124534365-Moj-Ummete-Džemaludin-Latić

313LIOT

ZILMD <LJ J ĆAI\Ifti PJESME NEVINOSTI SELIM AR\AUT '` ZASTO NE ZNAM OPISATI GRAD HADŽEM APAREVI Ć CETVERA USCA DŽEMALU DI \l LATIC MOJ UMMETE \EDZAD 13IŠIMOVI Ć KNJIGA ADEMA KAHRIMANA NAPISANA NEDŽADOM IBRISIMOVI Ć EM BOSANCEM
-

+[NIPPLAUANI

glavni urednik DŽEMALUDIN LATI Ć redakcHa SELIM ARNAUT NUSRET ČANČAR HADŽEM HAJDAREVI Č ENES KAR!C NEDŽAD LATIC urednik SEL1M ARNAUT
B1BL OTEKA

Bi ERJE
C)P - Kataloaizacija u Narodna i Univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Sarajevo UDK 886.1/ 2 (49715)-1 LATIC, DŽEMALUDIN Džemaludin - Sarajevo: Ljiljan7 1994. Moj ummete 240 str., 20 cm. Bila!ioteka Biserje) Pjesnik sa biogratijom / Hadžem Haiciorevi č : str. 226229

.46«.• f -7 (b.6 ot A 1:v y). 061:-(44.- AŽ.P S4-14.4( "AA 0(4.4.

1ZBOR 1Z STAR1H NOV1H PjESAIV\A 1980 1994.cr od ove kniige poklunia bosanskil . (Autorsk hono.

04 MEJTAŠ I VODICA (1980) Majci 132emili .

pa je odjubi. Dojde dobra'. poljupci *) Ovo treba tri puta nadnšak prou čiti nad zmijskom travom kojom ćemo pomazati ranu gdje nas je dušmanka pecila. Dojde zla dffiga. . tu su ogrnuti. ambrozija. Od klice do triješ ča: kolopleti zmija. Marija. zove te kadija :na raŽani kola č pod glogov pokrivač ! Veledalin amin!«*) Tu. Zemja zemju jubi. tu je krv ruža. od vodice do mrtvoga su rajske bašče — pčelinja ulišca.AUTOPORTRET »Zemja zemju jubi. pa je pojubI. tu slasti — pred rovom. Her. zijevom zmijskih usta i zernlje cjelovom. strvIji vonj iz hadnog piješča.

pisma I obline jedre Nosile okladu sun ć evu prvjencu. Na grobove pome ćana. t"Z . Ostao mejtag < Da za selo kaže. zvizdom. potlje igarana: nožnim petam' i prstima nožnim. sabjom. Muškadija plug. Da opjva cure — ostala vodica. misecom i gran ćicom. Selo se njhovo Suhodolom zvalo.01) MEJTAŠ I VODICA MAŠETA U davne dane Devet divojaka Hajine pralo na studenu zdencu. papcima i vrhovima rožnim. Pratja ća. A jutro jedno Svanulo brez sela. Svanulo brez krgnih ranoranilica. Kogć icama mrtvim u njihovom snu da ništa ne smeta — dovukle su šake ženske sedrena mageta. mlin i pušku u gake. ženska pak ćejad Kvas i nabija ću Pa rađaj drćajnu dižući destMce. kjilć om i bosan ćicom.

iako sam samo slika u kamenu. duši kolan stežem.SABLJA VRANJA STINA Ako si me vi đ ao crvenu. bilo je za dušu. vađ enu iz mesa. ^amo vrane Nedohrane Svojom grajom iz grkljana Pohode je sa svih strana U litice Ove ptice Žalobitne Legla vinu: Da im porod zgoluždravi Al da nikad ne napusti Vranju stinu . Sada meso č uvam.

I% DOME 13/kVUDOV (1989) .

. Boze: vode mi do grla dodoše! Ne predaj jastrebu život grlice svoje! Stari zavjet.Spasi me. dome Davudov. 17-19 Budi zahvalan. Sčid. I reci: došla je istina. Kur'an (parafraza Meše Selimovic'a u Dervišuj .. Psalmi: 69 (2) 74 (19) i sjeti se roba Našeg Mi smo brda pot činili da zajedno s njime kli ču Bogu prije nego što Sunce zade i poslije pošto grane a i ptice okupljene.

/

TAJNE

Na nebu blješte zvijezde, na zemlji blješte tajne. Na nebu — žetelice Sunca, na zemlji — 2etelice Smrti. Pogledam u nebo, razgledam po zemiji pa se nadnosim nad svojim bunarom.

MISTICI

BREZA, NEVJESTA

Hilmi Neimarliji
S ma koje došle strane,

Nisu tvoji nisu tvoji ni grane ni liš će Ni korijen ni stablo bijelo ni u njemu sok Sve ćeš predat proscima što uz tebe drš ću Kad ti srce skobi misao rastanka Zadrhtiš za svojim lig ćem Zadrhtiš pred svojom smrću.

•z
et.

t?

eD

4,‘
čtt

o

s

budna je čim ćepenke navuku o či, druge se tek pomaljaju... Al Vječnost mnoštvo ne trpi/ jednu po jednu u naručaju spušta... Dva-tri svjedoka u Beskraju

Sve što se pojiIo iz nebeskih grudi Prestati će. gdje iz smrti besmrt raste. Sun čevhem se Čaške goste. vječnost kuša. U šadrvanu agistosa Na čijem vršju heto tihne. što spaja nas. Lepršanje tek pred suton živne. smjerni kad zaposte.ZEKERIYYA AGISTOS Kur'jrz. po činje da rudi. Osi. XIX: 1 Tu.m Vatre. ja čujem onaj Ruha šapat: Hrt! plarnenja duša!) čovjek je z'čhra—zrno—stablo—klas. * * Voće dovršava zrijenje. što truh.o. - 11 Suncokret povija vrat od roda Sjemenke su pune sla či I premda licem za Suncem hoda Svakim je danom mra či. koraka kad briŽno tapaš. . nu! — slap zivota slijeva se: stabl.ne.

»Kud si pošo?« drugar upita drugara. Džan mu pu če da se žeticom osvježi. A zulumćar teški! Zlo čineć — osijedi. U Halepu umire Fulan s dobrom jednim.RAZGOVOR U VASIONI • MASLA Č AK Dva meleka smrti sreli se sred Kevna. »Da prolijem provodur s vrha crepuljara.« I'utuješ jutros f'reko bijela svijeta Kao Alija preko Torlakovca: Nosiš svoju odsječenu glavu Mora da si poludio Lutvo blento gdje ti je samar Gdje li će te sestra ugledati? . Gdje Lotos dijeli dva svijeta drevna. U Halepu Fulan s jednim grijehom leži. Hoću da mu'život u slasti se svrši. »Da donesem ribu iz mora daleka. Još jedan mu grijeh prije smrti sahne. Da mu ono dobro ko travku osušim. Prevrnuću kofu — nek za njom uzdahne! A ti kud ćeš?« istim ga pitanjem do čeka.

I sam se tako raspolim I. svijen Ke-1—/urcirtni—l—qadirn) * * Pade mrak Ali to zapravo ništa nije palo To je samo u dffliji sunčevlja nestalo. I tako on slijepac pluta Pervazom dvadeset i osam puta Svaku se noč okruni malo Sprva u &stMc ne bi stao Sve manji biva kad se zakoluta čežnjom je on obavijen ()d eli. Uskoro če lotos Mjeseca izbudit maslačke po bari noći.zbacih iz svoga majdana I neću ašov da ostavim Dok ne izronim suh preda Te: Tanak bijele pozlate Ne ja već Nelbo da zasjaji Takvi su moji umiraji Kad jezdim u yegin — pred kanate. .rfa svijeh Na putu gubi što je imao Sjem svjetla jer mu ga Drugi dao —.fa do ha.z noči u noč: bent sam i brana Mnogo i.NEVJESTINA NO Ć MJESE Č 'EVA MIJENA čitajući Rmija Kako dan odmiče maslačci sklapaju svoje žute o či. l'a dođe palme grana.

ri su nas dana u čudu obrela.Mcu.. Ne zbora.' Srce mi reče: ..PRVI MI'RAD2 (PUTOVANJE POSLANIKA IDRISA—ALEYHI'S-SELA1VI — IZ ZEMNOG U BESMRTNI 2IVOT I PONOVNI POVRATAK NA DUNY A) očuti hikju kad jedan gost bahnu Pred kuću.. dotur. On se mome snebiv je svemu.. svaku moju —on je više dav. okrenut magazi. siromah. već povazdan dvri I upalim očima kolutč• je šturo. Uljudno zovnu s kapije: Ko zove nek ucle—ljepše odvratih. ()trpiti svašta svikla mi je duša. I zavarav Me kad sam od svake vrste jela Pred njegove pršte.' u sebi govorih. baš kada Sunce s visine Nebeske nage kola nizastrkm. Bradu prvo od tijela mu spazih. čudna stvora.Ovaj I više nego čfidih ja se njemu. ve ć šutnje. gdje ponos si strati: Staj je zelen. Kokono prosjak nikad staj nije! da mi je. 'Je 1 ovo Tvoj znak me ne čim kušaš. Al ovo?.Bo2e. Nit ti če nit miče. . A zatim Ž. Promjenuh mi sihr se sprema! lavi Se: da znam da s njima posla nejmam!' .

al ne kao ljudi . Ne shvaćam. Rado bih srca poplavu svog stiš o. Hitro iskoracih Iz kanata. Najednom u žito ko ma če zavrnu. ' f ri klasa iš čupa iz pristran čice! — S Imenom koje snagu daje zrnu. Mogu li pojesti ovo šeni čice?— I'olešurah i umal se ne svalih Od č udna mu glasa. pogled unatrag ne baciv. A druga niz grmlje. Tako je polahko zjenicu priknad o U ćošak oka: shvatih da bi iš o . ^enicom je vodila jedna sredokra ća. Ali bih i klupko razmrsiti htio! I krenusmo. Promucah:—Halali.se i nad o— dana — kad sam Vidjeh da Ko onaj što zna da skoro mu je mrijeti. Ko reče: Prag je najveća Planina kada puta pozove nas sre ća — Nije mudhr bio. Da ga odbijam.Tirećega mi gledom išareti. Šta reče? Ko si? Kako sudiš?— Samo se nasmija. G dje prestaju kuće a počinje njiva Udarismo ko dva odmorna šeta ča. koje ju sakriva. nisam voljan bio.

Već ega trenutka nikad ne ima đah Otkad me zadoji blizankinja mlacla: Oko mene vrtiše se i polje i bez glasa sam Yd .cla jedeš— Jer ovo je tude mhvo.tri dana ne htjede? . Pa kako. sad haram.Kako je tuđa voćka slađa! Kako pomiriti — Bože mi oprosti— U jednom biću dvije suprotnosti?' U sebi mišljbh da se ne odam. A što zborim zasad. i to me di ć'i. to je dalo mi se. Uč ini mi se: stog drhture Klasja vali zare ć se. bolan. i rkta — A kod mene mr‘r.eć takvim smiješkom koji svega mene Obasja. Č as je da se otkrije mog posjeta svrha! Bez smokvina lista hodam i trbuha. lušaj — reč e snova Uč eni. i jure Pffivit nas u moru šenice zelene. Idrise. Azrffil. Pustih da on igri konac poda. premda sad mu sli čim! Ja nisam Ne plaši se: ni džin nijesam proklet! Vršim naređ enr). meleku'l-mewt!— Ja sam.

ovu drugu željeh Jer znadoh za sudbu -Ademove loze: Tmin i Svjetla imamo naselje. skrhan. Zar je važno kad č e podignut se p&da Ako znamo tla nam košuljicu stere U novom rođenju život — bez matere? EPI rošli su sati otkad ne izustih Riječi. 03 . Ko po zemlji gleda nevidIjive znake I nebesma šalje svoj pogled mole ćiv Očekujuć i mog gosta korake.to je život splajo sad se povla čilo rijeka na kojoj sagradiše branu: Korito još mokro. Taj će kao i ja u tom trenu re ći: Danas i jučer — ja sam Haqqu predan. već stajah u trncima. Odahne kad dušu u sred hlada prene. I pitajuć se: Koja će prva Javit mi se slika: rajski san pusti Paklenski prizor čovječ anske groze? Misleći na Milost. Onaj ko Vrta dobi će radosti Vidi se u Ognju — š čeg mu lede kosti!—. Pa kad mine prizor užasne gMenne. al dotok presahnu I ušć e svu vodu u sebe salilo.

Što šutiš. jadne sudbe te!— Taj ugleda se u dibi i bostanu. S ruke na ruku. Kuš sam. Ko te podu či. plove ć: Ne nos'te me!—ispod bijela I9za zove. Onaj koga voliš. ikakva habera ne bi od mele ča! Moj dost me gledaše sjajem oka puna I ne htijući dodat jednog truna Tovaru što pritiskao je pleca. teneširom.. I više saznah nego drugi ljudi . Al više od žala za onim što nesta varka.Voljela si slasti Iblisa prolazne. Učeni?— još toliko re če. premda kapcu pihnu! Pij sad kapljevinu žestoke ti kazne!' I ona uzdahne okusiv gor činu. Al pčela što je rila takvu hranu Uskoro se smrzne od Rije či svete: ..—sakloni.—mir ti. Bože. Zna dobro šta te ovih sati pe če!— Ugrabih zgodu ter mu se priku čih: Azrffile. kraj samrtnog mjesta.ko. tu. mir na tvoja djela— Sve zalogaje dunjalučkih zdjela mi ni za čim ne žudi. A nu tvoje časti.

— Zapovijeđeno mi je. Čekao sam sudbu. o.[1] odabran sam bio me đu njima. 'llm mi je slazio u Listovima. Šta želiš.meleke časni. miomiris Neba plemeniti.. Razabirući od pljeve zrnevlje. moj Azraile. Jer ti si Rabbu tolko mio bio. još u čudu. dok trah krmelje.— Pa ipak. sastavljen od biti Zemne. U njivi stajah sam. jedno vara ti sve um: Niučem mi sloboda nije dana.. Otac mi bje Adem. nosi ću do Arš—i Rahmana. Kad je u zevalu umanjena bila: Tada nas od Kandži štite Spasa krila! . veliku i hudu! Čekao sam vakat kada pruži sjena Dvije i pol mjere do ispod koljena. Budi —Fe yek un!— I dok dlanom o dlan. Pa kako On rekne. Da Ruh ti ne uzmem iza busije! O.nešto bih još okusiti htio! Reci—Azrđil će. Da li bi mogo dat mi bardak hasni Ali — da mi dušu opet natrag vrneš: Da koprenu izmeđ dva života strgnem? ^ čeni.

Po njegovoj p-ehri ja sam jasno shvatO Da je moje gvožde za rubin prodato! ijedan dvonožac što ga za če Žena Uljudnosti takve nit vidje nit ima! Blagoslov je sijo mr'tvu i ži ćima orač zrno na tla zira ćena. S licem na kojem baš nijedne z čhr Ne bje ljudske. . Jer obuze me snaga nepoznata Cim izdahnuh ime Hayya. 0. Bože. preblage ččhr. al lijep! Zemlja krenu nebu. na tle kubbe pade:— Osim smrtnih muka sve živo nestade! 4›. kako. stani: još jednom da svijem Pogled na tebi: kratak si. — rekoh punim grlom. kada god dva mora Smiješaju vode tOza i sa gora. što svukud sipa osmijeh. Pregradak stoji: slatka ne će slanu! Stajasmo dugo znaju ći da šutnja Nekad kaže više nego rije č mutna. Nukah ga na č in. Azrffile.zbilja: u taj vakat ikindije U istom odijelu. Vrati se mom vidu: opet me plahnu! 0. duny(2. da ne kvarim hkar: —Deder. Neumrlog.

hropac i bahat. gdje slobodu lijeta gubi: Sastanak koji damare pokre če. Ja za njim poč eh učiti i kričat prvi put kad č elom tupnuh o pod. Ponovo začuh. kojima sam trz. S visina je moja mrtva čka ptica Gledala kafez driješenih uzica: Zgrč ene noge. Pred očima se poč e razdanjivat. I nos. Prah trep ć e dok ga živa Voda ljubi. č as muke duži je negoli dan nekom. Gdje pod i strop su žuta jelovina. On je voda koja te če od iskona. Nepregledni mrak č ek me daleko! Al mjesto da tim pustopoljem plivam Do kolibe sa samo dva aršina.Naše vrijeme mjeri unutrašnji sat. šč eg me drhat spop. I ponovo na srce 'ilma mehlem privih: Samo On jeste. Sve drugo je Njene površine pjena! . Kad presta potezanje. Hayya slavi i veliča. sve drugo je privid. gdje se tužan vršaj svrz! nebeske krošnje po če da ulijeće Kroz odžak.

o. koji hajvana kobalja. Moja: kroz trnje jahat na svom Rahu. moj Azraile. meleku '1—mewte. kome mo ć je data I kome je kugnja svaka nepoznata. Svaki insčin mora ispit pred B&zehom? Zar smo se tolko tovarili grijehom Il su smrtne muke spram časti svete? Upitani zna kolik taj što pita! Zemlja je. tajnama prekrita! Svaka vrsta gtije tajne one sfere Narav božanska dokle joj se stere! . u gto bijah up: Kao da mi kožu zguli iz pora! Iz povjesma vune trn si bodljav čup! Duga k brdo. Nikadarce kazne ne bi odgorio! Ali ti si melek. — tada Azrail će — Blagoslov i mir darivao nam On!— Kakvo ti je iz ibrika smrtno pi će? Jesi 1 se razgalio il si jogter bon? — 0. — mir i s tobom bio!— Kajem se gto mi dvaput mrijet valja! Da si kasap.demov sine. Tvoja čast je Rabbu živjet u posluhu. vo gto kugah. Uč eni... a džiwda k orah! Zar takav čemer..

M I'll A Dž POSLANIKA MUHAMMEDA — AL...Pa pogledah: more bez kraja se iskri I lada na njem — bi mi sasvim blizu — Mivke svakojake u grozdu i nizu A ptica jedna letaše: fr! fr! i U kljun stavi ks koliko dvje mrve. Bio sam pripravan.EYHI'S—SELAM—. Umiljati. K It U N E SVEGA STVORENOGA 1'v Sabitu Alau'd-dinu el . a drugo sam rastuma či! Zadrhtah. nogama ne hodah. P1aŠt ve čeri je sa visina grno.Uži čeviju el . A dragulje prosu sluga Čarobnjakov! (. Osuših i grlo i jezik i nepce.Bosneviju * ** Savjetreperih od drhtavice blage. Milost je. muklo — Tako da dvojih da 1 odmahnut rukom [1 ozbiljno uzet te poruke drage. lagahan ko perce. Ne čuh zvuka. Mlada prekri lice rumenim duvakom. Glas viš mene re č e: — To more. znoj me oblivaše sve ja či! U oč i i srce sav se sjaj taj sto či: Žić e mi ko larva iz sebe tad kro či!) O . samo sebi. Srce zborilo. Subhanu sa srca cijelo bi će podah. A to svjetlost sipaše kroz rešeto crno. — Maniju ovom rad bih bio znati! — Rekoh a nova obasja me rizmen.

reče: Jedne zore. Kiša Božije milosti ne prestaje da pada: vijesti s Najbližeg Nebeskog Prijestolja prvo su njemu silazile: bio je kutbu—l—aktM3 u čleri: od trojice — kutb svoga vremena! Ja sam to jedini znao. a ti ćeš ih imati na stotine!« Tako i bi.MLADICE SA SEMERKANDSKE ŠEFTELIJE Godinama sam išao u Fojnicu. Buhari i Semerkandu. na rastanku »Šejh Sirri. a zaronih u dubine sedam mora da vadim koralje. Konji. . Uskoro je preselio — Bog mu posvetio tajnu. Istanbulu. Mladič ak bijah. Sarajevu. Mladice sa semerkandske Seftelije olistale su u Bosni. Ubirao sam zrna s hrpe na koju je on č eterest godina vukao s guvna po Fojnici. uzeo si dosta. Bagdadu. Ja sam imao tebe jednoga. sad imadeš klju č . Slušao sam ga sve do iza pono ći. Imadoh djevojku u obližnjem selu i zaboravih je. pod vedrim nebom njezinim. a kući se vrać ao prije izlaska sunca.

ŠKOLJKA .

Ko zbori? — Ne vidim.ŠKOLJKA U meni šumi moje more. Od glasova bisere vajam fine. a slušam romore. svi niču u meni — cvatu u bokore! .

šapor — čuh lijesku kad se svija. vriježa — jednu klicu vija! Šta zbori — šta romori — zemaljsko rastinje? Šapor.GRAD JEDNA KLICA Jedan grad je zakapijan — visoke tvrdave — Tu te č uvam. . Ti pogledaj proljeće — kako raste bilje: travka. plamene čiraka! Napuknu kapije — se provaIe daleko ću past od tebe — u magaze mraka. o.

Ali — znaj — ti ne daješ lijepe ni ružne li č•đe! Sto ugrabiš — tvoje je — nemoj da kraj tebe pro đe! . u đe stud u vene.DVA VJETRA RIJEKA I DRVO Ti pogledaj prolje će i pogledaj jesen: dva se vjetra — kano dan i no ć — smijene. Vjetar života puhne — Mč n nam donese. Ako pa'nu kiše pa rijeka nabuja — ti zakač i drvo što se njom kotrlja. S vjetrom smrti opada list.

Kad poč inje noč ca a kada svitanje? — premalo je za to Lukm-~vo znanje! Svakog č asa jedan klas je manje! Draga.ŽETELICA DRAGA Po nebu i zemlji žetelica žanje. a kako na pute bez njega da po đ em? . nemoj me ostaviti ako ti ne dodem! — naša ljubav ne smije da bude pa prode. Moj konjic je ponekad zademan i bolan.

a kako vrluda č im se u vis penje! U visini oštar vjetar je zanese: uhvati me zima opake vesvese! . Kako mirno leti dok je blizu zemlje.PTICA A zašto bih plakao? Za č im suze liti kad ć e ionako radost bol smijeniti? Ljubav moje drage ve ć a je od moje: ona je more — a ja piljak sitni.

co. Svugdje glavu zabodem. oprać eš je jer je ruka uprljana. — Pa ipak je č ovjek u blatu povijen! — On od blata jeste a da blato nije: Ako rukom praha dodirneš zemljana.SVRAKA BLATO Crnu i bijelu boju ja imadem. . Crna preteže. bijela — pramen brade. a opet sam č ista! Ak! ak! ak! — samo reč i znadem.

kukur'jek. niz krila mu prostrh raznobojno tkanje. Kako i kad je — hda — doletjela? Jednom č e biti tijelo neć e biti duše: Ugasite č irak: zora zab'jeljela! . Naslikah mu baš č u. šimšir. — ali ne naslikah kivo lepršanje! Jednom je bila duga — nije bilo tijela. .LEPTIR Č IRAK Naslikah leptira i njegove gare.

1 0 . Drugi puta skupa — tek je pri č a c'jela! Demiri zaklonili Tvoje lijepo lice! 0 Tebi mi prič aju.CIJELA PRI Č A SOLUFI Jednom je bila duša nije bilo tijela. Jednom ć e biti tijelo neć e biti duše. Jednom su bili skupa — do ć efin-od'jela. ja znam da sve lažu: Tvoje lice ne mogu ni č im da prikažu! Al mom srcu solufi o Tebi sve kažu! ! N.

Kolovoz i putnik na konake gdje ć e? taj je bez konaka! Ko je spav Ko je budan — ni spavati ne ć e! . Č uvar vrta — sklup č an ispred praga — č eka da ga Širin služiti pozove. Dan za danom.Č UVAR VRTA KONACI Da si me ostavila? Pla č em sve do zore! Sunce ne izlazi premda tice zbore. no ć za noć im kreć e.

TABUT CADORDŽIJA Tabut je samar. svi ka njojzi hode. Omere. a mi smo jaha č i. Ne dvorim rindane niti vino pijem. bolan. kabur je koliba. Sve na svijetu pije č ašu smrtne vode. Sto si. a mi nagizda č i. Ć efini su ruho. a ipak se držim mudrog Cadordžije. . igrao se vatrom? — Osim mene niko shvatio te nije.

N I% ALIFAKOVAC .

o.S TREBEVI Ć A Kako si ljupko. . i podlakticama. drago Sarajevo. Bez zla. kad te č ovjek gleda sa visine! Kako si mirno kad te odbijem od svojijeh grudi. o. grade svih uzdaha. koje te nagriza kao hr đ a sud. Samo pjegice smrti na tvome licu.

Odijeljen od gložnje i ra č una ljudskih.pn« OD ALIFAKOVAC Bašč o mrtvih Tvoji nišani: svatovi Tvoja bjelina: njihova pjesma Onaj ko te s pendžera gleda: djevojka Mladoženja dolazi kad se niko ne nada. OD . Budan! a Sarajevo — u dolini spi. S vrha u dno: spleli se ebdžedi! — spasavaju ime od gladi proticanja. Kamen nijemog sela.. Pa odlazim. U svetoj tišini zbore zikir šaptom: Sjeti se! Probudi svoj Rh! nišani što vjerno bdiju na tom brijegu nad onim što ih zeman-huj iz sjeć anja naših nosi Berzehu.. od insekata — i od Tmine branim — nakratko — njen ležaj. Sjeti se! — piše navrh vriježa. — s Na licu mi sjenka smrti sanja. Proljeć e u šetnji. besjedim. Na griješnoj zemlji: Božja slova bijela.

nič e Davno potonuo je ve ć . da i sjeć anje na onog vrh č ije stražario je glave tone u mrak se s aprilom javlja? co 1. Ova ti divojka o Životu piva A ovaj ti starac potlje smrti sniva.0. i tužno predao stas zemlji žitkoj i masnoj. u aprilu.) . 0.) co HARF APRIL. SJE Ć ANJE Pogledaj moje divoja ć ko i moje stara ć ko tilo: Nisam beskost guje veg sam ti ć je krilo. Bašluk pod lipom na Alifakovcu krin. Nisam harambaša da ti blago shar ć im Vego prosjak što se svojoj spuš ć a odmirać i.

.. nikne u našem dvorištu. boju i vonj mrijenja. Sarajevo. naši životi... kad te behar škropi.. ta bijela djevojka.... objesiv se o krta ramena dženerike. Najedamput — da rukom mahnu puhnu ej'n — spanu behar. pile iz ljuske. Uzima vrbove viole da pjanoj zemlji na uho rikne. I nosi. Ne znam jesi ljepše no ć u danju. a kaduljinim kistom po nebu našara plavkaste slike. .METAMORFOZE BEHAR U SARAJEVU Proljeć e uvijek iznova. daleko disanje njenih grudi uz moju glavu od trajnog zrijenja.

LICA I TARIHI .

Uz avlijski bok: mrinske vode ri č u. kad strast trne. I na okna. otrovnu kaplju sa mrinske haljine. nevjeste sklanjaju trbuhe. zri. ne pij vode Mrine! Majka je paa pa je obolaa! Ljeto. Kad se stapaju usne djevoja č ke. i ona pjeva. A plod zri. U polju djevojke pupahu rasahle usne. Neka zri. sri č u: Ne pij vode Mrine! Ne pij vode Mrine! Gluha doba. U vrtove i krošnje. Njena ruka. neka zri. Bijaše doba strasti. pokraj glave — klone.« Mrinske oticahu vode. I trine. spuštao se tabut niz pobožna ramena. Pjeva! Pjesma je mo ć na ušč uvat bibavo tjeme. 00 co . ljubav kad spli ć e več ernja platna. sine. Pijetli i mujezini vi č u! Kasnije. mole se. živa svila. ona mine. hladna. »S Mrom. vu čje je vrijeme. u daljini. Do u sutone. A ona — odlaze ć da bere osip od klasja i trine — pjeva. Popci. Skoro č e mrak da nagrne. Nevjeste milovahu trbuhe. Odlaze ć da bere osip od klasja. Ljubav zaklanja žegu.čo MRINSKE VODE Rahmetli Zemini Džem'ludine. jedna u drugu. njena je duša za ljubav i — verem. 0. krvavozelena.

U ku ć u vje č nosti Zulfikar. utihnuta srca. gio . Vratiše ga na izmaku no ć i. kao svi koji nas voIe. skriva tvoja tama. Ti si svugdje skrivena! Kao pramaljetno cvije ć e č iji nas ne napušta miris kao Bog. godine 1395. U premč ta č i. na oteklim mišicama. u haziranu preseli. Avlijom se i dalje šetahu ruži č njaci.U HAZIRANU PRESELI SKRIVENA Nije stranac ko Samu Jemenu. siromah. travarima odnesoše ga rumena. uz suze. k ći breskva rumen. Al i tad bijaše rumen. Padaše suton. Ja. Sakibov sin. Skriva te voda skriva zemlja. izrekoh mu tarih: U domu koji odlazi kao niz rijeku tihu umornog la đ ara č un skriva te. na duge pute. ode — mudraci govorahu drevni — veg onaj koji sad u smrtnoj košulji spi.

U srcu mom kao i u srcu onih što nekad gubiše razum i vjeru gledaju ć i te. otkud kretnja ta?!' Al puhor sudbine odnio je i tvoje lice. Rajska ptica je ugrabila poznanicu svoju — zapisa smjerni Abid. i Vrijeme oti č e (Vrijeme otič e. moj Abide) Poput Mj'eseca za đ e u raj Firdevs! (0.) Neka je uronjena u Milost u svakom č asu duša Nefise Defterdarije. — Jednom su zahvać eni vjedrom Smrti a stoput odneseni niz briježje Ašikovca. Nefisa.Č iji je kist naslikao Nefisu? Otkud te boje.Vi koji ste tražili lijeka od vesvese kad bih se pomoli kao Mjesec pun i vi slikari sudbine i vi skori stanari mezarova sjetite se moje ljepote koja kao da nije imala druge svrhe osim da ranjava onako silno kako je radovati znala!' El—Fatiha! (I molite za moje zdence za moje nepihnute zdence molite..NA TPIS NA NEFISINOM NIŠANU Jedno je što na uzglavlju ti izre č e Abid — Allah se nasmiješio i tebi i njemu — a drugo što u srcu se kruni.. to se strjelica mraza zabola u srce ruže!) . . kć eri Abdullah—efendijina. Kao što s polja odnese kosmose masla č ka. i govore ć i: . u godini kuge.

zaneseni. u Blagoslovijenoj no ć i. Pašagina ruka milovaše zlato Alikadi ć a. a dvadeset godina prije rastanka s Rhom napisala je tarih (i godinu!) svoje smrti. u kojem tecijaše krv Resulullahove k ć eri. . hafiz. postavlja nišan s tarihom: On je Vje čni! Merhum Pašaga—ef. dabogda bila pusta crna Beledija u kojoj su tamnovali. sin Selimov. velič anstvenoj stvari. a ni ona bogami s njima! Umjesto njihova Hilmi—efendije. IZ BAŠ Č E Mir ruci hafiza Pašage Kukavice! Č etrdeset godina je pod pazuhom obnašala Mushaf oko Sarajeva u Noć i koja je bolja od hiljadu mjeseci bez nje. obnašali Mushaf oko Sarajeva uč eć i ga šapatom od Otvaranja do Ljudi: Pda Boga. Na budu čem uč io ga u društvu cftennetskih slavuja (i ljepotica!). Hilmi—efendija.že 1401. U posljednjem danu isticaše dvadeseta godina otkad je Pašaga ispisao svoj tarih. Pašaga Alikadi ć kom. I nikad ne progovoriše! Ni kad su se mimoilazili na Široka č i. ni kad su. Ovaj svijet posvetio je Kurr-anu. pa č aršija imala inalo zla nimalo zuluma. u baš č i na Souk—bunaru. a Hilmi—efendija sufizmom i ljubomorom. Kukavica. najboljeg hafiza Bosne. prilazi kuć i svjetlosti. Spomeni se (za njegovu dušu)! 29. zul—hidž. Od tada su obojica šutjeli. Hilmi—efendija i tad bijaše neženja. pleme iz Anadolije. lijepu Džehvu iz Ć emaluše. u istoj noć i! Mir ruci s kojom se više od č etrdeset godina ne pozdraviše ponositi Šerifovi ć i.d. obe ć anu Šerifijama. stasitog momka s neodoljivom nausnicom i najboljeg Pašaginog jarana s kojim je u die č aštvu izu č io Kur%n napamet.SA SOUK—BUNARA.

Mir ruci Munla—Mustafe Bašeskije! Jer ono što je trstika. posljednja vijest s Porte zagubi u tkanju Vje č nosti: »Nekad ć e tuđ a neč ija ruka. i trstika.. i danas osluškuju bagdadski mudraci i odgonetaju stoljeć a.. kad pisar dopade onoj misli što tap ć e. što godinama vrebaše ga u ovoj stupici. isušena barica tinte na sredini požutjela lista. kratko se opraštaju ć i s hartijom.. i tog sutona ruka mu za divitom posrnu žudno. povaljena po rubovima šamske svile. Ali mu se.« I noć se. kad sjaha u divansku tišinu. gdje mirisahu inbir i ciklama. nadviri: otvoren divit na stolu..MIR RUCI MUNLA— MUSTAFE BASESKIJE U polutamnom kutku divana.. . izgovorila pri padu..

po mjeri tvoga duha.TVOJA SMRT Gospodaru. č emu svaka druga radost pred ozbiljnoš č u smrti? Glupaci se smiju. Kao da nisu postojale tvoje tihe riječ i. Kako da vjerujem da to nijemo lice u nepozivom snu nisi ti? i da ti neć e biti hladno u svježem grobu po kome se već nahvatalo hinje? Da živiš negdje drugdje? U Berzehu? U blizini. blagost iz tvojih oč iju — sve tvoje što je lijepo i dragocjeno jer ga je bilo malo. podaj svakom vlastitu njegovu smrt. nad č istim mirišljavim tijelom pod bijelom kamrikom? Gdje? Onda osjeć aš koliko sam te volio? To bi me obradovalo. beznadno pusta. ... prema kome je moja ljubav dodirnula ~je dno. U tvoje oč i dakle pada ć e truhlež i glina! Kako da vjerujem da ne č e padati na tebe i da tijelo što osta u naduhlom mezaru nisi ti? Kako č ovjek da se oslobodi ljuštura što mu ih gradi oko? Mora da porine u duh da bi živio s Nevidljivim! A sve na zemlji prisiljava ga da Živi sa slikom! Ti nisi tako Živio i zato ć u te zauvijek žaliti. Grudice zemlje tupkaju o daske i kotrljaju se. mudri ljudi imaju samo č asove obasjanja tako si govorio. Moj prijatelju. jedna velika dolina moga života u koju ovih dana č esto svra č am pusta je.

(1980) Ovaj cvijet je za u kosu Fatimi Timi Mustafi ć .

kojom ponornicom. to ljubi č asto zrnevlje za golubice? Ruka ti drhti dok pjenasto bereš iverje po zategnutom platnu. i bune. gdje hvataš. taj napoj gljiva za košute pretile. poč etku nemira. 0 . cvijetu-figurici. pradavno iznikloj na obrvi jezera. Horsko pjevanje žita. bu đ enje prirode — tvoje jedrenje. tvoj dolazak iz bajke! Tvoje splavarenje utihlim vodama. 2ivoj svili.Odakle sišeš. u č atrnju koju skupljaš modru kišnicu. pradavno zaspaloj u zatiŠju neopreznog grljenja. hod tvoj ka usnulom sMu.

zacijelo.. kao iz košuljice lane: u nekoj dalekoj zemlji. iz zvjezdane urne.. ne č ujno šireč i bijele kaftane. na obali azurnog zdenca.Ova se prič a izlila. cvijet zvani Sal sniva naglava č ke. Procvjeta. č im ga dotaknu bose noge djevoja č ke! sagni se i slušaj muziku slatke paprati što se ljubi ridanje šumskih dvizica vrištanje pastuha nekad umrlih u izgubljenim godovima slušaj i miriši tijesnu dolinu punu ruži č astog mesa smorene pjesme mramornih hridi ti samo slušaj i miriši miriši .

Roje se potom na put kreć u do pod strehu na kraju svijeta zvukovi s uzavrele površine Pašffia Vrela nigdje te nije nigdje te nije Tik. . prije neg zamru govore da ipak vi đ ahu te im se prič injavalo tako rekoše te da piju tvoje nektar-pi ć e po zdjelama zumbula Al dobro je znano: tamo negdje iza zemlje Kandije položena je tvoja sedefasta njiva u kojoj nič u srebreni pragovi i zelene se igraju pjesme lugovima njenim Nigdje te nije a ipak si tu. miriše tvoja kosa Jesen se uveliko osje ć a svugdje tvoja zavra ć ena haljina izišla si u pustahijski kovitlac uzdignutih ruku kušaš samo ć u dok ti s vjetrene vrpce pau č instvo vo ć e pada niz glavu i ti ovog č asa šalješ pozivnike niz bijele drumove: nek se vrate več eri kad drugovah s njim.

Fenjeri i svici mrklom puč inom plivaju plivaju krune se ulomci eona prazne i dopunjuju galaksije: ni traga tvojim bosim tabanima Posljednji tapkaji u gluhoj magli snivaju snivaju A Sal još uvijek bu đ enje č eka Uzaludno uzaludno uzaludno č eka i bez svrhe gnjije PREDVE Č ERIE .

Hiljadu radosti! Eno. Vjetar najuri liš ć e. Pozove je da se u njemu ogleda. Cvijeć e je razapelo kišobrane a latice uvis ska č u Izvor se nasmiješi kad ona vodi bahne. 0. Razgovaraš samo sa zumbulima ti što planine gaziš bez konja * za tri dana i za dva sabaha zbog č ega svaki proljet nanese tvoju tugu izmiješanu s vatrom naših pjesama zbog č ega zauvijek prolaziš u gustoj boji istoka kroz hladne spilje naših snova. Nosiš toplu crvenu ranu na sprženoj koprivi. koja iznova zapo č inju igru i sva su njezina. Ko si ti što kao san nestaješ iza cvilke vratnica iza naše nesnosne cvilke ti što nikad nisi dozvolila da bukne grijeh sva od grijeha molitve i od zamršene jzije? U noć i prilaziš poput srne iz svoje samo ć e. moja draga polazi na vodu. Put kojim ona ide pun je djece. A br&le u njezinim rukama prelijevaju se i huč e kad s izvora krene. prhuć u ptice u ševaru sliječ u joj na glavu i dlan. orasi se do zemlje povijaju. Predve č erje. Koč ijaši zaustavljaju kola i samo prijekorni pogled moje drage odvrać a ih od psovke. moje srce! 5 .KO SI TI? PREDVE Č ERJE Miris nježnog brifza prolje ć a sač injen od uspjenušanog behara i tuge ljubi č ica i tvoje tuge iza kapija.

Mirišu livade i vo ć ari i lijehe s nježnošć u i redom. u košari gustoj. Pušteni janjci podižu graju više radi nje nego radi dojiva.C". Bujno. . A kad u kuć u uđ e sve se umiri baš kao janjci istom zadojeni. Al ko posijat ć e zlobu međ šljemove cvjetne kad svoje lice poviše njih metne? 0. Samo moje srce i dalje hu č i i prelijeva se! Ponovo se nadima prolje ć e. Ponovo. Ponovo se nadima prolje ć e: riba na samrti. diše. dječ je grudi. vrtovi! moj bosiljč e! — Taj je otišao s kišama. Nekoj izbi pustoj. ONAJ 1(0 JE OTIŠA0 S KIŠAMA Timi Kad se moja draga s izvora vrati ovce uz meket podižu glave s užitkom pristaju na bijelu mužu. taj je rekao: Alahimanet. Svatuju hodavice kiše.

od svih mjesta svetih Nikad da te naslikam Uvijek: to nisi ti Uvijek izostane jedna č injenica Uvijek dodam jednu č injenicu Uvijek to nisi ti! Č ešljaš se Ja sam taj č ešalj Koji ti razva đ a vlasi Ja sam taj vjetar Koji ode I hitro ti se hitro vrati . ne mogu si ć i niz hridi tvoje pojave Hvata me bolest tvoga mora — od č ežnje za spiljama Nose me vali. nedirnuta žrtvo rujne moje ljubavi! Ali. šareno Allahovo nadahnu ć e! Priđ em tvojim malim jedrenjacima. ništa ne vidim Nose me vali. crveno. ljubljena! Uzbudljiv č as za divljeg ratnika moga srca: Umorić e te da bi živjela. odlazim sve dalje. Došao je č as da te naslikam: plavo. ljubljena.. crno.. bijelo Ali.SINDBADOVO PUTOVANJE Č EŠLJAŠ SE Došao je č as da te naslikam. ljubljena. ne mogu nać i boje To neć eš biti ti. koji te nose Oni me zaljuljaju I otisnem se ne Sindbadov put. i izgubim se I vratim se sa Sindbadova puta.

. mala šššala.. .VAL Ta igra uzaluda. I jedan život od rastanaka to prekrije o ks m k. vala Umukne pa sa se javi jz ees rk a f z u k.. poč ne sama. naručje zaigranih na kraju dospije sp u d.. ko ra ka la h ka. sa krunom pje na glavi.. r e v 1 Uvijek mlad. ne znavši kud.

S mIvke potpornji savijeni od peta pa do golog vrata! Sad ć e stati sav u č udu! — nad izvorima osun č anim ulomkom plavoga neba u dnu: šuškat padinom. . vrucima tavnim? brstiti ševarje i kupina rod? u potocima tražiti plod? Naloži vatru. mila Hu — hu Ostrvo naše ljubavi okružio je led.»VAŠE NJIVE« NALOŽI VATRU Oblak pokriva njivu od zlata toplim tijelom i rumenim. moja senabijo hladne su zime tople ste vi Sarajke naše Naloži vatru. mila hladno je Skupi se i drhti tič ice moja grlice pod pazuhom tvoga djetli ć a U Bosni dušo moja.

samo ih on prene. tihi voć ari moji.ne ruke dvije. Č eslavu Milogu . »PIESNIK PAMTI«. uzdahe iz vas i sad č ujem! Godine davne srce ne broji. Cvijeć e i grane u miru stoje. podi u voć ar. al sakrij trag. Hej.1=1111 HEJ. Za prozorom i sad č eka djevojka kad ć e kucnut kamen č ić drag. Ako si srce zasitio i drumova i tekije. Ako te mori sudba gorka. dodi u voć ar. TIHI VO Ć ARI MOJI (sevdalinka) Usamljen vjetrić traži nas dvoje niz voć are kada krene. I sad te u snu milujem. dječ ač e mio: pa'ni na vjer.

SPRŽILA TE MUNJA BASNA Hasanu Hasanu Č ija majka crnu vunu prede? Moja majka. Č ijoj majci zora ne osvić e? Mojoj majci. Kukavica kune proklinje: Sarajevo. spržila te munja. Č ijoj majci verem žuti lice? Mojoj majci. Č ijoj majci m&a srce grize? Mojoj majci. č ija majka crna kukavica? Moja majka. A crni te vrani oplakali! Krvavo skonč a naša korida! smlaviše toreadore! I sad nas dijeli dva pedlja zida A spaja duhovno more.SARAJEVO. Bolje je biti Petfijev kurjak Nastrijeljen sur i krvav Već stalno s lanca: Av! Av! Hrzat na zvijezde bježat u mrak S podvijenim repom. .

• Noć as su žicu uvla č ili u mladidev ud! • Prođ e ponoć .MOJE INRI TEVHID Perici Juriću. A poslije Pilatove presude klicali su: Raspni! Raspni! mrzili su te — o.. »Tama u Sarajevu. Na osinjak si nagazio. sahat. zora ide. MesIh! — kao nitkova. možda.") ... Riječ koja je gorjela u tebi spalić e njihove kumire i carstvo Rima. kršćaninu Juč er su sterali haljine svoje po putu klič uć i: Hosana. Strah pritisk odasvud.. Hosana! onom koji je zvao Bogu u griješnom Jeruzalemu. Pišem svoju poeziju za jedan tevhid. Dižemo leda spetona Šaputa z Bogom! Još.« rahmetli Hasan. mrtav—glasan: u mojoj ć eliji ječ io je »Mladi Musliman.« Smrtna gluha zvona. sine Merjemin. izdajnika Judeje. r. *** Izišao je Pilat s oholim licem i sinedrijum za njim i isto mnoštvo klicalo je: Raspni! Raspni! Sloboda izmi č e onom ko je u srcu njima nosi.

VRISAK U posljednjem vagonu Gdje voze konje i junce Zavezane Jedne uz druge U mraku Voz je bježao Kroz noć od mraza Pogurio se Da vrisne Nakraj Sarajeva Vrisnulo je moje srce Drvo je rašč ereč io grom *** Sad volim ptice koje tamo lete Iza okuke pa niz polje Volim oblake koji putuju Za brda gdje je on Volim noć kad se spušta Na visove Iza kojih je on Aj! Aj! U posljednjem vagonu Gdje voze konje i junce 17.5 .

koja gleda samo nastranu. šeher — Sarajevo Izgoniš onog ko te grlio s Trebević a i sa Sedrenika i ko ti je pjevao: Sarajevo. Zeč ica. lijepo šeher—Sarajevo! Tvoj put neć e dalje od Kozje ć uprije. ŠEHER— SARAJEVO Vaj—haluna. prorič uć i: »Ceka te strašan glas bijeli grade kameni grade ledeni grade! Zemlja se uvija i zemlja huč i pod tobom: Previše je zultima! Previše je kad majka jedna kune i sestra jedna pla č e i jedna nevjesta prste krši! Ti si bijelo a ti si crno Sarajevo!« Još samo zaljubljeni pjevaju o tvome beharu umrli se u nj umotavaju ali — pjesnici ga više ne vide.VAJ—HALUNA. na visoku i ko je drhtao pokraj Šadrvana. * * Grade svih uzdaha kome se gizdaš kad su prognani oni bez kojih je tvoja ljepota zora bez pijetlova? Vaj—haluna jer ć oravo hodiš. tvoga srca. . svoje mlade podavi iz ljubavi.

Ko zna kada ć u ti se vratiti! Teže mi je što nikad saznati ne ć eg koliko sam te volio ja. č eznu za svojim snovima. Nejma sunca. tu nejma ni snova. siromah. tvoj bageskija. kako radosno lete! Jedne su ptice u putu izgubile svoje snove. 0. Snovi su umrli u njihovim prsima. A iznad tebe su sve sami vidikovci s visova se dalje vidi i rahat dige duga pjeva i leti: niti je nebo visoko niti je zemlja gluha. Gdje nejma sunca.ci) SELIDBA PTICA Pustog: sepeti ljeta smorili su kraj. Na svjetlu latice se šire a krtice umiru. Ptice se sele. oktobra 1983 .

Gasi maštanja i rije č i č ovjek cigaru kad gnjevno zgnje č i Ne smogoh snage molitvu da re č em Već ključ ara č uh i lance pse ć e i zatvorski sat Nebo za rešetkom pade u slijepu ve č er Zavukoh se pod prnje i svaki tat jež što sluhti č izmin bat I sklupč ah se Oni su letjeli preko žice i zida U tu slobodu od novca piva mesa U zagrljaj kurvi što lažno im rida Za šankom uz karte i svijet nakresan Dok im krv natapa krpe i tjelesa r. šiblje bi da raste Ono zna kako ć e da raste Zemlja mu kaže: Podoj pa rasti Kiša: Napoj se pa rasti Sunce: Ogrij se pa rasti Nebo: Rasti rasti rasti Ujutro vrtom prošeta djevojka Ko ć e je svratiti nejakom cvijetu A predveč er nalunja pjesnik S kim ć e č ovjek izmijeniti rije č Za šta ć e okač iti srce Več eras orgija pola č ovječ anstva Radnik pjeva bu č no uz prasak raketni Šareno je nebo a Zenica tmasta Kapedomska livnica prvog maja štekti Zbog onih što su slavlja htjeli preoteti Najednom u zatvoru nestalo je struje Dvojica su pokušala pobje ć i Ponovo prasak Ali sada odjekuje Drukč ije.) ..ŠIBLJE I GRADINAR LIVE AND LET DIE Proljeć e je..

ne ć e biti nijednog. i kupio mi. Ovo je pustinja: s ljupkoš ć u mojih lukovica blagih Od strepnje uraslih u obla č ak sanjiv. a ti ležiš više od dvije godine. . Jedan kamenč ić već je ispao. prsten s kamenć'ić a tri.C#) ŽIVOT PALME POSLIJE DVIJE GODINE Jer me posija sred pijeska i kamena Ni kapi za utol Žecti ni dah trava kad da č ujem Dopusti Gospodaru korijenom svojim da rujem Njedra zemlje Tvoje hladna natopljena I da unutra — ne izvan praga! — živim život dragi. posljednje. godine poveo si me za ruku. Kada izacteš. One. Tada ć u baciti prsten u travu i grliti te golim rukama. u draguljarnici staroga grada. po ledu. Kome je otet Život rusi danji Ko se boji stasu u dželatovoj zlo ć i Podaj mu san Hiljadu jedne noći.

BALADA 0 MEDVJEDICI

Davno — hej, drvoredi triput su ve ć od studi svisli! — č ekali smo voz u gradu u kojem sad brojim minute. Zadugo došao nije i bili smo ljuti, pokisli. A kad se pojavila iz hudžeri č ke žbuke, ta košara svjetlosti raštrkane, Žute, pisnula je, a mi smo, na pozdrav, u vis digli ruke. Sad smo razdvojeni. Č uvaju me Smajseri i žica! Svake noć i, u pola dvan'est, slušam: isti voz zove nas i traži po hladnom gradu, tužno buljeć . Ljutita Sto nas ve ć jednom nejma, hukne i niz mrak se truntavo ocivu č e, putem bijelih tra č nica, sa svojom kikom i sapima, vuku ć i kulje, medvjedica kojoj su oteli mladun č e. A ti — gdje si sada? Umotana u Sal, na kojoj stanici zebeš? Pč elice promrzla sred puta uliš č a! Ni ove noć i, ni neke iduć e noć i, ni u sva svitanja plava, o! — nijedan voz ne ć e obradovati tebe, neć e ti donijeti ništa — osim dalekog piska, po srcu bič a krvava.

ZENI Č K0 BD'JENJE

SEMKA

U noć i — neko upali svjetlo, otvara prozor, dige u domu iza kestenova starih. Pažljivo puge vjetar. Pristižu poštari zime, polahko, na staklene nige. U sobi, bezbeli, toplo je. Zbori peć ica s tiginom, satom i koracima. Smiju se zidi, č age, stvarč ice po budžacima... Tom, gto u tili č as nesta, misao na č elu gori. Bez sumnje, pregna Misao, lahka: s vrata bahnut ć e ljutit blag, za sahat odmah sade? 0, sretan je taj neko! Jer, on jog ne znade kako malehan je rastoj od sre ć e do taksirata.

Sve sam saznao Semka Kako ti je bilo žao Nisu nam se podudarile zvijezde Kako su te zatim upoznali Neki moji prijatelji 'On! Pa znam tog zmaja' Rekla si U getnji si se sagela Pred kafanom 1E podigla partisku knjižicu 'Nemojte mu kas'ti Ipak On je tegki Musliman' Ispalo je naopako Moja Barbaro Ubij bože Vi žene sve naslutite Stvarno su me uhapsili Ti tvoji Moš mislit Semka

rh)

izt

A ti si trnula od straha Kao srna u opkoljenoj gumi Izludila si I tako ugušila sva sumljiva sje ć anja Odreč e se ti nageg poznanstva I svakog boga I svake nacije Nikad nisi upitala za me To boli da znag 'Jao robijag' Iako molig za me Kad god ugledag miliciju u gradu Kad stegnu zime I uvijek kad ružno sanjag Kao da sam mrtvac Ti Semka nizagto neć eg da znag Ne treba č ovjek svagta znati 'Ne, ja se ne bavim polit'kom Ima ko se njom bavi' Strepig nad svojim kancelari'skim poslom Poslugna si kao ku č e Jesu te poharali Dripci Dođ e mi da pla č em A ti im kucaš referate 0 nacionalnom pitanju 0 razvoju demokratije u SFRJ A ja znam da djecu u č iš molitvama Krijeg to č ak i od muža I već mislig na penziju Bože samo pemzije Napravić eg testament Da ti se klanja dženaza I da te sahrane u muslimanskom greblju Podno gumarka U klasju nigana bijelih, ponositih.

živjela je na slobodi. u ljubi č astu ruhu. sredinom noć i. DRUGO RO Đ ENJE Ivanu. poput Zore. carstvo purpura. zasniježi? 1.REGINA NOXTIS. Procvat života! — u tom tihom č asu! Samo cigar duhana Regina noxtis. Tragovi U svakoj stopi po kap krvi Oca To su putevi bjegunca i gonilaca Tuda je i Smrt prošla u zoru i drugi lovci zamakla u goru Stotina č eljusti na jednu glavu reži Zar moraš biti zvijer Adame Č im s vri. ostali smo u ć elijskom mraku. a onda se neprimjetno i zauvijek povukla u se. Mi.) s' . sjećajuć i se jedne hladne ponoć i ZIMSKI LOV Ona koja je godina sedam č ekala svoga bu đ enja č as sveč ani pomoli se. pred kojima su buktili obrazi Krahice. prema uputi Provi đ enja. u svoju prvu Smrt.

plač u zaprepag ć ene baš č e. Bože. Jesu grozdov.STRAH OD MRAZA DECEMBAR U FO Č I Rahmetli Salihu Behmenu Aliji Izetbegovi ću Jedra su razvijena. jamda ova. svikli.. Zvizga sjeverca jauk giblja. Hoć e vihar nebo promo č it. Gledaj taj behar i pupoljke na suncu! Najednom puhnu. I sve su nage nade utrnule. hoć e zasipit iz Božjeg zembilja? Zime ljeta kao zvijer stratih! 0. ne ć e. pa ipak Tebe sve vige volimo. Na razoč arenja smo. ali jedna srce uvijek nam obasjava vige u muci negoli u Msti. hoć e bar jedan od kalemova gto ih ono lani navrnusmo najesen iznijeti plod? Decembar. Mrzne dah u Fo č i. evo dobrog vjetra! — tamam smo se bili poradovali. »Nije opasno gto pada snijeg u ovo nage jedino prolje ć e. Avdo. Allahu.. Bože! o. slijepe tkalje! U požudnom snu ribarske svije ć e sloboda moja odlazi sve dalje. . samo da nam mraz ne pobije Sve nam se slutnje crne nage obistinige.i koje č ekamo sazreli u Tvojoj ruci obilja? I premda ć e iduć i snijeg zapragiti nage kaburove. a onda i snježna vijavica zasu.

sa sijevom noža. Tu sanja narod iz baš č a: fesovi i pojasevi. Brdo je ugazilo u rijeku a rijekom otič e krv — tako tvoja poezija kivi u meni. Poput crva puže — odgoneć i sablasti od sebe! — do druge strane. Gorane. I nu! — podiže glavu: kao da pita dragoga Boga! To niko ne č ini koga na most donese noga! Nije žurila. s leptir'ma šamije. Krvave. Krv je tvoje sviietlo i tvoja tama jer su te zaklali u svitanje! Ja. Gorane. . (pa ljeti devedeset druge! —) u kricima smrti. ljubice podo č nica i behari senabije. svjetla nemam. Grozna. kad su topole trijebile list. Ona tako pozdravlja hude Muslimane: dvije hiljade mezara u svom srcu plijevi. moja je samo tama. Baš onakva kako si je opisao. starica pod jemenijom stupi na mosti ć . dimije u cvijeć u. Isto brdo i isti krik Kad se revolucije dižu i kad otaljavaju pjesnici istim krikom skon č avaju! Gore u svakoj jami reži tvoja smrt.HOMAGE GORANU MEZARI NA DRINI Isto brdo nam pripada. Evo na vjetru palim tvoju zgaslu svije ć u. davila ih rijeka — koja sad drhti — zimi č etrd eset druge. Jednog jesenskog dana. Kanila je ostati što duže u molitvenom zanosu. Drhtim pod ovim strašnim brdom i ne mogu da spavam.

. Juli. Vrane se ne č em č ude. Upeklo. ISPRED ZATVORSKE BOLNICE Č as se nadnese nad prozor Č as ruke pruži Nebu. Izgubić u se u pucnjavi i jeci po mom srcu ispucaloj smreci letić u džin njivom niz propunte da se pod me đ om sva uvu č em u te zabrza ć u kao jezik svra č iji vidječ e se da je Allah sva č iji ć e kupelice stati u da im vilam više ne ć u znati niz mutnu vodu baci ć u godine duge bolest teške planine a do zore koja prva svane zamladidu ti modrice i rane.BREZA. Oblak na putu. Kad ć e noć ? I samo da tiha bude. Ljuta na vjetar kad god zapuše. Ima igdje žive duše? Lišć e Šumori Crne vijesti.

se raziđ e.(711 . koju mu je namrijeo pla č . poslije pri č e prijetvorne bra ć e: »O. povjerenog Onom koji sudbi platna širi. YT.iše mu haljinku na lice. mrač e.Isufe. suknja. I jeknu nježni. tugo moja!« Vazda s nadom. Stav. XII: 93. Mjesecu i zvijezda jedaniest! JEDAN POGLED NA SARAJEVO 1986 . U č asu kad karavan iz Misra je kren oko starca po č eo da miri znani zubun sina. I tada nasluti: tegobni č vor. razmrsi ć e Volja koja nad njim plovi. . Tmina. pa slijepac u svijet ponovo izi đ e kao kad nam svane! I vidje: obistinjen san o Suncu.YAQUB Kur'an. mogranj glavu povi.

JEDAN POGLED NA SARAJEVO 1986 . dragi moji optoč eni zlatom Minareta i tornjevi gledaju Nebo dozivlju se i sami mole Č uvajte vašu ezelsku tajnu o smjerne kupole Ko vas je popljuv sestre i ko vas zgadi pod Božjim Plavim Prijestoljem 0. Ivanu Gavri Slušam — ponovo — tri sata č etvrti spava pod Solomonovim peč atom 0. dragi zyuci što trnete niz duša pusto polje! .

JA I SVI MOJI PRIJATELJI PREDVE Č ERJE U NOVOM GRADU Abdullahu garč eviću Č etvrt hheba. Trafike rade. Sredovječ ne žene guraju kolica. 0 nebodere se u dnu — odbija zvuk sirene iz sportskih arena. Več eras daju nešto ljubavno i komendiju »Za kivot bolji«. . lopovski se ušulja kroz prozor. cvje ć ara radi. Ja i moji prijatehi samo se pogledamo izmedu se i srce nam pue dok je gledamo kako divno spava. komadić sira i pehar hlorisane vode: svi moji prijatelji u sobi gluhoj kao grob. na balkonu neko puši. Pale se svjetla u Novom Gradu. Za tvornič kim dimnjacima Sunce oker pidžamu suši. zna č i? A ja dan potra tila traže ć i vas!« Prije skorog marša ona obavezno malč ice odspava na našem stolu. Po navici. drugarice Svini. u njima lutka u bjelini. Klizi trolejbus. vise ć i o žici. i zacyrkuta: »Tu ste. — 'Bro več e! Lijepo izgledaš! — Kako si prošla s onim? — Naša posla. U pohode katkad doleprša odrezana letvica sunca. od jednog pijanca zastrašena. Neko je na sladoled iziš. Več er za šetnju. — Na Radni č kom? — Bez veze! Pošla bi' ako je tebi po volji! U parku vrište djeca.

o. ledna! Ubija duše. Pahulja — sa č istih visina — leti. travka nijedna! * * Nad mirnim gradom — minareti.U PODNE — SIRENA Surova navala! 0. Meduzu — povijest predu. u Sodomi. . kud da bježim od toga srca praznog. Grozna je glina U groblju novootvorenu. I pada na sedždu. Iz gnijezda džamije vinu se glas mujezina! Taj povik koga taj povik prenu?! Mrtvi su vijekovi. iz kojih. niknuti nece. kiša kamena. kud da bježim! Svud hladni vjetar puše ispod Sunč eva zevffia! 0. koje Providnost nije č e! I sad sa mjesta Njegova zrak nad Gradom sije č e! 0.

s171/. kelio je da se zaštiti strahobe reinkarnacije: sagradi sebi piramidu s dvorcem na ostrvu ispod kojeg je navratio vodu Nila! Keops je vladao pedeset godina! Poslije njega do đ e Hefren. njihov vladar poslije blagog Rampsinita.vjerovahu Egip ć ani — duša se useli u svu morsku i kopnenu kivinu. šarov — garov. Tri hiljade godina tako prebiva da bi osvanula u nekom novoro đ enč etu. posljednji pozdrav Tvoji zatrpane laki zatrpane laki . Dvije piramide na uzvišici! Hefren vladaše šest godina više od Keopsa.NOVI GROB FILITIJEVO POLJE Po Herodotu . Keops. ca rtie u ambai ° laži Poslije smrti .1_. . njegov brat.e vii e Pn 1a.

Vas uvijek love! Sto šest godina tla č enja! Sto šest godina hramovi su zarastali u plijesan. a svaki Egipć anin drhtao prut! Onda dođ e Mikerin. Prolaze ć i pokraj piramida Egipć ani spomenu sakatog Filitija. I po Filitiju nazvaše ovaj predio. !<> . I kad dišete poslije bijega U vašim dušama tinja Strah od Nepoznate Ruke. Jave vam da su lovci pospali. u ovom ć'asu mirujete. koji je ovuda č uvao stada upamtivši oba kralja. Uto zapleše vaše liš ć e I vaše duše izdišu radost. Al uskoro ć e pah vjetra Uzbudit vaše stražare s vrhova.BREZE Sestre. On nešto popusti.

Svakog dana uvjeravam sebe da Osipove sjene više ne postoje. izluđ ivalo. U zatvorskim stihovima slova su po č ela da se izvrač aju. samo kad sam morao. Prve zatvorske godine u č inile su ga još ljepšim: linije. ali avaj! — na mojim ramenima zauvijek č u č e policijski i doušnič ki pogledi! Nekad sam pazio šta ć u buncati u snu! It%) . oblik slova i niz riječ i postali su klasicistič ki. klao ih i komadao kao morski pas ljudska tijela. Precrtavao sam rije č i. Nevjerovatno! — svaka rije č dobila je svoga stražara. što me izlu đ ivalo. Pisao sam vrlo maIo.DIMNJAK U CENTRU GRADA NERED MOJE SLOBODE Vladi Gotovcu Vladimiru Srebrovu Kraj robne ku ć e tamo do rijeke Nad mnoštvom krovova i antena Vrhuni dimnjak od opeke Porijekla tajanstvena Sunce obilazi okolo njega U podne ga svuć'e do gola A suton sporo proždire ga Kad ga je svijetlo više od pola Dolaze tacne i vodnik gegav Po ovom gradu šetaš vrištiš Svrać aš u knjižare i granape Pune su plaže restorani č isti Bogomolje nam u hladu zjape Pohode ih starci turisti Niko neć e da zna o dimnjaku Ko ga je zidaolza koju zgradu Narod je predan sre č i u radu Narod ne smije znati o č udaku Sto zureć u dimnjak drhti pati I po sjeni zna koliko je sati U mladosti sam imao lijep rukopis.

neuljudno. vijeka Oni se nisu dali poniziti Oni su se odvažili na patnju i progonstvo I dugovjeki mir sa svojim daimonionom. i to me silno veseli. a tren-dva se pripremam da bih u društvu izrekao svoju misao. Sada pišem ružno. Ne volim red i nikad ga više ne ć u voljeti! Knjige su mi razbacane po stolu i širom sobe. . Tupavo bezbojno doba U kojem je č ovjek izgubio viteštvo a život slast Na svakom koraku gledam poniženje Kao što su mistici nekad gledali Boga Onaj koji ponižava — naravno — ne može biti vitez Strast za muč enjem brzo ga pro đ e Strast za ponižavanjem — nikada Gledao sam mnoštvo o č iju koje strepe pred njim sijevaju od uvreda Ni u jednima nije bio vitez č ak ni u vlastitim Poniženi tako đ er nisu vitezovi Ma kolika bila njihova patnja Postoji tre ć a vrsta ljudi: Devetnaeststoljetni nautilusi neuspjeli dagerotipi XX.NAUTILUSI I danas se oprezno okre ć em okolo. a djecu puštam da vrište do kasno u no ć sve dok se ne zamore i sama ne poliježu.

u gvož đ ima.LISICA. Cigan č e Danica izađ e prva i sija na svome nebu. A kad su u zoru došh č apala se s njima ujedala ih sve dok joj nisu rascopali glavu. Dok visi niz lovč eva le đ a preko torbe. . s bijelim međ u pIeč kama. draga moja. tvoje meso nije za njihovu č orbu. Kao da se umiva. POSLUDNJA VARKA ŽIVOTU DANICA Malo prije cvilila je gore. Tako. krv joj kaplje iz njuške na kojoj je i dalje smiješak. Ubere ranu jednu mrije na svome gr&lju. Ona koja je č itav život bježala da je ne ulove sada se smije smrti. kratkih nogu. Ako ti mogu adrt kožu skupu. nauznak..

BREZA. U LISTOPADU .

ne! ja nosim svaki grijeh na zemlji što je nik! Ponovo ć u — na Duhove — listat: sa ruhom. I ponovo ć u biti kriva: zbog liepote koju ne mogu dati nikom. ali i sa snijeti. Usidjelica. spiraju se s mene grijeh moj i prokletstvo? 0. U LISTOPADU PRED VEDRINU Enesu Durakoviću Listopad je. s kosom oknivenom. .BREZA. A u listopadu ć u — griješna i gola — mrijeti. šumor davno nest. Vonja jesen u plotu. ne. Dok vjetar — zubima — otkida moju bakarnu ljepotu. ne. Oblač no je Ali i sunce bjegne niza rite Dome Davudov Neć e te mašiti pljusak Za koji dan Uz gromove i munje srdite Ipak — raduj se: Poslije holuje Vedrina puca plava Dome moi Veseo to ć e odjutrak biti A iz sina Tvoga ć e dotle Iznić i trava Zelena jed po prvoj paviti.

Ahmedu i Muhammedu .SREBRENA Č ESMA (1992) Nafisi.

DVA KRALJA

Jedan ratnik, u vrijeme Rimljana, širom Bosne Srebrene zemlje oslobodi. Sagradi sebi dvorce sa dva divana pokraj koliba, gdje se rodih. U stijenama vise s mora vrata. Ključ ić izgubljeni kutije skriva. Tu se preslavč e vile, tu slije ć e Ptica Zlatna, a na dnu kaplje, kaplje voda živa. Č im me moja maj č ica donijela — u ljeto, kad zrele trave zve č e djed bradvin snese s vrha skela — da mi pupak njim odsiječ e: da mu budem zidar mrkog č ela što kamen kleše pa ga na zid me ć e. Al otac dr2Mo donese iz sela: da pišem za stolom, pokraj svije ć e.

POD CRNIM VRHOM, U ZAPE Ć KU

Na greblju, u travi i papre gapatu, kralja štite ste ć ci kamenovi. Do nigari jagode sigle, cvatu, a u Pridvorcima stoluje kralj novi, kralj brgljan—magte i huka sje ć anja. Naveč er, kad puhne vjetar bola, on bije bitku protiv rana, a danom izgubi vojske pola. I nove dvorce gradi vige polja.

Pod Crnim vrhom, u zape ć ku, Pridvorci moji se smijege; to je sać e bijeložuto. S neba crn im bi č vune prijeti — rastvara gaku nervozno, ljuto. Zač as — eto kapi krupnih, pljusak nebo sa zemljom sveže, povrve brazde poto č ić a. . . S munare — ezan iznenada, sofra u baš č i položena! U kolniku — jauk ma č ić a. Nad mladim selom oblak uskoro slamu vrge, kigobran rasklopi. Šuma se puši umivena, od kige se grmlje stresa, a zemlja vodu popi. . .

IZ SOBE MOJE SESTRE

NAŠA KU Ć A STARA

Na stolu—zdjela, u njoj šeftelije. Dunja za ružmarinom. nabrani u trokut. Sestra otvara prozor: nek u đ e mlaki propuh, miris iz vaza dopre do avlije. U prozor hrupi raznobojna šuma i više nje plavi vis! Na č esmi prššššti mlaz. Sa grana stiku dživ—dživ pozdravi. Bršljan, gust, visi niz kolje. BIag je zrak. Sunce napušta polje. A voć njak miriše: orah razobru č en. Vika djece iza susjedove ku ć e.

Potrč aše potoci, pro đ e zima jaka. Proljeć e istjera stanare s č ardaka. Na prozoru spazismo leta č e pirgaste, a pod krov nam do đ oše komšinice laste. Na tavanu kumrija od svitanja gu č e zibajuć u bešici mršavo golup č'e. Jednog jutra ma č ić i gore zacviliše. Nigdje mace, a Gigo ispred praga kiše. Tri jutra smo nosili u bakrici mlijeko dok Papu č arka ne sakri daleko. Ko god do đ e naša kuć ica ga skrije. Kome je zima neka se ogrije.

zvali je č esto i pozdravljali. a Vasva — da boluje. ali nisu granule Vasvine o č i. Danima smo gledali u nebo. sa širokim granama. Jednog jutra granulo je sunce. Sipile su rosuljaste kiše. bijeli. šaptali su vjetar i poto č ić . Razboljela se u prolje ć e. Još smo se nadali da ć e se vratiti u naš sokak razigrani. . kad se mraz u č izme do peta uvu č e. u stranama? Jedan jasen. Mi smo morali ostati u kuć i. Koga je strah u nju nek pobjegne. nek prona đ e mjesto i u mraku legne.VASVA Naša kuć a stara raširi kapute č im s planine polete vijavice ljute. Rijeka je umukla u svome koritu. A ko č uva kuć u pod brdom. Vasva je ne č ujno otišla u nebo. a dim plavi šal do oblaka vu č e. kad lista dženerika u avliji i više sela buje. mali. u oblak najljepši. Više se nismo prljali u pijesku niti smo se na zidine peli.

slatke med! Da ne bi plakala neprestano. tregnja je vo ć ka zlatna. Pod orahom. Grle je brgljan i kopriva. Pod plavim nebom njezino lice danju. srdač no mage njima. bere ih meni moj djed. kako volim njezine suze crvene. stotinu ruku ima. u julu suze lije. »Sinko. srdač no mage njima. bumbar napuni svoje zembilj č e. kada susta. Dijete ptič e njoj pjevugi. Prhne i skvasi krila pti č e. Niko ona ne dariva. nakraj avlije. Zelene dimije obu č e prva č im se proljeć e javi. Oh. stotinu ruku ima. . Kad na put po đ em i kad se vra ć am.TREŠNJA SREBRENA Č ESMA U nagoj avliji — stražar č edni. Grli je č ovjek žednih usta kad s njive do đ e. Cvjetić e bijele ono joj pospe po krilu i po glavi. Ko jednu granu polomi joj. tome se ruka sugi. U maju č upa trepavice. slap iz duga grla lije.« U nagoj avliji — stražar č edni. Kad na put po đ em i kad se vra ć am. noć u se smije.

č esma se sa mnom došaptava. kada odem da spavam. Ona. pođ e—stane. Na vrhu šaputa. traže ć puta. iz roda leptirova. č esma se puši. nova! Radostan je moj prst č eka! Gore—dolje. U noč i piju vile i mre. šaputa.03 BUBAMARA * * * Naveč er. ona se nikad ne odmara. . . igraju kolo sve do zore — kad jež se č ešlja i miju lice raspjevane golubice. kamen ostaje. mudra. od srebra sva je. ugleda me s kukurijeka. Voda otič e. Kroz prozor slušam kako klopara. . pa riširi kaftane i u dalek svijet leti ispod nebeske plaveti. Lijepa vijest je sa njom.

košutin trag u travi Hercegovinom što zama č e! Vrbe spustile do vode kose — moga djetinjstva dane odnose brzaci što se smiruju u polju. se strmoglavim u klasulji se razlijem. Prođ oh poljem: s rijeke ogledalca proviruju. Neretvin zelen—brza č e! Ah. U šljiviku zabodena munara visoka. Gdje je sad ono cvije ć e ljubavi? Ah. a pod vrbom zvijezde spavale. <701 cs . brzak.00 KOŠUTIN TRAG U TRAVI ONAJ BRZAK ŠTO S PLANINE Kraj Neretve selo malo. što zaspi u gustoj travi — to su Semkine o č i i pletenice dvije. • A onaj brzak zeleni pa plavi. Noć u su brdom bure se zvale. zelena oka. Onaj brzak što s planine ponese sniježnu žest. Tu me voljelo djevoj č e jedno berberske puti. što stupa za njim. U lazinu. Tamo. gdje rastu runolisti i raduje se janjak Žuti. jelen je žurio košuti brstiti č elo i kožu gristi. a iz ravnine curak sanjiv — to je mog srca hurnebes i tišina. Vrbe spustile do vode kose — moga djetinjstva dane odnose brzaci što se u polju smiruju.

če DŽEMRE Udari džemre u zrak! Krupan pada snijeg. Otkuda. Ispod njeg busen do podne proviri. Uz potok biseri se rune. od duba dalje ne odu. ta toplina. probudi korijenje. konjsku su žicu smo č ile. Udari džemre u vodu! Uze joj žest. iz koje Tvoje domaje? Odakle blage teku struje? U mome srcu danas je džemre. zub. Tvor č e. svukud nova klica bije. Slap na koritu već je mlak i cvile stare okapnice. živnu i mravi i hr č ci i puzavice sve uza zijev i mrmorenje. Ohlabavile su sjeverč eve strune. I udari džemre u tle! Toplina krzno zemlje grije. Otkravi ledenice. u mome srcu zora je: Ti č itav svijet miluješ! . a dojke po njivi skoč ile. rašireni su na nebu zvekiri.

lizne I vrelo natjera da brizne Iz međ e i iz pristranka. Stresaju im rese bumbarovi ranci. Probudio se strašni duh vode! On rakite. Ah. spavać emo mladi poput iva. od sunca im to č kovi. Neka huč no jure Rječ ice njihova bra ć a. a nama se u te č ase sniva. . što vise. On ga ponese po č ne davit A ipak ga u glib otplavi. Rije podzide plotove! Boji ga se trska tanka I janje što s mosti ć a zove. A grive razigrane Od planine do ravne luke. Podahle su u jurjevskom sjaju. dok Jure navine to č kove. . Neka šiklja iz izvora mutnih! Nemojmo — već sada! — misliti Na listopad žuti Kada sve vehne I kada svaki slap okra ć a — Na koritu ispod javora — 1 kada boluju trave i gora. »Eto Jure!« rano maj č ica zove. Jurina kola praše po zavi č aju. ruda i lanci. paoci. •701 .C> PROLJE Č NE VODE Č AROBNA KOLA Proljedne vode burljaju! Slapovi im kao ruke.

U Neretvi spava sunce. bršljan svakim krene. a na Drini zora plava. u san starih mezarova. č ipke vise. Krene dušman ti na zide. zemljo! Ja sin sam Tvoj! Tamo na Uni—ziatno zrnce. Nanizane od pređ e zelene. Č uvam te kao i dva oka! Ja sin sam Tvoj. U plavo Božje Prijestolje kli ć'u zyuci s bogomolja — to su pjesme zemlje moje gdje huč e gore i šme polja. Mila sra i žestoka — Bosna na zemlji krvavoj. uclarić e na šehide što krv ć e liti za brda ova! .BRŠLJAN JA SIN SAM TVOJ Putevi vode na sve strane. Penje se na zid. al' svaki puteljak negdje stane. niz ravnine se razliva Sava. Dug je put. vinovoj lozi splete grane: — polja i šume obuhvati vid.

Milostivi nek ti da mir i krušni zalogaj. za golem tone brijeg. o. Viš' njiva žitnih — gordi vrh.DOK SUNCE TRAŽI DOMA PRAG Sa gora huč i vjetra šum i poljem ziba plod — da uzme zdravlja hambar pun sve Bosne di č ni rod. u kamu—zelen Za te smo uvijek krv. Od pjesme ječ i dolac sav. naše rodno tlo! Pod šumom travu njiše val sniva otkos nov. a stado č eka zov. NIZ ŠUME I PROPL ANKE . mi č uvat c'emo kamen drag i zemlje slavne stijeg. Ti. radaš nas i vječ no pokrivaš. Dok Sunce traži dorna prag. Bosno.

San nas u sijenu svrć e. žabe srcu dale oduška: što jedna po č ne. Jedna luta sama — i pada. Jedan dječ ak neć e da spava i mlađ a sestra s njim. Šumski stanari spavaju svi osim šišmiša i sove. VIŠE MOGA SELA JEZERSKI VE Č ERNJI VAŠAR Tepsija neba puna košpa zlatnih.. Rim. Svici fenjere pale--gase. Negdje na cesti autobus bulji.U NO Ć I. Jezerski vašar završava se Pa stari žabac frk ć e. u toploj noć i. zuje im motori. u jezeru navrh proplanka. Mjesec na nebu zvijezde pase. č im dođ u zvijezde. gori.. . Trepć u svjetla dalekog grada. London. Šišmiš iz mraka bahne.... a sova pušta hukove. č ekaju putnika iz aviona s hrpom divnih poklona. svitac zapleten u travi.... U kolibi sijeno šuška. stota nastavi.. U jednoj kuć i lampa udunu. razmič u se krovovi-lopoč i.. šušti trstika tanka. strigne. u drugoj gori.. Zagreb.. Kud noć u lete avioni? U Stambol.

djetlić sebi djevojku nade na kraju luga. i prsten zlatan. od klikavice! Minu proljeć e. djevojka č eka spremu skupu. minu i zima. odgovor Šalje: — Kupuj.me — reč e joj djetlić č im je vidje. — Podi za me! Pođ i za me! — Vit. u davne dane. Kad s debla č uje klik—klik—poziv. a uz vrat derdan Šareni.— ni traga od ruha i mom č ić a poč ešljana. kupuj! . prode od tada mnogo dana. buknula je jedna ljubav u davne dane. Svadba Šumska još nije bila.a: — Kuku meni! Kuku meni! — Nove ć u ti haljine kupit.o tad.DJETLI Ć SE ŽENI Kad je u njivi plug zaŠkrip i Šuma obukla gole grane. i mahra. Imala je siv ogrta č . klik! — č u se iznenada. na kraju. Mladoženji se smrknu lice: to bješe prijetnja iz starog duba od klikavice.zato je tužila sve d. Umjesto žute svadalice Što se u Šumi svakom ruga. vit! — klapnuše sre č na krila kreć u ć i na put svadbeni. Šumicom prode vesela vijest: — se ženi! Djetli ć se ženi! — Klik. poč ešljana. luga.

unce polahko slazi nih borove. Planina diše. 'o šumi vjetar povede horove. sa proplanka princeza mala dugim je nogama bjekala. . č opor je jurio nju visoku njušed joj vrludav trag. to tijelo vitko. Niz šume i propunte. pozna ih srca odi ro đ enja—. da neko nije uzviknuo ludo uspalivši č opor kerova. Hoć e izdržati noge tanke. 1 sve bi bilo poklon iz snova. plamenosivo? Potocima i niz proplanke još dugo je lavež odjekiv. najveć e č obansko ć udo.. pasla je sama mlada srna. Nije č ekala ni minute! Č im zadrhturi koža njena — ta vika i lavež dobro ne slute. Na proplanku. sunce i mrak. č ešuć i grmove pri skoku.KRVAVO JUTRO 3listaju otkosi.. iza trna. tladove im chlki naviše. .

ludice mala? Da si jog malo pasla u travi.. izlokana. i da se vige nič eg ne plage na straži ugi jedne nage.. dizat se glave na svaki gum. da si jog malo prič ekala.. Nejma te njugke surovog dugmana gto ć e ih pronać u brlogu. Znać emo: negdje mirno spavag slomljenih nogu. Do več eras neč eg stić i. ne bahneg na nag brojne ć e ugi č esto stri ć i..A zagto si bježala. Ali ti volig č &u na rogu. mucanje zaova i maligana. IVIOI UNIMETE (1993) . prigao bi ti prijatelj pravi.

bez Tvojega nura? Putnik sebi konak traži. Raduje se slavuj zori. č edo toplo krilo. nebo bez azura? Šta bi moja duša. cvijet se smiješi maju.. cvjetovi se rasane. ašilcane Šta bi Sunce bez svjetlosti. Ala zora osvane. Moja duša raduje se Tvojim džennetima. cvijeć e poginje glave. Salat-selam sve šalju dok ne zaspu u raju. Ko zna šta tad sanjare bulbuli što bol jave.40 PUTNIK SEBI KONAK TRAŽI ALA ZORA OSVANE Po Ynusu Emreu.. Bože. slavuje poj spopane. suh vrt oblacima. Da mi nije Tvog rahmeta. illallah— bolu mom je lijek Allah! Svemu On je Lije č nik plah! La ilahe illallah! Č im akšami pomave. Oni bole duraju. gdje bih se stoplio? Ptica leti u visine. Moja duša hrli Tebi i Tvome beskraju.. . Allah. zikir skupa svi č ine! Aman. a srcem šu ć uraju.

Allah. srce zbori. Pusti iskru da nestane! S nebesima ponesi me! Put mi kaži. Seyyid Nizam ide. Za Tobom suze lijem. u džennetskom veselju! Sa vratnica džamijskog harema džemat ide. no ć u gorim. dok Šapu ć em Tvoje ime. Behar pada s grane Šeftelije. — ahmedije nejma. pokraj Majke Danju. . Srce sindžire raskide. svako se raduje. nit sam budan niti spavam.S NEBESIMA PONESI ME BAJRAM DO Đ E Po Seyyidu Nizdmu Na godišnjicu 13dbinog preseljenja. a ja nejmam s kim da bajramujem. uz ruku mu pritisnuti č elo? Pusta kuć a. Ptica. ide. svom se Dostu raduju! U bajramskom od'jelu. nadi lijek. Bajram dode. srce se stužilo: opustilo Što se zelenilo. mirišu avlije. Valu Tajne. Koga jutros do č ekat veselo. Džennetlije putuju. Preslagana uo č i Bajrama i moŠusom divnim mirisana. Pogledaj ga. insan. Allah. gorim: za Istinom č eznem ja.

okan' se straha: ti imaš Silnog svog Allaha! Allah. Allah! — Iz tog Harfa č istoga buknuć e huk izvora bistroga! cra . prekini gaflet: na tvoj rije č č eka sav svijet! Allah. ja ć u zvati tvoju dušu: Mojoj duši doleti! Moj Ummete. Pitam uštap i mla đ ake duša kuda ti še ć e. Aršu Rah~ kad zab'jeli. Boli. Studen kamen na srcu. podigni č elo. Allah znade: od našeg grijeha stidi se č ista nebeska streha! Moj Ummete. mrtva zemlja ustrepti. odnese ga puhor blag. tufan se sprema! Grom puca! Zar spasa nam nejma?! Allah. Pitam zvijezdu spavalicu i onu što s neba slije ć e. u srcu svom otkopaj vrelo! Allah. Otrgnut s gran č ice cvijet — ne ostavi puta trag. Odniješe te ć efini u džennetsku baš č icu. boli tvoj odlazak. Allah! Ummet č asnog Kur'ana podić i mora bajrak islama! Moj Ummete. Allah slama silu dušmana prsima našim punim imana! Moj Ummete.0 ODNIJEŠE TE Ć EFINI MOJ UMMETE Otrgnut s gran č ice cvijet.

SRAMNO JE BITI ŽIV (1994) .

.Cf) C%1 OD MAŠRIKA DO MAGRIBA Od mašrika do magriba.. ubijaju jata Tvoja. sve više Te mi volimo! Sve glasnije mi klič emo i u zori osvić emo! Ovog č asa — dok ti spavaš — kolju grlo jedne ptice! Ubijaju — ni zbog č ega! — nježnu bra ču i sestrice! Ovog č asa — dok ti spavaš — na odžaku gnijezda pale! Noć as mrznu ni zbog č ega! — mrtve o č i ptič je male. Grlimo se i gledamo: koga sutra biti ne ć e?! . Tvoje ševe i slavuje! Naše selo umuklo je pa nebesa tužna stoje. Al što više krvarimo. svuda gdje se ezan č uje.. Ovog č asa — dok ti spavaš — novo jato na put kreć e..

Prođ e me žovot a ne znah ja zašto je Drina drhtala. U viru djevoj č e gledala i mladom Ahmi mahala. zauvijek ostah da ti mašem! Ljubav. pramajko tužna voda svih. u svakoj benti. zašto je zorom je č ila.. stotinu duša spi! Šehide je pogubila. . Drinu je vodu branio! Gdje mu je mezar to ona zna. o č i moje. Na Drini zebla. al u mom srcu mu je nišan. SVETA RIJEKO NAŠA Haljine majci dugo sam prala. spaja nas dvoje nad grivom Drine naše. punoj šaša. sveta rijeko naša. a s noć rikala! 0.. duga. stajala. zato je Drina izludila! E.. Kuršum je stigo arslana tog. moj Ahmo..0.

. Iksjkuz mi-re č e hašišaru na nogu koji mu stade. »Ne. zbuni se i prepade.— Zakunja. »Sejko mrtav! .Je mogu ć e?!«— u šake suze je lio.. i u konjušnici polumrtvog sebe na đ e.SRAMNO JE BITI 2IV (logoraška) Za šalterom gospo đ i plavoj tenk ju veri ma ć reč e — zato što mu je ticket dala za jednu vožnju nave č er. Naletivši na revizora. U metrou — u svakoj minuti— dok smo u krtici bili— Tenk ju veri. *** Sretna — ramena pogurena kroz gukvu žurila su ku ć i: u bungalov prijavožuti u kojem se budi stenju ć i. veri ma ć— ponavljao je niz Piccadilly.. ne! San je laža!— To mu se život-produljio!« I onda ugleda mjese č inu nad londonskim predgra đ em.

PRED LICEM ŠEHIDA gehidu Osmi Mustafi ću *** Doruč kuje kefir blagi s nareskom bez svinjetine otkravljen svijeć om Novog života. ... dać emo svoi život: uzeć e nam ga č eljust rafala ć e sagorjeti u trpnji za Pravdom. draga. Mi se više nikada ne ć emo nasmijati jer mi smo Bosanski Muslimani. č iji nas osmijeh zaustavlja pokraj stola. — Obavezni smo stajati i šutjeti pred njim. Kao i ovaj dječ ak. niz lice smijeh mu line. Osme Suljkić poč ne zepsti: 'Sramno je ovdje biti živ dok oni — nikad ne ć e jesti!' — Kako da stanem pred njegovo lice?— upitala je Fatima. ali na vilicama stane„ zaleden.

PJESNIK NA TABUTU (1989-1994) .

CiP) CN1 * * Č esto .u molitvi— misli mi odšetaju. kratku poruku Milosti. a onda sve.šume šušte grane! . Stresem se — stidan — jer znam: na Božju Sofru ne padaju! On mi uzvrati jedan tren. kad samo jedna kap kane: oživi srca sasušen list.

u srmi majskoj. svojom mukom. »Bate. ona ispušta više sluzi kad se iza sna u dubini budi u grč u puzi. nek slavuj ove duše tihe propjeva u bašč i rajskoj!« . I što je bol već i. staveć i nisku na svoje prsi.KAKO NASTAJU BISERI PJESNIK NA TABUTU U tijelo školjke usadi se zrno pijeska i mirno stvorenje poč inje se muč it. Gospođ a neka udebljana. I more u njoj po č ne hu č it. Obloži ga svojom sluzi. ko ć e za to znati! Almasli svjetlost suze lije nad divnim likom. A muke? A boI što život skrati? Ah. hvali se sjajem bba nizana.

boriti se za njegov umjetnič ki svijet i poruku. dijač kim figurama i pismenima. jasno. iznad koje noć u blješte zvijezde. ludo hrabra knjižica snažno. izazvala je suprotstavljene reakcije recenzenata. u kome je položena jedna tipič na dobrobošnjanska emocija i misao. ponovo sa poznatim komplikacijama i zabranama. preko jezika. istaknuli su originalnost rukopisa napisanog arhai č nom. pa i zbog Mejtaša i vodice. zapitao se u svom prikazu da ć e Latić uspjeti da se nadhrve sa svjetovima i formama koje je njegova nezasita mašta otkrila i otkrivala. i pjesnik i mi koji smo bili njegovi saputnici u književnosti i životu. Latić je tako odmah s poč etka ponio svoju tešku pjesnič ku sudbinu. odmah po predaji rukopisa izdavač u. po svaku cijenu nastojali onemoguć iti štampanje ovog rukupisa. u kome su i kojim su izvajane forme i svjetovi zaspali u jezi č kim arhetipovima. pjesnikove nacionalnosti!). naravno. patnja i radost. kaligrafskim i katibskim viticama i zapisima. dok su oni drugi. i to ne samo preko pukog korištenja spomenute arhai č ne leksike — koju je pjesnikova imaginativna mo ć crpila iz sokova djetinjstva provedeng u selu koje je i danas bogumilsko haman koliko i muslimansko — ve č jezika u kome je »ku ć a Bitka«. na svojoj baštini! Latić eva veza s baštinom išla je. kada se. Tek s vezom s tradicijom. To je bilo pravo pitanje. kome se ima zahvaliti što je ova stihozbirka objavljena). Nekoliko godina kasnije. Na robiji i po bolnicama ispisivao je potresne pjesme o slobodi i »saznanji- Prva zbirka pjesama Džemaludina Lati ć a Mejtaš i vodica (1980).) N.) . kvazi kritič ari (na žalost. pa ako postoji taj jezik (a to je malehna. u kojoj se nastojalo doslovno ugušiti njegov glas na drugoj strani. odležao godine zatvora u sistemu koji se — s razlogom! — uplašio njegove riječ i. ipak pojavila nova Latič eva knjiga pjesama Dome Davudov (1989). potvrđ ivala). zbog Ideje. Odgovor na njega č ekali smo haman č itavo desetlječ e. s motivima koje zahva ć a istinsko.C•I C%1 PJESNIK S BIOGRAFIJOM nosti. s jezikom. Književni kriti č ari i urednici koji nisu služili politič koj (z1o)upotrebi književnosti već . shvatili smo razloge njegova progonstva: Mejtaš vodica napisana je drevnim bosanskim jezikom. postoji onda i narod bosanski. Književni kritič ar Aziz Kadribegović . metafizič ko pjesništvo. pjesnik izlazi u svijet dalje i šire od pridvora č ke doline. da je ponikao tu. u jedno vrijeme č ak za njegov život. nagnut nad Mejtašom i vodicom. (književnoj) Umjetnosti (takav je bio Ivan Lovrenović . a to dalje zna č i da i taj narod ima svoju državu. kad je dopao tamnice. U međ uvremenu pjesnik je. stilski svježom bosanskom ikavicom. po ko zna koji put u historiji jedne mutavo i osiono osporavane nacionalne književ- r.

religiozne pjesme u slavu Boga. povremeno ih dajuć i horovima na izvođ enje. Hadžem HAJDAREVIĆ . namah smo uvidjeli ne više hrvanje već poigravanje formama usmenog i tradicionalnog pjesništva još: formama klasič nog islamskog isto č njač kog kao. to je sve manje bilo umjetni č ko izgaranje. sevdalinka. Rumijev beyt i Apolinerovi grafizmi. lirike. Njegova metaforika blijedi pred estradnim pjesništvom jasne poruke. Kada se pojavio Dom Davudov. ali je posigurno bila najautentič nije muslimanska-bosanska: po lirskom svijetu koji je donijela pred naše mlade č itaoce. To nije.. Miloš. Na žalost. rubaije i kokofonija Moderne. u to rajsko zabranjeno vo ć e maštara koji vjeruju da mogu popraviti svijet.. sufizam i spleen. Ć azim. bila prva takva zbirka jednog bosanskomuslimanskog pjesnika. možemo poželjeti još jedno zasić enje tom dervišu. U novoj zbirci razgovarali su Kur'an i Biblija. Musa. zanosnih svjetova. Yfinus Emre.. Citajud njegove pjesme skriveni od policije i špijuna. jasno. pred nama je bila knjiga našeg postmodernizma. Pjesnik je izgarao u magmi svoje mašte — na radost našoj književnosti. ve ć se u svakoj — shodno pjesnikovom instintku da izabere u koju formu ć e saliti odredeno iskustvo/motiv — može otisnuti peč at duše. »Pjesnik s biografijom«. slOmljenog srca. Ahmatova. šta ć e biti dalje s njegovom unutarnjom groznicom Mašte i vizija. i patriotske pjesme. Latić piše još samo ilahije. to ne možemo znati. Mandeljštam. Razoč aran. Kratki predah doživjeli smo u zbirci za djecu ljupka naziva (i izvanredne likovne opreme Avde žige) Srebrena č esma (1992). i ne samo pred njih. Tin Ujević . i modernog zapadnoevropskog pjesništva. Rilke. u kome ni jedna forma u inventaru (književne) umjetnosti nije zastarjela.ma iz patnje« ilegalno ih prebacuju č i do književne javnosti.. nastavio je da izgara. kome je riječ »osnovno sredstvo«. s preteškim osje ć anjem nacionalnog bola. semioti č ki znak kopnio je pred deklarativnom bukom. iz književnosti je ušao u svijet politike.

Dome Davudov (Svjetlost. u starom srednjovjekovnom greblju. Medunarodnog PEN-a i Amnesty Internationala. g. albanski. Magistar je filologije. leže ste ć ci i nišani. Masleša.5 godina robije. na poznatom Sarajevskom procesu 1983. Pokraj Pridvoraca. vjeru i kulturu »Muslimanski glas« (prvo takvo glasilo nakon više od pedeset godina medijske študnje o ovom narodu u bivšoj Jugoslaviji). bliže Prozoru nego Gornjem Vakufu. Godine 1972. u staroj bosanskoj ku ć i. a prevođ ene su na arapski. U šestom razredu objavio je svoje prve pjesme. Niz polje teč e rijeka Tušć ica. upisao se u Gazi Husrev—begovu medresu u Sarajevu. Pjesme su mu uvrštene u preglede bosanskohercegova č ke poezije te u Antologiju muslimanske poezije XX vij eka.. osuđ en je na 6. koja se ulijeva u Vrbas. engleski i francuski jezik. 1989) i Srebrena č esma (V. . Č lan je Svjetskog društva islamskih pisaca. Tada je po č eo objavljivati vjerske i ljubavne pjesme u književnim listovima družeć i se s rnladim sarajevskim pjesnicima u Književnom klubu »Tribina 08«. Masleša. g. u Pridvorcima. Dosad je objavio tri knjige lirike: Mejtaš i vodica (V. a danas je glavni urednik »Ljiljana«. Osloboden je pod pritiskom književne javnosti. Ima troje djece s kojima živi u Sarajevu. Poslije Medrese završio je Filozofski i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. i asistent na tefsiru (tuma č enju Kur'ana) na Fakultetu islamskih nauka. Prve harfove i slova nau č io je kod svoga babe Sakiba efendije. u grupi trinaestero bosanskomuslimanskih intelektualaca. Zbog islamskih i nacionalnih politi č kih ideja. selu smještenom u kotlini izme đ u Crnog vrha i Vranice. s tim što je dodano tridesetak novih pjesama. bošnjač kog nacionalnog sedmi č nog lista. turski. u jednoj avliji pokraj Trebević'ke žič are. 1980). 1992) iz kojih je sa č injen ovaj izbor. Sa grupom mladih muslimanskih pisaca i novinara pokrenuo je sedmi č ni list za politiku.C'#) C•1 BILJEŠKA 0 PISCU Džemaludin Lati ć rođ en je 1957.

krune svega stvorenoga/50 Mladice sa semerkandske šeftelije/52 ŠKOLJKA Školjka/57 Grad/58 Jedna klica/59 Dva vjetra/60 Rijeka i drvo/61 žetelica/62 Draga/63 Piljak/64 Ptica/65 Svraka/66 Blato/67 Leptir/68 Č irak/69 Cijela prič a/70 Solufi/71 Č uvar vrta/72 Konaci/73 Tabut/74 Č adordžija/75 ALIFAKOVAC S Trebević a/79 Alifakovac/80 Harf/82 April.ržaj MEJTAŠ I VODICA Autoportret/11 Mejtaš i vodica/12 NUšeta/13 Sablja/14 Vrffilja stffia/15 DOME DAVUDOV TAJNE Tajne/23 Mistici/24 Breza. nevjesta/25 Zekeriyya/26 Agistos/27 Razgovor u vasioni/28 Maslač ak/29 Nevjestina no ć /30 Mjeseč eva mijenaV31 Prvi mi'radž (Putovanje poslanika Idrisa — 'aleyhi's—selam— iz zemnog u besmrtni život i ponovni povratak na Dunya)/32 Milradž poslanika Muhammeda —'aleyhi's—selam—. sjeć anje/83 Metamorfoze/84 Behar u Sarajevu/85 LICA I TARIHI Mrinske vode/88 U haziranu preseli/90 Skrivena/91 Natpis na Nefisinom nišanu/92 Sa Souk—bunara iz baš č e/94 .Sad.

drugo rodenje/142 Zimski lov/143 Strah od mraza/144 Decembar u Fo ć'i/145 Homage Goranu/146 Mezari na Drini/147 Breza. tihi voć ari moji/120 »PJESNIK PAMTI« Sarajevo. Jedan pogled na Sarajevo 1986./152 Ja i svi moji prijatelji/154 Predveč erje u Novom Gradu/155 U podne--sirena/156 (Nad mirnim gradom—minareti)/157 Novi grob/158 Filitijevo polje/159 Breze/161 Dimnjak u centru grada/162 Nered moje slobode/163 Nautilusi/165 Lisica. u listopadu/170 Pred vedrinu/171 . spržila te munja/122 Basna/123 Moje INRI/124 Tevhid/125 Vrisak/126 Vaj—haluna. U LISTOPADU Breza. posljednja varka životu/166 Danica/167 BREZA. ispred zatvorske bolnice/148 (Izgubić u se u pucnjavi i jeci)/149 Y-cgib/150 JEDAN POGLED NA SARAJEVO 1986. šeher—Sarajevo/128 Selidba ptica/131 šiblje i gradinar/132 Live and let die/133 život palme/134 Poslije dvije godine/135 Balada o medvjedici/136 Zenič ko bdijenje/138 Semka/139 Regina noxtis.cf) in Mir ruci Munla—Mustafe Bašeskije/96 Tvoja smrt/98 SAL (Odakle sišeš)/102 (Horsko pjevanje)/103 (Ova se prič a)/104 (Sagni se i slušaj)/105 (Roje se)/106 (Jesen se)/107 (Fenjeri i svici)/108 PREDVEČ ERJE Ko si ti/110 Predveč erje/111 Onaj ko je otišao s kišama/113 Sindbadovo putovanje/114 Č ešljaš se/115 Va1/116 »Vaše njive«/118 Naloži vatru/119 Hej.

vige moga sela/196 Jezerski več ernji vagar/197 Djetlić se ženi/198 Krvavo jutro/200 MOJ UMMETE . Putnik sebi konak traži/204 Ala zora osvane/205 S nebesima ponesi me/206 Bajram dođ e/207 Odnijege te ć efini/208 Moj Ummete/209 Od magrika do magriba/213 0. u zapeć ku/177 Iz sobe moje sestre/178 Naga kuć a stara/179 Vasva/181 Tregnja/182 Srebrena česma/183 Bubamara/185 Kogutin trag u travi/186 Onaj brzak gto s planine/187 Džemre/188 Proljeć ne vode/190 Carobna kola/191 Brgljan/192 Ja sin sam tvoj/193 Dok Sunce traži doma prag/194 NIZ ŠUME I PROPLANKE U noć i. u travi)/176 Pod Crnim vrhom.SREBRENA CESMA SRAMNO JE BITI ŽIV Dva kralja/175 (Na greblju. sveta rijeko naga/214 Sramno je biti živ/216 Pred licem gehida/219 PJESNIK NA TABUTU (Cesto — u molitvi)/223 Kako nastaju biseri/224 Pjesnik na tabutu/225 Pjesnik s biografijom (pogovor Hachema Hajdarevića) /226 BILJEŠKA 0 PISCU • .

Džemaludin Latić MOJ UMMETE lzdava č NIPP UlUAN Za izdavača MENSUR BRDAR Recenzent SELIM ARNAUT Design ISMAR MUJEZINOVIĆ Stampa DP DELO TČ R. Ljubljana Za štampariju ALOJZ ZIBELNIK Tiraž 2. ljubljana 1994.000 Prvo izdanje. .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful