You are on page 1of 72

Arheologija antike Grke

Prof. dr. sc. Draen Mari

1. Kronologija

Pojednostavljen prikaz periodizacije antike grke civilizacije

PERIODIZACIJA GRKE UMJETNOSTI Protogeometrijski period 1. GEOMETRIJSKI PERIOD (1000-700 BC) Ranogeometrijski period Srednjegeometrijski period Kasnogeometrijski period Rani arhajski period 2. ARHAIKA (700-480 BC) Srednji arhajski period Kasni arhajski period Rana klasika - Strogi stil 3. KLASINO DOBA (480-320 BC) Klasika na vrhuncu Bogata klasika Kasna klasika - zrela Rani helenizam 4.HELENIZAM (323-31 BC) Srednji helenizam Kasni helenizam 1000-900 BC 900-850 BC 850-750 BC 750-700 BC 700-590(580) BC 590(580)-530 BC 530-480 BC 480-450 BC 450-420 BC 420-380 BC 380-320 BC 320-250 BC 250-150 BC 150-31 BC

Geometrijski period -nadovezuje se na submikensko razdoblje (1150 - 1050.g.pr.Kr) -s pozicije arheologije to bi se moglo nazvati starije eljezno doba (kronoloki) -povijesno to je helenski srednji vijek (mrano doba - 1100. - 700.g.pr.Kr) - najslabije istraeno razdoblje -keramika od 6. st. ima prepoznatljive organske linije ukrasa i likove koji podsjeaju na istonjaku umjetnost. Zato tu keramiku nazivamo - orijentalni stil

Arhajski period -pripada eljeznom dobu ali se ne zove tako -arhaios - odnosno stara ili drevna civilizacija u odnosu na klasini period -700.g.pr.Kr. - 480.g.pr.Kr (500. u nekim podrujima) -u arhajskom razdoblju pojavljuje se znaajnija arhitekture, glavni oblik grke arhitekture je hram koji se razvija iz mikenskog megarona -pojava kurosa i kora

Klasika -najbolja, prvorazredna -izraz se koristio i u vojsci za prve redove -5. i 4. st. pr. Kr. -povijesno gledano obuhvaa period kada je Grka bila mozaik nezavisnih drava slobodnih od straha od strane dominacije nakon Perzijskih ratova.

Helenizam -naziv - njemaki autor 19. st. - prema nazivu za helenizirane idove (koji su prihvatili grke obiaje) - helenistoi -nastupa sa ~ Aleksandrom V. (Makedonskim) -sa njim Grka civilizacija ulazi u rimsku civilizaciju 146 g. pr. Kr. - Grka postaje rimska provincija

2. Geometrijski period
4 faze: -protogeometrijski period -rani geometrijski period -srednji geometrijski period -kasni period 1050 - 900g.pr.Kr. 900 - 850g.pr.Kr. 850 - 750g.pr.Kr. 750 - 700g.pr.Kr.

-Seoba Dorana i njihovo osvajanje Peloponeza, prilikom kojeg je unitena mikenska civilizacija, u tradiciji je poznata pod nazivom povratak Heraklovica, buduci da su svojim pretkom proglasili ahejskog mitskog junaka Herakla. Ti dogaaji korespondiraju s poetkom eljeznog doba. ~1150.gpr.Kr. su uglavnom svi mikenski spomenici uniteni. -Taj period izmeu 1150. g. pr. Kr. i 1050. g. pr. Kr. se naziva submikenski period, i to je tranzicija iz mikenske u grku civilizaciju. -Ovaj period se najbolje moe pratiti na podruju Atike (pod tim nazivom podrazumijevamo ire podruje grada Atene). -Geometrijski period je karakteristian po posudama koje su po svojoj formi i podjeli na vei broj traka (horizontalnim frizovima) sline mikenskima, ali na njima nestaje figuralna dekoracija (ivotinjske, ljudske figure, mitoloka bia, i sl.) ve se zadrava geometrijska dekoracija najjednostavnijeg karaktera - koncentrine krunice ili polukrunice - koje zauzimaju jedan, eventualno dva friza posude, dok je ostatak neukraen. -Prva stoljeca razvoja grke civilizacije (od kraja 11.st do sredine 8.st.pr.Kr.) iz povijesne perspektive se nazivaju mrano doba Grke ili helenski srednji vijek. Do kraja 8.st.pr.Kr. nema podataka literarne naravi jer nema pisma, pa time ni pismenih ni epigrafskih izvora. -Krajem 8.st.pr.Kr Grci preuzimaju pismo od Feniana, prilagoavaju ga svom jeziku i nastaje grki alfabet. Prema arheolokim spomenicima najranija pojava ovog pisma see negdje u 730/720.g.pr.Kr. -Prema Jamesu Whitley-u najvaniji kronoloki reperi za geometrijski period su bili osnivanje Megara Hyblaea-e i Syracuse (grke kolonije na Siciliji). Za datume njihova osnivanja znamo preko grkih pisaca Tukidida i Euzebija. -U koloniji Pithekoussai na otoicu Ischia kod Napulja su pronaeni fragmenti grke geometrijske keramike i takoer skarabej s imenom faraona Bocchoria. -Ustaljena podjela geometrijskog perioda se odnosi na Atenu i njenu najbliu okolicu -Atena - istraivanja poinju skoro odmah nakon osamostaljenja Grke, postaje glavni grad, a jedna od prvih zadaca je bila oistiti atensku akropolu od ostataka iz bizantskog i otomanskog vremena itd., poinju se sastavljati neke graevine kod kojih je to bilo moguce, npr. Hram Atene, Nike Polias itd., najkasnije do 9.st Atena je glavni umjetniki centar u Grkoj

2.1. Protogeometrijski period (1050 - 900.g.pr.Kr)


-Najstariji period se naziva protogeometrijski (onaj koji prethodi pravom geometrijskom periodu) -~1000g.pr.Kr. dolazi do promijena u ritusu pokapanja. Ritus inhumacije koji su mikenjani koristili je zamjenjen sa ritusom incineracije (spaljivanje) i odlaganja ostataka u urne. Najljepi primjeri se nalaze na atenskim grobljima Kerameikos i Dipilon. Naravno, to nije generalna pojava, npr. u Ateni se djeca se inhumiraju, dok se samo odrasli spaljuju i njihovi ostaci se stavljaju u urne. U Korintu i Argosu, u kasnijim razdobljima prevladava inhumacija, dok se na Kreti podjednako koristi i inhumacija i incineracija. -Groblja na podruju Atike su najbolje istraena, pa zato imamo najvie podataka. Svi drugi centri rade pod utjecajem Atene u vecoj ili manjoj mjeri. -Urne se obino polau u manje jame iskopane u etvrtastim rovovima i slau se jadna do druge, jama se poklopi ploom ili neim drugim, oko urne mogu biti grobni prilozi, keramiko posue, a onda se taj grob zatrpava humkom da se obiljei ili se oznaava velikim keramikim posudama koje funkcioniraju kao nadgrobni spomenici. -Kad grobne posude zamijene nadgrobne statue, zavrava geometrijski i poinje orijentalizirajuci period. -Za sahranjivanje ostataka starijih ena koristile su se posude sa drkom na trbuhu, dok su za sahranjivanje mukaraca bile posude sa drkom na vratu. -Najvie nalaza iz ovog perioda imamo u vidu keramike. -Jedino to je zajedniko keramici svih doba sa mikenskom je podjela na frizove, a karakteristina je po geometrijskoj dekoraciji. U ovom jo uvijek ranom periodu Grke civilizacije, geometrijska dekoracija je ograniena na mali dio posude

2.2. Rani geometrijski period


-U prvoj polovici 9.st. javlja se meandar (naziv je dobio po rijeci Meandar u Maloj Aziji koja tee krivudavo). To je tipian ukras za ovo razdoblje. Poinje se javljati i kompleksnija geometrijska dekoracija koja ispunjava cijelu posudu (horor vacui - strah od praznog prostora). -Osim meandra poinju se javljati i cik cak linije, trokutici, koncentrini krugovi, svastike itd. One frizove koji nisu tako ukraeni premazuje se firnisom tako da je samo mali dio posude ostavljen u originalnoj boji. -U Ateni i Argolidi se javlja rani geometrijski stil. U Ateni traje od oko 900.pr.Kr. do oko 860.pr.Kr, dok u Argolidi i Korintu traje malo due to znai da Atena prednjai u inovacijama
5

2.3. Srednji geometrijski period


-traje od oko 850.g.pr.Kr do oko 750.g.pr.Kr; najranije zavrava u Ateni, a neto kasnije u Korintu i nekim drugim centrima -Zoniranje posuda sve vie uzima maha, trake su sve gue i plie, pa posude poinju nalikovati koarama (bar to se Atene tie). Meutim, najkarakteristinije je to da se pojavljuje prvi puta nakon dugo vremena figuralna dekoracija. Najprije su to ivotinjske figure. -Dipilonska amfora (~770.g.pr.Kr.) je visoka 165 cm i podsjeca na koaru. ivotinjski friz se nalazi na vratu posude, dok prizor izmeu drki prikazuje prothezis - scenu izlaganja tijela sa enskim figurama koje nariu za pokojnikom s rukama na glavi.To je najvaniji friz, pojava ljudske figure je jo uvijek kontroverzna - neki kau da je to znak povratka mikenske tradicije, neki da je to utjecaj orijenta. Dipilonska amfora je sluila kao nadgrobni spomenik. -Dipilonske vaze - opceniti naziv za specifinu keramiku sa nekropole pokraj Dipilonskih vrata -Praktiki se u grkoj geometrijskoj umjetnosti kasnog srednjeg geometrijskog perioda i kasnog geometrijskog perioda javljaju tri scene sa ljudskim figurama - scena izlaganja pokojnika, scena sa pogrebnom procesijom koja koraa prema mjestu ukopa i scena trke kola u ast pokojnika. -Ovakvi nadgrobni krateri su bili rezervirani za najvie pozicionirane lanove drutva, pripadnike ratnike aristokracije... -to vie odmiemo prema kraju geometrijskoga perioda to sve veu povrinu posuda zauzima figuralna dekoracija. -Atenski geometrijski krater je jo jedan krater koji je sluio kao nadgrobni spomenik. Potjee iz druge polovice 8.st.pr.Kr. Ovdje vidimo scenu pogrebne procesije, kola vuku tijelo pokojnika i tu je sama procesija sa osobama koje tuguju i trka kola u ast pokojnika. -Po prvi put se u grkoj umjetnosti javljaju i motivi koji nemaju veze sa svijetom mrtvih, nego se javljaju narativne scene koje su preuzete iz grke oralne, odnosno ve pismene, knjievnosti (krajem srednjeg i poetkom kasnog geometrijskog perioda se poinju epovi zapisivati).

2.4. Kasni geometrijski period


-dijeli se na I i II -U ovo vrijeme je grko kopno bili siromano i zapoelo se kolonizacijom (masovna je zapoeta 80-ih godina 8. st. pr. Kr., krajem srednjeg geometrijskog perioda). -Poinju se javljati teme mitolokog ili literarnog karaktera. Na fragmentu jednog geometrijskog kotla iz 8.st.pr.Kr. gdje jedan friz zauzima prikaz broda i ratnika kojim se dijelom bore na suhome, a dijelom na brodu. Ovaj prikaz bi se mogao povezati sa utjecajem Homerove Ilijade.
6

-Jo uvijek je to samo siluetno slikarstvo koje koristi najjednostavniju paletu boja, kasnije se poinju prikazivati i detalji. -Onog trenutka kada figuralna dekoracija gotovo u potpunosti izbaci geometrijsku tada praktiki zavrava geometrijski period. To se dogaa krajem 8. st. pr. Kr. kada zapoinje najstariji dio arhajskog perioda, odnosno, orijentalizirajui period grke umjetnosti.

-8.st.pr.Kr. kronoloki pripada razdoblju geometrijskog perioda -Po prvi put raspolaemo povijesnim podacima jer je ovo vrijeme pojave grkog alfabeta. To je najstarije pismo u kontinuiranoj uporabi, uz neke promjene se koristi i danas. Nastaje krajem 9. i poetkom 8.st.pr.Kr. -Grkom alfabetu su prethodili linear B i ciparsko slogovno pismo koje se koristilo na Cipru od 11. do 4.st.pr.Kr. Michael Ventris je deifrirao linear B preko ciparskog slogovnog pisma koje je pisano i grkim i starociparskim i pomocu dvojezinih natpisa je i deifrirano. -Linear B su koristili mikenjani koji su govorili grkim jezikom, a razvilo se iz lineara A koje nije pisano grkim jezikom -Linear C je pisan starim ciparskim pismom, koristili ga i Grci i Ciprani dok nije u 4. st zamjenjen grkim alfabetom -Grki alfabet je nastao iz fenikog alfabeta koji je bio jedan od najstarijih fonetskih pisama (za svaki glas 1 znak) i koriten je u dvije varijante - halkidskoj i jonskoj -Odmah po nastanku alfabeta zapisani su Ilijada i Odiseja (to se oituje i po motivima na keramici) i poinju se javljati predmeti sa natpisima -Pitekusaj (Pithekoussai) je jedna od najstarijih grkih kolonija (eubejci je osnovali) u kojoj je pronaeno stotinjak grobova i neki od najstarijih primjera posuda sa urezanim ili pisanim natpisima. Nalazi se na otoku Ishiji kod Napulja -Nestorov pehar iz Pitekusaja (740/720.g. pr. Kr) je jedan od prvih primjera pisanim spomenika. Natpis pisan sa desna na lijevo glasi:ja sam Nestorov pehar, tko iz mene pije bit ce obdaren plamenom Afrodite. Ovaj pehar je zapravo posuda tipa kotyla. -u poetku su Grci pisali sa desne na lijevu stranu, a poznavali su i tzv. bustofedon, sa lijeve na desno pa sa desne na lijevu...

Nestorov pehar

2.5. Sitna figuralna plastika


-U geometrijskom periodu nije dokazana prisutnost monumentalne skulpture, to ne znai da je nije bilo. Dakle, skulpture su postojale, ali raene od drva (ksoana kipovi). Znamo iz pisanih izvora da je u Erehteionu stajala drevna drvena statua u Ateninoj celi. -Figurica kentaura koja je pronaena na nekropoli Lefkandi na otoku Eubeji (na istonoj strani grkoga kopna), mitoloko bie, od terakote, oslikana geometrijskom dekoracijom slinoj onoj sa geometrijskog posua. Datira se u 10. st. pr. Kr. i pronaena je u grobnici. -Zatim jedna zavjetna figurica konja, jako podsjea na atenske dipilonske vaze, ovaj konj je identino modeliran kao oni sa Dipilonskih vaza. Uskog srednjeg dijela, irokog prednjeg dijela sa grivom, stoji na reetkastoj podlozi. Datira se u 8. st. pr. Kr. -Jedna grupa - borba ratnika ili heroja i kentaura iz sredine 7. st. pr. Kr. iz prijelaza iz srednjeg u kasni geometrijski period. Nezgrapno prikazana, dodiruju se rukama. -Osim primitivne modelacije, vrlo je esto ukraena tehnikom urezivanja, peatiranja. -Pored bronane plastike, ima primjera figurica od bjelokosti (poznatih 4 do 5), najvie sa dipilonske Akropole. Ponovna prisutnost ovih figurica je znaila obnova trgovinskih veza (koje su pukle krajem mikenskog perioda), jer je najblia destinacija za uvoz bila Sirija

2.6. Graditeljstvo
-Geometrijski period je razdoblje osnivanja nekih od kasnije dobro poznatih grkih svetita kao to su: Artemidin hram u Efezu, Zeusov u Olimpiji, Apolonov u Termu, Herin na Samosu... -Iz protogeometrijskog razdoblja imamo sljedece graevine: -Heroon u Lefkandiju iz 10.st.pr.Kr koji podsjeca na mikenski megaron. Imamo malo predvorje, imamo jedno predsoblje, zatim glavnu odaju i ovdje se pridodaju dvije prostorije i imamo apsidalni zavretak graevine. Ova je graevina bila dvobrodna, bila podijeljena redom drvenih debala. Gotovo smo sigurni da je imala krov na dvije vode. Ovo je gotovo peripteralna graevina (najei tip graevine u grko, pojednostavljeno reeno, hram koji je okruen kolonadom stupova) duga 40-ak metara. Ovo je grobnica, a ne hram, ali grobnica nastala po uzoru na hramsku arhitekturu. Ovdje su ukopani ratnikpoglavar i njegova ena (i njegov konj). (Naziv Heroon dolazi od rijei heroj - grobnica je bila posvecena ratniku-poglavaru koji je bio heroj). Tu je pronaen kentaur kojeg smo maloprije spominjali. Problem je prethode li ovi grobovi graevini, prethodi li graevima grobovima ili su nastali zajedno.

-iz srednje geometrijskog perioda imamo sljedece graevine: -Thermum ili Thermon, vrlo vaan lokalitet u Etoliji, srednjoj Grkoj, zato to je su na jednom mjestu dokumentirane tri graevne faze, od kojih su dvije iz geometrijskog perioda. Geometrijskom periodu pripada hram iz 9. st. pr. Kr. iz srednjeg geometrijskog perioda kod kojega se uoava slinost sa graevinom iz Lefkandije. Vidimo pronaos (nema pravog predsoblja), glavna odaja i apsidalni zavretak. Nema dokaza o stupovlju sa strane. Svetite je posveeno Apolonu. 2. faza je iz razvijenog geometrijskog razdoblja a 3. faza je Apolonov hram iz arhajskog razdoblja. U 8. st. pr. Kr. uz tu graevinu nastaje mlae svetite koji je u unutranjosti pravokutna graevina. Sredinom 7. st. pr. Kr. se to svetite obnavlja i gradi se Apolonov hram u Termumu u Etoliji koji je imao drvene stupove. Sigurno znamo da je hram imao zidove od cigle, drvene stupove i oslikane terakotne metope od kojih je nekoliko izvrsno sauvano. Vidimo transformaciju iz ranog geometrijskog perioda, megaroidnog tlocrta do klasinog grkog dorskog periptera.

-Evo jo jedno svetite geometrijskog perioda: -Herino svetite na otoku Samosu ili prvi Heraion - koje je sagraeno negdje 800. g. pr. Kr. Jednostavna graevina dugaka 100 grkih stopa, iroka 6,5m, pa se jo naziva hecatopendom. Dvobrodna graevina podijeljena redom drvenih stupova, sa tri drvena stupa na proelju. Na dnu te graevine je bilo postolje sa drvenim kultnim kipom ksoanom. Zidovi su bili od kamena, grubih cigli, drveni stupovi sugeriraju da je graevina imala dvoslivni krov i da je vjerojatno bila slina graevini u Lefkandiji. Po lokalnoj legendi, Hera je roena upravo na Samosu (po nekima na Argosu) ispod jednog stabla konopljike (stablo nevinosti).

-Heraion u Olimpiji je izgraen cca. 600g.pr.Kr. i to je najstariji takav hram. Pauzanije u 1.st.n.e. spominje da u stranjoj prostoriji ovog hrama jo uvijek stoji jedan stup od hrastovine. Inae su u svim grkim hramovima stupovi izvorno bili drveni ali kako su s vremenom propadali, mijenjali su se kamenim. (arhajski period!!!!) -Heraion kod Argosa je bio posvecen argijskoj Heri (Hera Argeia) -Malo Apolonovo svetite u Eretriji koje se datira u 8. st. pr. Kr. Mali prostilni hram sa dva stupa na proelju, sa jednom malom strehom i vjerojatno otvorom iznad za osvjetljavanje. Imao je drveni kostur, slamnati krov i zidove od opeke. -U ruevinama dvaju svetita, Herinom u Argosu i Herina u Perahori kod Korinta su pronaeni mali terakotni modeli samih svetita. Ovi terakotni modeli hramova pokazuju da su hramovi u poetku izgledali poput velikih kuca u kojima su mogli ivjeti poglavari. Teorija je da su te kuce ishodite grkog hrama, ne negirajuci i povezanost s megaronom. Osim rezidencijalne imale su i ceremonijalnu ulogu, a onda polako prelaze u hramove.

10

3. Arhajski period
-Arhajski period je dobio naziv prema grkoj rijei arhaios, to bi znailo, star ili drevan, to u doslovnom prijevodu znai razdoblje stare ili drevne grke umjetnosti. Kod naziva "stara umjetnost" se misli da to razdoblje koje prethodi onoj najboljoj, klasinoj grkoj umjetnosti. -Arhajska grka umjetnost se dijeli na tri razdoblja: stariji, srednji i mlai arhajski period. -Ne postoji potpuno suglasje kod znanstvenika za koje se tono razdoblje moe koristiti naziv arhajski period - postoje dvije grupe znanstvenika - oni koji smatraju da se za poetak arhajskog perioda moe uzeti razdoblje od oko 750.g.pr.Kr, ali vecina smatra da je poetak negdje oko 700.g.pr.Kr. pri emu se za najstariju fazu arhajskog perioda mogao koristiti naziv orijentalizirajuci period. -Stariji arhajski period se podudara sa razdobljem grke kulture i umjetnosti koji je jo definiran nazivom orijentalni ili orijentalizirajui stil grke umjetnosti koji se okvirno datira u 7. st. pr. Kr. (od oko 700. do oko 590. g. pr. Kr.). -Orijentalizirajuci jer se u tom trenutku Grka ponovno okrece Istoku, ponovno su uspostavljene trgovake veze koje su prekinute pred kraj mikenske civilizacije. -Pojava ovog stila se prati preko dvaju elemenata - preko pojave divljih zvijeri (lavova, fantastinih bia kao to su sfinge, grifoni, meduze, itd.) i biljne dekoracije (palmete, lotosi, itd.). Pojava tih dviju kategorija dekoracije oznaava poetak arhajske umjetnosti i orijentalizirajueg stila. -Osim to su oslikavali orijentalne motive, obrise i detalje su i urezivali (rovaenje, incizija). Te tehnike su preuzeli sa importirane fenike robe, sa bronanih fenikih posuda iji su frizovi bili urezani; najstariji primjerci nemaju tehnike urezivanja.

3.1. Crnofiguralno slikarstvo


-Od sve grke keramike iz ovog starijeg arhajskog perioda najvanija je korintska te atenska (atika) keramika. Sve grke pokrajine su imale radionice takve robe, no, korintske i atenske radionice su imale najveu vanost i najvei utjecaj na druge radionice. -Protoaticka skupina vaza - pretece velike tradicije oslikavanja vaza koja ce se uskoro razviti u Atici, pokrajini oko grada Atene; druga porodica orijentalnih posuda poznata je pod imenom protokorintskih vaza i naznauje kasniju lonarsku proizvodnju u Korintu (ivahni ivotinjski motivi i dokaz su tijesnih veza sa Bliskim istokom) npr. protokorintska boica za mirise u obliku sove. -Atena i Korint su imali keramiarske etvrti. -Luksuzno crnofiguralno posue je koriteno u posebnim prigodama, npr. banket ili simpozij koji se odravao u aristokratskim kucama, a sudjelovali su samo mukarci koji su tu jeli, pili, sudjelovali u drutvenim igrama, npr. Kotabos - popije se vino iz posude, a sa zadnjih nekoliko kapi se gaa neki predmet ili osoba u prostoriji.

11

3.2. Protokorintsko i korintsko crnofiguralno slikarstvo


-Korintska keramika s kraja 8. i 7. st. pr. Kr. (730. - 630.g.pr.Kr) se naziva protokorintski stil na kojem se deavaju revolucionarne promjene u odnosu na geometrijski period. -Nakon tog prvog, poetnog razdoblja upotrebe oslikavanja posuda iskljuivo primjerima siluetnog slikarstva, bilo animalnim, bilo vegetabilnim motivima, od poetka 7. st. pr. Kr. korintski slikari uvode novu tehniku ukraavanja i oslikavanja. Poeli su ilom urezivati detalje kao to su obrisi figura, dijelove ili detalje odjee, ratnike opreme, detalje glave itd. Tu su tehniku preuzeli sa importirane , najvecim dijelom fenike luksuzne robe. -Uz upotrebu osnovne tamne crne boje, oni uvode u upotrebu crvenu i ljubiastu. -Tipovi posuda na kojima se javlja su preteito posude malih dimenzija kao to su aribalosi, alabastroni (posudice za dranje parfema, pomasti, miomirisnih ulja), skifosi, mali pehari, pikside, te kozmetike cilindrine kutije. Od veih posuda su ee oinohore, krazi ili pokali. Preteno su to posude manjih dimenzija, ne vie od 7-8 cm. -Jedna od moda najpoznatijih, i najljepih, primjeraka protokorintskog slikarstva je uvena Chigi vaza, koja se naziva po zbirci u kojoj se svojevremeno nalazila (naena u etrurskoj grobnici), a datira u sredinu 7. st. pr. Kr. Tu su do maksimuma upotrijebljena crvena i bijela boja, a manje ljubiasta. To je vea posuda podijeljena u tri glavna friza figuralnog karaktera. Posuda je rekonstruirana jer je bila sauvana samo u fragmentima. Na vrhu je prikaz dviju vojski koje se sukobljavaju. U sredini je prikaz lova gdje vidimo ratnike sa kopljima koji napadaju jednog lava. Sa strane je figura grifona. Na dnu je jo jedna scena lova gdje psi progone svoju lovinu, jednoga zeca, i jednog lovca koji ui u zasjedi iza jednoga drva. Sada su prikazani svi detalji ratnike opreme. Ovakvi su prikazi bili dragocjeni za poznavanje grkog naoruanja tog vremena. -U protokorintskom slikarstvu nema narativnog stila, najece su to samo prikazi orijentalnih motiva, divljih ivotinja itd.... -Pri kraju 7. st. pr. Kr. protokorintski stil jo ima prevlast na tritu, no, zbog masovne produkcije gubi na kvaliteti. Ovo je otprilike vrijeme kada atenski majstori prihvaaju tehniku urezivanja i neke elemente protokorintskog slikarstva, u prvom redu frizove sa ivotinjama i nadnaravnim, mitolokim biima. Tada slijedi razvoj atenskog slikarstva i onda konana prevlast atenskog crnofiguralnog slikarstva koja e se dogoditi u 6. st. pr. Kr. -Protokorintski stil zavrava negdje krajem 7. st. pr. Kr. iako se nastavlja u 6. st. pr. Kr., no, sada se naziva korintski stil. -Jedan primjer protokorintskog stila - posuda koja je pronaena u etruanskom Cerveteriu, a potpisana je od strane grkoga slikara Eurytiosa. Datira se oko 600. g. pr. Kr. To je jedan tipini korintski figuralni krater, uz friz sa konjanicima imamo iznad prikaz gozbe, Eurytios i Heraklo na simpoziju, koji je ipak vie bio karakteristian za etruansku umjetnost, pogotovo za zidno slikarstvo, iako nije stran ni Grcima. Na ovoj posudi vidimo neto to e pred kraj 7. st. pr. Kr. postati vrlo popularno - ispisivanje natpisa. -Jedan od najljepih prikaza grkih banketa je onaj pronaen u jednoj grobnici kod Pestuma u Italiji koja se datira oko 480/470.g.pr.Kr. (rana klasika) - jednostavna grobnica
12

od vapnenakih ploa koje su oslikane, zove se Grobnica skakaa u vodu zbog jednog karakteristinog prikaza na ploi poklopnici, na bonim stranama su prikazi simpozija.

3.3. Protoatiko i atiko slikarstvo


-Protoatiko i atiko slikarstvo vremenski ide paralelno sa protokorintskim stilom. Od oko 720. g. pr. Kr. do oko 630. g. pr. Kr. -Atenski keramiari su preferirali velike posude kao to su amfore, hidrije, krateri, slino onima koje smo vidjeli u geometrijskom razdoblju, i oni su ostali vjerni tradicionalnom siluetnom slikarstvu bez upotrebe ila i urezivanja. -Sir John Beazley - najvie istraivao grku keramografiju u 20.st i smatra se jednim od najvecih klasinih arheologa 20.st, bavio se samo grkim slikanim vazama, rekonstruirao je polovicu produkcije atikih radionica. -Poet cemo sa slikarom koji nosi pseudonim slikar Polifema (Polyphemos Painter). Ovaj slikar ime dobiva po amfori koja prikazuje scenu na vratu posude gdje Odisej i njegovi drugovi osljepljuju kopljem Polifema. Odisej koji stoji ispred Polifema je dat kao jedna obrisna figura, a njegovi drugovi kao tamne siluete. Donji dio posude ispunjaju stilizirani vegetabilni ornamenti. Na detalju vidimo da se Polifem napio, u ruci dri jedan skifos, i taj propust koristi Odisej. Ponovno vidimo rozetice, svastike i druge ornamente iz geometrijskog perioda. Amfora je datirana u 675.g.pr.Kr. -Kraj protoatikog slikarstva, odnosno, poetak atikog (atenskog) crnofiguralnog slikarstva, oznaava upravo ova amfora, koja je pronaena na Dipilonu i pripisana slikaru Nesosa (Nesa) koji je svoj pseudonim dobio prema karakteristinoj sceni na vratu amfore u kojoj Heraklo ubija kentaura Nesa. Postoje natpisi lijevo od figure Herakla i desno od figure Nesosa koji tono kazuju njihova imena: Erakles i Netos. Ovom slikaru Nesosa je pripisan vei broj posuda, no, ova se smatra najvanijom. -Pravi atenski (atiki), ne vie protoatiki, crnofiguralni stil se moe pratiti od kraja 7. st. pr. Kr. sve do oko 630. g. pr. Kr. -Kronoloki istom razdoblju pripada i slikar koji se naziva slikar Gorgone koji je oslikao jednu veliku posudu tipa dinosa. Posuda se danas uva u muzeju Louvre. Vidimo detalj gdje Gorgone progone Perzeja to je ubio njihovu sestru Meduzu. Ovdje se ve zapoelo sa tehnikom urezivanja, imamo dvostruke urezane linije i na detaljima Gorgone. Takoer kao i kod slikara Nesosa imamo motive vijenaca sa palmetama i lotosima iako je slikar Gorgone je za koje desetljee mlai od slikara Nesosa. -Svaka posuda je gotovo bila unikat, ali postojale su i one koje su se proizvodile pomoci kamenih i glinenih kalupa to znai da su se serijski proizvodile. -Doli smo do prvog atenskoga majstora kojem nam je poznato njegovo pravo ime, slikar Sophilos. Njegova se djelatnost datira negdje uz sam poetak 6. st. pr. Kr. oko 580. g. pr .Kr. Pripisuje mu se nekih dvadesetak posuda, ali je njegov potpis pronaen na tri. Na jednoj posudi tipa dinos koju potpisuje slikar Sophilos osim upotrebe korintskih ivotinjskih frizova i nadnaravnih bia, vidimo i mitoloke scene. Na glavnom frizu je prikazana scena vjenanja Peleja i Tetide, Ahilovih roditelja. Ahil je najvei grki junak, i vjenanje njegovih roditelja je bila vrlo vana mitoloka tema. Ovdje je prikazan
13

mladoenja Pelej ispred svoje kue kako doekuje uzvanike, redom grke bogove. Kraj njega je ispisano i njegovo ime, pa i svih tih boanstava, npr. Dioniz... Pomou boje se radi distinkcija izmeu mukih i enskih figura. Slikar je oito bio svjestan svoje veliine, i taj njegov potpis je zapravo garantirao kvalitetu. Natpisima se imenuju figure, scene i graevine. Zato su ovakve posude, prave biblije grke mitologije. -Najvaniju atensku crnofiguralnu vazu je oslikao atenski slikar Kleitias koji je, u paru sa keramiarom Ergotimos-om, potpisao 5-6 posuda. Na posudi se dva puta javljaju imena ovih dvaju majstora. Ova Francois vazu, koju je pronaao talijanski arheolog Allesandro Francois, po kojemu je dobila ime, je pronaena na etruanskom nalazitu Vulci u srednjoj Italiji na podruju dananje Toskane. Danas se uva u arheolokom muzeju u Firenci. Posuda je visoka oko 67 cm i podijeljena u sedam frizova. Na vratu kratera je prikazana scena lova na kalidonskog vepra, motiv iz Arkadije u ijem lovu sudjeluju neki od najveih grkih junaka kao to su Tezej, Meleagar, itd. Ispod njega se odvija trka dvokolica u Patroklovu ast, koji je bio Ahilov prijatelj. U borbi su zamijenili oklope i ovaj je poginuo umjesto njega. Glavni friz, jedini koji ide cijelom posudom prikazuje istu scenu koju smo vidjeli kod Sofila, vjenanje Peleja i Tetive, prikazan vrlo slino. Na proelju jedne zgrade Pelej doekuje uzvanike. Ispod toga je friz iz trojanskog kruga sa Ahilom koji progoni Trojane. Jo jedan friz sa sfingama, grifonima i ivotinjskim figurama te friz sa borbom pigmejaca i dralova. Na drugoj strani Francois vaze se nalazi iskrcavanje Tezeja i atenskih djevojaka i mladia nakon povratka sa Krete gdje je ubio minotaura. Zatim borba Kentaura i Lapita na Peritojevu vjenanju. Friz sa prikazom povratka Hefesta, kojega je Hera bacila sa Olimpa na koji se on vraa na muli. Upotrijebljena boja je crna, mjestimice crvena i ljubiasta. Poto sama posuda nije velika a podjeljena je u 7 frizova, oni su poprilino minijaturni. Vaza se datira u 570.g. pr. Kr. -Lydos, jedan kontroverzni majstor, ija se signatura pojavljuje na dva fragmenta s pripisanim velikim brojem posuda. Njegova se djelatnost datira negdje u sredinu 6. st. pr. Kr, oko 550. g. pr. Kr. Uglavnom je oslikavao vee posude na nain da gotovo cijelu povrinu trbuha posude ispunja samo jedan friz sa vrlo velikim figurama koje su poredane po principu izokefalije (sve su iste visine). Na jednom njegovom krateru je prikazana scena koju smo vidjeli maloprije na Francois vazi, povratak Hefesta na Olimp. Okruen je Menadama, Satirima, Silenima, dok on jae na magarcu. -Nakon njega slijedi najvei atenski majstor crnofiguralnog slikarstva, Exekias ija se djelatnost stavlja u razdoblje od 540530g. pr. Kr.. Majstor od kojega ostao moda najvei broj posuda s njegovim potpisom. Postoji ogromna skupina posuda oslikanih od strane nepoznatih majstora koja se zajedniki zove grupa E po Exekiji jer su oslikane u njegovom stilu. Grupa E se datira otprilike u 550-530g.pr.Kr. Od samih Exekiasovih posuda jedna od najpoznatijih je amfora koja se danas uva u Vatikanu. Prikazani su Ahil i Ajaks kako kockaju pod Trojom.

14

Exekias je majstor koji nije imao premca u svoje doba, a njegovo se vrijeme smatra vrhuncem razvoja atenskog crnofiguralnog slikarstva. Prvi je u unutranjosti posuda poeo postavljati cijele kompozicije. Jedan od takvih najpoznatijih primjera je ovaj kiliks, kale na visokoj nozi sa irokim tijelom i dvije karakteristine ruice, a datira se u otprilike 540.g.pr. Kr. U njegovoj je unutranjosti prikazan jedan brod na kojemu je Dioniz. Vidimo bijelo jedro a iz jarbola izbija vitica vinove loze, dok sa strane plivaju dupini. Ta scena je vezana uz mit kada je jednom prigodom Dioniz preruen u smrtnika putovao brodom, mornari su ga pokuali oteti i iskoristiti za svoje seksualno zadovoljstvo. No, Dioniz je bio milostiv prema njima te ih je pretvorio u dupine, ali potedio je kapetana, koji ga je jedini bio prepoznao i pokuao zaustaviti mornare. Amfora koja mu je pripisana sa prikazom Ahila koji ubija amazonsku kraljicu Pentezijelu. I jo jedna koja mu je pripisana i sline je forme i koncepcije slikovnog polja kao ona iz Vatikana. Kad su tu i stilske karakteristike onda nije preteko jednu ovakvu posudu pripisati Egzekiji. Prikazuje Ahila koji otri bode spremajuci se za samoubojstvo. -Jedan od rijetkih umjetnika koji se moda kvalitetom moe staviti rame uz rame sa Egzekijom je Amasis. To je ime koje nalazimo na nekih 8-9 posuda. Njegova se djelatnost stavlja oko 550. ili 540. g. pr. Kr. Slikar Amasis je zapravo dobio ime (tj pseudonim) po keramiaru Amasisu s kojim je radio. Uveo je scene iz svakodnevnog ivota npr. Menade i Dioniz - npr. jedan mali aribalos, posudica za ulje, koju osim ena koriste atlete. Odatle je ovaj prikaz hrvaa u sredinjem frizu, dole je prikaz lavova koji napadaju jednog bika, a gore je prikaz Dioniza sa kantarosom i Satira odnosno Menada. -Nikosthenes je imao golemu produkciju, preko 120 posuda koje je potpisao. Pripada samom kraju crnofiguralnog slikarstva. -Majstor kojim zavrava crnofiguralni i poinje crvenofiguralni stil poznat nam je pod pseudonimom slikar Andokides. Taj majstor se ne potpisuje, jedino to znamo je da se pojavljuje u radionici atenskog keramiara Andokida. Velik dio posuda izraenih u Andokidovoj radionici pripada famoznom bilingvalnom slikarstvu. Rije je o takvim primjercima posuda koje su, s jedne strane oslikane crnofiguralnim, a s druge crveno figuralnim stilom, dakle posude na kojima se kombiniraju dvije tehnike. Taj novi crvenofiguralni stil najvjerovatnije je otkriven u toj radionici. I to vjerojatno od tog slikara kojeg nazivamo slikar Andokidesa. Crnofiguralni stil je sa svojom tehnikom urezivanja u jednom trenutku postao ogranienje slikarima poput Egzekija i Amazisa. Nije bilo lako prikazati sve rafinirane detalje odjee, nabore, draperije, igru tijela i draperije koja ga pokriva, ta tehnika slikanja kistom i urezivanja ilom nije doputala. Rjeenje je bilo slijedee - obrnuti tehniku. Osnova sada postaje crna, a figure postaju crvene, u boji pozadine, u boji terakote. Ostaje otvoreno pitanje je li slikar Andokida oslikavao iskljuivo ove strane oslikane crvenofiguralnim slikarstvom ili i one raene u crnofiguralnoj tehnici. Danas se pomilja da je on autor cjelokupnog slikarstva, dok se neko mislilo da je on majstor crvenofiguralne strane, a netko drugi autor druge
15

Postupak dobivanja boje i oslikavanja keramike -Na koji su se nain dobivale te dvije nijanse u crnofiguralnom slikarstvu? Trebalo je znati gdje ete traiti glinu koja e sadravati puno eljeznog oksida, u kojoj e bit malo vapnenca. Tu je glinu onda trebalo fino mijesiti. Posude su se, pogotovo one vee, izraivale iz vie komada, za to je trebalo umijea na lonarskom kolu. Na kraju je trebalo znati dobiti firnis. Smatra se da su engleski i njemaki kemiari uspjeli odgonetnuti tajnu firnisa. Oni su otkrili da je to bila jedna smjesa koja se dobivala mijeanjem najfinije gline sa kinicom koja bi se ostavila da isparava dok se ne bi dobila elatinasta smjesa u koju bi se dodavali organski sastojci da bi se dobila druga boja. Nakon to bi posuda bila izraena ona bi se oslikavala i pekla u najmanje tri faze. Prvi puta sa otvorenim dimnjakom, pri tome bi oni dijelovi posude koji nisu bili premazani crnim firnisom pod temperaturom od nekih 850 gdje bi pod utjecajem oksidacije osnova dobila crvenkastu boju, kao i figure, no neto tamniju. Zatim bi se zatvorio dimnjak u drugoj fazi, te bi zbog eljeznog oksida firnis poprimio tamniju boju. Tada bi u treoj fazi s ponovnim prodiranjem kisika osnova postajala crvenkasta, ali bi figure gustog namaza crne boje ostale crne. Rjeenje je bilo da se osnova posude premae firnisom koji e poprimiti crnu, a figure ostave u boji gline. Tada se detalji odjee, draperije, detalji glave izvade iskljuivo debljim ili tanjim potezima kista, ime se dobiva reljefnost i izraava kontrast. To je ta novina koju donosi nova crvenofiguralna tehnika. Gotovo je sigurno da je otkrivena u radionici majstora Andokida, vjerojatno od famoznog slikara Andokida. -Crnofiguralni stil e jo, u nekim radionicama, trajati sve do poetka 5. st. pr. Kr., tj. sve do poetka klasinog doba.

3.4. Skulptura arhajskog perioda


-Orijentalni utjecaji na podruju grke skulpture mogu se pratiti od negdje oko sredine 7. st. pr. Kr., oko 650. g. pr. Kr. Oni se manifestiraju najprije kroz pojavu motiva orijentalnog podrijetla, u kamenoj plastici, bilo na nadgrobnim spomenicima, bilo na arhitektonskoj skulpturi. Manifestiraju se i u materijalu od kojega je izraena grka skulptura toga vremena. -Kultne skulpture geometrijskog perioda su bile izraene od drva, to su ksoana statue. Do prijelaza sa drvene na kamenu kultnu skulpturu dolazi negdje sredinom 7. st. pr. Kr. -Zanimljivo je da najraniji primjerci grke monumentalne skulpture u kamenu, bilo da je rije o vapnencu, bilo da je rije o mramoru, potjeu sa grkih otoka, sa Kiklada i Krete. To je sluaj prvenstveno zbog blizine Istoka. -kora - naziv za mladu, neudanu djevojku, bila smrtnica ili boica; neki znanstvanici smatraju da su te djevojke vezane uz Artemidin kult, drugi smatraju da su to djevojke podrijetlom iz Korije. -kuros - nagi mladic, imaju mnogo vecu popularnst nego kore usprkos nagom prikazivanju, tada oito vrijedi ideal mladog mukarca pa se zato tako prikazuje, neki smatraju da je to ideal vladajuce aristokracije koja je tako htjela izraziti svoju prvprazrednost. -dedalskim stilom se moe imenovati kompletna skulptura starijeg arhajskog razdoblja (od 660 - 590/80.g.pr.Kr), osim izrazito cilindrine forme, polosa, izraeni elementi su i duguljasta, trokutasto oblikovana glava, nisko elo, tipino orijentalna frizura. To je
16

najraniji stil u grkoj monumentalnoj skulpturi. Dedal je bio grki kipar koji je ivio na Kreti i izraivo prve takve skulpture. -I za kurose i za kore vrijedi da prije sredine 7. st. nema govora o njihovoj pojavi. 8.st i prvu polovicu 7.st obiljeavaju uglavnom sitne bronane statuete koje su velikim dijelom pronaene u grkim svetitima. -Jedan od primjera te sitne bronane plastike je kuros iz oko 650.g.pr.Kr., visine 20-ak cm koji je pronaen u Apolonovu svetitu u Delfima. -Najstariji kurosi u kamenom mramoru se datiraju negdje oko sredine 7. st. pr. Kr., a najraniji je kip sa otoka Delos. Kip sa Delosa se datira u 660/50.g.pr.Kr, pronaen u svetitu Artemide i Apolona i najvjerojatnije prikazuje boicu Artemidu. Visok je 1,75m i taj je kip posvetio kipar Nikandra sa otoka Naxosa. (u skripti pise kuros??) -Kuros pronaen na rtu Sounion, krajnjoj jugoistonoj toki Atike, datira se negdje oko 610. g. pr. Kr. u kraj 7. st. pr. Kr., a visok je 3,05 m. On je nadnaravne visine to ukazuje da je lako mogue da je rije o nekoj kultnoj ili zavjetnoj statui koja prikazuje boanstvo (rt Surion je bio posveen Posejdonu). -Kurose iz starijeg arhajskog perioda prepoznajemo po relativno looj fizionomiji, muskulaturi, velikim bademastim oima, dugoj orijentalnoj frizuri, izradi abdomena, looj izradi inkarnata itd. Ti najraniji primjerci nemaju do kraja definiran arhajski osmijeh. -Dva uvena kurosa sa samog kraja starijeg arhajskog perioda, to su dva brata, Kleobis i Biton, potjeu iz Delfa. Njihove frizure podsjeaju na egipatske, baze na kojima te statue stoje, i ovdje je ve naznaen taj arhajski osmijeh. Visoki su 2,16 i 2,18 m. -Moskoforos ili Nosa teleta - mlai mukarac koji na leima nosi tele, rtvenu ivotinju. Potjee sa atenske Akropole, a datira se negdje oko 570. g. pr. Kr. Odjeven je u tanku prozirnu odjeu, vjerojatno neku ritualnu haljinu. Ova statua je stradala tijekom perzijske okupacije Atene 480. g. pr. Kr. Ima upljine u oima, jer su tu bili umeci od staklene paste. Arhajski osmijeh je prisutan. Zbog radnje ruke mu ruke nisu u klasinom poloaju, ali poloaj nogu odaje klasian obrazac kurosa. Visok je 1,65 m. -Kuros iz sredine 6. st. pr. Kr. sa otoka Melosa, visine 2,14 m. -Kurose iz srednjeg arhajskog perioda je jedino mogue razlikovati po realistinijoj izradi, odnosno, smanjivanju visine, vjernijoj reprodukciji fizionomije, boljem poliranje statue, no arhajski osmijeh i gotovo identina frizura su jo uvijek prisutni. -Kuros koji je sluio kao nadgrobna statua, podignuta mladiu Kroisosu, ratniku koji je umro junakom smrcu u prvim redovima bitke. Statua je pronaena u Anavysossu, malom mjestu u Atici. On se datira u drugu polovicu 6. st. pr. Kr (~530.g.pr.Kr), ve u poetak kasnog arhajskog perioda. Visok je 1,94 m. -Statua mladica Aristodikosa je specifina po kratkoj frizuri. Nema vie dugakih uvojaka ve se kosa skrauje ili se uvojci spletu oko glave, to je nova moda kasno arhajskog perioda. Poloaj ruku simetrian, lagano odmaknut od tijela. Jo uvijek je lijeva noga iskoraena. No izrada torza, prepona, koljena je realistinija u istom statuarnom

17

obrascu. Sa stranje strane se vide tragovi enkaustike boje [enkaustika tehnika premazivanje statua voskom mijeanim sa bojom]. Datiran je u 500/510.g.pr.Kr. -Jedan od rijetkih bronanih kurosa, i to gotovo sigurno Apolona, potjee iz Pireja. Datira se u sam poetak kasnog arhajskog perioda. Ima podignute ruke jer je izraen u tehnici izgubljenog voska koja pridonosi oslobaanju od krutih arhajskih kanona, omogucava prikazivanje figura u razliitim pozama bez opasnosti od pucanja. -Vanost ovih svih skulptura je i u tome to su ovo sve originali. Skulpturu grkog klasinog razdoblja vrlo rijetko pratimo preko originala, ve preko helenistikih ili rimskih kopija. Originali su bili toliko cijenjeni i vrijedni, da su u najveem broju sluajeva zavrili u Rimu, a na njihova mjesta bi dolazile replike. To nije bila stvar sa kultnim statuama, poput Atene Partenos i sl., jer bi to dovelo do pobune. U meuvremenu, originali su nestali, a najvea djela Fidije, Mirona, Polikleta, mi poznajemo upravo preko kopija. Zato su ove skulpture vane, jer su originali, a rimski ili helenistiki vladari njih nisu toliko cijenili. -Glava jednoga kurosa, zavjetnog dara, sa atenske Akropole, zapravo jednog konjanikog kipa - Rampin konjanik. Najvrjedniji je primjerak jednog konjanikog kurosa, koja je bila unitena u vrijeme perzijskih ratova. Inae, uven po jednoj artificijelnoj izradi brade i frizure koja je izvedena do najmanjih detalja. Vide se tragovi bojanja arenica i bjeloonica. Datira se u sredinu 6.st. -Jedna statua koja se naziva Kritijin djeak, jer se vjeruje da je njezin autor jedan od najvanijih atenskih majstora s kraja 6. i poetka 5 st. pr. Kr. po imenu Kritija. Statua je stala na atenskoj Akropoli i ona se stavlja u sam kraj produkcije kurosa odnosno pred poetak klasine umjetnosti. Zamiljena je frontalno, no visina bokova i visina koljena nam govori da ona vie nije s obje noge vrsto na zemlji nego je prikazana u laganom kontrapostu. Teinu tijela baca na lijevu nogu dok je desna noga neznatno izbaena u koljenu. Izrada inkarnata i torza je apsolutno realistina. Frizura je kratka sa tragovima boje. upljine u oima upuuju na prisutnost oiju od staklene paste. Kore -Sa Krete potjeu i najraniji primjeri monumentalne skulpture, ne samo skulpturama od mramora nego vrlo esto i skulpturama raenim spirelato tehnikom. To je tehnika kod koje je jezgra bila raena od drva, a oplata je bila od bronce. -Jedan od poznatiji takvih nalaza je sa svetita u Drerosu na otoku Kreti gdje su pronaena etiri kipia od kojih je najvii kip bio Apolonov 80 cm, a ova ostala tri enska kipa su prikazivala figure iz njegova okruja, vjerojatno njegovu majku Leto, sestru Artemidu i jo neku ensku figuru. One imaju tu cilindrinu formu, poveznica su izmeu izgubljenih drvenih ksoana kipova i najranijih mramornih skulptura u gotovo istoj formi. Poloaj ruku je simetrian i priljubljen uz tijelo, one su odjevene u duge haljine, ispod vrata su im vezani ogrtai koji su baeni na lea i na glavi imaju visoke kape, isti oni polosi koje smo viali na geometrijskim statuama, to znai da je rije o boicama. Rije je o lokalnim izraevinama koje se datiraju negdje oko 650. g. pr. Kr. -Osim te spirelato tehnike, najvei broj enskih monumentalnih statua je izraen u mramoru kojega je na grkim otocima bilo vie nego dovoljno i ovdje vidimo vjerojatno najstariju.

18

-To je statua boice Artemide pronaenu na otoku Delosu na ijem je podnoju sauvan zavjetni natpis koji govori da je jedan Nikandra, grk sa otoka Naksosa dao izraditi tu statuu. Uoavamo trokutastu formu glave, taj pojas, koji odvaja torzo od donjeg dijela, dugu haljinu i priljubljene ruke, kao kod primjeraka u spirelato tehnici. -Boica iz Auxerrea, gradia u Francuskoj, po kojem je i dobila naziv. Ova boica iz Auxerrea je visoka 65 cm. To je ispod polovice prirodne visine. Smatra se da je ona druga po starosti, izraena negdje oko 630. g. pr. Kr. Opet za Dedalski stil karakteristino duguljasto lice, nisko elo, velika usta, velike bademaste oi, pojas, dugaka, potpuno ravna haljina, stopala vrsto na zemlji, priljubljena, golema. Geometrijska dekoracija urezana u kamenu, na haljini. Simetrini poloaj ruke je razbijen gestom polaganja desne ruke na grudi. uva se u Louvru. -Jedna od poznatijih peplos kora iz Atene koja se datira u srednji arhajski period u ruci dri ipak, plod koji je seplurkalni simbol, simbol koji se esto pojavljuje u rukama boanstava ili se pojavljuje kao terakotna plastika u ulozi grobnog priloga. Ovo je prikaz starije ene visine 1,92m, datira se u 580/570g.pr.Kr. -Jedna od najstarijih jonskih peplos kora potjee iz jonske oblasti u Grkoj iz ruevina Herina hrama na Samosu. Cilindrine je forme s krunom plintom*, raena u nadnaravnoj visini, a po natpisu znamo da je posvetio jedan Keramis boici Heri. -Kurosi i kore na atenskoj akropoli esto stoje na stupovima, u povienim poloajima; oni na Samosu stoje najece na okruglim bazama. -Peplos kora pronaena na podruju Atike zajedno sa nadgrobnim natpisom koji tono govori ime mlade djevojke, natpis koji objanjava termin kora kao termin za mladu, neudatu djevojku, ima ostatke bojanja, na glavi krunu od lotosa. -Jedna peplos kora, ima jako puno ostataka boje, crvena kosa i bojene arenice te zelena boja za haljinu. Imala je rupice na unim repicama gdje su stajale prave naunice i kanal oko vrata gdje je stajala raskona ogrlica, koje su odnijeli Perzijanci. Raena je u visini od 120 cm -Peplos - duga, teka haljina od vune, pada potpuno ravno ili u tekim naborima. -Hiton - lagana, prozrana haljina od lana; ono to kasnije Rimljani nazivaju tunika. -Himation - vuneni ogrta, prebaen preko jednog, obino desnog ramena, i onda se provlai ispod pazuha lijeve ruke i ide preko hitona.

19

-Peplos kore se pojavljuju ranije, ve negdje u drugoj polovici 7. st. pr. Kr. dok se oko 570. ili 560. pojavljuju prve hiton kore. -Hiton kora, visine 2,25m, sa atenske Akropole se pripisuje atenskom majstoru Antenoru. On je uz Kritiju i Nesjota jedan od najvanijih umjetnika sa kraja 6. i poetka 5. st. pr. Kr. On je potomak, najvjerojatnije unuk grkog slikara Nearhosa. Kora se stavlja u 525.g.pr.Kr. -Jedna od osoba koja je dala najveci doprinos na podruju izuavanja grke skulpture arhajskog perioda je znanstvenica Gisele Richter. Pokuala je rekonstruirati evoluciju arhajske skulpture, polazi od toga da oni kurosi i kore kod kojih je naturalistika crta slabije izraena pripadaju starijem razdoblju, a oni sa sve prirodnijim prikazivanjem tijela posljednjim desetljecima arhajskog perioda.

20

3.5. Arhitektonska skulptura


-Razvoj grke arhitektonske skulpture se moe podijeliti u tri osnovne faze: 1. faza - kada je arhitektonska skulptura bila izraivana od terakote - najstariji grki hramovi bili su graeni na kamenim temeljima sa drvenom konstrukcijom i krovitem prekrivenim slamom koji i nije mogao imati dekoraciju u nekom drugom, teem materijalu nego od terakote, raenu u niskom reljefu, bojanu. -Tijekom 7.st. grke kolonije na Siciliji poduzimaju prve velike graditeljske pothvate, uglavnom graenje dorskih hramova u ijim su ruevinama, npr. u hramu C u Selinuntu naeni primjerci skulpture od terakote. Metope, napravljene takoer od bojane terakote, prikazuju Heraklova junaka djela, jedna prikazuje Perzeja koji ubija Meduzu. 2. faza - zamjena terakotne skulpture kamenom, ali ne odmah od mramora nego od obinog kamena, vapnenca. Iako je skulptura sad od vapnenca i ona se oslikava kao i ona od terakote. -Kao primjer moemo uzeti Artemidin hram na otoku Krfu. 3. faza - arhitektonska skulptura poinje se izraivati od mramora i potpuno se oslobaa od pozadine. Dorski hram -Rekonstrukcija zapadnog zabata Artemidinog hrama na otoku Krfu koji je nastao negdje poetkom 6. st. pr. Kr. Iznimno su sauvane ploe od kojih je sastavljen zabat ali hram je loe sauvan. U sreditu se zabata nalazila Gorgona dijelom u kleecem poloaju, dijelom u trku, dvije divlje make, sa figurama ratnika (Giganti i Trojanci) u kutovima zabata. Nema puno sauvanih zabata iz starijeg arhajskog perioda, ovo je jedan od najsauvanijih primjera. Hram ima 8 stupova, oktastilni peripteros je. -Rekonstrukcija zabata starog Ateninog hrama na atenskoj Akropoli sa lavovima u sreditu, no ostali dijelovi nisu sauvani pa se ne zna to je bilo u kutovima zabata, vide se tragovi boje. (590/80.g.pr.Kr - ali koji, stari ili obnovljeni?) -Rekonstrukcija zabata obnovljenog Ateninog svetita sa slinim prikazom lavova u sreditu i figurama Herakla u borbi sa Tritonima (bia zmijolikog repa i ljudskim torzom u obliku tri bradate figure). -Zabat Apolonova hrama u Delfima kojega su sagradili Alkmeonidi, koji je sagraen oko 520. g. pr. Kr. da bi zamijenio starije zdanje, no sam je zamijenjen u kasno klasino doba. Kvadriga, Apolon, kore, kurosi i u kutovima su lavovi koji napadaju bika i jelena. Na drugom zabatu opet Kvadriga sa Apolonom i prikazi borbe. -Jedan od najvanijih primjeraka arhitektonske skulpture kasno arhajskog perioda je hram Atene Afaje na otoku Aegini. Ovdje moemo pratiti kako se od poetka arhajskog perioda slijedi aksijalna koncepcija. Ovo je najstariji hram kod kojeg je zabatna skulptura izraena u tehnici punog volumena - nije reljef, nego slobodno stojeci kipovi postavljeni u duboku trokutnu niu zabata, svaki od njih ima vlastitu bazu, bili su bojani. Na oba zabata glavni lik u osi je sama Atena Afaja. Sa strana su grki i trojanski ratnici u borbi prikazana je scena iz trojanskog rata. Afajin hram je izgraen drukijom tehnologijom od onih u 7.st i ranom 6.st. - pomocu koloturnika i graditeljskog krana to je bila bra, laka i jeftinija izgradnja. Najvaniji lik je u najviem dijelu trokutnog zabatnog polja, dok se

21

oko njega simetrino ire drugi motivi. U ovom sluaju su to prikazi Trojanaca i Grka u borbi. Ukupno se nalazi deset figura sa jedne i druge strane Atene. Jedna se datira malo ranije, a druga malo kasnije. Ovo je jedini grki hram kod kojega je jedan zabat raen u jednom, a drugi u drugom stilu. Istoni, glavni zabat, je mlai izraen iza 490. g. pr. Kr. i on je raen u rano klasinom stilu. Zapadni, sporedni zabat, je neto stariji i raen u kasno arhajskom stilu. Sve figure na zapadnom zabatu imaju arhajski osmijeh iako su prikazani u snanoj i dramatinoj borbi, a na istonom je izraz lica primjereniji. Modelacija fizionomije je izraenija. Jonski hram/graevina -Sifnijska riznica je jedna relativno mala graevina tipa hram u Antama. Nije imala jonske stupove nego 2 karijatide. Grad-drava Sifnos je podigao riznicu u Delfima i posvetio bogu Apolonu, zatitniku tamonjeg proroita. Ona je jedna od najstarijih jonskih graevina na grkom kopnu, datira se u kasnoarhajski period (525/20.g.pr.Kr). Jedan od elemenata dekoracije te graevine je neprekinuti jonski friz. To je najljepi i najuspjeliji prikaz te vrste u grkoj arhajskoj umjetnosti kod kojega je postignuta moda najbolja uravnoteenost izmeu svjetla i sjene. Iako je taj primjer dvodimenzionalan, u tipinom arhajskom stilu, pokret ruku i nogu ne prati pokret glave i sl. S obzirom da graevina ima etiri strane, i on se dijeli na etiri scene. Najznaajnije su na sjevernoj i istonoj strani. Na istonoj strani su prikazani grki bogovi koji gledaju borbu Grka i Trojanaca. Na sjevernom frizu je prikazana scena gigantomahije (borbe grkih bogova sa Gigantima, sinovima majke zemlje, Gee) - gotovo sigurno su ovaj friz radila dva majstora jer su pronaeni grafiti. Uz neke od figura su ispisana imena, a friz je bio bojan. Friz je s gornje strane bio uokviren tipinom jonskom dekoracijom - traka koju ispunjavaju motivi astragala i kimationa. -Metopa jednoga dorskoga hrama (peripter) sagraenog doslovce na ruevinama mikenske palae u gradu Mikeni iz kraj 7. st. pr. Kr. Na njima se oituju iste karakteristike kao na boici i Auxerea, Artemidi sa Delosa itd.

istoni friz Sifnijske riznice -Konjaniki friz iz Prinije na Kreti - raen u ranoarhajskom stilu, datira se oko 650.g.pr.Kr. Kronoloki je usporediv sa najranijim kurosima i korama.

22

3.6. Graditeljstvo
Dorski stil -Kao prvi arhitektonski stil javlja se dorski stil. Nema nikakve sumnje da je on postojao u eri drvenog graditeljstva, ali budui da nemamo tih graevina, stupove, trabeaciju i ostalo, mi moemo samo nagaati. -Dorski stil je dobio nosi takav naziv jer se najprije javlja u onim oblastima Grke koje su nastanjivali Dorani. Na Peloponezu, na Siciliji i junoj Italiji.

-Dorski red se javlja na samom poetku ere kamenog graditeljstva, vjerojatno ve krajem 7. st. pr. Kr. 630. ili 620. g. pr. Kr. -Glavne odlike dorskog stila su slijedee: hram se gradi na jednoj platformi od tri stepenice, stereobatu (prve dvije) i stilobatu (posljednja stepenica). Stupovi nemaju bazu, oni mogu biti monolitni, a mogu biti iz vie dijelova tambura. Imaju izmeu 14 i 20 kanelira koje bi se izraivale nakon to bi se tamburi poslagali jedan na drugi i zato su fino uslojene. Dorski stup zavrava dorskim kapitelom, a njega karakteriziraju dva elementa, ehinus (jastuasti zavretak) i abakus (kvadratni ploasti zavretak na koji nalijee arhitrav, odnosno, greda. Zatim slijedi entablatura ili epistil koji se sastoji od arhitrava (grede), dorskog friza i zabata ili timpanona. Dorski arhitrav uglavnom nema profilacije. Dorski friz karakteriziraju triglifi i metope, s tim da tu imamo jo niz drugih elemenata kao to su regule, mutule itd. I zatim dolazi zabat sa svojom korniom (simom), sa bonim i glavnim akroterima (koji je tu na najviem mjestu) i zabatnom skulpturom. Kod najranijih dorskih hramova, skulptura je izraena od terakote jer su drevni drveni hramovi imali drveno krovite, pa je krae strane trebalo zatititi terakotnom plastikom da ona ne bi nastralada od atmosferilija. Kada se prelo na kameno graditeljstvo, jedno vrijeme je ta terakotna zabatna skulptura ostala u upotrebi. Zatim je ona prela na vapnenaku. -to se tie tlocrta, dorski hram se najee javlja u tri tlocrtne varijante, to su hram u antama, prostilni hram te peripterni hram. Najei su dorski peripterni hramovi, okrueni kolonadom stupova.

23

-Tlocrti dvaju hramova u gradu Paestumu (grkoj koloniji Poseidoniji) u junoj Italiji. Tamo je praktiki roena arheologija, tu su zapoela iskapanja ve u drugoj polovici 18. st. Za nas su vana dva hrama, prvi i drugi Heraion (Herin hram). Prvi se jo naziva i bazilikom koji je posveen Heri, i drugi koji se jo naziva i Posejdonov/Neptunov hram (~460g.pr.Kr). Tlocrt prvog Herinog hrama prikazuje eksperimentalnu fazu u dorskom stilu. Na kraim stranama ima 9, a na duim 18 stupova, ima pronaos sa tri stupa u antama, dvobrodnu celu, opistodom praktiki bez stupova. To je niska i zdepasta graevina graena oko 560. g. pr. Kr. Stoljee mlai drugi hram nastao je u klasino doba. To je heksastilni peripter sa 6 na kraim i 14 stupova na duim stranama. Pronaos sa dva stupa u antama, opistodom sa dva stupa u antama, trobrodna cela. Klasini hram je elegantniji, sa manjim kapitelima, tanjim stupovima i neto niim zabatnim trokutom. Spadaju u krug odlino sauvanih dorskih hramova.

Posejdonov (Neptunov) hram -hram C iz Selinunta,kojeg smo spominjali. Hram je sauvan u jako loem stanju. Imamo ostatke stupova, tambura od kojih su sastavljeni. Hram se datira u rano 6. st. pr. Kr. oko 580. ili 570. g. pr. Kr. Ovi stupovi iskazuju drugaije karakteristike od onih koje smo vidjeli kod Afajinog hrama. Ovdje se oni dosta naglo suavaju prema vrhu, primjetno je zadebljanje u sredini stupa. Ehinus i abakus su masivni i nadilaze promjer samog stupa. -Na otoku Samosu je oko 800. g. pr. Kr. sagraen jedan od najstarijih poznatih grkih hramova, uveni Herin hram u Samosu (jo nazivan hekatopedon, jer je dugaak 100 stopa). Kamenog zia, drvene nosive krovine konstrukcije sa redom drvenih stupova, tri stupa u antama. U drugoj fazi je ta graevina dobila kolonadu drvenih stupova i to je postao peripteros. Nas zanima graevina koja se sagraena oko 650. g. pr. Kr. koja je u startu sagraena kao heksastilni peripteros, sa 6 stupova na kraim stranama. Hram je imao pronaos i jednu dugaku celu sa kontraforima prislonjenim uz lateralne zidove. Ovo je, uz onaj prvi Heraion, jedan od nama najstarijih poznatih dorskih hramova. (1.-800.g 2.-650.g. 3.-570/60.g. 4.-530/20.g.pr.Kr) -Atenska riznica iz Delfa dorskog tipa koja je nastala pod utjecajem jonskih graevina. Stupovi su vrlo elegantni, kapiteli su mali, zabat je nizak. Prva grka graevina u cijelosti izraena od mramora u ast pobjede na maratonskom polju. To je hram u antama (ante su zidni istaci) i stupovi su poloeni izmeu tih zidova koji formiraju pronaos. Datira se u ~500.g.pr.Kr. -Hram Atena Afaine na otoku Egini kod Atene. Na tom se mjestu nalazi stari hram koji je stradao u poaru (~510.g.pr.Kr) te je zamijenjen novim na prijelazu sa 6. na 5.st.pr.Kr. Tlocrt dorskoga hrama, heksastilni peripter, ima vanjsku kolonadu stupova koja okruuje hram sa sve etiri strane, 6 stupova na kraim, 12 na duim stranama i klasini tlocrt unutranjosti - pronaos sa dva stupa u antama, opistodom ili riznica, trobrodna cela sa dva

24

reda dvokatnih dorskih stupova. (Prvi hram u grkoj arhitekturi koji ima dvokatne dorske stupove). Hram je bio sagraen od vapnenca koji je bio presvuen finim slojem tukature i zatim su bili okreeni u arku bijelu boju. Metope uope nisu pronaene, ni kamene ni terakotne, pa su pretpostavili da su bile izraene od oslikanog drva.

-Najstariji dorski hram pored drugog Herinog hrama na Samosu je Apolonov hram u Thermonu u Etoliji, datira se u posljednju etvrtinu 7. st. pr. Kr. Hram za kojega sasvim sigurno znamo da je bio graen od cigle, kamena, i da je imao drvenu kolonadu stupova. On ima 5 stupova na kraim, a 15 na duim stranama. Ima opistodom sa dva stupa u osi, ne u antama, i izduenu celu koja je bila podijeljena u dva dijela. U njegovim ruevinama je pronaeno nekoliko terakotnih metopa, na kojima su oslikane ravne drvene povrine. -Jo jedan koji je datiran u slino vrijeme je i Herin hram u Olimpiji. Podignut je oko 600.g.pr.Kr., u srednjearhajskom periodu. Sauvano je nekoliko stupova i temelji. Izvorno je imao drvene stupove i to nalazimo u Pauzanijevom putopisu (Perigezes del Helades, Vodi po Heladi), koji je pohodio Olimpiju i kae da se u opistodomu Herinog hrama jo uvijek nalaze dva stupa od hrastovine. Stupovi vanjske kolonade pokazuje razliite proporcije, to ukazuje na to da su zamijenjeni. Dorski heksastilni peripter sa 6 stupova na kracoj i 16 na duljoj strani. -Najei tip dorskog hrama tijekom arhajskog perioda je tlocrt periptera, hrama koji je okruen kolonadom stupova. Unutranjost je najee koncipirana od predvorja, pronaosa koji ima tlocrt sa dva stupa u antama, cele i opistodoma sa dva stupa u antama. Cela moe biti jednobrodna sa kontraforima, dvobrodna, trobrodna sa obinim stupovima ili dvokatnim stupovima. I ovaj e se obrazac slijediti sve do kraja 5. st. pr. Kr. Jonski stil -Glavna razlika izmeu jonskog i dorskog stupa je u tome to jonski stup ima bazu. Ta baza moe, a ne mora imati plintu, etvrtastu osnovu, ali ukljuuje vie profilacija koje se nazivaju torusi (poluobliasti profil koji izlazi izvan njega) i trohili (kanal u obliku slova u). Zatim je stup mnogo vitkiji i ima do 40 kanelira to doprinosi eleganciji. Stup zavrava jonskim kapitelom sa volutama. Nadgrae kod dorskog hrama je masivnije i vie u odnosu na nadgrae jonskog hrama, i zato je jonski lepraviji i prozraniji. Gornji dio je slian kao kod dorskog, s time to je kod jonskog hrama arhitrav stepenasto profiliran, friz neprekinut (nepodijeljen na triglife i metope), pa govorimo o jonskom frizu, a zabatna polja su bila neto malo nia. Prvo su u zabat stavlja skulpture od terakote, a zatim od bjelokosti. U kasnijoj fazi od kamena i mramora.

25

-Jonski stil se javlja oko 570. najranije i to u oblastima Grke odnosno srednjem dijelu zapadne obale Male Azije kojeg su nastanjivali Jonjani. -Najstariji jonski hramovi se pojavljuju na zapadnoj obali Male Azije, u dijelovima Grke koja se zove istona Jonija - gradovi u kojima su na vlasti tirani, moda je gradnja velikih svetita bila motivirana politikim razlozima

-Za primjer jonskog hrama moemo uzeti Erehteion, iako je to hram iz klasinog razdoblja. Iznimno zanimljiva graevina, bogato ukraena, ne samo s jonskim himationom, i jonskim volutama, ve ima i traku sa akantima, palmetama, karakteristini stepenasti arhitrav. Datira se u 421-405.g.pr.Kr, graditelj je vjerovatno Mneziklo. -Prvi meu jonskim hramovima je bio trei Herin hram na otoku Samosu koji je sagraen oko 570. ili 560. g. pr. Kr. Zbog terena na kojem se nalazio, ubrzo je poeo tonuti i morao je biti demoliran, na ijem je mjestu nastao etvrti Herin hram. Trei i etvrti Herin hram su imale duboki pronaos i ogromnu trobrodnu celu, tako da se ovoj trostrukoj kolonadi stupova pridruivalo jo nekoliko redova po dva stupa te se na taj nain na proelju formirala duboka uma stupova kroz koju se ulazilo u celu. Ovdje je oito posrijedi utjecaj orijentalnog graditeljstva, s jedne strane egipatskih hramova, ali i nekih dijelova perzijskih prijestolnica. Po svojim dimenzijama je vea graevina od dorskih peripterosa, ak po povrini odgovara jednom nogometnom igralitu, 52,5 x 100 m (93x50 - zadaca). Stupovi su bili visoki preko 18 m s nadgraem. Svi su u loem stanju i prava rekonstrukcija je oteana. Trei hram je na proelju imao 8, na zaelju 9, a na duim stranama 21 stup. Kod etvrtog obnovljenog je broj porastao na 24. Graen je u tlocrtu dipterosa. -Pod utjecajem treeg Herinog hrama je oko 550.g.gpr.Kr. nastao uveni Artemizion u Efezu, a smatra se jednim od sedam svjetskih uda. Njega je podigao uveni Lidijski kralj Krez koji je prema predaji bio najbogatiji vladar svoga vremena. On je dimenzijama nadmaivao trei Herin hram, 55 x 115 m.Sagraen je na mjestu jednog starijeg svetita ije su ostatke otkrili austrijski arheolozi 80-ih godina prolog stoljea. Bio je graen od lokalnog vapnenca, no zidovi su bili obloeni mramornim ploama, a svi kapiteli su bili graeni od mramora. Imao je 3 reda stupova na proelju, 2 na ostalim. To je zaista bilo zdanje s kojim se niti jedan grki hram toga vremena mogao mjeriti. Podigli su ga arhitekti Gersifron, Metagen i Teodorus sa Samosa. Hram je stradao oko 350. g. pr. Kr., a zapalio ga je jedan stanovnik Hefeza (Herostrat), a kad su ga pitali zato, kazao je da bi njegovo ime ostalo zabiljeeno u povijesti.
26

Stupovi su bili visoki gotovo 19 m, sa brojem koji je odgovarao treem Herinom hramu, 8, 9 i 21. Tamburi su bili ukraeni u dubokom reljefu klasinog arhajskog stila. Zabatna skulptura je bila raena od bjelokosti i koja je vjerojatno prikazivala boicu Artemidu. Imamo jedan novac iz vremena cara Klaudija, prva polovica 1. st., prikazan je

Artemizion koji se obnavljao i tu je prikazano proelje. Iako se ovdje vidi 6 stupova, ali se vide otvoreni prozori. Ispred se nalazio kip Artemide Efeke koja je poznata po velikom broju dojki koje vise po njenom tijelu. -Sifnijska riznica u Delfima, jedna od rijetkih jonskih graevina u matinoj Grkoj, sagraena poetkom kasnog arhajskog perioda. Riznice su mali hramovi tipa hrama u antama ili prostilni hram. Ovo je hram u antama, no takav jonski hram kod kojega su jonski stupovi zamijenjeni figurama dviju hiton kora (karijatida), bogata dekoracija oko vrata, vrhom zidova, oko anta i friz ije smo elemente vidjeli ranije (borba Grka i Trojanaca, gigantomahija, sjedei bogovi). -Masilijska riznica u Delfima, grada Masilije. Stupovi ovdje nemaju tipine jonske kapitele nego dva reda snanih mesnatih listova izvijenih prema vani. Graevina ima bazu i druge jonske elemente - kimatione, lezbike kimatione, bogatu dekoraciju na dnu i vrhu zida. Datira se u kraj 7.st.

3.7. Nadgrobna plastika


-Generalna karakteristika ukopa kasnogeometrijskog perioda prije svega u Ateni, na nekropoli Keramik je da se pokojnici kremiraju, a da se djeca uglavnom inhumiraju. Uz starije osobe su se ostavljali malo bogatiji prilozi. Iznad grobova su se nalazili manji humci, a na vrhu humka, najece do pola ukopana, se nalazi veca keramika posuda u funkciji nadgrobnog spomenika (krater ili amfora). Daljnjim razvojem se javljaju spomenici koji imaju oblik pilastra na kojima se najprije frontalno poinju prikazivati figure pokojnika. -Stela iz samog kraja 7. st. pr. Kr. (ranoarhajski period), naena u Tanagri u pokrajini Beociji. Vrlo je jednostavne izrade, krajnje primitivne forme jednoga pilastra sa prikazom dvoje pokojnika, Dermisa i Kitilosa visine oko 1.50 - 2m. Ovdje, kao da se vide preslikani rano arhajski kurosi Kleonida i Bitona.

27

-Nadgrobna stela iz sredine 6. st. pr. Kr. (~540.g.pr.Kr.) iz Atene podignuta jednom mladiu Megaklu i njegovoj sestri Filo koji su pripadali poznatoj obitelji Ahmeonida. Jedna raskona nadgrobna stela koja kao svoje krunite ima figuru sfinge. Ispod postolja na kojem lei se nalazi palmeta sa stiliziranim volutama, a oba ta dijela krune jednu visoku tanku nadgrobnu plou gdje se u niskom reljefu nalaze portreti u profilu prikazi brata i sestre. Ovo nije klasina monumentalna slobodno stojea skulptura. Ovo je nadgrobna reljefna skulptura. Sfinge su preivjeli ostaci orijentalnog stila koje smo vidjeli na vazama, i oni se pojavljuju i u skulpturi. Oni su uvari groba, i simboliziraju zatitnike groba, a gube se u kasno arhajskom razdoblju. Pored ovakvih nadgrobnih stela koje su rijetko ovako dobro sauvane, obino nalazimo njihove baze. Ukupna visina stele je oko 4m. -Vrh ovakvih nadgrobnih stela kasno arhajskog perioda krune, umjesto sfingi, palmete sa volutama, koje postaju zavrni element. A na tijelu ovih ploa se zadravaju prikazi pokojnika u profilu. Najee su to prikazi djece, mladia, mukaraca i ena srednje ili starije dobi. To su generalizirani portreti, a ne realistini -Ovdje je sauvan nadgrobni ostatak stele jednoga ratnika (hoplita) Aristiona. Sauvan je dio sa imenom majstora koji je tu stelu izradio Aristoklo. -poetkom 5.st., na prijelazu u ranoklasini period, sfinga nestaje sa spomenika, visina spomenika se smanjuje, zavravaju palmetama, figure su iskljuivo u profilu.

28

3.8. Crvenofiguralni stil


-U posljednjim desetljeima 6. st. pr. Kr., 530 ili 515. g. pr. Kr. u Atenskim radionicama dolazi do otkria novog slikarskog stila kod kojega figure ostaju u crvenkastoj osnovi a pozadina crna. Ovaj stil je, za razliku od crnofiguralnog koji koristi i tehniku urezivanja, pravi slikarski stil. Crvenofiguralni stil u poetku koristi tehniku urezivanja, no kroz desetljee-dva ga potpuno izbacuje i kao takav ostaje u upotrebi sve do helenizma. Vrijeme njegove uporabe ide od 520-ih godina do oko 300-e g. pr. Kr.
Do tog otkria, rekli smo, je dolo u Andokidesovoj radionici.

-Crvenofiguralni stil se moe podijeliti u nekoliko faza. Najstariji period crvenofiguralnog slikarstva se naziva strogi crvenofiguralni stil. Strogi stil nije povezan sa strogim stilom u ranoj klasinoj skulpturi, jer taj naziv zamjenjuje naziv rani crvenofiguralni stil, odnosno razdoblje od oko 520. do 480. g. pr. Kr., odnosno, kasno arhajski period. Druga faza u razvoju crvenofiguralnog slikarstva je u periodu od oko 480. do 450. g. pr. Kr., to je zapravo vremenski rano klasini stil. Zatim je trea faza visoki stil (visoka klasika) od 450. do 420. g. pr. Kr. etvrti je bogati stil i onda kasni (zreli) crvenofiguralni stil koji je vie obrtniki. -to se tie tipova posuda, gotovo da nema razlike u odnosu na crnofiguralni stil. To su posude velikih dimenzija, amfore, hidrije, krateri, vrevi tipa velikea, oinohoe, meutim to su i posude manjih dimenzija, kupe, pehari, kiliksi

3.8.1. Strogi i rani crvenofiguralni stil


-Prvi period razvoja crvenofiguralnog slikarstva je ujedno vrhunac crvenofiguralnog slikarstva. Time se ne misli na kvalitetu prikazivanja, realizam i sl. ve se jednostavno, gledajui kvalitetu u usporedbi na razdoblje u kojemu se nalazi to, zapravo dovodi u kraj 6. st. pr. Kr. odnosno oko 520. ili 510. g. pr. Kr. -Vrlo vano ime je slikar Andokidesa, kome je to zapravo pseudonim. To je vrlo esta pojava kod crvenofiguralnog slikarstva, jer se vea vanost pridaje keramiaru i njegovoj radionici, nego slikaru. Nije iskljueno ni to da su neke posude oslikane od samog keramiara, no o tome nemamo dokaza. On je doao do revolucionarnog rjeenja, i jedan je od prvih bilingvalnih slikara. S jedne strane posude crta crne, a s druge crvene figure. Njegovo slikarstvo odlikuju fine linije, fini potezi kista. Kljune posude koje je on radio, a ovdje se spominju, su tri amfore. Na jednoj je prikazan Ahil, na drugoj Apolon i Heraklo u sva i, a na treoj je Heraklo koji lovi Kerbera. -Epiktet, rob ili osloboenik, radi za vei broj majstora i razliite radionice. ini se da je neko vrijeme i sam imao svoju radionicu. Njegova djelatnost gotovo pokriva cijelo strogo razdoblje. Poznat je po tome to je favorizirao motive efeba, mladih atleta. -Skit, jo jedan majstor, koji je uz Psijaksa predstavnik bilingvalnog slikarstva. -Eutimid, Eufronije i Fintijat su tri slikara koja se potpisuju. Trojica najveih crvenofiguralnih slikara s kraja 6. st. pr. Kr. -Eutimid (Euthymides) je bio u sjeni velikog Eufronija koji se smatra najveim crvenofiguralnim majstorom, te je on ak napisao na jednoj amfori iz Municha: ak ni Eufronije nije neto ovakvo izradio. Slikar

29

Eutimides je poznat po svojim velikim posudama,ije velike figure zauzimaju gotovo cijelu posudu. Svoje scene esto stavlja u kontekst iz svakodnevnog ivota, pune pritajene dramatinosti. (510.g.pr.Kr.) -Slikar Eufronije, najvei predstavnik, ije ime predstavlja problem, jer se potpisuje kao keramiar ee nego kao slikar. Tako da se ne zna je li on sve svoje vaze oslikao ili samo neke. Njegove posude pokazuju velike stilske razlike, tako da se pretpostavlja da su njegove posude oslikavali i drugi slikari. esto primjenjuje piramidalne kompozicije i vidi se utjecaj skulpturalne i arhitektonske plastike Njegove dvije najpoznatije posude su krateri, jedan koji prikazuje borbu Herakla i Anteja. Razlike meu njima dvojicom vidimo i po frizuri koju je karakterizirao, Antej ima tipinu barbarsku frizuru i sl. On djeluje u posljednjem desetljeu 6. st. pr. Kr., na prijelazu u poetak 5. st. pr. Kr. -Krajem 5. st se javlja Onesim, iskljuivo slikar. Oslikavao je i neke Eufronijeve posude. -Poetak 5. st. pr. Kr. su obiljeili majstori (samo dio njih znamo po imenima). Jedan od takvih slikara je Berlinski slikar (pseudonim su dobili prema zbirci u kojoj se nalazi posuda, prema imenu keramiara ili prema atletama ija su imena na posudama). Zatim slikar Briga (pseudonim), koji je zapravo dobio ime po keramiaru. Moguce je da je bio Onesimov uenik. Atribuirano mu je do 8 posuda (200 - 250 posuda)??? . Jedan je od prvih slikara koji poinje sjeniti. -Jedan od najvanijih iz ovog razdoblja je slikar Niobida (Niobidi su jedna obitelj, ija je majka Nioba uvrijedila Artemidu kazavi da je njihova majka Leto nerotkinja, dok je ova rodila oko esnaestero djece), iju je obitelj naslikao na krateru, gdje Artemida strelicama gaa tu familiju te tjera vukove na njenu djecu. Na njegovim posudama se odraava utjecaj monumentalnog slikarstva. -Jedan od najvanijih posuda potpisanih od strane Andokidesa u bilingvalnoj tehnici. Jedna strana je oslikana dionizijskom tematikom. Dioniz je u sredini, satir je iza njega, a ispred njega je menada. Scena je stavljena u okvir na kojem stoje figure. -Za razliku od crnofiguralnog, gdje se figure crtaju crnim gustim firmisom uz kombinaciju crvenog, bijelog, ljubiastog i zlatnog firmisa, sada je pozadina ta na koju se stavlja firmis, a figure su ostavljene u boji gline, osnove. Ta glina ima u sebi oksida, kod peenja se dobiva ta arka crvena boja. Sada se kistom poteu detalji odjee koji sada daju jedan reljefni prikaz. Kod rijetkih prvih posuda se jo neko vrijeme zadrava urezivanje obrisa likova i detalja, ali to brzo nestaje. Ovdje su figure stilski raene u zrelom arhajskom stilu, prikazane u profilu, nema trodimenzionalnosti, dok su oi an face. -Izvanredan primjer Eufronijeva stvaralatva je Sarpedonov krater, u obliku velikog kalea. On se potpisuje nekada kao slikar, a nekada kao keramiar. Ima izvanredan osjeaj za kompoziciju, razmjetaj figura po posudi, izvanredan crte. Dobro poznaje i primitivni oblik perspektive, zato uspjeno prikazuje dubinu. Vjeto koristi zlatnoutu boju. Dok, kod Fintijata (jako puno anatomskih pogreaka) i Eutimida nije tako. Oito je da nije dobro poznavao anatomiju ljudskog tijela. Ovdje vidimo i piramidalnu kompoziciju, te se vidi utjecaj zabatnih grupa kasnog arhajskog doba.

30

-Primjer Eutimidova slikarstva, njegov krater sa monumentalnim, visokim figurama na stranjoj strani njegovog najljepeg uratka. Ove tri figure su komasti, potpuno razodjeveni, u plesu. Dosta se esto pojavljuju u grkom slikarstvu. Ono to moete primijetiti na njegovim figurama to je taj nezgrapan pokret koji je uvjetovan samom radnjom, no glava ne prati pokret tijela i sl. No, sve u svemu, rije je o uspjenom uklapanju te monumentalne figure u polje trbuha jednog kratera. -Nakon prve polovice 5. st. pr. Kr. se gasi potpuno praksa potpisivanja posuda oslikanih crvenofiguralnim slikarstvom. Taj medij zapravo tada gubi na svojoj vanosti. -Kronoloki nakon Eufronija, Fintijada i Eutimida doao jedan majstor pod pseudonimom . To je jedan od majstora koji je po svemu sudei radio za Eufronija. Ovo je unutranjost pehara koja prikazuje scenu kada Tezej silazi na dno mora da od boice Amfitrite primi zlatni vijenac kao dokaz njegova boanskog podrijetla. Maksimalnu panju posveuje draperiji, detaljima, finim linijama, odlino uklapa kompoziciju u kadar posude. -Paralelno s njime djeluje jo nekoliko majstora ija nam imena nisu poznata. Jedan od njih je slikar Kleofrada (pravo ime mu je Epiktet). Njegova glavna karakteristika figure postavljene na jednu vrstu trake, na podestima kao kipovi. Koristi zlatnouti firmis. Atribuirano mu je 100-tinjak crvenofiguralnih i 20-ak crnofiguralnih posuda. -Berlinski slikar, suvremenik slikara Panaitija i Kleofrada, moda uenik Eutimidov, jedan je od onih majstora koji radi graciozne likove izdvojeno na crnoj pozadini posude na bazama sa ornamentikom (lik Atene). Atribuirano mu je oko 200 posuda, a ime je dobio po jednoj iz Berlina. Djelovao je oko 490.g.pr.Kr. -Sosija, slikar iji potpis imamo samo na jednoj vazi koja se uva u Berlinu, u ijoj je unutranjosti prikazana scena Ahila koji lijei rane Patroklu. To je dosta neuobiajena scena za grko slikarstvo, kao da je preuzeta iz monumentalne umjetnosti. Sve se uspjenije prikazuje psiholoka karakterizacija likova. -Sa slijedeim majstorom prelazimo polako u drugu etvrtinu 5. st. pr. Kr. A to je majstor Duris od kojega nam je ostalo najvie posuda, to potpisanih (~40), to pripisanih. Brojka see do gotovo 200 posuda. Nije bio naroito dobar slikar i crta, no usprkos tomu djela krasi dekorativnost kompozicije i sl. Vidimo jedan njegov kiliks sa prikazom atleta koji gimnasticiraju s dosta nespretnosti i loih poteza. Najvei broj posuda je malih dimenzija. Jo jedan kiliks gdje vidimo oslikanu unutranjost posude. Ovo su prikazi iz svakodnevnog ivota. Atlete koje rade vjebe, pripremaju se za treninge, mau se uljima, skidaju prainu sa sebe i sl. Na njegovim posudama vidimo i scene iz uionica (uitelj svira frulu). -Taj strogi, kasno arhajski stil bi mogli zavriti sa Makronom. On je zanimljiv po tome to je najvie suraivao sa keramiarom pod imenom Hieron. Za njega je radilo vie majstora, no ovaj mu je bio najvei suradnik. Scene iz dionizijske tematike, ne pretjerane slikarske vrijednosti, no dekorativna rjeenja.

31

3.8.2. Klasini crvenofiguralni stil


-U klasinom crvenofiguralnom periodu ne emo vie nailaziti na imena ve dobivaju pseudonime koji su izvedeni iz scena na peharima ili drugim motivima. U ovom se periodu vidi snaan utjecaj monumentalnog slikarstva, to se do sada samo nasluivalo. -Znamo da su izmeu 480. i 450. g. pr. Kr. djelovala dva velika slikara, Mikon iz Atene i Polignot s Tasosa (najvee ime zidnog slikarstva ija se imena u brojnim djelima nalaze). Iz pisanih djela saznajemo da je Polignot prvi grki umjetnik koji je prikazujui masovne kompozicije poeo prikazivati figure u vie planova na nain da skrauje figure u drugom i treem planu, na licima izraavao psiholoku karakterizaciju (ethos), a svaku figuru je stavljao u drugaiji poloaj. Postoji misao da je njegovo slikarstvo utjecalo na razvoj skulpture i keramikog slikarstva zbog prikazivanja ethosa. Njegove murale nemamo sauvane, no utjecaj njegova slikarstva je vie nego vidljiv. Osim onih pod njegovim utjecajem, imamo i neke koji nastavljaju tradiciju slikanja malih kupa i pehara iji su predstavnici Makron, Duris i sl. -Predstavnici monumentalnog slikarstva su slikar Fistoksena, unutranjost njegova kiliksa, bijele osnove, to je u to doba revolucionarno. Prikazana je Afrodita na labudu. -Drugi predstavnik je slikar Pentezileje koji je dobio naziv po prikazu unutar ovog kiliksa gdje Ahil zabija ma amazonskoj kraljici Pentezileji dok ga ova moleivo gleda. Znamo da je ovdje vidljiv utjecaj monumentalnog slikarstva najprije to iz pisanih izvora znamo da je Polignotova tematika bila bitka na Maratonskom polju i neke druge sa brojnim figurama u borbi. U prvom su planu glavne figure, Ahil koji stoji, Pentezileja na koljenima, a u drugom planu je ratnik koji trai svoju rtvu. Njegova djelatnost se datira od 470 460/50.g.pr.Kr. -Drugi majstori od kojih je slikar Niobida najvaniji. Jedan krater iz Louvrea, po kojemu je slikar dobio pseudonim. Vidimo Artemidu koja hvata strelicu na leima, Apolona koji odapinje i Niobide (djecu i keri) koji lee u razliitim poloajima dok preostali tre. Podloga na kojoj figure stoje je naglaena. -Istovremeno se javlja stil minijaturnog crvenofiguralnog slikarstva iji su predstavnici slikar Pana, slikar Ahila (440.g.pr.Kr) i neki drugi. Neki od njih su oslikavali i jo jednu vrstu keramikog posua - lekite. To je mala cilindri na flaica za dranje ulja kod kojih je karakteristino da su raeni tako da je gornja i donja strana premazana crnim firmisom, a ono izmeu bijele boje, na kojoj bi se onda radile crvene figure. To je tzv. slikarstvo bijelih lekita.

32

3.8.3. Bogati klasini crveno figuralni stil


-Sada smo na razdoblju bogate klasike i najznaajniji predstavnik toga vremena nosi pseudonim Mejidiasov slikar. Na njegovim posudama i njegovih suvremenika se oituju iluzionistiki stilovi sa plastike tog vremena. enske figure se prikazuju u prozranim haljinama, gdje se vide detalji njihova tijela. Sve se vie pojavljuju teme iz svakodnevnog ivota, bilo da je rije o boanstvima, bilo da je rije o ljudima. Njegova hidrija ima dva friza, prvi prikazuje otmicu Leukipovih keri, a u drugome frizu motiv vrta Hestaida. To je sam kraj 5. st. pr. Kr. i paralelno je sa Fidijinim uenicima, Agorakritom, Algamenom itd. -Osim ovoga slikara, Eretrija slikar, Fijales slikar itd.

3.8.4. Stil bijelih lekita


-Neemo spominjati nijednog slikara iza 400. g. pr. Kr. pa do kraja klasinog perioda zato to je ta keramika dobila jedno, zaista, drugorazredno znaenje. Ne znai da nema izuzetnih primjera, nego, to je razdoblje koje gubi onaj sjaj koji je imala u prvim fazama. -Lekit - flaica cilindrinog tijela i karakteristinog, izduenog vrata. Sredinji dio te posude je premazan bijelom bojom, vrh, gornji i donji dio su premazani crnim firmisom. Sada se na tim posudama slikaju finim potezima figure. Motivi su esto iz zagrobnog ivota jer su lekiti bile posude koje su se stavljale u grobove pokojnika ili su krasili nadgrobne spomenike. U njima su bila miomirisna ulja, parfemi i sl. To su redom prikazi pokojnika, ena s darovima koje posjeuju grobove i sl. -Primjer lekita kojemu autora ne znamo. Trostepenasta baza, stela, pokojnik je prikazan kako sjedi uz svoj grob dok mu ena dolazi ostaviti darove. Nerijetko su pokojnici prikazivani sa lirom, a s njihove stane Hipnos i Tanatos (smrti i sna, krilati mladici). -Isti bijeli lekit ijeg autora poznajemo pod pseudonimom slikar Pozamke. na ovom lekitu vidimo gdje se nalaze lekiti uz grob na stepenicama. Nerijetko figure ratnika i mladia su u stavu Polikletova Dorifora (kopljonoe), obino ogrnuti. Same scene ne variraju previe. Krajem etvrtog stoljea se donio edikt o zabrani stavljanja lekita u grobove. Financijski je to osiromaivalo dravu. -Bijeli lekiti su crvenofiguralni stil, ali su crvene figure na bijeloj pozadini. Raeni su u razdoblju visoke klasike (od oko 450. do negdje 380. g. pr. Kr.), a neki majstori su (kao slikar Ahila) koristili klasini i slikarstvo bijelih lekita.

33

3.9. Grko - perzijski rat -Prava je prijelomnica izmeu arhajskog i klasinog perioda jedan vaan dogaaj, grkoperzijski rat. Grko-perzijski radovi traju od oko 490. pa do 450. g. pr. Kr., ali se rat poslije toga vie ne odvija na tlu Grke. Prvi grko-perzijski rat se svodi na bitku na Maratonskom polju 490. g. pr. Kr. Perzijanci su doli s flotom i iskrcali se, dok su im se suprotstavili Atenjani. Drugi su im Grci krenuli u pomo, ali se bitka dogodila tako brzo da nisu stigli na vrijeme. Atenjani su, naravno, pobijedili Perzijance koji su se okrenuli natrag prema Perziji. Ta jedna bitka oznaava prvu fazu rata, a druga velika sudbonosna faza je 480. i 479. g. pr. Kr. kada car Kserks sa cijelom svojom vojskom prelazi preko Helesponta, prolazi kroz Tesaliju, i onda se u uvenim Termopilima dogaa bitka u kojoj Spartanci prave odstupnicu grkoj vojsci i tamo pogiba spartanski kralj Leonida i svi njegovi vojnici. Perzijanci prolaze do Atene koja se evakuira, neki Atenjani se pokuavaju spasiti na atenskoj Akropoli, meutim, bivaju pobijeni. Perzijanci unitavaju i oteuju hramove koji su se tu nalazili ili bili u izgradnji. Unitavaju zavjetne statue kora i kurosa. Iste te godine je bila bitka kod Salamine 480. g. pr. Kr., da bi slijedee 479. g. pr. Kr. ujedinjena grka vojska kod Plateje, jednog grada u srednjoj Grkoj, strahovito potukla perzijsku vojsku da se ona vie nikada nije vratila kui. To su sudbonosni trenuci za Grke. Grci, koji do tada praktiki nisu nikada bili ujedinjeni, oni se pred tom vanjskom opasnou ujedinjavaju. I na neki nain, ti dogaaji predstavljaju kraj arhajskog perioda i navjeuju jedno novo razdoblje procvata grke kulture koja se naziva klasino doba.

34

4. Klasini period
-Kronoloki, rana klasika traje od 480. g. pr. Kr. do 450. g. pr. Kr. Visoka klasika traje od oko 450. g. pr. Kr. do 420. g. pr. Kr. Potom slijedi trei stil klasine umjetnosti koji se naziva bogata klasika i datira se od oko 420. g. pr. Kr. pa do 380. g. pr. Kr. To je razdoblje kraja obnove atenske Akropole, vrijeme gradnje dvaju manjih zdanja na njoj, Erehteiona i hrama Atene Nike Apteros. To je post-Fidijino razdoblje i vrijeme vrlo zanimljivih stilistikih promjena u grkoj umjetnosti. Potom imamo posljednji period koji se naziva kasna ili zrela klasika koja se datira od negdje 380. g. pr. Kr. do 330. g. pr. Kr. i dolaska Aleksandra Velikog. Ne moemo rei da klasina umjetnost tada prestaje, ve se ona malo produava i moemo rei da traje do kraja 4. st. pr. Kr.

4.1. Skulptura 4.1.1. Skulptura rane klasike (ili strogi stil)


-Naziv strogi stil za ovo razdoblje dolazi zbog nove facijalne ekspresije koja se uvodi u grkoj plastici iza 480.g.pr.Kr. Povjesniari umjetnosti smatraju da je to odraz stvarne ozbiljnosti trenutka u kojem se Grci nalaze (grko-perzijski ratovi). Drugo objanjenje je da je to izraz onoga to ce Grci biti od tog trenutka, izraz novog vremena i ideala. -Vanija karakteristika grke klasine skulpture je da, za razliku od arhajske skulpture, nju dobrim dijelom poznajemo preko rimskih kopija. Kurose koje smo vidili su originali. Kritijin djeak je original. Meutim, velik broj narednih skulptura nisu originali, ve rimske kopije. Treba imati na umu da pod rijeju kopija mi neznamo je li to direktna kopija, neka verzija, adaptacija. Ne znamo koliko to vjerno prikazuje original. -Jedan od razloga zbog kojeg nisu sauvani originali klasinog perioda je to je najveci broj skulptura nastalih u doba klasike izraen u tehnici izgubljenog voska - bronane skulpture. Bronca je bila vrijedan materijal, kipovi su unitavani jer se bronca talila, a i zato to su prikazivali likove koji su neprihvatljivi za krcanstvo. Kopije su najece raene u mramoru. -Kod rimskih kopija se moe reci kada su nastale na temelju stila izrade oiju (gole bjeloonice - prije Hadrijanova vremena, arenice na bjeloonicama - nakon Hadrijanova vremena), a onda opet i na temelju izgleda, npr. da li zalaze pod gornji kapak. -Tehnika izgubljenog voska - majstor prvo izrauje drveni kostur, zatim se kostur oblae terakotom, tj oblikuje se figura u glini, zatim bi se model presvlaio tanki slojem voska, onda bi se opet presvlaio slojem gline, uvrcivao se metalnim dijelovima za drvenu jezgru, zatim se model grijao uslijed ega se topi vosak koji se proputa u donjem dijelu kipa, zatim se u upljinu izmeu dva terakotna sloja lijeva kipuca bronca i kad se ohladi razbija se vanjski sloj terakote i dobiva se uplji bronani kip. Majstor eventualno naknadno dodaje neke djelove, npr. tit, koplje, kaciga, u istom ili nekom drugom materijalu. -U ranoj klasici tehnika izgubljenog voska gotovo u cjelosti dominira, u razdoblju visoke klasike, osim tehnike izgubljenog voska popularna je i hrizelefantinska tehnika u kojoj je
35

najveci virtuoz bio Fidija. Tek u razdoblju kasne klasike mramor poinje sve vie dobivati na popularnosti - jedan od najvecih majstora u ovoj tehnici je Skopas. -40-ih godina prolog stoljeca postojala su dva glavna pristupa u prouavanju grke skulpture klasinog perioda - neki smatraju da se grka skulptura klasinog perioda ne bi smjela prouavati na temelju rimskih kopija, ali je taj pristu naputen. -Fidija, Atenjanin koji je radio za cijelu Grku. Nije bio samo kipar, bavio se i arhitekturom i slikarstvom, prvih 20-ak godina svog rada posvetio je gotovo iskljuivo slikarstvu. Djeluje krajem rane klasike izmeu 460. i 430. g. pr. Kr. Radio je u svim tehnikama a njegova najznaajnija djela nastaju u hrizelefantinskoj tehnici* (mramor, drvo, bjelokost, plemeniti materijali, drago kamenje), ali najveci broj djela radi u tehnici izgubljenog voska. On je zasluan za brojne stvari, od novog lepravijeg stila, to se posebno vidi na enskim skulpturama na zabatu Partenona, prozranija draperija, i to je uvod u bogati stil. Prvi razbija osovinsku koncepciju zabatnih polja. Njegova najpoznatija djela su statue enskih boanstava. On je tu bio nenadmaan. U suprotnosti sa Polikletom koji je bio jednako nenadmaan kad je rije o mukim figurama. Jedno od njegovih najvanijih djela je Atena Promahos ili Atena straarica koja je bila postavljena na atenskoj Akropoli u tehnici bronce, izraena od plijena nakon bitke kod Plateje. To je kip koji sa bazom ima visinu od 15m i navodno, kad bi sunce sijalo u njezin tit, to je toliko sjalo da se vidjelo u svakom kutku Atike. Naalost, taj kip nije sauvan. Izgled te sklupture moemo projicirati iz rimskih kopija. Akefalna Atena Promahos iz Hadrijanovog doba koja se danas uva u Madridu. Ovdje nedostaje podignuta desna ruka oslonjena na koplje, tit u desnoj ruci i glava sa kacigom. Odjevena je bila u teki peplos i koni ogrta koji je bio prebaen preko ramena. Ona i stilski i izradom spada u kraj rano klasinog perioda. Postoje dvije teorije o Fidijinoj smrti - jedna kae da je umro u Ateni, optuen i baen u tamnicu, druga teorija kae da je svoje posljednje djelo - Zeusa Olimpijskog izradio u Olimpiji, da je doao u sukob i bio ubijen. -Jadan od najranijih primjera tehnike izgubljenog voska je skulptura boga Apolona iz Pireja. -Jedan od rijetkih izuzetaka, original bronane skulpture, pronaena kraj brodoloma, kraj rta Artemizion u Grkoj. Remek djelo rano klasinog perioda, izuzetna studija anatomije mukog tijela. Lijevom, ispruenom rukom cilja metu, a desna je u punom zamahu. Nezna se to je drao u ruci, pa bi mogao biti Zeus ili Posejdon. Prikazan je u nadprirodnoj veliini (2,10 m) -Kao prilog ovome ide jedan kipi iz Dodone, gdje je prikazan Zeus koji baca munju vrlo slian ovoj statui.

-Jedan od najveih grkih kipara rano klasinog perioda je bio Agelat iz Argosa ije je najpoznatije djelo bilo Zeus koji baca muju. Kip nije poznat u rimskim kopijama. Za njega Plinije kae da je bio uitelj Fidiji, Polikletu i Mironu.

36

-Osnovna razlika skulptura kasnoarhajskog i ranoklasinog razdoblja: veci naturalizam, tj. vjernija modelacija ljudskog tijela - grki umjetnici su od sredine 6. do oko 470.g.pr.Kr. stekli veliko znanje o ljudskom tijelu impostacija (stav figure) - kurosi sa obje noge stoje vrsto na zemlji, kod kipova rane klasike se pojavljuje najraniji kontrapost koji se zrcali kroz liniju ramena i liniju koljena - teina ne poiva na obje noge podjednako nego u vecoj mjeri na jednoj, ali nije klasini kontrapost iz 5.st. (sa potpunim opterecenjem jedne noge), linija koljena i ramena vie nije ravna izduuju se figure gubi se arhajski osmjeh -Jedno od poznatijih djela rano klasinog perioda su Tiranoubojice. To je grupa koju je izvorno izradio atenski majstor Antenor koja je bila postavljena na atenskoj Agori. Kada su Perzijanci osvojili Atenu, odnijeli su je u Perziju. Atenjani su njezino odnoenje nadomjestili kopijom koju su izradili Kritija i Nesiot. Ovo nije ni jedno ni drugo, ve rimska kopija druge verzije koja se uva u Napulju. To je rije o dvojici Atenjana Harmodiju i Aristogitonu koji su izvrili atentat na posljednjeg atenskog tiranina iz porodice Pizistratida. Nakon njegova ubojstva 504. g. pr. Kr. je uspostavljena robovlasnika demokracija. Datira se 470. g. pr. Kr. Aleksandar Veliki je vratio Antenorov original Atenjanima i jedno vrijeme on i kopija stoje jedno pored drugoga. -Jedan od najvanijih kipova rane klasike (original) je Auriga iz Delfa - auriga znai voza, ovo je ostatak puno vece kompozicije sa esteropregom, vozaem i dvojicom sluga koji dre konje, ali sauvani su samo kip, dijelovi prednjih nogu jednog od konja i dijelovi opreme. Auriga je prikazan u dugom hitonu, visoko potpasan, sa obje noge vrsto na zemlji jer stoji u kolima. Osim gubitka arhajskog osmjeha i bolje modelacije tijela, pokret skulpture je prirodan, glava prati pokret tijela. Izraen je u bronci, naruitelj je bio Polizal, tiranin grkog grada Gele na Siciliji, u ast pobjede njegovog vozaa u utrci na Pitijskim igrama u Delfima 478.g.pr.Kr. -Kipovi iz Riacea u Italiji - datiraju se oko 450.g.pr.Kr., na prijelazu iz rane u visoku klasiku, dokaz su transporta umjetnina iz Grke u Italiju, prikaz 2 grka heroja koji su vjerojatno inili dio vece cjeline, u lijevoj ruci su drali titove, potpuno nagi, moda je rije o kipovima jedne grupe koju je u Delfima izradio Fidija u ast pobjede kod Maratona, a bilo je prikazano 13 kipova, u tehnici izgubljenog voska, pojedini detalji izraeni od olova. -Mirona se inae smjeta u razdoblje visoke klasike, meutim, jedan dio njegovih djela je nastao na prijelazu iz rane u visoku klasiku. U izvorima se spominju mnoga njegova djela, no malo je toga poznato iz rimskih kopija, a nita iz originala. U izvorima se spominje njegov Heraklo koji odmara. Kip koji se uva u Bostonu, koji je sasvim sigurno nastao prema jednom rano klasinom originalu se datira oko 460/450.g.pr.Kr., prikazuje Herakla u trenutku pauze izmeu junakih dijela. Po nekim znaajkama na glavi, licu i tijelu, sputenoj toljazi na koju se oslanja desnom rukom, koi

37

Nemejskog lava preko podlaktice lijeve ruke, moemo zakljuiti da je rimska kopija toga Herakla. Najpoznatije Mironovo djelo je zasigurno Diskobolos. Jedna od najee kopiranih statua u rimskoj umjetnosti - barem 60-ak rimskih kopija. Jedna od najboljih kopija, tzv. Diskobolos Lanceloti koji se uva u nacionalnom muzeju u Rimu. Prikaz tijela je u trenutku najveceg fizikog napora, glava prati pokret tijela, ali je za tu radnju malo nedefinirana. Uz Diskobolosa je jedno od vaniji djela koje moemo rekonstruirati grupa Atena i Marsija. Pauzanije kae da je stajala na atenskoj Akropoli, i to je jedna udesna kompozicija gdje je izraen kontrast izmeu smirene Atene, sa njenim klasinim atributima i nagle, divlje Marsije. Pauzanije opisuje kako je Atena bacila frulu, a satir Marsije je pokuava uzeti, centar radnje je sama frula; Atena je shvatila da sviranje frule izaziva rune grimase na licu pa je odbacuje. Sumski satir Marsija je pokuava dosegnuti, ali se boji Atenine reakcije, eli frulu da bi izazvao Apolona u natjecanju u sviranju. Za Mirona vrijedi da njegove likove esto krasi vie arhajska nego ranoklasina ekspresija lika. Izvorna skulptura je bila visoka 1,80m izraena u bronci. -Velik je broj spomenika reljefnog kiparstva, npr. Umorna (Umiruca?) Atena sa atenke akropole, prikazana oslonjena na koplje, zamiljena, u haljini sa potpuno vertikalnim naborima -Dijelovi reljefne oplate, vjerojatno jednog rtvenika, nazvan Ludovisi tron, datiran oko 470/80.g.pr.Kr, vjerojatno izvorno iz Magne Graecie pronaen u Rimu. Najzanimljiviji detalj je sa prikazom enske figure i dvoje koje joj pomau, moda je rije o prikazu raanja Afrodite iz morske pjene.

38

4.1.2. Skulptura visoke klasike


-Visoka klasika je vrhunac grke klasine civilizacije, stavlja se izmeu 450-ih i 420-ih godina, ali je ovako stroga kronoloka periodizacija nemoguca jer su neka djela koja prikazuju naznake visokolasinog stila nastala vec 460-ih godina. -Fidija je majstor od kojega nam je preko rimskih kopija sauvano najvie djela. Bio je najpoznatiji u prikazivanju enskih boanstava, pogotovo Atene. Najvei broj njegovih enskih figura prikazuje Atenu. U usporedbi sa Polikletom od kojega nam je sauvana samo jedna enska figura, od Fidije imamo 4 ili 5. Meu rimskom plastikom carskog perioda jako je puno skulptura koje se stilski dovode u vezu s njime, s njegovim krugom uenika. Razdoblje njegovog djelovanja je 460 - 430.g.pr.Kr. Dvije skulpture, jako vane, no slabe poveznice sa Fidijom, pronaene su u jednom brodolomu uz obale Kalabrije uz mjesto Riace. (vidi str. 38) Tiberski Apolon se pripisuje Fidijinoj koli, neki ga ak pripisuju Fidiji ali najvjerojatnije ga je izradio neki njegov uenik. Kasselski Apolon (uva se u vicarskoj u Kasselu), rimska mramorna kopija Fidijinog Apolona koji odvraa skakavce. On je stajao na atenskoj Akropoli gdje je prema vjerovanju Atenjana odagnao najezdu skakavaca. Pomalo enskastih linija i odlika glave po emu je Fidijin stil prepoznatljiv. Datiran je 460.g.pr.Kr. Takozvani Hermes Ludovisi, jo jedna mramorna rimska kopija za koju se vjeruje da je nastala prema bronanom originalu Fidije. Naziv je dobio prema zbirci u kojoj se nalazio. Jedan simpatini gospodin, malo razodjeven, raupan, pripit. Rije je o atenskom pjesniku Anakreontu. Jo jedna rimska mramorna kopija prema bronanom originalu, Fidija je veinu svojih djela radio u bronci. Kad bi se malo usredotoimo na ovu glavu, vidimo da je gospodin zaista prikazan u pijanstvu. On recitira stihove, i uz pomo pisanih navoda, ova rimska verzija se dovodi u vezu sa Fidijinim originalom. Nalazi se u Gliptoteci u Kopenhagenu. Fidijine najuvenije enske statue su Atena Lemnija i Atena Partenos. Atenu Lemniju su posvetili Atenjanima koji su kao kolonizatori otili na otok Lemnos. Prikazana je kao mlada djevojka sa ljemom u desnoj i kopljem u lijevoj ruci, u dugom peplosu, preko desnog ramena je imala prebaenu egidu (koni ogrta). To je zgodan primjer rekonstrukcije mramorne kopije prema torzu koji se uva u Dresdenu i glavi koja se uva u Bologni iz dvije razliite zbirke. Povezana je figura, torzo i glava, te je dobivena rekonstrukcija Atene Lemnije. Uobiajeno se datira oko 450.g.pr.Kr. Atena Partenos, ta uvena krizolefantinska statua, visoka preko 12 m(nezna se jeli to visina same statue ili je i postamenat u njoj), sa postamentom od 3 metra. Stajala je u celi Partenona, od zlata, bjelokosti i drvenih ploa kao jezgre. Sama figurica Nike u dlanu desne ruke je bila visoka 1,80 m. 1.150 kg zlata je upotrebljeno za izradu peplosa, kaciga sa 2 grifona i sfingom, i cijelim nizom prikaza. Na bazi u reljefu je bilo prikazano roenje Pandore, a reljef je bio izraen i na rubovima sandale - scena kentauromanije. Fidija je bio optuen da je pronevjerio odreenu koliinu zlata za izradu odjece ali je osloboen jer je dijelove od zlata aplicirao tako da se u svakom trenu mogu skinuti, navodno na Periklov nagovor.

39

-Fidijino remek djelo je definitivno bio Zeus Olimpijski, hrizelefantinska statua visoka oko 12 metara. Prikazivala je Zeusa na tronu, u celi Zeusova hrama u Olimpiji. Na novcu iz vremena cara Hadrijana imamo njen prikaz i to je vano jer sama statua nije sauvana. Car Teodozije II. je 426. naredio uklanjanje te statue, prenoenje u Konstantinopolis (gdje je vjerojatno i stradao u poaru) i ruenje hrama. Zato je ovaj prikaz na novcu iz vremena cara Hadrijana od ogromne vanosti. Novac je kovan 137. n. Kr., a statua je nastala oko 430. Za potrebu izrade ove skulpture, Fidija je u Olimpiji dao sagraditi radionicu koja je bila jednaka celi hrama Zeusa Olimpijskog. Tono je mogao vidjeti kako e ona stajati unutar hrama. Ta je skulptura bila raena od drvene jezgre, gornji dijelovi tijela, kao i Atena Partenos, od bjelokosti, haljina od zlata, tron je bio graen od cedrovine i bjelokosti. U lijevoj ruci je imao ezlo a u desnoj ruci poloenoj na naslonja je opet bio kip Nike (visoka ~1.80m). Na ovim naslonjaima su bile prikazane cijele serije prikaza u punoj plastici, u punom volumenu. Na bazi je bila prikazana scena raanja Afrodite iz morske pjene, na naslonjau smrt Niobine djece. Neki od tih prikaza su poznati kasnije iz rimskih reprodukcija, ali samu rimsku kopiju nemamo. 50-ih godina prolog stoljeca su arheolozi otkrili ostatke Fidijine radionice, a unutar nje su pronaeni ostaci bjelokosti, ostaci kalupa i matrica preko kojih su izraivani dijelovi zlatnog lima od kojeg su raene obuca i odjeca. -Koliko god se govorilo da je Fidija imao vrhovni nadzor pri izgradnji Partenona, injenica je da je njegov skulpturalni program bio toliko obiman da on to nije mogao izvesti sam. Smatra se da je Fidija izradio nacrte, ali je pitanje da li su ih realizirali ili i njegovi uenici, ili samo uenici jer se na temelju nekih natpisa na Akropoli moe gotovo sigurno reci da su neki gotovi djelovi dekoracije poeli stizati tek oko 430-ih godinakada bi Fidija trebao biti u Olimpiji ili je mrtav. -Prelazimo na Polikleta. Za razliku od Fidije koji je Jonjanin, Poliklet je Doranin. Postoji jako puno pisanih vijesti o Polikletu, o najveem grkom majstoru 5. st. pr. Kr. za kojega neznamo odakle je bio. Stvar se svodi na dvije mogunosti: da je bio rodom iz Argosa ili iz Sikiona. On u fokus svog zanimanja ne postavlja nekog ljepukastog boga kao to je Apolon kao Fidija, ili enska boanstva kao Atenu. On se usredotoio na prikazivanje snanog mukog tijela, tijela jednog atlete. Poliklet je vaan i zbog injenice da se on, ne samo u praksi, nego i u teoriji poeo baviti problematikom prikazivanja proporcija ljudskoga tijela. On je, to znamo iz pisanih navoda, napisao jedno djelo koje se zvalo Kanon (izgubljeno je) i prema pisanim navodima izradio jednu skulpturu koja je bila olienje kanona. To je skulptura Doriforosa ili Kopljonoe koja je poznata iz veeg broja rimskih kopija, a najboljom se smatra ona iz muzeja Nazionale Arheologico u Napulju koja je pronaena u Palestriju u Pompeji, datira se oko 440.g.pr.Kr. Doriforos je atleta ili mitoloki lik prikazan kao atleta. On je bio prikazan sa kopljem prebaenim preko lijevog ramena. Ova figura je olienje kanona, vidimo skijastiku pozu (tijelo prikazano u savrenom balansu dijelova tijela u pokretu i mirovanju), snani kontapost, uravnoteenost izmeu dijelova tijela u

40

mirovanju i u pokretu, izmeu kojih je uspostavljena izvrsna ravnotea i simetrija. Poliklet iao toliko daleko, da je on govorio da visina glave treba biti 1/7 ljudskog tijela, da visina ela treba biti 1/16 ljudskog tijela, itd. Original je bio u bronci. Poliklet je daleko najvei grki majstor u tehnici lijevanja bronce. Kod rimske kopije kopist ima problem otpadanja ruke. Zbog toga se pojavljuje veza izmeu stegna i ruke na velikom broju rimskih kopija. Glavama svojih junaka Poliklet ne pridaje toliko pozornosti, jer ga ne zanima psiholoka karakterizacija, nego problem proporcije, ritma, simetrije. Drugo uveno Polikletovo djelo je Diadumeda. U najveem dijelu su praktiki identine skulpture. Impostacija je identina, pogledajte ova stojea noga i sl. Jedina je razlika u pokretu gornjeg dijela torza zbog prirode radnje. Ovdje jedan atleta vezuje pobjedniku traku, vrpcu ili dijademu oko svoje glave prije nego e biti okrunjen pobjednikim vijencem. Odatle naziv Diadumenos - onaj koji svezuje dijadem oko glave. Ovo je kopija sa otoka Delosa, jedna od najstarijih kopija. Ovo je neto mlai rad iz oko 420. g. pr. Kr. Onda imamo uvenog Diskoforosa. Figura koja se ne spominje u izvorima, a uvana je u Louvru. Raena je u bronci u visini od 21cm i smatra se da je nastala prema uzoru iz monumentalne plastike. Naime, ovaj kip nije prepoznat u monumentalnoj skulpturi jer nema toliko dobro sauvanih primjera cijele figure. Istu takvu figuricu uva i arheoloki muzej u Zagrebu. Dakle atleta koji je prikazan sa diskom u lijevoj ruci, prije nego e zauzeti stav za izbacivanje diska. Ovo je primjer gdje nema nikakvog traga u izvorima o njemu, ali stilistiki - glava, frizura, impostacija - upuuje na Polikleta. -Graani Efeza su 440-ih godina organizirali jedan natjeaj za izradu figure ranjene Amazonke koju su htjeli staviti u svoj uveni Artemizion (Artemidin hram u Efezu). Na tom natjeaju su sudjelovali najvei grki majstori: Poliklet, Fidija, Krezil, Framon i neki drugi. Najvie glasova je odnio Poliklet, Fidija drugu nagradu, Krezil treu, itd. Svi ti tipovi amazonke koje su izradili veliki grki majstori, u doba cara Hadrijana su bili kopirani i inili su skulpturalnu dekoraciju njegove uvene vile u Tivoriju. Amazonka tipa Mateji, koja je nastala prema bronanom originalu Fidije, druga je Sosiklet, koja je dobila naziv prema signaturi kopiste, prema Polikletu iz 440. i ovdje je prikazana trea, Amazonka Schiara tipa koja je navodno Krezilova. Kada je rije o prvoj kopiji, onda tu postoji suglasje, to je sasvim sigurno Fidija. No, kod druge dvije se miljenja razilaze. Veina autora dri da je ova Sosiklet tipa Polikletova, meutim, neki zbog ovog snanog, sa stranje strane gledanog, snanog tijela amazonke misle da bi u tom liku trebali traiti Polikletovu amazonku. I injenica da je moda Poliklet prvi prikazao ljudsko tijelo u osloncu na neki element arhitekture, pilastar, prevagnulo u tome da je on odnio prvu nagradu. Schiara Amazonka - prema proporcijama, i izgledu glave bliska je Polikletovom stilu, moda je ovo Polikletov original ranjenje amazonke, oslanja se na pilastar. Ovo je moda prvo oslanjanje figure u grkoj umjetnosti, esto je koriteno u skulpturi kasne klasike. -Glava Dorifora sa jedne bronane herme (bista na visokom postolju) koja je pronaena u Herkulaneumu - gradu kod Napulja koji je zatrpan erupcijom vulkana Vezuva 79. god.

41

Ta glava nosi potpis atenskog kopiste Apolonija. Kad bismo je ili usporediti sa onom glavom na kipu u muzeju u Napulju, onda bi vidjeli da nisu identine. Na tim statuama je sauvan samo odbljesak originala, jer su vrlo esti kopisti prilagoavali te statue trenutnom ukusu i modi. -Krezil je dobio treu nagradu u Efezu. On je majstor koji se dosta esto spominje u izvorima, ali nemamo ba njegovih djela sauvanih u rimskim kopijama. Bio je Fidijin uenik i suradnik, ali i samostalan majstor. Sigurno njegovo djelo je herma sa glavom Perikla sa kacigom na glavi koja je zabaena malo unatrag. Kopija se danas uva u Vatikanu. Navodno je Krezil prikazao Perikla sa ovom kacigom zato to je imao jajastu glavu, pa je njome ublaio jajasti oblik glave. Iz izvora znamo da je on zaista portretirao Perikla, a budui da ova herma nosi legendu sa Periklovim imenom, pripisana je njemu. Vjeruje se da ovo ipak nije bio portret u pravom smislu rijei, vie idealizirani prikaz. Datirana je izmeu 429. i 425.g.pr.Kr.

4.1.3. Skulptura bogate klasike


-To je razdoblje od 420. do 380. g. pr. Kr. -Bogati stil je vrijeme djelovanja Fidijinih uenika - Alkamena, Agoragrita, Mironovih uenika, nepoznatih majstora i sl. -Alkamen i Agorakrit su dvojica od najvanijih majstora iz doba bogatog stila. Sa Fidijom su radili na Partenonu, zabatima, metopama, frizu sa panatemejskom procesijom, i sl. Djeluju nakon Fidije, od 430-ih do kraja 5.st.pr.Kr. Alkamen je dosta tradicionalan majstor, to se vidi na njegovim enskim statuama koje su odjevene u teke haljine sa okomitim naborima. Jedno od najrazvikanijih Alkamenivih djela koje su usporeivali i sa nekim Fidijinim djelima je Afrodita u vrtovima, ali nije sa sigurnocu prepoznata neu rimskim kopijama. Afrodita je navodno bila prikazana u trenutku dok podie veo, naslanja se na potporanj, tj. pilastar a preko njega je baena draperija. Ne zna se koliko je ova rimska mramorna statua odraz originala, ali vjerojatno je nastala na tragu Alkamenovih djela. Najpoznatije, moda i jedno od najvanijih Alkamenovih dijela - to je grupa Prokne i Itysa. Prokne je bila, prema mitologiji, ki spartanskog kralja Tindareja, koja je imala problema sa muem. Da bi napakostila muu i njegovim prijateljima, u bjesnilu je zaklala svoga sina Itysa i iznijela ga na gozbu svome muu. Nakon tog stranog ina je pretvorena u slavuja, i odatle cvrkutanje slavuja kojima ona izraava svoju enju za sinom. Mramorna grupa koja je stala na atenskoj Akropoli. Figura prokne je odjevena u teku haljinu visokog potpona sa tekim naborima i djelomino sauvana figura sina Itysa. (Hekate Epipyrgidia) - iz grkih i rimskoh izvora doznajemo da je to Alkamenovo djelo, jedno od poznatijih.

42

Herma sa Hermesom - bile su dvije, jedna od njih je stajala u Efezu, natpis pokazuje da je to kopija Alkamenovog djela. Brada i kovre iznad cela asociraju na skulpture rane klasike Skulptura Aresa Borghezea, jedna mramorna rimska kopija koja je po svoj prilici nastala prema Alkamenovu originalu iz posljednje etvrtine 5. st. pr. Kr. Nazvana je po zbirci u kojoj je naena. Iz izvora znamo da je Alkamen izradio Aresa. -Alkamen radi na tragu Fidije, draperija njegovih figura tj. nabori su teki, okomiti. U bogatoj klasici draperija je krajnje prozrana. -Nije sigurno da je karijatide sa Erehtejona radila Alkamenova radionica, ali kako je bio atenski majstor i Fidijin uenik, oekivalo bi se da je s Agorakritom sudjelovao u gradnji Erehtejona. Erehtejon spada u bogatu klasiku - ima 2 cele, 3 trijema, cele su na razliitim visinama, dekoracija oko vrata. -Agorakritovih djela je neto manje. Skulptura - Nemesis je boica pravde i osvete, kasnije su je tovali gladijatori. Pauzanije opisuje Rhamnos, u arheolokim istraivanjima su naeni fragmenti ovog kipa, bila je prikazana sa parterom za rtvu ljevanicu u desnoj ruci i sa jabukovom granicom u lijevoj, sputenoj ruci. U grafikoj rekonstrukciji Nemesis mogu pomoci rimske mramorne skulpture. Stoji na bazi na kojoj je prikazana scena sa Helenom. -U razdoblju bogate klasike ima majstora ija su se djela sauvala o kojima nema informacija u grkim i rimskim izvorima, npr Pajonije U izvorima se spominje Pajonije ali ne i njegova djela. Izradio je statuu letece Nike koja je naena u Olimpiji. Na njoj je stajao natpis koji govori da je kip podignut u ast bitke kod otoka Sfakterije (Sphacteria) gdje su Naupakani i Mesenjani pobijedili Spartance. Pajonijev kip je moda najbolji primjer zbog ega skulpturu posljednje etvrtine 5.st. i prve etvrtine 4.st. treba gledati kao posebno stilsko razdoblje u odnosu na visoku klasiku - prozranost draperije. -Balustrada hrama Atene Nike Apteros (mali jonski hram na JZ dijelu Akropole) za razliku od hrama koji je izraen u doba visoke klasike, je nastala u bogatoj klasici, prikazuje procesiju boica pobjede koje se dolaze pokloniti Ateni koja je u sjedecem poloaju. Ne zna se tko je izgradio balustradu. Fragment ograde na kojem je prikazan trenutak kada se jedna Nika saginje jer joj se otkopala sandala, prikazana u prozranoj haljini, stilski je usporediva sa Pajonijevim djelom. -Hera Borghese - draperija priljepljena uz tijelo, otkrivena prsa, haljina spada s ramena... Ne zna se po kojem je grkom originalu nastala, ali je sigurno iz 20-ih godina 5.st.pr.Kr -Afrodita (tip Venera Genetrix) - pripisuje se Kalimahu. Rimska statua nastala prema bronanom originalu, koju je izradio kopista Arkezilaj, koristila se za prikazivanje boice Venere Genetrix, tj. Venere praroditeljice Julijevskog roda. Stajala je na Cezarovom forumu u Rimu u hramu Venere Genetrix. S obzirom na draperiju, erotsku dimenziju, stil izrade glave, nema sumnje da su ovakve rimske kopije raene prema grkom originalu. *-Pojava korintskog stila je vana novina u bogatoj klasici.

43

4.1.4. Skulptura kasne klasike


-u 4.st. Grka polako gubi svoju politiku i ekonomsku vanost koju je imala u 5.st.pr.Kr., dolazi do slabljenja grkih polisa, razdoblje graanskog rata koji zapoinje sa Peloponeskim ratom. -338.g. je u bitci kod Heroneje makedonska falanga, na elu sa Filipom II. potukla Grke i dio Grke dolazi u savezniki poloaj prema Makedoniji. Ovakva zbivanja se odraavaju i u umjetnosti tog vremena. -Nekadanji ethos, prikazivanje snanih emocija zamjenjuje prikazivanje traginih, tunih emocija, tj pathos (patetika) kao rezultat zbivanja u grkom svijetu. -Skulptura se pomalo humanizira, tj. pribliava se stvarnoj naravi ovjeka, tako da prikazi boanstava vie nemaju nadnaravi karakter nego su nalik ljudima, ne samo kroz psiholoki karakter nego i kroz scena kroz koje se prikazuju, pojavljuju se u nesvakidanjim situacijama, npr. Apolon koji ubija gutera, Hermes koji vezuje sandalu... Umjetnici sada prikazuju ljudsko tijelo onako kako ga vide. -Sada se izrauju portreti pravih povijesnih osoba, ali tek nakon njihove smrti. -Pojava skulpture u kamenu je u odnosu na prola razdoblja brojnija, ali je upak u 4.st najveci broj djela u tehnici izgubljenog voska. -Glavna razlika grke skulpture 4.st, od 360-ih g. pa do kraja 4.st je u bitno drugaijim proporcijama u odnosu na 5.st. Kipovi se odlikuju bitno elegantnijim proporcijama, manje naglaenoj muskulaturi, nema vie prevelike miicavosti kao kod Polikleta, nema zatvorenih, etvrtastih figura. Iako su muke, figure esto imaju gotovo enske proporcije, suene su i glave su im smanjene. -Za razliku od Polikletovog kanona gdje je glava bila 1/7 tijela, u 4.st glava je 1/8 tijela i sada figure djeluju jo monumentalnije. -Atenska kola je nastala na temelju Fidijine i kola njegovih sljedbenika, npr. Kefisodot, Praksitel, Leohar... -O Kefisodotu starijem (Kefisodot mlai je Praksitelov sin) nema pisanih izvora, ali se moe zakljuiti da je bio Praksitelov otac. Njegova djelatnost se moe staviti izmeu 380-ih i 350-ih g.pr.Kr. a jedino njegovo sauvano djelo je Irene s malim Plutom koje je bilo izraeno u tehnici izgubljenog voska. Kefisodot je bio jedan od majstora koji je sudjelovao u izradi skulptura za novonastalu arkadsku akropolu Megalopolis (Arkadija je sredinja pokrajina na Peloponezu, bila je pod dominacijom Spartanaca iju su moc skrili Tebanci i odluili osnovati novi grad). Kefisodot je sa Ksenofontom izradio golemu statuu sjedeceg Zeusa sa Artemidom i Tihe, boicom srece kao personifikacijom samoga grada. -Ksenofont je sa Parosa, autor je djela Tihe s malim Plutom. -S obzirom na ratove u Grkoj, umjetnici pokuavaju stvoriti sliku lane vedrine, optimizma pa izrauju statue koje imaju lanu simboliku - boica Tihe je personifikacija srece, a Pluto simbolizira bogatstvo. Irene je boica mira. -Postoji predaja da je Kefisodot stariji izradio djelo Hermes s malim Dionizom. Ovo se ne moe sigurno provjeriti, moda je ovo Praksitelovo djelo atributirano Kefisodotu (u skripti pie ak da je Kefisodot napravio stariju verziju Hermesa s malim Dionizom). Hermes s malim Dionizom je otkriven 1877.g. u Olimpiji u ruevinama Herinog hrama, a
44

Pauzanije opisuje da se tamo i nalazi ovaj kip koji je djelo Praksitela. Nije sigurno jeli ovo original ili kopija jer je Praksitel radio u mramoru. Neki znanstvenici su zastupnici teorije da je ovo kopija i to helenistika iz oko 11.st.pr.Kr.; postoji jedan helenistiki majstor koji se zove Praksitel - najvjerojatnije je ovo kopija originala onog prvog Praksitela -Praksitel je radio djela i u mramoru i u bronci. Iz izvora znamo da je preferirao ona svoja djela koja je oslikao atenski slikar Nikija. -Jedna od najvanijih znaajki Praksitelovih figura je zakrivljenost linije, naglaena je linija obrnutog slova S. I kod njegovih djela vrijeli mala glava na elegantnom tijelu -Umjetnici 4.st. sve vie rade u kamenu pa je ponekad teko reci da li je u pitanju grki original u kamenu ili rimska kopija. Baza kipa iz Mantineje je moda jedino preivjelo Praksitelovo djelo, vjerojatno se moe dovesti u vezu sa jednim Pauzanijevim opisom ali nema potpisa majstora. Sauvani reljefi na bazi upucuju na to da je raen u duhu Praksitelovog stila. Od 4 sauvane su tri strane, na jednoj je Apolon, u sredini rob sa noem i Marsija. Na drugoj strani imamo prikaz 3 muze. Njihove glave se mogu dovesti u vezu sa Praksitelovim stilom, samo je pitanje da li ih je izradio on sam ili je napravio nacrte koje je realizirao netko od njegovih uenika.

-Ova baza pokazuje da su dvije skulpture naene u Herkulaneju, tzv. Velika i Mala Herkulanka, verzije Praksitelovih djela. Ove dvije figure, elegantne, malih glava, potpuno pokrivene odjeom. Odjevene u duge hitone i ogrnute himatijonom po ukusu kasne klasike i drapirane prema modi kasne klasike. Naime, stilski su ove glave na pragu Afrodite Knidske i jo nekih drugih Praksitelovih uradaka. Zato je miljenje da su to originali prema kojima su nastale rimske verzije, kopije. Jedno od poznatijih Praksitelovih djela je Apolon Saurokton koji se sprema ubiti gutericu. Na rimskoj kopiji iz Louvrea dvije grane slue kao potporanj, zakrivljenost figure, prema Plinijevom opisu se u jednoj ruci nalazi strijela (ponekad kod rimskih kopija moe biti zamjenjena kamenom). Druga dobro ouvana kopija Apolona Sauroktona se uva u Vatikanskim muzejima, razlike su uoljive ali je motiv isti. Postoji jo jedna bronana rimska verzija Apolona koja se uva u Rimu i dio skulpture koja se uva u Muzeju fine umjetnisti u Clevelandu. Praksitelova djelatnost se smjeta izmeu 360. i 330.g.pr.Kr. -Afrodita Knidska je najpoznatije Praksitelovo djelo, obnaena, zbog nje su mnogi hodoastili u Knid, poznata u velikom broju rimskih kopija (50-ak). Ovaj kip je u to vrijeme izazivao sablazan, trebao je biti nainjen za otoki polis Kos ali su ga odbili preuzeti zbog toga to je gola, a su ga kupili graani Knida. Postoji pria da je helenistiki kralj Nikodem bio voljan izbrisati dug Knida ako mu daju ovaj kip i iako im je dug bio ogroman, oni su to odbili. Ova
45

skulptura se nalazila na knidskom novcu, ima hidriju na koju odlae draperiju. Ima zakrivljenu liniju, najbolji primjer dvodimenzionalnosti Praksitelove skulpture, datira se oko 340-ih g.pr.Kr., najstarija potpuno razodjevena skulptura grke boice u grkoj umjetnosti. -Afrodita (Venera) iz Arlesa se dovodi u vezu sa Praksitelom, smatra se jednim od njegovih ranijih radova, rimska kopija, ovakav ikonografski predloak postaje est u helenistikoj i rimskoj umjetnosti u prikazivanju nimfa. Praksitelova ljubavnica Frina mu je pozirala za ovu skulpturu. Ona je za razliku od Knidske Afrodite napola obnaena torza, pa odatle neka razmiljanja da je ovo raniji rad. -Praksitel je izradio cijelu seriju satira koji su ljepukasti, najpoznatiji su Satir koji nalijeva vodu koji je izvorno bio dio fontane i tzv. Lijeni satir, jedan od rijetkih originla iz tog doba. -Djeak iz Maratonskog zaljeva - izvuen iz mora, raen u tehnici izgubljenog voska, visine 1.30m, nije sigurno da je autor sam Praksitel, moda su njegovi uenici. -Praksitelov stil je snano utjecao na rani helenizam to vidimo na primjeru Aleksandrovog sarkofaga. -Lizip je najveci grki kipar 4.st. i najveci grki majstor u bronci. Njegov kompletan opus je bio u bronci i veliki broj njegovih sljedbenika je radio u toj tehnici. Bio je dvorski kipar Aleksandra Makedonskog i jedini je imao pravo izraivati njegove kipove u bronci. Polikletov je nasljednik. Rodom je iz Sikiona. Karakteristike Lizipovih djela su elegantne proporcije, male glave, ali usprkos tome njegove figure djeluju velianstveno. Kipovi ovladavaju prostorom oko sebe, njegovi kipovi su klasian primjer trodimenzionalne skulpture koji se javlja u 4.st. Lizipovi likovi nikad nisu u istom poloaju. Jedan od njegovih najvanijih radova i jedan od najvanijih kipova 4.st uopce je statua Apoksiomena (struga). Apoksiomen, uvan u Vatikanu, je vjerojatno onaj za Plinije spominje da je krasio Agripine terme u Rimu, Tiberije ga je dao prebaciti u svoju vilu, ali su se graani Rima pobunili pa je bio vracen natrag. Prikazan je atleta nakon vjebanja (vjebali su goli, prije toga bi se podmazali da se nebi ozljedili), prije kupanja su strugali prljavtinu sa sebe, ispod ruke dri strigil (struga). Ova skulptura se datira oko 330/320.g.pr.Kr. - kraj kasne klasike. Lizip je bio samouki majstor, u njegovim najranijim djelima se nazire Polikletov stil, ali on nije kolovan u nekoj radionici, daje sebi vie slobode... Jedan od motiva koje je najece radio je Heraklo, poznato ih je najmanje 5-6. Heraklo Farnes se danas uva u Napulju, vjerojatno Lizipov Umorni Heraklo, stajao je u Karakalinim termama, ovaj naziv je dobio po zbirci. Heraklo se odmara, oslanja se na toljagu koja je pod pazuhom, toljaga je naslonjena na stijenu, preko nje je prebaena draperija, desna ruka prebaena na lea, mala bradata glava, datiran u 330/320.g.pr.Kr. Ima natpis koji kae da je ovu skulpturu izradio Atenjanin Glikon prema Lizipovu originalu. Skulptura Herakla koja se uva u Gliptoteci u Kopenhagenu - razlika izmeu ova dva je u proporcijama, sigurno je nastala krajem 4.st., ali je jo na tragu Polikletovih proporcija, glava nije toliko mala niti je tijelo toliko tanko

46

Kopija Herakla Epitrapesiosa koji sjedi na stijeni, toljaga kraj nogu, dri pehar u desnoj ruci; u prijevodu ovo znai stolni Heraklo, Lizip ga je izradio u srebru i navodno poklonio Aleksandru Velikom i on ga nosi sa sobom na svoja osvajanja. Poziva na sladostrasti stola, tj. neumjerenost u jelu i picu. Hermes koji vee sandalu - rimska kopija. Vjerovatni izgled originala postoji na novcu. Na jednom prikazu vezuje sandale sa obje ruke (novac), na drugom se nalaktio (kip), na jednom gleda prema nozi (novac), na drugom naglo okrece glavu u lijevo (kip). Statua koja prikazuje Sokrata, maloga, runoga, zdepastoga, elavog, duge iljaste brade. Sokrat je zapoeo kao Fidijin uenik, sudjelovao je u radu na Partenonu kao jedan od kipara. Kasnije se opredijelio za filozofiju. Prema izvorima, njegovu portretnu statuu je izradio Lizip. -Skulptura Aleksandra Makedonskog koja se uva u Louvreu, vjeruje se da je replika kipa raenog u prirodnoj veliini, razodjeven, prikazan kao heroj, oslonjen na koplje, u bronci -Kip pronaen u Delfima, vjerojatno mramorna kopija bronanog originala koji je stajao u Farsalu u Tesaliji kojeg je podigao tesalijski kralj. To je zapravo grupa koja je prikazivala tog kralja, njegove pretke i neke od uvenih atleta Farsala, vie od desetak figura. -Kip pronaen u moru kod Amfikitere - ne moe se povezati sa nijednim velikim majstorom klasinog doba, ne zna se tono koga prikazuje, s obzirom na poloaj ruku izgleda da je neto drao, moda je to bila glava Meduze, a ako je onda bi to mogao biti Perzej. -Mauzolej u Halikarnasu - jedno od 7 svjetskih uda, zapoeto oko 370-ih, dovren 353.g.pr.Kr, ogromno zdanje, ne vrhu je imalo krov piramidalnog tipa, a na vrhu je stajao etveropreg u kojem su stajali kipovi Mauzola i Artemizije (visoki 3m i 2.6m). Mauzol je perzijski inovnik. Grki arhitekt Pitej i grki majstori Skopas, Leohar, Timotej i Briaksid rade skulpturu koja krasi ovo zdanje. Istonu stranu je radio Skopas jer je ona glavna i jer je on najveci majstor u tehnici mramora, Leohar radi zapadnu stranu, junu Timotej, a sjevernu Briaksid. Mauzolej je prikazan iroka tijela, s bradom, dugom kovravom kosom. Artemizija nastavlja gradnju hrama, unajmljuje velike grke majstore za njegovu gradnju. -Kip Serafisa (Oziris) - izradio Briaksid - vjerojatno su postojala dva majstora po imenu Brijaksid, jednom se atribuira ovaj kip, a drugi je atenski majstor iji je potpis naen na jednoj bazi sa atenske Akropole. -Jedan od rijetkih originalnih djela, jednog drugog kasno klasinog grkog majstora -Timoteja. On je radio na Askeplijevom hramu u Epidauru. Ovdje je rije o jednoj skulpturi boice Higije koja je stajala u okoliu toga hrama. Malo je udnovato impostirana. To nije ni sjedei niti stojei poloaj. Neto izmeu. Figura je napola razodjevena, na nain da je lijeva polovica torza, sa tom lijevom dojkom potpuno otkrivena, naglaena je erotska dimenzija. Ovo je original, ovo je statua pronaena u okolici samoga svetita. Timotej je bio autor modela za oba zabata Asklepijeva svetita u Epidauru. Leda sa labudom koja je slina impostirana kao lik Higije. Opet nije ni u sjedeem ni u stojeem poloaju. Leda je bila jedna mitska ena jednoga kralja koju je obljubio Zeus,

47

tako da se pretvorio u labuda. Ona nesvjesna posljedica je prigrlila labuda, lijevom rukom podie odjeu sa sebe. Ovdje je desna polovica torza razodjevena i opet naglaena ta erotska dimenzija, eznutljiv pogled uperen u visinu. Autorstvo je sa dosta razloga pripisano Timoteju kao i prethodna statua. Dvije konjanike enske figure sa Asklepijeva hrama u Epidauru, koje se dovode u vezu sa Timotejem. Lijevo su figure aura - personifikacije vjetra, povjetarca. Desno figure Amazonki. Ove lijeve su u funkciji ugaonih akroterija tog istonog zabata Asklepijeva hrama, a konjanike figure Amazonki vjerojatno sa zapadnog zabata. Ovo je prvi puta u grkoj umjetnosti da se prikazuje jedna takva figura koja je personifikacija vjetra i povjetarca - vjerojatno Timotejeva osobna inovacija. -Leohar je atenski majstor za generaciju mlai od Praksitela, radi u svim tehnikama, ali najvie u bronci, jako malo djela mu se moe atribuirati. Apolon Belvederski je do II. svjetskog rata bio atribuiran Praksitelu, zatim Leoharu. Figura boice Artemide - prikazana kao lovkinja, uva se u Versaillesu, pripisuje se Leoharu Leoharu se pripisuje i figura Sofokla, jer je on prema izvorima izradio njegovu portretnu statuu, a kasna klasika je period kada se po prvi puta u grkoj umjetnosti masovno poinju izraivati portreti i portretne statue ivih ljudi. Ne bilo koga, nego velikih filozofa, pjesnika, govornika. Prema izvorima je Leohar izgradio statuu Sofokla, a ti se javni ljudi lako prepoznaju prema svojim portretima. Ovo je definitivno Sofoklo. -Skulptura Zeusa sa Ganimedom - Ganimed je djeak, a Zeus se sputa u liku orla i grabi ga, esto kopirana skulptura u rimsko doba, postoje sumnje da je ovo Lizipovo djelo. -Grupa koja je stajala u Olimpionu u Olimpiji u malom jonskom tolosu kojeg je dao podici Aleksandar Veliki u ast svoje obitelji, tj. u njegovoj celi je na polukrunoj bazi stajala peterolana grupa, u hrizelefantinskoj tehnici, koja je prikazivala Aleksandra, njegovu baku i djeda, oca i majku. -Skopas - nije bio samo kipar nego i arhitekt, projicirao hram Atene Aleje u Tegeji koji je najznaajniji hram 4.st.pr.Kr. u kopnenoj Grkoj. Taj hram je kombinacija jonskog i korintskog stila, prvi dorski peripter kod kojeg se pojavljuju u unutranjosti korintski stupovi. Skopas je projicirao obje zabatne kompozicije ovog hrama, ali su ostali samo fragmenti. Na prednjem zabatu je prikazan lov na kalidonskog vepra. Hram je uniten u poaru 395.g.pr.Kr. Odlike Skopasove umjetnosti su male glave, gotovo etvrtaste forme, duboko usaene oi, glave uperene prema gore sa transcendentalnim izrazom. Skopas je najvie od svih kasnoklasinih majstora utjecao na umjetnost nadgrobnog reljefe. Djelovao je izmeu 370. i 340.g.pr.Kr. Sudjelovao je u izradi Mauzoleja u Halikarnasu, u obnovi Artemiziona u Efezu. I u Hrvatskoj postoje figure koje se mogu smatrati rimskim kopijama pojedinih grkih originala, npr. kopija Skopasova Herakla koji je, danas poznat pod nazivom Heraklo Lansdowne, a radi se o fragmentima ogromnog Heraklova kipa naenog kod ??. Heraklo Lansdowne je iz Hadrijanove vile u Tivoliju. Menada je jedno od Skopasovih djela koje se esto spominje u izvorima. Prikazuje enu, dionizijevu pratilju, koja se prema predaji preputa razliitim uicima. Ona je prikazana

48

odjevena, ali ono to dri odjeu na okupu je jedna vezica, sve drugo se razbacalo po tijelu, prikazana je u transu, visoko podignute glave. Skopas preferira motive u kojima moe prikazati krajnosti ljudske psihe.

4.2. Arhitektura 4.2.1. Graditeljstvo rane klasike


-Hram Atene Afaje na otoku Egini je jedino grko zdanje hramskoga tipa koje je graeno na izmaku jedne i na poetku druge ere. Ova graevina pokazuje osnovne znaajke arhitekture klasinog doba, pri emu mislim na njezin tlocrt. Taj je hram nastao na ruevinama jednog starijeg, heksastilnog dorskog periptera, koje je stradalo u poaru. Dakle, 6 na kraim i 12 stupova na duim stranama, klasinog tlocrta pronaosa, opistodoma i cele. To konkretno znai pronaos sa dva stupa u antama, opistodom ili riznica na stranjem dijelu sa dva stupa u antama i trobrodna cela podijeljena sa dva reda dvokatnih stupova. Ono to ovu graevinu svrstava u subarhajski period je izgled zabatne kompozicije na zapadnoj, sporednoj, strani. Na licima tih figura se oituje arhajski osmijeh, prikazane su u nezgrapnom pokretu. Na mlaem, istonom zabatu, koji ide u 490. ili 480. g. pr. Kr. stvari idu drugaije. Figure nemaju arhajski osmijeh, ve stroi, ozbiljniji izraz lica, naborana ela, lagano otvorena usta kao da se spremaju neto izgovoriti. Na taj nain su grki umjetnici ih po prvi puta pokuali na novi nain psiholoki okarakterizirati, ne kroz arhajski osmijeh, ve kroz jedan strogi izraz lica koji dolikuje samoj radnji. Ako Atena stoji u sredini, a oko nje borba, ranjeni i priklani ratnici, malo je taj arhajski osmijeh udnovat. To je razlog zato taj rano klasini period nosi naziv strogi stil. Taj termin strogi stil se upotrebljava kada se govori o skulpturi rano klasinog perioda, bilo samostojeoj, bilo arhitektonskoj. I taj istoni zabat Afajinog hrama na otoku Egini je zapravo jedan on najranijih navjetaja te rano klasine umjetnosti. Inae, sam hram je bio graen u vapnencu, presvuen slojem tukature, nadgrae mu je bilo bojano, a donji dio okreen u bijelo. Metope nedostaju, vjerojatno zbog toga to su bile od drveta. Skulpture su raene u punom volumenu, i bile su bojane. -Zeusov hram u Olimpiji. Razlika se oituje u veliini gabarita, i jednom stupu na duoj strani kojega Zeusov hram ima vie. Najvei broj dorskih hramova u rano klasinom i visoko klasinom periodu je graen upravo u tom omjeru. To je bio jedan obrazac koji se smatrao vrhuncem u razvoju dorskoga stila i te se proporcije oituju u tome to je broj stupova na duim stranama iznosio dvostruko vei broj od stupova na kraim stranama + jo jedan dodatni stup. Podignut je oko 470. g. pr. Kr. u svetitu u Olimpiji. Projektirao ga je Libon, lokalni arhitekt. Ono je preuzelo funkciju glavnog svetita u Olimpiji, i to starog Herinog hrama kojega smo spominjali ranije. Hram je graen u tlocrtu dorskog heksastilnog periptera, vrlo je slian tlocrtu Afajinom hramu na Egini, drugom Heraionu u Paestumu, a po broju stupova se nalazi izmeu njih. Na kraim stranama 6, a na duim 13. Pronaos sa dva stupa u antama, opistodom sa dva stupa u antama, trobrodna cela sa dva reda dvokatnih stupova. Bio je graen u lokalnom vapnencu, tukatiran, bio je obojen. Figure u zabatnim poljima i metope su bile izraene od mramora. Kao to je Partenon najvanije zdanje iz visoke klasike, tako je i Zeusov hram razdoblja rane

49

klasike. Cijelim svojim vanjskim platom, ovaj hram je imao dorski friz, ali metope nisu bile izraene u reljefu. Dvanaest metopa koje su prikazivale Heraklova junaka djela su krasile dorski friz iznad pronaosa i opistodoma. Iznad dva stupa pronaosa i iznad dva stupa opistodoma. Po est sa svake strane. Ovo zdanje je poznato po tome to je iza 432. g. pr. Kr. u njegovoj celi postavljen udesni Fidijin kip sjedeega Zeusa Olimpijskog koji je u helenistiko doba dobio titulu jednoga od sedam svjetskih uda. Kip koji je izraen u visini od 12 m - ako ga zamislimo uspravnoga, on bi probio krov toga zdanja. Ovim je djelom Fidija nadmaio samoga sebe, odnosno, kip Atene Partenos.

Na istonom zabatu je bila prikazana scena pred trku kvadrigama izmeu dvojice junaka Enomaja i Pelopa. U sredini je bio prikazan Zeus. Na drugom zabatu je bila prikazana borba Kentaura i Lapita a u sredini je bio prikazan lik Apolona. Autori ove zabatne plastike i metopa nisu poznati. Pauzanija, grki pisac, koji u prvoj polovici 2. st. n. Kr. pohodi Olimpiju, spominje i ovaj hram, spominje bronane reetke na poetku pronaosa kroz koji se ulazilo u samo zdanje, dvojicu majstora koji su izradili zabate. Njihova imena su Paionije i Alkamen Stariji. Prema onome to danas povjesniari umjetnosti znaju, ini se da nije mogue to autorstvo pripisati njima jer su to majstori ija djelatnost pada u kraj 5. st. pr. Kr. Po svoj prilici je do Pauzanija dola kriva informacija koju je on kasnije nehotice prenio. Prava istina je da mi ne znamo tko su autori. U relativno recentnoj literaturi su navedena imena ove dvojice autora, kao da je to neporeciva injenica - no nije tako. Po svoj prilici su majstori doli iz Atene, glava Apolona se poklapa sa stilom jedne glave sa Atenske Akropole (glava plavog Efeba), pa je vjerojatno rije o nepoznatim atenskim majstorima. Ta dva zabata su vana zato to su te figure prikazane u strogom stilu. Na licima je izraen Ethos, unutranja snaga koja se manifestira kroz naborana ela, lagano otvorena usta, u ozbiljnom i stroem izrazu lica. Jasno je, tu ne treba puno objanjenja, da se vidi da su Zeus i Apolon glavni likovi koji odluuju ishod. -Hram E u gradu Selimusu na Siciliji. To je bila bogata grka kolonija u zapadnom dijelu Sicilije. Za ovaj se hram vjeruje da je bio posveen boici Heri, pa se naziva i Heraion. Dosta dobro sauvan, iako je to jedan od primjera graevine koja je kompletno obnovljena od strane arheologa. Jasno se vide dijelovi koji su originalni, a koji su rekonstruirani. Ovaj je hram bio sauvan samo u svom stereobatu i stilobatu te podignut od svojih elemenata. Jedan je od najvanijih dorskih rano klasinih hramova sa prostora Sicilije. Datira se u prvu polovicu 5. st. pr .Kr. -Moda mnogo vaniji primjer je u junotalijanskoj pokrajini Lukaniji, gradu koji se izvorno nazivao Posejdonija (Paestum). Hram koji je u literaturu uao kao Neptunov ili Posejdonov hram. Sasvim je sigurno da je bio posveen boici Heri. S obzirom na prvi
50

Herin hram koji je podignut tijekom srednjeg arhajskog perioda, udnovato zdanje s 9 stupova na kraim stranama i 18 na duim sa dvobrodnom celom itd, koji se naziva prvi Heraion, ovaj se naziva drugi Heraion. On je manje vie graen paralelno sa Partenonom iako je zapoet neto malo ranije, isto tako zavren, ali recimo da se druga faza gradnje poklapala. Na njemu se manifestiraju utjecaji sa Partenona, odnosno, iskustva sa matine Grke. Hram je dosta dobro sauvan i spada u red najbolje sauvanih dorskih hramova. Neto je dui od Afajinog hrama. On na kraim stranama ima 6 stupova, sve su to heksastilni peripteri, meutim, na duim ima 14. Ono to povezuje ovo zdanje sa

Afajinim hramom, Zeusovim i Partenonom su dvokatni stupovi. Unutranjost cele je bila rijeena na isti nain osim po omjeru je ta graevina izgraena po utjecajima iskustava iz matine Grke. Vrijeme gradnje se stavlja oko 460. ili 450. g. pr. Kr. U razini ovih gornjih, manjih stupova se nalazila loa/galerija odakle se mogla gledati cela. Drugi Herin hram u Paestumu je klasini dorski heksastilni peripter sa 6 x 14 stupova, sa dva stupa u pronaosu, dva u opistodomu, u antama, trobrodna cela, dva reda dvokatnih stupova, kao to je sluaj kod Afajinog hrama na Olimpu. -Hram Olimpijskog Zeusa u Akragasu (Agrigentum) - Zdanje sa Sicilije, vrlo zanimljivo, gotovo revolucionarnog tlocrta. Graeno je u dorskom stilu. Zapoet je poetkom 5. st. pr. Kr., vjeruje se da se poeo graditi iza 480. g. pr. Kr. Smatra se da je sagraen u ast pobjede sicilskih Grka nad Kartaanima kod mjesta Himee, jer, Sicilija je bila podijeljena izmeu Kartaana i Grka. Bitka je bila 480. g. pr. Kr. i tada su Grci izvojevali vanu pobjedu, te se smatra da je toj pobjedi u ast, sagraeno ovo zdanje. Meutim, zbog svojih ogromnih razmjera, nikad nije dovreno, to sasvim sigurno znamo iz opisa sicilskog Grka Diodora, koji svjedoi da 406. g. pr. Kr. to zdanje jo nije bilo dovreno. Tada su po prvi puta Kartaani osvojili grad, a drugi puta su ga zauzeli u jeku rata sa Rimljanima oko cijelog otoka Sicilije. Tada je zdanje razoreno oko 250. g. pr. Kr. Iako dorskoga reda, nije imao klasian tlocrt dorskoga hrama - pronaos, celu, opistodom - ve se graevina sastojala iz jednoga prostora, od goleme dvorane. injenica da je hram bio dugaak preko 110 m. U toj golemoj dvorani su se nalazila dva golema zida u koja su bili inkorporirani etvrtasti pilastri. Hram nije imao klasinu kolonadu stupova, nego su golemi dorski polustupovi bili inkorporirani u vanjski zidni plat, tako da ovo nije primjer jednoga dorskoga periptera, nego pseudoperiptera. Ovakav tip tlocrta

51

jednog grkog hrama nazivamo pseudoperipteros. Vrlo je zanimljiv izgled zidnog plata. On je bio rijeen tako da su izmeu tih dorskih stupova, otprilike na pola visine, na postoljima bile postavljene goleme (preko 7 m visoke) skulpture Atlasa, sa rukama podignutim ispod glave u poloaju kao da dre teinu tog golemog arhitrava, koji je bio rijeen od velikog broja kamenih blokova. No, ipak, teinu graevine dre polustupovi. Jedan od tih golemih Atlasa je sastavljen od svojih izvornih dijelova i polegnut u okolici samog zdanja, tako da se turisti mogu uvjeriti u veliinu tih figura. On dimenzijama nadmauje i Partenon, a nikada nije bio dovren.

4.2.2. Graditeljstvo visoke klasike


-Visoka klasika se poklapa sa razdobljem obnove atenske Akropole koja se poklapa sa periodom Periklove vladavine. Periklo je najvaniji atenski dravnik, tvorac ideje o Ateni kao mjestu okupljanja svih Grka i samim time umjetnikoj metropoli svih Grka. Periklo je bio dobar Fidijin prijatelj, i stoga nije udno da je najvei dio aktivnosti koje su se odvijale na Akropoli bilo pod Fidijinoj supervizijom. Akropola nije prezasiena graevinama. Ovdje je primijenjen slobodni koncept arhitekture i te su graevine slobodno postavljene u prostoru, neovisno jedna od druge, iako je njihov poloaj uvjetovan ranijim graevinama. injenica da je na mjestu Erehteiona bila bitka Posejdona i Atene je uvjetovala poziciju toga hrama, Partenonu je uvjetovao pred-Partenon, hramu Atene Nike Apteros jedna starija graevina, a Atenin hram je graen u dvije faze, kao Templo Inantis oko 560., a onda mu je pridodana kolonada stupova pa je pretvoren u peripter. -Na mjestu dananjeg Partenona, oko 480. g. pr. Kr. je zapoeta gradnja dorskog hrama koje je po mnogoemu bilo prethodnik dananjeg Partenona, gotovo identinog tlocrta. Za taj se hram koristi naziv pred-Partenon ili prvi Partenon. To je zdanje koje su Perzijanci nakon osvajanja Atene otetili, tad jo nije bilo dovreno. Perzijanci nisu mogli unititi hram, no kore u njegovoj okolici su unitene, dijelovi hrama, itd. Nakon slijedee godine i povratka Atenjana u svoj grad, poelo se sreivanjem grada, nije bilo sredstava kojima bi se pristupilo obnovi tih zdanja ili gradnji novih. Takve mogunosti su se pokazale tek onda kada je, navodno, zbog opasnosti po riznicu, Periklo odluio samoinicijativno prebaciti riznicu atensko-delfskog saveza, sa otoka Delosa u Atenu. Mnogi su polisi odluili, unutar saveza, umjesto vojskom, platiti za pomo u ratu protiv Perzijanaca. Vremenom se skupila pozamana suma i Periklo to prebacuje. Sa tim novcem se poela obnavljati atenska Akropola, i graditi novi hramovi irom Atike. Atenjani su mislili da na to imaju pravo jer su oni dali najvei dio u ratu protiv Perzijanaca. Da se zadrimo na tom pred-Partenonu. On je sagraen na mjestu jednog jo starijeg hrama, graen u tlocrtu amfiprostilnog dorskog periptera. Imao je 6 stupova na kraim stranama. Amfiprostilni jer je osim vanjske kolonade, na proelju i na zaelju imao jo jedan red stupova u pronaosu, odnosno opistodomu. Nije imao klasino predvorje i klasinu riznicu nego dva skraena portika iz kojih se onda ulazilo u trobrodnu celu (sasvim sigurno sa dva reda dvokatnih stupova) i u dvoranu djevica, ili, djeviansku riznicu sa etiri stupa postavljena u obliku kvadrata.

52

Novi, mlai, Partenon u osnovi ima potpuno identian tlocrt. Prilikom njegove gradnje, elementi starog zdanja nisu uniteni, nego su mnogi od tih elemenata iskoriteni za novi Partenon. Zbog njegovog postojanja je ta platforma neuobiajeno visoka za jedan grki hram. Njegov tlocrt je identian, ali su dimenzije graevine mnogo vee, kao i broj stupova. Novi Partenon je takoer amfiprostilan peripter, samo ne sa 6 stupova na kraim i 4 stupa u pronaosu i opistodomu, nego sa 8 stupova na kraim i 6 stupova u pronaosu i opistodomu. etiri stupa u riznici i dvokatni dorski stupovi, postavljeni u obliku grkog slova PI. Odmah prilikom poetka gradnje je bilo jasno da se u celu toga hrama eli postaviti jedan ogroman Atenin kip. Samim time se poveavaju gabariti cijele graevine.

Vano je naglasiti da Partenon, iako matematiki precizan, sadrava brojne optike korekcije radi vizualne harmonije. Stupovi vanjske kolonade su lagano nagnuti prema unutra, a ne okomiti. Vijenac nije potpuno postavljen u ravnini ve je lagano nagnut prema vani. Kreptidoma na kojoj lei zdanje nije potpuno ravna. Mjerenja su pokazala da je sredinji dio platforme najvii, a da krajevi padaju. Ne sluajno, ve namjerno. Sve je to radi tih optikih korekcija, da bi se stekao dojam maksimalne harmonije proporcija. Hram se gradio od 447. do 432. g. pr. Kr., a to su pouzdani podaci, to je malen sluaj kod grkih graevina. Hram je bio sagraen do 438. g. pr. Kr. no radovi na skulpturi traju do 432. g. pr. Kr. Za izgradnju u cijelosti je bilo potrebno 15 godina. Hram je sagraen od pentelikog mramora u cijelosti - od prvog do zadnjeg kamena - ak i crijep. Pretpostavlja se da su na rubovima akroterija stajale skulpture krilatih boica Nika, boica pobjede. Posljednja istraivanja su pokazala da su u pronaosu, sa strana vrata, u vrhu zida stajala dva prozora za dodatno osiguravanje svjetlosti u predvorju. Strop je bio kasetiran. Ovo je jedini dorski hram koji ima sve vanjske metope izraene u visokom reljefu. Njih 92 na etiri strane graevine. Prikazane su etiri teme, amazonomahija (borba Grka i Amazonki), kentauromahija (borba Lapita i Kentaura), gigantomahija (borba grkih bogova sa Gigantima sinovima majke Zemlje, odnosno Gee) i iliupersis (osvajanje Troje). Dva zabata su bila u punoj plastici. Na istonome je bilo roenje Atene iz Zeusove glave, a na zapadnome borba Atene i Posejdona oko zatitnitva grada Atene. Unutranji red od 6 dorskih stupova je u odnosu na ovaj vanjski od 8 postavljen na viu niveletu, odnosno, na dvije dodatne stepenice. Taj red dorskih stupova, odnosno, zidovi ante i cele koji se nastavljaju, nose jonski friz. Moda ete negdje proitati da je Partenon prvi primjer kombinacije dorskoga i jonskoga reda. Izvjesno je da ima i starijih (npr. Cererin hram u

53

Paestumu). No, Partenon je najvaniji primjer iz same Grke. Dorski hram mora imati dorski friz iznad arhitrava, no unutranji dio graevine iznad pronaosa, pa vrhom zida cele i iznad opistodoma, pa ponovno vrhom, iznad cele, ide jonski friz. Sam taj friz je dugaak gotovo 160 m. Meuprostor izmeu vanjske perijastaze stupova i ovoga se rjeava kasetiranim stropom. Lako je bilo vidjeti ove metope i dorski friz gledajui izvana graevinu. Meutim, jonski nije bilo lako vidjeti, dobro nakriviti glavu da biste vidjeli to se gore nalazi. Jonski dijelovi hrama, koje je kasnije napomenuo, su friz, lezbiki kimation i, vrlo vano, etiri stupa u stranjoj prostoriji, djevianskoj riznici. Arhitekti su i na to mislili, pa su taj friz lagano nagnuli za nekoliko stupnjeva prema vani. To je jedno vrhunsko zdanje nastalo u suradnji Iktina, Kalikrata i Fidije. -Nakon dovretka Partenona u svom arhitektonskom dijelu, zapoet je rad na monumentalnom ulazu na plato Akropole - Propilejima. To je tip graevine koji je iroko rasprostranjen na grkom teritoriju jo od mikenskih vremena (primjerice Tirint). I dananji Propileji su imali svoga prethodnika, stare Propileje, koji su stajali na ulazu na plato Akropole. Oni su graeni paralelno sa Partenonom, negdje u doba Atenskog dravnika Temistokla - 480-ih godina prije Krista - koji su teko oteeni jer su bili utvreni (zbog naleta Perzijanaca). Smisao Propileja je u tome da zakloni pogled na plato Akropole i da prikae da se iz pepela starih Propileja izdignulo jedno jo vee zdanje. Novi Propileji su izgledom slijedili stare, u svom sredinjem dijelu su dobili izgled proelja jednoga dorskoga heksastilnog hrama. Sredinji par stupova je ipak malo razmaknut zbog prolaza, a vanjskom proelju odgovara unutarnje proelje. Visinska razlika je svladana stepenicama, a dva reda po tri jonska stupa je nosilo kasetirani stop. Izvorno su trebali imati dva krila, portika, kroz kojih bi se ulazilo u dvije prostorije - jedna bi bila pinakoteka, galerija slika, a druga gliptoteka, u kojoj bi se prezentirale skulpture, biste i sl. Meutim, zbog peloponeskog rata, taj dio nije nikada realiziran. U njima su bile kline lealjke, budui da je to bila jedna dvorana za gozbe. Propileji nisu imali zabatne skulpture i metope. To je bila samo javna graevina. No kada bi se dolo na plato, onda bi posjetitelji ostali zapanjeni. Kroz Propileje su prolazile famozne Panatenejske povorke sa svim Atenjanima i Atenjankama. Kao i kod Partenona, Propileji su izgraeni od pentelikog mramora. Nakon to je sagraen Partenon, ve slijedee, 437. g. pr. Kr. (dakle, Partenon jo nije imao skulpture), pod vodstvom arhitekta Mnezikla, gradnja Propileja traje do 432. g. pr. Kr. -Slijedei hram na atenskoj Akropoli je hram Atene Nike Apteros, sagraen na mjestu jednog starijeg zdanja. On je bio potpuno rastavljen na sastavne dijelove od strane Turaka, u jeku kandijskog rata, i od njega su sagradili bastion. Nakon ostamostaljenja grke, grki arheolozi su anastilozom* vratili izvorne dijelove. Dobili smo jedan mali amfriprostilni, tetrastilni jonski hram koji je ujedno najbolje "sauvani" hram. Mi znamo izgled prijanjih graevina, i mogue ih je rekonstruirati, ali one nisu sauvane kao takve. Ovdje imamo graevinu koja je, osim krova, gotovo u cijelosti sauvana. Hram Atene Nike Apteros je bio posveen boici Ateni, beskrilnoj donositeljici pobjede. Tu je zapravo rije o sinkretistikom kultu Atene i boice pobjede, Nike. To je varijanta jednog starijeg egipatskog boanstva Nit, pobjede, koja je preuzeta od strane Grka. Ovdje je

54

poistovjeena sa Atenom, zamiljena je bez krila (odatle Apteros), zato da bi pobjeda ostala meu Atenjanima (da ne "odlepra"). Puno je tu ideologije, veze izmeu politike i graditeljskih ostvarenja. Ovo je jedan od primjera hramova kod kojih su stupovi monolitni. Graevina je imala zabat ispunjen mramornim skulpturama, to ba i nije obiljeje jonskog stila, i vidljivo je da je nastala pod utjecajem dorskog stila (Partenona i Propileja). Iznad jonskih stupova sa karakteristinim kapitelom s volutama se nalazi friz koji je ralanjen u tri trake - nije rije o ravnome polju - i prikazivao je borbu Grka sa Perzijancima kod Plateje, 479. godine, i loe je sauvan. Takoer je graevina od pentelikog mramora. Zato ovu graevinu nazivamo tetrastilni amfiprostilos - ima red stupova i na proelju i na zaelju. Kroz red na proelju se izmeu dvaju malih pilastara ulazi u celu - i tu je kraj hrama. A stranji red je neznatno odmaknut od zatvorenog zida. Tu su stupovi stavljeni radi dekorativnog elementa. Arhitekt ovog zdanja je Kalikrat (koji je sagradio vrlo slian hram, osim to ima pronaos). Gradnja je trajala od 431. do 425. g. pr. Kr. (dugaka gradnja se objanjava time to je to bila sredina Peloponeskog rata). Krajem 5. st. pr. Kr. okolo ove graevine je izraena balustrada (ograda) sa stranjih i bonih strana, koja je ukraena udesnim reljefom/frizom koji je prikazivao procesiju Nika ka boici Ateni koja je prikazana na prijestolju. Naalost, Turci su raerupali tu balustradu i danas imamo samo male fragmente. -Idemo na Erehteion, posljednje zdanje, s kojim je, kada govorimo o klasinom periodu, zavrena obnova atenske Akropole. Erehteion je jedna graevina koja nema nikakvog pandana. Sagraen je na mjestu, gdje se prema predaji odvijala bitka izmeu Posejdona i Atene, oko toga koga e Atenjani staviti za svoga zatitnika. Prema predaji je Atena udarila kopljem o tlo i tu je izrasla maslina, a od Posejdonova trozuba izvor slane vode. Atenjani su izabrali maslinu. I unato oteavajuim okolnostima, teko pristupanom terenu i razliitoj niveleti, tu se sagradio hram. Kau da je tu bio grob Kekropa, drevnog atenskog kralja. Arhitekt ovoga hrama je Filoklo. I ovaj hram, osim friza koji je graen od paarskoga, izgraen je od pentelikog mramora. Gradnja je trajala od 421. do 406. g. pr. Kr. Pisani zapisi nam govore da je na ovome zdanju radilo 130 majstora koji su bili plaeni jednu drahmu dnevno (srebrnjak), a graen je s prekidima zbog Peloponeskog rata. Za Erehteion moemo rei da je piktoresknog, baroknog tlocrta, koji ima tri ulazna trijema, dvije osi. Sa sjeverne strane jonski stupovi ralanjuju sjevernu fasadu i izmeu njih su otvoreni prozori koji su izvorno bili zatvoreni bronanim reetkama. Inae su prozori kao elementi vrlo rijetko dokumentirani na grkim graevinama. Lijevo i desno imamo istonu fasadu koja je tetrastilna, na nioj niveleti. Vidimo i zapadnu sa karijatidama koja je na vioj niveleti. Iz ovog tetrastilnog portika se ulazilo direktno, a kroz trijem s karijatidama se

55

sputalo stubitem u odaje koje su postavljene u osi tih dvaju trijemova. Juna prostilna fasada je sa 6 vitkih jonskih stupova, iz koje se ulazilo u Ateninu celu. Hram je bio posveen veem broju boanstava, no nismo sigurni sto posto kome su sve bile posveene odreene odaje. Ono to je sigurno je da se kroz prostilni trijem ulazilo u Atenino svetite, da su u stranjem dijelu bile odaje posveene Erehteju i Hefestu, a moda i jo nekim boanstvima. Trijem sa karijatidama - figure kora u funkciji nosaa stupova, ekvivalent figurama Atlasa. Ovdje su one jedan element koji je preuzet iz arhajskog perioda. Osim ovih karijatida i onih iz Sifnijske riznice, nemamo ba neke druge primjere. One su raene u bogatom stilu. Partenon, Propileji, hram Atene Nike Apteros, kronoloki pripadaju visokoj klasici. Ova graevina pripada stilu bogate klasike. Sada vidite kako se ovaj hram svrstava tu, kroz tu stranu bogatu dekoraciju. Jonski stupovi ukraeni trakama sa palmetama, jonskim kimationom, ehinusom koji je izveden jonskim kimationom, bogata dekoracija vrhom zida, na antama u obliku jonskog i lezbikog kimationa, trake sa astragalom itd. Na nekim drugim graevinama se taj bogati stil manifestira u kombinaciji dorskoga i jonskoga, te pojavi novog stila u grkom graditeljstvu - korintskog stila. -Hram Atene i Hefesta, jo se naziva i Hefastaion (Hephaisteion) ili Tezeion (Theseion). Die se na zapadnom dijelu atenske Agore, gradskog trga. Zbog metopa, na kojima su prikazana Tezejeva junaka djela, ima i taj drugi naziv. Budui da je bio sagraen u ulici u kojoj su stanovali kovai, iji je zatitnik Hefest, a u Ateni, ija je zatitnica boica Atena, odatle njegovo pravo ime. U celi su se nalazile njihove statue, koje je izradio Fidijin uenik Alkamen (jedan od najvanijih majstora bogate klasike). Hram je graen u tlocrtu dorskog periptera, sa 6 stupova na kraim i 13 na duim. Trobrodna je cela, dorski friz, metope su djelomino sauvane, a zabat nije. Kako autori tvrde, ovo je najbolje sauvani dorski hram. Ovaj se hram zapoeo graditi prije Partenona, 440 g. pr. Kr., graen od pentelikog mramora, i po tome bi bio prvi hram koji bi bio graen od mramora. Na njemu su primijenjena ista matematika naela kao i kod Partenona (nakrivljenja, platforme, i sl.), samo u manjem postotku. Ovdje se nalaze dva stupa u pronaosu, u antama. Ovdje vidimo mjesto na kojemu se nalazio jonski friz. Iao je iznad pronaosa i prebacivao se na vanjsku perijastazu stupova, isto tako s druge strane, iza opistodoma i na vanjsku perijastazu stupova. Ovaj hram je jedan u skupini zdanja koja su gotovo identinog tlocrta (heksastilni dorski peripteri) kao i Posejdonov hram na rtu Sunion, Aresov u Aharmi kod Atene i Nemezin u Ramosu kod Atene. Stoga se pomilja da su svi djelo istoga arhitekte. Graeni su izmeu 450. i 430. g. pr. Kr.

4.2.3. Graditeljstvo bogatog stila


Sad smo na graditeljstvu bogatog stila od 420. do 380. pr. Kr. Glavno obiljeje grkog graditeljstva bogate klasike je pojava etvrtog stila u grkom graditeljstvu - korintski stil. Redoslijedom pojavljivanja, on je etvrti nakon dorskog, eolskog i jonskog. Eolski je

56

roak jonskoga iz kojega se on razvio. Korintski stil se zasniva na postojanju korintskog kapitela. Sve drugo korintski stil posuuje iz dorskoga ili jonskoga stila. Ako je suditi prema Vitruviju, rimskom arhitekti i piscu, otkrie kipara Kalimaha, koji je etajui

grobljem Korinta, uoio koaru kroz koju je izrastao akantus i pod tim utjecajem je izradio prvi prototip korintskog kapitela. On se sastoji od koarastog donjeg dijela kalatosa - i akantusa koji je konkavno zakrivljen i ima rozetice. Na uglovima se izvijaju vitice. To otkrie je pomoglo da se rijee pitanja neadekvatnosti jonskih stupova (posebice kod malih graevina). -Prva graevina na kojoj se pojavljuje korintski kapitel je Apolonov hram u Basama u Figali. Iktin je bio glavni arhitekt, jedan od trojca koji je radio na Partenonu. Zapoet je 429. g. pr. Kr., no zavren je oko 405. g. pr. Kr. Na velikoj je nadmorskoj visini. Tlocrt je jedinstven. Ovo je dorski peripter sa 6 na kraim i 15 stupova na duim stranama. Pronaos i opistodom su sa dva stupa u antama. Unutar cele se prislonjeni uz lateralne zidove nalaze dva niza od po 5 jonskih polustupova, a negdje u stranjem dijelu cele izmeu zadnja dva jonska polustupa se nalazio jedan jedini stup sa korintskim kapitelom. Iznad jonskih polustupova i kapitela je tekao jonski friz koji je prikazivao scene amazonomahije i kentauromahije u bogatom stilu. Evo vidimo izgled toga prethodnika korintskog stila sa relativno niskim akantovim listovima u samo jednom redu i dosta velikim viticama. Evo jedan od bolje sauvanih fragmenata sa amazonomahijom. Najvei dio tog friza se nalazi u British Museumu u Londonu. Hram je imao kasetirani strop, to je rijetkost za hramove u vangradskim podrujima. -I evo jo jedna graevina koja ide u razdoblje stila bogate klasike ije je proelje danas rekonstruirano u British museumu. Nije se nalazila u grkoj, ve u gradu Ksantosu, u pokrajini Litiji na zapadnoj obali Male Azije. Rije je o jednoj jonskoj graevini koja po svojoj funkciji nije bila hram, ve grobnica (Nereid Monument). Mogli bismo rei da je to zagrobni hram (hereon). Taj pokojnik je bio lokalni Litijski vladar koji je sahranjen sa svojom enom i vjerojatno sa svojom rodbinom. Na proelju je imao 4 jonska stupa, a na stranama 6 stupova. Jednostavna cela sa leajevima na kojima su bili poloeni sami pokojnici. Taj mali grobni jonski hram je postavljen na neuobiajeno visoko podnoje ako gledamo sa grkog stajalita, a ne maloazijskog. Mali gabariti su nadoknaeni bogatim repertoarom arhitektonske plastike. ak dva friza na tom postolju, gornji i donji,

57

friz na arhitravu, friz iznad cele i zabatna kompozicija. Teme su dijelom preuzete iz grke umjetnosti, a dijelom istonjakog karaktera. Gornji friz postolja je prikazivao scene borbe ratnika, a donji friz prikazuje osvajanje nekoga grada (osvajanje Troje). Friz na arhitravu prikazuje scenu groblja i predaju darova koje nema veze sa grkom umjetnou. Na frizu iznad cele je prikazana pogrebna sveanost i in rtvovanja, a na glavnom zabatu je bio prikazan dinast na prijestolju kraj koga je ena i njegovi dostojanstvenici. Izmeu vitkih i iroko postavljenih stupova su stajale figure Nereida - jedni od najljepih primjera klasine jonske umjetnosti u razdoblju bogatog stila. Figure su personifikacije morskih boanstava koji su prikazani u dramatinom dinamikom pokretu, raskonoj draperiji, raeni u bogatom iluzionistikom stilu. Graevina se datira iza 420. g. pr. Kr.

4.2.4. Graditeljstvo kasne klasike


-Razdoblje kasne klasike je vrijeme kada se nakon dugo vremena javlja zamah u gradnji teateara irom Grke i izvan nje. Jedno od najpoznatijih kazalita je Teatar u Epidauru, glavnom svetitu boga Asklepija, kapaciteta za oko 14.000 gledatelja, u kojem se i dan danas gledaju predstave. Sagradio ga je Poliklet mlai, iza 390. g. pr. Kr. Orkestra je odmaknuta u odnosu na gledalite, a kasnije, u helenistiko doba e ona dobiti priblino oblik polukruga i maksimalno pribliiti gledalitu. Grki teatri su graeni na prirodnim padinama, a rimski su raeni umjetno. Te su scenske zgrade imale bogato ralanjene arhitektonske kulise, fasade, itd.

-uveni mauzolej u Halikarnasu. Graevina iz Ksantosa je prethodnik uvenom mauzoleju. Halikarnas je grad na obali Male Azije, meutim, bio je u perzijskim rukama. 70-ih godina 4. st. pr. Kr. gradom je upravljao jedan lokalni vladar po imenu Mauzol koji je prije svoje smrti zapoeo sa izgradnjom velianstvene grobnice. Njenu je gradnju povjerio grkim majstorima. Pitej je jedan od najznaajnijih arhitekata kasnog klasinog doba, koji je vodio obnovu udesnog Artemidinog hrama i projektirao je jedan od najvanijih hramova toga vremena, hram Atene Polias u gradu Prijamu. Sve tri graevine su graene u jonskom stilu, na obali Male Azije, pa se govori da je to bio prikaz jonske
58

renesanse gdje je do sada dominirao dorski stil. Mauzolej je bio nadgrobni spomenik, velianstvenih razmjera. Mnoge pojedinosti nisu poznate, jer je sama graevina loe sauvana, osim temelja. Rekonstrukcija se bazira na izvjeima pisaca, nekim drugim zapisima i ostacima dekoracije. Po svemu sudei, to je bila graevina ije su stranice mjerile 66 x 77 m. Bila je, pretpostavlja se, visoka oko 50 m. Vrh visokog postolja je krunio friz, na kraim stranama je bilo 9, a na duim 11 jonskih stupova, zagrobna cela. Onda jedan udnovato rijeen krov, ne dvoslivni sa trokutastim zabatom i timpanonima, nego piramidalna konstrukcija na ijem je vrhu bila kvadriga sa likovima Mauzola i njegove ene. Ovaj spomenik je po imenu vlasnika postao eponim za sve sline spomenike te vrste - mauzoleje - mjesta tovanja lika i djela pokojnjeg vlastodrca. Plinije Stariji, uveni enciklopedista, spominje podatak da su na mauzoleju u Halikarnasu radila etvorica najveih grkih majstora. Istonu stranu je radio Skopas, zapadnu Leohar, junu Timotej a sjevernu Brijaksid. Svako je bio zaduen za izradu jednog dijela friza i za skulpture koje su gradile interkolumne. Neki od tih dijelova friza su pronaeni na mjestu i tu se uoavaju stilske karakteristike. Mnogi dijelovi su u British Museumu. Kvadriga kruni cijelu graevinu. Graevina se gradila dugo, znamo da je zapoela oko 370-ih g. pr. Kr., a znamo da u vrijeme prolaska Aleksandra Velikog nije jo bio sagraen. Gradnju je nastavila Mauzolova ena Artemizija, no nakon njene smrti njihovi roaci. Ovo je jedno od sedam svjetskih uda. -Grad Prijena za kasno klasino doba ima vrijednost Mileta za rano klasino doba. To je grad u Joniji na koji je apliciran Hipodamski plan pravilne gradske planimetrije usprkos injenici da se on nije nalazio na takvom prostoru gdje bi se to jednostavno apliciralo. Grad je smjeten na strmom terasastom prostoru, i trebamo promatrati izohipse. Razlika izmeu gornjih i donjih dijelova grada je preko 150 m. Glavne komunikacije u smjeru istok-zapad su zaista protone, no smjer sjever jug je niz stubita i odmorita. U sreditu su glavni sadraji, gradom dominira Akropola. Grad i Akropola su bili spojeni sistemom fortifikacija. Hram Atene Polias, Pitejevo djelo se tu nalazi i on je od vee vanosti. Hram Atene Polias koji je jedan od najboljih primjera jonske renesanse, ali i uope peripteralnog tlocrta kasno klasinog doba. Jedan mali hram sa 6 na kraim i 11 na duim stranama sa dva stupa u pronaosu, jednostavnom malom celom i naznaenim portikom u stranjem dijelu. Oltar se nalazi izmeu graevine i propileji koji su vodili do samoga zdanja. Ovdje je rije o jonskom peripterosu koji je graen od vapnenca. Stupovi imaju plintu, nekoliko torusa (poluoble profilacije) i trohila (kanalii), ima bazu, relativno klasini izgled kapitela sa ehinusom. Entablatura je vrlo zanimljiva, praktiki nema friza. Imamo trotraki arhitrav, jonski kimation, zupce i bogato ralanjeni korni sa simom u koju su ukljuene lavlje protome. Jedna mala graevina, dimenzija 17 m x 35 m duine. To je dvostruko manji hram od Partenona, omjer je tono proraunat - 2:1. -Asklepijev hram u Epidauru. Ne tolos, nego hram. On je dosta slian, skraen, 6 x 11 stupova, nema opistodoma, ali je imao relativno kvalitetnu karakteristiku zabatne plastike koju su radili uveni majstori tog vremena, konkretno - Timotej. Dijelom on, ili drugi majstori.

59

Od graevina kasne klasike bi jo moda trebali izdvojiti jedan hram - hram Atene Aleje u gradu Tegeji. Tegea je grad u srcu Peloponeza, malog znaaja, no ovaj hram je rijedak primjer klasine hramske arhitekture 4. st. pr. Kr. graen po uzoru na hramove nastale u razdoblju visoke klasike. Arhitekt ove graevine je Skopas, koji je poznatiji kao kipar i klesar, meutim, projektirao je i ovu graevinu i izradio modele kompletne arhitektonske plastike. Za razliku od dorskih periptera 4. st. pr. Kr., on je primjer kombinacije svih triju redova u grkoj umjetnosti. Hram je po tlocrtu slian Apolonovu hramu u Basama u Figaliji. U pronaosu su 2 stupa u antama, u opistodomu su 2 stupa u antama, ova vanjska kolonada ima 6x14 stupova koja je dorska. Unutar cele se nalazilo 7 korintskih polustupova uza svaki od lateralnih zidova i plus toga je Skopas upotrijebio jonske elemente kao to su jonski kimation na vrhu zida cele, odnosno lezbiki kimation na dnu zida cele. Ovo je jedan od onih primjera upotrebe korintskog stila na jednom klasinom dorskom peripteru. Na jednoj zabatu je bio prikaz hvatanja Kalidonijskog vepra (to smo vidjeli na Francois vazi), a na drugome je bila prikazana borba Ahila i Telefa u Kaikoj ravnici. -Telesterion u Eleuzini, gradu odravanja uvenih Eleuzinskih misterija. Projektirao ju je Iktin, no dovrena je nakon njegove smrti, poetkom 4. st. pr. Kr. Ovaj tip graevine se dovodi u vezu s Perzijom, gdje su ovakve dvorane sa nizovima stupova, potvrene i u Perzepolisu i drugim gradovima. U ovom sluaju je ova hipostilna dvorana sa 6 nizova od 7 stupova, uokolo kojeg je rasporeeno gledalite koje je moglo primiti oko 4 i 5 tisua gledatelja. Naprijed se nalazi portik na ulazu u samu graevinu.

60

5. Helenizam
-Helenistiki period je posljednji period grke civilizacije, te prijelaz u rimsku civilizaciju. Naziv je doao od grkog izraza Helenistovi kojim su Grci nazivali helenizirane idove koji su prihvatili grku kulturu i grki nain ivota. Naziv helenistiki period je prvi upotrijebio jedan njemaki povjesniar Karl Gustav Drojzen u knjizi objavljenoj poetkom 19. st. i od tada se taj naziv uvrijeio i ostao do danas. -Na neki nain rodoutemeljitelj helenistikog poretka je Aleksandar Makedonski. Njegov otac Filip II. se zanosio idejom rata protiv Perzijskog carstva. Kako je nesretno ubijen od jednog svog vojnika, naslijedio ga je Aleksandar te je njemu pripala mogunost ujedinjenom grko-makedonskom vojskom krene na pohod protiv Perzije. Taj je pohod trajao oko etiri godine, od 334. do 331. g. pr. Kr. On se pretvorio u dugotrajan rat kojeg je Aleksandar vodio na Istoku do granica Indije. Na povratku se, sa svojom iscrpljenom vojskom, vratio u Babilon, gdje je 323. g. pr. Kr. Aleksandar, sa 31 godinom umro vrlo mlad od jedne vrste malarije. Njegovom smru to golemo carstvo kojim je vladao niti desetak kasnije se raspalo. Postojale su neke ideje da ga sin naslijedi na prijestolju, meutim, sve se pretvorilo u dugotrajni iscrpljujui rat izmeu njegovih generala. Na koncu se golemo carstvo razilo i transformiralo u nekoliko helenistikih dravica. Smrt Aleksandra Velikog 323. g. pr. Kr. se slubeno uzima za poetak helenistikog razdoblja. Oko te je godine nastao prijelaz s jednog i poetak drugog perioda. Na prijelazu sa 4. na 3. st. dolazi do kraja klasine i poetka helenistike ere. -Karl Gustav Drojzen je helenizam podijelio u 3 razdoblja. Podijelio ga je u razdoblje Aleksandra Velikog, od 334. do. 323. g. pr. Kr., odnosno, smrti Aleksandra Velikoga. Zatim, razdoblje Diadoha (Aleksandrovih generala) od 323. do 280. g. pr. Kr. kada je zavrio graanski rat. Posljednje razdoblje, doba Epikona, traje od 280. do 31. g. pr. Kr. kada dolazi do kraja helenistikog svijeta. To je jedna politika podjela koja, gledajui politika zbivanja, ima smisla. -Kad je rije o umjetnosti onda se helenistiko razdoblje dijeli na 3 razdoblja: rani, srednji i kasni helenizam. Rani helenizam zapoinje oko 300. g. pr. Kr. i traje do oko 250. g. pr. Kr. Zatim slijedi srednji helenizam koji traje od ok 250. do oko 150. g. pr. Kr. Na kraju, kasni helenizam od oko 150. do oko 30. g. pr. Kr. -31. g. pr. Kr. se uzima za kraj helenistikog svijeta zato to je tada posljednja helenistika drava, Ptolomejski Egipat, dola pod rimsku vlast. U bitci kod Akcija uz obale Grke gdje je flota Oktavijana, kasnije cara Augusta, porazila flotu Marka Antonija i Kleopatre koji su pobjegli u Egipat i izvrili samoubojstvo. August je krenuo za njima i njegovim ulaskom u Egipat on prestaje postojati kao posljednja samostalna helenistika drava te postaje rimska provincija. Primjerice, 146. g. rimska vojska je razorila Korint, sredite otpora protiv rimske vlasti, i od te godine je Grka postala rimska provincija Ahaja. 133. g. pr. Kr. je Pergamsko kraljevstvo, jedno od najmonijih helenistikih dravica, slobodnom voljom dolo pod Rim tako to je posljednji pergamski vladar Atal III. odluio oporuno ostaviti cijelo kraljevstvo rimskom narodu i Senatu. Rimljani su oporuno doli u posjed jednog malog, ali spomenicima vrlo bogatog, kraljevstva u Maloj Aziji. I more je slinih takvih primjera. -Ovo su politika zbivanja koja su vana da bi uoili jedan moment, a to je da je rani helenizam od oko 320. di oko 250. g. pr. Kr. dosta naslonjen na kasno klasino doba, dok

61

je razdoblje srednjeg ili visokog helenizma razdoblje procvata. Kasni helenizam se moe promatrati i kao rimska umjetnost, jer je najvei dio helenistikog svijeta tada bio u granicama rimskog imperija. Primjera radi, ako je neki spomenik nastao u Ateni, sad zaista govorim napamet, 120. g. pr. Kr., a Atena je u provinciji Ahaji koja je dio rimskog carstva - onda je to spomenik rimske umjetnosti. Dakle, on je helenistiki spomenik po svojim stilskim karakteristikama, ali, vremenski gledano, to je spomenik rimske umjetnosti. Kasni helenizam je naziv za posljednju fazu grke umjetnosti, iz perspektive grke umjetnosti, a iz perspektive rimske umjetnosti to je kasno republikanski period. -Trea vana stvar je prostor na kojem se razvija helenistika umjetnost i to iz toga proizlazi. Za razliku od grke umjetnosti koja se razvijala u matinoj Grkoj, u grkim kolonijama, na zapadnoj obali Male Azije, u Magni Graeciji, u Kirenaici, na sjevernim obalama Afrike itd; helenistika kultura se razvija na mnogo veem podruju, barem na deseterostruko veem podruju. Razlozi tomu su upravo osvajanja Aleksandra Makedonskog. injenica da je on u etiri godine slomio jedno veliko Perzijsko Carstvo, da se oenio jednom perzijskom princezom (sigurno bi se stvari bolje odvijale da nije umro od malarijske groznice), pa su njegova osvajanja utrla put irenju helenistike kulture daleko na Istok. Meutim tu sad valja bit oprezan, jer ne moemo samo tako kazati da je podruje na kojem se razvija helenistika umjetnost Grka, Makedonija, Mala Azija, Sirija, Egipat i prostor dananjeg Iraka, to naprosto ne bi bilo tono. Jezgra helenistike kulture i umjetnosti su Grka i Makedonija, koja je sama helenizirana mnogo stoljea prije, najvei dio Male Azije, iako ne sredinji dio Anatolije, zatim Ptolomejski Egipat i Sirija te prostor nekadanje Magne Graecie. Utjecaja helenistike umjetnosti u ovim prvim stoljeima, u 3. st. pr. Kr. nije bio poteen ni Apeninski poluotok. Etruanska umjetnost ima svoju helenistiku fazu, jako se manifestiraju i uoavaju utjecaji helenistike umjetnosti. No, to je ipak etruanska umjetnost. Rimska umjetnost se helenizira negdje krajem 3., a posebno u 2. st. pr. Kr. Tako bismo te granice mogli proiriti kada je rije o kasnom helenizmu na malo vei dio Apeninskog poluotoka. Prostor na kojem se razvijala helenistika umjetnost je mnogo vei od prostora na kojem se razvijala grka umjetnost. Ovo istiem zbog broja umjetnikih djela i spomenika jer broj svih medija umjetnosti je enorman. -Glavni centri helenistike umjetnosti su Atena, Korint i neki drugi grki gradovi na zapadnoj obali Male Azije, Pergam, novo kulturno arite grkog svijeta, Antiohija na Orantu te vrlo vaan grad kojeg je osnovao Aleksandar Veliki 332. godine - Aleksandrija. Naime, tijekom svog osvajanja, Aleksandar je osnovao mnotvo gradova, jedno sedamdesetak njih, meutim, ova Aleksandrija na uu rijeke Nila je svakako najvanija. Podignuta je na mjestu jednog starijeg egipatskog naselja, zadatak urbanistikog rjeenja tog novog grada je bio povjeren vojnom inenjeru Dinokratu. Aleksandrija e uz Antiohiju i Pergam postati jedan od najvanijih kulturnih odnosno umjetnikih prijestolnica helenistikog svijeta, i posljednja doi pod rimsku vlast. Nedavno su francuski arheolozi, ronei u Aleksandriji i oko nje, iznijeli na svjetlo dana izvanredne spomenike.

62

Otkrili su poznati svjetionik na otoku Pharosu, koji je postao uzor slinim takvim kasnijim graevinama, ostatke ptolemeidske palae, itd. Najvanije to proizlazi iz svega toga je ta enormna produkcija umjetnikih dijela s velikim rasponom stilova, pogotovo na podruju skulpture. -Ne moemo govoriti o otrom rezu izmeu klasine i helenistike epohe, ni u sadrajnom, ni u kronolokom smislu. Dokaz tome su mnogi spomenici, tako da u povijesti umjetnosti postoje kategorije i nazivi koji to definiraju, a glase: Lizipovo naslijee, Praksitelovo naslijee, Pauzijino naslijee, Skopasovo naslijee, itd. Tu je rije o spomenicima rano helenistikog perioda na kojima se jasno manifestiraju utjecaji i uzori tih kasno klasinih majstora. Pogotovo dvaju najveih a to su Sikijonski majstor Lizip i Atenski majstor Praksitel. O nekim elementima tog Lizipovog i Praksitelovog naslijea nam govore i pisani izvori. Rimski pisac i enciklopedist Plinije, pa i Pauzanije, spominju brojne umjetnike koji su bili epigoni (jedina zadaa im je bila da rade po predlocima svojih velikih uitelja i prethodnika). -Skulptura Tihe iz Antiohije je interesantna zato to sama skulptura predstavlja Tihe, boicu sree. To je personifikacija samoga grada, budueg blagostanja. Ona je sauvana u rimskim kopijama, ne u originalu. Vrijednost kopija, odnosno originala, je u tome to znamo sasvim pouzdano da je tu kopiju sagradio Lizipov uenik Eutikid. Utjecaj velikog majstora se jasno vidi. Skulptura Tihe je Lizipovskih proporcija, male glave, plemenitih, dostojanstvenih crta. Ona sjedi na jednoj stijeni, podignutom nogom stoji na leima jednog mladog rijenog boga koji personificira rijeku. Ona u podignutoj desnoj ruci dri palminu granu, a na glavi ima krunu u obliku gradskih zidina. Skulptura, iako je zapravo Lizipovskih karakteristika, ona je postala "arhe" tip, odnosno obrazac po kojemu su u razliitim varijantama izraivane personifikacije razliitih gradova. -Skulptura Temis iz Ramusa (Rhamnous) je nastala od ruke jednoga helenistikog majstora Kairestratosa. Ona je nastala po uzoru na statuu boice Nemese, boice osvete, uvenu Agoraklitovu statuu koja je stajala u svetitu te boice u istom tom gradu Ramusu. To je statua odjevena u dugi hiton sa ahimationom slino posloenim. Ove dvije skulpture su primjeri naslijea velikih majstora, odnosno predloaka preuzetih iz grke klasine umjetnosti. -Lizip, majstor koji je jako dugo ivio, a prema onome to nam svjedoe pisani izvori, jedan je od onih grkih majstora koji je doivio neuobiajeno duboku starost. Postoji legenda da je on od svakog svog djela odvajao jedan zlatni novi sa strane te da je nakon njegove smrti pronaeno u radionici jedna takva krinjica sa 1500 zlatnika. To bi znailo da je za ivota napravio 1500 djela. Naravno, od tih 1500 djela mi u rimskim kopijama imamo jedva dvadeset. Meutim, poetak njegove djelatnosti spada u 360. g. pr. Kr., a sasvim sigurno znamo da posljednja njegova djela nastaju 308. i 309. g. pr. Kr., to je ak iza Aleksandrove smrti. Kronoloki gledano, njegova posljednja djela nastaju na poetku helenistikog perioda. -uveni bronani krater iz Dervenija, iz antike Makedonije, na ijim su vanjskim stjenkama izraeni prikazi Dioniza, Menada i Satira. Tu se nalazi natpis koji spominje ime majstora iz Larise koji ga je izradio. Ova posuda nije bila izvorno namijenjena za svrhu

63

urne. Ono to bi mi sada mogli dubljom analizom ustvrditi je to da su figure, pogotovo Dioniza koji je ovdje u prvom planu, ali i figure Menada i sl. raene u tipinom lizipovskom likovnom jeziku. -Aleksandrov sarkofag je pronaen u Sidonu, gradu koji se danas nalazi u Libanonu, na nekropoli toga grada. Naziv Aleksandrov nosi zato to je na ovim duim stranama njegova sanduka prikazan Aleksandar u scenama bitke. Prilino naivan prvi zakljuak bi bio da je u njemu sahranjen i sam Aleksandar, meutim, to nije sluaj, jer se u izvora sasvim navodi na kakav nain i u kakvoj grobnici je on bio sahranjen. Sama injenica da je ovdje prikazan Aleksandar uz trojstvo samoga sarkofaga pokazuju da se on stavlja u sam kraj 4. ili u sam poetak 3. st. pr. Kr. Autor ili grupa autora koji su ga izradili, po svoj prilici su pripadali atenskoj koli. Tu je rije o Praksitelovim epigonima, o

Praksitelovim uenicima (ak su njegovi sinovi bili njegovi epigoni). Danas se Aleksandrov sarkofag nalazi u arheolokom muzeju u Istambulu. To je izdueni etvrtasti sanduk sa krovom na dvije vode. Bogato je ukraen, krae i due stranice nose 4 reljefna prikaza, prikaz borbe i scene lova kombinirane na kraim i duim stranama. S gornje strane je slikovno polje uokvireno jonskim, s donje sa lezbikim kimatijonom. Gore ima trake sa meandrom, dolje bogato isprepletenim trakama. Na koncu gore imamo krov na dvije vode sa naznaenim rubnim antifiksima. Mramorni sarkofag je bio i oslikan tako da se izvanredno uoavaju ostaci boje. Aleksandar, na svom konju, prikazan u sceni borbe izmeu grko-makedonskih i perzijskih ratnika, sa bogatim ostatcima oslikavanja. Na toj figuri Aleksandra se jasno uoavaju elementi praksitelovskog jezika - frizura, fizionomija, i sl, je dosta slino onima sa Praksitelovih statua satira koji nalijeva vodu ili lijenog satira, itd. -Tanagra statuetice su statuetice koje su naziv dobile po gradu Tanagri u Peociji, po jednom malom gradiu na ijoj su nekropoli pronaene. To su figurice od terakote raene pomou kalupa za nekakvu kunu upotrebu. Ono zbog ega su zanimljive je da one podsjeaju, proporcijama, malenim glavama, gracioznim figurama i sl. na figure muza. Podsjeaju na onu bazu iz Mantineja. To je jedini Praksitelov original koji spominje Pauzanija. Na jednoj strani te baze je prikazana scena takmienja Apolona i Marsije, a na drugoj strani tri Zeusove keri muze odjevene u duge hitone uz bogato nabrane draperije, s malim glavama, itd. Ove statuetice podsjeaju na te muze, odnosno na one statue iz Herkulanuma - veliku i malu Herkulanku - koje su nastale prema Praksitelovim
64

originalima nastalim u krugu njegovih uenika. Vidi se da su raene u proporcijama ideala kasne klasike i da to nema veze sa grkom skulpturom 5. st. pr. Kr. Te Tanagra statuetice se jasno naslanjaju na umjetnost druge polovice 4. st. pr. Kr. One uglavnom prikazuju enske figure, i to mlade ene, djevojke u raznim situacijama. Nerijetko su te Tanagra statuetice primjeri i anr stila - prikazi enskih figura u razliitim svakodnevnim ivotnim situacijama. -Kada je rije o slikarstvu ima isto velik broj primjera. Veliki slikari druge polovice 4. st. pr. Kr. su bili Apel, Pauzija i neki drugi. Vjeruje se da Pauzijini cvjetni motivi, aranmani, krilati djeaii, eroti sa vijencima, sa prepletima lia, cvijea, itd. imaju svoj odjek na Taremskim, odnosno, Gnatja vazama. -Najvanija helenistika umjetnika djela, odnosno, graevine nastaju u razdoblju srednjeg i visokog helenizma kada su graanski sukobi pojedinih helenistikih dravica zavrili. To je period jednog dugotrajnog mira prije rimskog prodora na te prostore. Umjetnika djela nastaju u razliitim umjetnikim centrima. -Najbolje sauvana i najpoznatija umjetnika djela, pronaena su u okviru grada Pergama. To je jedan zanimljiv gradi, primjer kako je iz niega nastala jedna od najljepih prijestolnica helenistikog svijeta. Jedan niskopozicionirani asnik Aleksandrovih Diadoha, Antigona, dobio je zadatak uvanja riznice sa ogromnom koliinom novca. Njegov gospodar (zapovjednik) je izgubio ivot i taj je neugledni gospodin ostao sa ogromnim bogatstvom oko sebe. On je utemeljitelj Atalidske dinastije. Tu dinastiju ini 5 vladara: Atal I, Eumen I, Eumen II, Atal II, Atal III. Oni su zasluni za izrastanje Pergama u prijestolnicu helenistikog svijeta. On prerasta u novu Atenu. Atalidi su imali jedan dugotrajni politiki cilj, prikazati svoj grad nasljednikom slavne Atene - one Periklove iz 5.st. pr. Kr. Ta je stvar maksimalno potencirana kada su Atalidi izvojevali pobjedu protiv Gala oko 230. g. pr. Kr. Gali su provalili iz sjeverne Europe u sjevernu Grku, preli u Malu Aziju, itd. Atalidi su ih uspjeli sa svojom vojskom (jedva) poraziti i pobijediti. U ast te pobjede je nastao jedan od najvanijih umjetnikih spomenika Pergama i uope helenistikog razdoblja - Grupa umiruih Gala. -Umirui Gali su grupna kompozicija koja je izvorno bila postavljena na visokoj krunoj bazi. Sastojala se od 6 figura, 4 figure u polu-leeem poloaju, figure Gala koji sebi zariva ma u prsa, i figura njegove ene koju on pridrava lijevom rukom (nju je prethodno smaknuo da ne bi pala u zarobljenitvo). Rije je o grupnoj piramidalnoj kompoziciji. Centralna grupa Gala sa njegovom enom je poznata kao Ludovizi grupa, a ove ostale figure ranjenih umiruih Gala se uvaju u razliitim muzejima u Italiji. Imamo jednog ranjenog Gala u Napulju, jednog u Vatikanu, jednog u Kapitolijskom muzeju. Usprkos toj injenici, ta se skupina moe rekonstruirati. Ona je stajala na pergamskoj Akropoli u jednom velikom otvorenom dvoritu u okolici hrama Atene Polias - glavnom svetitu Akropoli. Ova grupa je prethodnik cijelog tipa helenistike skulpture koji se naziva helenistike barokne grupe i mitovike grupe. Rije je o strukturama koje sadre

65

vei broj figura, sve prikazane u jednom baroknom stilu - snanih torza u dinaminom pokretu s temama patnja, smrt, stradanje junaka. -Umirui Gali su rodonaelnik, najstariji prikazi takve vrste skulpture, jer su vrlo brzo po uzoru na nju nastale sline skulpture. Takve grupe su recimo Baskvino grupa, grupa od koje danas raspolaemo likom snanog Menelaja sa kacigom na glavi, koji lijevom rukom pridrava mrtvo tijelo Patrokla. Pomilja se da je ta dvofiguralna kompozicija izvorno mogla biti okruena figurama ranjenih i umiruih junaka. -Zatim imamo Ahila i Pentezileju, vrlo slina kompozicija, Ahil koji rukama dri mrtvu amazonsku kraljicu Pentezileju. -Imamo cijeli niz drugih grupa, od kojih je vama najpoznatija jedna - Laokontova grupa. Ona tematski, sadrajno i formativno pripada helenistikoj baroknoj grupi. Pria vam je vjerojatno poznata - prikazuje trojanskog sveenika Laokonta i njegova dva sina, na koje je Apolon poslao zmije, jer su uoili da je uvlaenje Trojanskog konja u Troju varka... Grupa koja se danas uva u Vatikanu, jedna jedina, zanimljiva utoliko to je Plinije spominje i kae da ju je vidio u palai cara Tita, to moe biti 79. ili 81.g. pr. Kr. Plinije kae i da su autori te grupe, trojica rodskih majstora: Agesandar, Atenodor, Poliodor grka imena. Sretan nalaz iz 50-ih godina prolog stoljea iz okolice Napulja je pokazao da Plinije nije izmislio imena. Dokazano je i to da su to imena kopista. -U okolici Napulja je bila jedna spilja, Sperlonga, u kojoj su pronaeni bogati ostaci jednog skulpturalnog programa koji je ukraavao tu spilju. On je ukljuivao ak etiri neohelenistike grupe (nastale u rimsko doba, na samom kraju kasnog republikanskog, odnosno poetka ranog carskog perioda). U jednoj grupi je bio prikazan Diomer, zatim ostaci Paskvido grupe, Menelaja i Patrokla, ostaci grupe koja prikazuje osljepljivanje Polifema, i tzv. Scila grupe (zapravo pramac jednog broda s kojeg ta morska neman, Scila, povlai mornare i prodire ih). Sperlonga je zanimljiva zato to je uz nju pronaen natpis na grkom jeziku koji su postavila trojica majstora na kojem se jasno itaju imena - Agesandoros, Atenodoros i Poliodoros. Sada se zna da su oni kopisti i da je Laokontova grupa kopija nastala po originalu iz 200. g. pr. Kr. -Mi ne raspolaemo originalom niti jedne od tih helenistikih grupa, a njihov odraz u reljefu je uvani Pergamski oltar, odnosno reljef s scenama gigantomahije na uvenom Zeusovom oltaru u Pergamu. Pergamski oltar je jedan od najvanijih pergamskih spomenika, i uope jedan od najvanijih helenistikih spomenika. To je remek djelo helenistike umjetnosti koje ima istu vrijednost, barem tei tome, kao Partenon za klasinu umjetnost. Danas se proelje tog oltara nalazi rekonstruiran u berlinskim muzejima jer su uglavnom njemaki arheolozi istraivali podruje pergamske Akropole. To je jonska graevina podignuta na jednom visokom stepenastom postolju. Gradnja je zapoela u vrijeme vladara Eumena II., a nastavljena u vrijeme Atala II. Na tom spomeniku su radile ak 2 generacije velikih majstora. Najvaniji sadraj Pergamskog oltara je friz sa gigantomahijom koji sa sve etiri strane, osim sa prednje gdje se nalazi monumentalno stubite, opasuje graevinu. Praktiki, iznad tog stepenastog postolja

66

ispod zone sa jonskim stupovima se nalazi friz, ne iznad stupova nego ispod frizova. Taj friz prikazuje borbu grkih bogova sa Gigantima, ne na nain kao to je to bilo u grkoj umjetnosti klasinog ili arhajskog doba, gdje su giganti bili prikazani kao ratnici, ve su ovdje prikazani dijelom u antropomorfnom, a dijelom u teriomorfnom obliju. Imaju ljudski torzo, ali zmijolike repove i druge udovine elemente. Taj je friz ukljuivao i natpise sa imenima prikazanih bogova i imenima majstora.

Postoji mogunost da je projekt samog Zeusovog oltara u Pergamu izradio jedan rodski arhitekt po imenu Menekrat, meutim, nismo do kraja sigurni u tu mogunost. Na platformi od nekoliko stepenica, koju krasi friz sa gigantomahijom, stajali su jonski stupovi koji su sa etiri strane zatvarali jedno veliko otvoreno dvorite. Unutar toga dvorita je stajao rtvenik na otvorenome, a jonska kolonada je nosila jedan unutranji friz u visini entabature. Taj friz je prikazivao mit o roenju Heraklovog sina Telefa jer su se pergamski vladari eljeli pokazati kao da su oni tobonji potomci Heraklova sina Telefa koji se borio u trojanskom ratu na strani Troje. Te figure bogova i Giganata na tom frizu sa gigantomahijom su zapravo izraene u istom bogatom baroknom stilu, bogatih baroknih torza kao to je sluaj sa veinom helenistikih baroknih grupa. -Paralelno sa tim baroknim stilom, na kojega je oito veliki utjecaj imao Skopas, pogotovo u kasnom helenistikom periodu, javljaju se drugi stilovi poput rokoko stila, sladunjavih stilova. Tako da su u umjetnosti kasnog helenizma vrlo esti prikazi grupa, grupnih skulptura, ali takvi koji ukljuuju likove Afrodite i Satira u nekakvim aljivim pozama, Satir koji se udvara Afroditi, ili Nimfi ili poziva na ples i sl. -Ono emu tei helenistika skulptura je prikazivanje svih slojeva drutva, to nikada prije nije bio sluaj u grkoj umjetnosti. U grkoj umjetnosti klasinog ili arhajskog doba nije se prikazivala ena na trnici ili tako neto, ve heroine, boice, ali ne i ene u svakodnevnim ivotnim situacijama. Rijetki su bili prikazi djece, a sada imamo i prikaze malih negroida, primjere malih djeaia koji se tuku, djeaka koji vadi trn iz noge, uveni spinario, djeaka koji se hrvaju, zatim djeaka dokeja na konjima, itd.. Sve su to primjeri anr stila. Moda najupeatljiviji su primjeri figura starijih ena i starijih mukaraca na trnici, odnosno starog ribara prikazanog sa svojom lovinom, gdje je on realistiki prikazan sa svojom mlohavom koom, kompletno naznaenim dijelovima degradacije tijela uzrokovanog starou tijela, propadanjem koe i sl. -Jedan od vanih vrsta helenistike skulpture je portretna statuarna plastika. Ona se pojavljuje ve u kasno klasino doba kada nastaju statue mnogih grkih kulturnih radnika, filozofa, knjievnika i drugih. Taj se obiaj nastavlja u helenistikom razdoblju. Pored grkih dramaturga, filozofa i pjesnika, u helenistikom se razdoblju vrlo rijetko
67

izrauju i statue sa portretnim karakteristikama helenistikih vladara. Tu je opet Aleksandar Veliki utro put toj vrsti skulpture. Za njegova ivota su nastale mnoge statue sa njegovim portretima koje su poznate danas, u rimskim i kasno helenistikim kopijama. Autor jednih takvih portretnih statua, znamo iz samih izvora, bio je Lizip. Aleksandar se vrlo lako prepoznaje, jer ima jednu karakteristinu anastoli frizuru. Ona ima karakteristian razdjeljak po sredini glave sa dugim pramenovima koji su baeni sa strane itd. Budui da je umro mlad, u tridesetprvoj godini, svi ga portreti prikazuju mladoga, golobradog, ljepukastog lica, iako nekada zatvorenije kubine strukture lica, a nekad malo izduenijeg, i sl. Taj portretni realizam se nastavlja u kasnijim desetljeima. Istovremeno, sa pojavom tih realistinih portreta pojedinih helenistikih vladara, od kojih su neki tako realistini da se ni autor, a ni komitent, nije prezao od prikazivanja najrunijih detalja. Paralelno sa time se javlja i vrsta carske odnosno vladarske statuarne skulpture, gdje su portreti vladara oito idealizirani, uljepanih crta lica, elei se prikazati to slinije samom Aleksandru. To su dva paralelna pravca u helenistikoj skulpturi unutar statuarne plastike. -U Herkulanumu je pronaena cijela serija portreta helenistikih vladara, od kojih su neki idealiziranih crta lica, a drugi su realistinih. Naravno, u doba helenizma se nastavlja sa izradom kultnih statua sa prikazivanjem boanstava, meutim, iz ovoga to sam vam do sada ispriao, oito je da to vie nije najvaniji sadraj unutar skulpture. Sada postoji cijeli raspon stilova, cijeli raspon motiva, od anr motiva do motiva mitolokog karaktera, itd. -Kada je rije o boanstvima, onda je primjetno da najveu panju imaju Dioniz, Afrodita, Apolon - mlada ljepukasta boanstva. Veliku popularnost meu enskim boanstvima ima Afrodita. Tu su kljunu ulogu odigrali skulpturalni tipovi iz kasne klasike, pogotovo Praksitelova poluodjevena Afrodita iz Arla i potpuno razodjevena Afrodita iz Knida. Tako da iz tih statua se razvija cijelo jedno stablo ikonografskih tipova i shema sve do rimskog vremena. -Afrodita sa otoka Melosa, poluodjeveni ikonografski tip. To je stojei tip Afrodite po uzoru na jednu uvenu sliku kasno klasinog doba koju je izradio jedan od najveih grkih slikara uope, Apel. On je za otok Kos, za tamonje svetite posveeno Asklebiju, izradio uvenu sliku Afrodite Anadiomene. Apel slika za svetite na Kosu sliku Afrodite Anadiomene koja se raa iz morske pjene i cijedi uvojke kose. Mi po prilici moemo znat kako je ta slika izgledala iako ona nije sauvana. Na temelju tog motiva se u helenistikoj umjetnosti razvija slian statuarni motiv, no, sada po uzoru na tu sliku nastaje statuarni tip Afrodite, koja, iako ruke nedostaju vidi se da su ruke bile podignute da ona cijedi uvojke kose. -Afrodita knidska, prikazana u trenutku ulaska u kupatilo, skida odjeu sa sebe, ostavlja je na hidrini, itd. Helenistika umjetnost dalje razrauje taj motiv, i jedan bitinijski majstor Dajdal stvara motiv kleee Afrodite u kupatilu. Knidska je u stojeem stavu, a on je sputa, prebacuje u kleei stav sa slino poloenim rukama kao i kod Praksitelove Afrodite. Mnotvo je tih ikonografskih tipova. Jedan tip je kleea Afrodita, drugi tip je stojea Afrodita. Taj stojei tip se moe podijeliti u tip Afrodite Anadiomene, u tip Afrodite Pudike ili stidljive Afrodite, i trei tip je Afrodite iz Trojade koja ima sasvim specifian poloaj ruku. -Jedan od najuvenijih tipova helenistikog perioda jest Kolos sa otoka Rodosa, jedan od sedam svjetskih uda. Kolos sa Rodosa je ogroman bronani tip koji je zatvarao ulaz u

68

Rodsku luku, izraen u bronci, prikazivao je boga Heliosa boga Sunca, visine 31 metar. Predaja kae da je dvadesetak godina na stvaranju toga djela radio rodski majstor Hars. Naalost kip nije dugo stajao na svome mjestu jer je uskoro, jo u helenistikom periodu, stradao kod jednog snanog potresa, pao je u more i tu stajao sve dok Rodos u 10. ili 11. st. nije doao pod arapsku vlast. Tada ju je kupio jedan idovski trgovac i prodao Arapima na istok. udesno jedno djelo, sama injenica da je od bronce, visine 31 m, da su ispod njegovih nogu na krakovima lukobrana prolazili brodovi i ulazili u luku. To naprosto fascinira. -Jedan drugi spomenik na podruju graditeljstva, to je svjetionik na otoku Farosu ispred Aleksandrije koji je doivio slinu sudbinu mnogo kasnije. O njemu se neto zna na temelju pisanih izvora, na temelju svjedoanstva jednog andaluzijskog Maora iz 11. st. Podignut poetkom 3. st. pr. Kr. od strane jednog arhitekta koji se zvao Sostrat iz Knida. Svjetionik je bio visok 440 stopa (132 m), sagraen u tri dijela. Donji dio je bio kvadratnog tlocrta 30x30m. Sredinji je bio oktogonalan, a gornji cilindrian. Na vrhu svjetionika je gorila vatra ime je osiguravao prolaz brodovima, davao upute moreplovcima za ulazak u tu, inae, jako nezgodnu aleksandrijsku luku. Njegove su ostatke pronali prije 5 ili 6 godina. -Rano helenistiki period je razdoblje intenzivne urbanizacije. Aleksandar Veliki je tijekom svojih prvih godina osvajanja Perzijskog carstva, pa i kasnije, osnovao 70 novih naselja, taj podatak svjedoi o ivoj urbanistikoj aktivnosti. Npr. Aleksandrija koja je kljuan i najvaniji primjer. Ona e vrlo brzo prerasti u prijestolnicu ptolomejskog Egipta, jer je njime vladala dinastija Ptolomeida iji je osniva je Aleksandrov general Ptolomej. Posljednji potomak te loze, zapravo je Kleopatra. Uz Aleksandriju bi se tu jo mogao svrstati i grad Prijena, spomenut je vec u kontekstu kasne klasike, no tada je nastao Pitejin projekt, lokalnog jonskog arhitekta rodom iz Prijene, ali je izgradnja trajala duboko u helenistiki period. Na Prijeni se mogu vidjeti odlike jednog helenistikog grada - konkretno, sredinji gradski trg, agora - kojeg okruuju graevine javnoga karaktera, prije svega iroki portici (koji mogu biti prizemne graevine, graevine na kat, inkorporiranim prodavaonicama ili bez njih). -Jedan helenistiki grad, bila to Prijena, Milet ili Atena, nije se mogao zamisliti u 3. ili 2. st. pr. Kr. ako nije imao sredinji dio - agoru - sredinji trg, barem sa tri ili ak etiri strane okruenu porticima. Kada kaem portik, onda koristim rimski naziv portikus. Grka rije za tu graevinu je stoa. Danas imamo jednu graevinu te vrste koja je u cijelosti rekonstruirana, to je Stoa Atala II u Ateni. Atal II - pergamski vladar koji vlada u razdoblju od 150. do 140. g. pr. Kr. i koji je toliko bogat te iz politikih i ideolokih razloga financira gradnju jedne takve graevine u Ateni. Ona je rekonstruirana nakon istraivanja amerikih arheologa na atenskoj Akropoli 1930-ih godina. Taj je zahvat bio dosta kontroverzan, i danas se izbjegava takav pristup, odnosno, anastiloza ili potpuno nova izgradnja jednog antikog spomenika.

69

To danas nije primjerena metoda, vi moete vratiti ili eventualno ponovno izgraditi neke dijelove graevine za koje imate sasvim sigurne, vrste elemente. Ovdje je mnogo toga rekonstruirano, a da takvi elementi ne postoje. No, graevina izgleda impresivno. Ona je dugaka, du jedne svoje strane ima 21 duan, a sa ove druge strane se tom redu duana pridodaje i dvostruka kolonada. Isti takav tlocrt je i na katu. To je graevina koja ima prizemlje i kat. U prizemlju su vanjski stupovi dorski, unutranji jonski, a na katu su vanjski jonski, a unutranji su egipatski. Graevina ima krov na dvije vode i stubita na svojim krajevima. Koliko je god ta njena rekonstrukcija bila neopravdana, kada danas prolazite njome, vi vidite kako su te graevine bile jednostavne arhitekture, a krajnje funkcionalne s izuzetno dekorativnim karakterom. etnice su bile natkrivene. Duani u okviru tih stoa imaju funkciju kakvu kasnije u rimskom graditeljstvu imaju taberne u okviru rimskih foruma. Tu je rimsko graditeljstvo posegnulo iz prakse helenistikog graditeljstva i to je ta nit koja ih vee. -To nije jedini spomenik koji su Atalidi poklonili Ateni. Na padinama juno od Atene poklonili gradu jednu grupnu kompoziciju iji toan broj ne moemo niti naslutiti. Sastojala se iz etiri odvojene grupe figura. Jedna grupa je prikazivala borbu Grka i Amazonki. Jedna je prikazivala borbu bogova sa Gigantima, jedna bitku na Maratonu, a etvrta bitku pergamske vojske sa Galima u Maloj Azije. Oni veliaju svoje kraljevstvo, svoje politike uspjehe, kroz kulturu i umjetnike spomenike - u srcu jedne Atene. Time su pergamski kraljevi htjeli kazati - ono to je bila Atena u 5. st. pr. Kr., njene zasluge u borbi protiv Perzijanaca, njezina velianstvena pobjeda na Maratonskom polju - to smo danas mi. Mi smo spasili grki svijet od Gale u Maloj Aziji. U ast toga nastaju umirui Gali na pergamskoj Akropoli, to su takozvani Veliki Gali, a ova viefiguralna grupa u podnoju atenske Akropole su takozvani Mali Gali, jer su figure bile graene u visini jednog lakta, to znamo iz izvora. Toliko mnotvo figura bi bilo financijski i umjetniki zahtjevno, dok su Umirui Gali raeni u prirodnoj veliini. -Za helenistiko su razdoblje karakteristini hramovi manjih dimenzija i manjih gabarita. To je opa karakteristika helenistikog graditeljstva. Tu se ono nastavlja na kasno klasino doba, bez hramova velikih dimenzija, redovno manjim zdanjima, koja nerijetko gube ovu zadnju prostoriju, riznicu. Jedan od takvih hramova s poetka 4. st. i jedan od najstarijih takvih primjera je Asklepijev hram u Epidauru. Koliko god da se hramovi reduciraju po duini, po visini (u gabaritima), svetita postaju vea. Gradi se po nekoliko malih hramova jedan pored drugog. Oni se okruuju trjemovima. Ako teren to zahtijeva visinske se razlike rjeavaju stubitima, propilejima i sl. Na taj nain, usprkos malim gabaritima samih hramova, dobivamo kompleksna i izuzetno monumentalna, prostrana svetita. -Dva svetita kao tipian primjer su Atenino svetite u gradu Lindosu na Rodosu i Askeplijevo svetite na otoku Kosu. Bitne karakteristike - hramovima se prilazi preko monumentalnih velianstvenih stubita, nerijetko kroz Propileje. Ulazi se kroz drugo dvorite, pa druge propileje, pa u hram. Hram je opasan sa tri strane trjemovima koji prostorima nadoknauju gubitak prostora unutar samog hrama. Na njima se odlau darovi zajednica, gradova ili pojedinaca. Ako ste se doli pokloniti Asklepiju na otoku Kosu i moliti se za oko, onda ete neto pokloniti i to e biti stavljeno na trijem. Ako ozdravite, vi ete se vjerojatno doi ponovno zahvaliti, pa ete moda jo neto donijeti. Na taj nain su ova svetita postajala pravi muzeji na otvorenom (pretee prvih muzeja). Ljudi su nerijetko dolazili, i mi u

70

izvorima imamo sauvan jedan tekst koji opisuje dolazak dviju ena u Asklepijevo svetite na otoku Kosu. One priaju "A vidi onog tamo djeaia koji davi gusku, vidi onu krasnu sliku". One uivaju u umjetnikim djelima. Ispada kao da su dole, ne iz nekih vjerskih pobuda, ve diviti se sadraju hrama. -Npr. drugi Artemidin hram u Efezu, ogromni jonski dipteros ija je obnova zala duboko u helenistiki period. Apolonov hram u Didimi kod Mileta, slinog tlocrta, samo to je umjesto cele imao jedno duboko ukopano dvorite, obnovljen u helenistikom razdoblju. -Jedan svakako interesantan primjer je uveni Olimpeion u Ateni, hram Zeusa Olimpijskog. Rije je o hramu koji je zapoet u doba Tizistratida, obitelji koja je vladala Atenom prije uspostavljanja robovlasnike demokracije, prije 504. g. pr. Kr. Kako je njihov posljednji pripadnik Hipija bio ubijen u atentatu kojega su izvrili Aristogiton i Harmonije, gradnja je prekinuta. On je zapoet je u kasno arhajsko doba, a 170-ih g. pr. Kr. sirijski kralj Antioh III, takmiei se sa Atalidima, nastavlja izgradnju toga zdanja. Kako se rimljani ubrzo obraunavaju s njime i skidaju ga s prijestolja, tako gradnja ponovno staje, da bi nekih 130-ih g. n. Kr. gradnju nastavio i zavrio car Hadrijan. Tako da je njegova gradnja zapoeta krajem 6. st. pr. Kr., a zavrena u doba cara Hadrijana, time je prolo 700 godina od poetka do zavretka. On je ogroman hram u tlocrtu dipterosa, ali u korintskom stilu. Korintski stil ranog helenizma ravnopravno participira sa jonskim i dorskim, da bi u kasnom stilu postao najpopularniji.

71

Literatura:
-Predavanja prof. Draena Marica, kolegij Arheologija antike Grke, Zadar, 2007/8 -skripta Vodius kroz Antikus - Predavanja sa kolegija Povijest starog vijeka - dr. sc. Draen Mari, doc., Split, 2005/6 -G. Hafner, Kreta i Helada, Rijeka 1970. -H. W. Janson A. F. Janson, Povijest umjetnosti, Varadin 2003.

72

You might also like