1. AGORA (gr.= trg, skuptina) U ant. Grkoj gradski trg, trnica, mjesto na kojem se odvijao drutveno-politiki i trgovaki ivot.

Nalazi se obino u sreditu grada, u primorskim gradovima blizu pristanita. U starije je doba nepravilna oblika, okruena hramovima i javnim zgradama, kasnije kvadratna oblika i izgraena kao arhitektonska cjelina, okruena trijemovima. Uzor je rimskom forumu. Agora je i prvotan naziv za narodnu skuptinu, koja se kasnije zove eklezija (= ovu rije preuzima kranstvo, prvotno za crkvu kao zajednicu vjernika, a u romanskim jezicima i za crkvenu zgradu: tal. chiesa, franc. eglise, starodalm. hesia, jesia, itd.) 2. AKROTERIJ (gr. akroterion= vrh, glavica) U grkoj umjetnosti samostalan plastian ukras na vrhu i krajevima zabata hrama ili sarkofaga. Prvobitno simboliki ukras (npr. lira), zatim palmeta, akantusov list, a kasnije i sloenije tvorevine (sfinga, grifon, Gorgona, Nike, ovjeji lik). Javlja se i u etruanskoj i rimskoj umjetnosti, te u srednjovjekovnoj (npr. na vrhu ciborija). 3. AMBON (gr.= pupak ili kvrga na titu; ono to se istie) Povieno mjesto (govornica) smjeteno na spoju svetita i broda crkve, namijenjeno itanju biblijskih tekstova u liturgiji. Sastoji se od ovalne, kvadratne ili poligonalne ograde, s jedne strane otvorene, zatim noge ili postolja na kojem poiva i malog stubita kojim mu se prilazi. U bazilikama se nalaze dva takva mjesta. U ranokranskim bazilikama amboni se nalaze na bonim stranama scholae cantorum, a u romanikim crkvama na dnu scholae cantorum prema glavnom brodu crkve. Sa sjevernog se ita evanelje a s junoga poslanica i starozavjetni tekstovi. Tamo gdje je bio samo jedan ambon (npr. S. Clemente u Rimu), reovito je bio trostepen: s najvieg mjesta akon ita evanelje, sa srednjega subakon poslanicu, a s najniega lektor ita tekstove Starog zavijeta i ostale poruke. U pravoslavnoj crkvi se nalazi kao povieno mjesto ispred ikonostasa, a naziva se amvon. Ambone u 11. st. polako istiskuje pojava propovjedaonice. Propovjedaonica je govornica koja je od poda crkve odignuta od 1 do 4 m (i vie), s koje sveenik propovijeda vjernicima (Split= romanika esterostrana, 13.st.). U doba baroka doivljava vrhunac likovne ekspresije: u reljefu se izrauju itave poune biblijske prie. Iznad se esto postavlja baldahin koji ima akustiku, simboliku i dekorativnu funkciju. U 12. i 13. st. katkad nailazimo na dvije propovjedaonice, svaka na svojoj strani broda. 4. APSIDA (gr. hapsis= spoj, svod, prigradnja) Polukruni zavretak antike bazilike gdje je sjedio predsjednik suda sa svojim pomonicima. Od 4.st. taj arhitektonski oblik preuzima i kranska bazilika i u tom dijelu smjetena je biskupova katedra, a njoj sa svake strane subselia za zbor sveenika. U kasnijim razdobljima poprima razliite oblike (poligon, kvadrat, segment), a i drukije funkcije (od 11.st. u njoj se smjeta oltar i sarkofag s moima). Obino je nadsvoena polukalotom. Apsidiola mala apsida, u romanikoj i gotikoj arhitekturi esto po vie njih prati glavnu apsidu. 5. ARKADA (od lat. arcus= luk) Niz stupova koji poivaju na lukovima. U starokranskim bazilikama i srednjovjekovnim crkvama dijele glavni brod od bonih.Graditelji srednjeg vijeka, a jo vie renesanse upotrebljavaju arkade u konstrukciji otvorenih trijemova u prizemlju profanih objekata.

Rimsko graditeljstvo je poznavalo tzv. slijepe arkade koje su sluile kao ukras zidnih ploha (arkatura). One se osobito esto pojavljuju u arhitekturi romanike ispod krovnog vijenca, a nazivaju se i patuljastim arkadama (ili viseim). 6. BASTION (tal. bastione, od lat. bastire= graditi, utvrivati) Istaknuti dio viestranog tvravnog bedema, kojemu dvije stranice izbijaju prema vani poput klina, a druge se dvije veu s glavnim zidom tvrave, to omoguuje da bude dran pod paljbom ne samo prostor ispred utvrde nego i svaki od njenih djelova (vanjski zidovi i susjedni bastioni). Javili su se sa razvitkom artiljerije. Domet i razorna snaga topovskih zrna uinili su neprikladnim obrambeni sistem visokih tvravnih kula. Tvravni se prostor poeo izravnavati i zatiivati predtvravnim nasipima i zidovima te pojaavati, osobito na uglovima, bastionima. Prve tvrave s bastionima javljaju se po.16.st. (utvrde Verone, 1572.). Bastionski se sistem sve vie usavravao, a definitivne su mu oblike dali franc. arhitekti Pagan i Vauban (17.st.). Bastioni su esto dobivali vlastita imena prema svecima ili vladarima. U nas je najljepi primjerak Karlovaka tvrava, graena u obliku pravilnog esterokuta, kojemu je svaki kut branjen bastionom. 7. BAZA (gr. bazis= osnova, temelj, podloga) Podnoje stupa izrazita oblika. Prvotna joj je funkcija da teret to ga nosi stup ravnomjerno prenese na podlogu. U egip. i mezopot. arhitekturi baza je okrugla ploa slina disku. U gr. graditeljstvu dorski stup nema bazu. Bazu jonskog stupa ine dvije okruglaste ploe (trochilus i torus) ispod kojih se nalazi etvrtasta ploa (plinta). Atika je baza slina jonskoj, ali nema plinte. Korintska je sloenija, sastoji se od dva torusa, dva astragala i dva uljebljenja. Ovi se elementi razliito variraju, da bi se dobilo to bogatije dekorativno djelovanje. Toskanska aza je vrsta jonske, javlja se u etruanskom graditeljstvu. U rimskoj arhitekturi ovi elementi dobivaju razliite profile. U Bizantu: pojednostavljena atika baza. U romanici: baza postaje via, a uglovi plinte su ukraeni stiliziranim klesanim listovima. U gotici: visoka, sloena i esto poligonalna. U renesansi, baroku i klasicizmu primjenjuju se oblici baza iz antike arhitekture. 8. BEMA (gr.= podignuto mjesto, govornica) U antikoj grkoj tribina na kojoj su se odravali javni govori. U teatrima, nizak kameni podij u sredini krune orkestre na kojem je stajao rtvenik. U ranokranskim bazilikama podignuto i ograeno mjesto u kojem je smjeten oltar, a na stranicama prema bonim brodovima nalaze mu se amboni. Kasnije se produuje prema glavnom brodu i u sebe prima scholu cantorum. U kasnom srednjem i novom vijeku iz nje e se razviti svetite. U sinagogama bema je mjesto s kojeg se ita Tora. 9. BIFORA (lat. biforis= dvokrilan, dvovratan) Prozor razdijeljen kamenim stupiem na dva dijela tako da svako prozorsko krilo odozgo zavrava posebnim lukom. esta je u bizantskom, romanikom i gotikom graditeljstvu, gdje postoji kao dekorativno obogaenje zidne povrine.

10. BUNJA Graevina od kamena bez cementne veze (suhozidina), redovito kruna tlocrta sa stoasto izvedenom nepravilnom kupolom. Naziva se jo i poljarica, emer, trim i susree se po naem jadranskom podruju. Slinih graevina ima i drugdje po sredozemlju (npr. tal. trulli, panj. barraca), a poznate su i iz prapovijesnog vremena (nuraghi na Sardiniji). Bunja slui pastirima kao zaklon, a nekada je sluila i za stanovanje. Takoer: bunjasti zid (ispupeni kvadri). 11. BURG (njem.= grad, zamak, tvravica, kula, dvorac, katel) Osamljeno utvreno prebivalite na strateki istaknutom i redovito tee pristupanom poloaju posjeda, sjedite vlasnika namjenjeno boravku i obrani. Naselju prua zatitu, ali ga i kontrolira. Burgovi se sastoje od snane kule zatiene nasipom i palisadama koje s vremenom zamjenjuje zid (bedem) s bonom zatitom niza kula. U ranom srednjem vijeku burgovi ine zaetke gradskog razvoja. Oblik gradova utvrda odreuju dva osnovna tipa utvrenja: 1. Zamak (burg) na uzvisini = na brdu ili ogranku brijega, iznad naselja u dolini. 2. Zamak na vodi = okruen movarom, rijekom ili jezerom, s naseljem na istoj razini ili neznatno povienom na umjetnom breuljku. Grad (naselje) ne smije ometati vojne funkcije: utvrda mora imati pregledan obzor i slobodno podruje za djelovanje oruja i vojne operacije. 12. CELA (lat. cella= sobica, elija) Svetite u antikom hramu. Unutranja prostorija bez prozora s kipom boanstva ili rtvenikom, u koju ima pristup samo sveenik. Kod Grka se naziva naos (gr.= brod). Svjetlo je primala kroz ulaz koji ju je spajao s predvorjem (pronaos). 13. CHAPTER HOUSE Kapitularna dvorana engleskih samostana i katedrala. esto centraliziran prostor sa sredinjim nosaem na pravokutnom ili poligonalnom tlocrtu. Najee su oktogonalne, rastvorene velikim prozorima bogatih mreita, u kojima se viestruko varira motiv zvjezdastog ili lepezastog svoda to polazi od sredinjeg stupca. 14. CIBORIJ (lat. ciborium= sud, posuda / gr. kiborion= kovani up, lupina graha) 1. U katolikim crkvama nadgradnja (baldahin) nad oltarom, kad je on odmaknut od zida. Obino ima 4-6 stupova koji nose krov razliita oblika. Javlja se u 4. st. u starokranskim bazilikama, zatim u romanikim i gotikim crkvama, te u baroku. Kod nas se istiu ciboriji iz crkve sv. Marte u Bijaima iz 9.st. (MHAS-Split), sv. Stoije u Zadru, Sv. Tripuna u Kotoru, katedrale u Rabu, glavnog oltara trogirske katedrale (majstor Mavro, 14.st.). 2. Svetohranite na menzi oltara za uvanje euharistije i obrednog posua (ciborium sacramentale; tabernakul) 3. Kale s poklopcem za posveene hostije (piksida; estinjak) 15. DEAMBULATORIJ (deambulatorium, prema deambulare= ii u ophodu, etati se) Ophodni prolaz koji krui oko svetita ili apside, a slui za liturgijske procesije. Dijeli povieni i ograeni kor od apside i ima polukruan ili poligonalan oblik. Uz deambulatorij, esto su radijalno nanizane apsidalne kapele. Najstariji je deambulatorij imala bazilika sv.

Ivana Lateranskog u Rimu. est je u ranim bizantskim crkvama (san Lorenzo u Milanu, san Vitalle u Ravenni), kao i u romanikim crkvama, a redovna je pojava u kasnogotikim katedralama. 16. DIAKONIKON (gr. diakonikos= koji se odnosi na akone, posluitelje) Juna od dviju prigraenih prostorija uz apsidu bazilika. U toj su se prostoriji uvale liturgijske knjige i spisi, crkveno posue i odijelo, tako da je to bila svojevrsna riznica, arhiv i biblioteka istodobno, a bila je povjerena brizi akona, odakle joj i ime. Na Zapadu se zove sacrarium, custodia i sakristija. 17. DIENST (njem.= sluba) Graevni element u gotikoj konstrukciji. Pogodan termin u naem jeziku ne postoji (neki upotrebljavaju naziv sluavnik). Dienst je tanak, obli polustup (presjek mu je etvrtina, polovina ili tri etvrtine kruga), jedan od sastavnih dijelova stupa, koji ima oblik svenja (njem. Bndelpfeiler, franc. pilier fascicule). Produujui se preko kapitela stupa, dienst je sljubljen uza zid i dopire do svoda gdje postaje savijeno rebro, koje ima funkciju nosaa svoda. 18. DONJON (franc.{donon}= kula, glavna kula, stambena ili brani-kula...) Stambena kula (brani kula), u Engleskoj zvana KEEP, nalazila se unutar utvrenih gradova (burgova), nastanjenih obrambenih objekata okruenih bedemima, koje je obino okruivao jarak s vodom. Donjon je sluio kao posljednje pribjeite u sluaju napada na burg, odvojen u dvoritu unutar utvrde, osposobljen za obranu. Imao je i prostorije za stanovanje. To je bio stalno naseljeni glavni obrambeni toranj grada, masivan s krunitem i ugaonim tornjiima. Krajem 10.st. prelazi se iz drvene u kamenu gradnju, pa dimenzije etvrtastog donjona postaju vee. Nakon 12.st., prije svega u Francuskoj, nastaju razliiti prijelazni oblici izmeu pravokutne i krune kule (kruni donjon, Chateau Gaillard, Franc. debljina zidova: 4 m). U novovjekovnoj se gradnji stambena arhitektura odvaja od obrambene. Na novonastalu tipologiju gradnje (dvorci, rezidencije) utjee i srednovjekovna gradnja, pa tako i tip stambene kule donjona. Primjer: dvorac Chambord (1519.) sadrava i etverostranu stambenu kulu. 19. EMPORA (njem. Empore) Prostor iznad pobonih brodova u crkvama, ugraen u zidu ili poduprt stupovima, odvojen parapetom ili balustradom (galerija, tribuna, balkon). U bizantskoj i ranoromanikoj crkvi to je mjesto za redovnice i ene, a poslije za dvor i odlinike. U gotikim i baroknim crkvama na empori nad ulazom ili predvorjem nalaze se orgulje i pjevalite. 20. EPISKOPIUM Biskupska palaa. Sjedite biskupa (=episkopa). 21. ERKER (njem.) Izboena i poviena prigradnja na proelju ili uglu kue, redovno bez potpornja. Vrsta zatvorenog balkona, ovalnog ili poligonalnog, s prozorima na svim stranama. Katkad se protee kroz nekoliko katova. Javlja se na fortifikacijama, javnim i stambenim graevinama

kasne gotike i njem. renesanse. Slui ponekad i kao prostorija za kunu kapelicu. est je u arhtekturi druge pol. 19.st. kao dekorativni element. U arhitekturi islama slian mu je doksat. 22. FALSKAPEL Kapela u sklopu carske palae. To je dvorska kapela, tj. kapela uz dvor vladara, namjesnika ili pak crkvenih dostojanstvenika. 23. FIJALA (gr. fiale) 1. Kod Grka i Rimljana plitka, iroka posudica, bez drka, a esto i bez noice. Sluila je redovito kod libacija (rtava ljevanica). 2. U gotikoj arhitekturi veoma est funkcionalno-dekorativni element, vitak i iljast tornji, kojim se zavravaju zvonici, kontrafori, zabatni trokuti iznad portala i prozora i sl. Fijala ima dva dijela: etverouglast ili osmerouglast prizmatian trup, na koji se nastavlja izdanak u obliku izduene piramide. Na vrhu piramide redovno se nalazi kameni ukras, tzv. krini cvijet, a na bridovima ukrasi u obliku savijenih listova, zvani rakovice ili puzavice. 24. GALERIJA 1. Nadsvoen, s jedne strane otvoren hodnik na kui ili tvravi. 2. Nadsvoeni dio puta ili ceste s prostranim otvorima; nadsvoeni spoj dviju ulica, u kojemu su duani. 3. Odvojen i povien dio gledalita u kazalitima i koncertnim dvoranama. 4. Dugaak balkon, balustrada ili niz kipova na proelju graevine. 5. U palaama i dvorcima 17.st. galerijom se naziva duga, hodniku slina prostorija s velikim prozorima, koja spaja dva trakta. U njoj se odravaju primanja i sveanosti (Galerija ogledala, Versailles, Velika galerija, Louvre), a redovno je bogato ukraena. Od 18.st. to je naziv za vee zbirke slika i kipova (Louvre, Uffizi, Ermita.....). 6. Balkon u crkvi nasuprot oltara i iznad bonih brodova. 25. GARGOUILLE (franc.{garguj}= oluk, istjecite vode, odvodna cijev, vodoriga) Postoje dva rjeenja odvoenja kinice s krova: 1. STREHA najjednostavnije je rjeenje u to veem krovnom nagibu s kojeg voda slobodno otjee. 2. OLUK (sima) nalazi se iznad zavrnog vijenca na antikim graevinama, skuplja vodu s krova i odvodi je na predvienim mjestima preko ispusta, tj. vodoriga ili garguja. Kod graevina s olukom koji obilazi sve strane, sima postaje nosiocem bogatog ukrasa. Kod arhajskih hramova je dekorirana u peenoj glini, a kasnije je od kamena. Na hramovima, posebno u Joniji i Velikoj Grkoj rub krova povien je oluk koji je obogaen nizom plastiki ili ornamentalno izraenih vodoriga. Plastini: esto u obliku lavljih glava; ornamentalni: npr. rozete, dijelom oslikane, dijelom oblikovane kao eone ploice za cjevaste vodorige. Sima s vodorigama pored tehnike ima i estetsku funkciju. U srednjem vijeku, posebno u gotici, garguji se izrauju u obliku ivotinja, demona, fantastinih bia, koji popunjavaju krovne zone mnogih velikih crkava. Garguji su znatno odmaknuti od zida kako bi se voda izlijevala to dalje (zbog velike visine crkvi). 26. GESIMS (vijenac, korni) (eng. entablure, franc. corniche, njem. Gesims) Vodoravna ukrasna istaka u obliku glatkog ili profiliranog pojasa koja jae ili slabije konzolno stri izvan zida. U prvotnom znaenji vijenac je zavretak zgrade ispod krovne

strehe i slui za zatitu od kie. Postepeno se taj naziv proiruje i na sline istake koje dijele kat od kata ili se nalaze iznad podnoja zgrade, prozora i vrata. U egipatskoj arhitekturi ima oblik naglaene uljebine ispod koje je podmetak. Bio je prekriven nizom vertikalnih dekorativnih lijebova koji se zavravaju listom. U gr. klasinim redovima vijenac je najvii od triju horizontalnih dijelova trabeacije i stoji neposredno iznad friza. moe se podijeliti na donji ili podloni vijenac, gornji vijenac i u sredini lijeb za odvod kinice. Grci u kasnijoj fazi upotrebljavaju i vjenac koji lei direktno na arhitravu. Etrurski su vijenci slini dorskima, ali jednostavniji i grublji. Rimljani prihvaaju grke uzore i prilagoavaju ih. Vijenac im je snaan i manje elegantan. Najvanija je inovacija primjena malih konzola. Javljaju se i vijenci od opeke. U bizantskoj arhitekturi raznolikost: vijenci od opeke ili malih tesanih kamenova, ponekad sloenih u obliku riblje kosti, vijenci na konzolama i lezenama. U srednjovj. arh. nastaju reminiscencije na klasini vijenac. Fasade romanikih crkava zavravaju se nizom malih lukova na koji se nadovezuje krov, a fasade profanih zgrada nazubljenim vijencem. U gotici: izrada vijenaca s rafiniranom profilacijom. U renesansi se vraa na klasine uzore. Kod rustikih je fasada vijenac snaan. U visokoj renesansi poveanje visine trabeacije, te otvaranje prozora na frizu ukraenom bareljefima ovaj tip vijenca se javlja u 16. i 17.st. U baroku su vijenci razliito profilirani, u klasicizmu imitacija grkog graditeljstva, dok se u romantizmu i dalje imitiraju forme stilova raznih vremena. Moderna je arh. reducirala vijenac na malu, jednostavnu istaku ili ga uope ne primjenjuje. 27. INSULA Postepeno nakon grke kolonizacije razvija se novi nain pravilnog urbanizma. To rezultira hipodamskim sustavom, kojem je temeljna jedinica inzula, pravilni graevinski blok okruen s etiri ulice (iako postoje i nepravilne inzule, s proizvoljnim oblikom parcela po uzoru na staroegejske komplekse kua). Nain gradnje je gust, s potpunom izgradnjom parcela i zajednikim graninim zidovima. Kue su zatvorene prema van, veinom s unutarnjim dvoritem. Osnivaju se iste stambene etvrti bez zajednikih kompleksa, trnica, javnih graevina i zemljoposjeda. U rimu se stvaraju novi tipovi: gradske najamne kue. Prve su nastale pregradnjom i spajanjem kua s atrijem. Nadograuju se katovi, do kojih se dolazi odvojenim stubama, a podijeljeni su u najamne stanove (cenacula). U dijelu prizemlja nalaze se prodavaonice i radionice. Atrij postaje dvorite za svjetlo. Prelagane konstrukcije esto su uzrok uruavanjima i poarima s katastrofalnim posljedicama. Standard stanovanja i sanitarni uvjeti vrlo su oskudni. Carskim se graevinskim zakonima nastoji uvesti red. 28. KALOTA(tal. calotta= kapica koja prekriva tjeme, vrak kugle, lubanje, polukugla) Razvila se na grko-rimskom Istoku, novom koncepcijom centralnog prostora: povezivanjem kocke i polukugle. Prijelaz s kvadratne osnove rijeen je pomou sfernih trokuta- pandantiva. Kalota je veliku primjenu nala u bizantskoj umjetnosti (sv. Sofija, Istanbul). 29. KAMPANILE (ZVONIK) Zvonici se vjerojatno grade tek od 8.st. U Italiji, odakle i potjee uporaba zvona, razvija se tip kampanila, ogranien na junu Europu. Uglavnom pravokutan toranj, stoji slobodno ispred ili pored crkve. Rjei su oni krunog tlocrta. Razvoj prema sve viim i sve vitkijim tornjevima. Katovi se prema gore sve vie rastvaraju, izmjenjujui se u ritmu arkada i vjenaca, koji optiki razdvajaju kat od kata. Kampanil je nadaleko vidljiv simbol crkve.

30. KANCELI (lat. cancelli = reetka, pregrada) U kranskoj arhitekturi kamena ogradica, kojom je ograen kor (schola cantorum), a koji se nalazi izmeu svetita (sakrarija) i broda 31. KAPELA (srednjovjek. lat. capella) Prvotno naziv prostorije za molitvu u kraljevskoj palai u Parizu gdje se uvao plat (cappa) sv. Martina. Zatim i za Ahensku kapelu. Kasnije naziv za manje bogomolje u dvorcima, palaama, samostanima, bolnicama ili na grobljima. Mogu biti samostalne zgrade (manje se crkve esto zovu kapele) ili se nalaze u sklopu neke druge graevine. Mnoge vee crkve obuhvaaju vie ugraenih ili prigraenih kapela. Prema namjeni: baptisterij, oratorij, funeralna kapela, konsignatorij. 32. KAPITUL (KAPITULARNA DVORANA) Zgrada s oveom prostorijom uz katedralu ili dvorana u sklopu srednjovjekovnog samostana koja slui za sastanke sveenika i redovnika. esta pojava u cistercitskim opatijama u Francuskoj i Italiji. Kod nas postoje graevine te vrste u Zadru (Sv. Marija), Dubrovniku (Mala braa) i dr. 33. KASETONE (franc. cassette) Kutija, sandui, npr. za dragocjenosti i novac. U arhitekturi, udubina geometrijske forme koja plohu stropa dijele na djelove (tzv. kasetirani svod), a te su udubine esto meusobno odvojene niskim i profiliranim istacima. 34. KATEL (lat. castellum) U ant. doba kod rimljana, tvrava ili manji vojniki utvreni logor, osobito na liniji limesa. U srednjem vijeku samostalna utvrda ili pojedini objekt (npr. obrambena kula) u nekom utvenom kompleksu. esto sinonim za grad (burg), pa i naziv za naselje podignuto uz grad ili kakav drugi utvreni objekt (Katela kraj Splita). 35. KATEDRA (gr. kathedra, lat. cathedra= stolica) 1. Antiki tip stolice s izvijenim naslonom za lea, bez naslona za ruke. 2. Slubeno biskupovo prijestolje ili stolica. Pojavljuje se jo u prvim vremenima kranstva. Danas je katedra smjetena na lijevoj strani svetita, no do 11.st. se nalazila iza oltara u dnu apside (subselia). To mjesto jo uvijek ima u starim bazilikama (u Poreu i Zadru kod nas). Cathedra sancti Petri (Stolica svetoga Petra), papinsko prijestolje u crkvi sv. Petra u Rimu. 3. U proirenom znaenju: slubena stolica uitelja, profesora ili bilo koje visoke slubene linosti (Ex cathedra), ali i dio namjetaja u predavaonici, stol s kojeg nastavnik predaje. 36. KLAUSTAR (lat. claustrum= brava; zatvoren prostor) Kvadratino ili paetvorinasto unutranje dvorite samostana (klotra), u prizemlju okrueno trijemovima na stupovima, koje je nekad bilo odreeno samo za redovnike, dok je laicima pristup bio zabranjen. Jednim se dijelom redovito oslanja na glavni uzduni brod crkve, a s

drugih ga strana zatvaraju samostanske zgrade sa sakristijom, refektorijem*, kapelama, elijama, kapitularnom dvoranom, sobama za goste i dr. (drutveni prostori). Iznad trijemova se esto nalazi terasa kojoj se prilazi s prvog kata samostana. U dvoritu se obino nalaze bunar ili cisterna i vrt, a esto i groblje za redovnike i sveenstvo. Ponegdje je u otvorenom dijelu, oko bunara zasaeno ljekovito i aromatino bilje (tzv. viridarij) koje slui za potrebe ljekarne. Klaustar svoje podrijetlo vue iz antikog atrija i peristilne gradnje uope, a u kranskoj e se arhitekturi poeti javljati u 5.st. Postaje redovit, sastavni dio samostana u 13.st., osobito u gradovima, te u to doba poprima u neku ruku funkciju intelektualnog trga. Oblik mu je kvadratan u doba romanike, gotike i renesanse, a u doba baroka poprima oblik pravokutnika. Karakteristini su primjerci klaustra kod nas: u Dubrovniku gotiki u franjevakom samostanu (1317.) i kasnogotiki, s renesansnim elementima u dominikanskom samostanu (druga pol. 15st.), u Ptuju gotiki i u Kostanjevici barokni klaustar.
* Refektorij: velika zajednika blagovaonica u samostanima i sjemenitima. etverokutna, arhitektonski jednostavna dvorana sa stolovima i sjeditima naokolo, te s povienim mjestom za itaa. esto ukraena slikama (npr. Leonardova Posljednja veera u refektoriju samostana Santa Maria delle Grazie u Milanu).

37. KONFESIJA (lat. confessio= priznavanje, ispovijedanje) U ranokr. i ranosrednjovjekovnim crkvama grob muenika ili sveca ispod oltara. Isprva je to zatvoreni sarkofag zazidan u oltaru ili ispod njega. Kasnije (6.st. i dalje) u zidu oltara pravi se prozori ili jednostavna rupa kroz koju se moe vidjeti sarkofag (fenestella confessionis= prozori ispovijedanja). Iz toga se vremenom razvija komora za sarkofag ispod oltara koja postaje pristupana ljudima, a zatim u romanici i ovei oblikovani prostor sa svodovima i stupovima (kripta). 38. KONTRAFOR (franc. contrefort) Arhitektonski konstruktivni element koji pojaava zid i neutralizira boni pritisak svoda, luka, kupole ili krova. Kao masivna zidna istaka pojavljuje se u unutranjosti ili na vanjtini graevine. U arhitekturi romanike ima oblik izduenog pilastra. U gotici se u zavrnom dijelu vee s potpornim stupovima i esto je ukraen klesanim dekorativnim motivima ili figurama. U renesansi i baroku predstavlja vanjski dio arhitektonske plastike. 39. KONZOLA (franc. console) 1. Konstruktivni element od drva, kamena, elika ili armiranog betona, uklijeten na jednom kraju u zid, a na drugom slobodan. Slui za noenje istaknutih dijelova zgrade, kao to su vijenci, balkoni ili figure. Niz konzola ima esto dekorativnu funkciju, a pojedina moe biti i plastino ukraena. 2. Konzola je i mali stoli paetvorinasta oblika uvren ili prislonjen na zid. Poznat je od 15.st., a est je u namjetaju baroka i rokokoa, gdje uz praktinu ima i ukrasnu funkciju. 40. KOR (gr. horos= igralite, mjesto za plesanje, ples, kolo) 1. U helensko doba, prvotno prostor oko oltara na kojem su se izvodili obredni plesovi i pjesme. Korsko pjevanje u ditirambima razvilo se osobito u kultu Dioniza. Odatle je potekao kor u tragediji sa svoja tri reda po pet igraa, koreuta (u komediji ih je bilo 24). Taj je kor pjevao korske pjesme uz ples. U klasinoj gr. tragediji kor pod vodstvom korifeja tumai i komentira dramsku radnju. Troak za opremu kora i uvjebavanje snosio je u Ateni koreg. 2. U kranskoj crkvi kor je prvotno prostor u istonom dijelu graevine koji zavrava apsidom, odreen za pjevae i sveenstvo. Obino je povien i ogradom odijeljen od vjernika.

U sredini kora je oltar, a postrance i iza oltara nalaze se u katedralnim i samostanskim crkvama korska sjedala za sveenike, koja su u gotici i renesansi bogato izrezbarena (kod nas u Rabu, Zadru, Splitu, Trogiru, itd.). U kasnijem razdoblju (barok), uvoenjem velikih orgulja i laikih pjevakih zborova gradi se iznad ulaza u crkvu, nasuprot oltaru, povien prostor (pjevalite) koji se takoer zove kor. U bizantskim crkvama funkciju kora imaju katkada polukruno isturene bone prostorije pijevnice. 41. KORNI Zavrni vijenac trabeacije, izboena greda u odnosu na arhitrav. U svjetovnoj arhitekturi ima namjenu vizualnog odvajanja katova na fasadi graevine. 42. KREMLJ (rus.= gradska tvrava) Utvreni dio starih ruskih gradova, u kojem su obino okupljeni kneev dvor, saborna crkva, zgrada dravne uprave i druge sporedne zgrade. Utvrde su u poetku zemljane i drvene, a kasnije kamene i od opeke. Najpoznatiji je Kremlj moskovski, jezgra kasnije Moskve. Svojom ivom i slikovitom siluetom, u kojoj se ocrtavaju lukovici kupola i vertikale zvonika, kula i tornjeva, zatvorena arhitektonska cjelina Kremlja ide u red najljepih urbanistikih sklopova. 43. KRIPTA (gr. krypte= skriveno mjesto, natkriven hodnik; kryptein= (s)kriti) Prvotno, prostorija u katakombama koja je sluila prvim kranima za bogosluje i pokapanje mrtvih. Poslje naziv za grobnu kapelu smjetenu obino ispod kora crkve. Kod nekih crkava kripta ima velike dimenzije, a ponekad slui kao mjesto za pokapanje visokih crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika. To je polupodzemna prostorija namijenjena uglavnom kultu muenika. Podrijetlo vue od konfesije. Od 10.st. kripta je u crkvama gotovo redovita pojava. Obino je jednobrodna, ali nerijetko i trobrodna, nadsvoena bavastim svodovima. U istonom je dijelu uglavnom smjeten sarkofag, slobodan ili uzidan u oltaru. Ima obino dva prilaza, sa strane zapadnog dijela svetita. 44. LANTERNA (lat.= svjetiljka) Zavrni tornji na tjemenu kupole, na vrhu zvonika ili na krovu zgrade. Veinom je prizmatina ili cilindrina oblika, rastvoren u svom donjem dijelu da bi proputao svjetlost u unutranjost graevine. U crkvenoj arhitekturi romanike i gotike lanterna se obino javlja iznad kriita, u baroku je sastavni dio kupole. 45. LAVRA Tip manastirskog naselja okruenog nizom zgrada s monakim prostorijama, te zajednikim dvoritem. Usred dvorita je redovno saborna crkva, esma i blagovaonica. 46. LETNER (njem. Lettner > lat. lectorium = odakle se ita) U srednjovjekovnim katedralama i redovnikim crkvama (uglavnom u sjeverozapadnoj Europi) zidana i esto vrlo visoka pregrada izmeu svetita i brodova na kojoj se nalaze govornice sline ambonima, s kojih se ita poslanica i evanelje. Razvila se iz srednjovjekovnog septuma nakon 12.st.

47. LEZENA Plitki pilastar bez baze i kapitela, obino na vanjskoj strani graevine. Svrha mu je da pojaa konstrukciju zida, a ujedno i da vizualno ralani zidnu plohu. U romanikoj su arhitekturi esto pri vrhu povezane lukovima i tvore niz dekorativnih slijepih arkada. 48. LOA (srednjovj. lat. lobio, franc. loge= koliba, predsvoen hodnik sa stupovima) Ili: loggia. Zgrada otvorena nizom stupova ili lukova prema jednoj ili vie strana. U naim srednjovjekovnim mediteranskim gradovima loa je komunalna vijenica uz koju je vezan itav javni ivot grada, pa se panja posveuje i njenu arhitektonskom izgledu (loe u Hvaru, Trogiru, Zadru). Loa je takoer odijeljena manja prostorija u gledalitu (kazalita, kinematografa) odreena za manji broj gledalaca (mezaninska, balkonska, prizemna). 49. LUNETA (tal. lunetta: mali mjesec) 1. Polukruno ili segmentno polje nad vratima ili prozorima, obrubljeno kamenim okvirom. Lunete nad portalima romanikih crkava sadravaju reljefe s eshatolokim* temama (Posljednja veera, Posljednji sud).
*Eshatologija: teoloko uenje o posljednjim stvarima ovjeka smrt, posmrtni ivot, sudnji dan i sl.

2. Prozori ili gornji dio vrata u obliku polumjeseca. U irem smislu, oslikani polukruni zavretak zida ispod svoda ili stropa (Rafaelove Stanze u Vatikanu) ili polukruna slika iznad neke druge slike. 50. MANSARDA (po franc. graditelju Francoisu Mansartu* 1598.-1666.) Franc. mansarde, engl. broken roof, njem. mansardendach, tal. soffitta. 1. Tip krova, krov na prijelom 2. itav kat ili stan u potkrovlju (mansardni stan) Vrsta krova lomljena obrisa, sa strmijim donjim eonim dijelom (gotovo okomitim) i niskim, kosim pokrovnim dijelom. Takav raspored krovnih ploha i odgovarajue nosive konstrukcije omoguavaju u njegovom tavanskom prostoru ekonomian smjetaj jo jednog kata. Prostorije mansardne etae dobivaju svjetlo kroz mansardne prozore* smjetene na eonoj plohi krovita, koji se svojim oblikom pribliavaju ostalim otvorima na fasadi zgrade. U zgusnuto izgraenim gradovima s uskim ulicama takav je tip krova bio esto u uporabi u svrhu maksimalne akumulacije stambenog prostora. Na palaama i dvorcima njegova efektno lomljena linija posluila je u dekorativne svrhe. Taj tip se javlja u franc. arhitekturi u 17.st.
* Francois Mansart: franc. graditelj, nastavlja se na renesansne tradicije, sa sklonou za klasine elemente. Mansarda je u njegovim realizacijama pronala iroku primjenu. * Mansardni prozor: vei krovni prozor sa vlastitim kroviem.

51. MATRONEJ (lat. matrona= gospoa. Ili: ube, empora, galerija) U ranokr. bazilikama unutranja galerija iznad bonih brodova, otvorena prema srednjem brodu, odreena za ene. Postoji u crkvama kroz cijeli srednji vijek. Redovito ima uzduni tlocrt (kakav je i tlocrt bonih brodova). Kod centralne graevine tlocrt je prstenast (sv. Donat).

52. MAUZOLEJ (lat. mausoleum) 1. U uem znaenju, monumentalna grobnica karijskoga vladara Mauzola u Halikarnasu, jedno od sedam uda staroga vijeka (4.st.). Spomenik je djelo graditelja Satira i Piteja, a skulpturalnu dekoraciju izveli su Leohar, Skopas, Brijaksid i Timotej. Pretpostavlja se da se grobna komora, okruena jonskim stupovima, dizala iznad visokog etverokutnog podnoja. Stupovi su nosili krov u obliku etverostrane stepeniaste piramide s kvadrigom i figurama Mauzola i njegove ene Artemizije na vrhu. Ostaci dekoracije (figure i frizovi) nalaze se u British Museumu u Londonu. 2. U irem znaenju, mauzolej je svaka grobnica monumentalnog karaktera (mauzoleji Gale Placidije iz 5.st. i Teodorika iz 6.st. u Ravenni, cara Dioklecijana u Splitu, obitelji Rai u Cavtatu, djelo Metrovia, kao i m. obitelji Metrovi u Otavicama, Lenjinov u Moskvi...). 53. MEZANIN (tal. mezzanino) Kat nie visine umetnut izmeu prizemlja i prvog kata (polukat). U kazalitu to je niz loa u polukatu. 54. MINSTER Velika ili vana katedrala (crkva), obino povezana sa samostanom. 55. MREITE (franc. remplage, njem. Masswerk) U graevinama gotikog stila, splet od kamenih prutia u gornjem dijelu iljasta prozora ili u velikom okruglom prozoru (prozorska rua). U ranoj su gotici uobiajeni oblici trolista i etverolista, a u kasnoj tzv. riblji mjehur. Slui kao ukras i kao armatura, u koju su umetnuta prozorska stakla (vitraj). Prvi put se pojavljuje na prozorima korskih kapela katedrale u Reimsu po. 12.st. Kao dekorativni element primjenjuje se kod ralanjivanja zidnih ploha, na balustradama i drvenom crkvenom namjetaju. Naziva se i kruite. 56. NACRT (engl. drawing, njem. Enwurf) 1. Cijeli elaborat s opisima, tlocrtima i mjerama neke graevine. 2. Skica, prijedlog neke graevine 3. Nacrt proelja, fasade Grafiki prikaz graevinskog objekta, dijela objekta ili graevinskog elementa. Moe biti u tlocrtu, u presjecima (uzduni i popreni), u pogledu i sl., to su pojedinani prilozi sloenog projekta. 57. NAOS (gr. naos= brod) U antikoj arhitekturi glavni dio hrama, svetite s kipom boanstva kome je hram posveen. etverokutnog je tlocrta i raznih dimenzija. Svjetlo prima kroz ulaz koji ga spaja s predvorjem (pronaos). U bizantskoj crkvenoj arhitekturi, kor, svetite, tj. prostor u kojemu se obavlja liturgija. 58. NARTEKS (gr. = torba, kovei za lijekove) 1. U antici, naziv za kutijice i ormarie, izraene od suhe velestikine stabljike.

2. U starokr. i bizantskoj arhitekturi, predvorje uz proelje, odreeno za katekumene i pokajnike. Odgovara pronaosu u antikoj arhitekturi. Obino je pravokutnog tlocrta, smjeten popreno na smjer broda i samo izuzetno prelazi njegovu irinu. Uklaplja se u masu graevine ili se istie niim krovitem. Najee je uz vanjski zid proelja (egzonarteks), a katkada uz unutranji (endonarteks). Isprva je otvoreni trijem sa stupovima, poslije prostor zatvoren zidovima. Od starokranske arhitekture preuzela je narteks (propilon, pronaos, porticus) i zapadna crkvena arhitektura iduih stoljea. 59. OBELISK (gr. obeliskos) Naziv za egipatske, najee monolitne stupove etverokutna presjeka s malim piramidalnim zavretkom. Redovito su po dva obeliska, s uklesanim hijeroglifskim tekstovima, stajala pred ulazima u hramove, valjda kao simboli boanstva sunca. Neki su ve u antiko doba preneseni u Rim (ispred Laterana, visok 45,5 m), a pojedini su u novije doba dospjeli u Pariz, London i New York. Obelisci su poznati i u mezopotamskoj umjetnosti (2 m visoki obelisk asirskog kralja Salmanasara I iz 13.st.pr.Kr., prekriven reljefima). Arhitektura renesanse i kasnijih stoljea primjenjivala je obeliske malih dimenzija kao dekorativni element (GULJA). 60. OPATIJA (eng. abbey) Kompleks zgrada u kojima ive redovnici. Glavni je dio samostanska crkva. U sredini je klaustarsko dvorite. Naziv opatija se najvie odnosi na benediktinske samostane jer se na njihovu elu nalazi opat (ili opatica). 61. PALESTRA (gr. palaistra, lat. palestra= hrvalite) Kod starih Grka mjesto gdje su se mladii vjebali u hrvanju. Osim kupalita, uz palestru su bile i dvorane za svlaenje, mazanje uljem i dr. Kasnije je palestra sastavni dio gimnazija. Kod Rimljana se palestra obino nalazila uz terme. Palestra je oznaavala i hrvalite duha, nauku, u njoj su se esto okupljali filozofi. 62. PANDANTIVI Sferni trokuti kojima se rjeava prijelaz s kvadratne ili poligonalne na krunu osnovu kupole. 63. PARAPET (tal. parapetto) Puna pregrada, ograda, naslon (balkona, terase, prozora, puta). nema konstrukcijske funkcije pa je u starijoj arhitekturi esto tretiran dekorativno (balustrada). U suvremenim je graevinama obino od stakla, aluminija ili salonita. Kod fortifikacija, nasip za zatitu strijelaca i oruja, prsobran, zaklon izraen od nabijene zemlje, zida ili kamena. 64. PERGOLA (tal.) 1. Oltarna pregrada sastavljena od niza stupia ili pilastara izmeu kojih su uklopljeni pluteji. 2. Otvorena sjenica, kojoj horizontalni grednici obino poivaju na kamenim stupovima. Obrasla je biljkama penjaicama, esto s jedne strane prislonjena na zgradu. Uobiajen je element vrtne arhitekture od renesanse na dalje u zemljama Sredozemlja, napose u Italiji. U funkcionalistikoj arhitekturi pergola je est element krovne terase.

65. PERISTIL (gr. peristilon) Unutranje dvorite otmjene grke i rimske kue, okrueno trijemom sa stupovima, s bazenom u sredini, esto ukraeno statuama. Peristil je i trg okruen trijemom sa stupovima (npr. u Splitu). 66. PILASTAR (tal. pilastro) Vertikalni pravokutni stup priljubljen uza zid, koji ima uglavnom dekorativnu funkciju, jer ralanjuje zidnu plohu. Sastoji se od baze, trupa i kapitela. Pilastarima su esto uokvireni prozori i vrata. Iz antike ih preuzima graditeljstvo renesanse, baroka i klasicizma. Razlikuje se od polustupa, koji ima polukruan ili ovalan presjek. 67. PILON (gr. pilon= vrata, kapija) U starom egipatskom graditeljstvu, masivni toranj u obliku krnje etverostrane piramide. Po dva pilona redovito flankiraju glavni ulaz u arhitektonski kompleks hrama. Pilonom nazivamo i velik stup, snani potporanj u pravilu etverouglast, na kojem poiva konstrukcija, kupole, svoda, mosta i dr. 68. PISCINA (lat. ribnjak, udubina za kupanje) 1. Udubljenje na sredini baptisterija. Dubina mu je oko 1m, a nisu rijetki sluajevi da dosegne dubinu i do 1,5m. Promjer mu je takoer oko 1m. Tlocrt mu je u obliku kvadrata, kruga ili kria, a na jednoj mu se strani nalaze stube (obino tri, radi trostrukog uronjavanja i simbolike Trojstva). U njemu se nalazila po mogunosti tekua voda, a u nedostatku nje i stajaa. 2. Udubljenje u zidu ili podu crkve, negdje u blizini oltara, u koje se izlijeva voda kojom su prani predmeti to su upotrebljeni pri dijeljenju sakramenata. Od 12.st. dvije piscine: u prvu se baca voda od pranja ruku, a u drugu voda u kojoj se prao kale nakon priesti. U 15.st. e se od toga razviti lavabo* u sakristiji.
* lavabo (lat. lavare=prati): kameni bazen, pravokutan ili polukruan, uzidan u zid, a iznad njega kamena ili metalna posuda s vodom koja kroz slavinu curi u bazen. Najee su obje posude povezane arhitektonskim okvirom u jedinstvenu cjelinu. Obino se nalazi u sakristiji i u samostanskim refektorijima.

69. POLUKALOTA etvrtina kugle, polukupola. Zatvara gornji dio apside. Ako je apsida kvadratna, prijelaz na krunu kalotu rijeen je pomou trompi. Moe biti ukraena freskama ili mozaicima, a esti je element romanike sakralne arhitekture. Upravo se polukalota apside dri za najdominantnije mjesto u crkvi, te se esto u njoj prikazuje najvaniji motiv ( Isus Krist, svetac kojem je crkva posveena i sl.). 70. PORTIK (lat. porticus= trijem) Natkriven prostor, galerija, hodnik iju jednu uzdunu stranu oblikuje zatvoreni zid, a drugu niz stupova ili pilastara koji nose krovnu konstrukciju. Najee je u sklopu graevine, iako moe biti i samostalan arhitektonski objekt. Pojavljuje se ve u antici, a ima u prvom redu praktinu namjenu (etnja, odmor, sastanak, trgovanje). Od antike ga preuzima kranska bazilika, a u romanici i gotici postaje bitni element samostanskih klaustara. Originalno je

asimiliran u renesansnoj konstrukciji palaa i gradskih loggia. Primjenjuje se i u seljakoj arhitekturi, gdje su drvene ograde i stupovi trijema esto vrlo bogato rezbareni. 71. PREZBITERIJ (lat. presbyterium < gr. presbyterion= vijee staraca, starjeina) Svetite, povieni prostor uz oltar ili iza oltara odreen za sveenike (prezbitere). Naziva se i sanktuarij (lat. sanctuarium). Nadovezuje se na srednji brod, a od prostora za vjernike odvojen je pregradom. Produivanjem prezbiterija prema istoku razvija se kor. Povien je i odijeljen od prostora za vijernike stubama i pregradama. Prezbiterij je takoer i sluba i zajednica prezbitera, a u nekim je dijelovima helenistikog svijeta bio upotrebljavan kao naziv za vijee staraca. 72. PRONAOS Predvorje grkog hrama 73. PROTEZIS (gr. prothesis= izlaganje, predstavljanje) Sjeverna od dviju prigraenih prostorija (pastoforija) uz apsidu ranokranskih bazilika, u kojoj su se pripremali rtveni darovi kruha i vina za misu. Juna se zove diakonikon ili akonikon. 74. PROTIRON (gr.) Predvorje ili prolaz (hodnik) izmeu vanjskih i unutranjih vrata antike grke kue. Odgovara rimskom vestibulu. 75. ROTONDA (eng. rotunda, franc. rotonde, njem. Rotunde, tal. rotonda) Naziv za graevinu ili prostoriju krunog tlocrta, obino nadsvoenu kupolom. Prvi se oblici rotonde javljaju u mediteranskom neolitiku. U staroj egejskoj, etrurskoj i ilirskoj grobnoj arhitekturi javlja se razvijeniji centralni oblik, a u grkoj klasinoj arhitekturi se rotonda rijetko javlja (tholos). Podrijetlo i daljnji razvoj rotonde ostaju vezani uz Mediteran, preteno Apeninski poluotok (grobni prostori u tumulima, Vestini hramovi). Rotonda postaje omiljena forma renesansne arhitekture (Bramanteov st. Pietro in Montorio, Rim; Palladieva Villa Rotonda kraj Vicenze). 76. ROZETA (franc. rosette= ruica) Ukrasni motiv nalik na ruin cvijet sa stiliziranim laticama. Kao element dekoracije naroito se mnogo primjenjuje u graditeljstvu (redovno kod kasetiranih stropova). Velika rozeta u funkciji prozora na proeljima romanikih i gotikih crkava naziva se rozeton ili prozorska rua. Nasjee je s bogatim okvirom i mreitem, na proelju iznad glavnog portala. Vrhunac dosee u gotici kad su, raskono izvedene i ostakljene vitrajom (do 13 m u promjeru), ponekad glavni ukras proelja graevine (Reims, Beauvais, Strasbourg, Pariz).

77. SCHOLA CANTORUM (lat.= pjevaki zbor, kor) U ranokr. bazilikama tako se zvalo mjesto na kojem je zbor stajao za vrijeme liturgijskih obreda. Nalazilo se izmeu svetita i broda, a bilo je ograeno kamenom ogradicom zvanom cancelli (lat.= reetka, pregrada). U baroku se pomie na galeriju iznad ulaza u crkvu. 78. SEPTUM (lat. saeptum= ograen prostor, obor) Pregrada, drvena ili kamena, koja dijeli prostor uz oltar, namijenjen kleru, od broda, namijenjenog vjernicima. Sastoji se od vrata u sredini i pregradnih ploa (plutei) koje stoje lijevo i desno izmeu vrata i zida. Iznad vrata se obino nalazi trokutasti zabat (tegurij). Zavisno od irine crkve moe imati vie vertikalnih stupova i razdijelnih ploa, a zavisno od liturgijske prakse i vie vrata. na Zapadu u 12.st. septum u mnogim crkvama nestaje, u drugima se pretvara u letner, a u istonoj se crkvi razvija u ikonostas ukraen slikama. Poslije Tridentskog koncila (1545.-1562.) ne grade se vie korske pregrade. 79. SLAVOLUK Komemorativni spomenik, graen preteno od kamena u obliku monumentalnog portala. Podizali su se u ast trijumfatorima. Imaju najee jedan polukruno nadsveden prolaz ili tri takva prolaza, a ukraeni su stupovima, pilastrima, atikama i skulpturom (bitke, zarobljenici, trofeji). Izvorno rimski spomenik. Glavni ostaci u Rimu: Konstantinov, Septimija Severa i Tita. Nastavljajui tradiciju antike, slavoluci se grade i u doba renesanse (s.Alfonsa I Aragonskog u Napulju), a i u kasnijim razdobljima (Slavoluk Pobjede, Pariz; Brandenburka vrata, Berlin). Kao jednostavne drvene konstrukcije, prekrivene zelenilom i girlandama, iskiene zastavama i parolama, pojavljuju se povremeno i danas. 80. STOA (gr. stoa) Grki naziv za trijem (portik). uven je bio atenski trijem (stoa poikile= areni trijem), nazvan tako jer je bio ukraen zidnim slikama (oslikao ga je Polignot). Budui da je ondje predavao filozof Zenon, njegova filozofska kola nazvana je takoer stoa (stoicizam). 81. SUBSELIJ (lat. subsellium= klupa; sub= pod + sella= stolica) U ranokranskim bazilikama dugaka, uza zid apside zaobljena kamena klupa, s naslonom, koja se nalazi sa svake strane katedre, a na njoj sjedi biskupova asistencija (sveenik ili akon) i kler uope. U novije doba tako se zovu klupe ispred korskih sjedala, prekrivene zelenom ili ljubiastom tkaninom, na kojima za vrijeme pontifikala* sjede nii prelati* i klerici*.
* pontifikal (lat. pontificalis= koji se odnosi na biskupa, pontifeksa jer se u liturgiji biskup gotovo redovito naziva pontifex po rimskom nazivu za slinu slubu) = misa koju slui biskup s kompletnom asistencijom i knjiga koja sadri zbirku obreda i odgovarajuih tekstova pridranih biskupu. * prelati (lat. praelatus= vojni zapovjednik, vii crkveni dostojanstvenik) = pripadnik vieg klera koji ima upravnu vlast nad odreenom zajednicom (kardinali, biskupi, vrhovni poglavari redova itd.) Osim stvarnih prelata, postoji i niz poasnih prelatarskih naslova. * klerici (gr. kleros= drijeb) = osoba koja je primila jedan od sedam stupnjeva sveenikog reenja i tako na sebe preuzela neku slubu u crkvenoj hijerarhiji.

82. SUBURBIJ - Predgrae

83. TABERNA Prodavaonice za prodaju na malo, smjetene u prizemljima najamnih kua du glavnih ulica. Na rubovima trnica najee su okupljene u cijele nizove ili blokove prodavaonica, esto iza trijemova (tabernae veteres i novae u Rimu). Odreene trgovake grane katkad imaju vlastite graevine. Najpoznatiji kompleks taberni je Trajanova trnica u Rimu. 84. TABLINUM Dio antike kue. Ispoetka slui kao roditeljska soba s branim krevetom, kasnije kao primai prostor, a nalazi se pored triklinija. 85. TIMPAN (gr. timpanon= bubnji, okrugla ploa) Trokutni zabat antikog grkog hrama, na njegovu proelju i zaelju. Pojavljuje se od 7.st.p.K. Redovito je ispunjen kipovima ili visokim reljefima. U graditeljstvu romanike, a i poslije, javlja se iznad portala, vrata, prozora i sl. kao arhitektonski dekorativni element. 86. TLOCRT (tloris, plan; eng. i franc. plan, njem. Grundriss, tal. pianta) U arhitektonskoj praksi prikaz graevnog objekta projiciranjem njegovih kota na horizontalnu plohu, razrada rasporeda prostorija i konstruktivnih djelova graevine ili kompleksa graevina. Tlocrt nastaje u gotici, a intenzivnije se razvija u renesansi. U 19.st. su standardizirana mjerila tlocrta za pojedine izvedbe zgrada: situacioni 1:500 detaljni 1: 200 urudbeni: 1:100 izvedbeni 1:50 U iroj uporabi tlocrt je horizontalna projekcija rasporeda zgrada, komunikacija i nasada u pojedinom bloku gradjevina, u sektoru naselja ili u prikazu cijeloga naselja. 87. TOWER (eng.) Kula, toranj. Graevina koja je vana komponenta u obrambenom sustavu odreenog kompleksa. Omoguava bolju preglednost i laku obranu. 88. TRABEACIJA (lat. trabs= greda) U antikoj arhitekturi, skup horizontalnih konstruktivnih elemenata koji svladavaju raspon od stupa do stupa. U dorskom, jonskom i korinskom stilu trabeacija se sastoji od arhitrava, friza i kornia. U irem znaenju: svi arhitektonski strukturalni elementi koji imaju sline funkcije povezivanja vertikalnih konstruktivnih elemenata. 89. TRANSEPT (lat. transeptum) U crkvenom graditeljstvu, popreni brod. Sijee glavni uzduni brod (u viebrodnim crkvama i pobone brodove), tako da tlocrt dobiva oblik latinskog kria. Pojava transepta oznaava novi stupanj u razvoju starokranske bazilike, koja je prvotno imala jedinstven paetvorinasti korpus.

90. TRAVEJ (franc. trave, od lat. trabs= greda) Prostorna arhitektonska jedinica, odvojena od ostalog niza jedinica potpornjima (npr. travej mosta izmeu dva pilona). U crkvenoj arhitekturi, dio prostora broda omeen po duini i irini sa 4 stupa ili stupca. Travej je takoer i dio svoda (svodno polje) koji prekriva odnosni prostor broda. 91. TRIFORIJ (lat. triforium) U srednjovjekovnom crkvenom graditeljstvu uzduna galerija u gornjem dijelu zida koja se nizom otvora (najee trifora) otvara prema unutranjosti graevine. Funkcija joj je dekorativna ili slui kao odijeljeni prostor (za odlinike, redovnice,...). To je ujedno i naziv za svaki niz lunih otvora (arkada) u gornjem dijelu zida crkve. 92. TRIMO 1. Zid izmeu dva prozora (dva otvora). 2. Visoko ogledalo izmeu dva prozora ili nad kaminom. 3. Stup koji stoji po sredini ulaza u graevinu. Ima funkciju da pridrava arhitrav koji bi mogao puknuti zbog velike teine i raspona otvora. esto je skulptorski definiran. 93. TROMPA Ugaona nia. Dio konstrukcije u kutevima podzia krune kupole u obliku nie, koja ini postepen prijelaz od etverokutnog i viekutnog tlocrta u krunu liniju baze kupole. 94. VESTIBUL (lat. vestibulum, od stabulum= staja) 1. Zatvoreno predvorje u prizemlju ovee zgrade javne ili reprezentativne namjene. Odgovara protironu ili prodromosu u antikoj grkoj arhitekturi. U srednjem vijeku nije poznat. U arhitekturi visoke renesanse, a napose baroka, razvija se u bogato obraen i dekoriran prostor, iz kojega vodi stubite u gornje katove. 2. Sveana ulazna prostorija u prizemlju kazalinih objekata. 95. VODORIGE ( vidi > GARGUILLE) 96. WESTWERK (= zapadno zdanje) Popreno zdanje na zapadnoj strani biskupske ili samostanske crkve uz glavni brod. Westwerk je bio osobna careva crkva, a takoer je sluio i kao upna crkva i krstionica. Ta su zdanja graena poglavito u karolinkom, otonskom i ranoromanikom razdoblju, no rijetka su od njih sauvana (npr. Sant. Pantaleon, Kln; samostanska crkva, Corvey). Izvana w. djeluje monumentalno zahvaljujui snanom srednjem tornju iznad oltarnog prostora i dvama stubinima koji flankiraju proelje. Ima nekoliko katova: u prizemlju se nalazi sredinja prostorija koja povezuje zdanje s crkvom, na katu je kultni prostor s oltarom i emporama koje su otvorene prema glavonom brodu, tako da kralj ili njegov izaslanik s drugim visokim dostojanstvenicima mogu biti nazoni misi. Tokom vremena se westwerk razvijao u

raznie tipoloke oblike (nakupine tornjeva i sl.), a svojim je tornjevima presudno utjecao na romaniko oblikovanje zapadnog proelja. 97. WIMPERG (uelak) U got. arhit. ukrasni zabat u obliku trokuta iznad portala i prozora. Obino je ispunjen mreitem i uokviren fijalama i rakovicama. 98. UBE (franc. jub, tribune; njem. Empor; eng. gallery; tal. tribuna) U unutranjosti crkvenih graevina, jub ili empora je nadgradnja koja se otvara prema glavnoj prostoriji u obliku tribine (galerija, balkon). To je povien, balustradom* odvojen prostor koji je iznad pobonih brodova ugraen u zidu ili podravan stupovima. Empore se mogu postaviti i oko zapadne strane za orgulje, te kao tribina za pjevae, a takoer predstavljaju i gornji kat centralnih graevina. Slui u starije doba kao mjesto za ene redovnice, a kasnije za dvor i odlinike. Empora je nastala u doba istonjakih shvaanja o potrebi odvajanja enskih od mukih vjernika, jednako u sinagogama i moejama, kao i u kranskim crkvama. Postojala je u bazilikama, bizantskim crkvama i u crkvama karolinkog doba. Osobit razvoj dostie u ranoromanikom razdoblju u Francuskoj, odakle je prela u Englesku. Razrjeavajui masivne zidove, empora anticipira budue graevne principe gotike, u kojoj je otvorena tribina, esto kao triforij, povrh pobonih brodova jedan od karakteristinih elemenata. U gotikim i baroknim crkvama na prostranoj empori, obino iznad ulaza, nalaze se orgulje i pjevalite.
* balustrada: ograda na stepenitima, balkonima i krovovima, sagraena od balustara, niskih ispupenih stubia ili od ornamentalno izrezbarenih ploa s naslonom na gornjem dijelu.