PRIPREMA ZA ISPOVIJEST

Da bi se ispovijedali kako priliči, moramo se pripremiti. Priprema za ispovijest ima samo jedan cilj: da nas navede, da sebe vidimo onakve kakvi zaista jesmo pred Bogom, da bismo mogli ispovijedati svoje grijehe u iskrenoj nadi oproštenja. Samoispitivanje Da bismo ispovijedali svoje grijehe moramo znati što je grijeh. A da bismo to znali moramo ispitati svoje živote: šta mislimo, što govorimo, i što činimo. Tu nastaje veliki problem za mnoge od nas nemamo, naime, prikladna mjerila prema kojima bismo sebe ocijenili. Često procjenjujemo po onom kriteriju koji smatramo ispravnim, a koji je, u stvari, od kršćanstva daleko kao nebo od zemlje. Primjerice, procjenjujemo sebe prema vlastitoj ideji o normalnom ljudskom biću: "Mi smo normalni, prosječni, kao i drugi, ne gori ... " Ili prema kriterijima koje nam pruža društvo. "Mi smo čestiti graĎani, poštujemo zakon, naporno radimo, brižljivi smo domaćini .." Ili prema nekoj uvežbanoj crkvenoj navici, koja po sebi i za sebe nema nikakvu istinsku kršćansku vrijednost: "Idemo u crkvu nedjeljom, ne jedemo meso petkom, govorimo molitve , ne igramo u vrijeme posta ... " Ili, konačno, prema starozavjetnim mjerilima koja su veoma dobra, ali ne sasvim u ravni sa onim što je kršćansko; "Mi ne krademo, ne lažemo, ne ubijamo, ne činimo preljub ... " Važno je da samoispitivanje bude dubok i ozbilln pogled na vlastiti život. Uz iskrenost i hrabrost, mora postojati i želja da se nešto zaista i vidi. To mora biti i procjena učinjena točno prema kršćanskim mjerilima životu i učenju Gospodina našega Isusa Krista.

Proučavanje učenja Gospodnjeg Prije nego što proučimo sebe, moramo proučiti EvanĎelje i cijeli Novi Zavjet. Kako ćemo prosuĎivati o sebi po kršćanskim mjerilima, ako ih ne znamo ili ih ne uzimamo za ozbiljno? U pripremi za ispovijest, prema tome, treba provesti više vremena gledajući u Krista nego gledajući sebe. Zaista istina je da sebe možemo jasnije vidjeti promatrajući Krista na kratko nego gledajući sebe satima. Kršćani treba da znaju EvanĎelje i učenje Novog Zavjeta. U pripremi za ispovijest crkveni oci označili su neke posebne odjeljke koji nam mogu pomoći u promatranju nas kakvi jesmo i kakvi bi trebali biti. To su sljedeći odjeljci: 1. Govor na gori Matej poglavlja 5,6,7; Luka 6 2. Posljednja poglavlja Poslanice Sv. Apostola Pavla Rimljanima 12,13,14. 3. 13. Poglavlje Prve Poslanice Sv. Apostola Pavla Korinćanima 4. Prva poslanica Sv. Ivana Bogoslova. Naravno, ovi odjeljci ne iscrpljuju punoću kršćanskog života, ali su neprocjenjivi u samoispitivanju. Ako ih brižljivo iščitamo a svi zajedno ne čine više od trinaest strana prosječnog izdanja Biblije i pozorno ih usporedimo s našim stavovima i djelima, imaćemo više nego dovoljnu mogućnost da sebe preispitamo u skladu s mjerilima po kojima se jedino kršćani mogu mjeriti.

Ove molitve mogu se čitati nasamo. jasno je postavljeno u priči Samog Spasitelja kada nam govori da. Matej 6:14). "Ako ko reče: Ljubim Boga. možemo čitati.51. ili s obitelji ili prijateljima. Svi smo "dijelovi jedni drugih". PRISTUPANJE Ispovjedi . Čak i tada. To znači. meĎutim. TakoĎer. bar kroz zajedničku pobožnost. a mrzi brata svoga. U molitvenicima mogu se naći molitve pred ispovijest koje. da ne bismo još više zgriješili pokazujući svoje popravljanje pogrešaka. čak nemo.143). ako želimo. ni Otac vaš neće oprostiti vama sagrješenja vaša" (vidi Ivan 4:20. na primjer.. Daje to uvjet pokajanja. Naše popravljanje života treba biti neprimjetno. pa čovjek pomisli da naš brat ima nešto protiv nas. Sve u svemu. i svi smo grešni pred Bogom i jedni prema drugima. Ali u svakom slučaju.102. mora shvatiti da ti rituali ne znače ništa. ai dalje odbija da se pomiri sa svojim bratom. i najvažnije. tajno. grijeha koje svojim snagama još možemo ispraviti. za ispovijest se moramo pripremiti postom i molitvom. ako su odvojeni od pravog kršćanskog života. trebalo bi da nam bude jasno da broj molitvi i dužina posta u ispovijesti. ne mogu zamijeniti neophodna dijela istinskog pokajanja. u društvu drugih kršćana koji se spremaju za ispovijest. Tako. ili. javnu ispovijest. I jedno i drugo neophodni su čimbenici u našoj težnji da pročistimo svoje gledište. apsolutno ništa. da preuzmemo upravu nad svojim pomislima. lažac je . koristeći svoju navodnu "kršćansku pobožnost" kao priliku da se pogordi.130. žalosno je što se porodice kao porodice. taj korak mora se obaviti prije ispovijesti. zajedno ne ispovijedaju i pričešćuju redovnije nego što to čine. tiho. ukoliko ne vratimo ono što smo ukrali. zajedno sa "pokajne psalmima" (Psalmi 32. ako će naša djela govoriti glasnije i uvjerljivije od naših riječi. Bilo bi lijepo ako bismo uspjeli u svojim crkvama obnovimo zajednički karakter pokajanja pred Bogom.. ili mržnju. i da se naĎemo u živom dijalogu s Bogom. da ne možemo ispovijedati kraĎu.37. da zaželimo oproštaj i da zaista činimo ono što je Njemu ugodno. ukoliko ne oprostimo svojem neprijatelju. ili razmećemo i hvališemo. moramo otići da se s njim pomirimo prije nego što svoj dar prinesemo (vidi Matej 5:23). Ako li ne oprostite ljudima sagrješenja njihova. ili gnjev. krenemo li da prinesemo svoj dar na oltar. u Crkvi. Ako se ovo ne čini u parohiji. prije Svetog Pričešća. Tako bismo obnovili. moramo biti pažljivi. Ispravljanje života Posljednji korak u pripremi za ispovijest jeste "ispravka" onih promašaja.Molitva i post Uz preispitivanje u svjetlu kršćanskih ideala. što može biti plodonosnije. koji će nam Sam pomoći da uvidimo svoje grijehe. sigurno se može činiti večerima uoči ispovijesti. ukoliko se ne izvinimo onom koga smo uvrijedili. onaj koji inzistira da dobije blagoslov za Sveto Pričešće na temelju toga što je "pročitao sve molitve i postio tjedan dana".

Ali kršćanski dio u tome je što treba imati dovoljno ljubavi i smjernosti i prilagoditi se bilo kojem načinu. Jasna predstava Kristovog učenja je jedino što nam može pomoći u ispovijesti. Tako. ne treba da strahujemo da nam Bog neće oprostiti. nesvjesno i nehotice. ili da ispovedimo nekoliko grehova s kojima se suočavamo i koji. ljudi s kojima radimo. itd. ili čak za vrijeme ispovijesti. možemo čuti Njegov glas samo ako smo dovoljno smjerni da sebe otvorimo za Njegove riječi i odbacimo sve ljudske predrasude koje sprječavaju da doživimo Njegovo osobno prisustvo u Svetim tajnama u Crkvi Njegovoj. gotovo po pravilu. ali i bez prikrivanja istinskog zla uopštavanjima poput "uobičajene stvari". Stojimo pred živim Bogom u žudnji za Njegovom ljubavlju i prihvaćanjem. ili čak tijekom sljedećih dana. ono se obavlja isključivo van ispovijesti. ali neprestano treba imati na umu da ispovijest nije "ugodno duhovno ćaskanje" ili vrsta "religiozne psihoanalize". Treba da ih iskažemo jasno i otvoreno. bez uplitanja suvišnih detalja. drugih parohijana. molitva . da zapamtimo svako svoje sagrešenje. tijekom ispovijesti. gotovo nikad ne razmišljamo o svom duhovnom životu osim tijekom ispovijesti. datu molitvu ponavljamo prije ili poslije Pričešća . "domaći grijesi". Može nam postavljati pitanja.Postoji mnogo različitih načina obavljanja ispovijesti u pojedinim crkvama. "svakodnevni grijesi". Apsolutni imperativ je da se na ispovijesti sasvim i isključivo usredotočimo na sebe. ali ne mora. Duhovno savjetovanje može biti dio ispovijesti. nažalost. ako nešto zaboravimo reći. grijehe i prijestupe. Trebalo bi da govorimo o onom što smatramo da je zaista naš grijeh. Neki ljudi. au današnje vrijeme kada. niti se to od nas očekuje. jedno je sigurno: naše iskreno. da kažemo ovu ili onu molitvu prije ili poslije. to može biti i jedina mogućnost. Ispovedajmo svoje grijehe Na ispovijest dolazimo da bismo ispovijedali svoje grijehe. već znači da treba uvidjeti da su načini obavljanja ispovijesti sporedni u pitanju pokajanja i same ispovijesti. Ako postoji iskrena potreba za duhovnim razmatranjem tuĎeg života. Dolazimo da nam se oprosti Na ispovijest dolazimo samo da primimo Boga za oproštenje i ni zbog čega drugog. Izbegnimo pedanteriju. već jednostavno iznose sud pravičnosti iza koga se nerijetko krije sebična zabrinutost. treba uvidjeti da je to samo "sporedni proizvod". čisto pokajanje i želja da se očistimo i obnovimo za novi život u Bogu jeste jedina svrha ispovijesti u Crkvi. Ipak. Postoje mnogi načini koji nisu utvrĎeni strogim pravilima. Lako je pasti u iskušenje ispovijedanja tuĎih grijeha članova naše obitelji. na vlastiti život. To ne znači da sa svojim ispovednikom ne možemo razmotriti sve što nam odgovara. premda vrijedan. koji bi se na njih odnosio. Prije nego što pristupimo ispovijesti moramo znati da ne možemo. a ne inzistirati na onom koji nam odgovara. za očišćenjem i privoĎenjem Njegovom vječnom kraljevstvu. i kroz svećenika od koga najmanje očekujemo. Bilo kako bilo. Ovdje ćemo razmotriti najopštije crte. postupaju tako ali ne čine to u vezi sa nekim "uzajamnim problemom". gospodare našim životom. i da "uspjeh ili neuspjeh" ispovijesti nikako ne ovise o ličnosti i savjetodavnih mogućnosti ispovjednika. Sam Bog djeluje prilikom ispovijesti! I On nam može govoriti u vrijeme kada se tome najmanje nadamo.. Nakon iskrene ispovijesti u koju smo uložili sve čovjeku moguće napore da ispovedimo svaki grijeh. Možemo potražiti upute i savjet od svog ispovjednika. svećenik od nas može tražiti da stojimo ili klečimo. Prilagodimo se lokalnom običaju Kada doĎemo na ispovijed. Na ispovijest dolazimo da bismo ispovijedali vlastite grijehe. na žalost.

" U kršćanskom pokajanju nema mjesta žaljenju. Ovo. Sva ova polja moraju biti uključena u naša preispitivanja prije nego što priĎemo Gospodinu.Data su više kao opće upute za potreban pristup. rekao je: "Ako mrzite svoje grijehe zaista vam je oprošteno. Ali svakako znači da moć Božjeg praštanja nije uvjetovana našim sjećanjem. Nema tako savršene ispovijesti koja zaslužuje Božju milost svojom savršenošću. Jedan sveti otac. moramo obećati da ćemo se truditi svim sredstvima da prevaziĎemo svoje grijehe i ispravimo svoj život. Sljedeća pitanja. donosimo odluke i provodimo svoja djela. I to je sve. već zato što svoje grijehe zaista mrzimo i trudimo se da ih prevaziĎemo. u poslovnim aktivnostima. u našim društvenim i političkim aktivnostima. Ako se borimo svom snagom i hrabrošću. opravdavanju. ispoveĎene i one nehotice zaboravljene. boreći se. to je ljudski dio Bog oprašta grijehe. Bog će nam darovati pobjedu u čas koji On odabere kao najpogodniji. PREISPITIVANJE PRED ISPOVEST Najbolja priprema za ispovijest je samoispitivanje pomoću Kristovih riječi iskazanih u Govoru na Gori. suprotstaviti se. zbrajaju kršćanski život u najvažnijim momentima. Borimo se da prevaziĎemo grijehe Bog nam oprašta ne samo zato što smo se ispovjedili. Pred ispovijest treba da uzmemo svoje Biblije i da ih čitamo promišljajući i preispitujući sebe u odnosu na riječi Govora. svjesne i nesvjesne. Prema tome. ponuĎena su kao pomoć pri samosaznavanju. A to je u stvari sve ono što Bog želi: ozbiljna borba za prevladavanje grijeha. a ne kapacitet naše memorije. ispovijedajući se. prezreti i odreći se grijeha. na poslu. uzimajući u obzir ne samo svoje opće stavove. i mogu čak dovesti do umne ili duhovne poremećenosti. u organizacijama i savezima u kojima radimo. Sve druge pomisli koje se odnose na ovo razmatranje. a ne kao iscrpno "preispitivanje savjesti". Nema tog broja ni te veličine grijeha koje Bog ne može oprostiti. naravno ne znači da "iskrena namjera" može zamijeniti sam odlazak na ispovijed. ne samo svoj "osobni život". već sve ono što naš život na zemlji znači: naš život u domu sa svojom obitelji. Ovih nekoliko poglavlja EvanĎelja koja počinju nabrajanjem blaženstava. Prije svega. Ne možemo zaista jamčiti nikakve rezultate. u osobnim poslovima.oprošten> a će zaista i biti za sve grijehe: voljne i nevoljne. već i bogohuljenje. Nema Svetog Pričešća koje ne daje i ne prima grešnik. Bog uvažava našu namjeru i iskrenost u pokajanju. Važno je da ne postanemo previše zabrinuti nad svojim grijesima što nas dovodi do sumnje u Božju milost ili do uvjerenja da Njegovo oproštenje ovisi od ljudske dostojnosti ili našeg slabog pamćenja . čak ni našom mogućnošću da izbjegnemo grijehe. već svaku svoju misao . Nema potrebe da se vraćamo svećeniku uu) liko smo slučajno zaboravili spomenuti nešto manje važno. prebacivanju odgovornosti na druge ili na "splet okolnosti "ili na ljudsku slabost. treba sebi postaviti najosnovnija pitanja pred . riječ. djelo. nisu samo loša teologija. način na koji oblikujemo svoje mišljenje. upitan kako možemo znati da li nam je Bog oprostio. To i jeste sve što možemo obećati da ćemo se truditi. meĎutim. razjašnjavanju grijeha. Čovjek može prepoznati. postavljena u svjetlu nabrajanja blaženstava. Naš jedini zadatak jeda vjerujemo.

nesreća i smrti? Ili sve jednostavno prihvaćam "takvo kakvo je".. iako možda. bilo u Crkvu uopće. zastrašujući. služim onima koji me zloupotrebljavaju. neprestano. u crkvi? Da li volim i čak koristim silu. bilo na ispovijed. nevoljne. u kući.. obitelji i društvu?Da li patim sa svima koji pate. Volim li čistotu. istina i hrabrost u vrlini jedina raspoloživa oružja. u SVAKOJ borbi protiv grijeha i grešnih? Da li umišljam da sam gospodar nad drugima. zbog Ljubavi. brutalno nareĎujući.. Blaženi koji plaču . prelazeći preko svega. Božjeg Duha? Da li se molim? Da li postim? Da li vršim "duhovne vježbe" koje me utvrĎuju u dobroti? Da li idem u Crkvu? Da li učestvujem u Svetim Tajnama? Da li se trudim da pomognem. prostotu i svetost? Jesam li iskaljan nečistim pomislima. likujem i podruguju u izopačenom zadovoljstvu nad onim što istinski kršćanin. poput Krista. Imam li milosti za druge? Da li opraštam onima koji me vrijeĎaju? Da li se trudim da razumijem one koji se razlikuju od mene? Da li uživam grdeći i osuĎujući? Da li pričam o drugima? Da li se zabavljam ogovarajući?Da li govorim stvari.. Istine.. koje ne bi trebali govoriti jer mogu samo ozljede? Da li se naslaĎujem nepravdom? Da li sam ja jedan od Zakonika koji zakon voli više od Života? Da li se trudim da izgladim stvari i krijem uvrede.. zaraza.. Da li plačem? Da li tugujem nad patnjama ljudskim? Da li žalim zbog nevolja u crkvi i državi. da bih postigao ono što želim?Da li blagoslivljam one koji me psuju. Jesam li krotak krotošću Kristovom? Jesam li krotak pobjeĎujući zlo dobrim? Da li prihvaćam i živim prema činjenici da su smjerna ljubav. uživam zlurado. poslužim nekome? Činim li stvari za koje znam da šire pravednost? Blaženi milosrdni . upravljajući slijepo. poučim. da li se molim za one koji me zlostavljaju. poslu.. u bijedi i prljavštini. požudne.kojima sve drugo pada ili opstaje: da li zaista vjerujemo da je Kristovo učenje praktično i primjenjivo na naš život u svijetu? Da li zaista vjerujemo da Duh Sveti u nama čini "sve stvari mogućim" uključujući i držanje Kristovih zapovijedi? Jer ako ne vjerujemo. ili uzburkava stvari prigovaranjem i osuĎivanjem? Jesam li sitničav i uskogrud?Da li kleveta i sramotim druge? Jesam li pun predrasuda. prinuĎujući. zle i grešne ovog svijeta bez osude i pogrde? Da li me tuĎi grijesi i bezakonja žaloste? Ili im se smejem.. činim dobro onima koji me mrze. ostrašćene. govorim onima koji me izbjegavaju? Da li volim svoje neprijatelje i opraštam onima koji me vrijeĎaju? Da li vjerujem da je Kristova krotkost jedini način postizanja istinske vrline? Blaženi gladni i žedni pravde . i misleći da je hrabrost ono što je u stvari okamenjenost srca i nedostatah suosjećajne brige? Imam li suosjećanja za proste. u očaju i grijehu? Da li žalim zbog bolesti. osuĎujući i procjenjujući bez prikladnih činjenica već ranije utvrĎene stavove? Da li više volim oštre osude od nježnog milosrĎa? Blaženi čisti srcem . riječima i djelima? Je li moj um uprljan demonskim racionalizacijama i predrasudama? Ili sam čist i otvoren prema. proučavam ili se bilo kako trudim. Da li sam gladan i žedan Boga? Da li želim biti pravedan? Da li nastojim da postanem svijet? Da li čitam. na. oplakuje? Blaženi krotki . sebične.. nema razloga da idemo dalje. svemu što je dobro? Da li je moje tijelo podjarmljeno životinjskom čulnošću i . točne.

imanjima i slavama? Jesam li zlovoljni podlac. u crkvi. u društvu.požudom? Da li su moje pomisli i djela čisti. pušenja. ili iza njih uvijek stoje skrivene namjere i potrebe? Jesam li povjerljiv i istinoljubiv. u Bogu. i čitavom svijetu? Jesam li gnjevan i nestrpljiv?Da li se upuštam u rasprave i dokazivanja? Da li druge navodim na gnjev? Da li vjerujem u istinitost riječi "okreni drugi obraz"? Ili uzvraćam fizičkom snagom? Da li volim nasilje? Da li cenim agresiju ili moć? Da li tragam za unutrašnjim mirom i tišinom koji su osnova mira u svijetu? Blaženi prognani pravde radi ... jesam li bez nade? Jesam li pesimista i sumnjičav? Da li se žalim i širim mrak i nespokojstvo na druge? Da. Crkve ili društva u cijelosti? Da li prećutkujem stvari koje su loše iz straha. Da li sam ikad gonjen zbog pravde? Jesam li spreman da budem? Jesam li spreman dati svoj život za istinu bez želje za osvetom? Da li sudjelujem u nečem dobrom što izaziva osudu u mojoj okolici? Ili idem linijom manjeg otpora ne upuštajući se u poslove koji su na korist ljudima. varam i lažem? Jesam li licemjeran i pretenciozan? Jesam li rob neke strasti: jela. pića. i potpuno čestit u svemu? Ili prećutkujem.. jer je velika plaća vaša na nebesima . li moja vjera nema nikakvog utjecaja na moja djela i stavove prema dešavanjima u životu? Da li zaista obraćam pažnju na "ljiljane u polju" i vjerujem Bogu i radujem se u tom povjerenju? Da lije moje blago u Bogu ili u meni samome? Je li moj život "uz Krista. li su moja radost i veselje u Bogu ili su u ovom svijetu i njegovim ^ strastima. ljubomoran i ćudljiv? Da li očajavam. rada. i obmanjujem. kukavičluka ili lijenosti? Da li izbjegavam odgovornost? Da li volim sigurnost? Da li branim svoj vlastiti ništavni život bez obzira na pravdu Božju? Da li se u stvari stidim Krista? Radujte se i veselite se. Da. na nebesima" ili sam zaista čovjek ovog doba i tijelom i umom i dušom? Da li vjerujem i zaista uživam "radosti vjere"? . u dosljednosti ostvarenja ciljeva.. Da li volim i tvorim mir? U kući. na poslu. u okviru obitelji ili posla... spavanja ili nečeg drugog za što se prije može reći da posjeduje mene nego obratno? Postoji li mrak ili nečistoća koja me oslepljuje i udaljava od slobode i svetosti u Bogu? Blaženi mirotvorci . igranja. moćima.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful