18/21. 08. 2006.

= srednje kameno doba Mezolitik ni u gospodarskim ni u društvenim ni u materijalno-kulturnim sferama ţivota ne donosi ništa bitno novo. Nove definicije neolitika – pojam pretkeramičkog neolitika – pojam mezolitika raščlenjen je na dvije vrijednosti: epipaleolitik i protoneolitik. Danas: epipaleolitik = klasični mezolitik Osnovno obiljeţje mezolitika su različite seobe ograničenog opsega koje dovode do znatnog usitnjavanja kulturne slike toga vremena. Najvidljivija promjena do koje dolazi je na području umjetničkog shvaćanja. Nestaju svi oblici magdalenijenske i kasnogravetijenske umjetnosti. U istočnoj Španjolskoj i sjevernoj Africi nastaje novi likovni izraz koji se pribliţava neolitiku. U materijalnoj kulturi dolazi do sklonosti sitnoj litičkoj industriji (mikroliti). Mezolitik je i u trajanju iskazan kao prijelazna etapa. Obuhvaća vrijeme od oko 8000. do 5000. godine pr. Kr. Tri kulturne zone: 1. sjeverozapadna i dijelom sjeverna Europa; npr. hamburška kultura 2. istočna Europa; teško je odvojiti završni paleolitik od ranog mezolitika 3. juţni dio Balkanskog poluotoka; specifični mezolitik koji korijene vuče iz završnog paleolitika Mezolitik u Hrvatskoj je slabo poznat (Vindija; nalazi se uklapaju u shemu panonskopodunavskog tardenoazijena). Nakon vlaţnog i hladnog predborealnog razdoblja, koje nije osobito pogodovalo stanovanju na otvorenom, u prostranim panonskim nizinama nastupilo je borealno razdoblje. Vrijeme suhe i tople kontinentalne klime što uvjetuje porast populacije. Porast razine voda uvjetovao je smještaj naselja na višoj nadmorskoj visini i na povišenim terasama.

2

PROTONEOLITIK- KULTURA LEPENSKOG VIRA
Javljaju se prva naselja ribarsko-lovačkih zajednica s umjetnošću, arhitekturom i religijom. Temelji se na kasnopaleolitičkoj i mezolitičkoj tradiciji, ali postoje i trajna naselja i vjerojatan je početak kultivacije biljaka i domestikacije ţivotinja. Eponimni lokalitet: Lepenski Vir - Đerdap Rasprostiranje: Kultura je nastala u Đerdapu, a zatim se širi prema istoku niz Dunav, a moţda je zahvaćala veći dio srednjeg i donjeg Podunavlja Kulturni kompleks: Neolitik započinje u fazi Lapenski Vir IIIa. Lokaliteti: Alibeg, Padina, Vlasac, Lepenski Vir, Razvrata, Ikoana i Hajdučka vodenica u Đerdapu te Kladovska skela, Korbovski otok i Banski otok u ravnici istočno od Đerdapa. Trajanje: oko 6300. do 5200. god. pr. Kr. Faze: U ranijoj fazi nastambe imaju pod od krečnjaka i elipsoidno vatrište ukopano u zdravicu, a kasnije je ognjište u osovini osnove i okruţeno kamenim pločama. U sljedećoj fazi zidovi su u donjem dijelu od lomljenog kamena o koji se upire konstrukcija. U fazi Lepenski Vir Ib-c i II nastaju staništa-svetišta koja imaju oblik kruţnog isječka, ognjište zadrţava isti oblik, a pored njega se javljaju kamene pločene postavljene u obliku mandibule. Kamene skulpture su pronađene samo na lokalitetima gdje su postojala staništa-svetišta. Skulpture se uvijek postavljaju iza ognjišta i ţrtvenika uz kamene «stolove». Naselja: U Đerdapu su sva naselja podignuta na terasama Dunava. Naselja su grupirana, a kuće u svim fazama imaju tlocrt kruţnog isječka i šatorast oblik. Ukopi: Grobovi su nađeni u svim naseljima kulture. U svim fazama mrtvi se sahranjuju unutar naselja, najčešće oko ognjišnih konstrukcija, u nastambama ili njihovoj neposrednoj blizini. Tri su osnovna postupka: Inhumacija – prisutna je cijelo vrijeme, pokojnici su u različitim poloţajima; Spaljivanje – jedino na Vlascu u nekoliko grobova; Sekundarno i Parcijalno – glavni ritual svih faza. Pokojnici su prvo izlagani izvan naselja, a zatim su vraćeni u naselje. U ranijoj je fazi češće parcijalno, a kasnije sekundarno sahranjivanje. Lubanje se stavljaju na kamenu ploču koja se zasipa kamenjem, a mandibule i neke duge kosti se stavljaju uz ognjišta. Pokojnik je ponekad posipan okerom ili ribljim kostima; prilozi su rijetki – alatke, nakit, glava jelena, skelet psa Pokretni inventar: razni uporabni predmeti – šila, svrdla, igle dlijeta, predmeti za lov i ribolov; kameni idoli, razni bodeţi, palice, ritualne lopatice. Ukras: prikazi ribe ili tijelo ribe s ljudskom glavom, apstraktni motivi…

3

Britanski prapovjesničar Gordon Childe uveo je u znanost pojam neolitičke revolucije. Međutim. To je prva revolucija u povijesti ljudskog roda koja ima društveno-ekonomski karakter. srednji i kasni neolitik. odnosno keramičke robe te primjena tehnike poliranja i glačanja pri izradi kamenog oruđa i oruţja. nego predstavlja prijelazni dio onda to vrijeme nazivamo protoneolitikom. 4 . Neolitik nije svugdje započeo u istom vremenskom horizontu i nije imao jednake gospodarske. Ako kasni mezolitik u nekom području više ne zadrţava izvorne osobine klasičnog mezolitika.Mlađe kameno doba (neos. god. na području sjeverne Hrvatske nije ni bilo ranog neolitika jer on ovdje započinje već razvijenom starčevačkom kulturom. lithos) – pribliţno od 6000. Kr. velik razmak između početka neolitika u Đerdapu i sjevernoj Hrvatskoj koji iznosi oko tisuću godina. proizvodnja lončarske. tako gledajući. sjedilački način ţivota. pr. Dioba za područje jugoistočne Europe: pretkeramički neolitik. društvene i kulturne domete. To je početak planirane privredne djelatnosti. Novosti koje bitno određuju neolitik: gospodarstvo zasnovano na motičarskom poljodjelstvu i stočarstvu. Primjer za to je npr. – 3500. rani. Najveća je novost svjesno sudjelovanje čovjeka u organizaciji ishrane.

god. linear-A: pojava slikane keramike. Mala Kopašica. Kr. Igrač i Zadubravlje kod SB-a. 5 . Lokaliteti: Pavlovac. juţna Bačka. Starčevo. Uzrok je bilo nastajanje vinčanske kulture kasnog neolitika. monokromni stupanj: nedostatak slikane keramike i barbotina. i to isključivo bijelom bojom. 3. istodoban sa spiraloidom-A – tipološki ih odlikuje sklonost prema blagom bikonitetu posuda. grubo posuđe dekorira se i nizovima bradavičastih motiva (susjedna Körös kultura) 6. Pr. Vinkovci-Ervenica. 2. motivi su linearni i geometrijski izvedeni nizom točkica ili ravnih crta 3.1. girlandoidni stupanj: vrlo sličan br. rijedak u Hrvatskoj a. unosi krivocrtne motive – različite girlande i lukovi uz rub posude + ponovna upotreba bijele boje 5. Hotel. Erdut. obiljeţje zapadnih krajeva sjeverne Hrvatske. Slavonija (sve do Bjelovara). Kosovo i djelomično sjeverna Makedonija. – 4850. Kulturni kompleks obuhvaća: starčevačka kultura. Faze: Stojan Dimitrijević je starčevačku kulturu podijelio na nekoliko stupnjeva: 1. Nama. Kozluk. Stara Rača i Ţdralovi kod Bjelovara. tesalska monokromna keramika. Crnkovačka bara. Zvijezda. karakteristike – jednobojna crvena fina keramika bez ukrasa. Lepenski Vir u Srbiji. Čavdar-Kremikovci-Karanovo kultura u Bugarskoj te tri regionalna tipa Körös kulture u istočnoj Mađarskoj i u većem dijelu Rumunjske. Drenovac. juţni Banat. Ovdje se i u barbotinu izvode krivocrtni i girlandni motivi. Srijem. Donja Branjevina u Vojvodini Lokaliteti u Hrvatskoj: Kneţevi Vinogradi. Vinča. istočna i središnja Bosna. Cernička Šagovina kod Nove Gradiške. motivi su još uvijek linearni 4. grubo posuđe ukrašeno prevlačenjem snopa grančica i impressu. Novost je pojava bikoniteta preuzetog od «vinče». Pepelana kod Virovitice Trajanje: C-14. 6000. STARČEVAČKA KULTURA Prvi izraziti predstavnik klasičnog neolitika na tlu većeg dijela današnje kontinentalne Hrvatske. Sarvaš. kultura napušta svoja matična područja u Srbiji i širi se u prekosavske i prekodunavske regije. Rasprostiranje: čitava uţa Srbija. Ptorosesklo kultura u sjevernoj Grčkoj. linear-B: slika se isključivo crnom ili tamnosmeđom bojom na prirodnoj crvenkastoj podlozi. Trţnica. spiraloid-A: klasično razdoblje starčevačke kulture. Eponimni lokalitet: selo Starčevo kod Pančeva u Vojvodini. Postojanje ove faze nije sigurno potvrđeno u Hrvatskoj. linear C: naknadno uveden. Anzabegovo-Vršnik kultura i VeluškoPorodinska grupa u Makedoniji. Bubanj. ali on zadrţava pravocrtne motive. spiraloid-B: posljednji stupanj.

a pliće (do 2 m) kao prostori za obavljanje različitih dnevnih aktivnosti. tj. a površina je glačana. opremljene ušicama ili rjeđe pravim ručkama. moguća rekonstrukcija naselja) Ukopi: Svi dosad otkriveni grobovi nalaze se unutar naselja. Obično su grupirana duţ vaţnih komunikacija. Keramičko posuđe: 1. nepravilnog oblika – zemunice. konične zdjele. Klasični oblik ţrtvenika je četvrtasto postolje na četiri kratke noge s niskim okruglim recipijentom razgrnutog oboda u sredini. Ukrašavanje: Gruba keramika ukrašavana je barbotinom: nabačena rijetka polutekuća glinena masa koja je ostavljena tako ili se oblikovala u bradavičaste nakupine (bubuljičasti barbotin). oblik stupa bez naglašenih pojedinih dijelova tijela. kanelirani barbotin. U ranijim razvojnim fazama izvodio se tzv. Pojavljuje se i meandar. na sunčanim padinama blagih breţuljaka ili prirodnim uzvišenjima u blizini vode. Davanje priloga je rijetko. keramičke posude. drugi top trokutastog ili četverokutnog ţrtvenika sa ţivotinjskim protomama nastao je preuzimanjem novosti iz kruga vinčanske kulture. Najčešći tip figurica su stupasti oblici. ciglasto crvena ili izrazito crvena Oblici: Kulgaste i polukuglaste zdjele. Svi stambeni objekti su isključivo jamski. 6 . Fina keramika rađena je od bolje pročišćene gline. Naselja: Smještena najčešće na povišenim riječnim obalama.. katkad na niskoj prstenastoj ili nešto višoj stoţastoj nozi. (Zadubravlje. Stambeni objekti su bili sloţeniji.Dominantni motiv u slikanju postaje spirala obično slikana širokim vrpcama. tamnom bojom na crvenoj ili oker podlozi. relativno duboko ukopani u zemlju. fina oslikana keramika Oksidacijski pečeno = boje: oker. impresso-ukras ili jednostavni metličasti povlačenjem snopa grančica ili nečeg sličnog. Keramički ţrtvenici i statuete: Figurica na području hrvatske gotovo da i nema (dva primjerka iz Vinkovaca). bilo kao keramička posuda bilo kao osobni nakit. tj. a prirodna crvenkasta boja se prije pečenja oslikavala bijelom ili nekom tamnom bojom što se nakon pečenja ponovno poliralo. svakodnevno posuđe 2. često višeprostorni objekti. Prisutna je i polikromija. Tankim urezima označeni su usta. oči i kosa. ili se preko mase prevlačilo prstima te tako izvodio tzv. (Orantica na ulomku grube keramike) Ţrtvenici. Unutar naselja bilo je raspoređeno više ognjišta. Na većim istraţenim lokalitetima pokazalo se da su stambeni objekti unutar naselja grupirani – pripadnici iste porodice na okupu. uokvirivanje tamnog motiva bijelim obrubom. Manje jame sluţile su za odlaganje otpadaka. Slikano posuđe ulazi u kategoriju fine keramike. u neposrednoj blizini nastambi. Pokojnik je poloţen u ovalnu jamu u zgrčenom poloţaju.

zašiljenog predmeta. najčešće školjke cardium – drugi naziv kulture je cardium keramika Rasprostiranje: istočna jadranska obala. bez određenog reda i stila 2. Nema nikakvih tragova obrade zemlje i uzgoja biljaka. Osim cardium školjke za ubadanje su korištena različita koštana i kremena šila. tek u drugoj fazi populacija se okreće poljodjelstvu i obradi polja pa dolazi do migracije u sjevernu Dalmaciju. polukuglasti ili jajoliki bez posebno izraţene noge ili vrata. Crvena Stijena. Stambeni objekti su kruţnog oblika ili u obliku zemunica. Gudnja. Faze: 1. nokta.2. valovite i druge motive. Eponim: impresso = otiskivanje: keramika je ukrašavana otiskivanjem prsta. Keramika je ujedno kvalitetnija. oblici su jednostavni kuglasti. Sama kultura je više mezolitička nego neolitička. jedina bitna novost je izrada keramičkog posuđa. Kr. pr. KULTURA IMPRESSO-KERAMIKE Autohtona neolitska kultura na istočnoj jadranskoj obali (od Tršćanskog zaljeva do Boke kotorske). Smilćić. razvijenija faza: otisci se povezuju i grupiraju u cik-cak. puţeve kućice i dr. Danilo. Krković. Grade se prva stalna naselja. do 4500. Ukopi: Nema podataka… Keramika: Vrlo je primitivna. na obale rijeka ili niske poluotoke. posljednja faza: sve je češći način ukrašavanja urezanim i udubljenim geometrijskim motivima – spirale i sl. Markova špilja (Hvar). Osim ubadanja i ţigosanja javlja se i tehnika urezivanja. Škarin Samograd. kosti. šuplje trske. 3. najstarija faza: ukrašavanje se izvodi po cijeloj povšini posude. Osim tako ukrašene keramike u upotrebi je i fina monokromna keramika. noţići. Naselja: Nastambe su bile u prvoj fazi bile špiljskog karaktera. prisutni su tek pokušaji pripitomljavanja ţivotinja. kameni artefakti obrađeni su isključivo okresivanjem. otoci i zaleđe Kulturni kompleks: Veći broj nalazišta impresso-keramike nalazi se iznad mezolitičkih horizonata. U Smilčiću kod Zadra su otkriveni i kruţni rovovi oko naselja. (Zelena Pećina i Stolac u Hercegovini) Trajanje: oko 6000. Lokaliteti: Jami na Sredi (Cres). Vorganska peć (Krk). 7 .

balkanskoanatolskog horizonta crno polirane keramike. Na zapadu je kultura zastupljena u SZ Srbiji SI Bosni. na blagim padinama 8 . U Panonskoj nizini badenskoj kulturi prethode Tiszapolgar i Bodrogkeresztur kulture. Karakteristična su naselja na riječnim terasama. Srijemu. Kr. pr. Faze: Garašanin Vinča-Tordoš I Vinča-Tordoš II gradačka faza Vinča-Pločnik I Vinča-Pločnik IIa Vinča-Pločnik IIb Milojčić Vinča A Vinča B1 Vinča B2 Vinča B2/početak C Vinča C Vinča D Naselja: U većini slučajeva naselja su višeslojna. Na istoku je kultura prisutna u dijelovima Bugarske. Tordoš. Gomolava-Hrtkovci. Bapska-Gradac i Vukovar-Berendijev vinograd + importi u naseljima sopotske kulture. siva i tamnosmeđa boja koja se dodatno glača i polira kako bi se postigao visok sjaj. Rudna Glava u istočnoj Srbiji… Lokaliteti u Hrvatskoj: Samo u najistočnijim dijelovima Hrvatske. Anzabegovo i Bršnik. Kosovo i sjeverozapadna Rumunjska. Pločnik kod Prokuplja. a na klasičnom vinčanskom području nastaje badenska kultura. Lipovac kod Aranđelovca. Gradac u Zlokućanu. U Metohiji vinčanska kultura dolazi u dodir s neolitikom jadranske obale. juţni dijelovi Vojvodine. Ovamo se kultura proteţe pred kraj svojeg postojanja. Trajanje: okvirno – III. uţa Srbija. tada se svodi na područje sjeverne Šumadije. Eponimni lokalitet: Vinča kraj Beograda Rasprostiranje: Srijem. U Bačkoj je u dodirima s nosiocima lengyelske kulture. U Skopskom polju joj je bliska grupa Zelenikovo II. a po poloţaju se malo razlikuju od starčevačkih. Kompleksu pripadaju: Dudesti i Bolintineanu grupe. Trakije. VINČANSKA KULTURA Vinčanska kultura je začetnik novog razdoblja u neolitiku ovog prostora. Vinča.4. Larissa kultura… U Pomoravlju vinčansku kulturu nasljeđuje Bubanj-Hum. Najjuţnije poznato vinčansko naselje je Beran-krš kod Ivangrada. Otkrićem redukcijskog postupka u proizvodnji keramike dobiva se crna. Kulturni kompleks: Uz niz srodnih pojava kultura čini okosnicu tzv. Lokaliteti: Jablanica. Gornja Tuzla. Na sjeveru i SI pokriva područje Aranka-Moris-Tisa. Srijema i sjeveroistočne Bosne. sopotsko-lengyelski kompleks. tis. tj. Na jug se širi u područje Makedonije. Mačve.

Dosta je rjeđa crvena keramika te ona s crvenim premazom (VinčaTordoš II). istočnobosanska. gornji i donji konus. Toj grupi pripada i keramika sa ţigosanim ubodima. juţnomoravska. a izuzetak su sojenice u Tuzli. novi oblici kao što su zdjele na visokoj stupastoj ili zvonastoj nozi. Obična keramika je samo zaravnjene površine dok je fina glačana do sjaja. Bakar je sigurno bio u upotrebi od gradačke faze (paralela Tiszapolgar i Varna – formirane eneolitičke kulture). 9 . Osnovnu vrstu keramike čini fina ili obična keramika preteţno tamne boje. Posebnu vrstu keramike predstavlja siva polirana i sjajna keramika («minijska»). Od gradačke faze naselja se grade na teško pristupačnim uzvišenjima. Ukopi: Osnovni oblik sahranjivanja je skeletni ukop u samom naselju ili izdvojenim nekropolama (Botos kod Zrenjanima i Gomolava). ali nije sigurno da se radi o ljudskim kostima. srijemskoslavonska Za Vinču je vaţno postojanje rudarstva. a mogu se razlučiti segmenti: vrat. (Larissa – veza) Keramičko posuđe: Posude postaju bikonične. ţrtvenici s više nogu. Uglavnom se naziva «crna monokromna keramika». Kuće su zemunice i nadzemne. U Vinča-Tordoš fazi još je jaka tradicija starčevačke kulture – vidljivo u barbotin tehnici i otiscima prstiju. U Vinči su nađene bakrene perle. Kod fine keramike karakteristični su kanelirani motivi raspoređeni vertikalno ili koso. Skeleti su u zgrčenom poloţaju na lijevom ili desnom boku. Varijante: klasična ili srpska.potoka. prosopomorni poklopci. karakteristična se vaza s prikazom glave iznad koje je otvor recipijenta. Podatci o kremiranju postoje sa Vinče i Vršca. a razni bakreni predmeti nađeni su u Divostinu i Gornjoj Tuzli. a u ravnicama na niskim i duguljastim uzvišenjima. oltenijska. Na Rudnoj Glavi nađeni su tragovi rudarenja koje su provodili pripadnici vinčanske kulture. a češća su jednoslojna naselja.

Kr. Svoja naselja opasivali su jarkom ali i palisadama. SOPOTSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Sopot kod Vinkovaca Rasprostiranje: Međuriječje Dunava. do 3400. a slikanje je isključivo crvenom bojom. Sopot II (=Vinča C) srednja faza Kod grube keramike se javlja bikonična buta s ušicom na ramenu i rubu usta te vjedro s kljunastim izljevom. Prvi puta se javlja kaneliranje. U svojoj završnoj fazi kultura prodire u mađarsku Transdanubiju gdje njenim miješanjem sa Zseliz kulturom nastaju lenđelske kulture (Zengovarkony kulture. Postupno starosjedilačko stanovništvo ne biva etnički asimilirano. Otok kod Vinkovaca. 3. od Srijema na istoku pa do Kriţevaca na zapadu. Save i Drave. Bapska. na jugu djelomično ulazi u sjevernu Bosnu Kulturni kompleks: Razvija se na temeljima kasne starčevačke kulture pod snaţnim utjecajima iz kruga vinčanske kulture. Starčevačka je kultura u Slavoniji nastavila ţivjeti i nakon pojave vinčanske u neposrednom susjedstvu. kupe na zvonastoj nozi ukrašene bradavičastim i rogolikim aplikacijama. inkrustacija smeđom pastom i motivi kuke. Kod fine keramike se javlja Sprofilacija kupe na zvonastim i stubastim nogama. Faze: 1. a najzapadnija naselja su Tkalec i Beketinec-Kriţevci Trajanje: oko 4300. Kod ukrašavanja se javljaju i krivocrtni motivi. Lokaliteti: Sopot. Klokočevik) Najsjeverniji lokalitet je Bicske. Pred kraj se javlja rovašeni cik-cak motiv dopunjen kruţnim udubljenjima. Tako se razvija sopotska kultura (balkansko-anadolski kulturni kompleks). Nestaje veći dio vinčanskih oblika. Sopot Ib (=Vinča B2) razvijena rana faza Kod grube keramike se javlja buta s rogolikim drškama. god. Javljaju se i vinčanski importi. Moravsko-lengyelska kultura). Orolik. Hermanov vinograd kod Osijeka. često močvarnim predjelima. 4. Sopot III (=Vinča D) kasna faza Maksimalna rasprostranjenost kulture. Novitet kod fine keramike se perforacija noge. nego se priklanja novim trendovima. a nije isključeno ni da se prostirala zapadnije.5. Sopot Ia (=Vinča B1) rana faza Keramika je crno polirana. Od vinčanskih oblika javlja se skifos. U 10 . 2. Naselja: Nositelji sopotske kulture ţivjeli su u naseljima smještenim u nizinskim. pr. Oblici grube keramike su: trbušasti lonci i amfore s rogolitik drškama. Posude su neukrašene ili ukras čine plastične vrpce s otiscima prsta. Fina keramika: bikonične zdjele. ali nije se mogla othrvati njezinim utjecajima. Luzianky kultura.

a primjenjuje se i tipični ubodnovrpčasti stil ukrašavanja. Dominiraju grube posude u obliku amfora i buta sasvim utilitarnog obiljeţja dok kod fine keramike prevladavaju plitke i duboke zdjele te lonci oštrog bikoniteta. ovalno perforiranoj nozi koja u sljedećoj fazi poprima trbušast oblik (tipično sopostki). Javljaju se amuleti. Unutar naselja nizale su se pravokutne ili lepezoidne nadzemne kuće s jednom ili više prostorija. Ukrasi se svode na aplicirane plastične vrpce s otiscima vrha prsta kod se na finom posuđu uočava i poneki linearni. U završnoj fazi kultura zapostavlja kaneliranje – priklanja se domaćoj tehnici rovašenja i duboreza. Samo sopotski oblik je zdjela na visokoj šupljoj. ali ne i motive te je u početku dosta siromašna ukrasom. keramička posuda koja moţda prikazuje adoranta i ker.braţuljkastim područjima naselja se nalaze na terasama. a sve je učestalija i pojava crvenog slikanja poslije pečenja. U srednjem stupnju uočljiviji su vinčanski utjecaji – češća primjena kaneliranja i efekta glačanja. trijem…) Keramičko posuđe: Kultura preuzima novost redukcijskog pečenja keramike. Kuća iz Otoka kod Vinkovaca (tri broda. valoviti ukras s udubljenjima izveden rovašenjem. Plastika: kultura nije prihvatila plastično oblikovanje antropomorfnih kultura svojstvenih vinčanskoj kulturi (vrlo sporedno). 11 . figurica bika iz Osijeka.

ali ovdje već pripada razvijenom. sisačka Posavina i najzapadniji dijelovi Slavonija. KORENOVSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Malo Korenovo kod Bjelovara Rasprostiranje: Lonjsko-ilovska zavala. crte u obliku slova A i V. Malo Korenovo. Najzapadnija granica je Hrvatsko Zagorje. Motivi su izlomljene crte. Pepelane. terase ili padine neposredno uz tekuće vode ili usred močvarnog terena. U zapadnim prostorima Europe LTK predstavlja početak neolitika. a tu su česte i ušice ili ispupčenja na najširem dijelu trbuha posude. Dautan u Bjelovarskom području. pr. a temelji se na dvama načelima. Stambeni i radni objekti su zemuničkog tipa. Naselja: Prirodna uzvišenja. Sprofilirane zdjele s manje ili jače izvijenim vratnim dijelom te kuglaste amfore s niskim cilindričnim vratom: svojstvo svih kultura LTK.6. Plastika: Osim jedne figurice svinje iz Malog korenova uglavnom je nepoznata. kukaste spirale. Kaniška Iva i Tomašica u Moslavini. Kulturni kompleks: Kultura pripada kompleksu linearnotrakaste keramike (LTK – od Nizozemske i Belgije do Moldavije i Ukrajine) čijom je kolijevkom nastanka i razvoja bila kasna starčevačka kultura u svojim najzapadnijim područjima. Korenovskom kulturom se Hrvatska otvara utjecajima iz zapadnih dijelova Karpatske kotline i srednje Europe dok balkansko-anatolska orijentacija slabi. Vodeći oblici su kuglaste ili kalotaste posude s pojačanim dnom ili na niskoj nozi. girlande. a zatim redukcijski (sendvič: crnocrveno-crno. do 4400. često mrljasto). Nastala je u vrijeme populacijskih i kulturnih promjena koje je donijela vinčanska kultura kada se seobom starčevačkog pučanstva (+Körös kultura) prema sjeveru i zapadu u hrvatsko međurječje i zapadnu mađarsku lokalne mezolitičke kulture neolitiziraju. ukrašen urezivanjem) iz Tomašice bez analogija u ostalim kulturama LTK. Smilčić – Danilska kultura: uvoz Trajanje: oko 4600. Keramičko posuđe: Pečeno je najprije oksidacijski. 12 . Jedno je jednostavna linijska izvedba. Ţrtvenik: Mali pravokutni ţrtvenik (četiri noţice i ušica na sredini gornje plohe. Vodeći ukras je izveden urezivanjem. vrpce. Lokaliteti: Drljanovac. Staro Čiče u Turopolju. a drugo je vrpčasta koncepcija gdje se motivi izvide paralelnim linijama. Kr.

Keramička statueta: Ţivotinjska figurica koja umjesto glave ima otvor (usađivanje posebno izrađene glave). Naselja: Naselja su smještana na prirodnim uzvišenjima. 13 . Da je takav ukras izvođen namjerno. uz rub posude. Česte su posude na zvonastoj nozi. Figurica na leđima nosi posudicu (odlika Luţianky kulture. već se sele prema periferiji (horizontalna stratigrafija). Slovačka). Posude su u osnovi pečene oksidacijski. BREZOVLJANSKI TIP SOPOTSKE KULTURE Eponimni lokalitet: Gornji Brezovljani kod Kriţevaca Kulturni kompleks i rasprostiranje: Nastaje u prostoru sjeverozapadne Hrvatske gdje je kasna sopotska kultura došla u dodir s ovdašnjim korenovskim starosjediocima. Kr. Kultura je prepoznatljiva po načinu ukrašavanja. Staro Čiče u Turopolju. do 3900. a potom je na pojedinim dijelovima posude primijenjen redukcijski postupak čime nastaju tamne plavkastosive ili crne mrlje (mrljasta keramika). dokazuju dekorativni motivi krivocrtnog tipa prepoznatljivi u mrljama. Primjetan je kontakt s lenđelskom kulturom preko importa i eksporta. Jasenaš i Špišić Bukovica kod Virovitice Trajanje: oko 4200. a nije rezultat loše tehnike. vrlo slično lenđelskom kulturnom horizontu (Slovenija). a novi objekti (zemunice) se ne grade na mjestu starih. Keramičko posuđe: Vrlo je slično sopotskom. god. ali su profili mekši i blaţi. pr. Značajna je i prisutnost slikane keramike: linijski motivi su izvedeni crvenom bojom.7. Lokaliteti: Drljanovac kod Bjelovara.

iz Transdanubije. Ne pokazuje nikakva karakteristična obiljeţja korenovske kulture. Raţište tip sopotske kulture datira se u vrijeme prijelaza sopot Ia na sopot Ib. RAŢIŠTE TIP SOPOTSKE KULTURE U formiranju ovog tipa sudjeluju dva genetska izvora: kompleks LTK i sopotska. rogolike drške. LTK – kuglaste i polukuglaste zdjele. tj. lonci s ručkama između vrata i trbuha i ornamenti poput urezanih traka. zoomorfne aplikacije. LOKALITETI – Podgorač-Raţište i Vukojevci u okolici Našica 14 . vinčanska kulture. SOPOT-VINČA – daje osnovna obiljeţja kulture – dominacija bikoničnih oblika. girlandi.7a. zdjele valovitog oboda. tj. Utjecaji LTK su vjerojatno došli sa sjevera. kupe i zdjele na cilindričnoj i zvonastoj nozi. a ne iz korenovske kulture. kupe. ţljebljenih crta. u vrijeme kraja vinče B1 i početka vinče B2. ukrašavanje urezanim trakama ispunjenim ubodima… Od klasične sopotske kulture razlikuje se po elementima LTK. tj.

Oblici su bikonične zdjele. rombovi i slični geometrijski motivi. bijelom ili crnom bojom. Islam Grčki. zvonolike i stoţaste čaše. jajolike posude s koničnim vratom. cik-cak crte. Danilo. Motivi su aplicirani s teţnjom da se prekrije što veća površina posude (tzv. tamnosmeđe ili crne boje. Slikana keramika je rjeđa. Jama na Sredi na Cresu. pr. ali vrlo kvalitetna. Smilčić. ali ne i glačane površine. različiti tanjuri… Ornamentika je vrlo bogata: izvedena udubljivanjem. nizovi trokuta. zvonaste čaše. Neukrašeni se dijelovi često premazuju crvenom bojom. Gudnja. Danilska keramika ima paralele sa Ripoli kulturom smještenom uz Jadransku obalu Italije. često s izvorom vode u središtu. Naselja su redovito kruţnog ili polukruţnog oblika. Oslikava se sivom. Kulturni kompleks: Srodnosti ima sa keramikom srednje Albanije koja dolazi u doticaj s kulturama grčkog neolitika. Kr. Naselja s često bila zaštićena obrambenim rovom. nastavlja ţivjeti na područjima ranije impressokeramičke kulture. visoke zvonolike zdjele. Faze: Tri stupnja – vrhunac je u trećem stupnju Naselja: U špiljama se stanovništvo zadrţavalo povremeno. Vela Spila na Lošinju. dobro uglačane površine. Motivi su obično obrubljeni crvenom trakom. reljefnim oblikovanjem često ispunjenim crvenom ili bijelom inkrustacijom. rijetko ukrašene jednostavnim urezanim nizovima trokuta.8. urezivanjem. bikonične zdjele zaobljenog dna. romboidnim ili mreţastim kompozicijama. Benkovac. cik-cak. 15 . – 3900. Crvena Stijena. zvonaste posude. spljoštene kuglaste posude s visokim stoţastim vratom. Posebno su upečatljivi spiralni reljefni ornamenti koje preuzima kasnija butmirska kultura. horor vacui) – spirale u obliku slova S i C. ţigosanjem. Glavna su naselja smještena na otvorenom preteţno u ravnim i plodnim krajevima sjeverne Dalmacije. Zelena Pećina i Stolac Trajanje: oko 4500. razne inačice trokuta i nizovi paralelnih crta sloţeni u različitim meandarskim. Posuđe je rađeno od potpuno pročišćene sivkastoţute gline koja nakon pečenja ima ujednačenu boju raspona od ţućkaste do ciglastocrvene. DANILSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Danilo kraj Šibenika Rasprostiranje: Srednji neolitik. Nastambe su bile oblika kruţnih koliba ili nadzemnih kruţnih kuća te nadzemnih četvrtastih kuća s podom od nabijene zemlje. Keramičko posuđe: Grubo posuđe je kuglastih ili jajolikih oblika zaravnjene. Najbrojnije je posuđe bolje kvalitete. Lokaliteti: Javorika. šahovnice. a motivi su: paralelne crte. Markova špilja na Hvaru. Bribir. Privlaka.

Keramika tipa Malo Korenovo – predstavlja uvoz iz SZ Slavonije. s Albanskim manifestacijama te Grčkom). Zvonolike figure su ukrašavane urezivanjem i udubljivanjem s naglašenim prisustvom crvene boje. a unutrašnjost posude premazana je crvenom bojom. osim povremenog bijelog premaza. bilo kao premaz. Te statue nisu ukrašene. bilo u obliku inkrustacije. Plastika . s nakošenim recipijentom i visokom prstenastom ručkom. naglašenim trokutastim nosom. svinje. goveda i medvjede. a na leđima su često imali malu posudu ili vodoravnu pločicu s uzduţnim ţlijebom.antropomorfna i terimorfna: Statuete su jednostavne zvonolike (vjerojatno muški likovi) i one nešto realističnijeg oblika (obično ţenski likovi). Ţivotinjski likovi prikazivali su npr. Realistične statue su oblikovane s dugačkom valjkastom glavom. Ritoni su obično bogato ukrašeni urezanom ornametnikom. (Sličnosti s kakanjskom kulturom u Bosni. pronađena je u Smilčiću Ritoni: Posuda na četiri zdepaste noge. Koštani predmeti: alatke i nakit 16 . spljoštenim četvrtastim tijelom i kratkim izdancima umjesto ruku.

valovnica. klasična hvarska kultura na sjednjodalmatinskim otocima – u ranoj fazi vidljivi su ostaci danilske kulture. a katkad omeđeni urezanim linijama. a prevladava fina. svijetlosmeđom. Kr. Nazadovanje se očituje i kod figura s jasnije oblikovanim konturama ljudskog tijela. Motivi girlandi. ali postoje izmjene (npr. – 3300. riton iz Smilčića koji ima noge oblikovane poput ljudskih u klečećem poloţaju). lučnih crta. Novost su prije svega spiralni motivi u slikarstvu te geometrijski motivi ispunjeni bojom. specifičnost su fino glačano crno ili tamnosmeđe posuđe. osobito niske široke zdjele zaobljenog profila s izdvojenim prstenastim vratom. Reljefno ukrašavanje dostiţe vrhunac. girlandi. samo što naselja nešto proširuju. zaobljena zdjela s prstenastim vratom te jajoliki lonac s koničnim vratom.nalaz urezanog broda na ulomku keramike (Grapčeva špilja). Vela špilja na Korčuli. pr. Varijante: (Šime Batović) 1. nizovi vezanih spirala i meandara slikani su bojama. sivkastom ili crvenom bojom. dolina Neretve i Lika. keramička glava ovna (Markova špilja) 17 . Kipići goveda i medvjeda ukrašeni su strogo geometrijskim urezanim ornamentima.9. Intenzivnije i dugotrajnije nastanjuju i špiljske prostore. Gudnja na Pelješcu Trajanje: oko 3900. Broj zvonolikih figura se smanjuje. Ritoni se i dalje upotrebljavaju. Ukras se svodi na motive ravnik ili cik-cak crta. Ornament ne prekriva cijelu posudu. a slikani se ornamenti pojavljuju u manjoj mjeri. stepeničasti motivi. ţućkastom. . One su neukrašene. HVARSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Grapčeva špilja na Hvaru Kulturni kompleks: Kultura mlađeg neolitika na istočnoj jadranskoj obali koja nastavlja ţivjeti na mjestu danilske kulture. polukrugova. Naselja: Nositelji kulture ţive na starim danilskim lokacijama (i na jednak način). U najranijoj fazi još se pokazuju izrazita danilska obiljeţja. uz manje razlike. valovnica i nizova polukrugova. široka. Širi se i na kontinent. god. a negdje oko srednje faze razvoja potpuno nestaju. samo im je glava bijelo obojena. npr. Lokaliteti u Hrvatskoj: Grapčeva i Markova špilja na Hvaru. Nestaje plastike. Vodeći oblici: niska. briţno izrađena monokromna keramika temnosmeđe ili crne boje. ukrašeno slikanjem crvenom. U mlađim fazama potpuno izumiru elementi danilske kulture.

Lisičići kod Konjica) – osobina ove varijante je urezivanje stiliziranih prizora simboličkog ili realnog karaktera. krajolici i sl. 3. nestaje plastike. ipak dolazi do osiromašenja keramičkog posuđa. briţno izrađena monokromna keramika. 4. prevladava fina.2. smilčićka varijanta u sjevernoj Dalmaciji – najjače nastavlja danilsku kulturu. posebna varijanta u Istri i Hrvatskom primorju 18 . primjerice scene lova. lisičićka varijanta u Hercegovini (lok.

Najprirodniji i najjednostavniji izlaz bilo je prebacivanje na europsko kopno. posebno bakrenik i zlatnih.piramide iz Gize: Keopsova. ali izdvajanje novog doba znači da postoje vidljive promjene u gospodarskoj i društvenoj strukturi. Kao i u vrijeme neolitika.nizovi menhira u Bretanji koji su već u ranom srednjem vijeku prepoznati kao pradavna sveta mjesta . tj. pr. Sloţenica litik je namjerno upotrijebljena kako bi ukazala na kontinuirani razvoj mlađeg kamenog doba u bakreno. spominje kao jedno od 4 čuda Britanije 19 . ţive pojedine varijante Retz-Gajary kulture te kasne manifestacije vučedolske. lithos) – pribliţno od 3500. – 2000. badenske kulture koja je hitrim prodorom uništila većinu kasnoneolitičkih naselja i skrasivši se na njima nastavila svoj ţivot. koji su nastavili svoj ţivot kao Kula babilonska u Starom zavjetu . st. ali su i tamošnje zastarjele kasne neolitičke populacije posrednim putem podlegle promjenama. područje Ponta.babilonski zigurati. Kr. čija imena spominje već Herodot . još je uvijek prepoznatljiva jaka neolitička komponenta. Sada se pojavljuje i novo ishodište migracija.palača u Knosu na Kreti čije su ruševine nadahnule grčki mit o labirintu . Tako se na podlozi kasne sopotske. Područja zapadne Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske nisu bila izravno na putu osvajačima. intenzivniju razmjenu i trgovinu te stvaranje materijalnih bogatstava. zasad je slabo poznato. dok u sjeverozapadnim dijelovima. bila je izravno na udaru strane. vinčanske i lenđelske kulture mirnim putem formirala lasinjska kultura. Razdoblje između neolitika i brončanog doba u kojem je najupečatljivija sve češća pojava metalnih predmeta. Mikerinosova. Ovuda su stizali pokretni stočari kojima su trebali novi pašnjaci za njihovu stoku. god. U društvenom pogledu dolazi do formiranja čvršćih patrijarhalnih rodovskih i plemenskih zajednica. preko Šumovitih i Erdeljskih Karpata te uz donji tok Dunava.Stonehenge koji se u 12. Zakavkazja i juţnorskih stepa. Neki od izuzetnih spomenika bakrenog doba pozornost su pobuđivali i davno prije bilo kakvog planskog proučavanja povijesti: . područje napretka i inovacija predstavlja maloazijski i egejski prostor kojega su nabujale populacije prisiljene traţiti nove krajeve za svoju egzistanciju. U gospodarstvu dolazi do prevlasti stočarstva kad poljodjelstvom što znači brţu akumulaciju viškova. dotada nastavana uglavnom nositeljima sopotske kulture i ponešto vinčanske. Pojedine metalne predmete poznavale su i kulture neolitika (kao nakit). oni su ujedno već ovladali metalurškom djelatnošću. Vrijeme razvijenog i kasnog eneolitika na području Slavonije nakon klasične badenske kulture ispunjavaju kostolačka i vučedolska kultura. tzv. U Hrvatskoj: istočna Slavonija. uz lasinjsku kulturu.. Kefrinova.bakreno doba (aeneus. Kako su te promjene tekle na istočnoj jadranskoj obali.

Šafarsko. Vinkovci… Izvan Hrvatske: Slovenija: Ptujski grad. Nagykanizsa. Letenye.Oberburgstall (Lebniz). Resnikov prekop. Čakovac ili Josipdol. Ajdovska jama. St. a grade i sojenička naselja poput onih u Keutschachersee nedaleko od Klagenfurta ili na Ljubljanskom barjuResnikov prekop. Od izrazito eneolitičkih oblika prisutan je vrč s 20 . Ettendorf im Lavanttal Mađarska: Siklos. Koška. te zaobljene zdjele. Nastambe su obično zemuničkog ili poluzemuničkog tipa. Jakšić. ali zaposjedaju i močvarna i jezerska područja. Čakovac. Najjuţniji poznati lokalitet je Čakovac kod Josipdola. Maharski prekop). zapadna Mađarska – posebno oko Balatona. Balaton II pokazuje miješana obiljeţja lasinjske i Retz-Gajary kulture dok je Balaton III čista Retz Gajary kultura. Nagykanizsa Tipovi: Koška. – Nandor Kalicz nalaze iz Mađarske stavlja u Balaton grupu I-III. Drulovka. Osoito su prepoznatljivi lonci oblikovani tako da im je rame pomalo uglato izdvojeno. Raababerg kod Graza. Koruška . međutim Dimitrijević tumači da je samo Balaton I čista lasinjska kultura. bikonični lonci s prstenastim vratom i parom ručkica na prijelazu vrata u trbuh s izrazito izduljenim donjim dijelom. Oberpullendorf Naselja: Sluţe se špiljama. Beketinec. Keszthely-Fenekpuszta. Vis-Modran kod Dervente.10. Keramičko posuđe: Prevladavaju neolitički oblici – bikonične zdjele. Strappelkogel (Wolfsberg). Flamber . Kiringrad. Ašikovci. Kevderc. Visoko Brdo u Lupljanici. Donji Klakar kod Bosanskog Broda. St. austrijska Koruška i djelomično Štajerska. Kulturni kompleks: Kultura je rezultat autohtonog razvoja izvan područja glavnih eneolitičkih događanja. Ozalj. Veternica. Moverna vas BiH: Gornja Tuzla. Maria Saaler Berg. Lokaliteti u Hrvatskoj: Lasinja. ali ima i nadzemnih objekata i sojenica. Osnova egzistencije je kombinacija poljodjelstva i stočarstva s prevagom na potonjem. Steinkögeln (Völkermarkt). Brezje i Zreče kod Maribora. Ţdralovi. od Našica i ušća Orljave u Savu na istoku pa sve do Velebita na jugozapadu. Beketinec. Izvan Hrvatske – posavski dio Bosne. Beketinec. Wildon-Schlossberg. vjerojatno u vrijeme ispaše. Zemunica Radosavska kod Banja Luke Austrija: Štajerska – Pölshals (Judenburg). Kanzianiberg. Cerje Novo i Cerje Tuţno kod Varaţdina. Lubniška jama. Ljubljansko barje (Resnikov prekop. Stefan ob Stainz.Keutschachersee. Poloţaji su obično na nešto većoj nadmorskoj visini. gotovo cijela kontinentalna Slovenija. LASINJSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Talijanovo brdo u Lasinji na rijeci Kupi Rasprostiranje: Cijelo međuriječje Save i Drave.

Drugi tip predstavljaju valjkaste statuete. Motivi: jednostavni snopovi ravnih crta. Keramička plastika: Riječ je o tipu jednostavnih plosnatih statueta s pravokutno oblikovanom glavom koja se bez vidljiva prijelaza nastavlja u pravokutno tijelo. Ukras moţe biti u obliku različitih plastičnih aplikacija. gudmetastih. riblje kosti ili bodljikave ţice. zatim u obliku plastičnih rebara ili ţivotinjskih protoma. bradavičastih i jezičastih. Osobite su i zdjele na visokoj cilindričnoj ili trbušastoj nozi ukrašene jezičastim plastičnim izdancima. Osim toga javlja se i urezivanje. Posuđe je uglavnom redukcijski pečeno te je sivih boja. plastično naglašene grudi te nos i linearno urezane oči i eventualno usta. Ističu se jedino kratki konični batrljci umjesto ruku. Metal: nije pronađen ni jedan primjerak 21 . ljestvičasti i meandarski uzorci. Najčešće su kombinacije motiva praćenih nizom uboda ili kratkih zareza. cik-cak crte.jednom prstenastom ručkom. ţigosanje i ubadanje. U završnoj fazi javljaju se i krivocrtni motivi girlandi i polukrugova dok prostor među njima popunjavaju mreţasti. prepleti crta. motivi grančice.

Pecsbagota-Cseralya. Branč 4. Mohacsutiteglagy 7. Lubniška jama kod Škofje Loke. Levakova jama. Götschenberg kod Bischofshofena 5. Drljanovac.Waltrahhle. Scharfling) i Attersee (11 nalazišta). WALTRAHOHLE-KREPICE-JEVIŠOVICE C1 TIP: istočna Štajerska i Moravska . Bajč-Vlkanovo. Tasić •Rana faza kulture predstavljena Kevderc-Hrnjevactipom pojavljuje se u zap.najzapadniji lokalitet (sjev. Moravske. Pecs. preko Slovačke. juţni dio Donje Austrije. Nagykanizsa. Đakovačka SatnicaKatinska. SEDMOGRADSKI ILI GEOAGIU-DE-SUS TIP 6. RETZ TIP: donja Austrija – Retz. RETZ – GAJARY KULTURA Eponimni lokaliteti: Retz u donjoj Austriji i Gajary u sjevernoj Transdanubiji Kulturni kompleks: Riječ je o dvjema regionalnim varijantama vrlo širokog kompleksa koji se rasprostire na rubovima karpatske kotline. sjeverna Transdanubija . Hrvatskoj i kontinentalnoj Sloveniji te na Balatonunakon lasinjskekulture – istodobno rani Badenprodire u istočnu Slavoniju i Srijem •Druga faza tj. jug. Jevišovice-StaryZamek (horizont C1). Paljevine.Rainberg. Austrije.zap. mađarske Transdanubije. Ondrochov.zap. Višnjica tip nasljeđuje KH i pripada vremenu formiranja ranih kostolačkihnaselja u Srijemu i Slavoniji te sjev. kontinentalna Slovenija o lokaliteti: špilja Vindija kod Donje Voće. VIŠNJICA tip o rasprostranjenost: sjev. Keszthely-FenekpusztaI i IV. Krepice-Hradisko. Mozc. Đakovo. Transdanubija. Hrvatska. špilja Kevderc. Pfaffstetten 2. Velika pećina kod Višnjice na Ravnoj Gori. od rumunjskog Erdelja na istoku. Brno-Lišen-Stare Zamky (horizont III). nalazišta Balaton III tipa u Transdanubiji (Letkes. MONDSEE TIP: Gornja Austrija i Salzburg: sojenička naselja na Mondsee (Station See. Salzburg .11. Pepelana. Tirol) 3. Drljanovac kod Bjelovara (kombinacija Višnjica i KevdercHrnjevac tipa) Predjama kod Postojne. Bezgečeva jama kod Velenja. cijele kontinentalne Slavonije pa do sjeverne Hrvatske i zapadne Slavonije Faze (u Hrvatskoj): N. GAJARY-BAJČ TIP: Zapadna Slovačka. Hochkapelle .Gajary. KEVDERC-HRNJEVAC tip o Rasprostranjenost: međuriječje Drava-Sava od Poţeške kotline do jugoistočnog alpskog prostora o Lokaliteti: Hrnjevac-Brdo kod Kutjeva. Patince u Slovačkoj) 22 . Bosni Tipovi: 1.

23 . nositelji kulture preteţno ţive u zemuničkim nastambama.Naselja: Osim povremenog korištenja špilja. ukrašeno posebnom tehnikom. Za ukrašavanje se koristi i bijela inkrustacija. Rahmenstil. rovašenje i obično urezivanje – motivi su trokuti. Šalice Višnnjica tipa ukrašavane su urezivanjem (motivi – nizovi brazdastih crta. Keramičko posuđe: Posuđe je tamnih boja. no ponegdje grade i trajnije nadzemne kuće. Vodeći oblici su niske kalotaste šalice s vrpčastom ručkom i visoki vrčevi S-profilacije. specifičan motiv je negativno izveden oblik zvijezde na dnu ili donjem dijelu posude). iscrtkani torkuti raspoređeni u zatvorene vodoravne ili okomite zone. Nositelji Kevderc-Hrnjevac tipa radije koriste duborez. šahovnice i spirale. izrazita skromnost. Figuralna plastika: Vrlo malo nalaza. tzv. brazdastim urezivanjem (Furchenstich – trzanje zašiljenog instrumenta: kultura je dugo bila poznata kao Furchenstichkeramik). Mondsee-tip u Austriji odlikuje se kompliciranim sustavom sojenica.

) S. Češke. kostolac A. Beli Manastir Faze: Dimitrijević 1979. Postoji više teorija podrijetla – jugoistok: maloazijsko-anatolski prostor. (Paralelna je sa Trojom II-V i tiszapoltarbodrogkeresztur kompleksom. zidne konstrukcije od kolja i pruća oblijepljena ilovačom i krov na dvije vode od slame ili trske. BADENSKA KULTURA Eponimni lokalitet: Baden-Königshöhle u Donjoj Austriji Rasprostiranje: Od sjeverne i istočne Austrije. A = rana ili pretklasična: A1 – Boleraz (=lasinja Ia) A2 – Fonyod B = rana klasična B1 B2 (=lasinja Iia. Lokaliteti u Hrvatskoj: Badenska kultura u Hrvatskoj predstavlja pravi početak eneolitika. Srijema. istok – pontsko-stepski krajevi. Moravske. U većini naselja konstatirani su nizovi ukopanih jama od kojih su neke mogle sluţiti za stanovanje. Jedino su na području Vojvodine i istočne Slavonije otkriveni ostaci nadzemnih objekata građenih na tradicionalni način: pod od nabijene zemlje. Tako je i nastala nasljednica badenske kulture – kostolačka kultura: smjena nije bila nagla pa te dvije kulture neko vrijeme egzistiraju paralelno. riječne terase ili izdanci breţuljaka. Kulturni kompleks: Novi narod uništava neolitička naselja vinčanske i sopotske kulture u područjima istočne i srednje Slavonije. 24 . na periferiji kasne vinčanske kulture uz vaţan doprinos anadolskih utjecaja te stepsku komponentu koja je potvrđena i antropološki u novom rasnom tipu čovjeka. vučedol A) C = kasna klasična: tip Budakalasz – Beli Manastir tip Uny tip Viss tip Hodmezovasarhely-Bodzaspart tip Ossarn D = postklasična badenska kultura – horizont raspada Naselja: Smještena na mjestima starijih neolitičkih naselja. Donja Vrba kod Slavonskog Broda. Vojvodine i sjeverne Srbije. Dimitrijević predlaţe – rana badenska kultura nastala je negdje u juţnim dijelovima Balkana. preko gotovo čitave Mađarske sve do sjeveroistočne Hrvatske. – Vučedol. Vinkovci. juţne Slovačke. juţnog Banata i Bačke te sjeverne Srbije. Bapska. Grabovac kod Đakova. Sarvaš. Širenje na velikom prostoru oslabilo je jedinstvo kulture te nastaju razne manifestacije. dijela juţne Poljske.12. a druge kao spremišta ili jame za otpatke. a u pojedinim dijelovima dolazi do buđenja zatomljenog neolitičkog supstrata.

Jedini ukras na tip posudama su okomite kanelure na trbuhu.Na Vučedolu i Sarvašu otkrivene su dvije apsidalne kuće međutim one se u posljednje vrijeme pripisuju kasnijoj kostolačkoj kulturi. trokuta ili vrpci ispunjenih ubodima. Pretpostavlja se da su idoli imali drvene glave. Prevladava obred inhumacije. Zlatni i bakreni nalazi su vrlo rijetki. Vrlo rijedak oblik je trbušasta amfora s visokim cilindričnim vratom i laţnim ručkama koje su vertikalno probušene. PRVA KOLA S ČETIRI KOTAČA. Izduljena vretenasta amfora (Fischbutte) je oblik nastao u klasičnoj fazi. ukrašavanje kaneliranjem i rebrenjem te specifičan način obrade površine finog posuđa koji stvara dojam punciranja. zdjela na nozi i zdjela na četvrtastim često perforiranim postamentima. Keramičko posuđe: Keramika ostavlja dojam oponašanja metala: visok sjaj crno polirane površine. U kasnoj klasičnoj fazi (u HR samo Baranja) javljaju se oblici poput zdjela s unutarnjom pregradom. Najzastupljeniji oblik je već opisani trbušasti vrč s vrpčastom ručkom. a katkada i višestrukim grobovima. 25 . Ti se ukrasi nalaze s unutrašnje strane posude dok se izvana postupno počinje ukrašavati motivima izvedenima urezivanjem i ubadanjem. Osim vrčeva: bikonične zdjele vrlo razgrnutog oboda ukrašene plitkim kanelurama sloţenima u razne kriţne. iskucavanja metala. zvjezdaste i zrakaste motive. vrlo stilizirani idoli s obiljeţjima ţenskog spola ukrašeni jednostavnim nizovima urezanih crtica. međutim badenska kultura je u panonsko-podunavski prostor donijela i obred spaljivanja pokojnika – posebno u pretklasičnoj fazi razvoja. tj. Vrčevi su se mijenjali kroz razne faze: u pretklasičnoj su to masivni kuglasti vrčevi s niskim vratom i niskom prstenastom ručnom dok se kasnije vrč sve više izduţuje da bi na kraju trbuh potpuno nestao te su vrčevi izgledali kao da se sastoje samo od cilindričnog vrata i vrpčaste ručke. Ukopi: Pokojnici se i dalje pokapaju unutar naselja u pojedinačnim. Plastika: Plosnati. dominantan oblik vrčeva i vrčića loptastog ili lukovičastog trbuha s visokim cilindričnim vratom i vrpčastom ručkom.

).13. središnje i istočne Srbije razvio se tip teško pristupačnih gradinskih naselja. Vučedol. Pepeo se polaţe ili u ţaru ili u jamu koja se pokrije poklopcem. Pivnica u sjevernoj Bosni. time je sama bila istisnuta iz svog matičnog područja te počinje širenje na sjever. U predjelima sjeverne Bosne. Cerić-Plandište kod Vinkovaca. Lovas. Kostolačka su naselja redovito utvrđena opkopima ili šancima (Cerić-Plandište). Lokaliteti: Šuplja Stena na Avali. U mlađem badenskom horizontu na lokalitetima Vučedol i Sarvaš otkrivene su dvije apsidalne kuće. A = horizont Cerić-Pivnica-Ašikovci – egzistira samo na području Slavonije B = egzistira samo izvan Slavonije ili (zbog novih nalaza) rani – povezano s badenskom kulturom klasični – samostalna kultura kasni – povezan s vučedolskom kulturom Naselja: U ravničarskim predjelima najčešća su višeslojna naselja na izdignutim poloţajima uz tokove rijeka – prostori starijih neolitičkih i eneolitičkih naselja. Gomolava. Ašikovci kod Pleternice. Kako na većini nalazišta badenske kulture dominiraju jamski stambeni objekti. U svome mlađem stupnju omogućila je razvoj vučedolske kulture međutim. Nakon razdoblja koegzistencije kostolačka je potisnula badensku kulturu. sjeverna Bosna. Sarvaš. Prisutan je i obred spaljivanja pokojnika. vjerojatno kao relikt kasnoneolitičke populacije koju badenska kultura nije uspjela potpuno asimilirati. rumunjsku Olteniju i Erdelj te u Mađarsku sve do slovačkih planina. Slavonija i Srijem su matična područja. Slavča u Novoj Gradiški. Tu je bilo smješteno i ognjište. Obre II. Kulturni kompleks: Kostolačka kultura se razvila u vrijeme klasične badenske kulture. Ukopi: standardni način ukopa je skeletni ukop u zgrčenom poloţaju. Belegiš. Kostolac. U vrijeme istraţivanja (Schmidt) kuće su pripisane badenskoj kulturi. Petrovaradin. Crnajka (miješanje kostolačke i Co¸tofeni kulture) Faze: Dimitrijevićev sustav iz 1979. Donja Mahala. danas se te dvije kuće sve češće pripisuju upravo kostolačkoj kulturi. Vukovar-Lijeva Bara. 26 . jednu u apsidalnom produţetku. Veća kuća na Vučedolu imala je dvije prostorije. 1943. KOSTOLAČKA KULTURA Eponimni lokalitet: Kostolac Rasprostiranje: Šumadija. Vinča. a zatim se širi u istočnu Srbiju. ali kostolačka tada nije ni bila identificirana (Milojčić.

Koristi se bijela inkrustacija. tamne sivosmeđe boje. brazdasto urezivanje. Ukrašavanje: U Panoniju stiţe nova tehnika. ali većina ima temelje u badenskim ili kasnoneolitičkim.Keramičko posuđe: Posuđe je vrlo dobre fakture. a tek rijetko crne. Obično urezivanje javlja se samo kao okvirna linija s gornje ili donje strane ukrasne zone. Najtipičnija je zdjela gotovo kalotastog oblika bez izraţenog dna umjesto kojeg ima ovalnu udubinu u sredini (umbo). Drugi oblik su zdjele kojima je naglašen i izdvojen vrat i blago zaobljeno rame. okrugle. (spoj badena i retz-gajarya) 27 . Omiljeno je slaganje motiva u obliku šahovske ploče. Primjenjuje se i tehnika ţigosanja tupim predmetima koji daju polumjesečaste. polukruţne ili trokutaste otiske. Prepoznatljiva je i konična ili cilindrična šalica s izuzetno visokom vrpčastom ručkom. Fischbutte su ovdje obično bez ukrasa. Dominiraju zdjele različitih oblika.

nedaleko od Vukovara. Tu su ujedno objavljeni i nalazi iz Vučedola. R. Ishodišna točka vučedolske kulture je istočna Slavonija i Srijem. Sve to govori o relativno nemirnom vremenu koje zahtijeva na bilo koji način zaštićena naselja. VUČEDOLSKA KULTURA Vučedolska kultura predstavlja posljednju eneolitičku manifestaciju u ovom dijelu Europe. a većina ih je bila utvrđena dotjerivanjem strmih padina. preko Banata i juţne Bosne do jugoistočnog alpskog prostora. Često se u kući nalazi i mali kućni ţrtvenik od gline. a eponimni lokalitet Vučedol nalazi se na desnoj obali Dunava. Kasnije je predloţen naziv slavonska kultura koji se odrţao do pojave publikacije R. Na lokalitetu Vučedol kuće se prstenasto niţu uz rubove naselja. preciznije sopotske kulture i ranije oformljene kostolačke kulture. Naselja su obično građena na uzdignutim terasama uz rijeke ili obronke. Sarvaša i Erduta. uzdignuto ognjište. pod pojmom istočnoalpske sojeničke keramike. drugom seobom stepskih naroda koja u Europu dovodi novi rasni tip čovjeka (Indoeuropljanin). i 2200. poseban ritual sahranjivanja pokojnika poloţenog na leđa s koljenima stisnutim uz prsa. 28 . horizont postvučedolskih manifestacija ranog brončanog doba U svojoj početnoj i klasičnoj fazi kultura se rasprostranjuje u svojim originalnim granicama dok kasnije dolazi do širenja prema mađarskoj Baranji i rumunjskom Banatu.e. Schmidta Die Burg Vučedol nakon čega je prevladao današnji naziv kulture. pojavljuju se prva zapreţna kola te novi način obrade metala. Kultura se datira u razdoblje između 3000. Ljubljansko barje u Sloveniji. Njezin početak povezan je s tzv. a o ostaloj opremi kuće moţe se samo nagađati. godine prije n. Unutrašnjost kuće opremljena je ognjištem i jamom za spremanje zaliha. palisadama ili vodenim opkopima. u Europu se vraća konj. Kultura je podijeljena u tri vremenska horizonta: 1. horizont kasne vučedolske kulture i njezinih regionalnih varijanti 3. u djelu Moritza Hoernesa Urgeschichte der bildenden Kunst in Europa. Tada istraţeni sojenički lokalitet. Središte kuće je kruţno. Prva istraţivanja jednog vučedolskog lokaliteta proveo je Karl Deschman 1875. Razne regionalne varijante dokumentirane su od okolice Praga i juţnih Karpata. Smatra se da je vučedolska kultura rezultat spoja novih dostignuća s istoka. objavljen je 1915. starih panonsko-podunavskih neolitičkih tradicija. Vučedolska populacija u svojim stalnim naseljima gradi uglavnom nadzemne kuće s podom od nabijene ilovače.14. U kasnoj fazi dominira gradinski tip naselja dok je na Ljubljanskom barju prisutno i sojeničko. horizont pretklasične i klasične vučedolske kulture 2.

tzv. lonci. terinu te obrednu keramičku posudu popularno zvanu «vučedolska golubica». tzv. zdjelica na četiri čepaste noge. prekrivala je glavu pokojnice. Keramičko posuđe se dijeli na fino i grubo. kupe na niskoj prstenastoj. <Terina iz groba bračnog para pronađena je u vrlo neobičnom poloţaju. Motiv rozete ili kruţnice čest je na posudama vučedolske kulture. kao grobni prilog. jajolikih posuda ravnog dna ili na niskoj prstenastoj nozi te amfora. moţe se pretpostaviti da rozeta zaista simbolizira umiranje i ponovno rađanje. ali keramička se proizvodnja odlikuje skladom i dotjeranošću oblika i ukrasa. ali vrlo velike količine fine keramike upućuju na to da se i ona koristila gotovo svakodnevno. poznatog kao kult bovida (goveda). Od keramičkih nalaza sa lokaliteta Vučedol treba posebno izdvojiti veliku zdjelu iz groba bračnog para. Iako je to standardni vučedolski oblik. Klasična faza nastavlja s oblikovanjem dubokih bikoničnih zdjela s jednom širokom vrpčastom ili tunelastom ručkom. Gradac tu predstavlja neku vrstu akropole na kojoj je otkriven samo jedan građevinski objekt četvrtastog oblika s dvije prostorije i bočnim trijemom nazvan megaron. Ostali poznati ukopi nalaze se unutar naselja. U ranoj fazi vučedolske kulture kod keramičkih proizvoda dominiraju bikonične zdjele.Posebnu zanimljivost predstavlja Gradac na Vučedolu. U slučaju terine iz groba bračnog para gdje se motiv javlja u kombinaciji sa crvenom bojom. dio rituala. Megaron iz starije faze značajan je po ukopima koji se nalaze u njegovoj okolici. a nema dokaza o ukapanju pokojnika na posebnim nekropolama izvan naselja. ovdje je posuda izuzetno velikih dimenzija. a nerijetko mu se pridaje značenje solarnog motiva. ona je sama po sebi. plitke zdjele razgrnutog oboda i zdjele sa zaobljenim ramenom. Vučedolski kultni predmeti nedvojbeno pripadaju sferi širega egejskomediteranskog vjerovanja. Posuđe se još uvijek izrađuje bez upotrebe lončarskog kola. Vinograd Streim i Vinograd Karasović) na kojima je smješten kompleks naselja. Megaron iz mlađe faze sadrţavao je talioničke peći unutar i izvan zidova kuće te je imao karakter metalurškog obrtničkog središta. Osim toga. Posebnost su dvodijelne ili trodijelne boce. S lijeve strane pročelja istog megarona otkrivena je ţrtvena jama u kojoj je pohranjen jelen. zvonastoj ili kriţnoj nozi. često u napuštenim jamama. a ne uobičajenom bijelom inkrustacijom. Ispred pročelja megarona u jednoj jami utvrđen je dvostruki ukop muškarca i ţene s vrlo bogatom opremom popularno nazvan «grob bračnog para». «kadionice». posude u obliku modela krušne peći. male bikonične zdjele s poklopcem i rupicama. Ukras se najčešće smješta samo na jednom segmentu posude i sastoji se od uskog friza strogo geometrijskih oblika izvedenih tehnikom brazdastog urezivanja običnog urezivanja i rovašenja uz prisutnost bijele inkrustacije. razni tipovi ţrtvenih stolića i td. Vučedolski primjerci imaju vrlo bliske analogije u istovrsnim ţrtvenicima predhelenske kretske kulture i anatolskih eneolitičkih i ranobrončanodobnih gradova poput Catal Höyöka i 29 . To je relativno mali plato koji se uzdiţe strmo iznad ostalih prostranih platoa (Kukuruzište Streim. U pretklasičnoj fazi se javlja također se javlja i motiv rozete koji je vrlo karakterističan za kulturu. a ukrašena je rozetama i kriţevima koji su ispunjeni crvenom.

jednostavne i neukrašene plosnate figure s elipsasto proširenom stajaćom bazom 2. odnosno na dnu posuda ili na keramičkim amuletima. Slovačke i Vojvodine te u Moravskoj i praškom dijelu Češke g) Nyrség tip u sjeveroistočnim dijelovima Karpatske kotline Vučedolska kultura nestaje smjenom eneolitika i brončanog doba. fino oblikovane i bogato ukrašene ţenske statuete Među statuetama druge kategorije moţe se izdvojiti tip plosnatih figura u obliku violine te voluminozno oblikovane figure u sjedećem poloţaju.Beycesultana. vučedolskoj golubici. a postoje i nalazi antropomorfne plastike. postoje i drugi motivi u figuralnoj plastici. Osim figura ptica.> Antropomorfne figure su podijeljene u dvije kategorije: 1. Time se razvilo nekoliko lokalnih varijanti vučedolske kulture: a) b) c) d) e) f) Slavonsko-srijemski tip na tlu Srijema. (Orant) Prosperitet i bogatstvo vučedolske kulture zasniva se na razvijenom stočarskom i lovačkom gospodarstvu što je dovelo do upoznavanja s metalom. Osim sjekira. sjeverozapadne Hrvatske i u dijelu Austrije Makó tip u Podunavlju i Potisju Mađarske. Proizvodili su se isključivo uporabni predmeti poput oruđa i oruţja: najčešće plosnate bakrene sjekire trapeznog ili lepezastog oblika te bojne sjekire s cjevastim produţetkom za nasad. 30 . Ljudski se lik pojavljuje i urezan na ulomcima keramike. Slavonije i dijela sjeverozapadne Hrvatske Zapadnobosanski tip ili hrustovački tip na području zapadne Bosne Južnobosanski ili Debelo Brdo tip u juţnoj Bosni Šumadijski ili đurđevački tip u srednjoj i sjevernoj Srbiji Slovenski tip na području Slovenije. Ukrasi na statuetama su komponirani tako da djeluju kao realističan prikaz nošnje vučedolskih ţena prema čemu je provedena i rekonstrukcija odjeće vučedolske populacije<>. Vučedolska populacija je razvila prvu serijsku proizvodnju metalnih predmeta. proizvodila su se i različita šila i dlijeta te listoliki bodeţi. ruke i noge. Takvi motivi su često vrlo stilizirani u obliku klepsidre kojoj su dodani glava. Posebno vaţna ţivotinja u religioznom ţivotu vučedolskih ljudi bio je jelen. Vjerojatno je nagli porast populacije i povećana potreba za metalom uzrokovala širenje vučedolske kulture na nova područja krajem klasične faze. ali tradicija kulture prepoznatljiva je u okvirima nekih ranobrončanodobnih pojava kao što su ljubljanska i vinkovačka kultura u Hrvatskoj te Somogyvár-kultura u zapadnoj Mađarskoj. a ubrzo zatim i ovladavanja samom metalurgijom. Toj sferi pripada i motiv dvostruke sjekire ili labrisa koji nalazimo i na vjerojatno najprepoznatljivijem predmetu vučedolske kulture.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful