SVETA BIBLIJA

STARI I NOVI ZAVJET
IZ IZVORNOGA TEKSTA PREVEO DR. IVAN EVANÅELIST ÆARIØ NADBISKUP VRHBOSANSKI

Bosanska Biblija

Sadrœaj
STARI ZAVJET........Broj poglavlja..Strana POSTANAK............................50................1 IZLAZAK................................40..............43 LEVITSKI ZAKON...................27..............78 BROJEVI..............................36............104 PONOVLJENI ZAKON.............34............140 JOÆUA.....................................24.............170 SUCI.............................................21..............190 RUTA.......................................4.............211 PRVA KNJIGA SAMUELOVA...31...........213 DRUGA KNJIGA SAMUELOVA.24.........240 PRVA KNJIGA KRALJEVA......22............262 DRUGA KNJIGA KRALJEVA...25............289 PRVA KNJIGA LJETOPISA.....29............314 DRUGA KNJIGA LJETOPISA.36...........338 EZRA.......................................10.............367 NEHEMIJA............................13............376 ESTERA................................10............387 JOB.......................................42............394 PSALMI................................150............415 MUDRE IZREKE.....................31............467 PROPOVJEDNIK...................12............485 PJESMA SALOMONOVA..........8............491 IZAIJA...................................66............494 JEREMIJA............................52............533 TUŒALJKE..............................5............578 EZEKIEL...................................48.............582 DANIEL.................................12............624 HOSEA..................................14............636 JOEL........................................3.............642 AMOS.....................................9............644 OBADIJA.....................................1.............649 JONA........................................4.............650 MIHEJ.........................................7.............651 NAHUM.....................................3.............654 HABAKUK..............................3............656 SEFANIJA...............................3............657 HAGAJ...................................2............659 ZAHARIJA..............................14............661 MALAHIJA....................................4..............668 NOVI ZAVJET.........Broj poglavlja..Strana MATEJ Radosna vijest........28.............671 MARKO Radosna vijest.......16.............696 LUKA Radosna vijest...........24.............712 IVAN Radosna vijest.............21.............740 DJELA apostolska...............28.............760 Poslanice apostola Pavla RIMLJANIMA........................16..............787 PRVA KORINØANIMA ...........16..............797 DRUGA KORINØANIMA........13..............808 GALØANIMA..........................6..............814 EFEŒANIMA...........................6..............818 FILIPLJANIMA........................4..............822 KOLOÆANIMA........................4..............824 PRVA SOLUNJANIMA.............5..............827 DRUGA SOLUNJANIMA.........3..............829 PRVA TIMOTEJU....................6..............830 DRUGA TIMOTEJU................4..............833 TITU......................................3..............835 FILEMONU............................1.............836 HEBREJIMA.........................13..............837 Poslanice drugih apostola JAKOVLJEVA........................5.............845 PRVA PETROVA......................5.............848 DRUGA PETROVA..................3..............851 PRVA IVANOVA......................5..............853 DRUGA IVANOVA...................1..............855 TREØA IVANOVA....................1..............866 JUDINA.................................1..............856 OTKRIVENJE PO IVANU.......22..............857 Konkordacija..............................................870

1

Postanak
1 U poçetku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja je bila joæ pusta i prazna. Tama je leœala nad bezdanom. Duh je Boœji lebdio nad vodama. 3 Tada reçe Bog: “Neka bude svjetlost!” I postade svjetlost. 4 I vidje Bog, da je svjetlost bila dobra. Tako rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noø, postade veçer, i postade jutro - prvi dan. 6 Tada reçe Bog: “Neka bude svod posred voda, i neka rastavi vode od voda!” 7 Tako stvori Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi. 8 Svod nazva Bog nebo. I postade veçer, i postade jutro - drugi dan. 9 Tada reçe Bog: “Voda pod nebom neka se skupi na jednom mjestu, i kopno neka se pokaœe!” I tako se dogodi. 10 Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog, da je bilo dobro. 11 Tada reçe Bog: “Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, æto nosi sjeme, i plodonosno drveøe, æto rodi plodove po vrsti svojoj, plodove, æto u sebi samima svoje sjeme nose na zemlji!” I tako se dogodi. 12 Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, æto nosi sjeme, i drveøe, æto rodi svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro. 13 I postade veçer, i postade jutro - treøi dan. 14 Tada reçe Bog: “Neka budu svjetlila nebeska na svodu, da rastavljaju dan od noøi, kao znakovi neka ona sluœe i pokazuju vremena, dane i godine. 15 Neka svijetle na svodu nebeskom, da rasvjetljuju zemlju!” I tako se dogodi. 16 Bog stvori dva velika svjetlila nebeska, veøe, da vlada danom, i manje, da vlada noøu, uz to joæ zvijezde. 17 Bog ih postavi na svod, da rasvjetljuju zemlju, 18 Da vladaju danom i noøu, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog, da je bilo dobro. 19 I postade veçer, i postade jutro çetvrti dan. 20 Tada reçe Bog: “Neka vrvi voda posvuda od œivih biøa, i ptice neka lete iznad zemlje svodom nebeskom!” 21 Tako stvori Bog velike morske nemani i sva œiva biøa, æto se miçu, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je bilo dobro. 22 Bog ih blagoslovi rijeçima: “Raåajte se i mnoœite se! Napunite vode u morima! I ptice neka se mnoœe i napune zemlju.” 23 I postade veçer, i postade jutro - peti dan. 24 Tada reçe Bog: “Neka zemlja proizvede œiva biøa svake vrste: stoku, œivotinje, æto gmiœu, i zvijeri zemaljske, sve po vrsti njihovoj!” I tako se dogodi. 25 Tako stvori Bog zvijeri zemaljske po vrsti njihovoj, stoku po vrsti njezinoj i sve, æto gmiœe na zemlji, po vrsti njihovoj. I vidje Bog, da je bilo dobro. 26 Tada reçe Bog: “Naçinimo çovjeka na sliku i priliku svoju! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim, æto gmiœe po zemlji!” 27 Tako stvori Bog çovjeka na sliku svoju, na sliku Boœju stvori ga, muæko i œensko stvori ih. 28 I Bog ih blagoslovi, i reçe im Bog: “Raåajte se i mnoœite se, napunite zemlju i podvrgnite je sebi! Vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim œivim biøem, æto se miçe na zemlji!” 29 I Bog reçe: “Eto, predajem vam sve na svoj zemlji bilje, æto nosi sjeme, i sve drveøe s plodovima, u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu! 30 Sve zeleno bilje dajem za hranu svima zvijerima zemaljskim, svima pticama nebeskim i svemu, æto se miçe na zemlji i ima œivot u sebi.” I tako se dogodi. 31 Kad vidje Bog sve, æto je bio uçinio, naåe to za veoma dobro. I postade veçer, i postade jutro - æesti dan. Postanak 2 1 Tako se dovræi nebo i zemlja i sva vojska njihova. 2 Sedmi dan bio je dovræio Bog djelo svoje, æto ga stvori. On poçinu sedmi dan od svega djela svojega, æto ga je bio stvorio. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan poçinu od svega djela svojega, æto ga je bio stvorio i uçinio. 4 To je opis postanja neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,

Postanak
5 Nije joæ bilo na zemlji nikakva grmlja poljskoga, i na poljima nije joæ raslo nikakvo bilje, jer Gospod Bog nije joæ pustio daœda na zemlju i nije joæ bilo ljudi, da obraåuju zemlju. 6 No dizala se je magla iz zemlje i natapala je svu povræinu tla. 7 Tada naçini Gospod Bog çovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh œivota. Tako postade çovjek œivo biøe. 8 Tada zasadi Gospod Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo çovjeka, kojega je bio naçinio. 9 I dade Gospod Bog, te niçe iz zemlje svakojako drveøe, ugodno za pogled i dobro za jelo, i drvo œivota usred vrta i drvo spoznanja dobra i zla. 10 Od Edena dolazila je rijeka, da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u çetiri otoke. 11 Prva se zove Piæon, koja teçe pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata. 12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a tamo ima i bdelija i oniksa kamena. 13 Druga se rijeka zove Gihon, koja teçe pokraj cijele zemlje Kuæ. 14 Treøa se rijeka zove Tigris, koja teçe istoçno od Asirije. etvrta je rijeka Eufrat. 15 Uze dakle Gospod Bog çovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obraåuje i goji. 16 A dade Gospod Bog çovjeku ovu zapovijed: “Sa svakoga drveta u vrtu smijeæ jesti; 17 Samo s drveta spoznanja dobra i zla ne jedi, jer çim bi jeo s njega, morao bi umrijeti.” 18 Tada reçe Gospod Bog: “Nije dobro çovjeku, da je sam. Naçinit øu mu pomoønicu, koja mu pristaje.” 19 I dovede Gospod Bog sve œivotinje zemaljske i sve ptice nebeske, æto ih bio naçinio od zemlje, pred Adama, da vidi, kako øe ih nazvati. Kako Adam nazove œiva biøa, onako øe se zvati. 20 Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima œivotinjama zemaljskim; ali se Adamu ne naåe meåu njima pomoønica, koja bi mu pristajala. 21 Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom. 22 Gospod Bog naçini œenu od rebra, æto ga je bio uzeo çovjeku, i dovede je k çovjeku. 23 Tada Adam reçe: “Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona øe se zvati œena, jer je uzeta od çovjeka.” 24 Zato ostavlja muœ oca i mater i prianja za œenu svoju, i budu jedno

2

tijelo. 25 Oboje, Adam i œena njegova, bili su goli, pa ipak se nijesu stidjeli jedan od drugoga. Postanak 3 1 Zmija je bila lukavija od svih œivotinja zemaljskih, æto ih je bio uçinio Gospod Bog. Ona reçe œeni: “Je li doista rekao Bog: ‘Ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu’?” 2 Œena odgovori zmiji: “Od plodova drveøa u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta, æto stoji usred vrta, zapovjedio je Bog: ‘Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inaçe morate umrijeti.’ “ 4 Zmija reçe œeni: “Nikako neøete umrijeti, 5 Dapaçe zna Bog, da øe vam se otvoriti oçi, çim budete jeli s njega, i da øete postati kao Bog, kad spoznate, æto je dobro i zlo.” 6 Sada istom vidje œena, kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poœeljan, jer daje spoznanje. I ona uze od njegova ploda i jede; i muœu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega, i on isto jede. 7 Tada se obadvima otvoriæe oçi, i oni opaziæe, da su bili goli. Zato spletoæe liæøe smokvino i naçiniæe sebi od njega pregaçe. 8 A kad zaçuæe suæanj koraka Gospoda Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetriøa, skriju se oni, Adam i œena njegova, pred Gospodom Bogom meåu grmenjem u vrtu. 9 A Gospod Bog viknu Adama i upita ga: “Gdje si?” 10 On odgovori: “Kad zaçuh suæanj koraka tvojih u vrtu, uplaæih se, jer sam gol, pa sam se skrio.” 11 Tada upita on: “Tko ti je rekao, da si gol? Da nijesi moœda jeo s drveta, s kojega ti zabranih jesti?” 12 Adam odgovori: “Œena, koju si mi dao da bude uz mene, ona mi dade s drveta, i jedoh.” 13 I Gospod Bog upita œenu: “Zaæto si to uçinila?” œena odgovori: “Zmija me zavede; zato sam jela.” 14 Tada reçe Gospod Bog zmiji: “Jer si to uçinila, da si prokleta meåu svom stokom i svima œivotinjama zemaljskim! Na trbuhu øeæ svojemu puzati i prah øeæ jesti sve dane œivota svojega! 15 Neprijateljstvo øu staviti izmeåu tebe i œene, izmeåu roda tvojega i roda njezina. On øe ti satrti glavu; a ti øeæ ga raniti na peti.” 16 Œeni reçe: “Mnoge øu ti muke

3

Postanak
10 Tada reçe Gospodin: “Æto si uçinio? Glasno viçe sa zemlje k meni krv brata tvojega. 11 I zato da si proklet, prognan od domaøeg tla, æto je otvorilo usta svoja, da popije iz ruke tvoje krv brata tvojega. 12 Kad zemlju obradiæ, neka ti viæe ne daje uroda; lutat øeæ i bjeœat øeæ po zemlji.” 13 A Kain se potuœi Gospodu: “Prevelika je kazna moja, a da bih je mogao snositi. 14 Eto, izgoniæ me eto danas iz dobre zemlje; moram se kriti pred tobom, moram lutati i bjeœati po zemlji; tko god me susretne, ubit øe me.” 15 Tada mu Gospod reçe: “Ne! Nego tko god ubije Kaina, bit øe sedam puta osveøen.” I Gospod naçini Kainu znamen, da ga ne ubije nitko, koji ga susretne. 16 Kain ode nato ispred lica Gospodnjega i nastani se u zemlji Nod istoçno od Edena. 17 Kain spoznade œenu svoju, ona zatrudnje i rodi Enoka. Kad ovaj, sazida grad, prozva grad po imenu sina svojega Enok. 18 Enoku se rodi Irad. Iradu se rodi Mehujael, Mehujaelu se rodi Metuæael, Metuæaelu se rodi Lamek. 19 Lamek uze sebi dvije œene. Jedna se zvala Ada, druga Sila. 20 Ada rodi Jabala, koji je bio pradjed onima, æto stanuju pod æatorima i goje stoku. 21 Brat se njegov zvao Jubal, koji je bio pradjed svima gudaçima i sviraçima. 22 A Sila rodi Tubal-Kaina kovaça, koji je pravio svakovrsno posuåe od mjedi i gvoœåa. Sestra Tubal-Kainova bila je Naama. 23 Lamek reçe œenama svojim: “Ada i Sila, çujte govor moj; œene Lamekove, posluæajte rijeç moju: Ubio sam çovjeka koji me ranio i momka koji me udario. 24 Ako øe Kain biti sedam puta osveøen, Lamek øe biti sedamdeset i sedam puta.” 25 Kad je Adam opet bio spoznao œenu svoju, i ona rodi sina, kojega nazva Set. Reçe ona: “Bog mi dade drugoga sina na mjesto Abela, kojega ubi Kain.” 26 I Setu se rodi sin i on ga nazva Enoæ. Tada se poçelo prizivati ime Gospodnje. Postanak 5 1 Ovo je popis potomaka Adamovih. Kad Bog stvori çovjeka, stvori ga na priliku Boœju. 2 Kao muæko i œensko stvori ih,

umnoœiti, kad zatrudniæ. U bolovima øeæ raåati djecu, a ipak øeæ œudjeti muœa svojega, koji øe ti biti gospodar.” 17 Adamu reçe: “Jer si popustio molbi œene svoje i jeo s drveta, za koje sam ti zapovjedio: ‘Ne smijeæ jesti s njega’, to neka je prokleta zemlja zbog tebe; s mukom øeæ se od nje hraniti sve dane œivota svojega. 18 Trnje i korov raåat øe ti, i ti øeæ jesti zelje poljsko. 19 U znoju øeæ lica svojega jesti kruh, dok se ne vratiæ u zemlju, od koje si uzet, jer prah si i u prah se vraøaæ.” 20 Adam nadjenu œeni svojoj ime Eva; jer postade mati svima œivima. 21 A naçini Gospod Bog Adamu i œeni njegovoj haljine od koœe i obuøe ih u njih. 22 Tada reçe Gospod Bog: “Eto, çovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje, æto je dobro i zlo. Da sada samo on ne pruœi ruku svoju i takoåer ne uzme s drveta œivota i jede i vjeçno œivi!” 23 Zato ga progna Gospod Bog iz vrta edenskog, da obraåuje zemlju, od koje je bio uzet. 24 I kad je bio prognao Adama, postavi istoçno od vrta edenskog kerubine s maçem ognjenim, iz kojega se vijao plamen, da çuvaju put k drvetu œivota. Postanak 4 1 Adam spoznade Evu, œenu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kaina, pa reçe: “Dobih çovjeka s pomoøu Gospoda.” 2 Nato dobi joæ jednog sina, brata njegova Abela; Abel postade pastir, Kain ratar. 3 I poslije nekog vremena dogodi se, da Kain prinese Gospodu œrtvu od plodova poljskih. 4 I Abel œrtvova od prvina stada svojega, i to komade sala. Gospod pogleda milostivo na Abela i œrtvu njegovu, 5 A na Kaina i œrtvu njegovu ne pogleda. Tada se Kain rasrdi veoma i gledao je preda se mrko. 6 A Gospod upita Kaina: “Zaæto si srdit i gledaæ preda se tako mrko? 7 Jer ako pravo radiæ, smijeæ slobodno dignuti pogled? Ako li krivo radiæ, ne vreba li tada pred vratima grijeh, kojega poœeljenje upravljeno je k tebi, ali mu ti moraæ gospodar biti?” 8 I jednoga dana, kad se je Kain sa svojim bratom Abelom, dok su bili na polju, neæto sporeçkao, skoçi Kain na brata svojega Abela i ubi ga. 9 Tada upita Gospod Kaina: “Gdje ti je brat Abel?” On odgovori: “Ne znam; zar sam ja çuvar brata svojega?”

Postanak
blagoslovi ih i dade im ime çovjek, kad su bili stvoreni. 3 I poœivje Adam sto i trideset godina i rodi mu se sin, koji mu je bio po obliçju sliçan, i nazva ga Set. 4 A rodivæi mu se Set poœivje Adam osam stotina godina, te mu se rode drugi sinovi i køeri. 5 Tako poœivje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije. 6 A Set poœivje sto i pet godina i rodi mu se Enoæ. 7 A rodivæi mu se Enoæ poœivje Set joæ osam stotina i sedam godina, te mu se rode sinovi i køeri. 8 Tako poœivje Set svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije. 9 A Enoæ poœivje devedeset godina i rodi mu se Kenan. 10 A rodivæi mu se Kenan poœivje Enoæ joæ osam stotina i petnaest godina, te mu se rode sinovi i køeri. 11 Tako poœivje Enoæ svega devet stotina i pet godina; i umrije. 12 A Kenan poœivje sedamdeset godina i rodi mu se Mahalalel. 13 A rodivæi mu se Mahalalel poœivje Kenan joæ osam stotina i çetrdeset godina, te mu se rode sinovi i køeri. 14 Tako poœivje Kenan u svega devet stotina i deset godina; i umrije. 15 A Mahalalel poœivje æezdeset i pet godina i rodi mu se Jared. 16 A rodivæi mu se Jared poœivje Mahalalel joæ osam stotina i trideset godina, te mu se rode sinovi i køeri, 17 Tako poœivje Mahalalel svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije. 18 A Jared poœivje sto i æezdeset i dvije godine i rodi mu se Henok. 19 A rodivæi mu se Henok poœivje Jared joæ osam stotina godina, te mu se rode sinovi i køeri. 20 Tako poœivje Jared svega devet stotina i æezdeset i dvije godine; i umrije. 21 A Henok poœivje æezdeset i pet godina i rodi mu se Metuselah. 22 A rodivæi mu se Metuselah poœivje Henok hoteøi s Bogom joæ trista godina, te mu se rode sinovi i køeri. 23 Tako poœivje Henok svega trista i æezdeset i pet godina. 24 I hoteøi Henok jednako s Bogom, nestade ga jednoga dana, jer ga uze Bog. 25 A Metuselah poœivje sto i osamdeset i sedam godina i rodi mu se Lamek. 26 A rodivæi mu se Lamek poœivje Metuselah joæ sedam stotina i osamdeset i dvije godine, te mu se rode sinovi i køeri. 27 Tako poœivje Metuselah svega devet

4

stotina i æezdeset i devet godina; i umrije. 28 A Lamek poœivje sto i osamdeset i dvije godine i rodi mu se sin, 29 Kojemu nadjenu ime Noa, pa reçe: “Ovaj øe nas tjeæiti u teækom poslu naæih ruku na polju, æto ga je prokleo Gospod.” 30 A rodivæi mu se Noa poœivje Lamek joæ pet stotina i devedeset i pet godina, te mu se rode sinovi i køeri. 31 Tako poœivje Lamek svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije. 32 A Noa, kad mu je bilo pet stotina godina, rodi mu se Æem, Ham i Jafet. Postanak 6 1 A kad se ljudi poçeæe mnoœiti na zemlji i køeri im se rodiæe, 2 Vidjeæe sinovi Boœji, da su bile lijepe køeri çovjeçje, i uzimali ih sebi za œene, koliko ih htjedoæe. 3 Tada reçe Gospod: “Duh moj neøe viæe dugo ostati u ljudima; jer nijesu viæe niæta drugo nego meso, a trajanje œivota njihova neka bude joæ samo sto i dvadeset godina.” 4 Onda, kada su se sinovi Boœji œenili køerima çovjeçjim, pa i kasnije joæ, i ove im raåale djecu, œivjeli su divovi na zemlji, gorostasi davnine, preslavni junaci. 5 Kad Gospod vidje, da je pokvarenost ljudi na zemlji bila velika i da je sve miæljenje i htijenje srca njihova svejednako iælo samo na zlo. 6 Pokaja se Gospod, da je bio naçinio ljude na zemlji, i bio je duboko oœaloæøen. 7 I reçe Gospod: “I zbrisat øu s lica zemlje, çovjeka i zvijeri, gmizavce i ptice u zraku, jer se kajem, æto sam ih naçinio.” 8 Samo Noa naåe milost u oçima Gospodnjim. 9 Ovo je potomstvo Noino: Noa je bio çovjek poboœan i bez prijekora u svojem naraætaju; Noa je œivio po zapovijedi Boœjoj. 10 Tri sina imao je Noa: Æema, Hama i Jafeta. 11 Tada je bila zemlja pokvarena pred Bogom i puna zloçina. 12 I kad Bog vidje, kako je zemlja bila veoma pokvarena, jer je sve çovjeçanstvo u svojemu djelovanju bilo poælo po zlu na zemlji. 13 Tada reçe Bog Noi: “Odluçio sam, kraj svima œivim stvorenjima dolazi pred mene; jer je zemlja puna zloçina, i æto ih çine; i evo, uniætit øu ih zajedno sa zemljom. 14 Napravi sebi (plovni) kovçeg od

5

Postanak
dan prodrijeæe svi izvori velikog bezdana, i otvoriæe se ustave nebeske. 12 Daœd je padao na zemlju çetrdeset dana i çetrdeset noøi. 13 Upravo taj dan uåoæe u kovçeg Noa i sinovi njegovi Æem, Ham i Jafet, i s njima œena Noina i tri œene sinova njegovih. 14 Oni i sve vrste zvijeri, stoke i œivotinja, æto gmiœu po zemlji, i sve vrste ptica, sve, æto je imalo krila i perje. 15 Uåoæe k Noi u kovçeg, po dvoje od svih œivih biøa. 16 Uvijek muæko i œensko od svih biøa uåe, kao æto mu je bio zapovjedio Bog; onda Gospod zatvori za njim. 17 Nato se izli potop na zemlju za çetrdeset dana. Voda naraste i podiœe se kovçeg, tako da je plovio nad zemljom. 18 Sve viæe nabuja voda i diœe se visoko nad zemlju, a kovçeg je plovio na vodi. 19 Do tako silne visine nabuja voda na zemlji, da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim nebom. 20 Voda se pope petnaest lakata visoko iznad brda, tako da su ona bila poplavljena. 21 Tada pogiboæe sva biøa, æto su se micala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve, æto gmiœe po zemlji, a i svi ljudi. 22 Sve, æto je imalo u sebi dah œivota, sve, æto je œivjelo na suhu, pomrije. 23 Tako istrijebi on sva biøa, æto su œivjela na zemlji, çovjeka, stoku, ætogod gmiœe i ptice nebeske; sve je bilo istrijebljeno sa zemlje. Ostade samo Noa i æto je bilo s njim u kovçegu. 24 Voda se je penjala joæ sto i pedeset dana dalje na zemlji. Postanak 8 1 Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, æto su bili s njim u kovçegu, pa pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala. 2 Zatvoriæe se izvori bezdana i ustave nebeske, i dad s neba prestade. 3 Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda. 4 Sedamnaesti dan sedmoga mjeseca ustavi se kovçeg na gori araratskoj. 5 Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvi dan desetoga mjeseca pokazaæe se vrhovi. 6 Kad proåe çetrdeset dana, otvori Noa prozor kovçega, æto ga je bio naçinio, 7 I ispusti gavrana, koji je lijetao tamo i ovamo, dok ne presahnu voda na zemlji. 8 Tada ispusti golubicu, da vidi, je li voda otekla sa zemlje. 9 Ali golubica ne naåe mjesta, gdje bi

drveta gofera; naçini pregratke u kovçegu i zasmoli ga iznutra i izvana smolom! 15 Ovako øeæ ga napraviti: trista lakata neka bude duljina kovçegu, pedeset lakata æirina njegova i trideset lakata visina njegova! 16 Napravi na kovçegu otvor a svjetlost i lakat mu odmjeri visine odozgor naokolo; stavi onda vrata kovçegu sa strane i naçini u njemu donji, srednji i gornji kat! 17 Jer evo: pustit øu potop na zemlju, da istrijebim sva biøa pod nebom, æto imaju u sebi dah œivota; sve, æto œivi na zemlji neka izgine! 18 S tobom ipak hoøu sklopiti zavjet; u kovçeg uøi øeæ ti i s tobom sinovi tvoji, œena tvoja i œene sinova tvojih. 19 Od svih œivih biøa uzet øeæ u kovçeg po dvoje, da ih sa sobom uzdrœiæ na œivotu; po jedno muæko i jedno œensko neka bude! 20 Od svake vrste ptica, stoke i od œivina, æto gmiœu po zemlji, neka uåe s tobom po dvoje, da ostanu na œivotu. 21 Priskrbi sebi i sve, æto treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i njima!” 22 I Noa izvede sve onako, kako mu je bio zapovjedio Bog. Postanak 7 1 Jednoga dana reçe Gospod Noi: “Uåi u kovçeg s cijelom obitelji svojom; jer tebe samo naåoh pravedna pred sobom u svemu naraætaju ovom! 2 Od svih œivotinja çistih uzmi k sebi po sedmero, muæko i œensko, a od œivotinja neçistih po dvoje, muæko i œensko. 3 I od ptica nebeskih po sedmero, muæko i œensko, da se kasnije mognu rasploditi na zemlji! 4 Jer veø do sedam dana pustit øu daœd na zemlju za çetrdeset dana i çetrdeset noøi i istrijebit øu sa zemlje sva biøa, æto sam ih stvorio.” 5 Noa uçini sve onako, kako mu je bio zapovjedio Gospod. 6 Noa je imao æest stotina godina, kad doåe potop na zemlju. 7 Sa svojim sinovima, svojom œenom i œenama svojih sinova uåe Noa u kovçeg pred vodama potopa. 8 Od œivotinja çistih i neçistih, od ptica i od svega, æto gmiœe po zemlji. 9 Uåe k Noi u kovçeg po dvoje, muæko i œensko, kao æto je bio Bog zapovjedio Noi. 10 Nakon sedam dana prodrijeæe vode potopa na zemlju. 11 U godini æeststotoj œivota Noina, sedamnaesti dan drugoga mjeseca, taj

Postanak
stala noga njezina, pa se vrati k njemu u kovçeg; jer je voda joæ pokrivala svu povræinu zemlje. On pruœi ruku svoju, uhvati je i uze k sebi u kovçeg. 10 Onda poçeka joæ sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu iz kovçega. 11 Golubica se vrati k njemu istom pred veçer; i gle, ona je imala u kljunu zelen list maslinov; tada spozna Noa, da su vode otekle sa zemlje. 12 Ipak poçeka joæ sedam daljnih dana, pa opet ispusti golubicu; ali se ona viæe ne vrati k njemu. 13 Æest stotina prve godine, prvi dan prvoga mjeseca usahnuæe vode na zemlji; tada Noa otkri krov na kovçegu i pogleda, i vidje da se je povræina zemlje poçela suæiti. 14 I dvadeset i sedmi dan drugoga mjeseca bila je zemlja suha. 15 Tada reçe Bog Noi: 16 “Izaåi iz kovçega ti i s tobom œena tvoja, sinovi tvoji i œene sinova tvojih! 17 Sa sobom uzmi sve razne vrste œivotinja, æto su s tobom: ptice, stoku i sve, æto gmiœe po zemlji, da se slobodno kreøu po zemlji, da se rasplode i razmnoœe na zemlji!” 18 I tako izaåe Noa is njim sinovi njegovi, njegova œena i œene sinova njegovih. 19 Sve zvijeri, sve sitne œivotinje i sve ptice, sve, æto se samo miçe na zemlji, po vrstama svojim, izaåe iz kovçega. 20 Tada Noa podiœe Gospodu œrtvenik, uze po komad od svih çistih œivotinja i od svih çistih ptica i prinese na œrtveniku œrtvu paljenicu. 21 Kad omirisa Gospod miris ugodni, reçe u sebi: “Nikada viæe neøu prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je miæljenje srca çovjeçjega zlo od njegove mladosti, neøu ipak viæe uniætiti sva œiva biøa, kao æto uçinih. 22 Od sada, dok bude zemlje, neøe viæe nestajati sjetve ni œetve, studeni ni vruøine, ljeta ni zime, dana ni noøi.” Postanak 9 1 I blagoslovi Bog Nou i sinove njegove i reçe im: “Raåajte se, mnoœite se i napunite zemlju! 2 Strah i trepet pred vama neka obuzme sve œivotinje zemaljske i sve ptice nebeske, sve, æto se miçe na zemlji, i sve ribe morske: sve je predano u vaæe ruke. 3 Sve, æto se miçe, æto œivi, neka vam bude za hranu: kao nekoø zeleno bilje, tako vam sada sve dajem, 4 Samo mesa, æto joæ ima u sebi svoju snagu œivotnu, naime krv, ne smijete jesti.

6

5 I za vaæu krv, od koje ovisi œivot vaæ, iskat øu raçun; od svake œivotinje iskat øu za to raçun, od çovjeka, od svakoga, pa i od brata njegova iskat øu raçun za œivot çovjeçji. 6 Tko prolije krv çovjeçju, njegova se krv ima takoåer proliti od çovjeka, jer je Bog stvorio çovjeka po slici Boœjoj. 7 A vi se sad raåajte i mnoœite se; raæirite se na zemlji i namnoœite se na njoj!” 8 Potom reçe Bog Noi i sinovima njegovim, æto su bili s njim: 9 “Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vaæim potomcima, æto øe biti nakon vas, 10 I sa svima œivim biøima, æto su s vama, s pticama, sa stokom i sa svima zvijerima, æto su s vama, sa svima œivotinjama zemaljskim, æto izaåoæe iz (plovnog) kovçega. 11 I to sklapam zavjet svoj s vama u tu svrhu, da nijedno stvorenje ne bude viæe uniæteno od vode potopa, i da od sada ne doåe viæe potop, da zatre zemlju.” 12 Nato nastavi Bog: “Ovo neka bude znak zavjeta, æto ga sklapam izmeåu sebe i vas i svih œivih biøa, æto su s vama, za sve buduøe naraætaje. 13 Dugu svoju stavljam u oblake, koja øe biti za znak zavjeta izmeåu mene i zemlje! 14 Kad eto navuçem oblake na zemlju i ukaœe se duga u oblacima; 15 Tada øu se spomenuti zavjeta svojega, koji postoji izmeåu me ne i vas i svih œivih biøa svake vrste; i nikada viæe neøe biti vode za potop, da uniæti sva stvorenja. 16 Kad se ukaœe duga u oblacima, pogledat øu je i spomenut øu se vjeçnoga zavjeta izmeåu Boga i svih œivih biøa svake vrste, æto su na zemlji.” 17 I reçe Bog dalje Noi: “To je znak zavjeta, æto ga sklopih izmeåu sebe i svih œivih biøa na zemlji.” 18 A sinovi Noini, koji izaåoæe iz plovnog kovçega, bili su: Æem, Ham i Jafet; Ham je otac Kanaanu. 19 Ova trojica bila su sinovi Noini i od njih se cijelo çovjeçanstvo zemlje razgranalo. 20 Noa poçe obraåivati zemlju i zasadi vinograd. 21 A kad je pio vino, opio se, i leœao je otkriven u æatoru svojemu. 22 Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i rekao to obojici braøe svoje vani. 23 A Æem i Jafet uzeæe plaæt i metnuæe ga obojica na ramena svoja, stupiæe natraæke unutra i pokriæe njim

7

Postanak
20 To su potomci Hamovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima. 21 I Æemu, ocu svih sinova Eberovih, starijemu bratu Jafetovu, rodiæe se sinovi. 22 Sinovi Æemovi jesu Elam, Aæur, Arfaksad, Lud i Aram. 23 Sinovi Aramovi jesu Us, Hul, Geter i Maæ. 24 Arfaksadu se rodi Salah, a Salahu se rodi Eber. 25 Eberu se rodiæe dva sina: jedan se zvao Peleg; jer se u njegovo doba razdijeli çovjeçanstvo; a brat njegov zvao se Joktan. 26 Joktanu se rodi Almodad, Æelef, Hasarmavet i Jerah, 27 Hadoram, Uzal i Diklah, 28 Obal, Abimael, Æeba, 29 Ofir, Havila i Jobab: svi ovi sinovi su Joktanovi. 30 Prebivaliæta njihova protezala se od Meæe prema Sefaru do gora istoçnih. 31 To su potomci Æemovi po svojim porodicama, jezicima, zemljama i plemenima. 32 To su porodice potomaka Noinih po svojim porodicama i plemenima. Od njih se razgranaæe narodi po zemlji poslije potopa. Postanak 11 1 Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor. 2 I tako, kako su se selili od istoka, naåoæe ravnicu u zemlji æinearskoj i ondje se naseliæe. 3 Tada rekoæe jedan drugome: “Hajde da pravimo opeku i da je peçemo u ognju!” Tako im je sluœila opeka za kamen i smola zemljana za œbuku. 4 Potom rekoæe: “Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspræimo po svoj zemlji!” 5 A Gospod siåe da vidi grad i kulu, æto su ih zidali sinovi çovjeçji. 6 I reçe Gospod: “Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to poçeæe raditi. Otada neøe im smetati niæta da ne urade, æto naume. 7 Hajde da siåemo i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga æto govore!” 8 I raspræi ih Gospod odanle po svoj zemlji, i tako moradoæe odustati od zidanja grada. 9 Zato se prozva Babel; jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odanle ih raspræi Gospod po svoj zemlji. 10 Ovo su potomci Æemovi. Æemu je bilo sto godina, kad mu se rodi Arfaksad, dvije godine poslije potopa.

golotinju oca svojega. Lice njihovo bilo je pri tom natrag okrenuto, tako da ne vidjeæe golotinje oca svojega. 24 A kad se Noa rastrijezni od vina i doznade, æto mu je bio uçinio najmlaåi sin njegov, 25 Reçe on: “Proklet da je Kanaan; neka je najniœi sluga braøi svojoj!” 26 Potom nastavi: “Blagoslovljen da je Gospod, Bog Æemov; Kanaan neka je sluga njegov! 27 Neka raæiri Bog Jafeta; neka prebiva u æatorima Æemovim; Kanaan neka mu je sluga!” 28 Noa poœivje nakon potopa joæ trista i pedeset godina. 29 A svega poœivje Noa devet stotina i pedeset godina; i umrije. Postanak 10 1 Ovo je potomstvo sinova Noinih, Æema, Hama i Jafeta, kojima se rodiæe sinovi poslije potopa. 2 Sinovi Jafetovi jesu Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meæek i Tiras, 3 Sinovi Gomerovi jesu Aækenaz, Rifat i Togarma. 4 Sinovi Javanovi jesu Eliæah i Taræiæ, Kitim i Dodanim. 5 Od ovih razgranaæe se narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi u svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom prema svojim porodicama i narodima. 6 Sinovi Hamovi jesu Kuæ, Mizraim, Put i Kanaan. 7 Sinovi Kuæovi jesu Seba, Havila, Sabta, Ramah i Sabteka. Sinovi Ramahovi jesu Æeba i Dedan. 8 Kuæu se rodi Nimrod; on je bio prvi i silni vladar na zemlji. 9 Bio je silan lovac pred Gospodom; zato se kaœe: “Silan lovac pred Gospodom kao Nimrod.” 10 Njegovo se je gospodstvo u poçetka protezalo na Babilon. Erek, Akad i Kalne u zemlji Æinearu. 11 Iz ove zemlje izaåe u Asiriju i sazida Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah, 12 I Resen izmeåu Ninive i Kalaha; to je velik grad. 13 A Mizraimu se rodi Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim, 14 Patrusim i Kasluhim, od kojih proizaåoæe Filisteji i Kaftorimi. 15 Kanaanu se rodi Sidon prvoroåenac njegov, i Het. 16 Onda Jebuseji, Amoreji, Girgaæeji, 17 Hiveji, Arkeji i Sineji, 18 Arvadeji, Semareji i Hamateji; otada se plemena kanaanska dalje raæiriæe. 19 Dosezalo je podruçje kanaansko od Sidona prema Geraru do Gaze i prema Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do Leæe.

Postanak
11 I poœivje Æem, poæto mu se rodi Arfaksad, joæ pet stotina godina i rode mu se sinovi i køeri. 12 A Arfaksad poœivje trideset i pet godina i rodi mu se Salah. 13 I poœivje Arfaksad, poæto mu se rodi Salah, çetiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i køeri. 14 A Salah poœivje trideset godina i rodi mu se Eber. 15 I poœivje Salah, poæto mu se rodi Eber, joæ çetiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i køeri. 16 A Eber poœivje trideset i çetiri godine i rodi mu se Peleg. 17 I poœivje Eber, poæto mu se rodi Peleg, joæ çetiri stotine i trideset godina i rode mu se sinovi i køeri. 18 A Peleg poœivje trideset godina i rodi mu se Reu. 19 I poœivje Peleg, poæto mu se rodi Reu, joæ dvjesta i devet godina i rode mu se sinovi i køeri, 20 A Reu poœivje trideset i dvije godine i rodi mu se Serug. 21 I poœivje Reu, poæto mu se rodi Serug, joæ dvjesta i sedam godina i rode mu se sinovi i køeri. 22 A Serug poœivje trideset godina, i rodi mu se Nahor. 23 I poœivje Serug, poæto mu se rodi Nahor, joæ dvjesta godina i rode mu se sinovi i køeri. 24 A Nahor poœivje dvadeset i devet godina i rodi mu se Terah. 25 I poœivje Nahor, poæto mu se rodi Terah, joæ sto i devetnaest godina i rode mu se sinovi i køeri. 26 A Terah poœivje sedamdeset godina i rodi mu se Abram, Nahor i Haran. 27 Ovo su potomci Terahovi. Terahu se rodi Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodi Lot. 28 Haran umrije joæ za œivota oca svojega Teraha u postojbini svojoj, u Uru u Kaldeji. 29 Abram se i Nahor oœeniæe. Abramova œena zvala se Saraja, a Nahorova œena zvala se Milka; ova je bila køi Harana, oca Milke i Jiske. 30 A Saraja bila je nerotkinja; nije imala djece. 31 Tada uze Terah sina svojega Abrama i unuka svojega Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, œenu Abrama, sina svojega, i iseli se s njima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju kanaansku. Kad doåoæe do Harana, nastaniæe se ondje. 32 I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet godina; potom umrije Terah u Haranu.

8

“Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju, koju øu ti pokazati! 2 Jer uçinit øu te velikim narodom, i blagoslovit øu te, i uveliøat øu ime tvoje; i ti øeæ biti blagoslov. 3 Blagoslovit øu one, koji tebe blagoslivljaju, i proklet øu one, koji tebe proklinju; u tebi øe biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.” 4 I poåe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospod, i s njim poåe Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu, kad iseli iz Harana. 5 I uze Abram Saraju, œenu svoju, i Lota, sina brata svojega, i sve blago, æto su ga imali, i svu druœinu, æto su je bili dobili u Haranu, i izaåoæe, da zapute u zemlju kanaansku; i oni doåoæe u zemlju kanaansku. 6 Proåe Abram zemlju sve do svetiæta Æekema, sve do hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali u zemlji. 7 Tada se Gospod ukaza Abramu i reçe: “Potomcima tvojim dat øu zemlju ovu.” I on naçini ondje œrtvenik Gospodu, koji mu se bio ukazao. 8 Potom otide odatle dalje u gore istoçno od Betela i postavi æator svoj izmeåu Betela na zapadu i Aja na istoku; tu naçini Gospodu œrtvenik i prizva ime Gospodnje. 9 Onda se diœe Abram i otide dalje, prema Negebu. 10 A kad nastade glad u zemlji, siåe Abram u Egipat, da se tamo za koje vrijeme skloni; jer je glad teæko pritiskivala zemlju. 11 Kad se pribliœi Egiptu, reçe Saraji, œeni svojoj: “Znam dobro, da si lijepa œena za gledati; 12 I kad te vide Egipøani pomislit øe: ‘To mu je œena,’ i mene øe ubiti, a tebe ostaviti na œivotu. 13 Reci jednostavno, da si mi sestra, da mi zbog tebe bude dobro, i da zbog tebe ostanem na œivotu!” 14 I kad doåe Abram u Egipat vidjeæe Egipøani, da je œena vrlo lijepa. 15 Vidjeæe je i dvorani faraonovi i hvaliæe je pred faraonom. I bi œena dovedena u dvor faraonov, 16 I on je çinio dobro Abramu zbog nje; dobio je ovaca, goveda, magaraca, sluga i sluækinja magarica i deva. 17 Ali Gospod pusti teæka zla na faraona i na dom njegov zbog Saraje, œene Abramove. 18 Tada dozva faraon Abrama i upita: “Æto si mi to uçinio? Zaæto si mi tajio, da ti je œena? 19 Zaæto si rekao: ‘Ona mi je sestra’, pa Postanak 12 je uzeh sebi za œenu? A sada, eto ti œena 1 Jednoga dana reçe Gospod Abramu: tvoja; uzmi je i idi!”

9

Postanak

20 I zapovjedi faraon ljudima za njega, Postanak 14 neka isprate njega, œenu njegovu i sve, 1 U vrijeme Amrafela, kralja æineaætogod je imao. rskog, Arioka, kralja elasarskog, Kedorlaomera, kralja elamskog, i Postanak 13 Tidala, kralja gojimskoga. 1 Tako otide Abram iz Egipta prema 2 Dogodi se, da se ovi zaratiæe s Berom Negebu, on i œena njegova i sve, ætogod kraljem sodomskim, Biræom, kraljem je imao, i Lot s njim. gomorskim, sa Æinabom, kraljem 2 A bio je Abram vrlo bogat stokom, adminskim, sa Æemeberom, kraljem srebrom i zlatom. seboimskim i s kraljem u Beli, to jest u 3 Iz Negeba poåe od mjesta do mjesta Soaru. sve do Betela, do mjesta, gdje mu je 3 Svi se oni skupiæe u dolini sidonskoj, prije bio æator, izmeåu Betela i Aja, gdje je Slano more. 4 Do mjesta, gdje je prije bio naçinio 4 Dvanaest godina bili su podloœni œrtvenik; i tamo prizva Abram ime Kedorlaomeru, ali se u trinaestoj Gospodnje. odmetnuæe. 5 A i Lot, koji je iæao s Abramom, imao 5 A u çetrnaestoj godini doåe je ovaca, goveda i æatora. Kedorlaomer i kraljevi, æto su bili s 6 I tako im nije bilo dosta zemlje, da njim, i poraziæe Refaime u Aætarot ostanu zajedno, jer je blago njihovo Karnaimu, Zuzime u Hamu, Emime u bilo tako veliko, da nijesu mogli ostati ravnici kod Kirjatajimu, zajedno. 6 I Horeje na gorama seirskim sve do El 7 I nasta svaåa meåu pastirima stada Parana, æto leœi na kraju pustinje. Abramova i pastirima stada Lotova; a 7 Potom se vratiæe i doåoæe u En uz to su tada prebivali joæ i Kanaanci i Miæpat, to jest Kadeæ, i poraziæe svu Perizeji u zemlji. zemlju Amaleçana i Amorejaca, æto su 8 Zato reçe Abram Lotu: “Neka ne bude prebivali u Hazezon Tamaru. svaåe izmeåu mene i tebe, izmeåu 8 Tada izaåoæe kralj sodomski, kralj mojih i tvojih pastira; jer braøa smo. gomorski, kralj admonski, kralj 9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli seboimski i kralj u Bali, to jest u Soaru, se radije od mene! Ako øeæ ti nalijevo, ja i postaviæe se u boj proti njih u dolini idem nadesno; ako li øeæ ti nadesno, ja sidimskoj, idem nalijevo.” 9 Proti Kedorlaomeru, kralju 10 I Lot podiœe oçi svoje i vidje, da je sav elamskom, Tidalu, kralju gojimskom, kraj na Jordanu posve natopljen - Amrafelu, kralju æinearskom, i Arioku, Gospod naime nije bio joæ zatro kralju elasarskom: çetiri kralja proti Sodomu i Gomoru - kao vrt Gospodnji, petorice. kao zemlja egipatska, sve do Soara. 10 A u dolini sidimskoj bilo je mnogo 11 I Lot izabra sebi sav kraj na jama, iz kojih se vadila smola. I kad su Jordanu; i potom Lot otide na istok; se kraljevi sodomski i gomorski dali u tako se razdijeliæe jedan od drugoga. bijeg, popadoæe u njih; ostali 12 Abram je ostao u zemlji kanaanskoj. pobjegoæe u gore. Lot se je nastanio u mjestima kraja na 11 Tada oni uzeæe sa sobom sve blago Jordanu i razapeo æatore svoje sve do Sodome i Gomore i svu hranu njihovu, Sodome. pa otidoæe. 13 A ljudi u Sodomi bili su nevaljani i 12 Uzeæe i Lota, sina brata Abramova, i ogrijeæili su se veoma pred Gospodom. blago njegovo i otidoæe; on se je naime 14 A Gospod reçe Abramu, poæto se bio bio nastanio u Sodomi. Lot odijelio od njega: “Podigni oçi svoje 13 A doåe jedan, koji je bio utekao, i javi i pogledaj s mjesta, gdje stojiæ, prema Abramu, Hebreju, koji je prebivao tada sjeveru, jugu, istoku i zapadu; kod hrasta Mamre Amorejca, brata 15 Jer svu zemlju, æto je vidiæ, dat øu Eækolova i Anerova, koji su bili u tebi i potomstvu tvojemu zauvijek. savezu s Abramom. 16 I uçinit øu, da potomstva tvojega 14 A kad je çuo Abram, da su brata bude kao praha na zemlji. Ako tko njegova zarobili i odveli, naoruœa sluge mogne izbrojiti prah na zemlji, moøi øe svoje prokuæane, trista i osamnaest tada izbrojiti i potomstvo tvoje. ljudi, koji se rodiæe u njegovoj kuøi, i 17 Ustani i proåi zemlju u duœinu i u poåe za njima u potjeru do Dana. æirinu, jer øu je dati tebi.” 15 Noøu razredi svoje ljude, udari na 18 I Abram diœe æatore svoje i nastani se njih sa slugama svojim, razbi ih, i uz hrastove Mamre, æto su kod tjerao ih je do Hobe, koja leœi sjeverno Hebrona, i tu podiœe œrtvenik od Damaska. Gospodu. 16 Tako povrati natrag sve blago, i Lota, brata svojega, i njegovo blago povrati

Postanak
zajedno sa œenama i ostalim ljudima. 17 A kad se vraøao iza pobjede nad Kedorlaomerom i kraljevima, æto su bili s njim u savezu, izaåe mu u susret kralj sodomski u dolinu Æave, to jest, dolinu kraljevsku. 18 I Melkizedek, kralj salemski, donese kruh i vino, on je bio sveøenik Boga sveviænjega; 19 I blagoslovi Abrama i reçe: “Blagoslovljen da si, Abrame, od Boga sveviænjega, Stvoritelja neba i zemlje! 20 I neka je slavljen Bog sveviænji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje!” Abram mu dade desetinu od svega. 21 A kralj sodomski reçe Abramu: “Daj meni samo ljude, a blago zadrœi za sebe!” 22 Ali Abram odgovori kralju sodomskomu: “Diœem ruku svoju Gospodu, Bogu Sveviænjemu, Stvoritelju neba i zemlje i zaklinjem se: 23 Ni konca, ni remena od obuøe, niæta od svega, æto je tvoje, ne uzimam, da ne rekneæ: ‘Ja sam obogatio Abrama’. 24 Ja neøu niæta osim ono, æto su pojeli momci, i dio ljudima, æto su iæli s menom, Aneru, Eækolu i Mamreu. Oni neka uzmu svoj dio!”

10

raspolovi ptica. 11 Tada su se ptice grabilice spuætale na komade mesa; a Abram ih odgonio. 12 I kad je sunce zalazilo, pade na Abrama dubok san, i ujedno ga obuze strah i velik mrak. 13 Tada reçe Gospod Abramu: “Znaj, da øe potomci tvoji boraviti u tuåoj zemlji, koja im ne pripada, i morat øe sluœiti drugima, koji øe ih tlaçiti çetiri stotine godina. 14 Ali narodu, kojemu øe sluœiti ja øu suditi, a poslije øe oni izaøi s velikim blagom. 15 A ti øeæ poøi u miru k ocima svojim i bit øeæ pokopan u sretnoj starosti. 16 U çetvrtom naraætaju oni øe se vratiti ovamo; jer zlodjela Amorejaca joæ nisu potpuna.” 17 Kad zapadne sunce i nasta dubok mrak, gle, œeravica se zadimila, i plamen je ognjeni prolazio izmeåu onih komada œrtvenih! 18 Tada sklopi Gospod zavjet s Abramom i reçe: “Tvojemu potomstvu dat øu zemlju ovu od rijeke egipatske sve do velike rijeke, rijeke Eufrata. 19 Zemlju Keneja, Kenizeja, Kadmoneja, 20 Hiteja, Perizeja, Refaima, Postanak 15 21 Amoreja, Kanaanaca, Girgaæeja i 1 Poslije tih dogaåaja doåe rijeç Jebuseja.” Gospodnja Abramu u jednom viåenju ovako: “Ne boj se, Abrame, ja sam ætit Postanak 16 tvoj; plaøa tvoja bit øe vrlo velika.” 1 Saraja, œena Abramova, nije mu 2 Abram odgovori: “Ah, Gospode, Boœe, raåala djece; a imala je sluækinju æto mi moœeæ dati, kad moram da œivim Egipøanku, po imenu Agaru. bez djece, i Damaæçanin Eliezer bit øe 2 Tada reçe Saraja Abramu: “Gle, posjednik imetka mojega?” Gospod mi je uskratio djecu; uzmi 3 I Abram nastavi: “Eto, nijesi mi dao dakle sluækinju moju za œenu; pa potomstva, i tako øe moj sluga roåen u moœda po njoj doåem do djece.” Abram mojoj kuøi biti baætinik moj.” prista na rijeç Sarajinu. 4 Ali gle, odmah rijeç Gospodnja doåe 3 I Saraja, œena Abramova, uze Agaru mu ovako: “Neøe taj biti baætinik tvoj, Egipøanku, sluækinju svoju, iza deset nego onaj koji øe izaøi ad tebe, bit øe godina, otkako se nastani Abram u baætinik tvoj.” zemlji kanaanskoj, i dade je Abramu, 5 Pa ga izvede i reçe mu: “Pogledaj na muœu svojemu, za œenu. nebo i prebroji zvijezde, ako ih moœeæ 4 I on uåe k Agari, i ona zatrudnje. A prebrojiti!” I onda nastavi: “Toliko øe kad ona opazi, da je trudna, prezre biti potomstva tvojega.” gospodaricu svoju. 6 Abram povjerova Gospodu, i on mu to 5 Tada reçe Saraja Abramu: “Uvredu, uraçuna u pravednost. æto mi se nanosi, ti si skrivio. Ja ti 7 I reçe mu: “Ja sam Gospod, koji te dadoh sluækinju svoju za œenu, a ona izvedoh iz Ura u Kaldeji, da ti dadnem sad, kad vidje, da je trudna, prezire zemlju ovu u posjed tvoj.” mene. Gospod neka sudi meni i tebi!” 8 A on odgovori: “Gospode, Boœe, po 6 Abram odgovori Saraji: “Gle, çemu øu spoznati, da øu je sluækinja tvoja u ruci je tvojoj; çini s posjedovati?” njom, kako ti drago!” I Saraja stade s 9 Gospod mu reçe: “Donesi mi junicu njom strogo postupati, te ona pobjeœe od tri godine, kozu od tri godine, ovna od nje. od tri godine, grlicu i mladoga goluba!” 7 Anåeo Gospodnji naåe je na 10 I donese mu sve te œivotinje, studencu u pustinji, na studencu na raspolovi ih po sredini i metnu svaku putu u Æur. polovicu jednu prema drugoj; ali ne 8 I upita je: “Agaro, sluækinjo, Sarajina,

11

Postanak
sve muæko kod vas ima se obrezivati. 11 A obrezivat øete se na mesu svoje prednje koœice, i to neka bude znak zavjeta izmeåu mene i vas! 12 Osam dana iza roåenja neka se obreœe kod vas svaki djeçak, kroz sve naraætaje, i sluga roåen u kuøi i rob za novac kupljen od kojega god tuåinca, koji nije iz potomstva tvojega. 13 Ima biti obrezan i roåeni u kuøi tvojoj sluga i kupljeni od tebe za novac rob. Tako ima biti zavjet moj vjeçno utisnut u meso vaæe. 14 A neobrezan muæki, koji ne bude obrezan na mesu svoje prednje koœice, neka se istrijebi iz naroda svojega; on je prelomio zavjet s menom.” 15 Joæ reçe Bog Abrahamu: “Saraju, œenu svoju, ne zovi viæe Saraja, nego neka joj bude ime Sara! 16 Jer ja øu je blagosloviti i dat øu ti sina od nje; blagoslovit øu je; izaøi øe od nje narodi, i kraljevi narodima proizaøi øe od nje.” 17 Tada Abraham pade niçice na svoje lice i nasmija se; jer pomisli u sebi: “Zar da se jednome stogodiænjaku rodi sin, ili da rodi Sara, koja ima devedeset godina?” 18 Zato reçe Abraham Bogu: “O da bi samo Iæmael œivio pred tobom!” 19 Ali Bog odgovori: “Ne, Sara, œena tvoja, rodit øe ti sina, ti mu nadjeni ime Izak! S njim øu sklopiti zavjet vjeçni, æto øe vrijediti i za potomke njegove. 20 A i za Iæmaela usliæio sam te: eto, blagoslivljam ga i çinim ga plodnim i dajem mu veoma mnogobrojno potomstvo. Dvanaest knezova izaøi øe od njega, i uçinit øu ga ocem velikog naroda. 21 A sklopit øu zavjet svoj s Izakom, koga øe ti roditi Sara iduøe godine u ovo doba.” 22 Kad zavræi Bog s njim svoj govor, diœe se od Abrahama. 23 Tada Abraham uze Iæmaela, sina svojega, i sve koji se rodiæe u kuøi njegovoj, i sve, kojegod je bio kupio za novac, sve, æto je bilo muæko u kuøi Abrahamovoj, i obreza joæ isti dan meso njihove prednje koœice, kako mu je bio zapovjedio Bog. 24 A bilo je Abrahamu devedeset i devet godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje koœice. 25 A Iæmaelu, sinu njegovu, bilo je trinaest godina, kad bi obrezan na mesu svoje prednje koœice. 26 U jedan isti dan bili su obrezani Abraham i sin njegov Iæmael. 27 I svi muæki kuøe njegove, roåeni u kuøi i od tuåinaca za novac kupljeni, bili su obrezani s njim.

odakle dolaziæ i kamo ideæ?” Ona odgovori: “Bjeœim od Saraje, gospodarice svoje.” 9 Anåeo Gospodnji reçe joj: “Vrati se natrag gospodarici svojoj i podvrgni se vlasti njezinoj!” 10 I joæ joj reçe anåeo Gospodnji: “Umnoœit øu potomstvo tvoje tako, da se neøe moøi prebrojiti od mnoœine.” 11 Dalje joj reçe anåeo Gospodnji: “Eto, trudna si sad i rodit øeæ sina, kojemu nadjeni ime Iæmael; jer Gospod usliæi vapaj tvoj! 12 On øe biti çovjek sliçan divljemu magarcu; ruka øe se njegova dizati na svakoga, a svaçija ruka na njega, i boravit øe u blizini sve svoje braøe.” 13 Tada ona prozva Gospoda, koji je bio s njom govorio: “Ti si Bog Svevidljiv”; jer, reçe ona, “ja sam zaista gledala onoga, koji mene vidi i ostala œiva.” 14 Zato se zove studenac onaj BeerLahai-Roi “studenac Svevidljivoga”. On leœi, kako je poznato, izmeåu Kadeæa i Bereda. 15 I Agara rodi Abramu sina, i Abram nazva sina, æto mu ga darova Agara, Iæmael. 16 Abramu je bilo osamdeset i æest godina, kad Agara rodi Abramu Iæmaela. Postanak 17 1 Kad Abramu bi devedeset i devet godina, javi se Gospod Abramu i reçe mu: “Ja sam Bog Svemoøni; hodi preda mnom i budi savræen! 2 I sklopit øu zavjet izmeåu sebe i tebe, i dat øu ti veoma mnogobrojno potomstvo.” 3 Tada Abram pade niçice na svoje lice, i Bog je s njim govorio ovako: 4 “Evo, ja sklapam zavjet s tobom, i ti øeæ postati otac mnogim narodima. 5 Zato od sada tvoje ime neøe biti Abram, nego øeæ se zvati Abraham; jer te postavljam ocem veoma mnogobrojnim narodima. 6 Umnoœit øu veoma potomstvo tvoje i naçinit øu od tebe narode, i kraljevi øe izaøi od tebe. 7 Sklapam zavjet vjeçan izmeåu sebe i tebe i potomstva tvojega, kroz sve naraætaje, i bit øu Bog tebi i potomcima tvojima. 8 Tebi i potomstvu tvojemu dat øu zemlju, u kojoj sad prebivaæ kao tuåinac, svu zemlju kanaansku, u vjeçni posjed; a ja øu biti Bog njihov.” 9 I reçe Bog dalje Abrahamu: “Tako drœite zavjet moj, ti i potomstvo tvoje kroz sve naraætaje! 10 A ovo je zavjet moj izmeåu mene i vas i potomstva tvojega, æto øete ga drœati:

Izlazak
Postanak 18 1 Opet se javi Gospod Abrahamu kod hrastova Mamre, kad je za dnevne œege sjedio na ulazu u æator. 2 Kad on naime podignu oçi svoje i pogleda oko sebe, i gle, tri çovjeka stajala su pred njim. Kad ih ugleda, potrça im od ulaza u so tor u susret i pokloni se sve do zemlje; 3 I reçe: “Gospode, ako sam naæao milost u oçima tvojim, nemoj eto da mimoiåeæ slugu svojega! 4 Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete noge svoje! Onda se odmorite pod drvetom! 5 A ja øu vam iznijeti neæto za pojesti, da se okrijepite. Tada moœete poøi dalje. Pa zato ste i proæli pokraj sluge svojega.” I oni rekoæe: “Uçini, kako si rekao!” 6 Nato Abraham otrça k Sari u æator i reçe: “Uzmi brzo tri mjerice braæna, bijeloga braæna, zamijesi i ispeci pogaçe!” 7 Onda otrça Abraham govedima, uze tele mlado, debelo i dade ga momku, koji ga brœebolje zgotovi. 8 Nato donese masla i mlijeka i tele, æto ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih, a sam ih je posluœivao pod drvetom, dok su oni jeli. 9 Tada ga upitaæe: “Gdje je Sara, œena tvoja?” On odgovori: “Unutra u æatoru.” 10 Potom reçe Gospod: “Do godine u ovo doba opet øu se vratiti k tebi; tada øe Sara, œena tvoja, imati sina.” A Sara je sluæala na ulazu u æator, æto je bio za njim. 11 A Abraham i Sara bili su stari i vremeæni, i u Sare bilo je veø prestalo, æto biva u œena. 12 Zato se Sara sama u sebi nasmija; jer pomisli: “Kad sam veø uvenula, zar da joæ pomiæljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star.” 13 A Gospod reçe Abrahamu: “Æto se smije Sara i misli: ‘Zar øu zbilja joæ roditi, kad sam ostarjela?’ 14 Je li Gospodu iæta nemoguøe? Do godine u ovo doba opet øu doøi k tebi, i tada øe Sara imati sina.” 15 Tada Sara zataji i reçe: “Nijesam se smijala.” Jer se je uplaæila. A on reçe: “Ne, ti se jesi smijala.” 16 Nato se ljudi digoæe odanle i okrenuæe prema Sodomi, i Abraham poåe s njima, da ih isprati. 17 A Gospod pomisli: “Zar da krijem od Abrahama, æto kanim uçiniti? 18 Abraham øe ipak postati narod velik i moøan, i u njemu øe biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni. 19 Zato øu mu dati, da to sazna, pa da zapovjedi djeci svojoj i potomstvu

12

svojemu, neka se drœe puta Gospodnjega radeøi po pravdi i pravici, da bi Gospod izvræio na Abrahamu, æto mu je obeøao.” 20 Reçe dakle Gospod: “Tuœba na Sodomu i Gomoru doista je velika, i grijeh njihov veoma je teœak. 21 Zato øu siøi i vidjeti, da li su doista çinili kako to govori o njima tuœba, æto je doprla do mene; pa øu to razvidjeti.” 22 Nato okrenuæe drugi ljudi odanle prema Sodomi, a Abraham joæ ostade pred Gospodom. 23 I Abraham pristupi bliœe i reçe: “Zar øeæ zbilja i pravednoga pogubiti s bezboœnim? 24 Moœe biti ima u gradu pedeset pravednika. Zar øeæ ih zbilja uniætiti ili zar radije se neøeæ smilovati mjestu zbog pedeset pravednika, æto su u njemu? 25 Daleko neka je od tebe, da tako æto uçiniæ, i da zajedno s bezboœnim usmrtiæ i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezboœniku! Daleko to neka je od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?” 26 Tada odgovori Gospod: “Ako naåem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit øu cijelomu mjestu zbog njih.” 27 A Abraham uze iznova i reçe: “Evo, ja sam se eto veø usudio da govorim s Gospodom svojim, premda sam samo prah i pepeo. 28 Moœe biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar øeæ zbog ovih pet zatrti cijeli grad?” On odgovori: “Neøu ga uniætiti, ako naåem tamo çetrdeset i pet.” 29 I opet nastavi s njim govoriti i reçe: “Moœe biti da ih se tamo naåe samo çetrdeset.” Od odgovori: “Neøu to uçiniti zbog tih çetrdeset.” 30 Tada reçe: “Ah, ne ljuti se, Gospode, ako joæ jedanput progovorim! Moœe biti da ih se tamo naåe samo trideset.” On odgovori: “Neøu to uçiniti, ako tamo naåem trideset.” 31 I opet reçe: “Ja sam se veø usudio da govorim Gospodu! Moœe biti da ih se tamo naåe samo dvadeset.” On odgovori: “Neøu ih uniætiti i zbog tih dvadeset.” 32 Tada reçe: “Ah, ne ljuti se, Gospode, ako samo joæ jedno progovorim! Moœe biti da ih se tamo naåe samo deset.” On odgovori: “I Neøu ih uniætiti i zbog tih deset.” 33 Nato Gospod otide, iza toga zavræi razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati natrag kuøi. Postanak 19 1 Kad oba anåela uveçer doåoæe u

13

Izlazak
njegovu i obje køeri njegove i izvedoæe ih izvan grada; jer mu je Gospod bio milostiv. 17 Oni ga izvedoæe van i pustiæe ga istom pred gradom, i rekoæe mu: “Bjeœi, jer ti se radi o œivotu, ne ogledaj se natrag i ne ustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana; bjeœi u goru, da i ti ne pogineæ!” 18 Lot im odgovori: “Nemoj tako, Gospode! 19 Evo, sluga tvoj naåe milost u oçima tvojim i veliko mi iskazujeæ milosråe, kad hoøeæ da mi spasiæ œivot. Ali ja ne smijem bjeœati u goru; mogla bi me pri tom lako zadesiti nesreøa, pa bih poginuo. 20 Eno, tamo je grad dosta blizu, kamo bih mogao uteøi, a malen je. Tamo bih htio uteøi, jer je malen, pa da ostanem na œivotu,” 21 On odgovori: “Evo, neka ti bude, i u tom øu te posluæati, da ne razorim grad, o kojem govoriæ. 22 Bjeœi brze tamo; jer ne mogu niæta çiniti, dok ne stigneæ onamo!” Zato se prozva taj grad Soar. 23 Sunce je upravio ogranulo, kad je Lot doæao u Soar. 24 Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru daœd sumpora i ognja od Gospoda, s neba. 25 I uniæti te gradove, svu nizinu sa svima stanovnicima tih gradova i sve, æto je raslo na poljima. 26 A kad se je œena njegova iza njega ogledala natrag postade stup od soli. 27 Rano drugoga jutra otide Abraham na mjesto, gdje je bio stajao pred Gospodom. 28 Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje, kako se dim dizao od zemlje kao dim iz peøi. 29 Bog øe dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz, propasti, a uniæti gradove, u kojima je bio Lot prebivao. 30 Lot otide od Soara dalje gore i nastani se s køerima svojim u gori; jer se je bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj peøini s obje køeri svoje. 31 Tada reçe starija mlaåoj: “Naæ je otac star, a nema viæe nijednog çovjeka u zemlji, koji bi htio opøiti s nama, kako je to obiçaj po svemu svijetu. 32 Hajde da dadnemo ocu svojemu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu svojemu dobijemo djecu!” 33 I dadoæe onu noø ocu svojemu vina da pije; tada ode starija unutra i leœe uz oca svojega, a on ne opazi ni kako ona leœe, ni kako ustade. 34 Drugo jutro reçe starija mlaåoj:

Sodomu, upravo je tada sjedio Lot na vratima sodomskim, çim ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje, 2 I reçe: “Molim vas, gospodo, svratite se u kuøu sluge svojega, da prenoøite, i operite noge svoje! Sutra rano moœete onda uraniti i put svoj nastaviti.” A oni rekoæe: “Ne, mi øemo prenoøiti vani.” 3 Ali on navali i primora ih, pa se oni navratiæe k njemu i doåoæe u kuøu njegovu. On im tada ugotovi veçeru i dade ispeøi nekvasnih pogaça, i oni jedoæe. 4 Ali prije nego joæ otidoæe da legnu, opkoliæe ljudi grada Sodome kuøu mlado i staro, sav narod do posljednjega çovjeka. 5 Oni pozvaæe Lota i rekoæe mu: “Gdje su ljudi, æto veçeras doåoæe k tebi? Izvedi nam ih, da ih upoznamo!” 6 Tada Lot izaåe k njima van pred vrata, a zatvori vrata za sobom; 7 I reçe: “Ne çinite takva zla, braøo moja! 8 Evo, imam joæ dvije køeri koje ne spoznaæe muœa: njih øu vam izvesti, pa çinite s njima æto vam je drago; samo ne dirajte u ove ljude; jer uåoæe u sjenu krova mojega!” 9 Ali oni viknuæe: “Odstupi odatle!” i rekoæe: “Ovaj doåe ovamo kao doæljak i sad hoøe da nam sudi. Sad øemo uçiniti tebi joæ gore nego njima!” I navaliæe silom na çovjeka, na Lota, i primicali su se sve bliœe, da razbiju vrata. 10 Tada ona dva çovjeka pruœiæe ruke svoje i uvukoæe Lota k sebi u kuøu i zatvoriæe vrata. 11 A ljude pred kuønim vratima, malo i veliko, udariæe sljepoøom, tako da su se uzalud muçili da naåu vrata. 12 Nato dva çovjeka rekoæe Lotu: “Ako imaæ ovdje joæ koga svojega, zeta, svoje sinove i køer, ili koga joæ drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! 13 Jer mi øemo zatrti ovo mjesto; jer teæka se tuœba digla proti njima pred Gospodom, zato nas posla Gospod, da ih zatremo.” 14 Tada Lot izaåe van i porazgovori se sa zetovima svojim, koji su se bili oœenili køerima njegovim, i reçe: “Ustajte! Izaåite iz mjesta ovoga, jer øe Gospod zatrti grad ovaj!” Ali su zetovi njegovi mislili, da se on samo æali. 15 Kad osvanula zora, navaliæe anåeli na Lota, da se poœuri, i rekoæe: “Ustani! Uzmi œenu svoju i dvije køeri svoje, æto su joæ kod kuøe, da i ti ne pogineæ zbog krivnje grada toga!” 16 Kad se je on joæ uvijek skanjivao, uzeæe ljudi za ruku njega, œenu

Postanak
“Eto, leœala sam noøas uz oca svojega. Dajmo mu da pije vina i ovu noø, pa onda poåi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu svojemu dobijemo djecu!” 35 Tako dadoæe i ovu noø ocu svojemu vina da pije, te poåe mlaåa i leœe uz njega, a on ne opazi ni kako ona leœe, ni kako ustade. 36 Zatrudnjeæe dakle obje køeri Lotove od oca svojega. 37 I starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; on je otac danaænjim Moapcima. 38 I mlada rodi sina i nadjenu mu ime Ben-Ami; on je otac danaænjim Amoncima.

14

doåemo, reci o meni, da sam ti brat.” 14 Tada uze Abimelek ovaca i goveda, sluga i sluækinja, te ih darova Abrahamu; i vrati mu Saru, œenu njegovu. 15 I reçe Abimelek: “Evo, zemlja ti je moja otvorena; ostani, gdje ti se dopada!” 16 A Sari reçe: “Evo, dajem bratu tvojemu tisuøu srebrnjaka, neka to bude za te odæteta u oçima sviju, koji su s tobom; tako si u svakom pogledu opravdana.” 17 Onda se Abraham pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, œenu njegovu i sluækinje njegove, tako da su opet mogle raåati. Postanak 20 18 Jer je Gospod zbog Sare, œene 1 Onda otide Abraham u pokrajinu Abrahamove, bio zatvorio svaku Negeb i nastani se izmeåu Kadeæa i maternicu u kuøi Abimelekovoj. Æura. Dok je boravio u Gerari, 2 Reçe Abraham za Saru, œenu svoju: Postanak 21 “Sestra mi je.” I posla tamo Abimelek, 1 Gospod pohodi Saru, kao æto je bio kralj gerarski, i dade dovesti Saru. obeøao, i uçini Gospod na njoj, kao æto 3 Ali doåe Bog k Abimeleku po noøi u je bio unaprijed rekao. snu i reçe mu: “Eto, umrijet øeæ zbog 2 Sara zatrudnje i rodi Abrahamu u œene, koju si dao dovesti k sebi; jer ona starosti njegovoj sina u vrijeme, æto ga je udata œena!” je Bog unaprijed odredio. 4 A Abimelek nije se bio joæ njoj 3 Abraham nadjenu ime novoroåenom primaknuo, pa odgovori: “Gospode, ti sinu svojemu, kojega mu rodi Sara, ipak neøeæ neduœne ljude pogubiti! Izak. 5 Nije li mi on sam rekao: ‘Sestra mi je’; 4 Abraham obreza sina svojega Izaka, a i ona izjavi: ‘Brat mi je’. U neduœnosti kad mu je bilo osam dana, kao æto mu srca svojega i çistim rukama uçinih je bio zapovjedio Bog. tako.” 5 Abrahamu je bilo sto godina, kad mu 6 Tada mu reçe dalje Bog u snu: “I ja se rodio sin Izak. znam, da si uçinio u neduœnosti srca 6 Tada reçe Sara: “Smijeh mi Bog svojega. Ja te sam uæçuvah, da se ne pripravi, i svaki, koji çuje o tom, smijat ogrijeæiæ proti meni, i zato ne dopustih, øe se zbog mene.” da je se dotakneæ. 7 Reçe dalje: “Tko bi bio ikad rekao 7 A sada vrati muœu œenu njegovu, jer Abrahamu, da øe Sara joæ dojiti djecu? je on prorok zagovarat øe te, da Pa ipak ja mu rodih sina u starosti ostaneæ na œivotu. A ne vratiæ li je, onda njegovoj.” znaj, da øeæ umrijeti ti i svi tvoji!” 8 Djeçak odraste i bi odbijen od prsiju. 8 Rano ujutro sazva Abimelek sve Abraham na taj dan, kad bi Izak sluge svoje i reçe im, æto se zbilo; a ljudi odbijen od prsiju, priredi veliku gozbu. se veoma uplaæiæe. 9 A kad vidje Sara, kako se sin 9 Abimelek dozva Abrahama i reçe mu: Egipøanke Agare, kojega je bila rodila “Æto si nam uçinio? Æto li sam ti skrivio, Abrahamu, podsmijeva, da navuçe na me i na kraljevstvo moje 10 Ona reçe Abrahamu: “Otjeraj tu toliku krivnju? Æto se ne bi smjelo sluækinju i sina njezina, jer sin te nipoæto dogoditi, to si mi uçinio.” sluækinje ne smije biti baætinik s 10 I Abimelek upita Abrahama: “Æto si mojim sinom Izakom.” namjeravao, da si tako radio?” 11 A to Abrahamu bi vrlo neugodno 11 Abraham odgovori: “Mislio sam zbog sina njegova. naime, ako u ovome mjestu ne vlada 12 Tada reçe Bog Abrahamu: “Neka ti strah Boœji, onda øe me pogubiti zbog ne bude œao za djeçaka i za sluækinju œene moje. tvoju; posluæaj Saru u svemu æto ti 12 Uostalom, ona mi je doista sestra, kaœe, jer samo oni, æto proizaåu od køi oca mojega, samo nije køi matere Izaka, imaju vrijediti kao potomci tvoji. moje, i tako mi je mogla postati œena. 13 Ali øu i sina sluækinje uçiniti 13 I kad me Bog iz kuøe oca mojega narodom, jer je potomak tvoj.” odvede u tuåinu, rekoh joj: uçini mi tu 14 I tako Abraham drugoga jutra uze ljubav; u svakom mjestu, kamo kruha i mjeæinu vode i dade to Agari

15

Postanak
u Beer-Æebi i prizva ondje ime Gospoda, Boga vjeçnoga. 34 Abraham proboravi joæ dugo vremena kao tuåinac u zemlji filistejskoj. Postanak 22 1 Poslije ovih dogaåaja stavi Bog Abrahama na kuænju i reçe mu: “Abrahame!” On odgovori: “Evo me!” 2 On reçe: “Uzmi Izaka, sina tvojega, jedinca svojega, kojega ljubiæ, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi sa œrtvu paljenicu na jednom od brda, za kojega øu ti reøi!” 3 Abraham drugoga jutra rano osamari magarca svojega, uze sa sobom dvojicu od svojih sluga i sina svojega Izaka, nacijepa drva za œrtvu paljenicu, diœe se tada i poåe prema mjestu, za kojega mu je Bog rekao. 4 Treøi dan podiœe Abraham oçi svoje i ugleda mjesto u daljini. 5 Tada reçe Abraham slugama svojim: “Ostanite ovdje s magarcem a ja i djeçak poøi øemo tamo, da se poklonimo, pa øemo se opet vratiti k vama.” 6 Nato uze Abraham drva za œrtvu paljenicu i naprti ih Izaku, sinu svojemu. On sam uze oganj i noœ sa sobom, i tako poåoæe obojica zajedno. 7 Tada reçe Izak ocu svojemu Abrahamu: “Oçe!” On odgovori: Evo me, sine!” I zapita: “Evo oganj i drva, ali gdje je janje za œetvu paljenicu?” 8 Abraham odgovori: “Bog øe veø pribaviti janje za œrtvu paljenicu, sine!” Tako su iæla obojica zajedno dalje. 9 Kad doåoæe na mjesto, æto mu ga je bio Bog pokazao, naçini Abraham ondje œrtvenik i naslaga drva na njega. Sveza sina svojega Izaka i metnu ga na œrtvenik, na drva odozgor. 10 Nato Abraham pruœi ruku svoju i prihvati za noœ, da zakolje sina svojega. 11 Ali anåeo Gospodnji povika mu s neba: “Abrahame, Abrahame” On odgovori: “Evo me!” 12 Anåeo reçe: “Ne stavljaj ruku na djeçaka i ne uçini mu niæta, jer sad znam, da se Boga bojiæ i da mi nijesi uskratio jedinoga sina svojega.” 13 Kad Abraham pogleda oko sebe, vidje odzada ovna, æto se bio rogovima svojim zapleo u trnju. Abraham ode tamo, dovede ovna i prinese ga mjesto sina svojega kao œrtvu paljenicu. 14 Abraham prozva to mjesto “JahveJire”, (znaçi, Gospod-Pribavljaç) tako da se i danas joæ kaœe: “Na brdu Gospoda bit øe pribavljeno”

metnuvæi joj na leåa; i djeçaka joj dade i otpusti je. Ona tada ode i lutala je po pustinji Beer Æebe. 15 A kad nesta vode u mjeæini, stavi djeçaka pod jedan grm. 16 Otide dalje i sjede po strani daleko, koliko moœe luk dobaciti; i reçe u sebi: “Ne mogu da gledam, kako umire dijete.” Tako je sjedila po strani i poçne glasno plakati. 17 A Bog je çuo glas djeçakov, i anåeo Boœji viknu Agaru s neba: “Æto ti je, Agaro? Ne kloni duhom, jer Bog je çuo glas djeçakov tu, gdje leœi. 18 Hajde, uzmi djeçaka i drœi ga çvrsto za ruku; jer ja øu ga uçiniti velikim narodom,” 19 Tada joj Bog otvori oçi, te ugleda studenac. Ona ode tamo, napuni mjeæinu vode i dade djeçaku da pije. 20 I Bog je bio s djeçakom; on odraste i nastani se u pustinji i postade vjeæt u strijeljanju lukom. 21 A prebivao je u pustinji Paranu; a mati njegova oœeni ga iz zemlje egipatske. 22 U to isto vrijeme imadoæe Abimelek i poglavica vojske njegove Fikol s Abrahamom ovaj govor: “Bog je s tobom u svemu, æto radiæ. 23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom, da neøeæ nikada nevjerno raditi ni proti meni ni proti svemu potomstvu mojemu! Kao æto sam ja tebi iskazivao prijateljstvo, tako ga ti iskazuj i meni i zemlji, u kojoj prebivaæ kao gost!” 24 Abraham odgovori: “Jest, hoøu se zakleti.” 25 Ali Abraham pozva na odgovor Abimeleka zbog studenca, æto su ga sluge Abimelekove bile na silu posvojile. 26 Abimelek reçe: “Ne znam, tko je to uçinio, a ti mi o tome ni jesi niæta rekao, niti sam do danas æto o tome çuo.” 27 Tada uze Abraham ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i sklopiæe savez meåu sobom. 28 Potom Abraham odvoji od ovaca sedmero janjadi. 29 Upita Abimelek Abrahama: “Æto ima da znaçi to sedmero janjadi, æto si ih odvojio?” 30 On odgovori: “Ovo sedmero janjadi moraæ ti od mene primiti; jer taj dar ima da bude meni za svjedoçanstvo, da sam ja iskopao ovaj studenac.” 31 Zato se to mjesto prozva Beer-Æeba, jer se ondje meåu sobom zakleæe. 32 Tako oni sklopiæe savez u Beer-Æebi. Tada se Abimelek i Poglavica vojske njegove Fikol podigoæe i vratiæe se natrag u zemlju filistejsku. 33 A Abraham zasadi stablo tamarisku

Postanak
15 Tada anåeo Gospodnji povika Abrahamu po drugi put s neba, 16 I reçe: “Kunem se sobom, glasi rijeç Gospodnja: Zato, æto si to çinio i nijesi mi uskratio jedinoga sina svojega. 17 Blagoslovit øu te obilno i potomstvo øu tvoje umnoœiti kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj, i potomstvo øe tvoje osvojiti vrata neprijatelja svojih. 18 I bit øe blagoslovljeni u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji zato, jer si posluæao glas moj.” 19 Potom se Abraham vrati k slugama svojim. Digoæe se i otidoæe zajedno u Beer-Æebu, i Abraham je prebivao u Beer-Æebi. 20 Iza ovih dogaåaja javiæe Abrahamu ovo: “Gle, Milka rodi bratu tvojemu Nahoru sinove: 21 Husa, prvoroåenca njegova, i brata njegova Buza, Kemuela, oca Aramova, 22 Keseda, Haza, Pildaæa, Jidlafa i Betuela.” 23 A Betuelu se rodi Rebeka. Ovih osam rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu. 24 I inoça njegova, po imenu Reuma, rodi sinove, naime Tebaha, Gahama, Tahaæa i Maaku. Postanak 23 1 Sara poœivje sto i dvadeset i sedam godina; to su godine œivota Sarina. 2 I umrije Sara u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj. I poçe Abraham drœati œalost za Saru i oplakivati je. 3 Nato ostavi Abraham pokojnicu i progovori sinovima Hetovim ovako: 4 “Ja sam samo tuåinac i doæljak meåu vama. Dajte mi dakle zemljiæte sa grob kod vas, da iznesem pokojnicu svoju iz kuøe i da je pokopam!” 5 Hetovi sinovi odgovoriæe Abrahamu: 6 “uj nas, gospodaru! Ti œiviæ ovdje meåu nama kao knez Boœji. U najboljoj grobnici naæoj pokopaj pokojnicu svoju! Nitko od nas neøe ti uskratiti, da pokopaæ pokojnicu svoju u grobnici njegovoj.” 7 Tada se diœe Abraham, duboko se nakloni stanovnicima zemlje, sinovima Hetovim, 8 I reçe im: “Kad vam je pravo, da iznesem pokojnicu svoju iz kuøe i da je pokopam, iskaœite mi ljubav i progovorite za me lijepu rijeç Efronu, sinu Soharovu. 9 Neka mi ustupi peøinu Makpelu, koja je njegova, a leœi na kraj polja njegova; za punu cijenu neka mi je u nazoçnosti vaæoj dadne za grobnicu.” 10 A Efron je sjedio meåu sinovima

16

Hetovim. I odgovori Hitej Efron Abrahamu pred svima, æto su bili doæli na vrata gradska ovako: 11 “Ali ne, gospodaru, posluæaj me! Polje ti poklanjam i peøinu æto je na njemu, poklanjam ti; pred zemljacima svojim poklanjam ti je. Pokopaj samo pokojnicu svoju!” 12 Tada se Abraham nakloni pred stanovnicima zemlje, 13 I reçe Efronu u nazoçnosti stanovnika zemlje: “Ne, posluæaj me ipak! Plaøam cijenu za polje, uzmi je od mene, da mogu tamo pokopati pokojnicu svoju!” 14 Efron odgovori Abrahamu: 15 “Ne, gospodaru, posluæaj me! Zemlja za çetiri stotine æekela srebra, æto je to meåu nama? Pokopaj samo pokojnicu svoju!” 16 I Abraham prihvati traœbinu Efronovu, i izmjeri Abraham Efronu cijenu, æto ju je bio taj zatraœio u nazoçnosti sinova Hetovih, naime çetiri stotine æekela srebra, kako su iæli meåu trgovcima. 17 Tako polje Efronovo, æto je u Makpeli, naprema Mamri, polje zajedno s peøinom, æto je bila na njemu, i sa svim drveøem, æto je bilo na polju i po meåi njegovoj unaokolo. 18 Tako prijeåe pravno u posjed Abrahamov pred svima sinovima Hetovim, æto su bili doæli na vrata gradska. 19 Nato Abraham pokopa Saru, œenu svoju, u peøini na polju Makpeli, istoçno od Mamre, to jest Hebrona, u zemlji kanaanskoj. 20 Tako prijeåe polje i peøina, æto je bila na njemu, od sinova Hetovih pravno na Abrahama za baætinsko groblje. Postanak 24 1 A bio je Abraham star i vremeæan, i Gospod bijaæe Abrahama blagoslovio u svemu. 2 Tada reçe Abraham slugi svojemu, najstarijemu u kuøi svojoj, koji je upravljao cijelim imanjem njegovim: “Metni ruku svoju pod bedro moje! 3 Hoøu naime da te zakunem Gospodom, Bogom neba i zemlje, da neøeæ uzeti sinu mojemu œene izmeåu køeri Kanaanaca, meåu kojima prebivam. 4 Ne, veø otidi u domovinu moju i u rod moj i tamo uzmi œenu za sina mojega Izaka.” 5 A sluga mu odgovori: “A ako œena ne htjedne poøi s menom u ovu zemlju? Hoøu li tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju, iz koje si iziæao?” 6 Abraham mu reçe: “Pazi, da tamo

17

Postanak
kuøi oca tvojega mjesta za nas da prenoøimo?” 24 Ona mu odgovori: “Køi sam Betuelova, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru.” 25 I nastavi dalje: “Slame i piøe imamo mnogo, i mjesta da se prenoøi.” 26 Tada se nakloni çovjek, baci se niçice pred Gospodom, 27 I reçe: “Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospod pravim putom dovede u kuøu rodbine gospodara mojega.” 28 A djevojka otrça i pripovjedi u kuøi matere svoje, æto joj se dogodi. 29 A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohitje van k çovjeku na izvor. 30 Kad je on naime bio vidio nauænice i na rukama sestre svoje narukvice i çuo rijeçi sestre svoje: “Tako mi reçe çovjek,” poåe k çovjeku, koji je joæ jednako stajao kod deva na izvoru. 31 On reçe: “Hodi, blagoslovljeni od Gospoda! Æto stojiæ tu vani, kad sam pospremio veø kuøu i mjesto naçinio za deve.” 32 Tada çovjek poåe u kuøu, a onaj rastovari deve, donese slame i piøe za deve i vode, da operu sebi noge on i ljudi, æto su bili s njim. 33 A kad postavi pred njega da jede, reçe on: “Ne jedem prije, dok ne kaœem stvar svoju.” Laban zamoli: “Govori!” 34 Tada on uze govoriti: “Ja sam sluga Abrahamov. 35 Gospod je veoma blagoslovio gospodara mojega, tako da je doæao do velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluækinja magaraca i deva. 36 Sara, œena gospodara mojega, rodila je u starosti svojoj gospodaru mojemu sina; njemu je predao sve svoje imanje. 37 A mene zakle gospodar moj ovako: “Da nijesi uzeo sinu mojemu œene od køeri Kanaanaca, meåu kojima prebivam. 38 Nego otidi u kuøu oca mojega i k rodbini mojoj i uzmi tamo œenu za sina mojega! 39 Ja odgovorih gospodaru svojemu: ‘A æto, ako œena ne htjedne poøi sa mnom?’ 40 On mi tada reçe: ‘Gospod, pred çijim sam licem hodio, poslaæe anåela svojega s tobom i dat øe sreøu putu tvojemu, i ti øeæ dovesti œenu sinu mojemu iz rodbine moje i iz kuøe oca mojega. 41 A neøe te vezati zadana zakletva, ako doåeæ k rodbini mojoj, pa ti je ne

natrag ne povedeæ sina mojega! 7 Gospod, Bog neba, koji me je odveo iz kuøe oca mojega i iz domovine moje, i koji mi je govorio i napokon mi obeøao: “Potomstvu tvojemu dat øu zemlju ovu, on øe poslati anåela svojega pred tobom, da dovedeæ odanle œenu sinu mojemu. 8 Ako li œena ne htjedne poøi s tobom, onda tebe ne veœe ova zakletva; i nipoæto ne smijeæ tamo natrag odvesti sina mojega.” 9 Tada metnu sluga ruku svoju pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakle mu se. 10 Potom uze sluga deset deva gospodara svojega i svakovrsne dragocjenosti gospodara svojega sa sobom na put, podiœe se i ode u Mezopotamiju, u grad Nahorov. 11 Izvan grada kod jednog studenca pusti deve da polijeœu. Bilo je podveçer, u doba, kad izlaze œene da nose vodu. 12 Tada se on pomoli: “Gospode, Boœe Abrahama, gospodara mojega, daj mi sreøu danas i iskaœi milost Abrahamu, gospodaru mojemu! 13 Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i køeri stanovnika ovoga grada izlaze da zahvataju vode. 14 Ako sad djevojka, kojoj reknem: ‘Nagni krçag svoj, da se napijem’, ona odgovori: ‘Napij se! Pa i deve øu ti napojiti’, onda je to ona, koju si odredio za Izaka slugu svojega, i potom øu spoznati, da si iskazao milost gospodaru mojemu.” 15 Joæ on nije bio svræio svoje molitve, i gle, Rebeka køi Betuelova, sina Milke, œene Abrahamova brata Nahora, doåe s krçagom svojim na ramenu. 16 Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju joæ muœ nije bio spoznao. Ona siåe k izvoru, napuni krçag svoj i doåe opet gore. 17 Tada sluga pritrça k njoj i reçe: “Daj mi da se napijem malo vode iz krçaga tvojega.” 18 Ona odgovori: “Napij se, gospodaru!” I brœe spusti krçag svoj na ruku i dade mu da se napije, 19 Kad ga napoji, reçe: “I devama øu tvojim naliti neka se napiju.” 20 I brœe izli krçag svoj u korito, otrça opet na studenac da zahvati vode i nali svima devama njegovim. 21 A çovjek ju æuteøi promatrao da vidi je li Gospod dao sreøu putu njegovu ili ne. 22 Kad se deve napiæe, uze çovjek nauænice, pola æekela teæke, i dvije narukvice za ruke njezine, deset æekela zlata teæke. 23 I upita: “Kaœi mi çija si køi. Ima li u

Postanak
dadnu, tada te neøe vezati zadana zakletva.’ 42 Tako doåoh danas k izvoru i pomolih se: ‘Gospode, Boœe Abrahama, gospodara mojega, ako bi ipak htio dati sreøu putu, na kojemu se nalazim! 43 Evo, ja stojim na izvoru, i ako mi djevojka, æto izaåe da donese vode, a kojoj reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz krçaga tvojega, 44 Odgovori tada: Napij se samo, pa i devama øu tvojim naliti vode, onda je to œena, koju je odredio Gospod sinu gospodara mojega.’ 45 Joæ nijesam bio izgovorio, i gle, izaåe Rebeka s krçagom na ramenu, i ona siåe k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: ‘Daj mi da se na pijem!’ 46 Ona odmah spusti dolje krçag svoj i reçe: ‘Napij se, pa i deve øu tvoje napojiti!’ I ja se napih, a ona napoji i deve. 47 Onda je upitah: ‘ija si køi?’ Ona odgovori: ‘Køi sam Betuela, sina Nahora, kojega mu rodi Milka.’ Nato joj ja objesih nauænice i metnuh joj narukvice na ruke. 48 Tada se ja naklonih, bacih se niçice pred Gospodom i blagoslivljah Gospoda, Boga Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putom, da dobijem køer roåaka gospodara svojega za sina njegova. 49 Ako hoøete dakle iskazati milost i vjernost gospodaru mojemu, kaœite mi; ako li neøete, kaœite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo!” 50 Tada odgovoriæe Laban i Betuel i rekoæe: “Od Gospoda to dolazi; mi ti ne moœemo reci ni da ni ne. 51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi, da bude œena sinu gospodara tvojega, kao æto je odredio Gospod!” 52 A kad je çuo sluga Abrahamov pristanak njihov, baci se niçice pred Gospodom sve do zemlje. 53 Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki, i bratu njezinu i materi njezinoj darova dragocjene stvari. 54 Onda su jeli i pili, on i pratioci njegovi, i prenoøiæe ondje. Kad ustadoæe ujutro, reçe on: “Pustite me da idem gospodaru svojemu.” 55 Brat njezin i mati njezina odgovoriæe: “Neka ostane djevojka kod nas joæ koje vrijeme, barem deset dana, pa onda moœe iøi!” 56 A on im reçe: “Ne zaustavljajte me, jer Gospod je dao sreøa putu mojemu. Pustite me da idem i da se vratim gospodaru svojemu!” 57 Oni odgovoriæe: “Da pozovemo

18

djevojku i nju da upitamo.” 58 I pozvaæe Rebeku i upitaæe je: “Hoøeæ li idi s ovim çovjekom?” Ona odgovori: “Hoøu.” 59 Tada pustiæe sestru svoju Rebeku s dojkinjom njezinom i slugu Abrahamova s ljudima njegovim da idu. 60 Blagosloviæe Rebeku i rekoæe joj: “Sestro draga, budi mati nebrojenim tisuøama, i potomci tvoji neka osvoje vrata neprijatelja svojih!” 61 Nato se diœe Rebeka sa sluækinjama svojim, posjedaæe na deve i poåoæe za çovjekom. Sluga uze Rebeku i otide odanle. 62 Izak se upravo vraøao od studenca Lahaj Roi; prebivao je naime u pokrajini Negebu. 63 Podveçer bio je Izak izaæao na polje da razmatra; kad podiœe oçi i pogleda, a to dolazile deve. 64 I Rebeka podiœe oçi i ugleda Izaka, spusti se brzo s deve, 65 I upita slugu: “Tko je onaj tamo çovjek, æto ide preko polja u susret nama?” Sluga odgovori: “To je gospodar moj.” Tada ona uze pokrivalo i pokri se. 66 Nato sluga pripovjedi Izaku sve, æto je bio uçinio. 67 Izak je povede u æator matere svoje Sare i tada uze Rebeku, ona mu postade œena i on je zamilova. I tako se Izak utjeæi nad gubitkom matere svoje. Postanak 25 1 Abraham je bio uzeo joæ drugu œenu, po imenu Keturu. 2 I ona mu rodi Zimrana, Jokæana, Medana, Midjana, Jiæbaka i Æuaha. 3 Jokæanu se rodi Æeba i Dedan. Potomci Dedanovi bili su Aæurimi, Letuæimi i Leumimi. 4 Sinovi Midjanovi bili su Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Sve su ovi potomci Keturini. 5 A Abraham predade Izaku sve imanje svoje. 6 Sinovima inoça, æto ih je imao Abraham, dade Abraham samo darove i otpravi ih dok je joæ œivio, od sina svojega Izaka prema istoku u istoçnu zemlju. 7 A ovo je broj godina, æto ih preœivje Abraham: sto sedamdeset i pet godina. 8 Tada preminu Abraham, u lijepoj starosti umrije, star i sit œivota, pa bi pridruœen ocima svojim. 9 Sinovi njegovi Izak i Iæmael pokopaæe ga u peøini Makpeli na polju sina Sohara Hiteja Efrona, sina Soharova, istoçno od Mamre, 10 Na polju, æto ga je bio Abraham

19

Postanak
Ezav doåe iz pustinje sav gladan. 30 Ezav reçe Jakovu: “Daj mi brœe da jedem toga crvenoga jela; jer gladan sam sav!” Zato se prozva Edom. 31 Jakov reçe: “Prodaj mi najprije svoje pravo prvorodstva!” 32 Ezav reçe: “Ah, moram eto da umrem; æto øe mi to pravo prvorodstva?” 33 A Jakov reçe: “Zakuni mi se najprije!” I zakle mu se i prodade tako svoje pravo prvorodstva Jakovu. 34 Nato Jakov dade Ezavu kruha i jela od leøe. On je jeo i pio, ustao i otiæao. Tako je malo cijenio Ezav pravo prvorodstva. Postanak 26 1 Nasta u zemlji glad, druga negoli ona prijaænja, æto je bila za vremena Abrahamova. Tada Izak otide k filistejskom kralju Abimeleku u Geraru. 2 Tada mu se javi Gospod i reçe: “Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju øu ti reøi! 3 Boravi kao gost u ovoj zemlji, i ja øu biti s tobom i blagoslovit øu te; jer øu tebi i potomstvu tvojemu dati sve zemlje ove i tako ispuniti zakletvu, kojom sam se zakleo ocu tvojemu Abrahamu. 4 Umnoœi øu potomke tvoje tako mnogobrojno kao zvijezde na nebu; sve zemlje ove dat øu potomcima tvojim, i u potomstvu tvojem bit øe blagoslovljeni svi narodi na zemlji; 5 Zato æto je Abraham sluæao glas moj i drœao zapovijed moju, naredbe, propise i zakone moje.” 6 I tako osta Izak u Gerari. 7 A kad su stanovnici mjesta pitali za œenu njegovu, reçe: “Sestra mi je.” Jer se je bojao reøi: “Œena mi je”, mislio je: “Mogli bi me inaçe, stanovnici mjesta ubiti zbog Rebeke, jer je lijepa.” 8 Kad je tamo dulje vremena boravio, dogodi se, te kralj filistejski Abimelek pogleda kroz prozor i vidje, kako Izak miluje œenu svoju Rebeku. 9 Tada dozva Abimelek Izaka i reçe: “Eto, ona je zacijelo œena tvoja. Kako si mogao reøi da ti je sestra?” Izak mu odgovori: “Mislio sam, da bih inaçe morao umrijeti zbog nje.” 10 Abimelek reçe: “Æto si nam to uçinio? Kako je lako mogao tko od naroda primaøi se œeni tvojoj, i tako bi ti navukao na nas krivnju.” 11 I zapovjedi Abimelek svemu narodu: “Tko se dotakne ovoga çovjeka ili œene njegove, kaznit øe se smrøu!” 12 Tada Izak zasija u onoj zemlji i poœanje u onoj godini stostruko, jer ga

kupio od sinova Hetovih. Tamo bijahu pokopani Abraham i œena njegova Sara. 11 Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog sina njegova Izaka. Izak je prebivao kod studenca Lahaj Roi. 12 Ovo je potomstvo Iæmaela, sina Abrahamova, kojega je bila Abrahamu rodila Egipøanka Agara, sluækinja Sarina, 13 Ovo su imena sinova Iæmaelovih, po njihovim plemenima poredana: “Prvoroåenac Iæmaelov Nabajot, onda Kedar, Adbeel, Mibsam, 14 Miæma, Duma, Masa, 15 Hadar, Tema, Jetur, Nafiæ i Kedma, 16 To su sinovi Iæmaelovi, i to su imena njihova po selima i æatoriætima njihovim, dvanaest knezova po plemenima njihovim. 17 Godine œivota Iæmaelova iznosile su sto i trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridruœen svojim precima. 18 Sinovi Iæmaelovi prebivali su od Havile do Æura, koji leœi istoçno od Egipta u smjeru prema Asiriji. U blizini sve braøe svoje naseliæe se prkosno. 19 Ovo je potomstvo Izaka, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. 20 A Izaku je bilo çetrdeset godina, kad se oœeni Rebekom køerju Sirijca Betuela iz Padam-Arama, sestrom Sirijca Labana, 21 I Izak se molio Gospodu za œenu svoju, jer nije imala djece. Gospod ga usliæi, i tako œena njegova Rebeka zatrudnje. 22 A kad su se sudarala djeca u utrobi njezinoj, reçe ona: “Ako je tomu tako, æto øe onda biti od mene?” Ona otide da pita Gospoda. 23 Gospod joj odgovori: “Dva su naroda u utrobi tvojoj, dva plemena øe se odvojiti u utrobi tvojoj; jedno øe biti jaçe od drugoga, i starije sluœit øe mlaåemu.” 24 I kad doåe vrijeme da rodi, a to zaista blizanci, bili su u tijelu njezinu. 25 Prvi koji se pojavi, bio je crvenkast, sav kao runo rutav. Zato mu nadjenuæe ime Ezav. 26 A poslije se pojavi brat njegov; njegova se ruka prihvatila za petu, Ezava. Zato mu nadjenuæe ime Jakov. Bilo je Izaku æezdeset godina kad se oni rodiæe. 27 I kad djeçaci odrastoæe, posta Ezav dobar lovac, çovjek pustinje. A Jakov je bio çovjek krotak, koji je ostao kod æatora. 28 Izak je viæe volio Ezava, jer je rado jeo lovinu, a Rebeka je viæe voljela Jakova. 29 Jednom skuhao Jakov jelo. Tada

Postanak
Bog blagoslovi. 13 Tako posta çovjek bogat i sve bogatiji, dok postade neizmjerno bogat. 14 Imao je stada ovaca i goveda i mnogo sluœinçadi, tako da su mu Filisteji postali zavidni. 15 Zato sve studence, æto ih bjehu iskopale sluge oca njegova za œivota oca njegova Abrahama, zasuæe i zemljom napuniæe. 16 A Abimelek reçe Izaku: “Idi od nas, jer si nam ti postao previæe moøan.” 17 Tako otide Izak odanle, razape æator svoj u dolini gerarskoj i ostade ondje. 18 Nato Izak opet iskopa studence, æto su ih bili iskopali za œivota oca njegova Abrahama, a Filisteji ih poslije smrti Abrahamove zasuli, i dade im ista imena, æto im ih bio dao otac njegov. 19 Sluge Izakove kopale su u dolini i naåoæe tamo studenac sa tekuøom vodom. 20 Ali se posvadiæe pastiri gerarski s pastirima Izakovim, jer su tvrdili: “Naæa je voda!” Zato on nazva studenac Esek, jer su se tamo bili posvadili s njim. 21 Potom iskopaæe drugi studenac; pa se i radi njega posvadiæe; zato ga on nazva Sitna. 22 Tada otide odatle dalje i iskopa opet studenac. Oko njega nije bilo svaåe, pa ga nazva on Rehobot rekavæi: “Sad nam Gospod odredi slobodan prostor, da se moœemo raæiriti u zemlji.” 23 Odatle otide gore u Beer-Æebu. 24 U onoj noøi javi mu se Gospod i reçe: “Ja sam Bog oca tvojega Abrahama. Ne boj se, jer ja sam s tobom i blagoslovit øu tebe i umnoœit øu potomstvo tvoje zbog sluge svojega Abrahama.” 25 On naçini ondje œrtvenik, prizva ime Gospodnje i razape æator svoj, a sluge Izakove iskopaæe ondje studenac. 26 Tada doåe k njemu Abimelek iz Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i s poglavicom svoje vojske Fikolom. 27 Izak ih upita: “Zaæto doåoste k meni, kad mrzite na me i otjeraste me od sebe?” 28 Oni odgovoriæe: “Vidjesmo na svoje oçi, da je Gospod s tobom. Stoga mislimo, da treba pod zakletvom sklopiti ugovor izmeåu nas i tebe. Mi hoøemo da sklopimo ugovor s tobom. 29 Ti da nama ne çiniæ nikakva zla kao æto se mi tebe ne dotakosmo, nego ti samo dobro çinismo i pustismo te da ideæ u miru. Ti si eto blagoslovljen od Gospoda!” 30 Tada im on spremi gozbu, i oni su jeli i pili.

20

31 Drugo jutro rano zakleæe se jedan drugome. Tada ih otpusti Izak, i oni otidoæe od njega u miru. 32 Isti dan doåoæe sluge Izakove i pripovjediæe mu za studenac, æto su ga bili iskopali: “Naåosmo vodu.” 33 On, ga nazva Æiba. Zato se zove grad sve do dana danaænjega Beeræeba. 34 Kad bi Ezavu çetrdeset godina, uze za œenu Juditu, køer Hiteja Beerija, i Basematu, køer Hiteja Elona. 35 Obadvije su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki. Postanak 27 1 Kad Izak ostarje i oçi mu potamnjeæe, da nije mogao viæe vidjeti, dozva starijega sina svojega Ezava i reçe mu: “Sine moj!” On mu odgovori: “Evo me!” 2 Tada reçe on: “Vidiæ, ostario sam i ne znam, kad øu umrijeti. 3 Uzmi sad oruœje svoje, tobolac svoj i luk svoj, izaåi van u pustinju i ulovi mi komad divljaçine! 4 Priredi mi od toga teçno jelo, kako to ja volim, i donesi mi to! Tada øu jesti, i duæa øe te moja za to blagosloviti, prije nego umrem.” 5 A Rebeka je bila çula, kad je Izak tako govorio sa sinom svojim Ezavom. I Ezav izaåe u pustinju, da ulovi divljaçine i donese kuøi. 6 Tada reçe Rebeka sinu svojemu Jakovu: “ula sam, kako otac tvoj reçe bratu tvojemu Ezavu: 7 ‘Donesi mi komad divljaçine i priredi mi teçno jelo, da mogu jesti i tebe pred Gospodom blagosloviti, prije nego umrem.’ 8 Nego sada, sine moj, posluæaj savjet, æto øu ti ga dati! 9 Otidi k stadu i donesi mi odanle dva lijepa jareta, a ja øu od njih prirediti teçno jelo ocu tvojemu, kako on to voli. 10 Onda øeæ donijeti ocu svojemu da jede, pa da te blagoslovi, prije nego umre.” 11 A Jakov reçe materi svojoj Rebeki: “Gle, moj je brat Ezav çovjek rutav, a ja sam gladak. 12 Moœe biti da me opipa otac moj, pa onda da ispadnem pred njim kao varalica, i tako bih navukao na sebe prokletstvo mjesto blagoslova.” 13 A mati njegova odgovori mu: “Na me neka padne to prokletstvo tvoje, sine moj! Posluæaj savjet moj, otidi i donesi mi!” 14 On tada ode i donese materi svojoj. Mati njegova priredi od toga teçno jelo, kako je to volio otac njegov. 15 Nato donese Rebeka najbolje haljine starijeg sina svojega Ezava, æto ih je imala u kuøi kod sebe, i obuçe ih

21

Postanak
blagoslovljen!” 34 Kad Ezav razabra rijeçi oca svojega, zavrisnu gorko iza glasa i zamoli oca svojega: “Blagoslovi i mene, oçe dragi!” 35 On odgovori: “Doåe brat tvoj s prijevarom i odnese ti blagoslov.” 36 Tada on reçe: “Pravo mu se dalo ime Jakov. Veø dvaput me prevari: moje pravo prvorodstva uze mi, a sad mi eto joæ ote i blagoslov.” Tada upita: “Zar nijesi za mene saçuvao nikakva blagoslova?” 37 Izak odgovori Ezavu: “Eto, postavih ga tebi za gospodara i svu braøu njegovu dadoh mu za sluge, i opskrbih ga œitom i vinom. Pa æto bih sad joæ mogao uçiniti za tebe, sine dragi?” 38 Ezav reçe ocu svojemu: “Zar imaæ samo jedan blagoslov, oçe dobri? Blagoslovi i mene, oçe dragi!” I Ezav stade glasno plakati. 39 Tada mu otac njegov Izak progovori: “Eto, daleko od rodne zemlje bit øe prebivaliæte tvoje i daleko od rose nebeske odozgor. 40 Od maça svojega œivjet øeæ i bratu øeæ svojemu sluœiti. Otrgneæ li se, jaram øeæ njegov stresti s vrata svojega.” 41 Ezav posta neprijatelj Jakovu zbog blagoslova, æto mu ga je bio dao otac njegov, i reçe Ezav: “Naskoro dolazi vrijeme, da øe se œaliti oca mojega; tada øu ubiti brata svojega Jakova.” 42 I kad Rebeka saznade za tu izjavu starijeg sina svojega Ezava, dade dozvati mlaåeg sina svojega Jakova i reçe mu: “Sluæaj, brat tvoj Ezav hoøe da ti se osveti i da te ubije, 43 Nego, sine dragi, posluæaj savjet moj; ustani i bjeœi k bratu mojemu Labanu u Haran! 44 Ostani jedno vrijeme kod njega, dok se slegne srdœba brata tvojega! 45 im se gnjev brata tvojega odvrati od tebe i on zaboravi, æto si mu uçinio, poslat øu po tebe i odanle te dovesti ovamo. Zaæto bih vas obojicu izgubila u jedan dan?” 46 Potom reçe Rebeka Izaku: “Omrznuo mi je œivot zbog køeri Hetovih. Ako i Jakov uzme sebi za œenu jednu takvu Hetovku, jednu izmeåu køeri u zemlji, onda æto imam joæ od œivota?” Postanak 28 1 Tada Izak dozva Jakova, blagoslovi ga i naloœi mu: “Ne uzimaj œene izmeåu køeri Kanaanaca! 2 Nego ustani, idi u Mezopotamiju u kuøu Betuela, oca matere tvoje, i uzmi sebi odanle œenu, jednu izmeåu køeri Labana, brata matere tvoje! 3 Bog, Svemoøni, neka te blagoslovi,

mlaåem sinu svojemu Jakovu. 16 koœice jareøe ovi mu oko ruku i oko vrata glatkoga. 17 Tada dade sinu svojemu Jakovu u ruke teçno jelo s kruhom, æto ga je bila priredila. 18 Tako uniåe on k ocu svojemu i reçe: “Oçe moj!” On odgovori: “Evo me! Tko si ti, sine moj?” 19 Jakov reçe ocu svojemu: “Ja sam Ezav, prvoroåenac tvoj; uçinio sam, kako si mi naloœio. Sjedi uspravo i jedi divljaçine moje, i onda me blagoslovi!” 20 A Izak upita sina svojega: “Kako si mogao tako brzo neæto naøi, sine moj?” On odgovori: “Gospod, Bog tvoj, dade milost, te istrça preda me.” 21 Ali Izak reçe Jakovu: “Stupi bliœe, da te opipam, sine moj, da li si ti zaista sin moj Ezav ili ne!” 22 Jakov pristupi k ocu svojemu Izaku, i on ga opipa i reçe: “Glas je doduæe Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove.” 23 I ne poznade ga, jer su ruke njegove bile rutave kao ruke brata njegova Ezava. Poæto ga je pozdravom blagoslova pozdravio, 24 Upita opet: “Ti si dakle doista sin moj Ezav?” On odgovori: “Jesam.” 25 Tada on reçe: “Onda mi donesi, da jedem divljaçine sina svojega i da te tada blagoslovim!” Jakov mu donese, i on je jeo. Tada donese vina, i on je pio. 26 Nato mu reçe otac njegov Izak: “Hodi ovamo, sine moj, i poljubi me!” 27 On pristupi i poljubi ga. Kad on osjeti miris haljina njegovih, blagoslovi ga govoreøi: “Zaista, miris sina mojega jest kao miris polja, kad ga blagoslovi Gospod. 28 Bog ti dao rose nebeske i zemlje rodne i vina i œita izobilja! 29 I narodi se pred tobom pregibali! Bio gospodar bradi svojoj, i klanjali se tebi sinovi matere tvoje! Proklet bio, koji tebe proklinje! A blagoslovljen bio, koji tebe blagoslivlja!” 30 Kad je Izak bio zavræio blagoslov nad Jakovom, a Jakov jedva Æto je bio otiæao ispred oca svojega Izaka, vrati se brat njegov Ezav iz lova. 31 I on priredi teçno jelo, donese ocu svojemu i reçe ocu svojemu: “Sjedni uspravo, oçe dragi i jedi divljaçine sina svojega, da me onda mogneæ blagosloviti! 32 Tada ga upita otac njegov Izak: “Tko si ti?” On reçe: “Ja san sin tvoj, prvoroåenac tvoj, Ezav.” 33 Izak se neizmjerno uplaæi i povika: “A tko je bio onaj, koji ulovi divljaçinu i donese mi je? Ja sam jeo od svega, prije nego ti doåe, i njega sam blagoslovio, i on øe tako ostati

Postanak
neka te uçini plodnim i umnoœi te, da postaneæ jedno mnoætvo naroda! 4 I neka ti dadne blagoslov Abrahamov, tebi i potomcima tvojim, da posjedneæ zemlju, u kojoj prebivaæ kao tuåinac i koju Bog dade Abrahamu!” 5 Tako otpremi Izak Jakova, i on zaputi u Mezopotamiju k Labanu, sinu Sirijca Betuela, bratu Rebeke, matere Jakova i Ezava. 6 A Ezav saznade, daje Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju, da odanle dovede sebi œenu, i da mu je blagoslivljajuøi ga naloœio: “Ne uzimaj œene izmeåu køeri Kanaanaca”, 7 I da je Jakov posluæao oca svojega i mater svoju i otiæao u Mezopotamiju. 8 I vidje Ezav, da ocu njegovu Izaku nijesu po volji Kanaanke. 9 Zato otide Ezav k Iæmaelu i uze sebi, uz dvije œene svoje, za œenu joæ Mahalatu, køer Iæmaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu. 10 A Jakov otide iz Beer-Æebe i otputova u Haran. 11 Stiœe na jedno mjesto i prenoøi ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze jedan kamen na onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i leœe da tu spava. 12 I usne san: ljestve stajale na zemlji æto s svojim vrhom dopirale sve do neba; i gle, anåeli Boœji hodili na njima gore i dolje. 13 I gle, gore nad njima stajao je Gospod i govorio: “Ja sam Gospod, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj poçivaæ, dat øu tebi i potomcima tvojim. 14 Potomstva tvojega bit øe kao praha na zemlji; prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti i se raæiriti; u tebi i u potomcima tvojim bit øe blagoslovljena sva plemena na zemlji. 15 Eto, ja øu biti s tobom i çuvat øu te, kamogod poåeæ, i opet øu te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te neøu ostaviti, dokle ne izvræim, æto ti obeøah.” 16 I Jakov se probudi od sna svojega i povika: “Zaista, Gospod je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!” 17 Pun strahopoætovanja reçe: “Kako je çasno mjesto ovo! Jest, ovdje je kuøa Boœja i ovdje su vrata nebeska!” 18 Drugo jutro uze Jakov kamen æto ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za spomenik i izli na njega ulje. 19 Tada prozva to mjesto Betel, a prije se taj grad zvao Luza. 20 Nato uçini Jakov ovaj zavjet: “Ako Bog bude s menom i saçuva me na putu, kojim sad idem, ako mi dadne

22

kruha za hranu i haljine za odijevanje, 21 I ako øe sretno vratim u oçinsku kuøu svoju, tada øe Gospod biti moj Bog. 22 A kamen ovaj, æto ga postavih za spomenik, bit øe kuøa Boœja, i od svega, æto mi dadneæ, vjerno øu ti dati desetinu.” Postanak 29 1 Tada zaputi Jakov i otide u zemlju sinova Istoka. 2 Kad baci pogled oko sebe, ugleda u pustinji studenac, na kojem su upravo poçivala tri stada ovaca; jer su se na tom studencu obiçno napajala stada. Nad otvorom studenca leœao je golem kamen. 3 Istom kad bi se tamo stjerala sva stada, odvalili bi kamen s otvora studenca i napajali bi ovce; onda bi opet stavili kamen na svoje mjesto nad otvorom studenca. 4 Jakov im reçe: “Braøo, odakle ste?” Oni odgovoriæe: “Iz Harana smo.” 5 On ih upita: “Poznajete li Labana, sina Nahorova?” Oni odgovoriæe: “Poznajemo.” 6 Upita ih dalje: “Kako mu je?” Oni odgovoriæe: “Dobro, evo upravo dolazi køi njegova Rahela s ovcama.” 7 Tada on reçe: “Eto, joæ je dan dug, i nije joæ vrijeme, da satjerujete stoku. Napojite ipak ovce i pustite ih onda da joæ pasu!” 8 Odgovoriæe: “Ne moœemo, dok se ne skupe sva stada; onda istom odvalimo kamen s otvora studenca i napojimo ovce.” 9 Dok je on joæ govorio s njima, bila je doæla Rahela s ovcama oca svojega; ona je naime bila pastirica. 10 A kad Jakov vidje Rahelu, køer materina mu brata Labana, i ovce materina mu brata Labana, pristupi Jakov, odvali kamen s otvora studenca i napoji ovce materina mu brata Labana. 11 Onda Jakov poljubi Rahelu i stade glasno plakati. 12 Zatim Jakov pripovjedi Raheli, da je roåak ocu njezinu, i to sin Rebekin. Nato ona otrça i javi to ocu svojemu. 13 I kad Laban øu glas o Jakovu, sinu sestre njegove, pohitje mu u susret, zagrli i poljubi ga i uvede u svoju kuøu. On pripovjedi Labanu sve, æto se je bilo dogodilo. 14 Laban mu reçe: “Jest, ti si kost moja i meso moje.” I osta kod njega çitav mjesec dana. 15 Tada Laban reçe Jakovu: “Zar da badava radiæ za me, jer si mi neøak? Kaœi mi, æto øe ti biti plaøa?”

23

Postanak

16 A Laban je imao dvije køeri; starijoj bilo ime Lea, a mlaåoj Rahela. 17 Lea je imala slabe oçi, a Rahela je bila lijepa stasa i lica. 18 Jakov zavolje Rahelu i reçe: “Sluœit øu ti sedam godina za mlaåu køer tvoju Rahelu.” 19 Laban odgovori: “Bolje je, da je dam tebi negoli kojemu stranom çovjeku. Ostani dakle kod mene!” 20 Tako je Jakov sluœio za Rahelu sedam godina, i one mu se çiniæe kao nekoliko dana, tako ju je volio. 21 Tada reçe Jakov Labanu: “Daj mi sad moju œenu, jer navræi se moje vrijeme; pa bih se njom oœenio.” 22 I sazva Laban sve stanovnike mjesta i priredi gozbu. 23 A uveçer uze køer svoju Leau i uvede je k njemu, i on imade s njom œenidbeno opøenje. 24 I Laban dade køeri svojoj Lei ropkinju Zilpu za sluækinju. 25 Ujutro vidjelo se, da je to bila Lea. Tada reçe on Labanu: “Zaæto si mi to uçinio? Zar ti nijesam sluœio za Rahelu? Zaæto si me prevario? 26 Laban reçe: “U naæoj zemlji nije obiçaj, da se uda mlada prije starije. 27 Navræi samo s njom svadbeni tjedan, onda øe ti se dati i druga za sluœbu, za koju øeæ mi sluœiti joæ daljnih sedam godina. 28 Jakov uçini tako i navræi s njom svadbeni tjedan. Tada mu dade i køer svoju Rahelu za œenu. 29 I Laban dade køeri svojoj Raheli ropkinju svoju Bilhu za sluækinju. 30 On imade s Rahelom œenidbeno opøenje. Rahelu je viæe volio nego Leau, i tako je on joæ daljnih sedam godina sluœio kod njega. 31 Kad vidje Gospod, da je Lea zapostavljena, uçini je rodnom, a Rahela osta nerotkinja. 32 Tako Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben; jer reçe ona: “Gospod pogleda na jad moj i stoga øe me ljubiti çovjek moj.” 33 I opet ona zatrudnje i rodi sina, i ona reçe: “Gospod je çuo, da sam bila zapostavljena; zato mi dade i ovoga.” I nadjenu mu ime Simeon. 34 I kad opet zatrudnje i rodi sina, reçe: “Sad øe mi çovjek moj biti naklonjen; jer rodih tri sina.” Zato mu nadjenu ime Levi. 35 Potom zatrudnje joæ jedanput, rodi sina i reçe: “Sada øu slaviti Gospoda.” Zato mu nadjenu ime Juda. Potom prestade raåati.

Jakovu, poçe Rahela zavidjeti sestri svojoj i reçe Jakovu: “Daj mi djece, inaçe umrijet øu!” 2 Tada se Jakov rasrdi na Rahelu i reçe: “Zar sam ja a ne Bog, koji ti uskrati blagoslov djece?” 3 Ona odgovori: “Evo ti osobna sluækinja moja Bilha; opøi s njom, da ona rodi za moje krilo, te tako po njoj doåem do djece!” 4 I dade mu osobnu sluækinju svoju Bilhu za inoçu, i Jakov je opøio s njom. 5 Zatrudnje Bilha i rodi Jakovu sina. 6 Rahela reçe: “Dosudi mi Bog pravo, kad usliæi i moju molbu i pokloni mi sina.” Zato mu nadjenu ime Dan. 7 I opet zatrudnje sluækinja Rahelina Bilha i rodi Jakovu drugoga sina. 8 Tada reçe Rahela: “Boœje bojeve bojevah sa sestrom svojom, pa i pobijedih.” Zato mu nadjenu ime Naftali. 9 I kad Lea vidje, da je prestala raåati, uze sluækinju svoju Zilpu i dade je Jakovu za œenu. 10 I sluækinja Leaina Zilpa rodi Jakovu sina. 11 Tada reçe Lea: “Sretno!” Ona mu nadjenu ime Gad. 12 Potom sluækinja Leaina Zilpa rodi Jakovu drugoga sina. 13 Tada reçe Lea: “sretna ja! Jest, sretnom øe me slaviti œene,” Zato mu nadjenu ime Aæer. 14 I kad Ruben izaåe jedanput u vrijeme œetve pæeniçne, naåe na polju nadliæke i donese ih materi svojoj Lei. Tada reçe Rahela Lei: “Daj mi koji nadliæak sina svojega!” 15 A ona joj reçe: “Zar ti nije dosta, æto mi uze çovjeka mojega, pa øeæ mi sada uzeti i nadliæke sina mojega?” A Rahela reçe: “Zato noøas neka on slobodno bude kod tebe za nadliæke sina tvojega!” 16 I kad je uveçer dolazio Jakov iz polja, izaåe mu Lea u susret i reçe: “K meni øeæ doøi; jer te kupih za nadliæke sina svojega!” Tako on provede onu noø kod nje. 17 Bog usliæi Leau; ona zatrudnje i rodi Jakovu petoga sina. 18 Tada reçe Lea: “Dade mi Bog plaøu, jer dadoh sluækinju svoju çovjeku svojemu.” Zato mu nadjenu ime Isakar. 19 Opet zatrudnje Lea i rodi Jakovu æestoga sina. 20 Lea reçe: “Bog me obdari lijepim darom, sad øe me çovjek moj poætivati, jer mu rodih æest sinova.” Zato mu nadjenu ime Zebulun. Postanak 30 21 Kasnije rodi køer, kojoj nadjenu ime 1 Kad Rahela vidje, da ne raåa djece Dina.

Postanak
22 I spomenu se Bog Rahele, usliæi je i darova joj radosti majçine. 23 Ona zatrudnje i rodi sina, te reçe: “Oduze Bog sramotu moju.” 24 I nadjenu mu ime Josip i reçe: “Neka mi Gospod pridoda joæ jednoga sina!” 25 Kad Rahela rodi Josipa, reçe Jakov Labanu: “Pusti me, htio bih poøi u svoje mjesto i u svoju domovinu! 26 Daj mi œene moje i djecu, za koje sam ti sluœio, da idem; ta dobro znaæ, kako sam ti sluœio.” 27 Laban mu odgovori: “O da bih naæao milost u oçima tvojim! Znam, Gospod me je blagoslovio zbog tebe.” 28 I on nastavi: “Odredi plaøu, æto je traœiæ od mene, i dat øu ti je ti je.” 29 On mu reçe: “Znaæ sam, kako sam ti sluœio, i æto po meni postade stoka tvoja. 30 Malo je bilo, æto si imao, prije nego doåoh k tebi, i to se umnoœi silno, jer Gospod te je blagoslivljao pri svakom koraku mojem. A sad øu se i ja moøi brinuti za kuøu svoju?” 31 Onaj upita: “Æto da i dadnem?” Jakov odgovori: “Ne trebaæ mi niæta platiti. Ako pristaneæ na ovo, æto øu reøi, opet øu ti çuvati œivotinje. 32 Pusti, da proåem danas sve œivotinje tvoje i da izluçim od njih svaki komad æaren i s biljegom! Svaki crn komad meåu ovcama i svaka s biljegom i æarena koza neka bude plaça moja! 33 I na tom neka se pokaœe poætenje moje ubuduøe: kada doåeæ, da vidiæ plaçu moju, neka bude sve, æto nije æareno ili s biljegom meåu kozama i crno meåu ovcama, kao od mere ukradeno!” 34 Tada reçe Laban: “Dobro, neka bude, kako si rekao!” 35 Nato izluçi Laban joæ isti dan prugaste i biljegom jarce i sve æarene i s biljegom koze, sve, na çemu je bilo neæto bijelo, i sve, æto je bilo crno meåu ovcama, i predade to sinovima svojima. 36 Onda odredi daljinu od tri dana hoda izmeåu sebe i Jakova. Jakov je naime pasao ostalu stoku Labanovu. 37 Tada Jakov donese sebi zelenih prutova topolovih, ljeskovih i kestenovih i oguli na njima bijele pruge time, da je otkrio bjelinu na prutovima. 38 Potom je metao oguljene prutove upravo pred œivotinje u œljebove, u korita, kamo su dolazile œivotinje da piju. One su se naime parile, kad bi dolazile da piju. 39 Jer su se œivotinje parile gledajuøi u prutove, to bi œivotinje omladile prugaste, æarene i s biljegom mlade.

24

40 Janjad bi onda Jakov izluçio. Tako se je brinuo, da mlade œivotinje u stadu Labanovu budu prugasti i crni komadi. Tim je namaknuo sebi posebna stada, æto ih nije stavljao meåu œivotinje Labanove. 41 I kad su se god parile jake œivotinje, metao bi Jakov prutove u œljebove, da se omlade pred prutovima. 42 A pred slabe œivotinje nije ih metao. Tako je Laban dobivao slabe œivotinje, a Jakov jake. 43 Tako se çovjek veoma obogati i dobi mnogo stoke, sluækinja i sluga, deva i magaraca. Postanak 31 1 Kad Jakov doçu rijeçi sinova Labanovih, koji su ovako govorili: “Jakov sve prenese na sebe, Æto je imao otac naæ; od posjeda oca naæega steçe on sve to bogatstvo.” 2 Pa kad i na licu Labanovu razabra, da on nije viæe prijaænji. 3 Tada zapovjedi Gospod Jakovu: “Vrati se u zemlju otaca svojih i k svojoj rodbini i ja øu biti s tobom.” 4 Nato Jakov dade dozvati Rahelu i Leau u polje k stadu svojemu, 5 I reçe im: “Vidim na licu oca vaæega, da on nije viæe prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio s menom. 6 Znate same da sam ocu vaæemu sluœio koliko sam god mogao. 7 Ali otac me je vaæ varao i mijenjao mi plaøu deset puta; ali Bog ipak ne dopusti, da mi naækodi. 8 Kad on reçe: ‘Æarene œivotinje neka budu plaøa tvoja’, onda sva stoka omladi æarene mlade. A kad reçe: ‘Prugaste œivotinje neka budu plaça tvoja’, onda sva stoka omladi prugaste mlade. 9 Tako oduze Bog stado ocu vaæemu i dade ga meni. 10 U vrijeme naime, kad su se parile ovce, vidjeh jasno u snu, kako su ovnovi, æto su skakali na ovce, bili prugasti, æareni i pjegavi. 11 I anåeo Boœji reçe mi u snu: ‘Jakove!’ A ja odgovorih: ‘Evo me!’ 12 On reçe: ‘Dobro pripazi na to da budu svi ovnovi, æto skaçu na ovce, prugasti, æareni i pjegavi! Ja sam doista sve vidio, æto ti uçini Laban. 13 Ja sam Bog Betela, gdje si uljem pomazao spomenik i meni uçinio zavjet. Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u domovinu svoju!’ 14 Tada mu odgovoriæe Rahela i Lea: “Zar joæ imamo dio i baætinu u kuøi oca svojega? 15 Zar nas ne drœi kao tuåinke, poæto nas prodade, i novac, æto ga je dobio za

25

Postanak
35 A ona reçe ocu svojemu: “Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, æto ti ne mogu ustati, jer je meni æto u œena biva!” On je traœio dalje, ali ne naåe kuønih kipova. 36 Tada se rasrdi Jakov i udari na Labana. Ovako progovori Labanu: “Koja je moja krivnja i koji moj prekræaj, da me tako œestoko progoniæ? 37 Sve si mi eto stvari prekopao, pa æto si naæao iz svoje kuøe? Daj stavi sve pred svoje i moje roåake, i oni neka prosude, tko od nas dvojice ima pravo! 38 Ima veø dvadeset godina, æto sam bio kod tebe. Ovce tvoje i koze tvoje nikad se ne izjaloviæe, i nikad ne pojedoh ovna tvojega. 39 Æto bi zvijer rastrgla, nikad ti ne donesoh. Sam bih uvijek podmirio ætetu. Od mene si utjerivao, æto bi mi bilo ukradeno danju ili noøu. 40 Danju me ubijala œega, a noøu mraz, i san nije dolazio na oçi moje. 41 Dvadeset eto godina sluœio sam u kuøi tvojoj, çetrnaest godina za dvije køeri tvoje i æest godina za stoku tvoju, a plaøu si mi mijenjao deset puta. 42 Da nije bio za me Bog oca mojega, Bog Abrahamov, kojega ætuje i Izak, ti bi me zaista sada otpustio praznih ruku. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa je proæle noøi presudio.” 43 Laban reçe Jakovu: “Moje su køeri, moja su djeca, i moja je stoka, ukratko sve, æto vidiæ, jest moje. Pa æto da uçinim danas køerima svojim ili djeci njihovoj, koju rodiæe? 44 Hajde da sklopimo savez, ja i ti, i to neka bude za svjedoçanstvo izmeåu mene i tebe!” 45 Tada uze Jakov kamen i postavi ga kao spomenik. 46 I Jakov zapovjedi svojima: “Nakupite kamenja!” I nakupiæe kamenja i podigoæe gomilu, i tada odrœaæe gozbu tu na gomili kamenja. 47 Laban je nazva Jegar Sahaduta, a Jakov je nazva Galed. 48 Laban reçe: “Ova je gomila kamenja danas svjedok izmeåu mene i tebe.” Zato joj dade ime Galed, 49 A stup Mispa, jer reçe: “Neka bude Gospod straœar izmeåu mene i tebe, kad se rastadosmo! 50 Ako bi zlo postupao s køerima mojim ili bi uzeo joæ druge œene uz køeri moje, onda pomisli, makar inaçe i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok izmeåu mene i tebe!” 51 Dalje reçe Laban Jakovu: “Eto, ova gomila kamenja i ovaj spomenik, æto ga postavih izmeåu mene i tebe:

nas, pojede? 16 Jer sve blago, æto ga oduze Bog ocu naæemu, naæe je i djece naæe. Uçini samo sada onako, kako ti zapovijeda Bog!” 17 Jakov se podiœe, metnu djecu svoju i œene svoje na deve, 18 I povede svu stoku i sve blago svoje, æto ga steçe, stoku, æto je sebi priskrbio u Mezopotamiji, da se vrati k ocu svojemu Izaku u zemlju kanaansku. 19 A Laban je bio upravo otiæao da striœe ovce svoje, a Rahela ukrade kuøne idole oca svojega. 20 Jakov naime prevari Sirijca Labana, jer mu je tajio, da hoøe bjeœati. 21 Tako poduze bijeg sa svim, æto je imao, zaputi se, prijeåe preko rijeke i udari prema gori Gileadu. 22 Treøi dan javiæe Labanu, da je pobjegao Jakov. 23 Tada on uze sa sobom roåake svoje, poåe za njim u potjeru sedam dana hoda i dostiœe ga u gori Gileadu. 24 Ali se Bog javi Sirijcu Labanu noøu u snu i opomenu ga: “Pazi dobro, da ne govoriæ s Jakovom ni dobro ni zlo!” 25 Kad eto Laban dostiœe Jakova, Jakov je bio razapeo æator svoj na gori, a Laban s roåacima svojim razape æator svoj na gori Gileadu. 26 I reçe Laban Jakovu; “Æto si uçinio, ti me prevari i odvede køeri moje kao ratne zarobljenice? 27 Zaæto tajno pobjeœe i pokrade me? Niti mi æto reçe, da te ispratim s radoæøu i pjesmom, s bubnjima i harfama! 28 Niti mi dade, da izljubim na rastanku unuke svoje i køeri svoje. Doista, ludo si radio. 29 Mogao bih sada da s vama zlo postupam. Ali Bog oca tvojega proæle noøi reçe mi: ‘Pazi, da ne govoriæ s Jakovom ni dobro ni zlo!’ 30 Pa dobro, eto otiæao si, jer si se zaœelio kuøe oçeve; ali zaæto mi ukrade kipove bogova mojih?” 31 Jakov odgovori Labanu: “Jest, bojao sam se, jer sam mislio, da bi mi ti mogao oteti køeri svoje. 32 A u koga naåeæ kipove svoje, taj neka ne œivi viæe! Pretraœi samo pred naæim roåacima sve, æto imam kod sebe, pa ih uzmi sebi!” Jakov naime nije znao, da ih je bila ukrala Rahela. 33 Laban uåe u æator Jakovljev i u æator Lein i u æator obadviju sluækinja, ali ne naåe niæta. Izaåe iz æatora Leaina i uåe u æator Rahelin. 34 A Rahela je bila uzela kuøne idole; pa ih metnula pod samar deve svoje i sjela na njih. I Laban pretraœi sav æator, a ne naåe niæta.

Postanak
52 Svjedok neka bude ova gomila kamenja, i svjedok neka bude ovaj spomenik, da ni ja ne smijem preko ove gomile i ovoga spomenika prijeøi k tebi, a ni ti ne smijeæ preko ove gomile kamenja i ovoga spomenika prijeøi k meni u zloj namjeri. 53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog njihovih otaca, neka bude sudac meåu nama!” Tada se zakle Jakov onim, kojega je ætovao otac njegov Izak. 54 Nato prinese Jakov na gori œrtvu zaklanicu i pozva svoje, da odrœe gozbu. Tako odrœaæe oni gozbu i ostadoæe preko noøi na gori. 55 Drugoga jutra rano izljubi Laban unuke svoje i køeri svoje i dade im svoj blagoslov; potom otide Laban i vrati se kuøi. Postanak 32 1 I Jakov otide svojim putem, i tada ga sretoæe anåeli Boœji. 2 Kad ih ugleda Jakov, povika: “Ovo je tabor Boœji!” Zato prozva ono mjesto Mahanaim. 3 Nato posla Jakov pred sobom glasnike k bratu svojemu Ezavu u zemlju Seir, u pokrajinu edomsku, 4 I naloœi im: “Ovako recite gospodaru mojemu Ezavu: Sluga tvoj Jakov poruçuje ti ovo: ‘Boravio sam i do sada se zadrœao kod Labana. 5 Tamo sam stekao volova, magaraca, stoke, sluga i sluækinja. Tako poruçujem gospodaru svojemu, da bih naæao milost u oçima tvojim.’” 6 Glasnici se vratiæe k Jakovu i javiæe: “Doåosmo k bratu tvojemu Ezavu; on ti ide u susret, i to s çetiri stotine momaka.” 7 Tada se Jakov uplaæi jako, i obuze ga briga. Zato razdijeli ljude, æto ih imao sa sobom, i stoku i goveda i deve u dva tabora. 8 Pomisli naime: “Ako napane Ezav jedan tabor i svlada ga, drugi øe tabor moøi umaknuti. 9 Tada se pomoli Jakov: “O Boœe oca mojega Abrahama! Boœe oca mojega Izaka! Gospode, koji si rekao meni: ‘Vrati se u domovinu svoju i k rodbini svojoj, i ja øu gledati, da ti bude dobro!’ 10 Nijesam vrijedan svih milosti i sve vjernosti; æto si je iskazao slugi svojemu, jer samo ætapom putniçkim svojim prekoraçih Jordan tamo, a sad posjedujem dva tabora. 11 Ah, izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Ezavove; jer se bojim, da ne doåe i ne pobije nas, matere s djecom! 12 Ali ti si obeøao: ‘Ja øu gledati, da ti bude dobro, i uçinit øu potomstvo tvoje

26

da ga bude kao pijeska u moru, æto se ne moœe izbrojiti od mnoœine.’ “ 13 Onu noø prenoøi tamo; potom izabra od imetka svojega dar za brata svojega Ezava: 14 Dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; 15 Trideset deva dojilica s mladima njihovim, çetrdeset mladih krava i deset mladih bikova, dvadeset magarica i deset magaradi. 16 Predade ih slugama svojim, svako stado napose, i zapovjedi slugama svojim: “Idite naprijed preda mnom i ostavite prostora izmeåu jednoga stada i drugoga!” 17 Prvomu dade ovaj naputak: “Kad te susretne brat moj Ezav, pa te upita: ‘iji si i kamo øeæ, i çije su te œivotinje pred tobom? 18 Tada ti reci: ‘Sluge tvojega Jakova; ovo æalje on na dar gospodaru svojemu Ezavu; on sam dolazi odmah za nama.’ “ 19 Tako i drugomu i treøemu i svima, æto su gonili stado, dade Naputak: “Kako eto naredih, tako recite Ezavu, kad ga susretnete! 20 I joæ kaœite: ‘Sluga tvoj Jakov dolazi odmah za nama.’ “ Mislio je naime: “Darom, æto ide preda mnom, umirit øu ga, onda istom stupit øu mu pred oçi, moœda me tada prijazno primi.” 21 Tako ode dar naprijed pred njim, a on sam ostade onu noø u taboru. 22 Ipak se diœe joæ one noøi, uze obadvije œene svoje i obadvije sluækinje svoje i jedanaest sinova svojih i prijeåe gaz Jaboka. 23 Uze ih, prevede ih preko rijeke i ostalo onda imanje svoje prenese prijeko. 24 Jakov ostade sam. Tada se je jedan borio s njim sve do osvitka zore. 25 I kad ovaj vidje, da ga ne moœe nadjaçati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu isçaæi stegno iz zglavka, kad se je borio s njim. 26 Tada reçe onaj: “Pusti me; jer je zora veø osvanula!” Ali on odgovori: “Ne puætam te, dok me ne blagosloviæ.” 27 Onaj ga upita: “Kako se zoveæ!” On odgovori: “Jakov.” 28 A onaj mu reçe: “Od sada se neøeæ viæe zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjaçao si.” 29 Tada zamoli Jakov: “Kaœi mi ime svoje! On odgovori: “Æto me pitaæ za ime moje?” I onda ga blagoslovi ondje. 30 Jakov prozva ono mjesto Penuel, i reçe on: “Vidjeh Boga licem u lice, a ipak ostadoh na œivotu. 31 Sunce je pred njim izaælo, kad ostavi

27

Postanak
sebi kuøu, a za stoku svoju naçini staje. Zato se nazva ono mjesto Sukot. 18 Na povratku svojem iz Mezopotamije doåe Jakov zdravo i u grad Æekem, koji je u zemlji kanaanskoj, i uæatori se istoçno od grada. 19 A komad zemlje, na kojem razape æator svoj, kupi od sinova Hamora, gospodara u Æekemu, za sto kesita. 20 Tamo naçini œrtvenik i nazva ga, ElEl’ohe-Israel, (æto znaçi, Svemoøni Bog Izraelov). Postanak 34 1 Dina, køi Leae, koja je rodi Jakovu, izaåe jednoga dana da gleda køeri te zemlje. 2 A ugleda je Æekem, sin Hiveja Hamora, kneza te zemlje, ugrabi je i silova je. 3 I prionu srce njegovo za køer Jakovljevu Dinu; on zavolje djevojku, pa joj se udvarao. 4 Zato zamoli Æekem oca svojega Hamora: “Zaprosi mi tu djevojku, da mi bude œena!” 5 I Jakov doznade, da je oskvrnjena køi njegova Dina. Ali, jer su sinovi njegovi bili u polju kod stoke, on je æutio dok se oni ne vrate. 6 Otac Æekemov doåe dakle k Jakovu, da se porazgovori s njim. 7 Kad sinovi Jakovljevi doåoæe kuøi iz polja i çuæe, æto se dogodilo, muka bi ljudima vrlo i razgnjeviæe se veoma. Jer onaj nanese veliku sramotu Izraelu time æto oskvrni køer Jakovljevu. Tako se æto nije smjelo dogoditi. 8 Hamor im predloœi ovo: “Srce sina mojega Æekema prionu za køer vaæu, pa dajte mu je za œenu! 9 Oprijateljite se s nama, i køeri svoje udajite za nas i køerima naæim œenite se! 10 Prebivajte kod nas, zemlja neka vam stoji otvorena; ostanite ovdje, idite slobodno po njoj i veselite se u njoj!” 11 Dalje reçe Æekem ocu njezinu i braøi njezinoj: “Da bih ipak naæao milost u oçima vaæim, æto zatraœite od mene dat øu vam. 12 Zaiætite od mene kolikogod hoøete otkupa i darova œenidbenih, ja øu vam dati, æto vi od mene zahtijevate, samo mi dajte djevojku za œenu.” 13 Tada sinovi Jakovljevi dadoæe Æekemu i ocu njegovu Hamoru lukav odgovor, a rekoæe tako, jer onaj oskvrni sestru njihovu Dinu. 14 Oni im naime rekoæe: “Ne moœemo na to pristati, da sestru svoju dadnemo çovjeku, koji nije obrezan; jer je to sramota nama.

za sobom Penuel. A hramao je zbog stegna svojega. 32 Zato sinovi Izraelovi sve do dana danaænjega ne jedu miæicu na zglavku u stegnu, jer udari Jakova po zglavku u stegnu. Postanak 33 1 Kad Jakov podiœe oçi i vidje Ezava gdje dolazi s çetiri stotine ljudi. Onda on razdijeli djecu na Leau i Rahelu i obje sluækinje. 2 Sprijeda postavi sluækinje i njihovu djecu, za njima Leau i njezinu djecu, a najposlije Rahelu s Josipom. 3 A sam poåe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne pribliœi bratu svojemu. 4 Ezav mu pohitje u susret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakaæe obojica. 5 Kad onda podiœe oçi svoje i ugleda œene i djecu, upita: “Tko su ovi s tobom?” Jakov odgovori: “To su djeca, æto ih Bog darova slugi tvojemu.” 6 Pristupiæe sluækinje s djecom svojom i nakloniæe se. 7 Tada pristupi i Lea s djecom svojom i nakloniæe se. Najposlije pristupiæe Josip i Rahela i nakloniæe se. 8 On upita: “Æto si htio s tom çitavom çetom, koju susretoh?” On odgovori: “Htio sam time naøi milost u oçima gospodara svojega.” 9 Ezav reçe: “Imam dosta, dragi brate! Zadrœi, æto je tvoje!” 10 Ali Jakov reçe: “Ne, ako sam naæao milost u oçima tvojim, onda primi dar moj od mene, jer gledam u lice tvoje, kao æto se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako lijepo doçeka. 11 Primi dakle pozdravni dar moj, æto ti je doveden, jer Bog me obilato blagoslovi, i imam svega dosta.” I primora ga, te on primi. 12 Potom reçe on: “Hajde dignimo se i poåimo dalje; iøi øu i ja s tobom.” 13 Ali mu ovaj reçe: “Vidi sam gospodar moj, da su djeca joæ nejaka. A imam na brizi svojoj i ovce dojilice i goveda; i ako ih samo jedan dan preveø gonim, izginut øe mi sve stado. 14 Pa neka ide gospodar moj pred slugom svojim, a ja øu tada polako iøi, koliko moœe stado, æto ga gonim, i koliko mogu nejaka djeca, dok doåem k svojemu gospodaru u Seir.” 15 Ezav reçe: “Pa da ti barem ostavim nekoliko od ljudi, æto me prate.” Ali on reçe: “emu to? Neka samo naåem milost u oçima gospodara svojega!” 16 Tako se Ezav vrati isti dan svojim putem u Seir. 17 A Jakov otide dalje u Sukot i naçini

Postanak
15 Mi moœemo ispuniti vaæu œelju samo pod uvjetom, ako se naime sve muæko u vas dadne obrezati. 16 Onda øemo vam davati køeri svoje i uzimati sebi køeri vaæe i prebivati kod vas i postati s vama jedan narod. 17 Ako li neøete pristati na naæ prijedlog, da se dadnete obrezati, onda øemo uzeti køer svoju i otiøi.” 18 Njihov se prijedlog dopade Hamoru i Æekemu, sinu Hamorovu. 19 I mladi çovjek nije se skanjivao da prijedlog izvræi; jer je volio køer Jakovljevu i bio je najugledniji u svoj kuøi svojoj. 20 I otidoæe Hamor sin njegov Æekem k vratima gradskim i rekoæe ljudima grada svojega: 21 “Ovi su ljudi miroljubivi prema nama, pa neka ostanu i stanuju u zemlji i neka slobodno idu po njoj; eto, zemlja ima na sve strane dosta prostora za njih. Køeri njihove uzimat øemo sebi za œene i davat øemo im za to køeri svoje. 22 Ali ljudi øe pristati, da se nastane meåu nama i da postanu s nama jedan narod, samo pod tim uvjetom, ako se meåu nama sve, æto je muæko, dadne obrezati, kao æto su oni sami obrezani. 23 Njihova stada i njihovo imanje i sva njihova goveda neøe li nam onda dobro doøi? Udovoljimo im dakle, da ostanu i nastane se kod nas!” 24 I posluæaæe Hamora i sina njegova Æekema svi, koji izaåoæe k vratima gradskim; svi muœevi, svi æto izaåoæe k vratima gradskim, dadoæe se obrezati. 25 A treøi dan, kad su oni leœali u groznici od rane, uzeæe obadva sina Jakovljeva, Simeon i Levi, braøa Dinina, svaki svoj maç, navaliæe na grad, koji nije niæta zlo slutio, i poubijaæe sve muœeve. 26 Ubiæe i Hamora i sina mu Æekema maçem, uzeæe Dinu iz kuøe Æekemove i otidoæe. 27 Ostali sinovi Jakovljevi navaliæe na pobijene i oplijeniæe grad, jer oskvrniæe sestru njihovu. 28 Njihove ovce, goveda i magarce, æto je bilo u gradu i u polju uzeæe. 29 Sve imanje njihovo i svu djecu njihovu i œene njihove pohvataæe i odvedoæe i ugrabiæe sve æto je bilo u kuøama. 30 Ali Jakov reçe Simeonu i Leviju: “Baciste me u nesreøu jer me omraziste stanovnicima ove zemlje, Kanaancima i Perizejima. Ja imam samo malo ljudi, ako se oni dignu na me, ubit øe me i onda sam propao, ja i kuøa moja.”

28

Postanak 35 1 Bog zapovjedi Jakovu: “Ustani, uzaåi u Betel, nastani se tamo i naçini ondje œrtvenik Bogu, koji ti se prikaza, kad si bjeœao pred bratom svojim Ezavom!” 2 I Jakov zapovjedi porodici svojoj i svima, koji su bili s njim: “Uklonite tuåe kipove, æto imate kod sebe, oçistite se i obucite druge haljine! 3 Onda øemo se dignuti i poøi gore u Betel; tamo øu naçiniti œrtvenik Bogu, koji me je usliæio u vrijeme nevolje moje i bio sa mnom na putu, kojim sam iæao,” 4 Tada predadoæe Jakovu sve tuåe kipove, æto su ih imali kod sebe, i nauænice æto su ih nosili na uæima svojim, i Jakov ih zakopa pod hrast, æto stoji kod Æekema. 5 I dok su putovali, strah veoma velik napunio je sve gradove unaokolo, te nijesu progonili sinove Jakovljeve. 6 Tako Jakov i sva çeljad, æto je bila s njim, stigoæe u Luz, to je Betel, æto leœi u zemlji kanaanskoj. 7 Ondje naçini on œrtvenik i nazva to mjesto El-Betel, jer mu se bio tamo prikazao Bog, kada je bjeœao pred bratom svojim. 8 Tada umrije Debora, dojkinja Rebekina, i pokopaæe je ispod Betela pod hrastom, koji se otad zove “hrast tuœni”. 9 Bog se javi Jakovu po drugi put, izakako se vratio iz Mezopotamije, i blagoslovi ga. 10 Reçe mu Bog: “Ime je tvoje Jakov; ali se ne zovi viæe Jakov, nego Israel neka bude ime tvoje!” Tako mu nadjenu ime Izrael. 11 Joæ mu reçe Bog: “Ja sam Ja sam El Æadaj - Bog Svemoøni. Plodi se i mnoœi se! Narod, jest, mnoætvo naroda neka nastane od tebe, i kraljevi neka izaåu iz tebe! 12 Zemlju, koju sam dao Abrahamu i Izaku, dat øu i tebi, i potomcima tvojim dat øu zemlju ovu.” 13 I Bog otide od njega s mjesta gdje je govorio s njim. 14 Jakov postavi spomenik na mjestu, gdje je govorio s njim, spomenik od kamena, izli na njega œrtvu tekuøu i izli ulje na njega. 15 Jakov prozva mjesto, gdje je Bog govorio s njim Betel. 16 I otidoæe od Betela dalje. A kad viæe nije bilo daleko do Efrate, Rahelu napadoæe bolovi poroåajni i imade teœak poroåaj. 17 I kad se je pri poroåaju tako veoma muçila, reçe joj babica: “Utjeæi se, i sada imaæ sina!” 18 A kad je izlazila duæa njezina, jer je

29

Postanak
11 Sinovi Elifazovi bili su: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz. 12 Timna bila je inoça Elifazu, sinu Ezavovu; ona rodi Elifazu Amaleka. To su potomci Ade, œene Ezavove. 13 Sinovi Reuelovi ovi su: Nahat, Zerah, Æamah i Mizah. To su potomci Basemate, œene Ezavove. 14 I ovo su sinovi Oholibame, œene Ezavove, køeri Ane, unuke Sibeonove, œene Ezavove; ona rodi Ezavu Jeuæa, Jalama i Koraha. 15 Ovo su knezovi potomaka Ezavovih: Sinovi Elifaza, prvoroåenca Ezavova, bili su knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz, 16 Knez Korah, knez Gatam, knez Amalek. To su knezovi, æto izlaze od Elifaza u zemlji edomskoj. To su potomci Adini. 17 I ovo su sinovi Reuela, sina Ezavova: Knez Nahat, knez Zerah, knez Æamah, knez Mizah. To su knezovi, æto izlaze od Reuela u zemlji edomskoj; to su potomci Basemate, œene Ezavove. 18 I Ovo su sinovi Oholibame, œene Ezavove: Knez Jeuæ, knez Jalam, knez Korah. To su knezovi, æto izlaze od Oholibame, køeri Anine, œene Ezavove. 19 To su bili sinovi Ezavovi i to knezovi njihovi, to jest Edom. 20 Ovo su sinovi Seira, Horeja, prastanovnici zemlje: Lotan, Æobal, Sibeon, Ana, 21 Diæon, Ezer i Diæan. To su knezovi Horeja, sinovi Seirovi u zemlji edomskoj. 22 Sinovi Lotanovi jesu: Hori i Heman; a sestra Lotanova Tamna. 23 I ovo su sinovi Æobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Æefo i Onam. 24 Ovo su sinovi Sibeonovi: Aja i Ana. To je isti Ana, koji naåe vruøa vrela u pustinji, kad je pasao magarca oca svojega Sibeona. 25 I ovo su djeca Anina: Diæon i Oholibama, køi Anina. 26 I ovo su sinovi Diæonovi: Hemdan, Eæban, Jitran i Keran. 27 Ovo su sinovi Ezerovi: Bilhan, Zaavan i Akan. 28 Ovo su sinovi Diæanovi: Uz i Aran. 29 Ovo su knezovi Horeja: Knez Lotan, knez Æobal, knez Sibeon, knez Ana, 30 Knez Diæon, knez Ezer, knez Diæan. To su knezovi Horeja po porodicama njihovim u zemlji seirskoj. 31 Slijede kraljevi, koji su vladali u zemlji edomskoj, prije nego zavlada kralj sinova Izraelovih. 32 Kralj u Edomu bio je Bela, sin Beorov, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Dinhaba. 33 Kad umrije Bela, mjesto njega

umirala, nazva ga ona Ben-Oni; ali mu otac njegov nadjenu ime Benjamin. 19 Tako umrije Rahela, i pokopaæe je na putu u Efratu, to jest Betlehem. 20 Jakov postavi spomenik od kamena na grob njezin, i to je nadgrobni spomenik Rahelin sve do dana danaænjega. 21 Tada ode Izrael dalje i razape æator svoj s onu stranu Migdol-Edera. 22 I dok je Izrael boravio u tom kraju, otide Ruben i leœe s Bilhom, inoçom oca svojega, i to saznade Izrael. Sinova Jakovljevih bilo je dvanaest: 23 Sinovi Leaini: Ruben, prvoroåenac Jakovljev, i Simeon, Levi, Juda, Isakar i Zebulun. 24 Sinovi Rahelini: Josip i Benjamin. 25 Sinovi Bilhe, sluækinje Raheline: Dan i Naftali. 26 Sinovi Zilpe, sluækinje Leaine: Gad i Aæer. To su dakle sinovi Jakovljevi, æto mu se rodiæe u Mezopotamiji. 27 Tada Jakov doåe k ocu svojemu Izaku u Mamre, u Kirjat Arbu, to je Hebron, gdje su kao doæljaci boravili Abraham i Izak. 28 Izakovih dana œivota bilo je sto i osamdeset godina. 29 Potom preminu Izak i umrije i bi, star i sit œivota, pridruœen ocima svojim. Pokopaæe ga sinovi njegovi Ezav i Jakov. Postanak 36 1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom. 2 Ezav use sebi œene svoje izmeåu køeri kanaanskih: Adu, køer Hiteja Elona, Oholibamu, køer Ane, unuku Hiveja Sibeona, 3 I Basematu, køer Iæmaelovu, sestru Nebajotovu. 4 Ada rodi Ezavu Elifaza, i Basemata rodi Reuela. 5 Oholibama rodi Jeuæa, Jalama i Koraha. To su sinovi Ezava, koji mu se rodiæe u zemlji kanaanskoj. 6 Ezav uze svoje œene, sinove i køeri i sve ljude iz kuøe svoje, stado svoje, svu stoku svoju i sve imanje svoje, æto ga steçe u zemlji kanaanskoj, pa otide od brata svojega Jakova u drugu zemlju. 7 Jer im je posjed bio vrlo velik, te nijesu mogli ostati zajedno, i zemlja, u kojoj su boravili, nije im bila dosta za stada njihova. 8 Tako se Ezav naseli na gori Seiru. Ezav se zove i Edom. 9 Ovo su potomci Ezava, oca Edomaca, na gori Seiru. 10 Ovo su imena sinova Ezavovih: Elifaz, sin Ade, œene Ezavove; Reuel, sin Basemate, œene Ezavove.

Postanak
postade kralj Jobab, sin Zeraha iz Bosre, 34 Kad umrije Jobab, mjesto njega postade kralj Huæam iz zemlje Temanita. 35 Kad umrije Huæam, mjesto njega postade kralj Hadad, sin Bedadov, koji pobi Midjance na visoçini moapskoj, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Avit. 36 Kad umrije Hadad, mjesto njega postade kralj Samla iz Masreke. 37 Kad umrije Samla, mjesto njega postade kralj Saul iz Rehobota na rijeci. 38 Kad umrije Saul, mjesto njega postade kralj Baal-Hanan, sin Akborov. 39 Kad umrije Baal-Hanan, sin Akborov, mjesto njega postade kralj Hadar, a ime prijestolnici njegovoj bilo je Pai. Œena njegova zvala se Mehetabela; ona je bila køi Matrede, køeri Mezahabove. 40 Ovo su imena knezova Ezavovih po porodicama njihovim, po mjestima njihovim i s imenima njihovim: Knez Tamna, knez Alva, knez Jetet, 41 Knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, 42 Knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar, 43 Knez Magdiel, knez Iram. To su knezovi Edomovi po prebivaliætima njihovim u zemlji, æto su je bili zaposjeli. To je rodovnik Ezava, oca Edomaca. Postanak 37 1 Jakov se nastani u zemlji, u kojoj su boravili oci njegovi kao doæljaci, u zemlji kanaanskoj. 2 Ovo je povijest potomstva porodice Jakovljeve. Josip, mladiø od sedamnaest godina, çuvao je ovce s braøom svojom, i pomogao je sinovima Bilhe i Zilpe œena oca svojega. I Josip bi javljao ocu svojemu, æto bi se o njima zlo govorilo. 3 A Izrael je volio Josipa viæe, nego sve sinove svoje, jer mu se je bio rodio u starosti njegovoj; i tako mu skroji dugaçku haljinu s rukavima. 4 I kad su braøa njegova vidjela, da ga otac njihov viæe voli, nego svu braøu njegovu, zamrziæe na njega, te nijesu mogli s njim prijaznu rijeç da progovore. 5 Jedanput usni Josip san i pripovjedi ga braøi svojoj, a oni joæ veøma zamrziæe na njega. 6 On im je pripovijedao: “ujte, kakav sam imao san! 7 Gle, vezali smo snoplje u polju, i moj se snop ispravi i ostade stojeøi, a gle,

30

vaæi se snopovi postavili unaokolo i poklanjali se snopu mojemu.” 8 Tada mu braøa njegova rekoæe: “Ti joæ hoøeæ kralj biti nad nama i vladati nama?” Onda joæ veøma zamrziæe na njega zbog sanova njegovih i rijeçi njegovih. 9 Drugi put usni opet san i pripovjedi ga braøi svojoj. Reçe: “Gle, usnio sam opet san: Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda poklanjali se meni.” 10 Kad je to pripovjedio ocu svojemu i braøi svojoj, ukori ga otac njegov i reçe mu: “Kakav je to san, æto si ga imao? Zar da ja, mati tvoja i braøa tvoja doåemo i da se pred tobom na tlo bacimo?” 11 I otad su mu bila braøa njegova zavidna, ali otac je to pamtio. 12 I kad jedanput braøa njegova otidoæe da pasu ovce oca svojega kod Æekema, 13 Reçe Izrael Josipu: “Braøa tvoja çuvaju ovce kod Æekema. Doåi, poslat øu te k njima!” On mu odgovori: “Evo me!” 14 Tada mu reçe: “Hajde i vidi, kako je braøi tvojoj i kako je stadu, i javi mi!” Tako ga posla iz doline hebronske, i on doåe u Æekem. 15 I çovjek jedan naåe ga, gdje luta po polju, i zapita ga: “æto traœiæ?” 16 On odgovori: “Traœim braøu svoju; pa reci mi, gdje sad çuvaju stado!” 17 Çovjek odgovori: “Otiæli su dalje odavde; çuo sam gdje rekoæe: “Poøi øemo u Dotan.” I otide Josip za braøom svojom i naåe ih u Dotanu. 18 Oni ga ugledaæe izdaleka i, prije nego im se pribliœi, skovaæe lukavu osnovu proti njemu, da ga ubiju. 19 Rekoæe jedan drugome: “Eno dolazi sanjar! 20 Hajde da ga ubijemo i da ga bacimo u jednu jamu, pa øemo tada reøi, da ga je proœderala divlja zvijer. Vidjet øemo, æto øe biti od sanova njegovih.” 21 Kad je to çuo Ruben, pokuæa da ga izbavi iz ruku njihovih i reçe: “Neøemo ga ubijati!” 22 I Ruben ih nagovarao: “Ne prolijevajte krvi; bacite ga tamo u jamu u pustinji, ali ne meøite ruke na njega!” Tako ga htjede izbaviti iz ruke njihove i povratiti ga opet ocu njegovu. 23 I çim Josip doåe k braøi svojoj, svukoæe Josipu haljinu, dugaçku haljinu s rukavima, æto ju imao na sebi. 24 Zgrabiæe ga i baciæe ga u jamu. A jama je bila prazna; nije bilo vode u njoj. 25 Tada sjedoæe da ruçaju; pa podigoæe oçi svoje i pogledaæe, a to je dolazila

31

Postanak
œenom brata svojega, i çini duœnost djevera, da pribaviæ potomke bratu svojemu!” 9 A jer je znao Onan, da djeca ne bi pripadala njemu, prosipao bi Onan sjeme na zemlju, kad bi bio sa œenom brata svojega, da ne dadne potomaka bratu svojemu. 10 A Gospodu je bilo mrsko, æto je çinio, pa zato pusti da i on umre. 11 I reçe Juda snahi svojoj Tamari: “Prebivaj kao udovica u kuøi oca svojega, dok poodraste sin moj Æelah!” On se je naime bojao, da bi mogao i ovaj umrijeti kao braøa njegova. Tako otide Tamara i prebivala je u kuøi oca svojega. 12 A kad proåe dugo vremena, umrije køi Æuaova, œena Judina. Poæto Juda odrœa vrijeme œalovanja, zaputi s prijateljem svojim Hirom iz Adulama u Tamnu, da dadne ostriøi ovce svoje. 13 I kad se javilo Tamari: “Upravo ide svekar tvoj u Timnu da striœe ovce.” 14 Skide ona sa sebe udoviçku odjeøu svoju, uze pokrivalo i pokri lice. Tada sjede tamo, gdje se ide u Enaim, koji je na putu u Timnu. Ona je naime vidjela, da je Æelah bio odrastao, a nju ne udaæe za njega. 15 Kad je tako vidje Juda, pomisli, da je bludnica, jer je bila pokrila lice svoje. 16 On skrenu s puta k njoj i reçe: “Sluæaj, ugodi mi!” Nije znao, da mu je to bila snaha. A ona reçe: “Æto øeæ mi dati, da ti ugodim?” 17 On odgovori: “Poslat øu ti jare od stada.” Ona reçe: Ali da mi dadneæ zalog, dokle ga poæaljeæ.” 18 On upita: “Kakav zalog da ti dadnem?” Ona odgovori: “Svoj peçatni prsten, svoju vrpcu i svoj ætap, æto ti je u ruci.” Dade joj to, i bio je s njom, i ona zatrudnje od njega. 19 I ona ustade i ode odatle, skide pokrivalo svoje sa sebe i obuçe opet udoviçku odjeøu svoju. 20 Juda posla jare po prijatelju svojemu iz Adulama, da natrag dobije od œene zalog; ali je on ne naåe. 21 Pitao je ljude njezina mjesta: “Gdje je ona bludnica, æto obiçno sjedi u Enaimu na putu?” A oni mu odgovoriæe: “Nije ovdje bilo bludnice.” 22 I vrati se on k Judi i reçe: “Ne naåoh je, a ljudi mi u mjestu potvrdiæe: “Nije ovdje bilo bludnice.” 23 Juda reçe: “Neka joj bude, samo da se ne osramotimo! Eto, ja joj poslah jare, a ti je ne naåe!” 24 Jedno tri mjeseca kasnije dojaviæe Judi: “Snaha tvoja Tamara zabludi i od bluda svojega zatrudnje.” Juda zapovjedi: “Izvedite je van, neka se

gomila Iæmaelaca tamo od Gileada. Deve njihove bile su natovarene mirodijama, balsamom i smirnom; putovali su, da to donesu u Egipat. 26 Juda reçe braøi svojoj: “Kakva nam korist, ako ubijemo brata svojega i skrijemo umorstvo njegovo? 27 Hajde da ga prodamo Iæmaelcima i da ne meøemo ruke na njega, jer brat je naæ, naæe meso vlastito.” Pristadoæe na to braøa njegova. 28 I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiæe Josipa iz jame i prodadoæe Josipa za dvadeset srebrnjaka Iæmaelcima, a oni odvedoæe Josipa u Egipat. 29 Kad je Ruben opet doæao k jami, i vidje da nema viæe Josipa u jami, on razdera haljine svoje, 30 Vrati se k braøi svojoj i reçe: “Djeçaka nema viæe tu! Kamo øu ja sada?” 31 A oni uzeæe haljinu Josipovu, zaklaæe jare i zamoçiæe haljinu u krv. 32 Tada poslaæe dugaçku haljinu ocu svojemu i poruçiæe mu: “Æto naåosmo; vidi, je li to haljina sina tvojega ili nije!” 33 Kad ju on izbliza pogledao, povika: “Haljina je to sina mojega! Divlja ga zvijer proœderala! Rastrgan, rastrgan je Josip!” 34 I Jakov rastrga haljine svoje i zaogrnu leåa svoja kostrijetom i tugovao je za sinom svojim dugo vremena. 35 Gledali su doduæe svi sinovi njegovi i køeri da ga utjeæe, ali se on nije dao utjeæiti i reçe: “Ne, s tugom øu siøi k sinu svojemu u carstvo mrtvih.” Tako ga je oplakivao otac njegov. 36 A Midjanci prodadoæe ga u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straœe. Postanak 38 1 U ono vrijeme otide Juda od braøe svoje i razape æator svoj kod nekoga çovjeka iz Adulamita po imenu Hira. 2 Tamo vidje Juda køer nekog Kanaanca, koji se zvao Æua; on je uze za œenu i œivio je s njom. 3 Ona zatrudnje i rodi sina, kojemu on nadjenu ime Er. 4 Tada ona opet zatrudnje i rodi sina, kojemu ona nadjenu ime Onan. 5 Nato ona joæ rodi sina, kojemu ona nadjenu ime Æelah. Bilo je u Kezibu, gdje ga je rodila. 6 I Juda uze za prvoroåenca svojega Era œenu po imenu Tamaru. 7 Ali Er, prvoroåenac Judin, ne dopade se Gospodu, i zato pusti Gospod da umre. 8 Tada reçe Juda Onanu: “Œivi sa

Postanak
spali!” 25 Kad je htjedoæe povesti van, posla ona svekru svojemu i poruçi mu: “S çovjekom, çije su stvari ove, zatrudnjela sam.” I joæ mu poruçi: “Pogledaj samo, çiji je taj peçatni prsten, ta vrpca i taj ætap!” 26 Kad Juda pogleda te stvari, reçe. “Ona je u pravu proti meni. Zaæto je ne dadoh sinu svojemu Æelahu za œenu?” A on otada nije viæe opøio s njom. 27 I kad doåe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj. 28 Kad je raåala, jedan pruœi ruku. Babica uze crven konac, priveza ga oko ruke njegove i reçe: “Ovaj izaåe prvi na svijet.” 29 Ali on povuçe opet natrag ruku svoju, i brat se njegov pojavi. Tada reçe ona: “Zaæto sebi naçini proder?” I zato ga nazvaæe Peres. 30 Nato se pojavi brat njegov, na çijoj je ruci bio crveni konac, i nazvaæe ga Zerah. Postanak 39 1 Josipa dakle dovedoæe u Egipat. I Potifar, dvoranin faraonov, zapovjednik tjelesne straœe, Egipøanin, kupi ga od Iæmaelaca, koji ga dovedoæe tamo. 2 A Gospod je bio s Josipom, te mu je sve iælo za rukom. Ostade tako u kuøi gospodara svojega Egipøanina. 3 Gospodar njegov vidje, da je Gospod s njim, i da je Gospod po ruci njegovoj davao uspjeh svima djelima njegovim, 4 I Josip naåe milost u oçima njegovim; smio ga je dvoriti, i on ga postavi upraviteljem kuøe svoje i povjeri mu sve imanje svoje. 5 I otkad ga je bio postavio upraviteljem kuøe svoje i svega imanja svojega, otad je blagoslivljao Gospod kuøu tome Egipøaninu zbog Josipa, i blagoslov Gospodnji bio je na svemu, æto je imao u kuøi i u polju. 6 Zato povjeri on sve imanje svoje rukama Josipovim i uz njega nije se viæe brinuo ni za æto, osim za jelo, æto bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica. 7 Iza nekog vremena œena gospodara njegova zagleda se u Josipa i reçe mu: “Doåi k meni!” 8 Ali se on oprije i reçe œeni gospodara svojega: “Eto, gospodar moj ne brine se uza me ni za æto u kuøi i sve imanje svoje povjeri mi. 9 Sam nije veøi od mene u kuøi ovoj i niæta mi ne krati osim tebe, jer si mu œena. Pa kako bih sad ja uçinio tako grdno zlo i Bogu tako sagrijeæio?” 10 I premda je ona dan na dan

32

navaljivala na Josipa, on je ne posluæa i ne poåe iz njoj i ne sagrijeæi s njom. 11 A kad jednoga dana doåe on u kuøu, da uradi svoj posao, a nije bilo nikoga od ukuøana unutra. 12 Uhvati ga ona za haljinu njegovu i reçe: “Ugodi mi!” A on pusti haljinu svoju u ruci njezinoj, pobjeœe i otrça van. 13 Kad ona vidje, da je pustio haljinu svoju u ruci njezinoj i pobjegao, 14 Viknu ukuøane svoje i reçe im: “Vidite, dovede nam Hebreja, da æalu zbija s nama. On uniåe k meni, da me navede na zlo; a ja povikah glasno. 15 A kad on je çuo, da sam povikala glasno, pusti haljinu svoju kod mene, pobjeœe i otrça van.” 16 I ona metnu haljinu njegovu uza se, dok gospodar njegov doåe kuøi. 17 Njemu pripovjedi isto, naime: “Rob hebrejski, kojega si nam doveo, uniåe k meni, da se proæali s menom. 18 Ali kad ja povikah iza glasa, pusti on haljinu svoju kod mene i pobjeœe van.” 19 A kad je çuo gospodar rijeçi œene svoje, æto mu ih izgovori: “Tako mi uçini sluga tvoj, rob tvoj,” razgnjevi se veoma. 20 Gospodar Josipov uhvati ga i baci u tamnicu, gdje su leœali suœnji kraljevi. I leœao je tamo u tamnici. 21 Ali je Gospod bio s Josipom i predobi mu srca; osobito svrati mu milost tanmiçarovu. 22 I povjeri tamniçar Josipu sve suœnje, æto su bili u tamnici; sve, æto bi se tamo vræilo, vræilo bi se po naredbi njegovoj. 23 Tamniçar se nije viæe trebao brinuti ni za æto, æto mu je bio povjerio, jer je Gospod bio s njim i Gospod je davao uspjeh svemu, æto bi poduzeo. Postanak 40 1 Jedno vrijeme iza toga skriviæe peharnik i pekar kralja egipatskoga gospodaru svojemu, kralju egipatskomu. 2 I faraon se razgnjevi na dva svoja dvoranina, na velikog peharnika i na velikog pekara, 3 I dade ih u kuøi zapovjednika tjelesne straœe baciti u istu tamnicu, u kojoj je leœao i Josip. 4 Zapovjednik tjelesne straœe odredi im Josipa, da ih sluœi. Kad su dulje vremena bili u zatvoru, 5 Usnuæe obojica u istoj noøi san. Svaki usni san od osobite vaœnosti, peharnik i pekar kralja egipatskoga, koji su leœali u tamnici. 6 Kad sutradan doåe Josip k njima, opazi, da su bili veoma snuœdeni. 7 On upita dvorane faraonove, koji su

33

Postanak

bili s njim zatvoreni u kuøi gospodara njegova: “Æto ste danas lica tako smrknuta?” 8 Odgovoriæe mu: “San usnusmo, a nema nikoga, koji bi nam ga mogao protumaçiti.” Josip im reçe: “San protumaçiti stvar je Boœja, ali pripovjedite mi!” 9 Veliki peharnik pripovijedao je Josipu san svoj: “Vidjeh u snu pred sobom çokot. 10 Na çokotu bile tri loze. I on napupi procvate i groœåe na njemu u isti ças sazre. 11 U ruci mi je bila çaæa faraonova, i ja uzeh groœåe, iscijedih ga u çaæu faraonovu i dadoh çaæu faraonu u ruku.” 12 Josip mu odgovori: “To se tumaçi ovako: tri loze tri su dana. 13 Iza tri dana faraon øe uzdignuti glavu tvoju i opet te postaviti u sluœbu tvoju; tada øeæ faraonu davati çaæu, posve kao prije, dok si mu bio peharnik. 14 Tada misli i na mene, kad ti bude dobro, pa mi uçini ljubav, da me preporuçiæ faraonu i izbaviæ me iz ove kuøe! 15 Jer sam odveden iz zemlje hebrejske, a i ovdje ne poçinih niæta, za æto bi me se moralo baciti u tamnicu.” 16 Kad veliki pekar vidje, kako Josip dobro protumaçi, reçe mu: “I ja usnih, a meni na glavi tri koæarice bijela peciva njegova. 17 U najgornjoj koæarici bilo svakojakih peciva za faraona, kako ih napravi pekar; ali ih ptice pojedoæe iz koæarice na mojoj glavi.” 18 Josip odgovori: “To se tumaçi ovako: tri koæarice tri su dana. 19 Danas za tri dana faraon øe uzdignuti glavu tvoju - ali dalje od tebe, jer øe te objesiti na vjeæala, a ptice øe jesti s tebe meso tvoje.” 20 Treøi dan iza toga faraon na dan roåenja svojega uçini gozbu za cijeli svoj dvor. Tada on uzdignu glavu velikom peharniku i velikom pekaru u nazoçnosti sluga svoji; 21 Velikog peharnika postavi opet u peharniçku sluœbu njegovu, tako da je opet smio dodavati çaæu faraonu. 22 A velikog pekara dade objesiti, posve prema tumaçenju, æto im ga bio dao Josip. 23 Ali veliki peharnik ne pomisli na Josipa, nego ga zaboravi.

ugojenih, i pasle su u æaæu. 3 A iza njih izaælo iz Nila sedam drugih krava, ruœnih i mræavih, i stavile se uz druge krave na obali Nila. 4 Tada poœderaæe ruœne i mræave onih sedam krava lijepih i debelih, i uto faraon se probudi. 5 Kad opet zaspa, usni drugi san: sedam klasova, jedrih i lijepih, izraslo na jednoj slamci. 6 Iza njih isklijalo sedam klasova sitnih, od istoçnog vjetra opaljenih; 7 I sitni klasovi progutaæe sedam klasova debelih i punih. Faraon se probudi i opazi, da je to on sanjao. 8 Ujutro osjeøao se uznemiren, pa posla i dade pozvati sve pismoznance i mudrace egipatske. Faraon im pripovjedi svoje sne, ali se ne naåe ni jedan, koji bi ih faraonu mogao protumaçiti. 9 Tada uze rijeç veliki peharnik i reçe faraonu: “Moram danas da se spomenem krivnje svoje. 10 Faraon se rasrdio jednoø na sluge svoje i mene dao zatvoriti u kuøi zapovjednika tjelesne straœe, mene i velikoga pekara. 11 U istoj noøi mi imadosmo san, ja i on. Svaki od nas imade san, koji je bio od osobite vaœnosti. 12 A bio je tamo s nama jedan mladiø hebrejski, rob zapovjednika tjelesne straœe. Njemu pripovijedismo to, i on nam protumaçi naæe sne; on svakomu pravo protumaçi san. 13 I kako nam protumaçi, tako se dogodi: mene opet postaviæe u moju sluœbu, a drugoga dadoæe objesiti.” 14 I faraon posla tamo i dade pozvati Josipa, brœe bolje izvedoæe ga iz tamnice. On se ostriœe i preobuçe, te poåe k faraonu. 15 Faraon reçe Josipu: “Imao sam san, ali nitko ne zna da ga protumaçi. A za tebe sam çuo, da samo trebaæ çuti san, i odmah ga moœeæ protumaçiti.” 16 Josip odgovori faraonu: “Ja ne mogu niæta; ali Bog øe objaviti faraonu, æto mu je na spasenje.” 17 Faraon je pripovijedao Josipu: “U mojem snu stajao sam na obali Nila. 18 Tada izaælo iz Nila sedam krava ugojenih i lijepih, te su pasle u æaæu. 19 A iza njih izaælo sedam drugih krava, loæih, posve ruœnih i mræavih; nikad ne vidjeh u cijelom Egiptu tako ruœnih, kao æto su bile ove, 20 Mræave i ruœne krave poœderaæe onih prvih sedam debelih krava. Postanak 41 21 Kad su one bile iæçeznule u njihovu 1 Dvije godine kasnije usni faraon; bilo œelucu, ipak se poznade, da su bile mu je, kao da stoji na Nilu. doæle u njihov œeludac, ali su opet bile 2 Iz Nila izaælo je sedam krava lijepih i ruœne kao i prije. Nato se ja probudih.

Postanak
22 Tada opet vidjeh u svojem snu, kako sedam klasova izraslo na jednoj slamci, punih i lijepih klasova. 23 A iza njih isklijalo sedam drugih klasova, praznih, tankih, od istoçnog vjetra opaljenih. 24 I tanki klasovi progutaæe sedam klasova lijepih. Ovo ja pripovjedih pismoznancima; ali ni jedan ne znade mi protumaçiti.” 25 Josip reçe faraonu: “Sni faraonovi znaçe jedno i isto. Bog je objavio faraonu, æto je naumio uçiniti. 26 Sedam lijepih krava znaçi sedam godina; i sedam lijepih klasova znaçi sedam godina. Sni imaju jednako znaçenje. 27 I sedam krava mræavih i ruœnih, æto izaåoæe iza onih, znaçi sedam godina; i sedam klasova praznih, od istoçnog vjetra opaljenih znaçi sedam godina gladnih. 28 To sam mislio, kad rekoh faraonu: Bog je pokazao faraonu, æto je naumio uçiniti. 29 Eto, doøi øe sad sedam godina, kad øe vladati u svoj zemlji egipatskoj veliko izobilje. 30 Ali iza njih nastat øe sedam gladnih godina, i neøe ostati ni traga od svega izobilja u zemlji egipatskoj, i glad øe potratiti zemlju. 31 Od izobilja neøe se opaziti u zemlji niæta viæe od te gladi, æto øe poslije doøi; jer øe biti vrlo velika. 32 A æto je dvaput uzastopce faraon snio, to znaçi, da je Bog to tvrdo odluçio, i Bog øe to bez otezanja izvesti. 33 I sada neka potraœi faraon çovjeka mudra i razumna i neka ga postavi nad zemljom egipatskom. 34 Neka nadalje faraon odmah postavi nadzornike po zemlji i neka pokupi petinu od zemlje egipatske u to sedam godina izobilja. 35 Neka se pokupi sav prihod œetve ovih dobrih godina, æto sad dolaze, i neka se saspe œito na raspolaganje faraonovo kao zaliha u gradovima i neka se pohrani tamo. 36 Onda je zemlja pokrivena œitom za sedam gladnih godina, æto øe doøi na Egipat, i tako neøe biti zemlja glaåu uniætena.” 37 Ovaj govor dopade se faraonu i svima slugama njegovim. 38 I faraon reçe slugama svojim: “Moœemo li naøi çovjeka, u kojem bi bio duh Boœji kao u ovom?” 39 A Josipu reçe faraon: “Kad je tebi objavio Bog sve ovo, nema nikoga, koji bi bio tako mudar i razuman kao ti. 40 Ti øeæ biti nad mojom kuøom; sav moj narod podvrgnut øe se tvojim

34

zapovijedima; samo øu prijestoljem biti veøi od tebe!” 41 Tada reçe faraon Josipu: “Evo, postavljam te nad svom zemljom egipatskom.” 42 I skide faraon peçatni prsten svoj s ruke svoje i metnu ga Josipu na ruku, dade ga onda obuøi u haljine od najljepæeg platna i stavi mu zlatni lanac oko vrata. 43 I dade ga voziti na drugim, kolima svojim i pred njim klicati: “Na koljena!” Tako ga postavi nad svom zemljom egipatskom. 44 Onda reçe faraon Josipu: “Ja sam doduæe faraon; ali proti volji tvojoj neka nitko ne makne ruke ili noge u zemlji egipatskoj.” 45 Faraon dade Josipu ime ZafnatPaneah i dade mu za œenu Asenatu, køer Proti-Fare, sveøenika u Onu. Potom proputova Josip zemlju egipatsku. 46 Bilo je Josipu trideset godina, kad stupi u sluœbu faraona, i kralja egipatskoga. Kad je Josip bio otiæao od faraona, obiåe svu zemlju egipatsku. 47 I zemlja u sedam godina izobilja ponese veoma mnogo. 48 On pokupi sav prihod œetve, to ga je bilo u to sedam godina u Egiptu, i dade snositi œito u gradove; u svaki je grad snosio œito s okolnih polja. 49 Tako nakupi Josip œita kao pijeska na moru u tolikoj mnoœini, da ga je prestao mjeriti; jer se viæe nije dalo mjeriti. 50 Dok joæ ne nastade glad, rodiæe se Josipu dva sina: Rodi mu ih Asenata, køi Proti-Fare, sveøenika u Onu. 51 Prvoroåencu nadjenu Josip ime Manaseh; “jer Bog”, reçe, “dade da zaboravim svu nesreøu svoju i svu kuøu oca svojega.” 52 Drugome nadjenu ime Efraim; “jer Bog”, reçe, “me uçini plodnim u zemlji nevolje moje.” 53 A kad proåe sedam godina, za kojih je vladalo izobilje u zemlji egipatskoj, 54 Nastade sedam godina gladnih, kao æto je bio Josip navijestio. Nastade glad u svim zemljama; ali u svoj zemlji egipatskoj bilo je kruha. 55 A kad poçe gladovati i sva zemlja egipatska, povika narod k faraonu za kruh; a faraon uputi sve Egipøane: “Idite k Josipu i æto vam on rekne, to çinite!” 56 I kad je vladala glad u svoj zemlji, dade Josip pootvarati sve œitnice i prodavati œito Egipøanima. A glad je pritiskivala u zemlji egipatskoj sve viæe. 57 Sav je svijet dolazio u Egipat da kupi

35

Postanak

œita kod Josipa, jer je po svem svijetu uçiniti ovo, jer se ja bojim Boga: bila glad velika. 19 Ako ste poæteni ljudi, onda neka ostane jedan izmeåu vas braøe Postanak 42 zatvoren u vaæem dosadaænjem 1 Kad je çuo Jakov da ima œita u Egiptu, zatvoru, a vi drugi moœete iøi i sa reçe Jakov sinovima svojim: “Æto se joæ sobom uzeti œito za svoje porodice æto dugo skanjujete?” gladuju! 2 I nastavi: “Eto, çuo sam da ima œita u 20 Ali najmlaåega brata svojega Egiptu. Otidite i kupite nam tamo œita, morate mi ovamo dovesti, tako øe se da ostanemo na œivotu i ne pokazati vaæe izjave kao istinite, i vi poumremo!” neøete morati umrijeti.” Oni 3 I tako desetorica braøe Josipove pristadoæe na to. siåoæe da kupe œita u Egiptu. 21 Tada rekoæe jedan drugome: 4 Ali Benjamina, brata Josipova, ne “Doista, to skrivismo na bratu posla Jakov s braøom njegovom, jer se svojemu; jer vidjesmo muku duæevnu je bojao, da ga ne bi zadesila kakva njegovu, dok nas je molio za milost, a nesreøa. mi ga ne poçusmo. Zato doåe na nas 5 I doåoæe meåu drugima, æto su ova nesreøa.” pridolazili, i sinovi Izraelovi da kupe 22 Ruben ih prekori: “Ne rekoh li vam? œita, jer je i u zemlji kanaanskoj Ne ogrijeæite se o djeçaka! Ali me ne vladala glad. htjedoste posluæati. Tako se sada traœi 6 A Josip je bio upravitelj u zemlji; on je od nas raçun za krv njegovu!” bio, koji je prodavao œito svima ljudima 23 Oni nijesu znali, da ih Josip u zemlji. I kad braøa Josipova doåoæe i razumije, jer je on s njima razgovarao pokloniæe se pred njim sve do zemlje, preko tumaça. 7 I Josip kad vidje braøu svoju, 24 On se okrenu od njih i zaplaka. poznade ih dakako, ali se uçini kao da Potom se opet vrati k njima i ih ne poznaje, oætro se otrese na njih i razgovarao je s njima. Onda dade reçe im: “Odakle dolazite?” Odgovoriæe: izmeåu njih uhvatiti Simeona i svezati “Iz zemlje kanaanske, da kupimo œita.” ga pred oçima njihovim. 8 Josip dakle prepozna braøu svoju, a 25 Potom zapovjedi Josip, da im se oni ga ne prepoznaæe. napune vreøe œita, a pritom da se 9 I pomisli Josip na sne, æto ih nekoø svakome novac njegov opet metne u snio o njima, i reçe im: “Vi ste uhode, i vreøu njegovu, i da im se dadne hrana dolazite ovamo da izvidite, gdje zemlja za put. Poæto se je tako bio pobrinuo za ima slabo mjesto!” njih, 10 Odgovoriæe mu: “Ne, gospodaru, 26 Natovariæe oni œito svoje na magarce nego sluge tvoje doåoæe da kupe œita. svoje i otidoæe odatle. 11 Svi smo mi sinovi jednoga çovjeka; 27 A kad jedan od njih u prenoøiætu mi smo poæteni ljudi; sluge tvoje nijesu otvori vreøu svoju, da nahrani uhode.” magarca svojega, ugleda novce svoje, 12 Ali im on reçe: “Nije istina, nego æto su bili odmah odozgor u vreøi ovamo dolazite samo da izvidite, gdje njegovoj. zemlja ima slabo mjesto.” 28 On reçe braøi svojoj: “Novci su moji 13 Odgovoriæe: “Dvanaest je sluga opet tu, evo ih u mojoj vreøi!” I zadrhta tvojih, svi smo braøa, sinovi jednoga srce u njima. Uplaæeni pogledaæe çovjeka u zemlji kanaanskoj; ali eto, jedan drugoga i rekoæe: “Zaæto nam to najmlaåi je sada kod oca naæega, a uçini Bog?” jedan nije viæe na œivotu.” 29 Kad doåoæe ocu svojemu u zemlju 14 Josip im reçe: “Tako je, kako vam kanaansku, pripovjediæe mu sve, æto rekoh: vi ste uhode! se dogodi i rekoæe: 15 O tom øete biti prokuæani, tako œiv 30 “ovjek, koji zapovijeda u zemlji, bio faraon; ne smijete izaøi odavde, otresao se oætro na nas i drœao nas za dok ne doåe ovamo najmlaåi brat vaæ. ljude, æto doåoæe da uhode zemlju. 16 Poæljite jednoga izmeåu sebe, da 31 Odgovorismo mu: “Mi smo poæteni dovede brata vaæega, a vi drugi ljudi, mi nijesmo uhode. ostajete zatvoreni. Tako øe se ispitati 32 Dvanaest nas je braøe, svi sinovi vaæe izjave, da li je istina kod vas ili jednoga oca; jedan nije viæe na œivotu, nije. Inaçe ako œiv bio faraon: vi ste a najmlaåi je sada kod oca naæega u uhode!” zemlji kanaanskoj. 17 Potom ih dade zajedno zatvoriti na 33 Ali çovjek, koji zapovijeda u zemlji, tri dana. reçe nam: “Ovako øu doznati, da ste 18 A treøi dan reçe im Josip: “Ako poæteni ljudi: jednoga od vas braøe hoøete ostati na œivotu, onda morate ostavite kod mene i uzmite sa sobom,

Postanak
æto trebate za porodice, koje gladuju, i otidite! 34 Ali morate mi dovesti najmlaåega brata svojega; tako øu doznati, da nijeste uhode, nego poæteni ljudi. Onda øu vam vratiti i brata vaæega, i vi øete moøi u zemlji slobodno hoditi.” 35 A kad su praznili vreøe svoje, svaki naåe zaveœljaj novaca svojih u vreøi svojoj. Kad vidjeæe zaveœljaje novaca svojih, uplaæiæe se oni i otac njihov. 36 Reçe im otac njihov Jakov: “Vi uçiniste da ostanem bez djece: Josipa nema viæe, Simeona nema viæe na œivotu, a sad mi hoøete da oduzmete i Benjamina. Zaæto se sve to spuæta na me?” 37 Ruben reçe ocu svojemu: “Dva sina moja slobodno ubij, ako ti ga ne dovedem natrag! Povjeri ga meni; ja øu ti ga opet dovesti!” 38 Ali on reçe: “Moj sin ne ide s vama; brat je njegov eto mrtav, i on osta sam. Ako bi ga zadesila kakva nesreøa na putu, na koji morate iøi, onda sijede vlasi moje od tuge spraviste pod zemlju.” Postanak 43 1 Ali je glad teæko pritiskivala zemlju. 2 Kad potroæiæe sve œito, æto su ga bili donijeli iz Egipta, reçe im otac njihov: Idite joæ jedanput onamo i kupite nam opet neæto œita!” 3 Juda mu reçe: “Onaj çovjek jako nam zaprijeti: ‘Ne dolazite mi na oçi, ako ne bude s vama brat vaæ.’ 4 Ako øeæ dakle pustiti s nama brata naæega poøi øemo i kupit øemo ti œita. 5 A ako ga neøeæ pustiti s nama, onda ne idemo tamo; jer nam reçe onaj çovjek: ‘Ne dolazite mi na oçi, ako ne bude s vama brat vaæ!’ 6 Tada reçe Izrael: “Zaæto mi tu muku uçiniste i rekoste tome çovjeku, da imate joæ jednoga brata?” 7 Odgovoriæe: “ovjek je potanko raspitivao za nas i za rod naæ i zapitao je: ‘Je li vam joæ œiv otac? I Imate li joæ kojega brata?’ Mi mu odgovorismo na pitanja njegova. Jesmo li mogli znati, da øe zahtijevati od nas: ‘Dovedite ovamo brata svojega?’ “ 8 A Juda zamoli oca svojega Izraela: “Pusti djeçaka s menom; tada øemo zaputiti i otiøi tamo, da ostanemo na œivotu i ne poumremo, mi, ti i djeca naæa. 9 Ja sam jamac za njega, i iz ruku mojih iæti ga! Ako ti ga ne dovedem natrag i ne stavim ti ga pred oçi, bit øu ti kriv, dok sam œiv. 10 Da nijesmo tako dugo oklijevali, do sada bismo se sigurno veø dva puta

36

vratili.” 11 Tada im reçe otac njihov Israel: “Kad mora biti, onda uçinite ovo: uzmite æto najbolje ima u ovoj zemlji u svoje vreøe i ponesite onome çovjeku na dar, neæto balzama i neæto meda, mirodija i smirne, urme i badema! 12 A novaca uzmite sa sobom dvaput toliko; jer novce, æto su se naæli odozgor u vreøama vaæim, morate opet sobom uzeti. Moœda je po sredini zabuna. 13 I brata svojega uzmite sa sobom, pa zaputite i otidite opet k onome çovjeku! 14 Bog Svemoøni neka dadne, da naåete milost u onoga çovjeka, i da vam on opet pusti brata vaæega i Benjamina! A ja sam sad opet bez djece, kao æto sam nekoø bio bez djece!” 15 Tada uzeæe ljudi taj dar; i dvaput toliko novaca uzeæe sa sobom i Benjamina, podigoæe se, otidoæe u Egipat i stupiæe pred Josipa. 16 I kad Josip vidje Benjamina s njima, zapovjedi upravitelju kuøe svoje: “Odvedi te ljude u kuøu, zakolji jedno marvinçe i spremi ruçak; jer øe ti ljudi opodne jesti s menom.” 17 Uçini çovjek kako mu je bio Josip zapovjedio, i odvede ljude u kuøu Josipovu. 18 A ljudi se pobojali, kad su bili voåeni u kuøu Josipovu, i pomisliæe: “Zbog novaca, æto su prvi put bili natrag metnuti u vreøe naæe, vode nas ovamo unutra, da nas optuœe i domognu se nas i naæih magaraca, te nas onda zarobe.” 19 Zato pristupiæe k upravitelju kuøe Josipove, progovoriæe mu na vratima kuønim, 20 I rekoæe: “Molimo, gospodaru, mi smo veø jedanput doæli ovamo, da kupimo œita. 21 Kad doåosmo u prenoøiæte i otvorismo vreøe svoje, naåoæe se novci svakoga od nas odozgor u vreøi njegovoj, novci naæi po punoj teœini svojoj. To mi sad donosimo natrag. 22 A imamo sa sobom i druge novce, da kupimo œita. Ne znamo, tko nam je to metnuo novce naæe u vreøe naæe.” 23 On odgovori: “Budite mirni i niæta se ne bojte! Bog vaæ i Bog oca vaæega potajno je metnuo blago u vreøe vaæe. Novce sam vaæe primio u redu.” Tada im izvede Simeona. 24 Nato uvede ljude u kuøu Josipovu, donese im vode, da u njoj operu sebi noge, i magarcima njihovim poloœi. 25 Uto oni pripraviæe dar, prije nego Josip doåe opodne; jer su bili çuli, da

37

Postanak
odozgor u vreøama svojim. Pa kako bismo mogli ukrasti iz kuøe gospodara tvojega srebro ili zlato? 9 U koga se izmeåu sluga tvojih naåe, taj neka umre! Mi øemo drugi, gospodaru, biti robovi tvoji.” 10 On reçe: “Makar da bi moralo biti tako, kako kaœete, ipak neka bude samo onaj u koga se naåe, moj rob, a vi drugi bit øete slobodni” 11 Brœe skide svaki vreøu svoju na tlo, i svaki otvori vreøu svoju. 12 A on stade traœiti; poçne od najstarijega i doåe kod najmlaåega. Naåe se çaæa u vreøi Benjaminovoj. 13 Tada razderaæe haljine svoje; poæto je svaki opet natovario magarca svojega, vratiæe se natrag u grad. 14 Kad Juda i braøa njegova doåoæe u kuøu Josipovu, koji je bio joæ tamo, baciæe se pred njim na zemlju. 15 Josip se otrese na njih: “æto ste to uçinili? Zar nijeste znali, da çovjek kao ja moœe proricati?” 16 Juda reçe: “Æto da reknemo gospodaru svojemu, æto da govorimo i kako da se opravdamo? Bog je pronaæao zlodjela sluga tvojih. Eto, mi smo sad svi robovi gospodaru svojemu, mi i ovaj, u koga se je naæla çasa.” 17 On reçe: “Boœe saçuvaj, da ja tako uçinim! U koga se je naæla çaæa, on samo neka mi bude rob, a vi s mirom idite k ocu svojemu!” 18 Onda pristupi Juda k njemu i reçe: “Molim, gospodaru, sluga tvoj htio bi da smije progovoriti rijeç gospodaru svojemu, i ne srdi se na slugu svojega. Ti si eto jednak faraonu. 19 Gospodar moj zapita sluge svoje: ‘Imate li joæ oca ili brata?’ 20 Odgovorismo gospodaru svojemu: ‘Imamo joæ stara oca i malena brata, koji mu se rodi u starosti; brat je pravi njegov umro, i tako on ostade joæ sam od matere svoje i zato je ljubimac oca svojega.’ 21 Ti zapovjedi slugama svojim: ‘Dovedite ga k meni, htio bih ga vidjeti svojim oçima.’ 22 Odgovorismo gospodaru svojemu: ‘Ne moœe djeçak ostaviti oca svojega; kad bi ostavio oca svojega, taj bi tada umro.’ 23 A ti reçe slugama svojim: ‘Ako ne doåe s vama brat vas najmlaåi, onda ne smijete viæe na oçi moje!’ 24 I kad se mi tada vratismo k slugi tvojemu, ocu mojemu, priopøismo mu rijeçi gospodara mojega. 25 Jednoga dana zapovjedi nam opet otac naæ: ‘Idite joæ jedanput onamo, da nam kupite neæto œita!’

øe oni ondje ruçati. 26 Kad Josip doåe u kuøu, izruçiæe mu u kuøi dar, æto ga ponesoæe sobom, i pokloniæe mu se sve do zemlje. 27 On ih upita za zdravlje i reçe: “Kako je stari otac vaæ, za koga mi govoriste? Je li joæ œiv?” 28 Odgovoriæe: “Dobro je sluga tvoj, otac naæ; joæ je œiv.” Pritom se duboko nakloniæe. 29 Kad on pogleda naokolo, ugleda brata svojega Benjamina, sina matere svoje, te upita: “Je li vam to najmlaåi brat, za kojega mi govoriste?” Onda pridoda: “Bog neka ti udijeli milost svoju, sinko moj!” 30 Tada Josip brzo prekide; jer je bio pred bratom svojim duboko ganut, i bilo mu je da udari u plaç. Uniåe stoga u nutarnju sobu i tamo se isplaka. 31 Poæto se je umio, izaåe opet van i zapovjedi, silom se svladavajuøi: “Nosite jelo!” 32 Tada donesoæe njemu i njima napose, i Egipøanima, koji su jeli s njim, napose; jer Egipøani ne smiju jesti sa Hebrejima zato, æto je to Egipøanima neçisto. 33 Sjedili su pred njim, od najstarijega do najmlaåega toçno po dobi razmjeæteni; zato su se ljudi zgledali zaçuåeni. 34 On im dade nositi od jela, æto su stajala pred njim. Dio æto zapade Benjamina, bio je pet puta tako velik kao dio svih drugih. Oni su pili s njim i bili su dobre volje. Postanak 44 1 Nato zapovjedi upravitelju kuøe svoje: “Napuni vreøe tim ljudima œita, koliko mogu ponijeti, i svakome metni odozgor novce njegove! 2 I srebrnu çaæu moju metni najmlaåem u vreøu odozgor zajedno s novcima za œito njegovo!” I on uçini, kako mu je bio Josip zapovjedio. 3 Kad osvanu jutro, otpustiæe ljude s magarcima njihovim. 4 Jedva su bili ostavili grad i nijesu joæ bili daleko odmakli, zapovjedi Josip upravitelju svoje kuøe: “Ustani, pohiti za ljudima, i kad ih stigneæ, reci im: ‘Zaæto vratiste zlo za dobro? 5 Zaæto mi ukradoste çasu srebrnu? Nije li to çaæa, iz koje pije moj gospodar, i iz koje on proriçe? Zlo uradiste, æto to uçiniste.’ “ 6 Kad ih stiœe, reçe im tako. 7 Oni mu odgovoriæe: “Kako moœe gospodar tako Æto reøi? Boœe saçuvaj, da sluge tvoje uçine tako æto! 8 A mi ti donesosmo natrag iz zemlje kanaanske novce, æto ih naåosmo

Postanak
26 A mi odgovorismo: ‘Ne moœemo tamo iøi. Samo ako brat naæ najmlaåi poåe s nama, onda øemo iøi tamo; jer ne smijemo na oçi onome çovjeku, ako ne bude s nama brat naæ najmlaåi.’ 27 Tada nam odgovori sluga tvoj, otac moj: ‘Znate sami, da mi je œena moja rodila samo dva sina. 28 Jedan otide od mene, mislim da je bio rastrgan; do danas ne vidjeh ga viæe.. 29 Ako mi sad joæ i ovoga odvedete i zadesi ga kakva nesreøa, spravite onda sijede vlasi moje od tuge pod zemlju.’ 30 Pa kad bih ja sada doæao natrag k slugi tvojemu, ocu svojemu, a djeçaka, za kojega je vezano çitavo srce njegovo, ne bi bilo s nama, 31 On bi umro, kad bi vidio, da nema djeçaka; i sluge tvoje doista bi spravile sijede vlasi sluge tvojega, oca naæega, od tuge pod zemlju. 32 Jer sluga je tvoj pred ocem svojim jamçio za djeçaka, kad je obeøao: ‘Ako ti ga ne dovedem natrag, bit øu onda ocu svojemu kriv, dok sam œiv.’ 33 Zato neka sluga tvoj, molim, ostane mjesto djeçaka, da bude rob gospodaru mojemu, a djeçak neka ide s braøom svojom! 34 Jer kako bih se ja mogao vratiti k ocu svojemu bez djeçaka! Ne bih mogao gledati jad, æto bi zadesio oca mojega.” Postanak 45 1 Tada se Josip nije viæe mogao da dulje uzdrœi pred svima, koji su stajali oko njega, i povika: “Izaåite svi odavde van!” Tako nije bilo nikoga uz njega, kad se Josip dade pokazati braøi svojoj. 2 On je plakao tako glasno, da su ga çuli Egipøani, a doçula je za to i kuøa faraonova. 3 Josip reçe braøi svojoj: “Ja sam Josip! Dokle joæ œivi otac moj!” Ali braøa njegova ne mogoæe mu odgovoriti, tako su bili zaprepaæteni pred njim. 4 A Josip pozva braøu svoju: “Pristupite samo bliœe k meni!” Kad pristupiæe bliœe, reçe: “Ja sam vaæ brat Josip, koga prodadoste u Egipat. 5 Ali sad se niæta ne uznemirujte i ne korite sebe zato, æto me prodadoste ovamo; jer Bog me posla pred vama, da vas uzdrœi na œivotu! 6 Veø dvije godine vlada glad u zemlji, a bit øe joæ pet godina, za kojih neøe biti ni oranja ni œetve. 7 Ali Bog me posla pred vama, da uzdrœi pleme vaæe na zemlji i da vam oçuva œivot çudesnom pomoøi.

38

8 Tako me dakle ne poslaste vi ovamo, nego Bog. On me uçini ocem faraona i gospodarom cijele kuøe njegove i vladarom çitave zemlje egipatske. 9 Poåite sad brœe k ocu mojemu i javite mu: ‘Ovako poruçuje sin tvoj Josip: Bog me uçini gospodarom svega Egipta; doåi k meni, nemoj oklijevati! 10 Prebivat øeæ u zemlji goæenskoj i bit øeæ blizu mene, ti i djeca tvoja i unuçad tvoja, i ovce tvoje i goveda tvoja i sve imanje tvoje. 11 Ja øu se ovdje brinuti za prehranu tvoju; jer øe joæ pet godina potrajati glad. Ti neøeæ osiromaæiti s porodicom svojom i sa svim, æto imaæ. 12 Eto vidite vi i brat moj Benjamin oçima svojim, da sam ja, koji govori s vama. 13 Javite ocu mojemu visoko dostojanstvo moje u Egiptu i sve, æto doœivjeste; onda brzo dovedite ovamo oca mojega!” 14 Tada pade oko vrata bratu svojemu Benjaminu i zaplaka, a i Benjamin zaplaka na prsima njegovim. 15 Onda izljubi svu ostalu braøu svoju i sa suzama izgrli ih. Potom su se braøa njegova s njime porazgovorila. 16 I u kuøa faraonovu doprije glas: “Doåoæe braøa Josipova!” Faraon i sluge njegove obradovaæe se tomu. 17 I faraon reçe Josipu: “Pozovi braøu svoju, neka uçine ovo: ‘Natovarite œivotinje svoje, otidite u zemlju kanaansku. 18 Uzmite oca svojega i porodice svoje i doåite k meni! Dat øu vam onda, æto dobra ima u zemlji egipatskoj; jest, najbolje u zemlji uœivat øete.’ 19 Dalje te ovlaæøujem, da ih pozoveæ: ‘Uzmite sebi iz zemlje egipatske kola za djecu svoju i za œene svoje, posadite i oca svojega i doåite ovamo! 20 Neka vam ne bude œao pokuøstva vaæega; jer vaæe øe biti sve, æto ima dobra u svoj zemlji egipatskoj!’ “ 21 Sinovi Izraelovi uçiniæe tako. Josip im dade kola po zapovijedi faraonovoj; isto tako opskrbi ih hranom za put. 22 I svakomu dade sveçane haljine; a Benjaminu dade trista srebrnjaka i petore sveçane haljine. 23 A ocu svojemu posla deset magaraca, natovarenih najboljim plodovima, æto ih ima u Egiptu, i deset magarica, natovareni œitom, kruhom i jestivom ocu za na put. 24 Potom otpusti braøu svoju, i oni otidoæe, izakako ih joæ opomenu: “Nemojte se koriti putem!” 25 Tako otidoæe iz Egipta i doåoæe u zemlju kanaansku k ocu svojemu Jakovu.

39

Postanak
Sinovi Beriahovi bili su Heber i Malkiel. 18 To su sinovi Zilpini, koju Laban dade køeri svojoj Leai; ona ih rodi Jakovu, svega æesnaest osoba. 19 Sinovi Rahele, œene Jakovljeve, bili su Josip i Benjamin. 20 Josipu se rodiæe u zemlji egipatskoj Manaseh i Efraim, æto mu ih rodi Asenata, køi Puti-Fere, sveøenika u Onu. 21 Sinovi Benjaminovi bili su Belah, Beker, Aæbel, Gera, Naaman, Ehi, Roæ, Mupim, Hupim i Ard. 22 To su sinovi Rahelini, æto ih ona rodi Jakovu, svega çetrnaest osoba. 23 Sin Danov bio je Huæim. 24 Sinovi Naftalijevi bili su Jahzeel, Guni, Jezer i Æilem. 25 To su sinovi Bilhini, koju Laban dade køeri svojoj Raheli; ona ih rodi Jakovu, svega sedam osoba. 26 Ukupni broj tjelesnih potomaka Jakovljevih, æto s njim preseliæe u Egipat, iznosio je, ne uraçunavæi œene sinova Jakovljevih, æezdeset i æest osoba. 27 Sinovi Josipovi, æto mu se rodiæe u Egiptu, bili su dvojica. Ukupni broj duæa iz kuøe Jakovljeve, æto doåoæe u Egipat, iznosio je sedamdeset. 28 A Judu posla pred sobom k Josipu, da bi dao upute prije dolaska njegova u Goæen. Kad su bili doæli u zemlju goæensku, 29 Dade Josip upreøi kola svoja i izaåe u susret ocu svojemu Izraelu u Goæen. Kad se ovaj pojavi pred njim, pade mu oko vrata i plakao je dugo na prsima njegovim. 30 Tada reçe Izrael Josipu: “Sad øu rado umrijeti, kad vidjeh lice tvoje i znam, da si joæ œiv.” 31 Nato Josip reçe braøi svojoj i ukuøanima oca svojega: “Idem gore da javim faraonu i da mu reknem: ‘Braøa moja i ukuøani oca mojega, æto su œivjeli u zemlji kanaanskoj, doåoæe k meni. 32 Ti su ljudi pastiri ovaca; oni se naime bave oko stoke, i dovedoæe sa sobom ovce svoje i goveda svoja s sve imanje svoje.’ 33 Kad vas faraon pozove i upita: ‘Æto je zanimanje vaæe?’ 34 A vi odgovorite: ‘Stoçari su bile sluge tvoje od mladosti sve do sada, mi kao i oci naæi’, da biste smjeli ostati u zemlji goæenskoj, jer su Egipøanima svi pastiri ovaca neçisti.’ “ Postanak 47 1 Josip ode i dojavi faraonu: “Otac moj i braøa moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svim imanjem

26 Oni ga izvijestiæe: “Josip je joæ œiv, i on je vladar nad svom zemljom egipatskom.” Ali njegovo srce ostade hladno; jer im on nije vjerovao. 27 Ali kad mu ispripovjediæe sve, æto im bio rekao Josip, i kad vidje kola, æto ih bio poslao Josip, da ga dovedu, tada oœivje duh ocu njihovu Jakovu. 28 I povika Izrael: “Dosta; sin moj Josip œiv je joæ! Poøi øu da ga vidim, prije nego umrem!” Postanak 46 1 Tako zaputi Izrael sa svim imanjem svojim i doåe u Beer-Æebu, te prinese œrtvu Bogu oca svojega Izaka. 2 Bog progovori Izraelu u jednom noønom viåenju, On ga pozva: “Jakove, Jakove!” On odgovori: “Evo me!” 3 Tada on reçe: “Ja jesam Bog, Bog oca tvojega: ne boj se otiøi u Egipat; jer øu te tamo uçiniti narodom velikim. 4 Ja øu sam iøi s tobom u Egipat, i ja øu te opet sam dovesti natrag; a Josip øe ti zatisnuti oçi.” 5 Tada se Jakov diœe iz Beer-Æebe. Sinovi Izraelovi posadiæe oca svojega Jakova, djecu svoju i œene svoje na kola, æto ih bio poslao faraon, da ga dovedu. 6 Uzeæe sa sobom i stada svoja i imanje svoje, æto su ga bili stekli u zemlji kanaanskoj. Tako doåoæe Jakov i sve potomstvo njegovo u Egipat. 7 Sinove svoje i unuke, køeri svoje i unukinje, sve dakle potomstvo svoje dovede sa sobom u Egipat. 8 A ovo su imena djece Izraelove, æto doåoæe u Egipat, Jakova i potomaka njegovih: Prvoroåenac Jakovljev bio je Ruben. 9 Sinovi Rubenovi bili su Henok, Palu, Hesron i Karmi. 10 Sinovi Simeonovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Zohar i Æaul, sin Kanaanke. 11 Sinovi Levijevi bili su Geræon, Kohat i Merari. 12 Sinovi Judini bili su Er, Onan, Æelah, Perez i Zerah; ali Er i Onan umrijeæe u zemlji kanaanskoj. Sinovi Peresovi bili su Hesron i Hamul. 13 Sinovi Isakarovi bili su Tola, Puah, Jaæub i Æimron. 14 Sinovi Zebulunovi bili su Sered, Elon i Jahleel. 15 To su sinovi Leaini, æto ih ona bila rodila Jakovu u Mezopotamiji, uz køer njegovu Dinu, svega trideset i tri sina i køeri. 16 Sinovi Gadovi bili su Zifion, Hagi, Æuni, Ezbon, Eri, Arodi i Areli. 17 Sinovi Aæerovi bili su Jimna, Iæuah, Isui i Beriah i sestra njihova Serah.

Postanak
svojim doåoæe iz zemlje kanaanske i nalaze se u zemlji goæenskoj.” 2 Petoricu od braøe svoje bio je uzeo sa sobom, pa ih predstavi faraonu. 3 A kad faraon upita braøu njegovu: “Æto je zanimanje vaæe?” Odgovoriæe oni faraonu: “Pastiri ovaca jesu sluge tvoje, mi kao oci naæi.” 4 Joæ rekoæe faraonu: “Doåosmo da se ovdje u zemlji jedno vrijeme zadrœimo; sluge tvoje ne nalaze viæe za ovce svoje paæe, jer glad teæko pritiskuje zemlju kanaansku. Pa dopusti, da sluge tvoje smiju ostati u zemlji goæenskoj!” 5 Tada reçe i faraon Josipu: “Otac tvoj i braøa tvoja doåoæe ti. 6 Zemlja egipatska stoji ti na raspolaganje, pa naseli oca svojega i braøu svoju u najboljem dijelu zemlje! Neka ostanu u zemlji goæenskoj; i naåeæ li, da su meåu njima valjani ljudi, postavi ih za nadzornike nad vlastitim stadom mojim!” 7 Potom dovede Josip oca svojega Jakova unutra i predstavi ga faraonu. Jakov pozdravi faraona œeleøi mu blagoslov. 8 Faraon upita Jakova: “Koliko ti je godina?” 9 Jakov odgovori faraonu: “Dani putovanja mojega iznose sto i trideset godina; malo ih je na broju, a zle su bile godine œivota mojega. Ne stiœu one godina œivota otaca mojih, æto ih oni provedoæe na putovanju svojemu.” 10 Tada se Jakov oprosti od faraona i ode od faraona. 11 A Josip naseli oca svojega i braøu svoju i dade im posjed u zemlji egipatskoj u najboljem dijelu zemlje, naime u pokrajini ramsesovskoj, kao æto je bio zapovjedio faraon. 12 Josip opskrbi kruhom oca svojega i braøu svoju i svu porodicu oca svojega po broju druœine njihove. 13 Na svoj zemlji nije tada viæe bilo kruha; jer je glad bila veoma velika. I zemlja egipatska kao zemlja kanaanska bila je iscrpljena od gladi. 14 Josip pomalo sve novce, æto se naåoæe u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, pokupi u svoju ruku za œito, æto se je moralo kupovati, te Josip izruçi te novce kuøi faraonovoj. 15 A kad nesta novaca u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, stadoæe svi Egipøani dolaziti k Josipu moleøi: “Daj nam kruha! Zaæto da poumremo pred oçima tvojim? Jer nema viæe novaca.” 16 Josip reçe: “Dajte ovamo stoku svoju, i ja øu vam za stoku vaæu dati kruha, kad viæe nemate novaca.” 17 I dovodili su stoku svoju k Josipu, i

40

Josip im davao kruha za konje, za ovce, za goveda i za magarce. Tako ih opskrbi u onoj godini kruhom za cijenu cijele stoke njihove. 18 Kad proåe ta godina, stadoæe opet u drugoj godini dolaziti k njemu i rekoæe mu: “Ne moœemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca je nestalo, i stoka je, gospodaru, preæla na tebe, i niæta viæe ne preostade za tebe, gospodaru, osim tijela naæega i polja naæih. 19 Zaæto da postradamo pred ocima tvojim, mi i polja naæa? Kupi nas i polja naæa za kruh, a mi øemo zajedno sa svojim poljima sluœiti faraonu; ali daj sjemena, da ostanemo na œivotu i ne poumremo i da polja ne budu opustoæena!” 20 Tako pokupova Josip faraonu sva polja u zemlji egipatskoj; jer su Egipøani svi prodavali svoja polja, kad ih je glad teæko pritisnula. Tako doåe zemlja u posjed faraonu. 21 A narod uçini robljem od jednoga kraja egipatske pokrajine do drugoga. 22 Samo ne kupi polja sveøeniçka; jer su sveøenici dobivali od faraona utvråen dohodak i œivjeli su od utvråenog dohotka svojega, æto im ga je bio odredio faraon. Zato sveøenici ne moradoæe prodavati svojih polja. 23 Josip reçe narodu: “Kupujem vas ovim zajedno s poljima vaæim za faraona, evo vam sjemena, da moœete posijati polja! 24 Ali od prihoda morate jednu petinu dati faraonu, ostale çetiri petine pripadaju vama kao sjeme za polja i za uzdrœavanje vama i porodicama vaæim, kao i za prehranu djece vaæe.” 25 Tada oni povikaæe: “Ti nam spasavaæ œivot. Neka naåemo milost u oçima tvojim, gospodaru, i rado øemo biti robovi faraonu!” 26 Tako Josip iz toga uçini zakonsku obvezu, æto do dana danaænjega leœi na posjedu u zemlji egipatskoj, da se daje petina faraonu; samo posjed sveøeniçki ne potpade faraonu. 27 Tako se Izraelci naseliæe u zemlji egipatskoj, u pokrajini goæenskoj; tu se utvrdiæe i umnoœiæe i postadoæe veoma mnogobrojni. 28 Jakov poœivje u zemlji egipatskoj joæ sedamnaest godina. Bilo je dana œivota Jakovljeva sto i çetrdeset i sedam godina. 29 A kad se pribliœi vrijeme Izraelu da umre, dozva sina svojega Josipa i reçe mu: “Ako sam naæao milost u oçima tvojim, metni, molim, ruku svoju pod stegno moje na zakletvu, da øeæ mi iskazati ljubav i vjernost, da me neøeæ pokopati u Egiptu!

41

Postanak
15 Tada blagoslovi Josipa rijeçima: “Bog, pred çijim su licem hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je bio pastir od prvoga daha mojega sve do dana danaænjega, 16 Anåeo, koji me je izbavljao iz svake nevolje, neka blagoslovi ove djeçake. U njima neka ime moje i ime otaca mojih Abrahama i Izaka nadalje œivi! Neka postanu mnogobrojni i neka se mnoœe na zemlji!” 17 Kad vidje Josip, da otac njegov metnu desnu ruku svoju na glavu Efraimovu, nije mu to bilo drago, pa prihvati ruku oca svojega, da je premjesti s glave Efraimove na glavu Manasehovu. 18 Pritom reçe Josip ocu svojemu: “Ne tako, oçe moj, ovaj je prvoroåenac. Metni desnicu svoju na glavu njegovu!” 19 Ali otac njegov ne htjede i reçe: “Znam dobro, sine moj, znam dobro! I on øe postati narod, i on øe biti moøan; ali øe mlaåi brat njegov biti veøi od njega, i potomci øe njegovi postati mnoætvo naroda.” 20 Blagoslov svoj nad njima zavræi rijeçima: “Imenima vaæim blagoslivljat øe Izraelci i govorit øe: “Bog neka te uçini kao Efraima i Manaseha!” Tako on stavi Efraima pred Manaseha. 21 Tada reçe Izrael Josipu: “Evo, ja øu umrijeti, ali Bog øe biti s vama i odvest øe vas natrag u zemlju otaca vaæih. 22 A ja tebi dajem jedan dio zemlje viæe nego braøi tvojoj, æto ga oduzeh Amorejima maçem i lukom.” Postanak 49 1 Tada sazva Jakov sinove svoje i reçe: “Skupite se, da vam javim, æto øe vam biti u buduøe dane! 2 Skupite se i posluæajte, sinovi Jakovljevi, posluæajte Izraela oca svojega! 3 Rubene, ti si prvoroåenac moj, jakost moja i prvina muæke snage moje; prvi u dostojanstvu, prvi u vlasti! 4 Uskipio si kao voda; neøeæ imati prvenstva, jer si stupio na leœaj oca svojega i oskvrnio ga; jer u moju je postelju on stupio. 5 Simeon i Levi braøa su, maçevi su im oruœje nasilja. 6 U savjet njihov neka ne ulazi duæa moja, s njihovim zborom neka se ne druœi srce moje; jer u gnjevu svojem poubiæe ljude, i u razuzdanosti svojoj ohromiæe volove. 7 Proklet neka je gnjev njihov æto je tako œestok, i ljutina njihova, æto je tako okrutna! Pa øu ih razdijeliti u Jakovu i raspiriti ih u Izraelu. 8 Ali tebe, Juda, hvalit øe te braøa tvoja;

30 Kod otaca svojih hoøu radije da poçivam; zato me odnesi iz Egipta i pokopaj me u grobu njihovu!” On odgovori: “Uçinit øu, kako zahtijevaæ.” 31 Onaj reçe: “Zakuni mi se!” I on mu se zakle. Tada se prignu Izrael prema uzglavlju postelje. Postanak 48 1 Poslije poruçiæe Josipu: “Otac ti je bolestan.” Tada uze on sa sobom obadva sina svoja Manaseha i Efraima. 2 Kad javiæe Jakovu: “Sin tvoj Josip dolazi k tebi”, skupi Izrael snage svoje i posadi se u postelji! 3 I reçe Jakov Josipu: “Bog Svemoøni, El Æadaj, objavi se meni u Luzu u zemlji kanaanskoj i blagoslovi me, 4 I reçe mi: “Uçinit øu te plodnim i umnoœit øu te i uçinit øu te mnoætvom naroda i dat øu zemlju ovu potomstvu tvojemu nakon tebe u vjeçna vremena. 5 A sada obadva sina tvoja, æto ti se rodiæe u zemlji egipatskoj, i prije nego doåoh k tebi u Egipat, neka budu moji - Efraim i Manaseh neka budu moji kao Ruben i Simeon! 6 A djeca æto su ti se rodila poslije njih neka budu tvoja, a po imenu svoje braøe neka se zovu u nasljedstvu svojemu! 7 Kad doåoh iz Mezopotamije, umrije mi Rahela u zemlji kanaanskoj na putu, kad je joæ samo malo bilo puta do Efrate, i ja je pokopah tamo na putu u Efratu, a to je Betlehem.” 8 Kad Izrael vidje sinove Josipove, upita: “Tko su ovi?” 9 Josip odgovori ocu svojemu: “To su sinovi moji, æto mi ih Bog darova ovdje.” Tada on reçe: “Privedi ih ovamo k meni, da ih blagoslovim!” 10 Oçi Izraela bile su naime oslabile zbog starosti, tako da nije viæe mogao dobro vidjeti. Kad mu ih privede, poljubi ih i zagrli. 11 Onda reçe Izrael Josipu: “Nijesam mislio da øu te opet vidjeti; a eto, Bog mi joæ dade da vidim potomke tvoje.” 12 Nato ih Josip odmaçe opet od koljena njegovih i prignu se pred njim sve do zemlje. 13 Potom uze Josip obojicu, Efraima desnicom svojom, tako da je stajao Izraelu slijeva, i Manaseha ljevicom svojom, tako da je stajao Izraelu zdesna, i povede ih k njemu. 14 Izrael pruœi desnicu svoju i metnu je na glavu Efraimovu, premda je ovaj bio mlaåi, i ljevicu svoju na glavu Manasehovu, a drœeøi unakrst ruke svoje, makar je Manaseh bio prvoroåenac.

Postanak
ruka øe ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjat øe se pred tobom sinovi oca tvojega. 9 Mlad je lav Juda! Od plijena si se uzdignuo, sine moj; a onda se spusti i leœe kao lav, kao lavica; tko se njega usudi draœiti? 10 Neøe odstupiti œezlo od Jude, niti vladalaçki ætap od nogu njegovih, dok ne doåe onaj, kojemu pripada, i kojemu øe se pokoravat narodi. 11 Koji veœe magare svoje za çokot, za plemenitu lozu mlado magarice svoje; pere u vinu haljinu svoju i u krvi groœåa ogrtaç svoj. 12 Iskre mu se oçi od vina, i zubi su mu bijeli od mlijeka. 13 Zebulun prebiva na obali morskoj, gdje pristaju laåe; leåa svoja okrenuo je prema Sidonu. 14 Isakar je koæçat magarac, koji leœi meåu ogradama. 15 A kad vidje, da je mir dobar i zemlja mila, tada pognu leåa, da nosi tovare, i posta robijaæ. 16 Dan øe suditi narodu svojemu, kao samo jedno od plemena Izraelovih. 17 Dan je kao zmija na putu, kao guja na stazi, koja ujeda konja za petu, i konjanik pada nauznak. 18 Tebe çekam, da me izbaviæ, o Gospode! 19 A Gad, razbojniçke çete pritiskuju ga, ali ih on potiskuje na pete. 20 Aæer ima hrane izobilja, on daje poslastice kraljevske. 21 Naftali je puætena koæuta, umije govoriti lijepe rijeçi. 22 Josip je nalik na mlado plodno stablo, na mlado plodno stablo na vrelu; preko zidova penju se grane njegove. 23 Strijelci ga pritiskuju, niæane i udaraju na njega. 24 Ali njegov luk ostaje çvrst, jake su njegove miæice i ruke po jakosti moønoga Boga Jakovljeva, odanle, gdje stoluje pastir, peøina Izraelova. 25 Od Boga oca tvojega, koji ti pruœa pomoø, od Svemoønoga, koji te blagosljiva punim blagoslovom odozgo s neba, punim blagoslovom odozdo iz dubine, punim blagoslovom iz prsiju i krila! 26 Blagoslovi, æto su bili ocu tvojemu, nadvisiæe blagoslove bregova vjekovitih, ljepotu breœuljaka prastarih. Oni neka doåu na glavu Josipovu, na tjeme najsjajnijega od braøe njegove. 27 Benjamin je vuk grabeœljivi, jede grabeœ ujutro, dijeli plijen uveçe.” 28 Svi ovi jesu dvanaest plemena Izraelovih; i to je bilo, æto im otac njihov

42

izgovori, kad ih je blagoslivljao. Svakomu od njih dade zgodan blagoslov. 29 Onda im zapovjedi: “Kad se pridruœim k rodu svojemu, pokopajte me kod otaca mojih u peøini na zemljiætu Hiteja Efrona, 30 U peøini na zemljiætu Makpeli, istoçno od Mamre u zemlji kanaanskoj, na zemljiætu, æto ga Abraham kupi od Hiteja Efrona za grob. 31 Tamo pokopaæe Abrahama i œenu njegovu Saru; tamo sahraniæe Izaka i œenu njegovu Rebeku, i tamo pokopah ja Leau.” 32 Zemljiæte i peøina na njemu bila je otkupljena od Hiteja. 33 Kad je Jakov svojim sinovima dao posljednji nalog, povuçe svoje noge natrag na postelju, te preminu i pridruœen bi zemljacima svojim. Postanak 50 1 Josip se baci na oca svojega, i plakao je nagnut nad njim i cjelivao ga. 2 Tada zapovjedi Josip lijeçnicima, æto su bili u sluœbi njegovoj, neka balzamiraju oca njegova. I tako su lijeçnici balzamirali Izraela. 3 Utom proåe çetrdeset dana jer je toliko vremena trebalo za balzamiranje. Oplakivali su ga Egipøani sedamdeset dana. 4 Kad proåoæe dani œalosti za njim, reçe Josip dvoranima faraonovim: “Ako sam naæao milost kod vas, progovorite, molim, za mene faraonu, govoreøi! 5 Otac me je moj zakleo, govoreøi mi: ‘Evo, umrijet øu, i u grobu mojem æto ga iskopah sebi u zemlji kanaanskoj, pokopaj me!’ Zato bih sad poæao da pokopam oca svojega; onda øu se opet natrag vratiti.” 6 Faraon odgovori: “Otidi i pokopaj oca svojega, kako te je zakleo!” 7 Tako otide Josip da pokopa oca svojega, a s njim poåoæe sve sluge faraonove, prvi sluœbenici njegovi i svi dostojanstvenici zemlje egipatske; 8 Nadalje sva druœina Josipova, braøa njegova i kuøna druœina oca njegova. Samo œene svoje i djecu svoju, ovce svoje i goveda svoja ostaviæe u zemlji goæenskoj. 9 A poåoæe s njim i kola i konjanici, tako da je bila povorka veoma velika. 10 I kad doåoæe do gumna Atad s onu stranu Jordana, odrœaæe ondje veliko i veoma sveçano jadikovanje za pokojnim. On priredi ocu svojemu œalost od sedam dana. 11 Kad stanovnici one zemlje,

43

Postanak
njegova, padoæe pred njega i rekoæe: “Evo, robovi smo tvoji!” 19 A Josip im reçe: “Ne bojte se! Zar sam ja mjesto Boga? 20 Vi dakako misliste zlo proti meni, ali Bog okrenu to na dobro, da izvræi ono, æto se danas zbiva, da uzdrœi na œivotu mnoge ljude. 21 Ne bojte se sada! Ja øu se brinuti za vas, za œene vaæe i za djecu vaæu!” Tako ih je tjeæio i prijateljski im govorio. 22 I Josip je prebivao u Egiptu, on i porodica oca njegova. Josip poœivje sto i deset godina. 23 Od Efraima vidje djecu do treøeg koljena; i sinovi Makira, sina Manasehova, rodiæe se joæ za œivota Josipova. 24 Jednoga dana reçe Josip braøi svojoj: “Ja øu skoro umrijeti; ali øe se Bog sigurno zauzeti za vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju, koju je pod zakletvom obeøao Abrahamu, Izaku i Jakovu.” 25 Tada zakle Josip sinove Izraelove i reçe: “Kad se Bog jedanput milostivo zauzme za vas, tada uzmite sa sobom kosti moje odavde!” 26 I umrije Josip, a bilo mu je sto i deset godina. Balzamiraæe ga i metnuæe u kovçeg u Egiptu.

Kanaanci, vidjeæe kod gumna Atad œalosnu sveçanost, rekoæe: “Tu se drœi velika œalosna sveçanost Egipøana.” Zato se prozva ono mjesto AbelMizraim; leœi s onu stranu Jordana. 12 Uçiniæe mu sinovi njegovi onako, kako im je bio zapovjedio. 13 Odnesoæe ga naime sinovi njegovi u zemlju kanaansku i pokopaæe ga u peøini na zemljiætu Makpeli, na zemljiætu, æto ga je bio otkupio Abraham za grob od Hiteja Efrona, istoçno od Mamre. 14 Kad Josip pokopa oca svojega, vrati se opet u Egipat natrag, on i braøa njegova i svi, koji su bili s njim poæli na pokop oca njegova. 15 A braøa se Josipova pobojaæe, kad im umrije otac, i rekoæe: “Æto, ako bi se Josip pokazao protivan nama, pa nam uzvratio sve zlo, æto mu uçinismo?” 16 Zato poruçiæe Josipu, govoreøi: “Otac tvoj pred smrt svoju odredio je ovo: 17 ‘Ovako kaœite Josipu: Ah, oprosti ipak braøi svojoj zloçin njihov i grijeh njihov, æto ti zlo uçiniæe.’ A sad oprosti nam, molimo, zloçin naæ, jer mi ætujemo Boga oca tvojega!” Kad mu oni to poruçiæe, zaplaka Josip. 18 Tada mu doåoæe sama braøa

Izlazak
1 Ovo su imena sinova Izraelovih, koji su bili svi sa porodicama svojim doæli u Egipat zajedno s Jakovom: 2 Ruben, Simeon, Levi, Juda; 3 Isakar, Zebulun, Benjamin; 4 Dan, Naftali, Gad i Aæer. 5 Broj potomaka Jakovljevih iznosio je sedamdeset; ali je Josip boravio veø prije u Egiptu. 6 Tada umre Josip, sva braøa njegova i sav onaj naraætaj. 7 A potomci se Izraelovi umnoœiæe veoma i postadoæe vrlo mnogobrojni i jaki, tako da je sva zemlja bila od njih gusto napuçena. 8 Tada zavlada novi kralj u Egiptu, koji nije niæta znao o Josipu. 9 On reçe narodu svojemu: “Eto, narod sinova Izraelovih brojniji je i moøniji od nas. 10 Hajde da mudro postupamo s njim, da joæ dalje ne raste i u sluçaju kakva rata ne prijeåe k neprijateljima naime, ne udari na nas i ne otide iz zemlje!” 11 Postaviæe stoga nad njima narednike, da ih muçe teækim poslovima; tako moradoæe faraonu zidati za skladiæta gradove Pitom i Ramses. 12 Ali æto su ga vie tlaçili, to se je viæe on mnoœio i viæe se æirio, tako da su strahovali od sinova Izraelovih. 13 Zato su Egipøani silom gonili sinove Izraelove na posao. 14 Ogorçavali su im œivot teækim poslom s ilovaçom i opekama i svakim radom u polju, i gonili ih silom na sve te poslove. 15 A babicama hebrejskim, od kojih se jedna zvala Æifrah, a druga Puah, naredi kralj egipatski ovo: 16 “Kad pomaœete Hebrejkama kod poroåaja, pripazite na spol: ako je djeçak, usmrtite ga, ako je djevojçica, neka ostane na œivotu!” 17 Ali se babice bojale Boga i nijesu çinile, kako im naredio kralj egipatski, nego su ostavljale djeçake na œivotu. 18 Zato kralj egipatski dade dozvati babice i zapita ih: “Zaæto tako çinite i ostavljate djeçake na œivotu?” 19 Babice odgovoriæe faraonu: “Jest, Hebrejke nijesu kao œene egipatske, nego znadu same sebi pomoøi. Prije

Izlazak
nego doåe babica, one veø rode.” 20 Zato Bog uçini dobro babicama. Tako se je narod mnoœio i postao veoma mnogobrojan. 21 Jer su se babice bojale Boga, dade im Bog veliko potomstvo. 22 Ali faraon zapovjedi svemu narodu svojemu: “Sve djeçake, æto se rode, bacajte u Nil, a djevojçice sve ostavljajte na œivotu!” Izlazak 2 1 Neki muœ iz kuøe Levijeve otide i oœeni se djevojkom plemena svojega. 2 Œena zatrudnje i rodi sina. Kad ona vidje, da je lijep, skrivala ga je tri mjeseca. 3 A kad ga nije mogla dulje skrivati, uze za njega koæaricu od papirusove trstike, zamaza je dobro asfaltom i smolom, metnu djeçaka u nju i stavi je u trsku kraj Nila. 4 Sestra njegova stajala je podalje, da vidi æto øe biti od njega. 5 Tada doåe køi faraonova na Nil, da se kupa, dok su sluækinje njezine hodale po obali Nila, ugleda ona koæaricu u trsci, i posla sluækinju svoju tamo da je donese. 6 Kada je otvori, vidje dijete, a to, bio djeçak i plakao. Saœali joj se i pomisli: “To je jedno od djece hebrejske.” 7 Tada upita sestra njegova køer faraonovu: “Hoøeæ li da idem i da ti dovedem dojkinju Hebrejku, da doji dijete?” 8 Odgovori joj køi faraonova: “Idi!” I otide djevojçica i dovede mater djeçakovu. 9 Njoj reçe køi faraonova: “Uzmi ovog djeçaka i doji ga, a ja øu ti za to platiti!” Œena uze djeçaka i dojila ga. 10 Kad djeçak posta veøi, donese ga natrag køeri faraonovoj. Ona ga uze kao sina i nadjenu mu ime Mojsije, jer ona reçe, “iz vode sam ga izvadila.” 11 U ono vrijeme, kad je bio Mojsije odrastao, posjeti on jednoga dana zemljake svoje i vidje, kako moraju raditi teæke poslove. Kad opazi, kako je jedan Egipøanin povalio jednoga od njegovih zemljaka hebrejskih. 12 Obazre se na sve strane, i kad vidje, da nema nikoga u blizini, ubi Egipøanina i zatrpa ga u pijesak. 13 Drugi dan izaåe on opet van, i gle, pravo se posvadila dva Hebreja; i on doviknu onomu, koji je imao krivo: “Zaæto tuçeæ zemljaka svojega?” 14 A on reçe: “Tko je tebe postavio za poglavara i suca nad nama? Hoøeæ li i mene ubiti kao Egipøanima?” Mojsije se uplaæi; jer pomisli: “Tako se je ipak to saznalo.”

44

15 Faraon je to çuo i htio je Mojsija pogubiti. Ali Mojsije pobjeœe isred lica faraonova i nastani se u zemlji midjanskoj. On sjedne i odmarao se na jednom studencu. 16 Sveøenik midjanski imao je sedam køeri. One doåoæe zahvatiti vode i napuniti korita, da napoje ovce oca svojega. 17 A tada doåoæe pastiri i zatjeraæe ih. Mojsije ustade, obrani ih i napoji im ovce. 18 I kad se one vratiæe k ocu svojemu Reuelu, upita on: “Æto se danas tako brzo vratiste?” 19 Odgovoriæe: “Jedan Egipøanin obrani nas od pastira i pomoœe nam zahvatiti vode i napojiti ovce.” 20 A on reçe køerima svojim: “Pa gdje je? Zaæto ostaviste tamo toga çovjeka? Zovnite ga, da jede s nama!” 21 Mojsije se skloni da ostane kod onoga çovjeka. Ovaj dade Mojsiju køer svoju Ziporu za œenu. 22 Kad mu ona rodi sina, nadjenu mu on ime Geræom; jer reçe: “Gost sam u zemlji tuåoj.” 23 Proåe dugo vremena, pa umrije kralj egipatski. A sinovi Izraelovi uzdisali su joæ uvijek pod teækim poslom i vapili su glasno za pomoø, a vapaj njihov diœe se od ropstva k Bogu. 24 Bog je çuo vapaje njihove, i opomenu se Bog zavjeta svojega s Abrahamom, Izakom i Jakovom. 25 Bog pogleda na sinove Izraelove, i Bog se zauze za njih. Izlazak 3 1 A Mojsije çuvao je ovce tastu svojemu Jetru, sveøeniku midjanskomu. Jednoga dana odvede on stado u pustinju i doåe na goru Boœju, na Horeb, 2 Tada mu se objavi anåeo Gospodnji u plamenu ognjenom, æto je izbijao iz grma. Pogleda, a to grm plamenom gorio, ali ne izgarao. 3 Mojsije pomisli: “Idem da vidim izbliœe tu rijetku prikazu, zaæto grm ipak ne izgara.” 4 Kad Gospod vidje, gdje ide da vidi, poviknu mu Bog iz grma: “Mojsije, Mojsije!” On odgovori: “Evo me!” 5 A on zapovjedi: “Ne primiçi se bliœe ovamo! Izuj obuøu s nogu, jer mjesto na kojemu stojiæ, sveto je tlo!” 6 I nastavi on: “Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abrahamov, Izakov i Bog Jakovljev.” Tada Mojsije zakloni lice svoje; jer se je bojao gledati u Boga. 7 A Gospod reçe: “Dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Egiptu i razabrah tuœbu njegovu na tlaçitelje njegove; i

45

Izlazak
dragocjenosti i haljina. To øete metnuti na sinove svoje i na køeri svoje i tako od Egipøana plijen uzeti.”B Izlazak 4 1 Mojsije reçe: “Ali ako mi ne budu vjerovali i ne posluæaju me, nego reknu: ‘Nije ti se Gospod objavio!’ “ 2 Tada mu reçe Gospod: “Æto ti je to u ruci? Odgovori: “Ætap.” 3 I zapovjedi on: “Baci ga na zemlju!” On ga baci zemlju, a on posta zmija; a Mojsije pobjeœe od nje. 4 I Gospod zapovjedi Mojsiju: “Pruœi ruku svoju i primi je za rep!” On pruœi ruku i uhvati je, a ona opet posta ætap u ruci njegovoj. 5 “Tako moraju vjerovati, da ti se je objavio Gospod, Bog otaca njihovih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.” 6 Dalje mu reçe Gospod: “Umetni ruku svoju u njedra svoja!” On umetnu ruku svoju u njedra, a kad je opet izvadi, gle, bila je ruka njegova od gube bijela kao snijeg. 7 Nato zapovjedi: “Umetni joæ jedanput ruku svoju u njedra svoja!” On umetnu ruku svoju joæ jedanput u njedra, i kad je opet izvadi iz njedara svojih, gle, bila je opet kao ostalo tijelo njegovo. 8 Ako ti dakle ne htjednu vjerovati i ne posluæaju na prvi znak, vjerovat øe na drugi znak. 9 Ako li ne budu vjerovali na ta obadva znaka i ne posluæaju te, onda uzmi malo vode iz Nila i prolij je na suho tlo! Tada øe se voda, æto si je uzeo iz Nila, na suhom tlu pretvoriti u krv. 10 A Mojsije reçe Gospodu: “Ipak ne, Gospode; ja nijesam çovjek rjeçit, koji zna govoriti. Nijesam prije bio, a nijesam ni sada, otkad govoriæ sa slugom svojim, nego sam sporih usta i spora jezika.” 11 Ali Gospod mu odgovori: “Tko dade usta çovjeku? Tko ga uçini nijemim ili gluhim, okatim ili slijepim? Ne çinim li to ja, Gospod? 12 Idi dakle! Ja øu biti s ustima tvojim i uçit øu te, æto øeæ govoriti.” 13 Ali on reçe: “Ne, o Gospode, molim poælji, koga drugoga.” 14 Sada se rasrdi Gospod na Mojsija i reçe: “Nije li ti brat Aron joæ tu, Levit? Znam, da on veoma rjeçit i dobro moœe govoriti. Gle, on je veø na putu, da te susretne, a kad te vidi, obradovat øe se od srca. 15 Govori s njim, metni mu ove rijeçi u usta; a ja øu tvoj i njegov govor voditi i nadahnut øu vam, æto øete çiniti. 16 On neka za te govori narodu, i on neka bude govornik mjesto tebe, a ti øeæ njemu biti mjesto Boga!

znam, kako puno trpi. 8 Zato evo siåoh, da ga izbavim iz ruku Egipøana i da ga izvedem iz te zemlje u zemlju lijepu i prostranu, zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med, u mjesta, gdje su Kanaanci, Hiteji, Amoreji, Perizeji i Jebuseji. 9 Dosta, tuœba sinova Izraelovih doprije do mene, i ja vidim, kako ih teæko muçe Egipøani. 10 Zato sad idi! Æaljem te k faraonu, da izvedeæ narod moj, sinove Izraelove, iz Egipta!” 11 Tada upita Mojsije Boga: “Kako, ja zar da idem k faraonu i da izvedem sinove Izraelove iz Egipta?” 12 On reçe: “Ja øu biti s tobom, i ovo neka ti bude kao znak, da te æaljem: kad izvedeæ narod iz Egipta, çastit øete Boga na ovoj gori!” 13 Mojsije opet zapita Boga: “Ali kad doåem k sinovima Izraelovim, pa im reknem: ‘Bog otaca vaæih æalje me k vama’, i ako me upitaju: ‘Kako mu je ime?’ - æto øu im odgovoriti? 14 Bog odgovori Mojsiju: “JA JESAM, KOJI JESAM.” (Znaçi, “JA POSTOJIM”) I nastavi: “Tako reci sinovima Izraelovim: ‘JA JESAM’, posla me k vama!” 15 Dalje reçe Bog Mojsiju: “Tako javi sinovima Izraelovim: ‘Gospod, Bog otaca vaæih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, posla me k vama.’ To je ime moje na vijeke, i tako me se ima zvati kroz sve naraætaje. 16 Idi i skupi starjeæine sinova Izraelovih i reci im Gospod, Bog otaca vaæih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, javi se meni i reçe: Dobro ja pripazih na vas i na to, æto vam se zbivalo u Egiptu. 17 Odluçio sam izvesti vas iz nevolje u Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hiteja, Amoreja, Perizeja, Hiveja i Jebuseja, u zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med.’ 18 Ako te posluæaju, onda idi sa starjeæinama sinova Izraelovih, i recite mu: ‘Gospod, Bog Hebreja, objavi nam se. Mi moramo odmah tri dana hoda daleko poøi u pustinju, da œrtvujemo Gospodu, Bogu svojemu.’ 19 A ja znam, da vas kralj egipatski neøe pustiti da idete, ako na to ne bude silom primoran. 20 Ali ja øu pruœiti ruku svoju i pohodit øu Egipat svim çudesima svojim, æto øu ih uçiniti u njemu; i poslije øe vas pustiti. 21 Uçinit øu, da taj narod naåe milost u Egipøana, pa kad poåete, neøete otiøi praznih ruka. 22 Œene øe naime izmoliti od svojih susjeda i domaøica srebrnih i zlatnih

Izlazak
17 Uzmi taj ætap u ruku i s njim çini çudesne znake!” 18 I Mojsije vrati se natrag k tastu svojemu Jetru i zamoli ga: “Htio bih da se vratim natrag k plemenima svojim u Egipat, da vidim, da li su joæ œivi.” Jetro odgovori Mojsiju: “Idi u miru!” 19 Gospod naime bio je Mojsiju u zemlji midjanskoj zapovjedio: “Idi vrati se sada natrag u Egipat, jer su mrtvi svi, koji su ti radili o glavi.” 20 Mojsije uze dakle œenu svoju i sinove svoje, posadi ih na magarca i vrati se natrag u Egipat. A ætap Boœji uze Mojsije u ruku. 21 Joæ reçe Gospod Mojsiju: “Kad se vratiæ u Egipat, pazi, i çini pred faraonom sva çudesna djela, æto ih dadoh u tvoju vlast; ali pak øu uçiniti da mu otvrdne srce da ne pusti naroda da ide. 22 Tada reci faraonu: ‘Ovako veli Gospod: Izrael je prvoroåeni sin moj. 23 Zapovijedam ti: “Pusti sina mojega da ide, da mi sluœi!” Ako li ga ne pustiæ da ide, onda øu usmrtiti prvoroåenoga sina tvojega.’ “ 24 Putem u prenoøiætu stane Gospod na put Mojsiju i htjede ga usmrtiti. 25 Tada Zipora uze oætar kamen, obreza njim prednju koœicu sina svojega, baci mu je pred noge i reçe; “Zaista si mi krvav zaruçnik!” 26 Potom ga pusti. Ona tada upotrijebi rijeç: “krvav zaruçnik” zbog obrezanja, 27 Gospod je bio zapovjedio Aronu: “Izaåi u pustinju u susret Mojsiju!” Tako on zaputi, stiœe ga na gori Boœjoj i poljubi ga. 28 I Mojsije reçe Aronu sve rijeçi Gospodnje, s kojima mu bio predao njegovo poslanje, i sve çudesne znake, æto mu ih bio naloœio da çini. 29 Mojsije i Aron otiåoæe i skupiæe sve starjeæine sinova Izraelovih. 30 Aron im reçe sve, æto je bio Gospod naloœio Mojsiju, i ovaj uçini çudesne znakove pred oçima naroda. 31 Narod mu vjerova, i kad çuæe, da se je Gospod zauzeo za sinove Izraelove, i pogledao na nevolju njihovu, nakloniæe se i baciæe se niçice. Izlazak 5 1 Nato otidoæe Mojsije i Aron i rekoæe faraonu: “Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Pusti narod moj da ide, da mi u pustinji slavi svetkovinu!’ “ 2 A faraon odgovori: “Tko je Gospod, da ga posluæam i pustim da ide Izrael? Ne poznam Gospoda, a i neøu pustiti Izraela.” 3 Oni odgovoriæe: “Bog Hebreja objavi nam se; pa molimo, jer bismo htjeli da

46

idemo tri dana hoda daleko u pustinju, da tamo œrtvujemo Gospodu, Bogu svojemu, da nas ne pohodi kugom ili maçem.” 4 Ali im kralj egipatski reçe: “Mojsije i Arone, zaæto odvraøate narod od rada njegova? Idite za svojim poslom!” 5 Dalje reçe faraon: “Eto, veø je previæe besposliçara u zemlji; a vi hoøete joæ i ove odvratiti od njihovih poslova!” 6 U isti joæ dan izdade faraon narednicima naroda i nadzornicima njegovim ovu zapovijed: 7 “Ne dajite viæe narodu kao do sada slame za pravljenje opeke! Neka idu sami skupljati sebi slamu! 8 Ali traœite od njih onoliko opeka, koliko su ih do sada pravili, i od toga niæta ne smanjujte, jer su lijeni, zato zahtijevaju: ‘Hoøemo da idemo œrtvovati Bogu svojemu.’ 9 Ljudima se mora posao oteæçati, da budu na njemu zaposleni i da ne sluæaju ludih brbljanja.” 10 Narednici i nadzornici naroda otidoæe i saopøiæe narodu zapovijed: “Ovako govori faraon: ‘Viæe vam ne dam slame. 11 Idite sami i donosite sebi slamu, gdje je naåete! A od posla vam se vaæega ne smanjuje niæta.’ “ 12 I raziåe se narod po svoj zemlji egipatskoj, da skuplja strnjiku za pravljenje pljeve. 13 A narednici ih gonili: “Imate svaki dan çitav posao posvræavati kao prije, kad je joæ bilo slame!” 14 I korilo se nadzornike sinova Izraelovih, koje su bili postavili nad njima narednici faraonovi, i prigovaralo im se: “Zaæto posljednjih dana ne dovræiste odreåeni broj opeka kao prije?” 15 Tada doåoæe nadzornici sinova Izraelovih k faraonu i upitaæe ga plaçuøi: “Zaæto dajeæ, da se tako radi sa slugama tvojim? 16 Slama se viæe ne daje slugama tvojim, a ipak se nalaœe: ‘Opeke nam pravite!’ Pa i tuçe se sluge tvoje; a krivnja je na tvojemu narodu.” 17 A on odgovori: “Lijeni ste, lijeni ste; zato zahtijevate: ‘Mi hoøemo da idemo œrtvovati Gospodu.’ 18 Sad hajdete na rad; slama vam se neøe davati, ali odreåeni broj opeka imate izruçiti!” 19 Nadzornici sinova Izraelovih vidjeæe, da su u teækom poloœaju zbog zapovijedi, da se ne smije niæta smanjiti od opeka na dan. 20 Kad otidoæe od faraona, sretoæe Mojsija i Arona, koji su çekali na njih. 21 Njima poviknuæe: “Gospod neka

47

Izlazak
su porodice Rubenove. 15 Sinovi Simeonovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Zohar i Æaul, sin Kanaanke. To su porodice Simeonove. 16 Imena sinova Levijevih po porodicama njihovim jesu: Geræon, Kohat i Merari. Levi poœivje sto i trideset i sedam godina. 17 Sinovi Geræonovi bili su Libni i Æimi po porodicama svojim. 18 Sinovi Kohatovi bili su Amram, Izhar, Hebron i Uziel, Kohat poœivje sto i trideset i tri godine. 19 Sinovi Merarijevi bili su Mahli i Muæi. To su porodice Levijeve po naraætajima svojim. 20 Amram se oœeni svojom bratuçedom (oçevom sestrom) Jokebedom, koja mu rodi Arona i Mojsija, Amram poœivje sto i trideset i sedam godina. 21 Sinovi Izharovi bili su Korah, Nefeg i Zikri. 22 Sinovi Uzielovi bili su Miæael, Elisafan i Sitri. 23 Aron se oœeni Eliæebom, køerju Aminadabovom, sestrom Nahæonovom. Ona mu rodi Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara. 24 Sinovi Korahovi bili su Asir, Elkana i Abiasaf. To su porodice Korahove. 25 Eleazar, sin Aronov, oœeni se jednom od køeri Putielovih; ona mu rodi Finehasa. To su poglavice Levija po svojim porodicama. 26 To su Aron i Mojsije, kojima zapovjedi Gospod: “Izvedite narod Izraelski po svojim çetama iz zemlje egipatske!” 27 Oni su to, koji su pregovarali s faraonom, kraljem egipatskim, da izvedu sinove Izraelove iz Egipta, taj Mojsije i taj Aron. 28 Onda, kad je govorio Gospod s Mojsijem u zemlji egipatskoj. 29 Reçe Gospod Mojsiju ovo: “Ja sam Gospod! Javi faraonu, kralju egipatskomu, æto ti reknem!” 30 A Mojsije reçe Gospodu: “Ah, ja sam nespretan u govoru; kako øe mene posluæati faraon?” Izlazak 7 1 A Gospod reçe Mojsiju: “Evo, uçinit øu da budeæ prema faraonu moøan kao Bog; a brat tvoj Aron bit øe govornik tvoj. 2 Njemu kaœi sve, æto ti naloœim; a brat tvoj Aron neka onda predloœi faraonu, da pusti sinove Izraelove iz zemlje svoje. 3 Ja øu ipak otvrditi srce faraonu i tako uçiniti u zemlji egipatskoj mnoge znake i çudesa. 4 Jer vas faraon neøe posluæati, uçinit

vam uraçuna i sudi, æto uçiniste, da se posve omrazismo faraonu i slugama njegovim; jer im dadoste maç u ruku, da nas poubiju!” 22 Tada se Mojsije obrati Gospodu i pomoli se: “O Gospode, zaæto navuçe toliko zlo na ovaj narod? Zaæto me posla ovamo? 23 Otkako otidoh k faraonu da pregovaram s njim po nalogu tvojem, muçi on narod joæ gore, a ti ne çiniæ niæta, da izbaviæ narod svoj.” Izlazak 6 1 Gospod odgovori Mojsiju: “Ti øeæ vidjeti, kako øu faraona primorati, da, jakom rukom prisiljen, pusti ih, jest, da, jakom rukom prisiljen, progna ih iz zemlje svoje.” 2 Dalje reçe Bog Mojsiju: “Ja sam Gospod! 3 Ja se objavih Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog Svemoøni. Ali imenom svojim ‘Gospod’ ja im se ne pokazah. 4 Ja im se ugovorom obvezah, da øu im dati u posjed zemlju kanaansku, zemlju, u kojoj su prije prebivali kao tuåinci. 5 Pa razabrah i tuœbu sinova Izraelovih, koje u Egiptu zasuznjiæe, i pomislih na zavjet svoj. 6 Zato navijesti sinovima Izraelovim: “Ja sam Gospod! Ja øu vas izbaviti iz robije egipatske, oslobodit øu vas iz suœanjstva njihova, spasit øu vas rukom visoko podignutom i kaznenim sudovima œestokim. 7 Izabrat øu vas za svoj narod i bit øu Bog vaæ . I spoznat øete, da sam ja, Gospod, Bog vaæ, onaj, koji vas izbavljam od pritiska robije egipatske. 8 I uvest øu vas u zemlju, koju sam sveçanom zakletvom Abrahamu, Izaku i Jakovu obeøao dati. Vama øu je dati u posjed, ja, Gospod.” 9 Mojsije reçe to sinovima Izraelovim, ali ne posluæaæe Mojsija zbog maloduænosti i teæke rabote. 10 Zato zapovjedi Gospod Mojsiju: 11 “Idi, pozovi faraona, kralja egipatskoga, neka pusti sinove Izraelove iz zemlje svoje!” 12 Mojsije reçe Gospodu: “Kad me eto ni sinovi Izraelovi ne sluæaju, kako øe me posluæali faraon? Usto sam nespretan u govoru?” 13 Ali se Gospod razgovori s Mojsijem i Aronom i posla h k sinovima Izraelovim i k faraonu, kralju egipatskomu, s nalogom, da izvedu sinove Izraelove iz zemlje egipatske. 14 Ovo su poglavice porodica njihovih sinovi Rubena, prvoroåenca Izraelova, bili su Henok, Palu, Hesron i Karmi. To

Izlazak
øu, da Egipøani osjete moø moju, i izvest øu çete svoje, narod svoj, sinove Izraelove, iz zemlje egipatske uz velike dokaze moøi svoje. 5 Tada øe Egipøani spoznati, da sam ja Gospod, kad pruœim ruku svoju proti Egipøanima i sinove Izraelove izvedem iz njihove sredine.” 6 Mojsije i Aron uçiniæe toçno tako, kako im bio zapovjedio Gospod. 7 Mojsiju je bilo osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine, kad su pregovarali s faraonom. 8 I reçe Gospod Mojsiju i Aronu: 9 “Ako vas pozove faraon: ‘Uçinite ipak kakvo kakvo çudo’, onda reci Aronu: ‘Uzmi ætap svoj i baci ga pred faraona i postat øe tada zmija.’ “ 10 Mojsije i Aron otidoæe k faraonu i uçiniæe tako, kako im zapovjedi Gospod. Aron baci ætap svoj pred faraona i sluge njegove, i pretvori se u zmiju. 11 I faraon dozva mudrace i vraçare, i çarobnjaci egipatski uçiniæe isto tako svojim tajnim çaranjem. 12 Svi baciæe ætapove svoje, i pretvoriæe se ætapovi u zmije. Ali ætap Aronov proœdrije ætapove njihove. 13 A srce faraonovo ostade tvrdo; i on ih ne posluæa, kao æto je bio unaprijed rekao Gospod. 14 Tada reçe Gospod Mojsiju: “Srce faraonovo otvrdnu; on neøe da pusti narod. 15 Idi sutra rano k faraonu, kad on polazi k rijeci, i stani prema njemu na obali Nila! Uzmi sa sobom ætap, æto se pretvorio u zmiju. 16 I ti øeæ mu reøi: ‘Gospod, Bog Hebreja, posla me k tebi, da ti zapovjedim, da pustiæ narod moj, da mi sluœi u pustinji. Ipak ti do sada nisi posluæao. 17 Ovako veli Gospod: Po ovom øeæ spoznati, da sam ja Gospod: Evo gle, udarit øu sada ætapom u mojoj ruci po vodi Nilu, i ona øe se pretvoriti u krv. 18 Ribe øe u Nilu poginuti, Nil øe zasmrdjeti, i grstit øe se Egipøanima piti vodu iz Nila.’ “ 19 Dalje zapovjedi Bog Mojsiju: “Naloœi Aronu da uzme ætap svoj i pruœi ruku svoju na vode u Egiptu, na njegove rijeke, prokope, bare i na sve jame njegove, da postane krv! I bit øe krv posvuda u zemlji egipatskoj, pa i u posudama drvenim i kamenim.” 20 Mojsije i Aron uçiniæe tako, kako im bio zapovjedio Gospod. On diœe ætap i udari njim po vodi u Nilu pred oçima faraona i sluga njegovih. Tada se sva voda u Nilu pretvori u krv. 21 Ribe u Nilu poginuæe, i Nil zasmrdje,

48

tako da Egipøani nijesu viæe mogli piti vode iz Nila; posvuda u zemlji egipatskoj bila je krv. 22 Ali çarobnjaci egipatski uçiniæe isto svojim çaranjem. Tako ostade srce faraonovo tvrdo, i on ih ne posluæa, kao æto je bio unaprijed rekao Gospod. 23 Faraon se okrenu, otide kuøi i ne primi ni to k srcu. 24 A Egipøani su svi kopali oko Nila, da naåu vode za piøe; jer nijesu mogli piti vode iz Nila. 25 Tako proåe punih sedam dana, otkako je Gospod bio udario Nil. Izlazak 8 1 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: “Idi k faraonu i reci mu: ‘Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi sluœi! 2 Ali ako ga ne htjedneæ pustiti, gle, kaznit øu svu zemlju tvoju œabama. 3 Nil øe vrvjeti œabama, koje øe izaøi i prodrijeti u palaçu tvoju, u spavaonicu tvoju, u postelju tvoju, u kuøe sluga tvojih i naroda tvojega, u peøi tvoje i u naøve tvoje, 4 Jest, na tebe, na podanike tvoje i na sve sluge tvoje skakat øe œabe.’ “ 5 Dalje zapovjedi Gospod Mojsiju: “Kaœi Aronu: ‘Pruœi ruku svoju sa ætapom svojim na rijeke, prokope i bare i izvedi œabe na zemlju egipatsku!’” 6 Aron pruœi ruku svoju na vode egipatske, i izaåoæe œabe i pokriæe zemlju egipatsku. 7 Ali çarobnjaci uçiniæe isto svojim çaranjem, te izaåoæe œabe na zemlju egipatsku. 8 Tada dozva faraon Mojsija i Arona i zamoli: “Molite Gospoda da mene i narod moj oslobodi od œaba, ja øu tada pustiti narod da œrtvuje Gospodu.” 9 Mojsije odgovori faraonu: “Odredi mi samo toçno, kad da zamolim za te, za sluge tvoje i narod tvoj, da se uklone œabe od babe i od kuøa tvojih i samo u Nilu da ostanu!” 10 On odgovori: “Sutra.” Mojsije reçe: “Neka bude po œelji tvojoj, da spoznaæ, da nitko nije jednak Gospodu, Bogu naæemu. 11 Œabe øe se dakle ukloniti od tebe, od kuøa tvojih, od sluga tvojih i od naroda tvojega i samo øe joæ ostati u Nilu.” 12 Nato ostaviæe Mojsije i Aron faraona, i Mojsije pomoli se toplo Gospodu, da uniæti œabe, kojima je bio pohodio faraona. 13 Gospod usliæi molitvu Mojsijevu, te œabe pocrkaju u kuøama, u dvoriætima i u poljima. 14 Zgrnuæe ih posvuda na gomile, i zemlja zasmrdje od toga. 15 Kad vidje faraon, da opet moœe

49

Izlazak
njegovih i naroda njegova. Samo neka faraon viæe ne vara naroda, pa da ga ipak ne pusti, da œrtvuje Gospodu!” 30 I ode Mojsije od faraona i pomoli se Gospodu. 31 Gospod usliæi molitvu Mojsijevu i ukloni rojeve obada od faraona, od sluga njegovih i naroda njegova, i ne ostade ni jedna. 32 Ali faraon i ovaj put otvrdi srce svoje i ne pusti naroda. Izlazak 9 1 Sad zapovjedi Gospod Mojsiju: “Idi k faraonu i zapovjedi mu: “Ovako veli Gospod, Bog Hebreja: Pusti narod moj, da mi sluœi! 2 Ako ga ne htjedneæ pustiti i joæ ga dulje budeæ zadrœavao. 3 Ruka øe Gospodnja oæinuti stoku tvoju u polju, konje, magarce, deve, goveda i ovce kugom veoma teækom. 4 A Gospod øe razlikovati stoku izraelsku od stoke egipatske, tako da od svega, æto pripada sinovima Izraelovim, neøe poginuti ni jedan komad.” 5 Gospod odredi i rok, pa reçe: “Sutra veø Gospod øe uçiniti, da to doåe na zemlju.” 6 Iduøi dan uçini to Gospod doista; sva stoka egipatska uginu, a od stoke izraelske ne uginu ipak ni jedan komad. 7 Kad se faraon raspita, izaåe na vidjelo, da od stoke Izraelske ne uginu ni jedan komad. Ipak srce faraonovo ostade otvrdnuto, i on ne pusti naroda. 8 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: “Uzmite pune pregræti pepela iz peøi, a Mojsije neka ga pred oçima faraonovim razaspe prema nebu! 9 I postat øe on sitan prah po svoj zemlji egipatskoj, a od njega øe nastati mjehuri, æto øe se provaliti u çirove na ljudima i na stoci po svoj zemlji egipatskoj.” 10 Oni uzeæe pepela iz peøi i stupiæe pred faraona, i Mojsije ga razasu prema nebu, i nastadoæe mjehuri, æto se provaliæe u çirove na ljudima i na stoci. 11 A çarobnjaci ne mogoæe da se pokaœu pred Mojsijem od çirova, jer se mjehuri bili provalili na çarobnjacima kao na svim Egipøanima. 12 Ipak Gospod otvrdi srce faraonu, i on ih ne posluæa, kao æto je bio Gospod unaprijed rekao Mojsiju. 13 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: “Stupi sutra rano pred faraona i reci mu: “Ovako veli Gospod, Bog Hebreja: Pusti narod moj, da mi sluœi! 14 Jer ovaj put uçinit øu, da doåu sva

odahnuti, ponovno otvrdi srce svoje i ne posluæa ih viæe, kao æto je bio unaprijed rekao Gospod. 16 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: “Kaœi Aronu: ‘Pruœi ætap svoj i udari njim po prahu na zemlji, da se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj!’ “ 17 Oni uçiniæe tako: Aron pruœi ruku svoju sa ætapom i udari njim po prahu na zemlji. Tada doåoæe komarci na ljude i na stoku. Sav prah na zemlji pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj. 18 arobnjaci egipatski pokuæaæe da çaranjem svojim isto tako proizvedu komarce, ali ne mogoæe. Komarci napadoæe na ljude i na stoku. 19 arobnjaci rekoæe faraonu: “To je prst Boœji!” Ali srce faraonovo ostade tvrdo, i on ih ne posluæa, kao æto je bio unaprijed rekao Gospod. 20 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: “Sutra posve rano stupi pred faraona, kad ide k vodi, i reci mu: ‘Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi sluœi! 21 Jer ako ne pustiæ naroda mojega, onda øu uçiniti, da doåu rojevi obada na tebe, na sluge tvoje, na narod tvoj i na palaçe tvoje. Kuøe Egipøana, pa i zemlja, na kojoj stoje, bit øe puna rojeva obada. 22 Ipak sa zemljom goæenskom, u kojoj prebiva narod moj, uçinit øu na taj dan iznimku, tako da ne bude tamo rojeva obada, da spoznaæ, da sam ja Gospod na zemlji. 23 Uçinit øu rastavu izmeåu naroda svojega i naroda tvojega. Sutra øe se dogoditi to çudo.’ “ 24 I Gospod uçini tako, te doåoæe rojevi obada u velikoj mnoœini u palaçu faraonovu, u stan sluga njegovih i na svu zemlju egipatsku. Zemlja je teæko trpjela pod obadima. 25 Faraon dozva Mojsija i Arona i reçe: “Idite, œrtvujte Bogu svojemu ovdje u zemlji!” 26 Mojsije reçe: “To ne moœemo çiniti, jer prinosimo Gospodu, Bogu svojemu, œrtve, koje su Egipøanima neçiste. Kad bismo pred oçima Egipøana prinosili œrtve, koje su njima mrske, ne bi li nas na mjestu kamenovali? 27 Mi hoøemo tri dana hoda daleko iøi u pustinju i tamo œrtvovati Gospodu, Bogu svojemu, kao æto nam zapovjedi.” 28 Faraon reçe: “Pustit øu vas, da œrtvujete Gospodu, Bogu svojemu, u pustinji, samo ne idite predaleko! I Molite se za me!” 29 Mojsije odgovori: “Ja odoh sada od tebe i pomoliti se Gospodu sutra øe otiøi rojevi obada od faraona, od sluga

Izlazak
zla moja na tebe, na sluge tvoje i narod tvoj, da spoznaæ, da nitko nije na svoj zemlji kao ja. 15 Premda sun veø do sada bio mogao ruku svoju pruœiti i tebe s narodom tvojim udariti kugom, da te viæe ne bude na zemlji. 16 Ostavio sam te ipak naumice na œivotu, da osjetiæ moø moju, i da se ime moje slavi po svoj zemlji. 17 Ako joæ dalje budeæ zadrœavao narod moj i ne pustiæ ga. 18 Ja øu sutra u ovo doba pustiti tuçu veoma teæku, kakve nije bilo u Egiptu od onoga dana, kad postade, do danas. 19 Poælji dakle i skupi na sigurno stoku svoju i sve, æto imaæ u polju. Svi ljudi i œivotinje, æto se zateku u polju i ne zaklone se pod krov, izginut øe, kad pane tuça na njih.” 20 Tko se od sluga faraonovih poboja prijetnje Gospodnje, skupi druœinu svoju i stoku svoju u kuøe na sigurno. 21 A tko nije mario za prijetnju Gospodnju, ostavi druœinu svoju i stoku svoju u polju. 22 Gospod dakle zapovjedi Mojsiju: “Pruœi ruku svoju prema nebu, da po svoj zemlji egipatskoj padne tuça na ljude i na stoku i na sve bilje po polju u zemlji egipatskoj!” 23 I Mojsije pruœi ætap svoj prema nebu, i Gospod pusti gromove i tuçu. Munje su padale na zemlju, i Gospod je pustio da padne tuça na zemlju egipatsku. 24 Padala je tuça, i munje su se neprestano mijeæale s tuçom; bilo je tako straæno, kako se nije joæ nikada doœivjelo u zemlji egipatskoj, otkad su u njoj nastanjeni ljudi. 25 Tuça potuçe po svoj zemlji egipatskoj sve, æto je bilo u polju, od çovjeka do œivinçeta; sve pobije po polju uniæti tuça i polomi sve drveøe u polju. 26 Samo u zemlji goæenskoj, gdje su prebivali sinovi Izraelovi, ne pade tuça. 27 Tada posla faraon, dozva Mojsija i Arona i reçe im: “Sagrijeæih ovaj put. Gospod je u pravu, a ja i narod moj krivi smo. 28 Pomolite se Gospodu; jer je viæe nego dosta toga groma straænoga i tuçe, hoøu vas pustiti. Ne trebate viæe ovdje ostati.” 29 Mojsije mu odgovori: “Dok izaåem u grad, raæirit øu ruke svoje Gospodu, pa øe prestati gromovi, i neøe viæe padati tuça, da spoznaæ, da je zemlja Gospodnja. 30 Ali znam dobro, da se vi, ti i sluge tvoje, joæ ne bojite Gospoda Boga.” 31 Tako propade lan i jeçam, jer je jeçam bio veø u klasu i lan u cvijetu.

50

32 A pæenica i raœ ne propadoæe, jer kasnije dolaze. 33 Mojsije dakle otide od faraona van u grad i raæiri ruke svoje Gospodu. Tada prestadoæe gromovi i tuça, i daœd nije viæe padao na zemlju. 34 Kad vidje faraon da prestadoæe daœd, tuça i gromovi, ustraja u grijehu svojemu i otvrdi srce svoje, on i sluge njegove. 35 Srce faraonovo ostade tvrdo, i on ne pusti sinove Izraelove, kao æto je bio unaprijed rekao Gospod preko Mojsija. Izlazak 10 1 Tada reçe Gospod Mojsiju: “Idi k faraonu. Ja sam otvrdio srce njemu i slugama njegovim, da uçinim ove znake svoje na njemu, 2 Da moœeæ pripovijedati djeci i unuçadi svojoj, æto uçinih Egipøanima i koja djela çudesna izvræih meåu njima, i da tako spoznate, da sam ja Gospod.” 3 Mojsije i Aron otidoæe k faraonu i rekoæe mu “Ovako veli Gospod Bog Hebreja: ‘Dokle øeæ se joæ neøkati, da se poniziæ preda mnom? Pusti narod moj, da mi sluœi! 4 Jer ako neøeæ pustiti naroda mojega, sutra øu doista uçiniti, da upadnu skakavci u zemlju tvoju. 5 Oni øe pokriti povræinu zemlje, tako da se neøe viæe vidjeti zemlja, i pojest øe ono, æto vam joæ preostade kao posljednji ostatak od tuçe, i oglodat øe sve drveøe, æto raste u poljima vaæim. 6 Kuøe tvoje i kuøe svih sluga tvojih i kuøe svih Egipøana oni øe napuniti, kako ne doœivjeæe ni oci tvoji ni oci otaca tvojih, otkako su prebivali na zemlji do dana danaænjega.’ “ I okrenu se i otide od faraona. 7 A sluge faraonove rekoæe mu: “Dokle øe nas joæ muçiti taj çovjek? Pusti ljude, neka sluœe Gospodu, Bogu svojemu! Zar ne vidiæ, da propada Egipat?” 8 I dozvaæe Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reçe: “Idite, sluœite Gospodu, Bogu svojemu! A koji su to, koji øe iøi s vama?” 9 Mojsije odgovori: “S djecom svojom i sa starcima, sa sinovima i køerima, s ovcama i govedima svojim iøi øemo, jer moramo da svetkujemo svetkovinu Gospodnju.” 10 Tada im on reçe: “Tako doista bio Gospod s vama, kako sam ja vas pustio s djecom vaæom! Vi sigurno pomiæljate na zlo! 11 Nema od toga niæta! Vi ljudi moœete iøi i sluœiti Gospodu. To ste i œeljeli.” Nato ih otpraviæe od faraona.

51

Izlazak
27 A Gospod otvrdi srce faraonu, tako da ih on ne htjede pustiti. 28 Dapaçe reçe mu faraon: “Odlazi od mene! uvaj se, da mi viæe ne doåeæ na oçi! im mi doåeæ na oçi, mrtav si!” 29 Mojsije reçe: “Jest, dobro ti reçe! Ja viæe neøu doøi preda te.” Izlazak 11 1 Gospod reçe Mojsiju: “Joæ øu jedno jedino zlo pustiti na faraona i na Egipøane. Onda øe vas pustiti odavde, jest, on øe vas ne samo bezuvjetno pustiti nego øe vas odavde silom otjerati. 2 Stavi œivo narodu na srce, neka oni, ljudi i œene, izmole od susjeda svojih dragocjenosti srebrnih i zlatnih!” 3 Gospod je naime bio uçinio, da Egipøani budu naklonjeni prema narodu. A sam Mojsije bio je cijenjen u zemlji egipatskoj kod sluga faraonovih i kod naroda kao velik çovjek. 4 Mojsije reçe: “Ovako veli Gospod: U pola noøi proøi øu kroz Egipat. 5 Tada ima umrijeti svaki prvoroåenac u zemlji egipatskoj, od prvoroåenca faraonova, koji bi imao sjediti na prijestolju, do prvoroåenca ropkinje kod ruçnoga mlina, i svako prvençe od stoke. 6 Tada øe se dignuti velik jauk po svoj zemlji egipatskoj, kakva joæ nikada nije bilo niti øe ga ikada biti. 7 Ali nijednome sinu Izraelovu neøe ni dlaka poletjeti s glave, niti ljudima niti stoci, da spoznate, da Gospod çini razliku izmeåu Egipøana i Izraelaca. 8 Tada øe doøi sve te sluge tvoje k meni, na tlo se preda mnom baciti i moliti: ‘Otidi sa svim narodom, æto je pod tobom!’ Onda øu ja otiøi.” Nato ode on od faraona s velikim gnjevom. 9 A Gospod reçe Mojsiju: “Faraon vas neøe posluæati, da se umnoœe çudesna djela moja u zemlji egipatskoj.” 10 Mojsije i Aron uçiniæe sva ta çudesa pred faraonom. Ipak Gospod otvrdi srce faraonu, i tako on ne pusti sinova Izraelovih iz zemlje svoje. Izlazak 12 1 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj ovo: 2 “Ovaj mjesec neka vam bude poçetak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini! 3 Objavite svoj zajednici sinova Izraelovih: Desetoga dana ovog mjeseca svaki od vas neka priskrbi sebi jedno janje, jedno janje za obitelj ili kuøu! 4 Ako li je obitelj premalena za jedno janje, neka ga uzme skupa sa

12 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: “Pruœi ruku svoju na zemlju egipatsku, da zazoveæ skakavce! Neka doåu na zemlju egipatsku i pojedu sve bilje poljsko u zemlji, sve, to preostade od tuçe!” 13 Mojsije pruœi ætap svoj na zemlju egipatsku, i Gospod uçini, da je cijeli dan i cijelu no duvao istoçni vjetar nad zemljom, Kad osvanu jutro, bio je istoçni vjetar nanio skakavce. 14 Skakavci padoæe na svu zemlju egipatsku i spustiæe se u silnome mnoætvu na sve krajeve egipatske. Nikada prije nije tu bilo toliko skakavaca, niti øe ih ikada toliko biti. 15 Oni pokriæe povræinu cijele zemlje, tako da se viæe nije vidjela zemlja, i pojedoæe sve bilje u polju i sav plod na drveøu, æto preostade od tuçe; niæta zeleno ne ostade na drveøu i na bilju poljskom po svoj zemlji egipatskoj. 16 Faraon brœe bolje dozva Mojsija i Arona i reçe: “Sagrijeæih Gospodu, Bogu vaæemu, i vama. 17 Ali oprostite mi grijeh moj samo joæ ovaj put! Molite se Gospodu, Bogu vaæemu, da ukloni od mene barem ovu smrt!” 18 I otide Mojsije od faraona i pomoli se Gospodu. 19 Gospod uçini, da je sa zapada dunuo jak protivni vjetar, koji odnese skakavce i pobaca ih u Crveno more. Ne ostade ni jedan jedini skakavac u cijelom podruçju egipatskom. 20 Ali Gospod otvrdi srce faraonu, tako da on ne pusti sinova Izraelovih. 21 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: “Pruœi ruku svoju prema nebu, da doåe na zemlju egipatsku takva tama, da se ona moœe opipati!” 22 Mojsije pruœi ruku svoju prema nebu, i nastade gusta tama po svoj zemlji egipatskoj za tri dana. 23 Ne vidje jedan drugoga i nitko se ne maknu s mjesta svojega za tri dana. Ali svi Izraelci imali su bijeli dan u stanovima svojim. 24 I faraon dozva Mojsija i reçe: “Idite, sluœite Gospodu! Samo ovce vaæe i goveda vaæa neka ostanu ovdje! Œene vaæe i djeca smiju iøi s vama.” 25 A Mojsije reçe: “Ako nam ti sam dadneæ æto øemo zaklati i spaliti za œrtva, mi øemo to œrtvovati Gospodu, Bogu svojemu. 26 Ali i stoka naæa mora da ide s nama. Ni papak ne smije da ostane, jer od toga øemo morati uzimati, da sluœimo Gospodu, Bogu svojemu. Mi ne znamo, kako øemo morati prinijeti Gospodu ætovanje svoje, dok ne budemo tamo na mjestu.”

Izlazak
susjedom svojim, koji joj je najbliœi, a no broju osoba. Proraçunajte, koliko svaki moœe pojesti od janjeta! 5 Janje ima da bude bez pogrjeæke, muæko, od godine dana; smijete uzeti janje od ovaca ili od koza. 6 Çuvajte ga do çetrnaestoga dana ovog mjeseca; a onda neka ga zakolje sva zajednica sinova Izraelovih podveçer! 7 Neka se uzme neÆto od krvi, i neka se njom pomaœu oba dovratnika i nadvratnik na kuøama, u kojima øe se jesti! 8 Iste noøi neka se jede meso peçeno na ognju, uz to kruh nekvasan, i zelje gorko neka se pri tom jede! 9 Ne jedite od toga niæta sirovo ili u vodi kuhano, nego samo na ognju peçeno, i to tako, da je joæ glava spojena s nogama i nutarnjim dijelovima. 10 Niæta od toga ne ostavite do jutra; æto bi od toga preostalo do jutra, spalite na ognju! 11 Ovako ga imate jesti: Imajte bokove opasane, obuøu na nogama i ætap u ruci i jedite ga u hitnji; to je paæa Gospodnja. 12 Jer øu u toj noøi proøi kroz zemlju egipatsku i pobit øu sve prvoroåence u zemlji egipatskoj, çovjeka i stoku, i sudit øu svima bogovima egipatskim, ja, Gospod. 13 Krv na kuøama, u kojima stanujete, bit øe vam znak zaætitni. Kad vidim krv, proøi øu vas; i meåu vama neøe øe biti pomora, kad stanem ubijati po zemlji egipatskoj. 14 Taj dan neka vam bude za spomen! Svetkujte ga u çast Gospodu; kroz sve naraætaje svetkujte ga kao vjeçnu ustanovu! 15 Sedam dana jedite kruh nekvasan! Odmah prvi dan uklonite kvasac iz kuøa svojih; jer svaki, koji bude æto kvasno jeo od prvoga do sedmoga dana, bit øe istrijebljen iz Izraela. 16 Dalje prvi dan drœite sveçani sastanak, a tako i sedmi dan odrœite sveti sveçani sastanak! Ta dva dana ne radite nikakva posla! Samo æto svaki treba za hranu, smijete sebi zgotoviti. 17 Tako dakle svetkujte svetkovinu nekvasnih kruhova, jer upravo na taj dan izvedoh çete vaæe iz zemlje egipatske. Zato drœite taj dan kao vjeçnu ustanovu kroz sve naraætaje! 18 etrnaesti dan prvoga mjeseca podveçer jedite kruh nekvasan sve do naveçer dvadeset i prvog dana toga mjeseca! 19 Kroz sedam dana neka se ne naåe kvasac u kuøama vaæim. Svaki koji bude jeo æto kvasno, bit øe istrijebljen

52

iz zajednice izraelske, bio tuåinac ili domorodac u zemlji. 20 Niæta kvasno ne smijete jesti; u svim stanovima svojim jedite samo kruh nekvasan!” 21 Mojsije sazva sve starjeæine izraelske i zapovjedi im: “Idite, donesite sebi janjad za obitelji svoje i zakoljite Pashalno janje! 22 Uzmite kitu hisopa, zamoçite je u krv u zdjeli i krvlju u zdjeli pomaœite nadvratak i oba dovratka! Nitko od vas neka ne izlazi na vrata svoje kuøe do jutra! 23 Kad onda izaåe Gospod, da bije Egipat, i vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratka, proøi øe Gospod mimo vrata i neøe dati anåelu pogubitelju da uåe u kuøe vaæe, pa da ubija. 24 Drœite ovo kao zakon, æto vrijedi za vas i za djecu vaæu u vjeçna vremena. 25 I kad doåete u zemlju, koju øe vam dati Gospod, kao æto je obeøao, drœite taj obiçaj! 26 Kad vas onda zapitaju djeca vaæa: Kakav vam je taj obiçaj? 27 Onda odgovorite: To je Pashalna œrtva za Gospoda, koji proåe mimo kuøa sinova Izraelovih u Egiptu, kad je ubijao Egipøane, a naæe kuøe saçuvao.” Tada se narod nakloni i baci se niçice. 28 Sinovi Izraelovi otidoæe tada i uçiniæe tako; kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju i Aronu, tako izvræiæe oni. 29 U po noøi dogodi se, da Gospod pobi sve prvoroåence u zemlji egipatskoj, od prvoroåenca faraonova, koji bi ga imao naslijediti na prijestolju, pa do prvoroåenca suœnja, koji je leœao u tamnici, isto tako svako prvençe od stoke. 30 U onoj noøi ustade faraon sa svima slugama svojim i sa svima Egipøanima, i nastade velik jauk u Egiptu, jer nije bilo kuøe, u kojoj nije leœao mrtvac. 31 Joæ u noøi dozva on Mojsija i Arona i reçe: “Ustajte, idite iz naroda mojega, vi i sinovi Izraelovi! Otidite, sluœite Gospodu, kao Æto ste molili! 32 I ovce svoje i goveda uzmite sa sobom, kao æto ste zahtijevali! Idite, pa molite i za me blagoslov!” 33 Egipøani su navaljivali na narod, da brœe idu iz zemlje, jer su mislili: “Mi inaçe svi pomrijesmo.” 34 Tako uze narod tijesto svoje, joæ prije nego uskisnu. Naøve svoje, umotane u ogrtaçe njihove, ponesoæe na ramenima. 35 Sinovi Izraelovi uçiniæe po uputi Mojsijevoj i izmoliæe od Egipøana

53

Izlazak

dragocjenosti srebrnih i zlatnih i haljina. 36 A Gospod je bio uçinio, da Egipøani budu naklonjeni prema narodu, tako da im ispuniæe molbe. Tako uzeæe plijen od Egipøana. 37 I otidoæe sinovi Izraelovi od Ramsesa u Sukot, oko æest stotina tisuøa pjeæaka, samih ljudi, ne uraçunavæi œene i djecu. 38 Ali i mnogo naroda, æto pritjeçe, zaputi s njima, i ovce i goveda, silna mnoœina stoke. 39 Od tijesta, æto su ga bili ponijeli sa sobom iz Egipta, ispekoæe pod pepelom pogaçe nekvasne; jer nije bilo uskislo, kako su ih bili potjerali Egipøani, pa se ne mogoæe dulje zadrœati i spremiti sebi braænjenice za put. 40 Vrijeme, æto su ga sinovi Izraelovi proboravili u Egiptu, iznosilo je çetiri stotine i trideset godina. 41 Kad se navræi çetiri stotine i trideset godina, upravo u taj dan izaåoæe sve çete Gospodnje iz zemlje egipatske. 42 To je bila noø bdjenja za Gospoda, kad ih izvede iz zemlje egipatske. To je noø, koju moraju u çast Gospodu svetkovati svi sinovi Izraelovi kroz sve naraætaje. 43 Gospod zapovjedi Mojsiju i Aronu: “Ovo vrijedi kao zakon za Pashu: Ni jedan tuåinac ne smije od nje jesti. 44 Svaki za novac kupljeni rob smije ipak jesti od nje, ako si ga obrezao. 45 Doæljak i najamnik ne smije jesti od nje. 46 U jednoj i istoj kuøi mora se jesti. Ne smijeæ niæta od mesa iznijeti is kuøe, i ne smijete na njoj prelomiti kostiju. 47 Sva zajednica Izraelaca ima je tako obdrœavati. 48 A ako je kod tebe tuåinac i hoøe da svetkuje Pashu u çast Gospodu, onda se moraju svi muæki obrezati. Tada smije doøi na sveçanost i ima vrijediti kao domaøi. Ali neobrezan ne smije jesti od nje. 49 Za domaøega kao za tuåinca, koji boravi kod vas, neka vrijedi jedan i isti zakon!” 50 Svi sinovi Izraelovi uçiniæe tako; kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju i Aronu, izvræiæe tako. 51 Upravo taj dan izvede Gospod sinove Izraelove iz zemlje egipatske po çetama njihovim ureåene.

pripada meni.” 3 I Mojsije reçe narodu: “Spomenite se ovoga dana, u koji izaåoste iz Egipta, iz kuøe ropstva; jer vas rukom jakom Gospod izvede odanle. Zato se ne smije niæta jesti s kvascem. 4 Danas, u mjesecu abibu izlazite. 5 I kad te Gospod uvede u zemlju Kanaanaca, Hiteja, Amoreja, Hiveja i Jebuseja, za koju se je zakleo ocima tvojim, da øe ti je dati, zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med, onda obdrœavaj taj obiçaj u ovom mjesecu! 6 Sedam dana jedi kruh nekvasan, a sedmi dan neka bude u çast Gospodu svetkovina sveçana! 7 Samo nekvasno neka se jede kroz sedam dana, i niæta kvasno ne smije se vidjeti u tebe. I ne smije se naøi u tebe nikakav kvasac u cijelom podruçju tvojemu! 8 A sinu svojemu imaæ reøi u taj dan ovo: zbog toga, æto mi uçini Gospod, kad sam izlazio iz Egipta, çini se to. 9 I neka ti to bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen na çelu tvojemu, da zakon Gospodnji uvijek bude u ustima tvojim, jer te rukom jakom izvede Gospod iz Egipta. 10 Zato vræi naredbu ovu od godine do godine u vrijeme odreåeno! 11 I kad te uvede Gospod u zemlju Kanaanaca, kao æto se je zakleo tebi i ocima tvojim, i kad ti je dadne. 12 Tada posveti Gospodu sve, ætogod je prvoroåeno! I svako prvençe od stoke tvoje, ako je muæko, pripada Gospodu. 13 A svako magare prvençe otkupi janjetom, ili ako ga neøeæ otkupiti, slomi mu æiju! Nadalje kod svoje djece moraæ otkupiti svakoga muækog prvoroåenca. 14 Ako te onda jednoga dana upita sin tvoj: Æto znaçi to? - odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Gospod iz Egipta, iz kuøe ropstva. 15 Jer kad nas ne htjede faraon pustiti da otidemo, pobi Gospod sve prvoroåence u zemlji egipatskoj, od prvoroåenca çovjeçjega do prvenca stoke. Zato œrtvujem Gospodu sve, æto je prvoroåeno, ako je muæko, i otkupim svakoga prvoroåenca sinova svojih. 16 I neka ti to bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen na çelu tvojemu, da nas rukom jakom izvede Gospod iz Egipta!” 17 I kad faraon pusti narod da otide, ne odvede ih Bog putem prema zemlji Izlazak 13 filistejskoj, makar bi to bio put 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: najbliœi, jer pomisli Bog, da bi se mogao 2 “Posveti mi sve prvoroåeno! Sve, æto u narod pokajati, kad bi se morao boriti, sinova Izraelovih kod çovjeka i stoke pa se opet vratiti a Egipat. najprije doåe iz krila materina, 18 Zato dade Bog zavesti narod putem

Izlazak
prema pustinji na Crvenom moru. Za boj opremljeni otidoæe sinovi Izraelovi iz zemlje egipatske. 19 Mojsije uze sa sobom kosti Josipove. Ovaj je naime bio sveçano zakleo sinove Izraelove: “Kad vas Bog milostivo pohodi, onda uzmite sa sobom kosti moje odavde!” 20 Tako se digoæe od Sukota i utaboriæe se u Etamu, na kraju pustinje, 21 A Gospod je iæao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im pokazuje put, a noøu u stupu od ognja, da im svijetli, da bi mogli putovati danju i noøu. 22 Nije se uklanjao ispred roda stup od oblaka danju ni stup od ognja noøu. Izlazak 14 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Naloœi sinovima Izraelovim, da okrenu i da se utabore pred PiHahirotom izmeåu Migdola i mora! Naprema Baal-Sefonu postavite tabor uz more! 3 Faraon øe tada misliti za sinove Izraelove: ‘Zabasaæe u zemlji, pustinja ih drœi zatvorene.’ 4 Tada øu otvrditi srce faraonu, tako da poåe za njima u potjeru, da pokaœem moø svoju na faraonu i na svoj vojsci njegovoj i da Egipøani spoznaju, da sam ja Gospod.” I oni uçiniæe tako. 5 Kad bi javljeno kralju egipatskomu, da je pobjegao narod, promijeni se miæljenje faraonovo i njegovih sluga prema narodu, te se upitaæe: “Æto uçinismo, te pustismo Izraele iz sluœbe svoje?” 6 On upreœe u kola svoja i uze vojsku svoju sa sobom. 7 Æest stotina kola izabrarih i æto je god bilo kola u Egiptu povede sa sobom, i na svima ovima najbolje borce. 8 Tako otvrdi Gospod srce faraonu, kralju egipatskomu. On poåe u potjeru za sinovima Izraelvim, a sinovi Izraelovi izaåoæe pod rukom jakom. 9 I tjeraæe ih tako Egipøani sa svima konjima od kola faraonovih sa spregama njegovim i s ostalom vojskom, i dostigoæe ih, kad su taborili na moru, kod Pi-Hahirota pred BaalSefonom, 10 Kad se pribliœi faraon, a sinovi Izraelovi izbliœe pogledaæe i opaziæe, da Egipøani idu za njima, vrlo se uplaæiæe sinovi Izraelovi i zavapiæe glasno Gospodu za pomoø. 11 Rekoæe Mojsiju: “Zar nema grobova u Egiptu, pa nas odvede, da poumremo u pustinji? Æto nam to uçini, te nas izvede iz Egipta? 12 Zar ti ne rekosmo veø u Egiptu: “Pusti nas u miru! Mi hoøemo sluœiti

54

Egipøanima! Jest, bolje bi bilo po nas, da sluœimo kao robovi Egipøanima, nego da izginemo ovdje u pustinji.” 13 A Mojsije reçe narodu: “Ne bojte se! ekajte samo, i vidjet øete, da øe vam Gospod pomoøi danas, jer kako danas vidite Egipøane, neøete ih viæe vidjeti tako dovijeka. 14 Gospod øe se boriti za vas. Vi moœete biti posve mirni.” 15 I Gospod reçe Mojsiju: “Æto viçeæ k meni? Zapovjedi sinovima Izraelovim, neka krenu na put! 16 A ti digni ætap svoj gore, pruœi ruku svoju na more i razdijeli ga, da mogu sinovi Izraelovi iøi kroz more po suhu! 17 A ja øu otvrditi srce Egipøanina, da poåu za njima, i pokazat øu moø svoju na faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i spregama. 18 I Egipøani øe spoznati, da sam ja Gospod, kad pokaœem moø svoju na faraonu, na kolima njegovim i spregama njegovim.” 19 Tada promijeni anåeo Boœji, koji je iæao pred vojskom Izraelovom, svoje mjesto i stavi se iza njih. A stup od oblaka pred njima promijeni mjesto svoje i stupi iza njih. 20 Tako on doåe da stoji meåu vojskom Egipøana i vojskom Izraelaca. Na jednoj strani bio je oblak mraçan, na drugoj strani rasvjetljivao je noø. Tako se ne mogoæe cijelu noø pribliœiti jedan drugome. 21 I pruœi Mojsije ruku svoju na more. Tada dade Gospod cijelu noø uzbijati more natrag jakim vjetrom istoçnim i osuæi more, i vode se razdijeliæe. 22 Sinovi Izraelovi koraçali su posred mora po suhu, a vode su im stajale kao zid s desne i s lijeve strane. 23 A Egipøani se dadoæe u potjeru za njima, i svi konji faraonovi, kola i sprege njegove poåoæe za njima usred mora. 24 U doba straœe jutarnje pogleda Gospod u stupu od ognja i od oblaka na vojsku Egipøana i smete vojsku egipatsku. 25 Zakoçi toçkove kolima njihovim i uçini, da su jedva mogla naprijed. Tada povikaæe Egipøani: “Bjeœimo od Izraelaca; jer se Gospod bori za njih proti Egipøanima!” 26 I zapovjedi Gospod Mojsiju: “Pruœi ruku svoju na more, da se natrag vrate vode na Egipøane, na kola i sprege njihove!” 27 Kad Mojsije pruœi ruku svoju na more, more u osvit dana vrati se natrag na staro mjesto svoje, dok su Egipøani bjeœali prema njemu. Tako Gospod utjera Egipøane u sredinu mora.

55

Izlazak
16 Strah i trepet spopade ih; od jakosti ruke tvoje kamenom se okameniæe. Tako proåe, o Gospode, narod tvoj; tako proåe narod tvoj, æto si ga zadobio. 17 Ti ga odvede i zasadi na gori, koja je svojina tvoja, na mjestu, æto si ga, Gospode, stvorio za stan sebi, u Svetiætu, æto su ga, Gospode, gradile ruke tvoje. 18 Gospod je kralj u vjekove!” 19 Kad naime konji faraonovi, kola njegova i sprege njegove uåoæe u more, povrati Gospod na njih vode morske, a uto sinovi Izraelovi prijeåoæe po suhu posred mora. 20 Tada uze proroçica Mirjama, sestra Aronova, talambas u ruku, i sve œene njoj se pridruœiæe s talambasima i u kolu. 21 Mirjam im je naprijed pjevala: “Pjevajte Gospodu, jer je silan. Konje i konjanike pobaca on u more!” 22 Mojsije podiœe sinove Izraelove od Crvenoga mora, i otidoæe dalje u pustinju Æur, i putovali su tri dana u pustinji, a ne naåoæe vode. 23 Kada doåoæe u Maru, ne mogoæe piti vode u Mari, jer je bila gorka. Zato se prozva Mara. 24 Narod je mrmljao proti Mojsiju i govorio: “A æto øemo piti?” 25 I on zavapi Gospodu, i Gospod mu pokaza drvo. Kad ga baci u vodu, postade voda slatka. Ondje mu dade zakon i pravo, i ondje ga stavi na kuænju. 26 On reçe: “Ako doista budeæ rado sluæao glas Gospoda, Boga svojega, i ako budeæ çinio, æto je pravo u oçima njegovim, i ako se pokoriæ zapovijedima njegovim i ispuniæ sve uredbe njegove, onda nijedne od onih bolesti, æto sam ih stavio na Egipat, neøu pustiti na tebe. Dapaçe ja, Gospod, bit øu spasitelj tvoj.” 27 Nato doåoæe u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma, i tu se utaboriæe kod vode. Izlazak 16 1 Sva zajednica sinova Izraelovih podiœe se od Elima i doåe u pustinju Sin, koja leœi izmeåu Elima i Sinaja, petnaesti dan drugoga mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske. 2 Zbog pustinje mrmljala je sva zajednica sinova Izraelovih proti Mojsiju i Aronu. 3 Sinovi Izraelovi rekoæe im: “Radije bismo ipak bili pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj, kad smo sjedili kod lonaca svojih s mesom i jeli do sitosti. A vi nas odvedoste u ovu

28 Vode se vratiæe natrag i potopiæe kola i sprege cijele vojske faraonove, æto doåoæe za njima u more. Ni jedan od njih ne ostade na œivotu. 29 A sinovi Izraelovi iæli su po suhu posred mora, i vode su im stajale kao zid s desne i s lijeve strane. 30 Tako izbavi Gospod u onaj dan Izraelce iz ruke Egipøana. Izraelci vidjeæe Egipøane mrtve na obali morskoj, 31 Kad vidjeæe Izraelci veliko djelo çudesno, æto ga je bio Gospod uçinio na Egipøanima, poboja se narod Gospoda i pouzda se u Gospoda i u slugu njegova Mojsija. Izlazak 15 1 Tada zapjeva Mojsije sa sinovima Izraelovim u hvalu Gospodu ovu pjesmu. Pjevali su ovako: “Pjevat øu Gospodu, jer je veoma silan; konja i konjanika baci u more! 2 Bog je jakost moja i pjesma moja, jer mi postade spasitelj! To je Bog moj, zato øu ga slaviti! Bog oca mojega, zato øu ga veliçati! 3 Jak je u boju Gospod, ime mu je Gospod! 4 Kola faraonova i vojsku njegovu pobaca u more. Cvijet boraca njegovih utonu u Crvenom moru. 5 Valovi ih pokriæe kao kamen propadoæe u dubinu. 6 Desnica tvoja, Gospode, silna je jakoæøu; desnica tvoja, Gospode, satre neprijatelja! 7 Puninom veliçanstva svojega sruæio si protivnike; pustio si gnjev svoj i proœderao ih kao strnjiku! 8 Od daha nosa tvojega nabujaæe vode visoko kao nasip stadoæe valovi, stvrdnuæe se valovi u moru. 9 Neprijatelj tada pomisli: ‘Potjerat øu ih, stignut øu ih, razdijelit øu plijen; nasitit øe ih se pohota moja; trgnut øu mad svoj, uniætit øe ih ruka moja!’ 10 Ti dahnu dahom svojim, i more ih proguta; kao olovo utonuæe u vodi silovitoj! 11 Tko je od bogova kao ti, Gospode, tko je kao ti, tako sjajan u veliçanstvu divnom? Tako strahovit u djelima slavnim, çudesna su djela tvoja! 12 Ti samo pruœi desnicu svoju, i ona veø proœdrije zemlju! 13 Miloæøu svojom vodio si narod, æto si ga oslobodio; vodio si ga jakoæøu svojom u sveti stan svoj. 14 uæe to narodi i zadrhtaæe; muka spopade stanovnike filistejske. 15 Knezovi se edomski prestraæiæe, drhtanje spopade voåe moapske; svi se stanovnici kanaanski uplaæiæe.

Izlazak
pustinju, da pomorite svu zajednicu glaåu.” 4 Tada reçe Gospod Mojsiju: “Dobro, uçinit øu, da vam daœdi kruh s neba. Narod neka onda izlazi van i sebi skupi koliko mu treba na dan. Hoøu da ga time stavim na kuænju, da li øe se ravnati po zakonu mojem ili neøe. 5 A kad budu æesti dan pripravili, æto su donijeli, bit øe dvaput toliko, koliko bi nakupili svaki dan.” 6 Mojsije i Aron objave potom svima sinovima Izraelovim: “Veçeras øete spoznati, da je Gospod onaj, koji vas izvede iz zemlje egipatske. 7 A sutra øete vidjeti slavu Gospodnju, jer je on çuo mrmljanje vaæe proti Gospoda, A æto smo mi, da mrmljate proti nas?” 8 Mojsije nastavi: “Po tom, da vam Gospod dati veçeras da jedete mesa i ujutro kruha do sitosti. Spoznat øete, da je Gospod çuo mrmljanje vaæe, æto ga podigoste proti njega, jer æto smo mi? Nije proti nama bilo upravljeno mrmljanje vaæe, nego proti Gospoda.” 9 Nato reçe Mojsije Aronu: “Zapovjedi svoj zajednici sinova Izraelovih: ‘Pristupite pred Gospoda, jer je on çuo mrmljanje vaæe.’” 10 Kad onda Aron to saopøi svoj zajednici sinova Izraelovih i oni pogledaæe prema pustinji, objavi se slava Gospodnja u oblaku. 11 A Gospod reçe Mojsiju: 12 “Çuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Kaœi im ovo: ‘Veçeras øete dobiti da jedete mesa i sutra øete se ujutro nasititi kruha. Tako øete spoznati, da sam ja Gospod, Bog vaæ.’” 13 I doista: uveçer doletje jato prepelica i pokri tabor. A sutradan prostrla se rosa okolo tabora. 14 Kad ishlapila rosa, leœalo je po pustinji neæto sitno, zrnato, sitno kao mraz na zemlji. 15 Kad to vidjeæe sinovi Izraelovi, uplaæe jedan drugoga: “Æto je to?” Jer nijesu znali, æto je bilo. Mojsije im reçe: “To je kruh, æto vam ga dade Gospod da jedete. 16 Ovo zapovijeda Gospod: ‘Svaki od vas neka nakupi toga, koliko mu treba: jedan omer za svakoga prema broju osoba vaæih! Ali svaki neka uzme od toga samo za one, koji su mu u æatoru.’ “ 17 Sinovi Izraelovi uçiniæe tako i nakupiæe, jedan mnogo, drugi malo. 18 Kad izmjeriæe na omer, ne doåe vise onomu koji nakupi mnogo, niti manje onomu, koji nakupi malo. Svaki nakupi koliko mu je trebalo. 19 Dalje zapovjedi im Mojsije: “Nitko da

56

ne saçuva æto od toga do sutra!” 20 Ali oni ne posluæaæe Mojsija, nego neki saçuvaæe neæto od toga do sutra. Ali to se ucrva i sagnji. Zato se Mojsije rasrdi na njih. 21 Tako bi oni to skupljali svako jutro, svaki koliko bi mu trebalo. Ali çim bi sunce ugrijalo, to bi se rastopilo. 22 Sedmi dan nakupiæe dvaput toliko hrane, dva omera na osobu. Sve starjeæine zajednice doåoæe i javiæe to Mojsiju. 23 On im odgovori: “Ovo zapovijeda Gospod: Sutra je dan odmora, sveta subota Gospodnja. Æto hoøete da peçete, pecite, i æto hoøete da kuhate, kuhajte! Sve, æto preostane, ostavite za sebe na stranu, da se saçuva za sutra!” 24 Ostaviæe dakle to na stranu do sutra, kao æto je bio zapovjedio Mojsije, i nije zaudaralo i nije se naæao crv u tome. 25 Mojsije zapovjedi: “Jedite to danas; jer je danas subota Gospodnja! Danas neøete niæta naøi na polju. 26 Æest dana skupljajte! Sedmi je dan subota; taj dan nema niæta!” 27 Kad sedmi dan izaåoæe neki od naroda da skupljaju, ne naåoæe niæta. 28 Onda reçe Gospod Mojsiju: “Dokle øete se joæ neøkati da izvræujete zapovijedi i zakone moje? 29 Pomislite ipak, da vam Gospod dade subote! Zato vam daje æesti dan hrane za dva dana. Svaki neka ostane kod kuøe! Neka nitko sedmi dan ne ostavlja stana svojega!” 30 Tako je svetkovao narod sedmi dan subotu. 31 A sinovi Izraelovi prozvaæe to mana. Bila je kao sjeme korijandrovo bijela, i okus joj je o kao od medena kolaça. 32 Mojsije proglasi: “Ovo nalaœe Gospod: Pun omer neka se od toga saçuva za buduøe naraætaje, da vide hranu, kojom sam vas hranio u pustinji, kad vas izvedoh iz zemlje egipatske!” 33 Stoga zapovjedi Mojsije Aronu: “Uzmi vrç, naspi u njega pun omer mane i metni ga pred kovçeg zavjeta, da se çuva za buduøe naraætaje!” 34 I stavi ga Aron pred kovçeg zavjeta, da se çuva, kao æto je bio Gospod naloœio Mojsiju. 35 Sinovi Izraelovi jeli su manu çetrdeset godina, dok ne doåoæe u zemlju napuçenu. Jeli su manu, dok ne doåoæe na meåu zemlje kanaanske. 36 Omer je deseti dio efe. Izlazak 17 1 Nato sva zajednica sinova Izraelovih na zapovijed Gospodnju poåe dalje iz

57

Izlazak

pustinje Sina od postaje do postaje. Napokon se utaboriæe u Refidimu, jer ondje nije bilo pitke vode za narod, 2 Posvadi se narod s Mojsijem i povika: “Daj nam vode da pijemo!” A Mojsije im reçe: “Æto se vi svaåate sa mnom: Zaæto kuæate Gospoda?” 3 Ali narod, koji je ondje hlepio za vodom, mrmljao je i dalje proti Mojsiju i govorio: “Zaæto nas izvede iz Egipta? Zar da nas, djecu naæu i stoku naæu pomoriæ œeåu?” 4 I Mojsije zavapi Gospodu: “Æto da uçinim s ovim narodom? Joæ samo malo, pa øe me kamenovati.” 5 Gospod odgovori Mojsiju: “Idi pred narodom! Uzmi sa sobom nekoliko od starjeæina izraelskih! Uzmi i ætap u ruku, kojim si udarao po Nilu, i idi! 6 Ja øu se tamo naøi pred tobom na hridi na Horebu. Udari tada po hridi, i voda øe iz nje poteøi, da narod moœe piti.” Mojsije uçini tako pred oçima starjeæina izraelskih. 7 Mjesto prozva on Masa i Meriba, jer su se ondje sinovi Izraelovi svaåali i Gospoda kuæali, kad su govorili: “Je li Gospod meåu nama ili nije?” 8 Tada doåoæe Amaleçani, da se bore s Izraelcima u Refidimu. 9 Mojsije zapovjedi Joæui: “Izaberi za nas ljude i zametni sutra boj s Amaleçanima! Ja øu se staviti na vrh brda sa ætapom Boœjim u ruci.” 10 Joæua uçini, kako mu je bio zapovjedio Mojsije, i borio se je s Amaleçanima. A Mojsije, Aron i Hur uzaåoæe na vrh brda. 11 Dokle je Mojsije drœao u vis ruke svoje, pobjeåivali su Izraelci. A kad bi spustio ruke svoje, pobjeåivali su Amaleçani. 12 Napokon se umoriæe ruke Mojsijeve. Zato uzeæe kamen, te mu ga podmetnuæe. On sjede na njega, i Aron i Hur poduprijeæe mu ruke, jedan s jedne strane, drugi s druge. Tako mu izdrœaæe ruke do zalaska sunca u jednakom poloœaju, 13 I Joæua pobijedi Amaleçane i vojsku njihovu oætricom maça. 14 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: “Zapiæi to za spomen u knjigu i kaœi Joæui, da øu spomen na Amaleçane pod nebom sasvim zatrti!” 15 Onda napravi Mojsije œrtvenik i nazva ga “Gospod je stijeg moj” 16 On reçe: “Ruku gore na stijeg Gospodnji! Gospod ratuje proti Amaleku od naraætaja do naraætaja.”

Mojsiju i Izraelu, narodu svojemu, da naime izvede Gospod Izraelce iz Egipta. 2 Tada Jetro, tast Mojsijev, uze sa sobom œenu Mojsijevu Ziporu, koju je on bio poslao natrag, 3 I obadva sina njezina. Jedan od njih zvao se Geræom, jer je bio rekao: “Doæljak sam bio u zemlji tuåoj,” 4 A drugi Eliezer, jer je bio rekao: “Bog oca mojega bio je pomoø moja i izbavio me od maça faraonova.” 5 I doåe Jetro, tast Mojsijev, sa sinovima njegovim i œenom njegovom k Mojsiju u pustinju, gdje se je bio utaborio na gori Boœjoj. 6 On poruçi Mojsiju: “Ja, tast tvoj Jetro, dolazim k tebi sa œenom tvojom i s obadva sina njezina, æto su kod nje.” 7 Mojsije se diœe i izaåe u susret tastu svojemu, nakloni se i poljubi ga. Tada se upitaæe za zdravlje i uniåoæe u æator. 8 I Mojsije ispripovjedi tastu svojemu sve, æto uçini Gospod faraonu i Egipøanima zbog Izraelaca, sve nevolje, æto su ih bile zadesile na putu, i kako ih je izbavio Gospod. 9 Jetro se radovao svemu dobru, æto ga je bio Gospod iskazao Izraelcima, kad ih je izbavljao iz vlasti Egipøana. 10 Tada reçe Jetro: “Blagoslovljen da je Gospod, koji vas izbavi iz vlasti Egipøana i faraona i narod spasi iz vlasti Egipøana! 11 Da je Gospod veøi od svih bogova, vidim sad iz toga, æto se dogodi, kad su se oni onako oholo ponaæali prema njima.” 12 Jetro, tast Mojsijev, prinese tada Bogu œrtvu paljenicu i zaklanicu, i Aron doåe sa svima starjeæinama Izraelovim, da s tastom Mojsijevim odrœe pred Bogom gozbu œrtvenu. 13 Drugi dan odrœa Mojsije sjednicu sudniçku, da sudi narodu. Narod se tiskao oko Mojsija od jutra do naveçer. 14 Kad vidje tast Mojsijev, æto sve ima on da radi s narodom, reçe: “Æto imaæ toliki posao s narodom? Zaæto sjediæ ti sam na sudu, a sav narod tiska se oko tebe od jutra do veçera?” 15 Mojsije odgovori tastu svojemu: “Narod dolazi k meni, da dobije odluke Boœje, 16 Kadgod imaju kakvu pravdu, dolaze k meni, da im sudim i govorim Boœje zakone i odredbe njegove.” 17 A tast Mojsijev reçe mu: “Nije dobro kako radiæ. 18 Ti i ljudi, æto dolaze preda te, muçe Izlazak 18 se kod toga; jer je taj rad preteœak za te; 1 Kad Jetro, sveøenik midjanski, tast ne moœeæ mu sam odoljeti. Mojsijev, doçu sve, æto uçini Bog 19 Pa posluæaj savjet, æto øu ti ga dati,

Izlazak
i Bog øe biti s tobom! Ti zastupaj narode kod Boga i prinosi œelje njihove pred Boga! 20 Onda ih uçi zakonima i naredbama i pokazuj im put, kojim da idu, i djela, koja da rade! 21 Ujedno izaberi iz svega naroda ljude valjane, koji se Boga boje, pouzdane i nesebiçne i postavi ih za predstojnike nad tisuøu, nad stotinu, nad pedeset i nad deset! 22 Oni neka sude narodu u svako doba! Svaki vaœniji sluçaj neka ipak predloœe tebi! U stvarima manje vaœnim neka odluçuju sami! Tako olakæaj sebi teret; a oni neka ga nose s tobom! 23 Ako tako uçiniæ, i Bog ti to dopusti, moøi øeæ izdrœati, i sav øe taj narod zadovoljan otiøi kuøi.” 24 Mojsije posluæa savjet tasta svojega i uçini sve, æto mu svjetova. 25 Iz svega Izraela izabra Mojsije ljude valjane, i postavi ih za predstojnike narodu: nad tisuøu, nad stotinu, nad pedeset i nad deset. 26 Oni su imali suditi u svako doba, a sve teœe sluçajeve morali su predlagati Mojsiju, a manje teæke stvari odluçili bi sami. 27 Nato Mojsije otpusti tasta svojega, i ovaj se vrati natrag u domovinu svoju. Izlazak 19 1 Treøi mjesec nakon izlaska sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, u taj isti dan, doåoæe u pustinju Sinajsku. 2 Oni su naime bili krenuli od Refidima, doæli u pustinju Sinajsku i utaborili se u pustinji. Ondje pred gorom bio se je utaborio Izrael. 3 I kad Mojsije uzaåe k Bogu, povika mu Gospod s gore: “Ovo kaœi kuøi Jakovljevoj i objavi sinovima Izraelovim: 4 Vidjeli ste, kako sam postupao s Egipøanima, kako sam vas nosio na krilima orlovim i doveo vas ovamo k sebi. 5 Ako sada budete vjerno sluæali rijeç moju i drœali zavjet moj, bit øete moja svojina osobita izmeåu svih naroda, jer moja je sva zemlja, 6 I bit øete mi kraljevstvo sveøeniçko i narod svet. To su rijeçi, æto ih imaæ reøi sinovima Izraelovim.” 7 Mojsije doåe, sazva starjeæine naroda i priopøi im sve te rijeçi, æto mu ih bio zapovjedio Gospod. 8 Sav narod odgovori jednoglasno: “Sve, æto zapovijeda Gospod, çinit øemo!” Kad Mojsije dojavi Gospodu odgovor naroda, 9 Reçe Gospod Mojsiju: “Evo, ja øu doøi

58

k tebi u gustim burnim oblacima, da çuje narod, kad budem s tobom govorio, i da ti vjeruje zauvijek.” Mojsije priopøi Gospodu odgovor naroda. 10 Tada reçe Gospod Mojsiju: “Idi k narodu i daj da se posveti danas i sutra! Neka opere haljine svoje, 11 I neka bude spreman preksutra, jer øe preksutra siøi Gospod na goru Sinajsku pred ocima svega naroda. 12 Oznaçi narodu meåu unaokolo i zapovjedi: Çuvajte se, da ne uzaåete na goru ili da se i samo dotaknete podnoœja njezina! Tko se god dotakne gore, mora poginuti. 13 Nijedna ruka ne smije se onda toga dotaknuti, nego to se ima kamenovati ili ustrijeliti. Bio çovjek ili œivinçe, ne smije ostati na œivotu. Istom kad zatrubi rog ovnov, smije se uzaøi na goru.” 14 Nato side Mojsije s gore k narodu i dade da se posveti narod, i opraæe haljine svoje. 15 Onda zapovjedi narodu: “Budite spremni preksutra! Ne pribliœite se œeni!” 16 Treøi dan kad osvanu jutro, zagrmjeæe gromovi i zasijevaæe munje. Teæki se oblaci nadviæe nad gorom, i odjeknu glas trube veoma jak. Sav narod, æto je bio u taboru, zadrhta. 17 Mojsije povede narod iz tabora u susret Bogu, i postavi se narod na podnoœju gore. 18 Gora Sinaj bila je sva u dim ovijena, jer je bio Gospod u ognju siæao na nju. Dim se je iz nje dizao kao dim iz taonika, i sva se je gora tresla veoma. 19 Glas trube bivao je sve jaçi. Mojsije je govorio, i Bog mu je odgovarao u gromu. 20 I kad je bio Gospod siæao na vrh gore Sinaja, pozva Gospod Mojsija na vrh gore. Mojsije uzaåe, 21 I Gospod zapovjedi Mojsiju: “Siåi dolje, opomeni narod, da se ne protisne do Gospoda, da ga vidi! Inaçe bi ih mnogo poginulo. 22 I sami sveøenici, koji se inaçe smiju pribliœiti Gospodu, imaju se posvetiti, da ih ne uniæti Gospod.” 23 Mojsije reçe Gospodu: “Narod ne moœe uziøi na goru Sinaj; jer si nas ti opomenuo, da omeåimo goru i da proglasimo, da se njoj ne smije pribliœiti.” 24 A Gospod mu reçe: “Siåi dolje i doåi opet gore s Aronom! Ali sveøenici i narod ne smiju provaliti meåu, da se popnu do Gospoda, jer On bi ih inaçe uniætio.” 25 Mojsije dakle siåe k narodu i sve mu dojavi.

59

Izlazak
sam s neba govorio s vama. 23 Ne çinite sebi uza me bogova srebrnih i ne pravite sebi bogova zlatnih! 24 Napravi mi œrtvenik od zemlje i prinesi na njemu svoje œrtve paljenice i œrtve svoje mirotvorne, ovce svoje i goveda svoja! Na mjestu, æto øu ga svaki put odrediti za ætovanje imena mojega, doøi øu k tebi i blagoslovit øu te. 25 A ako mi hoøeæ napraviti œrtvenik od kamenja, ne smijeæ ga, zidati od kamenja tesana, jer ako ga obraåujeæ dlijetom svojim, oskvrnjujeæ ga. 26 Ne uzlazi k œrtveniku mojemu uza stepenice, da se ne otkrije pred njim golotinja tvoja!” Izlazak 21 1 “Ovo su pravne odredbe, æto øeæ im ih predloœiti: 2 Ako kupiæ roba hebrejskoga, neka te sluœi æest godina. U sedmoj godini ima se pustiti na slobodu bez otkupa. 3 Ako je doæao neoœenjen, neka opet otide neoœenjen; ako je bio oœenjen, neka i œena njegova ide s njim. 4 Ako ga gospodar njegov oœeni, i œena mu rodi sinove ili køeri, œena s djecom svojom ima ostati gospodaru svojemu, a on neka se pusti na slobodu sam. 5 Ako li izjavi rob: ‘Volim gospodara svojega, œenu svoju i djecu svoju, neøu da otidem na slobodu’. 6 Onda neka ga gospodar njegov dovede pred sud i postavi ga pred vrata ili pred dovratke. Ondje neka mu gospodar njegov probuæi uho njegovo æilom, pa neka mu bude rob zauvijek. 7 Ako netko proda køer svoju, da bude ropkinja, neka ona ne bude puætena na slobodu kao robovi. 8 Ne bude li po volji gospodaru svojemu, kojemu je predana, neka pusti, da se otkupi. A nema vlasti prodati je u tuåi narod, ako je odbaci. 9 A ako je dadne sinu svojemu, neka postupa s njom po pravu køeri. 10 Ako uzme sebi joæ drugu, ne smije joj prikratiti hranu mesnu, odjeøu i œenidbeni œivot. 11 Ali ako joj ovo troje ne ispuni, onda smije ona slobodno otiøi bez odætete, bez otkupa. 12 Tko drugoga udari, tako da umre, ima se kazniti smrøu. 13 Ako to nije uçinio hotimiçno, nego mu ga Bog metnuo pod ruku, odredit øu ti mjesto, kamo moœe uteøi. 14 Ali ako netko usmrti drugoga hotimiçno, i iz prijevare, odvuci ga od œrtvenika mojega da umre. 15 Tko udari oca svojega ili mater

Izlazak 20 1 Onda Bog izgovori sve ovo, govoreøi: 2 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz kuøe ropstva. 3 Neimaj drugih bogova uz mene! 4 Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga, æto je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom! 5 Ne padaj niçice pred njima i ne klanjaj se njima, jer ja Gospod, Bog tvoj, jesam Bog ljubomoran, koji kazni zlodjela otaca na djeci, do treøeg i çetvrtog koljena, onih koji me mrze, 6 A milosråe iskazuje tisuøama, koji me ljube i drœe zapovijedi moje. 7 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svojega, jer Gospod neøe pustiti bez kazne onoga, koji uzima ime njegovo uzalud. 8 Sjeti se subotnoga dana, drœi ga svetim. 9 æest dana radi i obavljaj sve poslove svoje. 10 Ali sedmi dan jest subota, dan odmora u çast Gospodu, Bogu tvojemu. Tad ne smijeæ raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili køi tvoja, ni sluga tvoj ni sluækinja tvoja ni stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata tvojih. 11 Jer u æest dana stvori Gospod nebo i zemlju, more i sve, æto je u njima, ali sedmi dan otpoçinu on. Zato je Gospod blagoslovio i posvetio subotni dan. 12 Poætuj oca svojega i mater svoju, da dugo œiviæ u zemlji; koju øe ti dati Gospod, Bog tvoj! 13 Ne ubij! 14 Ne çini preljuba! 15 Ne kradi! 16 Ne svjedoçi laœno proti bliœnjemu svojemu! 17 Ne poœeli kuøe bliœnjega svojega! Ne poœeli œene bliœnjega svojega, ni sluge njegova, sluækinje njegove, vola njegova, magarca njegova, ni igdje iæta, æto pripada bliœnjemu tvojemu!” 18 Kad vidje sav narod gromove, munje, glas trube i goru gdje se dimi, prepade se narod i zadrhta i ostade stojeøi u daljini. 19 Oni rekoæe Mojsiju: “Govori ti nama, i sluæat øemo! A Bog neka ne bi govorio s nama, da mi pomremo!” 20 Mojsije reçe narodu: “Ne bojte se, jer Bog doåe samo, da vas stavi na kuænju i da strah pred njim uzdrœi budan u vama, da ne grijeæite.” 21 I dok je narod ostao stojeøi u daljini, pristupi Mojsije k tamnim oblacima, u kojima je bio Bog, 22 I reçe Gospod Mojsiju: “Zapovjedi sinovima Izraelovim ovo: Vidjeli ste, da

Izlazak
svoju, ima se kazniti smrøu. 16 Tko ugrabi çovjeka pa ga je veø prodao, ili je joæ u ruci njegovoj, ima se kazniti smrøu. 17 Tko proklinje oca svojega ili mater svoju, ima se kazniti smrøu. 18 Ako se posvade ljudi, pa jedan udari drugoga kamenom ili grudom zemljanom, tako da ovaj doduæe ne umre, ali pane u postelju. 19 Ako se pridigne i moœe van o ætapu svojemu, onda onaj drugi, koji ga je udario, neka se ne kazni, samo mu mora nadoknaditi dangubu i platiti troækove za lijeçenje. 20 Udari li netko roba svojega ili ropkinju svoju ætapom, tako da mu pod rukom umru, mora se to kazniti. 21 Ako li dotiçni joæ jedan ili dva dana ostane na œivotu, neka se ne kazni, jer se radi o vlastitom novcu njegovu. 22 Ako se posvade ljudi i pritom œenu trudnu tako udare, da pometne, ali nikakve daljne ætete ne bude, onda ima krivac platiti novçanu globu, koliko mu naloœi muœ œenin i presude suci. 23 Ako li nastane daljna æteta onda imaæ dati œivot za œivot, 24 Oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu, 25 Opeklina za opeklinu, ranu za ranu, modricu za modricu. 26 Udari li netko roba svojega ili ropkinju svoju u oko, te ga iskopa, ima ih pustiti na slobodu za oko njihovo. 27 Ako izbije zub robu svojemu ili ropkinji svojoj, ima ih pustiti na slobodu za zub njihov. 28 Ako vol ubode muœa ili œenu tako, da nastupi smrt, ima se kamenovati vol, ali meso njegovo neka se ne jede, a gospodar vola ipak se ne kazni. 29 A ako je vol veø otprije bio bodaç i gospodar njegov bio opomenut, a on ga ipak nije çuvao, onda se vol ima kamenovati, ako je usmrtio muœa ili œenu, gospodar njegov ima se kazniti smrøu. 30 Ali ako mu se naloœi novçana globa, onda ima za œivot svoj platiti otkup, koliko se od njega zatraœi. 31 Ako ubode djeçaka ili djevojku, ima se postupati s njim po istom pravu. 32 Ako vol ubode roba ili ropkinju, ima platiti gospodaru njihovu trideset srebrnjaka, a vol ima se kamenovati. 33 Ako netko ostavi otkrivenu jamu, ili ako netko iskopa jamu pa je ne pokrije, i onda upadne u nju vol ili magarac, 34 Tada ima vlasnik jame dati odætetu; on mora gospodara novcem namiriti, a uginula œivotinja øe njemu pripasti. 35 Ako çiji vol ubode vola kojemu

60

drugomu tako da ugine, onda oni imaju prodati vola œivoga i cijenu njegovu podijeliti, a uginulu œivotinju imaju meåu se podijeliti. 36 Ali ako se je znalo, da je vol veø otprije bio bodaç, a vlasnik njegov nije ga çuvao, onda on mora kao punu odætetu dati vola za vola, a uginula œivotinja øe njemu pripasti. Izlazak 22 1 Tko ukrade vola ili ovcu, pa to zakolje ili proda, ima kao odætetu dati pet volova za vola i çetiri ovce za ovcu. 2 Ako se uhvati lopov kod provale i bude ubijen, nema tu krivnje za prolivenu krv. 3 Ali ako je sunce veø izaælo nad njim, onda je tu krivnja za prolivenu krv. On mora dati odætetu. Ako nema niæta, mora se on prodati za ono, æto je pokrao. 4 Ako se naåe, æto je pokrao, joæ œivo u posjedu njegovu, bio vol ili magarac ili ovca, mora vratiti dvostruko. 5 Tko opustoæi njivu ili vinograd pustivæi svoju stoku da obrsti tuåe, neka nadoknadi onim æto najbolje naåe na svojoj njivi i u svome vinogradu. 6 Tko u polju svojemu ili u vrtu svojemu naloœi vatru i pusti da poœar presegne, tako da vatra sama zahvati trnje, spali stog œita ih œito, æto joæ stoji, ili polje, onda mora dati odætetu onaj, koji je prouzroçio poœar tako da se zapali polje drugomu, onda on mora dati kao odætetu najbolje u poljima svojim i u vrtu svojemu. 7 Ako netko preda drugome novce ili æto drugo na çuvanje, i to bude iz kuøe dotiçnoga ukradeno, onda mora lopov, ako se pronaåe, dati dvostruku odætetu. 8 Ako li se ne pronaåe lopov, onda mora vlasnik kuøe doøi pred sud, da se vidi da doista nije posegao rukom svojom na vlasniætvo drugoga. 9 Kod svakog sluçaja pronevjerenja, pa radilo se o volu, magarcu, ovci, haljini ili o çemugod drugom, æto je nestalo i æto sad netko traœi kao vlasniætvo svoje, ima taj sluçaj obojice doøi pred sud. Koga osudit sud, taj ima dati drugome odætetu dvostruku. 10 Ako netko dadne drugomu na çuvanje magarca, vola, ovcu ili kakvogod œivinçe, pa ono ugine ili ohromi ili ga tko ugrabi, a da nitko ne vidje, 11 Onda ima odluçiti meåu obojicom prisega kod Gospoda, da nije jedan posegao rukom svojom na vlasniætvo drugoga. Vlasnik se mora time zadovoljiti, a onaj ne treba dati

61

Izlazak

odætetu. 12 Ako mu je ipak bilo ukradeno, onda mora vlasniku dati odætetu. 13 Ako li je bilo od zvijeri rastrgano, onda ima to donijeti za dokaz, a za rastrgano ne treba dati odætetu. 14 Ako tko uzme od drugoga œivinçe na poslugu, pa ohromi ili ugine, onda mora, ako gospodar nije bio nazoçan, dati odætetu. 15 Ako je gospodar bio nazoçan, ne treba dati odætetu. Ako je bilo najmljeno, onda dobije on najmovinu. 16 Ako netko zavede djevojku, koja nije zaruçena, te opøi s njom, onda joj mora dati miraz i uzeti je za œenu. 17 Ali ako mu je otac njezin ne htjedne dati, onda ima platiti toliko, koliko ide za miraz djevojkama. 18 Ne dopuætaj da vraçarica œivi! 19 Tkogod opøi sa œivinçetom, ima se kazniti smrøu. 20 Tko œrtvuje bogovima, osim jedino Gospodu, ima biti potpuno uniæten. 21 Stranca ne smijeæ zakidati i ugnjetavati, jer vi ste sami bili stranci u Egiptu. 22 Udovicu i siroçeta bez oca ne muçite! 23 Ako ih budeæ progonio, i oni zavapiju k meni za pomoø, usliæit øu vapaj njihov. 24 Raspalit øe se gnjev moj, i dat øu vas pobiti maçem, tako da vaæe œene postanu udovice, a djeca vaæa sirote. 25 Ako pozajmiæ novaca kojemu iz naroda mojega siromahu, koji stanuje kod tebe, nemoj mu biti kao kakav lihvar. Ne nameøi na njega kamata! 26 Ako uzmeæ od drugoga plaæt u zalog, vrati mu ga opet do zalaska sunca. 27 Jer to je jedini pokrivaç njegov, çim pokriva tijelo svoje. U çemu øe spavati? Ako zavapije k meni, usliæit øu ga; jer sam milosrdan. 28 Ne smijeæ psovati Boga i proklinjati poglavare naroda svojega. 29 Ne zateœi davanjem od izobilja gumna svojega i davanjem iz tijeska svojega! Prvoroåenca izmeåu sinova svojih imaæ mi darovati. 30 Tako çini i s volom svojim i s ovcom svojom: sedam dana neka ostane s materom svojom, osmi dan prinesi ga meni! 31 Budite mi sveti ljudi i ne jedite mesa œivotinje, koju su zvijeri rastrgale u polju, nego je bacite psima!”

zlo, i u parnici ne iskazuj tako, da stajuøi na stranu veøine i preokreøeæ pravo. 3 Siromaha ne podupiri u parnici njegovoj. 4 Ako naiåeæ na vola neprijatelja svojega ili na magarca njegova, gdje su zalutali, odvedi ih natrag k njemu. 5 Vidiæ li gdje je protivniku tvojemu pao magarac pod teretom svojim, ne propusti pomoøi mu da se digne; s njim zajedno pruœi mu pomoø. 6 Nemoj izvrnuti pravo siromahu svojemu u parnici njegovoj. 7 Kloni se tuœbe laœne i ne skrivi smrt neduœnome i onome, koji je u pravu, jer krivcu ne dajem pravo. 8 Ne uzimaj mita, jer mito zasljepljuje one, koji vide, i izvrøe stvar pravednu. 9 Ne smijeæ zlostavljati stranca! Znate, kako je strancu pri srcu, jer ste sami bili stranci u zemlji egipatskoj. 10 Æest godina imaæ zasijevati zemlju svoju i skupljati rod njezin. 11 Sedme godine pusti je da poçine, da se hrane od nje siromasi naroda tvojega, i da mogu jesti zvijeri poljske æto iza njih preostane. Tako radi i s vinogradima svojim i maslinicima svojim. 12 Best dana radi poslove svoje, ali sedmi dan svetkuj, da se odmore vol tvoj i magarac tvoj, da mognu odahnuti sin ropkinje tvoje i stranac. 13 Drœite se svega, æto sam vam zapovjedio! Ne zazivaj imena drugih bogova! Neka se ono ne çuje iz usta tvojih. 14 Triput u godini svetkuj mi blagdan. 15 Blagdan nekvasnih kruhova obdrœavaj. Sedam dana jedi kruh nekvasan, kao æto sam ti zapovjedio, u odreåeno vrijeme u mjesecu abibu. Tada si izaæao iz Egipta. Ali ne smije se izaøi pred lice moje praznih ruku! 16 Onda blagdan œetve prvina, koje dolaze od ljetine onoga, æto si posijao u polju. Na svræetku godine blagdan berbe, kad skupljaæ ljetinu svoju s polja. 17 Triput u godini imaju se sve muæke osobe tvoje pokazati pred Svemoguøim, Gospodom. 18 Ne œrtvuj krvi œrtvenih œivotinja mojih zajedno s kruhom kvasnim, i salo sveçanih œrtava mojih neka ne ostane do jutra. 19 Najbolje od prvina polja svojega imaæ donijeti u kuøu Gospoda, Boga Izlazak 23 svojega. Ne kuhaj jareta u mlijeku 1 “Ne svjedoçi krivo, ne pruœaj ruke matere njegove. svoje onomu, koji je u nepravdi, da 20 Evo, ja æaljem anåela svojega pred svjedoçiæ krivo! tobom, da te çuva na putu i da te 2 Ne idi s velikom veøinom, da uçiniæ odvede na mjesto, æto sam ga odredio

Izlazak
za te. 21 Pazi na njega i sluæaj naredbe njegove i ne opiri se njemu, jer on ne bi oprostio krivnje vaæe, jer je ime moje u njemu. 22 Ali ako rado budeæ slijedio naredbe njegove i çinio sve, æto kaœem, bit øu neprijatelj tvojim neprijateljima i pritisnut øu tvoje tlaçitelje. 23 Tada øe anåeo moj iøi pred tobom i vodit øe te k Amorejima, Hitejima, Perizejima, Kanaancima, Hivejima i Jebusejima, koje øu istrijebiti. 24 Ne klanjaj se bogovima njihovim, ne sluœi im i ne radi po djelima njihovim, nego ih potpuno uniæti i razori kamene spomenike njihove. 25 A sluœite Gospodu, Bogu svojemu! I on øe blagosloviti kruh tvoj i vodu tvoju i udaljit øe bolesti od tebe. 26 Neøe biti u zemlji tvojoj œene pometkinje ni nerotkinje, i dane øu œivota tvojega dignuti do potpunog broja njihova. 27 Strah svoj pustit øu pred tobom, i sve øu narode, kojima doåeæ, pomesti i uçinit øu, da svi neprijatelji tvoji pred tobom nagnu bjeœati. 28 I stræljene poslat øu pred tobom, da tjeraju ispred tebe Hiveje, Kanaance i Hiteje. 29 Ali ih neøu otjerati ispred tebe u jednoj godini, da ne postane zemlja pustinja i da se ne namnoœe divlje œivotinje na ætetu tvoju. 30 Sve pomalo potiskivat øu ih ispred tebe, dok ne postaneæ mnogobrojan i mogneæ zauzeti zemlju. 31 Tada øu protegnuti podruçje tvoje od Crvenoga mora sve do mora Filisteja i od pustinje sve do rijeke, jer øu ti u ruke dati stanovnike zemlje, tako da ih mogneæ otjerati ispred sebe. 32 Ne smijeæ sklapati savez s njima i s bogovima njihovim. 33 Oni ne smiju u zemlji tvojoj ostati i prebivati, da te ne zavedu u grijeh proti meni, jer ako bi sluœio bogovima njihovim, to bi tebi postalo zamkom.”

62

Gospodnje. Rano sutradan napravi œrtvenik pod gorom i dvanaest kamenih spomenika za dvanaest plemena izraelskih. 5 Naloœi mladim ljudima izraelskim, da prinesu Gospodu œrtvu paljenicu i da zakolju junce za œrtvu mirotvomu. 6 Mojsije uze polovinu krvi i ulije u zdjele œrtvene, a drugu polovinu krvi izlije na œrtvenik. 7 Tada uze knjigu zavjeta i proçita je glasno narodu; a oni se nato zavjeriæe: “Sve, æto zapovjedi Gospod, rado øemo çiniti i ispunjavati!” 8 I Mojsije uze krv, poækropi njom narod i reçe: “Ovo je krv zavjeta, æto ga Gospod sklopi s vama na temelju svih ovih zapovijedi.” 9 Nato uzaåoæe na goru Mojsije, Aron, Nadab, Abihu i sedamdeset starjeæina izraelskih. 10 Tamo ugledaæe Boga Izraelova i pod nogama njegovim priliku, æto je nalikovala na ploçe od safira i razlijevala vedar sjaj kao nebo. 11 Ali on ne pruœi ruku svoju prema izabranicima sinova Izraelovih. Oni su dapaçe smjeli Boga gledati, i jeli su i pili. 12 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: “Uzaåi k meni na goru i ostani tamo! Dat øu ti kamene ploçe sa zakonom i zapovijedima, æto ih napisah, da se pouçe u njima.” 13 Mojsije krenu sa svojim slugom Joæuom Prije nego uzaåe Mojsije na goru Boœju. 14 I on zapovjedi starjeæinama: “ekajte ovdje na nas, dok se vratimo k vama. Imate Arona i Hura uza se. Tko imadne kakvu zadjevicu, neka se obrati na njih.” 15 Dok je Mojsije uzlazio na goru, pokri oblak goru. 16 I slava Gospodnja spusti se na goru Sinaj, i æest dana pokrivao ju je oblak. Sedmi dan viknu on Mojsija iz oblaka. 17 Oçima sinova Izraelovih prikaza se slava Gospodnja kao oganj, æto gori, na vrhuncu gore. Izlazak 24 18 Mojsije poåe unutra usred oblaka, 1 Nato zapovjedi on Mojsiju: “Uzaåi kad je bio posve uzaæao na goru. gore Gospodu ti, Aron, Nadab i Abihu i etrdeset dana i çetrdeset noøi osta sa sedamdeset starjeæina izraelskih. Mojsije na gori. Ali prinesite izdaleka svoj poklon! 2 Samo Mojsije neka pristupi Gospodu! Izlazak 25 Oni ne smiju blize pristupiti. A narod 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: neka ne uzlazi s njim gore.” 2 “Zapovjedi sinovima Izraelovim, neka 3 Mojsije doåe i objavi narodu sve pobiraju za me prilog; od svakoga, koji zapovijedi Gospodnje i sve zakone. Sav hoøe da drage volje dadne, uzmite za narod odgovori jednoglasno: “Sve me prinos. zapovijedi, æto ih dade Gospod, drœat 3 A ovo je prilog, æto øete ga pobirati od øemo!” njih: zlato, srebro i mjed, 4 I Mojsije napisa sve zapovijedi 4 Modar i crven skerlet predivo, fini

63

Izlazak
24 Pozlati ga çistim zlatom i napravi na njemu vijenac zlatan unaokolo. 25 I napravi mu unaokolo za dlan æirok okvir i na tom okviru napravi unaokolo vijenac zlatan. 26 Salij za to çetiri koluta zlatna i priçvrsti kolute na çetiri strane, i to na çetiri noge njegove. 27 Tik uz okvir imaju biti koluti, da se u njih utaknu motke, da se tako moœe nositi æto. 28 Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih. O njima ima se nositi stol. 29 Metni mu onda njegove zdjele, çaæe, varjaçe i vrçeve, kojima øe se prinositi tekuøe œrtve. Napravi ih od çistoga zlata. 30 Na æto neprestano postavljaj preda me kruhove obliçja. 31 Napravi i svijeønjak od çistoga zlata. Svijeønjak, noga njegova i stablo njegovo mora se izraditi kovanim radom. Njegove çaæe, jabuke i cvjetovi imaju biti iz jednoga komada s njim. 32 Best grana ima izlaziti s obje strane, tri grane svijeønjaka na jednoj strani i tri grane svijeønjaka na drugoj. 33 Na svakoj grani imaju biti tri kao badem çaæe s jabukom i cvijetom. Tako ima biti na svih æest grana, æto izlaze iz svijeønjaka. 34 Na samom stablu od svijeønjaka imaju biti çetiri kao badem çaæe s jabukom i cvijetom. 35 I to ima biti uvijek jabuka ispod svake dvije grane, æto izlaze iz njega, onda opet jabuka ispod dvije grane i onda opet jabuka ispod dvije grane, dakle ispod æest grana, æto izlaze iz njega. 36 Jabuke i grane njihove imaju biti iz jednoga komada s njim. Sve neka bude kovani rad iz jednoga komada od çistoga zlata. 37 Napravi uz to sedam svjetionica. Neka se postave na njih ove svjetionice tako, da daju svoje svjetlo na prostor sprijeda. 38 I usekaçi njegovi i tavice njegove imaju biti od çistoga zlata. 39 Za sve te sprave ima se potroæiti jedan talenat çistoga zlata. 40 Pripazi, da to izvedeæ toçno po uzorku, æto ti je bio pokazan na gori. Izlazak 26 1 Æator napravi od deset zavjesa. Oni imaju biti izraåeni od finoga lana uzvedenoga, od modrog i crvenog skerleta i od grimiza s likovima kerubina, kako ih napravi umjetnik. 2 Svaka zavjesa ima biti dvadeset i osam lakata dug i çetiri lakta æirok. Ista mjera ima biti za sve zavjese.

lan, kostrijet; 5 Koœe ovnujske crveno obojene, koœe jazavçeve i drveta akacije; 6 Ulje za svijeønjak, mirisi za ulje pomazanja i za mirisavi kad; 7 Kamenje oniksovo i drugo kamenje drago za ukivanje na opleøak i naprsnik. 8 Podignite mi Svetiæte, da mogu prebivati u sredini njihovoj. 9 Sagradite mi ga posve po uzorku, æto øu ti ga pokazati od Æatora i od svih oprema njegovih. 10 Napravite kovçeg od drveta akacije, dva i po lakta dug, lakat i po æirok, lakat i po visok. 11 Pozlati ga iznutra i izvana çistim zlatom i odozgor mu napravi vijenac zlatan unaokolo. 12 Salij mu uz to çetiri zlatna koluta i priçvrsti ih na çetiri noge, dva koluta na jednoj strani i dva koluta na drugoj strani. 13 Napravi motke od drveta akacije i pozlati ih. 14 Utakni motke u kolute na stranama kovçega, da se o njima moœe nositi kovçeg. 15 Motke neka ostanu u kolutima kovçega i neka se nikada ne izvlaçe. 16 U kovçeg stavi zakon, æto øu ti ga dati. 17 Napravi onda pomiriliæte od çistoga zlata, dva i po lakta dugo i lakat i po æiroko. 18 Napravi uz to dva kerubina zlatna. Izradi ih kovanim radom tako, da çine jedan komad s obadva kraja pomiriliæta. 19 Jednoga kerubina napravi tako, da çini jedan komad s jednim krajem, a drugoga kerubina tako, da çini jedan komad s drugim krajem. Postavi dakle obadva kerubina na obadva kraja tako, da çine jedan komad s pomiriliætem. 20 Kerubini neka drœe raæirena krila svoja prema gore i tako ujedno svojim krilima neka pokrivaju pomiriliæte. Lica njihova neka su okrenuta jedno prema drugome, i neka su ujedno lica kerubina upravljena prema pomiriliætu. 21 Metni pomiriliæte odozgor na kovçeg, a u kovçeg metni zakon, kojega øu ti dati. 22 Tamo øu se ja s tobom sastajati, i od pomiriliæta izmeåu obadva kerubina, æto su na kovçegu zavjeta, sve øu ti priopøivati, æto ti imam nalagati za sinove Izraelove. 23 Napravi i stol od drveta akacije, dva lakta dug, jedan lakat æirok i lakat i po visok.

Izlazak
3 Po pet zavjesa ima se sastavljati skupa. 4 Uz to napravi petlje od modroga skerleta na rubu krajnjega zavjesa jednog sastavljenog komada, isto tako na rubu krajnjega zavjesa drugog sastavljenog komada. 5 Pedeset petalja priçvrsti na jednom zavjesu i pedeset na rubu zavjesa, æto pripada drugom sastavljenom komadu, tako da petlje stoje jedna prema drugoj. 6 Uz to napravi pedeset zlatnih kuka i sveœi zavjese kukama jedan s drugim, tako da bude Æator jedna cjelina. 7 Onda napravi zavjese od kostrijeti za pokrov nad Æatorom. Upotrijebi za to jedanaest zavjesa. 8 Zavjes svaki ima biti trideset lakata dug i çetiri lakta æirok. Ista mjera ima biti za jedanaest zavjesa. 9 Sastavi pet zavjesa zasebe u jedan komad i isto tako æest drugih zavjesa zasebe. Æesti zavjes na prednjoj strani Æatora predvostruçi. 10 Napravi pedeset petalja na rubu zadnjega zavjesa jednog sastavljenog komada i isto tako pedeset na rubu zadnjega zavjesa drugog sastavljenog komada. 11 Napravi onda pedeset mjedenih kuka, utakni ove kuke u petlje i sastavi tako pokrov u jednu cjelinu. 12 A æto je viæe u Æatorskih zavjesa, polovina zavjesa, æto preteøe, neka visi na zadnjoj strani Æatora. 13 I od onoga, æto preteøe na duœini Æatorskih zavjesa, neka po jedan lakat visi na obje strane Æatora, da ga zaklanja. 14 Uz to napravi pokrov Æatoru od koœa ovnujskih crveno obojenih i povrh njega pokrov od koza jazavçeve. 15 Napravi za Æator daske od drveta akacije, æto øe stajati uspravo. 16 Svaka daska ima biti deset lakata duga, a lakat i po lakta æiroka. 17 Svaka daska mora da ima po dva klina, æto su meåu se svezana. Tako imaæ napraviti sve daske za Æator. 18 Na daskama za Æator napravi: dvadeset dasaka za podnevnu stranu, juœnu stranu. 19 Ispod dvadeset dasaka stavi çetrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod jednu dasku za dva klina njezina. 20 Isto tako za drugu stranu Æatora, za sjevernu stranu, dvadeset dasaka, 21 I çetrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod svaku dasku. 22 Za zadnju stranu Æatora, zapadnu stranu, napravi æest dasaka. 23 Osim toga napravi joæ dvije daske za

64

uglove Æatora na zadnjoj strani. 24 Neka budu odozdo dvokrake i isto tako odozgo dvokrake do prvoga koluta. Tako imaju biti napravljene obadvije. One imaju tvoriti obadva ugla. 25 Neka bude dakle osam dasaka sa svojim srebrnim stopicama, u svemu æesnaest stopica, po dvije stopice ispod svake daske. 26 Dalje imaæ napraviti prijevornice od drveta akacije, pet za daske na jednoj strani Æatora, 27 Pet prijevornica za daske na drugoj strani Æatora i pet prijevornica za daske na zadnjoj strani Æatora prema zapadu. 28 Srednja prijevornica ima iøi sredinom dasaka od jednoga kraja do drugoga. 29 Daske okuj zlatom, kolute, kroz koje se utaknu prijevornice, napravi od zlata, i prijevornice okuj zlatom. 30 Onda uredi Æator onako, kako ti je bilo pokazano na gori. 31 Dalje onda napravi zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. Napravi ga umjetniçkim radom s kerubinima. 32 Priçvrsti ga na çetiri stupa od drveta akacije, æto su zlatom okovani i imaju kuke od zlata i stoje na çetiri srebrne stopice. 33 Objesi zavjes o kuke i unesi za ovaj zavjes kovçeg zavjeta. Zavjes neka vam sluœi kao pregrada izmeåu svetinje i Svetinje nad svetinjama. 34 Potom stavi pomiriliæte na kovçeg zakona u Svetinji nad svetinjama. 35 Stol postavi izvan zavjesa, a svijeønjak naprema stolu na juœnoj strana Æatora; stol naime postavi na sjevernu stranu. 36 Napravi i za ulaz u Æator zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga u æarolikom radu. 37 Za ovaj zavjes podigni pet stupova od drveta akacije i okuj ih zlatom. Kuke njihove imaju biti od zlata. Salij za njih pet stopica od mjedi.” Izlazak 27 1 “Onda podigni œrtvenik od drveta akacije, pet lakata dug i pet lakata æirok. Œrtvenik ima biti çetverouglast i tri lakta visok. 2 Metni mu na çetiri ugla rogove. Rogovi imaju da çine jednu cjelinu s njim. I okuj ga u mjed. 3 I lonce mu za skupljanje pepela, lopatice, kotliøe, viljuæke i klijeæta, sve mu posuåe napravi od mjedi. 4 Onda mu napravi reæetku mreœastu

65

Izlazak
Ovaj zakon neka ima vjeçnu valjanost za sve naraætaje sinova Izraelovih.” Izlazak 28 1 Uzmi k sebi izmeåu sinova Izraelovih brata svojega Arona sa sinovima njegovim, da mi sluœi kao sveøenik: Aron i sinovi Aronovi Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 2 Napravi svete haljine bratu svojemu Aronu, njemu u çast i za ukras. 3 Govori ti sa svima ljudima vjeætim, koje sam napunio duha umjetniçkoga, neka naprave Aronu haljine, da se moœe posvetiti i da mi sluœi kao sveøenik. 4 Ovo su haljine, æto ih imaju napraviti: Naprsnik, opleøak, plaæt, koæulja od tkanine, kapa i pojas. Neka dakle naprave svete haljine bratu tvojemu Aronu sa sinovima njegovim, da mi sluœi kao sveøenik. 5 I neka za to uzmu zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana. 6 Opleøak neka naprave od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga s umjetnim vezivom. 7 Neka ima dva pleøna komada, æto se mogu sklopiti. Na obadva kraja njegova neka se veœu skupa. 8 Tkanica, æto je na njemu, da se s njom priveœe, neka bude jednakog rada i od jednoga komada s njim, od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. 9 Uzmi onda dva oniksa kamena i urezi u njih imena sinova Izraelovih: 10 æest imena na jedan kamen i ostalih æest imena na drugi kamen, po redu, kojim su bili roåeni. 11 Vjeætinom klesarskom i rezbarskom ureœi u obadva kamena imena sinova Izraelovih. Okuj ih u zlatan pleter, 12 I metni onda obadva kamena na pleøne komade opleøka kao kamene spomene na sinove Izraelove. Aron neka nosi pred Gospodom imena njihova na svojim ramenima za spomen. 13 Onda napravi kopçe od zlata, 14 I dva lançiøa od çistoga zlata. Opleti ih i napravi kao vrpce i priçvrsti te pletene lançiøe za kopçe. 15 Onda napravi naprsnik Boœjih presuda umjetniçkim radom. Napravi ga kao opleøak od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. 16 Neka bude çetverouglast, predvostruçen, pedalj dug i æirok. 17 Udari po njemu drago kamenje u çetiri reda unaokolo. U prvom redu neka bude karneol, topaz i smaragd;

od mjedi i stavi na reæetku çetiri koluta od mjedi na çetiri ugla njezina. 5 Priçvrsti je ispod ophodnog stepena œrtvenika odozdo, tako da reæetka dopire sve do pola visine œrtvenika. 6 Napravi za œrtvenik motke od drveta akacije i okuj ih u mjed. 7 Ove motke imaju se utaknuti u kolute, tako da budu motke s obje strane œrtveniku, kada se nosi. 8 Napravi ga od dasaka tako, da je æupalj. Kao æto ti je pokazano na gori, tako imaju napraviti. 9 Dvoriæte Æatoru napravi ovako: Na juœnoj strani neka budu zavjesi za dvoriæte od finoga lana uzvedenoga, sto lakata dugi za ovu stranu. 10 Uz to dvadeset stupova sa dvadeset stopica njihovih od mjedi. Kuke stupova i koluti njihovi neka budu od srebra. 11 Isto tako napravi za sjevernu uzduœnu stranu zavjese æto lakata duge, uz to dvadeset stupova sa dvadeset stopica njihovih od mjedi. Kuke stupova i koluti njihovi imaju biti od srebra. 12 Za æirinu dvoriæta na zapadnoj strani imaju biti zavjesi pedeset lakata dugi; uz to deset stupova sa deset stopica njihovih. 13 æirina dvoriæta na istoçnoj strani ima biti pedeset lakata. 14 I to neka budu zavjesi od petnaest lakata na jednoj strani, uz to tri stupa sa tri stopice njihove. 15 Na drugoj strani isto tako zavjesi od petnaest lakata, uz to tri stupa sa tri stopice njihove. 16 Ulaz u dvoriæte neka ima zavjes dvadeset lakata dug od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga s umjetnim vezivom, uz to çetiri stupa sa çetiri stopice njihove. 17 Svi stupovi dvoriæta unaokolo neka imaju srebrne kolute. I kuke njihove neka budu od srebra, stopice njihove od mjedi. 18 Dvoriæte ima biti æto lakata dugo, pedeset lakata æiroko i pet lakata visoko. Zavjesi neka budu od finoga lana uzvedenoga i stopice od mjedi. 19 Sve posuåe u Æatoru, za svaku sluœbu u njemu, i sve kolje njegovo, kao i sve kolje dvoriæta neka bude od mjedi. 20 Zapovjedi sinovima Izraelovim, da ti donosu çistoga ulja od stuçenih maslina za svijeønjak, da bi svjetionice mogle gorjeti neprestano. 21 U Æatoru sastanka izvan zavjesa, æto je pred kovçegom sa zakonom, neka ga opremaju Aron i sinovi njegovi, da gori od veçera do jutra pred Gospodom.

Izlazak
18 U drugom redu rubin, safir i dijamant; 19 U treøem redu hijacint, ahat i ametist; 20 U çetvrtom redu krizolit, oniks kamen i jaspis. Neka se umetnu u zlato okovani. 21 Broj kamenova neka bude dvanaest, toliko je bilo imena sinova Izraelovih. Neka budu umjetniçki urezani kao peçat, svaki proviåen imenom jednoga od dvanaest plemena. 22 Priçvrsti onda na naprsnik kao vrpce pletene lançiøe od çistoga zlata. 23 Napravi zato na naprsniku dvije zlatne karike i priçvrsti obadvije karike na obadva kraja naprsniku. 24 Onda priçvrsti obadva lançiøa zlatna na dvije karike na krajevima naprsniku. 25 Druga obadva kraja od obadva lançiøa priçvrsti na obadvije kopçe i ove metni na pleøne komade opleøka sprijeda. 26 Tada napravi dvije drage karike zlatne i priçvrsti ih na oba dva kraja naprsnika, na unutraænji rub njegov, æto je okrenut prema opleøku. 27 Napravi joæ dvije zlatne karike i priçvrsti ih na obadva pleøna komada opleøka, ozdo na prednjoj strani njegovoj, tamo, gdje se pripinje, povrh tkanice opleøka. 28 Neka se onda priveœe naprsnik karikama njegovim za karike opleøka vrpcom od skerleta modroga, tako da stoji naprsnik nad tkanicom opleøka i da se ne pomiçe od opleøka. 29 Neka tako nosi Aron imena sinova Izraelovih na naprsniku Boœjih presuda na srcu svojem, kadgod ulazi u Svetiæte, na vjeçni spomen Gospoda. 30 U naprsnik Boœjih presuda metni Urim i Tumim, da poçivaju na srcu Aronovu, kadgod stupi pred Gospoda. Tako neka Aron neprestano nosi pred Gospodom na svojemu srcu Boœje presude za sinove Izraelove. 31 Potom napravi plaæt za opleøak sav od skerleta modroga. 32 U sredini neka bude prorez za vrat, i okolo proreza neka bude rub otkan. Taj, prorez neka bude kao u oklopa, da se ne razdre. 33 Odozdo na rubu njegovu napravi granatne jabuke od modrog i crvenog skerleta i grimiza okolo ruba, i meåu njima unaokolo zlatne zvonçiøe; 34 Tako da se oko ruba plaæta zlatni zvonçiøi izmjenjuju sa granatnim jabukama. 35 Aron neka ga nosi, da u njemu obavlja svetu sluœbu, da se çuje

66

zvonjenje, kadgod on ulazi u Svetiæte pred Gospoda i kadgod izlazi; inaçe bi morao umrijeti. 36 Onda napravi ploçicu od çistoga zlata i na njoj ureœi, kako se urezuje pismo u peçat, ove rijeçi: ‘Posveøeno Gospodu’. 37 Priçvrsti je za vrpcu od modrog skerleta, da se moœe nositi na kapi; neka stoji sprijeda na kapi. 38 I neka bude na çelu Aronovu, da Aron uzme na sebe zlodjela, æto ih poçine sinovi Izraelovi kod prinosa svih svojih svetih darova. Neka bude neprestano na çelu njegovu, da ih tako uçini milima pred Gospodom. 39 Napravi koæulju od finoga lana i napravi kapu od finoga lana i napravi pojas umjetno vezen. 40 Za sinove Aronove napravi koæulje i napravi im pojasove i visoke kape u çast i za ukras. 41 Pa tim zaodjeni brata svojega Arona i sinove njegove i pomaœi ih, stavi ih u sluœbu njihovu i posveti ih, da mi sluœe kao sveøenici. 42 Napravi im haljine lanene, da se pokrije golo tijelo, i neka doseœu od bedara do nogu. 43 Aron i sinovi njegovi neka ih nose, kadgod ulaze u Æator sastanka ili pristupaju k œrtveniku da obave sluœbu u Svetiætu, da ne naprte krivnju na sebe te ne umru. Ova uredba ima za njega i potomke njegove vjeçnu valjanost.” Izlazak 29 1 “Ovako imaæ postupati s njima, da mi ih posvetiæ za sluœbu sveøeniçku: Uzmi junca i dva ovna bez pogrjeæke. 2 Kruh nekvasan i s uljem zamijeæene kolaçe nekvasne i uljem namazane pogaçe nekvasne, æto ih imaæ prirediti od bijeloga braæna pæeniçnoga. 3 Metni ih u jednu koæaricu i u koæarici prinesi ih ovamo, uz to junca i obadva ovna. 4 Neka onda Aron i sinovi njegovi doåu na ulaz u Æator sastanka i neka se oçiste vodom. 5 Uzmi haljine i stavi na Arona koæulju, plaæt, æto pripada opleøku, i opleøak s naprsnikom. Opaæi ga pojasom opleøka. 6 Metni mu kapu na glavu i na kapu priçvrsti svetu ploçicu. 7 Uzmi onda ulje pomazanja, izlij mu ga na glavu i pomaœi ga. 8 Nato sinove njegove dovedi i obuci im koæulje. 9 Opaæi ih, Arona i sinove njegove, pojasom i metni im visoke kape na glave. Tako øe im pripasti sveøeniætvo

67

Izlazak
odmicale, i stegno, æto se je podizalo, to, æto se je primicalo i odmicalo, te p od i z a l o od ovn a p osvetn og a z a Arona i sinove njegove, pro glasi posveøenim. 28 To neka od sinova Izraelovih dobivaju Aron i sinovi njegovi kao vjeçnu pristojbu, jer je to œrtva podizanja, i kao œrtvu podizanja neka sinovi Izraelovi daju od svojih œrtava mirotvornih, kao svoju œrtvu podizanja Gospodu. 29 Svete haljine Aronove imaju prijeøi na sinove njegove nakon njega, da se u njima pomazuju i u sluœbu namjeætaju. 30 Sedam dana ima ih nositi izmeåu sinova njegovih onaj, koji mjesto njega bude sveøenik, kad ulazi u Æator sastanka, da sluœi u svetinji; 31 Uzmi ovna posvetnoga i skuhaj meso njegovo na mjestu svetom. 32 Meso ovna i kruh, æto je u koæarici, neka jedu Aron i sinovi njegovi na ulazu u Æator sastanka. 33 To smiju jesti samo oni, za koje se izvræila œrtva pomirenja, kad bi se u sluœbu svoju namjeætali i posveøivali. Ali stranac ne smije od toga jesti; jer je sveto. 34 Ali ako neæto preostane do ujutro od mesa œrtve posvetne i od kruha, onda spali, æto je preostalo. Ne smije se niæta viæe od toga jesti; jer je sveto. 35 Postupaj s Aronom i sinovima njegovim toçno onako, kako sam ti zapovjedio. Posveta ima trajati sedam dana. 36 Œrtvuj svaki dan junca kao œrtvu pomirenja za grijeh. Oçisti œrtvenik od grijeha çineøi na njemu obrede oçiæøenja, i pomaœi ga, da ga posvetiæ. 37 Sedam dana çini sluœbu pomirenja na œrtveniku i posveøuj ga. Tako øe œrtvenik postati presvet. Svaki, koji se dotakne œrtvenika, postat øe svet. 38 Ovo prinosi na œrtveniku: Dva janjeta od godine, dan na dan bez prekida. 39 Jedno janje œrtvuj ujutro, drugo podveçer, 40 Uz to desetinu efe bijeloga braæna, æto je umijeæeno s çetvrtinom hina ulja od stuçenih maslina. Kao naljev ima dopasti çetvrt hina vina za prvo janje. 41 Drugo janje imaæ œrtvovati podveçer. Postupaj pri tom kao ujutro s prinosom i naljevom. Neka bude za miris ugodni, œrtva ognjena Gospodu. 42 To se ima kod vas prinositi kao redovita œrtva paljenica kroz sve naraætaje pred Gospodom na ulazu u Æator sastanka, gdje vam se objavljujem, da tamo govorim s tobom.

po vjeçno valjanom redu. Postavi tako Arona i sinove njegove u sluœbu njihovu. 10 Onda dovedi junca pred Æator sastanka. Aron i sinovi njegovi neka poloœe ruke juncu na glavu. 11 Nato zakolji junca pred Gospodom na ulazu u Æator sastanka. 12 Uzmi neæto od krvi junçeve i pomaœi prstom rogove œrtveniku. Svu ostalu krv izlij na podnoœje œrtveniku. 13 Uzmi sve salo, æto pokriva drob, mreœicu na jetrima i obadva bubrega sa salom na njima i zapali na œrtveniku. 14 Meso junçevo, koœu njegov i balegu spali izvan tabora; to je œrtva za grijeh. 15 Nato uzmi ovna jednoga, a Aron i sinovi njegovi neka poloœe ruke na glavu ovnu. 16 Zakolji ovna, uzmi krvi njegove i poækropi njom okolo œrtvenika. 17 Ovna rasijeci na dijelove, operi mu drob i noge i metni ih uz ostale dijelove i uz glavu njegovu. 18 Onda spali svega ovna na œrtveniku. To je œrtva paljenica Gospodu, miris ugodan, œrtva ognjena Gospodu. 19 Nato uzmi drugoga ovna, a Aron i sinovi njegovi neka opet Poloœe ruke na glavu ovnu. 20 Zakolji ovna, uzmi neæto od krvi njegove i pomaœi njom jagodicu desnoga uha Aronu i sinovima njegovim, isto tako palac desne ruke njihove i noœni palac njihov. Preostalu krv prolij na œrtvenik unaokolo. 21 Onda uzmi neæto od krvi, æto je na œrtveniku, i od ulja za pomazanje i poækropi tim Arona i haljine njegove, isto tako sinove njegove i haljine sinova njegovih, da se posvete on i haljine njegove i isto tako sinovi njegovi i haljine sinova njegovih. 22 Uzmi salo ad ona, tusti rep i salo, æto pokriva drob, mreœicu na jetrima i obadva bubrega sa salom na njima i stegno desno, jer je to ovan posvetni. 23 Dalje jedan kruæac, jedan kolaç s uljem peçen i jednu pogaçu iz koæarice s nekvasnim kruhovima, æto stoji pred Gospodom. 24 To sve podaj u ruke Aronu i Sinovima njegovim, i œrtvuj to Gospodu podizanjem i mahanjem. 25 Uzmi im to opet iz ruku i zapali na œrtveniku za œrtvu paljenicu, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je œrtva ognjena Gospodu. 26 Onda uzmi grudi ovna posvetnoga, koji je za Arona, te ih œrtvuj Gospodu podizanjem i mahanjem. I neka to bude dio tvoj. 27 Grudi, æto su se primicale i

Izlazak
43 Tamo øu se objavljivati sinovima Izraelovim, i slavom mojom posvetit øe se. 44 Posvetit øu Æator sastanka i œrtvenik, i Arona i sinove njegove posvetit øu, da mi sluœe kao sveøenici. 45 Prebivat øu meåu sinovima Izraelovim i bit øu Bog njihov. 46 Oni imaju spoznati, da sam ja, Gospod, Bog njihov, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, da prebivam meåu njima, ja, Gospod, Bog njihov. Izlazak 30 1 Napravi i œrtvenik, koji øe sluœiti za paljenje kada; napravi ga od drveta akacije. 2 Neka bude jedan lakat dug i jedan lakat æirok çetverouglast i dva lakta visok. Rogovi njegovi imaju da çine jedan komad s njim. 3 Pozlati ga çistim zlatom, i ploçu njegovu i stijene njegove unaokolo i rogove rogove. Napravi mu vijenac zlatan unaokolo. 4 I napravi mu dva koluta zlatna ispod vijenca s obje strane i priçvrsti ih na obje strane njegove. Kroz njih neka se provuku motke, da se moœe na njima nositi. 5 Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih. 6 Postavi ga pred zavjes, æto visi pred kovçegom zakona, pred pomiriliætem, æto je nad kovçegom zakona, gdje øu se objavljivati tebi. 7 Aron neka tada na njemu pali miomirisni kad. Svako jutro, kad sprema svjetionice, neka ga pali. 8 I kad Aron podveçer postavlja svjetionice, neka ga pali. Neka to bude vaæ kad redoviti pred Gospodom kroz sve naraætaje. 9 Ne smijete na njemu prinositi niti nezakonitoga kada, niti œrtve paljenice i prinosa. Ne smijete ni naljev lijevati na njemu. 10 Aron neka jedanput u godini na rogovima njegovim izvræi oçiæøenje. Krvlju œrtve za grijeh, æto se prinosi za oçiæøenje, neka na njemu izvræi oçiæøenje jedanput u godini kroz sve naraætaje: presvet je on Gospodu.” 11 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 12 “Kada pri brojenju odrediæ broj sinova Izraelovih, neka svaki dadne Gospodu otkup za œivot svoj, kad ih se broji, da kod brojenja njihova ne doåe na njih kakva kazna. 13 Neka dadne svaki, koji se mora podvrøi brojenju, ovo: pola æekela pola æekela Svetiæta, (dvadeset gera ima æekel), pola æekela kao prilog Gospodu. 14 Svaki, koji se mora podvrøi brojenju,

68

od dvadeset godina i viæe, ima dati prilog Gospodu. 15 Bogataæ neka ne daje viæe, a siromah ne manje od pola æekela, kad dajete prilog Gospodu kao otkup za œivot svoj. 16 Upotrijebi novce otkupne, æto ih uzimaæ od sinova Izraelovih, za sluœbu u Æatoru sastanka, da bude za sinove Izraelove na spomen milostiv pred Gospodom i za otkup œivota vaæega.” 17 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 18 “Napravi i umivaonicu od mjedi i mjedeno podnoœje njezino za umivanje, postavi je izmeåu Æatora sastanka i œrtvenika i nalij u nju vode, 19 Da Aron i sinovi njegovi iz nje peru svoje ruke i noge. 20 Neka se peru vodom, da ne umru, kad ulaze u Æator sastanka, ili kad pristupaju k œrtveniku, da sluœe i da pale œrtvu ognjenu Gospodu. 21 Tada neka tu peru svoje ruke i noge, da ne umru. Ova uredba ima vjeçnu valjanost za njih, za njega i potomke njegove kroz sve naraætaje.” 22 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 23 Uzmi sebi mirisa najboljih, naime smirne najçistije pet stotina æekela i pola toliko, dvjesta pedeset æekela cimeta mirisavoga, onda dvjesta pedeset æekela trstike mirisave, 24 I pet stotina æekela kasije po æekelu Svetiæta, uz to jedan hin ulja maslinova. 25 Od toga napravi sveto ulje za pomazanje, mirisnu pomast, kakvu pravi pomastar. To neka bude sveto ulje za pomazanje. 26 Pomaœi njim Æator sastanka i kovçeg zakona, 27 Stol i sve sprave njegove, svijeønjak i sprave njegove i œrtvenik kadioni; 28 Onda œrtvenik za œrtve paljenice i sve sprave njegove i umivaonica i podnoœje njezino. 29 Tako ih imaæ posvetiti, da budu presveti. Svaki, koji ih se dotakne, postat øe svet. 30 Pomaœi njim i Arona i sinove njegove i posveti mi ih tako za sluœbu sveøeniçku. 31 A sinovima Izraelovim zapovjedi ovo: ‘Kao sveto ulje za pomazanje ima to kod vas vrijediti kroz sve naraætaje. 32 Ni na jedno tijelo çovjeçje ne smije se ono izliti. Ne smijete tako mijeæati nijedno drugo ulje, jer to je sveto i ima vam vrijediti kao sveto. 33 Tko takvo ulje namijeæa ili neæto od toga dadne nepovlaætenu, ima se istrijebiti iz naroda svojega.’ “ 34 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: “Uzmi sebi mirisa, naime stakte, kadionih

69

Izlazak
radi u dan subotni, neka se kazni smrøu. 16 Tako eto imaju sinovi Izraelovi drœati subotu i kroz sve naraætaje svetkovati subotu kao obvezu, æto vjeçno vrijedi. 17 Ona neka bude znak zavjeta izmeåu mene i sinova Izraelovih za vjeçna vremena, jer je u æest dana stvorio Gospod nebo zemlju; ali je sedmi dan otpoçinuo i svetkovao.” 18 Kad je on bio zavræio svoj razgovor s Mojsijem na gori Sinaju, predade mu obadvije ploçe zakona, ploçe kamene prstom Boœjim napisane. Izlazak 32 1 Kad vidje narod, da Mojsije zadugo ne silazi s gore, skupi se narod kod Arona i zatraœi od njega: “Hajde. Napravi nam boga, koji øe iøi pred nama, jer ne znamo, æto bi tome Mojsiju, çovjeku, koji nas izvede iz zemlje egipatske.” 2 Aron im odgovori: “Poskidajte zlatne nauænice, æto ih nose na uæima œene vaæe, sinovi vaæi i køeri vaæe, i donesite mi ih.” 3 Sav narod poskida zlatne nauænice, æto su ih nosili na uæima, i donese ih Aronu. 4 On ih uze od njih, preli ih i napravi od njih tele liveno. Tada oni povikaæe: “Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izvede iz zemlje egipatske.” 5 Kad to vidje Aron, napravi œrtvenik pred njim, i proglasi Aron glasno: “Sutra je svetkovina u çast Gospodu.” 6 Sutradan rano ustadoæe, œrtvovaæe œrtvu paljenicu i prinesoæe œrtvu mirotvornu, i posjeda narod da jede i pije. Onda se digoæe da igraju. 7 Ali Gospod reçe Mojsiju: “Idi, siåi dolje, jer narod tvoj, æto si ga izveo iz zemlje egipatske, çini zlo. 8 Brzo zaåoæe s puta, æto sam im ga zapovjedio. Napraviæe sebi tele liveno, pokloniæe mu se, prinesoæe mu œrtvu i povikaæe: “Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izvede iz zemlje egipatske.” 9 Joæ reçe Gospod Mojsiju: “Promatrao sam narod taj, i vjeruj mi, to je narod tvrdovrat. 10 Sad pusti me, da se raspali gnjev moj na njega i da ga uniætim, a tebe øu uçiniti narodom velikim.” 11 Mojsije gledao je da blaœi Gospoda, Boga svojega, pa reçe: “Zaæto, Gospode, da se raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, æto si ga izveo iz zemlje egipatske snagom velikom i rukom jakom? 12 Zaæto da mognu govoriti Egipøani: ‘Lukavo ih izvede, da ih pomori u gorama i da ih istrijebi sa zemlje!’

ækoljki, galbana, mirisnih trava i çista tamjana, sve u jednakim dijelovima, 35 I od toga napravi kad, miris, kakav pravi pomastar, posoljen, çist, za svetu uporabu. 36 Jedan dio od toga istucaj posve sitno i stavi neæto od toga pred kovçeg zakona u Æatora sastanka, gdje øu ti se objavljivati; to vam ima vrijediti kao presveto. 37 Sliçnoga kada, kakav imaæ napraviti, ne smijete sebi praviti, taj vam ima biti kao posveøen Gospodu. 38 Ako bi tko sebi napravio sliçan, da se naslaåuje njegovim mirisom, ima se istrijebiti iz naroda svojega.” Izlazak 31 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 “Evo, po imenu pozvah Bezaleela, sina Urije, unuka Hurova, od plemena Judina, 3 I napunih ga duha Boœjega, umjetniçke mudrosti, uviåavnosti, razuma i svake vjeætine: 4 Da napravi nacrte umjetniçkih radova i da ih izvede u zlatu, srebru i mjedi; 5 Da kleæe i ukiva drago kamenje, da urezuje drvo, ukratko, da izraåuje svaki posao. 6 Ujedno dadoh mu druga Aholiaba, sina Ahisamakova, od plemena Danova, i svima drugim u umjetnosti vjeætacima udijelih mudrost, da izrade sve, æto sam ti zapovjedio. 7 Æator sastanka, kovçeg zakona, pomiriliæte nad njim i druge sprave u Æatoru; 8 Naime stol i sprave njegove, svijeønjak od çistog zlata sa svima spravama njegovim i œrtvenik kadioni; 9 Onda œrtvenik za œrtvu paljenicu sa svima spravama njegovim, umivaonicu i podnoœje njezino; 10 Sjajne haljine i sveto ruho za sveøenika Arona i haljine sinovima njegovim za sluœbu sveøeniçku; 11 Onda ulje pomazanja i kad mirisni za Svetiæte. Sve neka ne, çine toçno onako, kako sam ti zapovjedio.” 12 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 13 “Objavi sinovima Izraelovim ovu zapovijed: Drœite subote moje, jer one su znak zavjeta izmeåu mene i vas kroz sve naraætaje, da se spozna, da sam ja, Gospod, koji vas posveøujem. 14 Drœite dakle subotu, jer vam ona ima biti sveta. Tko nju oskvrni, neka se kazni smrøu, jer tko radi kakav posao taj dan, neka se istrijebi iz naroda svojega. 15 Æest dana smije se raditi, a sedmi je dan subota, odmor sveti Gospodu. Tko

Izlazak
Povrati se od raspaljenoga gnjeva svojega, i neka ti bude œao zbog zla, æto si ga namijenio narodu svojemu. 13 Spomeni se Abrahama, Izaka i Izraela, sluga svojih, kojima si se sam sobom zakleo i obeøao: ‘Umnoœit øu potomstvo vaæe kao zvijezde na nebu i svu tu zemlju, o kojoj sam govorio, dat øu potomcima vaæim, i oni je imaju zauvijek posjedovati.’ “ 14 Tada se saœali Gospodu radi zla, kojim se bio zaprijetio narodu svojemu. 15 I Mojsije se vrati i siåe s gore s obadvije ploçe zakona u ruci. Ploçe su bile napisane na obadvije strane; sprijeda i straga bile su napisane. 16 Od samoga Boga bile su ploçe napravljene, i pismo je bilo pismo Boœje, na ploçe urezano. 17 Kad Joæua zaçu veliku viku naroda, reçe Mojsiju: “Vika je bojna u taboru.” 18 Ali on odgovori: “Nije to vika pobjedna, a niti vika pobijeåenih: çujem samo pjevanje.” 19 Kad se pribliœi taboru, ugleda tele i ples. Tada se razgnjevi Mojsije, i baci ploçe iz ruke i razbi ih pod gorom. 20 Uze tele, æto su ga bili napravili, spali ga u ognju i satre ga u prah, prosu ga u vodu, i to dade piti sinovima Izraelovim. 21 I reçe Mojsije Aronu: “Æto ti uçini ovaj narod, te mu nanese tako teæku krivnju?” 22 Aron odgovori: “Ne ljuti se, gospodaru moj. Ti znaæ sam, kako je ovaj narod zao. 23 Zatraœiæe od mene: ‘Napravi nam boga, koji øe idi pred nama, jer ne znamo, æto bi tome Mojsiju, çovjeku, koji nas izvede iz zemlje egipatske.’ 24 Ja im rekoh: ‘Tko ima zlata, neka ga skine sa sebe.’ I dadoæe mi ga, i ja ga bacih u oganj, i izaåe ovo tele.” 25 Kad Mojsije vidje, da je narod tako razuzdan bio, jer mu je Aron bio popustio uzde na zloradost neprijatelja njihovih. 26 Stade Mojsije na vrata tabora i povika: “Tko je za Gospoda, ovamo k meni.” Tada se skupiæe oko njega svi sinovi Levijevi. 27 Njima reçe: “Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: “Svaki neka pripaæe svoj maç uz bedro svoje. Proåite kroz tabor od jednih vrata do drugih, svaki neka ubije brata svojega, prijatelja svojega i roåaka svojega.” 28 Sinovi Levijevi uçiniæe po zapovijedi Mojsijevoj, i pogibe naroda u taj dan oko tri tisuøe ljudi. 29 Tada reçe Mojsije: “Napunite danas sebi ruke za Gospoda, jer se je svaki

70

borio proti sinu svojemu i proti bratu svojemu; zato neka budete danas blagoslovljeni.” 30 Drugi dan reçe Mojsije narodu: “Teæko se ogrijeæiste. Zato øu uzaøi Gospodu. Moœe biti da izmolim oproætenje za grijehe vaæe.” 31 Tako se vrati Mojsije natrag Gospodu i reçe: “Ah, teæko sagrijeæi narod ovaj, napravivæi sebi boga od zlata. 32 Ipak mu sada oprosti grijeh njegov. Ako neøeæ, onda me radije izbriæi iz knjige, koju vodiæ.” 33 Gospod odgovori Mojsiju: “Tko se je ogrijeæio proti meni, toga øu samo izbrisati iz knjige svoje. 34 A sada idi i povedi narod, kamo sam ti zapovjedio. Evo, moj øe anåeo iøi pred tobom. Ali kad doåe vrijeme pohoda, kaznit øu na njima grijeh njihov.” 35 I Gospod je udarao narod zato, jer je bio dao napraviti tele, æto ga napravi Aron. Izlazak 33 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: “Idi, otidi odavde, ti i narod, æto si ga izveo iz zemlje egipatske, u zemlju, za koju se zakleh Abrahamu, Izaku i Jakovu, kad rekoh: ‘Potomcima tvojim dat øu je.’ 2 Poslat øu pred tobom anåela i protjerat øu; Kanaance, Amoreje, Perizeje, Hiveje i Jebuseje. 3 On øe te dovesti u zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med. Ja naime neøu sam iøi u tvojoj sredini, da vas nebih morao inaçe uniætiti putem, jer si narod tvrdovrat.” 4 I kad je narod çuo ovu zlu vijest, oœalosti se, i nitko ne htjede metnuti na sebe nakit svoj. 5 Jer Gospod reçe Mojsiju: “Reci sinovima Izraelovim: ‘Vi ste narod tvrdovrat. Kad bih samo jedan çasak iæao u tvojoj sredini, morao bih te uniætiti. Skini zato nakit svoj sa sebe, onda øu vidjeti, æto mogu s tobom uçiniti.’ “ 6 I poskidaæe tako sa sebe sinovi Izraelovi nakit svoj poçevæi od gore Horeba. 7 Mojsije uze Æator i razape ga za njega izvan tabora u nekoj udaljenosti od tabora. Nazva ga “Æator sastanka”. Ako je tko htio da pita Gospoda, poæao bi van k Æatoru sastanka, æto je stajao izvan tabora. 8 Kadgod je Mojsije izlazio van k Æatoru, ustajao bi sav narod. Svaki bi stajao na ulazu æatora svojega i gledao za Mojsijem, dok ne bi stupio u Æator. 9 im bi Mojsije stupio u Æator, spustio

71

Izlazak
2 Budi tada spreman za sutra, da rano izaåeæ na goru Sinaj i tamo na vrhu gore stupiæ preda me. 3 Nitko ne smije izaøi s tobom gore i pojaviti se na cijeloj gori. Ni ovce ni goveda ne smiju pasti uz ovu goru.” 4 I on tako istesa sebi dvije ploçe od kamena, kao to su bile prve. Sutradan u rano jutro ustade Mojsije i izaåe na goru Sinaj, kao æto mu je bio zapovjedio Gospod. Dvije ploçe kamene uze u ruku sa sobom. 5 Kad onda Gospod siåe dolje u oblaku, stade on tamo uz njega i prizva ime Gospodnje. 6 Tada proåe Gospod ispred njega i oglasi se: “Gospod je milosrdan i milostiv Bog, strpljiv, bogat miloæøu i vjernoæøu, 7 Koji çuva vjernost tisuøama, koji praæta krivnju, opaçinu i grijeh, ali nikoga ne puæta bez kazne, nego zlodjela otaca pohodi na djeci i na unuçadi, na treøem i çetvrtom koljenu.” 8 Mojsije prignu se brœe sve do zemlje, pokloni se. 9 Tada reçe: “Ako sam naæao milost u oçima tvojim, Gospode, onda neka bi iæao Gospod u naæoj sredini. Ako je i tvrdovrat narod, oprosti nam ipak zlodjela naæa i grijeh naæ i daj da budemo tvoja svojina.” 10 On reçe: “Evo, ja sklapam zavjet. Pred cijelim narodom tvojim uçinit øu çudesa, kakva se nijesu dogodila na svoj zemlji i ni u kojem narodu, i narod, meåu kojim œiviæ, vidjet øe djelovanje Gospodnje, jer çudovito je, æto øu uçiniti na tebi. 11 Upamti dobro, æto ti danas zapovijedam! Evo, protjerat øu ispred tebe Amoreje, Kanaance, Hiteje, Perizeje, Hiveje i Jebuseje. 12 Çuvaj se, da ne sklopiæ saveza sa stanovnicima zemlje, u koju øeæ doøi, da ti oni ne postanu zamka u sredini tvojoj. 13 Nego œrtvenike njihove poruæite, kamene spomenike njihove porazbijajte i lugove idola njihovih sasijecite. 14 Jer nikojem drugome Bogu ne smijeæ se klanjati. Jer Gospod, çije je ime Ljubomoran, jest Bog ljubomoran. 15 Ne sklapaj zato saveza sa stanovnicima zemlje. Inaçe, kad budu oni çinili preljubu s bogovima svojim i œrtvovali bogovima svojim, pozvat øe tebe, pa bi i ti mogao uçestvovati kod œrtvene gozbe njihove; 16 I œeniti sinove svoje køerima njihovim, da bi tako køeri njihove çinile preljubu s bogovima, mogle bi i

bi se dolje stup od oblaka i stajao bi na ulazu Æatora, dok bi on govorio s Mojsijem. 10 I kad bi sav narod vidio stup od oblaka gdje stoji na ulazu Æatora, svi bi ustali i svaki bi se bacio niçice na ulazu æatora svojega. 11 A govorio je Gospod s Mojsijem licem u lice, kao æto govori netko s prijateljem svojim. Potom bi se ovaj vratio u tabor, a sluga njegov, mladi Joæua, sin Nunov, ne bi se maknuo od Æatora. 12 Mojsije reçe Gospodu: “Evo, ti mi zapovijedaæ: ‘Vodi taj narod’, ali nijesi mi objavio, koga øeæ poslati s menom. A ipak si tvrdio: ‘Znam te po imenu, i naæao si milost u oçima mojim.’ 13 Pa ako sam doista naæao milost u oçima tvojim, onda mi objavi namjere svoje, da na tebi spoznam, da sam naæao milost u oçima tvojim. Ipak promisli, da je ovaj narod tvoj narod.” 14 Gospod reçe: “Ja da osobno idem i da ti oduzmem svu brigu?” 15 Odgovori mu: “Ako neøeæ osobno iøi s nama, onda nas radije ne vodi odavde. 16 Pa po çemu øe se spoznati, da smo ja i tvoj narod naæli milost u oçima tvojim, ako ne po tom, da ideæ s nama, i da smo mi, ja i tvoj narod, time odlikovani pred svima narodima, æto su na zemlji?” 17 Gospod reçe Mojsiju: “I tu molbu, æto si je izrekao, ispunit øu, jer ti si naæao Milost u oçima mojim i znam te po imenu.” 18 Mojsije reçe: “Daj mi da ugledam slavu tvoju.” 19 On odgovori: “Uçinit øu, da proåe sva slava moja ispred oçiju tvojih i proglasit øu pred tobom moje ime ‘Gospod’. Bit øu milostiv, kojemu hoøu da budem milostiv, i smilovat øu se, kojemu hoøu da se smilujem.” 20 On nastavi dalje: “Lica mojega ne moœeæ ugledati; jer ni jedan çovjek ne moœe me vidjeti i ostati œiv.” 21 Dalje reçe Gospod: “Evo, kod mene ima mjesta; ovdje moœeæ stati na hrid. 22 Kad onda bude prolazila slava moja, stavit øu te u æupljinu hridi i zaklonit øu te rukom svojom, dok ne proåem. 23 Kad zatim odmaknem ruku svoju, vidjet øeæ mi leåa. Ali lice moje ne smije nitko gledati.” Izlazak 34 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: “Isteæi sebi dvije ploçe od kamena, kao æto su bile prve, da napiæem na ploçe zapovijedi, Æto su stajale na prvim ploçama, koje si razbio.

Izlazak
sinove tvoje zavesti, da çine preljubu s bogovima. 17 Ne smijeæ praviti sebi lika Boœjeg livena. 18 Svetkovinu nekvasnih kruhova imaæ obdrœavati. Sedam dana imaæ jesti nekvasan kruh, kao æto sam ti zapovjedio, u vrijeme mjeseca abiba; jer u mjesecu abibu izaæao si iz Egipta. 19 Sve, æto je prvoroåeno, pripada meni: Svako prvo muæko u stoci tvojoj, bilo goveçe ili ovca, imaæ posvetiti. 20 Ali magare prvençe imaæ otkupiti janjetom. Ako to neøeæ, onda mu slomi siju. Svakoga prvoroåenca izmeåu sinova svojih imaæ otkupiti. Pred lice moje ne smijete se pokazati praznih ruku. 21 Æest dana radi, a sedmi dan poçini. I u vrijeme oranja i œetve imaæ obdrœavati subotu. 22 I svetkovinu sedmice imaæ svetkovati u vrijeme prvina œetve pæeniçne i svetkovinu berbe na svræetku godine. 23 Triput u godini ima se svako muæko izmeåu vas pokazati pred Bogom Gospodom, Bogom Izraelovim. 24 Jer øu protjerati narode ispred tebe i pokrajine tvoje raæirit øu, i nitko neøe poœeljeti sebi zemlje tvoje, kad izaåeæ, da se triput u godini pokaœeæ pred Gospodom, Bogom svojim. 25 Nemoj prinositi krvi od zaklanice œrtve moje zajedno s kruhom kvasnim, i od œrtve svetkovine Pashe neka niæta ne preostane do ujutro. 26 Najbolje od prvina polja svojega donesi u kuøu Gospoda, Boga svojega. Ne kuhaj jareta u mlijeku matere njegove.” 27 Potom zapovjedi Gospod Mojsiju: “Napiæi sebi te zapovijedi, jer na temelju tih zapovijedi sklapam zavjet s tobom i s Izraelom.” 28 etrdeset dana i çetrdeset noøi boravio je Mojsije tamo kod Gospoda. Nije jeo ni kruha, niti je pio vode. I Gospod napisa na ploçe zapovijedi zavjeta, deset zapovijedi. 29 Kad je Mojsije silazio s gore Sinaja, s obadvije ploçe zakona u ruci, i kad je siæao s gore, nije znao, da se je svijetlilo lice njegovo od razgovora s njim. 30 Kad Aron i svi sinovi Izraelovi ugledaæe Mojsija i vidjeæe, da se je svijetlilo lice njegovo, pobojaæe se pristupiti k njemu. 31 Ali ih zovnu Mojsije k sebi. I doåoæe k njemu Aron i svi glavari zajednice, i Mojsije se porazgovori s njima. 32 I svi ostali sinovi Izraelovi pristupiæe. On im tada priopøi sve, æto mu je bio naloœio Gospod na gori

72

Sinaju. 33 Poæto je Mojsije bio prestao s njima govoriti, stavi pokrivalo na lice svoje. 34 I kadgod je Mojsije stupio pred Gospoda, da govori s njim, skinuo bi pokrivalo, dok nije opet izaæao, i kad bi izaæao, priopøio bi sinovima Izraelovim sve, æto mu je bilo naloœeno. 35 Pritom su vidjeli sinovi Izraelovi lice Mojsijevo, kako se svijetlilo. Mojsije bi onda opet stavio pokrivalo na lice svoje, dok opet nije otiæao da govori s njim. Izlazak 35 1 Nato skupi Mojsije svu zajednicu sinova Izraelovih i reçe im: “Ovo je zapovjedio Gospod da çinite: 2 Æest dana smije se raditi. Ali sedmi dan ima vam biti svet, blagdan, dan odmora u çast Gospodu. Tko bi radio na taj dan, ima se kazniti smrøu. 3 U subotu ne smijete loœiti ognja ni u jednom od svojih stanova.” 4 Joæ zapovjedi Mojsije cijeloj zajednici sinova Izraelovih: “Ovo je zapovjedio Gospod: 5 I Dajte od onoga æto posjedujete, prilog za Gospoda. Svaki, koga srce njegovo na to ponuka, neka donese kao prilog za Gospoda zlato, srebro i mjed; 6 Modri i crveni skerlet, grimiz, fini lan i kostrijet; 7 Koze ovnujske crveno obojene, koœe od jazavca i drvo akacije; 8 Ulje za svijeønjak i mirise za ulje pomazanja i za mirisavi kad; 9 Kamenje oniksovo i drago kamenje za okivanje na opleøak i naprsnik. 10 Svi, koji su meåu vama vjeæti u umjetnosti, neka doåu i neka sve postave, æto je zapovjedio Gospod: 11 Svetiæte, Æator i æatorski pokrov njegov i povrh njega gornji pokrov, njegove kuke, daske, prijevornice, stupove i stopice njihove; 12 Kovçeg i motke njegove, pomiriliæte i zavjes unutraænji; 13 æto, motke njegove i sve sprave njegove i kruh obliçja; 14 Svijeønjak za rasvjetu i sprave njegove i svjetionice i ulje za svijeønjak; 15 Œrtvenik kadioni i motke njegove, ulje pomazanja i kad miomirisni, zavjesa od vrata za ulaz u Æator; 16 Œrtvenik za œrtve paljenice i reæetku njegovu od mjedi, motke njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnoœje njezino; 17 Zavjese za dvoriæte, stupove njegove i stopice njihove, zastor za ulaz u dvoriæte;

73

Izlazak
tkalac i vezilac po modrom i crvenom skerletu, po grimizu i finom lanu, pa i obiçni tkalac, oni, koji izvode radove svake vrste i pronalaze umjetna djela. Izlazak 36 1 Tako neka izvedu djelo Bezaleel i Oholiab i svi umjetnosti viçni ljudi, kojima je Gospod dao umjetniçke mudrosti i uviåavnosti, tako da znadnu izvesti sve za Svetiæte potrebne radove toçno onako, kako je zapovjedio Gospod. 2 Nato pozva Mojsije Bezaleela i Aholiaba i sve u umjetnosti viçne ljude, kojima je bio Gospod udijelio osjeøaj za umjetnost, sve, koje je na to gonilo srce njihovo, da se prihvate djela i da ga izvedu. 3 Oni primiæe od Mojsija sve priloge, æto su ih bili donijeli sinovi Izraelovi, da se izvedu radovi za postavljanje Svetiæta. Ovi su mu i dalje donosili svako jutro dragovoljne priloge. 4 Tada doåoæe svi umjetnici, koji su bili zaposleni na radovima za Svetiæte, svaki od rada, kojim su bili zaposleni, 5 I rekoæe Mojsiju: “Narod donosi puno viæe nego æto treba da se izvede rad, æto ga je Gospod zapovjedio da se uradi.” 6 Zato Mojsije dade da se oglasi zapovijed u taboru: “Ni çovjek ni œena neka viæe ne donose priloga za Svetiæte.” I narod prestade donositi darove. 7 Jer je bilo svega dosta, da se izvede sve djelo, bilo je i preveø. 8 Tako napraviæe, koji su bili duha umjetnoga izmeåu onih, æto su radili Æator od deset æatorskih zavjesa, od finoga lana uzvedenoga, od modrog i crvenog skerleta i grimiza, s kerubinima, umjetno vezenim, napravi ih on. 9 Svaka æatorska zavjesa bila je dvadeset i osam lakata duga i çetiri lakta æiroka. Ista mjera bila je za sve zavjese. 10 I sastavi po pet zavjesa skupa. 11 Onda napravi petlje od modrog skerleta na rubu zadnje zavjese jednog sastavljenog komada, isto tako na rubu zadnje zavjese drugog sastavljenog komada. 12 Pedeset petalja priçvrsti na jednoj zavjesi i pedeset na rubu zavjese, æto je pripadao drugom sastavljenom komadu, tako da su petlje stajale jedna prema drugoj. 13 Uz to napravi pedeset zlatnih kuka i kukama sveza zavjese jedna s drugom, tako da je tvorilo Svetiæte jednu cjelinu. 14 Onda napravi zavjese od kostrijeti

18 Kolje za Æator i kolje za dvoriæte s uzicama njihovim; 19 Sjajne haljine za sluœbu u Svetiætu, sveto ruho za sveøenika Arona i haljine sinovima njegovim za sluœbu sveøeniçku.” 20 Nato ode sva zajednica sinova Izraelovih od Mojsija. 21 Tada doåe svaki, koga je na to ponukalo srce njegovo, i svaki, koji se za to osjeøao pobuåen, donese prilog Gospodu za gradnju Æatora sastanka, za svu sluœbu u njemu i za ruho sveto. 22 Doåoæe ljudi i œene, svi, koje je srce na to nagnalo, donesoæe narukvice, nauænice, prstenje, ogrlice, zlatninu svake vrste. Svaki, koji je bio obeøao Gospodu kakav dar u zlatu, 23 I svi, koji su imali modrog i crvenog skerleta, grimiza, finoga lana, kostrijeti, koœa ovnujskih crveno obojenih i koœa od jazavca, pridonesoæe. 24 Tkogod htjede dati kakav dar u srebru i mjedi, doprinese dar Gospodu, i svaki koji je imao drveta akacije za uporabu kod gradnje, pridonese. 25 Sve œene vjeæte u umjetnosti prele su rukama svojim i donosile æto napredoæe: modri i crveni skerlet, grimiz i fini lan. 26 Druge œene, koje se osjeøale potaknute na to svojom umjetniçkom vjeætinom, prele su kostrijet. 27 Knezovi donesoæe kamenje oniksovo i drugo kamenje drago za ukivanje na opleøak i naprsnik. 28 Uz to mirise i ulje za svijeønjak, za ulje pomazanja i za miomirisni kad. 29 Svi ljudi i œene, koje ponuka srce njihovo, da æto doprinesu za çitavo djelo, æto ga je Gospod bio zapovjedio preko Mojsija da se napravi, doprinesoæe. Kao dragovoljan dar donesoæe to Gospodu sinovi Izraelovi. 30 Nato reçe Mojsije sinovima Izraelovim: “Evo, Gospod po imenu pozva Bezaleela, sina Urije, unuka Hurova, od plemena Judina, 31 I napuni ga duha Boœjega, umjetniçke mudrosti, uviåavnosti, razuma i svake vjeætine, 32 Da napravi nacrte, da izvede radove u zlatu, srebru i mjedi, 33 Da kleæe i ukiva kamen, da urezuje drvo, ukratko, da izraåuje svakovrsne radove. 34 Ali i dar, da pouçi druge, udijeli mu, njemu i Aholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova. 35 Napuni ih duha umjetnoga, da izvedu radove svake vrste, kako ih izraåuje umjetni zanatnik, umjetni

Izlazak
za pokrov nad Æatorom; jedanaest zavjesa napravi za to. 15 Svaka je zavjesa bila trideset lakata duga i çetiri lakta æiroka. Ista je mjera bila za svih jedanaest zavjesa. 16 Onda sastavi pet zavjesa zasebe u jedan komad i isto tako æest drugih zavjesa za sebe. 17 Na rubu zadnje zavjese jednog sastavljenog komada napravi pedeset petalja i isto tako pedeset petalja na rubu zadnjega zavjesa drugog sastavljenog komada. 18 Uz to napravi pedeset mjedenih kuka, da pokrov za Æator sastave u jednu cjelinu. 19 Potom napravi pokrov za Æator, pokrivaç od koœa ovnujskih crveno obojenih i povrh njega pokrov od koœa jazavçevih. 20 Onda napravi od drveta akacije daske za Æator, æto stoje uspravo. 21 Svaka je daska bila deset lakata duga, a lakat i pol æiroka. 22 Svaka je daska imala po dva klina, Æto su jedan s drugim bila svezana. Tako napravi sve daske za Æator. 23 I to napravi na daskama za Æator: Dvadeset dasaka za podnevnu stranu, juœnu stranu, 24 Onda stavi ispod dvadeset dasaka çetrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod dasku za dva klina njezina. 25 Isto tako napravi za drugu stranu Æatora, za sjevernu stranu, dvadeset dasaka, 26 I çetrdeset srebrnih stopica, dvije stopice pod svaku dasku. 27 Za zadnju stranu Æatora, zapadnu stranu, napravi æest dasaka. 28 Osim toga napravi joæ dvije daske za uglove Æatora na zadnjoj strani. 29 One su bile odozdo dvokrake i isto tako odozgo dvokrake do prvoga koluta. Tako napravi obadvije u dva ugla. 30 Bilo je tako osam dasaka sa svojim srebrnim stopicama, u svemu æesnaest stopica, dvije stopice pod svakom daskom. 31 Onda napravi prijevornice od drveta akacije, pet za daske na jednoj strani Æatora. 32 Pet prijevornica za daske na drugoj strani Æatora i pet prijevornica za daske na zadnjoj strani Æatora prema zapadu. 33 Srednju prijevornicu napravi tako, da je iæla sredinom dasaka od jednoga kraja do drugoga. 34 Daske okova zlatom, kolute, kroz koje bi se utakle prijevornice, napravi od zlata. I prijevornice okova zlatom.

74

35 Onda napravi zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga; napravi ga s umjetno vezenim kerubinima. 36 Potom napravi za njega çetiri stupa od drveta akacije i okova ih zlatom. I kuke njihove bile su od zlata, i salije za njih çetiri srebrne noge. 37 Za ulaz u Æator napravi zavjes od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga s umjetnim vezovima, 38 I pet stupova njegovih i kuke njihove. Vrhove im i pojase okova zlatom; pet stopica bilo je od mjedi. Izlazak 37 1 Bezaleel napravi zatim kovçeg od drveta akacije, dva i pol lakta dug, lakat i pol æirok i lakat i pol visok. 2 Pozlati ga iznutra i izvana çistim zlatom i provede mu vijenac zlatan unaokolo. 3 Uz to onda salije çetiri zlatna koluta za çetiri noge, dva koluta na jednoj strani i dva koluta na drugog strani. 4 Tada napravi motke od drveta akacije i pozlati ih. 5 Utaknu motke a kolute na stranama kovçega, tako da se je mogao kovçeg nositi. 6 Napravi pomiriliæte od çistoga zlata, dva i po lakta dugo i lakat i pol æiroko. 7 Uz to napravi dva znatna kerubina. Izradi ih kovanim random tako, da su çinili jedan komad s obadva kraja pomiriliæta. 8 Jednoga kerubina s jednim krajem, drugoga kerubina s drugim krajem povezana u jedan komad s pomiriliætem, tako napravi obadva kerubina na obadva kraja. 9 Kerubini su drœali svoja krila prema gore raæirena i tako su ujedno svojim krilima pokrivali pomiriliæte. Lica njihova bila su okrenuta jedno prema drugomu, tako da su lica kerubina gledala na pomiriliæte. 10 Onda napravi stol od drveta akacije, dva lakta dug, jedan lakat æirok i lakat i pol visok. 11 Pozlati ga çistim zlatom i napravi na njemu vijenac zlatan unaokolo. 12 I provede oko njega unaokolo za dlan æirok okvir i na tom okviru vijenac zlatan koji se je isto tako vijao unaokolo. 13 Salije za njega çetiri koluta zlatna i priçvrsti kolute na çetiri strane, i to na çetiri ugla uz çetiri noge njegove. 14 Tik uz okvir bili su koluti za motke, da se je moglo nositi stol. 15 Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih, da se je moglo nositi stol.

75

Izlazak
visine. 5 Salije çetiri koluta na çetiri ugla reæetke mjedene za provlaçenje motke. 6 Nato napravi motke od drveta akacije i okova ih u mjed. 7 Utaknu motke u kolute na stranama œrtvenika, da se je mogao nositi o njima. Napravi ga od dasaka tako, da je bio æupalj. 8 Tada napravi umivaonicu mjedenu i podnoœje njezino mjedeno od ogledala œena posluœiteljica, Æto su sluœile na ulazu u Æator sastanka. 9 Nato postavi dvoriæte. Na juœnoj strani njegovoj bile su zavjese dvoriæta od finoga lana uzvedenoga, sto lakata dugi. 10 Uz to dvadeset stupova sa dvadeset stopica od mjedi. Kuke stupova uz karike njihove bile su od srebra. 11 Na sjevernoj strani bile su zavjese sto lakata duge, uz to dvadeset stupova sa dvadeset stopica njihovih od mjedi. Kuke stupova i karike njihove bile su od srebra. 12 Na zapadnoj strani bile su zavjese pedeset lakata duge, uz to deset stupova sa deset stopica njihovih. Kuke stupova i karike njihove bile su od srebra. 13 Sprijeda na istoçnoj strani bile su zavjese pedeset lakta duge. 14 Zavjese od petnaest lakata bile su na jednoj strani, uz to tri stupa sa tri stopice njihove: 15 Na drugoj strani, s obje strane ulaza u dvoriæte, bili su isto tako zavjesi od petnaest Jaka us to tri stupa sa tri stopice njihove. 16 Sve zavjese dvoriæta unaokolo bile su od finoga lana uzvedenoga. 17 Stopice stupova bile su od mjedi, kuke stupova i karike njihove od srebra, navlaka njihovih glava takoåer od srebra. Svi stupovi dvoriæta imali su karike srebrne. 18 Zavjesa ulaza u dvoriæte bila je umjetno vezivo od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga, dvadeset lakata dug i pet lakata visok po æirini, u skladu s zavjesama dvoriæta. 19 etiri stupa njihova sa çetiri stopice svoje bila su od mjedi, kuke njihove od srebra, navlaka njihovih glava i karike njihove isto tako od srebra. 20 Sve kolje za Æator i dvoriæte unaokolo bilo je od mjedi. 21 Ovo je raçun za Prebivaliæte, naime za Æator sastanka. Poduzeæe ga praviti na zapovijed Mojsijevu Leviti pod upravom Itamara, sina sveøenika Arona.

16 napravi onda od çistoga zlata posuåe, æto je imalo stajati na stolu, zdjele njegove, çaæe, testije i vrçeve za prinoæenje naljeva. 17 Onda napravi svijeønjak od çistoga zlata. Kovanim radom izradi svijeønjak, nogu njegovu i stablo njegovo. S njim zajedno bile su iz jednoga komada njegove çaæe, jabuke i cvjetovi. 18 Æest grana izlazilo je s obje strane, tri grane na svijeønjaku s jedne strane, a tri grane s druge strane. 19 Na svakoj grani bile su tri kao badem çaæe s jabukom i cvijetom; tako na æest grana, æto su izlazile iz svijeønjaka. 20 Na samom stablu svijeønjaka bile su çetiri kao badem çaæe s jabukama i cvjetovima. 21 I to uvijek jabuka ispod dvije grane, æto su izlazile iz njega. 22 Njihove jabuke i grane bile su s njim iz jednoga komada: sve kovani rad iz jedinoga komada, od çistoga zlata. 23 Onda napravi uz to sedam svjetionica, usekaçe i tavice njihove od çistoga zlata. 24 Od jednoga talenta çistoga zlata napravi ga i sve posuåe njegovo. 25 Joæ napravi œrtvenik kadioni od drveta akacije, jedan lakat dug, jedan lakat æirok, çetverouglast i dva lakta visok. Rogovi mu bili jedan komad s njim. 26 Pozlati ga çistim zlatom, ploçu njegovu kao i hridine njegove unaokolo i rogove njegove. Oko njega unaokolo provede vijenac zlatan. 27 Onda napravi ispod vijenca na obje strane, naime na dvije suprotne strane, dva koluta zlatna za motke, da se je mogao nositi o njima. 28 Motke napravi od drveta akacije i pozlati ih. 29 Onda pripravi sveto ulje pomazanja i çisti, mirisni kad, kako ga pravi pomastar. Izlazak 38 1 Nato podiœe œrtvenik za œetve paljenice od drveta akacije, pet lakata dug i pet lakata æirok, çetverouglast i tri lakta visok. 2 Stavi mu na çetiri ugla rogove. Rogovi su çinili s njim jednu cjelina. Okova ga u mjed. 3 Tada napravi sve za œrtvenik potrebno posuåe, lonce, lopatice, kotliøe, viljuæke i klijeæta. Sve posuåe napravi od mjedi. 4 Napravi za œrtvenik i reæetku mreœastu od mjedi ispod opbodnog stepena njegova odozdo sve do pola

Izlazak
22 Bezaleel, sin Urijin, unuk Hurov, od plemena Judina, bio je napravio sve, æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 23 I s njim Aholiab, sin Ahisamakov, od plemena Danova, umjetni zanatnik, umjetni tkalac i vezilac po modrom i crvenom skerletu, po grimizu i finom lanu. 24 Svega zlata, darovanoga zlata, æto ode na razne radove za Svetiæte, iznosilo je dvadeset i devet talenata i sedam stotina i trideset æekela, po teœini Svetiæta. 25 Srebra, æto uåe kod brojenja zajednice, iznosilo je æto talenata i tisuøu sedam stotina i sedamdeset deset æekela po teœini Svetiæta. 26 Po jedan beka - polovica æekela po teœini Svetiæta - na glavu svih onih, æto uåoæe u brojenje, od dvadeset godina i viæe, æest stotina i tri tisuøe i pet stotina i pedeset ljudi. 27 Sto talenata srebra potroæilo se na lijevanje stopica za Svetiæte i stopica za zavjes; æto talenata na sto stopica, na svaku stopicu jedan talenat. 28 Od tisuøu i sedam stotina i sedamdeset i pet æekela napravi on kuke za stupove, prevuçe glave njihove i opremi ih karikama. 29 Mjedi darovane bilo je se sedamdeset talenata i dvije tisuøe i çetiri stotine æekela. 30 Od boga napravi on stopice za vrata u Æator sastanka i mjedeni œrtvenik, reæetku mjedenu njegovu i sve posuåe œrtvenika. 31 Stopice u dvoriætu unaokolo i stopice na ulazu u dvoriæte, sve kolje dvoriæta unaokolo. Izlazak 39 1 Od modrog i crvenog skerleta i grimiza napraviæe sjajne haljine za sluœbu u Svetiætu. Isto tako napraviæe sveto ruho Aronu, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju; 2 Opleøak napravi od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. 3 Zlato skovaæe u tanke ploçice i razrezaæe ih u niti, da ih umjetnim vezivom uvezu u modri i crveni skerlet, u grimiz i u fini lan. 4 Napraviæe dva pleøna komada æto su se sklapala. Na obadva kraja bio je skupa privezan. 5 Tkanica, æto je bila na njemu da se njom priveœe, bila je izrade na od jednoga komada s njim i jednakim radom, od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza finoga lana uzvedenoga, kao sto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.

76

6 Urediæe dva oniksa kamena, tako da su bila ukovana u zlato, a urezaæe u njih imena sinova Izraelovih, kako ih umije urezati umjetnost peçatna. 7 I metnu ih on na pleøne komade opleøka kao kamene spomene na sinove Izraelove, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 8 Naprsnik napravi kao opleøak umjetnim tkalaçkim radom od zlata, modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. 9 napraviæe naprsnik çetverouglast, predvostruçen, pedalj dug, pedalj æirok, predvostruçen. 10 Onda udariæe po njemu çetiri reda dragoga kamenja: U prvom redu karneol, topaz i smaragd, 11 U drugom redu rubin, safir i dijamant, 12 U treøem redu hijacint, ahat i ametist, 13 U çetvrtom redu krizolit, oniks i jaspis. Pri njihovu ukivanju svi su bili u zlato ukovani. 14 Tih kamenova bilo je dvanaest, toliko je bilo imena sinova Izraelovih. Bili su urezani kao peçat, svaki kamen imenom jednoga od dvanaest plemena. 15 Priçvrstiæe onda na naprsnik kao vrpce pletene lançiøe od çisto ga zlata. 16 Napraviæe potom dvije kopçe zlatne i dvije karike zlatne i priçvrstiæe obadvije karike na obadva kraja naprsniku. 17 Obadva lançiøa zlatna priçvrstiæe na dvije karike na krajevima naprsniku. 18 Draga obadva kraja od oba dva lançiøa priçvrstiæe na dvije kopçe i ove na obadva pleøna komada opleøka sprijeda. 19 I napraviæe dvije druge karike zlatne i priçvrstiæe ih na obadva kraja naprsniku, na unutraænji rub njegov, æto je okrenut prema opleøku. 20 Nato napraviæe joæ dvije zlatne karike i priçvrstiæe ih na obadva pleøna komada opleøka ozdo na prednjoj strani njegovoj, tamo, gdje se pripinje, povrh tkanice opleøka. 21 Vrpcom od skerleta modroga privezaæe naprsnik njegovim karikama za karike opleøka, tako da je stajao naprsnik nad tkanicom opleøka i nije se mogao pomicati od opleøka, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 22 Napraviæe plaæt za opleøak, tkan, sav od skerleta modroga. 23 Prorez za vrat na plaætu bio je u sredini i bio je sliçan prorezu na oklopu. Oko proreza za vrat bio je rub,

77

Izlazak
Gospod Mojsiju, izvedoæe sav rad sinovi Izraelovi. 43 Kad Mojsije razgleda çitavo djelo, vidje, da ga izvedoæe posve onako, kao æto je bio zapovjedio Gospod. I Mojsije dade im blagoslov. Izlazak 40 1 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 “Na prvi dan prvoga mjeseca postavi Prebivaliæte æatora sastanka. 3 Metni unutra kovçeg zakona i objesi zavjesu pred kovçeg. 4 Unesi unutra i stol i poloœi na njega kruhove obliçja. Svijeønjak stavi unutra i postavi svjetionice njegove. 5 Zlatni œrtvenik kadioni namjesti pred kovçeg zakona i objesi zavjese na ulazu u Prebivaliæte æatora. 6 Podigni œrtvenik za œrtve paljenice pred ulazom u Prebivaliæte æatora sastanka, 7 I metni umivaonicu izmeåu Æatora sastanka i œrtvenika i nalij u nju vode. 8 Napravi onda dvoriæte unaokolo i metni zavjes na ulazu u dvoriæte. 9 Uzmi tada ulje pomazanja, pomaœi Prebivaliæte æatora i sve, æto se nalazi u njemu, i posveti ga i sve posude njegovo, da bude sveto. 10 Pomaœi i œrtvenik za œrtve paljenice i sve posude njegovo i posveti tako œrtvenik, da œrtvenik bude presvet. 11 I umivaonicu i podnoœje njezino pomaœi i posveti. 12 Onda privedi Arona i sinove njegove k ulazu u Æator sastanka i operi ih vodom. 13 Obuci Arona u svete haljine, pomaœi ga i posveti ga, da mi sluœi kao sveøenik. 14 Sinove njegove onda privedi i obuci im koæulje. 15 I pomaœi ih, kao æto si im pomazao oca, da mi sluœe kao sveøenici. Ovo pomazanje ima im podijeliti çast sveøeniçku za sva vremena kroz sve naraætaje.” 16 Mojsije uçini toçno tako, kako mu je bio zapovjedio Gospod. 17 U prvom mjesecu druge godine, na prvi dan mjeseca, bilo je Prebivaliæte æatora postavljeno. 18 Mojsije postavi Prebivaliæte æatora ovako: namjesti mu stopice i postavi na njih daske njihove, utaknu prijevornice njihove i uzdignu stupove njihove. 19 Onda razape pokrov za Æator nad Prebivaliætem i stavi povrh njega gornji pokrov Æatora, kao æto je bio zpovjedio Gospod Mojsiju. 20 Nato uze zakon i metnu ga u kovçeg, utaknu motke na kovçeg i stavi

da se ne razdre. 24 Ozdo na rubu plaæta staviæe granatne jabuke od modrog i crvenog skerleta, grimiza i finoga lana uzvedenoga. 25 Od çistoga zlata napraviæe zvonçiøe i metnuæe zvonçiøe meåu granatne jabuke unaokolo na rub plaæta, 26 Tako da je oko ruba plaæta sve jedan zvonçiø dolazio za jednom granatnom jabukom, za vræenje svete sluœbe, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 27 Koæulje Aronu i sinovima njegovim napraviæe od finoga lana tkalaçkim radom. 28 Kapu od finoga lana, visoke kape od finoga lana i oko boka haljine platnene od finoga lana uzvedenoga. 29 I pojas od finoga lana uzvedenoga, modrog i crvenog skerleta i grimiza, umjetno vezena, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 30 Napraviæe çeonu ploçicu, krunu svetu, ad çistoga zlata, i napisaæe na njoj, kako se urezuje pismo su peçat: “Gospodu posveøeno.” 31 Priçvrstiæe na nju vrpcu od modroga skerleta, da se veœe gore za kapu, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 32 Tako se svræi sav rad za Prebivaliæte Æatora sastanka. Sinovi Izraelovi izvedoæe to posve onako, kako je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 33 I donesoæe Mojsiju Prebivaliæte, Æator i sve posuåe njegovo; kuke, daske, prijevornice, stupove i stopice njegove; 34 I pokrov od koza ovnujskih crveno obojenih, gornji pokrov od koœe jazavçeve i zavjes unutraænji; 35 Kovçeg zakona i motke njegove i pomiriliæte; 36 Stol sa svim posuåem njegovim i kruhove obliçja; 37 Svijeønjak od çistoga zlata i svjetionice njegove, æto su bile u jedan red poredane, i sve posuåe njegovo i ulje za rasvjetu; 38 I œrtvenik zlatni i ulje pomazanja, kad miomirisna i zavjesa za ulaz u Æator; 39 Œrtvenik mjedeni s mjedenom reæetkom njegovom, motke njegove i sve posuåe njegovo, umivaonicu i podnoœje njezino; 40 Zavjese dvoriæta sa stupovima i stopicama njegovim, zavjesa za ulaz u dvoriæte s uzima njegovim i koljem njegovim i sve posuåe za sluœbu u Prebivaliætu æatora sastanka; 41 I sjajne haljine za sluœbu u Svetiætu, sveto ruho za sveøenika Arona i haljine sinova njegovih za sluœbu sveøeniçku. 42 Posve onako, kako je bio zapovjedio

Izlazak
pomiriliæte gore na kovçeg. 21 Unese kovçeg u Prebivaliæte, objesi zavjesu unutraænju i zakloni tako kovçeg zakona, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 22 Tada postavi stol u Æator sastanka na sjevernu stranu Prebivaliæta izvan zavjese. 23 Na njega poreda kruhove obliçja pred Gospodom, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 24 Stavi svijeønjak u Æator sastanka naprema stolu na juœnu stranu Prebivaliæta. 25 I postavi svjetionice pred Gospodom, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 26 Nato postavi œrtvenik zlatni u Æator sastanka pred zavjes. 27 I na njemu spali kad miomirisni, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 28 Onda objesi zavjes za vrata Prebivaliæta. 29 Œrtvenik za œrtve paljenice postavi pred ulaz u Prebivaliæte Æatora sastanka i prinese na njemu œrtvu paljenicu i prinos, kao æto je bio

78

zapovjedio Gospod Mojsiju. 30 Umivaonicu postavi izmeåu Æatora sastanka i œrtvenika i nali u nju vode za pranje. 31 Prali su iz nje sebi ruke i noge Mojsije i Aron i sinovi njegovi. 32 Kadgod bi ulazili u Æator sastanka ili pristupali k œrtveniku, prali bi se, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 33 I napravi dvoriæte oko Prebivaliæta i oko œrtvenika i objesi zavjes na ulaz u dvoriæte. Tako dovræi Mojsije djelo. 34 Tada oblak pokri Æator sastanka, i slava Gospodnja napuni Prebivaliæte. 35 Mojsije nije mogao uniøi u Æator sastanka; jer se je bio na njega spustio oblak, i slava je Gospodnja napunjala Prebivaliæte. 36 Kadgod se je za cijeloga putovanja njihova oblak podigao od Prebivaliæta, zaputili bi sinovi Izraelovi. 37 A kad se nije oblak podigao, oni ne bi zaputili sve do dana, kad bi se opet podigao, 38 Oblak je naime bio danju na Prebivaliætu; ali noøu bio je napunjen ognjenom svjetloæøu pred oçima svega Izraela na cijelom njegovu putovanju.

Levitski Zakon
1 Gospod pozva Mojsija i zapovjedi mu iz Æatora sastanka: 2 “Govori sinovima Izraelovim ovu odredbu: Ako hoøete Gospodu prinijeti œrtvu od stoke, onda prinesite œrtvu od goveda ili ovaca. 3 Tko hoøe prinijeti œrtvu paljenicu od goveda, mora œrtvovati muæku, bez pogrjeæke œivotinju; neka je donese pred ulaz u Æator sastanka, da se dopane Gospodu. 4 Neka poloœi ruku na glavu œrtvi paljenici; tako øe mu se milostivo primiti i pomirenje mu pribaviti. 5 Onda neka zakolje junca pred Gospodom. Sinovi Aronovi, sveøenici, neka prinesu krv i neka krvlju poækrope unaokolo œrtvenik, koji stoji na ulazu u Æator sastanka. 6 Neka odere œrtvu paljenicu i neka je rasijeçe na dijelove svoje. 7 Sinovi sveøenika Arona neka naloœe oganj na œrtveniku i neka metnu drva na oganj. 8 Onda neka sinovi Aronovi, sveøenici, poloœe komade zajedno s glavom i salom na drva, æto su naslagana na ognju na œrtveniku. 9 Drob i noge neka opere u vodi; onda neka sveøenik spali sve zajedno na œrtveniku kao œrtvu paljenicu, kao œrtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu. 10 Ako netko prinese kao œrtvu paljenicu sitnu stoku, ovce ili koze, neka œrtvuje muæku, bez pogrjeæke œivotinju. 11 Neka je zakolje pred Gospodom na sjevernoj strani œrtvenika; a sinovi Aronovi, sveøenici, neka poækrope krvlju œrtvenik unaokolo. 12 Neka je rasijeçe na dijelove njezine, i sveøenik neka ih poloœi zajedno s glavom i salom na drva, æto su naslagana na ognju i na œrtveniku. 13 A drob i noge neka opere. Nato neka sveøenik sve zajedno prinese i spali na œrtveniku kao œrtvu paljenicu, kao œrtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu. 14 Ako netko prinese Gospodu kao œrtvu paljenicu ptice, neka œrtvuje grlice ili golube. 15 Sveøenik neka œivotinju donese na œrtvenik, neka joj zaokrene vratom i spali je na œrtveniku; a krv neka istisne œrtveniku sa strane. 16 Neka joj izvadi volju s njezinom

79

Levitski Zakon
prvina. 15 Polij ulje na njih i okadi ih. Tako je to prinos. 16 Sveøenik neka spali kao ognjenu œrtvu Gospodu njegov mirisni dio: jedan dio od prvoga ploda i od ulja i sav kad.” Levitski Zakon 3 1 “Hoøe li netko da prinese kao œrtvu mirotvornu goveda, neka œrtvuje muæku ili œensku, bez pogrjeæke œivotinju. 2 Neka poloœi ruku na glavu œrtvene œivotinje i neka ja zakolje pred ulazom u Æator sastanka. Sinovi Aronovi, sveøenici, neka izliju krv na œrtvenik unaokolo. 3 Onda neka od œrtve mirotvorne prinese kao ognjenu œrtvu Gospodu salo, æto pokriva drob, i sve salo na drobu; 4 Obadva bubrega sa salom, æto je na slabinama, i mreœicu, æto je na jetrima: neka to izvadi s bubrezima. 5 Sinovi Aronovi imaju to spaliti na œrtveniku nad œrtvom paljenicom, æto leœi na drvima na ognju, kao ognjenu œrtvu na ugodni miris Gospodu, 6 Hoøe li netko da prinese Gospodu kao œrtvu mirotvornu sitnu stoku, to neka œrtvuje muæku ili œensku, bez pogrjeæke œivotinju. 7 Ako prinese ovcu kao œrtvu, neka je dovede pred Gospoda. 8 Neka poloœi ruku svoju na glavu œrtvi i neka je zakolje pred Æatorom sastanka. Sinovi Aronovi neka izliju krv na œrtvenik unaokolo. 9 Onda neka od œrtve mirotvorne prinese kao ognjenu œrtvu Gospodu dijelove sala: sav tusti rep, - tik do trtice neka ga odreœe, - salo, æto pokriva drob, i sve salo na drobu; 10 Obadva bubrega sa salom, æto je na slabinama, i mreœicu na jetrima; neka to izvadi s bubrezima. 11 Sveøenik neka to spali na œrtveniku kao ognjenu œrtvu prinosnu Gospodu. 12 Ako li je prinos njegov koza, neka je donese pred Gospoda: 13 Neka joj poloœi ruku svoju na glavu i neka je zakolje pred Æatorom sastanka. Sinovi Aronovi neka izliju krv na œrtvenik unaokolo. 14 Potom neka od nje prinese kao ognjenu œrtvu prinosnu Gospodu salo, æto pokriva drob, i sve salo na drobu; 15 Obadva bubrega sa salom, æto je na slabinama, i mreœicu na jetrima; neka to izvadi s bubrezima. 16 Sveøenik neka to spali na œrtveniku kao ognjenu œrtvu na ugodni miris i sve salo pripada Gospodu.

sadrœinom i baci je pokraj œrtvenika prema istoku na pepeljinjak. 17 Potom neka œivotinji razdre krila, a da ih ne otrgne. Onda sveøenik neka je spali na œrtveniku na drvima, æto su naslagana na ognju, kao œrtvu paljenicu, kao œrtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu.” Levitski Zakon 2 1 “Ako netko hoøe da prinese Gospodu kao œrtvu prinos, neka bude dar njegov bijelo braæno, æto ga mora politi uljem i kadom okaditi. 2 Neka ga donese sinovima Aronovim, sveøenicima. Sveøenik neka uzme punu æaku toga uljem zamijeæenog braæna i sav kad i neka spali taj mirisni dio na œrtveniku kao ognjenu œrtvu na ugodni miris Gospodu. 3 æto preostane od prinosa, to neka pripadne Aronu i sinovima njegovim kao presveto od ognjenih œrtava Gospodnjih. 4 Ako hoøeæ da œrtvujeæ kao prinos neæto u peøi peçeno, onda zgotovi od bijeloga braæna pogaçe nekvasne, æto su zamijeæene uljem, ili nekvasne mlince, æto su namazani uljem. 5 Ako ti je prinos neæto peçeno u tavi, neka je pripravljeno od nekvasnoga bijelog braæna, uljem zamijeæenoga. 6 Razlomi ga na komade i polij ih uljem. Tako je to prinos. 7 Ako li ti je prinos prireåen u kotliøu, neka je zgotovljen od bijelog braæna s uljem. 8 Onda prinesi prinos, æto je tako prireåen, Gospodu, a predaj ga sveøeniku, da ga odnese na œrtvenik! 9 Sveøenik neka uzme od prinosa mirisni dio njegov i neka ga spali na œrtveniku kao ognjenu œrtvu na ugodni miris Gospodu! 10 Æto preostane od prinosa, neka pripadne Aronu i sinovima njegovim kao presveto od ognjenih œrtava Gospodnjih. 11 Ni jedan prinos, æto ga prinosite Gospodu, ne smije biti pripravljen s kvascem, jer ne smijete kvasac ili med prinijeti Gospodu kao ognjenu œrtvu. 12 Kao œrtvu od prvina moœete ih prinijeti Gospodu, ali na œrtvenik ne smiju doøi na ugodni miris. 13 Sve prinose svoje moraæ osoliti. Nikada ne smije sol zavjeta s Bogom tvojim uzmanjkati kod prinosa tvojega. Kod svih prinosa svojih moraæ prinijeti sol. 14 Ako hoøeæ prinijeti Gospodu prvinu plodova, onda moraæ poprœene na ognju klasove od prvoga ploda u vrtovima prinijeti kao prinos od

Levitski Zakon
17 Ova zapovijed ima vjeçnu valjanost za sva plemena vaæa u svim prebivaliætima vaæim: nipoæto ne smijete blagovati sala i krvi.” Levitski Zakon 4 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 “Kaœi sinovima Izraelovim ovu odredbu: Ako se netko nehotice ogrijeæi o kojugod zapovijed Gospodnju i neæto uçini, to je zabranjeno, onda valjaju ovi propisi: 3 Ako sveøenik pomazani uçini grijeh, po kojemu krivnja pada i na narod, to on ima œrtvovati Gospodu za grijeh, æto ga je uçinio, junca bez pogrjeæke kao œrtvu za grijeh. 4 Neka on dovede junca na ulaz u Æator sastanka pred Gospoda, neka poloœi ruku svoju Juncu na glavu i zakolje junca pred Gospodom. 5 Onda neka uzme sveøenik pomazani neæto od krvi junçeve i unese je u Æator sastanka. 6 Sveøenik neka umoçi prst svoj u krv i neka neæto od krvi sedam puta poækropi pred Gospoda prema zavjesi Svetiæta. 7 Onda neka sveøenik namaœe neæto od krvi na rogove œrtveniku s mirisnim kadom, æto stoji pred Gospodom u Æatoru sastanka. Svu ostalu krv junçevu neka izlije na podnoœje œrtveniku za œrtve paljenice, æto stoji na ulazu u Æator sastanka. 8 Sve salo junca, æto ga œrtvuje za grijeh, neka izvadi iz njega, salo, æto pokriva drob, i sve salo na drobu; 9 Obadva bubrega sa salom, æto je na slabinama, i mreœicu na jetrima; s bubrezima neka to izvadi; 10 Onako kako se vadi iz goveçeta za œrtvu mirotvornu. Onda, neka to spali sveøenik na œrtveniku za œrtve paljenice. 11 Ali koœu junçevu i sve meso njegovo s glavom i nogama, drob njegov i crijevni sadrœaj njegov, 12 Dakle svega junca neka iznese van pred tabor na koje çisto mjesto, tamo, gdje se istresa pepeo. Tada neka ga spali na hrpi drva; na mjestu, gdje se istresa pepeo, neka se spali. 13 Ako li bi sva zajednica sinova Izraelovih nehotice sagrijeæila, a da ne bi bila tomu svjesna, pa bi prestupila kojugod zabranu Gospodnju i tako upala u krivnju; 14 Onda zajednica, kad se dozna za grijeh, æto ga je uçinila, ima prinijeti junca kao œrtvu za grijeh i dovesti ga pred Æator sastanka. 15 Starjeæine zajednice imaju pred Gospodom poloœiti juncu na glavu

80

ruke svoje, i jedan neka zakolje junca pred Gospodom. 16 Potom neka sveøenik posveøeni unese neæto od krvi junçeve u Æator sastanka. 17 Sveøenik neka umoçi prst svoj u krv i neka neæto od krvi sedam puta poækropi pred Gospoda, prema zavjesi. 18 Onda neka sveøenik namaœe neæto od krvi na rogove œrtveniku, æto stoji pred Gospodom u Æatoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije na podnoœje œrtveniku za œrtve paljenice, æto stoji na ulazu u Æator sastanka. 19 Tada neka sve salo izvadi iz njega i spali na œrtveniku. 20 Neka tada çini s juncem onako, kako je çinio s juncem kod œrtve za grijeh - ako ima çiniti s njim. Kad im sveøenik tako pribavi pomirenje, bit øe im oproæteno. 21 Ali junca neka iznese van pred tabor i neka ga spali onako, kako je spalio tek spomenutog junca. To je œrtva za grijeh zajednice. 22 Sagrijeæi li poglavar, æto nehotice prestupi kojugod zabranu Gospoda, Boga svojega, i tako padne u krivnju, 23 Onda neka donese, kad dozna za prijestup, æto ga je skrivio, kao prinos jarca, bez pogrjeæke. 24 Neka poloœi ruku svoju jarcu na glavu i neka ga zakolje ondje, gdje se pred Gospodom kolju œivotinje za œrtve paljenice. Tako je to œrtva za grijeh. 25 Sveøenik neka uzme prstom svojim neæto od krvi œrtve za grijeh i neka pomaœe na rogove œrtveniku za œrtve paljenice, a ostalu krv neka izlije na podnoœje œrtveniku za œrtve paljenice. 26 Sve salo neka spali na œrtveniku kao salo œrtve mirotvorne. Kad mu sveøenik tako pribavi pomirenje za prijestup njegov, bit øe mu oproæteno. 27 Ako li netko iz obiçnog naroda sagrijeæi nehotice, æto prestupi kojugod zabranu Gospodnju, i tako skrivi, 28 Onda neka donese, çim dozna za prijestup, æto ga je skrivio, i kao prinos kozu bez pogrjeæke za uçinjenu pogrjeæku. 29 Neka poloœi ruku svoju na glavu œrtvi za grijeh i neka zakolje œrtvu za grijeh na mjestu odreåenom za œrtvu paljenicu. 30 Sveøenik neka uzme prstom neæto od krvi i neka pomaœe na rogove œrtveniku za œrtve paljenice i neka izlije ostalu krv na podnoœje œrtveniku. 31 Sve salo neka izvadi, kao æto se vadi salo kod œrtve mirotvorne; onda neka to sveøenik spali na œrtveniku na

81

Levitski Zakon
9 Neka onda poækropi krvlju od œrtve za grijeh stranu œrtvenika, a ostala krv neka se iscijedi na podnoœju œrtvenika. To je œrtva za grijeh. 10 Drugo neka onako, kako se pristoji, prinese kao œrtvu paljenicu. Kad mu tako sveøenik pribavi pomirenje za prijestup, æto ga je poçinio, bit øe mu oproæteno. 11 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti dvije grlice ili dva golubiøa, neka prinese svoj prinos za prijestup svoj desetinu efe bijeloga braæna kao œrtvu za grijeh. Neka na nju ne izlijeva ulja i ne meøe kada, jer to je œrtva za grijeh. 12 Neka to donese sveøeniku, a sveøenik neka uzme od toga punu æaku kao mirisni dio njezin i neka spali na œrtveniku nad ognjenim œrtvama Gospodnjim. Tako je to œrtva za grijeh. 13 Kad mu je tako sveøenik pribavio pomirenje za prijestup, æto ga je u çemugod od ovoga uçinio, bit øe mu oproæteno. To ima da pripadne sveøeniku kao prinos.” 14 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 15 “Ako netko pronevjeri neæto i nepromiæljeno se ogrijeæi o stvari, æto su posveøene Gospodu, neka prinese Gospodu œrtvu za grijeh od sitne stoke ovna bez pogrjeæke, koji po procjeni tvojoj vrijedi najmanje dva æekela srebra po teœini Svetiæta. 16 Iznos, za koji je oætetio Svetiæte, ima nadoknaditi i joæ peti dio iznosa priloœiti i predati sveøeniku. Kad mu je sveøenik prinesenim ovnom na œrtvu za prijestup pribavio pomirenje, bit øe mu oproæteno. 17 Ako se netko ogrijeæi i uçini æto zabranjuju zapovijedi Gospodnje, a da tomu nije svijestan, kriv je i nosi na sebi zlodjela. 18 I neka donese sveøeniku od sitne stoke ovna bez pogrjeæke po procjeni tvojoj kao œrtvu za prijestup. Kad mu onda sveøenik zbog prijestupa, æto ga je poçinio, a da nije znao, pribavi pomirenje, bit øe mu oproæteno. 19 To je œrtva za prijestup; on se je ogrijeæio o Gospoda.” Levitski Zakon 6 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 “Ako se netko ogrijeæi i pronevjeri Gospodu neæto time, da utaji bliœnjemu svojemu neæto povjereno ili izruçeno ili ukradeno, ili prevari bliœnjega svojega; 3 Ili naåe izgubljeno, pa utaji, ili se krivo zakune za kojugod stvar, kojom se moœe çovjek ogrijeæiti; 4 Ako se tako ogrijeæi i skrivi, neka vrati ukradeno, æto je prisvojio sebi, ili

ugodni miris Gospodu. Kad mu sveøenik tako pribavi pomirenje, bit øe mu oproæteno. 32 Ako hoøe kao prinos da prinese ovcu kao œrtvu za grijeh, neka œrtvuje œensku, bez pogrjeæke œivotinju. 33 Neka poloœi ruku na glavu œrtvi za grijeh i neka je zakolje kao œrtvu za grijeh ondje, gdje se kolje œrtva paljenica. 34 Sveøenik neka uzme prstom neæto od krvi œrtve za grijeh i neka namaœe na rogove œrtveniku za œrtve paljenice. Ostalu krv neka izlije na podnoœje œrtveniku. 35 Sve salo neka izvadi, kao æto se vadi salo ovce kod œrtve mirotvorne. Sveøenik neka to onda spali na œrtveniku nad ognjenim œrtvama Gospodnjim. Kad mu sveøenik tako pribavi pomirenje za uçinjeni prijestup, bit øe mu oproæteno.” Levitski Zakon 5 1 “Ako netko sagrijeæi time, da çuje poziv na svjedoçenje i mogao bi da bude svjedok, jer je sam vidio ili je inaçe saznao, pa ipak ne prijavi, krivnju nosi na sebi. 2 Ili ako se netko dotakne neçega neçista, strvine od neçiste zvijeri ili strvine od neçiste kuøne œivotinje, ili strvine od neçiste œivotinje, æto gmiœe, a da tomu nije svijestan, neçist je i kriv je. 3 Ili ako se dotakne neçistoøe çovjeçje, bilo kakvagod neçistoøa, kojom se moœe oneçistiti, a da tomu nije svijestan, kriv je, kad to sazna. 4 Ili ako se netko zaklinje nepromiæljeno, da øe uçiniti dobro ili zlo, pa bilo kojagod stvar, za koju se zaklinje nepromiæljeno, a da tomu nije svijestan, kad to sazna, kriv je za svaku od tih rijeçi. 5 Ako bude dakle kriv za koju od tih stvari, neka prizna, u çemu je pogrijeæio. 6 I neka tada dovede Gospodu prinosnicu za prijestup, æto ga je uçinio, œensko od sitne stoke, ovcu ili kozu, kao œrtvu za grijeh. Sveøenik neka mu tim pribavi pomirenje za prijestup njegov. 7 Ako li ne bi bio u stanju prinijeti jedan komad od sitne stoke, neka prinese Gospodu za prijestup svoj dvije grlice ili dva golubiøa, jedno kao œrtvu za grijeh, drugo kao œrtvu paljenicu. 8 Neka donese to sveøeniku, a on neka najprije œrtvuje ono, æto je odreåeno za grijeh. Neka mu zakrene glavom kod æije tako, da je posve ne otrgne.

Levitski Zakon
povjereno, æto je njemu dano, ili izgubljeno, æto je naæao; 5 Ili sve ono, za æto se je krivo zakleo, i to neka vrati u cijeloj vrijednosti svojoj i joæ neka pridoda peti dio iznosa; neka to vrati vlasniku onaj dan, kad prinosi œrtvu za svoj prijestup. 6 On øe prinesti Gospodu œrtvu za prijestup neka donese sveøeniku od sitne stoke ovna bez pogrjeæke po procjeni tvojoj. 7 Kad mu onda sveøenik pribavi pomirenje pred Gospodom, bit øe mu oproæten svaki çin, kojime jedan moœe ogrijeæiti.” 8 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 9 “Daj Aronu i sinovima njegovim ovaj naputak: Ovo su odredbe za œrtvu paljenicu: ova, œrtva paljenica, ima ostati na œrtveniku, gdje je bila zapaljena, cijelu noø sve do jutra; i oganj na œrtveniku ima tako gorjeti jednako. 10 Sveøenik neka obuçe svoju haljinu lanenu i gaøe lanene neka obuçe i neka odstrani pepeo, u koji je promijenio oganj œrtvu paljenicu, i neka ga istrese pokraj œrtvenika. 11 Onda neka svuçe haljine svoje, neka obuçe druge haljine i neka iznese pepeo van pred tabor na koje çisto mjesto. 12 Oganj na œrtveniku ima gorjeti jednako i nikad da se ne utrne. Svako jutro neka sveøenik naloœi drva na oganj, neka metne na njega œrtvu paljenicu i neka spali na njemu komade sala od œrtava mirotvornih. 13 Oganj neka gori jednako na œrtveniku; nikada se ne smije utrnuti. 14 Za prinos vrijede ove odredbe: sinovi Aronovi imaju ga donijeti pred Gospoda na œrtvenik. 15 Onda neka jedan uzme punu æaku bijeloga braæna i ulja od prinosa, uz to sav kad na prinosu, i neka to spali na œrtveniku na ugodni miris, kao mirisni dio Gospodu. 16 Æto onda joæ preostane od njega, imaju pojesti Aron i sinovi njegovi. Nekvasno ima se to blagovati na svetom mjestu; u dvoriætu Æatora sastanka imaju to pojesti. 17 Ne smije se peøi s kvascem. Kao dio njihov to im ja odredih od œrtava mojih ognjenih. Presveto je to kao œrtva za grijeh i œrtva za prijestup. 18 Svi muæki potomci Aronovi smiju to jesti. Ovaj zakon ima vjeçnu valjanost u svima naraætajima vaæim; i svaki koji ih se dotakne, posvetit øe se.” 19 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 20 “Prinos, æto ga Aron i sinovi njegovi imaju œrtvovati Gospodu na dan, kada

82

se jedan pomaœe, neka se sastoji u jednoj desetini efe bijeloga braæna kao redovitom prinosu, jedna polovica od toga ujutro, druga uveçer. 21 Na tavi ima se pripraviti s uljem, i prinijeti ga umijeæenoga. Imaæ ga peçenoga u komadima prinijeti kao prinos na ugodni miris Gospodu. 22 Sveøenik, koji bude pomazan za nasljednika Aronova izmeåu sinova njegovih, ima ga prireåivati Gospodu po odredbi, æto vrijedi vjeçno. Sav ima se spaliti! 23 Jer svaki prinos sveøenikov ima se sav spaliti: ne smije se od njega niæta pojesti.” 24 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 25 “Kaœi Aronu i sinovima njegovim ovaj naputak: Ove odredbe vrijede kod œrtve za grijeh: na mjestu, gdje se kolje œrtva paljenica, ima se klati œrtva za grijeh pred Gospodom - to je presveto! 26 Samo sveøenik, koji prinosi œrtvu za grijeh, smije nju jesti; na svetom mjestu, u dvoriætu Æatora sastanka, ima se jesti. 27 Svaki, koji se dotakne mesa njezina, postaje svet, i ako mu neæto od krvi poætrapa haljinu, moraæ na svetom mjestu oprati onaj dio, æto je poætrapan. 28 Posuda zemljana, u kojoj je bila kuhana, mora se razbiti. Ako je kuhana u posudi mjedenoj, onda se mora istrti i vodom isprati. 29 Samo muæki pripadnici sveøenstva smiju od toga jesti - to je presveto! 30 Ali nijedna œrtva za grijeh, od koje se jedan dio krvi unese u Æator sastanka, da u Svetiætu sluœi za pomirenje, ne smije se jesti, nego se mora spaliti u ognju. Levitski Zakon 7 1 Ovo je propis zakona za œrtvu radi prijestupa: Presveta je! 2 Na mjestu, gdje se kolje œrtva paljenica, ima se klati i œrtva za prijestup, a krvlju njezinom mora se poækropiti œrtvenik unaokolo. 3 Sve salo njezino ima se prinijeti: tusti rep sa salom, æto pokriva drob, 4 Obadva bubrega sa salom njihovim, æto je na slabinama, i mreœica na jetrima. Ima se izvaditi s bubrezima! 5 Sveøenik neka to onda spali na œrtveniku kao ognjenu œrtvu Gospodu. Tako je to œrtva za prijestup. 6 Svi muæki çlanovi sveøenstva smiju od toga jesti. Na svetom mjestu mora se pojesti - presveto je! 7 Æto valja o œrtvi za grijeh, valja i o œrtvi za prijestup; za obje valja ista odredba: ima da pripadne sveøeniku, koji je

83

Levitski Zakon
goveda, ovaca i koza. 24 Salo od œivotinja, æto crknu, ili ih zvijer razdre, smije se doduæe upotrijebiti u koju mu drago svrhu, ali ga ne smijete jesti. 25 Jer svaki, koji jede salo od œivotinja, æto se moœe prinijeti Gospodu kao ognjena œrtva, taj se ima, ako to uœiva, istrijebiti iz naroda svojega. 26 Isto tako ni u jednom prebivaliætu svojem ne smijete uœivati krvi niti od ptica niti od çetveronoœnih œivotinja. 27 Tko uœiva bilo koju krv, ima se istrijebiti iz naroda svojega!” 28 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 29 “Kaœi sinovima Izraelovim ovaj naputak: Tko prinosi Gospodu œrtvu mirotvornu, taj ima prinijeti Gospodu duœni dio od mirotvorne œrtve svoje. 30 On sam ima prinijeti komade, æto pripadaju Gospodu kao ognjena œrtva; neka prinese salo uz grudi; grudi, da se primiçu i odmiçu kao œrtva primicanja i odmicanja pred Gospodom. 31 Ali salo neka sveøenik spali na œrtveniku, a grudi imaju pripasti Aronu i sinovima njegovim. 32 I desno stegno imate dati sveøeniku kao œrtvu podizanja od mirotvornih œrtava svojih. 33 Onomu izmeåu sinova Aronovih, koji prinosi krv i salo œrtve mirotvorne, ima kao dio pripasti desno stegno. 34 Jer grudi primicanja i odmicanja i stegno podizanja uzimam od sinova Izraelovih kao svoj dio na mirotvornim œrtvama njihovim i dajem ih sveøeniku Aronu i sinovima njegovim kao vjeçno duœnu pristojbu od strane sinova Izraelovih. 35 To je dio Aronov i sinova njegovih na ognjenim œrtvama Gospodnjim od dana, kad ih pripusti k sebi, da bi sluœili Gospodu kao sveøenici. 36 To predade Gospod njima na dan, kad ih pomaza, kao dar od strane sinova Izraelovih. To je vjeçita, kroz sve naraætaje obvezna pristojba.” 37 To su odredbe za œrtvu paljenicu, prinos, œrtvu za grijeh i œrtvu za prijestup, œrtvu posveøenja i œrtvu mirotvornu, 38 Æto ih je Gospod zapovjedio Mojsiju na gori Sinaju, kad zapovjedi sinovima Izraelovima da u pustinji Sinajskoj prinose œrtvene prinose svoje Gospodu. Levitski Zakon 8 1 Potom zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 “Uzmi Arona i s njim sinove njegove, uz to sveto ruho i ulje pomazanja, junca za œrtvu radi grijeha obadva ovca i koæaricu s nekvasnim

njom pribavio pomirenje. 8 Sveøeniku, koji za nekoga prinosi œrtvu paljenicu, ima pripasti koœa œivotinje od œrtve paljenice, koju je prinio. 9 Onda svaki prinos, æto je peçen u peøi, i sve, æto se priredi u kotliøu ili na tavi, ima pripasti sveøeniku, koji to prinosi. 10 Ali svaki prinos, æto se priredi s uljem ili je suh, ima pripasti svima sinovima Aronovim, jednomu kao drugomu. 11 Ove odredbe vrijede za œrtvu mirotvornu, æto se prinosi Gospodu. 12 Ako je netko prinosi u zahvalu, onda ima sa œrtvom zahvalnom prinijeti joæ kolaçe nekvasne s uljem zamijeæene i mlince nekvasne uljem namazane i bijelo braæno zamijeæeno s uljem i prireåeno za kolaçe. 13 S kolaçima od tijesta kvasnoga neka prinese prinos svoj zajedno sa œrtvenom œivotinjom, u kojoj sastoji zahvalna mirotvorna œrtva njegova, 14 Po jedan od njih ima kod svakoga prinosa prinijeti kao podizanje Gospodu. Ima to da pripadne sveøeniku, koji poækropi krvlju od œrtve mirotvorne. 15 Meso zahvalne mirotvorne œrtve mora se pojesti na dan, kad se prinosi; ne smije se niæta od toga ostaviti do iduøeg jutra. 16 Ako li se prinosi œrtva radi zavjeta ili od slobodne volje, onda se ima doduæe pojesti meso na dan, kad se prinosi œrtva. Ipak se smije, æto je od toga preostalo, joæ sutradan jesti. 17 Ali æto treøi dan preostane od œrtvenog mesa, mora se spaliti. 18 Jer ako bi se joæ treøi dan jelo od mesa œrtve mirotvorne, ne bi to bilo pravo. Onomu, koji ju je prinio, ne bi se ubrojila, nego bi se smatrala pokvarenom, i svaki, koji bi jeo od toga, nosio bi na sebi krivnju! 19 I takvo meso, æto se je dotaklo bilo çega neçistoga, ne smije se jesti, nego se mora spaliti! Drugo œrtveno meso smije jesti tko je god çist. 20 Tko uœiva meso od œrtve mirotvorne Gospodnje, a neçist je, taj se ima istrijebiti iz naroda svojega! 21 Tko se je dotaknuo bilo çega neçistoga, ili neçistoga çovjeka ili neçiste œivotinje ili kojega mu drago gada neçistoga, pa ipak uœiva meso œrtve mirotvorne, æto je bila prinesena Gospodu, taj se ima istrijebiti iz naroda svojega!” 22 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 23 “Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Ne jedite nikakva sala od

Levitski Zakon
kruhovima. 3 Tada skupi svu zajednicu na ulazu u Æator sastanka.” 4 Mojsije uçini, kao æto mu je bio zapovjedio Gospod, i zajednica se skupi na ulazu u Æator sastanka. 5 Onda Mojsije reçe zajednici: “Ovo je sve zapovjedio Gospod da se uçini.” 6 I dovede Mojsije Arona i sinove njegove i opra ih vodom. 7 Nato mu obuçe koæulju, opasa ga pojasom, ogrnu ga plaætem, metnu mu povrh njega opleøak, steœe mu tkanicu opleøka i tako ga priçvrsti na njemu. 8 Tada priçvrsti na istom naprsnik i stavi u naprsnik Urim i Tumim. 9 Nato mu metnu kapu na glavu i priçvrsti na kapu sprijeda çeonu ploçicu zlatnu, krunu svetu, kao Æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 10 Tada uze Mojsije ulje pomazanja, pomaza Prebivaliæte sveto i sve u njemu i posveti ga tako, 11 I poækropi njim sedam puta œrtvenik i pomaza œrtvenik i sve posude njegovo i umivaonicu i podnoœje njezino, da ih tim sveti. 12 Onda izli Mojsije Aronu neæto od ulja pomazanja na glavu i pomaza ga, da ga tim posveti. 13 Nato dovede Mojsije sinove Aronove, obuçe im koæulje, opasa ih pojasom i metnu na visoke kape na glave, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 14 Tada dovede junca za œrtvu radi grijeha, i Aron i sinovi njegovi poloœiæe ruke svoje na glavu juncu œrtve za grijeh. 15 Nato ga zakla Mojsije, uze krvi, prstima svojim namaza je na rogove œrtveniku unaokolo, i oçisti tako œrtvenik od grijeha. Ostalu krv izli na podnoœje œrtveniku, i tako posveti œrtvenik, kad ga oçisti od grijeha. 16 Onda uze sve salo, æto je pokrivalo drob, i mreœicu na jetrima i obadva bubrega sa salom njihovim, i to Mojsije spali na œrtveniku. 17 Junca, koœu njegovu, meso njegovo i crijevni sadrœaj spali izvan tabora, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 18 I dovede ovna za œrtvu paljenicu, i Aron i sinovi njegovi polomiæe ruke svoje na glavu ovnu. 19 Mojsije zakla ga i poækropi krvlju œrtvenik unaokolo. 20 Rasijeçe ovna na dijelove njegove, i Mojsije spali glavu i komade i salo. 21 Drob i noge opra vodom, i spali Mojsije svega ovna na œrtveniku. Tako je to bila œrtva paljenica na ugodni miris, œrtva ognjena Gospodu, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju.

84

22 Nato dovede drugoga ovna, ovna namjeætajnoga, i Aron i sinovi njegovi poloœiæe ruke svoje na glavu ovnu. 23 Tada ga zakla Mojsije, uze neæto od krvi i namaza je na jagodicu desnoga uha Aronu i na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove. 24 Onda dovede Mojsije sinove Aronove; namaza neæto od krvi ha jagodicu desnoga uha njihova i na palac desne ruke njihove i na desni im veliki noœni palac. A ostalom krvlju poækropi œrtvenik unaokolo. 25 Potom uze salo, tusti rep i sve salo, æto pokriva drob, i mreœicu na jetrima i obadva bubrega sa salom njihovim i stegno desno. 26 Onda uze iz koæarice s nekvasnim kruhovima, æto je stajala pred Gospodom, jedan kolac nekvasan, jedan kolaç s uljem prireåen i jednu pogaçu i metnu ih uz komade sala i uz stegno desno. 27 Sve to dade Aronu i sinovima njegovim u ruke i œrtvova podizanjem i mahanjem pred Gospodom. 28 Tada im uze to Mojsije iz ruku i spali na œrtveniku nad œrtvom paljenicom. Tako je to bila œrtva namjeætajna na ugodni miris, œrtva ognjena Gospodu. 29 I uze Mojsije grudi i œrtvova ih podizanjem i mahanjem pred Gospodom. One pripadoæe Mojsiju od ovna namjeætajnoga kao dio, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 30 Nato uze Mojsije neæto od ulja pomazanja i od krvi na œrtveniku i poækropi tim Arona i haljine njegove, isto tako sinove njegove i haljine sinova njegovih, i tako posveti Arona i haljine njegove, isto tako i sinove njegove i haljine sinova njegovih. 31 Potom reçe Mojsije Aronu i sinovima njegovim: “Kuhajte meso na ulazu u Æator sastanka i ondje ga jedite s kruhom, æto se nalazi u koæarici za œrtvu posveøenja. Tako mi se je zapovjedilo. Aron i sinovi njegovi imaju to jesti! 32 Æto preostane od mesa i kruha, morate spaliti. 33 I ne smijete sedam dana otiøi od ulaza u Æator sastanka sve do dana, kad se navræi vrijeme posveøenja vaæega, jer sedam dana ima trajati vaæe posveøenje. 34 Kako je on danas çinio, tako je Gospod zapovjedio da se çini i nadalje, da se za vas pribavi pomirenje. 35 Morate sedam dana po danu i po noøi ostati na ulazu u Æator sastanka i vræiti odredbe Gospodnje, da ne morate umrijeti. Tako mi je

85

Levitski Zakon
18 Potom zakla vola i ovna kao œrtvu mirotvornu za narod. Sinovi Aronovi dodaæe mu krv, kojom po ækropi œrtvenik unaokolo. 19 A komade sala od vola, tusti rep od ovna i salo, æto pokriva drob, bubrege i mreœicu na jetrima. 20 Ove komade sala poloœiæe na komade od grudi, onda spali komade sala na œrtveniku. 21 A komade od grudi i stegno desno œrtvova Aron podizanjem i mahanjem pred Gospodom, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 22 Tada raæiri Aron ruke svoje nad narod i blagoslovi ga. Poæto je bio prinio œrtvu za grijeh, œrtvu paljenicu i œrtvu mirotvornu, siåe sa œrtvenika. 23 Nato otidoæe Mojsije i Aron u Æator sastanka. Kad izaåoæe, blagosloviæe narod. Tada se objavi svemu narodu slava Gospodnja. 24 I oganj izaåe od Gospoda i spali na œrtveniku œrtvu paljenicu i komade sala. Kad to vidje sav narod, klicao je i popadao niçice na svoje lice. Levitski Zakon 10 1 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzeæe svaki svoju kadionicu, metnuæe oganj u njih i prinesoæe tako Gospodu ognjenu œrtvu nepristojnu, koju im on nije bio zapovjedio. 2 Ali oganj izaåe od Gospoda i izgori ih, i tako umrijeæe pred Gospodom. 3 Tada reçe Mojsije Aronu: “Ovdje se ispunjava ono, æto je Gospod navijestio, kad je rekao: Na onima, koji mi stoje blizu, pokazat øu svetost svoju, i pred svim narodom proslavit øu sebe.” A Aron je æutio. 4 I Mojsije dozva Miæaela i Elisafana, sinove Uziela, strica Aronova, i zapovjedi im: “Pristupite i iznesite braøu svoju iz Svetiæta van pred tabor!” 5 Oni pristupiæe i iznesoæe ih u koæuljama njihovim van pred tabor, kako je bio zapovjedio Mojsije. 6 Nato Mojsije zapovjedi Aronu i sinovima njegovim Eleazaru i Itamaru: “Ne smijete vlasi svoje neureåeno spuætati i haljine svoje derati. Inaçe morate umrijeti, i Gospod bi se razgnjevio na svu zajednicu. A braøa vaæa, sva kuøa Izraelova, neka oplakuje poœar, æto ga zapali Gospod. 7 I ne smijete ostaviti ulaz u Æator sastanka, da ne umrete, jer je na vas doælo Gospodnje ulje pomazanja.” I uçiniæe tako po zapovijedi Mojsijevoj. 8 Tada zapovjedi Gospod Aronu: 9 “Vina i jakoga piøa ne smijete piti vi, ti i sinovi tvoji; kad ulazite u Æator sastanka! Inaçe biste morali umrijeti.

zapovjeåeno.” 36 Aron i sinovi njegovi uçiniæe sve, æto je bio zapovjedio Gospod preko Mojsija. Levitski Zakon 9 1 U osmi dan pozva Mojsije Arona i sinove njegove i starjeæine sinova Izraelovih, 2 I reçe Aronu: “Uzmi sebi junca kao œrtvu za grijehe i ovna kao œrtvu paljenicu, obadva bez pogrjeæke, i prinesi ih pred Gospodom.” 3 A sinovima Izraelovim zapovjedi ovo: “Uzmite jarca kao œrtvu za grijehe i tele i ovcu, oboje od jedne godine i bez pogrjeæke, kao œrtvu paljenicu, 4 I vola i ovna kao œrtvu mirotvornu, da ih zakoljete pred Gospodom, uz to prinos s uljem zamijeæen; jer danas øe vam se objaviti Gospod.” 5 Donesoæe dakle to, æto je bio zapovjedio Mojsije, pred Æator sastanka, i sva zajednica doåe ovamo i stupi pred Gospoda. 6 Tada reçe Mojsije: “Ovo vam je Gospod zapovjedio da uçinite, da vam se objavi slava Gospodnja.” 7 Nato zapovjedi Mojsije Aronu: “Stupi na œrtvenik i prinesi svoju œrtvu za grijeh i svoju œrtvu paljenicu, da pribaviæ sebi i narodu svojemu pomirenje, onda prinesi prinos za narod, da im pribaviæ pomirenje, kao æto je zapovjedio Gospod.” 8 I stupi Aron na œrtvenik i zakla tele, æto je bilo odreåeno za njega kao œrtva za grijeh. 9 Sinovi Aronovi dodaæe mu krv, on umoçi prst svoj u krv i namaza je na rogove œrtveniku. Ostalu krv izli na podnoœje œrtveniku. 10 Tada salo i bubrege i mreœicu na jetrima od œrtve za grijeh spali na œrtveniku, kao æto je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. 11 Ali meso i koœu spali izvan tabora. 12 Potom zakla œrtvu paljenicu, i sinovi Aronovi dodaæe mu krv, kojom poækropi œrtvenik unaokolo. 13 Tada mu dodaæe œrtvu paljenicu, rasjeçenu na komade, zajedno s glavom, i on to spali na œrtveniku. 14 Nato opra drob i noge i spali ih na œrtveniku nad œrtvom paljenicom. 15 Onda prinese prinos za narod. Uze jarca, æto je bio odreåen za narod kao œrtva za grijeh, zakla ga i kao prije prinese ga kao œrtvu za grijeh. 16 Nato prinese œrtvu paljenicu i obavi je, kako je trebalo. 17 Nadalje prinese prinos, uze od njega punu æaku i spali na œrtveniku, osim jutarnje œrtve paljenice.

Levitski Zakon
Ovaj zakon ima vjeçitu valjanost za sva plemena vaæa. 10 Da biste uvijek mogli razlikovati izmeåu svetoga i nesvetoga, izmeåu çistoga i neçistoga. 11 I sinove Izraelove pouçavaj u svima zakonima, æto vam ih je objavio Gospod preko Mojsija.” 12 Potom zapovjedi Mojsije Aronu i sinovima njegovim Eleazaru i Itamaru, koji joæ preostadoæe: “Uzmite prinos, æto joæ preostade od ognjenih œrtava Gospodnjih, i jedite ga nekvasnog pokraj œrtvenika, jer je Presvet. 13 Zato ga morate pojesti na svetom mjestu; jer je dio, æto pripada tebi i sinovima tvojim od ognjenih œrtava Gospodnjih; jer tako mi je bilo zapovjeåeno. 14 A grudi primicanja i odmicanja i stegno podizanja imate vi, ti i s tobom sinovi tvoji i køeri tvoje, jesti na kojem çistu mjestu, jer su dio, æto pripada tebi i sinovima tvojim od mirotvornih œrtava sinova Izraelovih. 15 Stegno podizanja i grudi primicanja i odmicanja imaju se donijeti s komadima sala odreåenim za œrtvu ognjenu, da se œrtvuju podizanjem i mahanjem pred Gospodom. Tada imaju pripasti tebi i sinovima tvojim s tobom kao vjeçno ustanovljena pristojba, kao Æto je zapovjedio Gospod.” 16 Kada je Mojsije pomno propitao za jarca œrtve radi grijeha, pronaælo se, da je bilo spaljeno. Tada se on jako razgnjevi na Eleazara i Itamara, sinove Aronove, koji su mu joæ bili ostali, i reçe: 17 “Zaæto ne jedoste œrtvu za grijeh na svetom mjestu? Ona je presveta i on vam je dade, da oduzmete krivnju zajednice i pribavite im pomirenje pred Gospodom. 18 Krv njezina nije bila unesena u unutraænjost Svetiæta. Zato biste je morali jesti u Svetiætu, kao æto sam bio zapovjedio.” 19 Aron odgovori Mojsiju: “Oni danas prinesoæe svoju œrtvu za grijeh i svoju œrtvu paljenicu pred Gospodom, pa ipak me to pogodi. I da sam danas htio jesti meso œrtve za grijeh, bi li to bilo po volji Gospodu? 20 Kad to øu Mojsije, umiri se. Levitski Zakon 11 1 Potom dade Gospod Mojsiju i Aronu ovu naredbu: 2 “Kaœite sinovima Izraelovim: Od svih çetveronoœaca na zemlji smijete jesti ove œivotinje: 3 Sve, æto ima papke razdvojene, i to

86

papke posve razdvojene, i æto ujedno preœiva meåu çetveronoæcima, to smijete jesti. 4 Ali ne smijete jesti od preœivaça i od onih, æto imaju papke razdvojene: devu, jer ona doduæe preœiva, ali nema papaka posve razdvojenih - ona vam mora biti neçista. 5 Nadalje kuneliøa, jer on je doduæe preœivaç, ali nema papaka posve razdvojenih - on vam mora biti neçist. 6 Onda zeca, jer on je doduæe preœivaç, ali nema papaka razdvojenih - on vam mora biti neçist. 7 Isto tako svinju; ona ima doduæe papke razdvojene, i to papke posve razdvojene, ali ne preœiva - ona vam mora biti neçista. 8 Mesa njihova ne smijete jesti i strvine njihove ne smijete se dodijevati - to vam mora biti neçisto. 9 Od svih u vodi œivotinja smijete jesti ove: Sve œivotinje u vodi, u morima i rijekama, æto imaju peraje i ljuske, ove smijete jesti. 10 A sve œivotinje u morima i rijekama, æto nemaju peraje i ljuske izmeåu svega, æto se giba u vodi, izmeåu svih œivih biøa, æto su u vodi - one neka su vam gnusoba. 11 Gnusoba imaju vam one biti! Od mesa njihova ne smijete niæta jesti, strvina njihova neka vam se gadi. 12 Sve œivotinje u vodi, æto nemaju peraje i ljuske, neka su vam gnusoba. 13 Izmeåu ptica neka vam se gade ove - ne smiju se jesti, nego su gnusoba: orao, strvinar, jastrijeb, 14 Piljug, sve vrste sokola; 15 Sve vrste gavrana; 16 Noj, lastavica, galeb, sve vrste kobaca; 17 Lovni øuvik, gnjurac, uæara, 18 Labud, pelikan, plamenac, 19 Roda, sve vrste çapalja, pupavac i æiæmiæ. 20 Sve male krilate œivotinje, æto idu na çetiri, neka su vam gnusoba! 21 Izmeåu svih malih krilatih œivotinja, æto idu na çetiri, smijete jesti samo one, æto imaju nad svojim nogama dva stegna, da mogu njima skakati po zemlji. 22 Od ovih smijete jesti ove: sve vrste skakavaca selaca, sve vrste skakavaca proœdrljivih, sve vrste skakavaca brzonogih i sve vrste skakavaca skoçaca. 23 A sve druge male krilate œivotinje, æto imaju çetiri noge, neka su vam gnusoba! 24 Po slijedeøim œivotinjama vi øete se oneçistiti - tko se dotakne strvine njihove, neçist je do veçera.

87

Levitski Zakon
po njima, da ne budete po njima neçisti. 44 Jer ja sam Gospod, Bog vaæ. Zato se iskaœite kao sveti i budite sveti, jer sam ja svet! Nemojte se oneçistiti bilo kojim puzavcem, æto puœe po zemlji! 45 Jer ja sam Gospod, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da budem Bog vaæ . Budite dakle sveti, jer sam ja svet!” 46 To su zakoni o çetveronoæcima i pticama i svima œivim biøima, æto se miçu u vodi, i o svima biøima, æto puzu po zemlji. 47 Da se razlikuje i izmeåu neçistoga i çistoga i izmeåu œivotinja, æto se smiju jesti, i onih, æto se ne smiju jesti. Levitski Zakon 12 1 Nato Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Kaœi sinovima Izraelovim ove odredbe: Kad œena zatrudni i porodi djeçaka, onda je ona sedam dana neçista; tako je dugo neçista kao u dane svoje neçistoøe zbog svojega mjeseçnog pravila. 3 U osmi dan mora se obrezati djeçakova prednja koœica. 4 Onda neka ostane kod kuøe joæ trideset i tri dana preko vremena oçiæøenja krvi svoje. Ne smije niæta sveto dotaknuti i u Svetiæte stupiti, dok ne proåu dani njezina çiæøenja. 5 Ako li porodi djevojku, onda je neçista dva tjedna kao kod mjeseçne neçistoøe i neka ostane kod kuøe æezdeset i æest dana preko vremena oçiæøenja krvi. 6 Kad onda proåu dani oçiæøenja njezina, neka donese, bilo za sina ili za køer, na ulaz u Æator sastanka sveøeniku jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu i golubiøa ili grlicu za œrtvu radi grijeha. 7 Ovaj ima œivotinje prinijeti pred Gospodom i njoj time pribaviti pomirenje. Tako øe ona biti çista od teçenja krvi svoje. Ovo je zakon za porodilju, kad rodi bilo muæko ili œensko dijete. 8 Ako li nije u stanju da dadne janje, onda neka uzme dvije grlice ili dva golubiøa, jedno za œrtvu paljenicu, drugo za œrtvu radi grijeha. Tako neka joj sveøenik pribavi pomirenje, da bude çista.” Levitski Zakon 13 1 Onda zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: 2 “Ako kod nekoga izbije na koœi otok ili osip ili svijetla pjega i tako postane opasnost gube, onda se ima on dovesti k sveøeniku Aronu ili k jednomu od

25 I svaki, koji ponese komad strvine, mora oprati haljine svoje i neçist je do veçera; 26 Po svim œivotinjama, æto imaju papke razdvojene, ali ne posve razdvojene i ne preœivaju. One neka su vam neçiste, i tko ih se dotakne, neçist je! 27 I sve çetveronoœne œivotinje, æto idu na æapama, neka su vam neçiste, i tko se dotakne strvine njihove, neçist je do veçera. 28 Tko ponese strvinu njihovu, mora oprati haljine svoje i neçist je do veçera. Neka su vam one neçiste. 29 Nadalje izmeåu malih œivotinja, æto puzu po zemlji, neka su vam neçiste ove: lasica, miæ, sve vrste guæterica. 30 Rovka, kameleon, geko, zelembaç i daœdevnjak. 31 Ove neka su vam neçiste izmeåu svih malih œivotinja. Svaki, koji ih dotakne, kad su mrtve, ostane neçist do veçera. 32 Svaki predmet, na koji padne koja od njih mrtva, neçist je. Svaka posuda drvena, haljina, koœa ili vreøa, svaka sprava, æto se rabi, mora se umoçiti u vodu i ostane neçista do veçera; onda je opet çista. 33 Ako li jedna od njih padne u koju posudu zemljanu, onda je sve, æto je u njoj, neçisto, i morate je razbiti. 34 Svako jelo, æto se jede, i na koje doåe takva voda, neçisto je. Isto tako svako piøe, sto se obiçno pije, u svakoj je takvoj posudi neçisto. 35 I sve, na æto padne takva strvina, neçisto je. Peø ili ognjiæte mora se poruæiti; oni su neçisti i moraju vam biti neçisti. 36 Samo izvori, studenci i nakapnice ostaju çisti. A tko se dotakne strvine jedne takve œivotinje, neçist je. 37 Ako li strvina padne na sjemenje, æto se ima posijati, ostaje ono çisto. 38 Ako li doåe voda na sjemenje, a onda padne strvina na njega, neçisto vam je. 39 Ako ugine koja od œivotinja, æto vam sluœe za jelo, onda je onaj, koji se dotakne strvine, neçist do veçera. 40 A tko pojede neæto od strvine njezine, mora oprati haljine svoje i ostaje neçist do veçera, i tko prihvati takvu strvinu, mora oprati haljine svoje i ostane neçist do veçera. 41 Svi mali gmizavci, æto puzu po zemlji, gadni su; ne smiju se jesti! 42 Sve, æto gmiœe na trbuhu, i sve, æto se miçe na çetiri, i sve çetvoronoæce od svih malih œivotinja, æto puzu po zemlji, ne smijete jesti, jer su gadni! 43 Nemojte se sami opoganiti bilo kojim puzavcem i nemojte se oneçistiti

Levitski Zakon
sinova njegovih, sveøenika. 3 Vidi li sveøenik to mjesto na koœi i opazi li, da je dlaka na tom mjestu postala bijela i da je to mjesto dublje od ostale koœe, onda je to guba. Kad to sveøenik vidi, mora ga proglasiti neçistim. 4 Ako li je bijela pjega na koœi njegovoj i nije dublja od ostale kaœe, i ako dlaka nije joæ postala bijela, onda ima sveøenik zaraœenoga pritvoriti za sedam dana. 5 Ako ga onda sveøenik sedmoga dana pregleda i opazi, da je to mjesto ostalo jednako u svojoj boji, jer se boljetica na koœi nije dalje raziæla, tada ima sveøenik pritvoriti zaraœenoga za daljnih sedam dana. 6 Pregleda li ga onda sveøenik opet sedmoga dana i naåe li pri tom, da je to mjesto bljeåe postalo i da se boljetica nije dalje raziæla, tada ga ima sveøenik proglasiti çistim: to je samo osip; dotiçni ima oprati haljine svoje tada je çist. 7 Ako li se dalje raziåe osip, poæto se je dotiçni pokazao sveøeniku, da bude çist, i on se po drugi put pokaœe sveøeniku. 8 I sveøenik opazi, da se je osip dalje raziæao, tada ga ima sveøenik proglasiti neçistim: to je guba. 9 Pokaœe li se na çovjeku mjesto, æto je kao gubavo; ima se on dovesti k sveøeniku. 10 Opazi li sveøenik, da je bijel otok na koœi, i da je tu dlaka postala bijela, i da na otoku raste divlje meso, 11 Onda je to zastarjela guba na koœi njegovoj. Zato ga ima sveøenik proglasiti neçistim, a da ga ne pritvori; jer je on neçist. 12 Ako li guba izbije po svoj koœi, tako da guba pokrije koœu çovjeku od glave do pete, kamogod bi sveøenik mogao pogledati, 13 I sveøenik opazi, da je guba pokrila çitavo tijelo, onda neka proglasi dotiçnoga çistim: on je postao posve bijel i po tom çist. 14 A çim se na njemu pokaœe divlje meso, postaje neçist. 15 I kad sveøenik vidi na njemu divlje meso, neka ga proglasi neçistim. Divlje je meso neçisto; guba je. 16 Iæçezne li opet divlje meso i on postane opet bijel, onda neka ide k sveøeniku. 17 Kad ga sveøenik pregleda i naåe, da je mjesto postalo bijelo, onda ga ima sveøenik da proglasi çistim: on je çist. 18 Ako se kod nekoga na koœi napravi çir i opet zacijeli, 19 Ali onda na mjestu çira nastane bijel

88

otok ili bjelocrvenkasta pjega, onda se on ima pokazati sveøeniku. 20 Opazi li tada sveøenik, da je ona dublja od koœe, i da je dlaka na njoj postala bijela, onda ga sveøenik ima proglasiti neçistim: guba je, æto je izbila u çiru. 21 Ako li sveøenik pregleda mjesto i naåe, da nema na njemu bijelih dlaka, i da nije dublje od koœe i da je bljeåe postalo, onda ga ima sveøenik odijeliti za sedam dana. 22 Ako li se sve viæe æiri na koœi, onda ga ima sveøenik proglasiti neçistim: to je guba. 23 Ako li se pjega ograniçi na isto mjesto, a da se nije raæirila dalje, onda je to samo zaraæøen çir. Sveøenik ga ima proglasiti çistim. 24 Ako tko ima na koœi oprœinu, i meso æto se napravi u oprœini, izgleda kao bjelocrvenkasta ili bijela pjega. 25 I opazi sveøenik, kad je pregledava, da je dlaka na pjegi postala bijela i ona se pokazuje dublja od koœe, onda je to guba, æto je izbila u oprœini. Zato ga ima sveøenik proglasiti neçistim: to je guba. 26 Ako li sveøenik, kad pregledava, ne naåe nikakve bijele dlake na pjegi i ova nije dublja od koœe, ali izgleda blijeda, onda ga ima sveøenik odijeliti za sedam dana. 27 Pregleda li ga onda sveøenik sedmoga dana, tada ga ima sveøenik, ako se je pjega na koœi njegovoj raæirila sve dalje, proglasiti neçistim: to je guba. 28 Ako li svijetla pjega ostane egraniçena na isto mjesto i ne æiri se dalje na koœi i postala je bljeåa, onda je to samo otok od oprœine. Zato ga ima sveøenik proglasiti çistim: to je samo zaraæøena oprœina. 29 Ako u muœa ili u œene nastane osip na glavi ili na bradi, 30 I sveøenik, kad pregledava, naåe, da je on dublji od koœe i da je na njemu tanka, zlatoœuta dlaka, neka ga sveøenik proglasi neçistim: to je huda krasta, guba na glavi ili na bradi. 31 Ako li sveøenik pregleda hudu krastu i zahvaøeno mjesto ne pokaœe se dublje od koœe i na njemu ne bude crnih dlaka, onda ima sveøenik od hude kraste udarenoga odijeliti za sedam dana. 32 Pregleda li onda sveøenik sedmoga dana udareno mjesto i naåe li, da se huda krasta nije dalje raziæla i da na njoj nije nastala zlatoœuta dlaka i da krasta nije dublja od koœe, 33 Onda se dotiçni ima obrijati, ali ne na krastavu mjestu; onda neka

89

Levitski Zakon
51 Sedmoga dana ima sveøenik opet pregledati dotiçno mjesto. Ako se je tada osip dalje raziæao na haljini ili na tkanom ili pletenom platnu ili na koœi ili na koœnom predmetu, onda je taj osip huda guba; takav je predmet neçist. 52 Ima se spaliti haljina ili tkano i pleteno laneno ili vuneno platno ili koœni predmet bilo koje vrste, na kojemu se pokazao osip; to guba i mora se takav predmet spaliti. 53 Izaåe li iz pregledbe sveøenikove, da se opis nije raæirio na haljini, na tkanom ili pletenom platnu ili na koœnom predmetu bilo koje vrste, 54 Onda neka naredi sveøenik, da se pere ono, na çemu je osip. On ima to joæ jedanput odijeliti za sedam dana. 55 Ako tada pregleda sveøenik, poæto se je opralo dotiçno mjesto i izgled dotiçnoga mjesta nije se promijenio, onda je to, i makar se osip nije dalje raziæao, neçisto, i mora se spaliti, makar bio zagriœeno mjesto na njegovoj straœnjoj ili prednjoj strani. 56 Izaåe li iz pregledbe sveøenikove, da je dotiçno mjesto poblijedjelo, poæto se je opralo, onda se ima odrezati od haljine ili od koœe ili od tkanog ili pletenog platna. 57 Ako li se pokaœe osip na haljini ili tkanom ili pletenom platnu ili na koœnom predmetu bilo koje vrste, onda je to guba, æto je nanovo izbila, i mora se ta, æto je zaraœeno gubom, spaliti. 58 Haljina ili tkano ili pleteno platno ili kiæni predmet bilo koje vrste, kad ih se opralo i s njih osip iæçeznuo, moraju se joæ jedanput oprati; istom su onda çisti. 59 To je zakon o gubi na haljini vunenoj ili lanenoj ili na tkanom ili pletenom platnu ili na koœnom predmetu bilo koje vrste, koliko se imaju proglasiti çistima ili neçistima.” Levitski Zakon 14 1 Nadalje reçe Gospod Mojsiju ovo: 2 “Za gubavca na dan, kad se proglaæuje stim, valja ovaj zakon: ima se dovesti pred sveøenika, 3 I to mora sveøenik izaøi van pred tabor. Naåe li tada sveøenik kod pregledbe, da je gubom udareno mjesto iscijeljeno, 4 Onda neka naredi sveøenik, da se za onoga, koji se ima proglasiti çistim, donesu dvije œive çiste ptice, neæto cedrovine, grimiznog prediva i hisopa. 5 Onda neka sveøenik uputi, da se jedna ptica zakolje nad posudom zemljanom s vodom svjeœom.

sveøenik sumnjiva zbog hude kraste joæ jedanput odijeli za sedam dana. 34 Ako tada sveøenik sedmoga dana pregleda hudu krastu i huda krasta na koœi nije se dalje raziæla i nije dublja od koœe, onda ga ima sveøenik proglasiti çistim. On ima tada oprati haljine svoje, tada je çist. 35 Ako li se huda krasta, poæto je bio proglaæen çistim, sve dalje æiri po koœi, 36 I ako naåe sveøenik, kad ga pregledava, da se je huda krasta dalje raæirila na koœi, onda viæe ne treba sveøenik da traœi zlatoœutu dlaku: dotiçni je neçist. 37 Ako li huda krasta ostane jednako u svojemu izgledu, i na njoj opet izraste crna dlaka, onda je krasta iscijeljena. Dotiçni je çist, i sveøenik ima ga proglasiti stim. 38 Pokaœu li se u muœa ili u œene na koœi svijetle pjege, bijele svijetle pjege, 39 I opazi li sveøenik, da su na koœi blijede, svijetle bijele pjege, onda je to blag osip, æto je izbio na koœi: takav je çist. 40 Ako nekomu postane glava øelava, tako da je na zatiljku øelav: takav je çist. 41 Ako mu glava postane sprijeda øelava, tako da mu je tjeme øelavo: takav je isto tako çist. 42 Ako li se pokaœe na prednjoj ili straœnjoj øeli bjelocrvenkast osip, onda je to guba, æto je izbila sprijeda ili straga na øeli njegovoj. 43 Naåe li sveøenik, kad pregledava, sprijeda ili straga na øeli njegovoj bjelocrvenkast osip, æto izgleda kao guba na koœi tijela, 44 Onda je takav gubav; on je neçist. Neka ga sveøenik proglasi neçistim; on ima bolest na glavi. 45 Gubavac, koji ima na sebi tu bolest, ima hodati u haljinama poderanim i kosa mu na glavi ima biti raspletena! On ima pokrivati bradu svoju i vikati: “Neçist! Neçist!” 46 On ostaje neçist, doklegod ima tu bolest, jer je neçist, ima stanovati odijeljeno; izvan tabora ima boraviti. 47 Pokaœe li se na haljini mjesto gubavo, bila haljina vunena ili lanena, 48 Ili na tkanim ili pletenim lanenim ili vunenim platnima ili na koœi ili na koœnom predmetu, 49 Ako je to mjesto na haljini ili na koœi ili na tkanom ili na pletenom platnu ili na koœnom predmetu zelenkasto ili crvenkasto, onda je tu opasnost od gube, i ima se pokazati sveøeniku. 50 Sveøenik ima tada pregledati to mjesto i tu gubom udarenu stvar odijeliti za sedam dana.

Levitski Zakon
6 Neka tada uzme drugu œivu pticu i cedrovinu, grimizno predivo i hisop i sve to neka umoçi, i œivu pticu, u krv ptice, æto je bila zaklana nad vodom svjeœom. 7 Onda neka poækropi onoga, koji se ima da proglasi çistim, sedam puta i tako neka ga oçisti. Œivu pticu neka pusti da poleti u slobodno polje. 8 Nato mora onaj, koji ga daje çistiti, oprati haljine svoje, ostriøi svu kosu svoju i okupati se; tako postane çist. Tada smije iøi u tabor, ali mora joæ sedam dana ostati izvan svojega Æatora. 9 U sedmi dan ima joæ jedanput ostriøi svu kosu svoju, glavu, bradu i obrve; svu kosu svoju ima ostriøi, haljine svoje oprati i okupati se; tako postane çist. 10 Onda u osmi dan neka uzme dva muæka janjeta bez pogrjeæke i jednogodiænje œensko janje bez pogrjeæke i kao prinos tri desetine efe bijeloga braæna, zamijeæena s uljem, i jedan log ulja. 11 A sveøenik, koji izvræuje çiæøenje, ima onoga, koji se daje çistiti, i one darove postavit pred Gospoda na ulaz u Æator sastanka. 12 Tada neka uzme sveøenik jedno janje, neka ga prinese kao œrtvu za prijestup s logom ulja, i neka oboje œrtvuje podizanjem i mahanjem pred Gospodom. 13 Nato neka zakolje janje na mjestu, gdje se kolje œrtva za grijeh i œrtva paljenica, na svetom mjestu, jer kao æto œrtva za grijeh, tako ima da pripadne sveøeniku i œrtva za prijestup: ona je presveta! 14 I neka uzme sveøenik neæto od krvi œrtve sa prijestup, pa neka sveøenik namaœe onome, koji se daje çistiti, na jagodicu desnoga uha, na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove. 15 Tada neka uzme sveøenik neæto od loga ulja i neka nalije u desnu ruku svoju. 16 Neka tada umoçi desni svoj prst u ulje, æto mu je u lijevoj ruci, i neka prstom svojim sedam puta poækropi neæto ulja pred Gospodom. 17 A od ostalog ulja, æto mu je u ruci, neka neæto namaœe sveøenik onome, koji se daje çistiti, na jagodicu desnoga uha, na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove na mjestu, æto ga je pomazao krvlju œrtve za prijestup. 18 Æto onda joæ preostane od ulja u ruci sveøeniku, to neka izlije na glavu onome, koji se daje çistiti, da mu tako

90

sveøenik pribavi pomirenje pred Gospodom. 19 Nato neka sveøenik priredi œrtvu za grijeh i tim pribavi onome, koji se daje çistiti, pomirenje radi neçistoøe njegove. Zatim neka zakolje œrtvu paljenicu. 20 Onda neka prinese sveøenik œrtvu paljenicu i prinos na œrtveniku. I kad mu je sveøenik tako pribavio pomirenje, çist je. 21 Ali ako je siromaæan i to ne moœe da priskrbi, onda neka uzme jedno janje kao œrtvu za prijestup, da se œrtvuje podizanjem i mahanjem i njemu se pribavi pomirenje, i nadalje jednu desetinu efe bijeloga braæna, zamijeæena s uljem, za prinos i log ulja, 22 onda dvije grlice ili dva golubiøa, æto moœe priskrbiti, da bude jedno kao œrtva za grijeh, drugo kao œrtva paljenica. 23 To neka donese u osmi dan iza svojega çiæøenja sveøeniku na ulaz u Æator sastanka pred Gospodom. 24 Sveøenik neka tada uzme janje œrtve za prijestup i log ulja. Oboje neka œrtvuje podizanjem i mahanjem pred Gospodom. 25 Nato neka se zakolje janje œrtve za prijestup, i sveøenik neka uzme neæto od krvi œrtve za prijestup i namaœe onome, koji se daje çistiti, na jagodicu desnoga uha, na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove. 26 I neka nalije sveøenik neæto ulja u svoju lijevu ruku. 27 Sveøenik neka neæto ulja, æto mu je u lijevoj ruci, poækropi svojim desnim prstom sedam puta pred Gospodom. 28 Onda neka sveøenik neæto ulja u svojoj ruci namaœe onome, koji se daje çistiti, na jagodicu desnoga uha, na palac desne ruke njegove i na veliki palac desne noge njegove na mjestu, gdje je veø krv œrtve za prijestup. 29 Æto onda joæ preostane od ulja u ruci sveøeniku, to neka izlije na glavu onome, koji se daje çistiti, da mu tako pribavi pomirenje pred Gospodom. 30 Onda neka priredi jednu od grlica ili jednoga od golubiøa, æto je mogao da priskrbi, 31 Jedno kao œrtvu za grijeh, drugo kao œrtvu paljenicu, zajedno s prinosom. Tako ima sveøenik onome, koji se daje çistiti, pribaviti pomirenje pred Gospodom. 32 To je zakon za onoga, koji je zaraœen gubom i kod svojega çiæøenja ne moœe da priskrbi sto se traœi.” 33 Nato reçe Gospod Mojsiju i Aronu ovako:

91

Levitski Zakon
50 Tada neka zakolje jednu pticu nad posudom zemljanom sa svjeœom vodom. 51 Neka uzme cedrovinu, hisop, grimizno predivo i œivu pticu i neka ih umoçi u krv zaklane ptice i u svjeœu vodu i neka tim sedam puta poækropi kuøu. 52 Tako neka pribavi kuøi pomirenje krvlju ptice i svjeœom vodom, pticom œivom i cedrovinom, hisopom i grimiznim predivom. 53 A pticu œivu neka pred gradom pusti da poleti u slobodno polje, i tako neka pribavi kuøi pomirenje; tada je ona çista. 54 To je zakon za razne vrste gube i kraste, 55 I gube na haljinama i kuøama, 56 Otoka, osipa i svijetlih pjega. 57 Oni imaju da o tom pouçe, kad je æto çisto ili neçisto. To je zakon o gubi.” Levitski Zakon 15 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: 2 “Kaœite sinovima Izraelovim ove odredbe: Ako netko trpi na teçenju sjemena, onda je to teçenje neçisto. 3 I ovako se ima s neçistoøom od toga teçenja: Ako tijelo njegovo puæta teçenje, ili zatvara, tako da niæta ne teçe, onda je çistoøa na njemu. 4 Svaka postelja, æto je upotrebljava bolesnik, postaje neçista, i sve na æto on sjedne, postaje neçisto. 5 Tko se dotakne postelje njegove, mora oprati haljine svoje i okupati se i neçist je do veçera. 6 I tko sjedne na predmet, na kojemu je sjedio onaj, koji ima teçenje sjemena, mora oprati haljine svoje i okupati se i neçist je do veçera. 7 Nadalje tko se dotakne tijela onoga, koji ima teçenje sjemena, mora oprati haljine svoje i okupati se i neçist je do veçera. 8 I ako onaj, koji ima teçenje sjemena, doåe svojom pljuvaçkom u dodir s çistim, to mora ovaj oprati haljine svoje i okupati se i neçist je do veçera. 9 Nadalje neçisto je svako sedlo, na kojemu kod jahanja sjedi onaj, koji ima teçenje sjemena. 10 I tko dotakne neæto, æto je onaj imao pod sobom, postaje neçist do veçera. Tko ponese to, mora oprati haljine svoje i okupati se i neçist je do veçera. 11 Svaki, koga se onaj, koji ima teçenje sjemena, dotakne neopranim rukama, mora oprati haljine svoje i okupati se i neçist je do veçera. 12 Posuda zemljana, koju dotakne onaj, koji ima teçenje sjemena, mora

34 “Kad doåete u zemlju kanaansku, æto øu vam je dati u posjed, i ja u zemlji, æto vam pripada, pustim gubu na koju kuøu, 35 Onda ima vlasnik kuøe otiøi i javiti to sveøeniku ovako: ‘Pokazuje se neæto na mojoj kuøi, æto izgleda kao guba.’ 36 Tada neka naredi sveøenik, da se isprazni kuøa, prije nego on stupi u nju, da razgleda ætetno mjesto, da se ne moradne sve, æto je u kuøi, oznaçiti kao neçisto. Onda istom ima sveøenik uniøi u kuøu da je razgleda. 37 Opazi li tada kod pregledbe sumnjivih mjesta za gubu, da se ona pokazuju na zidovima kuøe kao rupice zelene ili crvenkaste, æto su na oçi od zida dublje, 38 Onda neka sveøenik izaåe iz kuøe pred vrata kuøna i zatvori kuøu za sedam dana. 39 Kad onda sveøenik u sedmi dan doåe natrag i opazi, da su se raæirila sumnjiva mjesta za gubu na zidovima kuøe, 40 Tada neka sveøenik naredi, da se povadi kamenje, na kojemu se pokazuju sumnjiva mjesta za gubu, i da se pobaca van pred gradom na koje neçisto mjesto. 41 Onda neka se kuøa iznutra ostruœe svuda i ostrugani prah neka se prospe van pred gradom na koje neçisto mjesto. 42 Nato neka se uzme drugo kamenje i umetne na mjesto izvaåenoga kamenja. Tada neka se uzme druga œbuka i njom oœbuka kuæa. 43 Ako se onda opet pokaœu na kuøi sumnjiva mjesta za gubu, poæto se je kamenje izvadilo i kuøa se ostrugala i oœbukala, 44 Onda neka opet doåe sveøenik i pregleda. Pronaåe li se, da su se sumnjiva mjesta za gubu raæirila dalje, onda ima kuæa hudu gubu; neçista je. 45 Neka se stoga poruæi kuøa sa svojim kamenjem, gredama i sa svom œbukom kuønom, i neka se iznese izvan grada na koje neçisto mjesto. 46 A tko uniåe u kuøu, dok je zatvorena, neka je neçist do veçera. 47 Tko spava u kuøi, mora oprati haljine svoje, i tko jede u kuøi, mora oprati haljine svoje. 48 Ako li sveøenik uniåe u kuøu i opazi, da se sumnjiva mjesta za gubu, poæto se je oœbukala kuøa, nijesu dalje raziæla, onda ima sveøenik proglasiti kuøu çistom, jer se je izlijeçila bolest. 49 Neka uzme, da se pribavi kuøi pomirenje, dvije ptice, cedrovinu, grimizno predivo i hisop.

Levitski Zakon
se razbiti, i svaka posuda drvena mora se poplakati vodom. 13 A kad se onaj, koji boluje na teçenju, izlijeçi od bolesti svoje, onda ima on otad, kad je ozdravio, brojiti sedam dana; tada ima oprati haljine svoje i okupati se u svjeœoj vodi i tako postaje çist. 14 A u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubiøa, neka doåe pred Gospoda na ulaz u Æator sastanka i neka ih preda sveøeniku. 15 Sveøenik neka ih tada priredi, jedno kao œrtvu za grijeh, a drugo kao œrtvu paljenicu. Tako neka mu sveøenik pribavi radi teçenja pomirenje pred Gospodom. 16 Ako kojemu isteçe sjeme, neka okupa çitavo tijelo svoje, i neçist je do veçera. 17 Haljina i stvar od koœe, na koju je doælo sjeme, mora se oprati, i neçista je do veçera. 18 Ako tko bude sa œenom, tako da isteçe sjeme, moraju se oboje okupati, i neçisti su do veçera. 19 Ako œenska osoba ima teçenje, i to mjeseçno teçenje krvi, onda je na njoj neçistoøa sedam dana; tko je se dotakne, neçist je do veçera. 20 Sve, na æto ona legne u vrijeme neçistoøe svoje, postaje neçisto, isto tako sve na çemu sjedi. 21 Tko se dotakne postelje njezine, mora oprati haljine svoje i okupati se i neçist je do veçera. 22 Tko se dotakne predmeta, na kojemu je ona sjedila, mora oprati haljine svoje i okupati se i neçist je do veçera. 23 I tko dotakne neæto na postelji njezinoj ili na predmetu, na kojemu je ona sjedila, neçist je do veçera. 24 Ako li netko bude s njom i neæto od neçistoøe njezine doåe na njega, onda je on sedam dana neçist, i svaka postelja, na kojoj leœi, postaje neçista. 25 Ako œenska osoba trpi na stalnom teçenju krvi izvan pravilnog vremena, ili ako ima teçenje krvi preko pravilnog vremena, onda se dani, u kojima ima neçisto teçenje, smatraju kao dani njezina pravila; neçista je. 26 Za svaku postelju, na kojoj leœi u dane svojega teçenja, vrijedi isto kao za postelju u vrijeme njezina pravila, i svaki predmet, na kojemu ona sjedi, postaje neçist kao u vrijeme njezina pravila. 27 Tko se dakle dotakne tih stvari, postaje neçist, on mora oprati haljine svoje i okupati se i neçist je do veçera. 28 Ako se je ona izlijeçila od teçenja, onda onda ima joæ sedam dana brojiti;

92

tada je çista. 29 A u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubiøa i neka ih odnese sveøeniku na ulaz u Æator sastanka. 30 Sveøenik neka onda uredi jedno kao œrtvu za grijeh, drugo kao œrtvu paljenicu. Tako neka joj sveøenik pribavi radi teçenja njezina pomirenje pred Gospodom. 31 Tako imate pouçiti sinove Izraelove o neçistoøi njihovoj, da ne umru s neçistoøe svoje, kad bi oneçistili Prebivaliæte moje, æto je u sredini njihovoj. 32 To su odredbe za one, æto su oboljeli na teçenju i æto teçenjem sjemena postaju neçisti. 33 I za one, æto imaju pravilo, i za sve æto imaju teçenje, bilo muæko ili œensko, i za onoga koji bude s neçistom.” Levitski Zakon 16 1 Joæ je govorio Gospod s Mojsijem nakon obojice sinova Aronovih, koji moradoæe umrijeti, 2 Kad su bili stupili pred Gospoda. Gospod zapovjedi Mojsiju: “Kaœi svojemu bratu Aronu, da ne smije u svako doba uniøi u Svetiæte iza zavjese, pred pomiriliæte ozgo na kovçegu, inaçe da mora umrijeti. Jer se nad pomiriliætem javljam u oblaku. 3 Samo tada smije Aron uniøi u Svetiæte, kad dolazi s juncem kao œrtvom za grijeh i s ovnom kao œrtvom paljenicom. 4 On mora nositi svetu koæulju lanenu, gaøe lanene moraju pokrivati gob tijelo, pojasom lanenim mora biti opasan i kapu lanenu mora metnuti na glavu. To je ruho sveto, æto ga mora obuøi, poæto se okupa. 5 Od zajednice sinova Izraelovih ima uzeti sebi dva jarca kao œrtvu za grijeh i jednoga ovna za œrtvu paljenicu. 6 Onda ima Aron donijeti junca, æto je odreåen za œrtvu radi grijeha, i pribaviti sebi i kuøi svojoj s pomirenje. 7 Nato ima uzeti obadva jarca i staviti ih pred Gospoda na ulaz u Æator sastanka. 8 Aron ima baciti œdrijeb na obadva jarca, jedan œdrijeb za Gospoda, drugi za Azazela. 9 Onda ima Aron donijeti jarca, na kojega je pao œdrijeb za Gospoda, i pripraviti ga kao œrtvu za grijeh. 10 A jarca, na kojega je pao œdrijeb za Azazela, ima staviti œiva pred Gospoda, da na njemu vræi pomirenje i da ga poæalje za Azazela u pustinju. 11 Aron dakle ima donijeti junca, æto je odreåen za njega kao œrtva za grijeh i

93

Levitski Zakon
25 Salo œrtve za grijeh neka spali na œrtveniku. 26 A çovjek, koji je odnio jarca van za Azazela, mora oprati haljine svoje i okupati se, onda smije opet doøi u tabor. 27 Junca œrtve za grijeh i jarca œrtve za grijeh, od kojih je krv bila unesena, da se izvræi u Svetiætu çin pomirenja, ima se odnijeti van pred tabor i kojemu njihove, meso njihovo i sadrœaj utrobe njihove ima se spaliti. 28 Onaj, koji ih je spalio, mora oprati haljine svoje i okupati se, onda smije opet doøi u tabor. 29 Ovaj zakon ima za vas vjeçitu valjanost. U sedmom mjesecu, deseti dan mjeseca, imate postiti i nikakav posao raditi, ni domaøi ni stranac, koji boravi kod vas. 30 Jer u taj dan pribavlja se za vas pomirenje, da budete oçiæøeni; od svih grijeha svojih imate biti oçiæøeni pred Gospodom. 31 Dan potpunoga odmora ima biti za vas, i imate postiti po naredbi, æto vrijedi zauvijek. 32 A pomirenje ima da izvræi sveøenik, koji je bio pomazan i posveøen, da vræi sluœbe sveøeniçke mjesto oca svojega. I on ima obuøi haljine lanene, ruho sveto; 33 I oçistiti Presveto. Isto tako ima on oçistiti Æator sastanka i œrtvenik i sveøenicima i cijeloj zajednici narodnoj pribaviti pomirenje, 34 Ovaj zakon, da se ima sinovima Izraelovim jedanput u godini pribaviti pomirenje od svih grijeha njihovih, ima za vas vjeçitu valjanost.” I on uçini, kako je bio zapovjedio Gospod Mojsiju. Levitski Zakon 17 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 “Kaœi Aronu, sinovima njegovim i svima sinovima Izraelovim ovu odredbu: Ovo je, æto zapovijeda Gospod: 3 Svaki Izraelac, koji zakolje vola, ovcu ili kozu u taboru ili izvan tabora, 4 A ne donese ih na ulaz u Æator sastanka, da ih prinese Gospodu kao prinos pred Prebivaliætem Gospodnjim, taj ima biti kriv za krv, jer je krv prolio, ima se istrijebiti iz naroda svojega. 5 Zato imaju sinovi Izraelovi svoje œivotinje klanice, æto su ih do sada klali na slobodnu polju, dovesti k sveøeniku pred Gospoda na ulaz u Æator sastanka i prinijeti ih kao œrtve mirotvorne Gospodu. 6 Sveøenik neka poækropi krvlju œrtvenik Gospodnji pred ulazom u

sebi i kuøi svojoj pribaviti pomirenje tim, da zakolje junca, æto je odreåen za njega kao œrtva za grijeh. 12 Tada ima uzeti kadionicu punu œeravice sa œrtvenika pred Gospodom i dvije pregræti pune sitno istucanoga mirisnog kada i odnijeti ga iza zavjese. 13 Tada ima metnuti kad na oganj pred Gospodom, da oblak od kada zakloni pomiriliæte na kovçegu zakona i da on ne umre. 14 Nato neka uzme neæto od krvi junçeve i neka poækropi prstom svojim prednju stranu pomiriliæta; pred pomiriliæte neka poækropi sedam puta krvlju prstom svojim. 15 Tada neka zakolje jarca, Æto je odreåen za narod kao œrtva za grijeh i neka odnese krv njegovu iza zavjese i neka uçini s krvlju hto onako, kao æto je uçinio s krvlju junçevom; neka poækropi pomiriliæte i pred pomiriliæte. 16 I tako oçisti Svetiæte od neçistoøa sinova Izraelovih i od svih prijestupa, æto su ih poçinili. Isto tako neka uçini i sa Æatorom sastanka, æto se nalazi kod njih usred neçistoøa njihovih. 17 A nitko ne smije biti nazoçan u Æatoru sastanka, kad on uåe u njega da izvræi u Svetiætu çin pomirenja, dok ne izaåe i ne pribavi pomirenje sebi i kuøi svojoj i cijeloj zajednici Izraelovoj. 18 Potom neka izaåe van na œrtvenik, æto stoji pred Gospodom, pa neka izvræi i na njemu pomirenje tim, da uzme neÆto od krvi junçeve i od krvi jarçeve i da je unaokolo namaœe na rogove œrtveniku. 19 Tada neka sedam puta poækropi œrtvenik prstom svojim s neæto krvi i tako ga oçisti i posveti ga od neçistoøa sinova Izraelovih. 20 Kad je tako svræio pomirenje Svetiæta i Æatora sastanka i œrtvenika, tada ima dovesti jarca œivoga. 21 Aron neka poloœi obje ruke svoje na glavu jarcu œivomu i neka prizna nad njim sva zlodjela sinova Izraelovih i sve prijestupe, æto ih poçiniæe. On neka ih navali na glavu jarcu i neka ga po çovjeku, koji stoji spreman, dadne odnijeti u pustinju. 22 Tako ima jarac odnijeti sa sobom sva zlodjela njihova u zabitni kraj. U pustinji neka se tada pusti jarac. 23 Nato ima Aron uniøi u Æator sastanka i skinuti sa sebe haljine lanene, æto ih je bio obukao, kad je stupao u Svetiæte, i tamo ih poloœiti. 24 On se ima okupati na svetom mjestu, obuøi haljine svoje, opet izaøi i prirediti œrtvu paljenicu za sebe i œrtvu paljenicu za narod i tim sebi i narodu pribaviti pomirenje.

Levitski Zakon
Æator sastanka i neka spali salo na ugodni miris Gospodu. 7 Oni ne smiju viæe prinositi svojih œrtava klanica åavolima, s kojima su do sada çinili preljubu. Ovaj zakon ima za njih vjeçitu valjanost kroz sve naraætaje. 8 Joæ im zapovjedi: Ako jedan Izraelac ili stranac, koji boravi kod njih, prinese œrtvu paljenicu ili œrtvu klanicu, 9 A da je ne dovede na ulaz u Æator sastanka, da je tamo œrtvuje Gospodu, onda taj neka se istrijebi i naroda svojega. 10 Jede li koji Izraelac ili stranac, koji boravi kod njih, bilo koju krv, to øu ja proti takvu çovjeku, koji jede krv, postupati i istrijebiti ga iz naroda njegova. 11 Jer œivot tijela u krvi je, i samo vam je na œrtveniku dopuætam na pomirenje za duæe vaæe; krv naime pribavlja pomirenje, jer je œivot u njoj. 12 Zato zapovijedam sinovima Izraelovim, nitko izmeåu vas ne smije jesti krvi, ni stranac koji boravi kod vas, ne smije okusiti krvi. 13 Svaki Izraelac i svaki stranac, koji boravi kod njih, ako ulovi divljaç ili pticu, æto se jede, neka iscijedi krv i zaspe je zemljom. 14 Jer œivot svakog œivoga biøa u krvi je njegovoj. Zato zapovijedam sinovima Izraelovim: ne smijete jesti krvi nijednog œivoga biøa, jer je œivot svakog œivoga biøa u krvi njegovoj. Svaki, koji je jede ima se usmrtiti. 15 Tko jede meso œivotinje æto je crkla, ili ju je zvjerka rastrgala, bio domaøi ili stranac, mora oprati haljine svoje i okupati se i neçist je do veçera: onda je opet çist. 16 A ne opere li haljina svojih i ne okupa li se, onda se je ogrijeæio.” Levitski Zakon 18 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 Govori sinovima Izraelovim ovo: Ja sam Gospod, Bog vaæ. 3 Ne smijete çiniti, æto se çini u zemlji egipatskoj, gdje ste prebivali, niti æto se çini u zemlji kanaanskoj, kamo øu vas voditi; po uredbama njihovim ne smijete œivjeti! 4 Nego vræite zapovijedi moje i œivite hodite po uredbama mojim. Ja sam Gospod, Bog vaæ. 5 Zato drœite zakone i zapovijedi moje; tko ih vræi imat øe po njima œivot. Ja sam Gospod! 6 Nitko ne smije nepoæteno opøiti s roåacima svojim po krvi. Ja sam Gospod!

94

7 S ocem svojim i s materom svojom ne smijeæ nepoæteno opøiti! Ona je mati tvoja; ne smijeæ je obeæçastiti! Ne otkrivaj golotinje njezine! 8 Sa œenom oca svojega ne smijeæ nepoæteno opøiti! Obeæçastio bi oca svojega! 9 Sa sestrom svojom, køerju oca svojega ili køerju matere svoje, bila roåena u kuøi ili izvan kuøe, ne smijeæ nepoæteno opøiti! Ne otkrivaj golotinje njezine! 10 Sa køerju sina svojega ili sa køerju køeri svoje ne smijeæ nepoæteno opøiti; jer one su tvoje vlastito meso! Ne otkrivaj golotinje njihove! 11 Sa køerju œene oca svojega, koju je rodio otac tvoj, ne smijeæ nepoæteno opøiti; ona ti je sestra. Ne otkrivaj golotinje njezine! 12 Sa sestrom oca svojega ne smijeæ nepoæteno opøiti! Ona ima istu krv kao otac tvoj. 13 Sa sestrom matere svoje ne smijeæ nepoæteno opøiti! Jer ona ima istu krv kao mati tvoja. 14 Sa œenom brata oca svojega ne smijeæ nepoæteno opøiti! K œeni njegovoj ne smijeæ se pribliœiti. Ona ti je strina. 15 Sa snahom svojom ne smijeæ nepoæteno opøiti! Ona je œena sina tvojega; ne smijeæ s njom opøiti! Ne otkrivaj golotinje njezine! 16 Sa œenom brata svojega ne smijeæ nepoæteno opøiti! Inaçe obeæçastiæ brata svojega. Ne otkrivaj golotinje njezine! 17 Sa œenom i ujedno sa køerju njezinom ne smijeæ nepoæteno opøiti køer sina njezina ili køer køeri njezine ne smijeæ uzeti, da opøiæ s njima! One su iste krvi, to bi bilo rodoskvrnje. 18 Takoåer ne smijeæ uzeti œene k sestri njezinoj i time svaåu uzbuåivati, kad bi s njom opøio uz onu za œivota njezina! 19 Ne smijeæ se pribliœiti œeni u vrijeme neçistoøe njezine, da opøiæ s njom! 20 Sa œenom bliœnjega svojega ne smijeæ grijeæno opøiti. Ti bi se tim oneçistio. 21 Ne smijeæ nijedno svoje dijete prinijeti Moleku za œrtvu i obeæçastiti ime Boga svojega. Ja sam Gospod! 22 Ne smijeæ opøiti s muækarcem kao sa œenom! Bio bi to çin gadan. 23 I sa œivotinjom ne smijeæ opøiti i sebe oneçistiti œena se ne smije podati œivotinji za opøenje! Bila bi to sramota velika. 24 Nemojte se oneçistiti nigdje niçim takvim! Jer svim tim oskvrnili su se narodi, æto øu ih protjerati, kad vi

95

Levitski Zakon
15 Ne çinite nepravde kod presude! Niti idi na stranu siromaha, niti se obaziraj na odliçnika, nego sudi no pravdi bliœnjemu svojemu! 16 Ne prosipaj klevete meåu zemljacima svojim i ne stavljaj tim u opasnost œivot blaœenoga svojega. Ja sam Gospod! 17 Ne nosi u srcu mrœnje proti bratu svojemu! Otvoreno uputi bliœnjega svojega, da zbog njega ne naprtiæ krivnju na sebe. 18 Ne budi osvetljiv prema zemljacima svojim i ne nosi niæta za njima, nego ljubi bliœnjega svojega kao sebe samoga. Ja sam Gospod! 19 Drœite zapovijedi moje! Œivinçeta svojega ne puætaj na œivinçe druge vrste! Ne usijevaj polja svojega dvojakim sjemenom! Ne oblaçi na se haljine tkane od dvojake tvari! 20 Ako bi tko sagrijeæio sa œenom, koja kao ropkinja pripada drugome muœu, ali nije ni osloboåena ni otkupljena, imaju se kazniti, ali ne smrøu, jer se ne radi o jednoj slobodnoj osobi. 21 Ali on neka prinese na ulazu u Æator sastanka Gospodu ovna kao œrtvu za prijestup. 22 Sveøenik ima mu tada ovnujskom œrtvom za prijestup pribaviti pred Gospodom pomirenje za poçinjeni grijeh. Tako øe mu se oprostiti grijeh u koji je pao. 23 Kad doåete u zemlju i zasadite svakojakih voøaka, smatrajte njihove prve plodove kao neobrezane. Neka vam bude kroz tri godine neobrezani: oni neka se ne jedu. 24 U çetvrtoj godini imaju biti svi plodovi njihovi Gospodu posveøeni u zahvalu. 25 Istom u petoj godini smijete uœivati plodove njihove; to obilatiji bit øe vam tada prihod. Ja sam Gospod, Bog vas! 26 Niæta ne smijete jesti, æto je s krvlju! Ne smijete gatati ni çarati! 27 Ne æiæajte kose svoje na svojim sljepooçnicama; ne æiæajte okrajke svoje brade! 28 Zbog mrtvaca ne çinite zareza na tijelu svojemu; ne urezujte na se nikakvih biljega. Ja sam Gospod! 29 Ne skvrni køeri svoje puætajuøi je u neçistoøu. Ne smije zemlja postati bludniçko mjesto i napuniti neçistoøom. 30 Drœite subote moje. Poætujte Svetiæte moje. Ja sam Gospod! 31 Ne obraøajte se na zaklinjaçe mrtvaca i na gatare; ne pitajte ih za savjet. Vi se skvrnite po njima. Ja sam Gospod, Bog vaæ! 32 Ustani pred sijedom glavom i poætuj

doåete. 25 Jer je zemlja postala neçista, pohodit øu je radi zlodjela njezinih, tako da øe zemlja izbljuvati stanovnike svoje. 26 Tako eto drœite zakone i zapovijedi moje. Ne çinite ni jedne od tih opaçina, ni domaøi ni stranac, koji œivi kod vas. 27 Jer sve te opaçine çinili su ljudi, æto su prije vas stanovali u zemlji, i tim je postala zemlja neçista. 28 Onda vas zemlja neøe izbljuvati, jer ste je oneçistili, kao æto je izbljuvala narod, æto je bio prije vas. 29 Tko çini takvu opaçinu, ljudi, koji tako æto çine, neka se istrijebe iz sredine naroda svojega. 30 Tako eto drœite odredbe moje; ne ravnajte se po gadnim obiçajima, æto su se drœali prije vas, i ne oskvrnite se time. Ja sam Gospod, Bog vaæ!” Levitski Zakon 19 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 “Govori svoj zajednici sinova Izraelovih i kaœi im: ‘Budite sveti; jer sam ja, Gospod, Bog vaæ, svet!’ 3 Svaki neka poætuje oca i mater i neka drœi subote moje! Ja sam Gospod, Bog vaæ! 4 Ne obraøajte se k idolima i ne çinite sebi bogova livenih! Ja sam Gospod, Bog vas! 5 Kad prinosite Gospodu œrtvu mirotvornu, onda je œrtvujte tako, da se milostivo primi od vas. 6 U dan, kad je œrtvujete, ili dan kasnije ima se pojesti, a æto preostane do treøega dana, ima se spaliti. 7 Ako bi se ipak treøi dan æto od toga jelo, to bi bilo meso pokvareno i ne bi se primilo milostivo. 8 Tko jede od toga, stavi zlodjela na sebe, jer je oskvrnio, æto je Gospodu sveto; takav se ima istrijebiti iz naroda svojega. 9 Kad spremate œetvu zemlje svoje, nemojte poœeti polja sve do skrajnoga ruba i ne pabirçite po l œetvi. 10 I u vinogradu ne pabirçite i ne pobirajte otpalih zrna vinograda! Ostavite ih siromahu i strancu. Ja sam Gospod, Bog vaæ! 11 Ne kradite, ne laœite, ne varajte jedan drugoga! 12 Ne kunite se krivo imenom mojim i ne skvrnite tako imena Boœjega! Ja sam Gospod! 13 Ne zakidaj i ne pljaçkaj bliœnjega svojega! Ne zadrœavaj kod sebe do sutra plaøe radnikove! 14 Nemoj psovati gluha i pred slijepca ne meøi na put niæta, nego se boj Boga svojega! Ja sam Gospod!

Levitski Zakon
osobu starçevu. Boj se Boga svojega. Ja sam Gospod! 33 Ako stranac boravi u zemlji kod vas, ne smijete ga ugnjetavati. 34 Kao domaøi iz vlastite sredine vaæe neka vam bude stranac, koji œivi kod vas; ljubite ga kao sebe same, jer sami ste bili stranci u zemlji egipatskoj. Ja sam Gospod, Bog vaæ. 35 Ne çinite nepravde kod presude, kod mjere za duœinu, kod mjere za teœinu, kod mjere za stvari, æto se sipaju. 36 Mjerila neka su vam prava, utezi pravi efa prava i hin pravi. Ja sam Gospod, Bog vaæ, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske! 37 Tako dakle drœite toçno sve moje zakone i zapovijedi. Ja sam Gospod!” Levitski Zakon 20 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 “Kaœi sinovima Izraelovim ovaj naputak: Ako Izraelac ili stranac, koji œivi u Izraelu, dadne koje dijete svoje Moleku, taj se ima smrøu kazniti; narod ga ima kamenovati. 3 Ja sam postupati proti njemu i istrijebit øu ga iz naroda njegova, jer dade dijete svoje Moleku i tako oneçisti Svetiæte moje i oskvrni sveto ime moje, 4 Ako li narod zatvori oçi svoje pred çovjekom, koji dade dijete svoje Moleku, i ne ubije ga, 5 Onda øu ja sam postupati proti takvu çovjeku i cijelome rodu njegovu i istrijebit øu njega i sve, koji se s njim predadoæe sluœbi Molekovoj, iz naroda njihova. 6 Ako se netko obraøa na zaklinjaçe mrtvaca i gatare i s njima sluœi krivoboætvu, onda øu ja postupati proti takvu çovjeku i istrijebiti ga iz naroda njegova. 7 Zato se posvetite i budite sveti, jer ja sam Gospod, Bog vaæ! 8 Drœite toçno zapovijedi moje. Ja, Gospod, jesam, koji vas posveøujem. 9 Svaki, koji proklinje oca ili mater, ima se smrøu kazniti, jer je oca i mater proklinjao, neka njegova krv bude na njemu. 10 Ako netko sagrijeæi sa œenom udanom, sa œenom bliœnjega svojega, imaju se smrøu kazniti preljuboçinac i preljuboçinica. 11 Ako netko sagrijeæi sa œenom oca svojega, osramotio je oca svojega; oboje imaju se smrøu kazniti, neka njihova krv bude na njima. 12 Sagrijeæi li netko sa snahom svojom, imaju se oboje smrøu kazniti. Uçiniæe veliku sramotu i neka njihova krv bude na njima. 13 Ako muækarac sagrijeæi s drugim

96

muækarcem kao sa œenom, poçiniæe oboje sramotu. Imaju se smrøu kazniti, neka njihova krv bude na njima. 14 Uzme li netko sebi œenu i uz to joæ mater njezinu, to je sramota! Ima se njega i obadvije spaliti, da se uçini kraj takvoj neçistoøi meåu vama. 15 Ako netko sagrijeæi sa œivinçetom, ima se smrøu kazniti; i œivinçe imate ubiti! 16 Ako se œena pribliœi œivinçetu, da sagrijeæi s njim ubij œenu i œivinçe, ono imaju poginuti. Neka njihova krv bude na njima. 17 Ako netko uzme za œenu sestru svoju od oçeve ili materine strane i ako su oboje opøili meåu se, to je sramota! Imaju se usmrtiti pred oçima svojih zemljaka! On je oskvrnio sestru svoju pa ima krivnju svoju ispaætati, 18 Ako netko opøi sa œenskom osobom u vrijeme njezine nemoøi, ako dakle on i ona otkriju œensko mjeseçno teçenje, imaju se oboje istrijebiti iz naroda svojega. 19 Sa sestrom oca svojega ili matere svoje ne smijeæ opøiti, jer takav oskvrni svoje vlastito meso; oni imaju krivnju svoju ispaætati. 20 Tko sagrijeæi sa œenom strica svojega, osramotio je strica svojega. Oni imaju krivnju svoju ispaætati; umrijet øe bez djece. 21 Ako netko uzme k sebi œenu brata svojega, to je neçisto. Brata je svojega obeæçastio; oni øe ostati bez djece. 22 Drœite dakle briœno sve moje zakone i zapovijedi, da vas ne izbljuje zemlja, u koju vas hoøu dovesti, da se nastanite u njoj. 23 Ne idite po uredbama naroda, koje øu protjerati za dolaska vaæega, jer su çinili sve to, zato mi omrzoæe. 24 Zato sam rekao vama: prisvojite k sebi zemlju njihovu; vama øu je dati u posjed zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med. Ja sam Gospod, Bog vaæ, koji sam vas odvojio od ostalih naroda. 25 Zato razlikujte çetveronoœne œivotinje çiste od neçistih, ptice çiste od neçistih. Nemojte se oneçistiti çetveronoœnim œivotinjama ili pticama ili çimgod, æto puœe po zemlji, a æto sam vam oznaçio kao neçisto. 26 Budite mi sveti, jer sam svet ja, Gospod, i odabrah vas ispred drugih naroda, da budete moji. 27 Ako ima muœ ili œena, u kojima je duh zaklinjanja mrtvaca ili duh gatarski, imaju se smrøu kazniti; imaju se kamenovati. Neka njihova krv bude na njima.”

97

Levitski Zakon
slijep, ni hrom, ni sakat, nitko, u koga je jedan ud preveø dug. 19 Nitko, koji ima slomljenu nogu ili slomljenu ruku. 20 Ni grbav ili suæiçav, nitko, koji ima nezdrave oçi, ni sugav, ni liæajiv, ni uækopljenik. 21 U koga bi god od potomaka sveøenika Arona bila kakva mana tjelesna, ne smije pristupiti, da prinosi œrtve ognjene Gospodnje. Ako je mana na njemu, ne smije pristupiti, da prinosi hranu Boga svojega. 22 Ali smije jesti od hrane Boga svojega, naime od presvetih i svetih darova. 23 Ali ne smije uniøi kroz zavjesu i stupiti na œrtvenik, jer ima manu na sebi. Inaçe bi oskvrnio sveta mjesta moja, jer ja, Gospod, jesam, koji ih posveøujem.” 24 Mojsije reçe ovo Aronu i sinovima njegovim i svima sinovima Izraelovim. Levitski Zakon 22 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 “Naloœi Aronu i sinovima njegovim, da puni strahopoætovanja upravljaju svetim darovima, æto mi ih posveøuju sinovi Izraelovi, i da ne obeæçaæøuju sveto ime moje. Ja sam Gospod! 3 Reci im: Ako ikad itko izmeåu svih potomaka vaæih pristupi k svetim darovima, æto ih sinovi Izraelovi posveøuju Gospodu, u stanju neçistoøe, takav çovjek ima se odstraniti ispred lica mojega i ima se pogubiti. Ja sam Gospod! 4 Tko izmeåu potomaka Aronovih trpi na gubi ili teçenju, ne smije jesti od svetih darova, dok nije opet çist. Tko se dotakne kogagod, koji se je oneçistio od mrtva tijela, ili tko se je oskvrnio, 5 Ili tko dotakne œivotinju, æto gmiœe po zemlji, od çega se on oneçisti, ili çovjeka, od kojega navuçe na sebe bilo koju neçistoøu, 6 Tko dakle dotakne takvo æto, ostaje neçist do veçera i ne smije uœivati niæta od svetih darova, dok se nije okupao. 7 Sad zaåe sunce, on je opet çist i smije jesti od svetih darova, jer oni mu dolaze kao hrana. 8 Od œivotinje poginule ili rastrgane ne smije jesti. On bi tim postao neçist. Ja sam Gospod! 9 Tako imaju drœati naredbe moje, da ne navuku na sebe grijeh i ne umru, jer oskvrniæe posveøeno. Ja sam Gospod, koji ih posveøujem! 10 Ni jedan tuåinac ne smije uæivati neæto sveto; ni ukuøanin ili nadniçar sveøenikov ne smije uœivati neæto sveto. 11 Ako li sveøenik nabavi roba sa

Levitski Zakon 21 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: “Kaœi sveøenicima sinovima Aronovim, ovaj naputak: Sveøenik se ne smije oneçistiti ni na kojem mrtvacu u svojemu narodu. 2 Samo na svojim bliœim roåacima po krvi, na materi, ocu, sinu, køeri, bratu, 3 I sestri, ako ona joæ kao djevojka œivi kod njega i nema muœa, smije se oneçistiti. 4 Ali se ne smije s roåacima svojim oneçistiti i oskvrniti. 5 Ne smije æiæati kose na glavi svojoj i brade svoje ne smiju podstrizati i ne smiju praviti zarezotine na tijelu svojemu. 6 Neka budu sveti Bogu svojemu i neka ne oskvrnjuju imena Boga svojega, jer prinose œrtve ognjene Gospodnje, hranu Boga svojega. Zato imaju biti sveti. 7 Ne smiju bludnicu ili oskvrnjenu uzeti za œenu; niti œenom od muœa svojega rastavljenom ne smiju se œeniti, jer je sveøenik posveøen Bogu svojemu. 8 Moraæ ga ætovati, jer on prinosi hranu Boga tvojega. Kao svet neka ti bude, jer sam svet ja, Gospod, koji vas posveøujem. 9 Ako se køi sveøenikova oskvrni neçistoøom, oskvrni tim oca svojega; ona se ima spaliti. 10 A sveøenik, koji je najviæi meåu sudruzima svojim, na çiju se je glavu izlilo ulje pomazanja i koji je bio posveøen i obuçen u haljine svete, ne smije nositi raæçupanu kosu ni razdirati haljine svoje. 11 Takoåer se ne smije primaknuti nijednome mrtvacu; pa i na ocu i na materi ne smije se oneçistiti. 12 Ne smije ostaviti Svetiæta i Svetiæte Boga svojega ne smije oskvrniti, jer je na njemu posveøenje ulja pomazanja Boga njegova. Ja sam Gospod! 13 Za œenu mora sebi uzeti djevojku. 14 Udovicom ili œenom rastavljenom ili oskvrnjenom ili bludnicom, svima tima ne smije se oœeniti. Samo djevojku iz naroda svojega ima uzeti za œenu. 15 Tako neøe oskvrniti potomstva svojega meåu narodom svojim, jer ja Gospod, jesam, koji ga posveøujem.” 16 Joæ zapovjedi Gospod Moj 17 “Kaœi Aronu ovaj naputak: Ako tko od buduøih potomaka tvojih ima na sebi kakvu manu tjelesnu, taj ne smije pristupiti, da prinosi hranu œrtvenu Boga svojega. 18 Jer nitko, koji ima na sebi kakvu manu tjelesnu, ne smije pristupiti, ni

Levitski Zakon
novce, onda taj smije od toga jesti. Isto tako smiju jesti od hrane njegove oni, koji se rodiæe u kuøi njegovoj. 12 Uda li se køi sveøenikova za çovjeka, koji nije sveøenik, onda ona ne smije uœivati niæta od svetih darova. 13 Ako li køi sveøenikova obudovi ili se rastavi, a nema djece, i vrati se opet u kuøu oca svojega, onda ona smije jesti od hrane oca svojega kao u mladosti svojoj. Ali ni jedan tuåinac ne smije æto od toga uœivati. 14 Ako netko uœiva sveto nehotice, onda ima povratiti sveto sveøeniku i dometnuti joæ peti dio vrijednosti. 15 Sveøenici ne smiju oskvrniti svetih darova sinova Izraelovih, æto ih oni prinose Gospodu. 16 Navukli bi na sebe kaœnjiv prijestup, kad bi ovi jeli njihove svete darove, jer ja, Gospod, jesam, koji ih posveøujem.” 17 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 18 “Kaœi Aronu i sinovima njegovim i svima sinovima Izraelovim ovu naredbu: Ako netko od kuøe Izraelove ili od stranaca u Izraelu prinese svoj prinos, bilo sad da prinese Gospodu zavjetovane ili dragovoljne prinose kao œrtvu paljenicu, 19 Onda za to, da budete ugodni, treba bez mane, muæko od goveda, ovaca i koza. 20 Œivotinju, to ima manu na sebi, ne smijete prinositi, jer ne bi vas uçinila ugodne. 21 Ako netko hoøe da prinese Gospodu kao œrtvu mirotvornu goveçe ili ovcu, da izvræi zavjet ili kao dragovoljan prinos, onda, da bude ugodan, ne smije imati nikakve mane na sebi. 22 Œivotinje, æto su slijepe ili imaju koji ud slomljen ili ranu ili su gnojave, krastave ili liæajive, ne smijete prinositi Gospodu niti od toga na œrtvenik staviti Gospodu ognjenu œrtvu. 23 Goveçe ili ovcu s predugim ili prekratkim udima smijeæ œrtvovati kao dragovoljan prinos, ali kao œrtva zavjetna ne bi te uçinila ugodnim. 24 Œivotinju, kojoj su muda zgnjeçena, stuçena, otrgana ili isjeçena, ne smijete prinositi Gospodu. Takve œivotinje ne smijete niti u svojoj vlastitoj zemlji gojiti, 25 Niti ih od kojega stranca kupiti i kao hranu Boga svojega prinositi, jer to je pokvareno, ima manu, neøe vas uçiniti ugodne.” 26 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 27 “Goveçe ili ovca ili jare, kad se omladi, ima ostati sedam dana kod matere svoje. Od osmoga dana i dalje bit øe ugodno primljeno od Gospoda,

98

ako mu se prinese kao œrtva ognjena. 28 Goveçe ili ovcu ne smijete klati zajedno s mladima njihovim i u isti dan. 29 Kad hoøete da prinesete Gospodu œrtvu zahvalnu, onda je morate tako œrtvovati, da vas uçini ugodne. 30 Ona se mora joæ isti dan po jesti; ne smijete niæta od toga ostaviti do drugoga jutra. Ja sam Gospod! 31 Drœite dakle briœno zapovijedi moje. Ja sam Gospod! 32 Ne skvrnite svetoga imena mojega. Hoøu da budem ætovan kao svetac meåu sinovima Izraelovim! Ja, Gospod, jesam, koji vas posveøujem. 33 Koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da budem Bag vaæ , ja, Gospod!” Levitski Zakon 23 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 2 “Kaœi sinovima Izraelovim ove odredbe: Blagdani Gospodnji, æto øete ih slaviti svetim sveçanim sastancima, ovi su: 3 Æest dana smije se raditi, ali sedmi dan jest dan potpunoga odmora sa svetim sveçanim sastankom; tada ne smijete raditi nikakva posla. Dan je to odmora u çast Gospodu po svima prebivaliætima vaæim. 4 Ovo su blagdani Gospodnji sa svetim sveçanim sastancima, to ih imate svetkovati u vrijeme odreåeno. 5 etrnaesti dan prvoga mjeseca uveçer jest blagdan Pasha u çast Gospodu. 6 Petnaesti dan istoga mjeseca slavi se blagdan nekvasnih kruhova u çast Gospodu. Tada jedite sedam dana kruhove nekvasne. 7 Prvi dan imate odrœati sveti sveçani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva posla teœaçkoga. 8 Sedam dana imate prinositi Gospodu œrtvu ognjenu. Sedmi dan opet je sveti sveçani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva posla teœaçkoga. 9 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 10 “Kaœi sinovima Izraelom ovu odredbu: Kad doåete u zemlju, koju vam hoøu dati, i tamo stanete œeti, tada donesite snop prvina od œetve svoje k sveøeniku. 11 Ovaj ima tada snop œrtvovati podizanjem i mahanjem pred Gospodom, da vas uçini ugodne, Na dan po suboti ima ga sveøenik œrtvovati podizanjem i mahanjem. 12 Taj dan, kad œrtvujete snop podizanjem i mahanjem, imate œrtvovati Gospodu jednogodiænje janje bez pogrjeæke kao œrtvu paljenicu. 13 Uz to kao prinos dvije desetine

99

Levitski Zakon
28 Na taj dan ne smijete raditi nikakva posla, jer to je dan pomirenja, koji vam ima pribaviti pomirenje pred Gospodom, Bogom vaæim. 29 Zato se ima svaki, koji ne posti na taj dan, istrijebiti iz naroda svojega. 30 Çovjeka, koji na taj dan radi bilo kakav posao, istrgat øu iz naroda njegova. 31 Nikakva posla ne smijete raditi. Ova zapovijed neka ima vjeçitu valjanost za sva naraætaje vaæe u svim prebivaliætima vaæim. 32 Neka vam to bude dan potpunoga odmora, i imate postiti. Deveti dan mjeseca, uveçer, imate drœati svoj odmor od veçera do veçera.” 33 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 34 “Kaœi sinovima Izraelovim ovu odredbu: Petnaesti dan istoga mjeseca sedmoga jest blagdan sjenica u çast Gospodu za sedam dana. 35 Na prvi dan jest sveti sveçani sastanak; tada ne smijete raditi nikakva posla teœaçkoga. 36 Sedam dana imate prinositi ognjenu œrtvu Gospodu, onda osmi dan odrœati sveti sveçani sastanak i prinijeti Gospodu œrtvu ognjenu. To je blagdan zavræni; tada ne smijete raditi nikakva posla teœaçkoga. 37 To su blagdani Gospodnji, na koje imate drœati svete sveçane sastanke, da prinosite Gospodu œrtve ognjene: œrtvu paljenicu, prinos, œrtvu klanicu i naljev, kako ih traœi pojedini dan, 38 Osim subota Gospodnjih i darova, svih zavjetnih œrtava vaæih i darova dragovoljnih, æto ih prinosite Gospodu. 39 Ali petnaesti dan sedmoga mjeseca, kad skupljate prihod zemlje, imate svetkovati blagdan Gospodnji sedam dana. Prvi dan ima biti odmor i isto tako osmi dan. 40 Na prvi dan imate donijeti sebi najljepæih plodova, mladica palmovih i grana s gustolisnatih stabala i potoçnih vrba i radovati se pred Gospodom, Bogom svojim, sedam dana. 41 Ovaj blagdan imate svetkovati svake godine sedam dana u çast Gospodu. Ova zapovijed ima vjeçitu valjanost kroz sve naraætaje vaæe. U sedmom mjesecu imate ga svetkovati. 42 Sedam dana imate prebivati u sjenicama. Svaki domaøi Izraelac ima prebivati u sjenicama, 43 Da kasnija pokoljenja vaæa saznaju, da sam ja uçinio, da prebivaju u sjenicama sinovi Izraelovi, kad ih izvedoh iz zemlje egipatske, ja, Gospod, Bog vaæ.”

bijeloga braæna, zamijeæena s uljem, œrtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu, onda kao naljev joæ çetvrt hina vina. 14 Kruha i zrnja prœena ili stuçena ne smijete jesti, dok nijeste prinijeli prinos Bogu svojemu. Ova zapovijed ima vjeçitu valjanost kroz sve naraætaje vaæe u svima prebivaliætima vaæim. 15 Potom od dana po suboti, naime od dana, kad ste prinijeli snop podizanjem i mahanjem, imate brojiti sedam tjedana punih. 16 Do dana, æto dolazi iza sedme subote, imate brojiti pedeset dana. Tada prinesite Gospodu od novoga œita prinos. 17 Iz prebivaliæta svojih imate donijeti sa sobom dva kruha za œrtvu podizanjem i mahanjem, æto sastoje iz dvije desetine bijeloga braæna i peçena su s kvascem, kao œrtva prvina Gospodu. 18 Uz te kruhove prinesite i sedam jednogodiænjih janjaca bez pogrjeæke, jednoga junca i dva ovna, da budu œrtva paljenica Gospodu, s prinosom svojim i naljevima svojim kao œrtvu ognjenu na ugodni miris Gospodu. 19 Onda imate prinijeti jarca kao œrtvu za grijeh i dva jednogodiænja janjeta kao œrtvu mirotvornu. 20 Sveøenik ima ih œrtvovati podizanjem i mahanjem pred Gospodom zajedno s kruhovima od prvina. To i dva janjeta kao posvetni dar Gospodu ima pripasti sveøeniku, 21 U isti dan imate zakazati sveti sveçani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva posla teœaçkoga. Ova zapovijed ima vjeçitu valjanost kroz sve naraætaje vaæe u svima prebivaliætima vaæim. 22 Kad stanete œeti u zemlji svojoj onda nemojte poœeti polje sve do skrajnoga ruba i ne pabirçite po œetvi. Ostavite oboje siromasima i strancima. Ja sam Gospod, Bog vaæ!” 23 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 24 “Kaœi sinovima Izraelovim ovu odredbu: Prvi dan sedmoga mjeseca ima vam biti dan odmora, dan spomena s trubnjom rogova, sveti sveçani sastanak. 25 Tada ne smijete raditi nikakva posla teœaçkoga i imate prinijeti œrtvu ognjenu Gospodu.” 26 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 27 “A deseti dan istoga mjeseca sedmoga jest dan pomirenja. Tada imate odrœati sveti sveçani sastanak, imate postiti i prinijeti œrtvu ognjenu Gospodu.

Levitski Zakon

100

44 Mojsije reçe tada sinovima tako, kao æto je on uçinio: Izraelovim blagdane Gospodnje. 20 Rana za ranu, oko za oko, zub za zub. Ista æteta tjelesna, æto ju je on Levitski Zakon 24 nanio drugome, neka se i njemu 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: nanese. 2 “Naloœi sinovima Izraelovim, da ti 21 Tko ubije œivinçe, neka ga donesu ulja çista iz maslina studenih nadoknadi; tko ubije çovjeka, neka ga za svijeønjak, da se svaki dan mogu se pogubi. prisluœivati svjetionice, 22 Jednako pravo neka bude u vas za 3 Izvan zavjese pred kovçegom sa stranca kao za domaøega, jer ja sam zakonom u Æatoru sastanka ima ga Gospod, Bog vaæ.” Aron spremati, da gori stalno od veçera 23 Kad je to bio objavio Mojsije, do jutra pred Gospodom. Ova izvedoæe psovaça van pred ta bor i zapovijed ima vjeçitu valjanost kroz kamenovaæe ga. Uçiniæe sinovi sve naraætaje vaæe. Izraelovi tako, kako je bio Gospod 4 Na svijeønjaku od zlata ima on zapovjedio Mojsiju. opremati svjetionice, 5 Uzmi onda bijeloga braæna i ispeci od Levitski Zakon 25 njega dvanaest kolaça. Dvije desetine 1 Gospod zapovjedi Mojsiju na gori neka doåu na svaki kolaç. Sinajskoj: 6 Postavi ih tada u dva reda, po hest u 2 “Kaœi sinovima Izraelovim ovu jedan red, na zlatnom stolu pred naredbu: Kad doåete u zemlju, æto vam Gospodom. je hoøu dati, onda neka imadne zemlja 7 Svaki red okadi çistim kadom, da vrijeme odmora u çast Gospodu. bude mirisni dio kruhu, a œrtva 3 Æest godina zasijavaj polje svoje, æest ognjena Gospodu. godina obrezuj vinograd svoj i skupljaj 8 Redovito svake subote neka se tako rod polja svojega. postavljaju pred Gospodom. Ova 4 Ali u sedmoj godini neka imadne obveza veœe sinove Izraelove za sva zemlja potpun odmor, vrijeme odmora vremena. u çast Gospodu. Tada ne smijeæ 9 Oni imaju pripasti Aronu i sinovima zasijevati polja svojega i gojiti njegovim, koji ih moraju pojesti na vinograda svojega. svetom mjestu, jer presveti darovi od 5 I prijaænje œetve, æto uzraste samo od œrtava ognjenih Gospodnjih idu njemu sebe, ne smijeæ poœeti i groœåa kao vjeçno valjano pravo.” neobrezanog vinograda svojega ne 10 Jednoga dana umijeæa se sin jedne smijeæ pobrati. Neka bude za zemlju Izraelke, çiji je otac bio Egipøanin, godina odmora. meåu sinove Izraelove, i tako se 6 Æto rodi zemlja za odmora svojega, posvadiæe sin Izraelke i neki Izraelac. neka vam bude za hranu, tebi, tvojim 11 Pritom sin Izraelke pohuli i opsova slugama, sluækinjama, najamnicima i ime Gospodnje. Dovedoæe ga zato k ukuøanima, æto œive kod tebe. Mojsiju. Mati mu se je zvala Æelomita i 7 I stoci tvojoj i zvjeradi u zemlji tvojoj bila je køi Dibrijeva od plemena Dana. neka bude sav rod za hranu. 12 Metnuæe ga meåutim u zatvor, dok 8 Nabroj sedam takvih godina odmora, im onaj ne presudi po rijeçi dakle sedam puta sedam godina, tako Gospodnjoj. da vrijeme od sedam godina odmora 13 I Gospod zapovjedi Mojsiju: iznese çetrdeset i devet godina. 14 “Izvedi psovaça van pred tabor, i svi, 9 Onda daj da buçno zatrubi truba u koji su çuli, neka metnu ruke svoje na deseti dan sedmoga mjeseca! Na dan glavu njegovu, i neka ga kamenuje sva pomirenja neka posvuda u zemlji zajednica. odjeknu buçne trube. 15 A sinovima Izraelovim kaœi: Ako 10 Posvetite godinu pedesetu! netko pohuli Boga svojega, ima se Proglasite slobodu za sve stanovnike u kazniti za grijeh svoj. zemlji! To neka vam je jubilejska 16 Tko opsuje ime Gospodnje, ima se godina, u kojoj opet svaki dolazi u kazniti smrøu; sva zajednica neka ga posjed vlasniætva svojega i obitelji se kamenuje. Stranac i domaøi neka se svojoj vraça! pogubi, ako opsuje ime Gospodnje. 11 Svaka pedeseta godina neka vam je 17 Ako netko ubije çovjeka, ima se jubilejska godina. Tada ne smijete ni kazniti smrøu. sijati, ni ono æto uzraste samo od sebe 18 Tko ubije œivinçe, ima ga poœeti, ni groœåa pobrati u vinogradu nadoknaditi, œivinçe za œivinçe. neobrezanom. 19 Nanese li netko bliœnjemu svojemu 12 Jer je to jubilejska godina, sveto ætetu tjelesnu, neka mu se uçini isto vrijeme za vas! Samo ono, æto raste

101

Levitski Zakon
30 Ako li otkup do svræetka pune godine nije uçinjen, onda neka kamo, æto stoji u gradu zidom ograåenom, ostane zauvijek kupcu i potomcima njegovim. Ne mora se povratiti u jubilejskoj godini. 31 Naprotiv kuøe u selima, æto nijesu ograåene zidom, imaju se uzeti kao dio posjeda zemlje. One se mogu otkupiti i povratiti se u jubilejskoj godini. 32 U gradovima levitskim imaju Leviti pravo da kuøe u gradovima, æto pripadaju njima, uvijek otkupe. 33 Ako jedan od Levita opet ne otkupi prodanu kuøu svoju, onda mu se ona, ako je u gradu, æto je njemu dodijeljen, opet povrati u jubilejskoj godini, jer kuøe u gradovima levitskim njihova su baætina meåu sinovima Izraelovim. 34 Ali se paænjak gradova njihovih ne smije prodavati, jer pripada njima za sva vremena. 35 Je li tko od zemljaka tvojih zaduœen kod tebe i ne moœe da plati, onda mu imaæ pomoøi, kao da bi bio stranac ili ukuøanin, da moœe produœiti œivot svoj uz tebe. 36 Ne smijeæ uzeti od njega kamatu i poviæicu, nego se boj Boga svojega i daj da brat tvoj œivi uz tebe! 37 Ne smijeæ mu davati novaca svoj na kamatu, niti mu hranu svoju pozaimaj uz cijenu lihvarsku! 38 Ja sam Gospod, Bog vaæ, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da vam dadnem zemlju kanaansku i da budem Bog vaæ. 39 Ako je koji od zemljaka tvojih zaduœen kod tebe i tebi se proda, ne daj da ti sluœi kao rob. 40 Kao nadniçar, kao ukuøanin neka bude kod tebe, samo do jubilejske godine ima sluœiti kod tebe. 41 A tada neka te smije slobodno ostaviti, on i djeca njegova, i vratiti se k rodu svojemu i opet doøi u posjed oçinskih dobara svojih. 42 Jer oni su sluge moje, æto sam ih izveo iz Egipta; oni se ne smiju prodati kao robovi. 43 Nemoj gospodariti nad njim nemilo, nego se boj Boga svojega! 44 Ako trebate robova i ropkinja, smijete ih kupiti od onih naroda, æto stoje oko vas. 45 I djecu ukuøana, æto œivu kod vas, smijete kupiti, i potomke njihove, æto borave kod vas i roåeni su u zemlji vaæoj; ove smijete posjedovati kao vlasniætvo. 46 I moœete ih ostaviti kao baætinu djeci svojoj iza vas, da ih posjeduju kao vlasniætvo. Moœete ih stalno imati za robove. Ali nad braøom svojom,

samo od sebe, smijete pojesti iz polja. 13 U takvoj jubilejskoj godini ima svaki od vas opet doøi na svoje vlasniætvo. 14 Ako prodaæ æto bliœnjemu svojemu ili kupiæ æto od bliœnjega svojega, onda ne smijete zakidati jedan drugoga! 15 Nego prema broju godina od posljednje jubilejske godine kupuj od bliœnjega svojega i prema broju godina œetve neka ti on prodaje. 16 Ako bude viæe godina, imaæ prema tome viæe platiti, i ako manje bude godina, platit øeæ prema tome manje, jer on ti prodaje stanoviti broj œetava. 17 Nitko neka ne zakida drugoga, nego se bojte Boga svojega, jer ja sam Gospod, Bog vaæ! 18 Drœite dakle zapovijedi moje i vræite vjerno odredbe moje, pa øete prebivati bez straha u zemlji svojoj. 19 Zemlja øe davati rod svoj, da mognete jesti do sitosti i su njoj prebivati bez straha. 20 Ako li pitate: ‘Od çega da œivimo u sedmoj godini, kad ne sijemo i ne œanjemo?’ 21 Onda znajte, da u æestoj godini udijelit øu vam blagoslov svoj, da vam urodi za tri godine. 22 Makar istom u osmoj godini sijete, imat øete joæ uvijek jesti od stare œetve. Do devete godine, do nove œetve, imat øete jesti staro œito. 23 Zemljiæte i tlo ne smije se dakle prodavati zauvijek, jer zemlja pripada meni, a vi ste samo stranci i ukuøani kod mene. 24 Zato morate u zemlji, koju posjedujete, dopustiti, da se svuda opet otkupljuje zemljiæte i tlo. 25 Ako osiromaæi zemljak tvoj i proda neæto od posjeda svojega, onda ima nastupiti za njega najbliœi roåak njegov kao otkupitelj i to opet otkupiti, to je prodao roåak njegov. 26 Ako netko nema nikoga, da ga otkupi, ali sam moœe toliko novaca sastaviti, koliko treba za otkup, 27 Onda ima odbiti godine, æto su protekle od prodaje, i preostatak povratiti onome, kojemu je prodao, i tako opet doøi do vlasniætva svojega. 28 Ako li ne moje toliko novaca nabaviti, koliko bi mu morao vratiti, onda ostaje zemljiæte, to ga je prodao, u posjedu kupca do jubilejske godine. A u jubilejskoj godini ima se povratiti, tako da on opet doåe do vlasniætva svojega. 29 Ako netko proda kuøu u gradu zidom ograåenom, onda ima da ostane pravo otkupa do svræetka godine, u kojoj ju je prodao. Godinu dana ima da ostane za njega pravo otkupa.

Levitski Zakon
sinovima Izraelovim, ne smijete, jedan nad drugim, gospodariti nemilo. 47 Steçe li stranac ili ukuøanin uza te imanje, a jedan od zemljaka tvojih padne u dug kod njega, pa se proda za roba strancu ili ukuøaninu uza te ili potomku iz obitelji kojega stranca, 48 Onda, poæto se je prodao, ima ostati za njega pravo otkupa: jedan od zemljaka njegovih smije ga otkupiti. 49 Stric njegov ili sin strica njegova, ili koji po krvi bliœi roåak njegov iz plemena njegova neka ga otkupi, ili neka on sam toliko sastavi novaca, da se otkupi. 50 S onim, koji ga je kupio, neka proraçuna vrijeme od godine, kad se je prodao, do jubilejske godine. Cijena, za koju se je prodao, neka se jednako razdijeli na broj godina. Kao nadniçaru neka se njemu raçuna vrijeme sluœbe. 51 Ako joæ ima mnogo godina do jubilejske godine, neka za otkup svoj plati primjerni iznos od svote, za koju je bio kupljen. 52 Ako li preostaje samo malo godina do jubilejske godine, neka onda prema tomu proraçuna. Po godinama sluœbe njegove ravna se, koliko ima da plati za svoj otkup. 53 Kao jedan, koji godinu za godinom radi za plaçu, neka on bude kod njega, i ovaj ne smije pred ocima tvojim gospodariti nad njim nemilo. 54 Ako li se ovako ne otkupi, onda u jubilejskoj godini neka slobodno otide, on i djeca njegova. 55 Jer meni pripadaju sinovi Izraelovi kao sluge. Moje su sluge oni, koje sam izveo iz Egipta, ja Gospod, Bog vaæ. Levitski Zakon 26 1 Ne smijete praviti sebi idole i postavljati likove i spomenike kamene, niti podizati kamenove sa slikarijama u svojoj zemlji, da im se klanjate. Jer ja, Gospod, jesam Bog vaæ! 2 Drœite subote moje i poætujte Svetiæte moje; jer ja sam Gospod. 3 Ako budete œivjeli po mojim zakonima i izvræavali zapovijedi moje, 4 Davat øu vam daœd u pravo vrijeme, Zemlja øe raåati rod svoj, i drveøe u polju davat øe plodove svoje. 5 Vræidba øe se kod vas oduljiti do berbe, a berba do sjetve. I kruh øete svoj jesti do sitosti i prebivat øete bez straha u zemlji svojoj. 6 Uçinit øu, da vlada mir u zemlji, tako da mognete leøi, a da vas nitko ne uplaæi. Uçinit øu, da i divlje zvjeradi nestane iz zemlje, i neøe maç provaliti

102

u zemlju vaæu. 7 Neprijatelje svoje tjerat øete u bijeg, i oni øe pred vama padati od maça. 8 Petorica vas natjerat øe u bijeg stotinu i stotina vas deset stotina. Neprijatelji vaæi padat øe pred vama od maça. 9 Obratit øu se k vama, uçinit øu vas mnogobrojnima, umnoœit øu vas i zavjet svoj uzdrœati s vama. 10 œito øete staro, odleœano jesti i dapaçe morat øete izasipati staro, da napravite mjesto novome. 11 Postavit øu prebivaliæte svoje meåu vama i neøu vas gledaæ poprijeko; 12 Nego øu hoditi meåu vama i hiti Bog vaæ, a vi øete biti narod moj. 13 Ja sam Gospod, Bog vaæ, koji vas izvedoh iz zemlje egipatske, da im dulje ne sluœite kao robovi. Ja polomih palice jarma vaæega i da doh vam da hodite uspravo ovamo. 14 Ako li me ne budete sluæali i sve ove zapovijedi ne budete ispunjavali. 15 Nego prezrete zakone moje i povrgnete naredbe moje, tako da ne ispunjavate svih zapovijedi mojih i kræite zavjet moj, 16 Onda øu i ja prema tome postupati s vama i staviti na vas kuænje strahovite: suæicu i vruøicu, koje øe vam oçni vid oduzeti i œivot vam oteti. Zaludu øete onda sijati sjeme svoje, jer øe ga pojesti neprijatelji vaæi. 17 Okrenut øu lice svoje proti vama, tako da vas potuku neprijatelji vaæi. Protivnici vaæi gospodarit øe nad vama, i bjeœat øete, i kad vas nitko ne bude progonio. 18 Ako me ni tada joæ ne budete sluæali, kaznit øu vas joæ sedam puta œeæøe za grijehe vaæe. 19 Slomit øu drsku oholost vaæu i nebo nad vama uçiniti kao gvoœde i zemlju vaæu kao mjed. 20 Tada øete se muçiti uzalud. Zemlja vam neøe raåati roda svojega, i drveøe na polju neøe vam davati plodova svojih. 21 Ako mi se i tada joæ budete protivili i ne htjednete me sluæati, kaznit øu vas joæ sedam puta œeæøe za grijehe vaæe. 22 Zvjerad divlju poslat øu proti vama, da vam ugrabi djecu vaæu i podavi stoku vaæu i umanji broj vaæ, tako da opuste ceste vaæe. 23 Ako li vas joæ ni tim ne opametim, nego mi se joæ jednako budete protivili, 24 I ja øu se onda usprotiviti vama i kazniti vas sedam puta za grijehe vaæe. 25 Pustit øu na vas maç, koji øe osvetiti kræenje zavjeta. Ako se tada povuçete u gradove svoje, poslat øu meåu vas kugu, i bit øete predani u æake

103

Levitski Zakon
42 Tada øu se ja spomenuti zavjeta svojega s Jakovom i zavjeta svojega s Izakom i s Abrahamom i smilovat øu se zemlji. 43 Ali prije mora biti zemlja od njih ostavljena i subote njezine tim nadomjeætene, da leœi opustoæena, kad oni otidu. Oni se sami moraju pokajati za grijeæne çine svoje, jer su zabacili zapovijedi moje i prezreli naredbe moje. 44 Usprkos tomu neøu ih zabaciti, kad budu u zemlji neprijatelja svojih, i neøu ih prezreti, tako da ih posve uniætim i zavjet svoj poniætim s njima, jer ja sam Gospod, Bog njihov. 45 Za spasenje njihovo spomenut øu se zavjeta svojega s praocima njihovim, koje izvedoh iz zemlje egipatske pred ocima poganskih naroda, da budem Bog njihov, ja, Gospod.” 46 To su zapovijedi, naredbe i nauke, æto ih preko Mojsija dade Gospod na gori Sinajskoj, da uredi odnos izmeåu sebe i sinova Izraelovih. Levitski Zakon 27 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Kaœi sinovima Izraelovim ove odredbe: Ako netko zavjetuje Gospodu çovjeka po procjeni, 3 Onda se ima muæka osoba u dobi od dvadeset do æezdeset godina procijeniti sa pedeset srebrnih æekela po teœini Svetiæta. 4 Za œensku osobu iznosi procjena trideset æekela. 5 Za osobu u dobi od pet do dvadeset godina iznosi procjena muæke osobe dvadeset æekela i œenske osobe deset æekela. 6 Kod djece u dobi od jednoga mjeseca do pet godina iznosi procjena za djeçaka pet srebrnih æekela i procjena za djevojku tri srebrna æekela. 7 Ako je nekomu æezdeset godina i viæe, onda ima iznositi procjena za muœa petnaest æekela, a za œenu deset æekela. 8 Tko je preveø siromaæan, pa ne moœe da plati procjenu, taj neka se dovede pred sveøenika, da ga procijeni. Sveøenik ga ima procijeniti po onom, æto moœe dati zavjetnik. 9 Ako je œivinçe, æto se moœe œrtvovati Gospodu, onda sve, æto netko daje Gospodu, ima da vrijedi kao posveøeno. 10 On ne smije to promijeniti ili zamijeniti, dobar komad za loæ, loæ za dobar. Ako ipak œivinçe zamijeni drugim, onda jedno i drugo ima da pripadne Svetiætu. 11 Ako li je œivinçe neçisto, pa se ne

neprijateljima svojim. 26 Kad vam onda joæ prelomim potporu kruha, tada øe vam deset œena naøi kruh u jednoj jedinoj peøi, i davat øe vam se kruh na mjeru. Vi øete ga jesti, ali se neøete nasititi. 27 Ako me usprkos tomu ne posluæate i jednako mi se joæ budete protivili, 28 I ja øu se vama pun gnjeva oduprijeti i sedam puta vas kazniti za grijehe vaæe. 29 Tada øete morati jesti meso sinova svojih i køeri svojih. 30 Razorit øu visoke hramove vaæe i uniætiti sunçane stupove vaæe. Mrtva tijela vaæa pobacat øu na trupove idola vaæih, i zgadit øe mi se pred vama. 31 Gradove vaæe obratit øu u ruæevine i Svetiæta øu vaæa opustoæiti, i miris œrtava vaæih neøu viæe mirisati. 32 Jest, ja sam poharat øu zemlju vaæu, tako da øe se neprijatelji vaæi, koji se nastane u njoj, nad tim preneraziti. 33 A vas øu raspræiti meåu narode i za vama maç trgnuti, i zemlja øe vaæa postati pustinja i gradovi vaæi ruæevine. 34 Tada øe zemlja mjesto poruæenih subota svojih dobiti çitavo vrijeme, kad bude leœala opustoæena, a vi budete œivjeli u zemlji svojih neprijatelja. Zemlja øe poçivati i subote svoje nadomjestiti. 35 itavo vrijeme, kad bude leœala opustoæena, odmor øe imati, odmor, æto ga nije imala, kad ste prebivali u njoj. 36 A onima izmeåu vas, koji joæ preostanu, stavit øu strah u srca u zemljama neprijatelja njihovih, tako da øe ih tjerati u bijeg æuætanje lista, kad se zaljulja. I bjeœat øe, kako se bjeœi ispred maça, i hrlit øe, makar ih nitko ne progonio. 37 Padat øe jedan preko drugoga kao na bijegu ispred maça, makar ih nitko ne progonio. Neøete se moøi drœati na nogama pred neprijateljima svojim. 38 Izginut øete meåu narodima poganskim i zemlja neprijatelja vaæih proœderat øe vas. 39 A oni izmeåu vas, koji joæ preostanu, izginut øe u zemljama neprijatelja svojih, u svojim zlodjelima. I zbog zlodjela otaca njihovih nestat øe ih kao njih. 40 Ako oni tada priznaju zlodjela svoja i zlodjela otaca svojih, vjerolomstvo, to su ga poçinili proti meni, i kako su mi se protivili. 41 I kako sam se ja protivio njima i doveo ih u zemlju neprijatelja njihovih, jest, ako se tada prigne tvrdo srce njihovo, i oni se pokaju za grijeæne çine svoje.

Levitski Zakon
moœe œrtvovati Gospodu, neka se to œivinçe donese pred sveøenika. 12 Sveøenik ima ga onda ocijeniti, da li je dobro ili loæe. Kako ga ocijeni sveøenik, tako neka ostane. 13 Ako ga hoøe otkupiti, onda neka joæ pridometne peti dio od procjene. 14 Ako netko kuøu svoju po sveti Gospodu kao sveti dar, neka je ocijeni sveøenik, da li je dobra ili loæa. Kako je ocijeni sveøenik, tako neka ostane. 15 Ako onaj, koji je posvetio kuøu svoju, hoøe opet da je otkupi, neka joæ pridometne peti dio od procjene, i tada je njegova. 16 Ako netko komad baætinjenoga posjeda svojega posveti Gospodu, ravna se procjena po mjeri usjeva. Jedan homer jeçmena usjeva cijeni se pedeset srebrnih æekela. 17 Ako posveti polje svoje od jubilejske godine dalje, neka vrijedi po punoj procjeni. 18 Ako li zemljiæte svoje posveti istom poslije jubilejske godine, onda neka sveøenik proraçuna novce prema broju godina, æto ostaju joæ do jubilejske godine. Neka se onda razmjerno odbije od pune procjene. 19 Ako li onaj, koji je posvetio zemljiæte, hoøe opet da ga otkupi, neka joæ pridometne peti dio od procjene, i tada je njegovo. 20 Ali ako ne otkupi zemljiæta, a proda ga ipak drugome, ne moœe se viæe otkupiti, 21 Nego ima zemljiæte, kad u jubilejskoj godini postane slobodno, vrijediti kao posveøeno Gospodu, kao komad zemlje, æto je pao pod zakletvu; to pripada sveøeniku kao vlasniætvo. 22 Ako netko posveti Gospodu zemljiæte, æto ga je kupio, a ne pripada nasljednom posjedu njegovu. 23 Onda ima sveøenik proraçunati cijenu do jubilejske godine, i dotiçni

104

ima tu cijenu isplatiti u isti dan kao dar posveøen Gospodu. 24 U jubilejskoj godini ima se komad zemlje povratiti onome, od koga je kupljen i kojemu pripada kao nasljedni posjed. 25 Svaka procjena neka bude po æekelu Svetiæta: jedan æekel ima dvadeset gera. 26 Ali prvence od stoke, æto veø kao prvenci pripadaju Gospodu, ne smije nitko posvetiti. Bilo goveçe ili ovca: “pripada Gospodu. 27 Ali ako su od œivotinje neçiste, onda ih mora dotiçni otkupiti po procjeni i pridometnuti peti dio od procjene. Ako li se ne otkupi, onda se ima prodati po procjeni. 28 Niæta od zakletoga, æto netko pod zakletvom posveti Gospodu od svega posjeda svojega, bio çovjek, œivinçe ili nasljedni posjed, ne smije se niti prodati niti otkupiti. 29 Ætogod je pod zakletvom posveøeno, Gospodu je presveto. Ljudi, nad kojima je izreçena zakletva, ne smiju se otkupiti, nego se moraju pogubiti. 30 Sve desetine od zemlje, od usjeva poljskoga i od plodova drveøa vlasniætvo su Gospodnje; posveøene su Gospodu. 31 Ako netko hode da, otkupi jedan dio svoje desetine, ima joæ da pridometne peti dio svote. 32 Æto se tiçe desetine od goveda i ovaca, ima se od svega, æto prolazi ispod ætapa pastirskog, uvijek deseti komad posvetiti Gospodu. 33 Pri tom neka se ne istraœuje, da li je dobro ili loæe, i ne smije se zamijeniti. Ali ako netko ipak zamijeni, onda neka jedno i drugo pripadne Svetiætu i ne smije se otkupiti.” 34 To su zapovijedi, æto ih dade Gospod na gori Sinajskoj Mojsiju za sinove Izraelove.

Brojevi
1 Prvi dan drugoga mjeseca, u drugoj godini po izlasku iz zemlje egipatske, reçe Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj u Æatoru sastanka: 2 “Izbrojite svu zajednicu sinova Izraelovih po plemenima i porodicama njihovim, tako da Izbrojite imena svih muækih osoba, glavu po glavu. 3 Od dvadeset godina i viæe izbrojite, ti i Aron, sve, koji mogu iøi na vojsku u Izraelu, po çetama njihovim. 4 S vama neka bude po jedan muœ od svakoga plemena, koji je poglavar porodice svoje. 5 Ovo su imena muœeva, koji neka vas pomaœu: 6 Od Rubena Elisur, sin Æedeurov, od Simeona Æelumiel, sin Suriæadajev; 7 Od Jude Nahæon, sin Aminadabov; 8 Od Isakara Netanel, sin Zuarov; 9 Od Zebuluna Eliab, sin Helonov; 10 Od sinova Josipovih: od Efraima Eliæama, sin Amihudov; od Manaseha Gamaliel, sin Pedahsurov;

105

Brojevi
svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. 31 Izbrojenih od plemena Zebulunova pedeset i sedam tisuøa i çetiri stotine. 32 Sinova Josipovih: sinova Efraimovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. 33 Izbrojenih od plemena Efraimova çetrdeset tisuøa i pet stotina. 34 Sinova Manasehovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji s glave na glavu, svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. 35 Izbrojenih od plemena Manasehova trideset i dvije tisuøe i dvije stotine. 36 Sinova Benjaminovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji s glave na glavu, svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. 37 Izbrojenih od plemena Benjaminova trideset i pet tisuøa I çetiri stotine. 38 Sinova Danovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji s glave na glavu, svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, æto su mogle idi na vojsku. 39 Izbrojenih od plemena Danova æezdeset i dvije tisuøe i sedam stotina. 40 Sinova Aæerovih po koljenima, porodicama i domovima njihovom, kad se izbroji s glave na glavu, svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. 41 Izbrojenih od plemena Aæerova çetrdeset i jedna tisuøa i pet stotina. 42 Sinova Naftalijevih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji s glave na glavu, svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. 43 Izbrojenih od plemena Naftalijeva pedeset i tri tisuøe i çetiri stotine. 44 To su izbrojeni, æto su ih izbrojili Mojsije i Aron uz pomoø knezova Izraelovih, kojih je bilo dvanaest, po jedan za svako pleme njegovo. 45 Izbrojeni su bili po porodicama svojim svi sinovi Izraelovi od dvadeset godina i viæe, svi, æto su mogli iøi na vojsku. 46 Svih izbrojenih bilo je æest stotina i tri tisuøe i pet stotina i pedeset. 47 A Leviti po plemenu i porodicama svojim nijesu bili ubrojeni meåu njih. 48 Gospod je naime bio rekao Mojsiju: 49 “Plemena Levijeva nemoj brojiti meåu njih; ne uzimaj broja njegova s ostalim sinovima Izraelovim. 50 Nego postavi Levite nad

11 Od Benjamina Abidan, sin Gideonov; 12 Od Dana Ahiezer, sin Amiæadajev; 13 Od Aæera Pagiel, sin Okranov; 14 Od Gada Eliasaf, sin Deuelov; 15 Od Naftalija Ahira, sin Enanov.” 16 To su, koji su bili pozvani iz zajednice. Bili su knezovi oçinskih plemena svojih, poglavari tisuønija Izraelovih. 17 Nato Mojsije i Aron pozvaæe te muœeve, koji su im bili oznaçeni po imenu. 18 Tada prvi dan drugoga mjeseca skupiæe oni svu zajednicu i izbrojiæe ih po plemenima i porodicama njihovim, tako da su izbrojili imena od dvadeset godina i viæe, glavu po glavu. 19 Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. Tako ih on izbroji u pustinji Sinajskoj. 20 Sinova od Rubena, prvoroåenca Izraelova, po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. 21 Izbrojenih od plemena Rubenova bilo je çetrdeset i æest tisuøa i pet stotina. 22 Sinova Simeonovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. 23 Izbrojenih od plemena Simeonova bilo je pedeset i devet tisuøa i tri stotine. 24 Sinova Gadovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. 25 Izbrojenih od plemena Gadova çetrdeset i pet tisuøa, æest stotina i pedeset. 26 Sinova Judinih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, æto su mogle iøi na vojsku. 27 Izbrojenih od plemena Judina sedamdeset i çetiri tisuøe i æest stotina. 28 Sinova Isakarovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu, svih muækih osoba od dvadeset godina i viæe, to su mogle iøi na vojsku. 29 Izbrojenih od plemena Isakarova pedeset i çetiri tisuøe i çetiri stotine. 30 Sinova Zebulunovih po koljenima, porodicama i domovima njihovim, kad se izbroji po imenima s glave na glavu,

Brojevi
prebivaliætem zakona i nad svim posuåem njegovim i nad svim, æto pripada njemu. Oni neka prenose Æator i sve posuåe njegovo, neka mu sluœe, i neka tabore oko Æatora. 51 Kad treba prenositi Æator, neka ga Leviti razloœe, a kad Æator ima da stane, neka ga Leviti postave. Tko nije Levit, pa se pribliœi njemu, neka se pogubi. 52 Dok ostali sinovi Izraelovi tabore svaki u svojemu taboru, i svaki kod svoje zastave po çetama svojim. 53 Neka Leviti tabore oko prebivaliæta zakona. Tada neøe provaliti gnjev na zajednicu sinova Izraelovih. Samo Leviti smiju obavljati sluœbu kod prebivaliæta zakona.” 54 Sinovi Izraelovi uçiniæe tako. Oni su se ravnali sasvim po onom, æto je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. Brojevi 2 1 Gospod reçe Mojsiju i Aronu: 2 “Sinovi Izraelovi neka taboruju svaki kod svoje zastave, kod bojnih znakova svojega plemena. Tabor neka se postavi u nekoj udaljenosti od Æatora sastanka unaokolo. 3 Sprijeda, prema istoku, neka taboruje zastava tabora Judina po çetama svojim; voåa sinova Judinih neka bude Nahæon, sin Aminadabov; 4 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je sedamdeset i çetiri tisuøe i æest stotina. 5 Do njega neka taboruje pleme Isakarovo; voåa sinova Isakarovih neka bude Netanel, sin Zuarov; 6 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je pedeset i çetiri tisuøe i çetiri stotine. 7 Onda pleme Zebulunovo; voåa sinova Zebulunovih neka bude Eliab, sin Helonov; 8 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je pedeset i sedam tisuøa i çetiri stotine. 9 Svih u taboru Judinu ljudi bilo je osamdeset i æest tisuøa i çetiri stotine po çetama njihovim. Oni neka idu prvi. 10 Na jugu neka taboruje zastava tabora Rubenova po çetama svojim; voåa sirova Rubenovih neka bude Elisur, sin Æedeurov; 11 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je çetrdeset i æest tisuøa i pet stotina. 12 Do njega neka taboruje pleme Simeonovo; voåa sinova Simeonovih neka bude Æelumiel, sin Suriæadajev; 13 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je pedeset i devet tisuøa i tri stotine. 14 Onda pleme Gadovo; voåa sinova

106

Gadovih neka bude Eliasaf, sin Reuelov; 15 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je çetrdeset i pet tisuøa i Fest stotina i pedeset. 16 Svih u taboru Rubenovu ljudi izbrojenih bilo je sto i pedeset i jedna tisuøa i çetiri stotine i pedeset po çetama njihovim. Oni neka idu drugi. 17 Potom neka ide Æator sastanka s taborom Levita usred ostalih tabora. Kako taboruju, tako neka idu, svaki na svojemu mjestu i pod zastavom svojom. 18 Na zapadu neka taboruje zastava tabora Efraimova po çetama svojim; voåa sinova Efraimovih neka bude Eliæama, sin Amihudov; 19 A vojske njegove, ljudi izbrojenih bilo je çetrdeset tisuøa i pet stotina. 20 Do njega onda pleme Manasehovo; voåa sinova Manasehovih Gamaliel, sin Pedahsurov; 21 A vojske njegove, ljudi Izbrojenih bilo je trideset i dvije tisuøe i dvije stotine. 22 Onda pleme Benjaminovo; voåa sinova Benjaminovih Abidan, sin Gideonov; 23 A vojske njegove, ljudi izbrojenih trideset i pet tisuøa i çetiri stotine. 24 Svih u taboru Efraimovu ljudi izbrojenih bilo je sto i osam tisuøa i æto po çetama njihovim. Oni neka idu treøi. 25 Na sjeveru neka taboruje zastava tabora Danova po çetama svojim; voåa sinova Danovih Ahiezer, sin Amiæadajev; 26 A vojske njegove, ljudi izbrojenih æezdeset i dvije tisuøe i sedam stotina. 27 Do njega neka taboruje pleme Aæerovo; voåa sinova Aæerovih neka bude Pagiel, sin Okranov; 28 A vojske njegove, ljudi izbrojenih çetrdeset i jedna tisuøa i pet stotina. 29 Onda pleme Naftalijevo; voåa sinova Naftalijevi, Ahira, sin Enanov; 30 A vojske njegove, ljudi izbrojenih pedeset i tri tisuøe i çetiri stotine. 31 Svih u taboru Danovu ljudi izbrojenih bilo je æto pedeset i sedam tisuøa i æest stotina. Oni neka idu najposlije uza zastave svoje.” 32 To su sinovi Izraelovi, izbrojeni po porodicama svojim. Svih izbrojenih u taborima po çetama njihovim bilo je æest stotina i tri tisuøe i pet stotina i pedeset. 33 Leviti nijesu bili brojeni meåu sinove Izraelove, kao æto je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 34 I uçiniæe sinovi Izraelovi sve onako, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.

107

Brojevi

Tako se utaboriæe po zastavama Levita po domovima svojim. svojim, tako su iæli, svaki po plemenu 21 Od Geræona vuçe lozu porodica svojem i porodici svojoj. Libnijevaca i porodica Æimijevaca, To su porodice Geræonovaca. Brojevi 3 22 Broj svih izbrojenih muækih osoba 1 U vrijeme, kad je Gospod govorio s njihovih od jednog mjeseca i viæe bio je Mojsijem na gori Sinajskoj, imao je sedam tisuøa i pet stotina. Aron i Mojsije ove potomke. 23 Porodice Geræonovaca taborovale 2 Ovo su imena sinova Aronovih: su za Æatorom prema zapadu. Nadab, prvoroåenac, Abihu, Eleazar i 24 Starjeæina doma Geræonovaca bio je Itamar. Eliasaf, sin Laelov. 3 Tako su se zvali sinovi Aronovi, koji 25 Sinovi Geræonovi imali su da kod su bili pomazani i posveøeni za Æatora sastanka çuvaju Æator, krov sveøenike, da obavljaju sluœbu Æatora, gornji pokrivaç njegov, zavjesa sveøeniçku. na ulazu u Æator sastanka, 4 Dade Gospod, te Nadab i Abihu 26 Zavjese od dvoriæta i zavjesa na pogiboæe, kad u pustinji Sinajskoj ulazu u dvoriæte, æto je oko Æatora i oko pred Gospodom prinesoæe oganj œrtvenika, i uœa njegova za svaku nezakonit. Oni nijesu imali djece. Tako potrebu njegovu. su Eleazar i Itamar obavljali sluœbu 27 Od Kohata vuçe lozu porodica sveøeniçku pod nadzorom svojega oca Amramovaca, porodica Izharovaca, Arona. porodica Hebronovaca i porodica 5 Gospod zapovjedi Mesiju: Uzielovaca. To su porodice Kohatove. 6 “Privedi pleme Levijevo i postavi ga 28 Broj svih muækih od jednog mjeseca pred sveøenika Arona, da mu sluœe, i viæe bio je osam tisuøa i æest stotina, 7 I da rade za njega i za svu zajednicu koji su sluœili oko Svetiæta. pred Æatorom sastanka sluœeøi 29 Porodice Kohatovaca taborovale su Æatoru, sa strane svetoga Æatora prema Jugu. 8 I da çuvaju sve posuåe u Æatoru 30 Starjeæina doma Kohatova bio je sastanka, i da straœe za sinove Elisafan, sin Uzielov. Izraelove sluœeøi Æatoru. 31 Oni su imali da çuvaju kovçeg, to, 9 Pa øeæ predati Levite Aronu; sinovima svijeønjak, œrtvenik, sveto posuåe, æto njegovim; oni su darovani njemu se rabilo kod sluœbe, i zavjese. izmeåu sinova Izraelovih. 32 Voåa svih starjeæina levitskih bio je 10 A Arona i sinove njegove postavi, da Eleazar, sin sveøenika Arona, On je vræe sluœbu sveøeniçku. Ako li bi tko imao vrhovni nadzor nad onima, koji drugi prestupio da sluœi, neka se su imali çuvati Svetiæte. pogubi.” 33 Od Merarija vuçe lozu porodica 11 Joæ reçe Gospod Mojsiju: Mahlijevaca i porodica Muæijevaca, To 12 “Evo uzeh Levite izmeåu sinova su porodice Merarijevaca. Izraelovih na mjesto svih prvoroåenih 34 Broj svih izbrojenih muækih osoba sinova Izraelovih, æto prvi doåoæe na njihovih od jednog mjeseca i viæe bio je svijet. Meni pripadaju Leviti. æest tisuøa i dvije stotine. 13 Jer moje je sve prvoroåeno. U dan, 35 Starjeæina doma merarijevskih kad pobih sve prvoroåeno u zemlji porodica bio je Suriel, sin Abihajilov. egipatskoj, posvetih sebi sve Oni su taborovali na strani svetoga prvoroåeno u Izraelu, od çovjeka do Æatora prema sjeveru. œivinçeta. Meni pripadaju oni. Ja sam 36 Sinovi Merarijevi imali su da çuvaju Gospod.” daske Æatora, prijevornice njegove, 14 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju u stupove i stopice njegove, sve posude i pustinji Sinajskoj: sve, æto pripada njemu, 15 “Izbroj sinove Levijeve po domovima 37 I stupove od dvoriæta unaokolo i i porodicama njihovim. Sve muæke stopice njihove i kolje i uœa njihova. osobe od jednog mjeseca i viæe izbroj.” 38 Sprijeda na istoçnoj strani svetoga 16 Po zapovijedi Gospodnjoj Mojsije ih prebivaliæta, pred Æatorom sastanka izbroji, kao æto mu je bilo zapovjeåeno. prema sunçanom istoku taborovali su 17 Sinovi Levijevi po imenima svojim Mojsije i Aron i sinovi njegovi. Ori su jesu: Geræon, Kohat i Merari. imali sluœbu oko Svetiæta, sluœbu za 18 Sinovi Geræonovi po porodicama sinove Izraelove. A da se je tko drugi svojim zvali su se: Libni i Æimi. pribliœio, morao se je kazniti smrøu. 19 Sinovi Kohatovi po porodicama 39 Svih izbrojenih Levita, æto ih svojim: Amram, Izhar, Hebron i Uziel. izbrojiæe po zapovijedi Gospodnjoj 20 Sinovi Merarijevi po porodicama Mojsije i Aron po porodicama njihovim, svojim: Mahli i Muæi. To su porodice svih muækih od jednog mjeseca i viæe

Brojevi
bilo je dvadeset i dvije tisuøe. 40 Gospod zapovjedi Mojsiju: “Izbroj sve prvoroåence muæke meåu sinovima Izraelovim od jednog mjeseca i viæe, i ustanovi broj imena njihovih. 41 Uzmi Levite za mene, Gospoda, na mjesto svih prvoroåenaca meåu sinovima Izraelovim, i stoku levitsku na mjesto svih prvenaca od stoke sinova Izraelovih.” 42 I izbroji Mojsije sve prvoroåence meåu sinovima Izraelovim, kao æto mu je bio Gospod zapovjedio. 43 I svega prvoroåenaca muækih, izbrojenih po broju imena njihovih od jednog mjeseca i viæe bilo je dvadeset i dvije tisuøe, dvjesta i sedamdeset i tri. 44 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 45 “Uzmi Levite na mjesto svih prvoroåenaca meåu sinovima Izraelovim i stoku levitsku na mjesto stoke njihove. Leviti pripadaju meni, Gospodu. 46 Za otkup dvjesta i sedamdeset i tri prvoroåenca meåu sinovima Izraelovim, kojih je viæe nego Levita, 47 Uzmi pet æekela od glave. Uzmi ih po teœini u Svetiætu; æekel ima dvadeset gera. 48 I podaj novce Aronu i sinovima njegovim kao otkup za one, kojih je bilo viæe nego otkupljenih od Levita. 49 I uze Mojsije otkup od onih, koji je bilo viæe nego otkupljenih od Levita. 50 Od prvoroåenaca sinova Izraelovih uze novaca tisuøu i trista i æezdeset i pet æekela po teœini u Svetiætu. 51 Po zapovijedi Gospodnjoj dade onda Mojsije Aronu i sinovima njegovim otkup, kao æto je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. Brojevi 4 1 Gospod zapovjedi Mojsiju i Aronu: 2 “Izbrojte kod Levite sinove Kohatove po porodicama i domovima njihovim. 3 Od trideset godina i viæe do pedeset godina, sve, koji su sposobni za posao u sluœbi oko Æatora sastanka. 4 A ovo je sluœba sinova Kohatovih oko Æatora sastanka, da se brinu za Svetinju nad svetinjama. 5 Kad polazi tabor, pristupaju Aron i sinovi njegovi, skidaju zavjesu, æto zastiru ulaz, i pokriju njim kovçeg zakona. 6 Po njemu prostru pokrivaç od koœe jazavçeve, ozgora razastru prostiraç sav od modroga skerleta i provuku mu motke. 7 I preko stola za kruhove obliçja razastru prostiraç od modroga skerleta i metnu na njega zdjele, çaæe,

108

testije i vrçeve za naljev. A kruhovi su svagda na njemu. 8 Povrh toga razastru prostiraç od grimiza, pokriju ga pokrivaçem od koœe jazavçeve i provuku mu motke. 9 Onda uzmu prostiraç od modrog skerleta i pokriju njim svijeønjak i njegove svjetionice, usekaçe, lopatice i sve posude za ulje, kojima sluœe oko njega. 10 Potom ga sa svim spravama njegovim zaviju u pokrivaç od koœe jazavçeve i metnu ga na nosila. 11 I po zlatnom œrtveniku razastru prostiraç od modroga skerleta i pokriju ga pokrivaçem od koœe jazavçeve i provuku mu motke. 12 Uzmu i sve druge sprave, æto se rabe kod sluœbe u Svetiætu, metnu ih u prostiraç od modroga skerleta i zaviju u pokrivaç od koœe jazavçeve i stave ih na nosila. 13 Poæto œrtvenik oçiste od pepela, prostru preko njega pokrivaç od crvenog skerleta, 14 I metnu na njega sve sprave, kojima sluœe na njemu: maæice, viljuæke, lopatice, kotliøe i sve druge sprave za œrtvenik, Pokriju ga onda pokrivaçem od koœe jazavçeve, pa mu provuku motke. 15 Istom onda, kad Aron i sinovi njegovi pri polasku tabora svræe zamotavanje Svetiæta i svih svetih sprava, pristupe Kohatovci, da ih nose. Oni se ne smiju dotaknuti svetih predmeta. Inaçe bi morali poginuti. To je posao Kohatovaca kod Æatora sastanka. 16 A Eleazar, sin sveøenika Arona, ima se brinuti za ulje na svijeønjaku, za kad mirisni, za œrtvu, æto se svagda prinosi, i za ulje pomazanja; ima joæ paziti na sav Æator i na sve, æto je u njemu svetih predmeta i posuåa njegova.” 17 Onda zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: 18 “Pazite; da se ne istrijebi koljeno porodica Kohatovih izmeåu Levita. 19 Uçinite za njih ovo, da ostanu œivi i ne pomru, kad pristupaju k Svetinji nad svetinjama. Aron i sinovi njegovi neka doåu i odrede svakomu napose, æto øe koji raditi i æto øe nositi. 20 Sami neka ne ulaze unutra da pogledaju svete predmete i za ças samo. Inaçe bi morali umrijeti.” 21 Dalje zapovjedi Gospod Mojsiju: 22 “Izbroj i sinove Geræonove po porodicama i domovima njihovim. 23 Od trideset godina i viæe do pedeset godina izbroj ih, sve, koji su za sluœbu da mogu sluœiti u Æatoru sastanka.

109

Brojevi
izbrojiæe ih po zapovijedi Gospodnjoj, 42 Sinova Merarijevih, izbrojenih po porodicama i domovima, 43 Od trideset godina i viæe do pedeset godina, svih, æto su bili za sluœbu da sluœe u Æatoru sastanka. 44 Bilo je ljudi izbrojenih po porodicama njihovim tri tisuøe i dvjesta. 45 To su izbrojeni iz porodica sinova Merarijevih, æto ih izbrojiæe Mojsija i Aron, kao æto je bio Gospod zapovjedio preko Mojsija. 46 Svih izbrojenih Levita, æto ih izbrojiæe Mojsije i Aron B knezovima Izraelovim po porodicama i domovima njihovim. 47 Od trideset godina i viæe do pedeset godina, svih, æto su bili za sluœbu da sluœe i da nose kod Æatora sastanka. 48 Bilo ih ljudi izbrojenih osam tisuøa i pet stotina i osamdeset. 49 Kao æto je bio Gospod zapovjedio preko Mojsija, bio je svaki odreåen za ono, æto treba da radi i da nosi. Tako su bili postavljeni, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. Brojevi 5 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Naloœi sinovima Izraelovim, neka odstrane iz tabora sve, koji su zaraœeni gubom, teçenjem ili oskvrnuøem od mrtvih tjelesa. 3 Bili muœevi ili œene, odstranite ih. Odvedite ih van pred tabor, da ne oneçiste tabora, u kojemu ja boravim meåu njima.” 4 Sinovi Izraelovi uçiniæe tako i ukloniæe ih iz tabora. Kako je Gospod bio zapovjedio Mojsiju, tako uçiniæe sinovi Izraelovi. 5 Gospod zapovjedi Mojsiju: 6 “Naloœi sinovima Izraelovim: Je li netko, bio muœ ili œena, nanio kojugod ætetu bliœnjemu poçinivæi koje pronevjerenje proti Gospodu, i je li tako naprtio na sebe krivnju. 7 Onda neka prizna grijeh, æto ga je uçinio, neka povrati pronevjereno po punoj vrijednosti svojoj i neka dadne onomu, proti kojemu se je ogrijeæio, pridometnuvæi petinu svote. 8 Ako li ovaj nije ostavio iza sebe bliœega roåaka, kojemu se moœe dati duœna svota, onda ta naknadna svota pripada Gospodu u korist sveøenicima, osim ovna za pomirenje, kojim se pribavi krivcu oproætenje. 9 Svi sveti darovi, æto se œrtvuju podizanjem, a donose ih sinovi Izraelovi sveøeniku, imaju svaki put pripasti njemu. 10 Sami sveti darovi imaju ostati

24 Ovo je posao porodicama Geræonovim, æto øe raditi i nositi: 25 Ori nose prostiraçe svetinje, Æator sastanka, gornji pokrivaç njegov, pokrivaç od koœe jazavçeve, æto je ozgora na njemu, zavjesa na ulazu u Æator sastanka. 26 Zavjese od dvoriæta i zavjesa na ulazu u dvoriæte, æto je oko Æatora i oko œrtvenika, i uœa njegova i sve sprave za sluœbu njihovu. Ætogod treba oko toga raditi neka urade. 27 Sva sluœba sinova Geræonovih neka biva za sve, Æto øe nositi i æto øe raditi po zapovijedi Aronovoj i sinova njegovih. Dajte ih uputiti u sve, æto imaju nositi. 28 To je sluœba porodica sinova Geræonovih kod Æatora sastanka. Sluœba njihova stoji pod nadzorom Itamara, sina sveøenika Arona. 29 Izbroj i sinove Merarijeve po porodicama i domovima njihovim. 30 Od trideset godina i viæe do pedeset godina izbroj ih, sve, koji su za sluœbu da mogu sluœiti u Æatoru sastanka. 31 Kod sve sluœbe njihove u Æatoru sastanka ovo im je duœnost nositi: daske Æatora, prijevornice, stupove i stopice, 32 Stupove oko dvoriæta sa stopicama, kolje i uœa sa spravama njihovim i sve, æto treba za te stvari. Pokaœite im predmete, æto ih imaju nositi, komad po komad. 33 To je sluœba porodice sinova Merarijevih æto su sve duœni raditi kod Æatora sastanka pod nadzorom Itamara, sina sveøenika Arona.” 34 I izbrojiæe Mojsije i Aron s knezovima zajednice sinove Kohatove po porodicama i domovima njihovim. 35 Od trideset godina i viæe do pedeset godina, sve, koji su za sluœbu da mogu sluœiti u Æatora sastanka. 36 I bilo ih je izbrojenih po porodicama njihovim dvije tisuøe i sedam stotina i pedeset. 37 To su izbrojeni iz porodica Kohatovih, æto su bili za sluœbu u Æatoru sastanka, Mojsije i Aron izbrojiæe ih, kao æto je bio Gospod zapovjedio preko Mojsija. 38 Sinova Geræonovih, izbrojenih po porodicama i domovima. 39 Od trideset, godina i viæe do pedeset godina, svih, æto su bili za sluœbu da sluœe u Æatoru sastanka. 40 Bilo je ljudi izbrojenih po porodicama i domovima njihovim dvije tisuøe i æest stotina i trideset. 41 To su izbrojeni iz porodica sinova Geræonovih, æto su bili za sluœbu u Æatoru sastanka. Mojsije i Aron

Brojevi
pojedincu. Æto netko dadne sveøeniku, ima pripasti njem.” 11 Gospod zapovjedi Mojsiju: 12 “Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Ogrijeæi li se œena i postane nevjerna muœu svojemu, 13 Jer drugi opøi s njom, a da muœ njezin ne zna za to, buduøi da ona çini svoj grijeh u potaji, gdje je ne vidi svjedok i ne moœe se zateøi, 14 I doåe li tada duh ljubomora na muœa, tako da postane ljubomoran na svoju œenu, koja se je ogrijeæila, ili obuzme li ga duh ljubomora, koji ga çini ljubomornim na svoju œenu, a da ona nije sagrijeæila, 15 Onda neka muœ dovede œenu svoju k sveøeniku i neka donese sa sobom kao prinos za nju desetinu efe braæna jeçmenoga. Ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na njega kada, jer je to prinos za ljubomor, to jest za oçitovanje, koji ima da oçituje zlodjela. 16 Sveøenik neka je povede i postavi pred Gospoda. 17 Tada neka uzme sveøenik posveøene vode u sud zemljani. Uz to neka uzme sveøenik malo zemlje s poda u Svetiætu i uspe u vodu. 18 Poæto je sveøenik postavio œenu Pred Gospoda, neka joj otkrije kosu na glavi i dadne joj u ruku prinos za oçitovanje, to jest za ljubomor. Ali vodu prokletstva i gorkosti neka zadrœi sam sveøenik u ruci. 19 Tada neka sveøenik zakune œenu ovako: Ako ni jedan muœ nije opøio s tobom, i ako se nijesi oneçistila nevjernoæøu prema muœu svojemu, onda neka ti ne nanese nikakve ætete ova voda prokletstva i gorkosti. 20 Ali ako si postala nevjerna muœu svojemu, ako si se ogrijeæila i upustila se s drugim, koji nije tvoj muœ. 21 Ovdje neka sveøenik izbaci proti œeni straæna prokletstva, i to ima sveøenik zaprijetiti œeni: onda neka te Gospod postavi za straæilo kletve i prokletstva u narodu tvojem: Gospod neka uçini da ti bedro spadne, a tijelo ti oteçe. 22 Ova voda prokletstva neka prodre u tvoju utrobu, da ti tijelo oteçe i da ti bedro spadne. Œena neka odgovori: Tako neka bude. Amen. 23 Sveøenik neka napiæe tada ova prokletstva na list i neka ih opet sapere u vodi gorkosti. 24 Ovu vodu prokletstva i gorkosti neka dadne œeni da pije, da prodre u nju voda prokletstva i bude joj gorak jad. 25 Sveøenik neka tada uzme iz ruke œeni prinos za ljubomor, neka œrtvuje

110

prinos podizanjem i mahanjem pred Gospodom i prinese ga k œrtveniku. 26 Punu pregræt neka uzme sveøenik od prinosa kao mirisni dio i neka to zapali na œrtveniku. Potom neka dadne œeni vodu da pije. 27 I kad joj je dao vodu da pije, i ako se je ona nevjernoæøu ogrijeæila proti muœu svojemu, onda øe voda prokletstva prodrijeti u nju i bit øe joj gorak jad. Tijelo øe joj oteøi, i bedro øe joj spasti. Œena øe biti jedno straæilo prokletstva u narodu svojem. 28 Ali ako se œena nije ogrijeæila, dakle neduœna je, onda joj neøe niæta biti: ona øe postati mati. 29 To je zakon o ljubomoru: Ogrijeæi li se œena nevjernoæøu proti muœu svojemu, 30 . Ili doåe li na muœa duh ljubomora, tako da on bude ljubomoran na œenu svoju, onda neka postavi œenu pred Gospoda, i neka sveøenik postupa s njim toçno prema ovim odredbama. 31 Tada je muœ osloboåen od krivnje zlodjela, a œena mora da snositi za svoj prestupak.” Brojevi 6 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Naloœi sinovima Izraelovim ovo: Poloœi li netko, bio muœ ili œena, zavjet nazirejski, da se posveti Gospodu, 3 Onda neka se uzdrœava od vina i drugih opojnih piøa. Neka uopøe ne pije nikakve tekuøine, æto je napravljena od groœåa. I samo groœåe ne smije jesti, ni svjeœe ni osuæeno. 4 Doklegod traje vrijeme njegova nazirejstva, neka ne uœiva niæta, æto dolazi od vinove loze, od zrna do koma. 5 Dokle traje zavjet njegova nazirejstva, neka britva ne doåe na glavu njegovu. Dokle se ne navræe dani, za koje se je obvezao Gospodu, ima vrijediti kao Bogu posveøen, Neka pusti da mu slobodno raste kosa na glavi. 6 Cijelo vrijeme, za koje se je posvetio Gospodu, ne smije doøi u dodir s mrtvim tijelom. 7 I ako mu umru otac, mati, brat ili sestra, ne smije po njima navuøi na sebe neçistoøu, jer je posveta Boga njegova na glavi njegovoj. 8 Doklegod traje nazirejstvo njegovo, posveøen je Gospodu. 9 Umre li netko posve nenadano uz njega, onda neka izjavi, da mu je posveøena glava neçista. im opet postane çist, neka obrije glavu svoju; sedmi dakle dan neka je obrije. 10 Osmi dan neka donese dvije grlice ili dva golubiøa k sveøeniku na ulaz u

111

Brojevi
çuva. 25 Neka dadne Gospod, da njegovo lice sja nad tobom, i neka ti bude milostiv. 26 Neka obrati Gospod lice svoje k tebi i neka ti udijeli mir. 27 Ako tako stave sinove Izraelove pod zaætitu imena mojega, ja øu ih blagosloviti.” Brojevi 7 1 Kada je Mojsije bio dovræio i podigao sveto prebivaliæte i kad ga je bio pomazao i posvetio sa svim posuåem njegovim, kad je bio pomazao i posvetio i œrtvenik sa svim posuåem njegovim. 2 Tada donesoæe darove knezovi sinova Izraelovih, poglavari pojedinih porodica, to jest knezovi nad plemenima, koji su bili ispitivali brojenje. 3 Dovedoæe kao prilog za Gospoda æest kola pokrivenih i dvanaest volova. Na dva kneza doåoæe po jedna kola i na svakoga pa jedan vol. Dovedoæe ih pred sveto prebivaliæte. 4 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: 5 “Uzmi to od njih. To treba za opravljanje radova na Æatoru sastanka. Razdijeli to Levitima, svakomu prema sluœbi njegovoj.” 6 I uze Mojsije kola i volove i predade ih Levitima. 7 Dvoja kola i çetiri vola predade sinovima Geræonovim prema sluœbi njihovoj. 8 etvora kola i osam volova predade sinovima Merarijevim prema sluœbi njihovoj, æto su je imali uçiniti pod vodstvom Itamara, sina sveøenika Arona. 9 Sinovima Kohatovim ne dade niæta, jer im je posao bio opraviti svete stvari, æto su ih morali nositi na ramenu. 10 Onda donesoæe knezovi darove sa posvetu œrtvenika, kad je bio pomazan, i tako staviæe knezovi priloge svoje pred œrtvenik. 11 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: “Svaki dan ima jedan od knezova donijeti prilog svoj za posvetu œrtvenika,” 12 Prvi dan donese prilog svoj Nahæon, sin Aminadabov, od plemena Judina. 13 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset æekela teæka, kotliø srebrn sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, za prinos, 14 Posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, puna kada, 15 Junac, ovan, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu,

Æator sastanka. 11 Sveøenik neka zgotovi jedno kao œrtvu za grijeh, drugo za œrtvu paljenicu. Tako neka mu pribavi pomirenje za grijeh, æto ga je navukao na sebe uz mrtvo tijelo. Ujedno neka iznova izjavi, da mu je glava posveøena. 12 Neka se posveti Gospodu, dokle traje njegovo nazirejstvo, i neka prinese jednogodiænje janje kao œrtvu za prijestup. A prijaænji dani ne broje se, jer je morao posvetu svoju oçitovati kao neçistu. 13 Ove su odredbe za nazireja: Kad se navræe dani nazirejstvu njegovu, neka ga dovedu na ulaz u Æator sastanka. 14 Neka prinese Gospodu kao prinos jednogodiænje, bez pogrjeæke janje za œrtvu paljenicu, jednogodiænje, bez pogrjeæke œensko janje kao œrtvu za grijeh i bez pogrjeæke ovna za œrtvu mirotvornu; 15 Osim toga koæaricu nekvasnih kruhova, zamijeæenih s uljem i nekvasnih uljem namazanih pogaça s prinosom njihovim i s naljevima njihovim. 16 Sveøenik neka sve œrtvuje Gospodu. Neka prinese za njega œrtvu za grijeh i œrtvu paljenicu. 17 Ovna neka prinese Gospodu kao œrtvu mirotvornu, uz to koæaricu nekvasnih kruhova. I prinos i naljev ima sveøenik prinijeti za njega. 18 A nazirej neka obrije na ulazu u Æator sastanka posveøenu glavu svoju, neka uzme posveøenu kosu na glavi i baci je u oganj, æto gori pod œrtvom mirotvornom. 19 Nato neka uzme sveøenik pleøe kuhano ovnovo, kolaç nekvasan i pogaçu nekvasnu iz koæarice i neka to metne na ruke nazireju, poæto je ovaj sebi obrijao posveøenu kosu. 20 Tada neka to sveøenik œrtvuje pred Gospodom kao œrtvu primicanja i odmicanja. Svet je to prinos, æto pripada sveøeniku osim grudi primicanja i odmicanja i osim pleøa podizanja. Potom smije nazirej opet piti vina. 21 To je zakon za nazireje, koji je poloœio zavjet, o prinosu njegovu, æto ga ima prinijeti Gospodu za posvetu svoju, osim onoga, æto inaçe joæ sam hoøe da uçini. Kako to zahtijeva zavjet, æto ga je poloœio, mora postupati po zakonima, æto vrijede za njegovu posvetu.” 22 Gospod zapovjedi Mojsiju: 23 “Naloœi Aronu i sinovima njegovim: Ovako blagoslivljajte sinove Izraelove: 24 Neka te blagoslovi Gospod i neka te

Brojevi
16 Jarac za œrtvu radi grijeha, 17 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prilog Nahæona, sina Aminadabova, 18 Drugi dan darova Netanel, sin Zuarov, knez Isakara. 19 On donese kao prilog: zdjelu srebrnu, sto i trideset æekela teæku, kotliø srebrn, sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, za prilog, 20 Posudicu, deset zlatnih æekela vrijednu, punu kada, 21 Junca, ovna, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu, 22 Jarca za œrtvu radi grijeha, 23 Dva vola, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prilog Netanela, sina Zuarova. 24 Treøi dan darova knez sinova Zebulunovih, Eliab, sin Helonov. 25 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset æekela teæka, kotliø srebrn, sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, za prinos, 26 Posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, puna kada, 27 Junac, ovan, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu, 28 Jarac za œrtvu radi grijeha, 29 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prilog Eliaba, sina Helonova. 30 “etvrti dan darova knez sinova Rubenovih, Elisur, sin Æedeurov, 31 Prilog njegov bio je: “zdjela srebrna, sto i trideset æekela teæka, kotliø srebrn, sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem za Prinos, 32 Posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, puna kada, 33 Junac, ovan, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu, 34 Jarac za œrtvu radi grijeha, 35 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prilog Elisura, sina Æedeurova. 36 Peti dan darova knez sinova Simeonovih, Æelumiel, sin Suriæadajev. 37 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset æekela teæka, kotliø srebrn, sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem

112

za prinos, 38 Posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, puna kada, 39 Junac, ovan, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu, 40 Jarac za œrtvu radi grijeha, 41 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prilog Æelumiela, sina Suriæadajeva. 42 Æesti dan darova knez sinova Gadovih, Eliasaf, sin Deuelov. 43 Prilog njegov bio je: “zdjela srebrna, sto i trideset æekela teæka, kotliø srebrn, sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bib umijeæeno s uljem, za prinos, 44 Posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, puna kada, 45 Junac, ovan, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu, 46 Jarac za œrtvu radi grijeha, 47 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prilog Eliasafa, sina Deuelova. 48 Sedmi dan darova knez sinova Efraimovih, Eliæama, sin Amihudov. 49 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset æekela teæka, kotliø srebrn, sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, za prinos, 50 Posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, puna kada, 51 Junac, ovan, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu, 52 Jarac za œrtvu radi grijeha, 53 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prilog Eliæame, sina Amihudova. 54 Osmi dan darova knez sinova Manasehovih, Gamaliel, sin Pedahsurov. 55 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset æekela teæka, kotliø srebrn, sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, za prinos, 56 Posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, puna kada, 57 Junac, ovan, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu, 58 Jarac za œrtvu radi grijeha, 59 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prilog Gamaliela, sina Pedahsurova. 60 Deveti dan darova knez sinova Benjaminovih, Abidan, sin Gideonov.

113

Brojevi
mirotvornu. To je bio prilog Ahire, sina Enanova. 84 To su bili prilozi knezova izraelskih za posvetu œrtvenika, kad je bio pomazan: “dvanaest zdjela srebrnih, dvanaest kotliøa srebrnih, dvanaest posudica zlatnih, 85 Svaka zdjela srebrna sto i trideset æekela teæka, svaki kotliø sedamdeset æekela teœak. Sve srebro tih posuda iznosilo je dvije tisuøe i çetiri stotine æekela po teœini u Svetiætu. 86 Nadalje dvanaest posudica zlatnih punih kada, svaka posudica deset æekela teæka po teœini u Svetiætu. Sve zlato tih posudica iznosilo je sto i dvadeset æekela. 87 Ukupni broj œivotinja za œrtvu paljenicu iznosio je dvanaest junaca, uz to dvanaest ovnova, dvanaest jednogodiænjih janjaca s prinosom svojim, nadalje dvanaest jaraca za œrtvu radi grijeha. 88 Ukupni broj œivotinja za œrtvu mirotvornu iznosio je dvadeset i çetiri vola, æesnaest ovnova, æesnaest jaraca i æesnaest janjaca. To su bili prilozi za posvetu œrtvenika, kad je bio pomazan. 89 Kad je Mojsije iæao u Æator sastanka, da razgovara s njim, çuo bi glas gdje mu govori s pomiriliæta, æto se nalazi na kovçegu zakona, s prostora izmeåu obadva kerubina. Tako je on razgovarao s njim. Brojevi 8 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Naloœi Aronu: Kad natiçeæ svjetionice, onda pripazi na to, da sedam svjetionica svjetlo svoje baca na prednju stranu svijeønjaka.” 3 Aron uçini tako i nataknu svjetionice na prednju stranu svijeønjaka, kao æto je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, 4 Svijeønjak je kovani rad od zlata. Od stabla sve do cvjetova bilo je sve kovani rad. Mojsije bio je dao napraviti svijeønjak po uzorku, æto mu ga je bio pokazao Gospod. 5 Gospod zapovjedi Mojsiju: 6 “Odijeli Levite od sinova Izraelovih i oçisti ih. 7 Postupaj s njima kod oçiæøenja ovako: Poækropi ih vodom oçiæøenja. Oni neka onda prijeåu britvom preko svega tijela svojega, neka operu haljine svoje i oçiste se. 8 Potom neka uzmu junca s prinosom njegovim, naime braænom bijelim, æto je umijeæeno s uljem. Za œrtvu radi grijeha uzmi drugoga junca. 9 Onda dovedi Levite pred Æator sastanka i skupi svu zajednicu sinova

61 Prilog njegov bio je: “zdjela srebrna, sto i trideset æekela teæka, kotliø srebrn, sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, za prinos, 62 Posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, puna kada, 63 Junac, ovan, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu, 64 Jarac za œrtvu radi grijeha, 65 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu mirotvornu, To je bio prilog Abidana, sina Gideonova. 66 Deseti dan darova knez sinova Danovih, Ahiezer, sin Amiæadajev. 67 Prilog njegov bio je: “zdjela srebrna, sto i trideset æekela teæka, kotliø srebrn, sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, za prinos, 68 Posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, puna kada, 69 Junac, ovan, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu, 70 Jarac za œrtvu radi grijeha, 71 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prilog Ahiezera, sina Amiæadajeva. 72 Jedanaesti dan darova knez sinova Aæerovih, Pagiel, sin Okranov. 73 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset æekela teæka, kotliø srebrn, sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, za prinos, 74 Posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, puna kada, 75 Junac, ovan, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu, 76 Jarac za œrtvu radi grijeha, 77 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu mirotvornu. To je bio prilog Pagiela, sina Okranova. 78 Dvanaesti dan darova knez sinova Naftalijevih, Ahira, sin Enanov. 79 Prilog njegov bio je: zdjela srebrna, sto i trideset æekela teæka, kotliø srebrn, sedamdeset æekela teœak po teœini u Svetiætu, oboje puno braæna bijeloga, æto je bilo umijeæeno s uljem, za prinos, 80 Posudica, deset zlatnih æekela vrijedna, puna kada, 81 Junac, ovan, jednogodiænje janje za œrtvu paljenicu, 82 Jarac za œrtvu radi grijeha, 83 Dva vola, pet ovnova, pet jaraca i pet jednogodiænjih janjaca za œrtvu

Brojevi
Izraelovih. 10 im su Leviti na tvoju zapovijed stupili pred Gospoda, neka sinovi Izraelovi poloœe ruke na Levite, 11 I Aron neka prinese Levite Gospodu kao œrtvu sinova Izraelovih podizanjem i mahanjem. Nato se smiju pripustiti sluœbi Gospodnjoj. 12 Poæto su Leviti ruke svoje poloœili na glavu juncima, imaæ ti prirediti jednoga za œrtvu radi grijeha, drugoga za œrtvu paljenicu Gospodu, da pribaviæ oproætenje Levitima. 13 A kad si Levite predveo Aronu i sinovima njegovim i dao ih prinijeti Gospodu kao œrtvu primicanja i odmicanja. 14 I tako Levite odvojio izmeåu sinova Izraelovih, onda Leviti pripadaju meni, 15 Istom sada smiju Leviti preuzeti sluœbu u Æatoru sastanka. Ti ih moraæ oçistiti i prinijeti kao œrtvu primicanja i odmicanja, 16 Jer su posve darovani meni izmeåu sinova Izraelovih. Uzimam ih na mjesto svih sinova Izraelovih, koji kao prvoroåenci ostavljaju krilo materino. 17 Jer meni pripadaju meåu sinovima Izraelovim svi prvenci kod çovjeka i stoke. Onaj dan, kad pobih sve prvoroåence u zemlji egipatskoj, posvetio sam ih sebi. 18 Uzimam Levite na mjesto svih prvoroåenaca meåu sinovima Izraelovim. 19 I dajem na dar Aronu i sinovima njegovim Levite izmeåu sinova Izraelovih, da na mjesto sinova Izraelovih obavljaju sluœbu u Æatoru sastanka, Oni imaju çiniti pomirenje za sinove Izraelove, da nikakav udar nesretan ne pogodi sinove Izraelove, kad se sinovi Izraelovi pribliœe Svetiætu.” 20 Mojsije i Aron i sva zajednica sinova Izraelovih uçiniæe tako s Levitima. Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju za Levite, toçno tako uçiniæe s njima sinovi Izraelovi. 21 Leviti dadoæe se oçistiti od grijeha i opraæe haljine svoje. Aron ih prinese Gospodu kao œrtvu podizanja i mahanja, i Aron pribavi pomirenje njihovo, kad ih oçisti. 22 Potom Leviti preuzeæe svoj sluœbu u Æatoru sastanka kao pomoønici Aronovi i sinova njegovih. Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju za Levite, tako su postupali s njima. 23 Gospod zapovjedi Mojsiju: 24 “Ovo vrijedi za Levite: Istom sa dvadeset i pet godina i viæe smiju preuzeti sluœbi u Æatoru sastanka. 25 Od pedeset godina prosti su od te

114

sluœbe i ne trebaju viæe sluœiti. 26 Oni doduæe smiju braøi svojoj biti u pomoøi kod vræenja sluœbe u Æatoru sastanka, ali neka viæe ne obavljaju redovitu sluœbu. Tako postupaj s Levitima za sluœbene poslove njihove.” Brojevi 9 1 Gospod zapovjedi Mojsiju prvi mjesec druge godine po izlasku iz zemlje egipatske: 2 “Sinovi Izraelovi neka slave Pashu u odreåeno vrijeme. 3 Imate je slaviti çetrnaesti dan ovoga mjeseca uveçer u odreåeno vrijeme. Samo po svim propisima i odredbama njezinim smijete je slaviti.” 4 Tada zapovjedi Mojsije sinovima Izraelovim, da slave Pashu. 5 I slaviæe Pashu u prvom mjesecu çetrnaesti dan uveçer u pustinji sinajskoj. Toçno onako, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, uçiniæe sinovi Izraelovi, 6 A bili su neki ljudi, koji se oskvrniæe o mrtvaca. Tako oni nijesu mogli slaviti Pashe onaj dan. Oni stoga stupiæe onaj dan pred Mojsija i Arona. 7 Kad mu ljudi izjaviæe: “Mi smo postali neçisti od mrtvaca. Zaæto da nam nije slobodno prinijeti œrtvu Gospodu u odreåeno vrijeme sa sinovima Izraelovim?” 8 Mojsije im odgovori: “ekajte, da çujem, æto zapovijeda Gospod za vas.” 9 A Gospod zapovjedi Mojsiju: 10 “Naloœi sinovima Izraelovim: Ako se netko izmeåu vas ili vaæih potomaka oskvrni o mrtvaca ili je na dalekom putovanju, neka ipak slavi Pashu u çast Gospodu. 11 Samo takvi moraju je obaviti u drugom mjesecu çetrnaesti dan uveçer. Oni pritom imaju jesti kruh nekvasan i gorko zelje. 12 I ne smiju od toga niæta ostaviti do iduøega jutra i ne smiju prelomiti nijedne kosti. Neka slave Pashu po svima obredima, æto vrijede za nju. 13 Tko je çist i nije na putova nju, a propusti slaviti Pashu, takav çovjek ima se istrijebiti iz na roda svojega Jer on ne prinese Gospodu œrtve u odreåeno vrijeme. Takav çovjek ima okajati krivnju svoju. 14 Ako li boravi kod vas stranac i hode da slavi Pashu Gospodnju, neka je obavi po propisima i odredbama, æto vrijede za Pashu. Isti zakon neka vam bude za stranca i za onoga, koji se rodio u zemlji.” 15 U dan, kad je bio podignut sveti Æator, pokri oblak prebivaliæte u Æatoru zakona, i bio je uveçer kao

115

Brojevi
9 Kad poåete na vojsku u zemlji svojoj proti neprijatelju, koji vas napada, onda trubite buçno na trube. Tada øe vas se spomenuti Gospod, Bog vaæ, i spasit øe vas od neprijatelja vaæih. 10 Trubite na trube i u dane veselja svojega, na blagdane i mjesece mlaåake, kod svojih œrtava paljenica i œrtava mirotvornih. Tako øe vam to biti za spomen milostiv kod Boga vaæega. Ja sam Gospod, Bog vaæ.” 11 U drugoj godini u drugom mjesecu, dvadesetoga u mjesecu, podiœe se oblak iznad prebivaliæta zakona. 12 Tada poåoæe sinovi Izraelovi svojim redom iz pustinje sinajske, i oblak se spusti u pustinji paranskoj, 13 Bilo je to prvi put, da poåoæe na zapovijed Gospodnju, æto je bila izaæla preko Mojsija. 14 Najprije poåe zastava tabora sinova Judinih sa svojim çetama. Na çelu vojske njihove stajao je Nahæon, sin Aminadabov. 15 Pred vojskom plemena sinova Isakarovih bio je Netanel, sin Zuarov. 16 Pred vojskom plemena sinova Zebulunovih bio je Eliab, sin Helonov. 17 Poæto je sveti Æator bio razIoœen, poåoæe i sinovi Geræonovi i sinovi Merarijevi, koji su imali nositi sveti Æator. 18 Tada poåe zastava tabora Rubenova sa svojim çetama. Pred vojskom njihovom bio je Elisur, sin Æedeurov. 19 Vojsku plemena sinova Simeonovih vodio je Æelumiel, sin Suriæadajev. 20 Pred vojskom plemena sinova Gadovih bio je Eliasaf, sin Deuelov. 21 Tada poåoæe sinovi Kohatovi, koji su imali nositi Presveto, do njihova dolaska bio je Æator veø postavljen. 22 Tada poåe zastava tabora sinova Efraimovih sa svojim çetama. Pred vojskom njihovom bio je Eliæama, sin Amihudov. 23 Pred vojskom plemena sinova Manasehovih bio je Gamaliel, sin Pedahsurov. 24 Pred vojskom plemena sinova Benjaminovih bio je Abidan, sin Gideonov. 25 Nato poåe zastava tabora sinova Danovih sa svojim çetama, koja je zakljuçivala sve tabore. Pred vojskom njihovom bio je Ahiezer, sin Amiæadajev. 26 Pred vojskom plemena sinova Aæerovih bio je Pagiel, sin Okranov. 27 Pred vojskom plemena sinova Naftalijevih bio je Ahira, sin Enanov. 28 To je bio red, kojim poåoæe sinovi Izraelovi sa svojim çetama. 29 Mojsije reçe Hobabu, sinu Midjanca

oganj nad prebivaliætem sve do jutra. 16 Tako ostade uvijek: Oblak ga je pokrivao, i to noøu kao oganj. 17 Istom kad bi se oblak podigao iznad Æatora, polazili bi sinovi Izraelovi, i gdje bi se spustio oblak, ondje bi se utaborili sinovi Izraelovi. 18 Tako bi sinovi Izraelovi polazili uvijek po zapovijedi Gospodnjoj i utaborili se takoåer po zapovijedi Gospodnjoj. Dokle je god stajao oblak nad svetim prebivaliætem, ostajali bi utaboreni. 19 I kad je oblak dugo vremena ostao nad prebivaliætem, drœali bi se sinovi Izraelovi naputka Gospodnjega i ne bi polazili. 20 Bilo je, da je oblak ostao nad prebivaliætem samo malo dara. Na zapovijed Gospodnju oni bi tada postavljali tabor i na zapovijed bi Gospodnju opet polazili. 21 Bilo je takoåer, da je oblak ostao samo od veçera do jutra. Kad bi se onda oblak podigao ujutro, oni bi polazili. Ili bi ostao dan i noø. Kad bi se onda podigao oblak, polazili bi. 22 Ili kad bi ostao oblak dva dana ili mjesec dana ili joæ dulje vremena nad prebivaliætem, onda bi i sinovi Izraelovi ostali utaboreni i ne bi polazili. Istom kad bi se podigao, polazili bi. 23 Po zapovijedi Gospodnjoj postavljali bi tabor, po zapovijedi Gospodnjoj polazili bi. Drœali su se naputka Gospodnjega, æto je bio izaæao od Gospoda preko Mojsija. Brojevi 10 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Napravi sebi dvije trube srebrne. Napravi ih kovanim radom. One neka ti sluœe za to, da sazivaæ zajednicu i da znak dajeæ za polazak tabora. 3 im se zatrubi na njih, neka se skupi sva zajednica kod tebe na ulazu u Æator sastanka. 4 Ako li se zatrubi samo na jednu, neka se skupe kod tebe knezovi, plemenski poglavari sinova Izraelovih. 5 Ako se zatrubi buçno, onda neka se kreøu tabori, æto leœe prema istoku. 6 Ako li se zatrubi po drugi put, onda neka se kreøu tabori, Æto leœe prema jugu. Neka se zatrubi buçno u znak, da imaju poøi. 7 Ima li se sazvati zajednica, onda trubite samo jednostavno, ne trubite buçno. 8 Samo sinovi Aronovi, sveøenici, smiju trubiti na trube. Njihova je uporaba kod vas odredba, æto vjeçito vrijedi za sva koljena.

Brojevi
Reuela, tasta Mojsijeva: “Idemo sada u zemlju, za koju obeøa Gospod: ‘Vama øu je dati.’ Hajde s nama. Nagradit øemo te bogato, jer je Gospod obeøao sinovima Izraelovim blagoslov.” 30 A on mu odgovori: “Ne mogu iøi s vama. Moram se vratiti u svoju domovinu i k svojoj rodbini.” 31 A onaj ga zamoli: “Ne ostavljaj nas, jer kako ti znaæ mjesta, gdje moœemo taboriti u pustinji, budi nam savjetnik. 32 Ako poåeæ s nama, i tebe øemo se bogato spomenuti blagoslovom, æto øe nam ga udijeliti Gospod.” 33 I tako poåoæe od gore Gospodnje, tri dana hoda. Kovçeg zavjeta Gospodnjega iæao je pred njima tri dana hoda, da bi im naæao mjesto za odmor. 34 Oblak Gospodnji lebdio je nad njima po danu, kad su polazili iz tabora. 35 Kadgod je polazio kovçeg, govorio bi Mojsije: “Ustani, Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka pred tobom pobjegnu protivnici tvoji.” 36 Kadgod se je ustavio, govorio bi: “Ustavi se, Gospode, kod çeta Izraelovih plemena.” Brojevi 11 1 Narod se stade glasno tuœiti pred Gospodom, da mu je zlo. Kad je Gospod to çuo, planu gnjev njegov. Oganj, æto je izlazio od Gospoda, raspali se na njih i uniæti jedan dio tabora. 2 Tada zavapi narod k Mojsiju za pomoø. Kad se Mojsije pomoli Gospodu, ugasi se oganj. 3 Prozva se to mjesto Tabera, jer se je tamo bio raspalio na njih oganj, æto je izlazio od Gospoda. 4 I kad se je svjetina, æto je bila meåu njima, polakomila za drugim jelima, stadoæe sinovi Izraelovi opet jadikovati. Tuœili su se: “Tko øe nam dati da jedemo mesa? 5 Spominjemo se riba, æto smo ih jeli u Egiptu zabadava, krastavaca i dinja, luka, crvenoga luka i çeænjaka. 6 A sad nam je, da uginemo. Ovdje nema upravo niæta. Oçi nam ne vide niæta drugo osim mane.” 7 Mana je bila kao sjeme korijandrovo i nalik na bdelij. 8 Narod je iæao okolo i skupljao ju, mlio ju na œrvnjima ili tucao u stupama, kuhao ju u loncima i pravio od nje kolaçe. Okus joj je bio kao okus kolaça pripravljena s uljem. 9 Kad bi noøu pala rosa na tabor, pala bi s njom i mana. 10 Kad je çuo Mojsije gdje narod jadikuje u porodicama svojim, svaki

116

na ulazu u Æator svoj, gnjev Boœji bio se je œestoko raspalio zbog toga, i Mojsiju bilo je to veoma œao. 11 Onda se je Mojsije potuœio Gospodu: “Zaæto tako zlostavljaæ slugu svojega, i zaæto do mene tako malo drœiæ, da si mi naprtio teret brige za taj çitav narod? 12 Zar sam ja taj çitav narod nosio u krilu svojem i donio ga na svijet, da moœeæ od mene traœiti. Nosi ga u naruçju svojem, kao æto dojilja nosi dojençe, u zemlju, koju sam obeøao ocima njegovim? 13 Odakle da uzmem meso, da ga dadnem tomu çitavu narodu? Plaçu preda mnom i vapiju: Daj nam mesa da jedemo. 14 Ja ne mogu viæe nositi brigu sam za taj çitav narod. To je odveø teæko za me. 15 Ako misliæ tako dalje postupati s menom, onda me radije odmah ubij, ako ti joæ ætogod vrijedim, da ne gledam dulje nesreøu svoju.” 16 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: “Pozovi mi sedamdeset ljudi izmeåu starjeæina Izraelovih, za koje znaæ, da su zreli ljudi i sposobni za sluœbu poglavarsku. Dovedi ih k Æatoru sastanka. Tamo neka se postave s tobom, 17 Dok ja siåem. Tamo øu govoriti s tobom i od duha, æto poçiva na tebi, uzet øu i njima ga dati. Oni øe s tobom dijeliti teret brige za narod. 18 A narodu reci: Posvetite se za sutra. Mesa øete dobiti i jesti. Glasno ste jadikovali pred Gospodom i vapili: Tko øe nam dati mesa da jedemo? U Egiptu imali smo dobro. Gospod øe vam eto dati mesa da jedete. 19 Neøete ga jesti samo jedan dan, ni dva, pet, deset ili dvadeset dana, 20 Nego çitav mjesec dana, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, jer vi ste Gospoda, koji je meåu vara, prezreli i pred njim jadikovali i tuœili se: Da nijesmo ipak otiæli iz Egipta.” 21 Mojsije reçe: “Æest stotina tisuøa pjeæaka ima naroda, meåu kojim ja œivim, a ti kaœeæ: ‘Dat øu im mesa da jedu çitav mjesec dana.’ 22 Moœe li im se poklati toliko ovaca i goveda, da im bude dosta? Moœe li im se pohvatati sve ribe morske, da bude za njih dosta?” 23 A Gospod odgovori Mojsiju: “Zar je moœda ruka Gospodnja preslaba? Sad øeæ vidjeti, hoøe li se moja rijeç pred tobom ispuniti ili ne.” 24 Nato izaåe Mojsije, priopøi narodu rijeçi Gospodnje i pozva sedamdeset starijih ljudi iz naroda. Postavi ih okolo Æatora. 25 Tada siåe Gospod u oblaku i

117

Brojevi
njim u snu. 7 A tako ne biva s mojim slugom Mojsijem. On je povjerenik u vodstvu cijele kuøe moje. 8 S njim govorim od usta do usta. On smije gledati neskritu podobu i pojavu Gospoda. Zaæto se dakle ne pobojaste prekoriti slugu mojega Mojsija?” 9 Nato se raspali gnjev Gospodnji na njih, i on ode; 10 I oblak se udalji od Æatora. A Mirjama je bila najedanput od gube postala bijela kao snijeg. Kad se Aron okrenuo k njoj, naåe da je bila gubava. 11 Tada reçe Aron Mojsiju: “Ah, gospodaru, ne meøi na nas grijeha, æto ga poçinismo tako ludo. 12 Nemoj, da ona bude kao mrtvo dijete, kojemu je tijelo veø napola gnjilo, kad izaåe iz krila materina.” 13 I Mojsije pomoli se glasno Gospodu: “O Boœe, ozdravi je opet.” 14 Gospod odgovori Mojsiju: “Da joj je otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se morala stidjeti sedam dana? Tako ima ona da sedam dana ostane iskljuçena iz tabora, a poslije neka se opet primi natrag.” 15 I Mirjama je sedam dana bila iskljuçena iz tabora. A narod ne poåe prije dalje, dokle Mirjama ne bi opet primljena. Brojevi 13 1 Potom poåe narod od Haserota i utabori se u pustinji paranskoj. 2 Gospod zapovjedi Mojsiju ovo: 3 “Poælji ljude, da uhode zemlju kanaansku, koju øu dati sinovima Izraelovim. Poæljite od svakoga plemena po jednoga. Svaki od njih neka bude glavar.” 4 I po zapovijedi Gospodnjoj posla ih Mojsije iz pustinje paranske. Svi su bill glavari sinova Izraelovih. 5 Ovo su im imena: Od plemena Rubenova Æamua, sin Zakurov; 6 Od plemena Simeonova Æafat, sin Horijev; 7 Od plemena Judina Kaleb, sin Jefuneov; 8 Od plemena Isakarova Igal, sin Josipov; 9 Od plemena Efraimova Hoæea, sin Nunov; 10 Od plemena Benjaminova Palti, sin Rafuov; 11 Od plemena Zebulunova Gadiel, sin Sodijev; 12 Od plemena Josipova, od plemena Manasehova Gadi, sin Susijev; 13 Od plemena Danova Amiel, sin Gemalijev; 14 Od plemena Aæerova Setur, sin

progovori s njim, uze onda od duha koji je œivio u njemu, i dade ga sedamdesetorici sijedih ljudi. im se je bio duh spustio na njih, zapadoæe oni u proroçko ushiøenje. To im se poslije ne dogodi viæe. 26 A dvojica od njih ostaæe u taboru Jedan se zvao Eldad, drugi Medad I na njih se spustio duh. Pripadali su naime zapisanima, ali nijesu bili izaæli k Æatoru. I oni zapadoæe u taboru u proroçko ushiøenje. 27 Jedan sluga otrça i javi Mojsiju: “Eldad i Medad zapali su u taboru u proroçko ushiøenje.” 28 Tada zamoli Joæua, sin Nunov, koji je od mladosti bio sluga Mojsijev: “Gospodaru, Mojsije, zabrani im to.” 29 A Mojsije mu reçe: “æto se ti raspaljujeæ za me? O, kad bi samo sav narod Gospodnji bio sastavljen od proroka. Kad bi Gospod svima dao svojega duha.” 30 Nato se Mojsije vrati u tabor sa starjeæinama Izraelovim. 31 Tada se po zapovijedi Gospodnjoj podiœe vjetar, koji nanese od mora prepelice i razasu ih nad taborom unaokolo dan hoda daleko na sve strane do dva lakta visoko od zemlje. 32 I narod se dade, te je çitav dan i çitavu noø i çitav iduøi dan hvatao prepelice. Tko je malo nakupio, imao ih je deset homera. Prostrijeæe ih tada okolo tabora, da se suæe. 33 Joæ im nije bilo meso izmeåu zuba iæçeznulo, a gnjev Gospodnji raspali se na narod. Gospod udari narod veoma teækom kaznom. 34 Zato se prozva to mjesto Kibrot Hataava, jer se tamo pokopa pohlepni narod. 35 Od Kibrot Hataave poåe narod dalje u Haserot. U Haserotu ostadoæe. Brojevi 12 1 Jednoga dana prekoriæe Mirjama i Aron Mojsija radi Kuæitke, koju je bio uzeo sebi za œenu. On se je naime bio oœenio œenom kuæitskom. 2 Nadalje rekoæe: “Zar je Gospod govorio samo preko Mojsija? Zar nije govorio i s nama?” To je çuo Gospod. 3 A Mojsije bio je çovjek veoma blag, blaœi od svih ljudi na zemlji. 4 Odmah reçe Gospod Mojsiju, Aronu i Mirjami: “Poåite sve troje u Æator sastanka.” Dok su oni sve troje iæli, 5 Siåe Gospod u stupu oblaka, stade na ulazu Æatora i pozva Arona i Mirjamu kad oboje doåoæe, 6 Reçe: “ujte rijeçi moje. Kada je meåu vama prorok, onda se objavljujem ja, Gospod, njemu u viåenju i govorim s

Brojevi
Mihaelov; 15 Od plemena Naftalijeva Nahbi, sin Vofsijev; 16 Od plemena Gadova Geuel, sin Makijev. 17 To su imena ljudima, æto ih posla Mojsije, da uhode zemlju. Tada dade Mojsije Hoæeu, sinu Nunovu, ime Joæua. 18 Kad ih posla Mojsije, da uhode zemlju kanaansku, zapovjedi im: “Idite odavde preko Negeba. Onda se popnite na goru. 19 Pogledajte, kakva je zemlja i je li narod, æto prebiva u njoj, jak ili slab, malen ili velik; 20 I kakva je zemlja, u kojoj prebiva, je li plodna ili neplodna; i kakva su mjesta, u kojima prebiva, jesu li u otvorenim taborima ili u tvrdim gradovima; 21 I kakva je zemlja, je li masna ili mræava, raste li drveøe u njoj ili ne. A sad na posao. Donesite sa sobom i neæto roda one zemlje.” Bilo je tada upravo vrijeme prvome groœåu. 22 Tada otidoæe i uhodiæe zemlju od pustinje Sin do Rehoba na ulazu u Hamat. 23 Oni se popeæe preko Negeba i doåoæe do Hebrona, gdje su œivjeli Ahiman, Æeæaj i Talmaj, potomci Anakovi. Hebron je bio sazidan sedam godina prije Soan u Egiptu. 24 Kada stigoæe do u dolinu Eækol, odrezaæe ondje lozu s grozdom jednim, æto su ga nosila po dvojica na motki, tako i nekoliko granatnih jabuka i smokava. 25 Ono mjesto prozva se dolina Eækol od groœåa, æto su ga tamo bili odrezali sinovi Izraelovi. 26 Poslije çetrdeset dana vratiæe se, poæto su bili uhodili zemlju. 27 Otidoæe kuøi i doåoæe k Mojsiju i Aronu i svoj zajednici sinova Izraelovih u pustinju paransku, u Kadeæ, podnijeæe izvjeætaj njima i svoj zajednici i pokazaæe im plodove zemlje. 28 A pripovijedali su im ovo: “Odosmo u zemlju, u koju si nas poslao. Zaista teçe u njoj mlijeko i med, Evo to su plodovi odanle. 29 Ali narod, æto boravi u njoj, jak je, i gradovi su utvråeni i veoma veliki. Vidjesmo ondje i potomke Anakove. 30 Amaleçani prebivaju u pokrajini Negebu; Hiteji, Jebuseji i Amoreji stanuju u planini; Kanaanci prebivaju na moru i na obali Jordana. 31 A da podveœe svaku ljutitu izjavu naroda proti Mojsiju, povika Kaleb: “Svakako poåimo gore i osvojimo je, jer je moœemo lako prevladati.”

118

32 Ali ljudi, koji su bili s njim iæli, izjaviæe: “Nikako ne moœemo iøi proti tomu narodu, jer je jaçi od nas.” 33 Tada iznesoæe pred sinove Izraelove neistinu o zemlji, koju su bili uhodili. Pripovijedali su: “Zemlja, koju proåosmo i uhodismo, jest zemlja, koja œdere svoje stanovnike. Svi ljudi, æto ih vidjesmo tamo, neobiçno su veliki. 34 Vidjesmo tamo i divove, sinove Anakove od roda divovskoga. inilo nam se, da smo prema njima kao skakavci. A tako smo se morali i mi njima çiniti.” Brojevi 14 1 Tada sva zajednica podiœe viku i graju, i narod je plakao onu noø. 2 Svi su sinovi Izraelovi mrmljali proti Mojsiju i Aronu, i sva se je zajednica tuœila pred njima: “Ah, da smo bili pomrli u zemlji egipatskoj ili ovdje u pustinji. Ah, da smo mrtvi. 3 Zaæto da nas vodi Gospod u tu zemlju? Zar da izginemo od maça? Zar da œene naæe i djeca sitna postanu roblje drugima? Ne bi li bolje bilo za nas, da se vratimo natrag u Egipat?” 4 I rekoæe meåu sobom: “Mi øemo izabrati sebi voåu i vratiti se natrag u Egipat.” 5 Tada Mojsije i Aron padoæe niçice pred svom skupljenom zajednicom sinova Izraelovih. 6 A Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su takoåer bili zemlju uhodili, razdrijeæe haljine svoje, 7 I rekoæe svoj zajednici sinova Izraelovih: “Zemlja, koju proåosmo, da je uhodimo, jest zemlja doista vrlo dobra. 8 Ako nam je Gospod milostiv, on øe nas dovesti u tu zemlju i dat øe nam je, zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med. 9 Samo se ne bunite proti Gospodu i ne bojte se stanovnika te zemlje, jer øemo ih posve istrijebiti. Odstupila je od njih sjena njihova, A s nama je Gospod. Niæta ih se ne bojte.” 10 Kada je sva zajednica mislila da ih kamenuje, pojavi se slava Gospodnja svima sinovima Izraelovim nad Æatorom sastanka. 11 I Gospod reçe Mojsiju: “Dokle øe me joæ prezirati taj narod, dokle mi neøe vjerovati uza sve znakove çudesne, æto sam ih uçinio pred njim? 12 Udarit øu ga kugom i istrijebiti ga. A tebe øu uçiniti narodom, koji je veøi i jaçi od ovoga.” 13 Ali Mojsije reçe Gospodu: “Ako çuju to Egipøani, izmeåu kojih si svojom moøu doveo ovamo taj narod, 14 Pripovijedat øe to stanovnicima ove

119

Brojevi
31 A sitnu djecu vaæu, za koju rekoste, da øe postati roblje drugima, njih øu uvesti. Oni øe se obradovati zemlji, koju vi pogrdiste. 32 A mrtva tjelesa vaæa raspast øe se ovdje u pustinji. 33 etrdeset godina vaæi øe se sinovi kao pastiri povlaçiti u pustinji i tako øe trpjeti za vaæ otpad, dokle se tjelesa vaæa posve ne zatru u pustinji. 34 Po broju çetrdeset dana, za koje uhodiste zemlju, jedan dan za jednu godinu uraçunan, morat øete çetrdeset godina nosit øe krivnje svoje. Morat øete osjetiti, æto znaçi, kad ja uskratim milost svoju. 35 Ja, Gospod, kaœem to. Doista, tako øu postupati s tom cijelom zajednicom nevaljalom, koja se je strkala proti meni: ovdje u pustinji naøi øe oni svoj kraj, i ovdje øe pomrijeti.” 36 A ljudi, æto ih je bio poslao Mojsije, da uhode zemlju, i æto nakon povratka svojega pobuniæe svu zajednicu proti njega, kad krivo izvijestiæe o zemlji; 37 Ti ljudi, æto su bili laœan izvjeætaj dali o zemlji, pomrijeæe pred Gospodom od nagle smrti. 38 Samo Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, ostaæe na œivotu izmeåu onih ljudi, æto su iæli da uhode zemlju. 39 Kad Mojsije priopøi ove prijetnje svima sinovima Izraelovim, narod se veoma raœalosti. 40 Drugo dakle jutro ustaæe rano, da uzaåu navrh gore; jer rekoæe: “Sada smo spremni da uzaåemo na ono mjesto, za koje nam je govorio Gospod; jer sagrijeæismo.” 41 A Mojsije reçe: “Zaæto hoøete da prestupite zapovijed Gospodnju? Neøe vam uspjeti. 42 Ne uzilazite; jer Gospod nije u vaæoj sredini. Inaçe bit øete potuçeni od svojih neprijatelja. 43 Jer Amaleçani i Kanaanci stoje tamo pred vama. Popadat øete od maça, jer se odmetnuste od Gospoda, neøe Gospod biti s vama.” 44 Ali oni u svojoj tvrdokornosti poåoæe navrh gore. A kovçeg zavjeta Gospodnjega i Mojsije ne ostaviæe tabora. 45 Tada siåoæe Amaleçani i Kanaanci, æto su stanovali na onoj gori, potukoæe ih i potjeraæe do Horme. Brojevi 15 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Kad doåete u zemlju, koju øu vam dati za postojbinu, 3 I budete prinosili Gospodu od goveda i ovaca œrtvu ognjenu, œrtvu paljenicu

zemlje, Oni su çuli, da ti, Gospode, prebivaæ meåu ovim narodom, da mu se ti, Gospode, oçi u oçi ukazujeæ, i da oblak tvoj stoji nad njima, i da ti danju u stupu oblaka, a noøu u stupu ognja ideæ pred njima. 15 Ako sad taj narod pobijeæ sve do jednoga, onda øe narodi, koji su çuli o tebi glas, reøi: 16 Jer Gospod nije mogao taj narod dovesti u zemlju, koju im je bio zakletvom obeøao, zato ih je pobio u pustinji. 17 Neka dakle, Gospode, vlada tvoja velika strpljivost. Pa ti si obeøao: 18 Gospod je strpljiv i obilan dobrotom. On opraæta zlodjela i grijeh. Ali posve ne otpuæta kaznu, nego pohodi zlodjela otaca na djeci do u treøe i çetvrto koljeno. 19 Oprosti dakle ovomu narodu zlodjela njegova po velikom milosråu svojem, kao æto si uvijek opraætao ovomu narodu od Egipta do ovamo.” 20 Gospod odgovori: “Opraætam mu, kako si zamolio. 21 Ali tako ja œiv bio i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje: 22 Svi oni ljudi, koji vidjeæe slavu moju i sve znake çudesne, æto sam ih uçinio U Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta kuæaæe i glasa mojega ne posluæaæe, 23 Oni neøe nikada vidjeti zemlje, æto je zakletvom obeøah ocima njihovim. Ne, ni jedan od svih onih, koji me prezreæe, neøe je vidjeti. 24 Samo slugu svojega Kaleba, koji pokaza drugi duh i posve pristade uza me, njega øu dovesti u zemlju, u koju je veø jedanput stupio, i posjedovat øe je potomci njegovi. 25 Pustite samo, da Amaleçani i Kanaanci stanuju u ravnici. Sutra se vratite i poåite u pustinju prema Crvenome moru.” 26 Joæ reçe Gospod Mojsiju i Aronu: 27 “Dokle øe joæ trajati, da ta nevaljala zajednica mrmlja proti meni? Dobro sam çuo psovke sinova Izraelovih, æto izbacuju proti meni. 28 Kaœi im: Tako ja œiv bio, to je rijeç Gospodnja, kako vi izgovoriste pred mojim uæima, tako øu ja postupati s vama. 29 Ovdje u pustinji popadat øe mrtva tjelesa vaæa, svi vi, koji ste bili izbrojeni, po cijelom broju vaæem od dvadesete godine i viæe, jer mrmljaste proti meni. 30 Nikada neøete uøi u zemlju, koju vam pod zakletvom obeøah za postojbinu, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joæue, sina Nunova.

Brojevi
ili mirotvornu, da ispunite zavjete ili kao dragovoljan dar ili o blagdanima svojim, da dignete u çast Gospodu miris ugodni œrtveni, 4 Onda onaj, koji prinosi Gospodu svoj dar œrtveni, ima ujedno œrtvovati kao prinos desetinu efe bijelog braæna, æto je umijeæeno s çetvrtinom hina ulja. 5 A vina neka pripravi za naljev kod œrtve paljenice i mirotvorne çetvrtinu hina za svako janje. 6 A za ovna neka pripravi kao prinos dvije desetine efe bijelog braæna, æto je umijeæeno s treøinom hina ulja. 7 Vina za naljev neka prinese treøinu hina za miris ugodni Gospodu. 8 Ako hoøeæ pripraviti junca za œrtvu paljenicu ili za œrtvu zaklanicu, da ispuniæ zavjet ili kao œrtvu mirotvornu, 9 Onda prinesi uz junca kao prinos tri desetine efe bijelog braæna, æto je umijeæeno s po hina ulja. 10 Vina za naljev prinesi pola hina kao œrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu. 11 Tako neka se drœi kod svakoga vola ili ovna, kod svakoga janjeta ili jareta. 12 Kolikogod ih prinosite, imate tako postupati kod svakoga pojedinog komada. 13 Svaki domaøi ima se drœati ovih odredaba, kad prinosi œrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu. 14 Ako je stranac kod vas, ili ako netko trajno œivi u sredini vaæoj i hoøe da priredi œrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu, onda ima isto onako postupati kako vi çinite. 15 Jednak zakon vrijedi za zajednicu, za vas kao za stranca, koji je kod vas. Jedan zakon, æto vrijedi za sva vremena, ima biti za vas, kroz sve naraætaje. U stvarima, æto se odnose na Gospoda, vrijedi za stranca isto kao za vas. 16 Jednak zakon i jednako pravo vrijede za vas kao za stranca, æto je kod vas.” 17 Gospod zapovjedi Mojsiju: 18 “Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Kad doåete u zemlju, u koju øu vas ja odvesti, 19 Onda, prije nego upotrijebite œito one zemlje, prinesite Gospodu œrtvu podizanja. 20 Od prvoga braæna svojega darujte kolaç kao œrtvu podizanja. Kao œrtvu podizanja od gumna, tako imate i ovu œrtvovati. 21 Dajte dakle od prvoga braæna svojega Gospodu œrtvu podizanja, kroz sve naraætaje. 22 Ako se ogrijeæite nenaumice i ne ispunite kojugod od ovih zapovijedi,

120

æto ih Gospod dade Mojsiju, 23 Ætogod od onoga, æto vam je Gospod preko Mojsija naloœio od dana, kad Gospod izdade zapovijedi, i poslije kroz sve naraætaje, 24 Onda, ako je prestupak bio uçinjen od zajednice ne naumice, nego nepromiæljeno, ima sva zajednica prirediti junca kao œrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu zajedno s prinosom i naljevom njihovim, uz to jarca kao œrtvu za grijeh. 25 Sveøenik neka time pribavi pomirenje cijeloj zajednici sinova Izraelovih. Tako øe im se oprostiti, jer je bila samo nepromiæljenost, i za svoju nepromiæljenost prinesoæe prinos, œrtvu ognjenu Gospodu, uz to svoju œrtvu za grijeh pred Gospodom. 26 Tako øe se onda oprostiti cijeloj zajednici sinova Izraelovih i strancima, koja su kod njih, jer nepromiæljenost na teret je cijeloj zajednici. 27 Ako li se çovjek pojedinac ogrijeæi nenaumice, onda neka prinese jednogodiænju kozu kao œrtvu za grijeh. 28 Sveøenik ima tada onomu, koji se je nepromiæljeno ogrijeæio proti Gospodu, pribaviti pomirenje izvræivæi za njega obrede pomirenja. Tako øe mu se oprostiti, 29 Jednako zakon vrijedi kod vas za domoroce izraelske i za stranca, koji je meåu njima, za sluçaj, da se netko ogrijeæi nenaumice. 30 Ali ako netko sagrijeæi naumice, bio on domorodac ili stranac, taj huli na Gospoda. Takav se ima istrijebiti iz naroda. 31 Jer je on prezreo rijeç Gospodnju i prestupio zapovijed njegovu, Takav se ima istrijebiti bez milosti. Krivnja njegova pada na njega.” 32 Kad su bili sinovi Izraelovi u pustinji, zatekoæe çovjeka, koji je kupio drva u subotu. 33 Ljudi, koji su ga bili zatekli gdje kupi drva, dovedoæe ga k Mojsiju i Aronu i svoj zajednici. 34 Staviæe ga u zatvor, jer joæ nije bilo odreåeno o tom, æto øe se çiniti s njim. 35 Tada Gospod zapovjedi Mojsiju: “Taj çovjek ima se smrøu kazniti. Neka ga kamenuje sva zajednica izvan tabora.” 36 I sva zajednica izvede ga pred tabor i kamenova ga na smrt, kao æto je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 37 Gospod zapovjedi Mojsiju: 38 “Daj sinovima Izraelovim ovaj naputak: Neka stave sebi rese na skutove haljina svojih, oni i buduøa koljena njihova, i na svaku resu neka

121

Brojevi
14 Doista nijesi nas doveo u zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med, i nijesi nam dao njiva i vinograda u posjed. Hoøeæ li moœda ljudima ovdje oçi iskopati? Ne idemo.” 15 Tada se Mojsije rasrdi vrlo i zamoli Gospoda: “Ne pogledaj na œrtveni dar njihov. Nijesam nijednome od njih oduzeo nijednog magarca i nijednome od njih nijesam uçinio niæta na œao.” 16 I Mojsije zapovjedi Korahu: “Ti i sva druœina tvoja, prikaœite se sutra pred Gospodom, ti, oni i Aron. 17 Svaki neka uzme svoju kadionicu i neka stavi u njih kad. Tada neka donese svaki svoju kadionicu pred Gospoda, dakle dvjesta i pedeset kadionica, takoåer ti i Aron, svaki svoju kadionicu.” 18 I uze svaki svoju kadionicu, metnu u njih oganj i stavi na njega kad. Onda se postaviæe na ulazu u Æator sastanka, takoåer Mojsije i Aron. 19 A Korah skupi na ulazu u Æator sastanka naprema njima svu zajednicu. Tada se pokaza svoj zajednici slava Gospodnja. 20 I Gospod dade Mojsiju i Aronu ovu zapovijed: 21 “Odvojite se od te zajednice. Uniætit øu ih u jedan ças.” 22 Tada padoæe oni niçice na svoje lice i zamoliæe: “O Boœe, Gospodaru duha œivotnog u svakom tijelu. Zar øeæ, kad je sagrijeæio samo jedan, pustiti gnjev svoj na svu zajednicu?” 23 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: 24 “Naloœi zajednici: Udaljite se od okolice stana Korahova, Datanova i Abiramova.” 25 Nato se diœe Mojsije i otide Datanu i Abiramu. Starjeæine Izraelove poåoæe za njim. 26 On zapovjedi Zajednici: “Udaljite se od Æatora ovih zlotvora. Ne dotaknete se niçega, æto je njihovo. Inaçe izginut øete i vi zbog svih grijeha njihovih.” 27 Tada se povukoæe oni natrag iz okolice stana Korahova, Datanova i Abiramova. A Datan i Abiram stupiæe van i stadoæe sa svojim œenama i sa svojom velikom i malom djecom na ulazu svojih Æatora. 28 Tada reçe Mojsije: “Po tom øete spoznati, da je Gospod poslao mene, da izvræim sva ta djela, i da ja ne radim sam od sebe. 29 Ako ovi ovdje pomru, kao æto umiru svi ljudi, i ako ih zadesi obiçan udes svih ljudi, onda Gospod nije poslao mene. 30 Ako li Gospod izvræi neæto neçuveno i zemlja otvori usta svoja i proœdre ih sa svim, æto je njihovo, tako da siåu œivi u

metnu vrpcu od skerleta plavoga. 39 Ovo je svrha resama: Imate se sjetiti, kad ih vidite, svih zapovijedi Gospodnjih, da ih vræite l da se ne zanosite za poœudama svojih srdaca i oçiju, æto vas tako lako zavode na otpad. 40 Vi se imate spominjati svih zapovijedi mojih i vræiti ih i tako se posvetiti Bogu svojemu. 41 Ja sam Gospod, Bog vaæ, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske, da budem Bog vaæ. Ja sam Gospod, Bog vaæ.” Brojevi 16 1 Korah, sin Izhara, sina Kohata, sina Levijeva, predobi za sebe potomke Rubenove Datana i Abirama, sinove Eliabove, i Ona, sina Peletova. 2 Oni se pobuniæe proti Mojsija sa dvjesta i pedeset sinova Izraelovih, poglavara zajednice, pozvanih çlanova skupætine narodne i muœeva uglednih. 3 Oni se dakle skupiæe proti Mojsiju i Aronu i rekoæe im: “Dosta neka vam je. Sva zajednica, svi skupa sveti su, i Gospod je meåu njima. Zaæto se vi uzdiœete nad zajednicu Gospodnju?” 4 Kad to øu Mojsije, pade niçice na svoje lice. 5 Tada odgovori Korahu i svoj druœini njegovoj ovako: “Sutra øe pokazati Gospod, tko je njegov i tko je dosta svet, da mu se pribliœi. Koga tada on izabere, taj mu se smije pribliœiti. 6 Uçinite ovo Uzmite sebi kadionice, Korah i sva druœina njegova. 7 Metnite sutra u njih ognja i stavite na njih kada pred Gospodom. Koga tada izabere Gospod, taj neka bude svet. Dosta neka vam je, sinovi Levijevi.” 8 Korahu reçe Mojsije: “ujte ipak, sinovi Levijevi. 9 Zar vam nije dosta, æto vas je Bog Izraelov odvojio od zajednice Izraelove, da vas privuçe u svoju blizinu, pa da vræite sluœbu kod l Æatora Gospodnjega i obavljate i pred zajednicom sluœbu svoju? 10 Tebe je sa svom braøom tvojom, sinovima Levijevim, privukao k sebi, sada traœite joæ i sveøeniætvo. 11 Zato se vi, ti i sva druœina tvoja, skupljate proti Gospoda, jer to je Aron, da mrmljate proti njemu?” 12 Nato Mojsije dade pozvati Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovoriæe: “Ne idemo. 13 Zar nije dosta, æto si nas doveo ovamo iz zemlje, u kojoj teçe mlijeko i med, da nas poubijaæ u pustinji? Hoøeæ li se joæ sada i nametnuti za gospodara nad nama?

Brojevi
podzemlje, onda po tom spoznajte, da su ovi ljudi hulili na Gospoda.” 31 Jedva je bio Mojsije izgovorio rijeçi ove, rastvori se zemlja pod njima. 32 Zemlja otvori usta svoja i proœdrije ih s obiteljima njihovim i sve ljude, æto su bili uz Koraha, sa svim imetkom njihovim. 33 Sa svim, æto su imali, siåoæe œivi u podzemlje, i zemlja se zatvori nad njima. Tako ih nesta iz zajednice. 34 Svi Izraelci, æto su okolo stajali, pobjegoæe brœe od jauka njihova; jer rekoæe: “Da i nas joæ ne proœdre zemlja.” 35 A oganj izaåe od Gospoda i spali dvjesta i pedeset ljudi, æto su imali da prinesu kad. 36 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: 37 “Kaœi Eleazaru, sine sveøenika Arona, neka odnese kadionice s gariæta i oganj neka istrese u nekoj udaljenosti, jer su svete. 38 Kadionice tih ljudi, koji œivot svoj pokopaæe svojim grijehom, neka se raskuju na ploçe i neka se njima okuje œrtvenik, jer ih oni donesoæe pred Gospoda. Time postadoæe svete. Neka budu sinovima Izraelovim kao znamenje.” 39 Tada uze sveøenik Eleazar kadionice mjedene, æto su ih bili donijeli oni, koji izgorjeæe. Raskovaæe ih na okov œrtveniku. 40 One su imale biti sinovima Izraelovim opomena i znamen, da ni jedan nepozvan, koji ne pripada potomstvu Aronovu, ne pristupi, da kadi pred Gospodom. Inaçe dogodit øe mu se kao Korahu i druœini njegovoj, kao æto mu je bio Gospod zaprijetio preko Mojsija. 41 Drugoga jutra mrmljala je sva zajednica sinova Izraelovih proti Mojsiju i Aronu. Vikali su: “Pobiste narod Gospodnji.” 42 Kad se onda stjecala zajednica proti Mojsija i Arona, okrenuæe se ovi prema Æatoru sastanka. I gle, pokri ga oblak, i pokaza se slava Gospodnja. 43 I pohitjeæe Mojsije i Aron pred Æator sastanka. 44 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: 45 “Ukloni se iz te zajednice. Uniætit øu ih u jedan ças.” Tada oni padoæe niçice na svoje lice. 46 I Mojsije reçe Aronu: “Uzmi kadionicu, metni u nju oganj sa œrtvenika, stavi na njega kad i nosi ga brœe k zajednici, da im time pribaviæ pomirenje, jer od Gospoda izlazi kazneni sud. Veø pomor poçe.” 47 Tada uze Aron kadionicu, kao æto mu je bio zapovjedio Mojsije, i otrça

122

usred zajednice. I doista, pomor je veø bio poçeo meåu narodom. On nato uze kaditi i pribavi tako narodu pomirenje. 48 Osta stojeøi meåu mrtvima i œivima, dok ne presta pomor. 49 Broj onih, koji pomrijeæe od pomora, iznosio je çetrnaest tisuøa i sedam stotina, osim onih, koji izgiboæe zbog Koraha. 50 Aron se vrati natrag k Mojsiju na ulaz u Æator sastanka, kad je bio prestao pomor. Brojevi 17 1 Na to reçe Gospod Mojsiju: 2 “Govori sa sinovima Izraelovim i uzmi od njih po jedan ætap od svakoga plemena, dakle dvanaest ætapova od svih njihovih knezova plemenskih, pleme po pleme. Napiæi ime svakoga na ætapu njegovu. 3 Na ætap Levijev napiæi ime Aronovo. Dakle jedan ætap pripada svakome poglavaru plemenskom. 4 Stavi ih tada u Æatoru sastanka pred kovçeg zakona, gdje vam se objavljujem. 5 Tada øe ætap onoga, kojega izaberem sebi, procvjetati. Tako øu pred sobom uæutkati mrmljanje sinova Izraelovih, æto ga podiœu proti vas.” 6 Kad je Mojsije bio to rekao sinovima Izraelovim, predadoæe mu svi knezovi njihovi, pleme po pleme, svaki knez ætap, svega dvanaest ætapova. Meåu ætapovima njihovim bio je i ætap Aronov. 7 Mojsije stavi ætapove pred Gospoda u Æatoru sastanka. 8 Kad Mojsije drugoga jutra stupi u Æator zakona, bio je ætap Aronov potjerao, bio je napupio i procvjetao i ponio zrele bademe. 9 I Mojsije iznese sve ætapove iz Svetiæta k svima sinovima Izraelovim. Oni ih razgledaæe, i svaki uze natrag ætap svoj. 10 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: “Stavi ætap Aronov opet pred zakon. Neka se tamo çuva kao znamenje za upornike, da mogneæ dokrajçiti mrmljanje njihovo preda mnom, i da ne izginu.” 11 Mojsije uçini to. Kako mu je bio Gospod zapovjedio, tako uçini, 12 A sinovi Izraelovi rekoæe Mojsiju: “Eto, mi ginemo. Mi smo izgubljeni, svi skupa izgubljeni. 13 Tko se god pribliœi k Æatoru Gospodnjemu, mora umrijeti. Zar øemo napokon svi propasti?” Brojevi 18 1 Tada reçe Gospod Aronu: “Ti i s tobom

123

Brojevi
jesti. 14 Sve, æto je u Izraelu zavjetovano pod zakletvom, ima pripasti tebi. 15 Svako prvençe od svih œivih biøa, æto se prinosi Gospodu, od çovjeka i od stoke, neka je tvoje. Ipak prvoroåeno od çovjeka moraæ dati otkupiti. I prvençe od neçiste stoke imaæ dati otkupiti. 16 Daj ih otkupiti, kad im bude mjesec dana, po procjeni od pet æekela srebra svete teœine, æto iznosi dvadeset gera. 17 A prvence od goveda, ovaca i koza ne smijeæ dati otkupiti. Oni su sveti. Krvlju njihovom poækropi œrtvenik i salo njihovo daj spali kao œrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu. 18 Meso njihovo neka pripadne tebi. Kao grudi primicanja i odmicanja i pleøe desno neka ono bude tebi. 19 Sve darove svete od œrtava podizanja, æto ih sinovi Izraelovi prinose Gospodu, dajem tebi i s tobom tvojim sinovima i køerima kao pristojbu vjeçitu. To je za tebe i tvoje potomke s tobom vjeçit osoljen zavjet pred Gospodom.” 20 Joæ reçe Gospod Aronu: “U zemlji njihovoj neøeæ imati baætine i dijela neøe biti za tebe meåu njima Ja sam dio tvoj i tvoja baætina meåu sinovima Izraelovim. 21 Sinovima Levijevim dajem ovim za baætinu sve desetine u Izraelu kao naknadu za sluœbu, æto je imaju da vræe kod Æatora sastanka. 22 Sinovi Izraelovi ne smiju viæe pristupati k Æatoru sastanka, jer bi inaçe navukli na sebe krivnju, koja za sobom vuçe smrt. 23 Samo Leviti imaju vræiti sluœbu kod Æatora sastanka i snositi odgovornost zlodjela svojih. Ova odredba vrijedi za vas zauvijek kroz sve naraætaje. Oni ne smiju imati baætinu meåu sinovima Izraelovim. 24 Jer dajem za baætinu Levitima desetinu, æto je prinose Gospodu kao œrtvu podizanja. Zato odredih za njih, da nemaju baætine meåu sinovima Izraelovim.” 25 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 26 “Daj Levitima ove naputke: Kad primate desetinu od sinova Izraelovih, æto vam je odredih kao baætinu od njih, onda imate od toga dati œrtvu podizanja za Gospoda, desetinu od desetine. 27 Ta œrtva podizanja ima vam se uraçunati kao ostalim sinovima Izraelovim dar œita s gumna ili preteka od tijeska. 28 Tako imate i vi prinositi Gospodu œrtvu podizanja od svih desetina

sinovi tvoji i oçinski dom tvoj, vi nosite odgovornost za zlodjela u Svetiætu. I to nosite vi, ti i s tobom sinovi tvoji, odgovornost za zlodjela sluœbe sveøeniçke, æto je predana vama, 2 Ali i braøu svoju, pleme Levijevo, oçinsko pleme, pusti neka pristupe s tobom, da se prikljuçe tebi i da ti pomognu, kad ti i s tobom sinovi tvoji sluœite pred Æatorom sastanka. 3 Oni imaju priskrbiti, æto treba za podvorbu tvoju i za ureåenje svega Æatora. Ali ne smiju pristupiti k svetomu posuåu i k œrtveniku. Inaçe morali bi oni i vi umrijeti. 4 Oni dakle neka budu pomoønici tvoji i neka se brinu za Æator sastanka i za svu potrebnu sluœbu oko Æatora. Ni jedan nepovlaæten ne smije pristupiti k vama. 5 Samo vi smijete obnaæati sluœbu u Svetiætu i na œrtveniku, da opet ne doåe sud gnjeva na sinove Izraelove. 6 Ja sam bio onaj, koji uze braøu vaæu, Levite, izmeåu sinova Izraelovih. Vama su oni predani na dar za Gospoda, da obavljaju sluœbu kod Æatora sastanka. 7 A ti i s tobom sinovi tvoji, vi imate vræiti sveøeniçku sluœbu u svemu, æto spada na œrtvenik i iza zavjese. Tako eto obavljajte sluœbu svoju. Dragovoljan je dar sluœba sveøeniçka, æto vam je predadoh. Nepovlaæteni, koji pristupi, ima se smrøu kazniti.” 8 Joæ reçe Gospod Aronu: “Ja sam onaj, koji predaje tebi ostatak od svih mojih œrtava podizanjem meni œrtvovanih. Od svih svetih darova sinova Izraelovih darujem ih tebi kao dio i tvojim sinovima kao pristojbu, æto je vjeçita. 9 Od presvetih darova, koliko ne budu spaljeni, ima tebi pripasti ovo: vi njihovi darovi kod svih prinosa, œrtava za grijeh i œrtava za prijestup, æto mi ih prinose. Kao neæto presveto ima to pripasti tebi i sinovima tvojim. 10 Na kojem svetom mjestu to jedi. Samo muæke osobe smiju od toga jesti. Kao sveta stvar dolazi to tebi. 11 I ovo joæ neka tebi pripadne: Darovi od svih œrtava, æto ih sinovi Izraelovi œrtvuju podizanjem i mahanjem. Dajem ih tebi i s tobom sinovima i køerima tvojim kao pristojbu, æto je vjeçita. Svaki u tvojoj obitelji, koji je çist, smije od toga jesti. 12 Najbolje od ulja, vina i œita, najbolje od onoga, æto daju Gospodu, to dajem tebi. 13 Prvine od svih plodova, æto rastu u zemlji njihovoj i æto ih prinose Gospodu, imaju pripasti tebi. Svaki od tvoje obitelji, koji je çist, smije od toga

Brojevi
svojih, æto ih primate od sinova Izraelovih, i to imate od toga dati œrtvu podizanja za Gospoda sveøeniku Aronu. 29 Od svih darova, æto vam pripadnu, imate œrtvu podizanja za Gospoda dati, i to uvijek najbolje od toga kao svetu pristojbu. 30 Reci im Kad dajete najbolje od toga, onda vam se Levitima ima to uraçunati kao ostalim sinovima Izraelovim desetina prihoda od gumna i od tijeska. 31 Smijete jesti na kojemgod hoøete mjestu, vi i obitelj vaæa, jer to je plaøa vaæa za sluœbu vaæu kod Æatora sastanka. 32 Samo kad dajete najbolje od toga, ne navlaçite za to na sebe krivnje i ne oskvrnite svetih darova sinova Izraelovih i neøete zato umrijeti.” Brojevi 19 1 Gospod reçe Mojsiju i Aronu: 2 “Ovo je zakonska odredba, koju izdaje Gospod: Reci sinovima Izraelovim, neka ti dovedu crvenu, bez pogrjeæke junicu, koja nema mane i na kojoj joæ nije bio jaram. 3 Predajte je sveøeniku Eleazaru. Neka se onda izvede van pred tabor i neka se zakolje pred oçima njegovim. 4 Sveøenik Eleazar neka uzme prstom svojim neæto krvi njezine i neka poækropi s neæto krvi njezine sedam puta prema prednjoj strani Æatora sastanka. 5 Nato neka se spali junica pred oçima njegovim. Salo njezino, meso njezino, krv njezina s izmetinom utrobnom neka se spali. 6 Onda neka uzme sveøenik cedrovine, hisopa i grimiza i neka to baci u oganj, u kojem se spaljuje junica. 7 Nato neka sveøenik opere haljine svoje i neka se okupa. Tada smije opet doøi u tabor. Ali do veçera ostaje sveøenik joæ neçist. 8 Takoåer onaj, koji ju je spalio, ima oprati haljine svoje i okupati se. Ipak i on ostaje neçist do veçera. 9 Onda çovjek, koji je çist, ima pokupiti pepeo junice, pa ga istresti izvan tabora na koje çisto mjesto. Tamo neka se saçuva zajednici sinova Izraelovih, da se napravi voda oçiæøenja, æto sluœi kao sredstvo za oproætenje od grijeha. 10 Onaj, koji je pokupio pepeo junice, mora oprati haljine svoje i ostaje neçist do veçera. Ovaj zakon neka vrijedi zauvijek sa sinove Izraelove i strance, koji su kod njih: 11 Tko se dotakne mrtva tijela

124

çovjeçjega, ima biti neçist sedam dana. 12 On neka se oçisti vodom oçiæøenja treøi i sedmi dan. Tada je opet çist. Ako li neøe da se oçisti treøi i sedmi dan, onda ne bude çist. 13 Svaki, koji se dotakne mrtvoga tijela kojeg umrloga, i onda se ne oçisti, taj oskvrni prebivaliæte Gospodnje. Takav çovjek ima se iskljuçiti iz Izraela, jer nije bio poækropljen vodom oçiæøenja, ostaje neçist. Neçistoøa njegova ostaje dalje na njemu. 14 Ovo je zakonska odredba: “Umre li netko u kojem Æatoru, onda svaki, koji stupi u Æator ili se nalazi u Æatoru, bude neçist sedam dana. 15 I svaka otvorena posuda, na kojoj nema poklopca, bude neçista. 16 Isto tako svaki, koji se dotakne na polju ubijenoga maçem çovjeka ili inaçe umrloga ili kosti çovjeçje ili groba, neçist bude sedam dana. 17 Za jednoga, koji je tako postao neçist, neka se uzme neæto od pepela spaljene œrtve za grijeh i neka se ulije na njega vode œive u posudu. 18 Jedan, koji je çist, neka uzme hisop, neka ga umoçi u vodu i neka njom poækropi Æator i sve posuåe i osobe, æto su u njemu, isto kako i onoga, koji se je dotakao kosti mrtvaçke ili kojeg ubijenoga ili inaçe kojeg umrla ili groba. 19 I to neka çisti poækropi neçistoga treøi i sedmi dan. Je li ga oçistio sedmi dan, onda neka ovaj opere haljine svoje i neka se okupa. On øe tada naveçer opet biti çist. 20 Ako li netko bude neçist i ne oçisti se, onda se takav çovjek ima iskljuçiti iz zajednice, jer on je oskvrnio Svetiæte Gospodnje, jer nije bio poækropljen vodom oçiæøenja, on je neçist. 21 Ovaj zakon ima vrijediti kod njih zauvijek. Takoåer onaj, koji je poækropio vodom oçiæøenja, neka opere haljine svoje. Tko se inaçe joæ dotakne vode oçiæøenja, neka je neçist do veçera. 22 Sve, çega se dotakne neçisti, neçisto je, i svaki, koji se dotakne toga, neçist je do veçera.” Brojevi 20 1 Sva zajednica izraelska stiœe u pustinju Sin prvoga mjeseca, i narod se nastani u Kadeæu. Tamo umrije Mirjama i bi ondje pokopana. 2 Jer zajednica nije imala vode, skupi se proti Mojsiju i Aronu. 3 Narod se je prepirao s Mojsijem i vikao: “Ah, da smo i poizginuli, kad je Gospod poubijao braøu naæu.

125

Brojevi
njih s mnogo naroda i dobro naoruœani. 21 Jer Edomci ne htjedoæe dopustiti Izraelcima da proåu kroz podruçje njihovo, okrenuæe Izraelci na stranu od njih. 22 Tada krenu od Kadeæa sva zajednica izraelska i stiœe do gore Hora. 23 Ovdje na gori Horu, æto leœi na meåi zemlje edomske, reçe Gospod Mojsiju i Aronu: 24 Aron se ima sada pridruœiti k svojim zemljacima, jer on neøe uøi u zemlju, koju øu dati sinovima Izraelovim, jer ste se oprijeli zapovijedi mojoj na Vodi Meribi. 25 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara i isprati ih na goru Hor. 26 Svuci tamo Aronu haljine njegove i obuci ih njegovu sinu Eleazaru; Aron øe preminuti i tamo umrijeti.” 27 Mojsije uçini, kako zapovjedi Gospod. Uzaåoæe na goru Hor pred oçima sve zajednice. 28 Tamo svuçe Mojsije Aronu haljine njegove i obuçe ih njegovu sinu Eleazaru. Nato Aron umrije tamo na vrhuncu gore, A Mojsije i Eleazar siåoæe s gore. 29 Kad saznade sva zajednica, da je preminuo Aron, tugovao je sav dom Izraelov za Aronom trideset dana. Brojevi 21 1 Kad çuæe Kanaanci, æto su bili pod kraljem u Aradu i prebivali u juœnoj zemlji, da Izraelci dolaze putem Atarimskim, navaliæe na Izraelce i neke od njih zarobiæe. 2 Tada Izraelci uçiniæ Gospodu ovaj zavjet: “Ako nam taj narod dadneæ u ruke, izvræit øemo prokletstvo na mjestima njihovim.” 3 I Gospod usliæi molbu Izraelaca i predade im Kanaance. Oni izvræiæe na njima i mjestima njihovim prokletstvo i prozvaæe taj kraj Hormah. 4 Nato poåoæe od gore Hora prema Crvenome moru, da zaobiåu zemlju edomsku. Ali je narodu dodijalo putovanje. 5 Ljudi su mrmljali proti Bogu i Mojsiju: “Zaæto nas izvedoste iz Egipta? Zar da izginemo u pustinji? Jer nema ovdje ni kruha ni vode. A to jadno jelo veø nam se gadi.” 6 Tada posla Gospod meåu narod zmije otrovne. One su ujedale ljude, tako da je pomrlo veoma mnogo Izraelaca, 7 I doåe narod k Mojsiju i potuœi se: “Sagrijeæismo, æto smo govorili proti Boga i proti tebe. Moli Gospoda, neka ukloni zmije od nas.” I Mojsije se pomoli za narod.

4 Zaæto dovedoste zajednicu Gospodnju u ovu pustinju, gdje moramo izginuti sa stokom svojom? 5 Zaæto nas izvedoste iz Egipta i dovedoste nas u ovaj tuœni kraj, gdje ne rodi ni œito, ni smokva, ni groœåe, ni granatna jabuka i gdje nema ni vode za piøe?” 6 Mojsije i Aron umakoæe ispred zajednice k ulazu u Æator sastanka i padoæe niçice na svoje lice. Tada im se pokaza slava Gospodnja, 7 I Gospod zapovjedi Mojsiju: 8 “Uzmi ætap, skupi zajednicu, ti i brat tvoj Aron. Zapovjedite hridini pred oçima njihovim, i ona øe dati vodu. Izvedi im vodu iz hridine i napoj tako zajednicu i stoku njihovu.” 9 Tada uze Mojsije ætap ispred Gospoda, kako mu je bio zapovjedio. 10 Nato skupiæe Mojsije i Aron zajednicu pred hridinu, i on im reçe: “Posluæajte ipak, vi upornici. Moœemo li vam mi iz ove hridine izvaditi vodu?” 11 I kad Mojsije diœe ruku i dvaput udari ætapom svojim u hridinu, isteçe mnoga voda, te se napoji zajednica i stoka njihova. 12 A Gospod reçe Mojsiju i Aronu: “Jer se ne pouzdaste u mene i ne htjedoste me proslaviti pred oçima sinova Izraelovih, zato neøete dovesti tu zajednicu u zemlju, koju im dajem.” 13 To je Voda Meriba, gdje su se prepirali sinovi Izraelovi s Gospodom i gdje se je on proslavio na njima. 14 Iz Kadeæa posla Mojsije poslanike k edomskomu kralju: “Ovako ti poruçuje tvoj bratski narod Izrael: Ti znaæ sve nevolje, æto nas snaåoæe. 15 Oci naæi poåoæe u Egipat, i mi dugo proboravismo u Egiptu. Egipøani zlostavljali su nas i oce naæe. 16 Kad zavapismo Gospodu za pomoø, usliæi Gospod molbu naæu i posla anåela, koji nas izvede iz Egipta. Mi se sada nalazimo u Kadeæu, gradu na meåi podruçja tvojega. 17 Htjeli bismo proøi kroz tvoju zemlju. Neøemo iøi preko polja i vinograda i neøemo piti vode iz studenaca. Hoøemo samo iøi kraljevskom cestom ne skreøuøi nalijevo i nadesno, dok ne proåemo podruçje tvoje.” 18 Ali im Edomci otporuçiæe: “Ne smijeæ prolaziti. Inaçe izaøi øemo s maçem preda te.” 19 Sinovi Izraelovi odgovoriæe im: “Glavnom cestom iøi øemo. Napijemo li se, ja i stoka moja, vode tvoje, platit øu ti za to. Ja neøu niæta viæe nego brzo proøi.” 20 A oni odgovoriæe: “Ne smijeæ prolaziti.” Ujedno izaåoæe Edomci pred

Brojevi
8 I Gospod odgovori Mojsiju: “Napravi sebi lik zmije otrovne i priçvrsti je na motku. Tko bude ujeden i pogleda u nju, ostat øe na œivotu.” 9 Tada napravi Mojsije mjedenu zmiju i priçvrsti je na motku. Ako je koga ujela zmija i on pogledao u mjedenu zmiju, ostao je na œivotu. 10 Nato poåoæe sinovi Izraelovi dalje i utaboriæe se kod Obota. 11 Od Obota zaputiæe dalje i utaboriæe se kod Ije-Abarima u pustinji, koja leœi istoçno pred Moabom. 12 Odatle krenuæe dalje i utaboriæe se na potoku Zaredu. 13 Odatle poåoæe dalje i utaboriæe se s onu stranu Arnona, na mjestu u pustinji, gdje on dolazi IZ zemlje Amoreja. Arnon je naime meåa moapska izmeåu Moabaca i Amoreja. 14 Zato se kaœe u knjizi ratova Gospodnjih: “Vaheb u Sufi i porjeçje uz Arnon, 15 Potoçje, æto dopire do Ara i naslanja se na meåu moapsku.” 16 Odatle se zaputiæe u Beer. To je studenac, na koji je mislio Gospod, kad reçe Mojsiju: “Skupi narod, da mu dadnem vode.” 17 Tada su zapjevali Izraelci ovu pjesmu: “Izviri, studençe. Pripijevajte ga. 18 Studençe, æto su ga kopali knezovi, æto su ga otkrili prvaci narodni œezlom, ætapovima svojim.” Iz pustinje poåoæe u Matanu, 19 Iz Matane u Nahaliel, iz Nahaliela u Bamot, 20 Iz Bamota u dolinu, koja presijeca visoravan moapsku, do vrhunca Pisge, koji se diœe nad pustinjom. 21 Nato poslaæe Izraelci poslanike k amorejskom kralju Sihonu s porukom: 22 “Htjeli bismo proøi kroz tvoju zemlju. Neøemo iøi preko polja i vinograda, niti demo piti vode iz studenaca. Iøi øemo samo kraljevskom cestom, dokle ne proåemo podruçje tvoje. 23 Ali Sihon ne dopusti Izraelcima da proåu kroz podruçje njegovo, dapaçe skupi Sihon sav narod svoj i izaåe na Izraelce u pustinju. Kad doåe u Jahaz, navali na Izraelce. 24 Ali ga Izraelci potukoæe oætricom maça i osvojiæe zemlju njegovu od Arnona do Jaboka, do podruçja Amonaca, poæto je meåa njihova bila utvråena. 25 Izraelci zauzeæe sve tamoænje gradove. Tada se utvrdiæe Izrael; u svim gradovima Amoreja, i u Heæbonu i u svim mjestima njegovim.

126

26 Heæbon je bio glavni grad amorejskoga kralja Sihona. Ovaj je bio ratovao s prijaænjim kraljem moapskim i zauzeo mu svu zemlju njegovu do Arnona. 27 Zato pjevaju pjesnici: “Doåite u Heæbon. Sihonov glavni grad neka se sagradi i utvrdi. 28 Jer oganj planu iz Heæbona, plamen iz grada Sihonova, i spali gradove moapske, uniæti uzvisine arnonske. 29 Teæko tebi, Moabe. Izgubljen si, Kemoæev narode. Od tvojih sinova napravio je bjegunce, od tvojih køeri ropkinje Sihonu, kralju Amoreja. 30 Strijeljali smo na njih: uniæten je Heæbon sve do Dibona; potrsmo ih do Nofaha, æto leœi kod Medebe.” 31 Kad su se Izraelci bili utvrdili u zemlji Amoreja, 32 Dade Mojsije uhoditi Jazer. Kad su bili zauzeli mjesta oko njega, protjera Amoreje, æto su tamo stanovali. 33 Nato se obrnuæe i udariæe putem u Baæan. Tada izaåe pred njih baæanski kralj Og sa svim narodom svojim na boj kod Edreja. 34 A Gospod reçe Mojsiju: “Ne boj ga se, jer ga predajem u tvoje ruke sa svim narodom njegovim i zemljom njegovom. Uçini s njim, kako si uçinio s amorejskim kraljem Sihonom, koji je stolovao u Heæbonu.” 35 Potukoæe njega, sinove njegove i sav narod njegov, tako da ne osta ni jedan, koji bi bio mogao pobjeøi, i osvojiæe zemlju njegovu. Brojevi 22 1 Sinovi Izraelovi poåoæe dalje i utaboriæe se na poljanama moapskim s onu stranu Jordana naprema Jerihu. 2 Balak, sin Siporov, vidje sve, æto uçiniæe Izraelci Amorejima. 3 Tada se Moapci veoma uplaæiæe od toga naroda. I jer je bio tako mnogobrojan, prepadoæe se Moapci Izraelaca. 4 Moapci rekoæe starjeæinama midjanskim: “Sada øe ta mnoœina proœdrijeti sve oko nas, kao Æto goveda popasu travu u polju.” Balak, sin Siporov, bio je tada kralj moapski. 5 On posla poslanika k Balaamu, sinu Beorovu, u Petor, æto leœi na Eufratu, u zemlju njegovih zemljaka, da ga pozovu i reknu mu: “Ovamo je iziæao narod iz Egipta. Veø je prekrilo svu zemlju i utvrdio se prema meni. 6 Nego doåi i prokuni mi taj narod, jer je jaçi od mene. Moœda øu ga onda moøi poraziti i istjerati ga iz zemlje, jer znam, koga ti blagosloviæ, bit øe

127

Brojevi
meåu vinogradima, gdje je s obadvije strane bio zid. 25 Kad magarica opazi anåela Gospodnjega, pritisnu se uza zid i pritiæte nogu Balaamovu o zid, I on ju je opet tukao. 26 Tada anåeo Gospodnji otide opet dalje i stade na jednom usku mjestu, gdje se nije moglo svrnuti ni nadesno ni nalijevo. 27 Kad magarica opazi anåela Gospodnjega, leœe pod Balaamom na zemlju. Balaam se razljuti i stade ætapom tuøi magaricu. 28 A Gospod otvori usta magarici, i ona reçe Balaamu: “Æto sam ti uçinila, da me tuçeæ veø treøi put?” 29 Balaam odgovori magarici: “Ti mi se joæ rugaæ. Da imam maç u ruci, sad bih te ubio.” 30 A magarica odgovori Balaamu: “Zar nijesam tvoja magarica, na kojoj si otkad ikad jahao do danaænjeg dana? Jesam li ti kad tako æto uçinila?” On odgovori: “Nijesi.” 31 Tada Gospod otvori oçi Balaamu, tako da ugleda anåela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim maçem u ruci. I on se nakloni i pade niçice na svoje lice. 32 A anåeo Gospodnji upita ga: “Zaæto si tukao magaricu svoju veø tri puta? Ja sam eto, koji ti ne dam naprijed, jer je taj put proti moje volje. 33 Magarica me je opazila i tri puta se je uklonila ispred mene. A da mi se nije uklonila, tebe bih veø ubio, a nju bih ostavio na œivotu.” 34 Balaam odgovori anåelu Gospodnjemu: “Sagrijeæio sam. Nijesam znao, da mi ti stojiæ na putu. A ja øu se opet vratiti, ako tebi nije po volji.” 35 A anåeo Gospodnji odgovori Balaamu: “Idi s tim ljudima dalje. Ali samo ono govori, æto ti ja kaœem.” Tada Balaam ode dalje s knezovima Balakovim. 36 Kad je duo Balak, da dolazi Balaam, izaåe mu na susret u grad Moab, koji leœi na zemljiætu Arnona, tik na meåi. 37 Balak upita Balaama: “Nijesam li ponovno slao k tebi i zvao te? Zaæto mi ne doåe? Zar doista ne mogu da te darujem?” 38 A Balaam reçe Balaku: “Evo sam doæao k tebi. Ali hoøu li moøi to progovoriti? Samo æto mi Bog metne u usta, ono øu govoriti.” 39 Balaam otide s Balakom dalje, i doåoæe u Kirjat-Husot, 40 Tamo Balak œrtvova goveda i ovaca i razdijeli od toga Balaamu i knezovima, koji su bili s njim.

blagoslovljen, a koga prokuneæ, bit øe proklet.” 7 I zaputiæe starjeæine moapske i midjanske noseøi u rukama darove za vraçara, doåoæe k Balaamu i rekoæe mu poruku Balakovu. 8 On im odgovori: “Ostanite ovdje ovu noø, i odgovorit øu vam, kako mi kaœe Gospod.” I ostaæe knezovi moapski kod Balaama. 9 Tada se javi Bog Balaamu i upita ga: “Kakvi su to ljudi kod tebe?” 10 Balaam odgovori Bogu: “Balak, sin Siporov, kralj moapski, poruçio mi: 11 Ovdje je narod, æto je iziæao iz Egipta, i prekrilio je svu zemlju. Nego doåi i prokuni mi ga. Moœda øu se onda moøi s njim pobiti i istjerat ga.” 12 A Bog reçe Balaamu: “Ne smijeæ iøi s njima. Ne smijeæ prokleti taj narod, jer je blagoslovljen.” 13 Kad je Balaam ustao, reçe knezovima Balakovim: “Vratite se u svoju zemlju, jer mi Gospod nije dopustio, da idem s vama.” 14 I knezovi moapski zaputiæe, doåoæe k Balaku i rekoæe mu: “Ne htjede Balaam poøi s nama.” 15 Tada opet posla Balak knezove, koji su bili mnogobrojniji i ugledniji od onih. 16 Kad ovi doåoæe k Balaamu, rekoæe mu: “Ovako ti veli Balak, sin Siporov: “Nemoj se ipak skanjivatl, nego doåi mi. 17 Dobro øu te darivati i sve øu uçiniti, æto zatraœiæ od mene. Pa doåi, prokuni mi taj narod.” 18 A Balaam odgovori sluœbenicima Balakovim: “Da mi da Balak palaçu svoju punu srebra i zlata, ne bih smio prestupiti zapovijed Gospoda, Boga svojega, niti u malom niti u velikom. 19 Ipak ostanite i vi ovdje ovu noø. Vidjet øu, æto øe mi Gospod ovaj put reøi.” 20 Tada se javi Bog Balaamu u noøi i reçe mu: Ako su doæli ti ljudi da te zovu, ustani i poåi s njima. Ipak smijeæ çiniti samo ono, æto øu ti reøi.” 21 I Balaam usta ujutro, osedla magaricu svoju i poåe s knezovima moapskim. 22 Ali se raspali gnjev Boœji, æto on poåe, i anåeo Gospodnji stade mu na put, da ga zaustavi. A on je jahao na magarici svojoj. Pratila su ga obadva momka njegova. 23 I kad magarica vidje anåela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim maçem u ruci, svrnu magarica s puta i poåe u polje. Balaam je tukao magaricu, da je opet vrati na put. 24 A anåeo Gospodnji stade u tjesnac

Brojevi
41 Iduøe jutro uze Balak Balaama sa sobom i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle je mogao vidjeti skrajni dio naroda. Brojevi 23 1 Tada reçe Balaam Balaku: “Napravi mi ovdje sedam œrtvenika i pripravi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova.” 2 Balak uçini, kako je bio zahtijevao Balaam, i Balak œrtvova s Balaamom na svakom œrtveniku po jednoga junca i jednoga ovna. 3 Nato reçe Balaam Balaku: “Stoj kod svoje œrtve paljenice. Ja idem. Moœda mi se javi Gospod. Æto mi pokaœe, reøi øu ti” I on ode na samotno mjesto. 4 I Bog se pokaza Balaamu. Ovaj mu reçe: “Sedam sam œrtvenika spremio i na svakom sam œrtveniku prinio po jednoga junca i ovna.” 5 Tada Gospod metnu rijeçi u usta Balaamu i zapovjedi mu: “Vrati se k Balaku i tako mu reci.” 6 I vrati se k njemu. On je joæ stajao sa svima knezovima moapskim kod svoje œrtve paljenice. 7 Tada on izreçe ovu rijeç: “Iz Arama dovede me ovamo Balak, kralj moapski, s gora istoçnih: Doåi, prokuni mi Jakova. Doåi, naruœi Izraela. 8 Kako da kunem, koga Bog ne kune? Kako da ruœim, koga Gospod ne ruœi? 9 S visoke hridine vidim ga, s visina ga gledam: Eno narod. Samotan prebiva zase. Ne raçuna se meåu narode. 10 Tko da izbroji Jakova, mnogobrojan je kao prah. Tko da izmjeri samo çetvrtinu Izraela. Htio bih umrijeti smrøu pravednika. Moj svræetak neka bude kao njihov.” 11 A Balak poviknu Balaamu: “Æto mi to çiniæ? Dozvah te, da prokuneæ neprijatelje moje. A ti ih upravo blagoslovi.” 12 A on reçe: “Zar ne moram toçno objaviti ono, æto ml Gospod meøe u usta?” 13 I Balak ga zamoli: “Doåi s menom na drugo mjesto, odakle ga moœeæ posve vidjeti. Sada samo vidiæ skrajni dio. Ne moœeæ za svega vidjeti. Odande mi ga tada prokuni.” 14 Nato ga uze sa sobom na Polje uhoda na vrhuncu Sofimu, napravi tamo sedam œrtvenika i œrtvova na svakom œrtveniku po jednoga junca i ovna. 15 Tada reçe Balaku: “Stoj tu kod svoje œrtve paljenice. Ja uto idem po objavu.” 16 I Gospod se javi Balaamu i metnu mu rijeçi u usta i zapovjedi mu: “Vrati se k Balaku i tako mu reci.” 17 Kad doåe k njemu, on je joæ stajao sa

128

svima knezovima moapskim kod svoje œrtve paljenice. Balak ga upita: “Æto veli Gospod?” 18 Tada on izreçe ovu rijeç: “Ustani, Balaçe. Posluæaj. Nagni mi svoje uho, sine Siporov. 19 Nije Bog kao çovjek, da laœe, nije kao sin çovjeçji da se kaje. On zar da rekne i da ne uçini? Zar da obeøa i ne izvræi? 20 Eto, odreåen sam da blagoslovim: “On je blagoslovio. Ja to ne mogu poreøi. 21 Ne vide se zlodjela u Jakovu. Ne vidi se nevolja u Izraelu. Uz njega je Gospod, koji je Bog njegov, ori se kod njega slava kraljeva. 22 Bog, koji a izvede iz Egipta, njemu je kao rog divljih volova. 23 Jest, kod Jakova nema vraçanja, nema kod Izraela zaklinjanja. U pravo vrijeme javi se Jakovu i Izraelu, æto Bog hoøe da uçini. 24 Eto narod. Kao lavica ustaje, kao lav diœe se. I neøe leøi prije, dokle ne pojede plijena i ne popije krvi pobijenih.” 25 Tada Balak poviknu Balaamu: “Kad ga ne moœeæ prokleti, barem ga ne blagoslivljaj.” 26 A Balaam odgovori Balaku: “Ne rekoh li ti, sve æto zapovjedi Gospod, çinit øu?” 27 Nato Balak reçe Balaamu: “Doåi, uzet øu te sa sobom na drugo mjesto. Moœda htjedne Bog, da mi ga odanle prokuneæ.” 28 I uze Balak sa sobom Balaama na vrhunac Peora, æto se diœe nad pustinjom. 29 Tamo Balaam reçe Balaku: “Napravi mi ovdje sedam œrtvenika i pripravi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova.” 30 Balak uçini, kako je bio zatraœio Balaam, i œrtvova na svakom œrtveniku po jednoga junca i ovna. Brojevi 24 1 Kad Balaam vidje, da je Boœja volja, da blagosliva Izraela, ne htjede viæe iøi kao prije po objave, On okrenu svoje lice prema pustinji. 2 I kad pogleda Balaam i vidje, kako se Izrael utaborio po plemenima svojim, doåe na njega duh Boœji, 3 I on izreçe ovu rijeç: “Govori Balaam, sin Beorov, govori çovjek, kojemu se otvoriæe oçi. 4 Tako govori, koji sluæa æaptanje boœansko, koji gleda lice Svemoønoga, koji je zaduben u sebe, ali je otvorena pogleda: 5 Kako su lijepi Æatori tvoji, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele. 6 Kao doline potoka pruœili se, kao vrtovi kraj rijeke, kao hrastovi od

129

Brojevi
pritiskuju Aæura, pritiskuju Ebera, ali øe i sami propasti.” 25 Tada se diœe Balaam i vrati se svojoj kuøi. I Balak ode svojim putem. Brojevi 25 1 Kad su se Izraelci bili nastanili u Luguakacije, stade narod çiniti preljubu s køerima moapskim. 2 One su pozivale narod na œrtve svojih bogova. Narod bi uçestvovao na njihovim œrtvenim gozbama i klanjao se bogovima njihovim. 3 Izraelci su sluœili Baal-Peoru. I raspali se gnjev Gospodnji na Izraela, 4 I Gospod zapovjedi Mojsiju: “Uzmi sve, koji zavedoæe narod, i objesi ih Gospodu prema suncu, da prestane Gospod gnjeviti se na Izraela.” 5 Tada zapovjedi Mojsije glavarima Izraelaca: “Svaki neka ubije one od svojih ljudi, koji su sluœili Baal-Peoru.” 6 A tada upravo doåe jedan Izraelac i dovede k zemljacima svojim jednu Midjanku na oçi Mojsiju i cijeloj zajednici Izraelaca, koji su plakali na ulazu u Æator sastanka. 7 Kad to vidje Finehas, sin Eleazara, sina velikog sveøenika Arona, ostavi zajednicu, uze koplje u ruku svoju, 8 Uåe za Izraelom unutra u Æator i probode oboje, Izraela i œenu, nju kroz trbuh. Tada presta pomor meåu Izraelcima, 9 Broj onih, koji izginuæe od pomora, iznosio je dvadeset i çetiri tisuøe. 10 Nato priopøi Gospod Mojsiju ovo: 11 “Finehas, sin Eleazara, sina velikog sveøenika Arona, odvrati gnjev moj od Izraelaca time, æto je pun revnosti ustao meåu njima za çast moju. Zato ja u gnjevu svojem posve ne uniætih Izraelaca, 12 Pa mu kaœi: “Sklapam s njim zavjet mira. 13 Njemu i potomcima njegovim neka bude u vjeçna vremena sveçano obeøano sveøeniætvo za nagradu, æto je pun revnosti ustao za Boga svojega i pribavio pomirenje Izraelcima.” 14 Ime tada ubijenome Izraelu, koji bi ubijen s Midjankom, bilo je Zimri, sin Saluov, koji je bio glavar jednoj druœini Simeonovaca. 15 Tada ubijena Midjanka zvala se je Kozbi, køi Sura; ovaj je bio glavar jednoj druœini midjanskoj. 16 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: 17 “Borite se proti Midjancima i bijte ih. 18 Jer oni navaliæe na vas prijevarama, æto ih uçiniæe u sluçaju Peora i midjanske kneœevske køeri Kozbi, zemljakinje njihove, koja bi ubijena onda, kad nastade pomor radi Peora.”

Gospoda zasaåeni, kao cedri uz vodu. 7 Voda teçe iz vedara njegovih, sjeme je njegovo nakvaæeno obilno. Kralj se njegov podiœe svrh Agaga, visoko raste kraljevstvo njegovo. 8 Bog, koji ga je izveo iz Egipta, njemu je kao rog divljih volova. Poœdere narode, koji su mu neprijatelji, zdrobi kosti njihove, lomi leåa njihova. 9 Kao lav legne na poçinak, i kao lavica; njega podraœiti, tko da se usudi? Blagoslovljen, tko te blagosliva. Proklet, tko to proklinje.” 10 Tada se razgnjevi Balak na Balaama. Pljesnu rukama i poviknu Balak Balaamu: Dozvah te, da prokuneæ neprijatelje moje, a ti ih eto veø tri puta blagoslovi. 11 Sad samo brzo odlazi kuøi. Mislio sam te bogato darivati, a eto Gospod ne dade ti dara. 12 A Balaam odgovori Balaku: “Nijesam li poslanicima tvojim, to si ih poslao k meni, rekao: 13 Da mi da Balak palaçu svoju punu srebra i zlata, ne bih ipak mogao prestupiti zapovijedi Gospodnje i ætogod, dobro ili zlo, uçiniti sam od sebe. Samo æto mi Gospod kaœe, ono smijem reøi. 14 I jer se sad vraøam k narodu svojemu, doåi, da ti kaœem, æto øe taj narod uçiniti narodu tvojemu najposlije.” 15 Tada izreçe ovu rijeç: “Govori Balaam, sin Beorov, govori çovjek, kojemu se otvoriæe oçi. 16 Tako govori, koji sluæa æaptanje boœansko, koji zna misli Svemoønoga, koji gleda lice Svemoguøega, koji je zaduben u sebe, ali je otvorena pogleda: 17 Vidim ga, ali ne sad, gledam ga, ali ne izbliza: zvijezda izlazi iz Jakova, œezlo se diœe iz Izraela. Razbit øe sljepoçice Moabove, sinove Setove uniætit øe sve kolike. 18 Edoma øe osvojiti, Seir, neprijatelj njegov, bit øe u vlasti njegovoj. Izrael øe rasti na snazi. 19 Iz Jakova øe doøi vladar, uniætit øe ostatak iz gradova.” 20 I kad vidje Amaleçane, izreçe ovu rijeç: “Prvak meåu narodima bio je Amalek, a svræetak je njegov propast.” 21 Kad ugleda Keneje, izreçe ovu rijeç: “Tvrd je tvoj stolac, gnijezdo je tvoje savijeno na hridini. 22 Ali øe biti Kain uniæten. Kako joæ dugo? Tada øe te Aæur odvesti u ropstvo.” 23 Tada izreçe joæ jednu rijeç: “Jao. Tko øe ostati œiv, kad to uçini Bog? 24 Iz Kitima (Cipar) dolaze laåe ovamo,

Brojevi
Brojevi 26 1 Poslije pomora Zapovjedi Gospod Mojsiju i Eleazaru, sinu sveøenika Arona: 2 “Izbrojte svu zajednicu sinova Izraelovih, od dvadeset godina i viæe, pleme po pleme, sve, koji su u Izraelu sposobni za vojnu sluœbu.” 3 Tada ih izbroji Mojsije i sveøenik Eleazar na poljanama moapskim na Jordanu prema Jerihu. 4 Od dvadeset godina i viæe, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 5 Sinovi Izraelovi, koji izaåoæe iz zemlje egipatske, bili su; Ruben, prvoroåenac Izraelov. Sinovi Rubenovi bili su: Henok, od kojega proizlazi porodica Henokovaca. Od Palua proizlazi porodica Paluovaca, 6 Od Hesrona porodica Hesronovaca, od Karmija porodica Karmijevaca. 7 To su porodice Rubenovaca. Broj njihovih izbrojenih iznosio je çetrdeset i tri tisuøe i sedam stotina i trideset, 8 Sin Paluov bio je Eliab, 9 I sinovi Eliabovi Nemuel, Datan i Abiram. Ovaj Datan i Abiram jesu poslanici zajednice, koji se digoæe proti Mojsiju i Aronu u buni Korahovoj, kad se pobuniæe proti Gospodu. 10 Zemlja otvori usta svoja I proœdrije njih i Koraha, a buna se svræi, kad oganj spali dvjesta i pedeset ljudi, tako da postadoæe strahovit primjer. 11 A sinovi Korahovi ne pogiboæe. 12 Sinovi Simeonovi po porodicama svojim bili su ovi: Od Nemuela proizlazi porodica Nemuelovaca, od Jamina porodica Jaminovaca, od Jakina porodica Jakinovaca. 13 Od Zeraha porodica Zerahovaca, od Æaula porodica Æaulovaca. 14 To su porodice Simeonovaca, dvadeset i dvije tisuøe i dvije stotine. 15 Sinovi Gadovi po porodicama svojim bili su: Od Sefona proizlazi porodica Sefonovaca, od Hagija porodica Hagijevaca, od Æunija porodica Æunijevaca. 16 Od Oznija porodica Oznijevaca, od Arelija porodica Arelijevaca, 17 Od Aroda porodica Arodovaca, od Erija porodica Erijevaca. 18 To su porodice sinova Gadovih sa çetrdeset tisuøa i pet stotina izbrojenih. 19 Sinovi Judini bili su Er i Onan. Er i Onan umrijeæe u zemlji kanaanskoj. 20 Sinovi Judini po porodicama svojim bili su: Od Æele proizlazi porodica Æelinaca, od Peresa porodica Peresovaca, od Zeraha porodica Zerahovaca. 21 Sinovi Peresovi bili su: Od Hesrona

130

proizlazi porodica Hesronovaca, od Hamula porodica Hamulovaca. 22 To su porodice Judine sa sedamdeset i best tisuøa i pet stotina izbrojenih, 23 Sinovi Isakarovi po porodicama svojim bili su: Od Tole proizlazi porodica Tolinaca, od Puahe porodica Puanaca. 24 Od Jaæuba proizlazi porodica Jaæubovaca, od Æimrona porodica Æimronovaca. 25 To su porodice Isakarove sa æezdeset i çetiri tisuøe i tri stotine izbrojenih. 26 Sinovi Zebulunovi po porodicama svojim bili su: Od Sereda proizlazi porodica Seredovaca, od Elona porodica Elonovaca, od Jahleela porodica Jahleelovaca. 27 To su porodice Zebulunovaca sa æezdeset tisuøa i pet stotina izbrojenih. 28 Sinovi Josipovi po porodicama svojim bili su Manaseh i Efraim. 29 Sinovi Manasehovi bili su: Od Makira proizlazi porodica Makirovaca. Makir je bio otac Gileadov; od Gileada proizlazi porodica Gileadovaca. 30 Sinovi Gileadovi bili su: Od Jezera proizlazi porodica Jezerovaca, od Heleka porodica Helekovaca. 31 Od Asriela porodica Asrielovaca, od Æekema porodica Æekemovaca, 32 Od Æemida porodica Æemidinaca, od Hefera porodica Heferovaca. 33 Selofhad, sin Heferov, nije imao sinova, nego samo køeri. Selofhadove køeri zvale su se; Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 34 To su porodice Manasehove sa pedeset i dvije tisuøe i sedam stotina izbrojenih, 35 Sinovi Efraimovi po porodicama svojim bili su: Od Æutelah proizlazi porodica Æutelahovaca, od Bekera porodica Bekerovaca, od Tahana porodica Tahanovaca. 36 Sinovi Æutelahovi bili su: Od Erana proizlazi porodica Eranovaca. 37 To su porodice Efraimovaca sa trideset i dvije tisuøe i pet stotina izbrojenih. To su sinovi Josipovi po porodicama svojim. 38 Sinovi Benjaminovi po porodicama svojim bili su: Od Bele proizlazi porodica Belinaca, od Aæbela porodica Aæbelovaca, od Ahirama porodica Ahiramovaca, 39 Od Æufama porodica Æufamovaca, od Hufama porodica Hufamovaca. 40 Sinovi Belini bili su Ard i Naaman. Od Arda proizlazi porodica Ardovaca, od Naamana porodica Naamanovaca.

131

Brojevi
60 Aronu se rodiæe Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 61 Nadab i Abihu umrijeæe, kad prinesoæe nedopuætenu œrtvu ognjenu pred Gospodom. 62 Broj njihovih izbrojenih iznosio je svega dvadeset i tri tisuøe muækih osoba od jednoga mjeseca i viæe. Oni naime nijesu bili brojeni s ostalim sinovima Izraelovim, jer njima nije bila dana baætina meåu sinovima Izraelovim. 63 To su od Mojsija i sveøenika Eleazara izbrojeni. Ovi izbrojiæe sinove Izraelove na poljanama moapskim na Jordanu, prema Jerihu. 64 Meåu njima nije bio viæe ni jedan od onih, koji su bili izbrojeni od Mojsija i sveøenika Arona, kad ovi brojiæe sinove Izraelove u pustinji sinajskoj. 65 Jer Gospod bio im je navijestio, da øe pomrijeti u pustinji. Ni jedan od njih ne osta osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joæue, sina Nunova. Brojevi 27 1 Jednoga dana pristupiæe køeri Selofhada, sina Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manaseha, iz porodica Manaseha, koji je bio sin Josipa. Køeri su se zvale Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa, 2 One stadoæe pred Mojsija i sveøenika Eleazara i pred plemenske knezove i svu zajednicu na ulazu u Æator sastanka i rekoæe: 3 “Naæ je otac umro u pustinji. Ali nije bio u buni onih, koji se digoæe proti Gospodu, u buni Korahovoj, nego je umro od svojega vlastitoga grijeha. A nije imao sinova. 4 Zar da sad izgine ime oca naæega iz porodice njegove, jer nije imao sina? Daj nam baætinu meåu braøom oca naæega.” 5 Tada iznese Mojsije parnicu njihovu pred Gospoda, 6 I Gospod dade Mojsiju ovu odluku: 7 “Køeri Selofhadove pravo su govorile. Daj im bez oklijevanja baætinu meåu braøom oca njihova. Prenesi posjed oca njihova na njih. 8 A sinovima Izraelovim daj ovu odredbu: “Ako netko umre, a ne ostavi sina, onda prenesite baætinu njegovu na køer njegovu. 9 Ako li nema køeri, onda predajte baætinu njegovu braøi njegovoj. 10 Ako li nema ni braøe, onda podajte baætinu njegovu braøi oca njegova. 11 Ako otac njegov nema braøe, onda podajte baætinu njegovu najbliœemu njegovu roåaku po krvi iz porodice njegove, da ga uzme u posjed. To neka

41 To su bili sinovi Benjaminovi po porodicama svojim, i to çetrdeset i pet tisuøa i æest stotina izbrojenih. 42 Sinovi Danovi po porodicama svojim bili su: Od Æuhama proizlazi porodica Æuhamovaca. To su porodice Danove po porodicama svojim: 43 Sve porodice Æuhamovaca sa æezdeset i çetiri tisuøe i çetiri stotine izbrojenih, 44 Sinovi Aæerovi po porodicama svojim bili su: Od Jimne proizlazi porodica Jimninaca, od Jesuja porodica Jesujevaca, od Berija porodica Berijevaca. 45 Od sinova Berijevih proizlaze: od Hebera porodica Heberovaca, od Malkiela porodica Malkielovaca. 46 Køi Aæerova zvala se Serah. 47 To su porodice sinova Aæerovih sa pedeset i tri tisuøe i çetiri stotine izbrojenih. 48 Sinovi Naftalijevi po porodicama svojim bili su: Od Jahseela proizlazi porodica Jahseelovaca, od Gunija porodica Gunijevaca, 49 Od Jesera porodica Jezerovaca, od Æilema porodica Æilemovaca. 50 To su porodice sinova Naftalijevih po porodicama svojim, i to çetrdeset i pet tisuøa i çetiri stotine izbrojenih. 51 To su sinovi Izraelovi: Æest stotina i jedna tisuøa i sedam stotina i trideset izbrojenih. 52 Nato dade Gospod Mojsiju ovu naredbu: 53 “Tima neka se podijeli zemlja u baætinu prema broju imena. 54 Onima, koji su mnogobrojni, podaj veøu baætinu; onima, koji su manji, podijeli manju baætinu. Svakomu neka se dadne baætina njegova prema broju njegovih izbrojenih. 55 Ipak neka se zemlja razdijeli œdrijebom. Po imenu svojih oçinskih plemena neka je dobiju u posjed. 56 Œdrijebom neka se baætina razdijeli meåu one, koji su mnogobrojni, i one, koji su manji.” 57 Ovo su po porodicama svojim izbrojeni Leviti: Od Geræona proizlazi porodica Geræonovaca, od Kohata porodica Kohatovaca, od Merarija porodica Merarijevaca. 58 Ovo su porodice Levijeve: porodica Libnijevaca, porodica Hebronovaca, porodica Mahlijevaca, porodica Muæijevaca i porodica Korahovaca. Kohatu se rodio Amram. 59 Œena Amramova zvala se je Jokebeda, køi Levijeva, koja se Leviju rodila u Egiptu. Ona rodi Amramu Arona i Mojsija i sestru njihovu Mirjamu.

Brojevi
vrijedi za sinove Izraelove kao zakon, kako zapovjedi Gospod Mojsiju.” 12 Jednoga dana zapovjedi Gospod Mojsiju: “Uzaåi na goru Abarim i pogledaj zemlju, koju sam dao sinovima Izraelovim. 13 “Kad je pogledaæ, bit øeæ i ti pridruœen zemljacima svojim, kao æto je prije bio uzet k njima brat tvoj Aron. 14 Jer u pustinji Sinu, kad se je pobunila zajednica, vi ne posluæaste zapovijedi moje, da me pred njima proslavite çudom vode.” To je Voda Meriba u Kadeæu u pustinji Sinu. 15 I Mojsije zamoli Gospoda: 16 Gospod, Bog svega œivotnog daha u svakom tijelu, neka bi postavio nad zajednicom çovjeka, 17 Koji øe pred njima odlaziti i dolaziti, koji øe ih izvoditi i uvoditi, da zajednica Gospodnja ne bude kao ovce, koje nemaju pastira.” 18 Gospod odgovori Mojsiju: “Uzmi k sebi Joæuu, sina Nunova, çovjeka, u kojem je duh. Metni ruku svoju na njega. 19 Predstavi ga sveøeniku Eleazaru i svoj zajednici i postavi ga pred ocima njihovim u sluœbu njegovu. 20 Podaj mu jedan dio svojih sluœbenih povlastica, da mu bude posluæna sva zajednica sinova Izraelovih. 21 Ali ima biti podloœan sveøeniku Eleazaru u tom, da ovaj mora pitati za njega Urim pred Gospodom. Samo po naputku njegovu ima on sa svima sinovima Izraelovim i sa svom zajednicom narodnom u boj izlaziti i po naputku njegovu opet se vraøati.” 22 Mojsije uçini, kako mu je bio Gospod zapovjedio. Uze Joæuu i predstavi ga sveøeniku Eleazaru i svoj zajednici, 23 Metnu ruke svoje na njega i posla ga u sluœbu njegovu, kako je bio Gospod zapovjedio preko Mojsija. Brojevi 28 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Daj sinovima Izraelovim ove odredbe: “Prinosite mi toçno u odreåeno vrijeme prinose moje, moje jelo œrtve ognjene za miris ugodni meni. 3 Reci im: “Ovo je œrtva ognjena, koju imate prinositi Gospodu: svaki dan dva jednogodiænja janjeta bez pogrjeæke kao redovitu œrtvu paljenicu, 4 Jedno janje neka se priredi ujutro, drugo uveçer; 5 Uz to kao prinos desetinu efe bijeloga braæna, æto je umijeæeno s çetvrtinom hina ulja od stuçenih maslina. 6 To je redovita œrtva paljenica, koja je

132

bila veø na Sinaju prinesena kao œrtva ognjena za miris ugodni Gospodu. 7 Kao naljev neka doåe na svako janje çetvrt hina. Izlij naljev vina Gospodu u Svetiætu. 8 Druga janje priredi uveçer. Prinesi ga s prinosom ujutro i s naljevom svojim kao œrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu. 9 U subotu imaju se prinijeti dva jednogodiænja, bez pogrjeæke janjeta i dvije desetine s uljem umijeæena bijeloga braæna kao prinos s naljevom svojim. 10 To je subotna œrtva paljenica, æto se mora prinijeti svake subote uz redovitu œrtvu paljenicu i naljev svoj. 11 Prvi dan mjeseca imate prinijeti Gospodu kao œrtvu paljenicu: dva mlada junca, jednoga ovna i sedam jednogodiænjih, bez pogrjeæke janjaca. 12 Za svakoga junca tri desetine s uljem umijeæena bijeloga braæna kao prinos, i za ovna dvije desetine s uljem umijeæena bijeloga braæna kao prinos. 13 I za svako janje desetinu s uljem umijeæena bijeloga braæna kao prinos. To je œrtva paljenica puna mirisa ugodnoga, œrtva ognjena Gospodu. 14 Naljevi njihovi neka budu: pola hina na svakoga junca, treøina hina na ovna i çetvrt hina na janje. To je œrtva paljenica o mlaåu, æto se ima prinositi svakoga mlada u godini, mjesec za mjesecom. 15 Osim toga uz redovitu œrtvu paljenicu i naljev njezin ima se joæ prinijeti Gospodu jedan jarac kao œrtva za grijeh. 16 etrnaesti dan prvoga mjeseca jest Pasha u çast Gospodu. 17 Petnaesti dan toga mjeseca jest blagdan. Sedam dana ima se jesti kruh nekvasan. 18 Prvi dan neka je uz Svetiæte sveçani sastanak. Tada ne smijete raditi nikakva posla teœaçkoga. 19 Prinesite Gospodu kao œrtvu paljenicu, æto izgori u ognju, dva mlada junca, jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca, koji ne smiju imati pogrjeæke; 20 Uz to kao prinos njihov bijelo braæno, s uljem umijeæeno. Tri desetine imate uzeti za junca i dvije desetine za ovna. 21 Po jednu desetinu imate upotrijebiti za svakoga od sedam janjaca. 22 Uz to dolazi jedan jarac kao œrtva za grijeh, da vam pribavi pomirenje. 23 Prinesite sve to uz jutarnju œrtvu paljenicu, koja je redovita œrtva paljenica. 24 Ove œrtve imate prinositi sedam

133

Brojevi
10 I po jednu desetinu za svakoga od sedam janjaca, 11 Onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh osim pomirne œrtve za grijeh i redovite œrtve paljenice s prinosom njezinim i naljevima njihovim. 12 I petnaesti dan mjeseca sedmoga imate kod Svetiæta odrœati sveçani sastanak. Ne smijete tada raditi nikakva posla teœaçkoga, nego imate u çast Gospodu svetkovati blagdan od sedam dana. 13 Kao œrtvu paljenicu, æto se predaje ognju za miris ugodni Gospodu, imate prinijeti: trinaest mladih junaca, dva ovna i çetrnaest jednogodiænjih janjaca. Smiju to biti samo œivotinje bez pogrjeæke. 14 Uz to kao prinos njihov bijelo braæno, æto je s uljem umijeæeno, tri desetine za svakoga od trinaest junaca, dvije desetine za svakoga od ovnova. 15 I po jednu desetinu za svakoga od çetrnaest janjaca, 16 Onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh uz redovitu œrtva paljenicu s prinosom njezinim i naljevom. 17 Drugi dan: dvanaest mladih junaca, dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih, bez pogrjeæke janjaca, 18 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 19 Onda jarca jednoga kao œrtvu za grijeh, osim redovite œrtve paljenice s prinosom njezinim i naljevima potrebnim. 20 Treøi dan: jedanaest mladih junaca, dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih, bez pogrjeæke janjaca, 21 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 22 Onda jarca jednoga kao œrtvu za grijeh, osim redovite œrtve paljenice s prinosom i naljevom njezinim. 23 etvrti dan: deset mladih junaca, dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih, bez pogrjeæke janjaca, 24 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 25 Onda jarca jednoga kao œrtvu za grijeh, osim redovite œrtve paljenice s prinosom i naljevom njezinim. 26 Peti dan: devet mladih junaca; dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih, bez pogrjeæke janjaca, 27 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 28 Onda jarca jednoga kao œrtvu za grijeh, osim redovite œrtve paljenice s

dana dan za danom kao jelo œrtve ognjene za miris ugodni Gospodu. Treba ih prirediti uz redovitu œrtvu paljenicu i naljev njezin. 25 Sedmi dan imate opet odrœati sveçani sastanak uz Svetiæte. Tada ne smijete raditi nikakva posla teœaçkoga. 26 I na dan prvina, kad prinosite Gospodu prinos od novoga œita, na blagdan tjedana, drœite sveçani sastanak uz Svetiæte. Tada ne smijete raditi nikakva posla teœaçkoga. 27 Kao œrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu imate prinijeti: dva mlada junca, jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca; 28 Uz to kao prinos njihov bijelo braæno, æto je s uljem umijeæeno, tri desetine za svakoga junca, dvije desetine za ovna, 29 I desetinu za svakoga od sedam janjaca, 30 Onda jednoga jarca, da vam pribavi pomirenje. 31 Prinesite sve to uz redovitu œrtvu paljenicu i prinos njezin, bez pogrjeæke moraju biti œivotinje, i uz naljeve njihove. Brojevi 29 1 Drœite i prvi dan sedmoga mjeseca sveçani sastanak uz Svetiæte. Tada ne smijete raditi nikakva posla teœaçkoga. Na taj dan imate trubiti u trube. 2 Kao œrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu imate prinijeti: jednoga mladog junca, jednoga ovna, sedam jednogodiænjih, bez pogrjeæke i janjaca, 3 Uz to kao prinos njihov bijelo braæno, æto je s uljem umijeæeno, tri desetine za junca, dvije desetine za ovna, 4 I po jednu desetinu za svakoga od sedam janjaca, 5 Onda jednoga jarca kao œrtvu za grijeh, da vam pribavi pomirenje, 6 Osim œrtve paljenice o mlaåu s prinosom njezinim i naljevima njihovim, kako su propisani, kao œrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu. 7 I deseti dan toga mjeseca sedmoga imate kod Svetiæta drœati sveçani sastanak i postiti. Ne smijete raditi nikakva posla. 8 Kao œrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu imate prinijeti: “jednoga mladog junca, jednoga ovna i sedam jednogodiænjih janjaca. Smiju to biti samo œivotinje bez pogrjeæke; 9 Uz to kao prinos njihov bijelo braæno, æto je s uljem umijeæeno, tri desetine za junca, dvije desetine za ovna,

Brojevi
prinosom i naljevom njezinim. 29 Æesti dan: osam mladih junaca, dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih, bez pogrjeæke janjaca, 30 U to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 31 Onda jarca jednoga kao œrtvu za grijeh, osim redovite œrtve paljenice s prinosom i naljevom njezinim. 32 Sedmi dan: sedam mladih junaca, dva ovna, çetrnaest jednogodiænjih, bez pogrjeæke janjaca; 33 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junce, ovnove i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 34 Onda jarca jednoga kao œrtvu za grijeh, osim redovite œrtve paljenice s prinosom i naljevom njezinim. 35 Osmi dan imate opet drœati sveçani sastanak. Ne smijete tada raditi nikakva posla teœaçkoga. 36 Kao œrtvu paljenicu, æto se predaje ognju za miris ugodni Gospodu, imate prinijeti; jednoga mladog junca, jednoga ovna, sedam jednogodiænjih, bez pogrjeæke janjaca, 37 Uz to prinos njihov i naljeve njihove za junca, ovna i janjce po broju njihovu, kako je propisano; 38 Onda jarca jednoga kao œrtvu za grijeh, osim redovite œrtve paljenice s prinosom i naljevom njezinim, 39 To imate prinijeti Gospodu na blagdane svoje, osim onoga, æto øete prinijeti po zavjetima ili kao dragovoljne darove za œrtve paljenice, prinose, naljeve ili œrtve pomirne.” Brojevi 30 1 I dade Mojsije sinovima Izraelovim naputke, posve kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 2 Nato on reçe glavarima plemenskim sinova Izraelovih: “Ovo, zapovijeda Gospod: 3 Ako koji çovjek uçini zavjet ili se zakune, çim se obveze, da øe se od neçega uzdrœati, onda neka ne prelomi rijeçi svoje, nego neka odrœi sve, æto je obeøao. 4 Ako koja œenska osoba, koja u neudatom stanju œivi u kuøi oca svojega, uçini zavjet Gospodu ili se obveœe, da øe se od neçega uzdrœati, 5 A otac njezin çuje za zavjet njezin ili kako se je obvezala, da øe se od neçega uzdrœati, i ako otac njezin æuti na to, onda imaju vrijediti svi zavjeti njezini, i svako uzdrœanje, na koje se je obvezala, zakonito je. 6 Ali ako otac njezin, çim za to çuje, to joj zabrani, onda svi zavjeti njezini i uzdrœanja, na koja se je obvezala, ne

134

vrijede, i Gospod øe joj oprostiti, jer joj je otac njezin to zabranio. 7 Ako li se hoøe udati, a ima joæ na sebi zavjet ili nepromiæljeno obeøanje, na koje se je obvezala, 8 A çovjek njezin çuje za to, pa joj ne rekne niæta, kad je çuo za to, onda vrijede zavjeti njezini, i uzdrœanja, na koja se je obvezala, zakonita su. 9 Ako li muœ njezin, çim za to çuje, to joj zabrani, onda on time poniætava zavjet, æto je veze, i nepromiæljeno obeøanje, kojim se je obvezala na neko uzdrœanje, i Gospod øe joj oprostiti. 10 Zavjet udovice ili rastavljene œene, uopøe svaka obveza, æto je uze na sebe, obvezna je za nju. 11 Ako li je koja œenska osoba, æto veø œivi u kuøi muœa svojega, uçinila zavjet ili se je zakletvom obvezala na kakvo uzdrœanje, 12 I muœ njezin çuje za to i æuti i ne brani joj, onda vrijede svi zavjeti njezini, i svako uzdrœanje, na koje se je obvezala, zakonito je. 13 Ako li muœ njezin, çim çuje za to, proglasi to nevaljanim, onda joj ne vrijedi niæta od onoga, æto je obeøala, bio to zavjet ili obveza za kakvo uzdrœanje, jer je to muœ njezin proglasio nevaljanim, Gospod øe joj oprostiti. 14 Svaki zavjet i svaku zakletvu, æto je obvezuje da umiri duæu svoju, moœe muœ njezin proglasiti valjanim ili nevaljanim. 15 Ako naime muœ njezin od dana do dana æuti prema njoj, onda on time çini valjanima sve zavjete njezine ili sve obveze njezine na kakvo uzdrœanje. On ih je time uçinio valjanima, æto je æutio prema njoj, kad je çuo za to. 16 Ako li ih hoøe poniætiti, poæto je veø o tom dulje vremena çuo, onda on time stavlja na sebe krivnju njezinu.” 17 To su pravne odredbe, æto ih Gospod dade Mojsiju, da se uredi odnos izmeåu muœa i œene, izmeåu oca i køeri, koja u neudatom stanju œivi u kuøi oca svojega. Brojevi 31 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Osveti sinove Izraelove na Midjancima. Onda øeæ se pridruœiti zemljacima svojim.” 3 Tada zapovjedi Mojsije narodu: “Naoruœajte sebi ljude iz svoje sredine za vojsku proti Midjancima, da izvræe osvetu Gospodnju na Midjancima. 4 Poæljite na vojsku po tisuøu ljudi od svih plemena Izraelovih.” 5 I tako digoæe od svakoga plemena

135

Brojevi
svoje, pa øete opet biti çisti i potom smijete se opet vratiti u tabor.” 25 Nato zapovjedi Gospod Mojsiju: 26 “Izbrojite ugrabljeni plijen, ljude i stoku, ti i sveøenik Eleazar i plemenski glavari zajednice. 27 Polovinu plijena razdijeli meåu vojnike, koji su iæli na vojsku, a drugu polovinu meåu svu ostalu zajednicu. 28 Tada uzmi od vojnika, koji su iæli na vojsku, dio za Gospoda, naime po jednu glavu od pet stotina ljudi, goveda, magaraca i ovaca. 29 Od njihove polovine uzmite to i dajte sveøeniku Eleazaru kao œrtvu podizanja za Gospoda. 30 A od polovine, koja dopadne sinovima Izraelovim, uzmi po jednu glavu od pedeset ljudi, goveda, magaraca i ovaca, ukratko sve stoke, i daj to Levitima, koji imaju skrbiti za sluœbu kod prebivaliæta Gospodnjega.” 31 Mojsije i sveøenik Eleazar uçiniæe, kako im je bio Gospod zapovjedio. 32 A ostalo je od plijena, æto ga je bila vojska zaplijenila: æest stotina i sedamdeset i pet tisuøa ovaca, 33 Sedamdeset i dvije tisuøe, 34 I æezdeset i jedna tisuøa magaraca, 35 Od ljudi, to jest od djevojaka, koje joæ nijesu bile udate, svega trideset i dvije tisuøe osoba. 36 Polovina od toga, æto dopade onima, koji su bili iæli na vojsku, iznosila je tri stotine i trideset i sedam tisuøa i pet stotina ovaca, 37 I dio od ovaca za Gospoda iznosio je æest stotina i sedamdeset i pet glava. 38 Dalje trideset i æest tisuøa goveda i dio od toga za Gospoda sedamdeset i dvije glave. 39 Uz to trideset tisuøa i pet stotina magaraca i dio od toga za Gospoda æezdeset i jedna glava, 40 Napokon æesnaest tisuøa ljudi i dio od toga za Gospoda trideset i dvije osobe. 41 Mojsije predade sveøeniku Eleazaru dio odreåen za œrtvu podizanja Gospodu, kao æto je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 42 Od polovine plijena za sinove Izraelove, koju je Mojsije bio odvojio od polovine za vojnike. 43 Polovina, koja dopade zajednici, iznosila je: tri stotine i trideset i sedam tisuøa i pet stotina ovaca, 44 Trideset i æest tisuøa goveda, 45 Trideset tisuøa i pet stotina magaraca, 46 I æesnaest tisuøa ljudi, 47 Od te polovine za sinove Izraelove uze dakle Mojsije po jednu glavu od pedeset ljudi i stoke i dade ih Levitima,

izraelskoga po tisuøu ljudi, svega dvanaest tisuøa vojnika. 6 Tada Mojsije posla na vojsku tisuøu ljudi od svakoga plemena, a s njima Posla i Finehasa, sina sveøenika Eleazara. Ovaj je imao sa sobom sveto posuåe i buçne trube. 7 I poåoæe u boj proti Midjanaca, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, i pobiæe sve muæke osobe. 8 Meåu onima, koje pobiæe, bili su i kraljevi midjanski, Evi, Rekem, Sur, Hur i Reba, pet kraljeva midjanskih. I Balaama, sina Beorova, ubiæe maçem. 9 Tada zarobiæe sinovi Izraelovi œene i djecu Midjanaca, zaplijeniæe svu stoku njihovu, krupnu i sitnu, i sve imanje njihovo, 10 Popaliæe sve gradove, u kojima su prebivali, i sve tabore njihove, 11 Uzeæe sve roblje i sav plijen, ljude i stoku, 12 I dovedoæe zarobljenike, plijen i grabeœ k Mojsiju, k sveøeniku Eleazaru i zajednici sinova Izraelovih u tabor na poljanama moapskim, æto leœe na Jordanu kod Jeriha. 13 Mojsije, sveøenik Eleazar i svi knezovi zajednice izaåoæe im u susret pred tabor. 14 A Mojsije se razgnjevi na vojskovoåe, na tisuønike i stotnike, koji se vratiæe s vojske. 15 Reçe im Mojsije: “A æto ostaviste na œivotu sve œene? 16 Upravo one bile su, koje na savjet Balaamov zavedoæe sinove Izraelove, da otpanu od Gospoda zbog Peora, te doåe pomor na zajednicu Gospodnju. 17 Zato sada pobijte svu djecu muæku i sve œene udate. 18 A sve mlade djevojke, koje joæ nijesu udate, ostavite za sebe na œivotu. 19 Ostanite sedam dana izvan tabora, jer je svaki od vas druge ubio i dotakao se ubijenih, to se morate treøi i sedmi dan oçistiti zajedno sa svojim zarobljenicima. 20 I sve haljine, sve stvari koœne, sve æto je napravjeno od kozje dlake, i sve posude drveno morate oçistiti” 21 Sveøenik Eleazar reçe vojnicima, koji su bili poæli na vojsku: “Ovo je naredba zakonska, æto je Gospod naloœi Mojsiju: 22 Zlato, srebro, mjed, gvoœåe, kositer i olovo, 23 Uopøe sve, æto podnosi oganj, morate svakako propustiti kroz oganj. Tada øe to biti çisto. Uz to ipak mora se joæ oçistiti vodom oçiæøenja. A sve, æto ne podnosi oganj, morate propustiti kroz vodu. 24 Operite onda sedmi dan haljine

Brojevi
koji su imali skrbiti za sluœbu kod prebivaliæta Gospodnjega, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 48 Tada pristupiæe k Mojsiju vojskovoåe, tisuønici i stotnici, 49 I rekoæe Mojsiju: “Sluge tvoje prebrojiæe vojnike, koji su bili pod naæim vodstvom. Ni jednoga od naæih ljudi nije manje. 50 Zato prinosimo, da se oçistimo pred Gospodom, kao prinos Gospodu, svaki æto je tko zaplijenio zlatnine: kopçi, narukvica, prstena, minåuæa i ogrlica.” 51 Mojsije i sveøenik Eleazar uzeæe od njih zlato, svakovrsnu umjetno izraåenu zlatninu. 52 A bilo je svega zlata, æto ga kao œrtvu podizanja prinesoæe Gospodu tisuønici i stotnici, æesnaest tisuøa i sedam stotina i pedeset æekela, 53 A prosti vojnici bili su naplijenili svaki za sebe. 54 Mojsije i sveøenik Eleazar uzeæe zlato od tisuønika i stotnika i unesoæe ga u Æator sastanka, da bude tamo sinovima Izraelovim pred Gospodom kao mio spomen. Brojevi 32 1 Sinovi Rubenovi i Gadovi imali su vrlo mnogo stoke. I kad vidjeæe, da je zemlja jazerska i gileadska dobra za stoku, 2 Otidoæe sinovi Gadovi i Rubenovi i rekoæe Mojsiju, sveøeniku Eleazaru i glavarima zajednice: 3 “Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Heæbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon, 4 Zemlja, koju Gospod podvrgnu zajednici izraelskoj, dobra je za stoku, a sluge tvoje imaju mnogo stoke.” 5 Tada nastaviæe: “Ako naåosmo milost u oçima tvojim, neka se ta zemlja dadne u baætinu slugama tvojim. Ne vodi nas preko Jordana.” 6 Mojsije odgovori sinovima Gadovim i Rubenovim: “Vaæa øe dakle braøa iøi u boj, a vi øete ovdje mimo ostati? 7 Zaæto odvraøate srca sinova Izraelovih, da ne idu u zemlju, koju im je dao Gospod? 8 Tako su veø çinili oci vaæi, kad ih poslah iz Kadeæ-Barnee, da ogledaju zemlju. 9 Otidoæe gore do eækolske doline, pogledaæe zemlju i obeshrabriæe onda srce sinovima Izraelovim, tako da oni ne htjedoæe iøi u zemlju, koju im bio Gospod dao. 10 Razgnjevi se onda Gospod i zakle se: 11 “Ljudi, koji u dobi od dvadeset godina i viæe izaåoæe iz Egipta, neøe vidjeti zemlje, koju sam zakletvom obeøao Abrahamu, Izaku i Jakovu, jer

136

me nijesu posve posluæali. 12 Osim Kenizeja Kaleba, sina Jefuneova, i Joæue, sina Nunova, jer ovi posve posluæaæ Gospoda. 13 Tako se dakle razgnjevi Gospod na Izraela. On uçini, da su se çetrdeset godina potucali po pustinji, dok ne pomrije sav onaj naraætaj, koji je sagrijeæio Gospodu. 14 I sada vi stupiste na mjesto otaca svojih, izrod grjeænika, da joæ viæe poveøate œestoki gnjev Gospodnji na Izraela. 15 Ako se odvratite od njega, on øe ga joæ dulje ostaviti u pustinji. Tako øete upropastiti sav taj narod.” 16 Tada pristupiæe k njemu i rekoæe: “Mi øemo ovdje napraviti samo torove za stada svoja i gradove za œene svoje i djecu svoju. 17 A sami øemo naoruœani poøi pred sinovima Izraelovim, dok ih ne dovedemo u njihova mjesta. Uto neka naæe œene i djeca ostanu u mjestima utvråenim radi stanovnika te zemlje. 18 Neøemo se prije vratiti kuøama svojim, dok sinovi Izraelovi ne prime svaki svoju baætinu. 19 Niti demo uzeti zajedno s njima baætinu s onu stranu Jordana i dalje, jer nam je dopala baætina naæa istoçno od Jordana.” 20 Mojsije im odgovori “Ako to uçinite, da poåete naoruœani pred Gospodom u boj. 21 I svi vojnici vaæi pred Gospodom prijeåu Jordan, dok ne otjera ispred sebe neprijatelja svojih. 22 I vi se istom onda vratite, kad bude zemlja uz pomoø Gospoda podvrgnuta, tada øete vi biti bez krivnje pred Gospodom i Izraelom, i ta øe vam zemlja pripasti kao baætina pred Gospodom. 23 Ako li ne uçinite tako, onda øete sagrijeæiti Gospodu i znajte, da øe vas za grijeh vaæ stidi kazna. 24 Pa gradite sebi tvrda mjesta za œene svoje i djecu svoju i torove za stoku svoju. Ali i uçinite, æto obeøaste.” 25 Nato odgovoriæe Mojsiju sinovi Gadovi i Rubenovi: “Sluge øe tvoje uçiniti, kako ti, gospodare, zapovijedaæ. 26 Djeca naæa i œene naæe, stoka naæa i sve œivotinje naæe ovdje øe ostati u tvrdim mjestima gileadskim. 27 A sluge tvoje sve, æto su za boj, prijeøi øe tamo pred Gospodom u boj, kako si, gospodare, zapovjedio.” 28 Potom dade Mojsije za njih naputak sveøeniku Eleazaru i Joæui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima sinova Izraelovih.

137

Brojevi
5 Sinovi Izraelovi poåoæe dakle iz Ramsesa i utaboriæe se u Sukotu. 6 Iz Sukota poåoæe i utaboriæe se u Etamu, koji je na kraj pustinje. 7 Iz Etama poåoæe i okrenuæe prema Pi Hahirotu, koji je naprema Baal Sefonu, i utaboriæe se pred Migdolom, 8 Iz Pi Hahirota poåoæe i prijeåoæe preko mora u pustinju i putovavæi tri dana preko pustinje etamske utaboriæe se u Mari. 9 Iz Mare poåoæe i doåoæe u Elim, U Elimu je bilo dvanaest studenaca i sedamdeset palma, i tu se utaboriæe. 10 Iz Elima poåoæe i utaboriæe se kod Crvenoga mora. 11 Od Crvenoga mora poåoæe i utaboriæe se u pustinji sinskoj. 12 Iz pustinje sinske poåoæe i utaboriæe se u Dofki. 13 Iz Dofke poåoæe i utaboriæe se u Aluæu, 14 Iz Aluæa poåoæe i utaboriæe se u Refidimu. Tamo nije imao narod vode da pije. 15 Iz Refidima poåoæe i utaboriæe se u pustinji sinajskoj. 16 Iz pustinje sinajske poåoæe i utaboriæe se u Kibrot Hataavi. 17 Iz Kibrot Hataave poåoæe i utaboriæe se u Haserotu. 18 Iz Haserota poåoæe i utaboriæe se u Ritmi. 19 Iz Ritme poåoæe i utaboriæe se u Rimon Peresu. 20 Iz Rimon Peresa poåoæe i utaboriæe se u Libni. 21 Iz Libne poåoæe i utaboriæe se u Resi. 22 Iz Rese poåoæe i utaboriæe se u Kehelati. 23 Iz Kehelate poåoæe i utaboriæe se na gori Æeferu. 24 Od gore Æefera poåoæe i utaboriæe se u Haradi. 25 Iz Harade poåoæe i utaboriæe se u Makhelotu. 26 Iz Makhelota poåoæe i utaboriæe se u Tahatu. 27 Iz Tahata poåoæe i utaboriæe se u Terahu. 28 Iz Teraha poåoæe i utaboriæe se u Mitki. 29 Iz Mitke poåoæe i utaboriæe se u Haæmoni. 30 Iz Haæmone poåoæe i utaboriæe se u Moserotu. 31 Iz Moserota poåoæe i utaboriæe se u Bene Jaakanu. 32 Iz Bene Jaakana poåoæe i utaboriæe se kod Hor Hagidgada. 33 Iz Hor Hagidgada poåoæe i utaboriæe se u Jotbati. 34 Iz Jotbate poåoæe i utaboriæe se u Abroni.

29 Reçe im Mojsije: “Ako podu svi vojnici Gadovih i Rubenovih sinova s vama preko Jordana pred Gospodom u boj, onda im dajte, kad vam bude zemlja podvrgnuta, podruçje gileadsko u baætinu. 30 Ako li vojnici ne poåu s vama prijeko, neka se nasele kod vas u zemlji kanaanskoj.” 31 Tada odgovoriæe sinovi Gadovi i Rubenovi: “Kako je Gospod zapovjedio slugama tvojim, tako øemo uçiniti. 32 Mi vojnici prijeøi øemo pred Gospodom u zemlju kanaansku, da nam ostane naæa baætina preko Jordana.” 33 Tako dade Mojsije sinovima Gadovim i Rubenovim i polovini plemena Manaseha, sina Josipova, kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo baæanskoga kralja Oga: zemlju i gradove njezine s njihovom okolinom, gradove po zemlji unaokolo. 34 I opet sagradiæe sinovi Gadovi Dibon, Atarot, Aroer, 35 Atrot, Æofan, Jazer, Jogbohu, 36 Bet Nimru i Bet Haran, gradove tvrde i torove za stoku. 37 Sinovi Rubenovi opet sagradiæe Heæbon, Eleale, Kirjatajim, 38 Nebo i Baal Meon s promijenjenim imenima i Æibmu, i dadoæe imena gradovima, æto ih opet sagradiæe, 39 Sinovi Makira, sina Manasehova, otidoæe u Gilead, osvojiæe ga i protjeraæe Amoreje, koji su bili tamo. 40 Mojsije dade tada Gilead Makiru, sinu Manasehovu, koji se naseli tamo. 41 Manasehov sin Jair isto tako otide, osvoji sela njihova i prozva ih sela Jairova”. 42 I Nobah otide, zauze Kenat s njegovim selima i prozva ga po imenu svojemu “Nobah”. Brojevi 33 1 Ovo su postaje sinova Izraelovih, kad izaåoæe iz zemlje egipatske sa svojim çetama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim. 2 Mojsije popisa postaje njihove, od kojih su po zapovijedi Gospodnjoj dalje putovali. Ovo su postaje njihove na putovanju njihovu, 3 Poåoæe iz Ramsesa prvoga mjeseca, petnaesti dan prvoga mjeseca, Na dan po Pashi izaåoæe sinovi Izraelovi pod moønom rukom pred oçima svih Egipøana, 4 Dok su Egipøani pokopavali svoje prvoroåence, æto ih je bio Gospod sve meåu njima pobio, jer je bio Gospod izvræio kazneni sud na bogovima njihovim.

Brojevi
35 Iz Abrone poåoæe i utaboriæe se u Esion Geberu. 36 Iz Esion Gebera poåoæe i utaboriæe se u pustinji sinskoj, to jest u Kadeæu. 37 Iz Kadeæa poåoæe i utaboriæe se na gori Horu na meåi zemlje edomske. 38 Sveøenik Aron uzaåe na goru Hor po zapovijedi Gospodnjoj i umrije ondje u çetrdesetoj godini po izlasku sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, prvi dan petoga mjeseca. 39 Aronu je bilo sto i dvadeset i tri godine, kad umrije na gori Horu. 40 Kanaanac, kralj u Aradu, koji je prebivao u Negebu u zemlji kanaanskoj, çuo je za dolazak sinova Izraelovih. 41 Od gore Hora poåoæe i utaboriæe se u Salmoni. 42 Iz Salmone poåoæe i utaboriæe se u Punonu. 43 Iz Punona poåoæe i utaboriæe se u Obotu. 44 Iz Obota poåoæe i utaboriæe se u Ije Abarimu na meåi moapskoj. 45 Iz Ije Abarima poåoæe i utaboriæe se u Dibon Gadu. 46 Iz Dibon Gada poåoæe i utaboriæe se u Almon Diblatajimu. 47 Iz Almon Diblatajima poåoæe i utaboriæe se u gorama abarimskim pred Nebom. 48 Od gora abarimskih poåoæe i utaboriæe se na poljanama moapskim na Jordanu naprema Jerihu. 49 Tabor njihov protezao se na Jordanu od Bet Jesimota do Abel Lugakacije na poljanama moapskim. 50 Gospod zapovjedi Mojsiju na poljanama moapskim naprema Jerihu: 51 “Priopøi sinovima Izraelovim ovaj naputak; Kad prijeåete preko Jordana u zemlju kanaansku. 52 Protjerajte ispred sebe sve stanovnike zemlje i uniætite sve njihove slike idolske. I sve njihove uzvisine opustoæite. 53 Uzmite sebi u posjed zemlju i prebivajte u njoj, jer vam dadoh tu zemlju da je vaæa. 54 Œdrijebom razdijelite zemlju kao baætinu po svojim plemenima. Plemenu, koje je mnogobrojno, dajte veøu baætinu, a onomu, koje je manje, dajte manju baætinu. Æto kojemu dopadne œdrijebom, ono neka mu bude. Po svojim oçinskim plemenima razdijelite sebi baætinu. 55 Ako li ne protjerate ispred sebe stanovnike zemlje, onda øe oni, koje izmeåu njih ostavite, biti trnje oçima vaæim i ostani bokovima vaæim i pritiskivat øe vas u zemlji, u kojoj øete

138

prebivati. 56 Æto sam mislio uçiniti njima, uçinit øu vama.” Brojevi 34 1 Gospod zapovjedi Mojsiju: 2 “Priopøi sinovima Izraelovim ovaj naputak: Kad doåete u zemlju kanaansku, neka vam to bude zemlja, koja vam pripada kao baætina: zemlja kanaanska s meåama svojim. 3 Juœna strana neka ide od pustinje sinske uz meåu edomsku. Juœna meåa neka poçinje u istoku na juœnom kraju Slanoga mora. 4 Onda neka se meåa savije juœno od visine Akrabima i neka prelazi prema Sinu, dok ne doåe na kraj juœno od Kadeæ-Barnea. Odatle neka teçe dalje prema Hasar Adaru i neka ide do u Asmone. 5 Od Asmone neka se zavije meåa k potoku egipatskomu, dok ne doåe na kraj kod mora. 6 Zapadna meåa neka vam bude veliko more, to neka vam je s te strane meåa. 7 Sjeverna meåa neka vam bude ovo: Od velikoga mora povucite sebi meåu do gore Hora. 8 Od gore Hora povucite sebi meåu do na put prema Hamatu. Krajna toçka meåi neka je Sedada. 9 Onda neka teçe meåa dalje do Zifrona, i kraj neka joj bude kod Hasar Enana. To neka vam je sjeverna meåa. 10 Prema istoku povucite sebi meåu od Hasar Enana do Æefama. 11 Od Æefama neka ide meåa dolje u Riblu, istoçno od Aina. Tada neka ide meåa joæ dalje dolje i neka udari na gorski greben istoçno od jezera Kinereta. 12 Nato neka ide meåa dolje k Jordanu, dok ne izaåe na Slano more. To neka su unaokolo meåe vaæoj zemlji.” 13 Mojsije dade sinovima Izraelovim joæ ovaj naputak: “To je zemlja, koju øete dobiti kao baætinu œdrijebom, i za koju je zapovjedio Gospod da je dobije devet plemena i po. 14 Jer pleme sinova Rubenovih po svojim porodicama i pleme sinova Gadovih po svoj im porodicama i polovina plemena Manasehova primiæe veø svoju baætinu. 15 Ova dva plemena i po primiæe svoju baætinu na drugoj strani Jordana, naprema Jerihu, na istoku prema izlasku sunca.” 16 Dalje reçe Gospod Mojsiju: 17 “Ovo su imena ljudi, koji neka vam u baætinu razdijele zemlju: Sveøenik Eleazar i Joæua, sin Nunov. 18 I po jednoga kneza iz svakoga

139

Brojevi
9 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju: 10 “Priopøi sinovima Izraelovim ove naputke: “Kad doåete preko Jordana u zemlju, 11 Onda izaberite sebi zgodne gradove, koji neka vam budu slobodni gradovi. Tamo neka uteçe ubojica, koji je nehotice ubio çovjeka. 12 Ovi gradovi neka vam budu za utoçiæte od krvnoga osvetnika, da ubojica ne bude ubijen, prije nego stane na sud pred Zajednicu. 13 Slobodnih gradova, æto ih imate ustupiti, neka bude æest: 14 Tri grada odredite s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji kanaanskoj, koji neka budu slobodni gradovi. 15 Sinovima Izraelovim i strancima i onima, koji su meåu njima, neka tih æest gradova budu utoçiæta, da moœe uteøi tamo svaki, koji je nehotice ubio çovjeka. 16 Ako ga gvozdenim oruåem udari tako, da nastupi smrt, onda je krvnik. A krvnik ima se kazniti smrøu. 17 I ako kamenom iz ruke, od kojega moœe çovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre od toga, krvnik je. Kao krvnik mora biti kaœnjen smrøu. 18 Ili ako drvetom iz ruke, od kojega moœe çovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre od toga, krvnik je. A kao krvnik mora biti kaœnjen smrøu. 19 Krvni osvetnik ima ubiti krvnika. Ako ga stigne, smije ga ubiti. 20 Nadalje ako netko drugoga gurne iz mrœnje ili se baci çim na njega hotimice, tako da taj umre. 21 Ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom svojom tako, da taj umre, onda se mora takav ubojica kazniti smrøu. On je krvnik. Krvni osvetnik ima krvnika ubiti, kad ga stigne. 22 Ako li ga gurne sluçajno, a ne iz neprijateljstva, ili se baci na njega çim nehotice. 23 Ili kamenom, a da ga ne vidi, od kojega çovjek moœe poginuti, baci se na njega, i taj umre od toga, makar mu ne bio neprijatelj i nije mu htio niæta zlo nanijeti, 24 Onda ima da odluçi zajednica izmeåu ubojice i krvnoga osvetnika po ovim pravnim odredbama. 25 Zajednica mora ubojicu staviti na sigurno od krvnoga osvetnika. Zato ga ima zajednica natrag vratiti u grad utoçiæta, u koji je utekao. On mora u njemu ostati do smrti velikoga sveøenika, koji je bio pomazan svetim uljem. 26 Ako ubojica ostavi podruçje grada utoçiæta, u koji je utekao,

plemena uzmite da dijeli zemlju. 19 Ovo su imena tih ljudi: Od plemena Judina Kaleb, sin Jefuneov; 20 Od plemena sinova Simeonovih Æemuel, sin Amihudov; 21 Od plemena Benjaminova Elidad, sin Kislonov; 22 Od plemena sinova Danovih kao knez Buki, sin Joglijev; 23 Od potomaka Josipovih: za pleme sinova Manasehovih kao knez Haniel, sin Efodov; 24 Od plemena sinova Efraimovih kao knez Kemuel, sin Æiftanov; 25 Od plemena sinova Zebulunovih kao knez Elisafan, sin Parnakov; 26 Od plemena sinova Isakarovih kao knez Paltiel, sin Azanov: 27 Od plemena sinova Aæerovih kao knez Ahihud, sin Æelomijev; 28 Od plemena sinova Naftalijevih kao knez Pedahel, sin Amihudov.” 29 To su oni, kojima zapovjedi Gospod, da razdijele sinovima Izraelovim baætinu u zemlji kanaanskoj. Brojevi 35 1 Joæ zapovjedi Gospod Mojsiju na poljanama moapskim na Jordanu, naprema Jerihu: 2 “Naloœi sinovima Izraelovim, neka dadnu od baætine svoje Levitima gradove za prebivanje. Takoåer paænjaka oko tih gradova dajte Levitima. 3 Gradove neka imaju za prebivanje, a paænjaci uz njih neka im budu za tovarne œivotinje, za stada i ostale œivotinje. 4 Paænjaci uz gradove, æto ih morate ustupiti Levitima, neka se proteœu od zidina gradskih tisuøu lakata unaokolo. 5 Odmjerite izvan grada na istoçnoj, juœnoj, zapadnoj i sjevernoj strani dvije tisuøe lakata, tako da sam grad leœi u sredini. To neka budu paænjaci njihovi uz gradove. 6 Gradovi, æto ih imate dati Levitima, neka budu æest slobodnih gradova, æto su od vas odreåeni kao mjesto utoçiæta za onoga, koji je poçinio ubojstvo; osim toga imate im dati joæ çetrdeset i dva grada. 7 Ukupni broj gradova, æto ih imate predati Levitima, neka iznosi çetrdeset i osam gradova uz paænjake njihove. 8 Kod oduzimanja gradova iz posjeda sinova Izraelovih imate uzeti od veøih plemena viæe gradova, a od manjih plemena manje gradova, Svako pleme ima prema baætini svojoj, æto øe je dobiti, Levitima dati od svojih gradova.”

Brojevi
27 I krvni ga osvetnik stigne izvan podruçja grada utoçiæta, u koji je utekao, i krvni osvetnik ubije ubojicu, onda on nije kriv za krv. 28 Jer onaj ima da ostane u svojem gradu utoçiæta do smrti velikoga sveøenika. Istom nakon smrti velikoga sveøenika smije se ubojica natrag vratiti k svojoj baætini. 29 Ove pravne odredbe imaju vrijediti kod vas kroz sve naraætaje po svim prebivaliætima vaæim. 30 Ako netko ubije çovjeka, onda se ubojica ima kazniti smrøu samo na temelju iskaza viæe svjedoka. Sastanko jednoga jedinog svjedoka nije dosta za smrtnu osudu. 31 Ne smijete uzimati otkupa za œivot krvnika, koji zasluœi smrt. Neotpustivo ima se kazniti smrøu. 32 Takoåer ne smijete uzimati otkupa za nekoga, koji je utekao u svoj grad utoçiæta, da on veø prije smrti velikoga sveøenika vrati se u zemlju i tamo prebiva. 33 Ne smijete oskvrniti zemlju, u kojoj prebivate, jer krv oskvrni zemlju, i zemlji ne moœe se pribaviti pomirenje za krv, æto je prolivena u njoj, osim krvlju onoga, koji ju je prolio. 34 Ne oskvrnite dakle zemlje, u kojoj prebivate, jer i ja u njoj imam svoj stan, jer ja, Gospod, stanujem meåu sinovima Izraelovim.” Brojevi 36 1 Tada pristupiæe starjeæine iz porodice sinova Gileada, sina Makira, sina Manasehova, od plemena sinova Josipovih. Oni iznesoæe pred Mojsija i knezove, plemenske glavare izraelske, 2 Ovu molbu: “Gospod je tebi, gospodare, zapovjedio, da dadne sinovima Izraelovim zemlju œdrijebom u baætinu. Takoåer je tebi, gospodare, bilo naloœeno od Gospoda, da dadneæ baætinu naæega brata Selofhada køerima njegovim. 3 Ako se sad one udaju za koga iz

140

drugoga plemena sinova Izraelovih, onda øe se vlasniætvo njihovo otkinuti od naæe oçinske baætine i dodat øe se baætini onoga plemena, u koje se udaju. Tako øe se baætina, æto pripade nama, okrnjiti. 4 Kad onda bude jubilejska godina sinovima Izraelovim, njihova øe se baætina sjediniti s baætinom onoga plemena, u koje se budu udale. Ali od baætine naæega oçinskog plemena otkinut øe se baætina njihova.” 5 Mojsije nato dade sinovima Izraelovim po zapovijedi Gospodnjoj ovaj naputak: “Pleme sinova Josipovih ima pravo. 6 Za køeri Selofhadove odredi Gospod ovo: Neka se udaju za koga hoøe. Ali smiju se udati samo u porodici svojega oçinskog plemena. 7 Da ne prijeåe baætina sinova Izraelovih od jednoga plemena na drugo, jer svi sinovi Izraelovi imaju dobiti baætinu svojega oçinskog plemena. 8 Zato moraju sve djevojke, kojima dopadne baætina u kojem plemenu izraelskom, udati se za koga iz porodice svojega oçinskog plemena, da sinovi Izraelovi odrœe baætinu oçinsku, 9 I da ne prijeåe baætina od jednoga plemena na drugo; jer svako pleme sinova Izraelovih ima dobiti svoju baætinu.” 10 Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsija, tako uçiniæe køeri Selofhadove. 11 Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, køeri Selofhadove, udadoæe se za sinove striçeva svojih. 12 Udadoæe se dakle u porodice sinova Manaseha, sina Josipova. Tako osta baætina njihova a plemenu, kojemu je pripadala porodica oca njihova. 13 To su zapovijedi i pravne odredbe, æto ih Gospod dade preko Mojsija sinovima Izraelovim na poljanama moapskim na Jordanu, naprema Jerihu.

Ponovljen Zakon
1 Ovo su govori, æto ih odrœa Mojsije pred svim Izraelom s onu stranu Jordana, u pustinji, u Arabi, naprema Sufu, izmeåu Parana, Tofela, Labana, Haserota i Dizahaba. 2 Jedanaest je dana hoda od Horeba preko gore Seira do Kadeæ Barnea. 3 Prvi dan jedanaestoga mjeseca u çetrdesetoj godini govorio je Mojsije sinovima Izraelovim sve, æto mu je bio Gospod zapovjedio za njih. 4 Poæto je bio porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je prebivao u Aætarotu i u Edreju, 5 Poçe Mojsije s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, razlagati zakon ovako: 6 “Gospod, Bog naæ, ovako nam je na ----

141

Ponovljeni Zakon
da nam jave za put, kojim øemo iøi, i za gradove, u koje øemo doøi. 23 Ja sam bio s prijedlogom sporazuman i izabrao sam izmeåu vas dvanaest ljudi, iz svakoga plemena po jednoga. 24 Oni krenuæe na put, gore u pogorje, stigoæe do eækolske doline i ogledaæe zemlju. 25 Uzeæe sa sobom ploda one zemlje i donesoæe nam ga. Onda nam dadoæe ovaj izvjeætaj: “Lijepa je zemlja, koju øe nam dati Gospod, Bog naæ. 26 Ipak ne htjedoste iøi, nego se suprostaviste zapovijedi Gospoda, Boga svojega. 27 I mrmljali ste u Æatorima svojim ovako: ‘U zloj namjeri odvede nas Gospod iz zemlje egipatske, da nas preda u ruke Amorejima, da nas oni uniæte.’ 28 Kamo da idemo? Braøa naæa uplaæiæe srca naæa, kad su govorila: ‘Ljudi su tamo veøi i brojniji od nas. Gradovi su njihovi veliki i do neba utvråeni. Pa i sinove Anakove vidjesmo tamo.’ 29 A ja vam rekoh: ‘Ne plaæite se i ne bojte ih se! 30 Gospod, Bog vaæ, koji ide pred vama, borit øe se za vas, isto onako, kako vam je uçinio u Egiptu pred oçima vaæim.’ 31 I u pustinji, gdje si vidio, kako te je nosio Gospod, Bog tvoj, kao æto çovjek nosi dijete svoje, cijelim putem, æto ga prevaliste, dok doåoste do ovoga mjesta. 32 Ali uza sve to ne imadoste pouzdanja u Gospoda, Boga svojega. 33 Koji je ipak iæao pred vama putem i traœio vam mjesto za tabor, noøu u ognju, da ste mogli vidjeti put, kojim moradoste iøi, a danju u oblaku. 34 Kad je Gospod çuo vaæe govorenje, razgnjevi se i zakle se: 35 ‘Ni jedan od ljudi toga naopakog roda neøe vidjeti lijepe zemlje, koju sam pod prisegom obeøao dati vaæim ocima. 36 Samo øe je vidjeti Kaleb, sin Jefuneov. Njemu øu i sinovima njegovim dati zemlju, po kojoj je iæao, jer je bio u svemu pokoran Gospodu. 37 I na mene se rasrdi Gospod zbog vas i reçe: “I ti neøeæ doøi tamo. 38 Ipak Joæua, sin Nunov, sluga tvoj, doøi øe tamo. Njega ohrabri: jer on ima razdijeliti zemlju meåu sinove Izraelove. 39 A djeca vaæa, za koju rekoste da øe postati roblje, i sinovi vaæi, koji danas ne znaju razlikovati izmeåu dobra i zla, doøi øe tamo. Njima øu je dati, i oni øe je uzeti u posjed.

Horebu govorio: Dosta dugo boravili ste na toj gori. 7 Podignite se i poåite k pogorju Amoreja i k svima susjedima njihovim u Arabi, na pogorju i u Æefeli i u Negebu i na obali morskoj, u zemlju Kanaanaca i k Libanonu do velike rijeke do Eufrata. 8 Eto, tu zemlju predajem vama. Uåite u nju i zauzmite tu zemlju. Gospod se je zakleo ocima vaæim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da øe je dati njima i potomcima njihovim. 9 Onda vam rekoh: ‘Ne mogu za vas sam skrbiti.’ 10 Gospod, Bog vaæ, umnoœio vas je tako, da vas je danas mnogo kao zvijezda nebeskih. 11 Gospod, Bog otaca vaæih, neka vas umnoœi joæ tisuøu puta viæe i neka vas blagoslovi, kako vam je obeøao. 12 Ali kako da posve sam nosim teret i breme, æto ga na mene tovarite, i raspre vaæe? 13 Predloœite za svako od svojih plemena mudre, razborite i iskusne ljude, da vam ih postavim za starjeæine. 14 Nato mi odgovoriste: ‘Dobro je, æto misliæ uçiniti.’ 15 Tada izabrah od vaæih plemenskih glavara mudre i iskusne ljude i vama ih postavih za starjeæine: za tisuønike, za stotnike, za pedesetnike i za desetnike, nadalje perovoåe za vaæa plemena. 16 U isto vrijeme dadoh sucima vaæim ovaj naputak: Sasluæavajte obje strane braøe svoje. Sudite pravo svakomu, bio brat ili stranac. 17 Budite nepristrani na sudu. Sasluæajte i maloga i velikoga. Ne bojte se nikoga, jer Boœje mjesto zastupa sudac. Ako li vam je koji pravni sluçaj preteœak, predloœite ga meni, da ga istraœim. 18 Tako vam onda dadoh naputak za sve, æto imate çiniti. 19 Potom otidosmo od Horeba i prijeåosmo svu onu pustinju veliku i straænu, koju ikada vidjeste, iduøi na pogorje Amoreja, kao æto nam je bio zapovjedio Gospod, Bog naæ, I doåosmo do Kadeæ-Barnea. 20 Tada vam rekoh: Doåoste eto do na pogorje Amoreja, æto nam ga hoøe da dadne Gospod, Bog naæ. 21 Gle, Gospod, Bog tvoj, dao ti je tu zemlju. Poåi, uzmi je u posjed svoj, kao æto ti je zapovjedio Gospod, Bog otaca tvojih. Ne boj se i ne plaæi se! 22 Tada svi pristupiste k meni i rekoste: “Poslat øemo pred sobom nekoliko ljudi, da nam istraœe zemlju i ----

Ponovljeni Zakon
40 A vi se vratite i idite u pustinju k Crvenome moru! 41 Tada mi vi odgovoriste ovako: Sagrijeæismo Gospodu. Iøi øemo i borit øemo se, kako nam je zapovjedio Gospod, Bog nas. Pa se opasaste svaki svojim bojnim oruœjem i htjedoste u svojoj zaslijepljenosti poøi na pogorje. 42 Ali Gospod mi zapovjedi: Opomeni ih: Ne idite gore i ne borite se; jer ja nijesam meåu vama. Inaçe bit øete poraœeni od vaæih neprijatelja. 43 Ja vas tada opomenuh. Ali ne posluæaste, nego se oprijeste zapovijedi Gospodnjoj i poåoste u svojoj drzovitosti gore na pogorje. 44 Tada izaåoæe proti vama Amoreji, koji prebivaju na onom pogorju. Oni vas zatjeraæe kao roj pçela i raspræiæe vas od Seira pa do Horme. 45 Kad se vratiste, plakali ste pred Gospodom, ali Gospod ne Posluæa glasa vaæega, niti okrenu uha svojega k vama. 46 Tako ostadoste u Kadeæu dugo vremena, dokle ondje stajaste. Ponovljeni Zakon 2 1 Nato se vratismo u pustinju k Crvenom moru, kao æto mi je bio Gospod zapovjedio. Dugo vremena putovasmo okolo gore Seira. 2 Tada mi reçe Gospod: 3 Dosta ste veø dugo obilazili tu goru, obrnite se sada na sjever! 4 Narodu daj ovaj naputak: Sada prolazite kroz podruçje braøe svoje, sinova Ezavovih, koji prebivaju u Seiru. Oni vas se plaæe. Ali vi se dobro çuvajte, 5 Da ne zametnete boja s njima, jer neøu vam niæta dati od zemlje njihove, ni stope, jer sam dao Ezavu u posjed goru Seir. 6 Kupujte od njih hranu za novce; i pitku vodu kupujte od njih za novce. 7 Ipak te je Gospod, Bog tvoj, blagoslivljao u svemu, æto si preduzimao. On se je zauzimao za te na putovanju kroz tu veliku pustinju. etrdeset je veø godina, æto je s tobom Gospod, Bog tvoj. Niæta ti nije nedostajalo. 8 I tako proåosmo braøu svoju, sinove Ezavove, cestom Arabom pokraj Elata i Esion Gebera, onda zaokrenusmo i udarismo putem prema pustinji moapskoj. 9 Tada mi zapovjedi Gospod: Ne napadaj na Moapce, i ne zameøi boja s njima, jer ti neøu dati od zemlje njihove niæta u posjed, jer dadoh podruçje Ar u posjed sinovima Lotovim. 10 Prije su prebivali tamo Emimci,

142

velik, mnogobrojan, visoka rasta narod kao sinovi Anakovi. 11 Oni su pripadali Refaimcima kao sinovi Anakovi, ali Moapci zvali su ih Emimci. 12 U Seiru prebivali su prije Horeji, A sinovi Ezavovi protjeraæe ih i uniætiæe i naseliæe se na njihovo mjesto, kao æto uçini Izrael sa zemljom, koju im dade Gospod u posjed. 13 A sada se dignite i prijeåite preko potoka Zereda. 14 Vrijeme putovanja naæega od Kadeæ-Barnea do prijelaza naæega preko potoka Zereda potraja trideset i osam godina. Sav naraætaj ljudi za vojsku bio je meåutim izumro u taboru, kao æto im je bio Gospod zaprijetio zakletvom. 15 Ruka je Gospodnja bila naime proti njima, da ih do posljednjega çovjeka istrijebi iz tabora. 16 Kad svi ti ljudi za vojsku pomrijeæe u narodu, 17 Reçe mi Gospod: 18 Ti øeæ eto kod Ara proøi kroz podruçje moapsko, 19 I doøi øeæ u blizinu sinova Amonovih, Ne napadaj ih i ne zameøi boja s njima, jer od zemlje sinova Amonovih ne dam ti niæta u posjed, jer je dadoh sinovima Lotovim u posjed. 20 I za nju se misli da je zemlja Refaima. Nekad su u njoj prebivali Refaimi, kojima su Amonci dali ime Zamzumeji. 21 Bio je to velik, mnogobrojan, visoka rasta narod kao sinovi Anakovi. Gospod ih je bio pred njima uniætio, pa oni zauzeæe zemlju njihovu i naseliæe se na njihovo mjesto. 22 Tako je bio uçinio i sa sinovima Ezavovim, koji prebivaju u Seiru. Poæto je bio Horeje pred njima istrijebio, zauzeæe oni zemlju njihovu i ostaæe tamo na njihovu mjestu do dana danaænjega. 23 Takoåer Hiveje, koji su do Gaze prebivali u dvorcima, istrijebiæe Kaftorimeji, koji doåoæe is Kaftora i naseliæe se na njihovo mjesto, 24 Dignite se i prijeåite preko potoka Arnona, Gle, dajem ti u rake Amoreja Sihona, kralja heæbonskoga, i zemlju njegovu. Poçni osvajati i zavojæti na njega! 25 Od danas rasprostirem strah i trepet pred tobom kod svih naroda pod cijelim nebom. Mm samo çuju za te, zadrhtat øe i prepast øe se od tebe. 26 I poæljem poslanike iz pustinje k Sihonu, kralju heæbonskom, s mirnom ponudom: 27 Htio bih proøi kroz tvoju zemlju. Ali øu uvijek ostati na cesti, neøu skretati

143

Ponovljeni Zakon
prijevornicama, osim vrlo mnogih otvorenih mjesta. 6 Izvræismo prokletstvo na njima, kao æto smo bili uçinili na Sihonu, kralju u Heæbonu, i istrijebismo u svakom gradu muœeve, œene i djecu. 7 A svu stoku i plijen iz gradova uzesmo za se. 8 Tako uzesmo onda zemlju iz ruku dvojice kraljeva amorejskih, koja je s onu stranu Jordana od potoka Arnona do gore Hermona, 9 Sidonci zovu Hermon Sirion, Amoreji ga zovu Senir, 10 Sve gradove u ravni, sav Gilead i sav Baæan do Salke i Edreja, ukratko gradove, æto pripadaju kraljevstvu Oga u Baæanu. 11 Baæanski kralj Og bio je posljednji ostatak Refaima. Sarkofag njegov od basalta stoji joæ u gradu sinova Amonovih Rabahu. Duœina je njegova devet obiçnih lakata, a æirina mu çetiri lakta. 12 Tu zemlju osvojismo onda. Od Aroera na rijeçi Arnonu dadoh je s polovinom gore gileadske i gradovima njezinim Rubenovcima i Gadovcima. 13 Ostali dio Gileada i sav Baæan, kraljevstvo Ogovo, svu pokrajinu Argob predadoh polovini plemena Manasehova. Sav taj kraj baæanski zove se zemlja Refaima. 14 Jair, sin Manasehov, zauze svu pokrajinu Argob do podruçja Geæureja i Maakateja i prozva taj dio Baæana po svojemu imenu sela Jairova. Tako se zovu do dana danaænjega. 15 Makiru dadoh Gilead. 16 Obadvjema plemenima Rubenovu i Gadovu dadoh zemlju od Gileada do Arnona - sredina je doline meåa - pa do Jaboka, meåe sinova Amonovih, 17 Dalje Arabu s Jordanom kao meåom, od Kinereta do mora uz poljanu, Slanoga mora, na podruçju obronaka Pisge na istoku. 18 Tada vam dadoh ovaj naputak: “Gospod, Bog vaæ, dade vam tu zemlje u posjed. A, vi svi vojnici, poåite naoruœani tamo pred braøom svojom, sinovima Izraelovim. 19 Samo œene vaæe i djeca vaæa i stoka vaæa - znam, da imate mnogo stoke neka ostanu u gradovima vaæim, æto vam ih dadoh, 20 Dokle Gospod braøi vaæoj isto tako kao vama ne dadne tvrde stanove pa i oni uzmu u posjed zemlju, koju øe im Gospod, Bog vaæ, dati s onu stranu Jordana. Onda se smijete vratiti svaki k svojemu posjedu, æto vam ga dadoh. 21 A Joæui dadoh onda ovaj naputak: “Svojim oçima vidio si sve, æto Gospod,

ni nadesno ni nalijevo. 28 Hranu mi prodaj za novce; i pitku vodu daj mi za novce. Ja hoøu samo da proåem. 29 To mi dopustiæe i sinovi Ezavovi, koji stanuju u Seiru, i Moapci, koji prebivaju u Aru. Moj je cilj da prijeåem preko Jordana u zemlju, koju nam hoøe da dadne Gospod, Bog naæ. 30 Ali Sihon, kralj heæbonski, ne htjede nam dopustiti prolaza, jer Gospod, Bog tvoj, bio je uçinio, te otvrdnu duh njegov i srce njegovo posta uporno, da ga preda u tvoje ruke, kao æto je danas. 31 Tada mi reçe Gospod: “Eto, poçeo sam ti veø predavati Sihona i zemlju njegovu. Idi za tim, da zemlju njegovu uzmeæ u posjed. 32 I kad je Sihon s cijelim svojim narodom iziæao u Jahas proti nas u boj, 33 Dade ga Gospod, Bog nas, u ruke naæe. Pobismo njega, sinove njegove i sav narod njegov. 34 Ujedno osvojismo sve gradove njegove i izvræismo prokletstva na svakom gradu, na muœevima, œenama i djeci. Ne pustismo, da nam itko umakne. 35 Zadrœasmo za sebe samo stoku i plijen iz gradova, æto ih osvojismo. 36 Od Aroera na obali Arnona i od grada u dolini pa sve do Gileada nije bilo tvrda mjesta, æto ga ne bismo mogli osvojiti. Sve nam to dade u ruke naæe Gospod, Bog naæ. 37 Ipak zemlju sinova Amonovih, cijelo podruçje na strani od Jaboka s gradovima u pogorju, nijesi dotakao, posve kako je zapovjedio Gospod, Bog naæ. Ponovljeni Zakon 3 1 Nato udarismo putem u Baæan. Tada Og, kralj baæanski, s cijelim svojim narodom izaåe pred nas, da se sukobi s nama kod Edreja. 2 A Gospod mi reçe: Ne boj ga se, jer ga dajem s cijelim narodom njegovim i sa zemljom njegovom u ruke tvoje. Uçini s njim upravo onako, kako si uçinio sa Sihonom, kraljem amorejskim, koji stoluje u Heæbonu. 3 Tako nam dade Gospod, Bog naæ, u ruke i Oga, kralja baæanskoga, s cijelim narodom njegovim. Pobismo ga, da mu viæe nitko ne preostade. 4 Tada osvojismo i sve gradove njegove. Nije bilo grada, kojega im ne uzesmo. Æezdeset gradova i sva pokrajina Argob pripadali su kraljevstvu Oga u Baæanu. 5 Bili su to sve gradovi, æto su bili utvråeni visokim zidinama, vratima i

Ponovljeni Zakon
Bog vaæ, uçini onoj dvojici kraljeva. Isto tako uçinit øe Gospod sa svima kraljevstvima, u koja øeæ prijeøi, 22 Ne bojte ih se, jer Gospod, Bog vaæ, sam øe se boriti za vas. 23 Onda sam se pomolio Gospodu: 24 Svemoguøi Gospode! Ti si veø do sada slugi svojemu pokazao moø svoju i jaku ruku svoju, jer gdje je u nebu i na zemlji Bog, koji tvori takva çudesa i junaçka djela kao ti? 25 Daj mi da i ja prijeåem tamo i da vidim lijepu zemlju onu stranu Jordana, to sjajno pogorje i Libanon! 26 Ali Gospod srdio se je na me zbog vas i nije me usliæio. Dapaçe mi odgovori Gospod: Dosta je toga, ne govori mi viæe o tom! 27 Popni se navrh Pisge, i podigni oçi svoje na zapad i na sjever, na jug i na istok i pogledaj je svojim vlastitim oçima, jer ne øeæ nikada prijeøi preko Jordana. 28 Podaj dakle Joæui naputke, ohrabri i ojaçi ga, jer on ima na çelu naroda prijeøi tamo i zemlju, koju vidiæ, razdijeliti njima. 29 Tako ostasmo u dolini prema Bet Peoru, Ponovljeni Zakon 4 1 A sada, Izraele, posluæaj zapovijedi i naredbe, koje vas uçim da drœite, da biste sretno œivjeli i uæli u posjed zemlje, koju vam hoøe da dadne Gospod, Bog otaca vaæih. 2 Niæta ne dodajte zapovijedima, æto vam ih dajem, niti oduzmite iæta od njih. Nego izvræujte zapovijedi Gospoda, Boga svojega, æto vam ih nalaœem. 3 Svojim oçima vidjeste, æto uçini Gospod zbog Baal-Peora. Svakoga, koji se prikljuçi Baal-Peoru, dade Gospod, Bog tvoj, istrijebiti iz tvoje sredine. 4 A vi, koji se çvrsto drœite Gospoda, Boga svojega, svi ste danas joæ na œivotu. 5 Vidite, uçim vas zakone i naredbe, kako mi ih naloœi Gospod, Bog moj, da po njima radite u zemlji, u koju ulazite, da je uzmete u posjed. 6 Drœite i izvræujte ih, jer to øe vas u oçima poganskih naroda uçiniti mudrima i razumnima. Kad oni çuju sve te zakone, reøi øe: Doista, taj veliki narod mudar je i razuman narod. 7 Jer gdje je tako velik narod, kojemu je Bog tako blizu, kako je nama Gospod, Bog naæ, kad ga god zazovemo? 8 I gdje je tako velik narod, koji bi imao tako pravedne zakone i naredbe, kao æto je sav ovaj zakon, æto vam ga danas predlaœem?

144

9 Samo çuvaj se i dobro pazi, da ne zaboraviæ, æto Bi svojim ocima vidio, i da ti to ne iæçezne iz srca, dokle si god œiv. Obznani to djeci svojoj i djeci djece svoje. 10 Nemoj zaboraviti onaj dan, kad si stajao na Horebu pred Gospodom, Bogom svojim, kad mi zapovjedi Gospod: ‘Skupi mi narod! Hoøu im obznaniti zapovijedi svoje, da se nauçe bojati se mene, dok su œivi na zemlji, i da to nauçe i djecu svoju.’ 11 Tada pristupiste i stadoste pod gorom. A gora je ognjem gorjela do samoga neba, opkoljena tamom, oblakom i mrakom. 12 Gospod vam tada progovori isred ognja. Glas rijeçi ste çuli, ali lika ne mogoste vidjeti. Samo ste glas çuli. 13 On vam objavi zavjet svoj, koji vam zapovjedi da drœite, deset zapovijedi, i napisa ih na dvije ploçe kamene. 14 Meni tada naloœi Gospod, ‘da vas nauçim zakone i naredbe, da ih izvræujete u zemlji, u koju prelazite, da je uzmete u posjed. 15 Pazite dakle dobro na se, za œivot vam je! Onda, kad vam je Gospod na Horebu govorio isred ognja, ne vidjeste nikakva lika. 16 Zato ne radite naopako i ne pravite sebi nikada rezan lik u obliku kakvegod slike, bila ta slika muækoga ili œenskoga biøa, 17 Bila ta slika çetveronoœne œivotinje na zemlji ili slika kakve ptice krilate, koja leti ispod neba, 18 Bila ta slika kakve œivotinje, æto gmiœe na zemlji, ili slika kakve ribe, æto œivi u vodi pod zemljom. 19 Kad podigneæ oçi svoje k nebu i vidiæ sunce, mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, ne daj se zavesti, da padneæ pred njima i da im se pokloniæ, jer ih Gospod, Bog tvoj, prepusti svima drugim narodima pod cijelim nebom. 20 A vas uze Gospod i izvede vas iz ognjene peøi, iz Egipta, da budete narod njegove svojine, kako je to danas. 21 Ali na mene Gospod se rasrdi zbog vas i zakle se, da ne smijem prijeøi preko Jordana i uøi u lijepu zemlju, koju Gospod, Bog tvoj, daje tebi u posjed. 22 I ja øu umrijeti u ovoj zemlji i neøu prijeøi preko Jordana. A vi øete prijeøi i tu lijepu zemlju uzeti u posjed, 23 Zato se çuvajte, da ne zaboravite zavjeta Gospoda, Boga svojega, æto ga on sklopi s vama, i da ne pravite sebi rezana lika u obliku bilo çega, æto ti je zabranio Gospod, Bog tvoj. 24 Jer je Gospod, Bog tvoj, oganj, koji

145

Ponovljeni Zakon
srcu, da je Gospod pravi Bog, gore u nebu i dolje na zemlji, drugoga nema. 40 Drœi njegove zapovijedi i naredbe, koje ti dajem danas, da bude dobro tebi i djeci tvojoj nakon tebe i da dugo boraviæ u zemlji, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje zauvijek.” 41 Tada odijeli Mojsije tri grada u istoçnoj zemlji jordanskoj, 42 Da bi mogao uteøi tamo ubojica, koji nehotice ubije drugoga, a da nije prije bio njegov neprijatelj. Tko bi utekao u jedan od ovih gradova, imao je ostati na œivotu. 43 Bili su to Bezer u pustinji na visoravni u podruçju Rubenovu, onda Ramot u Gileadu u podruçju Gadovu i Golan u Baæanu u podruçju Manasehovu. 44 Ovo je zakon, koji dade Mojsije sinovima Izraelovim. 45 Ovo su naredbe, zakoni i pravne odredbe, koje objavi Mojsije sinovima Izraelovim za njihova izlaska iz Egipta, 46 S onu stranu Jordana, u dolini prema Bet Peoru, u zemlji amorejskoga kralja Sihona, koji je stolovao u Heæbonu. Njega su bili pobijedili Mojsije i sinovi Izraelovi za svojega izlaska iz Egipta, 47 I zemlju njegovu zauzeli i zemlju baæanskoga kralja Oga, dvojice amorejskih kraljeva u istoçnoj zemlji jordanskoj, 48 Od Aroera na obali Arnona do gore Siona, to jest Hermona, 49 Sa svom Arabom s onu stranu Jordana prema istoku do mora u Arabi na podnoœju obronaka Pisge. Ponovljeni Zakon 5 1 Mojsije sazva sve Izraele i reçe im: “uj, Izraele, zakone i naredbe, æto vam ih danas objavljujem! Nauçite ih i nastojte, da ih drœite! 2 Gospod, Bog naæ, sklopi s nama zavjet na Horebu. 3 Nije s ocima naæim sklopio Gospod taj zavjet, nego s nama, koji smo danas joæ svi ovdje na œivotu. 4 Lice k licu govorio je Gospod na gori s vama iz ognja. 5 Ja sam tada stajao izmeåu Gospoda i vas, da vam objavim rijeç Gospodnju; jer vi ste se straæili od ognja i nijeste uzaæli na goru. Rijeçi su glasile: 6 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz kuøe suœanjstva. 7 Nemaj drugih bogova uz mene! 8 Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga, æto je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom! 9 Ne padaj niçice pred njima i ne

spaljuje, i Bog, koji revnuje. 25 Kad dobijete djecu i djece djecu i uœivite se u zemlji i tada se ogrijeæite stim, da napravite rezan lik u kojemgod obliku i uçinite, æto je neugodno u oçima Gospoda, Boga vaæega, tako da ga rasrdite, 26 To zovem ja danas nebo i zemlju za svjedoke proti vama, da øete brzo iæçeznuti iz zemlje, u koju idete preko Jordana, da je uzmete u posjed. Neøete dugo vremena œivjeti u njoj, nego øete biti posve uniæteni. 27 Gospod øe vas tada raspræiti meåu narode. Samo malen broj ostat øe vas meåu poganskim narodima, u koje øe vas odvesti Gospod. 28 Tamo øete sluœiti bogovima, koje napravi ruka çovjeçja od drveta i kamena, koji niti vide, niti çuju, niti jedu, niti diæu. 29 Odanle øeæ traœiti Gospoda, Boga svojega, pa øeæ ga i naøi, ako ga budeæ œudio svim srcem i svom duæom. 30 Kada budeæ u nevolji i sve te to snaåe u buduøim danima, ti øeæ se vratiti Gospodu, Bogu svojemu, i bit øeæ mu posluæan. 31 Jer Gospod, Bog tvoj, milosrdan je Bog, on te neøe ostaviti i neøe te upropastiti i neøe zaboraviti zavjeta s ocima tvojim, za koji im se zakleo. 32 Zapitaj jednom prijaænja vremena, æto su bila prije tebe, od dana, kad stvori Bog çovjeka na zemlji, i istraœi od jednoga kraja neba do drugoga, je li se ikad æto dogodilo tako veliko, ili je li se ikad çulo æto tako? 33 Je li ikad çuo koji narod glas Boœji gdje govori iz ognja, kao æto si ga ti çuo, a ipak si ostao na œivotu? 34 Ili je li ikad Bog pokuæao da doåe te uzme sebi narod iz sredine kojega drugog naroda takvim kuænjama, znacima i çudesima, ratom i rukom jakom i miæicom podignutom, djelima velikim, strahovitim, kao æto je uçinio sve to za vas Gospod, Bog vaæ, u Egiptu pred vaæim oçima? 35 Ti si smio to doœivjeti, da znaæ, da je Gospod pravi Bog i da nema drugoga osim njega. 36 Dao ti je, da çujeæ s neba glas njegov, da te pouçi, i na zemlji dao ti je da vidiæ veliki oganj njegov, i iz ognja çuo si rijeçi njegove. 37 On je ljubio oce tvoje i izabrao potomke njihove i izveo te sam velikom silom svojom iz Egipta. 38 Ispred tebe otjerao je narode, koji su bili veøi i jaçi od tebe, da te uvede u njihovu zemlju i da ti je dadne u posjed, kao æto je danas. 39 Spoznaj dakle danas i uzmi to k

Ponovljeni Zakon
klanjaj se njima; jer ja, Gospod, Bog tvoj, jesam Bog revnitelj, koji kazni zlodjela otaca na djeci, na unuçadi i praunuçadi onih, koji me mrze, 10 A milosråe iskazuje do u tisuøno koljeno onima, koji me ljube i drœe zapovijedi moje. 11 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svojega, jer Gospod neøe pustiti bez kazne onoga, koji uzima ime njegovo uzalud. 12 Pazi na to, da posvetiæ subotu, kao æto ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj! 13 æest dana radi i izvræuj sve poslove svoje! 14 Ali sedmi dan jest dan odmora u çast Gospodu, Bogu tvojemu. Tada ne smijeæ raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili køi tvoja, ni sluga tvoj ni sluækinja tvoja, ni vol tvoj ni magarac tvoj ni sva stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata tvojih! Sluga tvoj i sluækinja tvoja neka se mognu odmor ti kao ti! 15 Pomiæljaj na to, da si sam bio rob u zemlji egipatskoj, i da te je Gospod, Bog tvoj, izveo odanle rukom jakom i miæicom podignutom! Zato ti Gospod, Bog tvoj, zapovijeda, da svetkujeæ subotu. 16 Poætuj oca svojega i mater svoju, kao æto ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, da dugo œiviæ i da ti dobro bude u zemlji, koju øe ti dati Gospod, Bog tvoj! 17 Ne ubij! 18 Ne çini preljuba! 19 Ne kradi! 20 Ne svjedoçi laœno proti bliœnjemu svojemu! 21 Ne poœeli œene bliœnjega svojega! Ne poœeli kuøe bliœnjega svojega, ni njive njegove, sluge njegova, sluækinje njegove, vola njegova, magarca njegova, ni igdje iæta, æto pripada bliœnjemu tvojemu! 22 Te rijeçi izgovori Gospod svoj zajednici vaæoj na gori iz ognja, oblaka i mraka glasom velikim, i niæta viæe. On ih napisa tada na dvije ploçe kamene i dade mi ih, 23 Kad ste vi çuli glas iz tame, a gora je ognjem gorjela, tada pristupiste k meni, svi vaæi plemenski glavari i starjeæine vaæe, 24 I rekoste: “Doista, Gospod, Bog naæ, pokaza nam slavu i veliçinu svoju, i çuli smo glas njegov iz ognja. Danas doœivjesmo, da Bog moje govoriti s çovjekom, i çovjek da ostane na œivotu. 25 A sada, zaæto da bismo umrli? Jer øe nas spaliti taj oganj veliki. Ako budemo joæ dalje sluæali glas Gospoda, Boga svojega, pomrijet øemo. 26 Jer gdje je çovjeçje biøe, æto je kao mi

146

çulo glas Boga œivoga gdje govori iz ognja, a ostalo na œivotu? 27 Pristupi ti i sluæaj, æto øe reøi Gospod, Bog naæ! Onda nam kaœi sve, æto ti rekne Gospod, Bog naæ! I mi øemo to sluæati i çiniti. 28 Kad je Gospod çuo rijeçi vaæe, æto ih glasno rekoste meni, reçe mi Gospod: “Çuo sam rijeçi, æto ih taj narod glasno reçe tebi. Imaju pravo u svemu, æto kaœu. 29 O kad bi im bilo srce uvijek takvo, da me se vazda boje i drœe sve zapovijedi moje! Tada bi bilo uvijek dobro njima i djeci njihovoj. 30 Idi i reci im: “Vratite se u Æatore svoje! 31 A ti ostani ovdje kod mene! Reøi øu ti sve zapovijedi, zakone i naredbe, koje øeæ ih nauçiti, da po njima rade u zemlji, koju øu im dati u posjed. 32 Gledajte dakle, da çinite tako, kako vam je zapovjedio Gospod, Bog vaæ! Ne odstupajte od toga ni nadesno ni nalijevo! 33 Idite toçno putem, æto vam ga je pokazao Gospod, Bog vaæ, da ostanete na œivotu i da vam dobro bude i da dugo prebivate u zemlji, koju øete uzeti u posjed! Ponovljeni Zakon 6 1 To su zapovijedi, zakoni i naredbe, koje Gospod, Bog vaæ, zapovjedi da vas uçim, Po njima imate œivjeti u zemlji, u koju idete, da je uzmete u posjed. 2 Boj se Gospoda, Boga svojega, i drœi zakone i zapovijedi njegove, koje ti dajem, ti i dijete tvoje i unuçad tvoja, sve dane œivota svojega, da œiviæ dugo! 3 Posluæaj ih dakle, Izraele, i toçno ih ispunjuj, da ti dobro bude i da se umnoœite veoma, jer Gospod, Bog otaca vaæih, obeøao ti je zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med, 4 çuj, Izraele! Gospod je Bog naæ, Gospod jedini! 5 Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem, svom duæom i svom snagom svojom! 6 Ove zapovijedi, æto ti ih dajem danas, neka ti budu u srce upisane! 7 Napominji ih djeci svojoj! Govori o njima, ili kad boraviæ kod kuøe ili si na putu, ili kad lijeœeæ ili ustajeæ! 8 Priveœi ih sebi kao znak na ruku svoju! Nosi ih kao spomen na çelu, 9 I napiæi ih na dovratnike kuøe svoje i na vrata svoja! 10 Tada dolazi vrijeme, kada øe te Gospod, Bog tvoj, uvesti u zemlju, za koju se zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da øe ti je dati, u zemlju s velikim i lijepim

147

Ponovljeni Zakon
3 Niti stupaj u svojtu s njima: køeri svoje ne daji za œenu kojemu od sinova njihovih, niti koju od køeri njihovih ne uzimaj za œenu sinu svojemu! 4 Jer bi mi mogli iznevjeriti sina tvojega, tako da sluœe drugim bogovima. Tada bi Gospod planuo. 5 Nego ovako s njima postupajte: œrtvenike njihove poruæite, kamene spomenike njihove porazbijajte, sveta stabla njihova sasijecite i rezane bogove njihove u ognju spalite! 6 Jer ti si narod, koji je posveøen Gospodu, Bogu svojemu. Tebe je izabrao Gospod, Bog tvoj, izmeåu svih naroda na zemlji, da budeæ narod, koji pripada samo njemu. 7 Ne zato, æto bi vas bilo viæe nego drugih naroda, obrati se Gospod na vas i izabra vas, jer vi ste najmanji od svih naroda, 8 Nego æto vas Gospod ljubi i drœi zakletvu, kojom se zakleo ocima vaæim. Zato vas je Gospod izveo rukom jakom i izbavio vas iz kuøe suœanjstva, iz ruke faraona, kralja egipatskoga. 9 I tako znaj, da je Gospod, Bog tvoj, pravi Bog, vjerni Bog, koji drœi zavjet i milost iskazuje do u tisuøno koljeno onima, koji ga ljube i drœe zapovijedi njegove. 10 A onima, koji mrze na njega, plaøa na vlastitom tijelu njihovu, kad ih uniæti. Ne odgaåa onima, koji mrze na njega, nego im plaça na vlastitom tijelu njihovu. 11 Zato drœi zapovijedi zakone i naredbe, koje ti danas zapovijedam da ih vræiæ! 12 Ako ove propise sasluæaæ i toçno uzdrœiæ, i Gospod, Bog tvoj, drœat øe tebi zavjet i milost, za æto se je zakleo ocima tvojim. 13 On øe te ljubiti, blagoslovit øe te i u mnoœit øe te blagoslovit øe plod tijela tvojega, rod zemlje tvoje, œito tvoje, vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji, za koju se je zakleo Gospod ocima tvojim da øe ti je dati. 14 Bit øeæ blagoslovljen mimo sve narode. Neøe biti u tebe ni neplodna ni neplodne, ni meåu stokom tvojom. 15 Gospod øe ukloniti od tebe i sve bolesti i neøe pustiti da doåe na tebe i jedno od ljutih zala egipatskih, æto ih znaæ, nego øe ih pustiti na sve neprijatelje tvoje. 16 Uniæti sve narode, æto ti ih izruçi Gospod, Bog tvoj! Nemaj milosråa s njima! Ne sluœi bogovima njihovim; jer bi to bila zamka za tebe! 17 Ako li sam u sebi pomisliæ. Ti su narodi brojniji od mene, kako ih mogu

gradovima, kojih nijesi zidao, 11 S kuøama punim svakoga dobra, kojih nijesi punio, sa studencima iskopanim, kojih nijesi kopao, s vinogradima i maslinicima, kojih nijesi sadio. Ti øeæ moøi to uœivati do sitosti. 12 A tada se dobro çuvaj, da ne zaboraviæ Gospoda, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuøe suœanjstva! 13 Boj se Gospoda, Boga svojega! Sluœi mu i kuni se samo njegovim imenom! 14 Ne idite za tuåim bogovima, za bogovima pogana, koji su oko vas! 15 Jer Gospod, Bog tvoj, Bog je revnitelj prema tebi. Inaçe mogao bi se Gospod, Bog tvoj, razgnjeviti na te, pa te istrijebiti sa zemlje. 16 Ne kuæajte Gospoda, Boga svojega, kao æto ga kuæaste u Masi! 17 Drœite briœno zapovijedi, naredbe i zakone Gospoda, Boga svojega, æto vam ih dade! 18 ini, æto je dobro i pravo u oçima Gospodnjim, da ti bude dobro i da mogneæ uøi u lijepu zemlju, za koju se Gospod zakleo ocima tvojim, da je uzmeæ u posjed, 19 Kada sve neprijatelje tvoje otjera ispred tebe, kao æto je obeøao Gospod! 20 Ako te poslije upita sin tvoj æto imaju da znaçe zapovijedi, zakoni i naredbe, æto vam ih dade Gospod, Bog naæ, 21 Onda odgovori sinu svojemu: “Bili smo robovi faraonovi u Egiptu. Ali nas izvede Gospod iz Egipta rukom jakom. 22 Gospod pred oçima naæim uçini velike i strahovite znake i çudesa na Egiptu, na faraona i na svoj kuøi njegovoj. 23 A nas izvede odanle, da nas dovede ovamo i da nam dadne zemlju, za koju se bio zakleo ocima naæim. 24 Onda nam zapovjedi Gospod, da vræimo sve zakone ove i da se bojimo Gospoda, Boga svojega, da nam uvijek bude dobro i da nas uzdrœi na œivotu, kao æto je danas. 25 Sveta nam je duœnost, da sav ovaj zakon drœimo iz ljubavi prema Gospodu, Bogu svojemu, kako nam je zapovjedio. Ponovljeni Zakon 7 1 Gospod. Bog tvoj, dovest øe te u zemlju, u koju ideæ, da je uzmeæ u posjed. Otjerat øe ispred tebe narode mnoge: “Hiteje, Girgaæeje, Amoreje, Kanaance, Perizeje i Jebuseje, sedam naroda, æto su brojniji i jaçi od tebe. 2 Kad ih Gospod, Bog tvoj, preda tebi i ti ih pobijediæ, tada izvræi na njima prokletstvo! Ne sklapaj s njima saveza i ne ætedi ih!

Ponovljeni Zakon
protjerati? 18 Ne boj ih se! Pomisli na ono, æto je Gospod, Bog tvoj, uçimo faraonu i svemu Egiptu, 19 Na velike kuænje, æto ih vidjeæe oçi tvoje, na znake i çudesa, na ruku jaku i miæicu podignutu, çim te izvede Gospod, Bog tvoj! Tako øe uçiniti Gospod, Bog tvoj, sa svima narodima, od kojih bi se uplaæio. 20 I stræljene øe poslati Gospod, Bog tvoj, na njih, dok ne izginu svi, koji bi preostali i skrili se od tebe. 21 Ne plaæi se od njih, jer je u sredini tvojoj Gospod, Bog tvoj, moøni i straæni Bog! 22 A Gospod, Bog tvoj, sve malo po malo protjerat øe te narode ispred tebe. Neøeæ ih moøi odjedanput uniætiti. Inaçe bi se tebi odveø umnoœile divlje œivotinje. 23 Ali øe ih Gospod, Bog tvoj, predati tebi i straæno øe ih smesti, dok ih ne zatre. 24 I kraljeve njihove predat øe u tvoje ruke, i ti øeæ zatrti imena njihova pod nebom. Nitko se neøe moøi odrœati pred tobom, dokle ih ne uniætiæ. 25 Rezane bogove njihove spali! Nemoj da se polakomiæ na srebro i zlato æto je na njima i ne uzimaj ga za se, da time ne budeæ zaveden, jer je to gadno Gospodu, Bogu tvojemu. 26 Ne unosi takav gad u kuøu svoju, da ne budeæ proklet kao i on! Neka ti se to gadi, i neka te hvata groza od toga, jer je to prokleto! Ponovljeni Zakon 8 1 Sve zapovijedi, koje vam dajem danas, drœite toçno, da ostanete na œivotu, da se umnoœite i dobijete u posjed zemlju, koju je Gospod pod zakletvom obeøao ocima vaæim! 2 Pomiæljaj na sav put, kojim te je vodio Gospod, Bog tvoj, çetrdeset godina po pustinji, da te ponizi, da te iskuæa, da spozna, æto ti je u srcu, hoøeæ li drœati zapovijedi njegove ili neøeæ! 3 Ponizio te je i glaåu te morio. Ali te je onda hranio manom, koju ti nijesi poznavao ni oci tvoji, da ti pokaœe, da çovjek ne œivi o samom kruhu, jer çovjek œivi o svemu, æto izlazi iz usta Gospodnjih. 4 Haljine tvoje ne poderaæe se na tebi, i noge tvoje ne otekoæe za tih çetrdeset godina. 5 Zato spoznaj u srcu svojemu, da te Gospod, Bog tvoj, odgaja, kao æto netko odgaja svoje dijete! 6 Drœi zapovijedi Gospoda, Boga svojega! Hodi putovima njegovim i boj ga se!

148

7 Jer Gospod, Bog tvoj, vodi te u lijepu zemlju, u zemlju potoka, izvora i jezera, æto izviru u ravnici i u gori, 8 U zemlju pæenice i jeçma, loze, smokava i granatnih jabuka, u zemlju maslina i meda. 9 U zemlju, u kojoj neøeæ sirotinjski jesti svojega kruha, jer neøeæ podnositi nikakve oskudice, u zemlju, gdje kamenje ima gvoœåa i gdje øeæ iz brda njezinih kopati mjed. 10 Kad se najedeæ do sitosti, onda zahvali Gospodu, Boga svojemu, za lijepu zemlju, koju ti dade! 11 Çuvaj se, da ne zaboraviæ Gospoda, Boga svojega, i da ne prestupiæ njegovih zapovijedi, naredaba i zakona, æto ti ih dajem danas! 12 Kad se do sitosti najedeæ, lijepe kuøe posagradiæ i u njima se nastaniæ, 13 Kad se goveda tvoja i ovce tvoje naplode, kad ti se namnoœi srebro i zlato, i sve tvoje imanje i blago kad se umnoœi, 14 Onda nemoj da se ponese srce tvoje, i ne zaboravi Gospoda, Boga svojega, koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz kuøe suœanjstva; 15 Koji te je vodio preko velike i straæne pustinje, gdje su zmije otrovne i skorpije, preko suhih krajeva, gdje nema vode; koji ti je izveo vodu iz tvrde kao kremen hridine; 16 Koji te je hranio u pustinji manom, koje nijesu poznavali oci tvoji. On te je ponizivao i kuæao, da ti napokon mogne i iskazati dobro, 17 Ne pomiæljaj u sebi: Moja snaga i moja jaka ruka pribaviæe mi to bogatstvo! 18 Nego spomeni se Gospoda, Boga svojega; jer on je taj, koji ti dade snagu, da pribaviæ bogatstvo, da tako ispuni zavjet svoj, æto ga je zakletvom potvrdio ocima tvojim, kao æto se dogodi danas. 19 Ako li zaboraviæ Gospoda, Boga svojega, i poåeæ za drugim bogovima i njima budeæ sluœio i klanjao se, onda vas sveçano uvjeravam danas: zacijelo øete propasti. 20 Kao narodi, koje Gospod uniætava ispred vas, upravo øete onda tako i vi propasti, jer ne posluæaste glasa Gospoda, Boga svojega. Ponovljeni Zakon 9 1 uj, Izraele! Ti øeæ sada prijeøi preko Jordana, da podvrgneæ narode, æto su veøi i jaçi od tebe, i gradove, velike i do neba utvråene, 2 Narod, silan i visok, sinove Anakove, koje znaæ i za koje si sluæao: Tko moœe odoljeti sinovima Anakovim?

149

Ponovljeni Zakon
18 Tada padoh kao prvi put pred Gospoda niçice, çetrdeset dana i çetrdeset noøi kruha ne jeduøi i vode ne pijuøi zbog svih grijeha vaæih, æto ste ih bili poçinili, kad uçiniste, æto je bilo mrsko Gospodu i æto ga je moralo razgnjeviti. 19 Jer se bojah gnjeva i jarosti, kojom se je Gospod razljutio na vas, tako da vas je htio uniætiti. I Gospod me usliæi i ovaj put. 20 I na Arona bio se je Gospod razgnjevio veoma, tako da je htio i njega uniætiti. Pomolio sam se tada i za Arona. 21 A vaæ grijeh, æto ste ga bili uçinili, tele, uzeh, spalih ga, razbih ga na komade i satrh ga u prah njegov. Prah bacih u potok, æto teçe s gore. 22 I u Taberi i Masi i Kibrot Hataavi razgnjeviste Gospoda. 23 Kad vas posla Gospod iz Kadeæ Barnea s nalogom: “Poåite gore i uzmite u posjed zemlju, koju sam vam dao, tada se oprijeste nalogu Gospoda, Boga svojega. Ne povjerovaste mu i ne posluæaste glasa njegova. 24 Nepokorni ste bili Gospodu, otkad vas poznam. 25 I kad sam çetrdeset dana i çetrdeset noøi pred Gospodom na tlu prostrt leœao, jer je bio Gospod zaprijetio, da øe vas uniætiti, 26 Ovako sam se pomolio Gospodu: Svemoguøi Gospode! Ne uniætavaj ipak naroda svojega, baætine svoje, koju si izbavio velikom svojom moøi i izveo rukom jakom iz Egipta! 27 Spomeni se sluga svojih Abrahama, Izaka i Jakova! Ne gledaj na tvrdoglavstvo toga naroda, na nevaljalstvo njegovo i na grijeh njegov! 28 Neka se ne mogne reøi u zemlji, iz koje si nas izveo: “Jer ih Gospod nije mogao uvesti u zemlju, koju im bio obeøao, i jer je mrzio na njih, zato ih izvede, da ih pomori u pustinji. 29 Oni su ipak narod tvoj i baætina tvoja, koju si izveo snagom svojom velikom i miæicom svojom podignutom. Ponovljeni Zakon 10 1 Tada mi zapovjedi Gospod: Iskleæi sebi dvije ploçe kamene, kao æto su bile prve, i uzaåi k meni na goru! Napravi sebi i kovçeg od drveta! 2 Napisat øu na te plode rijeçi, koje su bile na prvim ploçama, æto si ih razbio. Metni ih onda u kovçeg! 3 Napravih dakle kovçeg od drveta akacije, isklesah dvije ploçe kamene, kao æto su bile prve, i uzaåoh na goru s dvjema ploçama.

3 Znaj dakle sada: Gospod, Bog tvoj, iøi øe sam pred tobom kao oganj, koji spaljuje. On øe ih uniætiti i pred tobom sruæiti, tako da ih mogneæ protjerati i istrijebiti, kao æto ti je obeøao Gospod. 4 Ne misli, kad ih Gospod, Bog tvoj, otjera ispred tebe: “Zbog pravde moje dovede me Gospod, da primim u posjed tu zemlju, jer Gospod otjera te narode ispred tebe zbog nevaljalstva njihova. 5 Ne ideæ zbog svoje pravednosti i poætenja srca svojega, da primiæ u posjed njihovu zemlju, nego tjera Gospod, Bog tvoj, te narode ispred tebe zbog nevaljalstva njihova i da ispuni obeøanje, a koje se Gospod zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu. 6 Znaj dakle, da ti Gospod, Bog tvoj, ne daje u posjed te lijepe zemlje zbog pravde tvoje; jer ti si tvrdovrat narod. 7 Pomiæljaj na to i ne zaboravljaj, kako si razgnjevio Gospoda, Boga svojega, u pustinji! Od dana, kad izaåoste iz zemlje egipatske, do svojega dolaska na ovo mjesto opirali ste se Gospodu, 8 Osobito na Horebu razgnjeviste Gospoda, i Gospod je tako planuo na vas, da vas je htio uniætiti, 9 Bio sam uzaæao na goru, da primim ploçe kamene, ploçe zavjeta, æto ga s vama sklopi Gospod. etrdeset dana i çetrdeset noøi ostadoh na gori ne jeduøi kruha i ne pijuøi vode. 10 Gospod mi dade dvije ploçe kamene, ispisane Prstom Gospodnjim, na kojima su bile sve zapovijedi, æto vam ih bio Gospod priopøio na gori iz ognja na dan sastanka vaæega. 11 Kad mi Gospod poslije çetrdeset dana i çetrdeset noøi dade dvije ploçe kamene, ploçe zavjeta, 12 Reçe mi Gospod: Ustani! Siåi brœe odavde, jer narod tvoj, koji si izveo iz Egipta, çini zlo. Siåoæe brzo s puta, koji im zapovjedih: Napraviæe sebi liven lik. 13 I joæ mi reçe Gospod: Pogledah taj narod i dobro znam: To je narod tvrdovrat. 14 Pusti me, da ih uniætim i ime njihovo zatrem pod nebom! A od tebe øu uçiniti narod jaçi i brojniji nego æto je taj. 15 Tada se vratih i siåoh s gore, a dvije ploçe zavjetne bile su mi u rukama. Gora je joæ jednako ognjem gorjela. 16 Tada vidjeh doista, da ste bili sagrijeæili proti Gospoda, Boga svojega. Bili ste sebi napravili tele saliveno. Tako brzo siæli ste s puta, æto vam ga bio zapovjedio Gospod, 17 Ja prihvatih one dvije ploçe, bacih ih iz ruku svojih i razbih ih pred oçima vaæim.

Ponovljeni Zakon
4 Tada on napisa na plode jednakim pismom kao prije deset zapovijedi, koje vam je bio Gospod priopøio na gori iz ognja na dan sastanka vaæega. Tada mi ih predade Gospod. 5 I siåoh opet s gore i metnuh ploçe u kovçeg, æto sam ga bio napravio. Tamo ostaæe, kao æto mi je bio zapovjedio Gospod. 6 A sinovi Izraelovi poåoæe od izvora u podruçju sinova Jaakanovih u Moseru, Ondje umrije Aron i ondje bi pokopan, Mjesto njega postade sveøenik sin njegov Eleazar. 7 Odatle otidoæe u Gudgodu, iz Gudgode u Jotbatu, pokrajinu vodom obilnu. 8 Tada odvoji Gospod pleme Levijevo, da nosi kovçeg zavjeta Gospodnjega, da sluœi pred Gospodom i da blagosliva u ime njegovo, kako to biva do danas. 9 Zato Levi ne dobi dijela mi baætine kao braøa njegova. Gospod je baætina njegova, kao æto mu je bio obeøao Gospod, Bog tvoj. 10 A ja ostadoh, kao prije, na gori çetrdeset dara i çetrdeset noøi. I usliæi me Gospod i ovaj put. Gospod te ne htjede uniætiti. 11 Tada mi zapovjedi Gospod: “Ustani! Idi pred narodom dalje, da doåu u posjed zemlje, za koju sam se zakleo ocima njihovim da øu im je dati! 12 Dakle, Izraele! Æto iæte od tebe Gospod, Bog tvoj? Samo to, da se bojiæ Gospoda, Boga svojega, da hodiæ po svim putovima njegovim, da ga ljubiæ i sluœiæ Gospodu, Bogu svojemu, svim srcem i svom duæom, 13 Drœeøi zapovijedi i zakone Gospodnje, æto ti ih dajem danas, da ti bude dobro, 14 Eto, Gospodu, Bogu tvojemu, pripada nebo i nebo nebesa, zemlja i sve, æto je na njoj. 15 Pa ipak Gospod se je u svojoj ljubavi okrenuo k vaæim ocima i izabrao vas, potomke njihove, izmeåu svih naroda, kao æto je danas. 16 Zato obreœite srce svoje i ne budite viæe tvrdovrati! 17 Jer Gospod, Bog vas, jest najviæi Bog i najviæi Gospod, veliki, silni, straæni Bog, koji ne gleda na osobu, nije pristran i ne da se podmititi, 18 Koji pomaœe do pravice siroti i udovici, ljubi stranca i daje mu hranu i odjeøu. 19 Tako i vi ljubite stranca, jer ste i sami bili stranci u zemlji egipatskoj. 20 Boj se Gospoda, Boga svojega, njemu sluœi, njega se drœi, njegovim se imenom samo kuni! 21 On je slava tvoja, on je Bog tvoj, koji

150

na tebi uçini ona velika i çudesna djela, æto si ih vidio oçima svojim. 22 Sedamdeset duæa bilo je otaca tvojih, kad su ono iæli u Egipat. Sada te Gospod, Bog tvoj, umnoœi kao zvijezde na nebu. Ponovljeni Zakon 11 1 Ljubi dakle Gospoda, Boga svojega, i izvræuj uvijek ustanovu njegovu, zakone njegove, naredbe njegove i zapovijedi njegove! 2 Promislite sad dobro: Ne obraøam se na djecu vaæu! Oni nijesu proœivjeli i na sebi iskusili vodstvo Gospoda, Boga vaæega, veliçinu njegovu, jaku ruku, njegovu, podignutu miæicu njegovu, 3 udesne znake njegove i djela njegova, æto ih uçini u Egiptu na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj: 4 Æto uçini na vojsci egipatskoj, na konjima i kolima njihovim; kako on, kad su vas tjerali, uçini, te ih voda Crvenoga mora potopi, i tako ih on, Gospod, uniæti do danaænjega dana; 5 Onda æto vam uçini u pustinji, dok ne doåoste do ovoga mjesta; 6 Æto je uçinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kako zemlja otvori usta svoja i usred svega Izraela proœdrije njih i porodice njihove i Æatore njihove i sve, æto imadoæe. 7 Ne, vi ocima svojim vidjeste sva velika djela, æto ih uçini Gospod. 8 Zato drœite sav zakon, æto vam ga nalaœem danas, da budete dosta jaki, te uzmete u posjed zemlju, u koju idete, da je osvojite, 9 I da dugo œivite u zemlji, za koju se zakle Gospod ocima vaæim da øe je dati njima i potomcima njihovim, zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med. 10 Jer zemlja, u koju ideæ, da je posjedneæ, nije kao zemlja egipatska, iz koje ste izaæli. Ova se je morala, çim si bio sjeme posijao, natapati nogostupnim spravama kao vrt za zelje. 11 Ali zemlja, u koju idete, da je posjednete, zemlja je, u kojoj su brda i doline, i natapa je daœd nebeski. 12 To je zemlja, za koju se brine Gospod, Bog tvoj, na koju su jednako upravljene oçi Gospoda, Boga tvojega, od poçetka do svræetka godine. 13 Zato ako budete sluæali zapovijedi moje, æto vam ih dajem danas, i budete ljubili Gospoda, Boga svojega, te mu sluœili svim srcem i svom duæom, 14 Tada øu davati daœd zemlji vaæoj u pravo vrijeme, rani daœd i kasni daœd, da mogneæ skupiti œito svoje, vino svoje i ulje svoje.

151

Ponovljeni Zakon
to vam ih dajem danas! Neka bude samo jedno Svetiæte! Ponovljeni Zakon 12 1 To su zakoni i naredbe, to ih uvijek, dokle ste god œivi na zemlji, imate toçno drœati u zemlji, koju vam dade u posjed Gospod, Bog otaca vaæih. 2 Sruæite iz temelja sva mjesta, u kojima su narodi, koje øete pobijediti, ætovali svoje bogove, na visokim brdima, na humovima, pod svakim zelenim drvetom: 3 Poruæite œrtvenike njihove! Porazbijajte kamene likove njihove! Popalite sveta stabla njihova! Raskomadajte slike bogova njihovih i istrijebite imena njihova iz tih mjesta! 4 Ne çinite tako Gospodu, Bogu svojemu! 5 Nego potraœite samo ono mjesto, koje izabere Gospod, Bog vaæ, izmeåu svih plemenskih podruçja vaæih, da tamo pripravi prebivaliæte svojemu imenu. Samo tamo idite! 6 Tamo donosite i œrtve paljenice i zaklanice svoje, desetine svoje, podizanje ruku svojih, zavjete svoje, dragovoljne prinose svoje i prvine goveda i ovaca svojih! 7 Tamo drœite s porodicama svojim pred Gospodom, Bogom svojim, gozbu œrtvenu i veselite se svaçim, æto zaradiste radom ruku svojih, i çim vas blagoslovi Gospod, Bog vaæ! 8 Ne çinite ubuduøe viæe po svojoj volji, kako sada ovdje joæ çinimo! 9 Jer do sada joæ ne doåoste do mirnoga posjeda baætine, koju vam hoøe da dadne Gospod, Bog vaæ. 10 Ali vi øete prijeøi preko Jordana i nastaniti se u zemlji, koju vam hoøe da dadne za baætinu Gospod, Bog vaæ. On øe vas smiriti od svih neprijatelja vaæih unaokolo, tako da stanujete bez straha. 11 Onda na mjesto, koje izabere Gospod, Bog vaæ, da u njemu nastani ime svoje, donosite sve, æto vam zapovijedam, œrtve paljenice i zaklanice svoje, desetine svoje, podizanje ruku svojih, sve œrtve zavjetne svoje, æto ih obeøaste Gospodu! 12 Veselite se pred Gospodom, Bogom svojim, sa svojim sinovima, køerima, slugama i sluækinjama, zajedno s Levitom, koji stanuje u mjestima vaæim, jer on nema dijela i baætine kod vas. 13 Çuvaj se, da ne prinosiæ œrtava svojih paljenica na kojemgod mjestu, æto ga ugledaæ! 14 Samo na mjestu, koje Izabere

15 I za stoku øu tvoju dati travu na poljima tvojim, i moøi øeæ jesti do sitosti. 16 A çuvajte se, da se ne zavara srce vaæe, da se odmetnete i sluœite tuåim bogovima i klanjate im se! 17 Inaçe raspalit øe se na vas srdœba Gospodnja, i zatvorit øe nebo. Tada neøe viæe pasti daœd, i zemlja neøe viæe dati roda svojega, Tako øete brzo iæçeznuti iz ove lijepe zemlje, koju vam daje Gospod. 18 Utisnite dakle ove zapovijedi moje u srce svoje i u duæu svoju! Priveœite ih kao znak na ruke svoje i nosite ih kao spomenak na çelu! 19 Uçite ih djecu svoju i govorite o njima, ili kad ste kod kuøe ili na putu, ili kad lijeœete ili ustajete! 20 Napiæite ih na dovratnike kuøe svoje i na vrata svoja, 21 Da vi i djeca vaæa u zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima vaæim da øe im je dati, tako dugo œivite, kako dugo bude stajalo nebo nad zemljom! 22 Jer ako budete drœali sav zakon ovaj, æto vam ga dajem da nas, i budete ljubili Gospoda, Boga svojega, hodili svim putovima njegovim i njega se drœali, 23 Tada øe otjerati Gospod sve te narode ispred vas, i pobijedit øete narode, koji su veøi i jaçi od vas. 24 Svako mjesto, na koje stupi noga vaæa, bit øe vaæe. Od pustinje do Libanona, od rijeke Eufrata, do mora zapadnoga dosezat øe podruçje vaæe. 25 Nitko se neøe odrœati pred vama. Strah i trepet pred vama raæirit øe Gospod, Bog vaæ, preko sve zemlje, na koju stupite, kao æto vam obeøa. 26 Eto, iznosim dana pred vas blagoslov i prokletstvo: 27 Blagoslov, ako budete sluæali zapovijedi Gospoda, Boga svojega, æto vam ih dajem danas. 28 A prokletstvo, ako ne budete sluæali zapovijedi Gospoda, Boga svojega, i ako skrenete s puta, æto vam ga pokazujem danas, da trçite za bogovima, kojih ne poznajete. 29 I kad te uvede Gospod, Bog tvoj, u zemlju, u koju ide, da je posjedne, tada izreci blagoslov na gori Gerizimu, a prokletstvo na gori Ebalu. 30 One su s onu stranu Jordana uz cestu zapadnu u zemlji Kanaanaca, koji prebivaju u ravni prema Gilgalu kod terebinte Morejeve. 31 Tako sad prijeåite Jordan, da posjednete zemlju, koju vam daje Gospod, Bog vaæ! Kad je osvojite, onda se nastanite u njoj! 32 I drœite toçno sve zakone i naredbe,

Ponovljeni Zakon
Gospod u jednom od tvojih plemenskih podruçja, smijeæ prinositi œrtve svoje paljenice. Samo tamo uçini sve to, æto ti zapovijedam! 15 Ipak smijeæ po volji klati i jesti meso u svima svojim mjestima, koliko te blagoslovi Gospod, Bog tvoj. isti i neçisti smije ga jesti kao gazelu i jelena. 16 Samo krvi ne smijete jesti. Izlijte je na zemlju kao vodu! 17 Desetine svojega œita, vina i ulja ne smijeæ jesti u mjestima svojim; takoåer ni prvina goveda i ovaca svojih, ni œrtava zavjetnih svojih, æto si ih obeøao, ni dragovoljnih prinosa svojih, ni podizanja ruku svojih. 18 Jedi ih samo pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu, koje izabere sebi Gospod, Bog tvoj, sa svojim sinovima, køerima, slugama i sluækinjama, zajedno s Levitima, koji stanuju u mjestima tvojim: Veseli se pred Gospodom, Bogom svojim, svaçim, æto si zaradio radom ruku svojih! 19 Çuvaj se, da ne zapustiæ Levita, dok si god œiv u zemlji svojoj! 20 Kad raæiri Gospod, Bog tvoj, podruçje tvoje, kao æto ti je obeøao, i misliæ: Rado bih jeo mesa, jer ti iæte srce da jede mesa, smijeæ jesti mesa, gdjegod ti je volja. 21 Ali je daleko od tebe mjesto, koje Gospod, Bog tvoj, izabra da tamo pripravi prebivaliæte svojemu imenu, smijeæ zaklati od goveda i ovaca svojih, æto ti ih dade Gospod, kako sam ti veø zapovjedio, i jesti u mjestima svojim, kako ti je volja. 22 Upravo onako, kako se smije jesti meso gazele i jelena, smijeæ to jesti. Neçisti i çisti mogu to jesti, 23 Samo toga se drœi, da ne jedeæ krvi, jer u krvi je œivot. Œivot ne smijeæ zajedno s mesom jesti. 24 Ne jedi je, nego je izlij na zemlju kao vodu! 25 Ne jedi je, da bude dobro tebi i djeci tvojoj, ako çiniæ æto je ugodno Gospodu! 26 Samo svete darove, æto ih imaæ, i zavjetne œrtve svoje uzmi i doåi s njima na mjesto, koje izabere Gospod! 27 Kod œrtava svojih paljenica donesi meso i krv zajedno na œrtvenik Gospoda, Boga svojega! Kod œrtava zaklanica mora se izliti krv na œrtvenik Gospoda, Boga tvojega. Meso smijeæ jesti, 28 Drœi toçno sve zapovijedi, æto ti ih dajem, da bude uvijek dobro tebi i potomcima tvojim, jer çiniæ, æto je dobro i pravo pred Gospodom, Bogom

152

svojim! 29 Kad Gospod, Bog tvoj, istrijebi ispred tebe narode, u kojih zemlju ideæ da je zaposjedneæ, i kad zaposjedneæ podruçje njihovo i nastaniæ se u zemlji njihovoj, 30 Tada pazi, da se ne dadneæ zavesti od njih i da ne poåeæ za njima, izakako su pobijeåeni od tebe! Ne obraøaj se na bogove njihove! Ne pitaj: ‘Kako su ti narodi ætovali bogove svoje? Ja øu takoåer tako çiniti! 31 Ne çini tako Gospodu, Bogu svojemu, jer sve, æto je Gospodu gnusoba, na koju on mrzi, çine oni u çast bogovima svojim. Dapaçe sinove i køeri svoje spaljuju u çast bogovima svojim. 32 Drœite toçno sve, æto vam zapovijedam! Niæta k tomu ne dodavajte, niæta od toga ne oduzimajte! Ponovljeni Zakon 13 1 Ako ustane meåu vama koji prorok ili sanjar i navijesti vam koji znak ili çudo, 2 Pa se doista zbude taj znak ili çudo, æto vam ga je navijestio, i on rekne: Hajde da ætujemo druge bogove, kojih do sada nijesi poznavao, i njima da sluœimo! 3 Ne sluæaj æto ti kaœe taj prorok ili sanjar, jer Gospod, Bog vaæ, kuæa vas, da spozna, ljubite li Gospoda, Boga svojega, svim srcem i svom duæom. 4 Samo Gospodu, Bogu svojemu, sluœite i njega se bojte! Zapovijedi njegove drœite, glas njegov sluæajte, njemu sluœite i njega se drœite! 5 A onaj prorok ili onaj sanjar neka se pogubi, jer je poticao na otpad od Gospoda, Boga tvojega, koji te izvede iz zemlje egipatske i izbavi te iz kuøe suœanjstva. On te je htio da odvrati od puta, kojim da ideæ zapovjedio ti je Gospod, Bog tvoj, Tako imaæ istrijebiti zlo iz svoje sredine! 6 Ako brat tvoj, sin matere tvoje, ili sir tvoj ili køi tvoja ili œena tvoja mila ili prijatelj tvoj, kojega ljubiæ kao samoga sebe, hoøe da te zamami tajno: Hajde da sluœimo tuåim bogovima, koji su tebi i ocima tvojim nepoznati, 7 Bogovima naroda oko vas, u blizini tvojoj ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje do drugoga, 8 Ne pristaj s njim! Ne sluæaj ga! Neka ga ne œali oko tvoje, i ne ætedi ga! Ne taji krivnje njegove, 9 Nego ga ubij! Tvoja ruka neka se prva digne na njega, da ga ubijeæ, pa onda ruka svega naroda. 10 Kamenuj ga na smrt, jer pokuæa da

153

Ponovljeni Zakon
smijete jesti i strvine njihove ne smijete se dodijevati. 9 Od svih œivotinja, to œivu u vodi, smijete jesti ove: Sve, æto imaju peraje i ljuske, smijete jesti. 10 A sve, æto nemaju peraja i ljusaka, ne smijete jesti. One vam moraju biti neçiste. 11 Sve ptice çiste smijete jesti. 12 Ovih ne smijete jesti: orla, strvinara, jastrijeba, 13 Piljuga, kobaca, raznih vrsta sokola, 14 Svih vrsta gavranova, 15 Nadalje noja, lastavice, galeba i raznih vrsta kobaca, 16 Lovnog øuvika, uæare, labuda, 17 Pelikana, plamenca, gnjurca, 18 Rode, svih vrsta çapalja, pupavca i æiæmiæa. 19 I sve male krilate œivotinje neka su vam neçiste i ne smiju se jesti. 20 Sve ptice çiste smijete jesti. 21 Nikakve uginule œivotinje ne smijete jesti. Strancu, koji boravi u tvojim mjestima, smijeæ je dati da jede ili je prodati strancu. Ali ti si narod, koji je svet Gospodu, Bogu svojemu. Jareta ne smijeæ kuhati u mlijeku matere njegove. 22 Odbroj svake godine desetinu od svega roda usjeva svojega, æto izraste na njivi! 23 Jedi pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu, koje izabere sebi, da tamo prebiva ime njegovo, desetinu svojega œita, vina i ulja i prvine svojih goveda i ovaca, da se nauçiæ vazda bojati se Gospoda, Boga svojega! 24 Ako li je put za te predug, tako da ne moœeæ odnijeti, jer je od tebe predaleko udaljeno mjesto, koje izabra Gospod za prebivaliæte imenu svojemu, kad te blagoslovi Gospod, Bog tvoj, 25 Onda uçini u novac! Uzmi novac sa sobom i otidi u mjesto, koje izabra sebi Gospod, Bog tvoj! 26 Kupi za novac svega, æto œeliæ, goveda, ovaca, vina, jakih piøa i svega, æto ti zaiæte srce! I jedi ondje pred Gospodom, Bogom svojim, te se veseli s porodicom svojom! 27 Pri tom ne zaboravi na Levita, koji boravi u mjestima tvojim, jer on nema kod tebe dijela ni baætine. 28 Svake treøe godine odvoji svu desetinu od dohodaka svojih one godine i ostavi je u svojemu mjestu! 29 Onda mogu doøi Levit, koji kod tebe nema dijela ni baætine, stranac, sirota i udova, koji œivu u tvojim mjestima, i najesti se do sitosti, da te blagoslovi Gospod, Bog tvoj, u svim poslovima, æto ih obavlja.

te odvrati od Gospoda, Boga tvojega, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuøe suœanjstva. 11 Sav Izrael neka to çuje i neka se boji, da nitko viæe ne poçini tako zlo meåu vama! 12 Ako u kojem od gradova svojih, æto ti ga Gospod, Bog tvoj, dade za prebivaliæte, çuje gdje govore: 13 Ljudi nevaljali iz tvoje sredine izaåoæe i zavedoæe stanovnike svojega grada na otpad, govoreøi: “Hajde da sluœimo tuåim bogovima, kojih ne poznajete, 14 Tada dobro istraœi, raspitaj i izvidi! I bude li doista stvar istinita, i u tvojoj se sredini uçinila takva gnusoba, 15 Onda pobij oætricom maça stanovnike toga grada! Izvræi na njemu i na svemu, æto je u njemu, takoåer na stoci, prokletstvo oætricom maça! 16 Sav plijen iz njega snesi nasred trga i spali grad i sav plijen iz njega kao œrtvu paljenicu Gospodu, Bogu svojemu! Neka ostane zauvijek gomila ruæevina i neka se viæe nikada ne sazida! 17 Niæta od prokletih stvari neka ne ostane u mojemu posjedu, da se Gospod povrati od œestine gnjeva svojega i udijeli ti milost i, kako se je zakleo ocima tvojim, umnoœi te u svojoj dobroti, 18 Ako budeæ sluæao glas Gospoda, Boga svojega, i drœao zapovijedi njegove, æto ti ih dajem danas, i çinio, to je drago Gospodu. Bogu tvojemu. Ponovljeni Zakon 14 1 Vi ste djeca Gospoda, Boga svojega. Ne smijete zbog mrtvaca zareze sebi praviti i brijati se na çelu. 2 Jer ti si narod, koji je svet Gospodu, Bogu svojemu. Tebe izabra Gospod izmeåu svih naroda na zemlji, da mu pripadaæ kao njegov vlastiti narod. 3 Ne smijeæ jesti niæta gnusno. 4 Ovo su œivotinje, koje smijete jesti: goveçe, ovca, koza, 5 Jelen, gazela, damjak, kozorog, sajga, bivo i divokoza. 6 Sve œivotinje, æto imaju papke razdvojene, i to oboje papke posve razdvojene, i æto ujedno preœivaju, smijete jesti. 7 Ali ne smijete jesti od preœivaça i od onih, æto imaju papke razdvojene, a to su: devu, zeca i kuneliøa. Oni doduæe preœivaju, ali nemaju papaka razdvojenih. Oni vam moraju biti neçisti. 8 Nadalje svinju. Ona ima doduæe papke razdvojene, ali ne preœiva. Ona vam mora biti neçista. Mesa njihova ne

Ponovljeni Zakon
Ponovljeni Zakon 15 1 Svake sedme godine proglasi oprost! 2 Oprost neka bude na ovaj naçin: “Svaki vjerovnik neka oprosti zajam, æto ga je dao bliœnjemu svojemu! Neka ne goni svojega bliœnjega i brata, ako je bio proglaæen oprost u çast Gospodu! 3 Tuåinca smijeæ goniti. A æto je tvojega u zemljaka tvojega, oprosti mu! 4 Doduæe ne bi trebalo da bude siromaha kod tebe, jer te Gospod obilno blagosliva u zemlji, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, da je zaposjedneæ kao baætinu, 5 Samo ako sluæaæ glas Gospoda, Boga svojega, i drœiæ toçno sve zapovijedi, æto ti ih dajem danas. 6 Jer øe te blagosloviti Gospod, Bog tvoj, kao æto ti je obeøao, moøi øeæ mnogim narodima davati novac u zajam, a sam neøeæ morati uzimati u zajam, i vladat øe mnogim narodima, nad tobom neøe nitko gospodovati. 7 Ako se nalazi kod tebe koji siromah, kojigod i izmeåu zemljaka tvojih u kojem tvojemu mjestu u zemlji, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, onda ne budi tvrda srca i ne zatvaraj ruke svoje pred siromahom zemljakom svojim! 8 Otvori mu rado ruku svoju i pozajmi mu drage volje, æto treba u potrebi svojoj! 9 Çuvaj se, da se ne porodi u srcu tome opaka misao: “Blizu je sedma godina, godina oprosna, i da zlo ne gledaæ na siromaha zemljaka svojega, pa da mu ne daæ niæta! Ako on proti tebi zazove Gospoda, na tebi je grijeh. 10 Podaj mu rado i ne budi zlovoljan, kad mu dajeæ, jer øe te za taj çin blagosloviti Gospod, Bog tvoj, u svakom poslu i pothvatu tvojemu, 11 Siromaha bit øe uvijek u zemlji. Zato ti zapovijedam: Otvori rado ruku svoju svojemu potrebitom i siromaænom zemljaku u zemlji! 12 Ako ti se proda koji zemljak, Hebrejin ili Hebrejka, neka ti sluœi æest godina! A sedme godine otpusti ga od sebe slobodna! 13 Kad ga otpusti slobodna, ne otpuætaj ga praznih ruku! 14 Bogato ga daruj darovima od stoke svoje, s gumna svojega i iz tijeska svojega! im te je blagoslovio Gospod, Bog tvoj, od toga mu podaj! 15 Pomisli na to, da si i ti jednoø bio rob u zemlji egipatskoj, i da te je izbavio Gospod, Bog tvoj! Zato ti danas dajem ovu zapovijed. 16 Ako li ti rekne: Neøu da te ostavim, jer te ljubi i rado je u kuøi tvojoj, jer mu je bilo dobro kod tebe, 17 Tada uzmi æilo i probuæi mu njim

154

uho na vratima! Neka ti onda bude rob zauvijek! Isto tako uçini sluækinji svojoj! 18 A neka ti ne bude teæko, kad ga otpuætaæ, jer on ti je svojom sluœbom od æest godina priætedio dvojaku plaøu najamnikovu. Gospod øe te za to blagosloviti u svemu, æto radiæ. 19 Svako muæko prvence meåu svojim govedima i ovcama posveti Gospodu, Bogu svojemu! Ne radi s prvencem svojih goveda i ne striœi prvenca svojih ovaca! 20 Pred Gospodom, Bogom svojim, jedi ih ti i porodica tvoja svake godine na mjestu, koje sebi izabra Gospod, Bog tvoj! 21 Ako li je na njima koja mana, ako su hromi ili slijepi, ili imaju kojugod zlu manu, ne smijeæ ih œrtvovati Gospodu, Bogu svojemu. 22 A u svojemu mjestu smijeæ ih jesti; smiju ih jesti neçisti i çisti, kao meso gazele i jelena. 23 Samo krvi njihove ne smijeæ jesti. Izlij je na zemlju kao vodu. Ponovljeni Zakon 16 1 Pazi na mjesec abib i svetkuj Pashu u çast Gospodu, Bogu svojemu, jer u mjesecu abibu izveo te je Gospod, Bog tvoj, iz Egipta noøu. 2 Zakolji kao œrtvu Pashalnu u çast Gospodu, Bogu svojemu, ovce i goveda na mjestu, koje izabere Gospod za prebivaliæte imenu svojemu! 3 Ne jedi s njom niæta kvasno! Sedam dana jedi s njom kruhove nekvasne, kruh nevolje, jer si u hitnji nagloj izaæao iz zemlje egipatske, da se spominjeæ dana izlaska svojega iz zemlje egipatske, dok si god œiv! 4 Sedam dana ne smije se naøi u tebe nikakav kvasac u cijelom podruçju tvojemu. Od mesa, æto ga œrtvujeæ uveçer prvoga dana, ne smije preostati niæta do jutra. 5 Ne smijeæ œrtvovati Pashalno janje u kojem od svojih mjesta, æto ti ih dadne Gospod, Bog tvoj, 6 Nego samo na mjestu, koje izabere Gospod, Bog tvoj, za prebivaliæte imenu svojemu. Tamo kolji Pashalno janje naveçer o sunçanom zalasku, u vrijeme, kad bi izaæao iz Egipta! 7 Peci i jedi ga na mjestu, koje izabere sebi Gospod, Bog tvoj i Drugoga jutra moœeæ se povratiti kuøi. 8 Æest dana jedi nekvasan kruh! Sedmi dan neka bude sveçani sastanak u çast Gospodu, Bogu tvojemu! Tada ne smijeæ obavljati nikakva posla. 9 Sedam tjedana nabroji sebi! Od dana, kad se stavi srp na œito, poçni brojiti

155

Ponovljeni Zakon
3 Idu i sluœe idolima i klanjaju se njima ili suncu, mjesecu ili svoj vojsci nebeskoj, æto sam zabranio, 4 I tebi se to javi, onda presluæaj i dobro raspitaj! Pa ako bude istina i doista se uçinila takva gnusoba u Izraelu, 5 Onda izvedi toga çovjeka ili tu œenu, koji uçiniæe takvo zlo, pred vrata, çovjeka ili œenu, i kamenuj ih na smrti! 6 Na sastanko dva ili tri svjedoka neka se pogubi onaj, koji je na smrt optuœen! Na sastanko jednoga svjedoka ne smije se pogubiti. 7 Svjedoci neka najprije dignu ruku, da ga ubiju, a onda ostali narod! Tako istrijebi zlo iz svoje sredine! 8 Ako ti bude odveø teœak koji pravni sluçaj, bilo to ubojstvo, pitanje vlasniætva, zlostavljanje ili koja druga raspra u kojem od tvojih mjesta, tada ustani i idi na mjesto, koje sebi izabere Gospod, Bog tvoj! 9 Obrati se na sveøenike iz plemena Levijeva i na suca, koji onda bude! Upitaj ih! Oni øe ti stvar rasuditi. 10 Uçini onda onako, kako ti rasude na mjestu, koje izabere Gospod! Izvræi toçno sve njihove naputke! 11 Uçini po naputku, æto ti ga dadnu, i po presudi, æto ti je izreknu! Ne odstupaj od onoga, æto ti kaœu, ni nalijevo ni nadesno! 12 Ako li bi se tko odupro i ne bi posluæao sveøenika, koji ondje obavlja sluœbu Gospoda, Boga tvojega, ili suca, taj çovjek neka pogine! Tako istrijebi zlo iz Izraela! 13 Sav narod neka to çuje, da se boji i da viæe ne radi uporno! 14 Kad doåeæ u zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, i kad je zaposjedneæ i naseliæ se u njoj i rekneæ: Postaviti hoøu kralja nad sobom kao svi narodi oko mene, 15 Onda postavi nad sobom samo onoga za kralja, kojega izabere Gospod, Bog tvoj! Samo zemljaka smijeæ postaviti nad sobom za kralja. Stranca, koji nije tvoj zemljak, ne smijeæ postaviti nad sobom. 16 Ali neka ne drœi mnogo konja i neka ne æalje ljude u Egipat, da sebi nabavi mnogo konja, jer vas je Gospod opomenuo: Ne idite viæe nikada tim putem! 17 I neka nema mnogo œena, da ne otpadne srce njegovo! I neka ne nagomila sebi mnogo srebro i zlato! 18 im sjedne na prijestolje kraljevsko neka sebi nabavi prijepis ovoga zakona iz knjige, æto je kod sveøenika iz plemena Levijeva! 19 Neka ga ima uvijek kod sebe i neka ga çita svaki dan, dok je god œiv, da se

sedam tjedana! 10 Tada svetkuj blagdan tjedana u çast Gospodu, Bogu svoje mu, s dragovoljnim darovima, æto ih daruje ruka tvoja kolikogod moœe, kako te blagoslovi Gospod, Bog tvoj! 11 Veseli se na mjestu, koje izabra Gospod, Bog tvoj, kao prebivaliæte imenu svojemu, pred Gospodom, Bogom svojim, ti, sin tvoj i køi tvoja, sluga tvoj i sluækinja tvoja, Levit, koji œivi u mjestima tvojim, i stranac, i udovica i sirota, koji stanuju kod tebe! 12 Pomisli na to, da si i ti bio rob U Egiptu! Zato drœi toçno ove zakone! 13 Sedam dana svetkuj blagdan sjenica, kad skupiæ prihod s gumna i iz tijeska svojega! 14 Veseli se na ovaj blagdan, ti, sin tvoj i køi tvoja, sluga tvoj i sluækinja tvoja, Levit i stranac, udovica i sirota, koji borave u mjestima tvojim! 15 Sedam dana svetkuj blagdan u çast Gospodu, Bogu svojemu, na mjestu, æto ga izabere Gospod i Jer Gospod, Bog tvoj, blagoslovit øe te kod cijele tvoje œetve i kod svih poslova tvojih. Zato budi veseo! 16 Triput u godini neka se prikaœu svi tvoji muæki pred Gospodom, Bogom tvojim, na mjestu, koje izabere sebi: “na blagdan nekvasnih kruhova, na blagdan tjedana i na blagdan sjenica! Nitko neka se ne prikaœe pred Gospodom praznih ruku! 17 Svaki neka donese, æto moœe dati, kako te je blagoslovio Gospod, Bog tvoj! 18 Postavi sebi suce i glavare u svim mjestima, æto ti ih dadne Gospod, Bog tvoj, za svako pleme tvoje, da sude pravedno narod! 19 Ne iskrivljuj pravice! Ne gledaj na osobu i ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oçi najmudrijima i preokreøu rijeçi pravednima. 20 Imaj jedino i samo pravicu pred oçima, da dugo œiviæ i posjedneæ zemlju, koju ti dadne Gospod, Bog tvoj! 21 Ne sadi sebi svetoga drveta uz œrtvenik Gospoda, Boga svojega, æto øeæ ga podiøi! 22 Ne postavljaj sebi stupova likova idolskih, jer ih mrzi Gospod, Bog tvoj! Ponovljeni Zakon 17 1 Ne œrtvuj Gospodu, Bogu svojemu, goveçeta ni ovce, æto ima na sebi bilo kakvu manu ili kakvogod zlo, jer je to gnusoba Gospodu, Bogu tvojemu. 2 Ako se naåe kod tebe, u kojem od mjesta tvojih, æto ti ih dadne Gospod, Bog tvoj, çovjek ili œena, koji çine æto je mrsko Gospodu, Bogu tvojemu, prestupaju zavjet njegov,

Ponovljeni Zakon
nauçi bojati se Gospoda, Boga svojega, i toçno drœati sve odredbe toga zakona i te ustanove! 20 Neka se oholo ne podigne nad svoje zemljake! Neka ne odstupi ni nalijevo ni nadesno od zakona, da on i sinovi njegovi dugo vladaju nad Izraelom! Ponovljeni Zakon 18 1 Sveøenici levitski i sve pleme Levijevo neka nemaju dijela ni baætine u Izraelu! Neka œivu od œrtava Gospodnjih i od onoga, æto pripada njemu! 2 Neka nemaju baætine meåu zemljacima svojim: “Gospod je baætina njihova, kao æto im je obeøao. 3 To je pravo, koje neka imaju sveøenici prema narodu, to jest onome, koji prinosi goveçe ili ovcu kao œrtvu: neka se dadne sveøeniku pleøe, obje vilice i œeludac! 4 Nadalje imaæ mu dati prvine svojega œita, vina i ulja i prvine od striœenja ovaca svojih. 5 Jer njega izabra Gospod, Bog tvoj, izmeåu svih plemena tvojih, da on i sinovi njegovi uvijek obavljaju svetu sluœbu u ime Gospodnje. 6 Zaputi li koji Levit iz kojegagod od tvojih mjesta u svemu Izraelu, gdje boravi, i doåe sa svom œeljom srca svojega na mjesto, koje izabra Gospod. 7 Smije obavljati sluœbu u ime Gospoda, Boga svojega, kao sva braøa njegova, Leviti, koji tamo stoje u sluœbi Gospodnjoj. 8 Neka on tada jede jednak dio kao ori, osim onoga, æto dobije od prodaje svojih oçinskih dobara. 9 Kad doåeæ u zemlju, koju øe ti dati Gospod, Bog tvoj, ne uçi se çiniti gnusobe onih naroda! 10 Neka se ne naåe kod tebe nitko, koji bi pustio da sin njegov ili køi njegova idu kroz oganj, nitko, koji bi vraçao, ili koji bi gatao, ni koji bi çarao ili bajao, 11 Nitko, koji bi gonio duhove, nitko, koji bi pitao duha mrtvaca ili duha vraçarskog ili se obraøao na mrtve! 12 Jer je gnusoba Gospodu, tkogod se tim bavi. Zbog tih gnusoba protjerat øe ih ispred tebe Gospod, Bog tvoj. 13 A ti budi potpuno sav Gospoda, Boga svojega! 14 Jer ti narodi, æto øeæ ih protjerati iz posjeda njihova, sluæaju gatare i vraçare. A tebi Gospod, Bog tvoj, tako æto ne dopuæta. 15 Proroka iz sredine tvoje, izmeåu braøe tvoje, kao æto sam ja, podignut øe ti Gospod, Bog tvoj. Njega sluæajte! 16 Upravo za to na dan sastanka na Horebu molio si Gospoda, Boga

156

svojega, kad si traœio: Ne mogu viæe da dulje sluæam glas Gospoda, Boga svojega, i da viæe gledam taj silni oganj. Inaçe moram umrijeti. 17 Tada mi reçe Gospod: Pravo je, æto rekoæe. 18 Podignut øu im proroka izmeåu braøe njihove, kao æto si ti. Rijeçi svoje stavit øu u usta njegova, da im kaœe sve, æto mu zapovjedim. 19 A tko ne posluæa rijeçi mojih, æto øe ih govoriti u ime moje, toga øu ja sam povuøi za to na odgovornost. 20 A prorok, koji se usudi govoriti æto u ime moje, æto mu nijesam naloœio da govori, i koji govori u ime drugih bogova: takav prorok neka se pogubi! 21 Ako li pomisliæ: Kako øu znati, koju rijeç nije Gospod rekao? 22 Onda znaj: Ako se ono, æto prorok govori u ime moje, ne zbude i ne ispuni, to je rijeç, koje nije rekao Gospod. Drsko ju je izgovorio prorok. Niæta ga se ne boj! Ponovljeni Zakon 19 1 Kad Gospod, Bog tvoj, istrijebi narode, kojih zemlju daje tebi Gospod, Bog tvoj, i kad se nakon njihova protjeranja naseliæ u njihovim gradovima i kuøama, 2 Onda odvoji sebi tri grada u zemlji, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, da je zaposjedneæ! 3 Napravi dobro put tamo i razdijeli podruçje zemlje svoje, koju ti u posjed daje Gospod, Bog tvoj, na tri dijela! Svaki ubojica neka mogne pribjeøi tamo! 4 Ova odredba neka valja za ubojicu, koji pribjegne tamo, da ostane œiv: Tko ubije drugoga nehotice, a da mu veø prije nije bio neprijatelj, 5 Kao kad bi otiæao u æumu s drugim, da sijeçe drva, i ruka bi njegova zamahnula sjekirom, da posijeçe drvo, a sjekira bi spala s drœalice i pogodila drugoga, tako da umre, onda neka uteçe u koji od tih gradova, da ostane œiv! 6 Inaçe krvni osvetnik u srdœbi svojoj potjera ubojicu i stigne ga, jer je put odveø dalek, i ubije ga, premda nije skrivio smrt, jer mu prije nije bio neprijatelj. 7 Zato ti zapovijedam: Odvoji sebi tri grada! 8 Kad onda Gospod, Bog tvoj, raæiri podruçje tvoje, kao æto se je zakleo ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju, koju je obeøao ocima tvojim. 9 Ako budeæ sav taj zakon, æto ti ga dajem danas, drœao toçno i ljubio Gospoda, Boga svojega, i vazda hodio

157

Ponovljeni Zakon
da ne padne u boju i drugi je ne posveti! 6 Tko je zasadio vinograd, a joæ ga nije pobrao, neka ide i neka se vrati kuøi, da ne padne u boju i drugi ga ne pobere! 7 Tko je zaruçio œenu i joæ je nije odveo, neka ide i neka se vrati kuøi, da ne padne u boju i drugi je ne odvede! 8 Nadalje neka vode reknu narodu ovo: Tko je straæiv i maloduæan, neka ide i neka se vrati kuøi, da joæ ne preplaæi i zemljake svoje, kako je sam preplaæen! 9 Kad voåe svræe svoj govor narodu, onda neka postave glavare od çeta na çelo narodu! 10 Kad se pribliœi kojemu gradu, da ga opsjedne, najprije mu ponudi mir! 11 Prihvati li mir i preda li se tebi, onda sve puçanstvo, æto se naåe u njemu, potpada pod danak i robiju. 12 Ako li neøe da sklopi mir s tobom, nego se odluçi za boj s tobom, onda ga opsjedni! 13 Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog tvoj, onda pobij sve muæko u njemu oætricom maça! 14 Ali œene i djecu i stoku i s, æto se inaçe nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za sebe! Moœeæ slobodno raspolagati plijenom svojih neprijatelja, æto ti ga dade Gospod, Bog tvoj. 15 Tako çini sa svima gradovima, æto su daleko od tebe i ne pripadaju gradovima ovih naroda! 16 Ali u gradovima ovih naroda, æto ti ih Gospod, Bog tvoj, daje u posjed, ne smijeæ nikoga ostaviti na œivotu. 17 Neumolivo izvræi na njima prokletstvo: na Hitejima, Amorejima, Kanaancima, Perizejima, Hivejima i Jebusejima, kao Æto ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, 18 Da vas ne nauçe çiniti sve te gnusobe, æto ih oni çine u çast bogovima svojim, i da se tako ne ogrijeæite o Gospoda, Boga svojega. 19 Ako moradneæ koji grad dugo vremena opsjedati, da ga zauzmeæ, ne uniætuj drveta njegovih! Ne meøi sjekire na njih! Nego jedi plodove njihove, a njih same ne sijeci, jer drveta poljska jesu li ljudi, da bi ih ti morao opsjedati? 20 Samo drveta, za koja znaæ da im se plod ne jede, smijeæ sruæiti i posjeøi, da proti gradu, koji se bije s tobom, sagradiæ opsadne opkope, dokle ne padne. Ponovljeni Zakon 21 1 Ako se u zemlji, koju ti daje u posjed Gospod, Bog tvoj, naåe ubijen çovjek gdje leœi na polju a ne zna se tko ga je

putovima njegovim, tada dodaj ovim gradovima joæ tri druga, 10 Da se u zemlji tvojoj, koju ti u posjed daje Gospod, Bog tvoj, ne prolijeva krv neduœna i da ne pane na te krivnja krvi! 11 Ali ako netko mrzi na drugoga i vreba ga, napadne ga i ubije, i tada uteçe u koji od tih gradova, 12 Onda starjeæine grada neka ga odatle izvedu i predadu ruci krvnoga osvetnika, da umre! 13 Nemaj nikakva smilovanja s njim, nego izbriæi neduœno prolivenu krv s Izraela, da ti bude dobro! 14 Ne premiçi meåe susjeda svojega, æto je povukoæe stari na posjedu tvojem, to øeæ ga dobiti u zemlji, koju ti dadne Gospod, Bog tvoj, da je zaposjedneæ! 15 Jedan svjedok neka ne ustaje ni proti kojemu, kad se radi o kakvu zloçinu ili prestupku ili o kojojgod krivnji, æto je poçini netko! Istom na izjavu dvojice ili trojice svjedoka neka padne odluka! 16 Ako ustane laœan svjedok proti nekomu, da ga optuœi za neku krivnju, 17 Onda neka stanu obadva çovjeka, koji imaju tu raspru, pred Gospoda u nazoçnosti sveøenika i sudaca, koji budu u to vrijeme! 18 Suci neka sluçaj istraœe toçno! Bude li, da je svjedok bio laœan svjedok i da je laœljive izjave uçinio proti zemljaku svojemu, 19 Tada uçinite mu onako, kako je on mislio uçiniti zemljaku svojemu! Tako iskorijeni zlo iz svoje sredine! 20 Ostali neka to çuju i neka se boje i neka viæe nikada ne poçine takvu opaçinu u sredini tvojoj. 21 Nemaj nikakva smilovanja: œivot za œivot, oko zub oko, zub za zub, ruka za ruku i noga za nogu! Ponovljeni Zakon 20 1 Kad poåeæ u boj proti neprijateljima svojim i ugleda konje i kola i narod brojniji od sebe, nemoj ih se uplaæiti, jer je s tobom Gospod, Bog tvoj, koji te izvede iz zemlje egipatske. 2 Kad ulazite u bitku, neka pristupi sveøenik i neka progovori narodu, 3 I neka im rekne: Sluæaj, Izraele! Vi sad polazite u boj proti neprijateljima svojim. Neka ne dræøe srce vaæe! Ne bojte se od njih. 4 Jer Gospod, Bog vaæ, ide s vama u boj proti neprijateljima vaæim i pomoøi øe vas da pobijedite. 5 A vode neka reknu narodu: Tko je sagradio novu kuøu, a nije je joæ posvetio, neka ide i neka se vrati kuøi,

Ponovljeni Zakon
ubio, 2 Tada neka izaåu starjeæine tvoje i suci tvoji i neka izmjere udaljenosti do mjesta, æto leœe oko ubijenoga! 3 Starjeæine grada, æto leœi najbliœe ubijenomu, neka uzmu junicu, na kojoj se joæ nije radilo, i koja joæ nije vukla u jarmu! 4 Starjeæine toga grada neka odvedu junicu na potok, æto teçe uvijek, na mjesto, na kojemu se joæ nije nikada oralo ni sijalo! Tamo neka junici vrat otvore, da krv teçe u potok! 5 Onda neka pristupe sveøenici, sinovi Levijevi, jer njih izabra Gospod, Bog tvoj, da obavljaju sluœbu njegovu i da u ime Gospodnje blagoslivljaju. Njihova presuda odluçuje svaku raspru i svaku ætetu. 6 Sve starjeæine toga grada, koji stanuju najbliœe ubijenomu, neka operu ruke svoje nad junicom, kojoj je bio otvoren vrat u potok! 7 Glasno neka posvjedoçe: Ruke naæe nijesu prolile ove krvi, i oçi naæe nijesu vidjele niæta. 8 Oçisti narod svoj Izraela, koji si otkupio, Gospode, i ne daj da bude neduœno prolivena krv u narodu tvojemu Izraelu! Daj da bude çist od krivnje krvi! 9 Tako øeæ izbrisati neduœno prolivenu krv iz svoje sredine, kad uçiniæ, æto je ugodno Gospodu, 10 Kad otideæ na vojsku proti neprijateljima svojim, i Gospod, Bog tvoj, preda ih u ruke tvoje i ti od njih ugrabiæ zarobljenike, 11 I meåu zarobljenicima ugledaæ lijepu œenu i ti bi je htio rado imati za œenu, 12 Odvedi je kuøi svojoj, ona neka tada oæiæa glavu svoju i obreœe nokte svoje, 13 I neka skine haljine svoje, u kojima je zarobljena, i neka stoji u kuøi tvojoj! Izakako je cio mjesec dana œalila za ocem svojim i za materom svojom, moœeæ poøi k njoj i oœeniti se njome. Ona ti tada pripada kao œena. 14 Ali ako ti viæe ne bi bila po volji, moœeæ je otpustiti. Ipak je ne smijeæ prodati za novce ili s njom oætro postupati, jer si je imao za œenu. 15 Ako netko ima dvije œene, jednu, koju viæe ljubi, i drugu, koju manje ljubi, pa ako su mu one, ljubljena i manje ljubljena, rodile sinove, a prvoroåenac bi bio od manje ljubljene, 16 Onda, kad hoøe da razdijeli imanje svoje meåu sinove svoje, ne smije dati pravo prvoroåenja sinu ljubljene i zapostaviti prvoroåenca manje ljubljene. 17 Nego mora prvoroåenca manje ljubljene œene priznati kao takva i dati

158

mu dva dijela od svega, æto ima, jer je on prvenac snage njegove, pripada mu pravo prvoroåenja. 18 Ako netko ima sina razuzdana i nepokorna, koji ne sluæa oca svojega i matere svoje, pa i onda, kada ga pokaraæe, ne sluæa, 19 Tada neka ga uzmu otac njegov i mati njegova i neka ga dovedu k starjeæinama grada njegova, k vratima prebivaliæta njegova, 20 I neka kaœu starjeæinama grada njegova: Ovaj sin naæ razuzdan je i nepokoran. Neøe da nas sluæa. Izjelica je i pijanica. 21 Tada svi ljudi njegova grada neka ga na smrt kamenuju! Tako iskorijeni zlo iz svoje sredine! Sav Izrael neka to çuje i neka se boji! 22 Tko poçini takav zloçin, da zasluœi smrt, te bude pogubljen i objesiæ ga na drvo, 23 Neka ne ostane truplo njegovo preko noøi na drvetu! Isti joæ dan moraæ ga pokopati, jer je proklet od Boga tko je objeæen. Ne oskvrni zemlje, koju ti Gospod Bog tvoj, daje ga baætinu! Ponovljeni Zakon 22 1 Ako vidiæ, da je zalutalo goveçe zemljaka tvojega ili ovca nje ova, nemoj im uskratiti svoju pomoø! Odvedi ih natrag zemljaku svojemu! 2 Ako li zemljak tvoj ne stoji u blizini tvojoj, ili ti je nepoznat, odvedi ih kuøi svojoj! Neka ostanu kod tebe dok ih ne potraœi zemljak tvoj! Tada mu ih vrati. 3 Isto tako uçini s magarcem njegovim, tako uçini s haljinom njegovom i sa svakom izgubljenom stvari, æto je izgubi zemljak tvoj, a ti je naåeæ! Nemoj pustiti da leœi! 4 Ako vidiæ, da su magarac zemljaka tvojega ili goveçe njegovo pali na putu, nemoj im uskratiti pomoøi svoje! Pomozi mu ih podignuti! 5 Œena ne smije nositi muæko ga odijela, i muæki neka re ne oblaçi u œenske haljine, jer tko tako æto çini, gnusoba je Gospodu, Bogu tvojemu. 6 Naåeæ li vani na drvetu ili na tlu gnijezdo ptiçje s mladima ili s jajima, dok majka leœi na ml” dima ili na jajima, tada ne hvataj majke s mladima! 7 Pusti majku neka leti, ako uzme mlade, da ti bude dobro i da œiviæ dugo! 8 Ako gradiæ novu kuøu, napravi na svojemu krovu ogradu, da ne navuçeæ na kuøu svoju krivnje krvi, kad bi tko pao s nje! 9 Ne sadi u svoj vinograd dvojaka sjemena! Inaçe sav urod bude neçist sad æto ga posadiæ, i rod vinogradski.

159

Ponovljeni Zakon
nije tu bilo, da bi joj pomogao. 28 Ako netko naåe nezaruçenu djevojku, uhvati je, opøi s njom, i zateku ih, 29 Onda çovjek, koji je opøio s njom, ima ocu djevojçinu platiti pedeset srebrnih æekela. Mora je uzeti za œenu, jer ju je oskvrnio. Pustiti je ne smije dok je œiv. 30 Nitko ne smije oœeniti se œenom oca svojega i podignuti pokrivalo postelje oca svojega. Ponovljeni Zakon 23 1 Nitko, koji je utuçen ili uækopljen, ne smije biti primljen u zajednicu Gospodnju. 2 Ni jedan izrod ne smije se primiti u zajednicu Gospodnju. Ni u desetom koljenu ne smije se primiti u zajednicu Gospodnju. 3 Ni jedan Amonac i ni jedan Moabac ne smije se pripustiti u zajednicu Gospodnju. Ni deseto koljeno njihovo ne smije se nikad primiti u zajednicu Gospodnju, 4 Jer ne izaåoæe pred vas s jelom i pilom na izlasku vaæem iz Egipta, i jer proti tebi potkupiæe Balaama, sina Beorova, iz Petora u Mezopotamiji, da te prokune. 5 Ipak Gospod, Bog tvoj, ne htjede posluæati Balaama, nego ti Gospod, Bog tvoj, obrati prokletstvo u blagoslov, jer te ljubi Gospod, Bog tvoj. 6 Ne brini se nikad, dok si œiv, za njihovo dobro i njihovu sreøu! 7 Ne mrzi Edomca, jer ti je po krvi rod! Ne mrzi ni Egipøanina, jer si bio u zemlji njegovoj gost! 8 Potomci, æto im se rode, smiju se primiti u treøem koljenu u zajednicu Gospodnju. 9 Kad poåeæ u tabor proti svojih neprijatelja: çuvaj se od svake zle stvari! 10 Ako je netko uza te, koji je postao neçist od noønoga izliva, neka izaåe iz tabora! On ne smije opet natrag doøi u tabor. 11 Kad pane veçer, neka se opere, i kad sunce zaåe, neka se vrati u tabor! 12 Izvan tabora imaj mjesto, gdje øeæ izlaziti! 13 U opravi svojoj imaj lopaticu! Njom, kad moraæ izaøi, iskopaj jamu i poslije zagrni neçist svoju! 14 Jer Gospod, Bog tvoj, ide usred tabora tvojega, da te ætiti i da ti preda neprijatelje tvoje. Zato neka je tabor tvoj svet, da ne naåe kod tebe niæta neçisto i da se ne odvrati od tebe! 15 Roba, koji uteçe k tebi od gospodara svojega, nemoj izdati gospodaru

10 Ne ori s volom i magarcem zajedno! 11 Ne oblaçi haljine tkane od vune i lana zajedno! 12 Napravi sebi rese na çetiri kraja plaæta, kojim se ogrøeæ! 13 Ako netko uzme œenu i s njom œivi, ali mu onda omrzne, 14 I optuœi je zbog ruœnih stvari i prospe loæ glas o njoj, kad govori: Kad uzeh tu œenu i njoj se pribliœih, ne naåoh u nje djevojaætva, 15 Tada otac i mati mlade œene neka uzmu znake djevojaætva mlade œene i donesu ih pred starjeæine grada na vrata! 16 Otac mlade œene neka rekne starjeæinama: Svoju køer dadoh ovomu çovjeku za œenu, jer on zamrzi nju, 17 Sad je optuœuje zbog ruœnih stvari, kad tvrdi: Ne naåoh u tvoje køeri djevojaætva. Ali evo znaka djevojaætva køeri moje! Onda neka razastru plahtu pred starjeæinama gradskim! 18 Tada starjeæine toga grada neka uzmu muœa i kazne ga! 19 Osim toga neka ga oglobe globom od sto srebrnih æekela i neka ih dadnu ocu mlade œene, jer je iznio loæ glas na djevojku Izraelku. Mora je zadrœati kao œenu i ne smije pustiti je dok je œiv. 20 Ali ako bude istinita optuœba: Nije se naæao znak djevojaætva kod mlade œene, 21 Tada neka se izvede mlada œena pred vrata kuøe njezina oca, i ljudi njezina grada zaviçajnoga neka je na smrt kamenuju, jer je poçinila sramotu u Izraelu: blud je tjerala u kuøi oca svojega. Tako istrijebi zlo iz svoje sredine! 22 Ako se tko uhvati, gdje opøi sa œenom udatom, neka umru oboje, çovjek koji je opøio sa œenom i œena! Tako iskorijeni zlo u Izraelu! 23 Ako se netko sastane u gradu s djevojkom, koja je s jednim zaruçena, i opøi s njom, 24 Izvedite ih oboje pred gradska vrata i kamenujte ih na smrt: Djevojku, jer nije u gradu vikala za pomoø, i çovjeka, jer oskvrni zaruçnicu bliœnjega svojega. Tako istrijebi zlo iz svoje sredine! 25 Ako netko naåe zaruçenu djevojku vani u polju, pa je siluje i opøi s njom, neka umre samo çovjek, koji je opøio s njom! 26 Djevojci neka se ne uçini niæta! Djevojka nije uçinila grijeh, æto zasluœuje smrt. Sluçaj je sliçan, kao kad netko skoçi na drugoga i ubije ga. 27 Jer ju je naæao vani na polju, mogla je vikati zaruçena djevojka, a nikoga

Ponovljeni Zakon
njegovu! 16 Neka ostane kod tebe na mjestu, koje izabere sebi u jednom od gradova tvojih, gdje mu se dopadne! Ne smijeæ ga muçiti. 17 Neka ne bude bludnice meåu køerima Izraelovim i neka ne bude bludnika meåu sinovima Izraelovim! 18 Ne nosi bludniçine plaøe ni pasjih novaca u dom Gospoda, Boga svojega, za bilo koji zavjet, jer je oboje gnusoba Gospodu, Bogu tvojemu. 19 Od zemljaka svojega ne smijeæ uzimati kamatu, niti za novce, niti za hranu, niti za igdje iæta, æto se posuåuje na kamate. 20 Od stranaca smijeæ traœiti kamate. A od zemljaka svojega ne smijeæ uzimati kamate, da te Gospod, Bog tvoj, blagoslovi u svima djelima tvojim u zemlji, u koju ideæ, da je primiæ u posjed. 21 Kad uçiniæ zavjet Gospodu, Bogu svojemu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer øe ga strogo traœiti od tebe Gospod, Bog tvoj. Leœi on na tebi kao krivnja. 22 Ali ako propustiæ uçiniti zavjet, onda nemaæ krivnje. 23 æto obeøaju usta tvoja, to drœi toçno; jer si dragovoljno zavjetovao Gospodu, Bogu svojinu, æto si izrekao ustima svojim. 24 Ako doåeæ u vinograd kojega od svojih zemljaka, moœeæ jesti groœåa po volji, dok se nasitiæ. Ipak niæta ne meøi u posudu svoju! 25 Ako doåeæ u œito bliœnjega svojega, smijeæ trgati klasje rukom. Ipak ne smijeæ stavljati srp na œito bliœnjega svojega.

160

Ponovljeni Zakon 24 1 Kad tko uzme œenu i oœeni se njom, i ona mu se potom viæe ne dopada, jer na njoj nade neæto ruœno, neka joj napiæe pismo rastavno, dadne joj ga u ruke i otpusti je iz svoje kuøe! 2 Kad ona otide iz kuøe njegove i uda se za drugoga, 3 Pa ako i ovaj drugi muœ omrzne na nju, napiæe joj pismo rastavno, dadne joj ga u ruke i otpusti je iz svoje kuøe, ili ako umre ovaj drugi muœ, koji se oœeni njom, 4 Tada prvi njezin muœ, koji ju je bio otpustio, ne smije se opet oœeniti njom, poæto je postala neçista, jer to je gnusoba pred Gospodom, i ti ne smijeæ opteretiti krivnjom zemlju, koju ti Gospod, Bog tvoj, daje u baætinu. 5 Ako se je netko skoro oœenio, ne treba iøi na vojsku. Neka mu se ne nameøu nikakve obveze I Godinu dana neka je Ponovljeni Zakon 25 slobodan za kuøu svoju i neka 1 Ako doåu ljudi, koji su meåu sobom

razveseljuje œenu svoju, koju je doveo! 6 Ne smije se uzimati u zalogu ruçni mlin ili gornji mlinski kamen, jer tim se uzima œivot u zalogu. 7 Ako se tko naåe, da je ukrao koga izmeåu zemljaka svojih, kojeg Izraelca, i s njim kao s robom postupao ili ga prodao, taj kradljivac neka umre! Tako iskorijeni zlo iz svoje sredine! 8 Kod bolesti gube radi toçno i paœljivo po svim uputama, æto vam ih daju levitski sveøenici! Radite toçno onako, kako sam vam zapovjedio! 9 Pomisli na ono, æto je Gospod, Bog tvoj, uçinio Mirjami na putu, kad izaåoste iz Egipta! 10 Ako dadneæ bliœnjemu svojemu æto u zajam, ne idi u kuøu njegovu, da mu uzmeæ zalog! 11 Stoj vani! Onaj kojemu si dao zajam, neka ti iznese zalog! 12 Ako je siromah, ne spavaj sa zalogom njegovim! 13 Vrati mu zalog, çim zapadne sunce, da moœe leøi spavati u svojem plaætu i da te blagosliva! To øe ti se uraçunati u zaslugu pred Gospodom, Bogom tvojim. 14 Ne zakidaj ubogog i siromaænog nadniçara, bilo da je on jedan od tvojih zemljaka ili jedan od stranaca, koji su u zemlji tvojoj, u mjestima tvojim. 15 Isti dan podaj mu plaøu njegovu! Sunce neka ne zaåe nad njom; jer je siromaæan i uzdiæe za njom. Inaçe zavapit øe proti tebe Gospodu, i ti si na sebe navalio krivnju. 16 Oci neka se ne usmrøuju zbog djece njihove i djeca zbog otaca njihovih! Svaki neka bude usmrøen za svoj vlastiti grijeh! 17 Ne iskrivljuj pravice strancu ili siroti i ne uzimaj u zalogu haljine udovici! 18 Pomisli na to, da si bio rob u Egiptu, i da te je oslobodio odanle Gospod, Bog tvoj! Zato ti zapovijedam, da tako çiniæ. 19 Kad œanjeæ ljetinu svoju na polju i zaboraviæ koji snop na polju, ne vraøaj se, da ga uzmeæ! Neka pripadne strancu, siroti i udovici, da te blagoslovi Gospod, Bog tvoj, u svakom poslu ruku tvojih! 20 Kad treseæ masline svoje, ne pretraœuj joæ grane iza sebe! Neka dopadne to strancu, siroti i udovici! 21 Kad bereæ vinograd svoj, ne pabirçi poæto obere! Neka to pripadne strancu siroti i udovici! 22 Pomisli na to, da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj! Zato ti zapovijedam, da tako çiniæ.

161

Ponovljeni Zakon
Bog tvoj, u posjed i baætinu, tada izbriæi pod nebom, æto spominje na Amaleka! Ne zaboravi to! Ponovljeni Zakon 26 1 Kad doåeæ u zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, u baætinu, i primiæ je u posjed i naseliæ se u njoj, 2 Tada uzmi dio od prvina svih poljskih plodova, æto si ih poœeo od zemlje, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, i metni ih u koæaru! Onda idi na mjesto, æto ga izabere Gospod, Bog tvoj, da ondje prebiva ime njegovo! 3 Tamo doåi k sveøeniku, koji u to vrijeme bude u sluœbi, i reci mu: Zahvaljujem danas Gospodu, Bogu tvojemu, da sam doæao u zemlju, za koju se Gospod zakle ocima naæim, da øe im je dati. 4 Nato neka uzme sveøenik koæaru iz tvoje ruke i metne je pred œrtvenik Gospoda, Boga tvojega! 5 Tada izgovori i reci pred Gospodom, Bogom svojim: Otac moj bio je Sirijac, koji je lutao naokolo, s malo ljudi otiæao je u Egipat i tamo se nastanio. Tamo je postao narod velik, jak i mnogobrojan. 6 Ali kad su Egipøani zlo postupali s nama, tlaçili nas i udarali na nas teæke poslove, 7 Mi zavapismo Gospodu, Bogu otaca svojih. I Gospod je çuo glas naæ i pogledao na nevolju naæu, na trud naæ i na muku naæu: 8 Gospod nas izvede rukom jakom i miæicom podignutom, strahotom velikom i znacima i çudesima. 9 Dovede nas na ovo mjesto i dade nam zemlju ovu, zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med. 10 I sada evo donosim prvine od plodova zemlje, koju si mi dao, Gospode! Tada stavi koæaru pred Gospoda, Boga svojega, i pokloni se Gospodu, Bogu svojemu! 11 Veseli se svakim dobrom, æto ga dade Gospod, Bog tvoj, tebi i kuøi tvojoj, ti i Levit i stranac, koji stoji kod tebe! 12 Kad u treøoj godini, u godini desetine, odijeliæ svu desetinu od dohodaka svojih i predaæ je Levitu, strancu, siroti i udovici, da od toga u prebivaliætu tvojemu jedu i nasite se, 13 Onda moli pred Gospodom, Bogom svojim: Iznesoh iz kuøe svoje æto je posveøeno i dadoh Levitu, strancu, siroti i udovici toçno po naputku, æto mi ga ti dade. Nijedne tvoje naredbe ja ne prestupih i ne zaboravih. 14 Ne jedoh od toga u œalosti svojoj i niæta ne uzeh od toga, kad sam bio

u raspri, pred sud, neka im se sudi! Neduœnoga neka oslobode, a krivca neka osude! 2 Ako je krivac zasluœio batine, tada sudac neka naloœi, da ga povale i da mu pred njim dadnu toliko udaraca, koliko odgovara krivnji njegovoj! 3 çetrdeset udaraca smije naloœiti da mu se dadne, ali ne viæe, da se ne poniæti pred tobom zemljak tvoj, kad bi mu se preko toga udarilo joæ viæe udaraca. 4 Ne zavezuj usta volu kad vræe! 5 Ako braøa stanuju skupa i jedan od njih umre, a ne ostavi sina iza sebe, onda neka se œena umrloga ne uda vani za stranca! Njezin djever neka otide k njoj, neka je uzme za œenu i izvræi na njoj duœnost djeversku! 6 Prvoroåenac, kojega ona rodi, neka nosi ime brata umrloga, da ne izumre ime njegovo u Izraelu. 7 Ako li onaj çovjek neøe da uzme snahe svoje, onda snaha njegova neka ide na vrata gradska pred Starjeæine i neka rekne: Djever moj neøe da oçuva ime bratu svojemu u Izraelu. On mi neøe da uçini duœnost djeversku. 8 Starjeæine grada njegova neka ga tada dozovu i potegnu na odgovor! Prikaœe li se on i dadne li izjava: Neøu da je uzmem, 9 Onda neka pristupi k njemu snaha njegova pred starjeæinama, neka mu izuje obuøu s nogu, neka mu pljune u lice i glasno povikne: Tako neka bude çovjeku, koji neøe da zida kuøe brata svojega! 10 Kuøa njegova neka se u Izraelu zove samo joæ kuøa bosoga! 11 Ako se pobiju ljudi i œena jednoga doleti da otme muœa svojega iz ruku onoga, koji ga bije, i pruœi ruku svoju i uhvati ga za sram, 12 Odsijeci joj ruku bez milosråa! 13 Ne nosi u torbi svojoj dvojaku utegu, teœu i lakæu! 14 Nemoj imati u kuøi svojoj dvojaku mjeru, veøu i manju! 15 Puna i prava utega neka ti je, puna i prava mjera neka ti je, i da dugo œiviæ u zemlji, koju ti da je Gospod, Bog tvoj! 16 Jer je gnusoba Gospodu, Bogu tvojemu, svaki, koji çini tako, svaki, koji çini nepoæteno. 17 Pomisli na to, æto ti uçiniæe Amaleçani na putu, kad ste iæli iz Egipta! 18 Na putu napadoæe te, jer si bio umoran i iznemogao, pobiæe kod tvoje zadnje çete sve, æto od umora zastadoæe za tobom, bez straha od Boga. 19 Kad te jednom Gospod, Bog tvoj, smiri od svih neprijatelja tvojih unaokolo u zemlji, koju ti daje Gospod,

Ponovljeni Zakon
neçist. Niæta od toga ne darovah za mrtvaca. Posluæah Gospoda, Boga svojega, i uçinih, kako si zapovjedio. 15 Pogledaj iz svetoga stana svojega, s neba, i blagoslovi narod svoj Izraela i zemlju, koju si nam dao, kao æto si se zakleo ocima naæim, zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med! 16 Danas ti zapovijeda Gospod, Bog tvoj, da drœiæ ove zakone i naredbe. Toçno ih dakle izvræuj svim srcem i svom duæom! 17 Danas si se dogovorio s Gospodom, da øe on biti Bog tvoj, a ti da øeæ iøi putovima njegovim i drœati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove odredbe i sluæati glas njegov. 18 I Gospod se je danas dogovorio s tobom, da øeæ biti njegov narod osobit, kao æto ti je obeøao, i da øeæ izvræavati sve zapovijedi njegove. 19 On øe te nad sve narode, koje je stvorio, podignuti hvalom, daæøu i slavom. A ti budi svet narod Gospodu, Bogu svojemu, kao æto je zapovjedio!” Ponovljeni Zakon 27 1 Mojsije sa starjeæinama Izraelovim zapovjedi narodu: “Izvræujte sve zapovijedi, Æto vam ih danas dajem! 2 Kad prijeåete preko Jordana u zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, podigni sebi kamenje veliko, namaœi ga kreçem, 3 I napiæi na njemu, çim prijeåeæ, sve rijeçi toga zakona, da uåe u zemlju, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, u zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med, kao æto ti je obeøao Gospod, Bog otaca tvojih. 4 Kada dakle prijeåete preko Jordana, postavi to kamenje, za koje vam danas dadoh uputu, na gori Ebalu i namaœite ga kreçem! 5 Napravi ondje i œrtvenik u çast Gospodu, Bogu svojemu, œrtvenik od kamenja, æto ga nijesi klesao gvoœåem! 6 Od neklesana kamenja po digni œrtvenik Gospodu, Bogu svojemu! Tada na njemu prinesi Gospodu, Bogu svojemu, œrtve paljenice! 7 Œrtvuj mirotvorne œrtve i drœi ondje gozbu œrtvenu! Veseli se pred Gospodom, Bogom svojim! 8 Napiæi na to kamenje razgovijetno i pomno sve rijeçi toga zakona!” 9 Mojsije i levitski sveøenici upraviæe svemu Izraelu joæ ove rijeçi: Æuti, Izraele, i sluæaj! Danas si postao narod Gospoda, Boga svojega. 10 Sluæaj, glas Gospoda, Boga svojega, i drœi njegove zapovijedi i naredbe, æto ti ih dajem danas!” 11 Isti dan zapovjedi Mojsije narodu: 12 im prijeåete preko Jordana, neka

162

stanu jedni na gori Gerizimu, da blagoslivljaju narod, naime Simeon, Levi, Juda, Isakar, Josip i Benjamin. 13 Drugi neka stanu na gori Ebalu, da proklinju, naime Ruben, Gad, Aæer, Zebulun, Dan i Naftali. 14 Leviti neka poçnu i jakim glasom neka progovore svima Izraelcima: 15 Proklet, tko napravi lik rezan ili liven, gnusoban Gospodu, djelo ruke umjetnikove, i postavi ga potajno! I sav narod neka odgovori: Amen! 16 Proklet, tko prezire oca svojega ili mater svoju! I sav narod neka odgovori: Amen! 17 Proklet, tko pomakne meåu bliœnjega svojega! I sav narod neka odgovori: Amen! 18 Proklet, tko zavede slijepca puta! I sav narod neka odgovori: Amen! 19 Proklet, tko iskrivi pravicu strancu, siroti i udovici! I sav narod neka odgovori: Amen! 20 Proklet, tko sagrijeæi sa œenom oca svojega, jer pogrdi œenidbenu postelju oca svojega. I sav narod neka odgovori: Amen! 21 Proklet, tko sagrijeæi s kojim œivinçetom! I sav narod neka odgovori: Amen! 22 Proklet, tko sagrijeæi sa sestrom svojom, køerju oca svojega ili matere svoje! I sav narod neka odgovori: Amen! 23 Proklet, tko sagrijeæi sa svasti svojom! I sav narod neka odgovori: Amen! 24 Proklet, tko ubije bliœnjega svojega iz potaje! I sav narod neka odgovori: Amen! 25 Proklet, tko primi kakav dar, da prolije krv neduœnu! I sav narod neka odgovori: Amen! 26 Proklet, tko ne drœi zapovijedi ovoga zakona i ne izvræuje ih! I sav narod neka odgovori: Amen! Ponovljeni Zakon 28 1 Ako budeæ vjerno sluæao Gospoda, Boga svojega, i ako budeæ izvræivao zapovijedi njegove, æto ti ih dajem danas, uzvisit øe te Gospod, Bog tvoj, nad sve narode na zemlji. 2 Svi ovi blagoslovi doøi øe na te i stignut øe te, ako budeæ sluæao Gospoda, Boga svojega. 3 Blagoslovljen øeæ biti u gradu i blagoslovljen u polju. 4 Blagoslovljen øe biti plod tijela tvojega, plod njive tvoje, plod stoke tvoje, mlade goveda tvojih i ovaca tvojih. 5 Blagoslovljena øe biti œetvena koæara tvoja i naøve tvoje.

163

Ponovljeni Zakon
23 Nebo nad glavom tvojom postat øe mjed, a zemlja pod nogama tvojim gvoœde. 24 Gospod øe daœd u zemlji tvojoj pretvoriti u prah i pepeo. Oni øe padati s neba na te, dok ne budeæ uniæten. 25 Gospod øe te poraziti pred neprijateljima tvojim. Jednim øeæ putem izaøi proti njima, a na se dam øeæ putova bjeœati pred njima. Svima kraljevstvima na zemlji bit øeæ jedno straæilo. 26 Mrtvaci tvoji bit øe hrana svima pticama nebeskim i œivotinjama divljim, i nitko ih neøe poplaæiti. 27 Gospod øe te udariti priætem egipatskim, micinom, svrabom i krastom, od çega se neøeæ viæe moøi iscijeliti. 28 Gospod øe te udariti bjesnilom, sljepoøom i pometnjom duha. 29 U jasno podne pipat øeæ okolo, kao æto pipa slijepac u mraku. U svojim pothvatima neøeæ imati sreøe. Uvijek øe te tlaçiti i odirati, a nitko ti neøe pomoøi. 30 Oœenit øeæ se, a drugi øe biti s tvojom œenom. Sazidat øeæ kuøu, a neøeæ stanovati u njoj. Posadit øeæ vinograd, a neøeæ uœivati njegova ploda. 31 Vol tvoj klat øe se na tvoje oçi, a ti ga neøeæ jesti. Magarac tvoj otet øe ti se pred oçima i neøe ti se viæe vratiti, Ovce tvoje dat øe se neprijateljima tvojim, i nitko ti neøe pomoøi. 32 Sinovi tvoji i køeri tvoje past øe kao plijen tuåemu narodu. Oçi tvoje morat øe to gledati i kapat øe jednako za njima. Ali ti øeæ biti nemoøan. 33 Plod zemlje tvoje i sav prihod muke tvoje izjest øe narod, kojega ne znaæ. Tlaçit øe te jednako i zlostavljati uvijek. 34 Poludjet øeæ od onoga, æto øeæ gledati svojim oçima. 35 Gospod øe te udariti priætevima zlim na koljenima i na golijenima, tako da neøe na tebi ostati niæta zdravo od tabana do tjemena. 36 Gospod øe tebe i kralja, kojega øeæ postaviti nad sobom, odvesti u narod, kojega nijesi znao ti ni oci tvoji. Tamo øeæ sluœiti tuåim bogovima od drveta i kamena. 37 Postat øeæ predmet zgraœanja, rugla i posmijeha svima narodima, u koje te odvede Gospod. 38 Mnogo øeæ sjeme iznijeti u polje, a samo øeæ malo od toga poœeti jer øe ga izjesti skakavci. 39 Vinograde øeæ saditi i obraåivati. Ali vina neøeæ piti i u klijet spremati, jer øe izjesti crvi. 40 Imat øeæ maslina u svem podruçju svojem, ali se neøeæ moøi mazati

6 Blagoslovljen øeæ biti, kada dolaziæ, i blagoslovljen, kada odlaziæ. 7 Gospod øe poraziti pred tobom neprijatelje tvoje, koji se dignu uroti tebi. Jednim putem dolaze oni proti tebe, a na sedam putova bjeœe pred tobom. 8 Gospod øe ti dati blagoslov u œitnicama tvojim i u svakom poslu ruku tvojih. On øe te blagosloviti u zemlji, koju ti daje Gospod, Bog tvoj. 9 Gospod øe te uçiniti svetim narodom svojim, kao æto ti se je zakleo, ako izvræujeæ zapovijedi Gospoda, Boga svojega, i ideæ putovima njegovim. 10 Svi narodi u zemlji vidjet øe, da se s pravom zoveæ narodom Gospodnjim, i bojat øe se tebe. 11 Gospod øe te obasuti dobrima, plodom tijela tvojega, stoke i njive u zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim da øe ti je dati. 12 Gospod øe otvoriti bogatu riznicu svoju, nebo, da zemlji tvojoj u pravo vrijeme dadne daœd i da blagoslovi svaki rad ruku tvojih. Onda moœeæ davati u zajam mnogim narodima, a sam da ne moraæ uzimati u zajam. 13 Gospod øe te uçiniti glavom a ne repom, Ti øeæ samo biti gore a nikada dolje, ako sluæaæ zapovijedi Gospoda, Boga svojega, æto ti ih dajem danas, i toçno ih izvræujeæ. 14 Od svega, æto ti zapovijedam danas, ne odstupaj ni nadesno ni nalijevo, pristajuøi za drugim bogovima i sluœeøi njima! 15 Ali ako ne sluæaæ Gospoda, Boga svojega, i toçno ne drœiæ svih njegovih zapovijedi i naredaba, æto ti ih dajem danas, onda øe doøi na te sva ova prokletstva i stignut øe te: 16 Proklet øeæ biti u gradu, proklet u polju. 17 Prokleta øe biti œetvena koæara tvoja i naøve tvoje. 18 Proklet øe biti plod tijela tvojega, plod njive tvoje, mlad goveda tvojih i ovaca tvojih. 19 Proklet øeæ biti, kada dolaziæ, i proklet, kada odlaziæ. 20 Gospod øe poslati na tebe prokletstvo, zabunu i strah u svim radovima, æto ih preduzmeæ, dok za kratko vrijeme posve ne propadneæ zbog zlih djela svojih, po kojima si otpao od mene. 21 Gospod øe na te donijeti kugu, dok te posve ne istrijebi iz zemlje, u koju ideæ da je posjedneæ. 22 Gospod øe te udariti suæicom, groznicom, upalom, œegom suæom, snijeti i metljikom. Ova øe te zla progoniti, dok ne propadneæ.

Ponovljeni Zakon
uljem, jer øe opasti masline tvoje. 41 Imat øeæ sinova i køeri, ali neøe pripadati tebi, jer øe otiøi u ropstvo. 42 Sve drveøe tvoje i rod zemlje tvoje uniætit øe buba. 43 Stranac, koji prebiva kod tebe, penjat øe se nada te sve viæe, a ti øeæ padati sve niœe. 44 On øe ti, uzaimati; a ti mu ne øeæ moøi uzajmiti. On øe postati glava, a ti rep. 45 Sva ova prokletstva doøi øe na te, progonit øe te i stizat øe te, dok se ne istrijebiæ ako ne budeæ sluæao Gospoda, Boga svojega, i ne budeæ drœao njegovih zapovijedi i naredaba, æto ti ih je dao. 46 Ona øe biti tebi i potomcima tvojim kao znak i çudo dovijeka. 47 Kad nijesi htio radosno i rado sluœiti Gospodu, Bogu svojemu, uza sve obilje, 48 Sluœit øeæ neprijateljima svojim, koje proti tebe poæalje Gospod, u gladi i œeåi, u golotinji i svakoj oskudici. On øe ti metnuti gvozden jaram na vrat, dok te ne uniæti. 49 Gospod se iz daleke daljine, s kraja svijeta, dovesti proti tebe narod, koji leti kao orao, narod, kojemu jezika ne razumijeæ. 50 Narod tvrdoga pogleda, koji ne ætedi starca i s mladiøem nema smilovanja. 51 On øe izjesti omladak stoke tvoje i prihod polja tvojega, dok se ne istrijebiæ. On ti neøe niæta ostaviti od œita, vina i ulja od ploda goveda i ovaca, dok te ne upropasti. 52 On øe te opkoliti u svim gradovima tvojim, dok po svoj zemlji tvojoj ne popadaju zidovi tvoji visoki i tvrdi, u koje se uzdajeæ. On øe te opkoliti u svim gradovima tvojim, po svoj zemlji, koju ti dadne Gospod. Bog tvoj. 53 Tada øeæ u nevolji i tjeskobi, u koju øe te staviti neprijatelj tvoj, jesti plod svojega vlastitog tijela, meso svojih sinova i køeri, koje ti dadne Gospod, Bog tvoj. 54 I najmekæi i najnjeœniji çovjek kod tebe bit øe pun zlovolje prema bratu svojemu, prema ljubljenoj œeni svojoj i djeci svojoj, æto mu joæ ostaje. 55 Nikome od njih neøe dati mesa djece svoje, æto øe ga jesti, jer neøe imati niæta drugo u nevolji i tjeskobi, u koju øe te staviti neprijatelj tvoj u svim gradovima tvojim. 56 I najmekæa i najnjeœnija œena kod tebe, koja se ne bi usudila metnuti svoju nogu na golu zemlju, jer je bila odveø njeœna i mekuæna, bit øe zlovoljna prema ljubljenome muœu svojemu, prema sinu svojemu i køeri

164

svojoj, 57 Zbog posteljice, æto dolazi iz krila njezina, ili zbog djece, kojoj daje œivot, jer u oskudici svakoj ona øe ih potajno jesti od nevolje i tjeskobe, a koju øe te staviti neprijatelj tvoj u gradovima tvojim. 58 Ako ne budeæ toçno drœao se zapovijedi ovoga zakona, æto su zapisane u ovoj knjizi, i ako se ne budeæ bojao uzviæenoga i çasnoga imena, Gospoda, Boga svojega. 59 Poslat øe Gospod tebi i potomcima tvojim vanredne kuænje, teæka i dugotrajna zla, ljute i duge bolesti. 60 Sva zla egipatska, od kojih se plaæiæ, pustit øe na tebe, i one øe se prilijepiti za tebe. 61 Usto øe Gospod pustiti na tebe joæ sve bolesti i kuænje, to nijesu zapisane u ovoj zakonskoj knjizi, dok se ne istrijebiæ. 62 Ostat øe vas samo malo, makar vas prije bilo kao zvijezda nebeskih, ako ne budeæ sluæao Gospoda, Boga svojega. 63 Kao æto vam se je Gospod radovao, da vam dobro çini i da vas mnoœi, tako øe vam se sad Gospod radovati, da vas zatire i istrebljuje. Bit øete iskorijenjeni iz zemlje, u koju ideæ da je zaposjedneæ. 64 Gospod øe te razasuti po svim narodima, s jednoga kraja zemlje do drugoga. Tamo øeæ sluœiti drugim bogovima, koji su bili nepoznati tebi i ocima tvojim, bogovima od drveta i kamena. 65 Meåu ovim narodima neøeæ uœivati mira. Tvoja noga neøe imati poçivaliæta. Tamo øe ti Gospod utisnuti u srce tjeskobu u oçi teœnju za zaviçajem i u duæu tugu. 66 Œivot svoj vidjet øeæ da visi o koncu. Drhtat øeæ danju i noøu i neøeæ se osjeøati nikada siguran za œivot svoj. 67 Ujutro govorit øeæ: O, da je veø veçer, a uveçer govorit øeæ: O, da je veø jutro, od tjeskobe u srcu, æto øeæ je imati, i od svega onoga, æto øeæ morati svojim oçima gledati, 68 Onda øe te Gospod vratiti u Egipat na laåama, putem, za koji ti rekoh: Neøe ga viæe nikada vidjeti! Tamo øe vas prodavati neprijateljima vaæim za robove i ropkinje, Ali nitko vas neøe htjeti kupiti.” Ponovljeni Zakon 29 1 To su rijeçi zavjeta, æto ga Mojsije po zapovijedi Gospodnjoj sklopi sa sinovima Izraelovim u zemlji moapskoj, osim zavjeta, æto ga je bio s njima uçinio na Horebu. 2 Mojsije sazva sav Izrael i reçe im:

165

Ponovljeni Zakon
budem slijedio svoju vlastitu volju! Tako bi se uniætilo natopljeno zajedno s osuæenim. 20 Takvu neøe Gospod nikada oprostiti, nego øe se onda brzo raspaliti srdœba i jarost Gospodnja proti njemu. Sva prokletstva, æto su zapisana u ovoj knjizi, sruæit øe se na njega, i Gospod øe izbrisati ime njegovo pod nebom. 21 Gospod øe ga izluçiti na propast iz svih plemena Izraelovih, po svim prokletstvima zavjeta, æto su zapisana u ovoj knjizi zakona. 22 Buduøi naraætaji, djeca vaæa, æto nastanu iza vas, i stranac, koji doåe iz daleke zemlje, pitat øe, kad u zemlji ovoj vide zla i bolesti, kojima øe je udariti Gospod. 23 Sve njezino tlo jest mjesto sumporno, slano, opaljeno. Na njemu se ne moœe sijati i niæta ne niçe na njemu. Tu ne raste nikakva biljka. Tu je opustoæenje kao ono Sodome i Gomore, Adme i Seboima, koje zatre Gospod u gnjevu svojem i u jarosti svojoj. 24 Jest, svi øe narodi pitati: Zaæto Gospod uçini tako toj zemlji? Zaæto ta strahovita srdœba i jarost? 25 Tada øe se odgovoriti jer prelomiæe zavjet Gospoda, Boga otaca svojih, æto ga on sklopi s njima, kad ih izvede iz zemlje egipatske, 26 I odoæe da sluœe tuåim bogovima i da im se klanjaju, bogovima, koji su im bili nepoznati i kojih im on nije bio odredio. 27 Zato se raspali srdœba Gospodnja na tu zemlju tako, da pusti na nju sva prokletstva, æto su zapisana u ovoj knjizi. 28 Zato ih Gospod u srdœbi i jarosti i u silnom ogorçenju istrijebi iz zemlje njihove i izbaci ih u drugu zemlju, kao æto je danas. 29 Tajne su stvari u Gospoda, Boga naæega. Objavljene stvari za nas su i djecu naæu dovijeka, da izvræujemo sve zapovijedi ovoga zakona. Ponovljeni Zakon 30 1 Kad sve to, blagoslov i prokletstvo, æto iznesoh preda te, doåe na tebe, tada uzmi to sebi k srcu meåu svim narodima, u koje te progna Gospod, Bog tvoj! 2 Obrati se s djecom svojom iz svega srca i iz sve duæe Gospodu, Bogu svojemu, i posluæaj ga u svemu, æto ti zapovijedam danas! 3 Tada øe Gospod, Bog tvoj, promijeniti sudbinu tvoju, smilovat øe se tebi i opet øe te skupiti izmeåu svih naroda,

“Vidjeli ste sve, æto uçini Gospod pred vaæim oçima u zemlji egipatskoj faraonu, svim slugama njegovim i svoj zemlji njegovoj: 3 Kuænje velike, æto ih vidjeæe oçi tvoje, one znake velike i çudesa. 4 Ali vam ne dade Gospod do danas razuma, da spoznate, ni oçiju, da vidite, ni uæiju, da çujete. 5 Vidio sam vas çetrdeset godina po pustinji. Haljine na tijelu vaæemu nijesu se raspale. Obuøa tvoja nije se izderala na nogama tvojim. 6 Kruha nijeste jeli i vina i jakoga piøa nijeste pili. Tako ste imali spoznati, da sam ja Gospod, Bog vaæ. 7 Kad doåoste na ovo mjesto, izaåe Sihon, kralj heæbonski, i Og, kralj baæanski, pred nas u boj. Ali ih pobismo. 8 Osvojismo zemlju njihovu i dadosmo je u baætinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manasehova. 9 Zato drœite i izvræujte zapovijedi ovoga zavjeta, da imadnete uspjeh u svemu, æto preduzimate! 10 Vi stojite danas svi pred Gospodom, Bogom svojim: plemenski glavari vaæi, suci vaæi, starjeæine vaæe i upravitelji vaæi, svi ljudi Izraelovi, 11 Djeca vaæa, œene vaæe, i stranac, koji je kod tebe u taboru, i onaj, koji ti sijeçe drva, i onaj, koji ti nosi vodu. 12 Imate se obvezati na zavjet s Gospodom, Bogom svojim, i na zakletvom potvråeni ugovor, æto ga uçini s tobom danas Gospod, Bog tvoj. 13 Tako on danas hoøe da te postavi za narod svoj i da bude Bog tvoj, kao to ti je obeøao i kao æto se zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu. 14 Ali ne s vama samo sklapam ja ovaj savez i ovaj zakletvom potvråeni ugovor, 15 Nego i s onima, koji danas stoje ovdje s nama pred Gospodom, Bogom naæim, i s onima, koji nijesu danas ovdje nazoçni s nama. 16 A vi se joæ spominjete, kako smo prebivali u zemlji egipatskoj i kako smo iæli posred naroda, kroz koje ste proæli. 17 Vidjeli ste ogavne idole njihove od drveta i kamena, od srebra i zlata, Æto ih imaju. 18 Neka ne bude meåu vama çovjeka, ni œene, ni porodice, ni plemena, koji bi se danas odvratili od Gospoda, Boga naæega! Neka ne bude meåu vama korijena, na kojem bi rastao otrov i pelin! 19 Nitko, koji çuje rijeçi ove zakletve, neka ipak ne obeøa sebi blagoslova i neka ne pomisli: Bit øe mi dobro, iako

Ponovljeni Zakon
meåu koje te razasu Gospod, Bog tvoj. 4 Kad bi te prognao i do na kraj neba, Gospod, Bog tvoj, opet øe te skupiti i odonud te uzeti natrag. 5 Gospod, Bog tvoj, dovest øe te u zemlju, koju su bili zaposjeli oci tvoji. Opet øeæ je posjedovati, Uçinit øe te sretnijim i brojnijim, nego æto su bili oci tvoji. 6 Gospod, Bog tvoj, obrezat øe tada srce tebi i potomcima tvojim, da ljubiæ Gospoda, Boga svojega, iz svega srca i iz sve duæe, da mogneæ œivjeti. 7 Sva ona prokletstva sruæit øe tada Gospod, Bog tvoj, na tvoje neprijatelje i protivnike, koji su te progonili. 8 Tada øe opet sluæati Gospoda i izvræavati sve zapovijedi njegove, æto ti ih dajem danas. 9 Gospod, Bog tvoj, dat øe ti izobilje dobara u svemu, æto preduzmeæ u blagoslovu djece, u plodu stoke i u prihodima zemlje, jer øe Gospod, kao æto je imao radost na ocima tvojim, na spasenje tvoje imati opet radost tebi zbog toga, 10 Æto sluæaæ Gospoda, Boga svojega, izvræuje njegove zapovijedi i zakone, æto su zapisani u ovoj knjizi zakona, i zbog toga, æto se iz svega srca i iz sve duæe opet vraøaæ Gospodu, Bogu svojemu. 11 Zakon, æto ti ga dajem danas, nije za te preteœak i nije nedokuçiv. 12 Nije na nebu, da bi morao reøi: Tko øe nam se popeti na nebo, da nam ga donese i objavi, da ga mognemo izvræavati? 13 I nije preko mora, da bi morao reøi: Tko øe nam otiøi preko mora, da nam ga donese i objavi, da ga mognemo izvræavati? 14 Ne, posve blizu ti je zakon. U tvoja usta i u tvoje srce stavljen je, tako da ga mogneæ izvræavati. 15 Gle, danas stavljam preda te œivot i sreøu, smrt i nesreøu. 16 æto ti zapovijedam danas, jest, da ljubiæ Gospoda, Boga svojega, da ideæ putovima njegovim i da drœiæ njegove zapovijedi, zakone i naredbe. Tada øeæ ostati na œivotu i umnoœiti se, i Gospod, Bog tvoj, blagoslovit øe te u zemlji, u koju ideæ, da je zaposjedneæ. 17 Ako li se odvrati srce tvoje i ne budeæ sluæao i dadneæ se zavesti, da se klanjaæ tuåim bogovima i sluœiæ njima, 18 Onda vas veø danas uvjeravam, da øete propasti. Tada neøete dugo œivjeti u zemlji, u koju idete preko Jordana, da je zaposjednete. 19 Zazivam danas nebo i zemlju proti vas za svjedoke: Œivot i smrt, blagoslov i prokletstvo stavio sam preda te. Zato

166

izaberi œivot, da ostaneæ na œivotu, ti i potomci tvoji! 20 Ljubi Gospoda, Boga svojega, sluæaj ga i budi mu vjerno odan, jer o tom ovisi œivot tvoj i duljina dana tvojih, æto ih smijeæ provesti u zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da øe im je dati.” Ponovljeni Zakon 31 1 Mojsije ode i odrœa ovaj govor svemu Izraelu: 2 Reçe im: “Meni ima sada sto i dvadeset godina i ne mogu viæe odlaziti i dolaziti I Gospod mi je rekao: Ne smijeæ prije i preko toga Jordana. 3 Gospod, Bog tvoj, iøi øe pred tobom prijeko. On øe rastjerati te narode ispred tebe, tako da mogne stupiti na njihovo mjesto. I Joæua øe iøi pred tobom prijeko, kao æto je odredio Gospod. 4 Gospod øe uçiniti s njima, kako je uçinio s kraljevima amorejskim Sihonom i Ogom i sa zemljom njihovom, koje uniæti. 5 Kad ih Gospod preda u vaæu vlast, onda im uçinite posve po zapovijedi, koju vam dadoh! 6 Budite srçani i hrabri! Ne bojte se i Ne preplaæite se od njih, jer Gospod, Bog tvoj, ide sam s tobom. On te ne puæta i ne ostavlja.” 7 Tada Mojsije dozva Joæuu i dade mu u nazoçnosti svega Izraela slijede i nalog: “Budi srçan i hrabar, jer øeæ ti uøi s ovim narodom u zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima njihovim da øe im je dati. Ti øeæ je razdijeliti meåu njih u baætinu. 8 Gospod øe sam iøi pred tobom. On je s tobom. On te ne puæta i ne ostavlja. Niæta se ne boj i ne plaæi!” 9 Mojsije napisa ovaj zakon i predade ga sveøenicima, sinovima Levijevim, koji nose kovçeg zavjeta Gospodnjega, i svima starjeæinama Izraelovim. 10 Mojsije im dade ovaj nalog: “Svake sedme godine, u godini oprosnoj, na blagdan sjenica, 11 Kad doåe sav Izrael i stane pred Gospoda, Boga tvojega, na mjesto, koje izabra sebi, proçitaj glasno ovaj zakon pred svim Izraelom! 12 Skupi narod, ljude, œene i djecu i stranca, koji je kod tebe u mjestima tvojim, da ga çuju i da se boje Gospoda, Boga vaæega, i toçno izvræuju sve odredbe ovoga zakona! 13 Djeca njihova, koja ga joæ ne upoznaæe, neka ga çuju i neka se nauçe bojati se Gospoda, Boga vaæega, dok œivite u zemlji, u koju idete preko

167

Ponovljeni Zakon
28 Skupite k meni sve starjeæine plemena svojih i upravitelje svoje, da im glasno izgovorim te rijeçi i da pozovem kao svjedoke proti njih nebo i zemlju! 29 Jer znam, da øete po smrti mojoj posve naopako raditi i zaøi s puta, æto vam ga pokazah. Zato øe vas zadesiti nesreøa u buduøe vrijeme, jer çinite, æto se ne dopada Gospodu, jer ga potiçete na srdœbu djelom ruku svojih.” 30 Nato Mojsije izgovori svoj i zajednici Izraelovoj rijeçi ove pjesme do kraja: Ponovljeni Zakon 32 1 “Sluæajte, nebesa: sad hoøu da govorim! Zemlja neka çuje rijeç usta mojih! 2 Kao daœd neka se spusti nauk moj! Kao rosa neka pada rijeç moja! Kao sitan daœd na mladu travu, kao krupan daœd na odraslu travu. 3 Glasno øu javljati slavu Gospodnju: çast dajte Bogu naæemu! 4 Hridina je, savræeno je djelo njegovo. Svi su njegovi putovi pravica, Bog je vjeran, bez krivnje, pravedan i istinit. 5 Ali grdno sagrijeæiæe proti njega nevaljali sinovi njegovi: rod zao i naopak. 6 Tako li vraøate Gospodu, narode ludi i bezumni? Nije li on otac tvoj, Stvoritelj tvoj, koji te napravi i utvrdi? 7 Spomeni se negdaænjih dana! Pomisli na godine kroz sve naraætaje! Pitaj oca svojega: on øe ti javiti, starce svoje: oni øe ti pripovjediti! 8 Kada je Sveviænji dijelio narodima posjede, kada je dijelio sinove çovjeçje, tada je postavio meåe narodima po broju sinova Izraelovih. 9 Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je njemu odmjerena baætina. 10 Naåe ga u zemlji pustari, u pustinji, gdje buçi samoøa. Ogradio ga je, ætitio, çuvao ga je kao zjenicu oka svojega. 11 Kao æto se orao, koji straœi nad gnijezdom svojim, uzdiœe iznad ptiøa svojih, rasprostire krila, uzima ih i nosi jakim krilima svojim: 12 Tako ga je vodio Gospod jedini, i nije bilo tuåega boga s njim. 13 Vodio ga je na visine zemlje, i jeo je plodove poljske. Davao mu je da siæe med iz kamena, ulje iz tvrda kremena, 14 Maslo od krava, mlijeko od ovaca, pretilinu od janjaca i ovnova, od baæanskh volova i jaraca, i srce od najslaåe pæenice, i pio krv od groœåa, vino iskriçavo. 15 Ali se Jeæurun ugoji, pa se stade ritati; utovio si, udebljao i zasalio; pa odbaci Boga, koji ga je stvorio, i prezre

Jordana, da je zaposjednete!” 14 Nato reçe Gospod Mojsiju: “Eto, tvoji dani pribliœuju se smrti. Dozovi Joæuu! Stupite u Æator sastanka, da mu dadnem svoje zapovijedi!” Mojsije i Joæua otidoæe i stupiæe u Æator sastanka, 15 I Gospod se javi u Æatoru u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Æator. 16 Tada reçe Gospod Mojsiju: “Eto, ti øeæ sad poçinuti s ocima svojim. Tada øe se ovaj narod podiøi i çinit øe u svojoj sredini preljubu s tuåim bogovima zemlje, u koju ide. On øe me ostaviti i prelomit øe zavjet moj, æto sam ga sklopio s njim. 17 Taj dan raspalit øe se srdœba moja proti njemu. Ostavit øu ih i skrit øu lice svoje od njih, tako da budu uniæteni. Mnoga zla i tjeskobe stignut øe ih. Onda øe reøi: Ove muke stigoæe me samo zato, jer Bog moj ne prebiva viæe u mojoj sredini. 18 A ja øu o da sasvim skriti lice svoje zbog svega toga zla, æto ga poçiniæe. Oni se obratiæe k tuåim bogovima. 19 Napiæite sad sebi ovu pjesmu! Nauçi je sinove Izraelove! Metni im je u usta, da mi ta pjesma bude kao svjedok proti sinova Izraelovih! 20 Odvest øu ih u zemlju, za koju sam se zakleo ocima njihovim, u kojoj teçe mlijeko i med. Ali kada budu jeli i nasite se i ugoje se, tada øe se obratiti k tuåim bogovima i njima øe sluœiti. A mene øe odbaciti i prelomit øe zavjet moj. 21 Kada ih onda stignu mnoga zla i tjeskobe, tada øe ta pjesma, koja øe nezaboravno dalje œivjeti u ustima potomaka njihov, svjedoçiti proti njih, da sam ja znao misli njihove, kojima se danas bave, prije nego ih uvedoh u zemlju, koju sam im pod zakletvom obeøao.” 22 Mojsije dakle taj dan napisa tu pjesmu i nauçi je sinove Izraelove. 23 A Joæui, sinu Nunovu, zapovjedi: “Budi srçan i hrabar, jer øeæ ti uvesti sinove Izraelove u zemlju, za koju sam im se zakleo. Ja øu biti s tobom!” 24 Kad napisa Mojsije rijeçi ovoga zakona u knjigu sve do kraja. 25 Tada zapovjedi Mojsije Levitima, koji su nosili kovçeg zavjeta Gospodnjega: 26 “Uzmite ovu knjigu zavjeta i metnite je pokraj kovçega zavjeta Gospoda, Boga svojega, da bude tamo kao svjedok proti vas! 27 Jer poznam nepokornost tvoju i tvrdi vrat tvoj. Eto, dok joæ œivim meåu vama, nepokorni ste Gospodu. Koliko joæ viæe bit øe tako po smrti mojoj!

Ponovljeni Zakon
Hridinu spasenja svojega. 16 I razdraœiæe ga tuåim bogovima, gadovima razgnjeviæe ga. 17 avolima, koji nijesu bogovi, prinosili su œrtve, bogovima, kojih nijesu znali, posve novima, koji istom nastadoæe, kojih nijesu çastili oci vaæi. 18 A na Hridinu, koja ti œivot dade, nijesi viæe mislio, zaboravio si Boga, koji te u svijet stavi. 19 Kad to vidje Gospod, odbaci ih, pun gnjeva zbog takvih sinova i køeri. 20 Ovo je rijeç njegova: Skrit øu im lice svoje i vidjet øu, kakav øe im biti konac; oni su rod posve pokvaren, sinovi, u kojih nema vjere. 21 Razdraœiæe me praznim idolima svojim, razgnjeviæe me vjetrovitim idolima svojim. I Ja øu njih razdraœiti narodom nepoætenim, razljutit øu ih narodom ludim. 22 Jer se je rasplamtio oganj gnjeva mojega, bukti do u dubinu bezdana, œdere zemlju i plod njezin, popali temelje brdima. 23 Zgrnut øu na njih zla, strijele svoje pobacat øu na njih. 24 Glad øe ih satirati, groznica i ljuta kuga proœdirati, i poslat da na njih zube zvjeradi i otrov zmija, æto plaze u prahu. 25 Tada øe ih ubijati izvana maç, a po kuøama strah, i momka i djevojku, dijete nejaçe i sijeda çovjeka. 26 Rekao bih: Posve øu ih razbiti, spomen øu im uniætiti meåu ljudima, 27 Da se ne bih bojao ruga neprijateljeva, da se ne bi tlaçitelji njihovi ponijeli i rekli: Ruka je naæa nadvladala, nije Gospod uçinio sve ovo. 28 Jer su narod bez razboritosti, nema u njih razuma. 29 Kad bi bili mudri, razumjeli bi ovo i mislili bi na svræetak svoj. 30 Kako bi jedan mogao goniti tisuøu, a dvojica natjerati u bijeg deset tisuøa, da ih nije prodala Hridina njihova i da ih nije predao Gospod? 31 Jer hridina njihova nije kao naæa Hridina; neprijatelji naæi tomu su svjedoci. 32 Jer je çokot njihov od çokota sodomskoga, od poljana gomorskih. Groœåe je njihovo groœåe puno otrova, jagode su njihove gorke kao œuç, 33 Vino je njihovo slina zmajeva, grozan otrov aspidin. 34 Nije li to kod mene pohranjeno, zapeçaøeno u riznici mojoj? 35 Moja je osveta i plaøa, u vrijeme, kad im popuzne noga; jer je blizu dan propasti njihove, ide brzo, æto øe ih zadesiti.

168

36 Tada øe Gospod pribaviti pravicu narodu svojemu i pokazat øe smilovanje slugama svojim, jer vidi, da je snaga usahnula, da viæe nema slobodnjaka i robova. 37 I pitat øe: Gdje su im sad bogovi njihovi, gdje hridina njihova, kojoj su se utjecali? 38 Oni, koji jedoæe salo œrtava njihovih, oni, koji piæe vino naljeva njihovih: neka sad ustanu, neka vam pomognu, neka vam budu zaklon! 39 Ipak vidite, da sam ja, i samo ja, i da nema boga osim mene! Ja sam, koji ubija i opet oœivljava; ja sam, koji rane zadaje i opet iscjeljuje. Niæta se ne ote mojoj ruci. 40 Jer podiœem k nebu ruku svoju i kunem se: Tako da sam doista œiv dovijeka: 41 Kad naoætrim sjajni maç svoj i u ruku svoju uzmem suåenje, uçinit øu osvetu na tlaçiteljima svojim, vratit øu onima, koji mrze na me. 42 Napojit øu krvlju strijele svoje, maç moj œderat øe meso, krv ubijenih i zarobljenih, glavu dugokosu neprijatelja. 43 Slavite, vi narodi, narod njegov, jer osveøuje krv sluga svojih, osveøuje se tlaçiteljima svojim, çini okajanje za zemlju, narod svoj!” 44 Mojsije dakle ode i glasno izgovori narodu sve rijeçi ove pjesme, on i Joæua, sin Nunov. 45 Kad je bio Mojsije do kraja izgovorio sve ove rijeçi svemu Izraelu, 46 Reçe im: “Privijte k srcu sve rijeçi, æto vam ih danas sveçano nalaœem! Stavite ih na srce djeci svojoj, da izvræuju toçno sve zapovijedi ovoga zakona! 47 Jer to nijesu za vas prazne rijeçi. To je œivot vaæ! Izvræivanjem ovih zapovijedi dugo øete prebivati u zemlji, u koju idete preko Jordana, da je zaposjednete, 48 Isti dan reçe Gospod Mesiju: 49 “Uzaåi na Abarim gorje, na goru Nebo, koja je u zemlji moapskoj prema Jerihu! Pogledaj zemlju kanaansku, koju dajem sinovima Izraelovim u posjed! 50 Onda umri na gori, na koju uzaåeæ, i priberi se k zemljacima svojim, kao æto je umro brat tvoj Haran na gori Hor u i p r i b r a o se k z em l j a ci m a svojim, 51 Jer krivo uradiste proti meni meåu sinovima Izraelovim kod Vode Meribe u Kadeæu u pustinji Sinu, i jer me meåu sinovima Izraelovim ne htjedoste pokazati kao svetoga. 52 Zato øeæ samo pred sobom vidjeti tu

169

Ponovljeni Zakon

zemlju. Neøeæ uøi u zemlju, koju dajem 17 Kao prvenac vol sja on u jakosti; sinovima Izraelovim.” rogovi njegovi rogovi su bivola; njima nabada narode, sve do na kraj zemlje. Ponovljeni Zakon 33 To su desettisuøe Efraimove, to su 1 Ovo je blagoslov, æto ga pred smrt tisuøe Manasehove.” svoju podijeli sinovima Izraelovim 18 O Zebulunu reçe: “Veseli se, Mojsije, çovjek Boœji. Zebulune, voœnjama svojim, ti Isakare, 2 Reçe: “Sa Sinaja doåe Gospod, u Æatorima svojim! svijetlu se ukaza sa Seira narodu, 19 Narode øe zvati na goru, tamo øe zasja s gore paranske, doåe usred prinositi pobjedne œrtve; uœivat øe svetih çeta anåelskih, iz desnice bogatstvo mora i skriveno blago njegove razbuktio se plamen. obale.” 3 Joæ on ljubi narod svoj. Svi poboœni 20 O Gadu reçe: “Hvala onomu, koji njegovi u ruci su njegovoj. Okupili se dade Gadu æirok prostor! Kao lav leœi uz noge tvoje, primili su zapovijedi on tu i trga rame i tjeme. tvoje, 21 Izabra sebi prvinu, jer tamo leœi 4 Zakon, æto nam ga naloœi Mojsije. pripravljen dio vodi. S narodnim 5 Tada postade dio baætine tvoje glavarima hiti on ovamo, izvræuje zajednica Jakovljeva, i on postade pravedni sud Gospodnji, naredbe kralj u Jeæurunu, kad se skupljali njegove u zavjetu s Izraelom.” glavari narodni i okupljala se plemena 22 O Danu reçe: “Dan je laviø, koji Izraelova. iskaçe iz Baæana.” 6 Pa neka œivi Ruben, neka ne izumre 23 O Naftaliju reçe: “Naftali je nasiøen nikada! Ali njegovih ljudi neka bude sreøom, pun je blagoslova Gospodmalo!” njega, posjeduje more i juœne krajeve.” 7 A ovo za Judu. Reçe: “Gospode, çuj 24 O Aæeru reçe: “Viæe od drugih sinova molitvu Judinu, dovedi ga k narodu Aæer je blagoslovljen, ima prednost njegovu! Njegove se ruke boriæe za pred braøom svojom; nogu svoju njega. Budi mu obrana proti zamaçe u ulje. tlaçiteljima njegovim!” 25 Prijevornice su tvoje od gvoœåa i 8 O Leviju reçe: “Tvoj Tumim i tvoj Urim mjedi; snaga tvoja neka traje s danima u çovjeka su, koji se posvetio tebi. tvojim!” Njega si okuæao kod Mase, s njim se 26 “Nitko nije kao Bog Jeæurunov: po prepirao kod Vode Meribe, nebu se vozi tebi u po moø, na 9 S njim, koji reçe o svojemu ocu i oblacima pun je veliçanstva. materi: Ne poznam ih; koji nije gledao 27 Gore pomaœe vjeçni Bog, dolje vjeçne na svoju braøu i nije viæe znao za ruke; on goni neprijatelja pred tobom, sinove svoje. Oni su izvræavali zapovijeda: Uniæti!, zapovijed tvoju, drœali se zavjeta 28 Prebiva Izrael na sigurnom, odvojen tvojega. je izvor Jakovljev, u zemlji je punoj œita 10 Zakone tvoje uçe oni Jakova, i vina, i s njegova neba pada rosa. naputke tvoje Izraela. Prinose ti kad, 29 Sretan si ti, Izraele! Tko je kao ti, ti œrtve paljenice na tvojemu œrtveniku. narod pobjeditelj u Gospodu? On je ætit 11 Blagoslovi, Gospode, snagu spasenja tvojega, maç pobjede tvoje. njegovu! Neka ti mio bude rad ruku Neprijatelji tvoji moraju se prignuti njegovih! Slomi leåa neprijateljima pred tobom, po visinama njihovim njegovim i onima, koji mrze na njega, stupaæ ti pobjedonosan.” da viæe nikada ne ustanu!” 12 O Benjaminu reçe: “Ljubimac je Ponovljeni Zakon 34 Gospodnji, skriven kod njega boravi. 1 Mojsije uzaåe iz poljana moapskih na On ga ætiti vazda. Smije stanovati goru Nebo, na vrh Pisge, koja je prema meåu pleøima njegovim.” Jerihu, Gospod mu pokaza svu zemlju 13 O Josipu reçe: “Zemlja njegova neka Gilead do Dana, je blagoslovljena od Gospoda blagom 2 Sav Naftali i pokrajinu Efraimovu i neba, rosom, i mora, æto poçiva u Manasehovu, svu pokrajinu Judinu dubini. do Zapadnoga mora, 14 Blagom, æto ga izmami sunce, 3 Negeb i nizinu jordansku, ravnicu blagom, æto dolazi od mjeseca, palmova grada Jeriha do Soara. 15 Blagom prastarih gora, blagom 4 Tada mu reçe Gospod: “æto je zemlja, vjeçnih humova, za koju sam se zakleo Abrahamu, 16 Blagom zemlje i obilja njezina! Izaku i Jako: “Potomcima tvojim dat øu Milost onoga, koji stoji u grmu, neka je. Dao sam ti, da je vidiæ oçima doåe na glavu Josipovu, na tjeme svojima, ali u nju neøe uøi!” izabranika izmeåu braøe njegove! 5 I umrije Mojsije, sluga Gospodnji,

Joæua
ondje u zemlji moapskoj, po zapovijedi Gospodnjoj. 6 On ga pokopa u dolini, u zemlji moapskoj, prema Bet-Peoru. Nitko ne zna za grob njegov do danaænjega dana. 7 Bilo je Mojsiju sto i dvadeset godina, kada je umro. Oko njegovo nije joæ bilo slabo, i œivotna snaga njegova nije bila slomljena. 8 Sinovi Izraelovi oplakivali su Mojsija trideset dana na poljanama moapskim; potom su proæli plaçni dani œalosti za Mojsijem, 9 Joæua, sin Nunov, bio je napunjen

170

duhom mudrosti, jer je Mojsije bio poloœio na njega ruke svoje. Sinovi Izraelovi sluæali su ga i çinili, æto je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 10 Otada ne usta viæe prorok u Izraelu kao Mojsije, s kojim je Gospod opøio licem k licu, 11 Sa svima znacima i çudesima, æto mu ih je kao poslaniku svojemu dao da çini u Egiptu na faraonu, na svim uslugama njegovim i na svoj zemlji njegovoj, 12 I sa svim dokazima silne moøi i svim velikim, strahovitim djelima, æto ih uçini Mojsije pred oçima svega Izraela.

Joæua
1 Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodnjega, reçe Gospod Joæui, sinu Nunovu, slugi Mojsijevu: 2 “Sluga moj Mojsije mrtav je. Zato sad ustani, poåi tamo preko Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju, koju dajem njima, sinovima Izraelovim. 3 Svako mjesto, na koje stupi vaæa noga, dajem vam, kao æto obeøah Mojsiju. 4 Od pustinje i tamo od Libanona do rijeke velike, Eufrata, sva zemlja Hiteja, do velikoga mora na zapadu, bit øe podruçje vaæe. 5 Nitko se neøe moøi odrœati pred tobom svega œivota tvojega. Kao æto sam bio s Mojsijem, tako øu biti i s tobom. Neøu ti uskratiti pomoø svoju i neøu te ostaviti. 6 Budi srçan i jak, jer ti øeæ tome narodu dati u baætinu zemlju, za koju sam se zakleo ocima njihovim da øu im je dati. 7 Samo budi srçan i çvrsto odluçan, da briœno drœiæ sav zakon, æto ti ga je dao sluga moj Mojsije! Ne odstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da uspijeæ u svemu, æto preduzmeæ! 8 Imaj uvijek ovu knjigu zakona u svojim ustima i razmiæljaj o njoj dan i noø, da briœno drœiæ sve, æto je u njoj napisano; jer tada øeæ imati sreøu i uspjeh u svim preduzeøima svojim. 9 Zapovijedam ti dakle: Budi srçan i odluçan! Ne boj se i ne plaæi se, jer Gospod, Bog tvoj, s tobom je u svemu, Æto preduzmeæ.” 10 Tada zapovjedi Joæua upraviteljima naroda: 11 “Proåite kroz tabor i dajte narodu ovu zapovijed: Spremite sebi braænjenice; jer do tri dana poøi øete tamo preko Jordana i poçet øete osvajati zemlju, koju vam Gospod, Bog vaæ, daje u baætinu!” 12 A Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manasehova reçe Joæua: 13 “Spomenite se naloga, æto vam ga dade Mojsije, sluga Gospodnji, kad reçe: “Gospod, Bog vaæ, dovest øe vas k cilju i dati vam tu zemlju. 14 Œene vaæe, djeca vaæa i stada vaæa neka ostanu u zemlji, koju vam odredi Mojsije na istoçnoj strani Jordana. A vi, i to svi za rat sposobni ljudi, morate naoruœani prijeøi na çelu braøe svoje i pomoøi im, 15 Dok ne dovede k cilju Gospod i braøu vaæu kao vas, i ne uzmu i oni u posjed zemlju, koju im daje Gospod, Bog vaæ. Tada øete se vi vratiti u svoju vlastitu zemlju, koju vam je odredio Mojsije, sluga Gospodnji, u istoçnoj jordanskoj pokrajini, pa øete je posjedovati.” 16 Tada oni odgovoriæe Joæui: “Sve, æto nam zapovjediæ, çinit øemo, i kamo nas god poæljeæ, iøi øemo. 17 Upravo onako, kako smo sluæali Mojsija, sluæat øemo i tebe. Samo neka Gospod, Bog tvoj, bude s tobom, kao æto je bio s Mojsijem! 18 Svaki, koji se protivi zapovijedima tvojim i ne sluæa naputke tvoje, æto nam ih dajeæ, neka se kazni smrøu! Samo budi srçan i odluçan!” Joæua 2 1 Nato posla Joæua, sin Nunov, potajno iz Lugakacije dva çovjeka kao uhode s naputkom: “Idite, ogledajte zemlju, osobito Jeriho!” Oni otidoæe i doåoæe u kuøu jedne bludnice, koja se zvala Rahaba, da tamo prenoøe. 2 I kad se javilo kralju u Jerihu: “Pripazi, noøas doåoæe ovamo neki

171

Joæua
tvoje kuøe, sam je odgovoran za œivot svoj, a mi nijesmo krivi. Ali tko bude s tobom u kuøi, za œivot njegov mi smo odgovorni, ako ga se tko rukom dotakne. 20 Ali ako ti izdaæ naæu stvar, tada smo prosti od zakletve, kojom si nas zaklela.” 21 A ona odgovori: “Kako rekoste, tako neka bude!”: “Tada ih pusti van, i oni se udaljiæe. A ona priveza crvenu vrpcu za prozor. 22 Oni dakle zaputiæe i stigoæe u goru, gdje ostaæe tri dara, dok se ne vrati potjera. Traœila ih je potjera po svim putovima, ali ih ne naåe. 23 Tako zaputiæe kuøi ona dva çovjeka, siåoæe s gore, prijeåoæe i doåoæe k Joæui, sinu Nunovu. Pripovjediæe mu sve, æto im se dogodilo. 24 I rekoæe Joæui: “Gospod je svu zemlju dao u ruke naæe, jer svi stanovnici uplaæili su se od nas,” Joæua 3 1 I usta Joæua rano ujutro, i podigoæe se iz Lugakacije i doåoæe na Jordan, on i svi sinovi Izraelovi. Noøiæe ondje, prije nego poåoæe prijeko. 2 Poslije tri dana proåoæe upravitelji kroz tabor, 3 I dadoæe narodu zapovijed: “im ugledate kovçeg zavjeta Gospoda, Boga svojega, i sveøenike od plemena Levijeva, koji ga nose, dignite se i vi s mjesta svojega i poåite za njim! 4 Ali neka bude razmak od dvije tisuøe lakata izmeåu vas i njega - ne smijete mu blizu doøi - da znadnete put, kojim øete udariti; jer joæ nijeste nikada iæli tim putem.” 5 Dalje zapovjedi Joæua narodu: “Posvetite se, jer øe sutra Gospod uçiniti çudesa meåu vama.” 6 A sveøenicima zapovjedi Joæua: “Dignite kovçeg zavjetni i idite pred narodom!” I digoæe kovçeg zavjetni i poåoæe pred narodom. 7 A Gospod reçe Joæui: “Danas øu poçeti da te çinim velikim u oçima svega Izraela, neka zna, da øu biti s tobom, kao æto sam bio s Mojsijem. 8 Ti sad izdaj sveøenicima, koji nose kovçeg zavjetni, zapovijed: Kad doåete na kraj vode na Jordanu, stanite na Jordanu!” 9 Tada reçe Joæua sinovima Izraelovim: “Pristupite ovamo i çujte rijeç Gospoda, Boga svojega!” 10 Dalje reçe Joæua: “Po tom øete spoznati, da je œivi Bog u sredini vaæoj i da øe odagnati is pred vas Kanaance, Hiteje, Hiveje, Perizeje, Girgaæeje, Amoreje i Jebuseje:

ljudi izmeåu sinova Izraelovih da uhode zemlju,” 3 Posla kralj u Jerihu k Rahabi i poruçi: “Izvedi van ljude, koji su doæli k tebi i uæli u tvoju kuøu; jer su doæli da uhode svu zemlju!” 4 Ali œena uze oba çovjeka i sakri ih. Onda reçe: “Istina, ljudi su doæli k meni, ali ja nijesam znala, odakle su bili. 5 Kad se vrata gradska u mrak zatvarala, ljudi otidoæe. Ne znam, kamo otidoæe ljudi. Idite brzo za njima; jer ih moœete joæ stignuti.” 6 A ona ih je bila izvela na krov i skrila ih pod lanene stabljike, æto ih je bila razastrla na krovu. 7 I ljudi pohitjeæe za njima, prema Jordanu, do brodova, i vrata se gradska zatvoriæe, kad su vani bili ljudi, æto su iæli za njima. 8 Joæ prije nego su bili oni zaspali, uzaåe ona k njima na krov, 9 I reçe ljudima: “Znam, da vam je Gospod dao zemlju, strah pred vama nas je spopao, i svi stanovnici zemlje dræøu pred vama. 10 Jer smo çuli, da je Gospod osuæio vodu Crvenoga mora pred vama, kad izaåoste iz Egipta, i æto uçiniste od dva kralja amorejska s onu stranu Jordana, od Sihona. Oga, koje pobiste. 11 Kad smo to çuli, klonu srce naæe, i nitko viæe nema srçanosti pred vama, jer Gospod, Bog vaæ, Bog je gore na nebu i dolje na zemlji. 12 A sada zakunite mi se Gospodom: Kao æto ja vama uçinih dobro, tako i vi uçinite dobro obitelji mojoj i dajte mi znak siguran, 13 Da øete ostaviti na œivotu mojega oca, moju mater, moju braøu i sestre i sve njihove i da øete nas izbaviti od smrti.” 14 Ljudi joj obeøaæe: “Mi jamçimo za vas svojim œivotom, ako ne izdate naæu stvar. Kad nam Gospod dadne zemlju, uçinit øemo ti ljubav i vjernost.” 15 Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu, jer je naime kuøa njezina bila prizidana uz gradski zid, stanovala je ona na gradskom zidu. 16 Ona im joæ reçe: “Idite u goru, da ne naiåe na vas potjera, i tamo se krijte tri dana, dok se ne vrati potjera; onda moœete iøi svojim putem.” 17 A ljudi joj rekoæe: “Mi øemo ispuniti tu zakletvu, kojom si nas zaklela. 18 A ti, kad doåemo u zemlju, priveœi ovu crvenu vrpcu na prozor, kroz koji si nas spustila, i skupi kod sebe u kuøi oca svojega, mater svoju i braøu svoju i svu rodbinu svoju! 19 Tko onda izaåe na cestu kroz vrata

Joæua
11 Evo, kovçeg zavjeta Gospoda sve zemlje poøi øe pred vama preko Jordana! 12 Zato sad izaberite dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga! 13 im sveøenici, koji nose kovçeg Boga, Gospoda sve zemlje, stave stope svoje u vodu Jordana, iæçeznut øe voda Jordana. A voda, æto pritjeçe odozgor, ustavit øe se kao nasip.” 14 Tako se podiœe narod iz Æatora svojih, da prijeåe preko Jordana, i sveøenici ponesoæe kovçeg zavjetni pred narodom. 15 I kad nosioci kovçega doåoæe na Jordan i sveøenici, koji su nosili kovçeg, staviæe noge na kraju vode, a Jordan je bio istupio preko svih svojih obala, za cijelo vrijeme œetve, 16 Tada se ustavi voda. Voda, æto je pritjecala odozgor, diœe se gore kao nasip, u velikoj udaljenosti od grada Adama, koji leœi kod Sartana. A voda, æto je tekla k moru pustinje, Slanome moru, oteçe sasvim. Tako je prelazio narod tamo, prema Jerihu. 17 A sveøenici, koji su nosili kovçeg zavjetni, stajali su na suhu usred Jordana tvrdo, dokle sav narod ne prijeåe preko Jordana. Joæua 4 1 Kad sav narod sretno prijeåe preko Jordana, dade Gospod Joæui ovu zapovijed: 2 Izaberite sebi izmeåu naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga çovjeka, 3 I zapovjedite im: “Uzmite odande, isred Jordana, s mjesta gdje su stajale noge sveøenika dvanaest kamenova, ponesite ih sa sobom i metnite ih u taboriætu gdje øete noøas prenoøiti!” 4 Tada pozva Joæua dvanaest ljudi, æto ih je bio odredio izmeåu sinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga çovjeka, 5 I zapovjedi im: “Idite tamo pred kovçeg Gospoda, Boga svojega, u sredinu Jordana, i uzmite svaki sebi po jedan kamen na rame, prema broju plemena Izraelovih, 6 Za spomenik meåu vama Ako vas onda djeca vaæa u buduønosti zapitaju: Æto vam znaçe ovi kamenovi? 7 Odgovorite im: Voda Jordana prestade teøi pred kovçegom zavjeta Gospodnjega, kad je prelazio preko Jordana. Ovi kamenovi imaju biti sinovima Izraelovim vjeçni spomenik, da je voda Jordana prestala teøi.” 8 Sinovi Izraelovi uçiniæe tako, kako im je bio zapovjedio Joæua. Uzeæe

172

dvanaest kamenova isred Jordana, kako je bio Gospod rekao Joæui, prema broju plemena Izraelovih, donesoæe ih sa sobom u taboriæte i metnuæe ih ondje. 9 A dvanaest drugih kamenova postavi Joæua usred Jordana na mjestu, gdje su bile stajale noge sveøenika, koji su nosili kovçeg zavjetni. Oni se joæ nalaze tamo do danaænjega dana. 10 Sveøenici, koji su nosili kovçeg, bili su ostali stojeøi usred Jordana, dok se nije svræilo sve, æto je bio Gospod zapovjedio Joæui da kaœe narodu i æto je bio Mojsije naloœio Joæui. A narod je brzo preæao. 11 Kad je sav narod bio preæao, prijeåe i kovçeg Gospodnji i sveøenici pred svim narodom. 12 Rubenovci i Gadovci i polovina plemena Manasehova prijeåoæe naoruœani na çelu sinova Izraelovih, kao æto im je bio zapovjedio Mojsije. 13 Oko çetrdeset tisuøa naoruœanih ljudi prijeåe pred Gospodom u boj na poljanu kod Jeriha. 14 Taj dan uçini Gospod Joæuu velikim pred svim Izraelom, tako da su imali strahopoætovanje pred njim za cijeloga œivota njegova kao æto su bili imali strahopoætovanje pred Mojsijem. 15 Tada zapovjedi Gospod Joæui: 16 “Zapovjedi sveøenicima, koji nose kovçeg zakona, neka izaåu iz Jordana!” 17 I zapovjedi Joæua sveøenicima: “Izaåite iz Jordana! 18 Tako izaåoæe sveøenici, koji su nosili kovçeg zavjeta Gospodnjega, iz sredine Jordana. Jedva dotakoæe stope sveøenika suhu zemlju, vrati se tada voda Jordana opet na mjesto svoje i prijeåe kao prije posvuda preko obala. 19 Narod izaåe iz Jordana deseti dan prvoga mjeseca i utabori se u Gilgali na istoçnoj meåi Jeriha. 20 A onih dvanaest kamenova, æto su ih bili uzeli sa sobom iz Jordana, postavi Joæua u Gilgali. 21 A sinovima Izraelovim reçe: “Ako djeca vaæa poslije zapitaju oce svoje: Æto znaçe ovi kamenovi? 22 Tada obavijestite djecu svoju ovako: Suhom nogom prijeåe ovdje Izrael preko Jordana, 23 Jer Gospod, Bog vaæ, osuæi odu Jordana zbog vas, dok prijeåoste, kao æto je uçinio Gospod, Bog vaæ, od Crvenoga mora, koje osuæi zbog nas, dok prijeåosmo; 24 Jer svi narodi zemlje imaju spoznati, da je ruka Gospodnja jaka, i vi se imate vazda bojati Gospoda, Boga svojega.”

173

Joæua
doåoh.” A Joæua pade na zemlju na svoje lice, pokloni se i zapita ga: “Æto ima gospodar moj da kaœe slugi svojemu?” 15 A voåa vojske Gospodnje reçe Joæui: “Izuj obuøu svoju s nogu svojih; jer mjesto, na kojemu stojiæ, sveto je.” To uçini Joæua. Joæua 6 1 Jeriho je imao vrata zatvorena i ostao je zatvoren zbog sinova Izraelovih; nitko nije mogao izaøi van ni uniøi unutra. 2 Tada reçe Gospod Joæui: “Evo, dajem ti u ruke Jeriho i kralja njegova s ratnicima. 3 Zato obiåite, svi ratnici, oko grada! Jedanput obiåite oko grada! Tako uçini æest dana! 4 A sedam sveøenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovçegom! A sedmi dan obiåite oko grada sedam puta, i sveøenici neka pritom trube u trube! 5 Pa kad zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, çim çujete glas trube, podigne iza glasa bojnu viku; tada øe se zidovi gradski sruæiti, a narod neka uzaåe, svaki upravo ondje, gdje stoji!” 6 Tada pozva Joæua, sin Nunov, sveøenike i zapovjedi im: “Dignite kovçeg zavjetni, a sedam sveøenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovçegom Gospodnjim!” 7 A narodu zapovjedi: “Obiåite oko grada, i to ratnici neka idu pred kovçegom Gospodnjim!” 8 I kad je Joshua bio izdao ovu zapovijed narodu, poåe sedam sveøenika, koji su nosili pred Gospodom sedam truba od rogova, s zatrubi u trube, dok je kovçeg zavjeta Gospodnjega iæao za njima. 9 A ratnici poåoæe pred sveøenicima, koji su trubili u trube, a ostali narod, poåe za kovçegom, dok su se trube jednako razlijegale. 10 Tada zapovjedi Joæua narodu. Vi ne smijete podiøi bojnu viku i nemojte da vam se çuje glas, i nijedna rijeç ne smije izaøi iz usta vaæih, dok vam ja ne kaœem: Viçite! Tada podignite bojnu viku!” 11 Tako pusti da kovçeg Gospodnji obiåe oko grada jedanput. Tada odoæe u tabor i ostaæe preko noøi u taboru. 12 Drugo jutro usta Joæua rano. Sveøenici ponesoæe kovçeg Gospodnji. 13 Sedam sveøenika, koji su nosili sedam truba od rogova pred kovçegom Gospodnjim, koraçalo je uz jednako trubljenje truba. Ratnici su iæli pred njima, a ostali je narod iæao za

Joæua 5 1 A kad çuæe svi kraljevi Amoreja s onu stranu Jordana na zapadu i svi kraljevi Kanaanaca na moru, da je Gospod osuæio vodu Jordana zbog sinova Izraelovih, dok prijeåoæe, klonu im posve srce i izgubiæe svu srçanost pred sinovima Izraelovim. 2 Tada zapovjedi Gospod Joæui: “Napravi kamene noœeve i obreœi po drugi put sinove Izraelove!” 3 I napravi sebi Joæua kamene noœeve i obreza sinove Izraelove kod humka Aralota. 4 A uzrok, zaæto ih obreza Joæua, bio je ovaj: Svi ljudi, koji su bili izaæli iz Egipta, muœevi, svi ratnici, bili su iza svojega izlaska iz Egipta, pomrli na putu u pustinji. 5 Dok je sav narod, æto izaåe, bio obrezan, ne obreza nikoga od onih, æto su se nakon izlaska iz Egipta pomrli na putu u pustinji; 6 Jer çetrdeset godina iæli su sinovi Izraelovi po pustinji, dokle ne pomrijeæe svi ratnici, æto izaåoæe iz Egipta, jer ne posluæaæe naputaka Gospodnjih, bio im se je zakleo Gospod, da im neøe dati da vide zemlju, koju je nama htio dati, kako je bio pod zakletvom obeøao ocima njihovim, zemlju, u kojoj teçe mlijeko i med. 7 Njihove sad sinove, æto ih je bio postavio na njihovo mjesto, obreza Joæua; jer su bili joæ neobrezani, poæto ih na putu ne obrezaæe. 8 Kad je bio sav narod obrezan, ostaæe ondje, gdje su bili u taboru, dok ne ozdraviæe. 9 Tada reçe Gospod Joæui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.” Zato se zove to mjesto Gilgala do danaænjega dana. 10 Dok su sinovi Izraelovi taborili u Gilgali, svetkovaæe Pashu çetrnaesti dan mjeseca uveçer na poljani kod Jeriha, 11 I jedoæe na dan po Pashi od plodova zemlje, nekvasan kruh i prœeno œito, upravo na taj dan. 12 Iduøega dana prestade mana, jer sad mogoæe jesti od plodova zemlje. Kako viæe sinovi Izraelovi ne imadoæe mane, hranili su se u onoj godini od plodova zemlje kanaanske. 13 Kad se Joæua naåe jedanput pred Jerihom, podiœe oçi i pogleda, a to stoji prema njemu çovjek, koji je drœao goli maç u ruci svojoj. Joæua pristupi k njemu i upita ga: “Jesi li naæ ili naæih neprijatelja?” 14 On odgovori: “Nijesam, nego sam voåa vojske Gospodnje. Upravo

Joæua
kovçegom Gospodnjim, dok su se trube jednako razlijegale. 14 Tako obiåoæe drugi dan jedanput oko grada i vratiæe se tada u tabor natrag. Tako uçiniæe æest dana. 15 A sedmi dan ustaæe rano, kad je zora osvanula, i obiåoæe oko grada isto onako sedam puta; samo taj dan obiåoæe oko grada sedam puta. 16 Kad sveøenici kod sedmoga ophoda zatrubiæe u trube, povika Joæua narodu: “Podignite bojnu viku; jer Gospod daje grad u ruke vaæe! 17 Ali grad sa svim, æto je u njemu, ima se posvetiti zakletvi za Gospoda. Samo bludnica Rahaba ima ostati na œivotu sa svima, koji su kod nje u kuøi, jer je skrila uhode, koje smo bili poslali. 18 Ali se çuvajte zakletoga, da ne prisvojite æto sebi od zakletoga, premda ste to posvetili zakletvi! Time biste na tabor Izraelov navukli zakletvu i svalili ga u nesreøu. 19 Sve srebro i zlato, sve mjedeno i gvozdeno posuåe neka se posveti Gospodu i neka doåe u riznicu Gospodnju!” 20 Tada podiœe narod bojnu viku, i zatrubiæe u trube. I kad narod zaçu glas truba i podiœe bojnu viku iza glasa, tada se sruæiæe zidovi, i narod prodrije u grad, svaki upravo ondje, gdje je stajao. Tako zauzeæe grad. 21 Tada oætricom maça izvræiæe zakletvu na svemu, æto se nalazilo u gradu, na muœevima i œenama, na mladima i starima, na govedima, ovcama i magarcima. 22 Onoj dvojici ljudi, koji su bili uhodili zemlju, zapovjedi Joæua: “Idite u kuøu bludnice i izvedite odonud œenu sa svom njezinom svojtom, kako ste joj se zakleli!” 23 I mladi ljudi, uhode, otidoæe i izvedoæe Rahabu, oca njezina, mater njezinu, braøu njezinu i svu svojtu njezinu. Sve roåake njezine izvedoæe i pustiæe ih izvan tabora izraelskoga. 24 A grad i sve, æto je bilo u njemu, spaliæe ognjem; samo srebro i zlato, mjedeno i gvozdeno posuåe metnuæe u riznicu kuøe Gospodnje. 25 A bludnicu Rahabu s njezinom obitelji i sa svom njezinom svojtom ostavi Joæua na œivotu, i tako osta meåu Izraelcima do danaænjega dana, jer je bila skrila glasnike, koji su po nalogu Joæuinu uhodili Jeriho. 26 U to vrijeme izreçe Joæua ovo prokletstvo: “Proklet neka je pred Gospodom çovjek, koji se hoøe da opet sagradi grad Jeriho! Za cijenu prvoroåenca svojega neka mu postavi temelj i za cijenu najmlaåega sina

174

svojega neka mu stavi vrata!” 27 Gospod je bio s Joæuom, tako da se je ime njegovo razglasilo po svoj zemlji. Joæua 7 1 Ali sinovi Izraelovi prisvojiæe sebi zakleto; jer Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uze neæto sebi od zakletoga. Zato se raspali srdœba Gospodnja proti sinova Izraelovih. 2 Posla naime Joæua neke ljude iz Jeriha u Aj kod Bet-Avena, istoçno od Betela, i zapovjedi im: “Idite gore i uhodite pokrajinu!” Ljudi otidoæe gore i uhodiæe Aj. 3 Kada se vratiæe k Joæui, rekoæe mu: “Ne treba da ide gore sav narod, samo dvije tisuøe do tri tisuøe ljudi neka idu da osvoje Aj! Ne muçi onamo sav narod, jer je njih samo malo!” 4 Tako otide onamo od naroda jedno tri tisuøe ljudi Ali budu od ljudi iz Aja natjerani u bijeg. 5 I ljudi iz Aja poubijaæe ih jedno trideset i æest ljudi, progoniæe ih od vrata gradskih do u Æebarim i potukoæe ih na obronku brijega. Tada klonu srce naroda i posta kao voda. 6 A Joæua razdrije haljine svoje, baci se pred kovçegom Gospodnjim niçice na svoje lice sve do naveçer, on sa starjeæinama Izraelovim, i posuæe prah na glavu svoju. 7 Tada se pomoli Joæua: “Ah, Gospode, Boœe moj, zaæto prevede ovaj narod preko Jordana, da nas predaæ u ruke Amorejima, da nas uniæte? O, da smo radije ostali s onu stranu Jordana! 8 Ah, Gospode, æto da kaœem, kad je Izrael okrenuo leåa neprijateljima svojim? 9 Kanaanci i svi stanovnici zemlje to øe çuti; oni øe navaliti na nas i istrijebit øe ime naæe sa zemlje. Æto øeæ onda uçiniti od velikoga imena svojega?” 10 Tada Gospod odgovori Joæui: “Ustani! Æto leœiæ na licu svojemu? 11 Izrael je sagrijeæio; prestupili su zabranu moju, koju sam im dao, prisvojili su sebi zakleto, po çinili su kraåu, poskrivali su i metnuli meåu svoje stvari. 12 Zato ne mogu viæe sinovi Izraelovi izdrœati pred neprijateljima svojim; moraju u bijeg pred neprijateljima svojim; jer su pali u prokletstvo. Ja neøu viæe biti meåu vama ako ne odstranite iz svoje sredine zakleto. 13 Ustani, posveti narod i objavi Posvetite se za sutra, jer tako veli Gospod, Bog Izraelov: “Zakleto je u tvojoj sredini, Izraele! Ti neøeæ moøi izdrœati pred neprijateljima svojim,

175

Joæua

dok ne odstranite iz svoje sredine zakleto. 14 Zato øete sutra rano pristupiti po plemenima svojim, i pleme, koje oznaçi Gospod, pristupit øe po porodicama svojim, i porodica, koju oznaçi Gospod, pristupit øe po domovima svojim, i dom, koji oznaçi Gospod, pristupi øe iz njega çovjek za çovjekom. 15 Tko se tada naåe s predmetom zakletve, neka se spali sa svim, æto posjeduje, jer je prestupio zabranu Gospodnju i poçinio sramotu u Izraelu!” 16 Kad Joæua sutradan rano dade da pristupe Izraelci po plemenima svojim, bi oznaçeno pleme Judino. 17 Potom dade da pristupe porodice Judine, i bi oznaçena porodica Zerahovaca. Nato dade da prijestupi porodica Zerahovaca çovjek za çovjekom, i bi oznaçen Zabdi. 18 Potom dade da pristupi njegov dom çovjek za çovjekom, i bi oznaçen Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina. 19 Tada reçe Joæua Akanu: “Moj sine, daj Gospodu, Bogu Izraelovu, çast i slavu! Priznaj mi, æto si uçinio; ne krij mi niæta!” 20 Akan odgovori Joæui: “Jest, ja sam sagrijeæio Gospodu, Bogu Izraelovu. Uçinio sam ovo: 21 Vidio sam meåu plijenom lijep plaæt iz Æineara, dvjesta æekela srebra i zlatan jezik, pedeset æekela teœak. Polakomih se i uzeh. To je zakopano u Æatoru u zemlji i srebro ozdo.” 22 Joæua posla poslanike tamo. Oni otrçaæe u Æator, i doista bile su stvari zakopane u Æatoru i ozdo srebro. 23 Uzeæe to iz Æatora, donesoæe Joæui i svima sinovima Izraelovim i metnuæe pred Gospoda. 24 Tada uze Joæua Akana, sina Zerahova, i srebro, plaæt i zlatni jezik, njegove sinove i køeri, njegova goveda, njegove magarce i ovce, njegov Æator i sve, æto je posjedovao, i izvedoæe ih u nazoçnosti svega Izraela u dolinu Akor. 25 Tamo reçe Joæua: “Jer si nas ti strovalio u nesreøu, tako øe tebe danas strovaliti Gospod u nesreøu.” Tada ga kamenovaæe svi Izraelci i spaliæe ih, izakako su bili kamenovani. 26 Podigoæe nad njim veliku gomilu kamenja, æto se joæ danas moœe vidjeti. A Gospod se povrati od œestine gnjeva svojega. Zato se zove one mjesto sve do danaænjega dana dolina Akor.

je za boj, pa ustani i idi na Aj! Evo, predajem ti u ruke kralja ajskoga s narodom njegovim, gradom njegovim i zemljom njegovom. 2 Uçini s Ajem i kraljem njegovim, kako uçinio s Jerihom i njegovim kraljem! Ipak plijen i stoku smijete uzeti za sebe. Namjesti zasjedu gradu na zapadnoj strani njegovoj!” 3 Tada usta Joæua sa svim narodom æto je za boj, da idu na Aj, i izabra Joæua trideset tisuøa ljudi, hrabrih momaka, i posla ih noøu. 4 Dade im zapovijed: “Pazite, vi se imate namjestiti u zasjedu proti gradu na zapadnoj strani grada! Ne udaljujte se odveø daleko od grada i budite svi spremni! 5 A ja sa svim narodom, æto je kod mene, primaknut øu se gradu, i ako oni tada kao prvi put izaåu proti nas, mi øemo bjeœati pred njima. 6 Ako oni iza nas izaåu tako daleko, da smo ih odvojili od grada - jer øe misliti: Bjeœe pred nama kao prvi put - i mi øemo jednako joæ dalje bjeœati pred njima, 7 Tada vi provalite iz zasjede i zauzmite grad; jer øe vam ga Gospod, Bog vaæ, dati u ruke. 8 Kad uzmete grad, zapalite grad! Uçinite po zapovijedi Gospodnjoj! Pazite, to vam je zapovijed moja!” 9 Nato ih otpusti Joæua, i oni otidoæe u zasjedu i utaboriæe se izmeåu Betela i Aja, zapadno od Aja. A Joæua prenoøi onu noø meåu narodom, 10 Sutradan rano prebroji Joæua narod i poåe sa starjeæinama Izraelovim na çelu vojske proti Aja. 11 Sva vojska, æto je bila kod njega, poåe, uze se primicati i doåe do pred grad. Utaboriæe se sjeverno od Aja, tako da je bila dolina izmeåu njih i Aja. 12 Tada uze oko pet tisuøa ljudi i namjesti ih u zasjedu izmeåu Betela i Aja, zapadno od grada. 13 Nato se namjesti narod, sva vojska, æto je bila sa sjevera gradu, i zapleøe, æto je bilo sa zapada gradu. A Joæua onu noø poåe usred doline. 14 Kralj ajski to vidje, i tako ljudi u gradu uraniæe i pohitjeæe proti Izraelu u boj, i on i sav narod njegov, na mjesto kod pustinje. On naime nije znao, da mu je bila namjeætena zasjeda zapadno od grada. 15 A Joæua i svi Izraelci uçiniæe tako, kao da bi bili od njih potuçeni, i nagnuæe bjeœati prema pustinji. 16 Tada je bio sazvan sav narod, æto je Joæua 8 bio u gradu, da ih tjera. I dok su tako 1 I Gospod reçe Joæui: “Ne boj se i ne tjerali Joæuu, sve su se viæe odvajali od plaæi se! Uzmi sa sobom sav narod æto grada.

Joæua
17 Ne osta nitko u Aju i Betelu, da ne poåe u potjeru za Izraelcima. A grad ostaviæe otvoren i tjerali su Izraelce. 18 Tada reçe Gospod Joæui: “Digni koplje, æto ti je u ruci, proti Aja; jer ti ga dajem u ruke.” Joæua podiœe koplje, æto mu je bila u ruci, proti Aja. 19 Tada se zasjeda brœebolje podiœe sa svojega mjesta, potrça, çim je Joæua bio podigao ruku, i doåe u grad, zauze ga i zapali grad odmah. 20 I kad se Ajani obrazreæe i vidjeæe, kako se dim od grada diœe prema nebu, nijesu imali kamo bjeœati ni ovamo ni tamo; jer se okrenula proti progoniteljima vojska, koja je bjeœala prema pustinji. 21 Kad naime vidjeæe Joæua i svi Izraelci, da je zasjeda zauzela grad i da se diœe dim od grada, okrenuæe se i udariæe na Ajane. 22 A drugi iz grada izaåoæe pred njih, tako da su pali meåu Izraele, jer jedni doåoæe s ove, drugi s one strane, i potukoæe ih tako, da ni jedan ne osta œiv niti uteçe. 23 A kralja ajskoga uhvatiæe œiva i dovedoæe ga k Joæui. 24 I kad Izraelci pobiæe sve Ajane na slobodnom polju u pustinji, kamo su ih bili progonili, i padoæe od maça svi do posljednjeg çovjeka, okrenuæe se svi Izraelci proti Aja i pobiæe ga oætricom maça. 25 Broj svih, koji padoæe onaj dan, ljudi i œena, iznosio je do dvanaest tisuøa, sve samih Ajana. 26 Joæua ne spusti ruke svoje, koju je bio podigao s kopljem, dokle ne pobi sve stanovnike ajske. 27 Samo stoku i plijen toga grada uzeæe Izraelci sebi, po uputi Gospodnjoj, koju je on bio dao Joæui. 28 Joæua dade spaliti Aj i uçini ga za vazda jednom podrtinom, jednom pustoæi, do danaænjega dana. 29 A kralja ajskoga dade objesiti na drvo do veçera. O zahodu sunçanom zapovjedi Joæua, da skinu truplo njegovo. Baciæe ga tada pred vrata gradska i podigoæe nad njim veliku gomilu kamenja, koja je joæ tamo do danaænjega dana. 30 Tada Joæua napravi œrtvenik Gospodu, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, 31 Kao æto je bio zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, sinovima Izraelovim, kako je propisano u knjizi zakona Mojsijeva: œrtvenik od neklesana kamenja, na koje nije bilo doælo œeljezno oruåe. I prinesoæe na njemu œrtve paljenice Gospodu i zaklaæe œrtve mirotvorne. 32 Tada napisa ondje na kamenju

176

prijepis zakona Mojsijeva, æto ga je ovaj bio dao sinovima Izraelovim. 33 I sav Izrael sa svojim starjeæinama, glavarima i sucima stade s obje strane kovçega prema levitskim sveøenicima, koji su nosili kovçeg zavjeta Gospodnjega, stranci i domaøi, jedna polovina na gori Gerizimu, druga polovina na gori Ebalu, kao æto je nekoø naredio Mojsije, sluga Gospodnji, da blagoslovi narod Izraelov. 34 Potom proçita sve rijeçi zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je zapisano u knjizi zakona. 35 Nije bilo nijedne rijeçi od svega, æto je bio naredio Mojsije, koje ne proçita Joæua pred svom zajednicom Izraelovom, i pred œenama, djecom i strancima, koji su iæli meåu njima. Joæua 9 1 A kad to çuæe svi kraljevi, koji su prebivali s onu stranu Jordana na brdima i u nizinama i na svoj obali velikoga mora sve do Libanona, Hiteji i Amoreji, Kanaanci, Perizeji, Hiveji i Jebuseji, 2 Skupiæe se da se sloœno bore proti Joæue i Izraelaca. 3 I stanovnici Gibeona çuæe, kako je Joæua postupao s Jerihom i Ajem. 4 Tada se i oni dadoæe na posao, ali prijevarom. Priskrbiæe sebi œiveœa, uzeæe stare vreøe za svoje magarce i stare, poderane i iskrpljene mjeæine vinske, 5 Obukoæe staru, iskrpljenu obuøu i iznoæene haljine i ponesoæe sa sobom na put kruh osuæen i razdrobljen. 6 Tako otidoæe k Joæui u tabor u Gilgalu i rekoæe njemu i Izraelcima: “Iz daleke zemlje doåosmo. Uçinite s nama ugovor!” 7 Ali Izraelci izjaviæe Hivejima: “Moœe biti da prebivate meåu nama; kako da onda çinimo ugovor s vama? 8 Oni rekoæe Joæui: “Mi smo sluge tvoje.” Kad ih Joæua upita: “Tko ste i odakle dolazite?” 9 Odgovoriæe mu: “Iz zemlje vrlo daleke doåoæe sluge tvoje zaradi slave Gospoda, Boga tvojega, jer smo çuli glas o njemu: sve, æto je uçinio u Egiptu; 10 I sve, æto je uçinio dvojici kraljeva amorejskih s onu stranu Jordana, Sihonu, kralju heæbonskom, i Ogu, kralju baæanskom u Aætarotu. 11 Tada nam rekoæe starjeæine naæe i svi stanovnici zemlje: Uzmite sebi œiveœa na put, idite im u susret i recite im: Mi smo sluge vaæe; uçinite ugovor s nama!

177

Joæua
dana na mjestu, koje izabere Gospod. Joæua 10 1 I Adoni-Zedek, kralj jerusalemski, saznade, da je Joæua osvojio Aj i uniætio ga zakletvom, da je, kao s Jerihom i njegovim kraljem, tako uçinio s Ajem i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona sklopili mir s Izraelom i ostali meåu njima. 2 Tada se uplaæiæe vrlo, jer je Gibeon bio velik grad, kao kakav kraljevski grad, i veøi od Aja, i svi ljudi njegovi bili su hrabri. 3 Zato posla Adoni-Zedek, kralj jerusalemski, k Hohamu, kralju hebronskom, k Piramu, kralju jarmutskom, k Jafiji, kralju lakiækom, i k Debiru, kralju eglonskom, i poruçi im: 4 Doåite k meni i pomozite mi, da porazimo Gibeon, jer sklopi mir s Joæuom i sa sinovima Izraelovim!” 5 Tada se ujedini i poåe pet kraljeva amorejskih, kralj jerusalemski, kralj hebronski, kralj jarmutski, kralj lakiæki, kralj eglonski, sa svim svojim vojskama; opkoliæe Gibeon i napadoæe ga. 6 A Gibeoneji poslaæe k Joæui u tabor u Gilgalu i poruçiæe: “Ne diœi ruku svojih sa sluga svojih! Doåi brzo k nama, spasi nas i pomozi nam, jer se ujediniæe proti nama svi kraljevi amorejski, koji stanuju u gorama.” 7 Tada izaåe Joæua iz Gilgale, on i s njim sav narod njegov, Æto je bio za boj, sve sami junaci. 8 I Gospod reçe Joæui: “Ne boj ih se, jer ih dajem u tvoje ruke. Ni jedan od njih neøe se odrœati pred tobom.” 9 I Joæua udari na njih iznenada - svu noø je iæao od Gilgale 10 I smete ih Gospod pred Izraelcima, tako da su ih ovi ljuto pobili kod Gibeona i tjerali ih putem prema BetHoronu i odbili ih do Azeke i Makede. 11 Kad su na bijegu pred Izraelcima bili niz vrlet bethoronsku, baci Gospod na njih kamenje veliko iz neba sve do Azeke, tako da su bili potuçeni. Viæe je bilo onih, koji izginuæe od kamene tuçe, negoli oni koje pobi maç sinova Izraelovih. 12 Tada se pomoli Joæua Gospodu, u dan, kad Gospod predade Amoreje sinovima Izraelovim, i povika pred sinovima Izraelovim: “Stani, sunce kod Gibeona i mjesece u dolini ajalonskoj!” 13 I stade sunce, i ustavi se mjesec, dok se ne osveti narod neprijateljima svojim. Ne stoji li to u knjizi junaka? Tako stade sunce nasred neba i skoro cio dan nije htjelo da zaåe.

12 Ovo je kruh naæ. Bio je joæ vruø, kad ga kod kuøe uzesmo sa sobom za put, u dan, kad izaåosmo, da doåemo k vama. Sad vidite, da je osuæen i razdrobljen. 13 I ovo su mjeæine vinske. Bile su nove, kad ih napunismo. A sad vidite, poderane su. I ovo su haljine naæe i obuøa naæa, od dalekog puta sasvim su izderane.” 14 Tada uzeæe ljudi neæto od œiveœa njihova, ali ne potraœiæe odluke Gospodnje. 15 Dapaçe Joæua uçini s njima mir i sklopi ugovor s njima, da øe ih ostaviti u œivotu. I zakleæe im se knezovi zajednice. 16 Kad tri dana iza zakljuçka ugovora s njima doznaæe, da su is blizine i da prebivaju meåu njima, 17 Podigoæe se sinovi Izraelovi i treøi dan doåoæe u gradove njihove. Gradovi se njihovi zvali Gibeon, Kefirah, Beerot i Kirjat-Jearim. 18 A sinovi Izraelovi ne uçiniæe im niæta naœao, jer su im se knezovi zajednice bili zakleli Gospodom, Bogom Izraelovim. Zato je sva zajednica mrmljala proti knezovima. 19 Ali svi knezovi rekoæe svoj zajednici: “Mi smo im se zakleli Gospodom, Bogom Izraelovim. Zato im ne smijemo niæta uçiniti. 20 Ovako øemo postupati s njima: Darovat øemo im œivot, da ne doåe gnjev na nas radi zakletve, kojom im se zaklesmo.” 21 Tako im izjaviæe knezovi: “Neka ostanu u œivotu!” A sjekli su drva i nosili vodu za svu zajednicu, kako su im bili predloœili knezovi. 22 Joæua ih dade dozvati i reçe im “Zaæto nas prevariste i rekoste: Vrlo daleko prebivamo od vas, kad eto prebivate meåu nama? 23 Zato sada da ste prokleti i da ste dovijeka sluge, da sijeçete drva i nosite vodu za kuøu Boga mojega!” 24 Oni priznaæe Joæui i rekoæe: “Slugama tvojim bilo je javljeno, da je Gospod, Bog vaæ, zapovjedio slugi svojemu Mojsiju, da vam dadne svu zemlju i da istrijebi sve stanovnike zemlje ispred vas. Zato se vrlo pobojasmo za œivot svoj od vas i uçinismo tako. 25 A sada smo eto u tvojoj ruci. ini s nama, kako ti se uçini dobro i pravo!” 26 On tada uçini s njima na spomenuti naçin i saçuva i hod sinova Izraelovih, da ih ne pobiæe. 27 Tako ih onda odredi Joæua da sijeku drva i nose vodu za zajednicu i za œrtvenik Gospodnji do danaænjega

Joæua
14 Takva dana nije bilo ni prije ni poslije, da je Gospod posluæao glas çovjeka; jer se je Gospod borio za Izraela. 15 Nato se vrati Joæua sa svim Izraelcima u tabor u Gilgalu, 16 A onih pet kraljeva uteçe i skrili se u peøini kod Makede. 17 Kad je Joæui bilo javljeno: “Pet kraljeva skrilo se u peøini kod Makede,” 18 Izda Joæua zapovijed: “Dovucite veliko kamenje pred ulaz peøine i postavite ljude pred nju, da je çuvaju! 19 A vi drugi ne stojte, nego progonite neprijatelje svoje i idite im ustopce! Ne dajte im da umaknu u gradove svoje; jer vam ih dade u ruke Gospod, Bog vaæ.” 20 I kad ih Joæua i sinovi Izraelovi u boju vrlo velikom pobiæe do kraja samo neki mogli su se spasiti i umaøi u tvrde gradove. 21 Vrati se sva vojska u miru k Joæui u tabor u Makedu, a da nitko ne makne jezikom svojim na sinove Izraelove. 22 I Joæua izdade zapovijed: “Otvorite ulaz u peøinu i izvedite mi iz peøine onih pet kraljeva!” 23 Uçiniæe tako i izvedoæe mu iz peøine onih pet kraljeva: kralja jerusalemskog, kralja hebronskog, kralja jarmutskog, kralja lakiækog i kralja eglonskog. 24 A kad izvedoæe te kraljeve k Joæui, sazva Joæua sve Izraele i reçe voåama vojnika, koji su bili poæli s njim: “Pristupite i stavite nogu na æiju tim kraljevima!” Oni pristupiæe i staviæe im na æiju nogu. 25 Tada im reçe Joæua: “Ne bojte se i ne plaæite se! Budite hrabri i jaki, jer tako øe Gospod uçiniti svima neprijateljima vaæim, s kojima se imate boriti.” 26 Nato ih dade Joæua posjeøi i poubijati i na pet drveta objesiti. Visjeli su na drvetima do veçera. 27 A o zahodu sunçanom zapovjedi Joæua, te ih skidoæe s drveta i baciæe ih u peøinu, u koju su se bili skrili, i metnuæe veliko kamenje na ulaz u peøinu, koje osta tamo do danas. 28 Joæua osvoji onda Makedu, udari grad zajedno s njegovim kraljem oætricom maça i uniæti ga zakletvom. Od svega stanovniætva ne pusti nijednoga da uteçe. S kraljem makedskim uçini isto onako, kao æto uçini s kraljem jerihonskim. 29 Tada otide Joæua sa svim Izraelcima od Makede dalje u Libnu i udari na Libnu. 30 Jer Gospod i nju zajedno s kraljem njezinim predade u ruke Izraelcima,

178

udari je oætricom maça zajedno sa svim stanovniætvom. Ne pusti nijednoga da uteçe. Uçini s kraljem njezinim isto onako, kao æto uçini s kraljem jerihonskim. 31 Potom otide Joæua sa svim Izraelcima od Libne dalje u Lakiæ, utabori se pred njim i napade ga. 32 I Gospod predade Lakiæ u ruke Izraelcima. Osvoji ga drugi dan i udari ga sa svim stanovniætvom oætricom maça, isto onako, kako uçini s Libnom. 33 Tada doåe Horam, kralj gezerski, da pomogne Lakiæu. Ali Joæua pobi njega i ljude njegove, tako da ni jedan od njih ne osta œiv. 34 Potom poåe Joæua sa svim Izraelcima od Lakiæa dalje u Eglon. Utaboriæe se pred njim i napadoæe ga. 35 Joæ isti dan osvojiæe ga i udariæe ga oætricom maça. Sve stanovniætvo uniæti onoga dana zakletvom, isto onako, kako uçini s Lakiæom. 36 Onda se podiœe Joæua sa svim Izraelcima od Eglona u Hebron, i napadoæe ga, 37 I osvojiæe ga i udariæe ga oætricom maça zajedno s kraljem njegovim, sa svim gradovima njegovim i sa svim stanovniætvom njihovim. Ne pusti nijednoga da uteçe, isto onako, kako uçini s Eglonom. I uniæti zakletvom grad i sve stanovniætvo njegovo. 38 Potom se okrenu Joæua sa svim Izraelcima prema Debiru i napade ga. 39 Osvoji ga s kraljem njegovim i sa svim gradovima njegovim. Udariæe ga oætricom maça i uniætiæe zakletvom sve stanovniætvo. Ne pusti nijednoga da uteçe. Kao æto uçini s Hebronom, tako uçini i s Debirom i kraljem njegovim, isto onako, kako uçini i s Libnom i kraljem njezinim. 40 Tako pobi Joæua svu zemlju, gore, juœni kraj, nizine i humove sa svim kraljevima njihovim. Ne pusti nijednoga da uteçe, i sve, æto je bilo œivo, uniæti zakletvom, kao æto je bio zapovjedio Gospod, Bog Izraelov. 41 Joæua ih pobi od Kadeæ-Barnea do Gaze, nadalje svu zemlju goæensku do Gibeona. 42 Sve one kraljeve i zemlju njihovu uze Joæua ujedanput; jer se je borio s Izraelom Gospod, Bog Izraelov. 43 Potom se vrati Joæua sa svim Izraelcima u tabor u Gilgalu. Joæua 11 1 A kad to øu Jabin, kralj hasorski, posla k Jobabu, kralju madonskom, i kralju æimronskom i kralju akæafskom,

179

Joæua
pogubiti. 18 Dugo vremena ratovao je Joæua sa svim onim kraljevima. 19 Nije bilo grada, koji bi se mirno predao sinovima Izraelovim, osim Hiveja, koji su stanovali u Gibeonu, Inaçe su morali sve osvojiti silom oruœja. 20 Jer od Gospoda bilo je tako odreåeno, da im je on otvrdio srce, te su se borili proti Izraela tako, da se je mogla bez milosti izvræiti zakletva na njima i da su bili istrijebljeni, kao æto je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 21 Tada izaåe Joæua i uniæti Anakovce u gorama, u Hebronu, Debiru i Anabu i na svim gorama judejskim i na svim gorama Izraelovim; na njima i na gradovima njihovim izvræi Joæua zakletvu. 22 Ni jedan Anakovac ne osta viæe u zemlji sinova Izraelovih; samo u Gazi, Gatu i Aædodu osta ih nekoliko. 23 Tako zauze Joæua svu zemlju, upravo onako, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, i dade je Joæua sinovima Izraelovim u baætinu, po dijelovima njihovim, po plemenima njihovim. I zemlja poçinu od rata. Joæua 12 1 Ovo su kraljevi zemlje, koje pobijediæe sinovi Izraelovi, i zemlju njihovu osvojiæe: “S onu stranu Jordana na istoku od rijeke Arnona do gore Hermona i svu ravnicu istoçno od Jordana: 2 Sihon, kralj amorejski, koji je stanovao u Heæbonu. On je vladao od Aroera, koji leœi na obali Arnona, od sredine doline preko polovine Gileada do rijeke Jaboka, meåe sinova Amonovih, 3 I preko doline jordanske do istoçne strane jezera Kinereta i do istoçne strane mora pustinje, Slanoga mora, prema Bets-Jeæimotu i juœno uz podnoœje obronaka Pisge. 4 Nadalje pokrajina Oga, kralja baæanskoga, koji je pripadao ostacima Refaima i prebivao u Aætarotu i Edreju. 5 Vladao je gorom Hermonom, Salkom i cijelim Baæanom do meåe Geæureja i Maakateja i polovinom Gileada do pokrajine Sihona, kralja heæbonskoga. 6 Mojsije, sluga Gospodnji, i sinovi Izraelovi poraziæe ih, i Mojsije, sluga Gospodnji, dade to u posjed Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manasehova. 7 A ovo su kraljevi zemlje, koje Joæua i sinovi Izraelovi pobijediæe u zapadnoj zemlji jordanskoj, od Baal-Gada u

2 I kraljevima na sjeveru u gorama, u ravnici juœno od Kinereta, u nizini i na visini dorskoj uz more, 3 Kanaancima na istoku i zapadu, Amorejima, Hitejima, Perizejima i Jebusejima u gorama i Hivejima pod Hermonom u zemlji Mispa. 4 I izaåoæe oni sa svim vojskama svojim. Bio je to ratni narod, mnogobrojan kao pijesak na obali morskoj, s veoma mnogim konjima i kolima. 5 Svi ti kraljevi dogovoriæe se, doåoæe i utaboriæe se na vodi Meromu, da se bore s Izraelom. 6 A Gospod reçe Joæui Ne boj ih se, jer sutra u ovo doba sve øu ih pobijene staviti pred Izraela. Konje njihove ohromi i bojna kola njihova popali ognjem!” 7 Tada ih Joæua napade iznenada sa svom vojskom svojom na vodi Meromu, i udariæe na njih. 8 I Gospod ih dade u ruke Izraelcima. Oni ih poraziæe i potjeraæe ih do Sidona velikoga i do Misrefot Majima i do u dolinu Mispe na istoku; tako ih pobiæe, da ih viæe ne preosta ni jedan. 9 Joæua im tada uçini, kao Æto mu je bio Gospod zapovjedio: konje njihove ohromi i kola njihova popali ognjem. 10 Tada se vrati Joæua i zauze Hasor i dade kralja njegova smaknuti maçem. Hasor je bio prije glavni grad svima onim kraljevstvima. 11 Pobiæe sve stanovniætvo oætricom maça izvræujuøi zakletvu. Niæta ne osta, æto je bilo œivo. A Hasor dade spaliti ognjem. 12 Sve one kraljevske gradove sa svim njihovim kraljevima uze Joæua u svoju vlast i pobi ih oætricom maça izvræujuøi zakletvu na njima, kao æto je bio zapovjedio Mojsije, sluga Boœji. 13 Ali nijednoga grada, koji su bili na visinama, ne mogoæe spaliti Izraelci. Jedino Hasor spali Joæua. 14 Sav plijen iz onih gradova i stoku uzeæe Izraelci za sebe. A ljude sasjekoæe oætricom maça, te ih posve uniætiæe; ne osta niæta œivo. 15 Kako je bio Gospod zapovjedio svojemu slugi Mojsiju, tako Mojsije zapovjedi Joæui, i uçim Joæua. Niæta ne izostavi od svega, æto je bio Gospod zapovjedio Mojsiju. 16 Tako zauze Joæua svu tu zemlju, gore, sav juœni kraj, svu zemlju goæensku, nizine, jordansku ravnicu, goru Izraelovu i nizinu njegovu, 17 Od golih gora, æto se diœu prema Seiru, do Baal-Gada u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom. Sve kraljeve njihove zarobi i dade ih

Joæua
dolini libanonskoj do golih gora, æto se diœu prema Seiru, i zemlju njihovu dade Joæua u posjed plemenima Izraelovim po dijelovima njihovim, 8 U gorama, u nizinama, u ravnici jordanskoj, na obroncima, u pustinji i u juœnom kraju, zemlju Hiteja, Amoreja, Kanaanaca, Perizeja, Hiveja i Jebuseja: 9 Jedan kralj jerihonski; jedan kralj Ajski kod Betela; 10 Jedan kralj jerusalemski; jedan kralj hebronski; 11 Jedan kralj jarmutski; jedan kralj lakiæki; 12 Jedan kralj eglonski; jedan kralj gezerski; 13 Jedan kralj debirski; jedan kralj gederski; 14 Jedan kralj hormski; jedan kralj aradski; 15 Jedan kralj libnaski; jedan kralj adulamski; 16 Jedan kralj makedski; jedan kralj betelski; 17 Jedan kralj tapuahski; jedan kralj heferski; 18 Jedan kralj afeçki; jedan kralj æaronski; 19 Jedan kralj madonski; jedan kralj Hasorski; 20 Jedan kralj Æimronmeronski; jedan kralj akæafski; 21 Jedan kralj tanaaçki; jedan kralj megidski; 22 Jedan kralj kedeæki; jedan kralj jokneamski na Karmelu; 23 Jedan kralj dorinski na visinama dorinskim; jedan kralj pogana u Gilgali; 24 Jedan kralj tirzahski, svega trideset i jedan kralj. Joæua 13 1 Kad Joæua postade starovremeæan, reçe mu Gospod: “Ti si star i vremeæan. A velik dio zemlje ostao je joæ neosvojen. 2 Ovo je zemlja, æto je joæ ostala: “Sve pokrajine Filisteja i sva zemlja Geæur, 3 Od Æihora istoçno od Egipta do pokrajine ekronske na sjeveru, æto pripada pokrajini Kanaanaca; pet kneœevina filistejskih, naime u Gazi, Aædodu, Aækelonu, Gitu i Ekronu, dalje Avija 4 Na jugu, sva zemlja Kanaanaca i Mearah Sidonaca do Afeke, do meåe amorejske; 5 Onda zemlja Gebalijana i sav Libanon u istoçnom dijelu, od BaalGada na podnoœju Hermona do puta u Hamat. 6 Sve stanovnike Libanona do

180

Misrefota, sve Sidonce ja øu sam otjerati ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli to Izraelu œdrijebom u baætinu, kao æto sam ti zapovjedio! 7 Razdijeli sad dakle tu zemlju u baætinu meåu devet plemena i polovinu plemena Manasehova!” 8 S ovim su bili primili Rubenovci i Gadovci svoj dio, æto im ga je bio Mojsije odredio u istoçnoj zemlji jordanskoj, æto im ga je bio ostavio Mojsije, sluga Gospodnji, 9 Od Aroera na obali Arnona i od grada u sredini doline, i svu ravnicu Medebe do Dibona, 10 I sve gradove amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Heæbonu, do pokrajine sinova Amonovih; 11 I Gilead i pokrajinu Geæureja i Maakateja, i svu goru Hermon i sav Baæan do Salke. 12 Sve kraljevstvo Oga u Baæanu, koji je vladao u Aætarotu i Edreju, Og je bio joæ preostao od ostataka Refaima, æto ih je bio Mojsije pobijedio i protjerao iz posjeda njihova. 13 Ali Geæureja i Maakateja ne protjeraæe sinovi Izraelovi, i tako ostadoæe Geæureji i Maakateji meåu Izraelom do danaænjega dana. 14 Samo plemenu Levijevu ne dade baætine: œrtve ognjene Gospoda, Boga Izraelova, jesu baætina njegova, kao æto mu je bio obeøao. 15 Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po porodicama njihovim. 16 Oni dobiæe podruçje od Aroera i od grada u sredini doline i svu ravnicu kod Medebe: 17 Heæbon sa svim mjestima svojim, æto leœe na ravnici, Dibon, Bamot-Baal, Bet-Baal-Meon, 18 Jahaz, Kedemot, Mefaat, 19 Kirjatajim, Sibmu, Zeret-Æahara gori u dolini, 20 Bet-Peor, obronke Pisge i BetJeæimot, 21 I sve druge gradove na ravnici. Nadalje sve kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona, koji je vladao u Heæbonu; Mojsije ga pobijedi zajedno s knezovima midjanskim, Evijem Rekemom, Surom, Hurom i Rebom, knezovima Sihonovim, koji su prebivali u zemlji. 22 I vraçara Balaama, sina Beorova, ubiæe sinovi Izraelovi maçem, poæto su bili poubijali druge maçem. 23 Meåa sinova Rubenovih bila je Jordan s obalom, To je bila baætina sinova Rubenovih po porodicama njihovim: gradovi sa selima svojim. 24 Onda dade Mojsije plemenu

181

Joæua
6 Tada pristupiæe sinovi Judini k Joæui u Gilgali, i Kaleb, sin Jefuneov, Kenizej, reçe mu: “Ti znaæ, æto je odredio Gospod Mojsiju, çovjeku Boœjemu, za me i za te u Kadeæ-Barneu. 7 Bilo mi je çetrdeset godina, kad me posla Mojsije, sluga Gospodnji, iz Kadeæ-Barnea, da uhodim zemlju, i donesoh mu izvjeætaj, kako sam mislio u svojemu srcu. 8 A moji drugovi, koji su iæli s menom, uplaæiæe srce narodu, ali ja sam posve bio na strani Gospoda, Boga svojega. 9 I zakle se Mojsije onaj dan: “Zemlja, na koju je stupila noga tvoja, ima dopasti tebi i sinovima tvojim kao baætina u vjeçna vremena, jer si posve stupio na stranu Gospoda, Boga mojega. 10 I Gospod me, kako vidiæ, po svojemu obeøanju saçuva u œivotu punih çetrdeset i pet godina od vremena, kad Gospod reçe Mojsiju onu rijeç, dok je Izrael iæao po pustinji, i sad, eto, imam osamdeset i pet godina. 11 Danas sam joæ krepak kao onda, kad me je Mojsije poslao. Moja danas snaga joæ je kao snaga moja onda, kad se je trebalo boriti i dolaziti i odlaziti. 12 Zato daj mi sada tu gorovitu zemlju, za koju je onda govorio Gospod, jer ti si sam onda çuo, da su tamo Anakovci i veliki utvråeni gradovi. Moœda je Gospod s menom, i ja øu ih moøi protjerati, kako je to obeøao Gospod.” 13 Tada ga blagoslovi Joæua, i on dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron kao baætinu. 14 Zato pripada Hebron Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenizeju, kao baætina sve do danaænjega dana, jer se je naime on svom duæom drœao Gospoda, Boga Izraelova. 15 Hebron se je prije zvao grad KirjatArba; jer Arba je bio najveøi çovjek meåu Anakovcima. I zemlja poçinu od rata. Joæua 15 1 Dio za pleme sinova Judinih po porodicama njihovim bio je prema podruçju edomskomu, juœno od Sinske pustinje na skrajnom jugu. 2 Njihova juœna meåa ide od kraja Slanoga mora, od juœnoga rta, 3 Onda teçe na juœnu stranu visine Akrabima, produœuje do Sine, uzlazi juœno od Kadeæ-Barnea, ide dalje na Hesron, diœe se onda na Adar, okreøe se prema Karkai, 4 Potom ide k Asmoni i produœuje do potoka egipatskoga, dok ne zavræi meåa na mora. To neka vam bude juœna meåa!

Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po porodicama njihovim. 25 Oni dobiæe ovo podruçje: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje sinova Amonovih do Aroera, istoçno od Rabe, 26 I od Heæbona do Ramah-Mispe i Betonima i od Mahanaima do pokrajine debirske; 27 Onda u dolini: Bet-Haram, BetNimra, Sukot i Safon, ostatak kraljevstva Sihona, kralja heæbonskoga; Jordan sa svojom obalom do kraja jezera Kineretskoga, na istoçnoj strani Jordana. 28 To je baætina sinova Gadovih po porodicama njihovim: “gradovi sa selima svojim. 29 Onda dade Mojsije polovini plemena Manasehova dijelove, i to polovina plemena sinova Manasehovih dobi po porodicama svojim 30 Ovo podruçje: proteœe se ono od Mahanaima preko svega Baæana, sve kraljevstvo Oga, kralja baæanskoga, i sva sela Jairova, æto su u Baæanu, æezdeset gradova. 31 A polovinu Gileada i Aætarot i Edrej, glavne gradove kraljevstva Ogova u Baæanu, dobiæe sinovi Makira, sina Manasehova, i to polovina sinova Makirovih po porodicama njihovim. 32 To je, æto razdijeli kao baætinu Mojsije na poljanama moapskim, s onu stranu Jordana, istoçno od Jeriha. 33 A plemenu Levijevu ne dade Mojsije baætine. Gospod, Bog Izraelov, jest baætina njihova kao æto im je obeøao. Joæua 14 1 Ovo je, æto dobiæe sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj kao baætinu, æto im sveøenik Eleazar i Joæua, sin Nunov, i plemenski poglavari izraelskih plemena 2 Kao baætinu njihovu razdijeliæe œdrijebom, kao æto je bio Gospod odredio preko Mojsija za devet plemena i polovinu plemena. 3 Dvjema plemenima i polovini plemena bio je naime Mojsije odredio baætinu s onu stranu Jordana, a Levitima nije bio dao baætine meåu njima. 4 Jer sinova Josipovih bila su dva plemena: Manaseh i Efraim. A Levitima ne dadoæe dijela u zemlji, nego samo gradove za prebivanje i paænjake njihove za stoku njihovu i za blago njihovo. 5 Kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, tako uçiniæe sinovi Izraelovi i razdijeliæe zemlju.

Joæua
5 Istoçna je meåa Slano more do uæøa Jordana. Sjeverna meåa poçinje na sjevernom kraju mora kod uæøa Jordana. 6 Tada se diœe meåa u Bet-Hoglu, teçe sjeverno uz Bet-Arabu, onda ide gore na kamen Bohana, sina Rubenova. 7 Potom se diœe meåa od doline Akora prema Debiru, okreøe se na sjever prema Gilgali, koja leœi naprema visini Adumimu, æto se nalazi juœno od potoka. Onda teçe meåa prema vodi En-Æemeæa i ide dalje do studenca Rogela. 8 Nato se meåa diœe preko doline sina Hinomova juœno od sljemena Jebuseja, to jest Jerusalema. Potom se meåa penje k vrhuncu gore, koja je pred dolinom Hinom na zapadu, na sjevernom kraju ravnice Refaima. 9 Od vrhunca gore savija se tada meåa k izvoru vode Neftoah, ide dalje prema gradovima gore Efrona i odvija se k Baali, to jest Kirjat-Jearimu. 10 Od Baale okreøe se meåa na zapad prema gori Seiru, na sjevernu stranu od gore Jearima, to jest Kesalona, spuæta se u Bet-Æemeæ i ide k Tamni. 11 Dalje ide meåa k sjevernom obronku Ekrona, potom se proteœe do Æikrone, ide prema gori Baali i teçe dalje do Jabneela. Tako se zavræi meåa na moru. 12 Zapadna je meåa Veliko more s obalom. To je meåa plemena sinova Judinih unaokolo po porodicama njihovim. 13 A Kalebu, sinu Jefuneovu, dade Joæua dio meåu sinovima Judinim, kao æto mu je bio zapovjedio Gospod, naime grad Arbu, oca Anakova, to jest Hebron. 14 Kaleb protjera odatle tri sina Anakova, Æeæaja, Ahimana i Talmaja, potomke Anakove. 15 Odatle otide proti stanovnicima Debira; Debir se je prije zvao KirjatSefer. 16 Tada reçe Kaleb: “Tko svlada i zauzme Kirjat-Sefer, dat øu mu svoju køer Aksu za œenu.” 17 I zauze ga Otniel, sin Kenaz, koji je bio brat Kalebov. I dade mu svoju køer Aksu za œenu. 18 Kad je polazila, nagovori svojega oca i izmoli od njega komad oraøe zemlje. Ona se spusti s magarca, i Kaleb je upita: “A æto ti je?” 19 Ona odgovori: “Daj mi svadbeni dar! Udao si me u juœnu zemlju, pa daj mi i izvore vodene!” I dade joj studence u visini i studence u nizini. 20 To je baætina plemena sinova Judinih po porodicama njihovim.

182

21 Gradovi u juœnoj zemlji, u okrajnom podruçju plemena sinova Judinih prema meåi edomskoj bili su: Kabseel, Eder, Jagur, 22 Kina, Dimona, Adada, 23 Kadeæ, Hasor, Jitnan, 24 Zif, Telem, Bealot, 25 Nov; Hasor, Kirjat-Hesron, to jest Hasor, 26 Amam, Æema, Molada, 27 Hasar-Gada, Heæmon, Bet-Pelet, 28 Hasar-Æual, Beer-Æeba, Bizjotja, 29 Baala, Ijim, Esem, 30 Eltolad, Kesil, Hormah, 31 Siklag, Madmana, Sansana, 32 Lebaot, Æilhim, Ain i Rimon: svega dvadeset i devet gradova sa selima svojim. 33 U nizini: Eætaol, Zorah, Aæna, 34 Zanoah, En-Ganim, Tapuah, Enam, 35 Jarmut, Adulam, Sokoh, Azeka, 36 Æaraim, Aditaim, Gederah i Gederotaim: çetrnaest gradova sa selima svojim. 37 Zenan, Hadaæa, Migdal-Gad, 38 Dilean, Mispa, Jokteel, 39 Lakiæ, Bozkat, Eglon, 40 Kabon, Lahmas, Kitliæ, 41 Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: æesnaest gradova sa selima svojim. 42 Libna, Eter, Aæan, 43 Jeftah, Aæna, Nesib, 44 Keila, Akzib i Mareæa: devet gradova sa selima svojim. 45 Ekron s naseljima i selima svojim; 46 Od Ekrona do mora sve, æto je kod Aædoda i sela njegovih: 47 Aædod s naseljima i selima svojim, Gaza s naseljima i selima svojim do potoka egipatskoga; meåa je Veliko more. 48 U gori: Æamir, Jatir, Sokoh, 49 Dana, Kirjat-Sana, to jest Debir, 50 Anab, Eætemoh, Anim, 51 Goæen, Holon i Gilo: jedanaest gradova sa selima svojim. 52 Arab, Dumah, Eæean, 53 Janum, Bet-Tapuah, Afeka, 54 Humta, Kirjat-Arba, to jest Hebron, i Sior: devet gradova sa selima svojim. 55 Maon, Karmel, Zif, Jutah, 56 Jezreel, Jokdeam, Zanoah, 57 Kain, Gibea i Tamna: deset gradova sa selima svojim. 58 Halhul, Bet-Zur, Gedor, 59 Maarat. Bet-Anot i Eltekon: æest gradova sa selima svojim. 60 Kirjat-Baal, to jest Kirjat-Jearim, Rabah: dva grada sa selima svojim. 61 U pustinji: Bet-Araba, Midin, Sekaka, 62 Nibæam, Slani grad, i En-Gedi: æest gradova sa selima svoj im.

183

Joæua
pred knezove i rekoæe: “Gospod je zapovjedio Mojsiju; da nam dadne baætinu naæu meåu braøom naæom.” I dade im on po zapovijedi Gospodnjoj baætinu meåu braøom oca njihova. 5 Tako dopade Manasehu deset dijelova, osim zemlje gileadske i Baæana, koji su s onu stranu Jordana; 6 Jer køeri Manasehove dobiæe baætinu meåu sinovima njegovim. A zemlja gileadska dopade drugim sinovima Manasehovim. 7 Meåa Manasehova ide od Aæera u Mikmetat, koji leœi istoçno od Æekema. Potom ide meåa na jug k stanovnicima En-Tapuaha. 8 Pokrajina Tapuah pripada Manasehu, a Tapuah sama na meåi Manasehovoj pripada sinovima Efraimovim. 9 Onda silazi meåa k potoku Kani, juœno od potoka. Ovi gradovi meåu gradovima Manasehovim pripadaju Efraimu. Onda ide meåa Manasehova sjeverno od potoka i svræava na moru. 10 Æto leœi prema jugu, propada Efraimu, i æto leœi prema sjeveru, Manasehu. Meåa je more. Na sjeveru granice s Aæerom, a na istoku s Isakarom. 11 U Isakaru i Aæeru pripadaju Manasehu: Bet-Æean sa selima svojim, Ibleam sa selima svojim, stanovnici u Doru sa selima svojim, stanovnici u En-Doru sa selima svojim, stanovnici u Taanaku sa selima svojim, stanovnici u Megidu sa selima svojim: tri visine. 12 A sinovi Manasehovi ne mogoæe osvojiti ovih gradova, i poåe za rukom Kanaancima da ostanu u toj pokrajini. 13 Ali kad ojaçaæe sinovi Izraelovi, udariæe robotu na Kanaance; ali ih ne protjeraæe potpuno. 14 A sinovi Josipovi upitaæe Joæuu: “Zaæto si mi dao samo jedan œdrijeb i jedan dio za baætinu, kad sam ipak narod mnogobrojan, jer me je do sada blagoslivljao Gospod?” 15 Joæua im odgovori: “Kad si narod mnogobrojan, onda poåi u æumu i tamo iskrçi sebi zemlje u pokrajini Perizeja i Refaima, ako ti je pretijesna gora Efraimova!” 16 Sinovi Josipovi odgovoriæe: “Nije nam dosta ta gora, jer svi Kanaanci, koji stanuju dolje u ravnici, imaju gvozdena kola, i oni, koji stanuju u Bet-Æeanu i selima njegovim, i oni, koji su u ravnici jezreelskoj.” 17 Tada odgovori Joæua kuøi Josipovoj, Efraimovoj i Manasehovoj: “Mnogobrojan si narod i imaæ veliku moø. Zato neøeæ dobiti samo jedan œdrijeb.

63 A Jebuseje, koji su prebivali u Jerusalemu, ne mogoæe protjerati sinovi Judini. Tako ostaæe Jebuseji sa sinovima Judinim u Jerusalemu do danaænjega dana. Joæua 16 1 Sinovi Josipovi dobiæe œdrijebom svoj posjed od Jordana kod Jeriha, istoçno od voda jerihonskih nadalje pustinju, koja se diœe od Jeriha na goru betelsku. 2 Onda ide meåa od Betela u Luzu i pruœa se prema pokrajini Arkijaca do Atarota. 3 Potom se spuæta na zapad u pokrajinu Jafleteja do pokrajine donjega Bet-Horona i do Gezera. Njezin je kraj na moru. 4 I sinovi Josipovi, Manaseh i Efraim, dobiæe baætinu. 5 Pokrajina sinova Efraimovih po porodicama njihovim bila je ova: Meåa baætine njihove ide na istoku od Atarot-Adara do gornjega Bet-Horona, 6 Onda teçe meåa k moru, sjeverno od Mikmetata. Potom se savija meåa k istoku u Taanat-Æilo i prolazi s istoka do Janoaha. 7 Od Janoaha silazi u Atarot i Naarat, dotakne se Jeriha i svræi na Jordanu. 8 Od Tapuaha ide meåa prema zapadu do potoka Kane i svræi na moru. To je baætina plemena sinova Efraimovih po porodicama njihovim, 9 K tomu dolaze gradovi efraimski, koji udvojeni bili su usred baætine sinova Manasehovih, svi gradovi sa selima svojim. 10 A ne protjeraæe Kanaanaca, koji su prebivali u Gezeru. Tako ostaæe Kanaanci meåu sinovima Efraimovim do danaænjega dana, a bili su duœni davati robotu. Joæua 17 1 I dopade dio plemenu Manasehovu, a on je bio prvoroåenac Josipov. Makiru, prvoroåencu Manasehovu, ocu Gileadovu, dopade Gilead i Baæan; jer je bio ratnik. 2 I ostati sinovi Manasehovi dobiæe svoj dio po porodicama svojim: sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi, sinovi Æekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Æemidini. To su muæki potomci Manaseha, sina Josipova, po porodicama svojim. 3 Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manasehova, nije imao sinova, nego samo køeri, Ovo su im imena: Mahla, Noa, Hogla i Tirsa. 4 I one pristupiæe pred sveøenika Eleazara i pred Joæuu, sina Nunova, i

Joæua
18 Jer øe ti pripasti gora. Ako je æuma, iskrçi je! Onda øe pohodi iz nje biti tvoji, jer øeæ protjerati Kanaance, ako i imaju gvozdena kola, ako i jesu jaki.” Joæua 18 1 Nato se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Æilo. Tamo su bili namjestili Æator sastanka, kad im se je bila podvrgla zemlja. 2 Ali meåu sinovima Izraelovim joæ je ostalo sedam plemena, kojima joæ nije bila dana baætina njihova. 3 Tada reçe Joæua sinovima Izraelovim: “Dokle øete joæ tako oklijevati, da ne poåete zaposjesti zemlju, koju vam je dao Gospod, Bog otaca vaæih? 4 Izaberite sebi tri çovjeka iz svakoga plemena! Ja øu ih poslati, da se dignu i proåu zemlju, te je popiæu za ustanovu baætine. Kad se vrate k meni, 5 Onda neka je razdijele meåu se na sedam dijelova! Juda neka ostane u svojoj pokrajini na jugu, a kuøa Josipova neka ostane u svojoj pokrajini na sjeveru! 6 A vi popiæite zemlju na sedam dijelova i donesite mi ovamo! Tada øu za vas baciti œdrijeb, ovdje pred Gospodom, Bogom vaæim. 7 Jer Leviti nemaju dijela meåu vama, jer je sveøeniætvo Gospodnje njihova baætina. A Gad i Ruben i polovina plemena Manasehova dobiæe veø svoju baætinu u istoçnoj zemlji jordanskoj, koju im dade Mojsije, sluga Gospodnji.” 8 Tada se digoæe ljudi i odoæe. Kad su odlazili da popiæu zemlju; dade im Joæua ovaj naputak: “Idite, proåite zemlju, popiæite je i doåite opet k meni! Ja øu onda ovdje u Æilu pred Gospodom baciti œdrijeb za vas.” 9 Ljudi se dakle digoæe, proåoæe zemlju, unesoæe grad za gradom po dijelovima svojim u knjigu i vratiæe se k Joæui u tabor u Æilo. 10 Tada baci Joæua pred Gospodinom u Æilu œdrijeb za njih. Tako podijeli tamo Joæua zemlju meåu sinove Izraelove po dijelovima njihovim. 11 I izaåe œdrijeb za pleme sinova Benjaminovih po porodicama njihovim, i to pokrajina, koja im dopade œdrijebom, bila je meåu sinovima Judinim i sinovima Josipovim. 12 Njihova sjeverna meåa poçinje na Jordanu. Onda se diœe meåa do na sljeme gorsko sjeverno od Jeriha, penje se dalje na goru prema zapadu i svræava u pustinji Bet-Avena. 13 Odatle ide meåa u Luzu, na sljeme gorsko juœno od Luze, to jest Betel.

184

Onda se spuæta meåa u Atarot-Adar na putu juœno od donjega Bet-Horona. 14 Dalje se proteœe meåa i zavija se na svojoj strani istoçnoj na jug od gore, koja leœi juœno od Bet-Horona, i svræava kod Kirjat-Baala, to jest KirjatJearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana. 15 Juœna strana poçinje na gradskoj meåi Kirjat-Jearima. Onda ide meåa prema zapadu dalje k vrelu vode Neftoahu. 16 Nato se spuæta meåa do na kraj gore, koja leœi istoçno od doline sinova Hinomovih i sjeverno od ravnice Refaim, spuæta se po dolini Hinomovoj juœno od gorskog sljemena Jebuseja i teçe dalje k izvoru Rogelu, 17 Potom se proteœe prema sjeveru, ide u En-Æemeæ i teçe u Gelilot, koji je naprema visini Adumimu, i silazi do kamena Bohana, sina Rubenova, 18 Ide tada na gorsko sljeme sjeverno prema Arabi i spuæta se u Arabu. 19 Onda teçe meåa sjeverno od gorskog sljemena Bet-Hogle. Meåa svræava na sjevernom rtu Slanoga mora, na juœnom kraju Jordana. To je juœna meåa. 20 Na istoçnoj strani Jordan je meåa. To je baætina sinova Benjaminovih po porodicama njihovim unaokolo po meåama njihovim. 21 Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu: Jeriho, Bet-Hogla, Emek-Kesis, 22 Bet-Araba, Zemaraim, Betel, 23 Avim, Parah, Ofrah, 24 Kefar Haamona, Ofni, Gaba, dvanaest gradova sa selima svojim. 25 Gibeon, Ramah, Beerot, 26 Mispa, Kefirah, Mosah, 27 Rekem, Jirpeel, Taralah, 28 Selah, Elef, Jebus, to jest Jerusalem, Gibeat, Kirjat, çetrnaest gradova sa selima svojim. To je baætina sinova Benjaminovih po porodicama njihovim. Joæua 19 1 Drugi œdrijeb izaåe za Simeona, za pleme sinova Simeonovih po porodicama njihovim. Baætina njihova bila je usred baætine sinova Judinih. 2 Oni dobiæe kao baætinu Beer-Æebu, Æebu, Moladu, 3 Hasar-Æual, Balu, Esem, 4 Eltolad, Betul, Hormah, 5 Siklag, Bet-Markabot, Hasar-Susu, 6 Bet-Lebaot, Æaruhen, trinaest gradova sa selima svojim, 7 Ain, Rimon, Eter, Aæan, çetiri grada sa selima svojim.

185

Joæua
30 Uma, Afek i Rehob, dvadeset i dva grada sa selima svojim. 31 To je baætina plemena sinova Aæerovih po porodicama njihovim: “gradovi sa selima svojim. 32 Æesti œdrijeb izaåe za sinove Naftalijeve, za sinove Naftalijeve po porodicama njihovim. 33 Njihova meåa teçe od Helefa, od hrasta kod Saananima, od AdamiNekeba i Jabneela do Lakuma i svræava na Jordanu. 34 Onda se okreøe meåa prema zapadu u Aznot-Tabor i odatle ide dalje u Hukoku, dotiçe se Zebuluna na jugu, udara na zapadu na Aæer i na istoku na Jordan u Judi. 35 Tvrdi gradovi jesu Sidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret, 36 Adama, Ramah, Hasor, 37 Kedeæ, Edrei, En-Hasor, 38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat i Bet-Æemeæ, devetnaest gradova sa selima svojim. 39 To je baætina plemena sinova Naftalijevih po porodicama svojim: gradovi sa selima svojim. 40 Sedmi œdrijeb izaåe za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim. 41 Podruçje baætine njihove bilo je: Zorah, Eætaol, Ir-Æemeæ, 42 Æaalabin, Ajalon, Jetla, 43 Elon, Timnah, Ekron, 44 Eltekeh, Gibeton, Baalat, 45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon, 46 Me-Jarkon i Rakon s obalom kod Jope. 47 Ali podruçje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno. Zato izaåoæe sinovi Danovi i udariæe na Leæem, osvojiæe ga, pobiæe ga oætricom maça, uzeæe ga u posjed i naseliæe se u njemu. Leæem prozvaæe Dan po imenu oca svojega Dana. 48 To je baætina plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: “to gradovi sa selima svojim. 49 Kad razdijeliæe zemlju po meåama njezinim, dadoæe sinovi Izraelovi Joæui, sinu Nunovu, baætinu u svojoj sredini. 50 Po zapovijedi Gospodnjoj dadoæe mu grad, koji zaiska, Timnat-Serah na gori Efraimovoj. On utvrdi grad i naseli se u njemu. 51 To su baætine, æto ih sveøenik Eleazar i Joæua, sin Nunov, i plemenski glavari izraelskih plemena razdijeliæe œdrijebom u Æilu pred Gospodom na ulazu u Æator sastanka. Tako dovræiæe razdiobu zemlje. Joæua 20 1 Gospod reçe Joæui:

8 Nadalje sva sela, æto su oko tih gradova, do Baalat-Beera, Ramah na jugu. To je baætina plemena sinova Simeonovih po porodicama njihovim, 9 Baætina sinova Simeonovih bila je od dijela sinova Judinih odijeljena, jer je dio sinova Judinih bio za nju prevelik. Zato dobiæe sinovi Simeonovi baætinu svoju usred posjeda njihova. 10 Treøi œdrijeb izaåe za sinove Zebulunove po porodicama njihovim. Podruçje baætine njihove proteœe se do Sarida. 11 Prema zapadu diœe se meåa njihova u Marale, dotiçe se Dabeæeta i ide na potok, koji je pred Jokneamom. 12 Od Sarida okrene se na istok, na izlazak sunçani k pokrajini KislotTabora, ide dalje u Daberat, penje se u Jafiju, 13 Teçe odatle na istok prema izlasku sunçanom u Git-Hefer, Ita-Kasin, i izlazi kod Rimona, i dalje do Neahe, 14 Tada se okreøe meåa na sjever oko Hanatona i svræava u dolini JeftahElu. 15 S Katatom, Nahalalom, Æimronom, Jidalom i Betlehemom bilo je dvanaest gradova sa selima svojim. 16 To je baætina sinova Zebulunovih po porodicama njihovim: “to gradovi sa selima njihovim. 17 Za Isakara izaåe çetvrti œdrijeb, za sinove Isakarove po porodicama njihovim. 18 Njihovo je podruçje bilo: “Jezreel, Kesulot, Æunem, 19 Hafraim, Æion, Anaharat, 20 Rabit, Kiæion, Abes, 21 Remet, En-Ganim, En-Hada i BetPases. 22 Meåa se dotiçe Tabora, Æahasime i Bet-Æemeæa i svræava na Jordanu, æesnaest gradova sa selima svojim. 23 To je baætina plemena sinova Isakarovih po porodicama njihovim: gradovi sa selima svojim. 24 Peti œdrijeb izaåe za pleme sinova Aæerovih po porodicama njihovim. 25 Njihovo je podruçje bilo: Helkat, Hali, Beten, Akæaf, 26 Alamelek, Amad i Miæal i dotiçe se Karmela na moru i Æihor-Libnat. 27 Onda se okreøe meåa prema izlasku sunçanom u Bet-Dagon, dotiçe se Zebuluna i doline Jeftah-Ela na sjeveru, Bet-Emeka i Neiela i ide prema sjeveru u Kabul, 28 Ebron, Rehob, Hamon i Kanu do velikoga Sidona. 29 Tada se savija meåa na Ramahi i do tvrdoga grada Tira Nato se okreøe meåa u Hosu i svræava na moru. Mehaleb, Akziba,

Joæua
2 “Priopøi sinovima Izraelovim ovo: “Odredite sebi gradove za utoçiæta, za koje vam dadoh naputak preko Mojsija, 3 Da tamo mogne uteøi ubojica, ako je koga ubio nehotice i nenamjerno! Neka vam budu utoçiæta od krvnoga osvetnika! 4 Neka uteçe u koji od tih gradova, neka stane pred vratima gradskim i neka iznese stvar svoju starjeæinama onoga grada! Neka ga prime k sebi u grad i odrede mu mjesto, gdje moœe stanovati kod njih! 5 Ako ga progoni krvni osvetnik, ne smiju izruçiti ubojicu u njegove ruke, jer je nehotice ubio svojega bliœnjega i nije mu prije bio neprijatelj. 6 Neka ostane u gradu onom, dokle ne stane pred zajednicu na sud, do smrti velikoga sveøenika, koji bude onda, Tada se smije ubojica opet vratiti u svoj grad i svojoj kuøi, u grad, iz kojega je bio utekao.” 7 I odrediæe Kedeæ u Galileji na gori Naftalijevoj, Æekem na gori Efraimovoj, Kirjat-Arba, to jest Hebron, na gori Judinoj. 8 S onu granu Jordana, istoçno od Jeriha, odrediæe Bezer u pustinji na ravnici plemena Rubenova, Ramot u Gileadu plemena Gadova i Golan u Baæanu plemena Manasehova. 9 To su bili gradovi, æto su bili odreåeni za svakoga Izraela i stranca, koji je boravio meåu njima. Tamo je imao uteøi svaki, koji je bio drugoga ubio nehotice, da ga ne bi ubio krvni osvetnik, prije nego stane pred zajednicu, Joæua 21 1 Nato se obratiæe porodiçni glavari Levita na sveøenika Eleazara i na Joæuu, sina Nunova, i na plemenske glavare sinova Izraelovih, 2 I rekoæe im u Æilu u zemlji kanaanskoj: “Gospod je zapovjedio preko Mojsija, da nam se dadnu gradovi za prebivanje i paænjaci njihovi za stoku naæu.” 3 Tada dadoæe sinovi Izraelovi Levitima od baætine svoje po zapovijedi Gospodnjoj ove gradove s paænjacima njihovim: 4 Œdrijebom, æto izaåe za porodice Kohatovaca, dobiæe izmeåu Levita potomci sveøenika Arona trinaest gradova od plemena Judina, od plemena Simeonova i od plemena Benjaminova. 5 Ostali potomci Kohatovi dobiæe œdrijebom deset gradova od porodica plemena Efraimova, plemena Danova i

186

od polovine plemena Manasehova. 6 Sinovi Geræonovi dobiæe œdrijebom trinaest gradova od porodica plemena Isakarova, od plemena Aæerova, od plemena Naftalijeva i od polovine plemena Manasehova u Baæanu, 7 Porodice sinova Merarijevih dobiæe dvanaest gradova od plemena Rubenova, od plemena Gadova i od plemena Zebulunova. 8 Sinovi Izraelovi predadoæe œdrijebom Levitima te gradove s paænjacima njihovim, kao æto je to bio zapovjedio Gospod preko Moj sija. 9 Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Simeonovih dadoæe ove gradove, koji se zovu po imenu: 10 Sinovi Aronovi iz porodica Kohatovaca izmeåu sinova Levijevih na njih pade prvi œdrijeb 11 Dobiæe grad Kirjat-Arba, oca Anakova, to jest Hebron, na gori Judinoj s paænjacima njegovim unaokolo. 12 Polje toga grada sa selima njegovim dadoæe u baætinu Kalebu, sinu Jefuneovu, 13 Nadalje dadoæe potomcima sveøenika Arona Hebron, grad za utoçiæte ubojicama, s paænjacima njegovim, onda Libna s paænjacima njezinim, 14 Jatir s paænjacima njegovim, Eætemoa s paænjacima njegovim, 15 Holon s paænjacima njegovim, Debir s paænjacima njegovim, 16 Ain s paænjacima njegovim, Jultah s paænjacima njezinim, Bet-Æemeæ s paænjacima njegovim: “devet gradova od ona obadva plemena. 17 Od plemena Benjaminova: Gibeon s paænjacima njegovim, Geba s paænjacima njezinim, 18 Anatot s paænjacima njegovim, Almon s paænjacima njegovim: çetiri grada. 19 Sinovi Aronovi, sveøenici, prema tome dobiæe svega trinaest gradova s paænjacima njihovim. 20 Gradovi, koji œdrijebom dopadoæe porodicama sinova Kohatovih, Levita, æto joæ preostaæe od sinova Kohatovih, pripadali su plemenu Efraimovu. 21 Dadoæe im Æekem, grad za utoçiæte ubojicama, s paænjacima njegovim na gori Efraimovoj, Gezer s paænjacima njegovim, 22 Kibsaim s paænjacima njegovim, Bet-Horon s paænjacima njegovim: çetiri grada. 23 Od plemena Danova Eltekeh s paænjacima njegovim, Gibeton s paænjacima njegovim, 24 Ajalon s paænjacima njegovim, Gat-

187

Joæua
42 Ovi gradovi imali su svaki svoje paænjake okolo sebe: tako je bilo kod svih ovih gradova, 43 Tako dade Gospod Izraelcima svu zemlju, za koju se je bio zakleo ocima njihovim da øe im je dati. Oni je uzeæe u posjed i nastaniæe se u njoj. 44 Gospod im pribavi mir unaokolo, posve onako, kako se je bio zakleo ocima njihovim. Nitko se ne odrœa pred njima od svih neprijatelja njihovih: sve neprijatelje njihove predade im Gospod u ruke. 45 Od svih obeøanja, æto ih je Gospod bio dao kuøi Izraelovoj, ne osta nijedno neispunjeno; sve se je ispunilo. Joæua 22 1 Tada sazva Joæua sinove Rubenove, sinove Gadove i polovinu plemena Manasehova, 2 I reçe im: “Vi ispuniste sve, æto vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i posluæaste me u svemu, æto sam vam zapovjedio. 3 Ne ostaviste braøe svoje kroz dugo to vrijeme do danas, nego oçuvaste vjerno zapovijed Gospoda, Boga svojega. 4 I kad je Gospod, Bog vaæ, pribavio mir braøi vaæoj, kako im je obeøao, to se sad vratite natrag kuøi, u zemlju, u kojoj je baætina vaæa, koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, odredio s onu stranu Jordana! 5 Samo pazite revno da vræite naloge i zapovijedi, æto vam ih je dao Mojsije, sluga Gospodnji: da ljubite Gospoda, Boga svojega, da hodite svim putovima njegovim, da drœite zapovijedi njegove, da pristajete uz njega i da mu sluœite svim srcem i svom duæom!” 6 I blagoslovi ih Joæua i otpusti ih, i nato se oni vratiæe natrag kuøi, 7 Jednoj polovini plemena Manasehova bilo je Mojsije odredio posjed u Baæanu, drugoj polovini bio je Joæua dao posjed kod braøe njihove u zapadnoj zemlji jordanskoj Osim toga Joæua, kad ih je otpustio kuøi i blagoslovio ih, 8 Reçe im ovo: “Vratite se natrag kuøi s velikim blagom i mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, mjeåu, gvozåem i odijelom vrlo mnogim! Porazdijelite to, æto zaplijeniste od neprijatelja svojih, s braøom svojom!” 9 Tako se vratiæe kuøi sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova i otidoæe od sinova Izraelovih iz Æila u zemlji Kanaanskoj, da zapute u zemlju gileadsku, u zemlju baætine svoje, koju su bili zaposjeli, kako je bio zapovjedio

Rimon s paænjacima njegovim: çetiri grada. 25 Od polovine plemena Manasehova Tanak s paænjacima njegovim i GatRimon s paænjacima njegovim: dva grada. 26 Tako dobiæe porodice ostalih sinova Kohatovih svega deset gradova s paænjacima njihovim. 27 Sinovi Geræonovi izmeåu porodica Levita dobiæe od polovine plemena Manasehova: Golan, grad za utoçiæte ubojicama, u Baæanu, s paænjacima njegovim i Aætarot s paænjacima njegovim: dva grada. 28 Od plemena Isakarova: Kiæon s paænjacima njegovim, Daberat s paænjacima njegovim; 29 Jarmut s paænjacima njegovim i EnGanim s paænjacima njegovim: çetiri grada. 30 Od plemena Aæerova: Maæal s paænjacima njegovim, Abdon s paænjacima njegovim, 31 Helkat s paænjacima njegovim i Rehob s paænjacima njegovim: çetiri grada. 32 Od plemena Naftalijeva: Kedeæ, grad za utoçiæte ubojicama, u Galileji, s paænjacima njegovim, Hamot-Dor s paænjacima njegovim i Kartan s paænjacima njegovim: tri grada. 33 Porodice sinova Geræonovih dobiæe prema tome svega trinaest gradova s paænjacima njihovim. 34 Porodice sinova Merarijevih, preostalih joæ Levita, dobiæe od plemena Zebulunova: Jokneam s paænjacima njegovim, Kartah s paænjacima njezinim, 35 Dimnah s paænjacima njezinim, Nahalal s paænjacima njegovim: çetiri grada. 36 Od plemena Rubenova Bezer s paænjacima njegovim, Jahas s paænjacima njezinim, 37 Kedemot s paænjacima njegovim i Mefaat s paænjacima njegovim: çetiri grada. 38 Od plemena Gadova: Ramot, grad za utoçiæte ubojicama, u Gileadu s paænjacima njegovim, Mahanaim s paænjacima njegovim, 39 Heæbon s paænjacima njegovim i Jazer s paænjacima njegovim: svega çetiri grada, 40 Porodice sinova Merarijevih, koje joæ preostaæe od porodica levitskih, dobiæe œdrijebom prema tome svega dvanaest gradova. 41 Ukupni broj gradova levitskih usred baætine sinova Izraelovih bio je çetrdeset i osam gradova s paænjacima njihovim,

Joæua
Gospod preko Mojsija. 10 Kad doåoæe u krajeve na Jordanu, æto su joæ u zemlji kanaanskoj, naçiniæe sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova tamo na Jordanu œrtvenik, œrtvenik, æto se je nadaleko vidio. 11 Tada doçuæe sinovi Izraelovi gdje se govori: “Eno, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova napraviæe œrtvenik prema zemlji kanaanskoj, u krajevima na Jordanu, s onu stranu zemlje sinova Izraelovih!” 12 im su to çuli sinovi Izraelovi skupi se sva zajednica sinova Izraelovih u Æilo, da idu u boj proti njima, 13 Sinovi Izraelovi poslaæe k sinovima Rubenovim, k sinovima Gadovim i k polovini plemena Manasehova u zemlju gileadsku Finehasa, sina sveøenika Eleazara, 14 I s njim deset knezova, po jednoga kneza od svake plemenske obitelji Izraelove; svaki je od njih bio glavar plemenskih obitelji Izraelovih. 15 Kad doåoæe k sinovima Rubenovim, k sinovima Gadovim i k polovini plemena Manasehova u zemlju gileadsku, rekoæe im: 16 “Sva zajednica Gospodnja pita: “Kakva je to nevjernost, koju çinite proti Bogu Izraelovu? Vi ste se stim, æto podigoste œrtvenik, odvrgli danas od Gospoda, vi ste se stim pobunili danas probi Gospodu. 17 Zar nam nije dosta zloçin od Peora, od kojega se do danas joæ ne oçistismo, makar da je zbog njega pala kazna na zajednicu Gospodnju? 18 I vi se zar hoøete danas da odmetnete od Gospoda? Onda øe doøi ovo: “ako se danas pobunite proti Gospodu, on øe sutra pustiti svoj gnjev na svu zajednicu Izraelovu. 19 Ako li vam se uostalom çini neçista zemlja vaæe baætine, onda prijeåite u zemlju baætine Gospodnje, gdje je prebivaliæte Gospodnje, i nastanite se meåu nama! Ali se ne bunite proti Gospodu i ne bunite se proti nama, gradeøi sebi mimo œrtvenik Gospoda, Boga naæega, joæ drugi œrtvenik! 20 Nije li pala kazna na svu zajednicu Izraelovu, kad je Akan, sin Zerahov, prisvojio zakleto? On nije bio jedini, koji je morao svoja zlodjela œivotom platiti.” 21 Tada odgovoriæe sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manasehova plemenskim glavarima Izraelovim: 22 “Svemoguøi, Bog Gospod, jest

188

Svemoguøi, Bog Gospod, on zna, i Izrael neka zna: Ako je to bila pobuna ili nevjernost proti Gospodu, onda neka nas ne pomogne danas! 23 Ako smo sagradili sebi œrtvenik, da otpanemo od Gospoda, ili ako je to bilo zato, da na njemu œrtvujemo œrtve paljenice i prinose, ili da prinosimo na njemu mirotvorne œrtve, onda neka nas Gospod sam povuçe na raçun! 24 Ne, mi to uçinismo samo iz brige i skrbi. Pomislismo naime: U buduønosti reøi øe sinovi vaæi sinovima naæim: Æto vi imate s Gospodom, Bogom Izraelovim? 25 Gospod je eto postavio Jordan kao meåu izmeåu nas i vas, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate dijela u Gospoda. Pa øe djeca vaæa djecu naæu tako daleko dovesti, da viæe ne ætuju Gospoda. 26 Zato rekosmo: Stavimo se da sagradimo œrtvenik, ne za œrtve paljenice i œrtve zaklanice. 27 Nego on ima da bude izmeåu nas i vas i naæih potomaka sastanko, da hoøemo sluœiti Gospodu pred njim œrtvama svojim paljenicama, œrtvama svojim zaklanicama i œrtvama svojim mirotvornim. Tako neøe moøi u buduønosti sinovi vaæi govoriti sinovima naæim: Vi nemate dijela u Gospodu. 28 Nadalje rekosmo: Ako bi kada rekli tako nama i potomcima naæim, tada øemo im odgovoriti: Pogledajte sliku œrtvenika Gospodnjega, æto nam ga podigoæe oci naæi, ne za œrtve paljenice i œrtve zaklanice, nego za sastanko nama i vama! 29 Daleko neka je od nas, da se diœemo proti Gospodu i da otpadamo danas od Gospoda radeøi œrtvenik za œrtve paljenice, za prinose i za œrtve zaklanice mimo œrtvenik Gospoda, Boga naæega, koji je pred njegovim prebivaliætem!” 30 I kad çuæe sveøenik Finehas i knezovi zajednice i glavari izraelskih plemena, koji su bili s njim, rijeçi, æto im ih rekoæe sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi Manasehovi, bili su zadovoljni. 31 Sveøenik Finehas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manasehovim: “Danas spoznajemo, da je Gospod u naæoj sredini, jer vi stim ne poçiniste nevjernosti proti Gospodu. Tako saçuvaste sinove Izraelove od kazne Gospodnje.” 32 Potom se vratiæe sveøenik Finehas, sin Eleazarov, i knezovi od sinova Rubenovih i sinova Gadovih iz zemlje

189

Joæua
mora da ide sav svijet. Spoznajte dakle svim srcem i svom duæom, da od svih obeøanja, æto vam ih je dao Gospod, Bog vaæ, nije ostalo nijedno neispunjeno. 15 A kako vam se je ispunilo svako obeøanje, æto vam ga je dao Gospod, Bog vaæ, tako øe ispuniti Gospod na vama i svaku prijetnju, dok vas ne istisne iz te lijepe zemlje, koju vam je dao Gospod, Bog vaæ. 16 Ako prestupite duœnosti zavjeta prema Gospodu, Bogu svojemu, æto vam ih je naloœio, i poåete sluœiti drugim bogovima i njima se klanjati, raspalit øe se gnjev Gospodnji na vas, i brzo øete iæçeznuti iz lijepe zemlje, koju vam je dao.” Joæua 24 1 Potom skupi Joæua sva plemena Izraelova u Æekem i sazva starjeæine Izraelove, njegove poglavare, suce i sluœbenike. Kad su se bili postavili pred Bogom, 2 Reçe Joæua svemu narodu: “Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: U staro doba prebivali su praoci vaæi s onu stranu rijeke, Tare, otac Abrahamov i Nahorov, i ætovali su druge bogove. 3 Ali sam uzeo oca vaæega Abrahama iz zemlje s onu stranu rijeke i vodio sam ga po svoj zemlji kanaanskoj, dao sam mu mnogobrojne potomke i darovao mu Izaka. 4 Izaku sam dao Jakova i Ezava, i Ezavu sam odredio goru Seir za posjed, a Jakov i sinovi njegovi poæli su u Egipat. 5 Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario Egipat stim, æto sam uçinio u njemu. Potom sam vas izveo. 6 Izveo sam oce vaæe iz Egipta, i doæli ste na more. A Egipøani progonili su oce vaæe s kolima i s konjanicima do Crvenoga mora. 7 Tada su zavapili Gospodu, i on je postavio gustu tamu izmeåu vas i Egipøana i naveo na njih more, koje ih je zatrpalo. Svojim oçima vidjeli ste, æto sam uçinio Egiptu. Onda ste ostali dugo vremena u pustinji. 8 Nato sam vas doveo u zemlju Amoreja, koji su prebivali s onu stranu Jordana. Kad su se oni pobili s vama, dao sam ih u vaæe ruke, Uzeli ste zemlju njihovu, I ja sam ih istrijebio ispred vas. 9 Tada se je podigao kralj moapski Balak, sin Siporov, i vojevao je proti Izraelu. On je zvao Balaama, sina Beorova, da vas prokune. 10 Ali ja nijesam htio posluæati Balaama. On vas je dapaçe morao

gileadske u zemlju kanaansku k sinovima Izraelovim i donesoæe im odgovor, 33 Jer se je odgovor dopao sinovima Izraelovim, hvalili su Boga i nijesu viæe mislili na to, da idu u boj proti njima, da opustoæe zemlju, u kojoj su prebivali sinovi Rubenovi i Gadovi. 34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi dadoæe œrtveniku ime “Svjedok je meåu nama, da je Gospod Bog”. Joæua 23 1 Dugo vremena potom, izakako je Gospod bio dao Izraelu mir pred svima neprijateljima njegovim unaokolo, a Joæua bio star i vremeæan, 2 Sazva Joæua sav Izrael, starjeæine, glavare, suce i sluœbenike i reçe im: “Ja sam star i vremeæan. 3 Vi ste vidjeli sve, æto je uçinio Gospod, Bog vaæ, svim tim narodima zbog vas, jer Gospod, Bog vas, borio se je za vas. 4 Vidite, odredio sam vam œdrijebom te narode, koji joæ ostaæe, u baætinu za plemena vaæa poçevæi od Jordana; isto tako sve pogane, koje istrijebih, i veliko more na zapadu. 5 Gospod, Bog vaæ, sam øe ih goniti ispred vas i protjerati ih po radi vas, da mognete uzeti u posjed zemlju njihovu, kao æto vam je obeøao Gospod, Bog vaæ. 6 Uznastojte svakako da briœno drœite sve, æto stoji napisano u knjizi zakona Mojsijeva, a da ne odstupate od njega ni nadesno ni nalijevo! 7 Ne smijete se pomijeæati s tim narodima, koji joæ preostaæe, ne zazivajte ime bogova njihovih, ne kunite se njima, ne sluœite im i ne klanjajte se njima, 8 Nego se drœite Gospoda, Boga svojega, kao æto ste çinili do danas! 9 Gospod je zbog vas protjerao velike i moøne narode, i nitko se nije mogao odrœati pred vama do danas. 10 Jedan izmeåu vas tjerao je tisuøu u bijeg; jer Gospod, Bog vaæ, bori se za vas, kao æto vam je obeøao. 11 Pa zato na sebe briœno pazite na to, da ljubite Gospoda, Boga svojega! 12 Jer ako budete radili drukçije i pristali za ostatkom tih naroda, æto su joæ preostali kod vas, i s njima se sprijateljili i pomijeæali i oni s vama, 13 Onda znajte, da Gospod, Bog vaæ, neøe viæe izgoniti tih naroda ispred vas, Oni øe vam dapaçe postati zamka i mreœa, biç bokovima vaæim i trnje oçima vaæim, dok ne budete istisnuti iz te lijepe zemlje, koju vam je dao Gospod, Bog vaæ. 14 Evo, ja idem sada na put, na koji

Joæua
blagosloviti, i tako sam vas izbavio iz ruke njegove. 11 Vi ste onda preæli preko Jordana i doæli u Jeriho. Ovdje su vojevali proti vama graåani iz Jeriha, Amoreji, Perizeji, Kanaanci, Hiteji, Girgaæeji, Hiveji i Jebuseji. Ali sam ih dao u vaæe ruke. 12 Poslao sam pred vama stræljene. Oni su njih, dva kralja amorejska, prognali ispred vas, ne maç tvoj i luk tvoj. 13 Dao sam vam zemlju, za koju se nijeste trudili, i gradove, koji nijeste gradili i u kojima treba da se samo nastanite, Vinograde i maslinike, kojih nijeste sadili, dobili ste na uœivanje. 14 Zato se sada bojte Gospoda i sluœite mu iskreno i vjerno! Odstranite bogove, kojima su sluœili oci vaæi s onu stranu rijeke i u Egiptu, i sluœite Gospodu! 15 Ako li vam nije po volji da sluœite Gospodu, onda se odluçite danas, kojemu øete sluœiti: bogovima, kojima su sluœili oci vaæi s onu stranu rijeke, ili bogovima Amoreja, u kojih zemlji prebivate! A ja i kuøa moja sluœit øemo Gospodu.” 16 Tada narod izjavi: “Daleko neka je od nas, da ostavimo Gospoda i da sluœimo drugim bogovima! 17 Jer Gospod, Bog naæ, on je, koji je izveo nas i oce naæe iz Egipta, iz kuøe suœanjstva. On je uçinio pred naæim oçima ona velika çudesa i çuvao nas na cijelom putu, kojim smo iæli, i meåu svim narodima, kroz koje smo prolazili. 18 Gospod je protjerao ispred nas sve narode, i Amoreje, koji su prebivali u zemlji. I mi øemo sluœiti Gospodu, jer on je Bog naæ.” 19 Joæua reçe narodu: “Neøete moøi sluœiti Gospodu, jer on je svet Bog, on je Bog revnitelj, on vam neøe opraætati vaæih prestupaka i grijeha. 20 Ako budete ostavili Gospoda i sluœili tuåim bogovima, on øe se okrenuti od vas, zlo øe vam nanijeti i uniætiti vas,

190

izakako vam je çinio dobro.” 21 A narod odgovori Joæui: “Ne, mi øemo sluœiti Gospodu!” 22 Joæua reçe narodu: “Sami ste sebi svjedoci, da ste izabrali sebi Gospoda, da mu sluœite.” Oni odgovoriæe: “Svjedoci smo.” 23 “Onda odstranite sad tuåe bogove, koji su meåu vama, i obratite svoje srce Gospodu, Bogu Izraelovu!” 24 Tada obeøa narod Joæui: “Gospodu, Bogu svojemu, sluœit øemo i glas njegov sluæat øemo!” 25 Tako uçini Joæua toga dana zavjet s narodom i dade zakon i pravo u Æekemu. 26 On unese taj dogaåaj u knjigu zavjeta Boœjega, uze kamen velik i podiœe ga tamo pod hrastom, æto je bio u Svetiætu Gospodnjem. 27 Tada reçe Joæua svemu narodu. “Evo, ovaj kamen neka nam bude svjedok; jer je çuo rijeçi, æto ih je Gospod govorio nana. Zato neka vam je svjedok, da ne zatajite Boga svojega!” 28 Potom Joæua raspusti narod, svakoga na svoj posjed. 29 Iza ovih dogaåaja umrije Joæua, sin Nunov, sluga Gospodnji, u dobi od sto i deset godina. 30 Pokopaæe ga u podruçju baætine njegove u Timnat-Serahu u gori Efraimovoj, sjeverno od gore Gaaæa. 31 Izrael je sluœio Gospodu za œivota Joæue i starjeæina, koje joæ dugo poœivjeæe iza Joæue, i koje su znale sva djela, æto ih je bio Gospod uçinio za Izraela. 32 Kosti Josipove, æto su ih sinovi Izraelovi bili sa sobom donijeli iz Egipta, pokopaæe u Æekemu na zemljiætu, æto ga je bio kupio Jakov od sinova Hamora, oca Æekemova, za sto srebrnjaka, a bilo je dano sinovima Josipovim u baætinu. 33 I Eleazar, sin Aronov, umrije, i pokopaæe ga u brdu, koje je pripadalo sinu njegovu Finehasu, a bila mu je dana na gori Efraimovoj.

Suci
1 Po smrti Joæuinoj upitaæe sinovi Izraelovi Gospoda: “Tko øe od nas iøi prvi u boj proti Kanaanaca?” 2 Gospod odgovori: “Juda neka ide! Eto, dajem zemlju u njegove ruke.” 3 Tada potaknu Juda svoje bratsko pleme Simeona: “Hajde s menom na moj dio! Borit øemo se proti Kanaanaca. I ja øu onda iøi s tobom na tvoj dio.” I poåe Simeon s njim. 4 I digoæe se sinovi Judini na put, i Gospod dade Kanaance i Perizeje u njihove ruke. Pobiæe ih kod Bezeka, deset tisuøa ljudi. 5 U Bezeku naime naåoæe AdoniBezeka, udariæe na njega i pobiæe Kanaance i Perizeje, 6 Kad je Adoni-Bezek bjeœao, nagnuæe

191

Suci
24 Kad straœe vidjeæe çovjeka gdje izlazi iz grada, rekoæe mu: “Hajde pokaœi nam, gdje se moœe uniøi u grad! Mi øemo ti za to uçiniti milost.” 25 Kad im je on bio pokazao, kako se je moglo provaliti u grad, pobiæe oni grad oætricom maça. A onoga çovjeka i svu obitelj njegovu pustiæe da otidu. 26 Çovjek otide u zemlju Hiteja, sagradi tamo grad i prozva ga Luz. Tako se zove joæ danas. 27 Manaseh nije mogao protjerati stanovnika iz Bet-Æeana, Taanaka, Dora, Ibleama, Megida i njihovih sela. Tako ostaæe Kanaanci mirno u onoj zemlji. 28 Ali çim ojaçaæe Izraelci, uçiniæe Kanaance duœnima davati robotu, ali ih ne mogoæe sve protjerati iz njihova posjeda. 29 Ni Efraim ne protjera Kanaanaca, koji su prebivali u Gezeru. Tako ostaæe Kanaanci meåu njima u Gezeru, 30 Zebulun nije mogao protjerati stanovnika iz Kitrona i Nahalola. Tako ostaæe Kanaanci meåu njima, ali postaæe duœni davati robotu. 31 Aæer nije mogao protjerati stanovnika iz Aka, Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe, Afeka i Rehoba. 32 Tako su Aæerovci prebivali meåu Kanaancima, koji ostaæe u okolici, jer ih se nije izagnalo. 33 Naftali nije mogao protjerati stanovnika iz Bet-Æemeæa i Bet-Anata. Tako je prebivao meåu Kanaancima, koji ostaæe u okolici. Ali stanovnici iz Bet-Æemeæa i Bet-Anata postaæe duœni davati im robotu. 34 Amoreji potisnuæe Danovce u goru i ne dadoæe im saøi u ravnicu. 35 Tako ostaæe Amoreji u Har-Heresu, u Ajalonu i Æaalbim. Ali kad se je poveøala moø kuøe Josipove, postaæe duœni davati robotu. 36 Podruçje Amoreja protezalo se je od gore akrabimske, od Selaha i dalje gore. Suci 2 1 Tada doåe Anåeo Gospodnji od Gilgale u Bokim i reçe: “Ja sam vas izveo iz Egipta i doveo vas u zemlju, za koju sam se zakleo ocima vaæim. Obeøao sam: Neøu prekinuti zavjeta svojega s vama dovijeka. 2 A vi ne smijete sklapati savez sa stanovnicima te zemlje, nego morate poruæiti œrtvenike njihove. Ali ne posluæaste zapovijedi moje. Zaæto uçiniste to? 3 Zato i ja kaœem: Neøu ih odagnati ispred vas. Oni øe vam biti protivnici, i idoli njihovi bit øe vam zamka.”

oni za njim, uhvatiæe ga i odsjekoæe mu palce na rukama i na nogama. 7 Tada reçe Adoni-Bezek: “Sedamdeset kraljeva, kojima su bili odsjeçeni palci na rukama i na nogama, kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam çinio, tako mi je platio Bog.” Odvedoæe ga tada u Jerusalem, gdje je umro. 8 Nato sinovi Judini udariæe na Jerusalem, uzeæe ga, pobiæe ga oætricom maça i zapaliæe grad ognjem. 9 Potom izaåoæe sinovi Judini da se bore s Kanaancima, koji su prebivali u gori, u juœnoj zemlji i u nizini. 10 Onda poåoæe sinovi Judini proti Kanaanaca u Hebronu - Hebron se prije zvao Kirjat-Arba - i pobiæe Æeæaja, Ahimana i Talmaja. 11 Odatle otidoæe na Debirane. Debir se je prije zvao Kirjat-Sefer. 12 Tada reçe Kaleb: “Tko svlada KirjatSefer i zauzme ga, dat øu mu køer svoju Aksu za œenu.” 13 I osvoji ga Otniel, sin Kenaza, mlaåega brata Kalebova. I dade mu køer svoju Aksu za œenu. 14 Kad je ona polazila, nagovori oca svojega i izmoli od njega zemlju. Ona se spusti s magarca, i kad je upita Kaleb: “Æto ti je?”, 15 Odgovori mu: “Daj mi svadbeni dar! Udao si me u juœnu zemlju, pa daj mi i izvore vodene!” I dade joj Kaleb studence u visini i studence u nizini. 16 Sinovi Keneja, tasta Mojsijeva, izaåoæe iz palmova grada sa sinovima Judinim u pustinju, koja je na jugu od Arada, i nastaniæe se tamo meåu narodom. 17 Tada izaåe Juda sa svojim bratskim plemenom Simeonom u rat. Pobiæe Kanaance, koji su prebivali u Sefatu, i izvræiæe prokletstvo na gradu. Odatle se prozva grad Hormah. 18 Tada Juda osvoji Gazu s podruçjem njezinim, Aækelon s podruçjem njegovim i Ekron s podruçjem njegovim. 19 Gospod je bio s Judom, tako da je mogao zaposjesti goru. Stanovnike u ravnici nije mogao protjerati, jer su imali gvozdena kola. 20 Hebron dadoæe, kao æto je bio zapovjedio Mojsije, Kalebu, i on protjera odatle tri sina Anakova. 21 Ali Jebuseja, koji su stanovali u Jerusalemu, ne mogoæe protjerati sinovi Benjaminovi. Tako ostaæe Jebuseji u Jerusalemu pod sinovima Benjaminovim do danas. 22 I kuøa Josipova izaåe, i to na Betel, i Gospod je bio s njima. 23 Kuøa Josipova dade uhoditi Betel, a grad se je prije zvao Luza.

Suci
4 Kad tako izgovori Anåeo Gospodnji svima sinovima Izraelovim, stade narod glasno plakati. 5 Zato prozvaæe ono mjesto Bokim. Oni prinesoæe tamo œrtvu Gospodu. 6 Kad je bio Joæua otpustio narod, raziåoæe se sinovi Izraelovi, svaki u svoju baætinu, da zaposjednu zemlju. 7 I narod je sluœio Gospodu za œivota Joæue i svih starjeæina, koje preœivjeæe Joæuu i vidjeæe joæ sva velika djela Gospodnja, æto ih uçini Izraelu. 8 Joæua, sin Nunov, sluga Gospodnji, umrije u dobi od sto i deset godina. 9 Pokopaæe ga u podruçju baætine njegove u Timnat-Heresu u gori Efraimovoj, sjeverno od gore Gaaæ. 10 Kad se je onda i sav ovaj naraætaj pribrao k ocima svojim, i nastao drugi naraætaj iza njih, koji nije poznavao Gospoda ni djela, æto ih je bio uçinio Izraelu, 11 Tada su sinovi Izraelovi çinili, æto se nije dopadalo Gospodu, i sluœili su baalima. 12 A ostavili su Gospoda, Boga otaca svojih, koji ih je bio izveo iz Egipta. Potrçali su za drugim bogovima, bogovima pogana unaokolo, poklonili se njima i tako razgnjevili Gospoda. 13 Kad su tako otpali od Gospoda i stali sluœiti baalu i aætartama, 14 Raspali se gnjev Gospodnji proti sinovima Izraelovim, i on ih predade u ruke razbojnicima, koji ih oplijeniæe. On pusti da padnu u ruke svojih neprijatelja unaokolo, tako da se viæe nijesu mogli odrœati pred svojim neprijateljima. 15 Svaki put, kad bi poæli na vojsku, bila je ruka Gospodnja proti njima na nesreøu njihovu, kao æto je bio unaprijed rekao Gospod i kao æto im se bio zakleo Gospod. I nevolja njihova bila je velika. 16 Tada im je Gospod podizao suce, koji su ih izbavljali iz ruku neprijatelja njihovih. 17 Ali ni sudaca svojih nijesu sluæali, nego su tjerali s bogovima tuåim idolopoklonstvo i klanjali im se Brzo su zaæli s puta, kojim su iæli oci njihovi, koji su slijedili zapovijedi Gospodnje. Ali oni nijesu çinili tako. 18 Kad im je Gospod podizao suce, onda je Gospod bio sa sucem i izbavljao ih iz ruku neprijatelja njihovih, dok je œivio sudac, jer bi Gospoda dirnule njihove tuœbe na muçitelje i tlaçitelje njihove. 19 Ali çim bi umro sudac, potjerali bi oni ponovno joæ gore nego oci njihovi, trçali bi za drugim bogovima, sluœili im i klanjali im se. Nijesu se ostavljali

192

djela svojih ni putova svojih opakih. 20 Tada se raspali gnjev Gospodnji proti Izraelu, i reçe: “Jer je taj narod prestupio moj zavjet, na koji sam obvezao oce njihove, i jer ne slijedi mojih zapovijedi, 21 To ja neøu viæe nijednoga goniti ispred njih izmeåu naroda, koje ostavi Joæua kad umrije. 22 Po njima stavit øu na kuænju sinove Izraelove, hoøe li se drœati puta Gospodnjega i hoditi po njemu, kao æto su çinili oci njihovi, ili neøe. 23 Mjesto da odmah progna one narode, Gospod ih ostavi i ne predade ih u ruke Joæui. Suci 3 1 Ovo su narodi, koje ostavi Gospod, da po njima kuæa sinove Izraelove u svemu onom, æto joæ nijesu znali upogled voåenja rata u Kanaanu. 2 Tako su naraætaji sinova Izraelovih imali da nauçe vojniætvo, jedino, to nijesu znali otprije. 3 Pet je knezova filistejskih, svi Kanaanci, Sidonci i Hiveji, koji su prebivali na Libanonu, od gore Baal-Hermona do onamo, gdje se ide u Hamat. 4 Oni su sluœili za to, da se po njima Izrael stavi na kuænju i da se vidi, hoøe li slijediti naputke Gospodnje, na koje je bio obvezao oce njihove preko Mojsija. 5 Tako su prebivali sinovi Izraelovi meåu Kanaancima, Hitejima, Amorejima, Perizejima, Hivejima i Jebusejima. 6 Oni su uzimali sebi køeri njihove za œene, davali svoje vlastite sinovima njihovim i sluœili bogovima njihovim. 7 Kad su sinovi Izraelovi opet çinili, æto se nije dopadalo Gospodu, i kad su zaboravili Gospoda, Boga svojega, pa su sluœili baalima i lugovima, 8 Raspali se gnjev Gospodnji proti Izraelu i dade ih u ruke KuæanRiæataimu, kralju sjeverne Mezopotamije. Osam godina morali su sinovi Izraelovi sluœiti Kuæan Riæataimu. 9 Kad sinovi Izraelovi zavapiæe Gospodu, podiœe Gospod sinovima Izraelovim izbavitelja, da ih izbavi, Otniela, sina Kenaza, mlaåega brata Kalebova. 10 Na njega doåe duh Gospodnji, i on postade sudac u Izraelu. Kad on izaåe na vojsku, predade mu Gospod u ruke Kuæan-Riæataima, kralja sjeverne Mezopotamije, i on uniæti Kuæan Riæataima. 11 I bila je sad zemlja mirna çetrdeset godina, dok ne umrije Otniel, sin

193

Suci
jer Gospod predade vam u ruke neprijatelje vaæe, Moapce”, siåoæe oni za njim, zatvoriæe Moapcima gazove Jordana i ne dadoæe nikome prijeko. 29 Pobiæe tada Moabaca oko deset tisuøa ljudi, sve jakih i hrabrih ljudi. Nitko ne umaçe. 30 Tako se onda morade Moab podvrøi vlasti Izraelovoj, i zemlja je bila mirna osamdeset godina. 31 Poslije njega ustade Æamgar, sin Anatov. On pobi æest stotina Filisteja ostanom volujskim. I on je bio sudac u Izraelu. Suci 4 1 Kad su sinovi Izraelovi poslije smrti Ehudove opet çinili, æto je nije dopadalo Gospodu, 2 Predade ih Gospod u ruke Jabinu, kralju kanaanskomu, koji je vladao u Hasoru. Vojskovoåa njegov bio je Sisera, koji je boravio u Haroæetu neznaboœaçkom. 3 Tada su zavapili sinovi Izraelovi Gospodu za pomoø, jer on je imao devet stotina gvozdenih kola i veoma je tlaçio sinove Izraelove dvadeset godina. 4 U ono vrijeme Debora, proroçica, œena Lapidotova, sudila je Izraelu. 5 Ona je stanovala pod Deborinom palmom izmeåu Rame i Betela na gori Efraimovoj. Sinovi Izraelovi dolazili su gore k njoj na sud. 6 I ona dade dozvati Baraka, sina Abinoamova, iz Kadeæa Naftalijeva i reçe mu: “Gospod, Bog Izraelov, zapovijeda ti: Idi, uzaåi na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisuøa ljudi izmeåu sinova Naftalijevih i sinova Zebulunovih! 7 Ja øu dovesti k tebi na potok Kiæon Siseru, vojskovoåu Jabinova, i kola njegova i ljudstvo njegovo i predat øu ga tebi u ruke.” 8 Barak joj reçe: “Ako øeæ ti iøi s menom, iøi øu i ja. Ako li neøeæ iøi s menom, neøu iøi ni ja.” 9 Ona odgovori: “Sigurno øu ja iøi s tobom. Ali tada neøeæ imati slave na vojni, æto je preduzimaæ, nego øe Gospod œeni u ruku dati Siseru.” Nato se Debora podiœe i otide s Barakom u Kedeæ. 10 Tada Barak dozva Zebuluna i Naftalija u Kadeæ, i deset tisuøa ljudi poåe gore pod vodstvom njegovim. I Debora je iæla s njim. 11 A Kenej Heber bio se je odvojio od Kaina, jednoga od sinova Hobaba, tasta Mojsijeva. On razape svoj Æator kod hrasta saanaimskoga pokraj Kadeæa.

Kenezov. 12 Kad su sinovi Izraelovi opet çinili, Æto se nije dopadalo Gospodu, uçini Gospod kralja moapskoga, Eglona, jaçim od sinova Izraelovih, jer su çinili, æto se nije dopadalo Gospodu. 13 On se ujedini s Amoncima i Amaleçanima, izaåe i pobijedi sinove Izraelove, Tada zauzeæe grad palmov. 14 Nato su sinovi Izraelovi sluœili Eglonu, kralju moapskomu, osamnaest godina. 15 I Gospod, kad sinovi Izraelovi zavapiæe Gospodu, podiœe im izbavitelja, Ehuda, sina Gere iz plemena Benjaminova, çovjeka, koji je bio ljevak. Kad jedanput sinovi Izraelovi poslaæe po njemu danak Eglonu, kralju moapskomu, 16 Napravi sebi Ehud bodeœ dvorezac od lakta u duœini, priçvrsti ga pod haljinu svoju s desne strane svoje, 17 I tako predade danak Eglonu, kralju moapskomu, Eglon je bio çovjek vrlo debeo. 18 Kad je bio gotov s predajom danka, otpusti ljude, koji su bili nosili danak, 19 Vrati se opet sam pokraj idolskih likova u blizini Gilgale i reçe “Imam, kralju, neku tajnu da ti kaœem.” Ovaj naredi æutnju. Tada se udaljiæe svi, koji su bili kod njega. 20 Ehud pristupi k njemu, a on je sjedio sam u svojoj hladovitoj gornjoj sobi, i Ehud reçe: “Rijeç Boœju imam da ti kaœem!” Kad on usta sa svojega prijestolja, 21 Poteœe Ehud lijevom rukom svojom, trgnu bodeœ od desne bedrice svoje i zatjera mu ga u trbuh, 22 Tako da je drœak odmah prodro za oætricom, i salo se sklopilo oko oætrice, jer nije opet izvukao bodeœa iz trbuha. Pritom je neçist izaæla. 23 Tada Ehud izaåe van u trijem, zatvori za sobom vrata gornje sobe i zakljuça. 24 Kad se je bio udaljio, doåoæe sluge da pogledaju. Kako naåoæe vrata gornje sobe zakljuçana, pomisliæe: Bit øe da obavlja potrebu svoju u hladovitoj klijeti. 25 I tako su çekali veoma dugo. Ali kad on vrata gornje sobe joæ jednako nije otvarao, uzeæe kljuç i otvoriæe. A tu je leœao gospodar njihov na podu mrtav. 26 A Ehud, dok su oni çekali, bio je umakao, do idolskih likova doæao i u Seir utekao. 27 im se je vratio, zatrubi u trubu na gori Efraimovoj, i sinovi Izraelovi siåoæe s njim s gore. On im je stajao na çelu. 28 Na njegov poziv: “Hajdete za mnom,

Suci
12 Kad javiæe Siseri, da je izaæao Barak, sin Abinoamov, na Tabor, 13 Skupi Sisera sva svoja kola, devet stotina gvozdenih ratnih kola, i svu svoju vojsku, æto je bila pod njim, od Haroæeta neznaboœaçkoga do potoka Kiæona. 14 Tada reçe Debora Baraku: “Ustani, jer je ovo dan, u koji øe ti Gospod dati u ruke Siseru. Sam Gospod iøi øe pred tobom.” Nato Barak siåe s gore Tabora, i deset tisuøa ljudi za njim. 15 Gospod smete Siseru i sva kola njegova i svu vojsku njegovu oætricom maça pred Barakom. Sisera skoçi s kola i pobjeœe pjeæice. 16 Barak je progonio kola i vojsku do Haroæeta neznaboœaçkoga, i sva vojska Siserina pade od oætrice maça. Ne osta ni jedan. 17 Sisera pobjeœe pjeæice do Æatora Jaele, œene Keneja Ebera; jer je meåu Jabinom, kraljem hasorskim, i porodicom Keneja Ebera vladao mir. 18 Jaela iziåe u susret Siseri i reçe mu: “Uvrati se, gospodaru, uvrati se k meni, ne boj se!” I on se uvrati k njoj u Æator, i ona ga pokri pokrivaçem. 19 On je zamoli: Daj mi malo vode, da se napijem, jer sam œedan!” Ona otvori mijeh mlijeka, dade mu da se napije i opet ga pokri. 20 Nato joj on reçe: “Stani na ulaz Æatora! Ako tko doåe i zapita te: Ima li tko tu? Ti odgovori: Nema!” 21 Ali Jaela, œena Heberova, prihvati kolac od Æatora, uze çekiø, pristupi k njemu polako i zatjera mu kolac kroz sljepoçice, tako te proåe u zemlju. On je bio naime od umora zaspao tvrdo. I tako umrije. 22 Kad je Barak, koji je progonio Siseru, mimo prolazio, Jaela mu izaåe u susret i reçe mu: “Doåi, pokazat øu ti çovjeka, kojega traœiæ!” Kad je uniæao, Sisera je tu leœao mrtav, i kolac mu zaboden u sljepoçice. 23 Tako ponizi Bog u onaj dan Jabina, kralja kanaanskoga, pred sinovima Izraelovim. 24 I ruka sinova Izraelovih bivala je sve teœa Jabinu, kralju kanaanskomu, dok ne uniætiæe Jabina, kralja kanaanskoga. Suci 5 1 U onaj dan pjevali su Debora i Barak, sin Abinoamov, sljedeøu pjesmu: 2 Knezovi su vodili u Izraelu, dragovoljno se ponudio narod u boj, slavite stoga Gospoda! 3 Kraljevi, çujte! Knezovi, posluæajte! Ja hoøu Gospodu, ja hoøu pjevati pjesmu, hoøu posvetiti Gospodu, Bogu

194

Izraelovu, pjesmu svoju. 4 Kad si silazio sa Seira, Gospode, kad si iæao iz polja edomskoga, zemlja se je tresla, nebesa su lijevala, oblaci su tekli vodom, 5 Brda su klimala pred Gospodom, Sinaj pred Gospodom, Bogom Izraelovim. 6 U dane Æamgara, sina Anatova, u vrijeme Jaelino pusti su leœali putovi. I tko je iæao stazama, vukao se je stranputicama. 7 Nije bilo voåe u Izraelu, çovjek se je osjeøao zapuæten, dok ja, Debora, ne ustadoh, ne ustadoh kao mati u Izraelu. 8 Jer se traœilo nove bogove, pokuca tada na vrata rat, ali se nije vidio ætit ni koplje meåu çetrdeset tisuøa u Izraelu, 9 Hvala moja ide knezovima Izraelovim i narodu, koji se dragovoljno ponudi u boj. Slavite stoga Gospoda! 10 Vi, koji jaæete na bijelim magarcima, koji poçivate na jastucima, koji hodite po putovima, ugodite pjesmu zahvalnicu! 11 Glasnije i od povika pastira na pojiætima slavite pobjedu Gospoda, sjajno djelo njegove moøi u Izraelu! Veø silazi na vrata narod Gospodnji. 12 Ustani, ustani, Debora! Ustani, ustani, zapjevaj hvalospjev! Digni se, Baraçe! Vodi ih u ropstvo, sine Abinoamov! 13 Ostaci junaka, izaåite van! Narode Gospodnji, junacima tako bogat, silazi k meni! 14 Od Efraima silazi se u dolinu k tebi, Benjamine, s konjanicima tvojim. Knezovi izlaze iz Makira, 15 Iz Zebuluna voåe sa œezlom. S Deborom se ujediniæe knezovi Isakarovi, i Naftali s Barakom. Za njim se juriæa u dolinu. Dugo vijeøe ratno drœi se u krajevima Rubenovim. 16 Æto sjediæ meåu torovima i sluæaæ, kako bleje stada? Dugo vijeøe ratno drœi se u krajevima Rubenovim, 17 Gilead s onu stranu Jordana poçiva. I Dan - æto boravi on joæ daleko kod lada? Na obali mora sjedi tiho Aæer, stanuje mirno u svojim zaljevima. 18 Samo Zebulun, narod, œrtvuje svoj œivot smrti i Naftali na visokim poljanama. 19 I pridolaze kraljevi u boj. Kraljevi kanaanski dolaze u bitku kod Taanaka na vodama Megida, ali ni mrve srebra ne dobiæe. 20 S neba se bore zajedno zvijezde, vojuju proti Siseri sa svojih staza. 21 Kiæon odnosi neprijatelje, Kiæon, potok bitaka. Pa obraduj se çitavom

195

Suci
Gospodu. 7 Kad zavapiæe sinovi Izraelovi Gospodu za pomoø proti Midjancima, 8 Posla Gospod sinovima Izraelovim proroka, koji im navijesti: “Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: “Ja sam vas izveo iz Egipta i izveo sam vas iz kuøe suœanjstva. 9 Ja sam vas izbavio iz ruku Egipøana i svih vaæih tlaçitelja. Ja sam ih ispred vas odagnao i dao sam vam zemlju njihovu. 10 Ja sam vam zapovjedio: “Ja sam Gospod, Bog vaæ. Ne ætujte bogova Amoreja, u kojih zemlji stanujete! Ali vi ne posluæaste glasa mojega.” 11 Tada doåe Anåeo Gospodnji i sjede pod hrast kod Ofre, koji je bio Abiezreja Joaæa, a sin je njegov Gideon mlatio pæenicu na tijesku, da je osigura od Midjanaca. 12 Njemu se prikaza Anåeo Gospodnji i reçe mu: “Gospod je s tobom, hrabri junaçe!” 13 Gideon mu odgovori: “Molim, gospodaru moj! Kad je Gospod s nama, zaæto nas snaåe sve ovo? Gdje su sva çudesa njegova, æto su nam ih pripovijedali oci naæi, kad su govorili: “Gospod nas je izveo iz Egipta? A sada nas je ostavio Gospod i predao nas u ruke Midjancima.”: 14 Gospod se okrenu k njemu i reçe: “Idi u toj snazi svojoj i izbavi Izraela iz ruku Midjanaca! Ja te æaljem.” 15 A on mu reçe: “Oprosti, gospodaru moj! im øu izbaviti Izraela? Eto, rod je moj najmanji u plemenu Manasehovu, a ja sam posljednji u obitelji svojoj.” 16 Gospod mu reçe: “Jer sam ja s tobom, pobit øeæ Midjance kao jednoga çovjeka.” 17 On mu reçe: “Ako sam naæao milost u oçima tvojim, daj mi znak, da si to ti, koji govori s menom! 18 Pa ne idi odavde, dok se ja ne vratim k tebi i donesem ti dar svoj i stavim preda te.” On odgovori: “ekat øu, dok se vratiæ.” 19 Tada otide Gideon i zgotovi jare, nadalje jednu efu braæna za nekvasne kruhove. Meso metnu u koæaricu, juhu stavi u lonac, donese mu pod hrast i postavi pred njega. 20 A Anåeo Boœji reçe mu “Uzmi to meso i te kruhove nekvasne, metni ih na onu hridinu i juhu izlij na to! On uçini tako. 21 I Anåeo Gospodnji pruœi kraj od ætapa, æto ga je imao u ruci, d dotaçe se mesa i kruhova nekvasnih. Tada se podiœe oganj iz hridine i spali meso i hljebove nekvasne. A Anåeo Gospodnji iæçeznu ispred oçiju njegovih. 22 Tada vidje Gideon, da je to bio Anåeo

snagom, duæo moja! 22 Veø toptaju kopita konjska, jer junaci njihovi tjeraju, tjeraju tamo. 23 “Proklinjite Meroz!” Viçe gromko Anåeo Gospodnji, “proklinjite stanovnike njegove! Ne doåoæe u pomoø Gospodu, Gospodu u i pomoø kao junaci.” 24 Mimo svih œena neka je slavljena Jaela, œena Ebera, Keneja! Mimo svih œena u Æatoru neka je ona visoko çaæøena! 25 On zaiska vode. Ona mu pruœi mlijeka. U gospodskoj çaæi pruœi mu povlake. 26 Ali ruka njezina maæi se za kolac Æatorski, desnica njezina za çekiø kovaçki: “i udari Siseru, smoœdi mu glavu, smrska mu i probi sljepoçice. 27 Meåu noge njezine savi se, pade, leœi, savija se uz noge njezine, pade opet natrag, i gdje pade, mrtav ostade. 28 Kroz prozor motri i jadikuje mati Siserina, kroz reæetku: “Æto se tako dugo ne vraøaju kola njegova? Æto se tako polako miçu toçkovi kola njegovih? 29 Odgovara joj najmudrija od njezinih dvorkinja, a i sama sebi ona odgovara: 30 “Zacijelo su plijen zaplijenili i sada ga oni dijele: “po jednu djevojku, po dvije djevojke na svakoga; pa plijen: “æarena tkanina Siseri, i plijen: “æareno vezena haljina, æareno platno, odijelo, dva rupca oko vrata mojega, plijen.” 31 Tako propadaju, Gospode, svi neprijatelji tvoji. A oni, koji te ljube, oni su kao sunce kad izlazi u svojemu sjaju.” I tada je zemlja bila mirna çetrdeset godina. Suci 6 1 Kad su sinovi Izraelovi opet çinili, æto se Gospodu nije dopadalo, dade ih Gospod u ruke Midjancima za sedam godina. 2 Teæka je bila ruka Midjanaca nad Izraelom. Sinovi Izraelovi bjeœali su ispred Midjanaca u gorske jame, peøine i utvrde. 3 I kad bi Izraelci posijali, dolazili su Midjanci Amaleçani i sinovi Istoka i udarili na njih. 4 Oni bi se utaborili proti njima i poœeli bi rod zemlje sve do Gaze. I nijesu ostavljali hrane za Izraelce, ni ovce ni vola ni magarca. 5 Jer su dolazili sa stadima svojim i sa æatorima svojim. Dolazili su kao jata skakavaca. Nije bilo broja njima ni devama njihovim. Dolazili su u zemlju, da je opustoæe. 6 Izrael je bio od Midjanaca ljuto potlaçen. I zavapili su sinovi Izraelovi

Suci
Gospodnji. “Jao, Gospode svemoguøi”, povika Gideon, vidio sam Anåela Gospodnjega licem k licu!” 23 A Gospod mu odgovori: “Mir neka je s tobom! Ne boj se! Neøeæ umrijeti.”: 24 Gideon napravi ondje œrtvenik Gospodu i nazva ga “Gospod je mir”. Do danaænjega dana stoji on joæ u Ofri, koja pripada Abiezrejima. 25 One noøi zapovjedi mu Gospod: “Uzmi junca oca svojega, naime drugoga junca od sedam godina, sruæi œrtvenik baalov oca svojega i sasijeci lug pokraj njega! 26 Onda podigni Gospodu, Bogu svojemu, œrtvenik visoko gore na hridini u tvråi i uzmi drugoga junca i œrtvuj ga kao œrtvu paljenicu drvima onoga luga, æto ga imaæ sasjeøi!” 27 Tada uze Gideon deset ljudi izmeåu sluga svojih i uçini, kako mu je bio zapovjedio Gospod. A jer se je bojao svoje obitelji i ljudi onoga grada, da to izvede danju, uçini noøu. 28 Kad ljudi onoga grada sutradan rano ustadoæe, a to sruæen œrtvenik baalov i lug pokraj njega sasjeçen. A junac drugi bio je œrtvovan kao œrtva paljenica na œrtveniku novo podignutom. 29 Pitali su jedan drugoga: Tko je to uçinio?” Kad su traœili i raspitivali, rekoæe im: “Gideon, sin Joaæov, to je uçinio.” 30 Tada rekoæe ljudi onoga grada Joaæu: “Izvedi sina svojega! On mora umrijeti, jer je sruæio œrtvenik baalov i sasjekao lug pokraj njega.” 31 A Joaæ odgovori svima, koji su stajali kod njega: “Hoøete Id se boriti za baala? Hoøete li mu doøi u pomoø? Tko se bori za njega, do sutra je mrtav. Ako je on bog, neka se sam bori za sebe, jer mu je sruæio œrtvenik!” 32 Zato mu onoga dana dadoæe ime Jerubaal, to jest “baal neka se bori proti njemu”, jer mu je sruæio œrtvenik. 33 I kad se svi Midjanci i Amaleçani uz sinove Istoka sastadoæe i preæavæi preko Jordana u ravnici se jezreelskoj utaboriæe, 34 Doåe duh Gospodnji na Gideona. On zatrubi u trubu. Kad onda Abiezreji poåoæe za pozivom njegovim. 35 Posla glasnike po svemu plemenu Manasehovu, pa se i oni skupiæe oko njega. Posla glasnike i u pleme Aæerovo, Zebulunovo i Naftalijevo I ovi izaåoæe pred njih. 36 I Gideon upravi Bogu molitvu: “Ako øeæ ti doista izbaviti mojom rukom Izraela, kao æto si obeøao, 37 Evo, ja øu metnuti runo ovce na gumno. Ako rosa bude samo na runu,

196

a po svoj zemlji suho, onda øu znati, da øeæ mojom rukom izbaviti Izraela, kao æto si obeøao.” 38 I tako se dogodi. Kad sutradan rano ustade i runo iscijedi, istisnu rosu iz runa, cijelu zdjelu punu vode. 39 Tada zamoli Gideon Boga: “Ne gnjevi se na me, ako progovorim joæ jednom! Daj mi da joæ samo ovaj put uçinim pokus s runom! Neka bude samo runo suho, a po svoj zemlji neka bude rosa!” 40 I Bog uçini tako onu noø. Samo je runo ostalo suho, a Po svoj zemlji bila je rosa. Suci 7 1 Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sva çeta njegova s njim. Utaboriæe se kod izvora Harod, a tabor Midjanaca bio je sjeverno od njih na podnoœju breœuljka Moreh u ravnici. 2 Tada reçe Gospod Gideonu: “Vojska, æto je imaæ uza se, odveø je mnogobrojna, a da bih dao Midjance u njezine ruke. Inaçe bi se Izrael mogao hvaliti suprot meni: “Vlastitom snagom pomagao sam sebi. 3 Zato oglasi ljudima: “Tko se boji i koga je strah, neka se vrati i neka odstupi od gore Gileada!” I vratiæe se od çete dvadeset i dvije tisuøe ljudi, a deset tisuøa ljudi ostade. 4 A Gospod reçe Gideonu: “eta je joæ uvijek odveø mnogobrojna. Svedi je na vodu! Tamo øu ti je prebrati, Za koga ti reknem: “Ovaj ide s tobom, taj neka ide s tobom! A za koga ti reknem: “Ovaj ne ide s tobom, taj neka ne ide s tobom!” 5 Poæto je ljude bio sveo na vodu, reçe Gospod Gideonu: “Svakoga, koji lapøe jezikom vodu, kao æto lapøu psi, toga metni na stranu; tako i svakoga, koji klekne na koljena da pije!” 6 Tada je iznosio broj onih, koji su vodu laptali rukom k ustima, tri stotine ljudi. Ostali ljudi klekoæe svi na koljena da piju vode. 7 I reçe Gospod Gideonu: “S tri stotine ljudi, koji su laptali vodu, izbavit øu vas i predat øu ti u ruke Midjance. Svi drugi neka se vrate svaki k svojoj kuøi!” 8 Poæto su uzeli sebi braænjenice za ljude i trube njihove, otpusti sve Izraele, svakoga k svojoj kuøi. Samo tri stotine ljudi zadrœa. Tabor Midjanaca bio je pod njim u ravnici. 9 Onu noø reçe mu Gospod: “Ustani! Siåi u tabor, jer ti ga dajem u ruke. 10 Ako li se bojiæ sam siøi, siåi u tabor s momkom svojim Purom! 11 Prisluækuj, æto govore! Tada øeæ dobiti srçanost da siåeæ u tabor.” I siåe on s momkom svojim Purom do u

197

Suci
gavranovoj a Zeba smaknuæe kod tijeska vukova. Onda potjeraæe Midjance i donesoæe glavu Orebovu i Zebovu Gideonu preko Jordana. Suci 8 1 Tada ga zapitaæe Efraimovci: “Zaæto si nam to uçinio, te nas nijesi pozvao, kad si poæao u boj proti Midjancima?” Tako su mu prigovarali œestoko. 2 On im reçe: “Pa æto sam ja uçinio tako kao vi? Nije li pabirçenje Efraimovo bolje negoli berba Abiezerova? 3 Vama je u ruke dao Bog knezove midjanske Oreba i Zeba. Pa æto sam ja uçinio tako kao vi?” Na takve rijeçi sleœe se njihova srdnja na njega. 4 Kad je Gideon bio doæao na Jordan i preæao preko njega s tri stotine ljudi, koji su bili s njim, a bili su umorni od proganjanja, 5 Zamoli ljude iz Sukota: “Dajte, molim, kruha ljudima, koji idu za mnom, jer su umorni, a ja gonim kraljeve midjanske Zebaha i Salmuna.” 6 A glavari iz Sukota odgovoriæe: “A imaæ li ruke Zebahove i Salmunine veø u svojoj ruci, da moramo dati kruha tvojim ljudima?” 7 Gideon odgovori: “Zato øu ja vama, kad mi Gospod preda u ruke Zebaha i Salmuna, pomlatiti tjelesa trnjem i draçom iz pustinje.” 8 Odanle otide u Penuel i zamoli ih isto onako. A ljudi iz Penuela dadoæe mu isti odgovor kao i ljudi iz Sukota. 9 Tada zaprijeti i ljudima iz Penuela: “Kad se vratim zdravo, poruæit øu tu kulu.” 10 A Zebah i Salmuna bili su u Karkoru s vojskom svojom, oko petnaest tisuøa ljudi. To su bili svi ostaci od cijele vojske sinova Istoka; sto i dvadeset tisuøa teæko naoruœanih ljudi bilo je palo. 11 Gideon ode dalje putem æto su ga bili uzeli Æatorski ljudi istoçno od Nobaha i Jogbohe, i napade tabor. Tabor se je naime bio osjeøao sigurnim. 12 Zebah i Salmuna pobjegoæe. A on nagnu za njima i uhvati oba dva kralja midjanska Zebaha i Salmuna. Sav tabor uniæti on. 13 Nato se vrati Gideon, sin Joaæov, iz boja s visine Heresa. 14 On uhvati nekog mladiøa, koji je pripadao ljudima iz Sukota, i stade ga ispitivati. On mu popisa imena glavara i starjeæina u Sukotu, sedamdeset i sedam ljudi. 15 Kad onda doåe k ljudima u Sukotu, reçe: “Evo, ovdje su Zebah i Salmuna, zbog kojih vi mi se narugaste rijeçima: “Imaæ li ruke Zebahove i Salmunine

najbliœu blizinu taborskih straœa. 12 Midjanci i Amaleçani i svi sinovi Istoka bili su se utaborili u ravnici tako mnogobrojno kao skakavci. Devama njihovim nije bilo broja, bilo ih je kao pijeska na moru. 13 Kad doåe Gideon tamo, upravo je jedan pripovijedao drugome ovaj san: “Sluæaj, imao sam jedan san. Kotrljao se peçen kruh jeçmeni u tabor midjanski i doåe do jednog Æatora. Pogodi ga, tako da pade i premetnu se prema gore. Tako je leœao Æator.” 14 Drugi odgovori: “æto nije niæta drugo nego maç Izraela Gideona, sina Joaæeva, Bog mu u ruke predade Midjance i sav tabor njihov.” 15 Kad je Gideon çuo pripovijest sna i tumaçenje njegovo, baci se niçice Tada se vrati u tabor izraelski i povika: “Ustajte! Gospod predade tabor Midjanaca u ruke vaæe.” 16 Potom razdijeli trista ljudi u tri çete i dade svima u ruke trube i prazne vrçeve. U vrçevima bile su luçi. 17 On im zapovjedi: “Gledajte na mene i çinite isto tako! Kad doåem na kraj tabora, onda çinite, æto ja çinim! 18 im ja sa svima, æto su uza me, zatrubim u trubu, zatrubite i vi u trube oko svega tabora i viçite: “Za Gospoda i za Gideona!” 19 I kad je bio doæao Gideon sa stotinu ljudi, æto su bili uz njega, na kraj tabora u poçetak srednje noøne straœe - istom su bili postavili straœe - tada zatrubiæe oni u trube i razlupaæe vrçeve u svojim rukama. 20 U isto vrijeme zatrubiæe u trube tri çete i razlupaæe vrçeve. U lijevoj ruci drœali su luçi, u desnoj trube, da trube, i vikali su: “Maç za Gospoda i za Gideona!” 21 Svaki je pritom stajao na mjestu, gdje je bio, okolo tabora. Tada se smete sav tabor. Vikali su i nagnuli bjeœati. 22 Dok su oni trubili u tri stotine truba, upravi Gospod maç jednoga proti drugome, i to po svemu taboru, te pobjeœe vojska do Bet-Æite prema Serari, do na obalu Abel-Mehole kod Tabata. 23 A Izraelci iz plemena Naftalijeva, Aæerova i iz svega plemena Manasehova ustadoæe i dadoæe se u potjeru za Midjancima. 24 I posla Gideon glasnike po svoj gori Efraimovoj s naputkom: “Siåite pred Midjance i odreœite im vodu do BetBare, naime Jordana!” Svi Efraimovci digoæe se i odrezaæe im vodu do BetBare, naime Jordana. 25 I uhvatiæe obadva kneza midjanska Oreba i Zeba. Oreba ubiæe na stijeni

Suci
veø u svojoj ruci, da moramo dati kruha tvojim i umornim ljudima?” 16 Tada uze starjeæine grada i S trnja iz pustinje i draçe i kazni stim ljude iz Sukota. 17 A kulu u Penuelu dade sruæiti i ljude u gradu pobiti. 18 Nato reçe Zebahu i Salmuni: “Kakvi su bili ljudi, æto ih pobiste na Taboru?” Oni odgovoriæe “Takvi kao ti, svaki je izgledao kao kraljevski sin.” 19 On reçe: “Æto su bila moja braøa, sinovi moje majke. Tako Gospod bio œiv! Da ste ih ostavili u œivotu, ne bih vas pogubio.” 20 Nato zapovjedi Jeteru, prvoroåencu svojemu: “Ustani, pogubi ih!” Ali djeçak ne izvuçe maça svojega, jer se je bojao, jer je bio joæ djeçak. 21 Tada zamoliæe Zebah i Salmuna: “Ustani ti i pogubi nas, jer kakav je çovjek, onakva mu je snaga.” Gideon se diœe i pogubi Zebaha i Salmuna. A mjeseçiøe, æto su ih o vratu nosile deve njihove, uze sebi. 22 Potom zamoliæe Izraelci Gideona: “Budi kralj naæ, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer ti si nas izbavio iz ruku Midjanaca.” 23 A Gideon im reçe: “Ja ne mogu biti kralj vaæ. I sin moj ne smije vladati nad vama. Gospod je kralj vaæ.” 24 Tada im reçe Gideon: “Imam jednu molbu na vas. Dajte mi svaki prsten, æto ga je zaplijenio!” Oni su bili naime nosili zlatne prstenove, jer su bili Iæmaelovci. 25 Odgovoriæe: “Dat øemo ti ih rado.” I razastræe plaæt, i svaki je bacao na njega svoje zaplijenjene prstenove. 26 Teœina zlatnih prstenova, æto ih je bio izmolio, iznosila je tisuøu i sedam stotina æekela zlata, osim mjeseçica, nauænica i skrletnih haljina, æto su ih bili nosili kraljevi midjanski, i osim lançiøa, æto su bili oko vrata deva njihovih. 27 Gideon dade napraviti od toga efod i postavi ga u Ofri, svojemu rodnom gradu, Ali svi Izraeli stadoæe çiniti tamo preljubu za njim. Tako je to bilo Gideonu i kuøi njegovoj zamka, 28 Midjanci su bili od Izraelaca tako poniœeni, da viæe nijesu dizali svoje glave, i zemlja je bila mirna çetrdeset godina, dokle je œivio Gideon. 29 Jerubaal, sin Joaæov, otide i stanovao je u svojoj kuøi. 30 Gideon je imao sedamdeset tjelesnih sinova; jer je imao mnogo œena. 31 I njegova inoça u Æekemu rodi mu sina, kojemu dade ime Abimelek. 32 Gideon, sin Joaæov, umrije u visokoj starosti. Pokopaæe ga u grobu oca

198

njegova Joaæa u Ofri. 33 Kad umrije Gideon, opet sinovi Izraelovi stadoæe çiniti preljubu za baalima i postaviæe sebi Baal-Berita za boga. 34 Sinovi Izraelovi nijesu viæe pomiæljali na Gospoda, Boga svojega, koji ih je bio izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo. 35 I nijesu iskazivali zahvalnosti kuøi Jerubaala Gideona za sva dobroçinstva, æto ih je on bio uçinio Izraelu. Suci 9 1 Abimelek, sin Jerubaalov, otide u Æekem k braøi matere svoje i predloœi njima i svemu rodu obitelji matere svoje ovo: 2 “Upitajte jedanput otvoreno sve graåane u Æekemu: “æto je bolje za vas, da su vam gospodari sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili da vam je gospodar jedan çovjek? Pomislite na to, da sam ja tijelo vaæe i kost vaæa!” 3 Ovu izjavu njegovu rekoæe braøa matere njegove pred svima graåanima u Æekemu, i srca njihova privinuæe se Abimeleku, jer oni sebi rekoæe: “Naæ je brat.” 4 Dadoæe mu sedamdeset æekela srebra iz hrama Baal-Beritova. Ovim najmi sebi Abimelek ljude bez posjeda i drzovite, koji se pridruœiæe njemu. 5 On poåe onda u kuøu oca svojega u Ofru i pobi braøu svoju, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Samo osta Jotam, najmlaåi sin Jerubaalov, jer se je bio skrio. 6 Nato se skupiæe svi graåani u Æekemu i svi stanovnici Bet-Milo, otidoæe i uçiniæe Abimeleka kraljem kod hrasta, koji stoji u Æekemu. 7 Kad to javiæe Jotamu, otide on, stade na vrh gore Gerizima i povika im u sav glas: “ujte me, graåani u Æekemu, tako vas Bog çuo! 8 Jedanput poæla drveta da pomaœu sebi kralja. Rekoæe maslini: ‘Budi naæ kralj!’ 9 A maslina im reçe: ‘Zar ja da ostavim pretilinu svoju, koju na meni slave bogovi i ljudi, pa da idem da vladam nad drveøem?’ 10 Tada rekoæe drveta smokvi: ‘Doåi, budi naæ kralj!’ 11 A smokva im reçe: ‘Zar ja da ostavim sladost svoju i krasni plod svoj, pa da idem da vladam nad drveøem?’ 12 I rekoæe drveta vinovoj lozi: ‘Doåi, budi naæ kralj!’ 13 A vinova loza reçe im: ‘Zar ja da ostavim vino svoje, koje veseli Boga i

199

Suci
Budite radije podloœni ljudima Hamora, oca Æekemova! Zaæto da njemu budemo podloœni? 29 O kad bih ja imao u svojoj ruci taj narod! Protjerao bih Abimeleka.” Tada rekoæe Abimeleku: “Pojaçaj vojsku svoju i kreni!” 30 A kad je Zebul, upravitelj gradski, çuo izjave Gaala, sina Obedova, razgnjevi se vrlo. 31 On posla tajno glasnike k Abimeleku i poruçi mu: “Evo, Gaal, sin Obedov, doåe sa svojom braøom u Æekem. Oni sad bune grad proti tebe. 32 Ustani dakle noøu s ljudima svojim i zasjedi u polju! 33 Rano ujutro, kad sunce ograne, digni se i udari na grad! Kad on onda s ljudima svojim izaåe proti tebi, uçini s njim, kako ti dolikuje!” 34 Tada usta Abimelek noøu sa svima ljudima svojim. Zasjedoæe Æekemu u çetiri çete. 35 Kad Gaal, sin Obedov, izaåe i pred vrata gradska stade, ispade Abimelek s ljudima svojim iz zasjede. 36 Gaal ugleda ljude i reçe Zebulu: “Eno dolaze ljudi svrh gore!” A Zebul mu reçe: “Od sjene gorske çine ti se ljudi.” 37 Ali Gaal potvrdi joæ jedanput: “Eno, ljudi silaze s visa! Druga çeta dolazi od çarobniçkog hrasta.” 38 Tada mu doviknu Zebul: “Gdje su ti sada velika usta? Ti si bio onaj, koji se je rugao: “Tko je Abimelek, da mu moramo biti podloœni? Pa to su ljudi, koje si prezreo. Izaåi sada i bori se s njim!” 39 I izaåe Gaal pred Æekemljanima i pobi se s Abimelekom. 40 Ali ga Abimelek natjera u bijeg, i on pobjeœe pred njim. 41 Dok je Abimelek ostao u Arumi, istjera Zebul Gaala i braøu njegovu. Tako nijesu mogli dulje da ostanu u Æekemu. 42 Kad sutradan izaåoæe ljudi u polje i javiæe to Abimeleku, 43 Uze on vojsku, razdijeli je u tri çete i namjesti je u zasjedu u polju. A çim vidje, da su ljudi izaæli iz grada, skoçi na njih i pobi ih. 44 Sam Abimelek udari s çetom svojom i postavi se kod vrata gradskih, a druge dvije çete udariæe na sve one, koji su bili u polju, i pobiæe ih. 45 Tada je Abimelek cijeli dan udarao na grad. Kad zauze grad, poubija stanovnike, razori grad i posu so po njemu. 46 A kad to çuæe svi stanovnici kule æekemske, otidoæe u podrum u hramu boga Berita. 47 im dojaviæe Abimeleku, da su se

ljude, pa da vladam nad drveøem?’ 14 I rekoæe sva drveta trnu: ‘Doåi, budi naæ kralj!’ 15 A trn odgovori drvetima: ‘Ako doista hoøete mene da pomaœete sebi za kralja, onda doåite i sklonite se u sjenu moju; ako li neøete, onda neka izaåe oganj iz trna i spali cedre libanonske!’ 16 A sada! Ako ste vjerno i poæteno radili, kad uçiniste Abimeleka kraljem, i ako ste dobro uçinili Jerubaalu i kuøi njegovoj i nagradili mu ono, æto je uçinio 17 Vi, za koje se je otac moj borio i œivot svoj izloœio i koje je izbavio iz ruku Midjanaca, 18 A vi danas ustadoste na kuøu oca mojega i pobiste sinove njegove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu i uçiniste kraljem Abimeleka, sina sluækinje njegove, nad graåanima u Æekemu zato, æto je brat vaæ 19 Ako ste dakle danas vjerno i poæteno radili prema Jerubaalu i kuøi njegovoj, onda se veselite s Abimelekom, a on neka se veseli s vama! 20 Ako li nijeste, neka iziåe oganj od Abimeleka i spali gradane u Æekemu i Bet-Milu, i neka izaåe oganj od graåana u Æekemu i od Bet-Milu i spali Abimeleka!” 21 Tada pobjeœe Jotam i skloni se. Otide u Beru i ondje ostade bojeøi se brata svojega Abimeleka. 22 I vladao je Abimelek Izraelom tri godine. 23 I posla Bog razdor meåu Abimeleka i meåu graåane u Æekemu, tako da se graåani u Æekemu iznevjeriæe Abimeleku. 24 Tako se je imao osvetiti zloçin uçinjen na sedamdeset sinova Jerubaalovih i krv njihova doøi na brata njihova Abimeleka, koji ih je bio ubio, i na graåane u Æekemu, koji su ga bili potakli, da ubije braøu svoju. 25 I graåani u Æekemu pometaæe mu zasjede po vrhovima gorskim, pa su plijenili svakoga, koji je prolazio mimo njih onim putem. Javiæe to Abimeleku. 26 Gaal, sin Obedov, bio je naime doæao sa svojom braøom, i oni su se bili nastanili u Æekemu. A graåani se u Æekemu pouzdaæe u njega. 27 Kad su bili izaæli u polje i u svojim vinogradima imali berbu i gnjeçili groœåe, prirediæe veselje, odoæe u hram boga svojega, jedoæe i piæe, i psovali su Abimeleka. 28 Gaal, sin Obedov, povika: “Tko je Abimelek i tko smo mi Æekemljani, da mu moramo sluœiti? Nije li on sin Jerubaalov, a Zebul njegov upravitelj?

Suci
tamo skupili svi stanovnici kule æekemske, 48 Izaåe on sa svima ljudima svojim na goru Salmon. Tamo prihvati Abimelek za sjekiru, odsijeçe granu od drveta, podiœe je i metnu je na rame svoje. A ljudima svojim zapovjedi: “Æto vidjeste da sam ja uçinio, to brzo çinite kao ja!” 49 Tada i svi ljudi, çovjek za çovjekom, odsjekoæe granu od drveta, poåoæe onda za Abimelekom, pometaæe grane nad podrum i zapaliæe tako njima podrum. I tako izginuæe svi stanovnici kule æekemske, oko tisuøu ljudi i œena. 50 Potom otide Abimelek na Tebes, opkoli Tebes i osvoji ga. 51 Usred grada bila je tvrda kula, u koju su bili pobjegli svi ljudi i œene, svi stanovnici grada. Oni zatvoriæe za sobom vrata i popeæe se na krov kule. 52 Abimelek doåe sve do kule i htjede udariti na nju. Kad se posve primakao k vratima kule, da je zapali, 53 Baci jedna œena gornji mlinski kamen na glavu Abimeleku i razbi mu lubanju. 54 On brzo viknu momka, koji mu nosio oruœje, i zapovjedi mu: “Izvadi maç svoj i ubij me! Inaçe reøi øe se za me: Œena ga je ubila.” I probode ga momak njegov, i on umrije. 55 A kad vidjeæe Izraelci, da je mrtav Abimelek, vratiæe se svi k svojoj kuøi. 56 Tako plati Bog Abimeleku za zloçin, æto ga je bio poçinio na ocu svojemu ubivæi sedamdeset braøe svoje. 57 Isto tako dade Bog, da svi zloçini ljudi u Æekemu natrag padnu na njihovu glavu. Tako se ispuni na njima kletva Jotama, sina Jerubaalova. Suci 10 1 Poslije Abimeleka ustade da izbavi Izraela Tola, sin Puahe, unuk Dodov, iz plemena Isakarova. On je stanovao u Æamiru na gori Efraimovoj, 2 I bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine. Tada umrije i bi pokopan u Æamiru. 3 Poslije njega ustade Jair iz Gileada i bio je sudac Izraelu dvadeset i dvije godine. 4 On je imao trideset sinova, koji su jahali na tridesetero magaradi i imali trideset gradova, koji se zovu do danaænjega dana Æatorska sela Jairova. Leœe u Gileadu. 5 Kad je umro Jair, pokopaæe ga u Kamonu. 6 Sinovi Izraelovi çinili su opet, æto se nije dopadalo Gospodu, i sluœili su baalima i aætartama, bogovima sirskim, bogovima sidonskim, bogovima moapskim, bogovima

200

sinova Amonovih i bogovima filistejskim. A Gospoda su ostavili i nijesu mu sluœili. 7 Tada se raspali gnjev Gospodnji na Izraela, i dade ih u ruke Filistejima i u ruke sinovima Amonovim. 8 Oni su muçili i gazili sinove Izraelove u onoj godini veø osamnaest godina sve sinove Izraelove s onu stranu Jordana u zemlji amorejskoj, u Gileadu. 9 A kad su sinovi Amonovi preæli preko Jordana, da se biju i s Judom, Benjaminom i kuøom Efraimovom, i sinovi Izraelovi bili u velikoj nevolji, 10 Tada zavapiæe sinovi Izraelovi Gospodu i priznaæe: “Sagrijeæismo tebi, jer ostavismo Boga svojega i sluœismo baalima.” 11 A Gospod reçe sinovima Izraelovim: “Nijesu li vas pritiskivali Egipøani, Amoreji, sinovi Amonovi, Filisteji, 12 Sidonci, Amaleçani i Midjanci” Ali kad zavapiste k meni, ja sam vas izbavljao iz ruke njihove. 13 A vi ostaviste mene i sluœiste drugim bogovima. Zato vas viæe neøu izbavljati. 14 Idite i viçite k onim bogovima, koje izabraste sebi! Neka vas oni izbave u nevolji vaæoj!” 15 Tada sinovi Izraelovi priznaæe Gospodu: “Sagrijeæismo. ini s nama æto ti je drago! Samo nas izbavi joæ ovaj put!” 16 Oni odstraniæe nato tuåe bogove iz svoje sredine i stadoæe opet sluœiti Gospodu. I njemu se saœali radi nevolje Izraelove. 17 Kad se sinovi Amonovi podigoæe i u Gileadu se utaboriæe, dok se sinovi Izraelovi skupiæe i tabor udariæe kod Mispe, 18 Reçe narod, knezovi gileadski, jedan drugomu: “Tko øe poçeti boj proti sinovima Amonovim? On neka bude poglavar svima stanovnicima u Gileadu!” Suci 11 1 Jeftaha iz Gileada bio je jak junak. Bio je sin jedne bludnice. Gilead je bio otac Jeftahin. 2 Kad œena Gileadova rodi njemu sinove, pa kad odrastoæe sinovi te œene, otjeraæe Jeftahu i rekoæe mu: “Ne moœeæ biti baætinik u obitelji naæoj, jer si sin tuåe œene.” 3 Tada pobjeœe Jeftaha od braøe svoje i nastani se u zemlji Tobu. Tamo se okupiæe oko Jeftahe ljudi bez imovine i poåoæe s njim plijeniti. 4 I kad se poslije nekoga vremena sinovi Amonovi zaratiæe sa sinovima

201

Suci
sinova Izraelovih kroz podruçje njegovo. Nego Sihon skupi sav svoj narod. Utaboriæe se u Jahasu, i on se je borio proti Izraelu. 21 Ali Gospod, Bog Izraelov, dade Sihona sa svom vojskom njegovom u ruke sinovima Izraelovim, koji ih pobijediæe. Tako zadobi Izrael svu zemlju Amoreja, koji su prebivali u onoj zemlji, 22 I osvoji svu zemlju amorejsku od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. 23 A sada, kada je Gospod, Bog Izraelov, protjerao Amoreje zbog naroda svojega Izraela, hoøeæ ti da ga odagnaæ? 24 Zar nije istina, koga bog tvoj Kemoæ progna, u posjed njegov onda ti stupiæ? Koga dakle Gospod, Bog naæ, progna zbog nas, u posjed njegov onda mi stupimo. 25 Ili si ti poåem jaçi od kralja moapskoga Balaka, sina Siporova? Je li se on borio s Izraelom? Je li on ratovao s njima? 26 Kad je Izrael boravio u Heæbonu i u njegovim naseobinama, u Aroeru i u njegovim naseobinama i u svim gradovima, æto leœe na Arnonu, tri stotine godina, zaæto ih nijeste u to vrijeme natrag osvojili? 27 Ja ti ne uçinih niæta na œao, nego ti meni çiniæ krivo, kad ratujeæ s menom. Gospod, sudac, danas øe suditi izmeåu sinova Izraelovih i sinova Amonovih.” 28 Ali Kralj sinova Amonovih ne posluæa rijeçi, æto mu ih poruçi Jeftaha. 29 Tada siåe duh Gospodnji na Jeftahu, i on proåe kroz Gilead i Manaseh. Nato poåe u Mispu u Gileadu, i od Mispe u Gileadu podiœe se proti sinovima Amonovim. 30 A Jeftaha uçini Gospodu ovaj zavjet: “Ako snove Amonove predaæ posve u moje ruke, 31 Onda ima onaj, koji mi iz vrata kuøe moje doåe u susret, ako se vratim kuøi pobjedonosan od sinova Amonovih, pripasti Gospodu, i ja øu ga prinijeti za œrtvu paljenicu.” 32 I tako poåe Jeftaha proti sinovima Amonovim, da se bije s njima, i Gospod mu ih posve predade u ruke. 33 On ih silno porazi od Aroera do u okolinu Minita, dvadeset gradova, i do Abel-Keramima. Tako su bili sinovi Amonovi poniœeni pred sinovima Izraelovim. 34 A kad se vraøao Jeftaha kuøi svojoj u Mispu, izaåe mu u susret køi njegova s bubnjevima i sviralama. Ona mu je

Izraelovim, 5 I sinovi Amonovi poåoæe u boj proti Izraelu, otidoæe starjeæine gileadske da dovedu Jeftahu iz zemlje Toba. 6 Oni zamoliæe Jeftahu: “Doåi i budi nam voda! Mi hoøemo da vojujemo proti sinovima Amonovim.” 7 A Jeftaha odgovori starjeæinama gileadskim: “Nijeste li me mrzili i otjerali iz kuøe oca mojega? Zaæto sad dolazite k meni, kad ste u nevolji?” 8 Starjeæine gileadske odgovoriæe Jeftahi: “Zato sad doåosmo opet k tebi: “Ako poåeæ s nama i budeæ vojevao proti sinovima Amonovim, bit øeæ poglavar nama, svima graåanima gileadskim.” 9 Tada upita Jeftaha starjeæine gileadske: “Ako me odvedete, da se borim proti sinovima Amonovim, i ako mi ih preda Gospod, hoøu li vam tada biti poglavar?” 10 Starjeæine gileadske odgovoriæe Jeftahi: “Gospod je svjedok po çuvenju meåu nama, da øemo tako raditi, kako si zahtijevao.” 11 Tako otide Jeftaha sa starjeæinama gileadskim. Narod ga uçini svojim poglavarom i voåom. Jeftaha prinese sve svoje œelje Gospodu u Mispi. 12 Potom posla Jeftaha glasnike kralju sinova Amonovih i poruçi: “Æto hoøeæ ti od mene, te ideæ proti meni, da vojujeæ sa zemljom mojom ‘l” 13 Kralj sinova Amonovih odgovori glasnicima Jeftahovim: “Izrael je uzeo moju zemlju, kad je doæao iz Egipta, od Arnona do Jaboka i do Jordana. Daj mi je sad natrag s mirom!” 14 Ali Jeftaha posla opet glasnike kralju sinova Amonovih, 15 I poruçi mu: “Ovako veli Jeftaha: “Izrael nije uzeo zemlje moapske ni zemlje sinova Amonovih. 16 Kad su sinovi Izraelovi izaæli iz Egipta i putovali preko pustinje do Crvenoga mora i onda doæli u Kadeæ, 17 Tada je poslao Izrael glasnike kralju edomskomu s molbom: “Htio bih proøi kroz tvoju zemlju. Ali kralj edomski ne posluæa. I kralju moapskomu poslaæe, ali ni on ne htjede. Tako ostadoæe sinovi Izraelovi u Kadeæu, 18 Zaputiæe tada preko pustinje, zaobiåoæe zemlju edomsku i zemlju moapsku i doåoæe u zemlju istoçno od zemlje moapske. 19 Nato poslaæe sinovi Izraelovi glasnike Sihonu, kralju amorejskomu, kralju heæbonskomu, i poruçi mu Izrael: “Htjeli bismo proøi kroz tvoju zemlju do svojega odreåenog mjesta. 20 Ali Sihon ne povjerova prolazu

Suci
bila jedino dijete; osim nje nije imao ni sina Ni køeri. 35 Kad je ugleda, razdrije haljine svoje i povika: “Jao, køeri moja! Ti me snizujeæ duboko! Jest, ti si, koja me baca u nesreøu. Ja sam uçinio zavjet Gospodu i ne mogu ga poreøi.” 36 Ona mu reçe: “Oçe moj, kad si uçinio zavjet Gospodu, izvræi na meni, æto si zavjetovao, jer ti je dao Gospod da se osvetiæ neprijateljima svojim, sinovima Amonovim.” 37 Onda zamoli oca svojega: “Neka bi mi se dopustilo ovo: “Daj mi joæ dva mjeseca vremena! Htjela bih otiøi, na gore se popeti i sa svojim prijateljicama svoje djevojaætvo oplakati.” 38 On joj odgovori: “Otidi!” I pusti je na dva mjeseca. I ona otide sa svojim prijateljicama, i po gorama je oplakivala svoje djevojaætvo. 39 A poslije dva mjeseca vrati se k ocu svojemu, i on izvræi na njoj zavjet svoj, æto ga je bio uçinio. Ona joæ nije bila spoznala çovjeka otada je obiçaj u Izraelu, 40 Da svake godine izlaze køeri Izraelove, da plaøu za køerju Jeftahe iz Gileada, çetiri dana u godini. Suci 12 1 I podigoæe se ljudi od plemena Efraimova. Otidoæe na sjever i zapitaæe Jeftahu: “Zaæto si izaæao u boj proti sinovima Amonovim, a nas nijesi pozvao da idemo s tobom. Sad øemo ti zapaliti kuøu tvoju nad glavom.” 2 Jeftah im reçe: “Ja i narod moj imali smo teæku borbu sa sinovima Amonovim. Ja sam vas pozvao, ali me vi ne izbaviste iz ruku njihovih. 3 Kad sam vidio, da me vi neøete pomoøi, metnuh ja glavu u torbu i poåoh proti sinovima Amonovim, i Gospod mi ih dade u ruke. Pa zaæto danas dolazite proti meni, da me napadnete?” 4 Tada Jeftaha podiœe sve ljude od Gileada i udari na Efraimovce. I Gileadovci poraziæe Efraimovce. Ovi su naime bili rekli: “Bjegunci Efraimovci vi ste Gilead leœi usred Efraima, usred Manaseha,” 5 Gilead zauze gazove jordanske u Efraim, I kad bi koji bjegunac Efraimovac zamolio: “Htio bi prijeøi”, upitali bi ga ljudi od Gileada: “Jesi li iz Efraima?” Ako bi odgovorio: “Nijesam”, 6 Onda bi mu zapovjedili: “Reci dakle Æibolet!” Kad bi rekao “Æibolet”, jer ne bi pravo izgovorio, uhvatili bi ga i zaklali bi ga na gazovima jordanskim. Tako pogibe tada çetrdeset i dvije tisuøe ljudi iz Efraima.

202

7 Jeftaha je sudio Izraelu æest godina. Tada umrije Jeftaha iz Gileada i bi pokopan u jednom gradu Gileadovu. 8 Poslije njega sudio je u Izraelu Ibsan iz Betlehema. 9 On je imao trideset sinova i trideset køeri. On ih poudava van, i trideset køeri dovede sinovima svojim izvan. Sudio je Izraelu sedam godina. 10 Kad umrije Ibsan, bi pokopan u Betlehemu. 11 Poslije njega sudio je u Izraelu Elon iz Zebuluna. Deset godina sudio je on u Izraelu. 12 Kad umrije Elon iz Zebuluna, bi pokopan u Ajalonu u zemlji Zebuluna. 13 Poslije njega sudio je u Izraelu Abdon, sin Hilelov iz Piratona. 14 On je imao çetrdeset sinova i trideset unuka, koji su jahali sedamdesetero magaradi. Sudio je Izraelu osam godina. 15 Izakako je Abdon, sin Hilelov iz Piratona, bio umro, bi pokopan u Piratonu u zemlji Efraimu na gori Amaleçana. Suci 13 1 Kad su sinovi Izraelovi opet çinili, æto se nije dopadalo Gospodu, dade ih Gospod u ruke Filistejima za çetrdeset godina. 2 A œivio je tada jedan çovjek iz Zorahe od plemena sinova Danovih po imenu Manoah. Œena je njegova bila nerotkinja i nije bila joæ rodila. 3 Tada se javi toj œeni Anåeo Gospodnji i reçe joj: “Eto, ti si nerotkinja i joæ nijesi rodila. Ali øeæ zatrudnjeti i rodit øeæ sina. 4 Od sada pripazi na sebe! Ne pij ni vina ni jakoga piøa i ne jedi niæta neçisto! 5 Kad zatrudniæ i rodiæ sina, tada britva ne smije doøi na glavu njegovu, jer veø od roåenja svojega djeçak mora biti nazirej Boœji. On øe kao prvak izbavljati Izraela iz ruku Filisteja.” 6 œena otide i dojavi muœu svojemu: “ovjek Boœji doåe k meni. Izgledao je kao Anåeo Boœji, pun dostojanstva. Ja ga ne upitah, odakle je. Niti mi on reçe svoje ime. 7 On mi reçe: “Eto, zatrudnjet øeæ i rodit øeæ sina. Od sada ne pij niti vina niti jakoga piøa i ne jedi niæta neçisto, jer od materina krila pa do dana smrti svoje ima djeçak da bude nazirej Boœji.” 8 Tada upravi Manoah ovu molitvu Gospodu: “Oproætenje, Gospode, çovjek Boœji, kojega si poslao, neka joæ jedanput doåe k nama i neka nam oçituje, æto øemo çiniti s djeçakom, koji se ima roditi!”

203

Suci
Suci 14 1 Kad Samson siåe u Tamnahu, upozna u Tamnahi jednu filistejsku œenu. 2 Kad se je vratio kuøi, pripovijedao je ocu svojemu i materi svojoj: “Upoznao sam u Tamnahi jednu filistejsku œenu. Oœenite me njom!” 3 A otac njegov i mati njegova odgovoriæe mu: “Zar nema œene meåu køerima tvoje braøe i u svemu narodu naæemu, da se ideæ œeniti kod neobrezanih Filisteja?” A Samson izjavi ocu svojemu: “Njom me oœeni, jer mi se ona dopada.” 4 Otac njegov i mati njegova nijesu naime znali, da je to od Gospoda, jer je ovaj traœio zadjevicu s Filistejima. Tada su vladali Filisteji nad Izraelom. 5 I tako side Samson s ocem svojim i s materom svojom u Tamnahu. Kad doåoæe do vinograda timnahskih, napade ga iznenada riçuøi mlad lav. 6 I Duh Gospodnji doåe na njega, i on rastrga lava popola, kako se rastrga popola jare, a nije imao niæta u ruci. Ocu svojemu i materi svojoj ne pripovjedi, æto je uçinio. 7 Tada ode dalje i porazgovori se sa œenom. Ona omilje Samsonu. 8 Kad je iza nekoliko vremena opet doæao, da je odvede, i kad se svrnu, da vidi mrtvoga lava, naåe se u truplu lava roj pçela i med. 9 On ga izvadi u ruke svoje i jeo ga je iduøi dalje. Kad doåe k ocu svojemu i k materi svojoj, dade im da jedu, a ne reçe im, da je iz trupla lavova izvadio med. 10 Nato siåe otac njegov k œeni, i Samson uçini ondje gozbu, jer tako bi çinili mladi ljudi. 11 Kad ga oni vidjeæe, dadoæe mu trideset svadbenih drugova, da budu s njim. 12 Ovima reçe Samson: “Ja øu vam zagonenuti zagonetku. Ako mi je odgonetnete za sedam dana gozbe, dat øu vam trideset koæulja i trideset sveçanih haljina. 13 A ako mi je ne odgonetnete, vi øete dati meni trideset koæulja i trideset sveçanih haljina.” Oni ga pozvaæe: “Zagonetni zagonetku svoju! Da çujemo!” 14 On im reçe: “Od onoga, koji jede, izaåe jelo i od jakoga slatko.” Ne mogoæe odgonetnuti zagonetku tri dana. 15 Sedmi dan rekoæe œeni Samsonovoj: “Nagovori muœa svojega, da nam rijeæi zagonetku! Inaçe spalit øemo tebe i kuøu oca tvojega. Jeste li nas zato pozvali, da nas osiromaæite, nije li

9 I Bog usliæi molitvu Manoahinu. Anåeo Boœji doåe joæ jedanput k œeni, kad je bila u polju Jer muœ njezin Manoah nije bio kod nje, 10 Otrça œena brœe i javi to muœu svojemu. Ona mu pripovjedi: “Eto, javi mi se opet onaj çovjek, koji mi je onda doæao.” 11 Manoah ustade i poåe za œenom svojom. Kad doåe k çovjeku, zapita ga: “Jesi li ti çovjek, koji je govorio sa œenom?” On odgovori: “Jesam.” 12 A Manoah zapita: “Ako se rijeçi tvoje ispune, koji su onda propisi za djeçaka i kako øe se çiniti s njim?” 13 Anåeo Gospodnji reçe Manouhi: “Œena neka se çuva od svega, æto sam joj rekao! 14 Ne smije niæta uœivati, æto dolazi od vinove loze. Vina i opojnih piøa ne smije piti i niæta neçisto jesti. Sve, æto sam joj zapovjedio, neka drœi!” 15 Tada reçe Manoah Anåelu Gospodnjemu: “Rado bismo te pozvali i preda te iznijeli jare.” 16 A Anåeo Gospodnji reçe Manouhi: “Da me i pozoveæ, neøu ipak niæta jesti od jela tvojega. Ali ako hoøeæ zgotoviti œrtvu paljenicu, prinesi je Gospodu!” Kako Manoah nije znao, da je to bio Anåeo Gospodnji, 17 Zapita Manoah Anåela Gospodnjega: “Kako ti je ime? Htjeli bismo ti zahvaliti, ako bi se ispunilo tvoje obeøanje.” 18 A Anåeo Gospodnji reçe mu: “Æto pitaæ za ime moje, vidiæ ono je: “udesan.” 19 Nato Manoah uze jare i prinos i œrtvova Gospodu na hridini. Tada se dogodi çudo, a Manoah i œena njegova gledali su. 20 Kad se je naime podizao plamen sa œrtvenika k nebu, podiœe se Anåeo Gospodnji u plamenu œrtvenika Kad to vidjeæe Manoah i œena njegova, padoæe niçice na zemlju na svoje lice. 21 I Anåeo se Gospodnji ne javi viæe muœu i œeni njegovoj. I spoznade Manoah, da je to bio Anåeo Gospodnji, 22 I reçe Manoah œeni svojoj: “Mi moramo sigurno umrijeti, jer vidjesmo Boga.” 23 A œena njegova odgovori mu: “Kad bi htio Bog da nas usmrti, ne bi primio od nas œrtve paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo i tako æto çujemo.” 24 Kad œena rodi sina, nadjenu mu ime Samson. Djeçak je odrastao, i Gospod ga je blagoslovio. 25 Duh Gospodnji poçe djelovati u njemu u Mahaneh-Danu izmeåu Zorah i Eætaola.

Suci
tako?” 16 I zaplaka œena Samsonova pred njim i reçe: “Ti na me samo mrziæ i ne ljubiæ me. Ti mi nijesi rekao rjeæenje zagonetke, æto si je zagonetnuo zemljacima mojim.” On joj reçe: “Ni ocu svojemu ni materi svojoj nijesam je izdao, a tebi da je kaœem?” 17 Kad je ona tako pred njim plakala za sedam dana, dok je trajala sveçanost, reçe joj sedmi dan. Toliko je bila navalila na njega. I ona izdade rjeæenje zagonetke zemljacima svojim. 18 Tada rekoæe ljudi grada sedmi dan, prije nego zaåe sunce: “Æto je slaåe od meda i æto je jaçe od lava?” On im odgovori: “Da nijeste orali na mojoj junici, ne biste nikada pogodili moje zagonetke.” 19 Tada doåe na njega Duh Gospodnji. On side u Aækelon, pobi ondje trideset ljudi izmeåu njih, uze im odijelo njihovo i dade sveçane haljine onima, koji su bili odgonetnuli zagonetku. Bio je vrlo rasråen i otide kuøi oca svojega. 20 A œena Samsonova udade se za jednoga od njegovih svadbenih drugova, koji su mu bili pridruœeni. Samson opustoæi ljetinu Filisteja i razbi ih tisuøu magareøom çeljuæøu. Suci 15 1 Poslije nekoga vremena, u dane jeçmene œetve, htjede Samson da pohodi œenu svoju i donese joj jare Kad zamoli: “Htio bih uøi k œeni svojoj u loœnicu”, ne dopusti mu otac njezin da uåe, 2 Nego odgovori otac njezin: “Mislio sam, da ti ona nije po volji. Zato je dadoh jednomu od tvojih svadbenih drugova. Ali njezina mlaåa sestra joæ je ljepæa od nje. Moœeæ je dobiti mjesto nje.” 3 Samson im odgovori: “Ovaj put nijesam Filistejima odgovoran, ako im uçinim æto zlo. 4 I otide Samson i uhvati trista lisica, uzme zublje, okrenu rep prema repu i metnu po jednu zublju meåu dva repa, 5 Tada zapali zublje, pusti ih u œita Filisteja i zapali tako snopove, biljke, vinograde i masline. 6 Kad upitaæe Filisteji: “Tko je to uçinio?” Odgovoriæe: “Samson, zet Timnaøaninov, jer mu uze njegovu œenu i dade je jednomu od njegovih svadbenih drugova.” Tada odoæe Filisteji i spaliæe nju i oca njezina. 7 A Samson im reçe: “Jer to uçiniste, neøu prije mirovati, dok vam se ne osvetim.” 8 I udari sve, koje stiœe, teækim udarima od listova do bedara. Potom

204

ode i nastani se u peøini Etama. 9 Tada izaåoæe Filisteji, utaboriæe se u Judi i raæiriæe se kod Lehija, 10 Kad Judejci upitaæe: “Zaæto ste izaæli k nama?”, odgovoriæe: “Izaæli smo da uhvatimo Samsona i da mu uçinimo, kako je on nama uçinio,” 11 Tada izaåe tri tisuøe ljudi od Jude k peøini Etama i upitaæe Samsona: “Ne znaæ li, da su Filisteji gospodari naæi? Æto si nam to uçinio?” On im reçe: “Kako su oni uçinili meni, tako ja uçinih njima.” 12 Oni mu rekoæe: “Doæli smo da te uhvatimo i da te predamo Filistejima.” Samson ih zamoli: “Zakunite mi se, da me neøete pogubiti!” 13 Oni mu odgovoriæe: “Neøemo, mi øemo te samo uhvatiti i njima predati: “neøemo te pogubiti.” Nato ga svezaæe sa dva nova uza i odvedoæe ga iz peøine. 14 Kada on doåe u Lehi i Filisteji istrçaæe pred njega viçuøi od radosti, tada doåe na njega Duh Gospodnji, i uœa na rukama njegovim postaæe kao laneni konci, æto ih opurio oganj, i spadoæe sveze s ruku njegovih. 15 On naåe çeljust magareøu sirovu, pruœi ruku svoju, prihvati je i pobi njom tisuøu ljudi. 16 Tada reçe Samson: “eljuæøu magareøom pobih jednu çetu zloçinaca, dvije çete zloçinaca, çeljuæøu magareøom pobih tisuøu ljudi.” 17 Kad je s tim bio gotov, baci çeljust iz ruke. Otada nazvaæe ono mjesto Ramot Lehi. 18 Jer je bio œedan jako, zavapi Gospodu i pomoli se: “Ti si dao da sluga tvoj dobije ovu pobjedu veliku. A sada moram da umrem od œeåi i da padnem u ruke neobrezanima.” 19 Tada otvori Bog jednu kotlinu, kakvih je naøi kod Lehija, i proteçe iz nje voda. Kad se je napio odatle, povrati mu se duh œivotni, i oœivje opet. Zato se prozva onaj izvor En Hakore. On je joæ u Lehiju do danaænjega dana. 20 On je sudio u Izraelu za vremena vladavine filistejske dvadeset godina. Suci 16 1 Kad jedanput Samson doåe u Gazu, vidje tamo jednu bludnicu i uvrati se k njoj. 2 I stanovnicima u Gazi javilo se: “Samson je doæao ovamo.” Oni se strkaæe i vrebaæe ga cijelu noø na vratima gradskim, a drœali su se cijelu noø mirno. Rekoæe: “Dok svane, ubit øemo ga.” 3 Ali je Samson leœao samo do ponoøi.

205

Suci
kao drugi çovjek.” 18 Tada vidje Delila, da joj je otvorio cijelo srce svoje. Ona dade pozvati knezove filistejske i reøi im: “Ovaj put morate doøi. On je otvorio cijelo srce svoje.” Knezovi filistejski doåoæe k njoj i donesoæe novce sa sobom. 19 A ona ga uspava na koljenima svojim i dozva çovjeka, te mu obrija sedam vlasi na glavi njegovoj. Tako ga ona uçini slabim, i ostavi ga snaga njegova. 20 I kad ona povika: “Eto Filisteja na te, Samsone”, probudi se on od sna i pomisli: “Oslobodit øu se kao uvijek, kada se stresem.” On naime nije znao, da je Gospod odstupio od njega. 21 Tada ga uhvatiæe Filisteji, iskopaæe mu oçi, odvedoæe ga u Gazu i okovaæe ga u gvozdene okove. On je morao u tamnici mlin okretati. 22 A kosa na glavi njegovoj opet je pomalo rasla, izakako je bila obrijana. 23 I knezovi filistejski skupiæe se da prinesu veliku œrtvu svojemu bogu Dagonu i da svetkuju veselu svetkovinu, jer rekoæe: “Naæ bog predade u naæe ruke naæega neprijatelja Samsona.” 24 Kad ga vidjeæe, hvalili su ljudi svojega boga; jer rekoæe: “Naæ bog predade u naæe ruke naæega neprijatelja, koji je zatirao zemlju naæu i pobio mnoge od nas.” 25 I kad se razigralo srce njihovo, povikaæe: “Zovite Samsona, da nam poigra!” I dovedoæe Samsona iz tamnice, i on morade pred njima igrati. Bili su ga namjestili meåu stupove. 26 A Samson reçe djeçaku, koji ga je drœao za ruku: “Pusti me i pomozi mi, da opipam stupove, na kojima stoji kuøa! Htio bih se nasloniti na njih.” 27 Kuøa je bila puna ljudi i œena. Svi knezovi filistejski bili su ondje. Na krovu je bilo oko tri tisuøe ljudi i œena, æto su gledali, kako Samson igra. 28 A Samson upravi Gospodu ovu molitvu: “Svemoguøi Gospode, spomeni me se i daj mi samo joæ ovaj put snagu, o Boœe, da se osvetim Filistejima za jedno od moja obadva oka!” 29 Tada Samson uhvati oba srednja stupa, na kojima je stajala kuøa, i nasloni se na njih, na jedan desnom, a na drugi lijevom rukom svojom. 30 Povika: “Hoøu eto da umrem s Filistejima!” I sa svom silom nagnu se naprijed. I sruæi se kuøa na knezove i na sve ljude, koji su bili u njoj. Broj mrtvih, koje on pobi umiruøi, bio je veøi od broja onih, koje pobi za œivota svojega.

U ponoøi ustade, uhvati krila gradskih vrata zajedno s oba dovratnika, izvali ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena svoja i odnese ih navrh gore naprema Hebronu. 4 Poslije toga zamilova djevojku u dolini Soreku. Zvala se je Delila. 5 Doåoæe k njoj knezovi filistejski i rekoæe joj: Nagovaraj ga i iskuæaj, gdje stoji njegova velika snaga, i kako bismo ga mogli svladati i svezati, da ga uçinimo malenim! Mi øemo ti onda dati svaki po tisuøu i æto srebrnih æekela.” 6 I Delila uze nagovarati Samsona: “Hajde kaœi mi, gdje stoji tvoja velika snaga i çim bi se moralo tebe svezati, da te se svlada!” 7 Samson joj odgovori: “Da me se sveœe sa sedam guœava sirovih, joæ neosuæenih, postao bih slab i bio bih kao drugi çovjek.” 8 I donesoæe joj knezovi filistejski sedam guœava sirovih, joæ neosuæenih, i ona ga sveza njima. 9 A sjedili su ljudi u njezinoj sobi u zasjedi. I ona mu povika: “Eto Filisteji na te, Samsone!” A on pokida guœve, kao æto se trga konac od kudjelje, kad se primakne ognju. I ne doznade se za snagu njegovu. 10 Onda reçe Delila Samsonu: “Eto, prevario si me i slagao si mi. Kaœi mi sad, çim te se moœe svezati!” 11 On joj reçe: “Da me se sveœe novim uœima, æto se joæ nijesu rabili u radu, postao bih slab i bio bih kao drugi çovjek.” 12 I Delila uze nova uœa i sveza ga njima. I ona mu povika: “Eto Filisteja na te, Samsone!” Sjedili su naime ljudi u sobi u zasjedi. A on ih istrga s ruku svojih kao konac. 13 A Delila reçe Samsonu: “Do sada si me varao i lagao mi. Ali kaœi mi, çim te se moœe svezati?” On joj odgovori: “Da sedam vlasi na glavi mojoj privijeæ na vratilo!” 14 Kad je ona zabila kolçiø, povika mu: “Eto Filisteja na te, Samsone!” Tada se on probudi od sna i istrœe kolac, osnovu i vratilo. 15 Opet mu ona reçe: “Kako moœeæ tvrditi, da si mi dobar, kad srce tvoje nije kod mene? Veø si me tri puta prevario i nijesi mi rekao, u øemu stoji tvoja velika snaga.” 16 I kad mu je svaki dan dodijavala svojim rijeçima i tako ga muçila, da mu je œivot bio ogorçen, 17 Otvori joj cijelo svoje srce i reçe joj: “Nikad nije britva doæla na moju glavu, jer sam od krila materina nazirej Boœji. Da mi se obrije glava, ostavila bi me snaga moja. Postao bih slab i bio bih

Suci
31 Braøa njegova i sva obitelj njegova doåoæe, uzeæe ga, ponesoæe ga i pokopaæe ga izmeåu Zorahe i Eætaola u grobu njegova oca Manoahe, On je sudio u Izraelu dvadeset godina. Suci 17 1 Na gori Efraimovoj prebivao je jedan çovjek po imenu Mikah. 2 On reçe materi svojoj: “Tisuøa i sto srebrnih æekela, æto su ti bili ukradeni, i zbog kojih si izustila kletvu, i to dapaçe preda mnom, evo, to je srebro u mene. Ja sam ga uzeo.” Mati njegova odgovori: “Gospod neka te blagoslovi, sine moj!” 3 Kad je on vratio tisuøu i æto srebrnih æekela materi svojoj, reçe mati njegova: “Dajem to srebro kao posvetni dar iz svoje ruke Gospodu za svojega sina, da se napravi od njega lik rezan i liven. Zato ti ga dajem natrag.” 4 Kad on opet dade srebro materi svojoj, uze mati njegova dvjesta srebrnih æekela i dade ih zlataru, koji od toga napravi lik rezan i liven. Bio je postavljen u kuøi Mikahovoj. 5 Mikah je imao sada bogomolju. On uz to napravi efod i terafe i posveti jednoga od svojih sinova, koji mu je tada sluœio kao sveøenik. 6 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Svaki je çinio, æto mu je bilo drago. 7 Œivio je tada jedan mlad çovjek iz Betlehema u Judi, iz plemena Judina. On je bio Levit i boravio je tamo kao stranac. 8 Çovjek otide iz grada Betlehema u Judi, da se nastani na kojem prikladnom mjestu kao stranac. Tako na svojemu putu doåe u goru Efraimovu do kuøe Mikahove. 9 Mikah ga upita: “Odakle dolaziæ?” On mu odgovori: “Ja sam Levit iz Betlehema u Judi i na putu sam, da se gdjegod nastanim.” 10 Mikah ga zamoli: “Ostani kod mene i budi mi otac i sveøenik. Ja øu ti davati deset srebrnih æekela na godinu, çitavo odijelo i hranu.” Levit pristade na to. 11 Otada je stanovao Levit kod njega, i mladi çovjek bio mu je kao jedan od sinova njegovih. 12 Mikah namjesti Levita, i mladi çovjek postade njegov sveøenik i stanovao je u kuøi Mikahovoj, 13 Mikah pomisli: “Sada znam, da øe me Gospod blagosloviti, jer imam Levita za sveøenika.” Suci 18 1 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Tada je pleme Danovo traœilo

206

sebi baætinski posjed, gdje bi se nastanilo; jer mu dotada nije bila joæ dopala baætina meåu plemenima Izraelovim. 2 Zato poslaæe sinovi Danovi iz plemena svojega pet ljudi, ljude osobito valjane, iz graniçnoga podruçja, iz Zorahe i Eætaola, da uhode i upoznaju zemlju. Oni im rekoæe: “Idite i uhodite zemlju!” I oni doåoæe u goru Efraimovu, do kuøe Mikahove, gdje prenoøiæe. 3 Kad su bili kod kuøe Mikahove i poznali glas mladoga Levita, uvratiæe se tamo i upitaæe ga: “Tko te dovede ovamo? Æto radiæ tu? Æto zasluœujeæ ovdje?” 4 On im odgovori: “Tako i tako uçini Mikah s menom. On me nagovori, i ja postadoh njegov sveøenik.” 5 Oni mu rekoæe: “Pa upitaj Boga, da znamo, hoøe li nam biti sretan put, na koji poåosmo!” 6 Nato im sveøenik dade odluku. “Idite s mirom! Po volji je Bogu, kojim idete.” 7 Tako poåe dalje tih pet ljudi, doåoæe u Laiæ i vidjeæe, da ljudi, æto su tamo prebivali, œivu po obiçaju Sidonaca bezbriœno, tiho i mirno. Ni jedan nije zametao svaåe. Moglo se je nesmetano uœivati svoj posjed. Bili su daleko od Sidonaca i s ostalim svijetom nijesu imali nikakva saobraøaja. 8 Pa kad se vratiæe k braøi svojoj u Zorah i Eætaol, upitaæe ih braøa njihova: “Æto nam imate dojaviti?” 9 Oni odgovoriæe: “Ustajte, idimo na njih, jer vidjesmo zemlju, koja je doista vrlo dobra. Hoøete li biti joæ neodluçni? Ne skanjujte se da zaputite, tamo otidete i zemlju zaposjednete! 10 Kada doåete tamo, naøi øete narod bezbriœan, zemlju vrlo prostranu - Bog je daje u ruke vaæe - i mjesto, kojemu ne manjka niæta, æto ima na zemlji.” 11 Tada se podiœe odanle æest stotina ljudi naoruœanih iz plemena Danova od Zorahe i Eætaola. 12 Oni se na svojemu putu utaboriæe kod Kirjat-Jearima u Judi. Zato se zove ono mjesto Mahaneh Dan do danaænjega dana. Leœi zapadno od Kirjat-Jearima. 13 Odatle poåoæe dalje u goru Efraimovu i doåoæe do kuøe Mikahove. 14 Petorica ljudi, koji su bili izaæli da uhode zemlju Laiæ, obratiæe se braøi svojoj ovim rijeçima: “A znate li, da se u ovim kuøama nalaze efod, terafe i lik rezan i liven? Sada gledajte, æto øete raditi!” 15 I oni se svratiæe onamo, uåoæe u kuøu mladoga Levita, u kuøu Mikahovu i pozdraviæe ga.

207

Suci
Suci 19 1 U ono vrijeme, kad joæ nije bilo kralja u Izraelu, boravio je jedan Levit na kraju gore Efraimove kao stranac. On je bio sebi uzeo djevojku iz Betlehema u Judi za inoçu, 2 Inoça njegova bila mu je nevjerna, pa otide od njega natrag u oçinsku kuøu svoju u Betlehem u Judi. Ona je bila tamo veø çetiri mjeseca, 3 Kad ustade muœ njezin i otide za njom, da je nagovori, neka se vrati. On je imao sa sobom momka svojega i dva magarca. Kad ga ona uvede u kuøu oca svojega i kad ga ugleda otac djevojçin, izaåe mu veselo u susret. 4 Jer ga je tast njegov, otac djevojçin, nagonio, ostade tri dana kod njega. Jeli su i pili zajedno, i noøivali su tamo. 5 etvrti dan, kad su bili ustali rano, i on htio da ide, reçe otac djevojçin zetu svojemu: “Okrijepi se joæ zalogajem kruha! Onda moœete putovati.” 6 Sjedoæe oni, i obojica su jeli i pili zajedno, Tada zamoli otac djevojçin muœa: “Hajde joæ jedanput prenoøi i budi veseo!” 7 A kad çovjek ustade da ide, navali na njega tast njegov, da joæ jedanput prenoøi, 8 Kad se petoga dana diœe rano ujutro da ide, zamoli opet otac djevojçin: “Ali okrijepi se najprije i çekajte, dok se nagne dan na zapad!” I tako jedoæe obojica zajedno. 9 Kad onda ustade çovjek da ide zajedno s inoçom svojom i sa slugom svojim, reçe mu tast njegov, otac djevojçin: “Eto, dan se je nagnuo na zapad. Sad øe veçer. Prenoøite ovdje! Eto, dan je da zaåe, prenoøi ovdje i budi veseo! Sutra moœete onda uraniti na put, i moœeæ se vratiti kuøi.” 10 Ali çovjek ne htjede joæ jedanput prenoøiti, nego ustade, otide i doåe do u blizinu Jebusa, a to je Jerusalem. Imao je sa sobom dva magarca osedlana. I njegova inoça bila je s njim, 11 Kad su bili kod Jebusa, a dan se bio veø jako nagnuo, reçe sluga gospodaru svojemu: “Hajde, svratimo se u taj grad jebusejski i prenoøimo u njemu!” 12 A gospodar njegov reçe mu: “Neøemo se svraøati u tuå grad, koji ne pripada sinovima Izraelovim. Iøi øemo dalje do Gibee.” 13 Joæ reçe slugi svojemu: “Hajde brœe da stignemo u koje od tih mjesta i da prenoøimo u Gibei ili u Rami!” 14 Tako otidoæe dalje svojim putem. Sunce im zaåe, kad su bili u blizini Gibee, koja je Benjaminova. 15 Ovamo se svratiæe, da prenoøe u Gibei, Kad je bio unutri i sjeo na trgu

16 æest stotina naoruœanih sinova Danovih ostade pred vratima. 17 Petorica ljudi, koji su bili izaæli da uhode zemlju i ovamo doæli, uniåoæe gore i uzeæe lik rezani, efod, terafe i lik liveni, dok je sveøenik ostao kod æest stotina naoruœanih ljudi pred vratima. 18 Kad su oni bili uniæli u kuøu Mikahovu i uzeli lik rezani, efod, terafe i lik liveni, upita ih sveøenik: “Æto radite tu?” 19 Oni mu odgovoriæe: “Tiho, metni ruku na usta, poåi s nama i budi naæ otac i sveøenik! Je li bolje za te, da budeæ sveøenik za kuøu samo jednoga çovjeka ili sveøenik za jedno pleme i porodicu u Izraelu?” 20 Obradovan time, uze sveøenik efod, terafe i lik rezani i pridruœi se ljudima. 21 Oni se digoæe i otidoæe dalje. Djecu, stado i blago postaviæe naprijed. 22 Kad su se bili udaljili od kuøe Mikahove, ljudi, æto su stanovali u kuøama kod kuøe Mikahove, skupiæe se i poåoæe u potjeru za sinovima Danovim. 23 Kad su dovikali sinove Danove, okrenuæe se ovi i upitaæe Mikahu: “Æto ti je, te si skupio te ljude?” 24 On odgovori: “Mojega boga, æto sam ga naçinio, uzeli ste mi zajedno sa sveøenikom i otiæli ste. Æto mi joæ osta? Kako me moœete joæ pitati: “Æto ti je?” 25 A sinovi Danovi odgovoriæe mu: “Ne viçi dalje za nama! Inaçe mogli bi se gnjevni ljudi na vas navaliti, i mogli bi izginuti ti i tvoji l” 26 I sinovi Danovi otidoæe dalje. A Mikah videøi, da su oni jaçi od njega, vrati se i otide kuøi svojoj. 27 A oni odvedoæe sa sobom djelo Mikahovo i sveøenika, koji je bio kod njega, i doåoæe u Laiæ, gdje su prebivali tihi i mirni ljudi, pobiæe ih oætricom maça, spaliæe grad ognjem, 28 A nitko mu ne doåe u pomoø, jer je leœao daleko od Sidona i nije imao saobraøaja s ostalim svijetom. Leœao je naime u dolini kod Bet-Rehoba. Kad su poslije opet sazidali grad, naseliæe se tamo, 29 I nazvaæe grad Dan po imenu svojega pradjeda Dana, koji je bio sin Izraelov. A prije se grad zvao Laiæ. 30 I sinovi Danovi namjestiæe sebi onaj lik rezani, i Jonatan, sin Geræoma, sina Manasehova, i sinovi njegovi bili su sveøenici kod plemena Danova sve do vremena, kad je zemlja bila odvedena u ropstvo. 31 I bio im je namjeæten onaj lik rezani, æto ga je bio napravio Mikah za sve vrijeme, dokle je kuøa Boœja bila u Æilu.

Suci
gradskom, nije bilo nikoga, koji bi ih primio u kuøu svoju da prenoøe. 16 Tada se je uveçe vraøao jedan starac s posla svojega u polju. Çovjek je bio iz gore Efraimove i boravio kao stranac u Gibei, dok su stanovnici mjesta bili sinovi Benjaminovi. 17 I on podiœe oçi i ugleda na trgu gradskom putnika. Kad ga upita starac: “Kamo ideæ i odakle dolaziæ?” 18 Odgovori mu on: “Mi smo na putu od Betlehema u Judi u nutrinu gore Efraimove. Odanle sam ja. Putovao sam u Betlehem u Judi, a sada idem kuøi Gospodnjoj. Ali nitko me ne prima u kuøu svoju. 19 Mi imamo slame i hrane za magarce svoje i kruha i vina za se, za sluækinju tvoju i za momka, koji pripada nama, slugama tvojim. Imamo svega dosta. 20 Tada reçe starac: “Ti si meni dobro doæao. Moja øe biti briga, ako ti æto bude manjkalo. Nikako ne smijeæ prenoøiti na trgu.” 21 Uvede ga tada u svoju kuøu i nahrani magarce. Kad sebi opraæe noge, jedoæe i piæe. 22 Dok su se veselili, ljudi iz grada, zloçinci, opkoliæe kuøu, stadoæe lupati na vrata i zatraœiæe od starca, gospodara kuøe: “Izvedi çovjeka, koji ti se je svratio! Hoøemo da se pomijeæamo s njim.” 23 Çovjek, gospodar kuøe, izaåe k njima van i reçe im: “Ali nemojte, braøo moja! Ne çinite zla! Kad je çovjek uæao u moju kuøu, ne smijete uçiniti takvu sramotu. 24 Izvest øu vam køer svoju, djevojku, i inoçu njegovu. Njima moœete silu nanijeti i çiniti s njima æto vam je volja! Ali na tom çovjeku ne smijete poçiniti takvu sramotu.” 25 A kad ga ljudi ne htjedoæe posluæati, uze çovjek inoçu njegovu i izvede je k njima na ulicu. Oni je zlorabiæe i cijelu noø do zore çinili su s njom svoje nevaljaætine. Pustiæe je istom u zoru. 26 U zoru doåe œena i pade pred kuønim vratima çovjeka, kod kojega je stanovao gospodar njezin, i ostade tu leœeøi, dok se ne svanu. 27 Kad je gospodar njezin ujutro ustao, kuøna vrata otvorio i izaæao da ide dalje, leœala je œena, inoça njegova, pred kuønim vratima s rukama na pragu. 28 On joj reçe: “Ustani! Poøi øemo!”: “Ali ne dobi odgovora. Tada je metnu na magarca, i çovjek ustade i otide u mjesto svoje. 29 Kad je doæao kuøi, uze noœ, prihvati inoçu svoju, isjeçe je çlan po çlan na dvanaest komada i razasla ih u sve

208

krajeve Izraelove. 30 Svaki, koji to vidje, povika: “Tako æto od izlaska sinova Izraelovih iz Egipta do danas nije se joæ nikada dogodilo i nikada se nije doœivjelo. Promislite o tom, stvorite odluku i radite!” Suci 20 1 Tada izaåoæe svi sinovi Izraelovi, i skupi se zajednica od Dana do BeerÆebe, i zemlja Gilead, kao jedan çovjek pred Gospodom u Mispi, 2 I glavari svega naroda, svih plemena Izraelovih, naåoæe se u skupætini naroda Boœjega, çetiri stotine tisuøa ljudi pjeæaka, maçevima naoruœanih. 3 Sinovi Benjaminovi doznaæe, da su sinovi Izraelovi otiæli u Mispu. A sinovi Izraelovi upitaæe: “Kaœite, kako se je dogodilo to zlo!” 4 Levit, muœ œene, koja je bila ubijena, dade ovaj izvjeætaj: “Doåoh s inoçom u Gibeu u Benjaminu, da prenoøim. 5 Graåani u Gibei ustadoæe na me i noøu opkoliæe kuøu, u kojoj sam se nalazio. Htjedoæe me ubiti; a inoçu moju zlostaviæe tako, da je umrla. 6 Tada uzeh inoçu svoju, isjekoh je na komade i razaslah ih u sve krajeve baætine Izraelove, jer poçiniæe grozovitu sramotu u Izraelu. 7 I sada, vi sinovi Izraelovi svi skupa, stvorite savjet i djelo!” 8 Tada se diœe sav narod kao jedan çovjek i povika: “Ni jedan od nas ne smije iøi k Æatoru svojemu, i ni jedan od nas ne smije se vraøati kuøi svojoj! 9 Eto, s Gibeahom uçinimo ovako: “Neka œdrijeb govori proti njoj! 10 Uzet øemo iz svih plemena Izraelovih po deset ljudi od stotine i po stotinu od tisuøe i po tisuøu od deset tisuøa, da donesu hranu vojsci. Kad se oni povrate, uçinit øemo Gibei u Benjaminu onako, kako je zasluœila sramota, æto ju je poçinila u Izraelu.” 11 Sav Izrael utvrdio je kao jedan çovjek, da zajedno istupi proti tome gradu. 12 Tada poslaæe plemena Izraelova ljude u sve porodice u Benjaminu s porukom: “Kakva se je to sramota uçinila meåu vama? 13 Sada predajte te ljude, zloçince, æto su u Gibei, da ih pogubimo i uklonimo to zlo iz Izraela!” Ali sinovi Benjaminovi ne pristadoæe na zahtjev braøe svoje, sinova Izraelovih, 14 Nego se skupiæe sinovi Benjaminovi iz gradova u Gibei, da poåu u rat proti sinovima Izraelovim. 15 Kad se je onoga dana pobrojilo sinove Benjaminove, bilo je iz gradova dvadeset i æest tisuøa ljudi jako

209

Suci
29 Tada namjestiæe sinovi Izraelovi oko Gibee ljude u zasjedu, 30 Treøi dan onda izaåoæe sinovi Izraelovi proti sinovima Benjaminovim i svrstaæe se kao prije pred Gibeom. 31 Sinovi Benjaminovi izaåoæe pred vojsku, dadoæe se odmamiti od grada i stadoæe kao prije ubijati narod na putovima, od kojih jedan vodi u Betel, drugi preko polja u Gibei, i poubijaæe jedno trideset ljudi od sinova Izraelovih. 32 I mislili su sinovi Benjaminovi: “Potuçeni su od nas kao prvi put.” Ali sinovi Izraelovi bili su meåu se ugovorili: “Mi øemo bjeœati, da ih odmamimo od grada na putove.” 33 Zato svi sinovi Izraelovi ostaviæe svoja mjesta i namjestiæe se kod BaalTamara, a u zasjedi skriveni sinovi Izraelovi provaliæe iz svojih mjesta zapadno od Gibee. 34 Tada doåe proti Gibei deset tisuøa ljudi, iz svega Izraela izabranih ljudi. Razvi se teœak boj. A oni ne slutiæe, da øe ih zlo zadesiti. 35 Gospod dade naime, da sinovi Izraelovi potukoæe sinove Benjaminove. Sinovi Izraelovi pogubiæe onaj dan dvadeset i pet tisuøa i æto ljudi od sinova Benjaminovih, sve samih jako naoruœanih vojnika. 36 I vidjeæe sinovi Benjaminovi, da su bili potuçeni, Sinovi Izraelovi bili su se naime povukli ispred sinova Benjaminovih, jer su se oslonili na zasjedu, koju su bili namjestili proti Gibei. 37 Zasjeda je tada najedanput navalila proti Gibei, I uspjelo je zasjedi provaliti i sav grad pobiti oætricom maça. 38 Meåu sinovima Izraelovim i zasjedom bilo je dogovoreno, da za znak zapale vatru, da se digne stup od dima u gradu. 39 I kada su sinovi Izraelovi u boju uzmicali, a sinovi Benjaminovi veø poçeli ubijati neke izmeåu sinova Izraelovih, poubijaæe ih jedno trideset ljudi, a u vjeri, da su ih pobijedili kao u prvom boju, 40 Tada se poçe u gradu dizati znak vatre, stup od dima. Sinovi se Benjaminovi obazreæe i vidjeæe, kako se oganj iz cijeloga grada diœe do neba. 41 I sinovi Izraelovi vrnuæe se natrag, a sinove Benjaminove uhvati strah; jer vidjeæe, da ih je zlo zadesilo, 42 Bjeœali su pred sinovima Izraelovim prema pustinji. Ali ih ne minu boj. Oni iz drugih gradova ubijali su ih meåu sobom. 43 Oni opkoliæe sinove Benjaminove, goniæe ih i pobiæe ih, na istok do u

naoruœanih, osim stanovnika u Gibei, kojih je bilo na broj sedam stotina ljudi odabranih. 16 Meåu svima ovim ljudima bilo je sedam stotina odabranih ljudi, koji su bili ljevaci. Svaki od njih znao je kamenjem gaåati iz praøke u dlaku ne promaæujuøi, 17 Kad se je prebrojilo sinove Izraelove, bilo ih je, osim sinova Benjaminovih, çetiri stotine tisuøa ljudi jako naoruœanih, samih hrabrih vojnika. 18 Nato se digoæe i otidoæe u Betel i upitaæe Boga, Sinovi Izraelovi pitali su: “Tko øe izmeåu nas izaøi najprije u boj proti sinovima Benjaminovim?” Gospod odgovori: “Juda najprije.” 19 Sutradan digoæe se sinovi Izraelovi i utaboriæe se pred Gibeom. 20 Tada izaåoæe sinovi Izraelovi u boj proti sinovima Benjaminovim, i çete izraelske svrstaæe se pred Gibeom proti njima. 21 A sinovi Benjaminovi provaliæe iz Gibee i toga dana poruæiæe na tlo dvadeset i dvije tisuøe ljudi izmeåu Izraelaca. 22 Ali vojnici izraelski ne izgubiæe srçanosti. Oni se joæ jedanput svrstaæe na mjestu, gdje su to bili uçinili prvoga dana. 23 Kad su naime sinovi Izraelovi bili otiæli, plakali su sve do naveçer pred Gospodom i zapitali su Gospoda: “Moramo li joæ jedanput izaøi u boj proti braøi svojoj, sinovima Benjaminovim?” Gospod im je bio odgovorio: “Izaåite proti njih!” 24 Tako izaåoæe sinovi Izraelovi drugi dan opet proti sinovima Benjaminovim. 25 Tada provaliæe sinovi Benjaminovi drugi dan iz Gibee i poruæiæe na tlo joæ osamnaest tisuøa ljudi izmeåu sinova Izraelovih, sve samih jako naoruœanih ljudi. 26 Tada se svi sinovi Izraelovi podigoæe na put, sav narod, i doåoæe u Betel. Plakali su i ostali ondje pred Gospodom, postili su preko dana do veçera i prinijeli Gospodu œrtve paljenice i œrtve mirotvorne. 27 Nato upitaæe sinovi Izraelovi Gospoda. Tamo se je naime u ono vrijeme nalazio kovçeg zavjeta Boœjega, 28 I Finehas, sin Eleazarov, unuk Aronov, vræio je u one dane sluœbu pred njim. Oni su pitali: “Moramo li joæ jedanput izaøi u boj proti braøi svojoj, sinovima Benjaminovim, ili øemo odustati od toga?” Gospod odgovori: “Izaåite, jer øu ih sutra predati vama u ruke.”

Suci
blizinu Gibee. 44 I pade sinova Benjaminovih osamnaest tisuøa ljudi, samih junaka. 45 Oni okrenuæe u bijeg, prema pustinji, k peøini Rimonu. Ali ih oni napabirçiæe joæ na putovima pet tisuøa ljudi, goniæe ih do Gideoma i pobiæe ih joæ dvije tisuøe ljudi. 46 I tako svega pogibe onaj dan sinova Benjaminovih dvadeset i pet tisuøa ljudi jako naoruœanih, sve samih junaka, 47 Bilo je æest stotina ljudi, kojima je uspjelo pobjeøi u pustinju k peøini Rimonu. Ostadoæe kod peøine Rimona çetiri mjeseca. 48 A sinovi Izraelovi vratiæe se k sinovima Benjaminovim i isjekoæe oætricom maça i ljude i stoku, sve, æto se naælo u gradovima, Sve gradove, na koje naiåoæe, popaliæe ognjem. Suci 21 1 Sinovi Izraelovi bili su se zakleli u Mispi: Ni jedan od nas neøe dati køeri svoje za œenu sinu Benjaminovu.” 2 Kad je onda narod bio otiæao u Betel i tamo do veçera boravio kod Svetiæta, podigoæe glas svoj, stadoæe glasno plakati, 3 I rekoæe: “Zaæto se, Gospode, Boœe Izraelov, moralo ovo dogoditi u Izraelu, da danas nestane jednoga cijelog plemena iz Izraela?” 4 Sutradan rano napraviæe ondje œrtvenik i prinesoæe œrtve paljenice i œrtve mirotvorne, 5 Tada upitaæe sinovi Izraelovi: “Tko od svih plemena Izraelovih nije doæao na skupætinu Gospodu?” Bili su se naime sveçanom zakletvom zaprijetili svakomu, koji ne bi doæao u Mispu Gospodu: “Ima se kazniti smrøu!” 6 A sad se sinovima Izraelovim saœali za njihovim bratskim plemenom Benjaminovim, i jadikovali su: “Jedno se eto pleme istrijebi iz Izraela. 7 Kako da pomognemo onima, æto su preostali, da bi imali œene, kad se zaklesmo kod Gospoda, da im ne damo køeri svojih za œene?” 8 I kad su pitali, nije li tko iz plemena Izraelovih doæao u Mispu Gospodu, opazilo se, da nije bio nitko doæao iz Jabeæa u Gileadu u tabor na skupætinu. 9 Prebrojiæe narod i pokaza se, da nije bilo ondje nijednoga od onih, æto su stanovali u Jabeæu u Gileadu, 10 Tada posla zajednica onamo dvanaest tisuøa od najhrabrijih ljudi i naloœi im: “Idite i pobijte stanovnike u Jabeæu u Gileadu maçem, i œene i

210

djecu! 11 Imate pritom ovako postupati: “Sve muæko i sve œensko, æto je poznalo çovjeka, pobijte!” 12 Naåoæe tada meåu stanovnicima Jabeæa u Gileadu çetiri stotine djevojaka, koje nijesu bile poznale çovjeka. Dovedoæe ih u tabor u Æilo u zemlji kanaanskoj. 13 Tada posla sva zajednica, uze ugovarati sa sinovima Benjaminovim, koji su bili u peøini Rimonu, i ponudi im slobodno podruçje. 14 Nato istom vratiæe se sinovi Benjaminovi natrag. Dadoæe im djevojke, koje ostaviæe na œivotu izmeåu œena iz Jabeæa u Gileadu. Ali ih nije bilo dosta za njih. 15 Jer je narodu bilo œao sinova Benjaminovih, æto Gospod okrnji plemena Izraelova, 16 Upitaæe starjeæine zajednice: “Kako øemo pomoøi ovima, æto su preostali, da bi imali œene, izakako su istrijebljene œene iz plemena Benjaminova?” 17 Rekoæe: “Preostalim sinovima Benjaminovim ostaje joæ samo posjed, Ali ne smije pleme iæçeznuti iz Izraela. 18 Mi im ipak ne moœemo dati œena izmeåu køeri svojih, jer su se zakleli sinovi Izraelovi; Neka je proklet, tko dadne œenu sinovima Benjaminovim! 19 Potom rekoæe: “Eto svake je godine blagdan Gospodnji u Æilu, koji leœi sjeverno od Betela, istoçno od puta, æto vodi od Betela u Æekem, i juœno od Lebone,” 20 I naloœiæe sinovima Benjaminovim: “Idite i poskrivajte se u vinogradima! 21 I çim vidite, da djevojke od Æila izlaze, da igraju, skoçite iz vinograda i otmite svaki sebi œenu izmeåu djevojaka od Æila! Onda se vratite u zemlju Benjamin natrag! 22 Ako li doåu njihovi oci i braøa njihova, da podignu tuœbu kod nas, tada im kaœimo: “Darujte nam ih, jer u ratu nijesmo dobili œene za svakoga. Ako im ih ne dadnete, grijeæite,” 23 Sinovi Benjaminovi izvræiæe zapovijed. Dovedoæe sebi potrebni broj œena od djevojaka igraçica, koje oteæe, vratiæe se natrag u svoj baætinski posjed, sazidaæe opet gradove i naseliæe se u njima. 24 I sinovi Izraelovi vratiæe se odanle u ono vrijeme kuøi svaki k svojemu plemenu i k svojoj porodici. Svaki otide odanle na svoj baætinski posjed. 25 U ono vrijeme nije bilo joæ kralja u Izraelu. Svaki je çinio, æto mu je bilo drago.

211

Ruta
1 U vrijeme, kada su joæ vladali suci, nasta glad u zemlji. Tada odseli iz Betlehema u Judi Jedan çovjek sa œenom svojom i sa svoja dva sina. Mislio je nastaniti se u zemlji moapskoj. 2 Taj se je çovjek zvao Elimelek, œena se njegova zvala Noema, dva sina njegova zvala se Mahlon i Kilion. Oni su bili Efraøani iz Betlehema u Judi. Kad su bili doæli u zemlju moapsku i tamo se nastanili, 3 Umrije Elimelek, muœ Noemin Tako ostade ona sa svoja dva sina. 4 Oni se oœeniæe Moapkama. Jedna se zvala Orpah, druga Ruta. Kad su boravili tamo jedno deset godina, 5 Umrijeæe i obadva sina, Mahlon i Kilion. Tako iza smrti svojih sinova i svojega muœa ostade joæ sama œena. 6 Tada se ona podiœe sa svojim snahama, da se natrag vrati iz zemlje moapske. Bila je naime doznala u zemlji moapskoj, da je Gospod pohodio narod svoj i opet mu dao kruha, 7 I tako ona sa svoje dvije snahe ostavi mjesto, gdje je stanovala do sada. I kad poåoæe putem, da se natrag vrate u zemlju Judinu, 8 Reçe Noema svojim obadvjema snahama: “Idite, vratite se natrag, svaka u kuøu matere svoje! Neka vam Gospod naplati ljubav, koju iskazaste umrlima i meni! 9 Neka vam Gospod dadne da naåete opet kuøu, svaka u kuøi muœa svojega!” I poljubi ih. A one stadoæe glasno plakati, 10 I rekoæe joj: “Ne, mi demo tebe pratiti kuøi k narodu tvojemu.” 11 A Noema reçe: “Vratite se, drage køeri! Æto biste iæle s menom? Mogu li se ja joæ nadati sinovima, koji bi vam mogli biti muœevi? 12 Vratite se, drage køeri, idite kuøi! Ja sam odveø stara za muœa. Pa i kad bih mislila, da imam joæ nade, i kad bih joæ noøas imala muœa, pa i sinove rodila, 13 Zar biste çekale na njih, dok odrastu? Zar biste zbog njih stajale neudate? Ne, drage køeri, meni je u tom gore negoli vama, jer je ruka Gospodnja pogodila mene. 14 One stadoæe nanovo plakati. Orpah se tada oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade kod nje. 15 Ali Noema zamoli: “Eto, jetrva se tvoja povrati k narodu svojemu i bogovima svojim. Pa vrati se i ti i slijedi jetrvu svoju!” 16 A Ruta odgovori: “Ne sili me tako, da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti ideæ, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneæ, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog. 17 Gdje ti umreæ, umrijet øu i ja, i ondje hoøu da budem i ja pokopana, Gospod neka uçini s menom æto hoøe! Samo me smrt moœe rastaviti od tebe.” 18 I kad Noema vidje, da je tvrdo naumila iøi s njom, presta je odvraøati. 19 Tako odoæe obje dalje, dok doåoæe u Betlehem. Kad doåoæe u Betlehem, sav se grad uzbuni zbog njih. Œene su pitale: “Nije li to Noema?” 20 Ona im je odgovarala: “Ne zovite me Noema, zovite me Mara, jer Svemoøni pusti na me veliku gorkost. 21 Bogata sam otiæla, praznih ruku vraøa me Gospod. Æto me zovete Noema, kad Gospod proti meni istupi i Svemoguøi tugu na me navali?” 22 Tako se iz zemlje moapske vrati Noema praøena od Moapke Rute, snahe svoje, koja je htjela s njom iøi. Doåoæe u Betlehem upravo poçetkom jeçmene œetve. Ruta 2 1 Noema je imala roåaka od strane svojega muœa, çovjeka vrlo bogata iz porodice Elimelekove, po imenu Boaza. 2 I jednoga dana reçe Moapka Ruta Noemi: “Rado bih izaæla u polje i ako mi se dopusti, pabirçila bih klasje.” Ona odgovori: “Idi, draga køeri! 3 I ona otide, i pabirçila je u polju za œeteocima. Dogodi se, te doåe na njivu Boazovu, koji je bio od porodice Elimelekove. 4 Upravo doåe Boaz iz Betlehema i pozdravi œeteoce: “Gospod s vama!” Oni odgovoriæe: “Gospod te blagoslivljao!” 5 Tada upita Boaz slugu, koji je nadzirao œeteoce: “ija je ovo djevojka?” 6 Sluga, koji je nadzirao œeteoce, reçe: “æto je Moapka djevojka, koja je s Noemom doæla iz zemlje moapske. 7 Molila je: “Rado bih pabirçila i kupila klasje izmeåu snopova za œeteocima. I doæla je i od ranoga jutra do sada bila je na nogama, i jedva da je samo malo otpoçinula.” 8 Tada Boaz reçe Ruti: “Sluæaj, køeri moja, nemoj iøi na njivu koga drugoga da pabirçiæ! Ne odlazi odavde, nego se drœi mojih djevojaka! 9 Pazi na kojoj njivi one œanju, pa idi za njima! Ja sam slugama zapovjedio, da

Ruta
te ne diraju. Kad oœedniæ, idi k sudovima i pij, æto su sluge donijele!” 10 Tada ona pade niçice, pokloni se sve do zemlje i reçe mu: “Kako to, da si mi tako milostiv i da si tako prijazan prema meni, makar da sam tuåinka?” 11 Boaz joj odgovori: “Çuo sam ja sve, Æto si uçinila svekrvi svojoj iza smrti muœa svojega. Oca, mater i zaviçaj ostavila si, pa si doæla k narodu, kojega nijesi znala prije. 12 Gospod neka ti plati za djelo tvoje! Potpuna plaøa neka ti bude od Gospoda, Boga Izraelova, kad si doæla, da se pod krila njegova skloniæ!” 13 Ona odgovori: “Naåoh milost u oçima tvojim, gospodaru, jer si me utjeæio i prijazno progovorio sluækinji svojoj, ako i nijesam kao jedna od tvojih sluækinja.” 14 Kad je bilo vrijeme jesti, reçe joj Boaz: “Doåi i jedi kruha s nama i umoçi zalogaj svoj u ocat!” I ona sjede pokraj œetelaca, i on stavi pred nju toliko prœenih zrna, da se je mogla nasititi, i joæ joj preteçe. 15 Kad je onda ustala, da pabirçi dalje, zapovjedi Boaz slugama svojim: “Ona smije pabirçiti i meåu snopovima. Nemojte je Pri tom dirati! 16 Nego joæ od svojih rukoveti navlaæ ispuætajte i ostavljajte joj neka kupi! Ne korite je!” 17 Tako je ona pabirçila na njivi sve do veçera, i kad je onda izmlatila, æto je bila napabirçila, bilo je gotovo efa jeçma. 18 Ona to uze na se i otide u grad. Kad svekrva njezina vidje, koliko je napabirçila, i kad ona joæ izvadi i dade joj, æto joj je preteklo, poæto se nasitila, 19 Reçe joj svekrva: “Gdje si to pabirçila danas? Gdje si bila na radu? Neka je blagoslovljen, koji ti je bio tako dobar! I ona pripovjedi svekrvi svojoj, kod koga je radila danas, i reçe: “ovjek, kod kojega sam danas radila, zove se Boaz.” 20 Noema reçe svojoj snahi: “Neka je blagoslovljen od Gospoda on, koji svoje dobrote ne uskraøuje ni œivima ni mrtvima” I reçe joj Noema: Taj nam je çovjek u rodu. On je jedan od onih, koji su nam otkup duœni.” 21 I Moapka Ruta pripovijedala je dalje: “Joæ mi je rekao: “Drœi se mojih ljudi, dok ne budu gotovi s mojom cijelom œetvom! 22 Noema reçe svojoj snahi Ruti, “Dobro, draga køeri, idi s njegovim djevojkama! Onda te na drugoj njivi ne mogu dirati.” 23 I tako se je ona kod pabirçenja drœala djevojaka Boazovih, dokle se

212

nije svræila œetva jeçmena i œetva pæeniçna. Onda je œivjela u kuøi kod svekrve svoje. Ruta 3 1 Jednoga dana reçe joj njezina svekrva Noema: “Draga køeri, ne treba li da ti potraœim, gdje øeæ poçinuti, da bi ti dobro bilo? 2 Evo: “Boaz, roåak naæ, sa çijim si djevojkama bila zajedno, vijat øe ove noøi jeçam na gumnu. 3 Umij se i namaœi se, obuci na se haljine svoje najbolje, pa idi na gumno! Pripazi na to, da te on ne vidi, dokle ne jede i ne napije se! 4 Kad onda on legne da spava, pazi, gdje øe leøi. Tada otidi tamo, digni pokrivaç s nogu njegovih i leœi ondje! On øe onda veø reøi, æto øeæ raditi.” 5 Ona joj odgovori: “Ætogod mi kaœeæ, uçinit øu.” 6 I otide na gumno i uçini sve onako, kako joj je bila rekla njezina svekrva. 7 Kad je Boaz jeo i pio i dobre volje bio, leœe da spava iza stoga œita. A ona doåe polako, podiœe pokrivaç s nogu njegovih i leœe tamo. 8 Oko ponoøi trœe se çovjek, obrnu se i vidje œenu, gdje leœi kod njegovih nogu. 9 Kad upita: “Tko si?”, odgovori ona: “Ruta, sluækinja tvoja. Raæiri krajak haljine svoje na sluækinju svoju, jer ti si roåak, koji duguje otkup.” 10 On reçe: “Gospod neka te blagoslovi, køeri moja! Ljubav, koju mi sad pokazujeæ, ljepæa je od one prve, jer nijesi trçala za mladim ljudima, ni siromaænim ni bogatim. 11 I zato, køeri moja, nemaj brige! Ætogod zatraœiæ, uçinit øu ti, jer zna svaki u gradu, da si œena çestita. 12 A svakako je istina, da ja dugujem otkup, ali ima joæ drugi, koji ima duœnost otkupa i bliœi ti je roåak od mene. 13 Ostani ovu noø ovdje! Htjedne li on sutra da ispuni svoju duœnost otkupa prema tebi, dobro, neka to uçini! A ne htjedne li da ispuni svoju duœnost otkupa prema tebi, ja øu se zauzeti za te, tako œiv bio Gospod! Sad spavaj mirno do jutra!” 14 Izakako je do jutra spavala kod nogu njegovih, ustade, dok joæ nije mogao çovjek çovjeka raspoznati. On reçe: “Ne smije se znati, da je œena doæla na gumno.” 15 Tada je pozva: “Daj ogrtaç, æto ga imaæ na sebi, i drœi ga!” Ona ga pridrœa, a on joj izmjeri æest mjerica jeçma i naprti joj. Tada on otide u grad. 16 Kad ona doåe k svekrvi svojoj, upita je ova: “Æto si postigla, draga køeri?”

213

Ruta
9 Tada reçe Boaz starjeæinama i svima nazoçnima: “Vi ste gad svjedoci, da sam od Noeme kupio sve, æto je bilo Elimelekovo i æto je bilo Kilionovo i Mahlonovo. 10 Usto sam dobio za œenu Moapku Rutu, œenu Mahlonovu, da podignem ime pokojnomu na baætini njegovoj, da ne bi izginulo ime pokojnomu iz kruga braøe njegove i sa vrata zaviçajnoga mjesta njegova. Tomu ste sada vi svjedoci.” 11 Svi na vratima nazoçni i starjeæine izjaviæe: “Mi to svjedoçimo. Neka Gospod œenu, koja ulazi u kuøu tvoju, uçini kao Rahelu i Leau, koje obje sazidaæe kuøu Izraelovu! Neka ti izvræujeæ moø u Efrati i neka sebi naçiniæ ime u Betlehemu! 12 Neka kuøa tvoja bude kao kuøa Peresa, kojega rodi Tamara Judi, po potomstvu, koje neka ti dadne Gospod od te mlade œene!” 13 Potom uze Boaz Rutu k sebi, i ona postade njegova œena, Kad on ode k njoj, Gospod je blagoslovi, i ona pokloni œivot jednome sinu. 14 Tada rekoæe œene Noemi: “Neka je blagoslovljen Gospod, koji ti ne uskrati danas zaætitnika! Neka ime njegovo bude slavno u Izraelu! 15 Neka bude utjeha srcu tvojemu i skrbnik tvoj u starosti, jer ga rodi snaha tvoja, koja te ljubi, ona, koja ti viæe vrijedi nego sedam sinova.” 16 Noema uze dijete, metnu ga na krilo svoje, i bila je dadilja njegova. 17 Susjede dadoæe mu ime, kad rekoæe: “Rodi se sin Noemi!, i prozvaæe ga Obed. On je otac Davidova oca Jeseja. 18 Ovo je rodoslovlje Peresovo: “Peresu se rodi Hesron, 19 Hesronu se rodi Aram, Aramu se rodi Aminadab, 20 Aminadabu se rodi Nahæon, Nahæonu se rodi Salmon, 21 Salmonu se rodi Boaz, Boazu se rodi Obed, 22 Obedu se rodi Jesej, Jeseju se rodi David.

Ona joj pripovjedi toçno, kako je s njom postupao çovjek. 17 “Ovih æest mjerica jeçma” reçe, “darova mi, jer je mislio: “Ne smijeæ praznih ruku doøi k svekrvi svojoj.” 18 Tada reçe ova: “ekaj sad mirno, draga køeri, dok doznaæ, kako øe stvar izaøi, jer çovjek neøe se prije smiriti, dok ne svræi stvar joæ danas.” Ruta 4 1 Boaz je uto bio otiæao na vrata gradska i sjeo tamo. I kad je prolazio onaj roåak, koji je dugovao otkup, a o kojemu je bio Boaz govorio, zovnu ga: “Hodi ovamo i sjedi ovdje, ti taki i taki!” On doåe i sjede. 2 I dovede Boaz deset ljudi izmeåu starjeæina gradskih i zamoli ih Sjedite ovdje!” Kad sjedoæe, 3 Reçe çovjeku, koji je imao duœnost otkupa: “Noema koja se je vratila iz moapske zemlje, prodaje njivu, æto je bila naæega roåaka Elimeleka, 4 Mislio sam da ti predloœim: kupi je pred ovima, æto sjede ovdje, i pred starjeæinama narodnim! Ako je hoøeæ otkupiti, uçini to! Ako neøeæ, kaœi mi da znam, jer osim tebe nema nikoga, koji ima pravo otkupa. Ja dolazim istom poslije tebe.” Onaj odgovori: “Ja øu je otkupiti. 5 Boaz nastavi: “Ako kupiæ od Noeme njivu, stim dobivaæ i Moapku Rutu, œenu pokojnoga, da tako podigneæ ime pokojniku na baætini njegovoj.” 6 Tada reçe roåak, koji je imao duœnost otkupa: “Onda je ja ne mogu otkupiti za se. Inaçe bih oætetio svoju vlastitu baætinu. Otkupi ti za se, æto bi trebalo da ja otkupim, jer ja je neøu da otkupim.” 7 A bio je od starine ovaj obiçaj u Izraelu kod otkupljivanja i promjenjivanja: “Da sva stvar bude pravomoøna, izuo bi jedan obuøu svoju i dao drugomu. To je vrijedilo u Izraelu kao potvrda. 8 Kad je dakle onaj roåak, koji je imao duœnost otkupa, bio rekao Boazu: “Kupi to za se!”, izu obuøu svoju.

1 Samuel
1 U Ramataim Sofimu œivio jedan çovjek iz gore Efraimove po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Zufova, Efraimljanin. 2 Imao je dvije œene. Jedna se zvala Ana, druga Penina. Penina je imala djece, a Ana je bila bez djece. 3 Taj je çovjek iæao svake godine iz svojega grada, da se u Æilu pokloni Gospodu nad vojskama i da mu œrtvuje. Obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas, bila su tamo sveøenici Gospodnji. 4 Kadgod bi Elkana prinio œrtvu, mogao je svojoj œeni Penini sa svima njezinim sinovima i køerima dati viæe

1 Samuel
œrtvenih dijelova, 5 A Ani bi na svoju œalost dao samo jedan dio, premda je viæe ljubio Anu. 6 Usto ju œalostila njezina takmica i draœila ju, jer joj Gospod nije bio udijelio djece. 7 Tako je iælo iz godine u godinu Kadgod je iæla u kuøu Gospodnju, onda bi je tako jako œalostila, da je plakala i niæta nije jela. 8 Njezin muœ Elkana gledao ju tada utjeæiti: “Ana, zaæto plaçeæ? Zaæto niæta ne jedeæ? Zaæto si tako turobna? Zar ti ja nijesam viæe vrijedan nego deset djece?” 9 Kad se je opet jedanput drœala œrtvena gozba u Æilu i pilo se, ustade Ana. Upravo je sjedio sveøenik Eli na stolici na pragu svetiæta Gospodnjega. 10 U dubokoj tuœi molila se ona gorko plaçuøi Gospodu, 11 I zavjetova ovo: “Gospode nad vojskama, ako pogledaæ na muku sluækinje svoje i opomeneæ me se i ne zaboraviæ sluækinje svoje, nego darujeæ sluækinji svojoj sina, onda øu ga ja, dok je god œiv, posvetiti Gospodu, i britva neøe doøi na glavu njegovu.” 12 Dok se je ona tako dugo molila pred Gospodom, promatrao je Eli usta njezina. 13 Ana je naime govorila tiho u sebi; samo su se micale usne njezine, a glas joj se nije mogao çuti. Stoga Eli pomisli da je pijana. 14 Eli je upita: “Dokle øeæ biti pijana? Gledaj, da se opet otrijezniæ!” 15 Ana odgovori: “Ah ne, gospodaru moj, ja sam nesretna œena. Vina i opojna piøa nijesam pila, nego sam izlila duæu svoju pred Gospodom. 16 Nemoj drœati sluækinju svoju za œenu nevaljalu! Samo od velike brige i tuge tako sam se molila.” 17 Eli joj odgovori: “Mi s mirom! Bog Izraelov ispunit øe molbu tvoju, koju si mu upravila.” 18 Ona odgovori: “Neka naåe sluækinja tvoja milost u oçima tvojim!” Tada otide œena svojim putem, i jela je i nije viæe bila œalosna. 19 Kad sutradan rano obaviæe svoj poklon pred Gospodom, vratiæe se natrag kuøi svojoj u Ramu. Elkana spoznade œenu svoju Anu, i Gospod se opomenu nje. 20 Kad proåe jedna godina, rodi Ana, koja je bila zatrudnjela, sina. Nadjenu mu ime Samuel; “jer”, reçe, “isprosih ga od Gospoda.” 21 Kad je njezin muœ Elkana sa svojom cijelom obitelji opet poæao, da prinese Gospodu godiænju œrtvu i ono, æto je bio zavjetovao,

214

22 Me poåe Ana, nego reçe muœu svojemu: “Kad odojim djeçaka, onda øu ga odvesti, da se pokaœe pred Gospodom i da ostane tamo zauvijek.” 23 Njezin muœ Elkana reçe joj: “ini, kako ti se çini dobro! Ostani, dok ga ne odojiæ! Neka Gospod ispuni svoje obeøanje!” Tako osta œena, i dojila je sina svojega, dok ga ne odbi. 24 im ga je bila odbila, povede ga sa sobom uzevæi trogodiænje goveçe, efu braæna i mijeh vina. Tako ga uvede u svetiæte Gospodnje u Æilu. Djeçak je bio tada joæ veoma mlad. 25 Kad zaklaæe goveçe i djeçaka dovedoæe k Eliju, 26 Reçe ona: “Oprosti, gospodaru! Kako œiv bio, gospodaru moj! Ja sam ona œena, koja je stajala ovdje kod tebe, da se pomoli Gospodu. 27 Molila sam se za ovoga djeçaka. I usliæi mi Gospod molbu, koju mu upravih. 28 Zato ga predajem Gospodu. Dok je god œiv, neka je posveøen Gospodu!” Tada se ona ondje pokloni Gospodu. 1 Samuel 2 1 Ana izreçe ovu molitvu: “Obraduj se srce moje u Gospodu, odveø je velika sreøa moja u Gospodu. Sad mogu usta svoja otvoriti pred neprijateljima svojim; jer se smijem radovati radi pomoøi tvoje. 2 Nitko nije tako uzviæen kao Gospod; jer nema nijednoga osim tebe. Kao naæ Bog nije nitko drugi bog! 3 Ne govorite toliko rijeçi oholih! U vaæim ustima neka zamre svaka rijeç drzovita, jer Gospod je Bog sveznajuøi, i on mjeri sva djela ljudska. 4 Slomit øe se luk jakih, a slabi øe se ogrnuti snagom. 5 Moraju siti u najam iøi za kruh, a tko je gladovao, ima sad previæe. Sedmero djece imat øe, koja je bila neplodna, a koja je imala djece, izdisat øe od bola. 6 Gospod je, koji ubija i opet oœivljava, koji vodi u carstvo mrtvih i opet izvodi. 7 Gospod osiromaæi i obogati, ponizi i uzvisi. 8 Iz praha podiœe slaboga i iz buniæta izvlaçi ubogoga, posadi ih uz knezove, odreåuje im çasna mjesta, jer su stupovi svijeta Gospodnji, na njih je on postavio nadzemaljski svijet. 9 Korake svojih poboœnih çuva on dobro, a opaki izginu u mraku; jer svojom snagom ne dolazi çovjek do pobjede. 10 Gospod øe ga satrti, tko mu se protivi, s neba øe zagrmjeti gromom. Krajevima zemlje sudit øe Gospod, kralju svojemu dat øe snagu, uzvisit øe

215

1 Samuel
se objavih obitelji oca tvojega, kad je joæ sluœila u Egiptu kuøi faraonovoj, 28 I izabrah je izmeåu svih plemena Izraelovih sebi za sveøenike, koji bi imali uzlaziti k œrtveniku mojemu, kad paliti i opleøak u svetiætu mojem nositi. Ja predadoh kuøi oca tvojega sve œrtve ognjene sinova Izraelovih. 29 Zaæto gazite moje œrtve i prinose, æto sam ih naredio u prebivaliætu mojemu? Zaæto paziæ sinove svoje veøma nego mene, da se gojite najboljim komadima svih œrtvenih prinosa mojega naroda Izraela? 30 Zato kaœe Gospod, Bog Izraelov: Rekao sam doista: Kuøa tvoja i kuøa oca tvojega imaju uvijek vræiti sluœbu u svetiætu mojemu. Ali sada, govori Gospod, neka je to daleko od mene, jer tko mene çasti, toga çastim ja. A tko mene prezire, taj ima pasti u sramotu. 31 Eto, doøi øe vrijeme, kad øu tebe i kuøu oca tvojega poniziti, tako da u tvojoj obitelji neøe viæe biti çovjeka ugledna. 32 Tada øeæ u strahu gledati na svakoga, koji çini dobro Izraelu. Nikada viæe neøe biti u kuøi tvojoj çovjeka ugledna. 33 Ako jednoga ili drugoga ne istrijebim iz sluœbe na œrtveniku mojemu, to øe biti samo zato, da okapaju njegove oçi i da se izjede njegovo srce. Sav podmladak kuøe tvoje ima umrijeti u dubokom poniœenju. 34 Ovo neka je znak, æto øe doøi na obadva sina tvoja, na Hofnija i Finehasa: u jedan dan umrijet øe obojica. 35 A ja øu podignuti sebi sveøenika vjerna, koji øe raditi po mojoj œelji i volji Njemu øu sazidati kuøu tvrdu, da uvijek hodi preda mnom kao moj pomazanik. 36 Tko tada joæ ostane od kuøe tvoje, doøi øe i bacit øe se niçice pred njim, da isprosi koji novac ili komad kruha, i reøi øe: Primi me u kakvu sluœbu sveøeniçku, da imam komad kruha!” 1 Samuel 3 1 Mladi Samuel vræio je sluœbu Gospodnju pod nadzorom Elijevim. U ono vrijeme bila je objava Gospodnja neæto rijetko; utvara nije se dogaåala çesto. 2 A jednoga dana dogodi se ovo: “Eli je spavao u svojoj sobi. Oçi su mu bile oslabile, tako da viæe nije mogao vidjeti. 3 Ali svjetionica Boœja nije se bila joæ ugasila. Samuel je spavao u svetiætu Gospodnjem, gdje je bio kovçeg Boœji.

moø pomazaniku svojemu.” 11 Elkana se vrati natrag u Ramu kuøi svojoj. Djeçak je sluœio Gospodu pod nadzorom sveøenika Elija. 12 Sinovi Elijevi bili su nevaljali, i nijesu marili ni za Gospoda, 13 Ni za propise zakonske sveøenika prema narodu, kadgod je naime tko prinosio œrtvu, doæao bi sluga sveøenikov, dok se kuhalo meso, s viljuækom trokrakom u ruci, 14 I zabadao bi njom u kotao ili lonac, u tavu ili zdjelu. Sve, æto bi se nabolo na viljuæku, uzimao je sveøenik za se. Tako su çinili svima Izraelcima, æto su dolazili u Æilo. 15 Pa i prije nego bi se zapalilo salo, pojavio bi se sluga sveøenikov i rekao bi çovjeku, koji je prinosio œrtvu: “Daj ovamo mesa, da ispeçem sveøeniku! On od tebe neøe da ima mesa kuhana, nego sirovo.” 16 A ako bi mu çovjek odvratio: “Ali prije mora se zapaliti salo. Onda moœeæ uzeti sebi Æto ti je volja”, on bi odgovorio: “Ne, nego daj odmah, inaçe uzet øu silom!” 17 Tako je bio grijeh tih mladih ljudi veoma teœak pred Gospodom; jer ti ljudi nijesu marili za œrtvu Gospodnju. 18 Djeçak Samuel, ogrnut opleøkom lanenim, sluœio je pred Gospodom. 19 Mati njegova naçini mu mali plaæt i donese mu ga, i tako je çinila svake godine, kad bi dolazila s muœem svojim da prinese œrtvu godiænju. 20 Tada bi Eli blagoslovio Elkanu i œenu njegovu rijeçima: “Neka ti Gospod daruje djece od te œene na mjesto ovoga, kojega je Gospod odabrao sebi!” Nato bi se vratili kuøi. 21 I Gospod pohodi Anu. Ona zatrudnje i rodi joæ tri sina i dvije køeri. A mladi je Samuel rastao u svetiætu Gospodnjem. 22 Eli je bio veoma star. Kad je çuo, æto su sve çinili sinovi njegovi svemu Izraelu, i da su se provodili sa œenama, æto su sluœile na ulazu u æator svjedoçanstva, 23 Reçe im: “Zaæto to radite, da çujem od svih ljudi ovdje sramote vaæe? 24 Nemojte, sinovi moji, nije dobro æto çujem, i æto narod Gospodnji æiri o vama! 25 Kad çovjek sagrijeæi çovjeku, onda odluçuje Bog kao sudac nad njim. Ali ako sagrijeæi çovjek proti Gospodu, tko moœe onda istupiti kao sudac za njega?” Ali oni ne posluæaæe rijeç oca svojega; jer je Gospod bio odluçio da ih ubije. 26 A mladi Samuel rastao je i bio je u milosti kod Gospoda i kod ljudi. 27 Jednoga dana doåe çovjek Boœji k Eliju i reçe mu: “Ovako veli Gospod: Ja

1 Samuel
4 Tada viknu Gospod Samuela. On odgovori: “Evo me”, 5 Otrça k Eliju i reçe: “Evo mi! Ti si me zvao.” On odgovori: “Ja te nijesam zvao. Idi i spavaj!” I on otide i zaspa. 6 A Gospod opet viknu Samuela. Samuel ustade, ode k Eliju i reçe: “Evo me! Ti si me zvao.” On odgovori: “Ja te nijesam zvao, moj sine! Idi opet i spavaj!” 7 Samuel naime nije joæ poznavao Gospoda; joæ mu se nije bio objavio Gospod. 8 I viknu Gospod Samuela po treøi put. On ustade, ode k Eliju i reçe: “Evo me! Ti si me zvao.” Sad spoznade Eli, da je Gospod zvao djeçaka. 9 Zato reçe Eli Samuelu: “Idi i spavaj! Ako te zovne, odgovori: “Govori, Gospode, sluga tvoj sluæa!” Samuel ode i zaspa na mjestu svojemu. 10 I Gospod doåe, stade i viknu ga kao prije: “Samuele, Samuele!” Samuel odgovori: “Govori, sluga tvoj sluæa!” 11 I reçe Gospod Samuelu: “Hoøu da uçinim neæto u Izraelu, da øe zujati oba uha svakome, tko çuje. 12 Tada øu uçiniti Eliju sve, æto sam zaprijetio kuøi njegovoj, od poçetka do svræetka. 13 Ja sam mu dao javiti, da sam odsudio kuøu njegovu zauvijek za zlodjela njegova. On je znao, da me sinovi njegovi sramote, pa ih ipak nije kaznio. 14 Zato se zakleh kuøi Elijevoj: “Nikad se zlodjela kuøe Elijeve neøe oçistiti œrtvama ili prinosima.” 15 Samuel je spavao do jutra Tada on otvori vrata svetiæta Gospodnjega. Samuel se je bojao priopøiti Eliju utvaru. 16 Zato Eli zovnu Samuela k sebi i reçe: “Samuele, sine moj!” On odgovori: “Evo me!” 17 Onaj upita: “Æto ti je rekao? Nemoj zatajiti od mene! Neka ti Bog uçini ovo i ono, ako zatajiæ od mene neæto, æto ti je rekao!” 18 I Samuel mu pripovjedi svu objavu i niæta ne zataji od njega. On reçe: “Gospod je. Neka çini æto mu je volja!” 19 Samuel je rastao, i Gospod je bio s njim i nije pustio, da ikoja njegova izjava ostane neispunjena. 20 Sav Izrael od Dana do Beer-Æebe upozna, da je Samuel doista bio prorok Gospodnji. 21 Gospod se je objavljivao i nadalje u Æilu; jer se je Gospod javljao Samuelu u Æilu rijeçju Gospodnjom.

216

Izraelu. Tada izaåoæe sinovi Izraelovi u boj proti Filistejima i utaboriæe se kod Eben-Ezera, a Filisteji su imali svoj tabor kod Afeka. 2 Filisteji se postaviæe proti sinovima Izraelovim. Boj se odulji. Napokon razbiæe Filisteji sinove Izraelove. Ovih izginu na bojnom polju oko çetiri tisuøe ljudi. 3 Kad se vojska vrati u tabor, upitaæe starjeæine sinova Izraelovih: “Zaæto dopusti Gospod, da nas Filisteji poraze danas? Mi øemo kovçeg zavjeta Gospodnjega donijeti k sebi iz Æila. Kad doåe u sredinu naæu, on øe nas izbaviti iz ruke neprijatelja naæih.” 4 Dakle narod posla u Æilo, i donesoæe odanle kovçeg zavjeta Gospoda nad vojskama, koji vlada nad kerubinima. Obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas, pratila su kovçeg zavjeta Boœjega. 5 Kad stiœe kovçeg zavjeta Gospodnjega u tabor; podiœe sav Izrael takvu viku radosnu, da je zatutnjila zemlja. 6 Filisteji çuæe glasno radovanje i rekoæe: “Æto znaçi ta glasna vika radosna u taboru izraelskom?” Saznadoæe, da je doæao kovçeg Gospodnji u tabor. 7 I uplaæiæe se Filisteji i rekoæe: “Bog je doæao u tabor.” I vikali su: 8 “Jao nama! Tko øe nas izbaviti iz ruke toga moønoga boœanstva? To je isti Bog, koji je udarao Egipøane svakojakim mukama u pustinji. 9 Dignite se i pokaœite se kao ljudi, o Filisteji! Inaçe morat øete sluœiti Hebrejima, kao æto su oni sluœili vama! Budite ljudi i borite se!” 10 I borili su se Filisteji, i Izraelci su bili potuçeni. Pobjegoæe svaki u svoju postojbinu. Poraz je bio vrlo teœak. Od Izraelaca palo je trideset tisuøa ljudi pjeæaka. 11 I kovçeg Boœji bio je otet, i obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas padoæe. 12 Jedan çovjek iz Benjamina pobjeœe sa bojnoga polja i doåe joæ isti dan u Æilo razdrtih haljina i sa zemljom na glavi. 13 I kad doåe, sjedio je Eli pun iæçekivanja na stolici pokraj vrata; jer je srce njegovo bilo u strahu za kovçeg Boœji. Kad doåe taj çovjek i gradu donese glase, stade vika svega grada. 14 Eli çuvæi tu glasnu viku upita: “Sto znaçi ta vreva?” Çovjek brœe dotrça i javi Eliju. 15 Eliju je bilo devedeset i osam godina, i oçi su njegove bile oslijepile, tako da viæe nije mogao niæta vidjeti. 1 Samuel 4 16 Çovjek reçe Eliju: “Dolazim s 1 I vrijedila je rijeç Samuelova u svemu bojnoga polja. Danas sam utekao iz

217

1 Samuel
Izraelova. 9 A kad ga prenesoæe, pusti Gospod na grad muku vrlo veliku. On udari stanovnike grada, velike i male, tako da je na njima provalila kuœna micina. 10 I poslaæe kovçeg Boœji u Ekron. Kad doåe kovçeg Boœji u Ekron, povikaæe stanovnici Ekrona: “Donesoæe k nama kovçeg Boga Izraelova, da pomori nas i sav narod!” 11 Zato poslaæe, te skupiæe sve glavare filistejske i zamoliæe: “Otpravite kovçeg Boga Izraelova! Neka se vrati na mjesto, kamo pripada! Inaçe mogao bi pomoriti nas i narod naæ.” Jer je bio smrtan strah nad cijelim gradom. Teæka je bila ruka Boœja na njemu. 12 Ljudi, koji ne pomrijeæe, bili su udareni kuœnom micinom, i jauk se u gradu dizao do neba. 1 Samuel 6 1 Izakako je kovçeg Gospodnji bio u podruçju Filisteja sedam mjeseci, 2 Dozvaæe Filisteji sveøenike i vraçare i upitaæe: Sto øemo çiniti s kovçegom Gospodnjim? Kaœite nam, kako øemo ga poslati natrag na mjesto, kamo pripada!” 3 Oni odgovoriæe: “Ako hoøete kovçeg Boga Izraelova natrag poslati, ne smijete ga prazna, nego mu podajte dar pomirni! Tako øete ozdraviti i doznat øete, zaæto se ruka njegova ne odmiçe od vas.” 4 Oni upitaæe: “Kakav pomirni dar da mu dadnemo?” A oni odgovoriæe: “Prema broju glavara filistejskih pet zlatnih micina i pet zlatnih miæeva; jer je zlo jednako stiglo sve vas i glavare vaæe. 5 Naçinite dakle slike od svojih micina i svojih miæeva, æto opustoæiæe zemlju i dajte çast Bogu Izraelovu! Moœda øe onda olakæati ruku svoju nad vama i nad bogom vaæim i nad zemljom vaæom. 6 Zaæto da budete uporna srca, kao æto su bili uporna srca Egipøani i faraon? Zar ne, poæto ih dari, moralo ih se pustiti da otidu? 7 Naçinite dakle sada jedna kola nova i priskrbite dvije krave dojilice, na koje joæ nije doæao jaram! Upregnite krave u kola i telad njihovu odvedite od njih u staju! 8 Onda uzmite kovçeg Gospodnji metnite ga na kola, i zlatne stvari, koje øete mu ih dati kao pomirni dar, stavite u kovçeœiø pokraj njega! Tada ga pustite, neka ide! 9 Pazite: “Ako poåe putem kuøi svojoj u Bet-Æemeæ, onda je on uçinio nama ovo veliko zlo; ako li ne poåe tako, onda

boja.” On upita: “Kako je bilo, sine moj?” 17 Glasnik reçe: “Pobjegoæe Izraelci pred Filistejima. Vojska je teæko poraœena i tvoja obadva sina Hofni i Finehas padoæe, i kovçeg je Boœji otet.” 18 Kad spomenu kovçeg Boœji, pade on sa stolice pokraj vrata nauznak, slomi vrat i umrije; jer je bio star i çovjek teœak. etrdeset godina bio je sudac Izraelu. 19 Snaha njegova, œena Finehasova, bila je trudna i blizu da rodi. Kada doçu glas, da je kovçeg Boœji otet i da joj je umro svekar i muœ, pade na tlo i porodi. Najedanput joj naime doåoæe bolovi. 20 Kad je umirala, rekoæe œene, æto su stajale uz nju: “Budi utjeæena, rodila si sina!” Ali ona ne odgovori niæta i nije marila za to. 21 Djeçaku nadjenu ime Ikabod rekavæi: “Ode slava Izraelova!” Jer je otet kovçeg Boœji i mojega svekra i muœa viæe nema. 22 Zato reçe: “Otiæla je slava od Izraela” jer je otet Kovçeg Boœji. 1 Samuel 5 1 Kad su Filisteji bili oteli kovçeg Boœji, odnesoæe ga iz Eben-Ezera u Aædod. 2 Tada uzeæe Filisteji kovçeg Boœji, donesoæe ga u hram Dagonov i postaviæe ga uz Dagona. 3 A kad stanovnici Aædoda sutradan ustadoæe, leœao je Dagon sa svojim licem na tlima pred kovçegom Gospodnjim. Oni uzeæe Dagona i postaviæe ga opet na njegovo mjesto. 4 Kad sutradan ustadoæe, leœao je Dagon opet sa svojim licem na tlima pred kovçegom Gospodnjim. Glava Dagonova i obje ruke njegove leœale su odsjeçene na pragu. Pokraj njih leœao je trup Dagonov. 5 Zato sveøenici Dagonovi i svi, koji vræe sluœbu u hramu Dagonovu, ne staju na prag Dagonov u Aædodu do danaænjega dana. 6 A ruka Gospodnja oteœa stanovnicima Aædoda. On ih prepade, kad ih udari kuœnom micinom, Aædot i sve podruçje njegovo. 7 I kad stanovnici Aædoda vidjeæe æto je, rekoæe: “Kovçeg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas; jer je teæka ruka njegova na nama i na bogu naæemu Dagonu.” 8 Zato poslaæe, te skupiæe k sebi sve glavare filistejske i upitaæe: “Æto øemo çiniti s kovçegom Boga Izraelova?” Oni odgovoriæe: “Neka se prenese kovçeg Boga Izraelova prijeko u Gat!” I prenesoæe tamo kovçeg Boga

1 Samuel
øemo znati, da nas se nije dohvatila ruka njegova, nego nas je susreo sluçaj.” 10 Ljudi uçiniæe tako. Uzeæe dvije krave dojilice i upregoæe ih u kola, a telad njihovu ostaviæe u staji. 11 Kovçeg Gospodnji metnuæe na kola i kovçeœiø s miæima zlatnim i sa slikama svojih micina, 12 A krave poåoæe pravo cestom u BetÆemeæ. Ostaæe, svejednako muçuøi, na istom putu, i nijesu skretale ni nadesno ni nalijevo. Knezovi filistejski iæli su za njima sve do podruçja BetÆemeæa. 13 Stanovnici Bet-Æemeæa upravo su œeli pæenicu na dnu doline. Kad podigoæe oçi i ugledaæe kovçeg, obradovaæe se vidjevæi ga. 14 Kola doåoæe do polja Joæue iz BetÆemeæa i stadoæe ondje. Tu je stajao velik kamen. I iscijepaæe drvo od kola i prinesoæe krave Gospodu kao œrtvu paljenicu. 15 A Leviti uzeæe kovçeg Gospodnji i kovçeœiø pokraj njega, u kojem su bile zlatne stvari, i metnuæe ga na veliki kamen. Ljudi iz Bet-Æemeæa prinesoæe œrtve paljenice i zaklaæe Gospodu onaj dan œrtvu zaklanicu. 16 A to vidjevæi pet knezova filistejskih vratiæe se u Ekron isti dan. 17 Ovo su zlatne micine, æto ih dadoæe Filisteji Gospodu kao dar pomirni: “jedna za Aædot, jedra za Gazu, jedna za Aækelon, jedna za Gat, jedna za Ekron. 18 Usto zlatni miæi prema broju svih mjesta filistejskih od pet knezova, i utvråenih gradova i neograåenih sela. Veliki kamen, na koji metnuæe kovçeg Gospodnji, stoji do danaænjega dana na polju Joæue iz Bet-Æemeæa. 19 Jer su bili pogledali u kovçeg Gospodnji, pohodi on stanovnike BetÆemeæa i pobi ih sedamdeset ljudi iz naroda, pedeset tisuøa ljudi. Narod je tugovao nad tim, æto je Gospod pustio tako veliku nesreøu na narod. 20 I ljudi iz Bet-Æemeæa pitali su: “Tko moœe da sluœi pred Gospodom, Bogom svetim? Kojemu da otide od nas?” 21 Oni stoga poslaæe poslanike k stanovnicima Kirjat-Jearima i poruçiæe: “Filisteji donesoæe natrag kovçeg Gospodnji. Doåite i odnesite ga k sebi!” 1 Samuel 7 1 Tada doåoæe stanovnici KirjatJearima, uzeæe kovçeg Gospodnji i odnesoæe ga u kuøu Abinadabovu na brijegu. Njegova sina Eleazara odrediæe za çuvara kovçega

218

Gospodnjega. 2 Od dana, kad je kovçeg bio u KirjatJearimu, proåe dugo vremena, dvadeset godina. Sva se je kuøa Izraelova obratila opet puna tuge Gospodu. 3 A Samuel reçe svoj kuøi Izraelovoj: “Ako se hoøete svim srcem vratiti Gospodu, onda odstranite poganske idole i slike aætarte iz svoje sredine, upravite svoje srce na Gospoda i sluœite jedino njemu! Onda øe vas on izbaviti iz ruku Filisteja” 4 I sinovi Izraelovi odbaciæe baale i aætarte, i sluœili su jedino Gospodu. 5 Potom zapovjedi Samuel: “Skupite svega Izraela u Mispu! Pomolit øu se za vas Gospodu.” 6 I skupiæe se tako u Mispu, crpili su vodu, prolijevali je pred Gospodom, postili su onaj dan i priznali su ondje: “Sagrijeæismo Gospodu.” A Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi. 7 Kad Filisteji doznaæe, da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, izaåoæe knezovi filistejski proti Izraelu. Kad to çuæe sinovi Izraelovi, uplaæiæe se od Filisteja. 8 Sinovi Izraelovi zamoliæe Samuela: “Ne prestaj vapiti za nas Gospodu, Bogu naæemu, da nas izbavi iz ruke Filisteja!” 9 Samuel uze jedno janje odojçe i prinese ga Gospodu kao punu œrtvu paljenicu. Pritom se je molio Samuel glasno Gospodu za Izraela, i Gospod ga usliæi. 10 Dok je naime Samuel upravo prinosio œrtvu paljenicu, izaåoæe Filisteji proti Izraelu u boj. Ali zagrmje Gospod grmljavinom strahovitom u isto vrijeme na Filisteje. Time ih smete tako, da su podlegli sinovima Izraelovim. 11 Sinovi Izraelovi izaåoæe iz Mispe, potjeraæe Filisteje i biæe ih do pod BetKar. 12 Samuel uze tada kamen, metnu ga izmeåu Mispe i Æena i nazva ga EbenEzer; jer reçe: “Dovle nas Gospod pomoœe.” 13 Tako su bili Filisteji poraœeni, i otada ne doåoæe viæe u podruçje Izraelovo, jer dok je Samuel œivio, bila je ruka Gospodnja proti Filistejima. 14 Gradovi, æto su ih bili Filisteji oduzeli sinovima Izraelovim, povratiæe se opet Izraelu, od Ekrona do Gata. I zemljiæta, æto su im pripadala, istrgnu Izrael iz ruku Filisteja. Isto tako vladao je mir meåu Izraelom i Amorejima. 15 Samuel je bio sudac Izraelu svega vijeka svojega. 16 Svake godine iæao je okolo, obiæao bi

219

1 Samuel
18 Ako vi onda dignete viku na kralja, kojega izabraste sebi, onda vas na onaj dan neøe usliæiti Gospod.” 19 Ali narod ne htjede posluæati rijeçi Samuelovih, nego povika: “Ne, nego kralj neka vlada nad nama! 20 Hoøemo da budemo kao svi drugi narodi: Naæ kralj neka nam sudi, neka ide pred nama i neka vodi naæe ratove!” 21 Samuel sasluæa sve, æto je traœio narod, i iznese pred Gospoda. 22 A Gospod reçe Samuelu: “Popusti zahtjevu njihovu i postavi im kralja!” Tada Samuel reçe Izraelcima: “Idite, svaki u svoj grad!” 1 Samuel 9 1 Tada je œivio jedan çovjek od plemena Benjaminova po imenu Kiæ, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afiahe, Benjaminovac, çovjek imuøan. 2 On je imao sina po imenu Saula, mlada i lijepa. Ni jedan izmeåu sinova Izraelovih nije bio ljepæi od njega. Od ramena gore nadvisivao je sve druge. 3 Rad je jednoø Kiæu, ocu Saulovu, bilo nestalo magarica, reçe Kiæ svojemu sinu Saulu: “Uzmi sa sobom jednoga momka i zaputi da traœiæ magarice!” 4 Tako proåe goru Efraimovu i proåe zemlju Æaliæu, a ne naåe ih. I proåoæe zemlju Æaalim, ali zaludu. Tada otidoæe kroz podruçje Benjaminovo, ali ih ne naåoæe, 5 Kada doåoæe u zemlju Zuf, reçe Saul momku, koji je bio s njim: “Hajde da se vratimo! Inaçe moj øe se otac brinuti za nas mjesto za magarice.” 6 On mu reçe: “Ovdje u ovom gradu œivi çovjek Boœji. On je veoma ugledan. Ætogod kaœe, sigurno se zbude. Hajdemo odmah tamo! Moœda øe nas uputiti u stvari, radi koje smo na putu.” 7 Saul odgovori momku svojemu: “Sto øemo, ako poåemo tamo, ponijeti tomu çovjeku? Nestalo nam je kruha u torbama, i nemamo dara, da ga dadnemo çovjeku Boœjemu. Æto imamo drugo?” 8 A momak opet reçe Saulu: “Imam evo joæ çetvrt æekela srebra. To øu dati çovjeku Boœjemu, da nas uputi u naæoj stvari.” 9 Prije reklo bi se u Izraelu, kad bi se iælo pitati Boga: “Hajde da idemo k vidiocu!” Jer koji se sada zovu proroci, u staro su se vrijeme zvali vidioci. 10 Saul odgovori momku svojemu: “Tvoj je prijedlog dobar. Hajde da idemo!” I poåoæe u grad, gdje je stanovao çovjek Boœji. 11 Kad su iæli uzbrdo prema gradu, sretoæe djevojke, æto su izlazile da

Betel, Gilgalu i Mispu i u svima tim mjestima sudio bi Izraelu. 17 Onda bi se vratio u Ramu; jer tamo je imao kuøu svoju i tamo je sudio sinovima Izraelovim. I naçini tamo œrtvenik Gospodu. 1 Samuel 8 1 Kad je Samuel bio ostario, postavi sinove svoje za suce nad Izraelom. 2 Njegov prvoroåenac zvao se Joel, a njegov drugi sin Abija. Oni su sudili u Beer-Æebi. 3 Ali sinovi njegovi nijesu iæli putovima njegovim, nego su udarili za dobitkom, primali su poklone i izvrtali pravdu. 4 Tada se skupiæe sve starjeæine Izraelove, doåose k Samuelu u Ramu, 5 I rekoæe mu: “Eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne idu putovima tvojim. Postavi dakle kralja nad nama, da nas upravlja, kao æto je to u svih naroda!” 6 A Samuelu se ne dopade njihov zahtjev: “Postavi kralja nad nama, da nas upravlja!” Kad se Samuel potuœi kod Gospoda, 7 Odgovori Gospod Samuelu: “Posluæaj zahtjev naroda u svemu, æto traœi od tebe! Ne odbaciæe tebe, nego mene, da ne budem dulje kralj nad njima. 8 Oni çine s tobom posve onako, kako çiniæe s menom od vremena, kad ih izvedoh iz Egipta, do ovoga dana: ostaviæe me i sluœiæe drugim bogovima. 9 Posluæaj samo zahtjev njihov, ali ih ozbiljno opomeni i kaœi im unaprijed prava kralja, koji øe vladati nad njima!” 10 Samuel priopøi narodu, koji je traœio od njega kralja, sve rijeçi Gospodnje. 11 On reçe: “Ova prava traœit øe kralj, koji øe vladati nad vama: Sinove vaæe uzimat øe, da ih upotrijebi kod svojih kola i konja, i oni øe trçati pred kolima njegovim. 12 Postavit øe nastojnike nad tisuøom i nastojnike nad pedeset. Oni øe mu morati njive orati, ljetinu œeti i ratne sprave i æto mu treba za kola njegova graditi. 13 Køeri øe vaæe uzimati, da prave mirisne masti, da kuhaju i kruh peku. 14 Najbolje vaæe njive, vinograde i maslinike uzimat øe i svojim slugama razdavati. 15 Od vaæih polja zasijanih i vinograda podizat øe desetinu i svoje dvoranike i çinovnike plaøati. 16 Vaæe sluge i sluækinje, vaæa najbolja goveda i vaæe magarce uzimat øe i upotrijebiti ih za svoje poslove. 17 Od vaæih ovaca podizat desetinu, i vi sami bit øete sluge njegove.

1 Samuel
zahvataju vodu. Upitaæe ih: “Je li ovdje vidjelac?” 12 One im odgovoriæe: “Jest, ovdje pred tobom. Ali poœuri se; jer je danas doæao u grad, poæto danas narod drœi œrtvenu sveçanost na gori. 13 Kad doåete u grad, upravo øete ga joæ zateøi, prije nego poåe na goru k œrtvenoj gozbi, jer narod ne poçinje œrtvenu gozbu, prije nego on doåe. Istom kad on blagoslovi gozbu, jedu uzvanici. Hajdete dakle gore; jer sada ga joæ moœete zateøi.” 14 I otidoæe gore u grad. Upravo kad htjedoæe da uåu u grad, doåe im Samuel u susret, da uzaåe na goru. 15 A Gospod je bio, dan prije nego je Saul doæao, Samuelu objavio ovo: 16 “Sutra u ovo doba poslat øu ti çovjeka iz zemlje Benjaminove. Njega pomaœi za kneza nad mojim narodom Izraelom! On øe izbaviti moj narod iz ruku Filisteja, jer hoøu da budem milostiv svojemu narodu. Vapaj njegov za pomoø prodro je do mene. 17 Kad Samuel ugleda Saula, objavi mu Gospod: “To je çovjek, za koga ti rekoh: “On ima da vlada nad mojim narodom.” 18 I Saul pristupi k Samuelu na vratima i upita: “kaœi mi, molim te, gdje je kuøa vidioçeva?” 19 Samuel odgovori Saulu: “Ja sam vidjelac Hajde sa mnom na goru! Danas øete s menom jesti. Sutra rano otpustit øu te. Tada øu te uputiti o svemu, æto ti je na srcu. 20 Za magarice, kojih ti je nestalo prije tri dana, ne brini se! One su se naæle. Kojemu øe uostalom dopasti sve, æto traœi Izrael? Zar ne tebi i cijeloj kuøi tvojoj?” 21 Saul reçe: “Ja sam samo Benjaminovac, iz najmanjega plemena Izraelova, i porodica moja najmanja je izmeåu svih porodica plemena Benjaminova. Æto mi govoriæ tako?” 22 A Samuel uze Saula i njegova momka, odvede ih u dvoranu i posadi ih u proçelje meåu uzvanicima, kojih je bilo jedno trideset ljudi. 23 Samuel reçe tada kuharu: “Donesi komad, æto ti ga dadoh, a rekoh ti, da ga staviæ na stranu!” 24 Tada uze kuhar pleøe i æto je bilo na njemu i metnu ga pred Saula. A Samuel reçe: “To je bilo ostavljeno. Uzmi preda se i jedi, jer je to saçuvano za ovaj ças za tebe joæ kad rekoh: Pozvao sam goste.” Tako jede Saul onaj dan sa Samuelom. 25 Kad siåoæe s gore u grad, razgovarao se je joæ sa Saulom na krovu.

220

26 Ustadoæe rano. Kad je osvanulo, zovnu Samuel Saula na krovu: “Ustani! Pratit øu te.” Tada ustade Saul, i obojica, on i Samuel, izaåoæe. 27 Kad doåoæe na kraj grada, reçe Samuel Saulu: “Pusti, da momak ide daleko pred nama!” I momak ode naprijed. “A ti stani malo! Imam ti javiti rijeç Boœju.” 1 Samuel 10 1 Tada Samuel uze uljanicu, izli mu je na glavu, poljubi ga i reçe: “Ovim te pomaza Gospod za kneza nad vlasniætvom svojim. 2 Kad sada otideæ od mene, naøi øeæ u Selzahu kod groba Rahelina na meåi Benjaminovoj dva çovjeka, koji øe ti reøi: “Magarice, æto si ih iæao traœiti naæle se. Otac tvoj ne misli viæe na magarice, Ali se je zabrinuo za vas i veli: Æto øu çiniti zbog sina svojega? 3 Kad onda otide dalje odatle i doåeæ do hrasta Tabora, tamo øe te sresti tri çovjeka, koji idu k svetiætu u Betel Jedan nosi tri jareta, drugi tri kruha, a treøi mjeæinu vina. 4 Oni øe te pozdraviti i dva kruha ponuditi. Primi ih od njih, 5 Kad onda stigneæ u Brdo Elohim, gdje je straœa filistejska, tamo øeæ na ulasku u grad sresti çetu proroka. Oni dolaze s gore. Pred njima se razlijeœu harfe, bubnji, frule i citare. Oni su sami u zanosu. 6 Tada øe Duh Gospodnji doøi na te. Ti øeæ s njima pasti u zanos i pretvoriti se u drugoga çovjeka. 7 Kad so ovi znaçi ispune na tebi, onda çini, æto snaga tvoja moœe da uçini; jer je Bog s tobom. 8 Tada siåi prije mene u Gilgalu! Ja øu doøi k tebi, da prinesem œrtve paljenice i zakoljem œrtve mirotvorne. ekaj sedam dana, dok doåem k tebi i priopøim ti, æto imaæ çiniti!” 9 Kad on okrenu leåa, da ode od Samuela preokrenu mu Bog njegovo srce, i svi se oni znaci zbiæe joæ isti dan. 10 Kada doåoæe tamo u Gibeu srete ga çeta proroka, i doåe na njega Duh Boœji, tako da on meåu njima pade u zanos, 11 I kad vidjeæe svi, koji su ga poznavali otprije, kako je meåu prorocima pao u zanos, pitali su ljudi jedan drugoga: “Æto se to dogodi sa sinom Kiæevim? Je li i Saul meåu prorocima?” 12 Tada reçe jedan çovjek odanle: “A tko li im je otac?” Tako nastade poslovica: “Je li i Saul meåu prorocima?” 13 Rad prestade zanos njegov i on doåe na goru,

221

1 Samuel

14 Upita stric Saulov njega i momka njegova: “Kamo ste iæli?” On odgovori: “Da traœimo magarice. Kad vidjesmo, da ih nigdje nema, otidosmo k Samuelu.” 15 Stric Saulov zamoli ga: “Pripovijedaj mi, æto vam je rekao Samuel!” 16 Saul reçe stricu svojemu: “Rekao nam je, da su se naæle magarice.” Æto mu je Samuel rekao o kraljevskoj çasti, ne reçe mu. 17 Jednoga dana, kad je Samuel bio sazvao narod Gospodu u Mispu, 18 Reçe on sinovima Izraelovim: “Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Ja izvedoh Izraela iz Egipta i izbavih vas iz ruku Egipøana i svih kraljevstva, koja su vas tlaçila. 19 A vi sada odbacujete Boga svojega, koji vas je izbavljao od svih nevolja i tjeskoba, kad zahtijevate od njega: Postavi kralja nad nama! Sada dakle stanite pred Gospodom po svojim plemenima i tisuøama!” 20 Kad je Samuel priveo sva plemena Izraelova, pade œdrijeb na pleme Benjaminovo. 21 Potom privede pleme Benjaminovo po porodicama njegovim, i pade œdrijeb na porodicu Matrijevu. Tada pade na Saula, sina Kiæova. Kad su ga traœili, ne mogoæe ga naøi. 22 Upitaæe zato joæ jedanput Gospoda: “Je li on uopøe doæao ovamo?” Gospod odgovori: “Jest, skrio se je za prtljagom.” 23 Otrçaæe i dovedoæe ga odanle. Kad stade usred naroda, bio je viæi od svih drugih od ramena i dalje. 24 Samuel reçe svemu narodu: “Vidite, njemu, koga je izabrao Gospod, nitko nije jednak u svemu narodu!” Tada udari narod u klicanje i povika: “œivio kralj!” 25 I Samuel reçe narodu prava kraljevska, napisa ih u knjigu i metnu je pred Gospodom, Potom Saul raspusti sav narod, svakoga k svojoj kuøi. 26 I Saul se vrati k svojoj kuøi u Gibeu. eta onih, kojima Bog taknu srce, otprati ga. 27 A neki ljudi nevaljali rekoæe: “æto nam taj moœe pomoøi?” Oni su ga prezirali i nijesu mu donijeli nikakva dara, Ali se on uçini, kao da nije opazio niæta.

“Sklopit øu s vama ugovor pod uvjetom, da vam svakome iskopam desno oko i stim uçinim sramotu Izraelu.” 3 Starjeæine iz Jabeæa odgovoriæe mu: “Dopusti nam rok od sedam dana, da poæljemo poslanike u sve krajeve Izraelove! Ako nam nitko ne doåe u pomoø, predat øemo se tebi.” 4 Kad poslanici doåoæe u Gibeu, gdje je stanovao Saul, i reçe narodu kako stoje stvari, udari sav narod u glasno plakanje. 5 Saul je upravo dolazio za govedima iz polja pa upita. “Æto je ljudima te plaçu?” Rekoæe mu stanje stanovnika u Jabeæu. 6 Tada doåe Duh Boœji na Saula, kada øu tu vijest, i on se razgnjevi vrlo. 7 On uze dva vola, raskomada ih, razasla komade po poslanicima u sve krajeve Izraelove i poruçi: “Tko ne poåe za Saulom i Samuelom, ovako øe upravo biti s govedima njegovim!” Silan strah spopade narod, tako da izaåe kao jedan çovjek. 8 Kad ih on izbroji kod Bezeka, bilo je trista tisuøa sinova Izraelovih i trideset tisuøa ljudi Judinih. 9 Poslanicima, koji su bili doæli, reklo se: “Javite stanovnicima Jabeæa u Gileadu: “Sutra, kad bude sunce najviæe stajalo, doøi øe vam pomoø!” Kad se vratiæe poslanici i stanovnicima u Jabeæu to dojaviæe, oni se obradovaæe. 10 I stanovnici u Jabeæu poruçiæe: “Sutra øemo vam se predati. Onda moœete od nas çiniti æto vam je drago.” 11 Sutradan razdijeli Saul çetu u tri bojne skupine. One prodrijeæe u tabor o jutarnjoj straœi, i tukli su Amonce, dok je dan postao vruø. Æto preosta, raspræi se, tako da ne ostaæe ni dvojica od njih zajedno. 12 Tada reçe narod Samuelu: “Tko je rekao: Saul neøe biti kralj nad nama? Daj nam te ljude, da ih pogubimo!” 13 Ali Saul reçe: “Danas se neøe pogubiti nitko, jer danas Gospod dade pobjedu Izraelu.” 14 Samuel reçe narodu: “Doåite, poåimo u Gilgalu i tamo potvrdimo kraljevstvo!” 15 I sav narod otide u Gilgalu. Ondje pred Gospodom u Gilgali postaviæe Saula za kralja. Zaklaæe tamo mirotvorne œrtve pred Gospodom, i 1 Samuel 11 Saul proslavi ondje sa svim sinovima 1 Amonac Nahaæ izaåe i opkoli Jabeæ u Izraelovim veliku radosnu, slava. Gileadu. I ljudi iz Jabeæa poruçiæe Nahaæu: “Sklopi ugovor a nama, pa 1 Samuel 12 øemo se podvrøi tebi!” 1 I Samuel reçe svemu Izraelu: “Eto, u 2 A Amonac Nahaæ odgovori im: svemu, æto mi predloœiste, ispunio

1 Samuel
sam vaæ zahtjev i postavio sam kralja nad vama. 2 Sada øe kralj iøi pred vama. Ja sam ostario i osijedio. Sinovi su moji meåu vama. Od mladosti moje sve do danas moj je œivot stajao otvoren pred vama. 3 Evo me! Istupite proti meni pred Gospodom i pomazanikom njegovim! Kojemu sam oduzeo njegova vola? Kojemu sam odveo njegova magarca? Koga sam tlaçio? Kojemu sam silu nanio? Od koga sam primio mito i jedno oko stisnuo naprema njemu? Ja øu vam to natrag vratiti.” 4 Oni odgovoriæe: “Nijesi nas tlaçio, nijesi nam sile nanosio i nijesi ni od koga Eto uzeo.” 5 On im reçe: “Gospod neka mi je svjedok naprema vama, i neka je svjedok danas njegov pomazanik, da nijeste naæli nikakvo nepravedno dobro u mojemu posjedu.” Oni povikaæe: “Tako je.” 6 Tada reçe Samuel narodu: “Gospod je, koji je postavio Mojsija, Arona, i oce vaæe izveo iz Egipta. 7 Sad pristupite, da vam pred Gospodom predoçim sva dobroçinstva, æto ih je iskazao Gospod vama i ocima vaæim! 8 Kad je Jakov bio doæao u Egipat i oci vaæi kad su vapili Gospodu za pomoø, posla Gospod Mojsija i Arona. Oni izvedoæe oce vaæe iz Egipta i naseliæe ih u ovoj zemlji. 9 Ali zaboraviæe Gospoda, Boga svojega. I on ih dade u ruke Siseri, vojskovoåi hasorskomu, u ruke Filistejima i u ruke kralju moapskomu, kad zavojevaæe na njih. 10 A kad su zavapili Gospodu za pomoø i priznali: Sagrijeæismo, æto ostavismo Gospoda i sluœismo baalima i aætartama; ali sada izbavi nas iz ruku neprijatelja naæih, pa øemo ti sluœiti, 11 Tada posla Gospod Jerubaala, Bedana, Jeftahu i Samuela i ote vas iz ruku neprijatelja vaæih unaokolo, tako da ste mogli œivjeti u sigurnosti. 12 A kad vidjeste, da amonski kralj Nahaæ izaåe proti vama, rekoste mi: “Ne, nego kralj neka vlada nad nama! A ipak je kralj vaæ Gospod, Bog vaæ. 13 I sada, eto kralja, kojega izabraste, kojega htjedoste! Evo, Gospod vam je postavio kralja. 14 Neka biste se bojali Gospoda i njemu sluœili, sluæali glas njegov i ne protivili se zapovijedi Gospodnjoj! Neka biste se i vi i kralj, koji vlada nad vama, pokoravali Gospodu, Bogu svojemu! 15 Ako ne budete sluæali glas Gospodnji i budete se protivili zapovijedi Gospodnjoj, ruka øe

222

Gospodnja biti proti vama, kao Æto je bila proti ocima vaæim. 16 A sada pazite i vidite, koliko øe çudo uçiniti Gospod pred oçima vaæim! 17 Nije li sada œetva pæeniçna? Ja øu prizvati Gospoda, neka bi poslao gromove i daœd. Tada øete spoznati i vidjeti, koliko je u oçima Gospodnjim bilo zlo, æto ga poçiniste, kad ste zahtijevali sebi kralja.” 18 Kad Samuel zavapi Gospodu, posla Gospod joæ isti dan gromove i daœd. Sav narod obuze velik strah pred Gospodom i Samuelom. 19 I sav narod zamoli Samuela: “Zagovaraj sluge svoje kod Gospoda, Boga svojega, da ne pomremo, jer dodasmo k svim grijehima svojim joæ zlo, kad smo zahtijevali sebi kralja.” 20 Samuel reçe narodu: “Ne bojte se! Poçiniste doduæe sve to zlo. Ali sad barem ne odstupaj te viæe od Gospoda, nego sluœite Gospodu svim srcem svojim! 21 Ne otpadajte opet nakon mene k niætavim idolima, koji ne mogu pomoøi niti izbaviti, jer su niæta! 22 Jer tada neøe Gospod odbiti naroda svojega radi velikoga imena svojega; jer Gospodu je bila volja, da vas uçini svojim narodom. 23 A daleko neka je od mene, da se ogrijeæim o Gospoda prestavæi zagovarati vas; nego øu vas upuøivati na put dobar i pravi. 24 Samo se bojte Gospoda i sluœite mu iskreno svim srcem; jer vidite, kakve je velike stvari uçinio za vas! 25 Ako li ipak zlo çinite, i vi øete i kralj vaæ propasti.” 1 Samuel 13 1 Saul je kraljevao jednu godinu otkad postade kralj, i kad je dvije godine vladao nad Izraelom, 2 Saul izabra sebi tri tisuøe ljudi izmeåu sinova Izraelovih: dvije tisuøe ostadoæe kod Saula u Mikmaæu i u gori Betelskoj, a jedna je tisuøa bila pod Jonatanom kod Gibee u Benjaminu. Ostali narod raspusti, svakoga k svojoj kuøi. 3 Jonatan sruæi stup filistejski, æto je stajao u Gebi. uæe za to Filisteji. A Saul dade po svoj zemlji trubiti u trube i oglasiti: “Hebreji neka çuju!” 4 Sav Izrael doçu vijest: “Saul sruæi stup filistejski, i sav Izrael omrznu stoga Filistejima.” Tako se podiœe narod, da ide za Saulom u Gilgalu. 5 A Filisteji se skupiæe da vojuju proti Izraelu: trideset tisuøa bojnih kola i æest tisuøa ratnika na kolima, pjeæaka nebrojeno kao pijeska na obali

223

1 Samuel
21 Ili ako bi oætrice raonika, motika, sjekira otupili i trebalo naçiniti ostane za volove. 22 Zato, kad buknu rat, nije bilo ni maça ni koplja u ruci cijele vojske, æto je bila sa Saulom i Jonatanom. Samo ih je bilo u Saula i u njegova sina Jonatana. 23 Jedna straœa filistejska bila je izaæla prema klancu kod Mikmaæa. 1 Samuel 14 1 Jednoga dana reœe Jonatan, sin Saulov, momku svojemu, koji mu je nosio oruœje: “Hajde da idemo k straœi filistejskoj, koja je na onoj strani!” A ocu svojemu ne reçe niæta. 2 Saul je sjedio na drugom kraju Gibee pod æipkom drvetom, æto stoji kod Migrona. Naroda je bilo s njim oko æest stotina ljudi. 3 Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, unuk Finehasa, praunuk Elija, sveøenika Gospodnjega u Æilu, nosio je opleøak sveøeniçki. I vojska nije znala, da je otiæao Jonatan. 4 Usred klanca, preko kojega je Jonatan morao prijeøi, da doåe k straœi filistejskoj, bile su dvije strmene hridine, jedna s ove strane, druga s one strane. Jedna se zvala Boses, a druga Seneh. 5 Jedna hridina dizala se je kao kakav ætap na sjevernoj strani prema Mikmaæu, druga na jugu prema Gibei. 6 Jonatan reçe momku, koji mu je nosio oruœje: “Hajde da otidemo k straœi tih neobrezanih tamo! Moœe biti da nas pomogne Gospod; jer za Gospoda nema zapreke, da pomogne do pobjede s mnogo ili s malo ljudi.” 7 Momak, koji mu je nosio oruœje, odgovori mu: “ini, æto ti je god u srcu! Spreman sam za sve, æto hoøeæ.” 8 Jonatan reçe: “Dobro, poøi øemo k tim ljudima tamo i pokazat øemo im se. 9 Ako nam viknu: ekajte, dokle doåemo k vama, ostat øemo na mjestu, gdje smo, i neøemo iøi k njima. 10 Ako li nam reknu: Doåite k nama, tamo øemo otiøi; jer nam ih tada predade Gospod u ruke. To øe nam biti znak.” 11 Kad se obojica pokazaæe straœi filistejskoj, narugaæe se Filisteji: “Evo, izlaze Hebreji iz rupa, u koje su se zavukli!” 12 I straœari viknuæe Jonatanu i njegovu momku, koji mu je nosio oruœje: “Doåite k nama! Neæto øemo vam reøi.” A Jonatan reçe momku, koji mu je nosio oruœje: “Hajde za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izraelu!” 13 Jonatan je puzao rukama i nogama

morskoj. Oni izaåoæe i utaboriæe se kod Mikmaæa istoçno od Bet-Avena. 6 Kad Izraelci vidjeæe, da su pali u loæ poloœaj i da je narod tvrdo pritisnut, skriæe se u æpilje, jame, kamenjake, grobove i jame. 7 Bjeœali su i preko gazova Jordana u zemlju Gad i Gilead. Saul je boravio joæ uvijek u Gilgali. Narod je brœebolje poæao tamo k njemu. 8 On poçeka sedam dana do roka, æto ga je bio odredio Samuel. Ali Samuel ne doåe u Gilgalu. Kad se narod stade razilaziti od njega, 9 Zapovjedi Saul: “Donesite mi œrtvu paljenicu i œrtve mirotvorne!”, i prinese œrtvu paljenicu. 10 Jedva je prinio œrtvu paljenicu, kad se pojavi Samuel. Saul mu izaåe u susret, da ga pozdravi. 11 A Samuel upita: “Æto si uçinio?” Saul odgovori: “Jer vidjeh, da se ljudi razilaze od mene, a ti ne doåe u odreåeno vrijeme, i Filisteji se skupili u Mikmaæu. 12 Pomislih: Sad øe Filisteji izaøi proti meni u Gilgalu, a ja joæ ne umilostivih Gospoda. Tako se usudih i prinesoh œrtvu paljenicu.” 13 Tada reçe Samuel Saulu: “Ludo si radio, æto nijesi drœao zapovijedi Gospoda, Boga svojega, koju ti je dao. Tada bi Gospod potvrdio kraljevstvo tvoje zauvijek. 14 A ovako kraljevstvo tvoje neøe se odrœati. Gospod je potraœio sebi çovjeka po srcu svojemu. Njega je Gospod odredio za kneza nad narodom svojim, jer nijesi drœao, æto ti je zapovjedio Gospod.” 15 Tada se diœe Samuel i otide iz Gilgale u Gibei u Benjaminu. Saul izbroji ljude, æto su joæ bili kod njega: otprilike æest stotina ljudi. 16 Saul je sa svojim sinom Jonatanom i s ljudima, æto su bili uz njih, boravio u Gibei u Benjaminu, a Filisteji su se bili utaborili u Mikmaæu. 17 Tada izaåe iz tabora filistejskoga çeta, æto plijeni, u tri odjeljka: jedan odjeljak udari putem od Ofre u zemlju Æual; 18 Drugi odjeljak udari putem u BetHoron, treøi udari putem k meåi, koja preko doline seboimske gleda u pustinju. 19 Tada nije bilo kovaça u cijeloj zemlji izraelskoj; jer su Filisteji mislili: “Inaçe bi mogli Hebreji sebi praviti maçeve i koplja.” 20 Zato su morali svi Izraelci silaziti k Filistejima, ako bi tko htio dati sebi skovati raonik, motiku, sjekiru ili ostan za volove,

1 Samuel
i za njim momak, koji mu je nosio oruœje. Tada su oni padali pred Jonatanom, i ubijao ih za njim momak, koji mu je nosio oruœje. 14 Taj prvi pokolj, æto ga po çiniæe Jonatan i momak, koji mu je nosio oruœje, trebao je otprilike dvadeset ljudi na prostoru od jedno po rala duljine. 15 Strah nastade u taboru, na slobodnom polju i meåu svom vojskom. I straœa i çeta, æto plijeni, prepadoæe se. Usto se potrese zemlja, i bio je jedan strah od Boga. 16 I kad su uhodili straœari Saulovi, koji su se nalazili u Gibei u Benjaminu, zapaziæe oni, da se je mnoætvo uskomeæalo tamo i ovamo. 17 Saul zapovjedi ljudima, koji su bili s njim: “Pregledajte i vidite, tko je otiæao ad nas! Kad pregledaæe, pokaza se, da nema Jonatana i momka njegova, koji mu je nosio oruœje. 18 I Saul zamoli Ahiju: “Daj donijeti kovçeg Boœji k Jer kovçeg Boœji bio je da meåu sinovima Izraelovim. 19 Dok je Saul govorio sa sveøenikom, zabuna u taboru filistejskom bivala je sve jaça. Zato Saul zamoli sveøenika: “Pusti to!” 20 I Saul i svi ljudi, æto su bili s njim, podigoæe bojnu viku. Kad stigoæe na bojno polje, naåoæe maç jednoga okrenut proti drugomu. Bila je zabuna vrlo velika. 21 Hebreji, koji su odavno drœali s Filistejima i s njima iæli na vojsku, otpadoæe, da se prikljuçe Izraelcima pod Saulom i Jonatanom. 22 I svi Izraelci, æto su se bili skrili u gori Efraimovoj, kad çuæe, da bjeœe Filisteji, nagnuæe za njima, da ih biju. 23 Tako u onaj dan dade Gospod pobjedu Izraelu. Kad se je boj nastavio preko Bet-Avena, 24 A Izraelci se bili onaj dan vrlo umorili, izreçe Saul nad vojskom ovo prokletstvo: “Proklet neka je çovjek, koji prije veçera uzme æto k sebi, dok se ne osvetim neprijateljima svojim!” I zato nitko od ljudi ne okusi niæta. 25 I doåe sva vojska u jednu æumu. Tamo je bilo meda na slobodnom polju. 26 Kad vojska doåe k saøu æto je bilo puno meda, nitko ipak ne prinese ruke k ustima svojim, jer su se ljudi bojali prokletstva. 27 Samo Jonatan nije bio çuo, kako je otac njegov izrekao prokletstvo nad narodom. I on pruœi vræak ætapa, æto ga je drœao u ruci, zamoçi ga u jedan medeni sat i primaçe ruku svoju k ustima svojim. I zasjaæe mu opet oçi.

224

28 A jedan od vojnika okrenu se k njemu i reçe: “Otac je tvoj izrekao prokletstvo nad narodom: Proklet neka je çovjek, koji danas uzme neæto k sebi!” Ljudi su naime bili iznemogli. 29 Jonatan reçe: “Otac moj svaljuje zemlju u nesreøu. Eto vidite, kako mi se zasjaæe oçi, jer okusih malo toga meda. 30 A da su ljudi jeli od plijena neprijatelja svojih, Æto ga uçiniæe, kako bi tada bio velik poraz Filisteja?” 31 Tako pobiæe onaj dan Filisteje od Mikmaæa do Ajalona. Kako su ljudi bili vrlo izmoreni, 32 Navaliæe na plijen, uzeæe ovaca, volova i teladi, poklaæe ih na zemlji, pa stadoæe jesti i s krvlju. 33 Kad javi je Saulu: “Ljudi grijeæe proti Bogu, jer jedu s krvlju,” reçe on: “inite zlo, Dovaljajte mi, dok je joæ dan, velik kamen!” 34 Tada zapovjedi Saul: “Raziåite se meåu ljude i recite im: Svaki neka donese k meni vola svojega ili ovcu svoju i neka zakolje ovdje! Onda moœete jesti, a da ne grijeæite proti Gospodu jeduøi s krvlju. Svaki od ljudi donese komad stoke, æto mu je bio pri ruci, joæ one noøi i ondje zaklaæe. 35 I Saul naçini œrtvenik Gospodu. To je bio prvi œrtvenik, æto ga on podiœe Gospodu. 36 Onda zapovjedi Saul: “Gonit øemo Filisteje noøas i plijenit øemo meåu njima, dok ne osvane! Nijednoga od njih neøemo ostaviti!” Oni odgovoriæe: “ini, ætogod misliæ da je dobro!” Ali sveøenik reçe: “Najprije da upitamo Boga!” 37 I upita Saul Boga: Imam li goniti Filisteje? Hoøeæ li ih dati u ruku Izraelu?” Ali mu ne dade odgovora u onaj dan. 38 Tada zapovjedi Saul: “Pristupite ovamo, vi svi glavari naroda! Istraœite briœno, tko je danas poçinio taj grijeh! 39 Jer tako œiv bio Gospod, koji je dao pobjedu Izraelu, i ako je kriv moj sin Jonatan, ima on umrijeti!” Ali nitko mu iz naroda ne odgovori. 40 I on zapovjedi svima Izraelcima: “Vi budite na jednoj strani, ja i moj sin Jonatan bit øemo na drugoj strani.” Narod odgovori: “ini, æto naåeæ za dobro!” 41 I Saul se pomoli Gospodu: “Boœe Izraelov, daj dosudi!” I budu pogoåeni Jonatan i Saul, a narod izaåe slobodan. 42 Sad zapovjedi Saul: “Bacite œdrijeb izmeåu mene i mojega sina Jonatana!” I bude pogoåen Jonatan. 43 Saul zapovjedi Jonatanu: “Kaœi mi,

225

1 Samuel
Povucite se brœe iz podruçja Amaleçana, da vas ne uniætim s njima, jer vi ste se prijateljski ponijeli prema svim sinovima Izraelovim, kad su iæli iz Egipta.” I povukoæe se Keneji iz podruçja Amaleçana. 7 Saul pobi Amaleçane od Havile do Æura, koji leœi istoçno od Egipta. 8 Agaga, kralja Amaleçana, uhvati œiva i izvræi na svemu narodu prokletstvo oætricom maça. 9 Saul i narod saçuva ipak Agaga i najbolje œivotinje izmeåu ovaca i goveda, ugojene œivotinje i janjce, uopøe sve dragocjeno. Ne htjedoæe na tom izvræiti prokletstvo, samo na onom, æto je bilo slabo i bez cijene, izvræiæe prokletstvo. 10 I doåe rijeç Gospodnja Samuelu ovako: 11 “Kajem se, æto sam Saula postavio kraljem, jer se je on odvratio od mene i nije izvræio mojih zapovijedi.” To raœalosti Samuela, i on je vapio Gospodu svu noø. 12 Kad je Samuel sutradan rano htio da poåe Saulu u susret, javiæe Samuelu: “Saul je posao u Karmel i tamo je sebi podigao spomenik. Onda se je vratio i otiæao dalje u Gilgalu. 13 Kad Samuel doåe k Saulu, reçe mu Saul: “Neka si blagoslovljen od Gospoda! Izvræio sam zapovijed Gospodnju.” 14 Samuel reçe: “Kakva je to bleka ovaca i koza, æto mi prodire u uæi, i kakva je to rika goveda, æto je çujem?” 15 Saul odgovori: “Od Amaleçana dognaæe ih. Narod je naime saçuvao najbolje œivotinje od ovaca i goveda, da ih œrtvuje Gospodu, Bogu tvojemu. Ostalo pobismo.” 16 Samuel reçe Saulu: “Stani! Reøi øu ti, æto mi je rekao Gospod noøas.” On ga zamoli: “Govori!” 17 Samuel reçe: “Nijesi li bio postao glava plemenima Izraelovim, premda si bio malen u svojim oçima? Jer Gospod te pomaza za kralja nad Izraelom. 18 I Gospod te posla i zapovjedi ti: Idi i izvræi prokletstvo na zlikovcima, Amaleçanima, i vojuj na njih, dok ih ne uniætiæ! 19 Zaæto nijesi posluæao zapovijedi Gospodnje, nego si se naklopio na plijen i uçinio, æto je neugodno bilo u oçima Gospodnjim.” 20 Saul reçe Samuelu: “Posluæao sam zapovijed Gospodnju i iæao sam putem, na koji me posla Gospod. Doveo sam Agaga, kralja Amaleçana, i izvræio sam prokletstvo na Amaleçanima,

æto si uçinio!” Jonatan mu priznade: “Vrækom ætapa, æto sam ga imao u svojoj ruci, okusio sam samo malo meda. Spreman sam umrijeti.” 44 Saul reçe: “Bog neka mi uçini, æto hoøe, ako ti ne moradneæ umrijeti, Jonatan!” 45 Ali vojska izjavi Saulu: “Æto? Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu, mora umrijeti? To ne smije biti! Tako œiv bio Gospod, ni jedna dlaka s glave njegove neøe pasti na zemlju, jer je s pomoøu Boœjom izvojevao on danaænju pobjedu.” Tako izbavi vojska Jonatana od smrti. 46 Saul oduætade od potjere za Filistejima i otide. A Filisteji se vratiæe natrag u svoju zemlju. 47 Izakako je Saul bio postigao kraljevsko dostojanstvo nad Izraelom, ratovao je naokolo proti svima svojim neprijateljima, proti Moabu, proti Amoncima proti Edomu, proti kraljevima od Sobe i proti Filistejima. Kamo se god obraøao, nadvlaåivao je. 48 Dokazao je hrabrost, pobio je Amaleçane i izbavio je Izraela iz ruku onih, koji su ga plijenili. 49 Sinovi Saulovi bili su Jonatan, Jiæui i Malki-Æua. Njegove dvije køeri zvale su se: starija Meraba, mlaåa Mikala. 50 œena Saulova zvala se je Ahinoama i bila je køi Ahimaasova. Njegov vojskovoåa zvao se Abner, sin Nera, strica Saulova; 51 Jer Kiæ, otac Saulov, i Ner, otac Abnerov, bili su sinovi Abielovi. 52 Svega vijeka Saulova bilo je teækih bojeva proti Filistejima. Kad je stoga vidio Saul kogagod hrabra i valjana çovjeka, uzimao bi ga u svoju sluœbu. 1 Samuel 15 1 Jednoga dana reçe Samuel Saulu: “Gospod me je poslao, da te pomaœem za kralja nad narodom njegovim Izraelom. Sluæaj dakle zapovijed Gospodnju! 2 Ovako veli Gospod nad vojskama: “Kazniti hoøu, æto je poçinio Amalek Izraelcima, kad im je stao na put, kad su ono iæli iz Egipta. 3 Zato idi i pobij Amaleka, izvræi prokletstvo na njemu i na svemu, æto pripada njemu! Ne ætedi ga, nego pobij çovjeka i œenu, dijete i napræçe, goveçe i ovcu, devu i magarca!” 4 Tada Saul skupi narod i izbroji ih u Telaimu: dvjesta tisuøa pjeæaka i deset tisuøa ljudi od Jude. 5 Potom poåe Saul proti glavnome gradu Amaleçana i namjesti zasjedu u dolini potoka. 6 A Kenejima poruçi Saul: “Ustanite!

1 Samuel
21 Ali narod uze od plijena ovce i volove, najbolje od prokletih stvari, da to œrtvuje Gospodu, Bogu tvojemu, u Gilgali.” 22 A Samuel reçe: “Zar su ugodnije Gospodu œrtve paljenice i zaklanice od posluænosti prema zapovijedima Gospodnjim? Eto, posluænost je bolja od œrtve, pokornost bolja od pretiline ovnujske. 23 Jer neposluænost je tako zla kao grijeh vraçanja, nepokornost tako zla kao idolopoklonstvo, jer si prezreo zapovijed Gospodnju, odbacuje on tebe kao kralja.” 24 Saul reçe Samuelu: “Sagrijeæio sam, æto sam prestupio zapovijed Gospodnju i tvoje upute. Pobojao sam se naime naroda i popustio sam zahtjevu njegovu. 25 A sada oprosti mi grijeh moj i vrati se sa mnom, da se poklonim Gospodu!” 26 Ali Samuel reçe Saulu: “Ja se ne vraøam s tobom, jer si prezreo zapovijed Gospodnju, tebe je Gospod odbacio kao kralja nad Izraelom.” 27 Kad se Samuel okrenu da ide, uhvati ga on za skut od plaæta njegova, i on se odadrije. 28 Samuel mu reçe: “Gospod je danas odadro od tebe çast kraljevsku nad Izraelom i dao ju drugome, koji je bolji od tebe. 29 I ne laœe postojani Bog Izraelov, niti se kaje; jer on nije çovjek, da se moœe kajati.” 30 On odgovori: “Ako sam i sagrijeæio, uçini mi ipak çast pred starjeæinama naroda mojega i pred Izraelom i vrati se s menom, da se poklonim Gospodu, Bogu tvojemu!” 31 I vrati se Samuel i otide za Saulom, i pokloni se Saul Gospodu. 32 Tada zapovjedi Samuel: “Dovedite mi Agaga, kralja Amaleçana!” Veseo doåe k njemu Agag. Agag reçe: “Tako je dakle umakla gorçina smrti.” 33 Ali Samuel reçe: “Kako je tvoj maç uçinio œene bez djece, tako neka bude i tvoja mati bez djece meåu œenama!” I Samuel isijeçe Agaga na komade pred Gospodom u Gilgali. 34 Potom otide Samuel u Ramu, a Saul ode kuøi svojoj u Gibeu Saulovu. 35 Samuel viæe ne vidje Saula do svoje smrti; jer je Samuel œalio Saula, æto se je Gospod pokajao, da je bio uçinio Saula kraljem nad Izraelom. 1 Samuel 16 1 Jednoga dana reçe Gospod Samuelu: “Dokle øeæ joæ œaliti za Saulom, kad ga ja odbacih? On ne moœe dalje biti kralj nad Izraelom! Napuni rog svoj ulja i

226

hajde na put! Æaljem te k Jeseju iz Betlehema; jer izmeåu njegovih sinova izabrah sebi jednoga za kralja.” 2 Samuel odgovori: “Kako da idem? Ako to çuje Saul, ubit øe me! A Gospod zapovjedi: “Uzmi sa sobom tele i reci: “Dolazim, da prinesem Gospodu œrtvu! 3 Pozovi na œrtvu Jeseja! Ja øu ti onda pokazati æto øeæ çiniti. Pomaœi onoga, koga ti oznaçim!” 4 Samuel uçini, kako mu je bio I zapovjedio Gospod. Kad doåe u Betlehem, izaåoæe mu uplaæivæi se u susret starjeæine mjesta i upitaæe: “Znaçi li tvoj dolazak dobro?” 5 On odgovori: “Jest, dolazim da prinesem Gospodu œrtvu. Posvetite se i naåite se s menom kod œrtve!” I Jeseja i sinove njegove dade da se posvete i pozva ih na œrtvu. 6 Kad doåoæe i kad on ugleda Eliaba, pomisli: “Jamaçno stoji ovdje pred Gospodom pomazanik njegov.” 7 Ali Gospod reçe Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjætinu i na njegov visoki rast, jer njega nijesam izabrao, Ljudi ne vide. Ljudi gledaju na vanjætinu, a Gospod gleda na srce.” 8 I dozva Jesej Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reçe: “Ni njega nije izabrao Gospod.” 9 I dovede Jesej Æamaha. A on reçe: “Ni njega nije izabrao Gospod.” 10 Take dovede Jesej pred Samuela sedam sinova svojih. Ali Samuel izjavi Jeseju: “Ovih nije izabrao Gospod.” 11 Potom reçe Samuel Jeseju: “Jesu li to mladi ljudi svi?” On odgovori: “Ostao je joæ najmlaåi; on çuva ovce.” Samuel reçe Jeseju: Poælji te ga dovedi, jer neøemo prije sjedati za stol, dokle on ne doåe.” 12 I posla, te ga dovede. Bio je rumenkast, imao je lijepe oçi i krasan uzrast. I Gospod reçe: Ustani! Pomaœi ga, jer je to on!” 13 Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred braøe njegove. Od toga dana i dalje doåe Duh Gospodnji na Davida. A Samuel usta i vrati se kuøi u Ramu. 14 Duh Gospodnji odstupi od Saula. I stade ga muçiti zao duh od Gospoda. 15 I sluge Saulove rekoæe mu: “Eto, muçi te zao duh od Boga. 16 Naæ gospodar treba da samo rijeç progovori. Sluge tvoje stoje ti na sluœbu. Potraœit øe çovjeka, koji zna udarati u harfu. Kad onda zao duh od Gospoda doåe na tebe, on øe udarati u œice, i tebi øe biti bolje.” 17 Saul reçe slugama svojim: “Potraœite mi koga, koji lijepo umije udarati u œice, pa mi ga dovedite!” 18 Jedan od sluga reçe: “Poznam ovdje

227

1 Samuel
Betlehema u Judi, koji se zvao Jesej i imao osam sinova. U vrijeme Saulovo bio je çovjek star: “bio je uæao meåu najstarije ljude. 13 Tri najstarija sina Jesejeva bila su otiæla sa Saulom u rat. Njegova tri sina, æto su bila otiæla na vojsku, zvala su se: nastariji Eliab, drugi Abinadab, treøi Æamah. 14 David je bio najmlaåi. Ona tri najstarija otidoæe za Saulom. 15 David bi otiæao çeæøe od Saula kuøi, da u Betlehemu çuva ovce svojega oca, 16 A Filistejin bi izlazio jutrom i veçerom i postavljao bi se tamo kroz çetrdeset dana. 17 Jednoga dana reçe Jesej svojemu sinu Davidu: “Uzmi za braøu svoju efu ovoga prœenog œita i ovih deset kruhova i odnesi ih brœe braøi svojoj u tabor! 18 Ovih deset sireva odnesi tisuøniku! Vidi braøu svoju kako su i donesi od njih znak! 19 Saul i oni i svi Izraelci nalaze se u dolini terebintskoj u ratu proti Filistejima.” 20 Sutradan rano predade David stado jednome çuvaru, uze stvari i ode na put, kako mu je bio zapovjedio Jesej. Sad doåe k ogradi od kola, upravo je izlazila vojska u bojnom redu i podizala bojnu viku. 21 Izraelci i Filisteji smjestiæe se za boj, red prema redu, 22 David predade svoje stvari çuvaru prtljaga i otrça k bojnom redu. Kad doåe tamo, zapita braøu svoju, kako su. 23 Dok je govorio s njima, izaåe iz reda filistejskoga onaj posrednik, Filistejin Golijat, tako se je zvao, iz Gata, i uze govoriti isto onako kao prije, tako da je çuo David. 24 Svi Izraelci, koji vidjeæe toga çovjeka, pobjegoæe pred njim i prestraæiæe se vrlo. 25 Jedan Izraelac reçe: “Jeste li vidjeli çovjeka, koji tu izlazi? Samo da sramoti Izraele, on izlazi. Tko ga pogubi, uçinit øe ga kralj vrlo bogatim, dat øe mu køer svoju i njegovu porodicu uçinit øe slobodnom od poreza u Izraelu.” 26 David upita ljude, æto su stajali uz njega: “Æto dobiva çovjek, koji pogubi toga Filistejina i skine sramotu s Izraela? Jer tko ja taj Filistejin neobrezani, da sramoti vojsku Boga œivoga?” 27 Ljudi mu opetovaæe isto: “Tako øe se nagraditi onoga, koji ga pogubi,” 28 A kad je çuo njegov najstariji brat Eliab, kako je govorio s tim ljudima,

jednoga sina Jesejeva u Betlehemu, koji umije lijepo udarati u harfu. On je hrabar junak, prokuæan je ratnik, usto je mudar na besjedi i lijepe je vanjætine, i Gospod je s njim. 19 Tada Saul posla glasnike k Jeseju i poruçi mu: “Poælji mi svojega sina Davida, koji je pastir!” 20 A Jesej natovari na magarca kruha, mjeæinu vina i jedno jare i posla Saulu po svojemu sinu Davidu. 21 Tako doåe David k Saulu i stupi u njegovu sluœbu. On ga je vrlo cijenio, te ga postavi, da mu nosi oruœje. 22 Saul posla k Jeseju i poruçi: “Pusti da David ostane kod mene u sluœbi; jer mi se on vrlo dopada.” 23 I kadgod bi zao duh od Gospoda napao Saula, David bi uzeo harfu i udarao bi na nju. Saulu bi tada bilo lakæe i bolje, i zao bi duh otiæao od njega. 1 Samuel 17 1 Filisteji skupiæe çete svoje za boj, i ta se skupiæe kod Soka u Judi. Utaboriæe se izmeåu Soka i Azeke kod EfezDamima. 2 I Saul i Izraelci skupiæe se, utaboriæe se u dolini terebintskoj i spremiæe se za boj proti Filistejima. 3 Filisteji postaviæe se na brdu s onu stranu, Izraelci na brdu s ovu stranu, tako da je dolina stajala meåu njima. 4 Tada izaåe jedan posrednik iz redova filistejskih. Zvao se je Golijat iz Gata. Bio je visok æest lakata i jedan pedalj, 5 Nosio je na glavi kalpak od mjedi, i bio je na njemu oklop ljuskav. Bio je oklop teœak pet tisuøa æekela mjedi. 6 Na nogama imao je gvozdene nogavice i gvozdeno koplje na ramenima. 7 drœalo njegova koplja bilo je kao vratilo, a æiljak njegova koplja potezao je æest stotina æekela gvoœåa, ætitonoæa njegov koraçao je pred njim. 8 I on se postavi i viknu redove Izraelaca ovako: “Æto izaåoste spremni za boj? Nijesam li ja Filistejin, a vi sluge Saulove? Izaberite jednoga izmeåu sebe, pa neka izaåe k meni! 9 Ako moœe da se bori s menom i ako me pogubi, mi øemo biti podloœni vama. Ako li ja njega nadjaçam i pogubim ga, onda øete vi biti nama podanici i sluœit øete nam!” 10 Filistejin rugao se je dalje: “Danas sam osramotio vojsku Izraelovu. Dajte mi çovjeka, da se bijemo!”: 11 Kad Saul i svi Izraelci çuæe taj govor Filistejina, prepadoæe se i uplaæiæe se vrlo. 12 David je bio sin onoga Efraøanina iz

1 Samuel
razljuti se Eliab na Davida i osjeçe se na njega: “æto si zapravo doæao ovamo? Kojemu si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Poznam ja tvoju drzovitost i tvoju zloøu srca tvojega. Doæao si samo, da gledaæ boj.” 29 David reçe: “Pa æto sam uçinio? Samo sam upitao!” 30 I okrenu se od njega drugomu i upita isto. Ljudi mu odgovoriæe kao prije. 31 Kad se çulo, æto je bio govorio David, javiæe to Saulu, i on ga dozva k sebi. 32 David reçe Saulu: “Neka nitko ne gubi srçanosti zbog njega! Sluga øe tvoj izaøi i borit øe se s tim Filistejinom.” 33 Saul reçe Davidu: “Ne moœeæ ti iøi na toga Filistejina i s njim se boriti, jer ti si joæ djeçak, a on je ratnik od mladosti.” 34 David odgovori Saulu: “Sluga je tvoj çuvao ovce ocu svojemu. Pa kad bi doæao lav ili medvjed i sebi odnio ovcu iz stada, 35 Potrçao bih ja za njim, udario bih ga i oteo bih mu je iz çeljusti. A ako bi skoçio na me, uhvatio bih ga za grivu i ubio bih ga. 36 Lave i medvjede ubijao je sluga tvoj, i tomu neobrezanom Filistejinu bit øe kao svima onima; jer je osramotio vojsku Boga œivoga.” 37 David nastavi: “Gospod, koji me je izbavio iz pandœa lava i medvjeda, izbavit øe me i iz ruku to ga Filistejina.” Tada reçe Saul Davidu: “Idi! Gospod neka bude s tobom! 38 Saul dade onda staviti na Davida svoje oruœje, metnu mu na glavu gvozdeni kalpak i stavi oklop na njega. 39 David pripasa maç njegov preko svoje bojne oprave i pokuæa da ide, jer nije bio navikao. Ali David morade priznati Saulu: “Ne mogu iøi u tom jer nijesam na to navikao,” I skide David to sa sebe, 40 Uze ætap svoj u ruku i potraœi sebi iz potoka pet glatkih kamenova, Metnu ih u torbu pastirsku, koju je upotrebljavao kao torbu od praøke. Onda uze praøku svoju u ruku i poåe na Filistejina. 41 Filistejin je iæao sve bliœe k Davidu. Njegov ætitonoæa koraçao je pred njim. 42 Kad Filistejin pogleda i vidje Davida, samo mu se podsmjehnu, jer je bio joæ tako mlad, rumenkast i krasna lica. 43 Filistejin doviknu Davidu: “Zar sam pseto, da ideæ na me sa ætapom?” I prokle Filistejin Davida bogovima svojim. 44 Nato viknu Filistejin Davidu: “Hodi ovamo k meni, da dam meso tvoje pticama nebeskim i œivotinjama zemaljskim!”

228

45 A David reçe Filistejinu: “Ti ideæ na me s maçem, s kopljem i sa sulicom. A ja idem na te u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izraelove, koju si ti pogrdio. 46 Danas øe te Gospod dati u moju ruku. Ubit øu te i glavu ti odsjeøi. Trupla vojske filistejske joæ danas øu dati pticama nebeskim i œivotinjama zemaljskim, da spozna sav svijet, da ima Bog u Izraelu. 47 Znat øe sve ovo mnoætvo, da Gospod ne daje pobjede maçem i kopljem, jer je rat Gospodnji. On øe vas dati u naæe ruke.” 48 Kad se je Filistejin pomaknuo i sve se bliœe Davidu primicao, David brœe potrça prema vojsci Filisteja. 49 Pritom maæi se u torbu, izvadi kamen, zavitla ga iz praøke i pogodi Filistejina u çelo. Kamen se zabi u çelo, tako da je on pao naprijed na tlo. 50 Tako pobijedi David Filistejina praøkom i kamenom i pogubi Filistejina, a da nije imao David maça u ruci. 51 David naime pritrça, stade kraj Filistejina, uze maç njegov, izvuçe ga iz korica i pogubi ga odsjekavæi mu njim glavu. Kad vidjeæe Filisteji, da im je najjaçi mrtav, pobjegoæe. 52 Tada se podigoæe ljudi od Izraela i Jude, udariæe u bojnu viku i potjeraæe Filisteje do doline i do pred vrata Ekrona. Pobijeni Filisteji pokriæe put od Æaraima do Gata i Ekrona. 53 Kad se onda vratiæe sinovi Izraelovi od tjeranja Filisteja, oplijeniæe tabor njihov. 54 David uze glavu Filistejinovu i odnese je u Jerusalem, a oruœje njegovo stavi u svoj æator. 55 Kad vidje Saul, kako David izaåe pred Filistejina, upita svojega vojskovoåu Abnera: “iji je sin taj mladiø, Abnere?” Abner odgovori: “Tako œiv ti bio, kralju, ne znam.” 56 Kralj reçe: “Upitaj, çiji je sin taj mladi çovjek!” 57 Kad se vrati David pobijedivæi Filistejina, uze ga Abner i povede ga pred Saula, a u ruci je joæ imao glavu Filistejinovu. 58 Saul ga upita: “iji si ti sin, mladi çovjeçe?” David odgovori: “Sin tvojega sluge Jeseja iz Betlehema.” 1 Samuel 18 1 Kad je bio svræio svoj razgovor sa Saulom, ukljuçi Jonatan Davida duboko u srce, i Jonatan ga milova kao samoga sebe. 2 Saul ga uze taj dan k sebi i ne dade mu viæe da se vrati u svoju oçinsku

229

1 Samuel
doøi øe na njega! Saul reçe Davidu: “S drugom moœeæ mi sada biti zet.” 22 I Saul naloœi dvoranima svojim: “Govorite Davidu povjerljivo i recite mu: “Eto, omilio si kralju, i svi, dvorani njegovi vole te. Sad maœeæ biti zet kraljev.” 23 Kad su dvorani Saulovi Davidu tako govorili, odgovori David: “Mislite li vi, da je tako lako biti zet kraljev? Ta ja sam siromah i mali çovjek” 24 Kad Saulovi dvorani dojaviæe njemu: “Tako i tako rekao je David,” 25 Odgovori Saul: “Priopøite Davidu: “Kralj ne œeli nikakva drugoga œenidbenog dara nego samo æto prednjih koœica filistejskih, da se tako osveti neprijateljima kraljevim.” Tako je mislio Saul, da rukom Filisteja ukloni s puta Davida. 26 Kad dvorani njegovi priopøiæe Davidu te rijeçi, David je bio s time sporazuman, da tako postane zet kraljev. Joæ prije nego je isteklo vrijeme. 27 Ustade David, otide sa svojim ljudima i pobi dvjesta Filisteja. David donese njihove prednje koœice i prebroji ih pred kraljem, da postane zet kraljev. Tada mu dade Saul svoju køer Mikalu za œenu. 28 Saul sad jasno vidje, da je Gospod bio s Davidom. I Saulova køi Mikala ljubila ga je. 29 A Saul se je bojao Davida sve viæe. Tada postade Saul neprijatelj Davidov zauvijek. 30 Kad bi knezovi filistejski izaæli u boj, imao je David, kadgod bi izaæao, viæe uspjeha negoli sve druge vojskovoåe Saulove, tako da je ime njegovo postalo slavno. 1 Samuel 19 1 Saul je govorio svojemu sinu Jonatanu i svima svojim dvoranima o tome, da on hoøe ubiti Davida. A jer je Jonatan, sin Saulov, bio Davidu vrlo odan, 2 Javi to Jonatan Davidu i reçe: “Moj otac Saul ide za tim, da te ubije. Zato se çuvaj sutra rano, povuci se u koje skroviæte i skrij se! 3 Ja øu izaøi i u polju, gdje ti budeæ, stajat øu uz oca svojega govorit øu o tebi s ocem svojim. Æto doznam, javit øu ti.” 4 A Jonatan je govorio pred svojim ocem Saulom samo dobro o Davidu. On mu reçe: “Kralj neka se ne ogrijeæi o slugu svojega Davida, jer on tebi nije niæta skrivio, dapaçe djela su njegova vrlo dobra za te. 5 On je œivot svoj stavio na kocku i

kuøu. 3 Jonatan uçini vjeru s Davidom, jer ga je ljubio kao samoga sebe. 4 Jonatan skide sa sebe plaæt, æto ga je nosio, i dade ga Davidu, uz to opravu svoju s maçem svojim, lukom svojim i pojasom svojim. 5 I David je iæao, kamogod bi ga slao Saul, i imao je uspjeh. Zato ga postavi Saul nad vojnicima. Bio je obljubljen kod svega naroda, pa i kod dvorana Saulovih. 6 Kad se je David ubivæi Filistejina vraøao, izaåoæe kod ulaska œene iz svih gradova Izraelovih pjevajuøi i igrajuøi u susret kralju Saulu s bubnjima, s klicanjem i cimbalima. 7 Pritom su œene igrajuøi pjevale: “Saul pobi svoju tisuøu, a David svojih deset tisuøa.” 8 Saul se stoga razgnjevi vrlo; jer mu ta pjesma nije bila po volji nikako. On reçe: “Davidu daju øe, set tisuøa, a meni samo tisuøu. Joæ mu samo treba dostojanstvo kraljevsko.” 9 Od onoga dana i dalje gledao je Saul Davida poprijeko. 10 Iduøega dana napade Saula zao duh od Boga, tako da je mahnitao u palaçi. David je svirao na harfu kao svaki dan. A Saul je imao u ruci sulicu. 11 Tada Saul baci sulicu, a mislio je: “Pribit øu Davida uza zid.” Ali joj se David izmaçe dvaput. 12 Saul se je bojao Davida, jer je Gospod bio s njim, a od Saula je bio odstupio. 13 Zato ga udalji Saul iz svoje blizine i uçini ga tisuønikom. Tako je on izlazio na çelu svojih ljudi. 14 Kod svih svojih pothvata imao je David uspjeh, jer je Gospod bio s njim. 15 Kad Saul vidje, da on ima mnogo uspjeha, poveøa se joæ viæe njegov strah od njega. 16 Ali sav Izrael i Juda ljubio je Davida, jer je on pred njima odlazio i dolazio. 17 Saul reœe Davidu: “Evo, svoju najstariju køer Merabu dat øu ti za œenu. Ali se ti moraæ iskazati kao junak i voditi ratove Gospodnje.” Saul je naime mislio: “Ja sam neøu da stavim ruku na njega, nego Filisteji neka stave ruku na njega!” 18 David reçe Saulu: “Tko sam ja i æto je moj rod, porodica mojega oca u Izraelu, da budem zet kraljev?” 19 A kad doåe vrijeme, kad bi se imala Saulova køi Meraba dati Davidu, dadoæe je Adrielu iz Mehole za œenu. 20 Saulova køi Mikala ljubila je Davida. Kad to javiæe Saulu, bilo mu je pravo. 21 Saul je naime mislio: “Dat øu mu je. Ali øe mu ona biti propast, i ruka Filisteja

1 Samuel
Filistejina ubio. Tako je dao svemu Izraelu veliku pobjedu. Ti si to vidio i radovao si se. Zaæto dakle da se ogrijeæiæ o krv neduœnu i Davida ubijeæ ni za æto? 6 Saul posluæa Jonatana. I zakle se Saul: “Tako œiv bio Gospod, on neøe poginuti!” 7 I Jonatan dozva Davida, i ka za mu Jonatan sve ovo. Tada dovede Jonatan Davida k Saulu. I on ostade kao prije u njegovoj okolini. 8 Kad je rat buknuo ponovno, David izaåe na polje, pobi se s Filistejima i porazi ih veoma, tako da su nagnuli u bijeg pred njim. 9 Jednoga dana opet napade Saula zao duh od Gospoda. Sjedio je u svojoj palaçi i imao sulicu u ruci, a David je udarao u harfu. 10 I Saul htjede Davida svojom sulicom pribiti uza zid. Ali se on izmaçe Saulu, te sulica udari u zid. David pobjeœe i uteçe. 11 One noøi posla Saul ljude kuøi Davidovoj, da ga çuvaju i drugog jutra ubiju. Ali Mikala, œena Davidova, javi mu to i reçe: “Ako se joæ noøaæ ne skloniæ na sigurno mjesto, sutra øeæ biti mrtav.” 12 I Mikala spusti Davida kroz prozor. On pobjeœe i umaçe. 13 Mikala uze kip, metnu ga u postelju, prekri mu glavu pleterom od kozje dlake i pokri ga pokrivaçem. 14 Kad Saul posla ljude, da uhvate Davida, reçe ona: “Bolestan je.” 15 Ali Saul posla ljude natrag, da vide Davida, i zapovjedi: “Donesite mi ga u postelji, da ga ubijem!” 16 Kad doåoæe poslani, a to kip u postelji, oko glave mu pleter od kozje dlake. 17 I reçe Saul Mikali: “Æto me tako prevari i pusti neprijatelja mojega da umakne, te da se skloni na sigurno mjesto? Mikala odgovori Saulu: “On mi zaprijeti: “Pusti me, ili øu te ubiti!” 18 Izakako je David bio bijegom umakao, ode k Samuelu u Ramu i pripovjedi mu sve, æto mu je bio uçinio Saul. Tada otide sa Samuelom, i stanovali su u proroçkoj kuøi. 19 Kad se javilo Saulu: “David je u proroçkoj kuøi u Rami,” 20 Posla Saul ljude, da uhvate Davida, Kad oni ugledaæe skup proroka i njima na çelu Samuela u ushiøenju, doåe Duh Boœji i na poslanike Saulove, te i oni padoæe u ushiøenje. 21 Kad to javiæe Saulu, posla on druge poslanike, ali i oni padoæe u ushiøenje. I Saul posla po treøi put poslanike, ali i oni padoæe u ushiøenje.

230

22 Tada poåe on sam u Ramu. Kad doåe k velikoj jami kod Soka, upita: “Gdje su Samuel i David? Odgovoriæe mu: “U proroçkoj kuøi u Rami.” 23 Poåe dakle odatle k proroçkoj kuøi u Rami. Ali i na njega doåe Duh Boœji, tako da je otiæao dalje u ushiøenju, dok stiœe k proroçkoj kuøi u Rami. 24 I on skide gornju haljinu sa sebe i bio je ushiøen pred Samuelom, Sav dan i svu noø leœao je tu bez haljine. Zato se govori: “Je li i Saul meåu prorocima?” 1 Samuel 20 1 A David pobjeœe iz proroçke kuøe u Rami i vrati se kuøi. On reçe Jonatanu: “Sto sam poçinio? U çemu su moja zlodjela i moj prekræaj proti tvojemu ocu, da me hoøe ubiti?” 2 On mu reçe: “Saçuvaj Boœe! Neøeæ ti umrijeti. Eto, otac moj ne çini niæta, ni vaœno ni ne vaœno, a da meni ne kaœe. Zaæto bi mi to tajio moj otac? Nema niæta u tom.” 3 Ali mu David opet ustvrdi: “Otac tvoj zna veoma dobro, da me ti voliæ. Zato reçe sebi: To ne treba doznati Jonatan, da se ne oœalosti. Ali tako œiv bio Gospod i ti, izmeåu mene i smrti samo je jedan korak!” 4 Jonatan odgovori Davidu: “Ako æto zaœeliæ, ja øu ti uçiniti.” 5 I David predloœi Jonatanu ovo: “Znaæ, sutra je mlaåak mjesec. Tada moram da sjedim s kraljem za stolom. Ali pusti me da idem: Skrit øu se u polju do treøega veçera. 6 Opazi li otac tvoj da me nema, ti mu reci: David me je zamolio, da moœe otiøi u svoj oçinski grad Betlehem. Tamo je naime godiænja œrtva za svu obitelj njegovu. 7 Ako kaœe: “Dobro, onda je miran sluga tvoj. Ako li se razgnjevi, onda znaj, da je nesreøa u njega zakljuçena stvar. 8 Iskaœi dakle milost slugi svojemu, kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim, ako je kakva krivnja na meni, ubij me ti, ali me ne izruçuj ocu svojemu!” 9 A Jonatan odgovori: “Boœe saçuvaj! Ako doznam, da je otac moj naumio da na te svali nesreøu, ja øu to tebi bez sumnje dojaviti.” 10 David reçe Jonatanu: “Tko øe mi dojaviti, ako ti je otac tvoj odgovorio æto zlo za mene?” 11 A Jonatan reçe Davidu: “Hajde, izaåimo u polje!” Kad su obojica bila izaæla u polje, 12 Reçe Jonatan Davidu: “Gospode, Boœe Izraelov! Kad sutra u ovo doba ili

231

1 Samuel
dobru uslugu, pusti me da otidem i da posjetim braøu svoju! Zato nije doæao na kraljev objed.” 30 Tada se razgnjevi Saul na Jonatana i reçe mu: “Ti izrode i nepokorni çovjeçe! Znam dobro, da letiæ za sinom Jesejevim na porugu i sramotu svoju i matere svoje. 31 Jer dokle œivi na zemlji sin Jesejev, neøeæ se utvrditi ni ti ni kraljevstvo tvoje. Odmah poælji tamo i dovedi ga k meni; jer je on dijete smrti!” 32 A Jonatan odgovori ocu svojemu Saulu: “Zaæto da on ima umrijeti? Æto je skrivio?” 33 Tada Saul zavitla koplje na njega, da ga probode. I upozna Jonatan, da je otac njegov naumio ubiti Davida. 34 Sav gnjevan ustade Jonatan od stola. Drugi dan mjeseca mlaåaka nije on jeo niæta; jer je tugovao za Davidom, kad ga je bio otac njegov izgrdio. 35 Ujutro izaåe Jonatan u polje, kako je bio ugovorio s Davidom. Pratio ga je jedan mlad sluga. 36 On reçe slugi svojemu: “Trçi i naåi strijele, æto ih puætam!” Dok je momçe otrçalo, ispusti on strijele preko njega. 37 Kad momçe doåe na mjesto, gdje su leœale strijele, æto ih je bio odapeo Jonatan, viknu Jonatan za momkom: “Strijele leœe pred tobom tamo dalje!” 38 Joæ viknu Jonatan za momkom: “Brze, pohiti! Ne æto!” Sluga Jonatanov podiœe strijele i donese ih gospodaru svojemu. 39 Sluga nije znao niæta, samo Jonatan i David znali su æto je. 40 Jonatan predade oruœje svoje slugi, koji je bio s njim, i reçe mu: “Idi, odnesi to u grad!” 41 Kad je bio sluga otiæao, diœe se David u pozadini, baci se niçice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se poljubiæe, i plakali su, privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlo gorko. 42 Tada Jonatan reçe Davidu: “Idi u miru! Æto smo obojica prisegli u ime Gospodnje, za to je Gospod svjedok izmeåu mene i tebe, izmeåu mojih i tvojih potomaka dovijeka!” 43 Nato ustade David i otide, a Jonatan se vrati u grad. 1 Samuel 21 1 David zaputi u Nobu k sveøeniku Ahimeleku. Ahimelek doåe Davidu radosno u susret i upita ga: “Zaæto dolaziæ sam? Æto zar nema nikoga s tobom?” 2 David odgovori sveøeniku Ahimeleku: Kralj mi je dao nalog i rekao mi: “Nitko ne smije niæta o tome

preksutra saznam od oca svojega, da je dobro po Davida, i ako tada ne poæljem k tebi i ne javim ti, 13 Neka Gospod za to kazni Jonatana! Ako li otac moj bude naumio da na te svali nesreøu, ja øu i to javiti i opravit øu te. Otiøi øeæ s mirom, Gospod øe biti s tobom, kao æto je bio s ocem mojim. 14 Ako ja onda joæ budem œiv, iskaœi mi milosråe Gospodnje! A budem li veø mrtav, 15 Ne uskrati nikada kuøi mojoj naklonost svoju, ni onda, kad Gospod istrijebi sve kolike neprijatelje Davidove sa zemlje. 16 Neka onda imadne Jonatan savez s kuøom Davidovom, a Gospod neka se osveti neprijateljima Davidovim!” 17 Tada se zakle Jonatan joæ jedanput Davidu ljubavlju svojom k njemu; jer mu je on bio odan srdaçnom ljubavi. 18 Potom reçe Jonatan: “Sutra je mlaåak mjesec. Opazit øe se, da tebe nema, jer tvoje øe mjesto ostati prazno. 19 A preksutra istom opazit øe se, da te nema. Tada poåi na mjesto, gdje si se skrio na dan onoga udara, i sjedi tamo kod kamena! 20 Ja øu odapeti tri strijele u njegovu blizinu, kao da gaåam biljegu. 21 Tada øu poslati momka rekavæi: “Idi, traœi strijele! Viknem li onda momku: “Strijele leœe za tobom ovamo bliœe, digni ih! Tada doåi, jer nijesi u opasnosti, i nema niæta, tako œiv bio Gospod! 22 Ali viknem li momku: Strijele leœe pred tobom tamo dalje - tada idi, jer te æalje Gospod. 23 Za ovo, æto mi, ja i ti, rekosmo meåu se, Gospod je svjedok izmeåu mene i tebe dovijeka.” 24 Nato se David skrije u polju. Kad doåe mlaåak mjesec, sjede kralj za gozbu. 25 Kralj sjede na svoje obiçno mjesto, na mjesto uza zid. Jonatan je bio uzeo naprema mjesto, Abner je sjedio uz Saula, a Davidovo mjesto ostalo je prazno. 26 Saul ne reçe niæta onaj dan, jer je mislio: “Neæto mu se je dogodilo, neøe biti çist, jer se nije dao oçistiti. 27 A kad drugi dan iza mjeseca mlaåaka ostade opet prazno mjesto Davidovo, upita Saul svojega sina Jonatana: “Zaæto sin Jesejev ne doåe na objed ni juçer ni danas?” 28 Jonatan odgovori Saulu: “David je od mene izmolio sebi dopust u Betlehem. 29 Rekao je: “Pusti me, jer imamo obiteljsku œrtvu u gradu. Pozvao me je brat moj. Ako mi eto hoøeæ iskazati

1 Samuel
znati, zaæto te æaljem i æto sam ti naloœio. Zato sam upravio ljude u to i to mjesto. 3 Æto imaæ upravo pri ruci? Daj mi pet kruhova ili drugo, æto se naåe! 4 Sveøenik reçe Davidu: “Nemam pri ruci obiçnoga kruha, tu je samo sveti kruh. Jesu li se ljudi uzdrœali od œena?” 5 David odgovori sveøeniku: “Sigurno! Œene su nam u posljednje vrijeme bile uskraøene. Kad sam poæao, bilo je tijelo sluga çisto, premda je bio obiçan pothvat. Sigurno su danas çisti na tijelu.” 6 Tada mu dade sveøenik sveti kruh: jer nije bilo tu drugoga kruha osim kruhova postavljenih, æto su bili uzeti ispred Gospoda, da se postavi svjeœi kruh u dan, kad se oni uzmu. 7 A tada je bio ondje jedan od sluga Saulovih baveøi se u svetiætu pred Gospodom, Edomac po imenu Doeg, nadglednik pastira Saulovih. 8 David upita Ahimeleka: “Imaæ li tu kakvo koplje ili maç? Nijesam naime mogao uzeti sa sobom ni maça svojega ni oruœja svojega, jer je nalog kraljev bio vrlo hitan.” 9 Sveøenik odgovori: “Maç Filistejina Golijata, kojega si ubio u dolini terebintskoj, leœi, uvijen u platno, iza efoda. Ako ga hoøeæ uzeti, uzmi ga, jer drugoga nema ovdje.” David reçe: “Njemu sliçna nema. Daj mi ga!” 10 I David se podiœe i pobjeœe onaj dan od Saula i poåe kralju gatskomu Akiæu. 11 A dvorani Akiæovi rekoæe mu: “æto je David, kralj zemlje! To je onaj, o kojemu su igrajuøi pjevali: “Saul pogubi svoju tisuøu, a David svojih deset tisuøa.” 12 David se zamisli na ove rijeçi i poboja se vrlo Akiæa, kralja gatskoga. 13 Zato se pretvori pred njima i kretao se je meåu njihovim rukama kao smuæenjak. Æarao je po vratima i puætao je slinu niz bradu svoju. 14 Tada reçe Akiæ svojim dvoranima: “Eto vidite, da je çovjek lud. Æto mi ga dovedoste? 15 Zar nemam dosta ludih, te mi dovedoste njega, da luduje preda mnom? Zar taj da doåe u kuøu moju? 1 Samuel 22 1 Tako David otide odanle i zakloni se u peøinu Adulam. Kad to saznaæe braøa njegova i sva obitelj njegova, doåoæe tamo k njemu. 2 I okupiæe se oko njega svi, æto su bili potlaçeni, zaduœeni i nezadovoljni, i on im posta poglavica. Jedno çetiri stotine ljudi pridruœi se njemu.

232

3 Odatle otide David u Mispu u Moapskoj i zamoli kralja moapskog: “Ne bi li smjeli otac moj i mati moja ostati kod vas, dok znadnem, æto øe Bog uçiniti s menom?” 4 Tako ih ostavi kod kralja moapskog. Oni ostaæe kod njega, dokle je David bio u gorskoj tvråavi. 5 A kad prorok Gad reçe Davidu: “Nemoj ostati u gorskoj tvråavi! Ustani i idi u zemlju Judinu!” Diœe se David i otide u Heretsku æumu. 6 Kad doçu Saul, da su se pojavili David i ljudi, æto su bili s njim, - Saul je upravo sjedio u Gibei pod tamariskom na visini, sa kopljem u ruci, a sve sluge njegove stajale su oko njega 7 Tada reçe Saul slugama svojim, æto su bili oko njega: “ujte, sinovi Benjaminovi! Hoøe li vam svima sin Jesejev darovati njive i vinograde, hoøe li vas sve uçiniti tisuønicima i stotnicima, 8 Te ste se svi urotili proti meni i nitko mi nije dojavio, kad se je moj sin sloœio sa sinom Jesejevim? Nitko od vas nije se saœalio na me i rekao mi, kad je sin moj pobunio slugu mojega proti meni, kao æto je to sada.” 9 Edomac Doeg, koji je stajao s dvoranima Saulovim, uze rijeç i reçe: “Vidio sam, gdje sin Jesejev doåe u Nobu k Ahimeleku, sinu Ahitubovu. 10 Ovaj upita za njega Gospoda i dade mu hrane. I maç Filistejina Golijata dade mu.” 11 Tada kralj dade dozvati sveøenika Ahimeleka, sina Ahitubova, i svu porodicu njegovu, sveøenike, æto su bili u Nobu. Kad oni svi doåoæe kralju, 12 Reçe Saul: “uj, sine Ahitubov!” A on odgovori: “Evo me, Gospodaru!” 13 Saul ga upita: “Zaæto ste se urotili proti meni, ti i sin Jesejev? Dao si mu kruha i maç i pitao si Boga za njega, tako da je on kao neprijatelj mogao izaøi proti meni, kao æto je on to sada?” 14 Ahimelek reçe kralju: “Tko je izmeåu svih sluga tvojih tako pouzdan kao David? Zet kraljev, poglavica tjelesne straœe tvoje, poætovan u kuøi tvojoj! 15 Zar sam onoga dana prvi put pitao Boga za njega? Nipoæto! Neka ipak kralj ne podmeøe niæta slugi svojemu i cijeloj porodici njegovoj, jer sluga tvoj nije znao od svega toga niæta.” 16 Ali kralj reçe: “Ti moraæ umrijeti, Ahimelek, ti i sva porodica tvoja!” 17 I kralj zapovjedi slugama, æto su stajali oko njega: “Hajde! Pogubite sveøenike Gospodnje, jer su i oni pomogli Davidu i nijesu mi javili, premda su znali, da je on bio na bijegu.” Ali su se sluge kraljeve

233

1 Samuel
sluga tvoj? Gospode, Boœe Izraelov, objavi to slugi svojemu!” Gospod odgovori: “Doøi øe.” 12 David zapita dalje: “Hoøe li stanovnici Keile mene i moje ljude izruçiti Saulu?” Gospod odgovori: “Oni øe vas izruçiti.” 13 Tada se David podiœe sa svojim ljudima, oko æest stotina ljudi. Oni ostaviæe Keilu i çetovaæe ovamo i tamo. Kad Saulu javiæe, da je David umakao iz Keile, tada on ne htjede da ide. 14 David se je zadrœavao u pustinji na gorskim visinama, osobito je boravio na gori u pustinji Zifu. Saul ga je çitavo vrijeme traœio, ali ne dade Bog da on pane u njegove ruke. 15 Znao je David, da je Saul bio izaæao, da mu radi o glavi. Dok se je David nalazio u æumi u pustinji Zifu, 16 Podiœe se Saulov sin Jonatan, ode k Davidu u æumu i ohrabri ga u Bogu 17 Rekavæi mu: “Ne boj se, jer te neøe pogoditi ruka mojega oca Saula, nego øeæ ti postati kralj nad Izraelom, a ja øu biti drugi za tobom. I moj otac Saul zna to.” 18 Tada sklopiæe obadvojica savez pred Gospodom. David osta u æumi, a Jonatan se vrati kuøi. 19 Jednoga dana doåoæe Zifeji k Saulu u Gibeu i javiæe: “David se krije kod nas na gorskim visinama kod æumi, na brdu Hakili, æto leœi juœno od pustinje. 20 Pa doåi, kralju, kad ti bude volja i naæe øe onda biti, da ga predamo u ruke kralju.” 21 Saul odgovori: “Gospod neka vas blagoslovi, æto me poœaliste! 22 Idite sada, pripazite joæ toçnije i briœno istraœite mjesto njegova boravka! Tko ga je ondje vidio? Jer mi rekoæe, da je vrlo lukav. 23 Istraœite toçno sva skroviæta, u kojima se krije! Onda mi se svakako vratite! Ja øu tada poøi s vama, i ako joæ bude u zemlji, pronaøi øu ga meåu svima tisuøama Judinim.” 24 Tada ustadoæe i otidoæe u Zif prije Saula. David se je nalazio tada sa svojim ljudima u pustinji Maonu, u ravnici juœno od pustinje. 25 I Saul izaåe sa svojim ljudima da ga traœi. im to javiæe Davidu, otide on u Selu, æto leœi u pustinji Maonu. Kad to saznade Saul, otide za Davidom u pustinju Maon. 26 Saul je iæao jednom stranom planine, David sa svojim ljudima drugom stranom. David je htio da umakne Saulu, a Saul je sa svojim ljudima bio upravo spreman da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata. 27 Tada stiœe glasnik Saulu i javi: “Doåi

skanjivale podiøi ruku, da pogube sveøenike Gospodnje. 18 Tada zapovjedi kralj Doegu: “Hajde! Pogubi ti sveøenike!” I Edomac Doeg pristupi i pogubi sveøenike, Osamdeset i pet ljudi, æto su nosili laneni opleøak, pobi on onoga dana. 19 Sveøeniçki grad Nobu pobi on oætricom maça, ljude i œene, djecu i dojençad, goveda, magarce i ovce oætricom maça. 20 Samo jedan jedini sin Ahimeleka, sina Ahitubova, po imenu Abiatar, uteçe i pobjeœe k Davidu. 21 Abiatar javi Davidu: “Saul dade poubijati sveøenike Gospodnje.” 22 Tada reçe David Abiataru: “Znao sam tada, kad je Edomac Doeg bio tamo, da øe on to izdati Saulu. Ja sam kriv za sve ljudske œivote u porodici tvojoj. 23 Ostani kod mene! Ne boj se, jer tko traœi moj œivot, traœit øe i tvoj. Kod mene si siguran.” 1 Samuel 23 1 Javiæe Davidu: Filisteji opsjedaju Keilu i haraju gumna.” 2 David upita Gospoda: Trebam li iøi i udariti na te Filisteje?” Gospod odgovori Davidu: “Idi, pobij Filisteje i izbavi Keilu!” 3 A ljudi Davidovi rekoæe njemu: “Evo, nas je ovdje u Judi veø velik strah, pa kako da joæ idemo u Keilu proti vojsci filistejskoj?” 4 David upita Gospoda joæ jedanput, i Gospod mu odgovori: “Ustani i idi u Keilu, jer øu predati Filisteje u tvoju ruku!” 5 Nato otide David sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filisteje, otjera im stoku i pobi ih ljuto. Tako izbavi David stanovnike u Keili. 6 Kad Abiatar, sin Ahimelekov, pobjeœe k Davidu u Keilu, bio je sa sobom donio opleøak. 7 Kad javiæe Saulu, da je David otiæao u Keilu, pomisli Saul: “Bog mi ga je izruçio u ruke; jer je sam zatvorio otiæavæi u grad, koji ima vrata i prijevornice.” 8 Stoga Saul podiœe sav narod na vojsku, da ide na Keilu i zatvori Davida i ljude njegove. 9 Kad David doznade, da mu Saul kuje zlo, zamoli sveøenika Abiatara: “Donesi opleøak ovamo!” 10 Tada reçe David: “Gospode, Boœe Izraelov! Doznao je sluga tvoj, da Saul namjerava poøi u Keilu, da uniæti grad radi mene. 11 Hoøe li me stanovnici Keile izruçiti njemu? Hoøe li doøi Saul, kao æto je çuo

1 Samuel
brœe! Filisteji navaliæe na zemlju.” 28 Nato Saul oduætade od proganjanja Davida i ode proti Filistejima. Zato se prozva ono mjesto “Hridina rastave”. 1 Samuel 24 1 Odanle otide David i stade na gorskim visinama engadskim. 2 Kad se je Saul bio vratio od proganjanja Filisteja, javiæe mu: “David je sada u pustinji engadskoj.” 3 Tada uze Saul tri tisuøe ljudi izabranih iz svega Izraela i diœe se da traœi Davida i ljude njegove istoçno od hridina kozorogovih. 4 Kad putem doåe k torovima ovçjim, bila je tamo peøina. Saul uåe u nju, da obavi svoju potrebu. A David i njegovi bili su se nastanili u dnu te peøine. 5 Davidovi ljudi rekoæe mu: “Eto, ovo je dan, za koji ti reçe Gospod: “Evo! Predat øu ti u ruke neprijatelja tvojega, da uçiniæ s njim, æto ti je volja!” David ustade, te neopaœeno odsijeçe skut od plaæta Saulova. 6 Ali poslije udari Davida savjest, æto je bio odsjekao skut Saulu. 7 I reçe svojim ljudima: “Gospod neka me oçuva, da tako æto uçinim gospodaru svojemu, pomazaniku Gospodnjem, i da podignem ruku svoju na njega, jer on je pomazanik Gospodnji.” 8 I ukori David ljude svoje i ne dopusti im da ustanu na Saula. Kad je Saul bio ostavio peøinu i poæao dalje svojim putem, 9 Ustade tada David, izaåe iz peøine i povika za Saulom: “Gospodaru i kralju moj!” Kad se okrenu Saul, baci se David licem na zemlju i pokloni mu se. 10 Tada viknu David Saulu: “Zaæto sluæaæ æto ti kaœu ljudi, koji govore, da misli David na tvoju propast? 11 Evo, na danaænji dan vidio si vlastitim oçima, da te je Gospod danas u peøini bio predao u moje ruke. Nagovarali su me, da te ubijem. Ali sam te saçuvao i rekao: “Neøu dignuti ruke svoje na gospodara svojega, jer on je pomazanik Gospodnji. 12 A evo, oçe moj, vidi skut od plaæta svojega u mojoj ruci! Po tom, da sam odsjekao samo skut od plaæta tvojega, a tebe nijesam ubio, moœeæ jasno spoznati, da ne mislim na zloøu i izdaju i da se ne ogrjeæujem o tebe, premda mi ti radiæ o glavi. 13 Gospod neka bude sudac izmeåu mene i tebe, Gospod neka me osveti od tebe - ali ruka se moja neøe podignuti na te. 14 Veø stara poslovica kaœe: Samo od bezboœnika izlazi bezboœnost. Ali moja

234

ruka neøe biti proti tebi. 15 Za kim to izlazi kralj Izraelov? Koga goniæ? Mrtva psa. Buhu jednu. 16 Pa neka bude Gospod sudac i neka rasudi izmeåu mene i tebe! On neka pogleda za pravednikom neka vodi stvar i neka mi pribavi pravo proti tebi!” 17 Kad David izgovori sve rijeçi Saulu, povika Saul: “To je tvoj glas, sine moj Davide!” I Saul uze glasno plakati. 18 On reçe Davidu: “Ti si bolji od mene; jer ti meni iskazujeæ dobro, a ja sam tebi çinio zlo. 19 Danas si mi eto pokazao,