MIŠEL FUKO

' RIJEČI I STVARI
ARHEOLOGIJA HUMANISTIČKIH NAUKA

i

NO LI Т •

BEOGRAD

1971

Pozn a ti fra n cu sk i filo s o f l a n V a l g o v o rio je, 1962. go­ dine, da u naše v rem e p o s to je tri filo s o fije k o je se b ore za prevla st: d ija le k tič k i m a terija liza m , za tim dosta loše definisana kontinentalna filo s o fija u s v o jim raznim o b licim a : fe n o m e n o lo g ija ili egzistencijalizam , i najzad n eopozitivizam, svejedno ka ko ga zvali. Da je g o v o rio d ve-tri godine kasnije, V a l ne bi m ogao p re v id e ti strukturalizam , a n i k ritik e stru k tu ra lizm a upućene » k o n tin e n ta ln o j filo s o fiji.« R e č n ije ovde, naravno, o stru k tu ra lizm u uopšte, ako tako što uopšte i p o s to ji, — . o s tru k tu ra lizm u ženevske škole sa P ija ze o m na čelu, ili o stru k tu ra lizm u u izvesnim egzakt­ n im naukama, gde ga je oduvek b ilo — već sam o o pa riš­ kom s tru k tu ra lizm u gru pe teoretiča ra iz raznih obla sti an­ tro p o lo g ije , k o ji se danas, uostalom , uglavnom o d riču tog naziva, je r je p o ja m v rlo brzo postao neodređen i izlizan snobizm om . M iš e l F u k o čak tv rd i da su etik etu p riš ili stru k ­ tu ra listim a o n i k o ji to nisu. P a riš k i stru k tu ra liza m je p o k re t na v rlo š iro k o m fro n ­ tu. I l i je to b a r doskora bio. O buhvatao je obla sti m is li i nauke o čoveku, od m arksizm a i e tn o lo g ije do p o e zije 1, a neki od n je g o v ih predstavnika, L e v i Stros, na p rim e r, im a­ ju za sob om opus en cik lop ed ijsk og obim a. O v a j napis ne preten d u je na sveobuhvatnost, daleko od toga. B iće re či
1 K ao da je literatura osobito zahvalna za prim enu najrazličitijih metoda. Neopozitivizam je preobrazio anglo-saksonsku kritiku; fenom eno­ lo gija i egzistencijalizam su inspirisali fran cusku i nem ačku kritiku. D anas je to slučaj sa strukturalizm om (k o ji se oslanja na ru sk i fo r ­ m alizam ). O bn a vlja se i m arksistička kritika, k oja, рге svega, prožim a svojom problem atik om neke druge. Poem a je na podobit čoveka: otvorena, sprem na da odgovori na raznorodna pitanja. A kao i čovek, posle najtananijih analiza, i dalje zagonetna, neiscrpljcna, netaknuta, o m a za nove dijaloge.

jq

SR ET EN M ARIČ

samo o stavu nekih stru k tu ra lista lice m p rem a izvesnim , nazovim o ih filo s o fs k im p ro b le m im a : o n jih o v o m pokušaju da đ efinišu čoveka, da ga s itu ira ju u svetu, odrede m u sm i­ sao — ili besmisao, o tv o re m u nove — ili zatvore stare vi­ dike. S tru k tu ra liza m se hoće naukom . V eli, m isao o čoveku je dosad bila subjektivna, više-m anje p ro iz v o ljn a , doksa. O tkako je lingvistika, izgradivši se u egzaktnu nauku, prok rčila put, m oguće je da i ta m isao postane naukom , tim p re što je nauka o je zik u osnovna nauka o čoveku. V a lja samo p rim e n iti njen e m etode, p rila g o d iti ih d ru g im disci­ plinam a, ove fo rm a lizova ti, m atem atizovati, i tako s tv o riti od n jih prave nauke. M eđ u tim , uprkos tom e, sta vovi jed ­ nog L e v i S trosa ilî'F u k o a u nečem u ipak od ud araju od sta­ vova »e g z a k tn o g « naučnika. M ožd a zato što se bave p ita ­ n je m čoveka, k o je n ije nevino pita n je. A m ožda i zbog čega drugog. Svejedno. E v o o čem u je re č: egzaktna nauka ne zna za v red n osti; u n jo j nem a subjekta k o ji razaznaje do­ b ro i zlo, p o ž e ljn o i n ep oželjno, ona je, nem a su m n je a-humana. T u sk oro je, nobelovac, b io lo g Žak M o n o izazvao skandal izja vivši: »N a u k a ne zna za vrednosti. K o n ce p cija vasione k o ju nam ona nam eće ne sadrži nikakvu e tik u .«2 M e đ u tim u delim a stru k tu ra lista nailazim o često, sa toga gledišta, na neočekivane izjave. K o d L e v i Strosa, na p rim e r: »E tn o lo g ne piše d ru go do isp ovesti«. I l i : »R a z lo z i našeg in teresovanja za e tn o lo g iju nisu čisto n a u č n i«. . . »A k o Za ­ pad p ro iz v o d i etnografe, m o ra da ga m u č i zla s a v e s t. . . « F u k o pak sa g ro h o tn im sm eh om kon sta tu je »s m r t čoveka «, piše svoje delo čas sa » tih im sm eh om «, čas sa iro n ijo m , čas sa sarkazm om . Za sve to se ne m ože re ć i da spada u

2 K ako lju d i bez nauke i m ogu, ali bez etike nikako. Mono nam predlaže jednu novu etiku, koja bi zamenila dosađanje »sistem e vred­ nosti, č iji su osnovi porušeni«, a k o je nam m oderno društvo »propoveda, mada u n jih ne veru je«. Predlaže nam »askezu naučnog r a d a . . . k oji im plicira jedan sistem vrednosti, etiku saznanja«. Istina, on i sam p ri­ znaje da nauka ne m ože »ob jek tivn o dokazati valjanost te etik e« i da je ona dosada prihvaćena od m alog b roja ljudi. N o očigledno je da etika, gde bi Nauka zam enila Boga, n ije za obične smrtne, već samo za askete nauke. N iti rešava sm rtničke pro­ blem e. M ono ne objašnjava kakav bi stav, po im perativim a te etike, va lja lo da im aju i sami njeni žreci prem a našim svakodnevnim pitanjim a, ča k n i onim koja nam nauka nameće, recim o prem a pitanju atomske bombe. V eli da va lja ići kamo nas nauka vodi, »znanje je viš e o d čoveka«. A li nauka n ije samo znanje, ona je i m oć. K a o i svuda drugde, etika i u nauci nije, pitanje samo znanja i neznanja, već p re svega odnosa m oći i nemoći, a m nogi b i rek li i pitanje ljubavi i slobode, dok M ono veli da je takva etika već odavno umrla. K a o što se vid i, ako ne »sm rt čove­ ka«, ono bar sm rt toga bitnog, n jegove etike, jeste nešto u šta su m nogi m isaoni lju di ubeđeni. A m ožda i ostali. Svaki na svoj način.

E G Z IS T E N C IJA L N E

OSNOVE

STRUKTURALIZM A

o b je k tiv n o s t nauke k oja » ne zna za vre d n o s ti.« Egzaktne nauke nisu ispovesti, sarkazam i iro n ija su znaci ličn o g vrednovanja, o n i su, kao i ispovesti, p od znakom dokse, iz one obla sti gde čak i sa is tim znanjem m ožem o im a ti dru­ ga čije sudove, obla sti gde su znanja i vrednovanja in tim n o prepletena, uzajam no uslovljena, obla sti gde je naš stav prem a živ o tu i s m rti od presudnog značaja. N a z o v im o to pogled om na svet, ili filo s o fijo m . F ilo s o fi bi, možda, negodovali. Svaki od n jih traži i ka­ zuje nam istinu. A istina je jedna. Nezavisna od naših sta­ vova, vred novanja i sličn ih subjektivština. A li čin je n ica je da p o s to ji jedna fizika, jedna hernija, a svako doba im a lo je, im a i danas, više filo s o fija . L ju d i egzaktnih nauka bar o rešenim p ita n jim a svoje nauke znaju isto što i n jih o v e kole­ ge, i često dve ekipe na dva kraja sveta pronalaze iste nove istine u isto vrem e, i svi ih p rizn a ju za istine, dok ne znam k oja bi ta filosofsk a p ita n ja bila »reš e n a «, n iti znam ijed n og filo s o fa k o ji bi b io zadovoljan da m u kažete kako pon a vlja m is li svog kolege, kako n ije originalan, originalan onako kao što je to u m etnik. I sreća je što je tako, što uvek im a raznih m is li o fen om en u čovek, što nam se, sa s v o jo m ap­ solu tn om istin om , jedna filo s o fija ne nam eće u svako doba kao što to č in i fizika, što nam se ne nam eće jedan sud o čoveku i n je g o v o m p o lo ža ju u vasioni, jedan sud o sreći. Ž iv e li b ism o p od te ro ro m .* N e m is lim o v im da p o tce n im filo s o fiju . N a p ro tiv . A k o je ona m isao o odnosu čoveka i sveta, o značaju čoveka za svet i sm islu sveta za čoveka, jasno je da jedna ista situ ­ acija, ma k o lik o je » o b je k tiv n o « posm a tra li, u zavisnosti od ugla iz k o je g je p osm a tra m o i pogleda k o ji na n ju upra­ vim o, m o ra da d o b ije ra z ličitu b oju . N astranu što situ a cije nisu nikad iste, pa n i p ita n ja k oja p osta vlja m o. B a r zasa­ da, jedna filosofsk a istina k oja b i bila svačija ne b i bila n ičija. N u žn o je za nju, da bi bila prava, da bude čista, da ne bude papazjanija raznih tuđih istina. N aravno, svaki filosof, zato što se oseća Čovek, što teži n epristra sn oj m is li transcendentalnog subjekta, m ora da m is li svoju istin u kao univerzalnu i atem poralnu. K ad je ne bi tako m islio, ne bi uopšte n i filo s o fira o , eventualno b i pisao lirske pesme. A li doba k o je n ije im a lo bar dve filo s o fije , n ije im a lo n ije d n u ; katkad, jedriu priznatu, a drugu kao zlu savest prve. L i V o r f
5 N ik o n etrp e ljiviji od filosofa. Danas Levi Stros likvidira Sartra, Sartr Levi Strosa.

12

SR ET EN M A R IĆ

negde p rim e ć u je da kad b i nam se ceo svet ukazivao kao plav, ne bism o ga uopšte v id e li d ru ga čije nego siva. N e o p ­ hodne su bar dve b o je da se i jedna p rim e ti. Sam e p o sebi, s tru k tu ra lis tičk e m etod e kao da nisu n a ro čito pod obn e za tota lizu ju će filosofsk e sinteze i vred ­ novanja. T o tv rd i i ota c fra n cu sk og strukturalizm a, K lo d L e v i S tro s : »N o rm a ln o p rim e n jiv a n , stru k tu ra liza m ne nosi nikakvu p oruku, ne p re te n d u je da fo rm u liš e nikakvo novo shvatanje sveta pa n i čoveka, on se d o b ro pazi da ne zasnuje nekakvu n ovu tera p iju , pa n i filo s o fiju .« I drugde: » N e p re te n d u je m da dam tota ln o ob ja šn jen je. G o to v sam da p rih v a tim da u sklopu lju d sk ih delatnosti im a nivoa k o ji su stru k tu ra ln i i d ru gih k o ji to nisu. B ira m klase fen o­ mena, tip ove društva gde se m etod a is p la ti. . . N e zahtevam da se iz toga izvlače defin itivn i zaklju čci o lju dskom duhu.« N o u će lo m delu L e v i Strosa, su p rotn o ova k vim izjavam a, »n e s tru k tu ra ln i n iv o i« ili su sasvim ig n orisa n i ili tre tira n i kao e p ifen om en i stru k tu ra ln ih , pa u istom o v o m citira n o m tekstu on m a lo kasnije v e li: » . . . kao i u svem u što sam pokušao, i ovde je u p ita n ju to da se u tv rd i kako fu n k cioniše lju d s k i d u h «, i sta vlja u zadatak etnologu, tj. sebi, »d a o tk r ije ta jn e o p r u g e . . . k o je p o k re ću lju d s k i d u h « — o t­ k riće k o je b i z a d o v o ljilo i n a ja m b icio z n ije g filosofa , ili u či­ n ilo filo s o fiju suvišnom . Is to tako, on rešava i s ta ri p ro ­ b lem kultu re, p osta vlja gra n ice izm eđu p riro d e i k u ltu re u čoveku, što su sve, ba r za danas, em in en tn o filosofsk a p i­ tanja. N a s u p ro t tom e, F u k o se ne o d riče filo s o fije i p ola ­ zeći od uze ep istem ološk ih p rob lem a , on raspravlja o bu­ d u ćn osti čoveka i društva, o b ja v lju je s m rt čoveka i s m rt dosadanje filo s o fije , a i naše stare civiliza cije. A k o se stru k ­ turalizam i nećka da bude filo s o fija današnjice, on je, sva­ kako, njena »a n tifilo s o fija «, u o n om sm islu u k om e je izvestan rom a n »a n tiro m a n «, to jest, bar za one k o ji ga praktik u ju , danas jedina m ogu ća m a n ifesta cija rom ana. N ije slučajno, uostalom , što izm eđu n ovog rom ana i s tru k tu ra liz­ m a im a to lik o srod n osti u n ek im sta vovim a : odnos prem a vrem enu, p rem a jeziku, p rem a p ro b le m u ličn osti, itd. U izvesnom sm islu stru k tu ra liza m je poku ša j da se izvuku k r a jn ji z a k lju čci iz postulata one m od ern e m is li ko­ ja je, sa ra z ličitih stajališta, stavila u p ita n je značaj svesti i su b jek ta kao fa k to ra saznanja. M arks je u čio da je svest u m n o g o m e lažna svest, id eologija , m isao iz alijenisane si­ tu a cije k oja re fle k tira tu s itu a ciju ; N ič e — da je m o ra l

EG Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTURALIZM A

uvek lažan m o ra l; F r o jđ — da je individualna, a i kolek­ tivna svest uvek kriva svest. Istina, sva tro jic a su — svaki iz svoje p ersp ek tive — m is lili da čovek u datim uslovim a m ože da prevaziđe tu lažnu svest i da se uzdigne do auten­ tične, lju d s k o j stva rn osti adekvatne. S tru k tu ra liza m ne sa­ m o što sm atra da je to nem oguće, nego i da je p ro b le m autentične svesti lažan p rob lem . S lu žeći se i n ekim argu­ m en tim a tr o jic e spom en u tih m islilaca, on, u stvari, vod i b orb u sa d ru g im p ro tiv n ik o m , b o rb u p r o tiv klasične evrop ­ ske filo s o fije , filo s o fije svesti. O tu d i n jih o v uzgredni sukob sa S a rtrom . Od D ekarta naovam o, sve do H u serla i egzistencijalista, osnova filosofsk e m is li je Cogito. P osled n ja velika f i­ lo s o fija svesti, fen om en olog ija , jeste pokušaj da se svest, kao žarište saznanja i tvora c sveta, o č is ti od p ro iz v o ljn o s ti psihologizm a, da se izgradi m etod a sagledavanja svesti k oja će o m o g u ć iti v iz iju suština i n a u čiti nas da gledam o svet. A li se H u s e rlo v p o th v a t da filo s o fiju izgradi kao »s tro g u na u k u « pokazao uzaludnim . On n ije kao D ek a rt raspolagao B og om kao ja m s tv o m is tin ito s ti s v o jih in tu icija . In sp irisa o je m n oge: na n je g o v im osnovam a H ajdeger, S a rtr, M e rlo -Ponti, Fink, i to lik i d ru gi izgrađivali su svoje sisteme, svoje estetike, svoje etike, a li već sama čin je n ica da su se oni, u k o lik o da lje u to lik o više, i m edu sob om ra zlik ova li i od H userla distancirali, pokazivala je da fe n o m e n o lo g ija n ije uspela da iziđe iz s v o jih a porija , da o b ičn o g s m rtn o g su bjek­ ta p re tv o ri u transcendentalnog. Ona je n eob ičn o oboga tila našu svest o svesti, ali n ije postala »s tro g a nauka«. N a u ci je ekskluzivan c ilj da sazna jed in stvo stva rn og a ne ra zn oli­ kosti naših osvešćenja. F ilo s o fija svesti m ogla je opsta ti dok se jo š znalo o k o jo j je svesti reč, k o ji je ta j d ekartovski zdrav ra zu m i n jegove in tu icion isa n e očiglednosti, to je s t dok je bila u p i­ tanju, odnosno van pitanja, svest čoveka zapadne k u ltu re sa re la tiv n im evid encijam a te kulture, d isciplinovanim , p ro č iš ­ ćenim , filtr ir a n im kroz dve hilja d e godina neprekid nog d ija ­ loga. N a jčešće im plicite, kod nekih, a n a ro čito kod H userla, explicite, u filo s o fija m a svesti re č je is k lju čiv o o to j lok a l­ n o j svesti, o evro p s k o j m is li n egovanoj više-m anje u kon­ tin u ite tu od G rka naovam o. F ilo s o fija , shvaćena oduvek kao »universa ln a nauka sveukupnosti sveta, jed in stven og tota ­ liteta k o ji obuhvata sve što je s te « (H u s e rl) je is k lju čiv o ta evropska filo s o fija . M e rlo -P o n ti, nastavljač Huserla, tvr-

14

S R ET EN M A R IC

diče, u p red g ovoru je d n o j is to r iji filo s o fije , da osim evrop ­ ske i nem a druge, da se u osta lim civ iliza cija m a radi o m u­ d ro s ti i m n ogo čem u drugom , a da je filo s o fija sam o naša muka. T u on, uostalom , p o n a v lja H userla, za koga je na­ stanak i p o s to ja n je filo s o fije »p ra fe n o m e n k o ji sa sp iritu alnog gledišta karakteriše E v ro p u .« S itu a cija se. m enja u k o lik o evropski čovek sve više stavlja u p ita n je i p o ja m sebe sama i sv o ju kultu ru , uko­ lik o se zaoštrava »k riz a evropske svesti«. U p o tre b iv L evi S tro s o v izraz, v a lja lo bi reći da E v ro p a danas osporava svo­ ju vekovnu filo s o fiju cogita iz »z le savesti«,4 i n ije slu ča j­ no da upra vo jedan etnolog, on a j k o ji već p o svom p ozivu stavlja na istu ravan sve kulture, a p o s u b je k tiv n o m oseća n ju i vred n ova n ju evropsku na najnižu, postane odlučan n ega tor huserlovskog postulata universalnog važenja našeg tipa k u ltu re kao i filo s o fije cogita, koja se na n jo j tem elji. S druge pak strane, im p e ra tiv i razvoja evropske m isli zahtevali su m u ta ciju m etoda i u m is li o čoveku. E vrop sk a filo s o fija nastala je kad i evropska nauka, dugo se od nje n ije n i razlikovala, pa su p rv i evrop sk i filosofi-p resok ra to v c i — b ili ne m e ta fiziča ri već fiz ič a ri i a stron om i. Razlaz m eđu filo s o fijo m i naukom je n o v ije g datuma, a p o tp u n o odbacivanje nauke od filo s o fa je uglavnom d elo egzistencija lis ta i nekih fen om enologa. Sa p rilič n o lošom savesti, i sa izvesnim preten zija m a k o je takav stav n ije opravdavao, filo s o fija se tako udaljavala od puteva nauke i postajala sv o je vrste litera tu ra , dok su se ostale grane m is li o čo­ veku kolebale negde na sred ok ra ći izm eđu egzaktnog č i­ n je n ičn o g isp itiva n ja i — dokse, pa su se za k lju čci, raznih m islilaca o je d n o m istom p ita n ju d ija m e tra ln o m o g li raz­ lik ova ti. Zn a n ja o čoveku n i do danas nisu postala egzaktne nauke a m n o g i m isle da i ne m ogu. A k o se želela zadovo­ l j i t i p o tre b a uviđa u jed in stvo stvarnosti, u huserlovski »je d in s tv e n i to ta lite t svega što je s te «, m n ogim a je izgledalo da se va lja o d re ći p otra ge za »s u š tin a m a « i tra ž iti drugde. A već sam p o ja m stru k tu re kao da je otva ra o nove vidike. Sam p o sebi, ta j te rm in je, istina, »p r ilič n o sirom a ša n «, a njegova d e fin icija »p o s ta v lja strašne p ro b le m e «, kako v eli p s ih o lo g s tru k tu ra lista Pijaže, a li je i n eob ičn o privlačan. » K o kaže stru k tu ra kaže sistem , k o h e re n tn o s t. . . to ta lite t
4 U tome su, uostalom, složni i m nogi predstavnici filo s o fije svesti, Sartr isto tako kao i Levi Stros, Sartr, k oji je izrekao nem ilosrdne osude evropske civilizacije.

E G Z IS T E N C IJA L N E

OSNOVE

STRUKTURALIZM A

k o ji je n esvod ljiv na z b ir s v o jih d e lo v a « (B u d o n ). U tv rd iti stru k tu ru u fe n om en im a lju d sk og života značilo bi najzad naći te » to ta lite te «, to jed in stvo, i to ih naći o b je k tiv n o , je r je struktura, p o d e fin iciji, za tvoren sistem , sam sebi d ovo­ ljan, značilo b i o s lo b o d iti se su b jek tivn osti, tog sa stanovišta nauke p ro k le ts tv a svake m is li o čoveku. »K a d se ok ren em o sebi sam im a, m i ok re će m o leđa is tin i«, pisao je Bašlar, jo š davno, dok je zam išljao jed n u e p is te m o lo g iju p riro d n ih na­ uka. A davno već, takođe, nauke o čovek u teže da p rila god e ne sam o svoje m etod e već i s v o j p re d m e t p red m etim a p r i­ rod nih egzaktnih nauka. K a rn a p je h teo da se b io lo g ija » ra s tv o ri« u fiz ik u i tako najzad m a tem a tizira ; a n tro p o lo g R e d k lif-B ro n p o z a jm ljiv a o je m etod e od biologa, e da bi tako is k lju č io iz svoje d isciplin e tu p ro k le tu »lič n u jednač in u « naučnika. L e v i S tro s je od R ed k lifa -B ron a p rih v a tio p o ja m stru k tu re, ali je, um esto da se oslanja na b io lo g iju , p o tra žio u zor u n o v o j nauci, u s tru k tu ra ln o j lin g v is tici ( p re ­ težno u f o n o lo g iji), č ija je p red n ost bila u tom e da je ne sam o stru k tu ra ln a već i nauka o čoveku. S o s ir je, kao što je poznato, iz obla sti govora izolova o jedan elem enat, jezik (lan gu e), podložan p u n o j fo rm a liz a c iji, nezavisan od su bjek­ ta, je r uglavnom nesvesno p rim e n jiv a n , zatvoren sistem izgrađen u ig r i razlika, op ozicija , s im etrija , uzajam nosti. P o Jakobsonu, k o ji je L e v i S trosa in icira o u lingvistiku , te razlike su is k lju č iv o binarnog karaktera, sličn o b in a rn om sistem u sadašnjih kom p ju tera , što bi, dakle, o m o g u ćilo da se jezičk e k o m b in a cije p od vrgn u k o m p ju te rs k o j računaljki. L e v i S tro s p ola zi od sledeće h ipoteze: »A k o lju d s k i go­ v o r n ije b io nikada, n iti će ikad b iti rezu lta t svesne totaliza cije lin g v is tičk ih za k on a . . . ako je je zik razum k o ji im a svoja p ra vila i svoje razloge k oje čovek ne poznaje, zašto bi čoveku kao živo m biću bilo uskraćeno to isto u svemu b it­ nom .« I on je našao da su sve bitn e m anifesta cije čoveka zaista s tru k tu rira n e kao jezik, na n ivou nesvesne m isli, na ig ri zakona dostu pn ih naučnom istraživanju i ra cion a ln oj d edukciji. Lju d sk a ku ltu ra bi bila sklop s im b o ličk ih siste­ m a gde bi, svuda, u osnovi b ilo u p ita n ju isto, razmena k oja zasniva d ru štvo i n jegovu k u ltu ru : jezik je sistem razm ene p oru k a ; e k o n o m ija sistem razm ene dobara; pra vila srodstva sistem razm ene žena; m ito v i sistem k om u n ik a cije čoveka sa kosm osom . (Is tin a , tu od sistem a do sistem a k lju čn i term in , razm ena, d ob ija uvek m alo d ru ga čije zna­ č e n je ). S v i ti sistem i, sm atra L e v i Stros, u o n om što im je

a to je za nauku neophodno. R e k li sm o da stru k tu ra lis tičk a nesvesno ne lič i na F ro jd o v o nesvesno. sasvim sekundarno i p ro iz v o ljn o . već p o jed n om n e p ro m e n ljiv o m prakalupu. isto tako strano slikam a kao sto­ m ak hrani k o ja kroz n jega p r o la z i. i još m nogo šta. sadržaj k o ji u d eform isa n om . . O tu d L e v i S trosova želja. m nogo sličnosti sa fenom enim a«. » t o nas fu n k cion isa n je te s tv a ri u č i šta je p riro d a s tv a ri«. O n a prog ram ira prasadržaje. to je s t da nauka »d e h u m a n iz u je « fen om en čoveka. ovaj mehanicistički. da se čovek »r a s tv o r i« u he­ rniju. L e v i S tros ih tu m a či fiz io lo š k o m s tru k tu ro m našeg mozga. fo r m i k o je su iste za sve duhove. dok je svaki sadržaj. kao i u vid u refleksivne svesti — svesti 0 svesti naučnika«. č ija se »nesvesna a k tivn ost sastoji u n am etanju fo r m i izvesnom sadržaju«. p ribegava fiziološkim 1 sličnim k alup im a kao objašn jen jim a. »P o š to je duh jedna s tva r«. v e li L e v i Stros. p osle Karnapa. nastalo potisk iva n jem . O n o se ograničava da nam eće stru k tu ra ln e zakone — k o ji is c rp lju ju n jegovu stvarnost.« A li ovde »p ro g ram a c ija « p ro g ra m ira nešto sasvim d ru go n o kod Levi Strosa. kalup »u v e k p ra zn o ili. svako iskustvo. shodno »fu n d a m e n ta ln im stru k ­ turam a lju d sk og duha«. bez oslon ca na s p o ljn je iskustvo. a ipak na izvestan način adaptiranih i s p o ljn o j stvar­ n o s ti i tim ireleva n tn im iskustvenim sadržajim a. ili reform isa n om . čini m i se n a jslabijim . k ao takvi. osta je n eob ja šn jivo p o re k lo tih n ič im n e fo rm ira n ih fo rm i. . . kad p roblem duha postane nerešljiv. saznao sve zakone kosm osa kad b i b io d ob ro upućen u fiz io lo g iju mozga. T i s im b o lič k i sistem i su v rlo sličn i je d n i dru gim . sve što lju d i u tim kalupim a kazuju. »P rak tično se m a k oji deo lju d sk o g iskustva m ože uzeti kao p rim e r za to da m olekularni do gađ aji u m ozgu ne po kazuju. V o lfga n g K eler. itd. n ea rtiku lisa n im elem en tim a k o ji dolaze sa stra- 1 1 O d svih postulata strukturalne an tropologije. S tru k tu ra lis tič k e nesvesno je čista fo rm a . p rim itiv n e kao i civilizovane. »S v e s t se ja v lja kao ta jn i n e p rija te lj nauke o čoveku. tačnije. T ak o ju n govac R olan K aenen veli da je Jungov p o ja m arhetipa »p ro g ram a c ija našeg duh a pre ro đ e n ja od strane delija nosilaca poruke. u vid u spontane svesti im anentne pred­ m etu posm atranja. iz­ građeni ne e v olu ira n jem fu n k c ije u praksi. veli jed an o d p teoretičara psih o­ loškog stnikturalizm a.* Š to b i značilo da b i čovek. D anas se sve^ više.јб S R ET EN M A R IĆ suština. sve što p ro la zi kroz te kalupe. iako klju čan. da se razlika izm eđu duha i m a te rije što više svede. o b lik u teži da se vra ti svesti. On pretpostavlja i da je duh s tv a r i da je paralelizam funkcionisanje te stvari i sp oljn je g sveta apsolutan.. i to u d vostru k om vidu. drevne kao i m oderne. tvorac G e s ta lt psih ologije. isto rijs k o . fu n k cion išu nesvesno. Istina. p ro g ra m ira n ja k oje se m ože porediti sa našim biološkim stru k tu ram a. ličn o.

predstavam a. em ocija m a . k o je b i čin ile od svakog od nas jed n o n eza m en ljivo biće. T o takvo nesvesno. veze čoveka i Ž ivotin ja u to te m iz m u nisu izraz a fek tivn og odnosa čoveka prem a svetu. O n o se svodi na te rm in k o jim označavam o jednu fu n k ­ ciju . sve in ten cion ira n o. . K a o kod elek tron sk ih mašina. shema. odnos oznake i označenog. m ozak neprestano k o m b in u je binarne sim bole. da u p o tre b im o g o v o r lin g ­ viste. u spom enam a« (S li­ ka je ipak nezad ovoljavajuća: stom ak ne p ropu šta samo hranu već je p re ra đ u je i a sim ilu je. što je kod n o r­ m alnog čoveka. i on je p o p riro d i m etafizičan. .« S u b je k tiv n i i in d ivid u a ln i fa k to ri ig ra ju u lju d sk om duhu u to lik o m a n ju ulogu. već zato što su »b on n es à p en ser«. Z a to izm eđu p sih o­ a n a litičk og tretm ana i šam anovog vraćanja nem a razlike: »O d m a log je značaja to što šam anova m ito lo g ija ne od go­ vara n ekakvoj o b je k tiv n o j s tv a rn o s ti. strano svem d oživljen om .. koja zato što su desocijalizovana o s tv a ru ju na individualnom planu ilu z iju a u ton om n eg s im b o lizm a «. kod sebe isto kao i kod posm a tra n og objekta. naučnik m ora ignorisati. predstave i uspom ene nisu n ea rtik u lisa n e). u stva ri nikakvu. sve ži­ 2 . u strukturisano u kolek­ tiv.« Da d opre do o b je k tiv n ih saznanja.EG Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRU KTU RALIZM A ne. . n jih lju d i ne od a b ira ju zato što su »b on n es à m a n ger«. ču ln i i d o ž iv lja jn i sadržaj je irelevantan. »nesvesno tako p re ­ staje da bude neiskazivo skrovište individualnih osobenos t i . elim in is a ti m n ogo suštinskog u čoveku.. sve b itn o nesvesno. O no što se zove »p s i­ hološka fo r m u la c ija « samo je p revođ en je na plan in d ivid u ­ alnog psihizm a jedne u stva ri » sociološke s tru k tu re . za koga je sve apstraktna relacija. » in te le k t« uvek id entičan sa­ m o m sebi. p re no što proizvod e ljudska osećanja«. u stva ri je »superra cion a la n « in stru m en a t klasifik acije. . nagonim a. Sveden na fiziološk u fu n k ciju . S ušti­ na čoveka je spekulativna kom b in a torik a . rafinovan splet nesvesnih n o rm i i zakona: »O b ič a ji su dati kao sp oljn e n o r­ me. . . služi kao posrednik. »N o rm a ln a individualna ponašanja nikad nisu sim bo­ lična .« Za razliku od psihoanalize klasičnog tipa. »n jih o v a čulna stvarnost dozvoljava da se nazru p o jm o v i i od nosi izgrađeni od spekulativne m is li«.. isto kao shvatanja i svest posednika tog m ozga-m ašine: važno je sam o on o što se da p o d v rć i m a tem a tsk oj k o m b in a to rici. k oja se kod svih lju d i vrši shodno istim zakonim a. S im b o ličn a su samo anorm alna ponašanja . . ili. U p ita n ju je odnos sim bola i sim bolisane stvari. s im b o ličn u f u n k c iju .

. O tud i. k lju č n i je p rob letn strukturalizm a. in vencija. » da [ i u m it o lo g iji] p ro iz ­ v o ljn i p riv id . u kru gu k o m b in a cija je p o bin a rn om m odelu. . va lja o d b a citi d o ž iv lje n o «. is ti za sve duhove. dok su o b lic i k o ji se nesvesno nam eću raznim slu ča jn im sadržinama. A k­ siom s tru k tu ra lizm a glasi: »D a bi se doseglo do stvarnosti. onda on a fo r ­ tio ri m o ra svuda b iti d eterm in isa n «. . »A k o b i se m o g lo d okazati«. lice u lice sa sam im sobom . sam o takav stav će »nas spasti od tra g ičn og rizika s u b je k tiv iz m a «. ako je lju d s k i duh determ inisan čak i u m ito v im a . T i o b lic i »d iv lje m is li«. to je s t p riro d n e ljud ske m isli. svaki za sebe bez značenja. v e li L e v i S tros. Sa u kla n ja n jem »tra g ič n o g rizika s u b je k tiv iz m a « lik v i­ diran je a u tom atski i d ru gi v e lik i »r iz ik « filo s o fije svesti: p ro b le m slobodne v o lje i slobod e uopšte. p rič e k oje sv o je zna­ čen je o tk riv a ju tek naučniku-etnologu posle desetak hiljada godina p riča n ja bez razum evanja. sloboda je p o d e fin ic iji svestan izbor. dok su a fe k ti sekundarni refleksi. sveden na to đa sam sebe podražava kao p red ­ m et . M isao. d ru gog u tre­ ćem . L o g ik e bez ek sp licitn og smisla. logičn a i fo r ­ malna. Z a to je L e v i S tro s svoje d elo o m ito v im a kod d ivlja k a na­ zvao ne M ito lo g ije. jedan m it p ro iz v o d io drugi. a »neanalitič k i« p ro ce s i: mašta. inspiracija. već M itologik e. paradoksalan zaključak da lju d i i ne m isle s v oje m i­ tove. da se o n i »m is le m eđ u sob n o«. nego da se »m it o v i m isle u čoveku. zakopane jo š . . igre pene nad dubinama. univerzalne. sasvim lo g i­ čan. Da je ta j spas v rlo sku­ p o plaćen.18 S R E T E N M ARIC votn e procese » k o j i nisu a n a litič n i. izbegav obaveze da se nagađa sa pred m etim a . kako ih naziva L e v i Stros. dakle prin u d n o. p o F u k o u ■ bar jedne — epohe. tob ožn je slobod n o nastajanje i stvaranje. k o ji p o s to je sam o za su b jek t angažovan u v la s tito is to rijs k o p o s to ja n je «. a svesno i slob od n o bez značaja. u ogra n ičen om b ro ju . D okazati da je nesvesno sve. onda b i se neizbežno m o ra lo z a k lju č iti da je duh. p re tp o s ta v lja ju zakone k o ji delaju u je d n o m d u b lje m sloju. in­ ven tivn ost za k o ju b i se m o g lo ve ro v a ti da je bez prisile. o s tv a ru ju se. a da on to i ne zna«. strast — pred ­ s ta v lja ju sam o površinska titra n ja . sm isao jed n og bivši u drugom . »o d g o v o r na rupe u telu m is li«. p rizn a je katkad i sam L e v i Stros. p o L e v i S tro s u — svih vrem ena. U ta m n im region im a nesvesnog ta j p ro b le m se ne postavlja. svaki sam o fra g m e n t o g ro m n e poem e. nesvesno. A li dosta nam je da steknem o ubeđenje đa. Za to v rem e m ito v i su se sam i p riča li.

»je d n o od dru gog su nerazlu čn i u d ru š tv e n o j s tru k tu ri čovečanstva. a li ne i o b ja s n iti ga«. »O ru đ e i jezik su n eu rološk i m eđusobno p ovezani«. iz k o jih izvod i za k lju č­ . k o ji se »n e nagađa sa p re d m e tim a «. i kao i sve jed instve­ no. »m o g u ć e je sam o konsta tova ti ga. teško i g o v o r iti o stru k tu ri. o čoveku uopšte. n a jviši arheolog. događaji. iz knjiga drugih naučnika. k o ji često tv rd i da je n je g o v m etod parcija la n . o čem u.« Is to tako. ne lič i n i u čem na duh k o ji znam o iz is to rije . šta više angažovano u v la stito p o s to ja n je od ispovesti? L e v i S tro s od bija . v rš i sa tako uskih nalaza tako sm ele ekstra p ola cije o lju d sk om duhu uopšte. »h la d n a « su m ak­ sim alno o tp o rn a prem a n jo j. u n a ju žo j sara d n ji m ozga i ruke. danas otkopava i sastavlja u sm islenu figu ru . M ožda pus­ tinjak. uostalom . k oji. da m is li istoriju. ču va ju stru ktu ru . m u d ro s t odricanja. is k lju ču je zaista i sam og sebe kao »s u b je k ta angažovanog u vla stito is to rijs k o p o s to ja n je «. I najzad: M ože li se p rih v a titi da L e v i Stros. g o vore već i sta ri G rc i kao i rani hrišćanski pisci. odakle ih etnolog. p ošto su uvek u p ita n ju jedinstveni. neslučajno. ako je tako. g o v o re ći o čoveku. »G r č k o č u d o « se desilo sam o jednom . ona je iracionalna.E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTURALIZM A p re no što je nastala u dubine univerzalne nesvesti. kad m i­ sli i g o v o ri o čoveku. podseća na B udu u k on tem p la ciji. šta bi onda značile n jegove tv rd n je da etn olog sam o piše sv o je ispovesti? Šta je svesnije i s u b jek tivn i je. O stalo b i da se za p ita m o• zašto L e v i S tros. U is to r iji su mene. u n jo j je. da on bira sam o one fenom ene i one tip ove društva — n a jp rim itiv n ije za k oje znam o — »g d e se m etoda is p la ti«. m is tik i k on tem plativac. k o ji n a rcis tičk i »sa m sebe podražava kao p re d m e t«. T a j duh lju d s k i k o ji je »lic e u li­ ce sa sam im s o b o m «. i k o ji je duh sam o zato što je p ris ilje n na neprestano nagađanje sa pred m etim a . p riz n a ju ći i sam da im a u čoveku b itn ih nivoa » k o j i nisu s tru k tu ra ln i«. u p u n om sm islu te reči. naše velike posred n ice sa p re d m e ti­ ma. jed na v rlo kasna istorijsk a pojava. ra tovi. »V r u ć a « su »iza b ra la is to r iju « da se izraze. P o n je m u se sva društva dele na »v r u ć a « i »h la d n a «. n e p o n o v ljiv i fenom eni. m o ­ ra m o se zapitati šta osta je od čoveka kad se odbaci »s u b ­ je k t angažovan u vla stito is to rijs k o p o s to ja n je «. v eli L e ro a Guran. P ozn a ti a n tro p o lo g Leroa G uran tv rd i sasvim su p ro tn o : da je lju d s k i duh na­ stao i rastao u rv a n ju sa s p o ljn im svetom . iz iskustva. N je g o v a istraživanja i razm atranja.

Sve k u ltu re su m eđusobno jed ­ nake. S tru k tu ra liza m je besk om p rom isn o antihegelovski. đa is k lju č i ono što on zove »m is tik o m is to r ije «. dok je za L e v i S trosa is to rija ono besm isleno s p oljn je. u n iverzalnost čoveka ne is k lju ču je n jih o v u razn orod ­ nost. a li površinska. » P o s to ji neka vrsta os­ novne a n tip a tije izm eđu is to rije i sistem a«. »is to r ija je istinska p riro d n a is to rija č o v e k a . stvaralački đeo čovečanstva. . v eli on. sm isao čovečanstva. p re svega su p rim en a izvesnog b ro ja zakona lo g i­ ke. E v ro p u . dakle lažno i nebitno. ta j » m it k o ji je naša civiliza ­ cija u s v o jila «. na protiv. Za L e v i S trosa razni društveni sistem i. tj. Is to r ija n ije sloboda. L e v i S tros ne negira is to riju . pa je zato netačno on o što tvrde H egel a za n jim i S a rtr — da n a jn a p red n ije društvo. »Jezik je «. sadrži u sebi. e volu ciju . nikad ne u zim aju u o b z ir na jm n ogob ro jn iji. čovečanstvo velikih civiliza cija . M i zna­ m o sam o jed n u nauku. S tru k tu ra ­ lizam ne m ože n i đa shvati n i da ob u h va ti razvoj.20 SR ET EN M ARIĆ ke o čoveku uopšte. o kom e g o v o ri već Sosir. ona je m oć. . S tv a ri nisu m og le da postepeno p o č in ju đa z n a č e . p ro tiv a n shvatanju is to rije kao razvoja apsolu tn og duha. čovečanstvo pism a i is to rije : drevne Grke. v e li paradoksalno L e v i S tros. »n e s v o d ljiv a slu ča jn ost bez k oje se uopšte ne bi m ogla n i za m is liti n u ž n o s t«.« Š to je sasvim lo g ičn o : ako je je zik stru k tu ra u k o jo j svaki elem enat p o s to ji sam o kao odnos sa svim d ru gim i sa celin om . Za M arksa je is to rija nauka p ar excellen­ ce. neprestano kretanje. i svako d ruštvo je sam o p a rc ija l­ na rea liza cija izvesnog b ro ja m og u ćih lo g ičk ih kom bin a cija . iako često ko­ k etira sa n jim . A li celo n je g o v o delo teži da je d evalorizira. sva druga. . taština sveta. n esh va tljivo je n astajanje tih elemenata. k ritik a njen e jed n osm ern osti i n jen og ishoda u zapadnoj c iv iliz a c iji kao »n a jn a p re d n ije m izrazu e v o lu cije čovečan­ stva«. D esio se prelaz od sta d iju m a u kom e ništa n ije im a lo sm isla u sta d iju m gde je sve im a lo sm isla. »M e ­ n e « su log ičk e varijante. P o n je ­ . rastenje. prevazilazeći ih. v e li L e v i Stros. ne za k on iti rast. Jevreje. L e v i S tro s ili p o b ija ili p rela zi ćutke p re k o nje. »in v a rija n a ta «. K inu. a i kako bi. k o ji se u o v o m b itn o ra zlik u je od M arksa. . svesno. rana na sistem u. k o ji čine jed in stvo a n tro p o lo g ije . n a ro čito p r i­ m itiv n i. već slučaj. »m o g a o nastati sam o od jed nom . događaj je nešto d oživljen o. Da ipak p o s to ji izvesna e v o lu cija u p u n om sm islu te reči. nauku is to r ije «. naše zapadno.

iako uzgred p rizn a je da je to b io jedan »n a ­ p red a k «. racionalno proizvođačke. je r se o n jo j ništa ne b i m og lo iskazati »g e o m e trijs k im izrazim a . L e v i S tro s afir- .« O to m » s ilo v ito m p re ­ o b ra ž a ju « prelaska od m itosa na logos pisa li su i m n og i drugi. na p rim e r. m i i danas uglavnom m is lim o »d iv lju m isa o«. od početk a do kraja is to rije . . tam o gde m ito lo g ija abdicira u k o ris t filo s o fije . posm a tra svet p o jm o v a oslobođenih od te zavisnosti. kao jed n u od najzna­ č a jn ijih re v o lu c ija u is to r iji čoveka. u c ilju »u č in k a «. tu m a čeći ga sasvim drugačije. * * * F u k o je m lađi za n ek olik o d ecenija od L e v i S trosa . p o m o ću opera cija k oje su već jedna algebra «. Z a to ga P ija že 1 naziva »s tru k tu ra lis to m bez s tru k tu re «. gde. ra z v ija ju ći spekulativno sv o ju m i­ sao ok o osnovn ih p rob lem a strukturalizm a. Izm eđ u njega i L e v i S trosa p o s to je razlike u shvatan jim a . tehnicističke. za­ lju b lje n u sistem . rad ikalnih preobražaja bila b i nepodobna za nauku. p o jm o v a č iji se od nosi definišu s lo b o d n o . O čigled n o je da se m om en ta n o nalazi p red zid om k o ji m u valja zaobići ili p resk očiti. Takva is to rija silovitih . on ne p rim e n ju je stru k tu ra lis tičk e m etode. shodno uza ja m n im srod nostim a ili in k om ­ p a tib iln ostim a u a rh ite k tu ri duha. s onu stranu slika k oje još p ria n ja ju uz k on k retn o iskustvo. Uz to su J e v re ji p rv i z a m is lili da je ljudska is to rija sm islena totalnost. A m i znam o gde se zbi­ va ta j s ilo v it p reob ra ža j: na granicam a grčk e m isli. nem a m a tem a tičke veze izm eđu logike i k on k retn og karakteris­ tične za totem iza m . Izm eđ u n je i izvesne naše današnje m isli. N a jed n om m estu on p rizn a je da p o s to ji »ta čk a gde m itska m isao prevazilazi sam u sebe i. Tako. uostalom . uopšte i nem a totem izm a. č i j i se sm isao da n azreti kroz sve uza­ stopne faze. O tu d i ig n orisa n je i druge jedne m oćne m ito lo g ije . . razlika je sam o u p rila gođ en osti. on jo š n ije dogradio svoj. u k o jo j. k oja se p o ja v ­ lju je kao p red u slov naučne m is li.E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRU KTU RALIZM A mu. je v re js k e m ito lo g ije . L e v i S tro s p re k o njega brzo prelazi. ta naša m isao je »p r ip ito m lje n a « d iv lja misao. . P r v i hegelovci. k oja sa g rčk o m jo š i danas p rožim a našu misao. dok se on sam srd i što ga slove stru k tu ra listom . p očev od osnovnih. . F ilo s o f u klasičnom sm islu. isto kao i u g rčk o j. 0 to m procesu »p r ip ito m ljiv a n ja « m n o g o ne govori.

a svesno sam o pena na p ervazim a talasa. univerzalnost lju d sk og duha. gde je m oguća diskusija. negacija hum anizm a i filo s o fije na ko­ j o j se on te m e lji.22 SR ET EN M A R IĆ m iše izvesnu ljud sku p riro d u . a p rio ri is to rije je d n o g doba. dolazi p o­ sle epistem e Renesanse i epistem e klasičnog perioda. p o v la či k ra jn je konzekvence i tv rd i da je id eja o n eka kvoj » lju d s k o j p r ir o d i« prazna priča . U R ecim a i stvarim a F u k o is p itu je fu n k cio n is a n je za­ padnog duha od Renesanse do danas. takva dela. Da se čovek zapita kako to da da­ nas » čovek u m ire « kad nikad n ije n i p ostoja o. bez pozivanja na m a kakav »s u b je k t« besede. dok F u ko. P o ja m takve » besede u o p š te « o m o g u ću je da se od red e od­ nosi iskaza »v a n svakog ob zira n ja na svest pisaca«. »p ro b u đ e n a i uznem irena svest i savest m od ern og znanja«. I kod F u k oa sve b itn o je na razini nesvesnog. je d n o g od n a jb o ljih živih esejista F ra n ­ cuske. B en ja m in . neku vrs tu » d iv lje m is li« epohe. nesvesnih sistem a k o ji p od a stiru sva znanja jedne k u ltu rn e pe­ riode. T a j »p r o s to r p o re tk a «. p o ja m čoveka je lažan p oja m . E pi- . p rih v a ta ju ći on o o p o tre b i »ra s tv a ra n ja « čoveka. p ok u ša va ju ći da shva­ ti epohe naše k u ltu re na ta j način što će izn eti na vid elo »n e m iš lje n e « s tru k tu re p o jm o v n e m is li k oja u obličava shvatanja i ponašanja. Uz to. m edu inim . što izaziva o tp o r i bu d i pa­ žnju. s ta v lja n je u p ita n je naše kulture. ign orisa n je svesnih in te n cija g ovorećeg subjekta. Kraus. odsutan u s tro g o j m is li L e v i S tro s o v o j. ravnodušnosti prem a sem antičkom . a k o ji je. otk a k o rom a n sve više o d b ija da nešto kazuje. F u k o o v svet je d ru g i n o L e v i Strosov. Za izvesne čitaoce. Za njega nem a p o s to ja n ih elem enata lju d sk og duha. č in i m i se. Za njega je u isto vre m e stru k tu ra liza m poku ša j »d avanja ob lik a je d n o m sadržaju k o ji ga preva zila zi«. »u n iv e rza ln o g čovek a «. kod današnjeg Fukoa p o s to ji jedan am algam stru k tu ra lis tičk o -lin g v is tičk ih teza i hajd egerijanstva i ničeanstva. jedan od glavnih razloga n e p ro zirn o s ti m n ogih stranica dela toga b rilja n tn o g stiliste. D a le k i su im p re c i K irk e g o r. zamen ju ju nekadašnji rom an-esej. i sama na um oru . a li su im os­ n o v n i p o s tu la ti v rlo b lisk i: p rim a t stru k tu ra ln e lin g v is ti­ ke. kod koga često s tro g o i elegantno izved en oj a rg u m e n ta ciji sledi sa­ svim n eek sp licira n i zaključak. F u k o naziva g rčk o m re č i epistem e. Naša današnja epistem a. P re d m e t isp itiva n ja epistem e je is p itiv a n je zakona k o ji vladaju iskazim a i besedama doba. V irtu o z re to rik e u d o b ro m sm islu te reči.

I ovde samo n a p om en im o da je epistem e tiranska kao kalup m is li. p ozn a ti istoriča r Renesanse. nem a s lu tn ji novog. Itd . teško je reći. ako je d ob ro uređena. A k o je d ob ro napravljena. isto kao i m oneta. Za nas je to ovde od m a n jeg značaja. n ije nova. u n ju se utiska ceo sistem nauka. začudo. kao životin je. I p ored sve eru d icije. M u n en j o j p reb a cu je nepoznavanje lin g vistik e a D a g on je daje p rik a z klasične »ta k s in o m ije « — bitn e za Fuk oovu te o riju — k oja se nikako ne poklapa sa F u k oovom . svoje zakone srodnosti. m esto sim ilituda. jezik se p o v la či iz sredine bića i ulazi u doba p ro z irn o s ti i neutralnosti. o b lic i n jen og znanja u p leten i su u podzem nu m režu srod n osti k oje vezu ju stva ri m edu sobom . Teško je sa­ m o p rih v a titi izvesne ek sk lu zivn osti: za tra ja n ja jedne epi­ steme. bila ona fiziok ra tsk a ili u tilita ris tičk a : » Pored a k u p r ir o d i i poredak u bogatstvim a im a za klasičnu m isao isti način bivanja kao i poredak predstava kakav se m a n ifestu je u r e c im a . tako m a lo re č i o u m etnosti. — Š to F u k o tu g o v o ri o jeziku. u n jo j je p riro d a bila g ovor. E u g e n io G a rin daje p u n o p rim e ra renesan­ sne m is li k oja ne ulazi u kalup F u k oove epistem e. nem a ind ivid u a ln og opiranja.E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTU RA LIZM A 23 stem e Renesanse d oživljena je u znaku S ličn osti. » Is tin a sada nalazi svoju m a n ifesta ciju i s v o j znak u o či­ g led n im i ja sn im opažanjim a«. i re č i za stvari. sve besčde su u n je n o j m reži. re či i stva ri žive u h a rm o n iji. u to j k n jiz i u k o jo j je. . K o lik o je ova te o rija tačna. im a m o id en titete i razlike. itd. svoje obavezne a n a logije«. B iv š i nesvesna. . je zik je znak za dešifrova n je kao »sastavni deo velik e raspodele sličn osti i signatura. R e c im o : R able je napisao rem ek-delo Renesanse da b i ism eja o to renesansno shvatanje re č i. t im p licite o p o e ziji. M e đ u tim i n estru čn om čita o cu nam eću se m n o g i p r im e r i su protnog. a g o v o r stva r p rirod e. Sama p o sebi. fu n k cion išu na način jez ik a . je n eob ičn o in spira tivn o. Ta epistem e se osniva na s im b o ličk o -m a g ičk o m shvatanju stva ri. S k o ro svi m u p re b a cu ju nam ernu k ru to s t teza. n je g o v i elem en ti im a ju . sastavni deo p rirod e. ideja epistem e. Jezik je p oezija i m agija. K ra je m Renesanse idila izm eđu re č i i stva ri enigm atičn o p re s ta je . ona nas d rži u to lik o s ig u rn ije što m i to m anje slu tim o. epistem ološk og p o lja jed n og doba. Is ta epistem e k o ja vlada je z i­ kom id e n tifik u je i poznavanje p riro d e kao i p o litič k e eko­ n o m ije . nem a izuzetaka.« S lobod a je nezam išljiva. N a la zim o je . b iljk e ili zvezde. p riro d n a is to rija . E legantna analiza doba racion a lizm a ne da se p re p riča ti.

O tu d u E v r o p i grozn ica doku m en ta cije. n ju prihvata lako i filo s o fija svesti. k lasifikovati. »e n ig m a tič n o «. N a im e. Otud. Za D ilta ja su to veltanšauunzi.6 N o v o je apsolutna nesvesnost i p ris iln o s t epistem e.24 SR ET EN M A RIC u raznim kontekstim a. tj. d ob ija važnost. Ž ivotinjam a. izgradnja stru čn ih term ina. bez re či nem a ideja. T u su » id e n tite ti predstave p resta li da bez ustručavanja i bez reziđuum a m a n ifestu ju poredak b ića «. kao go­ m ila n je p rob lem a tik e. Sve se u znanju p ro m e n ilo . nikad v re­ m enskih. Im e n o v a ti. i m i danas ništa od njega ne razum em o. O tu d su » epistem ološk i p re lo m i«. ona se ne fo rm ira u vrem en sk om k o n ti­ nuitetu. gde je p ostulirana jedna shema d o živ lja ja vrem ena i p ro s to ra za svako doba. U u m etnosti. iako epistem e p red sta vlja fazu u is to r iji besede jed n e kultu re na je d n o m terenu. godine i ek on om sk i i p o litič k i je od izuzet­ nog značaja za čoveka da zagospodari m in era lim a . Itd . O p rila g ođ en osti znanja stvarnosti. Z n a n je se ne ukazuje više na n ivou predstave.. bez k la sifik a cije nem a p red ­ stave. kako ih zove Bašlar. kao i njena a historičnost. o istini ili neistini znanja takođe n i re či. pa je tako nalazim o i u P u le o v o j k n jiže v n o j k ritic i. Valjda zato što struktura podleže umetniku. p ro tiv re čn o s ti. O d svega toga n i re či kod Fukoa. K o d njega su lju d i p o č e li da »ta k s in o m ira ju « nezna­ no zašto. V re m e ne p o s to ji kao d in a m ičk i fa k tor. Dag o n je u delu K a ta lo g života objašnjava p ra k tičn u ek on om ­ sku važnost ta k sin om ije k ra jem 18. travama. tako re ći iz m e ta fizičk o g razloga. kod v rlo svesnog s tili­ ste kao što je Fuko. A li istovrem en o i jezik. teo­ rija je usko vezana sa praksom . re či su i o p e t stekle sv o ju »s ta ru g u stin u «. . kao da m isli da umetnost ne podleže epistem i. S ta ri sistem je nestao. već u n o v o j d im e n z iji: živa bića starih k la sifika cija sad se g ru p išu ok o fu n k cija života. razvojem . odgova ra ju će epistem e b ili b i V e lflin o v i s tilo v i sa is to rijo m u m etn osti bez imena. Fuko. D ola zi i nestaje neznano zašto. itd. iskustva. veka i v o če tk o m sledećeg: ok o 1800. u p otreb a is k lju č iv o p ro s to rn ih m eta­ fo ra za opis epistem e: sfera. znanja. umetnik pisac. trijed a r. p o m estu gde se nalazi na epi­ s tem ološk om p o lju . »b esed a « važi sama p o sebi. b io ­ 6 Začudo. plan. ne p o s v o jo j adekvatnosti n e k o j stvar­ nosti. u rv a n ju sa praksom . i p o če tk o m 19. Tad se stvara n o v i »e p is te m o lo š k i p r o s to r«. kod F ukoa sasvim bezrazložni. znači p re o b ra z iti život. veka. E p is te m e u č ijo j se m re ži m i jo š i danas nalazim o na­ staje negde k ra jem 18.

Ove dve d im en zije im a ju za jed n ičk o u planu p rim e n e m atem atike na on o što se i u d ru g o j d im e n z iji da m a tem a tizira ti. eko­ n o m s k i p ro ce s i se kristališu ne više ok o razm ene dobara. T reća dim enzija jeste d im en zija filo s o fs k e m isli. Iz tog »e p is te m o lo š k o g trije d ra « isklju čen e su nauke o čoveku. »s o cio lo gizm a «. a ne više zakonim a predstave. Z a to su nekoherentne. fo rm a liz u je n jih o v u strukturiranost. Za razliku od preth od n ih F u k o nam n o v i » epistem ološk i p r o s to r « p rik a ­ zuje kao svojevrsta n tragičan p ro s to r. pokazuje čoveka k o ji se b o ri p r o tiv sm rti. k o ji sad obja šn ja va ju i samu razm enu.E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTU RALIZM A 25 loška organizacija p osta je interni p rin c ip objašn jen ja . na d ru g o j nauke kao nauka o je ­ ziku. P ok u ša j da se kroz dubinu jezika p ro d re do m is li k o ju on nosi. završava se neuspehom : M arks. On više n ije beseda k o ja služi saznanju sveta. in te r­ p re tira n jih o v la ten tn i smisao. Sa m a tem a tik om filosofsk a disciplina im a zajed ničko plan fo rm a liz a cije m isli. p o­ litičk a e k o n o m ija i lingvistika. a li o d v a ja ju ći re č i od sm isla kako b i ih p r i­ silila da pokažu samo ob lik e m isli. već je i sam p re d m e t saznanja: filo lo g ija p rou ča va is to riju reči. Razlika izm eđu neorganskog i organskog p osta je od bitn e važnosti. stva ri se p o v in u ju zakonim a svog vla stitog p o ­ stojanja. o p ro iz v o d n ji i raspodeli. nikako ne . k oja deli sa lin gvistik om . Z a r te tragike i ra n ije n ije b ilo? Is ti se »e p is te m o lo š k i p r e lo m « dešava i sa jezik om . već o k o rada i p roizvod n je. p rete da konta­ m in ira ju one prave. do supstrata znanja. E p is te m o lo š k o p o lje ras­ tura se tako u ra zn im p ravcim a. One nisu nauke. b io lo g ijo m i e k o n o m ijo m zajedničku ?nogućnost da se na n jo j ja ve razne filo s o fije života. o životu. što o m o ­ gućava nastajanje b io lo g ije sa n je n im p ro tiv re čn o s tim a ži­ vota i sm rti. već u n jih o v o m m eđ uprostoru. alijenisanog čoveka. p re tv o riv š i se u » kabast p r o s to r«. na k o jo j se nalaze b iolog ija . je r se ne nalaze n i u je d n o j od spom enute tr i dim enzije. nečiste. a koje. N ič e i F r o jd p o ­ kazuju da nem a adekvatnosti re č i i stvari. o tv o re n u tr i d im en zije: na je d n o j se nalaze m a­ tem atičke i fiz ičk e nauke. živih bića i sredine. svega on o g što Fu ko naziva » a n tro p o lo g iz m o m «. a i štetne. u kom e stiču prava građanstva n ičeovsk i i h a jd egerovski egzisten cija ln i p o j­ m ovi. I e k o n o m ija sa R ik a rd om . p o Fukou. one adekvatnosti u k o ju je verovala Renesansa. sim ­ b o ličk ih fo rm i. Te pseudonauke o čoveku p o z a jm lju ju svoje osnovne p o jm o v e ep is tem ološk oj d im en ziji. O tu d opasnost »p s ih o lo g iz m a «.

« I tu se op et p o ja v lju je egzisten cija ln i la jtm o tiv tragike i apsurda. M od ern a epistem e nas vod i iz ra n ijih i tihih. sa s v o jim fu n k cija m a . nešto što od govora donekle n em a čk om E n d lich k e it. su k ob i i pra vila na g o lo m o tv o ru Želje. gde se na granicam a svesti i nesvesnog su k o b lja v a ju snage k oje m rv e i o b e s m iš lju ju svaki hum a­ n is tičk i p oth va t. i te k a te g o rije definišu načine u k o jim a se predstavi m ogu p ru ž iti e m p iričk e pojave. ra cion a ln ih opisa Zna­ n ja u tam ne vilajete. tragike i apsurda. O tu d to lik i značaj psihoanalize i e tn o lo g ije u m o d e rn o j k u ltu ri. . k a te g o riju značenja i sis­ tema. v e li Fuko. S a m o dok je kod H egela. ali u o b licim a k o ji u svesti nisu p ris u tn i: n i norm a. Is to tako je isk lju čen a i svest: p o jm o v i k o je nauke o čoveku p o z a jm lju ju od p ra vih nauka raspoređeni su u tr i k a te g o rije : k a te g o riju fu n k c ije i n o r­ me. O b ja šn jen je je p ro b le m a tičn o . n i p ra vilo. o p tim is tič k i. e tn o lo g ija L e v i Strosa. v e li Fuko. ali o n i ne m ogu b iti p o t­ puno o s v e tlje n i reflek sivn im znanjem . N esvesno je. k a te g o riju sukoba i pravila. Sa n je n im op is o m p o ja v lju je se u F u k oovu delu jedna kovanica današnje francuske filo s o fije . je r se kod n jih p red m et znanja konstituiše a da se s u b jek t k o ji ih k on stituiše u n jim a ne nalazi: lin gvista p rou ča va je zik nezavisno od čo­ veka. t o j »n a jtv rd o g la v ijo j k a te g o riji razum a«. značenje i sistem i na g o v o ru k o ji je isto v re m e n o Z a k o n «. b io lo g m ože da zaboravi da je i sam čovek. reč finitud e. Psihoanaliza Lakanova. Z a obe se m ože re ći on o što L e v i S tro s v e li za etno­ lo g iju : one rastvaraju čoveka . i u m u tn o j obla­ sti do k o je ona d op ire »o c rta v a ju se tr i fig u re kroz k o je se Život. ali F u k o hoće p o svaku cenu da izbaci su b jek t sa k lju čn ih p ozicija . n i sistem ne d aju se našoj svesti. p r ilič n o d isharm oničan sa ostalim . One. »m o g u da op erišu bez p o j­ m a čovek. s tru k tu ra lis ti­ čk im postu la tim a . a ekono­ m ista da p re v id i da je istog soja kao i radnici. ko­ je takođe nisu nauke o čoveku. u p r ir o d i on og što je endlich (o g ra n i­ . i p o tp u n o su od su tn i u dve prethodne. k o ji u F u k o o v im izla­ ga n jim a karakterišu sam o m od ern u epistem e. Psihoanaliza. kako v e li Hegel. osnov k on stituisanja čoveka kao p red m eta proučavanja. zasniva na n e m o m p on a vlja n ju S m rti. egzisten­ c ija lis tič k a kovanica sa k irk eg ord sk im i h a jd egerovsk im p rizvu cim a . p ošto ign orišu čoveka kao p red m et znanja. dakle. n e p re v o d ljiv a na srpski. traži da k roz svest p ro g o v o ri beseda nesvesnog.26 SR ET EN M ARIĆ spadaju u d om en nauka o čoveku. . o n i je p ro ž im a ju . bave se uvek o n im što su n jegove s p o ljn e gra­ nice .

E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTURALIZM A čeno. nauka u p ra v o m sm islu. tv rd i Fuko. a nesvesni Z a k on -g ovor »o n o u čem u svako značenje im a svoje p o re k lo d a lje od sebe sam a«. des­ p o ts k i i prazan. K a k o te nauke im a ju za osnov čoveka. . v eli filo s o fs k i rečnik. na praznini. Uz to je u svem u tom e v rlo eluzivan. ali zato što su o n i u slovi svakog znanja o čovek u : »K a d se G o v o r ukaže go a li u zm iču ći svakom značenju. su p rotn o b e s k ra jn o m ) »đ a n egira svoju n eg a ciju i đa sam o postane b esk ra jn o«. » Ona je prisu stvo ništa u srcu ljudske s tv a rn o s ti«. Is tin a je da n jih nikad ne srećem o u e m p irijs k o m znanju. . a on čas uzim a je zik onako kako ga tre tira izvesna lin g vistik a — kao p ro b le m rela cija elem enata stru k ­ ture — . kao i za Rusoa. kao što se ob ičn o m isli. S m r t i nem isao vladaju ž iv o to m i m išlju . Z a r S m rt. onda spozn a jem o lu d ilo u n je g o v o m današnjem o b lik u «. kad Ž e lja vlada u d iv lje m s ta n ju . već negde sa K a n tom . kao kakav v e lik i sistem . u p r ir o d i je fin itu d e da sprečava svaki p ok u ša j čoveka da iz b ije iz s v o jih tm ina. nisu li o n i ha ra li i u V a vilon u i u S o d o m i i G o m o ri i u A lek sa n d riji i R im u . »Z a r S m rt n ije on o što kao polazna tačka om ogućava znanje u op šte«. E tn o lo g ija takođe traži danas s v o j p re d m e t u nesvesnim p rocesim a jedne kulture. zato je ona. bez čoveka. otk a k o sm o iz iš li iz id ile n eolitiku m a . P r ilič n o je teško p r a titi Fukoa kad g o v o ri o tnodern o j filo s o fiji. i gde sve ne. bez subjekta. . kao i psihoanaliza. ili sa K irk e g o ro m : od Adam a i E v e — p osle raja. što je m ožda hajdegerovski. B itn o je č in i m i se ono što i sam F u k o p o d v la či: k ritik a su b jektivizm a. i n ju m ožem o d efin isa ti kao »s is te m ku ltu ra ln ih nesvesnih«. veli. čas op et g o v o ri o b itk u jezika. N o ipak m o ra da se p ita — zašto b i to bila svojstva sam o m o d e m e epistem e. P re b i se složio sa L e v i S trosom . Ž e lja i Za k on ne vladaju čo v e k o m otk a k o je čovek. svakako ne stru k tu ra lističk i. . ili bar otk a k o je civ liz a cije . kao n je g o v d ru gi lik. Sve je to tako re čito i p esn ički da čita la c teško odoleva. tek one su om o g u ćile da čovek postane p ro b le m . kad S m r t vlada svakom p s ih ičk o m fu n k c ijo m i s to ji iznad n je kao njena n o r m a . neizrečen. p o kom e to vrzin o k olo p o čin je . »Ž e lja on o što uvek ostaje n em išljen o u m iš lje ­ n o m «. T u se analiza osniva na n je g o v o m shvatanju o p riro d i jezika. zasnovala ne sa D ek a rtom . u o n o j ru p i izm eđu b io lo g ije . spoznajem o ga kao istinu savrem enog čoveka. k oja se. ekonom ske m is li i filo lo g ije .

p re d m e t znanja i. T u se takođe nam etnula svest o ogra­ n ičen osti ( fin itu d e ) čoveka.« U svem u tom e »p r e k r itič k a naivnost vlada bez riva la «. »č iju genezu o p is u je kako u p r ir o d i tako i u is to r iji«. O n to p osta je otkad. k o ji su n a p u stili predstave na ra vn i k oja je d otle bila n jih o v o b oravište i »p o v u k li se u dubine s tva ri«. čovek n ije b io o b je k t m isli. B ila je to analiza d oživljen og —• fe n o m e n o lo g ija . k oje se uzajam no nepre­ stano p rep liću . za razliku od epistem e Renesanse i klasičnog perioda. i p o zitiv iza m a rh eološk i n e ra zd vojn i. je r tu m ože b iti re či sam o o m eta fizika m a » m eren im konačnošću čovek a «. rađa i jezika. m eta fizik a beskonačnog je postala beskorisna. to je beseda eshatološkog tipa. a m odus jezika našom tem poralnošću. O gist K o n t i M arks su p o tv rd a čin je n ice da su eshatolog i j a . v e li Fuko. U ru p i što se š iri izm eđu živih bića. bića više »n e m a n ifestu ju s v o j identitet. u naknadu. . sm atra Fuko. O n o m o g u ću je dve vrste besede.« U m esto toga se ja v lja iskušenje da se izgradi m etafizika života.28 SR ET EN M A R IC filo s o fije . da li one koja p re tp o s ta v lja Boga? — jeste sam o »n e g a tiv n o lice m n ogo k om p lek sn ijeg događaja u zapadnoj m is li: p oja ve čoveka «. su b jek t k o ji saz­ naje. Jed n oj je m od el u e m p irijs k o j istin i. K r a j m etafizike — F u k o ne kaže koje. na p r im e r — što n a ro­ č ito pogađa M arksa — »m e ta fiz ik a rada k o ji oslobađa čo­ veka. . ogra n ičen osti označene p ro s to rnošću našeg tela. k o jim saznajem o m odus bića života. Takva je. »u p ita n ju je ne to lik o a ltern a tiva k o lik o klaćenje svojstven o sva koj analizi koja vred n u je e m p irič k o znanje na nivou transcendentalnog. Da b i se spasla tih naivnih beseda. » U stv a ri«. R a n ije. N o to su iskušenja bez re­ zultata. kao što nam je m odus p ro iz v o d n je dat — tek sada! — sa na­ šom ž e ljo m . T o je ge­ neza p o z itiv is tičk o g tipa. da b i se čovek onda. Is to v re m e n o je tu i k ra j m eta fizik e: »K a d su em p i­ r ijs k i sadržaji b ili o d v o je n i od predstave i u v ili se u na­ čelo svog p ostoja n ja . . p red m eta razm ene i reči. k oja bi u odnosu na » kvazie s te tik u « i na »k v a z id ija le k tik u « od igrala u logu ana litičke besede. u isto vrem e. D ru ga beseda a n ticip ira p o z itiv is ­ tičk u istinu. izb ija lju d sk o bice. »p o d s tiče je izd a leka «. već sam o s p o ljn i odnos k o ji u sposta vlja ju sa lju d s k im bi­ će m «. m od erna m isao je pokušala da izgradi besedu k oja bi dozvolila da se čovek m is li i anališe kao subjekt. m ogao o s lo b o d iti rada«.

ona je usko vezana sa m islim a p o z itiv is tičk o g ili eshatološkog tipa. ali » ona se prede n aopako«. N a p i­ tanje N ič e o v o » K o g o v o ri? « lin gvistik a danas odgovara mala rm eovsk i: »S a m a re č . T o p ita n je b i se sastojalo u tom e da se p i­ tam o da li čovek uopšte p o s to ji. u m eđ u p rostoru razbijena jezika. m edu k o jim a je »m a rk siza m i p rv o m pla n u «. [o n o /e] u je d n o m p ita n ju koje. n i e tn o lo ­ g ija . k oja zato i n ije znala za č o v e k a . to lik o je nesaglasno sa o n im što je is to rijs k i u č in ilo m o g u ćo m našu m isao uopšte.. »izgled a besm isleno. sad »s tv a ri dosežu do p o s to ja n ja sam o u k o lik o m ogu da fo r m ir a ju elem ente jed n og sistem a značenja«. P o Fukou. tačnije. esh atologije takođe. »P ra v o osporavanje p o z itiv iz m a i eshatologije n ije u vra ća n ju d o ž iv lje n o m . a ne o egzisten­ cija ln om . Čovek je p o s to ja o i p re čoveka — subjekta filo s o fije . v e li Fuko. Uzgred bud i rečeno. i pravila. A li F u k o nas osta vlja u dvosm islenom . on o što karakteriše m od ern u epistem e jeste da svako te m e ljn ije p rou ča va n je p rob lem a subjekta v o d i do dubina gde više subjekta nema. . i s tru k tu re jezika su nesvesni. T a j paradoks je u izvesnom sm islu konsekventan zaključak L e v i S trosove id eje o »ra s tv a ra n ju « čoveka. o »s m r t i« p ojm a čovek.« R e č bez čoveka. a o n i su istovrem en o i f i­ gu re fin itu d e bivstvova n ja čoveka. raspreda se. tra gom te s m rti i u d u b o k o j ko­ . kako F u k o veli. nem a s u m n je «. bar od p rv o g m esije naovam o. »V iš e nego s m rt Boga — ili. Sad lin g­ vistika više ne g o v o ri o čoveku. ili. i kad bi sve ovo b ilo tačno — a Č om sk i v e li da n ije. on o n em išljen o što hrani misao.a njega — i kad bi sve ovo b ilo tačno. ona je p rv o ustanovila s m rt Boga. čovek se ustanovio u pra zn om p r o ­ s to ru trijed ra . M i osećam o da se b liži k ra j naše epistem e. i očigled n o je da je zik k o ji ne zna za su b jek t i n ije d ru go do neutralan in stru m en a t žive re č i ko­ ja zna z. što n ije slu ča j klasične m isli. a ne o » s m rti čovek a «. Danas se prede sudbina čoveka.E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTURALIZM A A li i ta beseđa je dvosm islene i m ešovite p riro d e . I norm e. o je d n o m filo s o fs k o m p rob lem u . i Lakanove o b ezličn osti govora. . danas p ris u s tv u je m o s m rti čoveka. Za Fukoa kao da je sve to od ju če i danas m u je kraj. Ta ko bi čovek b io samo p roizvod jed n og prelazn og p eriod a kad je g o v o r b io rasut u razne Besede. n i psihoanaliza.« T v rd n ja o » s m rti čo v e k a « je u osnovi F u k oove m isli. ra d ilo bi se sam o o nestanku.

N o . svim a k o ji p o s ta v lja ju p ita n je šta je čovek u s v o jo j s u š tin i. h u m a n ističk i visok o obrazovan. to je s t stneh d elom n eču ja n . n je g o v o j em ancipa­ c iji. vijugala. možda. jo š teže nekoga k o ji ne gleda v rlo k ritič k im o k o m hum anističke te o rije devetnaestog stoleća.« Danas je teško naći a u ten tičn og m islioca ■k o ji bi verovao u id e ju napretka shvaćenog kao nužnost is to rije . n je g o v o m carstvu. kako bi rekao L e v i Stros. N o čita la c tim e m n o g o ne gubi. inspira tiv n o d elo i kad izaziva. m u d ro zaobilazila tvrđe. on o o n jih o v o j ž iv o tn o j uko- . b ilo p o tre ­ bno dvadesetak tom ova. pokazav na ta j način da sa tim sistem om nešto n ije u redu. O d M on ten ja . to da se b rilja n ta n pisac. p re svega m arksizm a: » S vim a on im a k o ji jo š hoće da g o v o re o čoveku. veka. K a k o sa b iti u n e k o lik o stranica m isao k o jo j je. k ra j fu rije iz m a . A sa n jo m je k ra j i svih p o zitiv izama i svih eshatologija 19. b rilja n tn e paradokse. S va ki p o ja m je i iskaz i iznevera. kakav-takav. O pravdanje m i je da se inače n i o čem ne bi m o g lo g o v o riti. o d b ija da m is li p ro b le m e odnosa čoveka i sveta. rušila sla­ b ije prep rek e. p rob lem stvarnosti. gde je ona. Svuda gde je u k n jiz i m isao dosegla do jasnog izraza susrećem o p ro d o rn u k ritik u u sta ljen ih ide­ ja. Zanesenost sistem om kao da je odvela filo s o fa tam o kam o n ije sm erao. kao fa ta ln i p u t čovečanstva u u to p iju kroz ra zvoj egzaktnih na­ uka i tehnika. svim a tim o b licim a m iš lje n ja m o ra se suprotsta­ v iti sam o filo s o fs k i smeh. o v a j p rik a z m ožda je ipak pod oba n da nam p om og n e z a k lju č iti ako ne o opštem značaju spisa o k o jim a je reč. u p red n ost d ruštvenih sistem a p o d v rg n u tih n jih o v im im p e ra tiv im a . . sensim onizm a. Rusoa i Engelsa svi m i n osta lgičn o i rezigni­ rano sanjam o o »p le m e n ito m d iv lja k u «. da se izrazi. delo k oje bonne à penser. p ro b le m u m e tn ičk o g stvaranja. svaki naš sud prela m a tuđu besedu kroz našu p rizm u . u im e nauke i tehnike o d riče svake b rige o čoveku. * * * O v a j p rik a z nekih osnovnih teza L e v i S trosa i Fukoa je nepotpun. zaletala se pa povlačila. su p tiln e analize. N o v o je.30 S R ET EN M A RIC re la c iji sa n jo m . . kao i svaka prava m i­ sao. taktizirala. pa prem a tom e i neadekvatan. on o što N iče o v a m isao n a ja v lju je jeste raspad lica čovek ovog u sm ehu i p ovra ta k m a sk i«. » apso­ lutna disperzija čovek a «. R eči i stvari su.

A li naučnost s tru k tu ra lis tičk ih te o rija teško se da braniti. da »p iš u m a­ tem atski van m a tem a tik e«. . . ili. . L e v i S tro s o v o m delti sa n a js tro žim p retenzijam a. kako v e li L a jb n ic. onda b i te o rije o k o jim a je ovde reč podlegale sam o je d n o m k rite riju m u p ro v e re : eksperim entu. Š to se m a tem a tiza cije tiče. naučnoj strogosti m a­ tem atskog tipa. A k o bi ih eksperim ent p o tv rd io . ne v id i se. p ola zi se od p rin cip a : »d a bi izgradio te o riju bračnih veza. V eć P la to n za b ra n ju je nematem a tiča rim a ulaz u A kadem iju. bile bi u n iverzalno važeće. što se tiče m itova. ona je sta ri a nikad dos­ tig n u ti ideal m is li o čoveku. N e za bora vim o da je i sam H u serl p o če o F ilo s o fijo m a rit­ m etike. m atem a­ tičaru n ije potreb n o ni da zna šta je b r a k . In tim n a p r i­ roda [b ra k a ] m ože da bude sasvim ignorisana. i lo g ič k i besm islena i o p era tivn o n eu p otreb ljiva .« Čovek se p ita šta ostaje od braka ako m u se ign oriše ta »in tim n a . I sam L e v i S tro s in sistira na to j d ehum anizaciji. . U k o lik o je katkad i korisna. L a jb n ic je genijalan m a tem a ti­ čar. . u sm islu egzak­ tnih nauka. naučnost u sm islu egzaktnih nauka. u z im a ju ći za p rim e r dem ografa s tru k tu ra li­ stu.E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTURALIZM A 31 ren je n o s ti i odnosu p rem a svetu. . m a tem a tiza cija sužava i dezinkarnira čoveka to lik o đa m u se g u b i suština. K ad b ism o sasvim p rih v a tili on o što tv rd i L e v i S tro s : da je stru k tu ra lističk a a n tro p o lo g ija nauka.« U Elem entarnim strukturam a srodstva. kao što tvrd e engleski ana­ litiča ri.. Is to tako. a sk oro svi m e ta fiziča ri n o v ije g doba pokušavaju. čak i kad ta fo rm u la ne b i bila. no to m u m n ogo ne k o ris ti kad teoretiše o B ogu. o m onadi. kako bi se to nekad re k lo je d n o m re č ju k o ju s tru k tu ra lis ti ne m are. a ta se an tin om ija m an ifestu je i u drugim disciplinam a k o je t e ž e . S tva rn o pona­ šanje stanovništva odgovara n eob ičn o m alo apstra ktn im m od elim a d e m o g ra fa . on v eli đa se o v a j »b a v i sta n ovništvom k oje im a v rlo daleke veze sa stva rn im s ta n o v n iš tv o m . a šteta je što je tako divan p i­ sac i m islila c kakav je Spinoza ukalupio svoja shvatanja 0 čoveku i n je g o v o j sudbini u ob lik e g e o m e trijs k e rasprave. . pa je fe n o m e n o lo g ija ipak okrenula leđa egzaktnim naukama. o sreći i sličn om . šta nam pom aže da to razum em o L e v i S tro s o v a fo rm u la F x (a ) : F y (b ) ~ F x/ b : F a i ( Y ) . U članku Čovek 1 m atem atika. o n jih o v o m veltanšauungu.

»n e m ogu n i b iti p ro š ire n i na druge nauke o č o v e k u . već samo i is k lju č iv o odnose k o je m od el pren osi m atem atizuju ć i ih. Za zapadnja­ ke. . T a j paradoks »n a u k e o čo v e k u « koja is k lju č u je i samu »id e ju o čo v e k u « jeste sm elo doterana do apsurda v o lja da se p o š to -p o to lik v id ira zapadni hum anizam . kad sm o već a p rio ri superracion a lizova li i sistem atizovali. m lađi uopšte ne p rih va ta ju .32 S R ET EN M A R IČ p riro d a «. Danas sm o u to j pa ra d oksa ln oj s itu a ciji da lin gvistik a i ne zna više šta je 7 Da i ne govorim o o raznim strujam a u lingvistici k o je nemaju nikakve veze sa strukturalizmom. Istin a .7 O n o što je s ta rijim izgledalo d efin i­ tivn o stečeno. N e m a sum nje. i ona ne p resta je da se i d alje razvija. Osnovna slabost s tru k tu ra lizm a kad se čoveka tiče i jeste u p retera n om uprošćavanju i fo rm a lizova n ju . A li danas ne p o s to ji u lin g v is tici o n a j consensus om nium . M a rtin e dokazuje da Č om ski uopšte n ije lingvista. zato što se s tru k tu ra lis ti služe lin g v is tik o m v rlo p ro iz v o ljn o . jo š n ije p ostigla status eg­ zaktnih nauka. onda m i m ožem o saznati od stva rn osti samo on o što je u n jo j analogno m odelu. i dok Č om ski tv rd i da je stru k tu ra liza m prevaziđen. . ba r dosada. u istraživanju i u m isli. a lin gvista A n ri M a rtin e tv rd i čak da lin g v is tič k i m o d e li. na k o ji se L e v i S tro s p o­ ziva. to se v rš i najlakše ako se lik v id ira čovek uopšte. . . P ro š ire n je lingvis­ tičk o g m od ela na ostale nauke u v e lik o j je m e ri izvršeno p u te m m e ta fo re « — M e ta fore. nenaučno. A ko je stru k tu ra on o za jed n ičko i m a tem a tizova n om m o­ delu i stva rn om sistem u k o ji ta j m od el predstavlja. O slanjanje s tru k tu ra lizm a na lin g vistik u takođe je sve više p ro b le m a tičn o . to jest ne njen e konkretn e elem ente. svuda na sistem . F u k o želi to uprošćavajuće sistem atizovanje k oje a p riro ri elem iniše čoveka iz razm atranja o čoveku. i sam u id e ju o čove­ k u «. V e li da »is tra živ a n ja k oja sačinjavaju nauke o čovek u ne samo što ruše klasičnu id e ju o čoveku (h u m a n iza m kao p oziva n je na čoveka izvesne c iv iliz a c ije ) već teže da učine beskorisnim . što su i L e v i S tro s i Fuko. u p rk os tv rđ e n jim a L e v i Strosa. lin gvistik a je u čin ila velika o tk rić a u s v o jo j oblasti. a drugo. ka­ ra k terističa n za egzaktne nauke. zato što lingvistika. to je s t ipak p oezije. P rv o . . M a rtin e v eli da im a to lik o s tru k tu ra ln ih m od ela ko­ lik o i lin gvista strukturalista. N ije onda čudno što svuda nailazim o na superracionalizam .

kao i osta li stru k tu ra listi. dok Č om ski tv rd i da ta j sub­ je k t svaki p u t iznova stvara jezik. on in sistira na n je g o v o j enigm atičnosti. m esto ma kakvih b ližih odredaba. p a je ovo oštro distanciranje utoliko sim ptom atičnije.« K a k o na tako p o k re tn o m tlu zid a ti glom azne kule drugih d isciplin a : a n tro p o lo g ije . on g o v o ri o n je g o v o m »b itk u «.«8 I L e v i S tro s i Fuko. je r stru k tu ra liza m ne zna za »b ita k «. učenik L e v i Strosa. što je liestru ktu ra lis tičk i. načine. p o n jem u . m ogu se č in iti sa­ m o sasvim p re lim in a rn e hipoteze. .EG Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRU KTU RALIZM A jezik. Jedan m lađi a n trop olog . filo s o fije ? ! U svakom slu­ čaju. P o Č om skom . . novca u upo­ trebu elek tron sk ih računara n iti su dale n iti m ogu dati kakvih rezultata. on. S perber. raš­ čla n ju je m it na » m ite m e « — kao lingvista reč na »m o rfe m e « — da b i onda kom b in ova o te » m ite m e « na razne. to će b iti u ž iv o j reči. piše: »P o š to je N o a m Č om ski pokazao da je stru k tu ra liza m u lin g v is tici sam o jedna posebna te o rija — k o ju on. » . L e v i S tro s je p re ciz n iji. netačnom ili ta čn o m . »O p r ir o d i je z ik a «. energije. ako se kad i o tk r ije ta p riro d a jezika. A li F u k o nikad ne pokušava da nam kaže šta je je z ik . in v e s ticije vrem ena. Za Fukoa je je zik te m e lj novih znanja zato što s to ji izvan i iznad go v orećeg subjekta. sm atra netačn om — a ne m etoda nauke. v eli Čom ski. pa je otud »m e ta fo rič n o s t« n je g o v o g oslanjanja na lin gvistik u m n ogo jasnija. Č om ski je pokazao da je n em ogu će p o s m a tra ti jezik kao zatvoren sistem . U p ita n ju su ekstrapolacije. p om og a o je da se u tv rd i kakav-takav poredak u haosu p rim itiv n ih m itova . uostalom . stavlja ga u p ita n je i potvrđ u je. D o izvesnog stepena m etod se ispla­ ćivao. T e k ritik e su u čin ile da se u F ra n cu sk oj nove genera­ c ije i sam ih s tru k tu ra lista sve više d ista n cira ju od sta rijih . N a početku. često v rlo ingeniozne. što je osn ovn i p ostu la t starih stru k tu ­ ralista. Sa n jim je stru ktu ra ln a a n trop olo8 S u d čom skog je nijansiraniji. . što b i se dalo d ešifrova ti našim k om p ju terim a . Tako otpada L e v i S trosova p retposta vka da je lju d s k i duh nešto sličn o kom ­ p ju te ru . analogno lin gvistici. bez­ granična u s v o jo j ra zn ovrsn osti«. U m n ogom e m i n ism o uspeli da dam o n i p re lim in a rn e o d g ovore na klasične p ro ­ blem e. v e li on. va lja se zapitati da li i u an­ tr o p o lo g iji nem a m o posla sa je d n o m te o rijo m . više se p o ziv a ju na lin g v is tik u no što se stvarno na n ju oslanjaju. » U p otreb a jezika je novatorska. u ko­ le k tiv n o m delu o stru k tu ra lizm u .

po kojoj je . ni Levi Strosa. T u se L e v i S tro s obazire ne sam o na s in ta k tičk i poredak već isto to lik o i na sem a n tičko značenje. Z a što m uzika? Z a to što su i m it i m uzika »m a šin e za ukidanje vrem en a «. veli. kako je tv rd io sam L e v i Stros. Sve je ovo pu n o lep ih s lu tn ji. tražeći da se to j nauci »m n o g o daje. Z a što b i sam o m uzika i m it. p o m o m m iš­ lje n ju n a jzn a ča jn ijim i n a jp riv la č n ijim u n je g o v o m opusu. a ne i poem a. . »p a tako m uzika i m ito lo g ija p o k re ću kod onih k o ji ih slušaju zajed­ n ičke m entalne s tru k tu re «.34 SR ET EN M A R IC g ija jo š u »s v o jo j p r e is to r iji«. re tk o p rid rž a v a ju ). i p o­ vla či paralele izm eđu m ita i m uzike. Ja ličn o v e ru je m — iz iskustva — da slušaoci osećaju m u­ ziku na sličan način. U ka sn ijim M itologik am a m etod razglaba­ n ja na »m ite m e « ćutke je napušten. daje »crnu listu« onog što [početak u lingvistici] nikako ne treba da čita: » . »m i [p o L e v i S tro s u ] m o ra m o v o d iti računa ne o p r ič i već o s tru k tu ri. b ili »m a šin e za ukidanje v rem en a «? (N a stranu što m n o g i o odnosu m uzike i vrem ena tvrde sasvim s u p ro tn o ). K a o i kod Fu­ koa. . Itd . Pa onda da čovek v e ru je u m etod e!9 9 Sve sam više ubeđen da strukturalizam ništa ne d o b ija koketu- ju ći sa lingvistikom . ž o r ž Munen. k oja je. slu ča j i sa m ito m . u njegovim E lem en tim a s e m io to g iie . zato što njegovo korišćenje fo n olog ije . A li ta stroga analiza n ije p rim e n je n a [ u M ito lo ­ gik am a] . . naukom koja je danas u silovitim mutacijama. je r su kod njega lingvistički pojm ovi u potrebljeni bez strogosti. m uzika ipak sugeriše slične id eje i ra zliči­ tim m o z g o v im a «. o v a j naučnik je na osnovu ovakvih p re tp o s ta v k i napisao je d n o od s v o jih najlepših dela.« Sa tim sm o daleko od strog og stru ktu ra lizm a . i što je B o d le r »d u ­ b ok o p rim e tio da. »n a jviša tajna nauka o čov e k u «. i da razm rsi šta je potpuna banalnost. p očiva na v rlo aproksim ativnom rukovanju pojm ovim a . č ije su R e č i i stvari izvanredna antologija X V I I . . uostalom . . samo vrlo izvežban i strp ljiv lingvista može da izvrši autopsiju potpuno naopake form ule. što je. ali naučno z b ilja spornih. a šta čisto nerazumeva n je ). a da im p rito m kroz glavu k ola ju najra z lič itije ideje. . iako svaki slušalac oseča m u zičk o delo na s v o j način. a često i netačno (n a pr'm er. .sintagma vrlo bliska živo j re č i’ . veli. U jed n om pasusu on i sam v eli da o b lik i sadržina ne m ogu b iti od­ v o je n i jedan od d ru g o g . ali da se od n je ništa ne tra ži«. v eli engleski a n tro p o lo g N u r Jalm an. p ra v ilo ig n orisa n ja sm isla (n je g a se i sam i ling­ visti. ni Rolan'i Barta. m esto toga im a m o sasvim je re tič n u obradu m ito v a kao celina. . šta besmislica. — Začudo. i p ored n a jb o lje v o lje . jo š je m a n je poštova n o sveto p ra v ilo stru k ­ turalizm a. U p o s le d n jim s v o jim delim a. » D a b i se razum eo m it«. Spom e­ nuli smo već m išljenje lingviste Martinea. Drugi francuski lingvista. . . L e v i S tro s napušta svaku a n a logiju m ita sa je z ik o m . n i M išela Fukoa.

ra zvija s v o ju m isao do v rlo o p štih zaključaka o p r ir o d i čoveka. Za Lakana.E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTU RALIZM A 35 E n g lesk i a n trop olozi. iako sam u to ličn o ubeđen. pola zeći ođ s tro g o p ro v e re n ih čin jen ica .1 T i su m ito v i b ili za nas uglavnom bez­ 0 načajni. K o lik o razum em . ob ra đ i­ vane od gen ija ln ih pesnika. kako znamo. . za njega je nastajanje n e p o jm ljiv o . jed n og od najuglednijih strukturalista. bez one p o e tičn o s ti i m isa on osti k o je karakterišu m editeranske m itove. F ilosofski. Munen navodi više no ubedljive prim ere. da je čovek prešao o d jed n om »iz sta d iju m a gde ništa n ije im a lo značenja u sta d iju m gde je sve im a lo zna­ čen ja «. M itoio gik e su inspirativno delo. ali očigledno iskorišćenih za dem onstraciju jed n e nelingvističke teze. L eroa Guran. L e v i S tro s je pokazao. i to tek pošto ih je pisac podvrgao isk rivljen jim a i izopačavanjima u pitanjim a od kojih se ni jedno ne odnosi na današnju lingvistiku. na podobit opšte gram atike. p re ­ bacuju L e v i S tro s u đa se n jegove tv rd n je ne m ogu naučno p o b ija ti. kao i drugi. T o n ije svuda slučaj[ n i u a n tro p o lo g iji. kultu ra kao reakcija čoveka na svest da je s m rtn a .« Leroa G uran nam m asom čin je n ica pokazuje laganu e v o lu c iju i k u ltu re i jezi­ ka i čoveka. . osim činjenice da m nogo govori o jeziku i o strukturalizmu . rekao bih da je L e v i S tro s o v o tum a­ čen je m ito v a d ivlja ka značajan d op rin os za razum evanje vanevropskog sveta. svodeći ih na shem u i fo rm u le . suprotan. . takav stav je m oguć. Ali bio sam sklon da m islim da je najveći Levi Strosov doprinos njegova teorija o srodstvu dok nisam pročitao izjavu poznatog engleskog antropologa Liča da je to delo »divan prom ašaj«. č ije se teorije o psiho­ analizi u svemu zasnivaju na lingvistici (»Struktura nesvesnog je struk­ tura jezika «! Munen veh da »n jegovi spisi razvijaju o psihoanalizi jednu teoriju koja verovatno nema ničeg zajedničkog sa sadašnjom lingvistikom . da je u d iv ljim m ito v im a nekakva i X V I I I veka. . izgledali p rilič n o besm isleni. ali b i se n je g o v i z a k lju čci v rlo lako m o g li p o b iti n o v im čin jen ica m a — ako iskrsnu. Č in jen ice kao da m u daju za pravo. N o kako p o b iti L e v i S trosa kad u stvrd i da je je zik nastao od­ jednom . kao i lingvista X I X v e k a . k o ji čita Sosira i pripisu je mu rekonstrukciju jedne sem iologije koja. pred tim eruditom koji kao da iskreno veru je da klasična gramatika n ije znala za fonetiku i da je G rim prvi zam enio analizu pisanih slova analizom govornih znakova«. Dokaz više da se danas lingvistika m ože koristiti u antropologiji samo »m etaforično«. definiše znak vezom između dve ideje [sic !]. znak nenaučnosti. jezika i si. [ali] j e njegovo poznavanje Sosira uvek sasvim naopako«. p o z itiv is ti kao i svi E nglezi. Za sve što tvrdi. što je. s tru k tu ra liza m ne v o li geneze. 1 0 Velim : »K o lik o razumem« iz obazrivosti. K o o tom e da sudi osim etnologa? U svakom slučaju. I l i šta p r im e titi o v o j le p o j p o e ts k o j m is li: »S v e se zbiva kao da ku ltu ra i dru štvo iz b ija ju od jed n om kod živih bića kao dva dopunska od govora na p ro b le m s m rti: dru štvo da bi s p rečilo ž iv o tin ju da sazna da je sm rtna. . Covek ostaje zam išljen pred tim tako nezajažljivim čitaocem kakav je Fuko.

h e rm e tičk i pisanih s tru k tu ra lis tičk ih dela u čin i­ lo »b e s ts e le re «. m n ogo u č in ili da o tk r iju neke od ta jn i k n jižev­ nog dela. a da im o n i k o ji ih p rič a ju sm isao ne razum eju. A ko su j o j o b lik i izvesni a rg u m en ti novi. » s tilu epohe«. jeste p re svega izvesna životna p oru k a s tru k tu ­ ralizm a. O n o što je p riv u k lo pažnju to lik ih nestručnjaka. svest svoje vrste. d ruštvenih ustanova. P oru k a k oja sledi jednu staru evropsku tra­ d ic iju sam oprekora. što se h ro n o lo g ije tiče. I l i su te p rič e ipak svest. da ih p rič a ju — kako to d ru ga čije o b ja s n iti — kao opsesiju i kao sredstvo za savlađivanje opsesije. sadržaj j o j im a već daleku p ro š lo s t: već je Ruso. I o n a j ko ne prih va ta n jih o v u često n e trp e ljiv u ekskluzivnost m o ra p rizn a ti stru k tu ra lis tim a da su. u čem u se V e lflin o v e epohe. k o je ovde etn olog sam o p re ­ vod i u naš apstra ktn i naučni jezik. Is to tako. filo ­ sofska p oruka. što je od teško p ri­ stupačnih. naše m is li uopšte. A li m a lo ko čita L e v i S trosa da b i se upoznao sa m iš­ lju a u stra lijsk ih urođenika. a eruditsko-apstraktna izlaganja Fukoa. Jedna od on ih poruka. p ok la p a ju sa F u k oovim . da i on i p o s ta v lja ju i rešavaju fundam entalne lju d ­ ske p ro b le m e porekla. na p rim e r. p više-m anje o p sk u rn im te o re tiča rim a daleke p ro š lo s ti teško su pristupačna i sp ecijalistim a. sledeći ruske form a liste. k oje se p osled n jih d ecenija dosta brzo s m e n ju ju uzajam no se n e g ira ju ći u'prkos b itn im slič­ nostim a. D a i ne go­ v o rim o o značenju s tru k tu ra lizm a u nauci o književnosti. n je g o v o sta vlja n je u p ita n je naše civiliz a cije . jedna od onih k o je baš zato i »n e m ogu b iti p o ­ b ija n e « što su izraz d o živ lja ja sveta i suda o n jem u . p o­ . Fukoova te o rija epistem e je o z b ilja n p ok u ­ šaj da se dâ čvršća osnova m a g lo v itim te o rija m a o »d u h u d ob a «. a za n jim K a šn ic i d ru gi u dom enu lik o v n o g izraza. V a lja lo b i u p o re d iti i videti. če k a ju ći s trp ljiv o zapadnog an tro­ p ologa da ih najzad razreši. kosmosa. i jo š radikalnije. on o što je on u čin io u dom enu »b e s e d e « m ože se u p o re d iti sa o n im što su č in ili V e lflin . na­ ših d uhovnih vrednosti. njegova negacija našeg europocentrič n o g su bjektivizm a . P ita n je je da li je tačno da se te p rič e pune slika i s lik o v ito g sm isla p rič a ju već m ile n iju m im a . kao p re toga m oda egzisten­ cija lizm a . osirom a ša va ju ći ih. » veltanšauungu ep o h e « i sličn om . svest u slikam a. P o sistem a tičn osti pokušaja. k o ji sk oro nikad i ne p o m in je velika im ena evrop ­ ske m isli. a od s tru k tu ra lizm a in telek tu a ln u m od u ko­ ja je trajala n e k o lik o godina.36 SR ET EN M ARIC poruka. svega što je život.

. i p ored svih shema i tabela. posta vio p ita n je vred n osti civ iliz a cije i dao odlučno negativan od govor. čak i neki od sledbenika i zastupnika stru k tu ra lizm a tvrde nešto slično. ipak više kod L e v i S trosa no kod Fukoa. D avno p re F u k o o v o g proglasa »s m r ti čovek a «. do k ra jn jih konsekvenca. k ritik a bez perspektiva. stru k tu ra liza m se o tk riv a kao u m etn ost i iznova se d ejiniše ne više . kad m e fis to fe ls k i n a ja v lju je »rasprskavanje lica čovek ov og u g ro h o tn o m sm ehu«.. . takođe. kao i kakvog ga m is li socijalizam . p o s tru k tu ra lis tič k o j d e fin iciji. p re svega radikalna kritika. v e li L ič. naša evropska fatalnost. n ihilistička. .»moguće đa on u o v o j a rh e o lo g iji izgrađuje m a n je beseđu o s v o jo j m e to d i a više p oem u svog p reth od n og dela i tako doseže do tačke gde je filo s o fija nužno p o e z ija «. O p o s le d n jo j F u k o o v o j knjizi. braneći L e v i S trosa od onih k o ji m u zam eraju naučne n etačnosti i p ro iz v o ljn o s ti. č ije je delo. v eli da su te zam erke apsurdne. mada ne definitivna. evropske m is li i evropskih vred n osti poslednja dva stoleća. što p riz n a ju i n je m u naklonjeni. . Beskonačan lanac sub­ je k tiv n ih tum ačenja o su b je k tiv n im tum ačenjim a. Ona se p r o ­ jic ir a na m esto gde se istina p o is to v e ču je sa p oetsk om v rto ­ g la v ico m «. m ože izgledati p ro iz v o ljn o .« T re ć i opet. N ik a k o da iziđ em o iz subjektivizm a. . od R em boa do Gogena i ruskih sim b olista. O n o n ije sam o m o je .E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRU KTU RALIZM A sle M on ten ja . »T a analitička rasprava [ L e v i S tro s o v o S irovo i K u van o] je cela p ro d o r stvaralačke m a š te . n je g o v p r i­ ja te lj Delez v e li da je . O vo m iš lje n je o filosofsk o-p oetsk om značaju dela koja p ro k la m u ju tr u ju m f m a tem a tiza cije i sistem a a s m rt subjektivizam a. k ritik a evropskog hum anizm a onakvog kakvog ga je m is lio 19 vek. m it sam p o sebi ne razum e. možda. R u si su b ili p ro g la s ili E v ro p u »d ra g im g ro b lje m «. Sam L e v i S tro s v e li o svom delu: »/ tako je ova kn jiga o m ito v ip ïa i sama jedan m it. je r F u k o u p osleđ n je vrem e ublažuje neke svoje ekstrem ne sudove. P o e z ija i vizionarstvo. od N ičea do Švajcera. k o ji je. i drugih. je r se radi o p o e ts k o j vi­ z iji■ K o d Fukoa. On je estetska v izija sveta i dru štva . re č je o b a jro n o v s k i sarkastičnom sudu vrednosti.kao nauka već kao u m etn ost . za­ sada. dok su m n o g i m eđu n a jz n a ča jn ijim pred stavni­ cim a njen e k u ltu re osuđivali n je n narcisizam i egocentrizam i pred viđ a li j o j krah: od M o n te n ja do M elvila .« N o kako se. k ri­ . D ru g i jedan: » K ad je najbliže uspehu. . k o je će o p e t b iti jedan m i t . p o tre b n o je naše tum ačenje tog n ovog m ita.

Les Dieux. . r u m is li i u ž iv o tn o j praksi. K irk e g o ra . (. odlaze i umiru. nem a­ ju ć i više č im da m e ri on o što ga n em in ovn o prevazilazi.38 SR ET EN M A R IC tika p re svega negativna. U tom e su danas više-m anje na Zapadu svi složni. jed n u m isao staru dva stoleća. . . već o s m rti najdraže zapadne m isli. što m ože b iti čudno kad se uzm e u o b z ir da on ponavlja. on o za što m u valja da bude g o to v ž rtv o v a ti sebe. Oni su Boga ubijali sa puno ubeđenja i plakali nad njim m rtvim — zbog posledica. . » hipoteza B o g « p osta je nepo­ trebna. to je ne­ stanak m o g u ćn o s ti apsolu tn og im perativa. vera u in d ivid u u k oja saznaje. vera u reč. o krahu hum anizm a. Spom enim o. ugušenje života. tragika zapadnog čoveka. i » s m rt B og a « je p red uslov novih. naravno. o n estajanju etike. d a ju ći j o j fra pa n tn u fo rm u lu i nove argum ente. K a fk e i drugih. vera u razum. Kao kod Fukoa: jedno kao posleaica drugog. kasni rom antičari. s ’en vont et meurent. U tim fa u stovsk im shvata n jim a d o b ija svoje konačne oblike. što je m is lio već V o lte r. najavio ne samo smrt čoveka.1 »S m r t B og a «. m isao N ičea. H u m a n iza m je b io vera u vred nost čoveka. isto kao i p o M arksu. u značaj is to rije . p o kom e je »za m od ern u m isao m o ra l n e m o g u ć«. i m a lop re c itira n i p riro d n ja k M on o. Bogovi. ali sad ćeš i ti [čoveče] da um reš. v eličin a i beda. pijani od am vrozije. Sa K a n ­ to m kao i sa La m a rk om . P o N iče u . već i smrt zem liina šara. . a čovek ce n ta r i je ­ d in i fa k to r i napretka i is to rije . i ne znam jo š dokle. R e č je kod njega ne o n e k o j apokalipsi. n ije n i­ 1 kako p ita n je n jeg ovog p o s to ja n ja ili nepostoja n ja . ozb iljn ije proročanstvo. tog zren ja čoveka u vre­ menu. op šti i preobražava svet i tako vre m e lju d sk o i m uku ljudsku č in i b oga tstvom lju d sk im . » S m rć u B o g a « čovek je izgu bio svaki oslonac. I zašto se pozivati samo na Ničea? Još dok je on bio dete. k oja razum m a n ifestu je i ustanovljava opštenje. ona izbegava tle na k oje bi se m ogla oslo­ n iti.« F u k o o v o proglašavanje » s m r ti čo v e k a « izazvalo je re­ a k cije sa raznih strana. a »s u b je k t« granica svega.) ž il L aforg je. B a r od osam naestog veka nao­ vam o is to rija i napredak su sin on im i. nečuvenih p oleta. m o ja beseda je daleko od toga da od red i m esto odakle g o v o ri. parnasov1 ci i drugi. je r nedovršena: »Zasada. što znaju danas i neki teolozi. rek lo bi se. glavna tema pam asovaca bila je sm rt Boga i bogova. hrišćanstvo je prevara. u poem i P o s m rtn i marš za sm rt zem lje. poemu Lekonta de Lila: L ju d i ubice bogova. što je. i smrt Čoveka. kao i Fuko. ili ove stihove Ban vila: . sam postao m era svih stvari. među tolikim drugim . enivrés d ’am broisie. A li N ič e je d ija gn ozira o v id o v ito i neposredne posled ice tog _ 1 Sve je to текао već devetnaesti vek. mais tu vas agoniser.

M o g li bism o c itir a ti u beskraj. zam išljene kao m oćna reka. Z a r ne osećam o dah praznine na svom licu? Z a r ne oseća m o božansku trulež? I b o g o v i se raspadaju. K a fka u apsurdnom a m b ijen tu fo s iln ih im p era tiva a n on im n og zakonodavca. kod Beketa ruina.« S vet bez n orm i. i više se n ik o ne b i usudio da tv rd i da. M o e единное отечество — M oh пустинниа dyuia. gde je sve što se dešava sam o sim ­ b ol drugih dešavanja. te iste stva ri pon a vlja Fuko. n o sve je to već p ostalo banalno. O d F lob era naovam o »ju n a k « rom ana je to sam o a n tifrazom .E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRU KTU RALIZM A 39 evropskog događaja: » L u ta m o kao p o b esk ra jn om ništa. Sve je to arhipoznato. i peva B a ljm o n t. od Rusoa i R o m a n tizm a naovam o. O tk u d onda tolik a uzbuna. sve više hlapi i nestaje. M a la rm e u p u s tin ji svoga ja. s lije u okean buduće u top ije. veli ro m a n s ije r Pengo. sve to što je već u buržoaskom društvu p ro š lo g veka sta vilo u p ita n je vred n osti p rok la m ova n e čak i u n je g o v im ustavim a. danas je već sasvim iščilio.. Sve je to stavljano u p ita n je otkako je i posta vljen o. o rg ija n ja kolek tivn og sadizma itd. K irk egor živi u p u s tin ji bez boga. dok B e k e to v i kloša ri čeka ju Godoa. đa se. jed n og sistem a odnosa. h u m a n ističko shvatanje čoveka i društva. K osm os sveden na m ehaniku i čovek skučen na svo­ ju in d ivid ualnost ili. itd. » M i p ris u s tv u je m o pola ga n oj a g o n iji jed n og sveta k o ji jo š s to ji z a h v a lju ju ći snagama privid a. K o d K a fk e ili posled njeg D žojsa. sve o š trije i jednodušnije. u svom kontekstu. a sa kataklizm am a našeg veka. on je bezim en. M ožda je . kao i ono što je d ovelo do da­ našnjeg »čo v e k a g o m ile «. Paradoksalno. p re tv o re n u elem enat jedne stru ktu re. naš o p tim iz a m is to rije . no logičn o. kad. već pood a vn o oglasila. sa nestankom transcenden­ talnog i sam su b jek t — m era sebe i svih stvari. taj o s e tljiv re­ a ktor. s v o jim jezik om . junaka bez lica : »d ru š tv o p o tr o ­ š n je «. T o iščeznuće je litera tu ra . F lo b e r u p u s tin ji društva. naš o p tim iza m nauke. kod N a ta lije S a ro t »a n o n im n a m a te rija «. reka k oja s vrem en a na vrem e p ro la z i s trm e vodopade nazvane revolu cija m a . u današnjem stanju našeg znanja o čoveku i društvu. ličn o s t rom ana n ije postala čista fik cija . ra tovi. kao M u z ilo v ju n a k U lrih . šira i šira. sličn o m itu kod L e v i Strosa. T e se fik c ije valja o ta ra s iti«. sa b e zb ro j p ritok a . k oja se ob ja šn ja va ju trećim .

viša bića. doba sam oprevazilaženja n ovog čoveka. P o s le s m rti Boga. u m e tn ici i sve ci«. v e li Fuko. a one. A m ožda i zbog izvesne afiširane zluradosti. pa dakle i leka. fik c ija naše m isli. kroz strave a li i kroz ekstaze. biće. zašto bi se u n je g o v o m živ o tu nešto p ro m e n ilo zato što su dve-tri h erm etičn e d iscip lin e u tv rd ile da je to ilu zija ? V e ć p re Fu­ koa su izvesni m u d ra ci g o v o rili o to j ilu z iji što je čovek. K o d njega n ije reč o is to rijs k im situaci­ jama. vrem en sk im uslovljen ostim a . vra tiće se.40 SR ET EN M ARIC tom e razlog baš sistem atska diskurzivnost F u k o o v e bese­ de. kad m u les istru li. svest. jedan sistem . ili kako se to već zvalo. .« N ič e o v natčovek p re tp o s ta v lja s ilo v itu su b jek tivn ost. u svetlost i m oć. N estao. i za M arksa je s m rt B oga obja va p rep orod a čoveka: »A teiza m je negacija B oga i tom n eg a cijom ateizam p osta vlja egzi­ s te n ciju čoveka . K ad ovo sasvim nestane. estetska draž sim ­ bola i m eta fora tu p i snagu sam oodbrane. je r » pra vi lju d i. i L e v i S trosova etn ologija . a li ko se kao čita la c ne oseća višim bićem . Danas poetska reč ne izaziva šokove. ukazuje i na m og u ćn ost aute n tizira n ja i d em istifik a cije. a ne s u b je k t«. ili nikad n ije n i p o stoja o? A k o je ta j »fa m o ­ zn i č o v e k « oduvek ili bar od n eolitik u m a on o što F u k o ka­ že. je r je »L a k a n pokazao [ kod n e u ro tiča ra ] da on o što g o v o ri jesu stru ktu re. već m ožda n jih o v o vaskrsenje. H ip e ra ris to k ra fska u top ija . i F u k oove epistem e. kao da im a suš­ tinu. M a rk sov em ancipovani čovek p ro d o rn u svest. Za N iče a je s m rt Boga ipak radosna vest i isto rijsk i doga­ đa j: ne s m rt bogova. pa ako je ipak vekovim a živeo sa je d n o m im p lic itn o m filo z o fijo m »k a o da«. ob etova n je za izuzetna. nigde ne nalaze tog » fa m oz­ nog č o v e k a «. p re svake ljudske m is li već p o s to ji je d n o zna­ nje. s m rt čoveka zatvara i p o s le d n ji p rozor. »Č o v e k u s v o jo j slobodi. sistem jezika. u s v o jo j egzi­ s te n c iji i tu je nestao«. u p s ih o lo g iji ga nema. o današnjem naučnom nalazu d ve-tri discipline. već o k o n s ta ta ciji v re­ m en sk oj bezvrem enške čin jen ice. s m rt o m rzn u to g hrišćanstva. ali sam p o ja m a lije n a cije — otuđenja. to su filo s o fi. P re svake ljudske egzistencije. dušu. p o zakonu večnog povratka. Svega toga nem a kod Fukoa. ka sve p u n ijo j svesti. sam o s m rt Boga. i lin g vistik a dokazuje to isto. k o je jed in e nešto jo š m ogu da ka­ žu o čovek u . I E r ih F r o m proglašava s m rt čoveka. ali m u nalazi kon k retn e razloge. I za M arksa je p u t kroz m eandre klasne borbe p u t kroz teške a lijen a cije. v eli N iče.

sa m im tim što su nove nauke u tv rd ile da je p o ja m čovek prazan p oja m . i naše re lig ije . a čovek je oduvek p ostoja o. ako je sloboda uopšte neshvatljiva. pa je svet ipak p ro d u žio p o starom .1 Da­ 2 nas. o n je g o v o m o s lo b o đ e n ju . otka d već. sva naša društvena praksa. je d in o što se m ože u či­ n iti to je da im se su p rotsta vi filo s o fs k i smeh. nad k o jo m plaču. p ro m e n iti i cela naša društvena praksa. m arksizam n ije u čin io nikakav stva rn i presek . pa je ustvrdio da je »M arks uneo u istorijsko-političku svest lju di radikalan presek i da je marksistička teorija društva inaugurisala sasvim novo epistem ološke p o lje«. i naše filo s o fije i naše poezije.caj marksizma je danas u Francuskoj tako velik i da mu se i Fuko povinuje.« F u k o s itu ira u određeno doba i lik v id ira su b jek tivističku filo s o fiju X I X veka. O tu d likvid a cija . o n jeg ovom carstvu. » svim a on im a k o ji hoće da g o v o re o čoveku. . »u m is li X I X veka kao rib a u vodi. tako da bi »z a h v a lju ju ći to m znanju o sam om sebi. P re d tim filo so fsk im o tk rić e m sve se p o li­ tike m en ja ju . nem a budućnosti nečeg što ne p o s to ji. N e govo­ reći ništa o eventualnim is to rijs k im razlozim a »s m r ti č o ­ veka«. Šta je pesma o G ilgam ešu ako ne p la č i svest o granicam a čoveka. isticanje značaja svesti. 1 2 Fuko je kasnije pokušao da ispravi ove sudove protiv kojih su ustali i njegovi p rija te lji. v e li Fuko. .« to su sam o dva m oguća stava iz iste perspektive. onda a u tom atski b iva ju lik v id ira n i u pra ksi svi h u m a n ističk i p o th v a ti em ancipa­ c ije čoveka. od Kanta. svuda drugde on presta je da diše. Is to v re ­ m eno je čovek oduvek b io svestan svoje »fin itu d e «. postane gospodar sam og seb e «. N e oslobađa se nešto što n ije . uveren u neke svoje »su štin e«. i M a r­ ksa i m arksizm a. A li s u b jek t filo s o fije je samo jedan p o ja m . »p o s le d n je g m arksiste«. M isa o o čoveku n ije od juče. F u k o kao da ve ru je da će se. » A nternativa izm eđu R ik a rd o v o g pesim izm a i M a rk sovog revolu cion a rn og obećanja je bez značaja.« Uostalom . čovek m ogao da opet. N a stranu ono. »M a rk siza m je «. ako je izvesna f i­ lo s o fija u tvrd ila da nem a čoveka. .E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTURA LIZM A 4J i to n eu p oređ ivo p ris tu p a č n ijim je z ik o m i u b e d ljiv ijim ar­ gum entim a. ili p rv i put. posle svega on og što se z b ilo u epistem e našeg doba. nem a alijena­ cije . sa svim osta lim »esh a tolog ija m a devetnaestog veka«. pa se ne m ože n i p o jm iti neko znanje o čoveku. P o n jem u .« B itn o je rekao R ikardo. p re k o H userla do Sartra. oduvek zam i­ šljao »e s h a to lo g ije «. Ali ut. to je s t šmeh d e lo m ičn o n eču ja n . ovo tvrđenje je protivno osnovnoj m isli R e či i stvari. »u d u b ok om nivou zapadnog znanja. dva stava p rošlosti. za Fukoov sistem neočekivano.

42

SR ET EN M A R IC

S a m o je s m rt Boga, možda, od ju če. A li B o g hrišćanski n ije je d in i bog. I m n o g i d ru gi b o g o v i su p re njega u m ira li. I n ajlepši m eđu n jim a : Pan. A. čovek se ipak, nekako, sna­ lazio, iz m iš lja o druge. H u m a n iz m i su se takođe s m en jiva li kroz vekove. Istina, i sam Fuko, negde p r i k ra ju knjige, sasvim ničeovski, a li neočekivano, o b ja v lju je : » N o v i bogovi, isti, već n ad im aju budući O kean.« N o odm ah dodaje: »č o ­ vek će n esta ti«. K o ji čovek? Čovek X I X veka? K o bi za n jim Žalio! A k o osta je večni, sta ri čovek, šta se b itn o m enja? A ko nestaje čovek uopšte, kao što tvrde Lakan i ostali, šta će b o g o v i bez čoveka? U m ira li bi od dosade, kao što je u m ira o je v re js k i bog, sam u tm in i nad bezdanom. K a tka d je F u k o p re ciz n iji, a li onda su pustoš i tama p o tp u n i: » S v i ti zahtevi lju d ske ličn osti, egzistencije, apstra ktn i su, to je s t odsečeni od naučnog i teh n ičk og sveta, k o ji je naš stvarni s vet.« L e v i S tros m is li sasvim su p rotno. N je m u se kosa diže p r i p o m is li na naš »te h n ič k i svet«. JCad b i F u k o zb ilja m is lio da u istinu valja lik v id ira ti čoveka i n jegove eshato­ lo g ije radi »n a u čn og sveta«, sasvim bi bile opravdane o p tu ­ žbe k o je su neki m la d i o k o S a rtra p o d ig li p r o tiv njega pa i p r o tiv L e v i S trosa : da su sa s v o jim s tru k tu ra liz m o m ide­ o lo z i teh n ok ra tije. Šta bi b io inače, ako ne id e o lo g ija tehn ok ra tije, ta j svet »z a lju b lje n u s is te m « za k o ji je »lju d s k o srce nešto a p stra k tn o«, svet predat izg ra d n ji sistema, ignoriš u ći p o tp u n o »zahteve lju d ske lič n o s ti« (F u k o ). N e m a su m n je da F u k o tako što ne želi. A li se im a utisak da uživa u paradoksu i da je g o to v na sve k ra jn o ­ sti da bi u n ištio h id ru su b jek tivizm a i hum anizm a. Z a to što »s v i re ž im i Is to k a i Zapada p ro tu ra ju s v o ju lošu robu pod zastavom h u m anizm a«, va lja o d b a citi i sam p oja m , a onda i svaku b rigu o čoveku. » P ro b le m i odnosa čoveka i sveta, p ro b le m stvarnosti, p ro b le m u m e tn ičk o g stvarala­ štva . . . ne zaslužuju da budu te o rijs k i p r o b le m i. . . N aš sistem se apsolutno ne bavi n jim a .« O d bacivanje hum anizm a i p o jm a čovek od ređ u je i F u k o o v o shvatanje nove litera tu re. V e ć su sta ri fo rm a lis ti is k lju č ili iz razm atranja k a te g o riju prikazanog sveta. O tud zanem arivanje sem a n tičn og sadržaja. K o d Fukoa to se p re t­ vara u odba civa n je sm isla uopšte, sm isla kao elem enta ko­ m u n ik a cije : savrem ena lite ra tu ra je odbacila svest, već sa M a la rm e o m ona je is k lju čila iz dela pisca i čitaoca. R eč o sta je sama da kaže sam o sebe. Pisana re č nem a više druge fu n k c ije do da »tr e p e r i u s ja ju svog b ića «. L ite ra tu ra se

EG Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE S T R U K T U R A LI 7 MA

43

već p o če tk o m X I X veka ( ! ) » rekonstruisala u nezavisnom , teško p ristu p a čn om obliku , zaplevši se u zagonetku svog rođenja, usm erena na č is ti čin p is a n ja . . . ona vraća natrag je zik gra m a tike na razgolićenu m o ć govoren ja , gde susreće d iv lje biće reči. U tren u tk u kad govor, kao rasuta reč, p o­ staje p re d m e t znanja, ona se p o n o v o ja v lja u sasvim sup­ ro tn o m m o d a lite tu : ć u tljiv o , op rezn o sta vlja n je re č i na b elin u h a rtije , gde re č ne m ože im a ti n i zvučnost n i sagovornika, gde nem a šta d ru go da kaže do sebe.« N e v id im da bi se to što v e li m o g lo od n o s iti na lite ra tu ru » p o če tk o m X I X veka«, na Balzaka, Stendala, V ik to ra Ig a ili Puškina, č ije re č i im a ju zvučnost, traže sagovornika i, kao prave reči, g o vore nešto van sebe. Sa svim re m in iscen cija m a na Blanšoa i M a la rm eova očajanja, F u k o ovde kao da piše pro g ra m za T e l Quel, i nudi nam litera tu ru , d ob ru ili lošu svejedno, to uvek zavisi od pisca, svojevrsn u i novu, lite ­ ra tu ru v rlo rafinovanu, iako m ožda ja lovu, gde bi pisac, m a js to r zanata, k o ris te ći se a n on im n om — tako re ć i rečn ičk o m — m o ć i reči, a li odsutan lič n o iz svog dela, p ra ­ v io vešte kom b in a cije, o s ta v lja ju ći čita oca da s n jim a radi šta m u je volja , da sam od toga p ra v i jezik, polazeći, p o ćudi, od mase lite ra rn o nesvesnog da bi dosegao do lične estetske svesti; tu sve što se zbiva zbiva se u h e rm e tičk im m onadam a čitalaca, a čovek je ili »ra s tv o re n «, p osta je deo k osm ičk e m a te rije , ili, ako neće da igra igru, is k lju ču je sebe, kao Fuko, sa »filo s o fs k im s m e h o m «. N ik o ne o p š ti n i s kim , sm isla nema. Fukoova p o ru k a je zasada sam o negativna, njegova m isao m u jo š ne nalazi zaključke. »N a m od ern om te o r ij­ sk om p o lju danas se ne iz m iš lja ju sistem i k o ji se ne daju doka za ti«, v e li on, i dodaje: »N ik a d nisam prikazao arhe­ o lo g iju [ te o riju o epistem e — S. M .] kao kakvu nauku, čak n i kao p rv e osnove neke buduće nauke.« Š to je tačno, bar donekle, iako se filo s o f F u k o neprestano poziva na izvesne nauke. R eči i stvari su, p re svega, k ritik a dosadašnjih osno­ va svih sistem a i beseda starih nauka. K o lik o tu im a nauke a k o lik o v iz ije sveta i apokalipse, d ru go je pitanje. F u k o se poziva na naučnika psihoanalitičara Lakana, č ija je pa­ rola »n a tra g F r o jd u «. A li, da i ne g o v o rim o o d ru gim na­ učnicim a čija su m iš lje n ja sasvim suprotna L a k a n ovim i F u k oovim , sam F ro jd , i p ored sveg svog pesim izm a, ne daje im za pravo. Z a njega svest p o s to ji i on na n ju m n ogo polaže, a nesvesno neurotičara, na kom e F u k o i Lakan za­

44

SR ETEN M A R IC

snivaju svoje teo rije , sm a tra — bolešću. Za njega Das E s soli Ic h werden, nesvesno ono m ora p osta ti svesno ja, i tek tada se m ože g o v o riti o čoveku. »N a ša terapeutika delu je p re tv a ra ju ći nesvesno u svesno«, je r svest definiše čo­ veka; nesigurna, uvek ugrožena, ali bez n je čovek n ije čo­ vek. Is to je to lik o sasvim p ro iz v o ljn a Fukoova tvrd n ja 0 k ra ju svih »ç s h a to lo g ija «, i o M arksu k o ji je u X X stoleću m rtv a riba. N ik a d na Zapadu n ije b ilo više u to p is tičk ih pokreta, bar m eđu m ladim a, a M arks, m a šta ko o n jem u m islio, zapravo tek u X X stoleću p o č in je da živi. Sve silov itije . B a r na Zapadu nikad se M arks n ije to lik o čita o 1 izdavao kao danas, kad se na njega p o ziv a ju ne samo m lad i »a p o k a lip tič a ri«, već i sta ri p rofe s o ri, i desni k o lik o i levi. S p ra v o m ili ne, izopa ča va ju ći ga ili ra zvija ju ći, već kako ko. »M o ž d a ste, pod te re to m svega što ste rek li, u b ili B o ­ ga«, p o ru č u je Fu ko lju d im a , »a li ne m is lite da ćete sa svim što ste re k li n a čin iti čoveka k o ji će ž iv e ti duže nego B o g .« Šta će b iti sa Iju d im a -živim leševim a k o ji će p ro d u ž iti da Životare i posle svoje sm rti, on ne veli. I H egel je b io za­ m is lio m učan kra j is to rije i k ra j u m etnosti, a li je osta vio lju d im a da udobno žive kao is to rijs k i penzion eri. Fukoa, bar zasada, ljudske egzistencije i svesti m n ogo ne interesuju. »S tra s t za sistem « k o ji on p ro k la m u je m ože b iti sam o strast odabranih. U glavnom p rofesora filo s o fije . Svakako, on jo š n ije rekao p osled n ju reč. »O v a knjiga je tu «, veli, »d a b i o tk lo n ila neke p reth od n e teškoće.« N a velik o pita n je, k o je ipak n ik o ne m ože zaobići, pa n i sa m rtv im čovek om na rukama, o »v e lik o j istorijsk o-tra n scen d en ta ln oj sudbini Zapada« p o s to ji, veli on, »s a m o p o litič k i od govor. Zasada taj o d g o v o r od la žem o«. A li m i sm o svi od M arksa bar jed n o n a u čili: kakva je te o rija , kakav je te o rijs k i odgovor, takva m o ra b iti i p o litik a , takav m ora b iti i p o litič k i od govor, pa je teško za m is liti kakav p o liti­ čk i o d g o v o r m ože dati te o rija k oja od b ija da m is li »p r o ­ blem e odnosa čoveka i sveta, p ro b le m stv a rn o s ti«. N em a su m n je da će »p o litič k i o d g o v o r« m o ra ti da stavi u pitanje, pa i da se od reče od m n ogo čega već rečen og u F u k o o v o j te o riji, m n o g o čega bitnog. Pam etan kao što je, on to već i p red viđ a : » N e m a s u m n je «, veli, » m n og i, kao ja, pišu da ne b i im a li lika. N e p ita jte m e ko sam, ne re cite m i da ostanem kakav sam : to je m o ra l zvaničnih ličn ih podataka, on važi za našu ličn u kartu. N eka nas ostavi na m iru kad

E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTU RALIZM A

je u p ita n ju p isa n je.« Slažem se, im a pravo. P ra v o k oje m u n ik o neće p rizn a ti kad p očn e da daje p olitičk e odgovore.

N i »filo s o fs k i s m e h « n i »s tra s t za s is te m « M išela Fukoa ne u p u ću ju n i na šta, p red n jim a je p on or. K o d L e v i Strosa, negacija evropskog hum anizm a čezne za naslućenim osmišIje n jim a . Iza fo rm u la i tabela s to ji pesnik i filo s o f, iza filo s o fa nešto rede, nešto što se nekada, u d revnim d o b rim vrem enim a, sreta lo p o svim naseobinam a i pustin ja m a E v ­ ro p e : m udrac, o n a j č i j i glas dopiraše do m nogih, i m ladih i starih, danas v o x clam antis in deserto. N adam se da ću u skoro za vršiti s tu d iju o R usou u naše vrem e, gde će b iti dosta govora o L e v i Strosu, učeniku ženevskog m udraca, n a jzn a ča jn ijem p osle M e lv ila i T o ls to ja . O vde sam o neko­ lik o re či bez k o jih b i o v a j spis ostao krnj. K a o i za Rusoa, i za L e v i S trosa nesreće i srozavanja čoveka sk rivila je civiliza cija , naša evropska p re svega, zato što je naša i što je n a jm oćn ija , ali i svaka druga, neizbežno, zbog sveg što sa sob om nosi n eprirod e, izopačenja, alijena­ cije . P re svake m isli, p re svake nauke, stru k tu ra lis tičk e ili druge, p o s to ji kod L e v i S trosa živ o tn o nesnalaženje, od vra t­ nost prem a o k oln om . » N ije slu ča jn o što etn ogra f retk o im a neutralan odnos p rem a s v o jo j d ru štven oj g r u p i. . . Im a m n ogo verova tn oće da se u n je g o v o j p rošlosti nalaze m i­ to v i k o ji p ok a zu ju da je m a lo ili n im a lo p rilagođ en dru­ štvu u kom e je r o đ e n . . . On je fu n k c ija prezira, a katkad i n e p rija te ljs k o g stava, k oje u n je m u izazivaju o b ič a ji na snazi u n je g o v o j sred in i.« U sva koj d ru g o j on se oseća b o lje i to le ra n tn iji. Anyw here o u t o f this w orld : iza naučnika, kao lju d s k i razlog nauci mu, nalazim o staru rusoovsko-rom antičarsku nelagodnost, kom pleks bega. N e kao s im p to m bolesti, već m ožda zdravlja. K re n ite u svet, a n a ro čito kao etn olog m ed p osled n je ostatke lju d i drugačijih, ku ltu ra svojeb itn ih , k oje naša urođena n e trp e ljiv o s t nem ilosn o uni­ štava, pa ćete naći na p retek hrane za takav prezir. Im a u našoj e v ro p s k o j civ iliz a ciji, sebičnoj, svirep oj, osva ja čk oj i n iš te ćo j kao i svaka civiliza cija , nečeg, č in i m i se, speci­ fič n o n je n o g : ona je bolesno n e trp e ljiv a prem a svem u dru­ gačijem u svetu: p rem a veri, prem a ob iča jim a , prem a um etnosti. Sve svuda m o ra b iti isto, k la n ja ti se istim , je d in im

46

SR ET EN M A R IC

bogovim a, m is liti iste, jed in e istine. Postala je, bar na reči, nešto tr p e ljiv ija tek od kad je prestala da v e ru je u sebe, a li danas sama naša tehnika au tom a tski sve nivelira. D ok n ije b ilo sile tehnike, E v ro p a je bila zem lja od u ševljenih m isionara svih vera i nevera, k o ji su i n a jlep šim kulturam a n a m eta li sv o ju b o fl duhovnu robu. Z a to je L e v i S tro s p o ­ stao v e lik i p o b o rn ik koegzisten cije ra zn orod n ih svetova, prava p osled n jih ostataka dru gačijih da liv e s v o jim živo­ tom . Sa o n im izra zito m a zoh ističk im osećanjem krivice, k oje karakteriše evropsku m isao č im se, u s v o jo j m oči, sučeljava i p o re d i sa d rugim a, naši genocidi, naš danas m ožda već d e fin itiv n i raskid sa p riro d o m , jesu tem e k oje p od a stiru i sve te o rije L e v i S trosa o zakonim a » d iv lje m i­ s li«, jed in e prave, o egzogam iji, fa ta ln om tre n u tk u kad čo­ vek iz b ija iz p riro d e u kultu ru , o m itu , m is li u k on k ret­ n im slikam a kosmosa. C iv iliza cija uopšte je p rv o b itn i greh i pad; č im ude u n ju, čovečanstvo p o č in je da sebi stvara drugu p riro d u ka­ ko bi » isp u n ilo nesavladljivu distancu što ga odvaja od sveta k o ji opljačkana i p o ro b lje n a P riro d a već napušta«. M i sm o u p osled n jem sta d iju te d egeneracije: »K a o ž iv o ti­ n ja k oja sta ri i čija lju štu ra , sve deblja, stvara k oru k oja onem ogućava disanje i ubrzava starenje, tako evropska z e m lja . . . « O n o što evrop sk i p u tn ik p o svetu p rv o v id i »je s u naše pogani bačene u lice čovečanstva«. Naša c iv ili­ zacija, više no ik o ja druga, jeste civ iliz a cija egocentrizm a, c iv iliz a c ija razularenih ja ; nečeg što ne p o s to ji, je r »n em a ja k o je ne bi b ilo deo jed n og M i«, civ iliz a cija hom ocentrična, a »h u m a n iza m p ra v iln o shvaćen ne p o č in je od m e­ ne, već stavlja kosm os ispred života, živ o t ispred čoveka, p o s to ja n je drugih p re s a m o lju b lja «. G reh naše filo s o fije i jeste u tom e da, kako je to R uso već video, »n a m e rn o podstiče antagonizam izm eđu ja i d ru g og «. Savrem ena filo s o ­ fija — tu L e v i S tro s m isli, p re svega, na S a rtra i egzisten­ c ija liz a m — sa s v o jim » uzdizanjem ličn ih p re o k u p a cija na d ostoja n stvo filo s o fs k ih p rob lem a , p re ti da se završi nekom v rs to m m eta fizik e za m id in e tk in je «; ona ne shvata da j o j je dužnost da »b ić e razum e u odnosu na njega samog, a ne u odnosu na m o je ja «. D a lek o sm o ne sam o od K anta već i od Sokrata, pesi­ m izam L e v i S trosa im a k osm ičk e razm ere. P o zakonu svog života, čovečanstvo sve brže s rlja ka m rtv ilu bez raznoli­ k o s ti jed n e s tru k tu re k o ja se stin ja va ; da b i napredovali,

EG Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTURALIZM A

»lju d i m o ra ju da sarađuju, a li u tok u te saradnje d o p ri­ nosi n jih o v e početn e ra zn olik osti se p oistoveću ju , a baš ta ra zn olikost je i čin ila n jih o v u saradnju p lo d n o m i nuž­ n om . . . Čak i kad se sve zbiva pod p ris ilo m , i kad su eksploatisani, p a rtn e ri neizbežno p osta ju čla n ovi iste zajednice, a sistem je neprestano guran ka in e r c iji od strane jedne stvarne sociološk e e n tro p ije .« E n tro p ija je la jtm o tiv L e v i S trosove m is li o ku ltu ri. U fiz ič k o m procesu k o ji nosi kosm os ka m la k o j sm rti, čo ­ vek je aktivan suradnik, » mašina m ožda savršenija od dru­ gih, koja radi na rasapu p rv o b itn o g poretka, g u ra ju ći sna­ žno organizovanu m a te riju ka sve v e ć o j in e rc iji, in e r c iji ko­ ja će jed n og dana p osta ti d e fin itiv n a «. Sve tom e služi: naše nauke — i sam stru ktu ra liza m , kao završna faza jed n og razvoja — naše tehnike, naši im p e rija liz m i, sam o su u b r­ zanja fa ta ln og toka. Š to god čovek radi otkako p o s to ji, otk a k o ob ra đ u je p o lja i diže gradove, sve »o s im kad se p lo d i«, jeste »v e s e lo rastvaranje m ilija rd e s tru k tu ra «; c iv ili­ zacija je »b a sn oslovn o kom pleksan m ehanizam . . . č ija je fu n k cija da p ro iz v o d i ono što fiz ič a ri nazivaju e n tro p ijo m «. N e u m itn o m zakonu sve je podložno, u k o s m ičk im razmeram a m a terija , u lju d s k im i sam duh, kao i n jegov nosilac — govor. S ta v lja ju ć i m agičnu m o ć re č i ne, kao Fuko, u R e­ nesansu, već u sve početke, L e v i S tro s v e li: »U k o lik o su re či postale stva r svih, u k o lik o je n jih o v a fu n k cija znaka zam enila n jih o v o svojstvo vrednosti, g o v o r je d oprineo, za­ jed n o sa naučnom civ iliz a cijo m , osirom a šen ju opažaja, odu-' zim a n ju recim a n jih o v e a fektivne estetske i m agične im ­ p lik a cije , sh em atizovanju m is li«. I reči, u p otreb lja va n e i zlo­ u p otrebljavane, hlape. O tud rezign ira n i zaključak svih raz­ m iš lja n ja : »N e a n tro p o lo g ijo m , već a n tr o p o lo g ijo m ’ treba lo b i nazvati naučnu d iscip lin u k oja se posvetila n a jvišim m an ifesta cija m a to g procesa raspadanja.« U to m kontekstu, vrem e više n ije sam o n e p rija te lj s tru k tu re ; on o n ije pozitivna, stvaralačka sila, m e d iju m na­ pretka, kao što tvrd e filo s o fi, već m era u m ira n ja sveta, p r i­ rode, čoveka. S m isao vrem ena je k reta n je kosmosa ka in er­ c iji, zakon e n tro p ije je zakon vrem ena. Otud, možda, kod L e v i S trosa to lik a a n tip a tija prem a vrem enu, da je čak i iz s v o jih te o rija o braku izbacio tertia pars, c ilj i sm isao braka — dete. M ožda ne zato što ne bi voleo decu, a li dete u bezvrem ensku ra ču n icu srod n ičkih sp lita n ja unosi d ija ­ lek tik u vrem ena, i to stvaralačkog. Jedan tum ač v e li da

48

S R ET EN M A R IC

je za L e v i S trosa dete s im b o ličn a vred n ost nula, on o nem iš lje n o i isk lju čen o — kao etnolog. S p o m e n im o da je F ro jd o v a te o rija civ iliza cije , sa n je­ g o v im »n a g o n o m s m rti«, bliska, u izvesnom pogledu, L e v i S tro s o v o j te o r iji e n tro p ije : naše nesreće dolaze od naše individualnosti, od čin je n ice da sm o lju d i, naše su b lim a cije p o te n c ira ju razaračku snagu suzbijenih nagona i jed n og dana sve m o ra da eksplodira, tim p re što nas naš n a jd u b lji in s tin k t vraća natrag u p rv o b itn o anorgansko stanje, tam o odakle sm o p o š li: »N e ž iv o je b ilo p re ž iv o g «, v e li F ro jd , p od ra zu m eva ju ći da će b iti i posle. Sve vuče L e v i S trosa ka p rv o b itn o m , ka dalekim p o ­ čecim a, p re civiliza cija , p re pronalaska pism a, p re is to rije , tog sam ouništavanja čoveka čovekom , k u ltu re ku ltu rom . A m e ro in d ijs k a plem ena, kod k o jih je u m la d osti p ro v e o n e k o lik o m eseci, sred tropske šume, plem ena na s a m o j gra­ n ici izm eđu p riro d e i kulture, gde je čovek jo š m n o g o p r i­ roda, tek nešto kultura, p re d s ta v lja ju za njega uzorne za­ jed nice, m a lo b ro jn e pa zato, kako je to R uso ve ć shvatio, pod obn e da žive u p u n o j solid a rn osti s v o jih članova m eđu­ sobno i svih sa p riro d o m , neposredno p ris u tn ih sebi sa­ m im , svaki član na dom aku re č i svakog drugog, bez s m rt­ nog greha kidanja spona sa kosm osom , bez uča u riva n ja u ilu zo rn o ja. T u je razum eo da » zapadni čovek nikad n ije bio b liž i no što je sad, na k ra ju ova posled n ja č e tir i veka, da shvati da je tim e što je sebi p ris v o jio p ra vo da p o tp u n o 'o d v o ji čovečanstvo od životin jstva , d a ju ći p rv o m sve što je oduzim ao drugom e, o tv o rio jedan u k le ti krug, i da će m u ta ista granica, neprestano pom erana, p o s lu ž iti da o d v o ji lju d e od d ru gih lju d i, da p reten d u je, u k o ris t sve užih ma­ njina, na p riv ile g ij jed n og hum anizm a, izopačenog č i m 'j e nastao zato što je tražio u s a m o lju b lju svoje načelo i svoj p o ja m .« Za čovečanstvo bi b io spas da je znalo da se zaustavi na n ek om od ranih stupnjeva razvoja, n a jb o lje m ožda na n eolitik u m u , k o ji je i d o v o ljn o kultura i jo š uvek priroda. Tada su lju d i već b ili u č in ili sva o tk rić a neophodna za n ji­ hovu bezbednost: zem ljora d n ju , g rn ča riju , i dr., ali jo š nisu o t v o r ili u k le ti krug, jo š su se nalazili, kako bi rekao Ruso, » u zla tn o j sred in i izm eđu in d olen tn osti p rim itiv n o g stanja i neobuzdane a k tiv n o s ti našeg s a m o lju b lja «. Istina, n i tada čovek n ije b io slobodan, ali, v e li L e v i Stros, »b io je rob sam o sv o je č o v e č n o s ti. . . u izvesn oj m e ri oslobođ en ro p ­

E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTURALIZM A

49

stva ublažavajućim ja stu k om s v o jih snova.« N e o lits k i čovek n ije znao za v e lik o zlo civ iliza cije , n ije jo š b io pronašao pism o. K a o što S o s ir ne trp i p is m o u lin g v is tici, L e v i S tro s sm atra da je on o jedan od u zročn ika i p ra tila c svega nega­ tivn og u c iv iliz a c iji. P re svega, netačno je đa je on o slu­ žilo š iren ju i rastu znanja: »O d pronalaska pism a zapadni svet je živeo nekih 5000 godina, za k o je su vrem e znanja više flu k tu ira la nego što su se uvećala; u n e o litik u je č o ­ večanstvo u čin ilo bez pism a džinovske korake, sa p is m o m su is to rijs k e c iv iliz a c ije Zapada sta gn ira le«. Ova paradoksalna tvrd n ja ukazuje k olik a je L e v i S trosova averzija prem a istor iji: za njega je pism o, p re svega, p oslu žilo da se u te m e lji is to rija kao eksploatacija čoveka od strane čoveka. »J e d in i fen om en k o ji ga je vern o p ra tio jeste stvaranje gradova i carstava, to je s t in teg ra cija u p o litič k i sistem velik og b ro ja individua i n jih o v e 'h ije ra rh iz a cije u kaste i klase.« I danas je na Zapadu alfabet izaći ja masa, u vođ en je obaveznog ško­ lovanja, u u sk oj vezi sa obaveznom v o jn o m službom i sa p ro le ta riz a c ijo m m asa; op ism en ja va n je i ja ča n je vla sti idu uporedo. P o š to sm o u dom enu p o e z ije i m u d rosti, gde je » sve prola zn o sam o s im b o l«, kako v e li Gete, svejedno je da li L e v i S tro s m a lo s ilu je činjenice. Da je znanje za pet hiljada godina, otk a k o je pronađ eno pism o, sam o flu k tu ira lo i stalo opet da n a pred uje tek u devetnaestom veku, m ože da tv rd i stru k tu ra lista k o ji u »besed a m a « v id i dokum enat o m en ta l­ n o j s tru k tu ri a zanem aruje značaj pism a u nauci: prenoše­ n je i g o m ila n je znanja i istina kroz generacije. V id e ti u p i­ sm u sam o jed n u stranu, sam o in s tru m e n t eksploatacije, a za n em a riti n je g o v o drugo, em a n cipa torsko lice, lo g ičn o je ako se negira dvosm isleni značaj i same is to rije : i p ro k le t­ stva, i m ogu ćeg spasa, i bede i veličine. R uso je nedostižni uzor, »u č it e lj s v iju n a s«; sledeći njega, L e v i S tro s nalazi p ra vog čoveka u »d o b ro m d iv lja ­ ku«. Za a m e rin d ijs k o p lem e k o je je poznao, N am bukvare, on v e li da su p ra v i d iv lja ci pa, dakle, dobri, hvali n jih o v u »o g ro m n u dobroćud nost, n jih o v u duboku bezbrižn ost«, id ilu n jih o v ih odnosa, Iju te ć i se grd n o na druge etnologe što tv r­ de da je baš to p le m e jed n o od n a jz lijih i n a jisk va ren ijih k o je su susreli. A li L e v i Stros- im a savesnost evropskog na­ učnika, pa p ored s v o jih utisaka i sudova kazuje i čin je n ice k o je je konstatovao, a iz tih se čin je n ica dâ n a slu titi da ti N a m b u k va ra d iv lja ci, ako nisu gori, nisu n i b o lji od civ i-

za Levi Strosa naš subjektiyistički individualizam usam­ ljen og velegrađanina izazvala je samo filosofija. da je p riča o a u ten tičn im lju d im a i dru­ 1 Na stranu pitanje da li ta plemena. Z a r n jegove Isp ovesti ne p o č in ju o n im slavnim v je ru ju p ro v o k a tiv n o g s u b je k tiv i­ zm a: »Ja nisam sazdan kao ik o ji drugi čovek koga sam ikad vid eo. padanja u haos i re s tru k tu rira n ja . ok o n jih druga plem ena m in u ciozn o h ije ra rh izovana u sistem kasta. . 1 N ik o ne veru je više u m oć reči od strukturalista. tv rd i L e v i Stros. ali m u p rip is u je i m noge id eje današnjeg stru k tu ra liste. im aju neke sličnosti sa plemenima starog neol’ tikuma. potresa. Zna L e v i S tro s da m u je glas glas va p iju ćeg u p u s tin ji c iv iliza cije . . A k o ne v red im više. u zor je preudešen prem a v la s titim sklo­ nostim a. onda u e v ro p s k o j litera ­ tu ri uopšte i nem a su b jek tivizm a .1 3 L e v i S tro s je rusoista. o n i je trp e kao nepre­ kid ni niz mena. v e li sam L e v i Stros.. usuđujem se da v e ru je m da sam onakav kakav n ije n ik o od svih lju d i k o ji p ostoje. uzajam nih trova n ja i uopštenog zločina. poslednji ostaci nekadašnjih 3 civilizacija. T o je o tk rić e R u soovih Isp ove­ sti«. najzad oslob ođ en i od antagonizm a k o je je sam o filo s o fija iza zva la . rom a n tika . N e znam kakva je n jih o v a organizacija. O n od autora Isp ovesti p ra v i p rv o g p ro tiv n ik a filo s o fije svesti. i dodaje da je p rin c ip R u soovih m is li »o d b ija n je p oistovećen ja sa sam im s o b o m «. društvo nasilja. ako R u so n ije in sistira o na sa m od rža vlju svoga ja. A k o i ne znaju za is to riju u sm islu razvoja.50 SR ET EN M AR IC lizovanih: dru štvo k o je se is tre b lju je u ratovim a . Im a svega u Rusou. ako S an jaren ja usam ljenog šetača nisu »p o is to v e će n je sa sam im s o b o m «. ja nisam »ja « . ali su. on og k o ji je d op rin eo da se »s je ­ dine ja i drugi. Z b ilja se ne v id i u čem je stvarna pred n ost tog »tra d icio n a ln o arh a ičkog života tih au ten tičn ih društava«. M oguće. izdaje. n ije niko. nasuprot našima.u U stvari. gde su » nesavršeno i n ep otp u n o autentične grupe organizovane u š iri sistem k o ji takođe pa ti od n ea u te n tičn o s ti«. A li. u zročn ik u sviju zala. da će b u jica is to rije ubrzo od n eti i p osled njeg p ra vog divljaka. svo­ je vrste Ita lija iz doba Cezara B ord žije. u džungli. već n a js la b iji od svih »d ru g ih «.« N isu se bez razloga u č ili kod Rusoa K ant. On sa R u soom d eli lju b a v prem a » d o b ro m d ivlja ­ k u « i m rž n ju na civ iliza ciju . Za Fukoa će otkrića etnologije i psihoanalize preobraziti našu politiku. k o ji ignorišu 4 smisao reči. bar sam d ru gačiji. ali kao i uvek kad je re č o o r i­ ginalnom m isliocu . sasvim strane k o n tra d ik to rn o j fig u r i pisca k o ji je o tv o rio eru m o ­ d ernog subjektivizm a. su b jek tiviza m X I X i X X veka.

« O n tu m u d rost ipak ne nalazi kod divljaka — životne situ a cije su isuviše ra zličite — već u m is li sa kraja dugog is to rijs k o g iskustva. m is li L e v i Stros.E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTURALIZM A 5J štvim a san o izg u b ljen om raju. u k o n te m p la ciji jednog m inerala lepšeg no sva naša dela. već u nama. k o je nam n e h o tič n i m eđu­ sobno razum evanje dozvoljava da u p u tim o je d n o j m a čk i«. da ga nauči da »iz m e đ u m i i ništa za ja nem a m esta«. onog k o ji je saznao: »S v e t je p o če o bez čoveka i završiće se bez n jega . . k o ji u budizm u slavi aseksuiranu re lig iju m ira. prek in u v sv o ju d e lo tv o rn o s t u d ru štven oj košnici. u m is li Dalekoga istoka.« B u d ističk a m udrost. odnosno uzajam nog isk lju čen ja bitka i znanja. p lo d u svesne discipline. on o »g d e nestaje razlike izm eđu sm isla i odsustva sm isla«. i bu­ dizam o d riče sm isao svetu. k o ji. vedrine i uzajam nog oproštaja. K a o i strukturalizam . Ona je v rlo bliska m arksizm u. re lig iju č i j i je v rh o v n i c ilj da u b ije u čoveku ono » m rsk o ja «. n it je ispred. T u su estetska kon tem p la cija i T a o isto. ne­ ma p ro tiv re č n o s ti. »Iz m e đ u m arksističke k ritik e koja oslobađa čoveka — naučivši ga da p riv id n i sm isao n jeg ovog pona­ šanja nestaje č im on pristane da p ro š iri p red m et k o ji ispi­ tu je — i b u d ističke k ritik e koja dovršava oslobođenje. kako sam veli. i jedna i druga su »m e ta fiz ič k i o d g o v o r na p ro b le m lju d sk og op h ođ en ja «. . u nesvesnom. bez interd ikta . ili bar za etnologa. v eli L e v i Stros. A li kao takvi — i jedan i druga b lisk i m is tici. katkad čista m istika. N o sva lutanja i traganja za izgu b ljen im m ogu sam o da nas ob od re da n a slu tim o m o ­ gućnost kakva-takva spasa za nas danas. re­ lig iju ne-znanja. re lig iju vraćanja u u tro b u m aterinu. ü idealu ne-delatnosti v e lik o g učenja Tao. a li i estetska m u d rost čoveka k o ji je razum eo da je sve svetovno taština i da je za ž iv o t v i­ talna šansa da. on je jo š p re 2500 godina o tk rio je d in o »ta jn o p ris u s tv o «. . već s onu stranu: u ekstazi. n iti iza nas. da »p o zn a m o na­ šu p ra vu p riro d u p re no što je v r tlo g m ehaničke civiliza ­ c ije . u m iris u krina u čen ijem od svih naših knjiga. androginu. ili bolje. N a m b u k va re i d ru gi m ogu nam sam o p o m o ć i da n a slu tim o šta bi m ogla b iti »n e p o k o ­ le b ljiv a osnova p ra vog lju d sk og d ru štva «. to jest ne s ovu stranu svesti. zanavek ne unakazi«. žensku. ili u m igu oka otežalog od s trp ljen ja . spozna suštinu onog što je b io i što je sad. »s ovu stranu m is li i s onu stranu društva.

ne obu h va tiv sve. prom a še bitno. S tru k tu ra lis tičk a jed n ostra n ost previđa štošta. p o š to već živim . i p a rcija ln e d efin icije. čak i kad n ije nameran. i L e v i S trosa verovatno. da se živeti može. nesvesno je vanvrem ensko. » S m a tra m da je svojstven o sam o čoveku da d oživi sa u beđ en jem : to sam u čin io. k oje se od svih Ž iv o tin ja ra zlik u je p o tom e što je svesno c ilja i sm isla s v o jih dela u o k v iru tr i kantovske k ategorije. a li ne zna šta b i s n jim . I p ored sveg v ita ln o g optim izm a . v e li da je je d n o od b itn ih svojstava . a li je jo š više jed n ostra n o kad se is k lju č i svest. Čovek je složeno biće. Da za klju ­ č im : gla vn i nedostatak s tru k tu ra lizm a č in i m i se da je n je ­ gova jed n ostra n ost: h te ti re ći suštinu i sudbinu čoveka uzi­ m a ju ći u o b z ir sam o n je g o v o nesvesno. F u k oova v ir­ tuozna re to rik a m e zabavlja. im a kod L e v i Strosa stranica koje. od jed n om o tv a ra ju oči. kao apokalipsa. a li ne zanosi. jeste nem in ova n : nesvesno ne zna za vrem e.52 SR ET EN M A R IĆ N a k ra ju koja ličn a opaska: F u k o m i se č in i konsekv e n tn iji u p oređ en ju sa dvosm islenom . pa se vrem e ne m ože n i susresti ta m o gde ga nema. na koga se s tru k tu ra ­ lis ti često poziva ju . o d je k u je kao vapaj tebanskih pustinjaka. što ipak ne d ozvoljava ek stra p ola cije do tota ln ih sudova. m o ja radnja je to izm e n ila . gde je reč sam o o nesvesnom. u koleb a n jim a izm eđu s tru k tu ra ln og in telektu a lizm a k o ji elim in iše »a fe k te « i kom pleksa kafkinski neprilagođ enog k o ji na » a fek tim a « izgara. F ro jd . i neprestana igra m eđu n jim a . dok im a trenu­ taka kad osečam kako re č etnologa. pa vam se č in i da će u brzo je re m ija d e zapadnog etnologa i n je m u sličn ih izgledati preblage. N o ovde n ije m esto m o jim jerem ija d a m a . b olne solid a rn osti sa lju d im a i k o s m ičk im silama.« I to je m ožda jed n o­ strano. višem islen om besed om L e v i Strosa. takav odnos prem a vrem enu. kad je čovek o či­ gledno i on o svesno i on o nesvesno u n jem u . Da spo­ m en em o sam o jed no: s tru k tu ra lis ti vrem e sm eta. svojstva svih k o ji žive. on ga ne negira. T a k vom ekskluzivnošću i ogra n iča va n jem postiže se. kidanom izm eđu im pera tiva s tru k tu ra ­ lizm a i religiozn e sam ilosti. P ozn a ti a m e ričk i psih oa n a litiča r Betelh a jm definiše čoveka kao znajuće biće. U n je g o v o m sistem u. kao i u egzaktnim naukama. to je s t nekako ipak slu­ teći. često v r lo m nogo. kroz sve la v irin te uče­ nih kabinetskih form u la .

k oja p rožim a m isao L e v i S trosa kao i Fukoa. S reten M A R IĆ . A što se tiče svesti o finitude. i n ije li re č ništa najčešće u p o tre b ljivan te rm in i od izvesne »k o n tin e n ta ln e filo s o fije «? A rgu ­ m e n ti su drugi. k o ji je nerazdvojan od svesti. ili u o n im p o lu ta m n im di­ m enzijam a gde se sile visina bore sa silam a dubina. gde je njegova m isao i njegova svest. n ije li ona i la jtm o tiv evropske lite ra tu re od rom a n tik e naovam o. da tu čovek » u s v o jo j slob od i i egzi­ s te n c iji n esta je«. da u dubini nem a čoveka. v e li on. »d a p s ih ičk i nesvesni p ro ce s i nisu raspoređeni u vrem en sk om redu. gde Es p osta je Ich. Ich Es. kod stru k tu ra lista i ign orisanje p rin cip a stvarnosti. ka­ te g o rije vrem ena. » T o zn a či«. m eđu in im . Šta ako »d u b in e « čoveka treba tra ž iti u n je g o v im »v is in a m a «. k o je m ožem o tačno shvatiti samo p oredeći nesvesne psihičke procese sa svesnim psihičkim procesim a.E G Z IS T E N C IJA L N E OSNOVE STRUKTURALIZM A 53 nesvesnog njegova atem pora ln ost. da se na n jih ne m ogu p rim e n iti k a te g o rije vrem ena. to m »p ris u s tv u ništa u srcu ljudske stv a rn o s ti«.« Otud. tam o gde je Es p ostalo Ich. M ožda F u k o im a p ra vo kad tv rd i da su »lin g v is tik a i izvesna psihoanaliza na dnu čoveka našli samo bezlične m ehaničke sistem e i a u tom a tizm e fro jd o v s k o g ono. zašto se ig ra ti sa m e ta fo ro m dubina. A li zašto tu tra ž iti čoveka. R e č je o negativnim svojstvim a tih procesa. z a k lju čci srodni. da n jih vre m e n i u čem ne m enja.

h) one koje su uključene u ovu klasifikaciju. g) pse na slobodi. životinje sa grbova i iz basana dobile su svo­ je visoko mjesto. nema ni onih polim orfnih i demonskih lica. Opasna miješanja su isključena. ni odvratne kože u ljuskama. c) pri­ pitomljene. n) koje iz daljine liče na muhe«. ali upravo time što im daje posebno mjesto. Monstruoznost . ni daha vatre. nema ni neshvatljivih amfibija. istoga časa shvatamo. ogra­ ničenost naše misli: golu nemogućnost da se to misli. Taj tekst citira »iz­ vjesnu kinesku enciklopediju« u kojoj piše da se »životinje dijele na: a) one koje pripadaju Caru. obesnažujući i unoseći nemir u naše hiljadugodišnje praktikovanje Istog i Drugog. 1) et caetera. i) koje se uzbuđuju kao luđaci. d) male svinje. j ) bezbrojne. neke stavke se odnose na fantastična bića — čudovišta i sirene. m ) koje su slomile krčag. one koja ima naše godine i našu geografiju — razdrmavajući sve uređene površine i sve planove koji u obilje bića unose mudrost. U onom smijehu koji pri njegovom čitanju potresa sve fam ilijarnosti misli — naše misli. k ) nacrtane tankom kičicom od devine dlake. zahvaljujući be­ zazlenoj priči o egzotičnom šarmu jedne druge misli. b ) mirišljave. Zadivljeni tom taksinomijom. ona brižljivo razlikuje stvarne živo­ tinje (k o je se uzbuđuju kao luđaci ili koje su slomile kr­ čag) i one čiji je zavičaj u imaginarnom. f ) čudovišta.Ova knjiga nastala je zahvaljujući jednom Borhesovom tekstu. e) sirene. kineska enciklopedija lokalizuje njihovu moć dodira. ni krila sa kandžama. Šta je to nemoguće m isliti i kakva je nemogućnost u pitanju? Čitavom tom nabrajanju možemo dati precizan smisao i odrediti mu sadržaj.

d) koji međusobno povezuje pojedine kategorije. kao slogovi koji ih imenuju. Ako neobičnost njihova susreta dolazi do punog izra­ žaja. eksplicitnim poziva­ njem na poznate paradokse. Alcha rates. to treba zahvaliti ovim i. Araines. svi ti stvorovi tru­ leži i ljigavosti vrve. Asterions. čija postojanost i evidentnost garantuju mogućnost jukstapozicije. Nemoguće ovdje nije »čudo­ vište«. Amphisbènes.c. Abedessimons. G dje bi se životinje i) koje se uzbuđuju kao luđaci. Alatrabans. na. Nemoguće više nije susjedstvo stvari. A em orroïdes. Ascalabotes. u čitavom međuprostoru koji dijeli bića jedna od drugih. Attelabes. Arges. Ona čak ne bi bila ni predstavljena u ovoj klasifikaciji da je ne susrećemo u čitavom praznom prostoru. j ) bez­ brojne. nemoguće je to što se ono našlo svrstano uz pse na slobodi ili uz životinje koje iz daljine liče na muhe. ona se ne krije u nekoj neobičnoj moći. Ascalabes. Centralna kategorija životinja »uključenih u ovu klasifikaciju« ukazuje dovoljno. je r je ono označeno kao takvo. u Eusthènesovoj pljuvački: tu je njihovo zajedničko mjesto. da se nikad neće moći defi- .60 RIJECI I STVARI ovdje ne m ijenja stvarno tijelo niti bestijar imaginarnog. pauci i larve pomiješaju među Eusthènesovim zubima. « A li svi ti crvi i zmije.b. Apinaos. k ) nacrtane tankom kičicom od devine dlake — mo­ gle naći zajedno osim u nematerijalnom glasu koji izgovara njihovo nabrajanje. nabrajanje koje ih suočava ima samo po sebi očaravajuću snagu: »Više nisam natašte«. Alarthraz. Poznato je koliko iznenađenja krije u sebi bliskost kraj­ nosti ili bliskost u koju su iznenada dovedene stvari bez međusobnog odnosa. kaže Eusthènes. Ipak. »Za čitav dan biće pošteđeni m oje pljuvačke: As­ pics. Svakako je bilo nemoguće da se hemoroidi. osim na stranici na kojoj su ispisane? Gdje se one mogu naći zajedno osim u odsutnosti jezika? Ali i jezik koji ih razvija otvara samo jedan prostor koji se ne može misliti. nije u pitanju bizarnost neuobičajenih susreta. Aractes. u. nego je nemoguće boravište u kome bi one m ogle biti zajedno. Ammobates. Monstruoznost koju Borges provlači kroz to nabraja­ nje sastoji se u činjenici da je zajednički prostor tih susreta porušen... Ono što prevazilazi svaku imaginaciju i misao uopšte. ali ipak u tim gostoljubi­ vim i proždrljivim ustima oni su se m ogli svi sm jestiti i naći dvorac svoje koegzistencije. Anerudutes. isto onoliko koliko u operacionoj sali kišobranu i mašini za ši­ vanje. to je njihov alfabetski poredak (a.

. Tu bi riječ trebalo shvatiti u njenom etimološkom značenju: tu su stvari »polegle«. i vraćajući Ruselu onaj mali dio onoga što mu uvijek dugujemo. da li i sve druge nisu u njoj? I u kome prostoru se nalazi ova podjela? Apsurd uništava ono i iz nabrajanja. one otvaraju gradove sa širokim avenijama. blistavu pod suncem koje proždire sjenke — onu na kojoj se za trenutak. Taj Borgesov tekst me je dugo nagonio na smijeh ne bez izvjesne nelagodnosti koju je teško savladati. upotrebljavamo riječ »tabela« u dva paralelna smisla: kao tablu poniklovanu. Oduzeta je samo slavna »tabela operacija«. Mo­ žda zato što se na njegovom tragu javljala sumnja da po­ stoji i gori nered nego što je pogrešan poredak ili onaj koji se približava onome što ne odgovara. predstavljajući kao nemoguće ono u u kome su raspoređene nabrojane stvari. Borges ne dodaje nijednu figuru atlasu nemogućeg. fragmenti heteroklitnog. zemljama u ko­ jim je lako živjeti iako im je pristup himeričan. jer razbijaju zajedničke imenice ili ih isprepliću. ili neznatno naznačeno abecednom seri­ jom koja treba da bude nit vodilja (jedina vid ljiva) za nabrajanja u jednoj kineskoj en ciklopediji. raspodjelu na klase. i tabelu koja omogućava da misao izvrši raspoređivanje bića. ili možda zauvijek. nalaze zajedno kišobran i mašina za pletenje. to bi bio nered u kome blistaju fragmenti velikog broja mogućih pore­ daka bez zakona i geometrije. on nigdje ne iznosi na vidjelo bljesak pjesničkog susreta. jer unaprijed razbijaju »sintaksu«. bijelu. zasađenim vrtovima. da nominalno grupiše oznake njihovih sličnosti i razlika — onu na kojoj se iz dubine vremena jezik ukršta sa prostorom. gumenu. one se ipak odvijaju u divnom i sasvim glatkom prostoru. »postavljene«. Heterotopije uznemiruju sigurno zbog toga što one tajno mini­ raju jezik. To je prikri­ veno iščezavanje. i to ne samo onu koja konstruiše re­ .. on izbjegava najdiskretniju ali i najinsistentniju nužnost. Utopije nas tje­ še: ako nemaju stvarnog mjesta. je r sprečavaju da se imenuje ovo ili ono. on izostavlja lokaciju i nijemo tlo na kome bića mogu biti jukstaponirana. »raspoređene« na tako različitim mjestima da im je nemoguće pronaći zajedničku tačku i definisati njihov locus communis.PREDGOVOR 61 nisati odnos između svake pojedine skupine i odnos koji ih sve zajedno povezuje kao sadržaj i sadržitelj: ako se sve raspoređene životinje nalaze bez izuzetka u nekoj od rub­ rika ove podjele.

heterotopije (kakve se često nalaze kod Borgesa) suše govor.62 RIJECI I STVARI čenice nego i onu koja se m anje ispoljava i koja »drži za­ jedno« (jedne uz druge ili jedne prema drugim) riječi i stvari. toj tabeli bez koherentnog prostora. Ipak. . ras­ pršivanje identičnosti. ona se odmah razbija. je r prostor identičnosti na kojem počivaju. Borges. Izgleda da duhovi pogođeni afazijom ne uspijevaju da na koherentan način klasiraju niti raznobojne vune koje pred njima stoje na površini table. odveć je rastegnut da ne bi bio nestabilan. na drugo — naj­ duže ili one koje su više ljubičaste ili koje su pak manje smotane u klupko. najviše ve­ zana za puko odvijanje prostornosti. Zar Kina u našim snovima nije upravo to privilegovano m jesto u prostoru? Za naš imaginarni sistem. skupljanje i razdvajanje. Ali čim se napravi skica tih grupisanja. isticanje različitih kriterija. toj zbrci u klasifikaciji koja nas sprečava da o njoj mislimo. uzbuđe­ nja. Atopija. u suštinskoj dimenziji fabule. određuje preciznu oblast čije samo ime za Zapad predstavlja ogromnu rezervu uto­ pija. ponovo otpočinjanje. uznemirenost i najzad pribli­ žavanje tjeskobe. kao mitsku domovinu.mi na nju mislimo kao na neku civilizaciju brana i nasipa pod vječnim licem . Borgesov tekst ide i u drugom pravcu. Nelagodnost koja nas podstiče na smijeh kad čitamo Borgesa svakako je u vezi sa dubokom neprijaznošću onih čiji je jezik uništen: onih koji su izgubili »zajedničko« i m jesto i ime. kao da takav četverougao ne bi mogao da posluži kao homogen i neutralan prostor u kome stvari ispoljavaju i kontinuiran poredak njihovih identičnosti i njihovih razlika kao i semantičko polje njihovih naziva. osporavaju od sa­ mog korijena svaku mogućnost gramatike. kineska kultura je naj brižljivi je uređena. najneosjetljivija na vremenske događaje. zaustavljaju riječi. sa najstrožom hijerarhi­ jom . na jednu stranu takvi duhovi stavljaju svjetlije niti. i tako u beskraj. na jedno mjesto razvrstavaju one koje sadrže više vune. ma kako bio uzan. U tom jedinstvenom prostoru te niti obrazuju mnogoobraznost sitnih fragmentalnih domena u kojim se sličnosti bez imena spajaju sa stvarima u obliku diskontinuiranih ostrvaca. na drugu — crvene. afazija. Zbog toga utopije omogućavaju rađanje basana i govora: one su na pravoj liniji prema jeziku. one razrješavaju mitove i čine sterilnim lirizam fraze. gomilanje različitih sličnosti i rušenje najevidentnijih.

analogija stekli naviku da razvrsta­ vamo toliko različitih i srodnih stvari? Kakva je to kohe­ rentnost — za koju odmah vidimo da nije determinisana ni apriornom ni nužnom povezanošću. sličnosti. sam prag iznad koga se nalaze razlike a ispod koga su sličnosti. A ipak. najzad. Kad m i napravimo jednu razumnu klasifikaciju. podešavanje i ukroćivanje konkretnih sadr­ žaja. ka riječim a i kategorijama bez oznake i mjesta. niti je nametnuta sadržajima koje neposredno možemo osjetiti? Jer nije u pitanju vezivanje posljedica.PREDGOVOR 63 neba. ali koja obilje bića ne raspoređuje prema domenima u ko­ jim bi bilo moguće imenovati. izukrštanim putevima. ništa nije opipljivije ni više em pirijsko (ili manje prividno) od pravljenja reda među stvarima. Za uspostavljanje i najjednostavnijeg poretka neophodan je »sistem elemenata« — definisanje segmenata u kojima se mogu javiti sličnosti i razlike. vidim o je rasprostranjenu i okamenjenu na čitavoj površini jednog kontinenta okruženog zidinama. ništa ne zahtijeva sa toliko insistiranja da se prepu­ stimo obilju osobina i oblika. ili su razbili krčag. analiziranje. misliti. ono niže stupce nepokretnih slika stvari koje se još mogu pre­ poznati. kakva je onda osnova na kojoj takvu klasifikaciju možemo utvrditi sa punom sigurnošću? Prema kakvoj smo tabeli i kakvom prostoru identičnosti. kad kažemo da pas i mačka liče manje nego dva hrta. neobičnim skrovištima. tajnim prolazima i nepredviđenim komunika­ cijama. bez obzira da li su oba pripitom ljena ili namirisana. ali koje se oslanjaju na jedan svečani prostor pretrpan kompleksnim figurama. ništa ne zahtijeva tako otvoreno oko i jëzik vjeran i lijepo obliko­ van. N i njeno pismo ne im itira let glasova u horizontalnim linijama. Na taj način kineska enciklopedija koju citira Bor­ ges i taksinomija koju ona predlaže vode ka misli bez prostora. bez obzira da Ii trče kao luđaci. nego zbližavanje i izolovanje. pogled koji ne bi bio dobro naoružan mogao bi približiti slične figure i napra­ viti distinkciju između drugih zbog ove ili one razlike: u stvari. tipovi varijanata kojima ti segmenti mogu biti obilježeni. reklo bi se da na drugom kraju zem lje na kojoj živimo postoji kultura posvećena uređivanju prostora. govoriti. Poredak je isto­ vremeno i ono što se u stvarima daje kao njihov unutra­ . čak ni za najnaivnije iskustvo ne postoji nikakva sličnost niti distinkcija koja ne proizilazi iz neke precizne operacije i prethodne primjene određenog kriterija.

iz kakvih razloga je ustanovljen upravo takav poredak a ne druk­ čiji. naučne teorije ili interpretacije filozofa objašnjavaju zašto uopšte postoji neki opšti poredak. tehnikama. U njemu kultura. oslobađajući se pri tome do te m jere da može konstatovati kako poreci nisu možda ni jedini mogući ni n ajbolji. jezika. samo u praiznim predjelim a te mreže manifestuje se poredak. oslobađajući se djelomično svojih lingvističkih. u zavisnosti od kulture i epohe. koji se smatra pozitivnim temeljem. prim jenjuje na njih neku vrstu po­ moćne mreže koja ih neutrališe. U ime tog poretka kodeksi jezika. perceptivnih i praktičnih mreža. hijerarhijom njene prakse — fiksira na samom početku za svakog čov­ jeka em pirijski red na koji će se on pozivati i u kome će se pronalaziti.64 RIJECI I STVARI šnji zakon. vrijednostima. per­ cepcije i prakse su kritikovani i parcijalno obesnaženi. oslobađajući se neosjetno em pirijskih poredaka koje jo j propisuju primarni kodeksi. kao kontinuiran i stepenovan. iako ima samo posredničku ulogu. a u njihovom međupro­ storu ih istovremeno i ističe i isključuje. razm rvljen i diskontinuiran. njenom razmjenom. ukratko da poredak postoji. uspostavljajući prvi razmak između sebe i njih. tako se ona nalazi pred grubom činjenicom da i iznad spontanih poredaka postoje stvari koje se same u sebi mogu dovesti u red. vezan za prostor ili kon- . izgradiće se opšte teorije o uspostavljanju poredaka i in­ terpretacije koje proizilaze iz tih teorija. Pri tome kao da kultura. nije manje fundamentalan: on je konfuzniji. Na taj način između pogleda obuhvaćenog kodeksom i refleksivnog saz­ nanja postoji jedna središnja regija koja razotkriva po­ redak u samom svom biću: tu se poredak pojavliuje. tajna mreža koja povezuje njihove međusobne poglede i ono što postoji samo na osnovu pogleda. manje lagan za analizu. Na osnovu tog poretka. i zanema­ rujući njihovu početnu providnost. pažnje. Na drugom kraju misli. Fundamentalni kodeks jedne kulture — onaj koji upravlja njenim jezikom. kakav princip nam može pružiti sliku o njemu. mračniji. dovodeći ih pred samo biće poretka. njenim perceptivnim shemama. očekujući u tišini tre­ nutak kad će biti najavljen. A li između te dvije razmaknute regije proteže se jedan domen koji. kao da je već tu i bio. da pripadaju jednom nijemom po­ retku. kom je opštem zakonu on podvrgnut. prestaje da im se pa­ sivno prepušta i odvaja se od njihove neposredne i nevid­ ljive moći.

kao i na koji način su iz modaliteta tog poretka proizilazili zakoni razmjene. još od X V I vi­ jeka. uvijek »tačnija« od teo­ rija koje pokušavaju da se zaodjenu u eksplicitne forme. m oglo postati u našoj kulturi. možda. usmjereno je ka traženju prostora u kome se moglo konstiuisati znanje. Treba pokazati šta je to iskustvo.PREDGOVOR 65 stituisan u svakom trenutku nanosom vremena. arhaičnija. ona je solidnija. u proučavanju bogatstva i u političkoj ekonomiji. veza i reprezentativna vrijednost riječi. Tako se ta »središnja« regija. Stoga neće biti govora o opisu saznanja u njegovom stremljenju ka objektivitetu u kome bi se dana­ šnja nauka mogla prepoznati. U ovoj studiji željeli bismo da analiziramo upravo to iskustvo. istoriji prirode i biologiji. filologiji. prirodnim bićima kakva su bila posmatrana i sa­ kupljena i razmjeni kakva je bila praktikovana. épistémè. ili da se ispolje kao iscrpna primjena i filozofski temelj. povezani sa prostorom i vremenom. organizovan oko sve većih razlika itd. gdje su se mogla reflektovati iskustva u filozofijam a i gdje su se mogle form irati racionalnosti. obra­ zujući pozitivni pijedestal saznanja obuhvaćenih u grama­ tici. u kome saz­ . percepcijama i gestovima koji treba da tu regiju izraze sa manje ili više tačnosti ili sreće (zbog toga to iskustvo poretka. postavljeni. na koji je način naša kultura ispoljila poredak u jeziku onakvom kakav je bio govoren. između upotrebe onog što bismo mogli nazvati kodeksom koji raspoređuje i refleksije o poretku. Jasno je da takva ana­ liza ne zavisi ni od istorije ideja ni istorije nauka: takvo proučavanje je prije okrenuto prema pronalaženju prvo­ bitnog osnova na kojem su se mogli form irati i saznanja i teorije. vezan za neku tabelu varijabli ili definisan odvojenim sistemima koherentnosti. sastavljen od sličnosti koje su sve bliže ili se odražavaju kao u ogledalu. postoji golo iskustvo o poretku i njegovim nači­ nima bivanja. koji su modaliteti tog poretka bili priz­ nati. igra uvijek jednu kritičku ulo­ gu ). u svom prvo­ bitnom i masivnom biću. regularnosti živih bića. konstituisati nauke. ponovo. može smatrati kao najhitnija: ona prethodi riječima. u onolikoj m jeri ukoliko ispoljava načine bivanja poretka. Tako u svakoj kulturi. kako bi se. rasformirale i uskoro nestale. ono što bismo htjeli iznijeti na vidjelo to je epistemološko polje. ka traženju one istorijske apriornosti i onog elementa pozitiviteta na kojima su se mogle javiti ideje.

proizilaze jedna iz drugih. da stavovi Opšte gramatike Por-Roajala (kako ih nalazimo formulisane kod autora iz Por-Roajala ili kod Bozea) nisu tako daleko od naše savremene lingvistike — sav taj kvazikontinuitet na nivou ideja i tema predstavlja samo površinski efekat. Ako se Turneforova. Nama se uzalud čini da se ratio neprekinuto razvija u evropskoj misli još od renesanse do naših dana. uzalud mislimo da Lineova kla­ sifikacija. da se teorija vrijednosti kod Kôndijaka može jednim dijelom pronaći kod marginalista X I X vije­ ka.66 RIJECI I STVARI nanja. Lineova i Bifonova istorija prirode odnose na nešto drugo osim na same sebe. da je Kejns (Keynes) dobro osjetio srodnost svojih analiza sa analizama Kantijona (Cantillon). na nivou arheologije. Verona deForbonea ili kodTirgoa. idejama da se transformišu i da djeluju jedne na druge (a li kako? istoričari to do sada još nisu rekli). učvršćuju svoj korijen pozitiviteta i tako potvrđuju jednu istoriju koja nije istorija njihovog rastućeg savr­ šenstva. Možda saznanjima uspijeva da . posmatrana izvan svih kriterija koji se pozivaju na njihovu racionalnu vrijednost i njihovu objektivnu for­ mu. . one se ne od­ nose ni na biologiju ni na Kivjeovu uporednu anatomiju. Ova arheološka anketa ukazala je na dva velika diskontinuiteta u épistéme zapadne kulture: onaj kojim za­ počinje doba klasicizma (oko sredine X V I I vijek a) i onaj koji početkom X IX vijeka označava prag našeg modernog doba. manje ili više sređena. niti na Darvinov evolucionizam. Stoga je više riječ o jednoj »arheo­ lo g iji«* ) nego o istoriji u tradicionalnom značenju riječi. može i dalje imati izvje­ snu vrijednost. u ovom poduhvatu treba da dođu do izražaja u prostoru znanja one konfiguracije iz kojih su nastali različiti oblici em pirijskog saznanja. nego je način bivanja stvari i poretka po kome su one raspoređene i ponuđene znanju doživio duboke promjene. pak. nego upravo na Bozeovu opštu gramatiku. T o ne znači da je misao učinila napre­ dak. Poredak na čijoj osnovi mi mislimo nema isti način postojanja kao i poredak klasicizma. sigurna je *) Problemi metoda koje postavlja takva »arheologija« biće razma­ trani u jednom slijedećem djelu. nego upravo istorija uslova njihove mogućnosti. može se uočiti da je sis­ tem pozitiviteta korjenito prom ijenio tok na prelasku iz X V I I I u X IX vijek. na analizu monete i bogatstva kakvu nalazimo kod Loa (L a w ).

do praga modernog doba.PREDGOVOR 67 samo jedna stvar: arheologija. Izgleda neobično da čovjek — čije sazna­ nje u očima naivnih vrijedi kao najstariji tragalački podu­ hvat od Sokrata — ne predstavlja ništa drugo osim jedne pukotine u poretku stvari. poput odjeka. bogat­ stvu i vrijednosti. sada prvi put. 1969. analiza razmjene i monete ustupa mjesto proučavanju proizvodnje. . naročito jezik gubi svoje privilegovano mjesto i ponovo postaje figura koherentne istorije sa čitavim zaleđem svoje prošlosti. u srce stvari prodire du­ boka istoričnost. Na taj način analiza je mogla pokazati koherentnost koja je tokom čitavog klasicizma postojala između teorije predstave i teorija o jeziku. Pion. analiza organizma potis­ kuje istraživanje taksiriomijskih osobina. Paris. na prelazu u X I X vijek. stupa u polje za­ padnog znanja. jezik kao spontana tabela i prvobitni okvir stvari. tražeći princip svoje razumljivosti jedino od svog trajanja i napuštajući prostor predstave. obična brazda u našem znanju i koji će iščeznuti čim ovo znanje nađe neki drugi oblik. Ali što se stvari više zatvaraju same u sebe. konfiguraciju nastalu novim rasporedom koji je nedavno dobio unutar znanja. Ipak.*) i ludilo ima iste artikulacije u raznim vremenskim periodima. definiše sisteme simultanosti kao i sve serije prom jena nužnih i dovoljnih za ocrtavanje pra­ ga jednog novog pozitivi teta. obraćajući se opštem pro­ storu znanja. Vidim o kako ovo istraživanje pomalo. počinjući sa krajem renesanse i dopirući. čovjek. Ta se konfiguracija počev od X I X vi­ jeka u cijelosti m ijenja. njegovim konfiguracijama i načinu bivanja stvari koje se tu javljaju. iz koga *) Autor je objavio delo: Histoire đe la folie à l ’âge classique. kao neophodan relej između predstave i bića. figura koja nema ni dva vijeka. ona ih izoluje i definiše u njihovoj vlas­ titoj koherentnosti. takođe nestaje. djeluje utješno i duboko umirujuće kad pomislimo da je čovjek otkriće sko­ rašnjeg datuma. sva lakoumna shvatanja o »antropologiji« shvaćenoj kao opšta. nameće im oblike reda koje implicira kontinuitet vremena. odgovara projektu za pisanje istorije ludila u klasično do­ ba. polupozitivna poIufilozofska. Tu su ro­ đene sve himere novog humanizma. refleksija o čovjeku. — Prim. o prirodnim porecima. prev. teorija predstave iščezava kao opšti osnov za svaki mogućni poredak.

vraćamo mu njegovu ne­ stabilnost i njegove rascjepe. svoje sličnosti i svoje tipove — uočavamo svu važnost koju može dobiti arheologija medicinskog pogleda. pod kojim uslovima je misao kla­ sicizma mogla odraziti odnose sličnosti i ekvivalentnosti među stvarima koji opravdavaju i na kojim se temelje same riječi? Na bazi kakve istorijske apriom osti je bilo mogućno definisati veliko polje distinktnih identičnosti koje nastaje na zbrkanom. . istorija poretka stvari je istorija Istog — onoga što je u jednoj kulturi istovremeno i ras­ pršeno i povezano. opasna dvojnost u ljudskom tijelu i u srcu samog života. ćutljivom i naivno nepokretnom. ono što se pruža arheološkoj analizi čini cjelinu klasičnog zna­ nja ili. I ako uz to pomislimo da je bolest u isto vrijem e i nered. neodređenom. to jest što treba razlikovati na osnovu obilježja i okupiti u okviru identičnosti. bolje reći. Od graničnog iskustva o Drugom do konstitutivnih oblika medicinskog znanja. u pitanju je istorija sličnosti: to jest. U stvari. a ono se ponovo uznemirava pod našim nogama. a od ovih do poretka stvari i misli o Istom. mi pravimo pukotine u samom našem tlu. ali i prirodni fenomen koji ima svoje pravilnosti. ovdje se radi o posmatranju načina na koji ona osjeća bliskost stvari. bezličnom i go­ tovo indiferentnom fondu razlika? Istorija ludila je isto­ rija Drugog — onoga što je za jednu kulturu istovremeno i unutrašnje i strano. Pokušavajući da osvijetlim o tu razliku na planu za­ padne kulture. dakle što treba isključiti (da bismo sveli njegovu dvojnost). Dok je u istoriji ludila bilo u pitanju ispi­ tivanje načina na koji jedna kultura u masivnoj i opštoj form i može postaviti razliku koja je razgraničava sa osta­ lim. čiju tabelu srodnosti uspostavlja kao i po­ redak prema kome se treba kretati.68 RIJECI I STVARI još nismo izišli. prag koji nas odvaja od misli klasicizma i konstituiše naše moderno doba. Na tom pragu prvi put se pojavila ta neobična figura znanja koja se zove čovjek i koja je otvorila prostor svojstven humanističkim naukama.

Na malom odstojanju slikar je stao kraj djela na kome radi. u jednom trenutku predaha. To znači da se za gledaoca koji ga sada posmatra nalazi na desnoj strani slike dok je ova na krajnjoj lijevoj strani. Između oštrog vrha kista i čeličnog pogleda spek­ takl će osloboditi svoj volumen. slikar i pada u oči gledaocu. N jegov tamni stas i svijetlo lice stoje na granici vidljivog i nevidljivog: izlazeći iz tog platna koje izmiče našem pogledu. ponovo postati vidljivo.GLAVA PRVA PRATILJE I Slikar je malo odmaknut od platna. prema paleti. Slikar je. on nam izbija pred oči. bez sjen- . ali uskoro. možda je u pitanju dodavanje posljednjeg poteza. savršeno vid ljiv čitavom figurom. međutim. on će stupiti u onu oblast u kojoj će njegovo platno. zanemareno za trenutak. A li ne bez jednog suptilnog sistema eskiviranja. upravo tog časa. zauzvrat. možda ni prvi još nije povučen. Baca pogled na model. bez sumnje. ћ pogled se. odmara na zaustavljenom gestu. za trenutak je nepokre­ tan između platna i boja. on će se naći suočen sa platnom koje upravo slika. izla­ zeći iz tog velikog nestvarnog kaveza koji površina na ko­ jo j slika projicira unazad. Ruka u kojoj drži kist savijena je ulijevo. Sad se može vidjeti. u svakom slučaju. Tom istom gledaocu slika je okrenuta leđima: vidi se sa­ mo naličje sa ogromnim štafelajem na koji je postavljena. nije zaklonjen visokim platnom koje će ga možda već idućeg trenutka apsorbovati kad mu se primakne i ponovo počne da radi. u neutral­ nom središtu te oscilacije. Ta vješta ruka oslonjena je na pogled. kad učini korak udesno. zaklanjajući se od našeg pogleda.

Samo jedno suočenje. gledaoci. Ali i obrnuto. tu pred našim očima. Kao da slikar ne može istovremeno biti gledan na slici na kojoj je predstavljen i vidjeti sliku na kojoj nastoji da nešto predstavi. svoju zapečaćenu figuru? M oglo bi se. opet. nadoknađuje. mi koji gledamo: ona prolazi kroz stvarnu sliku i spaja se. u vidu površine. možemo lako odrediti jer ona označava nas same: naše tijelo. Visoki monotoni pravougaonik koji zauzima či­ tavu lijevu stranu stvarne slike i koji predstavlja naličje naslikanog platna. On vlada na pragu između te dvije netrpeljive vidljivosti. na tom tačno određenom ali indiferentnom mjestu gledalac i gledani se . oči. nalazilo oduvijek: sam model. pri svem tom. vodoravne i uspravne poprečnice i kosinu štafelaja. Ipak. mi smo samo dodatak. pogo­ diti šta slikar gleda ako bi bilo moguće baciti pogled na platno oko koga se on trudi.na slici svoj osj etilni ekviva­ lent. to mjesto je jednostavno. licem lagano okrenutim i glave nag­ nute prema ramenu. On fiksira jednu nevidljivu tačku ali koju mi. ali od platna primjećujem o samo potku. gledaoci. kako bismo m ogli izbjeći da vidim o tu nevidljivost. sazdano je od pu­ kog reciprociteta: mi gledamo sliku odakle slikar. slikarev pog­ led upućen izvan slike. u onom suštinskom skrovištu u kome se krije naš pogled dok posmatramo. A mi. zam jenjuje nas za ono što se tu. Slikar posmatra. on nas i tjera. s onim m je­ stom odakle vidim o slikara koji nas posmatra. dakle. razmjene i prikrivanja. pošto ona sama ima . ta nepre­ kinuta linija neminovno nas dotiče i veže za predstavu slike. dva puta je nevidljiv: zato što nije predstavljen u prostoru slike i zato što se nalazi upravo u onoj slijepoj tački. Prividno. pravi pogledi koji se ukrštaju i postavljaju jedan iznad drugog. Prizor koji on posmatra. u prazninu s kojom je suočen. pri­ hvata onoliko modela koliko ima i gledalaca. Od slikareva oka do onoga što on gleda zacrtana je neizbježna linija koju ne bismo smjeli zaobići. doduše. Dok nas taj pogled prima. Slikar usmjerava svoj pogled samo u onolikoj m jeri uko­ liko se mi nalazimo na mjestu njegovog modela. duboku nevidljivost onoga što umjetnik posmatra: to je onaj pro­ stor u kome smo mi i koji smo mi.72 RIJECI I STVARI ki i bez prećutkivanja. pred nama. susret očiju. ta tanka linija vidljivosti obuhvata čitavu jednu kompleksnu mrežu neizvjesnosti. posmatra nas. ispred površine slike. lice. Ali.

vi­ đen u perspektivi. Ili smo viđeni ili vidimo? Slikar sada fiksira jedno mjesto koje ne prestaje da iz časa u čas m ijenja sadržaj. stvarni volumen koji zauzima gledalac (ili pak irealni položaj modela). Nijedan pogled n ije stabilan ili. ona ga čini vidljivim za gledaoca i. vrlo uzak. ne znamo ni ko smo ni šta radimo. kuda su one već prošle i kuda će se sigurno ponovo vratiti: to je pravac nepokretnog plat­ na na kome je zacrtan potez koji se više nikad neće izbri­ sati. vidi se samo prozorski okvir. a s druge — vjerovatno skicirana figura na okrenutom platnu. preuzi­ maju njegovo blistavo i vidljivo odličje i projiciraju ga na nepristupačnu površinu okrenute slike. transponovana u sliku. subjekat i objekat. određuju mu istovremeno privilegovano i obavezno mjesto. tako snop svjetlosti koji se širi obasjava istovremeno i s istom darežljivošću dva susjedna prostora. Gledalac vidi kako njegova nevidljivost postaje vidljiva za slikara i. u neutralnoj brazdi pogleda koji platno probija okomito. bolje. slikareve oči ga ščepaju i prisile da stupi u sliku. identitet. s jedne strane. ono sprječava da se ikad otkrije ili de­ finitivno utvrdi odnos pogleda. u svom prostiranju. odslikava u očima modela okvir zagonetnog platna na kome će njegova transponovana sli­ . poput mnoštva zlatnih linija. upravo tu vrši svoju drugu funkciju: uporno nevidljivo. lice. obas­ javajući slikara. definitivno nevidljiva za njega samog. oblik. ispred te površine. Neprozirna nepomičnost koja oko nje vlada čini nestabilnom igru metamorfoza ko­ ja se u centru odvija između gledaoca i modela.PRATILJE 73 stalno izmjenjuju. U trenutku kad gledalac dospije u njihovo vidno polje. definiše to plat­ no na slici: na vrhu — jedna vidljiva tačka — umjetnikove oči. Prodirući kroz prostoriju zdesna nalijevo. Pošto vi­ dimo samo to naličje. gledalac i model izmjenjuju svoje uloge do u beskonačnost. nevidljivi položaj modela. snažna pozlaćena svjetlost odnosi gledaoca prema slikaru i model prema platnu. ukrštena ali nesvodljiva: površinu platna sa čitavim volumenom koji obuhvata (to jest slikarev atelje ili salon u koji je insta­ lirao štafelaj) i. vraćeno na krajnju lijevu stranu slike. Na taj način slikarev suvereni pogled pravi jedan virtuelni trougao koji. To iznenađenje je povećano i jednom dodatnom zamkom. na osnovi. Ali pažljiva nepomičnost slikarevih očiju upu­ ćuje nas u drugom pravcu. Na desnoj strani slika dobija svjetlost kroz prozor koji je. A veliko platno.

modelima. S desne strane razliva se kroz jedan nevidljiv prozor čisti volumen svjetlosti koja čini vidljivom svaku predstavu. isto tako i prozor. otvara se prostorom izmaknutim unazad. prikrivaju i izbjegavaju svojim položajem ili rastojanjem. s druge strane svoje odveć vidljive potke. oslobađa jednu cjelovitu i miješanu svjetlost koja služi kao »opšte m jesto« za predstavu. N jen okvir je širi i tamniji od ostalih. pa čak ni slikar). Ona. Međutim. odnosi ih prema mjestu gdje će ih on kistom predstaviti. pod slikarevim pogledom. Naličje ogledala. ali je osporavaju. obavija ličnosti i glegaoce i. upravo pred licem gledaoca — pred nama samim — na zidu koji predstavlja pozadinu prostorije. parcijalan. teška grimizna zavjesa. malo unazad. Taj krajnji prozor. uravnotežuje nevidljivo platno: isto kao što ovo. naprotiv. u kome su razgovjetni oblici postavljeni jedni iznad drugih u svjet­ losti koja pripada samoj slici.74 RIJECI I STVARI ka biti zatvorena. M i sebe gledamo viđeni slikarevim pogledom. Iz tog neobičnog svjetla izbijaju dvije siluete. puki otvor. Ova slika. jedna tanka bijela linija proteže se duž okvira s unutrašnje strane i zrači čitavom površinom svjetlost koju je teško odrediti. a iznad njih. predstavu koju nosi. Uprkos njenoj uda- . licima. gledaocima ko­ liko je onaj drugi usamljen (je r ga niko ne gleda. Između svih tih elemenata koji su namijenjeni stvaranju predstave. I u trenutku kad shvatimo da nas je rukom prenio na platno kao u ogledalu. ispunjavajuću scenu (hoću da kažem i prostoriju i platno. isto toliko blizak slikara. stvara mjesto — za nas nevidljivo — na kome blista Slika u pravom smislu. prema slici koja ga pred­ stavlja i. na drugom kraju slike. od tog lika mo­ žemo dokučiti samo tamno naličje. otva­ ra prostor otkriven onoliko koliko je onaj drugi skriven. nadnoseći svoje naličje nad površinom slike-nosioca. ova slika je jedina koja sasvim pošteno djeluje i omogu­ ćava da se vidi ono što mora pokazati. međutim. je r ne dolazi niotkud osim. a u njegovim očima smo uočljivi zahvaljujući istoj svjetlosti pomoću koje ga vidimo. jedna od tih obješenih slika sija neobičnim sjajem. au­ tor je izradio čitavu seriju slika. možda. prostoriju prikazanu na platnu i pro­ storiju u kojoj je smješteno platno). iz nekog unutrašnjeg prostora. okrenuto leđima gledaocu. jedva naz­ načen. A li to mjesto za nas je skriveno. na lijevoj strani pruža se površina koja prikri­ va. Svjetlost. Na ostalim slikama vidi se samo poneka blijeda m rlja na granici bezdane noći.

uprkos sjenci koja je okružuje. ali koju nijedan pogled ne može uhvatiti. N jegov nepomični pogled uperen je ispred sli­ ke. ono bi. prema tom balkonu svjetlosti gdje njihovi pogledi treba da vide one koji njih gledaju. U njemu se vidjelo ono isto što i na samoj slici. to ogledalo prelazi preko čitavog polja . to je jedina vidljiva. slikar ne može vidjeti to ogledalo koje blago sija iza njega. ni lica sa sredine scene. u stvari. ni uživati u naglo sazrelom plodu ovog spektakla. mali svijetli pravougaonik koji predstavlja samu vidljivost. na zidu u pozadini (ili bar na onom dijelu zida koji je v id ljiv ) nje­ gov položaj je središnji. Ali u njemu se ne vidi ništa od onog što sama slika predstavlja. izmijenjenog. ali sada u okviru jednog irealnog. Od svih predstava koje prikazuje slika. Ono. ali ni­ jedna nije dovoljno okrenuta da bi mogla gledati. dakle. U njegovoj svijetloj dubini ne ogleda se vidljivo. ni aktuelizovati. ne odražava ništa od onog što se nalazi u istom prostoru u kome i ono samo: ni slikara koji mu okreće leđa. međutim. Im a nekoliko glava viđenih iz profila. A li to nije slika: to je ogledalo. Stojeći kraj svog platna. u onaj nužno nevidljivi dio koji čini vanjsko lice. u lica koja su tu raspoređena. Ono najzad izražava onu radost dvojnika koju su odbijale i udaljene slike i svjetlost iz prvog plana. moglo bi se očekivati da se u njemu razmjeste u istovjetnom razmjeru i slikar i atelje i platno: ono bi moglo biti savršen dvojnik. ali je niko ne gleda. to tužno ogledalo. igralo ulogu podvostručavanja: ono je ponavljalo ono što je već jednom da to na slici. moralo biti presje­ čeno istim linijam a perspektive kao i sama slika. Većina drugih figura na slici takođe je okrenuta prema onome što treba da se dogodi u prednjem planu — prema sjajnoj nevidljivosti koja oivičuje platno. N jegov položaj. u dnu sobe.PRATILJE 75 Ijenosti. sa usredsređenom pažnjom na motiv. a ne prema onoj tamnoj šupljini kojom se zatvara soba u kojoj su prikazani. Umjesto da se okreće oko vidljivih predmeta. ali dekomponovano i sazdano prema nekom drugom zakonu. suže­ nog i prelom ljenog prostora. Ovdje ogledalo ne kaže ništa od onoga što je već bilo rečeno. U holandskom slikar­ stvu ogledalo je. Treba priznati da ništa nije ravno indiferentnosti tog ogledala. po tradiciji. ipak je gotovo središnji: njegova gornja ivica je tačno na liniji koja poprijeko presijeca sliku nadvoje.

tom naj uzvišeni je predstavljenom po­ lu: to je dubina odsjaja u šupljoj praznini slike. U dnu prostorije. Te dvije figure su podjednako nepristupačne. ali i figure koje gledaju slikara (u toj m aterijalnoj stvar­ nosti koju su na platnu stvorile linije i b o je). dao svom učeniku dok je radio u ateljeu u Sevilji: »Slika treba da izlazi iz okvira. španski slikar. zanemarujući ono što bi moglo uhvatiti i vraća vidljivost onome što se nalazi izvan svakog pogleda. — Priin. dakle. Ovo je neobičan način da doslovno primijenimo. to je i ono što je izvan slike.76 RIJECI I STVARI predstave. savjet koji je stari Pachero* ). ono se obra­ ća onome što je istovremeno nevidljivo prema strukturi slike i prema svom postojanju kao likovnoj tvorevini. Možda je bolje da već jednom fiksiramo prisutna i nazna* ) Francisco Pachero (1571— 1654). . ono omogućava da se na platnu vidi ono što je na slici dva puta nužno nevidljivo. to jest pravougaoni segment linija i boja. u onoj m jeri u kojoj i sama slika. izgleda. Ogledalo omogućuje metatezu vidljivosti koja istovremeno pogađa prostor predstavljen na slici i njegov karakter predstave. kompozicionim efektom koji je svojstven slici. zakonitošću prema kojoj se upravlja postojanje svake slike uopšte. Ali istovremeno. pošto se platno tu zaustavlja i omogućava da vidim o slikara i njegov ate­ lje. To je. zanemareno od svih. u nestabilnu superponiranost tih dviju form i nevidljivosti. druga. ali na različit način: prva. obuhvatajući osobe koje slikaru služe kao model. od­ ređeno da nešto predstavlja u očima svakog mogućeg gle­ daoca. neočekivano ogledalo obasjava figure koje gleda slikar (slikar u svojoj objektivno predstavljenoj stvarnosti umjetnika na poslu). Ovdje se igra predstavljanja sastoji u dovođenju jedne na mjesto druge. Ali ta nevidljivost koju ono nadvisuje nije nevidljivost skrivenog: ono ne zaobilazi ni prepreku ni perspektivu. prev. ono što bi se moglo vidjeti ako bi se platno pro­ dužilo naprijed i sišlo nadolje. Ono što se u njemu odražava to je ono što sve ličnosti na platnu upravo fiksiraju — prav pogled usmjeren ispred sebe. Velaskezov učitelj.« II Ali možda je vrijem e da imenujemo tu sliku ko i a se ja vlja u dnu ogledala i koju slikar posmatra ispred platna. a zatim u njihovoj projek ciji na drugom kraju slike. ali u obrnutom smislu.

dvorjanima i patuljcima. bar ne direktno. vlastito ime u toj igri samo je izvještačenost: ono omogućava da se pokaže prstom. pomalo apstraktnim. okružena guvernan­ tama. razbuktati najzad svoj sjaj. Ta vlastita imena bi nam pružila korisne orijentire i pomogla da se izbjegnu dvosmislena označavanja. u prvom planu Nicolaso Pertusato. uvijek spre­ mnim na dvosmislenost i zamjenu: »slikar«. »m ode­ li«. pratiljama. Trebalo bi još dodati da dvije osobe koje služe kao model slikaru nisu vidljive. u pozadini Niéto. to su kralj Filip IV i njegova žena Marijana. je r ono što se vidi ne prebiva nikad u onome što se kaže i uzalud je pokušavati na slikama prikazati metafore i poređenja koje upravo izgovaramo. Mo­ žda će pomoću tog sivog. talijanski bufon. da se ne bismo zaplitali do beskonačnosti u tim lelujavim označavanjima. pred vidljivim . »lica«. slikajući dvije osobe koje je infantkinja Margerita došla da posmatra. do­ voljno bi bilo reći da je Velaskez naslikao sliku. Ali ako želimo održati otvo­ renim odnos između jezika i vidljivog. da je na toj slici predstavio samog sebe. »slike«. onda moramo izbrisati vlastita imena i održati se u beskraju našeg zadatka. odnos jezika i slike je beskrajan. to jest da ih komotno zatvorimo jedan uz drugi kao da su adekvatni. to jest da se krišom pređe iz prostora u kome se govori u prostor u kome se gleda. pretvarati da ne znamo ko će se odra­ ziti u dnu ogledala i ispitivati taj odraz na nivou njegova postojanja. uvijek brižljivo oda­ branog i ponavljanog — to jest odveć opširnog — jezika slikarstvo. Međutim. u deficitu koji uzalud pokušava da nadoknadi. dakle. Umjesto da nastavimo beskrajno jedan jezik fatalno neadekvatan onome što je vidljivo. u svakom slučaju. u svom ateljeu ili u ne­ kom salonu Eskurijala. ako želimo govoriti ne uprkos nego počev od njihove netrpeljivosti. »gledaoci«. Ali.PRATILJE 77 čena lica. je r mjesto na kome one blistaju ne otkrivaju oči nego ga definišu sintaktičke sukcesije. ona bi nam. . da se licima u toj grupi mogu tačno utvrditi imena: već po tradiciji prepoznaje se dona Maria Agustina Sarmiente. bez sumnje. anonimnog. N e stoga što bi riječ bila nesavršena i. Treba se. Jezik i slika su nesvodljivi jedno na drugo: uzalud je ponavljati šta se vidi. ali možemo ih vidjeti u ogledalu i. malo pomalo. kazala šta gleda slikar i sa njim većina lica na slici. tako da ostanemo bliski i jednom i drugom.

Tu počinje hod­ nik. Postoji. pak. možda je pak i on maločas bio u prednjem planu slike. jer prikazuje s lica ono što platno skriva svojim položajem. on gleda scenu s naličja. zdesna ulijevo. To bi bila samo pozlaćena ravan da nije izdubljena s vanj­ ske strane — na šta upućuje i izrezbareno krilo vrata. Na tom dnu. povezuje pažljiva lica. takođe presijecaju jedan svijetli pravougaonik čija prigušena svjetlost ne blista u ateljeu. Najzad — i to je treća funkcija ogledala — ono je paralelno sa vratima koja su takođe smještena u zidu. učinilo vidljivim ali indiferentnim za sve poglede. po­ vijena zavjesa i sjenka nekoliko stepenika. I vrata. vertikalno pre­ sijeca bočni mlaz svjetlosti. Ispresijecana linija koja se odmah nameće i koja je povu­ čena između odraza i onoga što odražava. u tom nevidljivom prostoru u koji su uprte sve oči sa slike. slikara i platno sa prizorom koji posmatraju. ali što nije vidljivo da bi ga. on je nesumnjivo tu — ne kao vjerovatni odraz nego kao uljez. Kao i likovi koje prim jećujem o u dnu ogledala. Ali prozor djeluje kontinuiranim pokretom svjetlosnog mlaza koji. umjesto da se gubi u tmini. koljeno mu je savijeno. on izbija spolja. to jest ono što se dešava ispred slike. tijelo sasvim . možda samo radoznalo gleda šta se dešava unutra. Ne zna se odakle dolazi. jednom rukom pridržava zavjesu. na ivici fiktivne dubine. na pra­ gu naslikanog žarišta. Kao i ogledalo. može se pretpostaviti da je nekim neodređenim hodnicima zaobišao atelje gdje su skupljene ličnosti i gdje radi slikar. izdvaja se visoka silueta čovjeka. ko­ vitla i odmara. to je naličje velikog platna na lijevoj stra­ ni. međutim. svojom žestinom. ne ulazeći u atelje. ogledalo. traži u prednjem planu slike ono što se gleda. on stoji iz pro­ fila. taj odraz suprotstavljen je pro­ zoru i ističe ga. ali ni na njega niko ne obraća pažnju kao ni na ogledalo. zadovoljan što svakog može iznenaditi a da ga niko ne prim ijeti. trenutnim djelovanjem i pukim iznenađenjem.78 RIJECI I STVARI Prije svega. Možda će i ući u atelje. Kao i prozor. ali. od krvi i mesa. Ogledalo odražava i prosto)' izvan zidova ateljea. on je opšte mjesto i za sliku i za ono što je izvan nje. on se razbija u jednom žutom bljesku u kome se svjetlost. i tako u svojoj dubinskoj dimenziji naizmjenično projicira i unutrašnje i vanjsko: noga na stepenicama. istovremeno bliskom i bez granica. može se desiti da je i on neki glasnik tog očevidnog ali skrivenog prostora. Naličje ili lice. jedna razlika: on je tu. štaviše. a nogama je oslonjen na dva različita stepenika.

PRATILJE

79

iz profila, dvosmisleni posjetilac koji istovremeno ulazi j izlazi, u svom nepomičnom njihanju. On u mjestu ponav­ lja, ali u tamnoj stvarnosti svog tijela, trenutne kretnje slike koje prelaze preko scene, prodiru kroz ogledalo, tu se odslikavaju i iz njega izbijaju kao vidljive forme, nove i identične. Blijede, sićušne, te su siluete pomračene viso­ kim i snažnim stasom čovjeka koji se pojavio u otvoru vrata. Ali treba se vratiti iz zadnjeg u prednji plan slike; treba napustiti taj kružni hod čijom smo krivuljom upravo pošli. Polazeći od slikareva pogleda koji na lijevoj strani čini izdvojeno središte, najprije prim jećujem o naličje pla­ tna, zatim izložene slike sa ogledalom između njih, zatim otvorena vrata, opet platna, ali zbog oštre perspektive vi­ dimo samo njihove debele okvire; najzad, u krajnjem des­ nom uglu — prozor ili, bolje, otvor kroz koji kulja svjet­ lost. Ta školjka u obliku elise nudi nam čitav ciklus pri­ zora: pogled, paleta i kist, platno netaknuto znakovima (to su materijalni instrumenti predstave), slike, odbljesci, stvar­ ni čovjek (dovršena predstava, ali oslobođena svojih ilu­ zornih ili istinitih sadržaja koji je prate); zatim se odvija predstava: vide se samo okviri i ta svjetlost koja spol ja kupa slike ali koju one moraju transformisati u sebi podo­ bnu vrstu, kao da svjetlost dolazi s drugog kraja, prolazeći kroz okvire od tamnog drveta. A tu svjetlost upravo vidim o na slici kao da izbija iz šupljine okvira; odatle ona pada na čelo, jabučice, oči, slikarev p o g led . . . Tako se zatvara kri­ vulja, ili, bolje, tom se svjetlošću ona otvara. Taj otvor nije isti kao u pozadini slike, gdje su otvo­ rena vrata; to je čitava širina slike a pogledi koji su tamo usmjereni ne dolaze do dalekog posjetioca. Friz u prvom i drugom planu platna obuhvata — ubrojivši i slikara — osam lica. Petoro njih, manje ili više nagnute glave, okre­ nute ili naklonjene, gledaju u smjeru okomite ose slike. U centru grupe je mala infantkinja, u svojoj širokoj sivoj i ružičastoj haljini. Princeza okreće glavu udesno, dok njena bista i veliki volani njene haljine lagano klize na lijevu stranu; pogled je, međutim, odlučno okrenut u pravcu gle­ daoca koji je ispred slike. Središnja linija koja bi dijelila platno na dva jednaka dijela prošla bi tačno između očiju tog djeteta. Njeno je lice na trećini visine čitave slike. N e­ ma sumnje da upravo tu počiva glavna tpma kompozicije; tu je i sam predmet slike. Kao da je to htio dokazati i još

80

RIJECI I STVARI

više istaći, umjetnik je pribjegao tradicionalnoj figuri: po­ red središnje ličnosti on je stavio još jednu koja kleči i koja je gleda. Kao darodavac na molitvi, kao anđeo koji pozdravlja Djevicu, guvernanta na koljenima pruža ruke prema princezi. Njeno lice nam nudi savršen profil. Ono je u visini dječijeg lica. Guvernanta gleda princezu i ništa drugo. Malo udesno jedna druga pratilja, i ona okrenuta prema infantkinji, lagano nagnuta nad njom; ali s očima upr­ tim naprijed, gdje već gledaju slikar i princeza. Najzad, dvije grupe po dvije ličnosti: prva je malo povučena, a dru­ ga, sastavljena od kepeca, sasvim u prednjem planu. U oba para po jedno lice gleda naprijed, a drugo — desno ili li­ jevo. Po svom položaju i visini, te dvije grupe se poduda­ raju i čine dublete: pozadi — dvorani (žena na lijevoj stra­ ni gleda udesno); naprijed — kepeci (dijete na krajnjoj desnoj strani gleda prema unutrašnjosti slike). Ta skupina lica tako raspoređenih može form irati, već prema pažnji s kojom gledamo sliku ili prema centru interesovanja koji izaberemo, dvije figure. Jedna bi bila u obliku velikog slo­ va X : na gornjem lijevom vrhu bio bi slikarev pogled, a na desnom — pogled dvoranina; na donjem lijevom kraku je ugao platna naslikanog s naličja (još tačnije, noga štafelaja), na desnoj strani — kepec (sa cipelom koju je stavio na leđa psa). Na raskršću tih dvaju krakova, u sredini slova X — pogled infantkinje. Druga figura predstavljala bi jednu opsežnu krivulju: njene ivice bi se protezale od slikara, na lijevoj strani, do dvoranina na desnoj — to su najviši i najudaljeniji krajevi te krivulje; ostali dio kružnice, mno­ go zbijeniji, podudarao bi se sa licem princeze i pogledom koji jo j upućuje guvernanta. Ta lelujava linija ocrtava kruž­ nicu koja u središtu istovremeno zatvara i oslobađa prostor na kome je ogledalo. Zavisno od gledaočeve pažnje koja leti s jednog kraja na drugi, postoje, dakle, dva centra oko kojih se organizuje platno. Princeza je nasred krsta sv. A ndrije*) koji oko nje kruži, u vrtlogu dvorana, pratilja, životinja i bufona. Ali to kružno kretanje je ukočeno. Ukočeno jednim prizorom koji bi ostao potpuno nevidljiv da te iste ličnosti, odjednom nepokretne, ne pružaju mogućnost da se, u ogledalu kao u dnu čaše, vidi neočekivani dvojnik koji posmatra skupa' s njima. U smislu dubine, princeza je iznad ogledala; u prav­
* ) K rst u obliku slova X . — Prim . prev.

PRATILJE

81

cu visine, njen odsjaj je iznad njenog lica. Ali perspektiva ih čini veoma bliskim jedno drugom. Od svakog od njih odbija se po jedna neizbježna linija: jedna, koja ide od ogle­ dala, presijeca čitavu dubinu slike (pa čak i više, jer ogle­ dalo probija zid koji je u pozadini i otkriva jedan drugi prostor iza njega); druga je kraća i polazi od očiju djeteta i presijeca samo prvi plan. Te dvije linije u obliku strijela konvergiraju pod vrlo oštrim uglom, a tačka njihovog ukrštanja izlazi izvan slike i nalazi se ispred platna, tamo otpri­ like odakle ga mi posmatramo. To je sumnjiva tačka jer je mi ne vidimo, ali neizbježna i savršeno definisana tačka jer je uslovljena tim dvjema glavnim figurama i uz to po­ tvrđena još i drugim pomoćnim pravcima koji polaze od slike i od nje se udaljavaju. Čega najzad ima na tom savršeno nepristupačnom mjestu koje se nalazi izvan slike ali koje je određeno svim kompozicionim linijam a slike? Kakav je to prostor, koja su to lica koja se ogledaju u dnu infantkinjinih ženica, a zatim i u očima dvorana i slikara i, najzad, u dalekoj svjet­ losti ogledala? Ali pitanje se odmah udvostručava: lice koje se ogleda je ono koje gleda ogledalo; ono što gledaju sve ličnosti slike jesu osobe u čijim očima su oni samo scena za gledanje: platno u cijelosti posmatra scenu za koju je i ono samo scena. Ogledalo izražava čisti reciprocitet gledajućeg i gledanog, i ta dva momenta su razlučena u dva ugla slike: na lijevoj strani — okrenuto platno zbog koga je sve ostalo samo običan prizor; na desnoj strani leži pas — jedini elemenat slike koji niti gleda niti se miče, zato što je stvoren da, svojim izrazitim obrisima i svjetlošću koja se igra u njegovoj svilenkastoj dlaci, bude predmet za gledanje. Taj prizor-u-pogledu otkriva nam pri prvom pogledu od čega je sastavljen. To su vladaoci. Pogađamo to u snishodljivom pogledu prisutnih, u čuđenju kepeca i djeteta. Prepoznajemo ih u pozadini slike kao dvije male siluete koje svjetlucaju u ogledalu. Usred tih pažljivih lica i tih ukrašenih tijela, oni predstavljaju najbleđu, najnestvarniju i najogoljeniju od svih slika: jedan pokret ili malo svjet­ losti bilo bi dovoljno da ih izbriše. Od svih tih ličnosti na predstavi, oni su takođe najviše zapostavljeni, jer niko ne obraća pažnju na taj odbljesak koji se provukao iza osta­ lih figura i tiho prodire u prostor u koji niko ne sumnja; onoliko koliko su vidljivi, oni su najkrhkija i najudaljenija

6

82

RIJECI I STVARI

form a stvarnosti. Nasuprot tome, pošto su nevidljivi — bu­ dući izvan slike — oni su uvučeni u suštinsku nevidljivost, oni diriguju čitavim prizorom; njima su okrenuti pogledi, njim a se svi okreću, njima je predstavljena princeza u sve­ čanoj haljini; od okrenutog platna do infantkinje i od ove do kepeca koji se igra na. krajnjoj desnoj strani, izvija se krivulja (ili donji krak slova X ) da bi raspored slike bio podešen za njihov pogled i da bi tako došao do izražaja pravi centar kompozicije, kome su i pogled infantkinje i sli­ ka u ogledalu definitivno potčinjeni. Taj centar je u ovom slučaju simbolično uzvišen jer ga zauzimaju kralj Filip i njegova žena. Ali on je uzvišen i zbog trostruke funkcije koju vrši u odnosu na sliku. Pre­ ma njemu je okrenut pogled modela, gledaoca koji posma­ tra scenu i slikara dok komponuje sliku (ne onoga koji je predstavljen na slici, nego onoga koji je pred nama i o kome govorim o). Te tri funkcije gledanja sjedinjuju se u jednoj tački izvan slike: to jest u idealnoj tački u odnosu na ono što je predstavljeno, ali savršeno realnoj je r upravo s njom slikanje postaje moguće. U samoj toj stvarnosti ta tačka ne može a da ne bude nevidljiva. A ipak ta real­ nost se projicira u unutrašnjost slike — projicira i razlama u tri figure koje odgovaraju trima funkcijama te idealne i realne tačke. To su tri sljedeće figure: na lijevoj strani slikar sa paletom u ruci (autoportret autora slike); na desnoj strani posjetilac, stojeći na stepeništu, spreman da uđe u atelje: on iskosa gleda scenu, ali kraljevski par gleda pravo u lice; najzad, u centru, odbljesak kralja i kraljice, uparađenih i nepokretnih, vid ljiv na strpljivim modelima. Taj odbljesak naivno predočava — i to u sjenci — ono što svi gledaju u prvom planu. On magijski nadoknađuje ono što nedostaje svakom pogledu: slikarevom — model koji na platnu kopira njegov naslikani dvojnik; kraljevom — portret uobličen na platnu na kome se ne može razaz­ nati gdje kralj stoji; gledaočevom — stvarno središte scene čije je m jesto nasilno zauzeo. Možda se ipak to velikodušno ogledalo samo pretvara i možda krije isto toliko, ako ne i više, nego što prikazuje. Mjesto na kome sjedi kralj sa kra­ ljicom istovremeno je i m jesto na kome stoji umjetnik i gledalac: u dnu ogledala moglo bi — i trebalo bi — da se pojavi i anonimno lice nekog prolaznika i Velaskezovo lice. Jer funkcija tog ogledala je u tome da uvuče u sliku ono što ie njoj strano: pogled koji ju je organizovao i pogled

PRATILJE

83

koji je otkriva. Ali pošto su prisutni na slici, desno i lijevo, ni umjetnik ni posjetilac ne mogu biti predstavljeni u ogle­ dalu: isto kao što se i kralj ja vlja u dnu ogledala samo onoliko koliko nije prisutan na slici. U velikom luku povučenom nad čitavim prečnikom ateljea, od slikarevog pogleda, njegove palete i ruke do završenih platna, rađa se i dovršava predstava da bi se ponovo razbila u svjetlosti; ciklus je završen. Nasuprot to­ me, linije koje prolaze kroz dubinu slike su nepotpune; svakoj od njih nedostaje po jedan dio dužine. Taj nedo­ statak je prouzrokovan odsustvom kralja — odsustvo koje je jedan umjetnikov trik. Ali taj trik prekriva i označava jedno odsustvo koje je neposredno dato: to je odsustvo slikara ili gledaoca dok gleda ili slika sliku. Možda na tom planu, kao i na svakoj uobličenoj slici čiju tako reći suš­ tinu ono izražava, duboka nevidljivost onoga što se vidi postaje solidarna sa nevidljivošću onoga ko gleda — uprkos ogledalu, odsjaju, im itaciji i portretu. Svud oko scene su razmješteni znaci i poredane form e samog prizora; ali dvostruki odnos između prizora i modela, prizora i suve­ rena, prizora i autora, kao i onoga čijem je pogledu izložen, taj odnos je nužno prekinut. Nikad on ne može biti prisu­ tan bez ostatka, čak ni na slici koja bi sama predstavljala spektakl. U dubini koja presijeca platno i fiktivno ga pro­ dubljuje, projicira izvan samog platna, nemoguće je da u punoj svjetlosti na slici budu predstavljeni i m ajstor koji slika i suveren koji je nacrtan. Možda na tom Velaskezovom platnu postoji predstava klasične predstave i definicija koju ona otvara. Prizor pred­ stavljen na slici pokušava da se ispolji u svim svojim vi­ dovima, slikama, pogledima koje privlači, licima koja čini vidljivim , gestovima po kojim postoji. Ali baš u tome, u toj disperziji koju slika želi sakupiti i izložiti u cjelini, sa svih strana se ukazuje suštinska praznina: nužno iščezava­ nje onoga na čem je ta disperzija zasnovana ■ — iščeza­ vanje onoga na koga ona liči i onoga u čijim očima je ona samo sličnost. Upravo taj subjekat — koji je isti — izo­ stavljen je. t, najzad, slobodno od tog odnosa koji je spu­ tavao, predstavljanje može postati čista predstava.

6

*

GLAVA

DRUGA

PROZA SVIJETA

I ČETIRI SLIČNOSTI Do kraja XVI vijeka sličnost je igrala graditeljsku ulogu u znanjima zapadne kulture. Ona je dobrim dijelom rukovodila egzegezom i interpretacijom tekstova; ona je organizovala igru simbola, omogućavala saznanja o vidlji­ vim i nevidljivim stvarima i upravljala umjetnošću koja ih je predstavljala. Svijet- se zatvarao nad samim sobom: zemlja je imitirala nebo, lice se ogledalo u zvijezdama, a trave u svojim stabljikama skrivale tajne koje su služile čovjeku. Slikarstvo je imitiralo prostor. A predstavljanje — bilo kao svečanost ili kao znanje — izdavalo se za ponav­ ljanje: pozorište života ili ogledalo svijeta — to je bilo od­ ličje svakog jezika, njegov način oglašavanja i formulisanja svog prava na govor. Treba se malo zaustaviti na tom vremensk >m periodu kada se sličnost oslobodila potčinjenosti znanju i iščezla, bar djelomično, sa horizonta saznanja. Kako je, krajem XVI, pa čak i početkom X VII vijeka sličnost bila mišljena? Kako je ona mogla organizovati figure znanja? I, ako je istina da je broj sličnih stvari beskonačan, mogu li se bar ustanoviti oblici prema kojim se određuje stepen njihove međusobne sličnosti? Semantička osnova sličnosti u XVI vijeku vrlo je bo­ gata: Amicitia, Aequalitas (contractus, consensus, matrimonium, societas, рах ei similia), Consonantia, Concertus, Continuum, Paritas, Proportio, Similitudo, Conjunctio, Copula (1). A ima još i drugih pojmova koji se međusobno, na površini misli, ukrštaju, nadjahuju, pojačavaju ili ograni­ čavaju. Zasada ćem o samo naznačiti njihove glavne figure

86

RIJECI I STVARI

koje propisuju vezu sa znanjem o sličnosti. Ima ih četiri koje su sigurno bitne. Prije svega convenientia. Istinu govoreći, ta riječ oz­ načava mnogo jače bliskost mjesta nego riječ sličnost. »Odgovarajuće« su one stvari koje, približavajući se jedna drugoj, stanu jedna uz drugu; one se dotiču svojim rubo­ vima, njihove krajnje ivice se miješaju, kraj jedne ozna­ čava početak druge. Tako se pokret prenosi dalje; kao i uticaji i strasti i svojstva. Na toj dodirnoj tački stvari jav­ lja se sličnost. Ona je dvostruka čim pokušamo da je raz­ lučimo: sličnost mjesta i položaja gdje je priroda posta­ vila te dvije stvari, dakle sličnost njihovih svojstava; u tom prirodnom sadržaju, što je svijet, susjedstvo nije vanjska relacija između stvari, nego znak bliskosti, makar i neja­ sno izražene. A zatim, iz tog dodira dolazi do razmjene novih sličnosti; nameće se jedan novi režim; nad podüdarnošću kao pukim razlogom susjedstva T’ diže se sličnost kao vidljivi efekat blizine. Duša i tijelo, na primjer, dvo­ struko su primjereni jedno drugom, ali je trebalo da gri­ jeh učini dušu neprozirnom, teškom i zemaljskom da bi je bog usadio usred same materije. Ali zbog te bliskosti duša preuzima pokret tijela i asimilira se sa njim, dok se »tijelo mijenja i korumpira strastima duše« (2). U ogrom­ noj sintaksi svijeta, različita bića se podešavaju jedno drugom; biljka komunicira sa životinjom, zemlja sa mo­ rem, čovjek sa svim što ga okružuje. Sličnost iziskuje susjedstva koja osiguravaju nove sličnosti. Mjesto i slič­ nost se prepliću: vidimo kako mahovina raste na leđima školjke, biljke na rogovima jelena, razne vrste trava na čovjekovom licu; i neobični zoofit sadrži u sebi, miješa­ jući ih, svoja svojstva zbog kojih je sličan biljci koliko i životinji (3). Toliko je znakova podudarnosti. Convenientia je sličnost vezana za prostor u obliku »od bliskog ka bliskom«. Ona spada u red povezanosti i usaglašenosti. Stoga ona manje pripada samim stvarima nego svijetu u kome se nalazi. Svijet je univerzalna »podu­ darnost« stvari: u moru ima toliko riba koliko i na zemlji životinja ili predmeta koje je stvorila priroda ili čovjek (zar ne postoje ribe koje se zovu Episcopus, a druge Catena ili Priapus?); u vodi ili na zemlji ima isto toliko bića koliko u nebu onih kojima odgovaraju; najzad, u svemu što je stvoreno ima ih onoliko koliko ih je suvereno sadržano u bogu, »sijaču života, vlasti, saznanja i ljubavi« (4). Na taj

PROZA SVIJETA

87

način ispreplitanje sličnosti i prostora, snagom te podu­ darnosti koja približuje sve ono što međusobno liči i po­ istovjećuje ono što je međusobno blisko, svijet zatvara lanac sa samim sobom. U svakoj dodirnoj tački počinje i završava se jedna karika koja liči prethodnoj kao i slije­ dećoj; i, iz kruga u krug, sličnosti se nadovezuju držeći krajnosti (Boga i Materiju) na odstojanju, približavajući ih tako da volja Svevišnjeg prodre do najskrivenijih uglova. To je onaj ogromni lanac, zategnut i titrav, lanac podudar­ nosti koji evocira Porta u jedn.om tekstu svoje Prirodne ma­ gije: »U vegetativnom pogledu biljka odgovara gruboj zvije­ ri, a po svom osjećanju zvijer odgovara čovjeku koji se, po svom umu, izjednačava sa ostatkom zvijezda; ta se veza tako jasno izvodi da liči na vezu povučenu od prvih uzro­ ka do najsitnijih stvari kao recipročna i kontinuirana veza; na taj način, šireći svoje zrake, Svevišnja vrlina dospijeva do tačke na kojoj pri svakom dodiru njenih krajeva drhti i stavlja u pokret sve ostalo« (5). Drugi oblik sličnosti je aemulatio (nadmetanje): neka vrsta podudarnosti, ali koja je oslobođena zakona mjesta, i koja igra, nepomična, na rastojanju. Kao da je prostorno saučesništvo prekinuto a razbacani beočuzi lanca kao da ponovo stvaraju svoje krugove, daleke jedne od drugih, vezane sličnošću bez dodira. Ima u nadmetanju nečeg po­ put odbljeska i ogledala: razasute po svijetu, stvari nad­ metanjem daju jedna drugoj odgovor. Iz daleka, lice je takmac neba, i kao što čovjekov um reflektuje, u nesavr­ šenoj formi, mudrost božansku, tako isto i dva oka, sa svo­ jom ograničenom svjetlošću, odražavaju veliko svjetlo ko­ jim u nebesima zrače Sunce i Mjesec; usta su Venera, jer tu se rađaju poljupci i ljubavne riječi; nos pruža umanjenu sliku Jupiterova žezla i Merkurova štita (6). Takvim srav­ njivanjem stvari se mogu podražavati s kraja na kraj vaseljene bez povezanosti i bliskosti: svojim pođvostručenjem u ogledalu svijet narušava rastojanje koje mu je svojstveno; on tako likuje nad mjestom koje je određeno svakoj stvari. Ali koji je prvi od tih odsjaja što prolaze kroz pro­ stor? Gdje je stvarnost, a gdje projicirana slika? Često to nije mogućno reći, jer nadmetanje je neka vrsta prirodne dvojnosti stvari; ona nastaje iz nabora bića čije se strane odmah sučeljavaju. Paracels upoređuje to suštinsko podvostručenje svijeta sa slikom blizanaca »koji savršeno liče

Nadmetanje se najprije ispoljava u vidu prostog od­ raza. postane slično svjetskom po­ retku. čovjek će otkriti da »u sebi nosi zv ije z d e . kaže Krolijus. Ipak nadmetanje ne ostavlja inertnim dvije sučeljene figure koje se ogledaju i suprotstavljaju. »pramjere svih trava i svaka zvi­ jezda na nebu samo je duhovna prefiguracija trave onako kako je predstavlja. ono ostaje otvoreno za vidljivost. njen veliki prsten okretaće se do dna neba pa čak i dalje. Ali razmak koji prelazi nije anuliran nje­ govom suptilnom metaforikom. zatim u tišini prevaljuje prostore svijeta. ono »ne sluša nikakvu zapovijest«. ali pod uslovom da svojom mudrošću. čiji su one model bez promjene. i kao što su i trave i biljke zemaljske zvijezde koje gledaju nebo. Ali dešava se da borba ostaje otvorena i da mirno ogle­ dalo odsijava samo sliku »dvojice razljučenih boraca«. biljke i trave nebeske okrenute su prema Zemlji i direktno gledaju trave koje su stvorile ulivajući im poneku osobenu vrlinu« (8). riba za ribara ili divljač za lovca«. odražavaju čisti oblik neba: »Zvije­ zde su«.88 RIJECI I STVARI a da nije moguće utvrditi koji je od njih dao drugome svoju sličnost« (7). neizmi­ jenjen oblik.. . Paracelsov čovjek je. Zar zvijezde ne nadmašuju zemaljsku travu. tako je i svaka zvijezda nebe­ ska biljka u duhovnom obliku i od zemaljske se razlikuje samo po sastavu. za­ uzvrat. kratkotrajnog i dalekog. Slično obuhvata slično koje ga okružuje . i nad kojom im je dato da vrše beskrajni niz uticaja? Tamna zemlja je ogledalo zasijanog neba.. da ga u sebi preispita i preseli u svoje unutrašnje nebo. ali u toj borbi rivali nisu ni iste vrijednosti ni istoga ugleda. odnosno znanjem. ono na kome blistaju vidljive zvijezde. Tada će. I u tom duelu dvije se sukobljene figure doče­ paju jedna druge. bez nasilja. ta mudrost ogledala obuhvatiti u sebe svijet u ko­ me se i sama nalazila. Dešava se da je jedna slabija i da primi snažan uticaj one koja se ogleda u svom pasivnom ogledalu. i samo nebo sa svim njegovim uticaj ima« (9). kao i nebeski svod — »obasut zvijezdama«. ali nije za njega vezan kao »lopov za galiju ili ubica za svoj točak. . čovjekovo nebo je »slobodno i snažno«. Njegovo unutrašnje nebo može biti samostalno i oslanja se isključivo na sebe. Svjet­ losti trave. Sličnost tada postaje sukob jednog oblika protiv drugog — ili sukob istog oblika rastavljenog od sebe težinom mate­ rije ili razmakom. njim »ne upravlja nikakvo drugo stvorenje«.

ali čija je upo­ treba sigurno postala drukčija. nego kao koncentrični krugovi — rivali koji se jedan prema drugom ogledaju. usta — ili korijena — zabijenih u zemlju) Sezalpen (Césalpin) niti kritikuje niti odbacuje. Odnos koji postoji među zvijezdama na nebu. Uspravljen između različitih lica svijeta. Karike nadmetanja ne povezuju se u lanac kao elementi podudarnosti. beskonačan broj srodnosti. Tako olakšana. U analogiji su udruženi i convenientia i aemulatio. lišćem: su­ protan ali ne kontradiktoran odnos sa prvom analogijom. ona omogućava čude­ sni sukob sličnosti kroz prostor. Staru analogiju biljke i životinje (biljka je životinja koja drži oborenu glavu. sličnosti samih stvari. u žilama mu kuca b'ilo kao što zvijezde kruže . kao zemlji. možda. kao i ta polivalentnost. čiji se proces ishrane od­ vija odozdo prema vrhu. množi je sa samom sobom kad utvrđuje da je biljka uspravna životinja. s jednog istog mjesta. odnosi promi­ jene mjesto a pri tom se ne izmijene. prolazeći kroz njega. živih stvorova i kugle zemaljske na kojoj stanuju. Treći oblik sličnosti je analogija. ma­ sivne. cvijetom. Kao i ovi. on stoji u odnosu prema nebu (njegovo lice se odnosi prema tijelu kao izgled neba prema eteru. jer i kod životinja krvna mreža se grana počev od donjeg di­ jela trbuha. ali i ona govori o pode­ šavanju. opet bilo obuhvaćeno nekim podvostručenjem koje ima m oć da se nastavlja do u beskonačnost. Ta tačka je čovjek. duž stabljike koja se izdužuje kao tijelo i završava glavom — buketom. on je proporcionalan nebu kao i životinjama i biljkama. minerala. Stari koncept poznat još i grčkoj nauci i srednjovjekovnoj misli. pjega po koži i tijela koje one potajno obilježavaju. gdje sijaju. daje analo­ giji univerzalno polje primjene. Ta reversibilnost. jer sličnosti o kojim ona vodi računa nisu ove. vezama i sklopovima. metalima. Ipak. postoji jedno privilegovano mjesto: ono je zasićeno analogijama (svaka u njemu može pronaći jedan od svojih oslonaca) i. stalaktitima ili organima. vidljive.PROZA SVIJETA 89 da bi. čula i lica na kome se izražavaju osjećaji. u tom prostoru izbrazdanom u svim pravcima. prema k ojoj je »korijen donji dio biljke a stablo gornji. postoji i između trave i zemlje. Njena m oć je ogromna. dovoljno je da to budu sup­ tilnije sličnosti odnosa. on je štaviše pojačava. Po njoj se sve figure na svi­ jetu mogu približiti. ona može proširiti. a glavna vena se diže prema srcu i glavi« (10). dijamanata i stijena u kojima su ovi zakopani.

saznanja koja mu je omogućilo njegovo doba. usta pjene. kiša pada. između apopleksije i munje: oluja po­ činje kad se vazduh zgusne i uskomješa. Ali Belonova deskripcija odnosi se samo na pozitivna . četvrti oblik sličnosti proizilazi iz igre anti­ patija. Ona nije ni racionalnija ni učenija od nekog Aldrovandijevog zapaža­ nja kad on upoređuje sramne dijelove tijela sa zagađenim mjestima na svijetu. ona pripada istoj analogijskoj kozmografiji kao i upoređenje. najzad.90 RIJECI I STVARI po vlastitim putanjama. trbuh se nadima. nikakva distanca nije predviđena i nikakav slijed propisan. Simpa­ tija se u slobodnom stanju poigrava u dubinama svijeta. njegovim mrakom. grom puca i mjehur puca. kost ptičije noge odgo­ vara našoj peti. obrnuto. u analogiji ljudske živo­ tinje sa zemljom na kojoj prebiva: njegov put je plodna zemlja. Najzad. čovječije tijelo uvijek je mogućna polovina jed­ nog univerzalnog atlasa. zatim se gomi­ laju oblaci. sedam otvora na licu predstavlja sedam nebeskih planeta). oči blistaju strašnim sja­ jem. njegove kosti — stijene. vrijeme se ipak proljepša i bole­ sniku se vraća razum (14). a sedam glavnih dijelova njegova tijela — sedam metala koji se kriju u dnu rud­ nika (11). sa Paklom. Poznato je kako je Pjer Belon (Pierre Belon) do u detalje opisao sličnosti čovječijeg i ptičijeg kostura: »Krilce nazvano dodatnim proporcionalno je sa krilom kao palac sa šakom. ona. njegov mjehur — more. taj isti čovjek prenosi sličnosti koje prima od svijeta. Ona za trenutak prevaljuje najudaljenije prostore: od pla­ nete do čovjeka kojim upravlja. može da se rodi i iz jednog jedi­ nog kontakta — kao one »ruže žalosti kojim ćemo biti po- . grmljavina se razliježe dok koža puca od »duhova«. i kao što mi imamo četiri prsta na nozi tako i ptice imaju četiri prsta od kojih je posljednji pro­ porcionalan sa našim palcem« (12). svjetlosne strijele se razlijeću. Sa svih strana čovjek je okružen samim sobom i. ali sve te odnose on narušava i ponovo ih nalazimo. približene. a kriza u trenutku kad misli postaju preteške i uznemirujuće. njegove žile — velike ri­ jeke. Prostor analogija je u suštini proces zračenja. Tu nikakav put nije unaprijed određen. simpatija stiže iz daljine kao grom. već klasično u vrijeme Krolijusa. sa osu­ đenicima koji su kao izmet vaseljene (13). On je veliko sastajalište proporcija — centar na koji se oslanjaju svi odnosi i od koga se opet svi šire. naprotiv.

a naročito prema oni­ ma koji imaju više korjenova« (17). Pošto one rastu zahvaljujući sunčevoj toploti i vlazi zemlje. svako ko udiše njihov miris biti »tužan i smrti predan« (15). ali u pravcu identifikacije. ali ona gubi svoju vlastitu suvoću (koja ju je vezivala za zemlju) i prima vlažnost (koja je veže za vodu i vazduh). učini stranim onom što su bile. ona izaziva pokret i dovodi do zbližavanja najudaljenijih stva­ ri u svijetu. I tako do beskonač­ nosti. na mrzovoljnu figuru Istog: svi dijelovi bi se držali jedan za drugi i međusobno komunicirali bez rascjepa i razmaka. Simpatija je jedna instanca Istog. Ona je princip mobilnosti. tako da kad njena moć ne bi bila iznevjerena. kuda neumorno stremi plamen. Stoga simpatiju kompenzira njena bliznakinja — anti­ patija. . ona zatvara svaku vrstu u njenu upornu različitost i njenu težnju da ustraje u onom što ona jest: »Dosta je poznato da se biljke međusobno mrze . na jednu homogenu masu. Ona mijenja. ona privlači teške ka teškom tlu. . kroz vremena. ona gura ko­ rijenje prema vodi i prema sunčevoj putanji okreće ve­ liki žuti cvijet suncokreta. kao obješeni metalni lanci privučeni magnetom (16). tako kad se ovaj opaki stvor izležava na suncu. štaviše. Simpatija transformiše.PROZA SVIJETA 91 služeni na pogrebu«. diže se uvis. Ova drži stvari u njihovoj izolovanosti i onemogu­ ćava asimilaciju. kažu da maslina i loza mrze kupus. privlačeći stvari jednu drugoj vanjskim i vidljivim pokretom. krastavac izbjegava maslinu . poput oblaka: ona postaje vazduh. jedino zbog blizine smrti. dakle. ona tajno podstiče jedan unutrašnji kret — pomjeranje kvaliteta koji se na­ izmjenično smjenjuju: vatra. tada išče­ zava kao lagana para u obliku plavog dima. da ih miješa. pacov mu sprema zasjedu i smrto­ . da stvari učini identičnim. Ali takva je njena m oć da joj nije dovoljna što izbija iz jednog jedinog kontakta i što prelijeće prostore. nužno je da svako deblo i neprozirno stablo bude neprija­ teljski raspoloženo prema drugima. . od kojih će. da ih istrgne iz njihove individualnosti — da ih. mrziće se bića u svijetu i uprkos sim­ patiji zadovoljavaće svoje divlje apetite. svijet bi se sveo na samo jednu tačku. a lagane ka eteru bez težine. »Indijski pacov je neprijateljski raspoložen prema krokodilu jer mu ga je Priroda udijelila kao neprijatelja. ona ima opasnu m oć da asimiluje. zato što je topla i lagana. tako snažna i tako nestrpljiva da se ne zadovoljava da bude jedna od formi sličnog. .

Između vatre i vode. vatra. i da međusobno liče. s druge strane. hladna zemlja je suva. njihove podudarnosti i raznorod­ nosti su znatne. sva lica podudarnosti. Dok je topal. on mu se uvlači kroz prostrano grlo u trbuh i grize utrobu dok najzad ne izađe iz trbuha uginule životinje«. Pomoću te igre antipatije koja ih rastavlja ali i uvlači u sukob. i sam ugine«. sve odjeke nadmetanja. Ono objašnjava da stvari rastu. vazduh se dobro slaže sa vatrom. Isto ostaje isto i zatvoreno u sebe. pruža mogućnost svim oblicima sličnosti. raz­ vijaju se. činjenica da one mogu ličiti na druge i približiti im se. sve nizove analogije — podnosi. koji ne prestaje da približava stvari i da ih drži na odstojanju. svojom neznatnom toplotom približava vla­ žnoj hladnoći vode. ukratko. bez luke sličnosti) i vrijeme (koje ipak omogućava da se ponovo jave iste figure. održava i podvostručava pro­ stor simpatije i antipatije. koji je hladan i vlažan. Elemenat vatre je topal i suv. Topli vazduh je vlažan. nalazi se vazduh. miješaju. ona ublažuje toplotu vatre i od nje prima pomoć. iščezavaju. iste vrste. . umiru. »Ma kako da su četiri elementa (voda. on gaji antipatiju prema elementu vode.92 RIJECI I STVARI nosno lukavstvo. primjetivši kako krokodil sa zadovolj­ stvom spava razjapljene čeljusti. ali ne utapajući se u njih i čuva­ jući svoju osobenost — to je konstantno osciliranje između simpatije i antipatije. ali se i neodređeno pronalaze. a njegova vlažnost prilagođava se vlaž­ nosti vode. Tako su obnovljene i objašnjene tri •prve sličnosti. i to je antipatija. Identičnost stvari. Vlažnost vode se zagrijava toplotom vazduha i ublažuje hladnu suvoću zemlje« (18). pošto je Tvorac naredio da elementi budu sas­ tavljeni od prostih tijela. Suverenost para simpatija-antipatija. kao što se. sličnosti nastavljaju da budu ono što jesu. svijet ostaje identičan. a voda između zemlje i vazduha. a »često. na primjer. čineći ih ubicama dok i sami ne budu ubijeni. Ali i pacova vrebaju njegovi neprijatelji: on se ne slaže sa paukom. ipak. da postoji prostor (koji ipak nije bez odredišta i ponavljanja. zemlja) sama po sebi jednostavna i različitih kva­ liteta. Čitav volumen svijeta. vazduh. da bi ih izmirio. pokret i disperzija koji iz njega slijede. što se ogleda i u njihovim svojstvima. stvari i životinje i svi zemaljski stvorovi ostaju ono što jesu. I ponovo. isti elementi). boreći se protiv zmije. ukoliko je vlažnost umjerena. Po toj igri.

One nam pokazuju puteve sličnosti i mjesta kuda ovi prolaze. ni obi­ lježje po kome je prepoznajemo. Uo­ čavanje sličnosti zasnovano je na prepoznavanju znakova i njihovom dešifrovanju. kaže Paracels. a ne mjesto gdje se sličnost nalazi. da se podvo­ struči. Da bismo saznali da jedić liječi očne bolesti ili da prerezan orah sa alkoholom liječi bolesti glave. A čak ako je izvjesne stvari i sakrio. a drugi različiti: ona je od jednog jedinog dijela. Ona bi tako bila bez kriterija da u njoj — iznad ili izvan nje — ne po­ stoji presudni elemenat koji preobražava njen sumnjivi sjaj u jasnu izvjesnost. Ostaje jedan otvor: igra sličnosti izlaže se opasnosti da kroz njega pobjegne sama od sebe ili da ostane u tami ako neka nova figura sličnosti ne bi dovršila krug — učinivši ga istovremeno savršenim i očiglednim. aemulatio. . analogija i simpatija kazuju nam kako svijet treba da se povuče u sebe. . i to za naše najveće dobro. da se u sebi odražava ili da se poveže kako bi stvari mogle da liče jedna na drugu. Nepotrebno je zadržavati se na . »Nije to volja božija«. no­ seći u sebi sličnost koju vidimo ili ne vidimo. Svijet sličnog mora biti obilježen. ni način na koji je primjećujemo. »da ostane skriveno ono što je stvoreno za dobrobit čovjeka i što mu je podaren o. Da li bi se ikad saz­ nalo da između čovjeka i njegove planete postoji odnos dvojstva ili odnos suparništva kad na njegovom tijelu ili u borama njegova lica ne bi postojao znak po kome bi se moglo zaključiti da je on rival Marsa ili miljenik Saturna? Skrivene sličnosti treba da budu istaknute na površini stva­ ri. treba da nas nešto na to upozori: inače bi ta tajna. bog nije ništa ostavio bez vanjskog vidljivog znaka sa poseb­ nim obilježjima — isto kao što čovjek koji zakopa blago obilježi miesto da bi ga kasnije mogao pronaći« (19). Nema sličnosti bez obilježja.PROZA SVIJETA 93 II OBILJEŽJA Ipak sistem nije zatvoren. Stoga bi nam se moglo desiti da prođemo kroz to divno obilje sličnosti a da ne pomislimo kako je ono odavna pripremljeno poretkom svijeta. Zar svaka sličnost nije istovremeno i ono što je najmanifestnije i ono što je najskrivenije? Ona stvarno nije sastavlje­ na od jukstaponiranih dijelova — od kojih su jedni identi­ čni. Convenientia. za nevidljive analogije potrebna su vidljiva obilježja.ostala zauvijek nepoznata.

Sličnost je nevidljiva forma onoga što. Između jedića i očiju postoji simpatički odnos. Taj znak je savršeno čitljiv na zrnima te biljke: to su sitne tamne kuglice uvijene u bijele ljuske koje otprilike liče na očne kapke (23). otkrivajući mu . Sistem obilježja izvrće odnos vidljivog i nevidljivog. Prostor neposrednih sličnosti postaje velika otvo­ rena knjiga. Isti je slučaj srod­ nosti između oraha i glave. kažem. biljke. Ta nepredviđena srodnost ostala bi nepoznata da na samoj biljci ne postoji obilježje. ali da bi ta forma izbila na svjetlo. Nijemi refleksi praćeni su riječima koje ih označavaju. svijet se može porediti sa čovjekom koji govori: »Isto kao što se skriveni pokreti njegova shvatanja manifestuju glasom. .94 RIJECI I STVARI posmatranju kore biljke da bismo upoznali njene osobine. Na načinu kojim ti znaci upućuju na ono što označavaju. vrlinu. milošću posljednjeg oblika sličnosti koji obuhvata sve ostale i zatvara ih u jedinstven krug. govorio je Tarner (Turner). Stoga je lice svijeta prekriveno grobovima. Znak bliskosti i ono što ga čini uočljivim jest naprosto analogija. kao riječ koja kaže da je jedić dobar za oči. . treba da postoji neka vidljiva figura koja je izvlači iz njene duboke nevidljivosti. treba ići pravo na njena obilježja — »na sjenu i sliku božiju koju sobom nosi ili na unutrašnju vrlinu koju jo j je podarilo nebo kao prirodni d a r . . ona je išarana grafičkim znacima. zar isto tako ne izgleda da i trave govore čudnom ljekaru njihovim obilježjima. Ali treba se malo zadržati na samom tom jeziku. Treba ih samo dešifrovati: »Zar nije tačno da sve trave. »rane na lubanji« liječi debela zelena kora koja pokriva kosti — ljusku — ploda: ali unu­ trašnje bolesti glave sprečava sama jezgra ploda »koja pot­ puno upućuje na mozak« (24). šifra simetrije na­ lazi se u proporciji. . Na znakovima od kojih je formiran. ispunjeno je. po čitavim stranicama vide se neobične figure koje se ukrštaju i po­ nekad ponavljaju. njihova unutrašnja svojstva skrivena pod velom prirodne tišine« (22). nejasnim riječima — »hijeroglifima«. I. znak. drveće i ostalo što potiče iz zemljine utrobe sačinjava veliku knjigu magijskih znako­ va?« (21) Veliko mirno ogledalo u čijem se dnu stvari ogle­ daju i međusobno odražavaju svoj lik. čini stvari vidljivim. riječima. šiframa. koja se ipak prepoznaje po obilježju« (20). pismenima. . iz utrobe svijeta. u stvari.

biće potreban i još neki znak podu­ darnosti. I ako pomi­ slimo da podudarnost nije uvijek definisana ni striktno lokalizovana. Ali kakva druga oznaka postoji koja bi svjedo­ čila da su dvije stvari vezane jedna za drugu osim što se one međusobno privlače kao sunce i cvijet suncokreta ili voda i vriježa krastavca (26). kontinuitet ozna­ čava sreću. biljkom i tlom koje jo j je potrebno). jer ne bi bila zapažena da nije jasno označena. Pre­ poznavanje najupadljivijih sličnosti vrši se. diskontinuitet — nesreću (25). kao da im je snaga prešla u najudaljenije dijelove tijela. Isto tako lice i ruka čovječija nose u sebi sličnost duše za koju su vezani. uzlazni luk bore — čovjekov uspon ka uspjehu. a ukrštanje dviju bora — suočavanje sa preprekom. I odmah vidimo uz pom oć kak­ vog sistema podvostručavanja. Simpatije i nadmetanja upravo uka­ zuju na analogije. čovjekom i njegovom zvijezdom. dakle. na osno­ vu pronađene podudarnosti među stvarima. Taj znak stvarno znači u onolikoj m'jeri uko­ . Ali koji su to znaci? Po čemu se. A i nadmetanje se može prepoznati po analogiji: oči su zvijezde jer šire svjetlost po licu kao zvijezde u noći i zato što je slijepcima u svijetu kao i ljudima s očima usred mrkle noći. Ta ogromna analogija tijela i sudbine potvrđena je čitavim sistemom ogledala i privlačnosti. slučajnost ili ne­ sreća? Jedino tako što podrazumijevamo da simetrija po­ vezuje tijelo i nebo i prenosi kretanje planeta na čovje­ kovu sudbinu. osim što između njih postoje određen afinitet i simpatija? Tako se krug zatvara. među tolikim aspektima svijeta i tolikim brojem figura koje se ukrštaju. nego da se podudaraju mnoga bića koja su inače rastavljena (kao što je slučaj sa bolešću i njenim lijekom.PROZA SVIJETA 95 Ali kakvo obilježje treba da nosi sama proporcija da bismo je mogli prepoznati? Kako bismo mogli znati da li­ nije na dlanu ili bore na čelu označavaju ono što u tkivu čovjekova života predstavljaju sklonosti. Sličnost zahtijeva obilježje. Nadmetanje možemo prepoznati i po srodnosti: zna se od vremena Grka da su krajevi udova snažnih i hra­ brih životinja široki i dobro razvijeni. Uz to i kratkoća jedne linije odražava pro­ stu sliku života. prepoznaje da ovdje postoji takav karakter na kome se treba zadržati zato što ukazuje na skrivenu i suštinsku sličnost? K oji je to oblik koji u sebi nosi specifičnu vrijednost znaka? — To je sličnost. Širina bora je znak bogatstva i važnosti.

A ova se ispoIjava samo u sistemu znakova koji se susreću s kraja na kraj svijeta. Ali on nije samo homologija na koju nas upu­ ćuje. istovremeno i najvidljivija. »Priroda« je zahvaćena u uskom području ko­ jim su međusobno povezane semiologija i hermeneutika. oni se samo podvrgavaju normama različite raspodjele. jer njegovo biće-obilježje nestalo bi u onome čiji je on znak. . ona determiniše oblik saznanja (jer je saznanje mogućno tek putem sličnosti) i garantuje mu bo­ gatstvo i sadržaj (jer. koji. ali postavljene jedna uz drugu. sličnost u nauci XVI vijeka najuniverzalnija katego­ rija. da se definiše ono što ih konstituiše kao znakove. on je druga sličnost.96 RIJECI I STVARI liko liči na ono na šta ukazuje (to jest na približnu podu­ darnost). bez sum­ nje. koja služi da se prepozna ona trava. ona je misteriozna. Na taj način cjelina zna­ kova dodaje jednom krugu sličnosti još jedan koji se tačno poklapa sa prvim. nazovimo semiologijom zbir saznanja i tehnika koji omogućavaju da se razaznaju znakovi. Priroda stvari. Tra­ žiti smisao znači objelodaniti ono što sliči. . Oblik koji obilježava i koji je obilježen jesu slično­ sti. sklop veza i međusobnog komuni­ ciranja. zaogrnuta velom. zahtijeva oznaku simpatije . sama Sličnost). nisu različiti od njihove sličnosti. Tražiti zakon znakova znači otkriti stvari koje su slične. Nazovimo hermeneutikom zbir saznanja i tehnika po­ moću kojih se otkriva govor znakova i utvrđuje njegov smisao. bliska podudarnost drukčijeg tipa. opet. da se utvrde njihove veze i zakonitosti njihovih sklopova: XVI vijek je vezao semiologiju i hermeneutiku po obliku njihove sličnosti. ali koju treba otkriti jer je najskrivenija. čim se otkriju obilježja i čim se razmotri na šta ona ukazuju. otvara se saznanju — koje ponekad zavodi na krivi put — samo u onolikoj mjeri ukoliko ta vezanost nije praćena i određenim rasko­ . ali to obilježje je samo granični oblik iste sličnosti. osim tog neznatnog pomjeranja zbog koga znak simpatije ostaje i u analogiji. njihovo koegzistiranje. Obilje­ žje i ono što ono označava potpuno su iste prirode. A jezik kojim oni govore ne sadrži ništa drugo osim sintakse kojom su vezana bića. da bismo prepoznali. Gramatika bića je njihova egzegeza. ali koju otkriva tek treća. pre­ sjek je isti. ostaje da se rodi. Svaka ličnost dobij a obilježje. blistava u svojoj vlastitoj svjetlosti. a znak analogije u nadmetanju i znak nadmetanja u podudarnosti. I po tome je.

kategorija mikrokozma podrazumijeva dvije precizne funkcije u epistemološkoj konfiguraciji tog doba. dakle. Nije važno da li je to bila. I upravo tu stupa u dejstvo veoma poznata kategorija mikrokozma. Kao ka­ tegorija mišljenja. Jer jasnost se odmah gubi. Jedini mogućni oblik vezivanja elemenata tog znanja jeste sabi­ ranje. ona primjenjuje na sve oblasti prirode princip igre podvostručenih sličnosti. Prije svega prezasićen i sasvim siromašan vid tog znanja. III GRANICE SVIJETA Takva je. Sličnost ne ostaje nikad stabilna u sebi. kao što se nekad govorilo. izaziva nove. Taj stari pojam bio je. Prezasićen — jer je beskrajan. ona svakom istraži­ 7 . opet. ona je postojana tek kad upućuje na neku drugu podudarnost. znanje koje mora i treba da proizilazi iz bes­ krajnog gomilanja dokaza lančano povezanih. vidljivost je pomućena od prvog koraka. znanje i njegov neizmjerni napor situiraju se upravo na tom prostoru koji im je svojstven: oni će taj međuprostor izbrazdati bezbroj­ nim cik-cak putanjama od sličnog do onog što mu je slično. Ali pošto postoji »rupa« između sličnosti od kojih je sazdan grafizam i onih od kojih je građen govor. I stoga je takvo znanje od početka na nesigurnim temeljima. u svojoj najopštijoj skici. a čitav svijet treba razmotriti da bi se i najmanja sličnost mogla opravdati i uzeti kao izvjesnost. u srednjem vijeku i početkom renesanse. otuda njihova monotonija. Otuda ti ogromni stubovi. Ta konfiguracija uključuje i izvjestan broj posljedica. znanje XVI vijeka osudilo je sebe da uvijek saz­ naje istu stvar i da je sazna na nedokučivom stepenu bes­ krajnog procesa. U stva­ ri. To je. epistemè XVI vi­ jeka.PROZA SVIJETA 97 rakom u sličnostima. na taj način svaka sličnost vrijedi prema broju drugih nago­ milanih sličnosti. Javlja se tamni predio koji će trebati postepeno osvijetliti. Sve bi bilo nepo­ sredno i očevidno kad bi se hermeneutika sličnosti i semiologija obilježja podudarale bez i najmanjeg odstupanja. vizija svijeta ili Weltanschauung. sigurno oživljen izvjesnom neoplatonističkom tradicijom. Stavljajući sličnost kao vezu između znaka i onoga što on označava. Ali u nauci XVI vijeka ovaj pojam je igrao ključnu ulogu. I upravo to je »priroda« i to će trebati nastojati da spoznamo. koja.

kao što se kaže. na jednom višem stepenu. Ona ukazuje da postoji jedan veliki svijet i da njegov prečnik obilježava granicu svih stvorenih stvari. kao igra znakova i sličnosti. I ispitivanje svih analogija u svi­ jetu nije preduzeto stoga što se vjerovalo u takve odnose. u krajnjem slučaju. bića koja u njemu borave uzalud su mnogobrojna. koje se — igrom znakova koje zahtijevaju — oslanjaju jedne na druge. ono nije beskrajno. Nema sumnje.98 RIJECI I STVARI vanju garantuje da stvari uvijek. izbrojati. one imaju jedno savršeno zatvoreno područje. između svih formulacija koje bi se mogle registrovati u jednoj anketi. i da se u stvarnim granicama te kon­ stitutivne analogije odvija igra sličnosti. ogromni nebeski poredak. zvijezde. »važna« u XVI vijeku. pla­ nine. zatvara se sama u sebe prema dvostrukoj figuri kozmosa. Prema tome. Po istoj nužnosti to znanje je moralo prihvatiti na istom planu i magiju i erudiciju. Ali shvaćena kao opšta konfiguracija prirode. i monotonije koja je nametala identičan odnos sličnosti prema onome što znači i onome što je označeno. ona bi. Priroda. rijeke i oluje. nisu izložene opasnosti da se nadovezuju do beskonačnosti. vjerovatno. Ako. da na drugom kraju postoji privilegovano stvorenje koje reprodukuje. Ali ovdje nije u pitanju studija mnijenja. nego stoga što ie u samom znanju postojala jedna nužnost: trebalo je uskladiti beskrajno bogatstvo jedne sličnosti. mogla bi se. rastojanje od mikrokozma do makrokozma uzalud je ogrom­ no. ideja mikrokozma je. pa prema tome i sličnosti. koja bi se mogla izraditi jedino uz pom oć statističke analize pisa­ nog materijala. odnos makrokozma i mikrokozma izgleda kao puki površinski efekat. Da bi se oslonile i učvrstile. ona postavlja realne i gotovo opiplji­ ve granice neumornom slijedu sličnosti koje se smjenjuju. koja je uvedena kao treća između znakova i njihova smi­ sla. Izgleda nam da su znanja . međutim. Stoga se treba paziti da ne zamijenimo odnose. to jest onoga što ga je učinilo mogućnim. ona takođe tvrdi da se vidljivi poredak najviših sfera ogleda u najmračnijim dubinama zemlje. znanja XVI vijeka ispitu­ jem o na nivou arheologije. u smanjenom obliku. U epistemi u koioi se znaci i sličnosti recipročno nadovezuju prema krivulji bez kraja trebalo je u odnosu mikrokozma i ma­ krokozma misaono fiksirati garanciju takvog znanja i gra­ nicu njegovog ispoljavanja. pronalaze svoj odraz i svoju makrokozmičku potvrdu. bila naj­ češća.

»zašto zmija u Helveciji. uspavana u mraku stvari. ona je samo liberalni medij sukoba između vjernosti Starima. vidjeli smo kako su do u sitnice precizirane konfiguracije koje definišu prostor tog znanja. a ti znaci — koji otkrivaju podudarnosti i veze — predstav­ ljaju samo oblike sličnosti. Nema ničeg u dubinama mora niti u visinama nebeskog svoda što čov­ jek ne bi bio sposoban da otkrije. ono je tijesno vezano za samo saznanje.PROZA SVIJETA 99 XVI vijeka bila sazdana na nestabilnoj mješavini racional­ nog saznanja. Nema tako velike pla­ nine koja bi od čovjekova pogleda sakrila ono što u sebi krije. Proricanje nije konkurentski oblik saznanja. zmije se umire i ni­ kog ne ujedaju otrovnim ugrizima«. kome je otkriće starih tekstova umnožilo autoritet i moć. Osya. .. »Reci mi«. očiju. »Mi. pogled to otkriva pomoću odgovarajućih znakova« (27). Tako zasnovana nauka tog doba izgleda da se odlikuje slabom strukturom. na taj način mi otkrivamo i sva svojstva bilja i sve što se nalazi u kamenju. Saznati. znači in­ terpretirati: krenuti od vidljivog obilježja ka onome što je iskazano u tom obilježju i što bi bez njega ostala nije­ ma riječ. Stoga biljke koje imaju oblik glave. uprkos svojoj prirodi i svojem duhu. I ta trodjelna epoha reflektuje se u svakom djelu i svakom podijeljenom duhu . znači da XVI vijek ne pati od nedostatka struk­ ture.. čim čuju te riječi. stoga su i same živo­ tinje osjetljive na znakove kojima su označene te-biljke. kaže Paracels. srca ili jetre efikasno djeluju na te organe. pojmova proizišlih iz magijske prakse i čita­ vog kulturnog nasljeđa. U kak­ voj su ih školi naučile da bi. Naprotiv. Ali znaci koje interpre­ tiramo označavaju skriveno samo onoliko koliko mu liče. I baš ta strogost diktira odnos i prema magiji i prema erudiciji — ne kao prihvaćenom sadržaju nego kao formi koja se traži. ljudi. Svijet je prekriven znakovima koje treba dešifrovati. odmah okrenule rep kako ih ne bi ponovo čule? Čim čuju te riječi. I da se ne kaže da je to samo zvučni efekat izgovorenih riječi: »Ako u po­ godno vrijeme napišeš te iste riječi na pergamentu ili pa­ 7* . i nema djelovanja na vanjska obilježja a da se pri tome istovremeno ne izvrši uticaj "i na ono što ta obilježja tajno indiciraju. Algoriji i Svediji razumije grčke riječi Osy. U stvari. otkrivamo sve ono što je skriveno u planinama prema znacima i vanj­ skim podudarnostima. smisla za čudnovato i već probuđenog interesa za suverenu raci­ onalnost u kojoj se mi prepoznajemo. . prema tome. O s y .

Stoga je ne­ potrebno pitati za osnove njegova autoriteta. Ali ona se razvija prema sličnim figurama na dva različita nivoa: prva figura polazi od nijemog obilježja ka samoj stvari (i ona prisiljava prirodu da govori). prema vječnoj istini odnosi se kao znakovi prema tajnama prirode. i u jednom i drugom slučaju u pitanju su znaci koje treba tumačiti. druga se kreće od ne­ pomičnog grafizma prema jasnoj riječi (ona vraća život usnulim jezicima). Iz istog razloga je to bila i erudicija: jer u nasljeđu koje nam je ostavila antika. on je nji­ hovo ogledalo i njihov uzor. dok su Stari dali već interpretacije koje mi možemo samo prihvatiti. Ali isto kao što su prirodni znaci vezani za ono što indiciraju dubokim odnosom sličnosti. on je trezor znakova vezanih sličnošću za ono što oni mogu označiti. Da bi izvježbao naš razum. Antičko nasljeđe je kao i sa­ ma priroda — ogromni prostor koji treba interpretirati. čitati tek­ stove i shvatiti šta kazuju. Odnos prema tekstovima iste je prirode kao i odnos prema stvarima. Magijska forma bila je inherentna na­ činu saznavanja. i u tom nasljeđu i u prirodi treba otkriti znakove i poste­ peno ih osposobiti da govore. obasjani nekom božan­ skom svjetlošću. jezik je vrijedan kao znak za stvari. . koje bismo čak morali samo prihvatiti kad ne bi trebalo naučiti njihov jezik. prema stvarima koje otkriva on posjeduje iskonsku bliskost. tako je govor Starih adekvatan onome što saopštava.100 RIJECI I STVARI piru i ako ih pružiš zmiji. to je stoga što je u dubini svog bića primjeren samim stvarima. Plan »Prirodnih ma­ gija« koji zauzima dosta mjesta krajem XVI vijeka i pro­ teže se sve do sredine X VII vijeka nije samo rezultat talo­ ženja evropske svijesti. Divinatio i Eruditio predstavljaju jednu istu hermeneutiku. ona neće ostati manje nepo­ kretna nego da si ih glasno izgovorio«. ako on za nas ima vrijednost dragocjenog znaka. Drugim riječima. ostavili u knjigama koje nam je tradicija očuvala. on je oživljen — kao što izričito kaže Kampanela (28) — i iz sasvim savremenih razloga: su­ štinska konfiguracija znanja upućuje obilježja i sličnosti na međusobni odnos. Nema razlike između onih vidljivih obilježja koja je Bog ostavio na površini zemlje — da bismo preko njih upoznali tajne njene unutrašnjosti — i napisanih riječi koje su Biblija ili antički mudraci. i sâm Bog je posijao prirodu figurama koje treba dešifrovati (u tom smislu saznanje treba da bude divinatio — proricanje).

obrazujući tako. predstavlja samo vidljivo naličje jednog drugog. koji. Velika metafora sadržana u knjizi koju otvaramo. za onog koji zna da čita. Drugi dio obrađivao je sin­ taksu: njegov cilj bio je da prouči »međusobno građenje . miješajući se ovdje-ondje sa figurama svijeta i ispreplićući se sa njima: na taj način one sve zajedno pletu mrežu oznaka u kojoj svaka može igrati. slogova i čitavih riječi. Između oznaka i riječi ne postoji razlika kao između posmatranja i prihvaćenog autoriteta ili između onoga što se može provjeriti i tradicije. sričemo i čitamo da bismo upoznali prirodu. što ne znači da je ispitivao izvorni smisao riječi nego upravo suštinska »svojstva« slo­ va. nejasno izražavaju čistu suštinu samih stvari. Prema tome i on mora biti proučavan kao stvar prirode. Jezik je više tajanstvena. kamenjem i životinjama. neprozirna. biljke ili zvijezde. i stoga što se riječi nude čovjeku kao stvari koje treba dešifrovati. Istina svih oznaka — bilo da ih nalazimo u prirodi ili da se redaju na papirusu i u bibliotekama — svuda je ista: isto tako arhaična kao i božanska institucija. mnogo dubljeg preno­ šenja koje prisiljava jezik da ostane na strani svijeta. svoje obavezne analogije. igra znaka i onog što mu liči. tajne i otvorenog ukazivanja.PROZA SVIJETA 101 Jedina razlika je u tome što je u pitanju trezor drugog reda. i stvarno igra. u sebe zatvorena masa. ulogu sadržaja ili znaka. Jezik je dio velikog sistema raspodjele sličnosti i obilježja. koji upućuje na zapise prirode. veliki jedinstven tekst. i zato se priroda i riječ bes­ krajno ukrštaju. IV RUKOPIS STVARI U XVI vijeku jezik nije jednoobrazan i dotjeran zbir nezavisnih znakova u kome bi se stvari odražavale kao u ogledalu da bi tu iskazale svoje pojedinačne istine. on je situiran u svi­ jetu i s njim čini cjelinu istovremeno stoga što i same stvari kriju i otkrivaju svoju zagonetnost kao i jezik. kao i životinje. U svom sirovom istorijskom biću. jezik XVI vijeka ipak nije proizvoljan sistem. travama. imaju svoje zakone o privlačnosti i podudarnosti. opet. Ramus je dijelio svoju gramatiku na dva dijela: prvi je bio posvećen etimologiji. Svuda postoji samo ista igra. fragmentirana i enigmatična. među biljkama. Elementi.

tako i priloga sa svim riječima uz koje se prilaže. jer bog nije htio da vavilonska kazna padne u zaborav. ta prozirnost bila je uništena u Vavilonu. Je­ dina razlika je u tome što ima samo jedna priroda. njegov reprezentativni sadržaj koji će imati toliko važnosti za gramatičare X VII i X VIII vijeka i koji će im služiti kao vodič u njihovim analizama. a više jezika. kada je ljudima bio poda­ ren od boga. a na površini su oznake onoga što hoće da izrazi i koje treba dešifrovati.102 RIJECI I STVARI riječi prema njihovim svojstvima«. slogova i slova otkri­ vaju se drukčijim govorom. jer je taj jezik trebalo da posluži kao svjedok starog saveza između . Jezici se podijeliše i postaše netrpeljivi u onolikoj mjeri u kolikoj je bila izbri­ sana njihova sličnost 'sa stvarima. koja je bila prvi razlog postojanja jezika. Jezik nije ono što jest jer ima smisao. ili kao što je uticaj planeta obilježen na čelu ljudi: sve je to omogućeno zahvaljujući obliku sličnosti. Sve jezike koje poznajemo mi danas govorimo samo na osnovu te izgubljene sličnosti i u pro­ storu koji je ona ostavila praznim. i veznika u naporednom odnosu veza« (29). zato što se u njima nalaze svojstva koja ih približuju ili razdvajaju isto kao što se u svijetu obilježja međusobno suprotstavljaju ili privlače. Da bi ljudi bili kažnjeni. Proučavanje gra­ matike u XVI vijeku oslanja se na iste epistemološke dis­ pozicije kao i nauka o prirodi ili ezoterične discipline. Postoji samo jedan jezik koji čuva uspomenu na tu sličnost. jer direktno proizilazi iz tog prvog rječnika. ovdje ne igra nikakvu ulogu. Imena su bila utisnuta u predmetu koji su označavala kao što je snaga upisana u tijelu lava. U svom prvobitnom obliku. jezik je bio apsolutno izvjestan i providan znak stvari zato što im je ličio. Jezik je na pola puta između vidljivih figura prirode i tajnih podudarnosti ezoteričnog govora. kako imenice sa imenicom ili glagolom. sad već zaboravljenog. ona je izgubila prvobitnu providnost. u sebi nosi tajnu. koji ostaje tajan. u ezoterizmu svojstva riječi. a slo­ govi od slova. dok u gra­ matici riječi i fraze iz svakodnevnog života same iskazuju svoja svojstva. Riječi su sastavljene od slogova. kraljevski stav u pogledu orla. Jezik je istovremeno i prikriveno otkrovenje i otkrovenje koje se ponovo uzdiže u rastućoj svjetlosti. To je izdrobljena priroda. sintaksa se sastojala od »skoro isključive podudarnosti i međusobnog prožima­ nja svojstava. razdijeljena protiv svoje volje i izmije­ njena.

Haldejci. Meksikanci pišu ili odozdo prema gore ili u »spiralnim linijama kakve ispisuje . Grci. Sirijci. bog na tom jeziku obratio onima koji su ga slušali. ako već sam glagol nije izveden od imenice. I one riječi koje je Adam izgovorio namećući ih životinjama ostale su bar djelimično. Hebrejski jezik nosi u sebi. Samarićani..« Konj. Kananejci. obilježja prvobitnih naziva. Červijanci. Jakoviti. kao olupine. konj je jedini ponosan i hrabar kako je opisan u X X X IX glavi knjige o Jovu (30). Arapi.. jezik njegove crkve. Doduše. sastavljenog od sedam planeta«. što znači dobro­ ćudan. Kartaginjani. Prostor u kome se šire kao i nji­ hovo preplitanje oslobađaju znak spasenog svijeta isto kao što su prva imena ličila na stvari koje je bog dao Adamu na rukovanje. raširi po čitavoj zemaljskoj kugli. Latini i svi Evropljani pišu slijeva udesno slijedeći »tok i kretanje drugog neba. naravno. Mauri. nazvan Sus. on ipak nije odvojen od svijeta. drugi' jezici su izgubili te izvorne sličnosti koje je jedino hebrejski jezik sačuvao da bi pokazao kako je to nekada bio zajednički jezik boga. koji znači uzdizati se. Indijci. Poznanjci i. Saraceni. na hebrejskom nazvana Chasida. i približava se jedinstvu«. toliko hvaljena zbog svog milosrđa prema rodi­ teljima. on u drugom obliku nastavlja da bude mjesto za otkrića i da predstavlja prostor u kome se istina istovremeno ispoljava i iskazuje. Ali ako jezik više ne liči neposredno na stvari koje imenuje. kao nepomična svojstva bića: »Tako je roda. Adama i životinja na prvobitnoj zemlji.PROZA SVIJETA 103 boga i njegovog naroda. najzad. milosrdan. Klod Dire (Claude Duret) primjećuje da Jevreji. izražavao je smisao glagola Hasas. Kopti. jer se. odnoseći ipak sa sobom u svoj mrak dio svog nijemog znanja. Egipćani. Turci. Maroniti. nasuprot ovim. Ali to su samo fragmenti spomenika. jer između svih životinja na četiri noge. Kinezi i Japanci pišu odozgo prema dolje u skladu sa »poretkom prirode koja je ljudima dala glavu gore a noge dolje«. Punci. Gruzinci. prema mišljenju velikog Aristotela. obdaren milošću . on više nije priroda u svojoj izvornoj vidljivosti. Zato je bog i želio da se latinski. Kateni. Persijanci i Tatari pišu zdesna ulijevo slijedeći tako »tok i dne­ vno kretanje prvog neba koje je savršeno. On je prije figura jednog svijeta koji se iskupljuje i koji najzad osluškuje pravu riječ. ali nije ni misteriozni instrumenat čiju bi moć poznavali samo privilegovani. Zato i svi jezici na svijetu stva­ raju zajedno sliku istine.

. u ukrštanju njegovog prostora sa sferama i figurama kozmosa. potpuno formulisane i izražene« (31). pretpostavlja apsolutnu privilegiju napisanog. kod Alstedijusa (Alstedius) u njegovoj En. *) Misli se na Sveto Pismo. koji zamišlja prostor otvoren uz pom oć Enciklopedije i Biblioteke. analogije i potčinjenosti koju propisuje sam svijet (34). Štamparija.cyclopaed. njihova vrijednost znaka i njihova funkcija podvostručavanja se nadovezuju. mnogostrukog i od­ vojenog od svog izvornog stabla. U svakom slučaju. one izražavaju nebo i zemlju. koji uspijeva da spiritizuje saznanje istovre­ meno pom oću kozmičkog oblika. U jeziku postoji i jedna simbolička funkcija: ali nakon vavilonskog razdora ne tre­ ba je više ni tražiti — osim u rijetkim izuzecima (32) — ц samim riječima. pojava istočnjačkih rukopisa u Evropi. — Prim. trošnog. Tako su »sa ovih pet različitih načina pisanja. nepomičnog i savršenog kruga i pomoću zemaljskog. takav projekat nalazimo i kod La Kroa di Mena (La Croix du Maine). pojaviće se u enciklopediji tek u drugoj polovini X VII vijeka (33) — nego konstituisanje poretka svijeta na osnovu po­ vezanosti riječi i njihovog rasporeda u prostoru. prev. čiji dolazak najavljuju — dola­ zak koji potvrđuju Pismo*) i Riječ. takvo preplitanje jezika i stvari u prostoru koji bi im bio zajed­ nički. bolje rečeno. proizvoljnog ali efikasnog. kakav se pojavio krajem XVI vijeka ili početkom XVII vijeka: ne odraža­ vanje onoga što se zna u neutralnom elementu jezika — upotreba abecednog reda. Ta privilegija dominirala je tokom čitave renesanse i sigurno je bila jedan od velikih događaja zapadne kul­ ture.104 RIJECI I STVARI sunce na svojoj godišnjoj putanji po Zodijaku«. u njego­ vom totalnom odnosu prema totalitetu svijeta. nego upravo u postojanju jezika. Taj pro­ jekat nalazimo kod Gregoara (Grégoire) u njegovoj Syntaxeon artis mirabilis (1610). u svojoj najmaterijalnijoj arhitek­ turi one reprodukuju krst. Otuda i potiče projekat enciklopedije. čije su slike upravo one. Jezici se prema svi­ jetu nalaze više u odnosu analogije nego značenja. tajne i misterije ras­ kršća svijeta i oblik krsta — zbir ovala neba i zemlje — . pro­ stor koji bi omogućavao da se pisani tekstovi rasporede prema figuri susjedstva. srodnosti.ia (1630) ili kod Kristofa de Savinjija (Christophe de Savigny) u djelu Tableau de tous les arts libéraux.

PROZA SVIJETA 105 nastanak literature koja više nije bila namijenjena za us­ meno prenošenje ili izvođenje niti uslovljena tim ciljevima. ona je — ka­ žu Vižner i Dire — samo ženski dio jezika. a prije svega kabala. prenesenih citata. U svakom slučaju. početak interpretacije religijskih tekstova o tradiciji i ma­ gisteriju crkve — sve to svjedoči. između posmatranog i obje­ lodanjenog. postojbinu. mitološke vrijednosti životinje. I sam bog je svijetu ostavio pisane riječi. I zato . sačuvala su razbijenu uspomenu i sad pokušavaju da vaspostave svoju odavna usnulu moć. i zakon je najprije bio napisan na tab­ licama. Bifon će se jednog dana začuditi kad pronađe kod jed­ nog prirodoslovca poput Aldrovandija nerazmrsivu mješa­ vinu tačnih opisa. uprkos njihovom prividnom suprotstavljanju. o primar­ nom položaju koji je na Zapadu zauzela Pisana Riječ. heraldiku. nekritički usvojenih priča. kao njen pasivni intelekt. a ne govorne riječi. I Vižner (Vigenère) i Dire (35) su govorili — i to gotovo istim riječima — da je pisana riječ uvijek prethodila usmenoj. u pitanju je isto tako i neposredno raz­ dvajanje svakog jezika koji prati beskonačno pothranji­ vanje komentarom. i obrnuto. i napomena o njihovoj mogućoj primjeni u medicini ili magiji. nerazlikovanje onoga što se vidi i što se čita. Jer sasvim je moguće da je i prije Vavilona i prije Potopa postojalo pismo sastavljeno od samih zna­ kova prirode. primjedaba koje se odnose'na anatomiju. Samo ona čuva istinu. pisana riječ je aktivni intelekt. Od­ sad je osnovno svojstvo jezika da bude napisan. i Adam. da ih privlače ili odbijaju. ova posljednja je lišena svoje vlasti. O tome primarnom prirodnom pismu izvjesna ezoterička znanja. Ezoterizam u XVI vijeku je fenomen pisane. prije svega. kad je dao prva imena životinjama. tako da su ti znaci mogli imati snagu da di­ rektno utiču na stvari. a možda i u ljud­ skom znanju. samo je čitao njihova vidljiva i ćutljiva obilježja. dakle o konstituisanju jedinstvene i izgrađene platforme na k ojoj se do beskonačnosti ukrštaju pogled i jezik. u prirodi — sigurno. pravu riječ treba tražiti u knjizi. mada se pri tome ne može voditi računa o posljedicama i uzrocima. U pitanju je. da izra­ žavaju njihova svojstva. a ne povjeren pamćenju ljudi. Glasovi samo predstavljaju prolazan i nestalan izraz jezika. »muški princip« jezika. osobine i tajne. To primarno mjesto pisane riječi objašnjava naporedo postojanje dviju nerazdvojnih oblika znanja u XVI vijeku.

amblemi i simboli. nego u tome što priroda. nije bio lakovjerniji od ovog. svemu dati priliku da govori. komentar Starih. Svoj­ stvo jezika nije ni u gledanju ni u dokazivanju. iznad svih obilježja omogućiti rađanje pom oćnog govora — komentara. snovi. epiteti. Jednostavno. Kad treba da izradimo istoriju jedne životinje. Aldrovandi nije bio ni b olji ni lošiji posmatrač od Bifona. za Aldrovandija i njegove savremenike sve je to legenda = stvari koje treba čitati. sinonimi i etimologija. fizionomija. mjesta.« Zaista. različite upotrebe. temperamenat. nailazimo na poglavlje »O zmiji uopšte«. to takođe znači pronaći sve konste­ lacije oblika u kojima ti znaci dobijaju vrijednost grba. načini hvatanja. istorijske či­ njenice. nazivi. novac. govora i formi. komen­ tar onoga što su otkrili putnici. načini i znaci trovanja. znači prenijeti iz jezika u područje je­ zika. pokreti. razlike. I Bifon kaže: »neka se sad prosudi koliki se dio prirodne istorije može naći u takvoj pisanoj zbirci. komentar legendi i basni: ne traži se od svakog od tih govora da interpretira svoje . njegov pogled nije bio vezan za stvari na osnovu istog sistema. upotreba u medicini. Komentar Biblije. to znači sakupiti čitav sloj znakova koji se na­ laze u njoj i na n joj. antipatija. koje je podijeljeno na slijedeće odjeljke: dvosmislenost (tj. izreke. ale­ gorija i misterije. bogovi kojima je posvećena. heraldički znaci. različita značenja riječi zmija). Sve to nije opis. parenje i genera­ cija. mitologija. čuda. u sebi samoj. ili biljku. Poznavati neku životinju. simpatija. dakle. pred­ stavlja neprekinuto tkanje riječi i obilježja. apologija. smrt i ujedi zmije. oblik i opis. ishrana. Znati. lijekovi. jezikom svijeta. nepotrebno je i nemoguće izabrati između poziva prirodoslovca i kompilatora: treba sakupiti u isti oblik zna­ nja sve što je viđeno i čuveno. upotreba i ishrana. slike i kipovi.106 RIJECI I STVARI kad konsultujemo knjigu Historia serpentum et draconum. nego legenda. tradicije ili pjes­ nika. devize. nego u interpretaciji. ni manje vezan za vjernost pogleda ili racionalnost stvari. čudovi­ šta. priča i karak­ tera. Ali razlog nije u tome što Više dr­ žimo do autoriteta ljudi nego do tačnosti pogleda bez predubjeđenja. To jest. ili bilo koju stvar na zemlji. narav i navike. ponovo obrazovati jedinstveno polje riječi i stvari. Aldrovandi je savjesno posmatrao pri­ rodu koja je u cijelosti bila napisana. sve što je bilo ispričano od strane prirode ili ljudi. glas. hijeroglifi. čuda i predznaci. anatomija. ni istog rasporeda epistemé. enigme.

»Više ima posla oko interpretiranja interpretacija nego stvari. onome što se krije u komentarisanom govoru: on rađa — ispod posto­ jećeg govora — jedan drugi. njegovo konačno otkriće. koji ne prestaje da se razvija. čitav komentar je okrenut prema za­ gonetnom dijelu. nego se samo me­ đusobno objašnjavamo« (36). kao nadoknadu. nego kao globalno kulturno iskustvo — našao se bez sumnje u toj igri. uopšte. ali sličnosti su se mogle utvrditi samo utoliko što je zbir obilježja. ali ni taj govor ne zadržava pravo da se zaustavi i ono što izriče oblikuje ga kao obećanje. možda. Spoznati te stvari značilo je otkriti sistem sličnosti koje ih čine bli­ skim i solidarnim. po definiciji. S jedne strane taj odnos omogućava beskrajno talasanje jezika.PROZA SVIJETA 107 pravo na iznošenje istine. I taj tekst koji čini osnov jezičkog komentara obećava mu. Jezik u sebi sadrži svoj princip grananja. koja je tijesno vezana za svijet. sav predan onome što će tek reći. on svoju istinu izriče tek u nekom budućem govoru. prvi put u zapadnoj kulturi otkriva ta apsolutno otvorena dimenzija jezika. mi ništa drugo i ne činimo. u sjecištu primarnog Teksta i beskraja Interpretacije. ostavljeno u nasljeđe nekom drugom go­ voru . koji nas­ toji da ovaj ponovo vaspostavi. obrazo­ . pošto nikad nije sputan definitiv­ nom riječju. Jer nema komentara ako se ispod jezika koji čitamo i dešifrujemo ne nalazi suve­ reni autoritet nekog primarnog Teksta. . prema onome što se šapuće. Na taj način nužno proširivanje egzegeze svedeno je na određenu mjeru i idealno ograni­ čeno. da se ispravlja i da se obnavlja sukcesivnim formama. Jezik XVI vijeka — shvaćen ne kao epizoda u istoriji je­ zika. bitniji i primarniji. Čovjek govori na bazi pisane riječi. beskrajno govori o toj riječi i svaki od njegovih znakova postaje ponovo pismena osnova za novi govor. na njihovoj površini. od njih se traži da govore o sebi. . Zadatak komentara. ne može nikad biti završen. Jasno je. dakle. da iskustvo jezika pripada istoj arhe­ ološkoj mreži kao i saznanje o stvarima prirode. a ipak se stalno obnavlja u svom ćutljivom aktu. i više je knjiga napisano o knjigama nego o bilo kom drugom predmetu. nije konstatacija o propasti jedne kulture zakopane pod vlastitim spome­ nicima nego definicija neizbježnog odnosa koji je jezik XVI vijeka održavao sa samim sobom. ali svaki govor se obraća toj izvornoj pisanoj riječi čiji povratak istovremeno i nagovještava i odlaže. koji se više ne može zaustaviti jer. A ipak. Tako se. To.

A to iskustvo zaista postoji. — Prim.108 RIJECI I STVARI vao pismeni tekst sa nepobitnim indikacijama. Jezik. ali u obliku inverzije. . ali pošto je sličnost istovremeno i oblik znakova koliko i nji­ hov sadržaj. koja je okupljala učene ljude X V II vijeka. isto kao što i pozna­ vanje prirode pronalazi uvijek nova obilježja za sličnost. tri različita elementa u takvoj raspodjeli raz­ rješavaju se u jednoj jedinstvenoj figuri. definisan vezom izme­ đu označujućeg i označenoga. forma koja se sjedinjuje sa svojim neizbrisivim figurama. jer se poziva na formalni domen znakova. V BIĆE JEZIKA Još od stoicizma u zapadnom svijetu je vladao trojni sistem znakova jer je sadržavao ove elemente: označujuće (signifiant). Komentar beskrajno liči na ono što komentariše a što ne može nikad iskazati. zajedno sa igrom koju omogućava. U jednom smislu taj sloj jezika je jedinstven i apsolutan. raspored znakova postaje dvojni. kao i u Por-Roajalu*). na isti način. U Renesansi je organizacija drukčija i mnogo kompleksnija: ona je trojna. međutim. na sadržaj na koji oni ukazuju i na sličnosti koje vezuju znakove za označene stvari. I kao što ta beskrajna igra prirode nalazi svoju vezu. Takav raspored. Ali i ti znaci bili su samo igra sličnosti i oni su također upućivali na beskonačan. nalazi se i u iskustvu jezika. prev. nužno nedovršen zadatak — identifikovanja sličnog. jer je. označeno (signifié) i okolnost ( tüyx“ vov )• Počev od X VII vijeka. materijalna forma. ako pokušava da o njemu kaže nešto što mu liči i ako tako uspije da obrazuje beskrajni niz vjernosti bliskih i istorodnih sa in­ terpretacijom. stavlja sebi u zadatak da obnovi apsolutno izvoran govor. Ali on smje­ sta rađa dva druga oblika govora koji ga uokviruju: iznad *) Jansenistička opatija u Francuskoj. oznake raširene po svijetu. pismo biljega na stvarima. isto tako se beskrajni zadatak komentarisanja tješi obećanjem stvarno napisanog teksta koji će interpretacija jednog dana u cijelosti odgonetnuti. zato što se sličnost ne može upoznati sama po sebi a što obilježja ne mogu biti ništa drugo osim sličnosti. svoj oblik i svoju granicu u odnosu mikrokozma i makrokozma. prije svega — u svom sirovom i primarnom biću — kao prosta. ali on ga može iskazati samo ako mu se približava. ali uz jednu inverziju.

Ta igra. zapisane u samom svijetu. U XVII i XVIII vijeku izvorno posto­ janje jezika. Oko će biti namijenjeno gledanju i ništa više. skriven ispod obilježja vidljivih za svakog. naći svoj prostor u opštem režimu reprezentativnih znakova. bili su razbijeni funkcionisanjem predstave. Ali u osnovi. iščeznuti. Na to pitanje klasicizam će odgovoriti analizom predstave. onako kako je konstituisana na pragu modernog doba. uho — samo slušanju. jezik će postati samo poseban slučaj predstave (za klasicizam) ili značenja (za nas). Otuda ta tri nivoa jezika. Ništa. međutim. osim možda literatura — i to više u obliku aluzija ili posredno nego direktno. njegova stara postojanost stvari. a moderno doba — anali­ zom smisla i značenja. a ispod njega — tekst kome komentar pripisuje pri­ marni karakter. jer je ono bilo apsorbovano u vrhunskoj kategoriji Sličnog. Stvari i riječi će se rastaviti. U izvjesnom smislu može se reći da »literatura«. To je ogromna reorganizacija kulture u kojoj klasici­ zam predstavlja prvu. uka­ zuje na ponovnu pojavu živog bića jezika. a možda i najvažniju etapu. ali će biti samo ono što kaže. Primarni karakter pisane riječi je odbačen.PROZA SVIJETA 109 tog sloja je komentar koji ponavlja date znakove u novom iskazu. ali u kojoj je zagonetno. zasnovana na jedinstvenom biću pisma. dotle nepoznatog: postavlja se pitanje kako raspoznati da neki znak označava upravo ono što on znači. će. i to tamo gdje ga nismo očekivali. Taj novi raspored povlači za sobom i nastanak novog problema. izvorno biće znakova blistalo u beskrajnoj disperziji. i stoga što će jezik. Ni u našem znanju ni u našoj misli nema više ničeg što bi nas moglo podsjetiti na to biće. postavlja se pitanje kako znak može biti vezan za ono što znači. jer je on odgovoran za taj novi raspored koji obuhvata i nas — pošto nas upravo epoha klasicizma odvaja od jedne kulture u kojoj značenje znakova nije postojalo. Govor će imati zadatak da kaže šta je. Iščezava i onaj jednoobrazni sloj u kome su se beskrajno ukrštali ono što je viđeno i ono što je pročitano. počev od X VII vijeka. . što se može vidjeti i što se može iskazati. umjesto da postoji kao materijalno pismo stvari. I to na dva načina: prvo stoga što će figure koje beskrajno osciliraju između jednog i tri termina biti konačno fiksirane u dvojnom obliku koji će ih stabilizovati. uporno. monotono. Tako je duboka vezanost jezika za svijet konačno pre­ kinuta. krajem renesanse.

granici zapadne kulture — i u njenom srcu — jer je ono.110 RIJECI I STVARI svaki jezik vrijedio je samo kao govor. koja je započinjala i ograničavala beskrajni pokret govora. onoga što obećaje ili za šta se zalaže) ili sa stanovišta označioca (uz pom oć shema pozajmljenih iz ling­ vistike ili psihoanalize) — stvar se mnogo ne mijenja: to je samo jedna epizoda. Stoga sve više književnost izgleda kao nešto što treba mi­ sliti. čitavim tokom X IX vijeka i još do naših dana — od Helderlina do Malarmea i Artoa — literatura je postojala u svojoj autonomiji odvojivši se od svakog drugog jezika dubokim jazom samo zahvaljujući nekoj vrsti »kontragovora« i vraćajući se tako od reprezentativne ili značenjske funkcije jezika ka njegovom sirovom i zaboravljenom biću. U jednom kao i u drugom slučaju tražimo je izvan mjesta na kome. književnost vraća jezik njegovom biću: ali ne onakvom kakav je izgledao krajem renesanse. Postoji uvjerenje da dosižemo samu suštinu književ­ nosti ako je više ne ispitujemo na nivou onoga što kaže nego u njenoj značenjskoj formi: u tom slučaju ostajemo pri klasičnom konceptu jezika. apsolutno početne. iz istog razloga. tada je književnost bila sazdana od označujućeg i označenoga i zasluživala je da bude analizirana kao takva. Počev od X IX vijeka. U moderno doba književnost je ono što kompenzuje (a ne što potvrđuje) značenjsko funkcionisanje jezika. Vještina govora bila je način da se »napravi znak« — to jest da on nešto znači i da oko nečega rasporedi znakove: ukratko. Takav način dešifrovanja upućuje na klasičnu situaciju je­ zika —■ onakvu kakva je vladala u XVI vijeku. ali isto tako ono je u centru svega što je ona otkrila. zatvara ga i krije dok ga ne označi drugim imenima koja izražavaju samo njegovo odgođeno prisustvo. Bilo da je analiziramo sa stanovišta označenoga (onoga što ona hoće da kaže. još od XVI vijeka. pomoćni znak. nje­ nih »ideja«. Među­ tim. ali što. za našu kulturu. Jer sad više nema one izvorne riječi. postalo potpuno strano toj kul­ turi. vještina koja imenuje i hvata to ime. kada je režim znakova postao dvojni i kada se značenje odražavalo u obli­ ku predstave. bez ograničenja i obećanja. figuru ili retorički aparat. I upravo ulaženjem u taj uzaludni i suštinski pro­ stor ispisuje se svakodnevno tekst literature. . nije prestala već stoljeće i po da se rađa i da ostavlja traga. ni u kom slučaju ne može biti mišljeno na osnovu teorije značenja. Kroz takvu književnost ponovo blista biće jezika na. odsad će jezik rasti bez početka.

to je rukopis koji luta po svijetu među sličnim stvarima. tekst. mršav grafički znak poput slova. On je junak Istog. ne prekoračivši nikad jasnu granicu razlike i ne dospjevši do srca identiteta.GLAVA TREĆA PREDSTAVA I DON KIHOT Sa svojim obrtima i trikovima. Ali ne sasvim to: jer kao siromašni hidalgo on može postati vitez samo slu­ šajući iz daleka vjekovnu epopeju koja stvara zakon. odštampani listići. Kao što ne uspijeva da se uda­ lji iz svoje uske provincije. On je stalno mora konsultovati da bi znao šta treba da radi ili kaže i kakve znakove treba da dâ sebi i drugima kako bi pokazao da je on iste prirode kao i tekst iz koga je proizašao. liči na neki znak. kao da upravo izlazi iz otvorene knjige. već prepisana priča. I svaka epizoda. Čitavo njegovo biće jeste samo jezik. Ali. ako hoće da im bude sličan. tako ne može da ode ni iz do­ bro poznate ravnice koja se širi oko Analognog. On bezbroj puta prelazi preko nje. što već znaci (čitljivi) ne liče više na bića (vid­ . međutim. Sačinjen je od izukrštanih riječi. Don Kihot nije ekstravagantan čovjek nego više savjestan hodočasnik koji se zaustavlja pred svim znacima sličnosti. to je stoga što ih m o­ ra dokazati. Viteški romani su jednom zauvijek dali recept za nje­ govu avanturu. Knji­ ga je manje njegovo postojanje nego njegov zadatak. Dug. svaka odluka i svaki podvig biće znac da je Don Kihot zaista sličan svim tim oznakama koje je kopirao. avanture Don Kihota označavaju granicu: u njima se dovršava stara igra sličnosti i znakova. On sam.

ličili na igru čarolije koja lukavstvom unosi elemente razlike u područje neosporne sličnosti. svi znaci koji ukazuju da pisani tekstovi ne govore istinu. svi ti ekstravagantni romani su upravo bez premca: ništa im na svijetu nije nikad ličilo. bez sličnosti koja bi ih is­ punila. sličnosti razočara­ vaju. Don Kihot. Ali i nesličnost ima svoj model koji ropski oponaša: ona ga nalazi u metamorfozi čarobnjaka. dame ili armije. Don Kihot ocrtava negativnu stranu renesansnog svi­ jeta. Ličeći na tekstove čiji je on svjedok. riječi ne obilježavaju više negoli stvari. pak. ali u obrnutom smjeru: ova je pričala (ili tvrdila da priča) o stvarnim podvizima. Njegova avantura je dešifrovanje svijeta: savjesno putešestvuje s ciljem da na či­ tavoj Zemlji ožive figure koje pokazuju da knjige kažu isti­ nu. I jedi­ ni dokaz koji o sebi daje to je svjetlucanje sličnosti.112 RIJECI I STVARI ljiva). U znak po kome se utvrđuje da znaci jezika odgovaraju samim stvarima. Don Kihot čita svijet da bi dokazao knjige. njihov beskrajni jezik ostaje u neizvjesnosti. po­ znaju jezik knjiga u onolikoj mjeri ukoliko liče na dvorce. riječi kreću u avanturu bez sadržaja. samo dopunski dokaz da zna­ kovi liče na istinu. Stada. krčme. iluzorna razlika koju ona uvodi biće samo začarana sličnost. tendiraju ka viziji i deliriju. da su oni jezik svijeta. treba da ispuni realnošću znakove bez sadržaja. Taj podvig treba da bude dokaz: on se ne sastoji u stvarnom trijumfu — zbog toga pobjeda u osnovi nije ni velika — nego u transformisanju stvarnosti u znak. predstavnik i analogna stvar­ nost. Na njemu je da ponovo stvori epopeju. slič­ nosti i znaci razvili su svoj stari savez. To je uvijek razočarana sličnost koja tra­ ženi dokaz pretvara u podsmijeh i ostavlja beskrajno šup­ ljom riječ u knjigama. Don Kihot mora pružiti dokaz i iznijeti nepobitnu tvrdnju da oni govore istinu. one drije­ . Čitav njegov put je potraga za sličnostima: najsitnije analogije su pozvane kao usnuli znaci koje treba probuditi da bi ponovo počeli govoriti. na koje se čuva uspomena. I pošto je ta magija bila predviđena i opisana u knjigama. služavke. pisana riječ je prestala da bude proza svijeta. nikakva slič­ nost ih ne može ispuniti. stvari uporno ostaju pri svom ironičnom identitetu: one su samo ono što jesu. Dakle. oni mogu zapaliti sve i svi izgorje­ ti a da lice svijeta zbog toga ne bude izmijenjeno. Na njemu je da ispuni obećanja koja su dale knjige. Svi ti napisani tekstovi. Na taj način bi svi pokazatelji ne-sličnosti.

Servantesov tekst se pribira u sebi. Don. jer njegova sličnost ulazi tu u fazu koja za nju znači bezumlje i imaginaciju. znacima jezika ostaje još kao vrijednost jedino fikcija onoga što predstavljaju. Iz­ među prvog i drugog dijela. Istina Don Kihota nije u odnosu riječi prema svijetu. koja je samo njemu svojstvena. Erudicija.PREDSTAVA 113 maju među listovima knjiga. On. iz koje se više neće vratiti. u prašini. svedena je na svoje himere: razasutim po požutjelim listovima knjiga. koja je prirodu i knjige čitala kao jedinstven tekst. Izne­ vjerena fikcija epopeje postaje reprezentativna moć jezika. Jezik ipak nije postao sasvim nemoćan. služi samo da bi bezumno objasnila zašto su analogije uvijek razočarane. Tu svoju realnost on duguje samo jeziku i ona isključivo ostaje in­ herentna riječima. Pisana riječ i stvar više ne liče. u svoje strmo biće. Don Kihot mora biti vjeran toj knjizi jer je i sam stvarno postao knjiga. evo. Ali sam Don Kihot nije či­ tao tu knjigu i ne treba da je čita. Don Kihot je prvo moderno djelo jer u njemu susre­ ćemo beskrajnu igru okrutnog razuma identičnosti i raz­ lika u znacima i sličnostima. postaje — uprkos sebi i ne znajući to — knjiga koja sadrži svoju istinu. on sumira sve što je učinio. za junaka knjige. Kihot polazi u avanturu. Između njih. on mora da dobije ispuštene de­ talje. on. nego u toj tankoj i konstantnoj vezi koju verbalna obilježja ispredaju sama po sebi i za sebe. on mora Ja obgrli istinu. on ima na raspolaganju falsifi­ kate. Don Kihot je postao realan. Magija. Prvi dio avantura igra u drugom dijelu ulogu koja je u početku pripadala viteškim romanima. realnog čovjeka. u sjecištu ta dva toma. Kad su već . Don Kihot susreće ličnosti koje su čitale prvi dio teksta i koje priznaju njega. koji stalnim čitanjem postaje lutajući znak u svijetu koji ga ne prepoznaje. i jedino njihovom snagom. jer on je knjiga od mesa i kosti. da bi je zaštitio od grešaka. On odsad ima novu moć. U drugom di­ jelu romana. udubljuje u svo­ ju vlastitu gustinu i postaje za sebe predmet svoje vlastite priče. omogućava da ga najzad prepoznamo jer toliko liči na sve te znakove koje je za sobom ostavio u obliku neizbrisive brazde. jer u njemu jezik raskida svoju staru vezu sa stvarima da bi ušao u onu suverenu usamljenost. rekao. apokrifne nastavke. Riječi se zatvaraju u svojoj prirodi znaka. vidio ili mislio. koje je postalo literatura. koja je omo­ gućavala odgonetanje svijeta otkrivanjem tajnih sličnosti ispod znakova.

Otuda. U kulturnoj predstavi koja je vladala o luđaku do kraja X VIII vijeka. postaje u zapadnjačkom isku­ stvu čovjek divljih sličnosti. jasno ocrtanih. označava i stanje poremećene psihe. kao neophodna kulturna fikcija. Pjesnik vrši su­ protnu funkciju. mnogo grublji. luđak vrši funkciju homosemantizma: on prikuplja sve znake i ispunjava ih sličnošću koja ne prestaje da se razgranava. pored ostalog. Luđak. znakove i sličnosti. za njega svi znaci liče i sve sličnosti vrijede kao znaci. da bi ograničio svoju moć. On izvrće sve vrijednosti i sve proporcije jer vjeruje da u svakom trenutku dešifruje znakove: on u odrpancu vidi kralja. on vjeruje da skida maske a sam stav­ lja masku. on ima alegoričnu ulogu. Na marginama znanja koje odvaja bića. mogu se konstituisati dva is­ kustva i dva lica se suočiti. on osluš­ kuje »drugi jezik«.hove razasute bliskosti. on svuda vidi samo sličnosti i znake sličnosti. Ali to više nije platonovska tema o inspirisanom deliriju. luđak sve znakove ispunjava sličnošću koja ih naposljetku potire. Pjesnik priziva sličnost do samih znakova koji je izriču. briše u svom jeziku razlike u znacima. pjesnikom se smatra onaj koji. — Prim. To je znak novog iskustva o jeziku i o stvarima. On smatra stvari onima što nisu. Na drugom kraju kulturnog prostora. sigurno. iz­ nad imenovanih svakodnevno predviđenih razlika. jezik sličnosti. . Stoga i pjesnik i luđak. tako teška za iskaz. Takav lik. Ispod utvrđenih znakova i uprkos njima. on ne poznaje prijatelje. to je lik koji se alijenirao* u analogiju. jezik bez riječi i govora. nego kao konstituisano i održavano odstupanje. ali bliskom prema zakonu simetrije. on je različit samo ukoliko ne zna za razliku. prona­ lazi zapretanu srodnost među stvarima. ispod jezika zna­ kova i ispod igre njihovih razlika. nj. kakav je ocrtan u romanima ili u pozorištu baroknog doba. zauzimaju po­ ložaj »na granici« — marginalnu poziciju i duboko arhaič*) Alijenacija u francuskom jeziku. on sluša drugi govor. On je neuravnotežen igrač Istog i Drugog. na vanjskoj ivici naše kultu­ re i sasvim blizu njenih suštinskih presjeka. i kakav se poste­ peno institucionalizovao do psihijatrije X IX vijeka. a lju­ de zamjenjuje jedne drugima. a prepoznaje strance. prev. u modernoj zapadnoj kulturi suočava­ nje poezije i ludila. shvaćen ne kao boles­ nik. koji podsjeća na vrijeme kada su riječi svjetlucale u univerzalnoj sličnosti stvari: suvere­ nost Istog.114 RIJECI I STVARI jednom dati sličnost i znaci.

neće više biti govora o sličnosti. Že­ limo li napraviti neku podjelu? Svaka granica je samo pro­ izvoljan presjek u jednoj neodređeno mobilnoj cjelini. u periodu koji se. s pravom ili ne. uslijed suštinskog raskida u zapadnom svijetu. naziva barok. da tu nalazi svoje porijeklo i da ne prestaje da ovdje-ondje uvijek iz­ nova započinje? Ali možda još nije vrijeme da se postavi taj problem. zatim blijedi i iščezava? Kakvom bi režimu m oglo da bude podvrgnuto njegovo postojanje i njegovo iščezavanje? Ako on u sebi sadrži princip koherencije. onom prostoru koji je za misao sa druge strane. Neka za ovaj put bude dovoljno prikupljanje tih diskontinuiteta u empirijskom poretku koji je istovremeno očevidan i nejasan. problem koji se postav­ lja jeste problem odnosa misli i kulture: kako je mogućno da misao zauzme mjesto u prostoru svijeta. vjerovatno. imamo li pravo da izme­ đu dvije vremenske tačke stavimo simetrične pukotine ka­ ko bi se između njih pojavio kontinuiran i jedinstven sis­ tem? Otkud se oijda taj sistem konstituiše. Između njih se otvorio prostor znanja u kome. Že­ limo li podijeliti jedan period? Ali. Sigurno je još i teže za istoriju misli.PREDSTAVA 115 nu siluetu — gdje njihove riječi bez prestanka pronalaze snagu neobičnog i izvor svog osporavanja. U krajnjoj liniji. II RED Status diskontinuiranih stanja nije lako uspostaviti za istoriju uopšte. nego o identičnosti i razlici. odakle se može pojaviti strani elemenat koji ga može osporiti? Kako misao može izbjeći ono što ona nije? šta uopšte znači: ne moći više misliti neku misao? A šta znači — započeti neku novu misao? Diskontinuitet — činjenica da za nekoliko godina jedna kultura prestane da misli kako je to dotle radila i počne da misli o drugim stvarima .i na drugi način — otvara se zaista prema spoljašnjoj eroziji. da bolje odmjeri šta može direktno i p o­ zitivno opisati. sačekati da se arheologija mi­ sli bolje učvrsti. da definiše pojedinačne sisteme i unutrašnje sklopove kojima se obraća da bi odlučila da obuhvati čita­ vu misao i da jo j postavlja pitanja iz onog domena u kome sama sebi postaje neuhvatljiva. Početkom X VII vijeka. ali u kome ona nije prestala da misli od početka. treba. misao prestaje da se kreće u mediju slič­ 8* .

Period sličnog upravo se time zatvara. Igre čija čarobna m oć izrasta iz nove srodnosti između sličnosti i iluzije. duh svuda vidi harmoniju. Bekon ne razbija sličnosti na os­ novu očevidnih dokaza i njihovih pravila. komične iluzije. Njih prate — kao posljedice. Jedino ih obazrivost duha može razbiti. ali se ubrzo ponovo obrazuju malo dalje. To je em­ pirijska kritika. to je po­ vlašten trenutak varljivog izgleda. To su idoli fo­ ruma (2). »da kad otkrijemo izvjesnu sličnost između dvije stvari. kaže Dekart u prvim redovima djela Regulae. Iza nje­ ga ostaju samo igre. iščezavaju kad im se približimo. ono što smo utvrdili kao tačno samo za jednu od njih« (1). sklad i podudarnost. »Česta je navika«. takvi su idoli plemena. Već kod Bekona nalazimo kritiku sličnosti. To su idoli. u kojem su se sve stvari na svijetu mogle približiti slučaju iskustva. A znaci koji su ih obilježavali biće smatrani za sanjarenja i čaroliju znanja koje još nije postalo ra­ zumno. dakle. Sličnost više nije oblik znanja. poređenja i alegorije definišu pjesnički prostor jezika. svuda se ocrtava­ ju himere sličnosti.116 RIJECI I STVARI nosti. U pitanju je. pripišemo i jednoj i drugoj. doktrina zamjene uloga. Odsada će lijepe stroge figure sličnosti biti zaboravljene. nego prije — prilika za grešku. ali zna se da su to himere. spontane fikcije duha. koja nije uperena protiv odnosa poretka i jednakosti stvari. On ih prikazuje kako titraju pred očima. to je vrijeme varljivih čula. nego protiv tipova duha i oblika ilu­ zije kojima su mogli biti potčinjeni. Otuda se pojavila fikcija da sva nebeska tijela u svom kretanju opisuju sa­ vršene krugove«. tradicije ili lakovjernosti. to je vrijeme u kome metafore. čak i u onim tačkama u kojima su one u stvarno­ sti različite. i dok je priroda puna izuzetaka i razlika. Pe­ ćinski idoli. »Ljudski duh je po prirodi upućen da pretpostavlja kako u stvarima ima više reda i sličnosti nego što ih on sam na­ lazi. opasnost kojoj se izlažemo kad ne ispitujemo slabo osvijetljeno mjesto konfuzija. drugi idoli nas uvjeravaju da stvari liče međusobno. pozorišta koje se podvostručava. ali oni iz pozorišta. zabuna. I sto­ ga znanje XVI vijeka ostavlja deformisano sjećanje o mi­ ješanom saznanju i bez pravila. snova i vizija. Ako se . uvjeravaju nas da stvari liče na ono što smo naučili i na teorije koje smo formulisali. a ponekad kao uzroci — jezičke konfuzije: jedno jedino i isto ime pripisuje se bez razlike stvarima koje nisu iste prirode.

to ne znači da on iz racionalne misli isključuje postu­ pak poređenja. a druge (za umnoške ili diskontinuirane veličine) su aritmetičke jedinice. nije ni izolovana očevidnost ni deduk­ cija — može dozvoliti rađanje prave misli? »Skoro sav trud ljudskog uma sastoji se u tome da omogući tu ope­ raciju«. a da se zatim dijeli na dijelo­ ve. Postoje dva oblika poređenja. A s druge strane. to jest kontinuirane i diskontinuirane veličine. za razliku od računa koji ide od elemenata ka cjelini. koja počinje da se odriče svojih najbližih figura. prije svega uzima u obzir cjelina. Uporediti dvije veličine ili dva umno­ ška znači primijeniti na analizu jednog i drugog zajedničku jedinicu. To više nije misao XVI vijeka. A i C. Međutim. (4). on bi postao »pro­ doran« i uočio razlike svojstvene prirodi. otkrivajući u njoj zbrkanu mješavinu koju treba analizirati prema kategorijama iden­ tičnosti i razlike. Na taj način. analiza sprovedena mjerenjem svodi se u svakom slučaju na aritmetičke odnose jednakosti i ne­ . to je kla­ sična misao koja sličnost isključuje kao fundamentalno is­ kustvo i primarni oblik znanja. pokret i ostale slične elemente« — to jest. napro­ tiv. u izvođenju tipa: »svako A je B. Jer. niti da ga nastoji ograničiti. mjere i reda. nego. svako B je C. ka­ ko upoređenje — koje iziskuju skoro sve vrste spoznaje i koje. jedinstvenu prirodu — na svim mjestima gdje oni mogu biti prisutni. on ga univerzalizuje i na taj način mu daje najčistiji oblik. ako ostavimo po strani intuiciju nekih izolovanih slučaje­ va. to jest u posebnom aktu čiste i pažljive inteligencije. jasno je da duh »međusobno upoređuje traženi i dati termin. prostornost. po definiciji. Kartezijanska kritika sličnosti je drugog tipa. dakle svako A je C«. i pom oću de­ dukcije koja međusobno povezuje očevidne dokaze. tj.PREDSTAVA 117 odupre prirodi i prirodnoj lakoumnosti. ali u oba slučaja operacija mjerenja pretpostavlja da se. Prema tome. možemo reći da do saznanja »dolazimo međusobnim upoređivanjem dviju ili više stvari« (3). Ali. Veličine i umnošci mogu se mjeriti. Takva podjela završava se jedinicama od kojih su jedne konvencionalne ili »pozajmljene<? (za kontinuirane veliči­ ne). Ako Dekart opovrgava slič­ nost. istin­ sko saznanje moguće je jedino pomoću intuicije. zapravo poređenjem mi pronalazimo »figuru. uznemirena pred samom sobom. u takvom odnosu gdje i jedan i drugi jesu B«. i ne više od dva: poređenje mjere i poređenje reda.

Među­ tim. apsolutni karakter koji se priznaje svemu što je jednostavno treba shvatiti i ponovo vaspostaviti one modifikacije — koje su izmijenile i samo znanje — na prvobitni nivo. da­ kle. koji čini mogućnim saznanje i način postojanja onoga što treba saznati. osim ta dva ekstremna pojm a«. polazeći od jednostavnog. da bi se tako stiglo do najkompleksnijih stvari. i to najjednostavnije.118 RIJECI I STVARI jednakosti. a zatim primjenu za­ jedničke jedinice. pošto je bila analizirana pre­ ma zadatoj jedinici i odnosima jednakosti i nejednakosti. aritmetičke vrijednosti se uvijek mogu raspo­ rediti u okviru neke serije: umnožak jedinica može se. Dok je upoređivanje mjerenjem zahtijevalo diobu. analizira se prema evidentnoj identičnosti i razlikama: razlikama koje mogu biti mišljenje i kao inferencije.. red stvari se ne može upoznati »izolovano u njihovoj prirodi«. drugi uspostavlja elemente. Sličnost. on se uspostavlja bez pozivanja na neku vanjsku jedinicu: »Ja odista prepoznajem kakav red postoji između A i B. dakle. mogućno je svesti mjerenje veličina i umnožaka na utvrđen red. i to kroz »apsolutno neprekinuto« kreta­ nje (6). Mjerenje omogućava analiziranje sličnog pre­ ma proračunljivom obliku identiteta i razlike (5). Tako se uspostavljaju serije u kojima prvi pojam postaje priroda koju možemo dokučiti intuicijom. ali zavisi jedino od po­ retka (7). ovdje upoređivanje i rangiranje znače istu stvar: upoređivanje rangiranjem je jednostavan čin koji omogućava da se pređe sa jednog pojm a na drugi. ta dva puta upoređivanja: prvi analizira po jedinicama da bi uspostavio odnose jednakosti i nejed­ nakosti. i raspoređuje razlike prema najslabijem stepenu. u njemu su drugi pojmovi raspoređeni prema rastućim razlikama. Ipak taj rad ili generalizovano upoređenje uspostavlja se samo prema sklopu spoznaje. nego jedino otkrivajući najjedinstveniju prirodu. ne razmatrajući ništa drugo. To su. zatim onu koja jo j je najbliža. za­ tim na treći itd. rasporediti prema nekom redu — kao što je teškoća i koji pripada poznavanju mjerenja. . iznosi na vidjelo razlike kao stepene kompleksnosti. I upravo metoda i njen »napredak« sastoje se u ovo­ me: svesti svako mjerenje (svako određivanje pomoću jednakosti i samu jednakost) na uvrštavanje u seriju koja. Što se tiče reda. nezavis­ no od svake druge reference.

privlačnost ili tajno podijeljenu prirodu. razaznavanje nameće upoređivanju primarno i fun­ damentalno istraživanje razlike: intuicijom odrediti jasnu predstavu o stvarima i tačno shvatiti nužni prelaz od jed­ nog elementa iz serije do onog koji mu neposredno slijedi. na taj način. u traženju sve­ ga onog što u njima može otkriti srodnost. ova igra može ponekad biti modikativna — manje zbog slaganja nego zbog neslaganja: »Kad se radi o teškom pitanju. može doći do savršene izvjesnosti: nikad dovršen i uvijek otvoren prema novim eventualnostima. međutim. omogućava apsolutno izvjesno sa­ znanje identičnosti i razlike: »Jedino nam nabrajanje mo­ že dozvoliti. u razaznavanju: to jest uspostavljanju identičnosti. posljednja posljedica.PREDSTAVA 119 Te modifikacije se mogu rezimirati na sljedeći na­ čin. svaka će sličnost biti podvrgnuta poređenju. bilo u obliku kategorizacije proučavanog do­ mena. stari sistem sličnosti mogao je uzastopnim potvrđivanjima postati sve više i više vjerovatan. uvijek je bilo mogućno otkriti nove. U tom smislu. nego naprotiv.je saznavanje isto što i razaznavanje. pošto . Osim toga. Potpuno nabrajanje i mogućnost prelaska sa bilo koje tačke na slijedeću. me­ đutim. Prije svega. analiza dolazi na mjesto analogijske hijerharhije: u XVI vijeku postojao je globalni sistem su­ glasja (zemlja i nebo. još radikalnije. istorija i nauka će biti razdvojene jedna od druge. na osnovu svog reda. jedinu granicu pred­ stavljala je ograničenost stvari. zajedničkom jedinicom ili. biti mogućno kompletno nabrajanje: bilo u obliku iscrpnog popisa svih elemenata koji čine cjelinu koju is­ tražujemo. u obliku analize izvjesnog — ali do­ voljnog — broja tačaka uzetih iz čitave serije. Odsada će. to jest. prirodnije je da postoji . igra njihovim shvatanjima. ali nikad nije mogao biti izvjestan. S jedne strane će biti erudicija. konačnost svijeta pritiješnjenog između makrokozma i mikrokozma. odsada. ona će biti prihvaćena tek kad bude pronađena — mjerenjem. planete i lice. da o njemu uvijek donesemo istinit i izvjestan sud« (8). Du­ hovna aktivnost — i to je četvrta tačka — neće se više sa­ stojati u međusobnom približavanju stvari. Upoređivanje. bez obzira kakvim pitanjem se bavili. igra sličnosti bila je nekad beskonačna. bilo. identiteta i serije razlika. najzad. a zatim u nužnom pre­ laženju na sve stepene koji se od nje udaljavaju. čitanje autora. mikrokozam i makrokozam) i svaka pojedina sličnost bila je uključena u okvir tog opšteg odnosa. Najzad.

ponekad predložen kao univerzalni ideal i horizont istraživanja — kao kod Kondijaka ili Destita (Destutt). Postojala je i težnja. ne bismo uopšte naučili neku nauku. ponekad.. istoričari ideja običavaju da mije­ šaju te tri stvari i da klasični racionalizam definišu kao pokušaj da se priroda učini mehaničkom i proračunljivom. op­ skurno magičnih. osnovno nije ni uspjeh ili krah rpehanizma. održavalo sa mathesis. To je opšti fenomen kulture X VII vijeka. U obliku praznih riječi. i bez zajedničke mjere sa njim. razlikovati tri stvari. za klasičnu epistemè. S jedne strane je postojao mehanizam koji je za jedan dosta kratak period (druga polovina X VII vijeka) predložio teorijski model za izvjesne domene znanja kao što su medicina ili psihologija. nalaze se sigurni su­ dovi koje možemo donijeti intuicijom i njenim sklopovi­ ma. Zadatak riječi je da izraze istinu ako mogu. održavaju izvor svega što se ne može racionalizovati. ta težnja je bila kon­ stantna i kontinuirana u domenu astronomije i jednog di­ jela fizike. nego izgleda samo istoriju« (9). Jer. niti obilježje utisnuto u stvari još iz dubine vre­ mena. Drugi — poluvješti — nastoje da pod tim racionalizmom otkriju igru »suprotnih sila«. Istina nalazi svoj izraz i svoj znak u jasnoj i oče­ vidnoj percepciji. jezik više nije jedna od figura svijeta. Od tog trenutka tekst prestaje da pripada znacima i oblicima istine. Nasuprot tome. Ali ni tu težnju ni pokušaje mehanizma ne smijemo brkati sa odnosom koji je čitavo klasično znanje. Treba. Oni jedino i isključivo čine suščinu nauke. Jezik se izvlači između bića da bi stupio u područje pro­ zirnosti i neutralnosti. ali riječi više nemaju pravo da budu njeno obilježje. za matematizacijom empirijskog svijeta. i kad bi­ smo čak »pročitali sva umovanja Platonova i Aristotelova. ni pravo ili . na prim jer). opet. usred klasicizma. u drugim oblastima bila je samo sporadična — ponekad samo neki pokušaj (kao kod Kondorsea).. od­ bačena u svojim osnovama (kod Bifona. Ta dva oblika analize podjednako su nedovoljna. i to prirodnih i životnih sila koje ne dozvoljavaju da budu svedene ni na algebru ni na fiziku kretanja i koje tako. pod »kartezijanskim uticajem« ili »njutnovskim modelom«.120 RIJECI I STVARI mali broj onih koji mogu otkriti pravu istinu«. i čak opštiji od jedinstvenog uspjeha kartezijanizma. u svom najopštijem obliku. vrlo različita u svojim oblicima. naime. shvaćenom kao univer­ zalna nauka o mjeri i redu.

obilježja identičnosti i razlike. analiza bogatstva. ili gotovo nijednom. istovremeno nedefinisan i zatvoren. Ni u jednom od tih domena. ali uz tu suštinsku neravnotežu da se pro­ blemi mjere mogu uvijek svesti na probleme reda. U tom smislu analiza će ubrzo dobiti vrijednost univerzalne metode. koji do kraja X VIII vijeka ostaje kon­ stantan i nepromijenjen. taj odnos prema mathesis. Svijet sličnosti. a svi empirizmi. podijeljen je i kao otvoren u sredini. nego sistem zna­ kova. isto tako utvrđivanje reda pom oću znakova stva­ ra empirijska znanja kao saznanja o identičnosti i razlici. nauka o redu u oblasti riječi. novi u epohi klasicizma i koekstenzivni sa njenim trajanjem (oni kao hronološka uporišta imaju Lanseloa (Lancelot) i Bopa. Prva: odnosi među bićima biće mišljeni u obliku reda i mjere. u korelaciji sa traženjem jedne mathesis. kao opštoj nauci reda. bila u osnovi spoznaja sličnosti. svi su se konstituisali na bazi jedne moguće nauke o redu. nisu se mogli konstituisati bez odnosa koji je čitava epistemè za­ padne kulture održala sa univerzalnom naukom o redu. potpomognuta semiologijom i hermeneutikom.PREDSTAVA 121 nemogućnost matematizacije prirode. Petija (Petty) i Rikarda (Ricardo). (Bopp). I kao što je interpretacija XVI vijeka. pun i tautološki. Taj odnos prema Redu je isto tako bitan za klasično doba kao što je za renesansu bio odnos prema Interpreta­ ciji. ključevi za jednu tàksinomiju. niti oslanjanje svakog mogu­ ćeg saznanja na njene principe. naprotiv. prve pisce oko 1660. njihov po­ sebni instrumenat nije algebarska metoda. a Lajbnicov projekat o stvaranju matematike kvalitativnih redova nalazi se u samom srcu klasične misli. prirodna istorija. Taj odnos ima dvije bitne karak­ teristike. ne znači apsorbovanje znanja u okviru matematike. Na taj način odnos svakog saznanja prema mathesis ispoljava se kao mogućnost uspostavljanja uredne sukcesije među stva­ rima. nije mogućno pronaći tragove mehanizma ili matematiza­ cije. s druge strane. a na drugom — em­ . i sekundarne autore iz 1800—1810). javlja se izvjestan broj empirij­ skih domena koji do sada nisu bili ni formirani ni definisani. Ali. a ipak. Tako su se pojavile opšta gramatika. oko njega ona sva gravitira. bića i po­ treba. Reja (Ray) i Kivijea (Cuvier). čak i onim koje se ne mogu mjeriti. principi zavođenja reda. na jed­ nom kraju nalazimo znakove koji su postali instrumenti analize. Ako općenito pripadaju Analizi. nego upravo odnos prema mathesis.

između toliko drugih stvari koje znamo ili vidimo. a) Porijeklo veze: znak može biti prirodni (kao što odbljesak u ogledalu označava ono što se odra­ žava) i konvencionalni (kao što neka riječ. spontanog pokreta imaginacije. i to zadugo — možda sve do naših dana — promijenio se čitav režim znakova i uslova pod kojim oni vrše svoju čudnu funkciju. ni sam prirodni znak je ne zahtijeva: krik je spontani znak straha. može da označava ideju). za određenu grupu ljudi. Izme­ đu toga imamo nova znanja koja nalaze svoj prostor u tom otvorenom rastojanju. a ipak mu ni na kakav način ne liče (11). ili. III PREDSTAVLJANJE ZNAKA Šta je znak u epohi klasicizma? Jer. Na pragu klasi­ cizma znak prestaje da bude figura svijeta i prestaje da bude vezan čvrstim i tajnim vezama sličnosti ili afiniteta za ono što obilježava. to je samo njihovo biće. U klasicizmu znak se definiše pom oću tri promjenlji­ ve veličine (10). Znak. Te tri promjen­ ljive veličine zamjenjuju sličnost da bi definisale efikas­ nost znaka u domenu empirijskog saznanja. 1. a to je ono što im.122 RIJECI I STVARI pirijsku i rječitu sličnost stvari. vizuelni utisci su znaci dodira koje je stvorio bog. b) Tip veze: znak može pripadati cjelini koju obilježava (kao što je vedar izraz lica rezultat dobrog zdravlja. onu podmuklu sličnost koja ispod misli pruža beskrajni materijal za diobe i ras­ podjele. pošto je uvijek izvjestan ili vjerovatan. mora naći svoje mjesto u okviru saznanja. njihovu narav ili nj i- . S jedne strane opšta teorija Znakova. ali može biti i samo vjerovatan (kao bljedilo za trudnoću). Nijedan od tih oblika veze ne uključuje nužno sličnost. kao što kaže Berkli (Ber­ keley). odmah daje obilježje znaka. podjela i klasifikacija. c) Sigur­ nost veze: znak može biti tako stalan da se možemo po­ uzdati u njegovu vjernost (kao što disanje označava život). ponavljanja prirode. U X V I vijeku sma­ tralo se da su znaci utisnuti u same predmete kako bi lju­ di mogli objelodaniti njihove tajne. a s druge — problem neposrednih srodnosti. ali mu nije i analogan. u prvoj polovini XVII vijeka. koje se na taj način ispoljava) ili biti odvojen (kao što su figure iz Starog Zavjeta daleki znaci otjelovljenja i iskupljenja).

osjećanju. I ako se bog još koristi znakovima da bi nam govorio kroz prirodu. neizbježna i prisna saznanja služe kao znaci za dis­ kurzivnu spoznaju. Zadatak tog saznanja bio je da otkrije prvobitni jezik koji je bog proširio po svijetu. postoji samo kratkotrajno saznanje. dva različita saznanja. Ovo posljednje je uvijek pretpostavljalo znako­ ve koji su mu prethodili: tako je čitavo saznanje bilo smje­ šteno u procjepu otkrivenog znaka ili već potvrđenog ili tajno prenesenog. Na toj tački znanje kida staru vezu sa cLivinatio (pro­ ročanstvo). ali to otkriće bilo je samo krajnji cilj znako­ va. Tako vidimo kako se saznanje. Od tog vremena i ubuduće znak će do­ biti svoje značenje tek u samom saznanju. otvoreni i sveti prostor zna­ kova. nejasna. u vizuelnim utiscima. Takva je uloga osjećanja kod Malebranša (Malebranche) ili osjećaja kod Berklija (Berke­ ley): u prirodnom sudu. i to proroko­ valo božanski dar. u percipiranju treće dimenzije. Kod Malebranša i Berklija znak koji je bo­ gom dan udružuje u sebi. kojoj mi — pošto nismo puki duhovi — ne možemo ili nemamo prilike da ovladamo snagom našeg duha. Značenjsku funkciju njima nije dodjeljivalo saznanje. površina. nego zato što se znak objelodanjuje tek kad se sazna da je mogućan odnos zamjene između dva već poznata elementa. Ali ne stoga što ljudi posjeduju sve mogućne znakove. to je bila njihova m o­ gućna upotreba i sigurno najbolja. svedeno na vla­ stite okvire: sažimanje dugog niza sudova u brzu figuru znaka. na lukav i susretljiv način. opravdanje njihova prisustva. Tu više ne postoji cLivinatio — uvršta­ vanje saznanja u zagonetni. ali njima nije bilo po­ trebno da budu poznati da bi postojali: čak i ako su osta­ jali ćutljivi i ako ih niko nije primjećivao. oni nisu ništa gubili od svoje konsistencije. u tom smi­ slu saznanje je u svojoj suštini prorokovalo. od saznanja će znak preuzeti svoju izvjesnost ili svoju vjerovatnoću.PREDSTAVA 123 hove vrline. sada otvara vjerovatnoći pošto je zatvorilo . Počev od XVI11 vijeka područje znaka se dijeli između izvjesnog i vjerovatnog: to znači da više nema nepoznatog znaka niti nijemog obilježja. on se služi našim saznanjem i vezama koje se uspostavljaju između utisaka da bi u našem duhu vaspostavio odnos značenja. nego sam jezik stvari. jednim retrograd­ nim pokretom. ali pri­ sutna. Znak ne očekuje mirno dolazak onoga koji ga može prepoznati: on se konstituiše jedino u aktu saznavanja.

Kao što primjećuje Kondijak (Condillac). »Povezanost ideja ne implicira odnos između uzroka i posljedice nego samo odnos između pokazatelja ili znaka i označene stvari. takođe. jer funkcija znaka bila je da svede i ujedini. jer. Da bi znak zaista bio ono što jeste. naprotiv. I razumljivo je zašto su se od Kondijaka do Destit de Trasija i Geranda (Gerando) opšta doktrina zna­ . sličnost je u XVI vijeku trijumfovala nad prostorom i vremenom. da se pažnja usredsredi na jedan od isprepletenih dijelova koji ga sa­ činjavaju i koji su od njega izolovani. analiza ne prestaje da se nastavlja. jednom definisan i izolovan. da bi mogao vršiti svoju funkciju. trebalo je da bude dat saznanju istovremeno kad i ono što on označava. može biti pre­ nesen na nove utiske: i u tom slučaju prema utiscima on igra ulogu rešetke. javlja se znak. i njen instrumenat. On je njen rezultat jer bez nje se ne bi mogao ni javiti. Kružni svijet konvergentnih znakova zamijenjen je širenjem u beskraj. U tom prostoru znak može zauzimati dva položaja: ili da. jer znak. kao elemenat. Na mjesto saznanja koje je na­ sumce pogađalo apsolutne znakove došao je splet znako­ va izgrađen postepenim saznavanjem vjerovatnog: Hjum (Hume) je tako postao moguć. Istinu govoreći. Vatra koja se vidi nije uzrok bola koji osjećam kad joj se odveć približim: ona je samo pokazatelj koji me upo­ zorava na takav bol« (12). či­ ni dio onoga što obilježava. odvija od najmanje vjerovatnoće do najveće izvjesnosti. nije dovoljno da on bude njen dio. ta alternativa nije radikal­ na. nadmetanja. On je. poput onog u sukcesiji. Od jedne impresije do dru­ ge odnos će biti kao između znaka i onog što je označeno. razlikuje i odvaja od globalnog utiska za koji je bio nejasno vezan. Ali da bi ele­ menat percepcije mogao postati njen znak. ako ga nije bar jednom čulo u trenutku kad je tu stvar uočilo (13). nerazdvojna od analize. a na­ ročito simpatije. dakle. Pošto duh raspolaže znakovima. znak se karakteriše svo­ jom suštinskom disperzijom. da taj utisak bude razdijeljen. to jest odnos koji se. 2. treba. Konstitucija znaka je. Igrom konvencije. kao elemenat. Pošto duh vrši analizu. ili da je od toga stvarno tre­ nutno odvojen. U klasicizmu.124 RIJECI I STVARI znakove u svoj vlastiti prostor. mora isto­ vremeno biti uvršten u ono što označava i odvojen od nje­ ga. treba da se. Druga promjenljiva veličina znaka: oblik veze onim što označava. dakle. zvuk neće za dijete nikad postati verbalni znak stvari.

primjenljiv na beskrajan broj elemenata. na­ stavi beskrajno širenje supstituta u kojima je on mišljen. pri­ rodni znaci su samo rudimentarna skica. razvijaju se i povezuju. njegove mane otkrio je Itar (Itard) kod »averonskog divljaka«.PREDSTAVA 125 kova i definicija analitičke moći mišljenja udružile u istoj teoriji saznanja. on koji imaginaciju preobražava u dragovoljno sjećanje. Odavna je po­ znato —■ mnogo prije Kratila — da znaci mogu biti dati od prirode ili stvoreni od ljudi. Naprotiv. Počev od X VII vijeka. Ostaje i treća promjenljiva veličina: ona koja mo že imati vrijednost i prirode i konvencije. čuvaju svoj identitet. 3. Najzad. počevši od tog svijeta. i duh njim ne može ovla­ dati. I na taj način svijet je izložen analizi i kombinatorici. Ovi potiru sve ostale. on je u cjelosti potčinjen redu. da ga rasporedi prema nedefinisanim površinama i da. uvijek ga je mogućno (čak i potrebno) izabrati tako da bude jed­ nostavan. Zapadni um stupa u epohu rasu­ đivanja. Po­ moću znaka stvari postaju uočljive. nepodesan. kada se utvrđuje znak konvencije. prirodi i konvenciji pripi­ suje se obrnuta vrijednost: prirodni je onaj znak koji je preuzet od stvari i konstituisan kao saznajni znak. on omogu­ ćava da se oni razviju i da se postepeno savladaju. a spontanu pažnju u refleksiju i instinkt u razumno sazna­ nje (14). onda je istaknuto da u klasicizmu znak nije imao ulogu da iz­ razi svijet blizak sebi i inherentan svojim vlastitim oblici­ ma. institucionalni znak je znak u svojoj punoj funkciji. Arbitrarni sistem znakova mora omogućiti analizu stvari u njihovim najjed­ nostavnijim elementima: on dekomponuje stvari do njiho­ . On upravo označava granicu između čovjeka i životinje. Kada je u Logici Por-Roajala rečeno da znak može biti inherentan onome što označava ili odvojen od njega. Ni XVI vijeku to nije bilo nepoznato: on je u ljudskom govoru prepoznavao institu­ cionalne znakove. Znak u klasicističkoj misli ne potire odstojanja niti ukida vrijeme: naprotiv. Prema tim znacima konvencije. daleki crtež koji će biti završen tek oživljavanjem proizvoljnog Ali to arbitrarno se mjeri po svojoj funkciji i pravi­ lima koja ona vrlo precizno definiše. sposoban da se sam razbije i ponovo sa­ stavi. On je stoga propisan. Ali vještački znaci duguju svoju snagu jedino svojoj vezanosti za prirodne znakove. lagan za pamćenje. nego upravo da ga otvori. krut.

Znanje više nema ulogu rastvaranja stare Riječi na nepoznatim mjestima gdje se ona može sakriti. učvr­ šćujući mogućne kompozicije. postoji jedan nužni i jedinstveni raspored koji prožima čitavu klasičnu epistem è: a to je pripadnost univerzalnom proračunu i traženju elementarnog u sistemu koji je izvještačen i koji na taj način može predstaviti prirodu od nje­ nih izvornih elemenata do simultanosti svih mogućnih kom­ binacija. i za vraćanje na genezu počev od najjednostavnijih elemenata. U stvari. sistem znakova je onaj jednostavni je­ zik. U svom savršenstvu. to jest da i u analizi i kombinovanju bude zaista jezik proračuna. Kondijaka do Ideologa. tačnije. kao u prethodnim vjekovima. Ali ako . pokušati pronaći ispod njih primarni tekst govora koji se stvara i pamti zauvijek. Berklija. razvoj krajnjih granica njene analize i zakona njenog sastava. U našim očima to traženje porijekla i taj proračun i grupa izgledaju nespojivi i mi ih rado dešifrujemo kao dvosmislenost u misli X VII i X VIII vi­ jeka. analizu i kombinatoriku — opravdanu pro­ izvoljnost sistema. Sada se već mogu definisati instrumenti koje klasič­ noj misli propisuje sistem znakova. ili. Isto je tako i sa igrom sistema i prirode. pri čemu bi bio svakako istaknut individualni doprinos Hobsa. providni. ovo bi izgledalo kao preplitanje uticaja.126 RIJECI I STVARI va porijekla. služiti se znacima ne znači. On u spoznaju unosi vjerovatnoću. Ali proizvoljno označava i splet analiza i kombinatorni prostor u kojima će se priroda ispoljiti onakvom kakva ona jeste — na nivou izvornih uti­ saka i u svim mogućnim oblicima njihove kombinacije. za tu misao tu ne postoji nikakva kontradikcija. Lajbnica. »Proizvoljno« se ne suprot­ stavlja »prirodnom« osim ako se želi naznačiti i način na koji su znaci bili utvrđeni. on približava znanje jeziku i nastoji da sve jezike zamijeni sistemom vještačkih simbola i operacija logičkog karaktera. to znači pokušati pronaći proizvoljni jezik koji će dozvoliti razvoj prirode u njenom prostoru. ali on istovremeno mora pokazati kako su mogućne kombinacije tih elemenata i dozvoliti idealnu ge­ nezu kompleksnosti stvari. to je takođe i ukupnost operacija koja definiše sve mo­ gućne povezanosti. sposoban da imenuje elementarne čestice. za stvaranje slika. U doba klasicizma. Na nivou jedne istorije mišljenja. On istovremeno otvara mogućnost za traženje porijekla i za proračune. za to znanje treba stvoriti jezik i pri tome ga još učiniti dobrim.

slike ili percepcije. I iz te mreže mogle su se po­ javiti individualnosti kao Hobs. sistem i univerzalni jezik). ali ne kao sukcesivne teme koje proizilaze jedna iz druge ili jedna drugu potiskuje. kombinatorika. kada je teorija znaka implicirala tri sasvim raz­ ličita elementa: ono što je bilo obilježeno. primjećujemo da je disocijacija zna­ ka i sličnosti u početku X VII vijeka stvorila nove figure (kao što su vjerovatnoća. fundamentalno svojstvo znakova epistemè klasi­ cizma još nije istaknuto. ali i ta predstava. da može biti prirodan ili proizvoljan. mora da bude predstavljena u njemu. Logika Por-Roajala kaže: »Znak krije dvije ideje. Po svom jednostavnom biću ideje. manje ili više udaljen od onog što zna­ či. On to postaje pod uslovom da ispolji. taj odnos je samo veza između ideje o stvari i ideje o nekoj drugoj stvari. To je dvojna teorija o znaku koja se nedvosmisleno suprotstavlja kompleksnoj organizaciji re­ nesanse. To je neopho­ .PREDSTAVA 127 misao klasicizma ispitujemo na nivou onoga što je arheo­ loški čini mogućnom. taj posljednji elemenat bio je sličnost: znak je obilježavao u onolikoj mjeri ukoliko je bio »goto­ vo isti« kao ono što je označavao. Činjenica da znak može biti manje ilj više vjerovatan. Taj trostruki sistem koji teži jedinstvu iščezava zajedno sa »mišlj. a da pri tome nje­ gova priroda i njegova vrijednost ne budu pogođene — sve to pokazuje da odnos znaka prema svom sadržaju nije osiguran u poretku samih stvari. jednu o stvari koju predstavlja. između ostalog. IV PODVOSTRUČENA PREDSTAVA Ipak. označavajući elemenat nije znak. nego kao jedinstvenu mrežu nužnosti. i odnos koji ga veže za ono što označava. njegova priroda sastoji se u podsticanju prve pomoću druge« (15). analiza. ili Berkli ili Hjum ili Kondijak. a drugu o predstav­ ljenoj stvari. opet. udružene ili zamijenjene nekom drugom. On mora da predstavlja. ono što je obi­ lježavalo i ono što je omogućavalo da se u nečem vidi obi­ lježje nečeg drugog. Ali postoji i jedan uslov koji omogućava da znak po­ stane taj puki dualitet. Odnos označujućeg i oz­ načenoga situiran je u prostor u kome nikakva posredna figura ne osigurava njihov susret: u okviru saznanja.u prema sličnosti« i biva zamijenjen striktno dvojnom organizacijom.

znak je mogućnost predstavljanja predstave u onolikoj mjeri u kolikoj je nju mogućno predstaviti. Osim toga. U stvari. tu . povlači i smješta u okvir značećeg elementa. I zar na taj način ne dobijamo tri termina: ideju koja označava. sadržaj. nego prostorna i grafička predstava — crtež: karta ili slika. ali je presijecaju duž čitavog njenog prostiranja: čim je jedna predstava vezana za drugu i u sebi predstavlja tu vezu. ideja koju o njemu stičemo jeste ideja znaka. u odnosu na samu sebe. ideju koja je označena i. Ipak. važnost zna­ kova u klasičnoj misli. i zato što je pred­ stava u svojoj suštini uvijek okomita u odnosu na samu sebe: ona je istovremeno i indikacija i pojavljivanje: od­ nos prema predmetu i ispoljavanje sebe. nije u pitanju tajno vraćanje na trojni sistem. dolazi na mjesto jedne organizacije koja je na razne načine uvijek bila troj­ nog karaktera.128 RIJECI I STVARI dan uslov za dvojnu organizaciju znaka. Karakteristič­ no je da prvi primjer za znak koji navodi LOGIKA POR-ROAJALA nije ni riječ. Ideja koja oz­ načava podvostručava se. udvostručena u odnosu na samu sebe. nego neizbježno svođenje figure na dva termina koja se. i taj prvi predmet nazivamo znakom« (16). u okviru ove po­ sljednje. ni simbol. Počev od klasič­ nog doba. danas se oni šire paralelno sa pred­ stavom. koji LOGIKA PORROAJALA nagovještava čak prije nego što i kaže šta je to znak: »Kad u jednom predmetu vidimo samo predstavljen neki drugi. to jest čitavom mišlju. Prije svega. ali taj raspored pretpostavlja da je znak podvostručena predstava. ali sadržaj je označen samo u predstavi koja se pruža kao takva. a ipak taj sadržaj izgleda predstavljen pomoću predstave. jer na ideju koja zamjenjuje ne­ ku drugu nadovezuje se ideja o njenoj reprezentativnoj snazi. To ima krupne posljedice. To je stoga što sadržaj slike čini samo ono što ona predstavlja. kakav je bio u X VII vijeku. ideju o njenoj reprezentativnoj ulozi. funkcija i određenje značećeg elementa ograniča­ vaju se samo na ono što on predstavlja: sadržaj mu je u cijelosti podređen i providan. od stoika pa čak i od prvih grčkih gramatičara. Ne­ ka ideja može biti znak neke druge ne samo zato što se između njih može uspostaviti odnos predstavljanja. oni su smješteni u njoj. a ono što je označe­ no smješta se bez ostatka u predstavu znaka. ni krik. nego i zato što se to predstavljanje može uvijek predstaviti u ok­ viru ideje koja predstavlja. Nekad su oni bili sredstva sazna­ nja i ključevi znanja. Dvojni ras­ pored znaka.

Nema smisla izvan ili prije znaka. a ipak — ili upravo zbog toga — nikakva specifična aktiv­ nost svijesti ne može nikad konstituisati značenje. a ideja i znak prestaće da budu savršeno pro­ vidni jedno za drugo. Druga posljedica: to univerzalno širenje znaka u po­ lju predstave isključuje čak i mogućnost teorije o znače­ nju. To je sigurno stoga što klasička misao o predstavljanju isključu­ je analizu iz značenja. imaginacija je znak za percepciju iz koje je ova proizašla (Hjum. Analiza predstave i teorija znakova apsolutno se pro­ žimaju: i onog dana kada se Ideologija. što mi koji mislimo o znacima na osnovu analize imamo dosta teškoća da priznamo da je klasična filozofija. ne postoji prethod­ na prisutnost implicitna govoru koju bi trebalo vaspostaviti da bi se objelodanio autohtoni smisao stvari. To je stoga što između znaka i njegovog sa­ držaja ne postoji nikakav posrednički elemenat niti kakva neprovidnost. što bi od njih napravilo znakove jedne cjeline zna­ kova. i sa punim pravom. ono se i ne javlja. one tako čine jednu ogromnu mrežu. svaka se u svojoj providnosti izdaje kao znak onoga što predstavlja. Znaci. krajem XVIII vi­ jeka. u ci­ jelosti znak. I obrnuto. Sve predstave su međusobno vezane kao znaci. Ali ne postoji ni konstruktivni čin značenja kao ni geneza u ok­ viru svijesti. od dna do vrha bila filozofija znaka. mogućno je da su i sami os­ jećaji (kao kod Berklija) znaci onoga što bog želi da nam kaže. dešif rovan je onoga što taj znak hoće da izrazi. dešif rovan je onoga što je označeno predstavlja samo razmišljanje o znacima koji 9 . sama po sebi i po svojoj mogućnosti predstavljanja. pitati se šta je to značenje predstavljalo zna­ čilo bi da ga zamišljamo kao određenu figuru u svijesti. Kondijak). Doista. značenje ne može stvarati problem. Ali ako fenomeni nisu nikad dati osim u predstavi koja je. dakle. štaviše. opšta ideja je samo pojedinačna ideja koja služi kao znak za druge (Berkli). nemaju drugih zakona osim onih koji determinišu njihov sadržaj: svaka analiza znaka istovremeno je. njihova napredna pripadnost počeće da se miješa. i. najzad. onog dana kada Destit (Destutt) bude prigovorio Gerandu da je stvorio teoriju o znakovima prije nego što je definisao ideju (17). od Malebranša do Ideologa. bude pitala o prioritetu koji treba dati ideji i znaku.PREDSTAVA 129 postoji znak: apstraktna ideja označava konkretnu percep­ ciju u kojoj je formirana (Kondijak).

ali i taksinomije. U doba klasicizma one se više ne udružuju u trećem ele­ mentu — sličnosti.e obrazujući. ona koja već od XVII vijeka čini osnov čitave opšte nauke o znaku. stoga se i istorija prirode javlja kao analiza karaktera živih bića. vezana je suštinskim odnosom za opštu teoriju predstave. kompletna mreža znakova povezuje se i artikuliše prema presjecima svojstvenim samom smislu. Zato ne postoji teorija znakova različita od analize smisla. osim ako njena netačnost ne bi bila izbrisana i pomoću znanja pretvorena u odnos jednakosti i reda. Kao i u XVI vijeku. imaju cilj da se sjedine sa prirodnim poretkom ili da ga što je mogućno manje razbiju. Stoga je analiza jezika. To je empirijska datost u svojoj najogoljenijoj formi. Ali u drukčijem obliku. funkcija je na strani onoga što je označeno. dakle. najzad. više se ne može »posmatrati kao sastavni dio filozofije« (18). Tako će sli­ ka znakova biti slika stvari.130 RIJECI I STVARI na to upućuju. smisao više neće biti cjelina razasutih znakova u njihovoj povezanosti. Stoga i analiza bogatstva počinje od novca i raz­ mjene. posljednja posljedica koja bez sumnje sež sve do nas: dvojna teorija znaka. Ali. one se povezuju na osnovu vlastite moći predstavljanja. Ako se čitavo biće smisla na­ lazi na strani znaka. Što se tiče podudarnosti. rastvarajući se i ponovo s. ona ubu­ duće može samo da ispadne iz domena saznanja. za saznanje . na tom uskom pro­ storu gdje se ona igra sa samom sobom. od Lanseloa (Lancelot) do Destit de Trasi ja. I. U doba klasicizma čista nauka znakova vrijedi kao neposre­ dni govor onoga što je označeno. V IMAGINACIJA SLIČNOSTI Tako su. »semiologija« i »hermeneutika« stoje jedna uz drugu. s druge strane. on će proizilaziti iz kompletne slike znakova. zasnovana na apstraktnoj teoriji ver­ balnih znakova i uobličena u okvirima opšte gramatike: ali kao nit vodilju ona uvijek uzima smisao riječi. pošto onome što je označeno ne pridaje drukčiji karakter od onoga koji pridaje znaku. znakovi oslobođeni čitave zbrke svi­ jeta u kome ih je renesansa nekad rasporedila. A ipak. Oni su sad skriveni u predstavi. Ipak taj sistem daje izvjesnu prednost pr­ voj nad drugom. u sjecištu ideje. dok je vrijednost uvijek utemeljena na potrebi. čak i vještačke.

Jer između dvije stvari ne može biti uspostavljen odnos ni jednakosti ni reda ako nji­ hova sličnost nije bila bar povod za njihovo poređenje: Hjum je identičnost okvalifikovao kao »filozofsku« jer pretpostavlja refleksiju. sličnost i znak su fatalno pove­ zani. 9* . . kao nijema i neizbrisiva nuž­ nost. pokretna. i recite mi da li je mogućno opšte indukcije. ona se javlja zahvaljujući imaginaciji. »Neka se filozof do mile volje hvali tačnošću. Prema tome. Bacimo samo pogled na metafizičko lice nauka. koje izvlačimo iz pojedinačnih činjenica. nestabilna osnova na kojoj saznanje može izgraditi svoje odnose. onaj rudimentarni odnos koji saznanje mora obuhvatiti čitavom širinom. svoje mjere i svoje identič­ nosti. ja ga ipak čikam da napravi samo jedan korak u svojoj karijeri bez sličnosti. one koji prisiljavaju naš duh »blagom silom«. u pitanju je dvostruka promjena: zato što je to znak a s njim čitavo diskurzivno saznanje koje zahtijeva fond sličnosti. Dok je u XVI vijeku sličnost izražavala fundamentalni odnos bića prema samome sebi. ona je sada neizdiferencirana. Umjesto da je sličnosti potreban znak kako bi se otkrila njena tajna. spadala među prirodne odnose. Ali na nov način. dok je sličnost. sličnost se nalazi na strani imagina­ cije ili. čak i naj apstrak­ tnijih. ali neizbježnom (19). U tom položaju granice i uslova (ono bez čega nije mogućno saznanje).PREDSTAVA 131 sličnosti je neophodan okvir. ali koja neodre­ đeno ostaje iznad saznanja. u doba klasicizma ona je prost oblik ispod koga se javlja ono što treba saznati i što je najuda­ ljenije od samog saznanja. ili pak same vrste. zatim se može kombinovati sa onima s kojima se parcijalno podudaraju i najzad ras­ porediti u sliku sa određenim redom. za njega. tj. . Na vanjskoj ivici znanja sličnost je ona jedva zacrtana forma. Pomoću sličnosti može se saz­ nati predstava. i zato što više nije u pitanju ispoljavanje sadržaja koji prethodi saznanju nego davanje sa­ držaja na koji se mogu primijeniti oblici saznanja. to jest uporediti sa onima koje mogu biti podudarne i analizirati po elementima (koji su joj zajed­ nički sa drugim predstavama). Sličnost u klasičnoj filozofiii (to jest u filozofiji analize) igra ulogu koja je simetrična sa ulogom koju će igrati raznovrsnost u kritič­ koj misli i u filozofiji rasuđivanja. još tačnije. Kao i u XVI vijeku. ro­ dove i sve apstraktne pojm ove obrazovati drukčije do uz pom oć sličnosti« (20).

U pitanju je. da izazove njenu pojavu i dozvoli tako svoju re-prezentaciju u imaginarnom. u neprestanoj monotoniji. A ni jedan ni drugi od tih rekvizita ne može se lišiti onoga koji ih dopu­ njava i s njima se suočava. S jedne strane. Stalna promjena odvija se bez uporišnih tačaka. ali i još dovoljno vidljiv da bi izbio u obliku sličnosti. susrećemo se sa analizom koja vodi računa o pretvaranju serije predstava u sliku inaktuelnih ali simultanih upoređenja: analiza utiska.132 RIJECI I STVARI a i sama imaginacija se pokreće oslanjajući se na sličnost. S druge strane. impresije bi dolazile jedna iza druge. I zaista. postojeći na isti način). pamćenja. imamo ana­ lizu koja vodi računa o sličnosti stvari — njihovoj slično­ sti prije stupanja u određeni red. čitavog tog nehotičnog fonda koji čini mehanizam slike u vremenu. o njihovoj dekompoziciji na identične i različite elemente. dvostruki rekvizit: U predstavljenim stvarima treba da postoji bar upo­ rni šapat sličnosti. potrebna za svaku dife­ rencijaciju. o rasporedu njihovih ne­ sređenih sličnosti: zašto se. Ta m oć prizivanja impli­ cira i mogućnost da se. u predstavi treba uvijek da bude mo­ gućno naći skriveni oslonac za imaginaciju. dok je drugi već odavna prestao da postoji. pri čemu je njihov suš­ tinski red poremećen. ne bi postojala mogućnost da sličnost podsjeti na imaginaciju. u drugoj polo­ vini X V III vijeka. najzad. kao kvazi sličan (kao bliska i isto­ vremena. nejasne podudarnosti ili aluzija kojima se koristi probuđeno sjećanje? Prva serija problema odgo­ . potpuno različite jedna od druge — toliko različite da se ta razlika ne bi mogla ni uočiti. nikakav utisak ne bi izgledao sličan prethodnom ili različit od njega. pojave i dva utiska od kojih je jedan prisutan. Otuda dvije orijentacije ana­ lize koje su se održale tokom čitavog klasicizma. sjećanja. Ali kad u predstavi ne bi bilo neke mračne sposobnosti da sebi pri­ bliži neki prošli utisak. imagi­ nacije. kako bi. jer se nikakva predstava ne bi mogla formirati. Bez imaginaoije ne bi bilo sličnosti među stva­ rima. u mješavini. neznatna identičnost. stvari ispoljavaju u su­ daranju. ako bismo pretpostavili u neprekinutom lancu predstava i najmanje utiske koji međusobno ne bi imali nikakve sličnosti. dakle. ne prestajući da se približavaju. niti oživ­ jeti neka stara i priključiti se njoj kako bi poređenje bilo mogućno. izrazili svoju zajedničku istinu u Ide­ ologiji. nije čak ni data. dakle. u ukrštanju.

analitici imaginacije. I upravo u tom gibanju mnogostruke prirode. I razumljivo je da se drugi tip analize lako razvio u mitsku formu prvog čovjeka (Ruso) ili u svijest koja se budi (Kondijak) ili u stranog gledaoca bačenog u svijest (H jum ): ta geneza se rađa upravo na mjestima same Knji­ ge o Postanju. kao pozi­ tivnoj snazi koja linearno vrijeme transformiše u simul­ tani prostor virtuelnih elemenata. drugi. Takvu su je analizirali Dekart. M oć imaginacije samo je naličje ili druga strana njene mane. prisjeća. i to u njihovoj ana­ litičkoj istini. koja tada vrši dvostruku ulogu: ako može. prouzrokovan njenom vlastitom istorijom. Nered prirode. Kod čovjeka ona se nalazi na sas­ tavu duše i tijela. Malebranš i Spinoza. možda. 2. ali koja odgovaraju na isti problem. u zagonetnoj pojavi da priroda — prije svakog drugog reda — liči na samu sebe. jed­ nostavno njenim izukrštanim pluralizmom. u osnovnim crtama. bilo da je u pitanju znak pada izvan inteligibilne sfere ili znak ogra­ ničene prirode.PREDSTAVA 133 vara. Kondijak i Hjum su tražili vezu između sličnosti i imaginacije. uspostavivši red. i to jedino podvostručavanjem predstave. stvara gotovo iden­ tične utiske i rađa imaginaciju. ona to uspijeva upravo u onolikoj mjeri u kolikoj ometa neposredno sagledanje identičnosti i razliku među stvarima. predstava se — uvijek vezana za sadržaje međusobno bliske — po­ navlja. sposoban je je­ dino da predstavi stvari koje liče. pozitivni elemenat imaginacije može biti stavljen na račun nejasne sličnosti ili nerazgovjetnog šu­ ma podudarnosti. njenim katastrofama ili. Na taj način. Naprotiv. To su sasvim suprotna rješenja. i to istovemeno kao mjesto zablude i kao snagu koja može dospjeti čak do matematičke istine. Ta dva oponentna momenta (jedan. povlači sama u sebe. . sa svim propustima i neredima koji brkaju sliku bića i razbijaju je na niz predstava koje liče neod­ ređeno i iz daleka. druga serija odgovara analizi prirode. I to iz dva mogućna razloga: 1. oni su u njoj prepoznali obilježje konačnosti. pozitivan — o snazi rekonstruisanja reda na bazi impresija) pronalaze svoje jedinstvo u ideji »geneze«. negativan — o neredu prirode u utiscima. negativni momenat (momenat nereda i neodređene podudarnosti) pada na teret imaginacije.

sa zamagljenim analogijama. razlike i reda. to nije stoga što je ta podmukla sila. vidimo da je ljudska priroda situirana u onom neznatnom prekoračenju pred­ stave koje jo j omogućava da se re-prezentuje (čitava ljud­ ska priroda je u tome: dovoljno izvan predstave da bi se ponovo mogla javiti na margini koja razdvaja prisutnost predstave od onog prefiksa »re« — u riječi repetiranje). U X VI vijeku sličnost je bila vezana za sistem zna­ kova. omoguća­ vaju podešavanje sličnosti prema imaginaciji. Projekat jedne nauke o redu kakav je bio zamišljen u X V II vijeku. pretpo­ stavljao je da mora biti praćen genezom spoznaje. teorija znakova koja analizira predstavu. a sličnost jedna od posljedica prirode. U stvari. ta dva koncepta funkcionišu da bi osigurali pripadnost.134 RIJECI I STVARI Još jedna primjedba. a njihovo interpretiranje otvaralo je polje konkretnih saznanja. I umjesto da se otvara prema nauci interpretiranja. Počev od X VII vijeka. neiscrpno bogata. Priroda i ljudska priroda. to nije ni stoga što je u okviru te ogromne prirode izolovano jedno posebno i kompleksno područje koje bi bilo ljudska priroda. imaginacija je na izgled samo jedno od svojstava ljudske prirode. Ako pojam prirode i ljudske prirode imaju u klasicizmu izvjesnu važnost. Svakako. kao što je to stvarno i bilo bez prekida od Loka do Ideologa. koju zovemo priroda iznenada otkrivena kao polje empirijskih istraži­ vanja. prema onim najnižim i najskromni­ jim granicama. ona im­ plicira genezu koja poseže ka onim nedotjeranim oblicima Istog na velikim slikama znanja koje su koncipirane pre­ ma oblicima identičnosti. sličnost je potisnuta na krajnje ivice znanja. Ali ako pratimo arheološku mrežu iz koje proizilaze zakonitosti klasicističke misli. vidimo takođe da je priroda samo neuhvatljiva zbrka pred­ stave koja omogućava da se sličnost može naslutiti i prije nego što poredak identičnosti postane uočljiv. u opštoj konfiguraciji epistemè. sa neiz­ vjesnim ponavljanjima. podešavanje koje zasniva i čini mogućnim sve empirijske nauke. Tu se ona veže sa imaginacijom. VI »MATHESIS« I »TAKSINOMIJA« Projekat jedne opšte nauke o redu. raspored sređenih tabela sličnosti i razlika: tako je u klasicizmu konstituisan prostor empi­ . recipročnu vezu imaginacije i sličnosti.

a za to. Znaci se prema složenim prirodama odnose kao algebra prema jednostav­ nim prirodama. Cjelinu klasicističke epistemè čini mogućnim prije svega odnos prema saznanju reda. Nastoji se rekonstruisati ono što je u X VII i XVIII vijeku bila »nauka o životu«. očevidno je da se taksinomija odnosi na mathesis. koja se ispoljavala kroz čitav klasici- . Pri tome se zaboravlja da ni čovjek. pošto je per­ cepcija evidentnog samo poseban slučaj taksinomije. Ali ukoliko se empirijske predstave mo­ raju analizirati kao jednostavne prirode. treba formirati sistem znakova. ni život. dakle. punoća bića) i izvjesnu snagu imaginacije koja omogućava da se pojavi i ono što ne postoji. čija je univerzalna metoda Algebra. slijedeći raspored: OPŠTA NAUKA O REDU JEDNOSTAVNE PRIRODE «-■ KOMPLEKSNE PREDSTAVE TAKSINOMIJA ZNACI 1 MATHESIS t ALGEBRA ! t Ali to nije sve. Taksinomija osim toga implicira i iz­ vjestan continuum stvari (ne-diskontinuitet. maskiran u kategorijama i pristupu koje smo mu utvrdili. a uz to on je duboko prekri­ ven sistemom pozitiviteta kome pripada naše znanje. Kad treba dovesti u red neke kompleksne prirode (predstave uopšte. ni priroda nisu podru­ čja koja se spontano i pasivno nude radoznalom znanju. Otuda potreba. opet. zato je dugo i ostao neprimijećen. onda se pribjegava mathesis. On obično biva deformisan. treba obrazovati taksinomiju.PREDSTAVA 135 rizma. Kad je u pitanju sređi­ vanje jednostavnih priroda. o »prirodi« ili o »čovjeku«. Mogućnost nauke empirijskih redova zahtijeva stoga analizu saznanja — analizu koja će morati da pokaže kako se skriveni (ili pomućeni) kontinuitet bića može re­ konstruisati pom oću vremenske veze diskontinuiranih pred­ stava. koji nije postojao do kraja renesanse i koji će biti osuđen na propast do početka X IX vijeka. ali što samim tim ukazuje na određen kontinuitet. onakve ka­ kve su date u iskustvu). i obrnuto. a sama algebra je metod kojim se jednostavnim prirodama utvrđuju znaci i pomoću koga se s njima operiše. Imamo. Nama ga je sada veoma teško ponovo vratiti. Isto tako znaci koje utvrđuje misao obrazuju svoju algebru kompleksnih predstava.

nego kao uspo­ stavljanje reda. kao što se suprotstavlja skepticizam raciona­ lizmu. oni tako omogućavaju stvaranje jednog simultanog sistema prema kome predstave nagovještavaju njihovu bliskost ili udalje­ nost. ali ga ni­ kad ne prekoračuju. i povratka imaginacije. to jest da cjelinu predstave raščlane na posebne odjeljke. Između ma­ thesis i geneze proteže se polje znakova — znakova koji prodiru kroz čitav domen empirijske predstave. te empi­ rijske analize ne suprotstavljaju se projektu o univerzal­ noj mathesis. taksinomija i ge­ neza — ne označavaju toliko odvojena područja koliko so­ lidnu mrežu pripadnosti koja definiše opštu konfrontaciju znanja u klasicizmu. želje. koje više nije prikazano kao iskustvo Istog.136 RIJECI I STVARI zam. S jedne strane koriste se sim­ boli mogućih operacija nad identičnostima i razlikama. a s druge analiziraju se obilježja koja postepeno nastaju kao posljedica sličnosti. mathesis je nauka o jednakosti­ . naj­ zad. ti znaci treba da imaju vrijednost svojstva. da se ispituje porijeklo saznanja. Vidimo da ta tri pojm a — mathesis. odvo­ jene jedne od drugih pom oću posebnih osobina. njihove odnose reda. U tom znanju u pitanju je obilježavanje svega onoga što nam može pružiti predstava: percepcije. misli. jer i ona je nauka o redu — tj. U stvari. u striktnom značenju riječi. Prostor tabele je omeđen proračunom i genezom. Na taj način može se formirati tabela identičnosti i razlika. Ali. U tom području susrećemo istoriju prirode — nauku o svojstvima koja raščlanjuju kontinuitet prirode i njen sklop. te analize bile su snabdjevene rekvizitima znanja. ta tri domena su postojala u klasicizmu samo ukoliko se osnovni prostor tabele pro­ teže između proračima jednakosti i geneze predstava. Tu je. kvalitativna mathesis. Na dva kraja klasicističke epistemè imamo mathesis kao nauku o proračunljivom redu i genezu kao analizu ustrojstva redova. — nauku o znacima koji omogućavaju razmjenu i uspostav­ ljanje ravnoteže između ljudskih potreba i želja. u stalnom prostoru. susjedstvo ili odstupanja — dakle jednu mrežu koja izvan hronologije ispoljava njihovu povezanost i ponovo uspostavlja. Tu takođe nalazimo i teoriju o novcu i vrijednosti. Taksinomija se ne suprotstavlja ma­ thesis: ona je smještena u njoj i od nje se razlikuje. smještena i Opšta gramatika — nauka o znacima po­ moću kojih ljudi uvijek iznova formulišu posebnost njiho­ vih percepcija i presijecaju kontinuiran pokret njihovih mi­ sli. Uprkos njihovim razlikama.

to je nauka 0 spojevima i klasama. istorija i semiologija (ova posljednja je. ona je. Što se tiče velikih rasprava ko­ jima se bavilo javno mnijenje. kao sintaksa. dakle o osobinama i sudovima. kao artikulisani sistem mathesis-a. Središte znanja u XVII i XVIII vijeku predstavlja tabela. jedna se bavi znakovima u njihovoj prostornoj simultanosti. Otuda či­ njenica da je teorija znakova u klasicizmu mogla istovre­ meno sadržavati i jednu dogmatsku nauku koja se izda­ vala kao saznanje prirode. nauka o bićima. jednog iscrpnog dovođenja u red: one su.PREDSTAVA 137 ma. Taksinomija se bavi identičnostima i razlikama. a istovre­ meno i uslove pod kojima ih možemo spoznati. dakle. to jest izbor izvršen prema pojedincima. Otuda i činjenica da je takav raspored pojmova iščeznuo u tolikoj mjeri da se kasniji periodi nisu sjećali ni da je postojao: tako je poslije kantovske kritike i svega što se krajem XVIII vijeka desilo u zapadnoj kulturi. društvenim grupama. to je nauka o istini. pak. u svom najopštijem vidu. uperene prema otkriću prostih elemenata i njihovog progresivnog komponovanja: u svakoj sredini one su tabela. pretpostavlja sukcesivnu se­ riju. U svakom slučaju. i filozofiju predstave koja je to­ kom vremena postajala sve više nominalistička i sve više skeptična. izložba znanja u sistemu koji važi za jedan period. definiše opšte zakone bića. druga ih raspoređuje u analogne odjeljke vremena kao hronologiju. s druge strane. Ona. U odnosu na mathesis. one se sasvim . sredinama. taksinomije i genetičke analize. a to . klasicistička epistemè može se definisati. mogla bi se napisati čitava istorija misli u epohi klasicizma. prirodno smještaju u nabore takve organizacije. Ali taksinomija pravi tablicu vidljivih razlika. takođe. uo­ stalom. 1 sve do danas je vladala nad formalnim disciplinama. Nauke uvijek u sebi nose projekat. Isto tako i geneza je smještena u taksinomiji ili bar u njoj na­ lazi svoju prvu mogućnost. uve­ den raspored sasvim drugog tipa: s jedne strane mathesis se pregrupisala i obrazovala apofantsku logiku i ontologiju. geneza. Uzimajući te rasprave za polaznu tačku ili za temu. Ali to bi bila samo istorija shvatanja. makar i udaljen. u odnosu na genezu ona funkcioniše kao semiologija pred istorijom. apsorbovala prvu) ujedinile su se sa disciplinama interpretacije koje su svoju m oć razvijale od Šlajermahera (Schleiermacher) do Ničea i Frojda. taksinomija funkcioniše kao ontologija pred apofanzom. dakle.

138 RIJECI I STVARI implicira čitavu jednu metodu anketiranja. koncepti. klasifikacije i novca. nije mogao obu­ hvatiti niti imenovati jedan opšti sistem svog znanja. teorije znakova i gramatičke teorije: Por-Roajal je dao Gramatiku kao dodatak i prirodni nastavak Logike. problema i preferencija mišljenja. pretpostavlja pita­ nje koje se može postaviti samo u našem vremenu. čija mreža. tipovi analize. na koju se ona nadovezuje zajedničkom analizom znakova. ona je nosilac istoričnosti znanja. najzad. sami ljudi premjestili po volji neke suštinske mre­ že koja je definisala implicitno. to nije bilo stoga što je problem bio otvoren. poslije razbijanja neodređenog kruga znakova i sličnosti. u teoriji jezika. Ako se zapadni svijet borio da bi saznao da li je' život samo kretanje ili da li u prirodi vlada takav poredak da bi se moglo dokazati postojanje boga. duhovi i. kao ni druge kulture. ali neizbježno. A na istorijskoj površini tema. i to tamo gdje se on ispoljava u najjasnijem obliku. onda nam slavne debate ne smiju služiti kao nit vodilja niti artikulisati naš zadatak. Saznanja su prevalila s kraja na kraj »prostor znanja« koji je u XVII vijeku odmah stajao na raspolaganju i koji će biti zatvoren tek 150 godina kasnije. I upravo ta mreža definiše moguće uslove jedne debate ili nekog problema. Treba konstituisati opšti sistem mišljenja. svodeći ih na opštu teoriju znakova i predstava. Možda će biti stavljena primjedba da sama činjenica da istovremeno i u jednom komadu preduzimamo analizu opšte gramatike. usvojena iskustva. primjećuje se brazda kao posljedica tog kretanja. Destit de Trasi i Gerando su paralelno raščlanili dekompoziciju saznanja na uslovnosti ili »elemente« i re­ . omogućava igru simultanih i prividno kontradiktornih mišljenja. klasicizam. Sad treba preduzeti analizu tog prostora na tabeli. Bez sumnje. tj. jedinstvo znanja. to jest toliko puta pređenog razmaka između teori­ je saznanja. Ako želimo predùzeti arheološku analizu samog znanja. a prije organizovanja serija kauzalnosti i istorije. istorije prirode i ekonomije. u svom pozitivitetu. Istorija je pružila hiljade primjera takvog premje­ štanja. kao da su se me­ todi. epistemè zapadne kulture otvorila prostor na tabeli u kome nije prestala da se kreće od proračunljivih oblika re­ da do analize najkompleksnijih predstava. Kondijak. Ali taj sistem se u tolikoj mjeri nametao da su sami vidljivi ob­ lici znanja napravili skicu svojih bliskosti. nego stoga što je. debata.

i to je prva sistematična paralela iz­ među novca i riječi. on je namjeravao (a djelimično i uspio) da izvrši čitavu reor­ ganizaciju pisma u zavisnosti od fonetskih datosti jezika. Razmak takođe postoji između analize predstave i znakova i analize bogatstva. za koje jezik predstavlja samo vid­ ljivu primjenu i upotrebu. Tako se filigranski ocrtava velika mreža empirijskog znanja: mreža ne-kvantitativnih redova. Kondijak i Destit usmjerili su u pravcu njihove teorije saznania i jezika teoriju o trgovini i ekonomiji. pored svog velikog eko­ nomskog djela. fiziokrat Kene (Quesnayj napisao je članak »Očevidnost« za Enci­ klopediju. A možda će se po­ tisnuto ali insistentno jedinstvo jedne Taxinomia universalis ispoljiti u svoj svjetlosti kod Linea kad planira da u svim konkretnim domenima prirode ili društva otkrije istu raspodjelu i isti red (21).PREDSTAVA 139 fleksiju o tim znacima. napisao i esej o porijeklu jezika. . Granica znanja obilježena je sa­ vršenom providnošću predstava u odnosu na znakove koji ih stvaraju. Ruso je među posmrtnim djelima ostavio i razmišljanja o botanici i jedan traktat o porijeklu jezika. poznato je da je Tirgo (Turgot) napisao za Enciklopediju članak »Etimologija«. koja je za njih imala vrijednost političkog i moralnog karaktera. Postoji razmak između teorije prirodnih i jezičkih klasifikacija: Adanson (Adanson) nije samo htio da stvori nomenklaturu istovremeno vještačku i koherentnu u domenu botanike. Adam Smit je.

riječi podsjećaju na misao. ni riječ ni rečenica ne ciljaju ni na kakav sadržaj osim uz pomoć igre predstavljanja. ukazuju na nju. Suvereno — zato što su riječi dobile zadatak i moć da »izraze misao«. Ali predstaviti ovdje ne znači prevoditi. koja uzima distancu. opet. da­ kle. ali prije svega iznu­ tra — među svim tim predstavama koje. ali jo j nije i parale­ . ali sa­ mim tim nikakav znak ne izbija niti se kakva riječ ogla­ šava. anali­ zira i. predstavlja­ ju druge. one se same otvaraju prema prostom koji im je svojstven i čija unutrašnja nerva tura omogućava rađanje smisla. I jezik je upravo tu. na tom izdvojenom mjestu koje predstava učvršćuje sama za sebe. U klasicizmu ništa nije dato što nije dato predstavi. ponavlja se i odražava u drugoj nekoj predstavi koja jo j je ekvivalentna. Predstave se ne ukorjenjuju u svijetu čiji smisao pozajm ljuju. Jezik klasicizma mnogo je bliži nego što se to vje­ ruje misli koju je primoran da ispolji. dio po dio. tj. Riječi. postoji samo u samoj predstavi. ne postoji nikakav su­ štinski niti primarni čin značenja. moć kojom ona samu sebe predstavlja. podvrgava ispitivačkom oku refleksije i. Da bi se je­ zik konstituisao ili iznutra oživio. sama sebe delegira kao supstitut koji je produžava. najzad. stvoriti dvostruki m aterijal koji na vanj­ skoj površini tijela može tačno reprodukovati misao.GLAVA IV GOVOR I K R IT IK A I KO M E N TAR Postojanje jezika u doba klasicizma bilo je istovreme­ no suvereno i diskretno. kao što misao predstavlja samu sebe. dati vidljivu verziju. nisu tanke ljuske koje im itiraju misao spolja. Pred­ staviti treba shvatiti u pravom značenju: jezik predstavlja misao.

jezik je u mreži misli. biće jezika prethodilo je. jezik ostaje u procjepu k o ji jedino pred­ stava može da obrazuje. A li on funkcioniše: njegov opstanak se iscrpljuje u njegovoj reprezentativnoj ulozi i 'tačno se na tom ograničava i dovršava. Ne. koji je ispoliavaju. jezik klasicizma otkriva izvjestan odnos prema samom sebi koji do tada nije bio ni mogućan pa čak ni zamišljiv. Renesansa se zaustavljala pred grubom činjenicom da jezik postoji: u dubini svijeta kao grafizam pomiješan sa stvarima ili skriven ispod njiho­ ve površine. da bismo omogućili komentar. ni druge vrijednosti osim one koju sadrži predstava. ako je svijet ispre­ pletena mreža oznaka i riječi. da bi se ogla­ sio i najzad učinio mobilnim jezik koji je u njim a drije­ mao. Počev od X V II vijeka. i obrnuto. nego sama misao. egzegezu.142 RIJECI I STVARI lan. Prema samom sebi jezik X V I vijeka bio je u konstantnom odnosu komentara: međutim. kao nijema upornost. kako je mogućno govoriti ako ne u obliku komentara? Počev od klasicizma. Ali. U krajnjem slučaju. Jezik nema drugog m jesta osim predstave. Na taj način. ali za koju će se govor postarati da je ostvari i fiksira. Ono više ne izgleda skriveno u enigmatičnosti znaka: ali se još ne ispoljava ni u obliku teorije značenja. kao sigle razasute po rukopisima ili stranicama knjiga. on je postao tako providan da njegovo biće prestaje da stvara probleme. Odsada se prvobitni tekst briše i s njim čitav ne­ iscrpni fond riječi čije je nijem o biće bilo ispisano u stva­ rima. dakle. Jezik na taj način postaje nevidljiv ili gotovo nevidljiv. treba prethodno da postoji tekst kao apsolutna datost. erudiciju. vanjski efekat misli. Na mjesto zagonetnosti riječi koiu neki pomoćni jezik mora interpre­ tirati došla je suštinska diskurzivnost predstave: otvorena mogućnost. još neutralna i indiferentna. i fiksirana kao govor. jezik se odvija u predstavi i u njenom podvostručenju. onda ga ne ispitujemo kao da . moglo bi se reći da klasicistički jezik i ne postoji. A sva ta insistentna obilježja pozivala su jedan po­ moćni jezik — komentar. onom što se na njemu moglo pročitati kao i riječim a kojim je ozvučen. jedino ostaie predstava razvijena u verbalnim znaci­ ma. satkan na osnovi koju ona raz­ vija. komentar je mogućan' samo ako jezik postoji — jezik koji ćutljivo prethodi govoru kojim pokušavamo da jezik oglasimo. U svakom slučaju. kad sam taj go­ vor postane predmet jezika. ukinuto ie to masivno i intrigirajuće postojanje jezika. koje je pro­ dubljuje.

sva u jednom bloku. Na planu refleksije. kritika može analizirati jezik samo rije­ čima istine. kada je u X IX vijeku i sam kritički od­ nos oslabio. Ona dobij a četiri različita oblika. denonsiranje opštih pojm ova koji brkaju ono što je u pred­ stavi jasno i apstraktnih termina koji razdvajaju ono što mora ostati kompaktno. više se ne insistira na otkrivanju velike zagonetke skrivene ispod zna­ kova. Ona ispituje jezik kao da je on puka funkcija. Kom entar je ustupio mjesto kritici. Počev od te dvostruke nužnosti. potreba konstituisanja fonda sa­ vršeno analitičkog jezika. opozicija između sadržaja i form e je postepeno izbijala na vidjelo dana i ko­ načno zauzela svoje poznato mjesto. kako analizira i komponuje. od govora se traži — kako on funkcioniše. kao da je u pi­ tanju jezik povučen u sebe ili zatvorena riječ. A li pošto ta form a jeste i form a predstave. ali ona istovremeno ne može propustiti da mu ne postavi pi­ tanje o njegovoj istinitosti ili lažnosti. Kritika se takođe ispoljava na planu gramatike kao analiza reprezentativnih vrijednosti sintakse. dakle — o načinu prisut­ nosti onoga što on kazuje riječim a pomoću kojih to i pred­ stavlja. okrenuta reprezentativnoj ulozi jezika. reda riječi. Taj novi odnos koji uspostavlja jezik prema samom sebi nije ni jednostavan i jednostran: Na prvi pogled kriti­ ka se suprotstavlja komentaru kao analiza vidljive form e otkrivanja skrivenog sadržaja.GOVOR 143 je namjeravao da nešto kaže ne izrekavši. u nedisociranoj form i. koje pred­ stave označava. koje elemente razgraničava i Obuhvata. to jest kao dokaz nemogućnosti da se izgradi nauka ili filo zofija sa usvojenim rječnikom. Otuda mješovita uloga kritike i dvosmislenost koje se ona nikad nije uspjela osloboditi. koja mu uloga supstitucije omogu­ ćava da osigura ulogu predstavljanja. iako su svi međusobno solidar­ ni i artikulisani. tačnosti. kritika se ispoljava kao kritika riječi. U klasicizmu kritika je. konstrukcije rečenica: da li je savr­ šeniji onaj jezik koji ima deklinacije ili onaj koji se služi sistemom predloga? da li je poželjno da red riječi bude slobodan ili striktno determinisan? kakav sistem vremena najbolje izražava sukcesivne odnose? Kritika takođe nalazi svoje područje i u ispitivanju oblika retorike: analiza figu­ . Ali ta opozicija učvrsti­ la se tek kasnije. o njegovoj provid­ nosti ili njegovoj neprovidnosti. svojstva i izražajne vrijednosti. skup mehanizama. velika nezavisna igra znakova.

koja se neminovno rađa kad jezik samog sebe ispituje na osnovu svoje vlastite funkcije. Takva je.144 RIJECI I STVARI ra. sve dok pripadnost jezika predstavi ne bude pre­ kinuta ili bar zaobiđena. G ovor nije ništa drugo nego sama . to jest različitih odnosa koje riječi mogu održavati sa istim reprezentativnim sadržajem (označavanje pomoću dijela ili cjeline. kritika — pred postojećim i pisanim jezikom — preuzima na sebe zadatak da definiše odnos koji jezik održava sa onim što predstavlja: na taj način egzegeza re­ ligijskih tekstova. Održavajući jezik u prodoru ka svom biću i ispi­ tujući ga u smjeru otkrivanja njegove tajne. iz dana u dan. počev od X V I I vijeka. Od klasicizma. Međutim. ostaje još jedino njegova funkcija u predstavi: njegova priroda i nje­ gova odličja govora. kao privilegovani predmet kritike. događaj ili okolnost. s kakvim izražajnim ciljem i u ime kakve istine su Bog ili proroci održali neki govor u obliku koji je dospio do nas. nije od Malarmea (M al­ larm é) prestala da se približava onome što je jezik u sa­ mom svom biću i stoga ona traži neki pomoćni jezik koji neće biti u obliku kritike nego komentara. I koji se. to jest tipova govora i njihovih pojedinačnih izražaj­ nih vrijednosti. Govoreći o jeziku riječim a predstave i istine. snabdjela se kri­ tičkim metodima: više nije dolazilo U obzir da se definiše u kakvim figurama i slikama. dimenzija kritike. Najzad. I granaće se do beskonač­ nosti u svojoj neodlučnosti. u svojoj raznovrsnosti. sama stvar ili njene analogne po­ ja ve). suštinsko ili pomoć­ no. Ta dva načina pomoću ko­ jih jezik uspostavlja odnos prema samom sebi form iraće suparnički duh. svaki kritički jezik počev od X IX vijeka bavio se egzegezom. To je stoga što književnost. komentar se zaustavlja pred padinom prethodnog teksta i postavlja sebi nemoguć. možda. uvijek obnavljan zadatak da u sebi ponovi ra­ đanje teksta: on ga sakralizuje. iz kog još nismo izašli. analiza tropa. komentar i kritika se duboko suprotstavljaju jedno drugome. I I OPŠTA G R A M A TIK A Kad jednom isključimo postojanje jezika. sve više učvršćuje. kritika ga sudi i profaniše. po kakvom redu. kao što se egzegeza u klasicizmu služila kritičkim metodama. I zaista. svi pomoćni jezici biće podređeni alternativi: kritika ili komentar.

toliko njegov individualni ili kolektivni karakter. ali svaka form ira jedinstvo. da notiraju predstavu. ka­ ko kaže Hobs. treba razviti pred­ stave. U tome se sastoji suština jezika. bilo da se složimo sa Destit de Trasijem da elementi s takvom brzinom dolaze jedan iza dru­ gog da praktično nije moguće ni posmatrati ni zadržati njihov poredak (4). U rečenice. kaže Lok. koji je svojstven jeziku? Pri prvom ispitivanju riječi je mogućno definisati pre­ ma njihovoj proizvoljnosti ili njihovom kolektivnom ka­ rakteru. vezati ih. jezik je sastavljen. ono što ga istovremeno razlikuje od predstave (čija je on 10 . »i niko ih neposredno ne može prim ijeniti kao znake na nešto drugo osim na ideje koje sam nosi u svom duhu« (2). »njeno iskazivanje je sukcesivna operacija« (7). jer. od sistema nota koje su pojedinci za sebe izabrali: pomoću tih oznaka oni vas mogu podsjetiti na predstavu. jezik u prvi mah ne može predstaviti misao u njenoj cjelovitosti. da je ana­ liziraju i ponovo komponuju? Između svih sistéma znako­ va. tre­ ba da je rasporedi. Međutim. u stvari.GOVOR 145 predstava predstavljena verbalnim znacima. A li kakva je osobenost tih znakova i ta čudna moć koja im omogućava. U svojoj primarnoj osnovi. prema jednom linearnom redu. bilo da sa Kondijakom (3) smatramo da su svi elementi pred­ stave dati u jednom trenutku i da ih samo refleksija može pojedinačno razviti. zaista. ali u govoru ne mogu izbjeći da se ne ispolji kako jo j sjaj prethodi ili je slijedi (5). njegova prirodnost ili proizvoljnost. Ono što jezik razlikuje od svih drugih znakova i omogućava mu da u predstavi igra ključnu ulogu. A li upravo to nije moguće. Istina je. nema nikakve sumnje da bi ih »izgo­ varao sve u jedan mah« (6). misli se slijede u vremenu. ovakav red je stran predstavi. ako je »misao prosta operacija«. ali ipak smi­ sao riječi pripada samo predstavi svakog pojedinca i uza­ lud ga svi prihvatamo. je r on nema drugog boravišta osim u mislima svake pojedine individue: »R iječi su znaci za ide­ je onoga koji govori«. Te note je zajednici nametnula konvencija ili nasilje (1 ). nije. bolje nego svima drugima. mogu biti artikulisani samo jedan po jedan. razdvojiti i uticati na njih. ograničene na same sebe: za moj pogled »sjaj je in­ herentan ruži«. dakle. Razlikuje ga p rije svega činjenica da predstavu analizira prema jednom nužno sukcesivnom redu: glasovi. dio po dio. Kad bi duh bio u stanju da izgovara ideje »onako kako ih prim jećuje«.

pantomimi. Stoga je Opšta gramatika imala toliko važnosti za filozofiju u toku X V I I I vijeka: ona je istovremeno bila i spontani oblik nauke kao nekontrolisana logika duha (10) i prva prom išljena dekompozicija misli: jedan od prvobitnih pre­ . on supstituiše poredak čije stepene treba pojedinač­ no savladati. Upravo u tom prostoru situirano je novo epistemološko područje koje je klasicizam nazvao »opšta gramati­ ka«. u ne­ kim su istaknute sporedne okolnosti. U odnosu na misao i znakove. Samo u tom striktnom značenju jezik je ana­ liza misli: ne prosto raščlanjivanje. nužni. kod drugih na kraju. On je isto toliko. zavis­ no od stanovišta s kojeg mu prilazimo i već analizirana predstava koliko i refleksija u divljem obliku. Ali besmislen bi bio i pokušaj da se u tome traži skica buduće lingvistike! Opšta gramatika je nauka o verbalnom poretku u njego­ vom odnosu prema sim ultanosti koju m ora da predstavi. i u tom po­ gledu jezik se suprotstavlja misli kao refleksivno neposred­ nom. U odnosu na evidentni. nego govor shvaćen kao niz verbalnih znakova. a posebno algebra. jezik se svemu tome suprotstavlja kao sukcesivno simultanom. Jezik nije toliko sredstvo komunikacije među ljudima koli­ ko put kojim predstava nužno saobraća sa refleksijom. jezik je ono što je algebra za geometriju: namjesto simultanog poređenja dijelova (ili ve­ ličina). koji nauka. unose u predstavu. slikama. Prema tome. Istinu govo­ reći. on se dru­ gim znacima — gestovima. u nekim jezi­ cima najprije je imenovan glavni predmet predstave. Taj niz je vještački u odnosu na simultanost predstava. jezik je spon­ tan i nepromišljen — kao prirodan. Jezik se mislima ne suprotstav­ lja kao vanjsko unutrašnjem. on je konkretna veza između predstave i refleksije. A ipak.146 RIJECI I STVARI ipak samo predstava) i od znakova (kojim a pripada bez neke posebne privilegije). njen vlastiti predmet nije ni misao ni jezik. ili izraz refleksiji. nego duboko uspostav­ ljanje reda u prostoru. Bilo bi besmisleno da se u tome vidi samo prosta i obična primjena logike na teoriju jezika. ma­ nje iz razlike u riječima nego iz nepodudarnosti sukcesije (9). U E ncikloped iji je istaknuto da međusobna zatvore­ nost stranih jezika i teškoća pri prevođenju proizilazi. taj niz nije isti u svim jezicima: u nekim je radnja usred rečenice. amblemi­ ma (8) — i ne suprotstavlja kao što se proizvoljno ili ko­ lektivno suprotstavlja prirodnom ili pojedinačnom. univerzalni poredak.

GOVOR 147 kida sa neposrednim. kao refleksija o jeziku uopšte. oblike sporazumijevanja prije Vavilona. prva tema svake kritike. 10* . Opšta gra­ matika uzima kao svoj predmet ispitivanja. Stoga. taj jezik bi. Prvo. ali uvijek u predstavi. ža svaki jezik. gramatika pretpostavlja retoričku prirodu jezika. Ali odmah treba izvući izvjestan broj posljedica. gra­ matiku u kojoj svaki mogući red može naći svoje mjesto. »nije bila neophodna za stvaranje najobičnijeg pridjeva?« (11) — i ono što. manifestu je odnos koji ovaj održava sa univerzal­ nošću. kao što ćemo vidjeti kasnije. sintaksu. kaže Adam Smit. onakvu kakva nastaje sa jezikom. je svaka filozofija. Ona je predstavljala kao neku filozo­ fiju inherentnu duhu — »koja metafizika«. I tu dvosmislenu stvar. Što se tiče univerzalnog govora. pod univerzalnim jezi­ kom nije se podrazumijevao primitivni govor. on uopšte nije jedinstveni tekst koji u šifri svoje tajne sadrži ključ čitavog znanja. U klasicizmu. ako bismo ga pronašli s onu stranu zaborava. koja se bavi figuram a i tropima. on bi takođe mogao da ukaže na koji način se elementi povezuju u predstavu i ka­ ko su međusobno vezani. morala nastaviti da bi pronašla neophodni i oče­ vidni poredak predstave. čak i najprim itivni­ jih i najspontanijih. mogao da prođe krugom svih mogućih redova. raspolažući sredstvima koja omo­ gućavaju da se naznače sve eventualne relacije između seg­ menata i predstave. Retorika definiše prostornost predstave. U pitanju je jezik koji bi bio u stanju da svakoj predstavi i svakom njenom elementu dadne znak pomoću kojeg bi mogli biti jednoobrazno obilježeni. koja obrađuje artikulaciju i poredak. koji bi mogao vaskrsnuti. gramatika. Istovreme­ no i karakteristika i kombinatorika. kroz tolike različite izbore. osim toga. već prema tome da li uzimamo u obzir mogućnost univerzalnog jezika ili univerzalnog govora. defi­ niše poredak prema kome je ta prostornost raspoređena u vremenu. samom tom činjenicom. Jezik je početni oblik svake re­ fleksije. s druge strane je gramatika. to jest verbalnim znacima. vidljivo je kako je u klasicizmu izvršena podjela nauka o jeziku: s jedne strane je retorika. gramatika. Taj odnos može prim iti dva oblika. to jest načinom na koji se jezik predstavlja u prostoru. taj univerzalni jezik ne uspostavlja stari red: on izmišlja znakove. nenačet i čist. Drugo. to jest način na koji je analiza predstave izvedena u odnosu na sukcesiju. široku koliko i saznanje.

On se bavi zemljoradnjom. poezijom i umjetnostima. Tada on vjeru je da je na vrhuncu »teorije«.248 RIJECI I STVARI on više izražava mogućnost definisanja prirodnog i nužnog kretanja duha. za svoje želje (to je m oral). ali na je­ dan skriven način. Ukoliko jezik može predstaviti sve predstave. M ora da postoji neki jezik. to je ideologija. Univerzalna Karakteristika i Ideologija suprotstavljaju se kao univerzalnost jezika uopšte (k o ji razvija sve mo­ gućne redove u simultanosti jedne osnovne tabele) i uni­ verzalnosti jednog iscrpnog govora (k o ji rekonstruiše je­ dinstvenu i valjanu genezu za svako od mogućih saznanja u njihovom sklopu). prije nego što pomisli na filozofiju . on je ravnopravan elemenat univerzalnog. a zatim na svoja zadovoljstva. medicinom. svijet. Shvatam da čudesna gradacija koja postoji između tih različitih svjetova olakšava uzvišenim inteligencijama kojim je dato . a kad se vrati k sebi i počne da razmišlja. Taj zajednički imenitelj. taj osnov svih saznanja. za svoj govor (to je grama­ tika). mora u cjelini postati Enci­ klopedija. On p rije svega misli na svoje potrebe. on propisuje pravila za svoj sud (a to je logika). obrnuto. od najjednostavnijih predstava do najtanan ijih analiza ili najkompleksnijih kombinacija: taj govor je znanje — stavljeno u jedinstven poredak koji mu propi­ suje porijeklo. ali on uviđa da sve te operacije imaju »zajednički izvor«. to po­ rijeklo ispoljeno u kontinuiranom govoru. praktičnom politikom. koji bi između ri­ ječi prihvatio totalitet svijeta i. jezik čitavom dužinom podvostručava spontanu nit sazna­ nja: »Po svojoj prirodi čovjek uvijek teži najbližem i naj­ hitnijem rezultatu. On prekriva čitavo polje saznanja. i u uspostavljanju svih mogućnih veza između njih. tako da se na osnovu predstave može iz tog polja ja viti mogućnost da se ukaže na nastanak tog polja i osvijetli njegova prirodna linearna i univerzalna ve­ za. Ali njihov projekat i njihova zajed­ nička mogućnost počivaju u sposobnosti koju klasicizam pripisuje jeziku: u davanju adekvatnih oznaka svim pred­ stavama. I veliki san Šarla Bonea (Charles Bonnet) pri­ družuje se shvatanju jezika kao veze i pripadnosti pred­ stavi: »V olim da posmatram bezbrojno mnoštvo svjetova kao bezbroj knjiga čija zbirka sačinjava ogromnu Bibliote­ ku Kozmosa ili pravu univerzalnu enciklopediju. ratovanjem. i da »jedin o središte svih istina pred­ stavlja saznanje njegovih intelektualnih sposobnosti« (12). kao totali­ tet onog što treba predstaviti. bar mogući. bez obzira kakve one bile.

U pred­ stavi imaju isto porijeklo i isti princip funkcionisanja. jezik. u razlikovanju njenih elemenata. koja omo­ gućava da se po jedinstvenom sistemu figura transkribuju svi svjetski jezici (14). prije svega. U njihovoj najopštijoj form i. prema pojm ovim a konkretnim ili apstraktnim. saznanje i jezik su striktno izukrštani. m i naučimo da govorim o »istim postupkom kojim ot­ krivamo principe sistema svijeta ili principe čovjekovih duhovnih operacija. Ma koliko da je bio parcijalan karakter tih planova i ma kakve da su bile em pirijske okolnosti za njihovo poduzimanje. u analizi simultanog karaktera predstave. saznanje i govor sastoje se. . to znači znati koliko se može. pazigrafija. uzroke zbog kojih su nastali i osobine koje ih karakte'rišu« (15). filijaciju. osnova­ nost njihove pojave u epistemè klasicizpia ogledala se u činjenici da. govoriti. pred svima stoji vječnost kako bi povećali i usavršili njihova saznanja i raz­ vili sve svoje sposobnosti« (13). to jest svega što je najuzvišenije u na­ šim saznanjima« (16). u uspostavljanju veza koje ih kombinuju i mogućih produženja prema kojim se te veze mogu odvijati: duh govori i saznaje u jednom istom ela­ nu. on se pojedincima nameće spolja i vodi ih. najzad eksplikativne enciklopedije koje žele da »izlože koliko je to mogućan poredak i povezanost ljudskih saznanja«. tačnim ili neosnovanim. čija je svaka riječ tobože ispitana i svaka veza pro­ vjerena. ispitu­ jući »njihovu genealogiju. ako je biće jezika svedeno na samo funkcionisanje u okviru predstave. naprotiv. htjeli oni ili ne. Znati — to znači govoriti kako treba i kako to pro­ pisuje logika duha. me­ đusobno se podržavaju. koji u spoznaju tih istina unosi red i povezanost kao glavnu odliku svoje ljepote. Ali svi ti nebeski enciklopedisti ne posjeduju u istom obimu Enciklopediju Kozmosa.GOVOR 149 da prođu kroz te svjetove ili da iz njih čitaju — usvajanje svakovrsnih istina univerzuma. dopunjuju i stalno kritikuju. saznanje je. jedni su ovladali jednim velikim brojem istina. Treće. Ali jezik je saznanje samo u jednom nepromišljenom obliku. onda je ova održavala vezu sa univerzalnim samo posredstvom jezika. ali. polivalentni rječnici koji utvrđuju sinonime između većeg i manjeg broja jezika. Na toj osnovi jedne apso­ lutne Enciklopedije ljudi grade posredne oblike složene i ograničene univerzalnosti: abecedne enciklopedije koje obuhvataju najveću moguću količinu znanja raspoređenu prema proizvoljnom poretku slova. a drugi — mnogo većim.

o čemu spisi uvijek slabije svjedoče nego same riječi (19).150 RIJECI I STVARI i to na način koji nam nameću oni s kojim a dijelim o ži­ vot. oni podstiču rađanje lažnih ideja. uz to eventualno i podesiti jezik tako da se slijed saznanja može ispoljiti u punoj svjetlosti. sve što je poznato u prirodi — oz­ načeno je isto kao i sve što se pronalazi u umjetnostima. Jer ako je jezik spontana nauka. mračna za samu sebe i ne­ spretna — zauzvrat ona se usavršava saznanjima koja se ne mogu izraziti riječim a a da u njima ne ostave svoj trag i prazan prostor njihovog sadržaja. ma­ nje sam govor od onog što je taj govor učinilo mogućnim: diskurzivnost njihova jezika. svoje. vjernog pravi­ lima dobrog ukusa. svi fenomeni. nisu toliko tekstovi koliko rječnici i sintaksa. svaki pojam u nauci ima. sujevjerja . i to u onolikoj m jeri u kolikoj su jezici neobrađene nauke. Otuda mogućnost da se napiše istorija slobode i ropstva na os­ novu jezika (18). opet. Sad je postalo mogućno nešto kao istorija saznanja. Ono što nam civilizacije i narodi ostavljaju kao spomenike svoje misli. gla­ sovi njihovog jezika više nego riječi koje su izgovorene. uvjerenja svih vrsta. koji je neka vrsta biblije svih saznanja tog naroda. svi manevri i svi instrumenti« (17). Svaka nauka ima svoje ime. tre­ ba ponovo stvoriti: to jest objasniti i prosuditi počev od tog analitičkog poretka koji nijedan ne slijedi tačno. bez sjene i bez propusta. dakle. ili pak istorija shvatanja. Oni navode na grešku ali registruju i ono što smo naučili. Svaki jezik. ostaju kao vjerno sjećanje svog usavršavanja. U njihovom neurednom redu. »Jezik jednog naroda ima svoj rječnik. dovoljno je samo da uporedimo rječnik jedne nacije u različitim vremenima pa da imamo predodžbu o njenom napredovanju. Jezici. predrasuda. ali prave ideje utiskuju u jeziku neizbrisiva obilježja jednog reda koji sâm slučaj ne bi mogao stvoriti. Otuda i plan da se pokrene enciklopedija »nauka i vještina« koja neće pratiti slijed sa­ . Ta pripadnost jezika znanju otvara čitavo jedno istorijsko polje koje nije postojalo u prethodnim epohama. Destit de Trasi prim ijetio je da su najbolje traktate iz Logike u X V I I I vi­ jeku napisali gramatičari: to je stoga što su gramatička pravila imala analitički. to nesavršeno znanje. Nauke su dobro stvoreni jezici. Tako je samoj prirodi gramatike svojstveno da propisuje ne stoga što bi htjela nametnuti norme lijepog jezika. nego zato što ona više voli radikalnu mogućnost govora od sređivanja predstava. a ne estetski karakter.

prema njihovoj ovještaloj podjeli. čak i onda kad je iskazano. javnosti svojih rasprava. i kad je skriveno. koga čita Volter — sve to je. Govor. samo sociološki fenomen. obrnuto. njegovo snaž­ no eksoteričko svojstvo. dobro sročen govor i znanje. sigurno. To je stoga što je prvi za­ datak tog znanja bio da podstakne govor nijemih sigli: tre­ balo je raspoznati njihove oblike. Na taj način čak i otkriće tajne nije moglo izbjeći cik-cak ras­ pored. u okviru prostora otvorenog u samoj riječi. njegova otvorenost prema profa­ nom. 1657— —1757). nego će ostati u okviru jezičke fo r­ me. univerzalni jezik i analiza misli. U klasi­ cizmu se spoznaja i govor prepliću u istom tkanju. u tome će buduća vremena tražiti ono što smo mi znali ili mislili. jer se riječi. a stvar je u tome da znanje i jezik daju predstavi znakove pomoću kojih ju je mogućno razviti prema nužnom i vidljivom poretku. razjašnjenje i znanje pripadaju. u striktnom znače­ nju riječi. Stari odnos prema tekstu po kome je Renesansa definisala erudiciju. niti izmijenio budućnost znanja. A znanje X V I I i X V I I I vije­ ka. bude saznanje. Njutn. »Akadem ija« je bila zatvoren krug koji je na površinu društvenog reljefa pro­ jicirao bitno tajni oblik znanja. opet. velikog vulgarizatora naučnih saznanja. sada je transformisan: u klasicizmu je to postao odnos prema pukom elemen­ tu jezika. bilo je govor iznad koga je sačuvan veo. i refleksija sa slikama. On nije iza­ zvao ni najmanju promjenu u istoriji misli. bilo je tajna. i to podijeljena. Tako zapažamo kako se osvjetljava svijetli elemenat u kome ravnopravno komuniciraju jezik i saznanje.GOVOR 151 mih naučnih saznanja. od svoje prve riječi. isto­ rija ljudi i nauke o jeziku. koji ju je učinio i teškom i dragocjenom. osim na dokso*) Aluzija na Fontenela (Bernard Le Bovier đe Fontenelle. On ništa ne objašnjava. Čak i kad je bilo namijenjeno za objavljivanje. interpretirati ih i prepi­ sati u druge znake. prev. . A znanje X V I vijeka. koje je. ono što znamo postaje ono što svako­ dnevno sebi predstavljamo. znanje u Renesansi bilo je raspoređeno u zavisnosti od zatvorenog prostora. fontenelizirana astronom ija*). istom redu. — Prim. U njima ono što zamišljamo postaje ono što znamo i. nalaze na liniji kojom se nauka graniči sa percepcijom. Interesovanje koje klasicizam poka­ zuje prema nauci. trebalo dešifrovati. To znači da se izgovorni karakter nauke sastoji u ula­ ženju u sistem verbalnih komunikacija (20). a uloga nauke o jeziku je u tome da.

jezik uspo­ stavlja dosad nepoznate odnose sa vremenom. čistom jeziku. gdje ga. nego je ­ zici razvijaju predstave i riječi prema slijedu čije zakoni­ tosti sami definišu. postao enigmatičan — nešto što se. engleski i flamanski (21). Četvrto. latinski u svojoj porodici ima talijanski. zatvoreno u sebe. negirajući čak. za­ tim dolazi — radnja koju on preduzima ili trpi. došle su tipologije. X V I vijek je dopuštao da se jezici međusobno slijede u istoriji i da mogu proizaći jedan iz drugog. a ponovo se javile u X IX . zatim dolazi grčki. engles­ kom. u stvari. koji je. I to tipologije poretka. Jezik upravo definiše svoju specifičnost prema tom internom redu i prostoru koji rezerviše za ri­ ječi. stoji grupa jezika kod kojih »na prvo mjesto dolazi čas radnja. pošto je postao analiza i poredak. V rijem e je za jezik njegov unutrašnji način analize. Između ta dva područja širiće se do beskonačnosti posrednički jezici. Nasuprot njima. uprkos »očevidnosti« — koju mi zastupamo — vezu talijanskog i francuskog sa latinskim (22). tako je u francuskom. čas načinsko određivanje ili okolnost«: na prim jer latinski ili slovenski jezici. zove Literatura. španski i francuski. izvedeni ili ispali iz znanja ili iz djela. a od »tevtonskog« su postali njemački. Postoji grupa jezika koji stavljaju na prvo mjesto subjekat o kome je riječ. Počev od X V I I vijeka. španskom. hebrejski jezik. Ali treba imati na umu da postojanje ili nepostojanje fleksija ne određuje u svakom jeziku m o . a ne prema mjestu u istorijskoj seriji. pošto se na njemu Bog obraćao ljudi­ ma. Najarhaičniji od svih. odnos jezika i vre­ mena se potpuno izmijenio: vrijem e više ne ostavlja go­ vore po određenom redoslijedu u istoriji svijeta. treću grupu čine m ješoviti jezici (kao grčki ili tevtonski). ali nje­ gova mogućnost je tu — u recipročnoj pripadnosti znanja i jezika. počev od tog vremena. Otuda slab interes koji je klasicizam pokazi­ vao prema hronološkoj filijaciji. od koga potiče koptski i egi­ patski. čas objekat. koji liče na dvije prethodne grupe. Najzad. je r imaju »član i padeže« (23). smatran je prethodnikom sirijskog i arapskog. ali ne i njegovo m je­ sto rođenja. kod kojih funkcija riječi nije označena pre­ ma njenom mjestu.152 RIJECI I STVARI grafskom nivou. nego prema fleksiji. N ajstariji su jezici — majke. u svom biću i svojoj funkciji. X IX vijek će razbiti taj međusobni odnos i suprotstaviće znanje. i treba situirati. najzad objekat na koji pada radnja. Nam jesto takvih serija koje su postojale u X V I vijeku.

pobjeda ili poraza. Jezici su bliski ili različiti prema tabeli mogućnih tipova sukcesije. Ako se pak ti jezici pridržavaju jednoobraz­ nog reda koji nameće refleksija. od galskih obrta i konstrukcija. susret i mješavina različitih elemenata. Skiti.GOVOR 153 gućan ili nužan red riječi. Ako za jezik postoji neko pozitivno vri­ jeme. oni sami razvijaju duž jedne linije predstave i njihove elemente. ni kretanja. To znači da jezici evoluiraju usljed migracija. Prije svega. ona ne­ ma ni zakona. bande izgnanika ili bjegunci. form iran grčki jezik? »Feničanski trgovci. Što se tiče istorije jezika. nego u poretku riječi. za njih je dovoljno da broj i rod imenica obilježe članom. Makedonije i Ilirije. kao u ide­ . i iz kojih bi. Sada se može ocrtati epistemološko polje Opšte gra­ matike. Francuski jezik je napravljen od latinskih i gotskih imena. izm ijenili su prvobitni fond grčkog jezika mnogovrsnim i bezbrojnim partikulama i to­ likim dijalektim a« (25). u šupljini govora. koja se javila u drugoj polovini X V I I vijeka i nâstala posljednjih godina sljedećeg vijeka. u istoriji. m jesto u analitičkom poretku ima samo po sebi funkcionalnu vrijednost: to su »analogni« jezici (24). mode. Vrijem e je interiorizirano u jezik. od arapskih članova i brojeva. uvod. Galapejci. Kako je. od riječi pozajm ljenih iz en­ gleskog i talijanskog tokom putovanja. ona je samo erozija ili slu­ čaj. ali ne uslijed nekog istorizma koji bi sami u sebi nosili. naprotiv. avanturisti iz Frigije. na prim jer. Opštost te gramatike ne sastoji se u pronalaženju čisto gramatičkih znakova koji bi bili zajed­ nički za sve lingvističke domene. ali sugeriše koji su najstariji jezici: zaista je razum ljivo da je spontani poredak (slika i strasti) morao prethoditi ra­ cionalnom (poretku logike): spoljašnje datiranje je uslovljeno unutrašnjim oblicima analize i poretka. ne treba ga tražiti izvan jezika. Tabela je simultana. Jezici koji prim jenjuju red »im a­ ginacije i interesa« ne određuju stalno m jesto za pojedine riječi: oni ih moraju obilježiti fleksijom (to su »transpozitivni« jezici). postoji poredak kao analiza i sukcesivni slijed predstava koji propisuje upotre­ bu deklinacije ili članova. Opšta gramatika nije uopšte komparativna gramatika: bliskosti među jezi­ cima ona ne uzima kao svoj predmet niti se njima ko­ risti kao metodom. Jezici nisu podložni nikakvom unutrašnjem principu razvitka. ratova ili sklapanja trgovačkih ugovora (26). razmjene. ni svojstvenih nužnosti.

154 RIJECI I STVARI alnoj i prisilnoj cjelini. dakle. engleskog. jednih u odnosu na druge: to prije svega predstavlja analizu veze koja povezuje riječi (teorija rečenice a posebno glagola). reorganizacije (te­ orija retoričkog prostora i derivacije). re­ prezentativnu funkciju govora — bilo vertikalnu. i razne opšte gramatike: francuskog. ona se s punim pravom zove »opšta«: ona se. Opšta gramatika ne namjerava da definiše zakone svih jezika. prije svega u njihovoj izvornoj vrijednosti (teorija porijekla i korjena). ali na nivou njihove osnovanosti. ona je opšta utoliko što osvjetljava. čim ga razbijemo. zatim analizu raznih tipova riječi i načina na koji raščlanjuju predstavu i od nje se razlikuju (teorija artikulacije). ispod gramatičkih pravila. ekstenzije. jer. Pošto ona jezik osvjetljava kao predstavu iz koje se rađa druga. koja tu stvar vezuje za sebe na isti način kao i misao. uzetom ponaosob. koja oz­ načava predstavljenu stvar. Ali pošto se ta artikulacija može izvesti na više različitih načina. Ispod rečenice na­ . ili horizontalnu. latin­ skog. od govora ostaju samo elementi kao razbacan materijal. zatim u njihovoj stalnoj mogućnosti iskliznuća. nego podvostručena predstava koja upućuje na drugu — upravo onu koju predstavlja — opšta gramatika mora proučavati način na koji riječi ozna­ čavaju ono što iskazuju. Opšta gramatika treba da definiše sistem identičnosti i razlika koje ti spontani karakteri pretpostavljaju i kojima se koriste. postoje. Pošto govor povezuje svoje dijelove kao predstava svoje elemen­ te. bavi unutraš­ njim podvajanjem predstave. U svakom jeziku. Otuda dva pravca kojim a se ona nužno kreće. (27). paradoksal­ no. I I I TEO RIJA GLAGOLA Rečenica prema jeziku stoji u istom odnosu kao i predstava prema misli: njen oblik je istovremeno najopštiji i najelementarniji. Ona će zasnovati taksinom iju svakog jezika. predstava dobija poseban »karakter«. opšta gramatika će morati da prouči reprezentativno funkcionisanje riječi. proizilazila struktura svakog mo­ gućeg jezika. nego da pojedinačno obradi svaki jezik kao način artikulisanja misli. Ali pošto govor nije samo puki reprezentativni zbir. to jest ono što u svakom jeziku stvara mogućnost da se organizuje govor. njemačkog itd.

u po­ četku čovjek je stvarao samo obične glasove. Glagol je neophodan uslov za svaki govor: ta­ m o gdje nema glagola. a ovi su po­ stali jezik tek onda kad su u sebi — pa makar samo u okviru jednosložnih riječi — sadržavali odnos rečeničke prirode. nemoguće je tvrditi da postoji jezik.. u jednoj jedinoj riječi sažimamo »čitavu jednu rečenicu: . kaže Hobs (32). to je stoga što su za njega riječi ostale kao zvučna obi­ lježja stvari i utisci koje su one ostavljale na njegov duh. ali kopula rađa ideju uzročnosti kojom su te imenice nametnu­ te stvarima«. ali to je. za posudu u kojoj se nalazila i za želju koja se iz tog ja vlja la « (29). nego govoi'. Kad se kaže »ne«. Za misao klasicizma. bio samo »nejasni izraz za tu hranIjivu tečnost. Ono što uzdiže riječ kao riječ i postavlja je iznad krikova i šumova. Ako divljak iz Averona (Aveyron) n ije uspio da progovori. jezik po­ činje tamo gdje postoji — ne izraz. On je mogao izgovoriti riječ »m lijeko« pred čašom koja mu je bila ponuđena. da li smo ga skuvali ili samo očekivali. riječ nikad nije postala reprezen­ tativni znak za stvar je r nikad nije izražavala da li je m li­ jeko toplo. »H ajdem o pravo na rečenicu. riječi za njega još nisu bile dobile vrijednost rečenice. ili — ja to ne vjeru jem « (30). pre­ dikat i njihova veza. ja to ne osjećam. odbijanje nije izražavano krikom: naprotiv. »treba posmatrati tri stvari: pronaći subjekat i predikat i njihovu vezu ili kopulu. Istina. Subjekat i predikat su iste prirode. bar vizuelno prisutnog. Jedino rečenica uspijeva da razdvoji zvučni znak od svojih nepo­ srednih izražajnih vrijednosti i da ga suvereno uvrsti u po­ lje lingvističke mogućnosti. i to tek onda kada je počelo da važi kao sud ili izjava tipa: »gušim se« (28). to je rečenica skrivena u njoj. je r rečenica potvrđuje da su identični ili da pripadaju je ­ dni drugome: stoga im je mogućno da u izvjesnim uslovima izm ijene svoje funkcije. Urlanje primitivca koji se muči nije postalo prava riječ prije nego što je prestalo da bude pomoćni izraz bola. ali jezik se dovršava u riječima. Prve dvije riječi bude u našem duhu pomisao na jednu istu stvar. Nominalne rečenice bez izuzetka kriju nevidljivo prisustvo glagola. ogleda se u nesvodljivosti glagola: »U svakoj reče­ nici«.. Jedina razlika. Tu su sve funkcije jezika svedene na tri ele­ menta neophodna za sastavljanje rečenice: subjekat. suštinski predmet gra­ matike« (31).GOVOR 155 laze se riječi. Adam Smit (33) smatra da je jezik u svom primitivnom obliku bio sastavljen sa­ . ali ovaj put pre­ sudna.

U toj funkciji treba ispitivati glagol. Ne treba se zadovo­ ljiti ni Skaližerovom (Scaliger) tvrdnjom da glagol izra­ žava radnju ili strast. koji je zadržao svoju jednostavnost« (36). Stoga glagol treba tretirati kao mješovito biće. oslobađajući ga svega što ne prestaje da ga opterećuje i pomućuje. . »postoji samo glagol b i t i . pridjevi. ali su je prekrili određenjima koja je skrivaju: dodati su„imenski dijelovi predikata i umjesto da se kaže »ja sam pjevajući«. različitim licima glagola. pa Latini. tako. Gla­ gol je na ivici govora. na granici onoga što je rečeno i onoga što se kaže. a zatim glagol treba posmatrati i iza svih tih riječi. pod­ ložnu istim pravilima. ne kažu: ego vivit. ali nijedan od tih krikova razasutih po šumama nikad se ne bi povezao u veliki la­ nac jezika. kao riječ među riječima. u sferi koja nije govorna. Bez nje bi sve ostalo ćutljivo i ljudi bi. Svi glagoli se tako svode na jedan jedini koji znači: biti. izvjesni jezici integrisali su i subjekat u tkivo glago­ la. naj­ zad. kao izvedena i pomoćna preciziranja. kada se kaže da to jeste to (35). dodate su i odredbe za vrijem e i umjesto da kažemo: nekad sam pjevajući. m ogli da se služe svojim glasom. ime­ nice mogu imati vremenska značenja). ali bitna. dok imenice označavaju stvari. Svi ostali se tajno služe tom jedinstvenom funkcijom. počev od tog verbalnog nukleusa. nego ona iz koje se govori. razvile ostale vrste riječi. . »g rm i«) i da su se. koja poštuje zakone regiranja i sla­ ganja. je r i izvjesne zamjenice ima­ ju to svojstvo da izražavaju lica. kaže se: pjevao sam. prilozi.156 RIJECI I STVARI mo od bezličnih glagola (tipa: »sniježi«. Jezički prag je postavljen tamo gdje se ja vlja glagol. upravo tamo gdje se znaci pretvaraju u jezik. kaže se »ja pjevam «. . Rečenica nastaje — i govor takođe — kada se između dvije stvari može utvrditi veza pripadanja. kao i izvjesne životinje. Čitava suština jezika sažima se u toj jedinstvenoj riječi. kako je to radio Bukstorf (Buxto rf). nego vivo. N e treba se sa Aristotelom zaustaviti na činjenici da glagol označava vremena (i druge riječi. Sve to je samo gomilanje i taloženje oko jedne verbalne funkcije. Treba odmah istaknuti u punoj svjetlosti ono čime je glagol konstituisan: glagol po­ tvrđuje. koja je apsolutno sićušna. N e treba pridavati važnost. to jest on označava »da govor u kom je glagol upotrebljen jeste govor čovjeka koji ne zamišlja samo ime­ na nego ih i prosuđuje« (34).

ono onda nije ništa više nego atribut. je r i sama imenica potvrđivanje. sadrže istu ideju (37). a ipak ne bi mogao opstati kao jezik da ta riječ. vjerni. To je pokazivalo u kom se području jezika nalazi njegova apso­ lutna privilegija. koji u tome na­ lazi razlog za tvrdnju da glagol u svom obliku sabira vari­ ja cije vremena: jer. predstavu zelenila i drveta. stoga glagolska vre­ mena ne označavaju vrijem e u kome su stvari apsolutno postojale. prim jereni ili ne onome što označavaju. stoga taj glagol više osigurava potvrđivanje ide­ je. to je biće predstavljeno u jeziku. je r jezik to biće iskazuje i u njega se utapa.GOVOR 157 U klasicizmu. nije atribut same stvari. ali nisu nikad ni istiniti ni lažni. sama po sebi. N o da li potvrđivanje ideje ukazuje i na njeno posto­ janje? Tako upravo misli Boze (Bauzée). stvara rečenicu? Gramatičari Por-Roajala govorili su da je smisao glagola biti u potvrđivanju. dozvoljavajući mu da ga po­ tvrdi ono što kaže. jedino ono ima proš­ lost i budućnost (38). Po tome je ta riječ različita od svih drugih znakova koji mogu biti podudarni. Ali otkuda dolazi ta moć? I koji je to smisao što. to znači da su oni vezani u svim ili u većini utisaka koje o njima stičem. a da glagol može potvrditi i smrt kao i postojanje. suština stvari se ne mijenja. Ta jednostavna ri­ ječ. Nema jezika bez označavanja bića na određen način. ali ne i u čemu se sastojala ta privilegija. Koegzistiranje. ali nije ni nešto više od oblika predstave: kad ka­ žemo da zelenilo i drvo koegzistiraju. Jezik je s kra­ ja na kraj — govor. po toj jedinstvenoj snazi koju ima ri­ ječ što prekoračuje sistem znakova. iz samog sebe jezik ga potvrđuje. čovjeka i postojanja ili smrti. . nego jedan relativni sistem anteriornosti i simultanosti stvari (39). ali to je i reprezen­ tativno biće jezika — što ga. čini sposobnim i za istinu ili za grešku. zaista. Jedino što glagol potvrđuje jeste koegzistiranje dviju predstava: na primjer. kao i riječ da. koji predstavlja samo jedan njegov dio. mnogo teže shvatljive. ali je jezik sa bićem uspostavio nove odnose. usmjerena prema biću onoga što je označeno. ne po­ država svaki mogućni govor. prevazilazeći riječi. ako postojanje može biti oduzeto stvarima. N e treba smatrati da glagol biti sadrži ideju potvrđivanja. Na to Kondijak može prim ijetiti da. sirovo biće jezika — ta masa znakova razasuta po svijetu da bi tu ispoljila našu upitnost — iz­ brisalo se. jedino se njihovo postojanje ja vlja i iščezava. ali bez jezika nema ni glagola biti.

transponuje ili razotkriva njegov suštinski smisao. glagol je pripadanje: oslonac i oblik svih atributa: »glagol biti se nalazi u svakoj rečenici. Kao što kaže Destit. rečenica će postati sintaksička jedinica. . Vidimo. dopire tek do predstave. gdje ga najbolje imenuje. m orati disocirati čim iščezne jedinstven domen opšte gramatike. arhaičnijem od same gramati­ ke. Upoređujući jezik sa slikom. jedan gramatičar s kraja X V I I I vijeka definisao je imenice kao oblike. . sasvim prekriveno sjajem i crtežom riječi. izražava reprezentativni karakter jezika. gdje ga apsolutno ispoljava. kako će funkcija glagola. či­ njenicu da on u mislima ima svoje mjesto i da jedina riječ koja može prekoračiti granice znakova i zasnovati ih na terenu istine. Od Hegela do Malarmea. Ali ta riječ jeste — koja u svim rečenicama čini dio pre­ dikata — uvijek je i početak i baza. fleksije i rekcije. a glagol kao platno na kome se oni pojavljuju. to je opšti i zajednički predikat« (40). jeste biće misli. je r ne možemo kazati da je ne­ što ovako ili onako a da pri tome ne kažemo da to je s t e . najzad. Na dru­ gom kraju. to čuđenje pred odnosima između bića i jezika održavaće ravnotežu sa ponovnim uključiva­ njem glagola u homogeni poredak gramatičkih funkcija. Tako se funkcija glagola identifikuje sa načinom postojanja jezika u čijem se cjelokupnom polju kreće: govoriti istovremeno znači i predstaviti pomoću znakova i znakovima dati sistematičan oblik koji zahtijeva glagol. U toku čitavog X IX vijeka jezik će biti ispitivan s ob­ zirom na enigmatičnu prirodu glagola: ispitivanje će biti koncentrisano na područje gdje se jezik najviše približava biću. ali koje jeziku daje priliku da istakne svoju likovnost. . snaga manifestovanja jezika pojaviće se u jed­ nom autonomnom pitanju. Biće prema kome usmjerava svoje znakove.158 RIJECI I STVARI Na taj način glagol b iti imao bi u suštini jedinu ulo­ gu da svaki jezik svede na predstavu koju označava. Kad se oslobodi dimenzija čiste gramatičnosti. glagol će figurirati u okviru svog vlastitog sistema kongruencije. dostigavši do te tačke opštosti. gla­ gol. pridjeve kao boje. N e­ vidljivo platno. dakle. Sku­ pa sa drugim riječima.

i to vlastito ime. Općenitost imenice je isto tako potrebna vrstama riječi kao i označavanje bića obliku rečenice. Kako se ta puka namjera rečenice može pretvoriti u posebne i razgovjetne fraze? Kako govor može iskazati čitav sadržaj predstave? T o je mogućno stoga što je govor sačinjen od riječi koje imenuju. i onoj koja je već presuđena — judicat (41)’. jer je usmjerena prema određenoj predstavi i nikakvoj drugoj. Im e u rečenici ne može vršiti svoju funkciju i omogućiti pripadanje osim ako ne­ što (bar dio predikata) ne ukazuje na neki elemenat koji je zajednički većem broju predstava.GOVOR 159 IV A R TIK U LA C IJA Glagol biti. takva artikulacija stvara sukcesivnu generalizaciju sve širih i širih grupa (a sve m alobrojnijih). Tako pred uniformnošću gla­ gola — koji je samo univerzalan iskaz pripadanja — imena se množe do beskonačnosti. Pored njega. trebalo bi ih umnožiti bes­ konačno. ne bi uspjele da zavedu nikakav red među predmetima našeg saznanja. Ta područja su još indiferentna. s obje strane nalaze se vrste riječi ili dijelovi usme­ nog saopštavanja. to znači da je ona po svojoj prirodi — ime. odre­ đena su jedino sićušnom. čije bi mnoštvo preopteretilo pamće­ nje. ali central­ nom. ono što je dato predstavom. ona ih može i beskonačno dijeliti na osnovu novih razlika i tako dospjeti do vlastitog imena čiji je ona dio (43). M oglo bi ih biti isto koliko i stvari koje treba imenovati. a odvajanjem onih koje su različite. Ali svako ime bi bilo tako snažno vezano za predstavu koju označava da se ni najsla­ b iji odnos pripadnosti ne bi mogao formulisati. po­ redak naporednosti i podređenosti prekriven je jezikom i svaki njegov dio figurira sa svojim imenom. definiše prvi i najhitniji invarijant rečenice. od individue . dio po dio. pa ni našim idejama. a sav naš govor za­ pao bi u najdublju konfuziju« (42). Te riječi. mješavina pripadanja i potvrđivanja. Tu je općenitost mogućno postići na dva načina: 1) ho­ rizontalnom artikulacijom — grupiranjem individua koje međusobno posjeduju izvjesne identičnosti. figurom bića. gotovo nevidljivom. njihovo djelovanje se odvija oko »pro­ suditelja«. jezik bi stoga spao ispod svog nivoa: »Ako bi imenice bile sastav­ ljene samo od vlastitih imena. ras­ kršće govora o prvobitnoj i radikalnoj mogućnosti usmene riječi. R iječ označava. kao stvari o kojoj treba suditi — juđicande.

pudlica (44). je r su one neophodne jedna drugoj. I. — Prim. slučajnosti ili oso­ bine): u dubini — supstance. i obrnuto — imenica koja se u reče­ nici ponaša kao slučajnost. ova druga artikulacija razlikuje stvari koje postoje same po sebi od onih koje se ne mogu susresti u stanju nezavisnosti (m odifikacije. ali je izražavamo imenicom: kad govorim o o »ljudskim « (b ićim a )*). Ali. a na drugom — pridjev. na jed­ nom kraju je vlastito ime. a druga od supstance ka njenoj osobini. prema dvje­ ma ortogonalnim osovinama: jedna polazi od pojedinačne osobe ka opštem. kako je govorio Adam Smit (45) — ispoljava se u jeziku prisustvom pridjeva. Kad govorim o o »bjelin i«. tu taksinomičku funkciju u jeziku manifestuju imenice: tako se kaže — životinja. pas. Ta nepodudarnost ne kazuje da se je ­ zik vlada prema nekim drugim znakovima izvan predstave.160 RIJECI I STVARI do vrste. imenicama su nazvane sve one riječi koje u jeziku postoje**) same po sebi. A li ta dva tipa predstava razlikuju međusobno riječi tačno u onolikoj m jeri u kolikoj je predstava analizirana prema istom modelu. **) U francuskom jeziku riječ Substantif (imenica) etimološki je ve­ zana sa glagolom subsister (postojati) i imenicom substance. nego upravo to da on. dakle. pa čak i kad znače *) U francuskom jeziku poimeničeni pridjev humains *= hommes ~ ljudi. jezik se artikuliše nad područjem rastućih općenitosti. održava odnose koji su identični odnosima predstave. kao što to kažu autori iz Por-Roajala. prev. taj jaz — ih ta metafizika. pravedan. Ako jezik upotrijebi pridjev koji označava m odifikaciju i ističe je u okviru rečenice kao njenu supstancu. četvoronožac. upo­ trebljavam o pridjev da bismo označili individue koje po­ stoje same po sebi. koji je i uslov i dio govora) izvršena je. prev. sunce. 2) vertikalnom artikulaci­ jom — vezanom sa prvom. . riječi »koje označavaju stvari zovu se imenice. tada prid­ je v postaje imenica. N a njihovom sjecištu nalazi se zajednička imenica. One koje označavaju načine. između artikulacije je­ zika i artikulacije predstave započinje igra. koji u predstavi označavaju sve ono što samo po sebi ne može da opstoji. postaje pridjev. posebnosti. ukazujući istovre­ meno i na subjekat kome odgovaraju. okrugao« (46). Prva artikulacija jezika (ako ostavimo glagol biti po strani. kao dobar. označavamo jednu osobinu. zovu se pridjevi. kao zem­ lja. na površini — osobine. »Pošto je supstanca ono što sa­ mo po sebi postoji. a zatim do roda i klase. — Prim. sam sa sobom i u svojoj vlastitoj du­ bini. označavajući kao i ranije — supstance.

pridjevim a su nazvane riječi koje označavaju supstance kada. razotkrije unutrašnju mrežu svojih odnosa. bez sumnje. potrebni su predloži i veznici. Stoga sve riječi. elementi predstave artikulišu se prema jednoj mno­ go kompleksni jo j šemi (sukcesija. samo slučajnosti. i to mješo­ II . a svaka slučajnost — pridjevom . obraćaju predstavi i postoje samo ukoliko ova. podređenost. najzad. Ona je sama u sebi već jedna predstava koja artikuliše jednu novu.GOVOR 161 . Elementi rečenice međusobno održavaju odnose identične odnosima predstave. pa čak i slova koji su u opticaju između imenica i glagola m oraju izražavati one ideje koje su u Por-Roajalu nazivali »pomoćnim« (48). To je prvi sloj artikulacije: najpovršniji i svakako najprividniji. tako da je svaka supstanca izražena imenicom. Od ovog trenutka sve može postati govor. one ne pokrivaju ideju — makar i pomoćnu — osim kad su vezane za druge riječi. ali same. slogovi. uz mogućnost odstupanja koje u sebi nosi i slobodu govora i razliku između jezika. Me­ đutim. u svojoj analizi. padeži itd. jedna je artikulisana na isti način kao i druga. u svom načinu označava­ nja. sintaksički znaci koji ozna­ čavaju odnose identičnosti i slaganja ili zavisnosti i kongruencije (49): znaci za množinu i rod. Naprotiv. Takvo mnoštvo riječi sačinjava artikulaciju koja je inferiorna jedinstvu imena (imenice ili pridjeva) kakvo je zahtijevao goli oblik rečenice: nijedna od tih riječi ne sadrži u svojoj nazočnosti neki izolovan reprezentativni sadržaj koji bi bio fiksan i određen. potrebne su. posij edičnost) koju treba prenijeti u jezik kako bi ovaj postao zaista reprezentativan. ali za rečenicu je svojstveno da na ovaj ili onaj način može artikulisati i predstavu koju preobražava u go­ vor. U pitanju je jedna glo­ balna identičnost koja proizilazi iz same prirode stvari: re­ čenica jeste predstava. ali ta identičnost n ije utvrđena tačka po tačka. dok su imenice i glagoli »apsolutni značenjski elementi«. One u jeziku uspostavljaju jednu novu artikulaciju. riječi koje povezuju zajedničke imenice sa in­ dividuama koje označavaju — oni članovi ili pokazne rječi­ ce koje je Lem ersije (Lem ercier) nazivao »konkretizatori« ili »dezapstraktori« (50). te riječi nemaju vrijednosti osim u okviru jedne gramatičke cjeline čiji su dio. te riječi imaju samo relativno znače­ nje (51). One se. treba da budu vezane za druge riječi u rečenici« (47). doduše još slabo diferenciran: za vezivanje imena postoji samo mo­ notonija glagola biti i njegova predikativna funkcija.

ili regresivnim postupkom svesti to nomi­ nalno jedinstvo. »Hoćem o li pretpostaviti«. beznačajne elemente od kojih je to jèdinstvo izgrađeno. sam po sebi. rekciji. mogu dijeliti beskonačno? T o bi bilo besmisleno. trèba stoga obavezno dopustiti da postoje značenjski glasovi čiji nijedan dio. štaviše i određene onog trenutka kad teorija je­ zika uzima za predmet govor i njegove reprezentativne vri­ jednosti. Po­ stoji jedna »mehanika« svojstvena slaganjima. sredstva transformisanja. kaže Haris (H a rris) »da je svako značenje. slogovima pa čak i samim slovima. Taj novi presjek dovodi opštu gramatiku do neminovnog izbora: ili nastaviti analizu ispod nominalnog jedinstva i istaknuti. i nikakva reprezentativna vri­ jednost ne može do kraja sagledati tu mehaniku. povežu njene elemente i odrede njene sadašnje determinante. instrumenti primjene. u partikulama. poput tijela. a svako dodavanje smisla zahtijeva čitavu novu rečenicu. ali im je zadatak da je preciziraju. Ali kad se usavrše. Značenje iščezava čim se reprezen­ tativne vrijednosti riječi razdvoje ili izostave: tada se jav­ ljaju u svojoj nezavisnosti elementi koji se ne podudaraju s mišlju i čije se veze ne mogu svesti na govorne veze. mašine potčinjavaju jednom istom prin­ cipu sve organe koji su samo njeni posrednici. Te mogućnosti su otvorene. U jednoj rečenici i na jednom mjestu mogu se izraziti vremena i posljedični. slogovima i glasovima. jednog predikata i imenskog dijela. Jezik treba tretirati kao mašine koje se malo pomalo usavrša­ vaju (53): u svom najjednostavnijem obliku. rečenica je sastavljena od jednog subjekta. prije značenja. opet. One definišu heretičku tačku koja razdvaja grama­ tiku X V I I I vijeka. ne može imati posebno značenje« (52). flek­ siji.162 RIJECI I STVARI vitog karaktera — istovremeno reprezentativnu i gramatič­ ku. a da se nijedan od ta dva plana ne može svesti na drugi. Tako se fraza naseljava sintaksičkim elementima čiji je obris mnogo tananiji od širokih figura rečenice. djeljivo na bezbroj drugih zna­ čenja koja se. prisvojni i Iokalizacioni odnosi koji se dobro uklapaju u se­ . tako i naj rudimentarni je mašine pretpostavljaju principe kretanja koji su različiti za svaki njihov organ. isto tako i jezici usavršavanjem prepuštaju smisao rečenice gramatičkim organima koji u sebi nemaju reprezentativne vrijednosti. priznati mu uže m jere i pronaći njegovu reprezentativnu efikasnost ispod punih riječi.

Tragalo se za opskurnom nominalnom funkcijom za koju se vjerovalo da je uvučena u te riječi i skrivena u njima-. sintaksa je u X V I I I vijeku bila smatrana za arbitrarno mjesto. Otuda i rastuća uloga sintakse. u vrijem e Por-Roajala. koji je. od Šikara (S icard). U svakom slučaju. Nasuprot tim analizama i po­ čev od iste tačke hereze. pa čak ni skica za ono što će postati filozofija.GOVOR 163 riju subjekat-predikat-imenski dio. lišena vrijednosti. napravio razliku između logičke analize rečenice i gramatičke anali­ ze fraze (57). ali koja je tada omogućavala da svu analizu verbalnih znakova održimo u okviru govora. koja je. definisati Silvestr de Šasi (Sylve­ stre de Saci). fleksijama i slovima koje je stidljiva analiza rečenice propustila kroz svoju mrežu. je r je bio vezan za gestove. čim bi se dospjelo do jednog sloga artikulacije u kome su se reprezentativne vri­ jednosti razbijale u prah i pepeo. N e može li se pretpostaviti da su te partikule bile imena kao i sva druga? Ali umje­ sto da zamiiene predmete. tijelo ili položaj govornog и* . nije bio uvijek vid­ ljiv. ali ne mogu biti obu­ hvaćeni tako širokim dijapazonom razlikovanja. ona postaje samostalna: ona »svakoj riječi diktira njenu vlastitu form u« (56). doduše. one su zauzele mjesto gestova pomoću kojih ih ljudi označavaju ili simuliraju njihove veze i niihov slijed (60). sa unutrašnjim razvijanjem re­ čenice (55). kako su to prim jećivali autori iz Por-Roajala. u X V I I I vijeku te analize nisu mogle biti ništa više od apstraktnih mogućnosti. kao i u slogovima. Razum ljivo je zašto su analize te vrste bile potisnute dok je govor bio predmet gramatike. zajedno sa Šikarom. gdje su se po svojoj v o lji form irale jezičke navike svakog naroda (58). tamo gdje artikulacija nije imala nikakvog uticaja — u domenu upotrebe i istorije. Te riječi su ili malo pomalo iz­ gubile vlastiti smisao (ovaj. vidim o kako se razvija refleksija. sasvim pod kraj vijeka. To je stoga što ipak. dakle. sve vezne partikule imaju izvjestan sadržaj jer predstav­ ljaju način na koji su predmeti vezani i način njihovog sli­ jeda u našim predstavama (59). prelazilo bi se na drugi kraj gramatike. kakvu će. za nas i nauku o jeziku koju smo izgradili od X IX vijeka. Tako je skicirana autonomija gramatičkog elementa. prvi. sintaksa je bila identifikovana sa konstrukci­ jom i redom riječi. Otuda važ­ nost koja se od Bozea (Bauzée) (54) pridaje teoriji dodatka i subordinacije. nego samo neprivilegovana grana jednog izbora.

»pokret usana. onih koja ga okružuju i kojim a sve duguje« (tata. I silu. trom ­ pettes (tru b a )«. E egzistenciju. A možda su u najstarijoj dubini naše istorije. mama. Dodirom zuba izgovaramo ri­ ječi tonne (tu tn ji). veznici i predloži su imena gestova koji su odsad nepokretni.164 RIJECI I STVARI lica). što znači veliki (m agnus). intonacije koje oni proizvode su snažne. a grubi suglasnici — potrebe (66). to jest raspolo­ ženje (65). poljubac). i Ma. pro­ naći ćemo još vrijednosti jednog rudimentarnog imenova­ nja. A i samoglasnici. izdvojeni. a Rom a dolazi od Ro. ali i najtrošniju slavu. U vlagu. Međutim.cjelini društvenog tijela«. m ogli bi raz­ viti tajnu hiljadugodišnjih riječi koje su upotrebom pre­ krivene. Na isti način Tijebo (Thićbault) otkriva u riječi »abandonner« (napustiti) tri skrivena značenja: a »označava ideju pružanja ili cilja jedne stvari prema drugoj«. étonne (čudi se). sačinjavali samo dvije riječi kojim a je artikulisan ljudski jezik: melodični samoglasnici izražavali su strasti. uspavane imenice: glagoli su povezali pridje­ ve uz glagol biti. timbales (talam bas). kao i riječi: tambours (doboš). dolazi od Rom a i m o liri (gra d iti). Kao bitni princip analize. do »označava gest kojim se nečeg odri­ čem o« (64). retentit (odzvanja). Na taj način. O čuđenje (oči koje se zaokrugle). bez obzira ka­ kve one bile. bu čn e. sve su riječi. . razdijeljeni u dvije još nejasne grupe. to mu je omogućilo da sve riječi svede na slogovne elemente u kojim a vaskrsavaju stara zaborav­ ljena imena — jedine riječi koje su m ogle postojati uz glagol biti: Romulus. R iječi se sad mogu otvoriti i oslo­ boditi let svim imenicama koje su se u njim a krile. na prim jer (63). I ako treba preko slogova doći do samih slova. Tom e se posvetio Kur de Žeblen (Court de Gebelin) za svoju najveću. koji je najblaži i najgraciozni]i. deklinacije i konjugacije samo su apsorbovane imenice. . suglasnici i samoglasnici. što označava snagu (R obu r). pruživši im zauzvrat čitav sistem mo­ difikacija (61). služio je za označavanje prvih bića koja čovjek poznaje. Još uvijek se može uočiti . A izražava (avoir—im ati). zvučne. koji je najlakše izazvati. Le Bel (L e B el) je navodio da »nema spoja čiji dijelovi nisu odvojeno postojali prije nego što su bili spojeni« (62). ban »sugeriše ideju o. »zubi su isto toliko čvrsti koliko su usne pokretne i savitljive. ili su se inkorporirale u druge riječi u kojim a su našle čvrst oslonac.

Id eja da razbijanjem riječi ne dolazimo ni do običnih šumova ni do pukih proizvoljnih elemenata. stvara­ ju nove riječi — ta ideja je istovremeno i negativ čitave moderne nauke o jeziku i mit u koji transponujemo naj­ tamnije snage jezika. skrivaju i odr­ žavaju kako bi omogućili analizu ili kompoziciju kompleks­ ni j ih predstava. V OZNAČAVANJE A li ipak teorija o »generalizovanom imenovanju« ot­ kriva na ivici jezika izvjestan odnos prema stvarima ko ii je sasvim nešto drugo nego rečenična forma. Ako u svojoj os­ . Jezik može postati predmet nauke zato što je proizvoljan. form a koja između svojih zvučnih zi­ dova sadrži odbljeske nevidljive ali neizbrisive predstave. Fabre d ’Olivea (Fabre D’O liver). Ežea (O egger). U okviru fraza. pošto ga prožimaju neiscrpne vrijednosti. U samom sebi jezik je ogromno brujanje naziva koji se pokrivaju. Ruselom (Roussel). kada su »iz čistog kristala izvora izbijale prve ljubavne vatre«. zatim literarno. kad se raščlane. funkciju. Lerisom (L eris) i Ponžom (Ponge). sažimaju. Ali pošto ne prestaje da govori ispod svojih mogućnosti. u svakoj mogućoj artikulaciji. A li ne i za čitavo jezičko iskustvo — najprije ezoterično i mistično iz vremena Sve­ tog Marka. Za filologiju X I X vijeka.GOVOR 165 razlika između oporog govora na sjeveru — šume guturala. možemo govoriti beskraj­ nim šaputanjem u kome se rađa literatura. sve do prastarih glasova koji su ga prvi put otrgli od običnog krika. jezik čuva svoju re­ prezentativnu. Ali u epohi kla­ sicizma odnos uopšte nije bio isti: da bi jezik bio shvaćen u cjelini i u svom najopštijem obliku rečenice. od vajkada. gladi i hladnoće — i južnih jezika sastavljenih od samoglas­ nika nastalih u jutarnjim susretima pastira. jezik je imenovao. takve analize su ostale »fnrtvo slovo« u pravom smislu riječi. uvijek postoji neki prikriveni naziv. Reveronija (R everoni). kada enigma ri­ ječi ponovo vaskrsava u svom masivnom biću sa Malarmeom (M allarm é). nego do drugih riječi koje i same. a što se može definisati pod kojim uslovima on postaje značajan. ali i najrealnije. U svoj svojoj dubini. trebalo je da svaka riječ u svom najsitnijem dijelu bude najsavjesniji čin imenovanja. tamo gdje izgleda da se značenje oslanja na beznačajnim slogovima.

kao u objašnjenju Kratila. Tu očiglednu uznemirenost karakteriše univerzalnost. onda jezik znači indiciranje. a drugom — proučavanje korjenova. notom. čovjek može da se ispoljava pomoću gestova. A li oni nisu suprotstavljeni. Porijeklo omogućava da se pomoću znaka zamijeni ono što je indicirano. On sa krikom koji čuje kod drugog i sa grimasom na njegovom licu može povezati iste predstave koje su često pratile i njegove krikove i njegove gestove.166 RIJECI I STVARI novi jezik vrši funkciju imenovanja. postoji biće u svojoj verbalnoj ulozi pripadanja. Razumijevanje počinje. . Otuda i mogućnost da čovjek uoči istu po­ javu i kod svojih srodnika. jer prvi referiše o zamjenjivanju pomoću znaka onoga što je ozna­ čeno. a ne sud. Prin­ cip imenovanja i porijeklo riječi održava ravnotežu sa for­ malnom primarnošću suda. Priroda jedino dozvoljava da u raznim situacijama u kojim a se nalazi. on pušta neartikulisane glasove. to jest glasove koje nisu »proizveli ni je ­ zik ni usne« (67). neophodni jedan drugom. On tu mimiku može prihvatiti kao oznaku i zam­ jenu za misao drugog. na osnovu »prirode« i na osnovu »za­ kona«. to jest ako izdvaja predstavu ili je pokazuje kao prstom. Jezik akcije je tijelo koje govori. a drugi opravdava stalnu moć označavanja tog znaka. sa njegovom sposobnošću za analizu i predstavu. Ponovo iznijeti na svjetlost dana porijeklo jezika zna­ či pronaći prvobitni momenat u kome je jezik bio samo oz­ načavanje. Tim e treba istovremeno objasniti i njegovu arbitrarnost (je r ono što označava može biti isto tako razli­ čito od onoga što pokazuje kao što i gest može biti razli­ čit od predmeta prema kojem je usmjeren). Kao znak. a biće da se jedan sadržaj veže sa drugim. naprotiv. karakterističnim za svaki znak uopšte. a ipak nije dat una­ prijed. nego posljedica i nastavak naše animalnosti. prisvojenom figurom ili gestom koji označava. i njegov duboki odnos sa onim što imenuje (je r su pojedini slogovi ili ri­ ječi uvijek bili izabrani da bi označili određenu stvar). oni su. njegovo lice je stalno u pokretu. ali ništa od toga ne može se svesti na predikativni odnos. K ao da na jednoj i drugoj stra­ ni jezika. i p orijek lo u svo­ jo j ulozi prvobitnog označavanja. Sve to nije još ni jezik pa čak ni znak. funkcijama veze i zamjene. Tako smo suočeni sa dvjem a suprotstavljenim. Pr­ vom zahtjevu odgovara analiza jezika akcije. razvijenog u svim svojim artikulacijama. jer zavisi od građe naših organa. Za stvari je vezan nekim obilježjem . ali i međusobno pripadajućim.

ri­ ječi se rađaju. i taj krik je udružen sa osjećajem gladi). Ona to postaje. Jezik je moguć tek na nivou te isprepletenosti. jezik akcije povezuje istim porijeklom jezik i pri­ rodu. zato što je predstava praće­ na vlastitim znakovima. ja krik­ nem. zajedničkih i Kondijaku i Destitu. Sve dok je samo obično produženje tijela. On ne počiva na nekom prirodnom pokretu shvatanja ili izra­ žavanja. najzad. Vidim o da iz ovih analiza. Ali cilj toga povezivanja je više u tome da ga odvoji od prirode. nego da ga ukorjeni u njoj. na­ m jera da kod drugog izazovem predstavu koja odgovara kriku ili gestu (posebno je samo to što svojim krikom niti izazivam niti namjeravam izazvati osjećaj gladi. nešto poput jezika upravo se rađa. gestovi. jer elementi od kojih je taj jezik akcije sastavljen (glasovi. grimase) sukcesivno se javljaju u prirodi.GOVOR 167 On se zauzvrat može koristiti tom mimikom koja je postala znak — da bi kod sagovornika podstakao ideju koju i sam nosi u sebi. koji je samo naknadna organizacija zvučnih znakova. akcija nema nikakvu moć govora: ona nije jezik. »jezik akci­ je « razotkriva jednu nesvadljivu mrežu znakova koja raz­ dvaja jezik od akcije. Jezik se ne javlja kad se predstava eksteriorizira. nego upra­ vo predstavu o odnosu između znaka i m oje želje za hra­ nom ). znakove koji su kao ni­ jem e riječi što ih treba dešifrovati i ponovo ozvučiti. potrebe i muku koji su obično vezani za takve gestove ili glasove: to su krici koji su namjerno upućeni drugome ili prema nekom predmetu — čisti uzvici (68). nego kad na koncentrisan način iz sebe izdvaja znak i kroz njega se dâ ispoljiti. inverzija vremena i dragovoljna upotreba znaka prije predstave koju označava (p rije nego što m i se javi tako snažan osjećaj gladi da zbog njega vičem. ali nakon određenih i kompleksnih operacija: no­ tiranje analogije odnosa (krik drugoga prema onome što on osjeća isto je što i moj krik prema mom apetitu ili mom strahu). Čovjek oko sebe ne otkriva znakove kao govorni subjekat ili na osnovu nekog već stvorenog jezika. osjećaje. Uprkos svom imenu. nego na reversibilnim odnosima — koji se mogu analizirati — znakova i predstava. Da bi obilježio svoju neizbrisivu razliku od krika i zasnovao ono što čini njegovu izvještačenost. Stoga on svoju izvještačenost zasniva na prirodi. Upotrebom tako koncentrisanog znaka (k o ji je već iz­ raz). i sa niima čitav jezik. a ipak oni uglavnom nisu ni u čem sadržajno identični sa onim .

Prirodni . Prvi oblik ugovora sastoji se u izboru zvuč­ nih znakova (k o je je lakše raspoznati iz daljine i koji su jedini mogućni znaci sporazumijevanja noću).. takođe. jezik akcije potvrđuje tu potrebu i čini nekorisnom tu hipotezu. postignut je dragovoljan sporazum između ljudi. je r ih je jednom zauvijek stvorila priroda. ti znaci će ostati bez »mašte i bez ćudi« (69). Nastanak jezika iz jezika akcije potpuno izmiče al­ ternativi između prirodne im itacije i proizvoljne konven­ cije. Tako se konstituiše jezik u pravom smislu riječi. Priroda jukstaponira razlike i ve­ zuje ih silom. Prva faza omogućava izvještačenost. ne dozvoljava da zna­ kove izaberemo nasumce ili proizvoljno« (71). Kad se definitivno uobliče. oni sad raspolažu sa dosta znakova koji obilježavaju stvari kako bi m ogli fiksirati noVe znakove koji analiziraju i kombinuju prethodne.168 RIJECI I STVARI što označavaju. Od tog trenutka ljudi će moći da se služe konvencionalnim jezikom . koju uzimamo kao zakon. iako ovi nisu jed­ nako raspoređeni kod svih ljudi i svih naroda. služe da bi se form irali novi znakovi po uzoru na prethodne. drugi oblik je komponovanje i označavanje još neobilježenih predstava pomoću znakova bliskih onima koji označavaju bliske pred­ stave. Čovjek od prirode dobija ono od čega stvaia znakove. jezik stoga treba zami­ sliti kao nešto što su ljudi dobili. U Raspravi o p orijek lu nejednakosti (70) Ruso je isticao da nijedan jezik ne može počivati na ugovoru iz­ među ljudi. a ne sami izgradili. ali otvara puteve slobodi. oni održavaju samo odnose simultanosti i sukcesije. K rik ne liči na strah. a tamo gdje se sličnostima koriste. oni. a znakovi mu služe/da bi se sa drugim ljudima dogovorio koje od njih treba zapamtiti. Vidite kako nam analogija. ali sa m aterija­ lom koji svi ljudi na isti način nameću. druga isključuje proizvoljnost. U stvari. kakvu im vrijed­ nost pridati i prema kakvim pravilima ih upotrebljavati. ili bar njegov zvučni dio. Tu sličnost nazivamo analogijom . jer uopšte nisu pravljeni prema njenoj slici. priznat i u praksi potvrđen. po­ moću serije analogija koje lateralno produžuju jezik akcije. refleksija otkriva sličnosti.. jer sam ugovor pretpostavlja jedan utvrđen jezik. Gdje postoji priroda — u znacima koji se spontano rađaju u nama samima — ne postoji nikakva sličnost. a analiza ih raz­ vija. taj novi jezik liči ovom posljed­ njem i upravo »ta sličnost olakšava njegovo razumijeva­ nje. ali oni neće izražavati prirodu onoga što označavaju. ni pružena ruka na glad.

Upotrebom sličnosti koju smo osjetili čulima: »Utisak o crvenoj boji. Sa tim kon­ vencionalnim artikulacijama sličnosti svaki jezik može iz­ vesti svoje prvobitne korjenove. Na taj način iz unutrašnjosti same predstave znaci se stapaju sa samom prirodom koju ozna­ čavaju i koja se na identičan način nameće svim jezicim a — prvobitni trezor svih riječi K orjenovi se form iraju na više načina. da bismo označili organ. veliku horizontalnu mrežu koja proizvodi nove riječi na osnovu starih i tako ih množi do beskonačnosti. ono se iznutra izdubljuje da bi oz­ načilo udubljenu površinu (74). koristim o se glasovima koje on prirodno stvara: ar­ tikulacija ghen dala je ime grlu ( gorge). to znači da su u njima otkrili. Tu su ljudi tražili korjenove da bi ih prenijeli u njihove konvencionalne je ­ zike. pravila konvencije nalažu sličnost među riječima.GOVOR 169 zakon nameće razliku između riječi i stvari — vertikalnu diobu između jezika i onoga što mu je dužnost da označi. nego upravo u njoj na­ lazi utočište. Taj postupak je ograniče­ nog opsega je r su gotovo svi korjenovi jednosložni i jer . gruba za oko. koja je živa. Najzad. upravo te elemen­ tarne nosioce zvučnosti. Nametanjem glasnim organima pokreta analognih pokreti­ ma koje želimo da označimo: »Tako da glas koji nastaje iz oblika i prirodnog pokreta organa stavljenog u takav polo­ žaj postane im e predmeta«: grlo škripi da bi izrazilo trenje jednog tijela o drugo. Sličnost korjena sa onim što imenuje dobij a vrijednost verbalnog znaka tek na osnovu konvencije koja je povezala ljude i ujedinila njihove jezi­ ke akcije u jedan jezik. Pomoću onomatopeje. Stoga je shvatljivo zašto teorija korjenova ni u čem ne protivrječi analizi jezika akcije. oni su bili najprije nametnuti kao nehotični krikovi koje je jezik akcije spontano iskoristio. iz­ među tolikog m aterijala jezika akcije. u svim podnebljima. ali tek kasnije i na osnovu razmišljanja. k o ji ostavlja sličan utisak na čulo sluha« (73). Korjenovi su rudimentarne riječi koje pro­ nalazimo. a da bi označili dents (zube) služimo se dentalima d i t (75). u velikom broju jezika — a možda i u svim. koja nije spontan izraz nego voljna artikulacija nekog znaka koji liči: »Oponašati glasom isti šum koji stvara i predmet što ga želimo imenovati« (72). biće najbolje preveden glasom R. identične. brza. sličnost sa predmetom koji označavaju ili pak mogućnosti da tu sličnost primijene na neki analogan predmet. I ako su svi narodi. izabrali.

Takvu genealogiju De Bros je htio da razvije među stalnim filijacijam a koje je nazvao »univerzalni arheolog« (78). Jezik u klasicizmu nije fragmenat istorije koji u određenom tre­ nutku potvrđuje jedan način m išljenja refleksije. a po horizontali imamo riječi koje se upotrebljavaju u određenom jeziku. koju je jedno vrijem e klasi­ cizam. ali vodeći računa da se navedu najprije one koje su najbliže. Ona. tako da između suk­ cesivnih riječi ostane najm anje mogućno rastojanje. ispod njih bi došle komplikovanije riječi koje su iz njih proizašle. dobijem o polje koje možemo presjeći po apscisi i ordinati: vertikalno dobijamo kompletnu filijaciju svakog kori­ jena. U stvari. u sukcesivnim etapama. Na vrhu bi bili korjenovi — mali broj njih — kojima se služe evropski i orijentalni jezici. ako bi ih bilo. Izučavanje korjenova može izgledati kao povratak istorije i teorije o jeziku-majci. analiza korjenova ne situira jezik u istoriju koja bi bila m jesto njegova na­ stanka i transformacije. ali istovremeno riječi su sve efikasnije i podobnije za ana­ lizu predstava. Tako bi se istorijski prostor tačno poklapao sa pravougaonikom misli. jezici su sigurno sve skorijeg datuma — definisani su jednom transverzalnom linijom. držao po strani. što se više udaljavamo od prvobitnih komplikovanijih korjenova. izgleda. jezik je tu prostor analize na kome vrijem e i ljudsko znanje razvi­ jaju svoj tok. A da jezik n ije postao — ili ponovno po­ . pre­ lazi istoriju simultanog presjeka predstave i riječi. Jezik se sad može raščlaniti prema svojoj genealo­ giji. apsolutno kontinu­ irani lanci u kojima bi prekidi. a za­ tim nastavi ređanje u gustom poretku. dijalekta ili nekog već iščezlog jezika (79). Kao plod brijesta iz koga izraste veliko stablo koje pušta nove izdanke iz svakog korjena i tokom vremena stvara pravu šumu« (77). uzgredno oz­ načavali mjesto neke riječi. Tako bi se stvorile savršene i iscrpne serije.170 RIJECI I STVARI ih je veoma mali broj — dvije stotine za hebrejski jezik prema procjenama Beržijea (B ergier) (76) — on je još ograničeniji ako imamo na umu da su korjenovi (zbog od­ nosa sličnosti koje uspostavljaju) zajednički za većinu je­ zika: de Bros (de Brosses) misli da za Sve dijalekte Evro­ pe i Istoka oni ne bi ispunili ni čitavu »stranicu papira za pisma«. Kad se jednom raširi takva mreža bez šavova. Ali na osnovu tih korjenova form iran je svaki je­ zik u svojoj specifičnosti: »N jih o v razvitak je izvanredan.

nazalni — čine porodicu homofonih suglasnika u kojim a dolazi. je r samoglasnici su sam glas. međutim. pratiti taj nukleus tokom čitave prošlosti jezika kroz stare »povelje i glosare«. V I D ERIVACIJA Kako je mogućno da se riječi. počev od totalne sličnosti do najpovršnijih slično­ sti«: smisao riječi je »najpouzdanija svjetlost koju može­ mo konsultovati« (82). može­ mo lako naći dokaze u načinu kojim su se u X V I I I vijeku tražile etimologije. gotovo nedefinisane i nikad ustaljene. Definisati korijen znači utvrditi etimologiju. istorijsko biće. naj­ zad. Kao nit vodilja nije uzimana studija o m aterijalnim preobražajim a riječi. Ta vještina ima svoja ustaljena pravila (80).GOVOR 171 stao — na osnovu teorije korjenova. doći. doprijeti do jednosložnog nukleusa. To je stoga što »možda ni­ šta ne može ograničiti indukcije. lik­ vidni. nego konstantnost nje­ nih značenja. do drugih. pa čak i riječi čiji se smisao više ne podudara? Prom jene oblika su bez pravila. a sve im može služiti kao temelj. labijalni. palatalni. Svi njihovi uzroci su vanjskog karakte­ . Jedina neizbrisiva konstanta koja osigurava kontinuitet korijena tokom čita­ ve istorije — to je jedinica smisla: reprezentativno polje koje traje neodređeno dugo. T o izučavanje imalo je dva vida: definisanje korijena i odstranjivanje nastavaka i prefiksa. riječ treba osloboditi svih naslaga koje su na n joj mogle ostaviti kombinacije i fleksije. vjerovatno. mogu nepovratno uda­ ljiti od svog prvobitnog značenja i dobiti smisao blizak prvome. do prom jene u izgovoru (81). razni jezici od istog fonda korjenova stvorili različite zvukovne sisteme. bez diskontinuiteta i prekida. Suglasnici se. dentalni. m odifikuju prema privilegovanim normama: guturalni. tako da su. još starijih jezika. koje su u svojoj prvo­ bitnoj suštini imena i oznake i koje se artikulišu onako kako se analizira sama predstava. širi ili uži od njega? Prom ijeniti ne samo oblik nego i opseg? Prim iti nove zvučnosti i nove sadržaje. A duž čitave ove putanje treba imati na umu da se taj jednosložni elemenat transformiše: svi samoglasnici nekog korjena mogu biti među­ sobno zamijenjeni tokom istorije. ali ne bez ikakve obaveze.

mogu dalje evoluirati. ti jezici. najgrublje pismo koje koristi »neko obilježje kojim je zamijenjena cjelina« (luk umjesto bitke. ono bar »vjerovatnu« (84) — pod­ vrgnute su izvjesnim principima koji se mogu naznačiti. ako ne baš sasvim izvjesnu. toplota »guturalne tendencije« (83). drugi se odnose na mjesto na kome se nalaze jezik i oblik koji ga čuva. prom jene smisla. prvi nazivi pretvaraju se u početne tačke dugih metafora: ove se progresivno kom- .172 RIJECI I ST4'ARI ra: lakoća izgovora. a dru­ go kod naroda-pjevaća (86). Grafički predstaviti smisao riječi. navike. Prema Varburtonu (W arburton). Otuda i tri različite tehnike: kuriološko pismo Egipćana. pošto je Bog svemoguć. najzad. moda. ko­ je se služi manje ili više skrivenim sličnostima (sunce koje se diže označeno je glavom krokodila čije se okrugle oči nalaze tačno u visini vode) (88). Između njih postoji kruta razlika — bilo da se složi­ mo da je kod izvjesnih naroda drugo pismo zamijenilo ono prvo nakon nekog zaista »genijalnog poteza« (85). nego pojedine elemente koji ih konstituišu ili neku uobičajenu oznaku koja ih obilježava ili pak nešto čemu one liče. klima — hladnoća favorizuje »labijalno šištanje«. I slijedeći linije koje sami utvrđuju. Oni postepe­ no dobijaju poetske vrijednosti. malo savršeniji. to izvorno znači napraviti tačan crtež stvari koju riječ označava: istinu govoreći. stepenik umjesto sjedišta grada). zatim h ijeroglifi »tropa«. Naprotiv. Poznata' su dva velika tipa pisma: ono koje ocrtava smisao riječi i ono koje analizira i ponovno stvara glaso­ ve. pošto su ograničene do te m jere da dopuštaju čitavu nauku o etimologijama. on sve zna i može nadgledati ljude: zato je predstavljen jednim okom ). simboličko pismo. Jedni se tiču bliskih sličnosti ili bliskosti stvari. T i principi koji postepeno stvaraju unutrašnju istoriju je­ zika imaju svi specijalan karakter. Jednom riječju. u najboljem slučaju. to je pikturalna reprodukcija pomoću koje se mogu transkribovati samo naj konkretni je priče. m etonimiju i katahrezu. praćeni simboličkim pismom. koji se koriste najupečatljivijom okolnošću (npr. Meksikanci znaju samo ža takav prosede (87). U ovom e prepoznajemo tri velike figure retorike: sinegdohu. odnose se na figure i pismo. to jedva da je pismo. ili da prihvatimo m išljenje prema kome su se oba pisma ja­ vila gotovo istovremeno — prvo kod naroda-crtača. Pravo pismo je počelo tek kad su ljudi počeli predstavljati ne same stvari.

nego najudaljenijim analogijama: tako je favorizovana više imaginacija naroda nego njihovo razmišlja­ nje. kao i prema ustanovama koje čuvaju njihovo nasljeđe: »Oni osjećaju da svaka promjena u obi­ čajima doprinosi jeziku. je r tu nije moguće zabilježiti ni­ kakav napredak. A li istorija jezika. a same se predstavljaju u vremenu) form ira se tiho sudbina naroda. prema Volneu (V olney) (90). a da svaka promjena u jeziku zbunjuje i uništava čitavu njihovu nauku« (89). ostaje uvijek sumnjiv: iz epohe u epohu ne možemo nikad biti sigurni da je isti zvuk na­ stanjen u istoj figuri. sa abecednim pismom ljudska istorija se tem eljito mijenja. riječi i prostora (riječi predstavljaju prostor predstave. A obrnuto.GOVOR 173 plikuju i uskoro su tako daleko od svog ishodišta da ga je teško više i pronaći. a ako smo uz to došli do nekog otkrića. pošto ne održava unutrašnju vezu sa ri­ ječju koju predstavlja. Novosti su. brzo se zaustavlja. noseći sa sobom i figurativno pi­ smo. tako se ja vlja ju i ezoteričke pre­ dodžbe kod onih koji sa generacije na generaciju prenose metafore. tako da je za naučnike jedina briga da prema sjaju primljenom od predaka gaje »praz­ novjerno poštovanje«. njegova politika mora isključiti istoriju ili bar svaku istoriju koja ne bi bila obična i puka konzervacija. tako nastaju i govorne alegorije (tako česte u najarhaičnijim literaturama) i iluzija da se znanje sastoji u poznavanju sličnosti. Osim toga. znak koji je objelodanjen. Upravo tu. Znaci se ne množe pedantnim analizama predstava. Kad jedan narod ima samo jedno figurativno pismo. u tom odnosu između prostora i jezika leži. lakovjernost a ne nauka. a iz ovih izdvajaju zajedničke elemente ka­ . Jer ljudi ne transkribuju svoje ideje nego glasove. Ljudski život nije odveć dug za takvo dvostruko uče­ nje. U tom spletu predstava. Kao da prostor­ ni raspored jezika propisuje zakon vremena. saznanje zahtije­ va dva različita procesa učenja: učenje riječi (kao za sve jezike) i učenje sigli koje nemaju veze sa izgovorom ri­ ječi. Tako se rađaju sujevjerja koja nas uvjeravaju da je sunce krokodil ili da je Bog veliko oko koje nadgleda svijet. Naravno. nego kao da oni stu­ paju u istoriju kroz sistem znakova jezika. nemogućne a tradicije kompromitovane. suštinska razlika između Istoka i Zapada. dakle. kao da jezik ljudima nije došao putevima istorije. nedostaje nam znakova da bismo ga objavili.

N i prvi pokret. U svojoj osnovi. S jezikom se fragmentira. Stalnoj isprekidanosti vremena jezik daje kontinuitet prostora i zadržava pravo da kroz vrijem e povezuje saznanja o stvarima u onolikoj m jeri ukoliko sam analizira. upravo na tom prevoju riječi gdje se spa­ jaju analiza i prostor. slova se međusobno kombinuju kao ideje. rađa prva ali nedefinisana moguć­ nost napretka. slijedi nejasni zakon sličnosti i pom jera jezik izvan oblika ràzumne misli. transponuje u analizu glasova pravila koja važe za sam razum. svako će moći da razmišljanju i analizi ideja posveti ono vrije­ me koje drugi narodi troše na učenje slova. Stoga slova uzalud odbijaju da predstav­ ljaju ideje.174 RIJEČI I STVARI ko bi stvorili mali broj jedinstvenih znakova čija kombi­ nacija omogućava stvaranje slogova i svih mogućih riječi. tada će se moći upotrebljavati ista abe­ ceda za transkribovanje različitih jezika i tako jednom na­ rodu prenijeti ideje drugog. Isti grafički znaci moći će dekomponovati sve no­ ve riječi i bez straha od zaborava prenijeti svako otkriće čim do njega dođe. međutim. a ideje se vežu i razvezuju kao slova abecede (91). još jedan — posljednji problem. Pošto je učenje te abecede vrlo lako zbog vrlo malog broja njegovih elemenata. Rascjep tačnog paralelizma između predstave i grafizm a omogu­ ćava da cjelinu jezika. nije pokret u istoriji. odbijajući da ocrta predstavu. Tako se u samom jeziku. U nekoj pred­ stavi duh se može vezati C vezati za sebe verbalni znak) i za neki elemenat koji je dio njegove cjeline. on je rezultat suštinskog odnosa prostora i jezika: »Proizvoljn i znaci je ­ zika i pisma pružaju ljudima sredstvo da za sebe osigu­ raju posjedovanje svojih ideja i da ih drugima prenesu kao nasljedstvo koje se povećava otkrićim a tokom sva­ kog vijeka. tako ljudski rod u očima filozofa izgleda kao ogromna cjelina koja — kao i svaki pojedinac — ima svoje djetinjstvo i svoj razvitak (93)«. situira u opšti domen analize i da oboje podstaknu napredak i pisma i mi­ sli (92). Ostaje. abecedno pismo. konfuzna monotonija pros­ tora. a sjedinjuje se različitost sukcesija. jer pismo je oslonac i uvijek budan čuvar tih analiza koje stalno postaju sve tananije. artikuliše i presijeca predsta­ vu. Pismo nije njihov princip. čak i pisanog. Dok simboličko pismo. za neku okol­ . u želji da specijalizuje same pred­ stave. Taj pokret očituje se u pom jeranju koje je zajedničko i pažnji i znacima i riječima. napredak kakav je definisan u X V I II vijeku.

pronalazimo retorički prostor riječi. Može se čak reći da su riječi bile figurativne prije nego što su postale vlastite: to znači da su se. »Psiha«. a duša. za nešto drugo što je odsutno. čim bi do­ bile status pojedinačnih imena. kad su ri­ ječi bile tako rijetke. kad su predstave bile još nejasne i loše definisane. četvorougao jezika tako kompaktan. . — Prim. kad su ih strasti modifikovale i međusob­ no stapale. koje omogućavaju davanje istog imena većem broju stvari. Kao što kaže Ruso. Tako u osnovi govornog jezika. Im e se vezalo i za neku markantnu okolnost: noć više ne označava samo kraj jednog dana. metonimija. I analogije su dobile ime: list je postalo sve što jé tanko i glatko kao list na drvetu (95). ako se analogija manje neposredno osje­ ća). to jest onu slobodu s kojom znak. ali mu je slično i u sjećanju se javlja zbog te sličnosti (94). prema analizi predstave. Vjerovatno je da je ta analogija bila mnogo veća u početku nego sada: u naše doba analiza je tako prefinjena. odnosi naporednosti i zavisnosti tako uspo­ stavljeni da riječi nemaju nikakve mogućnosti da se miču sa svog mjesta. i katahreza (ili metafora. kao i samog pisma. počev od prvih označavanja. nego sve što ima bar stablo i grane. prvobitno je bila pred­ stavljena figurom lađice (98). one. naprotiv. otkrivaju mobilnost svojstvenu svakom jeziku čim je spontan: »Više se stvori figura jed­ nog pazarnog dana na H alam a*) nego za nekoliko dana na akademskim skupovima« (96). Progresivna analiza i razvijenija artikulacija jezika. Prvo su lađe bile označavane pomo­ ću njihova jedra. prev. proširivale na predstave pod dejstvom jedne spontane retorike. Ali na izvorima čovječanstva. nego granicu mraka koja razdvaja sve zalaske sunca i sve zore. sigurno se govorilo o divovima prije nego što su se počeli označavati ljudi (97). pada na neki in*) Najveća pariška pijaca. I u­ pravo tako se jezik i razvijao i malo pomalo išao svojim pravcem.GOVOR 175 nost koja ga prati. form irale su se slijedeći nit ovih osnovnih figura koje re­ torika dobro poznaje: sinegdoha. Zatim se ime vezi­ valo samo za jedan elemenat stvari i širilo na sve druge pojedince koji sadrže taj elemenat: nije više sam hrast nazvan drvo. To znači da te figure nisu uopšte rezultat stilske ra­ finiranosti. U početku sve je imalo neko ime — vlastito ili posebno. riječi su imale ogromnu sposobnost pomjeranja.

Četiri teorije — o rečenici. form i rečenice. nisu prestali da se razvijaju u različitim oblicima. figure bi ostale nijeme. običaje. nego u prostoru. Na taj način dospijevamo do one tačke koja nam je služila kao ishodište same refleksije o jeziku. artikulaciji. trenutne i prim jetljive samo u jednom magnovenju. zaborav. okretati se u krugu i lagano razvijati čitavu jednu krivulju — jedan tropološki prostor.176 RIJECI I STVARI terni elemenat. obilježavanju i derivaciji — čine seg­ mente jednog četvorougla. u kome mogu naći svoje izvorno boravište. či­ tava klasična refleksija o jeziku. ali jo j se suprot­ . Rečenica razvija i podrazumije­ va figuru koju retorika čini osjetljivom za naš pogled. Počev od teorije o rečenici do teorije o derivaciji. sve što se zove »opšta gramatika« predstavlja samo skraćen komentar ove jed­ nostavne rečenice — »jezik analizira«. još uvijek praznoj. prelazi čitav onaj prostor koji predstava pruža pogledu našeg duha. Bez tog tropološkog prostora jezik ne bi bio sastavljen od svih tih zajedničkih imenica koje omogućavaju uspostavljanje odnosa pripadanja. To je prekretnica na kojoj se u X V I I vijeku prelom ilo čitavo zapadno isku­ stvo o jeziku — ono koje je dotle vjerovalo da jezik govori. Artiku­ lacija je ono što daje sadržaj čistoj glagolskoj. svoju modu. nego zato što je u sukcesivnom ozvučavanju razvijao simultanost predstave. to je stoga što riječi imaju svoje m jesto ne u vremenu. ako je svaki imao svoju Istoriju. V I I JE Z IČ N I CETVOROUGAO Još nekoliko završnih primjedaba. gdje se mogu premještati. jeziku je bilo svojstveno da bude sukcesivan: ne zato što bi i sam pripadao hronologiji. Između svih znakova. ako od prvobitnih obilježa­ vanja. one bi ubrzo zapale u noć u kojoj ne postoji čak ni vrijeme. jedan iza drugog. diskontinuirane elemente. D vije i dvije — te teorije se suprotstavljaju i služe jedne drugima kao oslonac. A bez te analize riječi. Tako jezik samo dovodi u linearni poredak predstavljene dispozicije. ona je ispunjava. I ako jezici posjeduju onu raznovrsnost koju m i možemo konstavovati. koja su sigurno bila zajednička zbog univerzalnosti ljudske prirode. A li ta sukcesija koja analizira i izbacuje na površinu. na neku tačku u njegovoj blizini ili na neku analognu figuru.

derivacija se ponovo vraća rečenici. suprotstavlja prisvajanju koje ih povezuje. izražavaju biće predstave. nisu prestale da deriviraju. gestualno obilježava­ nje suprotstavlja nabrajanju općenitosti. gdje supstitut ima snagu da razdvoji. Prije svega između artikulacije i derivacije: ako može po­ stojati artikulisan jezik sa riječim a koje se slažu jedna od druge. onda je to mogućno utoliko što riječi. naslanjaju ili se jednostavno redaju. dobijajući različit opseg. kao što se imenovanje. derivacija se stvara prema jednoj pro­ stornoj figuri. druga — beskrajno preplitanje jezika i predstave. Teorija obilje­ žavanja ispoljava tačku povezivanja svih nominalnih obli­ ka koje artikulacija presjeca. podvojenost zbog koje ispada da verbalni znak predstavlja uvijek predstavu. tamo gdje se podvostručavanje predstave ot­ kriva kao analiza. Druga dijagonala spaja rečenicu sa porijeklom. 12 . U tački ukrštanja tih dviju dijagonala. Najzad. to jest afirm aciju zaogrnutu činom suđenja sa obilježavanjem koje je implicitno sva­ kom činu imenovanja. Treba napomenuti da između suprotnih vrhova ovog pravougaonika postoji i neka vrsta dijagonalnih odnosa. dok se rečenica odvija prema jednom suk­ cesivnom poretku. tu je definisan i njegov istorijski položaj i njegova moć diskriminacije. ali da uvi­ jek imenuju nešto od onog što je predstavljeno. Duž ove linije uspostavljen je od­ nos riječi sa onim što one predstavljaju: tako postaje vid­ ljivo da riječi samo. ali oni se njoj i suprotstav­ ljaju kao što se trenutno »okom ito«. Prva dija­ gonala obilježava progres jezičke specifikacije. Teorija deriva­ cije pokazuje kontinuiran pokret riječi od njihova porije­ kla. na prvoj — ulogu elementa (uz svoju moć da komponuje i dekomponuje). koje diferencira stvari. počev od njihove izvorne vri­ jednosti i prostog čina obilježavanja koji ih je ustanovio. ipak. Na ovoj posljednjoj liniji riječ vrši ulogu supstituta (uz svoju moć predstavljanja). u središtu četvorougla.GOVOR 177 stavlja. otuda jedna dijagonala koja presijeca čitav jezički četvorougao. jer bi bez nje obilježavanje ostalo ograničeno na samo sebe i ne bi moglo dosegnuti taj nivo opštosti koji dozvoljava vezu prisvajanja. duž te linije fiksirano je stanje nekog jezika: njegove spo­ sobnosti artikulacije su propisane stepenom derivacije do kog je taj jezik dospio. ali pom jeranje na površini predstave suprotstavlja se jedinstvenoj i stabilnoj vezi koja povezuje korjen za pred­ stavu.

prema tome. je r se pomoću njega predstave mogu pojaviti u re­ čenici. studija riječi i pravilo za njihovu gradnju. situirani i mogućnost i princip jed­ ne opšte taksinomije predstave. a greška. čitave njegove istorije) i kao tačka' od koje čitav je ­ zik može stupiti u takav odnos u kome on zaista može biti prosuđen. nominalizam koji nije mogućno razdvojiti od kritike jezi­ ka i tog nepovjerenja prema opštim i apstraktnim riječi­ ma koje susrećemo kod Malebranša. Ali nesavr­ šenost analize i sva pomjerania do kojih dolazi derivaci­ jom nametnula su imena analizama. općenita ili prazna. Berklija.178 RIJECI I STVARI gdje su. Tu se povezuje sve klasično iskustvo o jeziku: reversibilni karakter gramatičke analize. apstrakcijama ili ne­ dozvoljenim kombinacijama. Pomoću njega se i govor ■artikuliše prema sazna­ nju. suštin­ ski nominalizam filozofije. kad bi se pojavila. velika zabluda o savršeno providnom jeziku u ko­ me bi same stvari bile imenovane bez zbrke. Čitava klasična teorija o jeziku organizuje se oko tog centralnog i privilegovanog bića. Može se reći . kad bi analiza na k o jo j ona počivaju bila savršeno promišljena. nalazi se imenica. upotrebu i preobraćanje u njihovu reprezentativnu funkciju. To ne bi predstavljalo teško­ ću kad se riječi ne bi izdavale kao predstava o predstavi — što znači da se jedna riječ ne može zamisliti. bez obzira koliko ona bila apstraktna. najbolje zaštićena. stvorenom od neposrednih znakova. U njemu se ukrštaju sve funkcije jezika. bila bi jasna kao u algebarskom računu i lako bi je bilo otkriti. bilo pomoću nekog prirodnog jezika koji bi izražavao misao kao što se na licu ispoljava strast (o takvom jeziku. Stoga se u sredini jezičkog četvorougla imenica ja vlja istovremeno kao tačka prema kojoj konvergiraju sve strukture jezika (imenica je najintimnija figura jezika. ma­ štao je Ruso u prvom od svojih D ijaloga). Ali kad bi sva imena bila tačna. Kondijaka i Hjuma. kad bi jezik bio »do­ bro načinjen«. sam sud može biti pravilan ili pogrešan. koja je i nauka i pro­ pis. čist unutrašnji rezultat svih njegovih konvencija. ne bi bilo nikakve teškoće oko izricanja tačnih sudova. a da se ne potvrdi mogućnost onoga što ona predstavlja. Imeno­ vati znači istovremeno dati verbalnu predstavu jednog predstavljanja i situirati ga u jednu opštu tabelu. svih pra­ vila. Naravno. bilo pomoću jednog sasvim arbitrarnog ali tačno prom išljenog sistema (vještački jezik). počev od Hobsa do Ideologa.

Možda se čitava književnost klasicizma može situirati u taj prostor. nego — usmjeriti se prema uzvišenom činu ime­ novanja. uvijek po­ navljane. ona postaje enigmatična materija jezik. Čitava književnost klasicizma situirana je u tom po­ kretu koji počinje sa figurom imena i završava se samim imenom. koji ga prisiljava da gravitira oko onog što predstavlja i pol java elemente ili bliskost ili analo­ gije onoga što imenuje. Takav pokret je odnio iskustvo jezika od tako suzdržljivog priznanja Princeze od Kleva do neposredne žestine Žilijete. ustrajno pokušavaju da dosegnu a da im nikad nije dato da dokuče njenu granicu. Je­ dini trenutak — nepodnošljiv i dugo prekriven tajnom — u kome je imenica bila istovremeno i ispunjenje i supstan12 * . iščezavaju i po­ staju neodređene figure želje. Ovdje je imenovanje izvršeno u svojoj naj­ jednostavnijoj ogoljenosti. retoričke figure koje su to ime­ novanje do tog trenutka držale po strani. krećući se od želje da imenuje istu stvar novim figurama (to je precioznost) do želje da imenuje tačnim riječima ono što se nikad nije dogodilo ili je ostalo u naborima dalekih riječi. kao što su tajne duše. utisci nastali na granici stvari ili tijela za koje je jezik Pete Šetnje po­ stao spontano limpidan. govoriti ili pisati ne znači kazati stvari ili izraziti se ne znači igrati se jezikom. Figure kroz koje prolazi jezik osi­ guravaju kašnjenje imena koje stiže u posljednji trenutak da ih prekrije i ukine. Zato je i samom svojom mogućnošću vezan za retoriku. Romantizam će vjerovati da je prekinuo sa prethodnom epohom zato što je naučio da ime­ nuje stvari njihovim imenom. kad se jednom već iskaže. za čitav onaj prostor koji okružuje ime. i postoji samo ukoliko je pomjera.GOVOR 179 da Imenica organizuje čitav govor klasicizma. Ali to ime. Ali samim tim imenica prestaje da bude nado­ knada za jezik. kretati se kroz jezik do onog mjesta gdje se stvari i riječi vezuju zajedničkom suštinom koja i omogućava da dobiju ime. tj. sav jezik koji do njega vodi ili koji smo prešli da bismo ga dosegli. resorbuje se u njemu i gubi se. Na taj način jezik klasicizma u svojoj dubokoj suštini teži uvijek prema toj granici. On napreduje u praznini koju održava Imenica. koju iste riječi. Istinu govoreći i čitav klasi­ cizam je tome težio: Igo (H u go) je ispunio želju Voatira (Voitu re). u taj pokret koji teži da dokuči imenicu koje se uvijek pribojava je r ona ubija mogućnost govora — zato što je iscrpna. Imenica je term in govora.

čija je funkcija da. počev od njihova porijekla. sa Sadom. Otuda činjenica da Sadovo djelo u našoj kulturi predstavlja neprestani izvorni šapat. Bilo je u pitanju prije svega to da se odredi pod kakvim uslovima jezik može postati predmet znanja i iz­ među kojih granica se rasprostire epistemološki domen. derivacija) definišu samo vanjsku ivicu onoga što je nekad bilo iskustvo jezika.180 RIJECI I STVARI cija jezika. zadovoljenja i nedefinisanog otpo­ činjanja. nastaće govor. imenica u potpunosti bila prožeta željom. to je bilo kada je. da bi se utvrdila izvorna pripadnost nekog korijena svom značenju i da bi postojao neki artikulisan redosljed predstava. Zato jezički pravougaonik ocr­ tava više periferiju nego neku unutrašnju figuru i pokazu­ je kako se jezik prepliće sa onim što mu je strano i ne­ ophodno. jezik stupa u brutalnost stvari. svoju autonomiju. 'ati Glagolom (za razliku od »glagola« iz vremena klasicizma. Ne tražiti. teorijski seg­ menti (rečenica. drugi dijelovi govora dobijaju svojim redom. ali ne diskurzivni čija će se uloga sastojati u Ispoljavanju jezika kroz svoje sirovo biće. ne bismo imali posla sa jezikom nego sa znacima kao što su i drugi. Ali tri ostala teorijska dijela go­ vora ističu sasvim različit zahtjev: da bi postojala deriva­ cija riječi. A taj govor koji sadrži takvo biće i oslobađa ga radi njega samog — zove se književnost. glagola b iti i od­ nosa pripisivanja koji on dozvoljava. To vlastito biće jezika X IX vijeka će na. nije nam bio zadatak da napišemo istoriju gramatičkih koncepcija X V II i X V I II vijeka. uzmiču suverenom djelovanju imenice. V idjeli smo da je jezik postojao zahvaljujući re­ čenici: bez prisustva. I po­ što više ne predstavlja posebnu ljepotu »zadržavanje« je ­ zika oko ili na ivici imenice. pričvrsti jezik za biće pred­ stave). pre­ staju da oko njega obrazuju pomoćni krug ukrasa. nego definisati na osnovu čega je mogućno da postoji — takvo ili ona­ kvo — shva tanje o jeziku. Ana­ lizirajući ih postepeno. niti da zacrtamo opšti profil onoga što su ljudi m ogli m isliti o jeziku. makar implicitnog. artikulacija. ukazujući mu na ono što on ne kazuje. zajednički imenitelj shvatanja. Oko te klasicističke privilegije imenice. Rečenički oblik postavlja kao uslov jezika potvrdu odnosa identično­ sti ili razlike: govor je mogućan u onolikoj m jeri u kojoj to dozvoljava taj odnos. diskretno ali kontinuirano. Sa tom žestinom ime­ nice izgovorene zbog same sebe. bila je m jesto pojavljivanja. treba da po­ . obećanje i sirova materija. dakle.

. dovesti u red i spoznati. Kada je imenovao biće svake predstave uopšte — onda je bio filozofija: teo­ rija saznanja i analiza ideja.GOVOR 181 stoji. ponavljanja i pri­ rodnih ukrštanja. igrom artikulisanog označavanja. N e bi bilo ni jezi­ ka. uvodi sličnost u rečenički odnos. Kada je predstavljenim stva­ rima pripisivao ime koje im odgovara na čitavom pod­ ručju predstave i kad je razmještao mrežu nekog dobro stvorenog jezika — onda je bio nauka: nomenklatura i taksinomija. Sličnost koja je isključena iz znanja od početka X V I I vijeka čini vanjsku ivicu jezika: prsten koji okružuje domen onoga što se može analizirati. Bilo bi nemogućno me­ đusobno uporediti stvari. Kad bi sve bilo apso­ lutna različitost. neka sličnost prethodno data. to je stoga što se ispod identičnosti i razlika nalazi fond kontinuiteta. N e bi bilo ni pamćenja ni mogućne imagina­ cije. misao bi bila svedena na posebnost i. U toku dva vijeka govor na Zapadu bio je boravište ontologije. kao Kondijakova statua prije nego što je počela da se sjeća i da upoređuje. Jezik. kakav je utemeljen glagolom biti i mrežom imenica. osuđena na apsolutnu disperziju i apsolutnu monotoniju. To jest u sistem identičnosti i razlika. Ako jezik postoji. sličnosti. Govor razbija šapat stvari. šapat analogan stvari­ ma. od najneposrednijeg iskustva. Sada možemo shvatiti koliko je solidno i kompaktno jedinstvo jezika u klasicističkom iskustvu. definisati njihova identična obi­ lježja i osnovati jedno zajedničko ime. Osnovni zadatak klasicis­ tičkog »govora« bio je davanje imena stvarima i imenovanje njihovog bića pom oću log imena. pa prema tome. ni refleksije. ali bez njega on ne bi bio moguć.

U pogledu porijekla i motiva. ono bar da prošire i preciziraju nauke 0 životu više nego ikada ranije. tokom X V I I i X V I II vijeka. povje­ renje u jednu novu radoznalost. koje su pružale model racionalnosti. i protiv svoje volje. Tom e se. posmatranja i proračuna. koji je kasnije postao prepreka. pomoću ogleda. isto­ ričari ideja ističu takođe i različita interesovanja: eko­ nomski interes prema zemljoradnji. ali i prvi ozbiljan napor oko stvaranja agronomije. ističe se nov prestiž posmatranja: moć koja mu se pripisuje od Bekona (Bacon) i tehnička usavršavanja koja mu je donio pronalazak m ikro­ skopa. fiziokritija je bila svje­ dok tog interesa. i o kojim velika naučna i istra­ živačka putovanja — kao što je Turneforovo (Tournefort) . takođe.GLAVA PETA KLASIFIKACIJA I ŠTA KAŽU IS TO R IĆ A R I Istoričari ideja ili nauka — koje su ovdje samo ovlaš naznačene — imali su. onu koja im je pomogla ako ne da otkriju. istražuju zako­ nitosti na osnovu kojih bi se moglo organizovati jedno kompleksnije ali blisko područje ljudskih bića? Kartezijanski mehanizam. bio je u početku nalik na instrument jednog transfera i vodio je. Pored ostalih uzroka. zatim radoznalost na pola puta između pri­ vrede i teorije — za egzotične biljke i životinje koje ljudi pokušavaju aklimatizovati. Zar nije bilo normalno da se. od mehaničke racionalnosti do otkri­ vanja racionalnosti živog stvora. pošto su se pomoću eksperimenata i teorije mogli analizirati zakoni kretanja 1 odbijanja svjetlosnih zraka. dodaje napredak fizičkih nauka. Tom fenomenu se po tra­ diciji pripisuje izvjestan broj uzroka i više suštinskih ma­ nifestacija.

drugi vjeruju u specifičan razvitak klice. Didro. crteže i uzorke. pomoću koga i aristokrati i građani »investiraju« novac i osjećanja u zem lje koje su prethodne epohe odav­ na bile napustile. m isteriju i traženje njenih puteva. istoričari uočavaju kako se ocrtava. tog u osnovi dvosmislenog pokreta. i to sve do kraja X V I I vijeka. kao Line. sa . optike. jednostav­ nost. mehanike. da je priroda odveć raznovrsna i bogata da bi se mo­ gla podvesti pod tako krute okvire. dužnost istoričara je da rekonstruiše velike de­ bate koje su. (3) analiza funkcionisanja (k r­ votoka. Najzad. kao i duh kojim su bile prožete. kao Bifon. prvi uspjesi hernije mora da su im tada dali svoje obilježje. podijelile m išljenje i strasti ljudi. prema Harveju. pod uticajem Dekarta. i jedne druge na­ uke koja već počinje da sumnja da u oblastima života po­ stoje nesvodljivi i specifični elementi. Na osnovu tih problema i diskusija koje su iz njih nastajale. U spisak manifestacija istoričari unose zatim i razne oblike koje su dobile nove nauke o životu. Moguće je takođe ot­ kriti i kontradikciju između nauke. ali tokom čitavog X V I I I vijeka vitalističke teme su uzele ili preuzele privilegiju da se najzad formulišu kao jedin­ stvena doktrina — »vitalizam « koji u nešto različitim ob­ licima Borde (Bordeu) i Bartez (Barthez) poučavaju u Monpeljeu. Usred X V I I I vijeka Ruso sakuplja kolek­ ciju bilja. kako je rečeno. smatrali da či­ tava priroda može ući u jednu taksinomiju. sup­ rotnost između onih koji vjeruju u nepokretnost prirode — kao što su Tu m efor i naročito Line — i onih koji. zatim Biša (Bichat) u Parizu. driigi. koja na­ stoji da de finiše autonomiju prirode. motoričnosti i. kao i njihov razum. (2) proces nastajanja — mehanicisti su pristalice preformisanja. krajem vi­ jeka. zatim -se posebno is­ tiče etička valorizacija prirode. Blumenbah (Blumenbach) u Nemačkoj. odveć vezane za stare prednosti astronomije. osjećaja. One mora da su najprije bile mehanicisti­ čke. i nauke.184 RIJECI I STVARI na Srednji Istok. kao pred njihovim očima. ili Adansonovo (Adanson) u Senegal — daju opširne opise. disanja). koja u svaki oblik i u sve pokrete unosi božije proviđenje. U tako različitim teorijskim sistemima gotovo uvijek su postavljana ista pitanja i svaki put su dobijana različita rješenja: (1) mogućnost klasifi­ kacije živih stvorova — jedni su. Tako vlada uvjerenje da je otkri­ ven mnogo važniji sukob između teologije.

i oni u sukobu (kao kod Bonea) ili se potpomažući (kao kod Didroa). njegovu neiscrpnu moć preobražavan ja. Postojala su samo živa bića koja su se pojavljivala kroz rešetke jed­ nog znanja koje se konstituisalo u okviru istorije prirode. u okviru jednog vremena kojim niko ne gospodari. njegovu plastičnost i skre­ tanje s pravca kojim obuhvata sve svoje proizvode. ireligioznost i ne­ jasna intuicija o fenomenima života. prestiž Njutna). Benoa de Majeom (B enoît de M aillet) i Didroom. nužnost diobe znanja na dva područja koja se prepliću iako su strana jedno drugom: prvo je definisano onim što se već zna (aristotelovsko ili skolastičko nasljeđe. ili između metodista i pristalica sistema. bio pozitivno i racionalno uobličenje u okviru jedne nauke o životu ko­ jo j nije bilo potrebno da žrtvuje racionalnost da bi u sre­ dištu svoje svijesti održala specifičnost živog bića i onu pomalo podzemnu toplotu koja kruži između njega — pred­ meta našeg saznanja — i nas koji treba da ga saznamo. Postoji pokušaj da se napiše istorija bio­ logije u X V I I I vijeku. oslanjajući se jedno na drugo ili se neprestano osporavajući. Od svih je svakako najzna­ čajnija — život. ali se pri tome ne shvata da biolo­ gija nije postojala i da klasifikacija znanja kakvu pozna­ jem o od prije sto pedeset godina ne može vrijediti za. predosjećaju već veliku stvaralačku snagu života. a naročito — primjena kategorija koje su strogo anahronične u odnosu na znanje. a drugo onim što se još ne zna (evolucija. . Razlog što je biologija bila nepoznata. potreba registrovanja sukoba između fiksista i onih koji to nisu. Mehanizam i teologija. Mnogo prije Darvina i Lamarka velika debata oko evolucioriizma započela je djelim a Telijamed.KLASIFIKACIJA 185 Boneom. neki prethodni period. pojam organiz­ m a). Palingeneza i D'Alam berov san. s druge strane. Nepotrebno je vraćati se na apriorizam takve metode. Ukazaćemo samo na njene posljedice: teškoća u hvatanju mreže koja bi međusobno povezala tako različita istraživa­ nja kao što su pokušaji taksinomije i mikroskopska posmatranja. još nepreciziranim pokušajima u X V I I I vijeku. specifičnost života. vrlo je jednostavan: ni sam život nije postojao. uklju­ čujući i nas same. bili su spremni da epohu klasicizma zadrže na samom početku — uz Dekarta i Malebranša. za koji se pretpostavlja da je. trebalo je da približe klasicizam svojoj najbližoj budućnosti — de­ vetnaestom vijeku. te­ žina kartezijanizma.

Aldrovandi — Is to riju zm ija i zmajeva. da umnoži svoje me­ hanizme dok ne dobije onu mračnu težinu istorije koju mo­ žemo samo konstatovali i opisati. U stvari. Da bi se pojavila istorija prirode. mogućnost istorije prirode sa Rejom (R a y). kad je vegetalno i animalno pokazalo dovoljno otpora prema običnim oblicima protežne supstance. a da je pri tome ne mo­ žemo ni m jeriti. ni iz pada. Džonston je objavio Prirodnu istoriju četvoronožaca. a ne s nje­ govim krahom. Naravno. Do X V I i do sredine X V II vijeka postojale su istorije: Belon je napisao Is to riju prirode kod ptica. Go­ dine 1657. Kad se najzad ispostavilo da je nemogućno podvrgnuti čitav svijet zakonima pravolinijskog kreta­ nja. Mogućno j e — . i istovremeno dovoljno udaljena od same sebe da bi to. trebalo je — i to je upravo suprotno — da Istorija postane Prirodna. tada je tre­ balo da se priroda ispolji u svom neobičnom bogatstvu. ali se nauka nikad ne može roditi iz iskustva druge. K ristoforom Knautom (Christophe Knaut) javlja se paralelno sa kartezijanizmom.186 RIJECI I STVARI I I ISTO RIJA PRIRODE Kako je doba klasicizma moglo definisati domen »istorije prirode« čija nam očiglednost i jedinstvo izgledaju sada tako daleki i kao već pomiješani? K o je je to polje na kome se priroda javila tako bliska samoj sebi da bi poje­ dinci koji su u njenom okrilju mogli biti klasifikovani. nije bilo potrebno da se priroda zgusne. on samo simboliše jednu referencu i ukazuje iz daleka na prividnu zagonetnost jednog događaja. taj datum ne treba shvatiti bukvalno (1). Do Aldrovandija Istorija je bila nerazmrsivo tkivo i savr­ .mo­ rali biti na osnovu analize i refleksije? Im a se utisak — a često se to i kaže — da se istorija prirode mogla pojaviti sa opadanjem uticaja kartezijanskog mehanizma. Na­ žalost. Ista epistemè je omogućila i mehaniku od Dekarta do D’Alambera i istoriju prirode od Turnefora do Dobantona (Daubenton). mi­ nuciozno posmatranje živih bića trebalo je da se rodi na onom mjestu s koga se kartezijanizam upravo povukao. a i to bi trebalo ispitati — da jedna nauka proizađe iz dru­ ge. Dire — Čudnu isto­ riju biljaka. ni objasniti. Džonstonom (Jonston). stvari se ne dešavaju tako jednostavno. To je iznenadni prelaz dvaju različitih poredaka saznanja u domen Istorije. da se pomrači. pa čak ni iz prepreka na koju nailazi ta druga. ni izračunati.

je Ii on o tome predmetu znao više nego Aldrovandi pola vijeka ranije? Ne mnogo. svih znakova koji su kod njih otkriveni. I to ne zato što se nauka kolebala između ra­ cionalne vokacije i tereta naivne tradicije. hranu koju nam pruža. razmnožavanje. mo­ ramo odgovoriti da je Džonston znao mnogo manje od Aldrovandija. ta velika trodjelna podjela. prividno tako jedno­ stavna i neposredna. starost. Ništa od toga nije nedostajalo kod Aldrovandija. čistom od svakog verbalnog taloženja. ako ga baš i postavimo na taj nčain. dok su u X V II vijeku postali načini predstav­ ljanja. ne postoji. kao i sličnosti koje ima. ono što o njoj kažu stari i što putnici o njoj javljaju. Istorija živog bića nije ni­ šta drugo nego samo to biće upleteno u semantičku mrežu koja ga povezuje sa svijetom. legende i priče u koje je umi­ ješana. ispoljava u svoj svojoj nagosti. Istorija prirode smjestila se u tom procjepu koji je sada nastao između stvari i riječi — ćutljivom pro­ cjepu.’ njeno boravište i dvorce za koje je vezuje legenda. Kad je Džonston pisao svoju Prirodnu istoriju četvoronožaca. Ovaj je za svaku životinju koju je proučavao davao opširan opis njene anatomije i načina na koji se može uhvatiti. medicinska upotreba (2). nabrajati njene elemente ili organe. najzad. simpatija i antipatija. onog što su drugi posmatrali i saopštili. Čitava animalna semantika otpala je kao mrtva i nepotrebna stvar. A li ni­ je u tome pitanje. anatomski dijelovi. njenu ishranu i najbolji način spremanja sosa od njenog mesa. tvrde istoričari. a ipak artikulisanom prema elementima predstave. procjepu koji s . a bilo je i više. navikama. ili vrline što jo j se pripisuju. grbove gdje je predstavljena. onog što su. Podjela. Džonston svoje po­ glavlje o konju dijeli na dvanaest rubrika: naziv. svom rađanju i smrti. isto tako. izmislili i što naiv­ no vjeruju. Dokumenta i P r i­ če. lijekove što se sprav­ ljaju od nje. nego zbog jed­ nog sasvim određenog i nezaobilaznog razloga: znaci su bili dio stvari. Riječi vezane za životinju razri­ ješene su i odbačene: tako se živo biće. korištenje. koja nam izgleda očevidna.KLASIFIKACIJA 187 šeno jedinstvo svega što se opaža kod stvari. pokreti. ili koji su u njih utisnuti: na­ pisati istoriju neke biljke ili životinje značilo je. boravište. pored toga je opisivao i njenu alegorijsku upotrebu i njen način razmnožavanja. glas. u svojoj anatomiji. između onog što vidimo. Suštinska razlika između njih je upravo u onome što je nedostajalo. između Opservacije. obliku.

istorija prirode — a stoga se ona i javila baš u tom trenutku — je­ ste prostor koji se u predstavi otvorio pomoću analize što anticipira mogućnost imenovanja. sa svojim vlastitim obilježjim a. kao dodatak u kome se govor sam prepričava i sam iznosi otkrića. moglo form irati neko obi­ lježje. vjerovanja i pjesničke figure. Tek kasnije. dosta poslije Džonstona. Čitav jezik koji se s vremenom taložio na povr­ šini stvari odbačen je do krajnje granice. Deskriptivni poredak koji je. na pragu klasicizma. u svijetu. Stvari dospijevaju do obale govora jer se javljaju u procjepu predstave. Oživljavanje jedne prirodne nauke u doba klasiciz­ ma nije rezultat direktnog ili indirektnog prenošenja racio­ nalnosti koja se form irala na drugom mjestu (u geom etriji ili mehanici). upotreba i.188 RIJECI I STVARI punim pravom može biti imenovan. Do sredine X V II vijeka zadatak istoričara je bio da sakupi što veću zbirku dokumenata i zna­ kova o svemu što bi. tradi­ cije. na kraju. U konstituisanju istorije prirode i em pirijske klime u kojoj se ona razvija ne treba gledati iskustvo koje pospješuje — milom ili silom — nastanak saznanja što je na nekom drugom mjestu vrebalo istinu prirode. vrsta. u istoriji prirode predložio Line. nekom vrstom pomoćne riječi koja je oživljavala mnoge . veoma je karakterističan. Litteraria. Ona se posebno oblikovala i ima svoju vlas­ titu arheologiju. ali u okviru realnosti koja je od samog početka bila fiksirana imenom. odlike. istoričar je počeo da igra takvu ulogu. iako je ova vezana (ali samo kao korelativna ili simultana datost) za opštu teoriju znakova i za projekat univerzalne mathesis. U svakom slučaju. N jegovo postojanje nije bilo toliko definisano njegovim pogledom koliko sposobnošću obnovljenog govo­ ra. ako je istina da je u grčkoj misli istoričar onaj koji vidi i koji pri­ ča na osnovu viđenog. On je bio zadužen da svim iščezlim riječim a vrati moć govora. rod. to jest mogućnost da vi­ dim o ono što ćemo moći kazati. Stari naziv »istorija« m ijenja svoju vrijednost i možda dobija neko arhaično značenje. svako poglavlje koje se odnosi na bilo koju životinju mora imati sljedeći raspo­ red: naziv. ali što ne bismo mogli kazati naknadno niti vidjeti na odstojanju da stvari i riječi — odvojene jedne od drugih — ne komuniciraju od samog početka u predstavi. Prema njemu. ne počinjemo posmatrati u trenutku kad odbijam o da računamo. Prije tog jezika o jeziku pojavila se sama stvar. Prema tome. teorija. u našoj kulturi to nije uvijek slu­ čaj.

nije želja za znanjem. os­ lobođena od svakog komentara. takmičenjima. reorganizacija biblioteka. Sve potpunije konzerviranje pisanih stvari. dokumenata. više nego jednu novu osjetljivost prema vre- . inventara. ne­ utralnim i vjernim riječima. svakog susjednog jezika. jezika. Često se kaže da je podizanje botaničkih i zooloških vrtova izraz jednog novog interesovanja za egzotične biljke i životinje. repertoara. sa njihovom vidljivom po­ vršinom. tekstovi ili arhivski podaci. Jer ovoj su potrebne samo riječi koje su bez posrednika primijenjene na same stvari. u rekonstrukcijama legendi gdje su prepričavane basne za koje se zna od pamtivijeka. kolekcije. namjesto kružnog defilea u smjeru kazaljke. Prom ijenio se je­ dino prostor u kome ih možemo vidjeti i opisati. Ono što se našlo između tog teatra i tog kataloga. u stvarnim ili iz­ m išljenim borbama. To je bio i nov način stvaranja istorije. Epoha klasicizma daje istoriji sasvim dru­ gi smisao: trebalo je prvi put baciti pažljiv pogled na same stvari i ono što taj pogled uočava opisati izglačanim. znači na kraju epo­ he klasicizma. U stvari već odavna i biljke i životinje pobuđuju radoznalost. međusobno bliska na osnovu njihovih zajedničkih crta i na taj način već unaprijed virtuelno analizirana i obilježena vlastitim imenom. m jesto na kome se dešava ta istorija oz­ načeno je vanvremenskim pravougaonikom u kome se. nakon te puke tabele stvari. stva­ ranje kataloga. ukratko za stvaranje čitavog jednog istorijskog m iljea (u današnjem značenju riječi) u kome će X IX vijek pronaći. Poznata je i metodološka važnost koja se krajem X V I I I vijeka pridavala tim prostorima i tim »prirodnim « raspodjelama radi klasifikacije riječi. Dokumenti za tu novu istoriju nisu druge riječi. nego svijetli prostori u kojim a su poredane stvari: herbari. nego nov način povezivanja stvari sa pogledom i govorom u isti mah. U rene­ sansi su neobične životinje bile pravi spektakl: susretali smo ih na svečanostima. nego koji će biti isto tako pozitivan i objektivan kao i govor istorije prirode. pojavljuju bića jedna uz druga.KLASIFIKACIJA 189 potisnute riječi. klasifikacija građe. Kabinet za istoriju prirode i bašta. botaničke bašte. arhiva. postavljaju stvari izložene prema tabeli. korjenova. I to ne govora koji će imati stil komentara. Razum ljivo je stoga što je u tom »pročišćavanju« prvi oblik istorije bila istorija priro­ de. osnivanje arhiva. u klasicizmu. obnov­ ljenu mogućnost govora o riječima.

je r je to čulo evidentnosti i protežnosti prema tome. postaje čulno saznanje sazdano na sistematskoj negaciji. ali ona postoji kao zadatak samo ukoliko su stvari i jezik odvojeni. počev od X V I I vijeka. koju ovako odobrava: slijepac iz X V I I I vije­ ka može biti geometar. U suštini. ali ne i prirodnjak (3). Osim toga. Im a se utisak da je sa Turneforom. sve što se nudi pogledu ne može biti iskorišćeno: boje. Posmatranje. Istorija prirode nije ništa drugo nego imenovanje vidljivog. Vid­ . znači uvođenje reda u jezik koji je već kodifikovan i čija su obilježja utvr­ đena. a viđene stvari riječima. Istorija prirode nije postala mogućna zato što je čo­ vjek počeo gledati bolje i iz veće blizine.190 RIJECI I STVARI menu. ali se isključuju i ukus i sočnost. reda koji ima isti karakter kao i red među ljudima. I I I STRU KTU RA Tako raspoređena i shvaćena. Otuda njena prividna jednostavnost i taj stav koji iz daleka izgleda naivan je r je nametnut očiglednošću stva­ ri. jer s njihovom nesigurnošću nije mogućno sprovesti univerzal­ no prihvatljivu analizu zasebnih elemenata. a ono da namjerno skuči polje svog iskustva. Iz toga se isključuje ne­ provjerena vijest. ne mogu pružiti nikakvo korisno upoređenje. i analize partes extra partes. istoričari X IX vijeka započeće pisati istoriju koja će najzad biti »istinita« — to jest oslo­ bođena od racionalnosti klasicizma. Lineom i Bifonom počelo imenovanje onoga Što je od vajkada bilo vidljivo. na prim jer. čulo vida je dobilo isključivu privilegiju. istorija prirode je uslovljena mogućnošću da stvari i jezik zajednički pripadaju predstavi. u tom išpartanom i specijaliziranom nastojanju. I u takvom klasifikovanom vremenu. Ona će stoga m orati da smanji to rastojanje kako bi jezik približila pogledu. dubini istorije. od njenog poretka i njene teodiceje. njegovoj prošlosti. može se reći da je klasicizam nastojao ako ne da vidi što je moguć­ no manje. U stvari to i nije hiljadugodišnja ne­ pažnja koja je odjednom uklonjena. ali je ostalo nijemo pred nekom vrstom nesavladljive rastresenosti pogleda. istorija vraćena eruptivnoj žestini vre­ mena. nego jedno novo vidno polje što se otvorilo sa ovom svojom slojevitošću. I čulo dodira je striktno ograničeno na označavanje nekoliko dosta uoč­ ljivih opozicija (kao što je razlika između glatkog i hrapa­ vo g ).

dobija u opsegu. odno­ su koji definiše istoriju prirode. Posmatrati znači zadovoljiti se gledanjem. Da bismo započeli pažljivije posma­ tranje kroz sočivo. moraju imati više vrijednosti nego veze između različitih svjedo­ čanstava koje stičemo na osnovu utisaka. i pojavu njenih prečišćenih objekata: linija. određena da se direktno podvrgnu čulima? (4). mnogo . N ajbolji dokaz za to je i činjenica da se optički instrumenti upotrebljavaju naročito za rješavanje problema generacije: to jest za otkrivanje načina kakvim se oblici. reljefa. A Turnefor je mislio da je za poznavanje biljaka. mnogo više nego pažljiv pristup samim stvarima. Upotreba mikroskopa zasnovana je na neinstrumentalizovanom odnosu između stvari i očiju. Ako se neodređeno uključivanje vid ljivog u svoj vlastiti prostor otkriva bolje pogledu kroz mikroskop. U stvari to je isti zbir negativnih uslova koji su ograničili domen iskustva i učinili mogućnim korištenje optičkih instrumenata. protežući se prema novim predmetima opservacije koja se može tehnički kontrolisati. T o polje. lektire ili časova. Zar Line nije govorio da su Naturalia. što može svako priznati i što na taj način može dobiti ime koje svako može da čuje: »Sve nedovoljno naglašene slič­ . mogu prenositi s pokoljenja na po­ koljenje.KLASIFIKACIJA 191 no polje u kome će posmatranje potpuno zavladati samo je talog tih ograničenja: to je vidljivost oslobođena svake druge čulne prim jese i obojena u sivo. »umjesto pažljivog ispitivanja varijacija kome se predajemo s religioznom revnošću«. Prom ijenjeni kri­ teriji. Gledanjem onoga što se u zbrkanoj raskoši predstave može analizirati. koji su sad ograničeni na vizuelno iskustvo. raspored i karakteristične proporcije odraslih po­ jedinaca i njihove vrste.bolje analizirati ih »onakve kakve nam ispadnu pred oči« (5). i da čulno iskustvo. očuvavši pritom svoju striktnu identičnost. I to siste­ matskim gledanjem malog broja stvari. treba odbaciti saznanje pomoću drugih čula ili na osnovu neprovjerenih vijesti. M ikro­ skop nije upotrebljen da bi prekoračio granice fundamentalnog domena vidljivosti. nasuprot Coelestia i Elementa. površina. oblika. Može se reći da upotreba mikroskopa nadomješta te restrikcije. definiše uslov nastan­ ka istorije prirode. ono time nije i oslobođeno. ako se i sužava na krajnje sumnjivim ivicama. nego da bi riješio jedan od pro­ blema koje ovaj postavlja — održavanje vidljivih oblika to­ kom generacija.

obrnuto. figure. očišćene čak i od svojih boja. lišće. cvijet.192 RIJECI I STVARI nosti«. kaže Line. prvi sukob jezika i stvari. kakve su veličine u odnosu na druge organe. plod ■ — specifikuju dovoljno prostor koji se nudi predstavi da bi­ smo je m ogli artikulisati deskripcijom prihvatljivom za sve: pred istom individuom svako će moći napraviti isti opis. i to na dva načina koji se međusobno ne isključuju niti suprotstav­ ljaju. heksagon. Ona nam omogućava da opišemo ono što vidimo. kvantitet tih elemenata. Kad. da definišemo oblik u kom se ispoljavaju i geometrijsku figuru prema kojoj su raspoređeni u cvijetu (krug. oblici i raspored m oraju biti opisani na drugi način: bilo identifikovanjem sa geome­ trijskim oblicima. na prim jer. botaničari nazivaju struk­ turom. način na koji su međusobno raspoređeni u prostoru. i. oslobođene svake slično­ sti. Te četiri vrijednosti koje se odnose na neki organ ili elemenat i koje ga determinišu. na osnovu tog opisa svako će moći prepoznati in­ dividue koje tom opisu odgovaraju. Ta če­ tiri varijabla koje možemo prim ijeniti na isti način na pet dijelova biljke — korijen. biljke ili životinje mo­ že biti opisan ukoliko može prihvatiti četiri vrijednosti. Kao što je govorio Line u jed­ nom kapitalnom tekstu: »Svaka primjedba treba da pro­ izlazi iz broja. potpuno odvojen. Na taj način možemo opi­ sati izvjesne vrlo kompleksne oblike na osnovu njihove uo­ čljive sličnosti sa ljudskim tijelom . Naprotiv. »navedene su na sramotu umjetnosti« (6). bilo analogijama koje m oraju biti »evi­ dentne u što većoj m jeri« (9). Broj i veličina mogu uvijek biti određeni računa­ njem ili mjerenjem. Svaki dio. proučavamo organe za oplođavanje kod biljaka. relativ­ na veličina svakog od njih. vizuelne predstave postaće najzad vlastiti predmet istorije prirode: taj predmet ona će pretvoriti u jezik koji namjerava stvoriti. Razvijene prema vlastitoj zamisli. I ta suštinska artiku­ lacija vidljivog. stoga ih možemo izraziti u kvanti­ tativnim m jerilima. »Pod strukturom dijelova biljke podrazumijevamo sastav i skup fragmenata koji obrazuju cjelinu« (8). koje služi kao rezerva . stabljiku. trougao). moći će se ost­ variti na način koji isključuje svaku neizvjesnost. biće dovoljno ali i neophodno da nabrojimo prašnike i tučak (ili pak da konstatujemo njihovo odsustvo). proporcije i situacije« (7). Taj pred­ met se poistovjećuje sa protežnošću od koje su sačinjena bića u prirodi — protežnošću koju definišu četiri varijabla (ali samo četiri!): oblik elemenata.

što se tiče artikulacije. veličipu. pa čak i tipografska rješenja reprodukuju figuru same biljke. isti svijetli i razgovjetni prostori pružaju se riječima. na Cvjetove«. Za nju. i ona igra istu ulogu: »M etod posmatranja odnosiće se na oblik. Bifon i Line postavljaju isti okvir. da tekst u svojim varijablim a oblika. njihov pogled na stvari obuhvata istu dodirnu površinu.KLASIFIKACIJA 193 za sve modele sličnosti i spontano označava prekretnicu između onog što se može vidjeti i onog što se može reći ( 10). vidljivost životinje ili biljke pretvara se u cijelosti u govor koji je obuhvata. koji je bio stalni protivnik Linea. njihov broj. Opis je. struktura analizira i na taj način otvara put linearnom razvoju jezika. Sama po sebi. A može jo j se desiti da se preko riječi pretvori u pogled. On je htio da raspored opisa. »Prijatno je slijediti prirodu: sa Korijena preći na Stabljiku. kao u botaničkim kaligramima o kojim je sa­ njao Line (11). trebalo bi masnim slovima ispisati ono što se odnosi na glavne dijelove. u odnosu na pred­ met koji gledamo. biljka se u njega ugravira i pred čitaočevim očima figurira kao čista forma. na Petelj­ ke. rečenica je bila prazna. isto što i rečenica u odnosu na pred­ stavu koju izražava: njeno fragmentiranje u okviru serije. na samu suštinu stvari (12)«. na Lišće. postoji ista struktura. Is13 . ista tamna polja kriju nevidljivo. strukture. raspo­ reda i kvantiteta primi vegetalnu strukturu. počev od njenog imena. na Drške. Ono što predstava pruža u konfuznom vidu i u obli­ ku simultanosti. razne dijelove. elemenat po elemenat. K njiga postaje herbarij struktura. Ali sjećamo se da je jezik u svom em pirijskom obliku implicirao teoriju o rečenici i teoriju o artikulaciji. Struktura — ograničavajući i filtriraju ći vidljivo — omogućava mu da se pretvori u jezik. Treba dodati ono što se inače zna o biljci kao što crtač kompletira svoju skicu igrom sjene i svjetla: »Podjela na dijelove sadržavaće čitavu istoriju biljke. a sitnim slovima ono što se odnosi na »dijelove dijelova«. njihov položaj. Nem ojm o reći da su tu u pitanju snovi jednog sistematičara koji istoriju prirode ne predstavlja u njenom punom opsegu. podjela na poglavlja. I kod Bifona. rečenica je bila govor ukoliko je bila povezana prividnom ili tajnom funkcijom glagola biti. Opis bi trebalo podi­ jeliti na onoliko alinéa koliko ima dijelova biljke. njenog vanjskog izgleda do njene prirode i upotrebe.« Transponovana u jezik.

uspo­ stavlja se u prividnoj jednostavnosti onoga što je vidljivo 1 opisano. Istorija prirode pokriva prostor vidljivih. Mi ih prije vidim o kao šape. to ne znači da je radoznalost . zaista. Sve ovo je od prvorazrednog značaja za definisanje samog predmeta istorije prirode. jedna ista životinja ili biljka biće opisana na isti način uko­ liko između predstave i jezika stoji struktura. može ući u okvir sukcesije jednog deskrip­ tivnog jezika i u polje mathesis. Velika rasprostranjenost bića na Zem ljinoj površini. tako kompleksan. svodi na istu funkciju uloge koje u jeziku igraju rečenica i artikulacija. ali zasnovan i dobro formiran: njegov rečenični slijed jest punopravna artiku­ lacija. čitavo polje vidljivog svodi na sistem va­ rijabla čije vrijednosti mogu biti određene ako ne prema kvantitetu. koja bi bila opšta nauka 0 redu. to jest jezik. između prirodnih bića se može uspostaviti sistem identičnosti i poredak razlika. simultanih i propratnih varijabla bez unutrašnjih odnosa subordiniranosti ili organizacije. prema svo­ jo j strukturi. razbijanje elemenata u serije razglaba predstavu na način koji je i očevidan i univerzalan. U X V I I i X V I I I vijeku anatomija je izgu­ bila vodeću ulogu koju je imala u renesansi i koju će po­ novo dobiti u vrijem e Kivjea. a ne u funkcionisanju ili u nevidlji­ vom tkivu materije. Biljka ili životinja manje se ispoljavaju kroz njihovo organsko jedinstvo nego kroz vanjski izgled organa. Teorija struk­ ture. koja u doba klasicizma prožima čitavu istoriju pri­ rode.194 RIJECI I STVARI torija prirode je nauka. I taj konstitutivni odnos. Ona. Prema tome. Dok iz jedne iste predstave može proisteći velik broj rečenica. Adanson je smatrao da će se Botanika jednog dana moći tretirati kao strogo matematička nauka i da će se u njoj moći po­ stavljati problemi onako kako se to čini u algebri ili geo­ m etriji: »Pronaći najosjetljiviju tačku koja određuje liniju razdvajanja ili dodira između porodice svrabljivica i po­ rodice caprifolliuma (orlovi nokti) ili — naći vrstu biljke (prirodnu ili vještačku. a ono bar prema savršeno jasnom i uvijek do­ vršenom opisu. Na taj način ona povezuje istoriju prirode sa mathesis. cvijeće ili plo­ dove nego što znamo za disanje ili unutrašnju tekućinu. je r je imenice kojim a je predstava ispunjena artikulišu na razne načine. nije važno) koja zauzima sre­ dinu između porodice Apocineja i Volujaka (13). Ovaj se ispoljava u po­ vršinama i linijama.

na koji se Lamark neće nikad odlučiti. Botaničke bašte i kabineti za istoriju prirode bili su — kao institucije — nužni korelativi takve podjele.KLASIFIKACIJA 195 u međuvremenu opala ili znanje nazadovalo. pa je stoga znanje o biljkam a moralo imati primat nad zna­ njem o životinjama. dakle. ni hrabrosti. skrivenog i saznanju uzroka (14). kao i Boas je de Sovaž (Boissier de Sauvage). u stari plošni svijet životinja i biljaka. Oni su knjiga sačinjena od struktura. tabelu serijom. Taj gest ikonoklasta. i to će biti početak onoga što je omogućilo da se. I njihova važnost za kulturu klasicizma ne ogleda se u onome što one omogućavaju da se uoči. Otu­ da epistemološki prioritet botanike: to je otuda što je za­ jednički prostor za riječi i za stvari predstavljao za biljke mnogo privlačniji i mnogo manje mutan okvir nego za životinje. Tre­ ba. oni prikrivaju organizam da bi pred našim očima. Tu je u pitanju mnogo ozbiljnija promjena u čitavom pri­ rodnom procesu zapadne kulture: to je kraj istorije u zna­ čenju koje su jo j pripisivali Turnefor. strukturu organizmom. je i bogatije i koherentnije u botanici nego u zoologiji. izgraviran crnim zna­ cima na bijeloj podlozi. razbiće ih i tako secirati či­ tavu klasičnu konzervu animalne vidljivosti. 13* . razotkrili vid­ ljiv i reljef oblika. zamjenjujući klasifikaciju anatomijom. njegove elemente. Adanson. ne izra­ žava neku novu radoznalost prema tajni za koju nismo imali ni volje. načine širenja i mjere. ukoliko su mnogi konstitutivni organi vidljivi na biljci — što nije slučaj sa životinjom — taksinomijsko saznanje. koje očekuju istinu. unese čitava dimenzija vremena koja će dobiti obnovljeno im e istorija. Line. vidljive odlike unutrašnjom subordiniranošću. prostor u kome se kombinuju odlike i u kom su raspoređene klasifikacije. opovrgnuti ono što je često ponavljano: u X V II i X V I I I vijeku ispitivanje metoda klasifikacije nije bilo prouzrokovano interesovanjem za botaniku. ni mogućnosti da je upoznamo. bazirano na neposredno uočljivim varijablima. Jednog dana krajem X V I II vijeka K ivje će staviti ruku u muzejske posude sa biljkama. nego osnovni raspored vid ljivog i izrecivog ne obuhvata više tijejo. To interesovanje je bilo uslovljeno činjenicom da su znanje i iskaz bili mogućni samo u taksinomijskom prostoru vidljivosti. nego u onome što kriju i što ostavljaju da samo padne u oči: njihov značaj prevazilazi anatomiju i funkcije organizma. koji je suprotstavljao istorijsko saznanje vidljivog filozofskom sa­ znanju nevidljivog. Bifon.

Istorija prirode treba da u jednoj istoj operaciji ujedini ono što svakodnevni jezik drži raz­ dvojeno: ona u isti mah treba da vrlo tačno označava sva prirodna bića i da ih situira u sistem identičnosti i raz­ lika koji ih međusobno približava i distingvira. des­ kripcija treba da postane »zajednička imenica«. . dobila — uz pomoć derivacije — opštije vrijednosti. Istorija prirode mora. kaže Tum efor. nakon preuzimanja izvornih elemenata iz jezika akcije. mora takođe biti vezan za im e svake biljke« (16). Pojam osobine koja u suštini distingvira jednu biljku od druge. A li tako dobijena deskripcija pred­ stavlja samo neku vrstu vlastitog imena: ona svakom biću ostavlja njegovu striktnu individualnost i ne iskazuje čak ni tabelu kojoj pripada. »znači tačno znati imena koja su im data s obzirom na strukturu nekih njihovih d ije lo v a . Deskripcija je jednostavno i puko obilježavanje. nego da ga bazira na jeziku koji se već razvio u deskripciji. isto tako i teorija osobina mo­ ra identifikovati vrijednosti koji nešto označavaju i pro­ stor u kome deriviraju. ali pouzdanog i univerzalnog. A kako je teorija strukture svo­ dila artikulaciju na rečenicu. ni okolinu kojom je okružena. . Lako je zato što istorija prirode ne treba da stvara sistem imena na osnovu predstava koje je teško analizirati. tre­ balo bi voditi računa o svakoj crti koja je pomenuta u deskripciji. koji bi pom je­ . ona ne mora izražavati povjerenje nikakvoj etim ologiji (15). Da bismo utvr­ dili identičnosti i razlike između svih prirodnih bića. »Poznavati biljke«. ni mjesto koje zauzima. Ali istorija pri­ rode je dobro sročen jezik: ona nije izložena prisilama de­ rivacije i njenih figura. nego na osnovu elemenata koje je struktura već unijela u sam govor. V id jeli smo kako su u spontanom jeziku prvobitna obilježavanja. Im enuje se ne na osnovu onog što se vidi. dakle. A da bi istorija prirode postala jezik. Određivanje osobine je istovremeno i lako i teško. Tu je u pitanju stvaranje jednog pomoćnog jezika na osnovu već postojeće-prim arnog. N o odmah iskrsava i jedna veća teškoća. obezbjediti i pouzdano obilježavanje i kontrolisanu derivaciju.196 RIJECI I STVARI IV OSOBINE Struktura je ono obilježje vidljivog koje pomoću izvje­ snog prelingvističkog izbora omogućava da se to vidljivo transkribuje u jezik. ko­ jim su bile obuhvaćene samo pojedinačne predstave. T o je beskrajno velik zadatak.

ali u okviru grupa koje su empi­ rijski konstituisane i kojim je broj sličnosti očito tako visok da nabrajanje neće zahtijevati puno vremena. Ona se nalazi u lancu nužnosti koje su učinile mogućnim i neophodnim izbor između dva načina konstituisanja istorije prirode kao jezika. koju suprotstav­ ljam o ideji o kontinuitetu prekobrojnih bića što među­ sobno komuniciraju. pak. . Oni definišu privilegovanu i. Prema Lineu. povodom koje ćemo proučavati cjelinu identičnosti i razlika. korijenu ili peteljci moraće biti sistematski zanemarena.Loranu de Žisjeu (Antoine-Laurent de Jussieu). razlika u lišću. Ovaj drugi po­ stupak nazvan je Sistem. poput Linea. najzad. Tu struk­ turu izabranu kao mjesto pertinentnih identičnosti i raz­ lika nazivamo osobinom. izabere­ mo kao karakteristično obilježje »sve različite dijelove koji služe za donošenje ploda« (17). N jih suprot­ stavljamo kao što suprotstavljamo Linea Bifonu.. a možda i pretvaraju jedna u d ru ga . Antoan. svaka identičnost koja ne bi pripadala svakom pojedinom elementu ne može imati vrijednost potrebnu za definisanje glavne osobine. Ipak. Unaprijed možemo konstatovati da se te tehnike mogu podijeliti na dva tipa: (1) ili pra­ viti totalna upoređivanja. tako bi se sve više obezbjeđivalo utvrđivanje identičnosti i distinkcija. Ako. kod dva poje­ dinca ti elementi slični. istinu govoreći. Isto kao što se suprotstavlja stroga i jasna koncep­ cija prirode finoj i neposrednoj percepciji srodnosti u prirodi. stabljici. miješaju se. Adansonu. Isto tako. . isključivu strukturu. Ili ideja o nepokretnosti prirode. Ako su. (2) Ili izabrati jednu dovršenu i relativno ogra­ ničenu. suština nije u tom sukobu velikih intuicija prirode. nakon čitavog tog posla. Sve ostalo je samo logična i neizbježna posljedica. Onaj prvi — Metod. ukupnost oblika čije konstante i varijacije treba proučavati u svim pojedinim slučajevima. oni dobijaju isti naziv. karakter se sas­ toji od »n ajbrižljivije deskripcije oplođavanja prve vrste.KLASIFIKACIJA 197 rio stvaranje istorije prirode u nedokučivu udaljenost kad ne bi postojale tehnike koje umanjuju teškoću i ograniča­ vaju posao upoređivanja. Sve ostale vrste roda porede se sa prvom i izostavljaju sve diskordantne note. Sistem razgraničava pojedine elemente koje njegova deskripcija brižljivo dovodi u red. stvara se osobina« (18). Svaka raz­ lika koja se ne bude odnosila na neki od tih elemenata biće proglašena irelevantnom.

pomoću te tehnike. Ako je. Osobina se određuje prema stepenu finoće klasiranosti koju želimo postići. prirodna metoda sadrži »prvu i posljednju želju botaničara« i svi njeni »fragm enti moraju biti ispitani s najvećom pažnjom « (20). ali. Svim razlikama u osobinama odgovarale bi jednako vrijedne razlike u opštoj strukturi biljke. ako bismo ih ispitivali zajedno. Da bi zasnovao radove. Stoga Line i ne teži da u neposrednoj datosti stvori prirodni sistem »p rije nego što savršeno upozna sve što je važno« (19) za njegov sistem. obrnuto. A li ne kao Sezalpen — zato što su to najkorisniji dijelovi biljke — nego zato što omogućavaju kombinatoriku koja numerički zadovolja­ va: elementi pozajm ljeni od tri ostala dijela (korijen. kao što je i sam Line učinio u djelu Classes Plantarum . bar u nekim domenima biljnog ili životinjskog svijeta. A li ništa nam ne ospo­ rava pravo da jednog dana. kao što . u nedostatku takve prirodne metode koju tek treba stvoriti. koje su dovoljne za definisanje rodova (24). situacije i rečeničnog iskaza. privilegovana struktura uska i sadrži malo varijanata. Doista. Ali ne može se dospjeti do prirodnog sistema p rije nego što se sa sigurnošću form ira vještački. ako bismo ih posmatrali pojedinačno (23). Ako želim o dobiti brojn ije grupe od ro­ dova. »vještački sistemi su apsolutno potrebni« (21). pa čak i ako su jedna drugoj u susjedstvu: osobina je tada sasvim blizu proste i obične deskripcije (22). omogućavaju stvaranje 5. Ako je izabrana osobina form irana od široko zasnovane strukture. Line je izračunao da 38 organa za raz­ množavanje. sistem je relativan: on može funkcionisati sa svom potrebnom preciznošću. razlike će se pojaviti veoma rano. Turnefor je kao osobine izabrao kombinaciju cvijeta i ploda. naprotiv. i. od kojih svaki sadrži četiri poznata varijabla broja. treba se pozvati na specijalnije osobine (»vještačke osobine oko kojih su se sporazumjeli botaničari«). stab­ ljika i lišće) bili bi ili odveć brojni. čim pređemo s jedne individue na drugu. ili odveć malobrojni. otkrijem o sistem koji će biti prirodan. svi pojedinci ili sve vrste obilježene za­ jedničkom osobinom nose u svakom svom dijelu isti od­ nos sličnosti. Osim toga.198 RIJECI I STVARI Sistem je proizvoljan u svojoj početnoj tački je r za­ nemaruje svaku razliku i svaku identičnost koja se ne odnosi na privilegovanu strukturu. figure. od velikog broja varijanata.776 konfiguracija. razlike će biti rijetke i indi­ vidue će biti grupisane u kompaktne mase.

Taj posao se ponavlja i za sljedeću vrstu. Umjesto da daje presjek čitavog opisanog materijala — elemenata (rijetk ih ili mnogobrojnih) koji će služiti pri konstituisanju osobine — metoda se sastoji u progresivnom deduciranju. s tom razlikom što ništa ne smije biti ponovljeno od onog što je spomenuto u prvom slu­ čaju.i prvi put. vidim o kako se kroz prvobitni haos pro­ bijaju obrisi opšte slike srodnosti. spomenute po jednom. to mora biti djelimično prećutano (ne imenuju se klasa i red). no drugi dio mora biti iskazan: treba navesti rod. a to je »raspored i imenovanje« (28). čak i ako nije bila opisana. i ovaj put deskripcija mora biti pot­ puna kao . To isto važi i za treću u od­ nosu na drugu. »Ge­ neričko ime je.KLASIFIKACIJA 199 su samo prašnici ili samo tučak: tako se može doći do klasa i redova (25). Doduše. fiksirajući sve vrijednosti koje su u njoj došle do izražaja. Po­ lazi se — kao što je to učinio Adanson ispitujući biljke u Senegalu (29) — od neke vrste nasumce izabrane ili uočene slučajnim susretom. Metoda je druga tehnika kojom se rješava isti pro­ blem. i tako dalje. ali broj postojećih vrsta . Njeno čitavo ime provlači se kroz sistem osobina koji je utvrđen od najudaljenijih klasa. Ona se u cijelosti opiše po dijelovima. Grupirajući oko prvih deskrip­ cija one koje su dobijene kasnije i koje postaju kraće š t o . ali samo jedan put. Istorija prirode tako ispunjava svoj bitni zadatak. Deducirati ovdje znači isto što i oduzeti. Osobina koja distingvira svaku vrstu ili svaki rod jedina je spomenuta crta među tolikim prećutnim identičpostima. punovažna moneta za našu bo­ taničku republiku« (27). Tako priznata prema svojoj suštinskoj osobini i označena na osnovu nje. Tako neka vrsta. može biti određena sa maksimalnom preciznošću pomoću različitih cjelina između kojih je situirana. Ali. više odmičemo. biljka će izražavati i svoje srod­ stvo kojim je vezana za one što jo j liče i pripadaju istom rodu (dakle. vrstu i va­ rijetet (26). takva tehnika bila bi nesumnjivo najsigurnija. Svaka grupa može dobiti određeno ime. istoj porodici i istom redu). tako reći. Ona će u isti mah dobiti i svoje vlastito ime i čitavu seriju (vidljivu ili skri­ venu) zajedničkih imena među kojima je smještena. kako to primećuje Line. koja je' takođe izabrana proizvoljno. Tako se čitavo vegetativno i animalno carstvo može predstaviti u obliku kvadrata. kod svih biljaka. Navode se samo razlike. Tako na kraju konstatujemo da su sve različite crte.

metod uvijek mora biti spreman da se sam poprav­ lja. kad sretnemo neki rod ili vrstu obilježene tim crtama. vukom i medvjedom. a veliki broj sistema mo­ že biti izmišljen i prim ijenjen: Adanson je definisao šez­ deset i pet sistema (31). životinje koje spadaju u istu porodicu« (30). U tom smislu. on smjesta transkribuje per­ cepciju u govor. kao i svih vrsta Jedića odmah pada u oči. pak. Te zajedničke crte sada utvrđujemo na pozitivan način. sličnost svih vrsta Ljutića. sasvim slučajno definisali osnovne lin ije cjeline koju ispi­ tujemo. treba usmjeriti postupak. napravićemo pregled svih opštih i po­ sebnih osobina koje posjeduju bića sadržana u te tri po­ rodice«. metod je. Kao što kaže Adanson. osobina. na samom početku on je veoma blizak opisu. njihovog prirodnog susjedstva. Može postojati samo jedan metod. ali mora biti apsolutno koherentan. I uprkos brojnim obilježji­ ma svojstvenim svakoj vrsti (što može utvrditi i pogled lišen analitičkog prodora). upoznaćemo i lava i tigra i hijenu. tj. pomoću globalnih slič­ nosti koje povezuju stvari. Shvatljivo je postojanje velikih porodica čiji su prvi opisi. na taj način »možemo biti sigurni da smo sva bića vratili njihovim prirodnim porodicama.200 RIJECI I STVARI je toliki da bi ga bilo nemogućno iscrpsti. naprotiv. ali on uvijek može unijeti potrebne izmjene u opštu osobinu koju definiše em pirijski: neka crta za koju smo smatrali da je bitna za jednu grupu biljaka ili životinja može biti oznaka samo nekih primjeraka ako ne otkrijem o i druge koji i bez te oznake očevidno pripadaju istoj po­ rodici. ali kad se jednom definiše sistem varijabla. biće dovoljno da označimo razlike koje ih od­ vajaju od drugih. da zadatak ne bi bio beskonačan. to jest široke grupe u kojoj vrste i rôdovi posje­ duju znatan broj identičnosti. započinjući kunom i vukom. Poz­ navanje svake vrste biće veoma olakšano zahvaljujući ovoj karakteristici: »Podijelićem o sva tri carstva na više porodica koje će okupljati sva bića što međusobno održa­ vaju uočljive odnose. a zatim. Sistem je proizvoljan čitavim svo­ jim tokom. slučajno izabranih vrsta otkriva nam postojanje velikih porodica. Ispitivanje. na taj način. Metod je nametnut spol ja. tj. Odmah je vidljivo šta razdvaja metod od sistema. sistem je kao »pravilo o krivom stanovištu u proračunu«: on proizlazi iz odluke. bilo kakav poredak predmeta ili činjenica dovedenih u vezu podudar- . više nisu mogućne izmjene: ni dodavanje ni oduzi­ manje.

Naprotiv. to su ni manje ni više nego »pojedinačne strukture« (33): njihova mala važnost rezultat je njihove rijetkosti. ništa ne potvrđuje u unu­ trašnjoj hijerarhiji individue da takav oblik tučka ili takav raspored prašnika izaziva takvu strukturu: ako je klica muškata između čašice i krunice. na prim jer. da se uoči koje su značajne osobine koje se ne mogu osporiti u okviru jedne porodice. No. smatrajući da su u metodu pro­ m jenljivi. ali pone­ kad i skrivenog) koje su u sebi nosili. Ono što je razliko­ valo. ako su kod kozlaca praš­ nici raspoređeni između tučkova. uprkos tim razlikama.. obrt je veoma značajan: suštinske odlike omogućavaju distingviranje najširih i. druge živjele na vodi.. ni tako opštim da ne može podnijeti izuzetke. Uz to. različite vrste ptica nisu bile razlike koje su postojale između njih. suštinska osobina definisala rod. a da pri tome taj suštinski pojam ili princip ne smatramo ni apsolutnim ni nepro­ m jenljivim . metod — po­ što polazi od najopštijih identičnosti i razlika i ide prema sve manje opštim odlikama — sposoban je da ispolji i vertikalne odnose subordinacije. opet. dok je. u stva­ ri. Ovu možemo definisati jednom riječju: u klasičnim znanjima poznavanje empi­ rijske individue može biti postignuto samo nâ jedinstvenoj. na prvi pogled. U X V I vijeku identičnost biljaka i životinja bila je utvrđivana pomoću pozitivnog obilježja (često vidljivog. U odnosu na sistem. za »konvenciju« prirodnjaka. sistem može uočiti samo odnose koordinacije: pošto je osobina izabrana ne zbog svoje funkcionalne važnosti nego zbog kombinatom e efikasnosti. a u sistemu apsolutni« (32). sistem i metod počivaju na istoj epistemološkoj podlozi. Svako biće nosilo je neko obilježje i vrsta se . nego činjenica da su jedne lovile noću. sređenoj i univerzalnoj tabeli svih mogućnih razlika. međutim. U metodu. Metod omogućava. između struktura animalnog i vegetativnog. prema Tum eforu i Lineu. hranile živim mesom (35). dok jednak raspored čašice i krunice vrijedi samo zbog učestalosti (34). opšta organizacija i njene unu­ trašnje zavisnosti odnose prevagu nad lateralnom translacijom jednog stalnog broja varijabla. treće se. Metod se od sistema razlikuje po ideji koju autor stvara o njegovim principima. najrazličitijih porodica. bilo je dovoljno da izaberu vještačku osobinu kao razliku između klasa i redova.KLASIFIKACIJA 201 nošću ili sličnošću koja se izražava nekim opštim pojm om prim jenljivim na sve predmete.

predmet nauke o prirodi. umjesto diferencijalnih osobina. nego određenim načinom disanja. prema sličnostima i razlikama. Taj opšti poredak razlika koji omo­ . istorijski i nužno. To znači da sva­ ka označenost može postojati tek u izvjesnom odnosu pre­ ma svim drugim mogućim označavanjima. Interni zakoni organizma postaće. iden­ titet vrsta biće takođe fiksira pomoću igre razlika. V SADRŽAJ I KATASTRO FA Usred ovog dobro stvorenog jezika kakav je postala istorija prirode. tako različitih između po­ jedinih individua i pojedinih vrsta. Klasifikacija kao suštinski i konstitutivni problem istorije prirode situirana je. Identitet i ono što ga obilježava definišu se sumom razlika. međutim. oni su ono što nisu drugi. Metod i sistem su samo dva načina definisanja identičnosti po­ moću opšte mreže razlika. Tako je svaka vrsta bila ocrtana sama po sebi. znaci se mogu utvrditi jedino analizom predstava. tre­ ba da se bar jedan elemenat strukture. K o može garantovati da deskripcija neće raz­ viti tako širok krug elemenata. Znati šta je svojstveno nekoj individui znači posjedovati klasifikaciju ili mogućnost klasifikovanja svih drugih.202 RIJECI I STVARI m jerila prema rasprostranjenosti tog obilježja. počev od Kivjea. disanje. određenim tipom krvotoka i čitavom jednom organskom kohezijom koja sa­ činjava pozitivno jedinstvo. između teo­ rije obilježja i teorije organizma. ostaje ipak jedan problem. krvotok): beskičmenjaci neće biti definisani odsustvom kičme. izražavajući svoju individualnost nezavisno od svih drugih. ali će se vrste pojaviti na planu velikih organskih cjelina sa vlasti­ tim unutrašnjim sistemom i zavisnošću (skelet. prethodno uočene. Kasnije. ponovi i u slijedećoj. da će svaki pokušaj stvaranja zajedničkog imena biti unaprijed onemogućen? K o može obezbijediti da svaka struktura ne bude strogo izolovana od svake druge i da ne funkcioniše individualno obilježje? Da bi se ispoljila najjednostavnija osobina. Životinja ili bi­ ljka nisu ono što pokazuje — ili krije — biljega koju na njim a otkrivamo. oni u sebi po­ stoje samo do one granice koja ih dijeli od ostalih. Počev od X V II vijeka. Poslije svega mogućno je da preobražaj strukture u osobinu ne postane nikad mogućan i da se zajednička imenica nikad ne rodi iz vlastite.

taj dobro stvoreni jezik. ali isto tako realna kao i individue. Ali da bismo ocrtali taj reto­ rički prostor u kome imenice postepeno dobij aj u svoju opštu vrijednost. što nikad ne uspijeva da učini nabrajanje u okviru nekog kataloga« (37). nije potrebno da determinišemo status te sličnosti niti da utvrdimo da li je ona osnovana na istini. morala je između stvari postojati ona neposredna sličnost koja omogućava značenjskim elementima da prođu kroz predstavu. čak ako ih još i ne poznajemo. kontinuitet prirode neće biti samo čisto negativni postulat (je r između pojedinih kategorija nema praznog prostora). nego i pozitivan zahtjev: čitava priroda obrazu­ . kod metoda gdje su sličnosti — u svojim masivnim i evidentnim oblicima — date una­ prijed. pre­ ma Lineu. trebalo je da ona sadržava samo dosta imaginarnog. Naprotiv. i radikalna sumnja koju je Hjum izrekao o nužnosti po­ navljanja u iskustvu treba da u istoriji prirode — je r jo j prijeti isto što i jeziku — bude na neki način zaobiđena. Tako je polni sistem. implicira i izvjestan mehanizam sličnosti. Počev od tog principa. one će moći odgovarati (ako su postavljene ka­ ko treba) oblastima koje postoje zasebno na toj nepre­ kinutoj traci prirode. rod konstituiše osobine. a ne obrnuto« (38). Za sistematičare kontinui­ tet je stvoren od jukstaponiranih elemenata bez pukotine među različitim oblastima kojim osobine omogućavaju da budu jasno distingvirane. Taj problem je izom orfan sa proble­ mom koji smo susreli govoreći o jeziku (36): da bi zajed­ nička imenica postala mogućna. naprotiv. znaj da osobina proizlazi iz roda. one će biti prostranija područja. U tom kontinuitetu jukstaponiranosti kategorije neće biti jednostavno proizvoljne konvencije. Taj zahtjev za kontinuiranom prirodom nema sasvim isti oblik u sistemu i u metodu. da izbiju na njenu površinu. nego. Dovoljna je neprekidna gradaci­ ja vrijednosti koju može imati struktura izabrana kao oso­ bina. da se zakače za svoje sličnosti i tako obrazuju kolektivne oznake. čak i one koje još nije pomenuo.KLASIFIKACIJA 203 gućava uspostavljanje rasporeda vrsta. ispostaviće se da sve vrijed­ nosti pripadaju nekim stvarnim bićima. omogućio da se otkriju neosporno osnovni ro­ dovi: »Znaj da osobina ne konstituiše rod. »Sistem određuje biljke. za istoriju prirode. Me­ đutim. ni te analogije sa imaginarnim ne mogu vrijediti kao garancije. U prirodi mora postojati kontinuitet.

a jezik spontanim kretanjem pretvorio u naučni govor. neophodna. leteća vjeverica između ptice i četvoronošca. I Bone je govorio u istom duhu. Jer.. M o­ žemo uvijek pronaći »srednje proizvode«. Ali ako je istorija prirode. one samo predstavljaju sredstva vezana za naše potrebe i granicu našeg sazna­ nja« (40). to jest čitav napor za stvaranjem re­ da i utvrđivanjem opštih kategorija. poreci i klase postoje jedino u našoj mašti« (39). Prema tome. savršeno različita od analize riječi. naše podjele na vrste i klase »im aju čisto nominalni karakter. To je kon­ tinuitet fuzije. svakog varijeteta. roda. ne bi bilo ni potrebno stvarati nauku. ali koja nismo nikad bili u . ili da su slobodnije ili jednostavno razdijeljene u našoj mašti. »Naše opšte ideje«. a bliski pojedinci bivaju beskrajno slični. bilo da su one realne i propisane očevidnim razlikama. . Ako između bilo koja dva bića postoji praznina. više se približavamo istini. kaže Bifon. kakav bi bio razlog prelaska jednog u drugo. Ona nam ga pruža sa propustima. a majmun između četvoronošca i čovjeka. klase. ako je iskustvu dato da. Jedino kontinuitet može garantovati da se priroda ponavlja i da struktura može postati osobina. Ali odmah se taj zahtjev podvostručava. opšta grama­ tika bi u isto vrijem e bila univerzalna taksinom ija bića. Zato nema nijednog bića iznad (ili ispod) koga ne postoje druga bića koja mu se približavaju nekim osobinama ili se od njega udaljuju«. Što pravimo veći broj podjela prirodnih proizvoda. to je stoga što nam iskustvo ne pruža sadržaj prirode onakav kakav jeste. dok rodovi. da »nema skokova u prirodi: tu je sve stupnjevito i nijansirano. je r stvarno u prirodi postoje samo je ­ dinke. u svom neprekinutom kretanju. deskriptivna označavanja bi se punoprav­ no generalizovala. kao što je polip sredina između vegetativnog i animalnog. U X V I I vijeku kontinuitet prirode je zahtijevala či­ tava istorija prirode. »odnose se na kontinuiranu skalu predmeta na kojoj jasno prim jećujem o samo sredinu. u kojoj je svaka opštost nominalna.204 RIJECI I STVARI je jednu široku osnovu na kojoj bića sve više međusobno liče. vrste. Istorija prirode postala bi nekorisna ili bi već bila završena u svakodnevnom jeziku ljudi. pređe stopu po stopu kontinuitet svake individue. je r postoji dosta praznina u seriji vrijednosti koje efektivno popunjavaju varijabli (im a mogućnih bića čije m jesto možemo utvrditi. dok krajevi bježe i sve više izmiču našim razm atranjim a.

Ta mješavina je tako opšta i tako ras­ prostranjena da izgleda kao sam zakon prirode« (42). je r stvarni prostor. I Adanson je konstatovao da je priroda »zbrkana mješavina bića koje je sa­ mo slučaj približio: ovdje je pomiješano zlato sa nekim drugim metalom. gmizavci i insekti.. životinje. ribe se. Line je isticao da udru­ živanjem na istom mjestu lem a (koga ubrajamo u životi­ n je) i konserve (koju ubrajamo u alge). u odnosu na veliku mrežu taksinomija. tj. tako reći. Međutim ta isprepletenost je rezultat čitave hronološke serije događaja. da bi se tek postepeno ohladila. u katastrofama Zemljine kore. živi stvorovi to doživljavaju kao odjek pravog zbivanja i preko sporednih utisaka: toplota ih pri­ vlači ili ih tjera. u kome se nalazimo otkriva nam bića međusobno izmiješana u ogromnom redu. a tamo — lju­ bičica raste pokraj hrasta. nered i ispreturanost. da je zem lja u početku bila zažarena. oni iščezavaju sa zem ljom koja se ruši. Između tih biljaka lutaju četvoronošci. najprije zahvataju mora i kontinente. stapaju sa vodenitn elementom u kome plivaju i sa biljkam a što rastu u dubini v o d e .KLASIFIKACIJA 205 stanju da posmatram o) — i u velikoj zbrci. sa kamenom. Mogućno je. vulkani ih uništavaju.. priroda ne povezuje. nego prema na­ činu života) bio je razdijeljen na konkretna područja. koji. nego kombinuje nesavršene živo­ tinje sa nesavršenim biljkam a« (41). i nije ništa drugo nego slučaj. »najsavršenije biljke i životinje na­ zvane vrlo nesavršenim. taksinomijski prostor (gd je su bliskosti utvrđene ne prema osobinama. dok su umje­ renija područja i hladne oblasti bili naseljeni vrstama koje do tada još nisu imale priliku da se pojave. bliske onima ko­ je mi poznajemo ili koje se nalaze u nama poznatim taksinomijskim zonama. Oni nastaju u međusobnom odnosu Zem lje i Sunca. geografski i zemaljski. koje su navikle da žive pod većim temperaturama. sa zemljom. Sa revolucija­ ma u istoriji Zem ljine kore. on je bio iskomadan i mnoge vrste. na način kako bismo mi želili klasifikacioni poredak. ta istorijska serija događaja nadovezuje se na . Štaviše. morale su iščeznuti ostavljajući za sobom samo tragove koje je teško dešifrovati. površinu zemlje. na prim jer. Ovi imaju svoju ishodišnu tačku i mjesto primjene ne u samim živim vrstama nego u prosto­ ru u kome prebivaju. kako je to pretpostavljao Bifon (43). grupisale su se u jednoj oblasti koja je još i danas žarka. U svakom slučaju. u klimatskim uslovima. ili spužve i ko­ rala.

ali o kojim a stanovnici susjednih svjetova možda nešto znaju« (44). mogućno je da je »naša kugla doživjela i druge revolucije koje nismo m ogli utvr­ diti. Istorija prirode. rakova — kao pomoćni ogranak). drugi vrlo složen. a to je linija vremena (koju možemo zamisliti kao pravu. a ne u ovom analitičkom i klasifikatorskom. U svom konkretnom obliku i gustoći ko­ ja jo j je svojstvena. pogađa direktno naš astronomski sistem. pred­ stavljaju veliku površinu živih vrsta. ova je diskon­ tinuirana i različita u svakoj pojedinoj epizodi. taj kontinuitet može prim iti različite prostorne obli­ ke. poslije kojih nije ostao nikakav vid ljiv trag.206 RIJECI I STVARI mrežu bića: ona jo j ne pripada. Zem lja je vezana za sav astronomski sistem i veze koje učvršćuju Zemlju sa ostalim nebeskim tijelim a — po­ sebno Suncem i kometama — mogle su biti izvor mnogih revolucija. Sad se vidi koliko je površno suprotstavljati kao dva različita shvatanja koja se sukobljavaju u svojim funda­ . a u čijem je središtu uzano centralno područje. Taj isti kontinuitet Bifon definiše »kao široku pot­ ku ili snop koji u intervalima izbacuje pobočne grane da bi se spojile sa snopovima drugih redova« (46). Šari Bone ga zamišlja kao veliki linearni lanac čiji su krajevi — jedan vrlo jednostavan. a indirektno taksinomijsku mrežu vr­ sta. izlomljenu ili kružnu liniju). Ono što ta serija dovodi u pitanje. zatim se odvajaju jedni od drugih »razvijajući se u velik broj boč­ nih grana« i najzad ponovo spajaju (48). i osim Postanja i Potopa. razlikuje se serija događaja. Od tih prostornih konfiguracija koje na svoj način ocrtavaju taksinomijski kontinuitet. koji simbolišu biblijske priče. a druga — serija insekata. ali njen zbir ocrtava samo jednu jednostavnu liniju. priroda se smješta između taksinomijske mreže i linije revolucija. pretpostavlja dvije cjeline: jednu čini neprekinuta mreža bića. Tabele koje ona form ira pred našim očima a kroz koje je nauka dužna da prođe. Istorizam. jedino koje nam se otkriva bilo u obliku centralnog stabla od koga p o­ lazi jedna grana (školjki. Palas (Pallas) zamišlja figuru u obliku poliedra (47). da bi mogla postojati kao nauka. to je svijet kao mjesto bicâ a ne bicâ kao nosilaca životvorne snage. ali se odvija u realnom prostoru svijeta. od koje se odvajaju insekti i ža­ be (45). Herman (H ermanil) bi htio izraditi model u tri dimenzije sastavljen od konaca koji svi polaze iz zajedničkog ishodišta.

Ali ne u smislu da vremenska serija . ono je shvaćeno kao mo­ gućna revolucija u vanjskom prostoru gdje ta bića žive. možda. da su sadašnje vrste sigurno rezultat drev­ nih preobražaja i da je. Zaista. V I ČUDOVIŠTA I F O S ILI Može se prim ijetiti da je i prije Lamarka postojala misao evolucionističkog tipa. Robine. Mopertuis. i neku vrstu »evolueionizma«. Didro.KLASIFIKACIJA 207 mentalnim opredjeljenjim a — »fiksizam «. Nema i ne može biti govora o nekom evolucionizmu ili transformizmu u klasicističkoj misli. Onç se bave tabelom identičnosti i razlika sa serijom sukcesivnih događaja. Temporalna serija ne može se integrisati u gradaciju bića. čitav svijet usmjeren pre­ ma nekoj tački u budućnosti. koji vjeru je u vajkadašnju is­ toriju prirode i duboki pokret bića kroz trajanje. potčinjena su vremenu. takve su analize nespojive sa onim što mi danas nazivamo mišlju evolucije. Čvrstina jedne mreže vrsta i rodova i serija događaja koji je mrse čine sastavni dio epistemološke podloge na kojoj se u kla­ sicizmu m oglo razviti znanje kakvo je istorija prirode. one dik­ tiraju nevrijem e koje ih narušava. ove analize ima­ ju na raspolaganju samo dva sredstva. dijeli i ukršta. Benoa de M aje jasno artikulisali ideju da živi oblici mogu prelaziti jedni u druge. uništava. stariji i fundamentalniji od svake nauke. sve do tačke gdje ju je prekinuo Kivije. koji se zadovolja­ va da klasifikuje bića u okviru jedne permanentne tabele. tako da ne možemo tvrditi da je bilo koja živa form a definitivno uobličena i stabilizovana zauvijek. to su prije simultani zahtje­ vi u arheološkoj mreži koja je u klasicizmu definisala zna­ nje o prirodi. Pre­ ma tome — nesvodljiva. miješa. I da je njen značaj bio veliki sredinom X V I I I vijeka. Da su Bone. Ali ta dva zahtjeva su komplementarna. Epohe u prirodi ne propisuju unutrašnje vrijem e bića i njihovog kontinuiteta. Sva bića koja je taksinomija rasporedila u neprekinutu simultanost. A da bi tu tabelu i tu seriju mislile kao cjelinu. Prvo se sastoji u integrisanju serije sukcesija u okvir kontinuiteta bića i njihov raspored na tabeli. To u osnovi nisu dva radikalno suprotna načina posmatranja prirode zato što su za sebe napravili izbor. jer vrijem e nije nikad bilo shvaćeno kao princip razvitka živih bića u njihovoj unutrašnjoj organizaciji.

sa bezbroj karika koje stre­ me ka apsolutnom savršenstvu Boga. ako neka na ovom putu usavršavanja dosegne stepen kom­ pleksnosti koju je ranije posjedovala vrsta na višem stepenu. svih vrsta prema jednom višem savršenstvu. nego jedan od njenih faktora. kao i sve druge vrijednosti kojima se služe varijabli. . ne­ go konstantna i globalna hijerarhija koja već postoji. tako da će svi stepeni na skali biti konstantno prom jenljivi pre­ ma određenom i konstantnom odnosu . što je da­ leko od onog što od X I X vijeka podrazumijevamo pod »evolucionizmom«. . u stvari. ne dospijeva do te tačke u ovom trenutku (49).208 RIJECI I STVARI stvara mnogobrojne vrste koje bi kasnije jedan horizontal­ ni pogled mogao razdijeliti u okviru klasifikatorskog kva­ drata. u odnosu na najsavršenije vrste. nije mogla a da ne ostvari odgovarajući savršeniji oblik: »Postojaće kontinuirani progres. jer treba pretpostaviti da su se nesreće i katastrofe na Zem lji desile prije no što je beskrajni la- . I da je prestabilirano. Stoga Bonea treba smatrati preformacionistom. ali koju ipak ne može dosegnuti je r i ova. prešavši u sferu koja je podobnija za izuzetnost njegovih sposobno­ sti. Rodice se Njutni kod majmuna i Vobani (Vauban) među dabrovima. . Što. Taj »evolucionizam« nije samo način shvatanja po­ jave jednih bića na osnovu drugih. . način generalizacije principa kontinuiteta i zakona po kome sva bića tvore neprekinuti lanac. manje ili više spor. a beskrajnom mnoštvu bića beskrajnu mogućnost njihova usavršavanja. N ije u pitanju progresivna hijerarhizacija. to je. Čovjek. ponesena istim impulsom. tako da »evolucija« nije ništa dru­ go nego solidarno i opšte pom jeranje skale od prvog do posljednjeg elementa. konačno. da je rastojanje između Bo­ ga i najsavršenijeg bića još beskrajno i da u tom među­ prostoru — koji se možda ne može prekoračiti — čitavo neprekinuto mnoštvo bića ne prestaje da napreduje prema većem savršenstvu. ono što su danas ptice i četvoronošci u odnosu na čovjeka« (50). taj evolucionizam dodaje sadržaj vremena sadržaju prostora. On prije svega implicira da lanac bića. nego u smislu da su sve tačke taksinomije obilježe­ ne vremenskim znakom. U Lajbnicovom stilu (51). pretpostavlja da je vrijem e — ne princip taksi­ nomije. ostaviće majmunu i slonu to prvo mjesto koje je za­ uzimao među životinjama naše plan ete. On takođe implicira da ta »evolucija« održava intaktni odnos koji postoji između različitih vrsta. Ostrige i polipi biće. To je sistem šarla Bonea.

to je taksinomija. Svijet je u svojoj sveukupnosti bio larva. Ali to je ret14 . I ako je ta poja­ va hronološki uslovljena nekim zemaljskim događajem. »Sjem e tih riba što je palo u močvare moglo je biti uzrok prve transmigracije vrste iz mora na zemlju. Kvazievolucionizam X V I I I vijeka predviđa. nego za otkrivanje pojedinačnih po­ lja koja se povezuju u kontinuiranu mrežu vrsta. još uključuje i vri­ jeme. i spontane varijacije oso­ bine. koja u sebe. To je generalizovana klasifikacija. Sličnosti ili parcijalne identičnosti koje čine mogućnom taksinom iju postaju tada obilježja prisut­ na u sadašnjem trenutku jednog i istog živog bića. A li način djelovanja vazduha. istrajavajući kroz sve katastrofe prirode i ispunjavajući tako sve mogućnosti koje taksinomijska tabela pruža praznini. Drugi oblik »evolucionizma« sastoji se u sasvim druk­ čijem korištenju vremena. izgleda. a p rio ri je učinjena mogućnom na tabeli varijabla koja odre­ đuje sve eventualne oblike živih bića. V rijem e sukcesivno oduzima varijablim a sve moguće vrijednosti. izgleda. vode. klime i zemljišta na životinje nije isto što i djelovanje sredine na neku funkciju ili organe koji tu funkciju vrše. kako to nalazimo kod Darvina. Prom je­ ne u uslovima života živih bića. dovoljno je da su dva pri­ m jerka uspjela pa da se zasnuje nova vrsta« (53). Takav sistem. Te su evolucije vezane sa svim revolucijama koje je Bog unaprijed odredio u solam om sistemu«. kao i pozitivno dje­ lovanje sredine. da povlače i rađanje novih vrsta. to je stoga što su one u vrijem e povlačenja potopnih voda bile osušene dorade ili delfini koji su zauvijek prešli da stanuju u vazduhu. Ono više ne služi za pomjeranje na konačnoj ili beskonačnoj lin iji usavršavanja cijele klasifikatorske tabele. nije evolucionizam koji počinje da narušava staru dogmu o fiksnosti form i. očito je.KLASIFIKACIJA 209 nac bića usmjeren u pravcu beskonačnog usavršavanja: »T e evolucije su bile predviđene i ucrtane u zametku živo­ tinja od samog njihovog postanja. kako je to opisao Lamark. Ako ptice imaju krila kao što ribe imaju peraja. I sve će vrste biti na isti način potisnute tim velikim preobražajem. Bez ob­ zira što ih je moglo uginuti na stotine miliona ne mogavši se naviknuti na novu sredinu. vanjski elementi samo slu­ čajno djeluiu u procesu stvaranja osobine. evo ga već u fazi čaure. ono je trenutak karakterizacije koji se stvara malo poma­ lo i kao dio po dio. jednog dana će sigurno postati lep­ tir (52). kao i u izvjesnim oblicima evolucionizma.

kad ih posmatramo u vre­ menskoj dimenziji. treba definisati princip m odifikovanja inherentan sva­ kom živom biću. koji mu omogućava. Pošto jedna drugu privlače. Tabela vrsta koju može form irati istori­ ja prirode bila bi sastavljena.210 RIJECI I STVARI rospektivna iluzija. Prema to­ me. iščezavaju ako ne mogu opstati. blis­ taju. a koherentna i čvrsta mreža koju stvaraju predstavlja. na osnovu u prirodi konstantne ravnoteže između m em orije koja osigu­ rava sadržaj (održavanje vrsta u vremenu i sličnost jednih drugima) i sklonosti ka derivaciji. Mopertuis smatra da su partikule materije obdarene aktivnošću i memorijom. u slučaju neke nove peripetije. Na taj način. I to je ključna tačka: priroda ima svoju istoriju samo ukoliko je sposobna da sačuva svoj sadržaj. one aktivnije ulaze u sastav kompleksnijeg tijela životinja. ali na višem stepenu komplek­ snosti i savršenstva. koja istovremeno osigu­ rava istoriju. Ona se ispoljava u obli­ . one koje su manje aktivne čine mine­ ralnu supstancu. T i oblici. samo fragmentarni rezultat jednog sa­ držaja mnogo kompaktnijeg i finijeg: to je sadržaj satkan od bezbroj sitnih razlika zaboravljenih i promašenih. padaju u provaliju. Prvi sistem je sistem beskrajnih grešaka. da dobije novu osobinu. Tada se nalazimo pred novim izborom: bilo da kod živih stvorova pretpostavljam o spontanu sposobnost m ije­ njanja oblika (ili bar dobijanje. I sve tako dok neka devijacija partikula — neka slučajnost — ne izbaci na površinu novu vrstu koju takođe održava uporna snaga pamćenja: »Uzastopnim od­ stupanjima dolazi do beskrajne raznovrsnosti životinja« (54). osobine koja je nešto drukčija od one koju su imali u početku. Vid­ ljive vrste koje se nude našoj analizi nastale su na nepre­ glednoj platform i monstruoznosti koje se ispoljavaju. tokom generacija. razlike i disperziju. koje dugujemo privlačnosti i slučaju. sukcesivnim varijacijam a živa bića dobijaju one osobine za koje znamo. Oni koji prežive stvaraju nove jedinke u čijoj se m em oriji zadrži osobina roditeljskog para. za takav oblik m išljenja vremenski slijed označava sam6 liniju duž koje se pružaju sve mo­ gućne vrijednosti unaprijed utvrđenih varijabla. komad po komad. kao što je slučaj Mopertuisa. a ponekad se i održavaju. i koja se najzad neće moći prepoznati) ili da im pripišemo traženje neke završne vrste koja bi sadržavala osobine svih onih što su jo j prethodile.

da i one doprinose po­ retku stvari. elementi se kombinuju. kao i kod Mopertuisa. bar onakve kakvu možemo posmatrati u liku čovjekova bića (56). Robinet). Priroda samo obiljem oblika uspijeva da stvori bića pravilnije i simetrični je or­ ganizacije« (57).KLASIFIKACIJA 211 ku sukcesije zato što naizmjenično preuzima sve moguće osobine (svaku vrijednost iz svih varijabla). a ne da ga narušavaju. Prema to­ me. ni vrijem e ni trajanje kroz raznovrsnost svojih sredina ne osiguravaju kontinuitet i specifičnost živih bića. po veličini.-B. Između ta dva krajnja slu­ čaja nalaze se svi mogućni stepeni kompleksnosti i kom­ binacije: kao ogromna serija pokušaja od kojih su neki istrajali u obliku konstantnih vrsta. da kontinuitet nije obezbijeđen m em orijom nego projektom. kao što su i same proizašle iz onih koje im prethode. i završne kom­ plikacije tog modela. Mali broj jednostavnih principa služi kao osnova za sva tijela«. skrivenog dublje od svake istorije. I one spremaju i obrazuju kombinacije koje ih prate. suk­ cesija i istorija za prirodu znače samo sredstvo pomoću koga ona registruje lanac beskrajnih varijacija. oni uglavnom vode glavnu riječ pri stvaranju minerala. po unutrašnjoj građi i po vanjskom liku daje vrste koje se dijele i ponovo dijele do beskraja prema novim rasporedima« (55). Čudovišta ne pripadaju nekoj drukčijoj »prirodi« ne­ go i same vrste: »Treba vjerovati da prividno najbizarnije form e pripadaju u suštini univerzalnom planu bića. sa ž. K od Robinea. »varijacija organa po broju. i da i one služe kao prelazni oblici između pojedinih vrsta. po finoći. na kontinuiranoj osnovi svih mogućih varijacija vri­ jem e zacrtava put na kome klima i geografija biraju privilegovane oblasti. Projektom komplek­ snog bića prema kome se orijentiše priroda polazeći od jed­ nostavnih elemenata koje sastavlja i uređuje malo pomalo: »N ajprije. iako nam ukazuju na drukčije fenomene. I tako redom do najslo­ ženijeg rasporeda za koji mi znamo. zatim »velelepnost pri­ rode« ne prestaje da se povećava sve do samih »bića koja se šetaju na površini zem lje«. da su to metamorfoze prototipa isto tako prirodne kao i druge. dok su neki bili uni­ šteni. U tom slučaju treba pretpostaviti. Sadržaj nije neka vidljiva brazda fundamentalne istorije u kojoj bi se živi 14 * .-B. određene za opstanak. napro­ tiv. N ije drukčija stvar ni sa obrnutim sistemom — proto­ tipa i završne vrste. Tako se čitav konti­ nuitet u prirodi proteže između apsolutno arhaičnog pro­ totipa. Robineom (J.

silaznim dijelom « (59). »Vrsta koja liči na ljudsko srce i koja je stoga nazvana A nthropocardit. Sadržaj prethodi vremenu. čovjekovu privremeno završenu figuru? Po tome što je napustila na svom putu hiljade oblika koji obilježa­ vaju njen rudimentarni model. može prepoznati da priroda nije prestala da ocrtava. isto je tako nuž­ no grananje čudovišta osuđenih na smrt da bismo se mog­ li vratiti od kontinuiteta ka tabeli kroz jednu vremen­ sku seriju. Ako zaista treba da vrije­ me. neprekinut žubor prirode. vulkani i ra­ zoreni kontinenti pomućuju u prostoru našeg svakidašnjeg iskustva. haotično i ispresijecano iskustvo. ona zanemaruje i pušta da iščezne. On je uslov vremena. prođe — ili je već prošlo — čita­ vom površinom sadržaja prirode. počev od prvobitnog prototipa. zaslužuje posebnu pažnju. u drugom smislu treba ga čitati kao prividnu aberaciju oblika za našu teoriju. koje je ograničeno. Drugim riječima.. Čudovište i fosil igraju vrlo preciznu ulogu u toj kon­ figuraciji. Druga posljedica: tokom takve istorije znaci kontinui­ teta spadaju u red sličnosti. I kao što je geološka katastrofa bila nužna da bi se od taksinomijske tabele m oglo preći ka kontinuitetu kroz jedno zbrkano. sa svojom dvostrukom prirodom životinje i minerala. Zadržala je oblik maksimalno sličan srcu. treba dopustiti da je zna­ tan broj mogućih varijacija zaobiđen. Prije svega neop­ hodnost da uvedemo čudovišta — koja su. na prim jer. a zatim izbrisan. ono što u jednom smislu tre­ ba čitati kao dramu zem lje i vode. Na osnovu snage sadržaja koju ima priroda. živi oblici će doživ­ jeti sve moguće m etam orfoze a iza sebe će ostaviti samo tragove sličnosti.212 RIJECI I STVARI princip borio sa prom jenljivom sredinom. Pošto tu teoriju ne definiše nikakav odnos m iljea i organizma (58). Fosil. označava privilegovano m je­ sto za sličnost koju zahtijeva istoričar. čudovište je panj specifikaci­ . Njena supstanca je kao kamen iznutra.. Ču­ dovište obezbjeđuje kontinuitet koji potopi. Po čemu se. kao buka iz du­ bine. Iz lijevog dijela vidi se kako izlazi ogranak velike arterije sa svojim do­ njim. ču­ dovište ispoljava razliku (ova je još bez zakonitosti i bez tačno definisane strukture). Vidi se ogranak šuplje vene sa jednim dijelom njenih račvi. Iz toga proizilaze dvije posljedice. dok je prostor taksinom ije snažno razbija. U odnosu na njega istorija može igrati samo negativnu ulogu: ona izabira i ostavlja da preživi.

Između tabele i kontinuiteta oni obrazuju sjenovitu i mo­ bilnu oblast u kojoj je ono što analiza definiše kao iden­ tičnost samo nijema analogija. a zatim osobinu. ali u tvrdoglavom hodu istorije označava samo podvr­ stu. N i komunikacija koncepta. ili prestanak nekog modela koji. on označava kao neku kvaziosobinu u istorijskom pomjeranju. samo je slobodna i slučaj­ na varijacija. A li »istoriju prirode« je nemoguće m isliti kroz »prirodnu istoriju«. ali zau­ stavljen od samog začetka. i dru­ gih istraživanja pored napora za klasifikovanjem. međutim. bilo je u toj oblasti. u neizvjesnosti svojih slič­ nosti. on postoji kao daleka i bliska forma identičnosti. Bez sumnje. koje saznanje o bićima tako usmje­ rava da ih je mogućno predstaviti i u sistemu imena. u tolikoj m jeri je va­ žan da nastojanje može dobiti samo posredničko mjesto odmjereno samim zahtjevima cjeline. Taj apriorizam nije . epistemološki raspored. Fosil je ono što zadržava sličnosti kroz sve derivacije kroz koje je prošla priroda. V I I GOVOR PRIRODE Teorija istorije prirode ne može se odvojiti od teorije jezika. I to bilo kao zbir nezgoda koje su strane čovjeku i koje ga pogađaju jedino spol ja. i drugih analiza osim analize identičnosti razlika. podsjeća na izvornu tvrdoglavost identičnosti. koji je omogućavao sve bor­ be m išljenja čije su one bile predmet. suš­ tinski raspored znanja. treba da bude opro­ ban i u susjednom domenu.KLASIFIKACIJA 213 ja. U pitanju je. pošto je »uspio« na jednoj strani. koju sada zovemo život. Ali sve su se one oslanjale na neku vrstu istorijskog apriorizma koji im je dozvoljavao njihovo grananje. I tako. Čudovište i fosil su samo unazad okrenuta projekcija onih razlika i onih identičnosti koje za taksinom iju definišu najprije strukturu. a fosil. N ije riječ ni o nekoj opštijoj racionalnosti koja bi nametnula identične form e za razmi­ šljanje o gramatici i taksinomiji. koji je prim jetljiv jedino na ivi­ cama tabele — na marginama koje se zanemaruju. naime. a ono što definiše kao kon­ stantnu razliku koja jo j pripada. A ipak nije u pitanju međusobno preuzimanje meto­ da. zacrtali na tabeli i u kontinuitetu. na osnovi kontinuiteta čudovište obrazlaže u obliku kari­ kature genezu razlika. bilo kao pokret stalno započinjan. Zato se ono i ja vlja kao nužni prelaz između tabele i kontinuiteta.

to je postojanje same istorije pri­ rode: organizacija izvjesnog vidljivog područja kao domena znanja. manje ili više budna pažnja — sve je to uslovilo stvaranje stotinu . prenošenju nasljednih osobina kroz generacije. ako pod tim treba podrazumijevati istorijski profil spekulacije. budući da je možemo opisati i rasporediti. potrebe ili strasti. A li istorija pri­ rode. predrasude. Ona konstituiše čitav domen em pirije. kontinuitetu. On nije form iran ni od iz­ vjesnog stepena saznanja koje se na taložilo u toku prošlih vi jeko va. stvara zna­ kove na osnovu njih i. najzad. bila zasnovana istraživanja i rasprave o postojanju rodova. I univerzal­ no valjan. može i treba da postoji kao jezik nezavisan od sva­ kog drugog samo ako je dobro stvoren jezik. stabilnosti vrsta. Taj apriorizam je ono što u nekoj epohi krči sebi polje mogu­ ćeg znanja u našem iskustvu. može naći svoje mjesto. konstituisanje sistema susjedstva u kome svaka jedinka. razlikuje je od onog što mi od X I X vije­ ka nazivamo biologijom . artikulacija. Klasifikacija i govor nalaze svoje porijeklo u tom istom prostoru koji predstava otvara u sebi. što svakidašnji pogled naoružava te­ orijskom snagom i definiše uslove pod kojim a se o stvari­ ma može istinito govoriti. Ono što je povezuje sa teorijam a jezika. koji fiksira njihove zajedničke elemente. vjerovanja ili važnih teorijskih ubjeđenja. definisanje četiri varijabla deskripcije. Ona u klasicističkoj misli igra određenu kritičku ulogu. nameće im određena imena. Istorija prirode u klasi­ cizmu ne odgovara prostom i pukom otkriću novog objek­ ta radoznalosti: ona pokriva seriju kompleksnih operacija koje u skup predstava unose mogućnost jednog nepromjen­ ljivo g reda. Istorija prirode je savremena jeziku: ona je na istom nivou kao i spontani nivo koji analizira predstave sjeća­ nja. označavarnje i derivaci­ ja ) ostavljaju između sebe otvorene šupljine: pojedinačna iskustva. refleksiji. u X V I I I vijeku. Istorijski apriorizam na kome su. što definiše način postojanja bića koja se javljaju. On nije determinisan ni onim što se zove mentalitet ili »okvir m išljenja« neke epohe. a koje služi kao oslonac za manje ili više brz i ravnomjeran napredak racionalnosti. U spontanom i »loše napravljenom « jeziku če­ tiri elementa (rečenica. navike. je r je ona izložena vremenu. bez obzira kakva je.214 RIJECI I STVARI konstituisan na konstantnim problemima koje konkretni fenomeni ne bi prestali da predstavljaju kao zagonetke iza­ zovne za čovjekovu radoznalost. m emoriji.

Taj continuum. U jeziku je funkcija glagola univerzalna i prazna. duša nauke. nego zato što on opravdava svaki jezik. priroda treba da bude zaista podložna zakonu kontinuiteta. Tamo gdje jezik zahtijeva sličnost utisaka. a to ime podsjeća na sva saznanja stečena tokom vre­ mena o tijelu koje je dobilo svoje ime. ona­ kva kakvu utvrđuje istorija prirode. A li to suštinsko imenovanje — taj prelaz od vidljive strukture ka taksinomijskoj osobini — upućuje nas na veo­ ma skup zahtjev. kada neka predstava nekom nejasnom ili slabo uočenom podudarnošću priziva drugu i omogućava da se . Tako se u krajnjoj konfuziji otkriva veličanstveni poredak prirode« (60). Kontinuitet prirode daje priliku m em oriji da dođe do izražaja. u šupljini iz­ među deskripcije i rasporeda. omogućava da se is­ tovremeno obilježi jedinka i da se situira u jedan prostor općenitosti što se međusobno prepliću. Istorija pri­ rode grupiše te dvije funkcije u jedinstvenu strukturu koja artikuliše jedne prema drugim sve varijable koji se mogu pripisati biću. da bi sačinio i ispu­ nio figuru koja ide od monotone funkcije glagola biti do derivacije i ukupnosti retoričkog prostora. Tako se iznad po­ vršine svakodnevnih riječi diže građevina jezika »drugog stepena« u kojoj najzad vladaju tačni nazivi riječi: »M eto­ da. I dok je u jeziku označavanje. Ona sa­ mo propisuje najopštiji oblik rečenice i u okviru tog ob­ lika imenice aktiviraju svoj sistem artikulacije.KLASIFIKACIJA 215 različitih jezika. koji se ukazuje u okviru samog imenovanja. zamišljen je prije samog je­ zika i kao njegov uslov. potrebna je sa­ mo imaginacija: to jest neposredne sličnosti. izloženo slučaju derivacija ko­ je daju opseg i širinu zajedničkim imenicama. da bi taksinomija bila moguća. osobina. označava na prvi pogled bilo koje tijelo prirode na taj način što to tijelo iskazuje sebi svojstveno ime. i to u svojoj cjelini. klasifikacija zahtijeva princip najsitnije razlike između stvari. koji se ne razlikuju samo po obliku riječi. to jest ako deskriptivna tačnost od svake rečenice stvara konstantan presjek realnosti (ako se uvijek predstavi može pripisati ono što se artikuliše u govoru) i ako označavanje svakog bića punopravno od­ ređuje mjesto koje ono zauzima u opštem poretku cjeline. nego prije svega po načinu na koji te riječi odslikavaju predstavu. I ne zato što može zasnovati je ­ dan dobro načinjen jezik. Istorija prirode može postati dobro napravljen jezik ako je igra zatvorena. Spontanom jeziku. Naprotiv. u svom in­ dividualnom funkcionisanju.

ishrana (upijanjem hrane).216 RIJECI I STVARI i jednoj i drugoj pripiše proizvoljan znak zajedničke ime­ nice. stalno prisutna pre­ ko te mreže po kojoj se ona potčinjava znanju. ali postaje vidljiva tek kad je prožme jezik. prisustvo kapilara. a da se to nije ni znalo. dopu­ štajući poređenja. dvosmisleno m jesto na kome se narušen ali uporan kontinuitet prirode spajao sa praznim ali pažljivim kontinuitetom svijesti. ne bi bilo mjesta ni za najsitniju riječ. koje rastu i koje su sposobne da primaju osjećaje. Do kraja X V I I I vi­ jeka život zaista ne postoji. onda se*go­ vori samo o osobini — u taksinomijskom značenju riječi — u univerzalnoj raspodjeli bića. ali ne i pokret i osjetljivost. Tako je radio Line kad je utvrđivao kriterije života ovim redom: raiđanje (pom o­ ću sjemena ili pupoljka). Postoje samo živa bića. kritikuje. Život je klasifikatorska kategori­ . Da bi se stvorila velika tabela vrsta. Ako sa Mopertuisom definišemo život mobilnošću i srodničkim vezama koje privlače elemente između sebe i održavaju ih vezanim. Imaginacija (ona koja. unutrašnja cirkulacija tečnosti. Stoga se sigurno istorija prirode u epohi klasicizma nije mogla konstituisati kao biologija. omogućava jezik ) je stvarala. koja bi bez tih imena ostala nije­ ma i nevidljiva. Što se tiče života i praga koji on diže između živog i neživog. i. Ako pak život definišemo kao kompleksnu osobinu. onda mu moramo naći više mjesto na skali. životinje. Obično se stvari po pri­ rodi dijele na tri klase: minerale. kojim a se priznaje rast. epiderme i duplji (62). blista daleko iza njih. Ono što je za imaginaciju značilo bukvalnu sličnost samo je nejasan i nemotivisan trag široke neprekinute os­ nove identičnosti i razlika. žlijezda. najzad. bo­ lesti. Ona su svrstana u jednu ili više klasa koje obuhvataju sve stva­ ri na svijetu: i ako se može govoriti o životu. rodova i klasa. trebalo je da is to rija 1 prirode upotrijebi. ponovo form ira jezik čiji je uslov postojanja ležao upravo u tom sadržaiu. onda ga mo­ ramo svrstati među najjednostavnije čestice materije. biljke. koje se spontano premještaju u prostoru (61). Stvari i riječi su rigorozno izukrštane: priroda se odaje samo kroz mrežu imenovanja i ona. Život ne obilježava vid ljiv prag iza koga se zahtije­ vaju novi oblici znanja. sta­ renje. sve stvari mogu biti razvrstane prema toj skali. Na taj način ne bi uopšte bilo mo­ gućno govoriti. da u osnovi stvari — prije svake predstave — priroda nije održavala kontinuitet. smrt. vanjski pokreti. klasifikuje.

Istorija prirode je smještena istovremeno i prije i poslije jezika. o odnosima između percep­ cije sličnosti i vrijednosti koncepta. kao i metali. o vrijednosti opštih i apstraktnih ideja. dakle. je r je u suštini ona samo koncentrisana upotreba jezika i krajnji cilj jo j je da stvarima utvrdi prava imena. Poznavati prirodu znači. ona razbija svakodnevni jezik. ukrštena s jednom teorijom riječi. ali vezano za oblik od­ ređenog znanja. nalaze se na toj neizvjesnoj granici na kojoj ne znamo da li treba govoriti o životu ili ne. Stoga istoriju prirode. U doba klasicizma —■ o tome svjedoče Lok i Line. istinski jezik koji će otkriti pod kakvim uslovima je moguć svaki jezik i u kojim gra­ nicama se prostire domen njegove validnosti. ali on je prvenstveno kritičke prirode. odnos. u stvari. ali zato da bi otkrila njegov osnov. Zato ono nije ni moglo dobiti autonomiju i vrijednost radikalne upitnosti: ono n ije prestalo da se kreće u domenu gdje je bilo govora o sličnosti. sa kriterijim a koje čovjek nak­ nadno utvrđuje. u stvari. Kao što je zaokret vezan i za svijet biljaka i životinja. da­ kle. podložna je izvjesnim nepreciznostima čim pokušamo da jo j odredimo granice. i fosili. o snazi ima­ ginacije. onakvu kakva se razvila u epo­ hi klasicizma. I kao sve druge. zatim ih imenuje« (64). ali samo zato da bi ga ponovo form irala i otkrila ono što ga čini mogućnim kroz bukvalne sličnosti koje zapaža mašta. čovjek koji raspolaže strukturiranim područjem vizuelnog i karakterističnom denominacijom. Bifon i Hjum — kritičko . Ali gra­ nica između živog i neživog n ije nikad presudan problem (63). graditi na osnovu jezika jedan drugi. ukratko. čak ni nejasnu ni mucavu. Prirodoslovac je.KLASIFIKACIJA 217 ja. K ritičko pi­ tanje postojalo je i u X V I II vijeku. o prirodi i ljudskoj prirodi. Ali i obrnuto. Kao što kaže Line. ona ga kritikuje. Ako ga obnavlja i želi da ga usavrši. figuri. prirodoslovac — onaj koga on na­ ziva Historiens naturalis — »razlikuje pogledom dijelove prirodnih tijela i opisuje ih prema broju. položaju i proporciji. to je stoga što nastoji da dopre do njegova izvora. On ne raspolaže životom. Ona je. Između jezika i teo­ rije prirode postoji. ona je sva u prostoru jezika. Ona prekoračuje svakidašnji rje­ čnik koji jo j služi kao neposredni oslonac i preko njega traži ono čime je konstituisan njegov razlog postojanja. ne treba vezivati za filozofiju života. relativna kao i sve druge.

Ovo »izm iče« — znači dvije stvari: život postaje predmet saznanja kao i ostalo. Kant. Ali. Ali on se i odupire toj kritičkoj jurisdikciji. ono se zanima za samu mogućnost svakog saznanja. koju sad sam preuzima i u svoje im e je prenosi na svaki mogućni oblik saznanja. . Život izmi­ če onom kritičkom odnosu koji je u X V I I I vijeku bio kon­ stitutivni elemenat znanja o prirodi. S jedne strane. Ono je na taj način potpuno generalizovano. u isto doba. Tako se u isti mah kritičko pitanje premješta sa koncepta na sud. život dobija svoju autonomiju u odnosu na koncepte klasifikacije. tamo gdje je trebalo uspostaviti odnose identič­ nosti i razlika na neprekinutoj osnovi sličnosti. sa nominalne arti­ kulacije na samu rečenicu i glagol biti koji je stvara. Dok je Hjumu problem kauzalnosti poslužio kao povod da postavi uopšteno pita­ nje o sličnostima (65).218 RIJECI I STVARI pitanje je pitanje osnovanosti sličnosti i postojanja ro­ dova. kritika se pom jera i od­ vaja od tla na kome je rođena. izvrće pitanje. sa po­ stojanja roda (dobijenog pomoću analize predstava) na mogućnost međusobnog povezivanja predstava. sa prava imenovanja na osnovanost pripisivanja. i kao takav podložan jte svakoj kritici uopšte. K rajem X V I II vijeka javiće se nova konfiguracija koja će za m odem e oči definitivno zamutiti stari prostor istorije prirode. izdvajajući kauzalnost. Umjesto da vrijedi samo povodom odnosa između prirode i ljudske prirode. s druge strane. kritička misao i filo zofija života nalaze u situaciji nado vezivanja i međusobnog osporavanja. on formuliše obrnut problem o sintezi različitog. od Kanta do Diltaja (D ilthey) i Bergsona. Tako se tokom čitavog X IX vijeka.

U pitanju je prije jedan opšti domen. uz izvjesnu analogiju). Taj . Nasuprot tome. ekonom ije zasnovane na proizvodnji ili radu. ni političke ekonomije. Nepotrebno je analizirati i njene raznovrsne koncepte (čak. nema ni filologije. Postoji samo istorija prirode i opšta gramatika. ne vodeći računa o sistemu u kome oni dobijaju svoje pozitivne odlike. to jest. Nema. ci­ jeni. interesu. pojm ove o vrijednosti. prometu.domen — osnov i predmet »ekonom ije« u periodu klasicizma — bio je domen bogatstva. Stoga treba izbjegavati svako retrospektivno čitanje k o je bi klasičnoj analizi bogatstva pridavalo samo naknad­ . u X V I I i X V I I I vijeku postoji pojam koji nam je ostao blizak iako je za nas izgubio svoju prvobitnu preciznost. ako njihovo ime kasnije nastavlja da živi. je r on zapravo i ne zauzima m jesto u okviru sistema ekonomskih koncepata koje bi mogao djelim ično pom je­ riti oduzimajući im pri tome nešto od njihovog smisla i njihova uticaja.GLAVA SESTA RAZMJENA I A N A L IZ A BOGATSTVA U doba klasicizma nema ni života ni nauke o životu. Nepotrebno je da ovim povodom postav­ ljam o pitanja koja proizilaze iz ekonom ije drukčijeg tipa. koherentan i dobro stratifikovan sloj koji obuhvata. jer na planu znanja proizvodnja nije postoj Eda. na prim jer. trgovini. i naročito. Uz to i ne postoji pravi »pojam « o kome bi trebalo govo­ riti. T o bi isto bilo kao kad bismo h tjeli analizirati lineovski rod izvan istorije prirode ili teoriju vremena kod Bozea ne vodeći računa o činjenici da je opšta gramatika bila istorijski uslov za sam nastanak takve teorije. renti. kao niz parcijalnih elemenata. takođe.

iako ne pro­ izvoljni. Ta­ ko je uočen i veliki »paradoks vrijednosti« suprotstavlja­ njem nekorisne skupoće dijamanta sa jeftinoćom Vode. malo po­ malo. Kantijona (Cantillon). Galijanija. Graslena i Tirgoa). a Ž. nešto diskretnije. Rikardo je istaknuo ulogu kapitala. Se nekoliko fundamentalnih zakona tržišne privrede. istoričari ideja imaju običaj da upravo tako restituišu zagonetni nastanak tog znanja koje se u zapadnoj misli pojavilo sasvim naoružano i već opasno u doba Rikarda i Ž. bez koje ne možemo živjeti (mogućno je da takav problem na­ đemo formulisan i kod G alijanija).-B. Ali. nakon kraha iz 1720. Oni smatraju da je na­ učna ekonomija bila zadugo onemogućena čisto moralnom problematikom profita i rente (teorija prave cijene. Tako se počela prida­ vati važnost opštoj teoriji korisnog (predskazujući teorije Dževensa (Jevons) i Mengera (M enger). zatim sistematskom konfuzijom između novca i bogatstva. Say).220 RIJECI I STVARI no jedinstvo političke ekonom ije koja se upravo konstituiše. Sea (J. Boagijber (Boisguillebert) i naročito Lo (L a w ). najzad — i evo nas do fiziokrata — započele su analize me­ hanizma proizvodnje. Loka. Tako je od dijelova i elemenata po­ litička ekonomija formulisala svoje osnovne teme do onog trenutka kada je — okrenuvši u drugom pravcu svoje ana­ lize procesa proizvodnje — Adam Smit iznio na svjetlo dana tvrdnju o rastućoj podjeli rada.-B. koji su u Francusku prenijeli Boagijber i Kene). vrijednosti i tržišne cijene: je­ dan od glavnih krivaca i jedna od najeklatantnijih mani­ festacija te asimilacije bio je merkantilizam. karakter (i to tokom duge diskusije između metalista i antimetalista: među prve možemo ubrojiti Čajlda (Child). Petija (P etty). Ipak. zatim. . koja je skicirana kod Galijanija. Shvaćen je i značaj vi­ sokih cijena za razvitak trgovine (to je »Beherov (Becher) princip«.-B. tako se počela praviti razlika — a to je zasluga Kantijona — između teo­ rije o prom etnoj cijeni i teorije o stvarnoj vrijednosti. Monteskje i M elon). Od tog vremena politička ekonom ija je počela da postoji zajedno sa svojim vlastitim predmetom i svojom unutrašnjom koherentnošću. X V I II vijek je utvrdio bitne distinkcije i zacrtao neke od velikih problema koje pozitivna ekonom ija nije pre­ stala da i dalje tretira uz pomoć odgovarajućih instrume­ nata: novac je pronašao svoj konvencionalni. u druge spadaju Barbon (Barbon). prav­ danje ili osuda interesa).

bankarska praksa.RAZMJENA 221 Zaista. Petija i Kantijona. cijena. zatim merkantilističke m jere i iskustvo Loa i njegov krah imaju istu arheo­ lošku podlogu kao i teorija Davancatija (Davanzatti). sve se može razvijati. cijena. Ali ako i možemo suprotstaviti praksu čistoj speku­ laciji. vrijednosti i trgovine ako ne iznesemo na vidjelo domen bogatstva koji predstavlja mjesto njiho­ vog simultanog postojanja i djelovanja. donijela Skupština triju staleža. kao ni suprotnost između sistema i metoda ili između »fiksizm a« i »evolucije«. nego čije su nužnosti potpuno iste kao i za apstraktne teorije ili spekulacije koje su prividno lišene odnosa prema stvarnosti. I kao što se može shvatiti teorija glagola i imenice. M onetam a reform a koju je 1575. vrijednost. Svi oni počivaju na određenom znanju: znanju koje se ne ispoljava samo za sebe u obliku govora. analiza jezika akcije. i jedna i druga ipak se oslanjaju na isto suštinsko poznavanje. nego na osnovu starog i opšteg epistemološkog rasporeda. pojm ovi kao: novac. T o je stoga što je refleksija o novcu. . Reform a novca. Stoga tim suštin­ skim nužnostima treba dati riječ. isto tako je nemogućno pronaći nužnu vezu koja povezuje ana­ lizu novca. i u određenom trenutku. Butrua (Bouteroue). Bilo da je u pitanju znanje koje se ispoljava u okviru teorije ili koje je uključeno u određenu praksu. »Analiza bogat­ stva« znači za ekonomiju isto što i opšta gramatika za fi­ lologiju ili istorija prirode za biologiju. pro­ met i tržište nisu bili razmatrani u X V I I i X V I II vijeku na osnovu mogućeg značenja u budućnosti. karakterizacija ili taksinomija. korjenova i njihove derivacije a da se ne pozovemo — putem opšte gramatike — na onu arheološku mrežu koja ih čini mo­ gućnim i nužnim. U jednoj kul­ turi. trgovini i razmjeni vezana za određenu praksu i instituci­ je. održati se ili iščeznuti prema vlastitim oblicima. trgovina — sve to može biti racionalizovano. i kao što se ne može razumjeti — bez omeđavanja domena istorije prirode — šta je deskripcija. postoji samo jedna epistemè koja definiše uslove nastanka svakog znanja. Svakako analiza bogatstva nije konstituisana prema istim odstupanjima ni istom ritmu kao opšta gramatika ili istorija prirode.

takođe. Vrijednost novca treba da bude usaglašena sa metalnom masom koju sadrži. univerzalno čitljivo. Pitanje cijena odnosi se na apsolutni ili relativni karakter poskupljenja životnih namirnica i na posljedice koje su na cijene ostavljale sukcesivne devalvacije ili priliv američkog metala. Da bi m ogli izražavati cijene. i kao što su oznake živih bića bile ispi­ sane na njihovim tijelim a kako bi se mogle uočiti. odnosa cijena između različitih metala u upo­ trebi. A li te dvije serije problema bile su vezane je r se metal javljao kao znak koji m jeri bogatstvo samo utoliko što je i sam predstavljao bogatstvo. bar jedno vrijem e. moneta postaje prava m jera samo kad njena jedinica postane stvarnost i kad se na nju ne može pozvati bilo koja roba. to je stoga što je i sam bio realna oz­ naka. ako za podlogu ima stvar s kojom se može računati i ako se može uporediti sa raznovrsnošću stvari koje želim o m je­ riti: tako je. korisni i poželjni. U tom smislu X V I vijek se vraća teoriji koja je bila.222 RIJECI I STVARI I I NOVAC I CIJENA U X V I vijeku ekonomska misao je ograničena — ili gotovo ograničena — na problem cijena i monetarne supstance. to jest da posta­ . Problem monetarne supstance jeste pro­ blem etalona. U m aterijalnoj realnosti novca udružuju se njegove dvije komponente kao zajednička m jera između raznih roba i kao supstancija u mehanizmu razmjene. priznata od svih i vrijedna na svakom mjestu. da sve te od­ like budu stabilne kako bi oznaka koju potvrđuju postala pravo obilježje. da mu iz­ m ijeni stopu. Trebalo je. problem nesklada između težine novca i njegove no­ minalne vrijednosti. što je činilo osnov svake refleksije o bogatstvu od K opem ika do Bodena i Davancatija. I kao što su riječi imale istu stvarnost kao i ono o čemu su govorile. Otuda korelacija izm e­ đu problema cijena i prirode novca. kaže Kopem ik.949 m ) i ga­ lon (13 1) kao materijalna jedinica za dužinu i zapreminu (1). i sami su morali biti dragocjeni. Ako je mogao označavati. da oduzme vrijednost određenoj valuti ili bilo kom drugom metalu. tako su i znaci koji su obilježavali bogatstvo i m jerili vrijednosti m orali imati neko realno obilježje. i nastao hvat (1. Prema tome. Ta m jera je stabilna. Trebalo je da budu rijetki. prihvaćena u sred­ njem vijeku i koja je ostavljala vladaru — ili narodnoj v o lji — pravo da utvrdi valor impositus novca.

Znak kojim . Stoga bi trebalo da se vrijednost novca koji je u prometu utvrdi »prema pro­ cjeni metala koji sadrži«. Ipak. N ije poznato da li je tekst Compendious-a. i 1559. nakon serije »pretjeranih povećanja« (devalvacija) između 1544. moneta je bila tačno odmjerena je r je ozna­ čavala samo mogućnost tipiziranja bogatstva na bazi nje­ gove vlastite materijalne stvarnosti. Isto tako i u Francuskoj Skupština triju staleža iz 1575. Tako je moneta tipizirana prema njenoj metalnoj težini. uz veće postojeće definicije težine i nominalne vrijed­ nosti: taj dopunski odnos skrivao je pred slabo obaviješte­ nim smisao monetarnih manipulacija).RAZMJENA 223 ne ono što je nekad bila dok vladari ne bijahu utisnuli svoj lik i pečat na metalne medaljone. a sukobi su dobili svoj pun opseg. Od tog trenutka »ni ba­ kar. ali koji je sigurno postojao i kružio kao rukopis tridesetak godina ranije. Cilj je bio da se monetarni znaci svedu na njihovu mjernu tačnost: nominalna vrijednost obilježena na novcu treba da odgovara kvantitetu metala koji je izabran kao étalon. U tom smislu anonimni autor djela Compendious zahtije­ vao je da »sva tekuća valuta nestane nakon određenog vre­ mena«. sigurno je da. pre­ ma istoj vrijednosti. ni srebro nisu smatrani monetom. jer su »pretjerana povećavanja« nominalne vrijed­ nosti odavna izmijenila funkcije mjere. koje je očuvalo svoju osloboditeljsku vri­ jednost. proklamacija iz marta 1561. tako će moneti biti vraćena njena stara stopa i njena valjanost« (3). m o­ neta u tom slučaju označava samo svoju mjernu vrijednost. što se tiče nove valute. istoj težini i istim oznakama. ona će dobiti nominalnu vrijednost prema svojoj vlastitoj težini: »od tog trenutka biće u opticaju i stara i nova valuta. nego su bili procjenjivani prema njihovoj težini« (2). Više se nije isticala vrijednost proizvoljnih znakova kao realno obi­ lježje novca. ali je izgubilo pravo neprikosnovenosti. Na toj epistemološkoj osnovi u X V I vijeku bile su iz­ vršene sve reforme. »smanjuje« nomi­ nalnu vrijednost monete i svodi je na količinu metala koju sadrži. zahtijeva i dobija ukidanje računskih jedinica (k o je uvode i treću definiciju monete čisto aritmetičkog karakte­ ra. ukaz od septembra 1577. utvrđuje zlatnik i kao stvarnu jedinicu i kao računsku jedinicu i nalaže potčinjavanje zlatu svih drugih metala — posebno srebra. ni zlato. irispirisao monetarnu po­ litiku pod vlašću kraljice Elizabete. koji nije bio objavljen prije 1581.

224 RIJECI I STVARI je obilježena — valor impositus — predstavlja samo tačno i providno obilježje m jere koju sadrži. Ali u isto vrijem e dok se takvo vraćanje zahtijeva. Ali počev od' te identifikacije uloge monete i me­ talne mase. Postoji. Sada je. a danas vrijedi pedeset. dok povećanje cijena može biti samo prouzro­ kovano povećanjem nominalnih vrijednosti koje u sebi nosi ista metalna masa. Na taj način »ništa ne poskupljuje«: po­ što je jedan zlatnik vrijedio dvadeset turskih (prem a gra­ du Turu. nego u tome što manje primamo zlata i čistog srebra nego što smo na­ vikli«. koji su poznavali i Kopernik (5) i autor djela Compendious (6). činjenica je da se u opticaju nalazi moneta koja je slabijeg kvaliteta. dakle. . izvjestan broj fenomena svojstvenih moneti-znaku izbija na vidjelo dana i možda definitivno kom prom ituje ulogu monete. Boden je nešto kasnije (8) konstatovao povećanje metalne mase uvezene iz N ovog Svijeta. prim. za istu robu trebalo dati veću količinu metala. koja je ne­ kad koštala četiri livre. pa prema tome i realno poskupljenje robe. Maletroa (M alestroit) je prim ijetio (7) da. ima svoju cijenu.) sua pod Filipom V I. Jer su vladari. dok se metalni novac velike plemenitosti krije i povlači iz pro­ meta: to se zove Grešemov (Gresham) zakon (4 ). a ponekad i izvršava. kovali novac u sve većoj količini i sve boljeg kvaliteta. a moneta je po svojoj prirodi konstan­ tan uzorak. i odnos između monetarnih činjenica i kre­ tanja cijena: na taj način moneta je postala roba kao i ostale — ne apsolutni uzorak svih ekvivalentnosti nego sredstvo čija se moć razmjene i. uprkos prividu. vrijed i danas deset livri. Za istu količinu žita daje se ista koli­ čina zlata i srebra. prema tome. »obilje onoga što daje vrijednost i cijenu stvarima«. zatim. dakle. lako se može shvatiti da i moneta postaje pod­ ložna istim promjenama kao i svaka druga roba. potrebno je da unča (1. »Poskup­ ljen je se ne sastoji u tome što više dajemo. posjedujući ili dobijajući od pojedinaca sve veće količine šipki plemenitog metala.188 m ) sukna. I ako je Maletroa implicitno dopuštao da količina i prodajna vrijed­ nost metala ostaje stabilna. vrijednost supstituisanja u razmjeni m ijenja prema svojoj većoj ili manjoj učestalosti: i moneta. prev. Povećanje cijena izazvano je »važnim uzrokom i gotovo jedinim koji niko do sada nije dodirnuo«: to je »obilje zlata i srebra«. Prije svega. u X V I I vijeku nije dolazilo do povećanja cijena: roba je uvi­ jek ono što jeste.

toliko ljudi. isto tako je trebalo uspostaviti određen odnos između metala i robe koji bi. a kupovna moć monete označava samo prodajnu vrijednost metala. koja ga determiniše i čini sigurnim i prihvatljivim za sve. kad je odredilo da biljke rastu i da se životinje množe. I kao što je odnos mikrokozma i makrokozma bio neophodan da se zaustavi beskrajno osciliranje između sličnosti i znaka. toliko stvari. u krajnjoj liniji. trebalo bi sa samog neba ili sa nekog veoma visokog opservatorija posmatrati stvari koje postoje i koje nastaju na zemlji. ili pak njihove slike koje se odražavaju u nebu kao u vjernom ogledalu. Tada bismo odbacili naše računice i rekli: na zem lji ima toliko zlata. zahtijevale znakove. ima reversibilan karakter i mogućno je pročitati je na dva na­ čina: ona upućuje na količinu metala koja je konstantna m jera (tako je dešifruje M aletroa). prom jenljive količine i cijene. Taj odnos utvrdilo je proviđenje kad je u zemljinoj utrobi stvorilo rudnike zlata i srebra i kad ih je po­ stepeno otkrilo ljudima. Oznaka kojim je obilježen novac. da bi se mogle prepozna­ ti. Između svih stvari koje čovjeku mogu trebati ili koje on želi i svjetlucavih žica metalne rude postoji apsolutna saglasnost. Ovdje. na osnovu nagodbe koju su sklopili ljudi. »sve zemaljske stvari učinila dobrim. »Priroda je«. . jasno je da je ista epistemè kontrolisala za vri­ jem e renesanse i znanje o prirodi i razmišljanje ili praksu koji se odnose na novac. Ako dopustimo da razmjena u sistemu potreba odgovara sličnosti u sistemu saznanja. ali ona upućuje i na robu. Da bismo Svakim danom konstatovali pravilo i matematičke proporcije koje stvari održavaju između sebe i sa zlatom. Znakovi su tada bili konstituisani na osnovu sličnosti koje su. u . vri­ jedi koliko i sve zlato koje se izrađuje. Svi ljudi stoga žele sve da bi zadobili sve stva ri. kaže Davancati. omo­ gućavao da se fiksira cjelokupna prodajna vrijednost ple­ menitih metala i da se tako definitivno tipiziraju cijene svih roba.. monetarni znak ne može definisati svoju prometnu vrijednost i može se oslanjati kao oznaka jedino na metalnu masu koja definiše svoju vrijednost među ostalim robama. toliko potreba. Tu se susrećemo sa rasporedom koji je analogan rasporedu karakterističnom za opšti poredak znakova u X V I vijeku. međutim. opet. zbir svih ovih stvari.RAZMJENA 225 I sam étalon ekvivalentnosti uvučen je u sistem raz­ mjene. to jest metal (tako čitamo kod Bodena).

Ono što su bili p ro ro ci u neodređenoj igri sličnosti i znakova. oslanjaju se na crno. okrenute su prema savršenstvu neba. nije da­ to čovjeku. toliko će vrijediti zlata« (9 ). udru­ žuju se tri funkcije — Basileus. Taj iscrp­ ni nebeski račun niko ne može napraviti osim Boga: ra­ čun odgovara onoj drugoj procjeni koja dovodi u vezu svaki elemenat mikrokozma sa makrokozmom. T o je svjetlucanje dvosmisleno je r u dubini zem lje kopira onog koji pjeva na kraju noći: to je svjetlucanje kao izokrenuto obećanje sre­ će. kako međusobno povezuje obe­ ćanja. kao što. dakle. pošto upravljaju saznanjem. Oznake sličnosti.226 RIJECI I STVARI kolikoj m jeri stvari zadovoljavaju potrebe. znaci razmjene. a pošto metal liči na zvijezde. Vidim o. to su postali trgovci u otvorenoj igri razmjene i monete. že­ ljo m i cijenom. tolika će biti i njihova vrijednost. gdje ono postaje svemoćno. u obrnutom smjeru. pošto zadovoljavaju želje. s tom je ­ dinom razlikom što ova posljednja povezuje zemaljsko sa nebeskim i polazi od stvari. gotovo božansko. on usaglašava stvari ko­ je se rađaju u čovjekovim rukama sa trezorim a zakopanim još od stvaranja svijeta. nebeski račun. Na ivici zna­ nja. u X V I vijeku. I refleksija o bogatstvu dobij a oblik duboke spekulacije o kozmosu. opasno i prokleto svjetlucanje metala. kako omogućava teorijsku i praktičnu spekulaciju o metalima. želje i saznanja na isti način na koji se podudaraju i približuju tajni afiniteti metala i zvijezda. pomoću božanskog saznanja ili onog koje se može steći sa nekog »uzdignutog opservatorija«. Philosophos i Metalicos. tako isto i poznavanje pojedi­ načnih i parcijalnih odnosa među stvarima i metalom. bitno poznavanje poretka svijeta treba da vodi tajni metala i posjedovanju znanja o bogatstvu. poznavanje svih tih opas­ nih trezora u isti mah predstavlja i poznavanje svijeta. kako su. Osim u rijetkim trenucima i kao puka slučaj­ nost duhovima koji znaju vrebati: to jest trgovcim a. elementi znanja povezani gustom mrežom nužnosti: vidim o kako kozmolo­ gija znakova udvostručava i konačno zasniva refleksiju o cijenama i valuti. »N a zem lji jedva otkrivamo ono malo stvari koje nas okru­ žuju i cijenim o ih prema tom e da li su svuda i u svako . A li kao što je i to znanje dato samo u fragmentima i paž­ ljivom osvjetljenju đivinatio. međutim. životinja ili čovjeka do zvi­ jezda. povezuje zem lju sa svojim bezdanim pećinama i rudnicima.

RAZMJENA 227 doba tražene. to jest da sistematski i uporno brkamo bo­ gatstvo sa količinom monete. to je zbog toga što su u jed­ nom prirodnom poretku. imali apsolutnu i fundamentalnu cijenu. U X V II vijeku novcu se pripisuju te tri osobine (cijena. merkantilizam ne stvara manje-više konfuznu identičnost između jednog i drugog. bilo moguće razm ijeniti za sve što je imalo neku cijenu. nego promišljenu artikulaciju koja od valute stva­ 15* . razmjena). I I I M E R K A N T IL IZ A M Da bi se domen bogatstva konstituisao kao predmet refleksije u klasicističkoj misli. zbog toga ga je. mjera. ali ako su bili izabrani kao mjera. sposobnost novca da procjenjuje robu i mogućnost njene međusobne razmjene proizilazila je iz njegove unu­ trašnje vrijednosti: bilo je dobro poznato da plemeniti me­ tali imaju malo svrhe izvan kovanja novca. Dok je renesansa obje funkcije metala-novca (m jeru i razmjenu) zasnivala na njegovom dvostrukom karakteru (činjenica da je metal dragocjenost i m jera). zbog toga je i odmjeravao sve ostale vri­ jednosti. Kod »ekonomista« iz doba renesanse. U br­ zini se često dešava da ga okarakterišemo kao apsolutni »monetarizam«. bilo je potrebno da se raš­ člani konfiguracija misli učvršćena u X V I vijeku. On je bio dragocjen u pra­ vom smislu riječi. X V II vijek zanemaruje analizu: kao osnova svake druge osobine služi funkcija razmjene (spo­ sobnost m jerenja i dobijanja cijene — što se ispoljava kao posljedica te funkcije). a i sami po sebi. oznaka bogatstva. najzad. Trgovci su odmah i veoma dobro obaviješ­ teni i stoga izvanredno poznaju cijene stvari« (10). ako su bili korišteni u razmjeni i ako su stoga dosegli visoku cijenu. U stvari. Zbog toga je i bio na cijeni. ali sve tri se oslanjaju ne na prvu. Taj obrt je djelo misli i prakse koja dominira čita­ vim X V I I vijekom (o d Sipion de Gramona [Scipion de Grammont] do Nikole Barbona [Nicolas B arbon ]) i na­ zivamo ga prilično tačnim imenom »merkantilizam«. nego na posljednju. po sebi. Plemeniti me­ tal bio je. veću od ostalih. pa čak i do samog Davancatija. a prema kojoj se mogla odm jeriti vrijednost svake robe (11). njegov prikriveni sjaj ukazivao je na to da je u pitanju i skrivena prisutnost i vidljivo obilježje svih zemaljskih bogatstava.

Pa. da bi postala poznata. u upo­ trebi u pojedinim krajevima. i krug »dragocjenog« se razbija u epo­ hi merkantilizma — bogatstvo se ja vlja kao objekat potre­ be i želje. Na taj način svako je biće bilo mogućno okarakterisati i sta­ viti u neki taksinomijski okvir. vrijednost stvari ne zavisi od metala. Ali ovo treba pobliže objasniti. a od bogat­ stva sadržaj koji je predstavljen monetom. i uzalud su rijetki. Od svih stvari koje na svijetu postoje. jer on bez ostatka pokriva čitav svoj domen. koje će merkantilizam nazvati bogatstvom? Sve one koje. njihovo obilje prekoračuje granicu upo­ trebe. korišću. I recipročni odnosi novca i bogatstva uspostavljaju se u obliku prometa i razmjene. nemaju. uživanjem ili rijetkošću« (12). Zlato je dragocjeno je r je to novac. Isto kao što se stara konfiguracija sličnosti i obilježja razbila da bi se ponovo form irala u okviru dvaju korelativnih sistema — predstave i znakova. nego iz oblika koji predstavlja sliku ili obilježje vladara« (13). ono na taj način ulazi u prom et. uži­ . svaka predstava je mo­ gla nešto izraziti i. ako ljudima uvijek ne­ dostaju. ako buše rudnike i vode ratove da bi ih se do­ čepali. Ako ih još uvijek tražimo. Prije svega. nego novac koji se upotreblja­ va u vanjskoj trgovini) može reći da predstavljaju bogat­ stvo? Zlato i srebro su veoma malo korisni — »tačno ko­ liko omogućavaju da se njima služimo u domaćinstvu«. to je stoga što novac ima moć da izrazi svako moguće bogatstvo. To jest one koje su obilježene »nužnošću. m ogla je ući u neki sistem identičnosti i razlika. »N ovac ne crpe svoju vrijednost iz materi­ jala od koga je sastavljen. pošto se mogu predstaviti. da li se i za metale od kojih se kuje novac (ne obični bakarni. sami po sebi. Ona se određuje sama po sebi (bez pozivanja na novac) prema kriteriju korisnosti. to je stoga što je kovanje zlatnog i srebrenog nov­ ca dalo tim metalima i vrijednost i rijetkost koje oni. jer svako biće je moglo do­ biti ime i ući u artikulisani jezik. Svako bogatstvo može biti unovčeno. dijeli se i međusobno supstituiše kroz igru nov­ ca. postaju i pred­ met naše želje. jer je on univerzalni instrumenat analize i predstavljanja. Ako je bilo mogućno vjero­ vati da merkantilizam brka bogatstvo i novac.228 RIJECI I STVARI ra instrument predstave i analize bogatstva. A ne obrnuto! Tako je odjednom razbijen od­ nos fiksiran u X V I vijeku: novac (i metal od koga je na­ pravljen) dobija vrijednost na osnovu čiste funkcije znaka. Iz toga proizilaze dvije posljedice.

Ali zašto su zlato i srebro — koji sami po sebi jedva da predstavljaju neko bogatstvo — dobili ili preuzeli ta­ kvu moć značenja? Mogla bi se. opet. Stoga se čini da je upotreba zlata i sre­ bra s pravom utemeljena. ali prava procjena vrijednosti vuče svoj korijen iz čovjekova suda i njegove procjenjivačke sposobnosti« (14). svakako. svaki predmet — čak i bez cijene — može služiti kao novac. Odnos je svakako proizvoljan je r sadržajna vrijednost nov­ ca ne određuje cijenu stvari. »m a koliko ružna i odvratna bila« (15). zla­ to i srebro se upotrebljavaju zato što u sebi sadrže »vlas­ tito savršenstvo«. »Merkantilizam « je u isti mah oslobodio novac zahtjeva da svoju vrijednost pronalazi u samom metalu — »ludosti onih za koje je sre­ bro roba kao i svaka druga« (18) — i između novca i bo­ gatstva uspostavio strog odnos predstavljanja i analize. Stvari utvrđuju svoju vrijednost u me­ đusobnom odnosu. nego činjenicu da novac ima određeni kurs« (19). ali je ne konstituiše: »Zlato je samo znak i upotrebni instrumenat koji izražava samo praktičnu stranu vrijednosti. T i metali su tvrdi. novac je »dio materije kojoj su javne vlasti dale težinu i određenu vrijednost kako bi poslužila kao cijena i u trgovini izrav­ nala nejednakosti među stvarima« (17). Mo­ netarni ili verbalni znaci priključuju se samo kao dodatak. kaže Barbon.RAZMJENA 229 vanja ili rijetkosti. isto kao što su ideje ono što jesu zato što ih mi sebi predstavljamo. kao što riječ izražava sliku ili ideju. nego proizilazi iz beskrajne mogućnosti predstavljanja. kod drugih. Tako je definisan odnos između novca i bogatstva. metal samo omogućava da se izrazi ta vrijednost. Bakar kod mnogih naroda ostaje jeftin dok je samo puka kovina. u tu svrhu koris­ titi i neka druga roba. . neuništivi i neprom jenljivi. Sve te osobine zlata i srebra pred­ stavljaju privilegovan instrumenat kojim se mogu izraziti sva druga bogatstva i u vezi sa njim a praviti stroga upoređenja. mogu se dije­ liti na sitne dijelove. A li općenito govoreći. la­ ko se mogu obrađivati. »ne gledamo količinu srebra koju sa­ drži. ali treba da uz to posje­ duje sposobnost predstavljanja i analize što omogućava da se između raznih stupnjeva bogatstva utvrdi odnos jed­ nakosti ili razlike. Kao što kaže Butru. postaje dragocjen tek kad se pretvori u kovani novac (16). Bogatstvo je bo­ gatstvo zato što ga m i takvim smatramo. lako se mogu transportovati. »U novcu«. imaju veliku težinu čak i kad ne za­ uzimaju mnogo prostora. To savršenstvo ne spada u red cijena.

230 RIJECI I STVARI Obično smo dvostruko nepravedni prema onome što smo nazvali »merkantilizam«: bilo da ga lažno optužuje­ mo zbog onoga što on ne prestaje kritikovati (sadržajna vrijednost metala kao princip bogatstva). »količina srebra koja je u opticaju u Evropi ostaje kon­ stantna«. uprkos eksploataciji rudnika i uvozu američkog metala. K olber je čak mislio da. a zane­ mario njihovo djelovanje na cijene? Zar on nije bio pro­ tekcionistički. zlato i srebro su stoga tvor­ ci svega što čovjek može poželjeti. novac postaje rijetka i nejednako raz­ dijeljena roba: »Kurs i vrijednost koji su određeni sva­ kom novcu predstavljaju njegovu pravu sadržajnu validnost« (20). U jednom vremenskom periodu broj postojećih vrsta je određen. a pri tome stvorio mehanizam povećanja bo­ gatstva na bazi razmjene? U stvari te kontradikcije ili te nedoumice postojale bi samo ako bismo merkantilizmu po­ stavili dilemu koja za njega ne može imati nikakvog smi­ sla: da li je novac roba ili znak. novac je ono što omogućava da se izrazi bogatstvo. a ne ekonomska) koja ga čine adekvatnim (pa prema tome i dragocjenim ) svojoj ulozi. Bez takvog znaka bogatstvo bi ostalo ne­ pokretno. Otuda potiču prividne kontradikcije između principa akumulacije i prometa. uvoziti metal iz susjednih zemalja: »Jedino trgovina i sve što od nje zavisi može iza­ zvati taj snažni efekat« (21). dok je istovrem e­ no zahtijevao njegovo gom ilanje kao da je u pitanju roba? Zar nije priznao značaj kvantitativnih fluktuacija. beskorisno i ćutljivo. da bi se privuklo. bilo da u njemu otkrivamo seriju neposrednih kontradikcija: zar on nije definisao novac u pukoj funkciji znaka. Ali on postaje bogatstvo zato što je znak. i no­ vac može izražavati bogatstvo ako i sam predstavlja iz­ vjesno bogatstvo. Isto kao što na planu predstava znaci koji ih zamjenjuju i analiziraju m oraju i sami biti predstave. Treba. novac mora posjedovati određena svojstva (fizička. znači. bilo da dolazi iz inostranstva ili da se stvara u zem lji. A li da bi mogao igrati ulogu predstavljanja. Zbog toga što je univerzalni znak. taj novac je potreban da bi to bogatstvo prešlo iz ruke u ruku u procesu razmjene. Zakonodavstvo zato treba da vodi računa o dvije stvari: »da zabrani izvoz metala u ino- . tj. da bi se pojavilo. dok predstava mora biti predstavljena da bi naknadno po­ stala znak. Za misao klasicizma koja se upravo konstituisala. A upravo taj novac je potreban da bi se njim iz­ razilo bogatstvo.

Stoga može­ mo. da utvrdi prava carine koja bi omogućavala da trgovački bilans bude uvijek pozitivan. Kad dobra mogu stupiti u promet (za­ hvaljujući novcu). A li metal koji se akumulira nije određen da stoji i čeka: on čeka jedino da bude potrošen u razmjeni. kad suma novca postaje veća zahvaljujući povolj­ nom prometu i pozitivnom bilansu. da izvozi manufakturne proizvode rađe nego životne namirnice čija nestašica izaziva skok cije­ na« (22). mogu nositi »svilu i kadifu«. morala je opasti u odnosu na sve ostale. kako kaže Sipion de Gramon. Ovdje susrećemo onu staru metaforu o novcu koji služi svijetu kao krv organizmu (27). Prema tome. pošto sad građani. Kao što je govorio Beher. Prema tome. »najneophodniji instrumenti ljudske djelatnosti i našeg života« (26). merkan- . ako je istina da povećanje fon­ da legalne valute dovodi do skoka cijena. zajedno sa Hom ekom (H orneck). omogućena je nabavka nove robe i izgradnja novih kultura i fabrika. kad nagrađuje rad. da favorizuje uvoz neprerađene robe. a povećava se i broj elemenata između kojih je razdijeljeno to bogatstvo. To znači da novac postaje stvarno bogatstvo tek kad izvršava svoju reprezentativnu funkciju: kad zam jenjuje robu. ona se umnožavaju. kad omogućava da se premješta ili da čeka. a bogatstvo se po­ većava. a Tomas Man (Thomas Mun) je izjednačavao gotov novac sa imanjem (24). reći da su zlato i srebro »najčistiji dio naše krvi. Isto tako i metal gubi svoju vrijednost u odnosu na ostalo u onoliko j m jeri u kolikoj se povećava masa novca u opti­ caju (25). ono takođe stimuliše trgovinu i manufakturnu proizvodnju. pošto su se umnožili dragocjeni predmeti. Pošto su sad novac i bo­ gatstvo obuhvaćeni okvirom razmjene i prometa.RAZMJENA 231 stranstvo ili njegovo korišćenje u druge svrhe osim za ko­ vanje novca. nema bojazni da gomila­ nje novca dovodi do povećanja cijena. Od skoka cijena se ne treba plašiti: naprotiv. čak i onih vrlo rijetkih. vrijednost stvari. srž naše snage«. kad si­ rovinama pruža priliku da postanu predmeti potrošnje. odnos između bogatstva i novca uspo­ stavlja se kroz promet i razmjenu. a ne na osnovu »dra­ gocjenosti« metala. a Bodenova teza da je velika skupoća u X V I vijeku bila izazvana prilivom ame­ ričkog zlata nije održiva. da spriječi koliko je mogućno uvoz gotovih proizvoda. Tako se po­ većava bogatstvo. »sve što predstavlja rashod za jed­ nog partnera znači prihod za drugog« (23).

Tu me­ tal dobij a svoj »vitalni princip«: jedino država može odre­ diti da li će ga pretopiti ili ponovo pustiti u opticaj. u ovom drugom opticajnom ciklusu. Me­ tafora.kruženje novca od­ vija se između ppreza i taksi na robu koja se prevozi. tako poznata na Zapadu. nego jednostavna i beskrajna mo­ gućnost razmjene. Ma kakve da su bile ekonomske determi­ nante i posljedice merkantilizma. On je otvorio područje »bogatstva« koje se nalazi uz bok područja što se u isto doba otvorilo pred istorijom prirode i pred opštom gramatikom.ukoliko su uključena u neki sistem razmjene. ako bu­ de raspodijeljen pojedincima (u obliku penzija. tako se i sva bogatstva svijeta na­ laze u međusobnom odnosu. V idjeli smo da se predstave predstavljaju na osnovu njih samih: u sebi otvaraju prostor u kome se analiziraju i od svojih elemena­ ta form iraju zamjene koje istovremeno omogućavaju da se uspostavi sistem znakova i tabela identičnosti i razlika. Jedi­ no njen autoritet određuje sudbinu njegova kursa. U merkantilističkom iskustvu domen bogatstva se stvara na isti način kao i domen predstava. Prema Hobsu (28) . novac će. Opticaj tako postaje jedna od suš­ tinskih kategorija analize. A li dok je u ova dva posljednja slučaja došlo do nagle mutacije (u Gra­ m atici Por-Roajaia naglo dolazi do izražaja određen način . mogu se ti pojedini dijelovi međusobno označiti elementima koji se savršeno daju porediti sa dra­ gocjenim metalima. ta metalna masa ide zatim do samog srca Čovjeka — Levijatana. stimulisati razmjenu. I kao što je čitav svijet predstave pre­ kriven drugostepenim predstavama koje ih izražavaju. u X V I I vijeku je dobila svoju imaginarnu moć tek na nivou radikalnije arheološke nužnosti. kao spor i dugotrajan napor za usmjeravanjem refleksije prema cijenama i novca prema analizi predstava. bogatstvo i predstave. ako ga ispitujemo ria nivou epistemè. kupuje ili prodaje. to jest do državnog trezora. Na isti način se i bogatstvo može razm jenjivati. proizvodnju i kulture.232 RIJECI I STVARI tilizam može usaglasiti svoju analizu sa modelom kakav je dao Harvi (H arvey). Od jedne predstave do druge ne postoji autonomni čin značenja. plata ili nadoknada za robu koju je otkupila država). A li uočavanje tog dvostrukog ciklusa bilo je mogućno tek kad je šire otvoren prostor u kome su se našli znaci i novac. on nam izgleda. o gradu i ljudskom orga­ nizmu. i to u neprekinutom lancu. može se raz­ dijeliti u dijelove na kojim a se zasnivaju odnosi jednako­ sti i nejednakosti.

Ukazi iz januara i maja 1726. Otuda velika serija devalvacija koje su se desile u Francuskoj u prvih petnaest godina X V I I I vijeka. pojava banknota 1701. krajem vijeka može se konstatovati da metal postaje veoma rijedak: opadanje trgovine. a u djelim a Džonstona i Tum efora od­ jednom pada u oči njihov način gledanja na prirodne je ­ dinke). sep­ tembra 1715. S jedne strane je Lo. kao i diskusijama koje su izazvali. i Loovo iskustvo je omogućilo pojavu me­ talnog novca. oko plaćanja dugova. Prirod­ nim bićima i jeziku nije bila potrebna duga merkantilistička operacija da bi stupili u domen predstave. vitezom od Žokura (de Jaucourt) (32). koje je država uskoro zamijenila rentama. devalorizacija zemljišnih posjeda. pad cijena. čitav niz m jera kojim a se smanjuje stopa renti i umanjuje nominalni kapital. renti i poreza. sa Terasonom (29). način postojanja novca i bogatstva — budući ve­ zan za čitavu jednu praksu i mrežu institucija — posje­ dovao je mnogo veći stepen istorijskog viskoziteta. Prije svega treba istaknuti preuzimanje monetarnih znako­ va. s druge strane su Pari-Diveme (Paris-Duvemey) (33). povećanje cijena. treba Ii tražiti prve znake svijesti o tom procesu u Kolberovoj tvrdnji da je metalna masa u Evropi stabilna i da se priliv američkog zlata može zanemariti? U svakom sluča­ ju. Monteskjeom (31). pro­ pisuju uvođenje stalnog metalnog novca za čitav X V I I I v i­ jek: oni naređuju kovanje zlatnika koji će sVe do revolu­ cije vrijediti 24 türske livre. kan­ . Obično se u tim iskustvima i njihovom teorijskom kontekstu. i čiji je cilj — mada su krahirali — da puste u promet metal koji je skriven. Ditoom (D utot) (30). koje je u Evropi počelo dosta kasno — u X V I I vijeku. teškoće. decembra 1713. oživljavanje trgovine. IV ZALOG I CIJENA Klasična teorija o novcu i o cijenama razrađena je tokom istorijskog iskustva koje nam je dobro poznato.RAZMJENA 233 gledanja na jezik. do 1. Između ostalog. da bi se podvrgli njenim zakonima i od n je dobili svoje znakove i svoja načela. gleda sukob između zagovornika monete-znaka i monete-robe. čiji je cilj bio povećavanje fonda valute: jedanaest »padova« (re­ valvacija) koji se protežu od 1. ponovnu valorizaciju zem­ lje.

ako je čak i nužna. je r može biti zamijenjen za takvu istu robu ili njoj odgo­ varajuću. a zatim kod Melona — »zlato i sre­ bro su. nalaze se Melon (35). zalog i ekvivalent ili za­ jednička m jera svega što služi za čovjekovu potrebu« (38). Istina. Kao što kaže Le Tron (L e Trošne). predstava koja se ponavlja. to je čin ko­ me neko vrijem e nedostaje onaj koji ga nadomješta. Može se shvatiti da je operacija koja od novca čini zalog osigu­ rana tržišnom vrijednošću samog metala od koga je na­ pravljen. i Graslen (36). takođe. kao i zlato i srebro. kod Forbonea (Fortbonnais) — »važna tačka« u bogatstvu jeste »uvjerenje vlasnika novca i robe da ih mogu razm ijeniti kad god to za žele. izme­ đu te dvije grupe. na osnovu stope u­ tvrđene praksom« (40). Novac može uvijek svom vlasniku vratiti ono što je za nj zamijenjeno. tačno po sredini. prema usvojenoj praksi. Destit. mo­ gućna je jedino na jedinstvenoj osnovi. dakle. isto kao što u predstavama znak mo­ ra da dovede do misli ono što predstavlja. A li ako ispitujemo ono znanje koje ih je učinilo mogućnim. i jedne i druge. za trenutak odgo­ đena razmjena. . Ta jedinstvena osnova definiše novac kao zalog — definicija koju susrećemo kod Loka i nešto ranije kod Vona (Vaughan) (37). A li kako monetarni zalog može dati takvu garantiju? Kako može izbjeći dilemu znaka bez vrijednosti ili robe koja je slična svim drugim? To je ona heretička tačka u čitavoj klasicističkoj analizi novca: tu dolazi do izbora koji je podijelio pristalice Loa i njegove protivnike. . bronza ili bakar« (39). Kondijak. je­ dna poluoperacija što obećava i očekuje obrnutu razmje­ nu nakon koje će zalog biti pretvoren u svoj stvarni sa­ držaj. Ali to. trgovi­ na koja se služi novcem znači usavršenost u onolikoj m jeri u kolikoj je i sama trgovina nesavršena (41). kod Ditoa — »bogatstvo povjerenja ili shvatanja samo je reprezentativnog karaktera. ili nekom drugom robom koja bi mu bila prido- . znači da on vrijedi onoliko koliko i ono za što smo ga dali. uočavamo da je u pitanju samo površna suprotnost. Reći da je novac zalog znači reći da on nije ništa više nego žeton koji smo dobili prema za­ jedničkom dogovoru — puka fikcija. bilo bi interesantno da se tačno na­ vedu njihova shvatanja i odredi njihov odjek u različitim društvenim grupama.234 RIJECI I STVARI celar d’Ageso (d ’Aguesseau) (34). koja u jednoj tački otvara dva pravca neophodnog izbora. Novac je dobra memorija.

RAZMJENA 235 data na osnovu opštenarodnog pristanka ili vladareve volje. zadrža­ vajući vrijednost koju izražava« (42). Lo je izabrao ovu drugu soluciju zbog rijetkosti metala i čestih prom jena njegove tržišne vrijednosti. da je sigurniji i manje podložan špekulacijama) samom vrijednošću meta­ la koji je materijalna realnost novca. Ali on smatra da će njegovo pokriće biti bolje osigura­ no (tj. A li u oba slučaja novac omogućava da se fiksira ci­ jena stvarima zahvaljujući odnosu p rop o rcije između raz­ ličitih roba kao i njihovoj sposobnosti da stupe u promet. biće veće i stabilnije) nekom robom koja je izvan samog monetarnog kruga. Taj lik. Poznato je da je Lo morao odustati od te prakse u Francuskoj i da je za va­ lutu tražio pokriće kod jedne trgovačke kompanije. .. . U jednom slučaju novac. zajednička m jera za druge r o b e . dakle. u drugom slučaju. teorija koja je učinila mogućnim taj poduhvat. zalog je postao samo metal od koga je novac iskovan. tržišnom vrijednošću metala.. On je smatrao da se može pustiti u opticaj papirni novac koji bi imao po­ kriće u zemljišnim posjedima: treba izdati »hipotekam e banknote na zem lju koje će se ugasiti anuitetnim otplata­ ma . pa čak i suprotnu Loovim shvatanjima. on novac definiše kao za­ log. naprotiv. na novcu samo garantuje njegovu težinu i kakvoću. Lo i njegove pristalice ne suprotstavljaju se shvatanjima svog vijeka kao genijalni — ili samo neoprezni — prethodnici papirnog novca. oslobođen sva­ ke tržišne vrijednosti ali osiguran vrijednošću koja je iz­ van njega. međutim. noseći u sebi određenu cijenu. bi­ va i ono »čim e« i ono »za šta« se mogu razmijeniti bogat­ stva. novac. kao roba a ne kao znak. Krah čitavog poduhvata nije ni u čem opovrgla teorija o novcu-zalogu.. postaje ono »čim e« se razlikuje roba (44). Kao i njegovi protivnici.. I kad je 1726. Tirgo će kritikovati Loa što je povjerovao da je »novac samo bogatstvo znaka čije se povjerenje oslanja na vladarev lik. njegovi protivnici. smatraju da je novac bolje osiguran (tj. stvoren stalni metalni novac. dakle. . Srebro je. Zla­ to drži svoju cijenu zbog rijetkosti i uopšte nije zlo što se istovremeno upotrebljava i kao roba i kao m jera — te dvi­ je upotrebe podržavaju njegovu cijenu« (43). ali i svaku refleksiju o novcu.. Moć razmjene novca osigurana je. taj će novac biti u prometu kao i kovani. Između Loa i onih koji ga kritikuju opozicija obuhvata samo razmak između zaloga i zalagača.

. Opadanje vrijednosti metala koju smo ovdje spomenuli ne odnosi se na izvjestan dragocjeni kvalitet metala. Bo­ den i Davancati znali su još u X V I vijeku da povećanje metalne mase u opticaju izaziva skok cijena. m ijenja se čim se. . Dovoljno je da uzmemo bilo koju robu kao stabilnu re­ ferencu i fenomen variranja će se ispoljiti u punom svje­ tlu: »Ako uzmemo žito kao fiksnu m jeru« — kaže Lok — »uočićemo da je vrijednost novca doživjela iste prom jene kao i druge r o b e . Kad bi postojala samo jedna roba koja se može dijeliti kao zlato. ali je izgledalo da je taj mehanizam bio vezan za devalorizaciju samog me­ tala. Ako je količina novca u odnosu na robu mala. a što više ima robe. tako se dio jedne nalazi u di­ jelu d ru g e. sva bogatstva koja se rađaju iz prirode ili po­ . i. Ali od­ nos između novca i robe.236 RIJEČI I STVARI K ao zalog. Krajem X V II vijeka taj mehanizam je definisan na osnovu reprezentativne funkcije novca. Razlog je potpimo shvatljiv. polovina te robe bi odgovarala po­ lovini ukupne sume na drugoj strani« (46). dakle sistem cijena. Što ima više metala. tj. »Kvantitativni zakon« nije Lokov »pronalazak«. nego na njegovu opštu reprezentativnu moć. . U svije­ tu ima deset puta više novca nego što ga je bilo u vrijem e otkrića Indije. ako se ta ko­ ličina poveća tako da postane obilna u odnosu na robu. to će svaka roba na svijetu ras­ polagati sa više reprezentativnih elemenata. to će i svaka novčana jedinica imati snažnije pokriće. obrnuto. Stoga novac i robu treba posmatrati kao dvije mase bliznakinje koje se nužno podudaraju: »K ao što se ukupna suma jedne nalazi u totalu druge. onda će i novac imati manju vrijednost a cijene će sko­ čiti. . Pod prepostavkom da postoji samo jedno imanje na svijetu. onda će on dobiti veću vrijednost. ako bi ljudi imali na raspolaganju samo jednu novčanicu. novac označava određeno bogatstvo (sa­ dašnje ili ne): novac utvrđuje cijenu tog bogatstva. količina novca ili robe izm ije­ ni. u jednom trenutku. stoga on vrijedi 9/10 manje. čitavo ze­ m aljsko zlato bi bilo potrebno da izrazi njegovu vrijednost. a cijene će opasti. treba platiti deset puta više nego prije 200 godina da bismo kupili istu količinu robe« (45). to jest pravilom da »količina novca bude proporcionalna sa čitavom trgovi­ nom«. Snaga predstavljanja i analize novca varira prema količini novca i prema količini roba: ta snaga postaje kon­ stantna tek kad se stabilizuju te dvije količine ili kad obje variraju u istom srazmjeru.

umanjio bi njihov rela­ tivni kvantitet. Međutim. Ista metalna masa tokom vreme­ na i u zavisnosti od pojedinaca koji je primaju. Počev od te granične situacije. Jeftinoća nije ni tačniji ni pogrešniji odnos od skupoće. više rodova itd. . ona je sad plaća preduzetniku za njegov objekat. kao što zajednička imenica može pred­ stavljati više pojedinaca. ista monetam a jedinica u prometu stiče moć predstavljanja većeg broja stvari. U krajnjoj lin iji svaka stvar koja se može razm ije­ niti trebalo bi da ima svoj ekvivalent — »svoje obilježje« — u obliku kovanog novca. Prema tome. srazm jem o potrebama raz­ m jene). ako bi novac po­ čeo da pritiče — a roba ostala ista — »vrijednost novca bi opala srazm jem o njegovom priticanju«. Opseg osobine se defi­ niše po broju vrsta koje okuplja (to jest po prostoru koji zauzima na tabeli). . . kad ide od ru­ ke do rake. ali bi to bilo teško ili čak nemoguće kad je novac od metala. Ali p o ­ što jedna osobina može pokriti neki širi i generalniji po­ jam tek kad postane jednostavnija. što bi bilo Iako sprovesti u slu­ čaju kad je tekući novac od papira (on bi se proizvodio i uništavao.RAZMJENA 237 tiču iz njihovih ruku. prema Loovoj ideji. ako bi »industrija. nema prave cijene: ništa u robi ne uka­ zuje na količinu novca kojom bi se ona mogla otkupiti. novac izražava sve vi­ še bogatstvo ukoliko brže cirkuliše'. rad. oduzet od mase znakova. postoje praktična pravila koja omogućavaju da se utvrdi količina novca kojom je poželjno izražavati bogat­ stvo. dio prihoda). na te nove vrijednosti bi trebalo pri­ m ijeniti dio reprezentativnih znakova starih vrijednosti. trebalo bi da se m jere dijelovim a te novčanice. jer se jedino tu apsolutno sigurno smjenjuju redovni godišnji ciklusi). taj dio. mjeru ži­ ta. umjetnost i nauka uključile u krug razmjene i nove predm ete. brzina cirkulisanja novca definiše se brojem ruku kroz koje prolazi p rije nego što se vrati na početnu tačku (stoga se kao izvor uzima plaćanje p o ljo ­ privrednih proizvoda. sad nadnica radniku. Ipak. dakle. da taksinomijskom opsegu osobine u prostoru tabele odgovara br­ zina novčanog obrtanja u određenom roku. budući da je njegova funkcija da ih sve predstavi u proporcijam a koje im odgovaraju« (47). kako bi se mogao suočiti sa još većim vrijednostima. naprotiv. a za toliko bi i povećao njihovu reprezenta­ tivnu vrijednost. sad zarada trgovcu. farmeru ili renta isplaćena vlasniku. Vidimo. može pred­ stavljati više ekvivalentnih stvari (predmet. više vrsta.

kako kaže Kantijon (48). od koje. N ije svejedno. je r problem se ne sastoji u tome da utvrdim o pomoću kakvih mehanizama novac cirkuliše ili stagnira. Između tih krajnosti postoje prom­ jen ljive brzine kojim a odgovaraju količine novca što ih či­ ne mogućim. i tada će k o­ ličina novca koju treba pustiti u opticaj zavisiti od više varijabla: od količine robe angažovane u sistemu razm je­ ne. ona »treća koja ostaje posjedniku radi una- .238 RIJECI I STVARI Ta brzina ima dvije granice: prvo je beskrajno ve­ lika brzina koja dolazi do izražaja u direktnoj razmjeni gdje novac ne igra nikakvu ulogu. onda se može odrediti optimalni kvalitet me­ talnog novca. Ta optimalna proporcija nije ista ako imamo u vidu jednu zem lju ili sistem njene vanjske politike. najzad. Kad definišemo ta četiri varijabla za odre­ đenu zemlju. najzad. T o trostruko pitanje postavlja se kao normativno. mogućno je na osnovu toga. od ritma isplaćivanja. nego koja je to nužna količina novca potrebna da bi u nekoj zem lji novac mogao kružiti što brže. a drugo — beskrajno spora brzina u kojoj svaki elemenat bogatstva dobija svoj monetarni ekvivalent. da li će radnici biti plaćeni sedmično ili dnevno. od dijela robe koja ne ulazi u sistem direktne razmje­ ne i koja u određenom trenutku mora biti izražena nov­ cem. Za takvu procjenu. od količine novca za koji se može zam ijeniti papirni novac. odrediti potrebnu i dovoljnu količinu novca koju pri­ ma svaki pojedinac ili koja mu je dovoljna za život. nego tačno usaglašene: raspodjela monetar­ ne mase izražavaće artikulaciju koja neće biti odveć labava ni odveć stegnuta. njegovih ljudi i sto­ ke. Ako zamis­ lim o državu sposobnu da živi sama od sebe. Ta proizvodnja se dijeli na tri rente kojim a raspolaže posjednik: ona koja se plaća vlasniku. problem razvoja stanovništva i proračun najbo­ ljeg kvaliteta kovanog novca. Sada shvatamo kako su u X V I I I vijeku bili povezani analiza prometa. ona što služi za održavanje posjednika. da li će renta biti isplaćena krajem godine ili tromjesečno. potiče sve bogatstvo. »Tabela« će biti dobro napravljena. a vodeći računa o broju stanovnika jedne dr­ žave. direktno ili indirektno. Tada će cijene biti ne tačne. Kantijon polazi od po­ ljoprivredne proizvodnje. A kako su ciklusi opticaja uslovljeni rokom od jedne godine (vrem enom jedne žetve). prolazeći kroz dosta velik broj ruku. kako se troši ili akumulira (takva pitanja su mogućna samo u ekonom iji koja postavlja problem proiz­ vodnje i kapitala).

štaviše. opet. U bogatim zemljama. druge mogu biti isplaćene u obliku direktne razmjene. . privlače dobre zarade. koja stalno povećava bijedu već siromašnih zemalja. čini države moćnim. to jest trećini posjednikove ren­ te (50). Tako siromašne zem lje poka­ zuju tendenciju raseljavanja. U tom slučaju može se takođe iz­ računati relativna količina novca koju je poželjno pustiti u opticaj. Te oscilacije sigurno ne bi bilo mogućno izbjeći da u poretku stvari ne postoji i suprotna tendencija. na taj način metal postepeno iščezava i država po­ novo siromaši. Vodeći računa da polovina sta­ novništva stanuje u gradovima i ima više životne troš­ kove od seljaka. nego. Jer tamo gdje su cijene relativno niske (zbog male količi­ ne novca). zemljišna renta se ubira tromjesečno. tada je iznos novca ravan deve­ tom dijelu proizvodnje. a povećava prosperitet bogatih. T o znači da kretanje stanovništva ima suprotan pravac kretanju novca: ovaj ide od razvijenih zemalja ka onima u kojim vladaju niske cijene. tako se povećava količina metala. tamo gdje su cije­ ne niže. jasno je da bi novčana masa u opticaju morala iznositi 2/3 proizvodnje.. iako daje mogućnost po­ jedincima da kupuju u inostranstvu. ona može izdržavati flotu i ar­ miju. Država tada postaje »bogata i moćna«. Ali. u stvari. u stvari. tj. Dok većina zemalja.RAZMJENA 239 predenja poslova« (49). baca ih neosjetno ali prirodno u sirom aštvo« (51). A li samo prva i polovina treće mo­ raju biti isplaćene u novcu. A li taj račun je tačan samo ukoliko imamo u vidu jednu izolovanu zemlju. Ipak. poljoprivreda i industrija na­ zaduju. strani novac se privlači širokim mogućnostima kupovine. odr­ žava međusobne trgovačke veze na bazi čiste razmjene. T o je ciklus koji opisuje Kantijon i koji sa­ žima u obliku opšteg načela: »Odveć veliko obilje novca ko­ je. takav proračun se ne mora pozivati na zemljišnu proizvodnju. možda. Količina novca u opticaju utiče na skok cijena. na odnos zarada i ci­ jena. to jest zem lje koje raspolažu velikim količinama novca. dok traje. završiti osvajanja. još se o b o g a titi. napro­ . metal se procjenjuje prema njegovoj težini ( a ne prema nominalnoj vrijednosti). a bijeda se povećava. mnoga plaćanja se vrše dnevno ili sedmično. prema tome. ljude. dovoljna je i količina novca koja iznosi 1/6 proizvodnje. Ako bi se sva plaćanja vršila jednom godišnje. upoređen sa sličnim odnosom u nekoj stranoj zemlji.

kako bi proizvod­ nja uvijek mogla naći dovoljno radne snage. Zemlja u kojoj se ko­ ličina novca smanjuje slabija je i siromašnija. nego kad je npvac na onom stepenu povećanja — koji treba besko­ načno produžavati — što omogućava održavanje zarade bez povećanja cijena: tada se stanovništvo redovno povećava. dakle. poljoprivreda ni stanovništvo nisu m ogli ravnomjerno razvijati. čija prodaja proporcionalno povećava količinu novca u opticaju (52). otuda potiču sve mjere za unapređenje vanjske trgovine i održavanje pozitivnog bilansa. a da se industrija. razvijana proizvodnja. Tada će i trgovinski bilans biti povoljan. a ne radi luksuza. od zem lje koja nema veću količinu novca ali koja se stalno povećava« (54).240 RIJECI I STVARI tiv. u trenutku kad vršim o takvo poređenje. Stoga politika treba da usklađuje ta dva suprotna kretanja stanovišta i novca. s druge strane. nego spoj — prirodan i koncentrisan — dvaju kretanja. pa prema tome ni cijene. da nadnice budu dovoljne. da stanovništvo ne bude pogođeno bije­ dom usred bogatstva koje stvara. U zem lji vlada blagostanje ne kad je količina novca velika ili cijene niske. i količina novca treba da bude u blagom porastu. Takve analize su veoma značajne je r uvode pojam napretka u domen ljudske aktivnosti. »Za industriju može biti korisno povećanje zaliha zlata i srebra samo između pove­ ćanja količine zlata i skoka cijena. i Engleska dovlačila zlato. izvje­ stan status definitivno učvršćen. to je bilo jedino u svrhu bogaćenja pro­ izvodnje. pak. Broj stanov­ nika treba da raste postepeno ali stalno. Ako je. je r to je jedini način da poljoprivredna i industrij­ ska proizvodnja budu ravnomjerno raspoređene. pa prema tome izazvalo i skok cijena. U tim zahtjevima otkrivamo temelj populacionističkih teza (53). tada se nad­ nice neće povećavati brže nego bogatstvo. priliv radne snage omogućava eksploataciju novog bo­ gatstva. to jest radi povećanja broja radnika i količine njihovih proizvoda (55). Ali. širenje američkog zlata u Evropi bilo je fatalno: pomoću njega su kupovane siro­ vine. A li još više zato što . bogaćene farme. Tako se objašnjava španska propast: posjedovanje rudnika znatno je povećalo količinu novca. sama Španija je ostala siromašnija nego ikada. Ono što obezbjeđuje ravnotežu i onemogućava duboke oscilacije između bogatstva i siromaštva nije. produktivnost rada je veća i cijene se ne form iraju po uzoru na cijene u inostranstvu.

u domenu istorije prirode. cijena izražena novčanim jedinicama označava bogatstvo. da broj ruku kroz koje prolazi novac u određenom vre­ menu. Takav pokazatelj ne nalazimo nigdje više u teoriji o poretku. vrijem e je bilo umiješano samo spolja. teoriju osobinepredstave. da brzina njegovog isteka. ne može predstavljati bogatstvo ne m odifikujući iznutra tu moć vremena — bilo da jedan spontani ciklus povećava (pošto je prethodno smanji) svoju sposobnost predstavljanja bogatstva. A li sve to je bila samo posljedica misli koja je monetarni znak. kako ga zamišlja misao klasicizma. Osobina obilježava bića situirajući ih u njihovo susjedstvo. u odnosu na bogatstvo. ali u njegovom stalnom kretanju od povećanja do smanjenja. V FORM IRANJE V RIJED NO STI Teorija novca i trgovine odgovara na pitanje: kako u procesu razmjene cijene mogu karakterisati stvari.RAZMJENA 241 u igru znakova i predstava unose i vremenski pokazatelj koji definiše uslovnosti tog napretka. i prati bez prekida onu moć predstavljanja i analize u okviru monetarnog sistema koju u sebi nosi bogatstvo. u analizi bogatstva ista arheološka mreža obuhvata i teoriju novacpredstava i. bilo da jedan politički ciklus odražava ustrajnim naporima konstantnu moć predstavljanja. U domenu istorije prirode. međutim. Ovdje. vrijem e pripada unutrašnjem zakonu predstava. stavila u položaj predstave u pravom značenju riječi. Prema tome. Ta funkcija vremena u bogatstvu morala se pojaviti od onog trenutka (to je bilo krajem X V I I vijeka) kada je novac bio definisan kao zalog i poistovjećen sa kreditom: trebalo je da rok potraživanja. ono se s njima spaja. i to samo da bi narušilo kontinuitet najsit­ nijih razlika i da bi ih rasporedilo prema označenim m je­ stima njihove geografije. Novac. Tamo gdje je istorija prirode otkrivala da su identičnosti razdvojene razlikama. kako novac može uspostaviti sistem znakova i oznaka između 1 6 . analiza bogatstva otkriva »diferencijale« — ten­ dencije ka povećanju i ka smanjenju. osobine (zb ir identičnosti koje su izabrane da predstavljaju i me­ đusobno distingviraju vrste ili rodove) nalazile su se u samom kontinuiranom prostoru prirode koju su raščla­ njivali u taksinomijske tabele. postanu karakteristični varijabli njegove reprezen­ tativne moći.

ono što čovjek jede ili pije. Drugim riječima. to jest u onom elementu jezika koji je iza svih riječi ali koji ih upućuje jedne na druge. tj. dakle. označava vrijednost nečega što se u procesu razmjene može zamijeniti za neku drugu stvar. u tački ukrštanja onog što se daje i što se dobija. druga analizira vrijednost kao prethodnicu razmjene i kao njen prvi uslov. ili što mu je potrebno za život. analizi koja suštinu jezika postavlja i za­ tvara u okviru rečenice. zašto jedne vrijede više nego druge. nemaju nika­ kvu vrijednost? Više. nego zašto uopšte predmeti želje i potrebe moraju biti predstavljeni i kako se ustanovljuje vrijednost stvari i kako se može tvrditi da ona vrijedi to­ liko i toliko. mora prethodno biti ispunjena vrijednošću. ima vrijednost tek kad ga ustupi. ono što mu ne treba lišeno je vrijednosti ukoliko ne služi da bi se dobi­ valo nešto potrebno. a druge. to jest u samoj razmjeni ili mogućnosti razmjene. drugo. s druge strane. U prvom slučaju jezik otkriva svoju mo­ gućnost u prisvajanju koje izražava glagol biti. Ali. da bi jedna stvar u razmjeni mogla predstavljati drugu. potpuno nekorisne. T o pitanje glasi: zašto postoje stvari koje ljudi nastoje da razmijene. imaju ve­ liku vrijednost. Ta dva tumačenja odgo­ varaju — prvo. Vrijednost. razmjena je samo prividno jed­ nostavan fenomen. Otuda dvije istovre­ mene mogućnosti tumačenja: jedna analizira vrijednost u samom činu razmjene. Jer u direktnoj razmjeni dobara tram­ pa je mogućna jedino onda kad oba partnera priznaju vrijednost onoga što posjeduje drugi. U izvjesnom smislu stvari koje se razmjenjuju postoje i prije nego što najzad dođe do dvostrukog ustupanja i prihvatanja. u jeziku ak­ cije ili korijenu. glagol čini mogućnim sve riječi . Novac još nije bio izmišljen. analizi koja otkriva tu su­ štinu jezika među prvobitnim obilježjim a. cijene još nisu bile fiksirane i mijenjane su ukoliko je bio uspostavljen odnos razmjene. za misao klasicizma.242 RIJECI I STVARI različitih oblika bogatstva? Teorija vrijednosti odgovara na pitanje koje se ukršta sa ovim i koje ispituje u dubinu ili po vertikali horizontalnu plohu na kojoj se odvija bes­ konačni proces razmjene. koje su neophodne. zašto neke. a ipak vrijednost postoji samo u samoj predstavi (trenutnoj ili mogućnoj). nije u pitanju to da saznamo prema kom mehanizmu se stvari mogu međusobno pred­ staviti (i koji bi metal odgovarao tom univerzalno repre­ zentativnom bogatstvu). Međutim.

to jest da raspola­ žemo viškom koji je potreban drugima. to jest sistemom predstava koji istovremeno označava i prosuđuje. primarni krik. koji su omogućivali analizu rečenice (ili suda) a zatim i obilježja (gesta ili korijena). »Vazduh koji udi16* . U području ekonomije takva distinkcija ne postoji jer. odgovara neposrednom utvrđivanju vrijednosti prije razmjene i recipročnih m jera izazvanih potrebom. u prirodi i analogiji stvari. jezik je ukorijenjen izvan samog sebe. bogatstvo je mogućno tek kad na mom stablu ima toliko plodova da ih ostaje na pretek. za ljudsku želju. Ona razdvaja ono što se zove Kondijakova »psihološka teorija« (koju su podržavali i Galijani i Graslen) od teorije fiziokrata. Fiziokrati svakako nemaju onu važnost koju su im pripisali ekonomisti prve polovine X I X vijeka kad su kod njih tražili osnove politi­ čke ekonomije. označava istu stvar. utvrđuje vri­ jednost razmijenjenih stvari i cijenu po kojoj ih proda­ jem o. Da bi postojali vrijednost i bogatstvo. ekonomija poznaje samo jedan teorijski segment. to jest na osnovu obilja prirode. Ali za gramatiku ta dva oblika analize — na osnovu rečenice ili na osnovu korijena — sasvim su različita. Na taj način.RAZMJENA 243 jezika na osnovu njihove rečeničke veze i odgovara pro­ cesu razmjene koji. tamo gdje su gramatici stajala na raspo­ laganju dva odvojena i međusobno izravnata teorijska segmenta. iz koga nastaje riječ prije nego što se i form ira jezik. Uz to još treba da neko bude gladan i da ih traži od mene. Označiti ga znači već uspostaviti vezu. kao najprim am iji čin. predstavlja dobro što mi ga pruža pri­ roda. i berem i jedem. je r on ima posla sa jezikom. odnos prema predmetu i potvrda da je taj predmet poželjan. ili koji se istovremeno odnosi i na predmet i na istinu. sa Keneom i njegovom školom. Plod koji želim. A li isto tako bi bilo uzaludno pridavati istu važnost — kao što su to činili marginalisti — i »psihološkoj školi«. ali koji je podložan dvo­ strukom i suprotnom tumačenju. Između ta dva načina analize nema drugih razlika osim porijekla i pravca izabranog za savlađivanje nužnosti. U drugom obliku analize. potrebno je — kažu fiziokrati — da postoji razmjena. Korijen. Jedna analizira vrijed­ nost na osnovu razmjene potrebnih predmeta — korisnih predmeta. a druga na osnovu nastanka predmeta čija će razmjena kasnije definisati vrijednost. Između ta dva mogućna tumačenja nala­ zimo jednu heretičku tačku koja nam je već poznata.

Svakako da . Stvoriti vrijednost ne znači zadovoljiti mnogobrojne potrebe. a druga ustupa. stoga je krupna greška kad se pod trgovinom podrazumi­ jevaju sve one posredničke operacije koje samo služe tr­ govini« (60). siromašna ili obilna. čuvanja.244 RIJECI I STVARI šemo«. Trgovina. u samom činu razmjene: »K ad bi se razmjena mogla obaviti nepo­ sredno i bez troškova. A li konstituisanje vrijednosti pomoću trgovine (58) nije mogućno bez izvjesnog umanjivanja ukupne vrijednosti robe zbog prevoza. »voda koju crpimo iz rijeke. vrijednosti se pojavljuju tek kad jedna strana potražuje. treba mnogo i uložiti. osim privremeno. Vrijednost je negativna strana robe. treba mnogo i primiti. u onom trenutku kad započinje i dovr­ šava putanju što ih vodi ka potrošaču i tako ih vraća prvo­ bitnoj prirodi dobra. Međutim. a ne bogatstva« (56). »Cilj je razmjene«. samo vrši razmjenu stvari jednake vrijednosti« (61). »uživanje i potrošnja. Prije razmjene postoji samo stvarnost. »Da bismo m ogli primiti. razmjena ima cilj da raspodijeli viškove tako da oni budu ustupljeni onima kojim a nedostaju. Zato razmjena nije »bogatstvo«. a da se u nizu uzastopnih razmjena i cirkula­ cija ne izgube i potpuno iščeznu? Kako je mogućno da cijena form iranja vrijednosti ne iscrpe samu robu što stoji na raspolaganju ljudima? Da li trgovina u sebi može pronaći taj potrebni do­ datak? Sigurno ne. to bi bilo povoljno za obje strane. U tome se sastoji sva vještina trgovanja. koju nam pruža priroda. ukratko. a da bismo mnogo uložili. po svojoj prirodi. Fiziokrati su uzimali u obzir samo materi­ jalnu stvarnost robe: tada form iranje vrijednosti postaje skupo i ide na račun same robe. ne mogu biti predmet trgovine: to su dobra. tako da se i trgovina sumarno može definisati kao razmjena korisnih stvari u želji da one dođu u ruke potrošača« (57). kaže M ersije de la R ivjer (M ercier de la R ivière). obrade i prodaje (59). i to prema najvećoj mogućoj jednakosti. to znači žrtvovati jednu robu da bismo m ogli razm ijeniti druge. Jedina trgovina koja ništa ne košta jeste trampa: tu roba ima samo trenutnu vrijednost. roba kao vrijednost gubi dio vrijednosti prije nego što po­ stane bogatstvo. je r ona želi da razm jenjuje vrijednost za vrijednost. Ali kako dolazi do form iranja vrijednosti? Kakvo je porijeklo viška koji robama omogućava da se pretvore u bogatstvo. kaže Kene. kao i sva druga bogatstva pristupačna svim ljudima.

ali to pove­ ćanje predstavlja samo proporcionalni pad prometne vri­ jednosti druge robe: »Svi ti preduzetnici se bogate samo za­ to što se drugi izlažu trošku« (64). Za čovjeka koji tro­ . bilo da je u pitanju potrošnja koja otpada na radnika koji osigurava svoj op­ stanak. ta nadnica odgovara visini troškova oko izdržavanja radnika u toku radnog vremena. rad nije bolje na­ građen: konkurencija teži da održi nadnice na nivou koji je neophodan za održanje radnika (63). pored sirovina. proizvodi prerađivačke in­ dustrije mogu biti pušteni u prodaju u skladu sa dva raz­ ličita principa. Tom e svaka­ ko treba dodati i troškove beneficije preduzetnika. izazvano klasom neradnika. na preduzetnika koji izvlači beneficije ili nekog iz­ van proizvodnje koji kupuje: »Povećanje prodajne vrijed ­ nosti. Sama trgovina nije izmislila taj suvišni posao. U skladu sa Kantijonovom definicijom. to znači da je roba izgu­ bila od svoje vlastite cijene onoliko koliko iznosi trošak oko njenog prevoza. tako da cijene. jeste posljedica troško­ va oko radnika. Na prvi pogled izgleda da industrijska proizvodnja povećava vrijednosti. dakle. pokri­ ju i radničke nadnice za preradu. A li pri tome. trebalo je. da prvo postoji obi­ lje dobara kako bi trgovina bila mogućna.RAZMJENA 245 se roba na nekom udaljenom tržištu može razmijeniti po većoj cijeni od one koju bi dobila na mjestu proizvodnje: ali to povećanje odgovara realnim troškovima prevoza. a ako roba pri tome ništa ne gubi. A li u svakom slučaju povećanje vrijednosti izazvano preradom robe predstavlja iznos potreban za izdržavanje onih koji u toj preradi učestvuju. konkurencija teži da umanji vrijednost. nego potrošnjom. N i industrija n ije u stanju da nadoknadi troškove oko form iranja vrijednosti. prodajne cijene se mo­ gu znatno povećati. u stvari ona od razmjene oduzima cijenu za izdržavanje jednog ili više radnika. U stvari. Stoga je uzalud robu voziti s jednog kraja svijeta na drugi: troškovi razmjene se uvijek odbi­ jaju od razmijenjene robe. Ako su cijene slobodne. Vrijednost se. ne form ira niti se pove­ ćava proizvodnjom. Kada su cijene monopolisane. naprotiv. ipak. Rečeno je već da je za stvaranje bogatstva potrebno žrtvovati dobra: »Zanatlija gubi ono­ liko od troškova za svoje izdržavanje koliko proizvodi ra­ dom« (62). monopolisanje cijena ih može povećati u onolikoj m jeri u kolikoj se povećava vrijednost robe na tržištu. što se tiče beneficija. a ne oko njegova rada.

trud poljopriv­ rednika je isto tako negativan i izložen troškovima kao i rad proizvođača. taj rad ima jednu privilegiju. Vrijednost se javlja ta­ mo gdje su iščezla dobra. u stvari. on je samo »oruđe rada i obrade« (66) — oruđe ko­ me je potrebno izdržavanje i koji ga dobij a od proizvoda zemlje. on podstiče prirodu na ogromnu plodnost. I ako je tačno da je to obilje unaprijed raspodijeljeno na cijenu rada. To. ili treba da predstavlja. što se ne može reći za balu svilene tkanine ili vune u magacinu« (68). sje­ tvu i hranu za stoku. u domenu proizvod­ nje dobara: a to je da zem lja koja se obrađuje pruža mno­ go veću količinu dobara potrebnih za izdržavanje nego što je potrebno obrađivaču. taj isti rad stvara dobra prema kojima će biti utvr­ đena vrijednost. ne ekonomsku — u sistemu razmjene — nego fizičku. ipak ćemo naći klas tamo gdje smo posijali samo zrno. Ona snabdijeva svaki rad i potrošnju koja mu odgo­ vara. Radnik koji kopa nema različit status od onoga koji tka ili pre­ vozi. Stoga je shvatljivo zašto su Fiziokrati pridavali toliki teorijski i praktični značaj zem ljišnoj renti a ne poljopriv­ rednom radu. Otuda dvije glavne težnje: staviti jo j na raspolaga­ nje veliku količinu novca kako bi mogla pothranjivati rad. »Poljoprivreda je proizvodnja božanskog karaktera u kojoj proizvođač uzima za ortaka samog tvorca prirode. a stoka se »tovi čak i dok se odmara. I dok poljoprivred­ nik troši onoliko koliko zaradi. a zemljišna renta predstavlja. S njim je po­ ljoprivrednik udružen iako to ne zna. Ipak. a rad funkcioniše kao potrošnja: on stvara cijenu troškova života koje je sam napravio. čist proizvod: količinu dobara koje priroda daje povrh onog što je potrebno za izdržavanje radnika i onog što je potrebno za proširenu reprodukciju. Takva renta omogućava pretvaranje dobara u vrijednosti ili bogat­ stvo. tvorca svih dobara i čitavog bogatstva« (69). znači da postoji jedan nevidljivi proizvođač koji ne traži naknadu. voditi računa da bude zagarantovan . zahvaljujući njegovom koa­ utoru. K ao i u ostalim slučajevima. ali kao »fizička razmjena« sa prirodom <67). To je tačno za poljoprivrednu proizvodnju. T o je stoga što se ovaj poslednji nadoknađuje potrošnjom. trgovinu i industriju. prihod od poljopriv­ rednog rada teži da se izjednači sa troškovima tog izdrža­ vanja. Poljoprivreda je jedino područje gdje pove­ ćanje vrijednosti u proizvodnji nije ekvivalentno održava­ nju poljoprivrednika. Kao plaćeni rad.246 RIJECI I STVARI ši a ne radi važi isto pravilo« (65).

iako ne bez troškova i po­ trošnje.RAZMJENA 247 avans što pripada zemlji. Isti je slučaj i sa gramatičarima kad analiziraju riječi na osnovu korijena. hrane. ali ona je neiscrpan izvor dobara što ih raz­ mjena pretvara u vrijednosti. Jedino je ta razmjena beneficirana i samo u okviru tog čistog profita mogu se izračunati troš­ kovi svake druge razmjene. V I K O R IST Analize Kondijaka. ista stvar. Stoga će ekonomski i politički program Fiziokrata nužno sadržavati: povećanje cijena poljoprivrednih proizvoda. doduše. kontrolisani pomoću konkurencije. kako bi i dalje mogla proizvoditi. Čitav sistem razmjene. povezuju se na tu neuravnoteženu. radikalnu i primitivnu razmjenu koja se uspostavlja između avansa vlasnika i blagodarnosti prirode. Galijanija. ukidanje monopolisanih cijena i svih trgovačkih privilegija (kako bi industrija i tr­ govina. Kao polaznu tačku ona bira ne ono što je dato u sistemu razmjene. ali koja je postojala i prije sistema bogatstva. Bilo bi netačno reći da priroda spontano stva­ ra vrijednosti. ukratko jednim dijelom onog viška kome i sam pripada. Kene i njegovi učenici analizirali su bogatstva na bazi onoga što se ulaže u razmjenu — to jest onog viška koji postoji i koji nema nikakvu vrijednost. ali ne i zaradu onih koji obrađuju zemlju. Fiziokrati započinju anali­ zu samom stvari koja je označena vrijednošću. Graslena i Destita odgo­ varaju gramatičkoj teoriji rečenice. ubiranje svih po­ reza od same zemljišne rente. ali gledana sa stano­ višta onoga kome je potrebna. ali suprotnim prav­ cem: jedni se pitaju pod kakvim uslovima — i uz koju ci- . ne­ posrednog odnosa koji povezuje zvuk i stvar i sukcesivnih apstrakcija pomoću kojih taj korijen postaje imenica. koji je traži i pristaje da se odrekne onoga što posjeduje da bi dobavio to drugo što smatra korisnijim i vrednijim. nego ono što je dobijeno: to je. u kome će morati da plati svako pom jeranje i svako kretanje — u obliku zarade. ali koji po­ staje vrijednost ulazeći u krug zamjena. to jest pojava svakog elemen­ ta bogatstva. Fiziokrati i njihovi protiv­ nici kreću se u istom teorijskom polju. veliko vraćanje novca zem lji u obli­ ku avansa potrebnih za osiguranje budućih žetvi. održali nužno odgovarajuće cijene). životnih troškova. sve skupo form iranje cijena.

ako su sijali i ubirali žetvu. je r se odnosi na svaku pojedinačnu stvar bez upoređiva­ nja sa drugom. korist i cijene se podudara­ ju bez ostatka. zbog analize prometa i uloge koju daje novcu (70). jer se m odifikuje prema apetitima. Jasno je za­ što su analize fiziokrata i utilitarista često veoma bliske. ako su ljudi sjekli šumu. dakle. a drugi — u kome slučaju se vrijednosni sud može pretvo­ riti u cijenu u tom istom sistemu razmjene. takođe je shvatljivo zašto je Tirgo mogao biti vjeran fiziokratima u djelu Stvaranje i raspodjela bogatstva. . i obrnuto. Ona je stvaralac korisnog. znači da može poslužiti — ili mi samo tako misli­ m o — u neku svrhu. jer pruža mogućnost da jedan prosu­ di nešto što je za drugog do tada imalo veoma malo ko­ risti. a ponekad i komplementarne. Još ne postoji nikakva utvrđena vrijed­ nost. Vrijednost je. procjenjivačke vrijednosti au­ tomatski postaju ekvivalentne. a kako je situacija simetrična. željama ili potrebama ljudi. Zamislimo naj rudimentarni ju situaciju razmjene: čo­ vjek koji posjeduje samo kukuruz i pšenicu. ono što je bilo korisno postaje totalno korisno stvaranjem simultanih 1 jednakih vrijednosti na svakoj strani. na upotrebljivosti koju nosi u sebi« (71). T o je apsolutna vrijednost. ona je ipak relativna i prom jenljiva. zasnovana na ko­ risti ili. od tog momenta. oni 0 tome svemu imaju određen sud. što je isto. Takav sud učvršćuje ono što Tirgo naziva »procjenjivačka vrijednost« stvari (72). bez ikakvog poređenja oni procjenjuju da žito ili drva mogu zadovoljiti neku nji­ hovu potrebu — koja će im biti korisna: »Reći da nešto vrijedi. Međutim. u razmjeni. Ipak. U tom trenutku postoje tri mogućnosti: (1) ili »višak kod svakog«. drugi. ni ekvivalencija. postaje koristan za proizvođača vina. a veoma blizak Galijaniju u Vrijednosti i Moneti. zbog njegove teorije o tri zemljišna prihoda i važnosti koje pripisuje zem lji. razmjena koja se vrši na bazi te prvobitne koristi n ije obično svođenje na zajednički imenitelj. niti kakva zajednička mjera. ono što je u pro­ cjeni jednog bilo beznačajno postaje važno kod drugog. a drugi koji ima vino i šumu.248 RIJECI I STVARI jenu — dobro može postati vrijednost u sistemu razmjene. procjena se izjednačava sa vrednovanjem. kako kaže Kondijak (73) — ono što nije ko­ rišteno ili što ne misli neposredno biti iskorišteno — od­ govara po količini i kvalitetu potrebama drugog: sav vi­ šak kod proizvođača žita. Razumljivo je zašto su se na Kantijona m ogli pozivati: jedni.

taj dio — koji njegov partner nastoji da svede na minimum. na prm ijer. (3) Najzad. I jedan i drugi uspostavljaju — i to svako za sebe. na duže ili kraće vrijem e. vrijedeće za mene malo više nego toliko mjerica drveta. ali oba pojedinačna interesa svakog od dvojice partnera bila su prethodno upoređena međusobno.RAZMJENA 249 (2) Ili. Može li se reći da onaj koji daje više gubi u razmjeni od vrijednosti onoga što je posjedovao? Uopšte ne. ni za koga. pošto već prihvata razmjenu. višak kod jednog n ije dovoljan za podmirenje potreba drugog i zato će prvi voditi računa da ne dâ sve što ima. prema različitom proračunu — minimalnu nejednakost: toliko mjerica kukuruza koje nemam. svime što posjeduje: stanje potrebe je opšte i svaki dio vlasništva postaje bogatstvo. a poslije toga upoređuju se njihovi rezultati. Od tog trenutka partneri mogu ništa ne razm jenjivati. ta nejednakost odnosa o ­ mogućava nam da tvrdimo. Te dvije procjenjivačke nejednakosti definišu za svakog relativnu vrijednost koju on pripisuje onome što posjeduje i onome što još ne posjeduje. ali svaki može smatrati da bi mu dio imetka onog dugog bio korisniji od njegovog vlastitog. nego se nakon dužeg cjenkanja daje toliko akova vina za toliko vagona žita. prema trećoj hipotezi. Dok se procjenjivačka vrijednost definiše samo igrom potrebe i predmeta — to jest na osnovu jedinstve­ nog interesa pojedinca — u procesu vrednovanja »postoje dva čovjeka koji upoređuju i četiri interesa što se porede. kako četiri m jerice kukuruza i pet naramaka drva imaju istu razmjensku vri­ jednost (74). A li ta jednakost ne znači da se vrši razm je­ na između jedne i druge koristi prema jednakim dijelovi­ . tj. toliko i toliko drveta. kaže drugi. tako se dolazi do prosječ­ ne procjenjivačke vrijednosti«. biće mi dragocjenije nego isto toliko kukuruza. ni­ šta nije apsolutno suvišno. Nema drugog načina da se te dvije nejednakosti izjednače osim da se između njih uspostavi jednakost sljedećeg odnosa: do raz­ mjene će doći kad odnos kukuruza prema drvetu za jed­ nog postane jednak odnosu između drveta i kukuruza za drugog. da. pak. je r mu je potreban čitav višak prvoga — pomaže da se ustanove cijene: više se ne razm jenjuje višak žita za višak vina. kaže jedan. pridaje više važnosti onome što dobija od onog što ustupa. sačuvaće jedan dio da bi od nekog trećeg dobio onaj dodatak neophodan za njegovu potrebu. je r svaki partner zna da se može koristiti. Taj je višak za njega beskoristan je r znači.

najneznatniji novi oblik koristi smanjuje relativnu vrijednost već postojećih. Umjesto dvije neposredne koristi. Pomoću razmjene i ono što nije korisno postaje korisno i. kao što posljedica zavisi od svog uzroka« (75). razmjena stvara nov tip vrijed­ nosti — procjenjivačku vrijednost: razmjena stvara izme­ đu raznih oblika koristi recipročan odnos koji podvostručava odnos prema običnoj potrebi. kome on ne treba. Razmjena. najkorisnije postaje manje korisno. upoređiva­ nja svake vrijednosti sa svima ostalim. pove­ ćava vrijednosti (stvarajući nove oblike korisnog koji. za njega taj predmet dobi­ ja prometnu vrijednost« (76). Takva je konstitutivna . udobnosti i uživa­ nja (78). podmiruju izvjesne potrebe). dakle. u istom srazmjeru. I to na dva načina. Ona taj odnos i mođifikuje: to Je stoga što u domenu procjene.. Takve analize ukazuju na ukrštanje vrijednosti i raz­ mjene: ne bi došlo do razmjene da neposredne vrijednosti nisu postojale — to jest da u stvarima nije postojala »od­ lika koja je njihova slučajna karakteristika i koja jedino zavisi od čovjekove potrebe. dobijamo dvije druge.250 RIJECI I STVARI ma. Cjelokupno bogatstvo se ne povećava. nema razlike između potrebe. nikakvu vrijednost: šta dijamant može vrijediti za ljude koji su gladni ili koji tre­ ba da se obuku? Ali dovoljno je da na svijetu postoji samo jedna žena koja želi da se dopadne i samo jedna trgovina koja je u stanju da jo j pribavi taj dijamant — pa da taj dragi kamen postane za njegovog vlasnika. otuda činjenica da. tj. to jest na obje stra­ ne — iako i jedan i drugi elemenat razmjene imaju svoju vlastitu korist — dobija se više vrijednosti nego što se posjedovalo. prvobitni predmeti potrebe gube na vrijednosti da bi u globalnoj masi ustupili mjesto novoj vrijednosti pred­ meta za udobnost ili zabavu« (79). uprkos pojavi novih predmeta koji mogu zadovoljiti potrebe: svaka proizvodnja stvara »nov poredak vrijednosti u odnosu na masu bogat­ stva. . Ona čini korisnim stvari koje bi bez nje imale veoma malu. ma­ kar indirektno. Ali razmjena takođe stvara i vrijednost. tu se vrši razmjena nejednakosti. možda. sa stanovišta bo­ gatstva. S druge strane. ili. koje treba da zadovolje mnogo veće potrebe. tako će vlasnik moći za ono što služi samo tome da bi blistalo da nabavi hranu: otuda važnost luksuza (77). . »indirektno b oga tstvo. ali razmje­ na u isti mah smanjuje vrijednosti (jedne u odnosu na druge — u međusobnom poređenju).

Sve što se prim jećuje pozitivno i kao u obliku reljefa pri prvom tumačenju. Fiziokrati su. Možda je bilo jednostavnije reći da fiziokrati pred­ stavljaju zemljišne posjednike. a »utilitaristi« — trgovce i. preduzetnike. da bi se vrijednost pojavila. a svaka transformacija ili promet koji omogućavaju zadovoljenje što većeg broja potreba pred­ stavlja samo veći skok vrijednosti: to povećanje i omogu­ ćava plaćanje radnika. dakle. dalje. pre­ ma tome. postaje za druge negativno. ali u obrnutom pravcu: svaka prom jena i svaki rad oko proizvoda dobijenih iz zem lje plaćaju se kao naknada za izdržavanje radnika. bili zaokupljeni tržišnom eko­ nomijom. novac važi kao predsta­ va bogatstva u opticaju: opticaj mora biti što je moguće jednostavniji i kompletniji. priroda treba da bude obdarena beskrajnom plodnošću. povezuju momenat koji pripisuje i onaj koji artikulise. A li svi ti pozitivni elementi koji čine vrijednost počivaju na određenom stanju čovje­ kovih potreba. ono što je za jedne pozitivno. Ovi prvi stoga vjeruju u povećanje vrijed­ nosti kad dođe do transformacije ili premiještanja prirod­ nih proizvoda. vjerovali samo u poljoprivred­ . Stoga je jasno da su teorijski elementi isti i kod fiziokrata i kod njihovih protivnika. međutim. Stoga. izgleda kao udubljenje i negativna vri­ jednost pri drugom. sve što zadovoljava neku potrebu ima. fi­ ziokrati. vrijednost nastaje tamo gdje ima potrošnje. »Utilitaristi« na artiku la ciji razmjene zasnivaju pripisivanje vrijednosti pojedinim stvarima. ti se troškovi stoga bilježe kao uma­ njena totalna vrijednost dobara. u kojoj su potrebe i želje imale vrijednost zako­ na. A li te postavke kod fiziokrata i »utilitarista« su raspoređene u obrnutom poretku. postojanjem bogatstva objašnjavaju progresivno raščlanjivanje vrijednosti. A li i kod jednih i kod drugih.RAZMJENA 251 funkcija razmjene u procesu stvaranja vrijednosti: ona da­ je cijenu svim stvarima i umanjuje svakoj pojedinoj. vrijednost predmeta je vezana za razmjenu. vrijednost. dajući im iz tog povećanja ekvi­ valent za njihovo izdržavanje. oni su. Kostur osnovnih postav­ ki je isti: svako bogatstvo nastaje iz zemlje. Galijani i Graslen polaze od razm je­ ne korisnih predmeta kao subjektivne i pozitivne osnove svih vrijednosti. Kondijak. međutim. dakle na ograničenim mogućnostima plod­ nosti prirode. Za fiziokrate tu istu seriju datosti treba pre­ ći. teorija vrijednosti kao i teorija strukture u istoriji prirode.

Svakako. dok se arheologija može služiti samo drugom. koji su bili elementi 1 argumenti politike. sa­ stoji u definisanju uslova pod kojim a je bilo mogućno m isliti u koherentnim i simultanim oblicima »fiziokratsko« i »utilitarističko« znanje. analogna je. u odnosu na m oje potrebe. čini prvi korak ka stvaranju jezika. u koherentnosti njiho­ vih interesa mogu se otkriti suštinska ekonomska opredje­ ljenja i jednih i drugih. V I I OPŠTA S L IK A Opšta organizovanost em pirijskih redova može sada biti zacrtana u svojoj cjelin i*). kako se procjena pr­ voga može prenijeti na procjenu drugoga po principu jed­ nakosti (A i B imaju istu vrijednost) ili analogije (vrijed ­ nost A. . kao posjednici. kako se odvijala borba za vlast. Dru­ gi se. Ovdje treba napraviti distinkciju između dva oblika i dva nivoa proučavanja. vrijednosti B koju ima m o­ ja roba). tada je svaka vrijed*) Vidi shemu na str. a ko antifiziokrat. ali uslov da taj sistem bude mišljen nikad se ne nalazi u postojanju te grupe. Ali kad vred­ novanje postaje procjenjivačka vrijednost. a težeći ka političkoj vlasti. 262. pa i nosioci prava koja porez pretpostavlja. a ne drugi. Jedan bi bio neka vrsta ispitivanja mnijenja 0 tome ko je u X V I I I vijeku bio fiziokrat. željeli su da ostanu jedini poreski obveznici.252 RIJECI I STVARI nu proizvodnju i zahtijevali bolje nagrađivanje u toj ob­ lasti. praveći rečenicu. Vrijednost. oni su zemljišnoj renti pripisivali prirodnu osnovanost. Ali pripadnost nekoj društvenoj grupi može uvijek objasniti zašto pojedinac bira jedan si­ stem mišljenja. kako u prim itivnom gestu trampe pred­ met može biti ekvivalentan sa drugim. Teorija vrijednosti zaista omogućava da objasnimo (b ilo pomoću potrebe ili nedostatka. kakvi su bili interesi u pitanju. to jest kad se ono definiše i ograničava u okviru sistema konstituisanog na osnovu svih mogućih razmjena. odgovara atributivnoj funkciji koju u opštoj gram atici osigurava glagol i koja. koju ima roba mog partnera. dakle. ne vodeći računa o ličnostima i njihovoj istoriji. Prva analiza upućuje na doksologiju. za njega. bilo pomo­ ću obilja prirode) kako izvjesni predmeti mogu stupiti u sistem razmjene. P rije svega konstatovano je da je analiza bogatstva svedena na istu konfiguraciju kao i istorija p rirod e i op­ šta gramatika.

U sistemu razmjene. isto tako. jednoj predstavi druga. vrijednost je u isti mah i glagol i imenica. Kao i ova posljednja. vrijednost. širi ili sužava u odnosu na vrijednosti koje je prinuđen da predstavlja. novac u odnosu na bogatstvo funkcioniše kao obilježje u odnosu na prirodna bića: on omogućava da im se nametne posebno obilježje i da im se odredi samo provizorno mjesto u prostoru koji je za­ sada definisan sveukupnošću stvari i znakova kojim raspo­ lažemo. obezbjeđujući na osnovu vlastitih mogućnosti označavanje bogatstva. pripisivanje i presjek. otvo­ reno ili skriveno. sadrže nominalnu funkciju). ona spaja u okviru iste funkcije mogućnost . Sa svoje strane. osiroma­ šenje i obogaćenje nacija. ona takođe objašnjava (kroz trgovinu. I novac. Teorija novca i cijene zauzima u analizi bogatstva isto mjesto kao i teorija obilježja u istoriji prirode. u tom mehanizmu koji svakom dijelu bogatstva omogućava da označava druge ili da njima bude označen. kao i riječi. snaga povezi­ vanja i princip analize. dakle. ali on -ne prestaje ni da oscilira oko svoje vertikalne osovine. teorija novca i trgovine objašnjava kako neka m aterija može dobiti značajnu funkciju kad služi kao stalno obilježje za određen predmet. između nominalnih vrijednosti. U analizi bo­ gatstva. onome što je u opštoj gra­ m atici analiza korjenova i jezika akcije (funkcija obilježa­ vanja) i onome što se ja vlja kao tropa i promjena znače­ nja (funkcija derivacije). stoga.RAZMJENA 253 nost utvrđena i artikulisana zahvaljujući svim ostalim: od tog trenutka vrijednost omogućava artikulacionu ulogu koju opšta gramatika priznaje svim neverbalnim elementi­ ma rečenice (to jest imenicama i svim riječim a koje. Ali i više od toga. ima ulogu obilježavanja. prema kojoj su variranja cijena u odno­ su na prvobitno form iranje odnosa između metala i bogat­ stva isto što i retorička pomjeranja u odnosu na prvobitnu vrijednost verbalnih znakova. ali da nikad potpuno ne iščezne. ona omogućava artikulaciju elemenata koji obrazuju cje­ linu predstave ili artikulaciju znakova što je razbijaju. fiksiranje cijena. zauzima isti položaj kao i struk­ tura u istoriji prirode. kako isti monetarni elemenat može označavati manje ili vi­ še bogatstva. kako mu se značenje pomjera. ona istom operacijom ujedinjuje funkciju koja omogućava da se jednom znaku pripiše obilježje drugog. povećanje ili smanjenje količi­ ne novca) kako se taj odnos između znaka i onoga što je označeno može izmijeniti. kao i ova. Teorija cijene odgovara.

a cijena pri­ rodni govor bogatstva.254 RIJECI I STVARI davanja znaka stvarima. kretanje se ne vrši u istom pravcu ni sa istom strogošću: od prvobit­ nih obilježavanja. nalaze se i u teorijskom sistemu znakova istorije prirode i u prak­ tičnoj upotrebi novčanih znakova. Ove četiri funkcije koje po svojim posebnim svojst­ vim a definišu verbalni znak i izdvajaju ga između svih ostalih znakova koje predstava može predočiti. postoje na isti način kao i sistem pred­ stava koji se form ira pomoću riječi. od kojih jedna dozvoljava razlikovanje domena verbalnih zna­ kova od domena bogatstva ili prirodnih bića. zatim. . a posebno riječi. između pojedinca. pripisivanje jednih predstava drugim. u odnosu na one koje su označene. Četiri momenta koji definišu suštinske funkcije jezi­ ka (pripadanje. a druga omo­ gućava razlikovanje teorije od istorije prirode kao i od is­ torije vrijednosti i cijena. prema životnom iskustvu) podstiče stvaranje derivacija ko­ je se razlikuju prema pojedinim narodima i koje. to su znaci. U tom smislu može se reći da za misao klasicizma sistemi istorije prirode i teorije novca ili trgovine imaju iste uslove nastanka kao i sam jezik. u odnosu na taksinom iju: konstituisanje i očevidno ispoljavanje reda stvari. uspostavljaju sistemi znakova koji omogućavaju označavanje jednih pred­ stava pomoću drugih. Domen bogatstva. Ipak postoji jedna krupna razlika koja onemogućava da klasifikacija bude spontani jezik prirode. postoje dvije razlike. Ono što je algebra u odnosu na mathesis. derivaciju predstava koje znače. artikulaciju onog što je predstavljeno. artikulacija. do­ men ljudskih bića form ira se i otkriva utoliko ukoliko se između predmeta potrebe. T o znači dvije stvari: prijesvega da poredak u prirodi i poredak u domenu bogatstva. označavanje i derivacija) so­ lidno su povezani međusobno je r se pozivaju jedni na druge od onog trenutka kada se s glagolom prekoračuje prag jezika. osjećanjima i strastima. štaviše. čovjekova imaginacija (prem a podneb­ lju u kome živi. za misao klasicizma. A li u stvarnom nastanku jezika. riječi obrazuju dovoljno privilegovan sistem znakova da bi istorija priro­ de — ako je dobro stvorena — i novac — ako je dobro kontrolisan — mogli funkcionisati poput jezika. uslovima života. svakako. predstavljanja jedne stvari po­ moću druge i mogućnost pom jeranja znaka u odnosu na ono što obilježava.

taj savršeno jasni jezik omogućio bi stvaranje savršeno jasnog govora. Između označavanja i deri­ vacije mnogobrojna su pom jeranja imaginacije. ni lažnih sličnosti. ljudima stoji na raspolaganju izvjesna suma riječi. pro­ met bogatstva. Stoga se na potisnutom horizontu jezika projicira ideja jednog univerzalnog jezika u kome bi se reprezentativna vrijednost riječi sasvim jasno mogla fiksirati. pošto već mora da bude nauka. Struktura i osobina obezbjeđuju teorijsko zatvaranje . zbog toga što je osobina utvrđena bilo na osnovu koherentnosti sistema. na osnovu jedne dobro utvrđene artikulacije. propisala najprirodnija stanja. Ars com binatoria i Enciklopedija su podjednako odgovorne zbog nesavršenstva postojećeg je ­ zika. moraju izbjeći tim opasnostima inherentnim svakom spontanom jeziku. čvrsto za­ snovati i lako priznati kako bi razm išljanje moglo donijeti odluku u punoj svjetlosti istine o bilo kojoj rečenici — po­ moću tog jezika »seljaci bi mogli lakše prosuđivati o istini stvari nego što to sad čine filo zofi« (80). bilo na osnovu nepogrešivosti siste­ ma. Istorija prirode. isto kao što je i univerzalni jezik stvoren da bi kontrolisao. nema ni imaginarnih pomjeranja. sam po sebi. Između artikula­ cije i pripisivanja u domeriu istorije prirode ne može biti greška. ocrtala dozvoljena pom jera­ nja znanja. ni nepotrebne bliskosti na osnovu koje bi neko tačno ozna­ čeno prirodno biće bilo raspoređeno u sferu koja nije nje­ gova. je r se struktura ispoljava u neposrednoj v id lji­ vosti. kodifikovala odnose bliskosti i sličnosti. ali takva analiza je u tolikoj m jeri nesavršena. U jednom trenutku te derivacije i u okvi­ ru jednog posebnog jezika. između artikulacije i pripadanja protežu se zablude razmišljanja. taj jezik bi bio Ars combinatoria. Stoga i upotreba svakog jezika treba da bude popraćena jednom Enciklopedijom koja bi definisala polje značenja riječi. ona ostavlja toliko nepreciznosti i toliko prekoračenja da za iste predstave ljudi upotrebljavaju različite rečenice: njihovo razmišlja­ nje nije sačuvano od grešaka. imenice koje se artikulišu jedne pre­ ma drugoj i međusobno ukrštaju svoje predstave. Rječ­ nik je napravljen da bi kontrolisao igru deriviranih zna­ čenja u odnosu na prvobitno označavanje riječi.RAZMJENA 255 objašnjavaju — pored raznovrsnosti jezika — relativnu ne­ stabilnost svakog. pošto je to institucija koju su stvorili ljudi i stavili je pod kontrolu. greške m išljenja pri donošenju suda.

poredak u prirodi i u domenu bogat­ stva ispoljava se u čistom i jednostavnom postojanju strukture i obilježja. strukture i osobine za istoriju prirode. koji svojim porastom ili padom izaziva ali i ograničava oscilaciju cijena. stvaranje sistema u prirodi i neprekinut krug bogatstva? Upravo tu treba pretpostaviti da predstave liče jedna na . vrijednosti i cijene za teoriju bogatstva) odnose jedan na drugi i tako omoguće jezik. i novac. Sa jezikom sistem znakova prima se pasivno i nesavršeno. garantuju izrav­ navanje artikulacije i prisvajanja. Vrijednost kombinuje bogatstva jedna s drugim. označavanja i deriva­ cije. Istorija prirode. teorija bogatstva je u cijelosti vezana za politiku. a osobina jo j omogućava da za bića i njihove slič­ nosti stvori tačnu i definitivnu poetiku. procjenjivačka vrijednost postaje prometna tek na­ kon određenih promjena. u drugom prelazak vezan 7a prirodu stvari i ljudsku djelatnost.256 RIJECI I STVARI onoga što u jeziku ostaje otvoreno i podstiču stvaranje umjetničkih projekata koji su u suštini nedovršeni. Na­ protiv. isto tako osobina obilježava i lokalizuje jednim istim potezom. obilježavanja i derivacije. Prvobitni odnos između metala i robe tek postepeno postaje cijena koja varira. bogat­ stva i predstava? Kako je općenito mogućno da se dva suprotna segmenta (suda i značenja za jezik. Struktura omo­ gućava da se istorija prirode odmah nađe u sferi kombi­ natorike. stvara sistem znakova koji je čovjek proizveo. um­ nožio i izmijenio. da bi označila bića. druge dvije strane osnovnog kvadrata ostaju otvorene. koja od procjenjivačke automatski po­ staje prometna. a novac omogućava njiho­ vu stvarnu razmjenu. Tam o gdje neuredni poredak jezika im plicira kontinuiran odnos prema umjetnosti i njenom beskrajnom naporu. Isto kao što vrijednost. Kako je mogućno da obilježavanje (kao jedin­ stven i precizan čin) omogući artikulaciju prirode. U prvom slu­ čaju u pitanju je tačna podudarnost između prisvajanja i artikulacije. vrijednosti i novca. Ipak. jedino ga može usavršiti umjetnost: stoga je teorija jezika odmah normativnog karaktera. Vrijednost i cijene obezbjeđuju praktično zatvaranje segmenata koji u jeziku ostaju otvoreni. Međutim. treba napomenuti da se prirodni poredak formuliše u teoriji koja važi kao tačno tumačenje neke serije ili neke stvarne tabele: stoga je struktura bića istovremeno i neposredna form a vid ljivog i njena artikulacija.

kao p r o jekat nove »političke ekonom ije«. nauku o bogatstvu). izdvojilo se značajno filozofsko područje tamo gdje je klasicizam postavio najsolidnije epi­ stemološke brave. a s dru­ ge — smisao. koja postaje prozirna zahvaljujući činjenici da između bića i predstave nema jaza. opšta reprezentativnost bića i biće ispoljeno prisustvom predstave — sve to čini dio jedinstvene konfiguracije klasicističke epistemè. metodi uporedne anato­ mije. ukratko sve teme iz »biologije« koja se rađala obja­ šnjavaju kako strukture posmatranja kod pojedinaca mo­ gu važiti i kao opšte karakteristike rodova. U tom principu kon­ tinuiteta mogućno je prepoznati snažan metafizički momenat misli X V II i X V I II vijeka (što omogućava da oblik rečenice dobije efektivni smisao. porodica i og­ ranaka. kad treba omogućiti bogatstvo i njegovu upotrebu. strukturu i osobinu. Dovo­ đenje u red em pirijskog fonda vezano je na taj način za ontologiju. I zaista. da bi se ujedinile formalne odlike jezika (njegova sposobnost da form ira rečenice) i smisao koji pri­ pada riječima. nego zbir morfoloških konstanti podre­ đenih istoriji. Sklop predstava. imala je prije svega cilj da analizira odnos između vrijednosti i cijene. analiza proizvodnje. istoriju prirode. pojm ovi kao što su organizam i organizacija. ona je u samoj predstavi osvijet­ ljena činjenicom da degažira sadržaj bića. da se struktura organizuje kao osobina. Naprotiv. Najzad. ontologija negativno definisana kao od­ sustvo ništavila. obilje­ žavanja i derivacije (što s jedne strane stvara sud. biologija i politička ekonomija ne 1 7 . a vrijednost stvari izrazi pomoću cije­ ne). vrijednost i cijenu) de­ finišu snažan naučni momenat te misli (što čini moguć­ nim gramatiku. i ljudske potrebe su primjerene jedna drugoj i traže da budu zadovoljene. Što se tiče izmjene do koje je došlo krajem X V I I I vijeka u čitavoj zapadnoj epistemè. Filologija.RAZMJENA 257 drugu i da u mašti jedna drugu dozivaju. koja je karakteristična za misao klasicizma. tu su i prirodna bića u odnosu bliskosti i sličnosti. neprekinuta traka bića i obilja prirode uvijek su neophodni kad treba stvoriti jezik ili istoriju prirode. dok odnosi između artikulacije i prisvajanja. u stvari. moguće ju je okarakterisati tvrdnjom da se snažan naučni momenat konstituisao tamo gdje je u klasicističkoj epistemè vladao snažan me­ tafizički period. od početka nalazi u okviru ontologije. Continuum predstave i bića. ta misao se. »filolo gija « proučava ne više reprezentativ­ ne funkcije govora.

nego u domenu gdje takva znanja nisu postojala. Svakako. Ono što m odem a misao dovodi u pitanje. stupajući putevima form alizacije. Is to rije prirod e ili Analize bogatstva. arheo­ logija ne može reći da li je takav odnos moguć ni kako se može zasnovati. on je samo probuđena i nemir­ na svijest modernog znanja. to je odnos između smisla i oblika istine i oblika bića. u području koje je ostalo neispisano. Tako su ustoličeni veliki sistemi moderne filozofske misli. Naravno. Drugi ispituju odnos značenja i vre­ mena. prirodi ili jeziku u duhu iskustva koje su naslijedili od . Struktu­ ralizam nije nova metoda. i iznose na vidjelo teme i metode interpretacije. Predmet znanja X I X vijeka form ira se upravo tamo gdje je začu ta­ la klasicistička punoća bića. nov filozofski prostor otvara se tamo gdje se razbijaju prediheti klasicističkog znanja. V I I I ŽELJA I PREDSTAVA Ljudi X V I I i X V I I I vijeka nisu razm išljali o bogatstvu. razdvaja­ ju se i prvobitno označavanje i derivacija i tako otvaraju prostor za pitanje odnosa izvornog smisla i istorije. Jed­ ni istražuju odnos između logike i ontologije i. ali ona može ukazati na područje u kome se on može form irati. na hori­ zontu naše misli vlada govor — možda nedokučiv govor — koji bi u isti mah bio i ontologija i semantika. koje proizilazi iz interpretacije.258 RIJECI I STVARI konstituiàu se umjesto Opšte gramatike. suštinsko filozofsko pitanje koje se tu može formulisati odnosi se na ta dva oblika misli. suočavaju se. I obrnuto. Momenat pri­ pisivanja (kao oblik suda) i momenat artikulacije (kao opšti presjek bića) razdvajaju se i stvaraju problem odnosa između apofantičke logike i form alne ontologije. gdje epistemè m odem e filo zo fije po­ kušava da pronađe svoje jedinstvo i na kojoj tački znanja ona pronalazi svoj najširi prostor: na tom mjestu spaja se form alno (apofantičke logike i ontologije) sa značenjskim. problem misli klasicizma nalazi se u odnosu između imena i poretka — u otkrivanju nomenklature kao taksinomije ili u formulisanju sistema znakova koji bi bio razum ljiv u kontinuite­ tu bića. Suštinski. u dubini brazde koja razdvaja njihove velike teorijske segmente i koja se ispunjava bukom ontološkog sadržaja. u novom obliku. s problem om mathesis. oni započinju traženje koje uopšte ne može biti za­ vršeno.

T o je stoga što predstava dik­ tira načia postojanja i jezika i pojedinca i prirode i same potrebe. grubost i neprestani napori u životu. a potrebna je samo predstava potrebe. »donijela novo«. Samo u tom smislu arheologija može konstatovati postojanje opšte gramatike. u svakom slučaju podređena vanjskom naletu slobode. čitava ona opsežna taksinomija koja omogućava sa­ znanja o stvarima na osnovu njihovih sličnosti odvija se u prostoru otvorenom sebi samoj pomoću predstave koja se sama predstavlja. ideja i shvatanja moći da likuje. nego kao uslovnost i vremenski konstituisana apriomost. Oni su o tome razmišljali na osnovu opštih principa koji su propisivali ne samo koncepte i metode. nisu fenomeni nasleđa ni tradicije i nemoguće je iskazati šta ih je učini­ lo mogućim izlaganjem onoga što je bilo ranije poznato i što su ona. Od tog trenutka dolazi do izražaja čitav jedan zajednički teren na kome istorija nauka figurira kao površinski efekat. živo biće i po­ trebu. pojedinca ili pred­ meta potrebe i želje. kako se to kaže. u odnosu na predstavu. Istorija zna­ nja stvara se na osnovu svega što je bilo savremeno tom znanju. Jezik je samo predstava riječi. Ako su analize predstave. To ne znači da je ubuduće možemo zanemariti. i to ne kao recipročni uticaj. Kraj klasicističke misli — i epistemè koja je omogućila na­ stanak opšte gramatike. Analiza predstave ima stoga presudnu vrijednost za sve em pirijske domene. nego i definisali izvjestan način bivanja jezika. p o d m u k l a snaga po­ trebe — sve to izmiče načinu na koji se stvara predstava. okružena. u stvari. nego da se rasuđivanje o istorijskom karakteru znanja ne može više zadovoljiti stupnjevitim hodom saznanja kroz razli­ čite vremenske periode. Mračni ali uporni duh naroda koji se služi jezikom. prirodnog poretka i bogatstva savršeno koherentne i homogene. istorije prirode i nauke o bogat­ stvu — koincidira sa povlačenjem predstave ili sa oslo­ bađanjem. među njima ipak postoji duboki nesklad. Čitav klasicistički sistem po­ retka. I biće i Isto imaju svoje određeno mjesto. Saznanja. ograničena. želje ili vo lje koji se izdaju kao metafizič­ ko naličje svijesti. priroda je samo predstava bića. jezik.RAZMJENA 259 prošlih epoha niti u pravcu onog što je uskoro bilo otkri­ veno. jezika. samo tako ona može otvoriti prostor bez pukotina u kome će istorija nauka. mo­ žda i mistifikovana. Nešto kao htijenje iz koga možda pro17* . A ova je uvijek podvostručena. Taj način bivanja — to je predstava.

Bilo mu je dovoljno da živi u dvorcu u kome je. može ali i treba da njen najsitniji detalj osvijetli lucidnom predstavom izazvanom svjesnim naporom volje. kao što i svaka želja treba da se ispolji u čistom svjetlu reprezentativnog govora. Ali u drugom dijelu romana Don Kihot nalazi pravu istinu i pravi zakon svijeta. Servantesov junak. zatvarao se. Taj obrt datira od markiza de Sada. onog koji se u zapadnom svijetu javio kao posljednji (poslije njega započelo je doba seksualno­ sti): liberten je onaj koji. a da toga nije bio ni svje­ stan. to je mračno i ponovljeno nasilje želje . Postoji striktan poredak libertenskog ži­ vota: svaka predstava mora da odmah oživi u samoj želji. najzad postao obična i jedinstvena lič­ nost usred artificijelne predstave. U tome sigurno leži na­ čelo »libertinaža«. znak da se završava period klasicizma. Otuda ona stroga sukcesija »sce­ na« (scena je kod Sada rastrojstvo podešeno prema pred­ stavi).260 RIJECI I STVARI izilazi jedna nova snaga modernog iskustva: ono tu pred­ stavu možda i konstituiše dajući. nakon sumanutog prodora u svi­ je t čiste predstave. u čistu predstavu. tumačeći odnose u svijetu. on više nema šta da očekuje od te knjige u kojoj se rodio. to je sudbi­ na koju su mu nametnuli drugi. u svatom slučaju. Taj neumorni napor ispoljava nestabilnu ravnotežu između zakona (izu­ zev zakona želje) i pedantnog rasporeda diskurzivne pred­ stave. i jeziku ona­ ko kako se to radilo u X V I vijeku. a u okviru scene — pažljiva ravnoteža između kom­ binatorike tijela i sklopa razloga. dinastija predstave koja samu se­ be označava i u svom proždiranju u domenu riječi iska­ zuje uspavani poredak stvari. Ali pošto je ta predstava poštova­ la samo zakon sličnosti. Likovi markiza de Sada odgovaraju mu na drugom kraju klasicizma. T o više nije ironični triju m f pred­ stave nad sličnošću. nalaze u istom položaju kao i Don K ih o t na granici između renesanse i klasicizma. ona se morala ispoljiti kao ob­ lik komičnog buncanja. to jest na po­ četku njegove propasti. koju nije čitao. Govorni poredak u toj ravnoteži nalazi i svoju gra­ nicu i svoj zakon. ali čijim se tokom morao kretati. Možda se lis tin a i žilijeta. podložan svim ćudima želje i svakom njenom kapricu. na početku moderne kulture. otkrivajući igrom slič­ nosti dvorce tamo gdje su bile krčme i dame gdje su bile seoske djevojke. a s njim i vladavina reprezentativnog govora. ali on posjeduje i snagu kojom se pro­ teže do onog što njim rukovodi.

Takav uspjeh nema granica. koji junakinju zamišlja kao predmet želje. da smo prisiljeni da shvatimo da ta sjenka koja se provlači ispod njih predstavlja ogromnu neprijatnost s kojom smo su­ očeni. Žilijeta dovodi do krajnjih granica dimenzije onog što je predstavljeno da bi na površinu izbile. dok ona sama zna samo za vanjski. razbijajući tako čitav retorički prostor). On caruje tačno na njihovoj granici. dok se gubio u lavirintu vlastitih predstava. Ona je neodređen predmet želje čije je i pravo porijeklo. Počev od njega. ali te želje se bez ostatka ponavljaju u predstavi na kojoj se razumski pre­ tvaraju u g ovor i scene. našom slobodom i na­ šom mišlju. međutim. našim govorom. nasilje. na osnovu sličnosti. N je­ na nevinost ostaje između želje i predstave. kada je. Ali naša misao je tako kratkog dometa. I ako je tačno da je to posljednji govor savremen Rusou i Rasinu. što u stvari jeste u dubi­ ni svog bića. naša sloboda tako potčinjena. divljanjem i smr­ ću. ako je to po­ sljednji govor koji pokušava da »predstavi«. subjekat svih mogućih želja. vjerovao da ide putevima između svi­ jeta i knjiga.RAZMJENA 261 koja probija granice predstave. Uspjeh Ž ilije te uvijek se nalazi u predjelim a samo­ će. ali ga i prpdužava do u beskraj (imenujući sve. bez i najmanje gre­ ške. tako providna za sve figure želje koje se u nioj go­ milaju i množe jedino pomoću njihove kombinatorike. kao što je i Don Kihot. razvija se blistava slika predstave. Kod Žistine želja i predstava međusobno ko­ municiraju prisustvom Drugog. bez vela. da je isto tako besmislena kao i slika Don Kihota. daleki i sleđeni oblik želje. bez prećutkivanja. Žistina bi odgovarala dru­ gom dijelu Don Kihota. želja i seksualnost razapeće iznad predstave ogrom ­ nu mrežu sjenki koju mi sada pokušavamo da pohvatamo onako kako možemo. predmet predstave. uprkos svojoj volji. ne zaboravljajući ni najmanju mogućnost. Žilijeta je. je r ih sve nabraja zahvaljujući uni­ verzalnom obilježju Želje). zna se da on u isti mah reducira tu ceremoniju na ono što je najtačnije (on stvari naziva njihovim pravim ime­ nom. nasiljem. a naš govor 'tako izlizan. U tome je njena nesreća. Eto na osnovu čega ta priča zatvara epohu klasicizma kao što ju je Don K ih ot otvorio. život i smrt. Na taj način tokom čitave njene životne priče. to jest imenu­ je. ispunjene željom. Markiz de Sad dopro je do krajnjih granica klasicističkog govora i misli. . Ali ta slika je tako blijeda. sve mogućnosti želje.

O .i O p it i g r e a s t ik * ?* £*' p riro d a B .l Ana l 1м bogBtgtTa XIX vijek .262 RIJECI I STVARI XVII i XVIII vijek 0 .

Odakle potiče ta iznenadna i neočekivana mobilnost epistemoloških pomjeranja. istorije prirode. razmjestile i otvo­ rile kako bi se mogla razviti tabela sličnosti. kao i onaj koji je razdvajao Paracelsove krugove od kartezijanskog reda. ni klasitikovati. ni saznati na isti način i da se u međuprostoru rijeci ili u njihovoj providnosti ne nalazi više ni bogat­ stvo. ne može biti »objašnjen«. ni iskazati. Jedino misao. bogatstva — i da skre­ ne u zabludu. Tada su se velike cirkulame figu­ re. ako treba da bude pažljivo analiziran. bilo postavljeno i utvrđeno u svijetlim pro­ storima saznanja? Kakvi događaji i kakvi zakoni diktiraju takve promjene koje tvrde da se stvari ne mogu ni posmatrati. potresi i efekti mogu pratiti u svim po­ jedinačnim fazama. skretanje pozitiviteta i uz to duboka promiena njihovog n. ta se tabela sada ponovo ruši. ni okarakterisati.GLAVA SEDMA GRANICE PREDSTAVE I DOBA ISTORIJE Posljednje godine XVIII vijeka prekinute su diskontinuitetom sličnim onome koji je početkom XVII vijeka razbio misao renesanse. Taj je điskontinuitet isto tako zagonetan u svom principu u svoj prvobitnoj rastrzanosti. ma postojanja? Kako je mogućno da se mi­ sao otrgne od područja u kome je nekad prebivala — ti. hvatajući sama sebe u . taj duboki otvor u mreži kontinuiteta. ni govor. To je jedan radikalan preokret koji se odvija na čitavoj vidljivoj površini zna­ nja i čiji se znaci. jednom jedinstvenom riječju. od opšte gramatike. nego sasvim drukčija bića? Za arheologiju znanja. dvadeset godina ranije. ni zivo biće. himeru i ne-znanje sve ono što je. u koje je bila zatvorena sličnost. kao predmeti saznanja. a znanje je pronašlo nove prostore. pa čak ni obuhva­ ćen. ni opisati.

266

RIJECI I STVARI

korijenu svoje istorije, može osnovano zaključiti šta je u svojoj osnovi bila istina tog preokreta. Arheologija mora slijediti vanjske manifestacije po­ kreta; ona će obrazložiti način na koji su se mijenjale kon­ figuracije svojstvene svakom pozitivitetu (ona će, na prim­ jer, analizirati, kad je u pitanju gramatika, gubljenje pri­ mame uloge imenice i nova značenja sistema fleksije^ isto tako — u domenu živih bića — potčinjenost obilježja funk­ ciji); ona će analizirati promjene empirijskih datosti koji­ ma je ispunjen pozitivitet (potčinjenost jezika govoru, proizvodnje bogatstvu); ona će proučavati međusobna pomjeranja pozitivitetâ (na primjer, novi odnosi između bio­ logije, nauke o jeziku i ekonomije); najzad, i naročito, ona će pokazati da opšti prostor znanja nije prostor iden­ tičnosti i razlika, ne-kvantitativnih redova, univerzalnih karakterizacija, opšte taksinomije, mathesis nemjerljivog, nego da je to prostor stvoren od organizovanosti, tj. inter­ nih odnosa među elementima čiji zbir osigurava funkciju; ona će pokazati da je ta organizovanost diskontinuirana, da ne formira tabelu simultanosti koja bi bila bez pukoti­ ne, nego da u samoj toj skupini ima organizovanih cjelina koje su istog nivoa, dok se druge spajaju u serije ili li­ nearne redove. Na taj način, kao principi organizovanosti, javljaju se Analogija i Sukcesija: veza između pojedinih organizovanih cjelina više ne može biti identičnost dvaju ili više elemenata, nego identičnost odnosa među elemen­ tima (gdje komponenta vidljivog ne igra nikakvu ulogu) i funkcijama koje iz njih proizilaze. štaviše, ako se desi da se te cjeline nađu jedna uz drugu zbog izuzetno velikog bro­ ja analogija, to neće biti zbog toga što zauzimaju međusob­ no bliska mjesta u klasifikacionom prostoru, nego zato što su obrazovane u isto vrijeme, odnosno neposredno je­ dna iza druge u sukcesivnom nizu. Dok se u klasicističkoj misli hronološki slijed samo rasprostirao u prethodno stvo­ renom prostoru tabele na kojoj su unaprijed bile predstav­ ljene sve mogućnosti, odsad će sličnosti, koje se javljaju u isti mah i koje simultano možemo posmatrati u prostoru, biti samo oblici postavljeni i fiksirani sukcesijom koja proizilazi iz uzastopnih analogija. Klasicistički poredak operisao je u stalnom prostoru sa identičnostima i razlika­ ma koje su razdvajale i spajale stvari: takav poredak su­ vereno je vladao, ali uvijek u nešto drukčijem obliku i pod različitim zakonima, nad ljudskim govorom, slikom pri­

GRANICE PREDSTAVE

267

rodnih bića i razmjenom bogatstva. Počev od XIX vijeka, istorija će u okviru vremenske serije razviti analogije koje međusobno približavaju različite organizovane cjeline. Ta će istorija postepeno nametnuti svoje zakone analizi pro­ izvodnje, analizi organizovanih bića i, najzad, lingvističkih grupa. Istorija omogućava stvaranje analognih organizo­ vanih cjelina isto kao što je i poredak otvorio put sukce­ sivnim identičnostima i razlikama. Ali, jasno je da se istorija u ovom slučaju ne može shvatiti kao zbirka činjeničnih sukcesija u kojoj se na­ laze činjenice onakve kako su konstituisane. To je suštin­ ski oblik postojanja empirijskih datosti, ono što ih afirmiše, situira, razmješta i raspodjeluje u prostoru znanja radi eventualnog saznanja ili moguće nauke. I kao što po­ redak u klasicističkoj misli nije bio vidljiva harmonija stvari, niti njihova regularnost, ni simetrija podešena i konstatovana, nego sam prostor njihova bića i ono što ih je, prije svakog efektivnog saznanja, uvrštavalo u domen znanja, isto tako i Istorija, počev od XIX vijeka, definiše mjesto nastanka empirijske datosti, to jest prostor izvan svake utvrđene hronologije u kome ta datost poprima sebi svojstveno biće. Stoga se sigurno Istorija tako rano podijelila, na osnovu jedne dvosmislenosti koja se ne mo­ že ukrotiti, na empirijsku nauku o događajima i onaj suš­ tinski način postojanja koji pripisuje sudbinu svim živim bićima pa i ljudima kao posebnim stvorenjima. Istorija je, zna se, najeruditskiji, najobavješteniji, najbudniji i možda najzatrpaniji domen našeg sjećanja; ali to je isto tako i izvor sa koga dolaze do postojanja i do kratkotraj­ nog sjaja sva bića. Način postojanja svega što je dato u iskustvu, Istorija je postala nezaobilazna za našu misao. U tome se ona ništa ne razlikuje od klasicističkog Poretka. I on se mogao uspostaviti u okviru koncentrisanog zna­ nja, ali on je u suštini značio prostor u kome je svako biće dolazilo do saznanja. Klasicistička metafizika je upravo bila situirana u tom razmaku između reda i Po­ retka, klasifikacije i Identičnosti, prirodnih bića i Priro­ de; ukratko, između percepcije (ili imaginacije) ljudi i shvatanja, odnosno božije volje. Filozofija XIX vijeka na­ šla je svoje područje između istorije i Istorije, događaja i Porijekla, evolucije i prvog raskida od izvora, zaborava i Povratka. Ona, dakle, nije više Metafizika, osim ukoliko nije Pamćenje, i nužno je uputila misao prema pitanju:

268

RIJECI I STVARI

šta za neku misao znači imati istoriju? To će pitanje ne­ umorno pritiskati filozofiju od Hegela do Ničea i dalje. U tome ne treba gledati kraj jedne autonomne filozofske refleksije, koja je još odveć mlada i ponosna da bi se isključivo okrenula prema onome što je bilo rečeno prije nje. Nemojmo u tome tražiti ni izgovor da bismo optužili jednu misao nesposobnu da se sama održi, prisiljenu da se oslanja na već dovršen misaoni sistem. Dovoljno je u tome prepoznati filozofiju odvojenu od određene meta­ fizike, jer se nalazi izvan okvira poretka, ali uključena u vrijeme, u njegov tok, u njegova vraćanja, jer je obuhva­ ćena načinom postojanja Istorije. Ali treba se malo podrobnije osvrnuti na ono što se desilo na prelazu između XVIII i XIX vijeka, na tom pre­ okretu prebrzo formulisanom kao skok od Poretka do Istorije, i na toj suštinskoj izmjeni pozitiviteta, koji je to­ kom sto pedeset godina otvorio prostore mnogim susjedr pim disciplinama — analizi predstava, opštoj gramatici, istoriji prirode, razmišljanju o bogatstvu i trgovini. Kako su govor, tabela i razmjena, kao načini raspoređivanja empirijskog svijeta, bili jednostavno izbrisani? U kom drugom prostoru i prema kakvim figurama su se smjestili i međusobno rasporedili riječi, bića, predmeti potrebe? Kakav novi oblik bivanja su morali dobiti da bi sve te promjene bile omogućene i da bi se za svega nekoliko godina pojavile nauke s kojima smo se već od početka XIX vijeka sasvim familijarizovali, kao što su filologija, biologija, politička ekonomija? Ako su se ti novi domeni znanja mogli konstituisati u prošlom vijeku, to je stoga što nam je malo više objektivnosti u saznanjima, tačnosti u posmatranju, strogosti u rasuđivanju, organizacije u istraživanju i naučnom informisanju — sve to potpomog­ nuto sa malo sreće i genija, uz nekoliko uspješnih otkri­ ća — pomoglo da izađemo iz preistorijskog doba u kome je nauka još mucala sa Gramatikom Por-Roajala, Lineovim klasifikacijama i teorijama o trgovini i zemljoradnji. Ali ako se sa stanovišta racionalnosti saznanja može go­ voriti o preistoriji, u vezi sa pozitivitetom se može govo­ riti samo o istoriji. I zaista je trebalo da dođe do tako snažnog pokreta, jednog od najradikalnijih koji je potre­ sao zapadnu kulturu, da bi se pozitivitet klasicizma razbio i da bi se konstituisao jedan novi iz koga'mi još nismo sasvim izašli.

GRANICE PREDSTAVE

269

Taj pokret, sigurno zato što smo i mi njim obuhva­ ćeni, dobrim dijelom izmiče našoj kontroli. Njegova dalekosežnost, dubina slojeva koje je potresao, toliki broj pozitiviteta koje je razbio i ponovo stvorio, izvanredna sna­ ga koja mu je omogućila da se za svega nekoliko godina ovlada čitavim prostorom kulture — sve to može biti pro­ cijenjeno i odmjereno tek nakon gotovo beskrajnog istra­ živanja koje bi obuhvatalo samo biće modernog doba. Konstituisanje tolikog broja pozitivnih nauka, pojava lite­ rature, orijentisanje filozofije prema vlastitoj budućnosti, pojava istorije kao nauke i kao načina postojanja empi­ rijskog svijeta — sve su to znaci jednog dubokog raskida; znaci razasuti po prostoru znanja koje možemo primije­ titi zahvaljujući stvaranju filologije, političke ekonomije ili biologije. I u hronologiji je došlo do disperzije: doduše, čitav pokret možemo situirati u period s tačno označe­ nim granicama (između 1775. i 1825), ali u okviru tog pe­ rioda postoje takođe dvije faze koje se smjenjuju između 1795 — 1800. U prvoj fazi suštinski način postojanja pozitiviteta se ne mijenja; ljudsko bogatstvo, vrste u prirodi, riječi od kojih su sastavljeni jezici, ostali su i dalje ono što su bili u doba klasicizma: podvostručene predstave,' predstave čija je uloga da označe druge predstave, da ih analiziraju, da ih ponovo komponuju ili dekomponuju kako bi u njima izazvali — sa sistemom njihovih iden­ tičnosti i njihovih razlika — utvrđivanje opšteg principa reda. Tek u drugoj fazi riječi, klase i bogatstvo dobiće takav oblik ispoljavanja koji više neće biti kompatibilan sa obli­ kom predstave. Naprotiv, konfiguracija pozitiviteta se iz­ mijenila vrlo rano, još od analiza Adama Smita, A.-L. de Žisjea ili Vik d’Azira (Vicq d’Azyr) do vremena Džona ili Anketil - Diperona (Anquetil - Duperron). Izmijenio se na­ čin na koji u okviru svake konfiguracije funkcionišu re­ prezentativni elementi, način na koji oni obezbjeđuju nji­ hovu dvostruku ulogu označavanja i artikulacije, na koji oni uspijevaju — pomoću upoređenja — da uspostave poredak. Tu prvu fazu ćemo analizirati u sljedećem po­ glavlju.

270

RIJECI I STVARI

II MJERA RADA Rado se tvrdi da je Adam Smit osnovao modernu po­ litičku ekonomiju, ili ukratko — ekonomiju, uvodeći u domen refleksije do tada nepoznat pojam rada. Tako su jed­ nim potezom sve stare analize novca, trgovine i razmjene 6ile proglašene preistorijskim naučnim disciplinama, izu­ zev, možda, jedino fiziokratije, kojoj se odalo priznanje da je bar pokušala da napravi analizu poljoprivredne pro­ izvodnje. Tačno je da Adam Smit odmah na početku po­ vezuje pojam bogatstva sa pojmom rada: »Godišnji rad jedne nacije predstavlja prvobitni fond koji za godinu da­ na potrošnje obezbjeđuje sve potrebne stvari za život; te stvari su ili gotov proizvod rada ili su kupljene pomoću tog proizvoda« (1); tačno je, takođe, da Smit pominje i »upotrebnu vrijednost« stvari kojima se služi čovjek, kao i »prometnu vrijednost« kojom se izražava količina rada potrebnog za proizvodnju. »Vrijednost neke robe za onog koji je posjeduje i koji ne misli da se njom koristi ili je sam troši, nego namjerava da je razmijeni za neku dru­ gu robu, ravna je onoj količini rada koja vlasniku omo­ gućava da tu robu nabavi« (2). Doista, razlika u analizama Smita, Tirgoa ili Kantijona je manja nego što se vjeruje, ili, pak, ona se sastoji u onome što nam se čini. Od Kan­ tijona, a i prije njega, savršeno se razlikovala upotrebna od prometne vrijednosti; od Kantijona se upotrebljava i izraz »količina vremena« kojim se mjeri prometna vrijed­ nost. Ali količina vremena koju dešifrujemo u samom predmetu bila je samo mjerni instrumenat, istovremeno relativan i svodljiv. Rad jednog čovjeka vrijedio je, u stvari, onoliko koliko vrijedi hrana potrebna za izdržava­ nje njega i porodice, za ono vrijeme dok traje posao (3). Tako da u krajnjoj instanci potreba — hrana, odjeća i stan — definiše apsolutnu mjeru cijena na tržištu. U toku čitavog klasicizma, potreba je mjerilo ekvivalentnosti, a upotrebna vrijednost služi kao idealna referenca za pro­ metne vrijednosti. Hrana, dakle, utvrđuje cijene, a poljo­ privredna proizvodnja, žito i zemlja imaju privilegije koje im svi priznaju. Adam Smit, dakle, nije izmislio rad kao ekonomski pojam, jer ga već nalazimo i kod Kantijona, kod Kenea, kod Kondijaka. Cak mu i ne daje ni novu ulogu, jer se i on njim služi kao mjerom za promentu vrijednost: »Rad

GRANICE PREDSTAVE

271

je stvarna mjera vrijednosti, koja se može razmijeniti za svaku robu« (4). Smit je za rad rezervisao funkciju ana­ lize bogatstva koje se razmjenjuje. Ta analiza nije više puki momenat koji razmjenu svodi na potrebu (i trgo­ vinu na prvobitni oblik trampe); ona otkriva nesvodljive, nezaobilazne i apsolutne mjerne jedinice. Zato ni bogat­ stvo ne formira neki unutrašnji poredak ekvivalentnih vri­ jednosti pukim upoređivanjem predmeta za razmjenu ni procjenom pojedinačnih sposobnosti da predstave pred­ met potrebe (u krajnjoj instanci, osnovni predmet — hra­ nu); bogatstvo se raščlanjuje prema jedinicama vremena koje su ga stvorile. Bogatstvo je uvijek reprezentativni elemenat koji funkcioniše: ali ono što reprezentuje nije želja nego rad. Ali tu odmah iskrsavaju dvije primjedbe: kako rad može biti fiksna mjera za prirodnu cijenu stvari dok i sam ima cijenu — koja je promjenljiva? Kako rad može biti nezaobilazna jedinica pošto se i sam mijenja i pošto u razvitku proizvodnje postaje stalno produktivniji i stalno sve više rasparčan? Ali upravo kroz te primjedbe i, reklo bi se, njihovim posredstvom, može se jasno sagledati nesvodljivost rada i njegov prvobitni karakter. Doista, na svijetu ima područja i perioda kad je rad skup: tada su radnici malobrojni a nadnice visoke; na drugom mjestu ili u drugo vrijeme, radne snage ima u izobilju, slabo je raspoređena i rad je jeftin. Ali ono što se u tim oscilacija­ ma mijenja, to je količina hrane koja se može pribaviti za jedan radni dan; ako ima malo robe, a mnogo potro­ šača, jedinica rada biće nagrađena samo malom količi­ nom odgovarajućih namirnica; rad će, naprotiv, biti dobro plaćen ako namirnica ima u velikim količinama. To su, dakle, samo posljedice određenog stanja na tržištu; sam rad, sati provedeni na poslu, napori i umor su u svakom slučaju isti. Najzad, što se osjeća veća potreba za radom, proizvodi su sve skuplji. »Iste količine rada su uvijek iste za onog koji radi« (5). Ipak može se reći da rad nije isti, jer za proizvod­ nju istog predmeta trebaće, u zavisnosti od usavršenosti proizvodnje (to jest od podjele rada), računati na duži ili kraći rok. Ali, istinu govoreći, pri tome se ne mijenja rad sam po- sebi, nego odnos rada i proizvodnje. Rad, shvaćen kao nadnica, napor i umor, predstavlja fiksan brojitelj: mijenja se samo imenitelj (broj proizvedenih

272

RIJECI I STVARI

predmeta). Radnik, koji bi sam trebalo da obavi osamna­ est različitih operacija potrebnih za proizvodnju igle, na­ pravio bi ih, možda, najviše dvadesetak u toku čitavog dana. Ali deset radnika, od kojih bi svaki izvršio po dvije operacije, mogli bi proizvesti 48 hiljada igala u toku da­ na; kako na svakog radnika otpada desetina proizvodnje, može se smatrati da svaki proizvodi 4.800 igala dnevno (6). Ovdje je proizvodna moć rada umnožena; u okviru iste jedinice rada (jedan radni dan), povećao se broj pro­ izvedenih predmeta; njihova prometna vrijednost će opa­ sti, tt> jest svaki radnik će moći kupiti proporcionalno manju količinu rada. Rad se nije smanjio u odnosu na stvari, nego su se stvari smanjile u odnosu na jedinicu rada. Istina je da je razmjena uslovljena našim potreba­ ma. Bez njih ne bi bilo ni trgovine ni rada, kao ni podjele rada, koji proizvodnju čini produktivnijom. Naprotiv, po­ trebe, kad su zadovoljene, sputavaju rad i njegovo usa­ vršavanje: »Pošto razmjena diktira podjelu rada, poveća­ vanje te podjele mora biti ograničeno opsegom same raz­ mjene ili rasprostranjenošću tržišta« (7). Potrebe i raz­ mjena proizvoda koja odgovara tim potrebama ostaju kao trajni princip ekonomije: to je njen pokretač i njen ok­ vir; rad i njegova podjela samo su posljedice tog prin­ cipa. Ali u okviru razmjene, na nivou ekvivalentnosti, mje­ ra kojom se utvrđuju jednakosti i razlike nije istog ka­ raktera kao i potreba. Ona tu nije vezana za puku želju pojedinca, niti se mijenja sa njom. To je apsolutna mje­ ra, ako pod tim podrazumijevamo da ona ne zavisi od ljudskog srca niti čovjekovih apetita; ona se njima na­ meće spolja: to je njihovo vrijeme i njihov trud. U od­ nosu na prethodnike, analiza Adama Smita predstavlja suštinski preokret: ona pravi razliku između razloga raz­ mjene i mjere predmeta koji se može razmjenjivati, pri­ rode razmijenjene robe i jedinica koje omogućavaju nje­ no raščlanjivanje. Razmjena se vrši zato što postoji potre­ ba i predmeti koji nam trebaju, ali poredak razmjene, njihova hijerarhija i razlike koje dolaze do izražaja utvr­ đuju se na osnovu jedinica rada koje su utrošene oko određenog proizvoda. Ako je za čovjekovo iskustvo — na nivou koji se stalno zove psihologija — ono što razmjenju­ je ono što mu je »neophodno, prijatno i ugodno«, za ekonomistu je ono što cirkuliše u obliku stvari samo rad.

GRANICE PREDSTAVE

273

Ne predmeti kojim se podmiruju potrebe, nego vrijeme i napor transformisan, sakriven, zaboravljen. Taj preokret ima veliki značaj. Doduše, Adam Smit još uvijek analizira, kao i njegovi prethodnici, ona pod­ ručja pozitivi teta koja su se u XVIII vijeku zvala »bo­ gatstvo«. Pod tim on takođe podrazumijeva predmete po­ trebe — dakle predmete koji u sebi nose određen oblik predstave — koji sami sebe predstavljaju u procesu raz­ mjene. Ali u okviru tog podvostručavanja i 'adi podeša­ vanja normi, jedinica i mjera razmjene, Smit formuliše princip reda koji se ne može svesti na analizu predstave: on iznosi na svjetlost dana rad, to jest napor i vrijeme, taj radni dan koji istovremeno razdvaja i troši čovjekov život. Ekvivalentnost predmeta želje nije uspostavljena posredstvom drugih predmeta ili drugih želja, nego pre­ laskom na nešto što im je krajnje heterogeno. Ako u bo­ gatstvu postoji poredak, tj. da se za jedan predmet mo­ že kupiti drugi, ako zlato vrijedi dva puta više nego sre­ bro, to nije stoga što ljudi imaju slične ukuse, niti otud što na isti način osjećaju glad, nego zato što su svi pod­ ložni vremenu, naporu, umoru i, u krajnjoj liniji, smrti. Ljudi vrše razmjenu zato što osjećaju potrebe i imaju želje, ali oni tu razmjenu mogu izvršiti i urediti zato što su podložni vremenu i velikoj vanjskoj fatalnosti. Sama plodnost rada nije toliko zavisna od lične vještine ili od proračunate koristi; ona je takođe zasnovana na uslovima koji su izvan nje: napredak industrije, podjela rada na umni i fizički. Iz toga se vidi na koji način refleksija o bogatstvu počinje, od Adama Smita, da prekoračuje pro­ stor koji joj je bio određen u doba klasicizma. Tada je bila smještena u samoj »ideologiji« — u samoj analizi predstave; ubuduće ona će se pozivati na oba domena koji izbjegavaju i oblike i zakone dekompozicije ideja: s jedne strane, ona je usmjerena ka antropologiji, koja do­ vodi u pitanje suštinu čovjeka (njegovu konačmost, nje­ gov odnos prema vremenu, neminovnost smrti) i predmet u koji ulaže svoj život i svoj trud iako u tome ne može prepoznati predmet svoje neposredne potrebe; s druge strane, ona ukazuje na mogućnost političke ekonomije, ko­ ja se više bavila proučavanjem razmjene bogatstva (i predstavama na kojim je ono zasnovano), nego njegovim stvarnim proizvođenjem: oblicima rada i kapitala. Pre­ ma tome, jasno je kako će se ideologija i analiza pred­
18

Počev od Smita. Od de Žisjea. osobine su i analiza jedinki i stoga omogućuju konstituisanje poretka.-L. to jest vrijeme kapitala i režima proizvodnje. Opšti principi taksinomije. pripadaju istom tipu. dok se pred njom i protiv nje šire dimenzije jedne moguće istorije. i kriteriji identičnosti izmijenjeni su isto kao što je Adam Smit izmijenio odnose između potrebe i ci­ jene. Vrijeme će biti unu­ trašnja mjera jedne organizacije koja narasta prema vla­ stitoj nužnosti i razvija se prema autonomnim zakonima. Međutim. i tehnika koja omogućava da se utvrde osobine. Vik d’Azira. Ali prelaz sa opisane strukture na klasifikatorsko obilježje odvi­ jao se samo na nivou reprezentativnih funkcija koje je vid­ ljivi predmet vršio u odnosu na samog sebe. i ekono­ mije. i 1795. modifikacije koje smo konstatovali u periodu između 1775. niti kao linearno narastanje vješte politike koja. koja govori o čovjeku stranom samom sebi. oni po kojima su uređeni sistemi Tumefora i Linea. de Žisjea. Ono što se tiče principa klasifikacije ne dovodi se uopšte u pitanje: cilj klasifikacije je da utvrdi »osobine« po kojima se jedinke i vrste grupišu u šire jedinice i po kojima se te jedinice međusobno razlikuju te im omogu­ ćavaju da se uvrste u tabelu gdje će jedinke i grupe. povećavajući količinu novca u opticaju. Lamarka i Kandola. po­ znate ili nepoznate. Tokom čitavog XVIII vijeka klasifikatori su utvrđi­ vali osobine na osnovu poređenja vidljivih struktura. intenzivira pro­ izvodnju brže nego što diže cijene. moći da pronađu svoje mjesto. koja govori o mehanizmu izvan ljudske svijesti — svesti na psihologiju. vrijeme neće biti shvaćeno kao ciklična izmjena siromašenja i bo­ gaćenja. jer je svaki mogao da predstavlja sve ostale: jedina razlika je bila u tome što su za sistematičare reprezentativni ele­ menti bili fiksirani unaprijed. III ORGANIZACIJA BIĆA U domenu istorije prirode. Te oso­ bine se utvrđuju prema sveopštoj predstavi o jedinkama. nastavljaju i dalje da vrijede i za A. kao i Adansonova metoda. dok su se za metodičare po­ stepeno izdvajali tokom progresivnog suočavanja. i to dovođenjem u vezu elemenata koji su bili homogeni. . i odnos između vidljivih struktura.274 RIJECI I STVARI stava između tih novostvorenih pozitiviteta — antropolo­ gije.

dakle. Vidimo. Ne zato što ne bi bile sposobne. raspored cvjetova i listova. 18 * . kao i na značajnim odnosima koji ne proizilaze iz puke deskripcije. Među te osobine ubrajamo položaj prašnika. Taj princip (kome u ekonomiji odgovara rad) jeste organizacija. pošto je razmnožavanje biljke njena naj­ važnija funkcija. osobina se temelji na postojanju funkcija bitnih za svako živo biće. distinkcije. ili za životinje — gliste. postojanje čašice i tučka ili njihovo odsustvo): tu je riječ o sekundarnim osobina­ ma. finije. mahunarke. Svaka velika porodica u prirodi ima svoje odlike po kojima se definiše.GRANICE PREDSTAVE 275 Lamarka i Vik d’Azira. kojë će unijeti nove. ptice. 1. monokotiledone i dikotiledone. krstašice. a ponekad promjenljive (monofilna ili polifilna struktura čašice. I druge oso­ bine su veoma česte u pojedinim porodicama. Na osnovu tih bitnih primarnih osobina. zapažamo da su izvjes­ ne osobine apsolutno konstantne i prisutne kod svih rodo­ va. takve osobine nisu dovoljne za definisanje porodice ili reda. na primjer. one se odnose na manje važne organe (broj latica. nego zato što se ne odnose na ono što je bitno u nekoj grupi živih bića. cvijet sa ili bez krunice. Kao osnova taksinomije. nego ako prihvatimo njihovo grupisanje — kako bismo odmah ograničili polje istraživanja — onakvo kakvo nam nameće evidentnost (kao što su za biljke — žitarice. a osobine po kojima ih prepoznajemo najbliže su suštinskim karakteristikama svake jedinke: ta­ ko. broj kućišta u plodu. četvoronošci). i embrion će biti njen najvažniji dio. ali nisu tako postojane. ribe. da se osobina ne određuje prema vidljivoj strukturi jedinke ili obilježjima za koja možemo tvrditi da postoje ili ne. Prije svega u obliku hijerarhije osobina. broj režnjeva među kojima se nalazi klica sjemena. organizacija se ispoljava u četiri različita oblika. doći će do izražaja druge. osobine koje po važnosti dolaze na treće mje­ sto ponekad su konstantne. oblik krunice sa prašnicima. dikotiledone. Ako vrste ne raspoređujemo jedne pored drugih i prema njihovim raznolikostima. ako bismo ih primijenili na sve vrste. osobina ili preobražaj strukture u osobinu zasniva se na principu stranom domenu vidljivog. na internom principu nesvodljivom na recipročnu igru predstava. Najzad. da obrazuju cjeline koje bi imale opšti karakter. njihov odnos prema tučku. pa se biljke i mogu podijeliti na tri vrste: akotiledone. vrsta stabljike).

Ako je broj kotiledona presudan za klasifikaciju biljaka. zbog toga »postoje konstantni odnosi između strukture zuba meso­ ždera i njihovih mišića. Mi je tako često susrećemo zato što je funkcionalno važna. Osobine jedinki su. Tako Štor (Storr) predlaže da se sisari klasifikuju prema rasporedu i obliku noktiju. a pošto su najkonstantniji odnosi oni koji su vezani za najznačajnije dijelove. njihovih prstiju i noktiju. U takvim uslovima shvatljivo je kako je pojam ži­ vota postao neophodan za obrazovanje reda prirodnih bi­ ća.276 RIJEČI I STVARI 2. 3. nego da je to embrionalni aparat i organi kao . Već smo među biljkama utvrdili da cvjetovi i plodovi — najvidljiviji dijelovi biljke — nisu najznačajniji elementi. I. jer to najbolje ukazuje na način kretanja i mogućnost mije­ njanja sredine. kao što kaže Kivje. što se više približavamo najopštijim klasama. jer vodi računa o važnosti pojedinih organa« (10). A način kretanja je opet vezan za vrstu is­ hrane i razne organe sistema za varenje (11). . Ali u ovom slučaju važni odnosi su samo oni koji iz­ ražavaju funkcionalnu zavisnost.. rezimirajući djelo posljednjih velikih metodičara njegovog vijeka. Osobina nije značajna zato što često dolazi do izražaja u strukturama koje posmatramo. stoma­ ka i crijeva« (9). raspored oso­ bina je izvršen prema tim najznačajnijim dijelovima. »osobine koje ostaju kao zajedničko obilježje bi­ vaju sve konstantnije. onda je to stoga što kotiledoni imaju određenu ulogu pri razmnožavanju biljke i što su na taj način vezani za njenu čitavu unutrašnju or­ ganizaciju.znači povratak na staru teoriju o obi­ lježjima i oznakama. oni označavaju funkciju koja uslovljava samu suštinu jedinke (8). dakle. prema kojoj svako biće nosi znak onoga što je kod njega najhitnije na najistaknutijem mje­ stu. Značaj tog pojma je dvostruk: prije svega trebalo je u dubini tijela pohvatati odnose što povezuju površinske or­ gane sa onima čije postojanje i skriveni oblik obezbjeđuju bitne funkcije organizma. vezane za funkcije. Na taj način i metod je sasvim prirodan. Isto tako Vik D’Azir je i za životinje pokazao da su najznačajnije funkcije ishrane. mo­ že se desiti da su najznačajnije osobine istovremeno i naj­ skrivenije. osobina se ne utvrđuje u odnosu koji vidljivo održava prema samom sebi. osobina je samo vidljiva tačka jedne kompleksne i hijerarhijske organizacije u kojoj funkcija igra suštinsku ulogu komande i određivanja. Prema tome. U izvjesnom smislu to. štaviše.

Ali pošto je prihvaćeno da je organizacija najhitnije obilježje koje nas uvodi u me­ todičko i prirodno razvrstavanje životinja i među njima utvrđuje prave odnose. Problem imena i problem roda bili su izomorfni. po­ što dišu isključivo na škrge kao i školjke. Klasifikovati ne znači više upući­ vati vidljivo na samo sebe. Da bismo dokučili one suštinske skupine koje povezuju prirodna bića. imaju mišićavo srce. Paralelizam između klasifikacije i nomenklature razrješava se sam po sebi. ali ono što obi­ lježava nije neki tajanstveni tekst. od naj­ skrivenijih organa koji obavljaju glavne funkcije do povr­ . bilo je shvatljivo da razgraničenje i ime­ novanje mogu biti izvršeni u isti mah. a zatim izaći iz te tajanstvene arhitekture prema očevidnim znacima koji se nalaze na površini tijela. Ta pojava je još češća kod životinja. iz toga proizilazi da Ijuskari. »ako se držimo vanjskih obilježja koja nam nameće nomenklatura. Sve dok se klasifikacija sasto­ jala u presjeku koji je postepeno bio stavljen u okvire vidljivog prostora. kao i one. i pošto. tako reći. da otvo­ rimo veliku knjigu prirode koju kanimo da naučimo« (13). klasifikovati znači upućivati vidljivo na nevidljivo kao njegov duboki smisao. prikrivena riječ ili slič­ nost odveć dragocjena da bi mogla biti izložena. moraju biti raspoređeni odmah iza njih. treba preći čitav unutrašnji prostor. razlikova­ nje se ne vrši prema istim kriterijima niti se pri tome obavljaju iste operacije kao kad je u pitanju imenovanje. kod kojih nije ista ta­ kva organizacija« (12). pa sam i ja dugo zadržao takvo mišljenje. zar time ne zatvaramo najplodniji izvor saznanja i odbijamo. Odsada obilježje dobija svoju staru ulogu vidljivog znaka usmjerenog prema skrivenim dubinama. a Lamark. za životinje nižeg reda odbija svaki princip kla­ sifikacije koji se ne bi oslanjao na neki vidljiv oblik: »posmatranje zglavaka na tijelu i udovima kod ljuskara na­ velo je sve prirodoslovce da ih gledaju kao insekte. Kao što je govorio Pinel u svom prirodoslovnom djelu. ostavljajući da jedan elemenat predstavi druge. to je ko­ herentna cjelina jedne organizacije koja u svom jedinstve­ nom tkivu obuhvata i vidljivo i nevidljivo. pošto se na os­ novu same osobine ne može izvršiti klasifikacija a da se ne pribjegne unutrašnjoj organizaciji jedinke.GRANICE PREDSTAVE 277 što su kotiledoni. Štor je mislio da bi velike klase trebalo definisati prema oblicima krvotoka. a ispred pauka i insekata. Ali sada. 4. koji sam nije praktikovao seciranje.

oni stoje jedan iznad drugog. Ali je organizacija tada ozna­ čavala određen način stvaranja kompleksnih jedinki na osnovu elementarnih jedinica. Počinje se govoriti o . Uvažavajući. i pronalazak stvarnih odnosa sličnosti koja pretpostavlja ispitivanje cjelokupne organizacije vrsta (14). U tački gdje se dodiruju nalazi se vidljivo obilježje. Vik d'Azira i . ili je odsutna — tražimo je na lijevoj strani. jezik i priroda prestaju da se ravnopravno ukrštaju. umjesto da se podudaraju. ko­ ja primjenjuje pravila analize i omogućava da se ime pronađe pomoću jednostavnog binarnog metoda (ili je osobina. U preliminarnoj raspravi dje­ la Flore française (Francuska flora) on je suprotstavio dvije radikalne distinkcije u botanici: »determinaciju«. Pojam organizacije postojao je još u XVIII vijeku. Tu distinkciju. Tako ime i rodovi. Njihova stara bliskost na koju se oslanjala istorija prirode u doba klasicizma počinje da se razbija. Tek u djelima Žisjea. Bone ie suprotstavljao »agregat čvr­ stih neorganizovanih tijela« od »sastava čvrstih organizovanih«. du­ gujemo Lamarkovom geniju. prije kraja XVIII vijeka. Lamark je zatvorio epohu istorije prirode i radikal­ nim potezima otvorio doba biologije. na primjer. koje ukazuje na du­ binsku funkciju a istovremeno omogućava da se odredi ime jedinke. flu­ idnih i čvrstih« (16). da definiše svoj prostor ili da raz­ graniči svoje figure. još dosta rano. Red riječi i poredak bića presijecaju se u jednoj vještački određenoj tački.koju ispitujemo prisutna — i tada je raspoređu­ jemo na desnu stranu tabele. dobra nomenklatura će se s la­ koćom razvijati na ravnoj površini tabele: od vidljive oso­ bine jedinke treba samo stići do rubrike u kojoj se nalazi ime roda i vrste. tako se operacija ponavlja do posljednjeg određenja). da se zašnuje je­ dan prirodni poredak. isto tako ni u analizi bogatstva pojam rada nije izmišljen nakon svršetka klasicizma. stvarima koje se nalaze u nekom prostoru gdje nema riječi.278 RIJECI I STVARI šinskih organa. Ali takav pojam organizacije nije ni­ kad poslužio. takvu distink­ ciju. koja je za nekoliko godina okrnjila istoriju prirode i ugrozila prioritet taksinomije. Između prostora organizacije i nomen­ klature postoji suštinsko razmimoilaženje. Naprotiv. Line je. obilježavanje i klasifikovanje. koji »obuhvata gotovo beskrajan broj dijelova. razli­ kovao »jukstapoziciju« koja izražava proces uvećavanja mi­ nerala i »uzimanje hrane« kao proces rasta i ishrane bi­ ljaka i životinja (15).

Od onog trenutka kad organi­ zacija postane koncept na kome se zasniva prirodna karakterizacija i omogući prelaz od vidljive strukture ka oz­ načavanju. a živo je ono što proizvodi. ali ne osporava suštinske uslove njenog mogućeg nastanka. suprotstavlja­ nje organskog i anorganskog ne zamjenjuje u potpunosti tu artikulaciju. zaista. prema vidljivoj i nevidljivoj. sa opozici­ jom između živog i neživog. godine — »jedno živi. anorgansko je neživo. ono je na granici života — inertno i neplodno. Palas (Pallas) i Lamark (17) formulišu tu veliku dihotomiju s kojom se podudara suprotnost između ži­ vog i neživog. Ali zato povlači jednu krupnu posljedicu: radikalizaciju podjele između organskog i neorganskog. organizovane i neorganizovane jedinice bile su razvrstane u dvije kategori­ je. rastući i obnavljajući se. ona je prije svega čini nemogućnom na­ mećući drugu podjelu. »Postoje samo dva carstva u prirodi« — pi­ še Vik d’Azir 1786. A ako je vezano za život to je kao ono što teži da ga uništi i ubije. »U svim živim bićima postoje dvije moć­ . one su se ukrštale. unutrašnji i suštinski prostor. a drugo je lišeno života« (18). On ih raz­ mješta u prostoru koji nije prostor riječi. Samim tim opozicija između organskog i neorganskog postaje su­ štinska. Ona kruži oko taksinomijskog prostora u koji se bila smje­ stila i sad pruža mogućnost za nove klasifikacije. Or­ ganizacija je smještena upravo između struktura koje artikulišu i osobina koje određuju — tu ona otvara dubok.GRANICE PREDSTAVE 279 Lamarka on dolazi do izražaja kao metod pri karakterizaciji: on stvara međusobnu podređenost osobina i veže ih za funkcije. ali se nisu podudarale. to jest smrt. I. On ih raspoređuje prema unutrašnjoj i vanj­ skoj arhitekturi. na drugom nivou i u drugom pod­ ručju. U ta­ beli koju je stvorila istorija prirode. Ta značajna promjena dešava se još uvijek u istoriji prirode: ona modifikuje metode i tehnike taksinomije. počev od perioda 1775 — 1795. ne zadovoljava time da označi neku kategori­ ju bića ili samo granicu u taksinomijskom prostoru. dakle. iščezava stara tročlana i četvoročlana artikulacija. to jest ono što se ne razvija i što se ne obnavlja. On za određena bića definiše unutrašnji zakon koji omogućava da njihove pojedine strukture dobiju vrijednost osobine. Organsko postaje ono što je živo. On se. ona se još ne miješa u način postojanja jednog prirodnog poretka. ona sama mora prestati da bude puko obilježje. govora i jezika.

bilo da je ono mitsko ili ne. kao one koje su pogodile mjeru prometnih vrijednosti ili postupke karakterizacije. Da bi i nauka o jeziku doživjela tako značajne promjene. kao mogućni elementi govora koji im propisuje isti način postojanja. Tehničke izmjene. Sada se vidi kako razbijanjem slike o istoriji pri­ rode postaje moguće nešto kao što je biologija. To svakako neće zna­ čiti pobjedu. tako da svaka poništava rezultate koje jedna uspije da stvo­ ri« (19). Ali oni tu dobijaju znatno diskretniji oblik i mnogo sporiju hronologiju. IV FLEKSIJA RIJECI Tačnu repliku tih događaja nalazimo u području jezičkih analiza. vrlo različite i uvijek u međusobnom sukobu. Od svih kvantitativnih oblika. taj repre­ zentativni sadržaj se više ne analizira u okvirima što ga približavaju aspolutnom porijeklu. to jest kao spontana analiza predstave. bile su dovoljne da znatno promijene ana­ lizu bogatstva ili istoriju prirode. kad se i sama predstava mijenja u dubini svog arheološkog statusa. manje ili više stalnu. . U opštoj gramatici riječi su. isto tako krajem klasicizma ona se najduže održava i razbija se tek kasnije.280 RIJECI I STVARI ne sile. Do početka XIX vijeka analiza jezika pokazuje tek neznatne izmjene. Ipak. u najčistijem obliku. trebalo je da dođe do dubljih potresa sposobnih da izmijene i samo biće pred­ stava u zapadnoj kulturi. Riječi se ispituju na osnovu njihove re­ prezentativne vrijednosti. zatim analizu cijena i vrijednosti dobara. Za to postoji i razlog koji nije teško otkriti: u čitavom klasicizmu jezik je bio po­ stavljen i mišljen kao govor. jezik je bio naj­ dublje vezan za samo gibanje predstave. i kako u Bišaovim (Bichat) analizama dolazi do izražaja fundamen­ talna opozicija između života i smrti. vitalizma nad meha­ nizmom: vitalizam i njegov napor za definisanjem speci­ fičnosti života predstavlja samo površan rezultat tih arheo­ loških događaja. I u toj mjeri je jezik bio dublje usađen u predstavu i njen način postoja­ nja nego ostali misaoni poreci koje je stvarala klasifikaci­ ja bića ili razmjena bogatstva. Kao što se teorija imenice u XVII i XVIII vijeku nalazila uz samu predstavu i time do iz­ vjesne mjere diktirala analizu struktura i osobina živih bića.

godine izdana je i prva knjiga djela Glossarium comparativum totius orbis. makako kompleksan. 30 iz Afrike.). povećavajući ili miješajući već posto­ jeće oblike (invazije. U posljednjoj četvrti XVIII vijeka horizontalno poređenje jezika dobija jednu novu funkciju: ono više ne omogućava da saznamo koliko svaki jezik u sebi čuva sjećanja na pretke. migracije. koji na njega utiču spolja. a če­ sto pod pritiskom političkih motiva. Ta upoređivanja su vršena isključivo u funkciji reprezen­ tativnih sadržaja. politička sloboda ili ropstvo itd. Doduše. 55 iz Evrope. ali čiji je prvobitni razlog postojanja bio u izvornom označavanju. nalazio se u procjepu koji su jednom zauvijek stvorili ar­ haični krikovi. napredak nauke. kolika je učestalost njihovih sličnosti i u kolikoj mjeri su jezici međusobno prozirni. manje ili više izvedenog. go­ tovo nijemim vrijednostima. zatim se utvrđuje gama zna­ čenja koje on može dobiti (to su prvi pokušaji leksiko­ grafije. a to su: princip izvornog i za­ jedničkog jezika koji je pružio prvobitni fond korjenova.GRANICE PREDSTAVE 281 bile nosioci značenja manje ili više skrivenog. kod Bitea (Buthet) i La Sarta (La Sarthe). Granične sličnosti sa drugim jezicima — bliske sonornosti koje upućuju na slična značenja — bile su zabilježene i sakupljene samo da bi potvrdile vertikalni odnos svakog jezika sa njegovim duboko usađenim. Konfrontacija jezika krajem XVIII vijeka donosi na vidjelo jednu posredničku figuru između artikulacije sadr­ žaja i vrijednosti korjenova: to je fleksija. 23 iz Amerike (21). ono se odnosi na 279 jezika: 171 iz Azije. ali ono omogućava da se ocijeni do koje granice jezici međusob­ no liče. Sve te analize redovno upućuju na dva principa koji su već pripadali opštoj gramatici. U Petrogradu 1787. i princip serije istorijskih događaja. stranih jezika. Konfrontira se jedno isto značenjsko jezgro — koje služi kao invarijant — sa riječima koje ga u raznim jezicima mogu označiti (Adelung — (22) — daje 500 verzija riječi Pater u raznim jezicima i dijalektima). Osim toga bira se korijen kao konstantni elemenat kroz ob­ like koji neznatno variraju. Otuda velike konfron­ tacije različitih jezika do kojih dolazi krajem vijeka. gramatičarima je odavna poznat fenomen fleksije (isto kao što je u prirodnoj istoriji bio poznat pojam organizacije prije . Svaki jezik. ni kakve su oblike prije Vavilona utisnute u zvučnost njegovih riječi. kao što je pokušaj u Rusiji (20) da se utvrdi broj jezika u Carevini.

nailazimo na konstantan odnos. kao neka vrsta konstantnog korijena. konstantan i gotovo nepromjenljiv. kao što slovo e — prema Kur de Žeblenu — označava disanje. štaviše. U doba Bozea i Kondijaka labilan odnos između korjena i smisla koji proizilazi iz predstave ili veza izme­ đu moći označavanja i moći artikulisanja. međutim. postojanje. i vrijeme radnje). Sada. Konstatovano je da u ta dva različita jezika postoji konstantan odnos izme­ đu serije formalnih izmjena i serije gramatičkih funkcija. Ali ako. nego upravo kompleksni odnos između promjene korijena i gramatičkih funkcija. Stoga su Kerdu i Anketil-Diperon ostali na nivou analize opšte gra­ matike kad je prvi u tom paralelizmu vidio ostatke jednog prvobitnog jezika. santi odgovara. ali fleksije su bile analizirane samo kao re­ prezentativne vrijednosti — bilo da su posmatrane kao pomoćne predstave. la­ tinskom i grčkom. a djelimično ih i modifikuje. ali samo po analogiji fleksije. a drugi — rezultat istorijskog mišljenja do koga je moglo doći između Indusa i Mediteranaca u aoba Bakrtijanskog kraljevstva. asti. asi. Tek . supro­ tan opšteprihvaćenom: ovdje dolazi do promjene korjena. sumus. on ozna­ čava samo pomoćnu vrijednost (u pitanju je uloga subjek­ ta ili objekta koju igra biće ili stvar. interveniše je­ dan nov elemenat: u pogledu smisla ili predstave. čiji se zakon na­ meće svim reprezentativnim korjenovima. bili su obezbijeđeni suverenošću Imenice. takođe. smas. es. a fleksije su analogne. Na taj način opšta gramatika počinje da mijenja svoj 'domen: njeni različiti teorijski segmenti ne povezuju se više na isti način. bilo da su se predstave mogle među­ sobno povezati (nešto kao druga vrsta riječi). Ali u tom poređenju nije bilo u pitanju dovođenje u vezu prvobitnog sloga sa prvo­ bitnim smislom. ali u pogledu oblika. život. on stvara čvrst oslo­ nac.282 RIJECI I STVARI Palasa ili Lamarka. Slovo 5 ne označava drugo lice. To je čitav sistem modifikacija čiji su različiti elementi međusobno solidarni. latinskoj seriji sum. napravimo poređenje između različitih oblika glagola biti u sanskritu. po­ put Kerdua (23) i Viljema Džonsa (24). estis. est. sintaksičkih vrijednosti i promjena smisla. Sanskritska serija asmi. u pitanju je. stha. sunt. a u ekonomiji pojam rada prije Ada­ ma Smita). nije sam po sebi samo izolovani slog. a mreža koja ih spaja pokazuje nešto druk­ čiji oblik. drugorazredan po svo­ joj značenjskoj vrijednosti a prvorazredan po svojoj for­ malnoj konsistenciji. taj elemenat.

nego odnosi i međusobno djelovanje glasova. Ali odsad postoji jedan unutrašnji »mehanizam« jezika koji omogućuje ne samo individualnost svakog jezi­ . usmjerena je ka istraživanju reprezentativnih vrijednosti jezika. Opaža se i pojava prvih nacrta uporedne gramatike: više se kao predmet poređenja u jezicima ne uzima par formiran od grupe slova vezanih smislom. saznanja ili osjećanja. Ali. mi u tome vidimo odličan kriterij prema kome možemo odre­ diti meausobni afinitet jezika. Tu je još u pitanju govor. tvorba riječi). Helvag (Helwag) definiše vokalni trougao (25). i to tačno u onom srazmjeru u kome i ti pojedinačni fe­ nomeni. već — kroz sistem fleksija — do­ lazi do izražaja i dimenzija čiste gramatičnosti. t daje glagolskoj osnovi vrijed­ nost prvog. jezik više nije sastavljen samo od predstava i zvukova koji se međusobno slažu i usaglašavaju prema normama misaonih veza nego i od formalnih elemenata grupisanih u sistem. do kraja XVIII vijeka. na iz­ gled tako krhkim. Stoga kad zapazimo da dva jezika upotrebljavaju na isti način jezičke postupke kao što su derivacija. Ta nova analiza. istorija jezika je bila sas­ tavljena od samih predstava tog govora: čim se promije­ ne ideje. u kojoj se više ne istražuju prvobitne ekspresivne vrijednosti glasova. drugog ili trećeg lica. koji razmještaju riječi u posebne odnose. i koji zvukovima. Jezici se sad porede ne prema onome što označavaju ri­ ječi. Tako je u analizu je­ zika uključen elemenat koji je nesvodljiv (kao što je i rad unesen u analizu razmjene ili organizacija u analizu oso­ bina). stvari. kompozicija ili fleksija. Sve dok je jezik bio definisan kao govor. nego prema onome što ih međusobno povezuje: oni sada komuniciraju ne posredstvom neke anonimne i uopštene misli koju treba da predstave. nego direktno jedan s drugim. deklinacije. nego skup modifikacija koje imaju određenu gra­ matičku vrijednost (konjugacije. možemo zaklju­ čiti da ti jezici proizilaze jedan iz drugoga ili da su oni samo dijalekti zajedničkog prvobitnog jezika« (26). Kao što je govorio Monbodo (Monboddo): »Pošto je mehanizam jezika manje proizvoljan i bolje regulisan nego sam izgovor riječi. ali konstantnim i nesvodljivim.GRANICE PREDSTAVE 283 zbir svih promjena m. Godine 1781. Kao prva posljedica može se zabilježiti pojava fone­ tike (krajem XVIII vijeka). s. slogovima i korj en ovima nameću režim koji više ne odgovara predstavama. tj. zahvaljujući onim sitnim instrumentima. mijenja se i jezik.

jedna unutrašnja i nužna dimenzija čije re­ prezentativne vrijednosti predstavljaju samo vanjsko blje­ štavo lice. sve to nije se više moglo zasnivati na pukom podvostručenju predstave u odnosu na samu sebe. obilježje srodnosti. znak bliskosti. koji nazivamo organizacija. nego upravo ono što je nesvodljivo na predstavu. došlo je do preokreta koji svuda ima isto obilježje. treba se pozvati na čisto biološke zakone koji. treba se pozvati na čisto gramatičke zakone jezika koji je pod­ ređen strogom sistemu fonetskih modifikacija i sintetičke subordiniranosti. Pomoću njega istorija će stu­ piti u dubinu same riječi. on će postati oslonac svake istorije jezika. Znaci koji su izazivali predstave. živa bića više ne definišu njihove sličnosti.284 RIJECI I STVARI ka nego i sličnost sa drugim: kao nosilac identičnosti i razlika. nego izvjestan unutrašnji odnos pre­ ma tome biću. analiza identičnosti i razlika s kojom se moglo započeti. Da bismo povezali predstavu o smislu sa predstavom o riječi. u istoriji prirode i u analizi bo­ gatstva. njihove . izvjestan način modifikovanja riječi u zavisnosti od međusobnog položaja. ono što nam omogućava da definišemo jedan jezik nije način na koji jezik predstavlja predstave. V IDEOLOGIJA I KRITIKA U opštoj gramatici. utvrđeni poredak empirijskih je­ dinica. nego izvjesna interna arhitek­ tura. Od tog preokreta* ono što predmetima želje daje vrijednost nisu samo drugi predmeti koje želja može sebi predstaviti. U svim tim slučajevima odnos predstave prema samoj sebi i odnosi koji se mogu uspostaviti izvan svake kvantitativne mjere prolaze kroz uslovnosti izvan same predstave. U doba klasicizma jezici su imali grama­ tiku jer su posjedovali moć predstavljanja. ono što nam omogućava da okarakterišemo jedno ljudsko biće nisu elementi koji se mogu analizirati prema predsta­ vama o biću uopšte. to je fleksioni sistem. ta­ bela — kontinuirana i artikulisana u isti mah — stvarana na osnovu obilja sličnosti. krajem XVIII vijeka. sada oni pred­ stavljaju na osnovu te gramatike koja je za njih kao istorijsko naličje. Da bismo povezali u definitivan spreg parcijalnu strukturu i globalnu vidljivost živog bića. a to je rad. izvan svih signalnih obi­ lježja i kao iza njih. organizuju odnose između funkcija i organa.

GRANICE PREDSTAVE 285 afinitete i njihove porodice na osnovu osobina koje se mogu opisati. nji­ hovu tržišnu solidnost. Najzad. to je sitno odstupanje. Sad je vidljivo koliko bi bilo površno tražiti to jedinstvo u napretku racional­ nosti ili otkriću neke nove kulturne teme. to predstavlja njihovu pravu težinu. nova podjela mišljenja i sudova. na taj način. taj preokret se odnosi ne samo na predmete koje saznanje ima u vidu. Posljednjih godi­ na XVIII vijeka kompleksni problemi biologije. a cijene. istorije i društva. ali koje ima suštinsku važnost za reformu čitave zapadne misli: predstava je iz­ . dobijaju svoju potrebnu stabilnost. Ili pak do svega toga je došlo. nego na odnos predstave prema onome što ona sadrži. Vik d’Azirom ili Lamarkom. nije došlo ni do oslobađanja od racionalizma mehanicističkog tipa. Na osnovu tog suštinskog obilježja postaje mogućna raz­ mjena. nije odmah došlo ni do interesovanja za kompleksne figure života. sada već možemo sagledati u cjelini njegovih različitih oblika. ali u obliku jednog površinskog kre­ tanja: promjena i pomjeranje kulturnih interesa. za njihovo vađenje iz zemlje ili njihov transport. to su dani i sati po­ trebni za njihovu izradu. pojava prvih brazda povučenih na blistavom licu znanja. istorije jezika ili industrijske proizvodnje nisu bili uključeni u oblike racionalne analize. dovodeći ih jednim potezom do istog jaza. nakon raznih oscilacija. nego upravo rad koji ih je proizveo i koji se tiho u njih usadio. sa prvim filolozima. Ono što od predmeta pravi hijerarhiju u kontinuiranom gibanju tržišta. kad tre­ ba povezati predstavu nekog predmeta potrebe sa svim predmetima koji se mogu naći pred njim u procesu raz­ mjene. to nisu ni dru­ gi predmeti ni druge potrebe. njihov unutrašnji zakon i. ni od pravila analize i zakona shvatanja. sa Žisjeom. Taj preokret. Na jedan dublji način i na nivou na kome se sa­ znanja ukorjenjuju u njihov pozitivitet. voluminozno i unutrašnje naličje njihove vidljivosti. ono što se može nazvati njihovom realnom cijenom. pomalo zagonetan. pojava novih oblika u naučnom govoru. treba se pozvati na oblik i kvantitet rada koji determinišu njegovu vrijednost. koji krajem XVIII vijeka dolazi odozdo u tri različita domena. oni posjeduju osobine koje jezik može definisati jer imaju strukturu koja je kao tamno. analizira i objašnjava. ne čak ni na način njihova sazna­ vanja ili racionalizacije. Ono što se desilo sa Adamom Smitom.

u fragmenti­ ma. od kohezione snage koja suvereno vlada nad sva­ kim pojedinim djelićem. nikakva dekompozicija i nikakva analiza identičnosti i razlika ne mogu opravdati vezu koja postoji međa pred­ stavama. prebivajući u onoj snazi koja ih oživotvoruje. daju sebi vlastiti volumen. nisu više u stanju da međusobno povežu predstave ili njihove pojedi­ ne elemente. Umjesto da budu samo po­ stojanost koja prema istim oblicima raspoređuje predsta­ ve. dijelovima. u nastanku koji ih neprestano obnavlja. koji je iznosio na vidjelo empirijski slijed predstava kao simultanu tabelu i omogućavao da se u logičnom redu izlože elementi prirode — taj poredak je odsada razbijen: postojaće samo stvari sa vlastitom orga­ nizacijom. stvari izmiču — po svojoj suštinskoj istini. tabela u kome se poredak materijalizuje. za empirijsku vidljivost i suštinska pravila. onoj nuž­ noj ali nedokučivoj tački koja. i upravo u okviru te snage iz koje nastaju i koja se u njima krije kao nepokretna ali vibrantna. definišu svoj interni prostor koji se za našu predstavu na­ lazi spolja. u nekoj vrsti svijeta u pozadini. sintaksa rije­ či — trebalo bi se uputiti prema onom vrhuncu. nasljeđe kao mogućan hod između pojedinih tačaka na njegovoj površini. susjedstvo koje definiše. izvan njene neposredne vidljivosti. za svijest. zatim predstava kao puka vremenska sukcesija u kojoj se stvari objavljuju sa­ mo parcijalno za subjekat. Uslov tih veza odsada se nalazi izvan predsta­ ve. stvari se nude našoj predstavi parcijalno.286 RIJECI I STVARI gubila sposobnost da sama po sebi uspostavi veze koje mogu spajati njene različite elemente. u orga­ nizaciji koja ih održava. Nikakva kompozi­ cija. one se uvlače u same sebe. Stvari se skrivaju počev od same njihove arhi­ tekture. koji je pove­ zivao pravilnosti prirode i sličnosti imaginacije u okviru identičnosti i razlika. prodire u samo srce stvari. prostorom što. Poredak. Iz njihove nedokučive rezerve ta snaga izdvaja samo pojedine sitne dijelove čije jedin­ stvo ostaje uvijek skriveno i zatvoreno. Uvučene u svoju vlastitu sušti­ nu. njihovim tajnim venama. sva­ kom prostoru u okviru tabele. Prostorni poredak koji je predstavljao opšte mjesto za predstavu i za stvari. s onu stranu našeg pogleda. profilima. vrijednost bogatstva. za izuzetan napor saznanja. Da bi­ smo doprli do tačke u kojoj se ukrštaju vidljivi oblici bića — struktura živih bića. za »psihološku« individuu koja iz dubine svoje . ih artikuliše i vremenom koje ih stvara. mnogo dubljeg nego i sama predstava.

Ideologija ne is­ pituje osnove. Kao na­ uka o idejama. međutim. naučna forma u koju se filozofija može zao­ grnuti. kao i ono koje za svoj predmet uzima bića iz prirode ili riječi jezika ili pak zakone društva. tek je utvrđeno mjesto od koga će to biti mo­ guće. Žisje i V. ako su se Smit. Ne treba zaboraviti da. organizacije i grama­ tičkog sistema. ideologija ima vrijednost gramatike i logike svojstvene svakoj drugoj nauci. Samo biće onoga što je predstavljeno pašće s onu stranu same predstave. Paralelno postojanje ideologije kritičke filozofije kra­ jem XVIII vijeka.GRANICE PREDSTAVE 287 istorije ili na osnovu na nju prenesene tradicije. ideologija mora biti saznanje istog tipa. njihov cilj nije bio da napuste tabelarni prostor koji je utemeljila misao klasicizma. Ona sve zna­ nje situira u prostor predstave i prolazeći tim prostorom. njihova želja je bila da u taj prostor unesu takve oblike veza koje bi se mogle analizirati. Veliki zaokret kojim je započelo osvajanje bića s one strane predstave. Kod Destita ili Žerandoa ideologija je kao jedina racionalna. ona se kreće u. još nije završen. granice ili korijen predstave. niti da zaobiđu vidljivost stvari i da izbjegnu igri predstave koja sa­ mu sebe predstavlja. samog bića onog što je predstavljeno. Ali to se mjesto redovno nalazi u unutrašnjem ras­ poredu predstave. Džons i služili pojmovima rada. Predstava se nalazi na dobrom putu da više ne mogne definisati način postojanja koji bi bio zajednički stvarima i saznanju. ona formuliše znanje o zakonima koji je organizuju. Ali ukoliko uzima kao predmet ideje i ukoliko ih izražava pomoću riječi i po­ vezuje u rasuđivanja. kao i jedina filozofska osnova koja može poslužiti naukama uopšte ili pojedinim domenima saznanja. U iz­ . On anticipira je­ dan vid saznanja koji još nije definitivno učvršćen krajem XVIII vijeka. Taj predlog je. ona definiše veze koje iskrsavaju. Svakako toj dvosmislenoj epistemološ­ koj konfiguraciji odgovara i jedan filozofski dualitet koji predstavlja njeno blisko razrješenje. domenu predstava uopšte. koje bi bile konstantne i zasnovane. ona manifestuje zakone kompozicije i dekompozicije. dijeli u tim mislima koje simultano žive jedna izvan druge ono što naučni um održava u jedinstvu spremnom na brzu disocijaciju. neobazriv. pokušava da sazna. ona fiksira nužne sukcesije na koje nailazi. Destit de Tracija i Kanta. Stalno su imali na umu pronalaženje jednog generalnog poretka identičnosti i raz­ lika.

Da li vi u sebi kažete: mislim to kad imate neko mišljenje ili kad formulišete neki sud. kao prvobitni i potpuno jednostavan oblik pred­ stave. Ali taj odnos — ono što ga zasniva i opravdava — Kant ne traži na nivou predstave. Ali to'pođvostručavanje koje je omogućava ne dozvoljava joj da napusti polje predstave. Analiza predstave. definišući misao o ne­ kom odnosu kao osjećaj o tom odnosu. kad čitamo u jednom smislu. u tre­ nutku kad doseže najveći raspon. . Kantovo pitanje i pitanje ideologa imaju istu primjenu: međusobni odnos predstava. znači uvijek osjećati« (27).288 RIJECI I STVARI vjesnom smislu ona je znanje svih znanja. ne mogu razviti po­ lazeći od samih sebe niti se razbiti jednim pokretom (ana­ lizom) i opet se stvoriti (sintezom): jedino se iskustveni sudovi ili empirijske konstatacije mogu temeljiti na sadrža­ . A to. po stilu i dometu. kao minimalni sadržaj onoga što se može pružiti misli. Umjesto da stvara vezu među predstavama pomoću jednog unutrašnjeg produbljavanja koje ga isprazni do običnog utiska. taj čin se sastoji u osjećanju da postoji neki odnos. on ga traži u pravcu onog što ga čini mogućnim u svojoj opštosti. i kod čovjeka je taj dio naročito va­ žan i vrijedi ga produbiti« (28). Ma kako da se međusobno razlikuju po formi. Kant zaobilazi predstavu i ono što je u njoj dato da bi se obratio samo onome na osnovu čega je svaka predstava mogućna. Faktički. donijeti sud — istinit ili lažan — jeste čin misli. Ideolo­ gija je dio zoologijé. može izgledati kao opštost svake misli. Kant taj odnos zasniva na uslovima što definišu univerzalno vrijedan oblik. Orijentišući tako svoje pitanje. Treba ipak dodati da Destit. kao što vidite. jer još ne postoji — domen prirodne nauke o čovjeku. . prelazi u područje fizioloških uslovnosti koje mogu da ga objasne. dok u drugom kontekstu biva kompleksan rezultat jedne zoološke posebnosti: »0 životinji posjedujemo samo nepotpuna saznanja. Misliti. ono ima cilj da sve znanje svede na pred­ stavu čijoj neposrednosti nikad ne možemo izmaći: »Da li ste ikad shvatili malo preciznije šta to znači misliti. upravo pokriva čitav domen predstave. neka veza.. . dakle. šta osjećate kad mislite o bilo čem u?. svojom krajnjom gra­ nicom dodiruje domen koji je — ili koji će biti. ako ne uzmemo u obzir i njene intelektualne sposobnosti. čak ni ublažene u svom sadržaju do te mjere da na ivici pasivne svijesti postaje puki osjećaj. Same predstave se. Ali on dopire i do granice na kojoj osjećaj.

Ali kao metafizika koja nikad ne bi zapala u neobaviješteni dogmatizam niti bi ikada iznijela na vidjelo pitanje svo­ ga prava. ispitiva­ la sve što predstavlja izvor i porijeklo. povlačenje znanja i misli izvan domena predsta­ ve. Ali u isto vrijeme ona otvara mogućnost za još jednu metafiziku. 19 . dakle. Ali ideolo­ gija — šireći svoje djelovanje na čitavo područje saznanja — od izvornih utisaka do ekonomske politike. prolazeći preko logike. na taj način beskrajno polje predstave koje je stvorila misao klasicizma. koji je čini mogućom. mora da nastane s onu stranu iskustva. Scene i rezonovanja markiza de Sada dobijaju novu žestinu želje u razvoju jedne nove pro­ vidne i besprijekorne predstave. u dome­ nu apriornog. pouzdana podudarnost između kantovske kritike i onog što se u istom tom periodu izdavalo kao prvi gotovo kompletan oblik ideološke analize. svom porijeklu i svojim granicama. Postoji. a preko kojeg je ideologija nastojala proći svojim diskurzivnim i naučnim korakom. Taj preokret je tada doveden u pitanje u svojoj osnovi. prirodnih nauka i gramatike — pokušala je da u obliku predstave obnovi upravo ono što se konstituisalo izvan predstave. Nasuprot ideologiji. kantovska kritika ' označava početak našeg modernog doba. ispoljava se konačno kao metafizika. Svaka druga veza. U tom smislu kritika ističe metafizičku dimen­ ziju koju je filozofija XVIII vijeka htjela reducirati na analizu predstave. Riječi koje je XIX vijek razvio u okviru kritike. Nije tu u pitanju drugi svijet nego uslovi pod kojima može postojati svaka predstava o svijetu uopšte. Ona prvi put sankcioniše taj pre­ okret koji se u zapadnoj kulturi odigrao krajem XVIII vijeka. pa čak i one naj kompleksni je. tj.GRANICE PREDSTAVE 289 ju predstave. Analize ideologije obnav­ ljaju sve oblike predstave. nego prema gra­ nicama njenog prava. U tom smislu ideologija je posljednja filozofija klasicizma. aritmetike. ako treba da bude uni­ verzalna. kao što je i Žilijeta posljed­ nji roman klasicizma. izvan predstave. prazna i apstraktna svi­ jest trebalo je da na osnovu predstave razvije veliku tabelu svega što se može predstaviti. To je obnavljanje bilo mo­ gućno izvršiti jedino u kvazimitskoj formi pojedinačnog i univerzalnog porijekla: izolovana. Volje. ona omogućava sve one filozofije Života. ona ispituje predstavu ne prema jed­ nom nedefinisanom impulsu koji polazi od prostog ele­ menta pa do svih mogućnih kombinacija. koja bi.

vrijednost stvari. snaga života. Nasuprot toj otvorenosti prema transcendentalnom i simetrično po­ stavljena prema njoj. mogućnosti uspostavljanja jedne uredne tabele identičnostii razlika međii predstavama. ovi domeni nisu bili formirani prema određenom »modelu« koji im je propisala matematizacija ili mehaniza­ cija prirode. predstave koje nikad u potpunosti ne mogu predstaviti. Ono što se na horizontu svih sadašnjih predstava nazire kao osnova njihovih jedinstava. Na prvo mjesto treba istaknuti simultanu pojavu jedne transcendentalne teme i novih empirijskih područja — ili bar područja raspoređenih i za­ snovanih na drukčiji način. sposobnost go­ vora. osnovu jedne mogućne sinteze među predstavama izdvaja analiza transcendentalnog subjekta. Jedna ispituje uslove za stvaranje od­ nosa između predstava u domenu onoga što te predstave čini uopšte mogućnim: ona tako otkriva jedno transcen­ dentalno područje u kome subjekat. jedna druga forma misli istražuje uslove odnosa među predstavama s obzirom na biće koje je predstavljeno. istorija prirode i analiza bo­ gatstava. realnosti koje se povlače u onolikoj mjeri u kolikoj zasnivaju ono što nam se nudi i što stoji pred nama — moć rada. nego je bila korelativ pri formiranju različitih i čisto empirijskih domena kao što su opšta gramatika. organizacija ži­ vota. gramatička struktura i istorijska srodnost jezika do­ piru do naših predstava i zahtijevaju od nas možda beskra­ jan napor saznavanja. u svom odnosu pre­ ma predmetu х određuje sve formalne uslove iskustva uopšte. to su pred­ meti koji se nikad ne mogu objektivirati. kad je došlo do razbijanja tog ho­ mogenog polja predstava. Na taj način tražimo uslove moguć­ . Tek krajem XVIII vijeka. oni su nastali i bili raspoređeni na osnovu jedne opšte mogućnosti. jer i naša današnja misao pri­ pada još njihovoj dinastiji. koji se nikad ne na­ lazi u iskustvu (jer nije empirijske prirode) nego je dovr­ šen (jer nema intelektualne intuicije). Nji­ hov broj je beskrajno velik. vidljivosti u isti mah manifestne i skrivene. pojavile su se dvije nove korelativne forme misli.290 RIJECI I STVARI VI OBJEKTIVNE SINTEZE Iz toga proizilazi beskrajno mnoštvo posljedica. Vidjeli smo kako mathesis u XVII vijeku kao opšta nauka o redu nije igrala samo ulo­ gu osnivača u matematičkim disciplinama. Na osnovu tih oblika koji se nalaze uza samu vanjsku granicu našeg iskustva.

Upoznati se mogu ne supstance. Druga razlika (činjenica da se transcendentali odnose na a-posteriome sinteze) objašnja­ va pojavu jednog »pozitivizma«: čitav jedan sloj fenomena je prepušten iskustvu čija se racionalnost i povezanost oslanjaju na objektivne osnove koje nije moguće iznijeti na vidjelo dana. ne bića. uprkos svojoj postkantovskoj hronologiji. one se okreću od analize uslova sa­ znanja kakvi se mogu otkriti na nivou transcendentalne subjektivnosti. oni totalizuju fenomene i iz­ ražavaju a priori koherentnost empirijskih jedinica. jeziku i eko­ nomiji podudara se za zavođenjem jedne transcendentalne filozofije. nego fe­ nomeni. U svom biću oni su izvan sazna­ nja. kao i ideja u transcendentalnoj dijalektici. oblika jezika. prije svakog saznanja. ali te se metafizike razvijaju na osnovu objektivnih transcendentala (Riječ Božija. ili tačnije rečeno metafizike onog fonda koji se uopšte ne može ob­ jektivirati i iz koga predmeti dolaze do našeg površnog saznanja. oni odgovaraju onom transcendentnom polju koje je otkrio Kant. Prva razlika (činjenica da se transcendentali nalaze na strani objekta) objašnjava nastanak onih metafizika koje se. ali samim tim oni su uslovi saznanja. poredak i vezu onoga što treba da upozna. imaju istu arheološku pod­ logu kao i sama kritika. dok se u transcendentalnoj refleksiji identifikuju uslovi mogućnog predmeta iskustva sa uslovima sa­ mog iskustva. dakle. štaviše. zakona proizvodnje. nego zakoni. Volja. Život) koji su mogućni samo ukoliko je domen predstave pret­ hodno ograničen. život i jezik javljaju se kao »transcendentali« koji čine mogućnim objektivno saznanje živih bića. nego njihova pra­ vilnost. Novi pozitivitet nauka o životu. javljaju kao »prekritičke« : doista. a s druge strane one koje jedino nastoje da po19 * . oni se odnose i na pod­ ručje a-posteriomih istina i principe njihove sinteze — a ne na apriornu sintezu svakog mogućnog iskustva. Tako se na osnovu kritike — ili na osnovu tog nesrazmjera između bića i predstave čiji prvi fiziološki izvještaj jeste kantizam — uspostavlja jedna suštinska ko­ relacija: s jedne strane su metafizike predmeta.GRANICE PREDSTAVE 291 nog iskustva u uslovima mogućnog predmeta i njegovog postojanja. one. Ali oni te fenomene temelje u okviru jednog bića čija zagonetna realnost konstituiše. ne suštine. Rad. a ipak se od njega razlikuju u dvije ključne tačke: oni se nalaze na strani objekta i na neki način s onu stranu.

Vidljivo je kako suprotni polovi te apozicije pružaju jedan drugom oslonac i međusobno se učvršćuju. ili gramatičkih saznanja. Posljedica te diobe jeste epistemološka težnja da se na ne­ kom drugom nivou pronađe jedinstvo koje je bilo izgub­ ljeno disocijacijom mathesis i univerzalne nauke o redu. situirala je sasvim oprav­ dano nauke u polje univerzalne mathesis. analitičke discipline postaju epistemološki različite od onih koje se moraju pozivati na sintezu. Tako je trougao kritika — pozitivizam — metafizika predmeta postao konstitutivni elemenat evropske misli od početka XIX vijeka do Bergsona. ili ekonomskog isku­ stva. njihovom po­ retku u okviru stalnih tabela. zatim formalnih i čis­ tih. Ona se stoga nalazi u korelativnom odnosu sa iz­ vjesnim brojem dispozicija svojstvenih modernoj epistemè. Kao da su galilejska matematizacija prirode i njene mehaničke osnove bili dovoljni da ispune zahtjeve mathe­ sis. Samo u obilju pozitiv­ nih saznanja (a naročito onima koje nam pružaju biologi­ ja. Pošto se sada veza među predstavama ne uspostavlja istim gestom koji ih dekomponuje. o kojima obi­ čna i puka interna analiza ne može ubuduće da podnese izvještaj. i deduktivnih. ekonomija ili filologija) metafizike »osnove« i objektiv­ nih »transcendentala« naći će svoju udarnu tačku. u svojoj arheološkoj mogućnosti. s druge strane se izdvaja područje a-posteriornih nauka. povezana je sa nastankom empirijskih polja. Može izgledati neobično da u doba klasicizma nije izvršen pokušaj matematizacije posmatračkih nauka.292 RIJECI I STVARI smatraju ono što je dato pozitivnom saznanju. koje se pozivaju na matematičku logiku. A pozitivizam će naći svoje opravdanje u diobi između osnove koja se ne može saznati i racionalnosti koja se može sa­ znati. empirijskih nauka koje se ne koriste deduktivnim forma­ ma osim fragmentarno i u striktno lokalizovanim zonama. Otuda izvjestan broj napora karakterističnih za modernu misao o nauci: klasifikacija domena znanja na osnovu ma­ tematike i hijerarhija ustanovljena u cilju postepenog na­ predovanja prema kompleksnijim i manje tačnim datosti­ ma. Takva organizacija. Krajem XVIII vijeka dolazi do nove i suštinske podjele. Tako ćemo dobiti polje apriornih nauka. refleksija o empirijskim metodama indukcije i napor . U tome nema ničega paradoksalnog: analiza predstava prema njihovim identičnostima i razlikama. Prije svega rađa se jedna dotle neformulisana i u stvari nepostojeća tema.

Taj preokret usadio je formalizaciju ili matematizaciju usred svakog modernog naučnog projekta. a zatim linijom što dijeli — kad je u pitanju stvaranje sinteza — transcendentalnu subjektivnost i na­ čin postojanja predmeta. i to dva puta: najprije linijom koja dijeli čiste oblike analize i za­ kone sinteze. duboko jedinstvo koje je klasicizam stvorio dajući. Ta dva oblika prekida rađaju . znanju — analizu identično­ sti i razlika kao i univerzalnu mogućnost dovođenja u red. Nije uopšte važno što ti pokušaji nisu dobili dovršen oblik ili što u cijelosti nisu ispunili namjeru iz koje su proizišli: svi oni ispoljavaju. Počev od XIX vijeka. ili izgled univerzalnog obi­ lježja. odvojio polje predstava od mogućnosti sinteze. Lajbnic. kao arheološku osnovu. krajem XVIII vijeka. u onom što se može nazvati njihovim neuspjehom. formalizovanja i matematizovanja domena ekonomije. u toj dvostrukoj potvrdi — altemiranoj i simultanoj — treba uočiti smjer onog dubo­ kog preokreta koji je. Tokom čitavog klasicizma. Na taj način Dekart. Kao opreku tim nastojanjima za konstituisanjem jedinstvenog epistemološkog polja. on je. ili pak alfabetske i analitičke Enciklopedije. Didro i d’Alamber. Trebalo bi istaknuti još jedno obilježje moderne epistemè. ili promišljenog i rekonstruisanog jezika u svim nje­ govim analitičkim vrijednostima i svim sintaksičkim mo­ gućnostima. nalazimo — u pravilnim razmacima — potvrdu nemogućeg: ova proizilazi ili iz nesvodljive specifičnosti života (koju pokušavaju da obuhvate naročito početkom XIX vijeka) ili iz poseb­ nog karaktera humanističkih nauka. objasnio zašto svaka brzo­ pleta matematizacija ili svaka naivna formalizacija empi­ rijskog dovode do »prekritičkog« dogmatizma i odzvanja u misli kao povratak plitkostima ideologije. makar na vidljivoj površini događaja ili tekstova. Taj projekat je naizmjenično dobijao oblik opšte nauke o kretanju. Bez sumnje. konstantni i suštinski od­ nos između znanja — čak i empirijskog — i univerzalne mathesis opravdavao je projekat na osnovu jedinstvenog corpus-a saznanja.GRANICE PREDSTAVE 293 da one budu filozofski utemeljene i opravdane s jedne for­ malne tačke gledišta. pokušaj pročišćavanja. takođe. biologije i same lingvistike. ostali su veoma bliski onome što je konstituisalo misao klasicizma. jedinstvo mathesis je prekinuto. koje se odupiru sva­ koj metodološkoj redukciji (to odupiranje je predmet definisanja i odmjeravanja naročito tokom druge polovine XIX vijeka).

univerzalnih zakona oslo­ bođenih mišljenja: tako je otvoreno područje istraživanja kojim se pokušava svesti svaka transcendentalna reflek­ sija na analizu formalizma ili otkriti u transcendentalnoj subjektivnosti osnova za mogućni formalizam. Prema tome. pa čak i iskustvo čistih oblika misli. ako malo izbliže pogledamo. ni iste pretenzije ni iste osnove kao u doba klasicizma. U doba Dekarta ili Lajbnica recipročna prozir­ nost znanja i filozofije bila je potpuna i išla do te mjere da univerzalizacija znanja u obliku filozofske misli nije zahtijevala poseban način razmišljanja. ona se konstituiše ili kao čista refleksija u stanju da zasnuje ili kao obnavljanje sposobno da razotkrije. možda.294 RIJECI I STVARI dvije serije pokušaja koje po nekim težnjama ka univer­ zalnosti stvaraju opreku između kartezijanskih i lajbnicovskih poduhvata. problem je sasvim drukčiji. u kome je totalitet transcendental­ nog područja izveden iz čistih. Huserl želi da fiksira prava i granice formalne logike u refleksiji transcendentalnog tipa i da transcendentalnu subjektivnost veže za horizont empirijskih sadržaja koje jedino ona može da konstituiše. problem odnosa između domena empirijskog i transcendentalne osnove saznanja (tada je čist poredak formalnog potisnut u stranu kao neznačajan za objašnjenje tog područja u koje se stapa čitavo iskustvo. S jed­ ne strane se postavlja problem odnosa između formalnog i transcendentalnog plana (na tom nivou svi empirijski sa­ držaji znanja stavljeni su u zagrade i oslobođeni su svake vrijednosti).) Ali u oba slučaja filozofska misao o univerzalnosti nije istog nivoa kao i polje realnog znanja. time izlaže opasnosti koja prijeti svakom . unifi­ kacija polja saznanja nema i ne može imati u XIX vijeku ni iste oblike. on se najprije pojavio sa hegelovskom fenomenologijom. održi i otvori beskrajnim eksplikacijama. kada je totalitet empirijskog domena bio obnovljen u samoj svijesti. a sa druge strane. Ali. Počev od Kanta. jasno je kako je fenomenološki zadatak koji je Huserl postavio znatno kasnije vezan iz dubine svo­ jih mogućnosti i svojih nemogućnosti za sudbinu zapadne filozofije kakva je utemeljena od XIX vijeka. koja se otkriva sebi kao duh. to jest kao područje i empirijsko i transcen­ dentalno u isti mah. što se tiče drugog filozofskog otvora. Ali on se. Prvi oblik filozofije ispoljio se naprije u fihteovskom poduhvatu. znanje se više ne može razvi­ jati na jedinstvenom i ujedinjujućem fondu mathesis.

zadržavajući pri tome i autonomiju i suverenitet )u odnosu na svako empirijsko znanje. vršeći tako funkciju filozofije kao i redukciju filozofije ili kontrafilozofije. a da se pri tome ne ustupi mjesto. pozitivno. domen čistih oblika saznanja se izoluje. Najdalje i za nas najteže odgonetljive posljedice tog fundamentalnog preokreta.GRANICE PREDSTAVE 295 dijalektičkom poduhvatu i koja ga. rađajući i oživljujući projekat formalizovanja konkretnog i konstituisanja čis­ tih nauka uprkos svemu i protiv svega. nolens-volens. antropologiji. Svakako da nije mogućno empirijskim sadr­ žajima dati transcendentalnu vrijednost niti ih premjestiti na stranu konstituantne subjektivnosti. gura u an­ tropologiju. bar krišom. . mogu se rezimirati na slije­ deći način: negativno. onakvi kakvi dolaze do izražaja u tom istom empirijskom znanju. to jest načinu mišljenja u kome su granice prava na saznanje (pa prema tome i čitavog empirijskog znanja) u isto vrijeme i kon­ kretni oblici postojanja. ljudskom biću i okončivosti. koji je pogodio zapadnu epistemè krajem XVIII vijeka. empi­ rijski domeni se povezuju na refleksije o subjektivnosti. .

Rad i Jezik. formirane na pragu modernog doba. utvr­ di »kvazitranscendentale« koji su za nas Život. JEZIK 1. ŽIVOT. možda još uvijek blije­ da. organizma i gramatičkog sistema bili su uvedeni (ili po­ . do 1795. korelativnom obavezom. otvori transcen­ dentalno polje subjektivnog i. Da bi se ta obaveza ispoljila u oporosti svog istorijskog na­ leta. stiže još uvijek do nas i služi nam kao kontinuirana osnova na­ šeg govora.GLAVA OSMA RAD. nju sada treba analizirati. tre­ balo je da govor žurno podvostruči sudbinu i orijentaciju modeme misli kako bi dosegao tačku u kojoj je ona izmi­ jenila pravac: ta današnja jasnoća. htijući ili ne htijući. Žisjea i Vilkinsa — koncepti rada. u nemogućnosti da u prostoru predstave zasnuje sintezu i. trebalo je ostaviti analizu da prati misao duž čitavog njenog toka. još od kraja XVIII vijeka. druga polovina preokreta — svakako značajnija — jer se odnosi na samo biće i korijen pozitiviteta na koji se oslanjaju naša empirijska saznanja — ostala je u neizvjesnosti. To je stoga što se misao koja nam je savremena i koju. koja nam omogućava da ako ne domi­ niramo. NOVA EMPIRIJA Već smo dobro poodmakli od istorijskog preokreta ko­ ji je trebalo situirati. U prvoj fazi — koja se hronološki proteže od 1775. daleko od hronoloških granica onog preloma koji u dubini dijeli epistemè zapadnog svijeta i iz­ dvaja početak novog modernog načina shvatanja empirije. Međutim. s onu stranu predmeta. ali odlučujuća. mislimo — nalazi. ono bar djelimično obuhvatimo i ukrotimo ono što od te misli. godine i čija se konfiguracija može odrediti na osnovu djela Smita. a čiji je izvor u ogromnom ništavilu.

permanentnim tabelama sa svim njihovim puta­ njama i mogućnim prolazima. spojene ili razdijeljene. nego o velikim skrivenim snagama koje su se razvile iz svog primitivnog i nedoku­ čivog jezgra. Ali ni rad ni gramatički sistem ni živa organizacija nisu mogli biti definisani ili osigurani prostom igrom predstava koje se razbijaju. oblik raspodjele svih bića prema njihovoj po­ sebnoj individualnosti. Vid­ ljivi likovi. Susjedstva koja su na tabeli izražena. sa permanentnom mrežom svojih distinkcija. čija se prostrana mreža prostirala u korela­ ciji sa mogućnošću jedne mathesis i koja je ovaploćavala period uspona znanja — u isti mah i prvu mogućnost i stepen njegovog savršenstva — biće organizovana prema jednoj mračnoj vertikali: ova će definisati zakon sličnosti.298 RIJECI I STVARI novno uvedeni sa posebnim statusom) u analizu predstava i tabelarni prostor u kome se ova do sada odvijala. njihove veze. ispreturane i možda još tamnije. u uspostavljanju identičnosti i razlika i kreiranju instru­ menta kao kvalitativnog mjerila pri stvaranju poretka. Ubuduće. ali ne­ milosrdno grupisane silom koja se krije u toj dubini. Prostor zapadnog znanja spreman je da se pomjeri: taksinomija. analiziraju ili ponovo stvaraju i tako se same po sebi predstavljaju kroz podvostručenje. nego o porijeklu i kauzalnosti istorije. sličnosti koje otkriva i konstante u koje se mo­ žemo uvjeriti samo su rezultat određenih sinteza. ona u odnosu na znanje predstavlja samo tanak površinski sloj. identičnosti koje su opisane i čije je ponavljanje obilježeno. ali snažno vezane za same sebe. prostor analize je morao da izgubi svoju autonomiju. tabela će prestati da bude stjecište svih mogućnih poredaka. njihova uloga se sastojala u odobravanju takve analize. samo je površinsko svjetlucanje iznad ogromne dubine. centar svih odnosa. organi­ zacija ili sistema koji se nalaze s onu stranu svih ponav­ ljanja koja se mogu dovesti u red na osnovu vizuelnog. Od­ sada će stvari dolaziti do predstave samo iz dubine uvu­ čene u samu sebe. propisati bliskosti i diskontinuitete. Svaka­ ko. Na taj način evropska kultura stvara za sebe dubinu u kojoj će se postavljati pitanje ne o identičnostima i distinktivnim odlikama. Poredak koji se nudi pogledu. bjelina koja ih izoluje i okružuje njihov profil — više neće biti dostupni našem pogledu . zasnovati perceptivne sposobnosti i pomjeriti sva krupna horizontalna izvođenja taksinomije prema sporednijem planu posljedica.

ako Grim i Bop pokušavaju da definišu zakone vo­ kalne alternance ili promjene konsonanata. na­ metnuli spolja saznanju koje ih je odveć dugo bilo zane­ marilo. a analiza bogatstva — politička ekonomija. dolazi na mjesto razmjene. dovodeći na svjetlo dana nove objekte koji se mogu spoznati (kao što je kapital) i propisujući nove koncepte i nove metode (kao analizu oblika proiz­ vodnje).RAD. izabrali bolje na­ čine formalizacije — ukratko. Bilo bi lažno. koji definiše. JEZIK 299 osim kao jedinstvena masa koja u toj noći previre zajedno s vremenom. da tu promjenu pripišemo otkriću još nepoznatih predmeta kao što su: gra­ matički sistem sanskrita ili odnos između anatomskih dis­ pozicija i funkcionalnih planova. kao prethodni i nedjeljivi način bivanja su­ bjekta koji saznaje i predmeta saznanja. Ako je počelo proučavanje cijene proizvodnje i ako se za analizu formira­ nja vrijednosti više ne koristi idealna i prvobitna situacija trampe. jezik — u njima ne treba tražiti predmete koji bi se. Ne bi bilo tačnije zamisliti ni da je opšta gra­ matika postala filologija. ŽIVOT. a naročito nedovoljno. izbacuje nove predmete (kao odnos između osobine i funkcije) i nove metode (kao traženje analogija). racionalizovali svoje koncepte. Na prelomu vijeka promijenilo se i doživjelo nenadoknadivu izmjenu samo znanje. Isto tako. Tadâ — i to je druga faza tog preokreta — znanje u svom pozitivitetu mijenja i svoju prirodu i svoj oblik. istorija prirode — biologija. Proizvodnja. Samo fundamentalni na­ . u njima ne treba gledati ni sporo građene koncepte pomoću novih metoda. to je stoga što na arheološkom nivou proizvodnje. ili pak ekonomska uloga kapitala. dotle neuočljive predmete (porodice jezika u ko­ jima su gramatički sistemi analogni) i propisuje metode što do tada još nisu bile upotrebljavane (analiza pravila transformacije suglasnika i samoglasnika). oslobodili se svoje preistorije jednom vrstom samoanalize samog razuma. kao fundamentalna figura u prostoru znanja. i ako se u tu svrhu koristimo uporednom anatomijom. jer svi ti načini saznanja korigovali su svoje metode. ži­ vot. približili se svom predmetu. ako proučavamo internu organizaciju bića od Kivijea. Naj­ zad. kroz progres nauka u njihovom ho­ du prema vlastitoj racionalnosti. svojom vlastitom težinom i autonomnim insistiranjem. to je stoga što Život. kao fundamentalni oblik znanja. to je stoga što je Rasprava kao metod znanja zamijenjena Jezikom.

imamo rad koji je potreban za vađenje ruda. Te analize nisu prve koje radu rezervišu značajno mjesto u ekonomskoj igri. proiz­ vodnju predmeta. Ta kon­ fuzija. jer on »pretpostavlja isto toliko varijacija koliko i roba sa kojom ga možemo uporediti« (1).kod Adama Smita proizilazila je iz prednosti koja je pridavana predstavi: svaka roba predstavljala je izvje­ stan rad. inače bi bio izložen promjeni i bitnom relativiziranju.300 RIJECI I STVARI čini saznanja trpe u njihovom nedjeljivom jedinstvu deri­ viranu korelaciju nauka i novih tehnika prema neiskazanim predmetima. neophodna za proizvođenje neke robe. Ali takvu ulogu je mogao odigrati samo pod jednim uslovom: trebalo je pretpostaviti da ko­ ličina rada. s druge strane. On je omogućavao da u razmjeni izjednači predmete potrebe. na čemu je zasnovati. pripremanje namirnica. imati rad koji nude radnici. one prvi put radikal­ no distingviraju onu snagu. koji poslodavci prihvataju ili traže i koji je nagrađen nadnicama. muku i vrijeme radnikovo koji se kupuju i prodaju kao i onu aktivnost koja je izvor vri­ jednosti stvari. . transport robe i koji tako stvara vrijed­ nosti pogodne za razmjenu. II RIKARDO U analizama Adama Smita rad je sadržao svoju pri­ vilegiju zahvaljujući moći uspostavljanja konstantne mjere među vrijednostima stvari. ako ne na izvjesnoj asimilaciji (koja je dozvoljena više tajno nego otvoreno) rada kao proizvodne djelatnosti i rada kao robe koja se može kupiti i prodati? U tom drugom smislu rad ne može biti shvaćen kao kon­ stantna mjera. Ljudska aktivnost i vrijednost stvari bile su u međusobnom kontaktu i prozirnom elementu predstave. Kivijea za biologiju i Bopa za filologiju. a koje nisu postojale prije nje­ ga i koje se ne bi ni javile bez njega. ali one iznose na vidjelo jedinstvenost toga pojma. Ali kako opravdati tu identičnost. U tome Rikardove analize nalaze svoje mjesto i razlog za svoju presudnu važnost. Tako ćemo. s jedne strane. Mi samo možemo otkriti neke njihove znakove kroz djela Rikarda za ekonomiju. mora biti jednaka količini rada koja se u procesu razmjene mogla pribaviti za tu robu. a svaki rad mogao je predstavljati izvjesnu ko­ ličinu robe. Konstituisanje tih fundamentalnih načina si­ gurno je duboko zakopano u arheološke slojeve.

na osnovu totalnog sistema ekvi­ valentnosti i sposobnosti međusobnog predstavljanja poje­ dinih roba. Ali razlika između Smita i Rikarda sastoji se u slijedećem: za prvoga rad. ŽIVOT. Ako stvari vrijede onoliko koliko i rad upotri­ jebljen za njihovu izradu. za drugoga. nego prije svega zato što je rad kao proizvodna djelatnost »iz­ vor svake vrijednosti«. Tako će teorija o proizvodnji prethoditi teoriji o prometu. ne može definisati razmjenom. pošto može biti razdijeljen na radne dane. može slu­ žiti kao zajednička mjera za sve druge robe (između osta­ log i za hranu potrebnu za život radnika). naravno. ili bar ako je njihova vrijednost proporcionalna tom radu. ko­ ličina rada omogućava utvrđivanje vrijednosti stvari. prema tome. Otuda imamo tri posljedice koje moramo imati na umu. vodi svoje porijeklo iz rada. kod koga je podjela rada uslovljena kriterijima trampe). Vrijednost više ne može biti definisana. od Rikarda je mogućnost razmjene zasnovana na radu. kao u klasicizmu. rad može mjeriti ekvivalentnost robe koja prolazi kroz proces razmjene: »U najranijem društvu razmjenska vrijednost stvari ili pravilo koje utvrđuje količinu nekog predmeta koju moramo dati u razmjenu za drugi ne zavisi od komparativne količine rada upotrijebljenog za izradu tih stvari« (2). bez obzira kakva ona bila. Cirkulišući na tržištu. Ali tu sposobnost vrijednost nalazi na drugom mjestu — u onom radu koji je izvomiji od svake predstave i koji se. Najbolji dokaz je da vrijednost stvari raste sa količinom rada koji treba uložiti u njihovu proizvodnju. Dok u klasicizmu trgovina i razmjena služe kao osnova koja se ne može prevazići pri analizi bogatstva (što važi i za Adama Smita. ta vrijednost. to ne znači da rad predstavlja jednu fiksnu i konstantnu vrijednost koja se može raz­ mjenjivati u čitavom svijetu i u svim vremenima. to samo znači da svaka vrijednost. kao i prema Smitu. Prva je uvođenje jedne kauzalne serije koja ima pot­ puno nov oblik. o skoku i padu cijena. međusobno se razmjenjujući. nije bio nepoznat mehanizam ekonomskih uslovnosti: davana su objašnjenja o odlivu i prilivu sredstava. međutim.RAD. U XVIII vijeku. vrijednosti posje­ duju takođe i sposobnost predstavljanja. Vrijednost je prestala da bude znak i postala je proizvod. o pove­ . i to ne stoga što se ove mogu izraziti u jedinicama rada. JEZIK 301 Prema Rikardu. ne doživljava prom­ jene sa povećanjem ili padom zarada koje se daju u raz­ mjenu za rad kao za bilo koju drugu robu (3).

a u drugim jeftinija (4). in­ strumenti predstavljanja se smanjili u odnosu na stvari koje treba predstaviti. Svaki rad ima svoj rezultat. jer se odnosila samo na recipročno djelovanje onoga koji analizira i ono­ ga što je analizirano. proizvodnja bi opala. koji je na ovaj ili onaj način primijenjen na jedan drugi rad čije troškove onda i određuje.302 RIJECI I STVARI ćanju proizvodnje. Količina potrebnog rada za pro­ izvodnju nekog predmeta (za njegovo sakupljanje ili nje­ gov transport) zavisi od oblika proizvodnje: prema stepenu izvršene podjele rada. bila u pitanju kružna kauzalnost. Na nivou mogućnosti formiranja mi­ sli. oslobođen veze sa predstavom i nalazeći se u području gdje ona ne može na njega djelovati. kamate) određena na osnovu rada već izvršenog i primijenjenog na tu novu proizvodnju. I prije nego što se ekonomska misao veže za istoriju doga­ . or­ ganizuje se i gomila u okviru vremenskog lanca: svaka se vrijednost određuje ne prema instrumentima koji omoguća­ vaju da bude analizirana. omogućio artikulaciju ekonomije u okviru is­ torije. Umjesto da bogatstvo bude raspoređeno u okviru jedne tabele i da tako formira sistem ekvivalentnosti. u nekim slučajevima ona će biti sku­ pa. Ona ti­ me uvodi mogućnost stvaranja jednog kontinuiranog istorijskog vremena. razdvojivši formiranje i reprezentativnost vrijednosti. koje je jedino važilo u klasicističkim analizama bogatstva. ali svi ti fe­ nomeni bili su tumačeni na osnovu prostora na tabeli gdje su se vrijednosti mogle međusobno suočiti. količini i vrsti proizvodnih sred­ stava. Osim toga. organizuje prema kauzalnosti koja je samo njemu svojstvena. Ali kako je u svim slučajevi­ ma ta cijena (zarade. kao što ćemo kasnije vidjeti. Rikardo je. Rikardo evoluciju zamišlja samo u obliku usporavanja ili čak zaustavljanja istorije. a taj novi rad ulazi za­ tim u formiranje vrijednosti. sama proizvodnja će dobijati drukčiji oblik. itd. sumi kapitala kojom raspolaže poslodavac i koju investira u pogone svoje tvornice. kapital i dohoci. Počev sa Rikardom. ti uslovi su determinisani količinom rada upotrijebljenog za proizvodnju. itd. iako. Takva serijska akumu­ lacija prvi put ukida recipročno determinisanje. dakle. njenoj stagnaciji ili padu. uz to još i površinska. Uvijek je. rad se. Cijene bi se povećavale kad bi reprezentativni elementi rasli brže nego elementi koje oni predstavljaju. dolazi do rađanja velike linearne i homogene serije — serije proizvodnje. nego prema uslovima proizvod­ nje iz kojih je proizišla.

ali za bogate koji izlaze u visoko društvo. nego upravo izvjesna izvorna nedovoljnost i nezasitost. rijetkost je žito. rad mora biti sve intenzivniji i ko­ ristiti se svim sredstvima da bi postao što obuhvatniji. JEZIK 303 đaja ili društva eksplicitnim govorom. ima čudesno svoj­ stvo da može zadovoljiti i mnogo veće potrebe nego što ih ima čovjek koji je obrađuje. Eko­ nomija u svojoj pozitivnosti nije više vezana za simultani prostor razlika i sličnosti. odnosi se na pojam rijetkosti. bar djelimično. Druga posljedica. I sve što se stanovništvo više množilo. I obr­ nuto. a drugi bi sigurno takođe pomrli da nisu počeli obra­ đivati zemlju. ljudi preduzimaju sve teže i mnogobrojnije poslove čiji se rezultati ne ispoljavaju neposredno u ovom trenutku. Pošto prijetnja od smrti postaje sve strasnija ukoliko se neophodne namir­ nice teže nabavljaju.smrti: jer čitavo stanovništvo. ako ne pronađe nove izvore. jedni su umi­ rali. za one koji gladuju. U svim periodima istorije čovječanstvo je ra­ dilo samo pod prijetnjom od. nego za vrijeme sukcesivne pro­ izvodnje. Na taj način ekonomija postaje mogućna i nužna zahvaljujući . U klasicizmu je rijetkost bila definisana u odnosu na potrebu: rijetkost je bila isticana ili zanemari­ vana ukoliko su potrebe rasle ili dobijale nove forme. rijetkost je dijamant.RAD. U klasicizmu se javlja ri­ jetkost zato što ljudi sebi predstavljaju i zamišljaju pred­ mete koje sami nemaju. Pošto se nisu imali čime izdržavati. obrađeni i pretvore­ ni u oranicu. jer zem­ lja u izobilju proizvodi predmete koji se ne mogu odmah potrošiti i koji u prometu i razmjeni mogu stvoriti pred­ stavu i o drugim predmetima. Ekonomisti XVIII vijeka — bilo da su fiziokrati ili ne — smatrali su da se ta rijetkost može savladati. Rad se — kao ekonomska djelatnost — pojavio u istoriji svijeta onog dana kada su ljudi postali odveć brojni da bi se mogli prehraniti spontano dobij enim plodovima zemlje. sve što se više čovječanstvo množi. ništa manje značajna. osuđeno je na nestanak. stoga se u čovjekovom duhu na prvom mjestu ne nalazi ni potreba ni predstava o po­ trebi. Rikardo je okrenuo polove te analize: prividna blagorodnost zemlje samo je rezultat njenog sve većeg tvrdičluka. ali postoji i bogatstvo. naime. zahvaljujući zemlji i radu oko zemlje: zemlja. novi dijelovi šume su morali biti raskrčeni. istoričnost je si­ gurno već odavno prožela sam način bivanja te misli. ŽIVOT.

ali prestaće i vlast te epistemè koja je zasnivala saznanje na poretku predstava. a isto tako se može povje­ rovati da su fiziokrati bili prvi prethodnici ekonomije. Ta­ mo će upravo. jer su analizirali vrijednost na osnovu potrebe. ona se odnosi i na položaj onih živih bića koja se izlažu opasnosti kako bi u prirodi što ih okružava pronašli sredstva za opstanak. u drugoj polovini XIX vijeka. ne bez među­ sobnog pozivanja. Pozitivitet ekonomije smješten je u toj antropo­ loškoj praznini. počev od Rikarda. u radu i grubosti tog ra­ da. ona. psihologija predstavljenih potreba i an­ tropologija prirodne konačnosti. označava jedino sredstvo kojim se može negirati suštin­ sko nedostajanje i kojim se može bar za trenutak savla­ dati smrt. To je stoga što je ekonomija izlazila iz konfiguracije koja je u isti mah omogućavala postojanje i Kenea i Kondijaka. Može se pomisliti da su Kondijak. koja teži da konačnosti odredi konkretne forme. koja je sama po sebi inertna i sterilna. koja je. za koju je Maltus — u isto vrijeme kad i Rikardo — dokazao da stal­ no tezi ka porastu ako se to ne spriječi određenim mje­ rama. to je čovjek koji prolazi. Sa­ mim tim i potreba i želja se povlače iz subjektivne sfere u domen koji je baš tada postao predmet psihologije. . Ekonomija XVIII vijeka postavljala se u odnosu prema mathesis kao opšta nauka o svim mogućnim redo­ vima. marginalisti potražiti pojam koristi. Homo oeconomicus nije čovjek koji sebi predstavlja svoje vlastite potrebe i predmete sposobne da ih zadovolje. tako isto i od Rikarda ekonomija. na manje ili više eksplicitan način.304 RIJECI I STVARI stalno održavanoj situaciji rijetkosti: čovjek izlaže svoj ži­ vot opasnosti pred samom prirodom. u onom opasnom području gdje se život sučeljava sa smrću. ekonomija XIX vijeka će se odnositi prema antro­ pologiji kao govor o čovjekovoj prirodnoj konačnosti. Graslen ili Forbone već bili »psihologisti«. To je dovršeno biće: i kao što je od Kanta pitanje konačnosti postalo važnije od analize predstava. počiva na antropologiji. Eko­ nomija sad utvrđuje svoj princip izvan mehanizma pred­ stave. koji se koristi ži­ votom i gubi ga izbjegavajući neminovnost smrti. izuzev jednog malog njenog dijela. Tada će stupiti nova epistemološka era u kojoj se razlikuje. Ona nas upućuje na onaj sistem dvosmislenih razmatranja koja možemo nazvati antropološkim: ona se zaista odnosi na biološka svojstva ljudske vrste. najzad. analizirala vrijednost na osnovu tro­ škova proizvodnje.

Profit će toliko opasti da će nestati ako se to ne zaustavi na nekoj granici: i. čak i ako je inače žito dobijeno dva ili tri puta jeftinije. gledali obilježje plodnosti svojstvene zemlji. i berba novih količina žita zahtijeva više rada. profit preduzimača će opasti ukoliko se poveća zemljišna renta. već može samo podmiriti neophodne troškove oblačenja. Konačnost čovjekova bića biće 20 . zaista. najzad. ŽIVOT. radna snaga se neće poveća­ vati. Ukoliko su ljudi. a tako se povećava i zemljišna renta. zbog nemogućno­ sti ostvarenja dopunske zarade. I. Dakle. Ta­ ko je zemljišna renta rezultat ne plodne prirode. posljednja posljedica odnosi se na evoluciju ekonomije. JEZIK 305 Najzad. uključujući i Adama Smita (5). Istorija će se pretvoriti u mrtvo more. troškovi proizvodnje za posljednju žetvu biće veći nego za prve žetve sa bogate i plodne zemlje. troškovi proizvodnje rastu. Ali iz istih tih razloga stvarna zarada praktično se ne može povećavati. i ako raspodjela radničkog do­ hotka ostane ista. a sve manje »rentabilna«. opseg zasijanih površina ili količina đubriva. u kojoj su svi eko­ nomisti. I taj fenomen postaje svakim danom sve jače naglašen: stanovništvo se povećava. do koga je tako teško doći. ni taj artikl. stalnim porastom stanovni­ ka. Otuda plodne zem­ lje imaju veći prihod. postoji samo utoliko što poljo­ privredna djelatnost postaje sve teža i teža. nije manje neopho­ dan nego drugi. prisiljeni da osvajaju nova plodna područja. smještaja i ishrane. U takvoj situaciji mogućno je — čak i potrebno — da nominalna zarada radnika raste takođe i pokriva minimalne troškove života. ako ne želimo da jedan dio stanovništva umre od gladi. počev od jed­ nog određenog trenutka. troškovi oko proizvodnje žita na ja­ lovoj zemlji odrediće cijenu žita uopšte. nego ja­ love zemlje. Međutim. industrijski profit će toliko opasti da se neće moći upošljavati novi radnici. Zemljišna renta. koji njihovim posjednicima omogu­ ćava da tu zemlju izdaju u najam uz visoku zakupninu. Rikardo pokazuje da kao prirodnu plodnost pri­ rode ne treba interpretirati ono što stalno sve snažnije obi­ lježava njenu škrtost. Više neće biti mo­ gućno osvajanje novih zemljišta koja su još neplodnija nego ova prethodna: zemljišna renta će dosegnuti svoj pla­ fon i neće više vršiti svoj uobičajeni pritisak na industrijske prihode. oni će se tada moći stabilizovati.RAD. a društvo će početi da stagnira. obrađuje se sve lošija zemlja. bilo da je u pita­ nju dubina oranja.

Sve što se čovjek više za­ dubi u srce svijeta. budućnost stalno otvorenu i stalno promjen­ ljivu. u stvari. rad postaje sve intenzivniji. dakle. U prvom slučaju (predstavljenom Rikardovim »pesi­ mizmom«) istorija funkcioniše pred licem antropoloških determinacija kao neka vrsta velikog kompenzatorskog me­ hanizma. vibrirati izvjesno vrijeme oko vlastite osovine i konačno se imobilizirati. bilo da dođe do tačke u kojoj se zaustavi samo utoliko da bi poništila sve ono što je bila do tada. bar tiho. u dome­ nu ekonomije. Paradoksalno je ali tačno da istoričnost. Kako su te rijetkosti svakim danom sve veće. ona omogućava da čovjek prevaziđe rijetkosti na koje je osuđen. a ta se okončivost proteže mnogo dalje od prvobitnih granica vrste i neposrednih potreba tijela. ona se može samo zaustaviti. i ako granici ne pridajemo najpovršnije značenje. omogućava da promislimo tu imobilizaciju istorije. razvijanjem i organizovanjem. ali. Istorija ne omogućava čovjeku da pobjegne iz svo­ jih prvobitnih granica — osim prividno. i sve je bliži smrti. ali s . čitav razvitak civilizacije. ka­ kvu ulogu igraju istorija i antropologija. ali ne prestaje da prati.306 RIJEČI I STVARI definisana. Vidimo. pri tome bi tabela ostala ista. dok bi svaki elemenat gubio od svoje relativne površine. koju je u ekonomiju uveo Rikardo. ali ona tu izgleda kao pozitivna i istaknuta figura. ali bi pri tome stupao u odnos sa drugim elementima. Nema istorije (rad. proizvodnja. Misao klasicizma zamišljala je. Istina. U trenutku kad isto­ rija dosegne te granice. istorija je uključena u čovjekovu konač­ nost. mogla je da se povećava. Ali ako imamo na umu čovjekovu suštinsku konačnost. i to jednom zauvijek. vidjećemo da njegova an­ tropološka situacija ne prestaje da stalno sve više dramatizuje istoriju. i sve je snažnije pritisnut svojom konačnošću. akumulacija i povećanje realnih cijena) osim ako je čovjek kao prirodno biće okončiv. Ali do tog može doći na dva načina: bilo da ona progresivno i sporo dopire do stanja stabilnosti koja u beskraju vremena sankcioniše ono prema čemu ona odu­ vijek teži. i onom što ni sama nije prestala da bude. da je čini sve pogibnijom i da joj se pribli­ žava svojom vlastitom nemogućnošću. proizvodnja brojčano raste. u pitanju je bila jedna prostorna modi­ fikacija: tabela za koju se smatralo da je tvori bogatstvo razmjenom. sve više napreduje u osvajanju prirode. to jest na beskonačno vrijeme.

svaki višak stanovništva će iščeznuti. gdje će se ona ispoljiti u svoj svojoj čistoti. prisilja­ vajući ljude da rade i da stalno sve više proizvode a da pri tome ne dobijaju više od onoga što im je neophodno za život. povećanje preduzeća i njihovih ka­ paciteta. Tada više proizvodnja ne može pokriti takav manjak. Dotjerana bijedom do samih granica smrti. U drugom slučaju (koji ilustruje Marks) odnos iz­ među istorije i čovjekove antropološke konačnosti dešifro­ van je na suprotan način. Ubuduće će se konačnost i proizvodnja podudarati u okviru jedinstvene figure. ne­ pokretni i pojačani njihovim antagonističkim težnjama. oni vide kao rezultat istorije i alijena­ 20* . neće više trebati da se trudi da sebi obezbijedi budućnost. pritisak na zarade. Dugim. smanjuje raspodjelu i povećava ne­ zaposlenost. a ponekad i manje.RAD. Istorija tu igra negativnu ulogu: ona ističe presiju potrebe. Tako se s vremenom proizvod rada akumulira i stalno izmiče onima koji ga ostvaruju: oni proizvode mnogo više od onog dijela vrijednosti koji im se dodjeljuje na ime zarade. Na taj način nužno dolazi do trenutka kada rad nije pothranjivan robom koju proizvodi (jer ova ne košta više od hrane potrebne za život radnika). ali neizbježnim i prisilnim putevima istorija će dovesti čovjeka do istine koja ga za­ ustavlja pred samim sobom. i tako ostavljaju moguć­ nost da kapital dođe do novog rada. Tako neprestano raste broj onih koje istorija drži na samoj granici životnih uslova. Život i smrt će biti stavljeni jedno uz drugo. či­ tava jedna klasa ljudi na najradikalniji način doživljava potrebu. Svaki dopunski rad biće nepotreban. Istorija će čovjekovu ograničenost dovesti do krajnje gra­ nice. više joj neće ostati margine gdje bi se mogla skioniti. pretjerana proizvodnja — sve to sužava tržište rada. svo­ ju antropološku nagost. ona povećava manjke. sami ti uslovi postaju sve neizvjesniji i približavaju se trenutku kad će i samo postojanje postati nemogućno. Ri­ jetkost će se sama po sebi ograničiti (demografskom stabili­ zacijom) i rad će se uravnotežiti sa potrebama (određe­ nom raspodjelom bogatstva). JEZIK 307 njom i troškovi — to jest količina rada potrebnog za pro­ izvodnju pojedinih artikala. Čovjek će postepeno biti oslobođen svega što se može sakriti od svojih vlastitih očiju. Ono što drugi pripisuju prirodi ili spon­ tanom poretku stvari. ŽIVOT. glad i rad. pomoću vremenskih obećanja. on će iscrpsti sve mogućnosti koje zbunjuju i izbjegavaju. Akumulacija kapitala.

Naravno. ni iste zakone ni isti način prelaženja. pre­ ma Marksu. međutim. On se bez teškoće situirao kao puna. Takav izbor ne predstavlja ništa drugo osim dva različita načina shvatanja odnosa između antropologije i istorije. a pri tome je njegova mate­ rijalna istina konačno oslobođena. jasno je zašto se misao različito odlučila i zašto su jedni izabrali prvi prin­ cip analize. Za Rikarda. Marksizam. i ako u tom suprotstavljanju ističe radikalno vraća­ nje istoriji. kako ih postavlja ekonomija kroz pojmove rijetkosti i rada. Ako se on suprotstavlja »buržoaskim« teorijama u ekono­ miji. tiha i komotna figura. jer se čitav oslanjao na taj raspo­ red.308 RIJECI I STVARI ciju jedne konačnosti koja još nije dobila definitivan ob­ lik. istorija ističe još snažnije čovjekovu konačnost. Njihov sukob uzalud izaziva talase i nabore na površi­ ni: to je samo slaba i bezazlena bura. Marksizam je u okviru misli XIX vijeka riba u vodi: to jest. istorija ispunjava onu prazninu koju stvara antropološka konačnost i koju ispoljava stalni nedostatak. u okviru jednog epistemološkog ras­ poreda koji ga je prihvatio blagonaklono (jer mu je ustu­ pio mjesto) i koji nije imao razloga ni da uznemirava ni sposobnosti da mijenja. konstituisanje. zadovoljavajuća uz to za jedno vrijeme (svoje). na svakom drugom mjestu on prestaje da diše. taj konflikt i to isticanje se baziraju ne na obuhvatanju čitave istorije. Ali to su samo izvedene razlike koje proizilaze iz jednog doksologijskog ispitiva­ nja. A to će biti postignuto ukida­ njem ili bar obaranjem istorije kakva je dosad bila: jedino tada će nastati Vrijeme koje neće imati ni isti oblik. I jedino oni mogu shvatiti suštinu ljudskog. kako bi je ponovo mogli uspostaviti. Ali alternativa između Rikardovog »pesimizma« i Marksovog revolucionarnog obećanja nije mnogo važna. konačnost čovjekova postojanja (u odnosu sa rijetkošću i radom) i isticanje roka istoriji — bilo da je smatramo neodređenim usporavanjem ili radikalnim obr­ . nije unio nikakav dublji jaz u dublje slojeve zapadnog znanja. početkom XIX vi­ jeka. međutim. takvog rasporeda znanja u kome istovremeno nala­ zimo i istoričnost i ekonomiju (u odnosu sa oblicima pro­ izvodnje). odvajajući čovjeka od rada. a drugi ovaj posljednji. sve do momenta kad dođe do definitivne stabilizacije. Bitno je. nego na događaju koji čitava ar­ heologija može precizno odrediti i koji je na isti način obi­ lježio i buržoasku i revolucionarnu ekonomiju XIX vije­ ka.

. ali samo zato da bi istakao čudesni skok natčovjeka. U svakom slučaju. on je ob­ novio antropološku konačnost. za koju se još ne zna da li podstiče posljednji požar ili ozna­ čava dolazak zore. samim tim i vrijeme je konačno. Veliki san o jednom istorijskom terminu zove se utopija kauzalnih misli. Nestajanje vremena. porušio obećanja koja su nam davale di­ jalektika i antropologija. U XIX vijeku utopija se odnosila više na kraj vremena nego na njegovo rađanje: to je stoga što znanje nije konstituisano na osno­ vu tabele. krajem XIX vijeka Niče mu je dao nov sjaj zapalivši ga. Niče je. On je obnovio ideju o kraju vremena. može se naslutiti prostor savremene misli. Konačnost i njena istina ispoljavaju se u vremenu. tak. U klasicizmu utopija je funkcionisala kao izvorno sanjare­ nje: samo je svježina svijeta trebalo da obezbijedi idealan raspored tabele na kojoj bi svaka stvar bila na svom mje­ stu. U toj svjetlosti. kako je došlo do stvaranja utopija o kraju istorije. ali će biti prazno. Kalendarsko vrijeme moći će i dalje da traje. U tom prvom osvjetljenju predstave nisu morale biti odvojene od živog. uzalud obnavljaju elemente misli XIX vijeka i stva­ raju novu arheološku mrežu. sa svojim susjedstvom. obnovio je i veliki lanac kontinui­ teta u istoriji. da bi od toga učinio smrt Boga i lutanje posljednjeg čovjeka. oštrog i os­ jetljivog prisustva onoga što su predstavljale. lanca i nastajanja. sa svim svojim dramatičnim izvorima. Smrt boga i nailazak natčovjeka. ŽIVOT. kao što je san o porijeklu bio utopijom klasifikatorske misli. obećanje i užas od velike godine.ođe. nego na osnovu serije. Takav raspored je dugo vremena imao prisilni karak­ ter. ali ga je predstavio kao beskrajni povratak. zaboravom. jer će istoričnost prevagnuti nad ljudskom su­ štinom. alijenacijom. Poznato je kakvu je ulogu odigrao takav raspored u oživljavanju zamorene dobre volje humanista. kada s obećanom večeri dođe sjena raspleta. JEZIK 309 tom. biće uhvaćeno u okviru antropološke konačnosti. svojim specifičnim razlikama i neposrednim ekvivalencijama.RAD. umjesto nas i čak prije našeg rođenja. poznato je. koja tu nalazi svoju ozarenu po­ tvrdu. jer sve to vodi samo ka razbi­ janju onih stabilnih oblika izvajanih od okamenjenih osta­ taka stranih i možda nemogućnih lica. tiha erozija ili žes­ tina istorije izbaciće na površinu čovjekovu antropološku istinu.

to je bila neka vrsta sistema sa dvostrukim ulazom. I upra vo taj raspored narušava Kivje. U klasicističkim analizama organ je bio definisan prema svojoj strukturi i prema svojoj funkciji.. strukture. je podređenost osobina oslobodio od taksinomijske funkcije.310 RIJECI I STVARI III KIVJE U svom nastojanju da stvori klasifikaciju koja bi bila vjerna kao metod i striktna kao sistem. on znatno ističe funkcije nad organom i podvrgava raspored neprikosnovenosti funk­ cije. Zabluda je smatrati da je »sve važno na nekom važnom organu«. sve što se pružalo pogledu do­ bij a sada nov način bivanja.. jedinke. Prostor živih bića rotira oko tog pojma i sve što se dotle moglo javiti u okviru mreže istorije prirode (rodovi. ali su bili nezavisni jedan od drugog. Na taj način vidljiva različitost struktura ne izbija na fonu ta­ . Na prvom mjestu to se odnosi na one grupe različi­ tih elemenata koje već pogled može artikulisati u dodiru sa tijelom jedinke a koje zovemo organima. kako bi je uveo u različite plano­ ve organizacije živih bića. On razbija ako ne individualnost. kao što se Smit služio kon­ stantnom vrijednošću rada da bi utvrdio prirodnu cijenu stvari u igri ekvivalentnosti. vrste. raspored i broj): oba načina tuma­ čenja tačno su se podudarala. Ističući zahtjev za podudaranjem kao i za nezavisnošću. Taj ne­ srazmjer i tu inverziju želio je da izrazi i Žofroa Sent-Iler (Geoffroy Saint-Hilaire) kad je rekao: »Organizacija po­ staje apstraktno b ić e . Kivje (6). Unutrašnja veza od koje zavise strukture jedne od drugih ne nalazi se više na nivou frek­ vencije. prije nego što definišemo organe na osnovu njihovih varijabla. I kao što je Rikardo oslobodio rad od svoje uloge mjere da bi ga uveo u opšte oblike pro­ izvodnje. varenje. dok je prvi nagovještavao ono što se može ko­ ristiti. Žisje je otkrio pra­ vilo o podređenosti osobina. krvotok. veličina. bilo s obzirom na njegove morfološke vari­ jable (oblik. . treba se pozvati na funkciju koju oni obezbjeđuju. organi). ona postaje temelj korelativnog odnosa. koje dobij a mnoge oblike« (7). . ono bar nezavisnost organa. koji smo mogli u cijelosti protuma­ čiti bilo s obzirom na ulogu koju igra (na primjer obnav­ ljanje vrste). kretanje. pažnju treba usmjeriti »više na same funkcije nego na organe« (8). Ali broj tih funkcija je re­ lativno mali: disanje. drugi je isticao ono što se može poistovjetiti.

To je naro­ čito frapantno kad je u pitanju disanje koje karakteriše različite klase i vrši se pomoću raznolikih organa dok nji­ hova struktura nema nikakve zajedničke tačke« (9). unutrašnju hijerarhiju. nego na fonu velikih funkcionalnih jedinica sposobnih da ostvare i izvrše svoj cilj na razne načine: »Ono što je zajedničko svakoj vrsti organa posmatranoj kod svih životinja svodi se na veoma mali broj stvari i sličnost se ogleda samo u utisku koji stvaraju. funkcija. ali tada su služili samo za određivanje funkcija. 2IVOT. ili. U okviru sistema za varenje oblik zuba (bilo da služe za otkidanje ili žvakanje) varira paralelno sa »dužinom i opse­ gom sistema za ishranu«. što za klasicizam predstavlja samo vizuelnu raz­ liku. nešto poput biologije postaje moguće kad se ta jedinstvenost plana razbija i kad se razlike jav­ ljaju na bazi jedne dublje i ozbiljnije identičnosti. djeluju i reaguju jedni na druge. zavis­ nost u odnosu na plan organizacije. Počev od Kivjea. To pozivanje na funkciju i ta nepodudarnost između plana identičnosti i plana razlika izbacuju na površinu no­ ve odnose: koegzistenciju. sada mora biti promišljeno na osnovu funkcionalne homogenosti. a da pri tome drugi or­ gan ili drugi sistem određenog oblika i karaktera ne budu takođe prisutni: »Svi organi kod iste životinje čine jedin­ stven sistem čiji se svi dijelovi međusobno drže. Koegzistencija ozna­ čava činjenicu po kojoj neki organ ili sistem organa ne mogu biti prisutni kod živog bića.RAD. vidimo kako se ispoljavaju »sličnosti« i tamo gdje nema nijednog »identič­ nog« elementa. Tako se u analizi živih bića restaurišu analogije aristotelovskog tipa: škrge su za disanje u vodi ono što su pluća za disanje na zraku. apstraktnog i irealnog organa. odsutan iz sva­ ke vrste. definisana na osnovu uočljivog efekta. pak. da navedemo primjer . Posmatrajući organ u odnosu na funkciju. Do­ duše. JEZIK 311 bele varijabla. Istorija prirode postaje tek kad Isto i Drugo pripadaju istoj vrsti. škrge i pluća — bez obzira da li imaju neki zajednički varijabl — liče zato što su to dva varijeteta tog nepostojećeg. takvi odnosi nisu bili nepoznati ni u klasicizmu. nisu korište­ ni za uspostavljanje poretka stvari u prostoru prirode. među tim dijelovima ne može doći do promjene a da se to ne reperkutira i na ostale« (10). postaće konstantan termin i omogućiće da se dove­ du u međusoban odnos elementi lišeni svake vizuelne iden­ tičnosti. ali prisutan u čitavom životinjskom carstvu i koji služi kao organ za disanje uopšte.

312

RIJECI I STVARI

koegzistencije različitih sistema — organi za varenje ne mogu varirati nezavisno od morfologije udova (posebno od oblika noktiju): zavisno od toga da li ima kandže ili ko­ pito — to jest da li životinja može sama uhvatiti i razderati plijen — usni kanal i sokovi za varenje, kao i oblik zuba ne mogu biti isti (11). Tu su u pitanju lateralne ko­ relacije koje među elementima istog nivoa stvaraju odnose paralelizma zasnovane na funkcionalnim nužnostima: po­ što životinja treba da se hrani, priroda njenog plijena i načina njegovog hvatanja ne mogu ostati strani organima za žvakanje i varenje (i obrnuto). Ipak, postoje i hijerarhijske ljestvice. Poznato je da je analiza u doba klasicizma bila primorana da odbaci pri­ vilegije najvažnijih organa kako bi mogla razmatrati samo njihovu taksinomijsku efikasnost. Pošto se sada više ne tretiraju pitanja nezavisnih varijabla nego pitanja sistema koji jedni druge uslovljavaju, problem recipročne važnosti ponovo se postavlja. Stoga usna duplja kod sisara nije sa­ mo u kovarijantnom odnosu sa organima za kretanje i hva­ tanje; ona je dijelom uslovljena i načinom razmnožavanja. Jer, rađanje živih mladunčadi ne implicira samo postoja­ nje organa neposredno vezanih za rađanje, nego i postoja­ nje organa za sisanje, zatim postojanje usana i mesnatog jezika; ono nalaže i cirkulaciju tople krvi i dvodjelni ras­ pored srca (12). Analiza organizma i uspostavljanje slič­ nosti među njima pretpostavlja, dakle, da je tabela utvr­ đena ne prema elementima koji mogu varirati u raznim vrstama, nego prema funkcijama koje se kod živih stvoro­ va međusobno uslovljavaju i upravljaju jedne prema dru­ gim: više nije u pitanju poligon mogućnih modifikacija, nego hijerarhijska piramida važnosti. Kivje je najprije smatrao da funkcije postojanja dolaze ispred funkcija od­ nosa (»jer životinja prije svega postoji, a zatim osjeća i djeluje«): on je, dakle, vjerovao da razmnožavanje i krvo­ tok određuju izvjestan broj organa kojima su podređeni drugi; prvi bi formirali primame odlike, a posljednji — sekundarne (13). Zatim je i krvotok podredio varenju, jer ono postoji kod svih životinja (tijelo polipa u svojoj cjeli­ ni samo je neka vrsta probavnog aparata), dok se krv i krvni sudovi nalaze samo »kod životinja na višem stepenu razvoja i postepeno iščezavaju kod stvorova nižeg reda« (14). Zatim dolazi nervni sistem (sa ili bez kičme), koji mu izgleda kao determinanta svih organskih dispozicija:

RAD, ŽIVOT, JEZIK

313

»On predstavlja suštinu svake životinje: ostali sistemi ga samo služe i održavaju« (15).. Ta prednost jedne funkcije nad ostalima implicira ide­ ju da organizam u svojim vidljivim dispozicijama odgovara određenom planu. Takav plan garantuje primat suštin­ skih funkcija, i na to nadovezuje, sa nešto više slobode, i organe koji osiguravaju manje važna funkcionisanja. Kao hijerarhijski princip, taj plan definiše primarne funkcije, raspoređuje anatomske elemente koji omogućavaju vrše­ nje tih funkcija i postavlja ih na privilegovane položaje na tijelu: tako u velikoj klasi zglavkara insekti ističu u prvi plan funkcije kretanja i organa za pokret, kod drugih važ­ nije su pak vitalne funkcije (16). U kontroli koju Vrši nad manje važnim organima, taj organizacijski plan ne igra ta­ ko odlučujuću ulogu; on se na neki način »liberalizuje« što se više udaljava od centra, dozvoljavajući modifikacije, promjene i dopune u obliku i primjeni. Susrećemo ga, do­ duše, ali u nešto elastičnijoj formi, izloženog uticajima dru­ gih određenja. To je lako konstatovati kod sisara u pogle­ du sistema organa za kretanje, četiri uda čine dio orga­ nizacijskog plana, ali samo kao sekundama obilježja; njih ništa ne ukida niti zamjenjuje, ali su ponekad »maskirani kao u krilima slijepog miša ili u stražnjim perajima kod foke«; dešava se da su »upotrebom degenerisani kao što je slučaj sa grudnim perajem kod kita... Priroda je ipak na­ pravila peraje rukom. Uvijek, dakle, postoji konstantan od­ nos u sekundarnim osobinama prema načinu maskiranja« (17). Stoga shvatamo kako vrste istovremeno mogu ličiti (da bi stvorile grupe kao što su rodovi, klase i ono što Kivje zove ograncima) i međusobno se razlikovati. Njih međusobno ne povezuje izvjestan broj podudarnih eleme­ nata, nego neka vrsta žarišta identičnosti koje se ne može analizirati kao vizuelna datost jer pretpostavlja recipročnu važnost funkcija. Na osnovu tog nevidljivog jezgra identič­ nosti, organi zauzimaju svoje mjesto, i ukoliko se više udaljavaju od centra, dobijaju veću elastičnost u mogućno­ sti variranja i distinktivnim obilježjima. Životinjske vrste se razlikuju po perifernim osobinama, a liče po centralnim; sjedinjuje ih ono što je nedokučivo, a razdvaja ono što je lako pristupačno. Što više želimo povezati rasprostranjene grupe, sve više se treba udubiti u mrak organizma, prema onome što je slabo vidljivo, što izmiče pogledu. Što više želimo obuhvatiti individuu, treba više izroniti na površinu

314

RIJECI I STVARI

i ostaviti da na svjetlosti blistaju njeni oblici; mnoštvo se vidi, a jedinstvo se krije. Ukratko, žive vrste izmiču i mno­ štvu jedinki i vrsta; njih je mogućno klasifikovati zato što žive i na osnovu onoga što kriju. Veličina preokreta može se izmjeriti njegovim dovo­ đenjem u vezu sa taksinomijom klasicizma. Ova je u cje­ lini bila zasnovana na četiri varijabla deskripcije (oblici, broj, raspored, veličina) koji su se mogli jednim potezom obuhvatiti pomoću jezika ili pomoću pogleda. U toj nametIjivosti vidljivog, život je izgledao kao posljedica jednog presjeka — kao obična klasifikatorska granica. Počev od Kivjea, život je zasnovao mogućnost klasifikovanja u onom što je najmanje vidljivo, što je isključivo funkcionalno. Živo biće je bilo lokalitet prirodnog klasifikovanja; činjenica da ga je mogućno klasifikovati postaje svojstvo živog bića. Ta­ ko iščezava projekat jedne opšte taksinomije; tako iščezava i mogućnost stvaranja velikog prirodnog poretka koji bi išao od najjednostavnijeg i najnepokretnijeg do najživljeg i naj kompleksnijeg; tako iščezava i traženje poretka kao osnova jedne opšte nauke o prirodi. Tako nestaje i »priro­ da« — imajući na umu da tokom čitavog klasicizma nije postojala kao »tema«, kao »ideja«, nego neodređen izvor znanja, kao homogeni prostor identičnosti i razlika koje se mogu dovesti u red. Taj prostor je sada razbijen i otvoren u svoj svojoj dubini. Umjesto jedinstvenog polja vidljivosti i poretka čiji elementi imaju svoju distinktivnu vrijednost, imamo seriju opozicija čiji polovi nisu istog nivoa: s jedne strane su sekundarni organi, koji su na površini tijela i bez ika­ kve intervencije izloženi neposrednoj percepciji i, s druge strane, primarni organi, koji su bitni, centralni, skriveni, i do kojih možemo doći samo seciranjem, to jest bukvalno skidajući veo sekundarnih organa. Postoji, još dublje, i opozicija između organa uopšte, jer oni su čvrsti, prostor­ no određeni i direktno ili indirektno vidljivi, i funkcija koje se ne mogu percipirati ali koje uslovljavaju — ispod po­ vršine — raspored onog što se vidi. Najzad, postoji i opo­ zicija između identičnosti i razlika: one više ne pripadaju istoj vrsti niti se utvrđuju međusobnim dovođenjem u ve­ zu na jednom homogenom planu. Diferencije su obilne na površini, dok se u unutrašnjosti brišu i gube, povezuju i približuju velikom, tajanstvenom i nevidljivom jedinstvu čije mnoštvo' kao da proizilazi iz neprestane disperzije. Ži­

RAD, ŽIVOT, JEZIK

315

vot više nije ono što se na manje-više izvjestan način može razlikovati od mehaničkog; život je ono u čemu se utapaju sve mogućne razlike među živim stvorenjima. Taj prelaz od taksinomijskog do sintetičkog pojma života naznačen je u hronologiji ideja i nauka oživljavanjem vitalističkih te­ ma početkom XIX vijeka. Sa gledišta arheologije, tada su utvrđeni uslovi za nastanak biologije. U svakom slučaju, ta serija opozicija, razdvajajući pro­ stor istorije prirode, izazvala je značajne posljedice. U praktičnom pogledu javile su se dvije korelativne tehnike koje se međusobno oslanjaju i povezuju jedna sa dru­ gom. Prva tehnika konstituisana je na bazi uporedne ana­ tomije: ova je otvorila jedan unutrašnji prostor zatvoren s jedne strane površinskim slojem, a s druge strane onim što je kvazinevidljivo i beskrajno sitno. Jer upoređna ana­ tomija nije samo obično produbljivanje deskriptivnih teh­ nika koje su bile u upotrebi u doba klasicizma; ona se ne zadovoljava da samo vidi unutra, da vidi bolje i izbliže; ona stvara prostor koji nije ni prostor vidljivih osobina ni prostor mikroskopskih elemenata (18). Ona tu iznosi na vidjelo recipročan raspored organa, njihovu korelaciju, na­ čin na koji se dekomponuju, smještaju u prostoru i među­ sobno raspoređuju glavne momente neke funkcije. Na taj način, suprotno pogledu pred kojim se širi sve obilje raz­ lika — anatomija, rezanjem tijela, fragmentiranjem pojedi­ nih parcela i njihovim usitnjavanjem u prostoru, iznosi na vidjelo krupne sličnosti koje bi ostale nevidljive; ona rekonstruiše skrivene jedinice što leže ispod ogromne dis­ perzije vidljivog. Formiranje velikih taksinomijskih jedini­ ca (klasa i redova) predstavljalo je u XVII i XVIII vijeku problem lingvističkog presjeka: trebalo je pronaći ime koje bi bilo opšte i zasnovano; sada je u pitanju anatomsko raščlanjivanje, to jest treba izdvojiti vrhovni funkcionalni sistem. Realna anatomska razdioba omogućiće povezivanje velikih porodica živih bića. Druga tehnika se oslanja na anatomiju (jer je ona njen rezultat), ali se njoj i suprotstavlja (jer joj omogu­ ćava da se nje i oslobodi). Ona se sastoji u uspostavljanju indikativnih odnosa između površinskih — dakle, vidljivih — elemenata i onih koji su skriveni u unutrašnjosti tijela. To je stoga što se na osnovu zakona o solidarnosti u orga­ nizmu može saznati da pojedini površinski i pomoćni organi impliciraju određenu strukturu nekog bitnijeg organa; tako

316

RIJECI I STVARI

je mogućno »uspostaviti saglasnost između vanjskih i unu­ trašnjih oblika koji zajedno čine sastavni dio suštine ži­ vog stvora« (19). Kod insekata, na primjer, raspored pi­ paka nema distinktivnu vrijednost jer se ne nalazi u ko­ relaciji ni sa jednom od velikih unutrašnjih organizacija; naprotiv, oblik donje vilice može igrati kapitalnu ulogu pri klasifikaciji insekata prema sličnostima i razlikama, jer taj oblik je vezan za ishranu, za varenje, tj. za bitne funk­ cije životinje: »organi za žvakanje moraju biti u odnosu prema organima za ishranu; to jest u odnosu prema čita­ vom načinu života, prema tome — prema čitavoj organi­ zaciji« (20). Istinu govoreći, ta tehnika pokazatelja ne ide nužno od vidljive površine ka tamnim oblicima u unutraš­ njosti organizma: ona može uspostaviti nužne veze koje idu od bilo koje tačke na tijelu do neke druge; na taj na­ čin jedan elemenat može biti dovoljan da u izvjesnim slu­ čajevima sugeriše opštu arhitekturu organizma. Tako mo­ žemo prepoznati čitavu životinju »na osnovu jedne jedine kosti, ili njene jedne površine: metod koji je dao začuđu­ juće rezultate u ispitivanju fosila« (21). Dok je za misao XVIII vijeka fosil bio prefiguracija sadašnjih oblika i tako izražavao kontinuitet vremena, odsada će biti indikacija figure kojoj je zaista pripadao. Anatomija nije samo raz­ bila homogeni tabelarni prostor identičnosti: ona je raz­ bila pretpostavljani kontinuitet vremena. Sa teorijskog gledišta Kivjeove analize ponovo komponuju čitav režim prirodnog kontinuiteta i diskontinuiteta. Uporedna anatomija zaista omogućava da se u živom svi­ jetu uspostave dva savršeno različita oblika kontinuiteta. Prvi se odnosi na velike funkcije koje susrećemo kod ve­ ćine vrsta (disanje, varenje, krvotok, razmnožavanje, kre­ ta n je ...); on kod živih bića utvrđuje sličnost koja se ne može raspodijeliti prema jednoj opadajućoj skali, idući od čovjeka do zoofita (u višim vrstama postoje sve funkcije, zatim postepeno nestaju kod nižih i najzad kod zoofita nema »ni centra za krvotok, ni živaca, ni centra za osje­ ćaje; svaka tačka kao da se hrani usisavanjem« (22). Taj kontinuitet je slab i relativno labav; po ograničenom broju bitnih funkcija, on formira prostu tabelu prisutnog i od­ sutnog. Drugi kontinuitet je mnogo kompaktniji: on se odnosi na manje ili veće savršenstvo organa. Ali na toj osnovi mogu se utvrditi samo ograničene serije, sporedni kontinuiteti koji se lako kidaju i koji se ukrštaju u raz­

RAD, 2IV0T, JEZIK

317

nim pravcima; to dolazi otuda što kod raznih vrsta »svi organi ne idu istim pravcem degradiranja: jedan se nalazi na najvišem stepenu savršenstva u svojoj vrsti, drugi je to u nekoj drugoj vrsti« (23). Tako dobijamo ono što bismo mogli nazvati parcijalnim i ograničenim »mikroserijama«, koje se odnose manje na vrste nego na pojedine organe. Na drugoj strani imamo labave i diskontinuirane »makroserije«, koje se odnose manje na organizme nego na veliki registar bitnih funkcija. Između ta dva kontinuiteta koji se ne podudaraju niti se usaglašavaju, vidimo kako se raspoređuju velike diskon­ tinuirane mase. One prihvataju različite planove organiza­ cije; iste funkcije su podređene raznim hijerarhijama i realizovane pomoću organa različitog tipa. Lako je, na pri­ mjer, kod hobotnice otkriti »sve funkcije koje se obavljaju i u organizmu riba, ali između ribe i hobotnice ne postoji nikakva sličnost niti bilo kakva analogija u rasporedu or­ gana« (24). Stoga treba posebno analizirati svaku grupu, tražiti ne samo tanku nit sličnosti što je može povezati za neku drugu grupu, nego snažnu koheziju koja grupu iz­ nutra zbija. Ne treba ispitivati da li su životinje sa crve­ nom krvlju na istoj liniji kao i životinje sa bijelom, uz samo neka dodatna usavršavanja. Treba utvrditi da svaka životinja crvene krvi — koja stoga i pripada autonomnom području — ima uvijek koščanu lobanju, kičmu, udove (izuzev zmija), arterije i vene, jetru, slezenu, gušteraču i bubrege (25). Kičmenjaci i beskičmenjaci čine sasvim raz­ dijeljena područja među kojim nema posredničkih obli­ ka što bi omogućivali prelaz u jednom ili drugom pravcu: »Ma kakav raspored napravili među životinjama sa kič­ mom i onima koje je nemaju, nikad nećemo uspjeti da na kraju jedne od tih klasa ili na početku druge pronađemo dvije životinje koje toliko liče da bi mogle poslužiti kao veza između njih« (26). Vidimo, dakle, da teorija o gra­ nanju ne dodaje nikakav nov taksinomijski okvir tradicio­ nalnoj klasifikaciji, ta teorija je vezana za konstituisanje jednog novog prostora identičnosti i razlika. To je prostor bez suštinskog kontinuiteta. Taj prostor se odmah ispoIjava u razdrobljenom obliku; taj prostor presijecaju linije koje ponekad divergiraju, a ponekad se presijecaju. Da bi­ smo odredili opšti oblik tog prostora, treba namjesto kon­ tinuirane skale, koja je od Bonea do Lamarka bila tradicio­ nalno prihvaćena u XVIII vijeku, zamisliti sliku značenja,

318

RIJECI I STVARI

ili mnoštva centara iz kojih polazi bezbroj znakova. Na taj način možemo situirati svako biće »u toj ogromnoj mreži koju čini organizovana priroda. . . ali deset ili dvadeset znakova ne bi bilo dovoljno da izraze te bezbrojne od­ nose« (27). Tako se čitavo iskustvo klasicizma naginje na jednu stranu, a s njim i odnos bića i prirode. U XVII i XVIII vijeku razlika je imala cilj da poveže vrste i tako ispuni razmak između krajnosti bića; ona je igrala ulogu »lanca«: bila je krajnje ograničena i krajnje sitna; stajala je u najtješnjoj pregradi; uvijek je bila djeljiva i mogla je pasti i ispod praga percepcije. Počev od Kivjea, međutim, razlika se umnožava, zbraja različite oblike, širi se i odzvanja u organizmu, izolujući se od svih drugih na istovremeno različite načine; ona se ne nalazi u sjecištu bicâ da bi ih međusobno povezala; ona funkcioniše u odnosu na orga­ nizam, kako bi se on sjedinio sa samim sobom i ostao u životu; ona ne ispunjava prostor između dva bića sićušnim sukcesijama; ona taj prostor produbljuje kako bi definisala velike izolovane tipove kompatibilnosti. Priroda u XIX vijeku je diskontinuirana u onolikoj mjeri u kolikoj je i živa. Sada možemo procijeniti važnost prevrata. U klasiciz­ mu su prirodna bića obrazovala kontinuiranu cjelinu jer su to bila bića i jer nije bilo razloga za prekidanje njihova razvitka. Nije bilo mogućno predstaviti šta je razdvajalo biće od njega samog; sadržaj predstave (znaci i osobine) i sadržaj bića (krajnja bliskost struktura) bili su, dakle, korelativni. Sa Kivjeom se upravo cijepa to ontološko i re­ prezentativno tkivo: živa bića — zato što žive — ne mogu stvoriti neko novo tkivo progresivnih i stepenovanih razli­ ka; ona se moraju zbiti oko jednog jezgra koherentnosti i ostati savršeno odvojena jedna od drugih; ona svako za sebe predstavljaju različit plan pri održavanju života. Biće kla­ sicizma bilo je bez mane; sam život je bez neodređene granice i nije degradiran. Biće se ispoljavalo u svojoj buj­ nosti u okviru ogromne tabele; život izoluje oblike koji sami sebe povezuju. Biće se javljalo uvijek u prostoru predstava koji je mogao biti analiziran; život se povlači u zagonetku o jednoj nedokučivoj snazi u svojoj suštini, uhvatljiv jedino prema naporima što ih čini da bi se ispoljio i održao. Ukratko, u čitavom klasicizmu život je zavi­ sio od ontologije, koja je na isti način obuhvatala sva ma­

RAD, ŽIVOT, JEZIK

319

terijalna bića koja se odlikuju protežnošću, težinom i po­ kretom; i u tom smislu sve nauke o prirodi, a posebno na­ uke o živim bićima imale su duboko usađenu mehanicisti­ čku vokaciju. Počev od Kivjea, živo biće izmiče, bar u prvi mah, opštim zakonima o protežnoin biću; biološko biće se regionalizuje i osamostaljuje. Život je ono što je izvan bića, a što se ipak u njemu manifestuje. I ako postavimo pitanje odnosa živog i neživog ili njegovih fizičko-hemijskih determinanata, nećemo ostati na liniji »mehanizma« koji bi bio uporan u svojim klasicističkim modalitetima, nego ćemo shvatiti da je u pitanju jedan sasvim nov način artikulisanja dviju različitih priroda. Ali pošto diskontinuitete moramo objasniti održava­ njem života i njegovim uslovnostima, vidimo kako iskrsava jedan nepredviđen kontinuitet — ili bar jedan sistem in­ terakcija koje još nisu bile analizirane — između organiz­ ma i onoga što mu omogućava da živi. Ako se preživari razlikuju od glodara, i to na osnovu sistema krupnih raz­ lika koje ne treba umanjivati, to je stoga što posjeduju drukčiji nastanak i proces formiranja zuba, drukčiji probavni aparat, drukčiji raspored prstiju i noktiju; zato što ne mogu uzimati istu hranu i što je ne mogu na isti način obrađivati; zato što ne mogu variti iste hranljive sastojke. Živo biće više ne može biti shvaćeno kao kombinacija mo­ lekula sa određenim osobinama; ono predstavlja organiza­ ciju koja se održava neprekinutim odnosima sa vanjskim elementima kojima se koristi (disanjem, ishranom) da bi održala ili razvila svoju vlastitu strukturu. Oko živog bića, ili kroz njega i kroz zavjesu njegove površine, odvija se »kontinuirana cirkulacija od spoljašnjeg ka unutrašnjem i obrnuto, stalno održavana i fiksirana u okviru određenih granica. Na taj način živa tijela moramo posmatrati kao neku vrstu žarišta u kojima se dolazi do kombinacije sa mrtvim stvarima na različite načine« (28). Živo biće, igrom i suverenošću te snage koja ga održava u diskontinuitetu sa samim sobom, nalazi se u kontinuiranom odnosu sa onim što ga okružuje. Da bi živo biće moglo živjeti, treba da postoji više nesvodljivih organizacija, kao i neprekinuto kretanje između svake pojedine organizacije i vazduha koji udiše, vode koju pije, hrane koju uzima. Razbijajući kla­ sicistički kontinuitet između bića i prirode, razdijeljena životna snaga iznosi na vidjelo razasute oblike, ali koji su vezani za uslove postojanja. Za nekoliko godina, na prela­

prožet tradicionalnim predrasudama i teološkim postulatima za koje se zalaže Kivje. to su njeni unutrašnji uslovi moguć­ nosti. teorija ili filozofskih opredjeljenja. Če­ sto se suprotstavljaju Lamarkove »transformističke« intu­ icije koje »predskazuju« ono što će biti evolucionizam i sta­ ri fiksizam. Na taj način svaki istorijski apriorizam u nauci o ži­ vim bićima potpuno je razbijen i obnovljen. što omogućava da se istorija misli artikuliše u sebi samoj. On je pret­ postavljao progresivnu gradaciju. . Od Kivjea. Kivjeovo djelo nadmašuje ono što će kasnije postati budućnost biologije. I čitava jedna igra amalgama. neprekinuto usavršavanje. Ali ta dva prostora imaju zajedničko obilježje: to više nije prostor mogućnosti bića. slabo kontrolisanih analogija. onda se ona sastojala u iznošenju varijacija koje su bile mo­ gućne.320 RIJECI I STVARI sku iz XVIII u XIX vijek. evropska kultura je temeljito izmijenila suštinski prostor živog bića: za klasicističko is­ kustvo živo biće bilo je samo rubrika ili serija rubrika u univerzalnoj taksinomiji bića. u život adaptacija: to je. Takva bi bila Kivjeova filozofija. dovoljno je pokušati izvršiti analizu tih mišljenja pa da utvrdimo da je Lamark mislio o transfor­ macijama vrsta tek na osnovu ontološkog kontinuiteta koji je bio kontinuitet istorije prirode u klasicizmu. Jer. živo biće se vraća samom sebi. metafora. Međutim. Posmatrano u svojoj arheološkoj dimenziji a ne na nivou otkrića. oslobađa se širokog plana kontinuiteta i stvara za sebe nov prostor: dvostruki pro­ stor. progla­ šena je »reakcionarnom« mišlju kojoj je veoma stalo do nepokretljivosti stvari što garantuje nestalni poredak ljudi. raskida svoja taksinomijska susjedstva. Lamark-revolucionar. i vanjski: prostor elemenata u kome je i samo biće smješteno. u neprestanu novost. Robinea ili Benoa de Majea): ono što je važno. u istoričnosti zna­ nja ne važe mišljenja ni sličnosti koje se s vremenom mo­ gu među njima uspostaviti (ima. zacrtava se teška sudbina jedne progresivne misli koja vjeruje u snagu kretanja. Tako smo dobili divan primjer naivnosti. dakle. ako je njegovo geografsko lokalizovanje imalo neku ulogu (kao kod Bifona). »sličnosti« između Lamarka i izvjesnog evolucionizma. Nasuprot njoj. doista. nego pro­ stor uslova života. doduše — unutrašnji: prostor anatomske i fiziološke kompatibilnosti. disku­ sija. kao i između tog evolucionizma i ideja Didroa. pod pretekstom da od istorije stvaramo ideje u strogo istorijskom smislu.

koja se za Rikarda još nije bila formulisala kao ekonomska istorija. Svakako.-L. U stvari. Tu je udruženo više uslova koji omogućavaju nešto poput misli o evoluciji. prema svom poretku. Istoričnost je. zahvaljujući kidanju tabele. Ali ona je tu mnogo više nego vjerovatna for­ ma sukcesije. uslovi postojanja. izgledati kao odbacivanje isto­ rije. Kivjeov »fiksizam« kao analiza tak­ vog održavanja bio je početni akt promišljanja te istorič­ nosti u onom trenutku kad se ona prvi put javila u zapad­ nom znanju. ŽIVOT. Lamark je savremenik A. Razbi­ janje tog prostora omogućilo je otkrivanje istoričnosti svoj­ stvene životu. Diskontinuitet živih oblika omogućio je da shvatimo veliko vremensko odstupanje koje nije dozvoljavao kontinuitet struktura i osobina. Tako je »is­ torija« o prirodi mogla biti zamijenjena prirodnom istorijom. zahvaljujući tom mehanizmu po kome su sva prirodna bića. ali to nastajanje samo je osiguravalo obično premještanje mogućnih varijacija na tabeli. stabilnost u porastu sta­ novništva i povećanju rente — kako je to predviđao Rikardo. Rikardo i Kivje su samo osporavali moda­ litete hronološke sukcesije kakvi su bili formulisani u 21 . nego kontinui­ tet bića kakav su otkrile i pretpostavljale prirodne »me­ tode«. u doba Kivjea još nije postojala istorija ži­ vog bića kao ona koju će opisati evolucionizam. Ono što Lamarkovu misao čini mogućnom nije daleki strah od nadolazećeg evolucionizma. JEZIK 321 neprestani lanac bića od kojih se jedna formiraju na os­ novu drugih. De Žisjea. Na isti način i bogatstvo je u doba Rikarda dobilo položaj istoričnosti. klasicistički prostor nije isključivao mogućnost nastajanja. Doduše. zatim postojanost vrsta koju je utvrdio Kivje mogu. uprkos nekim površinskim znacima. dakle. uključena u prirodu — odnosno u živo biće. Stabilnost dohotka u industriji. ona konstituiše suštinski način postojanja bića. pri površnom ispitivanju. Ovaj posljednji je u klasicističku skalu bića unio ra­ dikalni diskontinuitet. a ne Kivjeov. to jest istoričnosti njegovog održavanja u uslovima postojanja. On je istakao i iz­ vjesnu snagu koja mora održavati život i izvjesnu prijetnju koja se odobrava smrću. zahvaljujući prostornom diskontinuitetu.RAD. ali živo biće je mišljeno odmah od početka uz uslove koji mu omogućavaju da ima istoriju. samim tim on je uveo i pojmove kao što su biološka inkompatibilnost. dobij ala odgova­ rajuće mjesto. odnos prema spoljašnjim elementima.

Trebalo je izosta­ viti ili staviti u zagrade tu istoriju kako bi bića iz prirode i proizvodi rada dobili istoričnost koja modernoj misli omo­ gućava da ih obuhvati i da kasnije razvije diskurzivnu na­ uku o njihovoj sukcesiji. izra­ žava bolje nego išta drugo njegovu limpidnu suštinu. Za misao XVIII vijeka hronološki slijed samo je svojstvo i manje ili više precizna manifesta­ cija poretka bića. duboko istorijski način bivanja stvari i ljudi. Od trenutka kad se osobine i struk­ ture postavljaju dubinski prema životu. Vi­ .322 RIJEČI I STVARI XVIII vijeku. Na površinskom nivou krupnih imaginar­ nih vrijednosti. identičnosti i ekvivalentnosti. od korijena do ploda. Oni su razdvajali vrijeme od hijerarhijskog ili klasifikatorskog poretka predstava. Paradoksalno je da se Rikardov pe­ simizam i Kivjeov fiksizam javljaju samo na istorijskom fonu: oni definišu stabilnost bića koja ubuduće stiču pravo da imaju svoju istoriju. Životinja. U međuvremenu klasicistička priroda je privilegovala vegetalne vrijednosti — biljka je na svom licu nosila obilježje svakog eventualnog poretka. svojim skrivenim organima. Klasicistička ideja po kojoj bogat­ stvo može rasti prema stalnom progresu. ili po kojoj se vrste s vremenom mogu transformisati. pronalazi novu fantastičnu moć u XIX vijeku. podliježu jednom sistemu varijabla. ali ako je živo biće samo manifestacija života. ili uslovima stvaranja vrijednosti. nisu mogli shva­ titi osim na osnovu jedne mogućne istorije. U svakom slučaju. onda životinja pruža najbolje mogućnosti da se uoče njene zagonetke. Naprotiv. život. definišu mobilnost bića koja. Sa svim onim figurama od stabljike do zrna. biljka je značila za tabelarnu misao čist predmet proziran za tajne koje se velikodušno obnavljaju. prije svake istorije. Ako je živo biće klasa. svojim nevidljivim funkcijama i onom dalekom snagom koja je u osnovi svega i koja održava ži­ vot. tu imobilnost. životinja postaje privilegovana figura sa svojom okultnom građom. onda trava. čija je prijetnja ili neobičnost ostala razoružana krajem srednjeg vijeka ili bar krajem renesanse. koju su opisivali ili nagovještavali. počev od XIX vijeka. Isto tako velike kao i one koje je izazvalo formiranje ekonom­ ske istoričnosti. konstituisanje takve žive istoričnosti imalo je za evropsku misao ogromne posljedice. odsad podređen istoriji. na manje ili više direktan način. ocrtava se u obliku animalnosti. taj hronološki sli­ jed izražava. na primjer. a ova je bila data ili samim uslovima postojanja živog bića.

podržavajući ih da bi ih bolje ista­ kao i uništavajući ih žestinom smrti. Priroda više ne zna biti dobra. čisto i obično biće samo je nebiće života. Sad je iscrpio jezik svog vijeka. štaviše. kao tajna želja vidljivom ispoljavanju. opterećen uzne­ mirujućim i mračnim snagama. prema kalendaru naše arheologije. život napušta prostor poretka i ponovo postaje divlji. život postaje suštin­ ska snaga koja se suprotstavlja biću kao pokret nepokret­ ljivosti. a neživo i nepokretno nisu ništa drugo osim života koji je posustao. u njoj život neprestano sam sebe proždire.RAD. Neka nam bude oproštena (zbog koga?) ova bezobzirna tvrdnja: 120 dana predstavlja­ ju divno. Smrt je opsje­ da sa svih strana. Svo­ deći svoju najtajniju suštinu biljnog na animalno. prikriveno naličje Lekcija iz komparativne anato­ mije. animalnost dobila dvosmislenu vrijednost: životinja je nosilac smrti. Jer život je. životinja izražava prelaz od neorganskog ka organskom. otuda izašle i stale pod zakon mrtve prirode« (29). najzad. Ali taj imaginarni status animalnosti. kojoj je u isti mah i potčinjena. »da bi tamo zauzele svoje mjesto i obavljale određene radnje po prirodi kombinacija u koje su ušle i da bi. i to pomoću disanja i ishrane. govorio je Kivje. dok ga je moderno doba htjelo osuditi na ćutanje. Ona pripada prirodi utoliko što i sama u sebi nosi jezgro kontraprirode. krajem XVIII vi­ jeka. Možda prvi put u zapadnoj kulturi. život izmiče opštim zakonima bića. jer jedino organizam može umrijeti i smrt pogađa živa bića upravo iz dubine njihova života. ta dva djela su iste starosti. JEZIK 323 še nego tiha slika osobina. životinja se održava na granici između života i smrti. i zato u XIX vijeku dobija radikalnu vrijednost. ni priroda od zla. On ubija jer živi. Život je korijen svakog postojanja. i pod djelovanjem smrti: »Mrtve supstance se približavaju tijelu«. U svakom slučaju. to je već nagovijestio Sad u XVIII vijeku. ona joj prijeti iznutra. Biljka je vladala na granici između pokreta i imobilnosti. S druge strane svih stvari. u isti mah i jezgro bića i nebića: biće postoji samo zato što postoji 21* . kao ni želje od kontraprirode. čak i onih koje su s onu stranu mogućnih bića. ŽIVOT. upućuje nas više na mno­ gobrojne i simultane funkcije misli XIX vijeka. kao vrijeme prostoru. Otuda je sigurno. Da život više ne može biti odvojen od ubistva. onakvog kakvo se ispoljava i analizira u okviru pred­ stave. osjetilnog i neosjetilnog. Život se otkriva kao krvnik u istom elanu koji ga vodi u smrt.

bića su samo prelazne figure i biće koje održavaju. koliko njegovo razbijanje u onom smislu u kome život uništava bića: jer biće fenomena samo je njegov privid. ispoIjavanje one primitivne snage poćev od koje i sama bića postoje. sa svojim oblicima. sa svojom hronološkom podjelom i svojim kvaziprostornim kalendarom. Ova posljednja se oslanja na trostruku teoriju nesvodljivih potreba. označavajući na tom putu uništenja puku prepreku koju treba ukloniti. dakle. varku percep­ cije. u svom kratkotrajnom postojanju. Ovdje je u pitanju misao u kojoj objektivnost stvari predstavlja privid. ali red dođe i na njih same i život ih uništava neiscrpljivošću svojih sila. druga nagovještava beskraj ži­ vota. granica­ ma i potrebama. Ontologija uništavanja bića vrijedi. Na taj način prisustvujemo konstituisanju jedne misli koja se gotovo u svim tačkama suprotstavlja onoj što je vezana za formiranje ekonomske istoričnosti. pozivanje na njegovu konačnost koja ga čini mogućnim. naprotiv. najopštija zakonitost bića. razvija misao u kojoj individualnost. Životno iskustvo je. Ovdje se. Tamo gdje jedna misao predviđa kraj istorije. predstavlja samo nestalni trenutak osu­ đen na propast. ob­ jektivnosti rada i kraja istorije. to je misao za koju početak života. stabilna i razasuta bića u jed­ nom trenutku se oblikuju i zaustavljaju: tog trenutka za­ lede život i u izvjesnom smislu ga ubiju.324 RIJECI I STVARI život i što ga veže za smrt. bez fenomena koji ih je stvorio i podnosio neko vrijeme. samo je nji­ hova taština i volja za opstankom. veo koji treba skinuti da bi­ smo se uvjerili u nevidljivu i nijemu žestinu koja stvari proždire u noći. kao kritika saznanja. gdje jedna priznaje stvarno proizvođenje stvari po­ moću rada. njegovo neprestano obnav­ ljanje i njegova upornost isključuju postavljanje granice u trajanju utoliko više što i samo vrijeme. utvrđuje i njegov zahtjev za . gdje jedna. nije ništa drugo osim iluzija saznanja. Iskustvo je jedna divlja ontologija koja teži da iskaže nerazdvojnu vezu bića i nebića u svemu postoje­ ćem. ali nije u pitanju toliko zasnivanje fenomena. za­ jedno s granicama pojedinca. iluziju koju treba razbiti i svesti na čistu volju. druga razbija varke saznanja. utvrđivanje njegovih granica i njegovih zakona. Ali ta ontologija razotkriva manje ono što zasniva bića od onoga što ih dovodi do nesigurnog oblika i što ih već iznutra minira pripremajući njihovo uništenje. U od­ nosu na život. Na taj način biće stvari je za saznanje samo iluzija. dakle.

riječ. Ali ta funkcija više nije konstitutivna za nje­ no biće. ova posljednja će nam pružiti sasvim nova rješenja o genealogiji jezika.RAD. ŽIVOT. nema u tome ništa neobično. ali nagrađenog vremenom. njihove relativnosti i njihove izuzetne snage manifestovanja? IV BOP »Ali ključna tačka koja će osvijetliti sve jeste interna struktura jezika ili uporedna gramatika. riječ ne prestaje da čuva smisao i snagu »predstavljanja« nečega u duhu pojedinca koji je upotreb­ ljava ili sluša. ako su još i mogle »pred­ stavljati« i omogućiti uspostavljanje veza susjedstva i blis­ kosti. za njenu suštinsku arhitekturu. nauke o jeziku — filozofiju kultura. istinu govoreći. a zatim i Kivjeom. pak. za njenu sposob­ nost uključivanja u rečenicu i vezivanja sa drugim manje-više različitim riječima. nego upravo zato što su se osobine odnosile na jedin­ stvenu cjelinu ili na funkciju koju one obezbjeđuju direk* no ili indirektno. Najprije sa Žisjeom i Lamarkom. Ako se riječ može nalaziti u go­ . kompozicije i dovođenja u red koji im je priznavan u odnosu na predstavljene stvari. dobile su identičan status: one su postojale samo pc svojoj reprezen­ tativnoj vrijednosti. JEZIK 325 življenjem. Da li je ta su­ protnost znak da od XIX vijeka polje znanja ne predstav­ lja homogenu refleksiju u svim aspektima? Treba li ubu­ duće dozvoliti da svaki oblik pozitiviteta ima »filozofiju« koja njemu pripada: ekonomija — filozofiju rada obilježe­ nog potrebom. U domenu jezika. to nije bilo zbog njihove vidljive strukture niti zbog deskriptivnih elemenata od kojih su te osobine sastavlje­ ne. kao što nam je uporedna anatomija bacila svjetlo na istoriju prirode« (30). doživljava analognu transfor­ maciju: naravno. druga ga potire šapatom smrti. u istom periodu. jer u čitavom klasicizmu riječi. I. Šlegel (Schlegel) je to dobro znao: konstituisanje istoričnosti u okviru gramatike odvijalo se po istom modelu kao i u nauci o živom biću. osobine su izgubile svoju reprezentativnu funkciju ili. »primarno« ili »sekundarno«. i osobine po kojima se pokušavao konstituisati jedan prirodni poredak. od kojih se mislilo da je stvoren jezik. podvostručavanja. po svojoj snazi analize. biologija — filo­ zofiju života obilježenog kontinuitetom koji formira bića samo da bi ih razbio i oslobođenog svih granica istorije.

nego zato što se. Da bi riječ mogla iskazati ono što kazuje. manje je nejasno da je zapadna kultura od tog trenutka bacila jedan nov pogled na svijet živog bića. ne može ih shvatiti niko od onih koji govore . Rikardovih analiza zemjišne rente i cijene proizvodnje. Možda su te promjene uočljive samo u izgovoru. ako je tačno da je teško shvatiti kako je »život« prvi put sa Lekcijama iz uporedne anatomije dosegnuo prag pozitiviteta. kao da u tom djelu čitav jezik (pa i naš) nije izmijenio svoj način bivanja. gramatici ili semantici: pošto do njih dolazi tako iznenada. izdvajanje grupe indoevrop­ skih jezika. to joj ne uspijeva stoga što se odlikuje neposrednom diskurzivnošću koju u sebi nosi prema pravu rođenja. taj skok unazad. Naprotiv. treba da pripada jednom gramatičkom totali­ tetu koji. u odnosu na samu riječ.326 RIJECI I STVARI voru u kome hoće nešto da kaže. izvan repre­ zentativnih funkcija. Svakako ne bi trebalo pokušavati da se opravda takav zaborav uprkos važnosti promjene. ostaje na margini na­ šeg istorijskog iskustva. Šlegela. u samom nje­ nom obliku. Tako riječ više nije vezana za predstavu osim ukoliko čini dio gramatičke organizacije na osnovu koje jezik definiše i osigurava svo­ ju vlastitu koherentnost. formulisanje zakona o vokalnoj alternanci i konsonantskim mutacijama — jednom riječju. pri­ znaje se da je taj događaj imao široke razmjere jer je ne samo omogućio razvitak nauke nego doveo do izvjesnog broja ekonomskih i političkih promjena. Raska i Bopa. Ta neprimjerenost riječi. riječ pridržava izvjesnog broja striktnih zakona koji na isti na­ čin tretiraju sve druge elemente jezika. stvaranje uporedne gramatike. vred­ nuje Lamark na račun Kivjea. proučavanje fleksije. i ako je isti­ na da se. u promje­ nama koje doživljava mijenjajući gramatičke funkcije i modifikacijama kojima je izložena tokom vremena. kao da je ono samo osnovalo neku pomoćnu i ezoteričnu disciplinu. u zvučnosti od koje je sastavljena. ima suštinski i deter­ minirajući primat. bio je sigurno krajem XVIII vijeka jedan od važnih događaja u zapadnoj kulturi. kad je sve još bilo obavijeno izvjesnom tajnom i diskrecijom. Ali i jedan od onih koji su prošli najmanje zapaženo. Do toga je došlo u samo vrijeme njenog izbijanja. Rado se vraća­ mo proučavanju prvih trenutaka političke ekonomije. Ne zanemaruju se ni novi oblici koie je dobila nauka o prirodi. zahvaljujući jednoj retrospektivnoj iluziji. čitavo filološko djelo Grima.

možda. jezici sa apstraktnim imenicama itd. jezike osjećanja i jezike potrebe. jezike slo­ bode i jezike ropstva. osim toga. iz istog pe­ rioda potiču i: Šlegelov esej o Jeziku i filozofiji Indijaca (1808). Iako je i filologija pripadala istom arheološkom prevratu. Kad bismo nasta­ vili raspravljanje. kao u francuskom. bar u podzemnim slojevima na kojim počiva naša kultura. JEZIK 327 i čiji jezik je već bremenit skrivenim mutacijama. jezike logičkog rasuđivanja i jezike retorske argumentacije: sve te razlike među jezicima odnose se samo na način na koji oni mogu analizirati predstavu.RAD. a zatim opet komponovati njene elemente. U doba klasicizma. Kako je došlo do formiranja tog filološkog pozitiviteta? Postoje četiri teorijska elementa koji nam početkom XIX vijeka signaliziraju njeno konstituisanje. rasporeda pri utvrđivanju reda riječi (stavljanje logičkog subjekta na prvo mjesto. Njemačka gramatika od Grima (1818) i Bopova knji­ ga o Sistemu konjugacija u sanskritu (1816). načina predstavljanja veza (pomoću predloga ili na osnovu deklinacije). nesvodljivu na čistu diskurzivnost? Iz svih tih razloga nastanak filo­ logije je u zapadnoj svijesti ostao mnogo diskretniji nego rađanje biologije ili političke ekonomije. Na taj način razlikujemo jezike Sjevera i jezike Juga. Ali od Šlegela jezici se. Prvi od tih elemenata odnosi se na način na ko se jezik može iznutra okarakterisati i distingvirati od dru­ gih. bar po njihovoj opštoj tipologiji. odluka se donosi tek negativnim određenjem — ra­ dikalnim i neposredno očitavanim zastarijevanjem jezika koji upotrebljavamo. njene posljedice proširile mnogo dalje. Iako su se. mogli bismo se upitati kako možemo saznati — osim pomoću nekoliko nejasnih pokazatelja koji se slabo i teško mogu interpretirati — da jezik (upravo ovaj kojim govorimo) dobija novu dimenziju. i davanja prednosti važnijim riječima. Za jednu kulturu sigurno nije lako uočiti kad njen jezik prestaje da bude providan za svoje predstave i kad postaje teži i tromiji. individualnost jezika mogla se utvr­ diti na osnovu više kriterija: proporcije između različitih kriterija su korištene za stvaranje riječi (postoje jezici sa razvijenijim vokalizmom i jezici sa razvijenijim konsonantizmom). jezike varvarstva i jezike civilizacije. definišu načinom na koji me­ . kao u latinskom). pridavanja privilegija izvjesnim kategorijama ri­ ječi (jezici sa konkretnim imenicama. Mi smo tih mutacija svjesni tek na trenutak ili djelimično. ŽIVOT. 1.).

neki od tih elemenata su.328 RIJECI I STVARI đusobno povezuju čisto verbalne elemente od kojih su sa­ stavljeni. ali drugi ne sa­ drže nikakav smisao i služe da u određenoj kompoziciji odrede smisao nekog drugog elementa govora. imaju reprezenta­ tivnu vrijednost. kod pojedinih jezika razlikuju: gramatička kompozicija ima svoje zakonitosti koje znače­ nje govora ne može objasniti. Oni. Na prvi pogled takav način vezivanja je manje bogat nego onaj prvi. kako se značenje može gotovo u cijelosti prenijeti iz jednog jezika u drugi. u svakom slučaju. Jezik se tada definiše prema broju takvih jedinica i mogućnih kombinacija koje se u govoru mogu uspostaviti. jer je broj mogućnih kombinacija mnogo manji. naravno. koja je uz to i vidljiva. Ali materijalno jedinstvo konstituisano rasporedom glasova. I upravo taj materijal — sastavljen od imenica. unaprijed određenih. Svaki od tih oblika nosi izvjestan broj mo­ gućnih varijacija. u tom slučaju jezik je sastavljen od mnoštva elemenata — uglav­ nom veoma kratkih — koji se mogu kombinovati na razne načine. od zavisnog ili korelativnog odnosa među riječima. sistem fleksije ne postoji nikad u svom čistom i ogoljenom vidu. Međutim. upravo te zakonitosti omogućavaju definisanje individual­ nosti pojedinih jezika. reprezentativ­ nog karaktera. glagola. unutrašnja modi­ . od bliskosti ili udruženosti. ali i slogova i glasova — povezuje jezike pri stvara­ nju fraza i rečenica. i zavisno od drugih riječi. to jest od jezika do jezika. Jedan se sastoji u njihovom jukstaponiranju i pokušaju međusobnog određivanja. ali u stvarnosti. riječi uopšte. te prostore možemo porediti lateralno. to jest mogućnost da u okviru fraze ili rečenice raskine prelaznu vezu koju je formirala sa nekom dru­ gom jedinicom. upotrijebićemo jednu varijablu. Ono ima svoje vlastite principe koji se. Tu je u pitanju »skup atoma«. a ne drugu. slogova i riječi nije postignuto obič­ nom kombinatorikom elemenata predstave. Postoji i drugi način povezivanja elemenata jednog jezika: to je sistem fleksije koji iznutra mijenja slogove ili bitne riječi — radi­ kalne oblike. Svaki jezik ima svoj autonomni gra­ matički prostor. ali da pri tome svaka jedinica Sačuva svoju auto­ nomiju. ne prelazeći kroz zajedničku »sre­ dinu« koja bi bila područje predstave sa svim mogućnim podjelama. »mehanički agre­ gat ostvaren vanjskim približavanjem« (31). Odmah je mogućno razlikovati dva načina kombinovanja gramatičkih elemenata.

da prvobitni slo­ govi ne rastu (dodavanjem ili unutrašnjim širenjem) bez . Tim velikim tipovima lingvističke organizacije odgo­ vara. keltski je gotovo isključivo jezik sa fleksijom. Bop je tražio njihovo zajedničko porijeklo. sanskrit. na taj način »svaki korijen je zaista neka vrsta žive klice. razgranavajući se pomoću fleksije. kineski jezik. u kome su »partikule koje označavaju sukcesivne ideje jednosložne riječi sa svo­ jom posebnom egzistencijom«. Svaki će jezik imati takvu organizaciju koja će ga približiti jednom od ova dva tipa. umjesto da stalno ostaju slobodni kao nesvodljivi verbalni atomi. Ali. ŽIVOT. i da je odavna pravljena razlika između kombinacije kineskih riječi i deklinacija i konjugacija latinskog ili grčkog jezika. s jedne strane. »počinju odmah da se stapaju u riječ«. On po­ kušava da utvrdi (34) kako fleksije nisu neka vrsta unu­ trašnjeg i spontanog razvitka jednog prvobitnog elementa. ili kojp će ga situirati na podjednakoj udaljenosti od tako razgraničenog polja. Najbliži su kineskom jeziku: bas­ kijski. i to razlikuje Šlegelove i Bopove analize od onih koje su ih u XVIII vijeku prividno anticipirale (35). jer kako su odnosi označeni unutrašnjom modifikacijom. koji se. nego da su to partikule koje su se nagomilale oko kori­ jenskog sloga: m iz prvog lica u sanskritu (bhavâmi) ili t iz trećeg lica (bhavâti) jesu rezultat dodavanja zamjenice mâm (ja) i tâm (on) na glagolsku osnovu. za stvaranje filologije nije bitno da saznamo jesu li elementi konjugacije mogli da se u bližoj ili daljoj prošlosti koriste samo­ stalnim postojanjem uz autonomnu vrijednost. ali se u njemu mogu naći i »tragovi jezika sa afiksacijom«. JEZIK 329 fikacija osnove omogućava mu da dodavanjem primi nove elemente. a ri­ ječima otvoreno polje za slobodan razvoj. koptski i američki jezici.RAD. arapski jezik se karakteriše mješavinom sistema afiksacije i fleksije. oni međusobno povezuju elemente koji se mogu rastaviti. unutrašnjih modifikacija i raznim preplitanjem korijena« (33). Između ta dva najveća i ekstremna modela možemo rasporediti sve jezike. čija je »struktura u cijelosti organska. mogu iznutra modifikovati. Bitno je. riječ se praktič­ no može širiti do beskonačnosti« (32). a s druge strane. Takođe se može primijetiti da je ta Šlegelova apsolutna opozicija bila vrlo brzo kritikovana u Bopovim djelima: tamo gdje je Šlegel gledao dva tipa jezika potpuno nesvodljiva jedan na drugi. ali ovi. takođe. Može se reći da je ta opo­ zicija bila poznata još u XVIII vijeku.

Otuda ta radoznalost za rijetke jezike. Najzad. štaviše. jezik je tre­ tiran (iako više ne postoji težnja za njegovim svođenjem na izvorne krikove) kao zbir fonetskih elemenata. 2. napustila hijerarhijsku klasifikaciju koju je praktikovao XVIII vijek: tada se smatralo da po­ stoje jezici koji su važniji od drugih. Jezik se istražuje u neposrednoj blizini onoga što on jeste: u riječi . sada se smatra da jezik po­ stoji čak i kad su ti zvuci artikulisani i raspoređeni u se­ riju razgovjetnih glasova. u Perziji i Indiji. Rusiji. Ali takvo pro­ učavanje bilo je ograničeno iz tri razloga. o ko­ jima je Rask pružio svjedočanstvo u svojoj anketi vođe­ noj u Skandinaviji. ili višesložne kao u hebrejskom) uvijek pronalazimo pravilne oblike unu­ trašnjih varijacija. ali u jezicima u kojima su osnove sklone rastu (bilo da su one jednosložne kao u sanskritu. sa Raskom. U jednom jeziku kao što je kineski postoje samo zakoni jukstapozicije. Sada su svi jezici iste vrijednosti: oni posjeduju samo unutrašnje organizaci­ je koje su različite. opšta gramatika je proučavala transformaciju riječi i slogova tokom određenog vremena.330 RIJEČI I STVARI izvjesnog broja promjena koje doživi i sama osnova. smatralo se da sii p i b. vokali su smatrani kao najfluidniji i najnestalniji elemenat jezika. ili m i n toliko međusobno bliski da se mogu zamijeniti. Dok je za opštu gramatiku jezik nastajao kad bi se zvuk iz usta i sa usana pretvorio u slovo. Proučavanje tih unutrašnjih varijacija predstavlj drugi važan teorijski elemenat. narodnim umotvorinama i govornim dijalektima. Grimom i Bopom. Prvi put. te trans­ formacije bile su smatrane kao uvijek mogućna posljedica izvjesnog afiniteta među slovima. na Kavkazu. U svojim etimološkim istra­ živanjima. što objašnjava novi interes koji su pokazali braća Grim i Renuar (Raynouard) prema nepisanoj književnosti. Stoga je razumljivo što je nova filolo­ gija. koji se slabo upotrebljavaju i koji nisu civilizovani. jer je kod njih ana­ liza predstava bila preciznija i finija. dok su konsonanti važili kao njihova čvrsta arhitektura (hebrejski čak dozvoljava i izostavljanje vokala). posjedujući kriterije unutrašnje organizacije za karakterizaciju jezika. Takve promjene bile su izazvane tom sumnjivom bliskošću i zbrkom do koje je moglo doći pri izgovoru ili pri slu­ šanju. Sada je čitavo biće jezika zvučne prirode. Ono se odnosilo više na preobražaj slova alfabeta pego na način kako su izgovoreni glasovi mogli biti izmijenjeni.

Ali i za to postoje određene norme. 2IV0T. na primjer. imaju dug život. koje pretpostavlja pritajenu postojanost tajne u okviru vidljivog lavirinta. Tako se rađa čitava jedna mistika: to je mistika glagola. u). i. u) i promijenjenih (e. Njene tajne moći. kao â. To odsustvo proizvoljnosti za Grima je bila potvrda smi­ sla (u osnovi velikog broja njemačkih glagola a se sup­ rotstavlja glasu i kao prétérit prezentu). Prije svega. ili diftongiranih. koji je za čitavu filologiju XIX vijeka imao vrhunsko mje­ sto. kao ae. Jedni definišu pravila promjene dvaju konsonanata koji stoje jedan uz drugi: »Tako kad se na sanskritu kaže at-ti . čistog poetskog praska. a glasovi u nastavcima krat­ kog su života. Glasovi iz osnove. Jezik nije više onaj manje-više udaljeni znak kome je Logika Por-Roajala nudila kao neposredni i evidentni model portret čovjeka ili geografsku kartu. među čistima ima onih koji mogu imati različit izgo­ vor (kao o) i onih koji se uvijek jednako izgovaraju (a. stari pro­ blem znaka koji je ispunjavao misao od Por-Roajala do posljednjih Ideologa. ai). JEZIK 331 — koju pismo osuši i na mjestu okameni. izvan istorijskih oblika. među prostim samoglasnicima imamo opoziciju između čistih (a. koji prolazi ne ostavivši trag osim kratkotrajne vibracije. ü). U devetnaestom vijeku započinje. u suštini se suprotstavljaju ezoterizmu pisma. restaurisao dimenziju jezika uopšte i otvorio. u). dakle.RAD. dok i ostaje uvijek isto (37). Druga vrsta analize odnosi se na uslove što određuju promjenu zvučnosti: zvučni slog je sâm po sebi važan fak­ tor. među ovim posljednjim jedni su izloženi pro­ mjeni i mogu dobiti umlaut (a. kaže Grim. da bi. ô. I trebalo je upravo da Sosir (Saussure) zaobiđe taj momenat riječi. jer »odr­ žavanje ili promjena« glasa »nisu nikad proizvoljni« (38). Za Bopa je to odsustvo proizvoljnosti rezultat izvjesnog broja zakona. Jezik je stekao jednu vibrirajuću prirodu koja ga odvaja od vidljivog znaka i približava muzičkoj noti. analiza jezi­ ka tretiranog kao zbir glasova oslobođenih slova koja ih pismeno prenose (36). teže čuva svoju posto­ janost nego onaj koji pripada osnovi. jer završni slog. o. oživljene dahom proroka. napravljena je tipologija raznih glasova upo­ trijebljenih u jeziku: za samoglasnike je to opozicija iz­ među prostih i dvostrukih (dugih. i. najzad. б. Ta analiza je izvršena u tri smjera. U svojoj prolaznoj i dubokoj sonomosti riječ dobija suverenu ulogu. nakon toliko zaborava.

f i p u visokonjemačkom. den­ tala i guturala u grčkom. z i t u visokonjemačkom. Tu. koje su oko neke opšte teme grupisale mnoštvo bliskih smislova. a posebno uticaj koji lični nastavci vrše na prethodni slog« (39). tamo gdje je smisao izbijao na vidjelo preko istog slova ili istog sloga. Korijen je ono izražajno jezgro koje se beskonačno preobražava na osnovu primarnog glasa. opšta gramatika se morala vraćati do one imaginarne tačke gdje se glas. i koja sa svo­ jim mogućnim oblicima konstituiše jedan od elemenata jezika. tada osnova mora da bude stabilna lingvistička individualnost.332 RIJECI I STVARI (on jede) umjesto ad -ti (od osnove ad. t i d u gotskom. a b (ili v). i značenjskih konsonanti. Da bi odredila prve i apsolutno jednostavne ele­ mente jezika. posljednji oblik ana­ lize odnosi se na postojanost transformacija kroz Istoriju. Najzad. Sada. 3. p i b u gotskom. koju možemo iz­ dvojiti sa svojim eventualnim varijacijama. oni sami u sebi nose princip evolucije. a d. osnove su se utvrđivale po­ moću dvostrukog sistema konstanti: alfabetskih konstanti. Grim je tako ustanovio tabelu podudarnosti labijala. d i th iz grčkog po­ staju th. Stoga će etimologija prestati da bude postupak koji teži da dosegne do nekog praje- . korijen se individualizovao. koje su se odnosile na neodređen broj slova (ponekad sa­ mo na jedno). t. Takva definicija zakona o konsonantskim ili vo kalnim promjenama omogućava formulisanje nove teorije o osnovi. međutim. promjena d u t je rezultat jednog fizičkog zakona«. elementi jezika su u samom jeziku (čak i ako pripadaju nekom dru­ gom jeziku): postoje čisto lingvistička sredstva za uspo­ stavljanje njihove konstantne kompozicije i tabele njiho­ vih mogućih modifikacija. Ali ako do pro­ bijene vokala i konsonanata dolazi na osnovu određenih zakona ili pod izvjesnim uslovima. U doba klasicizma. dodirivao sa živom predstavom. »gotskom« i visokonjemačkom: p. b i / iz grčkog jezika postaju /. onima koji su u ljudskoj istoriji i koji treba da — prema klasicističkoj misli — objasne njihove promjene. Drugi zakoni de­ finišu način djelovanja nastavka na glasove iz osnove ri­ ječi: »Pod mehaničkim zakonima podrazumijevam prije svega zakone težine. Na ras­ kršću tih konstanti. i umjesto da jezici budu podložni nekim vanjskim mjeri­ lima. Takvim zbirom odnosa utvrđeni su i putevi istorije. kao i drugdje. još nepretvoren u riječ. jesti). sudbinu fiksira »anatomija« (40).

u njemačkom messen) (42). ili sta >. Jezik je bio sagrađen na osnovu nominalnih karakterizacija: derivacija je proširivala domet jezika. a kad je obrnut slu­ čaj. istémi (43). o materijalnoj vezi između korijena i oblika glagola biti: as iz sanskrita nalazimo u sigmi grč­ kog aorista. riječ je. ili grčki didômi.RAD. predmet koji se nudio pogledu ili nekom od čula. Ali njegove se analize znatno razlikuju u bitnim tačkama od klasicističke sheme: nisu u pitanju samo virtuelna zbiranja atributivne funkcije i rečeničkog smisla koji se pripisuje glagolu biti. takođe. bhu iz sanskrita nalazimo sačuvano kao b u latin­ skom futuru i imperfektu. priroda samog korijena i njena konstitutivna uloga u jeziku shvaćeni su na sasvim nov način: u XVIII vijeku korijen je bio rudimentarna riječ koja je po porijeklu označavala neku konkretnu stvar. kao do koje se u sanskritu podvostručava u dadami. De­ šava se. kad je kon­ sonant na kraju. takođe. kao što su semitski. jednu neposrednu pred­ stavu. Naj­ zad. dešava se da uz konsonant stoji još jedan konsonant što mu služi kao oslonac (kao kod korijena ma. 2IV0T. štaviše. JEZIK 333 zi'ka sastavljenog od izvornih prirodnih krikova. u er latinskog pluskvamperfekta ili futura drugog. da ti jednosložni korjenovi budu podvostručeni. ali najčešće kod tih jezika korijen sadrži još i jedan vokal ili konsonant — bilo da je konsonant na početku ili na kraju. u kod glagola koji znače zadržati). korijen riječi ima dva sloga (obično po tri slova). kod nekih opet korijen je sastavljen od jednog jedinog glasa (i je osnova glagola koji znače ići. da je u drugim jezicima (indo-germanskim) korijen jednosložan. u izvjesnim jezicima. prije svega. vokal je na početku. Bop. mad.tishtami. iz apstrakcije su se javljali pridjevi i trebalo je tome samo dodati jedan nesvodljiv elemenat. to jest neka vrsta stapanja bića i epiteta u okviru verbalnog ob­ lika. Tako možemo utvrditi da. da bi se konstituisala kategorija promjenljivih riječi. Ona po­ staje pouzdan i ograničen analitički metod za pronalaže­ nje korijena riječi od kog je ona napravljena: »Korijen riječi bio je osvijetljen tek nakon uspješno izvršenih ana­ liza fleksije i derivacije« (41). dopušta da su glagoli mikstne tvorevine sastavljene od glagola i nekog korijena. taj dodatak glagolu biti omogućava nam da osnovi damo obilježje lica i vre­ mena (nastavak je formiran od osnove glagola biti i osno­ . koji u latinskom daje metiri. monotonu funkciju glagola biti.

Korjenovi glagola ne označavaju prvobitno »stvari«. Najzad. on na stvari pokazuje kao prstom zato što su one rezultat. oni. To ima dvije posljedice. volju. Prema tome. a ne zato što prepoznavajući saz­ naje. jeziku se ponovo pripisu­ je velika izražajna snaga (Humbolt nije samo savremenik Bopa. dok je u klasicizmu ekspresivna funkcija jezika bila priznata samo kao elemenat kojim se objašnjavalo kako glas mo­ že predstavljati stvar.334 RIJEČI I STVARI ve lične zamjenice kao kod riječi script. ili predmet. kome nastavci. u svom korijenu jezik označava radnje. proces.s .i ) (44). i sâm korijen sadrži glagolsko značenje. on je poznavao njegovo djelo do u detalje). nego upra­ vo radnju. Jezik više nije sistem predstava koji ima moć razbijanja i stvaranja no­ vih predstava. »Gla­ gol i lične zamjenice izgledaju kao prave poluge jezika« (45). jezik izražava duboku volju. međutim. i po­ staju sposobni za konjugaciju. Kao i akcija. Glagoli (i li­ čne zamjenice) postaju primordijalni elemenat jezika — to jest onaj od koga se jezik može početi da razvija. Pri tome je nikakva gramatička kon­ . Prva izgleda paradoksalna pri površnom posmatranju: u trenutku konstituisanja filologije otkrićem nove dimenzije čiste gramatike. dodaju sa­ mo potrebne modifikacije za oznaku lica i vremena. Namjesto bipolarnosti (ko­ ja je karakterisala klasicističke analize) imenice i glagola biti. želje. nego tamo gdje je subjekat i gdje on djeluje. Bopove analize imale su prvorazrednu važnost ne sa­ mo za internu dekompoziciju jezika nego i za definisanje onoga što jezik može biti u svojoj suštini. sta­ nja i volju. više nego ono što se vidi. ili instrumenat te akcije. dobijaju na­ stavke formirane od glagola biti i ličnih zamjenica. on izražava ono što se radi ili što se trpi. Jezik učvršćuje svoj korijen ne među stva­ rima koje se vide. Čovjek govori zato što djela. I možda je on i proizišao prije iz htijenja i snage nego iz memorije koja podvostručava predstavu. derivirani iz konjugacije glagola biti. treba uvesti kompleksniju vezu: to su korjenovi sa glagolskim značenjem koji mogu dobiti nastavke različi­ tog tipa i tako formirati glagole ili imenice. u XIX vijeku jezik će u svojim najkompleksnijim oblicima dobiti ekspresivnu vrijednost koja je nesvodljiva. dok kad dobiju druge su­ fikse — koji se i sami mogu modifikovati — postaju ime­ nice koje podliježu deklinaciji. dodavanjem glagola biti ne transformiše se epitet u glagol.

JEZIK 335 vencija i nikakva proizvoljnost ne mogu izbrisati. mnoštvo veza koje se mogu uspostaviti među elementima). od pobjedničke vojske. to je čitav narod. i jezik — u čitavoj arhitekturi svoje gramatike — ispoljava suštinsku volju koja jedan narod održava u životu i daje mu moć da govori jezikom koji pripada sa­ mo njemu.RAD. dekomponuju i kompo- . koji je povezivao jezike univerzalnošću predstave: trebalo je da svi jezici analiziraju. Ta definicija pretpostavlja grupisanje jezika u okvi­ ru diskontinuiranih cjelina. nego za slobodu ljudi: »Jezik je ljudski: svoje porijeklo i svoj rast duguje našoj punoj slobodi. on je naša istorija i naše nasljeđe« (46). jer jezik nije ni instrumenat ni proizvod — ergon — kako je govorio Humbolt — nego neprestana ak­ tivnost — energëia. oživio i u ko­ jima se sâm može prepoznati. time uspostavljamo duboku srod­ nost između jezika i čovjekove slobodne sudbine. I to je čet­ vrti veliki teorijski elemenat koji karakteriše pojavu filo­ logije. Tokom čitavog XIX vijeka biologija će u sebi nositi duboke po­ litičke odjeke. od porobljivačke aristokratije). u tišini. koji ne prestaje da govori nekom vrstom šapata što se ne čuje ali koji krije sav svoj sjaj. Opšta gramatika isključivala je poređenje utoliko što je u svim jezicima pronalazila dva tipa kontinuiteta: vertikalni. vezivali jezike za izvornu artikulaciju. Kao što živi organizam svo­ jom koherentnošću ispoljava funkcije koje ga održavaju u životu. Od tog trenutka uslovi istoričnosti jezika se mijenjaju: promjene više ne dolaze odozgo (od elite na­ učnika. U jeziku — onaj koji govori. Jezik više nije vezan za saznanje stvari. Analiza korjenova učinila je mogućnom jednu no vu definiciju sistema srodnosti među jezicima. od male grupe trgovaca i putnika. Druga posljedica je u tome što jezik više nije vezan za civilizacije na osnovu nivoa saznanja do kog su one došle (prefinjenost reprezentativne mreže. nego na osnovu duha naroda koji ih je stvorio. one se rađaju do­ lje. 4. Taj šapat Grim je mislio uhvatiti slušajući altdeutsche Meistergesang a Renuar transkribujući Poésies originales des trou­ badours. 2IV0T. jer ako jezik izražava. on to radi ne kao imitaciju stvari nego kao manifestaciju i transponovanje suštinskog htijenja onih koji govore. U onom trenutku kad definišemo unutra­ šnje zakone gramatike. uz neke trans­ formacije. horizon­ talni. koji je omogućavao da se ras­ porede svi najprimitivniji korjenovi koji su.

Između te dvije porodice postoji diskontinuitet. nema ni posrednog tipa ni prelaznog oblika. Upoređenje je direktno jer nije potrebno pro­ laziti kroz čiste predstave ili potpuno izvorne korjenove: dovoljno je proučiti promjene osnove. Lateralno upoređenje ne posiže za elemen­ tima zajedničkim za sve jezike niti za reprezentativnim fondom iz koga svi jezici crpu: stoga nije moguće svesti jedan jezik na oblik i principe koji čine mogućnim sve druge jezike. s druge strane. jezike treba gmpisati prema njihovoj formal­ noj bliskosti: »Sličnost se nalazi ne samo u velikom broju zajedničkih korjenova nego se proteže sve do unutrašnje strukture jezika i njihove gramatike« (47). trgovine. U klasicizmu. te strukture postoje samo kao sistem: sa jednosložnim osnovama mogućan je izvjestan broj flek­ sija. mogao se.336 RIJEČI I STVARI nuju predstave koje su. Na taj način jezike je bilo mogućno upoređivati samo na indirektan način: mogao se. analizirati način na koji su se pojedini jezici odnosili pre­ ma zajedničkom fondu prvobitnih korjenova. takođe. Između takva dva sistema (od kojih je jedan ka­ rakterističan za indoevropske jezike. u širokim granicama. trebalo je ili ih oba povezati za prvo­ bitni jezik ili složiti se da jedan potiče od drugoga (ali kriterij je pri tome bio spoljašnji. nastavci mogu imati posljedice čiji se broj i karak­ ter mogu odrediti. međutim. upoređivati i način na koji su dva jezika prela­ mala i povezivala iste predstave. gramatički sistemi. potrebno je da ona doživi takvu i takvu promjenu. pošto propisuju izvjestan broj zakona evolucije i mutacije. način afiksacije odgovara nekim mo­ delima koji su savršeno stabilni. sistem fleksije i se­ riju nastavaka. jer. mi­ gracije). Ali te gramatičke strukture koje je mogućno direktno međusobno upoređivati ispoljavaju dvije posebne karakte­ ristike. a drugi za semitske). kad bi dva jezika ličila. omogućavaju da se do izvjesne tačke fiksir^ pokazatelj starenja nekog jezika. bile iste za čitav ljudski rod. kod višesložnih osnova sve modifikacije i sva upoređenja podliježu drugim za­ konima. Ali. da bi se od­ ređena forma pojavila iz određenog korijena. kad dva jezika imaju analogne . Sada. Prije svega. najizvedeniji jezik je bio onaj koji se u istoriji javio najkasnije) ili prihvatiti mogućnost razmjene među jezicima (razmjene koja proističe iz vanlingvističkih događaja: invazije. na primjer. Ali od Grima i Bopa po­ stalo je mogućno direktno i obostrano poređenje dvaju ili više jezika.

kako se istoričnost uvukla u domen jezika kao i u domen živih bića. osloboditi zajedničke mreže predstava u koju su bili uhvaćeni. uprkos svakoj hronologiji. Pošto je jednom uki­ nuta istorija vrsta kao hronološki slijed svih mogućih obli­ ka. trebalo je jezike odvojiti od velikog hronološkog kontinuite­ ta koji ih je bez prekida povezivao sa izvorom. On je pokazao da između sanskrita i latinskog i grč­ kog i germanskog jezika postoji odnos »bratstva«. da se organizmi rasporede prema funkcionalnim dispozici­ jama koje moraju osigurati i da se na taj način učvrste odnosi između živog bića i onog što mu omogućava da po­ stoji. I ovdje. Primjećujemo. I Bop je. trebalo ih je. JEZIK 337 sisteme. sa zakonima koji propisuju promjene i putevima koji fiksiraju mogućnosti evolucije.RAD. takođe. ili da oba potiču od zajedničkog pretka od koga su onda razvijali djelimično različite. kako bi njihove strukture po­ stale providne i kako bi se u njima mogla pročitati istori­ ja jezika. a djelimično analogne siste­ me. Zahvaljujući tom dvostrukom raskidu. pošto sanskrit nije jezik-majka ostalih. latinski i njemački jezik tretirati u sistematskoj simultanosti. kao i drugdje. koja ne 22 . Da bi se moglo mi­ sliti o evoluciji — koja nije samo slijed ontoloških kon­ tinuiteta — treba da neprekinut i čist plan istorije prirode bude prekinut. za koga je »in­ dijski jezik bio najstariji. nego prije njihov stariji brat. dok su drugi (latinski. grčki. takođe. Tako je postepeno odbačena Kerduova hipoteza o sanskritu i grčkom jeziku. da u jeziku nisu prekinute analize bes­ krajnih derivacija i mišljenja bez kraja i konca koja je opšta gramatika uvijek pretpostavljala. trebalo ih je. tada se formirala drukčija istorija. mogao pobiti šlegela. na isti način. po kojoj su postojali tragovi zajedničkog jezika pretka. da diskontinuitet raznih ogranaka izbaci na površinu planove organizacije u njihovoj raznovrsnosti. jezik nikad ne bi dobio karakter unutrašnje istoričnosti. da bi istorija jezika mogla biti mišljena. situ­ irati u zajedničko vrijeme. najbliži jeziku koji je predak čitave te porodice. Isto tako. ŽIVOT. treba odlučiti ili da jedan proizilazi iz drugoga. dakle. Trebalo je sanskrit. grčki. germanski i perzijski jezici) moderniji i potiču od prvoga« (48). he­ terogenost gramatičkih sistema se ispoljila u svom pravom obličju. napuštena je i Anketilova hipo­ teza o mješavini ovih jezika u doba kraljevstva Baktrijana. trebalo je izbrisati hronološke serije. tek tada je živo biće moglo dobiti karakter istoričnosti.

Stoga. da bi mogla funkcionisati. u neku ruku. Odva­ jajući osobine živog bića ili gramatička pravila od zakona predstave. u domenu biologije. Nova gramatika je neposredno dijahronijska. stoga evolucionizam konsti­ tuiše teoriju biologije. da se poslužimo Grimovim izrazom. Postoji. A kakva bi mogla drugo biti kad se njen pozitivitet može ustanoviti jedino prekidom izme­ đu jezika i predstave? Unutrašnja organizacija jezika. »Anatomija« je­ zika. mogla je biti obuhvaćena jedino u obliku riječi. po­ put opšte gramatike. međutim. Ali taj oblik ne može objelodaniti svoje zakone ako ga ne uporedimo sa svojim prethodnim stanjima. sa modifikacijama do kojih nikad ne dolazi. funkcioniše u ele­ mentu istorije: to je anatomija mogućnih promjena koja objašnjava ne samo realnu koegzistenciju organa ili njiho­ vo međusobno isključivanje nego pravac u kome se te promjene mogu ili ne mogu odvijati. Njihova unutrašnja kompozicija čini mogućnom njihovu istoričnost. ogromna razlika između jezika i ži­ vih bića. a slobodan od obaveze da konstituiše »semiologiju«. i to u dubini njenog bića. trebalo je da se na Kivjeovu uporednu anatomiju doda analiza sredine i uslova koji djeluju na živo biće. koja. isti arheološki događaj ispoljio se.338 RIJECI I STVARI iskazuje samo način sukcesije bića i njihovu povezanost u vremenu nego i modalitete njihovog formiranja. Poznato je da je Sosir mogao izbjeći toj dijahronijskoj vokaciji biologije jedino uspostavljajući odnos između jezika i predstave. Dakle. definiše znak na osnovu veze između dviju ideja. on se prvi put pojavio u svojoj vlastitoj legalnosti i istovremeno se ispostavilo da je uhvatljiv jedino u istoriji. uz neke parcijalne razlike. čiji se uslovi za nastanak nalaze u . istoričnost je dobila pravo građanstva. Ali toj istoričnosti života i jezika. Počinje poredak vremena. sa promjenama ko­ jima je sklon. Razdvajajući jezik od onoga što on predstavlja. bila je po­ trebna i dodatna istorija koja bi iskazala odnose između pojedinca i sredine. Empirija ■ ■ u pitanju su podjednako prirodne jedinke kao i riječi — kojima se one mogu imenovati — prožeta je sad istorijom. istorija života stoji izvan istoričnosti živog bića. ali istoričnost postaje istorija tek zahvaljujući vanj­ skom svijetu u kome ta bića žive. da bi se ta isto­ rija javila u punom sjaju i bila opisana govorom. i u istoriji prirode i u jeziku. ono što jezici dozvoljavaju i isključuju. Bića nemaju prave istorije izvan odnosa između njihovih funkcija i uslova njihovog postojanja. jer.

to jest Kivjeovoj. Dok će se biologija XIX vijeka više približavati vanjštini živog bića. Istoričnost u biologiji i u jeziku komuniciraju iznutra. riječi se karakterišu po njihovoj morfologiji i ukupnosti mutacija koje svaki njihov glas može doživjeti. služiće kao nit vodilja za rekonstruisanje događaja palih izvan svakog sjećanja. Počev od po­ sljednjeg. Najzad. svoju isto­ riju. odgovaraju i suprotstavljaju se onima koji omogućavaju definisanje opšte gramatike (49). JEZIK 339 biologiji bez evolucije. interna analogija u režimu promje­ na) suočava sa teorijom o derivaciji. koja je pretpostavljala stalno faktor trošenja i miješanja i djelovala na isti način na sve jezike. na osnovu jednog vanjskog principa i uz beskonačni niz posljedica. Naprotiv. pošto sigurno obrazuju arheološko tlo filologije. Proučava­ nje unutrašnjih varijacija jezika suprotstavlja se teoriji reprezentativne artikulacije: ova je definisala riječi i individualizovala ih jedne prema drugima upućujući ih na sadržaj koji su mogle označavati. ŽIVOT. dok korijen povezuje oba pola jezika — prirodu i prvobitni krik. a koja služi kao jezgro pri formiraniu gla­ golskih oblika. odmah i bez posredovanja. sada. A kad se ova potvrdi u svojoj objektivnosti. iako pri tome biologija ostaje ipak prijemčivi]a za površinu tijela na kojoj se za­ država pogled prirodoslovca. filologija će razmrsiti odnose koje je gramatičar uspostavio između jezika i vanjske is­ torije da bi tako definisao unutrašnju istoriju. istoričnost jezika otkriva. artikulacija jezika bila je vidljiva analiza predstave.RAD. Teorija o osnovi suprotstavlja se teoriji o obilježavanju: jer osnova je lingvistička indivi­ dualnost koja se može izolovati. pak. njegovoj drugoj strani. pa sve do prvog od ta četiri elementa. vidljivo je da se teorija o srodnosti među jezicima (diskontinuitet iz­ među velikih porodica. jer je to bila prva veza među riječima i zato 22* . iscrpljujući sve dok ne postane zvuk koji se beskrajno može transformisati i čija je funk­ cija bila izvorno nominalno razlučivanje stvari. karakteristična za jednu grupu jezika. V JEZIK KOJI JE POSTAO PREDMET Može se primijetiti da ova četiri teorijska elementa koje smo analizirali. posebno treba istaknuti da se unutrašnja analiza suočava sa primatom koji je u klasicizmu misao pridavala glagolu biti: on je vladao na granici jezika.

jezik time stiče vlastito biće. On je postao predmet saznanja kao i toliki drugi: skupa sa živim bićima. sa bogatstvom i vri­ jednošću. kompenzuje se na tri načina: 1) prije svega je­ zik je nužan posrednik za svako naučno saznanje koje se ispoljava kao govor. jezik. međutim. Ontološki prelaz koji je obezbjeđivao glagol biti između govora i misli sad je raskinut. To uzdizanje koje je opštoj gramatici omogućavalo da u isti mah bude i Logika i da se s njom ukrsti. možda. Ne zato što je on bio dio svi­ jeta u jednoj ontološkoj isprepletenosti (kao u renesansi). Uzalud ga pokušavamo razlučiti. U odnosu na svako saznanje. neizbježni način predstavljanja predstava. I to biće sa­ drži zakone koji njime upravljaju. Nezavisna analiza gra­ matičkih struktura. kida njegove veze sa prosuđivanjem. zakone i objektivnost koja pripada samo njemu. po njemu su predstave dobij aie svoja prvobitna obilježja. tretira ga kao autonomnu organi­ zaciju. zavisi od vlastitih koncepata. sa istorijom događaja i ljudi. izoluje. isticao njegovu specifičnost i vezivao ga na neizbrisiv način sa oblicima misli. Izgubio je svoju providnost i svoju vrhov­ nu funkciju u domenu znanja. zato što je bio početni. on uvijek izbija tamo gdje se nalazi subjekat koji saznaje — čim ovaj ima nešto . dobija svoje vlastite di­ menzije. to samo znači primijeniti metode znanja uopšte na poseban domen objektivnosti. nego zato što je jezik bio prva skica poretka predstava. razvija svoju istoriju. utvrđivale odnose identičnosti i atributivnosti. jezik je bio saznanje. ali analize kojima je izložen ukori­ jenjene su u isto tlo kao i sve druge koje se odnose na em­ pirijska saznanja. U XVII i XVIII vijeku on je bio neposredan i spontan način razvijanja predstava. Klasicisti­ čko saznanje bilo je duboko nominalističko. jezik se nalazio u suštinskoj situaciji: stvari su se mogle upoznati jedino kroz jezik. a saznanje punopravni govor. Od XIX vije­ ka jezik se oslanja na samog sebe. od­ ređivale i pregrupisavale svoje zajedničke crte.340 RIJECI I STVARI što je imao suštinsku moć afirmisanja. raz­ viti i analizirati pod lupom nauke. Klasicistički poredak u jeziku zatvorio je krug nad samim sobom. U njemu se formirala svaka opštost. sada je svedeno na manju mjeru. kakva se praktikuje od XIX vijeka. On. To nivelisanje jezika koje ga svodi na čisti status predmeta. Saznati jezik ne znači više približiti se veoma blizu samog saznanja. on je označavao prag jezika.

očišćen od slučajnosti i netačnosti — kao da uopšte ne pripada svojoj suštini — jezik može postati tačan odraz. ali u tom smislu što je oslobođen zbrke koja ga prisiljava da preuzme klasifikatorsku ulogu. . 2IV0T. kao što je to zamišljao Kivje kad je predlagao da nauka bude »kopija« prirode. ogledalo bez sjene saznanja koje nije verbalno. Ali bilo bi nedovoljno izložiti činjenicu u tom čisto negativ­ nom obliku: na arheološkom nivou uslovi nastanka jedne ne-verbalne logike i istorijske gramatike su potpuno isti. Druga briga — sasvim različita od prve. kao što je Bulova (Bool). dok je algebra uka­ zivala na pokret koji ga je približavao saznaj nom činu. u vrijeme kad su jezici postali predmeti za filologiju: i to zbog toga što. i što se nalazi na izvjesnoj distanci od prirode i inkamira njen vjerni portret (50). oslobođen svake vlastite singularnosti. riječi: to je logika koja je mo­ gla izvući na površinu univerzalne implikacije misli i ko­ ristiti se njima držeći ih zaštićene od konstituisanog jezika u kome bi ove mogle biti maskirane. naučni govor bi bio samo »tabela«. Nasuprot stvarima. revni dvojnik. uprkos nekim površinskim sličnostima u teh­ ničkim analogijama. ovi jezici su ukazivali na pomjeranje jezika prema poznatom predmetu. To je pozitivistički san o je­ ziku koji bi bio na nivou onoga što se zna: jezik-tabela. sintetičkih oblika. nije bilo mogućno konstituisati jedan univerzalan jezik kao što je to bilo u doba klasicizma. do te mjere da. Otuda dvije brige koje se pro­ vlače kroz čitav XIX vijek. ali ovdje tabela ima suštinski drugačije značenje nego u XVIII vijeku: tada je bila u pitanju dioba prirode prema konstantnoj tabeli identičnosti i razlika za koju je jezik predstavljao samo prvobitnu mrežu. Bilo je neophodno da nastane jedna simbolička logika. JEZIK 341 da kaže o onome što zna. trebalo je izmisliti jezik koji bi bio više simbolizam nego jezik i koji bi postao providan za misao u njenom saznajnom kretanju. Moglo bi se reći da su u izvjesnom smislu logička algebra i indoevropski jezici dva proizvoda raščla­ njivanja opšte gramatike. iako joj je korelativna — sastoji se u traženju nezavisne logike gramatike. oslobađajući ga pri tome svakog konstituisanog oblika. Jedna se sastoji u neutralisanju i poliranju naučnog jezika. sada je sam jezik tabela. bilo je jedino mogućno predstaviti oblike i slijed misli iz­ van svakog jezika.RAD. Njihovo tlo pozitiviteta je identično. pošto je ovaj postao predmet nauke. rječnika. aproksi­ mativnu i sklonu korekcijama.

Frojd — egzegeza svih onih nijemih fraza koje drže i istovremeno produbljuju naš prividni govor. mrač­ nog duha naroda. Ali nije u pitanju pronala­ ženje prvobitne riječi koja se zagubila. Gramatički raspored jednog jezika predstavlja samo apriornu formu onoga što se tim jezikom može izra­ ziti. Stoga je u XIX vijeku shvatljiv izraziti interes za sve tehnike egzegeze. jer još vjerujemo u gra­ matiku« (51). ili ona koja se formirala tokom XIX vijeka. naše fantazme. i nauka do onih riječi koje su ih učinile mogućnim. Tamo gdje su se u XVIII vijeku tražile granice saznanja. prečutnih navika misli. možda.342 RIJECI I STVARI 2) Druga kompenzacija za nivelisanje jezika jeste kritička vrijednost koja se pridaje njegovom proučavanju. od saznanja ili himera ka riječi­ ma koje ih čine mogućnim. nego uznemiravanje riječi kojima govorimo. naše tijelo. i ako je zapadni čovjek nerazdvojiv od njega. Postavši istorijska realnost. Prva knjiga Kapitala je egzegeza »vrijednosti«. jezik postaje i stjecište tradicije. filozofije. od boga. to nije zbog neke nesavladljive težnje za prekora­ čenjem granica iskustva. raskidanje sputavajućih načina govora. ne znaju da se oni sami podvrgavaju njegovim za­ htjevima. ponovno ozvučavanje i slušanje one tišine koju svaki govor razbija čim se pretvori u riječ. manje s onu stranu znanja nego s ovu stranu naših fraza. stavljajući ih u glagolske oblike čije im istorijske dimenzije izmiču. okretanje ri­ ječi prema onome što iskazuje pomoću njih i uprkos nji­ ma. naša in­ terpretacija. polazi od ljudi. Izražavajući svoje misli riječima čiji nije vlasnik. mož­ da. nego zbog toga što njegov jezik stalno previre u sjenci božijih zakona: »Plašim se da se nećemo nikad osloboditi boga. U XVI vijeku interpretacija je išla od svije­ ta (stvari i tekstova u isti mah) do riječi božije. čitav Niče je egzegeza nekoliko grčkih riječi. otkrivanje navika koje našim ide­ jama nameće gramatika. Otuda tolika potreba za vraćanjem shvatanja. sad se traži razrješenje sin­ takse. konsistentna i duboka. ljudi koji vjeruju da ih govor sluša. naše snove. Ono što ta interpretacija otkri- . on akumulira fatalnu memoriju koja i ne zna da je memorija. Fi­ lologija kao analiza onog što se kaže u dubini govora po­ stala je moderni oblik kritike. Istina govora ne može izbjeći zamku filologije. Bog je. Ta ponovna pojava proizilazi iz činjenice da je jezik dobio enigmatsku gustinu koja ga je karakterisala u renesansi. i čak još dalje — do one misli čija živost nije još obuhva­ ćena gramatikama. pa.

Jezik je trebalo ili učiniti providnim za ob­ like saznanja ili ga uroniti u sadržaj nesvjesnog. smi­ sla bića i doživljenog horizonta svih naših saznanja u krug govora. ako nas egzegeza vodi manje ka prvobitnom govoru nego ka golom postoja­ nju nečega kao što je jezik. U pitanju su doista dvije korelativne teh­ nike čije je zajedničko tlo formirano bićem jezika kakav je konstituisan na pragu modernog doba. ili pokušaj dovođenja iskustva. Ali znamo li mi kakvi su odnosi između egzegeze i formalizovanja. kojim je kompenzovano nivelisanje u predmetu. da li smo u stanju da ih kontrolišemo i da ih ukrotimo? Jer. podložni i prožeti govorom. ti su kraci isuviše savremeni da bismo mogli reći da takva podjela zahtijeva izbor između prošlosti koja je vjerovala u smisao i sadašnjosti (budućnosti) koja je ot­ krila označujuće. zar nije potrebno izvršiti bar minimalnu egzegezu i interpretirati sve one nijeme figure koje kao da hoće nešto reći? Istina je da nas trenutno okupira podjela između interpretacije i formalizovanja. ali bez njega. prema Raselu i prema Frojdu. Ali ta podjela nije odveć stroga. njeni kraci ne prodiru duboko u našu kul­ turu. To objašnjava i pokušaj međusob­ nog približavanja i ukrštanja tih dvaju pravaca: pokušaj isticanja čistih oblika koji se nameću našem nesvjesnom prije svakog sadržaja. uza sve svoje specifičnosti. Metode interpretacije u modernoj misli suočavaju se sa tehnikama formalizovanja: jedne imaju pretenziju da govor uzdignu iznad samog njega i što bliže onome što se u njemu kaže. To savr­ šeno objašnjava dvostruku orijentaciju XIX vijeka — pre­ ma formalizmu misli i prema otkriću nesvjesnog. Ovdje strukturalizam i fenomenologija. Interpretacija i formalizovanje su postali dva velika oblika analize u naše doba: istinu govoreći. prije svake riječi. mi i ne znamo za neki drugi. nalaze opšti prostor koji definiše nji­ hovo zajedničko mjesto. neće li ona biti prisiljena da iskaže samo čiste oblike jezika prije nego što ovaj dobije neki smisao? Ali da bismo formalizovali ono što smatra­ mo jezikom. . impliciralo je da bude približno činu saznanja čistom od svake riječi i od svega što se ne može saznati u našem govoru. 2IV0T. druge teže da kontrolišu čitav eventualni jezik i da ga nadmaše zakonom o onome što je mogućno reći. JEZIK 343 va nije suvereni položaj prvobitnog govora nego činjenica da smo. Pretjerano kri­ tičko uzdizanje jezika.RAD.

U odnosu na taj suštinski sistem. istinitost) i u svom vlastitom pro­ storu stvara sve što joj obczbjeđuje poricanje igre (skan­ dalozno. gdje ri­ ječ iskazuje samu sebe i sama blista u sjaju vlastitog bića. Literatura je ospora­ vanje filologije (iako je to njena figura bliznakinja) : ona svodi jezik gramatike na ogoljenu moć govora i na susret sa divljim i neodoljivim bićem riječi. sve ostalo je samo posljedica: li­ teratura se sve više razlikuje od govora ideja i zatvara se u korjenitu neprelaznost. Tako svi njeni konci konvergiraju prema istom kraju — jedinstvenom. posljednja kompenzacija za nivelisanje jezi­ ka. trenutnom. vidi se kakva je u XIX vijeku bila funkcija litera­ ture prema modernom načinu postojanja jezika. U trenutku. kao da njen govor nema drugog sadržaja osim stalnog iskazivanja svog vlastitog oblika: literatura se obra­ ća sebi kao spisateljska subjektivnost ili nastoji da u sa­ mom pokretu iz koga se rađa obuhvati suštinu čitave lite­ rature.344 RIJECI I STVARI Najzad. na Zapadu je postojao jedan oblik jezika koji mi danas nazi­ vamo »literaturom«. do malarmeovskog otkrića riječi i njene nemoćne snage. čiji je je­ dini cilj da afirmiše — protivno svakom govoru — svoje izdvojeno postojanje. on se ispoljava u sasvim suprotnom modalitetu: tiho i oprezno stavljanje ri­ ječi na papir. to je pojava litera­ ture. Literature kao takve. ona se oslobađa svih vrijednosti koje su joj u doba klasicizma pomagale da cirkuliše (ukus. kad je­ zik kao riječ postaje predmet saznanja. nemoguće). Ali riječ je svježeg datuma. Od romantičarske pobune protiv imobiliziranog govora i njegove ceremonijalnosti. ona raskida sa svakom defini­ cijom »rodova« kao oblika primjerenih određenom poretku predstava i postaje obična manifestacija jezika. uživanje. . najznačajnija i najmanje očekivana. ona stoga mora da se uvijek vraća sama sebi. prirodnost. ružno. kao što je skorašnja i praksa izolovanja jednog jezika čiji specifični modalitet jeste da bude »literatura«. gdje nema ni zvuka ni sagovornika. a ipak potpuno univer­ zalnom — prema prostom činu pisanja. jer od Dantea ili od Homera.

daje apsolutnu privilegiju mehanici. ali koja više skriva nego što ispoljava. dubinu istorije i nered prirode koji je teško obuzdati. Od tog trenutka taj poredak za svaki budući pogled stupa u sferu sjenki. željama i interesima. ne bi trebalo govoriti o mraku. sa povratkom egzegeze i želje za formalizovanjem. nego možda o malo prigušenoj svjetlosti. Istina. da. poredak klasicističke misli može biti izbrisan.GLAVA DEVETA ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI I PO VRATAK JEZIK A Sa literaturom. prirodnim bićima. da pretpostavlja sveopšti poredak u prirodi. nakon svega (osim uz pomoć trudoljubive i spore tehnike). da omogućava vrlo radikalnu analizu u cilju otkri­ vanja elementa ili porijekla. nama izgleda da o klasicističkom znanju znamo sve ako znamo da je racionalističko. prepoznavati misao samo po tim znacima značilo bi ne priznavati njen suštinski sklop. Ali. počev od Galileja i Dekarta. od trenutka kad je ta velika mreža razbijena. ukratko sa ponovnom pojavom jezika u njegovom mnogoobraznom obilju. od trenutka kada su identičnosti predstave prestale da ispoljavaju poredak bića bez prećutkivanja i bez ostatka? Či­ . otkriti onaj kom­ pleksni odnos među predstavama. značilo bi pot­ puno zanemariti odnos između tih manifestacija i onoga što ih je učinilo mogućnim. sa konstituisanjem filologije. A li kako. ali da već predosjeća — na osnovu svih koncepata shvatanja i uprkos njima — kreta­ nje života. živa bića se okrenula prema suštinskim funkcijama života. prividno očiglednoj. porecima. identičnostima. riječima. dok su potrebe same za sebe organizovale svoju proizvodnju. a riječi se opteretile vlastitom materijalnom istorijom — ukratko.

jezik se mora osloboditi svog konkretnog sadržaja i ispoljavati samo one oblike govora koji imaju univerzalnu vrijednost. niti da bi se pomiješale sa stvarima u okviru kružnog sistema znakova. recimo. Odvojen od predstave. ekvivalentnošću i razmjenom. Takvo drob­ ljen je nameće jeziku ako ne privilegiju a ono bar sudbinu koja je u poređenju sa radom ili životom sasvim specifič­ na. najzad. Kad je razbijena tabela istorije prirode. živa bića se nisu raspršila. dešava se da se jezik ja vlja u samom činu pisanja i da označava samo samog sebe. tada riječi postaju tekst koji treba raščlaniti kako bismo došli do onog drugog smisla koji te riječi kriju.346 RIJECI I STVARI tav sistem povezivanja koji je analizirao slijed predstava. riječi nisu ni važne. koji je obezbjeđivao prvobitno. za one koji vole form alizovati. naprotiv. od naše preistorije do onog što nam je još savremeno) bio je definitivno prekoračen kad su riječi prestale da se ukrštaju sa predstavama i da spontano ocrtavaju okvir saznanja stvari. Posljednji komad koji je razbijen — i čiji je nestanak zauvijek udaljio od nas misao klasicizma — jeste upravo jedan takav sistem veza: govor. jezik se ispoljio u različitim načinima postojanja. ali njegovo jedinstvo nije m oglo biti restauri­ rano. osobinama i klasifikacijom. spontano i na­ ivno razvijanje predstave u okviru tabele. zagonetnu du­ binu. misao klasicizma nam je odmah prestala biti neposredno pristupačna. naprotiv. sve te zbrke stvorene riječi­ ma i gevorom . Prag između klasicizma i modernog doba (uostalom. grupisala oko zagonet­ ke života. Od onog dana kad je on prestao da postoji i funkcioniše u samoj pred­ stavi kao njen prvobitni raspored. to jest usku vremensku seriju koja se odvija u čovjekovom duhu da bi zatim bila zaustavljena. jezik još postoji kao neka razbijena cjelina: za filologe riječi su zbir konstituisanih predmeta čije je mjesto utvrdila istorija. svi ekonomski procesi su se grupisali oko proizvodnje i onog što je čini mogućnom. Dok je neumorno tražila u životu i . ali ne da bi napravile integralnu krivulju svijeta kao u renesansi. i ako želimo dati neku interpretaciju. kad je iščezla analiza bogatstva. razvijena i razdijeljena u okviru jedne stalne tabele. sada su ukinute tako da je već teško pronaći način na koji je ta cjelina funkcionisala. kad je razbijeno jedinstvo opšte gra­ matike — govor. nego su se. Možda je stoga i filozofska refleksija bila dosta dugo udaljena od jezika. Početkom X IX vijeka riječi su ponovo pronašle svoju staru.

Veliki posao kome se Malarme posvetio do kraja života jeste upravo ovaj koji nas danas preokupira. Moglo bi se čak reći i u X X vijeku da N ič e -filo lo g — i ovdje je bio mudar. Jer. pi­ sac dobrih knjiga — nije prvi približio filozofske zadatke radikalnoj refleksiji o jeziku. Malarmeov pokušaj da svaki mogućni govor zatvori u krhke okvire jedne riječi. čitavog svijeta u jednu knjigu. nego ko je bio označen ili pak ko je govorio kad bi. svih knjiga u okvire jedne stra­ nice. I eto. na prim jer. Na Ničeovo pitanje: K o govori? Malarme odgovara i ne prestaje da ponavlja svoj odgovor da govori sama riječ u svojoj samoći. u tu sićušnu materijalnu crnu liniju ispisanu mastilom na pa­ piru. nalazi se čitav jezik. dakle. prije svega. Za Ničea se nije postavljalo pitanje da sazna šta su sami po sebi dobro ili zlo. u tom filozofsko-filološkom prostoru ko nam je otvorio Niče. obaviješten. Jezik je u polje misli stupio direktno tek krajem X I X vijeka. u svom ništavilu. ko to može danas znati?) teme o univerzalnoj form alizaciji svakog govora. o integralnom uključivanju svih govora u okvire jedne jedine riječi. tema (koja je istorijski sigurno bila prva) o transforma­ ciji bez ostatka. smisao riječi. upravo kod onoga koji drži govor. u svom začetku taj posao obuhvata sav naš napor pri stvaranju možda nemogućeg jedinstva od razdrobljenog bića jezika. ili teme o integralnoj egzegezi svijeta. Tada se javljaju kao pro­ jekti (ili možda samo priviđenja. ukazujući na samog sebe. bilo u pitanju uklanjanje prepreka koje jo j je jezik mogao postaviti. oslo­ boditi riječi ćutljivog sadržaja koji ih je alijenirao ili pak učiniti jezik gipkijim i fluidnim da bi — oslobođen speci­ jalizacije shvatanja — mogao izraziti kretanje života i svo­ je vlastito trajanje. najzad. i Deilos — ukazujući na druge (1). sada. u svom slabom titranju. ona je jeziku posvećivala samo uzgrednu pažnju. koji čuva riječi. koja bi bila i savršena de­ m istifikacija tog svijeta. odgovara u osnovi na pitanje koje je Niče postavio filozofiji. i sam zakorači u pitanje i prenese ga na sebe kao govorni subjekat koji ispituje: Ecce hom o — Malarme ne prestaje da se sam uklanja. ili teme o opštoj teoriji znakova.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 347 radu nešto što bi bio njen predmet ili njen konceptualni model. jezik se ja vlja kao zagonetna mnogoobraznost koju treba obuzdati. ne. da nestaje iz svog govora do . za nju je. spreman da. Dok je Niče do kraja održao upitnost. nego njeno zagonetno i nesigurno biće. izgovarao Agathos. trebalo je.

nikad ne ćuti i sebe naziva »literaturom «?) — mogućno je da sva ta pitanja budu danas postavljena u razmaku koji se ne može ispuniti između N ičeovog pitanja i M alarm eovog od­ govora. možda. tu misao koja govori već milenvim a. nastojeći da prevladamo taj raskid i da osvijetlim o jezik u njegovoj cje­ lini. Funkcionisanje jezika bilo bi samo jedna od najskorije vidljivih posljedica (je r je ona najskrivenija i najhitnija) raskida sa poretkom klasicizma. misao bila povučena snažno prema jeziku. u našim snovima. Čitava radozna­ lost naše misli nalazi se sad u pitanju: šta je jezik i kako ga kanalisati da bi se sam ispoljio u svojoj punoći? U iz­ vjesnom smislu to pitanje se nastavlja na ona koja su se u X I X vijeku odnosila na život i rad. A li status tog istra­ živanja i svih pitanja koja ga čine raznovrsnim nije savr­ šeno jasan. Treba li u tome naslućivati rađanje ili bar prvu svjetlost na nebu — u kojoj naziremo misao. Za ta pitanja tek sada znamo otkuda dolaze. i da li se jezik uvijek obraća biću? šta je sa jezikom koji ništa ne kaže. pitanja su postala nužna kad je. sa Ničeom i Malarmeom. misao koja će prikupiti svoje snage i ponovo se ozariti u sjaju bića? Zar to nije ono što je spremao Niče kad je u svom jeziku ubio i čovjeka i Boga u isti mah. u našim gestovima. pre­ ma njegovom jedinstvenom i teškom biću. da li treba ići do kraja dvadesetovjekovne misli ili se obraćati . sva ta pitanja o jeziku treba shva­ titi kao nastavak ili dovršetak onog preokreta o čijem smo nastanku i posljedicama s kraja X V I I I vijeka saznali od arheologije. Mogućno je da sva pitanja koja izviru iz naše rado­ znalosti (Šta je jezik? Šta je znak? Da li sve ono što je nijem o u svijetu. ili šta ima. u našim bolestima — da li to sve govori i kakvim jezikom i prema kakvoj gramatici? Da li sve ima značenje. krajem X V I I I vijeka. Ona su postala mogućna kad se početkom X IX vijeka zakon go­ vora odvojio od predstave. pripisali bismo mu šta se desilo prije nas i bez nas. A li šta bi značio taj dovršetak? U želji da rekonstruišemo izgubljeno jedinstvo jezika.348 RIJEČI I STVARI te m jere da pristaje da bude samo puki izvršilac u cere­ m oniji K njige u kojoj će se govor sam po sebi komponovati. ne znajući šta je to govor i ne zna­ jući da uopšte govori. i kad je biće jezika ostalo raz­ drobljeno. i za koga ima i na osnovu kakvih pravila? Kakav od­ nos postoji između jezika i bića. obećavajući Povratak mnogolikog i obnovljenog sjaja bogova? Ili.

ali kao daleki odsjaj iz du­ bine irealnog prostora. U isti mah i objekat — jer upravo to umjetnik predstavljen na slici kopira na platno — i subjekat — je r ono što je umjetniku pred očima dok slika jeste on sâm. najzad. Ipak. u centru. uperene su prema onome što je predstavljeno ali što je odsutno. međutim. istina. Pronaći u jedinstvenom pro­ storu igru jezika značilo bi i načiniti korak bliže novom ob­ liku misli. Ja ne nagađam ni da li ću ikad moći odgovoriti. najbliže onome što je bitno — ogledalo. koje poka­ zuje ono što je predstavljeno. gost tog dvosmislenog mjesta na kome se sm je­ njuju slikar i suveren jeste gledalac čiji pogled transformi- . Bopa ili Rikarda nego kod Kanta ili Hegela.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 349 oblicima koji su nespojivi s njom? Razbijanje jezika veza­ no je. Jedino oni koji ne znaju čitati čudiće se kako sam to mogao jasnije naučiti kod Kivjea. a naro­ čito one koje dolaze od središnjeg odbljeska. nad tolikim pi­ tanjima bez odgovora. tako strano svim pogledima okre­ nutim na drugu stranu da predstavlja samo slabu podvostručenost predstave. trebalo bi se svakako zaustaviti: tu je fiksiran kraj govora. ili da li ću se jednog dana moći opredijeliti. A li su to riječi čiji je status sigurno teško opravdati je r je u pitanju uvođenje ličnosti koja se još nije bila javila u klasicističkoj igri predstava. jer. odnosno. znam zašto ta pitanja mogu sebi postaviti. Treba. ja ne znam odgovoriti niti se u tim alternativama mogu opredijeliti za neku stranu. paleta. na kojoj je predstava predstavljena u svakom od svojih aspekata: slikar. Na ta pitanja. za taj arheološki događaj koji možemo označiti iščezavanjem govora. a možda i početak rada. platna na zidu. reći još nekoliko riječi. najzad. Zakone te igre treba prepoznati u slici Pratilje. ili zatvaranje u samog sebe jednog načina miš­ ljenja konstituisanog u prošlom vijeku. u srcu pred­ stave. velika tamna ploha okrenutog plat­ na. gledaoci koji posmatraju i koje okru­ žuju oni što njih gledaju. u suštini. Sve unutrašnje linije platna. zašto moram da ih postavim danas. I I KRALJEVO MJESTO Nad tolikim brojem nepoznatih stvari. pošto su po­ gledi na platnu upereni prema tom fiktivnom mjestu kra­ ljevske ličnosti koje je i realno mjesto samog slikara.

U misli klasicizma. kao što to pokazuju pažnja predstavljenog slikara. A li nije postojala epistemolo­ ška svijest kao takva. u stvari. prisustvo velikog platna što se vidi s leđa i naš pogled za koji ta slika postoji i za koji je u dubini vremena bio napravljen raspored. kontinuira­ . koriste se pojm ovim a kao što su potreba. One. Ipak. Naravno. ljudska priroda ističe identičnost u neurednom lancu predstava. ni plod­ nost rada. Epistem è klasicizma artikuliše se pre­ ma linijam a koje ni na kakav način ne izoluju čovjekov vlas­ titi i specifični domen. P rije kraja X V I I I vijeka čo­ vjek nije postojao. može se reći da su opšta gramatika. ozbiljnost prisutnih ličnosti. ni istorijska dubina jezika. naslućuje se pozitivni odnos između prirode i ljudske prirode. onaj za koga predstava postoji i koji je sam u njoj predstavljen kao slika ili odbljesak. kad će konačno biti upoznat. Treba naglasiti da sè u epistemè klasicizma funkcije »prirode« i »ljudske prirode« suprotstavljaju kao oponentni pojm ovi: priroda. igraju sa identičnim elementima (isto. ističe razli­ ke u kontinuiranom poretku bića. N ije postojala ni snaga života. igrom stvarne jukstapozicije. te se m islilo da je počivao u sjenci već m ilenijim a i čekao trenutak vaškrsnuća. taj nedostatak je samo praznina za govor koji trudoljubivo dekomponuje platno. čistu predstavu tog suštinskog nedo­ statka. Uprkos toj opoziciji ili upravo kroz nju. istorija prirode i ana­ liza bogatstva bile u izvjesnom smislu načini da se čovjek upozna. onaj koji povezuje sve izukrštane konce slike — taj na njoj ni­ kad nije predstavljen lično. i to na osnovu gomilanja slika. Graditeljsko znanje je samo za sebe nedavno konstruisalo tu kreaturu i to prije manje od 200 godina: ali taj čovjek je brzo ostario. ali treba praviti razliku: prirodne'nauke su treti­ rale čovjeka kao vrstu ili rod: dokaz za to je i diskusija o problemu rasa u X V I II vijeku. Jedna implicira zbrku istorije pri konstituisanju sadašnjih pejzaža.350 RIJECI I STVARI še platno u objekat. Gramatika i ekonomija. jer ono je stalno nasta­ njeno. s druge strane. bolje izložen go­ voru — moći ćemo odgovoriti da je i sam koncept ljudske prirode i način na koji je on funkcionisao isključivao mo­ gućnost da u klasicizmu nastane nauka o čovjeku. A ako još insistiramo i prim ijetim o da nijedna epoha nije posvetila više pažnje ljudskoj prirodi niti je dala stabilniji i definitivniji status. že­ lja ili m em orija i imaginacija. druga implicira poređenje neaktuelnih elemenata koji narušavaju osnovu hronološkog slijeda.

identične crte se slažu u sjećanju. U govornom činu. A li u tome ne uspijevaju ni jedna ni druga. To povezivanje prirode sa ljudskom prirodom. najprije riskant­ na i izložena kapricima predstava kakve se nude. sukcesija bez prekida). neprimjetna razlika. kakav se pruža po­ gledu. Ako se ljudska priroda prepliće sa prirodom. iznad zemaljskog ne­ reda. Obrnuto.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 351 no. definisane i predviđene mo­ mente. obje na neprekinutoj osnovi ispoljavaju mogućnost opšte analize koja dozvoljava raspodjelu pojedinačnih identičnosti i vid­ ljivih razlika. priroda. ne predstavlja puko razvijanje osnovnog lanca bića. Tako se velika nedefinisana i kontinuirana mreža ocrtava u njenim glavnim punktovima. Za misao klasicizma. čovjek nije situiran u prirodu posredstvom regionalne. u oznakama identifikovanja. manje-više opštim crtama. Pa. ograničene i specifične »prirode« koja mu je data pravom rođenja kao svim drugim bićima. nego samo njegove izmiješane fragmente — ponavljane i diskontinuirane — serija predstava u duhu nije prisiljena da slijedi kontinuiranu putanju nevidljivih razlika. prema tabelarnom prostoru i prema utvrđe­ nom slijedu. tada čovjek mo­ že uvesti svijet u svemoć govora koji je u stanju da pred­ stavi svoju predstavu. prema tome. tu se susreću krajnosti. neprekinutu mrežu bića. lanac bića je vezan za ljudsku prirodu igrom same prirode: pošto realni svijet. ljudska priroda kao elemenat predstave o samoj sebi. u rasporedu koji je utvrdila epistemè klasicizma. povlači za sobom široke teorijske posljedice. fiksira se postepeno u opštu sliku svega što postoji. i u riječima. kao teški objekat i suvereni subjekat svakog mogućnog sazna­ . a iste stvari se javljaju u više mahova. ljudska priroda i njihovi odnosi predstavljaju funkcionalne. A čovjek. Prema snazi podvostručavanja. Lanac bića postaje govor povezujući se na taj način sa ljudskom prirodom i serijom predstava. kao neprozirna i prvobitna realnost. lanac predstava može pronaći. jer se ne mogu obavljati jedna bez druge. to se dešava pomoću mehanizma znanja i n ji­ hovog funkcionisanja. a razlike dolaze do izra­ žaja. memorija. na os­ novu dvaju suprotnih ali komplementarnih funkcija. transformiše linearni slijed misli u konstantnu tabelu bića parcijalno različitih: govor u kome ona udvostručava i ispoljava predstave povezuje je za pri­ rodu. ili. ili pak (vodeći ra­ čuna o onome što je klasicističko iskustvo smatralo hitni­ jim ) u činu imenovanja. i po tome su međusobno bliske.

neosporno i zago­ netno postojanje čovjeka — misao klasicizma ističe snagu govora. Otuda svakako činjenica da refleksija o jeziku. kodeksu tačnih saznanja ili enciklopedijskom rječniku. Mogućnost saznavanja stvari i njihovog po­ retka prolazi zahvaljujući suverenosti riječi: riječi nisu ni obilježja koja treba dešifrovati (kao u doba renesanse). T o jest. jezika koji predstavlja — jezika koji ime­ nuje. dobija i pravo — igrom samih tih za­ kona — da ih upozna i da ih potpuno iznese na vidjelo dana. drži i prožima odvajkada) bila da saznaje prirodu i samog sebe kao prirodno biće. nama bliske i vezane za postojanje »humanis­ tičkih nauka«. predstave se redaju i jukstaponiraju. stvari se okupljaju i artikulišu. zbirci istina. U toj ulozi jezik transformiše slijed percepcija u tabelu i kontinuitet bića predstavlja kao oso­ bine. presijeca. dakle. na raskršću predstave i bića. gdje se presijecaju priroda i ljudska priroda — na tom mjestu gdje danas vjerujem o da vidim o primarno. izgubio je onu tajnu konsistenciju koja se u X V I vijeku zgušnjavala u ri­ ječ koju treba dešifrovati i miješala sa stvarima svijeta. one prave bezbrojnu mrežu na osnovu koje se bića manifestuju. kombinuje. a predstave dovode u red. ni manje-više pouzdani instrumenti koji se mogu ukrotiti (kao u doba pozitivizm a). on je još dobio onu mnogoobraznost o kojoj se m i danas pitamo: u doba klasicizma govor je ona prozirna nužnost kroz koju prolaze predstave i bića — kad se bića predstav­ lja ju pogledu duha. Nasuprot tome. čineći ih providnim za riječi. iako čini sastavni dio jednog opšteg rasporeda u koji je uključena. po nekoj unutrašnjoj iskrivlje­ nosti i nadoknadi. kao m jesto u kome se ukrštaju . A li najvažnija posljedica jeste da jezik. vrši. najvažniju funkciju.352 RIJECI I STVARI nja. vezuje i razvezuje stvari. filo­ logije ili biologije. ali koja. M odem e teme o živoj in­ dividui koja govori i radi prema zakonima ekonomije. Je­ zik. opisu stvari. Tam o gdje postoji govor. ne zauzima nikakvo mjesto. kao zajednički govor predstave i stvari. kao i ana­ liza bogatstva ili istorija prirode. u odnosu na njih. postoji samo da bi bio providan. isključene su iz klasicističke misli: u to vri­ jem e nije bilo mogućno da se na ivici svijeta digne ta ne­ obična figura bića čija bi priroda (ona koja ga određuje. sve te teme. kada predstava čini vidljivim bića u njihovoj istini. Duboka vokacija jezika klasicizma bila je oduvijek da pravi »tabelu«: bilo da se radi o prirodnom govoru.

ali odakle je njegovo realno prisustvo bilo odavna isključeno. I I I A N A L IT IK A KO N AC NO STI Kad istorija prirode postaje biologija. u snažnom pokretu tog arheološkog prevrata.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 353 priroda i ljudska priroda. ja vlja se čovjek u svom dvosmislenom položaju predmeta znanja i subjekta koji saznaje: potčinjeni suveren. je r su u jeziku predstava i biće bili povezani. je r se u njemu ravno­ pravno vezivala predstava za biće. Kao da su — na tom upražnjenom m je­ stu prema kome je okrenuto čitavo Velaskezovo platno ali koje je prikazivalo samo slučajnom igrom ogledala i kao na silu — sve figure što se naizmjenično naslućuju. kad analiza bo­ gatstva postaje ekonomija. u okviru govora čiji se sav domen i sve funkcionisanje sastojalo u međusobnom podešavanju onog što se predstavlja i onog što jeste. Tom prelazu ne može se prigovoriti ni da biće uopšte nije sadržano u misli. koji je u X V I I vijeku povezivao »Ja m islim « i »Ja sam« — postao je. suština klasicističkog jezika. . Govor. Dok je taj jezik bio govoren. Ali dok je trajao govor klasicizma. na onom kraljevom mjestu koje su mu već bile odredile Pratilje. kad se naročito refleksija o je­ ziku pretvara u filologiju i kad se briše klasicistički govor u kome su se ukrštali predstava i biće. ni da to posebno biće kakvo je izraženo u »Ja sam« nije bilo ispitano i analizirano za sebe. potpuno isključuje nešto što bi bilo »nauka o čovjeku«. prepliću i miješaju (model. on se jav­ lja tu. u svom vidljivom ob­ liku. slikar. tada. Ti prigovori mogu nastati i isticati svoje pravo. posmatrani gledalac. pitanje o načinu postojanja kakav implicira Cogito nije moglo biti formulisano. u za­ padnoj kulturi nije postojala mogućnost da postojanje čo­ vjeka bude dovedeno u pitanje. gledalac) prekinule svoj nevidljivi ples i okamenile se u jednu punu figuru koja traži da živom pogledu najzad bude ponuđen čitav prostor predstave. ali tek na osnovu govora koji je sasvim drukčiji i čiji razlog postojanja nije veza između predstave i bića. me­ đusobno isključuju. kralj. Prelaz od »Ja m islim « na »Ja sam« obavljao se u svjetlosti evidentnosti. takve će pri­ govore moći da formuliše jedino problematika koja zaobi­ lazi predstavu.

nov odnos što se kroz epistemè uspostavlja među riječima. kao živo biće. a sam čovjek. prvi filolozi tražili su. takođe. pritiješnjen krugom koji su oko njega napravili. čovjek je potčinjen radu. predmeti razmjene i riječi kad su se. priznat mu je krajnji stepen jedne du­ ge serije). profita i proizvodnje. preko njegova organizma. čovjeku se mo­ že pristupiti jedino preko riječi. najzad. Usred njih. Ovo. sa snagom da stvara pred­ stave. sa svojim vlastitim bićem. nego samo vanjski odnos koji uspostavljaju sa ljudskim bićem. u odnosu na njih. Predstava koju stvaramo o stvarima ne treba više da u jednom privilegovanom prostoru razvija tabelu njihova poretka. jer. bića više ne ispoljavaju njihov identitet. kao nesvodljiva anteriornost. u istorijskoj dubini jezika mogućnost govora i gramatike. poseban raspored epistemè koji ga dozvoljava. definiše mogućnosti živog bića. napustivši predstavu koja je do tada bila njihov prirodni zavičaj. K ivje i njegovi savremenici tražili su da sâm život. kao da oni prije svega (ili. možda. bolje. životu i jeziku: njegovo konkretno postojanje nalazi u njim a svoja određenja. Ali to nasilno određivanje je dvosmisleno. čim počne da misli. proiz­ vodnje i jezika. instrumenat proizvod­ . ri­ ječi i njihov poredak — sve to sada može biti potpuno osvi­ jetljeno.354 RIJECI I STVARI M otiv tog novog prisustva. isključivo) sadrže istinu. kao sadržina koja se nužno pretpostavlja. uz tu empirijsku individual­ nost koja se zove čovjek. odnos između potreba i sredstava kojim a raspolaže za njihovo zadovoljenje jeste takav da je on nužno i princip i sredstvo svake proizvodnje. ona je. preko predmeta koje proizvodi. otkriva se svojim očima kao predmet koji već postoji. povukli u dubinu stva­ ri i zatvorili sami u sebe prema zakonima života. predstava je sada samo posljedica koja im manje-više odgovara u svijesti što ih prihvata i restituiše. Sa­ mim tim predstava je prestala da vrijedi — za živa bića. U izvjesnom smislu. modalitet koji mu je svoj­ stven. potrebe i riječi — kao njihov zavičaj i prvobitna postojbina njihove istine. stanuje među životinjama (i to na mjestu koje nije samo privilegovano nego i ru­ kovodeće u toj skupini: čak i ako nije shvaćen kao stadij evolutivne krivulje. izbija iz pukotine koju su stvorili živa bića. na isti način i Rikardo je tražio u radu uslove mogućne razmjene. određen je čovjek — ili. u dubini svog bića. on je bio prikladan ~ je r on govori. fenomen jednog poretka koji sada pripada stvarima i njihovim unutrašnjim zakonima. U predstavi.

istinu govoreći. pritiskuju ga svom težinom i pro­ bijaju kao da je on samo puki objekat u prirodi ili lice koje nestaje u istoriji. tom iskustvu dat je i jezik. ona više uka­ zuje na monotoniju puta koji sigurno nema kraja ali koji. naslu­ ćuju konačnost i granice koje one nameću. Nagoviještena pozitivitetom. pomoću koga se govor svih vremena. zajedno sa onima što kriju i što usmjeravaju prema ivicama vremena. a takođe se pogađa šta one čine nemogućnim. svi ti sadržaji. nude se mogućnom saznanju tek kad se u cijelosti vežu za konačnost. mehanizam troškova proizvodnje ili sistem indoevropske konjugacije. i možda čovjek jednoga dana u svom radu neće gle­ dati princip alijenacije. tom istom iskustvu data je i želja kao primarni apetit na osnovu koga sve stvari dobijaju vrijednost. Ali. a zar se ne bi moglo pretpostaviti da ono obećava isti onaj beskraj koji i poriče? Evolucija vrsta možda još nije za­ vršena. to jest njegovo vlastito tijelo. Ipak. nego na krutost granice. bio obu­ hvaćen nijemim. — fragment dvosmislenog prostora čija se vlastita i nesvodljiva prostornost podešava prema prostoru stvari. to prvo otkriće konačnosti je ne­ stabilno. Poznato je da je čovjek konačno biće. moglo bi se reći i da se ispod svih tih čvrstih figura. kao i sve sukcesije i sve simultanosti mogu izraziti. pozitivnih i punih. već se nago­ vještava čovjekova konačnost — i to u imperativnom ob­ liku. oblici proizvodnje i rada ne prestaju da se m ije­ njaju. i to relativnu vrijednost. koji se otkriva kroz njih. ništa takođe ne dokazuje da on neće otkriti takve simboličke sisteme. ali oni ne bi postojali ni kad bi ih čo­ vjek mogao obuhvatiti u bljesku beskrajnog poimanja. kao što je po­ znata anatomija mozga. u pozitivitetu znanja. Jer oni uopšte ne bi tu bili kad bi čovjek. mračnim. nije bez nade. kao nosilac riječi koje postoje prije njega. oduzi­ m aju mu njegova prava. T o znači da je svaki ovaj pozitivni oblik u kome čovjek saznaje da je konačan dat čovjeku tek na os­ . čovjekova konačnost se pro­ filira u paradoksalnom obliku neodređenog. do­ voljno sposobne da razriješe zagonetku istorijskih jezika.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 355 nje. Tu. možda. kao prethodnike starije od njegovog dolaska na svijet. ništa ne omogućava da se na njemu zadržimo. kao ni u svojim potrebama stalnu potrebu da se podsjeća na svoje granice. neposrednim i srećnim krugom animalnog života. Svi ti sa­ držaji koje mu njegovo znanje otkriva kao vanjske. Ali čovjekovom iskustvu dato je tijelo.

nalazimo konačnost koja je u izvjesnom smislu ista svuda: ona je obilježena prostornošću tijela. gra­ nica se ne ispoljava kao određenje nametnuto čovjeku spoIja (je r postoje priroda i istorija). Ipak. I prvo obilježje kojim će biti obilježen čovjekov način po­ stojanja. ista je kao i ona na osnovu koje smatram sve stvari poželjnim. možda. sve oblike koji mu ukazuju da n ije beskonačan. u sukcesiji koju niko ne može obuzdati.356 RIJECI I STVARI novu njegove vlastite konačnosti. u kojima je ono nastanjeno i koje ih najzad istroši. ili. želja. u kome nastaju jezici. nego ono na osnovu čega se pozitivitet može javiti. dat mi je na osnovu tanke niti m oje misli koja govori. u njihovom po­ zitivitetu. nego kao suštinska ko­ načnost koja se oslanja na svoju vlastitu činjenicu i otvara se prema pozitivitetu svake konkretne granice. način proizvodnje dat mi je na osnovu želje. razviće se sva analiza konačnosti — tako vezana za sud­ binu moderne misli: ovdje ćemo naizmjenično vidjeti kako transcendentalno sm jenjuje empirijsko. prije nego što sam ga i izgovorio. iz samog središta em pirije ja vlja se po­ treba da se uspnemo — ili da siđemo — do analitike ko­ načnosti u kojoj će čovjekovo biće stopiti. glađu želje i vremenom jezika. jeste ponavljanje — identičnosti i razlike između pozitivnog i suštinskog: smrt. ona je radikalno drugačija. Na taj način. ista je kao i ona suštinska smrt na osnovu koje mi je dat moj em pirijski život. Način postojanja. nastalom ponavljanjem pozitivnog u okviru fundamentalnog. kako cog ito ponav­ . U osnovi svih em pirijskih pozitivi­ teta i svega što se može označiti konkretnim ograničenji­ ma. S kraja na kraj iskustva. u još kra­ ćem vremenskom segmentu. Tako vidim o kako m odem a fleksija od samog početka te analize skreće ka mišljenju Istog — gdje je Razlika isto što i Identičnost — ka razvoju predstave i njenom procvatu u okviru tabele kako to predviđa kla­ sicističko znanje. ali ipak. U tom uskom i beskrajnom prostoru. konačnost odgovora samoj sebi. otkriva se u suštini na osnovu tijela. konačnost nije najčišća suština pozitiviteta. u samoj figuri Is tog ona je identičnost i razlika pozitiviteta i nji­ hove osnovanosti. vrijem e. isto je ono vri­ jem e koje produžava moj govor. i to postojanja u kome su propisane form e. koja anonimno nagriza sva­ kodnevno postojanje živog bića. čitava brazda istorije koju riječi za trenutak obasjaju kad ih izgovaramo. koja povezuje i razdvaja ljude u neutralnosti ekonomskog procesa. a na­ čin postojanja jezika.

granice saznanja pozitivno zasnivaju mogućnost znanja. iz rada i života. naoružanog navi­ kama i maštom.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 357 lja nemišljeno. a da ipak . kao i nemogućnost njihovog neposrednog saznanja. ili kao veza predstave sa impresijom — is­ postavio kao da prethodi em piriji čovjeka i saznanju koje nam o njemu može pružiti. nego usred tih sadržaja koji nam se pru­ žaju. ili pad. Otuda beskrajna igra sa udvostručenom referencom: ako je čovjekovo znanje ogra­ ničeno. nesvodljiva na kla­ sicističku filozofiju. povratak iskonu ponavlja svoje uzmicanje.Istina. jeziku i ograničenom sa­ znanju koje se o tome može steći. obrnuto. rad i jezik. da razmišlja nejasnim riječima. to je stoga što i saznanje ima konačne oblike. za misao klasicizma. to je stoga što je uzeto iz pozitivnog sadržaja je ­ zika. svoju istoriju i svoje vlastite zakone) ima kao negativni korelativ ograničeni karakter saznanja. pozitivitet života. Dok su ti em pirijski sadržaji bili situira­ ni u prostoru predstave. ako se život. ali uvijek u okviru jednog ograničenog iskustva kao što su život. ovdje će se afirm isati i misao Istog. i. Iskustvo koje se form ira po­ četkom X I X vijeka situira otkriće konačnosti ne u okviru misli o beskraju. metod miš­ ljenja oslobođen opasne pomoći jezika. možda. metafizika beskraja bila je ne samo mogućna nego i nužna. i obrnuto. proizvodnje i rada (k o ji imaju svoje postojanje. Može se reći da nije bilo potrebno čekati X IX vijek da bi ideja o konačnosti bila iznesena na vidjelo. samo pom jerio u prostor misli. rad i jezik nude u svom pozitivitetu. ili posebno gleda­ nja na totalitet. i to pomoću jednog ograničenog znanja. sredstava za zadovoljenje svojih potreba. ko­ načnost (kao pozitivno konstituisano određenje na os­ novu beskraja) daje obavještenja o svojim negativnim oblicima. Drugim riječima. ta konačnost mu je smetala da apsolutno upozna mehanizme svog ti­ jela. veza duše i tijela. on ju je. čovjekova granica je odražavala i postojanje tih empirijskih sadržaja. kao konkretni oblici ograničenog postojanja.. trebalo je da ti sadržaji stvar­ no budu vid ljivi oblici čovjekove konačnosti. I tako se negativni odnos prema beskraju — bilo dà je shvaćen kao kreacija. Kao neadekvatnost beskraja. da radi u znoju. Za modemu misao. dajući jo j jednu kompleksniju i dvosmisleniju ulogu koju je teže za­ obići: za misao X V I I i X V I II vijeka njena vlastita konač­ nost prisiljavala je čovjeka da živi animalnim životom. potrebi. i to: tijelu.

Taj događaj obilježen je pojavom čovjeka. svog jezika. u skeletu. na nivou privida. rada i jezika. radu i jeziku. Tada je došlo do preokreta u čitavoj zapadnoj misli. u onoj m jeri u kojoj vriiede kao analitika konačnosti. filo ­ zofija rada je razotkriva kao alijeniranu misao i ideologiju. namećući. A li to su samo želje. svog rada. dufelje uzevši. A li kraj metafizike samo je negativna strana jednog mnogo kompleksnijeg događaja do kog je došlo u zapadnoj misli. N e treba m isliti da je čovjek iskrsnuo iznenada na našem horizontu. ispoljavaju kraj metafizike: lilo zo fija života razotkriva metafiziku kao veo iluzije. Na taj način. moderna misao će biti ospo­ rena svojim vlastitim m etafizičkim uzletima i pokazaće da refleksije o životu.358 RIJB i l I STVARI mogu imati i svoje m jesto i svoju istinu u okviru predsta­ ve. od ograničenog poziti­ viteta tog saznanja do ograničenog znanja sadržaja). tada je m etafizika beskonačnog postala nepotrebna. kad počinje da postoji usred rada čiji princip dominira njime. sada se konstituiše analitika konačnosti i čovjekova postojanja. A li kad su em pirijski sadržaji bili odvojeni od predstave i kad su princip svog postojanja zatvorili u same sebe. to jest m etafizika života koja konvergira prema samom čovjeku. ako se tu i ne zaustavlja. Svakako. a u suprotnosti prema njoj (ali korelativnoj suprotnosti) ja vlja se stalna želja za konstituisanjem metafizike života. Tamo gdje je nekad postojala korelacija između metafizike predstave i beskraja i analize živih bića. a filo zofija jezika — kao kulturnu epizodu. metafizika rada koji oslobađa čovjeka kako bi se i čovjek mogao njega osloboditi. nasilno i zbunjujuće za našu misao. naša kultura je prekoračila prag modernog doba onog dana . Ideja o beskraju i ideja o njegovom određenju u okviru konačnosti omogućavala je i jedno i drugo. odmah osporene i minirane iznutra. usred svog fiziološkog mnoštva. brutalnu činjenicu o postojanju svog tijela. je r m etafizika je mogućna samo kao m jera čovjekove konačnosti. m etafi­ zika jezika kojeg čovjek može ponovo usvojiti sviješću o svojoj kulturi. Ali. Konačnost više nije prestajala da se poziva na samu sebe (od pozitiviteta sadržaja do ograničenja saznanja. kad ono svoju misao zaodijeva u jezik toliko stariji od njega da mu oživljena značenja ne može ukrotiti insistentnošću svoje riječi. moderno doba otpočinje kad ljudsko biće počinje da postoji u svom organizmu. a proizvod mu izmiče. u svo­ jo j glavi. čovjekovih potreba i riječi njihovog jezika.

mogla govoriti o duhu i tijelu. nego u okviru čovjekovih konačnosti. Razumljivo je u tim uslovima da je i mi­ sao klasicizma. ali da nikakva misao nije znala za čovjeka onakvog kakav se nudi modernom znanju. je r je to biće u kome se osvježava sve što saznanje čini mogućnim. Ako je na nivou raznih znanja istina da je konačnost uvijek označena na osnovu konkretnog čovjeka i em pirijskih obli­ ka koji se mogu pripisati njegovom postojanju. tada su analizirana svojstva i oblici predstave. njegovom tako ograničenom m je­ stu u kozmosu. taj prag se nalazi u trenutku kad je konstituisana empirijsko-transcendentalna mješavina koja je nazvana čovjek. Ali zar ljudska priroda kod empirista u X V I I I vijeku ne igra istu ulogu? U stvari. Moderna kultura može m isliti čovjeka zato što misli o konačnom počev od samog čovjeka. o ljudskom biću. senzorijalnih mehanizama. ali nisu m ogli m isliti čo­ vjeka.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 359 kada je konačnost mišljena kao pozivanje na samu sebe. na arheo­ loškom nivou. Jer prag našeg modernog doba ne nalazi se u onom trenutku kad se javila želja da se na proučavanje čovjeka prim ijene objektivne metode. kao i one prije nje. koji otkriva istorijsku i opštu apriornost sva­ kog znanja. Za opšte kretanje m odem e mi­ sli nije važno gdje su lokalizovani ti sadržaji: nije pitanje da li ih treba tražiti u introspekciji ili u drugim oblicima analize. ima­ ginacija. »Humanizam« renesanse i »racionalizam« klasicista mogli su čovjeku dati privilegovano m jesto u poretku svijeta. neu- . kad se analiza ne odvija u okvi­ ru predstave. moderni čovjek — određen svojim tjelesnim postojanjem kao i svojstvom bića koje govori i radi — mogućan je jedino kao konačno biće. što je omogućavalo uopšteno saznanje (tako je Kondijak definisao nužne i dovoljne operacije pomoću kojih se pred­ stava razvija u saznanje: reminiscencija. sada. IV EM PIR IJSK O I TRANSCEND ENTALNO U analitici konačnosti čovjek je neobična mješavina empirijsko-transcendentalnog. treba utvrditi mogućnosti saznanja na osnovu empirijskih sadr­ žaja datih u tom saznanju. o svim granicama njegova saznanja i slo­ bode. m em orija). Tada su nastale dvije vrste analize: ona koja je bila situirana u prostoru tijela i ona koja je — proučavanjem percepcije. svijest o sebi.

društvene ili ekonom­ ske uslove. ali postoji i jedno mračnije. nesa­ vršenog. artikulacije svojstvene stvarima i or­ ganizmu — funkcionisala kao neka vrsta transcendentalne estetike: ona je otkrivala da je saznanje bazirano na anatomsko-fiziološkim uslovima. zatim ona razgraničenja koja distingviraju iluziju i istinu. da postoji priroda ljudskog sa­ znanja koja je determinisala njegove oblike i u isti mah mogla biti ispoljena u svojim vlastitim em pirijskim sadr­ žajima. ukratko. koje čovječanstvo lakše ili teže savlađuje. ideološku himeru i naučnu teoriju (to razgraničenje omogućava proučavanje istorijskih uslova sa­ znanja). u okviru u kome saznanje svodi svoje dimenzije kritike na sadržaj em pirijskog saznanja. p rije svega. treba da postoji istina predmetnog reda — ona koja se postepeno ocrtava.360 RIJECI I STVARI ro-motomih shema. ukratko. da mu je tu bilo privilegovano sjedište i da njegovi oblici nisu m ogli biti odvojeni od posebnosti tjelesnih funkcija. U pitanju su. štaviše. Kritiku koja nije puka refleksija nego rezultat serije manje-više nejasnih razgraničenja. A li traganje za prirodom ili istorijom saznanja. zatim ona koja se ja vlja dok se raz­ . da se ono form ira u okviru odnosa ispreplete­ nih među ljudima i da nije od posebne figure u kojoj su se ti uslovi ispoljavali ovdje-ondje. obje se mogu li­ šiti pozivanja na analitiku (ili na teoriju subjekta): one vjeruju da se oslanjaju same na sebe je r su u pitanju sami sadržaji koji funkcionišu kao transcendentalna refleksija. relativno lucidna razgraničenja čak i kad su arbitrarna: to jest. S druge strane. da postoji istorija ljudskog saznanja koja se nalazila u em pirijskom znanju propisujući mu istovremeno i njegove oblike. Zajedničko objema vrstama analize je to što ni jedna od njih ne osjeća potrebu za drugom. slabo uravnoteženog i saznanja u nastanku i sazna­ nja za koje možemo reći ako ne da je dovršeno ono bar da je konstituisano u stabilnim i definitivnim oblicima (ta­ kvo razgraničenje čini mogućnim proučavanje prirodnih uslova saznanja). form ira. da se ono postepeno form iralo u nervaturi tijela. ali suštinskije raz­ graničenje: to je razgraničenje same istine. na os­ novu proučavanja iluzija. uravnotežuje i ispoljava kroz tijelo i ru­ dimente percepcije. pretpostavlja već izvjesnu kritiku. manje ili više zastarjelih. postojala je analiza koja je. Jer. na taj način se po­ kazivalo da saznanje ima istorijske. funkcionisala kao ne­ ka vrsta transcendentalne dijalektike. ona koja prave razliku između rudimentarnog.

Doživljeno je u isti mah i pro­ stor u kome su svi em pirijski sadržaji dati iskustvu. čovjek je pri tome istina istovremeno i reducirana i obećana. ono je i izvorni oblik koji ih čini mogućnim i ukazuje na njihov prvobitni korijen. to jest kao stjecište empirijskih saznanja svedenih što je moguće bliže na ono što ih čini mogućnim i kao čisti oblik neposredno prisutan u svakom sadržaju. govor koji bi omogućavao analizu čovjeka kao subjekta. on je skicira unapri­ jed i priprema iz daljine i tako dobijam o govor eshatološkog tipa (istina filozofskog govora konstituiše istinu koja se tek form ira). Stoga moderna misao nije mogla izbjeći — i to upravo počev od tog naivnog govora — da traži prostor za govor koji ne bi pripadao ni sferi reduciranja ni sferi obećanja: govor čija bi tenzija držala odvojeno em pirijsko i transcen­ dentalno. ili istinski govor anticipira tu istinu čiju prirodu i istoriju definiše. Takvu komplek­ snu. go­ vor koji bi. a da kultura. artikulisane kao posrednik koji obu­ hvata i iskustvo tijela i iskustvo kulture. superodređenu i nužnu ulogu igrala je u modernoj misli analiza doživljenog. doživljeno povezuje prostor tijela sa vre­ menom kulture. . Postoje dvije stvari: ili taj istiniti govor nalazi svoju osnovu i svoj model u onoj em pirijskoj istini čije porijeklo situira u prirodi ili istoriji. budu najprije dati u iskustvu kao nesvodljiva prostornost. ostaje dvosmi­ slen. ovdje je manje u pitanju alternativa nego oscilacija inherentna svakoj analizi koja em pirijsko uzdiže na nivo transcendentnog. Kont i Marks su svjedoci činjenice da su eshatologija (kao objektivna buduća istina govora o čovjeku) i pozitivizam (kao istina govora definisana na osnovu istine o predmetu) arheološki nerazdvojni: govor koji u isti mah želi da bude em pirijski i kritički može biti ili pozivistički ili eshatološki. istina koja omogu­ ćava da se o istoriji ili prirodi saznanja form ira jezik koji bi bio istinit. Status takvog govora. a kroz njega i priroda.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 361 bijaju iluzije i dok istorija stupa u sferu dezalijenacije. Istinu govoreći. ali treba da postoji i istina govornog reda. u odnosu na kvazi-estetiku i kvazi-dijalektiku. i tada imamo analizu pozitivis­ tičkog tipa (istina predmeta propisuje istinu govora koji opisuje njegov nastanak). možda. omogućavajući istovremeno pozivanje na jedno i na drugo. determinante prirode sa težinom istorije pod uslovom da tijelo. igrao ulogu analitike. istina. u kojoj bi ove bile udružene u teo­ riju subjekta i. U njemu vlada nepodijeljena prekritička naivnost.

to jest otkada se čovjek javio kao empirijskotranscendentalni spoj. od trenutka kad je konstituisan antropolo­ ški postulat. Skorašnje približavanje ne spada u red naknadnog pomirenja: na nivou arheoloških konfigu­ racija te dvije misli su bile nužne. bude doživljena u neposrednosti nataloženih značenja. da artikuliše mogućnu istoriju jedne kulture prema seman­ tičkoj dubini koja se u doživljajnom iskustvu naizmjeni­ čno prikriva i ispoljava. nego — ako do tog osporavanja može uopšte i doći — ono proizilazi iz pitanja koje izgleda aberantno — toliko je ono u neskladu sa svim onim što istorijski čini mogućnim svaku našu misao. Pri svem tom ostaje da analizu doživljenog čini govor mješo­ vite prirode: analiza se obraća jednom specifičnom i dvo­ smislenom spoju. Ona. i pojedinačno i u među­ sobnom odnosu. da čov­ jeka uskoro više neće biti — biće samo natčovjek. što u filo­ z o fiji Povratka znači da je čovjek već odavna iščeznuo i . ne tako davno. To je stoga što smo u tolikoj m jeri zaslijepljeni evidentnošću čovjeka da više nismo sačuvali ni uspomenu na ono. Pravo osporavanje pozitivizm a i eshatologije ne na­ lazi se. u povratku na doživljajno (k o je ih. ali dovoljno konkretnom da se na njega može prim ijeniti deskriptivan i pedantan jezik.362 RIJECI I STVARI nosilac istorije. ali ne i čovjek. Shvatljivo je da je analiza doživljenog u mo­ dernoj misli konstituisana kao radikalno osporavanje pozitivizma i eshatologije. To pitanje glasi: da li zaista čovjek postoji. ljudska bića. gu­ sta mreža povezuje misao pozitivističkog ili eshatološkog tipa (u prvom redu marksizam) sa refleksijom inspirisanom fenomenologijom. da je htjela da izbaci naivni govor iz istine svedene na empirijsko i na profetski govor koji iskustvu naivno obećava dolazak čovjeka. Sada vidim o kako. uprkos prividu. njegov poredak. Stoga je shvatljiv potres koji još traje a do koga je došlo od Ničeove misli kojom se ob ja vlju je kao neizbježnost. samo sa više brige ispunjava hitne zahtjeve koji su bili postavljeni kad se javila želja da se u čovjeku istakne em pirijsko na račun transcendentalnog. vrijem e kad su postojali: svijet. ta analiza nastoji da artikuliše mogućnu objektivnost saznanja priro­ de prema izvornom iskustvu koje se ocrtava kroz tijelo. kao Obećanje-Prijetnja. da je pokušala da obnovi zaborav­ ljenu dimenziju transcendentalnog. u stvari. dakle. Izgleda paradoksalno i pretpostaviti šta bi bio i svijet i misao kad čovjek ne bi postojao. još više potvrđuje). dakle.

ipak sprem­ nom da govori je r je kao prožeta nekim mogućnim govo­ rom. a da su naša moderna misao o čovjeku. ne nalazi oslonac svoje nužnosti. ali on isto' tako ne može prebivati ni u objektivnoj inertnosti onoga što. da prebiva tamo gdje mu mjesto iz potaje bježi. on se ipak ne mora ispoljiti u neposrednoj i suverenoj pro­ vidnosti cogita. kao što je slučaj kod Kanta. do dominacije iskustava koja sama sebi izmiču. Po­ što je mješavina empirijsko-transcendentalna. do ćutljivog horizonta koji se pruža do nemišljenog. u kojoj se kreće od tačke što se ne prelama kroz cogito — do misaonog čina što omo­ gućava da je ponovo dosegne. do neurednog uspona sa­ držaja. i obrnuto. zar ne bi trebalo da se sjetim o da smo vezani za leđa tigra? V COGITO I NEM IŠLJEN O Ako je čovjek u svijetu zaista stjecište em pirijskog i transcendentalnog.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 363 da ne prestaje iščezavati. onim ne-saznatim od koga je čovjek stalno pozvan da sazna samog sebe. nego u nijemom postojanju. koja nam saznanjem otkriva istinu o svijetu. Mi. ne dopire i neće nikad doprijeti do samosaznanja. Čovjek je način bivanja u kome se form ira uvijek otvorena dimenzija. naša molba za njega i naš humanizam mirno spavali nad njegovim bučnim nepostojanjem. . Iz tog razloga transcendentalna refleksija. ni­ kad definitivno ograničena. s pravom. u postojanju jedne nauke o pri­ rodi (k o jo j se suprotstavlja neprestana borba i neizvjes­ nost filo zofa ). Više se ne postavlja pitanje: kako je mogućno da iskustvo prirode daje priliku za formulisanje nužnih sudova? Nego: kako je moguće da čovjek misli ono što ne misli. da oživljava okamenjenim pokretom svoju vlastitu figuru koja mu se predstavlja kao tvrdoglava vanjština? Kako čovjek može biti taj život čija mreža. ako on mora biti ta paradoksalna figura u kojoj em pirijski sadržaji saznanja otkrivaju (ali polazeći od sebe) uslove što su ih učinili mogućnim. od tog čistog dosega — do em pirijske težine. čovjek je i stjecište nepriznavanja — onog nepriznavanja koje svoju misao prepušta da bude prevaziđena svojim vlastitim bićem i koje jo j omogućava da se sjeti onoga što jo j izmi­ če. koji vjerujem o da smo vezani za samo nama svojstvenu ko­ načnost. u svom modernom obliku.

sna. čitavog domena neosno­ vanih iskustava u kome se čovjek ne prepoznaje. To je stoga što se za Dekarta postavljalo pitanje o iznoše­ nju misli kao najopštijeg oblika svake misli. čiji mu sistem izmiče i čiji smisao tone u gotovo nesavladljiv san riječi koje on za trenutak obasjava govo­ rom i u kome je od samog početka prisiljen da oblikuje i svoju riječ i svoju misao. o himeričkom. Zar Dekart nije na osnovu greške. oko nje i ispod nje nije misao. ne priroda nego čovjek. u okviru jasne filozofske svijesti. ne neosnovane osnove filo­ zofskih teorija suočenih sa naukom nego ponavljanje. ali jo j nije ni strano kao nesvodljiva i nepobjediva vanjština. otkrio da to n ije misao — tako da se misao o zlu. njemu je potrebno da (i zbog toga je on m anje evidentnost koju otkrivam o nego neprestani napor koji stalno treba obnavljati) pređe. kao da one samo oživljavaju jedan segment na mreži bezbrojnih mogućnosti? — T o je četverostruko pom jeranje u odnosu na kantovsko pita­ nje je r više nije u pitanju istina nego biće. kao što je i naša trans­ cendentalna refleksija udaljena od kantovske analize. o čisto imaginarnom ja vlja kao centar mogućnosti svakog takvog iskustva i prva neosporna očevidnost? A li moderni cogito je i drukčiji od Dekartovog. o načinu otklanjanja opasnosti. ponovi i reak­ tivira na eksplicitan način artikulaciju misli prema onome što u n joj. U m odem om cogitu u pitanju je isticanje distance koja istovremeno razdvaja i povezuje sadašnju misao za samu sebe i ono što se od same misli uključuje u ne-misao. kao što su greška ili iluzija. ne mogućnost saznanja nego mogućnost prvobitnog »nepriznavanja«. njiho­ vom pronalaženju. sva­ kog iskustva neosnovane misli.364 RIJECI I STVARI čije pulsiranje. o neistinitom. nego stalno obnavljana upitnost kojoj je cilj da sazna kako misao prebiva izvan ovdaš­ njeg. ludila. čija skrivena snaga beskrajno prevazilaze iskustvo koje mu je o tome neposredno dato? Kako on može biti taj rad čiji mu se zahtjevi i zakoni nameću kao potpuno strana strogost? Kako on može biti subjekat jednog jezika koji se kroz m ilenije form irao bez njega. savremena misao nije m ogla a da ne oživi temu cogita. a ipak tako bilzu sebe. kako ona može b iti u obliku . U tom smislu cogito neće biti iznenadno vidovito otkriće da sva­ ka misao jeste misao. Počev od tog pom jeranja transcendentalnog pitanja. objašnjavanju i ukazivanju na metode za n jihovo izbjegavanje. iluzije.

dakle. ali koji me istovre­ meno obuhvata tim vremenom koje sa sobom nosi. Može izgledati da je fenomeno­ logija povezala kartezijansku temu cogita sa transcenden­ talnim m otivom koji je Kant izveo iz kritike Hjuma. izba­ cujući me za trenutak na njegov sami vrh. Huserl nije mogao izvršiti takvo spajanje osim u slučaju kad bi transcendentalna analiza prom ijenila svo­ .ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 365 ne-mišljenog. više nije mogućno iz njega izvesti stav »Ja sam«: da li ja stvar­ no mogu tvrditi da sam ja taj jezik kojim govorim i u kome se kreće m oja misao pronalazeći tu sistem svojih vlastitih mogućnosti. Istinu govoreći. ali i imanentnim vremenom koje me vodi ka smrti? Ja mogu tvrditi da sam to sve i da to nisam. On ne svodi biće stvari na misao a da i samo biće misli ne razgrana do najsitnijeg ogranka onoga što ne misli. ja koji mislim i koji sam svoja misao. ali koje nije suvereno dato ni u sebi ni po sebi? Kakav je od­ nos i teška pripadnost bića i misli? Šta je čovjekovo biće i kako je mogućno da to biće. Huserl bi na taj način bio shvaćen kao mislilac koji je oživio najdublju vokaciju zapadnog ratia. da m oja misao bude ono što ja nisam? Šta je. i pripada istorijskom redu. održava neizbrisiv i fundamentalan odnos sa nemišljenim? Tako se rađa refleksija veoma udaljena od kartezijanizma i kan­ to vske analize. čim se pokazalo da je stav »Ja m islim « angažovan do te m jere da je gotovo sav u sadašnjosti. ali koji mi bježi ne samo kad ga završim nego i prije nego što sam ga i započeo? Mogu li tvrditi da sam ja taj život koji osjećam u sebi. Prva je negativna. Taj dvostruki aspekt modernog cogita objašnjava zašto stav »Ja m islim « ne vodi do evidentnosti stava »Ja postojim «. cogito ne vodi afirm aciji bića. okrećući ga samom sebi u okviru refleksije koja postaje radikalizacija čiste filo zofije i osnov mogućnosti njene vlastite istorije. to biće koje svjetluca u pukotini cogita. u kojoj se prvi put pominje čovjekovo biće u onoj dim enziji u kojoj se misao obraća nemišljenom i podešava prema njemu. koje možemo okarakterisati da »im a misao« i da je samo za sebe zadržava. Iz toga proizilaze dvije posljedice. da bih bio ono što ne mislim. nego se otvara nizom pitanja gdje se govori o biću: šta treba da budem. ali koja postoji samo u dubini na­ slaga koje ni sama neće biti u stanju da potpuno aktuelizuje? Mogu li tvrditi da sam ja taj rad koji obavljam svojim rukama.

na osnovu misli koja se afirmiše svuda gdje misli. uslijedila je i nakon pitanja o čovjekovom načinu postojanja i njegovom odno­ su prema nemišljenom. savremenici su. odnosno ontološko pitanje. pod starim imenom čovjeka. sa em pirijskim analizama čovjeka. Zar nesvjesno nije ono što se nudi naučnoj mi­ sli koju čovjek prim jenjuje na samog sebe kad prestane da se misli u obliku refleksije? U stvari. protiv njega. morala da išče­ zne. stara privilegija refleksiv­ nog saznanja. koja ukida prednost stava »Ja mislim«. kao i u ontologiju nemišljenog. ona je uslijedila nakon otkrića života. rada i jezika. otkad je čovjek postao pozitivna figura u polju znanja. Stoga fenomenologija — čak i ako je bila skicirana u početku kroz antipsihologizam i ukoliko je. čitav je­ dan pejzaž sjenki koji je direktno ili indirektno nazvan ne­ svjesnim. kao i nakon otkrića te nove figure koja se. Fenomenologija je stoga mno­ go manje nastavak jedne stare racionalne distinkcije Za­ pada nego što je osjetljiva i primjerena konstatacija dubo­ kog raskida do koga je došlo u modernoj epistemè na pri­ jelazu X V I I I i X IX vijeka. vaskrsnula problem apriornosti i transcen­ dentalni m otiv — nije nikad mogla da odstrani skrivenu bliskost i susjedstvo. koji je ipak empirijski. Druga posljedica je pozitivna. nego ka pitanju kako misao može izbjeći sama sebi i tako se uputiti prema mnogoobraznom i razgranatom ispitivanju bića). Pred našim očima' fenomenološki projekat ne prestaje da se razvija u opis doživlje­ nog. misao koja samu sebe misli. Čovjek i nemišljeno. na arheološkom nivou. Ona se tiče odnosa čov­ jeka i nemišljenog ili njihove zajedničke pojave u zapadnoj kulturi.366 RIJECI I STVARI je aplikaciono područje (o vo je preneseno od mogućnosti nauke о prirodi na mogućnost da čovjek misli sebe) i kad bi cogito izm ijenio svoju funkciju (ona više ne vodi ka apodiktičkom postojanju. samim tim objektivnoj misli bilo je dato da se kreće u samom čovjeku — i da tu pronađe upravo ono što nikad ne može biti predmet njegove refleksije ni njegove svije­ sti: mračne mehanizme. Čovjek se nije mogao zacrtati kao konfigu­ racija u epistemè a da istovremeno misao ne otkrije i u . javila nema još dva vijeka. stoga je. iako u početku svedena na cogito. uvijek bila prisiljena da postavlja pita­ nja. Ako i izražava tu povezanost. Lako se stiče utisak da je. nesvjesno i uopšte oblici nemišljenog nisu bili nadoknada za čovjekovo pozi­ tivno znanje. koje u isti mah obećava i prijeti. determinacije bez figura.

U svakom slučaju. da se objasni horizont koji iskustvu daje podlogu neposredne očiglednosti. vezan je za njega na sasvim drugi način. neaktuelno. dobilo je i dopunski oblik i obrnuto ime An sich prema F ilr sich u hegelovskoj fenomenologiji. u neopozivom dualitetu. koji nije rođen ni od njega ni u njemu. u svakom slučaju. ili kao svijest o običnom vršenju dužnosti u istoriji. ili kao tvrđava koju je istorija neobično zaključala. stoga što je bilo samo Drugo i samo sjenka. politika. humanizam. Taj mračni predio koji se obično interpretira kao ponor u čovjekovoj prirodi. U modernom iskustvu mogućnost pojave čovjeka u polju znanja. bitno je da misao sama po sebi i u dubini svoga djelovanja bude istovremeno i znanje i m odifikacija onoga što zna. Taj dvojnik uzalud može biti blizak. nataloženo. nemišljeno je služilo čovjeku kao podmukla i neprekinuta pratnja još od X IX vijeka. zadatak o zbrinjavanju zapadne sudbine. to je bila neiscrpna dvoj­ nost koja se razumnom znanju nudi kao projekcija onoga što je čovjek u svojoj istinitosti. Pošto je bilo samo insistentni dvojnik. pojava te nove figure u okviru epistemè im­ plicira imperativ koji iznutra pohodi misao.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 367 sebi i izvan sebe dio noći. ali u koji je i sama uhvaćena. da se čovjek dezalijenira i pom iri sa svojom vlasti­ tom suštinom. prividno inertnu dubinu u kojoj je angažovana. refleksija i transformacija na­ . predio nemišlienog u njoj usađen. ne-ostvareno u Huserlovim analizama. nije važno da li je oblikovan kao moral. otuđeni čovjek kod Marksa. implicitno. na Drugog: tog Drugog. Nemišlieno (m a kakvo mu dali im e) ne prebiva u čovjeku kao zgrčena priroda ili istorija što počiva u slojevima. on je stran i uloga njegove misli i njegova vlastita inicijativa sastojaće se u približavanju čovjeka i misli. da se digne veo sa Ne­ svjesnog. čitava mo­ derna misao je prožeta zakonima misli o nemišljenom. brata-blizanca. taj predio je u isti mah čovjeku i neophodan i smješten izvan njega: kao sjenka čovjekova koja stupa u domen znanja. ali koja igra ulogu pret­ hodne podloge na osnovu koje čovjek mora da sebi liči i da se vrati istini. Vnbewusste kod Šopenhauera. kao slijepa m rlja od koje počinje saznanje. da se apsorbuje u svojoj vlastitoj tišini ili da osluškuje svoj neodređeni šapat. ni­ kad nije bilo mišljeno nezavisno. nego pored i istovremeno u identičnoj novosti. ono postoji u odnosu na čovjeka. za­ htjevom da se sadržaj bića po-sebi misli u obliku bića za sebe.

368 RIJECI I STVARI čina bivanja onoga o čemu razmišlja. Im a u tome nešto što je duboko vezano za našu modernu epohu: Za­ pad je upoznao samo dva oblika etike izvan religioznog morala: staru (u obliku stoicizma ili epikurejstva). pustimo da rade oni koji. nego. Za modernu misao nema m o­ gućnog morala. M odem a misao. i modernu. ne bi time izmijenilo. nije nikad mogla da predloži neki moral: ali ne zbog toga što je ona čista spekulacija. Pustimo da se izjasne oni koji podstiču misao da izađe iz svoje povučenosti i da formuliše svoj izbor. razbija. što je od samog početka i u svojoj biti izvjestan način djelovanja. koja se podešavala prema poretku svijeta otkrivajući njegove zakone i koja je iz njega mogla izvući principe mudrosti ili shvatanje o građanskom poretku (u X V I I I vijeku čak i politička misao pripada toj opštoj fo rm i). i oživljavanje inertnog — sve to konstituiše i sa­ držaj i oblik etike. i izlazak na vidjelo dana onih sjenki koje povlače čovjeka ka njemu samome. p rije čak nego što i ohrabri ili pozove na uzbunu. izvan svih obećanja i u odsustvu svake vrline. njihova nenamjerna dubina je u tome što prstom ukazuju na moderni način bivanja same misli. koje se razvija u tom međuprostoru. Sad. Arto i Bataj znali su to za sve one koji su h tjeli da pređu preko toga. kako se čovjekovo biće. naprotiv. približava ili udaljuje. Ona odmah pokreće ono što dotakne: ona ne može otkriti nemišljeno ili krenuti u njegovom pravcu a da ga odmah ne približi sebi — ili pak da ga udalji. Niče. ona vrijeđa ili pomiruje. povezuje ili ponovo veže. i riječ vraćena onome što je nijemo. oni koji tvrde da nema filo zofije bez političke opcije. prije nego što skicira budućnost i kaže šta treba da se radi. I refleksija. i razjašnjenje ćutnje. koja ne formuliše nikakav moral utoliko što svaki impe­ rativ prebiva u samoj misli i u njenoj težnji da obuhvati nemišljeno (2). u svojoj ništavnosti. i osvješćenje. Cim ona misli. Po­ . I prije nego što propiše. sigurno je da su to znali i Hegel i Marks i Frojd. Može li se reći da to ne znaju. žele da konstituišu sebi moral. istinu govoreći. jeste akcija — akt izložen opasnostima. mi­ sao u korjenu svog postojanja. ona ne može a da ne oslobađa ili da podjarm ljuje. da je svaka misao »progresivna« ili »reakcionarna«? N jih ova glu­ post je u uvjerenju da svaka misao »izražava« ideologiju neke klase. od svoje najranije forme. je r od X IX vijeka misao je »izašla« iz sa­ me sebe i iz svog vlastitog bića. ona više nije teorija.

neuhvatljivu figu­ ru Istog. jer su tu obje predstave koje su partneri form irali o svom vlasništvu i o vlasništvu drugog bile ekvivalentne. Pronaći porijeklo u X V I II vijeku značilo je prem jestiti se sasvim blizu čistog i pukog podvostručenja predstave: o ekonomiji se razmišljalo na osnovi trampe. Početkom X IX vijeka čovjek je konstituisan u kore­ laciji sa tim istoričnostima. iako je čitava njihova isto­ rija iznutra usmjerena prema njemu. sa svim tim stvarima koje su zatvorene u same sebe i koje kroz svoj razvoj i prema vlastitim zakonima označavaju neuhvatljivu identičnost svog porijekla. Ipak. život i jezik stekli svoju vlastitu istoričnost u koju su bili usađeni: oni stoga nisu nikad m ogli iskazati svoje stvarno porijeklo. pruža­ jući mogućnost zadovoljenja dviju gotovo identičnih želja. sve disperzije i sve diskontinuiranosti i tu prave tačku identičnosti. čovjek se prema svom iskonu ne od­ nosi na isti način. nego sama istoričnost u svo­ jo j osnovi ostavlja da se iskaže nužnost porijekla koje jo j je i strano i inherentno: kao zamišljeni vrh konusa u ko­ me se povezuju sve razlike. Više porijeklo ne pruža mogućnost istoričnosti. O porijeklu jezika miš­ ljeno je kao o providnosti između predstave o jednoj stva­ ri i predstave krika. uvijek vezano na najneodređeniji način za etiku ili politiku: štaviše. V I UZMICANJE I PO VRATAK IS K O N A Posljednja odlika koja karakteriše i čovjekov način bivanja i refleksiju koja mu je upućena jeste odnos prema iskonu. može se reći da je saznanje o čovjeku. zvuka. U modernoj misli ne može se zamisliti takav iskon: vid­ jeli smo kako su rad. za razliku od nauke o prirodi. moderna misao usmjerena je u pravcu gdje onaj Drugi mora postati Isti kao i sam čovjek. Kad čovjek pokuša da se definiše kao živo . mimike (u' jeziku akcije) koja ju je pratila. Odnos koji se bitno razlikuje od onoga koji je mi­ sao klasicizma pokušala da uspostavi pri formulisanju ide­ alne geneze. koja ima snagu da se razbije i postane druga. To je stoga što se čovjek otkriva kao biće vezano za već stvorenu istoričnost: on nikad nije savremen tom iskonu koji se kroz trajanje stvari ocrtava prikrivajući se. te predstave su bile gotovo »iste«.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 369 vršno govoreći.

prvu riječ na osnovu koje su svi jezici postali mogućni. kad pokušava da se shvati kao radno biće. Ali ta uzana površina prvobitnog koja se pruža duž čitavog našeg postojanja i nikad ga ne iznevjerava (čak ni u tre­ nutku smrti. nego zato što pripadaju vre­ menu koje nema ni istu mjeru ni iste osnove kao on. se u mreži koju je isplelo ra­ zumijevanje. on svoj početak otkriva na podlozi života koji je za­ počeo mnogo prije njega. jer putem toga saznanja ljudi stupaju u međusobni kontakt i nalaze. Iskon za njega nije uopšte početak — nešto kao prvo ju tro istorije od ko­ ga su se kasnije nagomilale nove tekovine. U tom smislu nivo prvobitnog za čovjeka je sva­ kako ono što mu je najbliže: ona površina kojom se ne­ vino kreće uvijek prvi put. s onu stranu svakog konstituisanog jezika. Na taj način. nesigurne i skorašnje. oči otkrivaju figure isto tako mlade kao što je i njegov pogled — figure koje kao ni on ne mogu biti stare. život i jezik kriju svoju istinu . dijago­ nalno. oživljava. životom koji seže do prvih organskih form acija i. to je traganje za onim domenom u kome čovjek u svojoj naivnosti stvara svijet obrađen tokom milenija. od manifestovanja najjednostavnije potrebe do uzleta naj neutralni je rije­ či. ukroćenih društvenim poretkom. u tom običnom kon­ taktu. Iskon je više način na koji se čovjek uopšte. je r je okruženo odasvud ogromnim pro­ storom sjenki u kome rad. ona je naseljena onim kompleksnim posredništvom koje su form irali i ostavili u vlastitoj istoriji rad. tek što se otvore. on ima na raspolaganju samo već razvijen jezik. podešava prema onome što je već započeto u radu. i ne znajući. N e znajući — ali to ne može ostati nepoznato. i na kojoj. a ne mucanje. N o ipak to saznanje je ograničeno. parcijalno. a on ih. čovjekom dominiraju sva posredništva vremena. slaže u još neizrečene rečenice (čak ako su ih i čitave generacije već ponavljale) riječi starije od svake m emorije. i to ne stoga što su uvijek mlade. svaki čovjek ma kakav bio. on iznosi na vidjelo dana samo najrudimentarnije oblike u okviru vremena i prostora instituicionalizovanih. životu i jeziku. život i jezik. kad pokušava da definiše svoju suštinu govornog bića.370 RIJECI I STVARI biće. od prvog rukotvorenog predmeta. Čovjek uvijek može m isliti svoj iskon na osnovu onoga što je već započeto. kad se ona otkriva u svoj golotin ji) nije ne­ posrednost rođenja. najzad. živi u svježini svoje jedinstvene egzistencije.

čije je rađanje nedokučivo je r se nikad i nije »desilo«. ka nekom vrhu identičnosti — realnom ili virtuelnom — daleko i od toga da označava momenat Istog u kome disperzija Drugog ne igra nikakvu ulogu. Ono što se nagovještava u neposred­ nosti prvobitnosti. i da zbog toga njemu. biće »k oje nema ni domovine ni datuma«. tra­ janje teći. čak i onima koji govore. s druge strane. a koje on ne ukroćuje. Ta nemogućnost ima dva vida: ona. ono je takođe različito (iako je s njim povezano suštinskom korelacijom ) od iskona. ona u njemu oslobađa sve ono što mu nije savremeno. ona znači. Paradoksalno je da prvobitnost u čovjeku ne nagovještava vrijem e njegova rođenja ni naj­ starije jezgro njegova iskustva: ona ga povezuje s onim što nema isto vrijem e kao i on. ona stalno ukazuje na to da su stvari počele da bivaju mnogo prije njega. već tu. da bi ga najzad raz­ bilo usred trajanja stvari. Prvobitno. to je ono što u svoje iskustvo uvodi sadržaje i oblike starije od sa­ m og čovjeka. nasuprot stvarima čije se svjetlucavo rađanje može prim ijetiti u tami vre­ mena. to je ono što ga po­ vezuje sa mnoštvom izukrštanih međusobno i nesvodljivih hronologija i raspršava ga u vremenu. čovjekova prvobitnost je ono što se od samog početka artikuliše prema nečem drugom. s jedne strane. koji se naslućuje u ne­ koj vrsti retrospektivne onostranosti. u trenutku koji im je svoj­ stven. kroz istoričnost bića. ili samo da cilja. neuhvatljive u njihovoj nultoj . po­ stoje i djelaju. a stvari javljati. Daleko od toga da vodi. veoma je različito od one idealne geneze koju je pokušao da rekonstituiše klasicisti­ čki vijek. I to tako da i same stvari (čak i one koje ga prevazilaze) nalaze svoj početak u njemu: više nego ožiljak učinjen u jednom neodređenom trenutku trajanja. da je čovjek biče bez iskona. znači da je iskon stvari uvijek udaljen je r datira iz vremena kad još nije postojao čovjek. niko ne može odrediti iskon. onako kako ga m odem a misao neprekidno opisuje od Fenom enologije duha.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 371 (i svoje vlastito porijeklo). čovjek je ot­ vor od koga se vrijem e uopšte može rekonstruisati. on je. Ako su u em pirijskom poretku stvari uvijek za njega pomaknute unazad. kome je iskustvo konstituisano i ograničeno stvarima. odvojen od svakog iskona. ali. to je činjenica da je čovjek odvojen od iskona koji bi ga učinio savremenim svom vlastitom postojanju: među tolikim stvarima koje se u vremenu ra­ đaju i tu umiru.

iskon profilira kroz v rije ­ me. od X I X vijeka. kako bi se pojavila pukotina bez kronologije i bez istorije iz koje nastaje vrijem e. na planu neposrednosti prvobitnog is­ kustva. jedna faza u sukcesivnoj seriji bića (to jest. po­ vratak i kraj. čovjek je u suštini uvijek još više pomaknut una­ zad. Pred misao se tada postavlja jedan zadatak: treba os­ poriti iskon stvari. povratak onoga što je oduvijek otpočeto. da se taj is­ . Takav zadatak implicira da bude dovedeno u pitanje sve što pripada vremenu. ali ovoga puta to je uzmicanje u budućnost. da vreba pred sobom. Ta problematika je služila kao osnov našeg iskustva o vremenu. svi pokušaji da se obuhvati ono što u ljudskom poretku može biti početak i ponovljeni početak. bila obećana kao stalna prijetnja. tako da ponovo bude uspostavljeno je ­ dinstvo vremena i da čovjekov iskon bude samo datum. ali ga osporiti s ciljem da ga zasnujemo pronalazeći način na koji se konstituiše mogućnost vremena — to jest onaj iskon bez porijekla i početka na osnovu koga sve može da se rodi. po­ navljanje prema kome hrli misao. ono bi rotiralo oko svoje osovine. i ona bi mu. veoma kompleksnu i veoma izukrštanu. sve što prebiva u njegovom mobilnom elementu. misao moder­ nog doba započela je da rješava problematiku iskona. bliskost svjetlosti koja je oduvijek svi­ jetlila. postajući ono što još misao treba da misli. podsticaj koji misao daje sama sebi da napreduje golubijim koraci­ ma prema onome što nije prestalo da je čini mogućom. ali to obustavljanje bi imalo moć da pom jeri ravnotežu odnosa između iskona i misli. Moderna misao je zaista uspostavila odnos prema iskonu koji je za čovjeka bio suprotan onome što je vrijedio za stvari: ona je tako dozvoljavala — iako je unaprijed razbijala i čuvala svoju moć osporavanja — pozitivističke napore da se hronologija čovjeka uključi u hronologiju stvari. uvijek iznova. mogu da odvagnu svoju anteriornost. na svom horizontu. udaljavanje i prisutnost početka. tako da stvari. i na os­ novu nje nastali su. Ono bi tada bilo obustavljeno u toj misli koja mu ipak ne može umaknuti. onaj dan kad je došla i odakle dolazi u izobilju. ali nikad izvršena. sve bliža. U trenutku kad jo j je bilo mogućno da proglasi himerama geneze opisane u X V I I I vijeku. sve što je u njemu formirano. i po treći put. jer ona nikad nije savremena iskonu. Tako se. Iskon je ono što upravo nadolazi.372 RIJECI I STVARI tački.

zacrtava se iskustvo Helderlina. obrnuto. moguć­ na i nesvodljiva. kao i ono što jo j je neizbježno.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 373 kon. Nasuprot tome povratku. ali sama činjenica da postoje dva niza. a s njim i pojava kulture. pronalazi sebe u svim neobičnim figurama svoje odiseje i prihvata da iščezne u tom istom okeanu iz koga je izrasla. iskon čovjeka i iskon stvari se međusobno potčinjavaju jedan drugome. u svakom od ta dva niza. jednom psihološkom ili istorijskom genezom. nauke koje je ustanovio (tako da. Otuda dvostruko iskušenje: psihologizirati svako saznanje. manifestuje za mogućnu me­ moriju vrijem e bez uspomena na stvari. koji. ona je. saznanja do kojih je došao. bez početka. definisanje momenta u kome stvari prvi put su­ sreću lice svoje istine). i ona paradoksalno namjerava da ide u prav­ cu u kome se to uzmicanje vrši i ne prestaje da se pro­ dubljuje. brizi za početkom. dozvoljavala i suprotne i komplementarne napore. ali u kome čovje­ kovo vrijem e. ako nije srećan. Ničea i Hajdegera. tako da se na osnovu toga može uznemiravati pozitivitet svake nauke i zahtije­ vati da jo j se suprotstavi suštinski i nezaobilazni karakter iskustva. ona pokušava da ga izbaci na površinu s druge strane iskustva. i od psihologije napraviti neku vrstu opšte nauke za sve nauke. osvjetljava svoju vlastitu punoću. individualno i kulturno vrijem e čovjeka omogućava. opisati taj sloj prvobitnosti na način koji izmiče svakom pozitivizmu. zar se iskon ne vraća sebi u slijedu svog arhaizma? Stoga je moderna misao posvećena od vrha do dna velikom za­ datku povratka. Ali. ako svi čovjekovi počeci pre­ bivaju u vremenu stvari. takođe. rođenje civilizacija. I ako se uzmicanje iskona nudi tako u najvećoj svjetlosti. ukazuje na fundamentalnu asimetričnost koja karakteriše modernu misao o iskonu. moderna misao u tome otkriva uzmica­ nje iskona. ma kakvo bilo. dovršava svoj krug. ta mi­ sao posljednjom svjetlošću priziva jedan sloj prvobitnog u kome nikakav iskon nije prisutan. Tako se od Hegela do Marksa i špenglera razvila tema o misli koja se u samom okviru u kome se dovršava vraća samoj sebi. uključi u okvir biološke evolucije). štaviše. stavljajući sebi u zadatak obnavljanje do­ mena prvobitnog. jeste sa­ vršen. onom čudnom nemiru koji je prisiljava da ponovi ponavljanje. kao i ono što je najbliže njezinoj naj­ vid ljivijo j mogućnosti. . koji su nastojali da prema čovjekovoj hronologiji poredaju iskustva što ih je on stekao o stvarima. i.

pak. da se tako savršeno sakrije i ukroti vrijem e. ona ne prebiva izvan njega u blagosti vječ­ nog iskona koji se neprestano obnavlja — je r tada bi iskon bio efektivno dat. ipak ta sila mu nije strana. da se nadoknadi ono što je bilo ustupljeno sukcesiji i da se izgradi znanje isto tako istinito kao i vječni um. ta sila je sila njegovog vlastitog bića. I ovdje se susrećemo sa temom konačnosti. pomicanje iskona je suštinskije od svakog iskus­ tva. do predsta­ ve je. možda. moderna misao na­ stoji da pronađe čovjeka u njegovom identitetu — u toj punoći ili ništavilu koje on inkarnira — istoriju i vrijem e u tom ponavljanju koje čine nemogućnim ali koje prisilja­ vaju da misli. pre­ ma prošlosti nataloženoj u kulturama. da pronađe biće u onome što ono jeste. slika je omogu­ ćavala da se vrijem e obuhvati integralno. U m odem om iskustvu. ali mu ga obećava u bliskoj buduć­ nosti. biti uvijek prikrivena. V rijem e — ali vrijem e koje je on sâm — odvaja ga pod­ jednako od zore u kojoj je nastao kao i od zore koja mu se najavljuje. gdje pustinja raste. U tom nastojanju da se iskon misli najbliže i najdalje od sebe. stajalo da zamijeni samu sebe u imaginaciji. je r u iskonu iskustvo blista i ispoljava svoj pozitivitet. A li ta ko- . Vidim o u kolikoj m jeri je to fundamentalno vrijem e — to vrijem e na osnovu koga vrijem e može biti dato iskustvu — različito od onoga što se pojavlju je u fi­ lo zo fiji predstave: tada je vrijem e razbijalo predstavu jer jo j je nametalo oblik jedne linearne sukcesije. nego ona nepre­ stana pukotina koja otkriva iskon u onolikoj m jeri u ko­ likoj on sam izmiče. tada je krajnost najbliže.374 RIJECI I STVARI kod kojih je povratak dat kao krajnje izmicanje iskona — tamo gdje su se bogovi okrenuli. koji artikuliše ljudsko is­ kustvo prema vremenu prirode i života. nego da je obuhvaćen silom koja ga razbija i drži daleko od nje­ govog vlastitog iskona. koja će. gdje je uspostavila dominaciju svoje volje. obećava kraj ispunjenja i dovršenu punoću. koje je m odem a misao otkrila istovre­ meno kad je izmislila i čovjeka. Tu nije u pitanju ni dovršavanje ni kružnica. Ali ako to područje prvobitnog. To je stoga što čovjek nije savremenik svog bića i što se stvari ispoljavaju u vremenu koje je samo njim a svojstve­ no. misao otkriva da čovjek nije savremenik onoga što ga čini da biva — ili onoga na osnovu čega jeste. ili pak restituira prazninu iskona — u svakom slučaju ona m išljenju propisuje nešto kao što je »Isto «: kroz domen prvobitnog. naprotiv. prema istoriji.

u najćutljivijem predjelu riječi. I upravo na toj analizi načina postojanja. slo­ gove. najavljena dominacijom stvari nad čovjekom — činjenicom da su ga prevazilazili i život i istorija i jezik — javlja se sada na jednom suštinskijem nivou: ona je neprevaziđeni odnos čovjekova bića prema vremenu. Istraživanje prvobitnih oznaka U jeziku. stalni odnos cogita prema nemišljenom. postojao glagog »b iti«. sve to — po našem m išljenju — definiše način čovjekova postojanja. na analizi predstave. nemišljenog i iskona) održavaju izvjestan odnos sa četiri podređena domena koji su. Pronalazeći tako konačnost u ispitivanju iskona. podvostručavanje em pirijskog u transcendentalnom. je r se nije mogao ni stvoriti ni otvoriti svoj prostor tamo gdje je. otkrivalo je. bar tajno. V I I GOVOR I ČOVJEKOVO BIĆE Može se prim ijetiti da ta četiri teorijska segmenta (analiza konačnosti. misao pokušava da od X IX vijeka fi­ lozofski utem elji mogućnost znanja. analiza konačnosti objašnja­ va na isti način kako je čovjekovo biće određeno pozitivitetima koji su mu strani i koji ga vežu za materijalnost stvari. empirijsko-transcendentalnog ponavlja­ nja.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 375 načnost. natjerati da ponovo govori i pjeva radi veće tačnosti misli. na prvi pogled. pom jeranje i povratak iskona. Dok je teorija artikulacije ukazivala na način presijecanja riječi i stvari koje su predstavljale. a ne. svi zajedno. glasove i uspavanu predstavu koja je bila kao nji­ hova zaboravljena duša (a koju je trebalo iznijeti na vidje­ lo dana. m o­ derna misao zatvara veliki četvorougao koji je započela da ocrtava kada je čitava zapadna epistemè bila narušena kra­ jem X V I I I vijeka: veza pozitiviteta sa konačnošću. radi čudesnije moći poezije). u epohi kla­ sicizma konstituisali opštu teoriju jezika (3). na analogan na­ . ali i način na koji konačno biće svakom određenju daje mogućnost da se ispolji u svojoj pozitivnoj istini. Sjećamo se da je teorija glagola objašnjavala kako jezik može prevazići svoje vlastite granice i afirm isati biće — i to tako da pri tome bude osigurano i samo biće jezika. analiza podvostručenja em pirijskog i transcendentalnog pokazuje suglasja i ne­ određene oscilacije onoga što je dato iskustvom i onoga što iskustvo čini mogućnim. Odnos koji je. odnos sličnosti i simetrije.

presjek predstavljenih stvari i form iranje opštosti.376 RIJEČI I STVARI čin. u udaljenosti i na razmaku što ga konstituišu. na kom tlu i u kakvim granicama se one mogu pojaviti kao pozitivitet još dublji nego razni načini percepcije. da jo j je snaga neke istorijske težine očuvala identitet upkos tolikim mutacijama oko nje. koji je već stalno skriven. u klasi­ cističkoj misli o jeziku postojala je i teorija o derivaciji: ona je ukazivala na to kako jezik. disperzija koja se isto­ vremeno udaljuje od iskona i obećava mu je. nezaobilazna distanca vremena. za modernu misao inertnost nemišljenog je uvijek na­ seljena na izvjestan način cogitom . napor što nas usmjerava u pravcu gdje čovjekovo biće stoji uvijek u odnosu na sa­ mo sebe. kad je tek pre­ šao u govor. okreće se sam oko sebe. uprkos svom ispoljavanju na jednostavnoj i slaboj li­ n iji govora. čak i najstarije. modifikovala su čitav domen validiteta kad je krajem X V I I I vijeka iščezla teorija predstave. Naprotiv. ka­ kva se razvila od X IX vijeka. treba je ponovo oživjeti i is­ taknuti u suverenosti stava »ja m islim«. ne vrši analizu govora. pod kakvim uslovima. pretpostavlja oblike simultanosti (potvrdu eg­ zistencije i koegzistencije. ne počiva u teoriji predstave. njen je zadatak da pokaže kako je uopšte mogućno pred­ staviti stvari. i postavlja svo­ je riječi. u tom koegzistiranju čovjeka i stvari. U stvari. Najzad. udaljujući se od svoje prvobitne predstave.' Ali ta igra suglasja ne treba da nam stvara iluzije. prom ijenila funk­ ciju i nivo. Ne treba zamišljati da se klasicistička analiza govora odvijala kroz vjekove bez m odifikacija i prim jenjivala samo na novi predmet. tek kad se razviju u svojim re­ toričkim figurama. m odifikuje iz teme­ . če­ tiri teorijska segmenta koja su obilježavala prostor opšte gramatike nisu se očuvala: razbila su se. otkriva se čovjekova radikalna konačnost. skreće u svoj domen. pom jeranje riječi u njihovom retoričkom prostoru). ili još tačnije — prvobitna osobina ili izvedena pozicija te teorije. od samog početka svoje istorije i možda od trenutka svog nastanka. primarni i neizbrisivi odnos između riječi i stvari. onakva kakva je tra­ dicijom sačuvana. toj analizi odgovara napor pri mišljenju iskona. U doba kla­ sicizma opšta gramatika imala je cilj da pokaže kako se u okviru sukcesivnog lanca predstava može uvesti jezik koji. i da bi se ta misao uspa­ vala u onome što nije misao. analiza načina postojanja čovjeka. Prisutnost ili od­ sutnost jedne teorije predstave. Analitika čovjeka. u širokom prostoru koji otvara predstava.

ona se uključila u em pirijsko saznanje gramatičkih oblika. ali ovaj put modifikacija je išla u obrnu­ tom smjeru. sada nije u pitanju njihovo uključivanje u unutrašnji prostor jezika. nego njihovo oslobađanje od domena predstave u kome su bili zarobljeni i o njihovoj ulozi u domenu vanjštine. gdje se čovjek ja vlja kao kona­ čan. kao osnov svake mo­ guće gramatike i kao teorija saznanja. bila je razbijena na dva dijela: s jedne strane. od trenutka kad je pre­ stala da se nastavlja na teoriju predstave. Na em pirijskom ni­ vou nalaze se četiri konstituitivna segmenta. Klasicistička analiza govora. privilegija glagola. angažovan u dubini onoga što ne misli i pod­ ložan u svom biću disperziji vremena. uvedena je analiza interne gramatičke strukture koja je imanentna svakom jeziku i koja ga konstituiše kao auto­ nomno biće. teorija osnove došla je na mjesto analize reprezentativnog korijena. otkrivena je lateralna bliskost jezika tamo gdje je tra­ žen beskrajni kontinuitet derivacija.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 377 lja ravnotežu sistema. ali nijedno od ta dva pomjeranja nije se moglo izvesti bez totalnog obrta funkcija. teorija govora vrijedi istovremeno i u okviru istog pokreta. postoje još četiri segmenta teorije o govoru: kao i u klasicizmu. Sada se može shvatiti suština nepodudarnosti što vlada između postoja­ nja klasicističkog govora (k o ji se oslanja na neispitanu evidentnost predstave) i postojanja čovjeka kakav je dat u modernoj misli (uz antropološku refleksiju koju takvo po­ stojanje omogućava): analitika čovjekovog načina posto­ janja omogućena je tek pošto je razbijena. oni služe u toj novoj analitici ljudskog bića da izraze odnos prema stvarima. njegova moć da govor izvede iz njegovih granica i da ga učvrsti u biću predstave. kao opšti elemenat misli. traženje zakona mutacija svojstvenih riječim a zamjenjuju analizu artikula­ cije koja je zajednička i riječim a i stvarima. Drugim riječima. isto tako i teorija fleksija. pomjerena i izo­ . Na nivou baze. određen. Dok se predstava sama po sebi pod­ razumijeva. teorija govora se razbija i dobij amo njena dva ogoljena i metamorfozirana nivoa. a s druge — postala je analitika konačnosti. ali funkcija koju su oni vršili je u potpunosti drukčija (4 ): tamo gdje je analizirana. sve što je funkcionisalo u okviru odnosa između stvari (onakve kakve su predstavljene) i riječi (sa njihovom reprezenta­ tivnom vrijednošću) ponovljeno je u jeziku i shvaćeno kao njegova unutrašnja osnovanost. naj­ zad. Ali čim iščezne pri­ mat predstave.

dok teorija pred­ stave već postoji. Izbora do koga može doći tek u nekoj budućoj refleksiji. tu je bila u pitanju geneza Razlike na osnovu potajno varirane monotonije Istoga.378 RIJECI I STVARI krenuta analiza reprezentativnog govora. Analitika konačnosti ima upra­ vo obrnutu funkciju: ukazujući na činjenicu da je čovjek determinisan. ona treba da ispolji kako je osnov svih tih determinacija samo čovjekovo biće u svojim radikalnim granicama. Takođe se može naslutiti sva težina prijetnje koja pritiska čovjekovo biće pri pomisli na pojavu jezika u zagonetnom jedinstvu nje­ gova bića. kako misao unaprijed po­ hodi nemišljeno koje jo j izmiče i koje ona stalno nastoji . potpuno konstituisana. mogu biti izložene u jednoj per­ manentnoj tabeli stabilnih razlika i ograničenih identičnos­ ti. koji dozvoljava da se istovremeno. Klasicistička teorija zna­ ka i riječi trebalo je da pokaže kako predstave koje se nižu u tako uskom i stisnutom nizu da se distinkcije i ne po­ javlju ju i da su sve iste. kao i svaku koncepciju jezika ili značenja što bi nastojala da se približi. Ali isto tako mogućno je da bude zauvijek za­ branjen pokušaj da se u isti mah prom išlja i biće jezika i čovjekovo biće. Da li se naš budući zadatak sastoji u pristupa­ nju jednom načinu m išljenja. koja nam pokazuje mjesto gdje se to biće može sm jestiti i razbiti u čisto funkcionisanje). Njiho­ va inkompatibilnost bila je jedna od osnovnih crta naše misli. mogućno je da tu postoji neizbrisiva šup­ ljina (u kojoj mi upravo postojim o i govorim o) tako da bi svaku antropologiju trebalo proglasiti himerom koja bi raspravljala o biću jezika. bez diskontinuiteta i kontradikcije. ona mora ispoljiti kako su sadržaji iskustva već unaprijed njihovi vlastiti uslovi. dosad nepoznatom u našoj kulturi. Jedino što mi zasada sigurno znamo jeste da nikad u zapadnoj kulturi biće čovjeka i biće jezika nisu m ogli ko­ egzistirati niti se podešavati jedno prema drugome. Možda se tu nalaze tem elji najznačajnijeg izbora filo zofije našeg vremena. Prom jena izvršena od analize govora ka analitici ko­ načnosti ima još jednu posljedicu. da ispolji ili oslo­ bodi čovjekovo vlastito biće. Jer ništa nam ne može unaprijed kazati na kojoj je strani otvoren put. prom išlja i biće čovjeka i biće jezika? U tom slučaju treba izbjeći sve što bi moglo da znači naivni povratak na klasicističku teoriju o govoru (povratak koji nas navodi na iskušenje utoliko više što smo nemoćni da mislimo blistavo ali odsječno biće jezika.

Pošto Identičnost udaljava od same sebe (distancom koja jo j je u izvjesnom smislu inhe­ rentna. da se izdaje kao dovršetak — is­ kon ili povratak. misao koja se osvaja u igri svojih kontradikcija: to implicira (pored etike o kojoj smo govorili) i dijalek­ tiku i onu form u ontologije koja. vidjećem o da je klasicistička misao stvarala mogućnost spacijalizacije stvari u okviru tabele. U modernoj misli.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 379 na uhvati. a u drugom smislu je konstituiše). izvršiti podvostručenje i stvo­ riti simultanost na osnovu kontinuiranog vremena: tu je vrijem e rastvaralo prostor. stoga što jo j ne trebaju sadržaji. kome čovjek nikad ne može biti savremenik. em pirijskog i transcendentalnog. sa zahtjevom za punim bićem. da je isticala svojstvo čistog slijeda u kome je moguće sje­ titi se počev od samog sebe. što pretpostavlja i m etafiziku) na misao o Istom. Ta duboka spacijalnost omogućava da modem a misao misli uvijek vrijem e. Na taj način prelazimo sa refleksije o poretku Razlika (zajedno sa ana­ lizom koju ona pretpostavlja i ontologijom sadržaja. ako malo pažljivije pogledamo. nalazi se distanca što produbljuje Isto. kao i ponavlja­ nje. da ga sazna kao sukcesiju. Takva dijalektička igra i ontologija bez metafizike prizivaju se i jedna drugoj odgovaraju kroz čitavu m odem u misao i tokom čitave njene istorije: jer to je misao koja više ne stremi ka form iranju nedovršene Razlike. i koja se može i mora lišiti metafizike. razmak koji ga razbija i po­ novo približava njegovim krajevima. nego ka otkrivanju Istoga koje tek treba da po­ stane. takvo otkrivanje je uvijek praćeno i simul­ tanom pojavom Dvostrukog. . i onog razmaka — malenog ali nepremostivog — koji pronalazimo u onom i između izmicanja i povratka. misli i nemišljenog. nalaze se sigurno u središtu te m odem e misli kojoj u žurbi pripisujemo otkriće vremena. ali u obliku udaljavanja od njega. razvijenim u svom savršenstvu. ona pokazuje kako Dru­ gi i Daleko znači istovremeno i Blisko i Isto. U stvari. koje odražava identično. misli o biću samo u okviru njegovih ograničenih oblika ili u povećavanju njegove distance. u isti mah dat čovjeku kao blis­ kost i kao neuhvatljivost: ukratko. ona pokazuje kako je iskon. kao osnov istorije stvari i istoričnosti svojstvene čovjeku. bez pukotina. Međutim. onog što spada u red pozitiviteta i što spada u red fundamenata.

de­ finiciju njegovih granica i konačno istinu svake istine. filo zofija je usnula novim snom. a ne u suverenosti stava »Ja m islim «.. na dva različita ni­ voa koji se oslanjaju jedan na drugi i graniče jedan dru­ . obrnuto. ustaju i odmah su subsumirani u govoru koji širi dalje njihovu transcendentalnu uvjerenost. čiju je podijeljenost uočio i sam Kant. I tako. kao pojedinca koji radi. To pitanje. N jih je trebalo tražiti u­ pravo tamo gdje ta suverenost dopire do svoje granice. čo­ vjeka razmjene ili govora kao osnove svoje vlastite ko­ načnosti. Svako em pirijsko sa­ znanje. An­ tropološka konfiguracija moderne filo zofije sastoji se u razdvajanju dogmatizma na dva dijela. briga kojom je zaokupljeno pri pokušaju da čovjeka definiše kao živo biće. samo ako se odnosi na čovjeka. Na osnovu tog pitanja konstituisala se refleksija izmiješanog nivoa koja karakteriše modernu filozofiju. pomalo se uzdižu.okrilju transcendentalna funkcija pre­ kriva svojom neminovnom mrežom inertni i sivi prostor em pirije.ali to nije više san Dogmatizma nego Antropologije. vrijed i kao moguće filozofsko polje u kome treba otkriti osnove saznanja. to jest u konačnosti čovjeka — konačnosti koja podjednako važi i za svijest kao i za živu jedinku koja govori i radi. u tom okrilju. Briga koju ono posvećuje čovjeku i koju zahtijeva ne samo u svojim govorima nego i u svom patosu. vidjeli smo. u stvari u pitanju je mnogo prozaičniji i manje moralan događaj — isticanje čovjeka prirode. je r se od nje još nismo odvojili. Ona je postala nužna od trenutka kad je predstava izgubila moć da sama i u jedinstvenom elanu determiniše igru sinteza i analiza. U takvom . To je Kant već formulisao u svojoj Logici kad je tradicionalnoj trilogiji dodao i posljednje pitanje: tri kritička pitanja (šta mogu znati? šta treba da radim? i šta m i je dopušteno da očekujem?) usmjerena su i na četvrto i na neki način stav­ ljena na njegov račun: Was ist der Mensch? (5). em pirijski sadržaji oživljuju. Trebalo je da em­ pirijske sinteze budu obezbjedene na drugom mjestu. provijava kroz čitavu misao od početka X IX vijeka: ono unaprijed i kao osnov stvara konfuziju između em pirijskog i transcendentalnog. kao govorni subjekat. znači samo za naivne duše da je konačno došla vladavina čovjeka.380 V III RIJECI I STVARI ANTR O PO LO ŠK I SAN Antropologija kao analitika čovjeka sigurno je igrala ulogu konstitutivnog elementa u modernoj misli.

ali on se i razbija pred našim očima. pomoću izvjesnog oblika biologizma. svode svako saznanje na čovjekove istine. je r predstavlja dio naše istorije. i onima koji ne žele form aliziranja bez . nudeći nam budućnost kao rok i kao zadatak. je r u njemu prepoznajemo i denonsiramo zaborav otvora koji ga je učinio mogućim i upor­ nu prepreku koja se suprotstavlja nastupajućoj misli. U naše vrijem e može se misliti samo u praznini nastaloj nakon čovjekova iščezava­ nja. kraj čovjeka je povratak početka filozofiranja. Svima onima koji još žele da govore o čovjeku. i povezivanje sa projektom generalne kritike razuma. za koje je bez sumnje vezana savremena misao: pomoću filološke kritike. ne ukazuje na propust koji treba ispraviti. je r u tolikoj m jeri ona brka cirkularnost dogmatizma što se razdvaja na dva dijela da bi u tome našao svoj oslonac i nem ir radikalno filozofske misli — da bi je upozorili na njene najranije mogućnosti. ili pokušaj ponovnog ispitivanja granica misli. Da bismo razbudili misao iz tog sna — tako dubokog da ga ona doživljava kao javu. Antropologija možda konstituiše suštinski razvoj koji je upravljao m išlju i vodio je od Kanta do nas. postoji jedan jedini način: razbiti do tem elja antropološki »četvorougao«. naprotiv. na kome je smrt ovog posljednjeg znak iščezavanja onog prvog i na kome obećanje natčovjeka znači prije svega bliskost čovjekove smrti. Ta praznina je samo razdva­ janje jednog prostora u kome je ponovo moguće misliti. Po tome Niče. Možda bi prvi po­ kušaj iskorjenjivanja Antropologije trebalo vidjeti u Ničeovom iskustvu. svima onima koji još po­ stavljaju pitanje o tome šta je čovjek u svojoj suštini. on će sigurno i dalje nastaviti da natkriljuje svoj put. Jer ta praznina ne produbljuje nedostatak. svima onima koji. izvan svakog psihologizma i istorizma.ČOVJEK I NJEGOVI DVOJNICI 381 gim: prekritička analiza onoga što je čovjek u svojoj su­ štini postaje analitika svega što može ući u okvir čovjeko­ va iskustva. označava prag od kojega savremena filozofija može iznova početi da misli. Niče je pronašao mjesto na kome čovjek i bog pripadaju jedno drugom. o njegovoj vlada­ vini ili njegovom oslobađanju. svi­ ma onima koji hoće da pođu od njega da bi dospjeli do istine. Ako je otkriće Povratka kraj filozofije. Poznato je da se svaki napor za obnavlja­ njem misli poziva na taj četvorougao: bilo da je u pitanju kretanje u antropološkom polju i zaustavljanje na onome što ono iskazuje. Taj razvoj je suštinski.

koji neće da misle a da odmah ne pomisle da to misli sam čovjek. možemo suprotstaviti samo jedan filozofski osmjeh — koji je dobrim dijelom ćutljiv. svim tim krivim i iskrivljenim oblicima misli. \ . koji ne vole m itologizirati bez demisti­ ficiran ja.382 f RIJECI I STVARI antropologiziranja.

Epistemološko polje u kome se kreću humanističke nauke nije bilo unaprijed obi­ lježeno: nikakva filozofija. na način za koji se čak ne može reći ni da je privilegovan. tom zbiru različitih govora) čiji je predmet čovjek u onome što je em pirijsko kod njega. premjeren u svojoj cjelini. tom kor­ pusu saznanja (a li i ova je riječ. da budemo još neutralniji. ima­ ginacije ili strasti nije nikad. možda. i humanističke nauke se nisu javile kada je. pod imenom čovjeka ili ljud­ ske prirode. X V I I I vijek im nije ostavio. prejaka: recimo. je r čovjek n ije postojao (isto kao ni život. nikakvo posmatranje čovječijeg tijela. Prva stvar koju treba konstatovati jeste da humanis­ tičke nauke nisu dobile u nasljeđe neki već zacrtan domen. domen bar spolja omeđen. u X V I I i X V I I I vijeku.GLAVA DESETA HUMANISTIČKE NAUKE I TRIJED AR ZNANJA Način čovjekova bivanja kakav je konstituisan u mo­ dernoj misli omogućava mu da igra dvije uloge: on je u isti mah i osnov svih pozitiviteta i prisutan. jezik ili rad). koji bi one obra­ dile uz pomoć naučnih koncepata i pozitivnih metoda. ali još prazan. Ta činjenica — ovdje nije u pitanju čov­ jekova opšta suština koja od X I X vijeka služi kao gotovo evidentna podloga naše misli — sigurno je presudna za sta­ tus koji treba odrediti »humanističkim naukama«. nekog neriješenog naučnog problema ili nekog praktičnog intere­ . nikakav politički ili moralni stav. pod pritiskom nekog racionalizma. nikakva analiza osjećaja. nikakva em pirijska nauka— bez obzira koja. ali neobrađen. su­ srela nešto kao što je čovjek. koji bi one kasnije pokrile i analizirale. u elementu empirijskih stvari.

ogledao najpresudniji napredak do koga je. s manje ili više uspjeha) pređe među naučne predmete — gdje još uvi­ jek nije sigurno da ga apsolutno možemo svrstati. dalje. čovjek je tim više postao ono što omogućava dovođenje u pitanje svakog saznanja o čovjeku. izolovan ili u grupi. A sam taj događaj je nastao nakon sveopšte raspodje­ le epistemè: u trenutku kada su se. odlučeno da čovjek (htijući ili ne htijući. one su nastale onog trenutka kada se čovjek u zapadnoj kulturi konstituisao i kao ono što treba m isliti i kao ono što treba saznati. u istoriji za­ padne kulture. a riječi u nastanak jezika. Ali ako te reference mogu objasniti zašto su se baš u tako determinisanim uslovima javile i artikulisale upravo takve nauke. da se pojave prijetnje koje su od Revo­ lucije ugrožavale društvenu ravnotežu. došla em pirijska racionalnost. Svakako. pa i ravnotežu po­ retka koji je sama buržoazija stvorila. može objasniti suštinska činjenica da je čovjek. pojavi kao savremenik i ravnopravan partner biologiji. »sociologizm a« . Otuda i ovo dvostruko i neiz­ bježno osporavanje: prvo — koje održava stalnu raspru iz­ među nauka o čovjeku i nauka uopšte. ljudska bića uvukla u specifičnu dubinu života. prvi put otkada ljudska bića postoje i žive u društvu. napuštajući prostor predstave. ekonom iji i filologiji. ne­ kog zahtjeva. U tim uslovima bilo je nužno da se čovjekovo saznanje. koje su stalno prisi­ ljene da traže svoje temelje. takođe. u svojoj težnji za naučnošću. postao predmet nauke — to ne može biti smatrano ni tretirano kao fenomen shvatanja: to je događaj koji pripada samom znanju. bilo je potrebno da industrijsko društvo pojedincima nametne nove norme kako bi se u X I X vijeku psihologija postepeno konstituisala kao posebna nauka. bogatstva u progresivni rast oblika proizvodnje.384 RIJECI I STVARI sa. da bi se pojavila misao sociološkog tipa. Doduše. ali ne i problematizovano. nije moglo a da ne dođe do izvjesne neravnoteže: čovjek je postao ono na osnovu čega je svako saznanje moglo biti konstituisano. opravdanje svojih metoda i očišćenje njihove istorije od »psihologizma«. ako se. pošto prve gaje ne­ ukrotivu težnju da zasnuju ove druge. pošto je teorija predstava iščezavala u isto vrijem e kad se javila i potreba ispitivanja čovjekova bića kao temelja svakog pozitiviteta. neke prepreke teorijskog ili praktičnog ka­ raktera. ne treba sumnjati da je svaka pojedina humanistička nauka nastala povodom nekog problema. trebalo je. Ali. tako da se u tom saznanju. sasvim prirodno.

ali je bilo tačno i za sva aproksimativna saznanja. od projekta analize predstave do teme o mathesis universalis. za koje važi lančani poredak deduktivnog i linearnog karaktera eviden­ tnih i provjerenih propozicija. sve opterećenijih empirijom. njihovog načina bivanja. U epohi klasicizma. to ipak ne znači da se one ne razvijaju u sferi čiste kontradikcije. Ispitivan na tom arheološkom nivou. bilo je dovođeno u red preko utvr­ đivanja razlika. tako da se među 25 . to je. tačno i za taksinomije (u širem značenju) i za nauke o prirodi. tačno i za filozofsku misao i one duge uredne nizove koje su Id e­ olozi. koje kao svoj vlastiti predmet zahtijevaju ono što je nekad bio domen filozofije. Bolje je modernu epi­ stemè zamisliti kao volumen otvoren u tri pravca. koja humanističkim nauLama zamjera naiv­ nost u pokušaju da se same zasnuju. njihove vezanosti za mogućnost nastanka koju im u istoriji daje i njihov predmet i njihov oblik. Na jed­ nom od njih nalaze se matematika i fizika. ma kakvo ono bilo. njihovo neumorno ponavljanje već duže od jed­ nog vijeka ne ukazuju na permanentnost jednog otvorenog problema.HUMANISTIČKE NAUKE 385 i »istoricizm a«. htjeli uspostaviti kako bi najjednostavnije i najočiglednije ideje doveli do najsloženijih istina. domen m odem e epistemè ne podvrgava se idealnoj matematizaciji i ne raz­ vija od formalne čistote neki dugi niz saznanja u silaznoj liniji. koja se ispoljavaju u formulisanju najmanjeg govora ili u svakodnevnom procesu razmjene. ali na drugi na­ čin. najzad. ili se razvija u različitim pravcima. Ako su sve te konstatacije nužne. i drugo — koje održava stalnu raspru izme­ đu filozofije. one se pozivaju na jedan precizan i jasno odre­ đen epistemološki raspored u istoriji. Ali od X IX vijeka epistemološko polje se razbija. njihovo p o ­ stojanje. na drugom pravcu su na­ uke (kao nauke o jeziku. nesavršena i mahom spon­ tana. i onih humanističkih nauka. proizvodnji i raspodjeli bogatstva) koje su ponizane prema utvrđenim odnosima diskontinuiranih ali analognih elemenata. ali nastojati da sva moderna znanja počev od matematike budu dovedena u jedan niz. polje znanja bilo je savršeno homogeno: svako sazna­ nje. ne manje nego i Dekart ili Spinoza. a njih je definisalo utvrđivanjem poretka: to je bilo tačno za matematiku. Teško je umaknuti prestižu klasifikacija i linear­ nih hijerarhija koje formuliše Kont. značilo bi podvrgnuti jedino gledištu objektiviteta saznanja pitanje pozitiviteta znanja. životu.

Takav položaj (u jednom smislu minoran. bar u tom smislu što ih ne možemo naći na nekom od pravaca ni površina tako razgraničenih. filozofski pravac zajedno sa matematičkim disciplinama definiše zajednički plan — form alizacije misli. ovdje se javljaju i same osnove tih empirija.386 RIJECI I STVARI njim a može uspostaviti veza kauzalnosti i mogu formulisati konstante strukture. Iz tog epistemološkog trijedra isključene su humani­ stičke nauke. a u drugom privilegovan) dovodi ih u vezu sa svim drugim oblicima znanja: one su projekat. odnosno u volumenu koji zatvaraju po­ jedini planovi. ako vršimo ispitivanje sa jedne radikalno filozofske tačke gledišta. može izgledati ili kao domen primjene matematike na te em pirijske nauke ili kao domen matematizacije u ling­ vistici. ekonom ije ili nauka o jeziku. za stvaranje ili korištenje matematičke form alizacije. jer su otie situirane u presjeku pomenutih znanja. otuđenog čovjeka. biologiji ili ekonomiji. ni deduktivne na­ uke. Treći pravac pripada filo­ zofskoj refleksiji koja se razvija kao misao Istog. prema smjeru kreta­ nja. Možda ta pomalo nebulozna ras­ podjela u trodimenzionalnom prostoru otežava situiranje humanističkih nauka. Ali može se reći da ih on i uključuje. biologije i ekonomije on zatvara zajednički plan: ovdje se mogu javiti i već su se javile različite filo­ zofije života. jer im obezbjeđuje nesigurnu lokali­ zaciju u epistemološkom domenu i prikazuje ih i kao opa­ sne i u opasnosti. koji se manje ili više odgađa ali koji je konstantan. zatim regionalne ontologije koje pokušavaju da definišu šta su život. ali. one se obraćaju onom načinu čov­ jekova bivanja koji filozofija nastoji da promisli na nivou radikalne konačnosti. Ta prva dva pravca definišu za­ jednički međusobni plan: onaj koji. rad i jezik. one postupaju prema modelima ili konceptima pozajm ljenim od biologije. dok one same teže da pređu njene em pirijske manifestacije. najzad. Opasne — je r za sva druga znanja one predstavljaju stalnu opasnost: doduše. ali poznato je koliku teškoću predstavlja utvrđivanje tih među-planova koji međusobno povezuju sve tri dimen­ zije epistemološkog prostora. to dolazi otuda što i najma­ . sa prav­ cem lingvistike. ni empirijske. ako ostanu u vlastitom domenu. najzad. simboličkih oblika (kada se u filozofiju prenose koncepti i problemi koji su nastali u raznim domenima em pirije). da »pređu« u humanističke nauke ili da se opterete njihovom nečisto­ ćom. kao ni filozofska refleksija ne izlažu se opasnosti.

Ali. njihovu nesta­ bilnost. njihov konstantni odnos prema dimenzijama što sa tri strane omeđavaju njihov prostor. njihov podređen i deriviran karakter. kao što se često kaže. »humanističke nauke« predstavljaju opasne posrednike u prostoru znanja. ili čim ne analiziramo pravilno načine bivanja života.HUMANISTIČKE NAUKE 387 nja devijacija u odnosu na te rigorozno definisane planove može odvesti misao u domen koji pripada humanističkim naukama: otuda opasnost od »psihologizma«. na prim jer. p rije svega zato što nisu pertinentne. prestajemo da pravilno mislimo o odnosu između misli i formalizacije. nego. ali ako čovjek nije suveren u zemaljskom carstvu. nije. njihovu opasnu familijarnost sa filozofijom . »Antropologizacija« je u naše vrijem e velika opasnost u ôkviru samog znanja. je r se u njemu upotrebljavaju metodi1 razumijevanja i je r je skoncentrisan oko kliničkog pola znanja. ako on više ne vlada u trenutku nastanka bića. Ono što objašnjava teškoću »humanističkih nauka«. nego upravo kompleksnost epistemološke konfiguracije u kojoj su smještene. pa čak ni na vrhu ili krajnjem cilju života. »sociologizma« — što bismo jednom riječju mogli nazvati »antropologizmom« — koji počinje da prijeti čim. I I O B L IK H U M A N IS T IČ K IH NA U KA Sada treba skicirati oblik tog pozitiviteta. Lako se vjeru je da se čovjek oslobodio samog sebe otkad je otkrio da nije ni u središtu stvaranja. krajnja zgusnutost njihova predmeta. Istina. ali i njihovu pretenziju ka univerzalnosti. registrujući sve što se u naukama o čovjeku može matematizirati i sma­ trajući da sve što nije podložno takvoj form alizaciji još nije dobilo svoj naučni pozitivitet. Obično po­ kušavaju da ga definišu u funkciji matematike: bilo da ga približuju što je mogućno više matematici. njihovu neizvjesnost kao nauka. Takve analize nisu samo zamorne zato što su otr­ cane. bilo da se brižljivo pravi distinkcija između domena koji se može matema­ tizirati i onog koji je na njega nesvodljiv. taj po­ ložaj ih osuđuje na jednu suštinsku nestabilnost. ni u centru prostora. njihov slabo definisan oslo­ nac na druge domene znanja. nije ni m etafizički status ni neizbrisiva transcendentalnost čovjeka o kome one govore. 25* . jer je to podru­ čje interpretacije. rada i jezika. istinu govoreći.

obaviti te formalizacije. nego upravo neku vrstu na­ zadovanja mathesis. a naročito zato što arheolo­ ška analiza. definisati nivoe na kojima one mogu biti izvršene. genetika). empirijskih organizacija kao što su život. disocijaciju njenog jedinstvenog polja. Za­ ista se ne može poreći da je odbijanje mathesis (bar privr&- . m o­ žemo nazvati »humanističkim naukama« p rije nego što i saznamo u kom smislu i u kojim granicama ih možemo smatrati »naukama«) ima veze sa matematikom: kao i sva­ ki drugi domen znanja. kao i cijelo područje empirije. može poslužiti kao matematičko sredstvo. pod izvjesnim uslovima. prije svega. I to iz dva razloga: jer. za istoriju znanja svakako je intere­ santno kako je Kondorse mogao prim ijeniti račun vjerovatnoće na politiku. oslobađalo prirodu. nije otkrila neki nov oblik matematike ili nagli napredak postojeće u domenu ljudskog. iščezavajući. ti problemi su zajednički za još mnoge druge discipline (kao što su biologija. čak ako one i nisu identične.388 RIJECI I STVARI nema sumnje da takav oblik em pirijskog znanja koji se prim jenjuje na čovjeka (i koji. Zato p rije svega treba upoznati ta sredstva. kako je Fehner (Fechner) definisao logaritamski odnos između porasta osjećaja i nadražljivosti. kao i prva masovna upotreba računa vjerovatnoće. malo je vjerovatno da je odnos pre­ ma matematici (mogućnosti matematizacije ili otpor pre­ ma svim pokušajima form alizacije) konstitutivan za huma­ nističke nauke u njihovom posebnom pozitivitetu. jezik i rad. ono je. poštujući konvenciju. i taj. U tom smislu pojava čovjeka i konstituisanje humanističkih nauka (pa makar i u obliku projekta) bili bi korelativne pojave neke vrste »de-matematizacije«. neki postupci huma­ nističkih nauka i većina njihovih rezultata mogu biti formalizovani. Prvi veliki napredak matema­ tičke fizike. u istorijskoj apriornosti nauka o čovjeku. i oslobođenje u odnosu na linearni poredak najmanjih mo­ gućnih razlika. kako se savremeni psiholozi služe teorijom informa­ cija da bi shvatili fenomene učenja. za sve više ograničenu i kontrolisanu primjenu matematike. Ali uprkos specifičnosti postavljenih problema. Može se reći da razbijanje znanja shvaćenog u cjelini kao ma­ thesis ne znači nazadovanje matematike iz prostog razloga što to znanje nije nikad ni vodilo (osim u astronomiji i nekim područjima fizike) ka efektivnoj matematizaciji. u suštini. datiraiu iz perioda kad je odbačena ideja nepo­ srednog konstituisania opšte nauke ne-kvantnih redova.

a ne napredovanju matematike. sve to nije smetalo biologiji da se služi matematikom. Samo pojava empirijsko-transcendentalnog bića. na­ laze se u onim drugim dvema dimenzijama znanja: to jest. tog bića čija je misao bes­ krajno prožeta nemišljenim. život i rad. konstituisala izvan nauke o kvalitativnim redovima. one koje najbolje omogu­ ćavaju definisanje humanističkih nauka u njihovoj biti.HUMANISTIČKE NAUKE 389 meno) omogućilo da se u izvjesnim domenima znanja uklo­ ne prepreke kvaliteta i da se matematička sredstva upo­ trijebe tamo gdje još nisu bila prodrla. Naprotiv. razbijanje projekta mathesis predstavlja istu stvar kao i otkriće novih primjena matematike. I ovdje. na prim jer. kao i ovoj da bude primijenjena mnogo šire nego ranije. Ali zamišljati da su huma­ nističke nauke definisale svoj najradikalniji projekat i za­ počele svoju pozitivnu istoriju onog dana kada je prim ije­ njen račun vjerovatnoće na fenomene političkog ubjeđenja i upotrijebljeni logaritm i za m jerenje rastućeg intenziteta osjećaja. na j suštinski je teškoće. između tri dimenzije koje humani­ stičkim naukama otvaraju njihov vlastiti prostor i odre­ đuju njihov volumen u kome one form iraju vlastitu masu. oblik i naučno opravdanje. Drugim riječima. s njom humanisti­ čke nauke održavaju najjasnije odnose i na neki način najprozirnije: stoga je pozivanje na matematiku. na nivou fizike. A li biologija nije dobila autonomiju niti je definisala svoj pozitivitet u odnosu prema matematici. Isto je bilo i sa humanističkim naukama: čovjek se mogao konstituisati kao predmet znanja zahvaljujući nazadovanju mathesis. kao i u drugim disciplinama. u ovoj ili onoj form i. bića uvijek odvojenog od isko­ na koji mu je obećan u neposrednosti povratka — tek ta pojava daje humanističkim naukama njihov posebni status. ispitivanje njihova form iranja i razvitka u isto­ riji jedinki i vrsta. u ostalim dome­ nima nije bila ista stvar: biologija se. uvijek bio najjednostavniji način da se pozitivnom znanju o čovjeku dadne stil. mogućno je da je primjena matematike bila olakšana (a biva sve više i više) na osnovu svih m odifikacija do kojih je došlo početkom X IX vijeka u zapadnom znanju. . značilo bi usvojiti jedan površni i lažni efekat umjesto suštinskog događaja. matematika je najmanje problematična. proučavanje struktura i ravnoteža. Ali ako. analitici konačnosti i empirijskim naukama čiji je predmet jezik. kao analiza odnosa između organa i funkcija.

razmjenjujući ono što mu je potrebno. isti­ nite ili lažne. vrši određene funkcije. predmet tih nauka je upravo na suprotnoj strani. ni ekonomija. proizvodeći predmete i oruđa. posjedujući jezik. može izgraditi nešto poput znanja (posebno. ali one će naći svoje m je­ sto čim je u pitanju prostor riječi. na neposrednoj gra­ nici i čitavom dužinom nauka č iji je predmet život. s više teš­ koće ćemo to dopustiti za ekonomiju ili filologiju. situirati u blizini. sa stvarima.390 RIJECI I STVARI Zaista. jasne ili nejasne. Zar se one nisu form irale upravo u vrijem e kada se čovjek prvi put nudi kao mogućnost jednog pozitivnog zna­ nja? Ipak. ima potrebe. takođe. rad i jezik. dakle. čiji subjekat možda i nema svijesti ali kome se ne bi mogao pripisati . gdje je i sam definisan kao relej. pred njim se otvara prostor čije pokretne koordinate on sam u sebi povezuje. organizujući čitavu mrežu prometa onoga što on može potrošiti. njegovo tjelesno postojanje presijeca se skroz sa živim bićem. ni biologija. on može konstituisati čitav jedan simbolički univerzum u ok­ viru koga održava vezu sa prošlošću. vizuelnim. ni filologija ne tre­ ba da budu shvaćene kao prve i na j fundamentalni je huma­ nističke nauke. općenito govoreći. T o je stoga što se predmet ovih nauka ne prikazuje u službi biološke funkcije (kao ni njene po­ sebne form e ili njenog produžetka koji se tiče čovjeka). sa dru­ gim. on po­ činje tamo gdje se zaustavlja. m otornim ) ne spada u humanističke nauke. zašto ana­ tom ija centara u kori mozga ne mogu biti smatrane kao nauke o čovjeku. ne rad ili efekti. govori i proizvodi. najzad. znanje o sebi koje u jednom od mogućnih oblika obuhvataju humanističke nauke). Ali niko se ne pita zašto biologija ili fiziologija. na osnovu koga on. prisutnost ili zaborav­ ljanje njihova smisla. istraživanje intrakortikalnih veza među integracio­ nim centrima za jezik (auditivnim. čiji je vlastiti i isključivi domen aktivnost specifična za čovjeka. izložene u samom čovjeku ili vid ljive samo spolja. To ćemo lako priznati za biologiju koja se bavi i drugim živim stvorovima osim čovjeka. nego samo bice te funkcije — tamo gdje se oslobađaju predstave. savršeno svjesne ili uronjene u neku sanjivu dubinu. Humanističke na­ uke mogu se. koje se mogu posmatrati direktno ili indirektno. Kao živo biće on raste. čovjek se u svom postojanju nalazi di­ rektno izmiješan sa drugima.želi reći i artikulacije u kojoj se taj cilj ostvaruje. razmaka između onog što se. humanističke nauke obraćaju se čovjeku kao biću koje živi.

to je biće koje.HUMANISTIČKE NAUKE 391 nikakav način postojanja kad taj subjekat ne bi imao pred­ stave. Što se tiče jezika. pri­ bjegava ljudskom ponašanju i predstavi koja ih zasniva (interes. bar ona za koju su proizvodnja. ista je stvar: iako je čovjek jedino biće na zemlji koje govori. ona se služi predstavama kao rekvizitom jed­ nog funkcionisanja (koje. poka­ zuju ili u sebi kriju ono što misle. s kojim ili protiv koga ih zadovoljava. Još generalnije uzeto. Može se reći da ekonomija. o društvu pomoću koga. kažu ne znajući često više ili manje nego što bi to htjeli. naprotiv. u načinu na koji zamišljaju društvo gdje se taj proces odvija. zavisni. traženje maksimalnog profita. o humanističkim naukama ćemo moći govoriti čim počnemo istraživati način na koji pojedinci ili grupe stiču predstavu o riječima. u načinu na koji oni osvjetljavaju ili zanemaruju ili maskiraju to funkcionisanje i položaj što ga pri tome zauzimaju. predstavlja eksplicitnu ljudsku aktivnost). u načinu na koji se osjećaju integrisani ili izolovani. iz samog života kome u cijelosti pripada i kojim je prožeto čitavo njegovo biće. koriste se njihovim oblikom i smislom. stvara predstave zahvaljujući kojima on živi i na osnovu kojih ima tu čudnu sposobnost da upravo može sebi predstaviti život. zaista. ipak poznavanje fonetskih mutacija. ali čineći to. bliskosti jezika ili zakona o semantičkom pomjeranju ne spada u humanističke nauke. to je živo biće koje. međutim. potrošnja i raspodjela dobara dobile veliku važnost i tako mnogostruke i diferencirane oblike — zbog svega toga ekonomija ipak nije humanistička nauka. Isto tako uzalud je čovjek ako ne jedina vrsta koja radi u svijetu. stvaraju realni govor. tako da na osnovu toga on može Steći predstavu o samoj ekonomiji. potčinjeni ili slobodni u društvu. za humanističke nauke čovjek nije to živo biće koje ima posebnu formu (specijalnu psi­ hologiju i gotovo jedinstvenu autonom iju). tendencija štednje). form ira predstavu o svojim potrebama. Predmet humanističkih nauka n ije čovjek koji je od zore svijeta ili prvog krika svog zlat­ nog doba žrtvovan radu. u proizvodnji i razmjeni. ostavljaju čitavu masu . nauka o čovjeku postoji sa­ mo tamo gdje individue ili grupe stvaraju predstavu o svo­ jim partnerima. iz samih oblika proizvodnje kojom je uslovljen čitav njegov život. da bi definisala zakone u sa­ mom mehanizmu proizvodnje (kao što su akumulacija ka­ pitala ili odnosi između stope zarada i cijene dohotka).

radu i jeziku prema analitici konačnosti. humanističke nauke razvijaju u spoljašnjosti svijesti. ostavlja­ jući ih u njihovoj tami. Humanističke nauke zauzimaju. nego analiza koja se pruža između onoga što je čovjek u svom pozitivitetu (biće koje živi. u odnosu na nauke u kojim a je čovjekovo . ispitujući te stvari ne u smislu šta su one. dakle. predmet humanističkih nauka nije jezik (k o ji ipak govore samo lju di). U stvari humanisti­ čke nauke više interioriziraju i skreću prema čovjekovom subjektivitetu ekonomiju i lingvistiku. One tajno vuku nauke o životu.392 RIJECI I STVARI verbalnih tragova svojih misli koje treba dešifrovati i restituisati koliko je to mogućno u njihovoj reprezentativ­ noj živosti. pokazujući kako čovjek u svom biću može biti doveden u vezu sa stvarima koje poznaje i kako saznaje stvari koje u njihovom načinu pozitivnog bivanja određuju čovjekovo postojanje. dakle. nego što se same nalaze u njihovom okviru. u svoje ponašanje i u svoju svijest. ništa nije manje pogrešno situirati u huma­ nističke nauke ekonomiju i nauku o jeziku (čija je nesvodljivost na humanističke nauke ispoljena u naporu da se konstituišu čista ekonomija i lingvistika). Bilo bi pogrešno praviti od humanističkih nauka na­ stavak bioloških mehanizama koje je interiorizirala ljudska vrsta u svoj kompleksni organizam. Ali ono što analitika zahtijeva u unutrašnjosti ili bar u dubokoj pripadnosti bića koje svoju konačnost duguje samo sebi. Od tog trenutka one pokazuju kako se može roditi i razviti predstava. ekonomiju i filo­ logiju od onoga što ih omogućava u samom čovjekovom biću. njih mnogo jače distingvira čisto form alni karakter: prosta či­ njenica da su. nego šta prestaju da budu kad se otvori prostor predstave. Vidimo. one ih dotiču samo spolja. nego biće koje iz sa­ m og jezika što ga okružuje stiče predstavu — putem go­ vora — o smislu riječi ili rečenicama koje iskazuje i tako stiče predstavu o jeziku uopšte. Prema tome. radi i govori) i onoga što tom istom biću omo­ gućava da sazna (ili da traži da sazna) šta je život. raz­ mak koji dijeli (ali i povezuje) biologiju. da humanističke nauke nisu analiza onoga što je čovjek po svojoj prirodi. u čemu se sastoji suština rada i njegovih zakona i na koji način može govoriti. Stoga svojstvo humanističkih nauka nije težnja ka izvjesnom sa­ držaju (tom jedinstvenom predmetu kakav je čovjek). Ako ih i ponavljaju djelimično u domenu predstave. shvatajući mehanizme i funkcije koje one izoluju kao stvari.

dje­ luju i govore. kao prostor za povlačenje dodije­ ljen humanističkim naukama u odnosu na ono otkuda do­ laze. nauke o jeziku — humanističkim naukama ne nedostaje preciznosti ili strogosti. ovo je samo ukazivanje na mogućnost koja se rijet­ ko ostvari i možda nije u stanju da na nivou em pirije pru­ ži veliko bogatstvo. ekonomiju. U odnosu na biologiju. one čovjeka. nepreciznog koji ostavljaju humanisti­ čke nauke predstavlja samo površinski efekat onoga što omogućava da ih definišemo u njihovom pozitivitetu. U tom slučaju možda bi bilo bolje govoriti o »ana« ili »hipocpistem ologij'«. one su više nauke pod­ vostručavanja. njegovoj rela­ tivnosti i perspektivi. u neodređenoj eroziji vremena. sociologije. biologija. stavova. ideja ili nauka) tretirati činjenicu da za izvjesne individue ili društva postoji nešto kao spekulativno znanje o životu. istorije kultura. vladanja. kad se na kraj­ njem rubu same podvostručavaju. ali činjenica da ta mogućnost postoji kao eventualna distanca. zbiru u kome je to sve unapri­ jed dato onima koji rade. i to najrjeđe) uvijek je mogućno u stilu humanističkih nauka (psiholo­ gije. netačnog.HUMANISTIČKE NAUKE 393 biće dato kao predmet (isključivo za ekonomiju i filologiju ili parcijalno za biologiju). već učinjenih gestova. Tu poziciju možemo osjetiti na dva nivoa: humanisti­ čke nauke ne proučavaju život. i činjenica da se ta igra može prim ijeniti na same humanističke nauke (uvijek je mogućno o humanističkim naukama praviti humanističke nauke. koga uzimaju za svoj predmet. Sva­ kako. ali razvijeno do svoje krajnje tačke. nego u zbiru po­ našanja.) dovoljno ukazuju na njihovu neobičnu konfiguraciju. kad se podvostručavaju sa naukama o jeziku. rad i jezik čovjekov u naj­ većoj providnosti u kojoj se mogu javiti. proizvodnji ili jeziku — u krajnjem slučaju. takođe. o sociologiji sociologiju itd. posmatraju u njegovoj konačnosti. tj. ponašaju se. ne teže da uspostave formalizovani govor. u poziciji »meta-epistemologije«. o psihologiji psiho­ logiju. ako ovaj posljednji prefiks oslobodimo sve­ ga pejorativnog što može imati. . ekonomija i filologija. Ovdje humanističke nauke. Možda taj prefiks nije najbolje izabran: jer se o meta-jeziku govori jedino ako želim o definisati pravila interpretiranja prvobit­ nog jezika. form alno svojstvo. razmjenjuju. u poziciji podvostručavanja i da to podvostručavanje utoliko p rije važi i za same njih. on bi sigurno najbolje izra­ žavao stanje stvari: tada bi bilo jasno da neizbrisiv utisak fluidnog. na drugom nivou (to je. već izgo­ vorenih ili napisanih fraza. radu i životu.

ipak nije sasvim netačna. ili zato što je trebalo . ali i razmaka što ih dijeli i ogra­ ničava. koje su u okviru njih opet izdijeljene i međusobno izukrštane. dozvo­ ljavajući čovjeku da u njim a oblikuje svoje predstave. proizvodi i troši stiče predstavu o društvu gdje se odvija ta aktivnost. drugi se odnosi na vezu sa predstavom (i tu paradoksalnu činjenicu da se humanističke nauke obraćaju mehanizmima. otvara mogućnostima predstave. ali i gdje ostaju na svojoj ivici. kao i proučavanje svih oralnih manifestacija i svih pisanih dokumenata. oblicima. te regije su definisane trostrukim odnosom između humanističkih nauka uopšte i biologije. ili o grupama među kojim a je ta aktivnost razdijeljena. rituali­ ma. mada je samo sumar­ na. iako je njihovo mjesto tamo gdje postoji predstava). tu se rađa i proučavanje literature. ekonomije i filologije. na isti način »soci­ ološka regija« našla je svoje mjesto tamo gdje individua koja radi. Ona ipak ostavlja netaknutim dva suštinska problema: jedan se odnosi na oblik pozitiviteta koji je svojstven humanističkim naukama (koncepti oko kojih se one organizuju. svečanostima i vjerovanjim a koji podržavaju tu aktiv­ nost ili je form iraju. Takva podjela. svo­ jih fizioloških regulacija. ukrat­ ko. najzad. o imperativima. Zato moramo prihvatiti m išljenje da se »psihološka regija« nalazi tamo gdje se živo biće. u toj oblasti gdje vladaju za­ koni i oblici jezika. Poznate su diskusije do kojih je došlo pri određivanju specifičnog pozitiviteta u okviru domena humanističkih na­ uka: treba li upotrijebiti genetičku analizu ili strukturalnu? objašnjavanje ili shvatanje? pribjegavanje »nižem « ili dešifrovanje na nivou teksta? Istinu govoreći. tip racionalnosti na koji se po­ zivaju i pomoću koga nastoje da se konstituišu kao znanje). sankcijama. tj. svojih neuro-motornih shema. mitova. nesvjesnim procesima. ili zato što se za njega nije mogao pronaći odgovarajući pristup. samo spoljašnjim gra­ nicama svijesti. u pro­ dužetku svojih funkcija. sve te naučne diskusije nisu nastale i nisu se nastavile tokom istorije humanističkih nauka zato što su se u čovjeku odnosile na neki tako kompleksan predmet.394 RIJECI I STVARI I I I T R I MODELA Već u prvom pristupu možemo reći da je domen na­ uka o čovjeku pokriven trima »naukama« ili trima episte­ mološkim regijama. analiza pisanih tragova koje pojedinac ili čitava kultura ostavljaju za sobom.

zaista. postupajući prema pravilima. još postoje kon­ cepti koji su preneseni zahvaljujući jednom drugom do­ menu svijesti i koji. bar u izvjesnoj m jeri i za određeno vrijem e. težeći ka profitu. humanističkih nauka. ne­ izbrisiva činjenica koja je trajno vezana za njihovo vlastito m jesto u okviru ep istem ološkog prostora. T i konstituirajući modeli pozajm ljeni su od biologije. on te konflikte eskivira. koje traži da ih zadovolji jer ima inte­ resa. kultur­ ne). da nađe rješenje koje. čo vjek se tek u projekciji bio­ logije ispoljava kao biće koje ima funkcije — koje prima stimuluse (fiziološke. on se ispoljava u nesvodljivoj situaciji bića u konfliktu. ili uspijeva da ih savlada. za­ okreta na osnovu vanjske inteligibilnosti. igraju samo ulogu slike (organicističke metafore u socio­ logiji X I X vijeka. geomet­ rijske i dinamičke m etafore kod Levina). pod­ vrgavajući se zahtjevima sredine. S jedne strane postoje — i to. međuljudske. odgovara na njih. naprotiv. čovjek se ispoljava kao biće koje ima potrebe i želje. potvrde od strane već konstituisanih nauka). bježi od njih. to nije ni neka ograničena epizo­ da njihové istorije (kriza form iranja u epohi u kojoj su one bile još tako mlade da nisu bile u stanju da fiksiraju svoje koncepte ni svoje zakone). gubeći svaku operatornu efikasnost. Oni igraju ulogu »kategorija« u jedinstvenom znanju. ali i socijalne. on usta­ novljuje kodeks pravila koja su istovremeno i ograničenje . energetske m etafore kod Žanea. oni obezbjeđuju njihovu vezu u em piriji. nastojeći da izbjegne ne­ ravnotežu. oni omogućavaju obrazovanje. evoluirajući. posjedujući uslove postojanja i mogućnost pronalaženja prosječnih norm i po­ dešavanja koje mu omogućavaju da vrši svoje funkcije.HUMANISTIČKE NAUKE 395 naizmjeniČDO koristiti više pravaca. razlikovati dvije vrste modela što se upotrebljavaju u hu­ manističkim naukama (ostavljajući po strani modele form alizacije). U pitanju je. ublažuje njihove kontradikcije. U projek ciji ekonomije. te su disku­ sije mogle postojati samo ukoliko se pozitivitet humanis­ tičkih nauka simultano oslanja na transfer triju različitih modela. prilagođavajući se. ukrat­ ko. U stvari. protiveći se drugim ljudima. Ali ima i konstituirajućih modela koji za humanističke nauke nisu puke tehnike form alizacije ili obična sredstva za izmišljanje pro­ cesa. ekonom ije i nauke o jeziku. Treba. Taj transfer za humanističke nauke nije marginal­ ni fenomen (neka vrsta strukture na koju se oslanja. cjelina fenomena kao zbira »objekata« za jedno mogućno znanje.

značenja i sistema. može se tvrditi da je psihologija u suštini studija o čovjeku u okviru funkcija i normi (funkcija i normi koje se mogu interpretirati na osnovu konflikata i značenja. oni vrijede u svakom regionu koje obuhva­ ta taj volumen: otuda teškoća pri fiksiranju granica ne sa­ m o među objektima nego i među metodama svojstvenim psihologiji. Ali ma kakva da je priroda analize i domen na koji se ona primjenjuje. i sve što on raspoređuje oko sebe. njegovi najsitniji gestovi. Svi se ti koncepti ponavljaju u zajedničkom volumenu huma­ nističkih nauka. ili na os­ novu sistema značenja kao da se radi o pisanim ili izgo­ vorenim tekstovim a). najzad. N e treba. ta tri para funkcije i norme. sve humanističke nauke se izukrštaju i uvijek se mogu interpretirati jedna pomoću druge. posredničke i miješane discipline se množe. imaju izvjestan smisao. na osnovu funkcija kao da su u pi­ tanju individue organski međusobno povezane. granice među njima se brišu. konflikt i pravilo nemaju ograničenu primjenu na samo sociološki domen. svi ti tragovi koje on za sobom ostavlja konstituišu se u koherentnu cjelinu i sistem znakova. pravila i sistema). sociologije ili analize jezika: samo izbor suštinskog modela. postoji jedan form alni kriterij po kome se razaznaje nivo psihologije. navike. čak se i njihov vlastiti pred­ met razbija. sociologiji. sociologija je studija o čovjeku u okviru pravila i konflikata (ali koje možemo interpretira­ ti.396 RIJECI I STVARI i podstrek za konflikt. rituale. Na taj način. kao i položaj po­ moćnih modela koji omogućavaju da saznamo u kom tre­ nutku se »psihologizira« ili »sociologizira« u proučavanju . proučavanje književnosti i mi­ tova zavisi u suštini od analize značenja i sistema označavajućeg ali poznato je da se analiza književnosti i mitova može ostvariti i u kategorijam a funkcionalne koherentno­ sti ili konflikta i pravila. što stalno i činimo. glo­ balno govoreći. sve do njihovog mahinalnog mehanizma i do njihovog kraha. sve što stvara kao predmete. Na taj način. značenje i sistem ne vrijede samo za fenomene manje-više vezane za jezik. vjerovati da svaki od tih parova koncepata ostaje lokalizovan na onoj projekcionoj površini na kojoj se mogao javiti: funkcija i norma nisu psihološki koncepti i samo takvi. u projekciji jezika čovjek liči na biće koje hoće nešto da kaže. Najzad. go­ vor. Ipak. pokrivaju bez ostatka čitav domen saznanja o čo­ vjeku. konflikta i pravila. međutim. analizi književnosti i mitu.

Suprotstaviti genezu strukturi znači suprotstaviti funkciju (u njenom razvoju. Ta dvostruka slika koju stičemo na osnovu više metoda nije nedostatak metode. suprotstaviti razumijevanje objašnjenju znači suprotstaviti tehniku koja omogućava dešifrovanje smisla na osnovu sistema koji nosi značenje tehnikama koje pružaju mogućnost da se nešto sazna o konfliktu i njegovim posljedicama. međusobna nesvodljivost ravnoteža ili rješenja koje je svako društvo pronašlo. istaknutu od čovjekovih prvih i najvažnijih potreba) funkciji i značenju. ana­ liza diskontinuiteta nastoji prije svega da istakne internu .HUMANISTIČKE NAUKE 397 literature i mitova. A poznato je. to ukrštanje konstituirajućih modela objašnjava dis­ kusije o metodama koje smo maločas pomenuli. Poznato je da se u humanističkim naukama gledište diskontinuiteta (prag između prirode i kulture. Ali treba ići i dalje. takođe. znači suprotstaviti konflikt (kao prvobitnu. od­ sustvo posredničkih oblika. arhaičnu datost. značenja i sis­ tema. nepostojanje kontinuiteta ni u prostoru ni u vremenu) suprotstavlja gledištu kontinuiteta. u njenim adaptacijama stečenim i uravnoteženim u vremenu) sinhronizmu konflikta i pravila. naprotiv. Poznato je sa kako zadivljujućom preciznošću je vo ­ đeno proučavanje indo-evropskih m itologija korištenjem sociološkog modela na osnovu analize značenja i označujućeg. Nedostatak se javlja samo u slučaju kad metodi nisu poredani ili eksplicitno podešeni jedan prema drugo­ me. nego iz igre opozicija koja omogućava da se svaki od tri modela definiše prema ostala dva. a u kome se trenutku u psihologiji dešifruju tekstovi ili vrši sociološka analiza. One ne vuku ni svoje porijeklo ni svoje opravdanje iz ponekad kontradiktorne kompleksnosti koja bi bila čovjekova vlasti­ ta osobina. suprotstaviti analizu »nižega« onoj koja se održava na nivou svog predmeta. ili o oblicima i deformacijama koje može dobiti i pretrpjeti funkcija sa odgovarajućim organima. do kakve sinkretičke slabosti je doveo pokušaj zasnivanja takozvane »kliničke« psihologije. Bilo da je osnovano i ukroćeno ili da se odvija u kon­ fuziji. Postojanje te suprotnosti objašnjava se bipolarnim karak­ terom modela: analiza u stilu kontinuiteta oslanja se na permanentnost funkcija (k o je pronalazimo od samog po­ četka života u identičnosti koja ukorjenjuje i omogućava sukcesivne adaptacije). u njenim operacijama koje progresivno bivaju raz­ novrsne. na podlogu značenja (koja jedna druga ponavljaju. i stvaraju mrežu govora).

Dimezil predstavljaju taj trenutak kad je. trebalo je de facto od­ vo jiti normalna funkcionisanja od onih koja to nisu bila.398 RIJECI I STVARI koherentnost sistema koji nose značenje. dok je prevladavalo gledište konflikta nad gledištem pravila. isto tako. najzad — kao što F rojd do­ lazi poslije Konta i Marksa — počinje vladavina filološkog modela (kad je u pitanju interpretiranje i otkrivanje skri­ venog smisla) i lingvističkog modela (kad je riječ o struktu­ riranju i iznošenju na vidjelo sistema koji nosi značenje). Jednim snažnim zamahom humanističke nauke su pomjerene od čvršće form e živih modela ka jednoj form i koja je više ispunjena modelima pozajm ljenim od jezika. tako su priznate i patologija društva (D irkem ) i iracionalne i kvazimorbidne form e vjerovanja (Levi-Bril. Oni su prekrili čitavo polje tih nauka. jezik kojim govori. došlo do preokreta u svakom modelu. i rje­ šenje. značenje) i istaknulo sa toliko više in­ tenziteta važnost drugog (norme. Blondel). manje ili više uspjelo). s malim izuzecima. pored normalne. Možda bi se čitava istorija humanističkih nauka od po­ četka X IX vijeka mogla skicirati na osnovu ta tri modela. manje ili više manifestan. da se pojedinci i društva izlažu opasnosti da se u njim a izgube. njegova. izbijanje norme iznad funkcionalnih oscilacija. njegovo društvo. zatim dolazi vladavina ekonomskog modela (čovjek i čitava njegova aktivnost predstavljaju m jesto konflikta čiji su oni i izraz. pravila. najzad. vladavina biološkog modela (čovjek. postoje u epohi romantizma kao živa bića i zaista ukoliko samo žive. vršeno je razdvajanje značećeg i . Ta­ kav preokret ima dvije serije značajnih posljedica: dok je gledište funkcije imalo prednost nad normom (dok se nije pokušavalo da se. njihov način bivanja je organski. kao njena obrnuta slika (otuda važnost džeksonovske sheme o dezintegraciji kod Riboa ili Žanea). pretpostavljalo se da izvjesni konflikti ne mogu biti prevaziđeni. nje­ gova grupa. dok je prevladavalo gledište značenja nad sistemom. Ali to pom jeranje je bilo praćeno još jednim: onim koje je po­ tisnuto prvi parnjak iz svakog od konstituirajućih parova (funkciju. shvati ispunjenje funkcije). tako je priznato postojanje i jedne patološke psihologije. psiha. specifičnost gru­ pa pravila i odlučnost koju dobijaju u odnosu na ono što treba urediti. na osnovu norme i aktivnosti koja je po­ stavlja. Maus. je r već čitav vijek možemo pratiti vladavinu njihovih privilegija: p rije svega. konflikt. i analiziramo ga u služ­ bi funkcije). sistem a): Goldštajn.

dozvoljavala se mogućnost da u izvjesnim đomenima čovjekova ponašanja ш u prostoru urustva ima smisla. značajnog i beznačajnog). U svakom slučaju. ali da je i prvi započeo da radikalno briše granicu između pozitivnog i negativnog (normalnog i patološkog. pravila i sistema: na taj način. Već je moglo izgledati sporno da ove zatvorimo (i tako ih suprotstavimo biologiji. pošto pravila obrazuju zatvorene cjeline. a da ga drugdje nema. svaka cjelina je dobila svoju vlastitu koherentnost i svoj validitet. kad je analiza započela na bazi norme. da konflikt može razviti vlastite posljedice. Na taj način humanističke nauke vršile su u svom vlastitom polju suštinsku podjelu.HUMANISTIČKE NAUKE 399 beznačajnog. jasno je kako najavljuje prelaz od analize u okviru funkcija. konflikata i značenja ka analizi u okviru norme. razumljivog i neizrecivog. U svom pluralizmu — pošto su sistemi izolovani. sada ne treba priznati da svojstvo norme u odnosu na funkciju koju određuje. I upravo u tome je — kako ćemo kasnije vidjeti — presudna zasluga psihoanalize. više nije bilo moguće govoriti o »morbidnoj svi­ jesti« čak ni kad su u pitanju bolesti ili društva koja je na­ pustila istorija. I ako pomislimo da je Frojd više nego iko drugi približio saznanje o čovjeku njegovom filološkom i lingvističkom mo­ delu. pošto i norme ističu svoju autonomiju — polje humanističkih nauka je postalo jedinstveno. stoga. pravila u odnosu prema konfliktu kojim upravlja. označavale su uvijek neki alteritet (i to na osnovu kontinuiteta koji su analizirale). pravila i sistema. Prestalo je odmah da bude razdijeljeno prema dihotom iji vrijednosti. taj prelazak na gledište norme. leži u činjenici . a da pri tome ne izlazi iz svog suštin­ skog položaja. pra­ vila i sistema približava nas problemu koji je ostao neri­ ješen: to je pitanje uloge predstave u humanističkim nauka­ ma. čitavo znanje u okviru koga je za­ padna kultura stvorila izvjesnu sliku o čovjeku okreće se oko Frojdovog djela. ekonomiji i filo lo g iji) u prostor predstave. legendama prividno bez koherent­ nosti ili o »beznačajnom govoru«. stoga je trebalo istaći da se funkcija može vršiti. da značenje može nametnuti svoju inteligibilnost a da se ne prođe kroz fazu eksplicitne svijesti. o »prim itivnom mentalitetu« čak i kad je ri­ ječ o apsurdnim pričama. one su se uvijek rasprostirale između jednog pozitivnog i jednog negativnog pola. sistema u odnosu na značenje koje čini mogućnim. Sve može biti mišljeno u poretku sistema. pravila i norme. Naprotiv. Zar.

nego uvijek drugo i kao izvedeno u odnosu na sistem što mu prethodi. Stvarna uloga kon­ cepta značenja jeste da pokaže kako nešto kao jezik. čak i kad nije u pitanju eksplicitni govor. Tako shvatamo zašto te velike kategorije mogu organizovati čitavo polje humanističkih nauka: to je moguće jer one drže u posjedstvu to polje. i beskraj želje u stvari već organizovani nemišljenim. drugim riječima. predstava nije svijest i ni­ šta ne dokazuje da to objelodanjivanje elemenata ili orga­ nizacija koje nikad nisu date kao takve omogućava da hu­ manističke nauke izbjegnu predstavu.čak i ako nisu dati svijesti koja ih doživljava. mogu dobiti oblik u okviru predstave. ali istovremeno povezuju i em pirijske pozitivitete života. rada i jezika (o d kojih se čovjek istorijski odvojio kao figura . gdje se instanca predstave na­ lazi u neizvjesnosti? U stvari. uloga komplementarnog koncepta sistema jeste da pokaže kako značenje nije nikad prvo i nikad sebi savremeno. na izgled divlja insistentnost potrebe. koje odlaže iskon (prisustvo kakvo je ispoljeno kao način čovjekova bivanja u analitici konačnosti). zato što je on i nastao prije svijesti i zato što se ona u njemu i nalazi i na osnovu nje i djeluje. . Par konflikt-pravilo osigurava reprezentativnost potrebe (one potrebe koju ekonomija proučava kao objektivni proces rada i pro­ izvodnje) i reprezentativnost tog nemišljenog. koncept funkcije ima ulogu da pokaže kako strukture života mogu dati priliku za pred­ stavu (čak i ako nisu svjesne) a koncept norme — kako funkcija sama sebi daje mogućnost vlastitog postojanja i kako ih ograničava svojim vršenjem. koje ne samo da im propisuje pravila nego ih i čini mogućnim na osnovu pravila. koje otkriva analitika konačnosti.400 RIJECI I STVARI da uopšte ne pripadaju svijesti? I zar ne treba uz već izoIovana dva istorijska gradijenta dodati i trećega. par značenje-sistem jeste ono što osigurava i reprezentativnost jezika (kao teksta ili strukture koju anali­ ziraju filologija i lingvistika) i blisko prisustvo. Na isti način i pojam kon­ flikta pokazuje kako potreba. i reći da od X IX vijeka humanističke nauke nisu prestale da se približuju području nesvjesnog. sistem koji čini njegovo pozitivno porijeklo i koji se izdaje postepeno i u fragmentima kroz to porijeklo. drže ga na odstojanju. Najzad. a uloga koncepta suprotnog od pravila jeste da pokaže kako su žestina konflikta. želja i interes. može uglavnom biti dat predstavi. sistem je uvijek nesvjestan. u odnosu na svijest o značenju.

sada kad se način čovjekova bivanja nastoji definisati izvan njegovog polja. Jedna ima istorijski ka­ rakter: to je činjenica da humanističke nauke. Taj primat. između svijesti i predstave. ona je opšti pijedestal takve form e znanja. s druge strane. ali prema dim enziji svjesnog i nesvjesnog. ali ne mogu u cijelosti b iti' osvijetljeni bez pomoći refleksivnog znanja). Te kategorije nisu samo obični em pirijski koncepti jedne dosta velike opštosti. Otuda proizilaze dvije posljedice. ni sistem nisu dati svakodnevnom iskustvu: oni ga presijecaju. ni pravilo. pra­ vila i norme. i to u čitavoj njegovoj dužini. Stoga ne treba zaboraviti da sve upečatljivija važnost nesvjesnog ne komprom ituje ni u čemu primat predstave. od početka X IX vijeka. one se kreću čitavim poljem mo­ gućnosti i artikulišu ga veoma snažno na obje dimenzije kojim ga ograničavaju. i za razliku od mo26 . izmiču svakom zakonu. pokreće jedan važan problem. daju priliku za parcijalne svijesti. samo polje humanističkih na­ uka. utoliko više što te nauke pokušavaju da iznesu na vidjelo sisteme. One definišu način na koji em pirija može biti predstavljena. značenje — sve su to načini na koje život. Sve se odvija kao da dihotomija između nor­ malnog i patološkog teži da nestane u korist bipolarnosti svijesti i nesvjesnog. ali na način koji savršeno može biti nesvjestan). Tako huma­ nističke nauke govore samo u elementu reprezentativnog. one su upravo ono na osnovu čega se čovjek može ponuditi jed ­ nom mogućem znanju. ona je.HUMANISTIČKE NAUKE 401 jednog mogućeg znanja) sa oblicima konačnosti koji karakterišu čovjekov način bivanja (onakav kakav se konstituisao onog dana kad je predstava prestala da definiše opšti prostor saznanja). za razliku od empirijskih. Sada kad em pirijska znanja. šta je predstava ako ne fenomen em pirijskog reda koji se dešava u čovjeku i koji bi mogao biti kao takav i analiziran. Ali predstava nije samo puki predmet za humanističke nauke. kao i znanja o životu. ali na način koji nije poznat svi­ jesti (funkcija. kao što smo to već vidjeli. međutim. potreba. one definišu način na koji konačnost može biti predstavljena na pozitivan i em pirijski način. konflikt. Ali to nije sve: one omogućavaju disocijaciju karak­ terističnu za svako savremeno znanje o čovjeku. ali koji nije providan za naivnu svijest (ni norma. radu i jeziku. ono na osnovu čega je ona mogućna. jezik bivaju podvostručeni u predstavi.

One ne prestaju da prema sebi vrše kritičko obnavljanje. da se restituiše na sadržaje i oblike iz kojih je na­ stala i koji se u njoj kriju. dakle. mogućno je shva­ titi zašto se. Za sve humanističke nauke karakteristično je jedno transcendentalno uzdizanje koje se vraća u otkrivanje ne-svjesnog. Njih. one nisu njihove nasljednice ili njihovi nastavljači. One se kreću od ono­ ga što je dato predstavi ka onome što predstavu čini mo­ gućnom. stoga i problem nesvjesnog — njegova mogućnost. Taj kvazitranscendentalni put uvijek uzima oblike otkrivanja. uvijek oživljava ne­ ka vrsta transcendentalne mobilnosti. biće koje je ranije postojalo u polju epistemè. način postojanja i načini nje­ gova saznanja i objelodanjivanja — nije problem koji je u samim humanističkim naukama i s kojim se one susreću slučajno u svojim postupcima. prelasku od neposred­ ne i nekontrolisane evidentnošti ka manje providnim ali fundamentalnijim oblicima. Prije svega. proširu­ jući izvan njegovih granica domen čovjekova znanja. Na taj način huma­ nističke nauke teže manje da se generalizuju ili da se pre­ ciziraju. im itira filozofija X V I II vijeka u kojoj čo­ vjek ipak nije imao svoje mjesto. one se nalaze u samoj predstavi. jasno je da ono što manifestuje suštinu humanističkih nauka nije . nego što su usmjerene ka neprestanom demistificiranju: tj. kako to čine ostale nauke. jer je čitava konfiguracija znanja modifikovana i one su nastale samo utoliko što se pojavilo. zajedno sa čovjekom. treti­ rajući ono što je predstava (u svjesnom ili nesvjesnoni ob­ liku). to je problem koji se pro­ teže duž čitavog njihovog postojanja. Možda bismo u ovome mogli naći sredstvo da pobliže odredimo ono što je kod njih bitno. Na horizontu svake humanističke nauke postoji projekat da se čovjekova svijest svede na svoje realne us­ love. kao i či­ tavo klasicističko znanje. nalaze u situaciji da same uslove svoje mogućnosti tretiraju kao svoj predmet. nisu m ogle zaobići primat predstave. status. svaki put kad se služimo humanističkim nau­ kama da bismo filozofirali. i tako iznova stvaramo filozofiju klasicističkog tipa. to je stoga što. Druga poslje­ dica se ogleda u činjenici da se humanističke nauke. pro­ širujemo preko tih granica i domen vlasti predstave. kad se vraćamo u prostor mi­ sli onog što smo mogli saznati i tamo gdje je čovjek do­ veden u pitanje.402 RIJECI I STVARI đem e misli. One se uvijek otkrivanjem mogu generalizovati ili osposobiti da misle individualne fe­ nomene. ali što je još uvijek predstava. Ipak.

. ma kakva ona bila. doduše. naprotiv. Sto­ ga možemo reći da »humanističke nauke« postoje ne svuda gdje je u pitanju čovjek. Postoje zatim i epistemološke. kao što su to i hernija ili medicina ili neka druga nauka. ali se dugo održala u mehanizmu vjerovanja i efektivnih valo­ rizacija. ona se time. uvijek qtkriva onu epistemološku konfiguraciju koja ju je učinila mogućnom. pravila i značajne cjeline koje svijesti otkrivaju uslove njihovih ob­ lika i njihovih sadržaja. pri­ rodna m agija je prestala da pripada zapadnoj epistemè. položaj i funkcionisanje mogu biti vraćeni u prvobitni po­ zitivitet na osnovu arheološke analize. nego svuda gdje se u dimenzija­ ma svojstvenim nesvjesnom analiziraju norme. inte­ resa ili vjerovanja. svaka episte­ mološka konfiguracija. Na taj način možemo ocijeniti u kolikoj su m jeri uzaludne i beskorisne sve diskusije koje nastoje da utvrde da li takva saznanja mogu stvarno biti nazvana naučnim i kakvim okolnostima bi trebalo da se potčine pa da to postanu. znači samo da one tu učvršćuju korijen svog pozitiviteta. a zatim mogu da se ponašaju prema dvjema različitim organizacijama: jed­ ne pokazuju osobine objektiviteta i sistematičnosti koje 26* . Ako je tačno da svaka nauka. instauriše ih i tako im omogućava da samog čovjeka konsti­ tuiše kao svoj predmet upravo opšti raspored epistemè. »Nauke o čovjeku« sastavni su dio m odem e epistemè. ili kao što su gramatika i istorija prirode bile dio klasicističke epistemè. da nisu samo puke iluzije. pseudonaučne iluzije. figure čiji izgled. A li to ipak ne znači da su one i nauke. ne svodi na običnu podvalu. kad se ispituje na arheološkom nivou i kad se nastoji raščistiti tlo njenog pozitiviteta. I to iz prostog razloga što ih čovjek niti konstituiše niti im pruža specifični domen. Govoriti o »naukama o čovjeku« znači praviti najobičniju zloupotrebu jezika. da tu nalaze svoje uslove postojanja. ako jo j se i može pripi­ sati pozitivitet. na primjer. može savršeno da ne bude uopšte nauka.HUMANISTIČKE NAUKE 403 taj privilegovani i neobično zamršeni predmet kakav je čovjek. Tu treba napraviti distinkciju između tri stvari: postoje teme sa naučnim pretenzijama koje možemo sresti na nivou obič­ nog mnijenja i koje nisu (ili nisu više) u okviru epistemo­ loške mreže jedne kulture: od X V II vijeka. Ali reći da one ulaze u sastav epistemološkog polja. da one nisu ono što neki nazivaju bi­ zarnim imenom »ideologije«. motivisane jedino na nivou shvatanja. za njih stvara mjesto.

B ilo bi. u svojim vlastitim figurama sadrže i druge konfiguracije znanja.e neko unutrašnje odsustvo zbog kojih ne mogu preći prag nauč­ nih oblika.. one pri arheološkoj analizi ocrtavaju savršeno pozitivne konfiguracije. kon­ figuracija koja definiše njihov pozitivitet i ukorjenjuje ih u . to jest. a impuls kritičke refleksije prenosi prema mjestu sa kog dolaze ti modeli. Stoga je nepotrebno isticati da su »huma­ nističke nauke« lažne nauke. Takve konfiguracije smo sreli u opštoj gramatici i u klasicističkoj teoriji o vrijednosti. sa čisto naučnim form a­ cijama. gdje su učvrstile svoj korijen. Ta njima svojstvena konfiguracija ne može biti tretirana kao nega­ tivni fenomen: to n ije prisustvo prepreke. One. tu. pomoću istorije ili kritike. u prostoru koji je nastao njihovom projekcijom . one ipak pripadaju pozitivnom domenu saznanja. apsurdno tretirati kao kombinaci­ ju u kojoj su izmiješani prema nejednakim razmjerama »iracionalni elementi« sa drugima koji to nisu. u suštini drukčiji od odnosa iz­ među dviju bliskih i srodnih nauka: taj odnos pretpostav­ lja transfer vanjskih modela u domen nesvjesnog i svijesti. uz nauke i na istom arheološkom nivou. N jih treba situirati na nivo pozitiviteta. one su imale istu pod­ logu pozitiviteta kao i kartezijanska matematika. a druge ne od­ govaraju tim kriterijima. shvatamo zašto ne mogu biti nauke: njih čini mogućnim izvjesna situacija bliskosti u odnosu na biologiju. ali one postoje samo utoliko što su locirane. One sa naukama održavaju odnose koji su. ali čim odredimo te konfiguracije i način na koji su raspoređene u modernoj epistemè. međutim. ili ispod njih. ali one nisu bile nauke — bar ne za njihove savremenike. Stoga bi bilo isto tako nepravedno i uza­ ludno analizirati ih kao fenomene mnijenja kao i konfronti­ rati ih. njihov oblik koherentnosti i njihov odnos prema objektu determinisani su jedino nji­ hovim pozitivitetom. one uopšte nisu nauke. koji ih čini mogućim i nužno determiniše njihov oblik.404 RIJECI I STVARI omogućavaju da budu definisane kao nauke. To je slu­ čaj i sa onim što se danas zove humanističkim naukama. takođe. niti j. ekonomiju ili fi­ lologiju (ili lingvistiku). pored njih. Arheologija u odnosu na njih ima dva zadatka: određivanje načina na koji su one raspore­ đene u epistemè. Ove ne posjeduju uzalud formalne kriterije naučnog saznanja. i pokaziva­ nje u čemu je njihova konfiguracija radikalno različita od konfiguracije nauka u pravom smislu te riječi.

iako je ona stara koliko. Možda smo je stoga dosad i prećutkivali. neodređen. analizu literature i m itologija. Zapadna kultura je pod imenom čovjeka konstituisala biće koje iz istih razloga mora biti pozitivni domen znanja i ne može. Ali nismo govorili 0 Istoriji. životinje i svako živo biće. mitovi. anticipacija budućnosti ili obećanje povratka. to jedinstvo je razbijeno početkom X IX vijeka u velikom prelomu zapadne epistemè: tada je. ni nesvodljivost čovjeka. so­ ciologiju. to jest transfera modela po­ zajmljenih od nauka. Možda za nju 1 nema mjesta među humanističkim naukama ili pored njih: vjerovatno je da ona s njim a održava čitav jedan ne­ običan. odgonetanje sudbine čo­ vječanstva. neizbrisiv ali i mnogo dublji odnos nego što je to odnos bliskosti u zajedničkom prostoru. Međutim. govorili smo i o velikim regionima koji razgraničavaju psihologiju. šta više. onda možemo samo reći da on pripada arheološkoj definiciji njihovog položaja. proširujući do najsitnijih parcela prirode princip i kretanje čovjekove usmjerenosti (nešto poput hrišćanskog Proviđenja) — shvatao veliku jedinstvenu i ujednačenu is­ toriju u svakoj njenoj tački. za svaki tip živog bića definisane . što se smatra njegovom neospornom transcendencijom. a ako se upitamo zašto su one uzele za sebe taj naziv. IV ISTO RIJA Govorili smo o humanističkim naukama. obrnuto. i čovjekovo pamće­ nje. koja bi u-isto skretanje. naime. Prema tome. prenošenje R ijeci i Primjera. ne smetaju da on po­ stane predmet nauke.biti predmet nauke. iako je ona prva i kao majka svih nauka o čo­ vjeku. čuvar tra­ dicije. ni njegova odveć velika kompleksnost. pad ili uspon odvukla sve ljude i sve stvari. kao i najspokojnije lice same zemlje. još iz dubine grčkog vijeka ona je izvršila izvjestan broj velikih poteza u zapadnoj kulturi: memoari. otkrivena istoričnost prirode. Tačno je da je istorija postojala i p rije konstituisanja humanističkih nauka. kritička svijest sadašnjosti. Takvu istoriju — što je bar definiše u opštim crtama na­ suprot našoj — karakterisala je činjenica da je čovjek — podešavajući čovjekovo vrijem e sa trajanjem svijeta (u nekoj vrsti velike hronologije kozmosa kao kod stoika) ili. možda.HUMANISTIČKE NAUKE 405 modernu epistemè lišava ih svake mogućnosti definisanja kao nauka.

pa i na sam život.406 RIJECI I STVARI su form e podešavanja sa okolinom. posvetio veću pažnju ljudskoj istoriji. kapital svoje zakone akumulacije. čovjeka je napustilo ono što je konstituisalo najočiglednije sadržaje njegove istorije. njena bogatstva mu više ne . što je kasnije omogućilo definisanje evolucije istoričnosti. Stvari su. Tako se pretpostavlja da je istoričnost. isto tako. žestinu borbi. Proizvodnja ima svoje načine razvitka. jednom riječju evolucija živog bića bila bi samo posljedica širenja istoričnosti otkrivene najprije kod čovjeka na sve domene saznanja. žive. ona mu govori samo o jednom prirodnom vremenu. p rije svega. ci­ jene svoje norme oscilacije i promjena koje se ne mogu svesti ni na prirodne zakone niti se pripisati opštem kre­ tanju čovječanstva. Ali. buržo­ azija u kalendaru svojih pobjeda susrela istorijsku dubinu institucija. tr­ govinom ili ratovima ne m odifikuje u tolikoj m jeri prema onome što se dešava sa čovjekom ili sa onim što on može izmisliti. naizmjeničnost uspjeha i padova. Ljudi su obično skloni da misle da je X I X vijek. na jezik kojim je govorio. gube svoju moć stareći i da najzad umiru. priroda mu više ne govori o stvaranju ili kraju svijeta. Uz to je dokazano da tako strogo ljudske aktivnosti kao što su rad ili jezik sadrže u sebi istoričnost koja ne može naći za sebe mjesto u ve­ likoj priči zajedničkoj stvarima i ljudima. otkrivena kod čovjeka. da je napuštena ideja poretka ili kontinuiranog plana vremena. bila prenesena i na pred­ mete koje je on proizveo. o zavisno­ sti ili njegovom skorašnjem suđenju. ni jezik se migracijama. A ako se čak moglo i reći da se jezici rađaju. i da je. u želji da prikaže vlastiti uspon. kao i ideja neprekinutog kon­ tinuiteta. u stvari. desilo se pot­ puno obrnuto. koliko se m ijenja pod pritiskom izvjesnih uslovnosti koje su svojstvene fonetičkim i gramatičkim oblicima od kojih je jezik konstituisan. dobile vlastitu isto­ ričnost koja ih je oslobodila onog kontinuiranog prostora kojj im je nametala ista hronologija koju je poštovao i čovjek. istorije književnosti i gramatike. ta metafora biološkog karaktera nije napravljena da bismo pomoću nje razriješili istoriju jezika u vremenu koje je vrijem e života. Proučavanje ekonomije. Na taj način. uglavnom iz političkih i socijalnih razloga. nego upravo zato da bismo istakli kako i jezici imaju svoje interne zakone funkcionisanja i kako se njihova hronologija razvija prema vremenu koje zavisi od njihove posebne koherentnosti. težinu navika i vjerovanja.

u samoj suštini. u tom smislu on ima pravo na trajanje isto tako pozitivno kao što je trajanje bića i stvari.HUMANISTIČKE NAUKE 407 kazuju starost ili bliski povratak zlatnog doba. Fragmentiranjem prostora u kome se kontinuirano širilo klasicističko znanje. koja mu nije ni potčinjena ni ho­ mogena. On je podređen pukim događajima. i promjena­ ma u ekonomiji (pa. radi i živi. to je sâm čovjek. A imaginarne vrijednosti koje je tada dobila prošlost. Pošto čovjek ostaje otvoren za pozitivno znanje samo uto­ liko što govori. korištenje bogatstva). radi i živi. Ali odmah se taj odnos obične pasivnosti izokreće: jer ono što govori. što živi ljudskim životom. pošto govori. tehnikama. ona mu sa­ mo govore o uslovima proizvodnje koji se m ijenjaju u Is­ toriji. istorije stvari. načini obrade. on je naoružan vlastitom mrežom filijacija. ali da je već i ranije nastojao da u samom sebi i među stvarima koje su mu još mogle odražavati njihov lik (ostale su se ućutale i zatvorile u same sebe) pronađe istoričnost za koju je u suštini bio vezan. jezik više ne čuva obilježja p rije Vavilona ili prvih krikova koji su odjekivali u šumi. da li će njegova istorija biti nešto drugo osim nerazmrsivi čvor različitih vremena koja su njemu strana i koja su međusobno heterogena? Da li će istorija čovjeka biti više nego neka vrsta moduliranja koje je zajedničko i promjenama u načinu života (klima. a ne iz samog njega. čitava radoznalost za dokumente i tragove koje je vrijem e ostavilo za sobom — sve to ispoljava golu činje­ nicu da se čovjek našao prazan pred istorijom. prema tome. A li ta istoričnost je sasvim dvosmislena. organizacijama koji ne pri­ padaju nikakvom drugom živom stvoru). plod­ nost tla. produži ili . obuhvaćanje svakog domena nje­ govim vlastitim trajanjem. što radi i troši. omogućava mu da izmisli oblike proizvodnje. i u društvu i institucija­ m a) i sukcesiji oblika i upotrebe jezika? Ali tada čovjek sam nije istoričan: vrijem e mu dolazi iz drugog pravca. i to ne manje autonomno — a možda i još suštinskije: jer istoričnost svojstvena čovjeku i duboko zapisana u njegovom biću omogućava mu da se adaptira kao i svako drugo živo biće i da evoluira (a li za­ hvaljujući oruđima. čovjek koji se javlja početkom X IX vijeka je »dezistoriziran«. Ljudsko biće nema više istorije: bolje rečeno. ono je. da stabilizuje. čitava lirska buka koja je u to doba obavijala svijest o is­ toriji. on se konstituiše kao subjekat Istorije tek zbrajanjem istorije bića. obuhvaćeno istorijom. istorije riječi.

istorija ekono­ mije. Od X IX vijeka na svjetlost dana izbija čist oblik ljudske istoričnosti — to jest činjenica da je čovjek kao takav izložen događaju. da o svemu piše opštu istoriju. U svakom slučaju položaj Istorije u epistemološkom prostoru ima ogroman značaj za određivanje njenog odno­ sa prema humanističkim naukama. ma kakav bio. koja je. najzad. sociologije ili od nauka o jeziku. kada je čovjek sa svijetom činio jedinstvenu istorijsku cjelinu. radi. ali isto tako i radikalna disperzija na kojoj su zasnovane sve ostale is­ torije. nikakav sadržaj koji analiziraju humanističke nauke ne može ostati stabilan u samom sebi niti izbjeći . u odnosu na samu sebe. Pošto istorijski čovjek jeste čovjek koji živi. iza istorije pozitivi­ teta nastaje još radikalnija — istorija samog čovjeka. radi i govori. više preokupirana opštim zakonima i konstantama no istorija klasicističke epohe. zavisi od psihologije. I ovdje svakako treba revidirati način na koji se po tradiciji piše istorija Istori­ je: obično se kaže da je sa X IX vijekom prestala puka hronika događaja. U stvari. da na jezik izvrši neku vrstu unutrašnje presije — koja se prenosi na svaku izgovorenu riječ — i da ga stalno i neosjetno usmjerava ka samom njemu u bilo kom trenutku vremena. svaki sadržaj Istorije. pošto je ljudsko biće postalo skroz istorijsko. nijedna istorija nije bila više »eksplikativna«. i da je započelo traženje opštih zakona trajanja. Tako bi se moglo reći da veoma du­ boko u čovjeku postoji njegova vlastita istoričnost. govori i misli: te in­ terpretacije čovjeka kao žive vrste ili na osnovu zakona ekonom ije ili na bazi kulturnih cjelina jesu interpretacije Istorije. prosto memoriranje prošlosti naseljene sa­ mo pojedincima i događajima. njena vlastita istorija. nego da je i ono samo sa svojom vlastitom istoričnošću ono čime je zacrtana istorija ljudskog života. Na taj način. ili da se taj oblik definiše na osnovu činjenice da čovjek živi. omogu­ ćava mu. To je istorija koja sada zaokuplja samo čovjekovo biće. X I X vijek je upravo tražio tu primarnu eroziju u svojoj težnji da sve istorizira.408 RIJECI I STVARI skrati validitet ekonomskih zakona sviješću koju o njima ima i institucijama koje na osnovu njih uređuje. da se stalno vraća u vremenu i da najstabilnije stvari situira u slobodni vremenski prostor. A li i obrnuto. istorija jezika. jer ono shvata ne samo da je oko njega svuda »Isto rija «. Otuda i težnja da se pronađu ili zakoni za taj čisti oblik (u špenglerovoj filo z o fiji).

Na taj način čovjek se nikad ne po­ javlju je u svom pozitivitetu a da odmah ne bude ograni­ čen bezgraničnošću Istorije. utoliko jasnije nosi obilježje svog istorijskog rođenja i utoliko se jasnije kroza nju ispoljava istorija. Istorija. dati u Istoriji. sociologija i filozofija. teže samo sinhronijskim presjecima u okviru istoričnosti koja ih konstituiše i prožima. ako je čovjek — čak i prije nego što je to znao ■ uvijek bio podložan — određenjima koja se ispoljavaju kroz psihologiju. a tada se sav pozitivni sa­ držaj koji se ispoljava kroz humanističke nauke razbija. sociologi­ ju i analizu jezika. za humanističke nauke form ira istovremeno i privilegovano i opasno mjesto susreta. što bolje prihvata svoju relativnost. Ona na taj način otkriva da. prema tome. one (a pri tome možemo među njih svrstati i istoriju) samo dovode u vezu dvije kulturne epizode (onu na kojoj se prim jenjuju kao na svoj predmet i onu u kojoj se ukorjenjuju njihov način bivanja. . ostaje bez određenog doba. obrnuto. one tada tu epizodu iz koje su proizišle vraćaju samoj sebi. geografski segment —■u kome se tom znanju može priznati njegova validnost. Čak i kad humanističke nauke izbjegavaju svako pozivanje na istoriju. Zatim Isto­ rija stalno nastoji da prevaziđe svoj vlastiti istorijski ko­ rijen. ona ih stalno nosi i modifikuje po svom nahođenju. I to iz dva razloga: zato što psihologija. Sva­ koj nauci o čovjeku ona daje pozadinu koja je ustanovljuje. to se dublje uključuje u kreta­ nje koje jo j je zajedničko sa onim što priča i utoliko više teži ograničenom obliku priče. čiji je ona sastavni dio (i o tome Špengler i svi filozofi istorije pružaju svjedočanstvo).HUMANISTIČKE NAUKE 409 kretanje Istorije. čak i kad ih prim jenjujem o na pred­ mete — to jest ljude — koji su im savremeni. njihovi metodi i njihovi koncepti). on nije iz tog razloga i bezvremeni pred­ met znanja koje bar na nivou svojih prava. a kad se prim jenjuju na svoju vlastitu sinhroniju. i zato što su oblici koje su humanističke nauke postepeno dobile kao i predmeti koje one biraju i metodi koje na njih primjenjuju. fiksira jo j tlo i neku vrstu zavičaja: ona determiniše kul­ turno područje — hronološku epizodu. ali ona ih i omeđava granicom koja ih opkoljuje i od sa­ mog početka ruši njihovu pretenziju da vrijede u domenu univerzalnosti. i što se više trudi da na taj način dosegne istorijsku relativnost svog porijekla i svojih opredjeljenja kao sferu svoje univerzalnosti.

Me­ đutim. s druge strane. ali dok se ranije to dovođenje u pitanje odvijalo u okviru sa­ m og pozitivnog saznanja i progresivnim otkrivanjem ne­ svjesnog pomoću svijesti. ali su je one preuzimale u obliku vlastitog pozitivite­ ta. ukorijenjenog i definitiv­ nog pozitiviteta. taj pokret stalno je upućivao pozitivitet koji je određivao čovjekovo biće na konačnost koja ispoljava svoj vlastiti pozitivitet. Istorija pokazuje da sve što je mišljeno treba da bude mišljeno opet u jednoj misli koja se još nije rodila. sada se ono odvija na vanjskim rubovima objekta i subjekta. života i jezika. disperziju koja ih međusobno udaljuje. tako da je trenutak .410 RIJECI I STVARI Vidim o kako se i ovdje konstituiše pokret analogan onome koji je iznutra oživio čitav domen nauka o čovje­ ku: kao što smo u prethodnoj analizi vidjeli. kojoj još nešto preostaje da misli u trenutku kad upravo misli. ona se ne odvija između čovjekovog pozitiviteta (čo­ vjeka uzetog kao predmet i em pirijski ispoljenog kroz rad. Ali. tako da su i nauke bile obuhvaćene tom velikom oscilaci­ jom . Istoricizam je način isticanja stal­ nog kritičkog odnosa između Istorije i humanističkih na­ uka. nastojeći da stalno idu od svjesnog ka nesvjesnom. I ovdje su subjekat i objekat povezani recipročnim dovođenjem u pitanje. U modernoj misli istoricizam i analitika konačnosti suočeni su licem u lice. ovaj put. sa Istorijom započinje slična oscilacija. otkrivajući zakon vremena kao vanjsku granicu humanističkih nauka. i istorijskog pozitiviteta subjekta koji pomoću svijesti nalazi put do rada. Ali on taj odnos uspostavlja samo na nivou pozitivi­ teta: pozitivno saznanje čovjeka ograničeno je istorijskim pozitivitetom subjekta koji saznaje. humanističke nauke pokazivale su kako uvijek ostaje mogućnost da se u onome što je već mišljeno misli na otvoren način. ono označava eroziju koja prijeti i jednom i drugom. ipak. s jedne strane. ona se odvija između vremenskih granica koje definišu posebne oblike rada. života i jezika. možda su tu u pitanju dva lica one konačnosti koja otkriva da je sama sebi osnova i koja je u X IX vijeku izbacila na površinu figuru čovjeka: a konačnost bez beskraja je konačnost koja se nikad nije završila. koja je uvijek u zaostatku prema samoj sebi. otkidajući ih od tihog. kojoj uvijek ostaje vremena da bi ponovo mislila ono što je već jednom mislila. Otkrivajući nesvjesno kao svoj objekat su­ štinske prirode. život i jezik ) i radikalnih granica njegovog bića.

analitika konačnosti teži da ispita odnos iz­ među ljudskog bića i bića koje. ETNOLOGIJA Psihoanaliza i etnologija u našem znanju zauzimaju privilegovano mjesto.HUMANISTIČKE NAUKE 411 konačnosti razbijen u mehanizmu relativiteta kome nije moguće izmaći i koji sam vrijedi kao apsolut. tada se ne javljaju granice sa svom strogošću koja se ne sm ije prekoračiti. koja u isti mah omogućava izvjestan kontakt — tipa percepcije ili razumijevanja — i onemogućava da on ikad postane univerzalno i definitivno razabiranje. I u toj istoj istoriji saznanje nalazi o­ naj elemenat koji mu omogućava da komunicira sa drugim oblicim a života. iz same osnove svakog pozitiviteta i još prije njega. ista­ kne konačnost koja ih čini mogućim. Biti kona­ čan značilo bi jednostavno biti zahvaćen zakonima per­ spektive. bolje nego druge humanističke nauke. čiji je način života unapri­ jed dat samim životom. to jest skriven ali i mnogo du blji). ili socijalnim oblicima ili znače­ njim a jezika. ali koji se nikad neće protezati do definitivne analize niti će se uzdignuti do apsolutnog tota­ liteta. skoncentrisati se oko nekog načina saznanja i osloboditi sadržaje koji u njima drije­ maju. drugim znače­ njima: stoga istoricizam uvijek implicira izvjesnu filozo­ fiju ili bar izvjesnu metodologiju živog razumijevanja (u elementu Lebenswelt). koji su stvarno ograničeni. međuljudske komunikacije (na bazi socijalnih organizacija) i hermeneutike (kao kontakt sa smislom koji je istovremeno i drugorazredan i primaran. Svako saznanje ukorijenjeno je u životu. totaliteti čije se granice do izvjesne m jere mogu pom jeriti. nego zbog . čini mogućim pozitivitete u njihovom konkretnom načinu bivanja. N a taj način. Ali ne zato što su. označavajući konačnost. društvu ili jeziku koji imaju svoju istoriju. utvrdile njihov pozitivitet i najzad ispunile stari projekat da budu stvarno naučne. različiti pozitiviteti koje je Istorija stvorila i ostavila u sebi mogu stupiti u međusobni kontakt. V PSIH O ANALIZA. ta m o 'gd je je istori­ cizam tražio mogućnost i opravdanje konkretnih odnosa između ograničenih totaliteta. Zato analiza konačnosti ne prestaje da potražuje od istoricizm a onaj dio koji je on zanemario: njen je cilj da. nego parcijalni totaliteti. drugim tipovima društva.

ali sa pogledom okrenutim u suprotnom pravcu. psihoanaliza se kreće u pravcu one suštinske regije gdje se održavaju odnosi pred­ stave i konačnosti. Nema sumnje da je Frojdov postupak ušao u sastav interpretacije smisla i dinamike opiranja i nepristupačnosti. Dok sve humanističke nauke idu ka ne­ svjesnom. zasniva u nijem om . zaista. norma (dakle funkcija).412 RIJECI I STVARI toga što na ivicama svih saznanja o čovjeku. ocrtavaju se tri figure pomoću kojih se život. To znači da. ili kao bijela praznina u vidljivom tekstu i što se tako opire sva­ kom pristupu. Međutim. Psihoanaliza se. za to postoje i razlozi k o ji su u vezi sa predmetom koje one uzimaju u svom pojedinačnom pri­ stupu. na svojoj samoj ivici. slijedeći isti put kao i humanističke nauke. sa svo­ jim funkcijama i svojim normama. princip uznemirenosti. otvorena na neki način prema zatvorenom krugu konačno sti. kritike i osporavanja onoga što je moglo izgledati inače usvoje­ nim. ali. nalazi najbliže onoj kritičkoj funkciji za koju smo vidjeli da je inherentna svakoj hu­ manističkoj nauci. svakom kontinuiranom kontaktu na bazi značenja. psiho­ analiza stremi ka onom momentu — po definiciji nepri­ stupačnom svakom teorijskom saznanju čovjeka. koje na putu ka nesvje­ snom ostaju uvijek u prostoru reprezentativnog. dovođenja u pitanje. one form i­ raju jedan neiscrpan trezor iskustava i koncepata. Postavljajući sebi zadatak da kroz svi­ jest omogući govor nesvjesnog. što postoji sa nijemom čvrstinom stvari. da bi je pri­ krila i tàko istaknula konflikte ispunjenè pravilima. prije svega. ali koji su u vezi i sa položajem što ga zauzimaju i funkcijom koju vrše u opštem prostoru epistemè. nego pre­ ma onome što je tu i što se skriva. konflikta ili funkcije — kada se sadržaji svijesti artikulišu ili ostaju bez riječi pred čovjekovom konačnošću. teksta zatvorenog u samog sebe. sasvim neustra­ šivo — ne prema onome što treba da se postepeno objasni u progresivnom osvjetljavanju implicitno datog. psihoanaliza se direktno usmjerava prema nesvjesnom. psihoana­ liza ide naprijed da bi prekoračila predstavu. pravilo (dakle su­ protstavljanje). okrećući mu leđa i očekujući da se ono otkrije uporedo sa napredovanjem analize svijesti. i značenja koja ulaze u sastav sistema kao i golu činjenicu da tu postoji sistem (dakle značenje). U tom predjelu gdje je predstava u neizvjesnosti. tamo gdje bi se očekivala funkcija ispunjena vlastitim normama. za razliku od humanističkih nauka.

ona vidi kako iskr­ sava ono što nam je najbliža opasnost — kao da se odjed­ nom profilira re lje f ponora našeg postojanja. koje se u svom pozitivitetu kreće em pirijskim domenom čovjeka. za jedno znanje koje je situirano u domenu reprezentativnog. ali i ono odakle je obećan povra­ tak za sami čin analize? Sasvim je tačno da se ni ta Smrt. prema vanjskoj strani. U toj em­ pirijskoj figuri koja je ipak strana svemu (i u svemu) što se može eksperimentalno ispitivati. značenja i sistema u jeziku koji je u isto vrijem e i Zakon. ono što okružuje i definiše. naša svijest ne nalazi. ludilo kakvo se pruža m odem om iskustvu kao njegova istina i njegova dvojnost.HUMANISTIČKE NAUKE 413 ponavljanju Smrti. ni taj Zakon ne mogu susresti u samom znanju. ni ta Želja. I upravo kad se taj jezik pokazuje u svom ogoljenom stanju. a konflikti i pravila u ogoljenom otvoru Želje. konačnost. kao da je strogost njenog pravila nivelisala svaku opoziciju. odjednom iskrsa­ va pred nas kao postojanje istovremeno i realno i nemo­ . kada Smrt dominira svaku psiho­ lošku funkciju i drži se iznad njih kao njihova jedina i pustošna norma — tek tada mi prepoznajemo ludilo u nje­ govom sadašnjem obliku. jasno uočavamo da te figure — svakako imaginarne za kratkovide — predstav­ ljaju same oblike konačnosti kakva je analizirana u moder­ noj misli: zar smrt nije upravo ono na osnovu čega je svako znanje uopšte mogućno — tako da bi ona u psiho­ analizi bila figura onog empirijsko-transcendentalnog podvostručavanja koje svojom konačnošću karakteriše čovje­ kov način bivanja? Zar želja nije ono što ostaje uvijek nem išljeno usred same misli? I zar taj Zakon-Jezik (isto­ vremeno i riječ i sistem riječi) koji psihoanaliza nastoji da pretvori u govor. ona više ne konstatuje lutanja zabludjelog razuma. M oglo se i očekivati da im se F rojdovi postupci učine takvim. ali se i skriva od svakog značenja kao da je u pita­ nju veliki despotski i prazni sistem. trag nekog drugog svijeta. Ali kada pratim o kretanje psi­ hoanalize u njenom toku. ili kad se krećemo epistemolo­ škim prostorom u njegovoj cjelini. mogućnost predstave — možje biti samo m itologija. nije ono mjesto sa koga svako znače­ nje vuče svoje porijeklo. kada Želja vlada u svom divljem stanju. mislimo i znamo. ali oni stoga označavaju uslove mogućnosti na­ stanka svakog znanja o čovjeku. kao u X V I vijeku. Poznato je kako su psiholozi i filozofi nazvali sve to: frojđovskom m itologijom . na osnovu koje jesmo.

na način ne odveć udaljen. za tijesni međusobni odnos pojedinaca od kojih jedan sluša jezik drugoga. nego angažovanje samog čovjeka — čovjeka sa Smrću koji je izložen patnji. nego upravo veoma blizak. I kao što se psihoanaliza nalazi u području nesvjesnog (to j kritičkoj živahnosti koja iznutra uznemirava čitavo područje humanističkih nauka). je r je ona po tradiciji nauka o narodima bez istorije. ni pokušati da obuhvati njegove sve granice niti se usmjeriti prema fundamentalnijem u obliku neke em pirijske nauke izgra­ đene na osnovu brižljivog posmatranja. taj upad može biti napravljen samo u okviru prakse. htijući ili ne htijući. oblici konačnosti prema kojoj ono obično napreduje neodređeno (i neokončivo). u potpuno manifestnom i apsolutno po­ tisnutom obliku. misao koju ne možemo misliti. ono prema čemu analiza treba da bude usmjerena. dato u jeziku pacijenta. ne može raz­ viti kao čisto spekulativno saznanje ili opšta teorija o čo­ vjeku. u svakom slučaju ona u kulturama (sistematskim izabiranjem i zbog nedostatka do­ kumenata) proučava više invarijante strukture nego suk­ . počinjući sa onim što je. Zbog toga psihoanalizi nije ništa toliko strano kao opšta teorija o čovjeku ili an­ tropologija. teško je tvrditi da etnologija održa­ va suštinski odnos sa istoričnošću. Bez sumnje. Stoga psihoanaliza u tom ludilu par excellence — koje psihijatri nazivaju šizofrenija — pronalazi svoj intimni i svoj nepobjedivi nemir: je r u tom ludilu dati su. Tako se psihoanaliza u tome prepoznaje kad se nađe pred psihoza­ ma nad kojima ipak (ili možda upravo zbog toga) nema nikakve moći: kao da psihoza pruža i daje u okrutnom os­ vjetljenju. ali onda nije u pitanju angažovanje saznanja o čovjeku.414 RIJECI I STVARI guće. sa Že­ ljom koja je izgubila svoj predmet i sa jezikom u kome se tiho artikuliše njegov Zakon. Ona ne može pokriti sve polje predstave. etnologija je situirana u domenu istoričnosti (to j stalnoj oscilaciji zbog koje su hu­ manističke nauke stalno osporavane njihovom vlastitom is­ torijom ). naime. oslobađajući tako svoju želju predmeta koju je izgubila i oslobađajući ga od stalno ponavljanog susjedstva smrti (dajući mu na znanje da će jednog dana um rijeti). Svako analitičko saznanje vezano je neodoljivo za praksu. Psihoanaliza se. predmet našeg zna­ nja ali koji mu uvijek izmiče. Ali taj odnos psihoanalize i onoga što čini mogućnim uopšte svako znanje sa područja humanističkih nauka ima još jednu posljedicu.

i da ih pruži istorijskom pozitivitetu subjekta koji ih uočava. kako bismo došli do sinhronijskih korelacija u ostalim kulturnim oblicima. za­ tim pravila koja čine mogućim ili obaveznim sve oblike razmjene. A li taj odnos (utoliko što etnologija ne teži da ga iz­ briše. ili bolje — njenom suštinskom odnosu pre­ ma svakoj istoriji. Ona izostavlja dugi »hronološki« govor po­ moću koga mi pokušavamo da mislimo u okviru same na­ še kulture. etnologija stavlja pojedinačne oblike svake kulture. jezik ): stoga etnologija pokazuje kako se u kulturi vrši normalizacija bioloških funkcija. Postoji izvjestan po­ ložaj zapadnog ratia koji se konstituisao u svojoj istoriji i koji ustanovljava odnose koje može imati sa svim drugim društvima. produbljuje definitivno se situira­ jući u njem u) ne zatvara etnologiju u cirkulame igre istoricizma. To ne znači da je etnologiji neophodna kolonizatorska situacija: ni hipnoza. a koja jo j omogućava da se veže za dru­ ge kulture na čisto teorijski način. dakle. isto tako i etnologija ne dobija svoje vlastite dimenzije samo u suverenosti istorije — uvi­ jek suzdržanoj ali uvijek aktuelnoj — evropske misli i od­ nosa koji jo j se može suprotstaviti kao i svakoj drugoj kulturi. naravno. pruža prema onom području u kome se humanističke nauke podešavaju prema biologiji. kao i razlike koje ih suprotstavljaju i granice kojim se ona definiše i zatvara u svoju vlastitu koherentnost. nego isto kao što se ova može razviti u tihoj žestini jednog jedinstvenog odnosa. potreba i rad.HUMANISTIČKE NAUKE 415 cesiju događaja. pa čak i onim u kome je ratio istorijski poni­ kao. naprotiv. najzar sisteme koji se organizuju oko ili prema modelu lingvističkih struktura. ni alijenacija bolesnika u fantasmagoričnom licu ljekara ne čine konstituitivni dio psihoana­ lize. elcono- . od jedinstvenog događaja u kome je angažovana i naša istoričnost i istoričnost svih ljudi koji mogu biti predmet etnologije (iako. sociologija ili analiza literature i mitova. nego ga. A ipak etnologija je mogućna tek počev od određene situacije. u prostor u kome se povezuju odnosi sa svakim od tri velika pozitivi­ teta (život. proizvodnje i potrošnje. Etnologija se. okrećući kretanje iz koga su te igre nastale: umjesto da iznese na vidjelo empirijske sadržaje kao što to čine psihologija. mo­ žemo praviti etnologiju našeg vlastitog društva): etnolo­ gija pruža svoj korijen u mogućnost koja pripada istoriji naše kulture. on je dovodi u položaj da zaobiđe takvu opasnost.

N i etnologija kao ni psihoanaliza ne ispituje samog čo­ vjeka. pomoću u potrijeblje­ nih simboličkih sistema — vrste istorijskog trajanja koju je svaka kultura u stanju da asimilira. tražiti u izvjesnoj težnji da prodru u dubinu zagonetke. dakle. Odatle ona zaobilazi predstave koje ljudi u nekoj civilizaciji mogu steći o samim sebi. diobe koje su u zapadnoj epistemè ocrtale profil čovjeka i raščlanile ga za jedno moguće znanje. takvo ispitivanje teži da iz korijena obuhvati onu istoričnost koja se tu ja­ vlja i razloge zbog kojih će istorija biti nužno kumulativna ili cirkulama. u čijem okviru različite humanističke nauke dobijaju svoju vrijednost i mogu biti prim ijenjene na određenu kulturu ili neko sinhrono područje. svojim potrebama.416 RIJECI I STVARI m iji. za koje smo vidjeli s koje visi­ ne ih nadvisuju: stoga je opšti problem svake etnologije pro­ blem odnosa (kontinuiteta ili diskontinuiteta) između pri­ rode i kulture. na samom kraju jezika i prakse. Smrt. progresivna ili podređena korektivnim osci­ lacijama i sposobna za spontano podešavanje ili podređena krizama. budu nauke o nesvjesnom: ne zato što dopiru u čovjeku do onoga što je ispod njegove svijesti. izabranih ili po­ stavljenih. svjetluca istorijska apriornost svih nauka o čovjeku — veliki prekidi. Privilegiju etnolo­ gije i psihoanalize. sisteme na čijoj osnovi im je dato svako značenje. pravila pomoću kojih osjećaju i zadovoljavaju svoje potrebe. ona se kreće čitavim poljem tog znanja pokretom koji teži da dokuči njegove granice. značenjima skrivenim u svom jeziku. Ali psihoanaliza se služi posebnim odnosom transfera da bi otkrila na krajnjim ivicama predstave — Želju. o svom životu. koji. nego područje koje čini mogućim znanje o čo­ vjeku. filo logiji i lingvistici. etnologija se. onakvog kakav se može pojaviti u humanističkim naukama. ocrtavaju kon­ kretne figure konačnosti. pak. u najtajniji dio ljudske pri­ rode. brazde. razlog njihove duboke srodnosti i nji­ hove sim etrije ne treba. tada je u pitanju determinisanje — pomoću funkcionalnih normi. kao i psihoanaliza. . iza tih predstava ona vidi kako niču norme na osnovu kojih ljudi vrše funkcije života. pomoću propisanih pravila. Stoga je bilo nužno da obje. Ali pri takvom načinu ispitivanja problem istorije je potpuno okrenut: jer. nalazi u ok­ viru posebnog odnosa koji zapadni ratio uspostavlja sa svim drugim kulturama. Zakon. Tako je objašnjen osnov tog istorijskog skretanja. međutim. u prostoru njihova govora.

Ne samo da se one ne mogu lišiti koncepta čovjeka. što ne znači da su one manje »racionalne« ili »ob­ jektivne« nego druge. Onda je shvatljivo da su psihoanaliza i etnologija ustanovljene jedna prema dru­ goj u fundamentalnoj korelaciji: od Totem a i Tabua. nego se pomoću njega ne mogu ni potvrditi. nesvodljivo. Ali specifičnost njihova razvitka ogleda se u činjenici da one uzalud imaju taj kvaziuniverzalni značaj* jer se ipak ne približuju opštem konceptu čovjeka: ni u jednom trenutku one ne teže da obuhvate ono što je u njemu specifično. one ga oživljuju na cijeloj površini. a neke čak i zavise od njih na izvjestan način. N ije u pitanju da utvrdimo kako je on b olji i čistiji ili slobodniji. traži odlučno svoj 27 . Id eje o »psihoanalitičkoj antropologiji«. jer one se uvi­ jek obraćaju čovjekovim krajnjim granicama. Na osnovu toga možemo shvatiti izvjestan broj pre­ sudnih činjenica. privode ih njihovoj epistemološkoj osnovi i ne pre­ staju da razmrsuju čovjeka. U prvom redu da psihoanaliza i etnolo­ gija nisu u tolikoj m jeri humanističke nauke koliko su to druge. Uostalom. nego da im one prilaze iz suprotnog pravca. mogućnost govora koji ih povezuje bez diskontinuiteta. ali one se kreću duž čitavog njihovog područja. 0 obje te nauke možemo reći ono što je Levi-Stros govorio o etno­ logiji: one razbijaju čovjeka. koji u humanističkim nauka­ ma stvara i obnavlja svoj pozitivitet. otvara proble­ me sigurno najopštije kad je u pitanju čovjek. opštevažeće na svakom mjestu gdje je izložen iskustvu. one svuda ističu njihove metode i njihove interpre­ tacije. umjesto da se najprije definiše kao što je to činila dosada proučavanjem društava bez istorije.HUMANISTIČKE NAUKE 417 nego zato što streme da. stva­ ranje polja koje im je zajedničko. izvan čovjeka. dvostruka artikulacija is­ torije individua prema nesvjesnom u kulturi i istoričnosti kulture prema nesvjesnom u pojedincima. svega što se daje ili što izmiče svijesti. i to pozitivno. koja. o »ljudskoj priro­ di« koju je obnovila etnologija zasada su samo pobožne želje. one svuda šire njihove kon­ cepte. psihoanaliza i etnologija su »kontranauke«. niti da je ravnodušna prema onome što su one otkrile. nijedna humanistička nauka ne može biti sigurna da nema obaveza prema psihoanalizi i etnologiji. U odnosu na »humanističke nauke«. stignu do onoga što omogućava saznanje. Možemo naslutiti prestiž i važnost etnologije. je r one upravo teže ka onome što je utvrđeno kao pozitivitet.

niti stoga što se kultura reflektuje na manje ili više iskrivljen način u pojedincu. kao sistem nesvjes­ nih kulturnih elemenata ona bi definisala skup formalnih struktura koje daju značenje mitskom govoru. u okviru prostora u kome se kreće psihoanaliza. i to ne pomoću uspostav­ ljanja jedne »kulturne psihologije« niti sociološkim objaš­ njavanjem fenomena ispaljenih na nivou individua. na prim jer) ka jedin­ stvu strukture čije formalne transformacije otkrivaju raz­ novrsnost priča. pronalazeći na taj način u širim razmj erama ono što analiza otkriva na nivou individua. naslutiti i simetrička važnost psihoana­ lize. ona na taj način održava odnos istoričnosti. temeljeći norme života drukčije od onih u prirodi i ne služeći se kao podlogom pukim biološkim funkcijama. a svoju ko­ herentnost i nužnost daju pravilima kojim a su potčinjene potrebe. nego otkrivanjem činjenice da i nesvjesno posjeduje — ili da je ono samo izvjesna formalna struktura. one. nego bi se ukrštale kao dvije linije usmjerene u raz­ nim pravcima: jedna bi išla od prividnog elidiranja ozna­ čenog u neurozi ka propustu u sistemu označujućeg gdje se ta neuroza ispoljava.418 RIJECI I STVARI predmet u nesvjesnim procesima koji karakterišu sistem ne­ ke kulture. značenjski lanac na kome počiva jedinstveno iskustvo poje­ dinca pada okomito na form alni sistem na kome počivaju značenja kulture: u svakom trenutku struktura svojstvena individualnom iskustvu nalazi u sistemima društva izvje­ stan broj mogućnih izbora (i isključenih mogućnosti). takođe. ta dva domena znanja bliska su ne stoga što individua pripada grupi. društvene strukture u svakoj njihovoj tački izbora na­ laze izviestan broj mogućnih poiedinaca (i drugih koii to nisu). u stvari. Na isti način i u jeziku linearna struktura uviiek omogućava u izvjesnom trenutku izbor između više riječi i više fonema (ali isključuje sve ostale). druga bi išla od analogije mnogoobraznosti označenog (u mitologijama. imaju samo jednu zajedničku tačku. Ona tako ne bi asimilovala mehanizme i oblike društva izloženog pritiscima kolektivnih fantazma. koja se pridružuje etnologiji. kao što se to često mislilo. Jer. Prema tome. Može se. . ali ona je bitna i neizbježna: to je tačka u kojoj se presijecaju pod pravim uglom. Po tome etnologija i psihoanaliza ne bi bile jedna uz drugu niti bi se dodiri­ vale. konstitutivan svakoj opštoj etnologiji. obr­ nuto. psihoanaliza i etnologija se ne bi mogle međusobno podešavati na nivou odnosa izme­ đu pojedinca i društva.

odr­ žava svoj odnos sa onim što ih čini mogućnim. tačnije isprepletena s njima. koja se kreće. prolazeći prostorom humanističkih nauka. ona predstavlja najopštije osporavanje. ona je princip prvobitnog dešifrovanja. Prije svega zato što dozvoljava — što se u svakom slučaju trudi da učini mogućnim — strukturi­ ranje samih sadržaja.vraća svom rođenju. kada se. 1 to iz više razloga. Iznad etnologije i psihoanalize. javio pokušaj za ujedinjenjem humanističkih nauka uz očuvanje koncepa­ ta pozajm ljenih od biologije i ekonomije. »Izlažući« ono što je čovjeku omogućilo da bude poznat. ali se odvija u suprotnom pravcu. koja humanističke nauke približuje pozitivi tetu što ih okružuje. kao i one dvije. u obliku nesvjesnog i istoričnosti. Kao i druge dvije kontranauke. i dimenzije psihoanali­ ze. uznemiruje i oživljava konstituisano polje humanističkih nauka. zaviča­ ju koji ga je učinio mogućnim. pod njenim pogledom stvari dobijaju egzistenciju samo ukoliko mogu 27» . Reklo bi se da lingvistika. i ona situira svoje iskustvo u osvijetljenim i opasnim predjelima gdje ljudsko znanje. ona stoga nije teoretsko ponavljanje saznanja stečenih na drugom mjestu niti interpretacija već obavljenog dešifrovanja fonema. ona ne predlaže »lingvis­ tičku verziju« činjenica posmatranih u humanističkim na­ ukama. ponavlja samo one funkcije koje su nekad pripadale biologiji ili eko­ nomiji. sa takvom ulogom. Tako se pred našim očima od­ vija čovjekova sudbina. AH zar to nije i način kojim on dopire do svog kraja? jer ni lingvistika ne govori više 0 samom čovjeku nego psihoanaliza ili etnologija. ona ističe na diskurzivan način gra­ nične oblike humanističkih nauka. sve tri za­ jedno snose izvjestan rizik. koja približuje znanje o čovjeku konačnosti što ga ute­ meljuje. u X I X i početkom X X vijeka. čudnim upredanjem čovjek se. približila pitanju konačnosti (je r mi­ sao može misliti samo kroz jezik i u njemu: tako da se u samom jeziku nalazi pozitivitet koji vrijedi kao suštinski). nalazi se i treća »kontranauka«. Uz lingvistiku bismo tako dobili i nauku savršeno zasnovanu na poretku pozitiviteta koji su izvan čovjeka (je r je u pitanju čisti jezik) i koja bi se.HUMANISTIČKE NAUKE 419 Tako nastaje tema jedne čiste teorije jezika koja tako shvaćenoj etnologiji i psihologiji daje njihov formalni mo­ del. Tako bi došlo do stvaranja discipline koja bi mogla pokriti i dimenzije etnologije. Ali lingvistika se izlaže opasnosti da dobije i mnogo fundamentalniju ulogu. preko­ račujući ga i na granici pozitiviteta i na granici konačno­ sti.

op­ sjeda čovjeka sa svih strana (ta figura koja je došla na m jesto klasicističkog govora). u svoj njegovoj zagonetnoj insistentnosti. ponovo izbija na površinu. stvar je u tome da saznamo da li se bez igre riječi može upotrijebiti pojam strukture ili. tim isticanjem strukture (kao invarijantnog odnosa u zbiru ele­ menata) odnos humanističkih nauka prema matematici po­ novo je otvoren. pitanje za koje smo vidjeli u kolikoj je m jeri vezano za fundamentalne probleme naše kulture. važnost lingvistike i njene primjene na saznanja o čovjeku izbacuje na površinu. nije u pitanju više to da saznamo da li se mogu kvantifikovati re­ zultati ili da li su ljudska ponašanja sposobna da stupe u polje m jerljive vjerovatnoće. Tako smo se mnogo dužim i mnogo neobičnijim putem našli na onom mjestu koje su označili Niče i Malarme kad je jedan pitao: ko govori? a drugi nazirao svjetlost odgo­ vora u samoj Riječi. Najzad. to pitanje postaje centralno ako želimo saznati mogućnosti i prava. Ono je otežano i upotrebom sve većeg broja lingvističkih ka­ tegorija. Lingvistička analiza je više percepcija nego eksplikacija. tako snažno determinisano. uslove i granice opravdane form alizacije. tada i tri osovine koje definišu vo­ lumen svojstven naukama o čovjeku postaju vidljive i goto­ vo simultane u pitanjima koja postavljaju. a što treba da se podesi prema čistim oblicima sazna­ nja. U toj tački gdje pitanje jezika.420 RIJECI I STVARI obrazovati elemente jednog značećeg sistema. to znači da je ona konstitutivna u samom svom predmetu. je r se odsad treba pitati šta jezik treba da bude da bi strukturisao ono što samo po sebi nije ni riječ ni go­ vor. i gdje ono. i to u potpuno novoj perspektivi. vidim o da odnos između nauka o čovjeku i osovine formalnih disciplina — odnos koji dotada nije bio bitan i dok je bio izjednačen sa pra­ vom m jerenja — a priori vaskrsava i postaje možda suštin­ ski sada kada se u domenu humanističkih nauka ja vlja i njihov odnos р геџ т em pirijskom pozitivitetu jezika i pre­ ma analitici konačnosti. S jedne strane javljaju se kao pitanja iznenada veoma bliska svim domenima a koja su dotle izgledala ve­ oma udaljena: to su pitanja opšte form alizacije misli i sa­ . štaviše. savremena kultura počinje dobrim dijelom da gradi svoju sadašnjost a možda i svoju budućnost. Pitanje o tome šta je jezik u svom biću dobija ponovo svoj imperativni ton. pi­ tanje bića jezika. da li je u pitanju ista struktura kad se govori o matematici i o humanističkim naukama. izgleda. bar.

Međutim. u igri njegovih mogućno­ sti uperenih ka njihovim krajnjim tačkama. izmučenom tijelu. ali i p rije njega. Iz unutrašnjosti jezika do­ življenog i prihvaćenog kao jezik. literatura po­ svećena jeziku ističe. jezik. sa nadrealizmom najprije (ali u još prikrivenom obliku). ispoljila kao iskustvo: kao iskustvo smrti (i u samom ele­ mentu sm rti). u njihovoj em pirijskoj živosti. razbijen u prah sistematski pripre­ manim slučajem. on ne stiže do središta samog sebe. I upra­ vo u tom potpuno otvorenom prostoru literatura se. upućen je kriku.HUMANISTIČKE NAUKE 421 znanja. na drugom kraju naše kulture. materijalnosti misli. u kome se obećanje iskona ne­ izmjerno vraća unazad. nijema i beznačajna oblast u kojoj se jezik može osloboditi. kad dospije na vrhunac svake mo­ guće riječi. ali koji ga sada prvi put postavlja samom sebi. puti. kod Artoa jezik. ponavljanja (izvorne nevinosti. u kome se gasi misao. Taj novi način bivanja literature trebalo je da bude otkriven u djelim a Artoa ili Rusela. Ali ako pitanje form alnog jezika ističe mogućnost ili nemo­ gućnost strukturisanja pozitivnih sadržaja. I kao da oblici konač­ nosti nisu m ogli izdržati taj ispit u jeziku ili kao da je on bio nedovoljan (m ožda je bila nedovoljna i njegova nedovoljnost). da se izvrši ponovna kritika čistog uma na osnovu novih oblika matematičke apriornosti. fun­ damentalne oblike konačnosti. na prim jer. nagovještava se čovjekova konačnost. stoga je taj ispit obavljen u ludilu — tako se figura jezika pojavila i u jeziku (kao ono što se u njemu otkriva). pitanje jezika je povjereno onom obliku riječi koji nije prestajao da postavlja takvo pitanje. kao neka bezoblična. ona se sada ot­ varaju prema mogućem i prema zadatku da se pročisti sta­ ri em pirijski razum konstituisanjem formalnih jezika. činjenica da je literatura u naše dane fascinirana bićem jezika nije znak ni kraja ni dokaz njene radikalizacije: to je fenomen koji svoju nuž­ nost ukorjenjuje u jednu veoma opsežnu konfiguraciju u kojoj je ocrtana nervatura i naše misli i našeg znanja. koja je uvijek tu . i dok smo ranije vjerovali da su ta pitanja posveće­ na samo odnosu između logike i matematike. za­ tim u sve čistijem vidu sa Kafkom. i kod ljudi kao što su oni. od­ bačen kao govor i obnovljen u plastičnoj žestini udara. Batajom i Blanšoom. prepričava obnavljanje smrti i zagonetku iskona kome je oduzeta dvojnost. kod Rusela. nemišljene misli (i njenog nedokučiv