PRIPREMA ZA ISPOVEST

Da bi se ispovijedali kako priliči, moramo se pripremiti. Priprema za ispovijest ima samo jedan cilj: da nas navede, da sebe vidimo onakve kakvi zaista jesmo pred Bogom, da bismo mogli ispovijedati svoje grijehe u iskrenoj nadi oproštenja. Samoispitivanje Da bismo ispovijedali svoje grijehe moramo znati što je grijeh. A da bismo to znali moramo ispitati svoje živote: šta mislimo, što govorimo, i što činimo. Tu nastaje veliki problem za mnoge od nas nemamo, naime, prikladna mjerila prema kojima bismo sebe ocijenili. Često procjenjujemo po onom kriteriju koji smatramo ispravnim, a koji je, u stvari, od kršćanstva daleko kao nebo od zemlje. Primjerice, procjenjujemo sebe prema vlastitoj ideji o normalnom ljudskom biću: "Mi smo normalni, prosječni, kao i drugi, ne gori ... " Ili prema kriterijima koje nam pruža društvo. "Mi smo čestiti graĎani, poštujemo zakon, naporno radimo, brižljivi smo domaćini .." Ili prema nekoj uvežbanoj crkvenoj navici, koja po sebi i za sebe nema nikakvu istinsku kršćansku vrijednost: "Idemo u crkvu nedjeljom, ne jedemo meso petkom, govorimo molitve , ne igramo u vrijeme posta ... " Ili, konačno, prema starozavjetnim mjerilima koja su veoma dobra, ali ne sasvim u ravni sa onim što je kršćansko; "Mi ne krademo, ne lažemo, ne ubijamo, ne činimo preljub ... " Važno je da samoispitivanje bude dubok i ozbilln pogled na vlastiti život. Uz iskrenost i hrabrost, mora postojati i želja da se nešto zaista i vidi. To mora biti i procjena učinjena točno prema kršćanskim mjerilima životu i učenju Gospodina našega Isusa Krista.

Proučavanje učenja Gospodnjeg Prije nego što proučimo sebe, moramo proučiti EvanĎelje i cijeli Novi Zavjet. Kako ćemo prosuĎivati o sebi po kršćanskim mjerilima, ako ih ne znamo ili ih ne uzimamo za ozbiljno? U pripremi za ispovijest, prema tome, treba provesti više vremena gledajući u Krista nego gledajući sebe. Zaista istina je da sebe možemo jasnije vidjeti promatrajući Krista na kratko nego gledajući sebe satima. Kršćani treba da znaju EvanĎelje i učenje Novog Zavjeta. U pripremi za ispovijest crkveni oci označili su neke posebne odjeljke koji nam mogu pomoći u promatranju nas kakvi jesmo i kakvi bi trebali biti. To su sljedeći odjeljci: 1. Govor na gori Matej poglavlja 5,6,7; Luka 6 2. Posljednja poglavlja Poslanice Sv. Apostola Pavla Rimljanima 12,13,14. 3. 13. Poglavlje Prve Poslanice Sv. Apostola Pavla Korinćanima 4. Prva poslanica Sv. Ivana Bogoslova. Naravno, ovi odjeljci ne iscrpljuju punoću kršćanskog života, ali su neprocjenjivi u samoispitivanju. Ako ih brižljivo iščitamo a svi zajedno ne čine više od trinaest strana prosječnog izdanja Biblije i pozorno ih usporedimo s našim stavovima i djelima, imaćemo više nego dovoljnu mogućnost da sebe preispitamo u skladu s mjerilima po kojima se jedino kršćani mogu mjeriti.

130.. da ne bismo još više zgriješili pokazujući svoje popravljanje pogrešaka. taj korak mora se obaviti prije ispovijesti. prije Svetog Pričešća. ne mogu zamijeniti neophodna dijela istinskog pokajanja. Sve u svemu. jasno je postavljeno u priči Samog Spasitelja kada nam govori da. lažac je . Daje to uvjet pokajanja. Svi smo "dijelovi jedni drugih". grijeha koje svojim snagama još možemo ispraviti. To znači. i najvažnije. Naše popravljanje života treba biti neprimjetno. ili s obitelji ili prijateljima. zajedno sa "pokajne psalmima" (Psalmi 32. da preuzmemo upravu nad svojim pomislima. meĎutim. žalosno je što se porodice kao porodice.37. Ove molitve mogu se čitati nasamo. Matej 6:14). čak nemo. tiho. mora shvatiti da ti rituali ne znače ništa. pa čovjek pomisli da naš brat ima nešto protiv nas. da ne možemo ispovijedati kraĎu. i svi smo grešni pred Bogom i jedni prema drugima. trebalo bi da nam bude jasno da broj molitvi i dužina posta u ispovijesti. Ako se ovo ne čini u parohiji. PRISTUPANJE Ispovjedi . onaj koji inzistira da dobije blagoslov za Sveto Pričešće na temelju toga što je "pročitao sve molitve i postio tjedan dana". Ako li ne oprostite ljudima sagrješenja njihova. ai dalje odbija da se pomiri sa svojim bratom. "Ako ko reče: Ljubim Boga. U molitvenicima mogu se naći molitve pred ispovijest koje. ako će naša djela govoriti glasnije i uvjerljivije od naših riječi. ni Otac vaš neće oprostiti vama sagrješenja vaša" (vidi Ivan 4:20.. možemo čitati. zajedno ne ispovijedaju i pričešćuju redovnije nego što to čine. ili mržnju.143). Bilo bi lijepo ako bismo uspjeli u svojim crkvama obnovimo zajednički karakter pokajanja pred Bogom. bar kroz zajedničku pobožnost. ukoliko ne vratimo ono što smo ukrali. ukoliko ne oprostimo svojem neprijatelju. ili. za ispovijest se moramo pripremiti postom i molitvom. koristeći svoju navodnu "kršćansku pobožnost" kao priliku da se pogordi. koji će nam Sam pomoći da uvidimo svoje grijehe. ili razmećemo i hvališemo. ako želimo. u društvu drugih kršćana koji se spremaju za ispovijest. moramo biti pažljivi. ili gnjev. krenemo li da prinesemo svoj dar na oltar. moramo otići da se s njim pomirimo prije nego što svoj dar prinesemo (vidi Matej 5:23). sigurno se može činiti večerima uoči ispovijesti. u Crkvi. da zaželimo oproštaj i da zaista činimo ono što je Njemu ugodno. što može biti plodonosnije.Molitva i post Uz preispitivanje u svjetlu kršćanskih ideala. ukoliko se ne izvinimo onom koga smo uvrijedili. I jedno i drugo neophodni su čimbenici u našoj težnji da pročistimo svoje gledište. TakoĎer.51. Ispravljanje života Posljednji korak u pripremi za ispovijest jeste "ispravka" onih promašaja. Tako bismo obnovili. a mrzi brata svoga. i da se naĎemo u živom dijalogu s Bogom.102. javnu ispovijest. ako su odvojeni od pravog kršćanskog života. na primjer. Ali u svakom slučaju. Tako. tajno. Čak i tada. apsolutno ništa.

to može biti i jedina mogućnost. bez uplitanja suvišnih detalja. au današnje vrijeme kada. i kroz svećenika od koga najmanje očekujemo. koji bi se na njih odnosio. a ne inzistirati na onom koji nam odgovara. Ipak. nažalost. Trebalo bi da govorimo o onom što smatramo da je zaista naš grijeh.Postoji mnogo različitih načina obavljanja ispovijesti u pojedinim crkvama. Prilagodimo se lokalnom običaju Kada doĎemo na ispovijed. za očišćenjem i privoĎenjem Njegovom vječnom kraljevstvu. drugih parohijana. grijehe i prijestupe. na vlastiti život. molitva . ali ne mora. Ako postoji iskrena potreba za duhovnim razmatranjem tuĎeg života. čisto pokajanje i želja da se očistimo i obnovimo za novi život u Bogu jeste jedina svrha ispovijesti u Crkvi. ili čak tijekom sljedećih dana. ali neprestano treba imati na umu da ispovijest nije "ugodno duhovno ćaskanje" ili vrsta "religiozne psihoanalize". gotovo po pravilu. na žalost. Nakon iskrene ispovijesti u koju smo uložili sve čovjeku moguće napore da ispovedimo svaki grijeh. ne treba da strahujemo da nam Bog neće oprostiti. Ovdje ćemo razmotriti najopštije crte. Lako je pasti u iskušenje ispovijedanja tuĎih grijeha članova naše obitelji. treba uvidjeti da je to samo "sporedni proizvod". Može nam postavljati pitanja. gotovo nikad ne razmišljamo o svom duhovnom životu osim tijekom ispovijesti. Na ispovijest dolazimo da bismo ispovijedali vlastite grijehe. Tako. niti se to od nas očekuje. Stojimo pred živim Bogom u žudnji za Njegovom ljubavlju i prihvaćanjem. možemo čuti Njegov glas samo ako smo dovoljno smjerni da sebe otvorimo za Njegove riječi i odbacimo sve ljudske predrasude koje sprječavaju da doživimo Njegovo osobno prisustvo u Svetim tajnama u Crkvi Njegovoj. Bilo kako bilo. jedno je sigurno: naše iskreno.. ili čak za vrijeme ispovijesti. ako nešto zaboravimo reći. Postoje mnogi načini koji nisu utvrĎeni strogim pravilima. Jasna predstava Kristovog učenja je jedino što nam može pomoći u ispovijesti. To ne znači da sa svojim ispovednikom ne možemo razmotriti sve što nam odgovara. premda vrijedan. Sam Bog djeluje prilikom ispovijesti! I On nam može govoriti u vrijeme kada se tome najmanje nadamo. postupaju tako ali ne čine to u vezi sa nekim "uzajamnim problemom". itd. Neki ljudi. nesvjesno i nehotice. svećenik od nas može tražiti da stojimo ili klečimo. da zapamtimo svako svoje sagrešenje. "svakodnevni grijesi". Možemo potražiti upute i savjet od svog ispovjednika. da kažemo ovu ili onu molitvu prije ili poslije. već znači da treba uvidjeti da su načini obavljanja ispovijesti sporedni u pitanju pokajanja i same ispovijesti. tijekom ispovijesti. Ali kršćanski dio u tome je što treba imati dovoljno ljubavi i smjernosti i prilagoditi se bilo kojem načinu. Prije nego što pristupimo ispovijesti moramo znati da ne možemo. ali i bez prikrivanja istinskog zla uopštavanjima poput "uobičajene stvari". Ispovedajmo svoje grijehe Na ispovijest dolazimo da bismo ispovijedali svoje grijehe. Dolazimo da nam se oprosti Na ispovijest dolazimo samo da primimo Boga za oproštenje i ni zbog čega drugog. ono se obavlja isključivo van ispovijesti. već jednostavno iznose sud pravičnosti iza koga se nerijetko krije sebična zabrinutost. ljudi s kojima radimo. i da "uspjeh ili neuspjeh" ispovijesti nikako ne ovise o ličnosti i savjetodavnih mogućnosti ispovjednika. datu molitvu ponavljamo prije ili poslije Pričešća . Izbegnimo pedanteriju. Duhovno savjetovanje može biti dio ispovijesti. "domaći grijesi". Treba da ih iskažemo jasno i otvoreno. ili da ispovedimo nekoliko grehova s kojima se suočavamo i koji. Apsolutni imperativ je da se na ispovijesti sasvim i isključivo usredotočimo na sebe. gospodare našim životom.

u organizacijama i savezima u kojima radimo. već i bogohuljenje. već sve ono što naš život na zemlji znači: naš život u domu sa svojom obitelji. postavljena u svjetlu nabrajanja blaženstava. Bog će nam darovati pobjedu u čas koji On odabere kao najpogodniji. Bog uvažava našu namjeru i iskrenost u pokajanju. rekao je: "Ako mrzite svoje grijehe zaista vam je oprošteno. Ovih nekoliko poglavlja EvanĎelja koja počinju nabrajanjem blaženstava. uzimajući u obzir ne samo svoje opće stavove. u osobnim poslovima. A to je u stvari sve ono što Bog želi: ozbiljna borba za prevladavanje grijeha. prezreti i odreći se grijeha. Sve druge pomisli koje se odnose na ovo razmatranje. Nema potrebe da se vraćamo svećeniku uu) liko smo slučajno zaboravili spomenuti nešto manje važno. u našim društvenim i političkim aktivnostima. upitan kako možemo znati da li nam je Bog oprostio. zbrajaju kršćanski život u najvažnijim momentima. Jedan sveti otac. već zato što svoje grijehe zaista mrzimo i trudimo se da ih prevaziĎemo.oprošten> a će zaista i biti za sve grijehe: voljne i nevoljne. ispovijedajući se. Pred ispovijest treba da uzmemo svoje Biblije i da ih čitamo promišljajući i preispitujući sebe u odnosu na riječi Govora. donosimo odluke i provodimo svoja djela. Nema tako savršene ispovijesti koja zaslužuje Božju milost svojom savršenošću. naravno ne znači da "iskrena namjera" može zamijeniti sam odlazak na ispovijed. To i jeste sve što možemo obećati da ćemo se truditi. boreći se. Ovo. riječ. suprotstaviti se. PREISPITIVANJE PRED ISPOVEST Najbolja priprema za ispovijest je samoispitivanje pomoću Kristovih riječi iskazanih u Govoru na Gori. Sljedeća pitanja. Ali svakako znači da moć Božjeg praštanja nije uvjetovana našim sjećanjem. a ne kao iscrpno "preispitivanje savjesti". već svaku svoju misao . moramo obećati da ćemo se truditi svim sredstvima da prevaziĎemo svoje grijehe i ispravimo svoj život. Važno je da ne postanemo previše zabrinuti nad svojim grijesima što nas dovodi do sumnje u Božju milost ili do uvjerenja da Njegovo oproštenje ovisi od ljudske dostojnosti ili našeg slabog pamćenja . način na koji oblikujemo svoje mišljenje. treba sebi postaviti najosnovnija pitanja pred . čak ni našom mogućnošću da izbjegnemo grijehe.Data su više kao opće upute za potreban pristup. nisu samo loša teologija. razjašnjavanju grijeha. Nema tog broja ni te veličine grijeha koje Bog ne može oprostiti. i mogu čak dovesti do umne ili duhovne poremećenosti. Naš jedini zadatak jeda vjerujemo. I to je sve. opravdavanju. ne samo svoj "osobni život". na poslu. ponuĎena su kao pomoć pri samosaznavanju. Ne možemo zaista jamčiti nikakve rezultate. Nema Svetog Pričešća koje ne daje i ne prima grešnik. Ako se borimo svom snagom i hrabrošću. meĎutim. Borimo se da prevaziĎemo grijehe Bog nam oprašta ne samo zato što smo se ispovjedili. a ne kapacitet naše memorije. Prije svega. prebacivanju odgovornosti na druge ili na "splet okolnosti "ili na ljudsku slabost. svjesne i nesvjesne. Čovjek može prepoznati. Sva ova polja moraju biti uključena u naša preispitivanja prije nego što priĎemo Gospodinu. ispoveĎene i one nehotice zaboravljene." U kršćanskom pokajanju nema mjesta žaljenju. Prema tome. djelo. to je ljudski dio Bog oprašta grijehe. u poslovnim aktivnostima.

Volim li čistotu. osuĎujući i procjenjujući bez prikladnih činjenica već ranije utvrĎene stavove? Da li više volim oštre osude od nježnog milosrĎa? Blaženi čisti srcem . činim dobro onima koji me mrze. Božjeg Duha? Da li se molim? Da li postim? Da li vršim "duhovne vježbe" koje me utvrĎuju u dobroti? Da li idem u Crkvu? Da li učestvujem u Svetim Tajnama? Da li se trudim da pomognem.. nesreća i smrti? Ili sve jednostavno prihvaćam "takvo kakvo je". točne. požudne. proučavam ili se bilo kako trudim. istina i hrabrost u vrlini jedina raspoloživa oružja. u SVAKOJ borbi protiv grijeha i grešnih? Da li umišljam da sam gospodar nad drugima. uživam zlurado. prelazeći preko svega.. koje ne bi trebali govoriti jer mogu samo ozljede? Da li se naslaĎujem nepravdom? Da li sam ja jedan od Zakonika koji zakon voli više od Života? Da li se trudim da izgladim stvari i krijem uvrede. Jesam li krotak krotošću Kristovom? Jesam li krotak pobjeĎujući zlo dobrim? Da li prihvaćam i živim prema činjenici da su smjerna ljubav.. neprestano. bilo na ispovijed.. zaraza. sebične. prostotu i svetost? Jesam li iskaljan nečistim pomislima. Da li plačem? Da li tugujem nad patnjama ljudskim? Da li žalim zbog nevolja u crkvi i državi. poslužim nekome? Činim li stvari za koje znam da šire pravednost? Blaženi milosrdni ... Da li sam gladan i žedan Boga? Da li želim biti pravedan? Da li nastojim da postanem svijet? Da li čitam. u crkvi? Da li volim i čak koristim silu. upravljajući slijepo. zbog Ljubavi. obitelji i društvu?Da li patim sa svima koji pate. i misleći da je hrabrost ono što je u stvari okamenjenost srca i nedostatah suosjećajne brige? Imam li suosjećanja za proste. bilo u Crkvu uopće. svemu što je dobro? Da li je moje tijelo podjarmljeno životinjskom čulnošću i . iako možda. govorim onima koji me izbjegavaju? Da li volim svoje neprijatelje i opraštam onima koji me vrijeĎaju? Da li vjerujem da je Kristova krotkost jedini način postizanja istinske vrline? Blaženi gladni i žedni pravde . da bih postigao ono što želim?Da li blagoslivljam one koji me psuju. poput Krista. nema razloga da idemo dalje.. ostrašćene. na. zastrašujući. riječima i djelima? Je li moj um uprljan demonskim racionalizacijama i predrasudama? Ili sam čist i otvoren prema. oplakuje? Blaženi krotki . u kući. da li se molim za one koji me zlostavljaju. Istine. Blaženi koji plaču .kojima sve drugo pada ili opstaje: da li zaista vjerujemo da je Kristovo učenje praktično i primjenjivo na naš život u svijetu? Da li zaista vjerujemo da Duh Sveti u nama čini "sve stvari mogućim" uključujući i držanje Kristovih zapovijedi? Jer ako ne vjerujemo. poslu. prinuĎujući.. služim onima koji me zloupotrebljavaju. Imam li milosti za druge? Da li opraštam onima koji me vrijeĎaju? Da li se trudim da razumijem one koji se razlikuju od mene? Da li uživam grdeći i osuĎujući? Da li pričam o drugima? Da li se zabavljam ogovarajući?Da li govorim stvari. u očaju i grijehu? Da li žalim zbog bolesti. likujem i podruguju u izopačenom zadovoljstvu nad onim što istinski kršćanin. zle i grešne ovog svijeta bez osude i pogrde? Da li me tuĎi grijesi i bezakonja žaloste? Ili im se smejem. ili uzburkava stvari prigovaranjem i osuĎivanjem? Jesam li sitničav i uskogrud?Da li kleveta i sramotim druge? Jesam li pun predrasuda. brutalno nareĎujući. u bijedi i prljavštini. poučim. nevoljne...

jer je velika plaća vaša na nebesima . na poslu. i potpuno čestit u svemu? Ili prećutkujem. u crkvi. moćima. kukavičluka ili lijenosti? Da li izbjegavam odgovornost? Da li volim sigurnost? Da li branim svoj vlastiti ništavni život bez obzira na pravdu Božju? Da li se u stvari stidim Krista? Radujte se i veselite se. rada. u dosljednosti ostvarenja ciljeva. pića. Da li volim i tvorim mir? U kući. igranja. ili iza njih uvijek stoje skrivene namjere i potrebe? Jesam li povjerljiv i istinoljubiv.. ljubomoran i ćudljiv? Da li očajavam. pušenja. spavanja ili nečeg drugog za što se prije može reći da posjeduje mene nego obratno? Postoji li mrak ili nečistoća koja me oslepljuje i udaljava od slobode i svetosti u Bogu? Blaženi mirotvorci . na nebesima" ili sam zaista čovjek ovog doba i tijelom i umom i dušom? Da li vjerujem i zaista uživam "radosti vjere"? .požudom? Da li su moje pomisli i djela čisti. li moja vjera nema nikakvog utjecaja na moja djela i stavove prema dešavanjima u životu? Da li zaista obraćam pažnju na "ljiljane u polju" i vjerujem Bogu i radujem se u tom povjerenju? Da lije moje blago u Bogu ili u meni samome? Je li moj život "uz Krista. Crkve ili društva u cijelosti? Da li prećutkujem stvari koje su loše iz straha.. jesam li bez nade? Jesam li pesimista i sumnjičav? Da li se žalim i širim mrak i nespokojstvo na druge? Da.. Da.. i čitavom svijetu? Jesam li gnjevan i nestrpljiv?Da li se upuštam u rasprave i dokazivanja? Da li druge navodim na gnjev? Da li vjerujem u istinitost riječi "okreni drugi obraz"? Ili uzvraćam fizičkom snagom? Da li volim nasilje? Da li cenim agresiju ili moć? Da li tragam za unutrašnjim mirom i tišinom koji su osnova mira u svijetu? Blaženi prognani pravde radi . u okviru obitelji ili posla. u Bogu. li su moja radost i veselje u Bogu ili su u ovom svijetu i njegovim ^ strastima. Da li sam ikad gonjen zbog pravde? Jesam li spreman da budem? Jesam li spreman dati svoj život za istinu bez želje za osvetom? Da li sudjelujem u nečem dobrom što izaziva osudu u mojoj okolici? Ili idem linijom manjeg otpora ne upuštajući se u poslove koji su na korist ljudima.. imanjima i slavama? Jesam li zlovoljni podlac.. varam i lažem? Jesam li licemjeran i pretenciozan? Jesam li rob neke strasti: jela. i obmanjujem. u društvu.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful