You are on page 1of 76

Objašnjenje ilistracija sa naslovne stranice knjige !

Ilustracija ŠAKI simbola (gore levo), prikaz je otiska pečata od sjajnog crnog dragog kamena ahata veličine nokta palca, pronađenog u arheološkom iskapanju 2000 g. u mjestu Anau, istočno od
Kaspijskog mora (prastarog staništa hrvatskih Masugata).
Američki, Ruski i Turkmenistanski arheolozi pod vodstvom Frederika Hieberttoma slažu se da taj
nalaz (i iskopane građevine) predstavljaju novo otkrivenu civilizaciju i kulturu, koja je postojala u
razdoblju od 4500. do 4000.pr.Kr.
Simbol - poruka ŠAKI – RISI HARAHVATI (oblikom kasnijih glagoljskih slova) dar iskonske boginje
SARASVATI , prenosila je ljudima istinu o Bogu i svrsi čovjekova proživljavanja u produhovljenju, da
bi zavrijedio pristup „Posljednjem sudu istine“ i potom „Život vječni „.
Simbol naroda HaRahVATA (Anta,skita,Kimera,gota, Sura i dr.)- „POSLIJEDNJI SUD ISTINE „ predstav
ljen je s 13 svijetlih polja u kojima je znak KRIŽA – Života vječnog i 12 tamnih polja u kojima su pira
midalna vrata s vrhom na dolje – zatvorena, osim na 12 polju, sa kokeg je moguć izlaz u Svijetlost vje
ćnu.Tamna polja simboliziraju 12 provjera produhovljenosti u životu i preobrazbi iz Duha tjelesnog
(umrlog čovjeka) u „Novi život“ Duha vjećnog života.
Ovaj arheološki nalaz nađen je u grobu dostojanstvenika u južnom Uralu, a datira iz 5oo.pr.Kr.
( Uz njega bilo je i sedlo – znakovito za konjanički narod )
( Slijedbenici Božanstava Brahma i Sarasvati – ŠAKTI nazivaju se : HARAHVATI - ŠAKA, iz kojeg je tije
kom vremena u hrvatskom izrićaju nastao naziv : HRVAT _ ŠOKAC).
Prikaz ( dolje ljevo), pečat je egipatskih faraona XV dinastije, poznatih pod imenom HIXI , što u prje
vodu znači: „Vladari stranih naroda“. Oni su Egiptom vladali od 1690. – 1530.pr.Kr. (Pismo u sredi
ni pečata vrlo je nalik pisanim porukama na kamenim pečatima sa životinjskim likovima iz vremena
HARAPO KULKTURE 35090.-2000.pr.Kr.na podrućju rijeke Ind i Sarasvati (danas Afganistan, Pakistan
i Beluiđistan). (Oba pisma do danas nisu odgonetnuta!)
Oba simbola („šahovnica“ i pleter ) svjedoće o dualnom svjetonazoru Prahrvata (dan-noć, dobro-zlo,
život-smrt i sl.), o neminovnosti jedinstva suprotnosti u vremenu i prostoru, koje se neprestano
izmjenjuje.

Za predgovor : ARHEOLOGIJOM O ZATAJENOJ POVIJESTI HRVATA
Još od najstarijih vremena poznate su znanstveno povijesne spoznaje o
nastojanjima određenih vladara da izvrću ili čak brišu, povijesne činjenice o svojim
predhodnicima, što više mijenjaju sadržaj čitavih epoha, a sve sa ciljem stvaranja
svoje bolje prošlosti, sjajne slike o sebi, o svojoj slavi i veličini, krijući svoju gramz
ljivost i častohlepnost.
Primjere za to nalazimo još u faraonskom Egiptu, kada se u „Bibliji“ o „Mojsiju“
govori kako je kao novorođenće stavljen u košaru i prepušten Nilu da ga nosi u
sigurnost...., iako je taj isti motiv poznat u mitu o Sargonu (akadskom kralju još oko
2500.pr.Kr.),a sve zato da se izbjegne spomen na svrgnutog faraonskog princa
huritske (hrvatske) krvi Tutmozisa V.
Sve povijesne knige pišu da se 1530.pr.Kr.na egipatskom faraonskom prijestolju na
laze HIKSI, ali ni jedna ne spominje da ta riječ znači Vladari stranih naroda, jer radise
o Huritima ( praHrvatima). Faraon Amenofis II (1422-1388.pr.Kr.),naslijedivši svoju
majku kraljicuHatšepsut, dao je izbrisati (izstrugati) sa svih zidova njezin lik i svaki
spomen na nju, a zatim krenuo u osvajanja huritskog Bliskog Istoka, ili Stari Zavjet
(Deuteronomska Obnova- vjerska reforma), koju su judejski svečenici Kalebiti počeli
pisati 620.pr.Kr.,a nastavili poslije povratka iz babilonskog zarobljeništva (537.pr.Kr.),
gotovo nigdje ne spominje postojanje dva naroda :Hurite i Sumerane ( praHrvate),ia
ko su upravo oni stvaraoci mezopotamske civilizacije – koljevke indoevropske, a time
i svijetske civilizacije, a da i ne spominjemo tri huritske kraljevine - velesile tog doba:
HuRaVAT (oko 1450.pr.Kr.) i kasnije ISRAEL(931.-722.pr.Kr. i HURATINE (Urartu 2000.- 600.pr.Kr.).
Mnoge povijesne knjige pišu o rimskim osvajanjima jugoistočne Evrope i borbama s
Ilirima kroz 250 godine. pr.Kr., iako se radi o borbi s Bijelim Hrva tima ( s kojima su
Iliri već odavna stopljeni), jer su Bijeli Hrvati u Evropu stigli još 512. pr.Kr. u vrije
me perzijske kolonizacije Evrope za kralja Darija I pod vodstvom kralja Harauvatije
VIVANE HARAUVATIM-a, a Iliri su u Evropu doselili oko 1300.pr.Kr.
Takav primjer su i Etruščani, a ima ih i u ranom srednjem vijeku. gdje se i danas
u školi uči povijest, a da se niti ne spominje postojanje hrvatske kraljevine VELIKE
MORAVSKE na podrućju današnje Slovačke i Mađarske, prije provale Mađara kra
jem 9.st.po Kr.
I u novijoj povijesti susrećemo slične primjere, u kojem bi Hrvati sa svojim podrućjem
morali ulaziti u neku uniju evropskih država, a oslobađali bi se uvijek uskračeni za
dio svojeg podrućja. (Slovenija, Raška, Duklja, Vojvodina, Bosna i sl), zahvaljujući
združenom djelovanju „velikih“ evropskih vladara, koji bi potom pomoću podobnih
poviesničara razvijali političku povijest u nastojanju stvaranja svoje bolje prošlosti i
iskrivljujući povijest hrvatskog naroda i njegov identitet.
Tako je poslije Austro-Ugarske germanizacije, slijedila srbizacija Kraljevine Jugosla
vije, što se prekida 5-to godišnjom epizodom NDH-a, da bi se zatim u komunističkoj
(opet) Jugoslaviji nastavila srbizacija pod krinkom stvaranja novih“ južnoslavens kih
naroda“ s ciljem čak postupnog brisanja hrvatskog imena i zaustavljanja kotača povi
jesnog razvoja hrvatskog identiteta i postojanja. No hrvatski genij je još jednom doka

zao svoju postojanost i 1990 g. protiv volje Evrope, vlastitom snagom se vojno os
lobodio tirana, koji ga je čak nazivao ustašama i kojemu je komunizam bio i naro
dnost i vjera i nauka. (sve drugo je zatirao i bez suđenja likvidirao).
No u sada slobodnoj R Hrvatskoj od 1991. do 2012 g.,na pragu ulaska u Evropsku
Uniju hrvatsko biće još pati, jer nasljeđeni kadrovi iz komunizma stvaraju vlast, koja je
„od komunizma zadržala sve najgore, a od kapitalizma uzela sve najlošije“.- HAZU
Potvrdu toga susrećemo i u povijesnom pojmu „Predziđe kršćanstva“( u doba nadi
ranja Osmanlija u Evropu), ...ili u podjeli hrvatskog teritorija poslije Velikog protutur
skog rta 1683 g., ili sve do danas u zatajenoj povijesti Hrvata (Hurita- HuRuVATA,
huritskog (hrvatskog)Kraljevstva Israel 931. – 722.pr.Kr.) u predbiblijskom razdob
lju Starog vijeka (na mjestu danas zapadne Sirije i Libano na). Nad njima je učinjen
prvi genocid u povijesti ljudskog roda, s deportacijom sveg stanovništva i uz za
tajenje njegovog povi jesnog postojanja sve do danas ( zahvaljijući suglasnom djelo
vanju i znanosti i svih vjera), usprkos njegovom izuzetnom doprinosu razvoju me
zopotamske i današnje civilizacije. O tome svjedoći i „Stari Zavjet“ na svoj šifrirani
način,(Izl.32.1-29, 1Kr.14. 16, 1Kr.14.9-10, 1Kr.14.9-10)
Nasuprot tom biblijskom naučavanju, zanimljivo je istinsko svjedoćenje o podrijetlu
biblijskog Mojsija i Arona u crkvi u Belcu u Hrv.Zagorju –iz XVII st., u kojoj su oba
lika prikazana u oblićju kipova s huritskim prslucima (crno-bijelo-crvenih kockica).

Temeljni cilj svih okupatora, zlotvora, silnka i osvajača, kako u prošloti tako i danas
je uništiti poštovanje predhodnika, dostojanstvo čovjeka, čak naroda, jer u protivnom
se neće ostvariti njihov umišljaj o elitizmu, moći, vlasti i nedostižnom bogatstvu.
No uništenje ljudskog dostojanstva dugotrajan je proces, kojem predhodi brisanje
identiteta –samosvijesti o istinskim vrijednostima, što se postiže organiziranim za
glupljivanjem (nametanjem zapamčivanja, bez razmišljanja). Zato je potrebna mari
onetska vlada, koja će za plaču, titule i privilegije okupiti podobne povjesničare, so
ciologe i druge „stručnjake „ koji će „filtrirati“(zanemariti-brisati) stvarne znanstvene
činjenice, stvarajući s jedne strane prividnu stvarnost (svijeta „zabave“, filmskih izmi
šljotina, potrošaštva, „ tehnoloških igračaka“ isl.), a s druge strane organizirano obe
zvrjeđivati ljude : „Mali narod“, „ ognjištari, paterjahalni, homofobni, ksenofobni, spo

lno diskriminantni, Slaveni, Zapadni Balkanci i sl. ( iako ne postoji utemeljenost to
me i ni jedan arheološki nalaz o tome), - samo da ljudi iz gube istinu o sebi, u
istinske životne vrijednosati i postanu podobni za manipulacije u novim političkim
planovima !
„ Gubitak samosvijesti ( identiteta- osobnosti) je kao bolest - ako zanemariš
prošlost (uzrok), teško podnosiš sadašnjost, a budućnosti nemaš !
Zbog toga sam u utvrđivanju istinskog hrvatskog identiteta i sam pokušao istražiti
prave povijesne činjenice i odgovore temeljem arheoloških nalaza i dostupnih legal
nih povijesnih knjiga u gradskim knjižnicama.
Tako sam odkrio dvije najnovije znanstveno povijesne studije o podrijetlu Hrvata.
Prva se nalazi u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod naslovom. „ Tko su i odakle su
Hrvati“ ( grupe povijesničara iz 1990-ih godina), a druga je tiskana u knjizi: „Otvore
ni pečati „ Tihomira Mikulića, čije je drugo i prošireno izdanje izdano 2002 godine.
Obje dokazuju podrijetlo Hrvata ( i mnogim arheološkim nalazima) sa podrućja Arals
kog jezera, rijeke Ind i Mezopotamije od oko 3500.-620.pr.Kr., kao i dolazak u Evro
pu oko 1000. i 500. g.pr.Kr., te tijekom 1. i 3.st, te 5. i 7.st.po Kr.
Temeljem tih spomenutih znanstveno povijesnih djela o istraživanju podrijetla Hrvata
od prije oko 4000 godina pr.Kr., te široj javnosti uglavnom zatajena istraživanja povi
jesti Hrvata u Evropi, odlučio sam uz pomoć arheoloških nalaza, ovom knjigom pod
naslovom „ ARHEOLOGIJOM O ZATAJENOJ POVIJESTI HRVATA“ objediniti i ši
roj javnosti približiti Ta istraživanja, predstavljajući pet poglavlja naseljavanja Evrope
Hrvatima kroz pet valova : Podrijetlo Hrvata, Drugi i četvrti val doseljenja u Evro
pu, Bijela Hrvatska-Treči val doseljenja u Evropu i Peti val doseljenja u Evropu.
Prvi val doseljenja Hrvata u Evropu predstavlja doseljenje Ilira i Kelta, oko 1300.pr.
Kr. On je povijesno najslabije predstavljan široj javnosti, stoga njihov identitet za pot
rebe ukupnog shvaćanja povijesti Hrvata predstavljam s dva arheološka nalaza,meni
dostupna.

Posebno je predstavljeno poglavlje : Kraljevstvo
ISRAEL, kao podkrjepa drugom i trečem poglavlju !
.

SADRŽAJ:

1.
2.
3.
4.
5.
6.

PREDGOVOR
PODRIJETLO HRVATA....................................................................................................
DRUGI I ČETVRTI VAL DOSELJENJA U EVROPU..............................................................
TREČI VAL DOSELJENJA U EVROPU................................................................................
PETI VAL DOSELJAVANJA U EVROPU.............................................................................
KRALJEVTVO ISRAEL.....................................................................................................

1
20
33
47
57

POPIS KORIŠTENE LITERATURE..................................................................................................

66

1

ARHEOLOGIJOM O zatajenoj POVIJESTI HRVATA
Podrijetlo Hrvata – Seoba u Mezopotamiju,Egipat i Bet Huru.
Riječ povijest, od uvijek je za ljude imala ponajprije tajanstveno privlačno
značenje, no ubrzo već u školskim danima počinju je postupno doživljavati kao konfuznu
zbunjujuću hrpu godina, imena i ratova protkanu političkim interesima ovih, ili onih vladara,
koje uvijek veličaju podobni povijesničari ( čast iznimkama) i koje uvijek napadaju neki nekul
turni „barbari, pogani i sl.“, naravno, bez dokaza – dokumentiranih podataka i sl. Prava je
rijetkost nači povijest nekog naroda, no uzprkos tome sve se te „povijesti „slažu u jednome, da
su današnji evropski narodi indoevropskog podrijetla, s indoevropskim jezičnim korije nom, a
da u obrazloženja te činjenice ni jedna „povijest“ ne ulazi.
Ja sam imao sreću, jer sam u potrazi za vjerodostojnom povijesnom knjigom naišao konačno
na istinito znanstveno- istraživalačku povijest naroda, a ne vladara. Radi se o knjizi :
„OTVORENI PEČATI“ – 2. Izdanje Tihomira Mikulića ( izdane u Zagrebu 2002 g.), koja se temelji
na znanstvenoj studiji grupe autora pod naslovom „TKO SU I ODAKLE HRVATI „ (pohranjene u
Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu), kao i na najnovijem satelitskom istraživanju (iz 2005 g.) tročla nog međunarodnog strućnog tima (SAD, Rusija i Turkmenistan) na podrućju današnjeg Turkmenistana.Navedene znanstvene studije utvrđuju spoznaju, da se izvorište evropske, (a time i
svijetske ) civilizacije nalazi u srednjoj Aziji, na prostoru Kaspijskog jezera, Aralskog jezera
(međurječje Syr-Darje i Amu –Darje), Pamira (podno Himalaje), a kasnijei na prostoru nekada
šnje ledenjačke rijeke Sarasvati – današnje rijeke Ind. Na tom prostoru razvijala se prva poz
nata civilizacija drevnih VEDA, ili kako se u knjizi „Otvoreni pečati“nazivlju Rano Arijci (arijac =
plemeniti)– preteče gotovo svih evropskih naroda, a naročito Hrvata, koji su kroz svoj povijesni
razvoj sve do danas zadržali ponajviše odlika njihove osobnosti. O tome svjedoče mnogi
arheoliški nalazi, o kojima je riječ u ovoj slikovnoj povijesti Hrvata. (Veda = znanje, povedati =
staro hrvatski govor, se veda = slovenski - zna se, Povedi = stari govor na Krku i sl.Hrvatski
pleter i „šahovnica“podrijetlom su od drevnih Veda, a po svoj prilici i hrvatska glagoljica ima
temelje u vedskim simbolima „Š A KI“ – simbolima svjetonazora o nužnosti produhovljenja
čovjeka tijekom života.Mnogi toponimi – imena današnjih naselja u R Hrvatskoj, vuku korijen iz
vedskog povijesno –razvojnog puta, kao: Dinara, Gata, Bag, riječ „var“ uz ime naših današnjih
gradova – Bjelovar, Vukovar i sl., a i mnogi antroponimi – današnja osobna imena prosto su
nasljeđena iz vedsko – ariyskog najstarijeg povijesnog puta, kao: Togonal, Gotal, Libura,Beara,
Šušnjara i sl., te mnogi drugi tragovi).
Potporu za to najstarije razdoblje drevnih Veda – Ranoaryaca, studija „Otvoreni pečati“ nalazi i
u „Bibliji“, jer i ona govori o povijesno - razvojnom putu čovječanstva od najstarijih dana, iako
kao vjerska knjiga čini to šifrantskim jezikom –prispodobama u prenesenom obliku bez godina,
negirajući istinske povijesne činjenice. Ova knjiga će na arheološko putovanje kroz povijest
Hrvata početi sa zemljovidnim prikazom početnog kretanja drevnih Veda – Ranoaryaca, kako je
prikazano u knjizi „Otvoreni Pečati.“

2

Grupe Veda, koje se doseljavaju na prostor rijeke Ind, redom osnivaju svoje gradove državice, gdje
razvijaju svoje znanje, vjeru - kulturu : Koti Di, a zatim Harappoi Mohenjo Daro, a znans- tveno se
dalje nazivaju Indoaryci. Njihovo pismo, na glinenim pečatima (starije od hijeroglifa i klinastog
pisma ) do danas nije odgonetnuto. Njihovo vjerovanje temelji se na trijadnom sustavu i
prakrščanskim tragovima, tj. poznaju trodomni panteon sa tri reda trojstava : Niže zemaljsko
trojstvo (Tešub Arrati = gromovnik, Heljdi Ardini = veliki čuvar države i Šimi Nunua ve=Troglavo
sunce – jutro – podne i navečer, te niza manjih bogova, kao Barzan – Evrini = ču varkuća, Svar =
bog sunca, agnji –sveta vatra i dr.)Nad njima vlada Nebesko Trojstvo :Brahma Stvoritelj sveg živog
svijeta ( pučki Barba Dariki –Sv. Otac), Sarasvati= božica znanja, glazbe i umjetnosti ( pučki Nina
Savuška – Sv. Gospa) i Nikal Pisani = Tvorac univerzuma, sveg duhovnog i materijalnog svijeta ( Sv.
Duh). Najviše je moralno i etičko indovedsko trojstvo vrlina : Indra = bog plemenitosati, ratnik i
kralj svih bogova, Mitra = bog mira i ugovora, Varuna= bog časti,ob reda, zakonitosti i kozmičkog
reda. Grupe Veda, koje se doseljavaju iz Fergane u Mezopotamiju razvijaju posebnu Huru (poznata
crv.-bijela-crna ornamentna keramika) i srodnu Sumer kultu ru, a u povijesti se dalje nazivaju
Huriti ( gornji tok Eufrata i Tigrisa, te podno Kavkaza) i Sumerani (donji tok Eufrata i Tigrisa ). Na
karti nisu prikazani ogranak Hetiti(Anadolija u Maloj Aziji ), ogranak Lidijci i Frigijci (obala Egejskog
mora u M.Aziji).
To su vedskih korijena prapreci današnjih Hrvata.

3

Citadela u MohenđoDaru:lijevo žitnica, bazen obrednog pranja, stambeni dio s kanalizacijom

„ŠAKI“= RISI HARAHVATI – 4 vedska sibola čovjeka s bližnjima na putu produhovljenja svetim
trojstvom + simbolK-POSLJEDNJEG SUDA ISTINE poslije smrti na putu u duhovni Vječni život.

4

Ti vedski simboli najvjerojatnije izvorište su hrvatskog pletera, glagoljice i hrvatskog grba !
( Bijela polja ŠAKTI simbola sadrže križ, dok crna polja, osim dvanajstog, imaju zatvorena vrata
vrhom prema dolje, jer se tu polažu“ispiti“ ispravnosti življenja. Izlaz u Vječnost je na posljednj
em bijelom polju. ( vidljivo kod povečanja. - 1994 g. počelo iskapanje prastarog staništa istočno
od Kaspijskog jezera, a 2000. ono je vršeno u Anau pod vodstvom arh. Frederika Hiebertoma.
Tada je nađen pečat od Ahata s urezanim simbolom ŠAKI- Risi Harahvati, koji je pripadao kulturi u
razdoblju od 4500. – 4000. Pr. Kr.)( hrvatdski risati dolazi od vedskog Risi = slova, znakovi ).
Drevni SUMERANI -

Sumerski ratni stijeg oko 2500.pr.Kr.(bojna kola sa četri kotača, a vuku ih magarci konji
dolaze dolaze sdrugim doseljenjem Indoaryaca. Svaki sumerski nalaz uokviruje ornament
kockica.)

Drevni HURITI

.
Višebona zdjela iz gline s motivom šahov
nice“ iz podrućja arpađije kraj jezera Van
Urmija iz najranijeg doba naselja Halaf
prije oko 4.500 g. u nizu, okolo naokolo.

Prostoručno oblikovan ćup ( lončarsko kolo ne
poznaju ) s meandrom ornamenta : kvadrat pruća
ća – kvadrat crno-bijelo-crvene „prašahovnice“ –

5

Oko 2.300.pr.Kr.nalaz klinastog pečatavladara bani
Tišatala,osvača saveza gradskih državica HURW-URDU (u
današnjoj Siriji).Slijede vladari bani Arvatal(oko2.340 g.pr.
Kr.)i Tišatal (2.280 g.pr.Kr.) Svi vazali akadskih kraljeva.
Oko2.000.pr.Kr.kraljica Nawarit(Mladenka) utemeljuje
samostalnu huritsku državu HURVURTU na podrućju
gornje Mezopotamije ( od gorja Zagros do Eufrata - kraljica
je prikazana sa trobojnom trijarom i osniva i ratno plem
stvo Marya) Vladari se nazivaju šaru – mata iz Urkiša, a iza
Navarit slijede car Arisen ,Ušpia i Kilkia(2.000.pr.Kr.). Pos
Akadsdki kralj Sargon ( 2.242. 2186. ljednji je Ilušima( 1.900.), kojeg ruše nomadske provale.
pr. Kr.– prvi osvajač cijele Mezopota.mije,prima kulturu asirskih plemena. )
Oko 1.800 g.pr.Kr.doseljenjem plemena Turuku sa pl.Zagros i Indoarijanaca (Hapiru) sa rijeke
Ind na gornju Mezopotamiju k Huritima od (danas) libanona do pl.Zagros počinje opći usta –
nak Hurita protiv Asiraca i uspostava vlasti huritske dinastije careva ( šaru-mata) Šamši – Da
gana(1.749.-1.728.) i Jasme Dagana (1728. – 1717.pr.Kr u gradu Mary (Namara –danas Siria.)
Vladaju Mezopotamijom od Sredozemlja do Babilona.
(Od 1750 .-1570 g.pr.Kr.u Siriji i gornjoj Mezopotamiji postoji već stotinjak gradova –wasi
kao: Šibaniki, Čabra, Zalatar, Mirnu, Arwat i dr.)-

6

Odmah po doseljenju u Mezopotamiju Indoaryci ( drevni Vede) stopili su se s Huritima, ženeči se
međusobno, djeleći vlast, znanje (poznavanje oblikovanje bronce, uzgoj konja, oružje),preuzeli
vjeru, ali i zadržali svoje bogove ( Indru, Varunu i sl.). Svijet su upoznali sa svojim ratničkim plemstvom na brzim bojnim kolima sa konjskom zapregom, savinutim mačevima i sl.Svoj centar smjestili
su u grad Mary (srednji tok Eufrata ), zbog čega ih povijesničari nazivaju MARYANNI(vedski naziv
Kšatrije.)Od tada, pa sve doborbi s Rimljanima poznati su kao: Marya – Hurrwurtu, Hurrwuhe Maryanni, Marianna – Aruhati, Marigi – Huradu, Marianu. I danas u Hrvata živi uspomena na njih u
imenima: Marijan, Marijana, naša pjesma Marjane,Marjane, vrlo je slična njihovoj borbenoj pjesmi
„Maryanni - Maryanni„.Dux Marianorumzvala se sredenjevjekovna hrvatska mornarica. Itd.
Ojačani Huriti sa svojim Maryanskim bojnim kolima kreču naseljavati Levant ( Libanon i Siriju)
kao i sam Egipt, 1690 g.pr.Kr. ruše Menfis i grade novu prijestoljnicu Heliopolis, te vladaju cijelim Egiptom, kao 15. Dinastrija slijedečih 140 godina pod imenom HIKSI (što na egipatskom znači
„vladari stranih naroda) To su faraoni : Salatis, Šeši, Jakoboam, Kijan, ApepiI i II, i dr.

U međuvremenu u Mezopotamiji Babilon sa vladarom Hamurabijom (1728.-1686.)osvaja
vlast nad Asirijom (iako je do nedavna bio vazal Šamši-Dagana) uz pomoć plemena BanuSimal i 150 pripadnika plemena Banu-Hani (Indoarijanci) kao saveznika. (Banu = djeca.)
1565. pr.Kr. Hetiti iznenada na kratko provaljujudo Babilona, preko zemlje Hurita.
.

7

.
Hetitski pleterni pečat iz Boghazkoy-a.1532.pr.K.
Babilon napadaju Kasiti (narod sa pl. Zagros), koristeči slabost razorenog Babilona od
Hetita i oslabljene Hurite nakon istjerivanjaHiksa iz Egipta i zauzimaju dio Mezopotamije na
donjem toku eufrata i Tigrisa – od Babilona do Perzijskog zaljeva.

1530.pr.Kr.u Egiptu u kojem vladaju faroni HIXI (Huriti ) od 1690. također se dešavaju bitne
promjene, budući da 14o g. cijelim Egiptom vlada centralna vlast 15. dinastije iz Menfisa
(Donji Egipat) preko vazalnih uprava : 16 dinastije u Srednjem Egiptu i 17. dinastije na
Gornjem Egiptu – zemlja Kuš ( danas Etiopija). Vazalne se uprave pobunjuju pod vodstvom
kralja Kamoze. Poslije njegove smrti Amoze nastavlja pobunu, protjeruje Hixe iz Egipta, objedinjuje cijeli Egipat i utemeljuje XVIII dinstiju faraona. Poslije njega faraon Tutmozis I širi
ratnu kampanju na cijelo podrućje HURU-a (današnje Palestine i Libanona) Tu kampanju
nastavljaju i faraoni Tutmozis II i III, 1415. i 1413.pr.Kr. Huriti na tom podrućju dižu dva
ustanka protiv faraona nazivajući se ISRAEL ( ratnici boga El-a ). Pomaže im huritska država
HuRaVAT (ili MITANI osnovana 1525.pr.Kr.)
1410.pr.Kr. za faraona Amenofisa II ( 1422.- 1388.pr.Kr.)dolazi do mira, pa se i on i njegov nasljednik
faraon Tutmozis IV žene za princeze iz huritske kraljevine Mitani. Od tada Huriti ponovno jačaju u
Egiptu i sljedeći faraoni XVIII dinastije: Amenofis III, Ehnaton, Smenkare,Nefretita, Tutankhamon,
Aj, Horenhab su huritske (hrvatske )krvi, kao i XIX dinastije: Ramzes I,Seti,Ramzes II, II i faraon Šoše
–nko (XXII dinstija) i sl.

Onivač huritskog mitanskog carstva je Sutarna I. ( oko 1550.pr.Kr.) nakon njega Bratarna
pobjeđuje Asirce i proširuje državu Hurrwuhe – Ehilaku s prijestolnicom (šehewri) Vasukan
nedaleko jezera Van. Slijedevladari : Sawušatar (1500.- 1463.), Artatame ( 1463.- 1411.),
Sutarna II (1411.- 1382.) Dušrata (1382.- 1342.), Akitešuba (1342.- 1333. -zarobljen od

8

Hetita) Mitani gubi nezavisnost. Slijede hetitski vazali: Kurdiwaza (1333.), Mattiwaza (oko
1320.) i kraljica Puduheba -od 1282. kada se udaje za hetitskog cara Urhitešub-a u zajedničkm hetitako – huritskoj državi do 1275.pr.Kr. kada obje države propadaju pod istovremenim napadom Asiraca i „ Naroda s mora“, te njihovo stanovništvo seli u Zakavkazje ( današnji Kurdistan i Armenija).

Huritsko (prahrvatsko )kraljevstvo HuRaVAT (Mitani) i faraonski EGIPAT
Do tada, kroz proteklih 200 godina ( od 1550. – 1342. Pr.Kr.),te dvije države kao savez
djelovale su kao ondašnja svijetska velesila ( kao danas SAD i Engleska kroz proteklih 50
godina), no Bliski Istok pripao je Egiptu.

1550.pr.Kr., dakle nešto prije istjerivanja HIXA iz Donjeg
Egipta, kao reakcija na faraonske ratne kampanje, učevršćuje se huritska kraljevina HuRaVat, prijašnji
HURRVUHE EHILAKU na gornjem toku Eufrata i Tigrisa, ili kako su je drugi zvali MITANI, ili egipatski RETE
NU. (Na karti nije prika zano, ali i na podrućju prikazanih jezera Van i Urmija nalaze Huriti u zasebnoj
kraljevini HURATINI, ili kako su je drugi zvali URARTU .
O tome svjedoče i arheološkinalazi pletera i „ šahovnice“:

9

Hrvatski pleter na krajevima i u sredini valjkastog glinenog pečata iz huritskog grada Katne.

Egipat sa huritskim faraonima – HIXI-ma= vladari stranih naroda

Kartuš faraona Tutankhamona( 1334. – 1325. pr.Kr.)

brod faraona ona iz njegove grobnice ( veličina Model broda faraona Tutankham 1 metar )

10

Uvečani središnji dio notiva :“Tutankhamon u napadu „sa škrinje iz njegove grobnice .

Pektoral ( prsna amjlija) Tutankhamona.
( motiv „šahovnice u obrubu i pliticama).
.

Egipatske sviračice harfe i tamburice
(tamburica s huritima iz Mezopotamije)

11

faraonka Nefretita (1338.- 1334.pr.Kr.) kraljičina posuda za pomadu
motiv „šahovnice“na kapi

Amajlija zdravlja i dobrogvida
Nefertari –žena faraona Ramzesa II( 1289. – 1224.pr.Kr.)
faraona Šošenka ( 945.- 924.pr.Kr. igra „ senet „(stilizirani motiv „ šahovnice „ na sjedalici).

Egipatska krilata božica neba Nut( s motivom „šahovnice), kao Tutankhamonov NebkherperuRa,

12

Krilati simbol faraona - izlazećeg sunca, kao i Aštarta dokaz su Huritske prevlasti u Egiptu.

jer najstariji prikaz krilatog sunca potječe od sumeranskog kralja Gilgameša (oko 3000.pr.Kr.), a
Aštarta ( ovdje prikaz kako stoji na leđima lava) =huritska božica ljubavi,osvete i rata iz Karkemiša
( znakovite su kockice na odječi, pleter u grivi lava i ravna kapa i danas u hrvatskoj narodnoj nošnji).
U knjizi „Stari biblijski tekstovi koji se odnose na Stari Zavet“ (str 250.) piše: „ Od XVIII Dinastije Astarta je postala boginja ozdravljenjau Egiptu poznata kao „Astarta huritska“ (Astarta od Huru-a,
Astarta od Kharu, Asti od Kharu)...– Ljubimica od Dviju zemelja...Ona se također pojavljuje pod
imenom „Kadeša, Nebeska Gospa i ljubavnica sviju bogova“. Ponegdje se ona pojavljuje u društvu
hetitskog boga Rešepa( inačica huritskog boga Baala).( I danas je u Dalmaciji poznatauzrečica : „Asti
Gospe „).

Sumrak drevne - huritsko – egipatske civilizacije
Višestruka politička kriza počela je u Egiptu, kada faraoni Ehnaton i Nefretita (1352. – 1334.pr.Kr.)
otpočinju vjersku reformu uvađajući jednobožnu vjeru boga ATENA (Svijetlost sunčevog diska),
umjesto dosadašnjeg boga Amona. To izaziva veliko protivljenje svečenika amonovaca i njihovih
pristaša. Sve se pogoršava krizom XVIII dinastije, jer nema muških potomaka, novi faraon
Tutankhamon ( 1334.- 1325.pr.Kr.)umire sa 19 godina od gangrene (uzbog teške povrjede koljena).
Njegov djed – general Aj ( 1325.- 1320.pr.Kr.) pokušava spasiti prijestolje, ali dolazi do puća u kojem
general Horemhab ( 1320.- 1293.pr.Kr.) nasilno preuzima vlast, pa posljednji legalni princ Tutmozis
(„Mojsije“) bježi iz zemlje spašavajući živu glavu.
Ti događaji potresli su i mitansko carstvo u kojem dolazi do rivalstva među vladarima u potrazi za
novim saveznikom, jer sredozemnu obalu im napadaju „Narodi s mora“ (Filistejci i Feničani). To koriste Hetiti i Asirci, pa i oni napadnu Mitani za vladanja šaru-mata Akitešube (1342.- 1333.pr.Kr.).
Hetiti zarobljavaju Akitešubu, stvaraju vazalnu državicu Hanigalbat, kojom upravljaju huritski vladari:
Kurdivaza (1333.) i Mativaza i kraljica Puduheba( oko 1320.pr.Kr.).

13

Time Mitani gubi nezavisnost, a narod se postupno iseljava u druge prostore: Iz nekada najveće
mitanske luke Ugarit na Sredozemlju ( sada pod Feničanima ), najvjerojatnije brodovima odlaze
preko Egejskog i Sredozemnog mora na Apeninski poluotok, Peloponez, Jadransko more i sl., a poslije propasti hetitsko- huritske države ( 1275.pr.Kr.) pod naletom Asiraca i „Naroda s mora“ narod
seli u huritsko Zakavkazje, uz jezera Van i Urmiju stvarajući novo kraljevstvo HURATNA, ili kako su je
drugi zvali URARTU ( danas Kurdistan i Armenija). Manji dio iseljava u egipatski Bet Huru ( Bliski Istok
– danas uglavnom Libanon ), gdje kasnije 931.pr. Kr. nastaje huritska ( hrvatska) kraljevina ISRAEL.
HURITSKA KRALJEVINA HURATINA ili URARTU

Od 1.200.-900 g.pr.Kr. Tu oko sadašnje tromeđe Irana, Iraka i Turske nastaje vazalna banovina
ARDINI sa glavnim gradom Arzaškunom (dio asirskog carstva) sa banovima : Kilin- bani, Šilli Heldi,Errimena I, Tubushi i Arame.U 9. i 8.st.pr.Kr. na tom prostoru oko jezera VAN i
Urmia, razvija se novo kraljevstvo Hu-ratina ili Urartu, ili Nairi.Prijestoljnica je bila Tušpa
(danas Toprakale na jezeru VAN). Stanovnici su Huriti (prebjegli iz Mitanija),Kurki (huritski
gorštaci – preci današnjih KURDA, (jer riječ Kur na huritskom znači planina), zajedno sa
dijelom prebjeglih Hetita.
Kao nastavak ratne kampanje Asirije s mitanskom državom-Nastavljaju se ratovi Asirije, ovaj
puta sa Urartu-om
Oko 843 g. Pr.Kr.huratinski (car) šarmat Sardur (prikazan s trobojnom trijarom), uz jezero Van
porazio je asirskog cara Salamanzara i osniva treču nezavisnudrža vu Huratina (Urartu).
Njegova se dinastija naziva Kaldejska, prema uratskom Bogu rata Khald-u.
Oko 811 g.pr.Kr. uratski šarmat-hurati (car) Menua s ratnom konjicom huratele,na Tigrisu je
porazio asirskog cara Šamšiadada i zauzeo mu prijestoljnicu Ninu (Ninivu).

14

Oko 730 g.pr.Kr pronađeni su urartski anali šaru-mata Sardura II ( največi tekst na jeziku Hura
ti ) uz njegovu grobnicu u stijeni Meher-Dur kod jezera Van, nad prijestolnicom Tušpa
(danas Toprakale.).

Zastrašujuća protona grifona s Urartska izrada posude
brončanog tronožca iz 1. Polo - nađena u Rimu, Villa Giulia
vine 7.st.pr.Kr.. poklonjena
(reljef „šahovnice“ na dnu )

Urartska izrada kotao s ručkama u
obliku lavljih glava.

grčkom svetištu bogu Apolonu .

U umjetničkim predmetima vidljiva je savršena tehnika obrade metala, kao brončani kotlovi, vaze i
oružje, rađeni iskucavanjem i graviranjem. Uratejci su na daleko trgovali takvim metalnim predmetima.
Najljepši primjerci nisu nađeni u matičnoj zemlji Urartu-u, već izvan nje , kao brončani kotao iz groba
Barberini u Etruriji. Noga je izrađena iskucavanjem, a ljevane su glave lavova i orlolavova , koje strše iz
glatkog kotla. (slika gore desno.) Za razliku od huritskog vjerovanja u Mitaniju, koji se temeljio na trodo
mnom (vedskom) sustavu, predkrščanskim rudimentima svjetonazora ( 3x3, trobojna trijara, žezlo,
trozubac, deveterokutna zvona) Urartejci su štovali jednostavniji – dvodomni panteon. U URARTU-u (oko
800.- 600 g.pr.Kr.) osim nižih prizemnih polubogova: Kušuh, ili Umbu (mjesec), Šouška (božica ljubavi i
ratnica) i Šaruma (sin). Imali su samo jedno vrhovno trojstvo : Shivi (troglavi bog sunca), Teys-heba
(gromovnik) i Khald (bog rata ) – po kojem je kraljevska dinastija i dobila ime- Kaldejci.)Urarteejci su
palili svete vatre, ali ne više na troglavim planinama, već na uskim spiralnim tornjevima poput zvonika.(
krijesovi !?) Općenito gledajući huritski kulturni, vjerski, gospodarski i dr. utjecaj na okoljna podrućja
snažno se širio, pa je tako najpopularnije božanstvo gromovnik (hetitski) TEŠUB. No najstariji huritski
naziv mu je „Huri-Dagan“ iz grada Mary, s pratiljom božica Kheb-Pat, kasnije Aštarta, il Šouška. Tešub se
poslije razvio kao glavno božanstvo gradova-državica u Maloj Aziji i Levantu gdje je u mjesnim inačicama
postao Dagan, Baal, ili Hadad.

15

Bog TEYS-HEBA, (bog groma, kiše i plodnosti – godišnjih doba ),
uMaloj Aziji kod Hetita zvan TEŠUB, a na Levantuzvan
BAAL.Predočavaligaikaobika (kao stari „Grci“ Zeusa, egipćaniPtafa)
Njemu suihuritski IZRAEL-čani palili SveteVatre na četvrtastim
postoljima sa izbočinama nakutevima (poputrogova)
ipalečimasloizačineičinečikad.

Huritski bog Baal – Tešub... Mazopotamski Kuduru ( kameni međaši teritorija ) od 20.st. –
500.pr.Kr. posvećeni bogu protjecanja vremena Mjesecu, nazivan
kod Hurita : Kušuh,Umbu, kasnije Tatomir, kod Sumera : Nanara, Sin, boginji Veneri :
Aštarata,ŠauškaIštar,Anat, kasnije Danica, večernjica i bogu sunca : Šimegi, Šamaš.. ( vedski Svar) ...
740 g.pr.Kr.asirski kralj Tiglat Pelisar III (745.-727.)napada Urartu, a zatim vojnu silu prebacuje na
pokoravanjeostataka Mitanija,drža- vicagradovauzSredozemlje i najposlije huritsku kraljevinu
ISRAEL, gdje postavlja vazalnog kralja Hošea, da bi potom prebacio vojnu na osvajanje Babilona.
Sljede asirski vladari:Salamander V (726.-722.), koji ponovo napada ISRAEL i tri godine opsjeda
gl.grad Samariu, ali u tome i pogiba.Državu Urartu ne dira. Sargon II (721.-705.),koji dovršava
uništenje ISRAERL-a.
714 g.napada Urartu i
pogiba u bitci. Urartski šaru-mataRUŠA I oduzima si život, ali Urartu je opstao.
Asirski Sanherib (704.-681.)osvaja Judeju i Jeruzalem, Esharhadron (680.-669.)osvaja Egipat.
Ašurbanipal ((668.-627.) prihvaća traženu zaštitu država: Tabal, Lidije, sjeverne Kilkije i Urartu zbog
prijetnje upada Kimerijanaca preko Kavkaza (sa poluotoka Krima na Crnom Moru.)612
g.pr.Kr.stvara se protuasirski savez Babilonqa, Medijaca i Kimerijanaca i asirsko carstvo nes taje.597 g.pr.Kr. plemena Kimerijanaca i Skita ( indovedski arijci) prodiru u Urartu i razaraju ga
djelo - mićno.Nakon toga država Urartu i ovo podrućje ulazi u sastav Medijske države, koja zatim
nakon što perzijski kralj KIR Veliki ujedinjuje sva arijska podrućja do Egejskog mora,ulazi u satav
Per- zijskog carstva, pod nazivom ARMENA, ili ARMINA. prema imenu jezera Urmuija (Podrućje
oko jezera Van i Urmija u južnom Podkavkazju – gdje je rođen Zoratrustra, od oca Aruvat-a – dakle
Hurit, čije je novo vjersko propovijedanje - Zoroastrizam u doba Kira Velikog već postala službena
državna religija – bog dobra Ahura Mazda - paljenje svete vatre na vrhu planine na mazdaističu
novu godinu ( u proljeće) u čast boga Mitre – bog sunca)

16

330 g.pr.Kr. Aleksandar Makedonski Veliki ruši Ahemenidsku dinastiju u Perziji zau- zima cijelu
Perziju ( Egipat, Mezopotamiji,Iransku visoravan i Harauvatyu na rijeci Ind (grčki zvanu Arahozija –
danas Afganistan).
323 g.pr.Kr po smrti Aleksandra Makedonskog u Zakarpatju kralj Atropat II osnivadržavu Uraštu ( koju povijesničari ) nazivaju Alarodija.
53g.pr.Kr.alarodijskibandaka (kralj) Surina kod huritskog Karana (Carbae), s oklopnom konjicom
sarmada porazio je rimske legije rimskog konzula Krasa .36 g.pr.Kr. alarodijski (kralj )bandaka
Artabaz (Artavasdes) s oklpnom konjicomsarmadama porazio je rimske legije konzula
Anttonija.51-53 g.posl.Kr.vladao je poslijednji alarodijski kralj Radomišt. dinastijske borbe
okončavaj državu Alarodiju.) 106 g.posl.Kr.Poslije legija konzula Pompeja, rimski car Trajan u
svom prodoru na istok u Perziju osvaja provinciju Alarodiju, koju njeni stanovnici zovu URAŠTU.
Danas, „na podrućju nekadašnjih huritskih (hrvatskih) država Mitani i Urartu, ostao je narod
KURDA u malim kraljevinama: Komagena, Kapodokija i danas Kurdistan (potomci
nekadašnjih planinskih KURKA), koji dalje razvija svoju samostalnu povijest, te Armenci
- narod koji su se nakon propasti države URARTU doselio na današnje podrućje Armenije pod
povijesnim nazivom Hajasu (hetitsko-huritsko ostaci), pomješani sa ostacima Urartu i ostali
živjeti oko planine Ararat, te sjeverno od njega“do danas pod nazivom ARMENIJA.

HAČKAR – jedna od kamenih ploča zahvalnosti,(„krajputaš“) Koje Armenci postajaju posvuda
na imanjima kraj ceste, uz manastire... pa i na groblju.
Najstarijiji, poznat iz 1.st.posl.Kr. u Dadivanku (sada Gorski Karabah)danas izvan je Armenije.
(Tek u posljednja 3.stoljeća na njih se upisuju, ili klešu biblijski likovi. Nama najbliži hačkar je u
Novom Sadu, a darovan je i crkvi sv. Magdalene u Hucknallu u Nottin-ghamschiru – Engleska,
kao kap zahvalnosti za pomoć u teškom potresu 1.988 g.)„Jezik, kojim danas govore

Armenci, tzv. „Satem“,Indoevropski je jezik, ali nema sumnje da je taj jezik
nastavak na Huritski jezik, čija je grana bio i jezik Urartu.

17

Armenija je prva krščanska zemlja, jer postanak Armenske apostolske pravoslavne Crkve datira od
1.st po Kr., kada su dva apostola : sv. Juda Tadej i sv. Bartolomej došli i propovijedali krščanstvo u
Armeniji. (kasnije postadoše mučenici, jer ih Rimljani ubiše zbog vjere.) Tokom 3.st krščanstvo se
širi Armenijom i 3O1.g.proglašeno je službenom vjerom.(Prije od rimskogcarstva.)
Danas 9O % Armenaca pripada pravoslavlju, 5% su katolici, a 5% su protestanti.
U XX stoljeću Armenija je poslije I svijetskog rata bila podijeljena na sjeverni dio pod okupacijom
SSSR - a (Sovjetski savez socijalističkih republika - 7O g. sve do 1991.g.) i zapadni dio pod turskom
okupacijom, sve do danas ( 2O12 g.po Kr.)
Turci (Osmansko carstvo) je u dva navrata 1894. I 1915. godine na teritoriju Turske pobilo i
raselilo velik broj Armenaca, čime je na tom području nestao zapadni armenski jezik. Pobijeno je milijun i pol ljudi, a preživjeli su se iselili u tada ruski dio Armenije, Evropu, SAD i Australiju.U prosincu 1989 g. Mnogi Armenci u Azerbajdžanu doživjeli su pokolj, istu sudbinu kao
nekada u Turskoj. Azeri su ( danas Azerbajđan) u potppunosti opljačkali njihove kuće i
stanove, knjige spalili, stanovnike protjeli, a preko njihovih groblja izgradili autocestu.
I danas 2011 g. Azerbajdžan ne jamči sigurnost povratka Armenaca .

Dan sjećanja na genocid nad Armencima obilježava se 24.travnja.
HURITSKO KRALJEVSTVO IZRAEL

Krater, Bet – šan, Huru (Izrael), 1400-1300 pr.Kr.

Ćup, Megido, Huru ( Izrael )

18

Pečat iz huritskog IZRAEL –a 9.st.pr.Kr.
Mitanskog carstva više nema, sredozemnom Me zopotamijom vladaju Hetiti, a prošla je i egipatska
kriza, jer Egiptom vlada XIX dinastija faraona :
Ramzes I (1293.- 1291.), Seti I (1291.- 1278.),Ramzes II ( 1279.- 1212.pr.Kr.)
Ramzesa II zabrinjava istočna granica Egipta – Le –
vant ( pripada Egiptu još od Tutmozisa III), koju ugrožavaju Hetiti. Zato odluči to bitkom kod Kadeša
riješiti, nastupa vojskom do granice, ali ishod bitke
je nerješen. Zbog toga će preseliti dio stanovništva iz Egipta ( potomke 1415. zarobljenih Hurita,
Beduina Shasu, svečenike Levite i Kalebite), zbog jačanja vojnih garnizona na ugroženom podrućju Bet
Hurua (Bet = zemlja, Hurita ) Poslije njega vlast faraona slabi, pa upravu u nekih podrućjavode veliki
svečenici. Tako dokumenti 1170. bilježe svečenika Samuela (levita), koji 1140. Proglašava LABAJU(
Hurita) za 1. vazalnog kralja Bet Hurua (biblijski Šaul). Nasljeđuje ga Indoaryac Milkilu (biblijski David, a David na huritskom znači general ). On širi granice Bet Huru-a protiv Arapa sve do pustinje
(prikazano na karti). 937. pr.Kr. , za huritskog kraljaJeroboama, Bet Huru napada asirski kralja Tiglat
Pelisar I( biblijski Salamom), koji gradi hram u Jeruzalemu i zapovijeda i neka nova vjerovanja ( u
Kemoša, Moleka ).
Huritski kralj Jeroboam se tome opire, pa je 935. prisiljen skloniti se u Egipat kod faraona Šošonka
(945.- 924.pr.Kr.)
931. pr.Kr. faraon Šošenko vrača ratnom operacijom Jeroboama naprijesto, ali se dosadašnji Bet
Huru dijeli na dva dijela : kraljevstvo Izrael (sa Jeroboamom i 10 huritskih plemena + pleme Dan ) i
vazalno kraljevstvo Judejusa beduinima Shasu, velikim pridošlim plemenom I-iudan ( sa Crvenog
mora) + svečenici kalebiti i leviti, na čelu s huritskim plemenom Bani – Jani...
Takav odnos ovih dviju kraljevina traje sve do 722.pr.Kr., kada ( opet na zahtjev Judeje, kao i prvi puta
937.pr.Kr.)agresivnaAsirijasakraljenTiglatPelisarom III napadahuritskukraljevinuIzrael. U

19

bitciasirskikraljpogiba ,a agresijunastavljaklraljSalamanesar V i Sargon II, koji 10
godinaopsjedaSamariju (glavni grad ), I najposlijemasakrira I deportiraIzraelce u Mediju ( Perziju).
Poslije višestrukog napada Hetita, Asiraca i „Naroda s mora“ (Feničana i sl.) na carstvo Hurrwuhe Ehilaku ( Mitani), njegovog propadanja od od 1333. – 1275.prKr. dio Hurita ostaje, dio od lazi u
Zakavkazje, dio odlazi u Bet Huru ( huritski Izrael ), koji također propada 722 pr.Kr.poslije združenog napada Asiraca ( Tiglat Pelisar III ) i Judeje (do tada huritske vazalne kraljevina). U takvom
slijedudogađaja, stanovnci uz morsku obalu – vezani za do tada najveću mitansku luku na Sredozemlju Ugarit ( koju su zauzeli „Narodi S mora – Feničani ), trgovačkim brodovima odlaze diljem
Egejskog mora, Jadrana i Sredozemlja, osnivajući nove baze pogodne za nastavak života, iz kojih su
izgradili novu domovinu.
Dokaz tome su Etruščani u svojim gradovima – kraljevinama na Apeninskom poluotoku , kao i na –
seljavanje otoka na Jadranu ( Krk, Hvar, Vis, Korčula i dr.), kao i nove kneževine na obalnom po drućju ( Poljica =Cetina, Maryanija = Hercegovina), Liburnija = Hrvatsko Primorje, Epidaur = Du brovnik i sl. )Zar to ne dokazuje i današnja dalmatinska narodna nošnja i obićaji ( svilena svećana
gradska odjeća s obaveznom ravnom kapom, koju imaju sve hrvatske nošnje najranijeg
razdobla ( Lika, Istra, Dalmatinska Zagora,“ Crna Gora „)?!Tu Dalmaciju resi i durska melodija sa
svojom tercom, te glazbalima liricom i kratkovratom tam burom – mandolinom,, i nadasve
svojim govorom- čakavskom ikavicom, kao i drevno pomorsko nasljeđe - pomorski duhtradicija, oživotvorena još iz mezopotamskog doba ?!

.

.

20

ARHEOLOGIJOM O ZATAJENOJ POVIJESTI HRVATA
Hrvati 2. I 4. puta u EVROPI-poslije prvog doseljenja Ilira i Kelta( oko 1300.Pr.Kr.)Treči
pravac raseljavanja Hurita iz carstva Mitani - ETRUŠĆANIi GOTI.
Poslije višestrukog napada Hetita, Asiraca i „Naroda s mora“ (Feničana i sl.) na carstvo Hurrwu –
he - Ehilaku ( Mitani), njegovog propadanja od od 1333. – 1275.prKr. dio Hurita ostaje, dio od –
lazi u Zakavkazje, dio odlazi u Bet Huru ( huritski Izrael, a stanovnci uz morsku obalu – vezani za
do tada najveću mitansku luku na Sredozemlju Ugarit (koju su zauzeli „Narodi S mora – Fe –
ničani ),trgovačkim brodovima odlaze diljem Egejskog mora i Sredozemlja i Jadrana , osnivajući
nove baze za nastavak života. O tome svedoći i mnogobrojna arheološka keramika sa tog pod
rućja, koja je poznata kao „stara grčka“, iako je pravilan naziv Antička ( jer pojam Grčka se odno
si na novo vrijeme. ), dok ukrasi na njima, posebno meandri ( lančani geometrijski ornamentni
motivi) go vore o pravom vlasniku i tvorcu.

Na obali Male Azije uz Bospor Atika - Podno slike meander : „šahovnica + lavirint

Zaus i Zora,Hijade - zvijezdei Eos gase lomaču.„Grčka“ vaza iz Tebe iz 430.pr.Kr.. ( ispod meander„šahovnica +
lavirint) (ispod meander „šahovnica“ – Odisej i sirene.)

Vidi Rubove haljine i traku zeusa ?!

21

Krater - Zdjela iz sredine 4.st pr.Kr.
Oinochoe – vrć s glavom grifona iz 7.sr pr.Kr.
( Prikaz pomorske bitke, 2. Str.Odisej osljepljuje Kiklopa )
pronađen na otoku Parosu – Cikladski otoci
.
( vidi pleer i element „ šahovnice“ )

Tronožni koton u korintskom stilu: rođenje Atene iz glave Zeusa
.
( duga odjeća s „ šahovnicom i pleterom pšo rubovima sigurno nije Grčka moda.)

Tome svedoči i činjenica, da je na obali Peloponeza bilo najmanje šest naselja sa imenom
Harvat( 6kmodAtene, kod Soluna u Tesaliji,te na egejskim otocima ( Cipar, P aros i sl.)Cikladski
otoci
Tako se i na zapadnoj obali Apeninskog poluotoka razvilo kraljevstvo Etrušćana, za koje su
stariji povijesničari govorili kao o nepoznatom tajanstvenom podrijetlu, dok noviji povijesničari
„mudro „ šute. Međutim, svi se slažu da su Etrušćani već u 900.pr.Kr. bili razvijeni i dominantni
narod na Apeninskom poluotoku, dok su u brdima susjedni narodLatini i Veneti(indoevropskog podrijetla.)

22

Ostaci zidina u gradu Tarracini

Grobnica „Lavica“ iz 520. – 510.pr.Kr.

Jedna grobna komora u Tarqiniji

još jedna greobnica u Cerveterij-i

Položaj Etrušćanske kraljevine i kasnij putIzglednekropole (groblja u Cerveteriji iz vana)

23

Zbog općeg raseljavanja stanovnika dosadašnjih civilizacija ,zbog procvata trgovine i pomorstva po
obalama Mediterana – sjev.Afrika, Jadran, zapadna Italija i južna Franuska), kada Etruščani naseljavaju zapadnu obalu Italije, jadransku obalu naseljavaju Iliri( Jonjani, Dorani, Frigijci,Skudri, i dr.,
Histri Istru, a Japodi današnju Liku (u suživotu s Keltima) i drugim skupinama indoevropljana.Osnivanje
trgovačkih kolonija na gotovo svim obalama Sredozemlja, koje se nastavlja u drugoj polovici
8.stoljeća pr. Kr. nastavlja se i u 7.stoljeću. Dosadašnje seosko ratarsko privređivanje sve više
nadrasta obrtničko – trgovački model, zbog čega obrtnici trgovci raznih kulturoloških sredina, pa i Horiti
- Hrvati osnivaju nova "luksuzna", prva gradska naselja na važnim čvorištima i uz poznata svetišta. Po
tome je poznato Cikladsko otočje u koje spada i otok Rodos i Faros sa kojeg su se tzv."Grci"
doselili i na naš otok Hvar, osnovavši današnji Starigrad t j.Faros.
Etruščani ( indoevropski narod )imao je svijest o pripadanju istom narodu, ma da su voljeli živjeti u svojim autonomnim gradovima.- državicama. Tim gradovima u početno vrijerme upravljali su kraljevi–
svečenici, zvani LUKUMONI, zatim MAGISTRATI, koje je imenovala elita slobodnih građana - za razliku
od večine stanovništva – trgovaca, obrtnika, ratara i „ robova.Od Grčke su preuzeli alfabet i prilagodili
ga sebiu posebno etruščansko pismo, hoplitsko naoružanje, a u umjetničkom izrazu sadržani su
utjecaji Krete,(kružni ornament latica), Amarne (likovni izraz osjeća- ja u pokretu). Od svoje Hurukulturezadržali su (motiv ŠAKI - Posljednji Sud Istine = motiv crv.-bijelih kockica.
Etruščani su bili vješti obrtnici u obradi metala (u blizini mnogih rudnika), vješti trgovci - pomorci, trgujući
s Magna-Graecia ( helenske kolonije na jugu Apeninskog poluotoka -"prsti i peta.")

Etruščanski bronani lav - himera:iz Areza 4.st.pr.Kr.Kapitolska "rimska" vučica = etrurska umjetnost
(mitska životinja : spoj lava, koze i zmije)
iz gada Rima st.posl 5 st pr.Kr..Kr.)
. ( likoviRomula i)Rema dodani su krajem 15.st.
Etrurija je zahvačala podrućje Toskane i Lacija, a na podrućju „ prstiju i pete “ Apeninskog poluotoka bila su
naselja grčkih trgovačkih kolonista, dok je unutrašnjost Apenina bila naseljavna drugim plemenima :Latinima,
Venetima i sl. – sve indoevropljani. Kasnije su se Etrurščani proširili i na sjevero-istok uz rijeku Po, sve do Istre.
Pod kraj VII st.pr.Kr. grad Rim, kojim u početku vladaju : Romul, numa Pompilije, Tul Mostilije, i Anko Marcije,
potpada pod etruščansku vlast, pa od tada u njemu stoluju etruščanski kraljevi :Tarkvinije Prisko (616.-579
g.pr.Kr),Servije Tulije (548.-535 g.pr.Kr.), Tarkvinije Stariji i posljednji Tarkvinije Oholi (534.- 509 g.pr.Kr.) Tada
vlast preuzimaju Itali, a Rim se od zemljoradničkog pretvara u trgovačko središte.

24
( Još Tarkvinije Prisko poziva jedinog poznatog etruščanskog umjetnika VULKI-a,iz grada- državice Veja, da
izaradi jupiterov kip za Kapitolski hram u Rimu (gradu državici).

..

.

.

Prikaz dvoboja
za leš ( kraj 7.stoljeća prije Kr. iz KamiraKeramička grobna žara južnoetrušćanskog tipana otoku Rodos) - ( pleter

i"šahovnica"-Britiš muzej.)

( 8.st pr.Kr. – Pula.)

Zlatne fibule (kopče) _oko 700 g. pr. Kr.( inače su fibule večinom od bronce.)Na
spojnoj pločici veće fibule nalazi se s jedne strane velika svastika (vedski simbol
sunca i plodnosti ), a s druge strane slika jelena )
U 6. st. pr. Kr.Etruščani su bili na vrhuncu svog razvoja, šireči se na cijelu obalu
jugozapadnog dijela poluotoka i u središnji kopneni dio, a napose na sjever poluotoka i po sjevero istočnoj obali
Apeninskog poluotoka uz Jadran.(Središnji i istočni dio i istočna obala Jadrana pripadala je Rimljanima, dok je
jug Italije ("prsti i peta"sa visokom sarom) pripadao Italima (indoevropski narod kasnije doseljen.)

Reljef PEGAZA sa ploče na
zabatu hrama Ara della Italski ratnici sa Pesta - Napulj reginau Tarquiniji (Etruščani) iz 1.pol.4.st.pr.Kr.

25
Od 5 st. pr.Kr. gradove – državice Rim i Etruriju ometaju upadi Kelta (Gali). U jednom prodoru uspjevaju doći čak
do Rima., no budu vraćeni.

Etrurska gradska vrata - (Porta Marzija) iz ranog 2 st.pr.Kr.
ugrađena u rimsku utvrdu u 16 st.n.ere - Perugija
-

Krajem 4 st.(396 g.pr.Kr.) Rimljani započinju
osvajanje Etruščana, razarajući grad – državicu
Veju. Do druge pol. III st.pr.Kr.Rim je politički zavladao cijelom Etrurijom, uklještenom između
moćne Kartage, grčke Sirakuze, Gala i ratobornih
Latina.Rimljani preuzimaju dominaciju na poluotoku i nasljeđuju etruščansku kulturu, čije
će majstore koristiti i tijekom 4.st.pr.Kr., kada počinju razvijati osobni stil u stvaralaštvu. „Političku
neovisnost Etrurija je izgubila gotovo neosjetno s
obilježjima postupnog bitnog mijenjanja, pod prividom , da politički oblici i kulturne tradicije traju.
Zapravo je velik dio Etrurije prešao pod rimsko
vodstvo preko saveza (foedera), koji ne mijenjaju
strukturu društva i njegovih uredbi. Samo dio zemljišta drevnih gradova država najbližih Rimu
(Veji i Volščani) najteže pogođenih posljedicama
izravnog sukobljavanja pretrpio je promjene, koje
grad gospodar nametnuo aneksijom i koloniza.
cijom . Najrazvijenja je etrurska Tarqvinija.

Ostaci starih zidina u gradu Tarracini na sredini zapadne obale apeninskog poluotoka.

Takvi će uvjeti potrajati gotovo dva stoljeća, sve do pravno revolucionarnog čina (zajedničkoga za čitavu
poluotočnu zemlju) dodjele, tj. nametanja rimskog građanskog prava na početku 1.st.pr.Kr., koje će
označiti kraj povijesti Etrurije“ i početak Rimskog carstva.

26
216 g. pr.K.Hanibal iz Kartage do nogu potukao moćnu „rimsku vojsku.(„Hanibal anti portas“) i najposlije izgu –
bio rat ( Punski ratovi). Od tada, pa sve do početka 5.st po Kr. jača Rimsko carstvoi širi se strategijom preven„tivnog napada“ na druge narode , da bi se posljednih godina pr.Kr. rimski vojskovođa Julije Cezar u pohodu na
„svoj“ Rim proglasio carem – imperatorom i dalje napadao 250 godina Ilire (to je zabluda ), nego Bijele Hrvate
( 3. val doseljenja - oko 512.pr.Kr, za vladanja perzijskog kralja Darije I ) i Gale (Kelte), te širio rimski imperij.

Zar ovi omiljeni motivi ukrasa u rimsko doba ne govore o vedsko – huritskom( hrvatskom )
podrijetlu tako važnih simbola njihovog svjetonazora : vjećnog čvora, pletera i svastike,
„ kockica„ poznatih još iz neolitika, preko Mezopotamije, faraonskog Egipta, Etrušćana, drevnih Ilira (Dorana, Eoljana, Frigijaca, Histra Lidijaca, Skudra, Tračana i dr.doseljenih još oko
1300.pr.Kr. i Bijelih Hrvata ( 3. Val doseljenja ok 500.pr.Kr. – iz Perzije, za vrijeme kralja
Darija I Velikog.)

Četvrti val doseljenja Hrvata u Evropupočetkom 5.st. poslije Kr.
U 5. st po.Kr. sa poluotoka Krima na Crnom moru, preko Grčke, Dalmacije na Apeninski poluotok prodiru Vizigoti 410. po Kr. Vizigotski kralj Alarik osvojio je carski Rim i tri ga dana
podvrgao pustošenju i plački (Sv. Augustin je zapisao da je Rim pretrpio zasluženu kaznu

27

za"griješnu prošlost." Vizigoti ( Arijci ) su se uskoro povukli u Galiju ( Francusku ), gdje
osnivaju svoje carstvo, no uskoro ih potiskuju sa sjevera Franci ( aryci – Merovinzi i Karolin
zi – imaju dinastijske veze sa Hrvatima, ( Tuga i Buga )), te Vizigoti odlaze na Pirinejski polu
otok (današja Španjolska, odakle nestaju usljed prodora Maura ).
Zatim u srednju Evropu stižu i Ostrogoti (476. n ere. - ustvari Hrvati), te ruše Zapadno
Rimsko carstvo sa posljednjim rimskim carem Romulom Augustulom u Raveni.Na tom
evropskom prostoru, na tragovima Etruščana i Rima, Ostrogoti - Hrvati osnivaju svoje
kraljevstvo pod vladarem Odoakarom – aryskim krščaninom. On u Raveni gradi svoju
poznatu palaču, šireči svoj utjecaj na grad Rim, pa prema sjeveru na Milano,Akvileju.Sa prijestolnim gradom Ravena na Jadranskom moru.

Poslije Odoakara kralj je Teodorik (497.- 526.n.ere), Atalarik i regentica Amalasunta, Vitiges (537.-541.),
Totilo ( 541.- 552.), Teja ( 552.- pogiba u bitci s Bizantom ) - propast kraljevstva Ostrogota, poslije 100 g.
Goti ( Hrvati) ostali u Hrvatskoj - Dalmaciji i dr.,o čemu svjedoči motiv pletera u hrvatskoj arhitekturi,( kojeg
susrečemo prije u ostrogotskoj kraljevini - Akvileji – sjeverna nizinska Italija .

28
Ploča pregrade u crkvi Aquileia, katedrala( 7.st.n.ere )
katedrala.

Sigwaldova ploča,sa kraja 8. St. Cividale

Ostrogotski kraljevstvo je uništeno sredinom 6.stoljeća, kada se bizantski car Justinijan odlučio na jačanje Bizanta i nova osvajanja, osvojivši Vandalsko kraljevstvo u sjevernoj Africi i ostrogotsko kraljevstvo u Italiji, no na jugu Evrope uskoro se opet mijenja politička karta, kada
Langobardi (germansko pleme) sa sjevera, a Arapi s juga istjeriju Bizantince.Poslije propasti tog
kraljevstva,Ostrogoti - Hrvati su ostali u Hrvatskoj–Dalmaciji,o čemu svjedoči opet motiv
pletera u kasnijoj hrvatskoj arheologiji iz 5. doseljenja ( 7.st), kao i ranih ILIRA, stopljenim sa
Bijelim Hrvatimaiz 3. Vala doseljenja oko 512.pr.Kr. ( prikaz u posebnom poglavlju ).
Ne svjedoči li narodna nošnja kajkavskih krajeva Slovenije, sjeverozapadne Hrvatske i Gors
kog Kotara ( široke „gače“, pisani lajbek sa širokim opasačem, čižmama, oblim škrlačecom,
lijepim mekim napjevima u starim tonalnim ljestvicama (dorska, lidijska, eolska i sl), dvostih
no pjevanje („Samica“) i nadasve kajkavskim govorom, o gotskom podrijetlu tih Hrvata.

Plutej iz crkve Sv.
Lovre u Zadru - 11.st.n.ere

29

VEYSKI ZAIK = DOMOVINSKI JEZIK
( O STARINSKOM JEZIKU I GOVORU SA OTOKA KRKA, dokazu podrijetla Hrvata)
"Govoreči o kulturokoškoj povezanosti i podrijetlu današnjih Hrvata kao potomcima drevnih
HuRaVAT-a iz prapovijesti na Starom Istoku i Mezopotamiji, te prostorima Perzije i rrijeke Ind,
svakako treba spomenuti još sačuvan govor u kraju oko Bednje u Hrvatskom Zagorju (snimano
govorenje gospodina Popijača, kao i pjesme vokalno -instrumentalnog sastava tog kraja:"...Tei si
maola meini serce daola-dei da tei koušnem joa!"), kao i riječnik i govor sa otoka Krka: VAYSKI ZAYK
i tamošnju mitologiju: VEYSKE POVEDE, koje se i danas mogu tamo sresti i koje moramo brižnije
čuvati.
Taj pradijalekt, koji ima jaku vezu sa sanskrtom i staroperzijskim jezikom (18%), ima glasove:kh,sc,w i
y, a pred imenicama ima redovni član sey i neodređeni član uon. Imenska množina je na -oj, a ženski
na -aj. Taj jezik ima prostorne zamjenice: sion, zion, vaon, meyon, seyon…Već samo ime podsjeća na
Stari Istok: veyah =domovina, vede(Indija) i vaejo =domovina Avesta(Perzija)"
"Navedimo i neke mitove : Poveda od Mantratje tar slova Šalamunova (Priča o aždaji Mantratje i
Šalamuno voj zvijezdi), Poveda od Yndrah kay parsjute restu (Priča o Indiji, gdje rastu pršuti),Poveda
o Mataneh nava kyrah tar žloatneh yanaaac (Priča o Mitanima pomorcima i zlatnoj janjadi)
Svi ti mitovi ukazuju na Staroistočno podrijetlo"
Na pr. POVEDA O MATANEH NAVAKYNEH TAR ŽLOATNEH YANAAC je priča o dolasku flote
pomorskih Mitana u pradavno vrijeme (seune noavi Matane vaune sionvykoj) pod admiralom
Harwatje Marjakyr. Oni su preplovili sedam mora (pryko seuneh muorah), od Azovskog mora i Krima
(zion Mićapont tar Hiršon) preko Crnog mora (Tjarne muori), Bospora (Ponske buke), Mramornog
mora (Meypont), Egejskog mora (Garskemuori), Peloponeza (Artagarska), Sredozemnog mora
(Velemuori), Apulije (Artalyah) i Jadranskog mora (Sinjemuori) uzduž dalmatinskih otoka (une skopje
Harwatje), te se admiralov brod Sionoav zaustavio na najsjevernijem otoku Krku.(sion tohorna
skopaal Khark).Duž toga puta njih je vodio i čuvao dobri duh pučine Khulap, a napadali suih orkanski
zloduh Šyuun i morsko čudovište Orkul (kit Levijatan) Kada su došli do otoka Krka u Jadranskom moru
(skopal Khark vaune Sinjemuori),našli smo tamo stada (žloatneh yannac ) zlatnih ovaca na zelenim
livadama, pa je njihov admiral Herwatje Marjakyr odlučio da se tu nasele i sagrade grad. Bijela vila

30

(divyca) djevica koja je čuvala zlatne ovce, pomoću klupka vune omeđila je pravo mjesto za gradnju
naselja blizu izvora (poli buymera), ali im je zabranila da se okreču i da gledaju ovce. No oni je nisu
poslušali i kada su pogledali ovce, ove su se smjesta pretvorile u kamenje (va khaguli). Zato je od
onda Krk prekriven kamenjem, a od tog kamenja ti su pomorci (navakyri) sagradili zidine (kuore)
utvrđenog grada Korintija (Uri-Koryta), od kojega još do danas postoje ruševine između Vrbnika i
Baške napoluotokuSokolu (Arta Sokuol) i pod njime na obali stalno vrelo.Te ruševine največe su na
našim otocima.
Evo još nekoliko prahrvatskih riječi iz mitologije otoka Krka : Veyske povede : Yindre = Indija, Helamy
= planina, Helamy Indrane = Himalaja, Hatya = Turska, Hemlamy Hatyane = pl.Taurus, Sion Helamy =
največe brdo,Velemuori = Sredozemlje (ve-liko more, ili Mitanski : Adal-Muer.), zionMićapont tar
Hiršon = Azovskog mora i Krima, Tjarne muori = Crno more, Pontske huke = Bospor, Maypont =
Mramorno more, Garske muori = Egejsko more, Artagarska = Peloponez, Velemuori = Sredozemno
more, Artalyah = Apulija, Sinjemuori = Jadran, une skopje Harwatje = uzduž hrvatskih otoka, Sionn
oav= zapovijedni brod, sion tohorna skopaal Khark = najsjevernijem otoku Krku, Skopal Khark vaune
Sinjemuori = otok Krk u Jadranu, žloatne janaac = zlatne ovce, Noavi = brodovi, Seune noavi Matane
vaune sionvykoj = pomorskih Mitana u pradavna vremena, pryko seuneh šedan muorah = preko
sedam mora,Zweždytje Noavi –Matane = „ zviježđe mitanskog brodovlja „, Zweždytje šedan brodih
= Sedam brodova (zviježđe Velikog medvjeda, kada se nalazi u zenitu od Krka do Visa, Matani =
izvedeno od Mitani – imena huri- tske države sa predbiblijskog Starog Istoka – Mezopotamije.
RIJEČNIK:VEYSKA ZAYK
Afganistan = Warindran, Alžir = Ur-Moryah, Apulija = Artalyah, Arabija= Azija= Sion Zihod ,
Peking = Ur- Zihodna, Mićamoryja, Azovsko more = Mićapont, Peloponez = Artagarska, Pontske
huke = Bospor, Sredozemlje – Veliko more ( mitanski – Adal-Muer ) = Velemuori, Bljesak komete=
Šwytlava(strahoviti, uništava sve demone i zla), Bik (Čarobni, ogromni ) = Bakodlak ( koji u
sumrak napada ljude i stoku ), Bog Svevišnji = Sionbog Sewyšna, Božjiognjeni mač = Sion Macan
(kometa repatica,)Brodovi= Noavi ,Ciudad Mexico = Ur- Semerna, Cejlon= Mića yindra ,Crno
more = Tjarne muori, Crveno = Čavjane, Čovječanstvo – ljudi = Seuneyude, Čudovište (divovsko
morsko) = Orkuul ( blizak biblijskom Levijatanu)Demon, ( ledeni ) = Tohor ( hladnoće,sjevera i
podzemlja ), Duh pučine i sretne plovidbe = Khulap, Dobri duh sreće i radosti i ljepote =
KhulapSemera (čiji je simbol sunčani kolut na zalazu), Dobri duh ribarstva = Macyć (boravi u
špiljama uz more u obliku patuljka sa šeširićem i svjetlečim očima.), Dobri duh - Sveta maslina =
Ulykva (bora vi u šupljem deblu stare masline.),Dobri kišni duh - Žabac = Hayebaaj ( koji za ljetne
suše od Sionboga Sewyšne zaziva kišu.), Dobri duh - Sveti ždral = Vyntja (plodnih polja i
žetve.),Domovi na = Veye, Egejsko more = Garske muori, Gdje = Kay, Grad = Ur, Gradina Matani
( na otoku Krku ) = Matanistan itd., Grb = Zarjah, Gusari = Šundrah, Himalaja (največe brdo ) =
Sion Helamy, Hrvat = Harwaat, Hrvatska= Harwatya, Indijski ocean = Khulap Yindran, Indija =
Yindra, Istok= Zihod, Izvora,bunara= Buymera,Jadran = Sinjemuori, Jezik = Zaik, Jug= Polneb,
Južni pol( naj južniji) = Sion Polneb, Kairo= Ur-Mišrijeh, Kamenje = Kaguli, Kit ( morsko čudovište)
= Orkul, Kitolovci = Orkaturih, Kišni = Datdja (datd =kiša, dežđ ), Klanac (veliki) = Sionget, Koje su

31

= Kiesu,Krijesnice= šeytlice (duše umrlih),Otok Khark = skopal Khark, Otoci = Skopje ( une skopje
Harwatje ), Otoci( najbrojniji ) = Sion Skopje, Poluotok Sokol = Arta Sokuol, Pomorci ( navigatori )
= Nawakyrah, Pripovjedka = Poveda, Pršuti = Parsutje, Ovce= Janac, Patuljci (šumski )= maltyje,
Pokraj = Poly, Prazmajstoglavi= Mantratja ( križanac zvijeradi, zmija i ptica grabljivica,( paralela
mu je mantratya iz Veda i Matharasce iz Aveste.), Repatica sudnjeg dana = Zweždina, Razorile=
Zivarnule, Teles kop= Siončal, Tjedan dana = Seuna tjedna, Sjever= Tohor Sjeverni pol(najsje
verniji )= Sion Tohor, Svemir – svijet = Sionšwit, Sotona= Sionvrag-Sayta ( znakovi su mu mrak,
nesreća i bolest. ), Svi Nebesnici = Seune Nebešnike, Stvaranje = Storyšje, te (veznik) = Tar,Krim
(poluotok) = Hiršon, Kralja = Kruola, Majka Zemlja = Manda Žemja, Mlečanima = Mletianah,
Molitva = Mantra, Mramorno more = Meypont, Nevjerni = Nevyrneh, Oblacima = Ublakimi,
Ocean= Khulap, O = Od, Vile, djeve = Bile Divycah( koje plešu na noćnoj mjesečini i zavode mladi
će na ljubav.), Vještice (zle) = Štrige (uzro kuju svađu i nesreću.), Zapovijedni brod = Sionav, Zli
dusikoji noću sišu krv= morije (donose bolesti i dr.), Zlatnih = žloatneh, Zloduh – morsk i = Šiuun (
brodoloma i utoplje nika ), Zloduh ( bijesni) = Tjarmaal ( rata, potresa i krvi ), Zloduh ( noćni ) =
Štrigun (ko ji može letjeti, a upravlja oblacima i tučom ), Zmaj-Pramrak= Prazlo Mantrača,
zvijezdicama = Svitlicami, Zvijezda ( znak) = slova.
Napomena: od starog sustava vjerovanja sačuvao se mazdaistički dualizam dobra i
zla, kao i znaćajni dio ranohrvatskih pomorskih božanstava. Tako nalazimo paralelu
između naziva Sionboga-Sewyšna i imena mezopotamskog Boga EL-a, EL ŠADAJ-a (EL
Svevišnji), kao i u Ugaritskom panteonu.“
„U sustavu tog dijalekta postoji čak 107 imena za zvijezde i planete koje vidimo na nebu,
a neka imena dolaze upravo iz Veda i Aveste i nepoznati su drugdje u Evropi.Ta hrvat
ska astronimija bogatija je čak i od „Grka“ i „Arapa.“
Hrvatski horoskop nije solarnog podrijetla, već je to LUNARNI HOROSKOP, kojim su
sposobnosti i sklonosti novorođenih prvenstveno određene mjesečevim fazama i ljudi
su različiti ovisno o rođenju u mjesečevoj mijeni; mlađaku, uštapu, ili zadnjoj četvrti.“

Rječnik kozmogonije: Sionšwyt = cijeli svijet – svemir, Va seunevykoj = U pradavna
vremena, Sionšwyta storyštje = stvaranje svijeta,Svitlicami = zvjezdicama, S ublakimi
= s oblacima, Manda-Žemja = Majka Zemlja, Seuneyude = čovječanstvo- ljudi,
Potvrdu drugog vala doseljenja HuRaVATA-a (Hurita) iz Mezopotamije na Jadran
nalazimo i u mnogim topografskim nazivima u današnjoj Hrvatskoj.
Na otoku Krku i susjednom Prviću, to su još očitiji vrhovi.: Kur, Varmatan, Oćašin, Sambek,
Semeraji, Tohoraji, -selo šuraji., - gorska sedla: Puhaji, Boina,- klanci: Bardaget, Baraurćina,
Ogrul, Neglat,Šegul - rtovi:Matan, Garmač, Kuntrep,itd.
Mnogi huritski toponimi su i na a otoku Visu, kao što su vrhovi brda:Niaša,Nievoje, Pimbul, Barda
rovići (huritsko brdo Bardareš) - rtovi: Ondrin, Kukmor, itd.
S druge strane mnogi topografski nazivi u nekadašnjoj huritskoj Mezopotamiji gotovo su istovjetni
nekim današnjim nazivima gradova i naselja: Visoke planine Huriti su zvali KUR,a niža brda TUHULI

32

(kao naš Tuhelj).
Gradove su zvali WESI,ili VASI (naši nazivi za naselje: ves, vas)
U huritskom podrućju Mezopotamije ima dosta imena gradova, koji podsjećaju na naše gradove ili
naše riječi., kao: Šibaniki, Sušara, Suharu, Dunab, Čabra, Zalatar, Ludbug, Mirnu, Šumenje,
Zabulje, Zalepuhi itd. U Urartu, to su na Crnom moru luke: Rissni i Pisan, a u zaleđu Weikuni,
Hurwasi, Hurvazan, Hurwayas, Siplja, Šipkur, Jana, Wiševasi, Kowinar.
Pronađeni su zajednički toponimi u Hrvatskoj i na podrućju nekadašnjeg Harauvatiša i okolnih
podrućja: Rijeka Kupa u Hrvatskoj - rijeka Kupha u istočnom Afganistanu; rijeka Sutla u Hrvatskoj rijeka Sutlej u sjevernom Pakistanu; planina Dinara u Hrvatskoj - planina Tahti-Dinarah (3.270m)
južno od grada Queta, sjeverno od prijevoja Bolan u Pakistanu. Druga planina Dinara je u Iranu.:
grad Makarska u Hrvatskoj - Makar u Beludžistanu; grad Jajce (sada u Bosni) - pleme Jaji u Afgani
stanu; Jadran (more) u Hrvatskoj - pleme Jadran u Afganistanu.
I mnogi drugi toponimi i antroponimi u današnjoj Hrvatskoj, ali i u okoljnom podrućju svjedoće o
drugom valu doseljenja Hrvata iz Mezopotamije na podrućje Jadranskog mora, ili kako su stari Pra
hrvati reklili: Sinje muori.

KRAJ !

33

ARHEOLOGIJOM O ZATAJENOJ POVIJESTI HRVATA
Treči val doseljenja Hrvata u Evropu – Bijeli Hrvati!
Propašću huritske kraljevine Hurrwuhe - Ehilaku ( Mitani) usljed serije napada na
nju : Hetita ( iz Anatolije), Asiraca (iz središjeg toka Tigrisa) i „Naroda s mora“(Feničana ) na
luku Ugarit i obalni dio, a naročito poslije propasti huritske kraljevine Izrael ( 722.pr.Kr), kada
je Asirija u suradnji sa Judejom, kao izraziti agresor izvršila deportaciju stanovništva Izraela
širom Mezopotamije, dio stanovništva se raselio na nove prostore boljeg života.
No nedugo zatim, kada Babilonski kralj Nabukodonosor napada Asiriju 604.pr.Kr.i zauzima
sva njena osvojena podrućja do Egipta. 587. pr.Kr. odvodi Judejce u zarobljeništvo, a huritsko
stanovništvo iz Mezopotamije bude ( 585.) preseljeno pod vodstvom vođe Afgana u najistočniji dio Perzije – u svoju prapostojbinu HARAUVATIŠ ( grčki Aahozija, danas Afganistan).
Tek kad nedugo zatim novi perzijski kralj Kir Veliki ( vizionar - reformator) vojno kažnjava i
zauzima Babilon 562.pr.Kr. sa svim podrućjima, koja objedinjuje u 1. svijetsku federalnu državu od 24 kraljevstva na prostoru od Egipta, preko Levanta, cijele Mezopotamije i Iranske
visoravni - od Egejskog mora zaključno sa Harauvatišem uz rijeku Ind. (oslobađa sve zarob –
ljene, Judejce vraća kući i obnavlja im hram u Jeruzalemu), dopušta sve vjere, uvodeći i novu
vjeru (dobra i zla ), koju propovjeda Zorotustra ). Tako su se svi Huriti, Harvati, Armeni, Hetiti
i sl. našli objedinjeni u jednoj državi i slijedečih 200 godina tim je podrućjem vladao mir.

Perzijsko kraljevstvo za vrijeme kralja KIRA II Velikog i ( nasljednika ) kralja KAMBIZA II.
Tako je stvoreno veliko ujedinjeno kraljevstvo Perzija, na istoku od rijeke IND i planinskog masiva Tian Shan do
sredozemnih obala Cilicije na zapadu, te Crnog mora, Kavkaza i Kaspijskog jezera na sjeveru u kojem su Iranci

34
živjeli tijekom proteklih tisućljeća.
539 g. pr.Kr. KIR II Veliki zauzima (bez borbe - zbog straha) glasovito kraljevstvo i grad Babilon.
Na zapadnim međama Perzijkog kraljevsva bila su snažna i imućna kraljevstva: Babilonija, Fenikija i Lidija, koja
su bila velika opasnost novostvorene Perzije, pa kralj kraljeva KIR II Veliki uskoro kreče sa velikom vojskom i
pobjeđuje Lidijce, a na prijestolje u gradu SARDU postavlja svojega bana (zamjenika kralja) BANDAKA KHSHAYATHYA.
Potom kreče na osvajanje susjednjih jonskih gradova od kojih su neki pokoreni, a drugi se predaju, kao i kralj
Cilicije, čime je kao vazal zadržao status i dostojanstvo svog plemstva i naroda.
Zauzećem Fenikije stvara četiri vazalne banovine: Artad, Biblos,Sidon i Tir, koje osataju vjerne dinastiji Ahemenida za cijelo vrijeme njezine vladavine.
Zbog te naklonosti KIR II im dopušta obnovu vjere i vrača tradicije, koje im je uskratio njihov dosadašnji vladar NABONID (556.-539 g.pr.Kr). Zatečenu koloniju zarobljenih Judejaca (koji ga dočekuju kao osloboditelja)
pušta da se slobodno vrate u svoju domovinu i pod nadzorom njegovog opunomočenika ponovo sagrade Jeruzalem.( Izraelce - Hurite , koji se ne žele vratiti u Judeju, uputio je njihovu Kraljevinu Harauvatiš kod rijeke
IND.)
Suprotno od svih osvajača, on nije rušio osvojene gradove, nije ubijao pobijeđene vladare, nego je s njima
postupao dostojanstveno uz njegovo načelo: "Narode je moguće pobijediti mačem, ali se mogu pridobiti
samo dobrohotnošću.
DINASTIJA AHEMENIDA OD 600. do 331. g.pr.Kr.

.
.

KIR I 640.- 600 g.pr.Kr
KAMBIS I 600.- 559 g.pr.Kr .
KIR II VELIKI 559.-529 g.pr..Kr.

ARIYARAMNA 640.- 615 g.pr.Kr.
ARSHAM 615.

KAMBIS II 529.-522 g.pr.Kr.
DARIJE I VELIKI 522.-486 g.pr..Kr.
KSERKS O I 486.- 464 g.pr.Kr.
ARTAKSERKS I 464.-424 g.pr.Kr.
KSERKS II 424.-423 g.pr.Kr .
DARIJE II 423.- 404 g.pr.Kr .
ARTAKSERS III 359.-338 g.pr.Kr.
ARSES 338.-336 g.pr.Kr .
DARIJE III336.-331 g.pr.Kr
KIR III OSTAN
ARSHAN.- ?

.

VELIKO SVIJETSKO KRALJEVSTVO PERZIJU OSVAJA ALEKSANDAR MAKEDONSKI,
(koji je u svom obrazovanju učio o načelu kralja kraljeva KIR-a II i humanističkom vladanju perzijskih
vladarskih velikana, preuzeo njihovu mudrost vladanja i samo nastavio njihovu politiku ).

35
KIR II VELIKI odlučuje u središtu novostvorenoga kraljevstva sagraditi novi grad -prijestoljnicu, dajući mu
ime PARSAGAT (Parsa = Perzija, Gat = prijestoljnica), no ubrzo uviđa da će iako veličanstvena uskoro
postati premalena, pa obavlja pripreme za izgradnju novog grada prijestoljnice 70 km južnije, ali u to
vrijeme 529 g.pr.Kr. umire.
Novi grad prijestoljnicu PARSAVAR (Parsa =Perzija, var =grad - poznat pod heleniziranim imenom PER ZEPOLIS.)
Širenje Perzijskog kraljevstva nastavio je KAMBIZ II (sin KIR-a II Velikog) , koji ga je postavio za bana u
Babi Babilonu)

Prikaz Ahura Mazde - bog dobra, za razliku od Angri Majnju –bog zla ( simbol krilato „sunce“ poznato
još od Gilgameša (2500.pr.Kr.- Sumerani ), Egipta,(1690.pr.Kr, i mnogo kasnije otok Krk na Jadranu)
525 g.pr.Kr kralj kraljeva Kambiz II (529.-522 g.pr.Kr.) poveo je vojsku na Egipat, te je u prvoj bitci kod
Peluzija (u delti Nila), a potom i kod Menfisa porazio egipatsku vojsku, čime Egipat ostaje pod vlasću
iranske dinastije Ahemenida.
Kambiz II nastavlja osvajanja uzvodno rijekom Nil u zemlju KUŠ (Sudan) današnjeg Kartuma, a zatim
osvaja i Cirenaiku (danas Libija), namjeravajući poći i u daljnja osvajanja, ali ga zatiče vijest o pobuni puču u kraljevini Perziji, zbog čega se vraća u domovinu, ali putem umire. Bilo je to 522 g.pr.Kr.
Nasljednik na prijestolju Perzijskog svjetskog kraljevstva je kralj kraljeva DARIJE I VELIKI (522.-486 g.pr.Kr.)
koji odmah smiruje nastali kaos u Perziji zbog smrti Kambiza II, ali i pobunje- nog VAHYAZDATU s djelom
plemstva – koji se proglsašava za Bardiju (sin Kir-a I) u namjeri da prigrabi prijesto Perzije u odsutnosti
kralja kraljeva Kambiza II.(vojsku Vahyazdate je porazio, a zatim i zarobio u bijegu kralj Harauvatije VIVANA
("svijetli Potomak Neba")
O tom zbivanju kralj kraljeva Darije I Veliki dao je uklesati proglas na golemoj litici u Bagistanu na tri
jezika u 1306 redaka, čiji odlomc i glase: ( podvučena mjesta spominju Harauvatiš i kralja Harauvat -a
Vivanu ).

36

Novi kralj kraljeva Dario I (Darajavauš - bliski rođak Kira II Velikog bio je najistaknutiji ban u
kraljevini Parethi) Najprije određuje tri službena jezika: aramejski, elamski i staroperzijski. Potom
započinje izgradnju više tisuća kilometara dugačkih cesta radi povezivanja svih kraljevskih
središta s PARSAVAR-om velikog perzijskog kraljevstva. Organizira prvu poštansku službu (na
svakih 25 km jedna poštanska postaja ),kao i vojno-obaviještajnu službu.
Otkriva pomorske plovne puteve (put za Indiju i oko Afrike), gradi vodene plovne kanale, a 517
g.pr.Kr uvodi novčani sustav plačanja (zlatnik "Darij" - banka se zvala MURAŠU).
Da dokaže svoju moć odmah šalje veliku vosku na istok i osvaja Gandaru (Kašmir) i Hindustan (do
rijeke Ind), a uspješno brani istočnu granicu svoje kraljevine Sugde na Tjan Shanu od ratobornih
HUNA.
Jednako neumorno i mudro postupao je i sa zemljama južno od Perzije. Osobno dolazi u Egipat
kao prijatelj -nasljednik faraona naredivši obnovu hramova u više gradova i proglasom zapovijeda
pro-kop velikog kanala (prvog takve vrste u svijetu) radi povezivanja delte Nila s Crvenim morem.

37
(Herodot piše oko 450 g.pr.Kr.:"Dugačak je taj prokop četiri dana plovidbe, a širok je toliko da
po njemu mogu ploviti dvije trijere s veslima jedna pored druge.")
Novčana sredstva za sve te projekte prikupljena su porezom svake kraljevine prema njezinoj moći i
razvijenosti u talentima (1 talent = 25 kg zlata) iz čega se lako zaključuje koja je kraljevina
najrazvijenija u Perziji( Babiruš=Babilon daje 1000 talenata, Mudraya 700, Harauvatiš i Armina
(Hrvati - danas Pakistan i Armenija) 600 talenata, a 16 kra - ljevina daju od 170 do 400 talenata.)

Darijevu velikom svjetskom kraljevstvu u jugoistočnoj se Evropi još opiru samo prekomorski Grci,
Skudri i Saki (Skiti) preko mora. Svi oni pomažu maloazijske Grke, potičući nerede protiv vrhovništva perzijskog kralja kraljeva. Zbog toga, uvjeren u uspješnost svojih vojnih postrojbi iz neiscrpnog
izvora vojnika i konjanika sa cijelog velikog prostora Perzije kralj kraljeva Darije I Veliki 514 .pr.Kr.
pokreče jedan od svojih največih vojnih pohoda na zemlju Skudra i Saka preko mora -Trakiju i sus jedne sjeverozapadne zemlje ( današnja južna Bugarska, sjeverni i istočni krajevi Grčke i Make donije, te UkrajiPoljsku, Češku i sl. )
(Od toga vremena, prema proglasu iz Bagistana Skudri su vazali Perzije i plačaju porez. Tijekom ti sućljeća Skudri su prisiljeni povući se u podrućje današnje Albanije sa glavnim gradom SKODRA,
ili albanski SHKODRA (Skadar). Albanci taj kraj zovu SHQIPERRISE, a sebe zovu SQOIPTARI.)
Put kretanja te goleme vojske od 800.000 vojnika vodio je od Suse (gdje se prikupljala )
kraljevskom cestom prema sjeverozapadu i napokon stigla na morski tjesnac Bospor (širina mora
600 m), te pontonskim mostom izgrađenim pomoću 600 povezanih brodova osigurala nesmetan
prijelaz na evropsko tlo u Trakiju.
Vodstvo nad ovom največom vojskom svih vremena Darije I Veliki povjerava vladaru kraljevine
HARAUVATIJE kralju VIVANI pod čijim se crveno-srebrnastim stijegom (datira od 1000 g.

38

pr.Kr.), kao zajedničkim simbolom arijaca (staroiranaca) kretalo mnoštvo zastava svih kraljevina i
plemena Perzije . ( Za svoje zasluge i povjerenje kralj Harauvatiša Vivana stiče od Darije I Velikog
naslov: BANDAKA (ban = zamjenik kralja kraljeva ).

39

Osvojivši Trakiju, zemlju Skudra Darijeva je vojska predvođena kraljem Harauvatije Vivanom nastavila kretanje prema sjeverozapadu i u proljeće 514 g.pr.Kr. jednom izvidnom - kolonizacijskom
postrojbom stigli na podrućje donjeg Podunavlja i zatim na istočne obale Jadrana do istočnih
Alpa, a drugom na na sjever do Visokih Tatra u planinskom l ancu Karpata, nazvavši ih BAGIBAREZA = Božja uzvišenost.
Nakon te prve invazije starovjekovnih Arijaca (Iranaca ) preko mora na zemlju Saka i Skudra, Darije
I Veliki pokreeče i drugi istovjetan vojni pohod 492 g.pr.Kr pod vodstvom vojskovođe MARDUNIJA
,koja je imala zadatak ojačati osvojene položaje u evropskom dijelu perzijskog svijetskog kraljevstva zbog čstih „grčkih“ pobuna i njihove pomorske snage.
490 g.pr.Kr. otpočinje treči po redu i jedan od največih vojnih pothvata - inavzija i koloniza- cija
zemlje Saka preko mora i Skudra, a kralj kraljeva Darije I Veliki zbog svih zasluga od početka
vladavine dinastije Ahemenida, vodstvo tog tečeg pohoda povjerava jednom od najodanijih i
najcjenjenijih kraljeva, kralju Harauvatije VIVANI HARAUVATIMU.
Tim događajima stvorena je BIJELA HRVATSKA i omogučen je protok bogatih kulturnih i politič kih vrijednosti i dostignuća razvijenog srednjeg istoka - koljevke civilizacije u Evropu, koji je trajao i razvijao se daljnh 150 g - To je 3. dolazak Hrvata na Jadran i Podunavlje !

Kuduru iz Suze iz 1200.pr.Kr. ( kralj Melešipak II predstavlja kčer božici ljubavi Nani- ravna kapa)
Dva KUDRU –a - pogranična kamena, kojima se obilježavala teritorij. Na prvome je prikazana
božica ljubavi Nana, okružena simbolima nebeskih tijela : sunce, mjesec (Nanara, Sin, huritski: Kušuh,
ili Umbu – bog protjecanja vremena i zvijezda- Venera : Ištar,An, huritski: Ištar, Šauška, Danica – Večernjica. Kamen se postavljao po međama, a jamčio je i Božansku zašttitu usjeva. Na drugome je
prikaz dvaju svirača tambure, što uz arheološke prikaze sviračica tambure u faraonskom Egiptu
svjedoči o podrijetlu tambure u današnjih Hrvata.

40

(Još u Srednjem vijeku u Hrvatskoj, ogrlicu s mjesecom i zvijezdom nosila je stoka, a česti je i simbol na
štitovima hrvatskog srednjevjekovnog plemstva. Danas ga nalazimo na državnom grbu R Hrvatske , kao
i na grbovima mnogih hrvatskih gradova.)
Taj protok razvojnog utjecaja i mogućnost njegovog umnožavanja prekinut je 331 g.pr.Kr.,kada
A. Makedonski osvaja Veliko Perzijsko kraljevstvo, i rimskim osvajanjima sa latinizacijom jugoistočne Evrope – Bijele Hrvatske oko 250-ih g.pr.Kr. do 4 st n.ere. ( a ne Ilira, kako su nas loši po vijesničari učili). Tako je Bijela Hrvatska odvojena od kulturne i etničke matice srednjeg istoka i
zagubljena u povijesti - povijesnoj manipulaciji.
U 3.st n. ere počinje peti val dolaska - doseljavanja Hrvata uz obale Crnog mora i Kavkaza u
rimljaniziranu Bijelu Hrvatsku, koja se već prostire od Baltika do Jadrana, a time i propast Rimskog carstva.
( Robovlasničko i raskalašeno rimsko carstvo moralo je jednostavno prepustiti prostor novim
naprednijim narodima, koje je predvodilo dinastijsko plemstvo, koje je pješadiji suprostavilo
konjicu, kratkom maču, dugi mač, robovlasničkom militarizmu feudalni ustroj naroda, mnogo boštvu, jednog Boga - Krščanstvo, lovorovom listu trožilni pleter i simbol crveno bijelih kockica, te
rimskoj haljinici, hrvatske hlače.)
Nije li narodna nošja u Dalmatinskoj Zagori ( uske hlače, prsluci sa tokama, kuburama i pjes
mom Gangom,Rere, Ojkavicom) očigledan dokaz tog trečeg vala doseljenja Hrvata- dinarskog
tipa na Jadran ?! Tu spada i lička narodna nošnja s ravnom kapom i glazba s dangubicom.
Na tom prostoru, kao dokaz tim zbivanjima, mnoga „perzijska“ imena plemena, gradova, kra,jeva, pojmova i osobna imena sadržana su u osobnim imenima, imenima naselja,gradova, kra jeva , pojmova i osobna imena sadržana su u osobnim imenima, imenima naselja jugoistočne
Evrope, kao toponimski i antroponimski arheološki trag o trečem dolasku Hrvata na Jadran,
( „perzijanaca“ ) u sklopu vevelike Darijeve vojske od 514 g.pr.Kr.do 480 g. pr.Kr.
Evo primjera :

TOPONIMI – Zemljopisnih pojmova i ANTROPONIMI – Imena ljudi:
BANSKO – u Bugarskoj, danas poznati skijaški centar ( 70 km ski – staza.) - Staroperzijski
BANSKO = stolno mjesto Bana ( kraljevskog namjesnika.)
VARNA - grad na zapadnoj obali Crnog Mora ( u pogodnoj uvali.)- Staroiranski: VARNA = ime
staroiranske pokrajine i banovine.
KRAKOV - grad na jugu Poljske iza Visokih Tatri . - Staroiranski: KARAM, znači VOJNI, a VAR
znači GRAD = VOJNI GRAD
ARVATI - (nekad Harvati) u Makedoniji na istočnoj obali Prespanskog jezera
GALIČNIK - mali gradić u Makedoniji, južnije od Gostivara (nose okrugle ravne kape ) . .
.
staroiranski: GALČI = pleme,ili narod i danas na sjeveru Afganistana i
Pamiru.KAVADARCI - gradić u Makedoniji, zapadno od Negotina. - Staroiranski: KRALJEV
GRAD (Kavi=kralj, DAR= držati.)

41

KOSOVO danas podrućje između Srbije, Makedonije,Albanije i Bugarske. - Staroiranski
KASAVA ime pokrajine u perzijskoj kraljevini Harauvatiji
KOSOVSKA MITROVICA danas grad na Kosovu. - Staroiranski MITRA ime boga sunca – podignut hram i oko njega naselje.
( Zapadno od Mitrovice u podrućju rijeke Ibar (staroiranski naziv = plodnositi) i njene pritoke
Rase (danas Raška)- rijeka na istoku današnjeg Afganistana - nekad perzijska kraljevina Harauvatija zauzimaju tri zajednice iz plemena PAŠTU (iz Harauvatije):Bitani, Gurgušt i Sarbani.
Tu će oni krajem 6. i početkom 5.ts.pr.Kr.sagraditi grad Ras.( Opća enciklopedija JLZ, sv.6.
str.756.) Cijelo to podrućjese sve do 14.st.n.ere zvalo župa Rasa, a njezini stanovnici Sarbani,
Sarbi, Sarbljin, Sarbaljah, Srbi dijele to podrućje sa staroiranskim plemenom Sakima (Skitima).
Tu će se stolječima često sukobljavati sa Skudrima (brojčano jačim starosjediocima) koji će se u
rimsko doba kao rimski vazali (rimljanizirano Skordisci) boriti protiv Hrvata i njihove Bijele
Hrvatske. Sarbanima - ugoženim sunarodnjacima, je uvijek stizala velika vojna pomoć susjednih
hrvatskih župana i to će potrajati sve do provale Osmanlija (Turaka), kada nepovratno s mnogim
županija- ma nepovratno gube svoju opstojnost.
Tu je i grad PEĆ ( na Kosovu, a u Mađarskoj - Pečuh ), koji je ime dobio po staroiranskom hramu
svete vatre.........)
SREMSKA MITROVICA - danas grad u srpskom dijelu Srijema. Staroiranski MITRA ime boga sunca
- podignuli hram i oko njega naselje.

Autor spmenute knjige govori „... Ornamentika je nesumnjivo nadahnuta grčkom, ali je izvedena u duhu
domačeg geometrijskog stila, jasno izražeog još na delu štita iz Velikog Mosunja.........“

42
Koji je to duh domačeg geometrijskog stila ostaje upitno? Vjerojatno autor nije mogao, ili nije smio tada
znati za hrvatski duh tog geometrijskog stila, poslije invazione kolonizacije jugoistočne Evrope u
perzijskom pohodu kralja kraljeva DARIJA I u 5.st.pr.Kr.,sa vojskovođom VIVANA HARAUVATIM-om –
kraljem najistočnije perzijske satrapije (kraljevine)
ĐERDAP – danas tjesnac na Dunavu - Staroianski ĐERDAP znači VRTLOG.
GATAJA - danas grad u rumunjskom dijelu Banata. - Staroiranski GATA znači prijestolje + romanizirani
.
nastavak
BANAT - danas dio prostrane ravbnice u Panonskoj nizini. – Staroiranski BANAT znači BANOVO
.
(podrućje.)
U podrućju istočnih Alpi:
KARANTANIJA - srednjevjekovno ime za podrućje oko rijeke Soče i Julijskih Alpi. -- Staroiranski KARA
.
= vojnici, KARATE = boriti se = VOJNO PODRUĆJE
(Srednjevjekovni povijesni izvori stanovnike zovu (latinski) CROUUATI ili HORUTANE, sa vladarima iz
.
8st.n.ere Gorazda i Hotimir- stasroiransko ime)
KRANJSKA GORA, Petrova Gora, Crna Gora, Ravna Gora (u Hrvatskoj i Srbiji) Gora Ardena .
( granica Grčke i Bugarske), Suva Gora, Mokra gora i sl. - Staroiranski: GORA, znači gora - (šumovito
brdo) (Riječ sačuvana u svim zemljama koje su u 5.st.pr.Kr.činile Bijelu (Zapadnu ) Hrvatsku.)
TARVISIO (grad na austrijsko-slovenskoj međi), TARA (rijeka u Crnoj Gori.) - Staroiranski: TARA znači
zaprjeka.

Hrvatski pleter na gornjem rubu reljefa ! ( Frigijci i Lidijci – pravi Iliri ranije doseljeni sa Balkana ).
U R.Hrvatskoj:
SAVA - velika rijeka večim dijelom u R.Hrvatskoj (izvori i R.Sloveniji) - Staroiranski SAVA znači usklik
ushićenja, ali i korist.
DRAVA danas velika rijeka koja protječe kroz Austriju (nekad Karantanija) i Hrvatsku Staroiranski
DRAU, DRAV znači jurišni poklik( U susjednoj Austriji njeno ime je i danas DRAU.)

43
OSIJEK - danas grad na istoku R.Hrvatske - rimski latinizirano MURSA - Staroiranski MURA znači
mutan, tmuran - također ime rijeke u središnjem Iranu.
BARANJA - ime močvarne nizine na sjeveroistoku R.Hrvatske. - Staroiranski BARAN znači lokva, bara,
močvara.
PETROVARADIN - danas povijesni grad u Vojvodini. Staroiranski VARADIN znači veliki grad - VAR =
grad, ADIN = veliki.
DARUVAR - grad u sjevernoj Hrvatskoj - Staroiranski DARUVAR znači dobar grad - DARU = dobar,
VAR = grad
BJELOVAR - grad u sjevernoj Hrvatskoj zapadno od Daruvara. - Staroiranski BILOVAR znači zapadni
grad -BILI (BIJELI)= zapad,VAR = grad
VARAŽDIN - grad u sjevernoj Hrvatskoj. _ Staroiranski VARDAENA znači vjeran grad - VAR = grad, DAENA
= vjera.
VAROŠ - Jezgra nekog grada – danas poslovni dio grada - centar. Staroiranski VAROŠ znači poslovni
dio grada
NOVA VES, STARA VAS, JURJA VES, VIS na otoku Visu, JUSTU V;S na otoku Braču. - Staroiranski VAS,
VES, VIS znači malo naselje - selo.
AGRAM - danas grad Zagreb. - Staroiranski A-GRAMA znači posljednji odred, vojni tabor, zajednica
A- DANA znači posljednji dan (u vrijeme vedskih Arijaca "grama" ili "viš"= seoska zajednica.
GATA - danas malo mjesto nedaleko putnog pravca Plitvice - Bihač. - Staroiranski GATA znači prijesto
- ljnica bana.
GACKO,(GATSKO)- gradić i polje istočno od Otočca. - GATA označava prijestolje bana
KUPA - veća rijeka u R. Hrvatskoj, pritoka Save. - Staroiranski KUBHA ili KUPHA staro je ime za rijeku
na istoku Afganistana. (danas se zove Kabulrud - uz nju je vodio karavanski put u Indiju.)
UNA - veća rijeka na granici R.Hrvatske i BiH , pritoka Save. - Staroiranski UNA znači spojnica, pritoka.
(krivo se mislilo da ime potječe od latinskog Una = jedina, jer u davno vrijeme sve su rijeke bile jedine
tj. čiste i lijepe!)
UČKA - gora u Istri, koja se uzdiže gotovo s morske obale Kvarnera. - Staroiranski UČKA znači vr vrh.
DINARA - planinski masiv proteže se 48 km od Knina do Aržana. - Staroiranski: DINAR - ime planine
istočno gorju Zagros južno od grada Quetta. DINAR - ime planine na zapadu u gorju Zagros (najviši
vrh 4976m – Danas Afganistan ).
KRK - veliki otok u Kvarnerskom zaljevu Jadrana. - Staroiranski KARK ime otoka na sjeverozapadu
Perzijskog zaljeva. Danas - novoiranski zvan JAZIREH KHARK. KARKA ime plemena iz proglasa kralja
kraljeva Darija I Velikog.
KARLOBAG - gradić u podvelebitskom kanalu (ime dopunjeno u 16.st.dodatkom Karlo.) - Staroiranski
BAG znači Bog, pa kao da nešto nedostaje imenu? (Izvorno se zvalo BAGISTAN = Božje mjesto, - grad

44
u Perziji,gdje je velika stijena s njegovim proglasom o Vivani,a ovdje je to Velebit iza grada. S vreme nom ime je kračeno na Bag....)
STON - stari gradić (solana) kraj Dubrovnika. - Staroiranski : STAN, ili ISTAN znači mjesto, naselje.
HVAR - veliki otok u sredini Jadranskog mora. - Staroiranski HVAR, a znači sunce. (Staroiranska plemena Parani i Maka ( Makar ili Makra) došli s Darijevim osvajanjem, osnivaju jedni Makarsku, a
drugi Hvar.( "Grčki" Pharos i Issa samo su helenizirane inačice.)
RAGUSA - staro ime današnjeg Dubrovnika na jugu Jadranskog mora R.Hrvatske. - Staroiranski :
RAGA, ili RAGHA ime imučne pokrajine u kraljevini Mediji sa istoimenim gradom 5 km istočno od
Teherana. ( U njemu se rodio slavni mislioc Zaratustra, osnivač nove jednobožne vjere. - Danas ruševine.)

Staroiranska plemenska imeno
LIBURNI :– pleme „Ilira“, kojej e živjelo u Primorju - gdje je puše snažni sjeverni vjetar bura. –

Staroiranski BURIJA ime je božanstva olujnog nevremena i jakog vjetra, po kojem je dobio
ime i naš glasoviti sjeveroistočni vjetar BURA.
DALMATI - ime "Ilira" koji su živjeli na području srednjeg i južnog Jadrana. Staroiranski DALMA
je otočna skupina u središnjem dijelu Perzijskog zaljeva.
PARANI, PARTINI, SEGESTIANI imena tzv. Ilirskih plemena iz doba rimskog osvajanja. –
Staroiranski: plemena iz matične domovine Perzije.

ANTROPONIMI
NEKA IMENA PLEMENA IZ ARIJSKOGA RAZDOBLJA i hrvatska prezimena.

KAURVA : Kaur, Kauran, Kaurić, Kaurin, Kaurinović
GUTI ( iz Luristana) - Gut, Gutič, Guteša("Ban Stjepan od plemena GUT - KELED god.1251. dobi neke
krajeve između Kupe i Novigrada" Vidi: Povijest Hrvata V. Klaić - knjiga I., str. 324.)
KASŠU :Kaši, Kašaj, Kašanin, Kašić, Kašnar,Kašner.
KOSEJCI ( iz Elama) Kos, Kosalec, Kosanović, Kosić, Kosovac, kosovec, Kosović.
ŠUVARDATA (staroiraska dinastija s krajnjeg zapada Irana . početak2.tisućljeća
tisućljeća.pr.Kr.) Šuvar, Šuvarić
STAROIRANSKA PLEMENA IZ AHEMENIDSKOG POVIJESNOG RAZDOBLJA
BADARA : iz Makra ) Badalić, Badak, Bade, Badel, Badavinac, Badrak, Badrić, Badrov,
Badurina.
MIRAN :- iz Harauvatije) Mirak, Miranović, Mirat, Miratović, Mirić, Mirlin, Mirnović,
Miročević, Mirošević, Miroš. ( "Sveti Nikola"- iz 4.st.n.ere rođen u gradu Miran u Harauvatiji.)

45

SPAHPATI : (iz Perthave) - Spahulić, Spaić,
SURA ili SUREN (danas SURI iz Harauvatije ) Sura, Surac, Surač, Suraković, Suram, Surani,
Suranović, Surić, Surijan, Surjan, Surina,
MAČIJE : ( spominje se u proglasu Darija, ali se nezna ishodište ) Malak, Mačar, Mačaš,
Maček, Mače- šan, Mačešić, Mačić, Mačik, Mačima, Mačković.
KARKI :( iz Elama ) Karković, Karkač, Krka, Krkač, Krkan, Krkannić, Krklec, Krković.
MENA SUVREMENIH AFGANISTANSKIH PLEMENA i hrvatska prezimena.
BUSAK, ILI BASAK : - Busak, Basak, Besak, Besek, Bosek
BAREČ :- Barač, Baračević, Baračić, Baračin, Barač.
GALČI : - Gale, Galečić, Galeković, Galić.
JADRAN : - Jadro, Jadroković, Jadranić, Jadraj, Jadrić.
PUSTI : - Pustaić, Pustaj, Pustak, Pustinac, Pustički, Pustijanac, Pustinšek i dr.
ŠUŠ ( zapadna kraljevina Irana - Shush) : - Šuša, Šušak, Šušan, Šušanj, Šušić, Šušković, Šušnjić,

Šušnjar, Šušnjara
POZNATI STAROIRANSI TOPONIMI O PODRIJETLU PREZIMENA U HRVATSKOJ
BAKTRIJA (staroiranska kraljevina Baktrija na sjeveroistoku ) Baktijarević, Bakar, Bakarac,
Bakaran, Bakran, Bakarčić, Bakarić.
HARAUVATIJA ( staroiranska kraljevina ) Horvacki, Horvačanin, Horvat, Horvatek, Horvatiček,
Horva - tić, Horvatin, Horvatinac.
PISANA : - ( jugoistočna pokrajina staroiranske kraljevine Harauvatije) :- Pšiša, Pisac, Pisačić,
Pisak, Pisanec, Pisani.
SAKA: - (stanovnik jugoistočne Evrope u doba kralja Darija I) Sakač, Skačić, Sakalin, Sakalj,
Sakaqnji, Sakaš, Saketić, Saki, Sako, Sakoman, Saković.
STAROIRANSKE RIJEČI I POJMOVI U HRVATSKIM PREZIMENIM
BAJI : - silnik, močnik Bajić, Bajević

BAG, BAGA - (Bog, Božji, Božić) : - Bagarić, Bagat, Bagatin, Bagić, Baginac, Bago, Bagoje,
Bagović, Baggun.
BALAŠ - (staroirasko muško ime) : - Balaš, Balaščić, Balašević, Balaško, Balašković, Balaž,
Balaša.

46

BANDAKA, BAN - (titula za zamjenika kralja): - Ban, Banov, Banovac, Banovački, Banovec,
Banović.
MITHRA, MITRA -(staroiranski - perzijski bog vatre, istine i pravde.) : Mitar, Mitarević, Miter,
Mitran, Mitran, Domitran, Mitrov, Mitrović, Mitrić.
PAN - (titula dostojanstvenika u kraljevoj službi ) : - Pan, Panak, Pančić, Panov, Panković
PARG, PARAGA - (grad i brdo u Perziji ): - Parag, Paraga.
SAVA, SAVAH -( pokrajina, rijeka i grad južno od Teherana ): - Savi, Savicki, Savičević, Savić,
TUS - (glavni grad kraljevine Parthe ) : - Tus,Tusić, Tuskar, Tustanić, Tustec, Tustuć, Tusun.
STAROIRANSKE RIJEČI ISTOVJETNOG ZNAČENJA I OBLIKA S HRVATSKIMA.
Aždaja.brat (bratar), čabar, čaj, česme, danak, drva (dru, draura)drug. dušman, durat, dva
(dua), dveri (dvara, dvar), gad, gora, griva, izjava, jad, kuš, kut, narod, pad, pričati, rijeć,
div, stan (istan), kuda, kaj (kay), di, ča), sim (simo), spas, šal, sram, tanbur, torba, zadah,
gora, gaj,
STAROIRANSKE RIJEČI ISTOVJETNOG ZNAČENJA I DRUGOG OBLIKA
Bag (Bog), bandaka,ban (ban), dam (dom), grabaja (grabiti), iža (hiža), matar (mater), mišati
(mješati, )nishta (ništa), nishad (nikad), pan (gospodin), prv (prvi), sidati (sjedati),zim(zima),
zem (zemlja), rama (mir, tišina) ganga (pjesma) dinar (ime novca)
Daeva - božansko biće (djeva, diva, deva), Vede (nauk, znanje ) - kajkavski povedati - mitovi sa
otoka Krka o njegovu postanku i sl.pod nazivom "VEJSKI POVEDI."

Koljevka indoevropskih naroda, među kojima su Hrvati najviše sačuvali svoju osobnost. Kraj !

47

ARHEOLOGIJOM O ZATAJENOJ POVIJESTI HRVATA
PETI VAL DOSELJENJA HRVATA U EVROPU
Na Ukrajinske prostore pristižu rodovske skupine, donoseći sa sobom vlastiti gosapodarsko –
kulturni tip rano skitske kulture ( Skiti – orači i Sarmati – Kraljevski Skiti ) i kulturu konjanika u
kojoj dominantnu ulogu ima vojno – plemičko konjanička elita.( Prema antičkim izvorima ;
jezično i kulturno srodna plemena : Jazigi, Roksolani, Alani, Aorsi,Kilmeri, Saki ( Skiti), Sarmati,
Antii posebno HRVSI, Horvati, Polani početkom 1.st.pos.Kr. napadaju rimsku granicu i naselja
vaju se između Dona i Dnjepra,uz crnomorsku obalu, prešli Dunav, a sredinom 2.st. već su
živjeli od rijeke Tise u Karpatima do Visle i Baltičkog mora. (str.295)
Tradiciju Alano – huritske ( hrvatske ) vojske tvorilo je elitističko ratno plemstvo. Huratele iz
perzijskog carstva, stvorili su najraniju i najjaču konjicu, koju je predvodila vojna elita i koja je
utjecala na prihvaćanje imena Hrvat. U tim uvjetima razvijenog „ kulta rata „u Kijevu kao centru
ratne elite, dominiraju Polani i Horvati, pa je cijeli prostor Ukrajine bio podrućje širenja hrvats kog imena.
Napredovao je taj etnos od južnih stepa rijeke Don sve do Kijeva i to južnim prostorima dana šnje Ukrajine, dok se njihov pojam RUS (titule za plemenitost i elitnost ) širio obrnuto, od kar patskih granica prema sjeveru sve do Bjelorusije i na istok do Moskovije i dalje do Novgoroda.
( Tek u 17.st posl.Kr. kada Bogdan Hmeljnicki svoju preporođenu državu Moskovsku Kneževinu
imenuje kao RUS, Rujsku Kneževinu, a sebe samodršcem ruskim, nastaju teškoće sa sadašnjim
pojmom Rus.

Karta Rimskog carstva: Duž sjeverne granice uz Crno more vidljiva hrvatska plemena. (povećaj)

48

Oko 1. st.pr.Kr. Na prostorupoluotoka Krima su HRVSI (sirijski izgovor za Hrvate) kao vazalna
Crnomorsko – Bosporska kraljevina u Rimskom carstvu( na karti crtkano podrućje), a na obali
Crnog mora, Azovskog mora sa gradom Tanais na ušću rijeke Don, nalaze se hrvatska plemena:
Hrvsi, Jazigi, Goti, Bastarni, Roksolani, Skiti, Sarmati, Alani, Anti, Horvati, Polani i sl.

Svjedočanstvo ukrajinsko – hrvatskih toponima

U stepama priazovlja, Meotida uz rijeke Tanais ( Don ) i uz strednji tok borisfena ( Dnjepar ) postoje toponimi s korijenom „ Horvat „ oko predjela grada Kijeva i Žitomira(
grada blizu Kijeva.) To su nazivi rijeke Horvatos u bazenu Tanaisa, Horvatka – pritok rijeke
Višljanke i njihove inačice: Hovratka,Havratka, kao i istoimena naselja na tim rijekama.
U predgrađu Kijeva je rijeka Horvatka, a na zapadu, u okolici grada Ljvova ( Lavova) na rijeci
Gorynj poznato je naselje Hors. U srednjem dijelu desne obale Dnjepra postoje nazivi kao
Hovrat, Havrač, Horvativ.
Na krajnjem zapadu Ukrajine 1947 g.staro ime Horvati promijenjeno je u Nagirnij, a naselje
Horvacke u Družnij.U Transilvaniji ( južno od ukrajinskih Karpata) postoje Horvati – naseljenad
rijekom Bodva i blizu rijeke Krasne: a Disnos Horvat je naselje nad rijekom Suha, dok je Erdo(e)
- Horvat u regiji.Šaroš- Potoka

Detalj zida grobnice u Neapolisu Skitskom(današnmji Simferopolj ) Na Krimu ( 3. – 1. St.pr.Kr.

49

Postoje i zagonetne toponimske sličnosti
U centralnoj Ukrajini postoje dva naziva Sambor Stari i Novi u međuriječju
Strvjaža i Dnjestra,odnosno u predkarpaću, gdje su nekoć bili Bijeli Hrvati, a sjevernije od Kijeva na prostoru Cernigiva postoje još dva Samobora ( Veliki i Mali ) - (Riječ Samobor dolazi od
ilirskog Sambar = sljevanje, stijek.)Naziv naše rijeke Save, nalazi se u Ukrajini kao naziv prito
ke rijeke Berezine.Toponim Kijev poznat je i na hrvatskom prostoru pod inačicama: Kijeva,
Kijani i Kijevci. Toponim Zagreb postoji i u Ukrajinskom prostoru, jer se tako naziva naselje
pored grada Vinnice (centralna Ukrajina), ali i inačica Zagreba kao: Zagreblja, Zagrebellja,
Zagrebeline.Od mnogobrojnih primjera treba spomenuti i nazive karpatski i hrvatski Galić (
Galić), teTerebivlja ( Trbovlje) kod Ljviva ( grada Lavova), Jesenice ( Jesenice ) i dr.

Ova crna keramika neodoljivo i strogo nastavlja tradiciju huritskog oblikovanja iz Mezopotamije - kraljevine Urartu ( Podkavkazje ) iz 2500.pr.Kr. ( crno – crveno – bijela „šahovnica „ i pleter pruća.)

Od jezične srodnosti, spomenut treba neistovjetnost sa ruskim jezikom, odnosno sličnost s
njine, kao i sa hrvatskim dijalektalnim govorom, obzirom na ukrajinsku ikavicu.( Obzirom na
izneseni povijesni tijek nastajanja Kijevske Rus ( kneževine od ( hrvatskih pleme- na Velike
Skitije, a kasnije širenjem utjecaja na nastajanje Moskov Rus, ispada da je i jezični utjecaj išao
istim putem, jer je i ruski jezik vrlo sličan hrvatskom dijalektnom govoru. )
HRVATI U CRNOORSKOM i BOSPORSKOM KRALJEVSTVU
Nakon što je rimski vojskovođa Pompej pobijedio Mitridata VI, Crnomorsko kraljevstvo bilo je razdijeljeno :sjeverno područje (Kimerijanski Bospor), iistočni dio (uz Azovsko more)
Slijedili su vladari : PHARNACES (63.-47 g.pr Kr.) - sin Mitridata VI u Crnomorskom kraljevstvu sve do
poraza, koji mu je nanio Cezar.ASANDER (47 g.pr.Kr.-17 g.n.ere)uCrnomorskom

kraljevstvu(muž Pharnacesove kčerke Dinamis.) Njegovu vlast priznao rimski car Marko
Antonije i kasnje August. Slijedi niz vlada- ra, a poslljednji je bio KOTYS (45.-63 g.n.ere), čiju
je vladavinu dokrajčio car Neron 64.n. ere., kada je anektirao Bosporsko
kraljevstvo.Slijede vladari koji pokrivaju razdoblje od 250 godina, ali osim imena i godina
vladanja nezna se ništa , iako u Petrogradskom arheološkom muzeju postoje mnogobrojne
ploče s Crno-morskog podrućja i drugi povijesni poodaci. Posljednji kralj bio je
RHESKUPORID V (oko 304.- 342 g.n.ere(Izvor za gornje podatke : Greek Imperial Coins and

50

their values : The Local Coinages of the Roman Empire, str 535-543, David R. Sear, Seaby,
London 1991 g.)
U potvrdu iznesenoga govori arheološki nalaz iz Tanaisa na ušću rijeke Dona u Azovsko
more, koji se čuva u Arheološkom muzeju Petrograda. Radi se o dvije kamene ploče (među
ostalima iz Pri - crnomorja iz vremena kralja Sauromata II(172.-211.) i Reskuporida
II(211.-228.) Pronašli su ih ruski arheolozi Leontijev i Hincunov, a njihov tekst objavio
Latišev još1890 g.

O Hrvatima svjedoče dvije ploče iz grada Tanaisa na Azovskom moru iz oko 1.st pr.Kr.)Prijevod
ovih ploča objavljen je 1999 g.u knjizi : Staroindijsko podrijetlo Hrvata.)
Zapis prve ploče ,između ostaloga ,spominje na grčkom"HOROATHOS SANDARZIJU ARHONTE TANAETON" (Horot Sandarzijev vladar, ili gradonačelnik Tanaisa.)Zapis druge ploče,
između ostaloga, spominje na grčkom : "PATERA SINODOJ HOROJATHON „ (predsjednik
skupštine Horuatu.)Ovi zapisi zacijelo govore o organiziranosti Hrvata doseljenih u Tanais iz
Afganistana u vrije - me oko Kristovog rođenjai da je hrvatska zajednica kroz čitavo vrijeme
bila brojna i snažna.980 g.pos.Kr. još uvijek se negovori o Ukrajini, već o Kijev – Rus.( prema
Nestoru ) kijevski knez Vladimir „ ...postavio je kumira na brdu iza tremskog dvora drvenog
Peruna sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima.„ Blizu Peruna stajao je HORS – veliki bog
rata, dok je iza njega VOLOS – čuvar stoke i pokrovitelj trgovine, a još dalje Daždbog i Stribog
, koji su svojim rukama držali nebo i vjetar. ( Dakle predkrščanski vjerski panteon.) Perunov
kult ima staro porijeklo, jer je sličan indoarijskom božanstvu Indri, huritskom Tešubu- Balu i
perzijskom Mitri.Ono najbitnije u svezi kontinuiteta hrvatskog popstojanja imena i naroda
sadržano je u misli povijesničara Mate Marčinka („Tko su i odakle Hrvati): „Sve hrvatske
narašteje od XV.st.pr. Kr.do danas, povezuje neprekinuti i neraskidivi vez , zlatni lanac hrvat
skog imena: HURW- URDU(2370.pr.Kr.- Anatolija-bani Tišatal),HURWURTU (2000.pr.Kr.-

51

gornja Mezopotamija-kraljica Nawarit-Mladenka), HURRWUHE-EHILAKU (1525.pr.Kr. –
objedinjena podr. kralj Sutarna I), „H(u)R(a)VAT (proširenje.do Babilona-car Artatama 1426.1374.pr.Kr.),H(a)R(ah)VAT – H(a)R(ah)VA(i)T(i) –H(a)RVAT (Levant)– A(u)RVAT (arapski
naziv)– H(a)R(ah)VAT(i)(južni Afganiatan oko 550.pr.Kr.s kraljem H(a)R(au)VAT(im) Vivana
(Sin Svijetla)– H(a)R(au)VAT – AR(i)VAT – ARV(i)AT – H(o)R(o)VAT(hos)(oko 300pr.Kr.- Azov
sko more -Don)– HR(o)VAT (oi) – HRVAT.
I dok se na obali Crnog i Azovskog mora, te porjećju Dnjepra i Dnjestra i Karpata(danas Po
ljska,Češka i Slovačka prikupljaju hrvatska plemena 5.vala naseljavanja Evrope (Sarmati
Horvati, Polani, Anti i dr.glavnina 4.vala (Goti), već se odavna nalazi u južnoj Evropi –
Sredozemlju sjedinjujući se s Hrvatima 3. vala ( perzijskog – 514. pr.Kr.) i to kao“ krščani“.
Kada zapisana povijest govori o rušenju zapadnog Rimskog carstva, neizostavno govori o
narodimaVizigota ,Gota, Ostrogota (čak Skita, Kilmera i Anta)kao da to nisu Hrvati, a jesu.
Goti se u 5 st.poslije Kr. nalaze u zapadnoj Panoniji i sjeveru Apeninskog poluotoka u susje
dstvu Bizantskog carstva 100 godina, a poslije poraza u Velikom gotskom ratu u sklopu bi
zantskog carstva dočekat će 5. Val doseljenja Hrvata u Evropu ( 626.) u potrazi za novom
domovinom na Jadranu, spašavajući Bizant od Avarske najezde.

595 g. Avarivodeborbu sa bavarskimvojvodomTasilom , a tri godinekasnijeprodru u
gdjeihsuzbijeravenski(gotski) egzarhKalinik.

Istru,

6O2g.Avari s Langobardima ponovo teško opljene Istru,a slijedeće godine pomažu Langobardi
maosv slijedeće godine pomažu Langobardima osvajati gradove u današnjoj Lombardiji Vene
cijii
614 / 15 g.Avari zauzimaju ruše i pljačkaju Salomu, ( stari Split ) Epidaur, ( današnjiCavtat) Kotor,(u
BokiKotorskoj ) Segnu (današnji Senj ) i dr. pa je krščanskostanovništvobježalo i sklanjalo se u
Dioklecijanovu palaču, (današnji Split) Raguzu ( današnji Dubrovnik proširen kasnije na Dub

52

ravu (dubovu šumu u okolici, koju su po dolasku naselili Hrvati i proširili bedeme utvrde oko
cijelog tog naselja. ) .....................................U to vrijeme na sjeveru središnje Evrope……
623 - 658 g. za vrijeme vladara SAM-a nastaje prva hrvatska "država"pod imenom VELIKA MO
RAVSKA (do provale Mađara na podrućju južno od Krakova, istočno od Praga,uz sjevernu
obalu Balatonskog jezera,(jer kneževinom Balatonskog jezera sa sjedištem u Balatengradu -Peč
čuh – današnja mađarsko –hrvatska Baranja, sve do Drave i na istok do rijeke Tise vlada hr
vatski knez Braslav, sve do poraza prilikom provale Mađara(892 g.), koji se uklinjuju do tada
cjeloviti hrvatski prostor od Baltika do Jadrana…623./624 g.Sam, vladar Moravske u sukobu s
Avarima nanaša im prvi poraz, a značajna je i pobjeda hrvatsog kneza Dobrete( iz istočne,dana
šnje rumunjsko – moldavske Dacije, nad Avarima.
Na početku Samove vladavine večina Hrvata iz Bijele Hrvatske (vislansko – krakovski Hrvati,
sjeverno od Moravske) i drugih područja sele na jug u današnju Hrvatsku na poziv bizantskog
cara Heraklija I (610.- 641 g.), jer avarska vojska uz pomoć (8O.OOO ratnika)napada Carigrad
(saBugarima.i.Perzijancima.) ….

Ugovor je bio sklopljen krajem jeseni625 g. i zajamčen “Carskom zapovijedi” koja je Hrva
tima osiguravala velike koristi, a posebno, da će im dati sve zemlje ,kood..Avara.)626 g. (ob
skrbivši se ljetinom ) glavnina Hrvata na čelu sa vladarem (otac prvog hrvatskog vladara u
novoj domovini PORGE ) prelazi Dunav, prodirući prema jugu i prije nego li je avarski kagan
kagan mogao stiči od Carigrada u Podunavlje, Hrvati su već duboko zašli u tadašnju
Dalmaciju,do.(albanskog.primorja).
(« --- K. Porfirogenet( bizantski car i kroničar ) u 3O. poglavlju “ O upravi u carstvu “
zabilježio je: Hrvati su pak stanovali u ono vrijeme s onu stranu Bavarske, gdje su danas
Bjelo.Hrvati. Jedan od njihovih rodova,najme petero brače:KLUKAS, LOBELOS, KOSENCES,
MUHLO i HROBASTOS, te dvije sestre TUGA i BUGA, odijelili su se od Hrvata u Velikoj
Moravskoj i temeljem ugovora došli zajedno sa svojim narodom u Dalmaciju. 635 g.U Srije
mu su se odigrale dvije posljednje borbe Hrvata i Avara.---Iste godine bizantski car Hera

53

klije I potvrđuje Hrvatima zauzete i naseljene zemlje carskim ekretom zvanim : KELEUSIS – u
prjevodu “NAREĐENJE”. Za života bizantskog cara Heraklija I I pape Ivana IV, a za vrijeme
hrvatskog vladara PORG-a , jedan dio Hrvata se pokrštava, te se uspostavlja crkvena
hijerarhija u Dalmaciji. U vrijeme največe franačke moči pod Karlom Velikim (768.- 814.)
Moravskom vlada knez Mojmir I, koji zaustavlja franački prodor na istok, a 837 g. istjeruje
iz Nitre bana Pribinu, koji to podrućje proglašava Velikom Moravskom, koja traje sve do
892 g. kad nestaje pod udarom turanskih hordi Ugro-mongola ( danas Mađara). Ban Pribina
(Harahvata - Anta) osnovao je grad Pal-Urbis (Pal-Kuća)na Malom Bal Donu (Božja Voda –
danas Balaton radi istjerivanja Avara u savezu s Francima.Tu on i nasljedni knez Kocelj
grade veliku katedralu i pozivaju svetu braču Čirila i Metoda radi podučavanja njihovog
naroda krščanstvu na hrvatskom jeziku uz primjenu Risi (pisma) Harahvati (uglata
glagoljica).Salzburški biskup zabranjuje tu aktivnost i protjeruje svetu braču, a hrvatski knez
Pribina i njegovi nasljednici onda daju izraditi Misal na latinskom jeziku Vulgata (prijepis
originala Biblije svetog Jeroniima Dalmatinca iz 4.st n.ere) ukrašen simbolima i crtežima
HARAHVATA - ŠAKTI

Ukrasi-Harahvata-ŠAKTI-sa-korica-Misala-bana-Pribine Kneza Mojmira nasljeđujeknez Rasti
slav.Oko 885 g. Papa Stjepan V u Moravskoj proglašavakneza Svatopluka kraljem.(on izdaje kneza
Rastislava Francima, koji ga osljepljuju, no ubrzo ga oslobađa nanjevši Francima jedan od najtežih
vojnih poraza.) 874 g. Svatoplukje izborio potpunu nezavisnost od Franaka i jača Veliko Moravsku
kraljevinu,pripojivši jojpodručja uz rijeku Vislu, sa preostalim Bijelim Hrvatima (nakon seobe na jug),
te preostalim Sardima (također nakon preseljenja u Bizant) 892 g.Kralj Svatopluk pogiba u bitci s
Mađarima - na Dunavu.899 g.Mađari osvajaju i naseljuju donji dio V.Moravske (uz Dravu i Balaton),
pa se preostali dio naziva Moravska u kojoj vladaju obitelji P(Š)enislovci i Slavnikovci, pa i Vršovci
vodeče obitelji i konkurenti za vlast
oko 930 g.Hrvatski knez Boleslav(P(š)enislavac) postaje novi knez dijela Moravske (od Praga do
Bavarskeibio je probavarski orijentiran. od 950 g.Hrvatski knez Slavnik vladao je gotovo
polovicom Moravske- područjem sjevernoistočno od Praga sa sjedištem u Libici (Ljubici) iznad
rijeke Cidline. Slavnikovci su bili krvno vezani sa Sasima – krščanima.Sv.Vojtech- sin kneza

54
Slavnika i Pšenislovke Strežislave bio je slavni biskuptog vremena(vrloobrazovan) i jedini svetac iz
bjelohrvatske obitelji, koji je širio krščanstvo Evropom), Međutim pokrštavanje je izazvalo
učestale sukobe krščana i pogana. (Prilikom pokrštavanja Prusa bude ubijen.)
Među te dvije porodice vlada netrpeljivost. Zato, kao i zbog osobne prevlasti i častohlepnosti,
Boleslav zaračuje na Slavnika, kojima u pomoć stižu Sasi, no uzalud, Boleslav ipak
pobjeđuje.Središnji dio sa gradom Nitrom ušao je u Mađarsku državu, dok je sjeverni dio

opstao kao autonomna država Moravija, kojom vladaMojmir II(sa grbom: jednoglava
orlica sa crveno - bijelom šahovnicom. (danas dio Češkog grba). (Prodor Mađarau .

Češki grb danas

Bavarski.grb-danas

.
hrvatsko kraljevstvo i njihovo širenje preko Drave spriječio je 925. Kralj Tomislav, a u
Evropu njemački kralj Oton I)U preostaloj Moravskoj kneževini večim dijelom vladale su
kraljevske dinastijeP(š)emysl i Slavnik, pa i Vršovcisa prvim knezom Vaclavom. Zbog
međusobne borbe za prevlast, a kasnije i uplitanja njemačkih vladara Bavarske i Saske

55

.
.
Bjelokosna ploča
iz katedrale u Magdeburgu- Krist prima od cara Ottona I model magdeburške katedrale u nazoćnostisvetaca i
dvorjana ................(vidi utjecaj - motiv „šahovnice“ iza cara.)

(Otona),.

te Polana na sjeveru (na čelu s Boleslavom Hrabrim), u konačnici dolazi do stvaranja novih
država: Češke,Slovačke,Poljske,ali sa gotovo istim narodnosnim korijenom, jezikom, i mentali
tetom. Hrvati su na Jadranu i prije ( odmah po 5. doseljenju 626.), nezavisno od hrvatskih
zbivanja usjevernoj Evropi vodili nezavisnu politiku opstanka u odnosu na političko okružje
ovih prostora (Bizant, Venecija, Franci, Vatikan...) Došavši na prostor na kojem su zatekli
tragove 1., 2., 3. i 4. vala doseljenja Hrvata na Jadran,lakše su održali svoj identitet, a time i
odredili smjernice svog narodnog opstanka i razvoja. (pleter, „šahovnicu“, ravnu kapu,
arysko krščanstvo, mentalitet i sl.), te uspotavili stabilniju vlast narodnih vladara, pai
tuđinskih, iako su i ovdje nastajale „nove“ države djelovanjem germenskih, latiskih...
interesnih silnica. Riječ HRVAT (zbog pravedskih i huritskih korijena), čini se i dalje je meta
„velikima“.

..................................
Ploča pregrade u crkvi Aquileja – katedrala iz 7.stn.ereSigwaldovaploča s kraja 8.stpr.Kr.

.

Zadru - 11.st.n.
.

Cividale katedrala ( gotski stil- hrv.pleter u sjevernoj Italiji)

---------------------------------------------Plutej iz crkve Sv. Lovre u
Detalj kamenice - krstionice hrvatskog kneza Višeslava
iz Nina – 8.st po Kr.

56

Huritski

(prahrvatski

)pečati

iz

Mezopotamijei faraonskog Egipta!

Nije li nepobitan dokazdoseljenju 4.vala Hrvata - „Gota“narodna nošnja Kajkavaca ( čižme,
široke bijele „gače“s košuljom, pisani kožni lajbek,i mekana melodijau dorskoj,lidijskoj i sl.
ljestvicama) i 5. Vala ŠAKTI Hrvata – „Šokaca“(vezena muška i ženska narodna nošnja, s
tkanim čilimkom – pregačom u Bosni, kasnije u Baranji s šubaricom na glavi,u durskom
melosu, tamburicom samicom i nadasve štokavskom ikavicom u izvornom govoru?!

„Posljedmni
Sud Istine“Misal 830.- VelikaMoravskaGrb R Hrvatske ( jug Urala 500. pr.Kr.)( Bogorodica
Marija Iz Pal Urbisa (Balaton)( od 1990.)

57

HURITSKI (hrvatski) ISRAEL

Huritski Maryann (ratničko plemstvo)-pješak sa savinutim mačem
Huriti (pra-Hrvati) vladaju starim Egiptom kao faraoni još od 1690. g. pr. Kr. (doba drugog vala
naseljavana vedskih indoaryaca u Mezopotamiju) pod imenom HIXI = Vladari stranih naroda.
Po završetku njihove stoljetne vladavine, 1530. g. pr. Kr. umjesto tri dinastije istovremeno,
Egiptom vlada jedna, XVIII. dinastija faraona (Tutmozisi, Amenofisi, Ahneton,Nefertita,
Tutankhamon,
Aj i Horemhab).
No za vladanja faraona Ehnaton i Nefretite (1352. - 1334. pr. K.) počela je višestruka politička
kriza, jer ovi faraoni otpočinju vjersku reformu uvađajući jednobožnu vjeru boga ATENA
(Svijetlost sunčevog diska), umjesto staroegipatskog boga Amona. To izaziva veliko protivljenje
svećenika amonovaca i njihovih pristaša. U tu svrhu grade i novi prijestolni grad AVARIS sa
hramom Atenu.
Sve se to još pogoršava dinastijskom krizom, budući
nema muških potomaka.
Novi faraon Tutankhamon (1334.- 1325. pr. Kr.)
umire sa 19 godina od gangrene (zbog teške povrjede
koljena).
Njegov djed – general Aj (1325. - 1320. pr. Kr.)
pokušava spasiti prijestolje, ali dolazi do puča u
kojem general Horemhab (1320. - 1293. pr. Kr.)
nasilno preuzima vlast. svećenici Amona ponovno
vraćaju staru vjeru i dok Horemhab razbija i briše
svaki zapis i sjećanje na predhodne faraone,
posljednji legalni princ Tutmozis (biblijski) „Mojsije“)
bježi iz Egipta spašavajući živu glavu.
Izvor : Biblijski atlas, str. 230, odnosno Consize Atlas of
Bible, str.145,The Times, London, 1991 g. Toponimima na

58

prikazanoj karti pridodani su toponimi : Harvat el Gh or (Hrvatska Božja zemlja), Harvat – Sedon
(Edon) i Horvat Rosh Za yit, koji se nalaze u donjoj Galileji. Ovi pridodani toponimi nalaze se u
knjizi : Exploring the World of the Bible Lands – Roberta L. Harris, str. 69. (Thames & Hudson , London
1995., Reprint 1999.).

Gornji prikaz svjedoči, da kroz cijelo razdoblje od oko 1700. pr. Kr., u kojem Huirti osvajaju
vlast u Egiptu i njime upravljaju kao faraoni do 1293. pr. Kr. Huriti naseljavaju to, Beduinima
(Semi tima), rijetko naseljeno područje Bliskok Istoka, čineći 4/5 ukupnog stanovništva.
(Taj omjer je zapisao faraon Amenofis II na zidu svoje palače, poslije ratne kampanje 1415. –
1413. pr. Kr. pripajajući to poodručje Egiptu, gušeći tom prilikom ustanak Hurita, koji sebi
tada nadjevaju borbeno ime ISRAEL (borci boga Ela). Tom prilikom faraon vodi u Egipat
86.900 zarobljenika (4/5 Hurita i Indoaryanaca i 1/5 Shasu Beduina).

Huritski grad – utvrda Kraljevine Izrael, podno Karmel planine. Iz Megida, Huru (Izrael, 800. pr. Kr.)

.
Krater, Bet–šan, Huru (Izrael), 1400.-1300. pr. Kr.

Pečat kralja huritskog Izraela – 9. st. pr. Kr.

Poslije Horemhaba, na egipatskom tronu su huritski (hrvatski) fraraoni XIX
dinastije koja vlada 1293. – 1151. pr. Kr.: Ramzes I (1293.-1291.), Seti I (1291.-1278.), Ramzes II
(1279.-1212.), Merneptah (1212.-1 .), Ramzes III (1182-1151.)

Njih nasljeđuje XX dinastija faraona (1151.-1070. pr. Kr.) za vrijeme čije vladavine egipatska
moć i utjecaj vrlo slabi, pa njegovim dijelovima upravljaju Suci – Božji ljudi – Veliki svečenici,
koji su ovdje dospjeli najvjerojatnije još za vladavine Ramzesa II i Mojsijeve misije (onaj
svrgnuti princ u vrijeme Horemhaba) radi osiguranja istočne egipatske granice od ugroze
Hetita i Aramejaca (Arapa), budući je centralna huritska država MITANI u gornjoj

59

Mezopotamiji - dosadašnji saveznik Egipta i čuvar te granice, nestao pod združenim
napadom Hetita i Asiraca, a potom i „Naroda s mora“- Feničana ).
Dakle Ramzes II šalje bivšeg princa Tutmozisa (Mojsija- koji se sad može vratiti među svoje,
jer je nestala Horemhabova haranga), da preseli potomke nekada zarobljenih (86.900) Hurita
– „Izraelaca“ na egipatsko slabo naseljeno područje Bliskog Istoka, radi ojačanja vojnih
garnizona.
(S „Mojsijem“, nekada zapovjednikom bojnih kola i Velikim svečenikom
kreću: Huriti, Indoaryski prinčevi, Beduini Shasu i svečenici Kalebiti –
sljedbenici boga Amona, te Leviti - svečenici boga Atena „Mojsijevi“
sljedbenici - za Horemhaba zabranjenog. Ovakav sastav upućuje da su
Leviti bili nosioci uprave i nove vjere na novom prostoru, temeljem
„Mojsijevog“ naučavanja o Bogu, kao UNUTARNERM GLASU (Savjesti).
U asirskim zapisima to područje nazivano je Bet Kharu, u „arapskim“ Bet
Hu-um-r-a, pa je ispravni naziv BET HURU, jer su velika većina stanovnika
bili Huriti). Na prijelazu iz 20. u naše 21. stoljeće zaredalo je više
međunarodnih znanstvenih istraživanja dosada zatajene huritske povijesti –
starog vijeka, kao i studija pod naslovom: „Otvore ni pečati“- Tihomira
Mikulića, koja je temelj i ovog prikaza, ali drugih bitnih pouzdanih podataka
o događajima u Bet Huru-u još nema.
Zna se da je Ramzes II odmah u početku svojeg vladanja poveo veliku ratnu
kampanju na istočnoj granici (kod Kadeša) protiv opasnih Hetita, jer su oni
već poznavali željezo (tvrđe) oružje. Rat je završio bez pobjednika, a sam
faraon je jedva izvukao živu glavu i do kraja svog vladanja više nije ratovao,
a i Bet Huru je ostao Egipatski sve do oko 600. g. pr. Kr. što upućuje i na
učinkovitost „Mojsijeve“ misije.
U doba Ramzesa III ( 1182.-1151.) obalu egipatskog Bet Huru-a
napadaju „Narodi s mora“ Filistejci, koje je netko potjerao sa Egejskog
mora i sad se žele tu nastaniti. Ramzes III pobjeđuje u dva navrata, ali
najposlije sporazumno dozvoljava njihovo naseljavanje, pod uvjetom
da služe u egipatskim vojnim garnizonima na području Bet Huru-a.
Približno u to vrijeme s područja Meke i Medine na Crvenom moru u
Bet Huru naseljava se veliko semitsko pleme Ia-u-d-a-a (kako su ih
zvali Asirci, ili Dedan, Džedan), koje donosi sa sobom i svoju vjeru u
bogove Kemoša i Moleka uz obredno žrtvovanje djece u odsudnim
trenucima, a po kojem je kasnije 931. pr. Kr. podrućje njihovog
naseljavanja dobilo ime Judeja pokraj Sinaja. No do toga za cijelo to
vrijeme u ime faraona, Bet Huruom upravljaju„Mojsijevi“ Leviti, a
poslije XX dinastije u doba slabog Egipta, Leviti, veliki svećenici-Božji

60

ljudi-Suci vladaju Bet Huruom autonomno. Tako je 1070. pr. Kr. u Bet Huru poznat Veliki svećenik
Samuel, čiji levitski svećenik EBJATAR počinje pisati kroniku ukupnog zbivanja do tada, govoreči o
bogu EL-u i Abrahamu... (Stari Zavjet govori da veliki svećenik Samuel 1040. Imenuje prvog kralja
Šaula, kojeg nasljeđuje David, ali to nije pouzdano, jer im je pripisano osvajanje i širenje Bet Huru-a,
što pripada huritskim prinčevima LABAJI i MILKILU oko 1340. pr. Kr. -To svjedoče pisma iz Amarne EA
244,245,Ea 271, Ra xxxi,pp.125-136 i sl. pisana faraonu Ehnatonu. U knjizi „RIJEČI“ Tomislav Ladan,
tvrdi se da je David huritskariječ a znači „general“).
Pisanje spomenute levitske kronike se prekida 937. pr. Kr., jer na poticaj kalebita (svećenika –
sljedbenika egipatskog kulta boga Amona i dr.), Bet Huru okupira asirski kralj Tiglat Pelisar II(u
Starom Zavjetu- Salamon), a kalebiti smjenjuju levite i preuzimaju vjersku i upravnu moć.
(Tiglat Pelisarov napad, samo je nastavak ratnih kampanja, rezultat kojih je i nestanak cen
tralne huritske države HuRaVAT (prije Hurrwuhe – Mitani) u Mezopotamiji 1330. pr. Kr. On
obnavlja hram bogu Baalu, ili Vulu (stariji naziv) - koji je u napadu asirskog Ašur-Dapur-a II
srušen prije 60-tak godina).
Kako se dosadašnji kralj Bet Huru-a nikako nije mirio sa novim stanjem, 935. pr. Kr. sklonio se
u Egipat, zatraživši zaštitu faraona ŠOŠENKA (945. - 924. pr. Kr.) i dobio ju je 931. pr.Kr. Faraon
Šošenko pokreče vojsku, te vrača Jeroboama na tron, a on tada dijeli Bet Huru na dva dijela:
IZRAEL kojeg čine 10 huritskih plemena + filistejsko pleme Dan (sa vjerovanjem u boga Baal-a
–plodnosti i gromovnika) i JUDEJU koju čine Semiti plemena I-iudan (vjera u Kemoša i Moleka),
Beduini Shasu, svečenici kalebiti (amonovci), leviti (pristaše boga
Atena i„Mojsija“) kojima vlada huritsko pleme Bani-Jamin (mješa
ni brakovi).
Politički odnos između ovih dviju kraljevina bio je isti kao i u svim
državama starog vijeka, a koji se zadržao i u srednje vjekovnim
državama Evrope poslije Krista. Dakle huritski Izrael (931. - 722.
pr. Kr) s glavnim gradom Samarija bio je suverena (nadređena)
krajevina, a Judeja vazalna (dužna plaćati danak i dati vojsku u
slučaju rata). Međutim, izgleda da je u stvarnosti taj odnos bio
složeniji, što možemo naslutiti iz knjiga Starog Zavjeta, gdje su
kalebiti (Judejci) zbog postojanja Izraela bili kivni na njega,
zamjerajući mu vjerovanje u boga Baal-a, prijeteči mu ljutnjom
svojega boga i uništenjem.
(Kao i svi stari narodi, predočavajući snagu svojih bogova koristili
su prispodobu s bikom: egipatski bik Apis, grčki bik Zeus, pa su to
činili i Huriti za svog Baal-a, a morali su trpjeti porugu, da se klanjaju „ zlatnom teletu“
Huritsko Izraelski bog Baal!).
Takvo je stanje potrajalo za vrijeme gotovo svih huritsko-izraelskih kraljeva od osnivača:
Jeroboam, Nadab, Baša, Ela, Zimri, Omri, Ahab, Ahazja, Joram, Jehu, Joahaz, joaš, JeII, Zaharija,

61

Šalum Menahem, Pekahja i posljednji Pekah i Hošea (732.-724.) za čije vladavine militaristička
Asirija s kraljem Tiglat Pelisarom II (poslije uništenja huritske države Mitani u Mezopotamiji
počinje napad na huritski Izrael. Napad nastavlja Sargon II, a potom Salamanser V, tri godine
opsjeda glavni grad Samariju (na slici), dok je vazalna Judeja u odsudnom času prekršila ugovor i
odbila vojnu pomoć Izraelu. Stanovnike Izraela (žene, djecu, starce i dr.) Asirci su prognali i raselili
po Mezopotamiji .

Prikaz: plan Samarije glavnog grada huritske Kraljevine Israel i njegov položaj unutar zidina.
Tako, poslije nestanka huritske države Mitani (1330. pr. Kr.) u Mezopotamiji nestaje i druga
huritska država Izrael (722. pr. Kr.) na Bliskom Istoku, a time se gase i huritske faraonske dinastije
u Egiptu. Uzrok leži u sve većoj arapskoj ekspanziji naseljavanja Mezopotamije, a time i jačanja
njihovih država (Aramernija, Asirija, Babilon.i dr.). Na bliskom Istoku još kratko vrijeme ostaje
Judeja sa pretežno semitskim stanovništvom i mješovitom vjerom, ali opet kao asirska vazalna
država.
Kada egipatski faraon Psalmetik ( 664. - 610. pr. Kr.) odluči vratiti moć Egiptu i vratit utjecaj na
Bliskom Istoku, vojskom kreče na Filisteju, judejski kralj Jošija 620. pr. Kr. odmah naređuje
Velikom svečeniku Hilkiji da izvrši vjersku reformu – DEUTERONOMSKU OBNOVU , kojom se
odriče svih dosadašnjih vjerovanja (Kemoša, Moleka, Amona, Baala), nastavljajući nekada zapo

62

četu levitsku kroniku od Ebjatara, ali s
prilagođenim „Mojsijevim“ učenjem. Nije
prošlo dugo, a reforma je prekinuta, jer
587. pr. Kr. naglo ojačani Babilon s
kraljem Nabukodonosorom osvaja Asiriju
i sva njezina područja uključujući i Judeju i
Egipat. On odvodi Judejce u
zarobljeništvo u Babilon.

Taj se kaos smiruje tek kada
perzijski kralj KIR VELIKI 585. pr. Kr.
osvaja Babilon do Egipta, stvarajući
prvu svjetsku veliku federalnu
državu blagostanja od 24 kraljevine,
koju su činili svi narodi od Inda,
Iranske visoravni, Mezopotamije do
Sredozemlja i Egipta. Huritske
Izraelce okupio je u njihovoj
prapostojbini na rijeci Ind u
kraljevini HARAUVATIŠ (današnji
Afganistan i Pakistan), a Judejci su
se vratili u svoju Judeju.
Tada judejski svećenici kalebiti –
sada Rabini (naziv preuzet od
Asiraca) nastavljaju pisati
Petoknjižje – Stari Zavjet.
Mir i razvitak trajao je 200 godia,
sve do osvajanja Aleksandra
Makedonskog(oko 300pr.Kr.)

Mir i razvitak trajao je 200 godina sve do osvajanja Aleksandra Makedonskog (oko 300. pr.
Kr.)

.
.

Dodatak za zaključak

Prema studiji „ OTVORENI PEČATI ( II dopunjeno izdanje)
–Tihomira Mikulića
Prikazao Branimir Besak

63

I simbol polumjeseca i šestokrake zvijezde na državnom grbu R.Hrvatske, na grbovima
pojedinih hrvastskih gradova (Sv.Ivan Zelina i dr.), na grbovima srednjevjekovnih feudalaca –
hrvatskih vitezova 14.. i 15. Stoljeća, svjedoči o podrijetlu Hrvata i iz Mezopotamije, gdje su
Prahrvati - Huriti živjeli u svoje tri kraljevine. O tomu također svjedoče i arheološki nalazi
mezopotamskih Kuduru-a (kamena međaša-čuvara teritorija) iz 12.st.pr.Kr.,posvečenih bogu
protjecanja vremena Mjesecu (nazivan još Nanara,Sin,Kušuh,Umbu, Tatomir i sl.), boginji
Veneri (Ištar, Aštarta, Šauška, Anat, Danica, Večernjica i sl., te bogu sunca ( Šamaš,Šimegi i
sl...)Takvi arheološki dokazi pronađeni su diljem Mezopotamije od 2.200. - 500 g.pr.Kr.- na
čijem su sjeverozapadnom dijelu - Bliskom Istoku postojale tri huritske ( prahrvatske )
kraljevine: Huratina (Urartu od 2000. - 600.pr.Kr.), Hurrwuhe Ehilaku ( Mitani od 1525.1300.pr.Kr.)iIsrael(931.-722.pr.Kr.) uglavnom. Današnji Libanoni dio sirije.)....

U čast bogu mjesecu podizani su ogromni terasasti hramovi – kule (Zigurati) kao centri njegovog štovanja u podrućju južne Arabije, Sumerana ( Ur – 2.o22.- 2004.pr.Kr.), pa i huritskog
Mitanija – primjerice u gradu Haraan (Karavan) za kralja Naborida od 556. – 539.pr.Kr.
Zbog te povijesne činjenice, mnogi današnji narodi podrijetlom iz Mezopotamije, pa i Hrvati,
zadržali su polumjesec i zvijezdu u svom državnom znakovlju. Kada su Osmanije (Turci ) osvojili
Bizant - sjeverozapadnu Mezopotamiju u 13 st.po Kr. naslijedili su i ostatak huritskog naroda

64

(danas Armenija i Kurdi ) i drugih Mezopotamaca i njihov omiljeni polumjesec sa šestokrakom
zvijezdom.

Citat iz „ POVIJEST 1- Prapovijest i prve civilizacije “
.
(za hrv.izdanje 2007.prof.Dr.Ivo Goldstein.)
.“...............karakterističan početak molitve iz kasnijeg vremena, u kojoj vjernik moli za
svoje zdravlje, pravdu i oprost svojih grijeha, a u kojoj se priziva babilonski bog Sin
(Mjesec), slavljen kao jednakovrijedan bogu Anu-u poglavaru panteona ( neba ), i
Enlilu, bogu kojemu je posvećen veliki hram Ekur u Nipuru “:
„ O Sine, o raskošna luči... /Sine, koji se uvijek ponovo pomaljaš, koji ponovno rasvjetljuješ tminu,/ koji stvaraš svjetlost ljudima.../ nad ljudima crnih glava širi se sjaj Tvojih
zraka; / svijetao je Tvoj izlazak na nebu..., / blistava je Tvoja baklja poput va-tre; / Tvoja
svijetlost ispunjava prostranu zemlju ...; / ljudi su ponosni; bodri ih pogled na Tebe. /
O nebeski Anu, čije namjere nitko ne može znati, / neodoljiv je Tvoj izlazak kao i
izlazak Tvog prvijenca Šamaša; / Tebi se klanjaju veliki bogovi ; /Tebi se podastiru
zemaljske odluke; / kad Te pitaju veliki bozi, Ti ih savjetuješ; / oni zasjedaju u zboru,Ti
ih savjetuješ; / oni zasjedaju u zboru i pod nogama Tvojim raspravljaju. O sine, o
veličanstveni gospodaru Ekura , kad Te oni pitaju, Ti daješ proročanstvo bogova ...“

Prvi hrvatski narodni vladari na Jadranu dinastija - Trpimirovića:
KLUKAS 625. – 635 g. , PORGE

635. – 660 g. ,BUDIMIR 740. – 780 g. , VIŠESLAV Oko 800.g.,
LJUDEVIT (810.-823.) i dalmatiski BORNA (810..823.), VLADISLAV
(821.-835.g.), MISLAV ( 835.845. ), TRPIMIR ( 845.-864.g.), knez Panonsku Hrvatsku PRIBINE (845.g.- nasljeđuje ga Kocelj),
DOMAGOJ 864.-876.g. , sin ILJKO 876.- 898.g, ZDESLAV 878.-879.g.,BRANIMIR (882g.892.),MUTIMIR, 892.-910.g (892. s Mađarima nestaje Velike Moravske u srednjoj Evropi i kneza
Braslava i PosavskeHrvatske).,910.928.g.TOMISLAV, 928.-935.g. TRPIMIR II , 935.-945.g.,KREŠIMIR I,
945.-949.g. Kralj MIROSLAV, 949.-969.g. MIHAJLO KREŠIMIR II , 969.-997.g. STJEPAN DRŽISLAV,
1.OOO. – 1O3O g. KREŠIMIR III , 1O3O. – 1O58 g. STJEPANA I , i1O58 – 1O74 g. PETAR KREŠIMIR

65

IV , 1074 g. – 1075 g. kralj SLAVAC , 1076 -1089. DMITRIJE ZVONIMIR , STJEPANA II 1089. – 1090.,
1093. – 1097 g. PETRA SVAČIĆA, 1095 g. - nestaje SUVERENA NBARODNA HRVATSKA

A R P A D O V I Č I (1102-1301 ), A N Ž U V I N C I (1301 .- 1409.), R A Z N E D I N A ST I J E, (1387.1526 g), H A B Z B U R G O V C I (1527. - 1780. ) H A B Z B U R G - L O T A R I N G O V C I (1780. –
1918.), K A R A Đ O R Đ E V I Č I (1918 .- 1941.), - Totalitarni režimi (1941. – 1988.) – Post totalitarni
totalitarnirežimi (1990 – 2012.)
.
KRAJ!

66

POPIS KORIŠTENE LITERATURE
ARHEOLOGIJOM DSO POVIJESTI HRVATA
PODRIJETLO HRVATA:
BIBLIJSKI ATLAS THE TIMES - THE TIMES ATLASOF THE BIBLE - Times Bocks Limited, London.
( Rasprostranjenost toponima horbat ucrtani u kartama Biblijskog atlasa – str.27, 50, 63, 78,79/2, 123 i
135.230., odnosno Consize Atlas of the Bible, str. 145; The Times, London 1991 g.Dopuna: Exploring the
World of the Bible Lands, Roberta L.Harris, str 69.Thames & Hudson, London1995.)

Editorijale Metropoli S.p.A (Grupo Espresso) BIBLIJSKI ATLAS -izvorno: The Times atlas of the Bible Times Books Limited, London.
Fra Silvije Grubešić (1910. - 1985 g.) "OD PRADOMOVINE DO DOMOVINE" Izdano : Chicago 1979 g.) .
ILUSTRIRANA POVIJEST SVIJETA (str. 23., 68., 49., 33. I dr.).
James P. Molorry - INDOEUROPLJANI –zagonetka njihova podrijetla – str. 126, 12.
Mato Marčinko - « INDOIRANSKO PODRIJETLO HRVATA“
Mijo N. Čurić - « STARO IRANSKO PODRIJETLO Hrvata ««
Mirko Vidović - « HRVATSKI IRANSKI KORIJENI «

NARODI DREVNOG ISTOKA (str.24.,57., 55., )
Povijest – knjiga 4 : RIMSKO CARSTVO (str.86.- 93.) (glavni koordinator za hrvatsko izdanje:
Tomislav Grgo Antičić - Hrvatski obiteljski mjesečnik" HARAHVATI“.
Tihomir Mikulić - « OTVORENI PEČATI « I i II dio Izdanje: Kapital trade MTU d.o.o“,

Vanja Spirin - HRVATSKI MOTIVI I LEGENDE-PRIČE O BOGOVIMA Pegaz”d.d. Zagreb-1997."
Zvonimir Kulundžić - „ KNJIGA O KNJIZI“
1990. VELIKI SJETSKI POVIJESNI ATLAS ( Prevod s talijanskog – Izdavač: Mladinska knjiga, Ljubljana.
izdanje: Knjiga i Dom d.o.o.) (Naslov izvornika: Grande atlante storico .
mondiale Copyright * 1998 g.Instituto Geografico deAgostini Novara. Masino L. Salvadori - PRAPOVI

JEST
DRUGI I ČETVRTI VAL DOSELJENJA U Evropu:
Alberto Silliotti - EGIPAT .
Ante Jurić - GRČKA od mitova do antičkih spomenika – str. 5O4,476,459, 94, 212,399. .
Cristiane Desroches - NOBLECOURT TUTANKHAMEN - LIFE AND DEATH OF
FARAON. Wolfhart Westwndorf - DREVNI EGIPAT .
G. Pilschel - OPĆA POVIJEST UMJETNOST 1 i 2 – ( 17.,57.,166 ).
Hans H. Hofstater ( Hofšteter)KASNI SREDNJI VIJEK – ( str. 137.).).
INDOIRANSKO PODRIJETLO HRVATA – str. 24O .
Janson – Anthonin F. Janson. - POVIJEST UMJETNOSTI“ .
Joann Fletcher - DREVNI EGIPAT VELIKE CIVILIZACIJE ŽIVOT, MIT I UMJETNOST Mato Marčinko.
Joanna Rapacka - „ LEKSIKON HRVATSKIH TRADICIJA“ - ( str.62.)

Jones P. Mallory - INDOEUROPLJANI zagonetka njihova podrijetla.
Jordanes - PORIJEKLO I DJELA GOTA –(sažetak mnogo dužeg Kasiodorovog djela o povijesti Gota.))
John Pinsent. „ GRČKA MITOLOGIJA „H.W. )
Massino Pallattino - „ ETRUŠĆANI“ – ETRUSKOLOGIJA“)
Otto Neubert - TUTANKHAMON -)

67
Phillipp Vanderbeg- KOLJEVKA NA NILU
Phillipp Vanderbeg - RAMZES VELIKI
„ POVIJEST BR.4 – RIMSKO „ Etruriji str.414.417., 500. i 501 i510.-512.) Za hrvatsko izdanje: Editorijale .
Veronika Ions. - EGIPATSKA MITOLOGIJA – str. 50.5187. 121.
TREČI VAL DOSELJENJA U EVROPU
Ferdo Šišić- POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARA.
Grgo Antić - HARAHVATI - Obiteljski mjesečnik 2006 g.
Mijo N.Čurić - STAROIRANSKO PODRIJETLO HRVATA Milun Garčević - ILUSTRIRANA POVIJEST SVIJETA- Mozaik.
Mladen Pejaković i Nenad Gattin - STAROHRVATSKA SAKRALNA ARHITEKTURA .
Novo izdanje 1999.,2001 g. Nakladnik : ZAGREB : HENA COM 2002 G.
POVIJEST 1 PRAPOVIJEST I PRVE CIVILIZACIJE - Glavni uednik hrvatskog izdanja prof.dr. Ivo Golstein.
POVIJEST 2 EGIPAT I ANTIČKA GRČKA -- Glavni urednik hrvatskog izdanja prof.dr. Ivo Golstein.
RIJEČNIK SIMBOLA – Tomislav Ladan _ svastika iz Mezopotamije (Samarija - oko 5.ooo g. )
THE TIMES POVIJESTI SVIJETA - Novo izdanje Naslov izvornika : THE TIMES HISTORY OF THE WORLD . ............................................. ......................
Prvo hrvatsko izdanje, prevod sa Engleskog jezika.)
VELIKA ILUSTRIRANA POVIJEST SVIJETA- 300 do 700 g.po
PETI VAL DOSELJENJA HRVATA U EVROPU

Dominik Mandić - HRVATI I SRBI DVA STARA RAZLIČITA NARODA Nakladni zavod Matice hrvatske
Dr. Nikola Sučić - HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA- Zagreb-MCMXLIII.................................
Evgen Paščenko - ETNOGENEZA I MITOLOGIJA HRVATA U KONTEKSU UKRAJINE............................

Ferdo Šišić - POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARAVLADARA...........................
Đorđe Mano – Zisi - UMETNOST NA TLU JUGOSLAVIJE - A N T I K A – str.94,90, 92140,120, 122 g.
M. Garašanin - UMJETNOST NA TLU JUGOSLAVIJE – PRAISTORIJA.......................................
N.Budak, M.M.Crljenko - UĐBENIK POVIJESTI –VI raz. 2011 g – (str.52.)....................................
Pischel-OPĆA POVIJEST UMJETNOSTI 2 (str.9.) ....................................................................
Stjepan Antoljak - PREGLED HRVATSKE POVIJESTI. NARODI EUROPE The Times ( naklada Zadro Dr.
Stjepan Antoljak-PREGLED HRVATSKE POVIJESTI–karte Hrvatske od Rima do 1.Svijet rata.

Svetozar Radojčić - UMJETNOST NA TLU JUGOSLAVIJE - SRPSKA UMETNOST U SREDNJEM VEKU.
SVIJETSKA BAŠTINA – Unesco 1978. (Založba Mladinska knjiga – Ljubljana-Zagreb 1991
Tomislav Grgo Antičić - HARAHVATI (Obiteljski tjednik ) – 2.007 god. ........................
Tomislav Grgo Antičić - HARAHVATI - hrvatsko glasilo – obiteljski mjesečnik 2006 g. br 12)
Zvonimir-Grbašić - POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARA ...................
Vanja Spirin-HRVATSKI MOTIVI I LEGENDE-PRIČE O BOGOVIMA“Pegaz”d.d. Zagreb-1997g.

DODATAK drugom i četvrtom valu doseljenja Hrvata u Evropu. "RAĐANJE Evrope"

"ATENA I RIM" – Hafner ( str.24.- brončani kotlić na visokom tronožcu s 4 glave orlolava,
okrenute prema otvoru kotlića s početka 7.st.pr.Kr iz Urartu-a )
„ DREVNA GRČKA“ - (str.118. – 122.)
GRČKA od mitova do antičkih spomenika – Ante Jurić str. 5O4 str. 476 str. 459. str. 94. str.

68

„GRČKA MITOLOGIJA „ – John Pinsent. - str.96. – Heraklo spašava Dejaniru od kentaura.
DREVNA GRČA – reljef s pleterom ( ubojstvo Kasandre - 212 str.
ETRUŠĆANI“ – ETRUSKOLOGIJA - Massino Pallattino (Tabla CVIII, XXXII, CXVIII,)
ILUSTRIRANA POVIJEST SVIJETA- Neil Morris......et al : preveo Goran Lukenda.
„ILUSTRIRANA ENCIKLOPEDIJA „- str. 125 – vaza u boji : Odisej i sirene ( meander „šahov.
Lavirint.)
INDOEUROPLJANI zagonetka njihova podrijetla – Jones P. Mallory. str. 1.)
„ LEKSIKON HRVATSKIH TRADICIJA“ - Joanna Rapacka ( str.62 Baščanska ploča s glagoljicom
KASNI SREDNJI VIJEK – Hans H. Hofstater ( Hofšteter) ( str. 137.) " KRETA I
HELADA"(str.86,72, 111. i dr).
KNJIGA O KNJIZI - Zvonimir Kulunđić Str.406
.)
„ MITOVI I LEGENDE iz cijelog svijeta – ilustrirao Mihail Fjodorov
"NARODI DREVNOG ISTOKA"
" OTVORENI PEČATI" – Tihomir Mikulić.
„ OPĆA POVIJEST UMJETNOST 1 i 2 – G. Pilschel ( 17.,57.,166.)
„OPĆA POVIJEST UMJETNOSTI - Mozaik knjiga 2000g.(prjevod sa engleakog )
„ POVIJEST BR.4 – RIMSKO CARSTVO ( o Etruriji str.414.417., 500. i 501 i510.-512.) za hrvat
...............................................
sko izdanje: Editorijale Metropoli S.p.A.(Grupo Espresso)
POVIJEST UMJETNOSTI – H.W.Janson – Anthonin F. Janson. Str.153( vaza – „ Marsija slikar
oko 340 .pr.Kr. VELIKA ILUSTRIRANA POVIJEST SVIJETA- 300 - 700 g.pos.Kr.(str.2.995.-3023g.
POVIJEST UMJETNOSTI U HRVATSKOJ – ANTIKA – Nenad Cambi- str. 186 .
PORIJEKLO I DJELA GOTA – Jordana (Sažetak dužeg Kasiodorovog djela o povijesti Gota).
SRPSKA UMETNOST U REDNJEM VEKU – Svetozar Radojčić - str. 129. sl. 60 ,str. 145.).
" The times POVIJEST SVIJETA" - NOVO IZDANJE.
UMJETNOST NA TLU JUGOSLAVIJE – PRAISTORIJA- M. Garašanin str126, 127.
UMJETNOST NA TLU JUGOSLAVIJE – ANTIKA – ĐorđeMano – Zisi str.140 str. 94. sl. 90, 92.).
" VELIKI SVIJETSKI POVIJESNI ATLAS"
„ VELIKA ILUSTRIRANA POVIJEST SVIJETA“ – 1200.-600.( str 1.271. i dr.
.
_ 600.-460. (str.1686.i 1675
.
_ 300 – 700.(str.3038. – 3058
„VELIKE CIVILIZACIJE SVIJETA“ – STR 376. – 8.slika ( zlatni krilati konji.)

Bilješka o autoru

ARHEOLOGIJOM O ZATAJENOJ POVIJESTI HRVATA
Rođen sam 1937. godine u Međimurju. Po završetku studja u Zagrebu,
preuzeo sam 1962.godine predmet Glazbena kultura pri osnovnoj školi.
Časno i predano sam vršio svoj učiteljski, prosvjetni poziv, tražeći takav stav i od
svojih učenika, usprkos društveno – političkim nesklonostima tog vremena.
¨Judineškude¨ nisu me nikada naročito motivirale, pa ni danas u još lošijim društve
nim prilikama, kada pokušavam uživati legalno, ali osobno zaslužen status ¨Doživo
tno bivšeg učitelja¨.
Kako moja lokalna životna sredinanije niie pokazala interes za strućno unaprijeđenje
glazbenog života u našem gradu, iako je gotovo rudimentirao, krajem mog službovnja
u školi 1999.godine, moj me učiteljski poziv usmjerio prema istraživanju hrvatske
povijesti – mog drugog omiljenog podrućja znanstvenosti, koja je također u zapušte
nom i filtriranom stanju.
Vjerujem da sam time barem malo pridonio uzdizanju hrvatskog identiteta!

Branimir Besak

U privitku. Ovom prilikom želim izraziti zahvalnost gospodinu K. N., koji mi je iz usluge mnogo
pomogao.... Stoga, u znak zahvalnosti gore spomenutom gospodinu dozvoljavam korištenje
cjelokupnog materijala, kao i sadržaja u ovoj elek tronskoj knjizi.
Uz zahvalu: Branimir Besak