Enid Blyton 5 PRIJATELJA NA OTOKU S BLAGOM

THE FAMOUS FIVE 1. Five on a treasure island

Olupina broda na otoku Kirrinu znai da tamo mora postojati blago! Pet slavnih prijatelja ne mogu doekati da to istrae ali oni nisu sami! Jo je netko u potrazi za blagom! Tko e slijediti tragove i prvi stii do blaga? Biblioteka PET PRIJATELJA Kroz seriju od 21 knjige upoznat emo se s dogodovtinama pet prijatelja; Julian, Dick, Anne, George i pas Timmy.

Veliko iznenaenje
Majko, da li ve zna gdje emo ljetovati? upitao je Paul za dorukom. Hoemo li ii u Polseath kao obino? Bojim se da neemo odgovori majka. Ove godine kod njih nema mjesta. Troje je djece dorukovalo i pogledalo se krajnje razoarano. Veoma su voljeli kuu u Polseathu; plaa je bila lijepa, a kupanje ugodno. Glave gore! otac e. Vjerujem da emo za vas nai neto drugo, jednako pogodno. Osim toga, ove godine majka i ja neemo poi s vama. Je li vam o tome govorila? Ne! ree Anne. Majko, je li to istina? Zar zaista ne moete provesti praznike s nama? Uvijek smo ih zajedno provodili. Pa, ovaj put tata eli da poderao zajedno u kotsku majka e. Samo nas dvoje! A kako ste doista dovoljno odrasli da brinete o sebi, mislili smo kako bi bilo zabavno da i vi provedete praznike sami. Ali, s obzirom na to da ne moete ii u Polseath, zaista ne znam kamo bismo vas poslali. toje s Quentinovima? iznenada e otac. Ouentinje bio njegov brat, a djeci stric. Samo su ga jednom vidjela i poprilino ga se ustraila. Bijae on vrlo visok, smrknut ovjek, umni znanstvenik koji je svo vrijeme provodio bavei se svojim radom. ivio je na moru i to je bilo sve to su djeca znala o njemu! Quentin? majka e skupivi usne. Kako to da si na njega pomislio? Ne vjerujem da bi elio da mu se djeca muvaju po njegovoj maloj kui. Pa nastavi otac neki sam se dan sastao u gradu s Ouentinovom suprugom u vezi s nekim poslom, i nisam imao osjeaj da im ide naroito dobro. Fanny je kazala da bi rado nala jedno ili dvoje ljudi koji bi kod njih ivjeli neko vri jeme kako bi im pri teklo neto novca. Kua im je uz more, zna. Moda bi to bila prava prilika za djecu. Fanny je vrlo draga... dobro bi brinula o njima. Da, a i oni imaju dijete, zar na? na to e majka. Da vidimo, kako joj je ono bilo ime, pomalo neobino, da, Georgina! Koliko bi joj W

moglo biti godina? Oko jedanaest, pretpo stavljam. Stara je koliko i ja ree Dick. Zgodno je imati ses trinu koju jo nismo vidjeli! Mora daje dobrano osamljena kao jedinica. Ja se mogu igrati s Julianom i Anne, ali Georgina je posve sama. Mislim da e se radovati naem posjetu. Da, vaa teta Fanny kae da bi Georgini dobro dolo malo drutva otac e. Znate, doista mislim da smo rijeili problem ako nazovemo Fannv i dogovorimo se da djeca odu tamo. Uvjeren sam da bi to dobrodolo Fanny, a Georgina bi voljela da ima nekoga s kime bi se igrala tijekom praznika. Mi bismo pak znali daje nae troje djece na sigurnu. Djeca su se prilino uzbudila. Zabavno je poi na mjesto gdje jo nismo bili i odsjesti kod sestrine koju ne poznajemo. Ima li tamo klisura, stijena i pijeska? upita Anne. Je li mjesto lijepo? Ne sjeam se ba dobro otac e. Ali uvjeren sam da je uzbudljivo. U svakom sluaju, zavoljet ete ga. Ime mu je Zaljev Kirrin. Vaa teta Fanny provela je tamo cijeli ivot i ne bi ga nizato napustila. O, tata, nazovi tetu Fanny i pitaj moemo li doi! uzvikne Dick. Osjeam da je to pravo mjesto. Nekako odie na pustolovinu! Uvijek to kae, kamogod odlazi! otac e uza smijeh. U redu, nazvat u ih odmah i vidjeti postoji li mogunost. Svi su zavrili s dorukom. Ustali su i ekali da otac telefonira. On je iziao u predvorje i uli su kako okree brojeve. Nadam se daje to prava stvar za nas ree Julian. Zanima me kako izgleda Georgina. Neobino ime, zar ne? Doima se prije kao ime djeaka negoli djevojice. Njoj je, znai, jedanaest... godinu je mlaa od mene, a jednako stara kao i ti, Dick, i godinu starija od tebe, Anne. Otprilike smo istih godina. Nas emo se etvoro zacijelo dobro zabavljati. Tata se vratio za desetak minuta i djeca su odmah znala daje sve utanaio. Smijeio im se. Dobro, to je sreeno ree. Teta Fanny je oduev ljena. Kae da e Georgini izvanredno doi drutvo, jer je vrlo osamljena djevojica i uvijek se igra sama. Ona e se pak rado brinuti o vama svima. Jedino W

morate pripaziti da ne smetate stricu Quentinu. On vrlo naporno radi i ne pod nosi da ga se ometa. Dok smo u kui, bit emo tihi poput mieva! ree Dick. Potenja mi. O, divno, krasno, kada kreemo, tata? Narednog tjedna, ako majka stigne obaviti pripreme uzvrati otac. Majka potvrdno kimne: U redu ree. Nema mnogo toga da se priprema... samo kupai kostimi, majice i kratke hlae. Svo troje nose istu odjeu. Kako e biti ugodno ponovno nositi kratke hlae! Anne e vrtei se ukrug. Dosadile su mi kolske kute. elim nositi kratke hlae ili kupai kostim, kupati se i verati s djeacima. Doskora e i to moi majka e uza smijeh. Ne zaboravi pripremiti sve igrake ili knjige koje e ponijeti. Ne uzimaj previe, molim te, jer nee biti mnogo mjesta. Prole godine Anne je htjela ponijeti svih svojih petnaest lutaka ree Dick. Sjea li se, Anne? Nije li to bilo smijeno? Ne, nije odvrati Anne pocrvenjevi. Volim svoje lutke i naprosto se nisam mogla odluiti koje da ponesem. Zato sam mislila da ponesem sve. To nije nimalo smijeno. A sjeate li se da je Anne godinu dana prije toga htjela ponijeti svoga konjia za ljuljanje? Dick e hihoui se. Majka se umijeala: Zna, sjeam se malog djeaka Dicka koji je izdvojio dva rugobna lutka, medvjedia, tri punjena psa, dvije make i svoga starog majmuna, i naumio ih ponijeti jedne godine u Polseath kazala je. Sada se pak Dick zacrvenio. Odmah je promijenio predmet razgovora. Tata, hoemo li putovati vlakom ili kolima? upitao je. Kolima odgovori otac. Sve moemo natrpati u prtljanik. Pa, da krenemo u utorak? Meni odgovara ree majka. Moemo odvesti djecu, vratiti se, u miru sebe spakirati i krenuti za kotsku u petak. Da, bit emo spremni u utorak. Znai, u utorak! Djeca su nestrpljivo brojila dane, a Anne bi svake veeri prekriila jedan dan u kalendaru. inilo se da tjedan vrlo sporo odmie. Najposlije, doao je i utorak. Dick i Julian dijelili su W

spavaonicu; probudili su se u istom trenutku i udno virnuli kroz oblinji prozor. Hura, lijep je dan! Julian e skaui iz kreveta. Ne znam zato, ali uvijek mi se ini veoma vanim da bude sunano na prvi dan praznika. Hajdemo probuditi Anne. Anne se probudila u hipu i veselo piljila u Juliana. Konano je stigao! rekla je. Mislila sam da nikad nee doi. O, nije li uzbudljiv osjeaj odlaziti na ljetovanje! Krenuli su ubrzo nakon doruka. Automobil je bio velik i svi su se udobno smjestili. Majka je sjedjela sprijeda, pokraj oca, a troje djece na stranjem sjeditu drei noge na dva kovega. U prtljaniku, u stranjem dijelu automobila, smjetena je sva ostala prtljaga i jedna mala putna krinja. Majka je bila uvjerena da nita nisu zaboravili. Isprve su sporo napredovali kroz prometom zakreni London, a potom krenuli bre, ostavljajui grad za sobom. Uskoro su se nali na otvorenoj cesti i automobil je brzo promicao. Djeca su se zabavljala pjevajui kao i uvijek kad su bila sretna. Hoemo li uskoro piknikovati? upita Anne koja je iznenadno ogladnjela. Hoemo uzvrati majka. Ali ne jo. Tek je jedanaest sati. Ruat emo najranije u pola jedan, Anne. Milostivi boe! Anne e. Dotad neu izdrati! Majka joj je zato ponudila malo okolade, pa su ona i djeaci zadovoljno mljackali promatrajui breuljke, ume i polja pokraj kojih je prolazio automobil. Piknik je bio ugodan. Smjestili su se na zaravni strma breuljka s kojeg se pogled sterao prema sunanoj dolini. Anne se nije odvie svidjela velika smea krava koja im se primaknula i zurila u nju, no otila je kad joj je otac rekao da se udalji. Djeca su se svojski prihvatila hrane i majka je kazala da e umjesto piknika u vrijeme pijenja aja morati otii u neku ajanu, jer su djeca uza sendvie namijenjene ruku pojela i one koje je trebalo posluiti uz aj! Kada emo stii kod tete Fanny? upita Julian dovra vajui i posljednji sendvi i elei da ih je vie. Ako nas srea poslui, oko est ree otac. A sada, eli li netko protegnuti noge? eka nas jo dobar komad puta u autu, znate. W

inilo se da automobil prodire milje odmiui putem. Dolo je vrijeme aja i troje se djece iznova uzbudilo. Moramo paziti da odmah ugledamo more ree Dick. Ve mu nasluujem miris! Bio je u pravu. Automobil je uskoro stigao na vrh breuljka i tamo je bilo sjajno plavo more, mirno i glatko pod zalazeim suncem. Troje djece usklikne. Eno ga! Nije li prekrasno! O, eljela bih se istog trenutka okupati! Treba nam jo dvadeset minuta da stignemo do Zaljeva Kirrin ree otac. Stigli smo na vrijeme. Doskora ete vidjeti zaljev, prilino je velik, s neobinim otokom na ulazu u uvalu. Djeca su gledala kroz prozore dok su se vozili du obale. Tad Julian krikne: Eno ga, to mora daje Zaljev Kirrin. Gledaj, Dick, nije li lijep i plav? I pogledaj mali stjenoviti otok koji titi ulaz u zaljev Dick e. Rado bih ga posjetio. Pa, zacijelo i hoe ree majka. A sad, potraimo kuu tete Fanny. Ime joj je Vila Kirrin. Ubrzo su stigli. Kua je bila smjetena na niskoj stijeni to je nadvisivala zaljev i bila uistinu stara. Rue penjaice pokrivale su proelje, a vrt je uveseljavalo cvijee. Ovo je Vila Kirrin otac e zaustavivi automobil is pred nje. Pretpostavlja se daje stara gotovo tristo godina. A gdje je Quentin? Zdravo, eno Fanny!

Neobina sestrina
Teta je iekivala automobil. im je ugledala kola koja su se vani zaustavila, istrala je na velika drvena vrata. Djeci se odmah svidio njezin izgled. Dobrodoli u Kirrin! uzviknula je. Zdravo svima! Drago mi je da vas vidim. O, kako velika djeca! Uslijedili su poljupci, a zatim su djeca ula u kuu. Svidjela im se. Djelovala je vremeno i nekako tajanstveno, a namjetaj je bio star i vrlo lijep. Gdje je Georgina? Kazala sam joj da vas eka u vrtu rekla je teta. A sada je nekamo otila. Moram vam rei, djeco, u poetku ete moda teko izlaziti nakraj s George. Znate, uvijek je bila na svoju ruku. I moda joj spoetka nee biti drago da ste ovdje. Ali na to uope ne smijete obra ati panju. Za kratko vrijeme sve e biti u redu. Veoma mi je drago zbog George da ste doli. Strano joj nedostaju djeca s kojim bi se mogla igrati. Zar je vi zovete "George"? Anne e zaueno. Mis lila sam da joj je ime Georgina. I jest ree teta. Ali George mrzi biti djevojica, pa je moramo zvati George, kao daje djeak. Zloesta se dje vojica ne odaziva ako je zovnemo Georgina. Djeca pomislie kako se ime Georgina doima prilino uzbudljivo. eljela su da ona doe. Ali nije. Umjesto nje, iznenada se pojavio stric Quentin. Bijae on ovjek nadasve neobina izgleda, veoma visok, taman, prilino mrgodnih vijea na iroku elu. Zdravo, Quentine! ree otac. Dugo se nismo vidjeli. Nadam se da te djeca nee odve omesti u tvome poslu. Quentin radi na veoma tekoj knjizi teta e Fanny. Ali, namijenila sam mu vlastitu sobu na sasvim drugom kraju kue. Stoga ne vjerujem da e ga ometati. Stric je pogledao troje djece i kimnuo im. Mrgodnost mu nije nestala s lica. Djeca su ga se pomalo ustraila i bilo im je drago da on radi u drugom dijelu kue. W

 Gdje je George? on e dubokim glasom. Opet je nekamo otila ljutito e teta Fanny. Rekla sam joj da ostane ovdje i doeka svoje roake. Zasluila je batine stric e Ouentin. Djeci nije bilo sasvim jasno da li se ali ili ne. Pa dobro, djeco, nadam se da ete se ovdje lijepo provesti i moda ete uliti malo zdrava razuma u Georgeinu glavu! U Vili Kirrin nije bilo dovoljno mjesta za oca i majku da prenoe, pa su krenuli nakon kratke veere da bi odsjeli u hotelu u oblinjem gradu. Put u London nastavit e odmah poslije doruka narednoga dana. Tako su se s djecom oprostili iste veeri. Georgina se jo nije bila pojavila. Zao mi je da nismo vidjeli Georginu rekla je majka. Prenesite joj nae pozdrave i recite da se nadamo kako e se rado igrati s Dickom, Julianom i Anne. Otac i majka su otili. Djeca su se outjela malko osamljeno, dok su gledala veliki automobil kako zamie za ugao ulice, ali teta Fannv ih je povela na kat da im pokae njihove spavaonice i uskoro su zaboravila na alost. Dva djeaka trebala su spavati zajedno u sobi s kosim stropovima na vrhu kue. Odatle je pucao prekrasni pogled na zaljev. Djeake je to iskreno oduevilo. Anne je trebala spavati s Georginom u manjoj sobi iji su prozori gledali na vritine sa stranje strane kue. Ali jedan postrani prozor gledao je na more, to se Anne jako svidjelo. Bila je to lijepa soba, a crvene su rue naginjale svoje glave kroz prozore. Zaista bih eljela da doe Georgina rekla je Anne svojoj teti. Rado bih vidjela kako izgleda. Pa, ona je neobina mala djevojica ree teta. Ponekad je vrlo osorna i nabusita, ali je dobra srca, vrlo odana i posve iskrena. Jednom kad se s nekim sprijatelji, zauvijek e biti prijatelj, ali vrlo teko sklapa prijateljstva i to mi je jako ao. Anne iznenadno zijevne. Djeaci joj uputie mrgodni pogled jer su znali to slijedi. I uslijedilo je! Sirota Anne! Kako si umorna! Svi morate odmah poi u postelju i dobrano se ispavati. Sutra ujutro probudit ete se sasvim svjei teta e Fannv. Anne, doista si blesava! Dick e prijekorno kad je teta izila iz W

sobe. Dobro zna to odrasli pomisle im mi zijevnemo. elio sam jo noas poi do obale. Jako mi je ao uzvrati Anne. Naprosto se nisam mogla svladati. A, osim toga, sada ti zijeva, Dick, a i Julian! Tako je i bilo. Nakon duge vonje, bili su strahovito pospani. Potajno su svi eljeli da se uure u postelji i sklope oi. Pitam se gdje je Georgina mislila je Anne nakon to se oprostila s djeacima i otila u svoju sobu. Nije li neobino to to nas nije doekala i poeljela nam dobrodolicu; to nije dola na veeru i jo nije stigla kui! Napokon, ona spava u mojoj sobi i sam bog zna kad e se vratiti! Svo troje djece duboko je spavalo prije no to je Georgina dola u svoj krevet! Nisu je uli kad je otvorila Anneina vrata. Nisu uli kad se razodijevala i prala zube. Nisu uli kripu kreveta kad je legla. Bijahu toliko umorni te nisu uli nita sve dok ih ujutro nije probudilo sunce. Kad se Anne probudila, isprva nije znala gdje je. Leala je u malom krevetu i gledala kosi strop i crvene rue to se klanjahu kroz otvoreni prozor. U hipu se dosjetila gdje je: "Ja sam u Zaljevu Kirrin i praznici su!", pomislila je radosno privukavi koljena. Potom je pogledala prijeko, na drugi krevet. U njemu je poivalo drugo dijete, sklupano ispod pokrivaa. Anne je vidjela tek vrh kovrave kose i to je bilo sve. Kad se tijelo malo pomaknulo, Anne progovori. Hej! Ti si vjerojatno Georgina? Dijete u krevetu, na suprotnoj strani sobe, sjedne i pogleda u Anne. Imala je vrlo kratku kovravu kosu, skoro jednako kao u djeaka. Lice joj je bilo preplanulo, gotovo tamnosmee od sunca, a veoma plave oi gledahu poput potonica. Usta joj, meutim, odavahu zlovolju i imala je mrgodan pogled svog oca. Ne ree. Ja nisam Georgina. O! Anne e iznenaeno. Pa tko si onda? Ja sam George ree djevojica. Odazvat u se jedi no ako me oslovi sa George. Mrzim biti djevojica. Ne elim to biti. Ne volim raditi ono to ine djevojice. Volim se baviti onime ime se bave djeaci. Mogu se penjati bolje i plivati bre od ikojeg djeaka. Umijem upravljati amcem bolje od bilo kojeg ribarskog djeaka na obali. W

Mora me oslovljavati sa George. Tada u govoriti s tobom. U protivnome, neu. O! protisne Anne mislei kako je njezina sestrina krajnje neobina. U redu! Svejedno mi je kako te oslovljavam. George je lijepo ime. Georgina mi se ba i ne svia. Uostalom, ti i izgleda kao djeak. Doista? George e dok joj je s lica naas iezao izraaj mrzovolje. Majka se strano ljutila na mene kad sam toliko skratila kosu. Visila mije po cijelom vratu. Strano! Dvije se djevojice na trenutak zagledahu. Nije li tebi naprosto odvratno biti djevojicom? upita George. Ne, naravno da nije. Vidi, ja volim lijepe haljine i volim lutke, a to ne moe ako si djeak. Pih! Glupo je mariti za lijepe haljine George e prezrivo. 1 za lutke! Zna, ti si prava beba, i to je sve to mogu rei. Anne se outje uvrijeenom. Nisi ba uljudna ree. Nee pobuditi veliku panju u moje brae bude li se ponaala kao da sve zna. Oni su pravi djeaci a ne tobonji, poput tebe. Pa, budu li neugodni prema meni, ja na njih neu obra ati panju George e skoivi iz kreveta. Uostalom, ja nisam eljela da itko od vas doe ovamo. Da se mijea u moj ivot! Sretna sam i sama. Sada moram trpjeti glupavu djevojicu koja voli haljine i lutke i dvojicu blesavih bratia! Anne je osjeala da su krenule veoma loe. Odjenula je sive traperice i crvenu majicu. George je takoer navukla traperice i muku majicu. U trenutku kad su bile spremne, djeaci su pokucali na vrata. Jeste li spremne? Je li Georgina tamo? Sestrino Georgino, doi da se upoznamo. George irom rastvori vrata i izie uzdignute glave. Nije uope obratila panju na dva iznenaena djeaka. epurei se, uputila se niza stube. Ostalo troje djece se zgledalo. Ne odaziva se ako je oslovljavate sa Georgina objasnila je Anne, Mislim daje strano udna. Rekla je da nije eljela da doemo i druimo se s njom. Ismijala me i bila prilino gruba. Julian zagrli Anne koja je djelovala prilino utueno. W

 Glavu gore! ree. Ima nas kao zatitu. Poimo dolje na doruak. Svi su bili gladni. Miris slanine i peenih jaja bio je zamaman. Potrali su niza stube i poeljeli dobro jutro svojoj teti. Ona je upravo posluivala doruak. Stric je sjedio na elu stola i itao novine. Kimnuo je djeci. Zauzeli su mjesta bez rijei, pitajui se smiju li govoriti za vrijeme obroka. Kod kue im je to bilo doputeno, ali stric Ouentin doimao se prlino goropadno. George je bila tamo i mazala prepeenac maslacem. Mrzovoljno je pogledala troje djece. Ne gledaj tako, George rekla je njezina majka. Nadam se da ste se ve sprijateljili. Bit e vam zabavno da se zajedno igrate. Mora jutros povesti roake da vide zaljev i pokazati im najbolja mjesta za kupanje. Ja idem loviti ribu ree George. Otac je namah pogleda. Ne ide ree. Za promjenu, lijepo e se ponaati i povesti roake do uvale. uje li? Da ree George uz mrgoenje posve istovjetno onome njezina oca. Moemo mi i sami otii do zaljeva, ako George odlazi u ribolov Anne e spremno, mislei kako e biti bolje da George ne bude s njima bude li loe raspoloena. George e uraditi upravo ono to joj je reeno njezin e otac. U protivnome, imat e sa mnom posla. I tako, nakon doruka, etvoro se djece spremilo da sie do obale. Puteljak se blago sputao do uvale i veselo su ga pretrali. ak je i George zaboravila na zlovolju kad je osjetila toplinu sunca i ugledala ples bljeskova na plavu moru. Poi u ribolov ako eli ree joj Anne kada su stigli na plau. Neemo te odati. Ne elimo ti smetati, zna. Mi emo se sami druiti, i ako ne eli biti s nama, ne mora. Ali rado bismo bili s tobom, ako ti eli biti s nama Julian e velikoduno. Mislio je kako je George osorna i neodgojena, ali mu se i protiv volje prilino sviala mala djevojica uspravna dranja i kratke kose, blistavih plavih oiju i mrzovoljnih usana. W

George se zapilji u njega. Vidjet u ree. Ne sprijateljujem se s ljudima na prosto zato to su mi roaci, ili iz nekog drugog glupavog razloga. Sprijateljujem se s W

ljudima jedino ako mi se sviaju. Tako je i s nama Julian e. Naravno, moe se dogo diti da se ti nama ne svidi. O! zaueno e George kao da joj to dosad nije ni palo na pamet. Pa, naravno, i to se moe dogoditi. Upravo sam pomislila kako me mnogi ljudi ne vole. Anne je irom otvorenih oiju gledala plavu uvalu. Na ulazu se nalazio neobian sjenoviti otok na ijem je vrhu, inilo se, bio stari ruevni dvorac. Nije li to udno mjesto? kazala je. Pitam se kako mu je ime. To je otok Kirrin ree George oiju modrih poput puine u koju se zagledala. Lijepo je tamo otii. Ako mi se svidite, povest u vas tamo... jednoga dana! Ali to ne obea-jem. Do njega se moe stii jedino amcem. iji je taj neobini otok? upita Julian. George im prui krajnje iznenaujui odgovor. Pripada meni kazala je. Tonije, pripast e meni... jednoga dana. Bit e to moj vlastiti otok... i moj vlastiti zamak!

Neobina pripovijest i novi prijatelj

Troje je djece pogledalo George krajnje iznenaeno. George je izdrala njihov pogled. to hoe time rei? Dick e najposlije. Otok Kirrin ne moe pripadati tebi. Naprosto se hvalie. Ne, ne hvaliem se ree George. Pitajte majku. Ako ne vjerujete u to to vam govorim neu vam rei vie ni rijei. Ali ja ne govorim neistinu. Mislim da samo kukavice ne govore istinu... a ja nisam kukavica. Julian se sjetio da je teta Fanny kazala kako je George posve iskrena. Poekao se po glavi i ponovno pogledao George. Ali kako bi to to govori mogla biti istina? Pa, naravno, vjerovat emo ti ako govori istinu ree. Ali doista zvui malo nevjerojatno, zna. Zaista. Djeca obino ne posjeduju otoke, pa ak ni ovako smijeno male. To nije smijeno malen otok bijesno e George. On je krasan. Na njemu ima zeeva pitomih koliko se samo moe biti i velikih morskih kormorana koji sjede s druge strane, a tamo dolaze i najrazliitije vrste galebova. I dvorac je prekrasan takoer, iako jest posve ruevan. Zvui lijepo Dick e. Kako to da on pripada tebi, Georgina? George gaje gledala i nije odgovorila. Izvini Dick e urno. Nisam te htio osloviti sa Georgina. Htio sam rei George. Nastavi, George, reci kako to da otok pripada tebi Julian e uhvativi za ruku svoju malu mrgodnu sestrinu. Ona se odmah povukla. Ne ini to kazala je. Nisam jo sigurna da li elim da postanemo prijatelji. U redu, u redu Julian e gubei strpljenje. Budimo neprijatelji ili togod hoe. Nije nam stalo. Ali tvoja nam je majka jako draga i ne elimo da misli kako se nismo htjeli sprijateljiti s tobom. Svia vam se moja majka? upita George, a pogled sjajnih plavih W

oiju malko se ublaio. Da, draga je, zar ne? Pa, dobro, rei u vam kako to da posjedujem otok Kirrin. Doite i sjednite tamo u kut, gdje nas nitko ne moe uti. Svi su sjeli u pjeskoviti zakutak plae. George je gledala mali otok u zaljevu. Bilo je to ovako ree. Prije mnogo godina, obitelj moje majke posjedovala je gotovo svu zemlju u okolici. Potom su osiromaili i veinu morali prodati. Ali nisu uspjeli prodati otoi, jer nitko nije smatrao da neto vrijedi, posebno zato to je dvorac ve godinama bio u ruevnu stanju. Zamisli da nitko nije htio kupiti ovako lijep i malen otok! usklikne Dick. Kad bih imao novaca, odmah bih ga kupio. Sve to je preostalo od imetka majine obitelj i jest naa Vila Kirrin, zemlja koja se nalazi u blizini i otok Kirrin ree George. Majka kae da e kad odrastem otok biti moj. Kae da ga sada vie ne eli, pa je tako na neki nain poklonjen meni. Pripada mi. To je moj privatni otok i ne doputam nikome da na nj dolazi izuzev s mojim doputenjem. Troje je djece piljilo u nju. Vjerovali su svakoj Georgininoj rijei, jer je bilo oevidno da djevojica govori istinu. Neobino je posjedovati vlastiti dvorac! Mislili su kako je uistinu imala sree. O, Georgina, hou rei George! Dick e. Stvarno si sretna. ini se daje otok tako lijep! Nadam se da e se s nama sprijateljiti i uskoro nas tamo povesti. Naprosto ne moe zamisliti koliko bismo to eljeli. Pa, moda i hou George uzvrati zadovoljna zanimanjem koje je pobudila. Vidjet u. Jo nikoga nisam tamo odvela, iako su me neki djeaci i djevojice iz okolice to molili. Ali nisu mi dragi, pa ih nisam povela. Nastupila je kratka tiina, dok je etvoro djece gledalo prema zaljevu gdje je u daljini leao otok. Plima se povukla. Gotovo se inilo da bi se moglo pregaziti do otoka. Dick upita je li to mogue. Ne rekla je George. Kazala sam ti, do tamo se moe stii jedino amcem. Dalje je no to izgleda, a voda je vrlo, vrlo duboka. Svuda uokolo ima stijena... valja dobro znati kuda treba veslati, jer se u protivnome moe zabiti u njih. Ovo je opasan dio obale. Mnogo je brodskih olupina uokolo. W

 Olupina! Julian e sjajnih oiju. Znajte da nikad nisam vidio staru olupinu. Mogu li se ovdje vidjeti? Sada vie ne George e. Sve su povaene. Izuzev jedne, a ta je na drugoj strani otoka. Lei duboko u vodi. Vidi se tek slomljeni jarbol ako vesla iznad nje za mirnoga dana i paljivo gleda u vodu. Zapravo i olupina pripada meni. Taj su put djeca doista jedva povjerovala George. Ali ona je odluno potvrivala glavom. Da kazala je taj je brod pripadao jednome od mojih pra-prapradjedova, ili nekom takvome. On je brodom donosio zlato, velike zlatne ipke, i potonuo kod otoka Kirrin. O! to se dogodilo sa zlatom? upita Anne oiju okruglih i golemih. Nitko ne zna ree George. Pretpostavljam daje bilo pokradeno s broda. Naravno, dolje su se sputali ronioci i traili, ali zlato nisu pronali. Isuse, to zvui uzbudljivo Julian e. elio bih da vidim olupinu. Pa, moda bismo mogli otii danas poslijepodne kad se plima povue ree George. Vrijeme je tako mirno i bis tro. Mogli bismo je malko pogledati. O, kako bi to bilo krasno! uzvikne Anne. Toliko elim vidjeti pravu ivu olupinu! Ostali su se nasmijali. Pa nee ba biti odvie iva ree Dick. uj, George, to misli o kupanju? Najprije moram otii po Timothya odgovori George. Ustala je. Tko je Timothy? upita Dick. Znate li uvati tajnu? upita George. Nitko kod kue to ne smije znati. Dobro, nastavi, u emu je tajna? upita Julian. Slobodno nam reci. Nismo tuibabe. Timothy je moj najvei prijatelj George e. Ne bih mogla ivjeti bez njega. Ali otac i majka ga ne vole, i zato ga drim u tajnosti. Poi u i dovesti ga. Otrala je uspinjui se stazom po klisuri. Ostali su gledali za njom. Razmiljali su kako je ona na j neobini ja djevojica koju su ikad W

upoznali. Tko bi uope Timothy mogao biti? pitao se Julian. Moda neki mlad ribar koji se ne svia Georgeinim roditeljima. Djeca su se ispruila na mekom pijesku i ekala. Uskoro su uli jasan Georgin glas kako se pribliava niz klisuru iza njih. Doi, Timothy, doi! Sjela su i oekivala da vide Timothya. Nisu vidjeli mlada ribara, ve umjesto njega velikoga smeeg mjeanca sa smijeno dugim repom i velikom irokom gubicom koja je doista izgledala kao da se ceri! Skakao je oko George, lud od radosti. Ona im se trei pribliavala. To je Timothy kazala je. Nije li naprosto savren? Za psa, Timothy je bio daleko od savrenstva. Bio je nepravilna oblika, prevelike glave, odve iljatih uiju, preduga repa te je bilo gotovo nemogue kazati kojoj bi pseoj vrsti mogao pripadati. Ali bilo je to tako ludo, prijateljsko, nezgrapno, smijeno stvorenje da su ga sva djeca smjesta zavoljela. O, ti, dragi! ree Anne i pasjoj lizne nos. ujte, nije li silan! Dick e prijateljski pljesnuvi Timothya, na to je pas stao oduevljeno poskakivati oko njega.

Ja bih elio imati takva psa Julian e, koji je doista volio pse i uvijek je elio imati jednoga. O, George, lijep je. Nisi li ponosna na njega? Mala se djevojica nasmijeila i njezino se lice namah izmijenilo. W

Postalo je ozareno i lijepo. Sjela je na pijesak i njezin se pas odmah skutrio uz nju liui je svugdje gdje je mogao nai komadi gole koe. Strano ga volim rekla je. Nala sam ga na vritinama dok je jo bio tene, prije godinu dana, i povela ga kui. Spoetka gaje majka voljela, ali kad je narastao, po stao je strano zloest. Stoje uradio? upita Anne. Pa, on je pas koji oboava gristi stvari ree George. Izgrizao je sve do ega je stigao: novi tepih koji je majka kupila, njezin najljepi eir, oeve papue, neke njegove papire i tome slino. Uz to i laje. Ja volim njegovo lajanje, ali otac ne voli. Rekao je daje zbog njega gotovo poludio. Udario je Timothya, a to me razljutilo i bila sam strano nepristojna prema njemu. Jesi li dobila batine? upita Anne. Ja se ne bih usudi la biti nepristojna prema tvom ocu. Izgleda opasno. George se zagleda prema zaljevu. Lice joj je iznova bilo mrgodno. Zapravo, nije vano kako me je kaznio ree ali najgore od svega je bilo to stoje otac rekao da vie ne mogu drati Timothya, a majka se sloila s ocem i kazala da Timothy mora otii. Plakala sam danima, a ja nikad ne plaem, jer djeaci ne plau, a ja elim biti poput djeaka. I djeaci ponekad plau poe Anne gledajui u Dicka koji je prije tri ili etiri godine bio veliki plaljivac. Dick je na to snano gurne i ona zautje. George pogleda Anne. Djeaci ne plau rekla je tvrdoglavo. Ili barem ja nisam nijednoga vidjela, pa zato uvijek nastojim da ne plaem. To pristoji bebama. Ali, kad je Timothy morao otii nisam si mogla pomoi. I on je plakao. Djeca su gledala Timothya s velikim potovanjem. Nisu znala da i pas moe plakati. Hoe rei daje plakao pravim suzama? upita Anne. Ne, ne zapravo George e. Za to je odvie hrabar. Plakao je glasom. Zavijao je i zavijao i izgledao tako jadno da mi je gotovo puklo srce. Tada sam shvatila da se ne mogu rastati od nj ega. toje bilo dalje? upita Julian. Pola sam do Alfa, malog ribara, svog znanca ree George i W

pitala ga da li bi mi htio uvati Tima ako bih mu dala sav svoj deparac. Rekao je da hoe, a tako je i bilo. Zato nikad nemam novaca za troenje, jer sve dajem za Tima. ini se da strahovito mnogo jede, zar ne, Time? Vau! oglasi se Tim i okrene se na lea dok su mu kudrave noge lebdjele u zraku. Julian gaje pomilovao. Kako se snalazi kad poeli neki slatki ili sladoled? upita Anne koja je veinu svog deparca troila na takve stvari. Ne snalazim se ree George. Ne jedem ih, razumije se. To je ostaloj djeci zazvualo strano, jer su voljela sladoled, okoladu i slatkie i esto ih jela. Zurili su u George. Pa, nadam se da djeca koja se igraju na plai ponekad s tobom podijele slatkie i sladoled, zar ne? upita Julian. Ne doputam im ree George. Ako ja njima nikad ne mogu dati, nije u redu da od njih uzimam. Zato sam ih odbila. U daljini se zaula zvonjava sladoledareva zvonca. Julian ispita sadraj svog depa. Skoio je i potrao zveckajui noviima. Za nekoliko se trenutaka vratio nosei etiri velika tapia sladoleda od okolade. Jednog je dao Dicku, jednog Anne i potom jednog pruio George. Pogledala ga je enjivo, ali je okrenula glavu. Ne, hvala kazala je. Zna to sam upravo rekla. Nemam novaca da ga kupujem i ne mogu ga s tobom podije liti, ali onda ga ne mogu od tebe ni uzimati. Runo je uzimati od ljudi ako im barem malo ne moe vratiti. Od nas moe uzeti rekao je Julian tutnuvi sladoled u Georgeinu smeu aku. Mi smo tvoji roaci. Ne, hvala ponovi George. Iako je to lijepo od tebe. Pogledala je Juliana svojim plavim oima, a djeak je na brao vjee u nastojanju da smisli kako bi nagovorio tvrdoglavu djevojicu da uzme sladoled. Tada se nasmijeio. Sluaj ree ti posjeduje neto to bismo mi strano eljeli s tobom podijeliti, kada bi nam samo dopustila. Dopusti nam da to podijelimo s tobom, a ti s nama podijeli sladoled. Jasno? Sto ja to posjedujem to biste vi eljeli sa mnom podi j eliti? zaueno e George. Ima psa Julian e, milujui velikog smeeg mjeanca. Mi bismo ga eljeli s tobom podijeliti, tako je drag. A ima i krasni W

otok. Bili bismo oduevljeni kad bi ga koji put htjela s nama podijeliti. A ima i olupinu. Sladoled i slatkii nisu tako dobre stvari, ali bilo bi dobro da sklopimo pogodbu i zajedno ih podijelimo. George je gledala u smee oi koje su uporno motrile njezine. Nije mogla odoljeti injenici da joj se Julian svia. Uvijek je bila jedinica, osamljeno dijete, djevojica koja nije nailazila na previe razumijevanja, estoka i vatrena. Nika nije imala prijatelja. Timothy je pogledao Juliana i vidio da nudi neto lijepo i okoladno George. Skoio je i liznuo djeaka svojim prijateljskim jezikom. Eto, vidi! Tim eli da ga dijelimo Julian e uza smijeh. Bilo bi lijepo da ima tri nova prijatelja. Da, bilo bi George e iznenadno, predavajui se, te uzme okoladni tapi. Hvala, Juliane. Dijelit u s vama. Ali obeajte da nikome kod kue neete rei da jo imam Timothya. Naravno, obeajemo ree Julian. Ali ne vjerujem da bi ti otac i majka zamjerili, s obzirom na to da Timothy ne ivi u kui. Kakav je sladoled? Je li dobar? O! Najbolji koji sam ikad okusila! George e oprezno zagrizajui. Tako je hladan. Jo ga nisam jela ove godine. Naprosto je IZVANREDAN! Timothy je takoer pokuao gricnuti. George mu je dala nekoliko posljednjih komadia. Tada se okrenula i nasmijeila djeci. Zgodni ste ree. Sve u svemu, drago mi je da ste doli. Poslijepodne bismo mogli uzeti amac i provozati se oko otoka da pogledamo olupinu, hoete li? Itekako! troje e djece uglas, a ak je i Timothy mahnuo repom kao daje razumio!

Uzbudljivo poslijepodne
Tog su se prijepodneva kupali i djeaci su otkrili da je George mnogo bolji pliva od njih. Bila je veoma snana i brza, i ronila je u beskraj zadravajui dah. Vrlo si dobra Julian e zadivljeno. teta da Anne nije malo bolja. Anne, morat e dobrano vjebati zamahe, jer inae nikad nee moi plivati tako daleko kao mi. U vrijeme ruka, svi su bili gladni. Vratili su se stazom preko klisure nadajui se da e biti mnogo toga za jelo i bilo je! Hladno peenje i salata, pita od ljiva i krema od zaslaenih jaja i mlijeka te nakraju sir. Kako su djeca samo prionula! to ete raditi danas poslijepodne? upitala je Georgeina majka. George e nas povesti amcem da vidimo olupinu s druge strane otoka Anne e. Teta je izgledala veoma iznenaeno. George e vas povesti? pitala je. Pa, George, to se to s tobom dogaa? Jo nikad nisi nikoga povezla, iako sam te stoput molila! George ne ree nita, ve nastavi jesti pitu. Tijekom cijelog obroka nije rekla ni rijei. Na veliko olakanje djece, otac se nije pojavio za stolom. Pa, George, moram rei da mi je drago da nastoji ui niti ono to ti je otac kazao iznova e njezina majka. Ali George zanijee glavom. Ne radim to stoga to moram ree. Radim to zato to to elim. Nikoga ne bih povela da vidi moju olupinu, ak ni englesku kraljicu, kada mi ne bi bio drag. Majka se nasmijala. Dobra je vijest da ti se sviaju roaci ree. Nadam se da se i ti njima dopada. O, da! Anne e revno u elji da podri svoju sestrinu. Zavoljeli smo George i zavoljeli Ti... Zaustila je da kae kako vole i Timothya, kad je dobila takav udarac u lakat te je kriknula od bola, a suze su joj navrle na oi. George ju je motrila. George? Zato si udarila Anne dok je o tebi lijepo govorila? W

viknula je majka. Smjesta napusti stol. Neu trpjeti takvo ponaanje. George bez rijei napusti stol. Izila je u vrt. Bila je upravo uzela kriku kruha i odrezala komad sira. Anne je bila zbunjena. Kako je mogla biti tako glupa i zaboraviti da ne smije spomenuti Tima? O, molim vas, zovnite George natrag! rekla je. Nije me htjela udariti. Bilo je to sluajno. Ali teta je bila veoma ljuta na George. Zavrite svoj obrok kazala je ostalima. Pretpostavljam da e George sada biti mrzovoljna. Boe, boe, ona je tako teko dijete! Ostali nisu zamjerali George njezinu mrzovolju. No misli li su da e George moda sada odbiti da ih povede do olupine. Zavrili su obrok u tiini. Teta je pola pitati eli li stric Ouentin jo pite. On je ruao sam u radnoj sobi. im je izila iz prostorije, Anne je uzela kruh i sir iz Georgeina tanjura i otila u vrt. Djeaci je nisu ukorili. Znali su da se Anne esto zarekne, ali da poslije uvijek to pokua ispraviti. Drali su vrlo hrabrim to to je otila pronai George. George je leala na leima ispod velikog stabla u vrtu. Anne joj je prila. ao mi je. Umalo da nisam pogrijeila rekla je. Evo tvog kruha i sira. Donijela sam ti. Obeajem da vie neu zaboraviti da ne smijem spomenuti Tima. George je ustala. Pomiljam da te ne povedem do olupine. Anneino je srce zastalo. Upravo se toga bojala. Dobro rekla je ne mora me povesti, naravno. Ali povedi djeake, George. Uostalom, oni nisu uradili nikakvu glupost. A osim toga, grdno si me udarila. Pogledaj modricu. George je pogledala. Potom je pogledala Anne. A nee li biti nesretna ako povedem Juliana i Dicka, a tebe ne? upitala je.

 Naravno da hou Anne e. Ali ne elim da oni propuste uitak ako ja ve moram. Uto George uradi neto za nju neoekivano. Zagrlila je Anne. Odmah se zatim uvelike postidjela, jer je bila uvjerena da nijedan djeak ne bi tako postupio. Uvijek se nastojala ponaati poput djeaka. U redu je kazala je oporim glasom uzimajui kruh i sir. Gotovo si bila uradila veliku glupost i ja sam te udarila; sada je sve sreeno. W

Naravno da moe poi s nama poslijepodne. Anne pohita natrag da kae djeacima kako je sve u redu, i nakon petnaest minuta etvoro djece tralo je prema plai. Pokraj amca stajao je etrnaestogodinji ribar preplanula lica. S njim je bio Timothy. amac je spreman, gazda George rekao je smijeei se. Tim je takoer spreman. Hvala odvrati George, te uputi ostale da uu. I Timothy je uskoio maui repom. George je gurnula amac u zapjenuanu pliinu i potom sama uskoila. Ona je preuzela vesla. Veslala je odlino i amac je brzo presijecao plavu uvalu. Bilo je prekrasno poslijepodne i djeca su uivala u klizanju amca. Timothy je stajao na pramcu i lajao svakiput kad bi se val propeo do njegove glave. Smijean je za nemirna vremena priala je George snano grabei veslima. Bijesno laje na velike valove i jako se naljuti ako ga zapljusnu. Izvrstan je pliva. Nije li zgodno da je pas s nama? Anne e nastojei se iskupiti za svoju greku. Jako mi je drag. Vau! uzvrati Timothy dubokim glasom te se okrene da lizne Anneino uho. Uvjerena sam da je znao to sam rekla Anne e oduevljeno. Naravno da jest ree George. On razumije svaku rije. Mislim da smo blizu tvog otoka Julian e uzbueno. Vei je nego to sam mislio. Nije li zamak uzbudljiv? Stigli su u blizinu otoka i djeca su vidjela da su svuda oko njega iljate stijene. Nijedan amac ili brod ne bi mogao pristati na stjenoviti otoi ukoliko voza ne zna tono kojim mu se putem valja uputiti. U samu sreditu, na niskom breuljku dizao se ruevni dvorac. Bio je sagraen od velikih bijelih kamenih blokova. Slomljeni lukovi, krnji tornjevi, urueni zidovi bijae to sve to je ostalo od neko prekrasna zamka, uznosita i mona. Sada su se u njemu gnijezdile avke, a galebovi sjedjeli na najviem kamenju. Izgleda strano tajanstveno ree Julian. Kako bih volio ovdje pristati i razgledati dvorac! Ne bi li bilo zanimljivo ovdje provesti nodvije? George je prestala veslati. Zna, nikad nisam pomislila kako bi to moglo biti krasno! Provesti W

no na mom otoku! Da ovdje budemo sami, samo nas etvoro. Da ovdje ruamo i zamiljamo da tu doista ivimo. Ne bi li to bilo silno? Da, itekako Dick e enjivo motrei otok. Misli li, pretpostavlja li da bi nam tvoja majka to dopustila? Ne znam uzvrati George. Moda i bi. Moe je upitati. Ne moemo li ovdje pristati danas poslijepodne? upita Julian. Ne, ne moemo ako elimo vidjeti olupinu odgovori George. Moramo se vratiti do uine, a trebat e nam svo vrijeme da se odvezemo do druge strane otoka Kirrin i da se vratimo. Pa, ja bih rado vidio olupinu ree Julian dvoumei se izmeu otoka i broda. Daj da ja malo veslam, George. Ne moe ti veslati cijelim putem. Mogu ree George. Ali, za promjenu, uivala bih da se malo ispruim u amcu! Ovako, veslat u kroz ovaj stjenoviti dio, a potom ti preuzmi vesla do narednog opasnog mjesta. Vjere mi, stijene oko zaljeva su naprosto strane! George i Julian su zamijenili mjesta u amcu. Julian je dobro veslao, ali ne tako snano kao George. amac je klizio uz blago ljuljanje. Obili su cijeli otok i ugledali dvorac s druge strane. inio se ruevnijim sa strane okrenute prema moru. Snani vjetrovi pusu s otvorene puine objasnila je George. S ove strane nije mnogo toga sauvano, izuzev gomile kamenja. Ali za one koji ga znaju nai, tu, u draici, je lijepo malo pristanite. Nakon nekog vremena, George je ponovno preuzela vesla i veslala jednomjerno na maloj udaljenosti od otoka. Tada je stala i zagledala se unatrag, u pravcu obale. Kako zna kad si iznad olupine? upita Julian zapa njeno. Ja nikad ne bih znao! Pa, vidi li toranj one crkve na kopnu? upita George. I vidi li vrh onog breuljka? Kad se oni nau tono u istoj crti izmeu dvaju tornjeva dvorca, onda si gotovo sigurno iznad potonula broda! Otkrila sam to prije nekoliko godina. Djeca su vidjela da se vrh udaljena breuljka i crkveni toranj gotovo pokrivaju, ako se gleda izmeu dvaju starih tornjeva dvorca na otoku. Pomno su se zagledala u more ne bi li ugledala olupinu. Vrijeme je bilo savreno jasno i mirno. More se gotovo nije ni W

mrekalo. Timothy se takoer zagledao u dubine, glave nagnute na jednu stranu, nauljenih uiju, kao da zna to trai! Djeca mu se nasmijae. Nismo tono iznad njega ree George i sama se zagledavi u dubinu. Voda je danas tako bistra i vidjet e se duboko. ekajte, odveslat u malo ulijevo. Vau! javi se Timothy iznenadno i mahne repom. U istom trenutku djeca ugledae neto duboko dolje u vodi. To je brod! Julian e gotovo ispavi iz amca od uzbuenja. Vidim dio slomljenog jarbola. Gledaj, Dick, gledaj! etvoro djece i pas brinim su pogledom ispitivali prozirnu vodu. Nakon nekog vremena, razabrali su obrise tamnog trupa iz kojeg se dizao slomljeni jarbol. Malo je polegnut na jednu stranu Julian e. Siroti stari brod. Mora da mu je odvratno leati ovdje i postupno se raspadati. George, rado bih zaronio i pogledao ga izbliza. Pa, zato ne krene? George e, Ima kupae gaice na sebi. esto sam ronila dolje. Poi u s tobom ako hoe, ako Dick moe zadrati amac u blizini. Struja ga nastoji odvui na otvoreno more. Dick, morat e malko raditi s ovim veslom kako bi amac ostao na istome mjestu. Djevojica razodjene traperice i majicu i Julian uini isto. Oboje su ispod imali kupae kostime. George je izvela prekrasan skok na glavu sa stranjeg dijela amca i zaronila duboko u vodu. Ostali su je promatrali kako snanim zamasima pliva u dubinu, zadravajui dah. Nakon kratkog vremena izronila je bez zraka, gotovo se guei. Bila sam dolje, do broda kazala je. Sasvim je isti kao i uvijek... obrastao morskom travom i pokriven priljepcima i slinime. eljela bih da mogu ui u sam brod. Ali za to nikad nemam dovoljno zraka. Sada ti sii, Juliane. Julian zaroni, ali nije bio tako dobar pliva kao George i nije mogao dospjeti tako duboko. Umio je gledati pod vodom, i paljivo je razgledao palubu olupine. Djelovala je naputeno i udno. Julianu se zapravo nije previe svidjela. Ispunila gaje prilino turobnim osjeajem. Bio je veseo to se iznova naao na povrini vode, kad je duboko udahnuo i osjetio toplo sunce na ramenima. Uspeo se u amac. W

 Jako uzbudljivo rekao je. Boe, kako bih rado iz bliza vidio olupinu, zna, da mogu sii ispod palube, u kabine, i razgledati. Oh, zamislite da doista naemo sanduke sa zla tom! To nije mogue ree George. Rekla sam vam da su pravi ronioci ve silazili i nita nisu nali. Koliko je sati? Zakasnit emo ako odmah ne pourimo natrag! Pourili su i ipak zakasnili na aj svega pet minuta. Poslije su poli u etnju vritinama, s Timothyem za petama. U vrijeme odlaska u postelje bili su toliko pospani te su jedva drali oi otvorene. Pa, laku no, George Anne e udobno se smjetajui u krevetu. Proveli smo krasan dan... zahvaljujui tebi! I meni je dan bio krasan uzvrati George malko oporo. Zahvaljujui vama. Drago mi je da ste doli. Dobro emo se provesti. eljela bih da zavolite moj dvorac i moj otok. O, da Anne e usnuvi i sanjajui o tisuama olupina, dvoraca i otoka. O, kad e ih George povesti na svoj mali otok?

Posjet otoku
Teta je pripremila hranu za piknik narednog dana i djeca su otila do oblinje draice, gdje su se mogla kupati i vozikati u amcu do mile volje. Dan je bio prekrasan, ali Julian, Dick i Anne su potajno eljeli posjetiti Georgein otok. To bi im bilo milije od iega drugog! George nije eljela ii na piknik, ne stoga to to ne bi voljela nego zato to nije mogla povesti svoga psa. Njezina je majka krenula s djecom i George je morala provesti cijeli dan bez voljenoga Timothya. Loa srea! rekao je Julian prozrevi to se njoj rojilo u glavi. Ne razumijem zato ne kae majci za staroga Tima. Uvjeren sam da ne bi imala nita protiv da se netko drugi o njemu brine za tebe. Znam da se moja majka ne bi ljutila. Ovo u rei samo vama kazala je George. Kod kue uvijek zapadam u goleme neprilike. Vjerujem da do toga dolazi i mojom grekom, ali ve mi je pomalo dojadilo. Vidi, tata ne zarauje mnogo s uenim knjigama koje pie, a uvijek eli pruiti majci i meni ono to si ne moe priutiti. Zbog toga je mrzovoljan. elio bi me poslati u neku dobru kolu, a nedostaje mu novaca. Meni je to drago. Ne elim otii odavde u neku kolu. Rado ostajem ovdje. Ne bih mogla podnijeti da se razdvojim od Timothya. Zavoljela bi internat ree Anne. Mi smo svi tamo. Zabavno je. Ne, nije George e tvrdoglavo. Mora daje strano biti jedan u mnotvu i biti okruen djevojicama koje ti se sve smiju i rugaju. Mrzila bih to. Ne. Ne bi ree Anne. Sve je to vrlo zabavno. Mis lim, George, da bi to bilo dobro za tebe. Ako pone govoriti to je dobro za mene, zamrzit u te George e iznenadno bijesna izraaja. Majka i otac stalno govore o neemu to je dobro za mene... a to su uvijek stvari koje ne volim. U redu. U redu Julian e nasmijavi se. Gospode, kako se ti lako zapali! Potenja mi, vjerujem da bi svatko mogao zapaliti cigaretu na iskrama koje ti vrcaju iz oiju! To je i protiv njezine volje nasmijalo George. Doista nije bilo W

mogue mrzovoljiti se na dobroudnog Juliana. Poli su se okupati po peti put toga dana. Ubrzo su se svi veselo trcali, a George je iskoristila trenutak da Anne ui plivanju. Djevojica nije imala pravilni zamah i George je bila vrlo ponosna daje podui. O, hvala rekla je Anne trudei se. Nikad neu biti dobra poput tebe, ali bih htjela dostii djeake. Kad su se vraali kui, George se obratila Julianu: Bi li htio zamoliti majku da ode kupiti marku ili neto slino? kazala je. Onda bih mogla poi s tobom i samo na trenutak pogledati Tima. udit e se zato ga danas nisam izvela. U redu! odvrati Julian. Ne trebam marke, ali bih mogao pojesti sladoled. Dick i Anne mogu poi kui s tvojom majkom i ponijeti stvari. Idem obavijestiti tetu Fanny. Otrao je do tete. Mogu li otii kupiti sladoled? upitao je. Danas ga jo nismo jeli. Moe li George poi sa mnom? Ne vjerujem da e htjeti ree teta. Ali, pitaj je. George, poi sa mnom! viknuo je Julian uputivi se prema seocetu krupnim korakom. George se iznenadno nasmije i potri za njim. Doskora gaje sustigla i zahvalno mu se smijeila. Hvala kazala je. Ti poi i kupi sladoled, a ja u obii Tima. Razdvojili su se. Julian je kupio sladoled i uputio se prema kui. Zastao je i priekao George koja je dotrala kroz nekoliko minuta. Lice joj je bilo ozareno. U redu je kazala je. Ne moe zamisliti kako se veselio kad me ugledao! Gotovo mi je skoio preko glave! Hej, jo jedan sladoled za mene! Stvarno si pravi, Juliane. Morat u ti brzo ponuditi neto u zamjenu. Da odemo sutra na moj otok? Hura! Julian e blistavih oiju. To bi bilo divno. Stvarno e nas sutra povesti? Doi, javimo ostalima! etvoro djece sjedjelo je u vrtu jedui sladoled. Julian im je prenio Georgine rijei. Svi su bili uzbueni. George je bilo drago. Ranije se uvijek utjela prilino vanom kad bi svisoka odbijala da povede drugu djecu na otok Kirrin. Sad se, meutim, osjeala nekako mnogo voljnije, kad je pristala da tamo poveze svoje roake. "Obino sam vjerovala daje mnogo ljepe uvijek raditi po svome", razmiljala je dok je lizala posljednje komadie sladoleda. "Ali bit e W

zabavno druiti se s Julianom i ostalima." Majka je poslala djecu da se operu i pripreme za veeru. ivahno su razgovarali o posjetu otoku narednoga dana. Teta ih je ula i nasmijeila se. Pa, moram rei da mi je doista drago da e George neto s vama podijeliti kazala je. Biste li htjeli tamo objedovati i provesti dan? Ne isplati se veslati cijelim putem do tamo i pristajati ako ne moete provesti nekoliko sati. O, teta Fanny! Bit e divno tamo ruati! uzviknula je Anne. George je pogledala majku: Ide li i ti, mama? pitala je. Zvui kao da ne eli da poem majka e uvrijeeno. I juer si izgledala zlovoljna kad si ula da idem i ja. Ne, neu ii sutra, ali sigurna sam da tvoji roaci misle kako je neobino da nikad ne poeli da majka poe s tobom. George ne ree nita. Jedva da je ikad govorila kad bi je korili. I ostala su djeca utjela. Dobro su znala kako se ne radi o tome da George ne bi eljela da njezina majka poe s njima, ve je naprosto eljela da bude s Timothyem! Uostalom, i tako ne bih mogla poi nastavila je teta Fanny. ekaju me neki poslovi u vrtu. Sasvim ste sigurni s George. Ona upravlja amcem poput mukarca. Narednoga dana kad su ustala djeca su zabrinuto gledala kakvo je vrijeme. Sunce je sjalo i sve je izgledalo savreno. Nije li divan dan? rekla je Anne Georgei dok su se odijevale. Tako se veselim da emo ii na otok. Pa, istini za volju, mislim da doista ne bismo trebali ii. George e neoekivano. O, ali zato? uzvikne Anne oajno. Mislim da e biti oluje ili tako neto George e gleda jui prema sjeverozapadu. Ali, George, zato to kae? Anne e nestrpljivo. Pogledaj sunce. Jedva daje pokoji oblaak na nebu! Vjetar pue u krivome smjeru ree George. Zar ne vidi male bijele krijeste na valovima na otvorenom moru u blizini mog otoka? To je uvijek lo znak. W

 O, George, ako danas tamo ne odemo, bit e to najvee razoaranje u mom ivotu ree Anne koja nije podnosila razoaranja, ni velika ni mala. A osim toga dodala je prepredeno ako zbog straha od oluje ostanemo kod kue, neemo se druiti s dragim starim Timom. Istina je ree George. U redu. Ii emo. Ali pazi, ako nastupi oluja, nemoj se ponaati poput bebice. Mora nastojati uivati u njoj a ne da se plai. Hmm, ne volim ba oluje zausti Anne, ali zastane kad je vidjela Georgein prezrivi izraaj. Sile su na doruak i George je pitala majku hoe li moi ponijeti hranu kao to su utanaili. Da kazala je majka. A ti i Anne ete mi pomoi napraviti sendvie. Djeaci, poite u vrt i uberite neto zrelih ljiva koje ete ponijeti sa sobom. Juliane, kad to obavite, poi u selo i kupi nekoliko boca limunade ili pjenuava na pitka od umbira, po vaoj elji. Ja bih sok od umbira, hvala! ree Julian, a ostali se s njime sloie. Svi su bili vrlo sretni. Bit e divno posjetiti neobian mali otok. George je bila sretna to e cijeli dan provesti s Timom. Najposlije su krenuli, nosei hranu u dvije naprtnjae. Najprije su otili po Timothya. Bio je svezan u ribarevu dvoritu. I ribar je bio tamo i nasmijeio se Georgei. D'brojutro, gazda George rekao je. Ostaloj se djeci priinilo veoma neobinim da uju gdje se Georginu oslovljava sa "gazda George"! Tim se ve umorio lajui za vama. Siguran sam da je znao da danas dolazite po njega. Naravno da je znao George e odvezujui ga. Pas se odmah izbezumio i jurio ukrug oko djece sputena repa i poleglih uiju. Da je hrt, pobijedio bi na svakoj trci Julian e zadivljeno. Jedva se vidi od praine. Time! Hej! Time! Doi i kai "dobro jutro". Tim je skoio i vrtoglavo pojurivi liznuo Julianovo lijevo uho. Tada se smirio i zaljubljeno koraao uz George cijelim putem do obale. Svako malo liznuo bi Georgeine gole noge, a ona bi njeno ekala njegove ui. Uli su u amac i George ih je odgurnula. Djeak-ribar im je mahao. Neete ostati predugo, zar ne? viknuo je. Priprema se oluja. Bit e gadno. Znam viknula je George. Ali moda se uspijemo vratiti prije no W

to pone. Jo je prilino daleko. George je veslala cijelim putem do otoka. Tim je stajao naizmjenice na oba kraja amca, lajui kad bi se valovi ustremili na nj. Djeca su promatrala otok koji je bio sve blii. inio se ak uzbudljivijim negoli prethodnoga dana. George, gdje e pristati? pitao je Julian. Naprosto ne mogu zamisliti kako uspijeva pronai put izmeu ovih stranih stijena. Svakog se trenutka straim da se ne zabijemo u njih! Pristat u u draici o kojoj sam vam juer govorila ree George. Ima samo jedan put do nje, ali ga dobro poznajem. Sakriven je na istonoj strani otoka. Djevojica je spretno upravljala amcem promiui izmeu grebenova, i, iznenadno, dok je amac obilazio zid otrih stijena, djeca ugledae draicu o kojoj je ona govorila. Bila je nalik maloj prirodnoj luci, a glatki rukavac vode ste-rao se do plohe pjeane zaravni skrivene meu visokim stijenama. amac je kliznuo u rukavac i odmah se prestao ljuljati, jer je ovdje voda bila poput stakla i jedva se mrekala. Hej, ovo je divno! Julian e oiju zaarenih od zadovoljstva. George ga pogleda, a oi su joj blistale, sjajne poput samoga mora. Bilo je to prvi put da je nekoga povela na svoj dragocjeni otok i uivala je u tome. Pristali su na glatkome utom pijesku. Doista smo na otoku! usklikne Anne skaui uokolo, dok joj se Tim pridruio jednako izbezumljen kao i ona. Ostali su se smijali. George je izvukla amac visoko na pjeanu obalu. Zato tako daleko? pitao je Julian pomaui joj. Plima je gotovo nastupila, zar ne? Voda sigurno nee doprijeti tako visoko. Rekla sam da se bojim nadolaska oluje kazala je George. Ako doe, valovi naprosto raskidaju rukavac, a mi ne elimo izgubiti amac, zar ne? Krenimo u istraivanje otoka, krenimo u istraivanje otoka! vikala je Anne koja je sada bila na vrhu male pri rodne luke i penjala se na stijene ponad nje. O, doite! Svi su je slijedili. Bilo je to zaista uzbudljivo mjesto.

Posvuda je bilo zeeva. Rastrali su se kad su se djeca pojavila, ali nisu se sklonili u duplje. Nisu li strano pitomi? Julian e zaueno. Pa, ovdje nitko ne dolazi izuzev mene ree George a ja ih ne straim. Time! Time! Bude li trao za zeevima, dobit e batina. Tim uputi George tugaljiv pogled. On i George su se slagali u svemu izuzev u vezi sa zeevima. Za Tima zeevi su postojali samo zbog jednoga da se love! Nikako nije mogao razumjeti zato mu George to zabranjuje. Ali, svladao se i sveano kroio uz djecu oima enjivo pratei zeeve koji su trkarali uokolo. Gotovo bih povjerovao da bi jeli iz ruke ree Julian. Ali George zanijee glavom. Ne bi, jednom sam pokuala kazala je. Nisu htjeli. Pogledaj one male. Nisu li krasni? Vau! dometne Tim odobravajui te se uputi nekoliko koraka prema njima. George ga apatom upozori i Tim se vrati sputena repa. W

 Eno dvorca! Julian e. Hoemo li ga sada istraiti? elio bih. Da, hoemo ree George. Gledaj, ovdje je neko, kod tog visokog uruenog luka, bio ulaz. Djeca su gledala golemi luk koji je sada bio napola slomljen. Ispod njega nalazilo se urueno kameno stubite koje je vodilo do sredita dvorca. Bio je opasan debelim kamenim zidom i sa dva tornja tumaila je George. Jedan se toranj, kao to vidite, gotovo sruio, ali drugi nije u tako loem stanju. avke se svake godine gnijezde u njemu. Gotovo su ga ispunile svojim tapi ima. Kada su se pribliili ouvanijem tornju, jato avki kruilo je oko njih glasajui se: "av, av, av!" Tim se vinuo u zrak mislei da ih moe uhvatiti, no one mu se samo podrugljivo oglasie. Ovo je sredite dvorca ree George kada su uli kroz ruevnu kapiju u prostor koji je nalikovao velikom dvoritu, a poploano tlo bilo je zaraslo u travu i razliiti korov. Ovdje su ljudi stanovali. Vidi se gdje su bile sobe, pogledajte, tamo je jedna gotovo sauvana. Proite kroz ona mala vrata i vidjet ete. Proavi kroz vratnice, nali su se u mranoj prostoriji kamenih zidova i stropova, a na jednom je kraju vjerojatno bio prostor za ognjite. Dva duguljasta prozora rasvjetljavala su sobu. Doimala se vrlo neobino i tajanstveno. Kakva teta daje sve urueno Julian e izlazei. Izgleda daje ova prostorija jedina sauvana. Jo ih je neko liko, ali ili su bez krova, ili s po jednim sruenim zidom. Jedi no se u toj sobi moe boraviti. Je li dvorac imao i kat, George? Naravno odgovori George. Ali stube koje onamo vode su sruene. Pogledaj! Moe se vidjeti dio sobe na gornjem katu, tamo pokraj avkina tornja. Gore se ne moe uspeti, iako sam ja pokuala. Gotovo sam slomila vrat kad sam to pokuala. Kamenje se jako odronjava. Je li bilo podzemnih elija? pitao je Dick. Ne znam ree George. Nadam se. Ali nitko ih dosad nije naao: sve je tako zaraslo. Doista, sve je bilo dobrano obraslo. Veliko grmlje kupina raslo je posvuda, a nekoliko grmova borovica natiskivalo se u pukotinama i W

uglovima. Gusta zelena trava bujala je posvuda, a jastuci ruiasta poljskog karanfila rasli su iz upljina i napuklina. Pa, mislim daje to savreno lijepo mjesto ree Anne. Savreno i prekrasno! Doista? George e zadovoljno. Tako mi je drago. Gledaj! Sada smo na sasvim drugoj strani otoka, onoj okrenutoj prema moru. Vidite li one stijene, s neobinim pticama koje na njima sjede? Djeca su pogledala. Vidjela su nekoliko isturenih stijena na kojima su u udnim poloajima sjedjele velike crne sjajne ptice. To su kormorani ree George. Uhvatili su mnogo riba za veeru i sada sjede tamo probavljajui je. Hej, sve su odletjele. Pitam se zato. Uskoro je to saznala, jer se sa sjeverozapada iznenadno prolomila prijetea tutnjava. Grmljavina! ree George. Poinje oluja. Stigla je prije no to sam mislila!

to je uinila oluja
etvoro je djece zabrinuto gledalo more. Bili su toliko uzbueni istraivanjem dvorca da nisu ni primijetili iznenadnu promjenu vremena. Zaula se jo jedna tutnjava. Zvuilo je kao da golem pas rei na nebu. Tim gaje uo i zareao zauzvrat i sam zavuei poput malog valjanja groma. Pobogu, zateklo nas je! George e pomalo uspanieno. Sada se ne moemo vratiti na vrijeme, to je sigurno. Puca kao iz topova. Je li itko od vas vidio takvu promjenu na nebu? Kad su kretali, nebo je bilo plavo. Sada je bilo mrano i inilo se da oblaci lee veoma nisko. Tumarali su uokolo kao da ih netko goni, a vjetar je zavijao tako prijetee da se Anne prilino uplaila. Poinje kiiti ree Julian osjetivi golemu kap vode koja se rasprsnula na njegovoj ispruenoj ruci. Bolje da se sklonimo, zar ne, George? Posve emo se smoiti. Da, hoemo, odmah ree George. Hej, pogledajte kako se pribliavaju ovi veliki valovi! asna rije, to e zaista biti oluja. Boe, kako je bljesnula munja! Valovi su doista postali visoki. Bilo je neobino gledati kako su se promijenili. Nadimali su se, povlaili im bi dospjeli do stijena i potom uz strani prasak obruavali na alo otoka. Mislim da bismo amac morali povui jo vie iznenadno e George. Bit e to doista snana oluja. Ponekad su te neoekivane ljetne oluje gore od zimskih. Ona i Julian potrali su do druge strane otoka na kojoj su ostavili amac. Dobro je bilo da su doli, jer su golemi valovi ve gotovo dosezali do amca. Dvoje je djece odvuklo amac skoro do vrha niske klisure i George gaje svezala za veliki grm borovica to je tamo rastao. Kia je sada pljutala, a George i Julian bili su mokri. Nadam se da su ostali bili dovoljno pametni da se sklone u prostoriju koja ima krov i zidove ree George. Djeca su ve bila tamo, i inilo se da im je hladno i da su ustraena. W

U prostoriji je bilo vrlo mrano, jer je jedina svjetlost dopirala kroz dva uska prozora i male vratnice. Da zapalimo vatru kako bi bilo malo veselije? Julian e zagledajui uokolo. Pitam se gdje da naemo suho drvo? Kao da odgovara na pitanje, malo jato avki divlje zakreti vrtloei se u oluji: "av, av, av!" Naravno! Mnotvo je granja na tlu ispod tornja! vikne Julian. Ti zna gdje se gnijezde avke. Tamo su si gurao nabacale mnotvo granja. Jurnuo je u kiu i potrao do tornja. Pokupio je naramak drva i vratio se u trku. Dobro ree George. S ovime emo moi zapaliti lijepu vatru. Ima li tko malo papira za potpalu ili ibice? Ja imam ibice ree Julian. Ali nitko nema papira. Ima Anne e iznenadno. Sendvii su umotani u papir. Ako ih odmotamo, papir moemo upotrijebiti za potpalu. Dobro si se sjetila ree George. Odmotali su sendvie i sloili ih na raspukli kamen koji su prije poistili. Potom su priredili vatru; papir stavili ispod, a ukri sloena drvca na vrh. Bilo je lijepo kad su zapalili papir. Planuo je i drvca su sa namah zapalila, jer su bila stara i suha. Uskoro je gorjela pucketava vatra, a mala uruena prostorija bila osvijetljena pleuim plamenom. Vani je sada bilo vrlo mrano, jer su oblaci nalegli tako nisko da su gotovo dodirivali vrh tornja! I kako su brzo promicali! Vjetar ih je nagonio prema sjeveroistoku, grmei za njima poput samoga mora. Nikad, nikad nisam ula da more pravi tako stranu buku ree Anne. Nikad! Zaista zvui kao da hui iz petnih ila. Uz hukanje vjetra i prasak golemih valova uokolo malena otoka, djeca su se jedva ula dok su govorila! Morala su se dovikivati. Mogli bismo ruati vikne Dick koji je bio strano gladan, kao i obino. Nita drugo ne moemo uraditi dok traje oluja. Da, hajdemo Anne e enjivo gledajui sendvie sa unkom. Bit e zabavno jesti oko vatre u ovoj mranoj staroj odaji. Pitam se kad su posljednji put ljudi ovdje obje dovali. eljela bih da sam ih mogla vidjeti. Pa, ja ne bih Dick e ogledajui se poluustraeno kao da bi mogli W

naii ljudi odnekad i s njima podijeliti obrok. Danje dovoljno neobian, pa ne bi trebalo eljeti da nam se i takvoto dogodi. Svi su se bolje osjeali kad su pojeli sendvie i popili sok od umbira. Vatra je plamtjela, jer se jo drveta zapalilo, i irila je sasvim ugodnu toplinu s obzirom na to daje tako jak vjetar prilino ohladio zrak. Na smjenu emo odlaziti po drva ree George. Ali Anne nije htjela poi sama. Trudila se iz sve snage da ne pokae koliko se boji oluje, ali bilo je iznad njezinih mogu nosti da napusti ugodnu prostoriju i sama izie na kiu i grmljavinu. inilo se da ni Tim ne voli oluju. Sjedio je blizu George, nauljenih uiju i reei pri svakom udaru groma. Djeca su ga nahranila ostacima i on je jeo u slast, jer je bio gladan. Svako dijete imalo je etiri keksa. Mislim da u svoje dati Timu ree George. Nisam ponijela njegove kekse, a izgleda daje gladan. Ne, ne ini to ree Julian. Svatko e mu dati jedan: to e biti etiri, a nama e svakome ostati tri. To e biti do voljno. Vrlo si paljiv ree George. Time, ne misli li da su dragi? Tim je potvrdio. Svakog je liznuo i nasmijao ih. Potom se svalio na lea, a Julian mu je ekao trbuh. Djeca su podloila vatru i dovrila obrok. Kada je na Juliana doao red da donese drva, uputio se iz prostorije i nestao u oluji. Zastao je i ogledao se, dok mu je kia vlaila nezatienu glavu. inilo se da je u tom trenutku oluja dosegnula vrhunac. Istodobno su sijevale munje i pucali gromovi. Julian se nije nimalo bojao oluje, ali ovaj put nije mogao suspregnuti strah. Bilo je velianstveno. Blijesak je parao nebo gotovo svake minute, a grom praskao tako glasno te se inilo kao da se svuda uokolo rue planine! Huk mora uo bi se im bi grom zatihnuo, a i ono se velianstveno glasalo. Morska se pjena dizala tako visoko te je dosezala do Juliana koji je stajao u sredini uruena zamka. "Stvarno moram vidjeti kako izgledaju valovi", mislio je djeak. "Ako pjena dopire ak dovdje, mora da su naprosto golemi!" Uputio se iz dvorca i uspeo na dio sruena zida koji je neko opasivao zamak. Stajao je tamo gledajui otvoreno more. Kakav mu se W

vidik sterao pred oima! Valovi bijahu poput velikih sivozelenih zidova. Ruili su se na stijene koje su okruivale otok, a pjena je prtila u bijelu sjaju naspram olujnog neba. Kotrljali su se prema otoku i obruavali na nj s takvom strahovitom snagom da je Julian osjetio kako se od udaraca trese zid ispod njegovih nogu. Djeak je gledao more divei se zaista uzvienu prizoru. Na tren je pomislio da bi more moglo prekriti i sam otok! No, znao je da se to ne moe dogoditi, jer bi se ve bilo dogodilo. Paljivo je gledao nadolazee valove i tada ugledao neto prilino udno. Izuzev valova, na moru je uza stijene bilo jo neto neobino, neto tamno, neto veliko, neto to se inilo da se propinje meu valovima i iznova nestaje. Sto bi to moglo biti? "To ne moe biti brod", govorio je Julian u sebi, dok mu je srce sve bre udaralo kako je naprezao oi da bi vidio kroz kiu i pjenu. "Pa ipak, prije izgleda kao brod nego neto drugo. Nadam se da nije brod. Po tako stranom vremenu nitko se na njemu ne bi spasio!" Jo je neko vrijeme stajao i promatrao. Tamni obris iznova se pomolio i ponovno iilio. Julian odlui da ode i obavijesti ostale. Trao je do prostorije u kojoj je gorjela vatra. George! Dick! Na stijenama ispod otoka nalazi se neto udnovato! vikao je iz sveg glasa. Izgleda poput broda, ali to nije mogue. Doite i pogledajte! Ostali su se iznenaeno pogledali i skoili na noge. George brzo baci jo nekoliko drvaca na vatru kako bi potrajala, i potom zajedno s djecom krene za Julianom na kiu. inilo se da oluja jenjava. Kia vie nije pljutala tako jako. Grom se valjao neto dalje, a munja sijevala rjee. Julian ih je poveo do zida na koji se uspeo da bi vidio more. Svi su se popeli i zagledali u puinu. Ugledali su veliku pometnju, valjajuu masu sivozelene vode s valovima to su kljuali na sve strane. Vrhovi su im se razbijali o stijene i sruivali se na otok, kao da e ga cijelog progutati. Anne tutne svoju ruku u Julianovu. Osjeala se veoma malenom i uplaenom. Ne boj se, Anne Julian e glasno. Samo gledaj paljivo. Zaas e vidjeti neto neobino. W

Svi su paljivo motrili. Spoetka nisu vidjeli nita, jer su se valovi vrtloili tako visoko da su oku zakrivali sve to je bilo manje od njih. Tada iznenadno George ugleda ono o emu je Julian govorio. Zaboga! kriknula je pa to jest brod! Da, doista! Je li doivio brodolom? To je veliki brod, a ne jedrilica ili ribarski amac! O, ima li koga na njemu? kriknula je Anne. etvoro je djece pomno motrilo, a Tim je poeo lajati kad je ugledao udni obris koji se pomaljao tu i tamo meu valovima. More je nosilo brod prema obali. Smrskat e se na onim stijenama Julian e iznenadno. Gledajte, evo ga! Dok je govorio, do njih je dopro strahovit praskav, slamajui zvuk i tamni je obris broda nalegao na otre zublje opasnih stijena na jugozapadnoj strani otoka. Zaustavio se tamo, pomiui se tek malo kad bi se veliki val podvio ispod njega i malko ga zadignuo. Uklijetio se tamo ree Julian. Dalje se nee kretati. More e uskoro malo opasti i brod e ostati na tim stijenama. Dok je govorio, traka blijeda sunca kolebljivo se pomoli u raspuklini meu sve tanjim slojem oblaka. Gotovo odmah zatim je i nestala. Dobro! ree Dick gledajui u nebo. Sunce e se uskoro opet pojaviti. Tad emo se ugrijati i osuiti... a moda i otkriti kakav je to ubogi brod. O, Juliane, usrdno se nadam da na njemu nema nikoga. Nadam se da su svi uzeli amce i sretno stigli na obalu. Oblaci su se jo malo stanjili. Vjetar je prestao huati i prometnuo se u stalni povjetarac. Sunce se sada nadulje pokazalo i djeca su utjela njegovu dobrodolu toplinu. Sva su gledala u brod na stijenama. Sunce je zasjalo i osvijetlilo ga. Neto je tu ipak neobino Julian e polako. Neto strano udno. Nikad nisam vidio takav brod. George je zurila u njega s udnim izraajem u oima. Okrenula se licem prema djeci i oni su s iznenaenjem ugledali sjajni bljesak u njezinim plavim oima. Djevojica se inila gotovo odve uzbuenom da bi govorila. to je? pitao je Julian uhvativi je za ruku. Juliane, o, Juliane, to je moja olupina! viknula je visokim uzbuenim glasom. Zar ne shvaa to se dogodilo? Oluja je podigla W

brod sa dna mora i poloila ga na ove stijene. To je moja olupina! Ostali su odmah uvidjeli da je bila u pravu. Bio je to stari potonuli brod! Nije ni udo daje izgledao neobino. Nije udo da se inio tako star i mraan i tako neobina oblika. Bila je to olupina, podignuta visoko sa svog leita i nasukana na oblinje stijene. George? Sada emo moi odveslati i stii do olupine! vikao je Julian. Moi emo je cijelu istraiti. Moda naemo sanduke sa zlatom. O, George!

Povratak u Vilu Kirrin

etvoro djece bilo je toliko nevjerojatno iznenaeno i uzbueno da minutu ili dvije nije pozborilo ni rijei. Sirom otvorenih oiju gledali su u tamni trup stare olupine zamiljajui to bi u njemu mogli nai. Tada Julian uhvati George za ruku i vrsto je stegne. Nije li to predivno? ree. O, George, nije li se dogodilo neto izuzetno? George i dalje nije govorila ve je gledala olupinu, dok su joj se raznovrsne misli rojile glavom. Tada se okrenula Julianu. Kada bi samo olupina i dalje pripadala meni, sada kad je ovako izbaena van! kazala je. Ne znam da li olupine pripadaju kraljici ili nekom drugome, kao to je sluaj s veinom izgubljenog blaga. Ali, najposlije, brod je pripadao naoj obitelji. Nitko nije mnogo brinuo o njemu dok je bio ispod mora, ali vjeruje li da e mi ga odrasli i dalje ostaviti, sada kad je izvuen? Pa, nemoj nikome rei! rekao je Dick. Ne budi glup ree George. Neki e ga od ribara zacijelo vidjeti dok bude sa svojim amcem prolazio zalje vom. Novost e se uskoro razglasiti. Onda je najbolje daje sami cijelu pregledamo prije nekog drugoga! Dick e uzbueno. Sada jo nitko ne zna za nju. Samo mi. Moemo li je istraiti kad se valovi malo smire? Ne moemo hodati do stijena, ako to misli ree George. Moemo tamo stii amcem, ali sada je preopasno, dok su valovi tako veliki. Danas se sigurno nee ublaiti. Vjetar je jo suvie jak. A kako bi bilo sutra rano ujutro? upita Julian. Prije nego itko sazna? Kad bismo samo mi prvi stigli na brod! Sigurno bismo nali sve to se tamo moe nai! Da, mislim da bismo mogli ree George. Rekla sam vam, mnogi su bili dolje i istraivali brod koliko su podrobno mogli, ali, naravno, teko je to dobro uraditi ispod vode. Moda emo mi nai neto to su oni propustili. O, to je poput sna! Ne mogu vjerovati da je moja stara olupina doista ovako isplovila sa dna mora! W

Sunce je ve posve izalo i mokra se odjea djece suila pod njegovim toplim zrakama. Puila se na suncu a para je ak izlazila i iz Timova mokra kaputa. Izgledalo je da mu olupina nije nimalo draga i estoko je na nju reao. Smijean si, Time George e gladei ga. Nee ti uiniti nita naao! to misli, to je to? Moda misli da je to kit Anne e smijui se. O, George, ovo je najuzbudljiviji dan u mom ivotu! O, moemo li uzeti amac i pokuati stii do olupine? Ne, ne moemo ree Georg Kad bismo samo mogli! Ali to je posve nemogue, Anne. Ponajprije, ne vjerujem da je olupina ve dokraja nalegla na stijene i moda i nee sve dok se plima ne povue. Vidim da se jo malo podie kad se pojavi poneki naroito veliki val. Zasad bi jo bilo opasno ulaziti u nju. A osim toga, ne elim da se moj amac smrska o stijene i mi zavrimo u dubokoj vodi! A to bi se moglo dogoditi. Moramo priekati do sutra. Dobra je zamisao da doemo sutra rano ujutro. Mislim da e mnogi odrasli misliti daje istraivanje njihov posao. Djeca su jo kratko promatrala staru olupinu, a potom se iznova uputila oko otoka. On dodue nije bio velik, ali je zaista bio uzbudljiv sa svojom malom stjenovitom obalom, mirnom draicom u kojoj je bio njihov amac, uruenim zamkom, krueim avkama i zeevima koji su skakutali posvuda. Volim ga Anne e. Zaista ga volim. Upravo je dovoljno malen da ovjek na njemu osjea da boravi na otoku. Mnogi su otoci preveliki da bi se to osjealo. Naprimjer, Engleska je otok, ali veina ljudi to ne moe znati ako im se ne kae. Na ovom se otoku stvarno to osjea, jer na kojem se god mjestu nalazimo vidimo njegovu drugu stranu. Volim ga. George je bila vrlo sretna. Cesto je prije dolazila na svoj otok, ali uvijek sama, izuzevi Tima. Uvijek se zaklinjala da nikada, nikada nikoga nee tamo povesti, jer bi to uprljalo njezin otok. Ali, nije ga uprljalo. Uinilo gaje mnogo ljepim. Po prvi je put George shvatila da dijeljenje uitka podvostruuje radost. Priekat emo dok se valovi malo ne smire, prije nego poemo kui kazala je. Prilino sam sigurna da e jo kiiti i da emo samo W

pokisnuti. Kako stvari stoje, neemo stii kui do uine, jer e biti teko veslati dok se struja povlai. Sva su se djeca osjeala malko umorna nakon dnevnih uzbuenja. Malo su govorila dok su veslala kui. Svatko je veslao jedan dio, izuzev Anne koja nije bila dovoljno snana da vesla protiv struje. Osvrtali su se prema otoku dok su ga naputali. Nisu mogli vidjeti olupinu, jer je bila sa suprotne strane, okrenuta prema otvorenome moru. Ba je dobro da je tamo rekao je Julian. Zasad je jo nitko ne moe vidjeti. Vidjet e je tek sa amca, kada ljudi pou u ribolov. Glasam za ustajanje u zoru. No, to je ipak malo prerano ree George. Hoete li se moi probuditi? Ja esto izlazim u zoru, ali vi niste naue ni. Naravno da emo se probuditi ree Julian. Konano, evo nas opet na obali i to mi je jako drago. Ruke me strano bole i tako sam gladan da bih mogao pojesti vagon hrane. Vau! Tim e usrdno odobravajui. Morat u odvesti Tima do Alfa ree George iskaui iz amca. Ti spremi amac, Juliane. Pridruit u vam se kroz nekoliko minuta. Doskora su svo etvoro sjedjeli pijui krepki aj. Teta Fanny im je ispekla jemenih kolaa i kola od umbira sa crnim sirupom. Bio je tamnosme i privlaan za jelo. Djeca su ga cijelog pojela i rekla daje bio najbolji koji su jeli. Je li dan bio uzbudljiv? upitala je teta. O, da! Anne e spremno. Bila je golema oluja. Izbacila je... Julian i Dick je gurnue ispod stola. George nije bila nadohvat, jer bi je inae sigurno i ona udarila. Anne se ljuti to zagledala u djeake, oiju punih suza. to se dogaa? pitala je teta Fanny. Je li te netko udario, Anne? Da znate, to guranje ispod stola mora prestati Sirota Anne, bit e puna masnica. Stoje more izbacilo, mila? Izbacilo je ogromne valove Anne e izazovno gledajui ostale. Znala je da su mislili kako e rei daje more izbacilo olupinu, ali bili su u krivu! Udarili su je nizato! Oprosti to smo te udarili, Anne Julian e. Okliznu la mi se noga. I meni ree Dick. Da, teta Fanny, bio je to velianstven prizor W

na otoku. Valovi su preplavili malu uvalu i morali smo izvui amac gotovo do vrha niske stijene koja se tamo nalazi. Nisam se bojala oluje ree Anne. Zapravo, nisam se toliko bojala koliko Ti... Svi su dobro znali da e Anne spomenuti Timothya, pa su je uglas prekinuli govorei vrlo glasno. Julian ju je ponovno uspio udariti ispod stola. Oooh! jaukne Anne. Zeevi su bili tako pitomi Julian e glasno. Promatrali smo kormorane Dick e, a George mu se pridrui govorei naporedno. avke su dizale takvu graju; cijelo su se vrijeme glasale "av, av, av"! Pa, i vi ste poput avki, svi govorite istodobno! ree teta Fanny smijui se. Dobro, jeste li zavrili? U redu, poi te oprati ljepljive ruke. Da, George, znam da su ljepljive, jer sam ja pekla kola od umbira a ti si pojela tri krike! Tada poite u drugu sobu i tiho se igrajte, jer pada kia i ne moe te ii van. Ali ne smetajte ocu, George. Veoma je zauzet. Djeca su se otila oprati.

 Glupao! Julian e Anne. Umalo si nas dvaput odala! Nisam imala na umu ono to ste mislili prvi put! Anne e uvrijeeno. George ju je prekinula. W

 Drae bi mi bilo da si odala tajnu u vezi s olupinom nego s Timom kazala je. Jezik ti se lako omakne. Da, lako Anne e sa aljenjem. Mislim daje najbolje da vie ne govorim za vrijeme obroka. Toliko volim Tima, pa ne mogu odoljeti da ne govorim o njemu. Svi su se poli igrati u drugu sobu. Julian je uz tresak okrenuo stol. Igrat emo se olupine rekao je. Ovo je brod. Sada emo krenuti u istraivanje. Vrata se naglo otvore i ukaza se ljutito smrknuto lice. Bio je to Georgein otac! Kakva je to galama? pitao je. George, jesi li ti okrenula stol? Ja sam ree Julian. Zao mi je, gospodine. Posve sam zaboravio da radite. Jo jedna takva buka i sutra ete provesti dan u krevetu ree stric Ojuentin. Georgina, pazi da tvoji roaci budu tihi. Vrata su se zalupila i stric Ouentin je iziao. Djeca su se zgledala. Tvoj je otac jako strog, zar ne? upita Julian. Zao mi je da sam napravio takvu galamu. Nisam mislio. Bolje je da sada doista budemo vrlo tihi ree George. U protivnome, odrat e rije i umjesto da istraujemo olupinu, provest emo dan u krevetu. Bila je to strana misao. Anne je otila po jednu od svojih lutaka da bi se igrala. Najposlije ih je ipak uspjela ponijeti prilian broj. Julian je uzeo neku knjigu. George se prihvatila prekrasnog malog broda to ga je rezbarila iz komada drveta. Dick se zavalio u naslonja i razmiljao o uzbudljivoj olupini. Kia je ustrajno padala i svi su se nadali da e do jutra prestati. Moramo ustati jako rano ree Dick zijevajui. Sto mislite o tome da veeras poemo ranije u krevet? Umoran sam od svog tog veslanja. U uobiajenim prilikama djeca nisu voljela ii rano u krevet, ali s tako uzbudljivim dogaajem na pomolu, rano lijeganje doimalo se drukje toga dana. Tako e nam bre proi vrijeme Anne e odlaui lutku. Idemo li? Sto e majka pomisliti ako krenemo odmah poslije aja? ree W

George. Mislit e da smo svi bolesni. Ne, krenut emo nakon veere. Rei emo naprosto da smo umorni od veslanja, to je posve tono, i da se elimo dobro ispavati kako bismo bili spremni za pustolovinu sutradan ujutro. A to jest pustolovina, znate. Ne prua se mnogima prilika da istrauju tako staru olupinu poput ove koja je dugo bila ispod mora! Oko osam sati sva su djeca bila u krevetu, na prilino iznenaenje tete Fanny. Anne je odmah zaspala. Julian i Dick su joj se uskoro pridruili, dok je George leala jo neko vrijeme budna, mislei o svom otoku, olupini i, dakako, o svome ljubljenom psu! Moram povesti i Tima mislila je tonui u san. Ne moemo Tima ostaviti izvan ovoga. I on mora sudjelovati u pustolovini!

Istraivanje olupine
Narednog se jutra Julian prvi probudio. Prenuo se upravo u trenutku kad se sunce pomolilo na obzoru na istoku i ispunilo nebo zlatom. Julian je na trenutak zurio u strop, i tada se u hipu sjetio svega to im se zbilo dan ranije. Sjeo je uspravno u krevetu i apnuo to je jasnije mogao: Dick! Probudi se! Poi emo vidjeti olupinu! Daj, pro budi se! Dick se probudio i nasmijeio Julianu. Preplavio ga je osjeaj sree. Spremaju se u pustolovinu. Spuznuo je s kreveta i tiho otrao u sobu djevojica. Otvorio je vrata. Obje su djevojice tvrdo spavale, Anne umotana u pokrivae poput puha. Dick prodrma George i potom potapa Anne po leima. Probudile su se i sjele. Pourite! aptao je Dick. Sunce upravo izlazi. Morat emo pouriti. Georgeine su plave oi sjajile dok se oblaila. Anne je brzo skakutala uokolo traei ono malo svoje odjee samo kupai kostim, traperice i majicu i patike da zatiti noge. Za nekoliko minuta svi su bili spremni. A sada, ni kripe na stepenicama, ni kalja ili hihota! upozoravao je Julian dok su stajali na odmoritu. Anne je bila strano hihotalo i esto bi odala tajne planove svojim iznenadnim praskavim hihotom. Ali ovaj se put djevojica ponaala sveano poput ostalih, i jednako oprezno. Iunjali su se niza stube i otvorili mala prednja vrata. Nisu proizveli ni zvuka. Tiho su zatvorili vrata i uputili se stazom do vrtnih vrata. Ona su uvijek kripila, pa su se uspeli preko njih radije nego da ih otvaraju. Sunce je ve jasno sjalo, iako je jo bilo nisko na istonome nebu. Ve je bilo toplo. Nebo je bilo tako prekrasno plavo te se Anne nije mogla oteti dojmu daje svjee isprano: Izgleda kao da se upravo vratilo iz praonice kazala je ostalima. Zaciali su od smijeha. Anne se ponekad neobino izraavala. Ali, djeca su znala to je htjela rei. Danje ispunjavao ovjeka ugodnim novim osjeajem oblaci bijahu tako ruiasti na blistavome plavom W

nebu. Bilo je nemogue zamisliti daje dan ranije bilo tako silovito. George je uzela amac. Potom je otila po Tima, dok su djeaci vukli amac do mora. Alf", ribarski djeak, iznenadio se daje George dola tako rano. Upravo se spremao sa svojim ocem u ribolov. Nasmijao se George. Ide li i ti u ribolov? rekao joj je. Hej, kakva je ono juer bila oluja! Mislio sam da e vas zadesiti. I jest ree George. Doi, Time! Doi! Tim je bio jako zadovoljan da je tako rano ugledao George. Pleo joj se oko nogu, dok je trala za ostalima, gotovo se spotaknuvi o njega. Skoio je u amac im gaje ugledao i stajao na krmi isplazivi crveni jezik i estoko maui repom. udim se kako mu se rep jo dri Anne e gledajui ga. Timothy, ti e ga jednoga dana naprosto odmahati. Krenuli su prema otoku. Sada je bilo lako veslati, jer je more bilo tako mirno. Stigli su do otoka i veslali oko njega do druge strane. A tamo je bila olupina, visoko nasaena na otrim stijenama! Sada je ve dobro nalegla i nije se micala kad bi je podlili valovi. Leala je malo ukoso, a slomljeni jarbol, sada krai nego ranije, strio je s jedne strane. Evo je! Julian e uzbueno. Jadna stara olupina! Pretpostavljam daje sada jo oteenija. Kakvu je buku nadigla kad je juer uz prasak nalegla na stijene! Kako emo dospjeti do nje? pitala je Anne gledajui gomilu runih iljatih stijena uokolo. Ali George nije bila obeshrabrena. Poznavala je gotovo svaki centimetar obale oko malog otoka. Uporno je grabila veslima i doskora su stigli u blizinu stijena na kojima je poivala velika olupina. Djeca su iz amca gledala olupinu. Bila je velika, mnogo vea no to su zamiljali kad su je nazirali izdaleka. Bila je obloena koljkama; na sve je strane visjelo pramenje smeeg i zelenog morskog raslinja. Neobino je odisala. Sa strane trupa bile su velike rupe na mjestima na kojima je udarala o stijene. Bilo je rupa i na palubi. Sveukupno, djelovala je kao tuan i naputeni brod, ali djeci je to bio najuzbudljiviji prizor na svijetu. Veslali su do stijena na kojima je leala olupina. Plima ih je W

zapljuskivala. George je gledala uokolo. Svezat emo amac o samu olupinu kazala je. I uspeti se bez muke na palubu penjui se postrance. Gledaj, Juliane, baci uicu konopca preko onog slomljenog komada drveta koji stri sa strane. Julian uini kao to mu je reeno. Ue se napelo i amac je bio ukotvljen. Potom se George uspela uza stranu olupine, spretno poput majmuna. udesno se penjala. Slijedili su je Julian i Dick, ali Anne je trebala pomo. Uskoro je svo etvoro stajalo na iskoenoj palubi. Bila je skliska od morske trave i miris je bio doista veoma snaan. Anne se nije svidio. Dobro, ovo je bila paluba ree George a ovdje su se ljudi sputali i penjali. Pokazala je na veliki otvor. Doli su do njega i pogledali dolje. Tamo su jo bili ostaci eljeznih ljestava. George ih je ispitivala. Mislim da su jo dovoljno vrste da nas podnesu kazala je. Ja u poi prva. Ima li tko depnu svjetiljku? Unutra izgleda prilino mrano. Julian je imao svjetiljku. Pruio ju je George. Djeca su se posve stiala. inilo se nekako tajanstveno gledati dolje, u mranu unutranjost velikoga broda. Sto e dolje nai? George je upalila svjetiljku i potom stala brzo silaziti niz ljestve. Ostali su je slijedili. Svjetlost baterije otkrivala je vrlo udan prizor. Potpalublje je bilo niskoga stropa, nainjeno od debele hrastovine. Djeca su morala pognuti glave da bi se mogla kretati. Neki su dijelovi izgledali kao kabine, ali se to teko moglo razaznati, jer je sve bilo tako oteeno, izjedeno morem i zaraslo u morsku travu. Zadah je bio doista straan, iako je to uglavnom bio miris morske trave koja se suila. Djeca su se sklizala na travurini dok su obilazila unutranjost broda. Najposlije, unutranji prostor i nije bio tako velik. Ispod kabina nalazio se velik tovarni prostor broda i djeca su ga gledala pri svjetlosti depne svjetiljke. Ovdje su sigurno drali sanduke sa zlatom ree Julian. Ali u tovarnom prostoru nije bilo niega doli vode i riba! Djeca nisu mogla sii, jer je voda bila previe duboka. Povrinom su plutale jedna ili dvije bave, ali su bile raspukle i posve prazne. W

 Pretpostavljam daje to bila burad za vodu, ili pak bave sa svinjetinom ili keksima ree George. Vratimo se na drugu stranu broda, tamo gdje su bile kabine. Neobino je vidjeti postelje na kojima su spavali mornari... pogledajte onu staru drvenu stolicu. udno je daje sve jo tu, nakon toliko godina! Pogledajte i predmete koji vise na ovim kukama... sada su posve ravi i pokriveni morskim raslinjem, ali mora da su to bile kuharove tave i zdjele! Bijae to udnovato putovanje starom olupinom. Djeca su usredotoila svu panju ne bi li ugledala kutije koje bi mogle sadravati ipke zlata, ali inilo se da nigdje nema nikakve kutije! Stigli su do jedne kabine koja je bila vea od ostalih. U kutu je stajala postelja na kojoj je poivao veliki rak. Naslonjen o postelju, stajao je neki komad namjetaja prilino nalik na stol sa dvije noge, sav obrastao u sivkaste koljke. Na zidovima kabine visjele su nakrivljene drvene police okiene vijencem morske trave. Mora daje to bila kabina kapetana ree Julian. Najvea je. Pogledaj, to je ono u kutu? Neka stara alica Anne e podiui je, A ovdje je polovica tanjuria. Vjerojatno je kapetan ovdje sjedio i pio aj u trenutku kad je brod doivio nesreu. Djeca su se osjeala prilino udno. U maloj kabini bilo je mrano i vonjavo, a tlo ispod nogu bilo je vlano i sklisko. George je pomislila kako je njezina olupina doista bila zabavnija dok je bila potopljena ispod vode negoli izvuena na povrinu! Hajdemo kazala je stresavi se. Ne svia mi se previe. Jest uzbudljivo, znam, ali i malo zastraujue. Djeca su se okrenula da pou. Julian je posljednji put depnom svjetiljkom osvijetlio malu kabinu. Ve ju je htio ugasiti i poi za ostalima na palubu, kad je ugledao neto to gaje zaustavilo. Usmjerio je svjetiljku u tom pravcu i potom pozvao ostale. Hej! Priekajte malo. Ovdje u zidu postoji ormari. Pogledajmo ima li neto unutra! Ostali se okrenue i pogledae. Ugledali su neto to se inilo poput malena ormara u visini zida kabine. Julianov se pogled zaustavio na kljuanici. Kljua, meutim, nije bilo. Moda bi ba tu unutra moglo neto biti ree Julian. Pokuao je W

prstima otvoriti drvena vrataca ali se ona nisu micala. Zakljuano je ree. Naravno daje zakljuano! Mislim daje brava zarala ree George i sama pokuavajui otvoriti vrata. Potom je izvadila svoj veliki depni no i ugurala ga izmeu vrata ormaria i zida kabine. Pritiskala je otricu prema natrag i brava ormaria iznenadno je popustila. Kao to je kazala, bila je posve zarala. Vrata se irom otvorie i djeca ugledae policu s nekoliko neobinih predmeta na njoj. Stajala je tamo drvena kutija nabrekla od vlage morske vode u kojoj je leala godinama. Dva ili tri predmeta izgledala su poput starih, raskvaenih knjiga. Bila je tamo i neka vrsta staklenog suda za pie, po sredini napukla, i dva-tri neobina predmeta, tako izjedena morskom vodom te se nije znalo to su. Nita posebno zanimljivo, izuzev kutije ree Julian i podigne je. Pa ipak, togod bilo unutra zacijelo je uniteno. Ali, bez obzira na to, pokuat emo je otvoriti. George i on dali su sve od sebe da otvore bravu male drvene kutije. Na poklopcu bijahu utisnuti inicijali: H.J.K. Mislim da su to inicijali kapetana ree Dick. Ne, to su bili inicijali moga pra-pra-pradjeda! ree George kojoj su oi iznenadno zablistale. Znam sve o njemu. Ime mu je bilo Henry John Kirrin. Znate, ovo je bio njegov brod. Mora da je to bila njegova osobna kutija u kojoj je drao svoje stare dokumente ili dnevnike. O, naprosto je moramo otvoriti! Ali bilo je sasvim nemogue otvoriti poklopac s alatom koji su imali uza se. Uskoro su odustali, a Julian je uzeo kutiju da je ponese u amac. Otvorit emo je kod kue ree glasom koji je odavao prilino uzbuenje. Nai emo eki ili neto slino i neka koje otvoriti. O, George, ovo je pravi nalaz! Svi su. utjeli da posjeduju neto tajanstveno. Je li bilo iega u kutiji i, ako jest, ega? udjeli su da stignu kui i otvore je! Stigli su na palubu uspevi se eljeznim ljestvama. im su tamo dospjeli, vidjeli su da su i drugi, izuzev njih, otkrili olupinu izbaenu iz dubine mora! Boe! Polovina ribarskih amaca iz zaljeva otkrila ju je uzviknuo je Julian gledajui ribarske amce koji su se pri bliili olupini onoliko W

koliko su mogli. Ribari su u udu gledali brod. Kad su ugledali djecu na palubi, glasno su doviknu-li: Hej, vi tamo! Kakav je to brod? To je stara olupina doviknuo je Julian. Naplavila ju je jueranja oluja! Ne reci nita vie George e mrtei se. To je moja olupina. Ne elim posjetioce na njoj! I tako nita vie nije bilo reeno, a etvoro je djece ulo u amac i odveslalo kui to su bre mogla. Bilo je prolo vrijeme doruka. Moda e ih izgrditi. ak bi ih Georgein strogi otac mogao poslati u krevet, ali to onda, oni nisu marili. Istraili su olupinu i vratili se s kutijom koja bi mogla sadravati ako ve ne zlatne ipke, a ono moda barem jednu malu ipku! Izgrdili ih jesu. Morali su se zadovoljiti samo s polovicom doruka, jer je stric Ojuentin rekao da djeca koja tako kasne ne zasluuju jaja i slaninu, ve samo krike kruha s demom. Bilo je vrlo alosno. Sakrili su kutiju ispod kreveta u sobi djeaka. Tim je ostavljen djeaku-ribaru, ili, radije, bio je svezan u stranjem dvoritu, jer je Alf otiao u ribolov i upravo je u tom trenutku piljio iz oeva amca u udesnu olupinu. Mogli bismo neto zaraditi dovodei posjetioce do olupine dosjetio se Alf. I prije no to je dan bio na izmaku, dvadesetine znatieljnika razgledale su staru olupinu s paluba motornih ili ribarskih amaca. George je bila bijesna zbog toga. Ali tu nije mogla nita. Uostalom, kao to je Julian rekao, svatko ima pravo na gledanje!

Kutija s olupine
Prva stvar koju su djeca uradila nakon doruka bila je da uzmu dragocjenu kutiju i odnesu je do spremnice za alat u vrtu. Naprosto su udjela za tim da je silom otvore. Svi su potajice osjeali da se u njoj krije neko blago. Julian je traio odgovarajui alat. Naao je dlijeto i odluio je daje to prava stvar za otvaranje kutije. Pokuao je, ali mu je dlijeto skliznulo i povrijedilo prst. Potom je pokuao s drugim oruem, ali je kutija tvrdoglavo odbijala da se otvori. Djeca su ljutilo zurila u nju. Znam to emo Anne e najposlije, Ponesimo je na vrh kue i bacimo je na zemlju. Nadam se da e se rasprsnuti i otvoriti. Ostali su se zamislili nad tim prijedlogom. Moda vrijedi pokuati ree Julian. Problem je jedino u tome to bi se na taj nain moglo slomiti ili unititi neto to je u kutiji. No nije se ukazivao drugi nain da se kutija otvori, pa ju je tako Julian ponio na vrh kue. Otiao je na potkrovlje i tamo otvorio prozor. Ostali su stajali dolje, ekajui. Julian je zavitlao kutiju kroz prozor koliko je snanije mogao. Poletjela je kroz zrak i prizemljila se uz strahovit tresak na puteljku poploanu ploama. Istog trenutka otvorio se francuski prozor i na njemu se poput metka iz puke pomolio stric Ouentin. to to radite? viknuo je. Nadam se da ne bacate stvari jedni na druge kroz prozor? Sto je to na zemlji? Djeca su gledala u kutiju. Rastvorila se i leala na zemlji razotkrivajui limenu zatitnu kutiju. togod bilo u kutiji, nije se unitilo! Bit e posve suho! Dick je potrao daje pokupi. Pitao sam to je to na zemlji? viknuo je stric i poao prema njemu. To je, to je neto to nama pripada Dick e zacrvenjevi se. E, pa ja u vam to oduzeti na to e stric. Ovako me smetati! Daj mi to. Gdje ste to uzeli? zareao je zurei u ubogu Anne koja je bila najblia. W

 U olupini promrsi mala ustraena djevojica. U olupini! stric e zaueno. U staroj olupini koja je juer naplavljena? uo sam o tome. Hoe li rei da ste tamo bili? Da nadovee se Dick. U tom im se asu pridruio Julian zabrinuta izraaja. Bit e odvie strano ako stric uzme kutiju u trenutku kad su je uspjeli otvoriti. Ali upravo to se zbilo! Pa, ta kutija moe sadravati neto vano rekao je i uzeo je iz Dickovih ruku. Nemate pravo ovako pljakati po staroj olupini. Mogli biste odnijeti i neto vano. Pa, to je moja olupina George e ljutito. Molim te, oe, daj nam kutiju. Mislili smo da bi mogla sadravati ipku zlata ili neto slino!

 ipku zlata! otac e posprdno. Kakvo si ti dijete! U ovako malu kutiju nikad ne bi stalo takvoto! Mnogo je vjerojatnije da sadri upute gdje bi se mogle nalaziti ipke zlata! Uvijek sam vjerovao daje zlato pohranjeno negdje na sigurnu... i da je brod, ispranjen od svog dragocjenog tereta, potonuo kad je naputao zaljev! O, oe, molim te, molim te daj nam nau kutiju preklinjala je George gotovo u suzama. Iznenadno je bila sigur na da ona sadri upute koje bi im mogle otkriti to se dogodilo sa zlatom. Ali njezin se otac bez rijei okrenuo i uputio prema kui nosei kutiju, otvorenu i rasprslu, W

dok se ispod njegove ruke nazirala limena zatitna kutija. Anne brine u pla. Ne osuujte me to sam mu kazala da smo je nali u olupini jecala je. Molim vas nemojte. Tako me je gledao. Naprosto sam mu morala rei. U redu, bebice Julian e stavljajui ruku na Anneino rame. Izgledao je bijesan. Mislio je da nije u redu to je stric naprosto oduzeo kutiju. Sluajte, ovo neu otrpjeti. Nekako emo se domoi kutije i pogledati unutra. Siguran sam da se tvoj otac nee time baviti, George. Sjest e i nastaviti pisati svoju knjigu, a na kutiju e posve zaboraviti. Vrebat u pri liku, uuljati se u njegovu radnu sobu i uzeti je, pa makar i izvukao batine ako me otkrije! Dobro! ree George. Straarit emo i vidjeti kad otac bude iziao. Tako su na smjenu straarili, ali, na nesreu, stric je cijelo prijepodne boravio u radnoj sobi. Teta Fanny se udila daje toga dana jedno ili dvoje djece stalno bilo u vrtu umjesto da budu na plai. Zato niste svi zajedno i kupate se ili se neim bavite pitala je. Jeste li se posvaali? Ne odgovorio je Dick. Naravno da nismo. Ali nije rekao zato su u vrtu! . Zar tvoj otac nikad ne izlazi? pitao je Dick kad je na njega doao red da preuzme strau. Mislim da ne ivi naroito zdravo. Tako ti je to sa znanstvenicima ree George, kao da zna sve o njima. Ali, rei u ti neto. Poslijepodne e moda spavati! Koji put legne! Julian je poslijepodne straario u stranjem dijelu vrta. Sjeo je ispod stabla i poeo itati. Iznenadno je zauo neobini um zbog kojeg je podigao glavu. Odmah je shvatio o emu je rije! "To stric Quentin hre!", pomislio je uzbueno. "Tako je! O, kad bih se mogao uuljati kroz francuski prozor i uzeti nau kutiju!" Prikrao se do prozora i pogledao unutra. Jedan je prozor bio malko otvoren i Julian gaje otvorio malo vie. Ugledao je strica naslonjena u udobnu naslonjau, usana malko razmaknutih, oiju zatvorenih, u duboku snu! Svaki put kad bi udahnuo zahrkao bi. "Doista izgleda kao da vrsto spava", razmiljao je djeak. "A tamo W

je kutija, tono iza njega, na onome stolu. Upustit u se. Kladim se da bih zaradio potene batine kad bi me uhvatili, ali tu nita ne mogu!" Uunjao se u sobu. Stric je i dalje hrkao. Djeak se na prstima unjao mimo njega do stola koji je stajao iza strieva naslonjaa. Uzeo je kutiju. I tada komadi slomljena drveta s kutije padne na pod uz mukli tresak. Stric se pomakne na stolici i otvori oi! Brz poput munje, djeak une iza strieva naslonjaa zatomijujui dah. toje bilo? uo je kako govori stric. Julian se nije pomaknuo. Potom se stric iznova nasloni i zatvori oi. Uskoro se opet ulo njegovo jednomjerno hrkanje! "Hura!" mislio je djeak. "Opet je zaspao!" Tiho se uspravio drei kutiju. Na prstima se dounjao do francuskog prozora. Skliznuo je van i brzo potrao vrtnom stazom. Nije mislio na to da sakrije kutiju. Sve to je elio bilo je da doe do ostale djece i pokae im to je uinio! Trao je do plae gdje su ona leala na suncu. Hej! viknuo je. Hej! Imam je! Imam je!

Svi su uzbueno kriknuli i posjedali, grozniavi od elje da ispitaju "kutiju u Julianovim rukama. Posve su zaboravili na ostale ljude na W

plai. Julian se stutio na tlo i nasmijao se. Tvoj je otac zaspao rekao je George. Time, ne lii me toliko! Ja sam, George, uao unutra, a komadi je kutije pao na pod... i probudio ga. Boe! usklikne George. Stoje bilo dalje? unuo sam iza njegove stolice dok nije ponovno zaspao ree Julian. Potom sam pobjegao. A sada, da vidimo to je unutra. Ne vjerujem daje tvoj otac uope pogledao! I nije. Limena je kutija bila nedirnuta. Zarala je uslijed viegodinjeg leanja u vlazi, a poklopac je bio toliko vrsto pritegnut te gaje bilo gotovo nemogue pomaknuti. Ali kad gaje George stala obraivati sa svojim depnim noiem i odstranjivati ru, poela je poputati i za priblino etvrt sata otvorila se! Djeca su se znatieljno zgrnula oko nje. Unutra su bili neki stari papiri i knjiga crnih korica. I nita drugo! Nikakva ipka zlata. Nikakva blaga. Svi su bili pomalo razoarani. Sve je posve suho Julian e iznenaeno. Nimalo vlano. Limena kutija je sve sauvala u savrenu stanju. On podie knjigu i otvori je. To je dnevnik to gaje vodio tvoj pra-pra-pradjed na svojim putovanjima brodom rekao je. Jedva uspijevam neto proitati. Tako je malen i neobian. George podigne jedan od papira. Bio je to debeo pergament, posve poutjeo od starosti. Rasprostrla gaje na pijesku i razgledala. I drugi su se zagledali, ali nisu razabirali o emu se radi. inilo se da je neka karta. Moda karta pokazuje mjesto na koje moramo poi ree Julian. Ali iznenadno ruka kojom je George drala kartu stane podrhtavati i oi joj zasjae bljeskom dok je pogledala ostale. Otvorila je usta ali nije govorila. O emu se radi? Julian e znatieljno. Stoje? Jesi li izgubila mo govora? George odmahne glavom i uze govoriti u hipu: Juliane! Zna li to je to? To je karta moga starog dvorca. Dvorca Kirrin, kada jo nije bio ruevina. I ona pri kazuje podzemne tamnice. I, W

gledaj, pogledaj samo to pie u ovom kutu elije! Ona drhtavim prstom pokae jednu stranu karte. Ostali su se nagnuli da bolje vide a tamo je starinskim slovima bila otisnuta neobina rije. INGOTI to to znai? Ingoti! Anne e zabezeknuto, nikad jo nia ula tu rije. Ali dva djeaka jesu. Ingoti! uzviknuo je Dick. Pa to moraju biti ipke zlata. One se nazivaju ingotima. Veina metalnih sipki zove se ingoti Julian e zarumenjevi se od uzbuenja. Ali, kako to znamo, s broda je nestalo zlato i stoga je vrlo vjerojatno da ingoti ovdje oznauju ipke zlata. O, Boe! Zamislite da su moda jo skrivene negdje ispod dvorca Kirrin. George! George! Nije li to stra no, uasno uzbudljivo? George potvrdno kimne. Od uzbuenja je drhtala cijelim tijelom. Kad bismo ga samo mogli nai! Kad bismo samo mogli!

Krenut emo u pravi lov na blago ree Julian. Bit e strahovito teko, jer je dvorac sada u ruevinama i sav zarastao. Ali ovako ili onako, mi emo pronai te ingote. Kakva lijepa rije! Ingoti! Ingoti! Ingoti! Zvuila je nekako uzbudljivije od rijei zlato. O zlatu vie nitko nije govorio. Govorili su o INGOTIMA. Tim nije mogao shvatiti razlog tolikom uzbuenju. Mahao je repom i usrdno nastojao liznuti jedno pa drugo dijete, ali ovaj put nekako nitko nije na nj obraao panju! To W

naprosto nije mogao razumjeti te se nakon nekog vremena povukao i poleglih uiju sjeo okrenuvi djeci lea. O, pogledajte sirotog Timothya! ree George. Ne razumije nae uzbuenje. Time! Time, dragi, sve je u redu, nisi pao u nemilost ili neto slino. O, Time, otkrili smo naj divniju tajnu na cijelome svijetu. Tim je skoio, mahnuo repom, zadovoljan da mu se iznova obraa panja. Stavio je svoju veliku apu na dragocjenu kartu i etvoro je djece odmah viknulo na njega. Boe! Ne smije to potrgati! Julian e. Potom je pogledao ostale i namrtio se: to emo uraditi s kutijom? upitao je. Hou rei, Georgein e otac zacijelo primijetiti njezin nestanak, zar ne? Morat emo je vratiti. Pa, ne bismo li mogli uzeti kartu i zadrati je? pred loi Dick. On nee znati daje bila unutra ako nije ni po gledao sadraj kutije. A prilino je izvjesno na nije. Ostale stvari nisu naroito vane... samo stari dnevnik i nekoliko pisama. Da bismo se osigurali, precrtajmo kartu Julian e. Tada moemo pravu kartu vratiti u kutiju. Svi su se sloili da je to dobra ideja. Vratili su se u Vilu Kirrin i paljivo precrtali kartu. Obavili su to u spremitu za alat da ih nitko ne bi vidio. Karta je bila neobina. Sastojala se iz tri dijela. Ovaj dio prikazuje elije ispod dvorca ree Julian. A ovaj plan pokazuje prizemlje dvorca... ovaj pak gornji dio. asna rije, bilo je to lijepo mjesto! Tamnice su se nalazile na cijelom prostoru ispod dvorca. Kladim se da su bile prilino strana mjesta. Pitam se kako su se ljudi sputali do njih. Morat emo paljivije prouiti kartu i vidjeti ree George. Sada nam to svima izgleda prilino zbrkano, ali kad jednom s kartom doemo do dvorca i tamo je prouimo, vjerojatno emo otkriti kako da siemo do tajnih elija. Oooh! Ne vjerujem daje ijedno dijete doivjelo takvu pusto lovinu! Julian paljivo spremi precrtanu kartu u dep svojih traperica. Nije se od nje namjeravao rastajati. Bila je veoma dragocjena. Potom vrati izvornu kartu u kutiju i pogleda prema kui. Sto mislite o tome daje odmah vratim natrag? upita. Moda tvoj otac jo spava, George. W

Ali nije bilo tako. Bio je budan. Nasreu, nije primijetio nestanak kutije! Doao je u blagovaonicu da s obitelji popije aj i Julian je iskoristio priliku. Promrmljao je neku ispriku, udaljio se od stola i iznova stavio kutiju na stol iza strieva naslonjaa. Po povratku je namignuo ostalima. Odahnuli su. Svi su se bojali strica Quentina i nije im bilo nimalo do toga da mu se zamjere. Za cijelo vrijeme obroka, Anne nije rekla ni rijei. Toliko se strano bojala da bi neto mogla odati, bilo o Timu, ili o kutiji. I ostali su malo govorili. Dok su ispijali aj, zazvonio je telefon i teta Fannv je pola da se javi. Uskoro se vratila. Za tebe je, Quentine kazala je. Oito, stara je olupina izazvala prilino uzbuenje i neki ljudi iz londonskih novina ele ti u vezi s njom postaviti nekoliko pitanja. Reci im da u ih primiti u est sati ree stric Quentin. Djeca su se uspanieno zgledala. Nadala su se da stric Quentin nee novinarima pokazati kutiju. Tada bi mogla izai na vidjelo tajna o skrivenu zlatu! Kakva srea da smo precrtali kartu! Julian e nakon aja. Ali sada mi je jako ao da smo pravu kartu ostavili u kutiji. Netko bi mogao otkriti nau tajnu!

Iznenaujua ponuda
Narednog jutra novine su bile pune izvjetaja o tome kako je stara olupina izronila iz mora. Novinari su saznali od strica Ouentina pripovijest o olupini i izguljenu zlatu, a neki su ak uspjeli pristati na otok Kirrin i snimiti stari urueni dvorac. George je bjesnjela. To je moj dvorac! grmjela je na svoju majku. To je moj otok. Rekla si da ga mogu smatrati svojim. Rekla si, jesi! Znam, George, draga uzvratila je majka. Ali, doista mora biti razborita. Ne moe natetiti otoku da netko na nj pristaje, niti moe nakoditi dvorcu da se fotografira. Ali ja to ne elim George e smraena i mrgodna izraaja. On je moj. Olupina je moja. Rekla si. Pa, nisam znala da e biti ovako naplavljena ree majka. Budi razborita, George. Kakve to ima vanosti ako ljudi pou razgledati olupinu? Ne moe ih sprijeiti. George ih nije mogla sprijeiti, ali zbog toga nije bila nita manje ljuta. Djecu je udilo zanimanje koje je pobudila izvuena olupina i to je otok Kirrin postao predmetom velike panje. Posjetioci iz okolnih mjesta doli su da je vide, a ribari su uspjeli pronai draicu i omoguiti im pristup. George je ridala od bijesa, a Julian ju je pokuao utjeiti. Sluaj, George! Jo nitko ne zna nau tajnu. Priekat emo dok to uzbuenje splasne i tada otii na otok Kirrin i pronai ingote. Ako ih netko ne nae prije nas kazala je George briui oi. Bila je bijesna na sebe zbog toga to je plakala, ali doista se nije mogla svladati. Kako bi to mogli? pitao je Julian. Nitko se jo nije domogao sadraja kutije! ekat u priliku i izvaditi kartu prije nego je netko vidi! Ali prilika se nije ukazala, jer se dogodilo neto strano. Stric Quentin prodao je kutiju ovjeku koji je kupovao starine. Iziao je ozaren iz radne sobe dan ili dva nakon to je poelo uzbuenje, i ispripovjedio to teti Fanny i djeci. Sklopio sam vrlo dobar posao s nekim ovjekom rekao je W

supruzi. Zna li onu staru limenu kutiju s olupine? E, taj ovjek skuplja neobine predmete poput ovoga i dobro ju je platio. ak i vie no to oekujem da u dobiti za knjigu koju piem! im je ugledao staru kartu i dnevnik, odmah je rekao da e kupiti sve zajedno. Djeca su ga pogledala u uasu. Kutija je bila prodana! Sada e netko prouiti kartu i moda proniknuti u ono to znae "ingoti". Pripovijest o izgubljenu blagu sada kola po svim novinama. Nitko ne moe previdjeti znaenje karte, ako je paljivo proui. Djeca se nisu usudila rei stricu Ouentinu ono to su znala. Istina je da je sada bio sav nasmijan i da im je obeao kupiti nove mree za lovljenje raia i splav ali bio je on osoba tako promjenjiva znaaja. Mogao bi se razbjesnjeti ako sazna daje Julian sam uzeo kutiju i otvorio je dok je stric spavao. Kad su ostala sama, djeca su raspravila cijeli dogaaj. inio im se doista veoma ozbiljnim. Razmiljali su da li da tetu Fanny upute u tajnu, ali bila je to tako dragocjena i arobna tajna teje nikome nisu mogli odati. Sluajte sada Julian e najposlije. Zamolit emo tetu Fanny ako moemo otii na otok Kirrin i tamo provesti dan-dva, hou rei, i prespavati tamo. Tako bismo imali vremena da mjesto malo proeljamo i vidimo to se moe nai. Siguran sam da za dan-dva posjetioci vie nee dolaziti. Moda otkrijemo neto prije nego netko drugi pronikne nau tajnu. Konano, ovjek koji je kupio kutiju moda i ne pogodi da karta oslikava dvorac Kirrin. Djeca su se malko oraspoloila. Bilo je tako strano nita ne raditi. im su skovali plan, osjeali su se bolje. Odluili su da narednoga dana zamole tetu Fanny da odu i provedu vikend u dvorcu. Vrijeme je bilo velianstveno. Mogli bi ponijeti mnogo hrane sa sobom. Kada su doli da pitaju tetu Fanny, stric Quentin je bio s njom. I opet je bio sav nasmijeen i ak je potapao Juliana po ramenima. Pa, dobro rekao je. Kakvo je ovo poslanstvo? Upravo smo htjeli neto zamoliti tetu Fanny Julian e uljudno. Teto, s obzirom na to da je vrijeme tako lijepo, biste li nam, molim vas, htjeli dopustiti da preko vikenda odemo u dvorac Kirrin i provedemo dan-dva na otoku? Ne moete zamisliti kako bismo se tome radovali! Pa, to misli o tome, Quentine? upitala je teta okrenuvi se W

suprugu. Ako ele, mogu ree stric Quentin. Uskoro im se za to vie nee pruiti prilika. Dragi moji, dobili smo izvanrednu ponudu za otok Kirrin! Neki ovjek eli kupiti otok, preurediti dvorac u hotel i uiniti od njega pravo ljetovalite! Sto kaete na to? etvoro djece zurilo je, zgranuto i uasnuto, u nasmijeena ovjeka. Netko namjerava kupiti otok! Znai li to da je njihova tajna otkrivena? eli li ovjek kupiti dvorac zbog toga to je iitao kartu, pa zna da je u njemu skriveno mnogo zlata? George je prigueno kriknula. Oi su joj gorjele kao da su se zapalile. Majko! Ne moete prodati otok! Ne moete prodati moj dvorac! Neu dopustiti da se prodaju. Otac se namrgodio. Ne budi budalasta, Georgina! rekao je. Otok nije doista tvoj. Ti to zna. Pripada tvojoj majci i prirodno je da ga proda ako se prilika ukae. Jako nam je potreban novac. Jednom kada prodamo otok, moi e dobiti mnoge krasne stvari. Ne elim krasne stvari! vikala je uboga George. Moj dvorac i moj otok su na j krasni je stvari koje bih ikad mogla imati. Majko! Majko! Zna da si mi rekla da ih mogu smatrati svojima. Zna da jesi! Vjerovala sam ti. George, draga, mislila sam da ih moe imati da bi se igrala na njima dok sam vjerovala da apsolutno nita ne vrijede majka e tuna izraaja. Ali sada su se stvari promijenile. Tvojem je ocu ponuena sasvim pristojna svota, mnogo vea no to smo se ikad nadali dobiti... i zaista si ne moemo priutiti da propustimo priliku. Znai, poklonila si mi otok jedino dok si mislila da nita ne vrijedi George e lica blijeda od srdbe. im vrijedi neki novac ti mi ga oduzima. Mislim daje to strano. To nije asno. Dostaje bilo, Georgina otac e ljutito. Majka po stupa prema mojim savjetima. Ti si jo dijete. Majka nije ozbiljno mislila ono to je kazala. Bilo je to samo zato da ti ugodi. A dobro zna da e s nama dijeliti novac i da e dobiti togod poeli. Neu dotaknuti ni penija George e dubokim priguenim glasom. Poalit ete to ga prodajete. W

Djevojica se okrenula i pojurila iz prostorije. Ostali su bili veoma alosni zbog nje. Znali su to je osjeala. Sve je shvaala tako ozbiljno. Julian je mislio da ona ne razumije odrasle. S njima se ne vrijedi sporiti. Oni mogu postupati kako ele. Ako ele oduzeti Georgein otok i dvorac, mogu. ele li ga prodati, mogu! Ali ono to stric Quentin nije znao bila je injenica da se tamo vjerojatno nalazi skladite zlatnih ingota! Julian je gledao u strica i razmiljao da li da ga upozori. Odluio je da to ne uradi. Postoji mogunost da upravo djeca prva pronau zlato! Kada prodajete otok, strie? upitao je mirno. Ugovor e biti potpisan priblino za tjedan dana glasio je odgovor. Stoga, ako doista elite provesti dan-dva na otoku, uradite to brzo, jer vam poslije novi vlasnici to moda nee dopustiti. Namjerava li otok kupiti ovjek koji je kupio staru kutiju? upitao je Julian. Da uzvrati stric. 1 sam sam bio malko zauen, jer sam mislio da on kupuje samo starine. Iznenadilo me daje doao na pomisao da kupi otok i pretvori dvorac u hotel. Pa ipak, rekao bih da bi netko tko tamo vodi hotel mogao dobro zaraditi... vrlo je romantino boraviti na malom otoku poput ovoga... ljudima e se to svidjeti. Ja nisam poslovni ovjek i zasigurno mi ne bi bilo do toga da svoj novac uloim u mjesto kakvo je otok Kirrin. Ali mislim da taj ovjek dobro zna to radi. "Da, sigurno zna", mislio je Julian u sebi dok je izlazio iz prostorije s Dickom i Anne. "Iitao je kartu i doao na istu misao kao i mi skladite skrivenih ingota nalazi se negdje na otoku pa e ga se zato i domoi! Ne eli on graditi hotel! On je u lovu na blago! Mislim da je stricu Quentinu ponudio neku smijeno nisku cijenu, a ubogi stari stric vjeruje daje udesna! O, boe, dogodit e se neto strano!" Poao je potraiti George. Ona je bila u spremnici za alat, posve zelena u licu. Kazala je da joj je zlo. To je samo zbog toga to si toliko ljuta rekao je Julian. Obgrlio joj je ramena. Ovaj put George nije odgurnula njegovu ruku. Osjetila se u tjeenom. Suze su joj navrle na oi i ljutito ih je pokuala zatomiti. Sluaj, George! rekao je Julian. Ne smijemo izgubiti nadu. Sutra emo otii na otok Kirrin i zaista emo uiniti sve to je u naoj moi da bismo nekako dospjeli u podzemne elije i nali ingote. Ostat W

emo tamo sve dok ne uspijemo. Vidi? A sada se razvedri, jer nam je u planiranju potrebna tvoja pomo. Hvala bogu da smo precrtali kartu. George se malko razvedrila. Jo se ljutila na majku i oca, ali pomisao da odlaze na otok Kirrin da bi tamo proveli dan ili dva, i da e povesti i Timothya, doista se inila privlanom. Mislim da otac i majka nisu lijepo postupili kazala je. Pa, i nije ba tako Julian e mudro. Konano, ako im je tako potreban novac, bilo bi glupo da se odreknu neega to im se ini posve beskorisnim. A zna, tvoj je otac rekao da e moi dobiti togod poeli. Da sam na tvome mjestu, znao bih to bih traio! to? pitala je George. Timothy a, dakako! Julian e. A to je izmamilo Georgein osmijeh i strano je razveselilo!

Odlazak na otok Kirrin

Julian i George poli su pronai Dicka i Anne. Oni su ih ekali u vrtu, prilino zabrinuti. Razveselili su se kad su ih ugledali i potrali su im ususret. Strano mi je ao zbog tvog otoka, George kazala je Anne. I meni priklopi Dick. Zla srea, curo moja, hou rei djeae! George se uspjela nasmijeiti. Ponijela sam se poput djevojice kazala je postieno. Ali doivjela sam teak udarac. Julian je ispripovjedio ostalima to su smislili: Poi emo sutradan ujutro kazao je. Napravit emo popis svega to nam je potrebno. Ponimo odmah. Izvadio je olovku i notes. Ostali su gledali. Hrana! Dick e spremno. Mnogo hrane, jer emo biti gladni. Neto za pie ree George. Na otoku nema vode, iako vjerujem daje tamo prije mnogo godina postojao bunar ili neto slino, i sputao se do ispod morskoga dna, pa je bilo svjee vode. No, ja ga nisam nala. "Hrana", pisao je Julian, "i pie". Pogledao je ostale. Lopate iznio je sveano i to zapisao. Anne je gledala iznenaeno. A zato? upitala je. Pa morat emo kopati uokolo dok budemo traili pro laz koji vodi do elija ree Julian. Konopci dometne Dick. 1 oni bi nam mogli trebati. I depne svjetiljke ree George. Bit e tamno u hodnicima. O! usklikne Anne utei pri toj pomisli ugodni blagi srhat niz lea. Nije imala pojma kako izgledaju podzemne elije, ali odisale su jezom. Pokrivai ree Dick. Nou e nam biti hladno budemo li spavali u onoj maloj staroj prostoriji. Julian i to pribiljei. ae rekao je. A ponijet emo i neto alata, moda e nam trebati. Nikad se ne zna. W

Nakon pola sata sainili su prilino dug popis i svi su se utjeli zadovoljni i uzbueni. George se poela oporavljati od bijesa i razoaranja. Da je bila sama i premiljala o svemu, zacijelo bi bila ljua i neraspoloenja, ali ostali su bili nekako tako mirni, njeni i radosni. Uz njih se nije bilo mogue dugo ljutiti. "Mislim da bih bila mnogo umiljatija da nisam toliko dugo bila sama", razmiljala je George dok je gledala Julianovu sagnutu glavu. "Razgovor s ljudima doista mnogo pomae. Stvari tada ne izgledaju tako strane; ine se podnoljivijim i jednostavnijim. Veoma volim svoja tri roaka. Volim ih stoga to razgovaraju i smiju se i uvijek su veseli i srdani. eljela bih da budem poput njih. Ja sam mrzovoljna, zlovoljna i lako se razjarim, pa nije udo da me otac ne voli i tako esto grdi. Mama je srce, ali sada razumijem zato govori da sam teka. Razlikujem se od svojih roaka. Raduje me da su doli. Oni utjeu na mene da postanem slinija onome to bih trebala biti." Bilo je to dugo razmiljanje, i George je pritom izgledala veoma ozbiljna. Julian podie pogled i susretne se s njezinim plavim oima koje su ga motrile. Nasmijei se. Da mi je znati to misli! rekao je. Nije vano kazala je George pocrvenjevi. Upravo sam razmiljala kako ste svi vi dragi... i kako bih eljela da budem poput vas. Ti si strano draga osoba Julian e na njezino iznenaenje. Nisi kriva da si jedinica. Jedinci su, zna, uvijek malo neobini, ali inae su veoma paljivi. Mislim da si ti jako zanimljiva osoba. George se ponovno zacrvenjela i osjetila se zadovoljnom. Poimo povesti Timothya na etnju kazala je. Pitat e se to je s nama danas. Svi su krenuli i Timothy ih je pozdravio iz sveg glasa. Ispriali su mu sve o planovima za naredni dan, a on je mahao repom i gledao ih svojim toplim oima kao da je razumio svaku rije! Mora daje zadovoljan to e s nama provesti dva ili tri dana kazala je Anne. Narednog jutra svi su bili veoma uzbueni otiskujui se amcem sa svim stvarima uredno sloenim najednom njegovu kraju. Julian je sve provjerio itajui glasno stavke sa svog popisa. inilo se da nita nisu W

zaboravili. Ima li kartu? iznenadno e Dick. Julian potvrdi glavom. Jutros sam odjenuo iste traperice ree ali moe biti siguran da sam se sjetio da gurnem kartu u dep. Evo je! Izvukao ju je a vjetar ju je iznenadno otpuhnuo iz njegove ruke. Pala je u more i lelujala se na vjetru. Svo etvoro djece ispusti krik krajnjeg oaja. Njihova dragocjena karta! Brzo! Veslajmo prema njoj! viknula je George vrtei amac ukrug. Ali netko je bio bri od nje! Tim je vidio kako je papir poletio iz Julian ovih ruku, uo je i razumio krikove oajanja. Uz golemi prasak skoio je u vodu i srano plivao prema karti. Dobro je plivao, jer bio je snaan i jak. Uskoro je karta bila u njegovoj gubici i plivao je prema amcu. Djeca su mislila kako je on naprosto fantastian! George ga je povukla u amac i uzela mu kartu iz gubice. Na njoj je jedva ostao trag njegovih zuba! Nosio ju je paljivo. Bila je mokra i djeca su je zabrinuto razgledala da bi vidjela nije li nacrt oteen. Ali Julian je crtao veoma debelim potezima i bila je sasvim u redu. Stavio ju je na sjedalo da se osui i rekao je Dicku daje dri dok se sui na suncu. Ovo je bilo gadno! kazao je, a ostali su se sloili. George se iznova prihvatila vesala, a Timothy ju je poteno protuirao kad je ustao i stresao svoj mokri ogrta. Za nagradu dobio je veliki keks i grickao ga s golemim uitkom. George se sigurnom rukom probijala izmeu grebenastih stijena. Ostali su bili zadivljeni kako uspijeva kliznuti amcem izmeu opasnih grebena a da nijednog ne okrzne. Mislili su da je doista krasna. Sigurno ih je dovezla do draice i iskoili su na pijesak. amac su izvukli visoko na obalu, u sluaju da plima naie ak do malena zaljeva, i stali su iskrcavati stvari. Sve emo stvari odnijeti u malu kamenu prostoriju rekao je Julian. Tamo e biti na sigurnu i nee se smoiti ako padne kia. Nadam se da nitko nee doi na otok dok smo na njemu, George. Mislim da nee ree George. Otac je rekao da e ugovor kojim onaj ovjek postaje vlasnikom otoka biti pot pisan priblino za tjedan W

dana. Do tada otok nije njegov. U svakom sluaju, imamo tjedan dana vremena. Onda ne moramo straariti i paziti da se netko pojavi ree Julian koji je pomiljao da bi moda bilo dobro kad bi netko ostao na strai u draici i tako upozorio ostale ukoliko bi netko naiao. Doite! Dick, uzmi lopate, George i ja emo ponijeti hranu i pie. A Anne moe ponijeti sitnije stvari. Hrana i pie nalazili su se u velikoj kutiji, jer djeca nisu namjeravala umirati od gladi dok budu boravila na otoku! Donijela su hljepie, maslaca, keksa, marmelade, konzerve voa, zrelih ljiva, sok od umbira, kotli za kuhanje aja i sve ega su se mogla sjetiti! George i Julian muno su se uspinjali klisurom nosei teku kutiju. Jednom ili dvaput morali su je spustiti na tlo da bi se odmorili. Sve su smjestili u malu prostoriju. Potom su se vratili po gomilu deka i pokrivaa u amcu. Rasprostrli su ih po uglovima male prostorije i mislili kao e biti krajnje uzbudljivo ovdje provesti no. Dvije djevojice mogu zajedno spavati na ovoj gomili pokrivaa rekao je Julian. A nas dvojica emo lei na ovu hrpu. inilo se da George nije zadovoljna to je smjetena s Anne jer je to potvrivalo da je djevojica. Ali Anne nije eljela spavati sama u kutu. Gledala je George tako moleivo da joj se starija djevojica nasmijeila i nije dalje prigovarala. Anne je pomislila kako je George sve draa i draa. A sada emo se prihvatiti posla Julian e vadei kar tu. Moramo je vrlo paljivo prouiti i nai mjesto ispod kojeg je ulaz u podzemne elije. Okupite se i dajte sve od sebe da ga naemo! Na nama je da napregnemo glave... i preteknemo ovjeka koji je kupio otok! Svi su se nagnuli nad precrtanu kartu. Sada je bila posve suha i djeca su je paljivo prouavala. Bilo je oevidno daje u davna vremena zamak bio doista lijep. Gledajte Julian e pokazavi prstom na plan hodnika. Izgleda da se pruaju ispod cijeloga zamka, a ovdje su oznake koje vjerojatno predstavljaju stepenice ili stubita. Da potvrdi George. Mislim daje tako. Pa, ako je tako, ini se da postoje dva puta koja vode u elije. Jedan niz stuba, izgleda, poinje negdje u blizini male prostorije... a drugi tamo ispod tornja. A to bi W

moglo biti ovo, Juliane? Uprla je prstom u iroki otvor koji se vidio na planu podzemnih prostorija, ali i na planu poda dvorca. Ne znam to bi to moglo biti Julian e zateeno. O, da, znam. Sjea se, kazala si da se negdje nalazio stari bu nar? Mislim da bi to mogao biti on. Mora daje bio vrlo dubok da bi se doprlo do pitke vode ispod morskog dna... pa vjerojatno i on vodi do elija. Nije li to uzbudljivo? Svi su se sloili da jest. Osjeali su se sretni i uzbueni. Trebalo je neto otkriti, neto to mogu i moraju otkriti tijekom narednog dana ili dva. Pogledali su se. Dobro ree Dick s ime emo poeti? Hoemo li pokuati nai ulaz u podzemne prostorije; onaj to vjerojatno poinje kod male prostorije? Prema svemu sudei, morao bi postojati neki veliki kamen koji bi valjalo podii da bi se vidjele stube to vode u hodnike! Bila je to uzbudljiva misao i djeca su spremno ustala. Julian je presavio dragocjenu kartu i stavio je u dep. Pogledao je uokolo. Kameni pod male prostorije bio je zarasta u bujni korov. Valjalo gaje iupati i vidjeti moe li se neki kamen pomaknuti. Bacimo se na posao Julian e uzimajui lopatu- Oistimo ovaj korov s lopatama. Sastruite ga ovako i potom ispitajte svaki pojedini kamen! Svi su uzeli lopate i uskoro je malom prostorijom odjekivao kripav zvuk dok su svo etvoro odstranjivali gusti korov. Bilo je dosta lako osloboditi kamenje od raslinja, a djeca su radila s voljom. Tima je sve jako uzbuivalo. Nije imao pojma to to rade, ali se i on srano latio posla. Grebao je po tlu sa svoje etiri ape bacajui zemlju i biljke visoko u zrak! Hej, Time! Julian e vadei iz kose grumen zemlje. Previe si revan. asna rije, uskoro e poeti vitlati i kamenjem. George, nije li divno da nam se Tim u svemu pridruuje! Kako li su radili! Kako su svi eznuli da nau ulaz u podzemne prostorije! Kakav je to bio izazov!

Uzbudljiva otkria
Uskoro je kamenje u maloj prostoriji bilo oieno od zemlje, pijeska i korova. Djeca su vidjela daje svo kamenje jednaka oblika veliko i etvrtasto, vrsto prianjajui jedan uz drugoga. Paljivo su ih razgledali s depnim svjetiljkama pokuavajui nai jedan koji bi se mogao pomaknuti ili podii. Moda emo nai jedan u koji je ugraena eljezna prstenasta ruka ree Julian. Ali nisu ga nali. Svoje kamenje izgledalo posve isto. Bilo je to doista obeshrabrujuJulian je pokuao zabiti lopatu u pukotine izmeu mnogih kamenova da bi provjerio moe li se jedan pomaknuti. Ali, nije se moglo. Izgledalo je kao daje kamenje zabijeno u tvrdu zemlju. Nakon priblino tri sata mukotrpna rada, djeca su sjela i prihvatila se jela. Bijahu doista dobrano ogladnjela i bila su sretna da ima toliko namirnica. Jedui, raspredala su o problemu to su ga pokuavala rijeiti. Na kraju krajeva, ini se da ulaz u podzemne prostorije nije u ovoj maloj sobi rekao je Julian. To je obeshrabrujue, ali sada nekako i ne vjerujem da su stube to vode u podzemlje poinjale ovdje. Hajde da izmjerimo kartu i vidimo moemo li tono odrediti gdje su poinjale stube. Naravno, moda nae mjerenje i nee biti tono i nee od njega biti nikakve koristi, ali moemo pokuati. Mjerili su najtonije to su mogli, nastojei tono odrediti mjesto gdje bi stube mogle poinjati. Bilo je to nemogue dokuiti, jer je izgledalo da su nacrti triju podova bili raeni u razliitim mjerilima. Julian je zateeno zurio u kartu. Stvar se inila prilino beznadnom. Sigurno je da nee moi ispitati pod cijeloga dvorca! Za to bi im trebale godine. Gledaj iznenadno e George pokazujui prstom na otvor za koji su svi mislili da oznauje bunar. Izgleda da ulaz u podzemne prostorije nije daleko od bunara. Kada bismo samo pronali bunar, mogli bismo uokolo potraiti poetak stuba. Bunar je prikazan na obje karte. Izgleda da se nalazi negdje u sredini zamka. W

 Dobro si se sjetila Julian e zadovoljno. Poimo do sredinjeg dijela dvorca. Moemo priblino odrediti gdje bi se bunar trebao nalaziti, jer doista izgleda daje bio u sredini starog dvorita. Svi su izili na sunce. utjeli su se veoma vani i ozbiljni. Bilo je divno tragati za polugama zlata. Svi su bili posve uvjereni da se nalaze negdje ispod njihovih nogu. Nijedno dijete nije pomislilo da blago moda i nije tamo. Stajali su u ruevnom dvoritu koje je jednom bilo sredite dvorca. Uputili su se do sredine dvorita i zastali, uzalud traei neto to bi nalikovalo otvoru starog bunara. Sve je bilo gusto zaraslo biljem. Vjetar je dopuhao pijesak s obale, i tu su rasle najrazliitije trave i grmlje. Tlo golemog dvorita bilo je neko poploeno kamenjem, no sada je bilo raspucano i vie nije bilo glatko. Mahom je bilo prekriveno pijeskom i raslinjem. Pogledaj! Eno zeca! uzvikne Dick dok se veliki zec boje pijeska sporo gegao dvoritem. Nestao je u rupi s njegove druge strane. Potom se pojavio jo jedan zec, sjeo, zagledao se u djecu i takoer nestao. Djeca su bila zbunjena. Nikad jo nisu vidjela tako pitome zeeve. Pomolio se i trei zec. Bio je malen, s neobino velikim oima i tanahnom kiankom na repu. Djecu nije ni pogledao. Skakutao je kao da se igra i, na golemo zadovoljstvo djece, sjeo na stranje noge i stao istiti goleme ui poteui nadolje jedno a zatim drugo. Ali, to je bilo previe za Timothya. Promatrao je prva dva zeca, kako su trala preko dvorita i potom nestala, samo reei na njih. Ali ovaj mladac, koji je ak sjeo ispred njih i prao ui tik pred njegovim nosom, prevrio je mjeru za bilo kojeg psa. Uzbueno je zatektao i nasrnuo iz sve snage na iznenaena zeca. Trenutak se malo stvorenje nije ni pomaknulo. Nikad ga jo nitko nije straio ili gonio te je golemim oima zurio u juriajueg psa. Potom se okrenuo i pojurio koliko su ga noge nosile, dok mu se kuglasti rep dizao i sputao u trku. Nestao je ispod grma borovice to je rastao u blizini. Timothy je iao za njim pa se i on izgubio ispod grma. Potom je odatle iknuo potok pijeska i zemlje, jer je Timothy pokuavao da sie u rupu za zecom i grebao je i strugao to je ee mogao. Cvilio je i zavijao od uzbuenja ne obraajui panju na Georgeine pozive. Naumio se domoi zeca! Gotovo je pomahnitao dok W

je grebao po duplji irei je Time! uje li me? Doi ovamo! vikala je George. Nee ovdje loviti zeeve. Ne smije. Vrlo si zloest. Dolazi! Ali Tim nije izlazio. Pomamno je nastavljao grepsti. George je pola da ga uhvati. Upravo kad se nala pokraj grma borovica, struganje je iznenadno prestalo. ulo se zastraeno zavijanje i vie nita. George je zaueno virnula ispod trnovita grma. Tim je nestao! Naprosto ga vie nije bilo. Bila je tu velika zeja duplja, koju je Tim uinio ogromnom ali Tima nije bilo. Zaboga, Juliane, Tim je nestao George e uplaeno. Sigurno nije mogao sii u zeju duplju, zar ne? Hou rei, on je tako velik pas! Djeca su se zgrnula oko velikoga grma borovica. Negdje odispod dopirao je priguen cvile. Julian je izgledao iznenaen. On jest u duplji rekao je. Kako neobino! Jo nikad nisam uo daje pas siao u zeju duplju. No, kako emo ga izvui? Za poetak morat emo iskopati grm borovica George e odluno. Bila bi ona spremna iskopati i cijeli dvorac Kirrin, samo da se domogne Tima. To je bilo izvjesno! Ne moemo ostaviti dolje ubogoga Tima da cvili traei pomo a da ne uradimo sve to je u naoj moi kako bismo mu pomogli. Grm je bio prevelik i bodljikav da bi se moglo uspuzati ispod njega. Julian se radovao to su ponijeli raznovrsni alat. Otiao je po sjekiru. Ponijeli su jednu malu, ali dostajat e da odreu bodljikave grane i iupaju grm. Djeca su se oborila na nj i doskora je grm pruao tuan prizor. Dugo je trebalo da ga odstrane, jer bio je bodljikav, krupan i ilav. Ruke djece bile su izgrebene prije no stoje od grma ostao tek obian krnjotak. Sada su jasno vidjeli duplju. Julian je u nju usmjerio svoju depnu svjetiljku. Oteo mu se usklik iznenaenja. Znam to se dogodilo! Tu je bio stari bunar! Zeevi su imali duplju sjedne njegove strane... Tim je kopao daje napravi veom., razgrnuo je i dio otvora bunara- i pao u bunar! O, ne, o, ne! uspanieno je uzvikivala George. O, Time, jesi li dobro? Udaljeni cvile dopro im je do uiju. Oevidno, Tim se nalazi negdje dolje. Djeca su se zgledala. W

 Moemo napraviti samo jedno ree Julian. Moramo donijeti lopate i iskopati otvor bunara. Moda emo tada moi spustiti konopac ili neto slino i dohvatiti Tima. Stali su raditi s lopatama. Nije bilo naroito teko razgrnuti otvor, zatrpan jedino razraslim korijenjem velikog grma borovica, s neto otpala zida, zemlje i manjeg kamenja. Oito, velik je komad oplate s dijela tornja pao preko bunarskog otvora i dijelom ga zatrpao. Vrijeme i rastui grm borovice uinili su ostalo. Sva su djeca dobrano radila da bi pomaknula kamenu oplatu. Ispod nje se nalazio veoma izjeden drveni poklopac koji je oito neko sluio tome da zatiti bunar. Bio je toliko rastoen da je popustio pod Timovom teinom te je u njemu nastala rupa u koju je Tim upao. Julian je pomaknuo stari drveni poklopac i djeca su ugledala otvor bunara. Bio je vrlo dubok i taman. Nisu vidjeli dno. Julian uze kamen i hitne ga dolje. Svi su sluali da uju pljuskanje. Ali nita. Ili tamo vie nije bilo vode, ili je bunar bio toliko dubok da se pljuskanje nije moglo uti!

Mislim daje suvie dubok da bi se ita ulo rekao je Julian. Dobro, ali gdje je Tim? Osvijetlio je udubljenje depnom svjetiljkom i ugledao Tima! Prije mnogo godina, veliki je dio zida pao u sam bunar i zapeo neto nie poprijeko bunarskog otvora i na tom je komadu staroga zida sjedio Tim, razrogaenih oiju ustrae-no uperenih prema gore. Naprosto nije W

shvaao to mu se dogodilo. Uza stranu bunara bijahu privrene stare eljezne ljestve. George se nala na njima prije bilo koga drugog! Silazila je, ne marei hoe li ljestve izdrati, i stigla do Tima. Nekako ga je uspjela smjestiti sebi na ramena i drei ga jednom rukom, polako se uspinjala van. Troje ostalih ju je dohvatilo i Tim je skakao oko nje, lajui i liui je iz sve snage! Dobro, Time! rekao je Dick ne smije loviti zeeve, ali zacijelo si nam uinio veliku uslugu otkrivi bunar! Sada jo samo valja malo potraiti uokolo i nai ulaz u podzemne prostorije! Iznova su se dali na posao tragajui za otvorom koji vodi u elije. Kopali su ispod svakog grma. Odmicali kvrgavo kamenje i kopali zemlju odispod nadajui se da e lopate iznenadno zahvatiti u prazno. Bilo je doista napeto. I tada Anne pronae ulaz! Bilo je to posve sluajno. Umorna, sjela je da se odmori. Legla je na trbuh i eprkala uokolo po pijesku. Iznenadno joj prsti dohvatie neto tvrdo i hladno. Razgrnula je pijesak i, divna li uda, bila je to eljezna karika! Kriknula je i ostali su podigli glave. Ovdje je kamen sa eljeznom karikom! viknula je Anne uzbueno. Svi su pojurili do nje. Julian je stao kopati uokolo i razgrnuo je cijeli kamen. Doista, na njemu je bila karika a karike se stavljaju jedino na kamenje koje valja pomicati! Izvjesno, kamenje pokrivao ulaz u podzemni pro stor! Sva su djeca redom pokuala povui kamenu kariku, ali kamen se nije micao. Tada je Julian svezao dva-tri vora konopcem oko karike i etvoro je djece povuklo iz sve snage. Kamen se pomaknuo. Djeca su jasno razabrala micanje. Jo jednom, svi zajedno! uzviknuo je Julian. I svi su povukli. Kamen se iznova pokrenuo i odjednom popustio. Pomaknuo se prema gore, a djeca su popadala jedno na drugo poput reda domina koji se iznenadno urui! Tim je pojurio do otvora i stao mahnito lajati kao da u otvoru ive svi zeevi svijeta! Julian i George skoili su na noge i pojurili do otvora koji se ukazao kad se kamen odmaknuo. Stajali su tamo gledajui prema dolje, lica ozarena od uitka. Nali su otvor u podzemne elije! Strme stepenice, usjeene u samoj stijeni, vodile su u duboku mrklinu. Doite! vikao je Julian dohvativi svjetiljku. Nali smo to smo W

eljeli! A sada u hodnike! Stube koje su vodile prema dolje bijahu skliske. Tim je pohrlio prvi, izgubio tlo pod nogama i otkotrljao se pet ili est stepenica zacvilivi od straha. Julian je krenuo za njim, potom George, Dick i Anne. Svi su bili strahovito uzbueni. Doista su vjerovali da e svugdje uokolo ugledati gomile zlata i svakojakog blaga! Na strmim je stubama bilo mrano i zaudaralo je na plijesan. Anne je teko disala. Nadam se daje zrak dolje u redu rekao je Julian. Ponekad moe biti i tetan u takvim podzemnim prostorima. Ako se nekome zavrti u glavi, neka odmah kae, pa emo izii van. Ali, kakogod se udno osjeali, nitko to ne bi bio priznao. Sve je bilo previe uzbudljivo da bi brinuli o tome to se neobino osjeaju. Stepenice su vodile jako duboko. Potom su zavravale. Julian je siao sa zadnje stjenovite stube i osvijetlio prostor depnom svjetiljkom. Oi su mu ugledale stravini prizor. Podzemne elije dvorca Kirrin bijahu nainjene od stijenja. Djeca nisu znala je li rije o prirodnim spiljama ili su one bile usjeene. Ali zacijelo su bile vrlo tajanstvene, tamne i pune jeke. Kada je Julian uzdahnuo od uzbuenja, uzdah se prenio stjenovitim hodnicima, umnoio se i odjekivao poput iva bia. Svu je djecu od toga proeo veoma udni osjeaj. Nije li to neobino upita George tiho. Odjednom jeka preuze njezine rijei, umnoi ih i uini glasnijima i sve su podzemne spilje iznova i iznova ponavljale djevojiine rijei. Nije li to udno, NIJE LI TO UDNO, NIJE LI TO UDNO! Anne tutne ruku u Dickovu. Plaila se. Uope nije voljela jeku. Znala je da je to bila samo jeka ali zvuila je upravo poput glasova tuceta ljudi skrivenih u spiljama! to mislite, gdje su ingoti? upita Dick. I iznenadno spilje uzvratie njegove rijei. INGOTI! Ingoti su! INGOTI JESU! JESU! JESU! Julian se nasmijao a njegov se smijeh pretoio u tucet razliitih smjehova koji su dopirali iz elija i irili se oko djece koja su sluala. Bilo je to zaista krajnje neobino. Nastavimo ree Julian. Moda malo dalje jeka nije tako jaka. W

 DALJE odmah je ponovila jeka. DALJE! Pomakli su se od kraja stjenovitih stuba i stali ispitivati oblinje elije. Bili su to zapravo stjenoviti podrumi to su se nizali ispod zamka. Moda su ubogi zatvorenici ovdje uvani prije mnogo, mnogo godina, ali veina je elija sluila skladitenju namirnica. Pitam se u kojoj su spremljeni ingoti ree Julian. Zastao je i izvadio kartu iz depa. Osvijetlio ju je svjetiljkom. Ali unato tome to je ona jasno pokazivala eliju u kojoj su se nalazili ingoti, nije imao pojma u kojem smjeru da se uputi. Gledaj, tamo su vrata koja se zatvaraju ispred sljedee elije! iznenadno krikne Dick. Kladim se daje to elija koju traimo! Kladim se da su ingoti unutra!

U podzemnim elijama
etiri svjetiljke bile su uperene u drvena vrata. Bila su velika i snana, uvrena golemim eljeznim klinovima. Julian je kriknuo od uitka i pojurio prema njima. Bio je siguran da se iza njih nalazila elija koja je sluila za skladitenje stvari. Ali vrata su bila vrsto zatvorena. Nikakvo guranje ili potezanje ne bi ih otvorilo. Imala su veliku kljuanicu ali kljua nije bilo! etvoro djece je zurilo u vrata. Kvragu! Upravo kad su povjerovali da su uistinu u blizini ingota, vrata se nee otvoriti! Uzet emo sjekiru Julian e iznenadno. Moda emo moi razbiti dio oko kljuanice i slomiti bravu. Dobro si se sjetio George e oduevljeno. Hajde, vratimo se! Napustili su velika vrata i pokuali se vratiti putem kojim su doli. Ali podzemni je prostor bio tako velik i razveden da su izgubili put. Spoticali su se o stare slomljene bave, prazne boce i mnoge druge stvari, dok su nastojali pronai put do velikih stjenovitih stuba. Ovo je bezizlazno! najposlije e Julian. Naprosto nemam pojma gdje se nalazio ulaz. Stalno idemo od jedne do druge elije, iz jednog prolaza u drugi, a svi izgledaju posve jednako mrani, smrdljivi i tajanstveni. Zamisli da ovdje moramo ostati cijelog ivota Anne e turobno. Ludice uzvrati Dick, uzevi je za ruku. Uskoro emo nai izlaz. Hej! Stoje to? Svi su zastali. Doli su do neega to je nalikovalo na otvor dimnjaka od opeke koji se sterao od stropa do poda podruma. Julian gaje osvijetlio svjetiljkom. Bio je iznenaen. Znam to je to! George e iznenadno. Naravno, to je bunar! Sjeate se da je bio prikazan na tlocrtu podruma kao i na tlocrtu prizemlja. Pa to je bunarska cijev koja se sputala sve nie. Pitam se da li na ovom dijelu postoji neki otvor kako bi se voda mogla uzimati i u podrumu, kao i u prizemlju. Poli su da vide. S obiju strana bunarske cijevi nalazio se mali otvor dovoljno velik da jedno dijete kroza nj gurne glavu i ramena i pogleda W

dolje. Usmjerili su svjetiljke prema gore i prema dolje. Bunar je bio tako dubok da se dno nije moglo vidjeti. Julian je iznova bacio u nj kamen, ali nije se uo ni mukli udarac ni pljuskanje. Pogledao je prema gore i vidio slabu dnevnu svjetlost koja se probijala pokraj kamena odrona to se nalazio prema vrhu bunarske cijevi odrona na kojemu je bio sjedio Tim ekajui da bude osloboen. Da kazao je to je doista bunar. Nije li to neobino? Bunar, znai nali smo bunar i sada znamo da ulaz u pod zemni prostor nije daleko! To ih je strano obradovalo. Uhvatili su se za ruke i uputili se u mrak dok su im svjetiljke svojim sjajnim zrakama dijelom osvjetljavale prostor. Anne krikne od uzbuenja: Evo ulaza! Mora da je to ulaz kad vidimo slabu dnevnu svjetlost! Djeca su obila ugao i, doista, tu su se nalazile strme stepenice urezane u stijeni koje su vodile prema gore. Julian nakratko svrne pogled uokolo kako bi znao kojim e putem krenuti kada budu ponovno silazili. Nije uope bio siguran da e nai drvena vrata! Svi su se uspeli i iznova se nali na sunevoj svjetlosti. Bilo je divno outjeti toplinu na rukama i ramenima nakon hladnoe u podzemnim prostorima. Julian je pogledao na sat i glasno uskliknuo: Ve je sedam i pol! Sedam i pol! Nije udno da sam gladan. Nismo popili aj. Radili smo i lutali podzemnim eli jama etiri sata. Pa onda, umjesto uine pripremimo veeru prije bilo ega drugoga ree Dick. Osjeam kao da nita nisam pojeo barem dvanaest mjeseci. Pa, s obzirom na to da si za ruak pojeo barem dvaput vie od bilo koga drugoga... Julian e ljutito. No potom se nasmijei. Osjeam se jednako kao i ti ree. Doite! Hajde da priredimo pravi obilni obrok. George, to misli da zakipimo vodu u ajniku i skuhamo kakao ili neto slino! Hladno mi je nakon vremena provedenog ispod zemlje. Bilo je zabavno kuhati u ajniku na vatri od suha granja. Uivali su sjedei uokolo pri toplini zalazeeg sunca jedui kruh i sir i uivajui u kolaima i keksima. Svi su se najeli do mile volje. I Tim je dobio izdani obrok. Nije mu se ba jako svidio boravak ispod zemlje i pratio je ostale ukorak dobrano povijena repa. I njega su jako plaili neobini W

glasovi jeke to ih je povremeno uo. Kad je jednom zalajao, uinilo mu se da su sve elije pune pasa i da svi laju mnogo glasnije nego on. Nakon toga, nije se usudio niti zacviljeti! Na sada je ponovno bio sretan, jedui komadie koje su mu djeca dodavala i liui George kadgod bi mu se nala u blizini. Prolo je osam sati kad su djeca zavrila s obrokom i poistila za sobom. Julian je pogledao ostale. Sunce je zalazilo i dan vie nije bio tako topao. Pa rekao je ne znam kako se vi osjeate. Ali ja nekako nemam volje da se danas iznova vraam u te elije, pa ak niti ako uspijem razbiti vrata i otvoriti ih! Umoran sam i nije mi ugodna pomisao da se nou izgubim u tim hodnicima. Ostali su se arko sloili s njim, posebice Anne koja se potajice straila ponovnoga silaska nadomak noi. Mala je djevojica gotovo spavala; bila je tako umorna od naporna rada i uzbuenja. Doi, Anne! pozvala ju je George pomaui joj da ustane, eka te krevet. Privinut emo se jedna uz drugu na pokrivaima sloenim na podu. A ujutro, kad se probudimo, bit emo uzbueni pri pomisli da emo otvoriti ona golema drvena vrata. etvoro djece, s Timom koji im je kroio uz nogu, krenulo je prema maloj kamenoj prostoriji. Zgurili su se na gomilama pokrivaa, a Tim se douljao pokraj George i Anne. Legao je na njih i bio tako teak da ga je Anne gurnula sa svojih nogu. Ponovno se namjestio na njezine noge i ona je poluusnula gunala. Tim je mahao repom i udarao je po bedrima. Tada ga George povue na svoje noge i polegne oslukujui njegovo disanje. Bila je veoma sretna. Provest e no na otoku. Gotovo su ve pronali ingote, bila je u to uvjerena. Tim je bio s njom, zapravo spavao je na njezinim pokrivaima. Moda e sve jo nekako izii na dobro. Zaspala je. Djeca su se outjela sasvim na sigurnu s Timom koji ih je uvao. Mirno su spavala do jutra, kada je Tim kroza slomljeni luk to je vodio u malu prostoriju ugledao zeca i pojurio za njim da ga uhvati. Dok se dizao s pokrivaa, probudio je George. Ustala je i protrljala oi. Ustajte! doviknula je ostalima. Svi ustajte! Jutro je! A mi smo na otoku! Svi su se probudili. Bilo je zaista uzbudljivo sjedjeti i sjeati se W

svega to su doivjeli. Julian je odmah pomislio na velika drvena vrata. Uskoro e ih razbiti sjekirom, bio je siguran. A to e potom nai? Dorukovali su i pojeli mnogo, kao uvijek. Potom Julian uze sjekiru i povede ostale do strmih stuba. Tim je poao takoer, maui repom, ali uistinu ne odve oduevljen pri pomisli da e sii na ona udna mjesta gdje se ini da drugi psi laju a ne moe ih nai. Ubogi Tim, nikad nee shvatiti to je to jeka! Svi su sili u prostor pod zemljom. A tada, naravno, nisu mogli pronai put do drvenih vrata. Bilo je to doista grozno. Opet emo izgubiti put George e oajno. Ove su elije najzamreniji labirint podzemnih spilja koje sam vidje la. Ponovno emo izgubiti put do izlaza! Julian se dosjetio neega divnog. U depu je imao komadi bijele krede i izvadio ga. Stao je kredom oznaavati mjesta pokraj kojih su prolazili dok su kroili u pljesnivoj mrklim. Stigli su do bunara i Julian je bio zadovoljan. Sada rekao je kadgod stignemo do bunara znat emo barem pronai put do stubita, jer emo se kretati prema znakovima od krede. Pitanje je kamo dalje? Pokuat emo pronai put i ja u ga obiljeiti kredom na zidovima, a ako krenemo krivim putem, i budemo se morali vraati, tada u znakove obrisati, pa emo se uputiti u drugome pravcu. Bila je to stvarno odlina zamisao. Doista, krenuli su krivim putem i morali se vratiti, briui Julianove oznake. Stigli su do bunara i uputili se u suprotnom smjeru. Ovaj put su nali drvena vrata! Stajala su tamo, izdrljiva i nepopustljiva, sa eljeznim avlima, ravim i crvenim. Djeca su ih gledala oduevljeno. Julian je podigao sjekiru. Tras! Zamahnuo je njome po drvetu oko kljuanice. Ali drvo je jo bilo jako i sjekira se zabila samo palac ili dva. Julian pokua ponovno. Sjekira pogodi jedan od velikih klinova i sklizne malko ustranu. Veliki drveni iver odskoi i pogodi nesretnoga Dicka u obraz! On krikne od boli. Julian uplaeno odskoi i okrene se da ga pogleda. Dickovim je obrazom lila krv. Neto je poletjelo s vrata i udarilo me siroti e Dick. Bio je to iver ili neto slino. Boe! Julian e osvijetlivi svjetiljkom Dicka. Moe li izdrati W

da izvuem iver? Velik je i jo ti se, jadniku, zabio u obraz. Ali Dick ga je sam izvukao. Jedva je podnio bol i jako je problijedio. Bit e bolje da malko izie na svjei zrak ree Julian. Morat emo ti oprati obraz i nekako zaustaviti krvarenje. Anne ima istu maramicu. Oprat emo te i obrisati. Sreom, ponijeli smo malo vode. Poi u s Dickom ree Anne. Ti ostani ovdje s George. Nema potrebe da svi izlazimo. Ali Julian je mislio kako e biti bolje da najprije otprati Dicka do izlaza, a tada ga moe ostaviti s Anne, vratiti se do George i nastaviti s razvaljivanjem vrata. Dodao je sjekiru George. Moe nastaviti s udaranjem dok seja vratim rekao je. Trebat e vremena dok razvalimo ova golema vrata. Ti nastavi s poslom, a ja u se vratiti kroz nekoliko minuta. Lako emo nai put do izlaza jer emo naprosto slijediti znakove od krede. U redu! George e uzimajui sjekiru. Jadni stari Dick, pravi si prizor! Ostavivi Tima i George, koja je srano napadala golema vrata, Julian je poveo Dicka i Anne. Anne je namoila maramicu u kotli i njeno trljala Dickov obraz. Jako je krvario, kao to je uvijek sluaj s ranama na obrazu, ali sama posjekotina nije bila duboka. Dicku se ubrzo vratila boja u obraze i elio je da se ponovno vrati u elije. Ne, bolje e biti da malo prilegne ree Julian. Znam da je to dobro pri krvarenju iz nosa... a moda i kad krvari obraz. Kako bi bilo da ti i Anne poete do stijena s kojih se vidi olupina i tamo ostanete otprilike pola sata? Doite, povest u vas i ostaviti nakratko. Bolje da ne hoda dok ti obraz ne prestane krvariti, staro mome.

Julian je poveo dvoje djece preko dvorita zamka i potom do stijena na strani otoka okrenutoj prema moru. Tamni trup stare olupine jo je bio tamo na stijenama. Dick je legao na lea nadajui se da e mu obraz uskoro prestati krvariti. Nije elio propustiti nita od uitka! W

Anne ga uze za ruku. Bila je vrlo zabrinuta zbog male nezgode i unato tome to ni ona nije eljela propustiti veselje, naumila je ostati s Dickom dok mu ne bude bolje. Julian je na trenutak sjeo uz njih. Potom se vratio do stepenica uklesanih u stijeni i nestao. Slijedio je znakove od krede i doskora stigao do mjesta gdje je George udarala po vratima. Dobrano je zasjekla svuda oko brave ali ona jednostavno nije poputala. Julian uze sjekiru i stade njome snano udarati po drvu. Nakon jednog do dva udarca priinilo se da se neto dogodilo s bravom. Olabavila je i pomaknula se malo ustranu. Julian spusti sjekiru. Mislim da bismo sada mogli otvoriti vrata ree uzbuenim glasom. Makni se, Time, staro mome. Sada guraj, George! Oboje su gurali vrata popustie uz reski zvuk. Velika se vratnica skripavo otvorila i dvoje djece ue uzbueno svijetlei depnim svjetiljkama. Prostorija je bila nalik na spilju isklesanu u stijeni ali veoma se razlikovala od onih u kojima su bile stare bave i kutije u kakvima su djeca ve bila. U stranjem dijelu, u pranim gomilama nalazili su se neobini predmeti u obliku cigli od tamnoute kovine. Julian podigne jednog. George! viknuo je. Ingoti! To je pravo zlato! O, znam da ne izgledaju tako... ali ipak jesu. George, o, George, u ovom je podrumu pravo malo blago... i ono je tvoje! Konano smo ga nali!

Zatvorenici
George nije mogla prozboriti ni rijei. Naprosto je tamo stajala, zagledana u hrpu ingota, drei jednog u ruci. Teko je mogla vjerovati da su ti neobini predmeti u obliku cigli pravo zlato. Srce joj je estoko udaralo. Kakvo prekrasno, udesno otkrie! Iznenadno Tim uze glasno lajati. Stajao je leima okrenut djeci, nosom prema vratima i kako je lajao! Uuti, Time! rekao je Julian. Sto si uo? Jesu li to ostali koji se vraaju? Priao je vratima i viknuo niz prolaz koji je vodio prema van. Dick! Anne! Jeste li to vi? Doite brzo, jer smo nali ingote! NALI SMO IH! BRZO! BRZO! Tim je prestao lajati i poeo reati. George je bila zbunjena. to bi moglo biti s Timom? kazala je. Sigurno ne bi lajao na Dicka i Anne. Tada su oba djeteta doivjela strani udar jer su do njih, kroz tamni hodnik, doprli buni muki glasovi izazivajui udesnu jeku uokolo. Tko je to? Tko je tamo? George je preneraena zgrabila Juliana. Tim je nastavio reati, a sva mu je dlaka na vratu strila uvis. Budi tih, Time! aptala je George, gasei svjetiljku. Ali Tim naprosto nije htio da se stia. Nastavio je reati poput prave male grmljavine. Djeca ugledae zrake snane svjetiljke kako zalazi za ugao podzemna prolaza. Tada ih osvijetli mlaz svjetlosti i ovjek koji je drao baklju iznenaeno zastane. Vidi, vidi, vidi! zauje se glas. Vidi tko je ovdje! Dvoje djece u eliji moga dvorca. Kako to mislite, moga dvorca! viknula je George. Pa, lijepa draga djevojice, ovo jest moj dvorac, jer ga ja upravo kupujem uzvrati glas. Potom se javi drugi, opo riji glas. to radite tamo dolje? Na koga ste mislili zovui uDick" i "Anne" i kazali da ste nali ingote? Kakve ingote? Ne odgovaraj! apnuo je Julian George. Ali jeka ponovi njegove W

rijei te su one zazvuale veoma glasno u hodniku: "NE ODGOVARAJ! NE ODGOVARAJ!" A, tako, vi dakle neete odgovoriti drugi e ovjek te istupi pred djecu. Tim iskezi zube, ali inilo se da ga se ovjek uope ne boji. ovjek prie vratima i bakljom osvijetli eliju. Ote mu se dug uzdah iznenaenja. Jake! Pogledaj! ree. Bio si u pravu. Zlato je ovdje. I kako gaje lako odnijeti! Svoje u ingotima... rijei mi, ovo je najnevjerojatnija stvar to su je moje oi ugledale. Ovo zlato je moje George e bijesno. Otok i zamak pripadaju mojoj majci... kao i sve to se ovdje nalazi. Ovo je zlato donio ovamo i pohranio moj pra-pra-pradjed prije no to mu je potonuo brod. Ono nije vae i nikad nee ni biti. im se vratim kui, rei u ocu i majci to smo nali... a tada moete biti sigurni da neete moi kupiti ni otok ni zamak! Bili ste vrlo lukavi kada ste pronali kartu u staroj kutiji na kojoj je naznaeno gdje je zlato, ali ne dovoljno lukavi za nas. Mi smo je prvi nali! Mukarci su u tiini sluali Georgein jasni i ljutiti glas. Jedan se od njih nasmijao. Ti si samo dijete rekao je. Valjda ne misli da nas moe sprijeiti da izvrimo svoj naum? Mi emo kupiti otok... i sve na njemu... i odnijeti zlato kada ugovor bude potpisan. A ako sluajno ne moemo kupiti otok, ipak emo uzeti zlato. Bit e lako ovdje dovesti brod i prebaciti ingote odavde amcem do broda. Ne brini, mi emo uraditi to smo naumili. Neete! George e stupivi ispred vrata. Idem ravno kui... i rei u ocu to ste kazali. Draga mala djevojice, ne ide ti kui prvi e ovjek stavljajui ruku na George i silom je uguravi natrag u eli ju. 1, usput, ako ne eli da pucam u ovog tvog nezgodnog psa, zovni ga, hoe li? Na svoj oaj, George spazi da ovjek dri u ruci sjajni pitolj. Ustraena, ona uhvati Timovu ogrlicu i privue ga k sebi. Budi miran, Time kazala je. Sve je u redu. Ali Tim je dobro znao da sve nije u redu. Neto je bilo vrlo loe. Nastavio je divlje reati. A sada me sluaj ree ovjek nakon kratka dogovora sa svojim W

suradnikom. Bude li razborita, nee ti se dogodi ti nikakvo zlo. Ali, bude li tvrdoglava, jako e poaliti. Evo to emo uraditi: otii emo sa svojim motornim amcem i vas lijepo ovdje zakljuati... uzet emo brod i vratiti se po zlato. Ne mislimo da se isplati kupiti otok, sada kada znamo gdje je zlato. A svojim drugovima gore napisat ete poruku i rei im da ste nali zlato i da siu da ga vide drugi e ovjek. Tada emo vas sve zatvoriti u eliju, zajedno s ingotima, da biste se s njima igrali, i ostaviti vam hranu i pie do naeg povratka. Evo, tu je olovka. Napii poruku Dicku i Annei, tkogod oni bili, i poalji je po psu. Hajdemo! Neu George e gnjevna lica. Neu. Ne moete me prisiliti da uradim takvo to. Neu pozvati sirotog Dicka i Anne da siu dolje i postanu zatvorenici. I neu vam prepustiti svoje zlato upravo u trenutku kad sam ga otkrila. Pucat emo u psa ako ne uradi kako smo kazali prvi e ovjek iznenadno. George se smrznulo srce i outjela se hladna i uasnuta. Ne, ne rekla je tihim oajnim glasom. Dobro, onda napii poruku ree ovjek pruajui joj olovku i papir. Poni. Rei u ti to da pie. Ne mogu jecala je George. Neu da Dick i Anne siu da bi postali zatvorenici. U redu. Onda u pucati u psa ovjek e hladnokrvno uperivi pitolj u ubogog Tima. George se obisne psu o vrat i krikne: Ne, ne! Napisat u poruku. Nemojte pucati u Tima! Nemojte ga ubiti! Djevojica drhtavom rukom uze papir i olovku i pogleda u ovjeka. Pii ovako naredi on. Dragi Dick i Anne. Nali smo zlato. Doite odmah dolje da ga vidite. Zatim se potpii, kakogod se zvala. George je napisala to je ovjek rekao. Potom se potpisala. Ali umjesto daje napisala "George", potpisala se kao "Georgine". Znala je da e djeca znati da se ona nikad ne bi tako potpisala i nadala se da e ih to upozoriti da se zbiva neto neobino. ovjek uze poruku i privrsti je Timu na ogrlicu. Pasje svo vrijeme reao, ali mu je George govorila da ne grize. Sada mu reci da ode i potrai tvoje prijatelje ree ovjek. Nai Dicka i Anne naredila je George. Idi, Time. Nai Dicka i W

Anne. Daj im poruku. Tim nije elio napustiti George, ali u njenu je glasu bilo velike hitnje. Posljednji je put pogledao svoju gospodaricu, liznuo joj ruku i pojurio hodnikom. Sada je ve znao put. Uspevi se stubama usjeenim u stijeni, iskoio je na otvoreno. Zastao je u starom dvoritu njukajui. Gdje su bili Dick i Anne? Namirisao je njihove tragove i potrao, nosa priljubljena uz tlo. Uskoro je naao dvoje djece na stijenama. Dick se ve osjeao bolje i sjedio je. Obraz mu je gotovo prestao krvariti. Zdravo rekao je iznenaeno kad je ugledao Tima. Eno Timothya! Pa, Time, staro mome, zato si nam doao? Jesi li se umorio ispod zemlje u tami? Gledaj, Dick! Neto je utaknuto u njegovu ogrlicu rekne Anne ije je otro oko ugledalo papiri. To je poru ka. Nadam se daje od ostalih i da nas pozivaju da siemo. Nije li Tim pametan da nam ju je donio? Dick uze papir s Timove ogrlice. Razvije je i proita. "Dragi Dick i Anne" itao je glasno. "Nali smo zlato. Doite odmah dolje da ga vidite. Georgina." Oh uzvikne Anne sjajnih oiju. Nali su ga. O, Dick, jesi li se dovoljno oporavio da krenemo? Hajde da pourimo. Ali Dick se nije dizao sa stijene. Sjedio je i zbunjeno zurio u poruku. O emu se radi? Anne e nestrpljivo. Pa, nije li neobino da bi se George iznenadno potpisala sa "Georgina"? ree Dick polagano. Zna da mrzi to je djevojica i to to joj je ime ensko. Zna da nikad ne odgovara ako je netko oslovi sa Georgina. Pa ipak, ovu je poruku potpisala s imenom koje mrzi. ini mi se to malo neobino. Gotovo kao daje rije o nekakvu upozorenju da se dolje dogaa neto loe. O, ne budi glup, Dick ree Anne. Sto bi moglo biti loe? Hajde, doi! Anne, rado bih povirio do one nae draice i uvjerio se da nitko nije doao na otok ree Dick. Ti ostani ovdje. Ali Anne nije htjela ostati sama. Potrala je do obale s Dickom, cijelo mu vrijeme objanjavajui daje smijean. Ali, kad su stigli do male luke, ugledali su tamo, uz njihov, jo jedan W

amac. Bio je to motorni amac! Jo je netko bio na otoku! Gledaj! Dick e apatom. Tamo jest netko. Kladim se da su to ljudi koji ele kupiti otok. Kladim se da su iitali staru kartu i da znaju daje zlato ovdje; i da su pronali George i Juliana i ele da se svi naemo dolje u eliji kako bi nas imali na oku dok budu krali zlato. Zato su prisilili George da nam napie ovu poruku... ali ona ju je potpisala imenom kojim se nikad ne slui... da bi nas upozorila! Sada nam valja dobrano razmisliti. Sto emo uraditi?

Dick kree u pomo!

Dick uhvati Anne za ruku i povue je brzo iz uvale. Bojao se da bi ljudi koji su doli na otok mogli biti negdje u blizini i vidjeti ih. Djeak je odveo Anne do male kamene prostorije gdje su leale njihove stvari te su sjeli u kut. Mislim da su ljudi koji su doli otkrili Juliana i George kako razvaljuju ona vrata Dick e apatom. Naprosto ne znam to da radimo. Ne smijemo sii u elije, jer bi nas gotovo sigurno uhvatili. Hej, kamo je otiao Tim? Pas je bio neko vrijeme uz njih, ali je sada potrao prema otvoru koji je vodio u podzemne prostorije. Nestao je niza stube. elio se vratiti do George, jer je znao da je u opasnosti. Dick i Anne gledali su za njim. Osjeali su se zatieni dok je bio s njima i sada im je bilo ao to je otiao. Doista nisu znali to da rade. Tada je Anne sinula misao. Znam! kazala je. Odveslat emo s naim amcem natrag do obale i potraiti pomo. Pomislio sam na to turobno e Dick. Ali dobro zna da se mi nikad ne bismo uspjeli probiti tamo i natrag izmeu tih strahovitih stijena. Otetili bismo amac. Siguran sam takoer da nismo dovoljno snani da veslima prevalimo cijeli put. O, boe, kad bismo se barem dosjetili to da radimo! Nisu dugo morali razbijati glavu. Mukarci su izili iz podzemnog prostora i stali tragati za dvoje djece! Vidjeli su da se Tim vratio i daje poruka nestala. Tako su znali daju je dvoje djece uzelo. Nije im bilo jasno zato se nisu povinovati onome to je George napisala u poruci te nisu sili u elije! Dick je uo njihove glasove. Rukom je Anne pokrio usta kako ih ne bi odala. Kroza slomljeni luk vidio je da su se dva mukarca uputila u suprotnom smjeru. Anne! Znam gdje se moemo sakriti djeak e uzbueno. U starom bunaru! Moemo se spustiti malo niz ljestve i tamo se skloniti. Siguran sam da nas tamo nitko nee traiti! W

Anne nipoto nije htjela ui u bunar, makar i malo. Ali Dick ju je podigao na noge i pourio s njom do sredine starog dvorita. Ljudi su ih traili s druge strane dvorca. Imali su upravo toliko vremena da uskoe. Dick je gurnuo u stranu stari drveni poklopac bunara i pomogao Anne da side niz ljestve. Ona je bila jako uplaena. Potom je siao i djeak i navukao drveni poklopac ponad glave, kako je najbolje mogao. Stari odron zida gdje je Tim sjedio kad je pao u bunar jo se tamo nalazio. Dick se spustio do njega i isprobao ga. Nije se micao. Moe mirno sjesti na nj, Anne, da ne ostane visjeti na ljestvama aptao je. Anne je drhturei sjela na zidni odron koji je dijelom prekrivao otvor bunara ekajui hoe li biti otkriveni ili ne. Stalno su do njih dopirali glasovi mukaraca, asak blizu, asak udaljeni. Potom su ih mukarci stali dozi vati.

 Dick! Anne! Ostali vas trae! Gdje ste? Imamo uzbudljivih vijesti za vas. Zato onda ne dopuste Julianu i George da iziu i obavijeste nas o njima? apatom je pitao Dick. Neto nije kako treba, znam to. elio bih da moemo doi do Juliana i George i saznati to se dogodilo. W

Dva mukarca dola su u dvorite. Bijahu ljuti. Kamo su se djela ta djeca? pitao je Jake. amac im je jo u luici, prema tome nisu otili. Mora da su se negdje sakrila. Ne moemo ih ekati cijeli dan. Odnesimo onima dolje koje smo zakljuali malo hrane i pia drugi e ovjek. Ima ih u obilju u maloj kamenoj prostoriji. Pretpostavljam da su ih djeca donijela. Polovinu emo ostaviti u prostoriji kako bi se nalo i za drugo dvoje. Njihov emo amac povesti sa sobom da ne mogu pobjei. U redu prihvati Jake. Moramo odnijeti zlato to prije i biti sigurni da su djeca zatvorena dok ne uspijemo pobjei. Vie nas ne zanima kupovina otoka. Uostalom, elje li smo kupiti dvorac Kirrin i otok jedino zbog ingota. Dobro, doi ree njegov drugar. Odnijet emo dolje hranu i nije nas briga za drugo dvoje djece. Ti ostani ovdje i moda ih ugleda, budem li se dolje due zadrao. Dick i Anne jedva su se usudili disati kad su sve to uli. Kako su se samo nadali da se mukarci nee dosjetiti da pogledaju u bunar! uli su kako jedan mukarac odlazi do male kamene prostorije. Bilo je oito da uzima hranu i pie koje e ponijeti zatvorenicima u podzemnoj eliji. Drugi je mukarac ostao u dvoritu tiho zvidei. Nakon nekog vremena, koje se skrivenoj djeci inilo veoma dugini, prvi se mukarac vratio. Potom su obojica razgovarala i najposlije otila do draice. Dick je uo kada se upalio motorni amac. Sada moemo izii, Anne rekao je. Nije li ovdje dolje hladno? Bit e mi drago da iziem na sunce. Uspeli su se i stajali grijui se na toplom ljetnom suncu. Vidjeli su motorni amac kako juri prema kopnu. Otili su nakratko ree Dick. I nisu odvukli na amac kao to su kazali. Kad bismo samo mogli izbaviti Juliana i George mogli bismo potraiti pomo, jer bi George mogla veslati do kopna. A zato ih ne moemo spasiti? uzviknula je Anne sjajnih oiju. Mogli bismo se spustiti stepenicama i odbrtviti vrata, ne bismo li to mogli? Ne bismo ree Dick. Pogledaj! Anne pogleda kamo je on pokazao. Vidjela je da su dvojica W

mukaraca nagomilala velike teke blokove kamena preko ulaza u podzemne elije. Upotrijebili su svu svoju snagu da bi ih tamo naslagali. Ni Dick ni Anne ne bi ih mogli pomaknuti. Posve je nemogue sii niza stepenice ree Dick. Osigurali su se da to ne uradimo! A nemamo pojma gdje se nalazi drugi ulaz u elije. Znamo jedino daje negdje u blizini tornja. Pokuajmo ga pronai Anne e gorljivo. Uputili su se prema tornju s desne strane dvorca ali bilo je oevidno da je ulaz koji je tamo moda postojao sada nestao! Dvorac se na tom dijelu jako uruio i svugdje su leale gomile slomljena kamena koje nipoto nije bilo mogue pomaknuti. Djeca su uskoro odustala od traenja. Zla srea! Dick e. Kako mi je teko pomisliti na ubogog Juliana i George koji su zatvorenici tamo dolje, a mi im ne moemo pomoi! O, Anne, moe li se ti neega dosjetiti? Dick! Pretpostavljam, pretpostavljam da bismo se moda mogli spustiti kroz bunar, zar ne? upitala je. Zna da se prua pokraj elija... i da na tlu hodnika postoji otvor bunarske cijevi, jer, sjea li se, mogli smo u nj uvui glave i ramena i vidjeti vrh bunara? Moemo li proi pokraj kame nog bloka, to misli... onoga gdje sam upravo sjedjela, koji je upao u bunar? Dick je stao razmiljati. Poao je do bunara i virnuo u nj. Zna, mislim da si u pravu, Anne najposlije e. Moda bismo se mogli provui pokraj tog bloka. Upravo je toliko mjesta. No, ne znam kako duboko vode eljezne ljestve. O, Dick, pokuajmo ree Anne. To je jedina mogunost da ih spasimo. Dobro ree Dick. Ali ja u to pokuati, a ne ti, Anne. Ne elim da padne u bunar. Ljestve bi na pola puta mogle biti slomljene i svata se moe dogoditi. Ti mora osta ti ovdje, a ja u vidjeti to mogu uiniti. Bit e paljiv, zar ne? Anne e zabrinuto. Ponesi konopac sa sobom, Dick, pa ako ti ustreba nee morati iznova izlaziti. Dobro si se sjetila ree Dick. Otiao je u malu kamenu prostoriju i uzeo jedan od konopaca koje su tamo ostavili. Omotao gaje nekoliko puta oko struka. Tada se vratio do Anne. Eto, sve je u redu rekao je veselim glasom. Ne brini za mene. W

Sve e biti dobro. Anne je bila prilino blijeda. Strahovito se plaila da bi Dick mogao pasti na dno bunara. Gledala ga je kako silazi eljeznim ljestvama do kamena bloka. Trudio se iz sve snage da se provue pokraj njega, ali bilo je to vrlo teko. Najposlije je uspio, i Anne ga potom nije vidjela. Ali ula gaje, jer joj se on stalno javljao. Ljestve su i nadalje vrste, Anne! Sve je u redu. uje li me? Da vikala je Anne u bunar sluajui kako joj glas odjekuje neobino uplje. uvaj se, Dick. Nadam se da ljestve silaze do dna. Mislim da silaze! dovikivao joj je Dick. Tada je glas no uzviknuo. Nesrea! Upravo su ovdje slomljene. Kao odrezane. Ili pak tu zavravaju. Morat u upotrijebiti konopac. Dok je Dick odmatao konopac s pojasa, vladala je tiina. vrsto gaje pri vezao za pretposljednju preku ljestava koja se inila posve sigurnom. Sada u se sputati po konopcu! viknuo je Anne. Ne brini. U redu sam. Kreem! Anne nije mogla uti to je Dick rekao nakon toga, jer su se njegove rijei odbijale o bunarsku cijev i nije ih mogla razumjeti. Ali bilo joj je drago da ga uje kako vie, bez obzira to nije razabirala to govori. I ona je njemu dovikivala, nadajui se da je uje. Dick je klizio niz konopac, drei se za nj rukama, koljenima i stopalima, radostan to je u koli bio tako dobar gimnastiar. Pitao se da li se nalazi blizu podzemnog prostora. Izgledalo mu je da se ve dugo sputa. Uspio je izvui depnu svjetiljku. Stavio ju je izmeu zuba, nakon to ju je upalio, kako bi mu obje ruke bile slobodne za dranje konopca. Svjetlost svjetiljke otkrivala je zidove bunara oko njega. Nije znao da li se nalazi iznad ili ispod elija. Nije elio dospjeti na samo dno bunara! Pomislio je daje vjerojatno upravo proao pokraj otvora to vodi u podrumske elije. Malo se uspeo uz konopac i, na svoje veselje, otkrio daje bio u pravu. Otvor prema elijama nalazio mu se tono iznad glave. Penjao se dok se nije naao u ravnini otvora i potom se zanjihao do strane bunara na kojoj se nalazio otvor. Uspio je dohvatiti rub od opeke i potom se pokuao provui kroz otvor u elijski prostor. Bilo je teko, ali sreom Dick nije bio jako velik. Najposlije je uspio W

i stao uspravno, uz uzdah olakanja. Nalazio se u podzemnom hodniku! Sada je mogao slijediti znakove od krede koji su ga vodili do prostorije ili elije gdje su se nalazili ingoti i gdje su, u to je bio uvjeren, bili zatoeni Julian i George! Svjetiljkom je osvijetlio zid. Da, znakovi od krede bili su tamo. Dobro! Gurnuo je glavu u otvor bunara i viknuo iz sveg glasa. Anne! Ja sam u podrumu! Pazi da se ljudi ne vrate! Potom je uzeo slijediti bijele znakove od krede, dok mu je srce estoko udaralo. Nakon nekog vremena stigao je do vrata spremnice. Kao to je i oekivao, bila su zabravljena kako Julian i George ne bi mogli izii. Veliki eljezni zasuni bili su iznova navueni pri vrhu i pri dnu, i djeca unutra nisu nikako mogla izii. Pokuavala su sve to je bilo u njihovoj moi da razvale vrata, ali bez rezultata. Sjedili su u spilji-spremnici, ljuti i iscrpljeni. ovjek im je donio hrane i pia, ali oni ih nisu niti taknuli. Tim je bio s njima leei glave polegnute na ape, poluljut na George koja mu nije dopustila da navali na mukarce kad je to tako jarosno elio. Ali George je bila uvjerena da bi Tim bio ubijen da ih je pokuao gristi ili epati. Kakogod bilo, drugo dvoje su barem bili toliko razbori ti da nisu sili, jer bi i oni postali zatoenici ree George. Mora da su shvatili daje neto neobino u poruci kad su vidjeli da sam se potpisala Georgina a ne George. Pitam se to rade. Mora da se skrivaju. Iznenadno Tim zarei. Skoio je na noge i poao prema zatvorenim vratima, glave nagnute ustranu. Sigurno je neto uo. Nadam se da se ljudi jo nisu vratili ree George. Potom je zaueno pogledala Tima usmjerivi na nj svoju depnu svjetiljku. On je mahao repom! Snaan udarac u vrata sve ih je osovio na noge. Tada se zauo Dickov veseo glas. Zdravo, Juliane! Zdravo, George! Jeste li ovdje? Vauuu! zalajao je Tim i skoio na vrata. Dick! Otvori vrata! vikao je Julian oduevljeno. Brzo, otvori vrata!

Plan i bijeg u zadnji as

Dick je otkraunao vrata pri vrhu i pri dnu i irom ih otvorio. Sjurio se unutra i sretan potapao Juliana i George po leima. Zdravo! rekao je. Kako se osjeate osloboeni? Krasno! viknuo je Julian, a Tim je mahnito lajao trei oko njih. George se smjeila Dicku. Dobro uraeno kazala je. Sto se dogodilo? Dick im je u nekoliko rijei ispripovjedio sve to se zbilo. Kada je pripovijedao kako se sputao u stari bunar, George i Julian su jedva vjerovali uima. Julian je zagrlio svoga mlaeg brata. Sila si! rekao je. Prava sila! A sada brzo... to emo dalje? Pa, ako su nam ostavili brod, sve u nas to je bre mogue odvesti na kopno ree George. Ne bih se igrala s mukarcima koji se razmahuju pitoljima. Doite! Uspnimo se uz bunar i naimo amac. Potrali su do bunarske cijevi i redom se provukli kroz mali otvor. Uspeli su se uz konopac i uskoro stigli do eljeznih ljestava. Julian je predloio da se uspinju jedan po jedan u sluaju da ljestve ne podnesu teinu svo troje odjednom. Za kratko vrijeme svi su bili ponovno na otvorenom, grlili Anne koja je sa suzama u oima kliktala od veselja, toliko je bila sretna da ih ponovno vidi. Poimo sada! George e nakon trenutka. Do amca! Brzo! Oni se ljudi mogu vratiti u svakom trenutku. Pojurili su do draice. Tamo ih je ekao amac, leei gdje su ga ostavili, izvan domaaja valova. Ali kakav su udar doivjeli! Uzeli su vesla! George e oajno. Zvijeri! Znaju da ne moemo veslati bez vesala. Bojali su se da bi ti, Dick, i Anne mogli otii, i stoga su, umjesto da vuku amac za sobom, naprosto izvukli vesla. Sada smo u kripcu. Nipoto ne moemo otii. Bilo je to veliko razoaranje. Djeca su bila gotovo na rubu plaa. Nakon to je Dick udesno izbavio George i Juliana, izgledalo je da se sve dobro odvija a sada su se iznenada stvari iznova pogorale. Moramo o svemu promisliti Julian e sjedajui na mjestu s W

kojega je mogao vidjeti pribliava li se neki amac. Ljudi su vjerojatno otili da negdje nau brod u koji bi smjestili ingote i potom otplovili. Nee se vratiti jo neko vrijeme, rekao bih, jer se ne moe tako brzo iznajmiti brod... izuzev, dakako, ako imaju vlastiti brod. U meuvremenu ne moemo otii s otoka i potraiti pomo jer su naa vesla kod njih ree George. ak ne moemo niti signalizirati nekom ribarskom brodu u prolazu jer ih u ovo doba nema. Loa je struja. Izgleda da nam preo-staje jedino da strpljivo ekamo dok se ljudi ne vrate i uzmu moje zlato! A mi ih ne moemo sprijeiti. Zna, smislio sam neku vrstu plana Julian e polako. ekajte malo, ne prekidajte me. Razmiljam. Ostali su ekali u tiini, dok je Julian sjedio i nabrao vjee smiljajui plan. Potom je uza smijeak pogledao ostale. Vjerujem da e uspjeti rekao je. Sluajte! ekat emo ovdje strpljivo dok se ljudi vrate. Sto e oni uraditi? Odgurnut e ono kamenje na vrhu ulaza u elije i sii niza stube. Otii e u spremnicu gdje su nas ostavili, mislei da smo jo tamo, i ui u prostoriju. Sto mislite o tome da se jedno od nas dolje sakrije i bude spremno da njih zakracuna u prostoriji! Tada se moemo otisnuti motornim amcem ili naim vlastitim, ako su donijeli vesla... i potraiti pomo. Anne je mislila da je ideja izvanredna. Ali Dick i George nisu bili tako sigurni. Morat emo sii dolje i ponovno zakraunati vrata kako bi izgledalo da smo jo unutra zatvoreni ree George. A zamislite da onaj tko se dolje bude sakrio ne uspije zasunuti vrata za ljudima? To bi moglo biti vrlo teko kada treba raditi na brzinu. U tom sluaju naprosto e uhvatiti onoga koga odluimo poslati dolje... i doi ovamo da potrae ostale. To je istina Julian e zamiljeno. Dobro, pretpostavimo da Dick, ili tko ve bude silazio, ne uspije zasunuti vrata i zatoiti ljude... i da oni ponovno iziu. U redu, dok se oni budu bavili dolje, mi emo nagomilati veliko kamenje na ulaz, ba kao to su i oni uinili. Tada nee moi izii. A to e biti s Dickom? spremno e Anne. Mogu se ponovno uspeti kroz bunar! Dick e orno. Ja u poi W

dolje i sakriti se. Dat u sve od sebe da zatvorim ljude u prostoriju. A, ako moram bjeati, uspet u se iznova kroz bunarsku cijev. Oni ljudi za nju ne znaju. Tako e, ak i ako ne budu zatvorenici u eliji, biti zatvoreni ispod zemlje! Djeca su raspredala o svom planu i odluila daje najbolji koji su kadra smisliti. Tada George predloi da prezalogaje. Svi su bili dobrano pregladnjeli i sada, kad su brige i uzbuenja proli, utjeli su silnu glad! Donijeli su neto hrane iz male prostorije i jeli u zaljevu motrei budnim okom na povratak ljudi. Nakon priblino dva sata, ugledali su veliku ribarsku barku gdje se pomoljuje u daljini i uli takoer tok-toktok motornog amca. Evo ih! Julian e uzbueno te skoi na noge. Taj su brod mislili nakrcati ingotima i sigurno otploviti... a evo i motornog amca na kojem se vraaju mukarci. Brzo, Dick! Spusti se u bunar i sakrij se dok ih ne uje u hodnicima! Dick je odjurio. Julian se okrenuo ostalima. Morat emo se sakriti rekao je. Sada, kad se plima povukla, sakrit emo se ondje, iza onih nepreplavljenih stijena. Ne mislim ba da e ljudi traiti Dicka i Anne, ali mogli bi. Doite! Brzo! Svi su se sakrili iza stijena i uli motorni amac kako sope u luici. uli su ljude kako se dovikuju. Ovaj put je izgledalo da ih je vie od dvojice. Potom ljudi napustie draicu i uspinjahu se niskim stijenama prema ruevnu zamku. Julian se uspuzao na stijenu i virnuo da vidi to ljudi rade. Bio je siguran da odmiu blokove kamenja naslagane na vrhu ulaza kako bi sprijeili Dicka i Anne da siu dolje i oslobode ostale. George! Doi! pozvao je Julian tiho. Mislim da su ljudi sada sili stepenicama u elije. Moramo otii vratiti to veliko kamenje. Brzo! George, Julian i Anne potrali su gipko i hitro do staroga dvorita zamka. Vidjeli su daje kamenje odgurnuto od ulaza. Ljudi su nestali. Oevidno su sili niza stube. Djeca su se trudila iz sve snage da povuku teko kamenje i vrate ga natrag. Ali njihova snaga nije bila ravna snazi mukaraca i nisu uspjeli postaviti na ulaz nijedan vei kamen. Naslagali su tri manja i Julian se nadao da e i oni biti dovoljno teki da ih ljudi odispod ne budu mogli pomaknuti. Samo da ih Dick uspije zakraunati u onu prostoriju! W

rekao je. Doite, vratimo se sada do bunara. Dick e tamo morati izii jer se nee moi probiti kroz izlaz. Svi su poli do bunara. Dick je odmaknuo stari drveni poklopac te je on leao na zemlji. Djeca su se nagnula nad duplju bunara i zabrinuto ekala. Stoje radio Dick? Iz bunara do njih nije dopirao nikakav zvuk, a eznula su da saznaju to se zbiva. A dolje se zbivalo mnogo toga! Dvojica mukaraca i jo jedan s njima sila su u podzemne hodnike oekujui, dakako, da nau Juliana, George i psa jo zakljuane u spremnici s ingotima. Proli su kraj bunarske cijevi ne sanjajui daje tamo skriven uzbueni djeai spreman da sklizne iz otvora im prou mimo njega. Dick je uo kad su proli. Iskoio je iz otvora bunara i slijedio ih tiho, beumno. Vidio je zrake to su ih stvarale snane svjetiljke ljudi i dok mu je srce estoko udaralo uljao se memljivim starim prolazima pored velikih elija, sve dok ljudi nisu skrenuli u iroki hodnik u kojem se nalazila elija-spremnica.

Ovdje je uo je Dick jednog od ljudi kako govori, dok je usmjerio svjetiljku prema velikim vratima. Zlato je unutra... i djeca takoer! Mukarci su otkraunali vrata pri vrhu i pri dnu. Dick je bio sretan da je pourio i ranije zasunuo vrata. Da to nije uradio prije no to su mukarci stigli, znali bi da su George i Julian pobjegli i bili bi na oprezu. ovjek je otvorio vrata i uao. Drugi gaje mukarac slijedio. Dick se priunjao najblie koliko se usudio ekajui da i trei mukarac ue. Tada je mislio lupiti vrata i zasunuti ih! Prvi je mukarac osvijetlio svjetiljkom prostoriju i glasno uzviknuo. W

 Djeca su otila! Kako udno! Gdje su? Dvojica mukaraca sada su bila u eliji a trei je u tom trenutku uao. Dick je pojurio prema naprijed i tresnuo vratima. Tresak je odjeknuo uokolo elijama i prolazima. Dick je nespretno baratao zasunima, jer su mu se tresle ruke. Zasuni su bili nepodmazani i ravi. Djeak ih je s tekoom udijevao u leita. U meuvremenu mukarci nisu gubili vrijeme! im su uli da su se vrata zalupila, okrenuli su se. Trei je mukarac odmah gurnuo gurnuo ramenom vrata i snano pritiskao. Dick je bio gotovo gurnuo jedan od zasuna u leite. Tada trojica mukaraca svom snagom nalegoe na vrata i zasun je popustio! Dick je uasnuto gledao. Vrata su se otvarala! Okrenuo se i pobjegao niz mrani hodnik. Mukarci uperie svjetiljke i ugledae ga. Potrali su za djeakom koliko su ih noge nosile. Dick je pobjegao u bunarsku cijev. Sreom, otvor je bio sa suprotne strane i uspio se uuljati u nj a da ga nije osvjetlila svjetlost svjetiljaka. Djeak je imao samo toliko vremena da se uunja u cijev prije no to su protrala trojica mukaraca. Nijedan od njih nije primijetio da se bjegunac sklonio u bunarsku cijev pokraj koje su proli! Zapravo, ljudi nisu ni znali da tamo postoji bunar. Drhtei od glave do pete, Dick se stao uspinjati po konopcu kojega je pustio da visi sa preage ljestava. Odvezao ga je kad se domogao ljestava jer je mislio da bi mukarci mogli otkriti stari bunar i kasnije se pokuali uspeti. To nee moi uraditi ne bude li konopac tamo visio. Djeak se brzo uspeo ljestvama i izmigoljio pokraj kamena bloka blizu vrha bunara. Tamo su bila ostala djeca i ekala ga. Odmah su, po izraaju Dickova lica, znala da njegov pokuaj nije uspio. Brzo su ga izvukla. Nije bilo dobro Dick e zadihano uslijed penjanja. Nisam to uspio uraditi. Oni su nasrnuli na vrata upravo u trenutku dok sam ih zakraunavao i stali me goniti. Taman sam na vrijeme skoio u bunarsku cijev. Sada pokuavaju izii kroz izlaz! iznenadno vikne Anne. Brzo! Sto emo uraditi? Sve e nas uhvatiti! Do amca! viknuo je Julian uzevi Anne za ruku da joj pomogne. Doite! To nam je jedina ansa. Moda e mukarci uspjeti W

odmaknuti kamenje. etvoro je djece pojurilo preko dvorita. George je skoila u malu kamenu prostoriju dok su pokraj nje prolazili i dohvatila sjekiru. Dick se pitao zato je to uradila. Tim je jurio s njima lajui sumanuto. Stigli su do luice. Njihov je amac leao bez vesala. Tamo je bio i motorni amac. George je uskoila u njega i oduevljeno kriknula. Ovdje su naa vesla! vikala je. Uzmi ih, Juliane, ja imam jo nekog posla! Spustite amac do vode, brzo! Julian i Dick uzee vesla. Potom su odvukli amac do mora pitajui se to George radi. Iz motornog amca dopirali su najrazliitiji praskavi zvukovi! George! George! Pouri! Ljudi su izili! iznenadno vikne Julian. Vidio je trojicu mukaraca kako tre prema klisuri koja je vodila do draice. George je iskoila iz motornog amca i pridruila se ostalima. Gurnuli su amac u more i George je odmah uzela vesla grabei iz sve snage. Tri mukarca potrala su prema motornom amcu. Potom su zastali u veliku oajanju George ga je posve unitila! Divljaki je udarala sjekirom po cijelom mehanizmu i sada se motor vie nije mogao upaliti! Bio je uniten do te mjere da ga nisu mogli popraviti s ono malo alata s kojim su raspolagali. Ti, zloesta djevojice! vikao je Jake prijetei akom George. ekaj, da mi dopadne aka! ekat u! uzvratila mu je povikom George dok su joj plave oi sjale opasnim sjajem. A i vi moete ekati. Sada neete moi napustiti moj otok!

Kraj velike pustolovine

Tri mukarca stajala su na ivici mora gledajui George kako se snanim zamasima vesala udaljuje od obale. Nita nisu mogli uraditi. Njihov je amac bio posve beskoristan. Ribarska barka koja ih eka na otvorenom moru odve je velika da bi unila u draicu ree George dok je snano grabila veslima. Morat e ostati tamo sve dok netko ne stigne s amcem. Mislim da su bijesni kao risovi! Njihov je amac morao proi vrlo blizu ribarske barke. Dok su je mimoilazili, neki im je ovjek mahnuo. Hej, vi, tamo! Dolazite li s otoka Kirrin? Ne odgovaraj ree George. Ne prozborite ni rijei. I tako nitko nije nita rekao, ve gledahu ustranu kao da nita nisu uli. Hej, vi, tamo! viknuo je ovjek ljutito. Jeste li gluhi? Dolazite li s otoka? Djeca i opet nisu odgovorila, nego su gledala u drugom smjeru dok je George uporno veslala. ovjek na brodu je odustao i zabrinuto gledao prema otoku. Bio je siguran da su djeca stigla otamo a bio je dovoljno upoznat s pustolovnim zahvatom svojih drugova da se upita je li sve na otoku kako treba. Mogao bi spustiti amac s barke i poi vidjeti to se dogaa ree George. Ali, ne moe bogznato uraditi, osim to moe povesti ljude i odnijeti nekoliko ingota! Ne vjerujem da bi se usudili uope dirati u zlato sada kad smo pobjegli da obznanimo svoju pripovijest! Julian se osvrne prema brodu. Uskoro razabere da je mali amac koji je bio na njemu sputen u more. U pravu si rekao je George. Boje se i pitaju se to se zbiva. Otili su izbaviti onu trojicu. Kakva teta! Njihov je mali amac stigao do kopna. Djeca su skoila u plitku vodu i dovukla ga do obale. Tim je takoer vukao konopac maui repom. Volio se pridruiti svakom poslu kojim bi se djeca bavila. Hoe li odvesti Tima do Alfa? upitao je Dick. W

George odmahne glavom. Ne kazala je nemamo vremena za gubljenje. Moramo otii i ispripovjediti sve to se dogodilo. Svezat u Tima za ogradu ispred vrata. Trali su do Vile Kirrin koliko su ih noge nosile. Tamo je teta Fanny obraivala vrt. Iznenaeno je pogledala uurbanu djecu. Mislila sam kazala je da se neete vratiti do sutra ili prekosutra! Zar se neto dogodilo? Stoje bilo s Dickovim obrazom? Nita naroito Dick e. Ostali su uletjeli u kuu. Teta Fanny, gdje je stric Quentin? Moramo mu rei neto vano. Majko, doivjeli smo takvu pustolovinu! Teta Fanny, imamo strano puno toga da ti ispriamo! Doista imamo! Teta Fanny je zabezeknuto gledala u prljavu djecu. to se to dogodilo? upitala je. Potom se okrenula prema kui i povikala: Quentine! Quentine! Djeca nam ele neto rei! Stric Quentin je iziao izgledajui prilino ljutito, jer je bio prekinut u poslu. to se dogodilo? upitao je. Strie, radi se o otoku Kirrin Julian e gorljivo. Oni ga ljudi jo nisu kupili, zar ne? Pa, praktino je prodan ree stric. Potpisao sam svoj dio ugovora, a oni svoj trebaju potpisati sutra. Zato? Kakve to ima veze s vama? Strie, ti ljudi nee sutra potpisati rekao je Julian. Zna li zato ele kupiti otok i zamak? Ne zato to bi doista eljeli na njemu sagraditi hotel ili neto slino... nego zato to znaju daje tamo skriveno izgubljeno blago! Kakve to gluposti govori? stric e. Nisu gluposti, oe uzvikne George ojaeno. Sve je to istina. Karta staroga dvorca bila je u kutiji koju si prodao... a na karti je bilo naznaeno mjesto gdje je moj pra-pra-pradjed sakrio ingote! Georgein otac izgledao je zapanjeno i ozlojeeno. Naprosto nije vjerovao ni jednu rije! Ali njegova je supruga po sveanim i ozbiljnim djejim licima zakljuila da se zbilo neto zaista znaajno. I tada Anne W

iznenadno stade glasno jecati! Uzbuenje je za nju bilo preveliko i nije mogla podnijeti pomisao na to da stric ne vjeruje daje sve to istina.

Teta Fanny! Teta Fanny, sve je to istina! jecala je. Strano je da nam stric Quentin ne vjeruje. O, teta Fanny, ovjek je imao pitolj... i, oh, zatvorio je Juliana i George u podzemnu tamnicu... a Dick je morao silaziti u bunar da bi ih spasio. A George je smrskala motor na njihovu amcu kako bi ih sprijeila da pobjegnu! Teta i stric nisu mogli spojiti rep i glavu te pripovijesti, ali je W

iznenadno izgledalo daje stric Quentin shvatio kako je rije o neemu to vrijedi poblie ispitati. Razbila motor amca! rekao je. Zbog ega? Poimo unutra. Moram uti pripovijest od poetka do kraja. Zvui sasvim nevjerojatno. Svi su uli u kuu. Anne je sjela teti u krilo i sluala George i Juliana koji su opisivali cijeli dogaaj. Ispripovijedali su kako treba i nita nisu propustili. Teta Fanny je dobrano problijedjela dok je sluala, posebno kad je ula o tome kako se Dick sputao u bunar. Mogli su te ubiti kazala je. O, Dick! Kako si to hrabro izveo! Stric Quentin sluao je u posvemanjoj zapanjenosti. Nikad nije posebno volio niti se divio bilo kojem djetetu uvijek je drao da su djeca buna, zamorna i glupava. Ali sada, dok je sluao Julianovu pripovijest, odmah je promijenio miljenje o ovo etvoro djece! Bili ste vrlo mudri rekao je. I vrlo hrabri. Ponosan sam na vas. Da, veoma sam ponosan na sve vas. Nije udo to nisi eljela da prodam otok, George, kad si znala sve o ingotima! Ali, zato mi to nisi rekla? etvoro je djece gledalo u njega i nije odgovaralo. Nisu mu mogla naprosto rei: "Pa, prvo, ne bi nam vjerovao. Orugo, zlovoljan si i nepravedan i mi te se bojimo. Tree, nismo dovoljno sigurni da bi postupio kako treba." Zna, Quentine, djeca te se plae i zato ti se nerado obraaju. Ali sada, kad su to uradila, moe stvari uzeti u svoje ruke. Djeca ne mogu uiniti vie. Mora nazvati polici ju i odluiti to e im od svega toga ispripovjediti. U redu ree stric Quentin spremno ustajui. Potapao je Juliana po leima. Potom je pomilovao Georgeinu kratku kovravu kosu. Ponosim se s tobom, George rekao je. Ravna si svakom djeaku! O, oe! George e zarumenjevi se od iznenaenja i zadovoljstva. Nasmijeila mu se i on joj je uzvratio osmijeh. Djeca su primijetila da mu je lice vrlo lijepo kad se smijei. Kad se bolje pogleda, George i on veoma su nalikovali. Oboje su izgledali runi kad su zlovoljni i namrgoeni i oboje bijahu oku ugodni kad bi se smijali ili smijeili! Georgein otac izie da telefonira policiji i svom odvjetniku. Djeca su sjela i jela kekse i ljive upoznajui tetu s brojnim pojedinostima koje W

su zaboravili pri prvom pripovijedanju. Dok su tako sjedili, ispred vrta zauo se glasan i ljutit lave. George podigne glavu: To je Tim ree uputivi majci zabrinut pogled. Nisam imala vremena da to odvedem Alfu koji mi ga uva. Majko, Tim nam je toliko pomogao na otoku, zna, ao mi je da sada laje, ali mislim daje gladan. Pa, uvedi ga neoekivano e majka. I on je pravi junak... moramo mu dati dobru veeru. George se nasmijeila od radosti. Projurila je kroz vrata i pola prema Timu. Oslobodila gaje i on je skaui uao maui dugim repom. Liznuo je Georgeinu majku i gledao je nauljenih uiju. Dobar pas kazala je i potapala ga. Pripremit u ti veeru! Tim je poao za njom u kuhinju. Julian se nasmijeio George. Gledaj sad ovo! kazao je. Tvoj a mama je ena i pol, zar ne? Da, ali ne znam to e otac rei kad ugleda Tima ponovno u kui George e sumnjiavo. U tom se trenutku vratio otac ozbiljna lica. Policija misli da se radi o ozbiljnoj stvari, a i moj odvjetnik. Svi se slau u miljenju da ste vi, djeco, postupili izuzetno mudro i hrabro. I, George, odvjetnik kae da nam ingoti doista pripadaju. Zar ih je stvarno mnogo? Oe! Na stotine! uzvikne George. Naprosto stotine... velika gomila u eliji. O, oe, sada emo biti bogati, zar ne? Da njezin e otac. Bit emo. Dovoljno bogati da pruim tvoj oj majci i tebi sve to sam vam godinama elio omoguiti a nisam mogao. Doista sam uporno radio za vas, ali moja vrsta posla ne donosi mnogo novaca pa sam zbog toga postao zlovoljan i razdraljiv. Ali sada ete imati sve to poelite! Zapravo ja nita i ne elim to ve ne bih imala George e. Ali, oe, postoji neto to bih vie eljela no ita drugo na svijetu... a ne stoji ni dinara! Imat e to, draga moja! njezin e otac zagrlivi George na njezino veliko iznenaenje. Samo reci to je to, pa ak ako stoji i stotinu funti, dobit e! Upravo u tom trenutku zaulo se tabananje velikih apa po hodniku koji je vodio do prostorije u kojoj su se nalazili. Velika obrasla glava W

pomolila se na vratima upuujui svakome ljubopitni pogled. Dakako, bio je to Tim! Stric Ouentin gledao gaje iznenaeno. Pa nije li to Tim? upitao je. Zdravo, Time! Oe! Tim je ono to elim najvie na svijetu George e steui oevu ruku. Ne moe zamisliti kakav nam je bio prijatelj na otoku. I htio je pohrliti na te ljude i boriti se s njima. O, oe, ne elim nikakav drugi poklon, jedino elim zadrati Tima. Da bude moj. Sada si moemo dopustiti da mu nabavimo pravu pseu kuicu u kojoj e spavati, a ja u paziti da te ne smeta u radu, doista hou. Dobro, naravno da ga moe zadrati njezin e otac, a Tim u tom trenutku ue u prostoriju maui repom i gle dajui sve redom kao daje razumio svaku izgovorenu rije. Uz to je i liznuo ruku strica Quentina! Anne je mislila daje to veoma hrabro s njegove strane. Ali stric Ouentin se sada sasvim izmijenio. Izgledalo je kao da mu je teki teret pao sa srca. Sada su bili bogati, George e moi pohaati kolu, njegova e supruga moi dobiti sve to je on tako elio da joj prui, a on e moi nastaviti s radom koji toliko voli, ali osloboen osjeaja kako ne zarauje dovoljno za udoban ivot obitelj i. Ozareno je gledao sve prisutne i inio se veselim koliko se samo moe poeljeti! George je bila oduevljena zbog Tima. Obavila je rukama oev vrat grlei ga, to davno nije uinila. On je izgledao iznenaen ali veoma zadovoljan. Dobro, dobro rekao je sve je to veliko zadovoljstvo. Hej, je li to ve stigla policija? Stigla je. Doli su do vrata i razgovarali sa stricom Quentinom. Jedan je policajac ostao da u notes pribiljei priu djece, a ostali su amcem krenuli na otok. Ljudi su bili otili! amac s ribarske barke ih je odveo! A sada vie nije bilo ni amca ni barke! Ostao je jo jedino posve neupotrebljiv motorni amac. Isljednik ga je gledao osmjehujui se. Opasna mlada dama, ta gospoica Georgina, zar ne? rekao je. Dobro je obavila posao. Nitko se ne bi mogao otisnuti tim amcem. Morat emo ga odvui do luke. Policija je ponijela nekoliko zlatnih ingota da ih pokae stricu Quentinu. Zapeatila je vrata elije tako da nitko ne moe ui dok stric ne bude spreman da krene i preuzme zlato. Sve je uraeno propisno i W

podrobno, ali, prema miljenju djece, presporo. Nadala su se da e ljudi biti uhvaeni i odvedeni u zatvor, a da e policija odmah donijeti svo zlato! Te su veeri svi bili umorni i nisu se uope bunili kad je teta rekla da moraju rano na spavanje. Odjenuli su pidame i potom su djeaci doli da veeraju u spavaonicu djevojica. Tim je bio tamo, spreman da polie svaku mrvicu. Pa, moram priznati, doivjeli smo prekrasnu pustolovinu Julian e sneno. Na neki nain i alim to je zavrena, iako na trenutke i nisam toliko uivao, naroito kada smo ti, George, i ja, bili zatvorenici u eliji. To je bilo strano. George je izgledala veoma sretna dok je grickala kekse s umbirom. Nasmijeila se Julianu. I kad pomislim da se nisam nimalo radovala da ete svi vi ovdje doi na dulje vrijeme! uskliknula je. Namjerava la sam vam uraditi svakojake pakosti! eljela sam da poeli te da se radije vratite kui! A sada me jedino alosti pomisao da ete otii, to e se, naravno, i dogoditi kad zavre praznici. A tada u, nakon to je troje prijatelja bilo ovdje, i nakon to smo uivali u tolikim pustolovinama, opet biti posve sama. Nikad prije nisam trpjela od osamljenosti, a sada znam da hou. Ne, nee Anne e iznenadno. Moe uiniti neto to e ti omoguiti da nikad vie ne bude osamljena. Sto? George e iznenaeno. Moe zamoliti da poe u neki internat, kao to ja idem ree Anne. Moja je kola tako lijepa... a doputeno nam je da dovedemo i svoje kune ljubimce, to znai da bi i Tim mogao doi! Pobogu! Stvarno bi mogao! George e blistavih oiju. Onda u poi. Uvijek sam govorila da neu... ali sada hou, jer sam uvidjela koliko je ljepe i veselije biti s drugima negoli sam. A ako i Tim moe doi, to e biti upravo prekrasno! Bolje da sada poete u svoju spavaonicu, djeaci ree teta Fanny koja se pomoli na vratima. Pogledajte Dicka, gotovo pada od pospanosti! Danas ete svi lijepo sanjati, jer ste doivjeli pustolovinu s kojom se moete ponositi. George, je li to Tim ispod tvog kreveta? Pa, jest, majko George e hinei iznenaenje. Zaboga, Time, to radi ovdje? W

Tim se uspuzao i poao prema Georgeinoj majci. Legao je na trbuh i moleivo je gledao svojim toplim smeim oima. Bi li elio noas spavati u sobi djevojica? upitala je Georgeina majka smijui se. Dobro, ali samo noas! Majko! kliknula je George preplavljena radou. O, hvala ti, hvala ti, hvala ti! Kako si pogodila da se noas naprosto nisam mogla rastati s Timom? O, majko! Time, moe spavati tamo, na tepihu. etvoro sretne djece udobno se uukalo u postelje. Njihova je iznimna pustolovina imala sretan zavretak. Pred njima su jo bili dugi praznici i sada, kad stric Quentin vie nije siromaan, uinit e im poneki pokloni, kada poele. George e poi u kolu s Anne i ponovno je dobila Tima! Otok i dvorac i nadalje pripadaju George sve je bilo prekrasno! Tako mi je drago da otok Kirrin nije prodan, George Anne e sneno. Tako se veselim da jo pripada tebi. On pripada i jo trima osobama ree George. Pri pada meni, i tebi, i Julianu i Dicku. Otkrila sam daje zabavno dijeliti stvari. Tako u sutra napi sati ugovor ili kako se to ve zove, i tamo naznaiti da svakome poklanjam etvrtinu otoka. Otok Kirrin i zamak pripadat e svima nama! O, George, krasno! Anne e oduevljeno. Djeaci e biti zadovoljni. Tako sam sre... No prije no to je uzmogla dovriti, mala je djevojica zaspala. A i George. U drugoj sobi spavala su dva djeaka sanjajui o ingotima, i elijama i svakojakim uzbudljivim stvarima. Samo je jedan stvor bio budan Tim. Jedno mu je uho bilo nauljeno i sluao je djeje disanje. im se uvjerio da su zaspale, ustao je s tepiha. Tiho se uuljao u Georgein krevet. Podigao je prednje ape i ponjuio zaspalu djevojicu. Tada se u skoku naao na krevetu i sklupao podno njezinih nogu. Uzdahnuo je i zatvorio oi. etvoro djece bilo je sretno, no Tim je bio najsretniji. O, Time mrmljala je George poluprobuena kad je osjetila daje kraj nje. O, Time, ne smije... ali tako je lijepo da te osjeam. Time, doivjet emo zajedno i drugih pustolovina, nas petoro, zar ne? I hoe ali to je druga pripovijest! W