. Pogled na kota, izbliza, jo je pogorao stvari ako je to uope bilo mogue. Proporcije su bile zastraujue ... kota je trebao biti 55 malen, kilometrima u krugu najvii objekt. Molim te, ne bi smio biti tako veliki disk tako blizu moje glave, to je znailo da sam ja bio gotovo najvii objekt, i da nita u vidokrugu ne bi moglo pasti s takve visine osim mene. to ako me netko sad vidi? Molim te ne, netko bi me zazvao i ako bih morao odgovoriti i drati se za ljestve istovremeno, ne bih mogao i onda bih pao. Molim te Bobby molim te Roy, molim vas nemojte izai van i vidjeti me. Okrenuo sam glavu, centimetar po centimetar, u agoniji, pogledao preko ruba spremnika. Dolje u unutranjosti, pomno oslikani bijeli brojevi, mali brojevi na dnu, veliki brojevi pri vrhu. A na dnu spremnika, tako udnovato visoko u zraku: voda! Prozirno zelena, nejako duboka, mirni bazen neto ispod broja 1500. Roy je stajao ovdje i vidio taj broj, Bobby je stajao ovdje na ovom istom mjestu gdje ja upravo stojim. Znam da u umrijeti za nekoliko sekundi kad me potres ili vjetar bace dolje, ali 'Ja sam hrabar kao i moja braa!' Jedino to moram jo sii, korak po korak, ali ja jesam ve sada POBIJEDIO! Ve sam POBIJEDIO! Natjerao sam se na ukoeni samrtni osmjeh, drei se neba poput pijavice izmorene glau. NIKADA vie nee moi rei da se bojim. Polako, kao nikada do tada, okrenuo sam glavu, skrenuo pogled sa spremnika, s tornja. Dok sam se penjao, netko je promijenio svijet. Daleko is pod, krov nae kue, aa u dimnjaku, drveni crijep koji ne-dostaje tu i tamo, kue za igrake do u najsitnije detalje s Iju dima-igrakama ne veima od mog prsta. Kaktusi su umjesto udovita na strai postali patuljasti jastuii za igle. Tamo su magarci u koralu i pasu, mekani kao vjeverice, tamo je prilaz, ak i autoput, Bisbee, u jednom smjeru, Phoenix sto pedeset kilometara dalje u drugom. Kada bih samo mogao letjeti! Tamo su planine, za cijelu moju visinu, jo iznad mene. Jednog dana, Dickie, aputale su. Kad nas pogleda iz visina, hoe li misliti da je svijet igraka? I kako e se igrati ako je? 56 Podrhtavao sam, ledeni marci na svaki i najmanji pokret oima ili vratom, tresao sam se nekontrolirano. Past u i umrijeti prije nego uspijem sii na zemlju, ali nikada nisam vidio... Iz aviona... sve se mijenja! Prekrasno je! Kako ivot moe biti tako obian na zemlji i tako velianstven iz zraka? Petnaest Dickie me pogledao s ruba kamenog jezera, mali trag olakanja na njegovom licu. Za jednu uspomenu laki, a jo tisue koje nosi kao teret. "Kada?" upitao sam, omamljen onim to mi je pokazao. "Imali smo sedam godina. Ti si se pretvorio u odraslog i otiao svojim putem kada sam ja imao devet godina, kada je Bobby umro. Nakon toga, zanimala te samo budunost, samo si htio odrasti i otii bez optereenja!" Nije se alio, samo me podsjeao na ono to sam znao. "Meni si ostavio sva sjeanja koja nisi htio. Sjeanja su tu, svako od njih, ali nita ne mogu nauiti iz njih, ne mogu ih shvatiti bez tebe." Glas mu se gubio i jedva da sam ga uo kroz pustinjsku tiinu. "Mogao bi mi pokazati to znae." Gledao me u tiini, zaprepaten tajnama koje su me natjerale da nemilosrdno proem kroz djetinjstvo. Jesam li ja jedini koji moe stati izmeu njega i njegovog neznanja, razmiljao sam, jedini koji moe ugrabiti bi iz njegove ruke, zar sam ja jedini spasilac kojeg e ikada imati?

"Ispriaj mi!" rekao je. "Moram znati! Svega se sjeam, i nita znai bilo to!" 57 Umjesto da se rastopim u njegovom bolu, namrtio sam se. "Naravno da ne, Dickie. Nita znai bilo to." "Ali tebi to nisu prazna sjeanja." Imao je oajniku potrebu da se popne na ono to je za njega predstavljalo stakleni zid, klizav od bezbroj upitnih znakova. "Vodeni toranj, Ri-charde, ti zna to on znai!" Digao sam se s mjesta gdje sam sjedio, kako bih mu dotaknuo rame. "Ja znam to znai meni, Dickie. Ali vodeni toranj ima milijun drugih znaenja koja meni nisu istinita. Nita nema "znaenje dok ne promijeni ono to mislimo i ono to jesmo." "Govori kao odrasli", rekao je. "Nita nema znaenje?" "Mora razumjeti; shvatiti to se dogodilo; kako je utjecalo na tvoje razmiljanje", rekao sam. "Penjanje na vodeni toranj ravno je nuli sve dok mu ti ne da znaenje. Odlui da je to tvoja lekcija, dok si jo uvijek u zraku, da je visina jednaka strahu i cijeli tvoj ivot se mijenja. Budunost u kojoj postoji visina? Ne za mene! Nikako visina, molim te, hvala ti!" "Ta odluka", rekao sam, "lekcija koju si stvorio, donosi deset tisua budunosti koje mogu biti za tebe, brie deset tisua budunosti koje nisu za tebe, ukljuujui usput i moju. Ne za visinu znai ne za avione znai ne za letenje znai ne za padobranstvo znai ne za Shepherda znai ne za Dickieja znai ne otvaranju njegove elije znai ne za tebe i mene u sredini ovog jezera sjeanja." "Ti nisi odluio da je visina jednaka strahu?" "Bilo je previe lijepo, Dickie! S vrha vjetrenjae, strah je bio u slabijem poloaju, LJEPOTA je bila nenadmaiva. Znaenje koje sam ja odabrao, znaenje koje je promijenilo moj ivot: PREBRODI STRAH, PREPOZNAJ LJEPOTU. I jo uvijek je istinito." i Gledao sam ga u oi. "Ti si jedina osoba koja moe odluiti da lije moja istina tebi istinita ili je glupost", rekao sam. "Prin-' cipi za koje bih ja umro, najuzvienija pravda koju poznajem -- za tebe su naznake, to su mogunosti. Ti odluuje, ti ivi; s posljedicama. Svako da, ne, moda, biti e kola koja se zove vlastito iskustvo." 58 Mislio sam da e ga teina rijei zaustaviti na tren, ali u sekundi se nagnuo prema meni, trka na startu. "Pedeset godina, odluivao si, za sebe naravno, kakvo znaenje imaju dogaaji, kako ivot funkcionira?" "Da budem iskren", rekao sam skromno, "uglavnom jesam, bile su to moje odluke." esnaest Sve od kada mi je onaj luak Shepherd rekao o knjizi za djeaka koji sam bio, jedan dio moje svijesti neprestano se time bavio, pripremajui tu knjigu. "Reci to jednostavnije", rekao je Dickie. Da lije taj strah u njegovom glasu, da e se obistiniti san o tome da zna, zapravo bojazan da e mu biti presloeno da bi mogao pratiti? Probao sam ovo ve ranije, rei ono to mislim o svijetu, bez puno uspjeha. Postoji i teoretski dio, napokon, i potreban je da bi se mogli postaviti temelji. Ali svaki put, redovito, nakon dva ili tri sata teorije, moji sluaoci prevrnuli bi se poput kamenih kipova, otvorenih oiju ali oamuenog pogleda uperenog u prazno. I ba kada bih doao do zanimljivog dijela oni bi ve otili na drugu stranu ne posluavi me. S Dickiejem bi, napokon, bilo drugaije. Nita to ja smatram uzbudljivim ne bi mi bilo teko razumjeti bez obzira koliko godina imao. "Da bi naao svoj put kroz ivot," rekao sam sjedajui na pustinjsko tlo, "treba nauiti razumjeti dvije stvari: snagu t privole i svrhu sree. Ali prije nego spozna znaenje ovoga, mora znati princip onog to te okruuje:

ivot Je. Sve ostalo 59 samo se prelijeva u ono to ja zovem loginom kaskadom. A ovo je put..." Kleao je na zemlji, oi su mu bile gotovo u ravnini s mojima. "Kako je to biti star?" "Molim?" Zar me to dijete nije uope slualo? "Kakav je to osjeaj", ponovio je, "biti star?" Zatreptao sam oima. "to misli o tome kako svemir funkcionira?" "Izmilja", rekao je. "Ja hou znati ono to ti zna." "Izmiljami Ovdje govorimo o mom ivotu, tu je sadrano sve ono za to tvrdi da hoe nauiti! Ja mislim da je prokleto vano znati princip svemira. Bio bih dao sve na svijetu da sam to mogao znati kada sam bio ti. Usput, jedna stvar o kojoj ne znam nita je starost. Ne vjerujem u starost." "Ne moe ne vjerovati", rekao je. "Koliko ima godina?" "Prestao sam brojati ve odavno. Preopasno je." "Opasno?" Moda ga nije zanimala moja filozofija iz kune radionice ali godine su bile itekako vane. Kako se mijenjamo! "Brojanje je opasno", rekao sam. "Kada si dijete, postajati stariji je zabavno. To su zabave i pokloni i slavljenik i okoladna torta. Ali budi oprezan, Dickie. Svaka godina na toj torti je udica, i ako proguta previe udica, bit e uhvaen u mreu i nee je se vie moi osloboditi." "Stvarno?" Mislio je da se alim. "Kako djeca umiru?" zapitao sam. "Padaju s drvea," rekao je, "pregazi ih tramvaj, sahrane ih u kavezima..." "Tono", rekao sam. "Kako se preziva?" Namrtio je elo zanijemivi od uda. Zar je ovaj stari to zaboravio? "Bach." "Krivo", rekao sam. "To je tvoje predzadnje prezime. Tvoje pravo prezime, u ovoj kulturi, je broj, i broj su tvoje godine starosti. Ti nisi Dickie Bach, ti si..." "... Dickie Bach, Devet." "Bravo!" rekao sam. "Ljudi s niskim brojem prezimena gotovo uvijek umiru od Nesretno Loeg Dogaaja - nalaze se 60 na krivom mjestu u krivo vrijeme. Jimmy Merkle, est, visio je na prevelikom snopu balona, vjetar gaje otpuhnuo na otvoreno more i nikad se vie nije vratio. Annie Fisher, etrnaest, ostala je zarobljena na morskom dnu u potopljenom rijenom parobrodu kad se ovaj otkotrljao s police. Dickie Bach, Dvanaest, raznio je sam sebe pokuavajui napraviti hidrocinano raketno gorivo s kemijskim setom za poetnike." Kimnuo je, ekajui da vidi u kojem fantomskom smjeru sam iao. "Ali ljudi s visokim brojem prezimena", rekao sam "umiru od Neizbjenog Loeg Dogaaja; ne moe se pobjei. Gospodin James Merkle, Osamdeset etiri, izgubio je proli tjedan bitku s krajnjim stadijem letargije. Gospoa Annie Fisher-Stovall, Devedeset Sedam, shrvana Lothmanovom boleu. Gospodin Richard Bach, Stotinu etrdeset Pet, umro od beznadne starosti." Nasmijao se ovom zadnjem, biti star 145 godina, bilo je nemogue. "U redu", rekao je. "I onda? to ima loeg u roendanima?" "Kada su brojevi mali, zna da ne mora umrijeti. Kada su brojevi veliki..." " ... onda mora." "Visoki broj prezimena, moram umrijeti. To se zove pomanjkanje vjere, kad pristane na pravila prije nego razmisli, kada prihvati neto samo zato to se to od tebe oekuje. Tisue ' takvih stvari ima u ivotu, osim ako bude oprezan." "Pomanjkanja vjere su loa", rekao je. "Ne sva. Ako ne prihvatimo neka opa miljenja, ne moemo opstati u svemirskom vremenu. Ali ako ne vjerujemo u starost odreenu godinama, bar ne moramo

umrijeti zato to nam se broj mijenja." "Meni se svia torta", rekao je. "Jedna svijea za svaku godinu. Jede i svijee?" Napravio je grimasu. "Ne!" "Tortu moe jesti kad god poeli. Samo nemoj jesti svijee s tortom." 61 "Sviaju mi se pokloni." "Odrekne li se roendana, moe imati vlastite poklone, svakog dana u godini." Sjedio je u tiini za trenutak, razmiljajui o prijedlogu. Svi koje je poznavao imali su roendan. "Jesi li ti mentalno bolestan?" pitao je. Zabacio sam glavu unatrag i smijao se, prisjeajui se. U naoj kui oduvijek su se cijenile, nazovimo ih, cerebralne vrijednosti. Prva odrasla rije koju sam nauio bila je voka-bular. Mama me jo kod kue nauila itati, prije nego sam krenuo u prvi razred, i osjeao sam se O-TAKO-PAMETAN jer su moji roditelji vie cijenili inteligenciju nego osjeaje. Emocije smo kontrolirali, dok je intelekt divljao. Ne samo da sam mogao upotrijebiti rije mentalno bolestan, sjetio sam se, znao sam \fiduciary, egregious ipolysyllabia. Za show-program imao sam jo antidisestablishmentarianism i diisobutylphenoxypofyethoxyethanol. Nikada nisam previe drao do mojih prvih rijei kojima sam se pravio vaan, ali jo i danas volim nain na koji se kotrljaju i prianjaju, i koristim to kad god imam priliku. "Naravno da sam mentalno bolestan, Dickie. Na lijep nain." "Upravo si mi oduzeo roendan. To je ono to je tebi lijepo?" "Da. Ono stoje lijepo je osloboditi se konvencija. To oduzima jo neto." "to?" "Kada ne vjeruje u roendane, pomisao o starenju ti nekako postane strana. Ne pada u depresiju kad navri esnaest godina, ili tridesetu ili velikih PetNula ili smrtonosno stoljee. ivot mjeri onim to si nauio, ne time koliko si kalendara imao. Ako eli imati traume onda bolje da to bude ok zbog otkrivanja fundamentalnog principa na kojem je zasnovan svemir nego zbog nekakvog datuma koji je predvidljiv kao i sljedei srpanj." 62 "Druga djeca e upirati prstom u mene - Djeak Koji Nema Roendan." "I hoe. Tvoja odluka. Ako misli da postoji jedan dobar razlog zbog kojeg bi trebao brojati koliko puta si na ovoj planeti obiao Sunce, zadri svoje roendane, odbrojavaj svoje sitne sate. Progutaj udicu svake godine i plati cijenu kao i svi drugi." "Ti manipulira mnome", rekao je. "Ja bih tobom manipulirao kada bih te prisilio da se odrekne roendana koje ti zapravo eli brojati. Ako ih se nisi odrekao, ja ne manipuliram tobom." Pogledao me sa strane, da bi me upozorio kako se ne ali. "Jesi li ti stvarno odrasla osoba?" "Probaj na sebi", rekao sam."Jesi li ti stvarno dijete?" "Trebao bih biti, ali osjeam se puno stariji! Da li se ti osjea kao odrasla osoba?" "Nikada", rekao sam. "Znai, udan osjeaj je neto normalno? Kad sam mlad osjeam se star, i kad sam star osjeam se mlad?" "Sudei po onome kako ja vidim stvari," rekao sam, "mi smo bezvremenska stvorenja. udnovati osjeaj da smo mlai ili stariji od vlastitog tijela je suprotnost izmeu zdravog razuma - nae svijesti koja bi trebala biti stara koliko i nae tijelo] - i istine, da svijest uope ne poznaje vrijeme kao mjerilo starosti. Na um ne moe pomiriti taj kontrast ni po kojim svemirskim pravilima, i umjesto da pokua primijeniti nekakva druga pravila, jednostavno

prestane pokuavati. Kad god osjetimo da naa dob ne odgovara naim brojevima kaemo: udan osjeaj! i promijenimo temu." "Sto ako ne promijenimo temu? Kakav je onda odgovor?" "Nemoj etiketirati dob. Nemoj govoriti: 'Imam sedam' ili 'Imam devedeset godina'! Sve dok kae sam sebi: 'Ja sam bez-vremensko bie', ne postoji kontrast koji mora usporeivati i udan osjeaj e nestati. Stvarno. Probaj." Zatvorio je oi. "Ja sam bezvremensko bie", aputao je, i u trenutku se nasmijeio. "Zanimljivo." "Istinito?" 63 "Djeluje", rekao je. i "Ako je nae tijelo savren odraz nae svijesti o naem ti-' jelu", rekao sam, "i ako je naa svijest o tijelu uvjet koji je zapravo unutarnje vienje i nema veze s vremenom, onda nema ! razloga da budemo nestrpljivi budemo li previe mladi ili uplaeni budemo li previe stari." "Tko je rekao da je tijelo savren odraz svijesti? Odakle ti to?" Udario sam rukom po elu. "Ah! To je filozofija koju upravo smiljam, uostalom nisi li rekao, preteko i predosadno za nekoga tko ima samo devet godina?" Gledao me s nepromijenjenim izrazom lica, traak osmjeha: "Tko ima devet godina?" "D Sedamnaest ickie, ispriat u ti priu." "Volim prie", rekao je. "Ova pria je iz mog sjeanja, ne tvog. Ti se sjea moje prolosti, ja se sjeam tvoje budunosti. Jedne od moguih, u svakom sluaju. Pokazat u ti, moe?" "Moe", rekao je oprezno, ovog trenutka vie radoznao nego uplaen. "Je li neto kao filozofija?" "Pria. Istinita pria iz tvoje budunosti-koja-e-tek-biti. Ostani uz mene, i gledaj to e se dogoditi. Onda mi reci da li je filozofija ili ne." Polako, Dickie je postajao prijatelj, bila je to igra u zamjenu za pustolovine. "Spreman. Idemo!" Zatvorio sam oi i sjetio se. 64 1 Bila je to masivna dugaka eljezna greda, visjela je vodoravno objeena o srebrno elino ue, visoko iznad mog unutarnjeg svemira. Proveo sam godine ivei, uei i igrajui se na toj gredi, uvijek u sredini, tako da bi se rijetko nagnula, a i kada bi, jedva da sam i zamijetio. Ali u doba adolescencije sve vrijednosti ponovo prolaze ispit. "Znam to emo", rekao je Mike. Bilo je ljeto, oko podneva u njegovoj kui, otac mu je radio, majka je bila u kupovini. Mike, Jack i ja, sva trojica smo se dosaivali. U povjerenju, onako besposlen razmiljao sam da ne bi bio kraj svijeta ako bi kola poela neto ranije, prije nego se ubijem od dosade. "to emo raditi?" pitao sam. "Moemo popiti neto!" Najednom sam postao nervozan. Nije mislio na limunadu. "Popiti to?" "Popiti PIVO!" "to kae!" rekao je Jack. "Ima PIVO!" "Tone pive! Idemo uzeti!" Bio sam gurnut u pravcu kojim nisam htio ii... u trenutku odbaen od sredine dalje nego sam ikada bio, i greda koja je predstavljala ravnoteu u mom ivotu, opasno se nagnula ispod mene. "Nisam siguran da je to pametno", rekao sam. "Tvoj tata e otkriti. Kad se vrati kui i vidi da nema piva ..." "Ma daj", rekao je Mike. "Ima i previe, imaju drutvo ve ''.ras. Nee ni primijetiti da nedostaje nekoliko boca ."

Mike je nestao u kuhinji i kad se vratio, u jednoj je ruci drao tri boce, u drugoj ruci tri ae, i otvara za boce u zubima. Stavio je ae na niski stoli za kavu. Ovo je ludo, mislio sam. Nisam dovoljno star da bih pio! "Hoe li te ubiti kad otkrije," pitao sam, "ili e te samo obogaljiti?" "Nee otkriti," rekao je moj prijatelj, "to trebamo napraviti prije ili kasnije. Kakva je razlika ako to uinimo prije. Slae se, Jack?" 65 "Naravno." "SLAE SE, JACK?" "SLAEM!" "SLAE SE, DICKIE?" "Ne znam. Valjda." "Natoimo ih, za dva mukarca ijedno dijete." "Daj prestani", rekao sam. Tko zna, mislio sam. Ovo bi trebalo biti neto fino. Hladno u vruem danu. Svi mukarci piju pivo osim mog tate. Jedna aa vjerojatno nije dovoljna da me napije, i ako je tako dobro kako priaju, kakve ima veze to sam nekoliko godina premlad? elina ravnotea u meni tako se divlje nagnula u stranu i da sam jedva ostao na nogama. Pojma nisam imao to bi se dogodilo ako padnem i nije me ni zanimalo. Mike je uz fukanje otvorio boce, natoio pjenuavu utu tekuinu u nae staklene krigle. Podigao je svoje pivo, slasno oblizujui usnice. "Nazdravlje, deki! Za nas!" % Pili smo. Pola gutljaja i grlo mi se stisnulo. Hladno, da. Fino? Odvratno! Ovo nije bilo u redu. Ja sam jo uvijek premlad da bih pio pivo. "Fuj!" rekao sam. "Ovo bi trebalo biti dobro?" "Samo naprijed!" rekao je Mike, drei au visoko u ruci, gledajui nas. "Da", rekao je Jack. "Mogao bih se naviknuti na ovo." "Prestanite", rekao sam. "Vi niste normalni. Ovo ima okus kao moje kemikalije, oni to naliju u lonac i puste da se usmrdi!" "Fermentira - prava rije \e fermentira." Mike je zaboravio da smo prijatelji. "To je pivo, zaboga! Ne radi se o tome kakvog je okusa, ili to ti se ne svia. Sviat e ti se kad popije vie. Ali sada, mora popiti!" Smrznuo sam se od straha ... zar moram to napraviti bez obzira to to nije ono to je za mene u redu? Je li ovo odrasta-| nje, kad mora raditi ono to i drugi rade? Nita mi se tu ne dopada. Kako u van iz ovoga? U pomo! Kao odgovor, dola je eksplozija negdje u nekakvom kutku moje svijesti, vrata izbaena iz okvira, olovno-siva snaga poput rastaljenog olova: Ova nakaza misli da e mi on govoriti to da radim i to da, ne radim? to misli on time: Ti mora? Ti ne mora nita akol nee! Ovaj magarac ti govori da napravi TI ono to hoe ON!| Tresnuo sam aom o stol, pivo je letjelo uokolo. "Ja NE moram, Mike! NITKO mi ne moe NITA narediti!" Njih dvojica promatrala su me bez rijei. "NEU!" Skoio sam, bijesan, neustraivo podiui prst, neka me pokuaju zaustaviti. "NITKO!" Jurnuo sam van, tresnuvi vrata za sobom, i izgledao sam jednako zapanjeno kao i njih dvojica. Tko je taj divlji ovjek koji me obuzeo? To nije bilo neije malo pretjerivanje, nekoga koga ne poznam, zaskoio me s lea, zgrabio me, gurnuo u stranu, nije ga bilo briga to ja mislim, to bilo tko misli, on je prokleto LUD! Ponosno sam iao niz ulicu prema kui, brzo se hladei, vidjevi najedanput daje ogromna elina greda moje ravnotee na kojoj sam stajao opet vodoravna i

vrsta kao granitna stijena. Trepnuo sam, nasmijeio se malo, glasno se nasmijao, brzo hodajui. Taj tip je ... divlji! I on je ja! On je na mojoj strani! Tko si ti? Nitko te ne prisiljava ni na to. Shvaa to, Dick? Nikada! Nitko! Ni Mike ni Jack, ni Mama ili Tata ili N-I-T-K-O u I tvom ivotu ne moe te prisiliti da napravi ono to ne eli! Usta su mi se objesila. Tebi je stalo do mene! Da. I drugim ljudima je stalo do tebe, ali e ih sresti tek kasnije. Ti si vaan, mali, i ako se previe boji da bi se branio, ja u to napraviti umjesto tebe! ekaj malo, mislio sam, Mike je moj prijatelj. Ne moram se braniti od vlastitih prijatelja! Glup, glup, glup. Sluaj me, zato to me nee vidjeti sve dok potpuno ne izgubi kontrolu nad sobom i ne bude ponovo prestraen. Mike nije tvoj prijatelj. Naui ve sada da je najbolji prijatelj kojeg ima Dickie Bach. Puno razliitih razina 66 67 tebe samog, i uvijek se moe pozvati na nas. Nitko te ne poznaje, nitko te stvarno ne poznaje, osim nas. Ti se moe unititi ili moe poletjeti dalje od zvijezda, / nikome nije stalo, nitko nee biti uz tebe kroz sve to, osim nas! Minutu nakon toga pomislio sam hvala to si me spasio, od onog tamo. Oprosti to sam glup. Puno toga jo moram nauiti. Nije bilo odgovora. Rekao sam ti hvala, uje me? Stvarno to mislim! Nije bilo odgovora. Moj nepopustljivi uvar u meni ve je' otiao. > Osamnaest I o e se meni dogoditi?" upitao je Dickie, oamueO onim to ga eka u budunosti, malo uplaen. ' "Donese li odluke koje sam ja donio, hoe. Ali neto se dogodilo, posljedica tog trenutka, mislim da bi to ' trebao znati." '>' "Pokai mi", rekao je. trp Usporavajui hod, nedaleko kue, otiao sam na veliku parcelu, prekrivenu divljom penicom, visokom i zelenom, i utonuo u travu koja je skrivala obrise sklonita koje sam iskopao prolog ljeta. Legao sam na lea, gledao u nebo, promatrao ljetne oblake kako plutaju iznad mene, oblike uokvirene u neprocjenjivo bogatstvo, dok klize na povjetarcu. 68 i Svaki glas iz moje svijesti, oduvijek sam mislio, trebao bi biti moj vlastiti bezglasni razgovor, odjeci u praznim peinama. Ponekad obziran, ponekad dijelovi razgovora koje bih jedva posluao, to duh trenira rijei da ne padne u mrtvilo. Ali razliite razine u meni? Dijelovi mene koje nisam upoznao? Osjeao sam kako u meni rastu uzbuenje i radoznalost. Ako su unutarnji glasovi vie nego jeka, jesu li oni moja obitelj koju je vjebom mogue pretvoriti iz besciljnih brbljarija u uitelje i vodie? Namrtio sam se. Ne. Ne postoji nain da nekoga pretvorim u osobnog uitelja. Kako bih uspio napraviti tako neto? Osjeao sam da istraujem neto ogromnim mikroskopom. Odgovor je bio ispod optike lee, ali nekako van fokusa. Na samom sam rubu, samo mali, minijaturni pokret, paljivo ...

to ako su moji uitelji ovdje, ba sada? Umjesto da stalno priam, u mislima, to bi se dogodilo kada bih za promjenu sluao? Nikad mi slika svijeta nije izgledala tako otra, boje tako kristalno iste. Trava i nebo i oblaci, ak i vjetar, a sve je bilo tako jasno. Moji uitelji ve postoje! Sto ako su sve te razliite razine u meni moji prijatelji i ako one znaju puno vie nego ja? To bi bilo kao da ... " .... kao da si ti kapetan fregate jedrenjaka, gospodine, vrlo mladi kapetan prekrasnog brzog broda." U sljedeem trenutku u mojim mislima nebo i oblaci pretoili su se u drukiju sliku: djeak u plavoj odori, sa zlatnim epoletama, stoji naslonjen na krmenoj palubi ratnog broda, korita presvuenog ebanovinom, jedara visoko dignutih na jarbole poput glatkih oblaka. Jesam li ja izmislio ovaj prizor, ili je netko naslikao ovu sliku u rastereenju? Brod je plovio svojim putem, u zavjetrini, otvori za izbacivanje vode bili su u razini mora, reui trupom duboke brazde uz glasan tutanj, rasprujui kapljice na sve strane: djeak na komandnom mostu, i uniformirana posada koja obavlja svoj p< >sa< >. 69 Zadivljen, pourio sam naprijed u mislima, malo prebrzo. > Gomila ispred, monstruozni grebeni kao noevi ispod povrine. ; "Veliki obalni valovi!" vikao je mornar iz koare objeene na j arbol." Smrt ispred nas!" Brod je jednako jurio naprijed i, svako rebro i greda i kri i jedro, svaki oblik ivota na brodu, iao je naprijed, nepromijenjenog kursa. "Obalni valovi su grebeni, zar ne?" Pitao sam, shvatio sam u sekundi, i postao djeak. "Ako ne promijenimo kurs, udarit emo u grebene?" Lice prvog asnika opaljeno suncem ostalo je nepromijenjeno, glas u kojem se moglo prepoznati da plovi ve dugi niz godina. "Da gospodine, udarit emo." "Recite im da promijene smjer!" "Moete sami okrenuti kormilo, kapetane, ili odredite da to uini kormilar", rekao je asnik. "On e posluati samo vae komande." S krmene palube mogao sam vidjeti eksploziju plave vode kako se pjeni na udaljenosti od oko dvanaest duina broda. Nitko ne daje komande na ovom brodu osim kapetana. Okrenuo sam se kormilu, vie zato to sam bio uplaen nego to sam elio uhvatiti kormilo. "Pripremite se!" Zaula se kripa kormila pod rukom, brod se okrenuo u suprotnom smjeru, dignuvi vodenu zavjesu od kapljica, zavrtio se kao divlji mustang u punom galopu. Gore na jarbolu, posada je skoila i uhvatila jedra i konope kako se fregata naginjala na bok uz vjetar, okrenuvi se s lijevog boka na desni, dok je u jedrima tutnjala oluja. Na krmenoj palubi, asnici su gledali, ekali, ni rijei kapetanu. Nije vano koliko gospodar ima godina, niti su vane posljedice njegove naredbe. Dunost posade je da izvri gospodarevu komandu. Komentar je dozvoljen samo u vrijeme kad i ako kapetan zatrai. Slika je bila jasnija nego u najivopisnijem kazalitu, i bio je to moj ivot na ekranu. I 70 jj Nisam ja stvorio sliku. Ja sam je elio, ali nisam je stvorio. Postoji li

nekakva nevidljiva posada u meni? Tko je odgovoran za tu sliku? "Ovdje, gospodine." Da li sam umislio i glas, isto tako jasan kao i slika? "Da, gospodine. Mi govorimo jezikom koji jedno vrijeme niste koristili. Vaa mata pretvara nae znanje u slike i rijei koje e vam biti korisne na putovanju." "I vi govorite samo kad vam se obratim?" "Rijeima, da. Mi smo u stvari osjeaji, intuicija, savjest." Vjetar je zvidao oko fregate, nestrpljive da promijeni smjer, u bilo kojem smjeru ja odaberem. Otiao sam straga na krmu, dograbio elinu uad krmenog jarbola s obje ruke. Moj brod? Zbog ega je tako teko vjerovati u neto to je tako ispravno? "Ja dajem naredbe", rekao sam, posljednja potvrda. "Da, gospodine." "I ti si onaj koji me spasio od Mikea i piva?" "Ne gospodine ... u ovom filmu, on je drugi asnik. Mi bi dali ivot za vas gospodine, ali na razliite naine, i Drugi razmilja vie crno i bijelo za razliku od nas ostalih. Kad vas vidi u opasnosti, postane prilino ivahan." "Vi ostali ne?" "Svaki od nas je razliit." Cijeli svoj ivot bio sam usamljen. Bio sam mirno dijete s nekakvim nejasnim NEIM, neim snanim i dobrim, oblikovanim po meni tako da nisam mogao razumjeti. I najednom sam znao. Neto je bio moj brod, i njegova tajna posada. Nikada prije nisam shvaao da ja upravljam s potpunom odgovornou, brodom svog ivota. Ja odluujem o misiji o pravilima o disciplini, na moju rije spremno ekaju svaka alatka i jedro, svaki top, snaga duha sviju koji su na brodu. Ja sam gospodar skupine sastavljene od strastvenih vjetina koje e me provesti i kroz same paklene ralje iste sekunde kada kimnem glavom u tom pravcu. 71 "Zato mi niste rekli da postojite?" rekao sam. "Toliko toga moram nauiti! Trebam vas! Zato mi niste rekli da ste tu, sa mnom?" Legao sam na travu i sluao vjetar. "Nismo rekli, gospodine," doao je odgovor, "zato to niste pitali." Otvorio sam oi usred dugake tiine, Dickie je sjedio pokraj, zatvorenih oiju, prouavajui brod. "to misli?" pitao sam. "Filozofija ili ne, mali ovjee?" Otvorio je oi. "Ne znam", rekao je, gledajui me. "Ali od sada, hou da me zove Kapetane." Dodirnuo sam ga akom, dovoljno lagano da shvati kako mislim da to nije loa ideja. Devetnaest To prelazi moju radoznalost, mislio sam, buljei u ogledalo bez da ita vidim, stavljajui kolonjsku vodu na lice. Medicina je ulica koja ide u krivom smjeru. Ja sam zapanjen licemjerjem koje vlada medicinom, zgranut ljudima koji joj slue. Lijek za sve je ludilo. Legalan ili ne, prepisan ili ne prepisan, preko stola ispod stola plaen krvlju na ulicama - svaka pilula razdvaja nas od saznanja kako emo zavriti i neminovnosti kojom pogaa istina. Bolje bi se osjeali kad bi odbacili lijekove, u potpunosti, iz mnogo razloga. To je kriminal, mislio sam, da ja podrim gomilu koja se odnosi prema tijelu kao stroju umjesto da ga gleda kao manifest misli, koja ne moe prodrijeti iza onog to joj se prvo pokae. 72 Leslie je moja suprotnost. Medicinske knjige na krilu u krevetu, ita satima, a oi su joj kao tanjuri. Ponekad se mrti, guna: "Prehrana! Vjebanje! Kako mogu zanemariti takve stvari?" od tako vitalnog znaaja za sloene medicinske posljedice. Ona moe itati sve, podsjetio sam samog sebe, moe prouavati pilee znakove ako hoe. Ali moil Podrati ideju bijelih ogrtaa PILULA-PRIJE-SVEGA koji su

previe rastreseni da bi uvidjeli da molimo za vlastitu panju kroz spektar kreativnih bolesti? Ne bi ilo! Zatekao sam se u takvom razmiljanju dok sam se oblaio za bolniki dobrotvorni bal. Poaeni smo, mislila je Leslie, pozvani da malim dijelom doprinesemo napretku znanosti glede smrtonosnih bolesti i mukotrpnog umiranja. "Idemo", bio sam rekao. Rijetko kad imam priliku vidjeti svoju enu odjevenu za bal. Ruenje vlastitih principa, podravanje istraivanja u farmakoloko nazadovanje, bila je mala cijena za velianstven prizor. Uvukao sam se u najtamniji sako, privrstio malu znaku Cessne za rever, i istrljao je prstom do punog sjaja. "Hoe mi pomoi, ljubavi?" zvala me iz kupaonice. "Struk je u redu, ali, ili se gornji dio haljine stisnuo, ili se moj gornji dio poveao." Uvijek sam sretan kad mogu pomoi, pa sam jurnuo pomoi svojoj eni. "Tu! Hvala ti!" rekla je, najprije provjerivi u ogledalu. Popravila je rukav. "to ti misli? Moe proi?" ula je mukli udarac iza sebe, okrenula se nakon jedne minute da bi mi pomogla da ustanem, naslonila me na dovratak i ekala kritiku, izgovorenu. Haljina je bila mekana, fluidna, crna, gornji dio otvarao se na dolje sve dokle se donji dio rastvarao prema gore, obavijajui joj tijelo u dugaki senzualni zagrljaj. "Lijepo", hvatao sam zrak, dijagonalno. "Jako lijepo." Oteturao sam do police i pritisnuo etku na kosu. Probat u na svaki nain, mislio sam, koliko god bilo uzaludno, da 73 izgleda kako pripadam uz ovu enu kada uemo u balsku dvoranu. Prouavala je ogledalo, procjenjujui sliku stotinama strogih kriterija, i gledala u nedoumici. "Nije previe nepristojno, to misli?" Glas mije prepukao. "Sve dok ne izae iz spavae sobe", uspio sam rei, "dobro je." Namrtila se gledajui me u ogledalu. Kad se Leslie obue za izlazak, njene vrijednosti vrate se na beskompromisno vrijeme Hollywooda, a to je ozbiljna stvar. "Richie! Reci mi to stvarno misli. Ako misli da je previe, skinut u je ..." Skini je, mislio sam. Ostanimo kod kue veeras, Leslie, samo otiimo u drugu sobu, da dio po dio polako skinemo tamnu haljinu - sjenu Noi Oscara i zaboravimo otii bilo gdje sljedeih osam dana ili tako neto. "Ne", rekao sam, odvratan samom sebi zbog proputene prilike. "To je slatka mala haljina. Pravi izbor, zapravo odlian izbor usudio bih se rei, haljine za bal. Vani je puni mjesec, policija vjerojatno nee ni dizati telefon." Stajala je u nedoumici. "Ovu sam haljinu kupila nedugo prije nego smo se upoznali, Richie, stara je dvadeset godina", rekla je. "Misli li da bi bijela svila bila bolja?" "Vjerojatno bolja", rekao sam joj u ogledalu. "Sigurnija, svakako. Nitko u ovom gradu nikada u svom ivotu nije vidio ovakvu haljinu." Dvadeset godina, i ak ni iz pristojnosti nisam mogao skinuti pogled. Ona me oarava, mislio sam. Leslie se uvijek zna obui tako da padne na mjestu mrtav, ali kunem se, ovo veeras e biti masovni pokolj! Sjetio sam se neega to sam napisao prije nego smo se sreli, kasnije sam to naao na dnu fascikla: "Ljubavnici prerastaju jedan drugom u ideale, vremenom svako od njih postaje privlanijim." Sada je to bila istina, stajala je ispred mene, namjetajui ogrlicu, da li jedan niz ili dva? ena u ogledalu bila je moja supruga. Gledao sam i pitao se. Da li ona izgleda tako velianstveno zato to postoji zajednitvo izmeu ljubavnika ... bez obzira 74

kako se oni promijenili drugima, i dalje su prekrasni jedno drugom? Ili je to namjerno zato to smo mi to uinili neim vanim, poklon koji smo dali jedno drugom da bi izgledali sve bolje i bolje? Bez puenja, bez alkohola, bez droge, bez mukarca ili ene. Bez mesa, bez kave, bez eera, bez masnoe, bez okolade, bez premora, bez stresa. Uspori, manje hrane, vie vjebanja, vrtlarenje i letenje padobranom, plivanje i yoga i zrak i svjei sok, glazba i uenje i razgovor i san. Svako od nas ima svoju strast od koje ne eli odustati ili barem nastoji izmisliti razloge za gomilu prigovora, a svaki cilj s namjerom, pobijeenih nakon nekoliko ili vie alosnih poputanja pred slabostima. okolada, moj najgori zloduh, nemilosrdan rad, njezin. "Ne moe se odrei svega, a da neto ne dobije za uzvrat", rekao sam. Uvojak plave kose htio se zakovrati ulijevo, a ona ga je briljivo ispravila desno. Prekasno za mijenjanje odjee. Ubojita haljina e ii s nama. Kako uspjevaju proizvesti ensku odjeu koja tako prianja uz tijelo. "Ostajem bez daha, prekrasna si." Okrenula se od ogledala i nasmjeila mi se. "Molim?" Bilo je vrijeme da uskoro krenemo. "Ti to stvarno misli, zar ne?" Drala je ruke ispruene. "O, Wookie, hvala ti. ao mije, toliko se zanesem, ponekad. Neu da ti bude neugodno pokraj mene kad izlazimo." Zagrlio sam je i pustio da zavri. Zato je izgled tako vaan? Bio je, iako sam nekada mislio da je ljepota nevana stvar koju bi trebalo traiti od srodne due. Ja sam je traio, ali nisam znao zato ... nije li ljepota ono to lei u nama? Sigurno sam poznavao najprije to a tek onda zato, u to vrijeme. Da nismo moja ena i ja bili prekrasni jedno drugom, nikada ne bismo mogli proi kroz oluje kada je sve drugo bilo izgubljeno. "Ne razumijem je", kripao sam bijesno zubima, vie no jednom. "Tvrdoglavi ludi perfekcionist! Da nije tako prokleto lijepa, otiao bih zauvijek!" 75 A ipak, bilo je prekrasnih ena u mojoj prolosti koje sam ostavio bez premiljanja, kada smo nauili ono po to smo doli. Neke zapanjujue, kada ih upozna, postanu obine. One jedinstvene, srodne due, to ste bolji prijatelji, to su ljepe. Jesmo li Leslie i ja isto takvi? Jesam li mogao znati da e se ta boanstvena ljepota moi stvoriti i ostati s nama, da bi jo i danas plamtjela jae nego ikada? Dogodilo mi se to samo jednom, i ona stoji upravo tu. Naglo je zavrila s ogledalom, ogrnula crnu svilenu stolu oko ramena, posegnula za torbicom. "Na vrijeme sam." "Dobro!" "Voli li me?" "Da", rekao sam. "Ne znam zato..." "Zato to si draga, topla, duhovita, domiljata, ljubazna, radoznala, senzualna, inteligentna, kreativna, smirena, otroumna, slobodna, otvorena, puna razumijevanja, pronicljiva, zagonetna, zatitniki radoznala, dobroduna, nepredvidiva, snana, pustolovna, ozbiljna, iskrena, neustraiva i mudra." Dvadeset Osjeao sam se kao Robin Hood, preruen, kada smo uli, i balska dvorana stopila se s onom u Nottingha-mu. Ljudi su kimali i smijali se i zraili, pijuckali pjenuavu tekuinu iz kristalnih aa dajui si oduka. Uhvaen sam u zamku, mislio sam, ja ratoborni pilulofobiar, okruen lijenicima svih vrsta. Osuen sam na propast ve kod prve Aspirinske Zdravice, uhvatiti e me dok budem nastojao gurnuti svoj aspirin u lonac s palmom, poet e vritati i urlati i prstom pokazivati u mene.

76 1 Stepenite, mislio sam. Odjurit cu na stepenite, skoiti na draperiju, baciti se kroz ona visoka francuska vrata, razbiti staklo u krhotine, preletjeti preko balkona na ispust koji visi neto nie, popeti se uz onaj kameni zid s grotesknim ljudskim likovima na krov i nestati u mraku. Ja sam otpadnik, nemilosrdan prema samom sebi, prodava letova u dvomotorcu, pilot na parni pogon, doao s ravnica Srednjeamerikog zapada, jedva oporavljen od bankrota, najnii fiskalni sloj drutva ... to bih ja uope mogao imati zajedniko s ovom sofisticiranom gomilom? Zato zaraditi udio u najmanjoj Manjini na svijetu Svi-Lijekovi-Su-Zlo i onda odjuriti na bal koji pripada Veini? Da bih mogao promatrati svoju enu, podsjetio sam se. Lesliene oi su zasjale kad sam maknuo al s njenih ramena. Uzeo sam njenu ruku, saekao trenutak, dva na rubu tvrdog drvenog poda, i pustio da se drvo pretopi u polja penice, i ona i ja, velianstveni i dostojanstveni, mi puni sebe, uplovili smo unutra privueni velianstvenim zvucima Straussovih valcera. Ne moe se rei kako smo izgledali pleui, ali se ovjek, ponesen glazbom, osjea kao na vrhu svijeta. "ovjek bi rekao da je doktorima ve dosta anatomije, dan za danom", rekao sam joj dok smo se okretali. "Da?" rekla je kraljevski. Kosa joj je vijorila dok smo plesali. "Ne. Otkad si ti ula unutra, jo nisam vidio muki potiljak." "aavac", rekla je, mislei daje ono to sam rekao uglavnom istina. Kako sam se osjeao sigurno, prije nego sam nauio plesati. Da bih bio gospodar plesnog podija preko posrednika, nisam se trebao ni truditi ni riskirati, i to je vrsta gospodara koja je za mene bila najprihvatljivija. Imati posrednika, svakako oduzima veselje koje donosi nabujalo tijelo to se giba uz zvuke muzike. Da bih to dobio, morao sam pronai vlastiti put k pravom plesnom podiju i pravom plesu, vlastitim tijelom, posrui kao budala u nekakvoj 77 plesnoj uionici prepunoj ogledala. Jeziva pomisao. Nisam valjda doao do toga da bih sad trebao opet postati nekakav nespretni poetnik, u bilo emu. Leslie se nije sloila sa mnom, i upisala se na satove plesa bez mene, dolazei kui tako sjajno raspoloena sa svojih plesnih veeri da me to poelo brinuti. to bi moglo biti toliko zabavno u plesanju? Pokazala mi je jedan ili dva koraka, i u trenutku, dostojanstvena sigurnost postala je manje privlana nego ideja da uim s njom. I tako, potpuno sigurno, obistinili su se moji najgori strahovi. Tjednima sam izgledao kao odbjegla kreatura iz Franken-steinova podruma, ak i gore od toga. Da su mi elektrode strile iz glave bilo bi manje napadno od mojih monstruoznih koraka koji su gazili sve pred sobom a najvie od svega noge mog hitrog uitelja. Nemoj odustati, mislio sam, i prije ili kasnije ... Sada sam se sav predao muzici, vidio sam samo nju u cijeloj balskoj dvorani. Hvala ti, nekadanji hrabri Richarde, mislio sam, to si konano pobjegao sudbini djevojke bez plesaa! Osjeao sam se kao na nebu, s glazbom, i moja ena mora da se osjeala jednako tako. "Kada si bio mali djeak, Wookie, jesi li. ponekad mislio da si stigao na Zemlju s neke daleke planete?" "Hm. Znao sam." Moji teleskopi napravljeni u dvoritu, sjeao sam se. Gledati kroz okular bilo je kao da gledam kroz prozor svemirskog broda, ekajui da pronaem dom. "I ja sam znala", rekla je. "Ne s planete koja uope postoji. Samo od Tamo Negdje." Kimnuo sam, polagano nas vodei oko drugih plesaa, lijevi okret unatrag i desni okret unatrag. "Da mi netko kae da pokaem pravac u kojem je dom",

rekao sam, "ja bih pokazao prema gore, i do nedugo nisam znao zato." Privukla je glavu. "Nisam mogao pokazati prema unutra: tijesni prostor zatrpan dijelovima tijela, gotovo nije bilo mjesta za disanje. Nisam 78 mogao pokazati ni lijevo ni desno: ovi pravci odveli bi me samo u razliito ovdje. Jedini preostali pravac u kojem sam mogao pokazati bilo je gore, daleko od Zemlje, i tako sam dugo vremena osjeao nostalgiju prema zvijezdama. "Ja jo uvijek osjeam", rekla je. "Ako bi ljudi iz leteeg tanjura doli dolje i sletjeli na krov, ne bismo li rekli odvedite nas kui?" Zamiljena slika izmamila mi je osmjeh. Na krov nije dovoljno vrst da bi izdrao slijetanje svemirskog broda. Moda bi letjeli s posjetiocima iz nekog drugog svemira nakon to bi nau kuhinju sravnili sa zemljom. "Oni nas ne bi mogli odvesti kui", rekao sam. "Nismo mi doli sa zvijezda. Kako uope ljudi koji ive izvan vremena mogu pokazati gdje je dom?" "Moraju postojati putokazi", rekla je. Nisam mogao odgovoriti, razmiljao sam o onome to je rekla dok se glazba vratila na poetak i konano stala. Postoje putokazi, mislio sam, nisam pokazivao prema zvijezdama, onda, pokazivao sam negdje dalje od Zemlje. Kada sam shvatio da unutar tog doma nije planeta, pokuavao sam samom sebi pokazati kako dom nije nijedno "gdje", ali nekako nisam to ba razumio do kraja, do nedavno. Pronali smo na stol, upoznali strance, doktora i njegovu suprugu, ravnateljicu bolnice i njenog supruga. Pitao sam se, to da kaem nakon 'drago mi je to smo se upoznali'. Osjeate li se na bilo koji nain odgovorni za porast temperature u drutvu iji principi se temelje na lijekovima svih vrsta? ini li vas sretnima to to vjerujete da smo svi bespomoni putnici u naim tijelima? Da lije istina da se, vie nego u ijednoj profesiji, doktori boje smrti, da je postotak samoubojstava vei nego drugdje? Ima li koji umbrolog ovdje? pomislio sam da bih mogao upitati? Umbrolog? Fizijatar koji lijei poremeaje sjene, rekao bih: frakture sjene, sjene s deformacijama, nestale sjene, hvperumbria 79 ekstremno poveana aktivnost sjene. Znate to mislim, um-brolog. Ima li tu koji umbrolog? To je suludo, nasmijali bi se. Sto god da tijelo napravi, sjena imitira. Isto tako je suludo, ja bih rekao na to, zaboraviti da to god vjera uini, tijelo imitira. Nema nijednog umbrologa ovdje? Zapravo svaki lijenik u ovoj prostoriji. I onda bih se digao i otiao. Nisam rekao nita od svega toga niti sam igdje otiao. "Vi letite na Skvmasteru!" rekla je ravnateljica. Pogledao sam je. Zar fizijatri itaju misli? "Znaka na reveru", rekla je. "To je Cessna Skvmaster, zar ne?" "O! Naravno. Da, je", rekao sam. "To ne opazi ba previe ljudi." "Ja letim na Cessni 210", rekla je. "Ista je kao i Skvmaster, gotovo ista. Skvmaster ali jednomotorac." "Cessna, Cessna, Cessna", rekao je lijenik. "Zar sam ja jedini za ovim stolom koji leti na Piperovom avionu. Jo nisam uspio pogoditi kako ijedno od vas moe proi Twin Coman-che." "Stisne vrsto zube i uz malo poniranja", rekao sam, "nije tako teko." Na moje iznenaenje, smijeio sam se. Nakon toga pogledao sam u Leslie i ona je navukla onaj nevini izraz kao, nikad ne zna ... veer s plesom i avionima ne moe biti ba potpuni promaaj.

I tako je veer protjecala. Cesto smo plesali. Sjetio sam se da su mnogi lijenici ujedno i piloti, dvorana je bila krcata lijenicima-pilotima. Do ponoi smo upoznali i zavoljeli njih desetak, i gotovo nemogue, osjeao sam se kao kod kue. To to stvari gledaju s drugog gledita, mislio sam, nije kraj svijeta. Rade najbolje to znaju, ne izrabljuju ljude u svrhu medicinskog istraivanja protiv njihove volje, za sve nas ima mjesta na nebu. Nije bilo Aspirinske Zdravice, nisam bio prisiljen pobjei na krov okupan krhotinama francuskih vrata. To je bila uza80 vrela mata devetogodinjeg djeteta, mislio sam, Dickieja koji napeto promatra, uzmi ili ostavi, iza zavjese u mojim oima. Lesliena haljina-ubojica bila je prekrasna dok se kretala, gospoda su odobravala, bez puno buke, dame, neustraive, promicale su u svojoj vlastitoj sjajnoj eleganciji. "Toliko toga sam nauila veeras!" rekla je moja ena dok smo se vraali kui. "Jesi li im podijelila brojeve?" Nasmijala se. "Broj jedan: Mi dok pleemo! Nismo dvoje koje smo nekada bili. Bolji smo, i to mi se dopalo!" "Meni isto." "Broj dva: Ti, isto. Svidjelo ti se to spremanje za izlazak i to to smo otili na bal! S ljudima koji vjeruju u medicinu! Nisam se htjela previe nadati, ali nisam mislila da e tako lako odbaciti ansu da izazove nekoga na dvoboj, nadglasan i okruen i borei se na smrt za uvjerenje da je tijelo um i zbog ega ga tretirati kemikalijama kad bi ve samo promijeniti misao, i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje." "Bio sam sprijeen", rekao sam joj. "Zato to i oni lete, dosta njih. Da nisu piloti, ti bi mislio da su Kraljevska Straa ili neto slino, sluge Vrajih Pilula prokleti na vjeni pakao. Ali budui su piloti, vidio si ih kao ljude kao to si i ti, i niti jednom nisi uzviknuo Smrt Bijelim Ogrtaima!" "Ne. Ja sam prirodno pristojna osoba." "Osim ako nisi prestraen", rekla je. "I nisi bio kada si vidio da i oni vole letjeti." "Dobro, da." "Tree: Dopao Mi Se Na Mali Razgovor O Domu. Zaista sam se osjeala kao da ne pripadam nigdje, cijeli svoj ivot. Ne zato to sam se stalno selila, nego zato to ne pripadam* nigdje. Ne razmiljam na nain na koji oni razmiljaju, tamo! gdje sam odrasla, ne razmiljam kao moja mama ili moj tata ili itko u mojoj obitelji." "Ti razmilja na isti nain kao i oni, ljubavi", rekao sam joj. "Samo to tvoja obitelj nije ono to si ti mislila da jesu." 81 "Mislim da ima pravo", rekla je. "Dok sam to shvatila, ve sam bila poprilino usamljena. Tada sam nala tebe." "Mene?" rekao sam, zapanjen. "Ti si se udala, zaovjeka-kojijenamnogonaina tvoj brat?" "Opet bih to napravila", rekla je, ne sramei se. "Koliko ljudi ima, Richie, koji misle da su udni i razliiti i usamljenici koji ne pripadaju nigdje, a zapravo, dogodilo se to da nikada nisu pronali svoju obitelj?" "Osim to smo bili udni i razliiti," rekao sam, "osim to smo bili negdje, nikada neemo osjetiti to znai vratiti se u dom." "Ali postoji dom. Reci mi, to je dom za tebe?" Kad sam zapoeo reenicu, nisam znao kako e zavriti. "Dom je, mislim, neto poznato i voljeno." Osjetio sam kako je neto sjelo na svoje mjesto, kao svaki

pravi odgovor kada sjedne tono na svoje mjesto u mislima. "Zar nije tako? Sjed-ne za klavir, samo da bi svirala za sebe, poznaje muziku i voli je, zar to ne znai doi kui? Kad sjednem za komande u avionu, to je dom za mene. Ti i ja smo zajedno, i upravo u ovom trenutku dom je ovaj auto, sljedei mjesec mogao bi biti neki drugi grad. Kad smo zajedno, kod kue smo." "Dom nije na zvijezdama?" "Dom nije mjesto. Znan i voljen, i mislim da nije zakovan , ili natkriven ili posaen. Moemo se vezati za avle i krovove, i ali promijeni znaenje iz poznato u nepoznato, i kada se vratimo rei emo kakva je to hrpa dasaka. Dom je odreeno znaenje nama drago, gdje se osjeamo sigurni onakvi kakvi jesmo." "To je bilo jako lijepo, Wookie", rekla je. "I kladim se da prije nego smo odabrali ivot na Zemlji sigurno je postojalo nekakvo znaenje koje smo voljeli tamo odakle smo doli, i to nema nikakve veze s vremenom i prostorom, to nije nita opipljivo." "I samo zato to smo ovdje ne znai da smo zaboravili", rekla je. 82 "Nema li ponekad osjeaj, ljubavi, nisi li imao, kada se moe ... gotovo sigurno ... sjetiti?" "esti razred!" I u tom trenutku, vozei se sa svojom enom, Dickieju ni traga, bilo je uz mene kao da me nikada i nije napustilo. "S Dvadeset jedan esti razred je bio guva, Leslie, to sam radio u guvi?" Nije vie bilo ranca, vodeni toranj ostao je samo uspomena, more mudrosti meu stijenama treperilo je i pretvaralo se u more tijesnih kua, travnatih predgraa noenih sporom kalifornijskom plimom. Toliko djece u koli, mislio sam, ni jedno od njih ne zna osedlati i zajahati magarca, ali nekako nisu oni loi ljudi, veina njih. Ogranieni, ali ne loi. Zauzvrat, gledali su me zaueno nekoliko dana, ali doi u Californiju iz Arizone nije bilo ni priblino vano kao doi iz New Yorka ili Belgije. Bio sam bezopasan, ne drukiji od njih, i s vremenom, kada vie nisam bio velika novost, bio sam prihvaen, postao sam jo jedan dio svakodnevnice. "Budgie, jesam li ja lud?" "Jesi." Klizili smo polako praznom jesenjom ulicom, poslije kole na biciklima jedan pokraj drugog, dok su debeli kotai drobili lie amerike platane. "Nemoj rei da jesam dok ti ne kaem kako mislim da sam lud, jer onda si i ti lud." "Onda nisi lud." 83 Moda je i postojao netko pametniji od Anthonvja Zerba u Osnovnoj koli Marka Tvvaina, ali sumnjao sam. Sigurno nije bilo nikoga tko bi mislio bre, ili bio jai ili bri na nogama ili koga bi radije imao na svojoj strani kad si u nevolji. "Jesi li ti dijete, Budgie?" pitao sam. "Jesam, tehniki gledano, ja sam dijete. Ti i ja smo djeca." "Tono. Tehniki gledano, to je tono. Ali unutra, jesi li dijete? Unutra, da li se osjea kao dijete?" "Naravno da ne", rekao je, prekriio ruke na prsima i upravljao biciklom samo nogama, za duinu ispred mene, klizei tako dok ga nisam dostigao. "Moj um je odrasliji nego um nekih odraslih koje poznajem. Trebam li spomenuti... gospodin Anderson? Ali, moje tijelo nije dostiglo moj um. Ne znam kako zaraditi novac, ili se oeniti ili kupiti kuu. Nisam ni dovoljno visok. Toliko informacija trebam i jo uvijek ih nemam. Ali unutra, kao osoba, ja sam odrastao."

"To znai da razlog to smo djeca nije to to smo bezvrijedni nego da trebamo vremena da dobijemo te informacije, i da | porastemo, i, kada budemo odrasli, osjeat emo se isto kao i sada, osim to e nam biti jasnije kako se ivi s tim?" "To je to", rekao je, ni malo zabrinut. "Iznutra, osjeat emo se jednako kao i sada." "Zar ti to ne smeta?" "Zato?" "Mi smo jednaki odraslima, samo to smo bespomoni, Budgie! Zar ti ne smeta to si bespomoan? Zar ne eli to prevladati?" "Ne. Ja sam bespomoan ali za razliku od tebe, ja sam ..." "Za razliku od mene ti si to?" "Ja sam strpljiv?" rekao je kroz vjetar. "Ne smeta mi to moj tata zarauje, a ja ne. Ne smeta mi to sam dijete. Jo toliko toga moram nauiti, svaka matica ima svoj vijak, jo jako puno toga moram nauiti!" "Meni smeta. Ja hou to nadvladati. Ja sam iznutra odrastao ... trebali bi neto napraviti, nekakav test za koji, ako pro-de, dobije potvrdu da si odrastao, bez obzira koliko godina ima ili nema." 84 "Sve u svoje vrijeme", rekao je. Moj prijatelj spustio je noge natrag na pedale, zgrabio upravlja, skrenuo na kameni rub plonika i sekundu prije nego to bi udario, trznuo je prednji kota tridesetak centimetara od zemlje i spustio bicikl na plonik. Zaboravio sam dane kada su me bicikli uasavali, kad sam bjeao mami i traio zatitu nakon to me Roy stavio na visoko sjedalo i gurnuo, prijetei da e me pustiti da sam odravam ravnoteu. Skrenuo sam na plonik iza Zerba preko sljedee ulice, izgubivi se za trenutak u prostoru koji nas je razdvajao: "Zar ti ne misli da si neto posebno?" "Aha!" rekao je, krivudajui srednjom brzinom, vozei pokraj mene za trenutak, i onda se zaustavio na travnjaku ispred svoje kue. "Ti ne misli?" I ja sam stao, uspravivi se na pedalama dok bicikl ispod mene nije poeo gubiti ravnoteu, onda sam skoio i spustio ga na travu. "Naravno, ja jesam netko poseban", rekao sam. "Svatko je netko poseban! Navedi mi bilo koga u naem razredu, reci da bilo tko u Osnovnoj koli Marka Tvvaina planira odrasti i biti nitko." Zerb je sjeo i prekriio noge, na travi, naslonjen na sjedalo svog bicikla. "Ali dogaa se, zar ne? Neto se dogodi izmeu sada kada znamo da smo posebni i onda kada kaemo: valjda i nisam poseban i postane nitko." "Meni se to nee dogoditi", rekao sam. Nasmijao se. "Otkud zna? Zbog ega si tako siguran? Moda mi i nismo stvarno odrasli. Moda smo odrasli samo kad znamo da nismo posebni. Moda je biti nita posao s kojim samo odrasli mogu izai na kraj." "Da ne bi!" rekao sam. "Mi moda jesmo samo djeca, ali iznutra smo ve gotove osobe, i nismo samo ... nita." "Ma dobro", rekao je. "Ja nisam protiv tebe. Reci mi. Kako zna da si neto posebno?" "Jutra", rekao sam. "Ponekad se probudim ujutro i izaem van i zrak je tako ... zelen, razumije? Zrak mi govori: Neto 85 e se dogoditi danas! Neto snano e se dogoditi! I nikad se ne dogodi, koliko ja znam, ali to je taj osjeaj u zraku. Ne dogodi se ali se dogodi. Pojma nema o emu priam?" "Moda ti samo eli da se neto dogodi." "Ne izmiljam, Budgie. Kunem ti se da ne izmiljam. Neto je tamo vani i to je kao ... kao neki zov. I ti to uje, zar ne? Ne mislim ba uje, ali nekako

osjea?" Pogledao me ravno u oi. "To je svjetlo u meni", rekao je, "kao da sam progutao zvijezdu." "TAKO JE! I ak da nekoga raspori ne bi naao tu zvijezdu sve i da je trai mikroskopom velikim kao kua!" Moj prijatelj leao je oslonjen na svoj bicikl promatrajui sumrak kroz drvee. "Zvijezde ne moe vidjeti danju. Mora zatvoriti oi, privikavanje na tamu i onda vidi to slabano svjetlo daleko u daljini. Je li to ono to ti vidi, Dickie?" Samo se prijatelji usuuju tako razgovarati, mislio sam. "Svjetlo je srebrni lanac, kao lanac na ijem drugom kraju je sidro u mojoj svijesti, koji se sputa van vidokruga duboko u vodu." "Duboko u vodu!" rekao je. "To je to! A mi smo ronioci, sputamo se dolje, i duboko, duboko dolje lanac nas vodi do potopljene zvijezde. To je nae sidro ..." Bio sam delfin koji se vinuo visoko izaavi iz svog bazena--zatvora, koji je doao u dubine da potrai svog prijatelja, jednakog sebi kao to bi bio i lik u ogledalu. Nisam bio jedini koji je znao da nas vue ono Neto skriveno iza obinih rijei. "Zna, Budge! Sidro svjetlosti! Otplivam tamo dolje, i kako god stvari loe stoje, sve je u redu. Ja sam duboko dolje, ispod vode, moj brod je na povrini, ali to sidro svijetli jasnije nego to e svijetliti ijedna arulja ikada i ta svjetlost je u meni!" "Da." Uzdahnuo je, osmjeh je nestao, postao je sjetan. "Tu je." "Onda, to e poduzeti u vezi toga? Zna, to ... svjetlo ... to je tu i to e poduzeti?" "Mislim da u ekati." "ekati e? Zaboga, Budgie, kako moe znati da je tu i ekati?" Nadao sam se da je shvaao da je to bila frustracija u mom glasu, a ne ljutnja. "to mogu napraviti? to ti radi u svoja zelena jutra?" Otrgnuo je list divlje trave, vaui tvrdu stabljiku. "Imam elju pobjei. To je kao da imam jedno mjesto, tu odmah pokraj, i kada bih znao kuda trebam ii, tamo bi bio svemirski brod, sakriven, s otvorenim vratima, i tamo je netko tko me poznaje, nisu dolazili na Zemlju dugo vremena i vratili su se po mene i uje vrata kako se zatvaraju shhhhhhhhhhh i onda mmmmm brod se die i diemo se sve vie i meu zvijezdama sam, vraam se kui." Moj prijatelj vrtio je prstom prednji kota svog bicikla, polagani prazni rulet. "Zato si me pitao da li si lud?" "Recimo." "Pa," rekao je, "lud si, jesi." "Jesam. Ti isto tako." "Ja nisam", rekao je. "Reci mi opet o gutanju zvijezda, molim te." Smijao se. "Porei u svaku rije pred svima osim pred tobom." "Hvala." "A bolje je da i ti porekne", rekao je. "Ili barem nemoj priati previe okolo o tome." "Misli da bih ja mogao priati o ovome sa bilo kim?" rekao sam. "Neu vie nikada. Ali mi jesmo neto posebno, i ti to zna, zar nije tako? Ne samo ti i ja. Svatko." "Dok ne odrastemo", rekao je. "Ma daj, Budgie. Ne vjeruje u to." Stajao je u svjetlu prvog sumraka, digao bicikl, i odgurao ga prema stranjem dvoritu svoje kue. "Stvarno. Nemoj se toliko uriti", rekao je. "Za to sve skupa treba vremena. Ako se eli sjeati tko si sada, bolje j nai nain kako da nikada ne odraste." Vozei se kui, po mraku, razmiljao sam o tome. Moda me moj svemirski brod nee nai, moda u ja morati nai njega. 86 87

i Leslie je vozila polako, sluajui, skrenula prema dignutoj rampi, zaustavila se ispred znaka STOP, ekajui na irokoj ulici tipinoj za predgraa. "Nikada mi to nisi ispriao", rekla je. "Svaki put kada pomislim da sam te konano upoznala, ti se pojavi s neim ovakvim." "Moda me nikada nee upoznati: Sjetit u se vie toga, ako me pita." "Stvarno? Reci mi." "Zeleno vrijeme! Svako malo, znao sam kako stvari stoje, zato sam bio, tko sam bio, gdje sam bio, to e se dogoditi. Nisam znao izraziti rijeima. Osjeao sam, osjeao sam se kao da, to je bilo to to sam traio i sada sam tu, na toj maloj planeti u sredini ini-se-da-je. Povuci zastor i kod kue si, samo jedna misao, skretanje." "Ali zavjesa se opet spustila, zar nije?" rekla je. "Za mene barem." "Da. Uvijek se spusti, kao da se zatvori krov nad mojom privatnom kinodvoranom, a ja i dalje sjedim u mraku i jedino to se vidi je moj ivot, u dvije dimenzije, samo to izgleda kao da su etiri." Osjeao sam dijete u sebi, kako slua dok govorim. "Jednom na Floridi, u Air Forceu, vraajui se u barake s nonog leta, pogledao sam gore i na nebu je bilo neto kao ogromna zavjesa, kao da se cijela Mlijena staza premjestila na jednu stranu, otprilike pola minute, i ja sam se ukipio, stajao okamenjen, gledajui nebo." "to je bilo na drugoj strani?" pitala je. "to si vidio?" "Nita! Nije li udno? Ono to sam vidio bila je bljetava koprena koja je samo projurila i umjesto nje nije ostala slika nego osjeaj velianstvene radosti: Ureduje. Sve je u redu. Tada se koprena opet pojavila i vidio sam zvijezde, iste kao i uvijek, i sebe kako stojim u mraku." Pogledao sam je, prisjeajui 88 se. "Taj osjeaj nikada me nije napustio, Wookie. Sve do sada, nikada nije nestao." "Vidjela sam te strano ljutog, ljubavi", rekla je. "Vidjela sam te u trenucima kada bih se zaklela da nisi mislio da e sve biti u redu." "Naravno. Ali zar tebi to nije isto: to je kao da igra rukomet, i tako te igra ponese da i zaboravi da je to samo igra." "Bilo je puno trenutaka u kojima sam zaboravila daje sve samo igra", rekla je. "Ja mislim da je pravi ivot pravi, a mislim da i ti misli isto tako." "Ponekad izgleda tako, priznajem. Postanem frustriran, neto mi stoji na putu. Ili sam ljut, to znai da sam prestraen, kada ono to hou napraviti ili ono to elim biti netko ugroava. Ali to su raspoloenja igre. Iskljui me iz igre, reci mi u trenutku vrhunca moje ljutnje, Tvoj ivot je zavrio, Richarde, svemirsko vrijeme je upravo stalo, i ljutnja e otii, to god da je bilo, vie nije vano, ja sam opet Ja." "Dozvoli da zapamtim", rekla je. "Tvoj ivot je zavrio ..." Smijao sam se, znajui da u uti te rijei sljedei put kada izgubim ivce. "Trenutna perspektiva, to je samo to. Slae se?" Skrenula je autom iza ugla, ugasila motor.'To je ono to on hoe?" rekla je. "Tko?" "Dickie. On hoe trenutnu perspektivu. to god da se dogodi, on hoe biti siguran da e sve biti u redu." 89 Dvadeset dva Mora da je padala kia u njegovoj pustinji, jer se suho jezersko dno prekrilo travom, jedva nazirui dokle seu tuni obrisi njegovog djetinjstva. Vidio sam drvo ne tako daleko. Kako se moglo tako brzo promijeniti? Jasno sam ga vidio kako stoji s druge strane jezera, u podnoju brda, i otrao prema njemu. "Bio si tu, Kapetane?" pitao sam.

"Na balu?" rekao je. "Kad si se bojao? Jesam." "Nisam se bojao." "Nije ti smetalo da ti ja pronaem nain na koji e pobjei, u sluaju da doe do Aspirinske Zdravice ..." "Odlian plan, Dickie. Skoro da sam prieljkivao Zdravicu." "Hvala ti", rekao je. "Siguran sam da bi bilo spektakularno." "Da, bilo bi. Bilo bi i posljedica." "Moj dio je bio da te maknem iz te dvorane. Posljedice su za odrasle." "Posljedice su bile nepotrebne", rekao sam. "Mogao sam otii istim putem kojim sam i doao. Bez objanjenja, jednostavno zato to se nisam osjeao ugodno. Bez potjere, bez guve, bez poderanih draperija, bez razlupanog stakla, bez penjanja uz onaj groteskni zid, nema hodanja preko est ulica u mojim novim cipelama, nema razmiljanja kako da siem s krova i vratim se k Leslie. Nema posljedica." Slegnuo je ramenima. "Znai ti si odrastao." "U pravu si", rekao sam. "Mogao sam to izvesti, bila bi to prava predstava." Odmaknuo se hodajui prema vrhu breuljka, kao da postoji neto gore to bi mi htio pokazati. "Ti stvarno ne vjeruje u medicinu?" upitao je. "ak ni u aspirin?" 90 Odmahnuo sam glavom. "Ne." "to onda kada si bolestan?" "Ja nisam nikada bolestan", rekao sam. "Nikada?" "Gotovo nikada." "to radi kada jesi bolestan?" pitao me. "Dopuem iz ljekarne vukui kolica puna lijekova. Ponem s acetaminophenom i ne prestajem ih gutati sve dok Zantac ne ode." "Ako je tvoje tijelo savren odraz tvoje misli o tijelu," pitao je, "zato si elav kao biljarska kugla? Zato nosi naoale kad gleda zemljopisne karte, dok leti?" "NISAM ELAV KAO BILJARSKA KUGLA!" rekao sam mu. "Moja misao o tijelu ukljuuje i moju odluku da moja kosa sada bude laka za odravanje nego stoje bila prije, i da je u redu da mi se sitno tiskana slova ine kao mrlje i da ja onda mogu piljiti u njih kroz naoale i misliti kako se otro vide. Jesam li uhvatio tu misao uoavajui svaki dan kada sam bio star kao ti da je Tatina kosa tanja od moje, da Tata i Mama nose naoale dok itaju?" Nije odgovorio. "Samo zato to ja znam da je moje tijelo slika u ogledalu moje svijesti", rekao sam, "to ne znai da nisam lijen, da ne idem i linijom manjeg otpora. Onog trenutka kada me izgled , mog tijela pone ozbiljno smetati, kada bude neminovno da se promijenim, ja u se promijeniti." "to ako si stvarno bolestan?" pitao je. "Bez zezanja?" "Nije se dogodilo. Jednom u puno godina. Kada sam nauio letjeti, bio sam uvjeren da piloti na avionima ne mogu oboljeti. To je istina. Ne poznajem nikoga tko leti i tko je esto bolestan." Pogledao me poprijeko. "Zato?" Kako to da ne znamo odgovor sve dok ne pronaemo pita- ? nje, razmiljao sam. Prije nego sam otvorio usta, pojma nisam imao, zato su piloti jako zdravi. 91 "Letjeti jo uvijek predstavlja matariju", rekao sam, "mnogima. Koliko matarija ukljuuje bolest? ivi li dovoljno od onoga to si cijeli ivot sanjao da e raditi i nema mjesta za loe osjeaje." Smijeio se, planinarei uz brdo, kao da je mislio da mi ita misli. "ali se, Richarde", rekao je. "Ti si isti tata. ali se i to s tim tako-jako-

ozbiljnim izrazom lica da nikad nisam siguran." "Nemoj meni vjerovati. Ui za sebe, Kapetane. Postoji jedna studija koja je usporedila zdravlje ljudi koji rade ono to vole raditi i onih koji mrze ono to rade. to misli tko je bolje proao?" "Mogu pogoditi." Dotakao sam ga po ramenu, dok smo planinarili. "to bi bilo da ta studija ne postoji?" pitao sam. "Da lije zbog toga tvoj pogodak manje istinit?" Uputio mije osmjeh, potpuno nezatienog pogleda. "To se zove misaoni pokus", rekao sam mu. "To je nain da sazna ono to ve zna." "Misaoni pokus!" rekao je."Sjajno!" "Hoe odgovore?" "Molim te, Richarde. Naravno!" "Ne", rekao sam. "Zato neu odgovore?" "Zato to se odgovori mijenjaju", rekao sam. "Ne eli milijun odgovora toliko koliko eli nekoliko pitanja. Pitanja su dijamanti koje dri izloene na svjetlosti. Moe cijeli ivot uiti i vidjet e razliite boje u istom dragom kamenu. Ista t pitanja, ponovo postavljena, dat e ti odgovor koji treba tog / trenutka kada pita." Namrtio se, fiksirajui pogled na vrh breuljka kako se penjao. "Pitanja kao to?" "Pitanja kao Tko samjaT' Nije bio impresioniran. "Na primjer." "Na primjer, recimo da ima problem. Svatko e u koli napraviti sve da bude popularan. Hoe li ti? Hoe li nositi 92 pomodnu odjeu, nositi pomodna miljenja i predrasude i navike da bi bio kao i drugi?" "Ne znam. Htio bih imati prijatelje ..." "To je tvoj problem. Pronai trenutak mira i upitaj se: Tko sam ja?" Penjui se, mogli smo vidjeti dalje kroz barunasto-zelenu pustinju. Da li je to moj nutarnji pejza ozelenio zahvaljujui tome to sam naao to dijete i to mu hou dati slobodu? "Tko sam ja", rekao je. "I to onda?" "Onda sluaj. I sluajui, moi e se sjetiti. Onaj koji jesi je netko tko je htio biti ostavljen ovdje na Zemlji tako da bi mogao napraviti neto znaajno, neto to e tebi biti vano. Da li Neto Znaajno znai uprljati se svakim glupim stavom koji ti nametne svaki besmisleni popularni nitko da bi se mogao pretvarati da ima prijatelje?" "Pa..." "Tko sam ja, nije neto to se nosi, Dickie. To ti pomae da odlui to e napraviti, svaki put, tvoj cijeli ivot." "Tko su moji prijatelji?" "Shvatio si!" rekao sam, ponosan. Prestao se penjati i pogledao me. "Shvatio sam to?" "Tko su tvoji prijatelji? To je pitanje koje traje! Sljedei put kada se okrui tucetom izgubljenih ovaca koje oboavaju tvoju novu jaknu i tvoju novu frizuru i tvoje super-guba naoale, pitaj. Tko su moji prijatelji, moji pravi prijatelji, tko su ti drugi koji su doli sa zvijezda? Gdje su sada i to rade? Da li sam samom sebi prijatelj, ako trujem svoj izvanzemaljski um nekakvim konformizmom izraslim iz mrtvog mulja, diui au pia zvanu Mrtav Pijan i nazdravljajui s drugima?" Dickie mi je pruio umirujuu ruku. "Richarde, ja sam samo dijete..." "Nema veze", grmio sam i dalje dok smo nastavili hodati. "Shvatio si to sam

htio rei. Sjeti se tko si i to je tvoj odgovor. to svemirski ovjek radi zablaen ustajalim vrijednostima?" Smijao mi se. "Da li bi ti smetalo, Richarde, ako bih odluio biti pijanac?" 93 Okrenuo sam se k njemu, zapanjen. "Dickie?" "Recimo, ispadne da sam postao cigareta-ovisnik tableto-man vatreni radikal Biblijski odmetnik hedonistika ivotinja da postanem pijani enskar broj jedan", rekao je. "Da li bi te smetalo?" "Ako to bude tvoj izbor, Kapetane, ne znam hoe li te ijedna ena htjeti dotaknuti tapom. Prema tome enskar moe prekriiti." "Samo recimo da to napravim", rekao je. "to bi ti mislio?" ^, Za trenutak, poljuljan, jesam li se uzrujao? Ljutnja je uvijek strah, a strah je uvijek strah od gubitka. Da li sam se bojao da u izgubiti sebe ako se on odlui za ovaj put? Trebala mi je sekunda da se smirim. Ne bi izgubio nita. To bi bile njegove elje, ne moje, i on je slobodan ivjeti kako eli. Gubitak bi bio kad bih se usudio forsirati njegove odluke, kad bih pokuao ivjeti za njega kao i za sebe. To bi bila vea tragedija nego provesti ivot na barskoj stolici. Taj trenutak i ta misao bili su dovoljni da se moja zlovolja raspline, opet sam se opustio. "Jedine kvalitete koje si zaboravio", rekao sam strogo, "su kritinost i vladanje situacijom. One su moje i ne moe ih imati. to se tie sveg ostalog mislim daje tvoj ivot tvoje pravo." "Ne bi ti bilo ao?" "Ne mogu biti nesretan zbog neega to je izvan moje kontrole", rekao sam. "Ali rei u ti neto, Dickie. Daj mi pravo da upravljam tvojim ivotom, doslovce posluaj sve to budem traio od tebe, misli i reci i napravi samo ono to ja budem traio od tebe i ja u biti odgovoran za tvoj ivot." "Neu biti Kapetan?" "Nee", rekao sam. "Ja preuzimam komandu." "Uspjeh zagarantiran?" "Nema garancija. Ali ako nasuem tvoj ivot na hridine, obeavam da e mi biti ao." Stao je. "Molim? Ti preuzme kontrolu, ti donese moje odluke za mene, ja izvravam sve tvoje zapovijedi i kad razbije 94 moj brod o stijene, obeava da e ti biti ao? Ako moj ivot treba doivjeti brodolom, onda u sam njime upravljati, hvala ti!" Nasmijeio sam mu se. "Poetak mudrosti, Kapetane." Kad smo doli do vrha breuljka, stao je pokraj grube drvene ploe zabijene u zemlju. Mogu razumjeti zbog ega je odabrao ovo mjesto da sjedne, bilo je najblie onome gdje je mogao doletjeti bez krila ili snova. "Lijep pogled", rekao sam. "Proljee u tvojoj zemlji?" Srameljiv osmjeh. "Proljee dolazi sporo." Zato mu otvoreno ne kaem, mislio sam. Zbog ega mi? jednostavno ne kaem da ga volim i da u biti njegov prijatelj sve dok ivim. Da li znaenja srca plivaju u struji naeg razgovora, i da li su najvanija kada ih letimino ugledamo kroz. duboku vodu i nikada ne uhvatimo. "Mislim da treba jo malo kie", rekao sam. "Malo", rekao je. Na trenutak je pogledao u daljinu, kao da skuplja hrabrost. Tada se okrenuo prema meni. "I tvoja zemlja treba kiu, Richarde." "Moe biti." to je imao na umu? Zadovoljstvo je dati mu na poklon sve to sam nauio, mislio sam, i nita ne oekivati za uzvrat. "Nisam siguran to ti ovo znai", rekao je, "ali vjerojatno ti znai mnogo." Prije nego sam mogao pitati o emu se radi, zgrabio je drvenu plou trzajui je divlje s jedne strane na drugu, konano je iupao iz zemlje i predao meni, dijete Mojsije koje predaje izblijedjelu plou.

Nije bila samo obina drvena ploa kao to sam pomislio u jednom trenutku, bila je to nadgrobna ploa, vlastitom rukom napravljen nadgrobni spomenik. Nije bilo ugraviranog datuma u drvetu, ni epitafa. Samo etiri rijei: BobbyBach Moj Brat Pola stoljea sigurnosti palo je u zaborav, sve se vratilo u prolost. 95 Z Dvadeset tri ato si ti tako pametan?" Moj brat digao je pogled s knjige, pogledao do-,__^' lje u godinu i pol razlike medu nama, prouavajui moj pogled. "O emu pria, Dickie? Nisam tako pametan." Razmiljao sam o tome, a on se vratio itanju. "Svi kau da si pametan, Bobby." Bilo koji drugi brat okrenuo bi se na drugu stranu, rekao bi klincu od sedam godina da se izgubi. Iz nekakvog razloga mog brata to nije smetalo. "U redu, u pravu su", rekao je. "Moram biti pametan zato to ja moram ii prvi, moram prokriti put za tebe." Ako se i alio, nije to pokazivao. "Je li Roy prokrio put tebi?" Odloio je knjigu za trenutak. "Ne, Roy jedva daje odrastao, i Roy je drukiji. Ja ne znam dobro crtati ili slagati stvari. Ne znam crtati kao Roy." "Ni ja." "Ali moemo zajedno itati, zar ne?" Pomakao se u stranu na velikoj stolici. "Hoe vjebati itanje?" Popeo sam se na naslon i sjeo uz njega. "Jesi li zato jako pametan, zato to puno ita?" "Ne. itam puno zato to moram biti ispred tebe. Ako u ja kriti put, moram biti ispred, slae se?" Rairio je knjigu na koljena. "Samo se nadam da ne moe ve sada itati ovu knjigu! Nije mogue da si toliko pametan!" Pogledao sam stranice, zaista vrlo pametno, i nasmijao se. "O da, mogu ..." Pokazao je velika slova. "to tu pie?" "Polako", rekao sam mu. "TRINAESTO POGLAVLJE. IZVAN SUNEVOG SUSFAVA." "Odlino. Proitaj mi prvi odlomak." : * 96 Dijete je moglo zaraditi pohvale radei neto u kui, ali najbre se dobivala pohvala za pravilno itanje, "izraajno", kako je Mama govorila. Pretvori pisanu rije u izgovorenu i bio si odlian sin. I tako sam tog dana itao mom bratu, trudei se iz petnih ila da zvui kao da mu ja priam o zvijezdama umjesto to itam o njima. Ali ono to se duboko urezalo u mene bile su rijei koje su meni bile ista istina: "Ja moram prokriti put za tebe." Iz kole kui, kroz vrtna vrata gladan, otvaram stranja vrata na kuhinji. S malo sree mogao bih prokrijumariti tri ili etiri komada raenog kruha to bi mi pokvarilo veeru ako me Mama uhvati. Fuj... Tata je doao ranije s posla, sjedi s Mamom i Bob-byjem za kuhinjskim stolom. Razgovarali su ozbiljno, ravnoduno ujedinjeni kao daje moj brat nekakav gost a ne njihov sin. Ovo se jo nije dogodilo. Moj otac, kod kue tako rano? "Bog, tata", rekao sam, ni traga prestraenosti. "Hoemo li se opet seliti? Neto vano se dogodilo? Je li ovo zasjedanje?" "Razgovaramo s Bobbyjem", rekao je moj otac. "I mislim da bi htjeli biti sami. U redu?" Piljio sam u njega itavu sekundu, pogledavi Mamu. Gledala je ukoeno u mene, nije rekla ni jednu rije. Dogodilo se neto uasno loe.

"U redu," rekao sam, "naravno. Biti u preko kod Mikea. Vidimo se kasnije." Proao sam kroz pokretna kuhinjska vrata u dnevnu sobu, zatvorio ih iza sebe i izaao van kroz prednja ulazna vrata. to se dogaa? Nikada nisu razgovarali o neemu to ja nisam smio uti. Ja sam dio ove obitelji, nisam li? Moda nisam! Moda vijeaju o tome da me se otarase? Zato? 97 Odmah do Mikeove kue raslo je najbolje drvo za penjanje za koje sam znao, crnogorica s granama poput gazita spiralnih stepenica sve do vrha, tako puno njih da nije bilo anse da padnem. Ako uspije dosegnuti onih nekoliko najteih grana, dva metra od zemlje, ostalo je bilo lako. O emu su mogli razgovarati? Zato nisu htjeli da ujem? Skok sa zaletom. Tenisice su vrsto obuhvatile koru drveta, kliznule i opet uhvatile, jo jedan poluskok i uspio sam. Nestao sam u vrstoj kronji, odluan, penjui se bez straha. O emu god da su razgovarali, sigurno nije nita lijepo, nije iznenaenje za mene. Prestali bi razgovarati, ili bi promijenili temu kad sam uao, razgovarali o uredu ili Bibliji ili neemu. Prema vrhu grane su bile manje, djelomice se naziralo prostranstvo preko krovova kua. Pogled je bio najbolji s vrha, ali grane su bile granice, a deblo je bilo samo desetak centimetara debelo, i lako savitljivo. Prestao sam se penjati pri samom vrhu ... nije to bio vraji izazov, trebao sam razmisliti, i ovo je bilo najusamljenije mjesto za koje sam znao. Mama je uvijek pitala kako je bilo u koli, razmiljao sam, to sam danas nauio? Htio sam joj rei da sam uio o zakonu vjerojatnosti, pitati to ona zna o tome, ali odjednom vie joj nije vano. I zato je tata kod kue? Da lije netko umro? Sto je moglo biti tako loe? Jedina osoba koju sam ikada poznavao i koja je umrla bila je moja baka, i rekli su mi kad se to dogodilo. Jednom sam je vidio, ozbiljna i s bijelom kosom, jedva neto via od mene i nisam plakao zato to je umrla. Nije plakala ni Mama, ni Tata, naravno. Nitko nije umro. Rekli bi mi. etiristo metara daleko, najvei dio moje kue bio je skriven u drveu, ali sam mogao vidjeti dio krova na kuhinji. Nije teko pogoditi zato. Sve kue u Lakewood Villageu imale su kosi krov, naa je imala ravni. to se tamo dogaalo? 98 Daak vjetra proao je kroz drvo, njeno ga zaljuljavi. Rukama sam obgrlio stablo. Mora biti neto u vezi mene, mislio sam, zato bi inae bilo vano da izaem. To mora imati veze sa mnom i nije dobro. Nije mogue. ak kada me i upravitelj kole pozvao u svoj ured, bilo je dobro: estitam na izboru za nadglednika (ostalih uenika), hoe li razmisliti o tome da se natjee za kolsku upravu, imao si najbolje rezultate na dravnom testu izuzev tvog brata. Sumrak me zatekao kako sjedim na drvetu, zabrinuti rakun na drvetu, jo uvijek u dubokom mraku to se tie moje zabrinutosti, uznemiren ali odluan da nikad ne upitam za razlog. Pustit u ih da mi kau to se dogaa onda kad mi sami odlue rei. Bespomoan sam. Nita ne mogu napraviti. To je neto veliko, neto to ja ne trebam znati, i to je to. Skliznuo sam dolje i otiao kui, trljajui mrlje od borove smole u traperice. Kad sam uao kroz pomina vrata u kuhinju, Tate vie nije bilo, Mama je spremala veeru. Ne samo veeru, upravo je stavljala aum-tortu u penicu. "Bog, Dickie" rekla je, oi joj se nisu vie caklile. "to si nauio danas u koli?" Oponaao sam njeno raspoloenje. "Nita", rekao sam.

Bobby je ee izostajao iz kole, i ovi sastanci izmeu njih troje ponavljali su se s vremena na vrijeme. Sam u sobi koju smo on i ja dijelili, ponekad bih uo tihe glasove kroz zidove, uglavnom Tatin, ponekad Mamin, i Bob-byjev tako rijetko ili tako tiho da nisam bio siguran da je i bio njegov. Jednom, u vrijeme odreeno za spavanje, dok se penjao na gornji krevet, slomila se moja odlunost. "to se dogaa, Bobby?" rekao sam. "S Mamom i Tatom. O emu razgovaraju? Neto o meni?" 99 Nije me pogledao preko ruba, kao to je ponekad inio. "To je tajna", rekao je. "Ne radi se o tebi. Nije nita to bi ti trebao znati." Gotovo uvijek smo mogli razgovarati, Bobby i ja, a sad nismo mogli. Bar nee doi po mene u sred noi, ubaciti me s povezom preko oiju u prtljanik kamiona i baciti me u pakao. Moda se moj brat alio. Moda e doi po mene. Ali ako mi ne eli rei, ne eli. Sljedei dan naao sam torbu od mekane koe na stolu u naoj sobi, veliine gusarske vreice za zlatnike. Nikada prije je nisam vidio ... Kad sam otpustio vrpce i otvorio vreicu nisam unutra naao zlato ve figuricu. Fino izraen, od polirane ebanovine, bio je to kipi nasmijanog Budhe, ruku iznad glave, dlanova okrenutih nagore, vrhovi prstiju skoro da se dodiruju. to se k vragu... Zvuk koraka. Bobby dolazi! Gurnuo sam figuricu natrag u vreicu, zatvorio je, bacio se na svoj krevet i otvorio knjigu, Rakete, projektili i svemirska putovanja, od Willyja Leya. "Bog, Bobby." Podigao sam pogled kad je uao, i vratio se itanju. "Bog." Paljivo sam itao, pamtei u tom trenutku ono ega se i danas mogu sjetiti: motori na pogon vrstim raketnim gorivom nisu pretrpani prahom, oni imaju prah smjeten okolo konusne komore za paljenje. to je vea povrina sagorijevanja to je vei potisak. Prevelik, kladim se, i raketa eksplodira VOOM! kao dinamit. "Vidimo se kasnije", rekao je moj brat, i otiao je, uzevi kaput i konu vreicu, nekuda s Tatom autom. 100 Dva tjedna kasnije, Bobby se, izgledajui umorno, odvezao s Tatom u bolnicu, nita ozbiljno. U tjedan dana, bez pozdrava, moj brat je bio mrtav. Naravno, mislio sam, devetogodinji Holmes iz Baker Stre-eta, to je bila tajna! Naravno, dugaki tihi razgovori bez mene: svi su znali da je Bobby umirao osim mene! To je bio njihov nain da me potede boli. Budna od ebanovine mogao je imati odgovore, a ja nisam mogao naslutiti da li ih je moj brat naao. Mogao mi je rei, ne bi bio tuan. Mogao sam pitati kako je to kad umire, da li boli? Kuda ide kad umre, Bobby, moe li ne-umrijeti ako ne eli da ti se to dogodi? Posjeuju li te aneli u snu? Da li je umiranje tako isto kako zvui? Boji li se? Koliko ja znam, Mama nije plakala, Roy nije plakao, Tata sigurno nije plakao. Tako nisam ni ja, ne da bi itko vidio. Jedina promjena je bila ta grozna tiina, dok sam bio sam u sobi. List Press-Telegram iz Long Beacha objavio je malu osmrtnicu, rekavi da je Bobby bio nadivljen od Tate, Mame, Roya i mene. Privrstio sam novinski izrezak na vrata znakom s modelom aviona, zaveden time to su novine primijetile i objavile naa imena. Sljedei dan, izrezak vie nije bio na vratima; naao sam ga na stolu, licem na dolje. Opet sam ga stavio na vrata, i sljedeeg dana opet je bio na stolu.

Shvatio sam. Mama moda i ne plae, ali ne bi je trebalo tako brzo podsjeati novinskim izrescima da je Bobby mrtav. Napokon mi je rekla, briui sue, slaui ga, uz polagani zveket kineskog porculana, u kredenc: "Bobby je imao leukemiju." Odmah sam upamtio rije. "Nema lijeka. Posljednje dane, Dick, bio je tako miran, tako mudar u svemu tome." 101 I Bez suza, i promijenila je moje ime u Dick. "Sve ima svoj red, Mama", rekao mi je. "Moj je red da umrem sada. Ne bojim se, molim te nemoj biti tuna, nemoj tugovati za mnom, ne bih mogao podnijeti da plae." Suza je kliznula i razgovor je bio zavren. Imao sam sree, slaem se. Nema vee sigurnosti u ivotu nego da sigurno letim iza svog brata. On vodi, ja slijedim. Sada, umjesto mirnog leta i ugodnih zaokreta ispred mene, Bobby je nakrcao svoje motore gorivom do vrha, vinuo se punom brzinom i nestao u sunevoj svjetlosti. Srce mi je bilo prestraeno. Jecao sam ispod pokrivaa nou, viui u jastuk. Molim te Bobby, MOLIM TE! Nemoj me ostaviti samog ovdje! Obeao si da e mi pokazati put! Obeao si! Nemoj otii! Ne znam kako u ivjeti bez mog brata! Od plakanja nema nikakve koristi, uvidio sam. Osjeaji ne mogu promijeniti injenice. injenice su ono to je vano, i jo puno toga trebam nauiti. Pogledao sam u rjeniku 'smrt': formalni navodi oitog. Pogledao sam u enciklopediji: bez odgovora. Bobbv je bio tako miran, mislio sam, neuplaen. Izgledalo je gotovo kao daje odluio vrstim korakom i otvorenih oiju otii u umiranje, kao da se pripremao za ispit. Kad je doao trenutak, da se vrata otvore, uspravio je ramena i proao ravno kroz njih, uspravne glave, ne obazirui se. Dobro si to napravio brate, mislio sam, hvala ti to si mi pokazao put. Ali, zna to jo, Bobby? Najednom sam se promijenio, najednom sam postao ratoborni gad i neka budem proklet ako umrem prije nego budem znao za to sam ivio. , Djeaka koji je oplakao strah nakon to je ostao bez brata, pustio sam da ode tog dana, ostavio ga tamo samog i nastavio ivjeti bez njega. i 102 Dvadeset etiri Dickie je uzeo nadgrobnu plou iz mojih ruku. "Ponovi mi opet", rekao je. "to znai znaenje?" Trepnuo sam oima. Upravo oslobodivi jedan od najbolnijih trenutaka u mom ivotu, osloboen zahvaljujui njemu u jo uvijek ivom sjeanju na bol, zar se opet pretvorio u hladnog nedostinog stranca? Odgovorio je na moju misao. "Zato ne? To je ono to si napravio." "Hvala na podrci", rekao sam. "Zna svoj odgovor. to znai znaenje!" Bezvoljno sam se okrenuo, promjena koja vremenom postane neto obino i rekao mu: "Znaenje, meni, je bilo ono / to mijenja nau misao, i samim tim mijenja nae ivote." "to za tebe znai Bobbvjeva smrt?" Uglavio je nadgrobnu plou u onaj isti otpad odakle ju je i iupao. inilo se gotovo im je maknuo ruku. "Kako je to promijenilo tvoj ivot?" "Nisam znao do sada. Maknuo sam od sebe i zaboravio." Pokuao je opet s ploom, i ovaj put, kad je pala, ostavio je da tako lei. "to ti to znai?"

Onog trenutka kad je upitao, znao sam. Izvui skriveno sjeanje na svjetlo dana znailo je izvui sigurnosni ep na zaepljenoj brani, i trenutak sadanjosti bio je odnesen buji-' com. "Bobbvjeva smrt po prvi puta u ivotu natjerala me da budem ovisan o samom sebi. Pola stoljea sam vjerovao da , sam bio ovisan o samom sebi, potpuno sam izbrisao vrijeme prije toga. Ali krivo! Kada sam bio ti, Bobby je obeao da e on napraviti sva otkria, da e on preuzeti sve ivotne okove prije nego dou do mene. Smekao bi ih, objasnio ih tako da 103 bi moj put bio lagan, kao poploena staza kroz divljinu. Sve to sam trebao uiniti bilo je da slijedim mog brata i sve bi bilo dobro." Sjedio je tiho na travi, ja sam se vratio natrag iz tog vrerne^ na, kao hrt koji se nestrpljivo sprema na trk. "Tog dana, sve se promijenilo. Kada je Bobbv umro, njegov brat, do tada samo putnik u vagonu, morao se brzo popeti za upravlja i nauiti da bude sam svoj izvia na granici." Letio sam iznad svog ivota punom brzinom, gledajui dolje. "Sve to sam nauio, Dickie, od tog trenutka sve do sada, nauilo me stoje snaga jednog ovjeka da promijeni sudbinu, snaga individualnog izbora. Sve to se dogodilo poslije: f Roy je otiao u vojsku, Tata se udaljio, Mama se okrenula politici, ja sam nauio letjeti na avionima... nauilo me to je vjera u sebe, nauio me da nikada ne oekujem od nekog drugog da mi pokae put kojim trebam ii ili da me uini sretnim." Gledao je u daleki horizont. "Mama i Tata ne misle tako." r "Ima pravo. Oni razmiljaju na potpuno drukiji nain. Mama misionarka, socijalni radnik, savjetnica; Tata propovjednik, kapelan, upravnik Crvenog kria. Oni su propovijedali ivi Za Druge, i Dickie, bili su potpuno u krivu!" Ukoio se. "Nemoj mi govoriti da Mama nije u pravu", zareao je. "Moe rei da je drukija, Richarde, ali nikada vie nemoj rei da nije u pravu!" Koliko sam volio svoju majku, i kako malo su njene vrijednosti utjecale na mene! ivi za druge, Mama, to je najgori mogui udarac koji moe zadati onima kojima eli pomoi. iPovuci njihova kola na vrh planine umjesto njih i zavrit e ' sa slomljenim srcem. titila si me od Bobbvjeve smrti, potedjela me mojih osjeaja, i prolo je pedeset godina prije nego sam se sam suoio s njima. Kako si mogla biti toliko u krivu, i zato te jo uvijek volim? "Drago mi je to mi nije rekla da Bobbv umire. Ne mogu zamisliti, nisam si u stanju predoiti tko sam mogao postati da me nije potedjela." "Misionar?" rekao je. "Ja misionar? Nemogue! Najvjerojatnije." "Da li bi sada mogao biti misionar?" rekao je to kao da se nadao da bi to moglo posmrtno usreiti moju majku. Glasno sam se nasmijao. "Sveenik je bio onaj koji je ubio Boga umjesto mene, Dickie! Zar se ne sjea?" "Ne." Naravno, mislio sam. On je uvar Zaboravljenog, a ovoga se sjeam kao danas. "Nakon to je Bobbv umro", rekao sam, "u mojim jednostavnim djejim pitanjimaza-preivljavanje koja sam postavljao sveeniku u sebi pritajila se razorna snaga koja bi mogla unititi Boga-Kojeg-Sam-Poznavao, prvi odbljesci moje vlastite istine." Dickie nije mogao ni zamisliti da sam se sjetio ieg znaajnog iz svog djetinjstva. "Koji sveenik? to se dogodilo?" "Pokazat u ti to se dogod'lo", rekao sam. "Kad budem stajao ovdje, onda u biti ja. Kad stojim tamo, onda u biti sveenik u meni. U redu?" Smijao se, oekujui otro hrvanje na vrhu brda. "Da lije Bog Svemogu?" pitao sam, mali djeak poznatog odraslog. Koraknuo sam naprijed i nagnuo se prema dolje da pogledam djeaka koji sam

bio. Sada sam bio veseli sveenik, u tamnozelenoj mantiji, s logotipom kompanije na lancu oko vrata. "Naravno! Inae ne bi bio Bog, sine!" "Da li nas Bog voli?" "Kako moe sumnjati? Bog nas voli, sve nas!" "Zato dobri ljudi koje Bog voli budu ubijeni u ratovima i okrutnosti, u besmislenom ubojstvu i glupim nesreama, zato pametna nevina djeca pate do smrti bez milosti, zato je umro moj brat?" Paljivo s bojom glasa sada, njean izraz lica za neznanje. "Neke stvari su izvan saznanja, dijete. Na Gospodin alje najvee zlo onima koje najvie voli. Mora biti siguran da ga 104 105 voli vie nego tvoj smrtni brat. Imaj nadu i vjeru u Boga Svemoguega ..." "JESI LI TI POLUDIO - BLESAVA BUDALO?? MISLI DA SAM DEVETOGODINJI IDIOT? ILI PRIZNAJ DA BOG NIJE NITA VIE SVEMOGU OD MENE, DA SMO BESPOMONI PROTIV ZLA ILI PRIZNAJ DA ONO TO BOG ZOVE LJUBAVLJU MI ZOVEMO MRNJOM SADISTA NAJGORE VRSTE NAJKRVAVIJEG MASOVNOG UBOJICE KOJI JE IKADA ZAMAHNUO SJEKIROM!" "Dobro", rekao je sveenik, najednom iskreno. "Ja sam u krivu, ti ima pravo. Ja sam ti ponudio utjehu, a ti mora imati istinu. Kao sva djeca, upravo si unitio organiziranu religiju, Gospodine Racionalni. Zna da ne mogu odgovoriti na ova pitanja, nijedan sveenik ne moe. Sada si mora stvoriti vlastitu religiju." "Zato?" rekao sam ja. "Ne treba mi religija. Mogu i bez nje." "I ostaviti nerijeenom tajnu mog prisustva ovdje?" "Ostaviti nerijeenom", rekao sam Dickieju mimo pozornice, "znailo bi priznati da postoji neto to ne mogu razumjeti. A znao sam da ako elim dovoljno jako saznati, nema toga to ne bih mogao razumjeti. To bi, za poetak, bilo prvo naelo moje nove religije." Okrenuo sam se mom malom igrokazu. "To e biti lako", rekao sam. "Bilo koje dijete moe smisliti neto bolje od klaonice za svijet i Boga s noevima u rukama." "Postoji i cijena koju treba platiti", upozoravao je sveenik. "Stvori vlastitu teologiju i bit e drukiji od svih drugih ..." "Nema cijene", podrugnuo sam se, "to je nagrada! Osim toga, nitko stvarno ne vjeruje u Boga-Nemogueg ili u Boga-Ubojicu. To e biti lako." Sveenik u meni se nasmijao na sve to, nadmonim osmjehom, i nestao. ?;,: Dickie je gledao, obuzet mojom teatralnou. i;: 106 "im je otiao", rekao sam, "postao sam nervozan. Jesam li bio neobuzdan i estok u mom malom ekscesu? Pribran i paljiv sljedeih deset godina, sve sam prikupio natrag i stavio na svoje mjesto, bez naglaenih slogova i usklinika. Trebalo je toliko puno vremena da se sastave komadii, ali temelji su zavreni. Zahvaljujui mom bratu, ponovo sam izgradio Boga. Pomozi mi, Dickie, pokai mi gdje sam pogrijeio." Kimnuo je glavom, nestrpljiv da postane dio religije iz kune radionice. "Pretvaraj se da postoji Bog-Svemogui koji vidi smrtnike i njihove muke na zemlji", rekao sam polako. Kimnuo je. "Prema tome, Dickie, Bog mora biti odgovoran za sve katastrofe, tragedije, teror i smrt koji pritiu ovjeanstvo." Podigao je ruku. "Samo zato to Bog vidi nae nevolje, ne znai da je i odgovoran." "Paljivo promisli. Zato to je Svemogui. To je to, On ima mo da sprijei neto loe ako On hoe. Ali On je izabrao da ne sprijei. Ali dozvoljavajui da zlo postoji, On je razlog to je zlo prisutno."

Razmiljao je o tome. "Moda ..." rekao je paljivo. "Po definiciji, znai, zato to nevini nastavljaju patiti i umirati, i BogSvemogui nije samo nezabrinut. On je neopisivo okrutan." Dickie je opet podigao ruku, prije zato da bi dao do znanja da mu treba vie vremena da bi me mogao pratiti, nego da bi postavio pitanje. "Moda..." "Nisi siguran", rekao sam. "Zvui uvrnuto, ali ne mogu vidjeti da neto nije u redu." "Ne mogu ni ja. Da li se svijet mijenja i tebi kao to se mijenja i meni na tu misao ... svirepi, okrutni Bog?" "Nastavi", rekao je. "Sljedee. Pretvaraj se da postoji Bog Koji Voli Sve Nas koji vidi smrtnike i njihove muke na zemlji. "Ovo je bolje." 107 Kimnuo sam. "Onda taj Bog mora gledati s tugom nevine koji su ugnjetavani i ubijani zlom, oduvijek i ponovo, milijuni ubijenih dok su molili u prazno traei pomo, stoljee za stoljeem ... " Podigao je ruku. "Sad e rei: Zato to nevini pate i umiru, na Bog Koji Nas Sve Voli nema snagu kojom bi nam pomogao." "Tono! Reci kad si spreman za pitanje." Razmislio je na trenutak o onome to smo rekli. Onda je kimnuo. "U redu. Spreman sam za tvoje pitanje." "Koji Bog je stvaran, Dickie?" pitao sam. "Okrutni ili Bespomoni?" Dvadeset pet Razmiljao je dugo vremena, onda se nasmijao, mislei o tome, mahao glavom. "To nije nikakav izbor! Odnosno, ako mogu birati izmeu Okrutnog i Bespomonog, onda, k vragu s Bogom!" Gledajui ga, vidio sam kako sam ja morao izgledati, pokuavajui zamisliti samog sebe nakon toliko godina. "Izbor nije izbor", rekao sam. "Nijedan nije stvaran." "Natrag na poetak," rekao je, "da li je sve bilo u redu s pitanjem?" Da li sam i ja uoavao tako puno kad sam bio on? "Boe! Ono to izbor ini nerealnim, Dickie, je pitanje: Zamisli da postoji Bog koji vidi smrtnike i njihove patnje na zemlji. Okreni ga kako god hoe, ja sam to radio godinama, ali onog I trenutka kada zamisli Boga kako vidi nas smrtnike u nevolji, nema naina da izbjegne izbor, Okrutan ili Bespomoan." "to ostaje?" rekao je. "Nema Boga?" "Ako ustraje u tome da je svemirsko vrijeme stvarno ... da je svemirsko vrijeme uvijek bilo i uvijek e biti, onda ili nema Boga ili dobiva ve spomenuti izbor." "to ako ne ustrajem kod toga da je svemirsko vrijeme stvarno?" Uzeo sam kamen sa zemlje i bacio ga vodoravno, lagano je kliznuo preko vrha breuljka i odletio duboko niz padinu. Sjetio sam se trenutka kada sam odluio da odbacim ustraj: nost, tek toliko da vidim kakav je osjeaj. "Ne znam", rekao sam. "Ma, daj!" iupao je busen trave zajedno s grudom zemlje i bacio je nadajui se da e promaiti. "Zna!" "Razmisli o tome, vidjet emo sljedei put." "Bolje ti je da me ne ostavi sada, Richarde! GDJE JE MOJ BACA PLAMENA?" "Zna, Dickie, ovo bi bio idealan breuljak za let padobranom. Vjetar obino dolazi s juga?" "Nema vjetra, osim ako ja to hou", rekao je, "i sada, poto si upravo ubio Boga, bolje ga digni iz mrtvih ili ti obeavam da nee mirno spavati!" "Dobro. Ali ne mogu dignuti Njega budui on nije On."

"On je Ona?" "Ona je JE!" rekao sam. "Dobro, idemo", rekao je vraajui mi moju pozornicu. "U redu. Povlaim miljenje o Bogu Bespomonom i bez elje da pobijedi zlo. Ne povlaim miljenje o Svemoguoj Sve-Voljenoj Stvarnosti." "Onda si opet na poetku!" "Nisam. Sluaj. Jednostavno je." Povukao sam liniju kroz zrak. "Ovdje su vrata. Na vratima su dvije rijei IVOT JE. Proe li kroz vrata, nai e se u svijetu gdje je to istinito." , "Ne moram vjerovati da ivot Je", rekao je, odluan da ne bude opet uhvaen u pretpostavke. 108 109 "Ne, ne mora. Ako ne vjeruje u lo, ili ako vjeruje ivot Nije, ili ivot Ponekad Je i Ponekad Nije, ili Smrt Je, onda svijet mora da je prilino dobar u odnosu na ono kako se ini, zaboravi svrhu i razum. Svatko od nas je sam, neki su roeni sretni, drugi proliju puno suza prije nego umru, ne zna se tko pripada kojoj vrsti. Sretan put." ekao sam ga dok je tapkao prema vratima, otvorio ih, izgubivi zanimanje za ono to je lealo iza. "Prilino dosadno", rekao je, nagnuvi se naprijed, spreman za skok. "Dobro. Recimo ivot Je." "Siguran?" "Spreman sam pokuati... " "Sjeti se da na vratima pie ivot Je", rekao sam. "Nije ala. Ima i nevidljiva slova ispod ako te zanima: Bez Obzira Kako Izgledalo." "ivot Je." "HA, DICKIE!" Vikao sam kao samuraj, mahao zakrivljenim bljetavim maem. "TAMO U SVOM MRTVAKOM SANDUKU LEI TIJELO TVOG BRATA! SMRT NE POSTOJI?" "ivot Je", rekao je, vjerujui, "Bez Obzira Na Sve." Uskoio sam u crnu mantiju, glava mije nestala u kapuljai, stao sam na prste, govorei zlokobno i muklo. "Ja sam Smrt, dijete, i doi u po tebe kada doe vrijeme i nita nee stati na moj put..." mogu biti poprilino zlokoban, i malo sam se zabrinuo. Jo uvijek se vrsto drao istine koju je testirao. "ivot Je", rekao je, "Bez Obzira Na Sve." "Hej, mali", rekao sam, promijenivi mantiju sportskim utim ogrtaem. "Nije to nita posebno. Ne oekuje od cipela da traju vjeito, ili tvoj auto, ili tvoj ivot? Zdravi razum ... sve se vremenom iznosi!" "ivot Je", rekao je. "Bez Obzira Na Sve." Tada, preruen u samog sebe, rekao sam: "Prividi se mijenjaju." "ivot Je", odgovorio je. 110 "To je lako rei kada si dobro i kada si sretan, Kapetane", rekao sam. "Sto kae kada krvari, ili si bolestan, ili si depresivan jer te ostavila djevojka, ena ne razumije vie tko si, izgubio si posao i bankrotirao si, gleda u dno s najnie toke do koje je mogue doi?" "ivot Je." "Da li su prividi vani za ivot?" Razmiljao je za trenutak. Svako pitanje moglo je skrivati zamku. "Ne." "Da li ivot zna o prividima?" Dugaka tiina. "Pomozi mi." "Da li svjetlost poznaje tamu?" upitao sam. "Ne!" "Ako ivot Je, da li poznaje samo Sebe?" "Da?"

"Bez pogaanja." "DA!" "Da li zna zvijezde?" "... ne." "Da li zna poetak i kraj," rekao sam, "svemir i vrijeme?" "ivot Je. Uvijek i zauvijek. Ne." Zato su jednostavne stvari teke? Razmiljao sam JE znai JE. Ne znai Bilo Je ili Biti e ili Nekada Je Bilo i Moda' Nije Bilo ili Moglo Bi Biti Sutra. JE. "Da li ivot poznaje Dickieja Bacha?" Dugaka tiina. "Ne poznaje moje tijelo." Tu smo, mislio sam. "Da li poznaje tvoju... kunu adresu?" Smijao se. "Ne!" "Da li poznaje tvoju ... planetu?" "Ne." "Da li zna tvoje ... ime?" "Ne." Nagradno pitanje. "Da li ivot poznaje tebe?" "Poznaje ... moj ivot", rekao je. "Poznaje moj duh." "Siguran?" "Nije me briga to ti kae. ivot poznaje moj ivot." 111 Moe li tvoje tijelo biti uniteno?" pitao sam. Naravno da moe, Richarde." Moe li tvoj ivot biti uniten?" "Nikada!' rekao je, iznenaen. "Ma nemoj, Dickie. Tvrdi da ne moe umrijeti?" "Dvije vrste umiranja. Svatko moe usmrtiti privid mene. Nitko ne moe oduzeti moj ivot." Razmiljao je sekundu. "Ne ako ivot Je." "Onda," rekao sam. "to?" "Lekcija je gotova. Upravo si Boga vratio u ivot." "Bo^a Svemogueg?" upitao je. "Je li ivot Svemogu?" rekao sam. "U svom Svijetu. U stvarnom svijetu ivot Je. Nita ne moe unititi ivot." "U svijetu Privida?" "Prividi su prividi", rekao je. "Nita ne moe unititi ivot." "Da li te ivot voli?" "ivot me poznaje. Ja sam neunitiv. Ako ivot ne vidi privide, ako ivot nije svjestan svemira i vremena, ako ivot vidi samo ivot, ako ivot ne poznaje Uvjete, moe li te ivot vidjeti kao dobrog ili loeg ovjeka?" "ivot me vidi savrenog?" "to ti misli?" rekao sam. "Da li ti to naziva ljubavlju? Spreman sam za sugestije." ekao je dosta dugo, suzivi one kapke, prignuvi glavu. "to nije u redu?" upitao sam. Na trenutak me gledao kao da dri detonator u ruci, moja prekrasna graevina kotala me ivotnog vijeka daje prouim a on je prijetio da je raznese u komadie. Ali ja nisam bio njegova jedina budunost, imao je vlastiti ivot pred sobom, a ne moe se ivjeti prema uvjerenjima u koja se ne vjeruje. "Reci mi", rekao sam, dok mi je srce kucalo ubrzano. "Nemoj me krivo shvatiti", rekao je. "Moram priznati, nain na koji si to iznio, logiki, tvoja religija mogla bi biti istinita." Razmiljao je trenutak. "Ali..." 112 "Ali...?" "Ali kakve veze to ima s mojim ivotom? Prividno, Ljudsko Bie ovdje na Prividnoj Zemlji? Tvoje JE je lijepo, Richarde, ali to onda?" Dvadeset est Smijao sam se sam sebi u tiini. Koliko tisua puta mi se ve dogodilo, da mi je najednom bilo vano to netko misli, ili to e netko drugi odluiti? Kao da se rub njeno odvojio od povrine mora mog unutarnjeg broda, zabrinuta napetost odvukla me dublje u more, nije bilo tako lako i brzo i jednostavno opet postati ono to bih elio biti i nisam znao zato.

"Zar nisi nikada pomislio Pa to?" rekao je Dickie. "Sigurno jesi!" Sagnuo sam se nisko, jako zamahnuvi kamenom s vrha breuljka. S dovoljno jakim zamahom, mislio sam, gotovo sve moe letjeti. "Ti si poslao Shepherda", rekao sam, "zato to si htio nauiti ono to ja znam." "Nisam poslao Shepherda..." Uzeo sam drugi kamen, nastavivi moje tiho prouavanje kamenja i aerodinamike. "Da", rekao je. "Moram nauiti to to ti zna. Jo uvijek. ao mije ako sam te povrijedio s tim Pa to." Odabrao sam utnju kako ga ne bih prisiljavao da misli na moj nain... on je tiinu shvatio kao moju povrijeenost ravnopravnim pitanjem. Kako je teko ljudima razumjeti jedni druge osim ako se ve nisu dogovorili! 113 I...... "Pomozi mi s ovim problemom", rekao sam. "Hou ti pokazati to sam nauio. Hou ti to dati na poklon, jer ti e uiniti neto razliito s tim uenjem koje je dio mene i nekako znam da e pronai nain da mi kae to si napravio drukije, i zato. Hou da se to dogodi. Vjeruje mi?" Kimnuo je. "Ali znam i neto drugo a to je Nikada Nikoga Ne Uvjera-'? vaj. Kad si rekao Pa to odmah sam vidio jarko ruiasti nat-/ pis: Reci Mu, Dokai Svoju Istinu ili Nee Vjerovati Onome to Govori!" "Ne", rekao je. "Nisam to ..." "Ne smeta mi da ti kaem, ne smeta mi da ti objanjavam najjasnije to znam, ali zapamti da ja ne mogu preuzeti odgovornost za nekoga nad kim nemam pravo ... za bilo koga, to jest, osim mene." "Alija..." "Oslanjati se na druge ljude za razumijevanje je kao oslanjanje na lijenike za ozdravljenje, Dickie. Moemo imati koristi samo ako su na raspolaganju i kad su u pravu ... kada ih nema ili kad su u krivu onda i nas naputa srea. 03i ako umjesto toga provedemo cijeli ivotni vijek uei kako razumjeti ono to znamo, onda je nae unutarnje ja, koje poznajemo* uvijek s nama i kada nije u pravu moemo ga promijeniti kad god hoemo, gotovo uvijek."/ "Richardeja..." "Zapamti, Kapetane: Razlog zbog kojeg sam ja ovdje nije da te uvjerim, ili preobratim, ili pretvorim u sebe. Teko je bilo ve i Richarda pretvoriti u mene. Ja nisam niiji voda ve samo svoj. Iskreno, bilo bi mi drae kada bi prestao brinuti o tome tko sam ja i u to vjerujem i zato sam ja drukiji od svih tvojih ostalih budunosti. Dugujem ti informaciju, a i odgovor na tvoju radoznalost. Ono to ti ne dugujem je preobraanje na moj nain razmiljanja koji bi isto tako mogao biti ista la." U zamjenu za moju propovijed dao mi je dugaku utnju. Potena razmjena, razmiljao sam, i nisam govorio. Uzdahnuo je. "Razumijem da ti nisi moj voda", rekao je, "i da ne preuzima odgovornost za bilo ita to ja napravim ili ne napravim do kraja mog jednog prirodnog ivota ili vie ivota kroz vjenost. Slaem se da ne bude okrivljen za bilo koju povredu stvarnu ili imaginarnu kao rezultat bilo koje tvoje izreke koju ja mogu pravilno ili pogreno primijeniti u bilo kojoj situaciji i u bilo kojoj budunosti ili alternativnoj budunosti ako je izaberem. Razumije me?" Odmahnuo sam glavom. "Kako to misli, ne razumije? Ne shvaa? TI NISI MOJ VOA ILI MOJ VODI ILI MOJ UITELJ, BEZ OBZIRA KOLIKO..." "Nije dobro", rekao sam. "Hou to na papiru." Njegovo lice bilo je kao udo kojem treba zahvaliti. "Ti TO? Govorim ti da razumijem da ne eli biti niiji voa a ti mi kae da to nije dovoljno dobro za ..." Dodao sam mu fini glatki kamen da ga baci. "alim se", rekao sam. "Samo te

hou zbuniti, Dickie. elim biti siguran da razumije. Ne treba mi nikakav sporazum na papiru." Prouavao je kamen u ruci: nije ga bacio, nije ga ispustio. "Dobro", rekao je napokon. "ivot Je. I onda?" "to zna o aritmetici?" rekao sam. "to zna bilo tko iz etvrtog razreda o aritmetici?" rekao je, znajui da ciljam na neto, nadajui se da ga ne pokuavam opet zbuniti. "Znam koliko i svi drugi." "To je dovoljno", rekao sam. "Ja smatram daje ivot izraen u Prividima na isti nain kao to su brojevi izraeni u svemirskom vremenu. Uzmimo broj devet. Ili bi ti moda radije neki drugi broj?" "Osam", rekao je, u sluaju da se iza broja devet krije nekakva zamka. "Dobro, uzmimo broj osam. Osam moemo napisati tintom na papiru, moemo ga urezati u bronci, moemo uklesati osam u kamenu, sloiti osam maslaaka u gredicu, sloiti osam hvati drva paljivo jedan iznad drugog. Na koliko razliitih naina moemo izraziti ideju osmice?" 114 115 Slegnuo je ramenima. "Bilijun naina. Nema kraja." "Ali ekaj", rekao sam. "Vidi ovu baklju, i ovaj malj? Isto tako moemo spaliti stranice, otopiti broncu, pretvoriti kamen u prah, otpuhnuti maslake u vjetar, raznijeti drva u hrpu iverja." "Shvaam. Moemo unititi brojeve." "Ne moemo. Moemo unititi privid brojeva u svemirskom vremenu. Moemo stvoriti privide, moemo unititi privide. Ali prije nego je nastalo vrijeme, Dickie, i ove iste minute, nakon to bude isprana vremenom i svemirom, ideja osmice ostaje, neunitiva prividima. Kada se Velika Eksplozija pretvorila u Veliki Prasak i sve se raznijelo u tako sitne estice da vie niti ne postoji, ideja osmice i dalje mirno pluta, savreno i apsolutno nezainteresirana." "Nije mu vano?" "Gledaj, tu je sjekira", rekao sam. "Izrezi ideju osmice na tako sitne dijelove da vie ne postoji. Uzmi vremena koliko treba. Reci mi kada bude gotov." Smijao se. "Ne mogu razrezati ideje, Richarde!" "Ni ja nisam mogao." "Znai, moje tijelo", rekao je, "nije nita vie stvarno nego to je napisani broj stvarni broj." Kimnuo sam. "Alija dolazim tamo puno sporije od tebe. ekaj malo." ekao je. "Koji drugi broj je slian broju osam?" pitao sam, razmiljajui na trenutak da li mi je uope stalo do toga, da li vjeruje mojim slikama. Nije mi vano da li vjeruje, mislio sam, vano mije da razumije. "Sedam?" "Koliko osmica ima u aritmetici?" Razmiljao je sekundu. "Jedna." "I ja mislim. Ideja svakog broja je jedinstvena, ne postoji ni jedna druga istovjetna. Cjelokupno naelo brojeva ovisi o 116 naoj dragoj osmici, i bez osmice cijelo naelo brojeva bi kolabiralo." "Ma da, kako da ne ..." "Misli da nije tako? Recimo da smo uspjeli unititi broj osam. Brzo: Koliko je etiri plus etiri? est plus dva? Deset minus dva?" "Oh", rekao je. "Jasno ti je. Neogranien broj brojeva, svaki broj razliit od svih ostalih, svaki jednako vaan Principu koliko i Princip svakom od njih."

"Princip treba svaki broj!" rekao je. "Nikada nisam razmiljao o tome." "Hoe", rekao sam. "Stvaran, neunitiv, ivot izvan privida - svaki broj moe se izraziti istovremeno u neogranienom broju svijeta-privida na koliko god naina hoe." "Kako se mi mijenjamo?" pitao je. "Odakle dolazi uvjerenje? Kako to da najednom zaboravimo sve to je istinito i pretvorimo se u nijema stvorenja preko noi?" Grizao sam usnu. "Ne znam." "Molim? Sloio si cijeli ovajpuzzle i sad kae da ti nedostaje dio?" "Znam da imamo pravo vjerovati u bilo kakav ivotni vijek", rekao sam. "Znam da to radimo zbog radosti uenja i snage sjeanja na ono to smo bili. Kako zaboravljamo? 'Dobrodoli u svemirsko vrijeme, molimo ostavite vae sjeanje na ulazu?' Neto se dogodi, ali nisam otkrio to je to to nas izbrie kad skoimo?" Smijao se mojoj smetenosti, udan osmjeh koji nisam mogao dokuiti, i onda kimnuo. "Ne mogu se sloiti s tim da dio nedostaje", rekao je. "Neto se dogodilo. Zaboravili smo. Idemo." "Dobro, kad smo ve u svemirskom vremenu", rekao sam, "moemo vjerovati da postojimo sami i nepovezani, imamo pravo rei daje Princip Brojeva glupost." Kimnuo je, slaui sve to u glavi. 117 "Princip ne primjeuje svemirsko vrijeme", rekao sam, "zato to svemirsko vrijeme nije. Tako Princip ne uje tjeskob-nu molitvu ili opako prokletstvo, ne postoji nita slino oskvrnuu ili herezi, ili svetogru ili bezbonosti ili opaini. Princip ne gradi hramove, ne upoljava misionare, ne bori se u rovovima. Neoprezan je, potpuno nesvjestan kada su simboli njegovih brojeva razapeti na krieve, raskomadani na komadie od drugih simbola i pretvoreni u prah." "Nije ga briga", rekao je, preko volje. "Da li Mama brine o tebi?" pitao sam. "Ona me voli!" "Da li je znala ili da li joj je bilo vano, da si zadnji put kad si se igrao lopova i andara bio deset puta upucan na mrtvo u jednom satu?" "Hm." "Ista stvar je s Principom", rekao sam. "On ne primjeuje igre koje su nama toliko vane. Probaj. Okreni se tako da su ti lea okrenuta prema Beskrajnom Principu Brojeva, prema Besmrtnoj Realnosti Numerikog Postojanja." Stao je na vrh breuljka, okrenuvi se malo u lijevo. "Reci na glas: Mrzim Princip Brojeva!" "Mrzim Princip Brojeva", rekao je, ne previe uvjeren. "Probaj ovo", rekao sam. "Jezivi glupi Princip Brojeva jede rafinirani eer, zasiene masnoe i crveno meso!" Smijao se. "Pazi sad, Kapetane. Trebamo puno hrabrosti da ovo kaemo glasno, jer ako nismo u pravu, izgorjeli smo: TRULI LALJIVI ODURNI ODVRATNI MLANI BESKORISNI NAZOVI PRINCIP BROJEVA GLUPLJI JE OD KONJSKE BUHE! NE BI NAS MOGAO POGODITI MUNJOM NI KAD BI TREBAO DOKAZATI VLASTITO MIZERNO POSTOJANJE!" Izgubio se nakon mlani i izmislio ostatak, ali zavrio je sa estokim prokletstvom namijenjenim Principu kojeg bi obojica slavili da mu je bilo stalo do ovih psovki. Nita se nije dogodilo. 118 "Znai, moemo ignorirati Princip, moemo ga mrziti, proklinjati, voditi kriarski rat protiv njega," rekao sam, "moemo mu se izrugivati. Nema bijesa iz neba, ak ni traka ljutnji. Zato?" Dugo je razmiljao o tome.

"Zato Principu Brojeva to nije vano?" pitao sam. "Zato to ne slua", rekao je napokon. "Znai nema kazne kad ga obezvrijedimo?" "Nema kazne", rekao je. "Krivo." "Molim? Pa ne slua!" "Ne slua, Dickie," rekao sam "ali mi sluamo. Ako okrenemo lea Principu Brojeva, to se dogaa u naoj aritmetici?" "Nita se ne zbraja?" "Nita. Odgovori su svaki put drugaiji, ekonomija i znanost tope se u zbrci. Odbaci Princip i nije Princip onaj koji trpi posljedice, ve mi." "Nebesa", rekao je. "Ali sjeti se Principa, i u istom trenutku sve e ponovo biti na svom mjestu. Ne moramo se ispriavati, ionako nas ne bi uo ak i kada bi vikali na sav glas. Nitko nije na uvjetnoj slobodi, nitko nije kanjen, nema prijekora upuenih od Beskrajnog. Sjeanje donosi nenadano ozdravljenje kroz itav na zakljuak, pa ak i za zamiljeno igralite Privida Princip je stvaran." "Zanimljivo", rekao je, ne vjerujui ali pratei me. "I sad sam te stigao, Dickie. Recimo sada umjesto Princip Brojeva, Princip ivota." "ivot Je", rekao je. "isti ivot, ista ljubav, poznavanje istog samog sebe. Recimo da je svatko od nas savren izraz tog Principa, da po-;' stojimo izvan svemirskog vremena, da smo besmrtni, vjeiti, neunitivi." "Recimo. I onda?" 119 "I onda smo slobodni napraviti sve ono to elimo osim dvije stvari: Mi ne moemo stvarati realnost i ne moemo je unititi." "to moemo?" "Prekrasno Nita, u svim njegovim dijamantnim oblicima. Kad ueemo u ivotNa-Leasing, to oekujemo da emo unajmiti? Moemo vidjeti kakav je beskrajan svijet privida, moemo kupiti raanja i umiranja, moemo kupiti tragedije i ljepotu i ast i okrutnost i raj i pakao i mir i teror, i moemo ponijeti sa sobom svoja uvjerenja, i zainiti ih razapeti muenjem i radou svakog mikroskopski sitnog detalja. Ali prije vremena i poslije, svakim trenutkom, ivot Je, i Mi Jesmo. Jedna stvar, koje se najvie bojimo je nemogua: Ne moemo umrijeti, ne moemo biti uniteni. ivot Je. Mi Jesmo." "Mi Jesmo", rekao je, nezadivljen. "I onda?" "Ti reci meni, Dickie. Koja je razlika izmeu rtava okolnosti, uhvaenih u ivote koje nisu eljeli, i gospodara izbora, koji vode svoje ivote tako da ih mogu promijeniti ako to ele?" "rtve su bespomone", rekao je. "Gospodari nisu." Kimnuo sam. "I onda je to ono." 120 Dvadeset sedam Dao mije priliku da kaem to sam htio rei, razmiljao je o tome, i shvatio sam da bi bilo najbolje da neko vrijeme budem sam. Preao sam pogledom po okolini koja me okruivala i pokuao zamisliti kako e izgledati sljedei put kada je budem vidio. "Vidimo se sljedei put", proaputao sam. "Jesi li ti gospodar?" "Naravno da jesam! Ja i ti i svi drugi. Ali zaboravljamo." "Kako to rade?" rekao je. "Kako tko radi to?" "Kako gospodari mijenjaju ivot prema elji?" Nasmijao sam se na to pitanje. "Moni alati." "Molim?" "Jo jedna razlika izmeu gospodara i rtava je ta da rtve nisu nauile

rabiti mone alate a gospodari ih upotrebljavaju cijelo vrijeme." "Elektrine builice? Elektrine pile?" Bio je noen strujom, bez korijena, traei pomo. Dobar uitelj pustio bi ga da sam shvati, ali ja sam previe priljiv da bih bio uitelj. "Ne radi se o elektrinim pilama. Izbor. arobna otrica, iji rub izotrava ivotne tokove. Pa ako smo u strahu da izaberemo bilo to osim onoga to imamo, kakva korist od izbora. Moemo jednako tako ostaviti izbor umotan u sjajni papir u njegovoj kutiji, nema smisla ak niti proitati uputstvo o upotrebi. " "Tko se boji upotrijebiti ga?" upitao je. "to je toliko zastraujue kod izbora?" "On nas ini drugaijima!" "Ma daj..." "Dobro, nemoj izabrati", rekao sam. "Uini sve ono to bi svatko drugi napravio, svaku minutu svog ivota. to e se dogoditi?" 121 "Ii u u kolu." "Da. I?" "Maturirat u." "Da. I?" "Zaposlit u se." "Da. I?" "Oenit u se." "Da. I?" "Imat u djecu." "Da. I?" "Pomagat u im kroz kolovanje." "Da. I?" "Otii u u mirovinu." "Da. I?" ':. "Umrijet u." "I kad umre, sluaj svoje posljednje rijei." Razmiljao je o ovome I onda. "ak i ako napravi sve ono to svi oekuju od tebe: Ti si graanin koji potuje zakon, ti si savren suprug i otac, glasa, daje u dobrotvorne svrhe, dobar si prema ivotinjama. ivi onako kako drugi od tebe oekuju i umre od /onda? " "Hm." "Zato to nikada nisi izabrao svoj ivot, Dickie! Nikada nisi traio promjenu, nikada nisi traio ono to si volio i nikada to nisi naao, nikada se nisi sa arom bacio u svijet koji ti je bio najvaniji, nikada se nisi pribliio rubu klisure oslanjajui se samo na vrhove svojih sposobnosti tristo metara iznad propasti zato to je tvoj ivot bio tamo i morao si ga spasiti od terora. Izbor, Dickie! Izaberi ono to voli i idi za tim najveom brzinom i tvoja budunost sveano ti obeava da nee umrijeti od / onda!" Pogledao me sa strane. "Pokuava me uvjeriti?" ----"Nastojim", rekao sam, "odvratiti te s krivog puta koji se zove Kuda I Svi Drugi. Dugujem ti to." "to ako te posluam? to e se dogoditi ako nauim birati za sebe, bez obzira na to to e drugi rei, i ako odem na rub 122 provalije. Hoe li me tvoja arobna otrica sauvati od pogreaka?" Uzdahnuo sam. "Dickie, od kada je sigurnost postala tvoja ambicija? Bijeg od sigurnosti je jedini nain koji e ti omoguiti da tvoje posljednje rijei budu Da! " "Drvo amerike platane", rekao je.

"Molim?" "... na dvoritu ispred kue. Oduvijek je tamo, oduvijek je to neto sigurno. Kad sam uplaen dao bih ne znam to da mogu biti to drvo. Kada nisam, ne mogu podnijeti dosadan ivot." Drvo je jo uvijek tamo, mislio sam, vee nego to on to moe zamisliti, s puno vie lia. Trajalo je jo jednu polovinu stoljea putajui svoje korijenje sve dublje u prljavtinu. -Pobjei od sigurnosti ne znai unititi samog sebe", rekao sam. "Nee se ukrcati na mlanjak prije nego naui letjeti na Cubu. Mali izbori, male pustolovine prije velikih. Ali jedan dan usred zrane utrke, usred tutnjave snanih motora, svijet je napuhana mrlja proeta nejasnoom u magli petnaestak metara ispod tebe, ti leti brzinom od 6-G oko stupova dalekovoda i najednom se sjeti: Ja sam izabrao ovu minutu da mi se to dogodi! Ja sam izgradio ovaj ivot! elio sam ga vie nego ita drugo, puzao sam i hodao i trao da bih ga imao i sada jeovdjel" "Ne znam", rekao je. "Moram li riskirati ivot za to?" "Naravno da mora! Sa svakim izborom koji napravi riskira ivot koji bi imao; sa svaJEom odlukom koju donese, gubi ga. Svakako, alternativni Dickie u alternativnom svijetu odvojio bi se i ivio ivotima koje bi eventualno izabrao, ali to je njegov izbor, ne tvoj. U koli i poslu i braku, u bilo kojoj pustolovini koju odabere ako ti je stalo do toga koje e biti tvoje posljednje rijei, vjeruj u ono to zna i usudi se posegnuti za onim emu se nada." "A ako sam u krivu," rekao je, "umrijet u." .Igli li sigurnost", rekao sam, "doao si u krivu arenu. Jedino to je sigurno je ivot Je, i to je jedino to je vano. 123 Apsolutno, nepromjenjivo, savreno. Ali Sigurnost u Prividima? ak i amerika platana mora se jednog dana pretvoriti u prah." kripao je zubima, lice mu se pretvorilo u hrpu paninih nabora. Nasmijao sam se tome kako je izgledao. "Drvo se dezintegrira, simboli nestaju, a ne duh njegovog ivota. Vjerovanje I o postojanju tvog tijela jedan dan e se razbiti, ali ne i vjerovanje koje ga je uobliilo." "Moda moj duh voli promjenu", rekao je. "Moje tijelo je mrzi." Sjetio sam se. Sigurno i toplo, ispod pokrivaa, zvuk u pola sedam u zimsko jutro dok sam jo spavao, i BOBBY! DIC-KIE! DIZANJE! SPREMANJE ZA KOLU! Borio bih se sa snom, kleo se da u ako ikada odrastem nai naina da nikada ne ustanem iz kreveta prije podneva. Ista stvar je bila u Air-Forceu: javila bi se sirena za uzbunu prikopana ravno u moj jastuk u dva ujutro HONGA-HONGAHONGA! i to bi znailo da bih se morao probuditi? i letjeti? na avionu? u mraku? Tijelo: Nije mogue! Duh: Dii se! Odmah! "Tijelo mrzi promjene." Kimnuo sam. "Ali pogledaj svoje tijelo ... svakim danom malo vie, male promjene; Dickie se pretvara u Richarda, sudbinski predodreen na odrastanje! Niti jedno tijelo nije tako uniteno kao djeje kada odraste, Kapetane. Nestaje bez traga, nema mrtvakog sanduka, nema ni pepela nad kojim bi se tugovalo." "U pomo", rekao je. "Potrebni su mi svi Moni alati koje mogu imati!" "Oni su ve u tvojim rukama. to moe rei bilo kojem prividu?" "ivot Je." "I?" "I to?" Dao sam mu mig. "Izbor." "I mogu promijeniti privide." "Uz odreena ogranienja?" 124 "Ogranienja, da ne bi!" rekao je. "Ne moram disati, ako neu disati! Gdje su ti ta tvoja ogranienja sada?"

Namrtio sam se. "Kada se gospodarima ne dopada kako stvari izgledaju, Richarde, zato jednostavno ne prestanu disati? Zato jednostavno ne napuste svijet Privida kada nalete na strano veliki problem, i ne odu kui?" "Zato odustati kada moemo promijeniti svijet? Objavi ivot Je, ravno u lice Prividima, nacrtaj oaravajui Izbor, i nakon pristojnog radom ispunjenog vremenskog perioda, svj>--jet se mijenja." "Uvijek?" "Uglavnom." Pustio je zrak iz plua. "Uglavnom? Da mi arobnu formulu a garancija je da uglavnom funkcionira?" "Ako ne funkcionira, tada se pojavi Princip Sluajnosti." "Princip Sluajnosti", rekao je. "Odluio si se za odreenu ivotnu promjenu u tvom trenutnom svijetu Privida, recimo. Odluio si da e se promjena dogoditi." Kimnuo je. "I ne dogodi se", rekao sam. "Upravo sam te htio pitati." "Evo to treba napraviti: Nastavi raditi ono to si odluio, v, i paljivo gledaj na sluajnost koja e dolutati na tvoj put./ Paljivo gledaj, budui uvijek dolazi preruena." Kimnuo je. "I onda prati tu sluajnost!" Dickie nije bio dirnut mojim rijeima. "Moda bi mi mogao dati primjer", rekao je. Primjer. "Moramo proi kroz zid od cigle, budui nam stoji na putu da doemo do privida ivota koji smo odabrali kao promjenu." Kimnuo je. "Muimo se kao ludi da ga promijenimo, ali na zid ostaje i dalje od cigle, i postaje sve vri. Sve smo provjerili: Ne 125 postoje skrivena vrata, ne postoje ljestve, ne postoji lopata kojom bi ga potkopali... vrsta cigla." Sloio se. "vrsta cigla." "Onda se umiri i slua. Da li se to uje prigueno brek-tanje iza nas? Da lije moda voza buldoera ostavio upaljen motor za vrijeme stanke za ruak i stroj je sluajno preao u brzinu? Da li je stroj sluajno krenuo tutnjei u pravcu naeg zida?" "Ja bih trebao vjerovati u sluajnost?" "Sjeti se da ovaj svijet nije stvarnost. On je igralite Privida na kojem mi vjebamo kako nadvladati Izgleda-Kao-Stvarno uz pomo naeg poznavanja Biti. Princip Sluajnosti je moni alat koji obeava, na ovom igralitu, da e nas odvesti s druge strane zida." "Sto je Princip Sluajnosti ikada napravio za tebe?" "A to nije? Svakom vanijem zaokretu u mom ivotu kljuna toka je bila sluajnost." "Oh ..." podrugnuo se. "Reci mi jedan." "Sjea se vonje biciklom na aerodrom, sjea se kada si gurnuo prste u lanac kada si visio na ogradi pokraj natpisa Samo za lanove posade i putnike!" Kimnuo je. "Puno puta." "I kako si elio da moe letjeti, i kako si crtao slike aviona i pravio modele aviona i pisao o avionima u razredu i kako si govorio sam sebi da e jednog dana biti pilot?" iroko je otvorio oi. Stariji od nas dvojice se sjeao. "Letjeti je bio zid od cigle", rekao sam. "Kad sam htio nauiti, nita se nije dogodilo. Nije bilo novaca za satove letenja, nije se iznenada pojavila dobra

vila, nije bilo poklona od obitelji. Tata je mrzio avione. Zavrio sam srednju kolu i otiao na fakultet. Satovi iz kemije i analitike geometrije i knjievnosti i ihtiologije i jedan sat koji je promijenio moj ivot: sat iz streliarstva." "Lukovi i strijele?" "Svatko mora proi seminar iz tjelesnog. Streliarstvo je bilo najlaki nain da se to napravi." Kimnuo je. "Doao je ponedjeljak ujutro, ja sam bio jedan u razredu od dvadeset, poredani jedan do drugog vani na strelitu. Do mene, sluajno, bio je jedan stariji student, koji je skupljao posljednje potpise za diplomu. Obojica smo odluno stajali, ispaljujui strijele visoko u zrak, kada je, opet sluajno, preko nas preletio lagani avion na svom putu za Long Beach Muni-cipal Airport. Umjesto da odapne svoju sljedeu strijelu, Bob Keech spustio je luk i pogledao u nebo prema avionu. Jedan pogled, i promijenio je moj ivot." "Jednim pogledom u nebo?" "Nitko u Long Beachu ne gleda u avione, koji su toliko uobiajeni na nebu iznad grada koliko i vrapci na krovovima. Tom deku, mislio sam, bilo je vano da digne pogled da bi gledao avion u letu, mora da mu je stalo do toga. Olakavajua sudbina, progovorio sam prije nego sam pomislio da ne bih morao biti u pravu: 'Bobe? Kladim se da si ti instruktor leta i da trai nekoga tko e ti prati i polirati avion i ako to bude radio nauit e ga letjeti.'" "Rekao je da si u pravu", pogodio je Dickie. "Ne. Pogledao me iznenaeno i rekao 'Kako si znao?'" "Ma daj", rekao je Dickie, ne vjerujui. "Kako se to moglo dogoditi? Ne vidim razlog zbog kojeg je to moralo biti ba tako." "I nije bilo razloga, slaem se. Bob Keech upravo je poloio i dobio svoj Ogranieni certifikat instruktora letenja i trebao je obuiti jo pet studenata prije nego dobije Stalni certifikat. To je bio razlog." "Ali kako si znao da je trebao nekoga koga e nauiti letjeti?" "Intuicija? Nada? Srea, mislio sam tada. Za est mjeseci, Bob Keech nauio me letjeti. Pobjegao sam iz kole da bih se pridruio Air Forceu i ostatak mog ivota bio je okrenut u pravcu neba. Prjpdp.S.ta$jhosti stvorio je moju sudbinu, ali nisam bio svjestan da postoji do unatrag dvadeset godina." "Na kojem principu radi?" 126 127 ini||i||jj|i||ijiUi "Slino privlai slino. Iznenauje te dok god ivi. Izaberi ljubav i posao da postane istinito, i nekako, neto e se dogoditi, neto to ne moe planirati, i pribliit e ono to se privlai, da te oslobodi, da te postavi na put na kojem te eka tvoj sljedei zid od cigle." "Moj sljedei zid! Sljedei zid?" "Nije tako teko kao to zvui. Ne moramo se potruditi da bi sami sebe stavili u najgore situacije koje moemo zamisliti ... svaki put kad zaboravimo na magiju, to se dogodi samo od sebe. Ali ono to je lijepo nije uvaliti se u nevolju, ve izai iz nje. ar igre je u tome da se sjetimo tko smo, i da upotrijebimo mone alate. Uostalom, kako moemo nauiti ako ne probamo?" Bio je u dilemi. "Ne znam ..." Moda on eli budunost bez problema? pomislio sam. Zato izabrati svemirsko vrijeme ako on ne eli probleme? "Misaoni eksperiment", rekao sam. "Zamisli da ne postoji nita to bi htio promijeniti u svom svijetu. Sigurno ne bi mogao postati nita bolji od onoga to ve je." Razmiljao je trenutak. "Hura!" rekao je. "Ovo je odlino!" "Dobro", rekao sam. "Sad ostani u tom svijetu jedan mjesec. Dva mjeseca. Godinu. Dvije godine. Tri. Kako se osjea?" "Hou nauiti neto novo. Hou raditi neto drugo."

"To ti je razlog za svijet Privida." "Volimo uiti nove stvari?" "Volimo se sjeati onoga to ve znamo. Kada uje omiljenu muziku, ili ponovo gleda dobar film, ili ita priu koju voli, zna kako e zvuati, zar ne, kako e izgledati, kako e zavriti? Ono to je najbolje u tome je injenica da to svaki put proivljavamo iz poetka, koliko god puta hoemo i uvijek je jednako. Ista stvar je i s naim snagama. Najprije jedva da se sjeamo, zatim bojaljivo, isprobamo Izbor; Princip Sluajnosti, to God Mislimo Postaje Istina U Naem Iskustvu, Slino Privlai Slino, eksperimentiramo sa Zakonom O Mijenjanju Privida, inimo na vanjski svojet odrazom unutarnjeg." "Zastraujue." 128 "I kada se promijeni jednom, tri puta, deset, postanemo malo hrabriji i dovoljno sigurni, nai moni alati djeluju! Koristei ih sve vie poinjemo im bezrezervno vjerovati i sjetimo se svega to nam mogu pokazati, moemo promijeniti privide kako kod poelimo, i idemo u novu pustolovinu, s razliitim zakonitostima." "Reci mi to su jo alati", rekao je. __ "Koliko ih treba? Naa srca puna su svemirskih zakoni- j tosti. Naui samo nekoliko, budi dobar u njima, i nita nee I moi stati izmeu tebe i ovjeka kakav eli biti." "To je razlog zbog kojeg razgovaram s tobom! Nisam siguran tko je ovjek koji elim biti!" Namrtio sam se, u tiini, nad problemom koji nisam mogao rijeiti. "To bi se", rekao sam, "moglo isprijeiti pred tebe." Dvadeset osam To se mora dogoditi svima nama, mislio sam. Zapakiramo sve ono to smo nauili do tada i ono to nanije poznato ostavimo iza sebe. Nije zabavno, to dijeljenje i odvajanje, ali negdje duboko u sebi moramo makar i bojaljivo priznati da rei zbogom sigurnosti donosi jedinu si-i gurnost koju emo ikada znati. Koliko puta nam se to dogodi u naim ivotima, stotinu? Bjeimo od sigurnosti koju nam prua obitelj k strancima na igralitu. Pobjei od sigurnosti prijatelja s kojima smo odrasli u veliki kotao koji je u koli. Od sigurnosti sluanja, u razredu, u teror vlastitog usmenog odgovora. Od mirnoe visoke platforme s koje se moe zaroniti u vrtlog pobjede. Od 129 1 1 jednostavnosti izraavanja na engleskom jeziku u dubine umlaut-glasova njemakog jezika. Iz ahure kolovanja u po-bjenjeli orkan poslovnog svijeta. Iz sklonita u zemlji u prekrasni hazard koji donosi let. Iz sigurnosti koju nosi samoa u uzburkanu vjeru braka. Od komfora koji prua iznoena jakna u ivotu u zlokobnu pustolovinu umiranja. Svaki korak u svakom ponosnom ivotu je bijeg od sigurnosti u mrak, i jedino u to smijemo vjerovati je ono to mislimo da je istina. Odakle ja to znam, mislio sam, gdje sam to nauio? Ne moram ekati da zaspim, ne trebam Dickieja da bi izmamio moje odgovore, trenutak nakon to sam razmiljao, znao sam. Dvadeset devet Prije nego sam shvatio da je dom ono to je poznato i voljeno, osjetio sam to, bilo je kao magnet koji je potonuo izmeu rijei. Kada sam napustio Air Force, mjesto koje se najblie moglo opisati kao dom bilo je Long Beach, California. Preselio sam se tamo, i nedaleko od grada naao posao kao pisac tehnikih prirunika u Publikacijskom odjelu Doug-las Aircraft Companv. Pisanje pilotskih prirunika za DC-8 jet transporter i teretne avione C-124 bio je

nain da preivim s pisaim strojem i avionima. Koji bolji posao sam mogao nai? Zgrada Publikacijskog odjela zvala se A-23, ogroman prostor pod jednim krovom, nepregledan elini otok koji se strmo uzdizao usred mora parkiralinih mjesta okruenih kilometrima dugakom ogradom od lanaca. Ulazio sam kroz vrata, otisnuo vrijeme dolaska na svoju karticu, okrenuo bih se i vidio nepregledni niz inenjerskih crtaih stolova koji su se pruali sve dokle pogled see, jednobojna tapiserija bijelih koulja uz zelenkasti ton koji su poprimile od visoko smjetene fluorescentne rasvjete. Sa crtaih stolova dolazili su crtei za prirunike za avione, dok su rijei bile na dio. Uzmete crte koji su paljivo napravili inenjerski tehniari na kojem je paljivo bilo objanjeno to se dogaa kada su svi ventili u pogonu, na primjer, morate odgonetnuti to su time mislili i uobliiti to u rijei tako da pilot moe proitati i razumjeti. Piloti imaju nivo shvaanja kao djeca u osmom razredu osnovne, tako su nam rekli, ali nemojte ih tjerati da ga upotrebljavaju. Ne previe slogova. Kratke reenice. Upute moraju biti jasno napisane. Go-Around lista za provjeru za C-124, na primjer. Bila je napisana u pilotskom priruniku tako da ako bi kapetan promijenio odluku o slijetanju i umjesto toga odluio ponovo postii visinu, morao je rei "Takeoff power!" svom kopilotu koji bi tada dao maksimalni i gas i snagu motorima, jednako kao kod polijetanja, budui da njemu takeoff znai i uzlijetanje. Nakon minutu ili dvije, kada bi avion pokazao da se penje, pilot bi rekao: "Ruica za slijetanje sputena", i kopilot bi spustio ruicu koja bi uvukla kotae i avion bi se penjao jo bre. Dogodilo se jedan dan da se C-124 malo prenisko spustio na posljednjem dijelu manevra za slijetanje i pilot je odluio napraviti jo jedan krug i pokuati ponovo sletjeti pravilno. "Takeoff power!" viknuo je, kao to je bilo napisano u priruniku. Kopilot, koji je bio spreman na slijetanje, mislio je daje avion bio valjda koji centimetar udaljen od piste. Kada je uo "Takeoff power!" mislio je da treba oduzeti gas do kraja ... smanjio je gas na sva etiri motora. 130 131 1 I I tako, jedan od najveih aviona na svijetu pao je s neba, sruio se pola kilometra od aerodroma i otklizao kroz riina polja gubei dijelove unaokolo dok mu je nos ostao zapiknut nekoliko centimetara od sletne staze. Kisela obavijest od United States Air Forcea dola je na stol direktora Douglas Aircraft, Publikacijskog odjela. Naglo smo promijenili komandu na Check-listi C-124 iz "Takeoff povver" u "Maximum power" i time smo rijeili mogue posljedice svake rijei koju odaberemo. Vaan posao, tehniki pisac. Veina pisaca tehnikih tekstova u Douglasu bili su bivi vojni piloti, pisari u poznim godinama koji prepisuju Bibliju. Mogli smo izravno razgovarati s inenjerima, prevesti znaenja u jednostavne rijei s kojima smo svi mogli ivjeti. Ne samo da je bio odgovoran posao, ve i korisno i nagraeno ivotno djelo. Nakon nekoliko mjeseci, ipak, postao sam nemiran. S vremena na vrijeme, nadreeni se nisu slagali s mojom sintaksom, odluili su da bolje nego ja znaju gdje bi zarez mogao doi. "Smiri se, Richarde, smiri se", rekli su moji kolege preko svojih pisaih strojeva. "To je samo zarez, ne piemo Veliki ameriki prirunik. Douglas plaa dobro i nikada nee izgubiti ovaj posao. Budi sretan to ga ima i nemoj prigovarati, molimo te, njihovom stavljanju interpunkcije." Teko sam prihvaao. Zbog ega je trava ispod mojih nogu tako suha i uvela kad

postoji ona svjea zelena djetelina odmah im se proe ograda u daljini? Budem li pisao samo za sebe nee biti nikoga tko e mi podmetati zareze, zarezi, bi ili, tono, gdje,, k vragu, ja ho,u da i,d,u,!. Opet se javljala stara dilema: imao sam srce primadone i tijelo vola. "Odlazim iz Douglas Aircrafta", rekao sam za vrijeme pauze za ruak, naslonjen na prednji branik svog Borgvvarda kupljenog iz tree ruke. "Jedno vrijeme u biti slobodni pisac, imam neke prie koje nee biti tiskane u Tehnikom redoslijedu 1-C-124G-1 bez obzira gdje stavim svoje zareze." 132 "Naravno", rekao je Bili Coffin, hrskajui ips punim ustima. "Svi odlazimo iz Douglas Aircrafta. Zack ide jer e ga pozvati iz United Airlinesa sljedei mjesec i postat e kapetan ve za godinu dana; patent Willyja Pearsona ugradit e se na automatskog dobroudnog glupana i postat e bogat; novela Marte Dyer je ve u potanskom sanduiu i ovaj put e sigurno postati bestseler." Poravnao je svoju vreicu za ruak. "Imam previe tih stvari. Hoe ipsa?" "Hvala." "Mislim da nema novca koji bi se mogao zaraditi pecajui u komercijalnim vodama, iako ti je moda dosadilo da slua ovo to ti govorim. Ali sigurno si primijetio, Richarde, da jo nitko od nas nikada nije morao otii s druge strane ograde. Douglas moda i nije tako glamurozan kao to bi bilo, recimo, ploviti morem na brodu od petnaest metara, ali Douglas je ono to mi zovemo sigurnost, jesi li svjestan toga?" Kimnuo sam. "Razumije to ti hou rei, sigurnost? Ovo nije najtei posao na svijetu, i sve dok ovo to ti govorim ostaje meu nama, tvrdim da smo plaeni vie za manje posla nego bilo tko koga poznajemo i sve dok Amerika treba aviokompanije i Air Force treba teretne avione, ti i ja nikada neemo ostati bez posla." "Da ..." odgrizao sam rub ipsa, vie iz pristojnosti nego zato to sam bio gladan. "Vjeruje mi, ali jo uvijek eli uhvatiti maglu. Jesam u pravu?" Nisam odgovorio. "Zar stvarno misli da moe ovoliko zaraditi piui kao slobodni pisac? Koliko pria bi trebao prodati da mozcS zaraditi priblino onome to zarauje sada?" "Puno", rekao sam. Slegnuo je ramenima. "Pii vlastite prie iz zadovoljstva, radi kod Douglasa zbog novca, i ako se prie ne budu prozivale, barem nee umirati od gladi. A ako se budu prodavale, uvijek moe otii." 133 Oglasila se sirena, kraj pauze za ruak, i Bili je istresao ostatak ipsa na zemlju, tako su marinci astili galebove. "Jo uvijek si mlad i ne slua i znam da e otii", rekao je. "Ali jednog dana molit e Boga da se moe opet vratiti ovdje u A-23 i da moe opet sluati nadreene kako ti nareuju gdje da stavi zareze." Pokazao je u pravcu parkiralita. "Pogledaj tamo. Imam novi u depu koji kae da e jednom stajati na ulazu, s vanjske strane i gledati unutra, i sjetiti se to znai sigurnost." Ne! mislio sam. Nemoj mi rei da moja sigurnost dolazi od nekog drugog! Reci mi da sam ja odgovoran. Reci mi da je sigurnost popratni proizvod talenta koji dolazi od mojih mogunosti i mog uenja i moje ljubavi za svijet. Reci mi da sigurnost dolazi iz ideje kojoj je dato vrijeme i panja. Tvrdim da je ovo moja istina, bez obzira koliko sigurnih i solidnih platnih ekova moe doi iz Odjela za obraune plaa u Douglas Aircraftu. Dragi Boe, mislio sam, nemoj mi dati posao, daj mi ideje, i dozvoli mi da krenem otuda! Nasmijao sam se, otresao mrvice, i preskoio preko ograde. "Moda si u pravu, Willy. Doi e vrijeme. Stajat u na tom ulazu, s vanjske strane i gledati

unutra." Sljedei dan dao sam otkaz, i pri kraju mjeseca bio sam slobodni pisac na putu za gladovanje. Dvadeset godina kasnije, ne tono u dan, ali vrlo blizu, u posjeti Los Angelesu, odvezao sam se juno na autoput za San Diego, i ugledao poznati znak. Impulzivno sam se okrenuo prema sjeveru na Hawthorne Boulevarde, koji je zavijao malo prema istoku. Kako se tijelo sjea vonje na posao! Ovdje lijevo, onda ovdje opet lijevo, onda gore du avenije koja ima drvored eukaliptusa. Bilo je gotovo podne, sunce je sjalo punim arom kad sam pronaao mjesto, i sasvim sigurno, tamo se protezala ista 134 iana ograda oko istog nepregledno velikog parkiralita, strila je ista eljezna graevina, vea nego to sam je pamtio. Zaustavio sam se kod ulaza, izaao iz auta, dok mi je srce uzbueno kucalo a slika mi gorjela u oima. Parkiralite je bilo blijedo sivi betonski pod, korov je rastao na mjestima gdje je bilo napuknuto, niti jedan auto nije stajao na jednom od tisue slobodnih mjesta. Lanci su stajali oko stupova na kojima su bila velika ulazna vrata, bili su vrsto omotani i drao ih je veliki lokot. Vremena su teka za slobodne pisce, sjetio sam se, ali vremena su postala teka i za velike avio-kompanije. Daleko unatrag na tom istom parkiralitu bljesnuo mi je lik Billa Coffina, kako se kladi sa ovjekom koji sam bio, i upravo sada je dobio svoju opkladu. Sjetio sam se to to znai, sigurnost, i stajao sam sam, iskljuen, gledajui kroz ulaz u nita. Bacio sam mom prijatelju novi kroz lance i nakon dugog trenutka tiine odvezao sam se, pitajui, se, gdje, je, sada. Trideset i /""^ vrJet se raspada na komadie u ratovima i terorizmu", ^^ rekao je komentator, u trenutku kada je televizor oi-\J vio. "Veeras, ao nam je to moramo najaviti, imamo smrt i glad i suu i oskudicu i poplavu i kugu i epidemije i nezaposlenost irom cijelog svijeta, mora odumiru i budunost s njima, klima se mijenja, ume gore i mrnja upravlja bjesnilom, bogati protiv onih koji to nisu i pojedinani problemi protiv neka-budu, recesija i ozonske rupe i efekt staklenika i chlorofluorocarboni, vrste koje su na putu oprostite koje su 135 ve izumrle, droge divljaju i obrazovanje je mrtvo i gradovi drobe i svugdje je prenapuenost i kriminal posjeduje ulice i itave zemlje su na rubu bankrota i imamo zagaenje zraka i radijaciju u zemlji, kisele kie i propale etve, vatre i ivi pijesak i vulkane i potrese i orkane i oceanske valove izazvane potresima i tornada i potope i naftne mrlje i nuklearna taljenja i sve je bilo predvieno, neki kau, u Knjizi Upozorenja i prema nainu na koji se monstruozni asteroid valja prema Zemlji i okrzne li nas samo toliko da dotakne Sjeverni ili Juni pol, izbrisat e svaki znak ivota na planeti." "Hoe neki drugi program?" upitao sam. "Ovaj je dobar", rekla je Leslie. Dickie se stisnuo od straha iza mojih oiju. "Svi emo umrijeti." "Tako kau." Gledao sam Armageddon na ekranu. "Zar ti nikada nisi potiten?" rekao je. "Zar se nikada ne osjea loe? Nikada nisi u depresiji?" "Hoe li to pomoi? Zbog ega bih trebao biti u depresiji?" "to gleda! to slua! Oni govore o Kraju svijeta! Zar se ale?" "Ne", rekao sam. "Stvari stoje daleko loije nego oni mogu ispriati u trideset minuta."

"Nema nade! to radi ovdje?" "Nema nade? Naravno da postoji nada, Kapetane! Nema nade za ono kako su stvari bile juer jer e takve biti i sutra. Nema nade da e ita osim realnosti ostati, a realnost nije mjesto i vrijeme. Mi mjesto nazivamo Zemljom, ali njeno pravo ime je Promjena. Ljudi koji trebaju nadu ili nee izabrati Zemlju ili nee biti ozbiljan dio igre ovdje na Zemlji." Osjeao sam se kao jaha apokalipse, govorei mu ovo, i onda sam shvatio da to i jesam. "Ali, vijesti su grozne!" "To ti je kao letenje, Dickie. Ponekad emo otii na let i vremenska prognoza e nas upozoriti da pazimo na oluju s grmljavinom i led i smrznutu kiu, da moramo paziti na pjeanu oluju i planinske vrhove koji su skriveni u magli, da su 136 jaki udari vjetra i mikroeksplozije i da je uzlazni indeks prevelik i da smo proklete budale koje se usuuju uzletjeti na takav dan. A mi ipak idemo na let i taj let je prekrasan." "Prekrasan?" "Vijesti su kao vrijeme. Ne letimo kroz vremensku prognozu, letimo kroz vrijeme koje je tamo gdje smo mi." "I vrijeme koje je tamo je uvijek lijepo?" "Ne. Ponekad je uasno. Ponekad je gore nego to kau." "I to onda napravi?" "Suoavam se s nebom koje je oko mene u tom trenutku onako kako najbolje znam. Nisam odgovoran za preivljavanje u svim vremenskim uvjetima svugdje, odgovoran sam za to da iziem na kraj s vremenom koje je oko mene u rasponu od jednog do drugog vrha krila i od dna kotaa do vrha repa. Odgovoran sam jer je to vrijeme koje sam odabrao za let i odgovoran sam za to u kom pravcu u usmjeriti Daisvn nos. Do sada jo nisam poginuo." "A svijet?" Vidio sam brigu u njegovim oima, morao je znati. "Svijet nije kugla, Dickie, to je velika plutajua piramida. Na dnu piramide je najnii oblik ivota koji moe zamisliti, pun mrnje, pokvaren, koji unitava samo da bi unitavao, lien uivanja, samo korak iznad svjesnog, tako divlji da predstavlja samounitenje onog trenutka kad je roeno. Mjesta za takvu vrstu svijesti, jako puno mjesta, ima na ovoj naoj trokutastoj treoj planeti." "to je na vrhu piramide?" "Na vrhu je svijest tako proiena da jedva prepoznaje ita osim svjetla. Bia koja ive za svoju ljubav, za njihovu najuzvienija prava, stvorenja savrenog znaaju, knj;i umu u s prekrasnim osmjehom bez obzira na bilo koji mlai.u ko|il>i im netko monstruozan mogao zadati samo tla hi ih mogu gledati kako umiru. Kitovi su takvi, mislim. NajviSc delfini Poneki ljudi - ljudska bia meu nama." "U sredini smo mi ostali", rekao je. "Ti i ja, mali." 137 "Moemo li mi promijeniti svijet?" "Apsolutno", rekao sam. "Moemo promijeniti na svijet kako kod elimo." "Ne na svijet. Svijet. Moemo li uiniti da postane bolji?" "Bolji za tebe i za mene", rekao sam, "nije bolji za svakog drugog." "Mir je bolji od rata." "Oni koji su blizu vrha piramide sigurno bi se sloili. Mir bi ih uinio sretnijima." "A oni blie dnu ..." " ... vole borbu! Uvijek postoji razlog za borbu. Uz malo sree to je gorui cilj: Ovaj rat vodimo za Boga, ovaj rat da bi spasili Domovinu, ovaj da bi oistili Rasu, da bi proirili Carstvo, da bi dobili aluminij i kositar. Ratujemo zato to dobro plaaju, zato to je uzbudljivije unitavati ivote nego ih graditi, zato to rat donosi posao za preivjeti, zato to se svi drugi bore, zato to e to pokazati da sam mukarac, zato to volim ubijati." "Grozno", rekao je. "Nije grozno", rekao sam. "Predvidivo. Kad na jednoj planeti ima mjesta za tako iroku lepezu umova, oekujemo dosta sukoba. Slae se s tim?"

Namrtio se. "Ne." "Sljedei put izaberi usku planetu." "to ako nema sljedei put?" rekao je. "to ako nisi u pravu o drugim ivotima? Ako postoji samo ovaj?" "Nema nikakve razlike", rekao sam. "Mi stvaramo vlastiti svijet, miran ili uzburkan, ovisno o tome kakav ivot elimo ivjeti. Moemo odbaciti unutarnji mir u samo sredite kaosa. Moemo sami sebe unititi u sredini raja. Ovisi o tome kako emo izgraditi svoj duh." "Richarde," rekao je, "sve to ti misli je tako osobno! Zar ne moe zamisliti da moda postoje stvari nad kojima nema kontrolu? Da moda postoji nekakva potpuno drugaija postavka - da se ivot jednostavno dogodi, bez razloga, bez obzira to ti misli ili ne misli, ili je moda cijela planeta 138 samo pokus ljudi iz leteih tanjura koji nas promatraju ispod mikroskopa?" "Preobino, Kapetane, bez kontrole. Predosadno. Ako idem za neim samo zbog neijih oekivanja, osjeam se beskorisno, nisam sretan. Nije zadovoljstvo letjeti ako ne mogu upravljati avionom; radije u izai van i hodati. Sve dok ljudi iz leteih tanjura ostani mirni i lukavi, sve dok me puste da mislim da sam ja gospodar moje male sudbine, igrat u njihovu igru. Ali onog trenutka kada me pokuaju zauzdati, prerezat u uzde." "Moda povlae tvoje uzde j-a-k-o p-a--1-j-i-v-o", rekao jeNasmijeio sam mu se. "Do sada nisu napravili pogreku. Onog trenutka kada osjetim da sam vezan, onog trenutka kada . vidim konopce oko ruku, na scenu stupaju kare." Na kraju dokumentirane tragedije, komentator nam je poelio sretan dan, i nada se da e nas opet vidjeti sutra. Leslie se okrenula prema meni. "Dickie je tamo, zar ne?" "Otkud ti to?" "Brine ga budunost." Ona je vidovnjak, mislio sam. "Jeste li razgovarali vas dvoje?" "Ne", rekla je. "Kada ne bi bio zabrinut, nakon ovoga to smo upravo vidjeli, mislila bih da gubi razum." 139 Trideset jedan Leslie je zurila u svoj kompjutor sljedeeg jutra kada sam se zaustavio na vratima njenog ureda. Pokucao sam na dovratak. "To sam samo ja." "Nisi samo ti", rekla je, gledajui prema meni. "Ti si puno! Ti si moja ljubav!" to god da je radila, ilo je dobro. Kad ne ide dobro onda ne zuri, ne gleda me, samo otvori jo jedan dodatni prijemni kanal u svojoj svijesti za mene i onda nastavlja istovremeno raditi i sluati me. "Koliko ima kila?" pitao sam. Podigla je ruke iznad glave. "Pogledaj." "Zgodno. Jako lijepo. Ali ipak malo premalo." "Ti ide u kupovinu", rekla je. Uzdahnuo sam. Nekada sam obiavao navaliti na nju u sekundi kvocajui o tome kako se anoreksija podlo uvlai pod kou zaposlene ene, ili bih podrivao diskusiju time kako dolazi ledeno doba i kako se smanjuju svjetske zalihe hrane. Leslie sada moe prozreti i moje najsmionije verbalne vratolomije. Nije ba sve bilo izgubljeno, jo uvijek sam mogao vidjeti koliko je smravila. "Ima posebnih elja?" trudle i kolae i vrue suhe kekse, nadao sam se da e rei. "Povre i itarice", rekla je, disciplina bez razmiljanja. "Trebamo mrkvu?" "Ve je na popisu", rekao sam. Dan prije nego odluimo napustiti naa tijela, napravit u nam dvije trudle od limuna, po jednu za svako od nas, i predloit u da ih pojedemo dok jo budu vrue. Moja ena e odbiti, okirana gubitkom

moje samokontrole, i ja u morati pojesti obadvije. 140 Naao me kod police gdje je bila ria, u prolazu sa itaricama. "Postoji filozofija letenja, jesam li u pravu?" Okrenuo sam se, sretan to ga vidim. "Dickie, da, jesi! Da bi mogli letjeti, moramo nauiti vjerovati onome to ne vidimo, slae se? I to vie uimo o nevidljivom Principu aero-dinamike dobivamo sve vie slobode, sve dok ne pone izgledati kao arolija, to ne moemo napraviti dok ..." "A postoji i filozofija kuglanja." Ova promjena me toliko zapanjila da sam na glas ponovio kao jeka: "Kuglanje?" ena koja je stajala pokraj cjelovitih itarica okrznula me pogledom dok sam stajao sam, ponavljajui tu rije, diui vreicu smee rie. Odmahnuo sam glavom i nasmijao joj se: Malo sam ekscentrian. Dickie nije primijetio. "Mora biti", rekao je. "Ako postoji filozofija letenja, mora postojati i filozofija kuglanja isto tako, za ljude koji ne vole letenje." "Kapetane," rekao sam mu tiho, gurajui kolica u samoposluivanju prema odjelu s povrem, "ne postoji takva kategorija ljudi koji ne vole avione. Ali postoji filozofija kuglanja. Svi mi odluujemo o zaokretima koje emo napraviti na stazi, i ono to je zgodno, je oistiti stazu od unjeva koji predstavljaju ispite u ivotu, startamo vrijeme i idemo ispoetka. unjevi su izbalansirani i dizajnirani tako da budu srueni ba kao da su namjerno takvi. Ali stajae do vjenosti na kraju nae slaze sve dok ne odluimo poduzeti neto da ih maknemo s puta. Sedam od deset nije katastrofa, ve zadovoljstvo, to je prilika da pokaemo disciplinu i umijee i gracioznost pod pritiskom. i oni koji nas gledaju jednako su zadovoljni kada ih sruimo " "Vrtlarenje", rekao je. "anjemo ono to sijemo, naravno. Vodi brinu o tome koje sjeme emo posijati, zato to e plodovi lo^ sjemem..) jednog dana postati naa veera ..." Tako sam bio uhvaen u njegova pitanja i u sliranja tlu sam proao pokraj okolade da joj nisam u|>uin> joS jctlan pogled, dovravajui moju metamorfozu siuu.i i sjcmcnjii i 141 vode, pripremajui se unaprijed za njegovo pitanje o Filozofiji Skakanja Motkom, Vonji Trkaim Automobilima, Prodaji na Malo. U bilo emu to nazivamo najdraim, mislio sam, oekuje nas najia metafora i najljepa staza za koju emo otkriti zato smo je odabrali da bi se mogli igrati na zemlji. "Ali na kojem principu radi, Richarde?" Najednom se is-kesio uasnut vlastitom pogrekom. "to ti misli na kojem principu radi?" "Svemir? Rekao sam ti." Izabrao sam vreicu s jabukama iz otvorenog tanda. "Ne svemir. Sjeme. Nain na koji se stvari dogaaju, i zato. Nije da je to jako vano, budui ti tvrdi da je sve to privid, ali kako nevidljiva uvjerenja postaju vidljivi predmeti i dogaaji?" "Ponekad poelim da si odrasla osoba, Dickie." "Zato?" Zanimljivo, mislio sam, dok sam imao ruke pune cikle. Nisam ni za trenutak zagunao kada sam za promjenu poelio nemogue. Jesam li emocionalno bio ispred njega, kao stoje i mali bistri ovjek bio ispred mene? "Zato to bih ti mogao objasniti s daleko manje rijei kada bi poznavao kvantnu mehaniku. Srezao sam fiziku svijesti na nekakvih stotinjak rijei, ali ti e morati razmiljati o tome zauvijek. Nikada nee biti odrasla osoba, i ja ti nikada neu moi dati ovu moju raspravu tako da stane na jednu stranicu papira." Ipak je prevladala radoznalost. "Pretvaraj se da sam odrasla osoba koja oboava kvantnu mehaniku", rekao je. "Na koji nain bi ti objasnio kvantnu mehaniku na jednoj stranici papira? Ja sam premali da bih razumio, naravno,

ali svidjelo bi mi se da ujem. Reci to koliko god hoe komplicirano." Izaziva me, mislio sam, misli da blefiram. Okrenuo sam kolica prema blagajni. "Najprije bih naveo naslov: Fizika svjesnog, ili, Objanjenje svemirskog vremena." "Sljedee to e rei biti e apstraktno", rekao je. 142 Pogledao sam ga. Nisam uio nita o apstrakciji sve dok nisam pobjegao iz kole. Otkud je on mogao znati? "Dobro", rekao sam. "Sad moram govoriti uenim jezikom, onako kako se izraavaju u American Journal of Particle Science. Pozorno sluaj, i moda e razumjeti rije ili dvije, vi koji bijaste jo uvijek dijete." Smijao se. "Ja koji bijah jo uvijek dijete." Proistio sam grlo, usporio kolica i stao uz blagajnu, sretan to u ekati nekoliko minuta u redu. "Hoe li ovo uti sve najednom, bez prekida?" "Ako bijah ja kvant mehanike", rekao je. Umjesto da ispravljam njegovu gramatiku, rekao sam mu to mislim. "Mi smo fokusirane toke svjesnoga", rekao sam, "iznimno kreativni. Kada stupimo u hologrametrijsku arenu koju smo sami konstruirali nazovemo to svemirskim vremenom, i odmah poinjemo generirati kreativne estice, imajonse, u naprasitoj neprekinutoj pirotehnikoj poplavi. Imajonsi nemaju vlastitog naboja ali se snano polariziraju kroz nae navike i snagom naeg izbora i elje pretvaraju se u oblake conceptionse, koji spadaju u grupu vrlo-visokoenergiziranih estica koje mogu biti pozitivne, negativne ili neutralne." Sluao je, pretvarajui se da moe razumjeti. "Neki poznati pozitivni conceptionsi su razveseljavanje, razdraljivost, hvalospjevi, drutvenost. Neki poznati negativni conceptionsi supotitenost, tjeskobnost, agonija, iskuenje, mizerija. Beskrajan broj conceptionsa stvara se u neprekidnoj erupciji, grmea kaskada kreativnosti koja se toi iz sredita vlastite svjesnosti. Naseljavaju se poput gljiva u oblakecon-ceptionsa, koji mogu biti neutralni ili snano nabijeni 143 potkupljivi, besteinski ili teki kao olovo prema svojstvima svojih dominantnih estica. Svaka nanosekunda je nedefiniran i beskrajan broj conceptions oblaka naraslih do kritinih razmjera, zatim se transformiraju u quantum eksplozije u visoko energetsku mogunost radijacije radio valova brzinom tajfuna kroz vjeiti rezervoar superzasienih alternativnih dogaaja. Ovisno o njihovom naboju i prirodi, valovi vjerojatnosti kristaliziraju odreene od ovih potencijalnih dogaaja kako bi se uskladili s mentalnim polaritetom pri kreiranju svjesnog u holografski privid. Prati li me, Dickie?" On je kimnuo a ja sam se nasmijao. "Materijalizirani dogaaji postaju tako misaonim iskustvom, preplaeni svim aspektima fizike strukture neophodne da bi postali stvarni i edukacijsko pomagalo za kreiranje svijesti. Ovaj autonomni proces je izvor iz kojeg izviru svi objekti i dogaaji u teatru svemirskog vremena. Uvjerljivost imajonske hipoteze lei u njenom kapacitetu za osobnom potvrdom. Hipoteza predvia da ako fokusi-ramo nae svjesne namjere na pozitivne i ivotno-po-tvrdne, ako fiksiramo nau misao na ove vrijednosti, polariziramo masu pozitivnih conceptionsa, realizirajui korisne mogunost-valove, donosei korisne alternativne dogaaje k nama koji inae ne bi rezultirali kao da postoje. Istina je obrnuta u produkciji negativnih dogaaja, budui je osrednjost u sredini. Kroz model namjere, nesvjesne ili kreirane, ne samo da biramo ve kreiramo vanjske vidljive uvjete koji su najblii naem stanju u unutranjosti vlastitog bia. Kraj."

ekao je dok sam ja platio na blagajni. "I to je to?" rekao "Neto nije u redu?" pitao sam. "Jesam li negdje poinio greku?" Nasmijao se, Tata nas je obojicu nauio kako je vano pravilno izgovoriti tu rije. "Kako bih mogao rei da li si poinio greku, ja koji dijete jesam?" "Smij se ako mora", rekao sam mu, "samo naprijed, moe me zvati i zombijem. Ali za sto godina netko e tiskati ove rijei u Modernoj kvantnoj teoriji, i nitko nee misliti da je to ludost." Stao je na rub kolica, vozei se u njima dok sam ih gurao prema autu. "Ako ne bude uhvaen u potitenost", rekao je, "to e se najvjerojatnije i dogoditi." jeTrideset dva Bio sam s Daisy na pokusnom letu, dugaki uspon na visinu od sedam tisua metara, kako bih provjerio turbo-ubrizgavanje na visini. U zadnje vrijeme motori su bili dosta buni dok su se penjali visoko, i nadao sam se da e jednostavan popravak kao to je podmazivanje ispunih otvora moda rijeiti stvar. Svijet je njeno promicao, tri tisue metara ispod mene, tonui na pet i pol tisuu metara, planine i rijeke i rubovi oceana pretvorili su se na toj visini u nejasnu aneosku sliku doma u izmaglici. Daisvna brzina penjanja vea je od najvie brzine mnogih malih aviona, ali na visini, gledajui dolje, inilo se kao da se lijeno preputa vjetru i kao da pluta na jezeru dubokog plavog neba. 144 145 "Iz svega to si nauio", rekao je Dickie, "reci mi jednu! stvar koju trebam znati vie nego ita drugo, neto to se nikada ne zaboravlja." Razmiljao sam o tome. "Jednu stvar?" "Samo jednu." "to zna o ahu?" "Svia mi se. Tata me nauio kad sam imao sedam godina." "Voli svog tatu?" Namrtio se. "Ne." "Prije nego umre voljet e ga zbog njegove radoznalosti i njegovog smisla za humor i zato to je ivio najbolje kako je znao u skladu sa svim svojim krutim principima. Za sada, voli ga zato to te nauio kako se igra ah." "To je igra." "Isto tako je i nogomet", rekao sam, "i tenis i koarka i hokej na ledu i isto tako je i ivot." Uzdahnuo je. "To je jedna stvar koju trebam znati? Oekivao sam neto vie ... skriveno", rekao je. "Nadao sam se nekakvoj tvojoj tajni. Svi kau da je ivot igra." Na pet tisua metara, obrtaji u stranjem motoru su poeli naizmjence rasti i padati, lagano su se poveavali i smanjivali. Nije bilo odstupanja u nivou dotoka goriva, ali uo sam tutnjanje maine i onda je nestalo. Otpustio sam ruicu propelera prema naprijed i sve se smirilo. "Hoe tajnu?" pitao sam." Ponekad, u rijetkim prilikama, desi se da ono to drugi kau bude istina. to ako su drugi u pravu, i ako je vjera u ivot koja egzistira na vjeri o postojanju zemlje zaista igra? Onda ...?" Okrenuo se prema meni zbunjen. "Onda ... to?" "Recimo da smo ovdje iz sportskih nakana zato da bi uili o izborima koji e nam donijeti dugorone posljedice. Surov sport, Dickie, teka utakmica za pobijediti. Ali ako je ivot igra, reci mi to je istina o ivotu." Pogodio je. "Ima pravila." "Da", rekao sam. "Koja pravila?" 146 "Mora se pojaviti na utakmici... " "To je sigurno najhitnije. Moramo se pojaviti, spremni na igru, svijesti spremne na ono to nas oekuje." Namrtio

se. "Molim?" "Ako ne ukljuimo svijest, Kapetane, ne moemo se igrati na zemlji. Sveznajui izraz savrenog ivota mora odbaciti sve-znanje i potvrditi samo pet osjetila. Tada se moramo dogovoriti da limitiramo ak i ovih pet, odrediti odreene frekvencije i ni jedne druge. uje frekvencije od dvadeset do dvadeset tisua ciklusa u sekundi i to zove zvukom; vidi spektar izmeu infracrvenog i ultraljubiastog i to zove svjetlost; prihvaa prolostprema-budunosti linearno vrijeme u ekskluzivnom trodimenzionalnom prostoru u tijelu ija je povrina na bazi ugljika uspravni-dvonoac oblik-ivota kopneni sisavac prilagoen solarnom energetskom sustavu na planeti Klase M koja krui oko jedinstvene zvijezde Klase G. Sad smo spremni na igru." "Richarde..." "Ovo su pravila, Dickie, i ti i ja emo ih se pridravati!" "Ne znam za tebe," rekao je, "ali... " "Neka bude po tvome", rekao sam. "Misaoni eksperiment: to ako ne limitira samog sebe? to ako moe vidjeti infra-crvene i ultraljubiaste i X-zrake zajedno sa svakom drugom vrstom vidljive svjetlosti? Da li e kue i parkovi i ljudi izgledati jednako tebi kao to izgledaju meni? Moemo li ti i ja jednako gledati pejza? to ako tvoj pogled ukljuuje uglove tako male da ti vrhovi stolova izgledaju kao planinski vrhunci a muhe kao ptice? Da li je tvoj svakodnevni ivot jednak mom? to ako ti uje svaki zvuk, svaki razgovor u krugu od pet kilometara? Kako e moi paljivo sluati u koli? to ako ti ima tijelo koje se nikako ne moe nazvati ljudskim? to ako se sjea budunosti prije nego si roen i prolosti koja se jo nije dogodila? Misli li da si pozvan da sudjeluje u igri s nama ostalima ako ne prihvaa naa pravila? to misli tko e se igrati s tobom?" 147 Stresao je glavom u lijevo, pa onda u desno. "Dobro", popustio je, ni priblino impresioniran ovim pravilima kao ja, ali zagrijavao se za svoj test. "A igra ima neku vrstu igralita. Ploa ili polje ili dvorite." "Da! I?" ".; "Ima igrae. Ili ekipe." "Da. Bez nas nema igre", rekao sam. "Koja jo pravila?" "Poetak. Sredinu. Kraj." "Da. I?" "Akciju", rekao je. "Da. I?" "To je to", rekao je. "Zaboravio si najvanije pravilo", rekao sam. "Uloge. Svaka igra koju igramo trai od nas da se uivimo u ulogu, identitet igre koju igramo. Mi odluujemo da li smo spasioci, rtve, voe-sa-svim-odgovorima, sljedbenici-koji-nemajupojma, bistri, hrabri, asni, lukavi, dosadni, bespomoni, samo-pokua-vamobiti-isti, dijabolini, lakomisleni, vrijedni aljenja, iskreni, brini, solna-zemlji, gospodari lutaka, komiari, junaci ... mi biramo nae uloge prema hirovima i sudbini, i moemo ih izmijeniti u bilo kojem trenutku ako hoemo." "Koja je tvoja uloga?" pitao je. "Tono ovog trenutka." Nasmijao sam se. "Ovog trenutka ja se igram Dovoljno--Dobrog-ovjeka-Iz-TvojeBudunosti-S-Omiljenim-Ide-jama-Za-Djecu-Da-Razmiljaju-O-Njima. Koja je tvoja?" "Ja se pretvaram da sam Djeak-Iz-Tvoje-Prolosti-Koji--Te-Treba-Da-Bi-SaznaoKako-Funkcionira-Svemir." Pogledao me na najudniji nain kad je to rekao, kao da mu je spala maska, kao da je znao da u kroz njegovu ulogu ugledati istinu u njemu. Previe sam bio zanesen vlastitom ulogom da bih gledao, ionako, previe zanesen veseljem koje je pruala ta lekcija da bih uoio. "Dobro", rekao sam. "Sada, izdigni se van igre, ali nastavi mi govoriti o igri." Nasmijao se, izvijajui obrvu. "Sto misli time?" 148

Nagnuo sam avion na desno, upravljajui ga prema zemlji, pet tisua metara ispod mene. "to zna o igrama iz ove visine?" Pogledao je dolje. "Oh!" rekao je. "Trenutno ima puno igara koje traju istovremeno. Razliiti prostori, razliita dvorita, razliita polja, razliiti gradovi, razliite zemlje ... " " ... razliite planete i galaksije i svemiri", rekao sam. "Razliito vrijeme!" rekao je. "Igrai mogu igrati igre jednu za drugom." Gledajui odozgo, razumio je. "Mi moemo igrati u razliitim ekipama, igrati iz zadovoljstva ili za ivotnu egzistenciju, igrati protiv nekoga koga se lako moe pobijediti ili ii protiv nekoga gdje ne postoje izglede za pobjedu ... " "Voli igrati kada zna da ne moe izgubiti, jesam u pravu?" "NE! to tee to zabavnije!" Razmislio je. "Dokpobjeu-jem." "Kada ne bi bilo rizika, ako bi znao da ne moe izgubiti, ako bi znao kraj, da li bi igra i dalje bila zanimljiva?" "Ono to je najbolje u tome je to na poetku ne zna kraj." Nenadano se okrenuo prema meni. "Bobby je znao kakav je kraj." "Da li je Bobbvjev ivot bio tragedija, to to je umro tako mlad?" Pogledao je kroz prozor, opet potiten. "Je. Nikada neu znati tko bi on postao. Tko bih ja postao." "Zamisli da je ivot igra. Da li bi Bobby mislio da je njegov ivot tragedija?" "Daj mi misaoni eksperiment." Nasmijeio sam se na to. "Ti i Bobby igrate ah u prekrasnoj kui, s puno razliitih soba. Usred igre tvoj brat uvidi kako e zavriti, ne moe nai nikakav drugi put da izbjegne neizbjeno, preda igru i ode istraivati kuu. Da li on misli daje to tragedija?" "Nije zanimljivo ako zna kraj, i onda on ode istraivati druge sobe u kui. Njemu to nije tragedija." "Da lije tebi tragedija trenutak kada on ode?" 149 "Neu plakati", rekao je, "ako netko ode iz sobe." "Sada se vrati natrag na ahovsku plou. Ali umjesto da igra igru, ti jesi igra. ahovske figure imaju imena Dickie i Bobby i Mama i Tata i umjesto od drva napravljene su od krvi i mesa i poznavali ste jedno drugo cijeli ivot. Umjesto etverokuta tu su kue i kole i ulice i trgovine. Igra se tako okrenula da je figura koja se zove Bobby izvan igre. On nestaje, potpuno, s ploe. Je li to tragedija?" "Da! On nije samo u drugoj sobi, otiao je! Ne postoji nitko drugi tko bi ga mogao zamijeniti i ja moram biti do kraja ivota bez njega." "Znai, koliko smo blii igri", rekao sam, "to smo vie dio nje, i svaki gubitak je tragedija. Ali gubitak je tragedija samo za igrae, Dickie, samo ako zaboravimo da je to to igramo ah, kada zaboravimo zato, kada mislimo daje naa ahovska ploa jedina koja postoji." Paljivo me promatrao. "to vie zaboravljamo da je to igra, i da smo mi igrai, tim vie ivot postaje besmislen. Ali zemaljski ivot je isto to i bejzbol i maevanje ... im je igra zavrena, sjetimo se ... o da, igrao sam zato to volim sport!" "Kada zaboravim", rekao je, "jedino to moram napraviti je izdignuti se iznad ahovske ploe i ponovo pogledati?" Kimnuo sam. "Nauio si to iz aviona", rekao je. "Nauio sam to iz visine. Od letenja ovdje visoko na nebu i gledanja u puno ahovskih ploa dolje na zemlji." "Ako netko umre, nisi tuan?" "Ne zbog njih, nisam", rekao sam. "A ni zbog sebe, ne vie. alost je bila zaranjanje u samosaaljenje, i svaki put kada sam bio alostan nisam izlazio iz toga ozdravljen, ve mokar, i bilo mi je hladno. Nisam se mogao prisiliti

na vjerovanje da je smrt u svemirskom vremenu ita realnija od ivota u svemirskom vremenu, i nakon nekog vremena prestao sam pokuavati." 150 , Izravnao sam na sedam tisua metara, povukao komande unatrag u brzinu dovoljnu za odravanje visine. Bila je velika razlika izmeu brzine kojom se uzlijee i brzine kada se dosegne odreena visina, ali to je normalno. Izlazni otvori turbo ubrizgivaa bili su potpuno zatvoreni, uarena bijela vatra bila je direktno u turbinama. Vani je zrak bio smrznut dvadeset stupnjeva ispod nule, ispune mlaznice bile su baklje dovoljno uarene da otope srebro. Na temelju takvog kontrasta, mislio sam, mi moemo letjeti. "Ljudi uglavnom kau da je alost vrlo vana, Dickie, da je alost zdravija od soka od mrkve ili svjeeg umskog zraka. Ja sam prejednostavan da bih to shvatio. alost nije vie potrebna od onog trenutka kada shvatimo smrt i strah nije vie potreban od trenutka kada shvatimo letenje. Zato aliti za nekim tko nije umro?" "Zato to se to oekuje?" pitao je. "Trebao bi biti alostan kada ljudi nestanu." "Zato?" rekao sam. "Zato to bi trebao prestati misliti i prepustiti se onome to vidi i onda bi se trebao osjeati ...nesretan zbog toga! To su pravila, Richarde! Svi to rade!" "Ne svi, Kapetane. Svaka alost mora imati smisao, i dok ima, zbog ega onda aliti? Ako bih ti htio rei jednu stvar o ivotu, onda bih ti rekao da nikada ne zaboravi da je to igra." Do tada je stranji motor opet poeo udno brektati, broj okretaja i viestruki pritisak i pritisak goriva su porasli zajedno. "takori!" rekao sam, frustriran problemom. "Richarde, to je samo igra." "Mievi", rekao sam ublaavajui gunanje. Okrenuo sam avion i poeli smo se pribliavati zemlji. "Reci mi neto drugo to trebam znati. Daj mi naela koja mogu koristiti svaki dan." "Naela", rekao sam. Kako sam uvijek bio zadivljen kada bi nekoliko rijei nosile takvu teinu! "Kad pusti propeler kroz kompresiju, nemoj se uditi ako ti motor pone raditi." 151 Okrenuo se prema meni, dok su mu se obrve izvile u upitnik. "Pilotsko naelo", rekao sam. "Pravilo Nenamjerne Posljedice. Za dvadeset godina shvatit e dubinu koju ima." "Svaki pravi uitelj sam prerueni ja." "Je li to istina?" rekao je. "Dickie, da li bi htio imati nekoliko prvoklasnih naela?" "Da, molim te." "Pokuavam srediti svoj ivot ovog trenutka kako bih ti dao najbolje od onoga to sam nauio, to sam zaradio pod cijenu svakodnevnog ivota. Ti si beskrajno inteligentan. Ako ih ne bude razumio sada, oekujem da e ih shvatiti kasnije, u tvoje vrijeme." "Da, gospodine", rekao je to dobroudno poput Zen sljedbenika. "Kada kupuje, odlui se za sigurnost umjesto za sreu, i platit e to po toj cijeni. Ne postoji zvuk kada drvo ni od koga zamjeeno padne u umi, i ne postoji svemirsko vrijeme bez svijesti koja to promatra iz blizine. Krivnja je napetost koju osjeamo kada elimo promijeniti nau prolost, sadanjost ili budunost zato da bi udovoljili drugima.

Nekih izbora koje ivimo samo jednom ali proivljavamo iznova tisuu puta, sjeamo se do kraja ivota." Srea naa da nismo svjesni ostalih ivota, mislio sam, nepokretan i prikovan sjeanjima, ne bi se mogli nositi s ovim. "Ne znamo nita dok se naa intuicija ne sloi s tim." Stranji motor se stabilizirao dok smo tonuli kroz tisuu petsto metara. to god da nije u redu s tim turbo ubrizgavanjem nije jako loe, mislio sam, samo je malo loe. "Smjesti vrlo rano u svoju svijest: Mi nikada ne odrastamo. Sve to vidimo od nekoga u nekom trenutku je samo sliica njihovog ivota, u bogatstvu ili siromatvu, u veselju ili oaju. Sliice ne pokazuju milijun odluka koje su vodile tom trenutku." 152 "Hvala ti Richarde", rekao je Dickie. "Ovo su jako dobra naela. Mislim da mije dosta." "Najumjerenija sugestija za promjenom je smrtna prijetnja statusu-quo. Razlozi koje ne moemo zanemariti nee nikada uvjeriti zasljepljujue osjeaje. ivot ne trai od nas da budemo dosljedni, okrutni, strpljivi, od pomoi, ljuti, racionalni, nerazumni, dragi, nestrpljivi, otvoreni, neurotini, brini, kruti, tolerantni, komotni, bogati, potlaeni, divni, bolesni, obzirni, zabavni, glupi, zdravi, pohlepni, prekrasni, lijeni, odgovorni, budalasti, nesebini, pod pritiskom, intimni, hedonisti, marljivi, manipulativni, introvertni, kapriciozni, mudri, sebini, ljubazni ili rtvovani. ivot ipak, kako god, traiQ4 nas da ivimo s posljedicama vlastitih izbora." "Pa," rekao je, "kTadlnTse da to treba prije ili kasnije u ivotu platiti. Hvala ti. Puno ti hvala na naelima." "Alternativni ivoti su krajobrazi koji se odraavaju na prozorskom staklu... stvarni su koliko i nai svakodnevni ivoti, ali nisu tako jasno vidljivi. Ako nije nikada naa greka, ne moemo preuzeti odgovornost za posljedice. Ako ne moemo preuzeti odgovornost, osueni smo na to da uvijek budemo njezine rtve." "Hvala ti, Richarde." "Naa istinska domovina je zemlja naih vrijednosti", nastavio sam, "i naa svijest je glas njenog patriotizma." Nemamo nikakva prava dok ne objavimo da ih imamo. Moramo odati poast naim zmajevima, hrabriti ih da budu dostojni razarai, oekivati da e nas nastojati razoriti. Njihova je dunost da od nas naprave budale, njihov je posuo da tuis ponize pred drugima, da nas prisile ako mogu da prestanemo biti razliiti! I ako odemo vlastitim putem bez obzira na vatru i bijes koje bacaju na nas, nai zmajevi slegnut e ramenima kud budemo van njihovog domaaja, i vratit e se njihovoj kurta.iki'i filozofiji: Ne moemo ih ba sve slomiti... Srea je nagrada koju dobijemo za ivot po najuzviSenijim pravima koja poznajemo." 153 "DOSTA! TO JE PREVIE, RICHARDE! PRESTANI S NAELIMA. AKO KAE JO JEDNO NAELO, RAS-PUKNUT USE!" "Dobro", rekao sam. "Ali budi paljiv s onim to eli, Dickie, jer... " "AAAAAAAAAAAIIIIIIIIIEEEEEEEEEE!!!" Trideset tri Dok sam pripremao nau veeru, Leslie se smjestila na visoku stolicu uz kuhinjski pult, odsutno sluajui o mojoj pustolovini s Dickiejem. "Od ove toke on je samo moj imaginarni prijatelj", rekao sam, "i ja mu priam sve to iz zadovoljstva koje mi prua prisjeanje." Istresao sam u veliku tavu

sve narezane sastojke. "Da li se krije iza imaginarnog prijatelja?" upitala je Leslie. "Treba li sigurnosno odstojanje? Boji li ga se?" Za- / stala je na pola puta dok se ila presvui iz odjee u kojoj je | radila u vrtu: kratke bijele hlae, majica, slamnati eir irokog i oboda. Skinula je eir, ali sada je bila uhvaena u zamku radoznalosti, gledajui dublje i traei znaenja, i pretpostavljao sam da e presvlaenje morati priekati. "Bojim li se?" rekao sam. "Moda." Sumnjao sam u to, ali s vremena na vrijeme, dobro je testirati ono u to smo sigurni, pretvarajui se da je la. "to bi on to mogao rei, a da bi me povrijedilo?" Dodao sam ananas u tavu na tednjaku, penicu krupnog zrna, i pet-est puta brzo promijeao. 154 "Mogao bi rei da te on izmislio, odluiti da si ti samo imaginarna budunost, okrenuti se i otii i ostaviti te sa svim to mu eli priopiti neizreenim." Digao sam pogled prema njoj, nije bilo osmjeha, i zaboravio sam protresti boicu s umakom od soje, tako da ga, naravno, nisam mogao nasuti. "On to ne bi napravio. Vie ne." Nekada mi ne bi bilo vano ako bi me ostavio, mislio sam. Sada bi. Ostavila je svoje pitanje da se ohladi, i nastavila: "Da lije on primijetio da ti kuha, a ja ne?" rekla je. "Je li mu to vano?" "Kuham svojoj eni, kaem mu, ali sam inae vrlo muevan ... ak su i moji kolai vrlo muevni!" Nije istina, naravno. Prije nego sam odbacio eer, pravio sam trudle. Bile su kao peeni oblaci, tako prhke, ali ja sam skromniji od Boga. Ta asna kvaliteta koju sam posjedovao bila je zapravo potpuni nedostatak ega. Vano je da penica bude jako vrua, kau; vruina izvlai taj soan okus. Za svaki sluaj, naao sam vreicu rezanih ljenjaka i dodao ih u tavu. Leslie poznaje moje udne principe kao i svi drugi koji misle da nisu istiniti, ali ona je tolerantna i ponekad ima volju uti neto vie od njima. "to si mu rekao o braku?" pitala je. "Nije pitao. Misli da e ga zanimati?" "Zna da ga eka brak, u budunosti. Ako je on ti, pitat e", rekla je. "to e mu rei?" "Rei u mu da je to najsretniji najzahtjevniji najvaniji dugoroni izazov u njegovom ivotu." Podigao sam licu pripremljene veere prema njoj da proba. Jo nije gotovo, mislio sam, ali nikada nije zgorega biti pristojan s onim s kim ivi. "Hoe probati?" "Previe je hrskavo", rekla je. "Uasno je suho." "Mmmm." Stavio sam tavu sa tednjaka na radnu plohu i natoio alicu ili dvije vode, i vratio sve na vatru jo nekakvih dugih deset minuta. 155 "Mogu pomoi?" pitala je. "Lijepo od tebe. Radila si. Samo se opusti." Otila je do komode s tanjurima, izvadila tanjure i vilice. "to e mu rei?" "Rei u mu moju tajnu braka, najprije, a onda u ga upoznati s injenicama." Pronaao sam sokovnik i ukljuio ga, i dohvatio sveanj mrkve iz friidera. Smijeila mi se. "Ti jesi mudar! Koja je tvoja tajna braka? "Nemoj me zezati s mudrou, Wookie. Rekao sam da u mu ispriati ono to znam." Stavio sam au pod otvor sokov-nika. "Dobro", rekla je. "Nisi mudar. Koja je tvoja tajna braka?" Pritisnuo sam prekida i ukljuio aparat i gurnuo unutra prvu mrkvu. Sok je iziao iz raja, ali na stroj pravi buku kao vrag u najveem poslu. "U REDU JE DA RADI ONO TO SMATRA DA JE ISPRAVNO," rekao sam nadglasavajui buku koju su pravile rezalice, "U REDU JE I ZA TVOJU ENU DA RADI ONO ZA TO SMATRA DA JE U REDU. I U REDU JE AKO SE S TIM NE SLAE!" "NE SLAEM SE!" rekla je. "PO TOME, BILO BI U? REDLI DA VARAMO JEDNO DRUGO, DA

LAEMO JEDNO DRUGO, ZLOSTAVLJAMO JEDNO DRUGO NA BILO KOJI NAIN ZA KOJI MISLIMO DA JE 'ISPRAVAN'! MORA JO DODATI DA JE TVOJA TAJNA ZATO NA BRAK FUNKCIONIRA I TO TO IMAMO GODINE U KOJIMA SMO STEKLI POVJERENJE JEDNO U DRUGO, GODINE U KOJIMA SMO UPOZNALI KARAKTER NAEG PARTNERA S KOJIM TREBAMO IVJETI! JA ZNAM DA JE U REDU ZA TEBE DA NAPRAVI ONO ZA TO MISLI DA JE ISPRAVNO ZATO TO JE TVOJ OSJEAJ ZA ISPRAVNO DOVOLJNO SLIAN MOJEM!" Sokovnik je jednako brz koliko i glasan. Druga aa je bila puna i iskljuio sam ga. "Ne slae se?" rekla je u iznenadnoj tiini. "Ne." Srknuo sam malo moje mrkve. -'Uvijek je u redu da napravimo ono to mislimo da je ispravno. Nenia iznimaka." Smijala se mom protivljenju, i bio sam prisiljen da se i sam nasmijem. "Da li bi tvoja mudrost sauvala tvoj prvi brak?" Odmahnuo sam glavom. "Bilo je prekasno. Kada postane dehumaniziran brakom, onda je trenutak da se zavri. Ona i ja toliko se nismo slagali da vie nije bilo u redu biti ono to elimo, ne vie. Mi se nismo samo prestali voljeti, nismo vie mogli podnijeti da budemo u istoj prostoriji. Za to nema lijeka." "Sjeam se vremena kada ni ja nisam mogla podnijeti da budem u istoj sobi", draila me. Drala je poklopac od tave u ruci probajui opet veeru. "Misli da smo se trebali rastati?" "Gladna si?" upitao sam. Kimnula je, irom otvorenih oiju. "Vrue ..." "Jo samo minutu", rekao sam, ugasivi plamen na tednjaku. "Ti si bila drukija, Wookie. U tim danima, ak kad sam bio i najvie bijesan na tebe, nisam mogao zaboraviti koliko si prokleto privlana. Bilo je prilika kada bih otiao iz kue, ljut zato to nisi mogla razumjeti tko sam ili to sam mislio i kako sam se osjeao. Vikao bih u autu, odlazei: .Dra^/ Boe kako moe oekivati od mene da ivim s Leslie Parrish ? To nije mogue! Nema naina! I ak i u takvim trenucima znao sam da si vraki pametna, i bila si jo uvijek toliko lijepa daje to izazivalo fiziku bol. Razvod je bio neizbjean, a ja sam te bez obzira na sve volio. Nije li to udno?" Odnio sam tavu na stol i posluio nau veeru za dvoje. "Richie, razvod nikada nije bio neizbjean", rekla je. "To je bila samo oajnika pomisao." Braniti zastarjele zakljuke, mislio sam, nije znak mudrosti, i ak i da je, neu ih braniti. Razvod je bez obzira na sve bio neizbjean. Ako moramo izgubiti mua ili enu kada ivimo prema vlastitim uvjerenjima i pravima, gubimo ujedno i nesretan brak, i dobivamo sami sebe. Ali ako je brak roen izmeu 156 157 dvoje koji su ve otkrili sebe, tada poinje prekrasna pustolovina, s uraganima i svim onim to oni nose. "Od trenutka kada sam prestao oekivati od tebe da me uvijek razumije," rekao sam, "kada sam nauio da je u redu da ti i ja imamo razliite ideje i razliite zakljuke, i da je u redu da svatko od nas s time uini ono to misli da treba, otvorio se novi put tamo gdje sam mislio da je slijepa ulica. Ja nisam bio uhvaen tvojim zakljucima i ti nisi bila uhvaena mojim razlikama." "Istina", rekla je. "I hvala ti na veeri. Odlina je." "Je li bilo prevrue? Rekla si da ti je vrue?" "Sad je bolje." Otpila je gutljaj svoje tekue mrkve. "A Dickie te moda nee pitati o braku." "Pitat e", rekao sam. "Rei e: Zato misli da smo ovdje? i ja u mu rei da mislim da smo tu da damo ljubav, milijun puta e nas iskuavati da je pokaemo, i milijun puta neemo uspjeti i milijun puta hoemo. I sada i ovdje

stalno imamo nova iskuenja, svaka minuta svakodnevnog ivota je test, svaka godina i ona sljedea u intimnom ivotu jednog s drugim." "To si lijepo rekao", rekla je. "Nisam znala da ti je brak toliko vaan." "I nije", rekao sam. "Ljubav je vana." "Drago mi je da si to rekao. Mislim da si predivan, ali si isto tako ovjek kojeg najmanje volim ponekad. Nikada nisam srela nikoga, mukarca ili enu, koji moe biti tako hladan ili bezobziran kao to ti moe. Otar kao trnje u ledu, kada se osjeti ugroenim." Namrtio sam se. "Znai da mi je jo malo ostalo. Ne tvrdim da sam proao dobro u tim iskuenjima, kaem samo da znam da ona postoje. Strpljenja. Pronai u svoj put u ivot gdje u biti ona vrsta dobre due kakva veina ljudi ve je. Za sada sam sretniji time to u biti ono to jesam. Sumnjiav, rezerviran, obrambeno orijentiran..." "Nisi ti tako lo", rekla je vedro. "Ve dugo vremena nisi bio sumnjiav." ,. 158 "Vidi da hou izmamiti kompliment!" rekao sam. "ak niti mrvicu?" "Reci Dickieju da mislim da ti nisi najgori ovjek na svijetu." "Kad si ljuta na mene onda misli da jesam." "Ne. ak ni priblino", rekla je. "to e mu jo rei o braku?" "Razliku izmeu braka i ceremonije", rekao sam. "Rei u mu da pravi brak nije dvoje ljudi koji jure preko mosta zasuti konfetima i riom, nego da je to otkrie nakon cijelog jednog ivota provedenog skupa da su izgradili most zajedno, vlastitim rukama." Spustila je vilicu. "Richie, to je prekrasno!" "Trebao bih tebi govoriti, a ne Dickieju", rekao sam. "Moe oboma", rekla je. "Ako to tebe ini sretnim, i ja onda ivim sa sretnijim ovjekom." "I to bih mu rekao. Muevi i ene nemaju mo da jedni druge uine sretnima ili nesretnima. To je individualna mo. Svaki od njih moe usreiti samo sebe samoga." "Do odreene granice mogu se sloiti s tobom, ali ako tvrdi da bilo to od onoga to napravimo ne ostavlja traga na onom drugom, onda se apsolutno ne slaem s tobom." "Sukobi", rekao sam, "su nai ispiti kojima testiramo jedno drugo. Ti moe odluiti da bude sretna bez obzira to ja napravim, i veliki su izgledi da u ja biti zadovoljan ako si ti sretna, jer volim biti s tobom kad si sretna. Ali zbog toga ja nisam sretan, ne ini me ti sretnim." Zatresla je glavom i obzirno mi se nasmijeila. "udan nain gledanja na stvari." Mislila je daje to samo detalj, samo nekakav mali dio logike koja pripada meni, koji blokira dar njene ljubavi prema meni. Osjeao sam se kao nosorog koji tri ravno na tanki led, ali morao sam joj to objasniti. "Ako se ne osjea dobro", rekao sam, "ali odluila si me usreiti time to e mi napraviti veeru ili izai van sa mnom, 159 oekuje li da e to funkcionirati, oekuje li od mene da budem sretan ako znam da se osjea uasno?" "Ne bih ti rekla da se osjeam uasno, i da, oekivala bih da bude sretan." "Ali onda bi bila muenica. Uinila bi me sretnom rtvujui sebe, ali laui mi, glumei sreu za moje dobro. Ako bi to funkcioniralo, onda bih ja bio sretan ne zato to bi ti bila sretna, nego zato to bih ja vjerovao da si sretna. Ne radi se o tebi ili o tome to e ti napraviti za mene, moje uvjerenje je ono to e mene usreiti. A moja uvjerenja su moja odgovornost, a ne tvoja." "To zvui uasno hladno", rekla je. "Ako se radi o tome, zbog ega bih se

uope trebala truditi da ti udovoljim?" "Ako ne eli, nemoj ni pokuavati! Sjea se kada si radila osamnaest sati na dan u uredu dok si imala posla preko glave?" "Naeg posla kojeg sam samo ja obavljala?" rekla je slatko. "Da, sjeam se." "I sjea li se koliko sam bio zahvalan?" "Naravno da se sjeam. Sjedio si sa dubokim borama na elu, zavidan i uvrijeen, kao da si ti bio taj koji se ubijao od posla." "Sjea se koliko dugo je to trajalo?" "Godinama." "I zato to si ti obavljala sav moj posao umjesto mene, je li to bio razlog zato su stvari tako dobre izmeu nas?" "ini mi se da pri kraju tog razdoblja vie nisam mogla podnijeti ni pogled na tebe! Radila sam od zore do ponoi, ti bi veselo objavio da ide malo letjeti, bilo ti je previe posla u uredu. Ima sreu da te nisam ubila!" to vie vremena provedemo na poslu koji mrzimo, mislio sam, manje zadovoljstva emo imati u naem braku. "Ali konano je neto puklo", rekao sam. "Ti si rekla k vragu i ovaj posao, k vragu i prokleti sebini Richard Bach, ja u opet imati svoj ivot. Nije me briga za njega, brinut u o sebi, opet u imati veselje." 160 "I jesam!" rekla je, dok su joj oi poprimale veseo izraz. "to se dogodilo?" Smijala se. "to sam ja bila sretnija, tebi se to vie svialo!" "To je to! uje li to si rekla? Ti si sama odluila da e biti sretna!" "Jesam." "A ja sam postao sretniji zato to si ti bila sretnija", rekao sam, "ak i kada nisi Pokuavala Usreiti Mene." "Slaem se." Lupao sam prstima po stolu oponaajui sudaki eki. "Sluaj je zavren." "Pretpostavljam da si ti htio mene usreiti", rekla je, "govorei mi da ne radim tako dugo i tako naporno u uredu." "Naravno da jesam. Onda kada sam pokuavao rijeiti tvoje probleme umjesto tebe." "Govoriti mi da prestanem bilo je glupo", rekla je. "Ja mogu prestati raditi i zabavljati se danas zato to smo na razliitoj toki naih ivota. Posao koji danas radimo je stvar izbora, nije pitanje ivota-i-smrti. Moemo ga obavljati ili ignorirati, kako god elimo. Onda, na posao je bio ozbiljan - pokuavala sam te izvui iz pravne zbrke i financijskih pioblema koje si imao, kada smo se sreli, ako se sjea. I da nije bilo posla koji sam ja obavila ti danas ne bi bio u laku ugodnoj poziciji. U najboljem sluaju, morao bi napusl ih < ivu dravu, a ne elim ni pretpostaviti to bi ti se moglo d> lili u najgorem sluaju. Prema tome, uz tako veliki tilij-. "'i odluila raditi do iznemoglosti. I ako si mi hiu> |>mii naosi zasukati rukave i primiti se posla!" "Ali zar ne vidi? Nisam htio! Zavrni i >,..... ijebilo vano! Nije mi uope bilo vano da I ' pravljen! Onih nekoliko puta to sam I i i : m nesretan, uvrijeen, i to je samo pogi "1 naravno, ja sam odabrala da i ima", rekla je, "umjesto da trpim nekako , prijateljski raspoloenog magarca koji e riti, noi', stvarajui time jo veu zbrku samo /lo Mo |v on. 161 Nl n.it.i\ no Irnal i si i druge mogunosti. Pa iako sam j.i l'nkus.i\ u) I sn.1.ili Mu. nije ilo zato to sam i sam bio nesretan."

"U pravu si, imala sam drugi izbor. Trebala sam ostaviti tvoje probleme da te stignu i sravne sa zemljom. Tada bi ti nauio svoju lekciju od njih umjesto to sam ja nauila lekciju koju sam ve znala. Od toga sam nauila ovo: Ako opet zabrlja neu te potedjeti niti jedne budue lekcije. Ali, zapravo, ti nisi pokuavao usreiti mene, ti si pokuavao usreiti sebe, ovako kako si sretan sada." Opa, mislio sam, da li se na mali razgovor uz veeru poeo pretvarati u oluju? "Razlika izmeu sada i onda", rekla je, "jest ta to su se nai ivoti promijenili, i u dananjem miru i udobnosti, oboje imamo ansu biti sretni. Izgleda da ti misli daje to zbog toga to sam ja najednom odluila raditi manje i zabavljati se vie. Odluio si vjerovati da sam ja radila samo zbog rada, ini mi se, i da sam se konano opametila. Ja mislim da si ti godinama ivio u zemlji snova zato to se nisi mogao nositi s ogromnim problemima koje si sam stvorio. to god da je istina, previe uivam u ivotu da bih ila u diskusiju dalje od ovoga." Preutio sam moj odgovor za trenutak u tiini. ivimo godinama zajedno, ali naa uvjerenja su toliko razliita da se danas sjeamo dvije razliite prolosti. "Je li to za Dickieja", pitala je, utapajui svoje oi plave poput mora u mojima, "ili je to za nas? Hoe li mu ispriati o naim svaama?" "Moda neu. Moda bih mu trebao rei da savren brak nema svaa. Savrenstvo je kada dvoje ljudi pogleda jedno drugom u oi i kae: 'Mi smo sve to znali prije braka. Nema svaa, nema testiranja, ni jedno od nas nije se promijenilo u pedeset godina. Nijedno nije nauilo nita.'" Slika je izazvala osmjeh na njenom licu. "Smrtno dosadna stvar", rekla je. "Ako izbjegne probleme nikada nee biti onaj koji ih je prevladao." "Treba znati. Ispriati lekcije o braku znai i podsjeanje i meni samom, Dickie iz toga mora napraviti ono to moe, neto e zadrati a ostatak odbaciti. Rei u mu ono najbolje do ega sam doao: Nikada nemoj pretpostavljati da tvoja ena moe itati misli, da razumije tko si, ili da zna to ti misli ili kako se osjea. Takvo podrazumijevanje izaziva ogromnu bol. Ona moe razumjeti, moe ak i znati s vremena na vrijeme, ali nemoj oekivati od nje da te razumije i mrvicu vie od onoga koliko ti razumije nju. Odlui da bude sretan radei ono to ti eli. Ako tvoja sreu u njoj izazove ljutnju, ili ako ti mrzi kada je ona sretna, onda nema brak, ima pokus koji je od poetka bio osuen na propast." "Zvui kao da je brak uivanje koliko i skakanje sa stijene. Jesi li siguran da je to ono to eli da on misli?" "Brak se ne moe usporediti s niim drugim to e proivjeti, rei u mu, zajednica stvorena od udesne privlanosti, pronaene nevjerojatnom sluajnou, srodne due otkrivene u ari romanse, ali ete probleme ipak morati rjeavati zajedno. Zadivljujue probleme, istina, otre testove koji traju iz godine u godinu, ali izgubi li romansu izgubio si i snagu da proe kroz teka vremena, uei kako se voli. Izgubi li / romansu nikada nee nauiti i nee proi na ispitu ljubavi. / Padne li tu, ostali ispiti vie nisu vani." -,r-iiA o djeci?" "Nemam pravo nita rei o tome", rekao sam. "Sljedee?" "Kako to misli da mu nema pravo rei nita, sljedee? Ima djecu, i sigurno si nauio neto od njih! to e mu rei?" Moja slaba toka, mislio sam. Koristan sam oko djece koliko i nakovanj u djejoj sobi. "Rei u mu da unutarnji vodi ne dolazi samo kod odraslih", rekao sam. "Doivljavamo ono to nosimo u sebi bez obzira na godine starosti. Da je jedina vodilja koju dajemo djeci na vlastiti primjer najvieg i najnaprednijeg ljudskog bia koje znamo biti. Djeca mogu razumjeti i ne

moraju. Mogu nas voljeti zbog naih odluka i mogu proklinjati tlo po kojem hodamo. Ali djeca nisu nae vlasnitvo, i nije na nama da ih 162 163 kontroliramo vie nego smo bili vlasnitvo naih roditelja ili to je bilo njihovo da nas kontroliraju." "Osjea li se kao santa leda dok to govori", rekla je Le-slie, "ili to samo meni zvui kao etrdeset ispod nule?" "Zar nije istina?" "Moglo bi imati nekakvu bazu u istini", proaputala je. "Svakako, ne posjeduje djecu, ali osjeam da neto nedostaje. Da li bi to moda mogla biti njenost?" "Pa naravno da u mu to rei njenol" Zatresla je glavom, bespomona, i nastavila dalje. "Postoji vie od jedne tajne u braku." "Molim?" ja imam jednu tajnu, mislio sam, je li mogue da ona ima drugu? "Ako pogleda nas", rekla je, "ako pogleda bilo koga kroz due vrijeme, mi zaista volimo jednom ili dva puta u cijelom ivotu. uvaj tu ljubav poput najveeg blaga. To je moja tajna ljubavi." Trideset etiri Kada je veera bila gotova i posue maknuto, bacio sam padobran u auto i odvezao se prema planini. Dok sam se vozio, posegnuo sam u mislima za mojim malim prijateljem. Sjedio je na istom vrhu breuljka, ali sada je tamo bilo drvea na obroncima, mladice, i livada koja se protezala du cijelog zelenog horizonta. Okrenuo se prema meni istog trenutka kada sam ga ugledao. "Reci mi o braku." 164 "Svakako. Zato?" "Nikada nisam vjerovao da e mi se dogoditi ali sada znam da hoe. Nisam pripremljen." Zatomio sam osmjeh. "U redu je biti nepripremljen." Namrtio se, bio je nestrpljiv. "to trebam znati?" "Jednu rije", rekao sam. "Sjeti se jedne rijei i sve e biti u redu. Sjeti se drukiji. Ti si drukiji od ene kojom e se I oeniti." ' "Kladim se da mi govori neto jednostavno zato to si mislio da je jednostavno a na kraju ipak nije bilo tako jednostavno." "Jednostavno nije oito, Kapetane. To da smo mi drukiji je otkrovenje koje veina brakova nikada ne postigne, ostvarenje koje se ne pokae velikom broju pametnih ljudi sve dok ne proe dosta godina nakon razvoda i dok se ne slegne praina." "Drukiji ali ravnopravni?" "Uope ne", rekao sam. "Brak nije arena u kojoj se odmje-^ rava jednakost. Leslie je bolja od mene u glazbi, na primjer. Nikada neu dostii ono to je ona znala kada je imala dvanaest godina, ak kada bi i zanemarili ono to zna sada. Mogao bih uiti do kraja ivota i nikada ne znati onoliko koliko ona zna ve sada, ili se nadati da bi moja glazba mogla biti toliko lijepa koliko njena. S druge strane, ona vjerojatno nikada nee moi upravljati avionom bolje od mene. Poela je dvadeset godina poslije mene i ne moe me stii." "Sve ostalo je isto tako neravnopravno?" "Sve. Ja nisam organiziran kao to je ona, ona nije strpljiva kao to sam ja. Ona se bori za stvari koje su njoj vane, dok sam ja nepristran promatra. Ja sam sebian to meni znai da se ponaam najbolje mogue za moje interese dugorono gledano; ona mrzi sebinost, to njoj automatski znai trenutno zadovoljavanje usprkos posljedicama. Ponekad oekuje od mene da rtvujem svoj osjeaj pravinosti zbog njenog i iznenaena je kada to ne napravim."

"Znai da si razliit", rekao je. "Nisu li svaki mu i ena?" 165 "I gotovo svaki mu i svaka ena zaboravljaju. Kada ja zaboravim i oekujem da Leslie bude sebina, kada ona zaboravi i oekuje od mene da budem organiziran, pretpostavljamo da je onaj drugi jednako dobar kao i mi u stvarima koje su nama najnormalnije. To se nee dogoditi. Brak nije natjecanje do gornjih granica nae izdrljivosti, to je suradnja koja treba nae razliitosti." "Kladim se da te to postojanje razlika ponekad izluuje", rekao je. "Ne. Izluuje nas ponekad to to zaboravljamo da smo razliiti. Kada krenem od pretpostavke da je Leslie ja u drugom tijelu, da ona zna to ja mislim u svakom trenutku i da su moje vrijednosti i prioriteti upravo i njeni, onda ja traim spust u bavi preko suludog vodopada. I tako i dalje pretpostavljam, i onda se pitam zato sam najednom na kraju rijeke i to predstavljaju ti smrskani komadi drveta i eljezni obrui oko mog vrata dok sam sebe podiem kao ofucanu spuvu koja kapa po stijenama? Osjetim se krivim, izmeu ostalog, sve dok se ne suoim s tim, sjetim se da smo razliiti i nastavim dalje." Stisnuo je oi. "Kriv? Zato kriv?" "Sjeti se svojih naela", rekao sam. 'JLrivnjiLJL tenja da se promijeni prolost ili sadanjost ili budunost zbog nekog drugog. Krivnja je za brak isto to je i ledenjak bio Titanicu. Pogodi ga u mraku i potone." Glas mu je poprimio melankolian ton. "Ja sam se nekako nadao da e ena kojom u se oeniti biti barem malo poput mene." "Ne! Nee biti, Dickie! Na dva naina Leslie i ja smo isti: Oboje se slaemo da nai suprunici imaju nekoliko pogrenih vrijednosti i besmislenih prioriteta. Isto tako se slaemo da smo vie zaljubljeni jedno u drugo nego kada smo se upoznali. A to se tie svega drugog, uglavnom smo vie ili manje razliiti." Nije bio uvjeren. "Nisam siguran da bi sputanje niz vodopad izazvalo u meni veu ljubav za bilo koga." 166 "Nije bila Leslie ta koja me strpala u bavu, Kapetane, to sam ja napravio! Mislio sam da je poznajem, i ako se sada osvrnem ... kako sam mogao biti toliko glup? Ona je jednako tako napravila nekoliko pretpostavki o meni, isto tako glupih, ali koje zadovoljstvo se moe mjeriti s onim koje dolazi od osobe koju voli! Godina za godinom s njom, ak su i oluje zadovoljstvo, kada postanu prolost. Ponekad je zagrlim u noi, i siguran sam da smo se tek sreli, upravo smo na putu da jedno drugom uputimo prvu rije." "Teko mi je to shvatiti", rekao je. "Ne moe shvatiti, Dickie, mislim da ne. Mora se proivjeti. elim ti da ima strpljenja i znanje." Ostavio sam ga u tiini, da razmisli o tome. Tek kasnije sam se sjetio da sam mu zaboravio rei moju tajnu o braku. Trideset pet Svaka struktura je svijest. Avioni su iva bia ako elimo vjerovati da jesu. Kada perem Daisy, poliram je, i brinem za svaki jecaj prije nego postane jauk, moe se dogoditi da e doi dan kada e vratiti uslugu, da e se vinuti u zrak prije nego to bude mogue, ako mora, ili e aterirati na nezamislivo kratkoj stazi. U etrdeset godina letenja to se dogodilo jednom, i nisam siguran da li u ikada vie zatrebati uslugu. Dakle, nije bilo nita udno vidjeti me kako leim na betonskom podu naeg hangara tog jutra, istei tri sata ispune ventile i masni film s Daisvnog aluminijskog trbuha. 167 Svake noi mijenja nam se svijest kada uplovimo u san, mislio sam, dok sam namakao krpu u benzin, ali i svakim danom je mijenjamo, svaki put kada napravimo jednu stvar a mislimo na drugu. San i java, snovi i sanjarenje po

danu stotinu puta na dan, tko broji ova uzviena stanja? Sve to sam mogao vidjeti bile su traperice od koljena na dolje, ali stopala su bila u staromodnim tenisicama, i znao sam tko je. "Da li je sve tvoja osobna odgovornost?" pitao je Dickie. "Sve u tvom ivotu? Nosi cijelu teinu?" "Sve", rekao sam, sretan to me naao. "Ne postoji neto to se zove zbrka, postoji samo obina poznata individua koja smo mi, koji stvaramo na obini poznati ivot kako god obino poznato elimo. I nije tako teko, Dickie. Odgovornost za sve je zadovoljstvo nositi, i mi individualci obavljamo energian posao pomaui jedni drugima." Sjeo je na pod, prekriio noge i promatrao me kako radim. "Kao na primjer?" "Kao prodava ivenih namirnica koji ti olakava da na-de hranu koju e staviti na stol. Kao i filmski producent koji nam pria prie, stolar koji postavlja krov iznad nae glave, konstruktor aviona koji je stavio na trite prekrasnu Daisy." "A da Daisy nije postojala, da li bi je sam napravio?" "Ako bi morao napraviti vlastiti avion, ne bi bio manji od Daisy, vjerojatno. Zranu jedrilicu. Ultra laganu." Stavio sam na krpu malo dvokomponentne paste za la-tenje. Ve mala koliina ukloniti e i najgore mrlje od ispunih plinova. "Odgovoran si za hranu, ak i kada ne bi bilo trgovina?" "Tko drugi bi to napravio umjesto mene?" "Sam bi ubio krave?" Dok sam polirao vidio sam napuklinu u fiberglasu, izgledala je kao maneta uz antenu koja je mjerila udaljenost. Nita opasno, ali zapamtio sam da je moram izbrusiti i zapuniti. "Leslie i ja vie ne jedemo krave, Dickie. Ne bi je sami ubili, i odluili smo da ako to ne bi uinili sami, ne moemo 168 naim postupcima dati suglasnost bilo kojem dijelu procesa, pa ga ne moemo dati ni u rezultatu." Mislio je o tome. "Ne nosi kou?" "Vjerojatno nikada vie neu imati koni kaput, moda ak hi koni remen, ali mogao bih opet kupiti kone cipele ne budem li imao drugog izbora. Isto tako moglo bi se dogoditi da s tim konim cipelama odem na blagajnu i ne budem u stanju kupiti ih. To je polagani proces, mijenjanje principa, i ne znamo da su se promijenili sve do trenutka kada neto to$ je bilo u redu odjednom pone u nama izazivati nelagodu." Kimnuo je, oekujui tako neto. "Sve je individualno."' "Da." "Odgovoran si za vlastito obrazovanje?" "Oslonit u se na sebe da si osiguram obrazovanje koje hou, da." "Za zabavu?" "Nastavi", rekao sam. "Za zrak, za vodu, za posao ..." "... za moja putovanja, moje navike, moju komunikaciju, moje zdravlje, moju zatitu, moje ciljeve, moju filozofiju i religiju, moj uspjeh i neuspjeh, moj brak, moju sreu, moj ivot i smrt. Odgovoran sam sebi za ono to mislim, za svaku rije koju kaem i svaki pokret koji napravim. Svialo ti se ili ne, to je istina, i prije dosta vremena odluio sam da mi se to svia." Kuda je iao s ovim pitanjima, pitao sam se. Da li me je testirao? Istrljao sam uglancanu povrinu voskom, paljivo oko vrtlonog generatora, koji je strio kao ograda od noeva uz radio antene, prelazei dugim zamasima ruke po ostalom dijelu. Radoznalost ili test, bez obzira to je, odluio sam da hou da zna. "Znai sve u svijetu privida radi zbog sebe", rekao je. "Ti, osobno, stvara

svoju vlastitu civilizaciju?" "Stvorio sam je, hvala na pitanju", rekao sam. "Zar te ne zanima kako?" Nasmijao se. "Umro bi da te nisam pitao?" 169 "Ne bi bilo vano", lagao sam. "Dobro, bilo bi mi krivo." "Reci mi. Kako si sam stvorio vlastitu civilizaciju?" "Ti i ja odabrali smo da budemo roeni u uvjerenju vremena i mjesta, Dickie, i onda smo stali pred vrata svjesnog, snimajui, odluujui da li da se upustimo ili da se povuemo od svake sugestije, svake ideje i napretka i destrukcije koju nae vrijeme nudi. itanje-da, bjeanje od kue-ne, ivotinje igrake-da, vjera u roditelje-da, vjerovanje u ratnu propagan-du-da, modeli aviona-da, grupni sportovi-ne, tonost-da, sladoled-da, mrkve-ne, domaa zadaa-da, puenje-ne, alkohol-ne, sebinost-da, droga-ne, bjeanje sa satova-ne, pristojnost-da, samozadovoljno povjerenje u sebe-da, lov-ne, oruje-da, bandene, djevojke-da, duh kole-ne, fakultet-ne, vojska-da, politika-ne, sluenje drugima-ne, brak-da, djeca--da, vojska-ne, razvod-da, ponovni brak-ne, ponovni brak-da, mrkve-da... Oslikali smo savreni jedinstveni digitalni portret onoga tko emo biti, svako 'da' i svako 'ne' je jedna siuna tokica na naoj slici. Sto smo odluniji, to je jasnija naa slika. Sve u svijetu moje svijesti, koja je jedini svijet to za mene postoji na zemlji, prolazi kroz moju suglasnost. togod mi nije vano, imam pravo promijeniti. Znai, neffnfplakanja, nema prigovaranja da patim zato to me netko drugi iznevjerio. Ja sam taj koji to mora napraviti, ne oni." "to napravi kad te netko drugi iznevjeri?" "Ubijem ga", rekao sam, "i idem dalje." Nervozno se nasmijao. "Zeza me?" "Nita vie ne moemo unititi ivot nego to ga moemo stvoriti", rekao sam. "ivot Je, sjeti se." Zavrio sam trbuh, ispuzao ispod aviona i dohvatio ljestve da bi se popeo na vertikalne stabilizatore, tri metra iznad zemlje. "U svijetu privida", oprezno je pitao, "jesi li ikada ubio nekoga?" "Jesam. Ubio sam muhe, ubio sam komarce, ubio sam mrave i tuno je rei ali ubio sam i pauke. Ubio sam ribu, kada sam bio ne puno stariji od tebe. Neunitive izraze ivota, svaki od njih, ali vjerovao sam da sam ih ubio i to uvjerenje povuklo me dolje, i jo uvijek me rastuuje, sve dok se ne sjetim stoje istina." Oprezno je izabrao rijei. "Jesi li ikada ubio ljudsko bie, u svijetu privida?" "Ne, Dickie, nisam." Zahvaljujui izuzetnom usklaivanju vremena, mislio sam. Da sam bio u Air Forceu nekoliko godina ranije, ubijao bih ljude u Koreji. Nekoliko godina kasnije, ubijao bih ih u Vijetnamu, u vremenu prije nego sam rekao ne naredbama drugih ljudi. "Jesi li ikada bio ubijen?" "Nikada. Prije nego je vrijeme roeno, jesam, nakon to vrijeme stane, biti u." Razljutio se, ogoren. "U svijetu privida, da lije tvoje uvjerenje ili ti kao ogranieni..." "O, taj svijet!" rekao sam. "Bio sam ubijen tisuu milijuna puta, neogranien broj puta!" Dickie se popeo po ljestvama do horizontalnog stabilizatora, hodao po njemu nekoliko metara udaljen od repa i sjeo tako da me gledao u oi, prekrienih nogu, tonui u vlastitu radoznalost. Ni jedno drugo dijete ne bi se moglo popeti gore bez da bih ja panino strahovao da se boja ne oteti, da se ne poremeti ravnotea na stabilizatoru ili bilo to drugo to bi mogle izazvati tenisice, ili da ne padne s visine od dva metra na betonski pod. Ali Dickie je bio dobrodoao da sjedne gdje god hoe. Takva su zadovoljstva bestjelesnosti,

mislio sam, udno da ih ne poelimo ee. "To je reinkarnacija", rekao je. "Vjeruje li u reinkarnaciju?" Popricao sam gornju polovicu repa tekuim voskom i iz-glancao ga. "Ne. Reinkarnacija je serija ivotnih razdoblja, zar nije, jedno iza drugoga, po redu, na ovoj planeti? To mi daje nekako osjeaj ogranienosti, nekako je usko preko ramena." "to ti nije usko preko ramena?" 170 171 [:' "Neogranien broj vjerovanja koja proizlaze iz ivotnih iskustava, molim, neka iz tijela, neka ne, neka na planetima, neka ne, ali sva istovremeno zato jer ne postoji nita to se zove vrijeme, nita od toga nije stvarno zato to postoji samo jedan ivot." Namrtio se. "Zato su neograniena-ivotna-iskustva istinita a reinkarnacija nije?" Davno prije, sjetio sam se, to je bilo moje omiljeno pitanje: Zato ovako a ne onako? Izludio sam mnoge odrasle u svojoj blizini, koliko se sjeam, ali morao sam znati. "Neograniena ivotna iskustva nisu nita vie istinita od reinkarnacije", rekao sam mu. "Dok ne prepoznamo ivot Je, ni priblino ne vjerujemo u reinkarnaciju, ili neograniena ivotna iskustva, ili raj i pakao, ili sve je crno, miproivljavamo sve te sustave... oni su istina za nas, i svakom minutom dajemo im snagu." "Onda ne razumijem. Zato ne prihvati ivot Je i prestane se igrati?" "Ali ja volim igre! Ako itko sumnja u to da je ovaj ivot zbog njega samog, ponudi njemu ili njoj detaljan pregled njihove osobne budunosti... svaki dogaaj, svaki kraj, godinama prije nego to se dogode. Koliko e proi prije nego te ponu moliti da prestane? Nije ba zabavno znati to e se sljedee dogoditi. Volim ah, ak i kada znam da je samo igra. Volim i svemirsko vrijeme iako znam da nije stvarno." "U pomo!" rekao je. "Ako nita od ovoga nije istina, zato se onda odluiti za neograniena ivotna iskustva a ne za svatko-ide-u-anele ili reinkarnaciju?" "Zato ah a ne dama?" rekao sam. "Ima vie kombinacija za igru! Ako su sva moja ivotna uvjerenja simultana, na primjer, onda mora postojati nekakav nain da ih osobno sretnemo. Mora postojati nekakav nain da se nae Richard koji je izabrao Kinu u sadanjosti koju ja zovem sedam tisua godina prije, onog koji je postao graditelj brodova 1954. godine umjesto pilota, onoga koji je odluio postati Proximid i odabrao je ivot u svemirskoj floti s Centaurija etiri u sadanjosti koja je etiri bilijuna godina od sada. Ako je sve vrijeme Sada, mora postojati nain koji e nam omoguiti da razgovaramo s njim. to je to to oni znaju a ja ne znam?" Lice mu je imalo radoznao izraz i prikriven osmjeh. "Jesi li imao sree do sada?" "Samo iskrice nagovjetaja tu i tamo", rekao sam. "Hm." Opet se nasmijeio tim udnim osmjehom, kao da je on bio uitelj a ne ja. Trebao sam ga pitati to mu je tako smijeno? Ali pustio sam, mislei da nije bio uvjeren, pri-sjetivi se da ne trebam brinuti. Neka sam stvori svoje miljenje. "Ali dokaz nije obvezan", rekao sam, sputajui se dolje da pomaknem ljestve pokraj lijevog ruba glavnog stabilizatora. riivoi ne ograniava nau slobodu da bi vjerovali u ogranienja. Sve dok ne oslobodimo nau romansu forme, kladim se da emo se buditi iz jednog ogranienog uvjerenja u drugo i u drugo, prerastajui svemirsko vrijeme na nain na koji prerastamo igru s

kockama bez obzira kakve su boje, bez obzira u kojem obliku dolaze, kako bi nali zadovoljstvo u drugim igrakama." "Igrake? Za beskrajnu budunost?" rekao je. "Mislio sam da sam ispred tebe. Mislio sam da e sljedee to e mi rei biti to daje sljedei ivot neuvjetovana ljubav." "Ne. Neuvjetovana ljubav ne predstavlja snagu u svemirskom vremenu nita vie od onoga to predstavlja u ahu, ili nogometu ili hokeju na ledu. Pravila definiraju ivot i igre, a neuvjetovana ljubav ne priznaje pravila." "Navedi mi jedno pravilo", rekao je. "Da vidimo ... " Zavrio sam lijevu stranu, spustio sam se dolje te pomaknuo ljestve na desni stabilizator, i napricao ga tekuim voskom. "Samo-ouvanje je pravilo. Onog trenutka kada prestanemo brinuti o tome da li ivimo ili umiremo, od trenutka kada nae vrijednosti maknemo iz svemirskog vremena, u tom trenutku moemo bezuvjetno voljeti." "Stvarno?" 172 173 "Probaj", rekao sam. Glancao sam navoteni dio stabilizatora i odmaknuo se. "Kako?" Vertikalni stabilizatori blijetali su u hangaru kao dvostruka skulptura od slonovae. Premjestio sam se na horizontalne stabilizatore. "Pretvaraj se da si napredna dua, miroljubivi voa bez trunke nasilja u sebi, i zakleo si se da e osloboditi svoj potlaeni narod od tirana. Obeao si tiraninu da e organizirati ogromne protestne mitinge u glavnom gradu sve dok se ne povue s vlasti." "To u mu rei? Onda sam stvarno napredan", rekao je Dickie, "ali ja nikako nisam tako pametan, je li tako?" Nasmijao sam se. Moj tata je tako govorio: nikako nisam tako pametan. "Upozoren si", rekao sam. "Tiraninovi ljudi su na putu, i dolaze te ubiti. Boji se?" *' "Da!" rekao je Dickie. "Gdje u se sakriti?" *i "Nigdje. Ti si napredna dua, sjeti se. I zato sada, ovog trenutka, odbaci samoouvanje, odbaci pravila, prestani brinuti da li e ivjeti ili umrijeti. Ovo je svijet privida i tvoj dom je drukiji, dublje znan i voljen nego to je Zemlja, i s veseljem e mu se vratiti." Polirao sam oko Dickieja dok je on sjedio visoko na stabilizatoru, zatvorenih oiju, uivljen u situaciju. "Dobro," rekao je, "prestao sam brinuti. Ne elim nita, ne trebam nita od Zemlje. Spreman sam otii kui." "Sada dolaze ubojice na tvoja vrata. Boji se?" "Ne", rekao je, sanjarei. "Oni nisu moje ubojice, oni su moji prijatelji. Mi smo glumci u predstavi. Odabiremo nae uloge, i glumimo ih." "Vade maeve. Osjea li strah?" "Volim ih", rekao je. i "Evo", rekao sam. "Sad zna kakav je osjeaj bezuvjetne i ljubavi. Ne mora biti svetac, to moe svatko; odbaci svemirsko vrijeme i nije vano da li e te ubiti ili ne." 174 Dickie je odmah nakon toga otvorio oi, pomakao se prema kraju stabilizatora tako da mogu ispolirati mjesto na | kojem je sjedio. "Zanimljivo. Da li to vrijedi i obrnuto? to vie brinem o 1 vlastitom interesu, manje osjeam neuvjetovanu ljubav?" "Hoe saznati?" "Moe." Zatvorio je oi ekajui. "Zamisli da si farmer, dobroudan, ljubazan", rekao sam. "Ima tri ljubavi: svoju obitelj i svoju zemlju i svoja polja narcisa. Ti i tvoja ena odgajate svoju djecu i uzgajate svoje cvijee u istoj zemlji koja je bila iskrena i pretvorena u plodno tlo jo od tvojih roditelja prije tebe. Bio si roen na ovoj zemlji i na njoj planira umrijeti." "Uh", rekao je. "Neto e se dogoditi." "Da. Gonii stoke, Dickie. Oni hoe

tvoju farmu kao preicu do utovarne postaje, i nisi im je prodao kada su to traili. Prijetili su ti i nisi pobjegao. Sada su ti dali upozorenje: Danas u podne oduzet e ti farmu silom. Makni se sa svoje zemlje, ostavi svoje cvijee da umre ili e i ti umrijeti." "O, Boe", rekao je, zatvorenih oiju sanjarei opet. "Jesi li prestraen?" "Jesam." "Gotovo je podne, Dickie. Dolaze sada, na konjim.i I. i naestak naoruanih mukaraca u oblaku praine, pm iin i. revolvera, tjerajui u stampedo krdo dugorogili govcd.i pi tvojim poljima. Osjea li bezuvjetnu ljubav prema < >\ i dima?" "NE!" rekao je. "Evo vidi ..." "Moji susjedi su uz mene", rekao je. "Svaki od otkoenu puku, imam dinamit uz ogradu. KorukniU cvijee, frajeri, dobit ete jedan prokle lo brzi Mumpc em pravcu! Usudite li se pregazili nas, bili e vam k> sljednje u ivotu!" "Shvatio si", rekao sam smijui se njegovoj oMroj obrani. "Vidi koliko je to razliito od bezuvjetne ..." 175 "Nemoj sad prestati", rekao je. "Daj da ih raznesem!" Smijao sam se. "Dickie, to je misaoni eksperiment, ne masakr!" ' Otvorio je oi. "Buum ..." rekao je prkosno. "Nitko nee uzeti moju zemlju!" Nasmijeio sam se na njegov namrteni izraz lica, dignuo ga na vrh trupa aviona i pomaknuo ljestve kako bih poeo polirati Daisvno desno krilo. "Znai, jedini nain da Ljubav bude bezuvjetna", rekao je napokon, "je da ne vodi rauna o naim igrama." "Ne vodi rauna o igrama, ne vodi rauna o temeljnim promjenama ciljeva", rekao sam. "Ne radi se o samoouvanju, niti o pravdi, niti o spaavanju, niti o moralu, niti o poboljanju, niti o obrazovanju, niti o napretku. Voli ono tojesmo, ne ono to bismo htjeli biti. To je razlog zato je umiranje takav ok, mislim. Kontrast izmeu uloge i stvarnosti je upravo tada najotriji. Oni koji su preivjeli kliniku smrt kada se vrate, tvrde da je to ljubav kao veliki malj." "Ljubav za gonie stoke jednako kao i za farmere koji uzgajaju cvijee?" "Ubijeni i ubojice, dobroudni i monstrumi. Potpuno isto. Apsolutno. Totalno. Bezuvjetno. Ljubav." Dickie je legao na trup, licem okrenut prema hladnom metalu gledajui me kako radim. "Sve ovo to mi govori, kako si to nauio?" "Nadao sam se da bi ti mogao znati", rekao sam. "Sve dokle mi see sjeanje, uvijek mije bilo vano: Na kojem principu radi svemir? Kada je to poelo?" Oekivao sam od njega da mi da staro sjeanje, ali ako je znao odakle potjee radoznalost nije mi rekao. "Kako zna da si u pravu, sa svojim odgovorom?" pitao je"Ne znam. Ali svako pitanje je napetost koju osjeam unutra, mali elektrini ok, i on proe kroz mene dok ne nae odgovor. Kada pitanje dotakne odgovor, temelji se na intuiciji, 176 vidi se plavo svjetlo, i napetost se izgubi. Ne govori ispravno ili krivo, kae samo da je odgovoreno." Hm, mislio sam u tiini, jo jedna pukotina na vanjskom rubu... mora da smo udarili u oblak tekog zraka, za vrijeme posljednjeg leta. "Daj mi primjer", rekao je. Lagano sam se naslonio na krilo, prisjeajui se. "Dok sam sudjelovao u letakim atrakcijama", rekao sam, "izvodei sulude akrobacije na ravnicama Srednjeg zapada u mom starom Fleetu, dvomotorcu, jedno vrijeme osjeao sam krivnju. Da li je bilo poteno od mene da ivim ovakvim ivotom, slobodno letim na vjetru i time zaraujem za ivot, dok drugi ljudi

moraju raditi od devet do pet da bi zaradili za ivot? Ne moe svatko biti akrobatski pilot, mislio sam." "To je bilo tvoje pitanje?" rekao je. "To je bila moja napetost, isto kao i pitanje, odzvanjalo je u mojoj glavi tjednima: Ne mogu svi biti akrobatski piloti. Zato nisam i ja pod takvim stresom kao i svi drugi? Da li je poteno od mene da budem toliko povlaten?" Njemu ta slika nije bila smijena, nekakav razdraljivi neshvaeni uljem prekriveni ovjek koji spava ispod krila aviona, kako breke iznad zemlje za dolarske novanice i razglaba o tome zato je najsretniji ovjek na svijetu. "to je bio tvoj odgovor?" pitao je, ozbiljan do neba. "Razmiljao bih o tome itave noi, sam, pekui palainke na vatri. Akrobatsko pilotiranje je velika romantina profesija, mislio sam, ali isto tako je i pravosue, ili gluma. Da su svi glumci, onda bi otvorili ute stranice i bilo bi samo jedno iz-listanje, jedna kategorija. G za Glumca. Ne bi bilo instruktora letenja, niti proizvoaa igraaka, niti odvjetnika, niti policije ili doktora ili prodavaonica na malo ili graevinskih tvrtki, niti studija, niti producenata. Samo glumci. I na kraju sam razumio. Ne mogu svi biti akrobatski piloti. Ne mogu svi biti odvjetnici ili glumci ili soboslikari, isto tako. Nitko ne moe raditi bilo koju stvar!" "To je bio tvoj odgovor?" 177 "Kao kit koji bi naglo izronio iz velike dubine tako je i do mene doao taj veliki val i zapljusnuo moj um, Dickie. Svatko ne moe uiniti bilo to ali netko moel" "Oh", rekao je, val je i njega zapljusnuo. "Od tog trenutka prestao sam razmiljati o tome kako nije poteno to sam postao osoba koja sam odluio biti." Uzeo sam padobran, u tiini, dok je on jo uvijek razmiljao i preme-tao ideju u glavi. "Mogu li ja biti bilo tko samo ako ja to elim?" pitao je. "ak ako to nisi ti?" "Naroito ako to nisam ja", rekao sam mu. "Ja sam zeznuo nekoliko puta, ali moj posao je obavljen. Svaiji posao je obavljen, Kapetane, osim tvoga." Trideset est Tihi apat u noi. "Nee ga uiti da bude sebian?" Tri sata i dvadeset dvije minute u noi, pokazivao je sat svjetlucajui. Otkud Leslie zna da sam budan? Kako moe jelen rei da je list u njegovoj umi pao u tiini? uje da diem drugaije. "Ne uim da bude bilo to", proaptao sam. "Govorim mu to mislim da je istina i on e morati sam odluiti emu eli vjerovati." "Zato ape?" rekla je. "Ne elim te probuditi." "Ve jesi", proaptala je. "Disanje ti se maloprije promijenilo u budno disanje. Razmilja o Dickieju." "Leslie", rekao sam, isprobavajui je. "to sada radim?" Sluala je u tiini. "Trepe oima." "NIJE MOGUE DA ITKO MOE REI DA NETKO TREPE OIMA AKO SU IM OI U MRAKU!" Tiina. Zatim apat. "Hoe da ti se ispriam zato to imam dobar sluh?" Uzdahnuo sam. Jo tii apat, prkosan. "E, pa neu." / "to radim sada?" rekao sam. , "Ne znam." ;-:[ "Smijem se." Okrenula se tako da me moe gledati u oi, i zagrlio sam je, u noi. "O emu razmilja," rekla je, "to te moglo probuditi?" "Smijat e mi se." "Neu. asna rije." "Razmiljao sam o dobru i zlu." "Zaboga, Richie! Tri sata su u noi i ti se probudi da bi razmiljao o dobru

i zlu?" "Ruga mi se?" pitao sam. Ublaila je ton. "To je samo pitanje." "Da." "to si mislio?" rekla je. "To da sam to prvi put shvatio ... tako neto ne postoji." FDobro i zlo ne postoji?" ( "to postoji umjesto toga?" "Postoji sretno i nesretno", rekao sam. "Sretno je dobro a nesretno je zlo?" "Potpuno subjektivno. Sve se to nalazi u naoj glavi!" "Pa stoje onda sretno i nesretno?" "Stoje to za tebe?" rekao sam. "Sretno je radost! Intenzivno zadovoljstvo! Nesretno je depresija, beznae, oaj." Trebao sam znati. Pretpostavljao sam da e njene rijeci biti i moje: sretno je osjeaj dok si dobro, nesretno je manjak 178 179 toga. Ali moja ena je uvijek bila senzibilnija od nas dvoje. Rekao sam joj moju definiciju. "Nije li to malo prelaskavo?" rekla je. "Osjeaj da si dobro?" "Ja trebam definiciju koja nema raspon od dva metra izmeu poetka sretnog i kraja nesretnog. Kako zove to mjesto izmeu?" "Za mene je to U redu." "Ja nemam U redu", rekao sam, "ja imam osjeaj da sam dobro." "Dobro", rekla je. "I to sad?" "Pomozi mi da naem bilo koju situaciju u kojoj Dobro nije definirano nacrtanim srcima i natpisom 'ini me sretnim.' Ili jednu situaciju u kojoj Zlo ne znai 'ini me nesretnim.'" "Ljubav je dobra", rekla je. "Ljubav me ini sretnim", odgovorio sam. "Terorizam je zlo." "Moe i bolje od toga, ljubavi. Terorizam me ini nesretnim." "Dobro je kada vodimo ljubav", rekla je, pritiui u mraku svoje toplo tijelo o moje. "To nas oboje usreuje", rekao sam, drei se oajniki intelekta. Povukla se. "to zapravo hoe rei, Richie?" "Bez obzira kako gledam na to, stalno proizlazi da moral ovisio nama!" "Naravno da ovisi o nama", rekla je. "To je ono to te probudilo?" "Zar ne shvaa, Wookie? Dobro i zlo nije ono to su nam roditelji rekli, to nam crkva govori, ili naa zemlja, nije ono to nam svi drugi govore! Svatko od nas odluuje to je dobro i zlo za samog sebe, automatski, odabirui ono to elimo napraviti!" "Uh", rekla je. "Molim te, nikada nemoj ni rije od ovoga napisati." 180 "Samo razmiljam. I daje mi udan osjeaj jer nikako ne mogu nai put kojim bih to zaobiao!" "Molim te ..." "Probaj ovo", rekao sam, "iz knjige Promjena, o stvaranju: I Bog je vidio ono stoje bilo dobro." "Sad e rei da to znai da je Bog bio sretan." "Naravno!" "Ti ak ne vjeruje u Boga koji vidi svijet", rekla je, "ili koji ima vie osjeaja od matematike. Kako tvoj Bog moe biti sretan?" "Pisac Promjena, glupi magarac, nije se posavjetovao sa mnom prije nego to je uzeo olovku u ruke. U njegovoj knjizi, Bog je pun osjeaja - zadovoljstva i

tuge, bijesa i spletki i osvetoljublja. Dobro i zlo nisu bili apsolutni, bili su mjereni Bojom sreom. On je pisao priu, i to je bilo ono stoje imao na umu: Ako mislim da bi Bog bio sretniji s ovim, onda u to nazvati 'dobrim."' Zabrazdio sam u sitne sate. "Trebam primjere gdje ljudi koriste 'dobro' i 'zlo', ali premrano je i ne mogu ih potraiti." "Dobro." "Tebe ovo usreuje?" pitao sam. "Sigurno. Inae bi upalio sva svjetla, uzeo knjige; kompjutor, mrmljajui na odlasku i bili bi budni cijelu no." "Znai ti si sretna zato to je ve mrak i vjerojatno nee biti ometana mojim zanoenjem o dobru i zlu cijelu no. Naravno, onda kae 'Dobro.'" "Samo to nemoj napisati", rekla je. "Imat e svakog ekstremista ... ne, svako razumno ljudsko bie u cijeloj zemlji na nogama itave noi i gurat e tvoje knjige kroz stroj za usitnjavanje papira dok ne unite sve do posljednjeg primjerka knjige koju si napisao!" "Leslie, to nije nita vie od obine radoznalosti. To to smo mi otkrili da je moral osoban ne znai da je najednom suprotan od onoga stoje uvijek bio, ne pretvaramo se u manijakalne ubojice istog trenutka kada pomislimo da bi to mogli biti. Mi smo obazrivi, ljubazni, pristojni, dobri jedno prema 181 drugom, riskiramo svoje ivote da bismo spasili nekoga u f nevolji zato to volimo biti takvi, ne zato to mislimo Bog e I biti ljut na nas, ili Tata e se ljutiti da to nismo napravili. Mi I smo odgovorni za na karakter, ne Tata, ne Bog ..." Nije bila dirnuta mojim govorom. "Ne, molim te. Ako ti pie da je dobro ono to nas ini sretnima, zar ne vidi racionalizaciju? 'Richard Bach tvrdi da je dobro ono to me ini sretnim. Meni se svia krasti vlakove, znai kraa vlakova je dobra i kako bi me itko mogao progoniti zato to svaki put doeem kui s tvrtkinom lokomotivom u mojoj kutiji za ruak? Uostalom, to je ionako bila ideja Richarda Bacha.' I tako e se ti nai na sudu sa svakim sretnim kradljivcem vlakova ..." "Onda u morati svjedoiti na sudu", rekao sam. "Mudar ovjek, asni sude, najprije e uzeti u obzir posljedice prije nego odlui djelovati. To bi mogao biti in koji dolazi iz osjeaja sree to izvire iz srca i zbog toga opravdan za trenutak u kojem je netko odjurio s tuom dizel turbinom, ali ukoliko i posljedice tog ina nisu u skladu sa sreom to izvire iz srca, onda bi taj netko svakako bio sretniji kada bi ponovo razmislio prije nego bi realizirao kriminalni pothvat." Uzdahnula je, nestrpljiva, ne izgovarajui pitanje koje ju je muilo. "Uzdajui se u blagost asnog suda", rekao sam, "svaki in ima svoje vjerojatne, svoje mogue, i svoje neoekivane posljedice. Dobro - kada su sve ove posljedice u interesu osobe koja je o njima razmislila kao o dugoronom poboljanju -rezultirat e kao dobro iz svake pojedine posljedice kao i iz originalnog ina. 'Vjerojatno me nee uhvatiti' nije isto to i 'Osjeat u se dobro od sada pa na dalje cijelog ivota ako napravim ono to sam odluio sada napraviti.' asni sude, predlaem da budui se na zatvorenik osjea nesretnim zato to mora stajati u ovoj sudnici, on u stvari nije napravio neto to bi bilo u njegovom najboljem interesu kada je maznuo lokomotivu i strpao je u svoju kutiju za ruak, po definiciji, treba biti osuen zbog manjka mudrosti, a njegov lopovluk okarakteriziran kao loa ideja!" "Snalaljivo", rekla je Leslie. "Ali jesi li razmislio o tome da dobro ima svoj znaaj koji proizlazi iz openitog dogovora, da je dobro ono to se za veinu ljudi tijekom stoljea pokazalo pozitivnim i ivotno-potvrdnim? I jesi li razmislio da to moda i ne bi bilo u tvom najboljem interesu, i samim time

Loe, da provede ostatak svog ivota u sudnici opskrbljujui ih takvim argumentima? I hoemo li sve to ostaviti i ii spavati?" "Ako veina ljudi misli da je dobro ubijati pauke", rekao sam, "jesmo li mi loi zato to ih putamo da ive? Da li se od nas oekuje da ivimo onako kako drugi od nas oekuju?" "Zna to mislim." "Proitaj u rjeniku", rekao sam. "Svaka rije koja prosuuje vrijednosti je kruna. Dobro je pravo je moral je dolino je dobro. Ali provjeri primjere i vidjet e da nisu kruni uope: Svatko kae ini me sretnim}. Idem po rjenik!" "Molim te nemoj", molila je. "to si ti napravila za rat u Vijetnamu, Wookie? Predsjednik je mislio da je to dobar rat i isto tako i veina ljudi. Tako sam i ja, dok nisam sreo tebe. Veina nas je bila sretna jer smo mislili da branimo nedunu zemlju od opakog agresora. Ali ti nisi! to si ti nauila od toga Nije te uinilo sretnom -osnovala si govorniki ured koji je bio angairan protiv tog rata, i organizirala si koncerte i protestne mareve ..." "Richie?" "Da?" "Moda jesi u pravu to se tie dobra i zla. Moemo o tome razgovarati sutra." "Svaki put kada kaemo Odlino! mislimo na vlastiti osjeaj dobroga, svaki put kada kaemo K vragu! ili O, ne! mislimo da taj osjeaj pada. Svaki sat u kojem provjeravamo dobro i loe, ispravno i neispravno. Moemo sluati samo sebe minutu za minutom i otkriti vlastitu etiku!" "Spavanje je dobro", rekla je. "Spavanje bi me usreilo." 182 183 "Kada bih ja bez zavirivanja proao svaki primjer kojeg se mogu sjetiti, mijenjajui ini me sretnim za dobro i loe i prekrasno i odlino i fino i super i ini me nesretnim za zlo i loe i pogreno i uasno i greno i zlobno, da li bi te to odralo budnom?" Privila se uz mene, zabila glavu u svoj jastuk i rekla:"Ne. Sve dok ne trepe." U mraku, nasmijao sam se tiho. Trideset sedam N ikada do tada nisam bre utonuo u san, glave pune dobra i zla... "Ne mogu vjerovati na koji nain razmilja! Dobro je ono to tebe ini sretnim?" "Vjeruj ili ne, Dickie", rekao sam. "Razmiljanje nije zloin." "A kada bi bilo, vjerojatno bi opet napravio isto." Vrh breuljka bio je zeleniji nego ikada, i sada, niz obronak, cvjetala je itava rijeka siunog cvijea, uglavnom utog i plavog kojem je Leslie mogla pogoditi ime od prve. "Otkud zna o emu mislim?" pitao sam. "Jesam li ti dao klju za moje misli? Zar ti gleda sve to radim?" Umjesto kamena, bez rijei mije dao drveni model zrane jedrilice s rasponom krila od trideset centimetara, s grudicom gline na nosu koja je predstavljala balans. 184 "Nita ja ne gledam", rekao je. "Ja ne vidim tvoj ivot ukoliko mi ti ne dozvoljava. Ali u zadnje vrijeme znam to ui. To se prije nije dogaalo." Da li je to bio napad na moju intimu, to to sam ga naao bliim u mojim mislima? Da li sam se zbog toga osjeao nelagodno, zato to je poeo saznavati ono to sam ja znao, na isti nain na koji sam uio? Nasmijao sam se. "ini se da odrasta."

Iznenaeno me pogledao. "Ne odrastam. Zar si zaboravio da ja imam devet godina, Richarde i da u uvijek imati devet godina." "Zbog ega onda eli znati sve ono to ja znam, osim ako ne eli, kako si sam rekao, probati ivot sa svim mojim prednostima i svim mojim pogrekama?" "Nisam rekao da u ga sam proivjeti, rekao sam da bi elio znati kako bi bilo ivjeti ga. ovjeku koji u postati, koji e djelovati na temelju onoga to sam ja nauio od tebe, ja u i dalje biti devetogodinjak, isto kao to sam i za tebe. Rivi mi to je istina ...ne znam to da mislimo dobru i zlu, i moram to znati!" "Zar ti nije jasno?" rekao sam. "Dobro je ono ti > u- ini ..." "To je ... previe pojednostavljeno!" rekao je, ii/iv.ijui u rijei. "Tako neto sam ja mogao smisliti!" "Ma nemoj, Kapetane. Kao prvo nisi glup, nijio. iiui nostavnije stvari uglavnom su istinite, tree, lo sam ju. pedeset godina vani, ovjek sa znanjem koje ti (ra/ii Dn pojednostavljeno, kada uje 'Dobro' i pri|i- nego se loJMft, 1I4 razmisli tko kae da je sretan i zato?" Izbalansirao sam zranu jedrilicu, i b;n u je u/rak. Imnl je svoju volju, tonula je ravno prema zcnilp s vidne <hJ mlm i pol. Nos je bio malo preteak, mo^lo bi rei. "Mora biti neto vie u znatni ju ilobm". rekao |0, "(Mim da li me ini sretnim." "Naravno da ima. Kratkotraiiu zahv.ilnonl m mora biti dugotrajna srea i moramo razmislit i, da !>i mogli /n.iii razliku 185 I1! U svakodnevnom ivotu pria oni-su-prodali-duu-vragu, sporazum s Vragom je isti: Mijenjam dugotrajnu sreu za kratkotrajno zadovoljstvo, i moralna poruka je ista: ne previe pametan posaoV "Onda postoji suglasnost dobra i zla, s granicama koje nisu uvijek vrste i koje se nadopunjavanju u veini ljudi. Kulture se ne moraju sloiti meu sobom u tome to je dobro a to zlo, ali svaka od njih unutar sebe, u globalu se slae." "Mora li to biti tako nejasno? Zato ne moe biti jasno? Ja imam jasne definicije." "Ubojstvo je ..." "Loe", rekao je bez oklijevanja. "Dobroinstvo je..." "Dobro." Skinuo sam malo gline s nosa male jedrilice. "Ne sudjelovati u ratu zbog prigovora savjesti je ..." "Hm." "Da lije to dobro ili loe", opet sam pitao, "ne sudjelovati li ratu zbog prigovora savjesti?" "to je rat? Da li se branimo ili napadamo nekakvu nemonu malenu zemlju?" "Evo vidi", rekao sam. "im nae situaciju gdje dobro i zlo ovise o okolnostima, cijeli koncept postaje subjektivan, i nikada vie nema jasnog izbora za koji smo mislili da postoji. Kao bilo koje drugo procjenjivanje vrijednosti, moramo rei da je neto dobro za mene, i da je loe za mene." Opet sam bacio u zrak malu jedrilicu, vrlo paljivo. Naglo se podigla, izgubila brzinu i njeno se strmoglavila u travu. "Jedna iznimka ne mijenja pravilo!" "Ne", rekao sam, uzimajui jedrilicu i mrtei se nad njenim problemom s teinom i ravnoteom, i dodao sam jo malo gline na nos. "Ali jedna iznimka pokazuje milijun drugih." "Pokai mi." "Da li je ubojstvo zlo ako se radi o samoobrani? Da li je ubojstvo zlo ako

ubijamo neprijatelje u ratu? Da lije ubojstvo nemoralno kada lijenik ispuni promiljenu namjernu elju pacijenta koji eli prekinuti ivot zbog toga to boluje od neizljeive bolesti ili zato to ima neizdrive bolove?" "Prema onome to ti tvrdi, nije mogue ubiti", rekao je. "ivot Je, i mi ga ne moemo stvoriti i ne moemo ga unititi." "ivot, Dickie, Je. On nema pravila. Ali ti i ja, mi smo go-voree igre, sada, svemirsko vrijeme, pretpostavke o prividima, institucionalizirano dobro i kulturoloko zlo, drutvo gdje je stvarnost ono to izgleda kao daje stvarno dok Principi prolaze neopaeni." "Ne postoji ispravno i pogreno?" 111 "Ne postoji apsolutno Ispravno i apsolutno Pogreno. Je t dino to je apsolutno je da ivot Je." 1 ^ "Znai mogu napraviti sve to hou i neu imati posljedi; ce? Mogu slobodno varati i krasti i ubijati i neu imati posljedi-? ce ako moj osobni osjeaj morala kae da je to to radim dob-: ro?" "Naravno da to moe napraviti", rekao sam. "Ali postoje posljedice za koje ti moe odluiti da nisu u redu." "Kao na primjer?" ^ "Kao to to svoja djela mora nositi u svojoj svijesti dok ivi. Ili ami u tamnici sedam do dvanaest godina. Ili umre iznenaen: Mislio si da je tvoja rtva bila bespomona a na kraju ispadne da je ipak bila naoruana. U svijetu privida postoje beskrajne posljedice, beskrajni balansi za svaki izbor koji napravi." "Za svaki izbor", rekao je, "bez obzira koji?" "Bez obzira koji." Pritisnuo je prstima vrh tenisice. "Za svaki pojedini mali, mali, ovako mali izbor?" "Probaj", rekao sam. "Koji izbor nema posljedice?" Po trei puta sam lansirao malu jedrilicu. Tonula je prema zemlji, stabilizirala se iznad travnatih vrhova i klizila jo desetak metara prije nego je sletjela, njeno poput moljca. Nije loe, za tri pokuaja. "Postoje li posljedice ako si pisac?" "Da", rekao sam. "Svaki dan mogu spavati do podneva." 186 187 "Ma, daj..." Otiao sam podignuti jedrilicu iz trave. "Dickie, zar ne razumije? Uvijek postoje nekakve ..^posljedice, dobre ili loe ..." "... ine me sretnim ili ine me nesretnim ..." objasnio je za obojicu, "... zbog odluke da uinimo ono to smo odabrali," zavrio sam, "zbog toga to smo ono to smo odabrali biti." "to je loa posljedica odluke da se bude pisac?" "Ne", rekao sam mu. "Posljedica koja je mene uinila nesretnim bila je ta to se jedan moj itatelj sloio sa mnom, naveo me kao svoj autoritet, i odrezao si glavu kako bi izgubio na teini." Oi su mu bile kao alice za aj. "TO?" "Nije razumio to sam napisao, Dickie, ali je izgubio pet kila." "ali se!" "Ne ba", rekao sam. "Napisao sam knjigu, prije puno godina, o nekome tko se nije bojao umiranja. Jedan mladi ovjek proitao je knjigu, odluio da se ne boji umiranja, isto tako, i ubio se." "Jo uvijek se ali." "Ne. To je istinita pria." Sjeo sam u travu drei jedrilicu. "Zato je to napravio?" "Bio je zaljubljen, roditelji njegove djevojke nisu odobravali vezu s njim,

rekli su da e poslati ker daleko tako da se njih dvoje vie nikada nee vidjeti. Onda su se ljubavnici odluili ubiti, velikom brzinom zaletjeli su se u zid. Ona je preivjela a on nije." "Zato jednostavno nisu pobjegli zajedno?" "Dobro pitanje." "Kada bih ja bio spreman umrijeti za neto, Richarde, bio bih sigurno spreman napraviti i neto manje za to isto! A ma-nje-od-umiranja ukljuuje neke prilino drastine korake." "Kao na primjer?" to je meni bilo drastino kada sam imao devet godina? "Spakirao bih svoj izviaki no i ibice i neto hrane i stopirao bih do planina s njom." Sjetio sam se mog posljednjeg bijega kroz umu, bijega u divljinu koja se svakodnevno nazirala u daljini, kad bi se proao rub mog rodnog grada. ekao sam na jo. "Kada bih znao voziti, odvezao bih se s njom do Montane. Ili bi se kao slijepi putnici prebacili do Novog Zelanda." Sigurno daje bijeg bio njegova prva misao. Kad bih i danas doao u situaciju koja bi zahtijevala drastine korake opet bi izabrao bijeg. "Razgovarao bih s njenim roditeljima", nastavio je, "obeao bih da u im iati travnjak do kraja ivota, pokazao bih im svoju kolsku knjiicu s pohvalama i doveo bih pedeset mojih prijatelja da im kau da sam ja stvarno dobar deko." Kimnuo sam. "Nebesa, njeni mama i tata nisu ]q posjedovali!" "Ne zauvijek", rekao sam. "Niti na sekundu, da budem iskren, ali moja istina vjerojatno nije bila njihova." "Neka je odvedu", rekao je. "Ja bih joj pisao pisma naslovljena na prvog novog prijatelja kojeg bi nala gdje god da je odvedu, pisao bih sve dok ne bi bio dovoljno star da odem po nju." "Mogao je." "Radio bih i slao bih joj novac da me moe nazvati kad god bi htjela. Planirali bi telefonom, i pronali bijedno drugo." ekao sam. "Strpljenje. Prije ili kasnije oboje bi bili samostalni, ni roditelji ni itko drugi ne bi nas mogao sprijeiti u tome da budemo zajedno." U pet minuta djeak je stvorio pet planova koji nisu ukljuivali samoubojstvo kojim bi se suoio s testom koji su djevojini roditelji stvorili, jedan plan na minutu. U jednom danu, mislio sam, nije li i moj mladi itatelj mogao napraviti isto? Da je to jadno dijete visjelo na uetu iznad jezera punog krokodila i ue je puknulo, onda bih mogao shvatiti da mu je 188 189 izbor bio nikakav, ali ak ni onda umiranje nije neto to se ne bi moglo izbjei. Znao sam plivati s krokodilima na Floridi, nisu svi ljudoderi. ak i kada jesu, ako nisu gladni ili meditiraju dok pluta pokraj njih, onda je to kao i svako drugo kupanje u jezeru. Bacio sam malu jedrilicu. Penjala se, uhvatila ravnoteu, i vinula se visoko preko ruba breuljka izvan vidokruga. Umiranje je izjava koja se dogaa jednom u ivotu, mislio sam, alei to moj lakoumni itatelj nije sa mnom i s Dickie-jem. Ubijajui sami sebe u dobi od esnaest godina ne kvalificiramo se kao pobjednici u igri koju smo doli odigrati. I da ti bude jasno, mislio sam na njega: Ako misli upotrijebiti moju knjigu kako bi opravdao svoje samoubojstvo, treba moju pismenu suglasnost, potvrenu potansku potvrdu, prije nego to napravi. Preskoi to, i ja u se razljutiti

do neba. Svi moji itatelji zaboravljaju da je svemirsko vrijeme na sport, pritisnuti toliko nisko u svijet ogledala. utio sam neko vrijeme razmiljajui o onome to je izabrao. "Kakav bi to bio osjeaj, Dickie? Ubije se u sudaru, digne se iz tijela koje je potpuno smrskano za volanom, i onda shvati: O, ne! Mogli smo pobjei u Auckland! Jesam li blesavi magarac ili nisaml" "Prekasno", rekao je. "Prema onome to ti tvrdi, ja bih morao opet stati u red, morao bih se ponovo roditi i kao dijete bio bi puno bespomoniji nego bilo koji tinejder, morao bih opet krenuti od poetka: uiti govoriti, hodati, uiti kako se zbraja, ii u djeji vrti, raditi sve ono to mi kau odrasli jer oni su veliki a ja sam mali..." Ne moramo opet stati u red, mislio sam. Ne moramo nita napraviti. Mi to elimo opet napraviti, ovaj put kako treba, popraviti besmisleni in. Po prvi puta od kada smo se sreli, djeak i ja osjetili smo aljenje za ovjeka koji jesam. "to su bile posljedice", pitao je tiho, "za pisanje knjige koju netko nije razumio?" 190 "Osjetio sam ogromnu napetost, Dickie, i jo uvijek je osjeam. Htio bih razgovarati s njim, htio bih ga uti da mi kae kakav drugi izbor je imao." "Ne moe. Mrtav je." Tko zna, mislio sam. Kada druga knjiga bude u prodaji, moda e je ona proitati. Trideset osam Dickie me ostavio samog, otiao je bez da me pozdra-vio. Kad god nam se dogodi neto grozno, ili kada ne moemo vidjeti izlaz, ugodno je uti od nekoga: "Sve je u redu", ak i ako je na vlastiti glas onaj koji je to izgovorio. Ureduje predstavlja svemirsku istinu, mislio sam, i osjetio sam kako se napetost gubi. Moj samoubojica kojeg nisam sreo morao je nauiti svoju lekciju, kao i svi mi. To je u redu. Kada ovdje ne bi bilo niega to bi trebalo nauiti, bilo bi nam svejedno da li emo platiti ono to moramo. Preao sam pogledom preko breuljaka sve do planina, zrak je bio kristalno ist kilometrima daleko. Letei, ne postoji udaljenost. Moemo otii do bilo kojeg mjesta na zemlji: udaljenog sela, do snijegom pokrivenih visokih planina, koralj-nih otoka, vrtlonih oblaka. Za olujnih dana moemo se popeti iznad i posjetiti sunce, ako hoemo. Ako vjerujemo u instrumente, neemo se prestati penjati bez obzira na maglu ili kiu ili vjetar, i nakon kratkog vremena probit emo se na vrh. Svemirski zakon, koji je dat pilotima da ga dokau u svakodnevnom ivotu. 191 Vrijeme da se probudim, mislio sam, vrijeme da se prebacim u drugi san. Upravo kada sam se spremao prebaciti u drugi san, ugledao sam vrh Dickiejeve glave kako se pojavljuje preko ruba breuljka i doao je natrag vukui se i nosei malu jedrilicu u ruci. "Zaista je letjela, Richarde! Bila je daleko, daleko dolje! Stvarno zna upravljati avionima! Kako to radi?" "Vjeba", rekao sam, prekrivajui sreu skromnou. "Da li je naziv tajna?" pitao me, znajui da nisam znao koji naziv, htio je da ga pitam. "Koji naziv?" "Naziv tvoje religije." "Nema naziv, Dickie, nikada nee, i nije religija. Organizirana religija u svakom sluaju. Organizirana religija je Bog--u-pauini, Veliki Pauk u sreditu tisuu doktrina i rituala i mandatnih vjerovanja. Ljudi umiru u toj pauini. Nikako organizirana, molim te." f Smijeio mi se. "Znai ti ima bezimenu neorganiziranu religiju? Ima

neto u to vjeruje. Ima ... to?" "Imam nain na koji nalazim to je istinito za mene, i jo nije gotov. To je ... to je osobna eksperimentalna filozofija, i nikada nee imati ime. Ti zna zato." Znao sam da nije znao zato, ali zavrijedio je ljubaznost, mislio sam, da mu bude dozvoljeno pogoditi. "Zato to je naziv etiketa?" rekao je, "a im postoji etiketa ideje nestanu i sve se pretvori u oboavanje etikete i slavljenje etikete i umjesto da se ivi po ideji ili temi, ljudi ponu umirati za etiketu, i zato to misli da je posljednje to ljudi trebaju jo jedna nova religija?" Buljio sam u njega. "Dobar pogodak." "Ima li simbol, tvoja bezimena osobna eksperimentalna filozofija?" "Naravno da nema. Simbol je jednako lo..." "Razumijem", rekao je. "Ali ne bi li bilo drukije, samo za tebe, samo iz tosa, da ima simbol koji bi predstavljao tvoj 192 nain razmiljanja, da te podsjeti da nema naziva i da ga nikada nee imati? I radi sigurnosti isto tako. Neto to se ne moe uobliiti u rijei nikako ne moe postati etiketa." "Zgodna ideja", rekao sam. "Kakve ima veze, na kraju, kako u upotrijebiti ono to znam, svake minute svakog dana, kako u to upotrijebiti da se sjetim, usred igre." Drao se ovog pitanja. "Ako bi postojao simbol, u tvojoj svijesti, to bi to bilo?" pitao je. "Ne bi bila zvijezda, ne bi bio polumjesec, niti kri, najvjerojatnije." Nasmijao sam se. "Ne, Dickie, ne bi bio kri. Moda kri bez okomitih reetki. Ne volim reetke." "Kri bez reetki", rekao je, "je broj jedan." "Shvatio si", rekao sam. "Jedan u binarnoj aritmetici znai Ne-Nita. Je umjesto Nije. Jedan je broj ivota, bez obzira koliko ima snova." "Kri bez reetki je veliko /*." "Da me podsjeti daje ovaj bezimeni put moj vlastiti osobni nain razmiljanja, koji se ne bi trebao sugerirati nikome osim ako to ne budu sami traili i onda samo ako im taj dan budem raspoloen rei, to za nikoga osim za tebe neu biti nikada." "Kri bez reetki je i malo /**." "Da me podsjeti da postoji test, pitanje koje me eka na kraju svakog sna: Kako si dobro, ovaj put, izrazio ljubav?" "To je to", rekao je. "I. To je savren simbol" "Neu simbole, nema anse", rekao sam. "Ne u tvom ivotu." "Naravno da ne u mom ivotu", rekao je. "Postoji samo jedan ivot." Drao je jedrilicu i sjedio na travi nekoliko centimetara udaljen od mog koljena. "Moram odluiti, Richarde, nemam puno vremena", rekao je. "Odluiti to?" *cngl. / za rije ja **engl. / za rije love (ljubav) 193 Pogledao me iznenaeno, kao da bih ja trebao znati, i onda prihvatiti... ne znam zato bih trebao znati. "Odluiti da odem", rekao je. "Mislim da mi treba savjet." Glas mu je bio kao djeli sjeanja na glas mog brata i to me uplailo. Dickie je aspekt ivota jednako stvaran ili samo jednako nestvaran kao bilo koji Richard Bach, mislio sam, on ne moe umrijeti nita vie nego to mogu ja. A osim toga svia mi se, izgradili smo povjerenje jedan u drugog, sada smo prijatelji, i previe toga je ostalo to mu trebam rei. Kakva je to pria o odlasku?

"Ne znam da li se to dogaa svima ili ne", rekao je. "Ali s tobom i sa mnom, dolo je vrijeme kada moram odluiti da li da ostanem ovdje zbog tebe ili da opet nestanem. Ja i ostatak tvog djetinjstva." "Zar sam te tako malo nauio", upitao sam, "da to moe tako brzo pokupiti i nestati?" "Zar ne postoje posljedice", odgovorio je, "za to to si me ostavio zakljuanog pedeset godina?" Kao da me pogodio kamenom u glavu. Treptao sam oima u oku, prije nego sam uvidio da time nije mislio na osvetu. Jednostavno mije postavio pitanje, razmiljajui o mogunostima. "U pravu si", rekao je. "Nisam jo sve nauio. Ali sam prilino paljivo sluao sve to ti misli da je istina." Dao mi je malu jedrilicu. "Hvala ti, Richarde." Dickie nije moj brat, mislio sam. Kako se mogu osjeati jednako kao kada je umro Bobby? "Nikada nisi rekao nita o odlukama ili o odlasku", rekao sam. "Ti si imaginarno dijete, imaginarni ja, ti nisi nitko stvaran. Ne moe me ostaviti!" "Ti si imaginarna odrasla osoba," rekao je, "ti si mi rekao da si ti jedna od mojih budunosti, vjerujem ti, pouzdajem se u tebe, mislim da si vjerojatno u pravu. Ali ako e se sada promijeniti i rei mi da svatko tko nema tijelo, ukljuujui i tebe u ovom trenutku, nije stvaran, onda nisam razumio ni jednu jedinu rije od svega to si rekao. Hoe poeti ispoetka 194 i nauiti me daje stvarno ono to vidim svojim oima? Prilino sumnjam u to, Richarde, i ja nisam odrasla osoba." Suosjeaj s bilo ime, priznaj neije osjeaje u svom vlas- .1 titom srcu, i ve smo povezani ljubavlju: prema lutki, prema I kunom ljubimcu, prema djetetu koje smo sreli u vlastitoj svijesti. Jednom kada se to dogodi, to moe slomiti tu ljubavnu vezu? "ao mi je", rekao sam. "Bilo je glupo od mene to sam to rekao. Ako je vrijeme da ode, onda je to tako. Ponaam se kao dijete." Radoznalo me pogledao kada sam to rekao, primaknuo je glavu kako bi bio siguran da mu se ne smijem. "Znajui ono to ti zna", rekao je, "mogu poeti ivot toliko razliit od tvoga tako da nikada nee pogoditi da sam ga ja oivio kada se sretnemo sljedei put licem u lice. Bit e zabavno." "Da", rekao sam. Dugaka tiina. "Vrijeme je da krene svojim putem, mislim." "I za tebe", rekao je. "Veliku veinu svog ivota nastojao si se rijeiti djetinjstva, bio ti je to mrtvi teret. Ja ti nisam dozvoljavao da to napravi. Ne bih ja umro u mojoj tamnici i ne bih te pustio da ode. Ali ti si otvorio vrata. Malo kasno, ali otvorio si ih. Hvala ti za kiu u mojoj pustinji." "Nemoj otii", rekao sam. "Mi smo prijatelji." "Richarde, ti si gotovo ezdesetogodinjak! Zar ne eli nastaviti s uenjem? Zar ne eli odbaciti prekomjernu prtljagu? Tvoje djetinjstvo je tvoj teret koji ja znam kako odbaciti!" "Ja sam to?" rekao sam. "Ja sam gotovo to?" "Ti si gotovo ezdesetogodinjak. Ja imam devet godina i ti si pedeset godina u mojoj budunosti. Ima gotovo ezdeset godina." Da li je taj osmjeh bio njegova deklaracija nezavisnosti? "Ja ne vjerujem u devet, zna to. Ne vjerujem niti u ezdeset. Mi nismo bia sagraena od vremena ... " Gledao me s dozom tolerancije, kao da sam ja dijete. 195 "Dickie", rekao sam. "Rukomet, ah, maevanje ili epovi ili konjanici, staza ili polje ili bazen ili razmak. Izaberi svoj test, izaberi svoju dob. Uzmi devetnaest. Dvadeset osam? etrdeset. Pobijedit u te u svakom uvjerenje u bilo kojoj dobi koju odabere, i kunem ti se ... Sravnit u te sa zemljom!

Gotovo ezdeset, to bi to trebalo znaiti?" Trenutak me promatrao, onda se nasmijeio, taj djeak koji je bio vie prijatelj nego dijete. Tada se neto dogodilo iza njegovih oiju, kao daje sat oglasio da mu je isteklo vrijeme. Zahvalio mije kimnuvi jo jednom, odluan u svojoj nakani. "ezdeset", rekao je, "je predugo za tebe da nosi djetinjstvo kojeg se jedva sjea. Dozvoli da uinim jednu stvar za tebe. Dozvoli da podignem teret. I onda emo jedan drugog pustiti da ode." Trideset devet Leslie je spustila svoju knjigu: Sugestije za nekodljivu promjenu alternativnih stanita za organske vrtne tetoine. "to te mui, ljubavi?" pitala je. "to te brine?" Leao sam uz nju u krevetu i buljio u strop. "Nita. Samo razmiljam." "Oh", rekla je. "U redu." Vratila se itanju. Odluio sam ne spominjati Dickiejevu odluku sve dok ne razmislim o njoj, dok ne potroim jo jedan sat ili jo deset proivljavajui udnovato prijateljstvo, razloge zato mi je to bilo toliko vano, koje druge budunosti su mu se mogle dogoditi da je odluio ne slijediti ih. 196 Kao to je obeao, osjeao sam se lakim bez starog djetinjstva koje me slijedilo kao sjena. Nestala je desetljeima / dugaka dilema, sumnja koja mi nije davala mira da sam za- f boravio neto oajniki vano iz moje prolosti kada sam bio dijete. Uz njegovu pomo popeo sam se izvan tog vremena, i magloviti daleki pogled na juer konano je nestao iz mog vidokruga. "Brzi teaj", rekla je Leslie, jo uvijek itajui svoju knjigu. "Tko?" "Dickie", rekla je. "Nauio je sve to je htio od tebe i otiao?" "Zato to kae?" "Samo pogaam", rekla je. "Morala bih biti od kamena kad ne bih osjetila tvoju Tjeskobu-Zbog-Neispunjenih Osjeaja." Biti e lijepo, jednog dana, kada u imati pustolovinu cijelu proivljenu i kada u moi odabrati vrijeme koje budem htio i ispriati mojoj eni poetak, kraj i znaenje. To e se dogoditi, mislio sam, otprilike kada se pakao pretvori u santu leda. "Zapravo, da." "Da li ti je doao dati neto ili je doao da dobije neto od tebe?" Rekla je to kao da je ve unaprijed imala svoj odgovor. "Htio je nauiti", rekao sam, "i bilo je zabavno pokazati mu. Sada zna gotovo sve to ja znam i na njemu je da sam odlui to e napraviti s tim. Ja sam dio samo ove njegove budunosti i ni jedne druge koja bi mogla biti njegova." "Ti mu ne znai nita vie od toga", rekla je, dok se pitanje pretvorilo u tiho izreenu tvrdnju. "Da li ti nedostaje?" "Ne znam da li bih mogao objektivno odgovoriti na to", rekao sam. "Sjeat u ga se. Mislit u na njega." Smijala se mom nainu. "Da li ti je bilo teko dok si ga uio racionaliziranju svakog, i najmanjeg traga ljudskog osjeaja, ili je i to brzo nauio?" "Oh, Wookie, nemoj biti aava! Ja sam racionalna dua, neu tako brzo mijenjati svoje osobine, uostalom bila bi izgubljena kad bih to napravio. Mi smo u savrenoj ravnotei, ti i 197 ja, na naoj maloj klackalici, i sigurno ne eli da iskoim i prebacim svu teinu na tvoju stranu i reci mi ako grijeim." "Racionalan ili osjeajan", rekla je, "nema veze. Odluila sam te zadrati." "Hvala ti, ljubavi." Primaknuo sam se blie, ugasio svoju svjetiljku, provukao ruku ispod njenog jastuka i zatvorio oi da bih zaspao. "Bilo bi strano

hladno, bez tebe." "Ui, zar ne?" rekla je. "Ne, ljubavi", mrmljao sam. "Po prvi puta u ivotu bio sam uitelj, a ne uenik." "Hm." Vratila se knjizi i itala je sve dok nisam gotovo utonuo u san. "Sljedei put kada ga vidi", rekla je, "reci Dickieju da ga i ja volim." etrdeset Te noi, u tri sata ujutro, najednom sam se probudio u mraku, iroko otvorenih oiju i buljio u crno, mozak mije dvostruko zakazao u brzini: Dickie se sjeao djetinjstva koje sam ja zaboravio! Sjeao se odmah od prvog tre-nutkal Dva kraja ivotnog vijeka, koja smo bili, teili smo sredini koju ni jedan od nas nije mogao pronai sam. U satima koje smo proveli zajedno, mislio sam, jedino to sam trebao napraviti bilo je da postavljam pitanja! On i dalje uva pojedine 198 pustolovine, klju za sve ono u to sam poeo vjerovati, trenutke koje sam morao dotaknuti jednom kao odrastao ovjek. Nije mogao samo tako otii! vrsto sam stisnuo zatvorene oi, prisiljavao sam se na oputanje, prizivajui njegov lik u mislima, jasno i sjajno i utonuo u njega. Trenutak kasnije stajao sam na breuljku gdje je uma graniila s livadom, spiralna galaksija siunih srebrnih cvijetova to su sjali uokolo. Dolje ispod mene sjedne strane leao je ocean taman gotovo kao nebo, dok se bljetava svjetlucava rijeka kretala prema njemu. S druge strane, sve dokle mi je pogled sezao, protezala se iroka prostrana ravnica sve do ruba horizonta gdje su stajala prastara brda i doline. Naputen i miran, Raj je ponovo posjeen. Znao sam, s vrha breuljka, da se sve promijenilo, a opet je bilo tako nemogue poznato. Gdje li sam ve vidio ovo mjesto? On mora da je negdje u blizini. Naao sam ga visoko na stjenovitom grebenu, isti djeak, nepromijenjen, kako baca jedrilicu. Kao daju je bacao u zrak s malim pilotom u kabini, koso se nagnula preko zelenila, pronala uzlaznu struju na rubu obronka, snano uletjela u nju i popela se. Prizor koji zaustavlja dah. Kako mu je to uspjelo? Nisam ekao da vidim. "Ti se sjea mog djetinjstva!" rekao sam, bez pozdrava. "Svih dogaaja! Jesam li u pravu?" "Naravno da se sjeam", rekao je. "Samo zato to si ga ti zatvorio ne znai da je izgubljeno." "Ti se sjea roenja!" Cijelo vrijeme, mislio sam, on je imao odgovore. Dickie zna to mijenja nae spokojne duhove iz ivueg svjetla u Nika-da-To-Nisam-Traio djeje vritanje u mraku. Veza koju nikada nisam pronaao i koju nisam mogao ni zamisliti. "Trebam to sjeanje", rekao sam. Nazreo se traak poruge u njegovom osmjehu. "Mislio sam da nikada nee zatraiti." 199 t Kopao je po depu koulje i iznio na svjetlo dana malu velianstvenu kristalnu kupolu koja se pretvorila u blijedi jantar, ne veu od onih sitnih kiselih vonih bombona. "Stvorena da traje zauvijek", rekao je. "Nita osim tvoje elje za saznanjem ne moe je otvoriti." Dao mi ju je. "Paljivo, jer e se slomiti kad je dotakne. Jesi li siguran da je to ono to hoe?" Uzeo sam je iz njegove ruke. Laka od ljuske jajeta, ta mala stvar. Zato ne,

to njeno, mirom ispunjeno lebenje mog prvog dana na zemlji je tajna skrivena u ruinoj latici. Tako je osjetljiva! Nikada bre nisam protrljao njenu povrinu vrhovima prstiju i ona se rasprsnula u mojoj ruci, vraajui me u vrijeme jedan sat prije mog roenja. Nikada vie. Mo koju sam nauio, takva je da se ni jedan neprijatelj ne moe mjeriti s njome. ivot u svemirskom vremenu, to je Grad Treptaja? Tako sam pametan u toj igri, tako sam do krajnosti neranjiv od bilo kojeg oruja, tako potpuno siguran u znanje, da u odlebdjeti smijui se kroz krug zmajeva koji su me toliko puta prije bacili u prainu. Odmoren, ponovo na nogama, naoruan neuzdrmanim razumijevanjem realnosti umjesto starih vjerovanja u fikcije, to bi me uope moglo sada ogrepsti? Neustraivo nije prava rije ... ovo e biti ZABAVNO! Posljednji ivotni vijek, posljednji susret u igri, da se dokae da pobjeda ne mora uvijek biti teka, da pokaem da sam zauvijek nauio onu laganu gracioznost saznanja od koje je svaki stvarni trijumf izgraen. Sjeti se tko si, kauboju, nikada nemoj vjerovati u ono to vidi oko sebe, i onda e to napraviti Malim! Prstom! I tako naoruan, ne obazirui se na zmajeve, prekoraio sam granicu, i sve je postalo crno. etrdeset jedan Tada, sjetio sam se, to je bila odlina ideja. Pustolovina! Romantika! Sjedinjen opet sa starim prijateljima, pourujui samog sebe u posljednju bitku s mojim nasumce izabranim velikim vatrenim neprijateljima. Ovaj put u ih srediti, biti e manji od makovog zrna! Najgori mogui zavretak: nekoliko ogrebotina da zaboravim na trenutak tko sam, da trepnem na njihovo Izgleda Kao Takvo. Gotovo nemogue, te ogrebotine. Sjetio sam se! Nikada vie starih uasa kao kada sam izgubio to znanje, borio se cijeli jedan ivotni vijek protiv utvara, bacio samoga sebe u prainu, pitajui se u posljednjem trenutku zato sam ikada bio roen. 200 Kakav udan osjeaj, biti roen. Satima prije bio sam siguran, sretno plovei, svi sustavi bili su topli i dobri, a sada je kontrolna soba moje svijesti u nuklearnom usijanju bila u stanju opasnosti. Stotinu kao strah jasnih smrtno crvenih upozorenja je svijetlilo: dii sada ili umri; jedi sada ili umri; padovi ubijaju; vatra ubija; neprijatelji u mraku; psi izgledaju neukrotivo, jedu malu djecu. Nikada nisam vidio toliko jasnih upozorenja kako urlaju i sada sam potpuno otkriven i BES-PO-MO-AN, trebalo bi to rei nemoanine mogu ak ni kroz jecaj izgovoriti rije "Pomoi" Jedna osoba je blizu. Mama, mrzim biti egocentrian ali rado bih da ostane uz mene dok ne provjerim sve opasnosti, 201

dok se ne naoruam i navuem oklop, dok ne budem imao trideset godina, molim te, i ako moe reci, usput, to radim ja ovdje? ini se da sam zaboravio ... jesam li ja izabrao ovaj ivot za sebe ili ti, i da li bi mi htjela rei zbog kojeg suludog razloga? Ona je imala odgovore, ali moja pitanja izala su kao pla, i tamo - tamo jedan mali nije nekakva pomo kada znam da vjetar hladi kada je vani deset stupnjeva ispod nule a ja se ve poinjem tresti na dvadeset iznad. Jedini izbor bio je zatvoriti oi, iskljuiti sustave i spavati. A spavanje me vratilo natrag na divne mekane smaragdno-jantarne obronke breuljaka, skoim i padnem, samo plutam, u bljetavilu maslaaka koji lebde u

zraku. Spavanje je povratak kui, povratak pameti u jeziku bez rijei, uitelji i uenici isti jedni drugima, razlog i svijest svemu. NE BI VJEROVALI! rekao sam im. Sljedei put kada ovo kaem i ako zvui kao zabava, drugi ivot u svemirskom vremenu, hoete li me uhvatiti u mreu? Zar niste vidjeli da sam bio LUD? Udare te svim svojim ogranienjima odjednom, one sekunde kada dotakne Zemlju... svemirska-ograni-enja vremenska-ogranienja: Odvojen sam i razliit od svih, uhvaen u Kalup-Za-Tortu za malo SIUNO bie, nespretna minijaturna naglavce postavljena luaka koulja tijela umanjenog svim drugim poznatim objektom ne mogu povezati misao ne mogu se vratiti kui ne mogu ak ni letjeti i gravitacija je ogromna, tei sam od slona u betonu, krhkiji sam od leptira s krilima od ipke, sve i svugdje je led i elik osim Mame i plahte, granice kao noevi u mom grlu, pravila koja ne mogu pogoditi, zavjesa je dignuta u kazalitu u kojem sam morao sam napisati rijei za vlastitu ulogu, rijeima koje ne znam i umom koji uglavnom zbrkano pokuava natjerati usta da progovore a ne mogu ak rei da hou van odavde. Svemirsko vrijeme je dovoljno ludo u teoriji... u stvarnosti je ludilo izoblieno, minuta za odrasle predstavlja dane za 202 mene, kling-kling-kling: svemiri se raspadaju svake sekunde i nitko to ne primjeuje, milijun izbora ne daje predaha a na kraju se ispostavi da postoji samo jedan, sve stavljeno u krevet u nepromjenjivoj prolosti koju je donijela budunost koju svi znaju. Ovo je igra, zar nije? Bio sam upozoren na nestvarno, ali ovo je nestvarno s osvetom, ovo je nemogu izazov: promijeni ovaj trostruki-udarac-protiv-mene djeteta u nekoga tko e u najboljem sluaju jedva poeti odraavati ono to ja jesam a u najgorem postati granica-noena-rijenim-brzacem koja nikada nee doi do kopna odnesena preko padina gunajui o emu se tu radi, tko se moe sjetiti okruen tom bukom? Bio sam lud to sam to izabrao, ali bih isto mogao i pustiti da ode, a najgora stvar koja se moe dogoditi je da me uz malo sree pojede pas i spasit u se ovih vrata u podu to vode u svemir i opet u biti kod kue. Buenje, toga se ak nisam ni sjeao. Bio sam promatra, upravo maknut iz svijeta duhova -oni koje sam promatrao mogli su promatrati mene. Slatki mali, rekli su mojoj majci, dubokoumno zahvalni to nikada vie nee biti mali kao ja. On je tako sretan! Pogledaj te irom otvorene oi... nevine, sretne, sigurne. Pogreno. Pogreno. Pogreno. Vodio sam najteu bitku svog ivota, tih prvih sati, i gubei ih, red za redom ruile su se ploice domina. "Ja jesam", rekao sam svijetu. "Ja sam nikada roen, nikada umrli individualni odraz vjeitog ivota, odabirem svemirsko vrijeme za svoje kolsko dvorite i igralite. Doite ovamo samo ako elite, da opet budete sa starim prijateljima, da opet izazovete drage stare neprijatelje ..." Kao da su bili udareni eljeznom izmom u glavu, takvi su bili moji neprijatelji. Nisu upotrebljavali rijei, nisu im trebale. 203 Bol! Dobrodoli u svemirsko vrijeme. Zemlju Bez Drugih Izbora. Ono to vidite je upravo ono to je, narode. Trenutno je malo zamueno, ali to jasnije vidite, tim gore postaje. Tu je hladnoa, tu je glad, tu je e, tu je tvoje tijelo koje predstavlja sve od tebe to je prisutno ovdje. Sada nema beskrajnog ivota. Sve to stoji izmeu tebe i iznenadne smrti su dva puka smrtnika koje sam jedva upoznao, dva smrtnika ne ba sigurna da ele biti tvoji roditelji. "Sjeam se ivota prije nego sam doao! Tada nisam trebao jesti ili disati, nisam trebao tijelo da bih ivio i ivio sam! Izabrao sam svoje roditelje i oni su izabrali mene! Ja sam izabrao ovo vrijeme! Sjeam se ..."

Sjea se snova! Bljeskanja u tvom praznom djejem mozgu. Pokai nam taj ivot, pokai nam put. Ne moe? Pokuaj jae! Zaboravio si gdje je? Tako brzo? Probaj ovo, dijete ... zadri dah tri minute, proi kroz led u pet, spavaj u snijegu deset, ostavi svoju majku na jedan dan. Probaj to, i onda nam doi ispriati o Vjeitom ivotu! " Zamagljeni tek roeni um se uskomeao, gubei po jednu bitku svaku minutu. Nema vremena za razmiljanje, fiziki i svijet posjeduje vrijeme. Svijet se bori na vlastitom terenu, r nita nije istinito osim onoga to vidi svojim oima i dotie vlastitim prstima. Ni jedan dokaz se ne priznaje osim materijalnog dokaza, sve drugo je vrijedno prezira. Bio sam izbaen iz ravnotee, natrag uza zid. Djeca ne znaju koji kraj maa trebaju drati. Nadjaan sam i biti u izrezan na komadie od najgluplje od najpodlijih vojski, djeje igre, izrezi malog buntovnika prije nego naui gledati. Ovaj svijet je kremen i kamen, previe boli. Ja sam nit i krv koja se vrsto dri, a moja mama pojma nema da se borim za ivot. "Sve je u redu, maleni, nemoj plakati. Sve je u redu ..." Mama! plakao sam bez rijei. Pomozi mi! Nisu svi razgovori rijei, i ponekad majke kau vie nego to znaju kada djeca plau. Pogladila me po glavi. "Maleni moj. Zmajevi su te nadvladali, ali oni lau. Ti moe izabrati. Dvije mogunosti. Jedna: Reci im da blefiraju, ne sluaj njihova ogranienja, dijete. Zatvori oi, izdigni svoj duh, sjeti se tko si, izvan prostora, izvan vremena, nikad roen, nikad umro ..." Opustio sam se, i prepustio. "... i materijalni svijet podignuti e stisnutu aku u pobjedi - Mrtav! Sve oi zaklet e se da tvoje siuno tijelo ne die, svi prsti sloit e se da nema pulsa, potpisati e svitak papira na kojem e tvoju pobjedu nazvati smrt." Drala me prislonjenog uz svoje lice. "Druga mogunost: Pobjedi tako da izgubi. Prije nego to se slome tvoji vanjski zidovi, a slomiti se moraju ako e ostati, izgradi unutarnje mjesto gdje e sauvati svoju istinu. Sauvaj to da si vjeiti ivot, koji odabire vlastito mjesto za igranje; sauvaj to to zna da tvoj svijet postoji s tvojom suglasnou i za tvoje vlastite dobre razloge; sauvaj to to je tvoj razlog i zadatak da da ljubav na svoj vlastiti zaigrani nain, u trenucima za koje e ti odluiti da e biti najdramatiniji. Zmajevi su ti prijatelji]" Sluao sam svoju majku sjeajui se, prizmu njene ivotne linije koja je isti trenutak povezala sunanu svjetlost iz koje sam doao i ovaj svijet lukavtine i varke i napada prije svitanja. Gledala je u moje oi koje su postajale velike kao tanjuri i koje su zapanjeno zurile u njene. "Istina se vrsto dri?" pitala je, njezin apat je bio tajna izmeu nas dvoje. "Istoi kristal, sada, oko sredita svog bia, dublje i jae od prostora i vremena, stavi tit koji nita nee moi slomiti..." Ali mama, trepnuo sam, sluajui, gubei. ak i ti si prostor i vrijeme. Ti si tu a ne tamo. Ti si sada sa mnom i jedan dan e umrijeti... "To je istina", mrmljala je. "Sluaj svoje zmajeve. Ja sam uhvaena u svemirsko vrijeme jednako kao i ti. Ja u umrijeti, i tvoja braa, i tvoj otac, isto. I biti e sam. Pusti. Predaj se. 204 205 I'..... Pusti da padnu zidovi, pusti ih da se srue, da stijene postanu pijesak. Pusti svijet da potee kroz tebe, preko tebe, naui njegove lai, plivaj u njima, nemoj pruati otpor. Ali duboko' u sebi, sjeti se to si sauvao na sigurnom,

ijedan dan za dvadeset godina, maleni moj, za ezdeset godina, takni svoju istinu i nasmij se ..." Vjerovao sam joj i pustio se, predao se zmajevima danima nakon to sam bio roen, promatrao zidove kako se rue i pretvaraju u gustu pjenu prije nego to je naiao tuni planinski val: nema izbora, nema pitanja, ivot je jadan kratak nepoten ne postoje svrhe mi nismo utokljunci ija neizvjesnost visoko lebdi mi smo leminzi, ti mali glodavd koji bezglavo jure preko ruba litice vlastitih mogunosti bez ikakvog razloga. Dobro doao na zemlju, glupane. "Hej", rekao sam. "Ovdje je super!" Ovo je bolje, moji zmajevi su fukali, savijajui se blie oko mene. ivot je toliko laki kada se ne opire. Nema nita za sjeanje, sve je za uenje. Tvoje oi su zatvorene za nas - otvori oi, sada. Tvoje tijelo je oputeno - napni tijelo, sada. Um ti je tako irok - suzi ga, sada. Tvoj duh je tako siguran - odreci se duha, sada. Govorili su jedan za drugim, izmjenjujui se, bez prestanka. Ti si u dubokom, glasom izbrazdanom snu. Svaka rije koju izgovorimo alje te dublje i dublje u buku, nemirno buenje. Nemoj se uditi, nemoj ispitivati. Ima neto na umu. Reci, i kada kae, potonut e dublje i dublje... "Hvala ti", rekao sam. "Toliko za nauiti!" Dobro. Da. Smrtnici vole uiti, i na poklon tebi je to to e uvijek voljeti uiti. Naui ovo: 206 Privid je stvarnost. Ono to vidi je ono to je stvarno. Ono to dotakne je stvarno. Ono to uje i okua i pomiric je stvarno. Ono to misli nije stvarno, ono emu se nada ne postoji. Test Broj Jedan: Sto je stvarnost? "Privid je stvarnost", rekao sam. Dobro. Odlian uenik. Duboko, spavaj. Toliko toga za nauiti. Stvarnost se mijenja s vremenom Atomi formiraju ivot, upravljaju ivotom, kraj ivota. Sudbina je sluajnost. Neki ljudi su sretni, neki nisu. ivjeti znai pobijediti, dobiti, postati netko; umrijeti znai izgubiti, nestati, postati nitko. Test Broj Dva, malo tei ovaj put: Sto mijenja stvarnost? "Vrijeme", rekao sam. "I prostor." Vrijeme je odgovor. Zato kae prostor? "Zato to je stvarnost drukija na drugim mjestima^ Dobro! "Vrijeme" je odgovor, ali prostor je istina, isto tako. Ve razumije! Razmilja kreativno. Razumije li kreativnost? "Da. Nita ne postoji dok nije materijalno stvoreno, u prostoru i vremenu. Prije nego je stvoreno je nestvarno. Nakon stoje uniteno postaje nestvarno. Sve je stvoreno i sve je uniteno. Sve je pitanje vremena." to se nalazi izvan prostora? "Nita." to postoji nakon vremena? "Nita." Tvoja majka e te nauiti hodati. Zato e uvijek prolaziti kroz vrata i nikada kroz zidove? "Zidovi su ogranienja. Nitko ne hoda kroz zidove zato to su vrsti, i ne mogu proi kroz vrsto ako ga ne unitim. Mama i Tata ne hodaju kroz zidove, a oni su veliki i moni. Nitko nije moniji od ogranienja prostora i vremena, a najmanje ja." 207 Dobro. Sve ima svoja ogranienja. Postoje ogranienja izvora. Postoje ogranienja hrane, zraka, vode, zaklona, ideja. to vie koristi, to manje

ostaje drugima. Drugi su stariji i jai i mudriji od tebe, oni su bili prvi, oni imaju prednost. I zato se sjeti: Djeca se ne trebaju preesto viati, i ako se viaju onda se ne smiju javljati. Djeca nikada ne smiju dosaivati odraslima. Djeca ne razmiljaju, ili ako razmiljaju, njihovo razmiljanje je nespretni zakrljali promaaj kojeg njihov mozak pretvara u prazninu. Dijete ne moe zamisliti nita novo ili razliito ili znaajno. Ostani na svom mjestu. Uvijek vodi rauna. to e rei ljudi? Nemoj nikoga uznemiravati jer si lomljiv kao i paukova mrea tako da te prve godine ivota ak i slabi moe ubiti golim rukama. Snaga je mo. Ljutnja je jedino upozorenje koje e ikada dobiti. Strah nije obrana. Test: Koji je jedini svijet koji je ikada bio ili e ikada biti? "Svijet koji vidim vlastitim oima." Odakle si? "Dolazim od nikuda, idem nikamo. Tamo ne postoji svrha." Dobro! Porijeklo je srea. Tijelo je stroj; ugljik, vodik, kisik, radi na organsko gorivo. Tijelo kontrolira um, umje besciljna elektrina aktivnost kroz mozak. Postoji jedna fizika stvarnost, ona ne zahtijeva tvoju suglasnost za svoje postojanje, i potpuno je odvojena od tvog uma ili od tvog ivota. Tako ti nema nikakav utjecaj na stvarnost ili materijalni svijet. Ne postoji tako neto kao nematerijalni svijet. Odbaci ove ideje i umrijet e. Pitanja? "Naui me jo vie." Svijet je imao manje problema prije no to si doao i ne treba ih jo vie. Nikoga nije briga tko si ili to misli. Svaka vana ideja ve je smiljena, svaka vana knjiga ve je napisana, svaka lijepa slika naslikana, svako otkrie otkriveno, svaka pjesma otpjevana, film produciran, razgovor zavren. Svaki vaan ivot ve je bio odivljen. Ti nisi vaan i nikada nee biti. Test: Koga je briga za tebe? "Ja brinem za sebe!" Pogreno. Opet: Koga je briga za tebe? "Nikoga nije briga za mene, i to je sebina zamisao da brinem za sebe. Postoje milijarde ivih na ovoj planeti, ja sam doao bez poziva, drugi e mi dozvoliti da ostanem ako sam tih i posluan i ako ne jedem puno. Ali najvanije je da sam tih." Ispravno. Svatko je odvojen od svih drugih. Sve znanje putuje u rijeima i brojevima. Ne zna nita dok te netko ne naui. Svatko tko je stariji ujedno je i pametniji od tebe. Svatko tko je vei ujedno je i moniji. Vrijednost dolazi u obliku lo-loiji-najloiji, dobar-bolji-najbolji. Postoji Ispravno i Pogreno, postoji Dobro i Zlo. Dobro i Ispravno zasluuju da ive, Zlo i Pogreno zasluuju smrt. Ti ne ivi za sebe, ivi zato da bi ugaao drugima, da bi pomagao drugima. Postoji puno nacija i jezika na svijetu. Ti si roen u najboljoj naciji, njen jezik je najbolji jezik, njen politiki sustav je najbolji sustav, njena vojska je najbolja vojska. Sluaj naredbe koje ti da tvoja zemlja, s bilo kojeg nivoa autoriteta, bori se i umri za svoju naciju, da bi ona ostala Broj Jedan. Dobri deki pobjeuju, loi deki gube. "Ali svi umiru, ak i dobri ljudi gube, na kraju?" Ako dobri ljudi umiru, onda idu u raj i onda su sretni. "Ali raj ne moe biti vien oima, a nita nije stvarno to se ne moe vidjeti. Ti si rekao!" 208

209 Raj je la, da bi se sakrilo da je umiranje gubitak. Vjeruj u la. Pravda je kada lo ovjek umre, tragedija je kada dobar ovjek umre, smrt je kraj ivota. Sve nema odgovor. Svemir je nepoznat. Nita to je vano nema smisla. "Kako sve to moe biti istina?" Sve to jest istina. To je stvarnost. "Naravno." Niti deset sati na planeti, a ve sam bio razoruan, rjeenje za koje sam platio s tisuu ivota lealo je zakopano ispod duboke olovne mase sigurnosti prihvaanja onoga to svi znaju - ivot je sluajnost koja se dogaa prije nego izmaknemo i umremo. Daleko ispod svjesne misli: Ono to svijet ne treba je jo jedna budala. Zato tako oajniki elim opet biti Joe Bubble-head, to uope mogu dobiti od beskonanog, hipnotikog ono-to-vidi uvjerenja, od neuenja svega stoje istina? Ras-tem kao i svako drugo dijete na ovoj planeti, gutam sve ono to svijet sugerira, i uskoro e biti prekasno za sjeanje. Da li se sjeam sada? Zato sam uope doao ovamo? Bitka je zavrena. Dijete spava. "O 210 etrdeset dva no to si znao prije roenja nije izgubljeno." Glas mu je bio njean kao povjetarac na vrhu breuljka. "To krije samo do onda dok ne proe na ispitima, dok ne doe vrijeme da se sjeti. Ali, ako hoe, nai e nekakav udan smijeni nain da to opet pronae." Sjeo sam blizu njega na stijenu, brada mije bila na koljenima, pokuavajui proitati promjenu u njemu. Gledao sam Dickiejeve oi, i onda, gotovo itavu minutu, bez rijei sam razmiljao kako to da sam znao tako puno kada sam bio on. Bio sam bistro dijete, nema dvojbe, ali imao sam puno toga za nauiti, nisam bio tako bistar. I onda sam konano doao do puevog zakljuka, napokon. Dickie me isto tako gledao, uzvratio je pogledom na moje zurenje bez treptaja, itao mi je misli i najednom se, sasvim polako, u kutu usana nazreo najmanji osmjeh. "ekaj da pogodim", rekao sam mu. "Znao si cijelo vrijeme? Htio si da se sjetim svega to sam znao, ne zbog tebe nego zbog sebe. Sve ove mjesece, svaki trenutak s tobom, bio je test." Nije niti potvrdio a niti zanijekao. "Pye?" Nakon nekog vremena kimnuo je jednom, jedva miui glavom. "Donald Shimoda?" Jo jednom, jedva zamjetno. "Galeb Jonathan." Jedva primjetan osmjeh je ostao, dok su mu oi bile bezizraajno prikovane na mojima. Najednom u glavi mi se stvorila uasna misao, ali nisam se mogao uzdrati a da ne pitam. "Dickie, da ti nisi kojim sluajem i Shepherd, takoer, nisi li ti napisao onu knjigu za 211 mene da je potpiem, da je dobar plan zdravstvenog osiguranja isto to i novac u banci?" Osmjeh mu je postajao vei. Uhvatio sam se rukama za kosu, ne znajui da li da se smijem ili da plaem. "Dijete, za Boga miloga! Kako si mogao? To je prijevara!"

Uivao je u prizoru, ta dua iza maske djeteta koje sam bio. "Kako moe ivot prevariti nekoga tko ima mone alate"? rekao je. "Kako ivot moe dati neprecizne odgovore nekome tko je proao testiranje? Stvar je u tome da se treba sjetitil" Trebao sam znati, mislio sam. Kada u nauiti oekivati da e se dogoditi ono to ne mogu zamisliti? "Ako si htio saznati to ja mislim da znam", rekao sam, "da li ti je ikada palo na pamet da si mogao jednostavno pitati?" Podrugnuo mi se svojim osmjehom. "I ispuniti tvoju pristupnicu koja garantira da sam bezopasan u tri kopije, sluati te kako cenzurira svoje znanje tako da te ne bi krivo razumjeli i zabili se brzinom od sto pedeset kilometara na sat u zid? Ne treba nam tvoj oprez, Richarde, mi hoemo tvoju istinu! Mi neemo..." "ZATO? Ja nisam galeb bri-od-vjetra, nisam Spasilac svijeta, nisam multidimenzionalno ivo-bie iz alternativne budunosti koje zna sve odgovore na svako ikada postavljeno pitanje! Zato brine o meni?" "U emu je tajna, Richarde? Nisi nekakav otpadnik na izgubljenoj planetiotoku. Misli da nema sreu sresti svoje druge ivote, uiti s njima? Mi\ Ti si mi\" Zastao je traei rijei koje bih mogao razumjeti. "Ti si odabrao nas za svoje uitelje? Mi smo odabrali tebe, isto tako. Tebi je stalo do toga to e nauiti? I nama, jednako. Ti misli da smo u tvom ivotu zato to nas voli? Zar ne moe razumjeti? I mi volimo tebe, isto!" Upro sam se rukama o stijenu, drei se. Zato bi bilo tako teko znati, da oni koje volimo, isto tako vole i nas? 212 "Nikada nisi otiao, zar ne?" rekao sam napokon. "Promijenio si lice, ponekad bi postajao nevidljiv, ali cijelo vrijeme bio si tu. U najgore vrijeme, isto tako, razvod i bankrot i promaaj i smrt?" "Naroito u najgore vrijeme." Kako sam mogao biti tako slijep? Kroz najgore dane mog ivota uvijek je bio pokraj mene kao tiho osiguranje: Postoji razlog zbog kojega si odabrao ovo to se dogaa oko tebe. Dri se, Richarde, ivi svoj nain najbolje to zna, izaas e shvatiti zato. Tko se usuuje rei tako neto, tko se usuuje podsjetiti nas ako ne na vlastiti uitelj u nama, neometan onim to se ini kao da je? Nakon toliko mjeseci u kojima me testirao pitanjima, Dickieju nije ostalo nita to bi mogao pitati. Moj ispit zavrio je u tiini, posljednja veza: "Dickie", rekao sam, "ti si taj, zar ne? Ti si kapetan mog skrivenog unutarnjeg svemirskog broda, koji eka da me odvede kui?" Bio je to najbljei od svih osmjeha. "Pogreno", proaputao je. "Ti si kapetan." -kraj 213 Epilog Posada koju imamo na naem unutranjem brodu su nai navigatori i topnici i titonoe i savjetnici, i oni e ostati nai prijatelji do kraja ivota. Upoznajemo ih u trenutku kada smo spremni ili imamo potrebu ili smo radoznali, da dotaknemo trenutak kada se usuujemo zamisliti njihovo postojanje i zamoliti za pomo. Sumnjam da je ovo posljednji put to u vidjeti Galeba Jonathana ili Donalda Shimodu ili Pyea ili Shepherda, premda nemam pojma u kom pravcu ih vodi sljedei ispit, pola minute ili stotinu stoljea od ovog trenutka, i neu pitati. Siguran sam da ovo nije posljednji put to vidim Dickieja. Ovog trenutka on gleda van kroz moje oi, promatra svoju prolost i svoju budunost kako

treperi u rijeima ispisanim na ekranu prijenosnog kompjutora. Mali ovjek koji je imao potrebu da zna sve to sam nauio naao je dom. Zatvorenik kojeg sam zatvorio sada ivi tamo gdje ima pogled, visoko u mom duhu, kao fontana koja me zapljuskuje pitanjima: Richarde, to ti misli da jesi? to e biti sljedee? Koje vrijednosti odabire za zvijezde u koje e gledati, a koje nee? to radi ovdje Kapetane, to bi radije radio i zato to sada ne radi? Pokai mi kako si uio o ljubavi. ekali smo sve ove godine da pronaemo nekoga tko e nas razumjeti, nekoga tko e nas prihvatiti onakve kakvi jesmo, nekoga s arobnjakovom snagom da otopi stijenu u sunanu zraku, tko nam moe donijeti sreu unato iskuenjima, tko se moe suoiti s naim zmajevima u noi, tko 214 nas moe promijeniti u bie koje smo odabrali biti. Upravo juer, otkrio sam daje taj magini Netko lice u ogledalu. To smo mi i nae vlastitom rukom napravljene maske. Sve te godine, i konano smo se sreli. Zamisli.