DOKAZIVANJE

PREDMET: PROFESOR: ASISTENT: STUDENT: SMJER:

..... DOKAZIVANJE............. Procesni tijek dokazivanja.....................10 2..........................................................14 LITERATURA.. UVOD............................2..............................2.............................................1....13 ZAKLJUČAK.........5 2...........................3 2..................6 2......................................3.......................................... Otkrivanje dokaza............................4 2.......................Novembar........................................... 2010...............................2........................................................................................................... SADRŽAJ: 1.....15 2 .........3.....................................................................................................2...............6 2.......................4................1.................... Iskaz svjedoka kao dokaz.................... Podjele dokaza.........................................................................9 2.............................2.................2...............................7 2.. Saslušanje osumnjičenog kao dokaz.......... Izvođenje dokaza................................ Ocjena dokaza...............................8 2......................................................... Provjeravanje dokaza.....................4....................................

wikipedia. Ipak.1" 1 Preuzeto sa: http://sh. kada su za to ispunjeni potrebni materijalni i procesni uvjeti. a na temelju koga se izvode krivičnopravno relevantni zaključci u pogledu bitnih elemenata kaznenog djela i kaznene odgovornosti. već se koristi kao poznat pojam. na temelju kojih se utvrđuje činjenično stanje. a prije svega sud. Stoga se sama definicja prepušta pravnoj teoriji u kojoj postoji više shvaćanja. ili se na temelju tih podataka izvlače određeni krivičnoprocesni zaključci. kao definicija dokaza može se upotrijebiti ova: "Dokazi predstavljaju podatke činjenične prirode koji proizlaze iz krivičnoprocesnih radnji koje su poduzeli subjekti kaznenog postupka.org/wiki/Dokaz 3 . UVOD Pojam dokaza ne definira se po pravilu u zakonskim aktima. te izbora. odnosno mjere konkretne kaznene sankcije.1. pri čemu se takvi zaključci suda u procesnom smislu uobličavaju u okviru odluke kojom se na zakonski reguliran način rješava predmet kaznenog postupka. koji jedini izvodi dokaze u kaznenom postupku.

DOKAZIVANJE Dokazivanje je u neposrednoj vezi s dokazima. Dokazivanje predstavlja složenu i raznovrsnu procesnu djelatnost krivičnoprocesnih stranaka i kaznenog suda u cilju utvrđivanja pravno relevantnih i drugih činjenica u kaznenom postupku. koje se mogu putem sinteze klasificirati u: otkrivanje dokaza. koja je zakonom predviđena u uređena.potrebna je određena aktivnost glavnih krivičnoprocesnih subjekata i drugih sudionika u kaznenom postupku. pravo i dužnost da otkrivaju izvore dokaza i predlagati njihovo izvođenje. Baš zbog ove složene. otkrivanje i ocjena dokaza odnosno oktrivanje i izvođenje dokaza i slično. Sam proces dokazivanja sastoji iz više sistematskih procesnih aktivnosti krivičnoprocesnih subjekata. Aktivnost kaznenog suda dolazi više do izražaja na planu izvođenja. otkrivanje dokaza predstavlja aktivnost stranaka. Tako. na planu otkrivanja dokaza dolazi do aktivnosti stranaka. dokaznim sredstvima i činjenicama koje se utvrđuju u kaznenom postupku. tj. radi činjeničnog i pravnog oformljenja kaznene stvari. Ova aktivnost krivičnoprocesnih subjekata je složena i raznovrsna2. a naročito kod ocjene dokaza. Ove djelatnosti predviđene su u jednom ligičkom redoslijedu. ali ipak skladne aktivnosti krivičnoprocesnih subjekata u procesu dokazivanja. Da bi se utvrdila određena pravno relevantna činjenica u konkretnoj kaznenoj stvari mora postojati aktivnost kako stranaka. Inače i sama sadržina pojedinih aktivnosti u sustavu dokazivanja je različita. i ocjena dokaza. tj. Beograd 2004.2. 4 . koji se mogu upotrijebiti kao dokaz spornih 2 Grubač M.rasvjetljenjem i rješenje kaznene stvari . pa i kaznenog suda usmjerenu u pravcu pronalaženja izvora dokaza. npr. U procesu dokazivanja dolazi do aktivnosti različitih subjekata. izvođenje. provjeravanja. Uvod i procesni subjekti. provjeravanje. na kojima u prvom redu leži teret pružanja dokaza. tako i kaznenog suda. Naime da bi se ostvario osnovni zadatak kazneno procesnog prava . Tako. u saznavanju da određeni činjenični podaci postoje u jednom ili više izvora. uobičajeno je da se dokazivanje označava i kao dokazni postupak.: Krivično procesno pravo. s tim što se neke od njih odvijaju skoro istovremeno. tj.

otkrivaju lica stvari i predmete u kojima se nalaze činjenični podaci. kako samog izvora činjeničnih podataka. pismeno fiksiranje činjeničnih podataka. Podjele dokaza Dokazi se u teorijskom smislu mogu podijeliti na posredne i neposredne. Primjerice. neizravno ukazuju na postojanje određene krivičnopravno relevantne činjenice (takav bi na primjer bio iskaz svjedoka da je čuo 5 . u tvrđuje se u kojoj mjeri jedan kazneni podatak utvrđuje postojanje ili nepostojanje sporne činjenice. Do ove aktivnosti kaznenog suda doći će samo u slučaju ako se posumnja u vjerodostojnost osobe koje trebaju iskazuje. stranke i kazneni sud. na planu otkrivanja dokaza dolazi do aktivnosti različitih subjekata. Isto tako. Izvođenje dokaza u suštini. tj. Tako na planu otkrivanja dokaza dolazi do aktivnosti stranaka jer je na njima leži teret pružanja dokaza. tj. pošto je otkriveno da je jedno lice bilo očevidac kaznenog djela i kao takvo posjeduje određene činjenice u vezi s izvršenjem kaznenog djela.1. provjeravanja i ocjene dokaza. one imaju pravo i dužnost da otkrivaju izvore informacija i predlagati njihovo proceso fiksiranje. 2. da ni se uspješno upotrijebili kao dokaz spornih činjenica. predstavlja prihvaćanje otkrivenih izvora dokaza i njihovo dalje procesno uobličavanje. Zbog ovr složene. Provjeravanje dokaza znači utvrđivanje vjerodostojnosti.činjenica u jednoj krivičnoj stvari. Posredni dokazi su oni koji samo posredno. kako bi se sadržina njegovog iskaza mogla iskoristiti kao dokaz određenih spornih činjenica. Aktivnost kaznenog suda dolazi više do izražaja na planu izvođenja. Najzad ocjena dokaza predstavlja takvu aktivnost kaznenog suda kojom se utvrđuje vrijednost dokaza u odnosu na spornu činjenicu. tako i samih činjeničnih podataka. koji se u daljnjem procesu dokazivanja mogu uspješno iskoristiti kao dokazi. kao iu vjerodostojnost sadržaja njegovog iskaza. ali skladne djelatnosti krivičnoprocesnih subjekata u procesu dokazivanja. kazneni sud će tu osobu pozvati i saslušati ga kao svjedoka. Konkretnije rečeno. u procesu dokazivanja dolazi do aktivnosti različitih subjekata. Tako. uobičajeno je da se proces dokazivanja označava i kao dokazni postupak.

Ovo je prva i veoma važna aktivnost. 6 . Zakonodavac je predvidio obvezu za radne ljude zaposlene u državnim tijelima. 1999. postoji mogućnost da određeni dokaz (recimo iskaz svjedoka) podupire djelomično i navode tužbe i navode obrane. 2. a kriterij te podjele je značaj za određenu stranu. Pravni fakultet. sud je dužan u presudi obrazložiti svoj stav glede iznijetih dokaza. podupiranje njenih navoda. na postojanje određenih dokaznih izvira može ukazati bilo koje nezainteresirano lice. second Edition. Stevanović Č.1. Posebno se to odnosi na slučajeve kada postoji takozvani niz indicija. tj. 2010. Ipak. Međutim. krivičnoprocesni stranke su dužne i imaju 3 Eckert G William. pa i sam kazneni sud po službenoj dužnosti. ukazuju i na izvore dokaza. međutim pošto vrijedi načelo slobodnog sudačkog uvjerenja na sudu je da odluči da li je i šta dokazano određnim dokazom. Dokazi se mogu otkrivati u tijeku cijelog kaznenog postupka s tim što se na izvore informacija može ukazivati iu pretkrivičnom postupku.. Dokazi se u teoriji ponekad dijele na dokaze obrane. leži teret pružanja dokaza. na kojima kao što smo vidjeli. Priština.2. Procesni tijek dokazivanja 2.pucnje i video određeno lice kako se poslije izvjesnog vremena brzo udaljava sa nekog mjesta) dok neposredni dokazi omogućuju da se na temelju njih izravno utvrdi postojanje određene činjenice (tako bi bilo kada bi u prethodnoj situaciji svjedok vidio kako neka osoba puca)3. Naravno. Otkrivanje dokaza4 Otkrivanje stranaka predstavlja takvu aktivnost stranaka i kaznenog suda kojom se utvrđuje postojanje činjeničnih podataka u jednom ili više izvora dokaza. Interpretation of Bloodstain Evidence at Crime Scenes. James H Stuart. poduzećima i drugim organizacijama. Posredni dokazi nazivaju se još i indicije. 4 Stanojević P. Međutim.: Kazneno procesno pravo. kada više posrednih dokaza ukazuju na neku činjenicu.2. dokaze optužbe i indiferentne dokaze. koju prvenstveno poduzimaju kazneno-procesne stranke. Neposredni dokazi se u teoriji smatraju kredibilnijim. prijavljujući kaznena djela za koja se goni po službenoj dužnosti..

a posebno da se fiksiraju tragovi na njemu. Ovom aktivnošću krvičnog suda postiže se prikupljanje činjeničnih podataka i njihovo osiguranje. po pravilu. 7 .. Ova znanja posebno koriste organi unutarnjih poslova. U izvođenju dokaza mogu sudjelovati krivičnoprocesni stranke. Slična je situacija i kada se radi o predmetu kao izvoru informacija. nadležan kazneni sud i to u inokosnom ili zbornom sastavu. Izvođenje dokaza5 Izvođenje dokaza predstavlja prihvaćanje otkrivenih dokaza. Odnosno. Stevanović Č. čime se postiže i njihovo osiguranje. da bi se postigli što rezultati u otkrivanju dokaza. Tom prilikom postoji obveza da se točno fiksira mjesto i položaj nađenog predmeta. Najzad. kojom prilikom svojom aktivnošću mogu dosta doprinijeti postizanju boljih rezultata jer imaju pravo da postavljaju pitanja. da stavljaju primjedbe i prijedloge. koriste se znanja iz područja kriminalističke taktike. ovlašteni tužitelj i okrivljenik sa svojim braniteljem. predviđen je postupak čuvanja predmeta koji mogu poslužiti kao izvor materijalnih dokaza. odnosno drugom nadležnom državnom tijelu. saznavanje čieničnih podataka i procesno fiksiranje na zakonom predviđen i uređen način. 5 Stanojević P. Priština. To znači da je zakonodavac predvidio procesnu formu i način izvođenja dokaza. ovisno o tome o kakvom se izvoru informacija radi. koji poduzimaju organiovanu djelatnost na planu otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja djela u pretkrivičnom postupku.2.2. ako je to potrebno. Dokaze u kaznenom postupku izvodi. Pravni fakultet. a ova aktivnost poduzima se na zakonom predviđen i uređen način. 2.: Kazneno procesno pravo.zakonsko pravo otkrivaju dokaze i predlagati njihovo izvođenje kaznenom sudu. 2010. Ovom prilikom može se koristiti i posebno stručno znanje ili umijeća. tj. Tako da je predviđeno da će osoba koja posjeduje određene činjenične podatke o djelu i učiniocu biti saslušana od strane organa kaznenog postupka u svojstvu svjedoka i rezultat njegovog iskaza biće zapisnički fiksiran.

2. već izvedenim dokazima. Da bi se postigli što bolji rezultati u izvođenju dokaza. a u glavnom krivičnom postupku dokaze može izvoditi predsjednik vijeća pred kojim će se održati glavni pretres. provjeravanje dokaza može izvesti i rekonstrukcijom kaznenog događaja. Ako postoji osnovana sumnja da je određeno saznanje o postojanju ili nepostojanju činjenica neistinito. 6 Stanojević P..: Kazneno procesno pravo. u tom slučaju kazneni sud će biti dužan ovu okolnost utvrdi. pretresanje stana i slično. Utvrđivanje vjerodostojnosti dokaza i izvora informacija. 8 . kriminalistika. kao što je psihologija. Dakle. ili između svjedoka i vještaka. Priština. 2010.3.Kazneni sud može izvoditi dokaze u tijeku cijelog kaznenog postupka. Provjeravanje dokaza6 Kazneni sud će pristupiti provaravanju dokaza ukoliko bude posumnjao u njihovu vjerodostojnost. kazneni sud mora primjenjivati znanja iz nekih vanpravnih znanosti. između svjedoka i okrivnjenog. na primjer uviđaj. Stevanović Č. nužno je jer se može ocjenjivati samo onaj dokaz koji je vjerodostojan. Najzad. odnosno samo sudeće vijeće tijekom glavne rasprave. s tim što u prethodnom kaznenom postupku dokaze izvodi istažni sudac nadležnog suda. 2. kojom prilikom se detaljno analizira sadržaj iskaza jednog lica. logika. Pravni fakultet. ili se to može izvršiti usporedbom s drugim. Kazneni sud može utvrditi i vjerodostojnost i prilikom same ocjene dokaza. a izuzetno dokaze može izvoditi i ovlaštena službena osoba organa unutrašnjih poslova i istražni sudac drugog kaznenog suda na temelju pružanja pravne pomoći. odnosno isprave. odnosno suočenjem između dva svjedoka. s tim što u primjeni ovih znanja kazneni sud može pomoć posebnih stručnih osoba. provjeravanje dokaza i izvora informacija ponekad je uvjet za aktivnost suda na planu utvrđivanja vrijednosti dokaza. Ovo se postiže izvođenjem drugih dokaza čime se potvrđuje ili negira sporni dokaz. Iznimno pojedini dokazi mogu se izvoditi iu pretkrivičnom postupku i to u slučaju kada postoji opasnost od odgode.

Stevanović Č. Ova djelatnost ovisi od prethodnih djelatnosti u sustavu dokazivanja zbog toga što od uspješne djelatnosti suda u otkrivanju. istinitost postojanja ili nepostojanja pravno relevantnih činjenica. Tako se postojanje ili nepostojanje spornih činjenica utvrđuje s najnižim stupnjem izvjesnosti. tj. tj. s tim što može biti i potpuno odvojena djelatnost. s tim što mu na ovom planu može pružiti pomoć i tehnički metoda. sud utvrđuje prilikom izricanja sudske odluke.4. razmatranje dokaza i 7 Stanojević P. s tim što stupanj izvjesnosti o postojanju ili nepostojanju spornih činjenica nije uvijek isti.Takođe.2. tj. tj. završnu i najvažniju aktivnost kaznenog suda. Utvrđivanje vrijednosti dokaza se vrši od strane kaznenog suda tijekom cijelog kaznenog postupka. odnosno presude. s osnovanom sumnjom koja je potrebna za otkrivanje i vođenje kaznenog postupka.: Kazneno procesno pravo. potreban je najviši stupanj izvjesnosti.2. 2010. 9 . Ocjena dokaza7 Ocjena dokaza predstavlja posljednju. Za podizanje optužbe i vođenje glavnog kaznenog postupka potreban je viši stupanj izvjesnosti.. zbog toga što su pravno-relevantne činjenice osnova svake sudske odluke. Konačnu vrijednost dokaza. Sama ocjena dokaza predstavlja utvrđivanje vrijednosti otkrivenih i izvedenih dokaza u odnosu na sporne činjenice. Prilikom ocjene dokaza kazneni sud se služi logičkom metodom dedukcije i indukcije. zbog toga što se tek ocjenom dokaza postiže krajnji cilj dokazivanja. Najzad za donošenje konačne odluke o jednoj krivičnoj stvari kojom se okončava sam kazneni postupak. koje su predmet dokazivanja i koje čine sadržinu kaznene stvari. Pravni fakultet. Priština. Ocjena dokaza kao posebna djelatnost odvija se istovremeno s izvođenjem i provjeravanjem dokaza. izvođenju i provjeravanju dokaza neposredno ovisi samo utvrđivanje vrijednosti dokaza. utvrđivanje vrijednosti dokaza primjenom znanstvenih i tehničkih metoda iz oblasti kriminalistike i drugih pravnih i vanpravnih nauka. utvrđivanje spornih pravno-relevantnih idrugih činjenica u kaznenom postupku. pošto izvedeni dokaz nije dovoljan da se utvrdi postojanje ili nepostojanje neke sporne činjenice. Kazneni sud često biva primoran da prilikom izvođenja dokaza odmah vrši provjeravanje i ocjenu dokaza. kako bi utvrdio potrebu za izvođenjem još nekih dokaza.

već će i dokazati njegovu krivnju. vremena i načina njenog poduzimanja. Beograd. i građanina. Do takvih iskaza se dolazi neposrednim kontaktom ovlaštenog pripadnika policije s osobom koja raspolaže korisnim saznanjem putem informativnog razgovora9. pažljivim pregledom lica mjesta policija može pronaći neki trag.3. dopunjuje se i psihološkom ocjenom dokaza. zbog čega kazneni sud u svojoj djelatnosti na ovom planu primjenjuje i znanje iz oblasti psihologije. s jedne strane. da uvijek omogući pronalaženje materijalnih dokaza koji bio doveli do počinitelja i dokazali njegovu krivnju. Kada se do izvršitelja dođe on je odmah spreman ispričati sve detalje o svojoj umiješanosti u kazneno djelo. koji ne samo da će je dovesti do izvršitelja kaznenog djela. 10 . Takvi iskazi mogu potvrde ili demantiraju činjenice od značaja za rasvjetljavanje krivičnih djela i dokazivanje krivnje njihovih izvršitelja. Takva komunikacija je neformalnog karaktera jer zakon ne propisuje nikakve obveze u pogledu mjesta. Oni mogu veoma uspješno da posluže i za pronalaženje materijalnih dokaza. Krivično procesno pravo. Vještina otkrivanja kaznenih djela i njihovih izvršitelja i pored velikog razvoja znanstvenih i tehničkih dostignuća i njihove primjene u oblasti kriminalistike još uvijek nije na tom nivou. s druge strane. U takvim slučajevima jedini način rasvjetljenjem i rješenja krivične stvari je dobivanje iskaza od lica koja imaju korisna saznanja. Informativni razgovor kao jedan od načina prikupljanja obavijesti morao bi se definirati kao vid komunikacije između pripadnika policije. Saslušanje osumnjičenog kao dokaz Postoji uvjerenje da kad god se izvrši neko kazneno djelo. 2. Dimitrijević Dragoljub. Postoje i kaznena djela za koja ne postoje materijalni dokazi (špijunaža. To je veoma značajno jer ako se posjeduju osobni i materijalni dokazi oni će svojim uzajamnim dopunjavanjem te međusobnim potvrđivanjem. osobito sudske psihologije.utvrđivanje njihove vrijednosti u odnosu na sporne činjenice primjenom logičkih i tehničkih metoda. Beograd 2004. kleveta)8.: Krivično procesno pravo. a iskaz dobiven na taj način nema nikakav dokazni značaj veh se koristi isključivo u 8 9 Grubač M. čime priznaje svoju krivnju. ili demantovanjem sigurnim putem voditi ka krajnjem cilju-utvđivanje istine u kaznenom postupku. Uvod i procesni subjekti. Nažalost u stvarnosti situacije je malo drukčija. 1982.

biti poučen da ima pravo da njegovom saslušanju prisustvuje branitelj. Taj informativni razgovor se formalno gledano ništa ne bi razlikovao od informativnog razgovora sa ostalim kategorijama građana (oštećeni. postoje.). umjesto naziva saslušanje osumnjičenog upotrijebiti naziv informativni razgovor s osumnjičenim. jer je drukčiji odnos tijekom informativnog razgovora između pripadnika policije s jedne. shodno najnovijim zakonskim promjenama. Ako osumnjičeni u prisustvu branitelja pristane dati iskaz. U prvom slučaju. međutim. kada je u pitanju informativni razgovor s osumnjičenim licem (što je i predmet ovog rada) postoji izvjesno odstupanje koje se ogleda u tome da ispunjenjem određenog uvjeta ta radnja može dobiti formalni karakter.. da saslušanju prisustvuje odvjetnik. Izvjesne pripadajuće razlike. nego što je to slučaj između pripadnika policije i osumnjičenog. Međutim. osumnjičeni će prije početka razgovora. Činjenice da saslušanju osumnjičenika prisustvuje branitelj i da dobiveni iskaz može biti upotrijebljen kao dokaz u kaznenom postupku. između ostalog. Naime. atmosfera je opuštenija.. i građanina s druge strane ".saslušanje osumnjičenog.operativne svrhe. Saslušanje osumnjičenog kao radnja dokazivanja predstavlja procesnu radnju dokazivanja. osumnjičeni je u izrazito podrešenom odnosu iu stanju teške unutarnje napetosti. u tom slučaju. policajac će ga saslušati prema odredbama ZKP koje važe za saslušanje okrivljenika iu tom slučaju dobiveni iskaz se može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku... očevici . odnosno branitelj i da je osumnjičenom predočeno da sve što izjavi tom prilikom može biti upotrijebljeno kao dokaz protiv 11 . uzajamno nepovjerenje. i presumptivnog svjedoka s druge strane (oštećeni. pri čemu ni jedan ni drugi nemaju nikakav dokazni značaj. dobro je međusobno ppoverenje i šire je područje tema o kojima se raspravlja.) s obzirom da se i jedan i drugi mogu podvesti pod definiciju "vid komunikacije između pripadnika policije s jedne strane. pod uvjetom da je o poduzimanju ove radnje obaviješten javni tužitelj. komunikacijska situacija i nesuglasnost interesa su drugačiji. ta radnja dobiva i novi naziv . što znači i da iskaz dobiven na taj način ima dokazni značaj . postoji dobar kontakt između ispitivača i ispitanika. tada bi ova radnja izgubila formalni karakter i trebalo bi ako se prihvati navedeni stav. Ukoliko policijskom saslušanju osumnjičenika ne bi prisustvovao branitelj. Drugim riječima. transformiraju raniji neformalni karakter ove radnje u formalni. očevici . U drugom slučaju postoji atmosfera službenog odnosa.

Saglasno tome. Ovom prilikom organ policija nema obvezu osumnjičenom osigurava branitelja po službenoj dužnosti. saslušanje se može obaviti i bez njegovog prisustva. koja se mora poštovati prilikom izvođenja ove radnje. odnosno pasle davanja suglasnosti za podizanje neposredne optužnice. Branitelj je dužan podnijeti punomoć. najprije se mora pozivom osigurati njegovo prisustvo. saslušanje osumnjičenog je veoma važna krivičnonrocesna radnja. a obrana nije obvezna. i to od strane sudskog organa. da bi se osumnjičeni saslušao. ako osumnjičeni u prisustvu odvjetnika pristane iskazuje. dok će saslušanje osumnjičenog imati značaj nrocesne radnje dokazivanja samo ako branitelj prisustvuje saslušanju . 12 . Prema tome. s tim što ga osumnjičeni može dati branitelju i usmeno na zapisnik kod tijela pred kojim se vodi postupak. a samo saslušanje ne može se početi prije njegovog dolaska ukoliko se izjasnio da će mu prisustvovati. 1982. Zbog toga je zakonodavac nredvideo postupak i procesnu formu. U tom smislu je izričito predviđeno da policija u pretkrivičnom postupku može pozivati osobe u svojstvu osumnjičenika10. Osumnjičeni tijekom saslušanja u svakom slučaju može imati branitelja. U samom pozivu osumnjičeni se mora upoznati sa svojstvom u kome se poziva i upozoriti da ima pravo da njegovom saslušanju prisustvuje odvjetnik. Saslušanju osumnjičenika koje poduzima policija mogu prisustvovati javni tužitelj (koji se izjašnjava o tome da li će prisustvovati saslušanju). Najzad. odredbama koje važe za saslušanje okrivljenika. ukoliko to želi. osumnjičeni pred orranom unutarnjih pasla uvijek može imati branitelja ako to želi. Beograd.. oštećeni i branitelj. bez obzira da li je riječ o slučaju obvezne obrane ili ne. Krivično procesno pravo. koja predstavlja odstupanje od pravila da se procesno validni dokazi prikypljaju samo u formalnom kaznenom postupku. Zbog toga se javni tužitelj uvijek mora obavijestiti o saslušanju osumnjičenika. policija će ga saslušati prema. Prema tome. Naime. 10 Dimitrijević Dragoljub.. tako pribavljen iskaz osumnjičenog ne predstavlja dokazno sredstvo i mora se izdvojiti iz spisa.njega. Samo ukoliko se javni tužitelj izjasnio da neće prisustvovati saslušanju osumnjičenika. predmeta po okončanju istrage. osumnjičeni može biti saslušan u odsutnosti branitelja samo ako se izričito odrekao tog prava. Ovlaštena službena osoba dužna je provjeriti identitet branitelja i izvrši uvid u njerovu odvjetničku leritimaciju. Međutim.

postoje i lažan i pogrešan iskaz. Najveći broj svjedoka koji su vidjeli neki kriminalni događaj potiču iz kruga poznanika optuženog ili oštećenog. da pravilno čulno primi iskaz svjedoka. Kod takvog stanja stvari.4. Iskaz je pogrešan kada postoji nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnošću iz razloga koji su van volje i svijesti svjedoka. i tada je iskaz lažan. on poznaje i psihologiju i logiku. odnosno sudije. 13 . pokazala se nerealnom. kao i zbog izlaganja onoga što je svjedok primio (greške u reprodukovanju). što zavisi od tužioca. a zatim da ocijeni njegovu vrijednost. Beograd. To otežava rad tužioca. Za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka tužilac odnosno sudija mora uzeti u obzir više elemenata. koji treba. Krivično procesno pravo. Osim istinitog iskaza (kada postoji podudarnost između iskaza i realnosti činjenica). najprije. Nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnošću može da nastupi iz razloga koji zavise od volje\svijesti svjedoka. 1982. prijatelja ili rođaka od kojih je a priori teško očekivati potpun i pouzdan iskaz11. Iskaz svjedoka kao dokaz Iskaz svjedoka je u praksi najčeši dokaz u krivičnom postupku. jer su oni ograničeni samo na određene slučajeve. ZAKLJUČAK 11 Dimitrijević Dragoljub. ali je ocjena dokazne vrijednosti svjedočkog iskaza najteža od svih ocjena dokazne vrijednosti radnji dokazivanja. odnosno sudije i pretpostavlja da.2. ostalo je jedino da se korišćenje svjedoka i ocjena vrijednosti njihovih iskaza postave tako da se uočeni nedostaci otklone ili svedu na što manju mjeru. koji se cijene subjektivno i objektivno. Pogrešan iskaz može naslati zbog grešaka" prilikom primanja utisaka (greške u percepciji) i njihovog pamćenja. Osnovni problem pri ocjeni iskaza svjedoka jeste utvrditi u kojoj mjeri se izjava svjedoka o činjenicama podudara sa stvarnim stanjem. Procjena da će novi tehnički dokazi za utvrđivanje činjenica zamijeniti subjektivne iskaze svjedoka. osim pravnih znanja.

u određenim slučajevima.Činjenice. Materijalni dokazi mogu biti. a to iz razloga što se značaj tih dokaza ogleda prije svega u njihovoj objektivnosti. na kojima se zasniva sudska odluka. jedini pouzdani dokaz za otkrivanje. Dokaz (personalni i materijalni) je samo ona činjenica koja je iznutra povezana sa krivičnim djelom i koju prouzrokuje samo izvršenje krivičnog djela u procesu uzajmnog djelovanja. odnosno mora se utvrditi puna i prava istina o krivičnom djelu i krivcu. onako kako su se dogodile. već i zbog toga što mogu poslužiti za provjeru vjerodostojnosti i istinitosti drugih dokaza. LITERATURA: 14 . istraživanje. Mora se pronaći pravi krivac i samo on kazniti. moraju biti utvrđene istinito. uzajmne veze između između učinioca. lica mjesta. objekta napada. utvrđivanje i dokazivanje istine. sredstava izvršenja. Personalni dokazi koriste se kao važno sredstvo ne samo zbog toga što u nekim slučajevima nikakvih drugih dokaza nema. Zbog toga u krivičnom postupku postoji opravdan zahtjev za dobijanje istine o činjenicama u najpotpunijoj mogućoj mjeri. za razliku od personalnih dokaza.

Stevanović Č. Pravni fakultet. 1999. 1982. Dimitrijević Dragoljub. Krivično procesno pravo.com 15 . James H Stuart. 2.: Radnje tijela unutarnjih poslova u pretkrivičnom i prethodnom kaznenom postupku i njihova dokazna vrijednost.forenzika. Eckert G William. Sveučilište u Kragujevcu.: Kazneno procesno pravo.Knjige: 1. www. 5.: Krivično procesno pravo. Beograd 2004. http://sh. 6. Priština. Uvod i procesni subjekti. 2005. Kragujevac. Beograd. Beograd.wikipedia. Bošković A. 2004. Internet: 1.org/wiki/Dokaz 2. 3. Grubač M.: Krivično procesno pravo. Grubač M.. second Edition. 4. 2010. Posebni dio. Stanojević P. Interpretation of Bloodstain Evidence at Crime Scenes.